You are on page 1of 79

asopis za knjizevnost, mneiiiost i kulturu

Kanjiza, leto 1997. - godina II, broj 2.


Sadraj
Bela Hamva: Bela Hamva:
Bela Hamva:
Skica za jednu apokaliptiku filozofiju istorije
I ono to potom sledi (0 knjizi ule Sekfija)
Duhovne tenje u maarskoj knjievnosti (1900-
1935)
Sava Babi: Granice iezavaju, zar ne?

(Roman o recepciji Bele Hamvaa) - odlomak
/ 24
Ivana Milankova: Moj prvi susret sa Hamvaem / 49
Slobodan Mai: Bela Hamva ili o zemaljskom prahu / 50
Ratko Adamovi: Fenomen Hamva - izlazak iz tame 153
Nadeida Vinaver:
Izmeu ushienja i skepse / 58
Miodrag Todorovi: itajui Belu Hamvaa / 63
Jovica Ain:
Hamva, moj neslini od slinog / 65
Silvija

MonrosStojakovi:
Kad pelar igra kolice a da i ne sluti / 66
Sava Babi:
Bela Hamva i Danilo Ki (Paralela) / 68
Mirjana

Popovi Radovi: Neoekivani susret s dva prijatelja 69
Aleksandar Bjelogrli Kafkin ubogi irihau

(0 jednom putokazu za razumevanje
Samsinog malera) / 71
Radoslava Bubalo: Bogatstvo i rasko / 76
Milorad Gruji: Sava Babi donosi Belu Hamvaa / 78
Slobodan Ili: Bela Hamva ili neodoljivost / 79
Milenko Paji:
Novi ledeni breg. Citajui Hiperionske eseje
Bele Hamvaa

i iekujui prevode njegovih romana / 81
Draginja Ramadanski: Advokatura bez kvazinaunih stereotipa.

Maarska civilizacija Save Babia /82
Ovaj broj uredio dr Sava Babi
Cena primerka: 20 dinara


Bela Hamva (1897-1968)
Skica za jednu apokaliptiku filozofiju
istorije
i.
ovek srednjeg veka je iveo izme-u raja i pakla, iskuavan od Sa-itane, izdan od
Adama, iskupljen . Raj, pakao, Satana, Hristos bili su takva stvarnost njegovog
ivota kao gravitacija ili elektricitet. Ali je Kant obo-rio dokaze o Bogu, Darvin istoriju
stvara-nja. Reformacija je sruila crkvu, prosve-enost dogme, materijalizam icfeju
Boga, cinizam moral. A gde nema Boga, nema vrednosti, gde nema vrednosti,
nema mo-rala. Pad hrianstva sledio je pad idealiz-ma. Moral je danas maska iza
koje se skri-vaju cinini kapitalisti, demagozi, eksploa-tatori i zavodnici koji su
podelili vlast u svetu dok ismevaju idealiste, preutkuju ih i ubijaju. Moral je postao
konvencional-na la kojom se dre na uzdi neuke mase: hrianstvo je pak izvozna
roba za koloni-jalne obojene narode...
....sportom oelien, raspolaui nacio-nalnom sveu, vaspitan vojniki, uzbuen
verom, postmoderni ovek, dekadenti just-milieu, pkoreli slabi i varvarin, koji je ro-
en iz vrtloga radjkalne revolucije evrop-skog nihilizma..."
... Evropa! Oholost i gramzivost, nesa-vesna dravnost, kapitalistika kuga, ua-
sna mainerija civilizacije koja je stvorena od netrpeljivosti, licemerja i nasilja...
... demokratija! umetnost kako treba nastupiti umesto naroda i oiati vunu s njega:
sveano, u sopstveno ime, u korist nekoliko valjanih apostola...
... drava nije domovina. Samo oni po-brkaju dva pojma koji od toga imaju kori-sti...
... pogledajte oveka koji se kree veli-kim gradovima! Gorila koji raspolae tele-
grafom, telefonom, mehanikim pticama, oklopnim laama...
... religija moderne Evrope nije hrianstvo, nego malograanstvo. Zezlo je
zamenio rif, Bibliju glavna knjiga, oltar iftinski duan. I svi su zadovoljni pro-
menom..."
... malograanski moral je postao mera stvari - najodvratnija dekadencija istorije.
Aideal kao Bog visi iznad oveanstva..."
... i da bi nivelacija bila potpuna, roen je fantom, duh behemota, vazduasto nita:
javno mnjenje. Javno mnjenje: vojs-ka, umetnost, vlada, svetenstvo, drutvo. Vee
je nego sav narod uzet skupa. Ne moe se prebrojati, jer se njegovi pred-stavnici
ne mogu oznaiti. Postojanje jav-nog mnjenja ne stvara situaciju. Nema
odgovornosti. Nije narod, nije generacija, nije publika, nije drutvo, nije klasa, nije
dua. Apstraktna praznina, pusto, nita. Niko. Jedan zlobno definisan svako. Naj-
opasniji je od svih moi, jer je najne-znatniji. Indolentan je zato to nita ne razume i
nee ni da razume. I svi se nalaze u njemu: kralj, ministar, vojnik, uitelj, novinar,
sudija, umetnik...
... svetenik: novinar. Naunik: novi-nar. Umetnik: novinar. Novinarstvo je progutalo
religiju, nauku, umetnost - u ime politike. Politiku je progutao novac i ona je umrla.
Nad Evropom se iri zadah novca koji truli...
vladavinu je preuzela osrednjost. I ko je izvan ove osrednjosti, ispunjen je
zapomaganjima i kletvama...
... slikarstvo se nasukalo: ekspresioni-zam nije izum slikara nego teoretiara. U
nauku se ubatrao frivolni ton ulice. Muzi-ka je izgubila svoj smisao; danas se vie
ne stvara, nego se instrumentalizuje. Um vla-da nad oseanjem. Nacionalizam je
roen iz duha fronta i postao je masovna ubila-ka atmosfera...

... Amerika je tipina zemlja ogranie-nih mogunosti. Amerika nema fantazije.
Egzaktna je. Bornirana. Amerika je karti-rala ljudsku duu, jer se nije moglo izrau-
nati...
... i budunost oveanstva zavisi od Amerike. Ako Amerika sledeih pedeset
godina bude dalje napredovala putem imperijalistikog kapitalizma, onda e vriti
sve jai pritisak na svet, poveavae postojeu razliku izmeu bogatog Novog
Sveta i siromanog Starog Sveta, pro-budie mrnju u eksploatisanim nacijama i
onda e uslediti pobuna koja e se rairi-ti na ceo svet, pobuna koja e kulminirati u
tome to se nee priznati dugovi Americi. Zatim e uslediti rat koji e potrajati sve
dok od Evrope ne ostane nita, a Amerika e potpuno osiromaiti. Rezultat e pak
biti da e u Americi izgubiti klasna borba, polovina stanovnika zemlje e pomreti od
gladi i epidemija, na koncu e se ove-anstvo vratiti prostijem nainu ivota... ...
ono o emu govorim dogaaji su sledea dva veka. Opisau ono to sledi, to se
ne moe drugaije zbiti. Pobeda nihi-lizma... ova budunost ve se oglaava
hiljadama znakova, ova sudbina se ve po-svuda javlja... demokratija je samo velom
prekrivena anarhija... neoveno ropstvo rada... pobeda teorijskog oveka nivelira-
jue demokratije... Zemlju prekriva pepeo, zvezde e potamneti i sva zemlja
pretvore-na u pustinju uzvikivae: Neplodnost! Iz-gubljenost! Nee vie doi
prolee...
a
porueni su stubovi pogleda na svet XIX veka i poruena su i carstva i kulture koji
su izgraeni na ovom pogledu na svet. Pale su monarhije i demokratske drave -
nije to kriza jednog ili drugog oblika drave. Nema snane ni trajne drave. Niko ne
zna ta donosi sutra...
Kjerkegor, Dostojevski, Nie, Panvic,Klages, Spengler, Merekovski, Berajev,
Rolan, Kudenhove, Vervejen, Veber, Zaj-del, Trubeckoj, Bi, De er, Bahofen, Una-
muno, Prust, Sidov, Brajsig, Lesing, Gan-di, Strindberg, Rasl, Adams, Valeri.
Proroanstvo Lesinga: na ulazu u isto-riju na zemlju je stupila neprijateljska sila. Duh
je zaustavio organski ivot, dua stvaralaki razmah. Dua: priroda, ivi oblik s
milijardu lica. Neiscrpna dubina, vrelo predavanje, blistavi i usijani zanos. Tropsko
obilje. Strasno rasipnitvo. Uiva-nje.
Duh je hladna svest. Siromatvo. Siva, uporna, kruta smrt. Pohod duha protiv due:
iskorenjivanje prirode i prirodnoga. Duh je stvorio pravo, moral, dravu, zakon,
nauku, tehniku. Obuzdava nagon. Uniformie oveka. Okiva slobodu. Iskore-njuje
oseanja. Pustoi ume. Ubija ivoti-nje prauma i okeana. Razriva zemlju i
zaraava vazduh.
Propadanje se ne moe zaustaviti. Sna-ga duha sve vie raste i sve vie se sma-
njuje snaga due. Moral (unutarnja tehni-ka) i tehnika (spoljni moral), nauka (religi-ja
duha) i svest (duh religije): znaci su uasne i nepobedive moi duha i ve je odavno
minulo vreme kada mu se jo moglo usprotiviti.
4
Berajev: ivimo u takvom vremenu koje odgovara ruenju antikog sveta. Sledi
novi srednji vek. Nova no. Opet je minuo jedan dan lstorije, zivimo u sum-raku, oko
nas je sve tamnije. U ovoj tami nestaje sve to je u svetlosti imalo smisla i znaaja.
Obrisi se razlivaju. Covek gubi sposobnost orijentacije. Oslepi. Sve kate-gorije
njegovog miljenja su beznadeno i neuteno zastarele, postale neupotrebljive. Sve
se raspalo. Lome se i sue namere rasta. Rue se osnove pogleda na svet XIX
veka. Svetski rat je pokazao da danas ve ne dolaze u obzir moralna, pravna,
praved-na gledita. Jedini znaajan istorijski ini-lac: realna vlast. Boljevizam i
faizam su simptomi ruenja. Agonija (svake istorij-ske agonije): ekonomski
materijalizam, onaj koji sve tumai materijom i koji kae da sve to nije opipljiva
materija, to je ilu-zija i prevara. Raspad je nacionalizam malih naroda - jer je ve
nestala misao koja odrava na okupu zajednicu ovean-stva. Raspad, rasulo,
suton, tama, no.
Merekovski: katastrofa Evrope jeste katastrofa celokupnog ljudskog roda. I to ne
istorijska, nego kosmika. Re je o onome to se dogodilo u sluaju Sodome i
Gomore. Sluaj Atlantide. Simptomi su potpuno isti. Ono to danas postoji u Evro-pi
jeste suluda pomama oveka koji osea svoju propast. Kvare, rat, pokolji, hulje-nje
na Boga, opaka ubistva, nerazumna, podla pomama, gnusobe i uas.
V
Covek ne treba da se stidi to veruje u
V
neto slino. Sta je u tome neverovatno? Atlantida je potonula, u Platonovo doba jo
se znalo i zbog ega. Sodomu i Gomoru su
progutali vatra i more. To nije istorijski, nije prirodni. nije duevni proces. To je
>
stvar Boga i Coveka. Svakovrsna nauka je smuena i tata oholost ako stavlja pod
sumnju jedino i iskljuivo presudni znaaj transcendentnog odnosa oveka i Boga,
ak je svakovrsna misao siromana, pri-zemna, mska i glupa dok ne osea dah
jedine vanosti tog odnosa. A ko osea, on e osetiti da je odnos poremeen. Bog
je digao ruke od ovoga oveanstva. Sudbina mu ne moze biti drugaija nego
Atlanti-dina. Katastrofa se ve oglaava stotinama znakova. Eviopa e se zapaliti,
buknuti i izgoreti - zatim e se ispod nje otvoriti pakao i ona e potonuti u moru.
o
Prust: prokleta generacija koja je bila prinuena da ivi u lai i verolomstvu, jer zna
da joj je elja, ona koja je uivanje ivog ivota za svako ivo bie, postala zloin,
prezir i nepriznatost; prinuda je porekla Boga, jer ako su ljudi i hriani, sedei na
optuenikoj klupi ispred slike Razapetoga i u njegovo ime, kao klevetu moraju da
odbiju ono to je sadrina nji-hovog ivota; oni su deca bez majke, jer su je tokom
celog ivota, ak i na smrtnoj postelji, morali da je poriu. - Meutim, proirio se
ugledni broj dela oveanstva koji se nalazi tamo gde ne sme, koji bez-obrazno
hoe da bude gde ne moe; iji se zastupnici nalaze u narodu, u vojsci, u crkvi, na
tronu i u zatvoru; koji uz opasno i unutranje poverenje ivi s neprijatelj-skim
srodnicima, izazivaju ih, poigravaju se s njima, priajui im o sopstvenim gre-hovima
kao da su to tui - la i slepilo im olakava igru, onu igru koja iz godine u godinu
postaje raspomamljenija. Sve do naih dana kada e ukrotitelje ivotinje rastrgati.
7o
Opte raspoloenje. Istorijska atmosfe-ra. Tehniki naziv: katastrofizam. Straho-
vanje od kraja i vizija kraja. Raspad kao sistem. Neminovna dekadencija. Univer-
zalno oseanje. Degeneracija kao epidemi-ja. Osiromaenje ivota. Propast lepote.
Bez radosti. Jedva podnoljiv stepen mu-nog bola. Utehe nigde i ni u kome. Pad
svih veliina.
Kau da fakti govore. Nije istina. Fakti su nemi. Samo ovek ume da govori. Fakti
ne jauu. Smrt je bezreka injenica. Covek jaue da e umreti. Da je umro. Otrovan
je.
injenice su takve i danas kao i uvek. Kao kamenovi. Ne kau da ni ne. Postoji
novac, ministar, religija, knjiga, trotoar, brak, kola i zatvor. Ali je sve ogorilo. Ne
injenica, nego predmet. Med je i danas sladak. Ali desni u njemu ne uivaju. Mle-ko
je i danas mleko, ali ga stomak povraa. ivot je prigoreo, uegao, gorak. Pokvaren.
Zaudara na crkotinu.
Svako se moe pozvati da kontrolie ta se to dogaa. Prihvatite se bilo koje istine.
Neeg, primitivnog kao to je: budi iskren.
Treba biti iskren. To e svako rei, nema sumnje. Ne samo zato to je to uio i uo,
ne samo u interesu podizanja iluzije drut-va, koja upuuje da odrimo privid lepote i
moralne intaktnosti. Rei e: budi iskren, jer e osetiti da je to neki izraz htenja koji
se ne moe pomeriti sa svoga mesta.
Svako e uvideti da je iskrenost prvo-razredni zahtev. Verujem. A potom svako
neka pogleda ta se zbiva. Kako izvrava zahtev. Verujem. A potom svako neka po-
gleda ta se zbiva. Kako izvrava iskre-nost. Svako e videti da onda kada bi tre-
balo da je izvri, on onda lae.
Zato? Ovako treba da kae. Da. Veru-jem. I u ovo verujem. Covek ne moe da
bude iskren. Ili ako bi i mogao, nee. Iz iskrenosti potiu takve nevolje koje unaza-
uju. Covek ne bi mogao da razgovara s majkom, suprugom, prijateljem. Ne bi
mogao da doe do izraaja. Okrenuo bi protiv sebe drugove i pretpostavljene. Ne bi
mogao ni da ivi. Ostao bi sam. ovek nikada nije bio i nikada nije mogao biti
iskren. La nije pronalazak dananjeg doba. Uvek se lagalo. Uvek je tako bilo.
Verujem. I u to verujem.
Uvek je postojala suprotnost izmeu dobra i zla, smea dobra i zla. Uvek smo eleli
da budemo iskreni i uvek smo lagali. Uvek smo samo hteli dobro i nikada ga ni-smo
inili. Uvek su okolnosti izvan nas, ak nama suprotne, bile ta prinuda koja nije
doputala dobro. ovek je uvek hteo i nikada mu nije polazilo od ruke ono to je
hteo, ma koliko to snano eleo.
A nije u tome nevolja. Nije nevolja u tome to elimo da budemo iskreni i laemo.
Neemo da budemo iskreni. Naa zloba nije zloba dobrog, zloba tragine i
slomljene volje koja je oprostiva i oprata se. Naa zloba je zloba zla. Iza nje nema
borbe. Nije tragina. Sklop dobra i zla u nama je neherojski i neplodan. Ne borimo
se. Ve smo se predali. Jo pre nego to je moglo doi do bitke. Dobrota je u nama
slaba i plaljiva. Verujemo da je dobrota glupost. I ne isprobavamo je. Za onoga ko
hoe jednu istinu da istera do kraja kaemo da je manijak. Istina je ludilo.
Istina je ludilo. Svako je ludilo. Svako dobro je uzaludno. Idealizam je prevara.
Plemenitost je glupost. Herojstvo govori o opasnom i ogranienom oveku.
Muenici su bili magarci - ukoliko su uopte i posto-jali. Heroji su varalice. Vitetvo
je legenda. Samoportvovanje je mit.
Nasuprot tome svako zlo je korisno. Svako prostranstvo je mudro. Kukaviluk je
trezvenost. La, licemerje, prevara,
izdaja su plodne ivotnosti. Zlo je nazvano uslovom ivota, tako je nastala parola
doba: nuno zlo. I nazivano je nunim zlom sve dok nije zauzelo mesto nepotreb-
nom dobru. Nitkovluk kao ideal. Mangup-luk kao ivotni cilj. Bezobrazluk kao
osnovna forma drutvenog dodira.
Neka se niko ne sablanjava. Samo je misao dovedena do kraja. Svako zna da je
tako. A ko ne priznaje, jo i povrh toga lae.
Da se razumemo: rei kao to su dobro, kal, plemenitost, herojstvo, licemerje, ku-
kaviluk, nisu objektivna stvar. Neka ovek ne veruje onima koji kau da postoji greh
i postoji vrlina, ovek s vrlinama je dobar, a grenik je lo.
Re je o tome to ovek ume da razliku-je. Razlikuje stvari koje mu se dopadaju od
onih koje mu se ne dopadaju. Ona jela koja mu prijaju od onih koja mu ne prijaju.
Ono to mu pojaava ivotno oseanje i ono to mu ga smanjuje. Razlikuje zdravlje i
bolest.
Covek bira poslednje. Pred samim so-bom, deklarativno, svesno, ovo poslednje.
Slobodan od svake prinude. Jasno vidi o emu je re. Jede jelo koje mu ne prija.
nalazi se na mestu gde se dobro ne osea, bira gtvari koje mu se ne dopadaju.
Treba mu bolest. Zivofcno oseanje se smanjuje. Pa ipak bira poslednje. Rizik
izgleda pre-veliki ako to ne bi uinio. Zato bi birao ono to niko ne bira? Ali zato
ne bira niko? Zato silom terati na neto to je bez-nadeno? Jer je svaki idealista
lud Svetaca nikada nije bilo. Herojstvo je bajka. Svet nije lep, samo pesnici stvaraju
takvu la o njemu. Nema vatrene ljubavi. Nema patriotizma. Posvuda vetropiri, va-
ralice, praznoglavci. Zato on da bude ne-to drugo? On bira prevaru,
praznoglavost. Otvoreno izjavljuju da je istina ludost.
Gradnja je plodna samo do izvesne mere. Kada je smisao same gradnje postao
pn:wematian, ona je prestala da bude
Nita nije tako pouzdano kao to; od nas zavisi da li dalje ivimo, ili emo umreti.
Nita nije tako pouzdano do da ne elimo dalje da ivimo. I nita nije tako pouzdano
kao to da emo umreti.
To je esencija svake apokaliptine filo-zofije istorije.
Dalja tumaenja samo bi zamaglila blis-tavu evidenciju stvari.
11.
Istina je, svaka re je nedvosmisleno istina. Ali je ton ton pobune. Moda je sve to miljenje
teoretiara? Ne. Svako se buni. Apokaliptina filozofija istorije je pobuna. On est rebelle,
quand on est vain-cu - kae Frans - les victorieux ne sont jamais ebelles. Pobeen sam.
Pobeeni su Nie, Kjerkegor, Dostojev-ski, Prust, Rolan - ko nije pobeen!
Konzervacija je zaustavljanje. Konzer-vativac se suprotstavlja istoriji. Nee lstoriju. Hoe da
zaustavi vreme ili da ga okrene unazad. Porie vreme. Ojaava svoj moral; ojaava svoj
ukus; modu; politiku. Instinkt sugerira bezbroj lai kako bi motivisao poricanje. Motivie li? Ne!
Instinkt nije inteligentan - kae Nie -otuda svrsishodnost ne spada u njegova eledita. Odvratio
je panju s vremena i usmeno je na konzerviranje. Sto je vie konzervativan, sve vie porie.
Svaki kon-zervativac je oajni negator.
produktivna.. Postali su suvini gradnja, graditelj, konzervativac. Do koje mere je ona neplodna,
toliko je i tetna. Nalae uzmicanje tempo ivota. Suvino ga spreava. Nesavremen je.
Konzervativac nema smisla i nema znaaja. Neplodan i uzaludan.
Danas je nesavremena svaka vrsta gradnje. Nema temelja na kojem bi se moglo graditi. Ovo je
vreme katastrofe temelja.
Na danas se ne moe graditi. Jedino moe: na mirnodopske godine pred svetski rat (na tome
naivei broj gradi), moe na bidermajer, na sveti savez, na ampir, na renesansu, na hrianstvo.
Ali ta da radi neko ko hoe da restau-rira poetak XIX veka? Trebalo bi iskore-niti eleznicu,
brod, fabriku, vojniku raz-bojniku druinu, engleski tof, olovku, pero, dinamo, sijalicu, plin,
benzin, auto-mobil, Viktora Igoa, Bodlera, Getea, Beto-vena, Sumana, Vagnera, Manea,
Beklina, Niea. Treba iskoreniti sto trideset godina. Jer kako se misli da se bez toga moe res-
taurirati 1800. godina?
Konzervativac je nesavremen. Hoe da iskoreni tehniku, eleznicu, brod - hoe da iskoreni
Dostojevskog, Prusta, Dojsa, -hoe daiskoreni Sezana, Pikasa, Georga Grosa, - hoe da
iskoreni socijalizam, bolj-evizam, faizam, hoe da iskoreni vreme od stot'inu i trideset godina.
Negira.
14.
Apokaliptina filozofija istorije nije negacija, nego pobuna. Nije poricanje istorije, nije rat protiv
iskorenjivanja vre-mena.
Ona ulazi u smer vremena. Ide s vreme-nom. Ne suprotstavlja se istoriji. Ne kon-zervira se. Ne
negira istoriju. Hoe je. Kae da istoriji.
Nee da bude nesavremena. Ne eli da porie istoriju. Nee da bude konzervativ-na. Hoe da
destruira.
15.
Destrukcija je istorijska sila. Istina, nije priznata kao legitimna istorijska sila. Ali destrukcija ne
haje mnogo da li e je pri-znati ili nee. Postoji ve hiljadu godina i evo je.
Ako je odista istorijska sila - a jeste -treba je priznati. Promeniti se ne moe. Treba je iskoristiti.
Ne vie nego dokle je potrebna. Ali je dotle ispravno primenjivati i izvui iz nje sve to krije. Ne
sme se odbaciti toliko po-tencijalne energije.
Samo se moe birati izmeu destrukcije krvi i znoja. Berajev kae da se istorija raa iz krvi i
da je istina ubija. Ne kae nita novo. Herojstvo, rat, borba stvaraju velika razdoblja -
demokratija, malogra-anstvo, korupcija plitkost: zato treba iza-brati rat. Razdoblje rata.
Herojsku destrukciju.
Samo je o tome re da se to dogaa sup-rotno naem htenju, ili uz nau volju. Bo-rei se protiv
poara, ili uz unutarnji doprinos. Jer se dogaa ono to istorija hoe. Jer mi hoemo.
Moe se to primenjivati loe, dopola, kukaviki, maloduno, ali se ne sme odbiti. Ali dotle
ispravno primenjivati i uzimati sve to skriva. Ne treba odbacivati, bedno ruiti. To je neherojska
destrukcija. Ova dananja. Svako rui, ali negira. No opara ono to je dan poverovao da je
opleo. Krivo. Lano.
Inicijativa volja. Da li je to najbolje to se moe hteti? Ili ono to se dogaa? Ali se ne
dogaa ono to ovek hoe! Nije li zem-lja u ruci oveka?
Gde su iznenaenja istorije? Ne slivaju se s dalekih pustara nomadskih plemena, s visokog
severa, iz skrivenih planina. Ne otkrivaju se nepoznati kontinenti. Ne na-stupaju proroci niti
objavljuju novu religi-ju. Nema Cezara, Gustava Adolfa, Napo-leona. ovek zemlju dri u svojoj
ruci. Minuia su razdoblja istorijskih iznenae-nja koja se unapred ne mogu predvideti. Danas je
istorija volja oveka.
On zna ta se dogaa. Vidi da ovaj svet vie ne moe da odri. Ispostavilo se da svet nije
odgovarajui. Dve hiljade godina se propoveda siromatvo a danas se ve svaki propovednik
obogatio. Dve hiljade godina se propoveda jednakost a jo nika-da ovoliko ljudi nije gladovalo
kao danas. Dve hiljade godina se grade crkve - dok je danas vie crkvi nego vernika. Ovaj
svet treba odbaciti. Treba nainiti novi. Covek
Umetnost zato da sve to ulepamo, a filo-zofija zato da povrh svega jo dokaemo i to da je
sve to ba tako moralo biti.
to moe. Dri u svojoj ruci zemlju. Covek je sudbina zemlje.
17.
Razume se, najvie se razoara onaj ko veruje u razaranje s odreenog gledita, razaranje u
interesu partije, pogleda na svet, religije, klase, nacije, rase.
Ovde je re o onome to kae Gete: Der Mensch soll wieder ruiniert werden.
Boljevici su u pravu: treba razoriti sve to nije boljevizam. Ali i boljevizam tre-ba razoriti.
Anarhisti -su u pravu: treba razoriti sve to nije anarhija. Ali treba razoriti i anarhiju.
Ozbiljno, fanatino, s oduevljenjem sve treba destruirati. Der Mensch soll wieder ruiniert
werden.
Tehnika zato postoji da bismo se lake i bre meusobno istrebili. Moral zato da bi-smo
injenicu istrebljenja etiki opravdali.
Zato da potedim? Samo zato da bih potedeo? Ko i zato ovde zasluuje pote-du? A nije li
cela ova poteda samo slabost oslabljenog oveka? Zato on uzmie od istorijskog poziva
odlune i vie odgovor-nosti?
Nikada ne zavisi od zato i od ega. Uvek od toga: ko.
Ne prigovara se samoj injenici istreb-ljenja, nego motivaciji istrebljenja. Sveti rat ne treba voditi
oajno, lano, ludaki, nego ponosno, oholo i samosvesno. Ne pri-govara se injenicama
istrebljenja, nego onim linostima koje vre istrebljivanje.
Odgovor ne moe biti sporan: dananji ovek, kukavica, vaspitan na iftinskom moralu,
unesreen militarizmom, zavisan od administracije, eksploatisan od kapita-lista, poremeen
ludim teorijama, nereli-giozan, kolebljiv, povran, degenerisan, bolestan, ovek neurastenik,
brzoplet, bez korena, zaraen i otrovan opakim i smrt-nim epidemijama doba - ovaj ovek nema
toliko snage da spali ono to treba spaliti, to e neopozivo i neminovno biti spaljeno i potonuti u
beskrajnim morima.
Apokaliptina filozofija istorije je heroj-sko odobravanje istorije. I u prvom redu je vaspitavanje
generacije vernika, vaspita-vanje snane, umne, odvane, strasne generacije koja ne porie
katastrofu. Vera je za sada: neverovanje. Gradnja je za sada: ruenje. Umnost je za sada:
bezum-lje. Moral je za sada: anarhija. Ali treba hteti ivot.
Volja za ivotom je jedino to nas pre-nosi s druge strane katastrofe. Katastrofa je tu. Svi to
vide. Zalud je poricanje. Jedini nain je da se kae da. S uverenjem da i iza katastrofe postoji
ivot. Jer: postoji!
ApokaliDtina filozofija istorije je pro-gram: program ivota iza katastrofe. Sta je katastrofa?
Potpuno i konano unitenje ovoga sveta. Seoba naroda. Seoba osea-nja, krvi, strasti, ivota i
instinkta - to je ono to e ukloniti hladni, umorni, dosad-ni, ukoeni, samrtni svet.
21.
Samo slabi porie i kune - ,,i nema drugog izbora: ili sam negator koji se su-protstavlja celom
svetu (jer je moral, samo da ne bi napustio u svojoj vladavini, pri-nuen da ceo svet igoe kao
opak) ili volim sudbinu, nunost, istoriju, ivot, stvarnost, kao to je oduvek bilo i kao to e uvek
biti, ovek je crv, ali kaem da crvu ,,i prezirem besprimerni bezobra-zluk malecne
moralne rei.
Nepphodna je skepsa, koja je kakljiva i tanana i pokvarena i nadmona, za zalud-nu zabavu
besciljnog propitivanja, za Sokrata, za bezveran, ali privlaan, odbo-jan, ali primamljiv nihilizam.
I neophodna je strasna skepsa, koja je to ve i zato jer zavidi onome koji e proiveti ono to
ona jo i ne sluti, koji se ve zgrozio od onoga to je njoj jo rajska divota, neophodna je skepsa
za oveka koji gori i za koga su ovi plamenovi hladni, za Niea koji je dopola ugljenisan i kae:
zima mi je.
Sme se hteti moral, religija, drutveni red, lepota, miljenje, ovek izrezbaren od pravog drveta
prijatnog mirisa. Sme se hteti vaskrsenje, reorganizacija iz rasula, procvat, preporod.
Ali ko ga hoe? U crkvi: dervi koji lije lane suze, ili glupi bezbonik? U umet-nosti: graanski
petparaki akademik, ili intelektualac zaraen ludilom? Na ulici: nezaposleni gladan kao divlja
zver, ili hor-da janiara disciplinovana u jo zverskiju zver? U politici: korumpirani ministar, ili jo
korumpiranija opozicija koja ministro-vu korupciju smatra isuvie linom?
Krvlju su ukaljani i krvlju se peru, kao da je neko stupio u blato i blatom hoe da se opere.
Ko ovde hoe moral, religiju, red, lepo-tu, vaskrs, preporod? Ko?
Svako hoe licemerje, kart, paralizu, bestijalitet, korupciju. Ne svesno. Sudbin-ski. Ali
odgovorno. Kobno. Kukaviki. Pro-tivreei sebi samom, i samog sebe demo-raliui,
ateizirajui, pritiskajui, guei, davei. Hoe i uzmie. Ipak hoe. Maa se i uzvikne: Ne! - pa
ipak to uini.
Svako vri destrukciju i apokaliptina filozofija istorije ne ini nita drugo do to umesto
sitniarske, glupe, zle, uske, nera-zumne destrukcije vri destrukciju vieg reda. Daje program.
Uverenje. Rui ono to je na putu ivotu, priprema seobu due, koja e ponititi sasueni, gnjili,
truli stari svet, civilizaciju, demokratiju, tehnizo-vanog gorilu, kraljeve s rifom, crkve glavne
knjigovoe, oltare iftinskih tezgi i umesto svega toga eli da postavi novi, isti, duboki i arki
ivot - novoga Boga koga treba da rodi oveanstvo seobe.
Sve ovo e da vidi jedna jedina vrsta o-veka, onaj koji se ve zgrozio od boijeviz-ma i
faizma, od desne i leve strane, ali najvie od sredine; onaj koji se zgrozio od advokata, lekara,
profesora, sudije, inov-nika, policajca, vojnika, ali naroito od trgovca; koji nije ratoboran,
pacifista, nije panevropski zastupnik, nije saveznik na-roda, jer se zgrozio od drava nainjenih
na papiru; taj ovek e videti, jer i sam pro-lazi ovuda kroz ovaj gust smrznuti uas kao proleni
vetar; svaka njegova re i oseanje razreavaju i tope tvrdu smrt sle-enu u elik - to je taj
ovek, i Strindberg osea da se stvara novi Bog. ,,I besmrtni su smrtni, i smrtni su besmrtni,
oivee iz smrti onih, umree oivljavanjem ovih.
Fiiggetlen Szemle, 1933.

Bela Hamva
I ono to potom sledi
(0 knjizi ule Sekfija)
Daten mag er gerade riicken, Fakten mag er richtiger, wie bisher lokalisieren,
die Wertung wird immer eine Verriickte sein, ich mochte beinahe sagen,
wegen man-gelnder Aufrichtigkeit.
(Yorck iiber Mommsen)
ula Sekfi je ponovo objavio onu knjigu koju je napisao o Tri gene-racije koje su ivele u
Maarskoj od sredine prolog veka do rata i sada joj je prikljuio novo poglavlje pod naslovom
,,I ono to potom sledi. Pisac je u kritici vre-mena od 1919. do 1930. godine otiao do granice
do koje je mogao da ode. S hendi-kepom s kojim je on krenuo, nemogue je
V _
postii vei rezultat. Sta je taj hendikep? Odmah na kraju predgovora jedno obea-nje da e se
truditi da ne bude homileti-an. On govori bez animoziteta. Jo veru-je u objektivitet
bestraa. Veruje u statis-tiku. Vefuje u podatke. Znai veruje u stav. Moda ne sasvim i ne
samo u njih. Ali ni-kada ne daje vie do onu injenicu koju je svojom bestranou intepretirao.
Ostalo potom i toga proizilazi. (Wegen mangeln-der Aufrichtigkeit.)r
Ono to kae u poglavlju o petnaest godina maarskog drutva, poraavajue je, muno,
zastraujue, uasno i potresno. Ali samo zato jer je on bio prvi kome je bilo doputeno da to
napie. Povremeno se javi jedan glas (pre dve godine Karolji) kao da vie ne moe da izdri,
zato da bi otklonio sa sebe odgovornost. Nekoliko sedmica se pria o tome, zatim opet tiina.
Kad bi autori umesto pisanja inili ono to misle, ko zna, moda bi u oveku postojalo pouz-
danje i prema onome to piu. I oni su uzroci onoga to postoji: uzroci, odravaoci i
opravdavaoci, - ne svojim knjigama, svo-jim ivotima. I ne moe se odjednom bez dve optube
osuditi onaj sistem od kojega ovek ivi; jedna je optuba onih koji svo-jom najdubljom sutinom
protestuju protiv ovog drutva i protiv onih koji samo pria-ju, piu, ali ostaju u njemu i dalje ga
pot-hranjuju; druga je optuba onih koji ve i ovu knjigu smatraju izdajom. Neumesno je ako se
kardinal pobuni protiv poretka koji ga je nainio kardinalom. Jer kako bi ga mogao kritikovati? -
na nezadovoljavajui nain. (Mangelnder Aufr.) I kao to je ve maloas bilo rei, dvoznano
gore i dole, budei nepoverenje u sopstvenim gospo-darima i u onima ije razumevanje eli da
postigne. Nije promislio o svojoj situaciji, nije video da mu niko ne veruje: ni na po-vrini onih
nekoliko stotina koji oseaju da su raskrinkani, ni milioni ponienih koji kau: uli smo mi muziku i
prijatniju od ove i nije nastalo nita drugo do jo vea nematina i beda.
Za njegov nedostatak iskrenosti jedva da ima ta karakteristinije nego kada o maarskoj
tampi, vezano za propagandu protiv Trijanona, kae: ,,nas same, Maare hoe da ubedi i njeni
metodi i argumenti podjednako odgovaraju samo ovom cilju. To je odista tako. Autor ne
razume zato je Trijanon postao unutarpolitiko umesto spoljnjepolitiko pitanje, ne razume da
je Trijanon ,,izigravan tokom petnaest godi-na i to izigravan samo prema unutra i kao uzrok svih
nevolja. Trijanon kao rtveni jarac. Kao izvorite zla. Izaziva svega onoga zbog ega bi bilo
neprijatno preuzeti odgovornost, neprijatno i - opasno. Trija-non jo u prvom redu bio, i danas je,
samo unutarpolitiko pitanje, veliki adut kada odjekuje preko mikrofona. I to pisac ne sme ni
da pomene: to je ono zbog ega jedan deo Maara vie i ne veruje u Trija-non. (mang. Aufr.)
Izuzev onih koji istorij-sku nemogunost situacije oseaju kao nasilje, nikome drugome danas u
Maar-skoj Trijanon nije ozbiljna unutarnja stvar. Zato? Jer je bio adut petnaest godina, bio je
rtveni jarac, bio uzrok svakakve bede. Bio uzrok?
Najdirljiviji deo knjige je onaj kada autor govori o neobaroknom drutvu i ocr-tava sliku onoga
graanina koji pojavlju-jui se na otkrivanju sopstvenog portreta ili biste bez bilo kakvog
eniranja gleda u oi sveanih govornika". Ali je i ovde manj-kav. Trebalo je da se seti onih
biografa koji su pisali debele i skupe knjige (otplata u deset rata) o istaknutim ljudima jav-nog
ivota; o onima koji su uvek imali nekoga po kome su nazi-vali ulice i trgove; o onima koji su
razglaavanjem maarskog nacional-nog oseanja zatrovali i za due vreme is-korenili iz ljudi
zdravu i ukorenjenu ljubav prema domovini i rodnoj grudi; o onima koji... - dosta. Ve bi bilo
homiletiki.
,,Wenn einst dies Geschlecht sich gereinigt von Schande Vom Nacken geschleudert die
Fessel des Froners... Dann wird auf der Wallstatt uoll endloser Graber Aufzucken der
Blutschein..."
Prilikom raspravljanja o agrarnoj refor-mi kae: za njen neuspeh ,,ne mogu se po-zvati na
odgovornost ni linosti, ni partije,
- jedino moda neobarokno drutvo koje je zatitu seljaka uspeno pretvorila u fraze. Uspeo je
da zabauri! (mang. Aufr.)
Govori i o tome kolika je moralna opas-nost list Szinhazi Elet (Pozorini ivot), ali ne o tome
koliko je vea opasnost objavlji-vanje jeftine i otune romantike, lanog sentimentalizma,
skrivenih, ali koncentro-vanih erotikih surogata i vercovanje kvarnog ukusa u provincijske
porodice pod firmom gospodskog tona i bele knjievnos-ti. (mang. Aufr.)
Za jedan deo omladine kae: koliko su malo samostalni vidi se i po tome to, uz malo
izuzetaka, umeju da se smeste u sta-re organizacije". Pogodak! Kad bi autor uo onaj gorki i
muni smeh koji provalju-je na ovu reenicu, zastideo bi se. Omla-dina neizmerno i neutaivo
mrzi ono to danas postoji ovde. Ova mrnja se ne moe regulisati, nije razumna: ona je divlja,
opa-ka i neartikulisana. Grei onaj ko misli da je to delovanje levice. Levica je u tekom poloaju
isto kao i desnica. Obe su samo po dvadeset stepeni u odnosu na javno mnje-nje. Ali omladina
nije devedeset, nego osamdeset stepeni. To je potpuna suprot-nost. Bespomono i ruilako
ludilo. Nee eksplodirati, - ne, toga niko ne treba da se plai, nikada tonee prerasti u nekakav
pokret. Ne treba se bojati da
kako kae George. Ovaj preokret samo sa-mog sebe grize, melje i guta. Vie nije ni u kakvoj
vezi s drutvenim realitetom, postao je ista psiholoka bolest, - isto: greh. To je situacija
omladine, to je obja-njenje one ,,nesamostalnosti. To je krajnji smisao obeznanjene
bespomonosti koja se javlja kao ,,nesamostalnost. Ovde postoje mrane i bezdanje provalije,
upropatene ambicije, ubijene elje, sasueni ljudi koji su beskorisno sagoreli sami u sebi. I to
se iz ovog sloja artikulisano uzdigne, to ve i nije karakteristino za omladinu. Ve je izgubila
svoj oseaj duboke, smlavljene
uzaludnosti: ako se negde pojavi kao in, pisanje, misao, sve je ve ohlaeno, raz-reeno, bez
snage i svojstva.
Nedostatak iskrenosti! I rezultat: vera u politiku. Vera u to da cilj, napredak, ide-ja, zamisao
upravljaju zemljom i treba da upravljaju. Vera u uzvienost duha, u obrazovanje, u kulturu, to sa
stanovita autora izgleda kao dobitak. Kako je to duboki XIX vek! Kako je malo elemen-taran!
Koliko bestrasan! Koliko irealan! Koliko veruje da on upravlja silama i
koliko ne vidi one sile koje ga nose. Koliko je duboko nepouzdanje prema sopstvenim
instinktima, jer time u sebi poniava pri-marni ivot koji hoe da vodi i odvodi u zabludu. Koliko
nije organski, bujan, nema u njemu nikakve sklonosti za rast, za slobodan i igriv ivot sa svetom!
Kakav je strog, sumoran, teorijski, skriven -wegen mangelnder Aufrichtigkeit.
Fiiggetlen Szemle, 1934.

Gt3f$ 15
Bela Hamva
Duhovne tenje u maarskoj knjievnosti
(1900-1935)
1.
njievnost nije nuno duhovnost. I usledilo je vreme kada je ova inje-
v
nica morala doi do izraaja. Zelja za raiavanjem ve odavno lebdi u vaz-duhu. Naeno je i
privremeno reenje: knjievnost i ne-knjievnost su bili oni izrazi s kojima se htela povui granica
iz-meu duhovne i ne-duhovne knjievnosti. Ali je moralo netano biti dvostruko tuma-enje
istovetne rei. Termini knjievnost i ne-knjievnost oznaavaju opasnost, jer je re o
suprotnostima koje se dotiu, ak mo-raju da se dotiu. Naroito je nevolja to se pod
knjievnou podrazumevaju via, a pod ne-knjievnou nepretencioznija dela i otuda se
razlikovanje pre odnosi na vred-nost nego na kvalitet. A na koncu, knjiev-nost je termin
odreenog smisla; ne znai ni vrednoSt ni kvalitet, nego znai ukup-nost napisanih dela.
Razlikovanje knjiev-nosti i ne-knjievnosti dobro je samo da pokua da iskljui pojedina dela iz
knjiev-nosti. Ovaj pokuaj, meutim, nije bio us-pean, a nije ni mogao biti. Svako napi-sano
delo, bez obzira na vrednost, formu, kvalitet, dejstvo, pripada knjievnosti.
Prva razlika koju treba nainiti jeste iz-meu dela koje slui i duhovnog dela. Delo koje slui
obino se naziva ne-knjievnim. Glavno svojstvo mu je: slui. Ispituje i za-dovoljava ukus publike.
Ne mora bez-uslovno da je ki, iako najee jeste. Nazi-vaju ga i zabavnom knjievnou.
Razlika izmeu dela koje slui i duhovnog dela u tome je to su drugaiji zahtevi u delu.
Zahtev duhovnog dela je duhovan; zahtev dela koje slui jeste da slui. Najpre modi, ali ne uvek i
bezuslovno modi. Delo moe i da stvara modu, ali i onda opsluuje zah-tev nove mode.
Pozorini komad za blagaj-nu, knjiga za finansijsku dobit. Greka bi bila verovati da treba
raunati na dejstvo. Duhovni zahtev tee je proraunati nego masovnu atmosferu. Ali kvalitet
dela ne zavisi od toga koliko je pogodilo ukus ma-se, nego od toga da li se podreuje, odnos-
no: da li slui.
Druga razlika koju treba nainiti jeste izmeu dela koje izraava i duhovnog dela. Ova razlika
nije tako opipljiva kao malo-preanja. Da bi ovek ovde mogao da po-vue tanu graninu liniju
treba da odvoji delo koje izraava od dela koje slui i od duhovnog dela. U odnosu na prethodno
delo koje izraava ne slui nego izraava. Zajednica za delo nije javnost, nego mate-rija. U doba
pozitivizma se verovalo da svaka knjievnost izraava i nisu je ni umeli drugaije razmisliti nego
kao izraz doba, drutva, naroda, kulturne situacije, duevnog stanja. Nasuprot tome je injeni-ca
da ni knjievnost koja slui ne izraava, niti duhovna. Zahtev umetnosti koja slui jeste da
zadovolji onoga kome je delo namenjeno; zahtev umetnosti koja izra-ava jeste da sama sebe
predstavi dobu. Ona je zabava, ova je ogledalo. Onamo je presudno gledite uveseljavanje,
ovde ra-dost prepoznavanja sebe. Vrlina one je da ovek zaboravi na sebe, a ove da bue
svestan sebe. Onamo je vano dejstvo nar-kotika, ovde vernost.
Duhovno delo postoji i bez publike. Pret-hodna dva ne postoje: jedno slui, drugo iz-raava.
Prvo ide u susret i trai naklonost, drugome je predmet koji koristi doba, drutvo. Duhovno delo
je nezavisno od publike, ili, to je isto: nalazi se iznad nje. Ne slui nego upuuje i ne izraava
nego stvara. Duhovno delo moe biti didaktino, moe zastupati ideal, moe otkrivati psi-hiku ili
istorijsku stvarnost, nikada nee biti vano uenje, moral, namera, tenden-cija nego ona
situacija o kojoj govori. Duhovno delo se mea u doba, eli da ga promeni; uvek ima neto to
prevazilazi date okolnosti. Zahtev duhovne umetnosti: duh. Njemu duguje odgovornost, vrednost
joj je nezavisna od toga da li se delo ita, koristi, primeuje; nezavisna je od toga da li izraava
doba, oveka, drutvo; jedino zavisi od duha i od stepena je stvaralake snage u njemu i u
kakvoj istoti se javlja.
Izmeu tri knjievna tipa razlike nisu vrednosne, nego kvalitativne. I knjievnost koja slui moe
biti knjievno savrena, kao to to potvruje sluaj Sekspira; i knji-evnost koja izraava moe
ostvariti krup-na dela, u razdoblju naturalizma bilo je dovoljno primera kao Zola i Tolstoj. I
duhovna knjievnost moe biti niska, kao to su niske vrednosti ona tendenciozna dela koja su
propovedi ili programske besede. Duhovno de'o je samo u tom slua-ju knjievno delo najvieg
ranga, ako je uspelo; ako je stvarno umetnost i stvarno duhovno. U svakom sluaju je greka
govo-riti o duhu u knjievnosti; jer u najveem delu knjievnosti ni ne iskrsava pitanje prisustva
duha. Isto je takva greka kao govoriti knjievnosti u sluaju prisustva duha; jer bi onda najvei
deo knjievnosti predstavljali nauka i filozofija. duhovna knjievnost je susret duha i knjievnosti;
u sluaju uspenog susreta: savrena knji-evnost i savren duh.
o
Poetkom XX veka maarska duhov-nost je bila zagledana u prolost, zato se duh prvenstveno
nije oitovao u umetnos-ti, nego u istoriji. Knjievnost je bila goto-vo isto knjievnost koja slui ili
izraava, duhovna pripadnost je zavisila od njenog shvatanja istorije. Znaajna duhovna dela su
bila istorijska. Doba je s jedne strane htelo da utvrdi ta je bila stvarnost u maarskoj prolosti,
s druge strane, pak, protestovalo je protiv svake takve tenje koja je elela da poljulja
tradicionalno shvatanje istorije. Tako su poetkom veka nastale dve suprotstavljene partije:
duhov-nost pod dejstvom istorije i istorija pod dejstvom duhovnosti: radikalna i konzer-vativna
partija.
Osvrnuvi se s udaljenosti od trideset godina danas se ve vidi da nijedna parti-ja nije bila
iskrena. Radikalno vienje isto-rije gotovo se sasvim iscrpilo u razaranju iluzija. Konzervativci su
primetili da je ovaj rad zlo, samo to su poinili greku i zlo su uravnoteavali isto tako ekstrem-
nim preterivanjima na suprotnu stranu. Radikali ne samo da su razorili tate i prazne, izivljene i
smene iluzije, nego su dublje napali svaku vrstu nacionalne misli. A konzervativci ne samo to
su se trudili da odbrane nacionalnu misao, nego su odravali, ak preterujui, suvine, naivne i
zastarele iluziie. I otuda, umesto da nastane radikalna i konzervativna isto-rija, nastalo je
razaranie nacionalne samo-svesti i nasuprot njemu jedan buni i bom-bastini maarizam.
Koren borbe radikala i konzervativaca nije bio u politici. Mnogo vie je duhovnost, koja se borila
na teritoriji istorije, odrei-vala i poloaj politike. Maarska duhov-nost se osvrtala unazad i
morala je da odlui: kakva je bila prolost. Radikali su uili da ono to je do tada bilo reeno o
prolosti bilo je bezona la. Konani tajni nauk radikalne istorije jeste da je najvei deo
istorijskih voa bio prevarant, nov-eano nezaaljiv, tat, razbludan, nepoten. Nasuprot tome
konzervativci su s naroi-tom brigom negovali i prenosili uverenje da je prolost maarskog
naroda najne-dunija slava, samo ju je pratila loa sud-bina i zato je sudbina bila tako teka. I
taka sukoba politike borbe bilo je ovo pitanje, katkad posredno, katkada sasvim otvoreno:
trebalo je odluiti kakav stav ovek da zauzme prema prolosti. I u sup-rotstavljanju partija to je
bilo zaotreno pitanje: 48. ili 67. godina, - ta je prolost: slava ili nagodba?
U knjievnosti doba koja slui lepo se vide ova dva smera: na jednoj strani raz-buktali
patriotizam, na drugoj, manje otvoreno, ali uspenije svesno razaranje nacije. I knjievnost koja
izraava izraa-va ovu duhovnu situaciju: da li je maar-ski narod veliki ili mali - da li je naa
prolost bila slavna ili tamna. Iz ovoga doba potie ona protivrenost koja nas jo i danas prati:
suprotstavljanje istoka i zapada, maarski narod kao taka sukoba dva sveta; ovo vreme je
poelo da traga za takom u istoriji gde se sudbina Maara zlokobno preokrenula i plod ovoga
vreme-na je ona bolesna misao da je pravi Maar paganin, divlje, razbojniko krdo i da je
kvare naroda zapoela s hrianstvom.
Duhovnost zagledanosti u prolost po-trajala je do izbijanja rata. Za vreme rata se sve vie
srozavala i kada je sklopljen mir, nije imala nikakve snage. Ali posle za-gledanosti u prolost nije
usledila druga duhovnost. U prvom trenutku se moglo po-verovati da je forma nove nacionalne
sves-ti dvadesetih i tridesetih godina postala: otcepljenost, rasparanost. Istinska situa-cija je
da rasparanost nije postala opta, zajednika svest koja proima ceo narod, odnosno nije
postala duhovnost. Samo je veoma tanak sloj oseao da je zajednika.
Na poetku veka knjievnost nije stva-rala duhovnost, samo je u njoj imala udela. U ovo doba
samo je jedan pisac pokuao da knjievnost uini duhovnom. Ukoliko se duh javlja ponegde
izvan njegovih dela, nije samostalan, nego ide njegovim stopa-ma. Inae ovo doba potpuno
ispunjava knjievnost koja slui i knjievnost koja izraava.
Endre Adi je u duhovnosti zagledanoj u prolost, ali je on vie nego zagledan u prolost. Imao je
novu i drugaiju odgo-vornost kakvu u to vreme nije oseao niko sem njega. Kod njega
maarska sudbina nije proli ni odigrani ivot koji se vie ne moe taknut , za svoja
proroanstva, vizi-je, predoseanja imao je veoma udan izvor
- odatle zahvata. Jedini je koji zna da ono to se onda videlo kao prolost, jeste sada-njost. Ali
nije radikalan i nije konzervati-van, odnosno i radikalan je, i konzervati-van je. Zna da su obe
partije u pravu: maarska prolost je istovremeno poraa-vajua i uzdiua. Ali je takva i
sadanjost. Prolost je prepuna krvavih i zlih optubi; i sadanjost. Ali prolost je puna potresnih
veliina; i sadanjost. Radikali su potko-pali gospodsku klasu, - Adi naglaava moralnu nadmo
maarskog gospodina. Konzervativci brane nacionalnu samo-svest - Adi zna da narod na ovoj
taki ivi ili umire. Demokrata i aristokrata skupa, ezdesetsedma i etrdesetosma skupa,
seljak i graanin, graanin i socijalista. Jer taka sukoba za njega nije tamo gde je za
uobraene istoriare i za bune poli-tiare, da li je prolost slavna, ili nije i da
li su Maari ivotno sposobni ili nisu. Taka krize nije bila, nego: jeste. Sudbina nije reena u
prolosti, nego je stalno aktuelna. Sve ono to je poetak veka sma-trao istorijom, zapravo je
bilo ondanje vreme. I Adi je video da svi umesto da donesu odluku pokuavaju da odluku
odloe; umesto da raiste situaciju, sve je vie mute; i konano, umesto da se suoe sa
zahtevom vremena, lau, konzervativci isto kao i radikali.
Adijeva duhovnost je potpuno i jasno suoavanje, otkrie stvarnosti. Njegova poezija je takvo
istorijsko prisustvo duha kao kod Zrinskog ili Kemenja. Namera Adijeve poezije jeste potpuno
liavanje ilu-zija i ujedno pojaavanje nacionalne samo-svesti. Duhovnost Adijevog dela razlee
se punom silinom, jer bez uobraavanja, stro-go, ali uz punu strast i ukljuivanje u borbu
celokupnog oseanja majke-domo-vine Maara - pokuati da se sudbina Maara preokrene ka
povoljnijem smeru. To je zapovest Adijeve poezije, to je u njoj ona duhovna injenica koja je bila
i postoji nezavisno od njegovog doba koje ga je kudilo i oboavalo, od publike koja ga je mrzela
i kovala u zvezde.
Sto Adijeva duhovnost nije postala nacionalna duhovnost, to nije zavisilo samo od Adija niti
samo od nacije. Uslov pada podjednako se nalazi u oveku i u okolnosti. Publika nije imala
jedinstven stav. Jedan deo se bunio protiv Adija, to je bila ona specifino bolja polovina. Drugi
deo ga je oboavao, a time umesto da je Adijeva duhovnost dobila na snazi, njeno irenje je
onemogueno. Oni koji su bili uz Adija, svojim stavom su ga tako duboko kompromitovali da je
bolja polovina pub-like, ak ako bi i razumela o emu je ovde re, uzmakla zbog njegovih
proteanata. Ali ak i ovaj sluaj je bio pojedinaan. U stvarnosti ni ovamo, ni onamo nije shva-
tan ozbiljno. Tada i tamo niko nije hteo istinu; svako je hteo svoju istinu. A ta isti-na se menjala
prema tome ko je kakav bio. Slavoljubiva istina se zvala novac; tata istina se zvala igrati ulogu;
slavoljubiva i tata istina se nazivala novac i uloga.
Sam Adi pak nije bio takva linost koja je mogla da odri bilo kakvu duhovnost i da je sprovede
do kraja. Njegov individual-ni doivljaj sveta jeste evropski nihilizam, rastakanje, tonjenje,
raspadanje. Njegov tok ivota pak nastajao je prema njegovim
doivljajima. Nije umeo da se oplemeni visokom istotom onoga duha koji je nosio. Verovatno je
da je duh, koji je ostvarivao u svojoj poeziji, i on sam isto tako malo raz-umevao kao i drugi. Jer
da ga je razumeo, imao bi toliko snage da ga ne poniti u bes-plodnom i zaludnom
samorazaranju. Adi-jev duh nije bio onakav kakav je trebalo da bude: svetlost koja proima i
uzdie njegov lini ivot. Covek nihilizma trai smrt; Adi je od sopstvenog duha razumeo samo
da je to prilika za slom, mogunost da se ovde namui, zdruzga, iskrvari. Opasnost koju je
znaio ovaj duh nije shvatio kao izabra-nost i nije od nje nainio herojski ivot, nego ju je oseao
kao prokletstvo i iskoris-tio je za propast.
4
U onom trenutku kada je rat bio izgub-ljen i Maarska raskomadana, Adi je pos-tao
nesavremen. Poev od ovoga trenutka, svaka tenja koja Adija eli da odri u sa-danjosti i da
stvari postavlja tako da Adi i u vremenu posle 1920. godine ima ta da kae i da poui - lana
je, pogrena i ana-hronina. Mada je u mnogom pogledu ovo vreme vreme Adijeve pobede.
Prilika za novine: napetim grudima se moglo obja-viti, eto, ipak je on bio u pravu! - ipak smo
nastradali - on je to rekao! Tuan je praz-nik drati jeremijade nad ruinama spalje-nog
Jerusalima i citirati pesme u kojima je prorok predosetio propast. Trijumfalno re-cituju: rekao je,
zar ne!? - Kome je rekao? Onima koji sada recituju. Onda su utali.
Dee Sabo ne spada meu njih. Svestan Adijev uenik. Ali Saboov Adi je suveren stvor koji
nema nikakve veze s mrtvacem. Onaj Endre Adi iji je Dee Sabo sledbe-nik, uenik, potomak i
naslednik, zove se Dee Sabo.
Potresnijeg dogaaja od Zbrisanog sela jedva da je bilo u maarskoj knjievnosti.
Celokupna knjievnost koja je usledila u ugnjetakim vremenima posle revolucije znaila je ono
to 1919. godine jedno jedino selo. Nije ovo dejstvo izazvalo sagledava-nje linosti Adija i
Saboa, ni zavirivanja u crevca predratne Maarske, ni prebaciva-nje Adijevog lirskog stila u
roman, niti vanredno obilje misli i slika. Neto se novo javilo ovde, neto to je svako oekivao,
pa ipak je ono stiglo neoekivano, jer je ve izgubljena nada da e stii. Tajanstveno i skriveno
oslovljavanje, - vie, bilo je to na-reenje koje je izreeno i kojem se trebalo pokoriti. Nije bilo
odreeno definisano na-reenje. Ali duhovna nareenja nikada nisu ministarske naredbe. Pre su
prepoz-navanje prinude i njeno otkrivanje: postoji mesto gde se treba okupiti, postoji neko koga
treba sluati.
Rat je izgubljen. Drava je postala samostalna, ali su njene dve treine od-uzete. Ono to je
ostalo ispreturali su bolj-evici i opljakali neprijatelji. Pisac zbri-sanog sela nije rekao da bi znao
ta treba initi. Ali onaj ko je proitao njegovu knji-gu oseao je da moe znati. Okupiti se, saz-
nati ta valja initi; zbiti se i sasluati ta kazuje o budunosti neko ko je toliko mno-go znao da
kae o sadanjosti. Prolo je vreme zagledanja u prolost. Sta treba i-niti? Po terminologiji
Saboa: maarski narodni kolektiv, - zasnivanje seljake-zemljodelake drave, - velika zajednica
-nova slobodna maarska drava. Ali s ovim poetkom zapravo je sve i okonano. Nita se
dogodilo nije.
Sabo je objavio novu ljudsku vrstu: kolektivni maarski tip i kao primer uspo-stavio Adija. U
tome se nalazila dvostruka i kobna prevara i samoprevara. Jedna od njih je da ovaj tip nije bio
Adi, nego Sabo. To je ubrzo primeeno, ali je lako bilo oproteno. Ima neke prirodne velikodu-
nosti u tome kako neko sopstvenu linost sasvim podreuje jednom mrtvom geniju, ak i onda
ako sliku ovoga genija pravi potpuno od sebe i po svom obliju. Samopo-rtvovanje uvek
imponuje, ak i ako ovek predaje sebe boanstvu koje je sam iskle-sao. S ovom grekom je
jo mogao dobiti bitku. U pozadini se krila kao nejasna ne-istota; zbunjivala je i zato je izazvala
ne-poverenje. A to mu niko nije oprostio. Ci-njenica je danas ve jasno vidljiva: kolek-tivni
maarski tip, koji je bio Dee Sabo, nije bio kolektivan, nego upravo obrnuto, bio je ono protiv
ega se Sabo borio: indi-vidualista. U proceni samog sebe poinio je elementarnu la: kada je
video da je isko-riena svaka forma linosti i individual-nosti i individualizam pojaan do krajnje
granice, za overu sopstvene linosti nije video drugi nain nego da samog sebe imenuje za
kolektivni tip. U ovoj situaciji Sabo nije bio nita drugo do loa uloga. Da je bio individualista i
samo individualista, u to ni za trenutak nema sumnje. Indivi-dualista je onaj koji veruje da mu je
sve do-puteno i onda on pravi teorije o tome. Dee Sabo je verovao u to, ali snagu nije crpao
odakle Adi i drugi individualisti po-etka veka, da je sve doputeno, jer je do-puteno, jer
sam ja ja, ali jednostavno ne jer, nego samo. Sabou je bilo doputeno sve, jer je on bio
kolektivni maarski tip.
Ovakvu samoprevaru ne podnosi nikak-va duhovnost. Saboova duhovnost nije
v
#
mogla ni da krene. Cula se nova misao: kolek'tivni maarski tip. Ali je primer iznura bio laan: u
njega se sklonio indi-vidualista koji jer oboavao sebe. Ovaj pokuaj bio je samo jedan jedini
tren u maarskoj knjievnosti.
Tako stiemo do tridesetih godina. Ve se jasno vidi kakvo je bilo lice Adijeve generacije. Jedan
duboko videi pisac ge-neracije koji je raspolagao velikom kriti-nou, Bela Bala je iscrpno to
opisao kada je jednom svom romanu dao naslov Nemo-gui Ijudi. Lice ove generacije je bilo
nemo-gunost. Nemogue politike linosti (Jasi, Kunfi, Karolji), nemogui ekonomski fan-tazmi
(internacionalistiki marksizam), nemogui pozorini, muziki, slikarski eks-perimenti, iaene
forme, izgubljeni ka-rakteri, neuravnoteenosti, padovi, - sve sama nemogua dela, misli, ljudi.
U svemu ovome mnogo je vie tuge, nego komike: ako ovek vidi s koliko napora se pesnici
trude da oivljavaju ve umrli jezik, da ob-navljaju ohlaena oseanja, da neguju prazne forme; -
ako ovek vidi kako se drutvo trudi da odri staro, to isto tako slabo uspeva kao i
ostvarivanje novih obi-aja, morala, poretka; ako ovek vidi kako pada i sui se svaki lan
drutva u ovoj ,,nemogunosti, kako u njemu nestaju zna-nje i talenat, htenje i strast. Svaka
gene-racija donosi sobom istorijski zadatak: ova generacija je sa sobom donela nemogue. Adi
isto tako kao i cela njegova generacija koraaju s ovom nemoguom teinom i pod njome se
slamaju.
Dvadesetih godina ova generacija je nestala. Ono to je iz nje jo delovalo, bilo je ve
beivotno. Lice nove generacije: zas-nivanje. Zasniva novu dravu, novi eko-nomski poredak,
nova udruenja, saveze, partije, drutva, listove, univerzitete. Isto-rijski zadatak ove generacije:
zasnivati. Nikada se nije moglo zamisliti toliko dru-tava, partija, programa, namera, kao to ih
je tada nastalo. Svaki iole upotrebljiv ovek premiljao je o zasnivanjima. Sve-jedno ta je
izgovor sa zasnivanje: okuplja-nje diplomiranih ljudi, radnika, zemljorad-nika, istraivaa
ekonomskih teorija, kon-fesija. Vano je bilo negde postaviti temelj. Sta znai ovo mnotvo
drutava, udrue-nja, asopisa, ta velika udnja za osniva-njem, - prinuda generacije, nalog
vremena od ega niko nije mogao da se izuzme? U krajnjoj liniji nita. Ova uzaludnost je imala
dva uzroka. Jedan je da najbolji der' ove generacije zapravo nije bio iv. To je bio onaj iji je
neoteeni, zdravi, muevni sas-tavni deo ostao na bojnom polju. Oni koji su preostali, oni
upravo nisu bili najbolji deo generacije i oni koji su se vratili iz rata, ni oni nisu jeftino proli
etvoro-godinji front bez dubokih unutarnjih pro-mena. Drugi uzrok je to iza ovih zasni-vanja
nije bilo duha. Bile su to slepe i ne-razumne delatnosti, refleksni istorijski po-kreti koji su usledili
posle doba raspada, nemogunosti: opet slepiti ono to se polo-milo, zakrpiti to se otrcalo,
ponovo zasno-vati ono to je propalo. Bilo je nerazumno, jer u tome nije bilo jedinstva, -
nevano, jer to nije odravao duh, nego samo meha-niki instinkt doba. Tipovi ove generacije su
gotovo svakog meseca postavljali temelj neega. Ali bilo ta da je to bilo, na kraju bi se
ispostavilo da nije imalo smisla, jer nije postojala dubina.
Sredinom tridesetih godina javlja se nova generacija i njeno lice je novo: potra-ga za sutinom.
Potpuno je svejedno kojoj partiji, konfesiji, pogledu na svet pripada. Svejedno je na kojem
podruju je traganje
- svuda se traga za sutinom. I prethodne generacije, bez partijskih stavova, razlika u shvatanju
sveta, saglasile su se u jed-nom, to je bio njihov istorijski zadatak. Unutar generacije moe
postojati suprot-nost, ali ona nikada nije presudna. Dve generacije se neminovno meusobno
razu-meju, jer su dve razliite istorijske forma-cije; pripadnici iste generacije uvek su sa-glasni u
najvanijim takama, jer svi hoe isto, samo uvek u drugaijim odnosima. Istorijski zadatak je
jednak. I ono to ih okuplja: zajedniki zadatak; jer je to zajed-nika sudbina.
Generacija tridesetih godina vie ne za-sniva, nego se udubljuje, pie, stvara, - vi-e nema
tragova nemogueg, traga za suti-nom: u narodu, u ekonomiji, u nauci, u umet-nosti. U
knjievnosti znak za to je to se najbolji deo pisaca par excellence okree od beletristike. To je
uzrok velikog znaaja studije. Novi knjievni anr postao je esej, kao to je forma nemogue
generacije bila umetnost stila (romantika), a zasnivaa pak propaganda. Esej je anr
udubljivanja.
Nova generacija nije individualistika, kao to je bila na poetku veka, ali nije ni kolektivistika,
kao to su bili zasnivai. Ne kao da nisu bili linosti i nisu eleli da ive u ureenom ivotu: ali to
ovom nara-taju nije problem. I kao to nisu individua-listi i nisu kolektivisti, nisu internacionali-sti
i nisu nacionalisti, nisu socijalisti i nisu kapitalisti. Danas to poinju da postaju prevazieni
problemi. Pitanja ivota dobi-jaju novu postavku: to je ono to je upravo istorija, - svet se
pojavljuje s nove strane i zadaje nove zadatke, njih treba reavati. Problematika cele stare
generacije je postala strana i prevaziena, - bilo da je razreena, bilo da nije - vreme je ve
pro-minulo i vie joj se ne moe pristupiti. Danas je jedno vano: sutina. Niko ne zna ta je, ali
upravo je to ono to niko ne zna. I nita nije hitnije, nego pronai sutinu.
I knjievnost se nalazi pred novom situ-acijom. S jedne strane treba raunati s tim da u prvi plan
istupa knjievnost koja slui i knjienost koja izraava, jer e po-traga za sutinom ostati strana
masi. S druge strane pak treba raunati s tim da e se izolovati pisac duhovne tenje. Nema
nikakvih znakova u vezi s tim da e gene-racija postati jedinstvenija, da e bolje reavati svoj
istorijski zadatak od prethod-ne dve. Odnosno, sasvim otro postavljeno: nema nikakve
verovatnoe da sredinje pitanje postane duh. Ova generacija nije uila od prolosti, nije videla
od ega se slomila prva generacija veka: na neduhov-nosti; nije videla na emu su se nasukala
sva zasnivanja: na neduhovnosti. I sada se traga za sutinom po najrazliitijim pod-rujima i
nikome ne pada na um da posta-vi pitanje: postoji li uopte druga sutina nego duh? Zbog toga
treba da se duhovne
tenje izoluju u novoj generaciji. Duh je nesavremen - takav se ukazuje. A istina je upravo
obratna: jedino je savremen duh, uvek je i bio savremen. Ne napreduje dru-tvo, ono samo ivi
istorijskim refleksima, automatski ini ono to mu diktira prinu-da vremena: fantazira, ali
zasniva, ili tra-ga ga sutinom. Savremenost ne zavisi od naroda koji je nesposoban za odziv,
niti od inteligencije koja ne ume da se pokrene niti od pasivne i apatine omladine. Duh jeste, -
bez obzira da li ima odziva ili ne-ma, da li se iri ili ne, da li ga shvataju, proganjaju, pogreno
razumeju, da li iz
njega proizilazi skandal, ta je odgovor na njega, utanje i priznanje. Ko ne sauest-vuje u duhu,
on ne moe da razume ono to istorija hoe.
Sada je opet izbio i dat je ovaj problem: nesposobnost generacije za duh. Da li e potpuno
ostati bezuspena? - ne moe se znati. Samo je jedno sasvim izvesno: ako generacija ne stvori
nov duh, i ona e os-taviti neobavljen svoj istorijski zadatak.
Orszagut, 1936. Hamvaeva dela
preveo s maarskog Sava Babi

Sava Babi
Granice iezavaju, zar ne?
(Roman o recepciji Bele Hamvaa)
- odlomak -
Marginalije
122.

Posredstvom Ambasade Republike Maarske u Beogradu, prispeo je sledei teleks:
Budimpeta, 16. septembar 1993.
Gospodine Otpravnie poslova, molimo Vas, predajte lino Savi Babiu:
Ministarstvo inostranih poslova Republike Maarske izraava svoje priznanje g. Savi Babiu za
istaknuti prevodilaki poduhvat koji je ostvario prevoenjem odabranih eseja Bele Hamvaa.
Pojava Hiperionskih eseja je dokaz da je maarska kultura prisutna u Jugoslaviji. Objavljivanje
knjige ima naroitu vanost i zbog toga budui da misli sadrane u njoj mogu da pomognu
itaocima da se razaberu u naem sloenom savremenom svetu, a istovremeno moe doprineti
da srpska inteligencija, uz pomo istaknutog maarskog stvaraoca, upozna jednu veoma
znaajnu kriku maarske filozofije kulture.
Imre Varga
123. .
Razgovor o Hamvau na tribini Francuska 7. O Hamvau govore: Ratko Adamovi,
romansijer, Jovan Peji, kritiar, i Zarko Trebjeanin, psiholog. Svi uesnici visoko ocenjuju
Hamvaa, ak govore o njemu s oduevljenjem.
Ratko Adamovi izvodi eksperiment: ita odlomak Hamvaevog eseja, prelamajui ga kao da su
to stihovi, dokazuje koliki je Hamva pesnik.
Hamva je, dakle, promovisan za javnost. Na itaocima je kako e ga prihvatiti, mogu li ga
prihvatiti.
I posetioci u Beogradu su dobili po primerak Hamvaevog eseja Ajnpren supa.
124.
Tokom 1993. godine, sem objavljene zbirke Hiperionski eseji, objavljeno je veoma malo novih
Hamvaevih tekstova, iako ih na lageru ima veoma mnogo. Sem eseja Corona bore-alis
(Meaj, Uice), objavljena su jo dva eseja iz iste zbirke (Patarn): Tangi, ili mistika logistike
(Srpski knjievni glasnik, Beograd, 1993, br. 3) i Ajnpren supa (novosadski Dnevnik, valjda
primerak koji je podeljen sluaocima, i Knjievna re, Beograd, 1993, br. 425). Ali se dogodio
znaajan preokret. Posle pojave Hamvaeve knjige eseja prvi put ove godine imamo vie napisa
o Hamvau nego njegovih tekstova po listovima i asopisima. Tri prikaza (Trebjeanin, Mandi,
Stankovi), jedan intervju o Hamvau {Letopis Matice srpske) i pretampan esej o Hamvau
(Danilov u Meaju).
U Budimpeti, oktobar 1993, sastanak regionalnih PEN-klubova, tema ,,U dungli slo-bode,
gde sam pozvan da govorim o prevoenju u naem podneblju, u novonastalim uslovi-ma. Kao i
ranije, iznosim tezu da ve odavno ne marim za uslove, ni ranije nisu bili dobri, sada pogotovo;
itam spisak knjiga koje sam preveo i koje ekaju objavljivanje, iako ja neu doekati da se
objave. Meu naslovima je, naravno, mnogo Hamvaevih dela. Prema mom nesigurnom raunu,
prevedeni Hamva je po obimu ve blizu 4000 stranica. Prilika da Maa-rima i strancima onda
kaem poneto i o Hamvau.
Navodim podatak da je i pored svega u Beogradu objavljena knjiga Bele Hamvaa, prvi
prevedeni Hamva u svetu, ali da je i u Zagrebu objavljena paralelno, u originalu i u prevo-du,
Hamvaeva knjiga Filozofija vina. Iz toga ne treba zakljuiti da su Hrvati pijani pa im treba
Filozofija vina, a Srbi su trezveni pa objavljuju duboke eseje. Filozofija vina je i kod nas ranije
objavljena (1990) ali samo u asopisu. Bitnije je da se na oba mesta objavljuje Hamva, treba i
jednima i drugima.
Maarima: u ovom veku su imali dva velikana: velikog pesnika Adija na poetku velca,
neosporna veliina, ali je teak za prevoenje, iako se prevodi u svetu; i Belu Hamvaa na kraju
istog veka, esejistu, romansijera ali i pesnika, koga je lake prevoditi i plasirati nje-govu misao,
ali kao da ga Maari ne primeuju, kao da im nije potreban. Nije ni najmanje zgodno postavljati
paralelu Adi - Hamva, kao to paralele uopte ne govore mnogo, samo su potapalica; ali je
svakako bolje nego insistirati na paraleli Luka - Hamva.
Ako nee Maari da istiu svetu Hamvaa, ja hou.
126.
Antal Dul kae da je u Budimpeti Stanko Andri, iz Zagreba, potovalac Hamvaa, imao je
neku ulogu i u objavljivanju Filozofije vina u Zagrebu (prevodilac je Ladislav Galeta, moj
telefonski poznanik), bojaljivo me upozorava da nije nacionalista. A ja: ne moe to ni biti neko
ko voli Hamvaa, takva su moja iskustva. Uzimam broj telefona, ali ne uspevam da stupim u
kontakt.
127o
*
Jednom je Antal Dul govorio o svom poznanstvu s Hamvaem. Nagovaram ga da to sve
zabelei, a on me gleda sa uenjem, kao da ne razume da sve treba pribeleiti: doi e itao-
ci kojima svaki detalj moe biti dragocen i potreban.
Kae da je bio strpljiv ovek koji je umeo da slua, ak i njega, iako je sve unapred mogao znati
ta e mu rei o krupnim filozofskim temama.
Hamva je umro u bolnici. Ali da je neto loe s njim, Katalin je primetila po tome to je,
vraajui se iz prodavnice, imao u ustima dogorelu cigaretu koju nije ugasio. Posle nekoliko
dana je umro. Na sahrani, groblje u Sentandreji, bilo je veoma malo sveta, svetenici su na
brzinu oitali opelo, bilo je hladno, oktobar mesec; Sandor Vere je bio prisutan, ali zbog hlad-
noe nije mogao da ostane gologlav do kraja sahrane.
Kao neka ironija: datum smrti Bele Hamvaa je datum Oktobarske revolucije.
Pesnik Miroslav Mandi je u Budimpeti, dogovaramo se za jedno peaenje, da mu pra-vim
drutvo: predlae da proemo pored stana Bele Hamvaa, a moda i da posetimo Katalin
Kemenj, ako ona bude pristala. Pitam telefonom, pristaje. Treba to uiniti zbog Mandia koji
shvata veliinu Hamvaa, ali se pomalo usteem, jer udovica ranije nije ba pokazala neko
intere/.ovanje za Mandia.
Oekuje me veliko iznenaenje: i K. Kemenj i A. Dul pokazuju neobino zanimanje za Mandia. I
sada zapravo govorim ja, kao i nekada, Mandi je vie prisutan nego to govori, ali je, oito,
samo njegovo prisustvo arobno i privlano. Razgovor traje, pitanja mnogo, njih oboje su
zadivljeni, Katalin je vidljivo ivnula; interesuju je projekti, budua delatnost Mandia; Dul trai da
mu se Mandi javi kad ponovo doe u Budimpetu. Poezija je poezija.
129.
elimo da ostvarimo raniju nameru, da posetimo grob Bele Hamvaa. Upravo je tano 25
godina od njegove smrti. U Sentandreju idemo naim kolima, a s nama e Katalin i Dul, jer ne
znamo ni gde je groblje, kao ni grob. Dok ekamo da stigne opozneli Dul, razgovaramo s
Katalin u manjoj sobi, u kojoj ranije nismo sedeli. Na naslonu jedne stolice plavi prsluk (libade,
struka?) izvezen, podsea na nae krajeve: jeste, to lepo pare, srmom vezeno, doneli su ga s
Jadrana njenoj majci; sve njihovo je propalo kad je bomba razorila kuu, ovo se samo sauvalo.
Katalin pria kako je izgubljen rukopis eseja Deset neodranih predavanja
11
. Vreme je
posleratno. Postojala su tri prekucana primerka. Kad se Bela poalio prijatelju, direktoru banke,
kako uvek ima nevolje s rukopisima, ovaj je bio spreman da mu pomogne: pa ni banka nema ta
da radi, kao ni daktilografkinje, pa nek prekucaju... I rukopis eseja je otiao u si-gurne ruke.
Direktor se iznenada razboleo, uskoro je umro u bolnici, rukopis nije pronaen. Drugi primerak
je bio kod jednog prijatelja koji je uhapen, a njegova ena je, u strahu i pani-ci, spalila sve
rukopise koji su se tu zatekli. Trei primerak je Bela nosio u svojoj aktovki, raz-gledao je knjige
u aktikvarnici. Kad je otiao po nju, ni traga.
To je bio niz predavanja: jedno u Rimu protiv Pape, drugo u Njujorku protiv kapitalizma, tree u
Moskvi protiv komunizma... Teim je da e se ipak neki od rukopisa pojaviti, ali ona ne veruje.
Ali i nedavno je iskrsao nov rukopis Bele Hamvaa za koji ni ona nije znala: pro-naao ga je u
svojoj biblioteci jedan stari prijatelj, eseji na grke teme, uskoro e biti i objav-ljen...
130o
Lep, jednostavan, skroman grob.elo groba tri visoke tuje. Iako je 25 godina od smrti, niko vie
nee doi na grob, niti e jo ko doneti struk cvea, ni zapaliti sveu.
Navraamo i u vikendicu gde je nekada iveo i radio, obraivao vrt. Naravno, zaputeno. Velike
trenje, debela stabla, sasuene grane, mladi ogranci. Sve njegovi rukosadi. Nabrali smo
ipaka s iikljale rue. Mumule su jo zelene. Spaliri vinograda opustoeni, moe se naslutiti
kako je sve izgledalo kad je tu boravila ruka.
Pesnik Miroslav Mandi je u Budimpeti, dogovaramo se za jedno peaenje, da mu pra-vim
drutvo: predlae da proemo pored stana Bele Hamvaa, a moda i da posetimo Katalin
Kemenj, ako ona bude pristala. Pitam telefonom, pristaje. Treba to uiniti zbog Mandia koji
shvata veliinu Hamvaa, ali se pomalo usteem, jer udovica ranije nije ba pokazala neko
intere/.ovanje za Mandia.
Oekuje me veliko iznenaenje: i K. Kemenj i A. Dul pokazuju neobino zanimanje za Mandia. I
sada zapravo govorim ja, kao i nekada, Mandi je vie prisutan nego to govori, ali je, oito,
samo njegovo prisustvo arobno i privlano. Razgovor traje, pitanja mnogo, njih oboje su
zadivljeni, Katalin je vidljivo ivnula; interesuju je projekti, budua delatnost Mandia; Dul trai da
mu se Mandi javi kad ponovo doe u Budimpetu. Poezija je poezija.
129.
elimo da ostvarimo raniju nameru, da posetimo grob Bele Hamvaa. Upravo je tano 25
godina od njegove smrti. U Sentandreju idemo naim kolima, a s nama e Katalin i Dul, jer ne
znamo ni gde je groblje, kao ni grob. Dok ekamo da stigne opozneli Dul, razgovaramo s
Katalin u manjoj sobi, u kojoj ranije nismo sedeli. Na naslonu jedne stolice plavi prsluk (libade,
struka?) izvezen, podsea na nae krajeve: jeste, to lepo pare, srmom vezeno, doneli su ga s
Jadrana njenoj majci; sve njihovo je propalo kad je bomba razorila kuu, ovo se samo sauvalo.
Katalin pria kako je izgubljen rukopis eseja Deset neodranih predavanja
11
. Vreme je
posleratno. Postojala su tri prekucana primerka. Kad se Bela poalio prijatelju, direktoru banke,
kako uvek ima nevolje s rukopisima, ovaj je bio spreman da mu pomogne: pa ni banka nema ta
da radi, kao ni daktilografkinje, pa nek prekucaju... I rukopis eseja je otiao u si-gurne ruke.
Direktor se iznenada razboleo, uskoro je umro u bolnici, rukopis nije pronaen. Drugi primerak
je bio kod jednog prijatelja koji je uhapen, a njegova ena je, u strahu i pani-ci, spalila sve
rukopise koji su se tu zatekli. Trei primerak je Bela nosio u svojoj aktovki, raz-gledao je knjige
u aktikvarnici. Kad je otiao po nju, ni traga.
To je bio niz predavanja: jedno u Rimu protiv Pape, drugo u Njujorku protiv kapitalizma, tree u
Moskvi protiv komunizma... Teim je da e se ipak neki od rukopisa pojaviti, ali ona ne veruje.
Ali i nedavno je iskrsao nov rukopis Bele Hamvaa za koji ni ona nije znala: pro-naao ga je u
svojoj biblioteci jedan stari prijatelj, eseji na grke teme, uskoro e biti i objav-ljen...
130o
Lep, jednostavan, skroman grob.elo groba tri visoke tuje. Iako je 25 godina od smrti, niko vie
nee doi na grob, niti e jo ko doneti struk cvea, ni zapaliti sveu.
Navraamo i u vikendicu gde je nekada iveo i radio, obraivao vrt. Naravno, zaputeno. Velike
trenje, debela stabla, sasuene grane, mladi ogranci. Sve njegovi rukosadi. Nabrali smo
ipaka s iikljale rue. Mumule su jo zelene. Spaliri vinograda opustoeni, moe se naslutiti
kako je sve izgledalo kad je tu boravila ruka.
U poseti izdavau Balassi Kiad. Dogovori ta bi se moglo, moda e se i moi, sjajni ljudi u
punom naponu i eljni rada. Tu je i urednica Katalin Sulc (Schulcz), sutradan se dogo-varamo i
za nju je najprimamljivija tema: recepcija Hamvaa kod nas. To bi bilo za asopis koji ureuje
Orpheus. I ranije sam pravio beleke za ovako neto, sada je vreme da se to i uradi. Ove
beleke su realizacija dogovora.
' 132.
Dve pune godine je prolo od okruglog stola koji je odran u Beogradu pod naslovom ,,Ko je bio
Bela Hamva? Uesnici ga pominju kao izuzetan, ali oni nikako da napiu svoje priloge. Uzalud
ih podseam, da li je mogue da veina tako neto pie? Bie da je ,,tajna u neem drugom:
svi pamte arobnu situaciju kojom je carovala misao Bele Hamvaa, a kad naknadno napiu
tekst, nema tog ara. Ipak, govorilo je 12 uesnika, samo je polovina dostavila tekstove. Ne
odustajem, jo u im telefonirati, oekivati; iako nee svi napisati, veina hoe, ostavljeno je
mesto i za te priloge.
Mama Vera, biolog, pria kako je oduevljavaju mangrove ume: vehko drvee u azijskim
movarama, mea se slana i slatka voda, korenje je isprepleteno, drvee stalno cveta i donosi
plodove. Ali ako bi plod sa semenom pao u vodu, istrulio bi... Zato plod, semenka ve na drve-
tu, pre nego to opadne, puta klicu!
A ja odmah mislim: prava slika za Hamvaa i njegovo delo.
Od svake reenice Bele Hamvaa moe se napraviti pesma. Svaka njegova reenica moe da
bude povod ili polazna taka iz koje se razvija jedna nova pesma.
Tatijana Drakuli, pesnik
135.
Ivana Milankova pria kako je letos u Banatu, u hladu gostinske sobe, stajae sobe, ita-la
knjigu eseja Bele Hamvaa, i kako ni sada ne moe da izdvoji koji je esej najbolji. Iako ima
kriterijume, ostala je kao dete: svi su eseji najbolji...
136.
Gotovo se moe zapaziti pravilo: ako neko jednom napie neto o Hamvau, pisae jo jed-
nom, razmiljae i dalje, pisati jo, preporuivati ga drugima, ponovo ga itati. Lagano se stvara
bratstvo onih ljudi koji na neobjanjiv nain, svako za sebe, otkrivaju udesnog Hamvaa i
njegovo delo.
Od antikvara Milana Davidovia sam uo da Dobrica osi ita Hamvaa i da mu se veoma
dopada. Pozvao sam ga telefonom i on kae da do sada uopte u svetskoj knjievnos-ti nije
sreo takvog esejistu; kakva ogromna obavetenost, kakav blistav um. Ne samo bogat-stvo
ideja, nego iz tih eseja izvire i velika podsticajnost za druge, za itaoce. Vidi se da je pisao i
romane, jer tako spretno i maestralno vodi i razvija svoje eseje. Vidi po ivotopisu da je bio
muenik. Pita da li je pisao poeziju (pesme), jer su njegovi eseji prava poezija. Mora da ga je
teko bilo prevoditi, zakljuuje. Obeava da e napisati nekoliko reenica za ova poglav-lja o
recepciji. (10. 12. 1993, kad dobijem zapis, onda u ovih nekoliko reenica izbrisati!)
Nije mi bilo prijatno, jer sam prilino nespretan, ali sam posle mnogih odlaganja i okleva-nja ipak
postavio pitanje Katalin Kemenj. Ona se predano brine o delu Bele Hamvaa, prireivala je
rukopise, ispravljala, dopunjavala, tumaila, jednom reju ona je prouavala veliko delo i
sauvala ga za budua pokolenja. Zapoeto je i objavljivanje odabranih dela u dvadeset i pet
tomova, njen udeo i u tome je veoma znaajan, iako je nominalno urednik Antal Dul. Sta e biti
posle nje? - glasilo je teko pitanje. Sve preputa Antalu Dulu, on e se dalje brinuti o
rukopisima i izdanjima.
Kraj je 1993. godine.
Prva knjiga na srpskom jeziku, Hiperionski eseji, objavljena je; izazvala je znaajnu panju i jo
e je izazivati: nevidljivim putevima stizae do onih kojima je i namenjena. Nadam se da e
takvih biti sve vie i vie.
U ovom trenutku ekaju prevedene sledee Hamvaeve knjige:
Kriza sveta, tri studije (193537), 100 strana
Unioornis, eseji (1948), 100 strana
Silentium, eseji (1949), 100 strana
Tajni zapisnik, eseji (1962), 100 strana
Fragmenti o teoriji romana, studija (1948), 60 strana
Filozofija vina, ironina studija (1945), 60 strana
Stotinu knjiga, mini-eseji (1946), 40 strana
Scientia sacra I, kapitalna studija (1943-44), 550 strana
Karneval, roman (1948-51), I, 160 str.; II, 200 str.; 111,200 str.; IV, 200 str.; V, 200 str.; VI,
200 str.; VII, 200 str.
U odreenom pogledu, roman (1960-61), 120 strana Naime, roman (1966-67), 100 strana
Patam I, eseji (1958-64), 350 strana Patam IIIII, eseji (1964-66), 180 strana
140.
Ne samo Bela Hamva, nego je i njegov prevodilac izazvao panju, to u naim kulturnim
prostorima nije est sluaj. Zbog recepcije Bele Hamvaa beleim ovde i jedan predlog za
nagradu, skraen za uvodni i zavrni pasus.
Sava Babi je kod nas otkrio ak i u Maarskoj malo poznatog Hamvaa, dugo vremena ga
prevodio sa maarskog i objavljivao u raznim knjievnim asopisima i listovima, irio nje-govo
uenje, pisao prigodne lanke i studije o Hamvau i evo, najzad, sainio je i knjigu od prevoda
Hamvaevih eseja iz tzv. hiperionske faze (1934-1943).
Prevoenje Hamvaa predstavlja golem zadatak i za najboljeg prevodioce sa maarskog, zato
to ovaj nepravedno zaboravljeni veliki maarski mislilac, esejista i pisac ima izuzetno sloen,
bogat jezik, izvanredno asocijativan, metaforian, zvuan, slikovit sa raskonom lek-sikom koja
sadri bezbroj tananih nijansi i komplementarnih znaenja, te se sva ona samo tekom mukom
mogu preneti na srpski jezik. Prevoenje ovog lucidnog mislioca i velikog erudite zahteva od
prevodioca ne samo izvanredno poznavanje kako maarskog tako i mater-njeg jezika, ne samo
veliko znanje iz filozofije (posebno metafizike, istorije filozofije) ve iroko, gotovo
enciklopedijsko poznavanje antropologije, istorije, etnologije, alhemije, magi-je, mistike,
mitologije i istorije religijskih ideja, psihologije i psihoanalize, sociologije, lingvis-tike, semantike,
istorije umetnosti, teorije knjievnosti i jo mnogo drugih humanistikih nauka i ezoterinih
znanja, dakle, svih onih raznolikih oblasti duha kroz koje se Hamva suvereno i s lakoom kree
u svojim ogledima i studijama.
Maarski mistik i mislilac pie jednim sugestivnim, snanim, strasnim profetskim jezi-kom koji
uzbuuje i zanosi itaoca svojom lepotom, slikovitou i punoom izraza. Bez sjaj-nog prevoda,
tanije prepeva Save Babia, istovremeno vernog i stvaralaki nadahnutog, nae poznavanje
Hamvaa i uivanje u njegovom jeziku i stilu, bili bi znatno osiromaeni. Neka to najbolje, umesto
mnogih, posvedoi samo jedan primer, jedan mali odlomak iz Ham-vaevog ogleda iji naslov u
kreativnom prevodu Save Babia glasi Indijanske izatkanice: Prolaznost ne znai enu: ena
je ta koja znai prolaznost. Celokupna cvetolikost ene, njena potinjena stvarnost netaknuta
duhom, ista ivotnost, njeno isparljivo bie, bespo-mono i namenjeno smrti, prohujno,
sanovito, njena vezanost za trenutak, za mesto, za jed-nostavne oblike, u emu nema nikakvog
herojskog izliva, nema prodora preko granice bia, nikakvog instinkta za preobraaj u boga,
nikakve elje za besmrtnou." (Hiperionski eseji, str. 163-164)
Naa kultura, srenim sticajem okolnosti, zahvaljujui tome to je Bela Hamva u naoj sredini
naao ne samo izvrsnog znalca maarskog, strunog, savesnog i strpljivog prevodio-ca, nego i
srodnu duu u prevodiocu, profesoru i knjievniku Savi Babiu, dobila je jedan uzo-ran,
iavanredno lep i pouzdan prevod genijalnog maarskog mislioca i knjievnika, prevod koji po
dubini misli, temperamentu, muzikalnosti, sjaju i snazi izraza ne zaostaje za origi-nalom.
Prof. dr arko Trebjeanin
141.
Kao to to obino biva, Bela Hamva je odmah otvorio nove prostore i interesovanja kul-ture za
druge maarske pisce, za umetnost uopte. Potvrda za taj elemenat recepcije je i sledei tekst:
Svaki put kada bi naa televizija prikazala neki od sjajnih maarskih filmova u posled-njih
oetnaestak godina, pomislili bismo, sa alienjem, na sva ona dostignua kulture sused-nih
zemalja koja su nam neopravdano ostala nepoznata. Od ranije smo imali neto znanja o
preteno starijoj maarskoj knjievnosti, a o maarskoj nauci znali smo mnogo manje. Izuzev o
eru Lukau, suvie dugo povlaenom kod nas, o maarskoj filozofiji mogli smo se obavestiti
samo posrednim putem. U oblasti knjievnosti ta praznina je donekle popunje-na ranije nego u
drugim oblastima. Mogunost temeljitijeg upoznavanja sa maarskom knjievnou pruio nam
je u najveoj meri svojim prevodima Sava Babi. Znatan broj dobro odabranih, zanimljivih,
duhovitih knjiga savremene maarske knjievnosti otkrio nam je pisce vetog pera, istananog
ukusa, evropskog profila. Tako smo upoznali jedan znaajan pogled na razdoblje, dogaaje,
ljude koje smo i sami, u naoj zemlji, doiveli i tumaili na svoj nain. Citajui stranice nekih
pisaca i mislilaca, zastajali smo u neverici da za njihova imena jedva <ia smo dotle i uli. I Bela
Hamva je jedan od tih nama nepoznatih pisaca koje nam je ,,podario Sava Babi. Tako su se
izborom prevodioca poele popunjavati praznine u knjievnoj i kulturnoj istoriji i izgraivati nova
knjievna tradicija."
dr Nadeda Vinaver
142.
Ne znam kako bi se kod nas mogla predstaviti Hamvaeva knjiga Antologija humana, izbor
ljudske misli, u kratkim odlomcima, za poslednjih pet hiljada godina. Re je o izboru i prevodima
na maarski jezik, ali cela knjiga odie Belom Hamvaem. Naroito je znaajan predgovor, ak
izuzetan i kad je re o Hamvau. Kako to sve kod nas predstaviti?
Oigledno je da to kod nas ne moe biti Hamvaeva knjiga, jedna od njegovih knjiga. Ali
predgovor svakako treba objaviti.
Pala mi je na pamet ideja da se predgovor i jo ui izbor mislilaca objave u jednom uobia-
jenom kalendaru-agendi, gde e za svaki datum, uz prazno mesto za beleke, biti objavljen i
krai zapis nekog mudraca, pa e korisnici kalendara, svaki dan, imati pred sobom nov tekst
koji e proitavati za sebe na nekom skupu koji je i inae dosadan. Zrnce u pustoi!
U Budimpeti novinar-pisac pravi sa mnom intervju. Dajem mu i spisak prevedenih knji-ga, i
objavljenih i neobjavljenih. Vidi da ima dosta Hamvaevih dela, ali primeuje i neka dela era
Lukaa. Iskrsava jedno od direktnih pitanja: Kako je mogue da ja, koji oigled-no toliko volim,
cenim i prevodim Hamvaa, kako sam uopte mogao da prevodim Lukaa? Pitanje me odista
zbunjuje. Pa zar je Sekspir izjednaen sa svim svojim ,,delima, likovima, zar je on delat,
Magbet, kralj Lir i Luda? Da li bi bio vei da je stvarao samo ,,pozitivne likove? A ta rei za
Dostojevskog? Zar je prevodilac koji prevodi Majn Kampf izjednaen u svemu s Hitlerom?! Zar
je zaista kultura poludela pa ne moe da razlikuje stvari?
Luka i Hamva jesu antipodi, nepomirljivi su. Tb, meutim, uopte ne znai da Luka nije
ostavio za sobom vrednosti koje treba i te kako koristiti. Uz neslaganje s njim, ali su to i veoma
korisna tumaenja, traganja za sutinom umetnosti. Sto se taj put pokazao manje produktivnim,
to mu se danas okreu lea, to je sasvim druga stvar. Doi e Luka na svoju meru, sada vie
ne moe biti povlaen, bie samo onoliki koliko je njegovo delo, to uopte nije malo, i pored
niza ozbiljnih primedbi, pre svega etikih.
Uostalom: mene je oduvek interesovao mladi, rani Luka. Kakvo je on veUko obeanje koje se
nije ostvarilo, dolo je do preloma. On je posle 1911. godine mrtav ovek, ruina. Jedino to
nastavlja da ivi i radi, ali kao intimno duboko slomljen ovek.
Ali kakvo je to pitanje danas prevodiocu, kako je mogao prevoditi Lukaa?
Jo kad se pojavio prvi broj Rukoueti posveen Hamvau (br. 5, 1988), dao sam ga dr Milanu
Damjanoviu, estetiaru. On se bavio erom Lukaem, hteo sam da mu skrenem panju na
novu, Lukaem potisnutu, zaklonjenu linost. Tada mi je rekao da ga je Hamva iznenadio: kada
je Hamva pisao esej Mesto Heraklita u evropskoj duhovnosti (1936), onda jo nije bilo
poznato, tek je potom otkriveno ono to je Hamva naslutio o Heraklitu i o emu je ve onda,
,,unapred pisao. Zapaanje koje pogaa sutinu Bele Hamva.
145
Od Hamvaevih objavljenih dela, sem kjige Pet genija i pojedinanih eseja, ostalo mi je za I
prevoenje izvrstan roman Silvester i zbirka eseja Nevidljivo zbivanje (1943, sada je jo i I
reprintovana) iz koje sam preveo samo jedan esej, Poeta sacer (izgleda da nemam vie^
razloga za odlaganje, kau da u Opservatoriji na Zvezdari opet radi jedan Maar, Itvan Vince,
morau da se upoznam s njim). I roman i ovu zbirku eseja moram da pritedim za let-nje
kampovanje, samo pred leto, i letovanje (ako ga bude), treba obaviti predradnje.
Ali ako pristigne nova objavljena Hamvaeva knjiga, iz rukopisa, a Dul bi mogao da me njome
obraduje za Novu godinu, bojim se da neu odoleti i da u je morati da prevodim. Tako je bilo i
s jednim esejom iz te nove knjige, koji je objavljen u asopisu. Morao sam da ga odmah
prevedem (,,Pedokratija).
Ova nova knjiga eseja ve u naslovu sadri tekou koju treba merkati i reavati. Naslov ] u
originalu glasi Baberligetkonyv. Najpre sam ga preveo Lovorik, pod tim fajlom je i ubeleen u
kompjuter, onako kao kod nas to se kae: borik, ljivik, gaj od lovorovog drvea. Jer je
Hamva izjavio da su to onakvi kratki eseji kakve je poeleo da ita pred popodnevni san, ali ih
jo niko nije bio napisao. Antal Dul veli da je siguran da e se upravo meni ponajviel dopasti.
Ali u maarski naslov je ukljuena i ,,knjiga, pa se, naalost, ne moe ispustiti. Zbog I toga e,
verovatno, naslov glasiti Knjiga lovorova. (Moda Listovi lovora, videe se ve kad sei najpre
knjiga iita.)
146.
Morau da potraim nekog naeg strunjaka za muziku i da ga ukljuim meu ,,ham-vaovce,
nekoga ko,ima dovoljno otvorenosti i irine, ali ume i da se poduhvati i napie svoje vienje
Hamvaevih ideja. Moda bi to mogao biti Konstantin Vinaver?
Potrebne su raznovrsne struke, ali sve otvoreni duhovi, kako bi se nadoknadila manj-kavost u
poznavanju pojedinih oblasti, ali i pokazala Hamvaeva irina, obuhvatnost i celovi-tost. Moe se
naslutiti i videti Hamvaeva mnogostranost, ali nema oveka koji bi mogac kompetentno, dakle
za druge uverljivo, da sudi o Hamvau.
141.
U Letopisu Matice srpske (novembar 1993) objavljen Hamvaev esej ,,Bartok, ali je teta to
se pored njega nije naao i esej Katalin Kemenj Henri Mur; oba su zajedno, jedan pored
drugog, objavljena 1946. godine.
Kad je re o izdavakoj feli ljudi, najee imamo posla s odreenim klieom. Nema nova-ca za
objavljivanje knjiga. Sto je i tano, oduvek je tako bilo. Ali se ipak, pod svim uslovima, objavljuje.
Jedino je potrebno da izdava-urednik bude ubeen da u rukama ima rukopis od izuzetne
vrednosti. Treba da ima nos, ili siguran ukus.
Ka se pomene preveliki obim Hamvaevog romana Karneval, moj prijatelj, koji je itao roman u
rukopisu, hoe da kae: Obiman jeste, ali da je izdava, umesto romana Braa Jugovii ili kako
izai iz istorije 700 strana sitnog sloga, romana koji nije izazvao nikakvu panju i potonuo je s
drugom godinjom proizvodnjom (1990), da je on objavio Karneval, a znao je za taj roman,
raunica, pa i izdavaka, bila bi na dobitku. I pored toga neobjavljeni roman nije potonuo u
pusto, on eka svoje vreme, i jednom e se njegova vrednost ipak znati. Tada e izgledati
smeni i jadni izdavai koji su tada znali ili mogli znati za Hamvaev roman, a objavljivali su
mnotvo bezvrednih naslova.
Pokuavajui da olakam posao izdavaima, dolazio sam na ideju da se roman Karneval objavi
u sedam posebnih knjiga od po 200 stranica, a ne u dva obimna toma. Tada bi prvu knjigu, koja
je najmanjeg obima, trebalo dopuniti da se izjednai s ostalima. Za to je zgodan moj predgovor i
niz marginalija koje bi se nastavile i u ostalim knjigama, svaku zaokruava-jui na potpuno isti
obim. (Od tada sam poeo da beleim materijal za ,,Marginalije.)
Tada bi na rbatu knjiga trebalo ispisati krupnim slovima naslov, na svakoj po jedno slovo,
KARNEVAL. Kako je u naslovu osam slova, onda bi osma knjiga romana, istog obima, kao i
svaka prethodna, trebalo da bude knjiga Katalin Kemenj ovek koji je poznavao svoja, imena,
Marginalije uz ,,Karneval Bele Hamvaa. Tako bi se Hamva i njegova ivotna saputnica nali
povezani svojim delima.
A na gornjoj ivici rbata, sasuprot slovima KARNEVAL, nalo bi se osam znakova, na svako]
knjizi po jedan: B. HAMVAS.
Ko zna, moda e jednom neko to i ostvariti.
Pozvao sam sve urednike asopisa koji su objavljivali moje prevode tekstova Bele Hamvaa da
se odazovu i ukljue u ova poglavlja o recepciji, s napomenom da ne mora biti zaokruen tekst,
Hamvaevi tekstovi su podsticaj za najrazliitije pristupe, prihvatam sve od blic-slike pa sve do
studije.
Pozvani su: dr Slavko Gordi (Letopis Matice srpske), Jovica Ain (Delo), Nikola Vuji
(Knjievna re), Franja Petrinovi (Polja), Radovan Popovi (Politika), Milovan Mikovi
(Rukovet), Srba Ignjatovi (Saveremenik), Slobodan Pavievi (Koraci), Raa Livada (Pismo),
Milovan Mareti (Knjievna re), Petar Cvetkovi (Knjievne novine).
Svi su spremni da se odazovu (da li e se zaista odazvati, videemo), sem Slavka Gordia. On
me gotovo i ne razume. Kae da je veoma zauzet i da nema vremena (sada je ministar za
kulturu Jugoslavije, a i neki je funkcioner u vladajuoj partiji, SPS, nedelja je pred izbore). Kae
ne stie ni da odsee nokte. Telefonski razgovor s njim je kao razgovor gluvih. A ja jo pamtim
onoga oveka koji je tanano analizirao poeziju i prozu, onog od pre dvadeset godina. Koji li je od
njih dvojice onaj pravi: da li onaj koji je uivao u knjievnim nijansama, ili ovaj ..politiar" koji srlja,
zabludeo i izgubljen za istinske vrednosti kulture? Izgleda da nije bilo sluajno to je ba on
skratio" tekst eseja Bele Hamvaa ,,Drvee, i to onaj najfiniji i najta-naniji deo, i da je to bilo
njegovo istinsko lice koje se tek kasnije, danas, tako razmanifesto-valo. Pa Bela Hamva je
upravo pisao o ljudima koji ive tako da to ve i nije ivot ve histe-rija.
151.
Sigurno e biti zanimljiv tekst Jovice Aina, s nestrpljenjem ga oekujem. On je svojevre-meno,
na osnovu samo jednog teksta odmah razumeo Belu Hamvaa. Jednom je, radei te-matski
broj nekog asopisa, tema je bila drugi svet u knjievnosti, zatraio onaj deo iz Ham-vaevog
romana Karneval kada linost romana odlazi na drugi svet. On roman nije itao (ali je zapamtio
moj napis o romanu) pa sam mu morao objanjavati da se ne moe izdvojiti dese-tak stranica,
kod Hamvaa do izraaja dolazi tema drugog sveta tek ako se izdvoji negde oko stotinu
stranica. Ain je trebalo da bude i uesnik okruglog stola o Hamvau (1991), ali je upravo taj
dan bio na putu. Logorolog" Jovica Ain o Hamvau, odazov Hamvau iz velikog logora.
Kao i uvek, ako neko jednom ne oseti ko je pred njim, ne vredi ponavljati, insistirati i oekivati
da se to sltiajno dogodilo. Miloradu Grujiu, dok je jo vodio Knjievnu zajednicu Novog Sada,
govorio sam o Hamvau i nagovarao ga, nije pokazivao interesovanje. Kad se pojavio broj
Rukoveti s Hamvaevim tekstovima, dao sam mu ga s posebnim insistiranjem da proita. Nita.
I vie ne bih nita preduzimao da me Ljiljana nije nagovorila da mu dam rukopis Karnevala: ona
nije mogla da shvati da nekome moe da se ne dopadne taj roman, samo mora da ga pone
itati... Ali ako taj neko ne moe da ga ita, nema pomoi. I nije ni bilo.
153.
U prvom broju novopokrenutog asopisa Praizvorni ivot (Beograd, decembar 1993) Alek-
sandar Bjelogrli objavljuje tekst o Kafki (Kafkin ubogi Cirihau"), u kojem uz pomo Bele
Hamvaa (eseji Tajni zapisnik") na nov nain objanjava novelu Preobraaj". Jo jedna
oplodnja Bele Hamvaa u naoj kulturi, uskoro e zapljutati i druge.
U redakciji Praizuornogivota razgovaram s urednikom Tomislavom Gavriem, prihvata sa-
radnju, odmah jedan tekst Bele Hamvaa za sledei broj, trae i druge tekstove, moda e do-
i i objavljivanja neke knjige Hamvaevih eseja, jer pokreu novu biblioteku. Moda, ko zna.
Letos sam bio pozvan u malo mesto Aba (nedaleko od Sekefehervara) gde je mladi grado-
naelnik organizovao skup i razgovore o Beli Hamvau, gde sam i ja govorio. Paprikai su se
krkali u kotlovima, koje su uesnici (ienje krompira i luka) najpre napunili, njihao se veliki
transparent na kojem je bio ispisan moto iz Hamvaevog dela Filozofija vina: ,,I na koncu
ostadoe njih dvojica, Bog i vino, dok smo mi vodili raspravu o Beli Hamvau. Ve i sama
injenica to sam ja bio pozvan na skup svedoi, verovatno, da u Maarskoj ba i nema veliki
broj ljudi koje je privukao velikan Hamva.
Ali me je na tim razgovorima ponajvie iznenadio uesnik, Maar koji je iveo u inostran-stvu, i
koji je govorei o Hamvau zapravo direktno govorio o zloj sudbini Maara. Otkud sad Maari,
bio sam zateen, kad Hamva govori o stranputicama oveanstva, iji su deo, naravno, i
Maari.
Na promociji Hamvaeve knjige Hiperionski eseji, kod nas u Francuskoj 7, govorio je i Ratko
Adamovi. Istinski je bio ponet Hamvaem, prosto je naslutio njegovu veliinu, iako je znao
samo ovu Hamvaevu knjigu eseja. Sadanje otkrie Hamvaa poredio je sa ranijim otkriima
Helderlina i Zora Bataja. Na samoj knjievnoj veeri, vidim da ga moe intereso-vati, dao sam
mu kompletnu bibliografiju kod nas objavljenih prevoda Bele Hamvaa. Ali posle nekoliko dana,
traei da i napie ono to je rekao, napominjem mu da pogleda, zbog Helderlina, tekst
Hamvaev Poeta sacer, koji je objavljen u Srpskoni knjievnom glasniku.
I dobiu Adamoviev tekst, u osnovi veoma dobar, kae za Hamvaa, na primer, da je hilja-
dugodinjak. Ali uz nekoliko iznenaenja koji ga mute i odvode na stranputicu. Meusobne
odnose krupnih linosti Adamovi romansira i uvek ih svodi na nie, na ljudsku pakost, tati-nu,
uvanje pozicije prvaka, meusobnog ugroavanja veliine... I kod odnosa Gete-Helderlin
(zanimljivo: ne ukljuuje isti arin u sluaju Hajne-Helderlin!) i Luka-Hamva. Takav pos-tupak je
suprotan samoj prirodi Hamvaevog dela: Hamva se ne bavi prizemnom ogo-varanjem, on ne
svodi ljude na nie, nego bira i istie ono to je vie, znaajnije i trajnije! To je kriterijum jednog
istinskog velikana.
Za Hamvaev esej Poeta sacer rei e, vrlo efektno, da je tekst Objave posveenicima poput
one Apostola Pavla upuene Korinanima. Ali taj tekst je tu pred tim stvaraocima, na dohvat
ruke, ve gotovo dve godine, a na njega pojedinano treba skretati panju i povlaiti stvaraoce
za rukav: evo teksta.
A ponekada izgleda kao da je Adamovi iveo u nekom drugom dobu: on prigovara Lukau to
se nije zauzeo za objavljivanje Bele Hamvaa!? Pre svega, Luka nije u stanju, sasvim iskreno,
ni da prihvati osnovni stav Bele Hamvaa, stav koji je potpuno suprotan Lukau; ne iz
kalkulantskih razloga. Pa ak i da ga je smatrao znaajnim misliocem i piscem, Luka nije smeo
ni da pisne: ne samo zato to bi izgubio vodeu poziciju (ta, zar se zaboravlja, da ju je i gubio!),
nego bi mogao izgubiti i glavu!? I bez toga, dok je bio ,,pravovremen, umalo je nije izgubio vie
puta.
Adamovi je otkrio Hamvaa i istinski se njime oduevljava, ali odmah stvari generalizu-je, i
odmah pravi greku. Odjednom: u optem padu Evrope, Srbi su prvi i jedini koji otkri-vaju
Hamvaa. Padu koji e se nama Srbima posebno obiti o glavu, u probuenoj elji
* Evrope da nas vidi zderane koe i na koljenima do zatirua... Znai, Srbi su taj odabrani
narod patnika koji vidi dalje i dublje!? ta e rei Adamovi kada mu kaem da je ove godine,
Jnskoro posle srpskog objavljivanja Hamvaa (situacija je takva da ne mogu utvrditi taan
'datum izdanja), objavljen i u Zagrebu jedan Hamva. Hamvaa su otkrili i Hrvati, da li to londa
znai da su Srbi i Hrvati ti odabrani, oni koji pate i sl.?!
Naravno da nije u tome stvar, nego je mnogo jednostavnija: ja, Sava Babi, otkrivam za aebe.
pa onda i za druge itaoce, Belu Hamvaa, kao to u Zagrebu ini Ladislav Galeta. A jdesilo se
tako da sam ja Srbin, a Galeta Hrvat: da je bilo, kojom sreom, drugaije (kao to mo se nas
dvojica i dogovarali), danas bismo uveliko saraivali i predano se zajedno bavili, kao dve grupe,
delom Bele Hamvaa, moda ve imali seriju njegovih odabranih dela.
Moram skrenuti Adamoviu panju na sve ovo: moda e pristati da se na nekoliko mesta
jegov tekst ,,utine i postane znatno bolji (ali neka i dalje zadri i stav i stil, pa i romansi-jerski
pristup).
Isto kao onaj Maar iz gradia Aba, bie i kod nas, oito, ljudi koji e u Hamvau videti neto
ue nego to on jeste. Zato nikada nije naodmet naglasiti: Hamva ima pred sobom 'oelinu,
oveanstvo, ak celinu veu i od njega, ukupnost. Svi smo u toj ukupnosti. Ako smo fa i
Adamovi Srbi, znai da razumemo Hamvaevu univerzalnost, i to je najvei dobitak i za
is, i za Hamvaevu misao.
(Adamoviu sam pokazao ovaj tekst, prihvatio je sva predloena utinua, sem jednog u ^
poenti svog teksta.)
166.
Vie od dve godine traje natezanje s nekima od uesnika okruglog stola ,,Ko je bio Bela
Hamva? (poetak decembra 1991, a sada je ve kraj decembra 1993) a da jo ne mogu da
okupim ceo materijal s tog simpozijuma. Kad neko ne moe da napie ono to ]e izgovorio,
odmah se javlja sumnja, ne da je lake neto izgovoriti nego napisati (to je inae poznato),
I nego da postoji nesklad izmeu miljenog (pa izgovorenog) i napisanog.
Kada god se javim, Marija Mitrovi je uvek prezauzeta, obeava, ali teksta nema, moram | ve
da odustanem, neu je vie proganjati telefonom. A kako bi dobro dola njena analiza
Hamvaseve teorije romana i jedne kasnije slovenake.
Slina je situacija i s Duanom Pajinom, izgubio je ili negde zaturio beleke s okruglog stola i dp
moe da napie tekst. Ve dve godine ne moe da napie. A i njegov tekst bi bio dragocen, on
je od one retke strunjake fele, bavi se Istokom, Vedama.
Ali postoji i druga nevolja. Sokoalo se pokvarilo pa razgovor nije snimljen. Ima onih ues-nika
koji, po stvaralakom pravu, ne mogu da ponove ono to su govorili, jer su oni, u meu-
vremenu, napredovali i potom su sveobuhvatnije promiljali o Hamvau, pa svaki njihov sledei
prilog gotovo fia ne spada u onu atmosferu okruglog stola. Naravno, takvi su naj-dragoceniji, ali
ja bih da se sauva i materijal okruglog stola, to je ve postalo nemogue.
Recimo, kad je Ratko Boovi, odmah na poetku razgovora, povukao koni i rekao da smo ja
i Bela Hamva u nekom tajanstvenom saglasju, ak izgleda da se mi, s vremena na vreme,
sastajemo u podzemnim svetovima, drugi su prihvatili, pa je Slobodan Mai ak traio od mene
da ja, kad se ve i dalje sastajem s Belom Hamvaem, obavetavam i njih, uesnike okruglog
stola, o naim tajnim razgovorima. Mai je tada vrlo precizno i efektno nabrojao ta je sve
znao i o emu pisao Hamva, a zavrio je onda pitanjem: kad je on ba sve znao, zato je onda
ipak pisao, jer piu oni koji ne znaju dovoljno, da bi konano samim pisa-njem saznali i reili
zagonetku koja ih tajanstveno privlai.
Lepo se iri krug ljudi kojima treba Hamva i njegovo elo. Oekivao sam neto slino, ali se
Hamvaeva misao tako lepo i lako upija u nau kulturu, da sam ipak prijatno iznenaen to se
potvruju oekivanja. Ve sada imam najavu i oekujem tekstove desetak najrazliiti-jih linosti.
Kao to i treba da bude, ove marginalije i tekstovi se nastavljaju, nema kraja.
Iz Gornjeg Milanovca stiglo pismo u kojem pie:
... Imam 25 godina. Zivim as u G. Milanovcu, as u Beogradu. Poznajem Miroslava Man-dia,
i molim se za njegovu Ruu. Od njega sam uzeo Vau a^resu. Zbog toga sam radostan jer Vam
se makar na ovaj (pisam) nain mogu zahvaliti za sav onaj rad pri prevoenju dela jedin-stvenog
oveka, kakav je Bela Hamva. Za ivota skoro da nisam proitao nita dublje, pre-finjenije,
tanije od njegovih reenica. Prvi put sam uo za njega pre tri godine. Zatim sam naiao na
Rukoveti i najednom zautao. Koliko sam bio veseo, toliko sam se i plaio da ga pre-poruim
svojim prijateljima. A onda Hiperionski eseji. Dopali su mi aka ba kada mi je tre-balo samo
neto tako. Seam se prole zime, bio sam strano uznemiren, pomagali su mi jedi-no mrtvi i
biljke, onda jednog jutra priem polici traei neto, bilo ta, i rekoh, daj da vidim ta ima u
onom Letopisu Matice srpske, utom naiem na Voni as (B. Hamva), i to me na-jedamput
na due smiri. - Skoro sam svojim prijateljima u Beogradu rekao, ako ve ne mo-emo mnogo
toga da uinimo, dovoljno je samo itati Hamvaa. - Tek dolazi Hamvaevo vre-me, kod nas
zahvaljujui Vama, drugde drugim ljudima pouzdanog uva. Paljiv prema Vaem vremenu za
sada toliko. Sa iskrenou, jer je iskrenost nebo, pozdravlja Vas, Slobodan Ili.
159o
Z. Krstanovi u listu Politika ekspres (21. decembar 1993) objavljuje beleku, prenosim ovde
jedan deo:
,,U domu Save Babia ovek mora da oseti strujanje nematerijalnog. Duhovni je to dom. Kao
esejista, kritiar, prevodilac i teoretiar prevoda, Babi je uinio podvig o kome se zna tek
delimino, ali e se svakako znati. Iz njegove prevodilake radionice izalo je ezdeset knjiga
maarskih pisaca, od kojih je trideset objavljeno, to e rei da jo toliko eka izdavaa!
Babi je u srpsku kulturu uveo Belu Hamvaa, mudraca i pesnika, jednog od velikih ljudi > ovog
veka, u ijem delu su se, na udesan nain, susreli znanje i intuicija. Hamva, jo uvek
neadekvatno primljen u vlastitoj zemlji, pojavio se u srpskom jeziku, u prevodu Save Babia,
1980. godine^a njegovi Hiperionski eseji, od istog prevodioca, objavljeni nedavno u izdanju
Matice srpske, u naim intelektualnim krugovima prihvaeni su kao tivo nemerljive vred-nosti.
- Hamva mi pomae da ivim - kae Babi - a to je najvie to jedan pisac moe uiniti.
U Babievoj radionici nalazi se prevod Hamvaevog romana Karneval u dva toma (hiljadu
i dvesta stranica), koji, takoe, eka izdavaa. Re je o romanu, kae prevodilac, u kome se
neprekidno skidaju maske, kroz njega defiluje sedamsto likova, traga se za identitetom. Duh i
praksa Istoka i Zapada prisutni su u ovom delu.
- Culi smo da pripremate knjigu o Beli Hamvau?
- Knjiga se zove Granice iezavaju, zar ne? Podnaslov je Graa o recepciji Bele Hamvaa
u srpskoj kulturi. Pokuavam da pratim ta se s njim deava i da vidim kako on ivi u naoj
kulturi i u naim glavama. Jedan niz ine celi tekstovi, a drugi marginalije. Beleim svaki odeljak
Hamvaa kod nas. I fragmente razgovora o njemu. (...)
Sloio sam se sa svojim sagovornikom: bramana imamo premalo, danas. Braman, od naro-ite
grae, jeste i Bela Hamva, koji ivi u domu Save Babia.
Pozvan sam u Novi Sad, Vojvoanski klub (Milorad Gruji i njegovi drugari) ele da raz-
govaraju sa mnom, neto kao ,,Portret (21. decembar 1993). Gruji ita uvodno slovo o meni i
mom radu, zatim i ja itam poneto od pripremljenih tekstova, pa sledi razgovor. Poneo sam i
dva kraa teksta Bele Hamvaa, ak i odlomak ,,Marginalija iz ove knjige, ali nije bilo pri-hke
da se sve proita. No Hamva je bio tema i na ovom skupu: i Gruji je govorio o njemu, a i
pitanja je bilo. Ne samo da ja ne mogu vie bez Hamvaa, nego se Hamva pojavljuje svuda
gde god ja odem.
Telefonirao Antalu Dulu u Budimpetu. Objavljena je nova knjiga Bele Hamvaa; sadri dva dela:
kratke eseje (Knjiga lovorova) i eseje na grke teme. Odmah e mi je poslati, moda e i stii
do Nove godine.
Cela sveska asopisa Forrds je posveen Beli Hamvau, ali je tira planuo i ne moe se dobiti,
pa mi ne moe poslati primerak.
Iznenaenje: Dul je dobio nekoliko pisama iz Zagreba u kojima mu piu o Hiperionskim esejima.
Znai, knjiga se probil,a, Hamva je ipak stigao u Zagreb do one grupe koja ga je i ranije bila
otkrila.
162.
Od kako sam proitao Pismo poglavice Sijetl (dobio sam ga od Miroslava Mandia, ak dve
verzije prevoda, zagrebaku i sarajevsku, bez oznake prevodioca, pa sam, nezadovoljan, od njih
,,sainio jednu bolju?!), tragam za originalom tog ,,Pisma, ali uzalud. Mnogi su uli za njega, ali
nemaju original. U Budimpeti, kome god sam pominjao pismo, ni ne znaju za njega. A pismo je
takvo da bi ga svakako trebalo prevesti i objaviti.
Posurji za to jo jedan razlog. Od kada sam proitao ,,Pismo, stalno mislim da bi njegovo
mesto bilo u Hamvaevoj knjizi Antologija humana, meu drugim tekstovima velikih proro-ka.
Trebalo bi nagovoriti Katalin Kemenj da u sledee izdanje Antologije unese i to ,,Pismo, njemu
je mesto meu velikim misliocima oveanstva, pogotovo to je nastalo 1854. godine. Pismo
poglavice Sijetl je toliko hamvaevsko, i po idejama i po izrazu, da oveku padne na pamet da
je moda dobar falsifikat nekog velikog potovaoca Hamvaevih ideja. Drukije reeno, ono je
sjajari dokaz onoga to Hamva tvrdi: ljudi su nekada znali neto to se zabo-ravilo i to ponovo
treba otkriti.
Ali treba nai ,,Pismo na engleskom i poslati ga Katalin Kemenj, uzalud sam joj govorio
o njemu kad ga nemam u originalu. A onda ga dati i drugim Maarima za asopise, pogoto-vo
asopisima koji se bave ekologijom.
Konano sam dobio Chief Seattles Speech", ali je stvar mnogo sloenija nego to sam
oekivao: postoje etiri verzije pisma, najstarija je nastala trideset godina posle dogaaja, ona
se moe smatrati pravom, ali je autentinost ipak problematina, dok su veoma popu-larne
postale verzije u nae doba, s baptistikim ili ekolokim pomeranjima teksta. Delo zbog toga
nije manje zanimljivo, uz nuan oprez i kritinost.
Ipak treba poslati snimke Katalin Kemenj (zbog Antologije) i, moda, pesniku Akou Silaiju
(zbog asopisa Liget).

103.
ujem od poznanika da je usput u razgovoru s Vladetom Jerotiem, piscem i psihijatrom,
pomenut bio i Bela Hamva. Eto prilike da se javim i pokuam da ga ukljuim u raspravu o
Hamvau. Zaista, prof. Jeroti je itao Hamvaa u Rukoveti, zainteresovan je za njega, ali
knjigu Hamvaevu jo nije itao. Raspituje se o Hamvau, uporeuje ga s Rudolfom Staj-nerom,
veli da su to poslednje velike Hnosti Evrope, ije delo je toliko zanimljivo, obimno, pa ak i
neobjavljeno, treba se njima baviti. Iznenauje me pitanjem da li sledee godine name-ravam da
organizujem-neki razgovor o Hamvau. Naravno, bie i to, ali je jo vanije da imam jo jednog
znaajnog oveka nae kulture koji e se baviti Hamvaem.
164.
U nekoliko mahova sam pokuavao da meu itaoce dela Bele Hamvaa uvrstim i Darka
Tanaskovia, orijentalistu, arabistu, jer mi se inilo, ne samo zato da bismo imali jo jedan ugao
u prouavanju i proveravanju ideja B. Hamvaa, nego da bi i samom Darku dobrodo-lo jedno
ovakvo delo i njegove ideje. Bie da je Tanaskovi i itao Hamvaa u asopisima, ali ja sam
pokuao da mu dam rukopis prevoda Hamvaevog dela Scientia sacra, oekujui od arabiste i
strunu pomo u terminologiji. On je, meutim, u to doba bio zauzet dnevnim stvarima i, izgleda,
nije mogao da se prepusti Hamvau. Steta.
anu Mandiu, kao i drugim poznanicima koji su prihvatili Hamvaa, govorio sam ne trude da ga
obuhvate jednim jedinim tekstom, ma koliko obiman bio. Ako neko jed-pie o Hamvau, pisae
jo koji put. Zato i govorim ljudima da samo svoj prvi tekst *e brojkom jedan, a sledei, onda,
brojkom dva i tako dalje.
Pa lpak me je Mandi iznenadio. On se zainteresovao za Hamvaa, dolazio do mene, traio i
rukopise, itao eseje iz Patama i delo Scientia sacra (on je birao, njega je upravo intereso-vao
takav Hamva). Pisao je prikaz o Hiperionskim esejima. Ja sam oekivao oplodnju Hamvaem
u nekom njegovom buduem romanu, ak sam to i naznaio u jednom tekstu, a Mandi, evo,
uporeuje Hamvaa i Slobodana Jovanovia. Veoma efektno, bar kad je srpska kultura u
pitanju.
Na knjievnoj veeri u Beogradu, posveenoj Hamvaevoj knjizi eseja, iznenada je palo veliko
platno u dnu prostorije, slika koja tu mirno poiva ve godinama. Iznenaenje je bilo veliko i
meu posetiocima i meu uesnicima veeri. Kao da je linost o kojoj je re bila u nekom
dosluhu s atmosferom ostvarenom u ovoj sali.
Posle veeri prila mi je Silvija Monros-Stojakovi i raspitivala se, na osnovu onoga to sam ja
naznaio o samom Hamvau, da li se moe rei za njega da on nije mnogo vodio rau-na o
svojim zavrenim rukopisima. Njoj je to izgledalo sasvim u skladu s jednim takvim mudracem
kakav je bio Hamva.
Jednom ranije sam prevodiocu Hulija Kortasara bio poklonio asopis s tekstovima Bele
Hamvaa: mislio sam da e sigurno nai odjeka u njoj, ve po onome to sam proitao od njenih
tekstova, a i od prevoda, Kortasar i Borhes. Ona mi je pak poklonila svoj prevod Predgovora H.
L. Borhesa, uz posvetu: potovaocu Hamvaevom od potovaoca Kortasara. Odjednom su se
na okupu nali Hamva, Borhes, Kortasar i njihovi prevodioci. A u uvodnoj napomeni: jedan
izdava je 1984. godine ponudio Borhesu da odabere sto naslova i da za njih napie
predgovore. Eto jedne veze s Hamvaevim izdavakim poduhvatom Stotinu knjiga iz 1945.
godine.
Ako se izuzmu dvoje uesnika okruglog stola ,,Ko je bio Bela Hamva?, koji su, ipak, od-ustali
posle ravno dve godine, ostali prilozi su pristigli, ak predstavljaju dokumenat.
Poslednji od koga sam ipak oekivao da napie svoju izgovorenu re bio je Drago Kalaji,
slikar i publicista. Zanimljivo je da je on nekada bio urednik kod jednog izdavaa (Knjievne
novine) koji je objavio knjigu Renea Genona, prvu njegovu knjigu kod nas. Video sam odmah da
bi to mogao biti ovek koji e razumeti i Belu Hamvaa. Javljao sam se telefonom, doputo-vao
jednom u Beograd zbog toga i sastao se s Kalajiem u njegovom ateljeu. Odmah je na-mirisao
ko je Bela Hamva. Ostavio sam mu niz prevoda, koliko za jednu zbirku, njemu kao uredniku je
odgovarao autor, ali sam potom uo da Kalaji vie nije urednik, valjda je uki-nuta i biblioteka
koju je ureivao. Svejedno, ja ga nisam isputao iz vida i slao sam mu bro-jeve asopisa
Rukovet koji su bili posveeni Beli Hamvau.
Kada sam krajem 1991. godine odluio da napravim okrugli sto o Beli Hamvau, setio sam se i
Kalajia, i pozvao ga. Pristao je, ali je traio da mu poaljem brojeve Rukoveti, jer on nema ni
asopis ni rukopise. Uestvovao je u radu okruglog stola i jezgrovito i efektno, drei se svojih
poznatih teza, uvrstio Hamvaa u mudrace naeg doba, koji, nasuprot otrcanom smeru
evropskog miljenja, na nov nain promatraju svet.
Nevolja se i kod njega pokazala kada je trebalo napisati ono to je izreeno. Bezbrojni po-zivi
telefonom i podseanja, zalud. Neprekidna odlaganja, zauzetost. Ja ne odustajem.
Kad je objavljena knjiga Hamvaevih eseja, na spisku od deset lica kojima izdava treba da
poalje knjigu, izdvojio sam ak sedam uesnika okruglog stola, naao se i Kalaji. Moda e to
biti podsticaj da konano napie tekst. Uzalud.
Ja ipak ne odustajem. Put u Italiju, on misli, valjda da u odustati, ja zabeleim datum povratka,
pa odmah, im se vrati, opet telefoniram. Sutra e mi tekst ostaviti u toj i toj knji-ari; kad
odem, naravno, teksta nema. Kao to se zna, tekstovi se ne piu sasvim sami. Razboli se od
gripa, ja saekam da prezdravi, ali ne odustajem. Kad pretpostavim da je pre-zdravio,
telefoniram: on otputovao u Republiku Srpsku. Treba saekati povratak. Koliko god moe dugo
da odugovlai on, toliko dugo bar mogu da budem uporan ja. Zovem ga posle povratka:
polomio mu se zub, kae. I, konano, posle vremenskog raspona koji obeleavaju datumi: 3.
decembar 1991. i 13. januar 1994, dakle tano posle dve godine i 40 dana: moram da
odustanem, nema teksta.
Sve ovo beleim kao podatak koliko energije, truda, brige, pa i posla treba utroiti oko jedne
sasvim malene stvari. Ako se na koncu pogleda ,,rezultat, u sluaju ako se tekst dobi-je,
nekome e se javiti pitanje: pa vredi li to onolikog truda? Raunica je vie nego oigledna.
Moj odgovor je da ipak vredi za mene, za nekoga drugoga, verovatno, ne vredi nita.
Telefoniram, pozivam, ne ostavljam ljude na miru. Oni se zbog toga ne naljute na mene, to je
moje iskustvo; ni ja ih ne zamrzim zato to jednostavno nisu seli i napisali onu stranicu-dve
odmah, a ne tek posie toliko moljakanja. Vano je da je na koncu ostvareno neto to smo
eleli; uloeni trud se uopte ne broji.
Navodim kako se kod drugih pisaca probija Hamvaeva misao, direktno kao citat i pozi-vanje na
njegovu misao. A kod mene?
Recimo, Ljana mi je svojevremeno prigovarala gotovo da su moja shvatanja literature, moj nain
pisanja i interesovanja za knjievnost neobini, da to mora proisticati iz maarske kul-ture i
knjievnosti. Jer, eto, takvi su i maarski pisci koje prevodim i kojima se bavim. Naravno,
pogreno shvatanje, pojednostavljeno tumaenje. Bavim se ja i naim piscima, piem o njima,
ali se ne primeuje tada kako su to na izvestan nain opet probrani pisci, oni koji meni
odgovaraju i za koje mislim da ostvaruju delo kojim se treba baviti. Ali, kako su to nai pisci,
lako se smetne da su po neemu specifini i da ih ipak ja biram.
Nema spora, lektira utie na nas, ali, istovremeno, mi biramo onu lektiru koja u nama nalazi
odjeka, gotovo da nam prija, bilo kao otkrie, bilo kao doivljaj sveta. I pre lektire, pre svesti o
ivotu, postoji u nama zapreteno zrnce kojega kasnije moemo postati svesni, zrnce koje nam
drugi mogu otkriti podstiui ga. Zato ne bi tako bilo i to se umetnosti tie?
Kao to se odmah vidi, ja ve mislim i govorim kao Hamva.
Hamva se, ini mi se, neosetno prelio u mene, postao moj; osvestio me. Cesto ne umem ni da
kaem, da navedem Hamvaev stav za odreeni problem i shvatanje, kao da je sve to oduvek
bilo ono to sam i sam, ali neodreeno, mislio. I bez direktnog pozivanja na Hamvaa, meni se
ini da u mojim tekstovima ve odavno caruje njegovo shvatanje, ak i tamo gde ga, moda, i
nema.
Kad sam se poigravao osnivanja nagrade za esej, na primer, sam naziv nagrade za origi-nalni
esej nazvao sam Calabrak", povodei se za Hamvaevim esejem ,,A joisten uzsonna-ja
(=Uina gospoda Boga) koji sam ja, poigravajui se, jer mi doslovan prevod nije bio dovoljno
dobar, preveo kao Calabrak Gospoda Boga, koristei mogunost naeg jezika.
eleo sam da budu podsticani i nagraivani takvi eseji, pa sam onda traio mogunost da
nagrada za prevedeni esej bude i u nazivu odreena kao deo originala, tako je nastao ,,Brak,
re koja ima svoje pokrie u naem jeziku, o emu svedoe renici. Nita drugo ni sada ne
navodim, samo da je ak i podsticaj za nazive pristigao preko Hamvaa, iako je reali-zacija bila
unutar ovoga jezika.
Moda e biti prilike da se prisetim jo ponekog elementa kojeg sam svestan zbog nasla-njanja
na Hamvaa.
169.
Likovni kritiar Dejan ori, ali od onih otvorenih i radoznalih duhova, takoe se zain-teresovao
za Hamvaa. Prisustvovao je i na okruglom stolu, obeao je da e pisati o Hamvau, pa je
prikupljao njegove eseje, one koje mu vie ja nisam mogao dati. Tako je jed-nom u antikvarnici
naiao na asopis Rukouet, broj posveen Hamvau, na ijoj manetni je bila i moja posveta-
upozorenje nekom neimenovanom oveku koji bi, valjda sam pret-postavljao, mogao biti
zainteresovan za Hamvaa; oito pogrena procena.
ori se javio da je napisao tekst o Hamvau i donee ga im ga bude prekucao.
Od kako sam saznao da je u Zagrebu objavljena Hamvaeva knjiga Filozofija vina, - dvo-jezino
izdanje, lepo opremljena, video sam je kod Hamvaeve udovice, Katalin Kemenj, - i kad sam
saznao da je i moj prevod stigao do Zagreba, jo sam vie zainteresovan za taj krug ljudi koji se
bavi Hamvaem.
Cim sam se ove godine naao u Budimpeti (januar 1993) odmah sam se javio u Zagreb
Hamvaevom prevodiocu Ladislavu Galeti:
Budimpeta, 9. 1. 1993.
Dragi Galeta,
Nalazim se u Budimpeti i koristim priliku da ti se jauim. Poslednji put sam ti pisao, ini mi
se, pre godinu dana, kad sam organizouao okrugli sto o Beli Hamuau. I ti si hamuaevac,
bio i ostao, pa me interesuje da li si uspeo ta da uradi za ouo ureme od kako nismo
kontaktirali.
aljem' ti najnouiju Bibliografiju Hamvaevih radova, objavljenih i neobjavljenih kod nas.
Dobio sam madarsku stipendiju tako da u izvesno vreme boraviti ovde i raditi, izmeu osta-
log prevoditi i Hamvaa. Nadam se da e ovih dana izai nova knjiga Hamvaa Patam 11-
111, pa u se odmah dati na posao, s velikim zadovoljstvom. Uskoro e biti gotov i jedan
intervju koji sam vodio sa Katalin Kemenj, Hamvaevom udovicom.
Interesuje me sve o-Hamvau, prevoenje, objavljivanje, napisi, ba sve. Ako ima ta da mi
jaui, aljem ti petansku adresu na koju moe da mi pie, jer, bar za sada, ne znam bolji
nain.
Nadam se da si dobro i da radi.
Pozdrau,
S. B.
Ali odgovora nije bilo, ko zna da li je pismo uopte i prispelo na naznaenu adresu?!
171=
Kod Bele Hamvaa itamo: Samo po drevnoj svesti prirode potpuno je prihvatljiv korak kada je
ovek, poto je prethodno pio iz jezera ili sa izvora, potom iz koljke, odjednom poeo da pije iz
izdubljene tikve, zatim se poduhvatio da od blata uoblii posudu, pa je osuio i tako postao
vlasnik posude, jer posuda i nije nita druga do znak istupanja iz drevne svesti. U tom postupku
se jo nalazi logika prirode, ali je u njemu i posebna logika oveka. Na graninoj je liniji - na liniji
koja upravo poinje da odvaja oveka i prirodu."
Ovaj volebni trenutak odvajanja, mogao je da krene i drugim tokom. Ali, tada ovaj skup pisaca
nikada ne bi mogao da ima ovakvu temu C,Pisac u vremenu zla). (...) Ako bismo htjeli da
odgovorimo na ovu temu, svaki od nas bi trebalo da donese sve svoje knjige, sve knjige, SVE,
iz svih biblioteka, da ih donesu svi danas ivi pisci svijeta, sve knjige IKADA objav-ljene, i da ih
stavimo na jedan imaginarni tas. ZLO se ni tada ne bi moralo mnogo truditi. Bilo bi dovoljno da
na drugi tas tih nepreglednih terazija baci samo svoj cinini smijeh, pa da pretegne svu onu
nesagledivu masu knjiga i poruka u njima.
Zato sam uzeo citat iz djela izuzetnog maarskog pisca i mislioca Bele Hamvaa, koga
pljesnjiva Evropa od jue, zapanjena otkriva i, pretiui se, prevodi na mnoge jezike. Uronjen u
zlo komunizma, u zlo ljudi oko sebe, okruen krugovima manje darovitih i umnih, Bela Hamva
nikada za ivota nije ugledao svoje objavljene knjige. Ve je i biografija Bele Ham-vaa dovoljna
da ispuni i prepuni kazane u koje mi pokuavamo da ubacimo nae poruke na papirima sa ovom
temom. Pisac se, - od kad je krenuo da pie svoju prvu knjigu, pra-knjigu,
- nalazi u vremenu zla.
Ratko Adamovi (odlomak referata, Beograd, oktobar 1993)

Ratko Adamovi:
Nekoliko dana poslije knjievne veeri u Udruenju knjievnika Srbije, gdje smo govorili
0 uzbudljivom otkriu - o Beli Hamvau i njegovoj knjizi Hiperionski eseji, prijatelji su me pitali
ta sam ja, zapravo, itao na toj veeri. Jer pjesmu koju sam proitao iz Hamvaeve knjige oni
nisu mogli da nau. A ja sam te veeri samo itao Hamvaevu ,,pjesmu, odlomak iz eseja sa
strane 15, iz Hamvaeve knjige, knjige o kojoj drugom prilikom sam Hamva kae: .... knjiga je
najutljivija, najusamljenija, najmirnija stvarnost sveta. Ataj tekst glasi:
Ispod cele zemlje struji voda, ispod sveg ivota struji tuga.

Ispod ivota struji tamno
1 nepokretno jezero, ivot ogleda lice u njemu, ugleda tugu za sebe, pije iz njega, pije tugu.
Kada kroz grane jele prostruji vetar, oglasi se ovaj instrument noi, ova crno-zelena harfa -
kakav ton bez smeka.
Kako u njemu gori tama.
Koliko nepodnoljivo teak ton, kako je mek i kako buja -preliva izvor, kuu,
ostalo drvee, celu umu, planinski grehen,
miluje bez Ijif-bavi svojom plianom rukom lakom poput pera, bez saoseaja, bez saaljenja,
bez utehe, bez radosti, a na to se
zagleda pred sebe brdo, planina, potok, jelen, tetreb, -
pod celim predelom se rastvori zemlja
i u tamnom ogledalu se pojavi lice sveta.
Javlja se Mirjana Popovi Radovi, ona je otkrila Hamvaa, hoe da razgovara; donosi na
poklon svoju knjigu Knjievna radionica izgnanstva Miloa Crnjanskog u London. Crnjanski
i Hamva, srodnosti, Istok, ceo svet. Hamvaa joj je otkrila prijateljica, jedne noi joj ga je itala
telefonom, jer je znala da njoj treba takav pisac. A onda je Mirjana poslala svom sinu u London
citat iz Hamvaa kako bi smirila njegovu nostalgiju i melanholiju. Ona je ak u bib-lioteci, gde
radi, ispisala i okaila citat iz Hamvaa.
174c
Pesnikinja Tatijana Drakuli govori da je, na koncu, ipak sve otkrila. Bela Hamva ne pos-toji,
njega sam ja izmislio, piem sam njegove tekstove i objavljujem ih kod nas, najpre po
asopisima, da bih tako ubedio ljude da pisac postoji, da bih pribavio alibi, a sad, eto u knjiga-
ma ve. Hamvaevu biografiju sam, veli, takoe ja izmislio. Susrela je na ulici troje mladih
Maara, lepo su izgledali, verovatno studenti, tiho su razgovarali na maarskom, ona im je
prila i pitala da li znaju za velikog maarskog pisca i filozofa Belu Hamvaa. Malo su se zbunili i
rekli joj da ime jeste maarsko, ali takav veliki maarski filozof ne postoji. Znai, dodaje ona, ja
najpre sam piem Hamvaeve tekstove na maarskom, potom ih prevodim na srpski, eto zato
Hamva nije ni mogao da bude do sada poznat u svetu i zato ga drugi nisu prevodili. Celu
ujdurmu sam ja izmislio i razradio, pa kulturnu javnost vuem za nos i kriom se smejem,
zakljuuje T. Drakuli.
Milorad Pavi je pisac o kojem sam vie puta pisao, najpre o zbirkama pripovedaka, potom
o romanima, a sada i o prevodima njegovih pripovedaka i romana. Tekstovi se gomilaju i gotovo
sami organizuju, treba napisati jo nekoliko poglavlja i zaokruie se knjiga o Paviu. Ponovo
it^am stare svoje napise, one koje sam pisao kada jo nisam znao za kljune tekstove Bele
Hamvaa, i vidim, jasno je ostalo zabeleeno, kako mi je i tada bio blizak Hamva. Kada piem
o Pavievoj knjizi Jeziko pamenje i pesniki oblik (1976), izriito stoji: ak i u kratkom eseju
Jeziko pamenje i pesniki oblik Pavi postavlja izuzetno znaajno pitanje, ne samo za nau
poeziju, - to sumanuto jurimo za zapadnom Evropom imitirajui je, kad imamo u sebi i istonu,
azijsku tradiciju koju ne ukljuujemo stvaralaki i svesno kao da je se stidimo. Pitanje i zanimljivo
i znaajno, toliko da bi zasluivalo bar jedan simpozijum."
Pa i inae, Hamva i Pavi zasluuju posebnu tananu komparaciju.
Pomalo mi je ostao zagonetan odnos Katalin Kemenj, pa i Antala Dula, prema meni, a onda i
prema mojoj prii o pesniku lutalici i peaku Miroslavu Mandiu. Zato mi je bilo drago kad su njih
oboje prihvatili Mandia, posle linog kontakta, kad smo bili u stanu Katalin Kemenj. Ali mi i
dalje neto nije bilo u redu: ja se istinski bavim Hamvaem kao svojom potrebom, prevodim ga
zato to ne mogu da ga ne prevodim; piem o njemu zato to druki-je i ne mogu; a Katalin
Kemenj, kao i Antal Dul, imaju mnogo jednostavniji odnos prema,
pnmeujem to, prevodiocu na nemaki Bumanu, ili prevodiocu na italijanski Marku Pjovanu.
Zato? Ispada nekako ovako: ja sam sumnjiv, a oni su sasvim normalni ljudi.
Mislim da mi se cela situacija poprilino razjasnila kad sam, itajui Dostojevskog, naiao na
ovu njegovu misao: Preduzeti neto to nije direktni cilj u ime vlastite koristi to Evropa ne moe
da shvati nikako (...) to je za Evropu nemoralni postupak koji nju ugroava, koji ugroava njenu
civilizaciju. Ili, drukije reeno, primenjeno na konkretnu situaciju, Buman
1 Pjovano poinju da prevode Hamvaa jer su potpisali prve ugovore s izdavaima, vole oni
Hamvaa, verovatno je da e ga i dalje prevoditi, razume se, ako potpiu nove ugovore, to
opet znai da su ti prevodioci normalni ljudi: rade u interesu sopstvene koristi (i Hamvaa i svoje
kulture, naravno). A ta se ja tu petljam: navalio na Hamvaevo delo, preveo ve vie od 4000
stranica, napisao o njemu stotinak stranica, a ovamo - zato? - nemam unapred ak ni jedan
jedini ugovor. I ko zna kada e ti prevodi uopte i biti objavljeni. Ima tu neto sum-njivo, neto
drugo se tu krije, moda neka podmukla korist koja se ne vidi...
Znai, tu smo: da je o nekom drugom re, sve bi bilo potaman; ali njih dvoje (Kemenj i Dul) jesu
duboki poznavaoci dela Bele Hamvaa, a ipak su u praktinom, svakodnevnom ivotu zastupnici
evropskih shvatanja koja pominje Dostojevski. A njih dvoje bi upravo morali da razumeju mene i
moju vezanost za Hamvaa. Ali kako da me razumeju kad ja nemam mate-rijalne koristi od
svoga rada. Meni je, naravno, vanija ona druga korist. Znai, ja prevodim, objavljujem po
asopisima neto od tih prevoda, ali od toga to ti asopisi plate (ako uopte plate) nema
gotovo nikakve materijalne koristi (em, malo, em inflacija sve pojede za dva dana!). Ko mi je
kriv: trebalo bi da radim neto drugo, a ja ne ostavljam Hamvaa; pa kako onda Evropejci da
shvate nekoga ko je nenormalan i, to da ne, sasvim poludeo?
U asopisu Srpski knjievni glasnik (Beograd, 1993, br. 11-12, str. 1-26) objavljena je proza
Zorana Mirkovia Mali kuni duh Muk, o kralju Milanu Obrenoviu. Zanimljivost proze za nas je
u tome to je u nju ukljuen Bela Hamva, i to onaj deo iz eseja ,,Drvee koji nosi podnaslov
,,Melanholija, tekst o jeli za koju Hamva nalazi da izraava melanholiju. Za nas je jo
zanimljivije da pisac Mirkovi citira upravo isto ono mesto koje je citirao i Ratko Adamovi,
pretvarajui ga u stihove. Dva srpska prozaika, koji meusobno ni malo nisu slini jedan iz
Novog Sada, drugi iz Beograda, zastaju nad Hamvaevom knjigom, pored toliko' drugih knjiga, i
od 300 strana teksta biraju istovetan odlomak, u isto vreme, krajem 1993. godine!
Deset dana pred novu godinu sam telefonom razgovarao s Antalom Dulom, saznao da je izala
nova Hamvaeva knjiga, nadao se da e mi je poslati do Nove godine pa da ponem
prevoenje tih novih eseja; ve je prolo i pola januara, a knjiga ne stie. Onda razmiljam: kad
je meni uopte Dul poslao neto, da li je ikad stiglo na moju adresu neko njegovo pismo, da li mi
je ikad telefonirao? Nije. Ja sam mu i pisao i telefonirao, i razgovarao esto s njim u Peti, a on
je prilikom poslednjeg telefonskog razgovora traio moju adresu, ne verujem da ima moj broj
telefona. Moda i greim, ali e se ispostaviti da nije ni poslao knjigu.
Ali je prispeo januarski (1994) broj petanskog asopisa Kortars, asopis za koji sam letos
pisao prikaz Hamvaeve zbirke eseja Patmosz, prikaza koji jo nije objavljen. Ali, evo, objav-ljen
je prikaz Andraa B. Balinta: znai li to da urednici nisu bili u pravu kad su traili da ja napiem
prikaz, jer u Peti nema prikazivaa? Balintov prikaz je vrlo dobro napisan, zaokruen je i
precizan; ali porazan za samog prikazivaa. Vidi se kako on ne poznaje Hamvaevo ukupno
delo; recimo nikada ne bi upotrebio, vezano za Hamvaa, sliku vraa koji doziva raanja sunca,
jer i sam Hamva ima takvu sliku u romanu Karneval, gde ona ima precizno mesto i znaenje.
Kakvo nerazumevanje Hamvaa! Neko ko hoe da pie o posled-njoj Hamvaevoj knjizi eseja
bar bi morao da proita njegovo kapitalno delo Scientia sacra.
U intervjuu s Katalin Kemenj izgledalo mi je preotro kad mi je rekla da nijedan znaa-jan napis
o Hamvau nije nastao u maarskoj kulturi. A ono malo to je dospelo do mene zaista nije
znaajno. Cak jedva se i seam ponekog prikaza u asopisima koji stiu do mene. Dakle, o
Hamvau se veoma malo pie, a kad neko i pie, oito je potpuno nerazumevanje njegovog
dela.
Jednom sam se naao u Budimpeti kad je u dnevnom listu Nevszabadsag (5. decembar
1992) objavljen prikaz prve knjige ovih istih eseja (prikaziva Konczol Csaba), prikaz koji sam
sauvao, pre svega zbog jedne dobre fotografiie Bele Hamvaa iz mlaih dana, ali i zbog
potpunog nerazumevanja knjige eseja, ak dranja lekcije B. Hamvau. Ali ovaj novi prikaz jo je
karakteristiniji pa u za nae itaoce izdvojiti poetak i kraj prikaza.
,,Ja Jovan, koji sam i brat va i drug u nevolji, i u carstvu i u trpljenju Isusa Hrista, bijah na
ostrvu koje se zove Patam, za rije Boiju i za svjedoanstvo Isusa Hrista. Bijah u duhu u dan
nedjeljni i uh za sobom glas veliki kao truba.
Ostrvo Ajeou bar je toliko udaljeno od Patama kao znanje velikog amana od apostolovog.
U filmu Psei ivot nalazi se jedna nezaboravna scena. Svako bogovetno jutro vra sa svo-jom
pratnjom na ostrvu Okeanije izlazi na istonu obalu mora, mrmlja arobne rei, naini nekolika
veoma znaajna pokreta, odigra kratak ples, i - udo nad udima - raa se sunce. Cudotvorna
mo se prenosi s oca na sina, tajnu niko ne zna, jedino aman. Svi lanovi ple-mena ga potuju
kao poluboga.
Ako zamislim Belu Hamvaa dok pie ili za vreme usamljenih etnji kroz umu, uvek mi pada na
um ovaj obred raanja sunca. Saman izgovara maginu molitvu koju je nasledio od svojih
sukurela, i eka. Horizont postaje svetliji, nebo postaje narandasto, ali on ne moe biti sasvim
siguran da li e se zaista roditi sunce. A naroito ne da li za udo treba zahvaliti arobnim
reima, ili bi se ono i inae zbilo. Ne zna, jer otkako on raspolae ovom moi, jo nijednom nije
prespavao ni jednu zoru.
Hamva artikulie rei, istina malko zapevajui, ali sasvim precizno, i posmatra podnoje neba.
Zatiemo ga na delu u asu iekivanja: on pie Patam.
Nebeski glas Jovanu kae: ,,Ja sam alfa i omega, prvi i posljednji. Hamva kae: ovek
daleko stigao nije. I: ,,Ne moe da ivi kao zvezde. Polazi od omege da bi pronaao alfu.
U praskozorju samo se vide obrisi predmeta i ljudi. Brda je lako razlikovati od pasa, ali kruku
ve tee od jabuke. Zora puca; od dananjeg dana jo svata moe da bude. Samo mu treba
prii blie i pnnaziti.
Hamvaevo je delo: apokrifno jevanelje...................................................................
Ovako pokuava da odgovori i aman koji na ostrvu budi sunce. ak i onda kada na aero-drom
ostrva prispe avion s poiljkom pomoi. Prislonjeni uz ianu ogradu, uroenici po-smatraju
kako se istovara poiljka iz prispelog aviona: hrana, lekovi, oruje. Sutradan grade oni i za sebe
pistu, sklepaju avione od slame, moda e tako primamiti veliku nebesku pticu koja e, kao
izaslanik boanstva, njima izruiti potreptine koje ulepavaju ivot. I time rapoinje kvarenje
bia; pripadnici plemena umesto da se obraaju bogu Suncu - po primeru belaca - poginju glave
pred dobrima koja truju bie.
Nalazimo se na putu negde izmeu alfe i omege. Jedino je pitanje kuda idemo. Odgovor ne daje
ni Hamva ali podstie. Naa potreba nije tovar blagostanja, nikako nije oruje, nego Sunce. U
poslednjoj reenici Patama on tiho izjavljuje: ,,Na kraju vremena, kau, poetak se
/ (< vraca.
Balint B. Andras: A kezdet visszater, Kortars, Budapest, 1994 januar, 97-100 l.
18.
Ne stie obeani prilog Dobrice osia, zovem ga telefonom (18. 1. 1994) i podseam na
obeanje da e napisati koju re o Beli Hamvau. Vajka se, potpuno je smetnuo s uma. Morao
bi ponovo da proita eseje. Kae da je knjigu preporuio poznanicima, i da je oni itaju, takoe,
s velikim zadovoljstvom. Raspituje se kuda je sve po svetu putovao B. Hamva. Kad mu kaem
da je kao mladi iao samo jednom s ocem do Minhena i Pariza, i nekoliko puta je lerovao na
Jadranu, Cosi se udi otkud mu toliko znanje, recimo o Peruu. Kae: blago Maarima kad
imaju takvog velikana. Gotovo mi ne veruje kad mu kaem da on u Maarskoj nema naroit
odjek, gotovo ne moe to da shvati. Kod nas, oito, veli, takav stvaralac je dobrodoao,
pogotovo sada posle raspada svih vrednosti, ak nam je veoma potreban.
181.
Sve vie je onih ljudi, naroito izmeu 15 i 30 godina, koji otkrivaju Belu Hamvaa i, jed-nostavno
reeno zadivljeni su. Istina, sve su to mlai stvaraoci, oni koji su, nezadovoljni purevima koji
se nude, tragali za neim drugim, naslutili neto to postoji dublje, pa im je Hamva onda taman
priskoio u pomo. Karakteristina je izjava jednog od njih: letimice, gde god zaita Hamvaeve
eseje, svaki deli je dobar, inspirativan, trai da se dalje ita.
' 182.
U televizijskoj emisiji Aleksandar Spasi efektno prikazao Hamvaeve Hiperionsek eseje izriito
pozivajui u poenti gledaoce da itaju Hamvaa.
183.
Razgovor s osiem (20. 1. 1994). Odmah se interesuje za Hamvaa, pita kakav je taj nje-gov
roman. Kad mu kaem nekoliko rei (vie je mogao proitati svojevremeno u mom eseju c
Hamvau iz knjige Pet vie pet, koju sam mu bio poslao mislei da e moda hteti otvoriti
Balaevievu izlobu portreta tih pisaca, maarskih i srpskih), veli da je i on imao sline ldeje i
da je napisao jedan roman koji mu je propao u UDBI (!!). Ja mu kaem da sam oeki-vao da
pomene svoj roman Bajka (1965) kao jednu lepu mogunost od koje je potpuno odus-tao. On
se pomalo udi to pominjem to njegovo delo, jer, kae, za taj roman kritiari uopte ne znaju,
niti je ocenjen.
Govorim kako je primetan broj mladih ljudi koje veoma interesuje Hamva, smatraju ga nekom
vrstom ivotne potrebe, ak prorokom. Ali da su se neki od njih iznenadili kada sam im rekao da
ga i osi ita i da mu se veoma dopada. Veli da ga ljudi ne znaju: on je otvoren ovek, i dok
bude iv, bie radoznao. Ali mu je jasno zato je Hamva potre-ban mladima, i ne samo njima.
Dajem mu bibliografiju kod nas objavljenih dela B, Hamvaa (napisa o njemu i preve-denih dela
koja se nalaze u rukopisu). Pokazujem mu rukopis knjige o recepciji Hamvaa kod nas, na to
on veli da e mi ipak napisati tekst o Hamvau, jer je meni stalo do toga... I ne prestaje da mu
se divi. Opet se raspituje kada je tano pisan roman Kameval. Pa opet divljenje. Nudim mu, ako
eli, rukopis prevoda Karnevala i drugih romana i eseja Bele Hamvaa. Ostaje da mu se javim
kad se vratim iz Pete (zbog teksta o Hamvau).
184.
NIN (21. januar 1994) objavljuje skraeni tekst Ratka Adamovia o Beli Hamvau. Tekst ovako
deluje veoma dobro, samo to ja vie nisam u stanju da procenjujem vrednost uinka na one
koji se prvi put susreu s imenom B. Hamvaa.

Ivana Milankova
Moj prvi susret sa Hamvaem
odnela sam - Frojda, - nisam ubila oca, nisam svrgnula majku, Ijubav je oduvek bila radar
moga bia, instinkt pobune, detektor za otkrivanje diktatora i njihovih mrako-va. Jednom reju,
roditelji su mi oduvek bili divni prijatelji, volela sam ih. Podnela sam - enske urnale, modne
asopise, - nisam gubila glavu za modnim krikovima, perjem, ljokicama -nisam bila prava
ena, nisam imata svoj look of the season. Optuivale su me sestre, tetke, pri-jateljice,
kondukterke, najderke. Verovatno su me optuivali i mukarci, verovatno nisam bila prava
zavodnica". Nisam ih pozivala na tak-mienje, nisam im otvarala ona vrata iza kojih bi
poletela njihova dugo taloena sujeta, nisam bila daska za njihovu pozornicu. Hteli su da ih
hra-nim lagom, dok sam ja pod hranom podrazume-vala hleb. Nisam ak mogla ni da
budem Marija Antoaneta, nisam mogla da izgovorim neto slino, neto nalik: Ako nemate
hleb, jedite lag", jer to ne bi imalo znaaja, jer hleb nije imao znaaj. A onda su dole
posledice - senke ilagova i kolaa - u zemlju u kojoj ivim krajem devedesetih doao je rat.
Dole su tragedija, beda, glad. Dola je blokada, doao je strah. Odmah su svi iz komora
svog pamenja izvukli osnovne pojmove. Proradili su instinkti i refleksi opstanka. Za tili as
bili smo svedeni na Boga i elemente. Svi su se setili boanskih supstanci tleba. Odjednom je
moja, zbog ljokica i perja, dugo potiskivana snaga procvetala kao najras-konija tropska
biljka. Ma kako ,,ne-prava iena, ujedinila sam se sa drugim enama. Poele smo da mesimo
hlebove, da od biljaka pravimo lekove, skupile smo decu, relikvije spakovale na dobro uvana
mesta. Odmah smo iz nekakvih visokih, vantelesnih glasova poele da dobijamo poruke kako
da sauvamo rod, vrstu i duh.

Jo na samom poetku ovog oaja, kad su svi poeli da gube nadu, negde u meni, negde u
naj-dubljim delovima mene poela je da se razmota-va udesna energija, energija koju nisam
mogla da objasnim razumom, kao da se u meni istovre-meno probudilo hiljadu bogova. Ljudi
su to pri-metili.Pitali su me ta mi se dogaa. Jedino to sam mogla da im kaem bilo je:
Mislim da u roditi Boga . Kasnije sam prekorevala sebe zbog ove pomisli, zbog ove
artikulacije. Ali ona je ipak izala iz najprimalnijeg, iz najinstinktivnijeg dela mene. I tako dugo
nisam imala mira sve dok nisam u Knjievnoj rei naila na reenicu Bele Hamvaa u odeljku
,,ena iz knjige Scientia sacra.
ena se ne oslobaa povratkom u venu inteligenciju, nego stiui u enski lik drevnog
oveka, u Sofiju, u Nebsku Devicu. Simbol osloboenja: Izis, na ruci joj mali Horus, Magna
Mater, s detetom na ruci, koja je oveanstvo. U enskom biu probuena nebeska Ijubav.
Jer Ijubav je najvii stupanj budnosti.
U ovom obliku ena se vraa u Jedan, u Tvor-ca. Hinduska batina kae da nestankom
velikih ciklusa sveta sva snaga i sposobnost stvaranja se preobraa i koncentrie u jedan
oblik. Taj oblik je: akti. To je kvintesencija bivstva. 1 akti, Zena, s Brahmanom prespava
no sveta. A kada zapone nova godina sveta, zapoinje novo stvaranje, ona iz sebe
oslobaa opet sile.
I naravno posle ovakve istine moje ensko srce i moj enski um naoe ponovo svoje mesto i
svoj mir. Bela Hamva me je ekao, mene, enskog Odiseja. Taj susret i tu luku nikada neu
zaboraviti.

Slobodan Mai
Bela Hamva ili o zemaljskom prahu
io sam zbunjen prilikom prvog susreta sa tekstovima Bele Hamvaa. Imao sam oseaj da
stojim pred jednim celim vekom i da u jasnom predelu njegovog trajanja vidim Belu Hamvaa
kako stoji na jednoj blagoj padini svoga povrtnjaka, naoruan zemljorad-nikim alatom i
jednim udnovatim osmehom oveka koji zna tajnu neprestanih paradoksa Ijudskog saznanja.
Gledam ga kako spretnim pokretima zamahuje malom motikom kojom se plevi trava i kako
pokuava da uvede red u priro-dan red stvari, u koji, inae, nikada nije verovao. Posmatram
neto to nikada nisam mogao da vidim, jer u godinama kada se to deavalo, ja nisam ni
znao da postoji Bela Hamva. Zato je meni danas jednostavno da zamislim Belu Hamvaa
kako jednim usporenim pokretom ruke vadi iz zemlje busen trave koju je na tom mestu
naslikao Direr, i kako taj pokret ruke bolno traje ceo jedan vek, u kratkim trzajima ije su mere
toliko male da se tehnikim merama ne mogu ni iskazati; protee Bela Hamva svoju ruku
odozdo nagore a prstima koji grevito steu ceo busen, ruku koja na prolenom zalazeem
suncu odigra-va velianstvenu ulogu opte metafore o Ijudskoj prisutnosti u slici sveta koja
nas okruuje.
Da li je Bela Hamva znao da e Direrov busen, koji je pre nekoliko vekova ve poeo da se
slika u evropskoj civilizaciji, tek nakon tog beskraja vremena odigrati, u jednom usputnom
zapisu, svoju herojsku ulogu? Nisam siguran. Ali sam siguran da je mnogo toga Bela Hamva
znao pre nego to se pojavio da svoj nesreni ivot potroi u prvoj polovini ovoga veka i da se
sa svojim prahom opet vrati u jedan opti prah iz koga smo svi potekli i kome se vraamo.
I sada, kada naglo okrenem svoju glavu, u magnovenju, u nekom meupoloaju, vidim Belu
Hamvaa kako stoji sa busenom i kako nastavlja da ga polako podie i kako ima neku
nameru, koju, verovatno, nikada nee ostvariti. Okolo njega postoji slika sveta koja
uspostavlja svoju ravnoteu. Demonske sile izale iz podzemlja, osloboene lanom nadom
da emo saznati ono to se saznati nikako ne moe, uvode red smrti, zakone poretka, uvode
smisao kazne, obeavaju progres kao nain proticanja sveta, i kao simbol Ijudske istorije
opisuju nam beskrajno stepenite kojim emo se uspinjati s lanim uverenjem: to smo dalje
od zemlje, sve bolje i jasnije vidimo ono to je pod nama. Okolo nas uskoro nee bili niega
stvarnog, samo beskrajni oblaci u nepre-stanom kovitlanju, bez ijednog vrstog oblika, tuno
cviljenje vene promene koja se bez ikak-vog smisla i svrhe odvija pred naim oima.
Vidim Belu Hamvaa gde stoji na tim stepeni-cama i kako sa svojom sudbinom, natovarenom
na lea, silazi korak po korak ka zaboravljenim dubinama zemaljske realnosti. Ja ne znam
kakav je biQ njegov korak, verovatno gibak, jer ovek koji je mogao nekoliko puta u ivotu da
se spusti na najnie oblike Ijudske egzistencije mora da je imao hitre pokrete zdrave zveri,
pokrete bioloke superiornosti, koju imaju Ijudi svesni svoje izuzetne misije. Gledam njegov
silazak u pakao zemaljskog praha, ujem ciku automobilskih guma, jauke unesreenih, ujem
tupi udar vrata koja se zatvaraju pred nama, i oseam mrak koji se lepljivo sputa niz naa
lica. Okolo nas odje-kuju glasovi lanih proroka puni neverovatnih obeanja. U tome komaru
vidim Belu Hamvaa kako, sa krstom natovarenim na lea, hoda svo-jom Golgotom
sputajui se sve vie i sve blie zemaljskom prahu.
Kao na nekom pokvarenom televizijskom u. gde su pomerene granice slike i gde meno
vidimo nekoliko paralelnih likova slike, vidim Belu Hamvaa kako silazi put z pakla, i
postajem svestan da to on ne ini pn i put u svom dugotrajnom ivotu. Postajem 'an da je i
mnogo puta ranije postojalo neto se nazivalo Bela Hamva i da je to neto
L
avalo da se
spusti niz stepenice Ijudskog sa traei istinu na mestu odakle se polo ragu za istinom.
Vidim kako je pre stotinu na, i pre prethodnih stotinu godina, i pre bodnih takoe stotinu
godina Bela Hamva io sa istom namerom da dopre do onoga do se ne moe dopreti.
Obuzima me neko ose- slabosti i oseam kako se moje oi vlae i ujem zvuke svoje pisae
maine, obuzima neka vrsta nenosti nad slikom Bele Hamvaa }i silazi do svoga praha koji
je daleke 1968. ine, godine kada je on umro, vraan onom ' em prahu iz koga je daleke 1897.
iznikao kao n komad kamena.
Ja nikada nisam video Belu Hamvaa. Sve ovo vam poruujem o njegovoj sudbini, ja vidim c
kad zatvorim oi. Ali do mene dopiru rei le Hamvaa. Kako je Bela Hamva izgovarao je
rei? Ili je to bio govor oveka koji je znao e moi sve iz sebe da izgovori? Da e imati voljno
vremena! Ono to stoji sada preda om jeste neto to ne nosi ime Bele Hamvaa, dok nestaje
u tami paklenih mrakova koji se " araju pred mojim nogama, ja vidim drugo to, to lii na
Belu Hamvaa, kako se pomalja 'ilazei odozgo na nie niz isto stepenite kojim fe prethodno
neto, to je takoe bilo Bela Ham-va, upravo nestajalo u neprozirnim dubinama.
I tako, kao na nekoj beskrajnoj traci, kao na -kvarenoj televizijskoj slici, jedan za drugim, u
venom vraanju istog, silaze bele hamvai u po-trazi za nekim tajnim vezama koje postoje
izmeu postojanja jednog kamena, jednog busena trave, iednog nesrenog drveta, i jednog
neverovatnog ustrojstva sveta u dalekim planinskim lancima i dalekim prohujalim vekovima
Junog Konti-nenta. Nita mu ne moe promai do ega on nee dopreti u jednom od svojih
buduih silaza-ka, kada jedna od njegovih buduih senki, oslo-njena na kamen jednom
nogom a drugom zako-raivi u venost praznine, ne bude osetila taj ledeni dah demona koji
e se oteti iz vlasti Vrhovnog Reda i koji sada, u ime Istine i Potrage Za Njom, uspostavlja
svoje demonske zakone.
Gledam ovu zadnju reinkarnaciju Bele Ham-vaa, onu koja je roena 1897. i koja nas je na-
pustila 1968. godine, godine koja je znaajna po pojavi demonskih sila Nove Anarhije, kako
silazi sa svojim zaverenikim tovarom niz stepenice Progresa, uranjajui po ko zna koji put u
nepro-zirne tmine prolosti.
3.
Pre nekoliko vekova oveanstvo je bahato napustilo jedinstvenu sliku sveta. Celovito osea-
nje sveta, da je svet jedno, nestalo je u kovitlacu baroknih linija koje su se u svetlim
prostorima baroknih crkava uspinjale ka nebu - eksplozija svetlosti je nagovetavala dolazak
jedne civi-lizacije svetlosti iz koje e sve proistei i u koju e sve uticati.
Ja ne znam da li je Bela Hamva, prilikom nekog svog prolog boravka na ovom svetu, imao
baroknog iskustva, ali kada zatvorim oi, ja vidim Belu Hamvaa kako pristupa dverima
barokne crkve i kako ulazi u samu svetlost, ujem brujanje nebeske muzike koja se sa
svetlou sputa prema zamrenim linijama tlocrta i vidim zlatne linije koje plamte sa uvijenih
svodova. Tu sliku zamenjuje jedna druga slika koja se pojavljuje u danima ranog detinjstva
Bele Hamvaa. Vidim njegovu malu glavu obraslu kovrdavom kosom, njegove aneoske
lokne i rumeno lice kako u osvitu ovog pomahnitalog veka zaueno posmatra pojavu
demona koji e u ime progresa uzjahati konje Apokalipse i koji e razoriti sve temeljne
vrednosti jednog Vrhov-nog Reda na ijem se polju razvija postojanje jednog kamena, jednog
busena trave, jednog malog Ijudskog bia koje posmatra ples oblaka. Apokalipsa, tako
fotogenina, postala je stalni pratilac nae sudbine; trube koje odzvanjaju nebesima,
eksplozije koje potresaju nekad stabil-no zemaljsko tlo; iskriavi gejziri plamena koji izviru iz
pukotina pakla; sve to u slubi grbavih, slepih, nakazno izrovaenih voa; Apokalipsa kao
neto to e nam doneti sreu u jednom vre-menu koje je izgubilo oseanje vremena.
Bela Hamva je znao: vek u kome ivi je izgu-bio oseanje kontinuiteta vremena. Njegove
prie, njegove propovedi koje je izgovarao pred hra-mom Vrhovnog Reda, nekoliko njegovih
sluala-ca pokuavali su da razumeju, - taj novi poredak vremena. Bela Hamva je znao da je
vreme iz-gubilo svoj red, sve je postalo mogue, dogaaji su izgubili pravi i istiniti redosled,
ono posle po-stalo je mogue kao pre. Istorija je izgubila zna-enje. Mehaniki zabeleeni
glasovi mogli su se ponoviti posle nekoliko desetina godina i zvuali su kao da su u tom
trenutku izgovoreni. Zatim se pojavila elektronska slika, tek je tada sve postalo mogue. U
veernjim satima, pred televizijskim ekranom, mogao se susresti ovek s nekim dru-gim
ovekom koga je u objektivnom vremenu mi-moiao za nekoliko desetina godina. Propovedi
Bele Hamvaa posedovale su ovo iskustvo naeg demonskog veka. Njegova potraga za
sutinama poznavala je tu alhemiju vremena; Bela Hamva je sve pomerao kroz vreme sa
jednom neverovat-nom lakoom: Godine, Vekovi, Milenijumi, Ve-nosti, sve je to klizilo po
linijama Vrhovnog Reda. Bela Hamva je pokuavao da sve to su Demoni pomerili vrati na
svoje mesto i u svoje vreme.
Vreme! Mesto! Da, Bela Hamva je na poet-ku ovoga veka prisustvovao i drugom inu de-
monskih igarcu Poetkom ovoga veka desila se jedna promena Ijudskog iskustva i prostora.
Prostor je konano prestao da bude kontinua!.. i nepromenljiv. Tela su postala prozirna i ono
i: je izgledalo nemogue za jednog Isaka Njuit apsolutno je postalo mogue za jednog Bt.
Hamvaa. Fenomen ogledala, elektronska shL: dva lika preklopljena u istom vremenu na
jednorr te istom mestu, kao u nekoj vremensko-prostomn konzervi, ceo svet kao jedna
konzerva, sve jedm pored drugog, bez obzira na stvarnu udaljenosi transparentnost kao bitno
obeleje iskustva. iskustvo kao mogunost raznih varijacija jednog te istog motiva, fantazija
kao osnova stvarnosti, i demonski krateri zla kao zamena za nekadanju skromnost Ijudskih
bia i Ijudskog postojanja.
Gledam Belu Hamvaa kako stoji izmeu staklenih fasada ogromnih graevina, kako hoda
svojim lakim korakom, gledam ga kako se saginje i rukom dodiruje neki zalutali vlat trave koja
se probija izmeu kamenih ploa gradskog trga, pre nego to e neki savestan gradski rob
svojim ot-rim noem da uniti njeno meko i zeleno telo. Gledam u velikim ogledalima
gradskih prostora, u kojima se ledenom vernou odslikava jedna lana slika sveta, jer sve
to je desno na toj slici jeste levo, i obrnuto, gledam izmeu odslikanog sveta kraja
dvadesetog veka jednog davno ve umrlog Belu Hamvaa kako hoda ulazei i izla-zei iz
vremena i prostora u kome je postojao, ka-ko se naginje, ili uvija u magijskom kretanju ka
sutinama kojima pripadamo, i kako pokuava, da na izmaku svakog smisla, osmisli sve ono
to nam prethodi i emu nae sopstveno postojanje bez ikakve iznimke tei.
Bela Hamva nije pisao o smrti, on je mislio o i-votu. Ali paradoks njegove literature je
moda upra-vo u tome to je, mislei na ivot, pisao o smrti.
* *
Ratko Adamovi
Fenomen Hamva - izlazak iz tame
^ traganju za izvorima mudrosti, velikim ? dostignuima duha i knjigama izuzetne vrijednosti,
u posljednjih pedeset godi-posveenici i tragai, suoili su se tri puta s 'nim, ali i iznad svega,
uzbudljivim fenome-Otkria, koja su, ponovo i ponovo potvri-onu opojnu izjavu volebnog
Viljema Blejka je govorio: ako napie veliku knjigu, slo-:r je baci u pustinju i makar bila u
jednom jerku, ne moe propasti.
Otkria su iznova raala spoznaju jada Ijud-g duha, Ijudske sujete, straha stvaralaca da
izgube krhku stepenicu mune Ijestvice umjet-og statusa, popularnosti i priznatosti. Svako r
otkrie razotkrivalo je snagu nikada pre-ienog licemerja, koje je kadro da zaglui, 'atnjavi i
sakrije znaajna Ijudska vrela i sta na koja pada Prosvjetljenje, apat nebes-daha. Spremnost
osrednjih da ih, udrueni, nje, da zamane tvorce, i njihova tajna napa-a protejskom milju,
nazovu iluzijama objes-lutalica, matom i pukom eljom bolesnih racionalista, otpadnika i
opsenara najmanje trebnih drutvenom ustrojstvu ustolienog 'a koji titi osrednjost, uvijek
uspanienu pred javom Posebnosti.
Mlai pisci, studenti knjievnosti, poslenici ige uopte, ve su se saivjeli sa udesnim m i
mukotrpnom sudbinom Demsa Dojsa, poznavi ga, proitavi ga tano, tumaei ga inilo
se, da e to biti posljednji od neshva-nih velikana koje prepoznaju i usvajaju nove neracije.
Lista velike, a obavezne literature se, kako tako, upotpunila. Znalo se za zabranjene knjige,
ukatanene neljudskom svijeu komunistikih drava i crvenih partijskih delata, ali je, ipak,
preovladavao osjeaj, i nada, da su velikani na broju, da zapanjujuih otkria vie ne moe
biti u modernom vremenu i kulturama koje su sebe tako z\'ale - kulturama.
Negdje ezdesetih godina dogodilo nam se eksplozivno uzbudljivo, ponovo, a ponovo znai
jo traginije, Otkrie - HELDERLIN. Strpljivim prevodom zauujue visoke artikulacije s
origi-nalom, i sam uporno pomican dalje od mjesta koje mu stvarno pripada u naoj
knjievnosti, a, pokazae se ovih godina pjesnik samog vrha nae poezije, Ivan V. Lali,
priredio je Helder-linov izbor poezije Hleb i vino.
Tragai i poklonici ponovo su se prepoznali, doaptavali, dovikivali, gurkali jedni drugima
Helderlinove stihove. apat je dobijao, za ve klasine, priznate tumae, koje vie niko nije
dovodio u sumnju, ukus prevrata. Rodila se sum-nja da bi Helderlin mogao biti onaj
PRVIpjesnik njemake klasike, znaajni plamen u svijetlu naj-uzvienijeg svjetionika evropske
poezije. Pojava Helderlina u Evropi, ponovo je oivjela odnose Gete-Betoven, Gete-iler,
Gete uzdignut do trona nedodirljivosti. I lik poluboga lagano se krunio, putajui onome kome
su sve uinili da bude u svome vremenu zaboravljen i sklonjen, da stane na zaslueni
prijesto. Nad nama se ponovo raskrililo duh neobuzdanog Blejka, rugajui se onima koji nisu
znali da se jednom postignuti uzlet ravan ovjekovoj sveukupnosti i djelu Stuba kojim se ide
Gore do kristalnih prostora Svebia, ne moe niijom sujetom, zlobom, strahom i tatinom
zauvijek zagluiti.
Daleko od iardijskih igara, Helderlin se odaje za simpatizera Francuske revolucije, a
apue se da ima homoseksualne sklonosti. Ve je to dvoje u tadanjoj Njemakoj bilo
dovoljno za dozivanje giljotine i konacnog prokletstva. Naj-blii prijatelji, otimajui ga iz ruku
delata, pro-glaavaju ga ludim i sklanjaju u zabit zamka.
Jednom gala veerom u Vajmaru, Gete, prva persona grata Evrope, moe da otkloni sve
sum-nje sa posveenika Helderlina. Jer, nije se zalud govorilo ko bude pozvan na ruak kod
Getea, mora da je neko u Evropi, ili mu je tim rukom otvoren prohod da to postane. Hodajui
skiptar knjievne i one druge Evrope, ne ini nita. Zapravo, prepoznavi u Helderlinu
prvorodstvo, ini sve da ovaj nestane sa scene. Uostalom, dovoljno mu je sujetu poljuljao i
uznemirio gro-madni Betoven, da bi sada rizikovao da se za-uzima za direktnog takmaca.
Ni germanista, niti znalac njemakog jezika, ali posjednik Lalievih prevoda, po nekom dru-
gom glasu i nauku, itajui Helderlina, osjeao sam da sam konano sreo najveeg meu
Njemcima. Tih godina to rei, ili napisati, znai-lo bi izazvati bijes onih koji su svoja
tumaenja i vrednovanja smatrali konanim. Ipak, Faust je Faust i iler je iler i Jadi mladog
Vertera jesu obavezna gimnazijska knjiga, ali je Hleb i vino, onaj silazak vjeitog svjedoka,
maga, kojeg, ako u neijoj knjievnosti nema, onda treba ponovo i ponovo iitavati, zavlaiti
ruke u prostore zapa-Ijenih zamkova, meu zaboravljene i zaborav-Ijene, u biografije
najveih, minulih vremena.
Takva traganja donose nagradu. Jer, tek kad je SKZ objavila integralno djelo Rukopis naen u
Saragosi Jana Potockog (a neke su se aljiv-dije dosjetile ranijih godina da objave skraenu
verziju), uz svo potovanje i Ijubav prema Demsu Dojsu, meni je roman toka svijesti poeo
ovim romanom pisanom u osamnaestom veku, a Jan Potocki takoe godinama nepominjan
mag i rije-i i bmgrafije i stava prema drugima, sebi, ivotu.
Izvan pojedinanih, i iznad svega knjievnih Otkrica, stigao je i, sve do nedavno, plavio nas je
jedan drugi, ne manje tragian, talas koji je sti-gao sa komunistikog Istoka. Ne manje
potresan, ali u svakom sluaju talas pisaca manjeg forma-ta. Uzdizani su preko noi, preko
bjekstva, preko potresnih pria, do vodeih imena knjievnosti. Na alost, taj talas je bio do te
mjere noen poli-tikom, da je gubio ednost protejskog, kristalnog ispisivaa uzvienog duha i
posveenja. Onoga asa kad politika i ideologija dodirnu knjiev-nost, sve silazi u tako
poznatu, a Ijudima tako dragu, njima roenu kaljugu. Profano je jedina nepobjediva i vjena
sila u vlasti ovjeka.
Usred te eksplozije disidentske literature i ne-vjerovatnih profita spretnih izdavaa, dogodilo
se novo, drugo veliko Otkrie u ovih pedeset go-dina. Fenomen - Zor Batajl
Na alost, ovo Otkrie bilo je bolnije, jer Ba-taja nisu branili, zatvarali, guili i hapsili komu-
nistiki satrapi, ve su ga preutkivali, zanemari-vali, minimizirali, ogovarali i sklanjali od
oiju, najvrsniji francuski pisci, filozofi, Ijudi knjige i ideja, koji su bili sluani (i ba zato),
kojima se vjerovalo do oboavanja - jedan Sartr, ali i sva ona dina francuska klika
egzistencijalista.
Cudesni Zor Bataj, tada im nije odgovarao svojim teorijama, filozofijom, knjigama, prozom.
Taman su svijetu nametnuli egzistencijalizam kao kapitalni pogled i pravac, taman su sebe
ustoli-ili na elu tog Novog toka, glasnog, iz presti-nog Pariza. Kako sada da razglase da
jedan mirni, umni bibliotekar, koji ne haje za njihov egzistencijalizam i ne nosi im skute i
rukave, ispisuje misao bez koje se danas vie ne moe. (Dok ovo ispisujem vie ne znam da
li je Pariz na Terazijama, ili je Knez Mihailova u Parizu.)
Nisu ga sklonili u daleke zamkove-ludnice, kao Helderlina, ali su ga temeljno magarili.
Kopirano je samo po nekoliko primjeraka knjige Bataja. Oni bi to itali, klimali glavama i sve
se na tome zavravalo. Zavravalo se na najgorem, Bataja niko ne ita niti zna. I? Samo
nekoliko go-dina poslije njegove smrti, Evropom se dogaa eksplozija knjige ora Bataja.
tampaju ga na mnogim jezicima, knjige dostiu zamane tirae, pjute prikazi i knjievne
veeri, otvaraju se vrata novim teorijama. Opet se posveenici i tra-gai dovikuju, slave i
uivaju to je jo jedan Njihov ovjek izronio iz kala zavisti prijatelja, svjedoka, savremenika,
onih koji su znali i tim vie bolje tajili istinu o djelu ravnog njima, a strah ih zaokuplja i sumnja,
moda i vrsnijeg od njih. A ono iznad drugih, malo gdje kao u knjievnosti - boli.
U meuvremenu, strane agenture tragaju za jo nekim genijalnim i potencijalnim disidentom s
Istoka, nervozno navlaei plat humanosti, koji ve odavno klizi i otkriva golu kou bubu-
Ijiave politike.
svim lovcima, kvazi humanistima, majs-mrima za provercavanje Ijudi, knjiga, tekstova,
^mauioniarima mikro-filmova, doktorima lansi-munih rampi novih genija, ukazuje se muna
^mijetnja i pad tako razigranog velikog posla.
If'ada famozni Berlinski zid. Pada sve to je bilo mmieresovanje za ovu vrstu literature u
kojoj je mftosita bilo vrsnih pisaca, umnih mislilaca i ^maunika velikog formata, ali i cijela
jedna bulu-mmenta osrednjih, bivih oficira KGB-a koji su modluili da SVE OTKUCAJU, da
to, ak, zaviju u mmeke romane. Nastaje apatija, nastaje tiha,
I iezovita neumitnost stvarnih vrednovanja. Ve modomaenim po Parizima, Njujorkima,
Londo-I nima, najmanje se vraa u domaju za kojom su se I lile teke suze.
U tom padu, ini se optem PADU Evrope,
I dogaa se Tree Otkrie. Otkrovenje - BELA HAMVA!
Otkuda sada Bela Hamva?! Hamva (1897-I 1968) izmeu dva rata objavljuje samo jednu [
knjigu. Velimo Samo, jer je to, zapravo, nita u I odnosu na njegovo gromadno djelo. Od rata
nao-vamo, komunisti jedino mogu da uine krajnji I napor - da ga ne streljaju, ili da ga ne
stave u one tamnice u kojima prestaje svaka nit oveka. Toliko. Da ga objave - ni sluajno. A
Hamva kae: ispod cele zemlje struji voda, ispod sveg ivota struji tuga". Kako mogu ovo da
objave qni koji svojim gospodarenjem preko zvunika svaki dan govore da su stvorili, i stvara-
ju, jo sretnijeg, novog ovjeka.
ak i danas, sreete veoma malo Maara koji doista znaju ko je Bela Hamva i ta je nje-
govo djelo. Veoma malo i meu najelitnijim stvaraocima. Po neko e vam rei da je bio tih i
miran ovjek i da je zauujue uporno ispisivao neke neobine knjige. Naravno, u
Budimpeti ete sresti i rijetkog ovjeka koji s ushienjem iitava Hamvaa i itekako zna ko
je posrijedi. Ali takvi su jo zanemarljivo rijetki. Maari jo ne znaju da imaju, u tiini
zaborava, tu, pored sebe, evropsku gromadu misli i ideja. Oni e tek da se raduju. Mi, u
Srbiji, ve smo poeli. Nama se Otkrovenje dogodilo!
Ne, nije opet evropski pjesnik Ivan V. Lali. Ovoga puta je posrijedi zamani i zadivljeni pred
Otkrovenjem, na izuzetni prevodilac s maar-skog jezika Sava Babi.
Matica srpska", ovih dana objavila je Ham-vaeve Hiperionske eseje, izbor Save Babia.
Ali, prije toga, dogodilo se jo neto znaajno. Babi je objavio odreeni broj eseja Bele
Hamvaa i apat je ve tada poeo. Jo nije bilo svijesti o stvarnom Otkrovenju. Ali, ba
onako kako treba, mlai pisci, mlai pjesnici, kritiari i teoretiari, poinju da govore o
Hamvau glasno i prepoznaju meu sobom one koji Belu shvataju i prepoznaju i one koji
ostaju netaknuti. A pre-poznaju ga oni koji vole njegovu nesputanu, nekanonsku, neustolienu,
neoficijelnu misao, rez u mnogolikost ivljenja, koji izmie ba svakom izmu "i ustolienom
pravcu.
Skoro viui od ponosa to je, konano, na svoj jezik, u veliku i ozbiljnu srpsku knjievnost
utkao i jednu cijelu Hamvaevu knjigu, Babi ga pronosi, zaljubljuje druge u Hamvaa i sve
dobi-ja svoju inauguraciju u Francuskoj 7", gdje o Hamvau, konano, govore kao o udu
Otkria. Ali, i o traginosti preutkivanja, traginosti ov-jekovog stanja to je IKADA, makar
za jedan dan, a kamoli za decenije i decenije, imao na vlasti, nad sobom, vrsne uenike
muenja i uut-kivanja.
Pisci, kritiari, istoriari knjievnosti, ne znaju ta da rade s Belom Hamvaem. Kako ga
uopte zvati? Jer Bela je veliki mislilac, esejista, romanopisac, mudri ovjek koji do
nevjerovanja pronie kroz sutine, zalazi gdje mu nije mjesto, a kao da je mjesto samo tamo i
samo onome koji je na to proglasio pravo i stavio tapiju. Svi Oka-menjeni u kanon u izam ,
u tok i knjievni pra-vac koji je na sceni, a priznaje se jer su ga Oni proglasili, i naravno,
poput glasnih egzistencija-lista (a oni opet, poput komunista izopuje one koji ne misle kao
oni), rei e vam da ba i ne misle da je Hamva tako dubok i znaajan, da im smeta ta
zapanjajua svestranost. Nee vidjeti niti uti protejski glas posveenika kome Jeste pokazano
i Reeno.
Osebujnost i izuzetnost se najtee priznaju. Ovo najtee priznaju oni koji su kadri da govore i
analiziraju tek nekolicinu svojih savremenika (po mogunosti svoje generacije), i jo po kojeg
klasika, naravno konsultujui sve do tada na-pisano. Takvi e vam poslije svojih analiza ak
rei da je Dostojevski doista velik, jer su oni otkrili da u komparativnoj... Moj Boe. Samo ne
razueni i sveobuhvatni Maar, Bela Hamva, hiljadugodinjak, koji svjedoi o kamenu, o
biu kamena kao malo ko do sada, o ivotu Inka, o umi, dok se vraa iz nervnog sistema
tune, melanholine jele, o keramici, o likovnom pos-tupku Velaskeza, o indijanskom nainu
tkanja prostirki koje imitiraju kosmike are i to pretau u svoju svakodnevicu, o, sa
neuporedivim autori-telom, Heraklitu. Sve reeno je samo kap koja pokuava da ispie cijeli
spisak tema Bele Hamvaa.
Poput Helderlina, zatvorenog u zamak-zatvor-ludnicu, poput Zora Bataja, Hamva dalje pie,
znajui za reenicu-krik-javku iz kristalnih visina Viljema Blejka. Iako je vidio kako mu gori
kua, potkraj rata, i u kui hiljade stranica i ispisa za rad u narednih pet stotina godina, iako
ivotari i radi ba kao crv, satran komunistikom prijetnjom, kao fiziki radnik, kao niko, pa
onda i on kao bibliotekar, nalazei spas dui u hramu knjige, Hamva pie SVEIZNOVA, ali i
dodaje, razuuje, uspostavlja i Otkriva.
Marksitiki lisac Luka (Gete-Helderlin; Sartr-Bataj; Luka-Hamva), ita Hamvaeve spise.
Vrti glavom i saoptava da se to, mada dobro i vrijedno, nee moi jo za dugo objaviti. A i
to bi?
Da poslije vienja zgrita svoje kue i pepela hiljada stranica nije vie nita napisao, a da je
prethodno Samo napisao esej Poeta sacer", Hamva bi bio nezaboravan gdje je god asnog i
istinitog pjesnika. Taj bi esej bio uvan kao tapi-ja za rad u knjievnosti, kao poslanica onima
koji oslukuju vjeitu Promisao i pokuavaju da zapiu po koje slovo tog kazivanja.
Ali, teoretiari knjievnosti - ute. Hamva se ponovo izmie njihovoj kategorizaciji. On, na-
prosto, kae u jednom iskazu, jasno, i otvorenom reenicom, stav, ono to Oni pokuaju da
izvedu kroz cijelu knjigu komparativnog istraivanja, citata, potapalica, teorijske aparature,
uz stalnu sumnju da sve to i nije izvedeno kako valja. Hamva u eseju Poeta sacer" veli:
Kako se moglo dogoditi da od njih trojice Gete bude najtrijumfalniji, iler manje, da Hel-
derlinu nita nije dopalo od trijumfa, a da je od njih trojice, pak, upravo Helderlin bio ponajvie
pesnik, iler manje, i Gete najmanje.
Ovo je jedan od pravih Hamvaa. Jedan, jer je Hamva toliko bogat i razuen, da nema jedin-
stvenog. Ali, i tako osebujan, uvijek je i svuda prepoznatljiv. Prepoznatljiv ovako kristalnom
reenicom, jasnim iskazom, koji teoretiari naprosto ne vole.
POETA SACER jeste test-esej! To je taj pro-tejski govor, koji smo kroz ovaj tekst toliko pomi-
njali. To JESTE Poslanica, svitak za pamenje. To je tekst Objave posveenicima, i nita
manje znaajan knjievnim stvaraocima od one Apos-tola Pavla upuene Korinanima. Ko u
prvom itanju prepozna tanost teksta Poeta sacer", a sam je pisac, ko vidi objavu
dosegnutog sazna-nja, treba da ostane u kui knjige, hramu u kojem tako prijatno mirie na
staru hartiju i brino uvane tabake mudrih zapisa.
Od sveg uzbuenja oko ovoga teksta, bolno je to Hamva utamnien u zaborav, upravo Hel-
derlina prepoznaje kao POETU SACER, anker i sidro knjievnosti jednog naroda. U neka
bolja vremena, na evropskom skupu o djelu Bele Ham-vaa (koji se ve lagano priprema i
predvia), pjesnici e moi da glasno proitaju Hamvaevu poslanicu POETA SACER,
dobijajui istinski zavjetni prolog za svoje mukotrpno ispisivanje onoga to se oslukuje u
noima kristalnih visina uma, uma koji se po nekada, ak i ovjeku, do-djeljuje i biva mu
dostupan.
A ta ko ne vidi meu knjievnim poslenicima smisao i poslanstvo Poeta sacer ? ta za
onoga ko ne povjeruje? Pa dobro, i cirkus je izmislio, opet, ovjek. I tamo postoje oni koji
hrane ivoti-nje po atrama, i oni koji lete na trapezu.
Hamva je mislilac kojeg je najtee citirati. Svaki odabrani citat, ini se nedovoljno dobrim
ve i kod naredne proitane Hamvaeve stranice. Posebno je to nerazumno initi kada je u
pitanju Poeta sacer". Ipak, ne odoljevam. Moram da citiram jedan uzorni stav iz tog eseja:
Poslednjih dve stotine godina istorije bile su ve potpuna i vidljiva katastrofa kada je nestao
kralj, svetenik, aristokrata, sudija, umjetnik, rat-nik, i nije preostalo nita drugo do samo olo.
Moemo zamisliti lice komunistikog cenzora-urednika u posljeratnoj Budimpeti, dok ita
ove reenice. Glava na ramenu autora, bila bi ist do-bitak. Ali, moramo zamisliti i lica
mnogih intelek-tualaca, graanskih mislilaca, nad ovim stavom.
PAD se doista odavno dogodio, negde u dubo-koj Ijudskoj istoriji. Jer, ova generacija ovjeka
na Zemlji JO NE PAMTI sretan doek novog mislioca, naunika, stvaraoca. Prvo je morao
biti proglaen za ludu, opanika, amoralnog izoptenika. Okamenjena masa, kao da je slutila
Istinu da ovjeku, zapravo, nije bio namijenjen ikakav napredak, spoznaja i plodno
promiljanje. Masa je uvijek bolno Tano, od vijeka do vijeka, evo hiljadama godina,
reagovala na luonou tako to je nastojala da ga po svaku cijenu uut-ka i ukloni, da kojim
sluajem ne naljuti one sile koje su ovjeku namijenile NITA.

Na kraju, da ironija i farsina gesta, skoro poruga, budu do kraja potcrtane, danas, u vri-jeme
kada nas dina Evropa baca u oaj pros-jakog tapa, kada nam je svaka komunikcija sa
svijetom prekinuta i zabranjena, mi objvljujemo prvi prevod jedne Hamvaeve knjige na strani
jezik objavljene igdje u svijetu.
Ali, da nije tako, niti bi Hamvaeva sugestiv-nost bila tolike snage, niti bi njegova svijest da
vrijedi izdrati tolike godine utamnienih dijela imala smisla, niti bismo MI bili mi, onaj duh
pra-stare mudrosti da u muci i tek fizikom preivlja-vanju, ostaju rijei, kazivanje s koljena na
kolje-no, gdje se od praine, krvi i robovanja sklapa uzvieni ep koji Sve premouje, da
ostaju kazi-vanja sluana sluhom koji smo ponijeli jo od naih prastarih paganskih bogova.
Ako znamo neto o ivotu Bele Hamvaa, moe nam se uiniti da se tekstovi skup- Ijeni u
knjizi Hiperionski eseji ne slau s uslovima stvaranja njihovog autora. Ako pak ne zna nita o
piscu, italac e u prvom trenu lako poverovati da se zajedno s jednim bezbrinim duhom,
omamljenim vezama dalekih stvari i, reklo bi se, zanemarenim saznanjem da je ovek
posednik neizmernog blaga prirode, - izvozi na iroko more oaravajue dokolice.
Nadeda Vinaver
Izmedju ushienja i skepse
Strasna deskripcija drevnih peruanskih vaza, hramova Inka, indijanskih tkanina, pejzaa s
drveem koje ovaplouje Ijudska duevna stanja, beskrajnih povrina morskog osloboenog
pros-tora i skulptura na grkim obalama okruenih dvostrukim plavetnilom, preobraenih
svetlou od utiska ivog ivota u svojoj nagosti prirodnoj sa suncem i bleskom toplih slanih
stena, analiza Brojgelovih slika Ijudi tragikomino zavisnih od malih potreba, Velaskezovih
dvoznanih likova, radostan pogled na cvee svih boja i mirisa, na vina svakojakog porekla, -
samo su uvod toku Hamvaevog izlaganja paralelnog znanja i para-lelnog iskustva o stvarima
koje su ga podstakle da pie.
Uvek postoji jak razlog Hamvaevog privid-nog udaljavanja od naslova i predmeta eseja.
Proirivanje problema je deo traenja odgovora na muiteljska pitanja koja ga, oigledno, dre
u grozniavoj budnosti zbog kojih mora da us-postavi odnos s podzemljem ", kako on zove
naj-dublje sfere bia, i s iracionalnim koje se racio-nalizuje u ivotu, istinski verujui da ovek
koji ovo ne poznaje mora da je neznalica za sva tamna i neizvesna pitanja sudbine. teta
zbog nepoznavanja tajanstvenih dubinskih veza ogle-daju se, podsea nas, u knjievnosti,
slikarstvu, filozofiji, muzici i svim drugim duhovnim ost-varenjima. Zbog toga svojom
energijom, Ijubav-Iju za stvari koje ga privlae, seanjima svojim i tuim, sumnjom posebno,
Hamva pretresa svet i
opisuje ga, ne moe i nee da zaobie ona zato" i ,,ta znai koja se postavljaju pred svaku
pojavu i pred ono to su Ijudi postigli, ponekad s nadom da stvaraju umetnika dela.
Otvarajui prve stranice ove knjige odmah za-paamo da neemo imati posla s poznatim pita-
njima koja bi se dala sistematizovati po tematici, nainu dokazivanja, referencijalnosti. Tu je, s
druge strane, sve jedno, ista Ijubav za istraiva-nje, isto oduevljenje nekadanjim i sadanjim
nemim stvaranjem prirode, ista neizvesnost pred celim ivotnim poretkom", komplikovanim,
ne-odredljivim, pogrenim, ali kome se na pisac ob-raa s poverenjem. Zbog toga se ne
treba pitati kakva to sila navede oveka da tako neumorno, tokom dugih godina, prevre
stranice tueg znanja, da tako strasno obre tue iskustvo nala-zei crte dobre ili nekorisne
za sopstvenu meru stvari, da zalazi u tamu veitih pitanja o smislu sopstvenog smisla za
razumevanje, o lepom koje nije sopstveno lepo, sa fluidom ali stalnom sum-njom da je u
umetnosti ve odavno sve stvoreno.
Esej o biblioteka.ru iz XVII veka, Robertu Bar-tonu, piscu jedne, kako kae Hamva, od velikih
knjigasveta (tihe, spore, smirene, neometane"), jeste opis Hamvaeve privrenosti knjizi.
Rezul-tat itanja, pribiranja, proiavanja, destilova-nja. Dokle? - Dok se ne dobije kaplja
rose poput filozofskog ali bibliotekarskog Lao-ceovog bise-ra. Bartonovo veliko, neizrecivo
znanje, znanje koje poznaje najdublje sfere bia, nagraeno je ovom verovatno jedinstvenom
odom bibliote-karu, dijabolinom filistru kome su na dohvatu ruke sve tajne. Da li, slino
ovakvim knjigoljup-cima koji slovo stavljaju iznad ivota, sam Ham-va, bibliotekar tokom
dugih godina, ini greh protiv vedrine? Mada ne poznajemo dovoljno od njegovog dela, ovi
ivi eseji ne pokazuju da e se to moi dogoditi i onda kada, nekoliko godina kasnije od
vremena kada su pisane ove stranice, bude upoznao tegobnu stranu ivota.
U esejima o razliitim temama od Heraklita do, moda najbolje, studije o vinu, Hamva jed-
nostavno eli da obuhvati misao celog sveta. On podlee zanosu i njegovu anatomiju nam
daje, znajui da je koren svakog ushienja Ijubav:
.. Vino je tena Ijubav, dragi kamen je kristalizo-vana Ijubav, ena je ivo Ijubavno bie. Ako
jo dodamo cvee i muziku, onda znamo da ova liubav blista bojama i peva i mirie i ivi i
mogu je pojesti i mogu je popiti. No da se ne prevari-mo: ovaj razdragani pisac zna i za loa
vina i za zle ene, kao i za rave filozofe, ali on radije pie
o onome to voli i to njegovu misao uzdie. A Hamva pie duboko se unosei: koliko ideja,
koliko parafraza, poreenja da potvrdi ili odbije stavove, koliko asocijacija, slika, slika!
Preobil-nost u reima do oblapornosti, da njima, svojim izrazima, prekrije predmete, pojmove
vrednosti; silina emocije, doivljavanja, neprebrojivi pride-vi' za boje, mirise, pejzae,
kamenje, vodu, drve-e, oseanja lepa i emerna, slike, slike! On pros-to bukti u slikama koje
vidi ali podjednako i u slikama iznad slika. - Hamva nam daje, da kae-mo, mehanizam
osvajanja i razumevanja vansve-ta, sveta izvan nas. Otud posmatranje u odnosi-ma, otud
esta ideja o venosti stvari. ovek pre-pun ivota sa retkom sveu za sve oko sebe, za
svaki ivi i neivi predmet, mada ironian kad seg-mentira velika pitanja, Hamva ostaje
omamljen u svojof- ispunjenosti. Uzrok omame ne mora biti znan oveku, moda za to i nije
potreban uzrok, moda sam sebi pribavlja uzroke, moda sam uzrokuje sebe ", kazae nam
na poetku knjige.
Kod Hamvaa nema uobiajenih granica izmeu linog, doivhjenog, nauenog. Zbog toga
njegovu misao da Ijude stvara umetnost, napi-sanu u vezi s ulogom grkih skulptura u ivotu
ondanjih Ijudi, treba ozbiljno shvatiti, kao nje-govo pravo iskustvo. U vreme kada su nastajala
umetnika dela poput ovih skulptura, ovek je bio spreman da prihvati sutine sveta. Otud su
lepotu slinu lepoti Venere, danas smetene na jedan rimski breuljak, poeli podraavati.
Stav suprotan stavu o podraavanju prirode ogovara bez sumnje vremenu Hamvaevog
izgraivanja prema venim sutinama sveta i lepoti koji nije ideaal nego stvarnost do koje
se ne treba uz-dizati jer postoji. Zbog toga, ma koliko nosilo patetike, arobno dejstvo
umetnosti" u Hamva-evim redovima nije prozirni patos.
Romantiarski zanet prirodom, pun elja da otkrije nove veze meu stvarima i meu potreba-
ma Ijudi svoga vremena, Hamva uspeva da nas ubedi da prvi zapaa, angaujui nas,
omamlju-jui nas svojom sugestivnou a iznad svega uvlaei nas u svoje oaravajue slike.
Ako ni-smo uivali, sa starih prilaza Dubrovniku ili is-pod empresa kod Savine, u usijanom
blistavom suncu i raspameujuem plavetnilu mora po ko-me padaju sijajue golubice
prevrtai, skoro si-gurni moemo biti da u potpunosti neemo shva-titi kako jedna Venera s
grkog malenog ostrva, svojim oblicima i pregibima u trijumfu metamor-foze zemlje u materiji,
znai Hamvau kao i na-ma, njegov i na blistavi plen. Bez oseanja za da-rove prirode i bez
takvog napajanja ula i Valeri e nam ostati dalek. Da bi ovekshvatio da je vlas-nik
neizmernog blaga prirode, da je svet lepote njegov i svaiji, mora celim biem uestvovati i
setiti se, onaj ko je uen tome, da su lepote, tii-na, slobodni prostor, od etaa s razlogom
stvo-rili filozofa.
Sad zamislimo Kjerkegora na Siciliji, opisa-nog u eseju pod istim naslovom u ovoj knjizi, koji
uplaen od zmija ne eta uz more, ne kupa se u strahu od masnih algi ili morskih pasa, ne
jede plodove mora i onog kraja bojei se reakcije svog organizma, ne sedi u crkvenom hladu
jer ga muve napadaju. Hamvaevo lukavo pitanje: Zar se toliko suzio prostrani svet?
naturalis-tiki nas vraa prostoj jednaini fizike zavisnos-ti od sitnih stvari. A da li je to prekor
Kjerke-goru? - Filozof je naalost samo ostao dosledan skrivanju sebe ( Unutra je bilo Ja, ali
ni napolju nije video drugo do njega. ) u svojoj asketskoj strogosti da sluajno ne sklopi mir
sa svetom, ostao je u strahu od uivanja s uverenjem da je to greh. ta kae Hamva? - Isto
to i imaginarnim linostima koje stalno ive svet u svoje ime umesto da pokuaju da u ime
sveta ive sebe. Grene su to su nesposobne da se u maginoj metamorfozi putovanja
pretvore u more, sunce, vetar". Hamva brani pravo na izbor u ivotu, pravo na lepotu
(lepota se moe uzeti"), ali o pravima se govori kada su ugroena. U pievom potonjem
ivotu bie esto aktuelno pitanje postavljeno povodom Kjerkegorovih iskuenja. Bie
zanimljivo itati stranice iz tog perioda.
Prostrani svet sveden na majune mere fizi-kog bia, intenzivna Brojgelova inspiracija, ot-
kriva novo lice prirode prenete na umetnost. Hamvaa ne zanima Brojgelova tehnika inova-
cija niti pak smatra da je ona znaajna u sklopu raspoznavajueg flamanskog slikarstva. Znak
flamanskog razumevanja slikanog - religiozni instinkt, moralistika svest (ili bolje antisvest,
da budemo blie naem esejisti), apokaliptiki strah
- suvie bi bio uopten ili bezazlen i, mada je od vremena pisanja ovoga eseja do danas o
Brojge-lu dosta reeno, Hamvaevo vienje stvarnosti u umetnikom delu, kao ispoljavanje
umetnika in-terpretatora realnosti, ostaje zanimljivo. Iako njemu nije stalo da istakne neko
svoje filozofsko odreenje niti pak da ubaci nemir u nae razu-mevanje, iako njegovo
razmiljanje o stvarnosti u umetnosti, kome se stalno vraa, ponekad ima karakter
retrospektivnog filozofskog pogleda na umetnost kroz vreme ili psihologijsko-estetiar-skog
poimanja uloge umetnikog stvaranja, nje-govo izlaganje o filozofima, slikarima, spomeni-
cima drevnog sveta, o indijanskoj tubalici u ama-zonsjcoj praumi, jeste jednostavno
govorenje o Ijudskoj sudbini. Hamva uoava razliku u ,,na-gonu za slikanjem u razliitim
epohama i zbog toga pokuava da unese ispravke u objanjenje slikarskih razloga i njihovih
motiva. Brojgelove malene stvari ija slikama s velikom tematikom (Isus stoji pred Pilatom
,,a na drugoj strani maj-ka prepovija dete, dok oni oko nje dre zapuene noseve ) nisu
slikanje prirode takve kakva jeste ve su znak Ijudske tragine sputanosti i ograni-enosti
sopstvenim fizikim biem. Duhovni put ka zvezdama je esto samo duhovna igra i ne samo
zato to je ovek smrtan. Brojgel zbog toga slika oveka onako kako o njemu misli: pejza
slui da se u njega stavi sitni Ijudski stvor. Ham-va prihvata Brojgelov sud da nita nema
vred-nosti: istina je svirepa, nadanje glupost, marlji-vost je ravna nevetini, znanje i mudrost
ne pofu:-zuju da doprinose pozitivnom zbiru. Na mogu-: pitanje da li je tu re o
jednostavnom runom prividu Hamva iznosi svoj vrsti sud o iskrenom brojgelovskom
oseanju avolskog uivanja u oslobaanju gluposti na svojim slikama. Ovo poniranje u
razaranje ivota" ini Brojgelovu umetnost bliskom savremenoj umetnosti ili pone-kom
savremenom filozofu, to je ini jo zanim-Ijivijom. Ne mue Dostojevskog ili Hajdegera, na
primer, zalud sve brige sveta. Biranje izmeu dve vrste privida, lepog i runog, Hamva
smatra moguim (uz privilegiju modernog oveka da, uz saznanje da pati, jo vie eli patnju,
kako na esejist veruje i dokazuje) a njegova skepsa nije ni manja ni vea od razloga njenog
nastanka.
Hamva bi se mogao svrstati u one esejiste ovog veka koji, kao starinski Ijudi, ulaze u istra-
ivanje s milju o konlinuitetu, sa celovitim ose-anjem za stvaralake ideje drugih Ijudi, sa
uve-renjem u postojanje razloga i prvotnog smisla o smislu, o stvari i ta je ona u svojoj
sutini i to ne moe biti neto drugo. Ne odstupajui od na-mere, ne pridobijajui nas ni za
jednu estetiku, ni za jednu Ijubav, ni jednu veru, Hamva nas vodi u druge svetove ne da bi
dokazao svoju istinu ve istinu koja se ponekad pokae kad se istumba svet. Zanet eljom za
celovitim poimanjem, on pati zbog deoba saznanja, Ijubavi, lepota, zbog vetaki stvorenih
predstava o religioznoj, filo-zofskoj, naunoj stvarnosti. Nasuprot dualisti-kom svetu izmeu
dobra i zla (kako nas ovo vraa vremenu kada se o dobru govorilo bez ironine distance!)
Hamva bi eleo ono to se zove pes-nikom istinom o jednoj stvarnosti, jednom iskustvu,
jednom znanju. S ovim naputamo uz-lazni pristup stvarima i Hamvaevu ispunjenost
sutinama i stiemo na granice raspoluenog sveta, naeg sveta. Poput jednog francuskog
ese-jiste, beznadeno oaloenog to ovek vidi svet samo u delovima, Hamva se ali to
se nauka i religija dre osnovnog obrasca podele. S jedne strane imamo oblik, privid, spoljni
svet, a s druge sutinu, sadrinu, unutarnji svet. Hamva stoga poeziju izdie kao jedinu koja
svet dri otvore-nim. Ovo, kako sam kae, metafiziko vienje
ije u stvari ne pripada naem vremenu, ne to Hamva poeziju smatra ilnom pojavom dljivog
i venog, ve to on veruje u te rei. Hamva esto govori o logici prirode a to zna-
o nainu na koji priroda misli ili ivi. Sa stra-opisani primeri simbioze ivih bia i okoline, a
i okoline, veza kamena i njegove Ijudske ~ne u pradavna vremena, ekstatino zalae-r u
mnoge, verovatno dotle neopisane detalje h odnosa, manje su paganski zov a vie al za kim
odroivanjem od prirode a zbog Ijud-g nerazumevanja smisla za vezu sa prirodom.
o opte mesto nosi drukiji znak kod Hamva-Treba proitati njegov opis peruanske mova-re
sa njenim ivim svetom pa onda razumeti smi-sao oblika pradavnih vaza napravljenih od
blata, koje su tako zadivile Hamvaa. Sve strune siste-matizacije bia ovih bara i jezera, i
obilje poda-taka, ostavili bi nas ravnodunim a steeno zna-nje o tome bi stvarno bilo
neproduktivno. Glib peruanske movare je oiveo u Hamvaevom opisu i shvatili smo kako
se ostvarilo saglasje tvorca vaza s prirodom. U tropskoj movari koja e zauvek ostati
najpunije stanje ivota sa svo-jom potmulom, zaguljivom atmosferom, sa ispa-renjima i
neogranienim mogunostima za ivu eliju u varijanlama beskrajne mate, sa bujnom
i vrelom snagom otvorenom za plodnost, sa bii-ma stalno spremnim za gutanje i varenje, sa
ve-getacijom, praslikom vlane zemlje koja ,,to ja-e pri sunce, sve veim obiljem izliva iz
sebe povrvelu masu rastinja i ivotinja" najudnijih oblika; prabia to sve usisavaju, deru i
raspa-daju se, nema jo logike oveka. Otud autenti-nost mnogooblija dupljara, gmizavaca,
bilja, u vidu vaza. Njihove boje blistaju kao vlano lie, kao rosni cvetovi, kao oi ivotinja.
Sjajne, vrele ili maglene boje oaravaju ali odraavaju opo-jnu, teku atmosferu kakva se ni
na kakvoj slici ili predmetu vie ne moe nai. U prozirnu zelenu, nenu i pihtijastu, uneta je
tamna crvena, kao u polipu koji se tek napio krvi! Znak potpunosti svoga porekla, odsustvo
logike oveka nosi malo umetnikih dela, ali se Hamva.
Ovakvi opisi kod Hamvaa nisu plod naivnog oduevljenja ili podraavanja interesovanja za
prirodu u nekim knjievnim sredinama (setimo se samo Kiplinga), ve pokazuju njegov
senzibilitet. Osetiti savreno razreen sporazum neminov-nosti koja izvire iz unutranjosti
bia i prinude sredine kao da znai sauvati neto od prasvesti iezle iz ivota Ijudi. U
vreme pisanja ovih eseja problem tehnicistikog odroavanja jo je bio za-nimljiv i iskonska
veza kao da je stvarno neto znaila. Kada je Alfred de Vilji, plaei se valjda gubitka
nostalgije za daljinama, ukazivao u pes-mi na opasnost koju sobom nosi eleznica, to jo nije
bilo opte mesto. Ali ni svaki strah od odro-avanja niti svaka odbrana novog nemaju ka-
rakter opteg mesta u knjievnosti. Sent Egziperi je sa arom branio osvajanje novih prostora
i daljina, govorei da avion nije cilj ve alatka kakva je i plug, samo nova provera oveka, u
uslovima koje ranije niko nije mogao ni zamisli-ti. Balarova Psihoanaliza vatre, napisana za
Ijude koji s vatrom vie nemaju nikalcvog dodira, kad je kod nas itana pre etrdesetak
godina, izgledala je preterano simbolika i neiskrena.
Hamva ne stavlja nikakve simbole, nilcakvit perceptivnu ni razumevajuu shemu pred svoje
istraivanje i opisivanje zapaenog, i zbog toga ne izaziva kritike reakcije. No, bez obzira da
li bismo voleli da smo u ovoj knjizi nali vie empi-rijskog reda koji bi nama pomogao u
sistemati-zaciji problema, Hamvaevi motivi i zakljuiva-nja ostaju vaei. Njegova misao o
neminovnosti kojoj se ovek ne moe odupreti, svestan ili ne-svestan prirode, cinian ili
dobronameran, stoji iza svega, nepatetina, iskrena, jednostavna.
Prema eseju o samoi, Hamva je, bar do 1935. godine, bez iluzija o poloaju oveka u ma-
sovnim pokretima. Bie zanimljivo u kasnijim tekstovima (koje emo, nadamo se, itati zahva-
Ijujui izuzetnim prevodima Save Babia) potra-iti eventualno razvijanje ove ideje. Novi
masov-ni pokreti, umesto da zblie Ijude, doveli su do masovnog individualizma, do oaja u
masi usam-Ijenog oveka. Knjige Andre Marloa o kineskoj revoluciji potvruju Hamvaevu
skepsu da u ko-munizmu ne treba traiti novu zajednicu ve pri-liku za gubljenje svoje
linosti. Apsolutno kolek-tivno bie znai naputanje svoje individualne svesti. Ovakva
samoa, kazae, nije rezultat shvatanja sveta, nije pesnika situacija, nije bo-lest, nije
nesaglasivost, nije ni egzistencijalna samoa ni Heraklitova herojska samoa - sa-moa je tu
masovna pojava. Ovo razmatranje kao da je najavilo budue duge godine Hamva-evog
stradanja, od kraja Drugog svetskog rata pa sve do njegove smrti 1968. godine. Teakperi-od
ispunjen radom u polju, bati, magacinu, ali i pisanjem velikog broja knjiga. Kako je smireni
knjigoljubac doivljavao potvrdu teze da je ovek na putu stalnog srozavanja? Rezultatima
svog duhovnog bavljenja, Hamva kao da je dokazao da ovek moe da opstane i u najteim
uslovima ako ivi u skladu sa prirodom i ako tamnu taku" razreenja muka u sebi i izvan
sebe -potrai u sebi.
Kritian prema onima koji veruju da im je dunost da menjaju svet i svestan da od njega niko
ne trai da bilo ta razreava, Hamva e u eseju ,,Enoh napisati divnu reenicu, karakte-
ristinu za period stvaranja predstavljen u ovoj knjizi: ,,Ne reavati pitanje nego ih nalaziti...
Nikakav vrst sporazum ni konstatacija. Nikakav princip. Nikakvo uverenje. Nek dolazi i struji
vaz-duh i neka sija sunce.

Miodrag Todorovi
Citajui Belu Hamvaa
i.

itaoci u
Maarski pisac Bela Hamva, ije su ne-svakidanje delo Hiperionski eseji itaoci u naoj
zemlji upoznali pre nego pievoj domovini, zahvaljujui prevo-diocu-entuzijasti Savi Babiu
(jednom od najve-ih oboavalaca Hamvaeva dela!), u toku svog doista muenikog ivota
retko je bio okruen Ijubavlju. Umesto mrnjom ovaj pisac je (na sve to ga je u ivotu
snalazilo) odgovarao Ijubavlju. Odavno nismo imali prilike da itamo delo koje je u tolikoj meri
natopljeno Ijubavlju kao to je to upravo sluaj s Hiperionskim esejima. Nije ni udo: Hiperion
je bio sin visina, a ovaj pisac, koga e generacije italaca tek otkrivati, bio je na takvim
intelektualnim i misaonim visinama da je malo ko od njegovih savremenika mogao da mu
bude ravan.
Tajna svake velike poezije je udo , kae na jednom mestu u svojoj knjizi Bela Hamva,
verovatno ni sam nije bio svestan injenice da je upravo ova njegova esejistika knjiga
bogatija poezijom nego mnoge pesnike knjige.
Kakui su, tematski posmatrano, eseji u ovoj knjizi? Odnose se na mitologiju, estetiku i meta-
fiziku. Osobito su zanimljivi i nesvakidanji ba ti njegovi eseji iz metafizike. Metafizika je bila
predmet interesovanja mnogih velikih umova oveanstva, a sada se plejadi tih umova,
kojima je na zemlji tesno pa tee visinama, pridruilo i ime Bele Hamvaa. Odnos drutvenih
sredina prema istraivaima Natprirodnog nije bio, isto-rijski posmatrano, vazda podjednak.
Sam, autor Hiperionskih eseja pominje vreme inkvizicije kada je proganjana svaka
neuklopljena misao. U to vreme Ijubitelji mistike sebe su nazivali ,,kvi-jetistima", a katolika
crkva je na njih bacala anatemu i proganjala ih.
Slino Svedenborgu, i Bela Hamva u ovoj knjizi ima svoje vienje onostranog ivota, ivota
posle smrti.
Evo, uostalom, kako ovaj pisac, vidovnjak i matovnjak, vidi ivot posle ivota: Odvojen od
zemlje nema drugog iskustva od materijalnog bruja; srean i osloboen lebdi u
bezgraninos-ti...
Knjiga Hiperionski eseji Bele Hamvaa je, najkrae reeno, knjiga mudrosti, poezije i, uop-
te - duhovna poslastica koja se teko isputa iz ruku. Nije, dakle, od onih knjiga koje se
samo proitaju i odloe ustranu.
2.
Nisam usamljen u razmiljanjima zbog ega neka knjiga i njen autor, i pored svih vrednosti,
ostaju nepoznati irokoj publici. Takav je sluaj bio i s Belom Hamvaem, jer njegovo delo tek
sa-da, nekoliko decenija posle pieve smrti, stie do nas gotovo nekako stidljivo. I upravo taj
pisac, je-dan od najminucioznijih analitiara metafizike misli, takoe se, za ivota, bavio
slinim razmi-Ijanjima. Njega je iritiralo to intelektualni svet nije prihvatio Renea Genona i
njegove knjige, a Genon je itekako uticao na druge pisce, ali samo na one koji su umeli da ga
proitaju i shvate.
Zaborav, dakle, preti ne samo prosenim deli-ma, koja nisu imala sree da budu zapaena,
ili da se nametnu javnosti, ve i delima onih pisaca (videli smo to na sluaju Genona!) koja su
imala sledbenike i uenike. Kao najvrednijeg Genono-vog sledbenika Hamva navodi Andrea
Prea koji je u tumaenju metafizike postigao ono to nisu umele tri generacije naunika za
osamdeset go-dina". Bela Hamva ak smelo tvrdi da je Andre Pre, analizirajui starokinesko
drutvo, stavio van snage mnoge teorije K. G. Junga na istu temu.
Kada je ve re o Beli Hamvau, koji se bavio rekonstrukcijom duhovnosti oveanstva, o
emu su dosta pisali nemaki autori, ovaj pisac na nji-hov raun upuuje opravdanu kritiku:
Izgleda, pie Bela Hamva, da u nemakoj nauci uvek po-stoji neko slepilo koje mta ne eli
da primeti od onoga to se dogaa izvan nemakih granica. Bela Hamva, kao filozof i
mislilac, nalazi se na opozitnoj strani od svega to je racionalno i pragmatino. On smelo
tvrdi ono to je malo ko od mislilaca imao hrabrosti da iznese: Ono to u Evropi novoga
doba moe biti apsolutno pola-zite, to se moe nai potisnuto u nakaznom
obliku, u pariima i izbledelo, kod onih koje je nauka igosala kao fantaste, zanesenjake,
misti-are, a mje ih ni uzimala ozbiljno.
Istina za koju se Bela Hamva bori jeste ne-svakidanja istina: Priroda istine je - kae ovaj
pisac metafizika i nalazi se izvan svake prakse.
Moe li se, na kraju, u jednoj reenici iskaza-ti originalnost Bele Hamvaa? Moe! To je pisac
koji je pokuao, i uspeo, da rekonstruie duhov-nost istorije, da hodajui tako unazad pronae
pra-greku oveanstva koja se itekako nega-tivno odrazila na njegov razvoj.
Kada je ve re o Beli Hamvau, koji se bavio rekonstrukcijom duhovnosti oveanstva, o
emu su dosta pisali nemaki autori, ovaj pisac na nji-hov raun upuuje opravdanu kritiku:
Izgleda, pie Bela Hamva, da u nemakoj nauci uvek po-stoji neko slepilo koje mta ne eli
da primeti od onoga to se dogaa izvan nemakih granica. Bela Hamva, kao filozof i
mislilac, nalazi se na opozitnoj strani od svega to je racionalno i pragmatino. On smelo
tvrdi ono to je malo ko od mislilaca imao hrabrosti da iznese: Ono to u Evropi novoga
doba moe biti apsolutno pola-zite, to se moe nai potisnuto u nakaznom
obliku, u pariima i izbledelo, kod onih koje je nauka igosala kao fantaste, zanesenjake,
misti-are, a nije ih ni uzimala ozbiljno.
Istina za koju se Bela Hamva bori jeste ne-svakidanja istina: Priroda istine je - kae ovaj
pisac -, metafizika i nalazi se izvan svake prakse.
Moe li se, na kraju, u jednoj reenici iskaza-ti originalnost Bele Hamvaa? Moe! To je pisac
koji je pokuao, i uspeo, da rekonstruie duhov-nost istorije, da hodajui tako unazad pronae
pra-greku oveanstva koja se itekako nega-tivno odrazila na njegov razvoj.
ela Hamva je od retkih ije eseje [ kad itam ini mi se da liim na nji-| hovog pisca. On se
poput fantoma tlovljuje u ezoterikom srpskom jeziku, u nje-9/ modulaciji za kojom je strasni
prevodilac ^ao sistematski, a nalazio intuitivno.
Jovica Ain
Hamva, moj neslini od slinog
Seam se kada mi je, pre niz godina, sad ve inosti u ovom oskudnom trajanju, Beata ka prvi
put pominjala Hamvaa. Govorila mi
o nekom od njegovih divovskih romana kao ikriu od koga se maarska knjievnost nee
jraviti sve dok taj roman ne bude jednom bjavljen. Najvie moe boleti ono o emu uti-
Prisutno je bez prisustva, i odsutno bez od-stva. Draga Beata je znala zato mi to govori, da
ne govori zalud. Slutila je mogunost dvoj-| jcikog duha, sestrinstva i bratstva u razlikama. L'
velikim vremenskim rasponima, u nama se zapodevalp pitagorejsko trojstvo. Premda nikada
nee dosegnuti poslednje intenzitete, niti u nji-hovim dodirima, ispunjavanjima i pranjenjima,
iiedro poklanjati kako muke tako i naslade, seme je padalo na vlano materino tlo. Vlaga, to
je voleo Hamva, u svim vidovima, u vodi, cveu, vinu, u okultnim spisima, u kamenu i
melanholi-ji, na oroenom ogledalu. Moe to biti i pustinj-ska vlaga koja ume strano da umi
u naim eima... Poetiar vlage, njene imaginacije, njene divlje fantazije. Danas, da li i
konano, izronjava iz sutog peska, itave peane planete,
i guta od izgubljenih kapi kroz naa usta, od izgubljenog videla kroz nae oi, i s nama zajed-
no pliva u katastrofalnoj poplavi. Ipak, neka to ne bude konano, neka se udavimo i ponovo
svi izronimo, s nama i Hamva koji zna sve nae ile vodene. Zna i minerale koji umeju da
zablistaju u spisima i tivima. I ova istorija je od minerala kroz koje kucaju ile od krvi.
Hamva zna kako se meaju ile, kako voda znanja i krv stvaranja na kraju izaberu isti
istonik. Na njega je gledao i iz njega pio maarski pisac sveta.
Znanje je, erotskim putevima, bivalo stvara-nje, a stvaranje je, nezatakavano u represivnoj
zbilji, moglo da luta i od svoga lutanja, usred nedoumica i klonua, matajui o sopstvenim
idejama i njihovim neoekivanim i lavirintskim objavljenjima, ini neto nevieno od ega,
opet, lutalica tka svoj ivot. Takvim mi izgleda lutanje Hamvaevo. Takvim mi izgledaju
njegova pita-nja, te njegovo duboko prognostiko i usamlje-niko pisanje. Svaki vek bi morao
da ima svoga Montenja. Ovaj, dvadeseti od Hrista, moe ga imati u Hamvau koji je od
Dionisa.
Da, kazau jo jednom, Bela Hamva je od retkih koga kada itam, u prevodima Save Babia,
ini mi se da on lii na mene...
Beograd, 26. decembar 1993.
ajio je cvee i pele, a iskupljenje duha ovoga veka nosio u svojim spisi-ma. Zelja za njihovim
itanjem kod mene se pojavila zbog pelarstva.
Silvija Monros-Stojakovi
Kad pelar igra kolice a da i ne sluti
Moje prethodno znanje o Beli Hamvau bilo je takorei nitavno, ali ono to me je nepovratno
podstaklo da to pre, a i to podrobnije upoznam monu misao za mene neoekivanog
oveka, jesu upravo dopunske naznake o njegovom istrajava-nju u naizgled
sporednom.Uinilo mi se da je istinska nadmo takve linosti u meri kojom dosledno sebe
izuzima iz javnih tokova dogovo-renih obmana. U meri u kojoj svoju mudrost pre-lama na
svoje sada i ovde, dok je raj veito na drugom mestu a oveanstvo se vrti u sve zaa-renijem
krugu. Mogue je da mi se to uinilo i zbog onih lavora ispunjenih obinom vodom koji se kod
Hulija Kortasara pominju kao neprevaz-ieni sistem odbrane kada drutvo nema razu-
mevanja za one koji bi da igraju kolice. To je inae ona igra u kojoj sada i ovde moe da se
dosegne kuica na kojoj pie Nebo".
Ipak, to to je Kortasar pisao o takvim sis-temima ne bi bilo dovoljno da ja otkrijem Hamvaa.
Otkrie se desilo kada je Hamvaev najodaniji tuma kod nas i najvredniji zastupnik u svetu
savladao sve lavore razliitih knjievnih podneblja i u meni pretpostavio budueg pok-lonika
bez ostatka..Sava Babi je u meni i mom odnosu prema Kortasaru prepoznao i sebe i svoj
odnos prema svome piscu. Voen takvom pret-postavkom, Babi je mene potraio, a preko
njega ja sam pronala Hamvaa.
Pronala tihog stoera ovovremenog uma. U svojoj uenoj a neoptereenoj raznorodnosti taj
um je obuhvatio razmiljanja kako o Stoun-hendu, tako i o indijanskim izatkanicama, kako
o metafizici samoe, tako i o anatomiji melan-holije. Svojim umom Hamva je obuhvatio naj-
udaljenije civilizacije u vremenu i prostoru, a sve da bi potvrdio znaaj svima znane a davno
zabo-ravljene ajnpren supe. Pored recepata je napisao
i pravi peat naeg vremena, roman Karneval, koji je istovremeno pria, esej, roman i
pesma. Njegovi eseji sadre njegov odnos prema ukup-nom bivstvu. Eseji su zapravo potraga
za jedin-stvom oveka sa ukupnim svetom.
U toj potrazi on se nadovezuje na ulija Evolu i Renea Genona kao predstavnike filozofi-je
Jednog. Time se, na jo nedogledan nain, Hamva nadovezuje na Heraklita i Niea, a
naspram Platona i Kanta kao predstavnika filo-zofije Dvojstva. Svoje poglede Hamva je
ispisi-vao pristupajui pisanju srodnih pobuda kao Ortega i Gaset ili Sioran, a pri tome nije
bio ak ni omalovaavan, nego jednostavno preutkivan kao to su to bili Helderlin ili Bataj.
No. za raz-liku od Helderlina, Hamva nije poremetio pa-meu, i za razliku od Bataja, nije
mahao smru. Pratio je rast cvea i vodio pele na ispau.
Sve sam to sasvim postupno i veoma nemi-novno najzad saznala udubljujui se u rad koji
Babi godinama nesustalo obavlja kao da uvek iznova predstavlja udesnog maarskog
uzgaji-vaa plemenite pameti. Nedavno je Babi po-nudio najobimniji prevod Hamvaevih
meurat-nih spisa koji u tom obliku nikada nije objavljen. U svojoj domovini Hamvaevo delo
jo nije objavljeno u celini, jo ima nedostupnih ruko-pisa; a pre Babia Hamva nije bio ime
koje se u svetu zna. Moglo bi se moda rei da je Babi najpotpunija domovina Bele
Hamvaa.
Pa ipak, Kortasar je taj koji je posredno omoguio susret izmeu mene i Hamvaa, kao i
izmeu mene i Babia. Omoguio je da se u stvarnosti sretnu dva predana radnika na
prenoenju smislova koji su ve reima obuh-vaeni, i omoguio im je da time izgrade sop-
stveni smisao, a tek tada umetnost i duhovnost prerastaju u smisao samog ivljenja. On je to
omoguio dejstvom svoga dela, a dodatno i u spoju sa svojim drugaijim ivotom.
Uostalom, kao i Hamva. Jer, svaki pelar na-e svoga itaoca, i svaki italac preko svoga
pe-lara poeli da igra kolice sa piscem scene o lavorima. A ivot, ivot nisu samo knjige,
nego i pele.
o svemu sudei Ki nije znao za Maara Belu Hamvaa, ili bar ne tako da je mogao proceniti
koliko mu je bli-zak i koliko bi mu on mogao biti privilegovani sabesednik". ak ako se sudi i
po Kiovim prija-teljima u Maarskoj, ne moe se jasno proceniti da li su mu skretali panju
na izuzetnog esejistu i romansijera. Jer, Itvan Eri, blizak prijatelj Da-nilov, znao je za
Hamvaa, ali ga nije itao niti ga je interesovao, kako mi je rekao pre nekoliko godina kada
sam ga izriito pitao. Ali, Peter Es-terhazi, savremeni romansijer, drugi blizak pri-jatelj
Danilov, ne samo da je znalac i veliki po-tovalac velikog Hamvaa, nego je o njemu i pisao.
A ni ja nisam razgovarao s Danilom o Hamvau, iako sam ve tada bio okupiran njime, jer su
mi bile vanije neke druge teme.

Sava Babi
Bela Hamva i Danilo Ki
(Paralela)
Delo Bele Hamvaa se nalazilo rastureno po meuratnim i ratnim asopisima, uglavnom eseji
i prikazi, a od 1948. godine, pa sve do smrti, 1968, nije mogao da objavi ni jednu jedinu re u
zemlji staljinistike ideologije. Njegov jedini do sada abjavljeni grandiozni roman (ostali su jo
u rukopisu) objavljen je tek 1985. godine: Karne-val /-//, znai posle Enciklopedije mrtvih,
pa ak i da ga je u to doba itao Ki, ne samo knji-evni razvoj, nego i njegovo delo je ve
bilo okonano, oplodnje teko da bi bilo, ali bi bar bilo zanimljivo videti kako se svet Kia
pribliava svetu Bele Hamvaa.
Hamva je izriito naglaavao da nije reli-giozan, jer je religija samo jedna od ideologija koje
ograniavaju; Ki takoe nedvosmisleno tvrdi: ,,Ne, ne verujem u Boga, a u poslednjem
intervjuu: Bog nije ideja koja me posebno zaokuplja. Postoji slinost i u odnosu na pri-rodne
nauke. Za Hamvaa je nauka bekstvo od celine, specijalizacija koja zaboravlja jedinstvo
celokupnog ivota, iluzija da e se na taj nain
saznati svet i usreiti oveanstvo, dok se nauka bavi samo praktinim aspektima koji i
nemaju istinske veze s naukom, koja se tako nala u or-sokaku; Ki misli veoma slino i
formulie to
ovako: .....Dakle, svi ti metafiziki problemi sa
dvadesetim vekom bejahu, u sveoptem valu materijalizma i marksizma, zbrisani, te su malo-
graanin i inteligent, kao i onaj seljak iz svetskog televizijskog sela jednako uvereni da tajne
vie nema; da su nauka, istorija i progres sve razreili. Jedino da se jo rei pitanje ovekove
besmrtnosti, a, evo, sa presaivanjem srca svinj-skog ili pavijanskog, u grudi ovekove, i to
e biti reeno! Kao to je razreen i smisao istorijskog razvoja - od niega ka viem - i velika
je jed-naina sreno reena, bez ostatka, i na naunoj bazi; vie nikakve tajne, nikakve
sumnje nema... A jedini koji jo stoje pred tom jednainom kao pred tajnom zvezdanog neba,
jesu pesnici. (...) Nauka i istorija ne mogu da zamene poeziju. Hamva opet izriito kae da
je pesnik preostao (poeta sacer) kao jedino bie koje se jo uvek trudi da razdrobljeni svet
spoji u jedno i da na taj nain spasi i oveanstvo i svet otvarajui mu put ka jedinstvu i
spasenju.
Hamva je utvrdio kako je svet prekinuo veze sa svojim negdanjim drevnim znanjima (,,sci-
jencija sakra ) i da se od tada stalno srozava sve nie i nie, analizama pokazuje zato smo
se nali u orsokaku; Ki ne ide tako daleko. ali mu je dijagnoza dobrim delom saglasna s
Hamvaem: Devet-naesti i dvadeseti vek bili su epohe veli-kih ideologija, vreme kada su
religijske i mistike utopije zamenjene toboe jedinstvenim filozof-sko-politikim
koncepcijama. Taj poduhvat, koji je doao kao posledica prosveivanja, moramo smatrati
neuspelim. Opet se vraamo religijskim utopijama i misticizmu.
Hamva e napisati grandiozni Karneval, beskraj vrtoglavih promena, iza jedne maske se
nalazi druga i tako u beskraj, ak i poslednja nije pravo lice; Ki: ... znanje se moe izlagati
samo u parodinoj formi".
Pa i pored svega, odgovor na sva pitanja, bila ona metafizika ili filozofska, knjievna ili
svako-dnevna, jeste - Ijubav. Hamva je i u esejima i u romanu napisao o tome upeatljive
stranice; Ki takoe, a u jednoj izjavi jo: Postoji, reklo bi se, samo jedna stvar koja nam daje
izvesnu utehu: to je Ijubav. ak nam i tragina Ijubav prua utehu. (Poslednji intervju iz
1989) to je za oba pisca ishodite i utoite njihove misli Novi zavet, izgleda sasvim
prirodno.
Zanimljivo e biti, kad bude objavljena ruko-pisna zaostavtina B. Hamvaa, poreenja knji-
evnih postupaka dvaju pisaca, njihov humor i ironija, opti pogled na svet i njegova
realizacija u ostvarenoj prozi i sl. Hamva i Ki ne opisuju, oni prikazuju svet.
(Poglavlje iz rukopisa Rujevina na zabatima, 1990-92)
Mirjana Popovi Radovi
Neoekivani susret s dva prijatelja
otreba da upoznam Savu Babia, koji prevodi Belu Hamvaa i pie o njemu, prenosi njegov
glas do nas, u na jezik, pojavila se u meni poput enje za susretom s prijateljem nakon
dugog putovanja.
Posle izlobe posveene 100-godinjici Milo-a Crnjanskog, u lepoj Gradskoj kui u Subotici,
razgovarala sam s knjievnikom Milovanom Mikoviem, upravo u redakciji Rukoveti, gde je
objavljen najvei broj tekstova Bele Hamvaa, i rekla uredniku da bih volela da upoznam
Babia
i da s njim porazgovaram o Hamvau jer mi nje-gova pojava znai vie od knjievnosti.
Urednik je otvorio mali notes i izdiktiro broj telefona i adresu u Beogradu, dodajui sasvim
jednostavno: ,,Pa, pozovite ga kad se vratite u Beograd.
A kad sam tako i uinila i pola u posetu, zaudo stan je bio u mom neposrednom sused-
stvu, nije me naputala misao Crnjanskoga da je ... sve u svetu u nekoj udnovatoj vezi.
Eto, ja sam u knjizi o izgnanstvu Crnjanskog elela da na svetlost dana izvuem potisnutu
rasko ivota nezavisnu od okolnosti materijalne prirode, poetiku svakidanjice, tragajui na
ceduljicama i raunima obuarske radnje u Londonu, u kojoj je pisac radio, za knjievnim
fragmentima; sainila sam i bibliografiju njego-vih neobjavljenih knjiga, podstaknuta izjavom
Crnjanskog, koju je dao novinarima po povratku iz izgnanstva, da je ... iskazano i neiskazano
jednako vredno u ivotu pravog stvaraoca...
To je, takoe, bio osnovni motiv objavljivanja Bele Hamvaa i istraivanja njegovog ivota, ne
kao podloge stvaralatva, nego neodvojive celine, jednovremenog iskustva i zbivanja u tek-
stu. A i misao Laocea o takozvanom slabom, koju Hamva navodi u svom eseju Drvee ",
bliska je
i Crnjanskom koji je jo 1923. godine objavio knjige izbora japanske i kineske lirike. Malena
knjiga pak Laoceovih misli, u prevodu na fran-cuski, nalazi se u ostavtini Crnjanskog, a kao
znak pomnog iitavanja jesu podvlaenja i ispisi na marginama.
Drvee, trenja u cvetu, kojoj se u Japanu svakog prolea posveuje svetkovina sekura, i
jablanovi kao simbol vertikalnosti, vernosti i tra-janja - pojavljuju se svuda u delu Crnjanskog.
Za Belu Hamvaa drvee je, takoe, neodvojivi deo ivota. On pie:
Ima u oveku straha, slabosti, opreza, predupreenja, uzdranosti, zapreke, zida, kruto-sti,
udaljenosti, provalije. A kada postoji strah, tu je i slabost, tu se kriom grade utvrde i zidovi,
okameni se slutnja, tu poinje sve, sve se stvrd-njava i lomi, tu je sila. Tvrdo i snano pripada
smrti, meko i slabo spada ivotu, kako Laoce kae:
zna za relacije blisko i daleko -, i Belu Hamvaa smo tako uvrstile meu svoje sagovornike,
uspostavile s njim dijalog. Njegovo ime poelo je da struji u razgovorima i sa drugim naim
pri-jateljima kao tajna ifra vrednosti, prijateljstva i topline.
Slabo savlauje snano, meko savlauje tvrdo, svi na zemlji to znaju, niko po tome ne
livi.
Samo drvo. Polovi omekavaju u njemu i osta-ju blagi, ostaju veito neni, puni ivota kao
pupoljak i odoje, neni, svei, osveavajui, meki, veito se kuvaju u svojim sokovima jedno
u drugom... Oni znaju da ne pobeuje onaj koji ostaje tvrd, nego onaj koji omeka i popusti i
primi i preda i oslobodi sebe. Zna se da preda-vanje nije znak slabosti nego snage...
Zna se kakva je strana ludost verovati da je gospodar situacije onaj koji manje voli, koji radi-
je uva fivoju pamet, koji ostaje hladniji, koji ostaje na udaljenosti...
To je zabluda na kojoj se lomi svaka sudbina. Pobeda pripada onom koji vie voli, koji gubi
snagu, koji se bolje zagreje, koji je blai, koji se moe opustiti, koji ume da potone...
Ovaj fragment eseja Bele Hamvaa o drvetu proitala mi je preko telefona Radoslava Bubalo,
moj veliki prijatelj. Pozvala me je po obiaju iz Bake Palanke, gde ivi, da bi mi u danu
ispunje-nom besmislom svakidanjice ispriala neto ,,za duu, kako uvek kae.
Kao poneke melodije, koje smo u razna vre-mena putale jedna drugoj preko telefona umesto
razgovora, ili poneki fragment teksta - tragajui na rastojanju za energijom prijateljstva koja ne
Aleksandar Bjelogrli
Kafkin ubogi irihau
(O jednom putokazu za razumevanje Samsinog malera)
a se ovek moe pretvoriti u gavrana, vukodlaka, monstruma, abu ili svinju,
o tome u knjievnosti postoje brojni izvetaji. Ta magijska vetina - likantropija -moe se
usmeriti prema spoljanjem svetu i pri-meniti na nepoeljne osobe iz vlastite okoline. U
Odiseji arobnica Kirka nezvane goste zlurado otprema u svinjac, a Merlin, najznamenitiji ma-
ionik srednjevekovnih legendi, zabavljao se time to je mlaanog Pegicu, budueg kralja
Artura, naizmence pretvarao u ribu, vevericu i vrapca. ivotinjsko oblije redovno donosi sa
sobom gubitak sposobnosti govora, no Ijudska svest i razboritost najee bivaju ouvani.
Sluajevi dobrovoljnog magisjkog samopreo-braenja nisu nita manje uestali. U novije doba
Kastaneda je svojim delima svratio panju na tradiciju srednjeamerikih indijanskih bruhosa,
zloestih volebnika to po potrebi mogu oda-brati neki od alternirajuih modusa stvarnosti i
preobraziti se u gavrana, divlju maku ili preri-jskog psa. I ovde, kao i u Kirkinom sluaju, bi-
Ijarsko nanje i primena hemijskih nadraaja imaju vanu ulogu.
Drugi vid preobraavanja jeste onaj koji se obavlja posthumno, a to je reinkarnacija, sa svom
sloenou koju podrazumeva ovo isto-njako religiozno unje. Postoji mogunost da se
hijerarhija zemaljskih ovaploenja na putu ka savrenosti shvati na osoben, lian nain. Za
Strindberga je, recimo, cvee bilo svet savrenih bia u neprekidnom stanju nirvane, bia koja
se mnoe bez borbe i umiru bez suza. To su bia zapisao je, koja su ostvarila Budin san da
nita ne ele, da sve podnose i da se povuku u sebe. Zamisao o hortikulturalno usmerenom
preo-braavanju moda i nije egzotina onoliko koliko se ini na prvi pogled. No, kako se
postaviti pre-ma pehu onog trgovakog putnika to se, ni kriv ni duan, bez primene samsare,
jednog jutra u vlastitoj spavaoj sobi probudio preobraen u golemog gundelja? Gregor
Samsa je, kae Kafka, izgubio dar govora i mesto toga poeo da se iz-raava ivotinjskim
itanjem. Njegova pojava izaziva zgraavanje meu srodnicima i prijatelji-ma sa posla, ali ne
i meu onima koji ga vide po prvi put - na primer meu kirajdijama koji se pojavljuju neto
docnije u prii. Ljudska hrana mu postaje odurna i on poinje, iako sa sve slabi-jim apetitom,
da se hrani trulim povrem i kosti-ma koje mu nudi domiljata sestra. Istovremeno, dok sa
sve veim zanimanjem oslukuje sestrino muziciranje na violini, Samsa osea da mu se
ukazao put do nepoznate hrane za kojom je toliko eznuo . Da bi utolio duhovnu glad, on se
oito morao pretvoriti u bubu. Ranije, pritisnut napornim poslom i obavezom da izdrava
poro-dicu, dodatno obremenjenu bankrotstvom oeva firme, mladi trgovaki putnik je bio neka
vrsta marionete u menaeriji ekonomskih, drutvenih i porodinih instrumenata za tlaenje.
Nakon nje-govog preobraaja u ekonomski neupotrebljivo bie, lanovi porodice Samsa
iznenada bivaju osposobljeni za vlastite poslovne poduhvate. U njima oivljavaju optimistiki
pogledi na budu-nost, tim vie to se svest o Gregorovoj prisut-nosti nastoji zanemariti.
Zlosreni insekt napos-Ijetku, naputen od sviju, umire od telesne iscr-pljenosti, ali ne pre
nego to je dospeo da se ,,sa porodicom u mislima oprosti s Ijubavlju i ganu-tou". Kako
uistinu valja shvatiti motiv preob-raaja - jednu od preovlaujuih tema celokup-nog Kafkinog
opusa?
Zagonetnost se esto istie kao trajno svojstvo ovakve proze. Govori se o alegoriji iji
racional-ni sadraj jo uvek nije mogue razabrati, o prozi apsurda i paradoksa. Uoeno je da
je redovni sastojak Kafkinih pria - neka neodreena mo koja se glavnom junaku
suprotstavlja, dok se ovaj uvek iznova zaplie u jalove pokuaje da objasni njene uzroke i
namenu. U izvesnom broju pripovedaka ova mo se predoava kao breme neprevladanog
roditeljskog autoriteta. Zname-nito ,,Pismo ocu pogotovo je bilo podsticajno za tumae koji su
klju za razumevanje pieve temeljne spisateljske opsesije nastojali da iznau u oblasti
frojdistikih kategorija. No, uobiajena psihoanalitika optika, ma koliko uverljiva bila, od
nekog doba poela je aa biva isuvie oigled-na. ini se da je svoje mogunosti iscrpla, do-
spevi tek iz prikrajka da trpne zagonetnu tvorevinu prakog pisca. Dotakla je i prenaglasi-la
samo jedno od tri motivacijska jezgra oko ko-ga je ispredena naracija. Tema o neobino
sloe-nim porodinim odnosima zacelo je najivopis-niji nain da se doara mnogo
obuhvatnija ob-last prirodnih sila koje deluju osujeene. Odgo-vor na pitanje u kakvom
meuodnosu se ova tema nalazi sa isto toliko naglaenim motivima gladi i preobraavanja u
Kafkinom delu, mogao bi tek da nam prui celovitiju sliku. Pria o ne-obinom sluaju
prakog akvizitera znaajna je upravo po tome to su u njoj sve tri teme ne-razluivo
povezane.
Jedan mogui pravac tumaenja nagovestio je Elijas Kaneti u knjizi o Kafkinoj prepisci sa
Feli-cijom Bauer. Kroz svoju literaturu Kafka se navodno vebao u iezavanju, a
preobraava-jui se 'u razliite ivotinje, nastojao je ukloniti se od svirepih mehanizama
nasilja i moi. Podstrek za takvo dovijanje pisac je, po Kanetijevom mi-Ijenju, mogao pronai
u drevnoj kineskoj tradici-ji i vetini pretvaranja, u istonjakoj filosofiji za koju se, kako je
utvreno, Kafka ivo zanimao. Ali ovim nipoto nije zatvoren krug pitanja koja poinju sa
zato". Kanetijeva ideja samo je je-dan u nizu pokuaja da se Samsin problem osvetli sa
stanovita pieve namere, egzistencijalistike fdozofije, onovremenih ideolokih strujanja ili
pak sa medicinske take gledita.
Moda je Kafkino delo uistinu ustrojeno tako da se opire bilo kakvom interpretacijskom kljuu,
a njegovo znaenje prevazilazi i najire odreene knjievnonaune okvire. Ipak, kad su,
zaslugom profesora Save Babia, na srpskom jeziku objav-
Ijene odabrane stranice iz Tajnog zapisnika ma-arskog mistika, mislioca i prozaiste Bele
Ham-vaa, postalo je jasno da pred sobom imamo u najmanju ruku vrlo podsticajno tivo za
razume-vanje Kafkinih knjievnih preokupacija. Kreui se putokazom ovog znaajnog pisca
koji za ivota nije stekao zaslueno priznanje, ustanoviemo da bi Kafkino delo moglo biti
kljuni beoug u tradi-ciji naroite vrste umetnikih dela kakva se u evropskoj civilizaciji
pojavljuju jo od osvita novog veka. Pozabavimo se stoga ukratko neko-likim idejama iznetim
u Tajnom zapisniku.
Re je najpre o problematizovanju tradicio-nalne darvinovske teorije evolucije, po kojoj se
porodino stablo ivih bia uzdie u uzajamnoj povezanosti od jednoelijskih organizama do
o-veka. Ovaj vid osporavanja usredsreuje se na tvrdnju da se ne pokreu sve vrste napred i
da se ne pokree svaka u istom, jednoobraznom vre-menu. Postoje one koje se polagano
kreu, one koje se iznenada pokrenu, ak skoe. Postoje vrste koje stagniraju, postoje one
koje su u retro-gradnom kretanju. Mudrost drevnih naroda sa-dravala je shvatanje da su
odreene vrste za-pravo retrogradne evolucije oveka. Kao posle-dica neke mutacije, jedan
deo oveanstva mo-gao se odvojiti od ostalog i nazadovati. Hamva pominje obiaje starih
itelja Irana, koji su zmije
i mrave smatrali odvojenim Ijudskim grupama. Obiaj ritualnog ubijanja mrava bio je u tom
primitivnom drutvu odreen kao kazna za poje-dinca koji je uinio greh protiv zajednice, za
ono-ga ko je postao fanatik privreivanja, bez oduka u slobodnom vremenu i razonodi.
Smatralo se da je drava mrava nekad bila zajednica bia koja su se uputila smerom surove
tehnologije i puke materijalne reprodukcije, zajednica u kojoj se smisao Ijubavi, umetnosti i
neobaveznog drue-nja postepeno gubio, sve dok se, kao skokovito oitovanje dugog
gomilanja odreenih svojstava, tokom razdoblja od moda nekoliko stotina ili ak vie godina,
nije pojavila mutacija koja je zauvek opredelila dalji razvoj vrste. To izvorno bie se okrenulo
unazad, potamnelo je, skvrilo se, izraslo mu je est nogu, pipci i rilica, i dospe-lo je do
stanja u kojem ga mi danas vidimo.
Za Hamvaevu ideju bitno je shvatanje da iivotne tokove ne odreuje inteligencija ili volja, ve
mata, ili bar zametak ove duhovne snage u biima to se nalaze na drugim stupnjevima evo-
lucione lestvice. Tako se, na primer, novi oblik ivota uvek javlja najpre kao ideal, kao slika
koja ivi u podsvesti lanova neke zajednice i kojoj se lanovi te zajednice i ne znajui
prilagoavaju. Kad prva klica ovog ideala oivi, ona se meu lanovima neke zajednice moe
negovati tokom vrlo dugog razdoblja, dok na povrini vlada iz-vesna cenzura, jer je tokom
,,inkubacije ideal esto pod preutnom zabranom. Dugo vremena je, kae Hamva,
oveanstvo javno propagiralo utopijske ideje i altruizam, dok je u dubinama kljuala slika
koja Ijudskom rodu nimalo ne slui na ast.
Umetnost, a ne filosofija ili nauka, jeste ona delatnost koja jedina uspeva da premosti jaz do
transcendentnih sila. Kad je plemenita, ona je u stanju da usavrava sliku novog ivota i
novog bia u koje ovek tei da se preobrazi, a kad je dekadentna, kao to je, po
Hamvaevom milje-nju, sva moderna umetnost, ona e vazda samo iznova opravdavati
jednom ustanovljeni tajni ideal, ma kako oduran on uistinu bio. Na zaranku novog veka, u
delima umetnika kao to su Son-gauer, Bo, Brojgel, po prvi put je na videlo izbio taj dugo
skrivani ideal, cenzura je po prvi put popustila i besomune grdobe su se obznanile na
istorijskom pozorju. Docnije ih je predosetio i Svift, kad je, u liku jahua, prikazao bednog dvo-
nonog mutanta, beslovesno zloudno stvorenje sposobno jedino za beskonano meusobno
trvenje. .
Moderna umetnost, smatra maarski pisac, nije nita drugo do opravdavanje dugo pothra-
njivane slike koju je ovek sebi u tajnosti izdao. Taj ideal, to je ,,irihau - po pola insekt, pola
ptica, beskonano je prodrljiv, obestan, bruta-lan i nepostojan. irihau oito veruje da je
jedi-no ono to on radi trezven i razuman ivot. Sve to se moe treba proderati, to se ne
moe treba sakriti od drugih, a sva snaga koja preostane koristi se za parenje i hrkanje.
oveanstvu preti ozbiljna opasnost da dugotrajno akumuli-ranje ovakvih svojstava bude
krunisano naglom i neoekivanom promenom koja e zauvek opre-deliti smer daljeg ivota na
Zemlji. Naravno, vre-menske razmere koje Hamva ima na umu takve su da re trenutno
moe oznaavati ne ba sasvim kratkotrajnu vremensku jedinicu.
Svemu ovome moglo bi se prigovoriti kako savremena nauka jo uvek nije u mogunosti da
predoi fosilne ostatke neega to bi liili na prelazni oblik izmeu oveka i mrava, ime bi se
u isti mah mogla potvrditi i ispravnost verovanja starih Iranaca. Dobro obaveten antropolog
zacelo bi, sa stanovita dananjih naunih zna-nja, odbacio Hamvaevu ideju kao
arlatanstvo. Ipak, sama antropologija i sa njom povezana nauka o fosilnim ostacima
predstavljaju oblast beskrajnih nagaanja koja u odreenim vremen-skim razmacima bivaju
preinaena novim, retkim otkriima. Pri tome se zakljuci esto temelje na svega nekoliko
manje ili vie ouvanih eljusti i gomilica zuba pokupljenih sa raznih strana.
Tafrti ideal
Najnovija otkria pokazuju da se traganje za zajednikim pretkom pomera u sve dublju pro-
lost. Fosilni ostaci takozvanog Australopithe-cusa afarensisa (koji po miljenju nekih
nauni-ka predstavlja zajednikog pretka vrste Austra-lopithecus i Homo, i iji je jedan
varijetet odrasle jedinke visok svega 107 sm s prenikom lobanje od 10 sm) podvrgnuti su
savremenim testovima i pokazuju starost od oko tri i po miliona godina. Narednih milion
godina je za dananju nauku jo velika zagonetka, a tek nakon tog razdoblja na-lazimo
primerke vrsta Homo i Australopithecus. ovekovi preci iz vrste Homo su otprilike milion
godina iveli uporedo s australopitekom, sve dok ovaj nije na neobjanjiv nain iezao sa
lica Zemlje. Ko nam jami da on zapravo nije skliz-nuo u oblik koji ne moemo ni da
pretpostavimo? Ogromna vremenska razdoblja su jo uvek velika nepoznanica, a klimava
rekonstrukcija razvoja hominida krije mnotvo zagonetki. Postojalo je moda desetine vrsta o
kojima danas nita ne znamo. Odreen broj tipova je moda, reeno je-zikom tradicionalne
nauke, izumro", ili se moda preobrazio u neto drugo i zauvek se odvojio od lestvice koja je
dovela do oveka.
Hamvaeva zamisao moe se povezati i sa jed-nom drugaijom, mistikom verzijom Ijudske
po-vesti, zasnovanom na tajnerovoj ideji o polar-noj, hiperborejskoj, lemurskoj i atlantskoj
fazi zemaljsfcog razvoja. Za nas je zanimljiva tvrdnja da se u atlantskom dobu Ijudsko telo
razvijalo i oblikovalo prema onome to se obrazovalo u dui. Duhovniji ovek bio je u grai
tela nean, ivahan i pun izraza, a onaj duhovno nerazvijeni bio je grubih, nepokretnih i
ukruenih telesnih oblika. Skupljanjem, zgunjavanjem i otvrdnja-vanjem atlantskog oveka
dolo se do sadanjeg ovekovog fizikog tela. Ali u atlantsko doba pos-tojala je navodno
skupina posveenika koja je negovala sposobnost natulnog opaanja, ili takozvane vie
duhovne moi". Kadsu bia tog soja potpala pod uticaj luciferske pogibelji, poela su
zloupotrebljavati ove natulne snage, koristei ih radi ispunjenja niih nagona, pouda
i strasti. Budui da je graa tela zavisila od duevnih osobina, ovo je imalo za posledicu nas-
tanak po veliini i obliku nakaznih prilika, kakve, sreom, nisu mogle preiveti atlantsko doba.
Kad je re o Tajnom zapisniku valja prime-titi da ovde nije re o pesimistikom proroan-
stvu kakvog nadobudnog okultiste, ve o upozo-renju da bi jedan takav razvoj dogaaja
mogao biti vie nego izvestan ukoliko oveanstvo ne smogne dovoljno snage za temeljno
duhovno pro-ienje. Docnije emo rei nekoliko rei o ree-nju koje Hamva predlae da bi
se izbeglo skliz-nue u evolucioni Qr-sokak. Ali pre nego to to uinimo, pokuaemo da
razmotrimo vezu do sada iznetih Hamvaevih nazora sa problemom tumaenja motiva
preobraaja u Kafkinom delu.
Nikada ranije u knjievnosti i celokupnoj umetnosti sumorna mogunost preobraaja ove-
anstva nije predoena u vidu potresne alegorije. Zloeste prikaze i monstrumi pojavljivali su
se kao ve ostvarena bia, bez svesti o svom eventu-alnom Ijudskom poreklu i predistoriji.
Gospodin Hajd i Frankentajn su naravno izuzeci koje ovom prilikom valja iskljuiti, budui da
su nji-hovi preobraaji plod svesne Ijudske intervencije. ongauer, Bo i ostali predoavaju
nam bizarna stvorenja koja su ve uveliko ostvarila svoj tajni ideal", a takav je sluaj i sa
drugim Kafkinim priama u kojima su pripovedai ivotinje. Smisao preobraaja iz istoimene
prie korenito odudara i od sline teme u Izvetaju za jednu akademiju ", gde se pripoveda o
bivem majmunu to se na voleban nain preobrazio u oveka. Ovo je jedna od retkih
Kafkinih pripovedaka u kojoj bez uobiajene opreznosti moemo tvrditi da smo uoili ironiju u
kolskom smislu te rei.
Metamorfoza se, istina, zajedno s drugim sli-nim temama, pojavljuje uporedo u bajkama
mno-gih naroda. Meu mitskim biima, starac Protej je svakako najupeatljivije olienje
elementarne prasnage preobraavanja. Kad ga, u Odiseji , ogoreni Menelaj zaskoi ne bi
li od njega doz-nao uzroke svojih jada, on se zaredom preobra-ava u lava, zmaja, vepra, u
tekuu vodu i u lis-nato drvo, pre no to biva prisiljen da Ijudskim jezikom odgovori na
Menelajeva pitanja. U srp-skoj narodnoj bajci o Ba-eliku susreemo se sa principom zle
moi, utelovljene u zagonetnoj ptici to se nalazi u srcu lisice koja i sama pose-duje
sposobnost da na sebe uzima raznovrsna oblija. Navedeni primeri zacelo su arhetipske
predstave koje svedoe o izvornom jedinstvu raz-nolikih manifestacija ivota, a tek ivot, ini
se, sazdan od podatnog gradiva, koga dobre i zloudne sile mogu oblikovati prema trenutnom
ishodu njihove meusobne borbe. Ipak, sve ovo samo u naelnom i krajnje uoptenom smislu
moe posluiti kao ilustracija za Hamvaeve i tajnerove uvide.
Spiriiualna higijena
Istina je da ni sluaj opisan u Kafkinoj prii ne odgovara u potpunosti Hamvaevom vienju
ideala prema kome se oveanstvo u tajnosti ravna. Gregor Samsa se, pritisnut stegama mo-
dernih mehanizama za raoveenje, preobra-ava u bezazleno, sterilno bie, nesposobno
da ispolji napadnost, ali bie u kome se sa zaka-njenjem i kao neka vrsta nadoknade ili
posled-nje elje javlja mogunost za uivanje u vredno-tama kreativnog duha. To je jedan
drugaiji, obeshrabreni i pokunjeni irihau, ali irihau koji s nesmanjenom estinom preti da
sahrani ostatke Ijudske stvaralake moi. Ako nehumano ustroj-stvo zajednice izobliava
Ijudsko bie i iscrpljuje ga jednom naroitom vrstom gladi, moglo bi se posumnjati da negde
postoje reditelji takvog sce-narija. U Kafkinoj prii je to ponajpre porodica, koja Samsin
preobraaj na poetku prima kao iragediju, zatim nastoji da ga prikrije, a napos-letku ve i
javno ispoljava elju da se insekt, koji ve odavno nije isto to i njihov Gregor, jednom
zasvagda ukloni iz ivotnog vidokruga. Inenjeri dvadesetovekovnih levijatanskih projekata bili
su. i jo uvek su, isto toliko uviavni, a njihovo likovanje svakako podsea na porodinu idilu
Samsinih iz zavrnice Preobraaja".
Ako razvoj fetusa od zaea do roenja pred-stavlja ontogenetsku sliku dosadanjeg
filogenet-skog razvoja oveanstva, onda je Kafkina pria zapravo neveselo predskazanje
mogueg daljeg smera filogenetskog razvoja. Kafkina pria jeste alegorija, ali Hamvaeva
ideja se nipoto ne sme shvatiti u kategorijama prenesenog znacenja. Ona na nedvosmislen
nain govori o sasvim real-noj opasnosti. Hamva je tu opasnost opisao s pronicljivou
mistinog posveenika, a Kafka ju je nagovestio snagom umetnike uobrazilje. Neprestanim
variranjem teme koja ga je snano opsedala i koje se nastojao osloboditi kroz mnoge svoje
prie, uinio je on da se zapitamo moe li Samsin maler pod izvesnim okolnostima postati
maler celokupnog Ijudskog potomstva.
Za likantropiju, tvrde arobnjaci, ima leka. Da bi se zatitio od Kirkinih vradbina, Odisej je,
kau, morao okusiti estoki koren Allium sativa, iste one biljke koju i dandanji koristimo radi
zatite od neastivih. U srpskoj narodnoj bajci carevi se morao posluiti lukavstvom i silom
da bi onesposobio Ba-elika. elite li izbei isku-enje da na sebe uzmete oblije gavrana,
dovolj-no je kloniti se opskurnog zanata bruhosa. Sme-ran ivot jamano e vas zatititi od
mogunosti da u sledeoj inkarnaciji doivite sudbinu opo-suma. Pa ak i ukoliko ste se
vrsto odluili da ne postanete sukurdov nekakvog irihuaua iz na-rednog milenijuma, pred
vama stoji izvesna mo-gunost izbora. Snaga imaginacije i plemenite umetnike vizije u
mogunosti je da reprogrami-ra na nedostojni tajni ideal. Osim toga, smatra Hamva, da bi
se predupredilo evolucionalno za-starenje, potrebno je zatititi se od delovanja bastarda,
elementara i slinih psihikih bakterija to nagru iz najniih sfera astralnog sveta i prete da
se zaparloe svuda gde vlada duhovna neist i posrnue. Spas je u upranjavanju spiri-tualne
higijene, u negovanju vrlina, u nastojanju da se ostane ovek i da se ne zabludi u napast
mravljeg ili zmijskog greha.
Preostaje nam naposletku da se zapitamo za-to pria o Samsinom preobraaju, kad je ve
takorei bila na vrhu jezika, nije posebno raz-motrena u Tajnom zapisniku". Moderna umet-
nost nije previe oaravala Belu Hamvaa. Mo-da je dovoljan onaj njegov rezignirani iskaz
da je celokupna moderna umetnost samo apoteoza insekta". Udvadesetovekovnim
stremljenjima on nije nazirao fermentaciju nekog novog, plemeni-tijeg Ijudskog ideala. Bio je u
svai sa svojim vre-menom, a ono mu nije ostajalo duno i prisililo ga je da zemaljsko
poslanje proivi incognito.
U svakom sluaju, na zadatak je bio lagan i sastojao se u tome da saobrazimo ono to je
bilo slino i da primetimo ono to je bilo oigledno. Bilo bi naivno rei da su se kockice
mozaika ovim konano sloile, a da je zagonetna parabola naj-zad dobila savreno
obrazloenu racionalnu stranu. Kritiarima preostaje da svejednako trp-Jcaju, u jalovom
nastojanju da vieznanu Kaf-kinu sliku podrede racionalnom jeziku. Na ovim nastojanjem se
uvek iznova svedoi o udnovatoj snazi umetnike tvorevine i o njenom sasvim pre-pornom
ontolokom statusu. Ta snaga po svemu sudei nije od ovoga sveta, od sveta prevlasti
intelekta, ve od sveta u kome e, moda zahva-Ijujui ovekovim viim duhovnim moima,
uko-liko se ne obistine sumorene Hamvaeve slutnje, materijalizacija simbolinih univerzuma
postati vrhunski zanat. Ili, kao to ree anonimni prota-gonist jedne Kafkine prie - kad bi
verno sledio metafore, ovek bi i sam postao metafora i time oje interesovanje za Belu
Hamvaa ja-vilo se povodom nekoliko pojedinosti iz njegovog ivota koje je pomenula njegova
supruga, knjievnica Katalin Kemenj, u razgovoru voenom sa prof. Savom Babiem, kri-
tiarem, prevodiocem i teoretiarem prevoda (Letopis Matice srpske, Novi Sad, jul-avgust,
slobodan od dnevnih muka". Ali prvo treba da ('Praizvorni ivot, Beograd, decembar 1993,
br. sapnemo jednog ostraenog leinara i da vrati- 1, str. 3841; januar 1994, br. 2, str.
87-91) mo u ivot jednog posrnulog gundelja.
Radoslava Bubalo
Bogatstvo i rasko
1993). Privukao mi je panju naslov ovog razgo-vora Robove zbunjuje sloboda". Delovao mi
je apsurdno i zainteresovao me je. itajui taj in-tervju prvi put sam ula za pisca i mislioca
Belu Hamvaa. Razgovor o piscu koga dobro poznaju linosti koje razgovaraju, a koji je meni
sasvim nepoznat, ne bi me posebno zaokupio i postakao da za tekstovima ovoga pisca
ponem da tragam, da Katalin Kemenj nije pomenula nekoliko deta-Ija iz ivota Bele
Hamvaa koji su me, sami po sebi, oduevili, koji su mi nagovestili izuzetnu linost pisca.
Evo nekih od njih:
... bez izuzetka, pisao je rukom. Voleo je masti-Ijave olovke. Ne jednom, bogme, ja sam se
buni-la protiv toga, jer mastiljava olovka, a naroito mastilo koje je on pravio od preostalih
patrljaka, ostavljali su neuklonjive fleke na najneoekivani-jim mestima. 1 danas uvam na
dnu ormana za knjige malene flaice za mastilo u koje je on sipao tenost koju je sam
spravljao. Flaice je nosio u aktntani, ili, kako ju je on zvao, briga-tani, zajedno sa
starinskim perom i draljem u park, u kafanu, ili tamo gde bi ve izabrao svoju radnu sobu.
Dogaalo se da flaicu stavi u ruksak, a odatle bi mastilo kapalo kao onom Petefijevom
upackanom Meeriju...
... oko sedam, pola osam, kada sam se ja budi-la, on vie nije bio kod kue. Lutao je gore po
borovoj umi i, kad bih oko pola devet pripremi-la doruak, on bi stizao, pod pazuhom mu
bele-nica u mapi za pisanje, i skoro je ve zavrio svoj dnevni obol...
... etajui se izmeu vrtova u Sentandreji, natrapali smo na mali hrast, Ijubak, lepog obli-ka,
ali su ga bili napali paraziti. Nije mislio na to da je zemljite tue, zasukao je rukave i oistio
hrasti. Potom smo ga vie puta obilazili...
... Belinom karakteru su organski pripadali zemlja i Ijubav prema bilju. ak u tolikoj meri da je
u Tisapalkonji, meu barakama, ogradio malo pare zemlje i napravio povrtnjak...
... na povratku sa Ista, proveli smo divan dan u ibeniku... Bela mi je kupio od novca koji je
dotle skrivao divan koralni bro. A poklon mi je i zbog toga bio drag jer smo odista bili veoma
siromani i cele godine smo tedeli za putovanje u Dalmaciju...
Znam, ovakve linosti su roeni stvaraoci, kod njih je ivot delo, a delo ivot, a ima li to
udesnije od toga? Krenula sam u traganje za bilo kojim tekstom Bele Hamvaa i, kako to naj-
ee biva: sluaj mi ga je doneo. Neverovatan. I, evo me sada itam Hiperionske eseje.
itam lagano, lagano, red po red - uivam: gutljaj po gutljaj, da due traje. A zatim u
ispoetka.
Ovom piscu biblioteka je i: drvo, cvet, kamenovi Inka, indijanska izatkanica, tubali-ca... ba
onako kao to mu je i radna soba" tamo gde god odabere. I on ita": predmete,
pojave, odnose, vreme... ,,ita slobodno, budno, oseajno, mirno. Uzleti poput arobnja-ka.
pogleda odozgo iroko, spokojno i vedro. Otkriva, tumai, gradi nove svetove. A misao mu
mnogoslrana. Vidi: spolja, iznutra, iza, sa strane, :nad, ispod. Vidi meusobne veze, celinu,
deo -IV. istovremeno. Omoguuje mu to, ne samo gromno obrazovanje, ne samo stvaralaka
doznalost, oseajnost, hrabrost, istrajnost koji-a raspolae, ve i udesna sposobnost da isko-
i iz sebe, iz neposredne stvarnosti i, sasvim
prirodno, poe u susret i stupi u kontakt sa drev-nim silama sveta.
Bela Hamva je i neprekinuto detinjstvo, ou-van smisao i potreba za igrom, nadahnutost is-
tim ivotom. Koje je to bogatstvo! Raskoan je, videete im ponete da ga itate. On se
napros-to useli u oveka, od onih je koje ne naputate kad jednom na njih naiete. Zato znam:
priae-mo, priati o njemu i unapred se silno radujem.
Baka Palanka, 23. 12. 1992.
Sava Babi je roen na Paliu, u znaku vodolije (vodenjak, akvarius).

Milorad Gruji
Sava Babi donosi Belu Hamvaa
O kakvoj je linosti re? Ona koja neprekidno iznuruje sebe zahtevima za nemoguim. To je
izrazit znak volje, iako vaz-duni, uz blizance i vagu. Lako se prepoznaje po jednoj stvari:
neugodan je kad mu je ugroena sloboda. Vredan, radan, marljiv, a nadasve radoznao duh,
njegov je intelekt redovno usmeren renesansno.
Pre nekoliko godina reio je da se u pot-punosti posveti svom prevodilakom i spisatelj-skom
radu. To nam je, kao kulturi, donelo dese-tine novih rukopisa prevoda i danas je moda jedini
prevodilac koji, objavljajui spiskove svo-jih neobjavljenih radova, uspeva da nas postidi. (...)
Kad sam u prolee ove godine preao u Izda-vako preduzee Matice srpske, zatekao sam
rukopis prevoda eseja Bele Hamvaa. Odmah sam ga dao u tampu. Video sam jo jedan
poku-aj Save Babia da uini nemogue. Plemenit pokuaj, razume se. On se upeo iz sve
snage da lansira jednog pisca. I to pisca koji ni u svojoj zemlji nije bio ba objavljivan i poznat.
Preplavio je asopise prevodima rukopisnih dela Bele Hamvaa, a izdavae ponudama.
Uinio je koliko uopte jedan ovek na takvom zadatku moe da uini: Bela Hamva danas,
kod nas, izaziva stvarno zanimanje, naprosto je ,,u modi . A Bela Hamva ak nije ni iv da
mu u tom stranom poslu, nemoguem, u tom poslu lansi-ranja pisca, pomogne. Da da neki
intervju, da se pojavi na televiziji, da pozove prijatelje, i slino. Sav interes za Belu Hamvaa
kod nas doao je iz angamana Save Babia.
Sava Babi je ravnoduan spram sebe sama. Kao i veina vodolija, praen je izvesnom vedri-
nom, sposobnou altruizma, drutvene privre-nosti, prijateljstva, iako je njegovo shvatanje
pri-jateljstva sigurno ekskluzivno. Kao, uostalom, i njegovo shvatanje slobode. Sklon je
oduevljava-nju, ali i hladnoj analizi. Ima razvijenu intuiciju. Prilagodljiv je i tolerantan. esto
je u urbi i uprkos svem trudu teko se organizuje. Na tom planu sva se njegova linost upinje
da pobedi oseaj krivice koji mu stvara neispunjavanje obaveza. Ima preosetljive nerve, ne
podnosi stro-gost. U stanju je praktino da ostvari sve to hoe, ili skoro sve. Skladna linost,
ozbiljna, s mnogobrojnim intelektualnim interesima. (...)
Novi Sad, 21. decembar 1993.
vako kome itanje znai neto vie od samog informisanja, dakle ako se radi o svojevrsnoj
mistici itanja, moe se ili se pak vremenom usuuje da odlui,

odluiti,
Slobodan Ili
Bela Hamva ili neodoljivost
- sa kojim e tekstom ostati nasamo, licem u lice, kojem e se, nakon svih ostalih, ponovo
vratiti.
Mome prijatelju Itvanu Koncu to je - Tal-mud, Novici Tadiu to je - Beket, a, recimo, Bor-
hesu - Don Kihot. Nabokov ve ne izdvaja ni jed-no posebno. Guna o mnogima, ali se ne
izja-njava. Postoje i oni kojima je to danas Karver, sutra Pinon, a kroz koji dan neko ko tek
stvara jezu to treba da se javi pri itanju, razlivajui se po itavim leima. Svejedno, kako
god bilo, ita se. Stoga se moe rei da mnogi zavravaju u sta-dijumu prepoznavanja, neto
manji broj dospeva do izdvajanja (zapoinje proizvodnju sopstvenog teksta), dok se retko ko
uspeva usuditi. A usudili su se: Heraklit, Ekhart, Beme, Nie, Hamva. Rekoh, Hamva. Da.
Ili neodoljivost. Samo to. Aneoska protivrenost. Najposle, onakav kakav je, izgleda, sam
ivot. Umeati se u njega, pred-log je nad predlozima. Meutim, za palog oveka on zvui
krajnje neoveno. Boravei u srcu stvari, Hamva otkriva jednu spektakularnu sla-bost
dananjeg oveka, jednu nesumnjivu odsut-nost ivota celokupne dananje civilizacije, ne iz-
uzimajui ni prethodne.
Neto se desilo, ovek je onemoao, zatraio pomo, ako je pao, da se pridigne. Zatim je
uoio da pomo i nije tako loa. Poeo je bespravno da se oslanja na nju. Prestao je da mari
za bilo im drugim sem za njom. Potom je pomou mno-gostrukih pomoi svoju
velianstvenost prestao da trai u oima sebe samog, te mu je tako korumpiranom preostalo
jedino da svoj sjaj vreba u oima drugih.
Ali ono to se svednako potvruje jeste da je veina oduvek pobeivala, nasuprot manjini koja
je znala. Da li je preterano ako se kae da je jedan od poslednjih trijumfa - ivua smrt. Smrt
koja hoda. Nova normalnost. Razlozi? Razlozi?! Ne znam, verujem da u i dalje itati, ali
Hamva je ve dovoljan. Za sledei i sledei vek.
Kada otvorim Hiperionske eseje, proitam po jednu reenici a onda spremim ruak. etam.
Druim se s prijateljima. Vodim Ijubav s devoj-kom.. Poneto zapiem. Odsluam, na primer,
Nanu Vaskonselosa. Sutra je to ve drugaije ili moda isto, ne mari. Ali proitam po jednu
ree-nicu. Za Hamvaa mora biti vremena. Kako? Nasumice a sa sigurnou. Onako kako se
itaju Budine propovedi, Laoce, Vitgentajnov traktat. Bilo koji pasus, bilo koja reenica. Tako
bih i ja voleo da piem, bez propusta. ivotonosno. Hlebno. Neodoljivo kao hleb. Kad sam
ve kod hleba, volim da ga mesim, da jedem svaiji i svakakav. Bez odbijanja. Jer ako ni u
emu dru-gom, barem je u njemu malkice Ijubavi. Jesti Iju-bav iz Ijubavi. Sagoreo, goreti kao
ugalj.
Na trenutak poelim da se odmorim, da po-tvrdim kako sam ipak srean, i dalje sposoban za
pla, za davanje, za primanje. Otvoriti se i iz-drati, to mi Hamva neprestano govori. esto
sebi ponavljam: jedino si na sigurnom ako ti je teko. Ali to jo nije ivot. Ne. On je samo
onda kada se povodi za njega iscrpe a vedrina se zadri na licu i s njom krene u zrelost, u
roenje, ispunjene praznine.
A sad, gde je njegova kola, nastavljai, idolopoklonici - nema ih, ali e ih svakako biti. Zvui
koliko prijatno toliko odvratno. No, Ham-va nije brinuo o tome. Nije vie bilo potrebe. Samo
je obavljao svoje zadatke dana. Prestva-rivao se. Sam ili uglavnom sam. Razumeo nera-
zumljivo. Sasvim po strani, a usred svega.
Istonjakom duhu dodao je - riljanje, vino-grad, vonjake; evropskom - koncentrisanost duha,
paradoks, paraloginost. Besmislen, zali-vao je cvee da bi mu ono uzvratilo smislom.
Strahovi, brige, sumnje nastaju tamo gde nedos-taje poetak, vera. A vera je put u kojem se
ufo--taju realitet ivota i iluzija. Beskonano bie u svojoj konanosti. Kada se to doivi ne
samo intelektualno, ve i u unutranjem iskustvu svesti, ne preostaje nita drugo no da se
pronae svoja igra, igra visokog kvaliteta i visoke odgovornos-ti, barem malo nalik
Hamvaevoj.

ojavu dela Bele Hamvaa, tu duhovnu i stvaralaku hridinu, doivljavam kao fantastino
otkrie novog ostrva ili gleera, kontinenta ili planete, kao otkrie koje je zasijalo i bljesnulo na
ravnom i ispranjenom obzorju evropske kulture. Grozim se pomisli da je iuko moglo da se
desi da do ovog pronalaska uopte ne doe, i drhtim od oduevljenja i straha pred
svedoanstvom da je Hamva imao ..pripremljene grae za petsto godina rada"! Mi jo uvek
dobijamo Hamvaa u znalaki i precizno udreenim dozama i po uputstvima Save Babia.
Ostaje nam da strpljivo saekamo Babieve pre-vode i izlazak iz tajnpe velikih Hamvaevih
romana.
Milenko Paji
Novi ledeni breg
itajui Hiperionske eseje Bele Hamvaa i iekujui prevode njegovih
romana
Divno je saznanje da Hamvaevo delo defini-tivno postoji i da e uskoro, prvo kao svetlo, a
onda i kao glas i slovo stii do nas. Pomiljam da osim ARHIPELAGA HAMVA, verovatno
posto-je i druga slina ili bar znaajna ostrva i pla-nete koje tek treba otkriti (a slutimo ih!),
koji e izroniti iz magle i iz senke postkomunistikih drutava na istoku Evrope i na kraju XX
veka. Taj fenomen - promena, zamena, smena vrednosti -dramatian je i neizvestan kao
svaka duhovna kataklizma, a sadri u sebi rastakanje, propast i potonue lanih i vetakih
kvaliteta (ideolokih, filozofskih, sociolokih, umetnikih, knjievnih), otapanje kartonskih
hridina i skalamerija od palidrvaca (da ih sada ne imenujemo, mada su njihova imena sasvim
znana, a spisak bi bio obi-man). Na ispranjenim i opustelim poljanama doivljavamo
porinue, lansiranje i izranjanje novih, pravih, kreativnih ledenih bregova, novih ostrva i
planeta - od kojih je, dakle, Arhipelag Hamva tek prvi, ali ne i jedini sreni dogaaj.
rojekat vredan svake hvale: predstaviti naem itaocu esenciju raznolikih civi-lizacija koje ga
mogu, iz najraznorod-nijih razloga, posebno interesovati. A da to ne bude tura
enciklopedijska kompilacija ili puki bedeker. Uz to, da se izbegne samoreklamerska
prezentacija ili gorkosatirino tivo. Jer, za sve to daje materijala jedna dugoveka,
razbokorena civilizacija kao ro je maarska, koja sebe rado promilja i posmatra kroz
okulare nacionalne samosvesti. I danas to ini visprenije nego drugi narodi. Takvi autoportreti
su, naravno, zanimlji-viji sunarodnicima dok inoplemenici imaju dru-gaije zahteve. Pa i
drugaiju vizuru. Kome po-veriti kiicu za skicu, naeg, susedskog, vienja?

Draginja Ramadanski
Advokatura bez kvazinaunih stereotipa
Maarsha civilizacija, Sava Babi, Centar za geopoetiku, Beograd,
1996, str. 135
Izbor je pao na osvedoenog prijatelja i po-tovaoca maarske kulture, koji je veliki deo svog
radnog veka posvetio upravo obaranju taraba izmeu dvaju kulturnih prostora. Univerzitet-
skom profesoru, nosiocu emancipovanog, duho-vitog, staloenog, tek-tek docirajueg stila - i
napose istaknutom prevodiocu sa maarskog jezika - Savi Babiu. On istoriju zasigurno ne
posmatra kao smenu sumnjivih mirova sklapanih na tetu jednih ili drugih. Smena dravnika
za njega je smena manje ili vie matovitih indivi-dualnosti, otprilike kao smena pisaca. U
njego-voj emi markantnih inilaca kulture svima nam je prijatno, kao u nekom kultivisanom
vrtu. Nema deprimirajuih, civilizacijski kompromitovanih rukavaca, nema zakorovljenih
budaka. Reljef koji nam nudi blago je uznjihani reljef dobro-susedstva, zaravnjen i pokloniki
blagorek, ni i-Ijaka ni provalija. Fascinacija delom Bele Hamvaa je jedini ekspresivni
izuzetak: tu se ne tede komplimenti. U svojoj eventualnoj samood-brani, da je potrebe, autor
bi se mogao braniti konstatacijom: emocionalne veze najdue traju. Recimo na kraju sasvim
nedvosmisleno - izbor izdavaa je pun pogodak. Enciklopedijska neut-ralnost bi nas brzo
zasitila, dok nas ritam ovog darovanja informacijama zadovoljava. Tenden-ciozna suoavanja
stvarnosnih fakata, kao i nji-hovih ne manje realnih odraza u istoriografiji i politikologiji kao i
glomazna bibliografska apa-ratura - nisu neophodni za sliku o jednoj civi-lizaciji. Esejistika
kompozicija i blago metafori-ziranje na nivou naslovljavanja poglavlja, uz neke skoro
muzikalne refrenske tvrdnje (holisti-ka koncepcija smisla puta, konjiki skok, orijent -
okcident"), dokaz su i ovog puta da je mogue voleti i negovati Ijubav - za jedan narod u
obliju. A pri tome ga dobro poznavati.

Ilustracije u ovom broju
Na omotu: Skulptura Antala Kovaa Crte b. z. 1. str.
Portret Bele Hamvaa - crte Judite M. Kemenj 2. str. \ Kineska skulptura 4. str.
Kineska skulptura 5. str.
Kineska keramika 12. str.
Crte Karolja Koa 15. str.
Andra Hana: Don Kihot & Sano Panza 19. str. Ruevina Inka 23. str.
Maske Antala Kovaa 32. str.
Asteka skulptura 38. str.
Indijanska skulptura 42. str.
Skulptura Antala Kovaa 43. str.
Kupola Gaudija 48. str.
Crte Milivoja Nikolajevia 52. str.
Tihamer Dobo: Kornjaa 57. str.
| Manastir na Svetoj Gori 62. str.
Tihamer Dobo: Tisin cvet 64. str.
H. Tohaku: Jele 67. str.
ontvari: Balbek (detalj) 70. str.
Tihamer Dobo: Drvo 77. str.
Menjhert Tot: Pramajka 80. str.
Egipatska skulptura 83. str.
ORBIS asopis za knjievnost, umetnost i kulturu. Izlazi etiri puta godinje. Kanjia, god. II, broj 2, leto 1997. Izdava: Umetnika
radionica Kanjiki krug" Kanjia.
UREDNITVO: Ljubomir uki (odgovomi urednik), Gabor Turi (glavni urednik), Zoltan Bikei, Milorad Mitrovi (sekretar
urednitva), dr Imre Pato, Zoltan Klamar. Kompjutersku obradu vri redakcija. tampa: Grafika radnja Logos" Totovo Selo.
Distribucija: FORUM-PLASMAN" Novi Sad.
Rukopise slati na adresu: Umetnika radionica Kanjiki krug", M. Tita 32. 24420 Kanjia.
Rukopisi, ilustracije, fotografije i stripovi se ne vraaju. Objavljeni radovi se ne honoriu.
asopis ORBIS je registrovan kod Ministarstva za informacije Rep. Srbije, pod br. 2176 od 28.05.1996. g.
Banja Kanjia lEaom^m tlaDimipffiipflijai Fotografika ] KBmSfi&ai IDIJD Potiski vodovodi
IIIaDLPgCD ZMP Sloga L&aomjjfi&ao Delta Banka AiDD EtedDgLPaodl EPjJ LKaoinSflfiaa
Mlin Kanjia LKfflmJfl^a'i

You might also like