SVEUILITE U ZAGREBU KINEZIOLOKI FAKULTET (studij za stjecanje visoke strune spreme i strunog naziva: magistar kineziologije)

Mladen Pulji

OTRICA U PREIVLJAVANJU OVJEKA U PRIRODI

(diplomski rad)

Mentor: doc.dr.sc. Draen Harasin

Zagreb, rujan 2012.

SVEUILITE U ZAGREBU KINEZIOLOKI FAKULTET (studij za stjecanje visoke strune spreme i strunog naziva: magistar kineziologije)

Mladen Pulji

OTRICA U PREIVLJAVANJU OVJEKA U PRIRODI

(diplomski rad)

Mentor: doc.dr.sc. Draen Harasin

Zagreb, rujan 2012.

SAECI
OTRICA U PREIVLJAVANJU OVJEKA U PRIRODI Saetak
Glavni cilj ovog diplomskog rada bio je prikupiti iz literature relevantne injenice koje se tiu koritenja otrice na razliitim alatima za rezanje, u svrhu reguliranja osnovnih fiziolokih potreba u situaciji preivljavanja ovjeka u prirodi. Takoer, u radu se pokualo dovesti u relaciju mehanika svojstva i tehnike karakteristike odreenih alata za rezanje sa ljudskim gibanjem koje je potrebno da bi otrica djelovala na neki objekt. Konano, ovim radom itatelj e dobiti iru perspektivu o otrici u preivljavanju, te na koji nain iskoristiti maksimalni potencijal nekog alata za rezanje na najuinkovitiji i najsigurniji nain.

Kljune rijei:
rezanje, cijepanje)

(no, sjekira, pila, zaklon, vatra, voda, hrana, sjeenje,

BLADE IN THE SURVIVAL OF HUMAN IN NATURE Summary

The main goal of this thesis was to gather relevant facts from the literature concerning the use of blades at different cutting tools, for the purpose of regulating basic physiological needs in the situation of human survival in nature. Also, the thesis attempts to bring the relationship of mechanical

properties and technical characteristics of certain cutting tools with human locomotion that is required for cutting some object. Finally, the purpose of this paper is that the reader gets a broader perspective on the blade in human survival, and how to use the maximum potential of a cutting tool in the most efficient and safest way.

Key words:
chopping)

(knife, axe, saw, shelter, fire, water, food, cutting, slicing,

SADRAJ
STR: 1. UVOD...................4 1.1. PREIVLJAVANJE U PRIRODI.................7 1.2. OTRICA U IVOTU I PREIVLJAVANJU OVJEKA KROZ POVIJEST.....................................16 2. REZNI ALATI U PREIVLJAVANJU........................20 2.1 VRSTE REZNIH ALATA..................21 2.2. PRIMITIVNA TEHNOLOGIJA IZRADE NOA......................33 2.3. OTRENJE I ODRAVANJE OTRICE..........................39 3. KINEZIOLOKA ANALIZA RADA S RAZLIITIM ALATIMA ZA REZANJE ............................................................46 3.1. SIGURNOSNI ASPEKTI KORITENJA ALATA ZA REZANJE.....................................................69 4.ZAKLJUAK........................................74 5. LITERATURA...................75

1. UVOD

Tehnoloki razvoj te urbanizacija u posljednje vrijeme ine ovjeka sve ovisnijim o razliitim tehnologijama, ureajima i strojevima. U elji za stvaranjem to vie slobodnog vremena, danas umjesto ovjeka, strojevi obavljaju veinu svakodnevnih fizikih poslova koji su sve do nedavno zahtijevali njegov angaman. Takoer, eksponencijalno irenje i stvaranje novih znanja zahtijevaju sve uu specijalizaciju unutar podruja kojim se ovjek bavi, ostavljajui tako vrlo malo ili nimalo vremena za razvoj i bavljenje irokom paletom brojnih drugih znanja i vjetina, a sve vea usmjerenost ljudi na razvoj intelektualnih sposobnosti dovela je i do zabrinjavajue deterioracije motorikih sposobnosti i znanja. Takvim slijedom dogaaja stvorena je paradoksalna situacija u kojoj je nerijetko sluaj da ljudi postaju vrhunski obrazovani intelektualci te strunjaci nekog podruja, dok su s druge strane potpuno nesposobni za samoodrivi nain ivota neovisan o modernoj tehnologiji, a primitivne motorike vjetine i znanja ivljenja i preivljavanja u prirodi su postala potpuna nepoznanica. U dananje vrijeme, veliki dio populacije ivi u gradovima potpuno odvojenim od prirode, te se ini da znanja ivljenja i preivljavanja u prirodi gotovo i nemaju nikakvu vrijednost. Ali kako je moderni nain ivota vrlo stresan i uurban, ljudi se sve vie okreu prema aktivnostima u prirodi, jer kako brojna istraivanja pokazuju, boravak u prirodi ima znaajan pozitivan utjecaj na psihiki i fiziki status ovjeka, (Mackay & Neill, 2010; Ryan et. al 2010; Pryor, 2003; Maller et. al 2005; Murphy, 1999; Kaplan, 1989; Straka, 1982). To naravno ne zauuje, jer netaknuta priroda je stotinama tisua godina bila ovjekov habitat, tako da je sasvim prirodno da se ovjek u prirodi osjea dobro te da ona na njega djeluje revitalizirajue, odnosno, kako tvrdi Thomas (1978, navedeno u Straka, 1982), priroda je intrinzino zdrava za ovjeka. Danas postoji veliki broj konvencionalnih i nekonvencionalnih aktivnosti koje se provode u prirodi, primjerice, brdski biciklizam, orijentacijsko tranje, planinarenje, lov i ribolov, bushcraft i sl. Sve ove aktivnost nude modernom ovjeku da boravi u prirodi uz odreenu razinu tjelesne aktivnosti ime se postie revitalizirajui uinak. Koliko god ove i sline aktivnosti te openito boravak u prirodi bio popularan i privlaan, s druge strane uvijek postoji i potencijalna opasnost jer priroda

podrazumijeva nepredvidljiv i nepoznat okoli koji u vrlo kratkom vremenu moe postati vrlo opasan i negostoljubiv, naroito ljudima koji nisu pripremljeni te ne posjeduju potrebna znanja i vjetine. Iako se moda ini kako u dananje vrijeme razliiti telekomunikacijski ureaji poput mobitela pruaju sigurnost u sluajevima ka kada je ovjek izgubljen ili ozlijeen u prirodi, to je samo djelomino istina jer ureaji takve visoke tehnoloke kompleksnosti lako mogu zakazati na brojne naine, nakon ega osoba ostaje preputena sama sebi te onome to ima uz sebe. Izvjetaj HGSS-a zvjetaji (Hrvatske gorske slube spaavanja), pokazuju rastui trend broja akcija spaavanja u ke razdoblju od 1990.-2007. godine (Dijagram 1), dio objanjenja ovakvog trenda 2007. vjerojatno lei u tome da je u zadnjih desetak godina uvelike porasla upotreba mobitela koji jednostavno i brzo omoguuju poziv u pomo, to ljudima moe dati prividni poziv privid osjeaj sigurnosti u prirodi. Takoer, zbog rapidne informatizacije na globalnoj razini, . te irenju novih znanja koja su odjednom postala iroko i lako dostupna, ljudi se danas l mogu detaljno i opseno informirati o raznim aktivnostima vezanim uz boravak u prirodu, to naravno pobuuje interes mnogih ljudi da se ponu baviti nekom od aktivnosti te da svoja novosteena teoretska znanja iskuaju i u praksi, odnosno u prirodi.

Dijagram 1. Broj akcija spaavanja Hrvatske gorske slube spaavanja u razdoblju od 1990. 1990.-2007. godine (www.gss.hr).

Posjedovanje kvalitetnog noa ili nekog drugog alata za rezanje, te znanje njegovog koritenja u situacijama preivljavanja u prirodi ovjeku mogu osigurati ili uvelike olakati regulaciju svojih primarnih fiziolokih potreba, a tijekom boravka u prirodi e pruiti sigurnost te nesputanost kretanja kroz prirodu. Za razliku od modernih telekomunikacijskih ureaja visoke tehnoloke kompleksnosti, rezni alati su niske tehnoloke kompleksnosti, zbog ega e rijetko kada zakazati do potpune nefunkcionalnosti, a kada se to i dogodi, otrica izraena u prirodi od kamene krhotine, stakla ili komadia metala moi se koristiti za veinu najnunijih radova koji su potrebni da bi ovjek preivio. Pogreno bi bilo smatrati kako su znanja koritenja otrice u prirodi korisna samo u situacijama preivljavanja, jer da bi se otrica uspjeno koristila potrebno je poznavati i odreena svojstva materijala iz prirode na koje e se djelovati otricom, to e posljedino dovesti do razumijevanja nekih prirodnih zakonitosti, te vjerojatno i buenja interesa za daljnje uenje o prirodi i provoenjem slobodnog vremena u njoj. Prakticiranje i uenje primitivnih znanja i vjetina ivota i preivljavanja u prirodi u posljednje se vrijeme esto naziva bukraft (eng. bushcraft), taj termin su popularizirali Richard Graves, Mors Kochanski i Ray Mears. Vrijednost prakticiranja tih vjetina i znanja u prirodi je iznimno velika, jer priroda se za razliku od umjetno izgraenih prostora stalno mijenja i nikada nije ista, te od ljudi konstantno zahtjeva prilagodbu i improvizaciju to je vrlo poticajno za one koji borave u njoj, jer e nauenim vjetinama i znanjima esto morati dodati i vlastitu koliinu kreativnosti i inventivnosti da bi uspjeno izvrili neki zadatak, to e svakako djelovati pozitivno na samopouzdanje osobe. Odreeni autori (Talbot & Kaplan 1986; Hanson, 1977; Wilson & Lipsey, 2000) su kroz razliite programe u prirodi i radne terapije uoili vrlo snaan pozitivan uinak na psiholoki status sudionika, a naroito adolescenata i mladih delikvenata, to svakako treba biti poticaj za uvoenje slinih programa i u naoj zemlji, pogotovo u sklopu osnovnih i srednjih kola. Takoer, Hinds i Sparks (2008) su utvrdili kako e ljudi koji su odrasli u ruralnim sredinama te su imali vie doticaja s prirodom imati vie pozitivnih emocionalnih odnosa, snanije identifikacije, snanije ponaajne namjere, vie pozitivnih stavova te vie prihvatljivih subjektivnih normi. Sline

rezultate dobili su Kals i suradnici (1999). Dakle, uenje i prakticiranje primitivnih znanja i vjetina ivljenja i preivljavanja u prirodi prije svega ima visoko utilitarnu vrijednost u eventualnim situacijama snalaenja i preivljavanja u prirodi. Ali, pored

toga, to moe biti izvrsno sredstvo za razliite edukativne i rekreativne programe u prirodi za sve uzraste, radnu terapiji za mlade delikvente, ovisnike o drogama ili alkoholu, team building programe i slino. Izjava Richarda Gravesa (1984:7) vrlo zanimljivo izraava sutinu i vrijednost prakticiranja bukrafta: Prakticiranje bukrafta pokazuje mnoge neoekivane rezultate. Sva osjetila su izotrena i posljedino radost ivljenja je vea. Sposobnost pojedinca da se prilagodi i improvizira dostie znaajan stupanj. to pak dovodi do poveanog samopouzdanja. Razvijeno samopouzdanje i sposobnost pojedinca da se prilagodi promjenama okolia te da prevlada tekoe, rezultirat e brim napretkom i u svakodnevnom radu. to opet dovodi do napredovanja i promicanja. Bukraft, razvijanjem prilagodljivost, prua irenje utjecaja ovjeka na okoli koji ga okruuje, kao potrebnu suprotnost i protuteu suavanju utjecaja suvremenom specijalizacijom. Za prakticiranje bukrafta, sve to je potrebno je otar rezni instrument. Za rad je najprikladniji suhi/mrtvi materijal. Praksa bukrafta uva i ne unitava biljni i ivotinjski svijet. 1.1. Preivljavanje u prirodi Nebrojene su potencijalne situacije gdje ovjek moe biti primoran preivljavati krai ili dui vremenski period, te biti prisiljen koristiti specifina znanja i vjetine koje nisu toliko uobiajene u periodu normalnih ivotnih okolnosti. Svejedno je radi li se o prirodnoj katastrofi, ratu, ozljedi tijekom boravka na udaljenim i izoliranim lokacijama, dezorijentiranosti u prirodi popraenoj nevremenom itd. Osnovni princip preivljavanja je uvijek isti, odrati svoje vitalne funkcije te regulirati osnovne fizioloke potrebe. Preivljavanje u prirodi bi se moglo definirati kao situacija koja podrazumijeva okolnosti i uvjete u potpuno ili djelomino prirodnom okoliu koji naruavaju homeostazu ovjeka, na nain da su mu uskraene neke primarne biotike potrebe. Odreenim skupom specifinih znanja, vjetina i postupaka ovjek si uvelike moe poveati anse za preivljavanje. U vrlo opem smislu, veina situacija preivljavanja u prirodi e podrazumijevati slijedee postupke: to uoljivije oznaiti svoj poloaj ime e se olakati pronalazak od strane spasilakih ekipa, osigurati si sklonite od atmosferskih utjecaja te ujedno prostor u kojemu je mogue osigurati donekle kvalitetan san, odravati normalnu tjelesnu temperaturu, osigurati adekvatnu hidraciju, te u duljim periodima preivljavanja i hranu. Naravno, ovi principi te njihova hijerarhija uvijek e se prilagoavati okoliu, vremenskim uvjetima, trenutnom zdravstvenom stanju ovjeka
7

te ostalim okolnostima. Kako tvrdi Piantadosi (2003), svaka situacija preivljavanja bit e odreenim dijelom pod utjecajem nekih nematerijalnih, nemjerljivih faktora, koji se esto svode na termin volja za ivotom. Ipak, u veini takvih situacija ekvilibrij biolokih i fizikalnih faktora e biti presudan. Koliko god odreeni autori htjeli istaknuti znaaj volje za ivotom, injenica je da je volja za ivotom inherentna karakteristika svih normalnih i zdravih ljudi, te reeno krajnje jednostavno, vrlo je rijedak sluaj da je neka osoba preivjela odreene ekstremne uvjete, a druga preminula, samo zbog snanije volje za ivotom. Takoer, uvjebavanje vjetina i znanja koje su specifine za preivljavanje u odreenim uvjetima, te informiranje o tome to sve odreena situacija moe zahtijevati, uvelike e poveati anse za preivljavanje. U vrlo stresnim situacijama e dobro uvjebane motorike radnje pogotovo biti od velike vanosti, jer tada ljudi reagiraju automatski, te e najee izvoditi samo ve dobro poznate i usvojene obrasce kretanja, to ponekad moe biti od ivotnog znaaja (Leach, 1994).

Zaklon Zaklon podrazumijeva odreeni oblik zatite ljudskog tijela od atmosferskih utjecaja, a primarna mu je svrha u veini sluajeva odravanje normalne tjelesne temperature. Odjea na ljudskom tijelu predstavlja primarnu zatitu od vanjskih

utjecaja u onoj mjeri u kojoj je ovjek adekvatno odjeven u odnosu na atmosferske prilike. Prosjena e osoba bez odjee biti u stanju odreeno vrijeme odravati relativno konstantnu tjelesnu temperaturu na temperaturama zraka od najnie 12.7 C do najvie 54.4C, uz uvjet niske vlanosti zraka (Guyton, 2005), takoer, temperatura od 25 C se smatra donjom granicom ispod koje osoba bez odjee poinje osjeati hladnou, a nakon nekog vremena aktiviraju se i fizioloki mehanizmi poput drhtanja i vazokonstrikcije perifernih krvnih ila, zbog sprjeavanja hipotermije (Ashcroft, 2002). Poto se situacija preivljavanja dogaa neplanirano, esto e biti sluaj da osoba u takvoj situaciji nije adekvatno odjevena, a injenica da su nou temperature nie nego danju dodatno oteava situaciju. Izrada odreenog oblika zaklona e najee biti nuna kao kompenzacija neadekvatnoj odjei, a posjedovanje otrice uvelike e biti od pomoi. Postoji jako puno moguih zaklona koji su prikladni odreenim situacijama ili okoliu. Zbog toga, slijedee faktore treba razmotriti prije poetka izrade zaklona: broj

osoba, predvieni vremenski period u kojem e se koristiti zaklon, zdravstveno stanje osobe, dostupni materijali za izradu, preostalo vrijeme dnevnog svjetla, mogunost paljenja i odravanje vatre, posjedovanje vree za spavanje, od ega zaklon primarno treba tititi osobu? Sve su to pitanja koja e determinirati krajnji oblik zaklona (Mears, 1990). S obzirom da ume zauzimaju oko 30% kopnene povrine Zemlje (greenfacts.org, 2005), oko 47% kopnene povrine hrvatske (Hrvatske ume, 2006), velika je vjerojatnost da e osoba koja se nae u situaciji preivljavanja u prirodi imati u svojoj blizini barem neku vrstu poumljenog podruja. U tom sluaju vrlo e vjerojatno moi napraviti zaklon od materijala koje e nai u umi, koristei suho drvo s tla, svjee odsjeeno drvo, lie s tla, mahovinu, koru drveta itd. Prije poetka izrade veine tipova sklonita u umi, na mjestu gdje e se nalaziti sklonite najee je potrebno napraviti odreenu platformu slinu krevetu koji e izolirati ljudsko tijelo od kontakta sa hladnom zemljom. Svaka takva konstrukcija e u veoj ili manjoj koliini zahtijevati odsijecanje nekoliko vrih drvenih motki za okvir platforme te u svom najjednostavnijem obliku popunjavanjem prostora izmeu motki na zemlji suhim liem, travom, borovim iglicama i sl. Neto zahtjevniji nain podrazumijevat e podizanje okvira od zemlje 30-40 cm postavljanjem noseih motki na trupac ili na neki drugi nain, te slaganjem 10-20 neto tanjih motki uzduno ili popreno na okvir platforme, ime se postie konstrukcija slina krevetu. Na itavu platformu zbog udobnosti i dodatne izolacije treba staviti veliku koliinu mekog i suhog materijala, primjerice tanke granice crnogorinog drveta, suhe trave, lia i sl. Nakon izrade platforme potrebno je napraviti konstrukciju zaklona koja e djelomino ili potpuno natkriti platformu, ovisno o potrebi. Proces izrade e svakako podrazumijevati presijecati grana ili mladog drvea koje e se tada postaviti kao konstrukcija za sklonite, ili pak pronaene grane sa tla presijecanjem prilagoavati veliini sklonita. Svako tako sklonite zahtijevat e odreenu vrstu spajanja motki koje ine konstrukciju. Ukoliko osoba nema uz sebe ue ili neto slino, otrica e biti od velike pomoi pri izradi konopa od vlaknastog bilja kao to je npr. kopriva, od unutarnje kore odreenog drvea npr. vrba, ili jednostavno presijecanjem dugakog i tankog korijenja odreenih vrsta crnogorice. Nakon izrade konstrukcije sklonita, potrebno ga je natkriti zbog

vodonepropusnosti, vjetrootpornosti, te toplinske izolacije. Posjedovanje atorskog krila ili neeg slinog uvelike e utedjeti vrijeme i energiju, u suprotnom je potrebno prirodnim materijalima zatiti sklonite. Najee liem, mahovinom, korom drveta ili svjee odsjeenim granama bogatim liem ili iglicama. U sluaju posjedovanja samo noa, neke od slijedeih napomena e vjerojatno biti korisne. Pri sjeenju mladog drvea, svako drvo koju je mogue saviti bit e vrlo lako presjei na nain da se jednom rukom drvo maksimalno savije dok se drugom rukom u kojoj je no pone sjei blizu tla. Ovaj nain je vrlo efikasan jer kao to je lake presjei zategnuto od labavog ueta, tako se pri savijanju drveta i vlakna unutar njega napregnu te pri sjeenju lake pucaju i razdvajaju. Koristei istu tehniku, odsjeeno drvo moe se jednostavno skratiti na eljenu duljinu, potrebno je samo saviti drvo koristei tlo kao oslonac te presjei na potrebnu duljinu. Ukoliko je potrebno posjei mlado drvo, dok god je promjer stabla na mjestu sjeenja manji od duljine otrice to e biti mogue uiniti koristei drvenu palicu i no. No se postavlja na mjesto sjeenja pod kutom oko 45 u odnosu na drvo te se drvenom palicom udara po leima noa koji e na taj nain prodirati u drvo i sjei ga. Potrebno je sjei u 2 smjera pod navedenim kutom, prema

dolje i gore, kako bi se dobio V usjek dubok otprilike jednu treinu do polovice promjera drveta, a irine otprilike kao promjer drveta. Nakon toga radi se jednak usjek sa suprotne strane drveta, ali nekoliko centimetara vii u odnosu na prvi usjek, nakon ega bi drvo trebalo pasti u smjeru prvog odnosno nieg usjeka. Navedena tehnika s palicom i noem moe biti korisna i kod sjeenja grana sa sruenog stabla, sjeenja sruenog drveta na komade odreene duljine ili pri izradi odreenih usjeka. Jedan od Slika 1. Prikaz komplementarnih usjeka (Kochanski, 2008). naina pravljenja usjeka podrazumijeva zasijecanje motke pod kutom oko 45 s obje strane u odnosu na uzdunu os motke (Slika 1). Na taj nain dobivaju se dva usjeka u obliku X, a vaenjem presjeenih segmenata na mjestu usjeka, ostaje usjek u obliku dva jednakostranina trokuta okrenuta jedan prema drugome spojenim vrhovima. Identinim usjekom na drugoj motci, dobivaju se dva komplementarna

10

usjeka koja nasjedaju pod pravim kutom jedan u drugi te tako ine vrlo vri spoj koji zahtjeva znatno manje ueta za uvrivanje. Vatra Sa namjerom da opie vanost vatre prirodi, Mors Kochanski (2008:11) je u svojoj knjizi napisao: Kada sve ostalo zakae, vatra je najjednostavniji nain da se osigura udobnost i toplina protiv hladnoe i vlage u sjevernim umama. Vanost vatre u situaciji preivljavanja je iznimno velika u gotovo svim uvjetima i okoliu. Vatra e ovjeku osigurati toplinu, svjetlost, signalizaciju, mogunost prokuhavanja vode za pie, peenje i kuhanje hrane, suenje vlane odjee i obue, konzerviranje hrane dimljenjem ili suenjem, izradu korisnih alata i predmeta, zatitu od insekata i divljih ivotinja, a takoer e pruiti i osjeaj sigurnosti. Da bi vatra gorila potrebne su tri komponente, toplina, gorivo i kisik, te lanana reakcija meu ovim komponentama. Nedostatak bilo koje od komponenti onemoguit e paljenje i odravanje vatre. Otrica u situaciji preivljavanja moe omoguiti paljenje vatre ak i kad osoba ne posjeduje upalja, ibice i sl., na nain da se izradi set za paljenje vatre pomou trenja drvenih ploha ili pomou iskri dobivenih reznim alatom od visoko ugljinog elika te otrim rubom tvrdog kamena kao to je kremen ili kvarcit. Metoda dobivanja iskri bit e korisna samo ako osoba uz no i kamen posjeduje i odreeni materijal koji iskra lako moe zapaliti, najee se koristi pougljenjena tkanina od pamuka, lana ili jute, stabljika ika, pougljenjeno trulo drvo koje je vrlo porozno, odreene vrste gljiva poput Fomes fomentarius (lat.), Inonotus obliquus (lat.), Calvatia gigantea (lat.) (Beard, 2008), te neke biljke poput Asclepias syriaca (lat.). Osnovni princip paljenja vatre trenjem drveta podrazumijeva trenje izmeu dvije drvene plohe prilikom ega se stvara fina strugotina koja se zbog visokog trenja te nastale temperature zapali te pone tinjati, do zapaljenja strugotine dolazi na oko 426C (Baugh, 1993). Nakon toga je potrebno tinjajuu strugotinu prenijeti na vrlo suh i zapaljiv materijal poput suhe trave ili kore da bi dolo do zapaljenja materijala te konano stvaranja plamena. Najuinkovitija metoda paljenja vatre trenjem drveta je zasigurno metoda luka i svrdla (eng. bow drill). Priprema takvog seta podrazumijeva izradu baze odnosno ploice drveta debljine oko 0.5 cm, irine 4 cm te duljine oko 30 cm, (Mears, 1990). Koristei no, od ravnog i suhog komada drveta debljine podlaktice pomou tehnike udaranja palicom po leima noa vrlo je

11

jednostavno izraditi takvu ploicu cijepanjem komada drveta uzdu vlakana. Na bazi e biti potrebno vrhom noa izdubiti utor za svrdlo, te zasijecanjem napraviti V usjek unutar utora koji e zauzimati oko 10-15% njegove ukupne povrine, svrha usjeka je da se u njega sakuplja drvena strugotina. Od istog komada drveta potrebno je izraditi i svrdlo promjera kao otprilike irina palca ruke, oko 2 do 2.5 cm, te duljine oko 20 cm, (Mears, 1990). Otricom e biti potrebno oblikovati svrdlo do priblino okruglog profila, gornji dio svrdla treba biti zailjen da bi se minimiziralo trenje sa draem svrdla, dok donji kraj treba biti irok za postizanje to veeg trenja sa utorom na bazi. Ostale potrebne komponente su luk, dra svrdla te podloga na koju e padati drvena strugotina. Najkritiniji dio ovog seta je

zasigurno ue, duljine barem oko pola metra. Jer u prirodi nee biti jednostavno izraditi ue koje e se moi koristiti za ovu namjenu,

naroito za viekratno koritenje. Treba jo Slika 2. Prikaz seta za paljenje vatre svrdlom i lukom (Mears, 1990). napomenuti kako je najbolje da su i svrdlo i baza od iste vrste drveta, te od to mekeg drveta tj. sa to manjom gustoom. U naim krajevima mogu se koristiti vrba (420 kg/m3), topola (410 kg/m3), brljan (530 kg/m3) itd. Postoje i druge metode koje se temelje na principu trenja drveta, primjerice svrdlanje rukama gdje je princip rada analogan luku i svrdlu, samo to ovom sluaju svrdlo direktno pokreu ruke odnosno naizmjenino trljanje dlanova. Jo su popularne metode pluenja i piljenja. Kod pluenja se tupim vrhom drvenog pruta plui po bazi, odnosno rade se pokreti naprijed i natrag po napravljenom dugakom utoru poput kanala paralelnog sa vlaknima drveta. Metoda piljenja podrazumijeva pokret slian piljenju, samo u ovom sluaju umjesto pile koristi se komad drveta sa tankim dugakim bridom poput otrice kojim se pili po utoru na bazi koji je postavljen okomito na smjer vlakana drveta. Za izradu komponenti bilo kojeg od navedenih naina paljenja
12

vatre trenjem, otrica je neophodna i od krucijalne vanosti. Jer

bit e potrebno

precijepiti, strugati, iljiti, dubiti ili zasijecati odreene komponente kako bi one bile funkcionalne. Uspjeno paljenje vatre nije garancija za njezino daljnje odravanje. Ovisno o veliini loita, za odravanje vatre te osiguravanje adekvatne koliine topline bit e potrebna odreena koliina goriva u jedinici vremena. U prirodi e se najee koristiti drvo kao gorivo. U odreenim situacijama dolazak do kvalitetnog drveta za loenje bit e relativno lako, primjerice u umi sa jako puno mrtvog odnosno suhog drveta na tlu. U takvoj situaciji bit e potrebno skupiti drva razliite veliine i promjera te ih sukladno potrebama za jainom vatre koristiti. S druge pak strane, ukoliko je na podruju u kojem se osoba nalazi padala kia te je sve vlano, tada e drvo koje se nalazi na tlu biti gotovo nemogue koristiti kao gorivo bez prethodne pripreme koja podrazumijeva koritenje otrice. U takvim situacijama nain selekcije drveta koje e se koristiti za loenje bit e bitno drukiji nego u uvjetima kada je uma suha. Osnovno je pravilo izbjegavati drva koja se nalaze na tlu, a traiti ona koja nemaju doticaja s vlanim tlom. Takoer, to je drvo vie okomito u odnosu na tlo bit e manje vlano, jer kia koja pada po tako postavljenom drvetu manje e se zadravati na njegovoj povrini. U veini sluajeva e drvo koje nije izravno u doticaju s vlagom na tlu u svojoj unutranjosti biti potpuno suho bez obzira koliko je jaka kia padala po njemu, a ponekad je to sluaj i sa drvetom na vlanom tlu ovisno o vremenu izloenosti, ima li koru ili ne, je li trulo ili zdravo, koja je vrsta drveta te kojeg je promjera. Otrica e omoguiti da se drvo precijepi te da se suhi dio iz unutranjosti koristi za potpalu ali i za gorivo. Kako je u poetnoj fazi potpale vatre potreban vrlo zapaljiv i suh Slika 3. Smjer struganja za razliite vrste drveta pri izradi tapia za potpalu (Kochanski, 2008). materijal da bi vatra poela gorjeti, umjesto suhe trave, sitnih granica i slinih materijala koji e nakon kie biti mokri,

13

moe posluiti i komad drveta duljine otprilike kao podlaktica sa ravnim vlaknima i bez kvrga koji e se precijepiti na vrlo tanke komade, promjera kao irina palca. Zatim se struganjem otricom u smjeru vlakana prave iznimno tanke strugotine koje se tijekom struganja poinju uvijati, te se nakon 30-40 struganja na mjestu na kojem je struganje otricom zavravalo dobije nakupina finih strugotina koje se mogu koristiti za potpalu te lake uspostavljanje plamena. Takoer, pri izradi tapia za potpalu treba birati to meke drvo, te treba obratiti pozornost na smjer vlakana, odnosno godova. Openito je pravilo da se crnogorine vrste drveta bolje struu pod pravim kutom u odnosu na godove, dok se bjelogorine vrste bolje struu paralelno sa godovima (Kochanski, 2008). Ovakvim nainom struganja povrina drveta izloena vatri se viestruko poveava, ime se osigurava bre sagorijevanje. Da bi se osiguralo dobro rasplamsavanje plamena, bit e potrebno napraviti 5-6 takvih tapia sa strugotinama koji se tada slau u oblik piramide sa strugotinama prema gore. Isti je princip i kod cijepanja velikih komada drveta na manje, loenjem tako pripremljenim komadima stvara se vie povrine drveta u odnosu na njegovu masu, to se manifestira kao poveanje temperature loita i jaine plamena. Upravo zbog injenice da se cijepanjem drveta velikih dimenzija poveava njegova mogunost gorenja a samim time i vee stvaranje topline, otrica je e nezamjenjiva u uvjetima velike hladnoe kada je potrebno pripremiti

velike koliine drveta, a naroito ako se loi na otvorenom loitu. U sluajevima kada se osoba nae u takvoj sredini koja je

oskudna sa drvetom za potpalu, a potrebno je naloiti vatru zbog Slika 4. Strugotine na tapiu za potpalu. pripreme jela ili

toplog napitka, svjetla ili topline, sa

14

Dijagram 2. Prikaz razlike u gorljivosti drveta s obzirom na broj cijepanja pojedinog komada drveta, odnosno poveanje povrine drveta u odnosu na njegov volumen (Tresemer, 1981). otricom e se moi od svega jednog segmenta suhog i tanjeg trupca, te neto tanjih suhih granica dobiti vatra koja e trajati do nekoliko sati. Priprema drveta je takva da se segment trupca postavi okomito na tlo, zatim se sjekirom ili noem precijepi na etiri ili vie jednakih dijelova ukoliko je vei promjer. Unutar procjepa segmenta se zatim poslau tanke granice te slian suh i zapaljiv materijal, koji se zatim zapali. Nakon nekog vremena segment e poeti izgarati iznutra prema van te od gore prema dolje. Time se dobiva neto slino kuhalu, jer se na vrh segmenta trupca moe staviti posuda za kuhanje. Takav nain dobivanja vatre vrlo je primjenjiv i u uvjetima dubokog snijega, jer se donji dio segmenta zabija u snijeg, a gornji dio ostaje u zraku te gori. Vrlo popularan naziv ovakvog naina dobivanja vatre je vedska Slika 5. vedska baklja baklja.

15

Voda i hrana Za osiguravanje pitke vode u prirodi, otrica e biti od velike koristi jer moe osigurati vatru pomou koje e se moi prokuhati voda radi uklanjanja tetnih mikroorganizama ili pri izradi filtra za uklanjanje estica iz vode. Takoer, pomou otrice je mogue doi do tekuine iz nekih vrsta drveta i biljki na nain da se deblo izdubi ili zaree na odreenom mjestu, dok e neke manje biljke trebati presjei. Primjer su breza ili umska loza. Dolazak do hrane, a pogotovo mesa je gotovo nezamisliv bez koritenja otrice, jer svaki nain e zahtijevati i koritenje otrice u nekoj fazi. Tako otrica moe posluiti za izradu nekog primitivnog oruja za lov, poput prake, koplja, bacaa koplja, luka i strijele, palice za bacanje i sl. Nadalje, pomou otrice osoba moe izraivati zamke za ivotinje ili udice za pecanje od kosti, drveta, trnova nekih biljaka i sl. Ubijenu ivotinju e pomou otrice trebati obraditi da bi se mogla iskoristiti za jelo.

1.2. Otrica u ivotu i preivljavanju ovjeka kroz povijest

ivot prvih pripadnika ljudske vrste, Homo habilisa (spretan ovjek) preteno se svodio na traganje za hranom, kako za onom biljnoga tako i ivotinjskoga porijekla. Otrica je u tome imala veliku ulogu, jer da bi si priskrbio hranu, ovjek je morao je kopati da bi doao do jestivog korijenja i gomolja, sjei ilave biljke, ivotinjsku kou, meso i tetive sa uginule ivotinje, a tupim kamenom se sluio da bi smrskao velike kosti ivotinje te doao do kotane sri bogate mastima. Rezni alat se prvobitno izraivao od kamena, koljki, kosti ili roga. Uz pomo otrice se izraivalo i prvo primitivno oruje koje je u poetku vjerojatno bila obina drvena palica kojom se moglo udarati ali i koristiti za gaanje manjih ivotinja. Neto kasnije se vjerojatno poelo izraivati i koplje koje je zapravo bio obini zailjeni tap sa otvrdnutim vrhom u vatri. ovjek prvobitno nije bio lovac u pravom smislu te rijei jer nije posjedovao tehnologiju kojom bio proizvodio efikasno oruje kojim bi mogao ubiti veu ivotinju, takoer nije posjedovao potrebnu razinu kognitivnih sposobnosti za sloene radnje i aktivnosti koje zahtjeva aktivni lov. Najei naini na koji je dolazio do mesa bili su preotimanje

16

plijena od grabeljivaca ili jedenje pronaenih ostataka ubijene ivotinje. Iako, ne treba potpuno iskljuiti mogunost da se Homo habilis uputao u lov za manjim plijenom, ali takav lov je vjerojatno bio vrlo neuinkovit i nesiguran. Pretpostavlja se da je

nasljednik Homo habilisa, Homo erectus, znatno aktivnije i uinkovitije lovio. Prvi nalazi kamenog alata datiraju prije otprilike 2.5 milijuna godina, te se uzimaju kao vani pokazatelji tranzicije Australopiteka prema ljudskoj vrsti Homo (Wenke i Olszewski, 2007). Meu prvim artefaktima koji se veu uz ljudsku aktivnost je kameni alat sa podruja dananje Etiopije, tonije Gone. Procijenjena starost pronaenih nalaza je oko 2.6 2.5 milijuna godina, (Semaw, 2000). U tadanje vrijeme tim podrujem su dominirale mnogobrojne grabeljive ivotinje, a vjerojatno je sabljozubi tigar bio jedan od najdominantnijih. Tadanji ovjek se vjerojatno osjeao vrlo ugroeno i nesigurno jer veina je grabeljivaca bila puno snanija i bra od njega, te su imali vrlo otre zube ili kande koje su im davale mo da vrlo lako ubiju i raskomadaju svoj plijen ili da se obrane od drugih ivotinja. Poetkom koritenja otrice, ona je ovjeku pruila sigurnost jer je uz pomo nje mogao izraivati oruje kojim se mogao obraniti od predatora. Nikada se nee znati na koji je tono nain Homo habilis prvi puta shvatio vrijednost otrice, moda tek pukom sluajnou, kada se porezao na otar kamen? Kameni ostaci pronaeni u Etiopiji, a kasnije i na drugim nalazitima, npr. Tanzanija, Olduvai Gorge, smatraju se prvim ljudskim alatom koji je izraen planski i s namjerom, a tu pojavu se moe povezati i sa pojavom dotada nepostojee razine inteligencije u ljudi. Jer, kako kae Bergson (1922): Inteligencija je sposobnost izrade umjetnih objekata, a naroito alata za izradu drugih alata. Takvi otri kameni alati su bili vrlo grubo obraeni, a tehnologija izrade podrazumijevala tehniku perkusije kamenih oblutaka, odnosno kamen velike tvrdoe (kvarcit, obsidijan, bazalt, kremen) te meki kamen koji je sluio za obradu tvreg kamena. Udaranjem po tvrdom kamenu, dobivale bi se tanke krhotine koje su bile izuzetno otre, a daljnjim obraivanjem jezgre tvrdog kamena izraivali su se robusniji komadi s otrim rubovima koji su mogli posluiti za cijepanje i struganje drveta, komadanje i obradu mrtve ivotinje. Tanje krhotine mogle su posluiti za preciznije poslove poput deranja koe sa ivotinje, sjeckanje biljaka, sjeenje mesa

17

Dakle, moglo bi se ustvrditi da su otri kameni alati koje je

proizvodio Homo habilis upravo ono to je izdvojilo ovjeka od ostalih ivotinja, jer do danas nije zabiljeeno da neka ivotinjska vrsta u svom prirodnom stanitu izrauje tako kompleksan alat, koji koristi vie od jedanput te se koristi njime za izradu drugog alata. Tijekom duge povijesti Zemlje, jedino je ovjek uspio razviti Slika 6. Pronaeni kameni alat iz Etiopije, prije 2.6 - 2.5 milijuna godina. tehnologiju izrade alata. to

takoer implicira da je poetak izrade alata predstavljao poetak

konceptualnog razmiljanja ovjeka, te viu razinu kognicije u odnosu na druge ivotinje (Baber, 2003). Upravo e ti prvi primitivni rezni alati omoguiti ovjeku da u budunosti dominira svojim okoliem te ujedno postane dominantni predator. Neto sofisticiranija tehnologija izrade kamenog alata, pojavljuje se prije oko 1.4 1 milijun godina, a traje do oko prije 200 000 godina, te se naziva aelenska tehnologija (ime je dobila po mjestu Saint Acheul u Francuskoj). Razdoblje trajanje ove tehnologije vee se uz Homo erectusa. Karakteristike alata toga vremena je vii stupanj simetrije, preciznija izrada, te dvostrana obrada kamena. Jezgra koja se obrauje sada se postavlja na kamen koji slui kao nakovanj, dok se kamenom koji slui kao eki obrauje jezgra (Baber 2003). Najtipiniji alat toga vremena bio je kamen oblika badema ili trokuta, simetrino obraen, sa otricom du cijelog ruba kamena, a koristio se kao sjekirica za sjeenje drveta, usitnjavanje biljaka, korijenja, kopanje zemlje itd. (Cravetto, 2007). Nakon aelenskog perioda slijedi period musterijanske tehnologije (pilja Le Moustier u Francuskoj), a traje od oko 200 000 30 000 godina pr.n.e te se povezuje s Neandertalskim ovjekom. Karakteristike alata toga vremena su tanje i ue otrice, simetrinih strana sa reznim bridom du cijelog kamena. Otrica je uglavnom bila

18

dvostruko dua od njezine irine, ime se znaajno dobilo na uinkovitosti i ekonominosti, jer se u odnosu na prole tehnologije izrade sada dobivao dui rezni brid, ne poveavajui teinu samog alata. Takoer se promijenio i nain izrade, koji je sada sve ee ukljuivao i koritenje indirektnog udaranja koristei kamen kao dlijeto te drvo, rog, kost ili kamen kao eki kojim bi se udaralo po dlijetu te tako obraivalo kamen. Ovakav nain osiguravao je puno veu preciznost u radu. esto se od jedne jezgre proizvodilo vie otrica, to je znailo da fokus vie nije bio na obraivanju jezgre, nego krhotina koje bi dobili od nje, to opet pokazuje vii stupanj racionalizacije u odnosu na raniji period. Postupnim usavravanjem i razvojem tehnologije, otrice su se poele nasaivati na drke ime alati poinju dobivati oblik kakav i danas poznajemo. To je bio vrlo znaajan korak u evoluciji alata, jer je znaio specijalizaciju pojedinog reznog alata njegovoj svrsi, ali i sasvim novi nain koritenja otrica. Nakon kamenog doba, za izradu alata i oruja poinje se koristiti bakar, a priblino vrijeme poetka bakrenog doba je oko 8000 god pr.n.e. (Hummel 2004). Odlika bakra koja je potaknula njegovo koritenje pri izradi razliitih alata za rezanje koja je je elastinost i

plastinost

omoguila

jednostavno oblikovanje bakra u eljeni oblik. Tijekom udaranja kamenom po Slika 7. Bronane sjekire i no. 3000 god pr.n.e, Luristan, Perzija. bakru halkolitski ovjek je shvatio da plastinom deformacijom bakar postaje tvri, ime su se poboljavala

mehanika svojstva alata i oruja. Takoer, bakar se mogao taliti i lijevati u vrlo kompleksne oblike. Eksperimentiranjem ili pukom sluajnou halkolitski je ovjek primijetio da dodavanjem odreenih elemenata u bakar u tekuem obliku moe znatno poboljati svojstva dobivene legure. Tako je dobivena bronca, dodavanjem oko 10% kositra. Iako je bronano doba zapoelo razliito na razliitim geografskim podrujima, okvirno se moe rei da je poelo oko 3000 god. pr.n.e.. te je trajalo do poetka eljeznog doba za koje se uzima da je poelo izmeu 1500-1000 god. pr.n.e, barem u

19

veem dijelu svijeta (Hummel, 2004). Tijekom bakrenog, bronanog te eljeznog doba, rezni alati poput sjekire ili noa poinju dobivati slian oblik kakav je i danas u upotrebi. Koliko god iz dananje perspektive ti metali bili inferiorni, u tadanje doba su bili vrlo cijenjeni a za razliku od kamena koji je teko obradiv, metali su omoguili izradu znatno kompleksnijih oblika alata. Tijekom procesa taljenja bakra, dodavala se eljezna ruda koja je imala svrhu sakupljanja estica pijeska i neistoa iz bakrene rude, kao nusprodukt dobivalo se tzv. spuvasto eljezo, koje je bilo vrlo porozno i sadravalo je veliku koliinu neistoa. Grijanjem spuvastog eljeza na temperaturu kovanja (900-1100C) te udaranjem ekiem, neistoe bi se istisnule a eljezo postalo kompaktno. Tako se prvobitno dobivalo eljezo. Kako se za grijanje eljeza koristio drveni ugljen, u kovakoj bi pei zbog nepotpunog izgaranja ugljena nastajao ugljini monoksid te bi procesom difuzije dio ugljika iz ugljinog monoksida preao na povrinski sloj eljeza, ime bi se uvelike poboljala mehanika svojstva materijala. Tako je nastao prvi elik koji se i danas koristi za izradu alata za rezanje.

2. REZNI ALATI U PREIVLJAVANJU U opem smislu alati se mogu definirati kao fizikalni implementi i artefakti koji se koriste za mijenjanje nekih objekata u okoliu (Baber 2003). Takoer, moglo bi se rei i da alati omoguavaju irenje utjecaja i mogunosti ovjekovog djelovanja na okoli. Alati za rezanje su oni alati koji imaju otricu, odnosno simetrine ili asimetrine bilateralne plohe koje se jedna u odnosu na drugu nalaze pod odreenim kutom te se spajaju u jednoj liniji koja ini rezni brid otrice. U kontekstu preivljavanja u prirodi, otrica predstavlja esencijalni dio opreme svakoga tko boravi u prirodi, kako kroz cijelu ljudsku povijest tako i danas . Najei alati koji se koriste tijekom boravka u prirodi u naim podrujima su no, sjekira i pila. Svaki od tih alata ima svoju namjenu i odreeni broj tipinih zadataka koji se njime obavljaju. Iako, u odreenim situacijama je mogue izai iz okvira tipinih poslova te je tada najee potrebno improvizirati koristei netipine hvatove, tehnike i gibanja.

20

Princip djelovanja otrice Svaka otrica na nekom od reznih alata podrazumijeva vrlo malu povrinu samog reznog brida otrice koja e varirati ovisno o vrsti alata, kutu otrice i razini otrine. Primjerice, na otricama koje su naotrene poput britvice, debljina samog reznog brida kretat e se oko 0.35-0.45 mikrona, (Verhoeven, 2004). Ako je poznato da je tlak je jednak omjeru sile i povrine, tada se moe zakljuiti da je upravo tlak fizikalna zakonitost koja je u pozadini principa djelovanja otrice. Dakle, to je rezni alat otriji, imat e manju dodirnu povrinu. To znai da se istom silom apliciranom na rezni alat stvara vei tlak na objektu na koji se djeluje to je alat otriji. Zbog velikog tlaka materijal je na dodirnom mjestu pod ekstremnim uvjetima te dolazi do kidanja meumolekularnih veza to se oituje kao razdvajanje materijala na koji se djeluje otricom na najmanje dva dijela. Nain na koji e se kinetika energija nekog reznog alata prenijeti na odreeni materijal moe se razlikovati. Tako se kod noa moe koristiti translacijsko ili kruno gibanje otrice, kod rada s pilom koristit e se samo translacijsko gibanje. Dok e se kod sjekire koristiti kruno gibanje tijekom zamaha tijekom kojeg sjekira postie odreenu kutnu brzinu te potrebnu kinetiku energiju za odreeni zadatak. Treba napomenuti da i no i sjekira mogu biti koriteni primjenjujui sva nabrojana gibanja, najee je razlog tomu nedostatak adekvatnog alata za odreeni zadatak.

2.1 Vrste reznih alata No No je najee koriten alat od svih reznih alata, razlog tomu su relativno male dimenzije i masa u odnosu na druge rezne alate to omoguava jednostavno noenje i rukovanje. Danas na tritu postoji jako veliki izbor noeva razliitih dimenzija, mase, vrsta elika, oblika, profila otrice, tvrdoe te drugih karakteristika. Takoer, postoje noevi za razliite namjene, primjer su kuhinjski, mesarski ili lovaki noevi. Svaki od ovih noeva za posebne namjene posjeduje odreene karakteristike koje olakavaju rad za koji je namijenjen. Kroz ovo poglavlje govorit e se iskljuivo o fiksnim noevima, dakle onima koji nemaju mogunost preklapanja otrice, nego su drka i otrica od istog

21

komada elika. Za potrebe ovog rada, vrste noeva prema dimenzijama i masi svrstat e se u tri

kategorije. U kategoriju manjih noeva mogu se svrstati oni koji su ukupne duljine oko 10 do 20 cm, pri tome se esto misli na male fiksne noeve koji su najee namijenjeni Slika 8. Osnovni dijelovi noa noenju oko vrata (eng. neck knife). Masa ovih noeva kree se oko 50-150 grama. Noevi srednje veliine najee su dimenzija od oko 20-30 cm te mase od oko 150-350 grama. Veliki noevi su oni koji prelaze 30 cm, a mogu biti mase i do blizu 1 kg. U posljednje vrijeme na tritu se sve ee pojavljuju te su sve popularniji noevi za preivljavanje. Takvi noevi su se prvobitno poeli proizvoditi za potrebe vojske (naroito vojne pilote) a kasnije i avanturiste koji su esto boravili dulji vremenski period u izoliranim podrujima daleko od civilizacije te im je bio potreban no koji su mogli podvrgnuti i neto teim zadacima bez straha da e ga unititi te ostati bez njega, jer ponekad bi to znailo i ivotnu opasnost. Ne postoji konsenzus oko toga to je tono no za preivljavanje, niti su definirane tone dimenzije i masa noa. Iako, moe se rei da postoji odreeni skup karakteristika koje povezuju sve noeve iz ove kategorije. Ako bi bilo potrebno ukratko i slikovito definirati no za preivljavanje, vjerojatno bi izjava Morsa Kochanskog bila prigodna: No za preivljavanje je poluga koja vrlo lako obrauje drvo, time je elio rei kako takav no mora biti dovoljno vrst da moe posluiti kao poluga dok s druge strane rezne sposobnosti moraju omoguiti precizan, lagan i uinkovit rad s drvetom. Poto su te dvije karakteristike nekompatibilne te anuliraju jedna drugu, na proizvoau je da postigne kompromis te adekvatan omjer ovih karakteristika. Noevi za preivljavanje u odnosu na ostale vrste noeva su vidljivo robusniji te naoigled vreg izgleda. Bitno je naglasiti da su to iskljuivo fiksni noevi, nikako preklopni. Razlog je taj to

22

preklopni noevi koliko god kvalitetno izraeni nikada nee moi apsorbirati sile koje mogu fiksni noevi, takoer preklopni noevi bez obzira na esto ugraene konice koje noevi sprjeavaju nehotino sklapanje nikada ne mogu biti potpuno sigurne, to moe sklapanje, sigurne uzrokovati ozbiljne ozljede prstiju ake, pa i njihovo odsijecanje. Na razliitim vrstama noeva izvedba drke je razliito napravljena, na noevima za preivljavanje puna drka (eng. full tang) je standard, a podrazumijeva da se u produetku o otrice kroz itavu drku cijelom njezinom irinom protee elini dio noa te da prati oblik ruke koja se najee sastoji od dvije ploice od drveta ili umjetnih materijala koje su bilateralno privrene na taj dio. Ovakva konstrukcija prije svega omogu omoguava apsorbiranje velikih lateralnih sila nastalih primjerice koritenjem noa kao poluge te takoer podnoenje snanih udaraca po leima noa ukoliko treba precijepiti komad drveta. Ukoliko drka noa pukne,

ovakva konstrukcija omoguava da se no i nakon toga moe normalno koristiti, dok e se udobnost Slika 9. Izvedba drke kao skriveni trn (gornji no), te kao puna d drka (donji no). leanja u ruci

improvizirati

namatanjem

komada tkanine ili ueta oko elinog produetka otrice. to

se tie duljine drke, ako se uzme u obzir da je irina zapea 97 mm kod 95% mukaraca (Garrett, 1971), tada e minimalna duljina biti oko 100 mm. Preporuka Konza i Johnsona (2000, navedeno u Freivalds, 2004) je 125 mm. Odnosno, drka bi trebala biti malo dulja od irine zapea ali ne toliko da pri ulnarnoj devijaciji dodiruje zglob ake. Opseg drke ovisi o veliini noa, ako se radi o veem nou s kojim treba ako raditi teke poslove koji zahtijevaju velike sile tada e drka opsega od 130 mm biti primjerena jer Cochran i Riley (1982, 1986, navedeno u Freivalds, 2004) su dokazali da ochran se s ovim opsegom drke moe proizvesti najvea sila potiska. Na manjim noevima za preciznije radove drka opsega oko 100 mm e biti bolja (Freivalds, 2004). Oblik drke trebao bi biti elipsastog oblika jer potpuno okrugla ruka ne daje dobar kinestetiki osjeaj o smjeru brida otrice na nou. Jako je bitno da oblik drke nije simetrian obliku otrice, jer pri slabom svjetlu vrlo lako je zamijeniti otricu za drku jer konture

23

su identine, to moe uzrokovati ozbiljne porezotine na dlanu. Drka ne bi trebala imati izraene utore za prste jer takva konfiguracija umara, a pri dugotrajnom radu postaje neudobna. Iako su titnici za prste poeljni na noevima, oni ponekad mogu biti

prepreka za koritenje duboke futrole koja je najsigurnija te za odreene hvatove koji se koriste kod vrlo preciznih radova. Oblik otrice trebao bi biti takav da su lea otrice ravna te u produetku linije ruke, s tim da se vrh treba nalaziti neto blie liniji koja prolazi sredinom irine noa ili ak na njegovoj sredini (eng. drop point), takoer je vrlo prihvatljiv oblik vrha nalik koplju (eng. spear point), karakterizira ga simetrian oblik lea i otrice noa. Tako oblikovane otrice omoguavaju lake ubadanje, primjerice u drvo, zbog toga to e projekcija sile prolaziti kroz sredinu drke te tako omoguiti bolju kontrolu, a kod odreenih radova gdje je potrebno da je no zabijen okomito u drvo, takoer e biti olakano koritenje. Na primjer rezanje ivotinjske koe na tanke trake za ue izvodi se na taj nain, objema rukama koa se vue preko otrice zabijene okomito u drvo. Takoer, vrh kod takvih noeva je neto deblji te vri nego li kod vrha koji je iza sredinje linije irine noa, odnosno u ravnini sa stranjom linijom drke (eng. clip point). Lea noa ne bi trebala biti nazubljena jer e oteati ili pak onemoguiti cijepanje drva uz pomo drvene palice kojom se udara po leima noa, a takoer moe biti neudobno pri preciznim radovima kad se palac treba postaviti na lea zbog bolje kontrole. Rezni brid trebao bi takoer biti ravan te blago zaobljen prema vrhu. Izraena izboenja ili zakrivljenja e imati tendenciju skliznuti prema manje izboenim dijelovima otrice, to moe biti opasno. Zaobljeni prijelaz izmeu ravnog dijela reznog brida prema vrhu noa trebao bi biti izmeu 35-45 (Kochanski, 2008). Duljina otrice e ovisiti o razliitim faktorima, tako da je teko rei koja je duljina najbolja. Prije svega treba naglasiti da gdje god da osoba poe, na obian izlet, kampiranje, ekspediciju ili planinarenje, no e veinu vremena provesti u svojoj futroli objeen oko remena, oko vrata ili spremljen u torbi. Zbog toga treba dobro razmisliti koju teinu i veliinu noa je razumno nositi gotovo cijeli dan te tako nekoliko dana ili ak tjedana. Zasigurno je da e no od 500-600 grama te duljine oko 40 cm biti vrlo neudoban za noenje. S druge pak strane s veim noem uglavnom se moe obaviti ono to i s manjim noem, ali obrnuto najee to nije mogue. Preporuka Kochanskog

24

(2008) i Mearsa (2003) je duljina otrice izmeu 8-12 cm. Takve dimenzije omoguavaju vrlo dobru kontrolu za precizne radove kod primjerice izrade alata od drveta ili postavljanja zamki, a s druge strane mogue je obavljati i neto zahtjevnije poslove poput ruenja drveta manjeg promjera ili cijepanja drveta uz pomo drvene palice. U prilog izboru ovih dimenzija ide i informacija da je u industriji obrade mesa, meu zaposlenicima koji rade runo sjeenje, otrica duljine 10-15 cm najei izbor (Juranich, 2000). Debljina noa ne bi trebala biti manja od 3 mm, a najee se kree u rasponu od 4 do 6 mm. Preporuka Fowlera (1998) je 6 mm, zbog udobnosti pri pritisku lea palcem, takoer preporua da se otri rubovi lea blago zaoble. Na velikim noevima debljina noa bi se od sredinjeg dijela trebala smanjivati prema vrhu otrice i kraju drke, a razlog je smanjenje teine noa, vea fleksibilnost te bolja apsorpcija lateralnih sila zbog toga to se lateralno djelovanje sile distribuira na vie toaka du otrice, to kod noeva jednake debljine to nije sluaj. Kod noeva manje veliine to nije toliko bitno zbog krae poluge, ali je poeljno. Profil otrice podrazumijeva oblik poprenog presjeka otrice. Postoje razliiti profili otrica za razliite namjene, trenutno je na tritu meu noevima ovog tipa moda najei V profil koji see do otprilike prve treine irine otrice ili malo vie, takav profil se jo popularno naziva za scandi otrice grind (eng.) jer je

karakteristian

skandinavskih

zemalja.

Ovakvog profil je vrlo est zbog toga to je tehnika otrenja vrlo jednostavna, te omoguava iznimnu otrinu. Slika 10. Razlika u debljini Veliki nedostatak ovakvog profila je vrlo tanak dio otrice jednakog kuta otrice odmah iza reznog brida, to otricu ini vrlo reznog brida kod razliitih krhkom te vrlo sklonom deformacijama i pucanju, profila otrice.. naroito kod teih radova. Trenutno najpopularniji noevi

za preivljavanje sve ee imaju konveksni profil otrice, koji zbog svog oblika tik iza reznog brida ima deblju otricu ime se dobiva na vrstoi i otpornosti na deformacije,

25

takoer za razliku od V profila pri sjeenju stvara manje trenje jer se ponaa kao klin te razdvaja materijal. Konveksni profil je po performansama superiorniji od svih drugih profila, barem kada su u pitanju noevi za preivljavanje. Ali usprkos tomu, nije toliko popularan jer je proizvoaima noeva tee i zahtjevnije napraviti takav profil, a takoer i otrenje je neto kompleksnije nego li kod scandi profila. O tipovima profila i otrenju detaljnije e biti govora u slijedeim poglavljima. Vrste elika od koje se izrauju dananji noevi grubo se mogu podijeliti u nehrajue i ugljine elike. Nehrajui elici kako im samo ime kae su do odreene granice otporni na oksidaciju tj. hru. To svakako ne znai da ne mogu zahrati, jer takav elik ne postoji. Namee se zakljuak da e svakako biti logino izabrati no od ovog elika za boravak na moru ili u vrlo vlanom okoliu. Nehrajui elici osim ugljika sadre odreene legirajue elemente koji se dodaju zbog poboljanja svojstava elika. Ono to te elike svrstava u kategoriju nehrajuih je udio kroma od najmanje 13%. Ugljini elici su pak po kemijskom sastavu znatno jednostavniji, jer sadre samo ugljik ili eventualno jo nekoliko legirajuih elemenata u malom postotku to ih tada svrstava u klasu niskolegiranih ugljinih elika. Postotak ugljika koji je najei kod noeva je od oko 0.6 do 1.2%. Ugljini elici ukoliko se ne odravaju lako e oksidirati, to je esto razlog izbjegavanja ovih elika. U praksi to i nije toliko esta pojava jer odravanje se svodi na jednostavno brisanje noa istom suhom tkaninom nakon koritenja, te kada se ne koristi dranjem na suhom mjestu sa relativno stalnom temperaturom i izvan futrole zbog sprjeavanja zadravanja vlage unutar njih. to se tie performansi jedne i druge vrste elika, openito govorei nehrajui elici zbog velikog postotka karbida razliitih elemenata dulje zadravaju otrinu te su otporniji na troenje a samim time ih je i neto tee naotriti. Ugljini elici su u pravilu ilaviji i fleksibilniji, lake ih je naotriti te je mogue postii veu razinu otrine. Jedna velika prednost noeva od ugljinih elika je ta da je mogue dobiti iskre udaranjem otrim tvrdim kamenom (kremen, kvarcit) po leima noa, te je tako mogue lako zapaliti vatru uz uvjet da osoba uz sebe ima prikladan materijal poput pougljenjene tkanine od prirodnih materijala (pamuk, lan), pougljenjenog trulog drveta, odreene vrste gljive ili biljke. Pri kontaktu iskre i navedenih materijala, oni poinju tinjati i stvarati ar koji je potom potrebno prenijeti na zapaljiv materijal poput suhe trave nakon ega se dobiva plamen.

26

Sjekira Mors Kochanski (2008:71) u svojoj knjizi Bushcraft napisao je: Sjekira je najvanija od osnovnih alata u prirodi. Osim vatre, malo to moe toliko pridonijeti udobnom ivotu u prirodi kao to moe znanje pravilnog koritenja ispravno odabrane sjekire. Da bi ova tvrdnja imala smisla, treba ju promatrati iz perspektive ovjeka koji ivi u hladnijem klimatskom pojasu, tonije u Kanadi. Za razliku od ostalih alata za rezanje sjekira je specifina po tome to je veina teine alata koncentrirana na relativno malom prostoru, to omoguava razvoj velike kinetike energije kojom je s lakoom mogue sruiti

drvo, precijepiti ga, sjei itd. Na tritu postoje brojni oblici glava i drki sjekire dostupni u

razliitim teinama koje se mogu s

kombinirati

razliitim duinama drki. Teina glave najee varira od Slika 11. Dijelovi sjekire oko 0.3 kg do 2.5 kg, dok duina

drke moe biti od 25-90 cm. Na temelju mjerenja 521 sjekire koritenih na prostorima Latvije, Drillis i suradnici (1963, navedeno u Freivalds, 2004) su zakljuili da je prosjena teina glava sjekira bila 1.4 kg ili oko 2% prosjene teine korisnika, prosjena duljina drki bila je 60 cm ili oko 35% prosjene visine korisnika. Glave i drke uvijek se mogu modificirati za stvaranje alata koji moe zadovoljiti razliite elje i potrebe pojedinca. Vano je rei da je dua sjekira uvijek sigurnija za koritenje, jer u sluaju odbijanja sjekire od drveta te naglog mijenjanja putanje, vrlo je vjerojatno da e se zaustaviti u zemlji prije nego dosegne noge korisnika. Nasuprot tome, to je kraa sjekira vea je vjerojatnost ozljede, naroito potkoljenice ili ak glave u sluaju zamaha prema gore pri ruenju drveta. Kao to postoje noevi za odreenu namjenu, tako

27

postoje sjekire za ruenje drvea, za cijepanje, za tesarske radove itd. Kao i kod noa, izbor sjekire za boravak u prirodi najee e znaiti kompromis izmeu prenosivosti i njezinih mogunosti. Bitno je rei da se sa duljinom boravka te niim temperaturama u prirodi poveava i potreba za koritenjem sjekire, pa e u takvim sluajevima biti loginije izabrati veu i teu sjekiru. Zbog uinkovitosti rada, takva e sjekira kod viesatnih ozbiljnijih radova vrlo brzo opravdati eventualne potekoe i potroene kalorije prilikom transporta. Sjekira ukupne duljine oko 50-70 cm i teine oko 1-1.5 kg e svakako biti dobar kompromis izmeu prenosivosti i radnih mogunosti, Mears, R. (2003) i Kochanski, M. (2008). Moda najei izbor sjekire za kratkoroni boravak u prirodi u umjerenim klimatskim pojasevima je duljina od oko 50 cm i teina oko 1 kg. Takva sjekira omoguava obavljanje najrazliitijih radova u prirodi, kako onih teih i zahtjevnijih poput ruenja drveta, tako i onih lakih poput cijepanja drveta za potpalu ili razliitih tesarskih poslova pri izradi raznih predmeta od drveta. Takoer, omoguava rad s dvorunim hvatom, ali i vrlo jednostavno rukovanje jednorunim hvatom kod preciznih radova. Drka sjekire se najee izrauje od drveta na, iako u novije vrijeme i od umjetnih materijala. Kod drke je vrlo vano obratiti pozornost na smjer vlakana odnosno godova. Idealno je kada su godovi paralelni sa smjerom djelovanja otrice, a Slika 12. Prikaz razliitih smjerova vlakana na drci sjekire. vrlo je loe kada su postavljeni okomito na taj smjer, jer tada vrlo lako dolazi do njihovog razdvajanja tj. pucanja drke. Najkvalitetnije drke se izrauju od vrste sjevernoamerikog oraha (eng. hickory), svjetski poznata tvornica sjekira Gransfors-Bruks izrauje drke od te vrste drveta. to se tie dijela drveta ove vrste oraha od kojeg je najbolje izraditi drku, podaci u literaturi su poprilino nesuglasni. Tako Weisgerber (1999) i Tresemer (1981) kau kako je najbolje koristiti bjeljiku (eng. sapwood) za izradu drki (dio drveta blie kori, najee je svjetlije boje od sri). S druge strane, Record (2010) navodi rezultate ispitivanja U.S. Forest Service-a u kojima nisu pronaene razlike u mehanikim svojstvima bjeljike i sri (eng. heartwood), iako autor navodi kako e u sluaju vrlo starog drveta velikog promjera, dio drveta uz koru biti slabiji nego li sr, dok e kod mladih stabala, manjeg

28

promjera bjeljika biti vra. Takoer, Seeling (1998) je radio analizu i usporedbu mehanikih svojstava bjeljike i sri te nije pronaao nikakve razlike. U naim podrujima za drke se najee koristi jasen, bagrem, grab ili bukva. Tresemer (1981) navodi kako je pri izradi drke bitno da na kraj blie korijenu bude nasaena glava, jer navodno je taj dio vri. Takoer treba obratiti panju na broj godova po kvadratnom inu (2.54cm), jer drvo sa manjim brojem se smatra superiornijim. Tako se maksimalan broj za kvalitetnu drku od sjevernoamerikog oraha smatra 17 godova po kvadratnom inu, dok je za jasen 10 (Tresemer,1981; Weisgerber 1999). Glava je metalni dio sjekire nasaen na drku, najee se izrauje u cijelosti od visokougljinog elika, dok se nekada cijela glava izraivala od eljeza te samo prvih nekoliko centimetara otrice od visokougljinog elika koji se stavljao u prorez na eljeznoj glavi te su se kovakim Slika 13. Analogija izmeu ljudske glave i glave sjekire. varenjem ta dva dijela spajala (Kauffman, 2007). Rupa na glavi sjekire naziva se oko te je konusnog oblika i to tako da je gornji dio iri od donjeg dijela. Na taj nain, kada se glava nasadi na drku te se zabije drveni ili metalni klin u kraj drke, ona se rairi, te zbog konusnog oblika oka glava ne moe skliznuti sa drke. Pri izboru sjekire treba obratiti panju na veliinu oka. Sa malim okom mogue je da e dio ruke koji ulazi u oko biti previe tanak i slab da bi izdrao velike sile pri udarcu. Ukoliko oko nije dovoljno duboko, drka e se lako rasklimati zbog vrlo male povrine oka koja je u kontaktu s drkom. Veliko oko osigurava dovoljno irok i dubok metalni dio koji okruuje drku, ime se osigurava vrsto i sigurno nasaivanje glave na drku. Dio sjekire kvadratnog oblika nasuprot reznom bridu, naziva se tjeme sjekire, a slui za bolji balans i kontrolu sjekire, jer se dio teine glave prebacuje iza simetrale drke. Tjeme sjekire nikako se ne bi smjelo koristiti kao eki tj. za udaranje, a naroito je nepoeljno udarati sjekirom o metalne objekte ili koristiti sjekiru kao klin. Glava sjekire je diferencijalno termiki obraena, tako da je samo otrica zakaljena i tvrda. Ostatak glave je mekan i vrlo plastian u odnosu na otricu, te ako se po njemu udara vrlo e se

29

lako deformirati, odnosno oko e poprimiti drugaiji oblik te e se zbog toga drka poeti klimati te e glava ispadati iz svog prvobitnog leita, to moe biti vrlo opasno jer pri zamahu glava moe skliznuti sa drke te ozlijediti korisnika ili nekoga u blizini. Ako doe do rasklimavanja drke, kao privremeno rjeenje u sluaju nude moe biti natapanje sjekire u vodi, nakon ega e drka unutar oka poveati svoj obujam i privremeno e biti vrsto nasaena. Voda djeluje destruktivno na drvo, pa e drka sa svakim suenjem postajati sve klimavija te e biti sve opasnije koristiti sjekiru. Puno bolje rjeenje je natapanje u lanenom ili maslinovom ulju zato jer ono ostaje unutar drveta, te na taj nain drvo ne gubi svoj oblik nakon to se proiri upijajui ulje. Oblik lica sjekire razliit je s obzirom za to je namijenjena sjekira. Moe biti izrazito konveksno kao kod sjekira za cijepanje, takav oblik lako iri vlakna drveta te stvara manju dodirnu povrinu izmeu glave sjekire i drveta pri cijepanju, to pogoduje takvoj vrsti posla. Preizraeni konveksni oblik lica smanjit e dubinu prodiranja sjekire u drvo to e umanjiti efikasnost cijepanja. Takoer, takav oblik ee e dovoditi do odbijanja sjekire ako se koristi za sjeenje drveta gdje je potrebno sjei pod kutom oko 45 , to moe biti vrlo opasno jer se sjekira moe odbiti u nogu ili ak glavu korisnika. Blago konveksni oblik lica je vrlo prikladan za razliite poslove, zbog takvog oblika sjekiru je lako izvaditi iz reza, te je manje podlona oteenjima, naroito pri radu na niskim

temperaturama. Ako je lice previe tanko, to je esto sluaj kod konkavnih profila lica, tada se sjekira vrlo lako zaglavi pri

cijepanju te ju je teko izvui van, u Slika 14. Razliiti profili lica sjekire takvim situacijama e korisnik esto biti primoran snano djelovati

velikom silom gore-dolje na drku, to ju moe rasklimati. Kut otrice sjekire za iroku upotrebu trebao bi se kretati oko 25 (Weisgerber 1999). Bez obzira kakav je profil lica, profil same otrice tj. reznog brida bi trebao biti blago konveksnog oblika. Tvrdoa sjekira je openito manja nego kod noeva, primjerice, vrlo poznate i kvalitetne sjekire Gransfors-Bruks proizvode sjekire sa tvrdoom od 57 HRc. Vea tvrdoa od potonje ne
30

bi trebala biti jer je tada otrenje tee i sporije, a pri radu na niskim temperaturama ili pri udarcu u kvrgu na drvetu (splet vlakana u razliitim smjerovima) mogue je da se sitni komadii reznog brida otkrhnu pri srazu sa drvetom. Previe mekana sjekira e se vrlo lako tupiti to e zahtijevati esto otrenje i samim time i bre troenje sjekire. Pri izboru sjekire treba obratiti Slika 15. Provjera odstupanja linije panju je li glava pravilno nasaena na drku. Gledanjem sjekire od gornjeg vrha otrice otrice od linije simetrale drke (Kochanski, 2008). prema kraju drke moe se vidjeti je li otrica u ravnini sa simetralom drke. Postavljanjem sjekire na ravnu povrinu tako da ostvaruje kontakt otricom i krajem drke moe se provjeriti je li glava nasaena pod dobrim kutom u odnosu na drku. Otrica bi trebala ostvarivati kontakt sa prvom treinom ili Slika 16. Provjera kuta izmeu glave i drke sjekire (Weisgerber, 1999). sredinom otrice gledajui od donjeg vrha otrice (Kochanski, 2008; Weisgerber, 1999). McLaren, 1929;

Pila Pila za drvo je rezni alat kojeg karakterizira tanki nazubljeni elini list koji moe biti razapet izmeu okvira ili luka pile, ili moe biti privren za drku samo na jednom kraju. Postoje pile za razliite namjene, te stoga i razliite veliine, dizajna, vrste i smjera zubaca. Postoje dva mogua principa na koji pila moe rezati drvo, a ovisit e o vrsti zubaca na listu pile. Princip dlijeta (eng. ripsaw) podrazumijeva okomito postavljene zube u odnosu na uzdunu os lista, povrina zuba koja ostvaruje kontakt sa drvetom pri rezanju je kvadratnog oblika, takvi zubi nisu naotreni sa svojih bonih strana pa prilikom piljenja

31

svaki zub djeluje poput dlijeta koje strue drvo ispred sebe (Hack, 2001; Peters, 1997). 2001; sa

Bridgewater,

Pile

ovakvim zubima koriste se za rezanje uzdu vlakana drveta, jer zbog svog naina djelovanja

omoguuju ravan rez, za razliku Slika 17. Princip dlijeta pri rezanju pilom (Lee, 1995). od zuba koji su naotreni na bonim stranama te pri rezanju du vlakana imaju tendenciju pratiti smjer vlakana koja najee krivudaju du drveta, zbog ega moe biti vrlo teko napraviti ravan rez. Princip noa (eng. crosscut) podrazumijeva zube postavljene pod oko 65 u odnosu na uzdunu os lista, takvi zubi su naotreni na bonim stranama te pri piljenju poput noa sijeku vlakna drveta. Pile s ovakvim zubima se koriste za rezanje okomito na vlakna drveta (Hack, 2001; Peters, 2001; Bridgewater 1997), a takav nain rezanja se najee koristi za poslove u prirodi, to znai da e se podrazumijevati da pile koje e se spominjati najee imaju takvu vrstu zubi. Po teksturi piljevine koju pila stvara moe se rei kakva je vrsta zubi na pili, ripsaw pile stvaraju krupnu, uvijenu i duguljastu piljevinu, dok crosscut pile stvaraju finu i sitnu piljevinu poput praine. Slika 18. Princip noa pri rezanju pilom (Lee, 1995). Prilikom izbora pile vrlo je bitno obratiti panju na to da su zubi postavljeni neto lateralnije od zamiljene uzdune osi lista, odnosno pri rezanju bi takvi zubi trebali praviti malo iri rez od debljine lista. To je vrlo bitno, jer u suprotnom e se list zaglaviti u rezu ubrzo

32

nakon to je piljenje zapoeto. Preklopne pile su vrlo est izbor prilikom kraih boravaka u prirodi, a razlog su vrlo male dimenzije i teina, jednostavno prenoenje, te lako i sigurno koritenje. Dobar primjer preklopne pile je Bahco Laplander, koja je sklopljena dugaka 23 cm, list je dugaak 17.7cm a teine je 180 g. Takva pila je idealna za manje zahtjevnije poslove poput rezanja tanjih komada drveta za ogrjev, izradu sklonita, zamki i sl. U zimskim uvjetima te pri duljem boravku u prirodi, preklopna pila nikako nee biti prikladan izbor. U takvim situacijama, okvirna pila e biti puno bolji izbor, jer ima znatno dulji list sa veim zubima to ubrzava proces piljenja. U odnosu na lune pile sa metalnim lukom koje se esto koriste u domainstvima, okvirna pila ima veliku prednost to se njezin okvir moe rastaviti, a dijelovi se mogu prenositi u uskom tobolcu koji je u odnosu na veliki metalni luk puno lake i jednostavnije nositi. Jedan od neobinijih naina noenja lista pile je unutar konog remena napravljenog od dva sloja koe, gdje se list stavlja izmeu slojeva, a remen se nosi oko struka, takav nain noenja je popularizirao Mors Kochanski. Takoer, okvir za pilu se vrlo lako moe izraditi u prirodi koristei no, sve to je potrebno su 3 ravna pruta od zdravog drveta, promjera oko 3-4 cm te duljine oko 50-60 cm (ovisno o duljini lista), komad vrstog ueta oko 1m i manji drveni prut oko promjera 2-3 cm i duljine 20-30 cm. Za uvrivanje lista pile na okvir bit e potrebna dva vijka koji se u krajnjem sluaju mogu zamijeniti komadiima drveta. Jo jednostavniji nain je izrada lune pile u prirodi i to na nain da se svjea savijena grana koristi umjesto metalnog luka. Veliki nedostatak okvirnih pila je to to im je dubina

reza ograniena udaljenou lista pile od okvira.

2.2. Primitivna tehnologija izrade noa

Koristei primitivnu tehnologiju izrade noa, uz malo inventivnosti, znanja i truda, te uz minimalne tehnoloke zahtjeve mogue je izraditi no koji e kvalitetom i performansama konkurirati veini komercijalnih noeva iz iste kategorije. elici od kojih se izrauju lisnate opruge za vozila, kuglini leajevi, turpije za eljezo ili vodilice za motornu pilu su odlini ugljini elici od kojih se mogu dobiti vrhunski noevi. Meu ljudima koji se bave runom izradom noeva dva su tipina naina izrade, prvi je

33

metoda mehanikog odstranjivanja estica ( eng. stock removal), dok je drugi nain kovanje. Iako se moe koristiti iskljuivo jedna ili druga metoda, esto se te dvije metode kombiniraju. Za primitivni nain izrade noa potrebna su minimalna ulaganja, a cijeli se proces izrade noa moe izvesti gotovo bez koritenja elektrine struje. Bitno je rei da je kovanje vrlo ekonomian nain izrade noa jer se vrlo malo elika odstranjuje kao to je to sluaj pri mehanikom odstranjivanju estica. Takoer, mogue je napraviti no iz gotovo bilo kakvog oblika, npr. valjaka ili kugli iz kuglinih leajeva, spiralnih opruga itd. Sve to je potrebno je improvizirana kovaka pe, nekoliko ekia razliitih teina te improvizirani ili pravi nakovanj koji u principu treba biti ravna ploha na kojoj e se raditi, esto se koristi komad tranice. Dakako, bit e potrebna i zatitna oprema, rukavice i naoale, te klijeta kojima e se no drati prilikom udaranja na nakovnju te pri stavljanju i vaenju iz pei. Iznad nabrojani elici svrstavaju se u kategoriju ugljinih elika, to znai da osim ugljika sadra vrlo malo ili nimalo drugih legirajuih elemenata. Minimalna koliina ugljika za izradu noa ne bi trebala biti manja od 0,6%. U daljnjem tekstu ukratko e se opisati proces izrade noa kovanjem, a zbog lakeg razumijevanja te praktine primjenjivosti podrazumijevat e se koritenje oprunog elika odnosno 5160 elika po AISI (American Iron and Steel Institute) standardu. Prije nego se pone sa kovanjem i oblikovanjem noa, bit e potrebno isjei komad elika koji e se dalje obraivati. Najjednostavniji nain sjeenja elika je da se lisnata ili spiralna opruga zagrije dok ne dobije utu boju, to je indikator da se radi o temperaturi oko 1000 C na kojoj elik postaje vrlo plastian i podatan za obradu. Tada je potrebno polei ugrijani komad na ravnu plohu te sjekaem sjei elik. Nakon to je isjeen prikladan oblik elika, nastavlja se s kovanjem. Kovanje Proces kovanja podrazumijeva grijanje elika na temperaturu u rasponu od oko 850 do 1100 C. te deformiranje ekiem do eljenog oblika. Na samom poetku kovanja mogu se koristiti vie temperature, oko 1000-1100C jer e se ubrzati stanjivanje i oblikovanje elika. Kako se oblik noa blii svom finalnom obliku, potrebno je postupno raditi na sve niim temperaturama koje e pred kraj kretati oko kritine temperature, koja za 5160 elik iznosi 830C. Razlog tomu je sprjeavanje rasta kristalita (kristalnih zrna) unutar elika, te sprjeavanje dekarburizacije, odnosno

34

gubljenja dijela ugljika iz elika koje se u znatnoj mjeri dogaa na visokim temperaturama. Obje potonje pojave su funkcija vremena i temperature, stoga je bitno paziti da se elik ne izlae kroz dulje vrijeme na temperaturama koje su znatno iznad kritine (Hrisoulas, 1987; Verhoeven, 2005). Najjednostavniji, najei te ujedno i najstariji nain za dobivanje potrebne temperature je koritenje drvenog ugljena kao gorivo za kovaku pe, ali takoer se koriste i goriva poput kamenog ugljena (koksa) ili

Slika 19. Prikaz izrade noa kovanjem. propana. Kao to se tijekom kovanja temperatura treba sniavati, tako i udarci ekiem trebaju biti sve laki, jer s vremenom se elik sve vie stanjuje te jai udarci mogu prouzrokovati velike deformacije koje je kasnije teko ispraviti. Takoer, udaranje se vri samo dok je vidljiva crvenkasta boja, kada elik poprimi boju kakva je na sobnoj temperaturi tada pri udarcu moe doi do pucanja elika, naroito ako se radi o tanjem dijelu noa.

Toplinska obrada Toplinska obrada predstavlja zavrnu fazu izrade noa, a podrazumijeva niz kontroliranih i ciljanih zagrijavanja elika do odreene temperature te hlaenja razliitim brzinama i u razliitim medijima da bi se postigla odreena svojstva elika. U serijskoj izradi noeva najee se izvodi uniformna toplinska obrada, odnosno cijeli no posjeduje identina mehanika svojstva. Takav nain je proizvoaima najisplativiji i najbri. Prilikom rune izrade noa najee se koristi tzv. diferencijalna ili parcijalna

35

toplinska obrada kojom se postiu razliita svojstva elika na razliitim podrujima otrice, primjerice zakaljivanjem samo prve treine irine otrice a ne cijelog noa, dobivaju se fleksibilna, ilava i mekana lea, dok rezni brid ostaje vrlo tvrd. Takvo manipuliranje svojstvima omoguava dobivanje superiornih performansi. Na primjer, u amerikoj noarskoj udruzi (American Bladesmith Society) jedan od testova za ulazak u njihovu zajednicu podrazumijeva postavljanje prve treine duljine otrice u kripac te pomou poluge savijanje noa pod 90 nakon ega no ne smije puknuti, a u nekim se sluajevima no djelomino ili potpuno vrati u poetni poloaj tj. otrica ostane potpuno ravna, takoer, no prethodno mora zadovoljiti nekoliko testova reznih sposobnosti, kojima se utvruje razina zadravanja otrine te otpornost na deformacije pri sjeenju. Takve performanse vrlo je teko ili gotovo nemogue postii sa noevima serijske tj. tvornike proizvodnje.

Normalizacija Svrha normalizacije je ujednaavanje i smanjivanje veliine kristalita, te djelomino uklanjanje velikih naprezanja unutar elika nastalih procesom kovanja te neravnomjernim zagrijavanjem i hlaenjem. Izvodi se odmah nakon kovanja i to na nain da se elik zagrije malo iznad kritine temperature, te izvadi iz vatre da se potpuno ohladi na mirnom zraku. Viestrukom normalizacijom kristaliti se usitnjavaju to je poeljno zbog vee ilavosti i vrstoe elika, a takoer i vee lakoe otrenja. Normalizacija 5160 elika se izvodi zagrijavanjem elika do 870C, te potpunim hlaenjem na mirnom zraku (Goddard, 2001). Za najbolje rezultate, preporua se postepeno sniavanje temperature normalizacije u svakom slijedeem ciklusu. Da bi se priblino odredila kritina toka na kojoj elik poinje mijenjati svoju kristalnu strukturu u austenit, najjednostavnije je koristiti magnet. Na 770C elik postaje nemagnetian i to je znak da e se uskoro postii kritina toka koja je na 830C, dakle nakon postizanja nemagnetinosti potrebno je priekati da no prijee kritinu temperaturu te dostigne oko 870C, to vrijeme e ovisiti o debljini elika i temperaturi unutar pei. Takoer dobar indikator postignute kritine temperature je i crvenkasta boja elika.

36

Meko arenje Svrha ovog postupka je potpuno uklanjanje svih naprezanja unutar elika, to minimalizira mogunost deformacije noa prilikom kaljenja. Postupak je slian kao i kod normalizacije, ali je neto nia temperatura koju treba dostii tj. nakon to se dostigne 830C, otrica treba zapoeti proces sporog hlaenja (Goddard, 2001). Takvo sporo hlaenje se najjednostavnije postie ostavljanjem noa u ari nakon to je iskljuen dovod zraka u kovakoj pei. Za jo bolje rezultate najbolje je koristiti vermikulit zbog izuzetnih izolacijskih karakteristika. Hlaenje se najee odvija preko noi, barem 6-8 sati. Mekim arenjem elik postaje vrlo mekan jer se tada ploe ferita i cementita koji ine perlitnu strukturu poveaju te se dobiva grublja struktura elika nego li normalizacijom. Na taj nain se uvelike olakava i ubrzava hladna obrada elika, ime se tedi na potronom materijalu pri radu. Nakon mekog arenja no se najee dodatno obrauje mehanikim odvajanjem estica do eljenog oblika, nakon ega slijedi kaljenje.

Kaljenje Kaljenje je proces naglog hlaenja elika koji je dostigao kritinu temperaturu. Nakon zagrijavanja elika do kritine temperature, elik mijenja svoju kristalnu strukturu koja ima veu mogunost primanja atoma ugljika unutar kristalne reetke nego li na temperaturama ispod kritine. Naglim hlaenjem atomi ugljika ne uspiju izai izvan kristalne reetke koja u tom kratkom vremenu od nekoliko sekundi promijeni svoju kristalnu strukturu na onu prvobitnu koja je prisutna na sobnoj temperaturi. Kako ta kristalna struktura ima vrlo malu mogunost primanja atoma ugljika, itava se kristalna reetka deformira odnosno izdui i napregne zbog manjka meuprostora koji sada popunjavaju atomi ugljika izmeu atoma eljeza, to se pod povealom vidi kao igliasta struktura elika. Tako nastala struktura naziva se martenzit te je vrlo napregnuta, tvrda i krhka poput stakla. Nakon pravilnog kaljenja elik dostie svoju maksimalnu tvrdou koja se izraava brojem na rokvel skali (eng. Rockwell), tvrdoa noeva za preivljavanje srednje veliine kree se izmeu 57-60 po rokvel c skali. Mjerenje tvrdoe podrazumijeva pritisak dijamantnog stoca pod odreenom silom na

37

elik, te mjerenje ostavljene udubine u eliku. Kaljenje se moe izvesti na razne naine i u razliitim medijima, za 5160 elik se kali u ulju, a najjednostavnije je koristiti obino biljno ulje prethodno zagrijano na temperaturu izmeu 40 i 60C, razlog zagrijavanja ulja je smanjenje njegove viskoznosti te bre cirkuliranje oko otrice koja se kali, to sve skupa rezultira brim hlaenjem. Za najbolje rezultate preporua se napraviti trostruko diferencijalno kaljenje, odnosno kaljenje samo prve treine do polovice irine otrice, na taj nain se dobije tvrd rezni brid te ilava i fleksibilna lea noa. Usporednim testom identinih noeva od 5160 elika, a razliito kaljenih, Fowler (1998) je prikazao kako e trostruko kaljenje u odnosu na jednostruko dati 1.9 puta bolje rezultate na testu rezanja ueta od manile (promjera 2.5 cm), gdje se uzima maksimalni broj rezova kojima se ue moe uzastopno presjei bez dootravanja. Trostuko kaljeni no postigao je 509 rezova, a jednostruko kaljeni 269 rezova.

Poputanje Nakon kaljenja slijedi poputanje koje se izvodi tako da se no grije 2-3 puta po sat vremena na temperaturi od oko 200C. Ovaj postupak je najlake izvesti u elektrinoj penici, ali moe se napraviti i na primitivniji nain, grijanjem lea noa iznad ara do odreene boje (npr. boja slame javlja se na oko 200C, plava boja oko 300C) koja je indikator odreene temperatre. Izmeu ciklusa poputanja, no se treba izvaditi iz penice te ostaviti da se ohladi na sobnoj temperaturi. Svrha poputanja je da se dio ugljika unutar kristalne reetke martenzita otpusti van, ime elik postaje neto meki te manje krhak. Dakle, temperaturom poputanja se odreuje koliko e otrica biti tvrda odnosno mekana, jer to je vea temperatura poputanja, no e biti meki. Viestruko poputanje se radi zbog uklanjanja zaostalog austenita nakon kaljenja (ova pojava je puno ea kod hiper-eutektoidnih elika, tj. iznad 0.77% ugljika). Zaostali austenit je vrlo nestabilan, te se moe dogoditi da se na velikoj hladnoi zaostali austenit spontano transformira u svjei martenzit, to prouzrokuje promjene u volumenu elika te otrica zbog stvorene napetosti moe puknuti. Takoer, spomenuta spontana transformacija se moe dogoditi i zbog mehanikog djelovanja na no ili jednostavno nakon dugo vremena na sobnoj temperaturi. Izmeu ciklusa poputanja, kada se no hladi na sobnu temperaturu, dolazi do kontrolirane transformacije zaostalog austenita u

38

bainit ili martenzit, te poputanja tih novonastalih struktura, ime se poboljavaju mehanika svojstva noa. Treba spomenuti i tzv. kriogene tretmane koji podrazumijevaju izlaganje noeva vrlo niskim temperaturama (ponekad se koristi i tekui duik) izmeu ciklusa poputanja, ime se zaostali austenit jo uinkovitije uklanja.

2.3. Otrenje i odravanje otrice Svaki alat za rezanje e u veoj ili manjoj mjeri zahtijevati odravanje, ovisno o njegovoj kvaliteti te koliko se esto koristi. Najznaajniji oblik odravanja svakako e biti odravanje zadovoljavajue razine otrine reznog brida, jer sa opadanjem razine otrine smanjuju se rezne mogunosti otrice to e rezultirati poveanjem sile koju je potrebno aplicirati na alat da bi otrica djelovala, to je neuinkovito i vrlo opasno. Takoer, bitan aspekt odravanja reznog alata je sprjeavanje hre, a odnosi se na alate od ugljinog elika. Takvi elici ostavljeni u vlanom okruenju e poeti hrati, to e takoer negativno utjecati i na razinu otrine. Konkretni postupci koje je potrebno primjenjivati kod primjerice noa od ugljinog elika e podrazumijevati da se no obrie suhom tkaninom nakon svakog koritenja u kojem je bio u doticaju s vlagom, na taj nain izbjei e se stvaranje hre. U uvjetima kada no mora biti cjelodnevno izloen uvjetima vlage i razliitim kiselinama iz voa i povra, bit e dobro prvo premazati otricu nekom vrstom jestivog ulja ili ivotinjskom masti. Ako se no dri u prostoru gdje temperatura jako varira, bit e ga potrebno izvaditi iz futrole, naroito ako je izraena od koe, zbog toga to e se na otrici stvarati kondenzat koji e futrola zadravati te e se tako pojaviti hra. U sluaju duljeg ostavljanja noa u takvim uvjetima, premazivanje otrice uljem e je zatititi. Takoer pri estom koritenju noa od ugljinog elika za pripremu jela, vrlo e se vjerojatno na njemu pojaviti patina koja moe biti razliite boje, ovisno kakva je kiselina djelovala na elik. Meutim, to ne treba zabrinjavati korisnika jer tako stvorena patina samo e dodatno zatititi no od oksidacije. Postoje ak i metode forsiranja stvaranja patine na noevima, gdje se kombinacijom kiselina iz razliitih namirnica moe dobiti patina sa odreenim uzorkom, to daje dodatni estetski dojam nou. Pri tome se najee koristi ocat, limun, senf itd.

39

Potreba ovjeka za abrazivnim sredstvima za otrenje see u eljezno doba. Prije toga vremena, otrice od kamena su se dobivale perkusijom kamenih oblutaka to bi rezultiralo stvaranjem reznog brida. U bronanom dobu, otrice od bakra i njegovih legura su se udarale nekakvim oblikom ekia da bi se stvorio otar rezni brid, dakle, nije bilo potrebe za otrenjem abrazivima. Tek pojavom eljeza a kasnije i elika razvija se potreba ovjeka da koristi kamen za otrenje reznog alata. Sve do prije stotinjak godina prirodni kamen je bio dominantno koriten za otrenje, a tek prije pedesetak godina umjetno izraeno brusno kamenje poinje zamjenjivati prirodno. Danas se uz kamene brusove takoer koriste i brusni papiri kao znatno jeftinija i dostupnija varijanta, zatim povrine od dijamantnih estica, keramike povrine te razliite abrazivne paste ili praci. Da bi se lake shvatilo kako abrazivne povrine djeluju na elik najbolje je upotrijebiti analogiju pluga za oranje zemlje, gdje sitne estice nekog abraziva djeluju kao mali plugovi koji struu metal sa otrice. Dakle ovisno o veliini, gustoi, tvrdoi i obliku abrazivnih estica, ovisit e i nain na koji e strugati metal. Pri izboru abrazivnih sredstava uvijek treba voditi rauna o granulacijama koje se oznaavaju brojevima, tako e na primjer granulacija 1000 znaiti tisuu abrazivnih estica po kvadratnom inu (2.54x2.54cm). Iako e se tehnike otrenja pojedinih alata meusobno razlikovati, princip otrenja e uvijek biti dobiti to tanji rezni brid sa to manje deformacija. Tako e na primjer no naotren na vodenom kamenu granulacije 1000 imati rezni brid debljine 1 mikron, dok e se otrenjem na istom kamenu, samo granulacije 6000

dobiti rezni brid od 0.5 mikrona

(Verhoeven, 2004). Imajui u vidu

koliko je rezni brid zapravo tanak nije Slika 20. Mikrografski prikaz oteenja otrice. Lijevo: otkrhnue teko zamisliti kako reznog brida. Desno: Savijanje reznog brida (Verhoeven,2004). lako dolazi do njegove deformacije i to na nain se sitni komadii reznog brida otkrhnu pri jaem kontaktu sa materijalom tvrim nego li je elik otrice ili presavijanjem reznog brida tijekom

40

dugotrajnih sjeenja gdje lateralne sile djeluju na rezni brid. Oito je da e i materijal od kojeg je otrica napravljena znatno doprinijeti brzini i nainu deformacije. Tako e vrlo tvrda otrica biti sklonija pucanju, pa ak i pri srazu sa mekim materijalom, dok e mekana otrica biti vrlo sklona savijanjima reznog brida. Takve deformacije e se oitovati slabijim mogunostima sjeenja, a pomnim promatranjem reznog brida pod pravim kutom moi e se uoiti kako se na samom reznom bridu nalaze mjesta koja reflektiraju svjetlost, to je znak da sa na tome mjestu nalazi deformacija. Kod dobro naotrenog reznog brida nemogue je vidjeti refleksiju svjetla zato to je otrica vrlo tanka i savreno simetrina. U prvoj fazi otrenja e prvo biti potrebno ukloniti sva oteenja, a to e se uiniti tako da se koriste abrazivne povrine neto manje granulacije, zbog toga to one bre skidaju metal a to e u prvoj fazi biti potrebno da bi se sastrugao dio metala otrice te kako bi sva oteenja nestala. Najee se koriste granulacije oko 300, 400, 600, 800 ovisno o veliini deformacija te koliini metala koju je potrebno skinuti. Nakon toga prelazi se na povrine sve vie granulacije koje se mogu kretati do nekoliko tisua, ovisno o tome kakvu se razinu otrine eli postii. Postupno koritenje sve veih granulacija takoer uklanja tragove struganja prethodne tj. nie granulacije. Koristei opet analogiju pluga, moglo bi se slikovito rei kako se zapravo prelaskom na vie granulacije koriste sve gue poredani plugovi koji sve plie ulaze u zemlju te tako ostavljaju manje tragove iza sebe. Ovome treba pridodati injenicu kako vrlo esto i popularno stavljanje ulja na abrazivnu povrinu nema nikakve prednosti, naprotiv, kako tvrdi Juranitch (2000), sitne estice elika se na taj nain zadravaju unutar ulja koje podie estice od povrine te na taj nain otrica pri svakom povlaenju prolazi kroz gustu nakupinu sitnih estica koje mogu napraviti mikro oteenja na reznom bridu. Zavrna faza otrenja je poliranje otrice i to najee na koi u koju se premae sa razliitim abrazivnim pastama ili pracima. Kod otrenja noeva prethodno e biti potrebno utvrditi kakvog je profila otrica jer e to odrediti nain otrenja. Kako su V profili u razliitim varijantama vrlo esti na noevima o njima e prvo biti rijei. Ukoliko se radi o V profilu sa samo jednim kutom, kao to je sluaj na tzv. skandi profilima, tada je potrebno polei otricu na plohu na kojoj se otri te postupno podizati lea noa od podloge sve dok rezni brid ne dotakne plohu, u tom poloaju no bi trebao ostvariti kontakt sa cijelom stranicom V profila. Kutovi otrenja e najvie ovisiti o tome za to e se no dominantno koristiti, te kakav je profil otrice. Tako e kod

41

noeva sa koji imaju V profil sa jednim kutom, maksimalni kut biti oko 25 i to preteno kod noeva namijenjenih za grube radove poput cijepanja. Kod noeva koji imaju dvostruki kut, odnosno mikrootricu, kut reznog brida moe biti i do oko 40. Poloaj noa bi trebao biti takav da je Slika 21. Smjer otrenja V profila otrice. njegova uzduna os okomita na uzdunu os povrine otrenja. Smjer otrenja je u smjeru sjeenja, a razlog tomu je da se na taj nain manje stvara tzv. ica na suprotnoj strani otrice, koja je zapravo nakupina estica sastruganog metala koja se pri otrenju postupno nakuplja te uvija prema suprotnoj strani otrice. U veoj mjeri se to dogaa kada se otri suprotno od smjera sjeenja (Verhoeven,2004). Tehnika otrenja je najee takva da se koriste pokreti kao da se otricom eli filetirati ploha, odnosno laganim pokretima cijelom duinom otrice od najnie toke otrice uz drku pa sve do vrha no se povlai po povrini zadravajui pri tome isti kut cijelo Slika 22. Prikaz pravilno ostvarenog kontakta otrice i abrazivne povrine pri otrenju V profila. vrijeme. U poetnoj fazi otrenja na grubljim povrinama, mogue je koristiti i krune pokrete ili izmjenine pokrete naprijed i natrag. Takoer u ovoj fazi otrenja no se otri samo sa jedne strane otrice toliko dugo dok se du cijele otrice na suprotnoj strani otrice ne stvori ica koja se ponekad moe i vidjeti golim okom, ali jo ju je lake osjetiti povlaenjem prstiju pod kutom od 45 po otrici sa suprotne strane otrenja u smjeru transverzalne osi noa (Bottorff, 2010; Verhoeven,2004; Juranich, 2000). Stvaranje ice je indikator da se na strani koja se otri skinuo viak metala te se ta strana sada nalazi u istoj liniji sa suprotnom stranom otrice, zbog ega se u znaajnoj mjeri poela stvarati ica jer skinuti metal prelazi na suprotnu stranu otrice. Nakon toga no se okree na suprotnu stranu i cijeli se postupak ponavlja. Nakon to se ponovno

42

stvorila ica na suprotnoj strani, to je znak da je potrebno prijei na vee granulacije npr. 1000 ili 2000, s tim da se sada radi nekoliko otrenja na jednoj strani pa nekoliko na drugoj, u poetku to mogu biti vei intervali npr. po osam povlaenja nakon ega se isto toliko radi s druge strane. Kako se otrenje blii kraju taj se broj smanjuje, da bi se u zavrnoj fazi izvodilo izmjenino po samo jedno povlaenje na svakoj strani. Dakle, bitno je uvijek raditi jednak broj povlaenja sa svake strane, zbog

simetrije otrice. Ovisno o eljenoj razini otrine koristit e se i odreene granulacije, primjerice Mears (2003) preporua koritenje granulacije 800 za Slika 23. Prikaz stvaranja ice (Bottorff ,2010). grubo skidanje materijala, zatim 1200 te na kraju 6000. Zavrna povlaenja na visokim granulacijama trebaju biti

gotovo bez pritiska noa na povrinu. Nakon toga potrebno je potrebno je ispolirati otricu i to najbolje na komadu kou u koji se prethodno utrlja nekakva abrazivna pasta ili praak, a najbolje je koristiti kromov oksid koji je dostupan u obliku paste ili praha.

Treba istaknuti kako je Verhoeven (2004) mikrografskom analizom utvrdio kako poliranje na istoj koi bez utrljavanja abrazivnih sredstava nee znaajno utjecati na otricu. Poliranje otrice se koristi da bi se uklonile nakupljene mikronske estice na samom reznom bridu (ica) prilikom otrenja na abrazivnim povrinama, a takoer e doprinijeti uklanjanju tragova otrenja na eliku koji se pod elektronskim mikroskopom vide kao sitne ogrebotine okomite na rezni brid. Ponegdje u literaturi (Kochanski, 2008) moe se vidjeti kako se poliranje na koi izvodi tako da se koni remen na jednoj strani zakai dok se drugi kraj zategnuto dri u ruci, te se po tako zategnutom remenu otrica povlai, obavezno u smjeru lea noa jer u suprotnom e se remen otetiti otricom.

43

Takva tehnika je vjerojatno preuzeta od brijaa koji su svoje britve na taj nain polirali, meutim poto su britve imale konkavni profil otrice takva tehnika je bila idealna jer je takav profil omoguavao zadravanje

jednakog kuta nalijeganja Slika 24. Mikrografski prikaz, poveanje 800x. Lijevo: Otrica zavrno otrena na granulaciji 6000 te polirana na koi premazanoj kromovim oksidom. Desno: Otrica otrena na granulaciji 600 (Verhoeven,2004). reznog brida na kou pri poliranju (Lee, 1995;

Verhoeven, 2004). Kod V profila takva tehnika nee

biti dobra jer je e zbog fleksibilnosti koe biti teko odravati eljeni kut poliranja, a i otrica e vremenom dobiti konveksni oblik. Zbog toga e biti bolje koni remen postaviti na ravnu tvrdu podlogu te na taj nain polirati otricu. Poliranje se izvodi laganim pokretima uz vrlo lagani pritisak, tijekom poliranja se vri blago podizanje lea noa tijekom povlaenja sve dok rezni brid ne ostvari kontakt sa koom. Moe se izvoditi od vrha prema rikasu ili obrnuto, te je bitno naizmjenino povlaiti prvo jednu pa drugu stranu, tako se zadrava najvii stupanj simetrije. Broj povlaenja tijekom poliranja e ovisiti o kvaliteti prethodnog otrenja i vrsti polirne smjese na povrini, Mears (2003) predlae pedeset povlaenja, dok Kochanski (2008) kae kako se broj povlaenja pri otrenju na najveoj granulaciji treba pomnoiti sa tri da bi se dobio priblian broj. Nakon poliranja, otrica bi trebala biti sjajna poput ogledala te bi s lakoom trebala brijati dlake s ruke. Tako naotren rezni alat agresivno e sjei uz minimalni pritisak, a zbog uniformnosti i simetrije reznog brida, dulje e biti otar nego li otrica naotrena na manjim granulacijama koja promatrana mikrografijom ima puno sitnih zubia poput pile po reznom bridu, a na lateralnim stranama se nalaze duboki tragovi otrenja te je zbog svega toga takva otrica sklonija deformacijama.

44

Otrenje noeva koji imaju V profil sa dvostrukim kutom malo e se razlikovati nego prethodno

objanjena tehnika. Dvostruki kut ima veliku prednost u odnosu na samo jedan kut, razlog je to to je puno otporniji na deformacije jer neposredno iza reznog brida je vei Slika 25. V profil sa dvostrukim kutom promjer otrice to ga ini vrim.

Takoer kod dvostrukog kuta, rezni brid moe imati znaajno vei kut u odnosu na obini V profil, bez znaajnog gubljenja reznih sposobnosti, razlog je taj to je sekundarni kut, odnosno kut reznog brida vrlo malen zbog ega se esto naziva i mikrootrica. Princip otrenja takve otrice je takav da se prvo otri kut koji ini veinu povrine profila, moe ga se nazvati primarnim kutom. Primarni kut je uvijek manji od sekundarnog i to esto za 10-20. Kada se vrhovi primarnog kuta nau u istoj liniji odnosno kada se dobije ica na obje strane kao to je prethodno objanjeno, prelazi se na veu granulaciju s tim da se sada kut otrenja podie da bi se dobio sekundarni kut. U primjeru na slici iznad bi se primarni kut otrio pod 10, zatim bi se sekundarni otrio na 15. Vano je rei da se dootravanje ovakvog profila otrice moe uiniti na nain da se napravi nekoliko povlaenja sekundarnog kuta po povrini visoke Slika 26. Prikaz postupnog poveanja sekundarnog kuta i promjera otrice granulacije, ali estim ponavljanjem s iza reznog brida tijekom nekoliko vremenom e se elik skinuti te e sekundarni otrenja samo sekundarne otrice. kut postati puno vei nego to je prvobitno bio ime e se znaajno izgubiti rezne sposobnosti. Tada e biti potrebno ponoviti postupak sa otrenjem primarnog kuta.

45

Otrice sa konveksnim profilom imaju neto drugaiji nain otrenja u odnosu na V profil. U prvom redu, da bi se odrao konveksni profil bit e potrebno koristiti otrenje na mekanoj podlozi, jer otrenje bilo kakvim nainom na tvrdoj podlozi kao kod V profila s vremenom e promijeniti originalni konveksni profil. Najee koritena metoda je takva da se ispod brusnog Slika 27. Otrenje konveksne otrice (Bottorff ,2010). papira stavi primjerice podloga od mia za raunalo ili neto slino. Takva podloga je poput spuve te e se tijekom povlaenja noa po brusnom papiru deformirati i pratiti oblik otrice. Bitno je rei da se otrenje izvodi u smjeru lea noa, kao i kod poliranja jer bi u suprotnom otrica sjekla brusni papir. Svi ostali principi prethodno nabrojani u tekstu vrijede i za ovaj profil.

3. KINEZIOLOKA ANALIZA RADA S RAZLIITIM ALATIMA ZA REZANJE Alati za rezanje koji se koriste za preivljavanje u prirodi su brojni i raznovrsni. Razliito podneblje, klimatski uvjeti, te potreba ovjeka da si prilagodi svoj okoli, primorala je ljude na dizajniranje i izradu najuinkovitijih reznih alata za odreeno geografsko podruje. Tako e u umama Amazone biti nuno koristiti maetu ili parang koji e zbog velike duine reznog brida omoguiti jednostavno krenje gustih i neprohodnih umskih podruja, dok e sjekira biti nezamjenjiva u sjevernim umama Aljaske ili Sibira, zbog lakoe sjeenja i cijepanja drveta za ogrjev i sklonite. U naim podrujima no i sjekira i pila su najee koriteni rezni alati tijekom boravka u prirodi, stoga e o njima biti vie govora u daljnjem tekstu. Situacija preivljavanja moe zahtijevati vrlo irok raspon poslova sa reznim alatima, od najlakih poput iljenja tapa do vrlo tekih kao to je ruenje drveta. Faktori koji e odreivati uinkovitost rada mogu se svrstati u tri kategorije (Dijagram 3), prva se odnosi na sve karakteristike
46

nekog alata za rezanje (dimenzije, teina, kvaliteta izrade i materijala), druga podrazumijeva sve karakteristike objekta na koji se eli djelovati, primjerice ako se radi o drvetu tada e to biti njegova gustoa, smjer vlakana, dimenzije, poloaj u prostoru. Trea kategorija podrazumijeva sve ljudske faktore bitne za rad sa odreenim reznim alatom, a koji e biti razliiti za pojedine vrste rada. Primjerice kod sjeenja drveta sjekirom do izraaja e doi preciznost, eksplozivna snaga ruku i trupa te izdrljivost u sluaju dueg rada. Dok e pri izradi velikog broja zamki za ivotinje od drvenih prutova prilikom biti potrebno napraviti veliki broj struganja, iljenja i zasijecanja drveta noem, za to e biti potrebna statika snaga miia podlaktice zbog dugotrajnog snanog hvata drke noa i fiksiranja ake na koju no konstantno djeluje silom

suprotnom od smjera djelovanja otrice.

Dijagram 3. Faktori koji utjeu na uinkovitost rada sa alatima za rezanje

47

Evolutivna adaptacija ake koja je omoguila ljudima snane hvatove za koritenje runih alata je dugaak i robustan palac te relativno kratki prsti, robusne metakarpalne kosti sa asimetrinim glavama te hipertrofirani intrinzini miii ake. (Marzke, 1997; i Susman, 1998, navedeno u Rolian et al. 2011). Napier (1956) definira dvije vrste hvatova runog alata. vrsti hvat i precizni hvat. vrsti hvat, podrazumijeva da je uzduna os alata potpuno ili djelomino okomita na podlakticu, dok je drka alata stisnuta izmeu djelomino flektiranih prstiju i dlana, dok palac prua protusilu a postavljen je najee u abduciranom poloaju oko drke alata. Postoje tri vrste vrstog hvata koji se razlikuju prema liniji projekcije sile djelovanja alata u odnosu na ruku: 1.) sila paralelna u odnosu na podlakticu, primjer je koritenje pile za drvo. 2.) sila pod nekim kutom u odnosu na podlakticu, primjerice kod cijepanja drveta sjekirom. 3.) obrtna sila oko podlaktice, na primjer dubljenje drveta vrhom noa. Kod preciznog hvata drka alata je pritisnuta izmeu djelomino flektiranih prstiju te palca sa suprotne strane. Dvije su vrste preciznog hvata: 1.) unutranji, gdje primjerice drka noa prolazi ispod palca pa se prema tome nalazi unutar ake. 2.) vanjski, drka alata prolazi iznad palca te se stoga nalazi izvan ake.

No Ljudsko gibanje prilikom koritenja noa najee se moe opisati kao gibanje zatvorenog kinetikog lanca, jer gotovo svako sjeenje noem zapoinje postavljanjem reznog brida na objekt nakon ega korisnik aplicira silu na drku noa ime otrica poinje sjei materijal te je cijelo vrijeme u kontaktu sa objektom, odnosno najdistalniji segment kinetikog lanca je fiksiran uz objekt te nema slobodu gibanja kao kod otvorenog kinetikog lanca. Ponekad, u sluaju koritenja veih noeva, mogue je izvoditi gibanja otvorenog kinetikog lanca jer se tada no koristi slino sjekiri, maeti ili parangu. Odnosno, postojat e odreeni zamah te e se kinetiki lanac zatvoriti tek pri srazu otrice i objekta. Vrsta motorike aktivnosti pri koritenju noa moe se definirati kao diskretna motorika aktivnost, jer svaki ciklus sjeenja ima jasno definiran poetak i kraj, a sam ciklus traje relativno kratko, najee nekoliko sekundi.

48

Rad s noem moe se ralaniti na tri faze, za potrebe ovog rada nazvat e se pripremna, glavna i zavrna faza. U prilog ovakvom strukturalnom ralanjivanju moe se navesti primjer Dowgiallo-a (2005) koji sjeenje fibroznog materijala noem takoer dijeli na tri faze (Dijagram 4), a naziva ih: 1. Faza prodiranja otrice u materijal, 2. Faza stabilizacije sjeenja 3. Faza izlaska otrice iz materijala. Pripremna faza podrazumijeva prilagodbu hvata drke odreenom poslu i zauzimanje najudobnijeg stava koji moe biti stojei, sjedei ili kleei, ovisno vrsti, intenzitetu i trajanju rada. Stav prilikom rada ima svrhu osiguravanja stabilnog ravnotenog poloaja koji bi trebao biti takav da je to manji broj miinih grupa ukljuen u odravanje i stabilizaciju posturalnog poloaja. Odnosno, poloaj tijela pri radu trebao bi biti energetski to ekonominiji, naroito pri dugotrajnom radu. Ponekad e poloaj tijela uvjetovati poloaj objekta u prostoru na kojeg se eli djelovati noem, primjerice sjeenje grana unutar guste kronje drveta ili ruenje manjeg drveta na strmom terenu.

Dijagram 4. Prikaz trenda razvoja sile kroz tri faze potrebne za sjeenje fibroznog materijala (Dowgiallo 2005)

49

Vano je naglasiti da poloaj prilikom rada treba biti takav da se nijedan segment tijela osobe ne nalazi na putanji otrice noa, ak i kada su u pitanju vrlo kratka zasijecanja u drvo koje se nalazi izmeu otrice i tijela. Najee koriteni hvatovi su podvarijante vrstog hvata, a nazivaju se prednji, pojaani i boni hvat ili tzv. prsna poluga. Od svih hvatova prednji hvat se najvie koristi, poloaj noa pri tom hvatu je takav da je otrica noa usmjerena prema naprijed, odnosno lea noa su okrenuta prema podlaktici. Ovaj hvat osigurava vrst poloaj noa u aci, a koristi se primjerice pri struganju kore drveta, iljenju tapa ili presijecanju grane. Kod ovog hvata no se kree od tijela prema okolnom prostoru to ga ini sigurnim od ozljeivanja. Kod ovog hvata poloaj palca e uvjetovati koliko e se precizno ili snano izvoditi rad, tako e aducirani palac postavljen na lea noa omoguiti koritenje senzorne povrine jagodice palca, to e korisniku noa dati bolji osjeaj kontrole nad noem (Napier, 1956). Nasuprot tome, abducirani palac postavljen oko drke noa omoguit e dodatnu potporu vrstom hvatu te samim time i razvoj vee sile sjeenja. Pojaani hvat se koristi uz pomo druge ruke koja dodatno gura otricu u smjeru djelovanja, koristi se npr. kod zasijecanja usjeka u drvo i openito kod vrlo kratkih i preciznih rezova. Ovaj hvat je gotovo identian prednjem hvatu sa aduciranim palcem na leima noa, osim to pri radu glavninu sile sjeenja proizvodi palac suprotne ruke koji gura no, a postavljen je na leima noa pri samom vrhu. Na taj nain, mogue je izvoditi vrlo kontrolirana i odmjerena zasijecanja, primjerice kod usjeka prilikom izrade zamki, rezbarenja predmeta od drveta itd. Pri koritenju bonog hvata ili tzv. prsne poluge, mogue je proizvesti najveu silu sjeenja noem, a razlog je taj to se sjeenje izvodi najblie tijelu, odnosno uzdunoj osi tijela, a pri radu se aktiviraju dominantno miii lea i ramena (m.trapezius, m.deltoideus), dok se irenjem prsnog koa u trenutku sjeenja no dodatno gura prema naprijed. Kod ovog hvata, no je bono okrenut u aci i to tako da je otrica u smjeru dorzalne strane ake. Lea noa postavljaju se uz prsa skupa sa suprotnom rukom koja dri objekt koji se sjee ispred otrice. Povlaenjem ramena i nadlaktica prema nazad te irenjem prsnog koa vri se vrlo kratko i snano sjeenje. Prilikom rada, ake obje ruke su na prsima, zbog ega podlaktice djeluju kao poluge. Glavna faza podrazumijeva translacijsko ili kruno gibanje noa, to se oituje kao razdvajanje materijala koji se sjee. Pri radu s noem fleksija i ekstenzija podlaktice bit e najuestaliji pokret, dok e se samo sjeenje najee izvoditi ekstenzijom

50

podlaktice. Poveanjem zahtjeva za preciznou pokreti e sve vie ukljuivati fleksiju, ekstenziju te lateralne devijacije ake uz smanjenje amplitude pokreta iz lakta. Pokreti iz zgloba ramena bit e aktivirani u radovima gdje je potrebna velika amplituda djelovanja otrice, primjerice kod ienja drvene motke od granica. Sila koja je potrebna da bi dolo do sjeenja ovisit e vrsti materijala koji se sjee, njegovoj temperaturi, o otrini noa, kutu otrice te o mnogim drugim faktorima. Kod sjeenja drveta vrlo je bitan i smjer sjeenja. Primjerice, kod finske breze sa postotkom vlanosti od 12 %, sa noem industrijske otrine, sila potrebna da bi se postiglo sjeenje u smjeru rasta vlakana iznosi skoro tri puta manje nego sjeenje okomito na vlakna (Lee, 1995).

Slika 28. Sile potrebne za sjeenje u razliitim smjerovima u odnosu na vlakna drveta (Lee, 1995). Znatno bolje sjeenje e se postii otrenjem noa sa veom granulacijom abrazivne povrine, McGorry i suradnici (2005) dokazali da se otrenjem na granulaciji 900 u odnosu na granulaciju 400 postie smanjenje potrebnog vremena sjeenja mesa za 25.3%, smanjenje sile hvata za 21.2% i smanjenje momenta sile noa za 28.4%. Isti autori u jednom drugom eksperimentu konstruirali su instrument za mjerenje razine otrine, te su prema tome noeve podijelili u 3 skupine: Otar, srednje otar i tup. Zatim su mjerili moment sile noa, te vrijeme potrebno za obavljanje zadatka, koje je izvodilo

51

15 profesionalnih mesara u tvornici za preradu mesa. Dobiveni rezultati pokazali su znaajno smanjenje vremena i momenta sile sa otrijim noevima (McGorry et. al 2003). Brown i sur. (2004) su u svome radu prikazali utjecaj temperature goveeg mesa te brzinu sjeenja na silu potrebnu da bi se vrilo sjeenje. Dobiveni rezultati sugeriraju da dolazi do znaajnog poveanja trenja pri sjeenju smrznutog mesa u odnosu na ono koje nije smrznuto, Tablica 1. Prikaz utjecaja razine otrine na moment sile otrice i vrijeme potrebno za obavljanje tri tipina zadatka u industriji obrade mesa (McGorry et. al 2003). Razina otrine Moment sile noa Prosjek (standardna devijacija) Otar Srednje otar Tup 15.4 (0.2) N 22.3 (0.9) N 32.6 (2.7) N Potrebno vrijeme za izvoenje zadatka Prosjek (standardna devijacija) 23.3 (16.7) s 27.5 (14.4) s 30.9 (16.4) s

takoer brzina sjeenja nema znaajan utjecaj na silu sjeenja kod mesa koje nije smrznuto, dok kod smrznutog mesa brzina sjeenja dovodi do poveanja potrebne sile za sjeenje. Zavrnu fazu karakterizira postupno smanjenje kinetike energije kojom se otricom djeluje na objekt ili zaustavljanje pokreta nakon to je otrica izgubila kontakt s objektom. To se oituje kao usporavanje razdvajanja materijala, primjerice kada se

Dijagram 5. Prikaz maksimalnih i prosjenih rezultata pri sjeenju govedine razliite52 temperature i razliitim brzinama sjeenja (Brown, 2004).

eli postii vrlo odmjeren i precizan rez pri obradi ivotinje ili zaustavljanje pokreta ekstenzije podlaktice kod iljenja tapa nakon to je napravljen rez te otrica vie nema kontakta sa tapom nego se nalazi u prostoru. Tehnike koritenja noa tijekom boravka u prirodi vrlo su brojne te ih je teko sve navesti i opisati. Usvajanjem odreenog skupa osnovnih te neto naprednijih tehnika osoba e moi lake improvizirati te e na temelju ve usvojenih tehnika esto koristiti sasvim novu tehniku koja e biti fuzija ve usvojenih tehnika. Meu najee koritenim tehnikama sjeenja noem, zasigurno se moe svrstati osnovno sjeenje prednjim hvatom, a moe se izvoditi u sjedeem, kleeem ili stojeem poloaju. Za radove koji vremenski dulje traju te zahtijevaju preciznost i malu silu pri radu, biti e uputno izvoditi rad sjedei ili kleei. Kada je potrebno kratko i snano sjeenje, stojei poloaj e biti najbolji zbog toga to e se sjeenje moi izvoditi vrlo blizu tijela bez opasnosti od porezivanja natkoljenica. Ova tehnika izgleda tako da osoba u dominantnoj ruci dri no prednjim hvatom, dok se u nedominantnoj ruci nalazi objekt koji se sjee. Otrica noa se zatim postavlja na objekt pod odreenim kutom koji e ovisiti o plastinosti objekta, kutu reznog brida otrice i eljenoj dubini reza. Samo sjeenje izvodi se ekstenzijom podlaktice dominantne ruke odnosno guranjem noa prema naprijed dok objekt miruje, takoer je mogue flektiranje podlaktice i retrofleksija nadlaktice nedominantne ruke ime e se objekt povlaiti prema natrag dok no miruje u suprotnoj ruci te e se tako sjei materijal. Mogua je i kombinacija dvaju prethodnih varijanti. Tipian primjer ove tehnike je iljenje tapa, gdje osoba tap dri blizu kraja koji e se zailjiti, a hvat treba biti svega nekoliko centimetara od poetka reza jer udaljavanjem hvata od kraja koji se ilji poveava se i poluga (udaljenost izmeu mjesta sjeenja i hvata) te e biti potrebna vea sila hvata da bi se tap stabilizirao pri sjeenju. Prilikom sjeenja vano je da rezni brid najblii drci prvi izvodi sjeenje jer tako je sjeenje najsnanije. Postavljanjem otrice pod blagim kutom (radijalna devijacija ake od nekoliko stupnjeva) u odnosu na smjer sjeenja postie se bolja efikasnost sjeenja drveta jer vea povrina reznog brida vri sjeenje (Lee, 1995). Neto delikatniji primjer koritenja ove tehnike je izrada tapia za potpalu (eng. feather sticks) gdje je na tapiima duljine 30-40 cm debljine palca ruke potrebno napraviti veliki broj finih strugotina. Prilikom izvoenja struganja na tapiima, nedominantnom rukom dri se jedan kraj tapia dok se drugi treba vrsto pritisnuti uz

53

tvrdu podlogu, a ovisno o visini podloge ovisit e i poloaj tijela. Vrlo est poloaj za ovaj zadatak bit e kleanje na jednoj nozi dok se tapi upire u tvrdu podlogu na tlu. Vano je naglasiti da se pri struganju vrlo malo koristi ekstenzija podlaktice, odnosno ruka pri struganju gotovo miruje dok je dominantan pokret pretklon trupa prilikom ega se koristi teina trupa te miii trbuha pri sjeenju. Takav nain sjeenja omoguuje veu kontrolu nad pokretom, naroito u zavrnoj fazi kada je potrebno vrlo odmjereno privesti struganje kraju te paziti da se dotada nakupljena strugotina ne presjee. Kod oba navedena primjera palac e se prilikom hvata nalaziti u abduciranome poloaju oko drke, zbog vreg hvata i snanijeg sjeenja. Sjeenje i cijepanje pomou drvene palice je jedna od najkorisnijih tehnika ukoliko je no jedini alat za rezanje, a vrijednost same tehnike poveat e se pri duljem boravku u prirodi na niskim temperaturama, kada e biti potrebno procesirati veliku koliinu drveta za ogrjev te izraditi sklonite. Pri izvoenju tehnike no se nalazi u nedominantnoj ruci, dok se u dominantnoj nalazi drvena palica duljine oko 40-50 cm, debljine otprilike kao podlaktica, te od potpuno zdravog drveta. Za uinkovitiji rad, kraj na kojem se palica dri moe se malo stanjiti zbog udobnijeg hvata, a time e se ujedno i podii centar teita prema suprotnom kraju palice, to e poveati kinetiku energiju palice pri udarcu. Otrica noa postavlja se na drvo koje se eli sjei ili precijepiti te se drvenom palicom udara po Slika 29. Cijepanje drveta noem uz pomo drvene palice leima noa. Udarac mora biti okomit na lea noa jer svaki udarac koji djeluje lateralno na otricu moe uzrokovati oteenja. Kod cijepanja ovom tehnikom no se postavlja na sredinu cjepanice te se palicom vri udarac koji e uzrokovati prodiranje otrice cijelom svojom irinom u drvo. Nakon toga se nastavlja udarati po dijelu lea uz sami vrh noa te se na taj nain no kree kroz cjepanicu sve dok ju ne razdvoji na dva dijela. U sluaju cijepanja vrlo tankih komada drveta, esto e nakon prvog udarca po nou i prodiranju u

54

drvo biti potrebno samo zarotirati no oko svoje uzdune osi nakon ega e se drvo razdvojiti uzdu vlakana. Vrlo ograniavajui faktor pri cijepanju noem biti e promjer cjepanice, odnosno duljina otrice noa. Jer da bi se cjepanica precijepila na pola potrebno je da otrica bude barem za 2-3 cm dulja od promjera cjepanice. Ukoliko je cjepanica veeg promjera, tada e najbolje biti koristiti drvene klinove izraene uz pomo noa, koji e se zatim zabijati u rez koji se prethodno napravi noem, sve dok se drvo ne raspolovi. Koristei drvenu palicu mogue je i sruiti drvo manjeg promjera od duine otrice, a poloaj e najee biti kleei jer je poeljno napraviti rez to nie na drvetu. Princip je isti kao i kod ruenja drveta sjekirom, odnosno, potrebno je napraviti donji i gornji usjek u obliku slova V, a krakovi usjeka trebaju biti oko 45 to znai da se no pod tim kutom postavlja na drvo te se palicom udara okomito po leima noa. U sluaju da se drvo sjee vrlo blizu tla, tada e biti gotovo nemogue usjei donji krak V usjeka pod 45, to e znaiti da e se kut morati poveati, ponekad gotovo i do pravog kuta. U tom sluaju sjeenje e biti manje uinkovito. Nakon ruenja drveta biti e potrebno oistiti deblo od grana te ga segmentirati na komade eljene duljine. Pri ienju grana sjeenje se izvoditi sjeenjem u smjeru rasta grane ili u suprotnom smjeru, ovisno o poloaju grane u odnosu na trupac i na tlo. Pri segmentiranju debla, ako je deblo manjeg promjera biti e potrebno napraviti samo jedan V usjek, dok e u sluaju veeg promjera biti potrebno napraviti dva usjeka na suprotnim stranama debla i to najbolje tako da se sjee paralelno sa tlom, najprije usjek s gornje strane, nakon ega je potrebno zarotirati deblo na suprotnu stranu te napraviti drugi usjek tono na suprotnoj strani debla. Koristei drvenu palicu, mogue je takoer presijecanje tanjih grana, primjerice kada je potrebno duu granu presjei na nekoliko kraih uz vrlo precizan rez. Tada e biti potrebno postaviti granu na ravnu drvenu podlogu te postaviti no na mjesto reza, udaranjem po leima noa napravit e se precizan i ravan rez bez nepotrebnog gubitka drveta kao to bi se dogodilo u sluaju osnovnog sjeenja prednjim hvatom. Tehnika sjeenja obrnutim hvatom podrazumijeva dranje noa na nain da mu je otrica okrenuta prema dolje, odnosno kraj drke noa se nalazi u razini kaiprsta i korijena palca. Takav hvat ima dvije varijante tj. otrica moe biti usmjerena prema tijelu korisnika i od tijela prema okolnom prostoru. Ova tehnika se rijetko primjenjuje pri radu s drvetom, a ee se koristi pri obradi mesa, primjerice kada ubijenu ivotinju treba oistiti, segmentirati te pripremiti za jelo. Takoer, primjenom ove tehnike

55

najefikasnije se izvodi ubadanje noem, to moe biti sluaj kod obrane od ivotinje, kopanja zemlje, razbijanja leda i sl. Chadwick i suradnici (1999) u svom su eksperimentu mjerili sile koje djeluju na no tijekom ubadanja noem, 17 ispitanika trebalo je maksimalnom snagom izvriti ubadanje noem u posebnu pjenu. Ubadanje se vrilo podizanjem noa iznad ramena nakon ega se vrilo ubadanje u cilj. No se drao obrnutim hvatom te s otricom okrenutom prema tijelu korisnika. Mjerene su etiri sile tijekom ubadanja noa: 1.Aksijalna sila (uzduna os noa) 2. Sila sjeenja (paralelno sa irinom otrice) 3. Lateralna sila 4. Moment sile. Dobiveni rezultati sugeriraju da se najvee vrijednosti ovih sila ne ispoljavaju simultano ve u razliitim vremenskim tokama.

Dijagram 6. Prikaz etiri mjerene sile tijekom uboda noem te njihovu dinamiku (Chadwick i et. al 1999). Tehnika povlaenja noa podrazumijeva koritenje noa na identian nain kao i stolarski alat maklja (eng. draw knife), koji je zapravo no kvadratnog oblika sa dvije drke, na svakom kraju otrice po jedna. Taj alat se koristi za obradu drveta, a nain koritenja omoguava veliku kontrolu nad sjeenjem. Da bi se no koristio na taj nain potrebno je vrh noa zabiti u blizu jednog kraja svjeeg drvenog tapa duljine oko 30 cm, nakon toga tap se uhvati jednom rukom, drka noa drugom, te se pokretima povlaenja jednostavno strue drvo du vlakana. Ova tehnika je vrlo primjenjiva za

56

pravljenje strugotina za potpalu na veem komadu drveta, ali takoer jako dobro moe posluiti pri izradi nekih predmeta od drveta, primjerice drke za sjekiru.

Sjekira

Struktura gibanja pri radu sa sjekirom se uvelike razlikuje od rada s noem, jer sjekira podrazumijeva zamah te djelovanje otrice u vidu udarca u drvo. Koritenje sjekire moglo bi se svrstati u klasu gibanja otvorenog kinetikog lanca, zbog toga je rad sa sjekirom znatno kompleksniji te zahtjevniji u odnosu na rad s noem ili pilom. Takoer, rad sa sjekirom bi se mogao definirati kao diskretna motorika aktivnost, jer se poetak i kraj jednog ciklusa zamaha i udarca jasno moe definirati, te cijeli ciklus traje oko 2 sekunde. Prilikom koritenja sjekire dominantna motorika sposobnost je preciznost te eksplozivna snaga ruku. Korisnik tijekom rada cijelo vrijeme vizualnom kontrolom mora regulirati te upravljati voenjem sjekire kroz zamah te udarac u tono odreeno mjesto na drvetu. Preciznost je dodatno izraena prilikom ruenja drveta ili segmentiranja trupca, jer tada je potrebno progresivno produbljivati V usjek u drvetu, te je potrebno da sjekira svaki puta pogodi prethodni rez, u suprotnom se rez nee produbljivati ime se rad produuje i postaje neuinkovit. Zbog toga je bitno da se prilikom rada sve mogue distrakcije svedu na najmanju razinu, jer one mogu prouzroiti smanjenje uinkovitosti ali i ozbiljnije ozljede. Da bi se rad sa sjekirom mogao izvoditi uinkovito i sigurno potrebno je usvojiti kvalitetnu tehniku zamaha, po mogunosti s obje strane tijela, odnosno podizanja sjekire iznad lijevog i desnog ramena i udarca. Na primjeru ruenja drveta mogu se jasno prikazati dvije osnovne faze rada sa sjekirom. U pasivnoj fazi osoba odreuje smjer ruenja drveta na temelju kuta nagiba stabla, asimetrije rasta kronje, jaine i smjera vjetra, rasporeda okolnih objekata, stabala i sl. Drka sjekire se moe koristiti kao visak, na nain da se uhvati prstima za kraj drke dok glava visi dolje s otricom okrenutom prema naprijed. Na taj se nain moe preciznije utvrditi ima li drvo prirodni nagib. Zatim je potrebno stati na odreenu udaljenost od stabla koja se odreuje postavljanjem sjekire opruenim rukama na mjesto

57

reza, kada je korisnik zauzeo poloaj za rad treba se uvjeriti da u prostoru u kojem e raditi ne postoje nikakve prepreke na koje bi sjekira mogla naii. Stav pri radu moe biti stojei dijagonalni Slika 30. Pozicija dlanova lijeve (L) i desne (D) ruke pri podizanju i zamahu sjekire (Weisgerber,1999). ili kleei ukoliko je osoba

neiskusna ili ima sjekiru male duine. Takoer, pri poduavanju koritenja sjekire, kleei poloaj e vjerojatno biti najprikladniji i najsigurniji. Hvat sjekire je dvoruni, nedominantna ruka se nalazi uz sami kraj drke, a dominantna uz glavu sjekire. U aktivnoj fazi slijede podfaze podizanja sjekire i udarca. Pri podizanju sjekire do iznad ramena, istovremeno se vri rotacija trupa te

prebacivanje teine na stranju nogu. Pri kraju podfaze podizanja sjekire, dominantna ruka poinje polagano kliziti niz drku da bi se na poetku podfaze udarca ruke spojile pri kraju drke.

Slika 31. Prikaz V usjeka kod ruenja drveta (Kochanski, 2008).

Zatim se cijeli ciklus ponavlja, dominantna ruka se podie do blizu glave sjekire te se vri podizanje i

udarac. Udarac se vri se pod kutom od oko 45 te se u stablu zasijeca donji usjek u obliku slova V u smjeru ruenja, na to manjoj visini zbog sigurnosti i vee iskoristivosti drveta. Ako se usjek pravi blizu tla tada e biti gotovo nemogue napraviti donji krak V usjeka pod 45 , stoga e biti potrebno sjei pod istim kutom kao i gornji krak, te postupno praviti niz malih usjeka pod 45 koji e initi donji krak V usjeka (Kochanski, 2008), s tim da e kut donjeg kraka u odnosu na deblo biti oko 90. Razlog za takav nain rezanja je u injenici da je za okomito sjeenje drveta u odnosu na smjer vlakana potrebna gotovo tri puta vea sila nego li za sjeenje u smjeru vlakana (Lee, 1995). Dubina usjeka e varirati od 1/3 do 1/2 promjera stabla, ovisno o nagibu stabla ili snazi vjetra, dok e irina usjeka biti neto manja nego promjer stabla. Tehnika sjeenja

58

usjeka je takva da se najprije zasijeca u prvu treinu kraka usjeka, zatim u zadnju treinu te na kraju u sredinu usjeka (Beaudry, 2002; Weisgerber, 1999; Mason, 1954; McLaren, 1929). Takav nain sjeenja se koristi i kod segmentiranja trupca, a koristi se zato da se smanji mogunost zaglavljivanja otrice sjekire u drvetu, jer na ovaj se nain jedan dio otrice sjekire uvijek nalazi izvan reza, zbog ega je lake izvaditi sjekiru van. Nakon donjeg usjeka, na isti nain potrebno je napraviti gornji usjek na suprotnoj strani debla i to nekoliko centimetara vie od donjeg usjeka. Postupnim produbljivanjem gornjeg usjeka, u jednom e trenutku stablo poeti padati u smjeru Slika 32. Donji i gornji V donjeg usjeka. Tada je potrebno prestati s radom te usjek kod ruenja drveta. se odmaknuti na sigurnu udaljenost. Tijekom ruenja Strelica pokazuje smjer pada drveta, zamah sjekire e se izvoditi vie horizontalno drveta (Kauffman, 2007). nego li je to sluaj kod cijepanja drveta ili segmentiranja trupca kada se sjekirom udara gotovo okomito u odnosu na tlo. Takvo postranino sjeenje je i energetski malo zahtjevnije, primjerice pri ruenju drveta sjekirom teine 1.25 kg sa frekvencijom rada od 34 udarca u minuti energetska potronja e iznositi 13.2 kalorija/min, dok e rad okomitim udarcima sa istom sjekirom i frekvencijom iznositi 11.9 kalorija/min. Slika 33. Redoslijed udaraca sjekirom pri ruenju i segmentiranju drveta (Weisgerber,1999).

(Passmore i Durnin 1955). Razlog tomu je vjerojatno otklon trupa potreban pri horizontalnom sjeenju, kojim se aktiviraju miii donjeg dijela lea i trbuha u cilju stabilizacije takvog posturalnog poloaja. Brzina kretanja sjekire u aktivnoj fazi pri radu sa sjekirama teine glave

od 1437 g do 2546g te duine drki od 65 do 72 cm, iznosit e izmeu 8.9 do 10.3 m/s (Paivinen i Heinimaa 2009), dok e prosjeno trajanje ove faze biti oko 2.5 sekundi (Wilder i et. al., 1985).
59

Tablica 2. Energetska potronja pri radu sa sjekirom okomitim udarcima u odnosu na teinu sjekire i frekvenciju rada (Passmore i Durnin, 1955). Teina sjekire (Kg) Frekvencija rada (udaraca u minuti) Energetska potronja (kalorija u minuti) 0.65 1.25 2.00 1.25 1.25 1.25 36 34 33 19 35 51 11.4 11.9 13.0 6.9 11.0 24.1

Tablica 3. Energetska potronja pri radu sa sjekirom horizontalnim udarcima u odnosu na teinu sjekire i frekvenciju rada (Passmore i Durnin, 1955). Teina sjekire (Kg) Frekvencija rada (udaraca u minuti) Energetska potronja (kalorija u minuti) 0.65 1.25 2.00 34 34 33 12.0 13.2 12.3

Nakon to je drvo srueno, potrebno ga oistiti od grana. Prilikom sjeenja grana, zbog sigurnosti je najbolje sjei grane sa suprotne strane trupca, u odnosu na stranu na kojoj osoba stoji. Grane treba sjei u smjeru rasta, u veini sluajeva prema vrhu stabla, te treba obratiti panju da rez bude ravan te poravnat sa povrinom debla. Segmentiranje trupca je tehnika jako slina ruenju drveta, ali je manje opasna te je stoga idealna za uenje tehnike rada sa sjekirom (Beaudry,2002).

60

Pri radu e osoba moi puno nauiti, jer primjerice, ako sjee pod velikim kutom tada e sjeenje biti neuinkovito i sporo, ako sjee pod premalim kutom, tada e sjekira esto samo prokliziti uz drvo. Zatim, ako ne slijedi redoslijed kojim se sjee usjek, sjekira e esto ostati zaglavljena unutar drveta, ako napravi Slika 34. Pravilan nain ienja debla od grana (Weisgerber,1999). preuzak V usjek, tada on nee moi biti dovoljno dubok te e ga biti potrebno proirivati, to oduzima vrijeme te zamara osobu. Dva su mogua poloaja tijekom segmentiranja, jedan je da osoba stoji na deblu te pravi usjeke na bonim stranama debla, ovakav poloaj se koristi kada je srueno deblo jako veliko i teko i nemogue ga je pomicati, odnosno okrenuti na suprotnu stranu. Drugi nain je stajanje ispred trupca te sjeenje usjeka na gornjoj strani debla tj. strani suprotnoj od tla. Nakon zavrenog prvog usjeka, trupac se okrene na suprotnu stranu te se sjee drugi usjek. Prilikom segmentiranja koriste se dvije vrste zamaha sjekire. Prednji zamah (eng. the forehand swing) koristi se za sjeenje onog kraka V usjeka koji se nalazi na strani dominantne ruke osobe. Poloaj stopala pri takvom zamahu je blizu 90 u odnosu na uzdunu osovinu stabla, podizanje sjekire i udarac su slini kao kod ruenja stabla samo to se u ovom sluaju cilj nalazi izmeu stopala osobe, a pri prednjem zamahu sjee se blie desnom stopalu pod kutom od oko 45 (ako je desna Slika 35. Lijevo: Boni zamah. Desno: Prednji zamah (Weisgerber,1999). dominantna ruka),

te potujui prije spomenuti redoslijed sjeenja, dakle, prvo blia treina, dalja treina pa sredina, zatim sve isto na drugoj strani usjeka. Boni

zamah (eng.backhand swing) koristi se za sjeenje kraka V usjeka na strani nedominantne ruke osobe. Poloaj tijela je neto drugaiji nego kod prednjeg zamaha jer osoba se treba zarotirati u stranu nedominantne ruke da bi mogla sjei pod kutom od oko 45, a to e ukljuivati i naglaenije rotiranje lijevog stopala prema uzdunoj osi
61

debla. Nakon to je trupac segmentiran na komade eljene duljine, najee biti potrebno precijepiti dobivene komade, naroito ako e se koristiti za ogrjev. Pokret prilikom cijepanja e se razlikovati od pokreta pri ruenju drveta, a manjih razlika e biti i u odnosu na pokret pri segmentiranju trupca. Te razlike proizlaze iz injenice da se cijepanje izvodi na nain da se sjekira vodi do cilja u sagitalnoj ravnini, odnosno okomito na tlo, dok se ruenje izvodi voenjem sjekire pod 45 u odnosu na uzdunu os stabla, to e zahtijevati naglaeniju rotaciju trupa u stranu dominantne ruke, a sjekira e u krajnjoj toki podfaze podizanja sjekire biti neto nie nego Slika 36.. Ispravan kut sjeenja drveta sjekirom (Weisgerber,1999). li prilikom

cijepanja. Takoer, kod cijepanja e ravni trbuni

mii inicirati pokret voenja sjekire prema cilju dok e kod ruenja stabla to biti vanjski kosi trbuni mii. S obzirom na veliinu i oblik segmenata, ovisit e i njegov poloaj u prostoru u kojem e se cijepati, ali i posturalni poloaj osobe na kraju podfaze udarca sjekirom, jer negdje e pretklon trupa biti vie ili manje izraen. Cijepanje segmenta koji lei na tlu izvodi se u sluaju veih dimenzija segmenta, a esto e biti potrebno koristiti metalne ili drvene klinove ili dvije sjekire. Tehnika izgleda tako da se sjekirom udari u segment blizu jednog kraja, po gornjoj povrini drveta, tono u zamiljenu liniju uzdune osi segmenta. Zatim se u pukotinu zabije klin koji e malo razdvojiti pukotinu iz koje se tada izvadi sjekira te se njome opet udari ovog puta malo dalje od kraja tj. na mjestu gdje pukotina zavrava, tada e se pukotina jo proiriti te e se klin moi izvaditi te se itav proces ponavlja koliko je potrebno. Na ovaj nain pukotina se postupno produuje sve dok se drvo ne rascijepi na dva dijela. Drugi nain ovakvog cijepanja koristi se kada se eli precijepiti segment koji ima konusne i neravne krajeve, to e uvijek biti sluaj ako se trupac segmentira sjekirom. Zbog toga e biti teko postaviti segment da stoji okomito na tlu ili panju, pa e ga trebati precijepiti na tlu. Segment se postavlja na komad drveta promjera 5-6 cm, drvo se treba nalaziti ispod jednog kraja segmenta, nekoliko centimetara od kraja, tako da cijeli segment lei na

62

zemlji sa uzdunom osovinom pod malim kutom u odnosu na tlo. Tada treba stati u raskoranom poloaju iznad podignutog kraja segmenta, raskorani stav je iri od irine ramena te treba obratiti panju da rub podignutog kraja segmenta bude u ravnini sa zamiljenom linijom koja spaja pete osobe, na ovaj nain ako se sjekira odbije lijevo ili desno od segmenta nee udariti u nogu osobe jer su noge ispred linije sraza sjekire i drveta. Podizanje sjekire se vri do iznad ramena, a voenje prema cilju prati i znaajan pretklon trupa iji e kut ovisiti o duljini sjekire, veliini raskoraka te visini segmenta. Cilj je pogoditi segment u sredinu transverzalnog presjeka. Ovaj nain cijepanja je uinkovitiji ako se iz kraja segmenta koji nije podignut nalazi stablo koje e onemoguiti unatrag pomicanje udarca segmenta sjekirom.

tijekom

Takoer, zbog velikog pretklona koji se dogaa pri ovoj tehnici, ukljueni su veliki leni miii koji e za svaki novi ciklus cijepanja morati biti vrlo aktivni zbog fleksije i ekstenzije trupa, to znai da je ova tehnika vrlo zamorna pri duljem radu. Cijepanje tanjih grana, takvih dimenzija da ih je mogue drati s jednom rukom, lako je precijepiti na nain da se grana dri jednom rukom te se njezin suprotni kraj pritisne uz otricu sjekire, nakon ega se vri istovremeno podizanje i udarac sa granom u nedominantnoj ruci i sjekire u dominantnoj ruci, drei granu cijelo vrijeme nepomino Dijagram 7. Utjecaj visine cijepanja na kinetiku energiju sjekire (Tresemer,1981). na otrici sjekire. Pri udarcu u drveni panj, grana e se rascijepiti. Ovakva

63

tehnika se esto primjenjuje kada je potrebno cijepati drvo na vrlo tanke komade za potpalu vatre. Cijepanje na povienju je zasigurno najuestalija tehnika cijepanja, a podrazumijeva postavljanje segmenta na povienje koje je najee panj visine oko 2030 cm (ovisno o duljini segmenata, visini osobe i duljini sjekire). Za razliku od prethodnih tehnika, ovdje segment stoji okomito na tlo te se sjekirom udara u njegov transverzalni presjek. Prije poetka cijepanja, naroito ako e se cijepati velika koliina drveta, treba odrediti optimalnu visinu cijepanja. Tresemer (1981) tvrdi kako je optimalna
visina pri cijepanju onda kada je pri samom kontaktu drka sjekire u vodoravnom poloaju, te kako sa svakim sniavanjem visine, kinetika energija se znaajno smanjuje. Nakon toga

osoba mora postaviti segment na panj, a ako se radi o panju znatno veeg promjera od segmenta tada je segment najbolje postaviti na udaljeniji kraj panja u odnosu mjesto na kojem osoba stoji. Razlog tomu je vea sigurnost, jer u sluaju da sjekira ne pogodi cilj te nastavi svoju putanju, tada e je panj vjerojatno zaustaviti, to nee biti sluaj ako se segment nalazi na bliem rubu panja. Zatim je potrebno stati na udaljenost u kojoj se sa sjekirom u ispruenim rukama otrica moe postaviti na mjesto udarca. Nakon toga osoba zauzima vrlo malen dijagonalni stav, zbog bolje ravnotee. Stopalo na strani nedominantne ruke treba biti ispred suprotnog stopala. Slijedi podizanje identian prethodno sjekire nain na kao gotovo kod ruenja

opisanog

drveta, jedina je razlika to e se sad sjekira nalaziti u neto viem poloaju, tonije u krajnjoj toki Slika 37. Lijevo: Zavretak podfaze podizanja sjekire. Desno: Zavretak podfaze udarca sjekirom podfaze podizanja sjekire, aka (Tresemer,1981). nedominantne ruke bi se trebala nalaziti iznad glave, dok bi aka dominantne ruke trebala zajedno sa prvom treinom podlaktice biti iznad visine osobe. Takoer, trup je neto manje rotiran u dominantnu stranu, podlaktica dominantne ruke bi trebala biti pod otprilike pravim kutom u odnosu na nadlakticu, a nadlaktica u odnosu na trup tj. na uzdunu os tijela pod neto veim kutom. Podlaktica i nadlaktica nedominantne ruke bit e pod malo veim kutom od 90. Naravno, ovi e odnosi malo varirati na drkama razliite duljine. Nakon toga slijedi

64

podfaza udarca koja se inicira fleksijom u koljenima te fleksijom trupa koju vri ravni mii trbuha, a nakon njega se u smjeru proksimalno-distalno sukcesivno ukljuuju ostale miine skupine zaduene za ovo gibanje. Tijekom ove faze, dominantna ruka poinje kliziti po drci sjekire prema nedominantnoj ruci. Kraj podfaze udarca izgleda tako da je osoba u blagom pretklonu, savijenih koljena te s opruenim rukama koje se nalaze jedna uz drugu uz sami kraj drke.

Pila Rad sa pilom za rezanje drveta je znatno jednostavniji i sigurniji u odnosu na no i sjekiru. Za razliku od sjekire i noa gdje je potrebna stalna vizualna kontrola rada, piljenje se moe izvoditi gotovo bez vizualne kontrole, to pilu ini vrlo sigurnim alatom koji se lako moe koristiti u uvjetima sa vrlo malo svjetla. Piljenje bi se moglo uvrstiti u klasu gibanja zatvorenog kinetikog lanca jer distalni kraj lanca tj. dlan zajedno sa pilom cijelo vrijeme ostvaruje kontakt sa drvetom, takoer bi se moglo smatrati kontinuiranom, ciklikom motorikom aktivnou, jer nema jasno definiranog poetka i kraja ciklusa te se oni meusobno preklapaju. Osnovni pokret prilikom piljenja je fleksija i ekstenzija podlaktice, te antefleksija i retrofleksija nadlaktice. U odnosu na poloaj zubi na pili, odnosno ree li se guranjem ili povlaenjem, ovisit e i hoe li veu ulogu imati fleksori ili ekstenzori. Tipine europske i amerike pile reu tijekom faze guranja, odnosno ekstenzije podlaktice i antefleksije nadlaktice, za razliku od njih, tipine orijentalne pile reu tijekom faze povlaenja odnosno fleksije podlaktice i retrofleksije nadlaktice. (Bleed et al., 1982, navedeno u Freivalds, A. 2004). Isti autor navodi rezultate potronje kisika tijekom piljenja guranjem i vuenjem tzv. lunom pilom, dobiveni rezultati su bili 3.28 l/min i 4.55 l/min, to sugerira da je za ovu vrstu pila pokret guranja energetski uinkovitiji, dok razlike u vremenu piljenja nije bilo. Dobiveni rezultati za potronju kisika tijekom rada sa japanskom i amerikom pilom (na obje pile list je uvren samo na jednom kraju tj. na drci) pokazali su da su japanske pile uinkovitije unato tome to se rezanje izvodi povlaenjem. Rezultati su iznosili 2.59 l/min za japansku pilu, te 3.40 l/min za ameriku pilu. Razlog vjerojatno lei u tanjem listu japanske pile i dizajnu drke. Sa strukturalnog aspekta piljenje bi se moglo podijeliti na fazu inicijacije reza, te na fazu rezanja. Inicijacija reza predstavlja

65

postavljanje lista pile na mjesto eljenog reza, dominantna ruka dri pilu dok je nedominantna ruka na strani dominantne ruke te u sluaju rezanja slobodnog komada drveta koje nije fiksirano ni na kakav nain na barem jednom kraju pridrava drvo koje se pili, jer svako lateralno pomicanje drveta u odnosu na smjer piljenja uzrokuje zapinjanje lista pile. Konkretno, ukoliko korisnik dri pilu desnom rukom, tada e Slika 38. Poloaj slobodne ruke prilikom lijeva ruka biti sa desne strane lista. Razlog inicijacije reza (Mears, 2003). takvog poloaja je vea sigurnost, jer u sluaju da list pile naglo izae iz reza nee se dogoditi da korisnik ozljedi nedominantnu ruku, poto podlaktica nedominantne ruke blokira list sa gornje strane. Nakon postavljanja lista, laganim pokretima pilom naprijed i nazad, uz minimalan pritisak pile na drvo, koristei u poetku samo teinu pile uspostavlja se rez. Pokreti pilom na poetku ove faze su male amplitude, a produbljivanjem reza amplituda se postepeno poveava. Remetee okolnosti

uspostavljanja reza mogu biti hrapava povrina drveta ili otri rubovi na mjestu reza. Nakon to je list pile cijelom svojom irinom uao u drvo, korisnik za dodatnu sigurnost moe staviti palac preko reza, odnosno iznad lista pile, time se osigurava da list ne moe izai iz svoga reza to korisniku daje maksimalnu slobodu i

sigurnost da koristi snane i nesputane Slika 39. Poloaj slobodne ruke tijekom faze rezanja (Mears, 2003). pokrete guranja i povlaenja pile. Tijekom faze rezanja vrlo je bitno da se piljenje

izvodi maksimalnom amplitudom tj. da se pili cijelom duinom lista pile, dok e pritisak pile na drvo ovisiti o iskustvu korisnika, njegovoj izdrljivosti, te snazi ruku. Piljenje se mora izvoditi ravno bez lateralnih pomaka, u suprotnom list pile poinje

66

zapinjati u rezu. Kako dugotrajno piljenje moe biti vrlo naporno, velika je prednost ako osoba moe kvalitetno izvoditi piljenje i nedominantnom rukom. Poloaj tijela tijekom piljenja esto se nee moi prilagoditi korisniku, primjerice tijekom piljenja grane iznad korisnikove glave. Takav rad moe biti znatno energetski zahtjevniji, jer e se ruka ili pak neki dio tijela korisnika nalaziti u vrlo neprirodnom poloaju koji zahtjeva aktivaciju dodatne muskulature za stabilizaciju pri takvom poloaju. Ako je mogue prilagoditi radno okruenje i poloaj tijela tijekom piljenja, vrlo je bitno osigurati stabilan i udoban poloaj tijela, Freivalds (2004) sugerira kako je kleei poloaj energetski najuinkovitiji pri piljenju s dvije ruke, jer je potrebna manja aktivacija miia stabilizatora trupa nego li u stojeem poloaju. Mirka i sur. (2009) pokazali su kako se na razliitim visinama piljenja jednom rukom (visina lakta, sredine prsne kosti i akromiona) aktiviraju razliite miine skupine, primjerice biceps brachii je tijekom piljenja na visini akrimiona bio za 20% vie utiliziran u odnosu na rad u visini lakta, dok je deltoidni mii bio za 21% vie utiliziran na visini lakta u odnosu na visinu akromiona. U istraivanju je koriteno osam razliitih pila za arborikulturu koje su svojstvima i dimenzijama gotovo identine preklopnim pilama popularnim na tritu opreme za boravak u prirodi, takoer sve koritene pile dizajnirane su tako da vre rezanje prilikom pokreta vuenja.

67

Dijagram 8. Prikaz razine aktivacije odreenih miia pri piljenju na razliitim visinama. (Modificirano prema Mirka i sur. 2009). 1-flexsor digitorum, 2-extensor digitorum, 3-biceps brachii(duga glava), 4-biceps brachii(kratka glava), 5-m. deltoideus (stranja vlakna), 6-m. infraspinatus, 7-latissimus dorsi Ponekad e se rezanje sa pilom izvoditi sa listom usmjerenim suprotno od tla, a najee u sluajevima kada je potrebno odrezati deblju granu sa stabla. Iako se na prvi pogled najloginije ini odrezati granu na nain da se samo prepili odozgo prema dolje, takav nain rezanja e prouzrokovati da grana pod vlastitom teinom pone pucati na mjestu reza, a to e uzrokovati otkidanje vlakana drveta du grane, to moe dodatno zakomplicirati potpuno

odvajanje grane od stabla, a na taj nain je gotovo nemogue dobiti precizan i uredan rez. Zbog toga se rezanje debljih grana vri tako da se najprije Slika 40. Rezanje grane (Mears, 2003) napravi rez sa donje strane grane, a dubina reza e ovisiti o tome u kojem e trenutku grana poeti bono pritiskati list pile to e biti znak za prestanak rezanja. Nakon toga potrebno je napraviti gornji rez koji e biti nekoliko centimetara blii stablu u odnosu na donji rez. Pri rezanju gornjeg reza, kada se krajnje toke rezova nau u gotovo istoj ravnini, grana e puknuti uzdu vlakana te e na mjestu reza ostati samo rez oblik stepenice. Isti se princip rezanja moe primijeniti kada se eli prerezati debeli trupac koji lei na zemlji, samo to se u tom sluaju Slika 41. Rezanje trupca pilom (Kochanski, 2008). barem jedan kraj trupca treba podignuti od zemlje, a nakon prvog

reza deblo se treba okrenuti na suprotnu stranu za drugi rez, a nakon napravljenih rezova gravitacija i vlastita teina stabla bi trebale uiniti da drvo pukne uzdu vlakana,

68

ako ne pukne samo, dovoljno e biti udariti nogom po mjestu reza da drvo pukne da dva dijela. Ako je potrebno prerezati tanji komad drveta a u blizini moda nee biti prikladnog oslonca na kojem bi se prerezalo, tada je mogue okrenuti pilu prema sebi te ju tijelom pritisnuti uz tlo te objema rukama uzeti komad rukama te ga povlaiti naprijed i natrag po listu pile do se ne prepolovi. Poto je drvo koje e se koristiti za ogrjev potrebno precijepiti ukoliko je veeg promjera, to e biti mogue i sa pilom pod uvjetom da je komad drveta ravan i bez kvrga. Komad drveta se na nekoliko mjesta zaree do polovice njegovog promjera, a zatim se tim Slika 42. Tehnika rezanja povlaenjem i guranjem drveta po listu pile (Kochanski 2008). drvetom udari o drugo drvo to bi trebalo uzrokovati da se komadi izmeu rezova odvoje uzdu vlakana.

3.1. Sigurnosni aspekti koritenja alata za rezanje Vrijednost otrice u prirodi na nekom od alata je zaista nedvojbena, ali uvijek treba imati na umu da ta ista otrica u sekundi nepanje moe ozbiljno ugroziti ljudski ivot. Naroito ako se osoba nalazi u izoliranim podrujima, daleko od civilizacije i medicinske pomoi. Dovoljno je nepanjom presjei neku od veih arterija da osoba iskrvari do smrti za nekoliko minuta. Iz tog razloga koritenju otrice treba pristupiti ozbiljno i odgovorno, kako prema sebi , tako i prema drugima. Svatko tko namjerava koristiti alate za rezanje trebao bi pri ruci uvijek imati set osnovne prve pomoi. Alati za rezanje poput noa i sjekire u veini sluajeva e kod iskusnijih korisnika biti otri dovoljno da vrlo lako briju dlake s ruke ili s lakoom reu tanki novinski papir, to je naravno poeljno, ali treba biti svjestan da e u takvim sluajevima svaka greka prouzrokovati vrlo veliku tetu na tijelu osobe. S druge strane pak, zatupljen rezni alat e uvijek biti opasniji od otrog, koliko god to paradoksalno zvualo, tupa otrica je opasnija od otre iz razloga to e tupi alat zahtijevati apliciranje veih sila na drku

69

alata kao kompenzaciju za njegove oslabljene rezne sposobnosti, ime se nerijetko izgubi kontrola nad pokretom to moe uzrokovati ozljedu. Tipian primjer je ruenje drveta sa tupom sjekirom gdje se sijee pod oko 45 zbog ega e tupa sjekira vrlo lako prokliziti i odbiti se od drveta u smjeru noge osobe ili ak glave ako se sjee odozdo prema gore. Takoer, bitno je dobro se upoznati sa alatom kojeg e se koristiti, dobro savladati sve tehnike koritenja, hvatove, optimalne posturalne poloaje itd. Informacije mehanikog i fizikalnog karaktera vezane za odreeni rezni alat i objekte s kojima e se raditi takoer su bitne, jer na taj e nain osoba znati koji su eventualni nedostaci alata ili kako eventualno modificirati alat za bolje i sigurnije koritenje. Svaki alat za rezanje treba imati svoju futrolu ili ve nekakav nain na koji e se drati na sigurnom, sa minimalnom mogunosti da alat ozljedi osobu primjerice tijekom pada ili noenja blizu svog tijela. Od tri spomenuta alata za rezanje u prethodnim poglavljima, sjekira je najopasnija za koritenje. Pri radu sa sjekirom razvijaju se velike sile koje mogu djelovati vrlo destruktivno pri srazu sa nekim dijelom ljudskog tijela. Zbog toga, prije svakog rada sa sjekirom treba se uvjeriti da je sjekira u dobrom stanju, dakle da je drka bez pukotina te da je glava vrsto nasaena. Oteena sjekira moe biti jako opasna za ljude koji se nalaze u blizini, primjerice ako glava sjekire sklizne sa drke, moe odletjeti nekoliko metara dalje te ozbiljno ozlijediti drugu osobu. Takoer, bez obzira s kakvom se sjekirom radi, treba izbjegavati koristiti sjekiru ako su ispred ili iza putanje sjekire druge osobe. Nadalje, sjekira se nikada ne koristi pri slabom svjetlu ili mraku, jer ponekad nee biti vidljive odreene prepreke u prostoru u kojem e se raditi, tako na primjer osoba pri zamahu moe zapeti za granu iznad glave to moe uzrokovati podizanje tijela od tla te pad na lea, a u najgorem sluaju i pad sjekire na osobu. Pri cijepanju manjih komada drveta za potpalu klasinim nainom postavljanja okomito na panj, nikada ne treba rukom pridravati drvo koje e se cijepati. Umjesto toga treba pokuati postaviti drvo da mirno stoji, primijeniti neku drugu tehniku cijepanja ili koristiti drvenu palicu kojom se moe udarati po tjemenu sjekire te tako sigurno precijepiti drvo, takva tehnika ne bi trebala otetiti sjekiru ako se koristi za cijepanje manjih komada tj. ako se koriste lagani udarci po tjemenu sjekire. Pri bilo kakvom sjeenju sjekirom treba izbjegavati situacije u kojima je neki dio tijela na liniji kretanja otrice sjekire, bez obzira nalazi li se na toj liniji drvo ili neto slino. Noenje zatitnih naoala je vrlo preporuljivo pri radu sa sjekirom, a naroito ako se sjee ili cijepa suho

70

drvo iz kojeg se jako lako odbijaju sitni komadii drveta. Kako e se sa sjekirom ponekad trebati sruiti drvo, vrlo je vano prethodno se uvjeriti da u kronji nema vidljivih suhih grana koje bi mogle pasti od vibracija prilikom sjeenja. Ako se od guste kronje ne vidi, tada se moe tjemenom sjekire udariti u deblo nekoliko puta oprezno motrei kronju drveta. Pri ruenju drveta nikada ne treba stajati u liniji sa usjecima u deblu tj. u smjeru i suprotno od smjera pada. Ponekad se dogodi da drvo zbog usjeka koji presijecaju uzduna vlakna pukne uzdu te se odlomi velikom brzinom, podiui puknuti dio koji djeluje poput katapulta te moe lako usmrtiti osobu. Kada drvo pone padati, treba se skloniti iza smjera pada i to najbolje pod kutom od oko 45 te na sigurnu udaljenost, ponekad se moe dogoditi ako je drvo koje se rui suho te vrlo visoko, te ako padne na drugo drvo, pukne na pola te gornji dio drveta padne u suprotnom smjeru ruenja to moe ozlijediti osobu. U sluaju da srueno drvo padne na mlado stablo te ga savije poput luka, a osoba ga mora posjei jer mu smeta za daljnji rad, nikada ga ne treba sjei blizu tla jer je takvo drvo poput opruge te presijecanjem vlakana ono moe velikom brzinom krenuti prema gore i teko ozlijediti osobu, treba prvo presjei drvo na polovici stvorenog luka da se popusti napetost drveta, a tek tada ga treba posjei blizu tla. Kao to je ve spomenuto prije u tekstu, manja sjekira je opasnija za koritenje jer je vea vjerojatnost da e u sluaju da promai cilj udariti u nogu ili glavu korisnika. Takoer manja sjekira je laka i zbog krae drke odnosno krae poluge e se lake odbiti prema korisniku ukoliko sjekira udari u kvrgu na drvetu. Vrlo je vano da se sjekira odnosno otrica stavi u svoju futrolu kad god sjekira nije u upotrebi, a ako nema futrole tada sjekiru treba staviti na mjesto gdje nitko ne moe stati na nju ili se ozlijediti na neki nain. Pri hodanju sa sjekirom najbolje ju je nositi drei ju za drku malo ispod glave, a u sluaju eventualnog spoticanja i gubljenja ravnotee najsigurnije je baciti sjekiru bono od tijela. Za razliku od sjekire, ljudi pri koritenju noa esto ne vode toliko rauna o osnovnim sigurnosnim mjerama, iz razloga to je veini ljudi no vrlo blizak alat s kojim su gotovo svakodnevno u kontaktu, to stvara osjeaj samopouzdanja i sigurnosti pri radu. Meutim, kako se no koristi za znatno vei broj poslova nego li sjekira, takoer je i vea mogunost od ozljeivanja. Vrlo je znaajno spomenuti podatke iz jednog istraivanja u kojem su anketirani radnici koji su radili u industriji plastike a na radnom mjestu su koristili noeve za obradu i rezanje. Dobiveni rezultati upuivali su na to da

71

su se u 89% sluajeva ozljede dogaale na gornjim ekstremitetima (od toga 51% na prstima ake), 10% donjim ekstremitetima te 1% na ostalim dijelovima tijela (Health and Safety Executive, 2000). U veini sluajeva se ozljeuje ruka koja pridrava objekt dok se sjee, iako ponekad se moe dogoditi da zbog nedostatka titnika za prst proklizi na otricu pri ubadanju i guranju noa u tvrdi objekt. Pri radu s noem najvanije je pravilo da se izbjegava sjeenje prilikom kojeg je bilo koji dio tijela na liniji djelovanja otrice, pa ak i u sluaju kada je izloeni dio tijela naizgled zatien jer se objekt nalazi na liniji djelovanja otrice. Takoer, pri dubljenju drveta vrhom otrice, dubljenje se nikada ne izvodi u aci nego se drvo postavi na tlo ili neki objekt te se na njemu radi dubljenje. Iako se u ovom radu nisu spominjali preklopni noevi, vano je upozoriti kako su takvi noevi vrlo opasni pri radovima gdje je potrebno okomito gurati no prilikom na primjer dubljenja drveta, ili probijanja tvreg materijala, pri takvim radovima zna se dogoditi da se otrica sklopi te posijee prste korisnika, a pri veim silama mogue je i presijecanje prstiju. Ovaj problem je naroito istaknut kod preklopnih noeva bez ugraenog sistema konice otrice, iako ni konica nije garancija za sa samouvjereno i snano okomito djelovanje na no. Kada je pak nuno okomito djelovati na preklopni no, tada se prsti trebaju maknuti sa mjesta na koje otrica dolazi kada se no sklopi. Jedna od opasnijih situacija koja je vrlo esta meu korisnicima noa je ta da se pri sjedenju sjeenje vri iznad natkoljenica, primjerice pri iljenju kraeg tapa. Pri takvom nainu rada ukoliko no proleti kroz drvo te korisnik izgubi kontrolu nad pokretom, vrlo je mogue da e otrica ozbiljno ozlijediti femoralnu arteriju, to vrlo lako moe dovesti do iskrvarenja i smrti ukoliko se u kratkom roku ozljeda ne sanira. Zbog toga je uputno da se pri sjedenju osoba malo pretkloni trupom, osloni laktovima na koljena te u tom poloaju vri sjeenje koje je potpuno sigurno. Jedno od vrlo bitnih pravila pri koritenju noa, a naroito pri slabijem svjetlu, je da se no uvijek vrati u futrolu kada nije u upotrebi. Ostavljanjem noa sa nezatienom otricom lako se dogodi da se osoba sluajno nasloni na njega te ozljedi. Prilikom vaenja noa iz korica koje se dre jednom rukom uvijek treba voditi rauna da se prsti ne stavljaju na dio korica ispred otrice jer postoji opasnost da pri vaenju noa otrica prosjee futrolu te ozljedi prste. Potonje se najvie odnosi na velike noeve te futrole koje su od vrlo slabih i neotpornih materijala te jo pri tome nekvalitetno izraene. Takoer, s noem u ruci ne treba obavlja neke druge poslove, poput vezanja vorova,

72

kupljenja stvari sa tla i sl., treba uvijek odloiti no te onda obaviti zadatak. Kada je potrebno dati no drugoj osobi, to je najsigurnije uiniti tako da se no lagano okrene u aci oko svoje

transverzalne osi te se leima Slika 43. Siguran nain davanja noa drugoj osobi. polegne na dorzalni dio ake izmeu palca i kaiprsta Najei

nain noenja noa je na nain da ga se nosi na remenu oko pojasa na strani dominantne ruke. Ovaj nain je vrlo siguran, ali esto nije najpraktiniji, naroito ako se nosi veliki ruksak sa pojasevima oko bokova, takoer, no na remenu zna smetati pri sjedenju, a pri stavljanju noa uz malo nepanje se lako dogodi da se vrhom noa zapne i podere odjea kraj koje no mora proi da bi dospio u futrolu. Zbog toga se neki ljudi odluuju nositi no objeenog oko vrata, to na prvi pogled moe djelovati vrlo opasno te nepraktino. Iako je na osobi da odlui na koji e nain nositi no, treba rei da ovakav nain ukoliko se pridrava nekih savjeta takoer moe biti vrlo siguran. Prije svega ovakav nain se ne odnosi na male noie koji su u futroli postavljeni tako da je vrh okrenut prema glavi korisnika, nego se odnosi na noeve sa vrstom i dubokom futrolom koja see barem do treine drke ili njezine polovice. No mora tako tijesno ui u futrolu da pri okretanju futrole sa drkom prema tlu no ne moe ispasti van. Uzica na kojoj je no se smije biti predugaka, nego treba biti u otprilike dugaka da kada se no objesi oko vrata, kraj drke noa bude u razini donje treine prsne kosti ili jo malo vie. Tako e se sprijeiti da se pri padu osobe vrh noa s koricama okrene prema trbuhu osobe. Takoer, bitno je osigurati da se uzica moe razdvojiti pri veim silama, jer to e sprijeiti eventualne ozljede vrata pri zapinjanju uzice pri padu osobe, to se moe uiniti razliitim kopama ili posebnim vorom koji e se popustiti i odvezati se pri veim silama. Kao dodatna mjera sigurnosti je ta da se no stavi unutar slojeva odjea uz tijelo kada se ne koristi, tako e se sprijeiti zapinjanje noa. Ovakav nain noenja noa popularizirao je Mors Kochanski koji tvrdi kako je na taj nain uvijek svjestan da mu je no uz njega, za razliku kada se nosi na remenu gdje mogu proi sati prije nego osoba primijeti da joj je no tijekom hodanja ispao iz futrole.
73

Takoer, kae kako je no tako pristupaniji. Treba istaknuti da je vrlo nezgodno nositi teke i velike noeve na ovakav nain, ali dobri primjeri noa za ovakvo noenje su oni vedskog proizvoaa Mora, modeli Companion ili Bushcraft pribline teine oko 100 grama. Kako je ve napisano prije u tekstu, pila za drvo je daleko manje opasna za koritenje u odnosu na sjekiru ili no. Pila se koristi na svega nekoliko naina koji su vrlo sigurni, a takoer se koristi i samo za jednu vrstu rada, odnosno rezanje drveta. Iako, ako se pri rukovanju sa pilom ne potuju osnovne sigurnosne mjere, mogue se vrlo ozbiljno ozlijediti, a porezotine pilom su naroito ozbiljne zbog toga to zupci na pili trgaju tkivo te je ranu tee sanirati nego li kod jednolike i ravne porezotine noem. Kao to je ranije u tekstu navedeno pri piljenju je uvijek potrebno slobodnu ruku staviti na stranu one koja pili, blizu lista pile. Tako e podlaktica slobodne ruke zaustaviti list pile im izae iz reza. Nakon inicijacije reza, slobodna ruka se moe prebaciti na suprotnu stranu lista te se za dodatnu sigurnost palac te ruke treba staviti na mjesto reza s gornje strane, to e sprijeiti list pile da nekontrolirano izae iz reza te ozljedi osobu. Kada pila nije u upotrebi treba ju staviti na mjesto gdje nitko nee zapeti za nju, a bitno je i da je list pile uvijek okrenut prema tlu. Ukoliko se radi o preklopnoj pili, nakon zavretka rada list treba sklopiti. Pri prenoenju lista pile, vano je da je list zatien tj. da je se na njega stavi zatitna navlaka koja e onemoguiti oteivanje okolne tkanine ili predmeta, ukoliko se list prenosi u torbi ili negdje drugdje.

4. ZAKLJUAK Alati za rezanje ovjeku su od prapovijesti sluili za zadovoljenje osnovnih fiziolokih potreba. Ve tisuama godina, no i sjekira su najblii ovjekovi alati bez kojih ne bi uspio preivjeti i opstati u nemilosrdnom prirodnom okoliu kroz svoj evolutivni razvoj. Koliko god su moderni nain ivota i tehnoloki razvoj potisnuli znanja i vjetine koritenja otrice u prirodi, one e zasigurno uvijek imati svoju vrijednost meu

ljudima kojima je boravak u prirodi nain provoenja slobodnog vremena, posao ili splet nesretnih okolnosti. Sa stajalita kineziologa, znanja koritenja reznih alata mogu biti vrlo korisna, jer struka kineziologa esto podrazumijeva provoenje odreenih

74

programa u sklopu nastave ili sportskih-rekreacijskih aktivnosti u prirodi (terenska nastava, taborovanja, kampiranja, team building programi, planinarenja), tijekom ovih aktivnosti, vjeto koritenje otrice e omoguiti prilagoavanje okolia i koritenje prirodnih resursa za to ugodniji i sigurniji boravak u prirodi, dok e u situacijama nakon nesretnih okolnosti poput prirodnih katastrofa, nesrea, ozljeda i sl. biti od velike koristi pri osiguravanju najnunijih ljudskih potreba.

LITERATURA: 1. Ashcroft, F. (2002). Life At The Extremes: The Science Of Survival. Berkeley: University Of California Press. 2. Baber, C. (2003). Cognition and Tool Use: Forms of engagement in human and animal use of tools. London: Taylor & Francis. 3. Baugh, D. (1993), The Miracle of Fire by Friction, Bulletin of Primitive Technology, 1(5) 4. Beard, C. D. (2008). The Book of Camp-Lore and Woodcraft. Boston: David R. Godine. 5. Beaudry, M. (2002). The Axe Wielder's Handbook. Marion: Horizon Pub & Dist Inc. 6. Bergson, H. (1922). Creative evolution. London: Macmillan. 7. Bottorff, S. (2010). Sharpening Made Easy: A Primer On Sharpening Knives And Other Edged Tools. Knoxville: Knife World Publications. 8. Bridgewater, A. (1997). Mastering Hand Tool Techniques: A Comprehensive Guide on How to Sharpen, Tune, and Use Classic Hand Tools to Add Power to Your Woodworking. New York: Skyhorse Publishing 9. Brown, T. et. al (2004). Cutting forces in foods: experimental measurements. Journal of Food Engineering, 70, 165170. 10. Chadwick, E.K.J. et. al (1999). Biomechanics of knife stab attacks. Forensic Science International, 105, 3544. 11. Cravetto, E. (ur.) (2007). Povijest 1 - Prapovijest i prve civilizacije. Zagreb: Europapress Holding D.O.O.

75

12. Dowgiallo, A. (2005). Cutting force of fibrous materials. Journal of Food Engineering, 66, 5761. 13. Fowler, E. (1998). Knife Talk: The Art & Science of Knifemaking. Iola: Krause Publications. 14. Freivalds, A. (2004). Biomechanics of the Upper Limbs: Mechanics, Modeling, and Musculoskeletal Injuries. Boca Raton: CRC Press 15. Garrett, J. (1971). The adult human hand: some anthropometric biomechanical considerations. Human Factors, 13, 117131. 16. Graves, R. (1984). Australian bushcraft : a serious guide to survival and camping. Sydney: Dymocks. 17. Great Britain, Health and Safety Executive (2000). How to Reduce Your Hand Knife Injuries. HSE information sheet: Plastics processing sheet , 12 18. Guyton, A.C. (2005). Textbook of Medical Physiology, 11th Eleventh Edition. Philadelphia: Saunders Co. 19. Hack, G. (2001). Classic Hand Tools. Newtown: Taunton Press. 20. Hanson, R. A. (1977). An outdoor challenge program as a means of enhancing mental health. Children. In: Children, Nature, and the Urban Environment: Proceedings of a Symposium-Fair; Gen. Tech. Rep. NE-30. Upper Darby, PA: U.S. Department of Agriculture, Forest Service, Northeastern Forest Experiment Station. 170-173 21. Hinds, J. & Sparks, P. (2008). Engaging with the natural environment: The role of affectiveconnection and identity. Journal of Environmental Psychology, 28(2), 109120. 22. Hrisoulas, J. (1987). The Complete Bladesmith: Forging Your Way To Perfection. Boulder: Paladin Press. 23. UME U HRVATSKOJ (2009) /on line/. S mree skinuto 06. oujka 2012. S adrese: http://portal.hrsume.hr/index.php/hr/ume/opcenito/sumeuhrv 24. Scientific facts on forests (2006) /on line/. S mree skinuto 06. oujka 2012. S adrese: http://www.greenfacts.org/en/forests/l-2/2-extentand

deforestation.htm 25. Broj akcija Hrvatske gorske slube spaavanja (2005) /on line/. S mree
skinuto 06. oujka 2012. S adrese: http://www.gss.hr/akcije.htm

26. Hummel, R.E. (2004). Understanding Materials Science: History, Properties, Applications, Second Edition. New York: Springer

76

27. Juranich, J. (2000). The Razor Edge Book of Sharpening. Ely: Razor Edge Systems, Inc. 28. Kals, E. et al. (1999). Emotional affinity toward nature as a motivational basis to protect nature. Environment and Behavior , 31, 178202. 29. Kaplan, R. & Kaplan, S. (1989). The Experience Of Nature: A Psychological Perspective. Cambridge: Cambridge University Press. 30. Kauffman, H.J. (2007). American Axes: A Survey Of Their Development And Their Makers. Morgantown: Masthof Press. 31. Kochanski, M. (2008). Bushcraft: Outdoor Skills and Wilderness Survival. Edmonton: Lone Pine Publishing 32. Leach, J. (2004). Survival Psychology. Houndmills, Basingstoke, Hampshire: Palgrave Macmillan. 33. Lee, L. (1995). The Complete Guide to Sharpening. Newtown: Taunton Press 34. Mackay, G. J., Neill, J.T., (2010). The effect of green exercise on state anxiety and the role of exercise duration, intensity, and greenness: A quasi-experimental study. Psychology of Sport and Exercise, 11( 3), 238245. 35. Maller C. et. al (2005). Healthy nature healthy people: contact with nature as an upstream health promotion intervention for populations. Health Promotion International, 21(1), 45-54. 36. Mason, B.S. (1954). Woodsmanship. New York: A.S. Barnes. 37. McGorry, R.W. et. al (2003). Cutting moments and grip forces in meat cutting operations and the effect of knife sharpness. Applied Ergonomics, 34, 375 382. 38. McGorry, R.W. et. al (2005). The effect of blade finish and blade edge angle on forces used in meat cutting operations. Applied Ergonomics, 36(1), 71-77. 39. McLaren, P. (1929). Axe manual of Peter McLaren, America's champion chopper. St. Louis: Fayette R. Plumb 40. Mears, R. (1990). The Survival Handbook: A Practical Guide to Woodcraft and Woodlore. Oxford: Oxford Illustrated Press. 41. Mears, R. (2003). Essential Bushcraft. London: Hodder Pb. 42. Mirka, G. A. et. al (2009). An evaluation of arborist handsaws. Applied Ergonomics. 40(1), 814.

77

43. Murphy, T. P. (1999). The human experience of wilderness. The Electronic Journal of Communication, 9(2, 3, 4). 44. Napier, J.R. (1956). The prehensile movements of the human hand. Journal of Bone and Joint Surgery, 38(4), 902-913. 45. Pivinen, M., Heinimaa, T. (2009). The usability and ergonomics of axes. Applied Ergonomics, 40(4), 790796. 46. Passmore, R., Durnin J. V. (1955). Human energy expenditure. Physiological Reviews, 35(4), 801-840. 47. Peters, R. (2001). Woodworker's Hand Tools: An Essential Guide. New York: Sterling. 48. Piantadosi, C. A. (2003). The Biology of Human Survival: Life and Death in Extreme Environments. Oxford: Oxford University Press. 49. Pryor, A. (2003). The Outdoor Experience Program: Wilderness Journeys for Improved Relationships with Self, Ot hers and Healthy Adventure. In Richards, K.& Smith, B. (Ed.) Therapy within Adventure . Proceedings of the Second International Adventure Therapy Conference Proceedings. University Augsburg, 2000. Zeil. 50. Record, S. J. (2010). The Mechanical Properties of Wood - Including a of

Discussion of the Factors Affecting the Mechanical - Properties, and Methods of Timber Testing. Bel Air: Qontro Classic Books 51. Rolian et al. (2011). Hand biomechanics during simulated stone tool use. Journal of Human Evolution, 61(1), 2641. 52. Ryan R. M. et. al (2010). Vitalizing effects of being outdoors and in nature. Journal of Environmental Psychology, 30(2), 159168. 53. Seeling, U. (1998). Bending characteristics of Hickory (Carya ovata K. Koch) wood grown in Germany. Wood Science and Technology, 32(5), 367-372. 54. Semaw, S., (2000). The Worlds Oldest Stone Artefacts from Gona, Ethiopia: Their Implications for Understanding Stone Technology and Patterns of Human Evolution Between 2615 Million Years Ago. Journal of Archaeological Science, 27, 11971214. 55. Shea, J.J. (2011). Stone Tool Analysis and Human Origins Research: Some Advice from Uncle Screwtape. Evolutionary Anthropology, 20, 4853.

78

56. Straka, C.J. (1982). An Examination Of Wilderness Therapy. Bar Harbor: Senior Project. 57. Talbot, J.F. & Kaplan, S. (1986). Perspectives On Wilderness: Re-Examining The Value Of Extended Wilderness Experiences. Journal of Environmental Psychology, 6, 177188. 58. Tresemer, D. (1981). Splitting Firewood. Brattleboro, Vermont: Green River Tools. 59. Verhoeven, J.D. (2004). Experiments On Knife Sharpening, Department of Materials Science and Engineering. Ames: Iowa State University. 60. Verhoeven, J.D. (2005). Metallurgy of Steel for Bladesmiths & Others who Heat Treat and Forge Steel. Ames: Iowa State University. 61. Weisgerber, B. (1999). An Ax to Grind, A Practical Ax Manual. Washington: USDA Forest Service. 62. Wenke, R. & Olszewski, D. (2007). Patterns in Prehistory Humankinds First Three Million Years,5th edition. Oxford: Oxford University Press. 63. Wilder et al. (1985). Biomechanics of woodsplitting. 11th Northeast Bioengineering Conference, March 14.-15., 283-284. 64. Wilson, S. J. & Lipsey, M.W. (2000). Wilderness challenge programs for delinquent youth: a meta-analysis of outcome evaluations. Evaluation and Program Planning, 23(1), 112.

79

80