You are on page 1of 14

KNJIZEVNOST 1.

NAZIV I POJAM KNJIZEVNOSTI Poreklo termina nalazi se u reci knjiga : sve sto je izrazeno recima iuobliceno u celinu ( knjigu ) imalo je zajednicki naziv knjizevnost. Knizevnost usirem smislu obuhvata umetnicku knjizevnost ( beletristriku ili lepu knjizevnost Iknjizevnonaucnu prozu ) ali i proizvode koji nastaju u procesu proucavanjaknjizevnosti ( knjizevnu kritiku , u uzem smislu obuhvata samo ono sto se naziva beletristrika ili lepa knjizevnost ( poezija , proza , drama ) I knjizevnonaucnu prozu( dnevnik , putopis , reportaza , pisma , memoari ). Za knjizevnost u uzem smislukoriste se I pojmovi umetnicka knjizevnost , umetnost reci . 2.PRIRODA I FUNKCIJA KNJIZEVNOSTI Knjizevnost ima znacajnu ulogu , ona siri i saznaje intelektualne vidike .Knjizevnost ima vaspitnu I drustvenu ulogu. Ona je samosvesna , kreativna , ljudskaduhovnost i emocija .Ima ulogu da zadovoljava narasle potrebe , potrebe zacelovitijim dozivljavaljem I obuhvatnijim saznavanjem sveta prewko dubljegrazumevanja i tumacenja knjizevnog dela . Drustvena funkcija I uloga knjizevnostiispoaljava se u svojoj pravoj mogucnosti , tamo gdes e ciatcevo knjizevno iskustvoukljuci u horizont ocekivanja njegove zivotne prakse I preformira njegovo shvatanjesveta . 3. NAUKA O KNJIZEVNOSTI ( KNJIZEVNA TEORIJA , KNJIZEVNAISTORIJA KNJIZEVNA KRITIKA )Teorija knjizevnosti je dinamicna nauka kako u pogledu svoje sadrzine , takoi u pogledu rezultata i pojmovnog aparata .Ona je dinamicna disciplina , jer je uvek otvorena za nove rezultate i nova uopstavanja , na osnovu materijala koji obezbedjujuknjizevnost , knjizevna kritika i knjizevna istorija .Teorija knjizevnosti obezbedjuje osnovne postavke znanja I instrumente zaistrazivacki rad knjizevnog kriticara i knjizevnog istoricara . Na drugoj strain ,knjizevna kritika I knjizevna istorija obezbedjuju nove cinjenice za dalja uopstavanjateorije knjizevnosti .Teorija knjizevnosti izucava opste zakonitosti knjizevnog stvaranja , priroduknjizevnog dela , izrazajna sredstva , utvrdjuje merila za klasifikaciju knjizevnostikao i posebna svojstva , osobine i zakonitosti radova i vrste . ISTORIJA KNJIZEVNOSTI Proucava razvitak knjizevnosti u istorijskom kontinuitetu . Ona ne prati samoknjizevni zivot , pojedine pisce , I njihova dela , vec pazljivo proucava drustveno ekonomske uslove u kojima je nastajala odredjena knjizevnost , uziam u obzir politicki zivot , koji se svakako na odredjeni nacin odrazio u knjizevnoj produkciji jednog vremena , pomno prati razvitak ideologije I njen uticaj na knjizevni zivot I knjizevno stvaranje kako pisca pojedinca , tako i cele zajednice . Istorija knjizevnostinije samo hronoloski pregled pisaca i dela ,nego kompleksno prikazivanje drustvenog, politickog I kulturnog zivota jedne sredine i vremena. .U istoriju knjizevnosti spadajusinteticki pregledi razvoja jedne knjizevnosti uodredjenom periodu , rasprave , studije , I monografije u kojima se proucava jedan pisac , jedan knjizevni pravac ili neka knjizevna pojava . KNJIZEVNA KRITIKA Njen zadatak je da prati knjizevni zivot , obavestava citaoca o novimknjigama ocenjije i vrednuje knjizevno delo ili stvaranje pisca .Zato se kritika deli natekucu I naucnu kritiku . U tekucu kritiku spadaju novinska ili casopisna kritika , kojau kratkim crtama predstavalja novu knjigu ukazujuci na njene vrednosti Inedostatke . Ima informativni karakter I ne zalazi u dublju analizu knjizevnog dela.Ova kritika ima oblik beleske , osvrta I prikaza . Naucna kritika pruza produbljenu Idokumentovanu ocenu vrednosti knjizevnog dela bilo dam u prilazi samo sa jednogaspekta ili ga razmatra u celini , sa razlicitih aspekata I primenom razlicitih metodaispitivanja . U naucnu kritiku ubrajaju se raspave , studije I monografije .Knjizevna kritika je znacajna disciplina nauke o knjizevnosti iz dva osnovnarazloga : vrlo je razvijena I bogata , najproduktivniji je deo nauke o knjizevnosti ,obezbedjuje gradju za knjizevno istorijska uopstavanja I izradu knjizevnoistorijskihsinteza .4. STILISTIKA ( kao disciplina o izrazajnim vrednostima jezika ; pojam , odlike iPodela ) Stilistika je nauka o stilu . Proucava nacin izrazavanja jezikom I relacijeizmedju jezika na jednoj strain , I namera , misli , osecanja I raspolozenja , na drugojstrani . Stilistika je disciplina lingvistike kada proucava jezicki system I njegovustrukturu sve do jezickih jedinica. Stilistika je diciplina nauke o knjizevnostikada proucava sklad izmedju misli , osecanja I namera , na jednoj strani I jezickog izrazakao realizacije misli na drugoj strani , te umetnicke vrednosti tog sklada . Otuda I dveorijentacije u stilistici ili mikrolistika I knjizevan stilistika ( stilisticka kritika ) ilimakrostilistika . Lingvisticka stilistika proucava jezicke cinjenice u utvrdjuje opste zakone ,ale ne daje ocene . Njene rezultate koristi knjizevna stilistika za estetsko vrednovanjeknjizevnog dela .Predmet istrazivanja ove stilistike obuhvata jezicki system , jezickunormu , jezicke jedinice i stil . Knjizevna stilistika ili stilisticka kritika proucava umetnicko funkcionisanje jezickih sredstava u knjizevnom delu I ocenjuje estetske vrednosti knjizevnog dela .Predmet istrazivanja knjizevne stilistike obuhvata veliki broj knjizevnih elemenata Ifenomena

: motive I teme , oblikovanje sizea , reljef teksta , poruka , monolog ,dijalog , pripovedanje , deskripcije , karakterizacija , izvori I uticaji . 5. STIL PESNICKOG JEZIKA Jezik je kolektivna tvorevina ali se ostvaruje tako sto ga pojedinacupotrebljava da bi izrazio svoja htenja , namere , osecanja , raspolozenja I stavove .Zato ima individualni karakter i boju . U toj upotrebi dobija mnoge pratilackeelemente ( gest , mimika , intonacija , ritam ) dozivljava odstupanja od norme ,emocionalno se boji , uskladjuje se sa situacijom u kojoj sekoristi I sa prirodom I psihologijom onoga koji ga koristi . Ovaj poseban I specifican nacin upotrebe jezikaod strane pojedinca , naziva se stil , a nauka koja se bavi proucavanjem stila zove sestilistika .Pesnicki jezik je oznaka za jezik knjizevnog dela , koji se razlikuje od svihdrugih nacina izrazavanja ( u svakodnevnom govoru , novinarstvu , nauci ) po nacinui cilju upotrebe . Dok naucni jezik saopstava istinue uz pomoc pojmova I cinjenicadelujuci na razum , pesnicki jezik predocava stvari I pojave preko umetnickih slika Ilikova , delujuci na mastu , razum I osecanja. Citanje naucnog teksta pruza saznanja ,citanje knjizevnog teksta ozivljava mastu, budi osecanja , nudi saznanja I estetskouzivanje . Pesnicki jezik odlikuje :- k o n k r e t n o s t u s l i k o v i t o s t u o p i s i v a n j u - e m o c i o n a l n o s t u i z r a z a v a n j u p r i c e m u o d s t u p a o d n o r m a l n o g n a c i n a izrazavanja- r i t m i c n o s t u o r g a n i z a c i c j i u m e t n i c k o g m a t e r i j a l a s l i k a i l i k o v a , j e z i c k a sredstva I jezickog signala- p r e o b r a z a v a n j e z n a c e n j a ( p r e n e s e n a z n a c e n j a f i g u r a t i v n o s t , b o g a t s t v o znacenja mnogoznacnost , jezgrovitost , simbolicnost , izrazajnost )6 . STILSKE FIGURE ( POJAM I PODELA )Stilske figure nastaju iz raznovrsnog odstupanja od uobicajenog nacinaizrazavanja cime se postize konkretnost , slikovitost , pojacavanje znacenja , dinamizacijaI ritmizacija umetnickog govora .Stilske figure se dele na nekoliko grupa :- F I G U R E D I K C I J E , g l a s o v n e i l i z v u c n e f i g u r e ( a p s o n a n c a , a l i t e r a c i j a , onomatopeja , anaphora , epifora , simploka , anadiploza ) .-FIGURE RECI ili tropi ( metafora , metonimija , personifikacija , singdoha , eufemizam , epitet , alegorija , simbol )-FIGURE KONSTRUKCIJE ili sintakscke figure ( inverzija , retorsko pitanje, elipsa , asindeton , polisindeton )- F I G U R E M I S L I ( p o r e d b a , a n t i t e z a , h i p e r b o l a , l i t o t a , g r a d a c i j a , i r o n i j a , paradoks , oksimoron )7 . FIGURE DIKCIJE ( ASONANCA , ALITERACIJA , ANAFORA ,ONOMATOPEJA ) ASONANCA zvucna stilska figura , nastaje ponavljanjem istih samoglasnika .S obzirom da samoglasnici imaju specifican tonski kvalitet , njihovo nagomilavanja je izraz osecanja i raspolozenja , te I kod citalaca ili slusalaca izazivaju akusticne slike Iodredjena osecanja I raspolozenja ( pucina plava spava ) . ALITERACIJA zvucna stilska figura , nastaje ponavljanjem istih suglasnika ilisuglasnickih skupova . Ovo ponavljanje izaziva zvukove efekte I doprinosi ekspresivnosti pesnickog izraza ( vrh hridi crne trne ) ANAFORA Ljubim li te.il` me bezum ganja ,Nemam vida , nemam osecanja ,Ljubim li te.. il` ljubav nije Sto se grli , to su same zmije .- Ponavljanje na pocetku stihova ( anaphora ) ONOMATOPEJA zvucna stilska figura nastala podrzavanje glasova izvukova iz prirode . Onomatopeicne reci nastale su kao rezultatreagovanja prvobitnog coveka na svet oko sebe ovim recima on je izrazavao svojaosecanja I raspolozenja , ali I svoj dozivljaj sveta . U pesnickom jeziku , onomatopejaima znacajnu umetnicku funkciju , ozivljava I dinamizuje sliku ,konkretizuje je Izvukovno obogacuje( potok jauce , potok .) EPIFORA zvucna stilska figura , gde se reci ponavljaju na kraju stihova . Sadi kuma jednog do drugoga ,Starog svata jednog do drugogaMladozenju jednog do drugoga .( Devojka nadmudrila Marka ) SIMPLOKA zvucna stilska figura , gde se ponavljanje reci javlja ina pocetku I nakraju stihova . Blago mene I do boga moga blago mene , eto sina moga( Uros I Mrnjavcevici )8. FIGURE RECI ILI TROPI ( metafora , metonimija , personifikacija , singdoha ,eufemizam , epitet , alegorija , simbol ) METAFORA najslozenija I najlepsa stilsaka figura . Toliko je cesta u izrazavanjuda je postala sastavni deo govora .Nastaje u procesu uporedjivanja dva pojma vezivanjem po srodnosti . Zasniva se na prenesenom znacenju reci , na prenosenju pojmova iz jednog podrucja zivota u drugo . Cesto se metafora odredjuje kao skraceno poredjenje , cime seobjasnjava process njenog nastajanja : mesto reci koja se poredi , upotrebljava se samorec s kojom se poredi . Mesto da pesnik , iskazujuci

svoju ljubav prema dragoj , kaze da je ona kao Sunce ( on bez nje ne moze da zivi kao sto svet nemoze da zivi bez Sunca kaoizvora zivota ) , reci ce : Tijo noci ,Moje sunce spava ..( J.J.Zmaj Tijo noci )Metafora ima afektivni karakter jer pokazuje govornikov stav prema predmetuopisivanja ili opevanja , ona je izraz vrednovanja ( Golubice moja , Sovuljago jedna , Kravetino ) . Jedna od svojstava metafore je da zgusnjava znacenje reci I istice ga ,obogacujuci izraz I ritam. METONIMIJA Cesta stilska figura logicka metafora . Gradi se na principu zamene pojmova po osnovu logicke veze I zavisnosti . Veliki je broj oblika metonimje :- m e s t o d a u m e s t o o n o g a s t o s e u n j e m u n a l a z i Kuca je mirna ( -ukucani ,ljudi , porodica )- v r e m e u m e s t o o n o g a s t o s e u n j e m u z b i v a B i o j e t o b u r a n dan ( dogadjaj ) .- O r u d j e u m e s t o p r o i z v o d a : O d u s e v i l o m e n j e g o v o v e s t o pero ( - poezija ) .- Z n a k u m e s t o p r e d m e t a i l i p o j a v e , s r e d s t v o u m e s t o o s o b e : Kruna je tako odlucila ( - kraljevska vlast )Ustala je kuka I motika ( - narod )- S r e d s t v o u m e s t o r a d n j e : Citam Cosica ( - njegovo delo ) - S a d r z a l a c u m e s t o s a d r z i n e : Zapalio je lulu ( - duvan ) PERSONIFIKACIJA Stilsko sredstvo kojim se nezivim stvarima I apstraktnim pojmovima pridaju ljudske osobine , postupci I moci . Zemlja kune svoje pokore Nebo dalje putuje I zvezde placu Po tamnom krilu neme ponociko grdan talas jedan jedini ,da se na morskoj valja pucicni ,lagano huji ko da umire ,ili da iz crne zemlje izvirePersonifikacija se cesto koristi u opisima pejzaza kada se ozivljavaju pojedini predmeti u prirodi . Tim postupkom stavaraju se zive , dinamicne I upecatljive slike prirode . SINEGDOHA figura reci , logicka metafora , zamena reci na osnovu kvantitativnihelemenata ili logicno uzrocnih veza . Ona je saznavanje jedne reci ili pojma pomocudruge reci ili pojma . Sinegdohom se oznacava :Deo umesto celine :Branili su ognjiste ( - dom )Ostalo je bez krova nad glavom ( kuca ) - Celina umesto dela : Evropa pruza otpor Americi ( - evropske zemlje ) - Jednina umesto mnozineVuk dlaku menja , ali cud nikako ( -vuci ) - Posebno umesto opsteg : On je Kir Janja ( tvrdica ) EUFEMIZAM figura reci , podvrsta metonimije , koja se zasniva na zameni reci :kada se mesto prave reci koja imenuje nesto ruzno, ostro ili neprijatno , upotrebi blazarec. Koriste se I kao zamena za tabu reci , reci koje su vulgarne ,I precutnim dogovoromzabranjene za kolokvijalnu upotrebu .( Obilazi istinu laze , dobro se nakitio napio , mokra braca pijanice ) EPITET stilsko izrazajno sredstvo ,figura reci . Rec koja dodata glavnoj recidoprinosi zivosti, slikovitosti I snazi izraza . U tome je I sustinska razlika izmedju epitetaI atributa koji blize odredjuje pojam . Atribut kazuje neku opstu odliku I to pridevom uosnovnom znacenju , a epitet ukazuje na unutrasnju osobinu pridevom koji je upotrebljenu prenesenom znacenju( pospano more ) . Epitet otkriva raspolozenje onoga ko ga ko ga upotrebljava ,ugao gledanja na stvari I nacin dozivljavanja stvari .Sustina epiteta je u koncentracijiosobina , u svodjenju moguceg opisa na jednu rec . Umetnicki su najsnazniji oni epitetikoji su zasnovani na prenesenom znacenju isticuci neku unutrasnju osobinu predmeta , pojave ili

licnosti . Epitet nikako nije rec- ukras , nego rec koja ima odredjenu semantickuI ekspresivnu vrednost( Rumenasta zora , sumporno nebo , kruti mraz ) . ALEGORIJA - stilsko sredstvo koje se sastoji iz prosirenog metaforickogkazivanja ( iza jedne slike ), pojave ili predmeta krije se sasvim drugi smisao jednose kaze , drugo se misli . Misao izrazena kroz alegoriju deluje jace I ubedljivije .Alegorijskom slikom se na skriveni nacin izlazu podsmehu ljudske mane ili drustvene pojave ( Ti si dobar covek ) ( Neka cudna zemlja iz Dange je Srbija ) SIMBOL pesnicka slika koja ne oznacava ono sto je njom neposredno dato , negosugerise mnogo neocekivanih znacenja , ideja , misli , osecanja I raspolozenja . Simbol je prisutan u ljudskom misljenju I izarazavanju odvajkada . Pojedina bica , predmeti ili pojave imaju odredjena simbolicna znacenja : lav ( snaga ) , lisica ( lukavstvo ) , jagnje( krotkost ) , bela boja ( cistota , nevinost ) . 9. FIGURE KONSTRUKCIJE ( inverzija , retorsko pitanje , elipsa , asident ,polisindet )INVERZIJA promenjen redosled red reci u recenici , stihu odn. Sintaksicko-intonacionoj celini .Inverzija ima psiholosku I semanticku vrednost . Psiholoska vrednostinverzije je u citaocevom iscekivanju , u neizvesnosti o predmetu pevanja , sta ili ko jenosilac radnje , raspolozenja ili osecanja . Semanticka vrednost je u isticanju ,naglasavanju : kraj recice ( I pocetak ) udarna su mesta .Rec na kraju , kada sledi predah ili pauza , duze ostaje u sveti citaoca I pamti se -( Da dodjem kuci , uzaludno cekam ) . RETORICKO PITANJE pitanje na koje se odgovor ne ocekuje , jer je ono samo prividno da bi se ostvario efekat iznenadjenja , ozivljavanje situacije , prekidanjemonoloskog toka , ali I da bi se slusalac ili citalac podstakao na razmisljanje . Ima snaznusugestivnu moc . Kazi mi , kazi :Kako da te zovem ?Kazi mi : kakvoIme da ti dam ?( J.J.Zmaj Djulici ) ELIPSA znacenje sadrzano u nazivu izostavljanja . Nastaje izostavljanjem reci ,svodjenjem iskaza na sustinu , na ono sto predstavlja smisaono ili emocionalno stanje ,ona je I proizvod ljudske teznje za jezgrovitim kazivanjem :( poslovice mladost ludost ) ASINDET figura nabrajanja , nizanja reci bez veznika , cime se ostvarujedinamizam kazivanja , zgusnutost osecanja I raspolozenja , napregnutosti : I vidi kako jedan oblak rasteuzdasi , ceznje iznad crnog grada ,a jato misli , iluzija , nada ,svud mrtvo pada kop o snegu laste .( V.Petrovic Vidoviti ) POLISINDET figura nabrajanja uz obilno koriscenje veznika . Time se ritamusporava , ali se paznja citaoca ili slusaoca usredsredjuje na one reci koje su spojeneveznikom :I snova mesec treperi na void ,I spava reka , I polje , I gora ,I svud tisina sto krepi I godi .Istok se vedri , zvezde , gase Zora .( M.Rakic Osvit ) 10. FIGURE MISLI ( poredjenje hiperbole , litota , antiteza , gradacija , ironija ,paradoks , oksimoron ) POREDJENJE vrlo cesta stilska figura . Zasniva se na slicnosti dva pojma : jedan pojam se poredi s drugim na osnovu nekih zajednickih osobina . Predmet poredjenja sustanja , radnje , predmeti , pojave , licnosti , svojstva . Poredjenje ima znacajnu vrednost :nejasno se razjasnjava , apstraktno se konkretizuje , nepoznato se cini poznatim .Poredbena kopula najcesce izostaje iz poredbenog iskaza ili slike . Jace je poredjenje kod koga se ispusta zajednicka osobina predmeta koji se porede : Kosa joj je kita ibrisima ,Oci su joj dva draga kamena ,obrvice s mora pijavice ,sred obraza rumena ruzica ,zubi su joj dva niza bisera ,usta su joj kutija secera .( Zenidba Milica Barjaktarevica ) HIPERBOLA - stilska figura preuvelicavanja predmeta , pojava , radnji , osobina ,misli I osecanja . Ovo preuvelicavanje izraz je emocionalnog stava I odnosa prema predmetu opisivanaj ili kazivanja . Sto su emocije lirskog ili narativnog subjekta snaznije,to su I hiperbolicne slike jace , zivlje I upecatljivije . Hiperbola je cesta u govornom I pesnickom jeziku . LITOTA figura reci kojom se ublazava iskaz da bi se kod citaoca ili slusaocaizazvao jaci suprotan utisak . Njome se izbegava prava rec , prava ocean ili vrednovanje , prava istina. Ima odrican oblik : Nije mi dobro( - bolestan sam ) , Nije lose ( - dobro je ) . Litota doprinosi zgusnutosti stila . ANTITEZA ( - contrast ) poredjenje po suprotnosti . Stavljanjem jednog poreddrugog dve slike , dva predmeta , dve licnosti , dve predstave , dva osecanja , koji imaju potpuno suprotne osobine , ukazuje na razlike , iskazuje svoja osecanja I ideje , predocava svoj dozivljaj sveta I zivota : Al ` da visis cuda velikoga ,sto Momcilu bilo do koljena ,Vukasinu po zemlji se vuce ,Sto Momcilu taman kalpak bio ,Vukasinu na ramena pada .( Zenidba kralja Vukasina )

GRADACIJA nizanje slika , predstava , pojava , radnji , misli I osecanja poznacaju , vrednosti I jacini od manje vaznih prema vaznijim , od slabijih prema jacim .Gradacija cesto u sebe ukljucuje I preuvelicavanje ( hiperbolu ) cime se ostvarajukompleksnije slike I predstave : Penjite ga na vesala tanka ,Neka znade sto mu strah valjade !A Turcina ako jos imade ,gdje kod koga , ter se vlaha boji ,popet cu ga nebu pod oblake ,tu nek plijen vranom vranu stoji .( I. Mazuranic )Gradacija mora da bude logicna , prirodna , I postupna da bi snazno delovala kaoizrazajno sredstvo . Gradacijski postupak ogleda se u oblikovanju likova ( postupnootkrivanje osobina ) , nizanje situacija , unutrasnjoj kompozociji dela u celini . IRONIJA izrazajno sredstvo kojim se recima pridaje suprotno znacenje odonoga koje imaju u doslovnom znacenju : Kako sam ga lako udario ,Umal sam ga s konja oborio .( Starina Novak I Knez Bogosav )Ironija je sredstvo podsmeha I poruge I osnovni vid kazivanja u satiri . U govoru se pravoznacenje istice intonacijom ; u tekstu se ironicno znacenje reci oznacava navodnicima( Dobar si ti = Ti si los covek ) . Posto je ironija prikriveno kazivanje , nije lako uociti je u knjizevnom delu . Mora se rezumeti kontekst I shvatiti razlika izmedju doslovnog I prenesenog znacenja . PARADOKS stilska figura koja se dobija stavljanjem jedne pored druge dvemisli koje su suprotne , jedna drugu iskljucuju ( Znam da nista neznam Sokrat ; Svremena na treba se odmoriti od nerada Kokto ) . Paradoks deluje kao iznenadjenje , pa privlaci citaocevu paznju I angazuje misao , jer se citalac zamisli nad naoko protivrecnim iskazom . OKSIMORON stilska figura koja nastaje kada se povezivanjem suprotnih pojmova ili predstava dobija novi pojam ili predstava . Oksimoron je jedan vid paradoksa: recito cu tanje , mudra ludost . 11. SISTEMI VERSIFIKACIJE Versifikacija oznacava nacin organizovanja stiha , ali I nauku o stihu . Postoje trisistema organizacije stiha :1 . M e t r i c k i 2 . S i l a b i c k i 3 . T o n s k i U metrickoj versifikaciji ritam se organizuje na osnovu ravnomernog ponavljanja dugih I kratkih slogova. Slogovi se organizuju u stope razlicitog brojaslogova I razlicitog broja dugih I kratkih slogova .U silabickoj versifikaciji ritam je uslovljen brojem slogova u stihu I to postaje obelezje stiha : osmerac , jedanaesterac , dvanaesterac . Kod silabickeversifikacije najpopularniji stih je aleksandrinac stih od 12 slogova sa dvostrukomrimom ( na sredini I na kraju stiha ). Tonska versifikacija je preuzela terminologiju metricke versifikacije , samo je promenjena sadrzina : trohejska stopa metricke versifikacije sastoji se iz dugog Ikratkog sloga , a u tonskoj iz naglsenog I nenaglasenog sloga . Usrpskoj poezijiversifikacija je silabicko tonska , jer se ritam organizuje na osnovu broja slogova ustihu I na osnovu kombinacije naglsenih I nenaglasenih slogova . Najmanja ritamska jedinica je akcenatska celina , koja moze biti parna ili neparna , dvoslozna , trosloznaili viseslozna . U tonskoj versifikaciji ritam se organizuje ravnomernin smenjivanjemnaglasenih I nenaglasenih slogova . 12. VRSTE STIHOVA I STROFASTIH je osnovna ritmicka celina u pesmi , koja zauzimajedan red. Karaketrisega graficki oblik . U sadrzinskom smislu , stih moze predstavljati celovitu sliku misliI osecanja , a samim tim I sintaksicko intonac. celinu . Najpopularniji I najcescistihovi su dvanesterac , deseterac , jedanaesterac I osmerac . Stih se se razlaze na polustihove , ovi na stope ili akcenatske celine kao najmanje ritmicke jedinice . Stopesu kombinacija naglasenih I nenaglasenih slogova . Odnos I raspored polustihova ,stopa , akcenata, glasova, I pauza cine ritam stiha I pesme . STROFA veca smisaona , sintaksicka I ritmicka Celina od stiha . U nekimslucajevima misao se ne zavrsava u strofi , nego se prenosi u drugu strofu I tuzavrsava . Ako su strofe sacinjene od stihova jednakog broja slogova , nazivaju se IZOMETRICNE , a strofe sacinjene od stihova razlicitog broja slogova , nazivaju se HETEROMETRICKE strofe . Strofe dobijaju nazive prema broju stihova iz kojihse sastoje . Najmanja strofa je DISTIH , koja se sastoji od dva stiha . Strofa od tristiha je TERCET . KATREN ( cetvorostih ) je najcesca strofa , jer pruzamogucnosti za razlicit raspored rima . 13. RIMA ( odredjenje , tipovi podele, primeri )Rima

glasovno podudaranje na kraju dva ili vise stihova . Koristi se terminSLIK. Rima se redje javlja na kraju polustiha . Podudaranje obicno pocinjeakcentovanim vokalom . Rima je bitno svojstvo poezije , njen znak raspoznavanja ,mada ima poezije bez rime , kao sto ima I rimovane proze . Rima se klasifikuje prema broju rimovanih slogova , prema kvalitetu I prema rasporedu u strofi . Prema brojuslogova , razlikuju se : jednoslozna ili muska rima ( TRAVA GLAVA ) , trosloznaili daktilska rima ( BLUDNICA LUDNICA ) . Kvalitet rime se odredjuje premastepenu podudaranja glasova. Prema rasporedu , razlikuju se parna , kada se rimujudva uzastopna stiha , ukrstena , kada se rimuju prvi i treci , i drugi i cetvrti stih ,obgrljena , kada se rimuju prvi I cetvrti I drugi I treci stih I prepletena . Prema prirodi zavrsnog glasa , rima je vokalska ili otvorena I konsonantska ili zatvorena .Rima ima eufonijsku , ritmicku , I semanticku funkciju . 14. POJAM I ODREDJENJE KNJIZEVNOG TEKSTA Knjizevno umetnicko delo je proizvod stvaralacke delatnosti pojedinca ilikolektiva . Nastaje iz neke unutrsnje potrebe ili usled delovanja nekog spoljasnjeg podsticaa . Ono je predmet citanja koje podrazumeva process saznavanja , Idozivljavanja. Ono je I predmet istarzivanja , proucavanaja , I tumacenja . Knjizevno deloima utvrdjen oblik nepromenljivog teksta . U pisanoj knjizevnosti delo je definitivno Inepromenljivo . Na prvi pogled , govor knjizevnog dela je uoblicen jednom za svgda Iuvek kazuje istu sadrzinu istim recima . Medjutim , u procesu citanja , sadrzaj I smisaoknjizevnog dela uvek su novi , ili bar drugaciji , zavisno od citaoca I vremena u kome secita .Svaka generacija citalaca i svaki citalac iz nje uvek u delu otkriva nesto novo . Takose delo uvek nanovo cita I u njemu otkrivaju novi smislovi I znacenje .Knjizevno delo postoji kroz sadrzinu , oblik I stil . Sadrzinu cini skup cinjenica , predmetna stvarnost , misli I stavovi , osecanja i raspolozenja . Oblik knjizevnog delarezultat je izbora strukturne organizacije , a to je odnos piscevog afiniteta premaodredjenom zanru : neko ce svoj dozivljaj sveta I zivota izraziti kroz formu pripovetke iliromana , a treci ce vise afiniteta pokazati za dramski oblik .Knjizevno delo je slozeno I slojevito . Ono ne nudi samo prepoznatljivu sliku sveta, sveta koji je zivljen I koji se zivi . Ono nije samo u funkciji zivotnog dokumenta , nitit jesamo svedocanstvo o vremenu I ljudima . Ono nije ni samo transpozicija zivotne gradje Ikonkretne stvarnosti . Ono je istovremeno sve to , ali I nesto vise skriveni smisao ,alegorija , parabola , symbol . 15. TEMA motiv , fibula ( fibula I size )TEMA predmet umetnicke obrade u knjizevnom delu , ono o cemu se govori .To je neki predmet, pojabva , licnost , dogadjaj , sudbina , osecanje , raspolozenje. Pisacse opredeljuje za odredjenu temu , zato sto oseca da ima sta da kaze o njoj , da iznesesvoje vidjenje ., dozivljaj , stav , da predoci misli , osecanja , I raspolozenja. Nekad setema lako otkrije iz naslova dela , nekad iz privih stihova pesme , ali je cesto to mnogoteze I slozenije : treba pazljivo procitati delo , uociti sadrzinu , shvatiti zbivanja Ifabularne tokove , proceniti I razumeti junake I njihove medjusobne odnose I tek tadase moze jasno ukazati tema knjizevnog dea , glavna I sporedna tema I njihov medjusobniodnos . MOTIV ovaj termini ma dvojako znacenje : kompoziciono I tematsko istorijsko znacenje . U kompozicionom smislu , motiv je najuza tematska jedinica koja sedalje ne moze razlagati . Ovi motive su staticni ili dinamicni . Staticni motive sadrzeopise situacija , stanja, raspolozenja , osecanja, atmosphere , ambijenta , predmeta . U pripovednom delu oni usporavaju ili zaustavljaju dogadjajni tok . U funkciji su opisivanjalikova , enterijera , ieksterijera I opisa pojedinih predmeta u prostoru I vremenu .Dinamicni motivi imaju znacajnu ulogu u izgradjivanju fabule pripovednog ili dramskogdela , epske ili pripovedne pesme , epa ili speva . Pokrecu zbivanja I uspostavljajukontinuitet u razvoju radnje . FABULA logicni uzrocno posledicni tok radnje u vremenu I prostoru .Situacije su poredjane hronoloskim redosledom , proizilazeci jedna iz druge . Knjizevnodelo moze imati vise fabularnih tokova , koji se manje ili vise dodiruju . Svaki od tokovaima svoj proctor , vreme , junake , temu I misao vodilju . Odlucujucu ulogu u razvijanjufabularnih tokova ima SIZE od cijeg postavljanja zavisi ne samo celovitost fabule nego Injen opstanak . Fabula uvek u sebi nosi obelezje epohe . SIZE naci organizovanja fabule . U nekom proznom delu , situacije su poredjanehronoloskim redosledom po prirodnom toku razvoja radnje . U tom slucaju se podudarjufibula I size : 1,2,3,4,5,6,7U drugom slucaju situacije iz fabularnog niza nisu poredjanehronoloskim redosledom , nego novim , sizejnim redosledom 1,4,2,5,3,6,7.Dok je ufabuli uspostavljen prirodni I logicni redosled situacija , u sizeu je umetnicki redosled : pojedine situacije , epizode ili segmenti dogadjaja izmesteni su iz svog mesta u logicnomredosledu I dobili su novo mesto u sizejnom redosledu sa odredjenom umetnickomfukcijom .16. NACELA I VRSTE ( TIPOVI ) KLASIFIKACIJE KNJIZEVNOSTIPREMA AUTORU narodna usmena umetnicka pisana PREMA FORMI poezija proza

KNJIZEVNI RODOVI lirika epika drama NARODNA ( USMENA ) poezija prozaL LE EMIT BALADE CIKLUSI ------------- BAJKEOBREDNE NEISTORIJSKI NOVELEOBICAJNE PREDKOSOVSKI LEGENDEPORODICNE KOSOVSKI ANEGDOTESALJIVE M. KRALJEVIC BASNERODOLJUBIVE POKOSOVSKI SALJIVE PRICEHAJDUCKI POSLOVICE---- |CRNO-GORSKI IZREKE | KRATKEOSLOBODJ.SRBIJE ZAGONETKE |PITALICE |BRZALICE ----| 17.USMENA I PISMENA ( NARODNA I UMETNICKA ) KNJIZEVNOST- Narodna ( usmena knjizevnost ) Izrazavala je shvatanja I verovanja kolektiva , narodni duh I raspolozenje .Pripadala je kolektivu , be zobzira sto je imala individualno poreklo , pojedinca kaostvaraoca . On je ostao nepoznat jer je pesma ili prica prihvacena I prenosena dalje kaotvorevina kolektiva . Cak I onda kada je tvorac dela usmene knjizevnosti bio poznat , onose uvrstava u narodno stvaralastvo , jer je stvoreno u duhu I stilu usmenog stvaralastva Isto je odmah po nastanku postalo kolektivna svojina . Smatra se da je usmena knjizevnostnastala u periodu divljastva . Covek je osecao potrebu da izrazi zadovoljstvo zboguspesno obavljenog posla , sto je sit ili sto je zadovoljio neke druge potrebe tela I duha ,sto je zeleo da opeva neki dogadjaj u kome je ucestvovao ili o kome je cuo . Ali taj covek se nasao I pred zagonetkom prirode , pa je nastojao da neke pojave u njoj shvati , ali I dasa tim pojavama uspostavi odnos I dijalog , da se prema njima odredi . U tim njegovim potrebama ,osecanjima I raspolozenja , nalaze se klice usmene knjizevnosti .Pisana ( umetnicka ) knjizevnost ) Pojavljuje se sa pojavom pisma . Tada su stvoreni uslovi da se celokupna usmenatradicija zapise , ali da daroviti pojedinci svoja osecanja , saznanja I shvatanja , izraze u pisnoj formi . Dok se u usmenoj knjizevnosti individualni tvorac praoblika ne pamti , jer tvorevina nastavlja da zivi u kolektivu poprimajuci svojstva kolektivne tvorevine, Iodrazavajuci duh kolektiva , u pisanoj knjizevnosti stvaralac delu daje konacan oblik Isvako novo umnozavanje ne dira u oblik I sadrzinu . Zato delo pisane pisane knjizevnostinosi individualni pecat stvaraoca I izraz je subjektivnog dozivljaja sveta I zivota . 18.POJAM KNJIZEVNOG RODA I VRSTE Rod najstariji termin klasifikacije knjizevnosti . Oznacava najsiru Inajobuhvatniju skupinu knjizevnih dela , koju karakterisu zajednicka sustinskaobelezja .Ova obelezja su tematskog , formalnog , versifikacijskog ili stilskog karaktera . Neka od tih obelezja ostaju zajednicka za sva dela bez obzira gde se nalaze naklasifikacijskom stablu , odn . kojoj vrsnoj ili podvrsnoj skupini pripadaju .Knjizevno - umetnicko stvaranje razlikuje se po spoljasnjim formalnim osobinama ,unutrasnjim svojstvima , nacinu povezivanja I razvijanja motive , tematskom izboru ,izrazajnim sredstvima . Veoma rano su uocene ove razlike , pa se osetila potreba da seskupine srodnih knjizevno umetnickih dela imenuju , razvrstavaju , I sistematizuju urodove I vrste . Tradicionalna podela je razlikovala lirski , epski ,I dramski rod , a uepskom rodu dve skupine : epsku poeziju u stihu I epsku poeziju u prozi . Razvitak knjizevnosti I izvesna pomeranja u okviru knjizevnih rodova ucinili su tradicionalnu podelu na rodove I I vrste zastarelom I prevazidjenom . Savremeno stanje u umetnostireci I nauci o knjizevnosti namece potrebu da se izvrsi drugacija klasifikacija na rodove Ivrste . Knjizevna praksa I knjizevno kriticka terminologija ukazuju na izvesna pomeranjau okviru klasicne rodovske sistematizacije . Najvise pomeranja izvrseno je u epskomrodu epika u stihu sve vise stagnira , te gubi primat I pravo da obelezava rod : prozadozivljava ekspanziju I obogacivanje novim vrstama te daje obelezje rodu . Iz tih razlogase ustalila podela na poeziju ( lirsku I epsku ), prozu I dramu . Tako seklasifikaciono stablo knjizevnosti grana na tri rode , rodovi na vrste , vrste na podvrste , podvrste na tipove . 19.JEDINSTVENI KNJIZEVNI OBLICI ( MIT , LEGENDE , POSLOVICE ) - Mit

1 . Fantasticne price o bogovima , suncu , mesecu , coveku , zivotinjama , pretvaranjuljudi u zivotinje , divovima , vilama , djavolima , strasnom sudu , zagrobnom zivotu ,istorijskim dogadjajima .Mit je proizvod primitivne svesti , nastao iz potrebe da se objasni ono sto sedogadja oko coveka I sa covekom . Svaka ljudska zajednica ima svoju mitologiju system mitova koji se prenose usmenim putem cineci osnovnu ili preteznu sadrzinuusmenog pesnistva .2. Posebna vrsta usmene tvorevine : prica u kojoj se pripoveda o neverovatnimdogadjajima I pojavama ciji su junaci natprirodna bica . Izrazava primitivnu svest coveka prvobitne zajednice I njegova shvatanja prirode I pojava I dogadjaja u njoj . - Legende krace prozne tvorevine jednostavne kompozicije . Nastaju iz potrebeda se objasne neke pojave u prirodi , zivotu I istoriji . Po tematici se dele na legende omestima I legende o licnostima . Legende o licnostima su dvojakog tipa : legende osvecima I legende o herojima . U legendama o herojima I kada kazuju o istorijskimlicnostima , vise ima izmisljenog nego istorijskog .- Poslovice kratke usmene tvorevine kojima se sazeto iskazuju zivotne istine dokojih se doslo vekovnim iskustvom . Ono sto se kod drugih naroda zove aforizam ,gnoma , sentencija , maksima to je kod naseg naroda poslovica . One su u obliku pravih poslovica ( ( U radian komadina ) , poslovica pricica ( Ubio ti bog tu moju hitnju rekao puz kad se dvadeseti dan pripeo ma granu , pa se okliznuo I pao ) , dijaloskih poslovica ( sta cine djeca ? Sta vide od oca ) I stihovanih poslovica ( Tesko vuku kogatice hrne I junaku koga zene brane ). 20.LIRIKA ( ODLIKE , PODELA , USTALJENI LIRSKI OBLICI ) Lirizam se ogleda kako u toplini izrazenih osecanja , tako I u stilu , koji je bujan , poletan , snazan . Lirizam je karakteristican ne samo za liriku nego I za prozu u kojoj secesto srecu tzv . lirska mesta izvanredne umetnicke vrednosti . Lirizam se srece I uknjizevnoj kritici , narocito u impresionistickoj I esejistickoj kritici , kao izraz piscevihsimpatija : ton je ziv I dinamican , stil raskosan , cesto agzaltiran.Lirizam je najprisutniji u ispovednim oblicima ( pisma , ispovest ) lirskoj prozi ,lirskom ( poetskom ) romanu I lirskoj drami .- Lirska poezija je najstarija pesnicka vrsta . U sredistu lirskog interesovanja jestecovekov intimni svet koji je bogat , raznovrstan , I protivrecan . Ali , lirika ne zapostavljani spoljasnji svet bilo kao autonomni tematski krug , bilo kao refleks licnog I intimnog .Ona ima za predmet univerzalna I sve vremena pitanja , htenja , raspolozenja I osecanja .Peva o ljubavi , smrti , prolaznosti , zavicaju , pravdi , istini , lepoti , stvaranju . Lirika serazvila u veliki broja vrsta I oblika .- Lirska pesma ima specificnu strukturu I kompoziciju . U strukturu lirske pesmeulaze lirski subject kao nosilac dozivljaja , osecanja I raspolozenja ; emocije I misli ; jezik I jezicka sredstva ; predmetnost ; pesnicke slike , ritam I zvuk . Lirska pesma , kao I poezija I knjizevnost uopste ne deluju na citaoca samokazivanjem I opisivanjem , vec I sugestijom , a sugestija je proizvod sadejstva ritma ,zvuka I smisla , odn. Tonaliteta pesme . Snaga lirike je u njenoj moci da pleni paznju ,aktivira misao , uzbudjuje .Jezik lirike je odabran , svaka rec ima svoje jasno mesto u iskazu , reci nose pomereno ( preneseno ) znacenje , iskaz je slikovit I simbolican . Zato lirska pesma nijeotvorena za direktnu I brzu komunikaciju : ona trazi pazljivo citanje , pazljivo I strpljivoulazenje u tajne jezika I smisao izrecenog . Njeno znacenje nije na povrsini , nego udubinama do kojih se dospeva emocijama I intelektom . 21. PESNICKE VRSTE ( LJUBAVNA , RODOLJUBIVA , ODE , HIMNE ,DITIRAMBI .)- Oda pohvalna pesma ispevana u slavu I cast neke licnosti , isticuci lepote ,zasluge I vrline , ali I pesnikovo postovanje I privrzenost . Oda moze biti posvecenaljubavi , prirodi , otadzbini . Ima razlicitu sadrzinu : ljubavnu , rodoljubivu , opisnu ,socijalnu , religijsku , refleksivnu . Sirok je spektar osecanja I raspolozenja , iskazanih uodi: ljubav ,zanos, radost , tuga , zalost . Ponekad je tesko razlikovati odu od himne ,narocito onda kada im je ton isti ili slican . HIMNA ima pretezno molitveni ton I patetican stil , a ODA je pohvala iskazana uzdrzajnim tonom , ali dostojanstvenim stilom.Javlja se I saljiva oda , ali je ona to samo po naslovu , a u sustini je parodija na odu kaolirsku vrstu . Saljivi efekti izbijaju iz nesklada sadrzine I tona : sadrzina je vrlo prozaicna,ton je uzvisen I patetican .- Himna oznacavala je pesmu uopste I imala ja muzicku pratnju . Ubrzo je dobilaspecificnu sadrzinu : pohvalna pesma u slavu bozanstva sa izrazito uzvisenim I pateticnim stilom . Dugo je zadrzala religioznu sadrzinu slaveci sunce , bogove ,Bogorodicu , svece . Istovremeno su stvarane I himne sa svetovnom sadrzinom slavilesu lepotu , ljubav , prirodu , zivot , slobodu , domovinu . Narodne himne posvecene suslavi , teznjama i idealima naroda I svaki narod ima svoju nacionalnu himnu kao svecanu pesmu za svecane prilike .- Ditiramb u staroj Grckoj pesma posvecena bogu Dionisu , bogu zivotne radosti Iveselja . Raspodelom njenog pevanja nah or I pevaca zacela se drama . Sve vise jedobijala svetovni karakter pa se sadrzinom I tonom priblizila vinskim pesmama . Danas je to pesma ispunjena zanosom , vedrinom , odusevljenjem zivotom I njegovim radostimaI lepotama . Manje se

javlja kao samostalna pesma , a vise kao deo duze pesme , poeme Anakreontska pesma , prema grckom pesniku Anakreontu , bliska je sadrzinomI tonom ditirambu . To su krace lirske pesme o ljubavi , vinu , prijateljstvu , radostimazivota I uzivanju . Posto se u ovoj pesmi slavi veselje koje je podstaknuto venom , nazivase vinska pesma . Ala je lepOvaj svet,Onde potok ,Ovde cvet ,Tamo njiva ,Ovde sad ,Eno sunce ,Evo hlad . - Ljubavna pesma je stara koliko je staro I osecanje ljubavi prema osobi suprotnog pola . Kako je ljubav osnovno I najjace ljudsko osecanje , ova lirska vrsta je ne samonajstarija , nastala kos u primitivnom drustvu , nego je I najbrojnija , najraznovrsnija potematici I najlepsa po iskazanim osecanjima I melodiji . U tematici , nacinu iskazivanjaljubavi I jeziku postoji razlika izmedju narodne ljubavne pesme I ljubavne pesme pisaneknjizevnosti . - Narodna ljubavna pesma ima nekoliko motive koji se ponavljaju iz pesme u pesmu: telesna lepota , dusevna lepota , izjavljivanje ljubavi , ljubavna ceznja , nesrecnaljubav , fatalnost zenske lepote . Osecanja se iskazuju posredno I diskretno , u slikama ,alegorijski . Nema culnosti , ljubav je samo nagovestena , samo se naslucuje . Ovde maloima ljubavne srece I radosti , vise ima ceznje I tuge zbog rastanka , bola zbog neostvareneljubavi . - Pisana ljubavna pesma izrazava ljubavna osecanja neposredno I otvoreno , vrlosubjektivno : u njoj ima snazne culnosti , burnih osecanja , ljubavne ekstaze . Skalaosecanja se krece od srece I radosti , preko tuge I bola , do ocaja I beznadja .- Rodoljubiva pesma u najsirem smislu ona izrazava osecanje ljubavi prema svomenarodu I domovini , ali je mnogo motive , mnogo zivotnih situacija I povoda da se iskazerodoljubivo osecanje . Ono je plemenito I humano osecanje , ako ne preraste u sovinizamI mrznju prema drugim narodima . Zacetak rodoljubive pesme je u prvim epskim pesmama , ali se vrlo rano , jos u antickoj pisanoj knjizevnosti , javlja kao posebna lirskavrsta . Neguje se u svim vremenima kod svih naroda . Rodoljubivo osecanje je vrlosnazno , pa je zato I stil patriotskih pesama dinamican , ponet , ekstatican . Jezik jeslikovit , muzikalan I patetican . 22. STRUKTURA MODERNE LIRIKE - Lirika xx veka obelezena je eksperimentima koji ne uspevaju da udahnu noviimpuls lirskom stvaranju . Ovaj vek obelezavaju dva toka : onaj koji se uslovno mozenazvati tradicionalnim , I drugi koji se jasno moze odrediti kao . Oba ova toka moguse obuhvatiti izrazom moderna lirska pesma .Moderna lirska pesma u mnogome odstupa od ustaljenog nacina lirskog pevanja ,od ustaljene sadrzine I forme .Osecanja su suzdrzana , bez zanosa I patosa ; vise jehladna, nego emotivna. Dominanta je misonost , pa je moderna lirska pesma sve viseintelektualisticka . 23. EPSKA KNJIZEVNOST ( EPSKA KNJIZEVNOST I U STIHUI PROZI ) - Epska poezija se sluzi uglavnom pripovedanjem ( nizanje motiva prema naceluonog sto je dalje bilo ) I opisivanjem ( opisivanje nizanje motive prema zakonuasocijacije po mestu , odn. Slicnosti deo po deo nekog predela , stvari ili osobe ) Iizricanje misli . Moze se pojaviti epska dela na granici filozofije I knjizevnosti . Pesnik ili pripovedac govori o necemu sto mu je vec unapred otprilike poznato .- Odmeren ritam jednolicnog stiha .- Relativno cista epska poezija obradjuje nacelno teme od izuzetnog znacaja za nekinarod rat, putovanja , sudbine .Fabula I lik konstitutivni elementi structure epske poezije :- F - o p s t e p o z n a t i d o g a d j a j i i z p r o s l o s t i - L j u n a c i I h e r o j i EPSKA TEHNIKA : - Kompozicija ( duzina , brojnost , raznovrsnost motive ) 24. PRIPOVETKE I NOVELE Pripovetka - kratka prozna forma . U pocetku je ovim terminom oznacavano sveono sto nije roman . Neguje se od samih pocetaka knjizevnosti , u usmenom I pisanomstvaranju . U toku istorijskog razvitka nastajale su strukturne I sadrzinske razlike . Najprese uspostavlja razlika izmedju pripovetke I novele , a potom se svojim osobenostimaizdvaja crtica ( skica ) I kratka prica koja ce preuzeti primat u kratkoj proznoj formi . Ufabuli pripovetke je neki dogadjaj iz zivota jedne licnosti ili kraci period zivota , koji jeimao presudan znacaj za sudbinu junaka I u kome se ispoljila neka bitna crta karaktera junaka pripovetke . Radnja nije razvijena I razgranata . Nisu razvijene sve etape radnje :nekoliko etapa preplice se u jednoj situaciji . Nema epizoda jer bi one narusile celovitost pripovedanja . Nema mnogo likova . Teziste pripovedanja je na spoljasnjem , nazbivanju, a unutrasnji svet junaka je zapostavljen . Dijalog je razvijen , opisi su siroki Idetaljni pejzaz , enterijer , portret . Nekad je pripovetka veoma siroko zasnovana , savelikim brojem likova . Po tim osobinama nalazi se na granici izmedju pripovetke Iromana . Nije roman jer dosta povrsno slika junaka a fibula je jednostavna I pravolinijska .Novela

- prozna vrats koja se zacinje I posebno neguje u renesansi . Pripovedanje jeusredsredjeno na pojedinacnu sudbinu , na njen unutrasnji svet . Ono sto je opste Iizvansveta pojedinca , zapostavljeno je . U njoj nema mesta za razvijene dogadjaje Idrustvenu analizu radnje koja nije bitna I svedena je na minimum . Dijalog je sveden nanajmanju meru , ili ga uopste nema . Pisca ne zanima ono sto se dogodilo izvan junaka ,nego ono sto se zbiva u njemu . Interesovanje je usredsredjeno na dusevna stanja junaka Injegova prezivljavanja . Dominira detaljna I tanana psiholoska analiza I psiholoskoslikanje junaka . Kazivanje je sazeto , leksika probrana I funkcionalna . Sto se obima tice, ona moze da bude sasvim kratka , ali I dosta obimna . 25. ROMAN Roman je danas najpopularnija , po gradji najobuhvatnija , ko kompozicijinajslozenija I po tematici najbogatija prozna vrsta . Termin roman je latinskog porekla ,ali je moralo da prodje dosta vremena , pa da on dobije znacenje koje danas ima . Naziv roman oznacava pripovesti ( obicno pisane u stihu ) o zanimljivim , cestocudesnim dozivljajima . U toku istorijskog razvoja stalno dozivljava promene u sadrzini Iformi : anticki roman, srednjevekovni roman , realisticki roman , moderni roman . Razviose u vrlo veliki broj vrsta : avanturisticki , ljubavni , istorijski , epistolarni , biografski ,filozofski , politicki , humoristicki , fantsticki , psiholoski . Moderni roman je doneonekoliko novih vrsta : roman toka svesti , novi roman , poetski roman , anti roman .Roman XX veka dostigao je zenith u stvaranju Dzemsa Dzojska , Virdzinije Vulf ,Franca Kafke .U nasoj knjizevnosti znacajna romansijerska ostvarenja dali su Svetolik Rankovic , Borisav Stankovic , Ivo Andric , Dobrica Cosic. Savremeni srpski romanodlikuju znacajne inovacije u sadrzini I formi : Borisav Pekic , Milorad Pavic, SvetislavBasara . Avanturisticki roman je roman u kome se opisuju zanimljivi dozivljaji I avantureneke licnosti . Teziste je na zanimljivoj prici , zpletenoj fabuli , iznenadnim preokretima .Opste poznati romani ovog tipa su Robinson Kruso D.Defoa , Poslednji Mohikanac F. Kupera , Ostrvo s blagom R.L.Stivensona . Istorijski roman u osnovi ovg tipa romana je istorijsko vreme , istorijski dogadjajI istorijske licnosti . Sve ostalo je plod pisceve darovitosti I imaginacije . Zanimljivo pripovedanje , dobro vodjena prica , plasticno slikani likovi I bogat istorijski koloritucinili su istorijski roman vrlo popularnim . Smatra se da je istorijski roman zasnovaoengleski romansijer Valter Skot ( Ajvanho Kventin Dervand ) . Negovali su gaAleksandar Dima ( Tri musketara ) Lav Tolstoj ( Rat i Mir ) , August Senoa( Seljacka buna ) , Dobrica Cosic ( VReme smrti ) . Epistolarni roman epistolarna forma je negovana u srpskoj knjizevnosti u putopisnoj prozi , ili lirskim zapisima a redje je to forma pripovetke , ili romana .Epistolarna forma ima dvojaku motivaciju poeticku I karakterolosku . Poetickamotivacija je u piscevoj svesti o epistolarnoj formi kao kao najpogodnijem sredstvu da se predoce I elaboriraju istorijska , poeticka , ili filozofska pitanja. Karakteroloskamotivacija je u sferi oblikovanja lika junaka price epistolarna forma je izdasno sredstvoda se prezentiraju psiholosko moralne trauma junaka . Epistolarna forma u globalnomsmislu je dijaloska , otvorena prema drugom , dinamicna . Podrazumeva sagovornika Injegovo reagovanje , prilagodjena je njegovom intelektu I karakteru , neposredna je , anjen ispovedni ton je moguce kanalisati , prilagodjavati I usmeravati . Biografski roman prvo sto je zainteresovalo istrazivace knjizevnosti spoljasnjeorijentacije , bila je pisceva licnost : u piscevoj licnosti se trazi objasnjenje sadrzineknjizevnog dela . Biografska kritika traga za autobiografskim elementima u delu ,sadrzinu dela I njegov emotivno misaoni sloj objasnjava cinjenicama iz piscevogzivota, uspostavlja paralelu izmedju licnosti pisca I moralne , emocionalne I misaonestructure knjizevnog junaka . Ovaj metod , zaokupljen piscevim zivotom , potpunazapostavlja delo kao umetnicku tvorevinu . Kad se pojavila Frojdova psihoanaliza , biografski metod se modifikuje u psiholoski I psihoanaliticki metod . Biografsku kritikukod Srba negovali su Svetisla Vulovic , Pavle Popovic , Jovan Skerlic .. Filozofski roman roman vise nije pripovedanje o dogadjajima I licnostima , negoraspravljanje povodom dogadjaja I licnostima o najrazlicitim pitanjima sveta I zivota zivot I njegov smisao , covek , nauka , umetnost , filozofija , stvaralastvo , egzistencijalni problemi . Umesto price , dolazi rasprava I analiza fabula jepotisnuta ili razgradjena ;stil je intelektualan . Tako nastaje novi tip romana koji ce dobiti razlicita odredjenja :roman esej , filozofski roman ili metafizicki roman . Zacetke romana eseja predstavljaju Zlocin I Kazna F.Dostojevskog , Braca Karamazovi istog pisca ukojima se razvija refleksija o problemima morala . Politicki roman tip romana koji odslikava odnos jedinke prema drustvenim iliistorijskim zbivanjima , koji na literaran nacin I literarnim sredstvima raspravlja o nekim politickim temama . Politicka sadrzina prisutna je u svakom drustvenom romanu , jer

covek nije samo dusevno , nego je I misaono I politicko bice , I kao takvo mora daizrazava I svoje politicke stavove . Ako politicka supstanca provlada u sadrzini romana ,ako preovlada politicko nad ljudskim , nastaje politicki traktat ili pampflet . Ako je politicka supstanca samo element tematskog kompleksa romana , koji je podredjenumetnickoj funkciji , tada je rec o politidckom romanu kao tipu drustvenog romana .Usrpskoj knjizevnosti politicki roman poznaju svi periodi : J. Veselinovic Borci , L.Komarcic : Moj kocijas , D. Cosic Deobe , Vreme zla . Humoristicki roman - Neke ljudske slabosti prikazuju se kao deo normalneljudske prirode , pa te licnosti ne deluju odbojno , nego blisko I simpaticno , jer imajuznacajan broj pozitivnih crta . Pisac se tim licnostima smeje , ali taj smeh je blag , topao ,dobrocudan . Humoristicki odnos prema ljudima I njihovim slabostima podrazumeva :razumevanje za ljudske ludosti ili slabosti , blagonaklon odnos prema nosiocu slabosti ,nezlobivost , izostajanje moralisanja . Za humoristicko slikanje ljudi I situacija nabolji su primeri u delu Milovana Glisica , Stevana Sremca < Branislava Nusica < Branka Copica . Fantasticni roman fantasticno je ono sto je neverovatno I neobicno , sto sadrziirealne I cudesne elemente , vizije buducnosti , sve ono sto nemoze da se objasni prirodnim zakonima .Preuvelicavanje predmeta I pojava stvarnosti , tajanstvenost Inedokucivost , nadprirodne pojave I moci obelezja su fantasticnost . Poreklo mu je umitologiji I religiji , pa je razumljivo sto je vrlo rano uslo u knjizevnost I ostalo njenostalno svojstvo .Duboki su koreni fantastike : nalaze se u mitskom misljenju I religijskoj svesti izkojih je pretocena u celinu knjizevnost fde ce naci sigurno uporiste u svim vremenima .U tematskom pogledu narodna fantastika je raznovrsna I bogata - fantasticno ili cudesno I u njoj se mogu naci motive koji ce znacajno uticati na pojavu fantastike u pisanojknjizevnosti . Fantasticna nit se provlaci kroz knjizevnost baroka I klasicizma da bi uromantizmu , kao masti daje istaknutu funkciju u stvaralackom procesu , dobila znacajnomesto . Psiholoski roman Fjodor Dostojevski vazi za rodonacelnika modernog psiholoskog romana . Njegove analize I prodiranja u svet junaka nijedan pisac nije prevazisao . Unjegovim romanima je u prvom planu individualnost , pojedinacnasudbina. Dostojevski predocava unutrasnja zbivanaja tako sto narativni subjekt kazuje stase dogadja u dusi junaka , ili tako sto prepusta da sam junak , kroz direktni unutrasnjimonolog , progovori o sebi , o svojim nedoumicama I unutrasnjim borbama. U srpskojknjizevnosti prvi psiholski roman ostvaren je u romanima Svetolika Rankovica ( Seoska uciteljica I Poruseni ideali ) a Necista krv je najvisi domet psiholoskog romanatog vremena .Umetnost romana u XX veku dozivljava renesansu : tada autori pokusavaju daudju dublje u podsvest svojih junaka I da iz tih dubina osvetle coveka iz jedne nove perspective . Tako se iz psiholoskog romana razvija roman toka svesti . Njega obelezava primena novih tehnickih sredstava za oblikovanje likova I nov stav prema coveku Injegovoj psihi . Dok u psiholoskom romanu narrator izvestava o tome sta se zbiva u psihi junaka , u njegovoj svesti I citaoca , u modernom romanu toka svesti nema naratora kao posrednika I tumaca , vec citalac ima iluziju da se nalazi u svesti junaka , uzivljava se unjega I poistovecuje s njim postaje junak u ciju je svest uzso . Za ovaj roman se cestokoristi I termin subjektivni roman . 26. TEHNIKE MODERNE PROZE - putopis , biografija , dnevnik , memoari.- novinarsko izrazavanje vest ( sta , gde , ko , kad , kako )- izvestaj , intervju , reportaza , dopis 27. DRAMADrama knjizevni rod . U nazivu je sadrzana sustinska odilika dramskog roda : uosnovi drame je radnja koja se odvija na sceni pred ocima gledalaca , tako da onineposredno dozivljavaju dramske junake , njihov zivot I sudbinu . N samom pocetku , uantickoj Grckoj , drama se razvila u dve dominantne vrste : tragediju I komediju .Drama u uzem smislu reci , danas je dominantna dramska vrsta : poseduje elementetragedije I komedije , odlikuje je strukturna I tematska raznovrsnost , razvila se u veliki broja podvrsta . Drama je namenjena gledaocima , dakle , pisana je za scensko izvodjenje , pa zatodramski pisac mora da void racuna o mogucnostima I zahtevima pozornice : da drama bude napisana tako da se lako moze izvesti u pozoristu . Ima drama koje su pisanenezavisno od pozorisnih zakona , pa je njihovo postavljanje na scenu nemoguce- to sudrame za citanje . Svaka drama moze da se cita : ona je knjizevno delo namenjenocitaocima . Ali , drama je pre svega , dramsko delo , koje svoj puni zivot ostvaruje tek na pozornici . Bas zato sto se ostvaruje na pozornici I sto je gledalac ocevidac dogadjaja ,koji se odvijaju na sceni I ima iluziju istinitosti , drama najsnaznije deluje na coveka odsvih knjizevnih rodova . Citalac romana mora da domislja likove , radnje ili opise , agledalac sve vidi pred sobom : radnja se odvija na sceni , likovi govore I deluje predgledaocevim ocima , jasno I ocigledno je predocen ambijent , odeca junaka I njihovizgled . U nekim slucajevima gledalac moze da stekne utisak da se nalazi u sredistuzbivanja , te I da sam ucestvuje u onome sto se odvija na sceni . Dramskim delom , pisac je iskazao svoju umetnicku zamisao , shvatanja , pogled na svet , osecanja Iraspolozenja . U toku rada na drami , on void racuna o zahtevima I mogucnostima pozorista , o pravilima dramaturgije ,

o specificnostima dramske vrste koju neguje . Piscicesto dok pisu dramsko delo , imaju u vidu odredjenog reditelja ili glumca . U tomslucaju , olaksan je posao je posao reditelju, a glumcu je omoguceno da uspesnije Iuverljivije odigra svoju ulogu . Mnogi su cinioci od kojih zavisi ostvarenje dramskog dela , kao pozorisne predstave : reditelj , glumac , kompozitor , likovni umetnik ( scenograf Ikostimograf ) , tehnicka sredstva . Komedija ja na pocetku imala cisto zabavnu funkciju da razonodi I razveseli , aliubrzo dobija I drustvenu funkciju : da ukazuje na mane pojedinaca I drustva , te da ihhumorom ili satirom izvrgne ruglu I iskoreni . Teme su iz svakodnevnog zivota , junacisu obicni ljudi , stil je jednostavan , jezik blizak gledaocu pise se u proznom obliku . Utoku istorijskog razvoja , tragedija je zadrzala svoju formu , tematiku I stil. Dok sekomedija tematski stalno obogacivala I zanrovski razgranavala u niz podvrsta . Tragedija - nastala je u staroj Grckoj iz iz obrednog kulta bogu Dionisu . Ime jedobila od reci tragos ( jarac ) I oide ( pesma ) .: prilikom prinosenja zrtve bogu Dionisu ,clanovi hora , obuceni u jarece koze , pevali su pesme . Svoj puni razvitak dostigla je uGrckoj , u stvaranju velikih tragicara Eshila , Sofokla I Euripida .Pravilo je da tragedija ima pet cinova I da se pise u stihu . Dugo je zadrzala svojuform I stil , a menjala se jedino u sadrzini . U novije vreme sve vise je potiskuje drama uuzem smislu reci . 28. TRAGEDIJA I KOMEDIJATragedija predmet tragedije je sukob izmedju junakovih teznji I ideala na jednojstrani , I okolnosti u koje je zapao , na drugoj strani . Iz tog sukoba proizilazi stradanje junaka .Stil tragedije je uzvisen , jezik probran , pretezno se pise u stihu . U antickojtragediji junak strada zato sto se suprostavlja volji bogova ili sudbini . U poznijimtragedijama strada zato sto dolazi u sukob sa svetom oko sebe . U savremenoj tragedijisukob izbija izmedju svesti I podsvesti , svesnog I nesvesnog u coveku . U svimslucajevima junak se bori za neki moralni ideal koji je opsteljudski I blizak svakomgledaocu . Zbivanje u tragediji , koje je dramaticno , napeto I uzbudljivo , treba da potrese gledaoca I da kod njega izazove plemenita osecanja I pobude . Gledalac snazno prezivljava stradanje junaka , pa se u njemu javlja zelja da se I sam bori za iste ideale .Junaci tragedije su snazne I izuzetne licnosti : bogovi , vladari , heroji. Komedija - junaci komedije su obicni ljudi svakodnevnog zivota koji sup o nekojosobini gori od prosecnih ljudi . Radnja je jednostavna , situacije su svakodnevne Izivotne I zivotne , mane ljuske . Humor je blag I dobrocudan , ali cesto prelazi u ostru Iubojitu satiru . Komedija je uvek bila vrlo cenjena I popularna , pa je dozivela sadrzinskoobogacivanje I granjanje u veliki broj podvrsta . Uglavnom se razvila u dva osnovna pravca : u visu I nizu komediju . Visa komedija ima drustveni karakter I ulogu : da smehom utice na popravljanjeljudskog drustva I njegovo moralno ozdravljenje . Gledalac postaje svestan mana I poroka junaka komedije , pa se I sam opredeljuje protiv njih . Visa komedija se razvila udve podvrste : komediju karaktera I komediju naravi . Komedja karaktera - ili psiholoska komedija je najrasprostranjenija vrsta komedije.U njoj dominira jedna licnost , dramski karakter , kao nosilac neke izrazite negativne crtekaraktera koja je stetna po drustvo . Junak zapada u razlicite situacije u kojima se izsituacije u situaciju sve vise razotkriva . Komedija naravi - ili drustvena komedija ukazuje na mane I nedostatke jednogdrustvenaog sloja ili drustvene grupe , jednog doba . U ovom tipu komedije nemarazlicitog junaka , glavnog junaka . Skup svih pojedinacnih mana ili karakternih crta cinenarav jednog drustva ili drustvenog sloja . Niza komedija ima jedini cilj da zabavi gledaoce I nasmeje ih zgodnom salom ,dosetkom ili komicnom situacijom . Ova komedija se razvila u tri podvrste : komedijuintrigue ili komediju situacije , farsu ili lakrdiju , I vodvilj . Komedija intrige ili komedija situacije zasniva se na zanimljivom I zavrsenomzapletu iz koga proisticu komicne situacije .Izvor zapleta su nesporazum , spletke ,nesnalazljivost . Junaci su obicni ljudi , radnja je jednostavna , sa svakodnevnimzivotnim situacijama . Smeh je nezlobiv, dobrodusan , bezazlen . Farsa ili lakrdija nema umetnicke ciljeve ili drustvenu funkciju . Jedina joj je svrhada zabavi I razonodi publiku . Komika se ostvaruje zanimljivom fabulom , igrom reci ,gegovima , grubim I neukusnim salama . Radnja je labava , likovi nisu pazljivo vajani , jezik je grub I vulgaran . Farsa povladjuje nizem ukusu publike , ne spada u umetnickodelo .

Vodvilj je blizak farsi po tematici , jeziku I vrednosti . Razlika je u tome sto uvodvilju ima muzickih numera . Nema imetnicku vrednost . 29.ZABAVNA KNJIZEVNOST Ne zahteva dublje intelektualne napore . Naziv za onu vrstu knjizevnosti kojeinteresantnom gradjom na zabavana nacin zeli da odgovori publici skromnih literarnih pretenzija . Zabavna knjizevnost vidi zadatak u tome da citaocu pruzi prijatnu razonodu ,ona ne postavlja duboke probleme , niti istice prave literarne I egzistencijalne vrednosti .Premda ne udovoljava estetskim zahtevima, ova knjizevnost se ipak uzdize iznad obicnogsunda . Bezazlena je I ne razara ukus citalaca . Glavni oblici su zabavni roman , zabavna pripovetka I feljton . U razvoju zabavne knjizevnosti prednjaci Engleska , uspevsi daobjedini zabavne I umetnicke elemente , dok u Nemackoj na primer zabavna knjizevnostnije uspela da dostigne takav nivo I provalija prema pravoj knjizevnosti je duboka , premda je u Nemackoj zabavna knjizevnost veoma omiljena , kao knjizevna vrsta .Zabavna knjizevnost ima pojednostavljen pogled na svet , predvidiv rasplet , nemaestetsku funkciju , zamena za nekadasnju bajku , beg od stvarnosti . Ovakvi tekstovi nezahtevaju veliki napor , posebno obrazovanje , kao ni narocit osecaj za esteticki nacinizrazavanja . Oni podlezu sematizmu ( staklni sukob dobra izla , obavezno pobedjujedobro ) . Postoje jos dva naziva : kiz ili sund .Neke vrste zabavne knjizevnosti : pustolovni roman , kriminalisticki roman , sentimentalni . Zabavna I ozbiljna knjizevnostmoraju biti uzjamnog delovanja . PETAR KOCIC : MRACAJSKI PROTO Petra Kocica , kao coveka I pisca , tesko je posmatrati izolovano I jednostrano .I jedno i drugo , uzajamno se dopunjuju I naslanjaju .U svojim delima , Kocic je covek pravde , istine, postenja , ali I jedne specificnetvrdoglavosti , pogotovo kad je u pitanju Srbin I srpstvo uopste. U sirem opsegu , Kocic je covek Bosne, napacene I porobljene, ugnjetene . U uzem smislu , on je Krajisnik Icovek svog zavicaja I svojih gorstaka , osobenjak , sakrivenih u svojim ljusturama izkojih kada izvire , prospu svoju gorstacku ostricu , prepoznatljivu , ali pomaloalegoricnu , satiricnu I mateforicnu . Ti Kocicevi zemljaci su I sereti I prosti , ali veomahumani I dostojanstveni , postojani .Oni su ljudi trpljenja , ali iz njih izbija plamen kad vetrovi duvaju , a vreme I prostor razgorevali su decenijama te Kociceve Bosance , Krajisnike .Na tim prostorima smenjivale su se razne civilizacije koje su uglavnom porobljavale , eksploatisale ljude tog podneblja .I Turci I Austrijanci koji su upravljali Bosnom , bili su nepravedni premadomacem stanovnistvu . Kocic je u svom delu , uperio svoju zaoku prema timnepravdama I eksploataciji coveka .Covek u Kocicevim delima je patnik , mucenik na sopstvenoj zemlji , ugusenradom I nepravdom . Kocicev patriotizam je izraz jedne osobite strasti : da se pamti svesto je bilo , da se nista ne zaboravi , jer ako toga ne bude , onda narod gubi I proslost Itradiciju , trajanje , gubi sebe . Dakle , Kocic je slikar realnosti svog vremena I prostora .Kocic je satiricar I psiholog , slikar dusa I srca bosanskog seljaka kome tudjinitima bericet okvasen krvlju I patnjom sopstvenom . Nije ni cudo , sto ce taj seljak reci : Nosi , nosi sve , neka carevima ne propane , a ja cu stap u sake , torbu na rame , pa u bijeli svet .Pripovetka Mracajski proto je dijalog znalca I radoznalca . Radoznalisagovornik je upravo pisac . Dakle , pisac se pretvorio u knjizevni lik . Stevica je znalackoji dobro poznaje protu , njegovu narav I zivotne teskoce . Narator ce obaviti u prici jos jednu vaznu ulogu , koje je skopcana sa strahom . Stevica ce jedva da se osmeli da povede pisca , piscevog dvojnika , u posetu proti . To je veliki rizik . Protina mrznja jeusmerena na sve I svakog . Stecicina prica deluje veoma ubedljivo , ali pisac zeleineposredni uvid u protin zivot . I pisac I Stevica zeljno ocekuju protino pojavljivanje , alisa velikom zebnjom I strahom .Pricanje je zamenjeno opisom , cim se pojavila protina kuca . Dakle , sad je prisutna realnost , vidljivost prote , njegove kuce , dvorista , okoline . Sada pisac delujeubedljivo I uverljivo , jer sva ta autenticnost prolazi kroz njegova cula I opise : Bogami, brate , mene lijepo strah! Trze se Stevica , kad se u blizini pred nama . na jednom brezuljku ukaza vrlo visoka , drvena kuca , pred kojom su se videla vrata od podruma , steskom celicnom bravom .Iluzija prisustva , izazvana opisom protine kuce , deluje uzbudjujuce , jer je tosusretsa osobom koja se skrila od sveta . Sa nestrpljenjem se ocekuje osoba za kojom sedugo I uporno traga . Atmosfera je pojacana iscekivanjem , ali prote jos nema ispreddvojica naratora .Prote se skriva zato sto sto je upravo sve izuzetno I cudno ( proctor ,okolina ) , ne moze mu se lako prici vec mora da se uhodi . I posmatranje , krisom iz zaklona je poslednji napor da se dodje do cilja , prote . Susret sa protom je izuzetan ,cudan , pun daljih iscekivanja I straha.Stevica kod prote bira one reci u slikanju njegovog bica , koje su pune mrznje ,zlobe I kletve . Dok pisac posmatra protu , krisom , I on je pomalo uplasen . Kada gasusrecu , on je u stanju fizickog mirovanja , ali u znacima dusevnog nemira , dakle , on je psihicki rastrojen . Polozaj tela je neugodan I napregnut , a njegov oslonac je nesiguran: Podnimio se na obe ruke I odbocio nag ole , suvonjave laktove .Goli I suvonjavilaktovi , koscato lice I I siroka , ali utegnutapleca , govore o coveku koji je prosao tezak zivotni put .Izgleda kao da prota samog sebe jede , sto na njegovu psihu deluje pogubno . Tu suI tragovi pune zapustenosti : bradica u neredu , a kosa zamrsena I masna . U ocimai pogledu prisutno je psihicko rasulo : blesasto zuri u nesto pred sobom .Iz mirovanja prelazi u pokret . gestovi, kretanja I I nacin pusenja su neuroticni .Prota nikad ne govori smireno . Sav je afektu I povisenom tonu .Stevica je priznao , dok je prilazio protinoj kuci , da ga je strah . Protina kuca jeusamljena I uzvisena u prostoru, a do nje se dolazi strminom . Brava , teska I celicna

na podrumskim vratima simbolise protinu zakljucanost I srca I duse . Kuca delujeusamljenicki u prostoru , kao I prota koji ne voli svet , zato je izolovan . Prozori na kucisu kao dva izbezumljena oka . Ta zakljucanost I zabravljenost simbolise karakter protininegovu cutljivost sto sam propatio , nekazujem svijetu . Protino dvoriste je mrtva ,duboka , tisina a sve u tom dvoristu je pusto , sumorno tesko Ipak , ima nesto odzivota u njegovom dvoristu jer tu sumornu tisinu jedino remeti zujanje pcela . Pcelemogu simbolisati I zaoku, otrovi samounistenje , alit u si med , melem , sto mozenagovestiti da kod prote nisu zamrli ljubav I covecnost . Od konkretne imovine , proto , pored pcela , gaji I konja I psa . I stvari u kuci su izgubljene , kao I sam prota . Nemozeda nadje djezvu , fildzane I secer za kafu . Dakle, prota je I mentalno nesredjen . Alarmniuredjaji , koje poseduje prota , su u funkciji da se oglasi spoljasnja opasnost . Prota jeopsednut strahom od zluradih posetilaca . Prema posetiocima je prek I osoran , jer sum uoni nepozeljni . Lepse se ponasa prema neutralnoj osobi nego prema Stevici piscevogdvojnika ipak prima sa znacima gostoprimstva , nudi ga kafom , ali je obazriv I kazuje dace njihov boravak kod njega biti kratak, sto pokazuje njegovu neuroticnost . Stevici nenudi kafu I kune ga : sjedi I ti , dzibicu , kad te vec djavo donio sjedi , dzibicu ,mjesto se prosjelo pod tobom . Prota mrzi Stevicu , zato sto mu je njegov dedaosramotio zenu . Dakle , proto ipak razlikuje dobro od zla . On se opekao na ljudskom zluI ti oziljci iz proslosti su izvitoperili njegovu psihu . Zbog toga je razocaran u ljude . On je svu ljubav usmerio na bezazlenija bica ( konja ,psa , I pcele ) ali ljudi stvaraju I povodda prota ubije I svog psa ( posetioci su krisom usli u dvoriste , te ih pas nije opazio ) .Zbog toga on ubija svog psa , iz puske . On nije svestan da zrtvuje svoga ljubimca radikaznjavanja nenajavljenih gostiju . Dakle , svesno je izvrsio jednu kaznu , a podsvesnodrugu , veoma surovu .Pravi krivci nisu kaznjeni , ali su svesni da zbog njih strada neduzna zivotinja : Ama , kako ste vi usli da vas pas ne opazi I ne zalaje ? Proto , dakle usmerava svojuagresiju mimo coveka I uija psa .Ipak , kod prote nije potpuno unistena neznost , sto se vidi u odnosu premakonju ,kome dirljivo tepa , sto znaci da proto moze da voli I miluje I dam u to polazi iz srca : Magajice jedan ! Kako si mi , kako si mi , magajice jedan ! Nisi ti konj , vec onajveiti , veiti ,magajac ! Ti izlivi neznosti , prisutni su u mracnom podrumu van ociju posmatraca , kada je proto nasamo sa konjem . Tu ima I tracak svetlosti I prikrivenog dobra . Protine recizauzimaju vise od trecine ukupnog teksta price I gotovo su sve iskazane u jakomuzbudjenju . Posto je on svestenik, moglo bi se ocekivati da nekoga blagoslovi , ali on proklinje sve I svakoga . Njegove kletve su upravo protine odbrambeno sredstvo . Kadamu posetioci potvrde da je on mnogopropatio , on odgovara : Jesam, A sto je tebi zatim? Sto sam prepatio ne kazujem svijetu . Proto stalno nosi pusku I noz , kao I zastitu Iodbrambeno sredstvo . Posebno se boji noci : Dijeco , crna je noc na zemlju pala .Svak` sebi ! Trazite konak ! Tu se moze nazreti I protina briga , cak I za mladica , koga jedo malocas proklinjao .U Stevicinoj prici vidimo protu kao covekomorca , ali I okolnosti koje su ga takvimstvorile . On ne odlazi u grad , jer je po njemu grad izvor zla I okupacije . On je bezkrivice , surovokaznjavan . Ljudi su ga optuzivalii klevetali kod vlasti , kod tuskog Isvapskog suda . Zato ih on I smatra podmuklim neprijateljima I muciteljima . Umesto dasu ga ljudi razumevali , on je od njih doziveo zlo I zbog toga on ljude ne voli .Proto je predstavljen kao mucenik I zbog toga ga , zbog svega sto cini , manjeosudjujemo . Proto nema imena , ali je dobio atribut Mracajski . To Mracajski moze biti aluzija na neko zabaceno selo , ali moze oznacavati I vrstu karaktera , mracnulicnost I rezignaciju . Noc I mrak cine da se izgubi protin lik . Cini se da je on pacenik I da posle toga visenema svetlosti . Mrak , oblaci , noc , planina , su mracne snage , koje su istovremeno Isimboli I prote I njegovog okruzenja. Svetlosni znaci brzo nestaju .PORUKE IZ DELAU sirem opsegu , protin lik ilustruje da je svaki covek velika tajna , koja se ne moze u potunosti sagledati I za kojom treba stalno tragati . Ko zna sta je protu ucinilo bezumnim , valjda njegov uzasni zivot . Coveka treba upoznavati neposredno , prekoonoga sto cini I u njegovim postupcima , I dobro I zlo u coveku koreni su drustvenih pojava . Zato ne treba brzo osudjivati nekoga I treba razumeti coveka . U svakom dobruima I iskre zla , ali I u zlu ima neka trunka dobra . Proto je bez svoje krivice , bioloske ,vremenom postao opaka I nastrana licnost . Proto se odlucio na usamljenicki zivot , alinikome ne smeta . On muc

You might also like