Professional Documents
Culture Documents
douskd
sreorr| kdrds
me|ez
N
abuska je sve cesca na nasim ribolovnim
vodama. Prvi put se u nas pojavila
pocetkom osamdesetih i njena popula-
cija raste, obicno na stetu karasa sa kojim se
moze ukrstati. Pari se zajedno sa karasem u maju i junu.
Prosecna lovna tezina babuske krece se oko 500 grama, ali je moguce
naici i na babusku tesku preko 2 kilograma.
Ovo je riba dna, sa koga jede delove biljaka i zivotinjice. Leti, kada je
vreme toplije i metabolizam brzi, hrani se intenzivnije, a zimi pada u skoro pot-
puno latentno stanje. U stanju je da prezivi u u vodama koje se potpuno lede zah-
valjujuci koznoj izlucevini koja se ne mrzne. Takodje, kao i karas, u toku susnih
meseci, u stanju je da se ukopa u zemlju i tako ukopana prezivi potpuno isusiva-
nje bare ili jezera.
|ov bobuske
Babuske se hrane na dnu pa se tu i love. Prvo treba lokalizovati mesto
gde se nalazi jato babuski po mehuricima koji se pojavljuju na povrsini vode.
Naravno, svako pravilo ima izuzetaka, pa treba imati u vidu, da u toku dana,
posebno rano ujutro i predvece babuske prilaze blize obali i hrane se medju pri-
obalnim biljem. Tada se podizu i na 70-80cm od dna. U zavisnosti od kolicine ve-
getacije u vodi babuska se lovi na sledece nacine:
Na vodama u kojima ima dosta vodene vegetacije, babuske se krecu i
prebivaju u neposrednoj blizini rastinja. To cine iz dva razloga: vodeno rastinje
predstavlja prirodni zaklon od raznih neprijatelja, a takodje isti ambijent je bogat
prirodnom hranom. Na ovakvom terenu najbolji rezultati se postizu pecanjem
neposredno uz rastinje ili u rupama - cistim delovima vodene povrsine okruzene
njime.
Na vodama gde nema u izobilju vodene vegetacije, babusku treba
0oross|us ouro|us g|be||o
15
traziti sto dalje od obale, sto je najcesce slucaj na vecim jezerima.
Za lov babuske treba koristiti Iin i lak pribor. Babuska je oprezna riba i
cesto ce vas iznenaditi krupan primerak koji je dosao na samo jednog mesnog
crvica ili zrno zita.
Najcesci metod pecanja je plovkom. Stap treba da bude sto duzi (6 -
8m), kako bi bez problema spustili plovak iza trske i imali dovoljnu duzinu najlona
da mamac stigne do dna. Nije losa ideja ni postavljanje male masinice na teleskop-
ski stap nesto manje duzine, kojim onda mozemo lagano voditi ribu do obale. Stap
treba da bude sto laganiji (karbon), jer ga, kada jato naidje, stalno drzimo u ruci.
Kao osnovni najlon kod pecanja plovkom koristi se 0,15 ili 0,16 mm,
dok se za predvez uzima najlon 0,12 do 0,14 mm. Pri koriscenju masinice za
pecanje idealan je najlon od 0,18 mm, jer omogucava i daleka zabacivanja i
dovoljnu jacinu da se izbori sa najvecim babuskama.
Pri izboru udice uvek imajte na umu vec receno, velika babuska hoce da
dodje na zrno psenice ili jednog mesnog crvica. Dakle velicinu udice treba pri-
lagoditi mamcu: raspon od 16-12 se pokazao najidealnijim.
Plovak ne utice mnogo, ali nam ipak treba lak plovak, jer je ugriz ove
ribe u prvoj Iazi vrlo slab - slican pipkanju. Ako se lovi na vecoj dubini plovak
treba da ima nosivost oko 2 g, a ako je voda plitka i 0,5 grama je dovoljno.
Ukoliko babusku pecate na vecim daljinama mozete se odluciti za jedan
od dva osnovna metoda: dubinski metod i metod sa klizecim vagler plovkom. Kod
oba metoda preciznost zabacaja je od esencijalne vaznosti. Uvek bacajte na isto
mesto u sred trougla na cija temena ste bacili po kuglu primame. Kod oba meto-
da, dobra je ideja koristiti i hranilicu i to sto blize udici. Jedan od najboljih mamaca
za ovaj metod pecanja je glista djubretarka, okacena tako da joj krajevi slobodno
lelujaju u vodi. Ovu glistu babuska nece moci da skine pri prvom pipanju, kao hleb
recimo, pa cete lakse kontrirati.
Od primame i tacnog zabacaja ceo lov ce i zavisiti. Ako je voda topla i
stajaca treba koristiti brasnaste hrane i zitarice u odnosu 2:1. Kod cistog dna pri-
mama treba da bude tvrdja, a kod dna obraslog travom sto rastresitija, kako bi se
raspala jos dok pada i posula sto veci areal. Kupovne proverene primame su:
"Sensas Karp" i "Milo Grand Prix" i mesaju se sa prezlom u odnosu 1:2 u korist
prezle. Ova kolicina primame dovoljna je za bar dva pecanja. Koristite tehniku
masovnog primamljivanja. Dohranjujte samo ukoliko babuske prestanu da rade.
Nakon ribolova, raspite par saka kuvanog zita, ukoliko planirate i sutra da dodjete
na isto mesto.
Kad je voda hladnija primamljivanje se obavlja samo brasnastom hra-
nom. Ukoliko u vodi gde se peca nema cverglana i suncice u hranu valja dodati
10 k|he ao|h odo
malo iseckanih glista i krvi. Tada se znaju prevariti i kolosalne babuske, a mamac
je naravno glista ili parce gliste.
Kao mamac koristi se: kuvana psenica, mladi i kuvani kukuruz, hlebna
ruza, gliste i mesni crvici. Sa proleca i jeseni, kad je voda hladnija, bolje rezultate
daju gliste i crvici, dok su u letnjem periodu uspesniji hleb i kuvana psenica.
Ukoliko se mesto hrani kukuruzom, babusku treba cekati na udicu namamcenu
jednim zrnom kukuruza. Ipak, kuvana psenica je na svim vodama najsigurniji
mamac. Prilikom pripreme mamca treba dodati aromu/ulje anisa, belog luka ili
psenicu kuvati sa karanIilicem kako bi se aromatizovala. Na kilogram psenice
stavlja se kesica karanIilica. Ukoliko se peca na psenicu na udicu se stavlja od
jednog do tri zrna, zavisno od toga kolika je prosecna velicina babuski. Pri
mamcenju vrh udice mora uvek da bude potpuno slobodan. Zrno se obicno proba-
da bocno, kroz dve opne, kako se u vodi ne bi raspadalo. Udica broj 16 savrseno
odgovara za jedno zrno psenice,14-tica i 12-tica se uspesno pokrivaju sa dva
zrna,dok za tri zrna psenice valja uzeti udicu broj 10.
Kada idete na babusku, obavezno ponesite vise raznovrsnih mamaca.
Cesta je pojava da babuska u jednom trenutku prestane sa uzimanjem jedne vrste
hrane. Istog trenutka promenite mamac. Trazite onaj koji im najvise odgovara.
Babuska je dobar borac i treba je polako privlaciti obali, pazeci da ne
udje u travu. Ukoliko se to ipak desi, opustite najlon i ona ce sama izaci iz bilja.
Budite maksimalno pazljivi, jedna otkacena babuska, cesto ce rasterati celo jato.
Dakle izgubljenih riba ne bi trebalo da bude.
k|he ao|h odo 17
]_
www.r||ar.co.su
tereo|
taoe r||o|ova
vrste r||a
takm|ceoa
orrema
mamc|
ma|| oz|as|
||za trofea
|t|or |t tamre
r||o|ovack| k|u|ov|
recert|
r||oskor
vreme
Acer|no cernuo
d|dvdc
ou|jez
gererd|
srdc
|
va mala riba, prosecne duzine od 10 cm,
a maksimalne 25 cm, koja lici na
mladog bandara, moze se naci sirom
Evrope. Pripada Iamiliji grgeca. Ima dva dorzal-
na peraja koja su potpuno spojena sto ga razlikuje od bandara cija su dorzalna per-
aja razdvojena. Oci su mu velike i purpurne boje. Telo mu je maslinasto-zeleno
prosarano tamno braon tackama poredjanim u redove na ledjima, bokovima, repu
i dorzalnim perajima.
Skriva se u najdubljim delovima sporih tekucih reka i kanala, dok ga u
mirnim vodama skoro i nema. Aktivan je u toku dana. Zivi u malim jatima koja
polako pretrazuju dno u potrazi za hranom. U prirodi se najcesce hrani insektima,
mladim amIibijama, crvima i larvama. Mada balavac ne spada u grabljivice, veci
primerci mogu jesti vrlo sitnu ribu.
Balavac postaje polno zreo sa tri godine. Pari se u aprilu ili maju kada
se temperatura vode popne na 10 do 15
O
C. Zenka je u stanju da polozi do 100.000
jajasaca koja se lepe na biljke i kamenu podlogu. Nakon izvaljivanja mladunaca,
dvanaestog dana od mresta, mladj ostaje u dubokoj vodi. Raste izuzetno sporo, pa
vecina balavaca ne poraste vise od 8 cm za dve godine. Moze ziveti do devet
godina.
|ov bo|ovco
Mali je broj ribolovaca koji pecaju balavca. Razlog je njegova velicina.
Medjutim, on moze biti bitna vrsta kada se govori o takmicarskom ribolovu. Treba
imati u vidu da se balavac krece u jatima na dnu voda. Obicno se sa njim pome-
raju i jata krupnijih deverika i bodorki. Nocu miruje na pescanom ili ilovastom
dnu, dok je danju aktivan u potrazi za hranom. Peca se lakim priborom za belu
ribu. Obicno se javlja kao nezeljeni gost na dubinci kada je udica namamcena
crvenom glistom.
18
|erco ||uv|o||||s
drddr
grgec
oslr|z
N
andar naseljava celu Evropu, osim voda
Skotske i Norveske. Naseljava sve vrste
vodenih teritorija. Bez obzira na tip
vode, bandara uvek trazite iza betonskih bloko-
va, veceg kamenja, potopljenog drveca, medju vodenim biljem ili ispod podlokane
obale iz koje izrasta dosta korenja priobalnog drveca.
Mresti se obicno od marta do aprila, ali ako je temperatura niza, taj peri-
od moze da se produzi i do juna. Zenka polaze i do 200.000 komada ikre i to je
razlog brzog osvajanja novih voda.
U mladosti, bandar je vretenast, ali sa godinama dobija grbu iza glave.
Naraste i do 50 cm sa tezinom do 2 kg i moze ziveti i do 50 godina. Najcesce
upecani primerci su oko 200g.
Bandar je jatna riba i u jatu i lovi, a samo kada ostari postaje usamljenik.
Jata su obicno sastavljena od primeraka iste velicine i sto su clanovi mladji jato je
vece. Sa dolaskom noci i polaskom na pocinak jato se raspada, da bi se izjutra opet
Iormiralo. Odrasli grgeci zimi, iz dubina, periodicno dolaze u plice delove da nesto
s nogu ulove i pojedu, pa se zatim ponovo vracaju u dubinu. Najaktivniji je kada
je temperatura preko 14
O
C. Kada temperatura padne ispod 4
O
C bandar pada u san.
Bandar je lepa riba, ciji oblik tela ukazuje na grabljivi nacin zivota.
Ledja su mu maslinasto zelena sa 6 do 7 crnih linija koja mu pomazu da se sakri-
je u vodeno bilje odakle vreba plen. Rep je mali, pa bandar nije brz plivac, ali je
izuzetno izdrzljiv. Bandar plen progoni, za razliku od stuke koja plen napada u
trenu i brzo odustaje.
|ov bondoro
Taktika :a lov sitnifih bandara - Sitni bandari zive u svim tipovima voda,
a narav im je takva da napadaju svaki mamac koji pecaros baci u toku celog dana.
Cesto je jedina riba koja grize u toku dugih letnjih dana. Najcesce se mogu naci
19
na skrovitim mestima gde neki objekat natkriva povrsinu vode, recimo vrba ili
dok, ali i plivajuca vodena trava. Korenje i panjevi su sigurni znak da su bandari
tu. Najvise voli sporotekuce i mirne vode i retko se krecu u matici reke.
Kada koristite velike mamce kao sto su gliste, bandar napravi pauzu pre
nego sto uzme mamac. Naizgled se cini da se igra sa njim, plovak prvo krene da
tone, ali ubrzo pocinje da vibrira. U tom trenutku kontra je siguran promasaj.
Treba sacekati da bandar potpuno uzme mamac, sto on i radi odlucno potpuno
potapajuci plovak. Ukoliko zakasnite sa kontrom, moze vam se desiti da vam
udica ostane u zeludcu upecane ribe.
Pecanje plovkom i dubinsko pecanje su podjednako eIikasni pri lovu
bandara. Medjutim, ako pecate blize obali, prednost dajte plovcima. Laka pecalj-
ka i Iiksirana spulna sa najlonom nosivosti do 1 kg su idealna kombinacija.
Ukoliko pecate na vecim daljinama, koristite dubinku i hranilicu. Najlon nosivosti
do 2 kg je pravi izbor.
Taktika :a lov velikih bandara - Najveci problem kod lova krupnih ban-
dara su upravo njihova sitnija sabraca koja jednostavno napadaju svaki mamac
koji im se nadje u blizini cim ga spaze. Jedini nacin da stignete do krupnijih koma-
da je da izaberete pravu vodu, metod i doba godina za njihovo pecanje. Imajte na
umu da cak i najmanja jezera skrivaju u svojim vodama krupne jedinke. Jesen je
pravo vreme za lov na krupnije bandare. U to doba godine oni Iormiraju velika jata
na dnu vode kako bi zajedno migrirali u najdublje delove gde prezimljavaju. U tom
periodu su izuzetno prozdrljivi i agresivni.
Kao tradicionalni mamci koriste se gliste, zive i mrtve ribice (najbolje
plavci), ali i durbaci mamci koji se sve cesce koriste.
Na vecim, dubljim vodama, mozete pokusati da zainteresujete ribu pri-
mamom. U hranilicu stavite aromatizovanu primamu za belu ribu sa dodatkom
mesnih crvica. Sa aromom se moze eksperimentisati: suva krv i ekstrakt crva uz
crvenu boju cesto mogu pomoci. Mesni crvici imaju zadatak da privuku sitnu ribu
cije ce prisustvo zainteresovati vece bandare.
Na manjim jezerima i kanalima upotreba hranilice moze preterano uzne-
miriti ribu. Na ovim vodama bolje je koristiti dubinsku metodu ili vagler plovak,
a udicu mamciti glistom. Kod vaglera dodajte na udicu i par crvica kako bi svojim
pokretima ucinili mamac zivljim. Svakih par minuta kratkim trzajem povlacite
stap, sto ce cesto rezultovati ugrizom sumnjicavog bandara u blizini.
Na velikim, dubokim vodama varalicarenje je mnogo eIikasnije od bilo
kog drugog metoda jer vam omogucava da pretrazujete kompletnu povrsinu vode.
Patenti kao sto su ABU Toby, Atom, ReIlex i Zoranovi vobleri velicine 5 cm u
sivo-beloj boji su se vec do sada dobro pokazali. Ono sto je najbitnije jeste da
20 k|he ao|h odo
povlacite varalicu sto je sporije moguce, da joj dozvolite da potone do samog dna
pre nego sto je povlacenjem dovedete do povrsine. Nije lose da koristite sajlu za
vezivanje varalice, jer se moze desiti da na nju napadne stuka, koja bi monoIila-
ment presekla svojim ostrim zubima.
Kako je bandar zainteresovan za sve sto sija i vibrira, gotovo svaka var-
alica ce za njega biti odlicna. Ukoliko zelite da pretrazite vodu po dubini koristite
Ileksibilne silikonske varalice. Boja zavisi od mesta do mesta. U vecini slucajeva
je to cisto bela varalica, dok se na drugim vodama zuta ili crvena varalica pokazu-
je kao bolja. Varalica moze biti u obliku tvistera, ali ni oblici rakova, zaba ili ribi-
ca nisu losi. Kod vodjenja mamca
obratite paznju da bandar nije bog
zna kako brz i spretan plivac.
Omogucite mu da mamac sustigne.
Metalne varalice, kao sto
su Mepps (velicine 0-2), Tori i
Panter Martin su se na mnogim
vodama pokazale kao dobitna kom-
binacija. Na ovakve varalice moze
se okaciti komadic crvenog platna
ili plastike kako bi jos vise privuk-
le paznju prozdrljivog bandara.
Jos jedna kombinacija je
cesta: metalna varalica sa glistom
razvucenom po najlonu i udicom
na kraju. Ovakav sistem ribu
privlaci vibracijom i sjajem vara-
lice, ali i mirisom i oblikom gliste.
Ovde je bitno da glista prilikom
vucenja bude potpuno ispravljena.
Vodjenje ovakvog sis-
tema moze biti po sredini vode, ali
je cesce vodjenje odskakanjem od
dna. Nakon zabacivanja saceka se
da varalica padne na dno. To se
vidi po tome sto se najlon opusti
potpuno. Zatim vrh stapa spustimo
na oko 50 cm od povrsine vode i
namotamo koliko mozemo najlona,
k|he ao|h odo 21
Bandar obicno ne uzima mamac naglo,
vec prvo voli sa njim da se poigra, sto cini
pravovremeno kontriranje dosta teskim.
Kod pecanja plovkom, recimo, dobro je
sacekati par sekundi nakon sto plovak
nestane, pa tek onda kontrirati i to blago.
Nemojte predugo cekati, jer riba moze
ispustiti mamac, ali i potpuno progutati
udicu koju je kasnije tesko izvaditi.
Crvena boja je najprivlacnija za bandara.
Uz standardni mamac na udicu se moze
dodati crvena plocica ili perce. Ukoliko
varalicarite, probajte varalice sa crvenim
telom ili nekim vecim crvenim delom.
Najkrupniji bandari zive u najvecim
dubinama reka, nizvodno od velikih pred-
meta u vodi, kao sto su nosaci mostova ili
stene, pored potopljenog drveca. U jezer-
ima najcesce se okupljaju na mestima gde
korenje priobalnog drveca pravi gust splet
kanala u vodi natkrivenoj senkom krosn-
je. Cesto patroliraju i delovima vode koja
je obrasla povrsinskom vegetacijom. Leti,
mesta gde je struja jaka, gde se voda peni
i osvezava kiseonikom su rado poseci-
vana mesta za krupnije bandara. Takodje,
bandara ima gde god ima i sitne ribe
kojom se bandari hrane.
a da ne pomerimo varalicu. Sledeci potez je naglo izdizanje vrha stapa za oko 80
cm. Varalica ce na ovaj trzaj poleteti sa dna, sto cesto izazove bandara da napadne.
Nakon nekih 80cm varalica se zaustavlja i ponovo pada ka dnu imitirajuci bolesnu
ribu. Ceo postupak se ponavlja sve dok ne izvucemo varalicu iz vode.
Bandar se moze, mada ne bas cesto, loviti i strimerom. Uglavnom se
koristi plavi ili narandzasti strimer na udici velicine 6-8. Ovakav strimer treba da
ima i par zlatnih niti u sebi. Vodjenje ovakvog strimera je po dnu. Prvo zabacuje-
mo strimer na mesto gde predpostavljamo da su bandari, pa kao i u prethodnom
slucaju imitiramo bolesnu malu ribu.
Zivi i mrtvi kederi su dobri mamci za bandare. Za razliku od varalica,
gde riba uzima mamac na brzinu, ne gledajuci kako joj ne bi pobegao, kedera ban-
dar dobro zagleda pre nego ga
proguta. Ovo znaci da sajlu ne
smete koristiti. Koristite monoIila-
ment ukoliko ste sigurni da nema
stuka u blizini, inace koristite neki
od novih materijala kao sto su
Kryston Silkworm ili Kryston
Quicksilver. Pravo mesto za
zabacivanje kedera je u blizini
mesta gde lokvanji prekrivaju
vodu.
Ukoliko koristite mrtvog
kedera, otpustite najlon ili koristite maksimalno lako olovo, kako bendar ne bi ose-
tio otpor pri uzimanju mamca. Olovo i mamac se mogu uplesti u organske ostatke
na dnu vode kao sto su lisce i grancice. Da bi se ovo sprecilo treba koristiti olova
oblih ivica, a u mamac treba ubaciti vazduh medicinskim spricem. Mamci moraju
uvek biti svezi. Sitne bodorke, beovice, crvenperke i krkuse duzine od 3,5 do 5 cm
su idealne. Nemojte nikada koristiti usmrdele stare ribice, kao ni morsku ribu, jer
bandar ne voli miris mora.
22 k|he ao|h odo
Dobar metod pecanja bandaraje sledeci:
Na udicu postaviti dve manje gliste ili
kombinaciju gliste i mesnog ili bras-
nenog crva. Deset santimetara od udice
postavi se olovo koje ne moze da se prib-
lizi udici jer ste ispod olova postavili
stoper. Ovakvim sistemom polako pre-
trazujte dno. Bacajte polako i oprezno.
Pretrazite teren sa leva na desno, a onda
promenite lokaciju.
H|crop|erus so|no|des
ds
pdslrvsk| grgec
N
as je pre svega Iantasticna sportska riba.
Vrlo borbena i tesko predvidljiva. Jedina
od grabljivica napada cverglana. Hrani
se svime sto mu padne na pamet, pa riba u nje-
govom meniju zauzima svega jednu petinu.
Kada prvi put vidite basa prvo sto vam padne na pamet su njegova
izuzetno velika i duboka usta. Donja usna prekriva gornju i to mu daje dodatni
'zlocesti izgled. U ustima se nalaze brojni zubici i jak mesnati jezik.
Bas je rasprostranjen pre svega u USA, ali se u poslednje vreme srece i
u vodama Evrope. Spanija, Portugalija i Erancuska ga poznaju vec ,duze vreme, a
kod nas je poceo od skoro da se naseljava. Najvise mu odgovaraju vode
zatvorenog tipa, gde ga je moguce naseliti u dovoljnom broju.
Vrlo je otporan i nove terene vrlo brzo osvaja. Glavni razlog tome je sto
podnosi siroki opseg temperature, od 0 do 30
O
C. Idealna temperatura za zivot mu
je u opsegu od 15 do 20
O
C.
Razmnozava se pri temperaturi od 17 do 21
O
C. Sam ritual je dosta
slozen. Muzjak gradi gnezdo precnika 30 do 50 cm i poziva zenke, i do cetiri, u
njega. Tu se ikra polaze, a nakon oplodnje muzjak nastavlja da brine o ikri. U tom
periodu je najcesce plen vecih stuka, jer u roditeljskom zanosu, jednostavno upli-
va stuki u usta.
Nakon deset dana jajasca se izvaljuju. Mladj se okuplja u jatima uz
obalu, hraneci se zooplanktonom. Kada dostignu duzinu od 7 cm pocinju da jedu
i druge ribe.
|ov boso
Bas se uglavnom zadrzava u priobalnim delovima voda, uz trsku i travu,
odakle vreba plen. Sitniji komadi se ponekad suncaju na povrsini vode, dok krup-
niji vise vole vece dubine. U prolece i s jeseni vise vole duboke vode, i do 20 m,
23
dok se pri suncanom danu, leti, a posebno kada je temperatura vode od 18 do 20
O
C,
love na samoj povrsini.
Bas se lovi dvema poznatim tehnikama, musicarenjem i varalicarenjem,
mada se u novije vreme lovi i nekim karakteristicnim zivim mamcima.
Musicarenje se najuspesnije izvodi u toku toplih i suncanih letnjih dana,
kada bas i inace lovi insekte koji padnu u vodu. Oprema treba da bude sto robus-
nija. Musicarskom tehnikom se lovi pomocu povrsinskih musica, popera i
strimera. Povrsinske, suve musice treba da se uzimaju u skladu sa tekucom situaci-
jom na vodi i raspolozivim zivim insektima, mada uvek treba probati i sa nekim
od Iantasticnih musica. Popere bas ponekad napada. Treba koristiti manje popere
koji imitiraju bube i male zabe. Najredje od svega bas napada strimere. Strimer
treba voditi blizu obale, cak ako je moguce kroz travu. Na tim mestima bas vreba
sve sto se krece u njegovom vidokrugu.
Najcesce se bas lovi varalicarenjem. Za ovu namenu koriste se stapovi
dobrih bacackih osobina duzine do 3 m, koji mogu da bace varalicu od 10 do 30 g
na zeljenu daljinu. Koristi se najlon debljine 0,25 mm. Od varalica koriste se
dzigovi, vormovi, tvisteri, silikonski dazdevnjaci i rakovi, metalne kasike i vob-
leri.
Dzigovi i silikonske varalice imitacije riba su u USA (njegovoj posto-
jbini) na prvom mestu pri pecanju basa. Vode se pored trave i trske gde se pred-
postavlja da je riba. Cesto ih ribolovci umacu u aromu ribljeg mesa kako bi ih
nacinili jos privlacnijima.
Vormovi se koriste uglavnom za hvatanje basa na dnu. Ovo su silikonske
varalice u obliku crva, duzine i do 20 cm. Prilikom kacenja vrh udice se nabija u
telo varalice kako se ne bi kacio za dno. Kada se koriste vormovi udica treba da
bude jako ostra kako riba ne bi pro-
bila vorma kada riba zagrize.
Kontra mora biti pravovremena i
odsecna. Pri zabacivanju, spulna se
otpusta kako bi najlon nesmetano
izlazio, a vorm direktno tonuo.
Kada vorm legne na dno, prebacite
granicnik, i sacekajte par sekundi.
Nakon ove pauze sledi trzaj. Trzaj
ne sme biti preterano jak i mora biti
kontrolisan, odnosno ne duzi od 30
cm. Na svakom trzaju, vorm ce
poleteti sa dna, doci do najvise
24 k|he ao|h odo
Ako se peca sa obale dobro je imati
alatku za spasavanje voblera zakacenih na
prepreke. Za izradu su potrebna tri duza
eksera od kojih se pravi "cengela". Ona se
veze na kraj oko 30 m dugog ribarskog
konca debljine 2,5-3mm, a ispod nje se
postavi olovni uteg tezak 100-150 grama.
Preciznim nabacivanjem u travu oko
mesta na kome je zakaceni vobler on se
najcesce izvuce zajedno sa komadima
pocupane trave.
tacke i onda pasti na dno. Tek tada namotajte najlon i zategnite ga. Napravite
stanku i ponovite postupak, sve dok ne izadjete iz areala na kome predpostavljate
da ima baseva.
Samo jedna vrsta vorma se koristi za letnji povrsinski ribolov, a to je
imitacija puza golaca (slug).
Tvisteri su svima dobro poznati i razlikuju se od vormova najvise po
povijenom repu. Montiraju se na olovne dzigove (udice sa velikim olovnim glava-
ma, koje omogucavaju bacanje i vodjenje varalice).
Silikonski rakovi i dazdevnjaci su dobre varalice za basa, buduci da su
mu rakovi i dazdevnjaci prirodna hrana. Vrlo je bitno da varalicu umocite u aromu
rakovog mesa, kako bi se riba zavarala.
Varalicarenje metalnim kasikama je kod nas dosta popularno. Za letnje
pecanje koriste se rotirajuce kasike velicine 2 do 3 koje su drecavo obojene i lep-
tiri od 1 do 3.
Mogu se koristiti i tonuci i plutajuci vobleri. Cesto se ispred voblera
veze poper i bacaju se zajedno. Mogu se koristiti i mali Rapalini modeli. Idealan
vobler treba da bude plivajuci, sa velikom kasikom, duzine od 5 do 7 cm.
Okruglog tela, jer bi povrsina horizontalnog preseka trebala da bude veca od
najvece povrsine vertikalnog preseka. Od boja najbolje se pokazao model za sre-
brnim ili zutim bokovima i crnim ledjima.
Ukoliko se peca povrsinskom varalicom, mogu se koristiti cetiri osnov-
na nacina vodjenja varalice:
zigzaging ('setanje psa) - ova tehnika podrazumeva stalno blago
povlacenje i opustanje varalice pa varalica neprekidno menja brzinu i izaziva ribu;
bocno setanje - vrhom stapa se blago mase levo desno uz stalno namo-
tavanje najlona;
povlacenje - nakon zabacivanja povlaci se varalica naglim trzajem vrha
stapa nagore, nakon toga se vrh spusta, pa se ponavlja postupak. Najlon se ne
namotava;
kreni i stani - nakon zabacivanja najlon se namotava, pa se onda stane
sa namotavanjem. Postupak se ponavlja do izvlacenja varalice iz vode.
Kada je ribolov na basa jako los i neproduktivan treba probati zive
mamace. Gliste i rakove treba vuci po dnu ili koristiti zive kedere da se slobodno
krecu ispod povrsine vode sa lakim otezanjem i malim udicama.
Bas se danas sve cesce lovi na dazdevnjaka. Udica velicine 3/0 je za
dazdevnjaka velicine oko 10 cm, 4/0 za 15 cm i 5/0 za najvece. Bass od 2 kg ce
bez problema da proguta dazdevnjaka od 20-tak cm.
k|he ao|h odo 25
-
A|burnus o|burnus
eov|cd
uk|jevd
uk||jd
oje||cd
oje|kd
k||jd
|duo|cd
keder
ze|er|kd
kdug|er
p||skd
p|ds|cd
ko|ds|cd
N
eovica naseljava gotovo sve vode
Evrope, sem onih u Skandinaviji, Irskoj i
Skotskoj. Eina krljust beovice u sebi ima
kristal guanin koji po svojoj strukturi lici na
biser, pa se u srednjem veku koristila za izradu vestackih bisera. Van vode njena
srebrno-plava boja je vrlo upadljiva, ali joj bas ona pri povrsini pomaze da se
sakrije od potencijalnih grabljivica utapajuci se u metalno plavu boju neba.
Uglavnom bira sporotekuce i nepokretne vode. Njen usni otvor okrenut je ka gore
sto govori da se hrani sa povrsine vode insektima i larvama, pa iz toga proizilazi
da naseljava upravo taj sloj vode. Obicno Iormira velika jata sa bodorkama i
klenicima nadomescujuci svoju velicinu velicinom jata. U vodama bez predatora
desava se da se prenamnozi. Zimi se povlaci u dublje zone vode. Mresti se od apri-
la do pocetka jula, kada polno zrele jedinke (stare 1 do 3 godine) traze vode blizu
obala bez imalo recnih strujanja. Jedna zenka moze poloziti 5.000 do 8.000 koma-
da zutih jajasaca na bilje i kamenje.Mladj se izvaljuje nakon nedelju dana. Za
samo godinu dana ribice porastu do 10 cm, sto cini polovinu ukupnog rasta za ceo
zivot, koji obicno ne prelazi 6 godina. Beovica je izuzetno vazna karika u lancu
ishrane riba grabljivica i vodenih ptica.
|ov beov|ce
Sitna beovica se najcesce lovi cerencem. U zavisnosti od terena i prilika
na vodi u lovu beovice mogu se primeniti svi takmicarski metodi.
Za ribolov ove vrste ribe potrebni su stapovi izuzetne mekoce, duzine 2
do 11 m, akcije 35 do 130g, predvideni za ribu tezine do 1,5 kg. U nacelu, najbrze
i najlakse se love kratkim do srednje dugim direkt stapovima (1 - 5 m).
Tipican kederski sistem izraden je od vrlo Iinog najlona. Najlon debljine
od 0,05 do 0,08 omogucuje najizazovnije pokrete mamca zakacenog na udicu 20
- 26. Upotrebljavaju se mali plovci sa oznakom 4x8 - 4x12 i tome primerena
20
kolicina olovnih kuglica. Olovne kuglice mozemo postavljati na dva nacina u zav-
isnosti od agresivnosti beovice pri uzimanju mamca i to:
keder tr:a dobro i br:o - sva olova su spustena do predveza;
keder tr:a slabo - jedno olovo postavljamo kod predveza,a ostala 10-ak cm vise;
Valja napomenuti da je duzina predveza srazmerna brzini ribolova. Sto
kederi cesce trzaju to je moguce koristiti kraci predvez. Ponekad je i 6 cm sasvim
dovoljno, dok je 10 cm maksimalno. Mamci su komadici gliste, sitniji crvi, hleb.
U vecini slucajeva primama je osnova za svaki dobar rezultat. Osnovni smisao pri-
mamljivanja je da privuce ribu i zadrzi je na jednom mestu gde pecamo. Umece je
hraniti toliko koliko je potrebno da riba ostane na mestu, a da se pritom ne prejede
ili prateci hranu ode van domasaja pribora. Nacin hranjenja u lovu kedera zavisi
od vise Iaktora. Najznacajniji su:
tehnika ribolova, ribolovna dubina,
brzina protoka vode, velicina i bro-
jnost riba u jatu.
Osnovna hrana za lov kedera je
neka od standardnih gotovih
smesa. Za povrsinski ribolov (do 1
m dubine) upotrebljavaju se lagane
smese koje u vodi prave "oblak".
Za lovne dubine preko 1 m treba
koristiti osnovnu smesu sa nesto
grublje mlevenim komponentama
jer brze tone. Opste je pravilo da u
tekucoj vodi treba "hraniti" mnogo
vise nego u stajacim. Osnovna
smesa, naravno, nije dovoljna za
vrhunski rezultat. Ukratko postoje
cetiri moguca dodatka:
Najcesci dodatak su mesni crvi
(licinke razlicitih vrsta muva).
Drugi dodatak su kasteri (lutke
muva koje se nakon nekog vremena razvijaju iz crva).
Treci dodatak je Iuj (licinke vrste Chironomus tumi tumi i slicne).
Cetvrti dodatak, cest kao i mamac, su bloodworm-ovi.
Osnovu primame za beovicu cine: Iine mrvice crnog hleba, mleveni keks, kuku-
ruzno brasno, kukuruzni griz i peceni kikiriki.
Kada krenete u potragu za beovicama potrazite prvo osuncanu povrsinu
k|he ao|h odo 27
Za vreme niskog vodostaja, leti, jata se
nalaze svuda po povrsini vode. Za vreme
visokog vodostaja beovice se nalaze u
najsporijim delovima matice.
Jedan od cescih problema je da na vas
oblak hrane navale "kederi" raznih velici-
na. Zanimljivi su, naravno, prvenstveno
oni veci. Kako se resiti gomile malih i
pruziti priliku vecima da stignu do udice s
zakacenim crvicem? U osnovnu smesu,
osim crva, pomesajte nesto suvih kastera.
Za razliku od crva koji lagano tonu, kas-
teri duze vremena plivaju na povrsini
vode. Dizuci se, povuci ce za sobom
nepozeljni sitnis, dok ce pokretni crvici
zadrzati na mestu relativno vecu ribu.
Hranu i sve dodatke obavezno prvo
izmesati na suvo, a tek potom navlaziti.
vode. Jata beovica su lako vidljiva jer je ovo riba povrsine vode. Cak i zimi, jata
su aktivna i na prvi zrak sunca se pojavljuju na povrsini. Kada se priblizite vodi i
odredite mesto ribolova, navlazite primamu koliko god mozete. Kada je bacite,
trebalo bi da pravi Iinu maglu u vodi koja dugo traje. Prakticno, raspadanje treba
da pocne cim bacite primamu u vodu. Najbolje su primame zute i bele boje. Cist
hleb je toliko dobra primama da cete kada bacite koricu hleba u vodu, primetiti jato
beovica kako se bore za gric.
Pribor treba da montirate tako da nakon zabacaja, mamac sto duze
ostane na samoj povrsini i da polako tone ka sredini vode. Na dnu ne ocekujte da
ima bilo kakvih beovica. Vodu neprestano mutite dodavanjem primame. Zabacujte
uvek na isto mesto i vadicete ribicu za ribicom. Ovakvo pecanje je mozda najblize
sportskom ribolovu. Ne ocekujte da cete u jednom trenutku moci da pecate na vise
od jednog stapa.
Ugriz beovice je brz i odlucan. Ukoliko vam plovak tone polako, znajte
da je u pitanju jato sitnih beovica napalo vas mamac.
Kada ribu upecate i izvadite iz vode, promenite mamac. Stari mamac
bacite u vodu kao primamu i zabacite ponovo. Kada jato krene da grize, ove rad-
nje cete automatizovati.
Postavlja se pitanje sto bi uopste pecali beovice. Evo nekoliko razloga:
Pecaros ste pocetnik. Pecanje beovica je odlicna vezba i priprema za
mnogo krupnije ribe.
Trebaju vam kederi za pecanje grabljivica. Vrlo brzo mozete napecati
dovoljno beovica za ceo dan. Ali pazite, beovice su vrlo osetljive na kvalitet vode
i brzo ugibaju u toploj vodi bez kiseonika, kakva je recimo u koIi u kojoj cuvate
kedere. Nemojte pecati vise nego sto vam je potrebno. Beovice rade gotovo celog
dana i uvek ih mozete naci.
Sportista u dusi. Nije bitna vrsta, bitan je osecaj ulova.
Na takmicenju. Svaka upecana beovica moze odluciti pobednika.
Los dan. Beovica radi i kada nista ne radi.
Cekate veci ulov. Zabacili ste dubinke ili plovke na vecu dubinu i
cekate krupniji ulov. Pecajte beovice da prekratite vreme.
Bez obzira na motiv, pecanje beovica moze doneti dosta uzivanja u
prirodi i opustanja uz nadmudrivanje ribe.
28 k|he ao|h odo
ku|||us ru|||us
odorkd
crverook|cd
zulookd
p|dl|kd
grurec
s|rurd
N
odorka je tipicno evropska riba i ne
naseljava samo vode Norveske. Najvise
joj odgovaraju dublji i sporiji recni
tokovi, jezera i kanali sa puno priobalnog rasti-
nja. Najvise se zadrzava na mestima bogatim trskom , rogozom i sevarom. Pored
ovog, voli tvrdo dno gde voda nanosi i talozi prirodnu hranu. Karakteristike su joj:
krupna srebrnasta krljust koja se lako cisti, zuta peraja i oci zlatno-zuto boje sa
karakteristicnom mrljom u gornjem delu oka pa joj odatle i potice jedan od nazi-
va, zlatooka. Vrlo je slicna crvenperki, pa je oni manje iskusni ribolovci tesko raz-
likuju. Postoji i Iorma koja periodicno migrira iz brakicnih voda Crnog, Baltickog
i Kaspijskog mora. Mresti se od Iebruara do aprila cim temperature vode predju
10
O
C. Ikru polaze na dubini od 1,5 m. Zenka moze poloziti od 1.000 do 100.000
komada jajasaca, sto je i glavni razlog brojnosti ove vrste. Mladj se izleze za 4 do
10 dana i odmah pocinje da se hrani. Migratorna Iorma, koja zivi u morima, dolazi
u reke kako bi se parila. Kako je ova Iorma veca, zenka moze poloziti i preko
200.000 komada jajasaca. Dok obicna Iorma moze narasti do 30 cm i mase 0,5 kg,
migratorna Iorma moze imati i 50 cm i 2 kg mase.
|ov bodorke
Prvo i osnovno je da odaberete dobro mesto sa cvrstim dnom i pristo-
jnom dubinom, bogato travnatim lejama. Kada prilazite vodi i sve vreme lova
budite tihi bez mnogo kretanja i trupkanja. Vrlo je osetljiva na zvucne vibracije i
sumljive senke, i tada brzo napusta mesto jer je vrlo plasljiva i oprezna riba. Ovo
ne mora da znaci da vam nece doci novo jato, jer je bodorka riba pokreta, stalno
se krece i zato je ima duz cele obale.
Dobro grize. Ne morate imati vrhunski pribor niti zavidno znanje da bi
je uhvatili, a kad grize onda je to stvarno griz. Za razliku od npr. beovice bodorka
je riba dna i retko se dize na povrsinu.
29
Griz bodorke nije stidljiv i nije neophodno kontrirati na prvi pokret plov-
ka. Ona retko ispusta mamac iz usta. Jedino za vreme hladnog doba godine mamac
uzima jako nezno, pa je tada nuzno loviti i na Iiniji pribor i samo jednog crvica.
Na udici je solidan borac, pa izbegavajte vadenje vecih bodorki "u prsa". Kada
dobro grizu i nisu bas jako sitne, ulov od 6 kg za 3 sata nije nista neobicno. Postoje
dva nacina pecanja bodorke koji zavise od njene velicine.
Kako je bodorka aktivna preko cele godine zimi je jedna od najcescih
riba koje se pecaju. Bez obzira na hladnocu najbolje vreme za pecanje bodorke
zimi su prva dva tri sata mraka. U tom periodu bodorka je mnogo manje oprezna
i mnogo grabezljivija.
Za lov malih bodorki potreban vam je najlaksi sistem koji je moguce
koristiti na vodi na kojoj pecate. Ako je u pitanju reka sistem treba da bude toliko
lak da ga struja povlaci za sobom, a u slucaju da pokusate da ga zaustavite plovak
tone. Ovo ce osigurati da vam se udica stalno pokrece, sto je preduslov za pecan-
je sitnih bodorki. Pored ove tehnike, na rekama mozete primeniti i jednu od
sledecih:
zabacite, zaustavite plovak koji ce podici mamac, onda ga opet pustite
da krene, sto ce ga spustiti i tako ponavljajte.
setajuca tehnika se izvodi tako sto se uzvodno baci mamac, kada se
udica nadje na dnu, pocece da se podize zbog struje. Za ovaj metod morate da
koristite vrlo lak pribor. Na mirnim vodama mali kratki trzaji stapom ucinice da
udica vibrira. Dubina na kojima se nalaze sitne bodorke je do 5 cm od dna.
Prihrana treba da bude srednje teska (6 do 10 grudvi velicine limuna), a nakon toga
nakon svakog zabacivanja treba ubaciti malu kuglu kako bi se bodorke zadrzale
aktivne. Ideja je da se voda stalno zadrzi mutnom od prisustva prihrane. Prihrana
malih bodorki je identicna prihrani beovica jer im je zivot u tom periodu vrlo
slican.
Krupnije bodorke traze malo drugaciju taktiku. Pre svega potreban vam
je tezi pribor. Najlon nosivosti od 1,1 do 1,4 kg i udica velicine od 8 do 12. Dubina
je do 5 cm veca od dubine dna, jer se krupnije bodorke hrane na dnu. Velika prom-
ena u velicini upecanih bodorki moze da se dogodi ako se dubina udice spusti za
tih 5 cm. Najbolji mamac za krupnije bodorke je hlebna pahulja. Pravilo da pomer-
ate mamac i ovde je potrebno. Dobar metod je da se zaustavi sistem na vrhu mesta
na kome bacamo primamu, pa nakon toga da ga polako pomeramo nizvodno (30-
tak santimetara), a nakon toga da ga zaustavimo i opet vratimo polako na pocetni
polozaj.
Prihrana je u ovom slucaju jaca (10 do 20 kugli) i po jedna kuglica svak-
ih 15 do 20 minuta. Ova primama mora biti malo kompaktnija, kako se ne bi
30 k|he ao|h odo
odmah raspala, vec da to uradi tek na dnu. Jedini razlog sto ne vrsite primamlji-
vanje neprekidno, je taj sto bi se stalnom primamom stvarala magla u vodi koja bi
privlacila sitnu ribu. Ova sitna riba bi komadala primamu pre nego sto padne na
dno i ne bi se postigao zeljeni cilj. Jedino odstupanje od ovog pravila je kada se
peca u brzim vodama kada se primama baca bez prestanka.
Kada trazite krupnije bodorke, potrazite prvo delove vode gde je dubina
veca od proseka. Recimo, kada je voda duboka 1,4 m potrazite deo dubine 1,5 m,
ako je 2,4 m potrazite rupu dubine 3 m. Velike bodorke vole depresije, verovatno
jer su one u stvari mesta gde se nagomilava hrana. Brzina vode je takodje bitna.
Treba traziti malo sporije delove toka. Bodorke ne podnose dno koje je previse pr-
ljavo i prekriveno muljem, vec vise vole pesak i sljunak. Trazite je pod krosnjom
vrbe ili jove koje joj za vreme hladnijih dana pruzaju utociste od vetra. Krupnije
bodorke se hrane bubama, puzevima i racicima koji se sakupljaju medju priobal-
nim korenjem gde se i one nalaze. Medjutim ne znaci da se bodorke nalaze na svim
mestima koje smo nabrojali. Najbolje je predvece veoma pazljivo prici reci i
potraziti nizove baloncica koje bodorke ostavljaju za sobom u potrazi za hranom,
na tim mestima treba pecati.
Glavni period pecanja krupnih bodorki je od pocetka oktobra do kraja
pecaroske sezone. Najbolji su oni dani kada je temperatura vazduha od 7 do 12C,
pracena blagim vetrom koji donosi slabu kisu i oblake. Kada duvaju suvi vetrovi,
kada je nebo bez oblaka, kada se nocu javlja mraz ili je dnevna temperatura ispod
nule ne treba traziti bodorke. Ali bez obzira na vreme, nemojte ocajavati - bodor-
ke se sigurno hrane u nekom trenutku dana. Najcesce se hrane predvece, nekad cak
i u toku popodneva ukoliko je vreme toplije. Generalno, sto je hladnije, to bodor-
ke kasnije krecu u potragu za hranom. Cesto je to period od 20 casova pa sve do
ponoci. Svitanje je drugi deo dana kada se pecaju krupni primerci. Ovo posebno
vazi leti, ali se odnosi i na zimu i jesen posebno ako je noc bila blaga sa eventu-
alnim slabim vetrom.
Ukoliko poznajete vodu na kojoj lovite i uvereni ste da obiluje bodor-
kom, te da u potrazi za hranom dolazi do obale, bez razmisljanja se opredelite za
plovak. Mozete je loviti sa deset metarskim stapom, ali i sa teleskopskim stapom
ne duzim od 4 m. Stap ne mora biti brz, ali je vazno da je lak i dobro izbalansiran,
jer je bodorka najosetljivija riba od svih predstavnika Iamilije sarana.
Postoji pravilo gde je traziti, a ono zavisi od vode i godisnjeg doba.
Eebruar, mart i april potrazite je na 8 - 15 m od obale, jun, jul lovite je pod samom
obalom (dolazi na mrest), avgust, septembar, oktobar, novembar - odlazi u dublje
delove vode.
Proletni deo godine spada u teze periode ribolova na bodorku. Razlog je
k|he ao|h odo 31
jednostavan: sama riba je jos uvek, tj. njen metabolizam, prilagoden(a) hladnoj
vodi. Nema borbenosti, a ribu vadimo iz vode kao "list". Sam griz zutooke je "bi
- ne bi".
Sto je vreme toplije, voda se zagrejava i aktivnost ribe je veca, njen griz
zivahniji i tada mozete upotrebljavati i iglice za stajace vode ili cilindricne plovke
od 4x12 do 4x18 nosivosti za tekuce vode. Generalno nije neophodno da koristite
izuzetno male plovke, vec je bitno da ih maksimalno potopimo, tako da pri trzaju
riba oseti minimalan otpor. U zavisnosti od duzine stapa treba uzimati plovke
nosivosti 0,5 g za stapove od 4 m duzine, 1 g na stapove do 7 m duzine i 2 g za
ostale.
Predvez u hladnijim danima je kraci oko 10 cm, a sa toplijim danima
moze biti duzi, a maksimalno do 15 cm.
Najlon mora biti maksimalno tanak, ali da izdrzi uslove ribolova.
Ukoliko se peca u vodama cistog dna najlon nosivosti 0,45 kg je dovoljan, ukoliko
je voda obrasla travom nosivost treba da bude 0,7 do 0,8 kg.
Udice moraju da budu takve da mamac na njima deluje prirodno. Stoga izbegava-
jte oble, zdepaste i debele udice. Izaberite udice sa duzim vratom i njihovu
velicinu uskladite sa velicinom mamaca. Sa proleca uzmite udice velicine 20 do
22, a kako se voda greje mozete preci i na udice velicine 18.
Bodorka ne trpi otpor, cim ga oseti ostavlja mamac i odlazi. Prilaz
mamcu joj je brz i nervozan, pa zato treba biti oprezan i brz na kontri. Plovak
opteretiti tako da iz vode viri samo antena i obelezeni vrh plovka. Kako opteretiti
plovak i rasporediti olovca? Prvo i osnovno,morate voditi racuna da vam olovca
koja koristite budu iste tezine , nikakve kombinacije sa olovcima razlicite tezine
ne dolaze u obzir. Kada rasporedjujete olovca vodite racuna da vam prvo bude
udaljeno od udice 25 cm, a zatim vrsite raspored prema vremenskim uslovima.
Ako je mirna voda olovca treba grupisati ravnomerno, kod protocne vode preneti
opterecenje prema plovku, ako je vetrovito, a voda stajaca opterecenje ide ka udici.
Mamac treba da bude pri samom dnu.
Ukoliko se bodorke pecaju dubinskom metodom, na vrh stapa treba
obavezno staviti meki vrh kao indikator trzaja.
Jelovnik joj je sirok, od biljne hrane, preko trave i rastinja sa dna, do
hrane zivotinjskog porekla. Najcesce se lovi na mesnog crvica. I to tako sto prvog
crvica navucite celom duzinom na udicu 14, a jednog zakacete da jednim delom
slobodno leluja i mrda u vodi, sto privlaci paznju ribi koja onda brzo i hitro napa-
da. Sem ovog mamca odlicna je i crvena glista, ruza od belog hleba, mamac od
sojinog brasna, ali su ovi mamci nesigurni, jer ih okolna sitna riba brzo skine.
Bez greske, hleb je najbolji mamac za bodorke. Ima i drugih mamaca, ali ni jedan
32 k|he ao|h odo
nije toliko uspesan. Nije lose prihranjivati mesto pecanja bar jednom nedeljno, a
ukoliko ste u mogucnosti svakog dana, gnjecenim hlebom. Kad navikneti ribe na
hleb trazice ga svakog dana. Kolicina hleba je odredjena vremenskim uslovima i
osobinama vode. Kada je vreme hladnije i voda bistrija, treba dati maksimalno
pola hleba, a ukoliko je vreme toplo, a voda mutna, moze se ici i na celu veknu.
Seme konoplje ima prijatnu aromu za bodorke. Ukoliko se peca na konoplju,
potrebno je sa vremena na vreme rasuti malu kolicinu semena na mesto pecanja.
Ovo ce uznemiriti bodorke koje ce poceti da pretrazuju sve nivoe vode u potrazi
za njima. Kada se peca na konoplju stavlja se jedno zrno na udicu velicine 18 ili
16. Velicina i kvalitet bodorki koje se pecaju na seme konoplje su zaprepascujuci,
pomislicete da je druga vrsta u pitanju. Jedini problem je sto je ugriz bodorke na
ovaj mamac izuzetno brz i vasa kontra mora biti adekvatna kako bi je upecali.
Seme grahorice (Jicia sp.) moze se koristiti kao mamac. Pre upotrebe
treba ga skuvati tako da se moze kaciti na udicu a da se ne raspadne. Moze se
koristiti u kombinaciji sa semenom konoplje. Najbolje se pokazalo u toku leta i sa
jeseni, kada se i moze naci u prirodi. Nije uvek sigurno da ce riba ici na ovaj
mamac, medjutim treba imati poverenja u njega i ulov ce biti dobar.
Na kukuruz secerac ribu morate prvo naviknuti. Ali kada to uspete,
pecacete samo krupne primerke. Za razliku od konoplje i grahorice, na kukuruz
secerac mogu da rade i saran, linjak i krupna deverika.
U rano prolece kada je ostala riba tek probudjena iz zimskog sna, a neke
zanete prirodnim nagonom za produzenje vrste, bodorka svojom agresivnoscu
uzima hranu i za vreme mresta, pa se cesto desava da skoro svaka ulovljena bodor-
ka ima utrobu punu ikre, sto znaci da je u ovo doba godine najaktivnija, pa je tada
ribolovci masovno love. U ovo doba godine nije potrebna neka posebna hrana da
bi smo je zadrzali na mestu lova. Dovoljno je pomesati stari hleb sa koncentratom
za pilice, uz dodatak sake-dve mlevenog przenog suncokreta, malo przenog seme-
na konoplje tucanog u avanu, dodati miris anisa ili vanile, ovo dobro umesiti, prav-
iti kugle da su malo cvrsce, velicine pesnice i bacati ih na mesto pecanja. Ako
zelite da hrana bude jaca ubacite jednu do dve sake crvica koje umesate u hranu.
Jos bolji eIekat postici cete ako hrani dodate malo pilece krvi sto kod bodorke
izaziva poseban nagon prema hrani. Prilikom primamljivanja u ranijim mesecima
(mart, april) moramo obratiti paznju da se riba pojavljuje u manjim grupama od 10
do 15 komada. To znaci da kugle hrane moraju biti maksimalno velicine man-
darine, uz obilno primamljivanje na pocetku (10 kugli) i prackanje crva (5 - 6
kom.). Samo dohranjivanje obavlja se kuglama velicine oraha.
U kasnijem periodu godine bodorku obavezno prihranjujte. Bez prihrane
rezultat ulova bit ce vise plod slucajnosti nego smisljenog ribolova. Za prihranu je
k|he ao|h odo 33
dovoljno 1 kg Sensasove hrane Gros Gardons, 1/2 kg hlebnih mrvica i 200 g
crvica. U kanti najpre natopite hlebne mrvice, pricekajte 10 minuta, pa uspite Gros
Gardons i dobro promesajte. Dodajte potrebnu kolicinu vode, ponovno sve dobro
promesajte i probajte Iormirati kuglu velicine narandze. Kugla mora biti kompak-
tna, ni pretvrda ni premekana. Na kraju uspite crvice u hranu. Izmerite dubinu
pomocu meraca dubine i zabacite sistem na zeljeno mesto. Nahranite mesto s 2/3
hrane, nataknite na udicu 1 ili 2 crvica i zabacite. Ako je sve u redu, vec nakon 10
- 15 min trebala bi se javiti bodorka. Ako primetite male mehurice na mestu gde
ste nahranili, mozete biti zadovoljni, jer jato bodorki privuceno hranom rije po
dnu. Potrebno je cesce dohranjivanje (opet s kuglicama hrane velicine oraha).
Bodorka iako riba dna moze se dici hranom, crvima i Iujem. Hrana za
nju treba da je slatkasta (miris cokolade). Pripremi hrane treba posvetiti maksi-
malnu paznju, jer je i ona jedan od Iaktora uspesnosti. Neka od osnovnih pravila
su:
hranu navlaziti barem dva sata pre
navlazenu hranu obavezno pro-
sejati na sto sitnije sito;
boja hrane zavisi od dubine vode,
tamnija za vode dubine do 2,5 m, a
svetlija za vode dublje od 3 m;
boja ledja bodorke zavisi od boje
dna, zelena podloga zelena ledja,
crna podloga crna ledja, riba sa
crnim ledjima nece se zadrzavati
nad primamom svetlije boje.
Aditivi u primami bodor-
ke su vrlo vazni. Belgijanci leti u
primamu ubacuju izmet goluba.
Hrana golubova je kudelja, korijan-
der i ostale vrste semenki koje pro-
laze kroz probavni trakt goluba
netaknute. To su iste one biljke
koje se inace dodaju u primamu.
Pored toga u golubljem izmetu
nalaze se i enzimi koji pomazu go-
lubu pri varenju, i koji kod riba ubrzavaju varenje hrane, pa se riba sporije zasicu-
je. Pravilan nacin upotrebe golubljeg izmeta je da se on umesa u retku ovsenu kasu
koji bi se nakon toga koristio da navlazi primamu. Ovu primamu treba pripremiti
34 k|he ao|h odo
U potrazi za bodorkama na mestu na
kome ste bacili gnjeceni hleb, posmatrajte
povrsinu vode. Ponekad na njenu
povrsinu izranjaju delici hleba koje
bodorke otkinu prilikom izjedanja pri-
mame.
Ako koristite jednog mesnog crvica na
udici velicine 20 ili 18 na primer, okacite
ga na sto manji komad koze. Bodorke
imaju obicaj da se poigraju sa mamcem
pre nego ga uzmu i u slucaju da ste
mamac zakacili cvrsto, on se nece prirod-
no ponasati i umesto da zakacite ribu, ona
ce se predomisliti i otici.
U mirnoj vodi bodorku mozete pecati
vaglerom, a na dubokim vodama klizecim
plovkom. Dugacke stapove koristite kada
pecate sa keja ili na kanalima. Dubinska
metoda se obicno koristi zimi.
u vrucoj vodi 2 do 3 sata pre pecanja, a u hladnoj treba ostaviti tokom cele noci.
Razmera vode i izmeta je 3:1. Pre upotrebe izmeta nemojte zaboraviti da prosejete
izmet kako bi izdvojili ostatke perja iz njega. Nakon cele pripreme pola kila izmeta
bice dovoljno za 2 kilograma suve primame.
Druga stvar koju ne smete zaboraviti prilikom pripreme primame, jeste
da ne prehranite ribe. Dobar nacin je da u primamu umesate blato. Crnica je dobar
dodatak jer ce usput obojiti primamu. Treba koristiti od 30 do 50 blata. Sto je
riba manja i manje je ima treba dodati vise blata. Postoji dobar nacin da postignete
zadovoljavajucu vlaznost blata. Uzmite mokar peskir pa ga dobro iscedite. U njega
ubacite sloj debljine 2 do 3 cm Iine zemlje i uvijte peskir. Nakon par sati zemlja
ce biti prave vlaznosti. Cak i ovako navlazenu zemlju treba dodati neposredno pred
pecanje u primamu jer moze presusiti ostatak primame.
Sto se tice koriscenja zive hrane u primami dozvoljeno je dodavanje
svega, ali treba paziti da se ne pretera. Jedna saka zive primame dovoljna je da se
umesa u primamu za ceo dan. Ponekad je bolje koristiti zlatno zute velike kastere
nego mesne crvice.
Poslednji savet je vezan za upotrebu PV1 za primamu na rekama i
dubokim vodama, jer je on baziran na braon seceru. Zbog secera PV1 dobro vezu-
je primamu, ali kada se raskvasi pod vodom brzo se raspada sto cini primamu
zivom. Primama koja se moze kupiti je daleko neaktivnija i traje duze na dnu sto
odgovara recimo crvenperki koja trazi izuzetno jaku i trajnu primamu.
k|he ao|h odo 35
]_
Ribolovacki
magazin
www.ribolovacki-magazin.co.yu
email: rmneobee.net
Revija za sportski ribolov,
ekologiju i turizam na vodi
|eus|scus |dus
rdll|s
jdz
jez
proll|s
pecer|cd
J
az naseljava sve evropske vode sem voda
Britanije, Erancuske, Svajcarske, Norveske
i regiona juzno od Alpa i Dunava. Kod nas
ga ima duz celog toka Dunava i Save, a vrlo je
brojan i u kanalima sistema DTD. U pritokama Dunava i Save ga takodje ima, ali
samo u nizijskom delu. Bira centralne i donje recne tokove, mrtvaje i bare. Vise
voli dublju vodu sporijeg toka u kojima zivi u velikim jatima hraneci se pri dnu.
Jaz je jatna riba. Jata cine jedinke istog uzrasta. Jedino krupniji primerci lutaju u
parovima ili pojedinacno. Na istom mestu se retko moze uloviti vise takvih koma-
da. Sa proleca, od aprila do juna, kada temperatura vode dostigne 8
O
C, parovi
polno zrelih jedinki se izdvajaju i polazu ikru. Parenje traje oko tri dana. Zenka
polozi do 114.000 jajasaca na podvodno bilje i korenje. U periodu parenja, sto je i
karakteristika svih saranskih riba, poprima svecano, zlatno ruho. Po izvaljivanju
mladj, 20 tak dana po polaganju ikre, zivi na zooplanktonu, a kako rastu prelaze
na sitne larve insekata. Odrasle ribe se hrane insektima i larvama. Polno sazreva-
ju izmedju 3. i 5. godine, dok im prosecan zivotni vek traje 15 godina. Maksimalna
duzina ribe je 35 do 50 cm, a masa 2 kg.
Aktivnost jaza tokom godine je ista kao i kod vecine saranskih riba.
Neophodna mu je toplija voda kako bi mu se metabolizam pokrenuo, sto znaci da
je zimi gotovo potpuno neaktivan i da cete ga uloviti samo kada su dani izuzetno
suncani za to doba godine i ako mu mamac prinesete, malte ne, ispred usta. Imajte
u vidu da je jaz, iako leti riba plicaka, zimi sakriven u krtozima u najdubljem delu
reke.
Pravo vreme za lov jaza je od jula do septembra, kada se jaz priblizava
obali u potrazi za hranom. Najradije se nalazi na dnu i to tamo gde voda nije dubl-
ja od 3 metra. Na povrsinu izlazi samo kada je svetlost smanjena, odnosno rano
ujutro i uvece. Ponekad, kada je vreme oblacno ili maglovito, moze se desiti da jaz
produzi svoj boravak na povrsini. Najbolji reper za to gde je jaz, je da posmatrate
30
gde mu je prirodna hrana. Kada po povrsini vode nema gusenica i sitnih insekata,
ni jaz nema razlog da bude tu, vec se radije povlaci u dubinu.
Jaz ima izuzetno razvijeno culo vida i vrlo dobro oseca vibracije koje se
prenose preko zemlje u vodu. Uvek imajte u vidu da je ovo plasljiva i oprezna riba
i svako bahato ponasanje na obali sigurno ce ga uplasiti i oterati.
Od svih mesta u reci ova riba ce najcesce izabrati mesta gde se male
vode ulivaju u vodeni tok. Izvori i rukavci su mu omiljena mesta. Zbog stalnog
mesanja vode, ona postaje bogatija kiseonikom i riba tezi da u njoj sto suze ostane.
Takodje, mnoga jata sitnih riba vole upravo ovakva mesta, a jaz je tu da bi se njima
hranio. Obratite paznju na to da jaz voli da se zadrzava na mestima gde se kana-
lizacija uliva u vodu. Ova mesta su primamljiva za sve stanovnike voda zbog obi-
lja hrane, ali ovakve ribe mogu biti vrlo neugodnog ukusa i mirisa, pa cak i bakte-
rioloski neispravne za jelo.
Jaz izgleda kao da je nastao ukrstanjem klena i bodorke. Njegova
zaobljena ledja su plavo-zelene boje, bokovi su srebrni, a stomak beo. Repno i
dorzalno peraje su sive boje, dok su ostala peraja crvenkasta, i za razliku od klen-
ovih konkavna (udubljena).Najsigurniji nacin za identiIikaciju jaza je broj krljusti
na lateralnoj liniji, koji je kod jaza 55 do 61, a kod klena i bodorke 42 do 46.
|ov jozo
Da bi jaza uspesno lovili, pogledajmo prvo sta je njegova prirodna
hrana, a to su sitne ribe, insekti i razne vrste crva. Dakle odmah je jasno da su
odlicni mamci: sve vrste glista - posebno crvene gliste, insekti, mesni crvici i kas-
teri posebno, skakavci, gusenice, larve komaraca, pa i poneki sitniji keder. Kao
alternativa ovoj ribi se moze ponuditi: hleb, kulja, zrnevlje ili kukuruz.
Prihranjivanje je i za jaza od esencijalnog znacaja. Medjutim, obratite
paznju na njegovu prirodu. Ovo je riba dna i tu je i treba traziti i primamljivati.
Takodje voda ne treba da bude dublja od 3 metra, inace tu jaz vrlo retko, sem zimi,
dolazi. Dakle, treba nam tvrda primama, koja se polako raspada, tamne je boje,
pada na dno i po mogucnosti ne stvara ni malo magle u vodi, kako ne bi primamio
gomilu sitne beovice, koja ce nam samo otezati ribolov. Takvu primamu mozemo
i kupiti kao gotovu, ali mozemo i napraviti po sledecem receptu: u 1 kg izmrv-
ljenog hleba bez korice dodati 2 sake prekrupa ili izdrobljenog mladog kukuruza,
a po potrebi dodaje se zemlja ili glina, nikako treset. Ovaj poslednji sastojak ce pri-
mamu otezati i obojiti. Primama se baca tehnikom polumasovnog prihranjivanja sa
kasnijim dohranjivanjem. Dohranjivanje je moguce vrsiti klikerima same osnovne
primame, rasipanjem kukuruza ili bacanjem komadica kulje.
Najpogodnija mesta za lov jaza su delovi obale utvrdjeni kamenom,
k|he ao|h odo 37
mesta gde su potopljeni brodovi ili slepovi, isteci poljskih kanala preko pumpi,
mesta sa potopljenim oborenim drvecem i ulivi malih tokova i izvora u vece vode.
Jaz se lovi na sva tri osnovna nacina: najcesce plovkom, redje varalicom,
a dubinkom uglavnom slucajno.
Jaz se najlakse i najcesce lovi na plovak i to obicno stapom duzine preko
4 m sa ili bez masinice. Ovakav stap u vecini slucajeva pokriva potpuni areal kre-
tanja jaza u vodi, a ribolovcu pruza mogucnost da precizno zabaci na hranjeno
mesto. Kao plovak, nosivosti od 3 do 5 g, se moze koristiti i klizeci i Iiksni, ali
treba paziti da se mamac nadje na dnu. Jos je bolje da je mamac samo malo
odignut od dna i da sa on ponudi jazu "na tacni". Ovo olaksavanje mamaca se sas-
toji u tome, da se uz mamac na udicu okaci i kuglica stiropora ili komadic hrane
za pse. Klizeci vagler plovak se moze i mora koristiti samo na onim vodama gde
je plicak predugacak, recimo sest-sedam metara, kao sto je to slucaj na vecim jez-
erima, pa ga treba prebaciti. Najlon treba da je 0,15-0,25 mm, nosivosti do 2 kg,
bez obzira na boju. Udica od broja 12 pa do 6.
Tehnika ribolova plovkom moze biti i pretrazivanje dna. Zabacite
uzvodno i pustite da struja nosi plovak. Mamac ce na taj nacin ici neposredno
iznad dna dodirivajuci ga povremeno. Visoko dignut mamac, jaz retko kad uzima.
Jaz udicu sa mamcem uzima punim zahvatom usta, tako da plovak zastane kao da
je udica zakacila dno. Posle nekoliko trenutaka, plovak brzo potanja u pravcu
dubljeg dela vode. Tada treba uciniti laksu kontru. Jaca nije preporucljiva zbog
mekanih usta koja bi pri tom mogla biti prosecena udicom.
Tehnika varalicarenja je nesto drukcija nego kod recimo bandara.
Vodjenje treba da je brzo, pa cak i pravolinijsko. Cilj nam je da nateramo jaza da
pomisli da je nasa varalica sitna beovica koja slobodno pliva u potrazi za hranom.
Ovakva maniIestacija ce zainteresovati jaza, koji ce po pravilu pojuriti za hranom.
Ono sto je bitno napomenuti na ovom mestu jeste da jaz grabi odmah i snazno.
Cesto uz jak cimaj. Medjutim, cim oseti otpor ispusta mamac. Ovo vazi za sve
metode ribolova, ali je za varalicu od presudnog znacaja. Dakle vasa kontra mora
biti brza i pravovremena. Od varalica najbolje su se pokazali okretni spineri, zuti
meps broj.2, Zoranovi vobleri velicine 5 cm sivo-bele i zlatno-crne boje i druge
slicne varalice. Najlon za ovu svrhu treba da je nesto jaci 0,30 do 0,35 mm.
Lov dubinskom metodom je realno moguc, ali je pravo pitanje zbog
cega bi zabacivali dubinku na tako malom rastojanju od obale. Pritom, morate
neprestano paziti na vrh stapa, jer jaz cesto udara samo jedanput. Jedini razlog
moze biti prebrza recna struja, koja bi plovak nosila bez kontrole.
Kod nas pored jaza zivi i manji zlatni jaz, nasa najlepsa riba i velika
retkost, koja po verovanju ribolovaca donosi srecu onom koji je ulovi.
38 k|he ao|h odo
Asp|us osp|us
ucov
oo|er
oe|ur
odj|r
|c|o|urus nebu|osus
0verg|dr
pdlu|jdsl| som
dmer|ck| som|c
lerpdr
mdrjov
g|dvorjd
oodorjd
cverg|
l
ako zivi u mulju na samom dnu, meso cver-
glana je Iinog ukusa, skoro bez kostiju i
najvise lici na meso soma. Kod skidanja sa
udice i kod ciscenja ove ribe treba voditi racuna
o trima ostrim bodljama odmah iza glave, ciji ubodi znaju da budu izuzetno bolni.
Cverglan je poribljen u Evropi sredinom osamdesetih godina proslog
veka iz svoje postojbine, Severne Amerike. Ocekivalo se da ce se ovde prilagodi-
ti i narasti u veliku i sportski atraktivnu ribu kakva je u Americi. Medjutim zbog
temperature vode kod nas on je uglavnom zakrzljao. U nasim vodama on naraste
do 800g, mada su najcesci primerci jedva tezi od 100g, dok u svojoj postojbini
cverglan naraste i preko 2 kg.
Naseljava sve vode dunavskog sliva. Kako je ovo riba dna i to onog
punog mulja i tinje, nema ga u brzim i bistrim rekama. Cest je u kanalima i bara-
ma, posebno onima koji su obrasli vegetacijom, sa dnom koje je puno panjeva,
granja, sevara i podvodnog rastinja. Ovo je veoma izdrzljiva i otporna riba.
Sposoban je da prezivi izuzetno visoke temperature, na kojima bi ostale ribe brzo
uginule i na vrlo mali nivo kiseonika u vodi. Moguce ga je naci cak i u vodama
koje dugo leze zamrznute, gde miruje i ceka trenutak otopljavanja. Kod nas se
mresti od maja do juna. Zenke izbacuju izuzetno veliki broj jajasaca sto je jedan
od razloga tako uspesnog sirenja ove ribe u nasim vodama. Jos jedna karakteristi-
ka mu ide na ruku: buduci da je donesen iz drugih voda, u nasim ekosistemima
gotovo da i nema neprijatelja. Jedino bas, koji se jos nije dovoljno rasirio moze da
mu naudi kao prirodni neprijatelj. Stuka, som i smudj ipak vrlo retko napadaju
cverglana.
|ov cverg|ono
Kada dodjete na neku vodu i upecate jednog ili dva cverglana zaredom
ostaju vam dve mogucnosti. Ili da se spakujete i odete na drugo mesto ili da se
47
nalovite cverglana i ni jedne druge ribe. Nece vam vredeti ni promena mamca jer
cverglan napada i guta sve mamce biljnog i zivotinjskog porekla koji se nadju na
udici: hleb, valjak, zito, grasak, kukuruz, sve vrste glista, crvice, pijavice, sitnije
zive ili mrtve ribice, parcice ribica. Buduci da je grabljivica, hrani se tokom celog
dana i noci sa kracim pauzama. Jata cverglana idu po vodi po utvrdjenim stazama
i ako zelite da ih stalno pecate potrebno je da ih pratite ili da ste majstor primame
i da ih zadrzite na jednom mestu. Ipak predugo zadrzavanje protiv njihove volje i
nije moguce, ali ni potrebno jer ce se vec za par casova vratiti. U tom periodu,
mozete probati sa pecanjem neke druge atraktivnije ribe. U toku godine, najak-
tivniji je u jesen kada sakuplja kilazu za nadolazecu zimu, u toku koje uglavnom
miruje. Iz sna se budi pocetkom marta, kada voda pocinje da otopljava. Tada je
izuzetno gladan i aktivno jede, medjutim hrani se u vecim dubinama, za razliku od
jeseni, kada ga je lakse naci.
Da bi privukli jato cverglana na neko mesto morate ih primamiti. Obicno
se koristi standardna hrana za primamljivanje na dnu uz dodatak zivotinjskih kom-
ponenti: crva, iseckanih glista i blago usmrdeli komadici kedera. Primamu bacajte
uvek na isto mesto, ne rasipajuci je po celoj vodi. Cverglani imaju izuzetan "njuh"
i naci ce svaku gomilu hrane. Nakon osnovnog primamljivanja, povremeno
dohranjujte mesto crvicima.
Cverglana mozete pecati na dva osnovna nacina: dubinskom metodom i
plovkom - odluka zavisi od tipa vode. Osnova je da mamac miruje na dnu, tamo
gde je i primama. Dakle, na mirnim vodama plovak, na tekucim dubinka.
Ukoliko se odlucite za dubinski metod pribor ne mora biti Iin. Koristite
najlon debljine 0,20 do 0,30mm. Udice mogu biti u opsegu od 6 do 8. Kod pecan-
ja dubinskom metodom, mogu se vezati dve udice; jedna ispod, a druga iznad
olova. Najpogodniji mamac za dubinsko pecanje su poveci komadi belih ili crnih
ritskih glista, sitniji durbaci, manji kederi ili blago usmrdeli repici kedera. Kontra
kod pecanja dubinskom metodu ne treba da bude pri prvom trzaju. Kada cverglan
oseti mamac nece se smiriti dok ga ne proguta. Dakle sacekajte da se stap jasno
savije i onda kontrirajte.
Sistemom sa plovkom cete pecati na mirnim rekama, barama, jezerima i
ustajalim kanalima. Najlon moze biti kao i kod dubinskog metoda, medjutim ovde
se peca sa jednom udicom. Razlog je jednostavan. Ukoliko ulovite krupnijeg cver-
glana, on ce nagonski krenuti ka potopljenoj grani ili travi i tu bi druga udica samo
predstavljala smetnju. Oblik i nosivost plovka nisu bitni. Najbolji mamci za
ovakav sistem pecanja su zive ili mrtve gavcice koje mozete naloviti cerencem.
Pored gavcica odlicno su se pokazali repici beovica - cak bolje nego kompletan
mrtav keder. Velicina mamca ne treba da vas zabrinjava. Kada primetite podrhta-
48 k|he ao|h odo
vanje plovka kao i kod dubinke ne zurite sa kontrom vec kontrirajte tek kada pod-
vuce plovak pod vodu.
Neki dobri recepti za mamce za lov cverglana su sledeci:
za sirni mamac je potrebno: 250g Limburger sira i razano brasno - po
potrebi. Istopite sir na laganoj vatri. Kad je to gotovo dodajete brasno dok ne dobi-
jete masu koja ostaje na udici. U smesu mozete dodati jos mlevenu piletinu,
mlevenu dzigericu kao i riblje brasno.
za krvavi mamac je potrebno: 1 solja psenicnog brasna, 1 solja kuku-
ruznog brasna, 1 kasicica vanila extrakta, 0,5 l pilece ili govedje krvi, 2-3 kasicice
praha od belog luka, 1 paketic zelea od jagoda i gaza. Pomesate oba brasna sa
vanilom i praskom od belog luka. U smesu lagano dodajete krv dok ne dobijete
testo koje se da oblikovati. Stavite sve u gazu i kuvate u kipucoj vodi oko 15 min-
uta da dobijete tvrdu pogacu. Nakon hladjenja isecete u komade i pomesate lagano
sa zeleom dok ne dobijemo solidnu loptu. Mamac cuvate u Irizideru dok ne pod-
jete u ribolov.
za mesni mamac je potrebno: 1 svinjsko srce ili dzigerica ili mozak
(moze i sve zajedno), jedno ili dva tuceta kisnih glista (zavisi koju kolicinu
mamaca pravite), brasno, konzerva kukuruza, nekoliko pari zenskih carapa
Iseckati ili samleti srce ili dzigericu i izmesati je sa kukuruzom iz konzerve.
Dodajte brasno i ponovo dobro izmesajte. U smesu istresite gliste, zdrobite ih i
umesajte u smesu. Od dobijene smese pravite kuglice velicine loptice za golI i uvi-
jate u najlon carapu. Svezite carapu koncem i odrezeite visak. Ovo ponavljate sve
dok vam ne nestane smese ili carapa. Gotove loptice poslazete u kutiju i ostavite
nekoliko sati na suncanom mestu da malo tukne. Mamac mozete postaviti direkt-
no na udicu ali i kao boilie.
za mlecni mamac je potrebno: mleko, kukuruzno brasno i so. Skuvate
najobicnij kacamak tako da se ne raspada na udici, pa ostavite nekoliko dana na
toplom da se usmrdi. U ovaj mamac mozete umesiti razne mirodjije.
k|he ao|h odo 49
Za ovaj tekst korieni recepti sa sajta:
http://www.ribarska.com
Angu|||o ongu|||o
Jegu|jd
k
vropska jegulja naseljava Evropu duz
obale Atlanskog okeana, Mediteranskog,
Azovskog i Crnog mora. Zenke migrira-
ju u gornje tokove reka koje se ulivaju u ta mora,
dok muzjaci ostaju u brakicnim vodama na uscima. U potrazi za hranom jegulje
migriraju uzvodno i to sve do visina od 1.000 metara nadmorske visine. Tesko da
neko ne zna kako izgleda jegulja. Telo joj je zmijoliko, a velika usta skrivaju
mnostvo sitnih zuba. Peraja su joj modiIikovana tako da analno i dorzalno peraje
grade jednu neprekidnu liniju oko repnog dela. Samo pektoralna peraja, odaju da
ova zivotinja pripada ribama. Boja joj se menja kako stari. U principu je crna ili
braon sa gornje strane, a zuta ili srebrna sa trbusne strane.
Odrasle jedinke variraju u duzini. Zenke mogu dostici duzinu od 1 m,
dok muzjaci retko prelaze 0,5 m. Rastu izuzetno sporo. Muzjaci postaju polno zreli
za 4 do 14 godina, a zenke za 10 do 20 godina. Odrasle jegulje menjaju boju u sre-
brnu kada postanu polno zrele. U tom periodu jegulje su izuzetno prozdrljive,
nagomilavajuci veliku kolicinu masnih rezervi. Kada se ugoje dovoljno prestaju da
se hrane. Pri kraju leta i sa pocetkom jeseni, odrasle jegulje se pokrecu na veliko
putovanje dugo 4.000 do 7.000 km ka mestima gde se vec vekovima pare. U toku
ovog puta jegulja dnevno predje 20 do 40 km.
U martu i aprilu, jegulje stizu na mesto parenja, u Sergaso moru, izmed-
ju Bahama i Bermuda. Parenje je misterija jer do sada covek nije video ni jedno,
ali se u ovim vodama moze naci veliki broj mladji jegulje medju zooplanktonom.
Pretpostavlja se da je kolektivno i da se desava na dubinama od 100 do 400 m.
Nakon parenja, jegulje umiru pretpostavlja se od iscrpljenosti.
Kada se mladj izlegne prepusta se GolIskoj struji kojoj treba oko tri
godine da ih dovede do voda Evrope. U toku ovog putovanja listolike larve jegu-
lje se transIormisu u staklasto prozirnu mladj, koja kako stari dobija sve tamnije
boje.
00
|ov jegu|je
Bez obzira sto se jegulje vrlo retko upecaju, cinjenica je da se u svakoj
vodi nalaze veliki primerci. Takodje treba imati na umu da medju upecanim jegu-
ljama vecina potice iz stajacih voda. Bez obzira gde hvatate jegulje, one se
najbezbednije osecaju blizu ostrvaca, kamenja, podvodnog bilja, potopljenog
drveca ili potopljenih sprudova. Takodje, jegulje vole da se ukopavaju u meko dno.
Jegulja se najcesce ulovi od juna do septembra, u periodu od sat vremena pre
sutona pa sve do ponoci, ali i izjutra sat pre zore pa sve dok sunce ne izadje.
Ponekad lovci na stuke zimi, ulove na mrtvog kedera jegulju. Preko cele godine,
kada je oblacno, jegulje se hrane po dnu, koristeci svoj izuzetno jak osecaj mirisa
u potrazi za hranom. Ali, kada je vedro, posebno pri jakoj mesecini, obicno love u
srednjem sloju vode napadajuci mladj na povrsini vode po silueti koja se javlja od
meseca.
Osnovni metod pecanja jegulja je vagler. Na udicu se postavljaju bron-
zani mesni crvici, koji se cisti bacaju kao primama. Potrebna vam je veca kolicina
crvica, jer prihranjivanje mora biti konstantno. Poboljsani metod pecanja je
izuzetno dugim stapovima sa kratkim najlonom umesto vagler tehnike. Na ovaj
nacin se postize bolja preciznost zabacaja, ali i bolja Iiksacija mamca. Jegulja
naime trazi potpuno nepomican mamac. Stap treba da je tvrdji.
Bez obzira gde i kada pecate, postoje tri osnovne postavke pribora. Prvo,
pecajte 10 do 30 cm dublje od dubine vode, ali budite spremni da smanjite dubinu,
kada jegulje pocnu da se krecu ka povrsini. Postavka 1 se koristi kada nema toka
vode sem blagog pomeranja povrsine prouzrokovane vetrom. Koristite tak-
micarske plovke kruskastog tela, nosivosti 0,75 do 2 g. Postavka 2 se koristi kada
nema nimalo vetra. Koriste se isti plovci nosivosti 0,75 do 1,25 g. Postavka 3 je za
tekucu vodu. Koriste se takmicarski plovci sljivolikog tela od balze, nosivosti 1 do
2,5 g. Za sve tri postavke koristi se najlon nosivosti 1 kg, podvez nosivosti 0,75
kg, sa udicama velicine 18, 20 ili 22.
Najbolje mesto za lov je prelaz ravnog dna u strmu ivicu. Obicno je to
dubina oko 4 m. Podesite dubinu pecanja da bude 10 do 30 cm veca od dubine
vode. Kao mamac stavite bronzanog mesnog crvica. Prihranjujte mesavinom bron-
zanih crvica i kastera oko vaseg plovka. Nakon toga prihranite uzak pojas iza plov-
ka. Ideja je da se privuku jegulje iz centra vode, ka obali. Bacite po 20 crvica ili
kastera svaki put kad zabacite plovak. Kontrirajte na svaki brzi trazaj i potapanje
plovka. Ukoliko se poveca broj trzaja dok mamac pada u vodu, smanjite dubinu.
To je znak da se riba nalazi u srednjem sloju.
Ukoliko pecate velike jegulje obratite paznju. Velike jegulje su izuzetno
jaki borci i za njih je potreban snazan pribor, isti onaj koji se koristi za sarana ili
k|he ao|h odo 01
stuku. Ukoliko pecate dalje od obale, potreban vam je brzi i kruci stap, dok je za
priobalno pecanje potreban meksi pribor. Duzina stapa od 3,5 do 4 m je idealna.
Najlon bi trebao da bude nosivosti od 4,5 do 5 kg, dobre marke i izuzetnog kvalite-
ta. Dobro je koristiti sajlicu kao podvez zbog jeguljinih zuba. Mamci za velike jeg-
ulje su durbaci i komadi kedera. Velicinu udice prilagodite velicini mamca, a mogu
biti od 2 do 10. Krupna jegulja ce ispustiti mamac ukoliko oseti i najmanji otpor.
Iz tog razloga indikatori trzaja i masinica moraju dati potpunu slobodu najlonu.
Ukoliko vasa masinica nema mogucnost slobodnog otpustanja najlona, prebacite
preklopnik tako da oslobodi najlon.
Ukoliko je vreme vetrovito, ili je
kretanje vode jace, koristite prsten-
ove kako bi ste razlikovali lazne
trzaje. Kod dubinske metode olovo
mora biti klizece kako bi pruzalo
najmanji moguci otpor. Dobro je
obaviti deo najlona blizu olova
silikonom ili stabljikom bastenske
kane kako se ne bi zario u mulj
povucen olovom. Kada se peca u
srednjem sloju ili na povrsini,
koristite plasticne, lake plovke.
Mozete koristiti i hranilicu i u nju
stavite vatu natopljenu mirisom
koji moze privuci jegulje.
Ukoliko ste sve podesili pravil-
no, velika jegulja nece osetiti
nikakav otpor i krenuce da nosi
mamac i udicu. Ovo ce vam dati
dosta vremena da kontrirate. Imajte
na umu da se jegulja u blizini
prirodnih zaklona, kada je na
najlonu, jednostavno baca ka
njima. Stigne li do njih, najlon ce obmotati oko prepreke i nema nacina da je izva-
dite napolje.
02 k|he ao|h odo
Jegulje su najaktivnije u toku leta. Zimi
one obicno padaju u dubok san. Hrane se
nocu. U toku leta i najvecih vrucina,
manje jegulje su jedina riba koja se moze
pecati.
Male jegulje se mogu naci svuda, ali se
najcesce pecaju u donjim tokovima reka.
Tu se lako hvataju dubinskom metodom
ili plovkom sa kasterom, mesnim crvom
ili glistom kao mamcem. Bitno je da se
mamac nalazi na dnu.
Velike jegulje se obicno nalaze u mirnim
vodama, jezerima i mrtvajama. Pecaju se
dubinskom metodom, priborom za sarana
ili stuke. Mamac mogu biti durbaci ili
komadi mrtve ribe na vecim udicama (2
do 10). Najlon nosivosti 4,5 do 5kg je pre-
porucljiv.
Jedan broj pecarosa koristi vrlo kratke
predveze. Ukoliko se upeca veca jegulja,
ona ce sigurno progutati ceo predvez i
izgubicete udicu.
0oross|us coross|us
Kdrds
z|dlr| kdrds
kdrds
Abron|s bo||erus
Kesegd
kosd|j
sdo|jdrkd
oeov|cd
|euc|scus |euc|scus
K|er|c
0ob|o gob|o
Krkusd
goveddrkd
grurd|
p|sldvdc
I|nco ||nco
||rjdk
||r|s
||rj
L
injak naseljava nase kao i vode skoro cele
Evrope, sem voda severne Skandinavije,
Skotske i zapadnog Balkana, a prenet je i
u Severnu Ameriku, Sardiniju, Australiju, Novi
Zeland. Najradije naseljava sporotekuce vode jako obrasle vegetacijom sa mekim
muljevitim dnom. Najcesce se nalazi u mrtvajama, rukavcima reka koje su se
odvojile od glavnog toka i sada predstavljaju jezera, barama i jezerima. Kvalitet
vode mu ni malo ne smeta, pa u vodama sa vrlo malo kiseonika i kiselim vodama
ima manje riblje konkurencije i populacija mu je brojnija. Moze preziveti i neko-
liko sati van vode, a ume i da se zakopa u blato pre nego voda presusi i u njemu
prezivi susu.
Linjak je jedini predstavnik roda linjaka u nas, pa stoga nema ni jedne
njemu slicne ribe. Male slicnosti sa saranom ima u obliku tela. Linjak ima samo
jedan par brkova. Telo mu je obavijeno sluzi, kao kod soma ili cverglana, ali ispod
sluzi nalazi se sloj sitnih krljusti. Boja tela je karakteristicno mocvarno zelena dok
su mu bokovi sa zlatnim sjajem, a rbuh mu je zuckast. Peraja linjaka su obla i po
tome je jedinstven.
Mresti se u plitkim vodama od maja do avgusta. Sitnu i lepljivu ikru
odlaze na plitkim mestima, na vodene biljke i samo dno, pri temperaturi od 20
O
C.
Jajasca se izvale nakon sest do osam dana, a sa hranjenjem pocinju nakon dve
nedelje. Prvo se hrane zooplanktonom, planktonskim larvama rakova i insekata,
crvima i drugim sicusnim zivotinjama koje cine Iaunu dna. Odrasle jedinke se
hrane insektima i larvama, puzevima i crvima sa dna koje iskopava svojom rili-
com. Na temperaturi od 4
O
C prestaje sa hranjenjem i pada u zimski san, te ga zimi
i ne mozemo loviti.
Prosecna velicina velicina linjaka u nas je 30 do 40 cm i masa 1-2 kg,
dok mu je maksimalna duzina 60 cm i tezina 7 kg.
Linjak je ugrozena vrsta i sve je manje ima u nasim vodama. Razlog je
u neprestanom smanjivanju njegovog prirodnog stanista, bara i mocvara.
U nekim delovima sveta linjak se smatra doktorom drugih riba. Njegova
sluz se smatra izuzetno lekovitom i veruje se da riba koja se ocese o njega biva
82
izlecena od svake riblje bolesti. U srednjem veku smatralo se da linjakova sluz leci
od zubobolje, glavobolje, migrene i mnogih drugih bolesti. Takodje verovalo se da
stuka ne napada linjaka zbog njegove misticne moci.
|ov ||njoko
Linjak se hrani skoro iskljucivo sa dna, preturajuci mulj. Kada to radi,
primeticete mehurice metana na povrsini vode. U mulju pronalazi zivotinjice kao
sto su male pijavice ili larve insekata. Od krupnijih zivotinja linjak se hrani glista-
ma, puzevima, skoljkama pa nekad i sitnijim ribama. Jedna od najvecih zabluda je
da linjak jede vodeno bilje. Uglavnom se hrani u sumrak i ujutro, vrlo retko nocu.
U toku zime pada u san i ne hrani se uopste. Za uspesan ribolov bitno je lokalizo-
vati mesto gde se riba nalazi. Linjak voli sve vrste mirnih voda, sve do malih
seoskih bara koje leti postaju izuzetno tople i sa vrlo malo kiseonika. U velikim
rekama, linjaci se zadrzavaju samo na pojedinim mirnim mestima i moramo ih
poznavati ako zelimo da ih upecamo. Vecinu vremena provodi na dnu vode,
obicno sakriven u travi. Nocu ponekad izlazi iz zaklona u otvorenu vodu, ali i blizu
obale kako bi se nahranio.
Linjaci su jake i borbene ribe i pribor mora biti odgovarajuci. Ukoliko
su vode pune podvodnih grebena, trave, granja i panjeva najlon bi trebalo da bude
jaci nosivosti i do 5,4 kg, ali ako je teren laksi i 2 kg je dovoljno. Na kraju najlona
mozete dodati i hranilicu.
Udice zavise od mamca i mogu biti od 16 do 18 za sitnije mamce, a 10
do 12 za krupnije.
Tehnike ribolova mogu biti razlicite. Cetiri najcesca metoda su: ribolov
plovkom, ribolov dubinskom metodom, pecanje veoma osetljivim plovkom sa
mamcem koji dodiruje dno i slobodnim najlonom bez olova ili plovka sa mamcem
na dnu.
Za pocetnika, pecanje slobodnim najlonom je najbolje. Najjednostavniji
je i potreban je samo stap, masinica, najlon i udica. Sa ovom taktikom, mamac ce
se naci na dnu tacno gde treba, a linjak nece osetiti otpor pri uzimanju mamca. Kao
indikatori trzaja mogu se koristiti Iluorescentni prstenovi okaceni na trbuhe
najlona izmedju masinice i prve vodjice na stapu. Jedini nedostatak ovog metoda
je ogranicena daljina zabacivanja. Medjutim, dobrim stapom veci hlebni mamac ili
crva mozete baciti i do 10 m. Cesto, nije ni potrebno zabaciti dalje. Linjaci se
nalaze oko 5 m od obale. Ukoliko zelite da povecate daljinu zabacivanja dodajte
malo klizece olovce na 30 do 60 cm od udice. Pravi trenutak za kontru je kada se
najlon polako zateze, a prstenovi podizu.
Kod pecanja sa plovkom potrebno je znati tacnu dubinu vode kako bi
mamac legao na dno. Kukuruz secerac, bastenske gliste, puzevi golaci, pijavice,
hleb, mesni crvici i kaster lutke su najbolji mamci, a tu su i kulja i meso od crnog
recnog puza. Crvena boja mamaca i primame se preporucuje. Najlon treba da bude
nosivosti 1,4 do 1,8 kg. Koristiti polupotopljen plovak opterecen sa 2 do 4 olovne
kugle, mada se moze koristiti i vagler i klizeci plovak. Ukoliko se peca vaglerom
treba biti od 2BB do 2SSG. Glavno olovo treba da bude oko 1 m od udice, dok
k|he ao|h odo 83
jedno olovce treba da bude na 15 cm od udice. Udica mora biti bar broj 12. Pri
koriscenju klizeceg plovka, problem moze biti vezivanje gornjeg cvora. Ovaj cvor
mora biti vezan iznad plovka i mora imati i malu perlicu.
Indikacija ugriza je veoma vazna kod pecanja na klizeci plovak. U ovom
slucaju plovak se uzdize u slucaju uzimanja mamca i udice od strane ribe, a pono-
vo se vraca na normalni polozaj ukoliko riba odustane od mamaca. Veoma je
vazno kontrirati kada se plovak uzdize, jer je tada najveca verovatnoca pecanja
ribe. Naravno ukoliko linjak uzme mamac i pocne da ga nosi plovak ce skliznuti
pod povrsinom u jednu stranu i treba onda kontrirati.
Pecanje dubinskom metodom se preporucuje na onim vodama gde je
potrebno zabaciti dalje. Kako se linjak hrani sa dna udicu treba postaviti na kraju
najlona ispod olova koje bi bilo dobro da bude klizece. Pecajte na boile sa aromom
jagode ili ribe. Kukuruz secerac, grahorica i javorovi plodovi mogu se koristiti kao
i boiliji na dlaci duzine 2,5 cm. Mozete koristiti po jedan 16 mm veliki boili ili vise
manjih u kombinaciji sa plodovima. Kod pravljenja primame u nju dodajte mlecne
proteine ili zrnevlje za ptice.
Zvucni indikatori trzaja u kombi-
naciji sa majmunom ili savitljivim
vrhom treba da se koriste kako bi
povecali uspesnost u pecanju. Za
ovu vrstu ribolova mogu se koristi-
ti meksi stapovi, najlon nosivosti
3,6 kg i udice 8 do 10. Obicno
olovo od 15 do 20 g sa standardnim
nacinom vezivanja jedne ili dve
udice vezane na kraj najlona.
Najlon je potrebno opustiti kako bi
se dalo vremena ribi da ponese
mamac pre nego sto oseti otpor.
Ukoliko pecate na vodama bez
ikakve vegetacije mozete koristiti
izuzetno meke stapove, najlon
nosivosti 1,8 kg i udice velicine 12
i hranilicu. Podvez treba da bude
90 cm minimalno i vezan preko
vrtilice.
Ako na vrhu stapa imate
indikator trzaja, stap postavite
paralelno sa recnim tokom, a vrh
indikatora postavite u nivou sa
vodom. Najlon treba da je skoro
kompletno u vodi. Linjak uzima
mamac polako i nezno i ispusta ga
84 k|he ao|h odo
Ukoliko je voda bez trave i podvodnih
panjeva i grana slobodno koristite laku
hranilicu.
Linjaci su teritorijalne zivotinje.
Medjutim u nekim delovima se
zadrzavaju duze vreme i odlaze iznenada
retko se vracajuci. Dakle ako ste lovili na
nekom mestu i ribe su nestale, trazite ih
dalje. Nece se vratiti.
Plicaci su dobra mesta za lov linjaka u
vreme mresta. Kasnije se povlaci u vece
dubine sve do 6 m. Nemojte ga pecati
nocu kada miruje na dnu. Najbolje je
vreme od 7 satiujutro pa sve do podneva.
Ukoliko planirate da pravite svoje mini
boile, bolje je da budu kubicnog nekgo
okruglog oblika. Iznad svega linjak
obozava kocke sira i mesnog nareska.
Dobra velicina boila za linjaka je oko 10
mm, a postavljaju se dva ili tri na dlaku
duzine 2,5 cm.
Iz nekog razloga, linjak obozava mamce
crvene boje. Probajte crvene mesne crvice
i crvenu primamu.
na najmanji otpor. Kao indikaciju trzaja uzmite trenutak kada se vrh indikatora
polako krene ispravljati. Kontra mora biti pravovremena i snazna. Racunajte da je
linjak jak i vest borac i da ce borba sa njim biti do trenutka ubacivanja u meredov.
Za dubinski nacin pecanja najbolje se pokazala obicna zutorepa glista
koju mozete naci u pregorelom stajnjaku. Ona za razliku od lauIerke ima, kako joj
ime i kaze, zuti rep. Ovih glista necete mnogo naci, ali cete naci dosta obicnih
bastenskih crvenih glista koje su takodje odlican mamac za linjaka. U potrazi za
glistama pretrazite bocne ivice gomile, jer je srednji deo previse topao za ovu vrste
glista i tu mozete naci samo crnu glistu koja se nije pokazala kao dobar mamac za
linjaka.
Primamljivanje je jednostavno - bacite dve ili tri kugle velicine man-
darine u obliku prstena na zeljeno mesto pecanja. Pecajte u centar tog prstena.
Nemojte prihranjivati ponovo sve dok ne upecate par riba ili bar jednu krupniju jer
cete rasplasiti ostale.
Primama treba da je tamna, braon boje ili boje dna, blago slatkog ukusa.
U njen sastav treba da udju hlebne mrvice, melasa ili malt, kukuruzne pahuljice i
griz. Slatko ljut i aromatican ukus djumbira se u nekim vodama pokazao kao atrak-
tivan. U primamu se mogu umesati i lomljena zrna kukuruza secerca kao i ovsene,
psenicne i jecmene pahuljice. Bitno je da primama bude kompaktna, da brzo pada
na dno i tu se raspada ne dizuci prevelik oblak. Linjak je mirna i plasljiva riba i
jato sitne ribe oko mesta hranjenja u nekim slucajevima moze i da ga zaplasi. Kada
se peca zivim mamcima u primamu se mogu dodati mesni crvici, gliste i larve
komaraca. Prilikom izbora primame imajte na umu da ljinjak zivi u vodama cije
dno je puno mulja i materija koje se raspadaju. Dakle slobodno koristite ustajale i
blago Iermentisane elemente za pravljenje primame, ali i za mamce.
Ukoliko pecate na bojlije, mozete praviti sve tipove saranskih bojlija
koji su zuti, crveni ili narandzasti, sitni i slatkog ukusa. Primama u ovom slucaju
treba da budu isti takvi bojliji i to bar 100 komada. Da bi se linjak navikao na ukus
i oblik bojlija potrebno je vise dana prehranjivati isto mesto. Prehranjivanje mora
biti najredje svakog treceg dana u isto vreme, mada bi svakodnevno prehranjivan-
je bilo najbolje.
k|he ao|h odo 85
_
Ihno||us |hno||us
||p|jer
||per
||pdr
||pdrj
L
ipljen naseljava skoro sve vode Evrope.
Najvise voli plice tokove sa peskovitim,
sljunkovitim ili glinenim dnom u kojima
zivi u jatima od po desetak do stotinu riba.
Retko se ili uopste ne moze naci u mirnim i staticnim vodama. Najvise voli cistu,
hladnu vodu do 20
O
C, punu kiseonika, kao sto su planinski potoci. Zadrzava se na
mestima gde se voda kovitla i prelazi iz mirnog u brzi tok. U rekama sporijeg toka
moze se naci na mestima gde je voda najbrza, na prelivnicima, branama i ustava-
ma, u plicim i sirim delovima sa cvrstim dnom bez mulja. Lipljen je dugo smatran
i ubrajan u porodicu pastrmki, ali je u novije vreme izdvojen u zasebnu. Najlakse
se prepoznaje po ledjnom peraju, cije zbice mogu biti duge i do 25 cm, i po cemu
se najlakse razlikuje od pastrmke.
Telo lipljena je uze i duze od pastrmkinog, od koje se jos razlikuje i po
relativno malim ustima. Mala usta su i razlog koriscenja sitnijih mamaca pri lovu
lipljena. Boja tela je metalno siva u osnovi. Ledja su zelenkasta sa okruglim crnim
pegama, bokovi su zuckasti, a stomak beo. Prosecna velicina lovljenog lipljana
kod nas je 750 g, dok su najveci ulovi i do 2,7 kg.
Lipljen se razmnozava od marta do maja pri temperaturi od 12
o
C i
polaze oko 10.000 jajasaca po kilogramu svoje mase sto je i deset puta vise od pas-
trmke.
Osnovna hrana lipljena su licinke, sitne vodene zivotinjice, puzici i
musice koje lovi u svim slojevima vode. U vodama koje su hladnije i oko kojih
zivi manje insekata, lipljen lovi i sitnije ribe.
|ov ||p|jeno
Lipljen je brzi lovac na musice, koje padaju, ili samo dodiruju u letu
vodenu povrsinu. Za razliku od drugih riba, on nikad ne proguta odmah uhvacenu
musicu, vec je osetljivim usnama i nepcima oproba, i onda, ako nije po ukusu, jed-
80
nostavno ispljune. U trenutku kad krene i zaleti se na musicu treba zaigrati stapom.
Jer ako ste reagovali kada je vec probao musicu, a vi osetili jak udar - budite sig-
urni da tog lipljena necete videti. Potom odmah promenite mesto jer lipljen se ne
vara dva puta. Veoma je borben kada se nadje na udici. Oprezniji je od pastrmke,
pa tesko postaje plen ribolovaca pocetnika. U lovu lipljena veoma je vazno, dobro
se sakriti. Bolje je loviti kada je povrsina vode namreskana usled laganog vetra jer
nas ne vidi. Najbolje je loviti ga sa proleca kad prestane mrest i sa jeseni. U toku
leta vreme za lov je rano ujutro, ili predvece, za vreme blage kise i oblacnog vre-
mena.
Koriste se musice velicine 14 do 16 u prolece i 12 do 18 leti i u jesen.
Najcesce koriscene musice su: Hardijeva beskrila (Hardy's Eavourite), Horoksova
(Harrock's Ily - prolece), Gouverner (Gouvernor - jesen), Kozarica (ZeigenIliege -
prolece, leto), Zlatovka (Wickham's Iancy - prolece, leto), Crni mrav (Schwarz
ameiseIliege).
Od tehnika ribolova lipljena mogu se koristiti vise osnovnih metoda: lov
na mokru musicu (podvodnu musicu), lov suvom musicom (povrsinskom musi-
com), lov nimIom, lov varalicom i lov sa vaser kuglom.
Mokra musica se najbolje pokazala u toku kasne jeseni i zimi kada je lov
suvom musicom otezan. Ova tehnika je preporucljiva i kada je povrsina vode
mirna, pa je ribi olaksano prepoznavanje mamaca. Uobicajeno je da se na najlon
privezu dve do tri mokre musice i to jedna na kraj najlona(nimIa) i po jedna na
svakih 40 cm prema stapu. Stap za ovu tehniku treba da je bar 3 m dug Struna plu-
tajuca (DT 4 ili T5) Iluorescenta kako bi se lako primetio trzaj ribe duzine 3,5 do
4,5 m. Musica se obicno veze na udicu 14 do 18, mada se mogu ponekad koristiti
i musice za pastrmku na udici 12. Boje musica mogu biti i drecave ( zelena, met-
alik, crvena, narandzasta, zuta) posebno kod Iantasticnih musica. Tehnika
musicarenja je uobicajena. Musica se baca popreko u odnosu na recni tok ili blago
ukoso pod uglom od 60
O
u odnosu na obalu. Trudite se da musicu ne vodite kroz
vazduh iznad mesta gde cete je baciti, jer vrlo cesto to uplasi lipljena. Sa druge
strane obratite paznju na vrh drecavo obojene strune i na najmanji znak kontrira-
jte.
Ono sto je neophodno pri lovu lipljena na suvu musicu je namreskana
povrsina vode. Bez nje nema nacina da se lipljan prevari i uzme vasu vestacku
musicu. Razlog je vrlo jednostavan: za razliku od pastrmke koja kada se hrani
insektima sa povrsine, pliva u gornjih 30 cm vode, lipljen se nalazi na dubini od 2
m i odatle se zalece na povrsinu. Ovo znaci da ima dovoljno vremena da odredi da
li je zalogaj ukusan ili nije. Jedina sansa je da voda bude blago valovita i da zbog
prelamanja ne prepozna prevaru. Musicu bacajte popreko ili blago uzvodno par
k|he ao|h odo 87
metara iznad mesta pecanja i vodite je ujednaceno par metara ispod mesta. Dobro
je da zabacaj bude nizvodno kako bi musica pala pre strune. U sklucaju da struna
prva padne, smanjicete verovatnocu da lipljen zagrize. Navezite dve do tri musice
na najtanji moguci najlon debljine tek 0,1 ili 0,08 mm. Lipljen cesto uzme musici
neposredno nakon sto dotakne vodu te stoga budite uvek na oprezu. Kako riba
dolazi iz dubine i nakon uzimanja ponovo krece nazad, bolje je da ne kontrirate
snazno, vec samo da zategnete najlon. Radi odrzavanja karakteristike suvih musi-
ca da plutaju, musice se premazuju specijalnim kupovnim silikonskim sredstvima.
Ukoliko se musica posle odredjenog vremena slepi, potrebno ju je ispucati i pro-
tresti ili ostaviti na toplom da se prosusi. Umesto kupovnog silikonskog prepara-
ta, moguce je koristiti i rastvor paraIina u benzinu.
NimIom se peca u donjem i srednjem sloju vode. Kako je cilj dovesti
nimIu sto pre na tu dubinu, ona se cesto otezava olovcetom ili jos bolje bakarnom
zicom. Boja bakra cak moze da deluje vrlo stimulativno na lipljena. Sa druge
strane, boja tela nimIe moze biti drecava i ova kombinacija cesto jeste dobitna.
Struna treba da bude duga 4 do 5 m, a tanak najlon na koga vezemo nimIu i do 1
m. Njegova debljina je od 0,08 do 1 mm. NimIu treba oziveti, a to se radi na
sledeci nacin. Kada nimIa dodje na mesto i dubinu na kojoj mislite da je riba i gde
je ona moze osmotriti (imajte na umu da lipljen cesto nece da napadne mamac
dalje od 50 cm), podizete vrh stapa i nimIa krece nagore. Ovaj manevar moze
pokrenuti lipljena da napadne nimIu.
Ima nekih inIormacija da su krupniji komadi lipljena napadali zuti meps
velicine 2 i 3, ali je verovatnije da se takve pojave desavaju na vodama gde nema
dovoljno insekata, pa je lipljen primoran i naucen da jede sitnu ribu.
Moze se probati sa lovom lipljena vaser kuglom i tankim najlonom na
cijem se kraju navezu suve musice. Ukoliko se peca morkim musicama, kugla se
postavlja na kraj najlona. Ova varijantu koriste pecarosi koji nemaju adekvatan
musicarski pribor. Zbog jakog udarca vaser kugle o povrsinu, retko se stvarno
moze prevariti lipljen, ali postoje inIormacije da je bilo i takvih uspesnih slucaje-
va. Predvez treba da je sto tanji 0,08 do 0,1 mm , a glavni najlon 0,16 do 0,20 mm.
Vaser kugla takodje sto manja. Pri zabacivanju trudite se da sto neznije spustite
kuglu na povrsinu vode.
88 k|he ao|h odo
\
Hdr|c
derdcd
zdodr
merjkd
|
va neobicna, vrlo interesantna i retka
riba, naseljava vode sliva Dunava.
Krajnja juzna tacka njenog areala su
pastrmske vode oko Plavskog jezera i reka Lim
u Crnoj Gori. Manic moze dostici tezinu i do 3 kg, ali raste vrlo sporo i treba mu
mnogo godina i hrane da poraste toliki. Pripada porodici bakalara i jedini je njihov
slatkovodni predstavnik. Mozda bas to, sto pripada Iamiliji morskih riba, utice na
njegovu slabu otpornost na zagadjenje u vodi. Nekada je u Dunavu bilo izuzetno
mnogo manica, ali je danas vrlo retka riba.
Svi bakalari su ribe hladnih mora, pa tako i manic voli hladnu i cistu
vodu i pescano dno. Ceo njegov zivotni ciklus prilagodjen je tome. Pari se i najak-
tivniji je zimi, od decembra do januara, dok se leti povlaci u najdublje i najhladni-
je slojeve vode i miruje.
Ledja manica su zelena ili tamnosiva, sa belicastim sarama, a trbuh mu
je beo. Koza mu je debela, obrasla sitnom krljuscu preko koje se nalazi sloj sluzi.
Glava mu je spljostena i siroka, a ispod donje usne, na sredini brade nalazi se
karakteristican brk-jezicak. Ledjno peraje mu je dugo i proteze se do repnog koje
je polukruznog oblika.
Manic je svastojed i hrani se svime sto moze da uhvati, od kukaca,
insekata, glista i ikre, pa sve do sitnije ribe.
|ov non|co
Manic je riba dna i danju je vrlo lenj, posebno leti za vreme velikih vrucina. Ovo
je pretezno nocna riba, jer tada krece u potragu za hranom. Medjutim ni tada se ne
udaljava preterano od svog gnezda, pa je neophodno da pecaros zna tacno mesto
njegovog zadrzavanja kako bi ga upecao. Lov manica je bolji kada je voda mutna
i obojena, a vreme oblacno.
Toliko je lenj, da ni mamac ne uzima naglo, bez obzira na svoju velicinu.
|o|o |o|o
89
Ponasanje najvise lici na saransko pipkanje. Cesto ribolovac ni ne primeti da se
riba upecala, jer manic kada proguta mamac obicno ostaje na jednom mestu. U
svakom slucaju, pri lovu manica nemojte naglo trzati, niti vaditi mamac na svaki
udar stapa. Pustite da manic proguta mamac i onda ga je lako izvaditi.
Najbolji mamac za lov manica su: sitna mrtva ili ziva riba (bodorka,
pizor, karas i beovica), gliste i to veci broj nanizanih glista, zivinska creva i sveze
iznutrice domacih zivotinja (jetre i bubrezi), kuvano meso puza kao i meso iz repa
recnog raka.
Osnova pecanja manica je da mamac bude pravilno prezentovan na
samom dnu vode, jedini izuzetak je zivi keder. Pecanje moze da bude sa obale,
kroz rupu u ledu i iz camca. Sve tri tehnike su karakteristicne za lov manica.
Lov dubinskom tehnikom sa obale, je najcesci i tada manic dolazi na
mamce koje smo punudili stuki ili smudju. Koristi se najlon debljine 0,30 do 0,40
cm, predvez duzine 30 do 40 cm i debljine 0,25 do 0,30 cm sa jednom udicom
velicine 5 do 0 u zavisnosti od mamca. Iznad predveza, prema stapu, postavlja se
klizece olovo tezine 15 do 30 g. Iznad olova postavlja se plasticni stoper ili manje
olovce. Dobra je i kombinacija sa dve udice, jednom ispod, a drugom iznad olova,
pri cemu se na donjoj postavlja mrtva riba, a na gornjoj ziva.
Ukoliko pecate kroz rupu u ledu, budite izuzetno pazljivi. Tanak led
moze biti smrtno opasan, ako upadnete u vodu. Pre svega treba probusiti rupu u
ledu ( u precniku do 30 cm je sasvim dovoljno) i spustiti mamac na samo dno.
Moze se koristiti stap bez masinice. Takodje nije lose koristiti plovak, jer je
indikacija trzaja laksa. Stap treba da je maksimalno kratak, radi lakseg rukovanja.
Pravi stap za lov kroz rupu u ledu je dugacak svega 50 cm. Kontrira se na jasan
trzaj plovka.
Pecanje iz camca podrazumeva kombinaciju prve dve metode i u zavis-
nosti od situacije opredeljujte se za dubinski ili metod na plovak. Ono sto je pred-
nost camca, je da mozete da se dovezete do tacnog mesta gde riba zivi.
Pecanje na varalicu, iako je ovo riba grabljivica, nije moguce. Manic je
toliko lenj, da ce ponekad i poci za varalicom, ako mu ona prodje "ispred nosa",
ali je nece stici i progutati. Ribari kazu da manic ponekad pipka tvistera, a nece da
ga proguta.
Manic je slab borac na udici i kada se zakaci, lako ga je izvaditi.
90 k|he ao|h odo
_
N
ladica je nasa najveca salmonidna riba.
Moze porasti i do 70 kg, ali su takve
izuzetno retke. Toliki primerak je vid-
jen samo jednom i to uginuli 1870 g. u reci
Waag. Najveca ulovljena mladica je bila teska 59,6 kg, dugacka 185 cm i uhvace-
na je na Dunavu. Bilo je to 1873.godine. Mladice koje se sada najcesce hvataju su
mnogo manjih dimenzija i retko prelaze 15 kg.
Areal prostiranja mladice je sliv Dunava. U tom slivu nema bliskih srod-
nika, pa se iz toga zakljucuje da je ona stara i autohtona vrsta. Zivotni prostor joj
se na zapadu siri do reke Treisen, na severu do Karpata, na istoku do Crnog mora,
a na jugu do Save i Sar planine.
Ono sto mladicu izdvaja u posebnu grupu salmonida su krupni zubi,
velika usta i vrlo sitna krljust. Skrzni poklopci su takodje vrlo veliki, pa stoga i
glava izgleda velika - otuda i naziv u nekim delovima glavatica. Zubi su joj kukas-
to savijeni i pored zuba na usnama, postoje i dva reda zuba na jeziku.
Telo joj se najvise razlikuje od pastrmkinog jer je vise okruglo sa, kod
velikih primeraka, sirokim ledjima. Ledja se zavrsavaju snaznim repom sa jakim
perajima, sto joj omogucuje da vrlo brzo pliva.
Glava i ledja mladice su tamnosmedja sa zelenkastom ili ruzicastom
nijansom, koja zavisi od okoline u kojoj zivi. Za vreme parenja boja prelazi u
bakarno-ruzicastu. Po telu ima crne pege. Glava, kao pocetak tela je izuzetno
hidrodinamicna, te stoga omogucava mladici da lako pliva uzvodno i u brzim i
snaznim strujama. Karakteristicno je da mladica ima izuzetno krupne oci. Pored
dobrog vida ima razvijeno culo ukusa.
Osnovna razlika izmedju mladice i pastrmki za vreme mresta je sto one
nemaju karakteristicno savijenu donju vilicu. Mreste se krajem marta i pocetkom
aprila. Zenke kopaju gnezdo na pescanom tlu u precniku i 1,5 m i duboko 40 cm
u kome leze nekoliko dana i polazu ikru odmah je nakon oplodnje zakopavajuci.
bucho bucho
H|dd|cd
durdvskd m|dd|cd
g|dvdl|cd
91
Oko nje obigravaju muzjaci oplodjujuci je. Primerci su zreli za mrest kada poras-
tu preko 70 cm, sto je obicno u cetvrtoj godina za zenke i trecoj za muzjake.
|ov n|od|ce
Mladica se ne lovi samo za vreme parenja u martu i aprilu. Jedino je
ogranicenje da se ne sme loviti na zivi mamac i da se primerci manji od 70 cm, oni
koji se jos ni jednom nisu parili, moraju vratiti u vodu. Najbolji lovni tereni za
mladicu su od Bajine Baste pa nizvodno do sela Crnca pre pocetka Zvornickog
jezera u Opstini Ljubovija.
Za lov mladice najbitnije je pronaci ribu. Za ovo moramo znati gde se
riba inace zadrzava, ali i imati intuiciju. Duboki virovi i kanali s uzvodnim i
nizvodnim plicim brzim ili mirnim delovima korita su najomiljenija stanista ove
ribe. Odavde riba ide samo za vreme mresta, kada je ni ne smemo loviti i za vreme
zime, kada odlazi nizvodno u potrazi za hranom. Smatra se da svaki dublji vir ima
svoju mladicu. Buduci da su teritorijalne ribe, ne trpe uljeze u svojoj blizini.
Ukoliko jaca mladica napusti vir, ugine ili bude upecana, na njeno mesto se nasel-
java po pravilu manji i mladji primerak.
Mladica se najcesce hrani na mestima gde duboka voda prelazi u plitku,
gde se kovitla i peni jer na tim mestima ima dosta sitne ribe. Ponekada se mladica
hrani sa povrsine vode i tada ju je moguce i videti. Ponudjen mamac ribi koju ste
videli osigurava ulov.
Kada pronadjete ribu ili mesto gde bi mogla biti krece se u pretrazivan-
je terena musicarskim ili varalicarskim priborom. Svaki put kada odete na vodu
budite spremni na promenu konIiguracije terena, jer su brze reke u kojima zivi
mladica promenljivog intenziteta toka. Interesantno je, a skoro i pravilo da mladi-
ca zivi uvek na onim mestima do kojih je tesko doci. Prilikom izbora mesta, uvek
razmislite o tome kako cete izvaditi eventualno ulovljenu ribu, koja ume biti i
deset kila teska.
Kada odredjujemo vreme kada pecati mladicu moramo imati na umu
kada se ona prirodno i hrani. Leti je to predvece, u toku noci i rano ujutro.
Medjutim treba imati u vidu da je ribolov nocu zabranjen. Kako vreme postaje sve
hladnije, mladica ranije prestaje da jede u toku noci, pa je treba pecati predvece.
Takodje, treba posmatrati i migracije sitne ribe kako bi se u toku godine
odredilo mesto gde je pecati. Vec je receno da je sitna riba za vreme leta na mes-
tima gde se dubina susrece sa plitkom vodom, pa to daje odgovor da je i mladica
tu. Zimi, kada voda nadolazi od snegova i ume biti vrlo hladna i sa dosta prljavs-
tine, sitne ribe prilaze obali gde je protok vode manji. Kako je voda mutna, treba
koristiti jarko obojene mamce kako bi ih riba primetila. U ranu jesen voda je dosta
92 k|he ao|h odo
topla i sa smanjenom kolicinom kiseonika i mladicu treba traziti u najbrzim i
najpenusavijim delovima reke. Kada sa priblizavanjem zime voda pocne hladiti,
pravo je vreme za lov voblerima. Zimi kada je vodostaj nizak mladica po pravilu
miruje. Medjutim na svaki rast vode, pri oblacnom vremenu, pokrecu se i sitne
ribe, pa sa njima i ona krece u lov. Idealno vreme bi bilo kada pada blagi sneg,
nema vetra i temperatura je oko nule. Mladica se zimi nalazi u svojim virovima i
odatle napada ribe koje takodje, silaze u dublje toplije vode. Da bi joj prisli koris-
timo vodjene varalice po dnu, koje se vode u lukovima. Kao mamci se u ovo vreme
koriste: pletenica ("coI" ili "copI"), veci-tonuci modeli voblera (Zoranovi vobleri
7,9,11 cm u realnim bojama (pes, klenic), silikonske ribice, razne vrste metalnih
varalica i velike potezanke.
Opste je pravilo, da kada mladica pojuri za varalicom, nikako ne zaus-
tavljajte i ne uspororavajte mamac. Ovo je cest problem mladih ribolovaca, koji
reIleksno, kada vide ribu koja je pojurila njihov mamac, pozele da joj mamac sami
poguraju u usta. Medjutim, u prirodi, svaka ribica, koja postaje plen i koju mladi-
ca pojuri, nece stati, vec ce pokusati da jos brze pobegne. Ukoliko vas mamac to
ne uradi, mladica ce otkriti prevaru i odustati od mamca.
Svaki ozbiljan pecaros na mladicu, mora imati veliku kolekciju varalica,
jer je mladica cudljiva riba. Uvek je treba iznenaditi necim novim, ali u toj kolek-
ciji moraju se nalaziti primerci: pletenice, pesa, mepsa i sundjerastog pesa.
Pribor za lov mladice mora biti vrhunski jer ocekujemo krupnu i borbe-
nu ribu. Najlon mora biti nov, ispravan, debljine oko 0,50 cm.
k|he ao|h odo 93
Rudio 0Z1
rudio kogi povezuge Igude
http://www,rudio0Z1,co,yu
8orbus borbus
Hrerd
N
rena naseljava sve vode centralne i
zapadne Evrope, ukljucujuci basen
reke Dunava. Najradije se nalazi u
glavnom toku reke, tamo gde je dno od kamena.
Tipicno naseljava vise i srednje tokove reka. Aktivna je pretezno nocu, ali se hrani
i danju nakon oluja, kada kupi male zivotinje koje su upale u vodu. Mrena se krece
u jatima, koja sacinjavaju ribe razlicitih velicina. Hrane se tako sto pretrazuju dno
i okrecu kamenje sa dna , kako bi ispod njih pronasle zivotinjice. Kada voda pocne
da se hladi, mrene, kao i saran, prelaze u Iazu mirovanja i povlace se ka najdubljim
delovima toka. Mrena je riba karakteristicnog i lako prepoznatljivog izgleda. Ledja
su joj tamnozelena ili braon boje, bokovi tamnozlatni sa nijansom bakarne boje,
dok joj je stomak sa dosta zute nijanse. Telo mrene je izrazito vretenasto,
prekriveno sitnim krljustima. Glava mrene je karakteristicna i po polozaju usana
odmah cete shvatiti da se ova riba hrani sa dna. Usta su sa donje strane glave, goto-
vo ravna sa podlogom. Na usnama mrena ima dva para brcica. Oci su joj sitne.
Mrena moze porasti i do 8 kg, ali je najcesca lovna tezina od 500 g do 1 kg. Mresti
se od maja do jula. Zenke polazu do 10.000 jajasaca u bistru i hladnu vodu bogatu
kiseonikom. Ono sto je karakteristicno za mrenu je da u tom periodu migrira u
salmonidne vode i da se u njima hrani insektima koje pronalazi na dnu ispod
kamenja. Treba obratiti paznju da je ikra mrene otrovna za vreme mresta i taj se
otrov ne moze unistiti kuvanjem ili przenjem. Meso mrene je u toku cele godine
ispravno za jelo. Mrena se hrani larvama komaraca, eIemerama, trihopterama, bil-
jem i zooplanktonom, mada nece odbiti ni druge vrste zivotinja koje moze naci
prevrcuci kamenja na dnu.
|ov nrene
Mrene se mogu loviti tokom cele godine sem zimi. Zimi padaju gotovo
u san i retko kada se krecu. U prolece mrene migriraju da bi se parile i to u svezije
94
i kiseonikom bogatije vode. Tada ih tamo treba i traziti. Leti se vracaju nazad i
treba ih traziti u plicim delovima reka u kojima voda pojacano zubori, na preliv-
nicama, branama i ustavama. Sa jeseni je pravo vreme za dubinski lov mrene u
vecim rekama. Idealno vreme za lov mrena je predvece i noc, ali i dan nakon kise
kada je voda mutna.
U pogledu mamaca prilicno je izbirljiva. Uzima hleb, gliste, crvice,
rovce, kukuruz, dud(redje), kastere, seme konoplje, ali i razni mamci jakog mirisa
kao sto je sir i mesni narezak. U mutnim vodama odlicno se pokazao durbak.
Konoplja i kasteri kao i konoplja i kukuruz secerac kao primama i mamac su se
pokazali kao idealna kombinacija. Imajte na umu da su mrene izuzetno
prozdrljive. Za primamu potrebno vam je bar 2 kg semena konoplje i 1 kg kastera
za ceo dan pecanja. Izuzetno dobra kombinacija je da zabacite udicu namamcenu
komadicem mesnog nareska na mestu primamljenom semenom konoplje.
Ne smete da zaboravite da je mrena oprezna i pametna riba. Ugleda li
nas pobeci ce. Ucini li joj se mamac ili deo pribora sumljivim nestace iz vaseg
vidokruga. Vas prilaz pecanju mrene moze biti statican ili mobilan. Kod mobilnog
metoda idite od mesta do mesta na svakom se zadrzavajuci maksimalno 20 minu-
ta. Koristite onoliko olova koliko vam je potrebno da mamac legne na dno. Mrena
se moze pecati na vise nacina: na plovak, dubinskom metodom, varalicom, kotrl-
janjem, na zastavicu, cekom i plutajucom strunom.
Lov mrene na plovak nije staticnog tipa. Mamac treba oziveti stalnim
pomeranjem vrha stapa. Cilj je voditi mamac po dnu da skakuce i na taj nacin
privlaciti ribu. Najlon treba da je uvek blago zategnut i kontra je pri prvom trzaju.
Na ovaj nacin pretrazuje se dno, a kako je struja na mestima gde se mrena peca
jaka i sama nosi plovak, treba paziti da ne dodje do kacenja udice za dno. Mesto
treba primamiti smesom od nakvasenog bajatog hleba, sa crvicima, glistama i
kukuruzom. Stap za ovu svrhu treba da je tanak i osetljiv, dug preko 3 m, najlon
debljine 0,30 mm, a udice od 10 do 6. Olovo ide iznad udica prema stapu i mora
lezati na dnu kako bi se osiguralo da i mamci leze na dnu.
Pribor za pecanje dubinskom metodom je standardan i treba koristiti
nesto deblji najlon od onoga pri pecanju plovkom. Na kraju najlona postavlja se
olovo od 80 do 100 g ili jos bolje poluzatvorena hranilica puna mesnih crvica. Na
dvadesetak santimetara iznad olova, ka stapu, treba postaviti udicu na predvezu
duzine 50 do 70 cm. Na ovaj nacin osiguravate da je mamac na dnu, da pri
povlacenju nece doci do kacenja olova i da ce trzaj mrene biti odmah vidljiv na
vrhu stapa. Moguce je postaviti jos jednu udicu iznad ove ili ispod olova, ali je
verovatnoca kacenja povecana. Od mamaca za dubinku nezamenljivi su komadi
sira trapista, rovac i glista. Ako je na udici rovac najbolje je spricom i iglom u
k|he ao|h odo 95
njega ubrizgati jod kojeg rovac u vodi ispusta i privlaci mrenu i druge ribe (klena,
soma).
Lov mrene na varalicu je speciIican. Potrebno je varalicu spustiti na
samo dno i po njemu je voditi. Sistem na kraju najlona je ovde vrlo bitan. Koristi
se klizece olovo, posebno neko od onih koje se slabo kace za podloge na dnu, pa
ispod olova treba na oko 30 do 40 cm vezati varalicu. Tehnika je sledeca: zabacu-
je se poprecno ili nizvodno na recnu struju i pusta se da voda odnese varalicu sto
dalje. Drzite najlon koliko toliko nategnut kako bi osetili kada je varalica pala na
dno. Nakon toga polako povlacite varalicu po dnu ka vama i to u skokovima.
Manevar je sledeci: povucete vrh stapa, varalica poleti i stane, pa opet ponavl-
jatepostupak. Od varalica najbolje je koristiti voblere velicine 2 do 5, vormove
(koji su i inace namenjeni ovoj svrsi), male cikade i kasikare. Leptiri su se pokaza-
li kao lose resenje.
Lov na kotrljanje podrazumeva kombinaciju tehnike sa plovkom i
dubinske metode. Sam sistem je isto vezan kao i kod dubinske metode, sa tim da
se koristi okruglo olovo manje tezine koje se slabije kaci za dno. Predvez se veze
preko vrtilice da ne dodje do uvrtanja najlona. Sistem se zabacuje uzvodno i pusta
da padne na dno. Najlon i ovde treba da je blago zategnut kako bi znali kada je
doslo do dodira sa dnom. Nakon toga, pusta se da jaka struja nosi, "kotrlja",
mamac po dnu. Kada mamac bude dovoljno nizvodno od vas, vadite ga i ponav-
ljate radnju. Kontrira se iz ruke na svaki trzaj ribe.
Za lov na zastavicu pretrazivanjem koristi se ista tehnika kao i kod lova
kotrljanjem, sa tim da ovde postoji zastavica, krpica crvene boje, koja jasno, u
plitkoj vodi pokazuje lokaciju mamca. Sistem za ovo pecanje sastoji se od
okruglog olova tezine 1,5 do 4 g na kraju najlona, a na 10 do 30 cm od olova ka
vrhu stapa postave se dve udice na predvezu duzem od 40 cm. Iznad njih postavl-
ja se zastavica na samom najlonu.
Za lov na zastavicu cekom koristi se isti sistem kao i kod lova
pretrazivanjem, sa tim da se ovde sistem zabacujte nizvodno i postavte u drzac ili
drzi u ruci. Najlon treba da je blago nategnut, a zastavica ovde ima Iunkciju pokre-
taca, odnosno animatora mamca, eIekat slican pomeranju vrha stapa pri pecanju
plovkom.
Kada krenemo u ribolov na mrenu cekom, potrebno je naci mesto gde je
ima. U prolece, u vreme parenja, mrene se okupljaju da bi se parile. To je odlicno
vreme, da na jednom mestu naidjete na veliki broj riba. Pretrazite reku, i nemojte
biti razocarani, ako pronadjete samo sitne primerke. To su muzjaci, i sigurno je da
su i zenke negde u blizini. Neposredno pre parenja, mrene imaju veliki apetit i tada
ih je lako pecati. Nakon mresta, jata se rasturaju i tada se love pojedini primerci
90 k|he ao|h odo
koji nastavljaju da zive usamljenickim zivotom. Pravo mesto za ribolov mrena su
panjevi i prepreke u vodi, kao i najdublja korita reka. Pre nego zapocnete ribolov,
pronadjite pogodno mesto sa tvrdom podlogom i bistrom vodom. Ovo mesto treba
da bude sto blize mestu gde se mrena inace zadrzava i koje smatra bezbednim,
kako bi bila sto opustenija. Ovo mesto mora da bude potpuno cisto, ali cistina ne
sme biti velika jer ce se riba uplasiti. Pocnite sa primamom i sacekajte da se ribe
pojave. Posmatrajte njihovo ponasanje i koju primamu najradije uzimaju. Riba ce,
kad se prvi put pojavi, uzeti primamu i napustiti mesto. Nakon 30 do 45 minuta,
doci ce ponovo i opet uzeti deo primame pa otici. Ovakvi ciklusi ce se ponavljati,
ali ce ostajanja biti sve duza, a dolasci sve cesci. Potrebno je biti strpljiv kako se
riba ne bi na pocetku uplasila. Nije lose sacekati noc na bistrim vodama, dok je
kod mutnih moguce pecati i preko dana i u sumrak. Mamac koji koristite ne sme
se nalaziti u primami. Za dnevni ribolov mesni crvici su najbolji mamac i prima-
ma, ali vam za jedan lov treba oko 1,5 litar crvica. Za nocni ribolov, sasvim su
dobri i boili i kupovna pasta specijalno pravljena za mrenu.
Mlinovi, brane i ustave su na sporim vodama mesta gde one poprimaju
osobine brzih planinskih potoka i reka. Zbog velike kolicine kiseonika u vodi, i
obilja hrane ribe vole da se zadrzavaju oko ovih mesta. Mrena, riba brzih i bistrih
voda, jednostavno ne moze da propusti ovakvo mesto, a posebno voli da se
zadrzava ispod vrela, sacekujuci hranu koja pada. Centralni tok je najjaci, ali pri
dnu njegova jacina nije ni nalik na onu na povrsini. Bas taj deo toka vole da koriste
klen i mrena. To je mesto gde se mrena nalazi u popodnevnim satima i u toku leta,
nakon napustanja vrela gde se nalazi izjutra. U bocne strane toka mrena odlazi
samo kada je voda mutna ili posle kise. Bocne strane toka, koje su najblaze, nasel-
jene su deverikom, bodorkom, mrenom, klenom, smudjem i stukom. Naravno dev-
erike biraju najsporije delove, dok se klenici nalaze u najbrzim. Postoji jos jedan
dobar nacin za pronalazenje mrena, a to je:gde su panjevi tu su i mrene. Prihrana
u ovim vodama je najveci problem. Za lake tipove primame, treba koristiti hranil-
ice kojima je moguce spustiti hranu na zeljeno mesto. Kod krupnije primame,
moguce ju je vezati na strunu i spustiti je na dno vode. Za mutne vode, rak je ide-
alan mamac za mrenu. Pri lovu mrena kod brana, ustava i mlinova, zbog jacine
vodenog toka, koristite najlon vece nosivosti od one koju diktira velicina riba koje
ocekujete.
Kao primama za mrenu najcesce se koriste mesni crvici, kasteri, kuvana
zrna konoplje i zrnevlja zitarica. Mamci se bacaju looseIeed tehnikom (rasipan-
jem) po prostoru na kome vozite vas sistem sa udicama. Ukoliko je to mesto
predaleko, treba koristiti pracku.
k|he ao|h odo 97
v|nbo v|nbo
hosdrd
ouoordk
ugr|cd
ogr|cd
guo|cdsld dever|kd
p|dvoros
s|j|vdr
ouoordr
c|gdrkd
popdd|kd
oojr|k
0
osara naseljava vode srednje i severne
Evrope, a ponekad odlazi cak i u brak-
icnu, pa i u morsku vodu. Ipak najcesce
zivi u istim vodama u kojima zivi i mrena. Treba
ih traziti u brzem vodenom toku. Leti se rado zadrzava u vodi bogatoj kiseonikom,
znaci mogu se naci kod brana, ustava i mlinova. U plicacima se mogu spaziti nji-
hovi srebrni bokovi kako bljeste, dok pokretima tela kidaju alge sa dna.
Prosecna duzina nosare je 35 cm, retko do 50 cm i tezine od 1,5 kg, a
najveci primerci mogu teziti i 2,5 kg.
Najvidljivija odlika nosare je njena gornja usna produzena u obliku
nosa. Po njoj je i dobila ime. Neiskusni ribolovci cesto nosaru zamene sa skobal-
jem, koji nema izrazen nos. Nos je kod nosare tamnoplave do crne boje.
Glava i ledja nosare se tamnosivi koji prelaze preko bokova sve do sto-
maka koji je potpuno beo. Telo joj je pljosnato, ali vitko.
Za vreme mresta, nosare se okupljaju u jaka i kompaktna jata i krecu
uzvodno u bistre i hladnije vode. Ovo ponasanje je slicno ponasanju mrena. Jedino
sto treba znati, je to da u tim periodima nosara retko uzima hranu i cesto je to Irus-
trirajuce saznanje za ribolovce.
|ov nosore
Kada krenete u lov na nosare imajte uvek na umu da su to jatne ribe i da
prvo treba da pronadjete jato. A jato je tamo gde je hrana. Kako se nosare
uglavnom love u bistrim i plicim vodama, pridjite koliko mozete jatu pazeci da ga
ne uplasite.
Prihrana je neophodna u lovu nosara. Cilj je jato sto duze zadrzati na
mestu pecanja. Koristite teze tipove primame koje u sebi nemaju materije koje
pomazu raspadanju iste. Takodje umesite tako da bude sto je moguce tvrdja da bi
se nosare duze njome bavile. Primamu bacajte uzvodno u odnosnu na mesto
98
ribolova kako ne bi pod uticajem jake struje pala nize od zeljene tacke pecanja.
Nosare su pretezno vege-
tarijanci pa su im glavna hrana
zelene koncaste alge, koje struzu sa
kamenog dna. Jedno od pravila,
koje vazi za mnoge ribe koje se
hrane algama, je da kada je dno
obraslo algama ribe su site i tesko
ih je uloviti. Pored algi nosare
prozdiru larve insekata, racice,
crvice ili gliste koje im ribolovac
ponudi, kukuruz, noklu, hlebnu
ruzu ili prokuvanu psenicu.
Pri ribolovu nosara
koriste se sve tehnike koje se
koriste i za mrenu, ali se ipak
najcesce koristi lov plovkom i lov
sa zastavicom.
Za lov plovkom koriste
se Iiniji stapovi, i manji plovci,
sitne udice velicine 16-20, osnovni
najlon 0,15 do 0,2 mm i predvez od
0,12 do 0,14 mm. Mamac se baca
uzvodno i pusta da skakuce po dnu.
Vodeni tok nosi plovak, a pecaros u
rukama drzi stap i na najmanji trzaj
kontrira.
Za lov zastavicom koristi se isti pribor kao i sa plovkom sem sto se
umesto plovka privezuje crvena krpica ili vuneni konac na oko 1 do 2 m od kraja
najlona. Eunkcija ovog dodatka je da ozivi mamac na dnu. Takodje se koristi olovo
tek one tezine koja omogucava dovoljno daleko zabacivanje. Baca se isto kao i sis-
tem sa plovcima, uzvodno, najlon se uvek drzi blago zategnut, a kao indikator trza-
ja koristi se prst na najlonu. Kontrira se na svaki trzaj.
k|he ao|h odo 99
Specijalisti za ovu ribu pokusavaju vec
decenijama da ovu ribu prevare na njenu
omiljenu hranu-alge. Udice pokrivaju
pazljivo ocupanim zelenim algama. Ako
ovaj najprirodniji mamac za nosaru izdrzi
izbacaj i vodenu struju, onda je ulov
obicno zagarantovan. Posto se ovaj
mamac lose drzi na udici, neki specijalisti
se kunu u specijalne smese od algi. Zato
se alge pomesaju sa rastopljenim zelatin-
om i posle hladjenja mase sece se na sitne
komade. Neki ribolovci cak mesaju alge
sa vatom, da bi se bolje drzala na udici.
Trud se isplati, jer tamo gde su nosare u
velikom broju, moguc je bogat ulov.
Nosare su pri jasnom letnjem danu
posebno oprezne i mogu se prevariti samo
uz pomoc Iinog pribora i sitnih mamaca.
Bolji izgledi za ulov su u prolece ili kasno
leto i to u dubljim delovima vode.
Kapitalne nosare su odlicni borci i
neretko ih ribolovac zameni sa snaznom
mrenom ili jazom.
||jor
gdg|cd
p|zor
0
ajmanji predstavnik sarana. Zivi u svim
vodama dunavskog i jadranskog sliva.
Cvrste gradje, okruglog trupa, male
glave i sitnih krljusti, kojih po stomaku nema.
Boja mu se cesto menja. Osnovna boja na ledjima mu je tanozelena ili prljavosi-
va, a celo telo mu je posuto sitnim sivim pegama. Glava mu je kod usta karmincr-
vena, kao i prsa. Zlatna pruga pocinje od ociju i ide bokom sve do repnog peraja.
Naraste najvise do 12cm, a u proseku svega 9 cm.
Zivi u bistrim rekama sa pescanim i sljunkovitim dnom. Uvek se
zadrzava u velikim jatima. Ako se u toku leta voda jako ugreje, jata se sele ka
izvorima gde je voda hladnija.
Moze se koristiti kao hrana, mada mu je meso blago gorko, ali i kao
odlican mamac, pri cemu treba paziti na njegovu osetljivost na dubinu vode. U rib-
njacima se koristi kao ziva hrana.
|ov p|joro
Pior se lovi najIinijim priborom, najsitnijim udicama namacenim naj-
manjim glistama ili kuglicama hleba. Pre pecanja u vodu treba rasuti sitne mrve
hleba kako bi se jato okupilo.
Najcesce se lovi cerencem. U sredinu rasklopljenog cerenca stavi se
komad hleba ili tonuce primame i baci uz obalu gde se ribe jate. Nakon desetak
minuta, polako i pazljivo se priblizimo cerencu i naglim trzajem izvlacimo ga
napolje. Ukoliko je hleb suv ili sa mnogo korice, nece tonuti, pa treba najlonom ili
nekim kanapom privezati grumen za mrezu. Na ovaj nacin mozete uloviti veliku
kolicinu piora. Nemojte preterivati jer brzo ugibaju, pa lovite onoliko koliko vam
stvarno treba.
Kao keder pior se moze koristiti samo u hladnijim i kiseonikom punim
vodama. Pijor je izuzetno osetljiva riba i vrlo brzo ugiba na udici.
|hox|nus phox|nus
100
-
ku|||us p|gus v|rgo
||ol|cd
crverperd oe||cd
p|dlr|cd
8||zos|ed|on |uc|operco
8||zos|ed|on vo|gens|s
8mud
oo|cr| smudj
smudj kdmerjdr
vo|g|r smudj
I
mudj je poreklom iz voda reke Elbe koja
se uliva u Aralsko more. Odatle je done-
sen u zapadnu Evropu i Ameriku. Dve su
osnovne vrste smudjeva kod nas. Prvi je
rasprostranjeniji obicni smudj, a drugi je smudj kamenjar.
Stizostedion lucioperca - obicni smudj: Zadnji ugao vilica ne doseze
nivo zadnje ivice oka. Obrazi nose krljust na sebi. U bocnoj liniji se nalazi 70-83
krljusti. Zivi u omanjim jatima, u najdubljim delovima reka u njihovom donjem
toku. Najvise mu odgovara peskovito i kamenito dno. Prilagodljiv je, pa moze
ziveti i u brakicnim vodama i vestackim jezerima. Moze da naraste do 1,3 m
duzine i do 15 kg mase.
Stizostedion volgensis - smudj kamenjar: Zadnji ugao vilica doseze ili
premasuje zadnji ugao oka. Bocni delovi glave nisu skroz, vec samo mestimicno
obrasli krljustima. U bocnoj liniji se nalazi 80-97 krljusti. Naraste do 50 cm i
1,4kg.
Smudju je neophodna voda bogata kiseonikom da bi preziveo i tada
moze podneti velike toplotne ekstreme, pa cak i 35
O
C. Najvise voli dubinu od 4 m,
a kada voda nadolazi priblizava se obali u podrucja dubine od 1 do 2 m.
Zivotni vek smudja je 17 godina.
|ov snudjo
Tipicna hrana smudja su bodorka (Rutilus rutilus), balavac (Gvmnocephalus cer-
nua) i grgec (Perca fluviatilis). U prolece, smudjevi, posebno sitniji primerci, rado
uzimaju i gliste i krupnije puzeve.
Zbog vrlo dobro razvijenog sloja sudovnjace oka, smudj ima sposobnost
relativno dobre vizuelne orijentacije i u mutnoj vodi, kao i u uslovima lose osvetl-
jenosti, sto mu omogucava da lovi ribu u svim uslovima i na svim lokacijama. Leti
se intenzivno hrani ujutru, dok se sa priblizavanjem zime pocinje hraniti i pred-
112
vece. U toku zime aktivan je celog dana. Smudj se slabo hrani nocu i u podne. Plen
progoni iz dubine, nikada se ne bacajuci po povrsini.
Sezona najboljeg lova je od juna pa sve do prvih mrazeva u novembru,
kao i u Iebruaru i martu, ako su ovi meseci blagi.
Srednje toplo, vlazno vreme, mutni i maglovit dan je idealan za smudja.
Kad je visoka voda treba ga traziti u vecoj dubini u priobalju pod potopljenim
vrbama tokom veceg dela dana, a to je obicno sa proleca i sa jeseni. Kad je voda
niska, vredi ga cekati uvece iza prepreka koje prave limane i oko rtova. U bistrim
vodama peca se nocu.
Odmah po otvaranju sezone u kasno prolece deIinitivno najbolje mesto
za pecanje smudja je zapenjena voda ispod vodopada. Tu se odrasli kapitalni
smudjevi okupljaju u velikim jatima i pecaju se na zivog kedera. Nakon proletnjeg
okupljanja oko vodopada, u cijoj blizini su se izmrestili, smudjevi napustaju ovak-
va mesta i pocetkom leta se povlace u mirnije i dublje vode. Tokom letnjih mese-
ci trebalo bi pecati na mestima sa sljunkovitim dnom ili jakim padom dubine.
Obratite narocitu paznju na potopljena ostrva, jer je upravo to struktura
koja proizvodi bogat ulov tokom cele godine.
Karbonski tvrdji stap duzine od 3 do 3,5m namenjen pecanju sarana ili
stuke je idealan je za smudja. Smudj pruza lep otpor, ali nije snazan. Iz tog razlo-
ga, najlon nosivosti 3,6 kg je sasvim dovoljan. Ukoliko u vodi ima dosta poto-
pljenih panjeva, potreban je najlon nosivosti 5 kg. U ovim vodama pazite da se
najlon ne vuce po vodi. Udice velicine 8 do 10 su idealne.
Mrtva ribica je najbolji mamac za smudja u toku cele godine. Mozete
koristiti bilo koju slatkovodnu ribu, ali su mu bodorka, balavac, jegulja i grgec
omiljeni. Morska riba kao sto su tune i sardine nisu dobri mamci za smudja, mada
ce privuci mnoge druge ribe. Velicina mrtve ribe treba da da bude izmedju 8 i 10
cm i tezine do 60 g i treba je spustiti na samo dno vode. Mamac otezajte olovom
kako bi sigurno legao na dno. Mozete koristiti sveze ili zamrznute mamce.
Metod 'ozivljavanja mrtve ribe su 1967. godine izmislili Albert
Draskovic i Henri Limouzin. Osnovu ovog sistema cini jig glava. Udicu provucete
kroz riblja usta, kroz telo i kroz stomak izvadite vrh udice napolje. Jig
vezemtepreko vrtilice za glavnu strunu. Na istu vrtilicu postavite jednu ili dve
trokrake udice na predvezima ne duzim od polovine duzine kedera. Mamac bacate
Iinim stapom duzine 2,5 do 2,7 m. Pustite ga da padne na dno, sto identiIikujete
blagim opustanjem najlona. Ozivljavanje se radi naglim trzajem vrha stapa nagore
i namotavanjem najlona. Na ovaj nacin riba kao da skakuce po dnu glumeci
bolesnu ribu.
Ukoliko je dno sa dosta prepreka, granja i panjeva, umesto jiga moze se
k|he ao|h odo 113
koristiti i specijalno nekacece olovo u obliku bumeranga. U ovom slucaju olovo
uvek grebe po dnu, dizuci mulj i primamljujuci smudja.
Za razliku od mrtvih mamaca, zivi treba da budu iznad dna na 30 do 60
cm. Zabacite sto blize nekoj podvodnoj prepreci. Priblizite se vodi i potrazte bro-
jna jata sitne ribe. Smudj mora da bude u blizini. Standardno vezivanje sa klizecim
olovom se koristi kada se peca sa zivim mamcem. Olova moraju da budu laka, 20
do 30 g, jer ce smudj odustati od mamca ako oseti otpor. Plovak treba da bude
polistirenski, velike nosivosti i do 60 g.
Dubinski metod se moze koristiti za pecanje sa mrtvom ribicom.
Najbolje je na kraj najlona postaviti olovnu virblu. Na nju postavite predvez
duzine 40 cm i dve trokrake udice. Mrtvu ribu ili parce pricvrstite na udice. Iznad
mamaca postavite jedno vece ili vise manjih olovaca da drze mamac i najlon prip-
ijene na dno.
Ukoliko znate da je dno
puno panjeva, koristite pre plovak
neko dubinsku metodu. Sistem koji
vezete na plovak je bitan. Moze se
koristiti isti nacin vezivanja kao i
za lov dubinskim metodom, sa tim
da virbla mora biti te tezine da
optereti i ispravi plovak, ali se
moze napraviti i drugaciji sistem.
Na kraj najlona postavlja se laka
virbla, a onda se na nju kace dva
predveza. Jedan duzine 70 cm na
kome se nalazi olovo tezine 20 g, a na drugom duzine 30 cm, postavlja se trokra-
ka udica i mamac.
Moze se pecati varalicom u obliku metalne kasike ili male ribice.
Varalica mora da lici na prirodnu hranu koju smudj moze da nadje u svojoj okoli-
ni.Ukoliko varalicarite u jesen treba koristiti krupnije varalice. Dobro su se
pokazale Risto Rap, Rattlin` Eat Rap,Tail dancer kao i razne "zvecke"- varalice
koje proizvode zvuk. Na nasim vodama dobro su se pokazali Zoranovi vobleri za
smudja velicine 5 i 9 cm,sivo-plave i braon nijanse. Kada se lovi na spinera iza
njega na udicu treba postaviti glistu ili vecu pijavicu. U rano prolece plitkoroneci
vobleri kao Rapala, Rebel ili Thunderstick vode se brzinom koja je jedva dovolj-
na da vobler radi. Sa vremena na vreme povucite stap da varalica napravi pauzu u
radu sto moze naterati smudja da napadne varalicu. Ova tehnika je dobra ako je
voda duboka od 1,5 m do 3 m.
114 k|he ao|h odo
U snaznim i brzim rekama, zabacite plo-
vak uzvodno blize obali. Plovak ce sam
naci mesto. Nakon stabilizacije plovka
namotajte suvisan najlon.
Smudj je na dnu i krece se u jatu
Prezentujte sporo, sto sporije mozete
Ziv keder je najbolji mamac
Ako ne pecate na kedera, mamac neka
bude preovladavajuce zute boje
Pecajte nocu, u ranu zoru ili kasno
popodne
Smudja mozete loviti i na silikonske varalice, sedove, twistere i vor-
move. Tehnika lova vormovima se primenjuje na onim mestima gde je dno tesko,
puno granja i prepreka pa bi drugi sistemi kacili. Za postavljanje vorma koriste se
specijalne udice sa zakrivljenim vratom. Vrh udice se uranja u telo vorma, i na taj
nacin ne moze doci do kacenja. Sam vorm sistem klizi po vratu udice i odskakuje
od podloge. Slicno jigu i vorm ima olovnu glavu, koja nije deo udice i koja se
posebno montira. U slucaju teksas sistema, glava se nalazi na samom vratu udice
i vorm najvise lici na twistera. Ovaj sistem je pogodan za cvrsta dna. Kada je dno
muljevito, koristi se karolina sistem. Glava vorma se kaci na kraj najlona i na nju
se postavlja vrtilica. Veze se na virblu predvez od najlona od 0,5 do 1,5 m. Na
predvez se vezuje vorm udica i sam vorm na njoj. Ovako vezan sistem nece
potonuti u mulj. Pri zabacivanju, cilj je vorma sto pre spustiti na dno, pa ostavite
najlon slobodno da izlazi iz masinice, sve dok vorm ne padne na dno. Nakon toga
polako namotajte najlon i ostavite nekoliko sekundi da vorm lezi na dnu. Vrh stapa
povucite nagore oko 40 cm. Brzina povlacenja treba da je manja od brzine pri kon-
tri. Morate osetiti rad vorma. Opet spustate vrh. Vorm tada ide nadole i kada padne
na dno namotajte najlon. Na ovaj nacin pretrazujete dno u koracima. Pauza na dnu
moze biti mirna, ali mozete i da vibrirate vrhom nakon sto zategnete najlon. Dno
pretrazujte tamo gde bi riba mogla da bude. Imajte uvek na umu da smudj na
cistinu izlazi samo ako nema podvodnih struktura i rano u prolece kada prilazi
plicacima da bi se hranio. U ovom drugom slucaju, smudja cete vrlo tesko naterati
da zagrize bilo sta.
Ribolov sa jig glavom je dosta slican ribolovu sa vormom. Ukoliko
koristite jig-a sa olovnom glavom, svakako najbolja prezentacija se postize kad
pustate jig da "odskace" od dna. Povucite jig u kratkom trzaju, a zatim ga pustite
da padne na dno. Na dnu ga ostavite da miruje par sekundi, a zatim opet povucite.
Nastojte da radite sporo i da ostavite jig da miruje na dnu, jer smudj vrlo cesto
uzima kad je jig u mirovanju. Od glava jiga najuniverzalnija varijanta je okrugla,
trouglasta. Metak sed se preporucuje za brzotonuce varjante, stand-up za tvrda,
ravna dna. Za zimski ribolov preporucuju se Sesi sajner, Ein sed, Sesi sed i Orkin
Sed.
Drugi metod je ako koristite jig sa plutajucom glavom. U ovom slucaju
vam je potrebno klizno olovo koje ce drzati predvez sa jig-om na dnu, a u isto
vreme omogucava vam da vrlo precizno odredite kad ga je smudj uzeo da bi
pravovremeno reagovali. Povlacite predvez na "potez", ne vise od metra, a zatim
namotajte visak najlona i sacekajte izvesno vreme da se jig podigne. Kad ste
procenili da se podigao i stoji uspravno, povucite opet.
k|he ao|h odo 115
8om
k
vropski som naseljava sve reke Evrope
koje se ulivaju u Severno, Balticko,
Crno, Aralsko i Kaspijsko more. Takodje
naseljava brakicne vode Baltika, Crnog i
Kaspijskog mora. Ovo je termoIilna vrsta. Najveca je recna riba kod nas uz jesetru
i morunu. Naseljava reke, jezera, mrtvaje, vece bazene. Voli mirna i duboka mesta
u rupama u glavnom toku i mesta zasticena panjevima i granama. PreIerira meko
dno.
On uopste ne lici na svoje rodjake u svetu. Ima veliku spljostenu glavu
sa sitnim ocima i velika usta sa sitnim zubima. Ima sest brkova od kojih su dva na
gornjoj vilici i znatno su veci nego oni u donjoj. Telo mu je golo i ljigavo i prema
repu sve tanje i pljosnatije. Ledja su mu sivomaslinasta, a stomak beo sa plavom
nijansom. Moze imati nepravilne pege.
Svastojed je, a glavnu hranu mu cine ribe, zabe, rakovi, sisari, a lovi i
ptice koje slete na vodu. Pretezno lovi nocu i za vreme snaznih i bucnih oluja kada
krece kako u jaku struju, tako i u plitka mesta. Danju se odlucuje za lov samo ako
je vreme oblacno. Problem soma je los vid, te hranu vise nalazi pipanjem i
izuzetno osetljivom bocnom linijom kojom oseca i najmanju vibraciju u vodi.
Som se iz zimskog sna budi kada temperatura vode poraste na 18
O
C.
Idealna temperatura vode za soma je 28
O
C i on se pri njoj najbolje oseca.
Mresti se u maju i junu, sto zavisi od temperature vode koja treba da
bude od 19 do 24
O
C. Mresti se u parovima u gnezdu velicine 1x1 metar i visine
oko 75 cm. Ikra je lepljiva i lepi se za materijal od kojeg je gnezdo napravljeno,
pa je zenka u mogucnosti da je cuva dok se mladi ne izlegnu.
Najcesca lovna velicina soma kod nas je jedan metar i masa od 10 kilo-
grama. Najveci ikad ulovljeni som bio je dugacak 5 m i tezak 400 kg. Kod nas je
zabelezen slucaj da je u Dunavu kod Apatina 1958.godine ulovljen som mase 208
kilograma na stari alaski nacin.
8||urus g|on|s
110
|ov sono
Som je snazna riba koja se nicega i nikoga u vodi ne plasi. Veliki somovi
su toliko snazni da se desava da covek nema dovoljno snage da ga izvuce na obalu.
Takav som ukoliko se lovi iz camca moze toliko biti snazan, da motor na camcu
ne moze da mu se suprotstavi. Cesto, jedino resenje za ribara je da pusti soma na
slobodu. Nisu retki ni slucajevi da som pocepa ribarsku mrezu i ode.
Sportski ribolovci, sa druge strane, love soma samo alatima koji imaju
udicu. U ove alate spada i bucka koja se koristi iz camca. Smatra se da je najbolje
vreme za lov soma jul i avgust.
Som se moze loviti na sve mamce koji vam padnu napamet. Ide toliko
daleko, da se domaci sapun (onaj koji se pravi od kostiju) smatra tradicionalno
dobrim mamcem za soma. Ipak najcesci mamac je crna glista, pijavica, durbak,
rovac, riba ili parce ribe, zaba. Po nekim izvorima, najbolji mamac za soma je
manic.
Tehnike za lov soma su mnogobrojne, ali se najcesce koristi lov buckom,
varalicarenje, lov na mrtvu ribu, dubinski metod (ovde su date verzije g. Vucica
i 'pop-up), plovkom, lov na zivu ribu i lov sistemom bez olova.
Kao mamac za bucku upotrebljava se rovac, mrmorak ili ribica. Bucka
je jedno parce drveta obradjeno tako da sa jednog kraja ima rukohvat koji se nas-
tavlja delom koji je potpuno pljosnat i na kraju se naglo zavrsava sa prosirenjem u
obliku potkovice. Ovom potkovicom se udara o vodu i stvara speciIican zvuk koji
izaziva soma i pokrece ga u akciju. Sastavni deo bucke je jos i parce kanapa koje
sa jedne strane ima omcu gde se vezuje dugacki kanap, a sa druge strane se vezu-
je veca i jaca udica iznad koje se pravi crvena kicanka. Na kanap iznad kicanke se
nanize dvadestetak olova velicine i oblika spljostenog klikera, a na udicu stavi
komad sundjera tako da pokrije vrat udice. Kada se lovi, ovaj deo bucke se vezu-
je omcom na jedan dugacak i jak kanap za ciji se drugi kraj veze veca prazna plas-
ticna kanta. Ova kanta sluzi kao lokator za soma, ukoliko ne mozete strunu
zadrzati u ruci. Veliki som je toliko snazan da bez problema vuce camac po vodi.
Ovakvog soma je ponekad bolje pustit da sam ide, ne bi li se izmorio, a njegov
polozaj odredicete po polozaju plasticne kante na povrsini.
Som se uspesno moze loviti i varalicom. Najbolji period za to su maj i
jun. Za lov soma varalicom mora se upotrebljavati jak pribor i dobre varalice.
Varalice za soma spadaju u grupu morskih varalica. Duzina treba da im bude od
10 do 15 cm i treba da budu teske od 20 do 90 g. Sem leti, kada se som priblizava
obali i lovi na povrsini i kada je moguce koristiti kasike, som se lovi na tonuce
voblere. Preporucuje se upotreba Meps Anglia long br.5, zutog ili narandzastog
Giant Killera, Zoranovih voblera 7,9,11,13 cm jakih boja (crvena,zelena,zuto-zele-
k|he ao|h odo 117
na), dvostrukih kasika, Blue Eox Super Vibrex br.6 metalno obojenog i sa dodat-
nim kleperom i kombinacije kasike i seda. Takodje dobro su se pokazale 90
gramske Yann kasike, 30 gramska Eira, Toby i Rapala Inokoo. Stapovi za soma su
dugi 3 do 3,5 m sa masinicom sa long kast spulnom koja ima spulnu kapaciteta 250
m promera 0,40 mm. Zabacivanje se moze vrsiti iz camca i sa obale. Ukoliko se
vrsi iz camca, mora se paziti da se ne uznemiri riba neprirodnim zvucima, koji
poticu od udaraca ribara i opreme o dno barke. Zabacuje se sto dalje i nakon pada
varalice u vodu, ona se pusta da potone do dna. Povlacenje je lagano, tek tom brzi-
nom da varalica zavibrira. Ukoliko dodje do trzaja, izvlacenje grdosije se obicno
sastoji od dve Iaze. U prvoj je potrebno, sto pre soma odvojiti od dna i dovesti na
povrsinu da "proguta" vazduh. Ovakav som, sada nece preplasiti ostale u jatu.
Nakon toga sleduje polako i postepeno izmaranje ribe.
U toku dana i za vreme hladnijih meseci, som nece pojuriti za varalicom.
Jedino sto nam preostaje je da na tonucu jig glavu montiramo mrtvu ribicu i
pokusamo da pogodimo rupu u kojoj je som. Ukoliko se mamac pravilno prezen-
tuje, somu ispred usta, rado ce ga uzeti. Mamac se vodi isto kao i varalica i koristi
se isti pecaroski pribor.
Som se moze loviti i dubinskom metodom g. Jovice Vucica. Na kraj
najlona veze se olovo, dok se dve udice vezu iznad olova. Prva na 20-tak san-
timetara iznad olova druga 20-tak santimetara iznad prve. Udice su velicine 2 ili
3. Podvezi su kratki oko 10-15 cm da se ne bi prilikom zabacivanja uvrtali oko
osnovnog najlona. Udica se mamci durbacima. Mamac prilikom mamcenja navuci
na udicu do tri puta, sirim bodom. Paziti da rep ostane slobodan kako bi mahao u
vodi. Durbak je za razliku od pijavice mnogo bolji mamac, jer se u vodi siri i
viori,dok se pijavica grci. Pored soma na ovaj mamac moze doci i saran i klen.
Pecanje se odvija nocu i to je najbolje poceti oko 19.00h i zavrsiti ga do 22.00h.
Na vrhu svakog stapa postavlja se zvono za signalizaciju. Najlon se drzi maksi-
malno nategnut, ali tako da ne povija stap. Stapovi se smestaju u drzace pod uglom
od oko 60 stepeni. Peca se sa do tri stapa. Kontrira se na jaci trzaj, ne na pipkan-
je.
Dubinski metod se koristi onda kada znamo gde se riba nalazi ili pred-
postavljamo mesto kuda ce proci. Sa druge strane dubinski metod tacno postavlja
mamac na zeljeno mesto i dubinu. Po pravilu se koristi klizece olovo, vezano na
bocnom predvezu duzine od 50 do 80 cm preko virble, dok se na glavnoj struni
vezuje udica sa mamcem. Olovo treba da stoji iznad mamca, dajuci mu dovoljno
slobode. Dubinskim metodom se po pravilu moze prezentovati veci broj razlicitih
mamaca, od kojih se najcesce koriste: debele crne gliste, vece klupko crvenih
glista ili grupa pijavica na udici 4 ili 5. Pokazalo se da som rado uzima mamac koji
118 k|he ao|h odo
ne lezi na samom dnu i da nikada
ne kopa po mulju. To je razlog sto
morate obezbediti da vas mamac
bude dobro vidljiv. Jedan od laksih
nacina je da koristite komadic
stiropora na vratu udice. Nakon
zabacivanja, ovaj komad ce izdiza-
ti udicu sa mamcem kao mini plo-
vak.
'Pop-up metod se
koristi na svim vodama, a posebno
na onima gde je dno prekriveno
debljim slojem mulja. Ovim
metodom moze se postaviti mamac
na proizvoljnoj dubini i daljini.
Na glavni najlon
postavite klizece olovo-bombu
minimalne mase 45 g. Nakon
njega, stavite veliku perlu. Na kraj
najlona vezite vrtilicu. Podvez
duzine 60 cm sa jednom udicom
vezite na vrtilicu. Za alku na udici,
vezite vrlo tanak najlon. Duzina
ovog najlona odredjuje na kojoj
dubini zelite da vam se nalazi
mamac pri pecanju. Na drugi kraj
tankog najlona postavite kuglu
stiropora.
Na udicu postavite
mamac i zabacite. Najlon nemojte
zatezati dok se sistem ne stabilizu-
je. Sistem je stabilizovan, kada se
kugla stiropora pojavi na povrsini
vode. Nakon toga polako nategnite
najlon. Ovim sistemom mozete
pretrazivati sve dubine vode na jed-
nom mestu, samo jednim zabaca-
jem. Polakim natezanjem najlona, pazite da ne pomerite olovo na dnu, mamac pri-
k|he ao|h odo 119
Ziva riba - bilo koja riba moze se koris-
titi kao zivi mamac, u svim slojevima
vode.
Mrtva riba - koristi se bilo koja riba,
cak i morska, cela ili u komadu, na dnu ili
na povrsini.
Durbaci - jedan ili veci broj durbaka,
uglavnom na dnu. Moze se medicinskim
spricom ubrizgati vazduh u njih kako bi
plutali.
Pijavice - ovo je mamac koga napada
samo som. Izuzetno je trajna.
Lignje - koriste se cele ili u parcicima,
na dnu ili da plutaju od dna na oko 10 cm.
Odsecite im glave i ubacite u tela.
Puzevi - nekoliko komada se kaci na
udicu, na dnu. Moze se pecati i bez olova,
ali tada treba koristiti indikatore trzaja.
Pre ribolova, nahraniti mesto komadicima
pusevog mesa.
Mesni narezak - mali komadi se koriste
kao primama, a na udicu se kaci jedan
komad velicine do jedne polovine konz-
erve. Provucite plasticnu cevcicu kroz
sredinu mesa. Kroz cevcicu postavite
najlon. Pri zabacivanju, cevcica stiti
narezak, koga bi najlon pocepao.
Boiliji - na vodama na kojima ima
sarana i gde se cesto peca na boilije, som
se vremenom navikne na njihov ukus.
Koristiti boilije od velicine oraha do
velicine jajeta. Pri spremanju u mesavinu
dodajte meso sardine.
Teleca dzigerica - zbog svoje mekoce
koristite cevcicu pri montiranju na udicu.
blizavate dnu, a laganim opustanjem, mamac se opet vraca ka prvobitnom
polozaju. Ovo je jedan od najeIikasnijih metoda pecanja soma.
Ribolov plovkom je moguc u onim mesecima i dobu dana kada som pri-
lazi obali i tu se u plicoj vodi hrani. Za sistem sa plovkom se koristi klizajuci plo-
vak ili vagler plovak. Na kraj najlona stavimo olovo, dovoljno da ispravi plovak i
da ono legne na dno. Ispod olova stavimo predvez sa par sitnih olova i udicu.
Mamcimo je standardnim mamcima, uz opcionu upotrebu stiropora.
Lov soma zivom ribom je u sustini lov soma dubinskom metodom i lov
soma plovkom , ali se u tom slucaju koristi ziva riba kao mamac. Interesantno je
na koliko nacina riba moze da se kaci. Postoji nekoliko karakteristicnih vezova:
jednokraka udica ispod ledjnog peraja, jednokraka udica kroz rep, trokraka udica
ispod ledjnog peraja, bilo koja od kombinacija trokrake i jednokrake koje su do
sada predstavljene i sniranje. Pod sniranjem podrazumevam da se iglom provuce
komad najlona kroz ledja ribe, ispod ledjnog peraja. Taj komad se savije, napravi
se omca i nakaci a udicu. Medjutim postoji jos jedan eIikasan nacin vezivanja zive
ribe. On se sastoji u sledecem: na kraj najlona postavite tesko olovo. Iznad njega
o najlon okacite neki veliki plovak, na dubini koja je jednaka dubini vode u kojoj
se peca. Sada se iznad tog plovka, ka stapu, postavlja jos jedan klizeci plovak koji
ima alku na vrhu ili mogucnost da se preko vrtilice povezu struna i plovak. Ispod
plovka se postavlja predvez. Sistem se zabacuje i sada keder moze da se pomera i
pliva nesmetano od stapa pa sve do mesta bacanja teskog olova. Za ovaj sistem se
koriste stapovi duzine od 3,3 do 3,6 m, jacine od 1,4 do 1,8 kg, sa masinicom koja
moze da ima 250 m najlona 0,50 mm debljine.
Lov sistemom bez olova je uspesan i jednostavan, ali retko koriscen
nacin. Za ovaj metod pecanja, potrebni su vam stap i masinica identicnih karak-
teristika kao i za dubinski ribolov. Osnovni najlon je monoIilament precnika 0,40
mm ili veceg. Podvez se pravi od Carp Silk-a ili Quicksilver-a nosivosti 13 kg ili
monoIilamenta nosivosti preko 9 kg. Ako je podvez od monoIilamenta provucite
ga kroz silikonsku cevcicu duzine 15 cm. Navucite je blago i na vrat udice kako se
ne bi pomerala pri zabacivanju. Podvez vezite na glavni najlon preko vrtilice.
Udica treba da je broj 2 ili veca. Pored ove opreme potrebni su vam i identiIika-
tori trzaja, i to majmuni, prsteni ili elektricni signalizatori. Nakon zabacivanja,
sacekajte da mamac padne na dno. Polako zategnite najlon, ali tako da ne pomerite
mamac. Postavite na najlon identiIikator trzaja. Kontrirajte cim riba pocne da nosi
mamac.
120 k|he ao|h odo
8urc|cd
surcdr|cd
surcdrkd
jdpdrsk| kdrds
jdpek
jdp|c
jdpdrdc
I
uncica je mala riba i danas vrlo brojna u
mnogim nasim vodama. Postojbina su joj
juzni delovi Severne Amerike. Zbog svog
neobicno atraktivnog izgleda prenesena je u
Europu kao akvarijumska ribica. Ljudskom nepaznjom rasirila se po prirodi gde se
izuzetno brzo namnozila, ozbiljno ugrozivsi mnoge nase autohtone vrste. Smatra
se tipicnim "ribljim korovom". Najbolje se snasla u plitkim toplim stajacim
vodama sa puno bilja, ali uspela se odrzati cak i u pojedinim hladnim salmonid-
nim vodama. Premda mala rastom (super kapitalci teze znatno manje od pola kilo-
grama) agresivne je naravi i grabljivog ponasanja. Hrani se svim vodenim zivot-
injicama koje uspe da ulovi i proguta ukljucujuci i mlad drugih vrsta riba. Za raz-
liku od vecine evropskih vrsta, suncanice pozrtvovano cuvaju svoju ikru i tek izle-
gle licinke od vecih riba. Zahvaljujuci tome, vrlo se brzo mnoze u vodama gde je
prelovom smanjen broj vecih grabljivih vrsta (stuka, som).
|ov sunc|ce
Za lov se upotrebljava lak pribor, najlon debljine 0,10-0,16 mm i udice
velicine 14-18. Od mamaca se koriste sitne gliste,crvi,komadici ribe.
Prihranjuje se i zadrzava konstantnim bacanjem manjih kolicina crva
(licinki muva), "Iuja" (licinki crvene boje), a ponekad i nekim posebnim vrstama
hrane, na bazi mlevenih crva, "kastera" i krvi. Najcesce se lovi direkt stapovima u
blizini obale. Premda pohlepne i prozdrljive, suncice su, medutim i dosta plasljive.
Ne vole da im neko uporno mase iznad glave. Po pravilu se najbolje love na
samom pocetku ribolova. Savet : pre nego sto pocnete loviti drugu ribu pazljivo
pregledajte plicak i pokupite suncice koje se tu nalaze. Kasnije se povlace u dubinu
ili pojedine zaklone u vodi odakle ih je cesto prilicno tesko izmamiti na otvoreno.
|epon|s sp.
121
0|pr|nus corp|o
8drdr
krdp
W
ivlja Iorma sarana potice iz Mandzurije
kineske provincije, odakle je naseljen u
reke Mediteranskog, Aralskog i
Kaspijskog sliva. Ovo je krupna, termoIilna
vrsta, koja se najbolje oseca u Suncem zagrejanim vodama nizih nadmorskih visi-
na. Saran je najznacajnija riba ravnicarskih reka kako sa sportskog, tako i sa gas-
tronomskog i privrednog aspekta. Od svih riba najcesce se nalazi na nasim trpeza-
ma ribnjacki saran-golac. Ribnjacki saran je selekcionisan da ima sto veci prirast
uz obilje hrane. U povoljnim uslovima postize velike tezine, ali mu borbenost nije
u srazmeri. Zakacen na udicu, brzo se predaje. Bira obicno kanale, jezera, pa i
mirnije reke, pa ga stoga u Dunavu redje nalazimo. Postoji i tzv.Ceski saran, koji
takodje spada u ribnjacke sarane. On ima krljusti, ali se mnogo razlikuje po obliku
od pravog divljaka. Zdepast je i ima izrazito strma ledja. Pravi dunavski oklagijas
je riba vretenastog oblika i naseljava gotovo sve nizijske reke. Iz Evrope je pre-
seljen u Severnu Ameriku i Australiju. Cesto ga zovu i "dunavski lisac", jer dugo
ispituje mamac,pa ga je tesko uloviti. Uboden na udicu, pronaci ce i najmanji
zapon u vodi da obmota najlon oko njega, a onda zbogom. Na kamenitim delovi-
ma reke drzace se dna da bi najlon prerezao na kamen ili skoljku. Njegovo telo je
gomila misica (ne predaje se do poslednjeg casa).
Kao svoje staniste, od koga se redje udaljava, obicno bira osuncana
mesta do dubine od 2 m gde ima potopljenih panjeva i stabala koja su duze vreme
u vodi. Ovakva drva su naceta crvima, koji su mu, pored skoljki i puzeva, glavna
hrana. Mresti se od maja do juna pri temperaturi vode od 15 do 20
O
C, u plicacima
obraslim vodenim biljem kao i na terenima koji su poplavljeni. Zenka polozi od
50.000 do 1.664.000 komada jajasaca. Cim se ribice izlegu, hrane se zooplank-
tonom, a vec pri velicini od 2 cm pocinju da se hrane na dnu reke gde traze larve
insekata, ali i delove biljaka i semenke. U Evropi, saran se hrani samo u toku tople
sezone. Kada temperatura padne ispod 8
O
C, saran prelazi u potpuno mirovanje.
122
|ov sorono
Pronaci ribu je najbitnija stavka u celom ribolovu sarana. Pretrazite vodu
u potrazi za mestima gde se saran baca i prevrce po vodi. Mehuri metana na
povrsini vode odaju hranjenje ribe na dnu, sto moze biti i saran. Danju se saran
sakriva blizu ostrva, sevara i trske kao i u delovima vode koje natkriva krosnja
drveta. Mamac bacen blizu tih mesta u toku dana cesto produkuje ugriz. U
dubokim otkopima, kao sto su mesta gde se vadila cigla, treba bacati mamac blizu
podvodnih terasa. Locirajte terase pomocu olova na kraju najlona i plovka. Jezera
su najbolja mesta za pecanje stvarno velikih primeraka.
Sarana je najbolje pecati leti do 10 casova ujutro, popodne od 16 casova
, a najaktivniji je nocu . Za pocetak, dobro je upoznati se sa izgledom dna gde se
peca. Ovo se moze uraditi plovkom i vecim olovom, koje se postavlja na kraj
najlona. Povlacenjem plovka nagore, i stalnim uranjanjem u vodu, moguce je
oderediti dubinu vode u svakoj tacki.
Sledeca stvar koju treba da odredimo jeste cime je prekriveno dno. Ovo
radimo tako sto zabacimo olovo bez udice u vodu i drzeci stap pod uglom od 45
stepeni polako namotavamo najlon. U zavisnosti od tipa dna imacemo sledece
ponasanje:
meki mulf - potrebna je veca sila da se pokrene teg, ali kad se krene klizi
veoma lako
tvrdo dno - teg pri povlacenju trza, poskakujuci po dnu
trava - otpor je veliki ponekad se zaglavljuje
Najcesce mesto za lov se pronalazi posmatranjem povrsine vode. Tako
se uocavaju karakteristicni klobuci koje saran pravi pri hranjenju. Ako se utvrdi da
se radi o potopljenom deblu, na najlon se vezuje samo olovo, pa se pretragom po
dnu odredjuje dubina i polozaj potopljenog drveta. Na ovakvim mestima je obicno
pogodno koristiti jedan do dva stapa. Riba se uglavnom krece uz krajeve stabla.
Ako ne odredimo tacan polozaj stabla i pojedinih grana, sigurno cemo mnogo vise
kaciti udicom i kidati najlon, a drmanjem stapa saran ce se rasplasiti.
Lov sarana s jeseni i zimi je mnogo tezi, ali nije nemoguc. Kako vre-
menski uslovi izuzetno menjaju ponasanje sarana, moramo mu prilagoditi strate-
giju. Saran se u tim danima polako smiruje i kretanje smanjuje na minimum, kako
bi mu energija ostala za zimu. Iz tog razloga, primamu je potrebno bacati na jedno
mesto. Ne rasipati je. Vrsta mamca zavisi od vode, ali su boili ipak najbolji.
Saran se cele godine moze pecati dubinskom metodom, povrsinskim
ribolovom ili pecanjem plovkom.
Dubinski metod je najpopularniji, najjednostavniji i najeIikasniji. Za
dubinski metod, potreban je brz i snazan stap. Takodje, stap mora biti zilav kako
k|he ao|h odo 123
bi omogucio daleka zabacivanja zasta trebaju velika i teska olova. Ribu je
neophodno sto pre izdici od dna i potopljenog debla. U suprotnom, saran ce se
uplesti u granje, sto je unapred izgubljena bitka. Dvodelni parabolici su jos uvek
cesti, a nemali broj ribolovaca jos uvek koristi i zastarele snazne stapove od bam-
busa. Dugacak stap se vise savija, sto je neophodno izbeci. Idealan stap je duzine
3,6 m, bacacke mase 70-150 ili 100-200 grama. Stapovi od karbona, odnosno
mesavine karbona i kevlara, takodje se mogu koristiti, i to duzine od 3,6 do 3,9 m,
bacacke mase 80 do 100g..
Masinica treba da ima mogucnost potpunog oslobadjanja najlona sa
kapacitetom spulne od 200 m najlona nosivosti od bar 3,5 kg. Ukoliko je voda
puna panjeva i potopljenih grana uzmite deblji najlon od 4,5 do 7 kg, a za izuzetno
teske vode koristite najlone nosivosti od 7 do 11 kg. Najlon treba da je opusten,
kako bi riba lako mogla da ponese mamac bez otpora. Posto se ovde ne pre-
porucuje zamaranje dok se riba ne odvoji od stabla, najloni tanji od 0,45mm ne
dolaze u obzir. Znaci nikako istegljivi, jer se ribi ne sme dati prostora da se negde
zavuce. Ipak ne treba ni preterivati, deblji najlon je vidljiviji, a povecava otpor
vode, pa je samim tim potrebno stavljati i teze olovo. Saran je izuzetno oprezna
riba i ako oseti prevelik otpor, nece se prevariti. Standardni podvez je duzine 30
do 45 cm.
Veliki broj specijalnih saranskih udica moze se kupiti u prodavnicama
ribolovacke opreme. Udice moraju biti jake i ostre i sa kratkim vratom. Velicine su
4s do 10s. Kad se lovi saran nikad ne treba stavljati dve udice zato sto se jedna
udica uvek uplete u granje.
Umesto postavljanja mamca na udicu, mozete koristiti i dlaku. Na ovaj
nacin, umesto kacenja mamca na udicu, nanizite jedan ili veci broj mamaca na
dlaku duzine do 5 cm, koju nakon toga privezete za vrat udice. Ova metod je
izuzetno uspesan, jer mamac ostaje potpuno slobodan i saran ga mnogo lakse
uzima i redje ispusta iz usta kada ga ponese.
Dobro je koristiti klizece olovo ali i specijalnu montazu sa silikonskom
cevcicom. Kod ove montaze koristi se silikonska cevcica kroz koju se provlaci
najlon koji sada bez otpora prolazi ne uznemiravajuci ribu. Sa spoljne strane
cevcice namesteno je olovo tako da ne dolazi ni do kakvog dodira olova i najlona.
Olovo se moze privezati za glavni najlon ili preko vrtilice ukoliko nije moguce
drugacije vezivanje. Vez za olovo treba da bude do 15 cm. Nije lose da cevcica
bude u obliku latinicnog slova V, zakrivljena pod pravim uglom. Ovakva cevcica
ce pruzati jos manji otpor saranu kada uzme mamac.
Kada se peca u vodama sa dosta panjeva i drugih podvodnih prepreka,
popustanja nema i vecina ribolovaca steze kocnicu masinice do kraja, jer ako saran
124 k|he ao|h odo
krene svojim putem, vec je pod stablom. Preporucuju se izuzetno kvalitetne
masinice sa velikim kapacitetom spulne, zbog cestog kidanja najlona.
Za pravo pecanje sarana, potrebno je imati specijalne drzace za stapove
podove. Ovi drzaci omogucuju da se vise stapova posmatra jednovremeno. Na
podove mogu se montirati indikatori trzaja.
Saran ima naviku da uzme mamac i u ustima ga nosi. Da bi ovo na
vreme primetili, potrebno je koristiti indikatore trzaja. Elektricni audio vizuelni
indikatori, majmuni ili meki vrhovi mogu se koristit sa istim uspehom. Svi ovi
indikatori mogu na sebi imati Iluorescentne delove, tako da se mogu koristiti i u
nocnom ribolovu.
Majmuni su u stvari prstenovi koji se kace na opusteni najlon izmedju
masinice i poslednje alke. Prilikom zatezanja najlona, majmun se penje i vizuelno
signalizira da je mamac uzet. Meki vrhovi takozvani swingertip-ovi se postavljaju
na sam vrh stapa. U normalnom slucaju ovi indikatori padaju pod uglom od 45
O
u
odnosu na pravac protezanja stapa. Kada saran uzme mamac vrh se podize ukoliko
saran odlazi od stapa, a potpuno se savija, odnosno pada ukoliko se saran prib-
lizava.
Tehnika dubinskog pecanja je podeljena u vise Iaza. U prvoj je potrebno
pronaci mesto na kome zelimo da pecamo. Dobro je da to mesto hranimo vise dana
u isto vreme istim mamcem. Na taj nacin navikavamo sarana na ukus. Kada dod-
jemo na vodu, prvo sto treba uraditi je prihraniti mesto. Po nekim procenama, uko-
liko u vodi ima primeraka od 8 do 10 kg, potrebno je baciti i do 1000 bojlija.ili
ekvivalentnu kolicinu druge hrane. Cilj je sarana naviknuti na hranu, ali ne nahran-
iti ga. Ovo postizemo dodavanjem laksativa, sredstava koje podsticu probavu, u
primamu. Saran ce se zbog brzog varenja cesto vracati na hranjeno mesto, sto je
preduslov za dobar ulov.
U drugoj Iazi treba zabaciti na hranjena mesta. Prilikom zabacivanja,
nemojte preklapati masinicu sve dok olovo ne padne na dno. Vas mamac se mora
nalaziti na hranjenom mestu. Ako preklopite masinicu, najlon se nece moci
izvlaciti i mamac ce u poluluku padati, po pravilu blize obali. Nakon smirivanja
olova, polako namotajte visak najlona i smestite stap na pod. Namestite indikatore
trzaja i cekajte.
U slucaju trzaja, kontra treba biti odlucna, kako bi se udica zabila u usnu
sarana. Po pravilu upecan saran bezi prvo ka suprotnoj obali, a nakon toga ka travi.
U prvom trenutku, izmarajte ga maksimalno, jer imate dovoljno najlona na spulni.
Kada krene ka travi, ne dozvolite mu. Ukoliko zaplete najlon u travu nema nacina
da ga odatle izvucete.
Pecanje po povrsini je vrlo jednostavno i preporucuje se u letnjim
k|he ao|h odo 125
mesecima u toku najtoplijeg dela dana, kada se sarani suncaju na povrsini. Uzmite
komad korice svezeg hleba i okacite ga na udicu. Na najlon nemojte vezivati
nikakvo olovo. Ukoliko zelite dalje da zabacite, postavite plovak da lezi na povrsi-
ni. Umesto korice, mozete koristiti puI-ije, hranu za pse ili macke, zito i kukuruz
ali i plutajuce boilije. Plutajuci boiliji se prave po istim recepturama kao i stan-
dardni boiliji, ali se u njih dodaje soda bikarbona (prasak za pecivo), kako bi boili
bio supljikav ili se termicki obradjuju.
I kod ove tehnike, kao i kod tehnike pecanja dubinskom metodom mogu
se koristiti detektori trzaja.
Dva najveca problema kod ovog nacina pecanja je kacenje izuzetno
tvrdih mamaca na udicu i njihovo daleko zabacivanje, sa obzirom da su izuzetno
laki. Prvi problem se resava lepljenjem samog mamaca na udicu superlepkom.
Drugi problem moze se resiti dodavanjem komadica balze uz mamac ili optereci-
vanjem najlona komadicem balze. Ukoliko se balza kaci na najlon, ona treba da
bude oko 1,5 m daleko od mamca. Iznad balze je moguce staviti i malo olovce,
kako bi se dodatno otezala, ali treba paziti i na nosivost. Takodje je moguce dodati
i jedno klizece olovo pre balze, blize stapu, koje pri zabacaju stoji kod balze, pa
pomaze da se mamac dalje zabaci, a kada padne u vodu, olovo klizne po najlonu i
padne na dno, dok balza ispliva i drzi mamac. Ovakvo vezivanje je dobro na
tekucim vodama.
Tehnika povrsinskog ribolova je u sustini drugacija od svih tehnika.
Ovde ribolovac mora namamiti ribu na hranjeno mesto i steci njeno poverenje.
Prvi deo ribolova zasniva se na hranjenju mesta povrsinskim mamcima. Ovo treba
ponavljati sve dok se riba ne pojavi. Kada saran dodje na mesto i pocne da jede
primamu, treba nastaviti sa dohranjivanjem, kako bi se riba navikla na stalno
padanje hrane na povrsinu vode. Tek kada procenite da se saran vise ne plasi,
zabacujete mamac na hranjeno mesto. Ovde je vrlo bitno da ribolovac bude mak-
simalno skoncentrisan i miran, kako nekim nepromisljenim ili bucnim pokretom,
ne bi oterao ribu.
Nakon kontre, saran ce upotrebiti svu svoju snagu da zaroni i pobegne.
Taj momenat je krucijalan u ovom tipu lova, jer pribor to mora i izdrzati. Oprema
treba da bude kvalitetna kao i za dubinski ribolov sarana, sa tim da ne treba koris-
titi udice vece od br. 6.
Metod pecanja sa plovkom je najstandardniji. Koristiti isti pribor kao i
kod druge ribe iz Iamilije sarana koje se hrani sa dna.
Bez obzira koji metod koristite, precizno zabacivanje je najbitnije. Pre
svega treba naci mesta gde se riba nalazi i bacati blizu njih. Dodatnim hranjenjem
mozete privuci i ohrabriti ribu da uzme mamac.
120 k|he ao|h odo
U poslednje vreme, tehnoloski je moguce napraviti izuzetno jake, a
dugacke stapove. Ovo omogucava da se dugim karbonskim stapovima ( dugim od
10 do 13 m), precizno zabaci mamac saranu. Ovi specijalni stapovi imaju oznaku
'carp and big Iish.
Pogresan izbor stapa, arome boila ili mamca nisu toliko veliki
nedostatak kao sto je neodgovarajuci podvez. Bitno je da uravnotezite velicinu
udice i debljinu najlona. Recimo udica velicine 2 i najlon nosivosti 0,9 kg nema
smisla sparivati. Vise nije tacno da najlon koji ima veliku nosivost mora biti debeo,
neIleksibilan i vidljiv cak i za slepog sarana. Moderni monoIilamenti su upravo
malog precnika, ali velike izdrzljivosti. Preporucuju se najloni debljine 0,18 do
0,20 mm.
Saran ima veoma meka usta, koja se u borbi lako rascepaju, a riba se
oslobadja. Oblik saranske udice vec je uglavnom poznat. To su kratke i siroke
udice, malo zakrivljene, radi lakseg kacenja. Vrh obican ili kriv(papagajke), mater-
ijal celik, a u novije doba karbonke laserski ili hemijski ostrene. One su izvanredne
za ribolov na kanalima i jezerima, gde nema zapona i gde se riba moze do beskra-
ja zamarati. Medjutim, u panjevima te udice slobodno zaboravite. Iskljucivo
Mustadove celicne kovanice dolaze u obzir. Najpre zbog mnogo vece snage, a
potom sto su znatno deblje od
karbonskih, pa teze proseku sara-
nove usne. Preporucljivi brojevi u
lovu su 1/0, 2/0, 3/0. Ako stavljate
manju udicu, znaci 1/0, i riba sav-
ije stap, a vi je u kontri ne zakacite
odmah, stavljajte vecu. Taj saran
ima usta da u njih moze stati pes-
nica i mora se sto pre izdici od dna
pa je potrebna debela udica velike
snage.
Postoji jedna rasprava
vezana za boju najlona za pod-
veze. Naime, smatra se da je saran
navikao na crnu boju najlona i
naucio je da ga izbegava. Pri
povezivanju podveza treba imati
na umu par stvari. Za upletene najlone grinner cvor je najbolji. Obratite paznju da
se blood cvor vrlo lako odvezuje. Dobro je na kraj glavne strune postaviti vrtilicu
pa je lako menjati podveze i vezivati razne sisteme.
k|he ao|h odo 127
Strpljenje je esencijalno kod pecanja
sarana, ali ukoliko tu gde pecate nemate
uspeha, preselite se na mesto gde ste
videli ribu.
EIikasni mamci za sarana su: biskviti za
pse i macke kao povrsinska hrana, kuvani
kikiriki, boili - aroma jagode, aroma trop-
skih ili okeanskih biljaka i tuti-Iruti, riblji
boili sa dodatkom mesa ribe, slatki boili
sa dodatkom zrnevlja za ptice i mleka,
kukuruz secerac, grahorica, korica hleba,
hlebna ruza i komadic mesnog nareska.
Kada postavljate majmuna ostavite
najlon da bude slobodan i da se moze nes-
metano odmotavati sa masinice.
Pre pecanja obavezno pregledajte prstima najlon. Ukoliko ste i ranije sa
njim pecali, doslo je do kontakta najlona sa predmetima u vodi koji mogu da ga
ostete. Ako je povrsina jako ljuspicasta i neravna, obavezno zamenite najlon, jer
ta pojava mnogo smanjuje maksimalnu nosivost najlona. Pecarosi koji redovno
odlaze u ribolov menjaju najlone i do dva puta godisnje, a podveze posle svake
malo vece upecane ribe.
Dva su nacina vezivanja sistema ispod plovka. Prvi, za manje sarane je
klasican klizni plovak, sa olovom na dnu i predvezom dugim oko 30 cm,
namestenim ispod olova kako bi mamac lezao na dnu. Ukoliko se peca krupniji
saran, ovaj sistem nije dobar jer osnovni najlon od plovka do olova stoji vertikalno
i saran ce ga primetiti. Bolje je
postaviti vagler plovak, a olovo
spustiti na vecu dubinu od dubine
vode u kojoj pecamo. Predvez i
dalje stoji ispod olova. Nakon
zabacivanja, zategnemo blago
najlon, sto ce dovesti do stvaranja
padajuce putanje najlona, direktno
od vrha stapa do olova. Plovak ce
nesmetano kliznuti na potrebno
mesto na najlonu. Ovako ce prostor
iznad mamca i olova ostati cist i
saran nece zazirati od najlona.
Pecanje sarana
musicarenjem za nekoga moze
delovati neozbiljno, ali nije mali
broj internet izvora koji potvrdjuje
da je moguce zakaciti sarana ovim
metodom, a kao glavni zagovornik
ove metode pominje se Dave
Whitlock. Ono sto je mnogo teze,
jeste izvaditi sarana napolje.
Mozda najveci problem predstavlja
pronalazenje bistre vode u kojoj bi
ova tehnika bila moguca. Za opis
ove tehnike, koja je kod nas skoro
nepoznata izvor je sajt
http://www.ribarska.com.
128 k|he ao|h odo
Stap pri izvlacenju sarana drzite na devet
sati. Tako ce stap pravilno biti opterecen.
Veliki broj sarana se izgubi u zadnjem
trenutku, pri prihvatanju meredovom.
Pravilo je da ribu uvedete u nepomican
meredov, a ne da je jurite meredovom po
vodi.
Ako imate dosta promasaja, probajte da
promenite monoIilament podvez sa
upletenim najlonom i obrnuto.
Ukoliko nema trzaja, pomerite polako
vrh stapa. Ovo ce pomeriti mamac, sto
moze dovesti do trzaja.
Ako je voda puna panjeva, pri povlacen-
ju vrh stapa drzite visoko.
Leti se saran u jutarnjim casovima nalazi
u plicaku.
Pecajte na onoj strani na koju duva blag,
topao vetar. Sarani su blize toj obali.
Kada duva severni hladan vetar. Pecajte
na severnoj obali. Ova obala ce biti
zasticena od vetra bedemom i osuncana
sa juzne strane.
Najvise sarana se upeca u periodu od 9
do 11 casova pre podne i oko 13 casova
posle podne.
Imitacije koje se izradjuju se mogu podeliti u tri grupe.
Musice,tj.imitacije insekata ili bolje receno imitacije vodenih zivotinja gde spada-
ju nimIe majske musice, dragonIly i damselIly, a od zivotinja pijavice, crvi, gliste,
puzevi i racici. Drugo, imitacije biljnog vodenog sveta koju cine razni plodovi
podvodnih i priobalnih biljaka kao i alge. Treca grupa bi bila sve ono sto covek
baca u vodu, a tu spada kukuruz, hleb, krompir i dr. Pri izradi imitacija treba
obratiti paznju da imitacija bude sto realnija. Izgleda da saran ne voli impresio-
nizam.
Sarana mozemo loviti musicarskim priborom na dva nacina i to na vid-
jeno i na nevidjeno.Na vidjeno je kad vidimo sarana u vodi. Tada se trudite da
zabacite vasu imitaciju na nekih 25-50 cm od njega. Na nevidjeno je zabacivati
mamac na mesta gde pretpostavljamo da bi saran mogao biti. U oba slucaja dobro
je koristiti neku vrstu primame kao recimo kukuruz.
Imitacije treba otezati. Ako nije dovoljno teska dodajte kuglicu olova na
predvez na rastojanju od nekih 10 cm. Bolje je koristiti vise manjih kuglica nego
jednu veliku. Imitacija mora savrseno da oponasa kretanje pravog mamca. Ako
lovimo na reci prepustimo da vodena struja nosi mamac bez ikakvih pokreta.
Pozeljno je koristiti indikator trzaja i polarizacione naocare. Na jezeru mozemo
dati malo zivosti imitaciji vrlo kratkim i retkim trzajima. Vazno je da imitacija
bude na samom dnu.
Jos jedna bitna stvar je miris imitacije. Kad dodjete na vodu provucite
imitaciju kroz mulj, pesak i sl. i na taj nacin cete otkloniti vas miris. Ponekad je
dobro imitaciju umociti u blagi rastvor vanile ili anisa ili je jedostavno staviti u
secer. Znamo da saran voli slatko.
Loviti sarana musicarskim priborom mozete i nocu. Tada je najbolje
koristiti primamu koju razbacate na oko 4 kvadratna metra. Na ovaj nacin znate da
je saran tu negde. Zabacujte uzvodno i pustite da mamac potone na dno. Pratiti ga
sve dok ga struja ne prinese obali. Saran se nocu moze naci uz samu obalu u 10
cm dubokoj vodi. Ne koristiti nikakvu rasvetu jer to moze oterati ribu. Povremeno
bacite saku primame.
Evo nekoliko recepata za izradu saranskih "musica". Pre toga samo
napomena da je bolje praviti imitacije tako da pri plivanju luk i vrh udice budeu
okrenut na gore. Ovo ce donekle resiti problem cestih kacenja za podvodne ele-
mente.
Corn fly by Tom Connor
Udica za nimIe Tiemco TMC 2457
Komad najlona do 10 kg nosivosti
Komad zute spuzve 6mmx12mmx6mm
k|he ao|h odo 129
Olovna zica
Crni osnovni konac
Dosta jednostavna musica, ali zato ubojita, pogotovo za nocno
musicarenje. Komad zute spuzve oblikujete makazama da lici na zrno kukuruza.
Na telo udice namotate osnovni konac kojim pricvrstite komad najlona. Lakirate
sa sredstvom za ucvrscivanje glave. Zatim pricvrstite olovnu zicu i namotate oko
tela. Ovo ce biti otezanje udice. Sve to prekrijete osnovnim koncem svezemo cvor
i lakirate. Na najlon pomocu igle za sivenje navucemo spuzvicu i na udaljenosti od
oko 1 cm ucvrstite super lepilom. Odrezite visak najlona i Corn Ily je spreman za
upotrebu. Za vreme ribolova spuzvicu mozete umakati u extrakt anisa, vanile ili
banane. Nemojte istu musicu umakati u razlicite arome. Musicu zabacite na mesto
na koje ste predhodno bacili kukuruz i cekajte na trzaj.
Bread & crust fly by Dave Whitlock
Udica za suve musice velicine 8 do 12
Beli i braon sundjer
Braon osnovni konac
Jos jednostavnija musica za izradu od poznatog Dave Whitlock-a.
Namotajte osnovni konac do luka udice i pricvrstite spuzvice tako da braon bude
na vrhu. Braon spuzvica imitira koru hleba dok bela njegovu sredinu. Vratite
konac do oka udice i pricvrstimo drugi kraj sundjera. Svezite cvor i odrezite
viskove sundjera na oba kraja. Musica je dobra za sve slojeve vode i povrsinu u
zavisnosti gde se saran nalazi. Bolji rezultati se postizu prihranjivanjem sarana
hlebom i potapanjem imitacije u mirisljave extrakte.
Berry fly by Dave Whitlock
Dosta mesta pored reka i jezera je obraslo drvecem na kojima rastu
plodovi poput trnjina recimo. Ribolovci su primetili da se saran rado skuplja ispod
njih u vreme kada su ovi zreli i opadaju sa drveca.
Imitaciju ovih plodova pravite od jelenove dlake oIarbane u boju ploda.
Nakon postavljanja dlake na udicu, vezanja cvora i lakiranja, makazicama osisate
dlaku u oblik ploda. Vazna napomena za lov sa ovom "musicom" je da se mora cuti
ono "PLOP" kad ona udari o povrsinu vode, bas kao i pravi plod.
Od musica koje imitiraju zivotinje najbolje se pokazale: Dragon Ily
nymph, San Juan Worm.May Ily nymph, Caddis larve, Prince nymph, Elashback
hare`s ear, Crazy Charley muddler ,Dave`s damsel nymph i druge.
Pri izboru arome za primamu i mamac, vazno je usaglasiti sa onim sto
se nalazi u prirodi u okolini vode u tom trenutku. Prihranjuje se u manjim kolici-
nama sa probarenim kukuruzom. Male kolicine hrane sluze samo zato da se sarani
naviknu na tu hranu i da je uzimaju bez podozrenja. Riba u panjevima ima
130 k|he ao|h odo
dovoljno hrane za razvoj, jer kad bi
cekala prihranu slabo bi napre-
dovala. Kukuruz za prihranu mora
biti tvrd, jer se u suprotnom nakupi
mnogo bele ribe i rakova. Na takav
se kukuruz i peca. Obicno se
prihranjuje uzvodno 7-10 m od
mesta pecanja. 1edna dobra
primama ima sledeci sadrzaj:
250 g riblje hrane za sarane
kupovne, 50 g soje, 125 g
psenicnog griza, 15 g mleka u
prahu, 15 g cimeta, 2 g betana, 1 g
pivskog kvasca, 6 jaja. Ukoliko
zelite da koristite aromu, dodajte je
u maloj kolicini.
1os jedna uspesna pri-
mama jeste recimo: 250 g soje,
250 g psenicnog griza, 2 g
betaina,1 g cimeta, 4 ml arome jarebike, 4 ml ulja od badema.
Da bi se povecala masa kupljene, Iabricke primame, u nju se moze
dodati do 50 soje i psenicnog griza, a da se ne pokvare njene karakteristike.
Saran se moze loviti na durbaka, zelenu glistu, obicnu glistu, crvice,
noklu(valjak), hlebnu ruzu, gnjecen hleb, kukuruz(stari i mladi), skoljku, recnog
puza, rovca, ribicu, baren krompir, pa cak i na tvistera.
Boili su lopte od meke paste koje se kuvaju u vodi dok se ne stvrdnu.
Postoji veliki broj vec pripremljenih, kupovnih boila, ali zbog svoje cene nekada
je bolje napraviti sopstvene. Osnovni boili se pravi na sledeci nacin: 2/3 kuku-
ruznog i 1/3 psenicnog brasna zamesiti u hladnoj vodi (po zelji obojiti i dodati
mirise). U lonac staviti vodu da provri.Od smese se odmah prave nokle velicne
oraha. Nokle se ubacuju u kipucu vodu i mesaju se varjacom da se ne zalepe za
dno. Kada nokle isplivaju na povrsinu vade se i stavljaju pod tekucu hladnu vodu.
Ovako napravljena nokla kada se baci o pod mora da odskoci bar jedan metar.
Dobro pripremljen na udici stoji 2-3 sata, a voda i bela riba tesko je skidaju.
Skoljke i puzevi se pripremaju tako sto se ocisceni ostavljaju na jakom suncu da
se isuse. Tada postaju kao guma, pa ih bela riba teze skida. Kuvanjem takodje
postaju tvrdje, ali se zbog neprijatnog mirisa preporucuje da se to radi napolju.
Boili od ribljeg mesa se prave od istih sastojaka kao i normalni boili, sem sto im
k|he ao|h odo 131
Kolicina primame mora biti adekvatna.
Na velikim vodama, gde ribu ne mozete
prehraniti i po 30 kg hrane dnevno nije
mnogo.
Pored boilija, mnogi koriste cist hleb sa
komadom korice na dlaci.
Ukoliko imate veliki broj promasaja,
probajte da pored mamaca dodate
komadic pop-up boila kako bi jos vise
izdigli mamac sa dna.
Ukoliko na dlaku stavite i boili i kukuruz
dobijate maksimalan eIekat. Atraktivnost
kukuruza i kvalitet boila.
Ako vam se primama raspada dodajte joj
mekinje.
Dobro je vece pred pecanje baciti oko 2
kg kukuruza na mesto u vidu prihrane.
se dodaju riblje meso, kosti i kozura. Kao zamena za ove boilije mogu se koristiti
maciji biskviti. Boili sa dodatkom zrnevlja za ptice pravi se od osnovnog boila, uz
dodatak lana ili koriandera.
Svi tipovi zrnevlja se mogu koristiti i kao mamac i kao primama. Jedini
je uslov da se ostave preko noci u vodi da nabubre, a da se sutra blago prokuvaju
oko sat vremena kako bi omeksali. Ovo zrnevlje se ili ostavlja u svom soku, ili
stavlja u vakuum vrece i ostavlja par dana da pocne da Iermentira, kada pocinje da
dobija blago alkoholnu aromu. Kace se o dlaku oko udice broj 6.
Paste su izuzetna primama za sarana. Pripremaju se kao i semena, ali se
nakon toga pasiraju. Odlicne paste se prave od kikirikija, suncokretovih semenki i
ostalih masnih semena.
Kikiriki je odlicna primama za sarana. Ostavite ga preko noci da nabubri
i prokuvajte ga oko sat vremena. Ostavite ga dan dva da Iermentise. Slobodno ga
koristite u vecim kolicinama, jer mu se kuvanjem drasticno smanjuje kalorijska
vrednost.
Meso mesnog nareska je dobro kao mamac. Sece se u obliku kupe i
postavlja na udicu. Meso iz gulasa se moze koristiti kao mamac. Gulas treba da
bude do-minatnog ukusa na ono sto se u prirodi nalazi u tom trenutku oko voda i
sa cime se saran potencijalno hrani. Kao primama koristi se seme konoplje, a peca
se na komadice mesa.Salama je Iin mamac, ali i primama za sarana. Sece se u
obliku kupa. Jetra je mamac prepun amino-kiselinama. Sece se u kocke i kaci
direktno na udicu. Dobar je dodatak boilijima.
Hrana za pse i macke se moze koristiti kao mamac. Kaci se direktno na
udicu ili na dlaku. Pre upotrebe bilo bi dobro da se navlaze kako bi omeksali.
Obicno se koriste kao povrsinski mamac.
Riba, a posebno komadici pastrmke mogu se koristiti kao mamac za
sarana , ali se pre upotrebe mora prokuvati. Kaci se direktno na udicu.
Blago obaren krompir postaje sve popularniji kao mamac. Paste od
raznih zitarica, brasna soje i kukuruza dobijaju se mesanjem sa jajetom, boje se i
aromatizuju. Ove paste se ne kuvaju kao boiliji.
Sir se moze koristiti kao mamac, a pravilo je prosto sto smrdljiviji to
bolji. Moze se direktno stavljati na udicu ili dlaku ili ga mozete dodavati u boili.
Mesni crvici su rado vidjena hrana sarana. Mana im je sto i druge ribe
vole da ih konzumiraju. Ukoliko se koriste kao primama, potrebno ih je preliti
vrelom vodom, kako bi uginuli, kako bi se sprecilo njihovo odlazenje od mesta pri-
mame. Od glista u obzir dolazi iskljucivo zelena ritska, jer sve ostale odmah
napadne bela riba.
Kukuruz secerac je najcesci i najprovereniji mamac i primama za sarana.
132 k|he ao|h odo
Mogu se nakon barenja bojiti i aromatizovati (vanila, jagoda, tuti-Iruti,...). Kace se
direktno na udicu br 4 ili na dlaku i u toj varijanti se postavlja 4 do 6 zrna na dlaku
oko udice 4 do 6. Konoplja se moze koristiti kao mamac i to na dlaku koja se veze
za udicu 4 ili 6. Obavezno je ubacite u primamu. Pre upotrebe potrebno ju je
prokuvati.
Komad hleba je ono cemu ni jedna riba ne moze odoleti. U tome je i
najveci problem. Kako sacuvati hleb na udici, a da ga sitnija riba ne ugrabi. Hlebna
pasta, se pravi od hleba starog nekoliko dana. Uzima se samo unutrasnjost hleba
koja se kvasi i mesi. Kuglica paste se stavlja direktno na udicu. Hlebna ruza se
pravi od svezeg hleba i to njegovog unutrasnjeg mekog dela. Otkine se jedno
parcence hleba, a zatim se u jednom kraju stisne i provuce udica.
Ikra riba moze se moze koristiti kao mamac za sarana. Kaci se direktno
na udicu, ili dlaku. Koriste se krupnija jajasca, kao recimo jajasca pastrmke.
Mancmelov se moze koristiti kao plivajuci mamac za sarana. Koristiti
najmanji moguci mancmelov koji mozete nabaviti u radnji. Iako su vrlo socni,
ostaju na udici dosta dugo.
k|he ao|h odo 133
|
Corp wor|d Popov|c
Nos no[Irote[n|[| Corp Ieom
www.corp-yu.co.yu
Lsox |uc|us
8lukd
0
asa stuka je riba nizijskih voda, reka,
jezera i bara. Prema nekim podacima,
naraste do 1,5 pa i 2m i 34 kg mase,
mada kod nas ima zabelezenih primeraka do 15
kg. Telo stuke je zelenkaste boje sa zuckasto-belim poprecnim prugama.
Izduzenog je i vretenastog oblika sa snaznim repom na kraju. Po obliku tela, moze
se zakljuciti da stuka nije dobar plivac na duze staze, vec napada iz zasede, iz
sevara, granja i potopljenih panjeva ili podlokane obale. Njen jak rep joj daje
ogromno ubrzanje pri napadu. Ukoliko ne uspe iz prvog pokusaja, u vecini sluca-
jeva odustaje od daljeg proganjanja plena. Ovo treba imati u vidu pri vodjenju var-
alica. Glava stuke je karakteristicnog oblika guscijeg kljuna. Na njoj se nalaze
velika usta, sa 700 ostrih zuba. Stuka plen hvata sa boka i okrece ga napred
glavom, te ga tako guta.
Vid joj je odlicno razvijen i pretezno se oslanja na njega pri lovu. Treba
imati u vidu da je stuki potrebna svetlost za lov, ali da se kod bistrih voda, ona ipak
odlucuje za lov pri sumraku, jer je tada druge riba teze uocavaju.
Hrana su joj sva ziva bica manja od nje koja se mogu naci u vodi do
dubine od 2 m ili na vodi.
Mresti se prva, vec krajem zime, kada temperatura vode predje 10
O
C, u
nasem podneblju od Iebruara do aprila. Prvi put ulazi u mrest sa 3-4 godine
starosti.
Leti, stuka lovi izjutra i predvece, a u toku dana samo za oblacnog vre-
mena. Sa jeseni, lovni period stuke se produzava na skoro ceo dan. U ovom peri-
odu stuka talozi masne naslage za zimu. Zimi ne prestaje sa hranjenjem, posebno
za vreme lepih i suncanih dana, kada bela riba krene da pliva.
|ov s|uke
Bez obzira da li je u pitanju reka, jezero ili kanal, potreban joj je i pros-
134
tor sa plitkom vodom obrastao biljem da bi se mrestila, ali i da obezbedi skloniste
iz koga vreba plen. Iako se stuka, u principu, moze upecati preko cele godine, njen
apetit je ipak promenljiv.
Stuka se najbolje hvata kada je oblacno vreme. Po suncanom danu
najbolje je probati uvece pri zalasku Sunca, mada ni rano jutro nije lose. Dan sa
slabim vetrom koji stvara male talase je bolji nego kada je povrsina vode potpuno
mirna i to zbog manjeg prodiranja svetlosti pri nemirnoj povrsini vode. Vreme pre
nadolazece oluje je mozda najbolje vreme za pecanje stuke.
DeIinitivno najbolje mesto za trazenje stuke u rano prolece su plitki
zalivi. Ako je u blizini i potok koji se uliva u zaliv, muljeviti deo ispred je prvo
mesto gde treba probati. Zatim, pescana ili sljunkovita obala koja se veoma blago
spusta ka dubini je takodje dobro mesto. Najbolje je probati na mestima uz obalu
koja se nalazi na severnoj strani jezera ili reke. Severna obala je zasticena od
hladnog severnog vetra i zato se voda brze zagreje na toj strani jezera. Hladan sev-
erni vetar gura hladnu vodenu masu sa sredine jezera prema juznoj obali i zato je
voda sa juzne strane hladnija u prolece.
Sa dolaskom leta i visokih temperatura stuka se teze da upecati. Manje
stuke ostaju u plicoj vodi, dok se velike premestaju u duboku vodu. I u ovom
slucaju stuke ce biti u blizini neke strukture u vodi. Moze to biti ivica trave, ivica
gde plicak naglo prelazi u dubinu (dublja strana), podvodne stene i slicno.
Krajem leta stuka kao da oseca da se blize posniji dani, pa pocinje inten-
zivnije da se hrani. Za vreme veoma toplih dana u avgustu, stuke ce se pomeriti u
dublju vodu, i tada ih je najbolje i traziti u najdubljim mestima u jezeru ili reci. U
to vreme su sanse za uspesan ulov povecane i tada je stuka zakacena za varalicu
najborbenija.
Jesen je top sezona za pecanje stuke. Iako je ona aktivnija u Iebruaru,
neposredno pred mrest, ipak je jesen najbolji deo sezone za njen lov. To je vreme
kada se gomile ribolovaca upucuje na vode sa kantama prepunim sitnim kederima
i kada se i izlovi veliki broj uglavnom nedoraslih primeraka stuke, koji se ni jed-
nom u svom zivotu nisu mrestili. U jesen kada voda pocne da se hladi, dolaze u
plice delove. Ranije u jesen dobra mesta mogu biti platoi koji jos uvek imaju
zelenu travu i plica strana ivice skarpe. U kasnu jesen stuke se mogu naci skoro na
svim mestima. Kako je voda uveliko hladna one nemaju neko pravilo gde se
zadrzavaju, tako da se mogu uhvatiti i na mestima na kojima se najmanje nadate.
Druga polovina jeseni je vreme kada se mogu upecati najveci primerci. Ako
pravilno odaberete vodu i varalicu i ako imate dobru intuiciju imacete sansu da se
veoma srecni vratite kuci sa pecanja.
Mnogi pocetnici smatraju ribolov na stuke kao usputnu stvar kada podju
k|he ao|h odo 135
na pecanje. Obicno koriste stare i nepotrebne stapove za ovu namenu, ostavljajuci
ih sa strane. Cesto se desi da stuka potpuno proguta udicu i nakon toga otkine
najlon, sto joj prouzrokuje sigurnu i bolnu smrt.
Stuka se moze pecati na cetiri osnovna nacina: na mrtvog kedera, varal-
icarenjem, musicarenjem i na zivog kedera.
Za dubinsku metodu na mrtvog kedera stap mora da bude jak. Vecina
saranskih stapova moze da se koristi, sem onih najmeksih, jer sa njima nije
moguce zabaciti tezak mamac na vecu daljinu. Duzina treba da mu je od 3 m uko-
liko je to saranski stap, ili 3 do 3,7 m ukoliko se koristi pravi stap za stuke.
Najlon treba da ima deklarisanu nosivost od 4,5 do 5,5 kg i treba mu na
kraj postaviti sajlu duzine 45 do 50 cm nosivosti od 9 kg. Mrtav keder se kaci sa
dve trokrake udice velicine 8 na sajli duzini 7,5 cm. Koristite bodorku, haringu,
skusu ili neku drugu ribu. Ucvrstite mamac obmotavanjem najlona oko repa ribe,
sto ce vam pomoci ukoliko zabacujete na vece daljine. Stuka obicno guta prvo
glavu ribe. Zbog toga udice kacite sto je moguce blize repu.
Ako pecate sa plovcima na mrtvog kedera potrebni su vam specijalni
plovci za stuke velike nosivosti.
Moguce je koristiti i klizece plovke vece nosivosti, ali u sistemu u kom-
binaciji sa dubinskom metodom. Plovak se postavlja iznad olova, a stoper na
mestu na kome najlon sece povrsinu vode. Nakon zabacivanja, plovak ce kliznuti
do granicnika sto je i dubina vode, a olovo povlaci mrtvog kedera na dno. Trzaj se
maniIestuje potapanjem plovka.
U toku cele godine mrtva ribica se moze koristi kao varalica. Velicina
mrtve ribe treba da da bude izmedju 8 i 10 cm i tezine do 60 g. Osnovu ovog sis-
tema cini jig glava. Udicu provucete kroz riblja usta, kroz telo i stomak i izvadite
vrh udice napolje. Jig vezete preko vrtilice za glavnu strunu. Na istu vrtilicu
postavite jednu ili dve trokrake udice na predvezima ne duzim od polovine duzine
kedera. Mamac bacate Iinim stapom duzine 2,5 do 2,7 m. Ovim sistemom pre-
trazujte sve slojeve vode, od dna do povrsine. Ozvljavanje se radi naglim trzajem
vrha stapa nagore i namotavanjem najlona. Na ovaj nacin riba kao da skakuce po
dnu glumeci ranjenu ribu.
Dosta pecarosa je neopravdano skepticno u vezi uspesnosti varal-
icarenja na stuku. Postoje dva razloga za to. Prvi je da je velicina stuka koje se
pecaju na ovaj nacin manja, oko 3,1 kg, ali je moguce upecati veci broj riba.
Drugo, varalicarenje je uspesnije u leto i jesen nego zimi, kada to pecarosi obicno
rade. Stap za varalicarenje je idealne duzine 2,7 m. Kada se peca iz camca, potreb-
no je koristiti vrlo kratke stapove, duzine 1,8 m. Kombinacija karbonskog
teleskopa i masinice je idealna, jer se stap drzi u rukama sve vreme pecanja. Za
130 k|he ao|h odo
ovu svrhu se koristi meksi stap u odnosu na onaj za dubinsko pecanje. Na spulnu
je potrebno postaviti do 100 m najlona nosivosti od 4,5 do 7 kg. Podvez sajla treba
da je 30 cm duga. Kraci podvez ne treba koristiti, jer krupnija stuka guta mamac,
pa bi recimo 15 cm podvez bio progutan u jednom zalogaju i riba bi zubima pre-
sekla glavni najlon.
Zabacivanje i namotavanje najlona je bitno kod varalicarenja, medjutim
ima jos nekih stvari o kojima treba brinuti. Nemojte zabacivati istu varalicu
bezbroj puta na sve strane. Bolje je prvo razmisliti gde bi stuke mogle da se nalaze
i gadjajte to mesto. Vrsta varalice narocito zavisi od vremena i vrsti vode. U
mnogim slucajevima samo iskustvo pomaze. Uzmite u obzir prozirnost vode, pod-
vodne panjeve, podvodnu vegetaciju i dubinu vode. Menjajte varalice cesto dok ne
dobijete pobednicku kombinaciju vrste, boje i velicine za taj dan. Ova promena
moze biti presudna za uspesnost ribolova. Generalno, varalicu vodite polako i kon-
tinuirano, a zimi je spustite sto je vise moguce u dubinu. Leti probajte po povrsi-
ni, ali probajte i u srednjem sloju vode. Ravnomerno vucenje promenite u ispreki-
dano, samo ako ovo prvo ne daje rezultate.
Pretrazite varalicom vode koje su naizgled nemoguce za pecanje, na
kojima do sada niko nije pecao. Cesto se u sevarju kriju stuke u zasedi. Koriscenje
varalice sa jednom udicom omogucava zabacivanje medju drvece ili u sred
vodenog bilja. Nikad nemojte bacati varalicu bas na mesto gde ocekujete da je
stuka, vec nekoliko puta zabacite oko tog mesta kako bi je izmamili iz zasede, a
ne bi uplasili.
Nepisano pravilo je da se u prolece i jesen kada je voda hladna sve var-
alice vuku sporo kroz vodu. U leto, iste varalice se vuku mnogo brze, u zavisnos-
ti od situacije. Rano u sezoni manje varalice se pokazuju kao bolje od vecih mod-
ela. Veliki broj ribolovaca stavlja i kasikare ispred voblera pogotovu u rano pro-
lece sto je pogresno. Voblere ne treba vuci ravnomerno, jednolicnom brzinom,
kako to vecina ribolovaca pogresno radi, vec ih treba oziveti serijom kratkih trza-
ja nakon kojih dolaze pauze. Pauze ne treba da budu duze od 5 sekundi.
Vobleri se dele na tri vrste: tonuce, plutajuce i voblere sa neutralnom
tezinom. Upravo ovi zadnji su najbolji u ranu jesen i kada je stuka neaktivna. Pri
pecanju na neaktivne stuke ove varalice se trebaju vuci kratkim trzajem iza koje
sledi pauza od oko pet sekundi. Plutajuci daju najjace vibracije od sve tri grupe i
ovo je mozda najjaci adut pri pecanju u dubokoj vodi i medju vodenim biljem, ali
je pitanje kako spustiti plutajuci volbler u dubinu. Neki ribolovci koriste takozvani
"sistem u tri pravca" koji koristi tesko olovo na jednom kraju sistema da povuce
voblera (vezanom na drugom kraju sistema) na dno koji ce tezeci da ide ka povrsi-
ni uvek biti na odredjenom rastojanju od dna. Treci kraj sistema je najlon koji vodi
k|he ao|h odo 137
ka stapu i masinici. Dobro su se pokazali Zoranovi vobleri velicine 9,11 i 13 cm
u crveno-beloj i zelenoj nijansi.
Bucktail jigovi moraju biti dugacki najmanje deset santimetara.
Regularni plasticni jigovi su i dalje nezamenljivi za stuku u rano prolece ili kasnu
jesen kada je stuka aktivna, ali nije agresivna da juri neku od brzih varalica.
Leptirice su svakako najrasprostranjenije i najpopularnije varalice u
lovu na stuku. Mogu imati duguljasti ili okrugli leptir. Takodje na kraju, na
trokrakoj mogu imati jelenovu dlaku, perje, plasticne niti, ili jiga sto daje leptirici
dodatne vibracije. Najboje rade kada se brzo vuku ispod same povrsine i leptirom
prave turbulenciju i "guraju" vodu. Takodje jednolicno motanje se moze koristiti u
kombinaciji sa kratkim trzajima sto je dobra taktika u nekim situacijama
Stare dobre kasikare "EIIzet" ili "Mepps Cyclops nr. 3" i danas hvataju
stuke istom zestinom kao i pre. Njihova imitacija kedera bilo da se vuku jedno-
licno ili na trzanje, tipa trzaj, opustanje, namotavanje, trzaj u stranu, izaziva stuku
da ih napadne. U slucaju da se opazi stuka koja je promasila kasikaru , ne treba se
usporiti sa povlacenjem, vec naprotiv, treba ubrzati vucenje varalice uz par naglih
trzaja. Veoma je korisno da se posle
svakih cetiri-pet okretaja rucke na
masinici napravi pauza od par
sekundi.
Spinerbait je jos jedna
odlicna varalica za stuku.
Spinerbeit moze imati jedan ili dva
leptira. Leptiri mogu biti u vise
kombinacija, kao dva duguljasta,
duguljasti i okrugli ili dva okrugla.
Dobro su se pokazli Mepps Anglia
velicina 4 i 5.
U Americi se sve cesce
koriste silikonske varalice za
pecanje stuka. Pre svega tu su tvis-
teri, ali i razne gumice realnih obli-
ka riba. Vrh udice moze biti spolja,
ali moze se i ostaviti u telu varalice,
kako bi se smanjio rizik od kacen-
ja. Najnovije tehnike vucenja vor-
mova po dnu i slugova po povrsini
su se pokazale dobrim i za stuke.
138 k|he ao|h odo
Dubinu pecanja mozete promeniti
pomeranjem klizeceg stoper-cvora od
najlona nosivosti 3,6 kg, Power Gum-om
ili komadom elasticne trake.
Zive mamce mozete cuvati u cuvarci i to
sto je krace moguce, jer u njoj vrlo brzo
uginjavaju. Takodje mozete koristiti plas-
ticne kanistre i posude koje treba potopiti
u vodu i privezati za obalu. Otvoreni deo
zatvorite Iinom mrezom i pricvrstite
gumicom za tegle.
Buzzer-i su najnovije varalice koje se
koriste pri pecanju stuka. Potpuno su
razlicite od svih dosadasnjih varalica, jer
ne imitiraju pokrete ranjene ili bolesne
ribe.
Stuka voli jake mirise. Bodorka, skusa
ili pola haringe iskoriscene kao mrtav
mamac pri dnu, daju dobre rezultate.
Probajte ove mrtve mamce da povlacite
polako po dnu, oponasajuci ranjenu ribu.
Jedna od preporuka je koristiti na istom sistemu jednu silikonsku varalicu u kom-
binaciji sa metalnom kasikom. Silikon ce dati vibracije, a kasika vizuelni eIekat.
Dobra kombinacija je Timber Doodle #1 Mister Twister Split Double Tail uz
dodatak male gavcice ili pijora okacenog kroz usta na udicu od varalice. Ova kom-
binacija u sebi sadrzi sve elemente: vizuelni eIekat, vibraciju i mirisnu notu.
Povrsinskim gumenim varalicama, bez obzira da li su to imitacije zaba,
miseva ili nekih drugih sitnih zivotinja koje se mogu naci u vodi, uspesno se mogu
loviti stuke. Tehnika je jednostavna. Zabacujte varalicu na zeljeno mesto, na
cistinu, tik uz sevar ili povrsinsku travu, sacekate sekund dva i nakon toga vucete
varalicu u trzajima imitirajuci plivanje zabe.
Za musicarenje se koriste strimeri, specijalno izradjeni za stuku. Ovo su
krupniji strimeri zivih boja, medju kojima crvena preovladjuje. Vode se po povrsi-
ni, i to u nizu nepredvidivih i uvek razlicitih trzaja. Kontra mora biti pravovreme-
na, ali ribar mora sacekati sekundu pre uzmaha rukom, kako bi se riba dobro
zakacila. Ugriz je obicno spektakularan, kao i kod ostalih povrsinskih metoda
pecanja stuke.
Na nekim vodama, stuku je moguce uhvatiti samo metodom ribolova
sa zivim mamcima. Kada temperatura vode opadne ovu ribu je moguce pokrenu-
ti jedino njima.
Za ovu vrstu ribolova potreban je jak i krut stap duzine 3,5 m. Prilikom
zabacivanja potrebno je obratiti posebnu paznju kako mamac ne bi spao.Sto je vrh
stapa tvrdji, to je spadanje verovatnije.
Kapacitet spulne treba da je bar 150 m. Najlon mora biti nosivosti 5,4
kg. Ukoliko je voda puna panjeva uzmite jaci najlon nosivosti 6,8 kg.
Klizeci okrugli plovci precnika 3 do 4 cm se danas najcesce koriste.
Jednostavnim pomeranjem klizeceg cvora mozete menjati dubinu. Mali prsten
ispod klizeceg cvora moze posluziti kao osigurac da plovak ni pod kojim uslovi-
ma ne preskoci preko cvora.
Pecanje zivim mamcem je i dalje veoma zastupljeno u rano prolece koje
je za ovu tehniku najbolje, prvenstveno zato sto nema trave, a i stuka u to vreme
pliva pored obale u potrazi za hranom. Izaberite mesto, zabacite kedera i cekajte
da stuka sama dodje ka njemu.
Lutajuci zivi mamac - Ziva riba se slobodno krece podrzavana
plovkom po celom toku vode. Iznad mamca na najlon se postavi par sitnih olova-
ca kako bi se onemogucilo njegovo isplivavanje na povrsinu. Ovim metodom
moze da bude problematicno postavljanje mamca na vecu dubinu.
Pecanje na plovak je u prolece u sustini bolje nego pecanje na dnu, jer
ipak pecate u plitkim vodama. U sustini, klizeci plovak je bolji od Iiksiranog, zbog
k|he ao|h odo 139
kontre koja je mnogo jaca i eIikasnija kada nema otpora koji stvara Iiksiran plo-
vak. Keder treba da bude dugacak oko 10 cm.
Vodjeni zivi mamac - Ovaj metod je slican prethodnom, sa tim da se
ovde koriste posebno dizajnirani plovci koji kontrolisu kretanje mamca kroz vodu.
Ova taktika je korisna kada duva vetar. Iskusan pecaros, ovom metodom, moze
zabaciti mamac na daljinu preko 150 m.
Ne treba koristiti ovaj metod na vodama obraslim travom i na vodama
gde ima puno potopljenih grana i panjeva, jer tu plovak mora da se postavi previse
plitko.
Nakon sto zabacite mamac, pomerite se par metara niz obalu i privucite
ga malo. Ovaj postupak ponavljajte sve dok ne izvucete mamac blizu obale. Cilj
je prebrisati sto vecu povrsinu vode mamcem.
Zivi mamac sa potpoljenim plovkom - Ponekad je potrebno da bacite
mamac sto je blize moguce nekom mestu gde ocekujete da je stuka, recimo blizu
nekoj potopljenoj grani. Ovo je najbolji metod za tu namenu. Plovak se kod ovog
metoda potpuno potapa ispod povrsine, ali tako da pluta pod vodom. Plovak ce
pridrzavati podvez i mamac na zeljenoj dubini.
Zivi mamac na dubinci - Ukoliko treba da postavimo mamac blizu
dna vode i ukoliko je voda bez prirodnih zapreka mozemo koristiti klasicni dubin-
ski metod. Na udicu pored zive ribe, postavljamo i jednu stiropornu kuglu kako bi
pridrzavala mamac da ne legne na dno, odakle ga stuka nece uzeti.
Kasnije u sezoni pogotovu kada otopli, pecanje kederom na dnu daje
bolje rezultate od pecanja sa plovkom, jer se mamac moze spustiti na mnogo vece
dubine nego sa plovkom.
Zivi mamac na otpustenom najlonu - Na kraj najlona postavlja se
samo par sitnih olovaca, kako bi primorali ribicu da se spusti nize u vodu. Mana
ovog sistema je losa signalizacija ugriza stuke.
Vucenje zivog mamaca - Ukoliko se nalazite u camcu, mozete pri-
meniti i ovaj metod. Jednostavno nakacite zivu ribu na udicu i vucite ceo sistem
za camcem. Kod plicih voda obavezno koristite plovak, dok kod dubljih to nije
neophodno. Zapamtite da je stuka dosta spora kada krstarite camcem.
Za podveze obavezno koristite sajle. Uobicajena jacina sajli za stuku je
9 kg. Za izuzetno teske vode, pune prepreka koriste se sajle do 13,5 kg. Sajla mora
biti najmanje 50 cm duga.
Koristite najbolje, karbonske udice sa izuzetno ostrim vrhovima.
Usaglasite velicinu udice sa mamcem koji koristite. Uobicajene velicine su 10s, 8s
i 6s.
Sitne mamce je najbolje kaciti na usnu jednom udicom. Kod onih koji
140 k|he ao|h odo
imaju meke usne, provucite udicu kroz obe usne. Vece mamce zakacite na dve
udice koje su jedna od druge odmaknute 8 cm. Za metode vucenja i vodjenja
mamca, gornju udicu provucite kroz usnu, a donju blizu pektoralnog peraja. Za sve
druge slucajeve jednu udicu zakacite na sred ledja, a drugu kod korena repa kako
bi onemogucili mamac da luta vodom.
k|he ao|h odo 141
|| deo:
0snovn| pecorosk| pr|bor
8ddrzdj
|| de|d
||0v0|
K||IL0| ||0v0|
K||zec| p|ovok od gusc|jeg pero
80||J| ||0v0| 0 08||K0 0|0vKL
vA0|Lk ||0v0| - ||0vAK 8A IL|0H
vA0|Lk ||0vAK - 00 0080|JL0 |LkA
|N0|KAI0k| IkIAJA
8Ik0NA
0v0k0v|
|00vLI|
00|0L
00vAkKA | HLkL00v
147
148
149
150
151
153
154
157
159
162
165
167
"#
Ios|o p|ovc| p|u|oju ||| s|o pecoros noro
do zno o nj|no
||ovc|
,
ABEE?E=: Jedan objekat pliva ako je
tezina vode koju on zauzima kada se
potopi veca od njegove sopstvene
tezine. Pre svega plovak mora da bude tako
izradjen da pruzi minimalan otpor ribi koja uzima mamac. Ovo znaci da plovak
mora biti tako postavljen u vodi da iz nje viri samo antena, koja je najtanji deo
plovka. Namena antene plovka je a) da bude signalizator ugriza i b) da da plovku
veci potisak kada mu je telo potpuno potopljeno.
Sto je antena deblja i duza, potisak je veci. Birajuci plovak sa najtanjom
mogucom antenom za date uslove pecanja(vetar, struja vode, masa mamca i olova)
osiguravate da riba oseti najmanji otpor pri ugrizu, a vi dobijate maksimalno
osetljiv plovak. Uobicajene dimenzije antene su od 0,3 do 4 mm. Mozda se razli-
ka izmedju 0,3 i 1 mm antene vama ne cini posebno velika, ali treba imati u vidu
da je zapremina valjka proporcionalna kvadratu poluprecnika,sto znaci, da ce ovaj
drugi plovak dati 11 puta veci otpor pri ugrizu.
Jedna od najcescih zabluda je da su plovci sa metalnom antenom
osetljiviji od onih drugih. To generalno nije tacno jer se plovak mora gledati u celi-
ni, a kao parametar se uzima njegova gramaza. Uticaj antene se racuna samo preko
njene zapremin. Odavde sledi da su osetljiviji plovci sa laksom i tanjom antenom.
Tezina tela plovka utice na njegovu osetljivost i to tako da plovak sa tezim i sirim
telom ima vecu inerciju te je i manje osetljiv.
Poslednji Iaktor koji utice na osetljivost plovka je povrsinski napon na
spoju vode i tela antene. Najmanji je kod glatkih plovaka, a sto je plovak rapaviji
to se ovaj uticaj jace izrazava. Jedini nacin na koji mozete uticati na ovu pojavu je
da smanjite hrapavost povrsine plovka premazujuci antenu vazelinom.
147
K||zec| p|ovc|
|rd|kdlor| lrzdjd
2
ored plovaka, postoji niz drugih metoda
detekcije ugriza ribe. Na osnovu pon-
asanja ovih dodataka - naprava, vest
ribolovac moze proceniti najbolje vreme za kon-
triranje. Neke ribe su izuzetno osetljive na otpor mamca, pa je potrebno usaglasiti
vrstu indikatora sa ribom koju ocekujemo na udici.
vrh s|opo
Danasnji stapovi se prave od takvih materijala, da mogu biti laki, tanki,
jaki i elasticni u isto vreme. Ovo omogucuje da su za pecanje riba dubinskom
metodom koje imaju jak trzaj, kao sto su mrena i klen, nepotrebni dodatni indika-
tori.
0od|r|vonje noj|ono
Najjednostavniji metod detekcije trzaja je kada drzeci stap istovremeno
drzite i najlon izmedju palca i kaziprsta ruke ili kaziprsta i spulne masinice.
Reagujte kada se najlon zategne i kada pocne da vam klizi pod prstima. Ovaj
nacin se najcesce koristi kada pecate u pokretu. Nezamenjiv je kada pecate sa
neopterecenim najlonom, kada na najlonu imate samo, udicu i mamac, bez olova
ili plovka. Takodje u brzim rekama, kada pecate na mestima gde voda ima jaku tur-
bulenciju, ovo je najlaksi nacin detekcije. Trzaji klena, klenica i mrene se obicno
detektuju na ovaj nacin. Mana ovog metoda je sto u jednom trenutku mozete kon-
trolisati samo jedan stap i sto ga morate sve vreme drzati u rukama.
|nd|ko|or| |z kucne rod|nos||
Jednostavan indikator moze se dobiti od grudve nakvasenog i nagn-
jecenog hleba, precnika 5 cm, postavljenog izmedju masinice i prvog provodnika.
Najlon blago otpustite, tako da grudva bude 30 do 45 cm ispod linije stapa. U
154
slucaju trzaja, kugla se podize, ako riba odlazi od stapa, odnosno spusta, ako riba
prilazi obali. Ovaj metod je najeIikacniji pri lovu dubinskom tehnikom linjaka,
sarana, deverike, bandara i jegulje. Mana ovog metoda je sto se pri vetru sistem
klati, sto se moze resiti podmetanjem jedne vece prazne tegle ispod kugle tako da
ona bude u tegli.
Umesto kugle hleba, moze se koristiti i cep od Ilase od tecnosti za pran-
je sudova. Ovaj plasticni cep je vec probusen i namesta se pre zabacivanja, ne
spada nakon kontre i mnogo je laksi i osetljiviji od kugle hleba.
Cesto se kod nas koriste i decije Iluorescentne narukvice. Ove narukvice
su izradjene od jedne vrste meke plastike u obliku creva. Eluo crevo se lako savi-
ja u obliku alke i Iormira narukvicu. Ovakav indikator je vrlo jeItin, a mana mu je
sto je nesto tezi i sto za razliku od majmuna ne oslobadja najlon pri privlacenju
ribe.
Neki ribolovci prave jeItine identiIikatore od parceta papira, staniola ili
celoIana i para cackalica. Nakon zabacivanja, najlon se zategne, pa mu se napravi
stomak izmedju masinice i prve alke, tako da dodiruje zemlju. Na tom mestu,
postavlja se komad papira preko najlona i ceo sistem pricvrscuje dvema cackali-
cama za zemlju. Prilikom trzaja, najlon se lako oslobadja, a prilikom privlacenja
nema nikakvih smetnji od strane identiIikatora. Jedina mana je nesto slabija
ociglednost trzaja.
|nd|ko|or| koj| se koce no noj|on
Dva najpopularnija indikatora iz ove grupe su majmuni i elektronski
alarm.Mozete ih koristiti odvojeno, ali i u kombinaciji sa nekim drugim detek-
torom trzaja.
Hojnun
Majmun je dizajniran po principu grudve hleba. Sastoji se od tela maj-
muna koje se moze slobodno kretati po nerdjajucoj sipci - zvanoj igla. Igla je
dugacka 45 do 90 cm i postavlja se ispod stapa na zemlju izmedju masinice i prve
vodjice. Najlon se otpusta, tako da pravi stomak od 45 cm i kaci se o majmuna koji
se nalazi na igli. Kada riba uzme mamac i krene ka obali majmun pada ka zemlji,
a ukoliko odlazi, majmun se penje ka vrhu sipke. Pri kontri, majmun spada pot-
puno sa igle i oslobadja najlon, pa je vodjene ribe neometano.
L|ek|ronsk| o|orn
Elektronski alarm moze biti zvucni, vizuelni ili kombinovani. Najlon se
postavlja u zleb indikatora. Pokret najlona po zlebu se detektuje i signalizira.
|nd|ko|or| zo vrh s|opo
r|hor 155
U ovu grupu spadaju quivertip, swingertip i springtip. Osetljivi su i ne
pruzaju gotovo nikakav otpor. Namenjeni su ribama koje ne odnose svoj mamac,
kao sto su deverika ili bodorka, dok saran i linjak, svojim trzajem cesto otkinu
indikator sa vrha stapa pre nego i uspete da reagujete.
0u|ver||p
Ovo je najuniverzalniji indikator za vrh stapa i moze se koristiti za skoro
sve vrste riba, ali je ipak najbolji za deverike, klenove i mrene. Quivertip je prak-
ticno najjednostavniji dodatak za vrh stapa u obliku izuzetno elasticnog stapica.
Moze se dodatno montirati na svaki stap, ali moze biti i Iabricki ugradjen. Duzina
mu je od 20 do 60 cm. Meksi su za mirne vode, tvrdji za brze. Vestina se sastoji u
pravilnom natezanju najlona. Previse opusten najlon nece na vreme podici quiver-
tip, a prezategnut ce pruzati preveliki otpor ribi.
8W|ng||p
Swingertip se sastoji od jednog cvrstog stapica od pleksiglasa ili karbona
koji je preko elasticnog zgloba od gume ili najlona vezan za vrh stapa. Na sebi
moze imati jednu ili vise vodjica. Stap se postavlja horizontalno, i pod uglom od
45
O
u odnosu na tok reke, pa swingtip stoji vertikalno u odnosu na vodu i podize
se u slucaju da riba odlazi od obale, a obara se ukoliko riba prilazi. Odlican je za
sve ribe koje brzo uzimaju mamac. Mana mu je velika osetljivost na vetar, po
kome pocinje da se njise. Duzina swingertipa je od 25 do 50 cm. Sto je voda dub-
lja i tok jaci, swingertip treba da je duzi.
8pr|ng||p
Springtip je mesavina prethodna dva dodatka. Kao i swingtip kaci se na
stap preko elasticne veze, ali je i sam elastican kao quivertip. Ovo ga cini izuzetno
osetljivim i preporucuje se za ribolov na mirnim vodama riba koje imaju slab trzaj
kao sto je bodorka.
150 r|hor
\
8lrurd
2
overenje u vas pribor je neophodno kada
podjete u ribolov. Obicno se najvise
neprijatnosti dogadja zbog strune. Zbog
toga struna mora biti perIektna. Boja strune se
obicno bira tako da bude maskirna. Cesto je to crna, braon ili zelena. Medjutim,
vrlo je verovatno da riba ne obraca paznju na boju, vec na sjajnost. Sjajna struna
ce sigurno uplasiti ribu ili joj povecati opreznost.
Hono|||onen| - s|runo od jednog v|okno
Sve do pojave najlona 1940. godine, kao monoIilament se koristio laneni
ili svileni kanap, koji je morao da se skida sa spulne i susi svaki put nakon peca-
nja. Najlonski monoIilament se izuzetno lako odrzava. Treba ga drzati na suvom i
tamnom mestu i treba ga zameniti svaka 3 do 4 meseca. Imajte na umu da ultravi-
oletno zracenje i vlaga slabe najlon.
Obicno vam ne treba vise od 100 m najlona na spulni. Za laki ribolov u
plitkim vodama treba vam najlon nosivosti 0,5 do 1,4 kg. Ukoliko je voda dubo-
ka, jaka i puna panjeva povecajte nosivost, a na spulnu dodajte i do 200 m strune.
Odlika losih najlona je da imaju memoriju, odnosno zadrzavaju oblik u
kome su se nalazili jedno vreme. Druga karakteristika loseg najlona je da su po
povrsini ljuspasti. Ovakvi najloni lako pucaju, mrse se, onemogucavajuci meko
zabacivanje i tesko se vezu.
|||vojuco s|runo
Vecina struna tone i one su pogodne za pecanje dubinskom metodom i
plovcima na dnu. Postoje i strune koje plivaju i koriste se za povrsinski ribolov. Od
potapajuce strune mozete dobiti plivajucu, ako u lanenu krpicu natopite malo
masti i provucete najlon kroz nju. U pecaroskim radnjama mozete naci specijalne
vrste masti za ovu namenu.
157
0predeno s|runo
Da bi se povecala nosivosti, a smanjila debljina tanke strune se upreda-
ju u jednu deblju. Na ovaj nacin moguce je dobiti strune izuzetne tankoce, a velike
nosivosti. Ovako upredene strune su meke i lako se vezu i riba ih slabije oseca.
Hu||||||onen| - nu|||v|okno
MultiIilament je novijeg datuma. Sastoji se od mnostva mikrotankih
najlona, koji kada se navlaze postaju skoro nevedljivi. Kryston multivlakno je u
ovom trenutku vrhunac tehnologije. Multivlakno se obicno koristi za podveze, jer
mu je cena dosta visoka.
0e||cno s|runo
Za ribolov grabljivica, posebno onih koje imaju zube, kao sto su stuke i
smudjevi neophodno je koristiti celicne strune. Ove ribe bi svojim zubima sa
lakocom prekinule sve druge cisto najlonske strune. Celicne strune u sredini imaju
celicne sajle malih preseka, a oblozene su slojem najlona. Krute su i ne mogu se
koristiti kod opreznih riba. Teze se vezuju od klasicnih struna te stoga postoje
posebni vezovi za njih. Obicno se koriste samo za podveze.
158 r|hor
Vrsta ribe
Bandar
Bodorka
BratIis
Bucov
Crvenperka
Deverika
Jegulja
Karas
Klen
Linjak
Lipljen
Mrena
Plotica
Podust
Smudj
Som
Saran
Stuka
Debljina strune(mm)
0,25-0,35
0,15-0,20
0,25-0,35
0,35-0,45
0,15-0,20
0,25-0,35
0,35-0,45
0,20-0,30
0,25-0,35
0,20-0,30
0,15-0,25
0,30-0,40
0,25-0,35
0,20-0,30
0,30-0,50
0,45-1,00
0,35-0,50
0,35-0,60
Broj udice
4-7
10-14
7-10
2/0-3
10-14
5-10
1-6
8-14
3-11
7-11
10-12
3-8
6-8
8-12
2-6
5/0-1/0
2-6
2/0-4
0vorov|
,
va najcesca uzroka prekidanja strune su
spadanje cvora i njegovo odvezivanje te
i pucanje strune zbog intenzivnog prela-
manja kada se naglo optereti u trenutku kada
riba zagrize. Najlonskim monoIilamentom je najlakse vezati cvor. Razlog tome je
njegova izuzetna glatkost, ali tu je i opasnost od samoodvezivanja cvora iz istog
razloga. Strunu je lako ostetiti. Povrsinska abrazija pod uticajem vode i suncevih
zraka, istezanje, prevezivanje i ostale deIormacije uticu na jacinu strune. Treba
imati na umu, da recimo samo zbog uticaja sunceve svetlosti struna moze da oslabi
i do 50. Vezivanje cvorova na struni i njihovo preterano stezanje moze ostetiti
strunu.
Ko||ko zo|egnu|| cvor
Zatezite cvor polako odmereno povlaceci krajeve najlona. Ovo ce sig-
urno rezultovati odredjenom dozom toplote koja ce se osloboditi na samom vezu.
Preterana toplota moze ostetiti strunu i oslabiti je. Dobro je da sam cvor podmazete
nekim mazivom kao sto je voda ili pljuvacka. Nemojte zatezati cvor trzajem. On
ce oslabit strunu.
Iovrsn| zohvo||
Uvek namotajte onoliko namotaja koliko je u prikazu cvora i receno. U
suprotnom, cvor "e se odvezati pri prvom jacem trzaju. Vecina poznatih cvorova
izgleda vrlo uredno kada su pravilno vezani. Ukoliko vam cvor imalo lici da je
musav, odsecite strunu i ponovite vezivanje. Nemojte se kockati. Kada zavezete
cvor, potrebno je da odsecete vesak najlona. Uvek to radite makazama i ostavite
minimalno 1 mm najlona na kraju. Maksimalo mozete ostaviti 3 do 4 mm kod
cvorova za varalice i virble.
Broj cvorova na struni treba da je minimalan. Nosivost cvora je najvise
80 od nosivosti strune.
159
Nojcese kor|scen| cvorov|
Half blood cvor, je jednostavan cvor za vezivanje virbli, olova i udica.
Napravite minimalno sest okretaja pre nego ga zategnete. (1)
Poboljsani half blood, je varijanta osnovnog halI blood cvora, ali koji
teze spada i odvezuje se. (2)
Dupla overhand petlja, je idealna za vezivanje dve petlje jedne za
drugu. (3)
Loop-to-loop, je nacin vezivanja dve petlje jedne o drugu. Jedina mana
ove tehnike je ta sto petlje cesto skupljaju travu dna vode. (4)
Jodeni vor, je mali i uredan cvor za povezivanje dve strune, ali i za
vezivanje podveza i klizeceg stopera. (5)
Whipping vor, sluzi za vezivanje udice na strunu. Na slikama (6a), (6b)
i (6c) prikazano je vezivanje ovog cvora u etapama.
Obavijte najlon bar osam puta i podmazite cvor. (b)
Drzite slobodan kraj najlona i polako zatezite. (c)
100 r|hor
6o
6c
6b
5
4
3
2
1
Cetvorostruki griner vor, je odlican cvor za povezivanje vrtilica i udica
sa alkom. (7)
Klin vor, je najcesce korisceni cvor za povezivanje vrtilica. (8)
Mahin vor, sluzi za povezivanje dve strune. (9)
Criner vor, namenjen je za povezivanje struna. (10)
r|hor 101
7
8
9
10
|odvez|
-
-
-
-
||jov|co | durbok
0||s|e
8|r
I
ir je jedan od mamaca koji se retko
koristi. Najveca prednost sira u odnosu na
crvice je da se na njega hvata mnogo
kvalitetnija riba. Mogu se koristiti sve vrste sira
kao mamac, sa idejom: 'sto jaci miris to bolje. Plavi sir ima izuzetno jak miris i
samim tim odlican je zimi kada druge hrane u vodi ima veoma malo, a ribe su
neaktivne. Jak miris je jedini nacin da izvucete recimo klena iz skrovista.
Parmezan se takodje moze koristit,
ali cesce kao aditiv u kulji ili pasti.
Trapist sirevi se mogu seci na
kocke u zavisnosti od velicine
udice. Ivica kocke treba da je oko 6
mm za udicu 12, 12 mm za udice
10 i 8 i 20 mm za udice 6 i vece.
Pored sira mozete da dodate
komadic parizera ili neke salame i na taj nacin nacinite sendvic na udici. Mrena i
klen rado napadaju upravo ovakvu kombinaciju.
Za pastu od sira potrebno vam je: 120 g plavog sira, kasika izrendanog
parmezana i kasika samlevenog zrna konoplje. Istopite plavi sir na vatri i sklonite
ga sa nje. Dodajte konoplju i parmezan i dobro umesajte. Pustite da se pasta ohla-
di i nemojte je stavljati u Irizider, vec je cuvajte na uobicajenoj temperaturi kako
bi se mirisi jace izrazili. Ovaj mamac je odlican za klenove, mrene i bodorke.
Dobar recept za palentu sa sirom glasi: 'U kukuruzno brasno dodajte
meda i 'Zdenka sira i skuvajte palentu. Kada se ohladi izrezite je na kocke. Cuva-
jte u vlaznoj krpi.
Sirni valjusci se prave od 100g psenicnog brasna, 10 - 20 g 'Zdenka
sira i kasike ulja. Zamesite i pravite valjuske.
Probajte da kacite komade sira na dlaku
kao boilije.
Sir se ipak pokazao kao najbolji mamac
u toku zime.
Pri kacenju sira vrh udice mora biti slo-
bodan.
217
b|eb
Hdmc|
o||jrog porek|d
N
eli hleb iako vrlo blagog ukusa izuzetno
je prijatan za ribe. Mozete ga oIarbati, ali
je upravo njegova belina ono sto ce
privuci linjaka ili sarana da ga uzmu. Koristite
svez hleb kada pravite kugle, ruze, pahulje i za koricu, a blago odstojao za pravl-
jenje paste. Pri pecanju sa hlebom kao mamcem kontra mora biti brza inace ce
mamac spasti.
b|ebno kug|o
Prednost kugle je sto je laka, polako tone i ostaje na povrsini zatravljene
vode na biljkama pa se najlon ne mrsi. Velicina udice za kuglu je od 8 do 14.
Kuglu pravite od sredine hleba. Treba da bude od 1 do 2,5 cm u
precniku. Udica se provlaci polako i pazljivo kroz sredinu kugle, a nakon toga
blago vrhovima prstiju pritisnite kuglu uz vrat udice, ostavljajuci krivinu i vrh
udice slobodnim. Ukoliko je hleb svez i zabacaj blag, kugla moze ostati i do 20
minuta na udici.
Pre pecanja hlebom, mesto treba pripremiti. Jednostavno uzmite dobru
kolicinu hleba, nakvasite ga i umesite. Pobacajte tako pripremljen hleb kao prima-
mu za deveriku, sarana ili linjaka.
Hleb mozete i aromatizovati. Ponekad to nije potrebno. U vecini sluca-
jeva aroma krem sira, plavog sira ili salame se prokazala dobrom, mada treba
eksperimentisati na svakoj vodi.
Izuzetno je bitno da pri pravljenu kuglice dobro pritisnete hleb i da ga
pazljivo urolate. Na ovaj nacin, hleb ce duze ostati na udici i moci cete da pecate
na vecoj dubini. Takodje, postavlja se pitanje promera kuglice. Opcije su: 2 mm,
2,5 mm, 3 mm i 3,5mm. Najcesce se koriste kugle velicine 3 mm i 3,5 mm na udici
br. 20. Manje se kace na udicu broj 22. Koristite ultratanke srebrne udice
(Kamasan B511s) vezane na najtanji najlon koji je moguce koristiti u zavisnosti od
222
ribe koju pecate.
b|ebno ruzo
Hlebna ruza se pravi od komada svezeg hleba. Odvalite komadic u
skladu sa velicinom udice, takav da pokrije celu udicu. Nakacite ga i prstima blago
bocno spljostite.
Ovaj mamac je izuzetan za lov karasa, babuski, deverika i sarana, ali
jako lako spada sa udice.
b|ebno pohu|jo
Hlebna pahulja se pravi od komada belog, svezeg hleba. Od bajatog i
suvog hleba nije moguce napraviti pahulju koja ce stojati na udici. Hleb treba da
ima sto manje rupica. Iz njega se prstima, ali jos bolje specijalnim okruglim
nozicev vade kuglice hleba. Ovaj mamac se za razliku od ruze ne stiska prilikom
kacenja na udicu. Pokazao se odlicnim za pecanje bodorki, ali i sitniji linjaci,
karasi i sarani mogu doci na ovaj mamac.
b|ebno kor|co
Hlebna korica predstavlja jedan od najboljih povrsinskih mamaca za
sarana i crvenperku. Odlomite komadic korice i probijte koru udicom. Okrenite
udicu za 180
O
i obmotajte najlon oko hleba, te ga stavite izmedju hleba i krivine
udice. Sada blago povucite udicu unazad kako bi uhvatila najlon. Tako mozete
koricu zabacivati na velike daljine, a da ne spadne. Ukoliko pecate sarana koristite
udicu velicine 2, ukoliko pecate crvenperku dovolja je i udica broj 12 ili 14.
Pri pozicioniranju mamca imajte u vidu da je hlebna korica plutajuci
mamac i da se sa obzirom na to moze se postaviti na dva nacina.
Prvi nacin je postavljanje na samoj povrsini vode. Ovako se obicno love
sarani. Koristi se vise metoda. Prvi i najcesci metod je onaj kada se hleb zabacu-
je bez ikakvog utega i plovka i vizuelno se posmatra i odredjuje trenutak kontre.
Drugi metod je pecanje plovkom, kada se mamac postavlja ispod vagler plovka,
a olova se postavljaju tik uz plovak. I treci metod je pecanje dubinskom metodom,
kada se postavlja olovo na kraj najlona, a predvezi se prave onolike duzine kolika
je potrebna da mamac stoji na povrsini vode. Samo dodatno podesavanje se vrsi
podizanjem i spustanjem vrha stapa.
Drugi nacin je postavljanje mamca ispod povrsine vode, ali tako da je
odignut od samog dna 10 do 15 cm. Ovo se postize klasicnim vezovima, dubin-
skom ili metodom sa plovkom, sa tim da se olovo stavlja na glavnu strunu, a ne na
podvez, dok je duzina podveza je jednaka visini na kojoj zelimo da prezentujemo
Homc| 223
mamac. Kod ove metode bolji je sistem sa dubinkom, jer osnovni najlon stoji
ukoso i ne smeta podozrivoj ribi da se priblizi mamcu.
b|ebno pos|o
Za izradu hlebne paste koristite stari hleb, pa cak i vise od nedelju dana.
Hleb iseckajte na sitne komade i dobro natopite vodom. Nakon toga iscedite mak-
simalno hleb rukama, pa ga uvijte u muslinsku krpu ili gazu. Zavrcitre gazu ili
krpu dok god voda istice. Hleb mozete umesto vode da natopite i mlekom.
Naravno, mozete probati i sa supom od pastrmke ili vocnim jogurtom od jagode.
Tradicionalno se pasta aromatizuje anisom, secerom, medom, pivom. Boja moze
biti bela, ali moze se bojiti i u crveno ili zuto. Da bi pasta bila glatkija i Iinija u nju
se moze jos umesati i brasno. Spremljenu pastu mozete odmah koristiti, ali i zam-
rznuti pa koristiti kasnije.
Pri kacenju paste na udicu, potrebno je da ona bude u obliku kruske ili
kapljice i da se blago suzava uz vrat udice (velicine od 6 do 16). Tekstura same
paste je presudna za koriscenje paste kao mamca. Ukoliko se peca u brzo tekucim
vodama ili je potrebno dalje zabaciti pasta treba da je manje vlazna i grublja, dok
u sporotekucim vodama i stajacicama pasta treba da je sto Iinija i meksa. Ukoliko
je potrebo da hlebna pasta polako tone, recimo kada se peca iznad trave, pored
paste na udicu postavite i komad hlebne korice.
Jedan dobar recept se pravi od 5 delova hleba i jednog dela kuvanog
krompira. Umesite ovu smesu kod kuce i uvijete je u krpu. Ponesite je na pecanje
i tamo otkidajte delice i Iormirajte kuglice.
Slatki secerni recept kaze da se unutrasnjost hleba nadrobi i u nju umesa
secer u prahu. Doda se malo vode i umesi testo. Umota u krpu i cepka na licu
mesta. Ukoliko nemate prah secera, mozete u vodu umutiti i kristal secer.
U Bugarskoj, po knjizi 'Sportski ribolov Veljka Klasterka, prave se
valjci od navlazene sredine belog hleba, uz dodatak ulja i brasna. Ovo se umesi u
gipko testo i zavije u krpu.
8pec|jo|n| r|bo|ovock| h|eb
U poslednje vreme u ribolovackim radnjama mogu se naci specijalni
ribolovacki hlebovi. Po svojoj strukturi se razlikuju od obicnog hleba, jer su vlak-
nastog tipa. Na taj nacin, komad hleba, otkinut i navlazen, se lako obmotava oko
udice i dugo na njoj ostaje, sto cini ovaj hleb idealnim za dubinsku metodu pecan-
ja. Sa druge strane, cela udica se moze pokriti ovim hlebnim nitima, pa se i
najnepoverljivija riba lako prevari.
224 Homc|
\
|sec| b|skv|| | p|u|ojuc| keks
Konop|jo
I
eme konoplje mozete kupiti u vecini pro-
davnica zdrave hrane. Priprema semena
je sledeca. Stavite cetri dela vode i jedan
deo semena u serpu. Zagrevajte dok voda ne
prokljuca. Smanjite vatru i kuvajte oko pola sata dok se zrnevlja ne pocnu razdva-
jati, i dok se ne pojavi belina iz njih. Izdvojte konoplju iz vode, a vodu koristite za
pripremu primame. Konoplju cuvajte u Irizideru u kom moze da stoji oko nedelju
dana. Konoplja je izuzetan mamac za bodorku u toku leta i jeseni, ali se moze
koristiti i zimi. Kacite po jedno zrno na udicu 18 li 16. Uvek pazite da vrh udice
ostane slobodan. Pola litre semena konoplje je dovoljno za jedno pecanje. Bacajte
po desetak zrna kad god zabacite mamac i ne ocekujte da ce se riba pojaviti u
vecem broju prvih sat ili dva. Kada se najzad ugrizi pojave, bice veoma cesti,
skoro sa svakim zabacajem. Vecina ribolovaca se kod pecanja konopljom zali da
je trzaj prebrz i da je nemoguce kontrirati, ali tajna je u tome da treba pustiti da
riba ponese mamac. Dakle sacekajte drugi trzaj.
Kada pecate mrenu, linjaka ili sarana, konoplju kacite na dlaku i to po 6
do 12 zrna na jednu dlaku.
Ukoliko je tok vrlo jak i brz, prihrana semenom konoplje nije moguca.
Tada se koristi sledeci trik. U casu
od jogurta ili neku drugu posudu
zeljene velicine, stavite seme kono-
plje i nalijte vodom. Unutra stavite
i hranilicu. Ceo sistem zamrznite.
Na pecanje krenite sa malim prenosnim Iriziderom i iz njega vadite zamrznute
hranilice i kacite ih direktno iz Irizidera pre zabacivanja. Racunajte da ce u zavis-
nosti od temperature vode, hranilica biti Iunkcionalna od 20 do 60 minuta. Za ovu
potrebu, konoplju prethodno pripremite identicno kao i kada zelte da pecate sa
njom.
Pre kuvanja dodajte jednu malu kasiku
sode bikarbone. Seme konoplje ce ostati
tamno crno i nakon kuvanja.
228
-
Hohunorke
I
emena mahunarki podsecaju sarana na
njegovu prirodnu hranu, pa se saran brzo
odlucuje da ih uzme. Priprema je najbit-
nija za uspesan ribolov. Nikada nemojte koristi-
ti zrna koja nisu kuvana ili napijena vodom preko noci. Ako se riba najede ovakvih
zrna, ona ce u stomaku poceti da joj bubre i verovatno ce uginuti. Pre upotrebe
zrnevlje treba da nabubri i odstoji u vodi dva do tri sata, pa se nakon toga kuva.
Ostavite ga da provri oko tri do cetiri minuta, pa ga kuvajte na blagoj vatri jos pet
do deset min. Ovako pripremljene mamce mozete ostaviti par dana na toplom da
Iermentiraju. Kao i sa svim novim mamcima, potrebno je da ribe naviknete na
njega, mada je cesci slucaj da ga riba uzima odmah. Generalno vazi, da riba bolje
uzima sitnije zrnevlje od krupnog, pa su soja i azuki pasulj bolji od boba i krupnog
belog zrna pasulja. Mahunarke se obicno kace na dlaku. Pokazalo se da najbolje
rezultate daju kada se mesto prethodno nahrani konopljom i semenom javora.
Grasak moze biti odlican mamac, posebno u blizini hotela gde se iz
kuhinja cesto otpaci bacaju u vodu i gde je riba navikla na njegov ukus. Grasak se
pre upotrebe kuva dok ne omeksa. Najveca zrna koristite kao mamac, a sitnija kao
primamu. Seme pticije grahorice se takodje moze koristiti za pecanje velikih
bodorki. Samo seme je veliko i braon boje. Omeksa se kuvanjem. Da bi ga
pripremili, ostavite ga preko noci da se napije vode, a onda ga kuvajte oko pola
sata nakon kljucanja. Koristite udicu velicine 16.
Kikiriki se pre svega moze koristiti za pecanje sarana i to uglavnom u
toku leta. Ono sto morate znati, je da je sirovi kikiriki otrovan za ribu, pa ga
obavezno koristiti kuvanog. Pored kikirikija, mogu se koristiti i lesnik i badem.
Priprema jezgara je sledeca. Ostavite da jezgra ostanu 24 sata u vodi. Nakon toga
ih kuvajte dok voda ne provri, pa smanjite vatru. Na blagoj vatri kikiriki i lesnik
kuvajte jos 20 minuta, a badem 30. Pecanje na jezgra se obicno svodi na pecanje
na dlaku. Najbolje je zakaciti dva jezgra na dlaku duzine 2,5 cm.
229
Kronp|r
8o|||
|rdv||d
2
o vazecem zakonu o ribolovu ustanovljen
je lovostaj (period kada je zabranjen lov
na pojedine vrste ribe), i deIinisana je
minimalna duzina ribe koju je dozvoljeno loviti.
Keciga (Acipenser ruhenus) od 1.IV do 31.V,
Smudj (Lucioperca sp.) od 1.III do 30.IV,
Som (Silurus glanis) od 31.V do 15.VI,
Saran (Cuprinus carpio) od 31.III do 31.V,
Stuka (Esox lucius) od 1.II do 31.III,
Pastrmka (Salmo sp.) od 1.X do 1.III,
Rak (Astacus leptodactvlus, Astacus fluviatillis) od 1.XI do 31.V.
Zabranjen je sportski ribolov svih ribljih vrsta od 1.IV do 30.IX u vremenu od 21
do 3 casa i od 1.X do 31.III u vremenu od 18 do 5 casova.
Zabranjen je lov sledecih vrsta, cija je duzina ispod:
Keciga (Acipenser ruhenus) 40 cm
Pastrmka (Salmo sp.) 25 cm
Smudj ( Lucioperca lucioperca) 35 cm
Smudj - kamenjar (Lucioperca vulgensis) 25 cm
Som (Silurus glanis) 60 cm
Saran (Cuprinus carpio) 30 cm
Stuku (Esox lucius) 30 cm
Deverika (Abramis brama) 20 cm
Veliki vretenar (Aspro :ingel) 25 cm
Mali vretenar (Astacus streber) 15 cm
Rak plemeniti (Astacus fluviatillis) 9 cm
"$
B
k|oo|ovrd
ldoe|d
vrsta ribe
bandar
bodorka
bratfis
bucov
crvenper-
ka
deverika
jegulja
vrsta ribolova
sa plovkom,
varalicarski
sa plovkom
varalicarski
sistem sa
vod. kuglom,
dubinski
varalicarski,
varalicarski
sistem sa
vod. kuglom
sa plovkom
sa plovkom,
dubinski
dubinski,
plovkom
debljina
strune
0,25-0,35
0,15-0,20
0,25-0,35
0,35-0,45
0,15-0,20
0,25-0,35
0,35-0,45
broj
udice
1K*
4-7
3K*
8-10
1K
10-14
1K
7-10
1K
2/0-3
3K
1-4
1K
8-14
1K
5-10
1K
1-6
dubina
ribolova
hladno doba
god. dno,
inace sredina
i pri povrsini
sve dubine
hladno doba
god. dno,
inace sredina
i pri povrsini
leti pri
povrsini,
inace srednje
dubine
sve dubine
dno
dno
me-
sec
5-11
1-12
5-9
5-9
1-12
4-9
5-12
mamac
crvena glista,puz,
zive ribice, meso,
male varalice
crvena glista,
zitarice, insekti,
krompir, hleb
gliste, bube, crvi,
grasak, varalice,
vestacke musice,
skakavci
varalice, ribice,
gliste, sistem sa
vod. kug. ves.
musice, bube
gliste, licinke,
zitarice, bube,
krompir, hleb
gliste, krompir,
crv, larve, hleb,
kulja, zitarice
g l i s t e , r i b i c e ,
parce ribe, rak
* 1K - jednokraka udica; 3K - trokraka udica; mus - musica
"%
"& ,@=J=
vrsta ribe
karas
klen
klenic
krkusa
linjak
lipljen
mladica
mrena
salmonide
skobalj
smudj
som
saran
stuka
vrsta ribolova
sa plovkom
sa plovkom,
varalicarski,
dubinski,
sistem sa
vod. kuglom
sa plovkom
sa plovkom
sa plovkom,
dubinski
musicarski,
varalicarski
varalicarski
dubinski
musicarski,
varalicarski
sa plovkom
varalicarski,
dubinski,
sa plovkom
dubinski,
varalicarski
sa plovkom
dubinski
varalicarski,
sa plovkom
debljina
strune
0,20-0,30
0,25-0,35
0,10-0,18
0,10-0,18
0,20-0,30
mus.
struna,
0,15-0,25
0,50-0,70
0,30-0,40
mus.
struna,
0,20-0,30
0,25-0,30
0,30-0,50
0,45-1,00
0,35-0,50
0,35-0,60
sajla
broj
udice
1K
8-14
1K
3-11
1K
18-20
1K
18-20
1K
7-11
mus*
8-16
1K
10-12
1K
1/0
1K
3-8
mus.
8-16
1K
10-12
1K
8-12
1K
2-6
3K
5/0-2
1K
2-6
1K
2/0-4
dubina
ribolova
dno
hladno doba
god. dno,
inace srednja
dubina i pri
povrsini
pri povrsini
dno
dno
sve dubine
sve dubine
dno
sve dubine
dno
dno, leti u
sredini
dno
dno
hladno dno,
inace svuda
me-
sec
3-10
4-9
6-8
7-10
4-9
3-9
1-2
6-11
3-9
3-10
6-12
6-11
4-10
5-12
mamac
krompir, zitarice,
crvi, gliste, testo
gliste, sir, testo,
voce, insekti, crv,
zitarice, varalice,
ves. musice
crvi, puz, licinke,
vodeni racici
crv, meso,licinke
gliste, rep od
raka, mozdina
musice, varalice,
vobleri
'ZopI, varalice
gliste, crvi, sir,
dzigerica, grasak
musice, varalice,
vobleri
gliste, crvi, sir,
hleb, muve
ziva i mrtva riba,
male varalice
ziva i mrtva riba,
gliste, zabe, vara.
gliste, boili, testo,
krompir, zitarice
ziva i mrtva riba,
varalice, zabe
|||ero|uro:
8|onpon| | |n|erne| |zvor|
8ldmpdr| |zvor|
A80., 0obor r|bo|ov 72[73, A80, be|s|ngborgs, 1972, s|r.1-32
A||re |., 0uron|e| |., 0u|||o||e |. |ecorosk| dzepn| vod|c, Konenonn, 8|ngopore,
2000, s|r.134-248
8rehn A., I|vo| z|vo||njo, |rosvje|o, Iogreb, 1982, s|r.485-498,514-516,
0AH., |r|bor zo r|bo|ov '72,'73,'74 0AH, 8er||n, 1972,73,74, s|r.1-100
0robnjokov|c 8., k|bo|ov no 0r|n|, L|nogro|sk| nuzej, 8eogrod, 1934, s|r.1-56
||nk-Ieb|c v., k|bo|ov | peconje, |proz, 8eogrod, 1943, s|r.5-16,19,21-44,49-53
K|os|erko v., 8por|sk| r|bo|ov, Inonje, Iogreb, 1976, s|r.71-133,165-237
|e|rov|c J., |ov pos|rnke | ||p|jono, 8por|sko knj|go, 8eogrod, 1971, s|r.6-7
|opov|c |j., |os|rnko, 0|rekc|jo zo r|bors|vo, 8eogrod, 1948, s|r.1-109
kodonov 0., k|bo|ovock| cvorov|, No|||,8eogrod,1991,s|r.1-18,43,52-55,58
kodonov 0., A|eks|c 0., 0 ne|odono s|o|kovodnog ,No|||,8eogrod,1981,s|r.27-29
8obo| H.., 8por|sk| r|bo|ov, Ir|nsk|, 0okovec, 1977, s|r.61-66, 123-125,
132-167,183-239
8|onjek v.J.., 8ve| z|vo||njo u s||kono, H|odo poko|enje, 8eogrod, s|r.238-250
Ionos|jev|c N., |||c 8., |osebno en|ono|og|jo, 0rodjev|nsko knj|go, 8eogrod,
1969, s|r.1-23, 305-353
Ionos|c k., 0ps|onok, |okre| gorono, Nov| 8od, 1996, s|r.96-109
vrenk 8.,Nojbo|jo r|bo, 8|vornos|,Iogreb,1984, s|r. 21
#
Irdcdjr|j|
|rlerrel |zvor|
8||| |oo|e ||sh|ng poge, h||p:[[WWW.users.g|obo|ne|.co.uk[bpoo|e[|ndex.h|n|
0orp co|chers r|gs on ||ps poge, h||p:[[vzone.v|rg|n.ne|[k.roe[cc[|ndex.h|n
0orp ||sh|ng |n Ne|her|onds, h||p:[[WWW.du|chcorp.n|[|ndex.h|n|
0orp |nvoders, h||p:[[hone.p|.se[nognus.ugonder[corphone.h|n
0orp ne|, h||p:[[WWW.corp.ne|[hone2.h|n
0orp Wor|d, h||p:[[WWW.corpWor|d.de
0oo| corp ||sh|ng poge, h||p:[[WWW.unr.edu[pdoWson[hone.h|n|
L|ec|ron|c zoo, h||p:[[ne|ve|.Wus||.edu[||sh.h|n
||sh|ng (Koj|c v.), h||p:[[v|o|ko.v|r|uo|ove.ne|
||sh|ng obou|, h||p:[[||sh|ng.obou|.con
|| ||sh|ng |n 08A, h||p:[[WWW.||||shuso.con[
|uno ||sh|ng |eon., h||p:[[|uno.on.neobee.ne|
No|jeco|e|jske s|ron|ce, h||p:[[WWW.geoc|||es.con[8ojo[Heso[7714[|ndex.h|n
k|bor, h||p:[[WWW.r|bor.co.u
k|borsko, h||p:[[WWW.r|borsko.con
k|be nos|h vodo (8rzok 0.), h||p:[[WWW.p||.u[kor|sn|c|[b[r[brzok
k|bo|ov,h||p:[[hone.dren|k.ne|[r|bo|ov[ h||p:[[so|o|r.eune|.u[djdrogon
k|bo|ov ne|, h||p:[[r|bo|ov.ne|[
8pec|o||s| |ock|e, h||p:[[WWW.spec|o||s|-|ock|e.co.uk
Iojne r|bo|ovo, h||p:[[users.heno.ne|[quercus[
Iennessee 0udorsnen, h||p:[[WWW.|nou|doorsnen.con[
Yosen||e cob|ne, h||p:[[WWW.geoc|||es.con[Yosen||e[0ob|n[6222[no|n.h|n|
wo|er|ond ne|, h||p:[[WWW.Wo|er|ond.ne|
w|erd ||sh|ng, h||p:[[WWW.onge|||re.con[We|rd[oooooo[|ndex.h|n|
#
|rerumerdrl|
| |zddrjd
'Dve su stvari kojima treba teziti u zivotu: prvo
je da se dobije ono sto se zeli; a, potom, da se
u tome i uziva - Logan Pearsall Smith, 1931
Aleksic Vladeta,Krusevac
Andesilic Pavle,Kula
Andjelic Ljubisa,Trebinja
Andjelkovic Nenad,Beograd
Andras Mate,Debeljaca
Bar(b)ic Savo,Beograd
Basic Danijel,Sonta
Basic Bojana,Novi Sad
Berarov Dejan,Zernjanin
Bicanin Nenad,Beograd
Bicvic Mato (Joze),Prud
Bilusic Ivica,Zagreb
Blagojevic Milan,Valjevo
Blaskovic Bela,Sombor
Bojanic Zoran,Brrndby Straud
Bojovic Zoran,Zemun
Brkic Nemanja,Mladenovac
Cakic Dusan,Beograd
Crljenic Dalibor,Belisce
Crnalic Nihad,Eojnica
Cvetkovic Velimir,Pozarevac
Cvijic Milorad,Kosjeric
Ciric Mirko,Banja Luka
Cupa Milan, Vrsac
Dangubic Dragan,Bileca
Dasic Drazen,Zemun
David Atijas,Doboj
Dejan Milic,Kosovska Mitrovica
Deljevic Mirsad,Novi Pazar
Dimitrijevic Jovan,Koceljeva
Dizdarevic Marin, Zrenjanin
Divnic Dragi,Negotin
Djordjevic Miodrag,Cicevac
Djordjic Jovan,Jajinci - Beograd
Djukanovic Aleksandar,Beograd
Djukic Zoran,Beograd
Djuric Dragoljub,Novi Beograd
Dodic Dejan,Vranje
Dolinaj Jan,Stara Pazova
Dragic Dusko,Beograd
Dragin Dragan,Ada
Draskovic Branislav,N Beograd
Draskovic Ivan,Beograd
Drmanovic Igor,Novi Beograd
Erdudac Andrija,Ratkovo
Eerencik Laslo,Zrenjanin
Eilipovic Igor,Beograd
Gadzo Edin,Hrasnica
Gajic Nenad,Kozarska Dubica
Gajinov Djordje,Kulpin
Gaspar Surap,Kanjiza
Gigovic Slavisa,Kragujevac
Godic Zvonko,Novi Sad
Golubovic Darko,Beograd
Gordic Zoran,Nis
Granovljevic Dragan,Morovic
Grkovic Nikola,Sombor
Grncarski Milos,Kula
Hadzic Ermin,Sarajevo
Hasevic Ermin,Brcko
Horti Zoltan,Backo Gradiste
Hristovski Vladimir,Bitola
Ibrajter Ivan,Senta
Ilic Zoran,Despotovac
Ilijevski Ivan,Skopje
Ivanovic Dusan,selo Guncate
Ivanovic Davor,Slavonski Brod
Jaksic Boris,Mol
Jakusin Aleksandar,Krusevac
Janicijevic Konstantin,Pozarevac
Jankovic Sinisa,Sabac
Jovanovic Igor,Beograd
Jovanovic Goran,Voluja
Jovanovic Vera,Voluja
KaIedzic Nedzad,Gradacac
Kalinovic Tihomir,Zajecar
Kandic Bozidar,Lapovo Varos
Karaconji Geza,Zrenjanin
Karanovic Ratko,S Kamenica
Kecovic Ljubisa,Kragujevac
Kekez Bojan,Nustar
Kekic Vesna,Novi Sad
Kerkez Mile,Vrsac
Kikovic Milija,Nova Varos
Klicek-Horvat Zeljko,Varazdin
Kos,Vladan Banja Luka
Kosic Vinko,Zepce
Kosovic Dejan,Paracin
Kovac JozeI,Sirig
Kozar Dalibor,Zemun
Krneta Aleksandar,Medjuvedja
Krnjac Miroslav,Pancevo
Krpucin Slobodan,Zrenjanin
Kuzmanovic Zivan,Novi Sad
Ladjar Hako,Novi Pazar
Lazar Darko,Ruma
Lazic Marinko,Bajmok
Lazic David,Beograd
Lazic Zoran,Vojska
Leban Laslo,Muzlja
Lipovac Krunoslav,Vukovar
Loncar Milika,Beograd
Loncar Milan,Novi Sad
Maksimovic Miroslav,Zemun
Maletaski Tatjana,Novi Sad
#!
Malibasic Slobodan,Zrenjanin
Manic Slobodan,Smederevo
Maric Zoran,Novi Knezevac
Marinkovic Milun,Kragujevac
Marinkovic Boban,Gracanica
Markovic Radomir,Kovilj
Markusi Berislav,S. Brod
Maslesa Jovan,Gajdobra
Masnikovic Dragomir,Beograd
Matic Danko,Banja Luka
Matovic Milan,Takovo
Mesaros Laslo,Senta
Mezei Ivan,Novi Sad
Mihalek Ivan,Novi Sad
Mijatovic Milan,Vladimirci
Milanovic Nebojsa,Lazarevac
Milenkovic Vladica,Vranje
Miletic Goran,Petr. na Mlavi
Miloradovic Dalibor,Kusiljevo
Milosavljevic Rasko,Ivanjica
Milovanovic Andrija,Beograd
Milutinovic Aleksandar,Kula
Misur Boban,Valjevo
Mitic Zeljko,S. Kamenica
Mitic Dragana,Ruma
Mitrovic Milorad,Beograd
Mitrovic Vojislav,Sabac
Momcilo Milivojevic,Kukujevci
Momcilovic Djordje,Zajecar
Mudri Vlado,Varasdin
Music Seid,Brcko
Muzic Sasa,Subotica
Nadj Milos,Wien
Naumovic Goran,Kraljevo
Neradzic Aleksandar,Valjevo
Neskovic Dragan,Kraljevo
Nikolic Dejan,Bajmok
Nikolic Zoran,Loznica
Nikolic Ladislav,Zrenjanin
Nikolic Branislav,Beograd
Novakovic Antonio,Beograd
Omerovic Izet,Novi Pazar
Oreskovic Marko,Kacarevo
Paljinkas Boris,Ruski Krstur
Pantic Danijel,Beograd
Pavlovic SeraIim,Mladenovac
Pecekovic Dejan,Novi Beograd
Pesic Zoran,Nis
Petrovic Goran,Pirot
Petrovic Borislav,Boljevac
Popov Marjan,Novi Knezevac
Popovic Dobrivoje,V. Banja
Popovic Miodrag,Zemun
Porcic Dejvid,Banovci-Dunav
Prazic Srdjan,Pancevo
Predrag Novkovic,Beograd
Prerad Goran,Gradiska
Prtinac Suad,Novi Pazar
Puja Tomislav,Cerak - Beograd
Radujkovic Janko,Novi Sad
Rajkovic Milenko,N. Beograd
Rakcevic Nemanja,Podgorica
Ratkovic Tihomir,Trebinje
Ristic Sasa,Doboj
Rovcanin Zlatko,Zrenjanin
Satara Edar,Sarajevo
Saula Goran,Srbac
Seovac Bozidar,Loznica
Simic Aleksandar,Krusevac
Simic Nenad,Kuzmin
Slokar Mirko,Novi Sad
Smiljanic Aleksandar,M. Belotic
Spaho Izet,Sarajevo
Spasenic Radisa,Kraljevo
Spear Antun,Padul (Granada)
Srdanov Vladimir,Zrenjanin
Sremcevic Bojan,Krusevac
Sretenovic Dragica,Beograd
Stankovic Eoto,S. Mitrovica
Stankovic Eilip,Pancevo
Stankovic Darko,Zrenjanin
SteIanovic Borislav,Krusevac
SteIanovic Andreja,Kragujevac
Stepanov Eilip,Zemun
Stojanovic Aleksandar,Negotin
Stojanovic Vladimir,Leskovac
Stojic Nada, Vrsac
Stojicevic Vladimir,Sabac
Stojkovic Vladica,Leskovac
Strakusek Jan,Kovacica
Sucevic Slobodan,Beograd
Sakric Sasa,Subotica
Sarac Goran,Krusevac
Tasic Paja,Indjija
Tasic Gligorije,Leskovac
Tesanovic Branko,Trebinje
Tijanovic Ljuboje,Prijepolje
Tkalcec Sinisa,Donji Vidovec
Todorovic,Bratislav,Vucje
Tomas Branislav,Novi Sad
Tosic Aleksandar,Beograd
Trailovic Zoran,Aleksandrovac
Trajkovic Dragan,Sabac
Trebinjac Milojko,N. Beograd
Trickovic Dragan,S. Palanka
Trubljanin TuIo,Novi Pazar
Vasilevski Aleksandar,Skopje
Vasiljevic Marko,Uzice
Vasiljevic Jovan,Loznica
Vecerina Vladimir,Stanisic
Vicentijevic Milivoje,Beograd
Vidojevic Goran,Krusevac
Viskovic Jovan,Beograd
Vlajkovic Radovan,Krusevac
Vlcek Vlatko,Pivnica
Vogrinec Marjan,Ivanjkovci
Vorinski Ivan,S. Mitrovica
Vozar Emil,Kisac
Vrzic Predrag, Novi Sad
Vucen Kristijan,Zrennjanin
Vucetic Miodrag,V. Banja
Vucetic Branislav,Aleksandrovac
Vuckovic Sima,Beograd
Vuckovic Darko,Paracin
Vujuc Vladimir,Klupci - Loznica
Vukotic Svetozar,Podgorica
Zdimirovic Eranja,Kovin
Zdravic Milan,Novi Sad
Zdravkovic Zdravko,Temerin
Zekovic Esad,Novi Pazar
Zrnic Sinisa,Novi Sad
Zvonimir Matovina,Sid
Zagar Ninoslav,Zagreb
Zeradjanin Mihajlo,Aleksandr.
Zivic Rade,Padinska Skela
Zivkovic Pavo,Orasje
Zivkovic Milan,G. Milanovac
Zivkovic Nenad,Blace
#" 2HAKAH=JE
##
e|eske
Aleksandar Dakic
TAJNE RIBOLOVA
zbirka tekstova o ribolovu
Samostalno autorsko izdanje
Aleksandar Dakic
Copyright 2002
I izdanje
Stampa
Stamparija 'Triton, Vrsac
Marta 2002.
Tiraz
500
ISBN 86-902935-1-5
#$
639.21 (497.113)
799.12
TAJNE r i bol ova / pr i r edi o Al eksandar
Da k i c . - [ 1 . i z d . ] - Vr s a c : A. Da k i c ,
2 0 0 2 ( Vr s a c : Tr i t o n ) . - 2 5 4 s t r . :
i l u s t r . ; 2 0 c m
Ti r a z 5 0 0 . - Bi b l i o g r a f i j a : s t r .
[ 255- 256] .
lSBN 86-902935-1-5
1. aknh ,Anekcanpap
a) Pn6e, cnafkoeopne - Bojeopnna 6)
Cnopfckn pn6onoe
COBlSS-lD 97400076
ClP - Kafanornsaunja y ny6nnkaunjn
Hapopna 6n6nnofeka Cp6nje , Eeorpap