Kastav

ISSN 1331-2898
D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

Zbornik Kastavtine X., 2002.
Darinko MUNI
KASTAV
KASTAV
OD NAJSTARIJIH VREMENA
DO SUVREMENIH DANA
ZBORNIK KASTAVTINE
1
X.
KASTAV, 2002.
ZBORNIK KASTAVTINE
Knjiga X., Kastav 2002.
Izdava:
Grad Kastav
Uredniki odbor:
Milivoj JELOVICA
Mirela KRIKI-MARCAN, prof.
mr. sc. Branko KUKURIN
Ivica LUKANOVI
mr. sc. Darinko MUNI
Glavni urednik:
mr. sc. Darinko MUNI
Tajnica Urednikog odbora:
Mirela KRIKI-MARCAN, prof.
Lektura:
Sanja HOLJEVAC, prof.
Korektura:
Ljubomir PETROVI, prof.
Priprema:
WELT, Rijeka
Tiskara:
GEOTISAK, Delnice
Copyright: Grad Kastav
Naklada:
1000 primjeraka
ISSN 1331-2898
Darinko MUNI
KASTAV
OD NAJSTARIJIH VREMENA
DO SUVREMENIH DANA
ZBORNIK KASTAVTINE
X.
Kastav, 2002.

ZBORNIK KASTAVTINE
Knjiga X., Kastav 2002.
Izdava:
Grad Kastav
Za izdavaa:
Sonja BROZOVI-CUCULI, dipl. oecc.
Fotografije:
mr. sc. Branko KUKURIN
Za ilustraciju knjige koriteni su slikovni prilozi dobrotom
Milivoja Jelovice, dr. sc. Vesne Muni, Drage Piliperovia, ing. arh.,
autora monografije i iz Muzejske zbirke Kastavtine
Klasifikacija:
Sveuilina knjinica Rijeka
Kastav, lipnja 2002.

4

Uvodno slovo
UVODNO SLOVO
Kastavci su vrijedni ljudi.

Dokazali su to nai predci: od zapisa knjiga, pa do vrijednih ruku djela
naih klesara, tiljara, bavara ili pak kotlara.
Zapisi na papiru, likovnim platnima, kamenu, eljezu ili drvu svjedoe o
postojanju i stvaralakoj snazi ljudi Kastavtine.
I dananje se generacije Kastavaca mogu podiiti ustrajnim radom, a
posebno na izdavanju Zbornika Kastavtine, pa se tako jubilarni deseti broj
nalazi u Vaim rukama.
Dva su broja Zbornika Kastavtine izala u doba postojanja Mjesne
zajednice Kastav, koja je bila u sastavu bive Opine Rijeka, dok je osam
knjiga Zbornika izdano u sastavu novoosnovane Opine, odnosno Grada
Kastva.
Od 1995. godine naa mlada lokalna samouprava redovito svake godine
daruje svojim itateljima po jednu knjigu Zbornika, predstavljajui ga javnosti
za Dan Grada Kastva - 6. lipnja.
elja je i cilj ovako intenzivnoga izdavatva Grada Kastva oteti zaboravu
linosti i dogaaje Kastavtine, jer je naa prebogata batina zavrijedila da
bude zapisana rijeju i slikom, za generacije koje e tek doi.
U nekima od zadnjih knjiga zapisujemo dogaaje koji su oivjeli ovaj na
mali, povijeu obavijen gradi, koji pomalo izrasta u Gradinu (ma a Grad,
Gradina!).
Ovu knjigu Zbornika Kastavtine posveujemo onim itateljima koji se ele
na jedan popularan, ne previe zahtjevan nain upoznati s povijeu Grada na
raskriju putova, s priom o nastanku Grada, o prilikama u kojima se razvijao
i kakav je on danas.
Zanimljivu priu o Kastvu ispriao je aktualni urednik Zbornika mr.
DARINKO MUNI, a poetske fotografije mr. BRANKA KUKURINA zasigurno
e privui panju.
5

Na kraju, veliko hvala drugomu po redu uredniku Zbornika Kastavtine mr.

Darinku Muniu, ijom je ustrajnou i marom osam knjiga Zbornika
Kastavtine ugledalo svjetlo dana, uz financijsku pomo Grada Kastva.
I ubudue elim da za svaki roendan Grada Kastva njegovi graani dobiju
na dar po jednu knjigu Zbornika Kastavtine!
Gradonaelnica:
Sonja Brozovi-Cuculi, dipl. oecc.
U Kastvu, 6. lipnja 2002.

Predgovor
PREDGOVOR
Prije dvadeset i etiri godine, 1978. izala je iz tiska prva knjiga Zbornika
Kastavtine. Kao i u svim zbornicima i urednitvo kastavskoga imalo je velike
ambicije to se pokazalo prikupljenim materijalom koji je tiskan na punih 500
stranica. Zbornik je imao zadau postupno prikazati osebujnu prolost Kastva
i Kastavtine, podruja na stoljetnoj razmei politika, kultura i gospodarstva,
to se ponajprije oitovalo kroz susret kopnenih i pomorskih putova.
Urednitvo na elu sa eljkom Grpcem nastojalo je raznolikim sadrajima
dodirnuti sve toke kastavske prolosti, to je naravno bio opi cilj Zbornika
koji je tek trebalo dostii. Naalost, iz objektivnih ili subjektivnih razloga, to
ovoga asa nije toliko znaajno, druga je knjiga objavljena 1981. godine, a
onda je Zbornik prestao s izlaenjem.
Iako su uinjeni pokuaji izdavanja tree knjige Zbornika, za koju je vei
dio grae bio prikupljen, njegovo se objavljivanje oduilo sve do 1995. godine.
Jedan od razloga bio je ondanji nain financiranja izdavake djelatnosti koja
je ovisila o slabanim financijskim sredstvima mjesnih zajednica Kastavtine. S
druge pak strane, Zajednica opina Rijeka nije imala dovoljno sredstava za
raznoliku i opsenu izdavaku djelatnost na svome velikom podruju.
Ni nepune dvije godine nakon stvaranja i priznavanja samostalne i
nezavisne Republike Hrvatske, godine 1993. stvorene su nove samostalne
samoupravne jedinice - upanije, opine i gradovi - koje e same raspolagati
svojim prihodima. To je omoguilo novi zamah u drutveno-kulturnim
djelatnostima pa tako i u izdavakoj djelatnosti. Naravno, ne smije se smetnuti
s uma da je pri tome bilo od posebnoga znaaja razumijevanje, volja i htijenje
vrhovnih dunosnika kastavske opine da se nastavi posao oko Zbornika.
U jesen 1994. formirano je novo urednitvo, a autor ovih redaka imenovan
je glavnim urednikom Zbornika. U suradnji s tajnikom Zbornika, mr. sc.
Brankom Kukurinom, prionuli smo na posao i uredili ranije prikupljenu grau
o kulturno-drutvenome ivotu i amaterizmu Kastavtine. Tomu smo pridodali
jo nekoliko rubrika i zaokruili sadraj zbornika. Dogovoreno je da se zbornik
objavi na Dan Opine Kastav 1995., to je i uinjeno. Tako je nastavljeno
7

izdavanje Zbornika. Od tada do danas svake je godine objavljena po jedna

knjiga Zbornika pa je zahvaljujui tome danas pred nama njegov deseti broj.
Tijekom proteklih godina nastavljeno je s objavljivanjem znanstvenih i
strunih lanaka te osvrta, prikaza i biljeaka. U Zborniku Kastavtine svoje je
lanke objavilo niz eminentnih znanstvenih i strunih djelatnika. Veina radova
govori o prolosti Kastva, a jedino smo posljednji blok zbornika posvetili
suvremenim dogaanjima u nastojanju da njihovim sadrajima ostavimo trag
vremena sadanjega u buduemu. Na taj smo nain, nadamo se, stvorili
preduvjete za sintetiziranje odreenih povijesnih problema, odnosno za
praenje kronologije suvremenih dogaanja u kulturi.
Danas je pred nama deseta knjiga Zbornika, koja nije uobiajen zbornik
radova. Rije je o monografiji kastavske povijesti, pisanoj na popularan nain
kako bi se zanimljiva i sadrajima prebogata povijest pribliila to veem krugu
itatelja. Uinjeno je to na zamolbu mnogih Kastavaca koji su svoju prolost
eljeli proitati jednostavno, bez biljeaka i dodatnih povijesnih rasprava.
Ustupak uinjen irokom itateljskom krugu namjeran je jer se opravdano
pretpostavlja da e i na taj nain knjiga ispuniti svoju zadau - upoznati Kastavce svih uzrasta, njihove prijatelje i ljubitelje cjelokupne hrvatske batine s
nadasve zanimljivom povijeu naega kraja.
Prihvaajui takav pristup, svaki se autor uvijek susree s mnogobrojnim
problemima. Prije svega, potrebno je uskladiti nain pisanja i odabira sadraja,
uiniti ih dostupnima, a ono to se u znanstvenom tekstu potvruje i obrazlae
znanstvenim aparatom, ovdje treba objasniti kratko i jednostavno, pri emu
valja voditi rauna da se ne smije i ne moe podilaziti itateljima. S druge pak
strane, pojedine zanimljive detalje nastojali smo prepriati tako da i u
nedostatku teoretiziranja itatelj uspjeno doivi snagu i svjetonazor kastavskoga vremena prolog.
Kod pisanja ovakve, opsegom omeene monografije postavlja se uvijek
pitanje opsenosti sadraja, odnosno razmjernosti teksta pojedinih poglavlja,
jer tekst mora zraiti protonou dogaanja i zbivanja, razjanjavati znaenje
pojedinih linosti i njihova povijesnoga doprinosa. To je vrlo zahtjevna
odrednica, jer nerijetko se odreeni dogaaji nadovezuju i seu duboko kroz
nekoliko desetljea, pa ih je teko prikazati neprekinuto zanemarujui pri
tome slina dogaanja ili povijesne fenomene. Zbog toga je trebalo pronai
model iznoenja povijesnih pitanja i problema u suvislome protoku vremena.
Ipak, ponekad se moralo nabrojiti slina ili istovjetna, poput prikaza osnivanja
kola, osnivanja razliitih drutava ili ivotnoga puta kastavskih uglednika. Sve
to uinjeno je u dobroj namjeri da se bogata povijesna batina Kastva i
Kastavtine itatelju uini pristupanijom.
Pratei protok kastavskoga vremena prologa, itatelj e uoiti jo jednu
znaajnu injenicu: Kastavska se opina tijekom stoljea postupno smanjuje,
8

da bi na kraju poprimila dananji oblik. Njezino sueno podruje vie ne

dotie obale Kvarnerskoga zaljeva, a na nekadanjem podruju Kastavske
opine niklo je nekoliko novih upravno-administrativnih jedinica.
Zbog toga se i praenje povijesnog razvoja postupno suava ovisno o
teritoriju koji pripada Kastavskoj opini, tj. danas Gradu Kastvu. Naposljetku,
trebalo je voditi rauna i o dosadanjim radovima o kastavskoj povijesti, pri
emu uvijek ostajemo uskraeni za tumaenje naih suvremenih dana. No to
je uobiajeno, jer u principu povjesniari se ne bave najsuvremenijom
tematikom budui da nemaju pristup izvornim dokumentima. Zato se prikaz
najsuvremenijih dana zasniva vie-manje na dnevnome tisku i ostalim
medijima, koji nisu dovoljno pouzdani povijesni izvori. Zbog toga to je
razdoblje prikazano vrlo saeto.
Nadam se da e povijest Kastva od najstarijih vremena do danas imati svoje
itatelje koji e na stranicama ove knjige pronai niz zanimljivih podataka i
injenica. Isto tako, nadam se da e popularna povijest Kastva i Kastavtine
biti poticaj mladim ljudima u novim istraivanjima kastavske povijesti, jer
otkrie svakoga skrivenoga podatka mogunost je novoga tumaenja pojedinoga povijesnoga razdoblja, dogaaja ili zbivanja, kao i rasvjetljavanje
djelatnosti pojedinih povijesnih linosti.
Zahvaljujem svima koji su mi na bilo koji nain pomogli u izradi ove knjige.
U Rijeci, 19. svibnja 2002.
mr. sc. Darinko Muni

Kastav
Podruje Grada
Kastva i Primorskogoranske upanije
(prema D. Muni
et al., upanija
primorsko-goranska,
1996.)
10

Uvod
UVOD
Kastavska je povijest toliko osebujna da sa svakim otkriem novoga

povijesnoga izvora dolazimo do mogunosti novoga iitavanja povijesti
Kastavtine. Svaki novi prilog, svaki novi lanak, svaka knjiga novi je doprinos
bogatstvu kastavske povijesti pa valja pretpostaviti da e se novim istraivanjima pred naim i oima buduih narataja razotkriti jo niz zanimljivih i
vrijednih odrednica kastavske povijesti.
GRAD KASTAV
Grad Kastav jedna je od najstarijih upravno-administrativnih jedinica
Primorsko-goranske upanije, ali i Republike Hrvatske. U gotovo neprekinutome povijesnom kontinuitetu ta upravno-teritorijalna jedinica traje od sredine
XII. st. do naih dana, uz iznimku razdoblja nakon Drugoga svjetskoga rata do
1993. godine.
Grad je Kastav svoju samoupravu ponovno dobio nakon to je 1991. godine
uspostavljena samostalna i suverena Republika Hrvatska, ija je neovisnost
proglaena 8. listopada, te nakon to je poetkom 1992. Hrvatska i meunarodno priznata od veine svjetskih zemalja. Uspostava je nove dravne vlasti
dovela do stvaranja novoga politiko-administrativnoga ustroja u cijeloj dravi.
U skladu s time formirane su upanije i manje samoupravne jedinice: gradovi
i opine. Tako se ve u proljee 1993. godine, nakon lokalnih izbora, ustrojila
i Opina Kastav.
Opina Kastav zapoela je s radom 15. travnja 1993., kada je na temelju
rezultata demokratskih izbora konstituirano Opinsko vijee od 16 vjenika.
Prvo su Opinsko vijee inili: Branko Antuli, Anton Biro, Rajko Blei, Sonja
Brozovi-Cuculi, Sran Brni, mr. sc. Josip Butkovi, Ilona Eren, Ivan Grce,
Grgo Krajina, mr. sc. Branko-Jani Kukurin, Ivica Lukanovi, Zdenko Marot,
Miroslav Padovan, Ante Rani, Ivica Rubea i Draen Srdo (koji nije
prisustvovao konstituirajuoj sjednici). Za prvoga je predsjednika Opinskoga
vijea izabran mr. sc. Branko-Jani Kukurin, a za potpredsjednike Sran Brni
11

i mr. sc. Josip Butkovi. Na toj prvoj konstituirajuoj sjednici izabrane su jo

Komisija za izbor i imenovanja te Komisija za Statut i poslovnik. Opinsko je
vijee jednoglasno izabralo i prvu i drugu komisiju. U Komisiju za izbor i
imenovanja izabrani su Ivica Rubea kao predsjednik Komisije, Branko
Antuli, Rajko Blei, Grgo Krajina i Ivica Lukanovi, a u Komisiju za Statut
i poslovnik Jasna Turak kao predsjednica Komisije, Ivan Grce, Dejan Rei,
Rajko Toli i Velimir Tuhtan.
U skladu sa Zakonom o lokalnoj upravi i samoupravi Republike Hrvatske,
istoga je dana obavljen i izbor naelnika Opine. Na prijedlog Ivice Rubee,
predsjednika Komisije za izbor i imenovanja, Vijee je bez rasprave veinom
glasova (uz jedan suzdran) za naelnicu Opine Kastav izabralo gu Sonju
Brozovi-Cuculi, dipl. oecc. Sonja Brozovi-Cuculi postala je tako prva ena
na poloaju naelnika kastavske komune. Posljednjom su tokom dnevnoga
reda izabrani vijenici Opine Kastav koji e prisustvovati zakljuivanju braka.
Bili su to: Branko Antuli, Grgo Krajina, Branko-Jani Kukurin i Miroslav
Padovan.
Izbor lanova Poglavarstva Opine Kastav obavljen je na 2. sjednici
Opinskoga vijea 11. svibnja 1993. U Poglavarstvo su izabrani: naelnica
Opine Sonja Brozovi-Cuculi za predsjednicu Poglavarstva, te lanovi: Milan
Durakovi, koji je preuzeo resor gospodarstva i razvoja, Ivica Lukanovi za
resor kulture, Dragan Frlan za resor komunalnoga razvoja i Vazmoslav Bai
za resor kolstva i fizike kulture. Predsjednica je Poglavarstva ujedno
zaduena i za obavljanje poslova iz oblasti financija. Kastavsko je Poglavarstvo
upotpunjeno na 3. sjednici Opinskoga vijea kastavske opine. Tada su
vijenici u okviru 3. toke dnevnoga reda, na temelju prijedloga kojega je
obrazloila Sonja Brozovi-Cuculi, u Poglavarstvo Opine izabrali dr. Biserku
Baa. Ga B. Baa bila je zaduena za obnaanje poslova u resoru zdravstva,
socijalne skrbi i predkolskoga odgoja.
etiri godine kasnije, Sabor je Republike Hrvatske, potujui dugostoljetnu
tradiciju grada Kastva kao sredita Kastavtine, Opinu Kastav preimenovao u
Grad Kastav. Novi status grada objavljen je u Narodnim novinama, br. 10. od
31. sijenja 1997., a Odluka o preimenovanju stupila je na snagu osam dana
nakon objave, tj. 7. veljae 1997. Naziv Grad Kastav slubeno je u uporabi od
7. svibnja 1997., kada je odrana konstituirajua sjednica Gradskoga vijea
Grada Kastva.
KASTAVSKA KOMUNA I NJEZINI NASLJEDNICI
Opina Kastav - sada Grad Kastav, ustvari je jedna od osam obnovljenih ili
novih lokalnih samoupravnih jedinica, koja je zajedno s Gradom Rijekom
proizala iz bive Opine Rijeka. Sa svojih 11,40 etvornih km, to je 0,32%
12

kopnene povrine ili 0,14% ukupne povrine upanije, Grad Kastav jedna je
od najmanjih, od ukupno 35, lokalnih samoupravnih jedinica Primorskogoranske upanije (prvotno: upanije primorsko-goranske).
Tloris Kastva: 1. Plato sa crkvom Sv. Jelene, 2. Zvonik, 3. Ulazna vrata, 4.

Gradska loa, 5. Crkva Sv. Trojice (O. Maga, Prilog verifikaciji urbanog
identiteta liburnijskih medijevalnih aglomeracija, Rijeka, 1991.)
Meutim, Grad Kastav jedna je od najstarijih samoupravnih jedinica na
podruju rijekoga prstena. Dapae, jedan dio dananjih opina i gradova u
rijekome prstenu nekada su bili dio velike Kastavske komune, a potom i
Kastavske gospotije ili kapetanije. Kastavska je komuna, naime, stoljeima
obuhvaala podruje cijele Kastavtine od Voloskoga i Opatije na zapadu, od
13

kuda se njeno podruje prolazei prema sjeveru podno Veprinca protezalo

preko Kastavske ume na sjeverozapad - ukljuujui neko vrijeme, u drugoj
polovici XIX. st., pod svoju upravu pridruene opine Brgud, Klanu, Lisac,
kalnicu i Studenu na sjeveru. Sa sjevera se podruje ove komune Kastavskom
zaravni, odnosno Halubjem protezalo prema istoku sputajui se do desne
obale toka Rjeine, gdje je Kastav graniio s Grobnikom gospotijom. Granica
se nekadanje velike Kastavske komune nastavljala junim tokom Rjeine
gotovo na zidinama grada Rijeke, da bi zatim tekla prema jugozapadu
dananjim rijekim gradskim etvrtima, tj. dijelom Kozale, Drenove, kurinja,
Turnia, Krnjeva, odnosno Plasa, od kuda se sputala na morsku obalu kod
izvora zvanoga Na Recicah. Granica se dalje morskom obalom nastavljala te
prema sjeverozapadu povijala danas urbaniziranim Brgudima, prostorom
Brodogradilita 3. maj te preko Kantride i Preluka dolazila do Voloskoga i
opatijske Slatine, gdje se zatvarao granini krug teritorija Kastavske komune.
U vrijeme kada je Kastav bio gospotija odnosno kapetanija, pod njegovu su
nadlenost potpadali kateli Veprinac i Moenice, iako su oni imali zasebni
komunalni poloaj. Premda su nekada Volosko i Preluk bile luke Kastavske
komune, Grad Kastav danas nema izlaza na more, a njegova je juna granica
od morske obale udaljena izmeu 800 i 1000 metara. Naime, jo je od prve
polovice XV. st. grad Rijeka svojatao ulov tuna u Preluku, a zatim se postupno
preko podruja Brguda irio prema zapadu. Danas obalni prostor Grada Rijeke
zavrava na Preluku, gdje zapoinje podruje Grada Opatije.
Prema tome, s obzirom na dananje stanje, razvidno je da se iz korpusa
nekadanje velike Kastavske komune, zahvaljujui gospodarskomu i politikomu razvoju, tijekom vremena izdvojilo nekoliko upravno-administrativnih
cjelina. Nekadanji veliki istoni dio te komune, od sredine XV. st. poznat pod
imenom Calubie/Halubie = Halubje, danas, ustvari od 15. IV. 1993.., ini
Opinu Vikovo. irei svoj urbani prostor, Grad Rijeka je postupno obuhvatio
jugoistona, juna i jugozapadna naselja nekadanje Kastavske komune i
morsku obalu. Urbani se pak prostor Rijeke posljednjih desetljea prologa
stoljea preko Diraja, Martinkovca, Srdoa proirio prema sjeverozapadu sve
do Brestovica, gotovo nadomak Kastvu. U najnovije se vrijeme zapadno od
Kastva izdvojila Opina Matulji, koja je smjetena u udolini to spaja Kastavsku
zaravan i iariju s Ukom. Jo ranije, tijekom XIX. st. Volosko je postalo
zasebno upravno podruje, da bi poetkom prologa XX. st. njegovu ulogu
preuzela Opatija.
IME GRADA
O podrijetlu imena Kastav nekoliko je tumaenja. Neki smatraju da njegovo
ime potjee od rijei Kast to na keltskome jeziku znai stijena. Velika bijela
stijena iz daljine doima se istom, pa nije iskljueno da se utvrda na njoj mogla
14

nazvati castua, rijeju koja dolazi od latinskoga pridjeva castus = ist. Dakako,
u prenesenome znaenju. Neki ime mjesta na breuljku visokome 377 m n/m,
s kojega je mogue nadgledati cijelo podruje Kvarnerskoga zaljeva, izvode iz
rijei Casten to bi trebalo znaiti tabor, isto kao i lat. rije castra. Postoji i
miljenje da ime Kastav dolazi od lat. rijei gastaldus, castaldus = upravitelj
(dobara), to je manje vjerojatno. J. W. Valvasor je bio miljenja da ime grada
dolazi od njemake, rijei Kastanie (kojoj je slina i tal. rije castagno), iz ega
onda Valvasor izvodi njegovo njemako ime - Khestau. Valvasor je to
povezivao s mnogo stabala kestena, kojih danas tamo nema, a teko je
vjerovati da su oni tijekom stoljea nestali. Moda je J. W. Valvasor govorei
o kestenicima imao predodbu Lovrana i Lovrantine, gdje su se stabla kestena
sauvala do danas, pa je to prenio na tumaenje imena grada Kastav. Jer da
su kestenici nekada davno doista postojali oko i u Kastvu, oni bi se poput
lovranskih kestena sauvali do danas. Treba upozoriti na injenicu da kod
Valvasora nailazimo na jo poneku pogreku ili zabunu u lociranju objekata na
terenu, pa je i ova s kestenima mogua. Postoji i miljenje da ime grada Kastva
dolazi od lat. rijei castellum = utvrda, gradi, tvravica, kula (to je inaica
naprijed spomenute rijei castra).
Iako su svi navedeni primjeri naoko bliski imenu grada, teko se odluiti
kojoj je rijei njegovo ime najblie. Njegov smjetaj na najvioj toki komune
od 377 m n/m, ini se da je ipak najblii pojmu koji oznaava tabor, utvrdu,
kulu na visokoj, vrstoj, istoj stijeni. Sva navedena tumaenja, osim onoga
koje Kastav vezuje uz kesten i gastaldusa, zasluuju panju pa je zato najbolje
jezikoslovcima ostaviti da do kraja razrijee nedoumice oko imena grada
Kastva.
SMJETAJ, PROSTOR, NJEGOVE OSOBITOSTI I PODOBNOSTI
Podruje Grada Kastva smjeteno je na Kastavskoj zaravni, a zajedno s
oblinjim opinama Matulji, Vikovo, Klana, zatim opinama Jelenje, avle,
Kostrena te gradovima Opatijom i Bakrom, ini dio rubnoga prstena Grada
Rijeke. Polazei od sjeveroistoka, Kastav sada granii s Vikovom, a na jugu s
Rijekom. Granica s Rijekom tee prema zapadu do mea s matuljskom
opinom nedaleko i neto junije od lokaliteta Vrata Jadrana - benzinskih
postaja na autocesti Rijeka - Rupa. Meusobna granica Kastva i Matulja uspinje
se zatim prema sjeveru do tromee s Klanom, a granica se nakon toga u luku
povija prema istoku do tromee s Vikovom. Svojim zemljopisnim poloajem
Grad Kastav, zajedno s opinama Vikovo, Klana i Matulji, spaja primorje
Kvarnerskoga zaljeva i hrvatsko kopno s Istrom. Nadalje, to je podruje koridor
prema zapadu i sjeverozapadu, ponajprije sa susjednom Republikom Slovenijom, a preko nje i sa zapadnom Europom.
15

Kastavsko podruje ini kraki prostor oko Kastva i istono od njega manji
dio Kastavske zaravni. Najistaknutija toka je Kastav, a prosjena nadmorska
visina raste izmeu 200 do 450 m n/m: ikovii 200 m, Rubei 230 m, Brnii
270 m, Spinii i Trinajstii 290 m i Kastav 377 m. Ustvari, u granicama teritorija
Grada Kastva na zemljovidu su oznaena tri vrha ija visina prelazi 400 metara.
Smjeteni su na sjeverozapadu, od tromee podruja Kastav - Matulji - Klana
pa do tromee Kastav - Klana - Vikovo. To su: Majev vrh 411 m, neimenovani
vrh 415 m i Sohi 452 m. Osobitost kastavskoga krakoga zemljita ine brojne
ponikve, ljevkasta udubljena - dolci. Veina je ponikava promjera 50 m i
dubine 10 m, a najvee su iroke oko 200 m, a duboke do 50 m. Osebujnost
obradivih povrina inile su stoljeima umjetno nastale terasaste obradive
povrine - prezidi. Prezidi su djelo marljivih primorskih ruku, no danas te su
povrine slabo obraene, a velik ih je dio nestao pred naletom suvremene
urbanizacije (primjerice na podruju Zameta, Diraja, Srdoa, Baia, ikovia,
Reetara, Rubea i dr.).
Kraka vapnenaka i dolomitska zaravan pokrivena je smeim tlom,
crnicom i uglavnom crvenicom. To je crveno mediteransko tlo, a od svih tih
vrsta tla crvenica je najznaajnija za poljodjeljstvo. Premda na podruju
Rijekoga zaljeva koliina oborina moe biti vea od 100 mm na dan,
kastavsko je podruje poput drugih krakih terena, zbog propusnosti terena
bez povrinskih voda. Vodopropusna povrina vodu odvodi kroz vapnenac u
mnogobrojne priobalne izvore i vrulje od lokacije Potok u Rijeci do Preluka
nedaleko Voloskoga. Inae, kastavsko je podruje u zoni aktivne seizminosti
koja se protee od Klane preko Rijeke do Vinodola, odnosno sjeveroistonog
dijela otoka Krka. Geoloke su znaajke ovoga podruja i karbonatske stijene
vidljive na povrini terena i lako dostupne za eksploataciju, odnosno za
otvaranje kamenoloma.
Grad Kastav s okrujem Rijekoga zaljeva prema klimatskim osobinama
pripada podruju submediteranske klime ije su osobitosti topla ljeta, ponekad
i suna. Zime nisu previe hladne, ali su zato vrlo vlane, u vrijeme kojih je
dodue vrlo rijetko, mogu samo na dan-dva i kratkotrajan snijeg. Oborinski
je reim maritimnoga karaktera. Podaci o godinjim koliinama oborina
poznati su nam za sada samo za Rijeku, ali ne i za Kastav. No, s obzirom na
blizinu dvaju gradova, mogue je iz podataka za Rijeku priblino zakljuiti i
o koliinama oborina na podruju Kastva. One su, naime, uz vrlo mala
odstupanja, gotovo istovjetne. No, naravno, pri tome valja voditi rauna o
nadmorskoj visini Rijeke i Kastva, te njihovoj udaljenosti od Uke. Grad Rijeka
na temelju mjerenja oborina u razdoblju od 1960.-1994. godine najvie oborina
ima u jesen, kada je njihova koliina 521.1 mm, zimi 392.4 mm, a u proljee
316.1 mm i naposlijetku ljeti 293.1 mm. Godinje je u Rijeci izmjereno 1522.7
mm oborina. Kastavsko bi se podruje moglo razlikovati za koju desetinu mm
vie ili manje.
16

Osobitost kvarnerskoga podruja su i vjetrovi. Oni puu iz razliitih

smjerova. Zimi dominiraju dva snana zrana strujanja sa sjevera i sjeveroistoka. To su kranjska bura i senjska bura. Vjetar s oblinjih planina tramontana je vjetar sjevernih smjerova, nerijetko praen oborinama (tuom
i kiom). Prohladnu tramontanu koja grad Kastav rashlauje direktno sa sjevera
stariji Kastavci poznaju kao neberg/neperg, tj. vjetar sa Schneberga Snjenika. S morske puine dolazi jugo, topao vlaan vjetar koji donosi kiu.
Ponekad jugo dostie i olujne razmjere, kao to i bura, ponekad ili vrlo rijetko,
moe imati orkansku snagu.
Pogodnost klime, a donekle i tla utjee na raznoliki biljni svijet, poput
uma hrasta, crnoga i bijeloga graba, bukve, te crnoga bora. Ustvari, Kastav
pripada zoni submediteranskih listopadnih uma. Bujnije ume nalazimo u
umi Luina, a bukove ume u Lozi i u dubokoj ponikvi Knedolu. Dio
povrine ine travnjaci, panjaci i obradive, ak i vrtne, povrine. Nekada je
veliki dio tih obradivih povrina, pogotovo na junome dijelu Kastva, sve do
rijekih gradskih zidina, bio zasaen vinovom lozom. To danas potvruju
prezidi, terasaste povrine u dolcima i doliima. Meutim, posljednjih
nekoliko desetljea prenamjena obradivih zemljita, naroito za stambenu
izgradnju potpuno je izmijenila obradive povrine, tako da je poljoprivreda
zapostavljena, mnogi su vrtovi i vinogradi zaputeni. Neke je jednostavno
progutala urbanizacija. U prolosti poljoprivredno i stoarsko (preteito ovce
i koze) podruje s razvijenim kunim individualnim obrtima, danas je
kastavsko podruje usmjereno na razvoj razliitih djelatnosti: preraivaka
industrija, graevinarstvo, obrti, trgovina, promet i druge uslune djelatnosti.
Dio veih pogona smjeten je u Radnoj zoni R-36 egoti - Kastav. Godine
1999. na prvome je mjestu po broju zaposlenih bila djelatnost trgovine na
veliko i malo, popravak motornih vozila i kuanskih predmeta s 199
zaposlenih, tj. 45,75% od ukupnoga broja zaposlenih, a zatim slijede:
preraivaka industrija, i to manji proizvodni pogoni, koja je zapoljavala 180
ili 41,38%, pa obrazovanje 21 ili 4,83%, graevinarstvo 17 ili 3,91%, prijevoz,
skladitenje i veze 13 ili 2,99%, javna uprava i obrana 3 ili 0,69% te zdravstvena
zatita i socijalna skrb 2 ili 0,46%. Ukupno zaposlenih bilo je 435 osoba. Prema
slubenim podacima, te je godine brutto domai proizvod po stanovniku
iznosio 4.581 US$. U usporedbi s drugim opinama i gradovima rijekoga
prstena Kastav je razvijeniji od prosjeka.
Cijelo je podruje Grada Kastva podijeljeno u tri katastarske opine: KO
Kastav, KO Zamet, KO Srdoi. KO Zamet i KO Vikovo zauzimaju tek neznatan
dio administrativnoga podruja Grada Kastva, tako da se KO Kastav gotovo u
cijelosti podudara s administrativnim podrujem Grada Kastva. Ustvari,
povrina KO Kastav je u odnosu na administrativnu manja za 0,42 km,
odnosno 3,9%.
17

ivot i boravak Kastavaca odvija se u okviru naselja, pri emu se istie est
veih naselja, koja u svoje okruje ukljuuju od jednoga do esnaest manjih.
Prema Popisu naselja Grada Kastva Grad Kastav ima est veih naselja s
ukupno 37 lokaliteta i dvije ulice koje dijeli s Gradom Rijekom. Abecednim
redom to su sljedea naselja:
- Brnii (kojima pripadaju): Brnii, Donji Turki, Gornji Turki, Jardasi,
Jeloviani, Jeluii, Kudeji i Rudno;
- ikovii: Brestovice, ikovii, ikovii NN (novo naselje), Kundajevo, Na
bregeh, Njivi, Pilepi, Reetari i Ulica Dinka imunovia (iji dio pripada
Gradu Rijeci);
- Kastav: Bani, Frlani, Gorice, Jurii, Kastav, Miserkino, Pavletii, Poljana,
Put Reetaron, Put Srdoen, krlji, tivar, Tijanovo, Tuhtani, Ulica Vladimira
erine (iji dio pripada Gradu Rijeci) i egoti;
- Rubei: Jurjenii, Rubei i Tometii;
- Spinii: Belii i Spinii;
- Trinajstii: Trinajstii.
Sredinje je naselje Grada Kastva istoimeni grad, koji je administrativno,
upravno, kulturno i turistiko sredite cijeloga podruja, pa i ire Kastavtine.
Kastav je smjeten iznad ceste Rijeka - Spinii - Rupa i ceste Vikovo - Kastav
- Matulji - Tunel Uka. Njihovo je raskre u Beliima podno zapadnih zidina
grada. Ustvari Kastav je manje raskrije putova koji povezuju kopnenu
Hrvatsku i Dalmaciju s Istrom i Republikom Slovenijom, a preko nje s
Republikom Italijom na zapadu te Republikom Austrijom na sjeverozapadu, i
obratno.
Na kastavskome su podruju sve ceste asfaltirane, a prema znaenju i
namjeni razvrstane su na dravne, upanijske, lokalne i nerazvrstane ceste. Na
tome su podruju dvije dionice dravne ceste: porova jama - Kastav - Belii
- Rubei - Brestovice (duine 3,2 km), koja se nastavlja prema Rijeci, te odjeljak
rijeke obilaznice Rijeka - Matulji, autoceste s etiri vozna traka na kojoj su
smjetena Vrata Jadrana s dvije velike postaje za motorna goriva. Kastavska
dionica te ceste, koja spaja Rijeku s graninim prijelazima prema Republici
Sloveniji - Rupom i Pasjakom, odnosno s Istrom kroz Tunel Uka, duga je
2,025 km.
upanijske ceste takoer povezuju Kastav s Rijekom na jugoistoku,
Vikovom na istoku, Matuljima na jugozapadu i dravnom cestom preko Juia
s Rupom na sjeverozapadu. Sve su te ceste znaajne, jer se nadovezuju na
sline ceste spomenutih opinskih i gradskih sredita, pri emu je Kastav
raskre putova. U nadlenosti Kastva su ove upanijske ceste: Belii Trinajstii (1,55 km), Belii - Matulji (0,95 km), Reetari - porova jama (3,2
18

km), porova jama - egoti (1.10 km), egoti - ikovo (0,95 km), egoti Brnii (2,00 km). Ukupna je duina kastavskih upanijskih cesta svega 6,55
km. Meutim, znaenje tih 6,5 km dobiva na vanosti onda kada dionice
ukljuimo u odreene pravce. Tako se dionica Belii - Trinajstii, kao dio
dravne ceste Rijeka - Zamet - Belii - porova jama od lokaliteta Belii
nastavlja do spoja na dravnu cestu Matulji - Rupa - Republika Slovenija.
Dionica Belii - Matulji dio je ceste to vodi prema Opatiji odnosno Tunelu
Uka. Ostale tri dionice preko naselja egoti povezuju Kastav s Vikovom, a
od Vikova s Rijekom, odnosno petrolejskom cestom na sjevernom rubu
Halubja, te Studenom, Klanom, Lipom i Rupom na zapadu, a istonim pravcem
preko Orehovice s autocestom Rijeka - Zagreb.
Na podruju Grada Kastva tri su lokalne ceste: Kastav - ikovii (1,1 km),
Rubei - Matulji, ili tzv. Frlanska cesta (0,45 km) i Brnii - Jardasi (0,80 km).
Ukupno je dakle 2,35 km lokalnih cesta. No, i one su znaajne spojnice
prometa na podruju Kastva i Kastavtine. Naposlijetku Grad Kastav vodi brigu
i o 47,0 km nerazvrstanih cesta.
Prema popisu stanovnitva od 31. oujka 1991., na podruju Grada Kastva
ivjelo je 5995 stanovnika i s 545,0 stanovnika po km 2 Kastav je bio
najnapuenija teritorijalna jedinica Primorsko-goranske upanije. Stanovnitvo
se tijekom posljednjega desetljea poveavalo pa je 1996. Grad Kastav ve
imao 8131, a 1998. godine 8641 stanovnika, od toga 4387 enskoga i 4254
mukoga spola. Prema najnovijim podacima kastavske gradske uprave, od 4.
lipnja 2001., broj se stanovnika poveao na 9192. Iz toga je podatka razvidno
da se broj stanovnika u Kastvu u deset godina poveao za 65,22%, to znai
svake godine 6,5% zadnjih deset godina. Naravno, usporedo s time rasla je
gustoa stanovnika po etvornome kilometru, da bi 2001. godine dostigla
brojku od 806,31 stanovnika po km2. Porast puanstva posljedica je mehanikoga prirasta i slian je rapidnomu porastu puanstva u susjednoj Opini
Vikovo. Ustvari, porast puanstva pratio je porast individualne izgradnje
stambenih i radnih objekata, koji su posljednjih nekoliko godina izmijenili
izgled Kastva i Kastavtine. No i pored toga, stanovnici su Kastva sauvali
svoju domau akavsku besedu, kao i neke stare dobre navadbe - svjedoke
svoje dugotrajne samostojnosti i samobitnosti. Najnovija dijalektoloka
istraivanja kastavski govor ubrajaju u akavski-ekavski dijalekt i to njegov
sjeveroistoni istarski poddijalekt. Podruje kastavskoga govora podudara se s
podrujem nekadanje velike srednjovjekovne kastavske komune.
19

Motiv iz Kastva (foto: mr. sc. B. Kukurin)
20

Od prapovijesti do sutona antike
OD PRAPOVIJESTI DO SUTONA ANTIKE
IZVORI - SVJEDOANSTVA PROLOSTI

Najstarije razdoblje kastavske prolosti zastrto je tamom i utnjom povijesnih vrela. Ta se utnja protee kroz dugo vremensko razdoblje od prapovijesti
gotovo sve do razmee XIV. u XV. stoljee. Ustvari, utnja izvora tee od
prapovijesnoga razdoblja preko antikoga doba i ranoga srednjega vijeka te
veim dijelom razvijenoga srednjega vijeka. Razlog je tome nedostatak
paleontolokih, arheolokih te naposljetku pisanih povijesnih izvora. Tek
povremeno, u tome dugovremenu trajanju rijetki materijalni ostaci i nalazi, a
kasnije, u eri pisane rijei, povijesni zapisi potvruju kontinuiranu prisutnost
ovjeka na podruju Kastva i Kastavtine, te oblinjega Kvarnerskoga zaljeva.
Ponekad nedostatak neposrednih izvora o ovjeku i njegovu nainu ivota na
ovome podruju, odnosno o nekome dogaaju ili zbivanju upotpunjuju
posredni povijesni izvori. No, i pored tekoa zbog nedostatka izvora, oni
rijetki to su se iz davne prolosti sauvali do naih dana ipak nam omoguavaju rekonstrukciju osnovne crte prapovijesnoga i povijesnoga razvoja na
iremu podruju Kvarnerskoga zaljeva iji je sastavni dio i Kastavtina.
PRAPOVIJEST KASTVA I KASTAVTINE
Najstarije tragove ovjekove prisutnosti na podruju Kastavtine istraivai
su uoili samo u nekim od brojnih peina na spomenutome podruju. Rije je,
meutim, o vrlo skromnim nalazima kamenih i kotanih rukotvorina davnoga
pretka, koje potvruju postojanje ivota jo u prapovijesti na iremu podruju
Liburnije.
Ipak, valja odmah u poetku upozoriti na injenicu da u peinama na
dananjemu kastavskome podruju do sada nije bilo paleontolokih nalaza.
No, ve oblinje peine u susjednoj matuljskoj opini svojim nam nalazima
omoguavaju stvaranje predodbe o postojanju davnoga ivota na podruju
Kastavtine, pa i dananjega podruja Grada Kastva. Inae, o peinama na
21

kastavskome podruju nadzor danas vodi Speleoloko drutvo "Estavela" Kastav. To su sljedei speleoloki lokaliteti: Jama Help, Loza, pilja iznad sela
Jeloviani, Jama pul Obadoveh umejki - Brnini, Babieva jama - Jurjenii,
Jama pul sela Bani, badova jama, Prkainska jama, Lazi na Brnini. Tri
posljednje najpoznatije su, no ni u njima nisu naeni nikakvi posebni nalazi.
Peine su na matuljskome podruju bogatije paleontolokim ostacima i
nalazima koji potvruju prisustvo pradavnih ljudi na tome podruju. To su
nalazi paleolitskoga medvjeda, hijene, jelena i zeca. Uz to, u peinama su
pronaena vatrita koja su koristili paleolitski lovci. Paleolitski su lovci bili
nomadi pa su se u potrazi za hranom kretali irokim podrujem Kastavtine.
Nalazi su pronaeni u peini na Gradini kod Velikih laza, peine ternici kod
Permana, peini aftici kod sela Zaluka i peini parona kod sela Brajana.
Njima treba pridodati peinu Loza koja lei na jugoistonoj padini Veloga
Orljaka, jugozapadno od eljeznike postaje apjane. U peinama Laz i
Kuniar kod sela Breze pronaeni su tragovi ovjeka iz mlaega kamenoga
doba (neolitika) i prijelaza kamenoga u bakreno doba (eneolitika), dakle
izmeu 3500. i 2200. g. pr. Kr.
Neto su mlai ostaci gradine Pasjak na rubnome podruju Kastavtine.
Gradina je nastala u bronano doba tijekom XII. st. pr. Kr. i to je za sada
najstarija poznata naseobina na podruju dananje matuljske opine. Iz nama
tek malo bliega eljeznoga doba je Gradina iznad apjana, koja se sauvala
sve do rimskoga doba. Svi ti nalazi i ostaci potvruju kontinuiranu naseljenost
podruja Kastavtine od najstarijih vremena do suvremenih dana.
KASTAVSKA PRAPOVIJESNA GRADINA
Do slinih, ali bogatijih nalaza dolo se i u Kastvu. Naime, istraivanja i
iskapanja u drugoj polovici XX. st. potvrdila su postojanje prapovijesne gradine
na mjestu dananjega Kastva jo iz XI. st. pr. Kr. Zanimljivo je da su neki nalazi
pronaeni sasvim sluajno. Tako je uz zidine grada Kastva pronaena kamena
glatko obraena sjekira iz mlaega kamenoga doba. A nakon otkria arnih
grobova uz zapadne kastavske zidine, do kojih se dolo 1979. godine prilikom
iskapanja rova za kanal, potvreno je postojanje prapovijesne gradine. Tome
razdoblju pripada i ranoeljezni ma koji je otkriven jo 1931. godine kada su
na jugozapadnoj padini kastavskoga brijega kopani temelji za uiteljsku kolu,
u kojoj je danas smjetena Osnovna kola Milana Brozovia Kastav. Uz
spomenute predmete pronaeni su i mlai nalazi poput rimskoga novca, pa
tako pronaeni inventar obuhvaa razdoblje od XI. st. pr. Kr. do rimskoga
doba nakon roenja Krista.
Danas je vrlo teko locirati prostor koji je obuhvaala kastavska prapovijesna gradina. Prema svemu sudei ona je bila smjetena uz Lokvu
22

(Lokvinu) obuhvaajui i akropolsku uzvisinu gdje se danas nalazi crkva Sv.

Jelene Kriarice. Njezino mjesto na uzvisini, uz vrtau gdje se skupljala voda
koja ivot znai, imalo je viestruki strateki znaaj. Ponajprije, s najviega se
uzvienja Kastavske zaravni moglo nadzirati cijelo podruje Kvarnerskoga
zaljeva, od Velih vrata izmeu Cresa i Plomina, preko obalnoga pojasa istone
Istre, zatim iariju i Uku, Matuljsku udolinu, istonu Kastavtinu - Halubje,
Rijeku i Trsat te otoke Krk i Cres. Nadalje, gradina na uzvienju pruala je
sigurniji ivot ljudima, bolju mogunost obrane i zatite, pri emu je njen
smjetaj uz vodu osiguravao mirniji ivot.
JAPODI I LIBURNI
Godine 1972. kada su obavljena opsena istraivanja liburnijskoga limesa
(zidova zatvaraa od Rijeke do Prezida u Gorskome kotaru) uzgredno su pod
voditeljstvom Radmile Mateji izvrena iskapanja i istraivanja kastavske
vrtae Miinac. Vrtaa Miinac nalazi se podno sjeveroistonih kastavskih
zidina, a domai ljudi za nju rabe i mnoinsko ime Miinci, najvjerojatnije
zbog vie vlasnika obradive povrine. Matko Laginja je smatrao da ime vrtae
dolazi od rijei mjeinac = Ljeinac, to ga je navelo na pomisao o mogunosti
"da se tamo nae groblje jo iz paganske dobe". Ta se njegova pretpostavka,
iznijeta gotovo sto godina ranije kada je 1889. godine pisao o povijesti Kastva
u Naoj slogi, obistinila.
U vrtai Miinac otkrivena je kasnolatenska nekropola, a otkriveni grobovi
bili su bogati prilozima koji pripadaju kulturi mlaega eljeznoga doba.
Ukupno su opisana 43 pronaena nalaza. Raznolik grobni inventar sadravao
je okrugle eljezne karike, eljezne igle, ukosnice, fibule certose, latenske
fibule, pektoral - veliki bronani privjesak na fibuli, fibule od lijevane bronce,
srednjolatenske fibule, jantarna ploasto-okrugla zrna, malu i veu dugmad,
zakovice, ulomke keramikih posuda, zrna jantara (za dvije ogrlice), ulomke
gnathia posua crvenkastih stijenki i gnathia keramike glatkih stijenki, ruke,
dno posude, kao i ulomke eljeznih i bronanih predmeta. Otkriven je samo
jedan skeletni grob, dok ostali nisu bili cjeloviti, to je nedovoljno da bi se
moglo pojasniti nain pokapanja u vrtai Miinac.
Meutim, u Miincu nisu pronaeni ostaci gradinskoga naselja, a ni rimska
keramika.
Ipak, mnogo je bitnija injenica, da prikupljeni nalazi daju mogunost
ustanovljavanja njihove kronologije, tj. vremena u kojemu su nastali, a potom
i od kuda su u Kastav doli. Rije je o nalazima koji se mogu svrstati u
razdoblje od VI. do poetka II. st. pr. Kr. Iz cjelokupnoga inventara, po ljepoti
i sauvanosti treba izdvojiti Kastavski pektoral. To je trapezasta ploa s
isturenim stiliziranim konjskim glavama po strani. Ukraena je koncentrinim
23

krugovima na iju su osnovu privreni lanii od dvije veriice. Stilizirani

likovi konjskih glava upuuju da je taj pektoral nastao u mlaemu kamenomu
dobu na podruju jugozapadnoga predalpskoga prostora. Prema slinim
nalazima u Vau (Slovenija), Kastavski pektoral, koji je naen zajedno s
fibulom srednjelatenskoga razdoblja, trebalo bi datirati izmeu 450. i 350.
godine pr. Kr.
Sljedea su zanimljivost nalaza u Miincu, osim eljeznoga i bronanoga
nakita, razasuta zrna jantara od kojih je mogue spojiti dvije ogrlice, kao i
manja koliina perla tamnoplave staklaste paste s bijelim pjegama. Rije je o
baltikome jantaru koji je na nae ire podruje, pa tako i kastavsko, doao u
vrijeme VI. ili V. st. pr. Kr. Jantar je na kastavsko podruje mogao stii impor-
Srednjelatenska bronana fibula i certoka bronana fibula

(R. Mateji, Prethistorijska nekropola Miinac u Kastvu, 1974.)
24

tom preko Istre i Trgestea (Trsta), ali isto tako i odvojkom jantarskoga puta,
koji se sa sjevera Europe sputao prema Jadranu, zavravajui preko Klane i
Kastva na Kvarneru. Trgovaki se put dalje morem nastavljao u pravcu otoka
Elektrides (Krk) i Apsyrtides (Apsorus) - Osor, Cres). Na tim su otocima bile
trgovake postaje jadranskih Grka, koji su bili kupci jantara. S druge strane,
preko tih grkih postaja na Cresu i Krku u Kastavtini je iz june Italije dolazila
gnathia keramika. Mjesto Gnathia po kojemu je keramika dobila ime nalazilo
se nedaleko dananjega mjesta Fasana u Apuliji. Uvozu je te keramike prethodio uvoz grko-italske keramike od VI. do IV. st. pr. Kr., dok se gnathia
keramika uvozila od IV. do III. st. pr. Kr., naravno zahvaljujui dobrim pomorskim vezama.
LIBURNIJA
Vezano uz nalaze kastavske prapovijesti gradine iz XI. st. pr. Kr., treba rei
da je tijekom sljedeega, X. st. pr. Kr. zavren proces uobliavanja triju
plemenskih skupina, naroda Histra, Japoda i Liburna. U razdoblju do IV. st. pr.
Kr. u Istri su ivjeli Histri, a s njezine istone strane i na podruju Kastavtine
ivjeli su Japodi. Meutim, pod pritiskom Kelta koji u IV. st. pr. Kr. prodiru na
zapadni Balkan i u Dalmaciju, poinje se prema sjeveru seliti ilirski narod
Liburna. Liburni su poetno obitavali na podruju izmeu rijeke Krke i
Zrmanje te su sredinom I. tis. pr. Kr. kao dobri pomorci bili znaajna vojna
snaga na Jadranu. Kada su ih Kelti poeli potiskivati, Liburni su zauzeli iroki
prostor od podvelebitskoga kanala preko Kvarnerskoga zaljeva sve do rijeke
Rae u Istri. Dolaskom na prostor Kvarnera, Liburni su u unutranjost kopna
potisnuli Japode, koje su tu zatekli. Kasnije je cijeli prostor po njima dobio ime
Liburnija i u neprekinutome nizu zadrao ga do IX. stoljea. Inae, osim to
su bili dobri pomorci, Liburni su bili i dobri brodograditelji svojih vitkih
brodova. Kasnije kada su ih Rimljani pokorili, oni su svoje ratne brodove s dva
reda vesala nazvali liburna.
Liburna
25

U SASTAVU RIMSKE DRAVE DO PADA ZAPADNOGA RIMSKOGA

CARSTVA (476. GODINE)
Rimljani su osvajanje balkanskoga prostora zapoeli pokoravanjem Istre,
koja je pokorena nakon pada Nezakcija 177. godine pr. Kr. Nekako u isto
vrijeme pokoreni su i Liburni. Za razliku od njih, s njihovim bliskim susjedima
Japodima Rimljani su vodili nekoliko krvavih ratova prije no to su ih uspjeli
pokoriti. Pokorenjem Liburnije Kastav i Kastavtina doli su u sastav rimske
drave, a Liburnija je ukljuena u rimsku provinciju Ilirik. Poetkom I. st.
August je Ilirik podijelio na Panoniju i Dalmaciju u iji je sastav ula i
Liburnija. U njenome e upravnome okviru doekati pad Zapadnoga Rimskoga
Carstva 476. godine.
Sredinom I. st. dovrena je izgradnja rimske javne ceste (via publica), koja
je Apeninski poluotok preko Krasa i Kastavtine povezivala s Dalmacijom.
Polazei od Aquileie preko Tergestea (Trsta) cesta je do Senie (Senj) imala ove
postaje: Avesica - Ad Malum (kod Materije) - Ad Titulos (Rupa ili apjane) Tarsatica - Ad Turres (kod Crikvenice). Kroz podruje Kastavtine cesta je od
Pasjaka, odnosno Rupe tekla preko Lipe, Klane, Studene, Vikova do Rijeke.
Kasnije, izgradnjom novih cesta, pogotovo kada se Carstvo u IV. st. stvaranjem
fortifikacijskoga sustava zidova zatvaraa - liburnijskoga limesa osigurava od
prodora barbara, Kastav postaje utvrda i raskre putova.
Prema svemu sudei, Kastav (Castra) je u IV. st. bio prilimeski kastrum ili
neka vrsta refugia (sklonita), a oni su imali vrlo znaajnu ulogu u organizaciji
obrane Rimskoga Carstva u kasnoj antici. Pretpostavlja se da su zidine
kastavske prilimeske utvrde, na mjestu dananjega grada Kastva, bile naslonjene i pratile slojnicu brijega. Mogui dokaz da je naselje bilo nastanjeno je nalaz
groba rimskoga vojskovoe s noviima u grobu, o emu izvjetava Valvasor.
S rimskim kastrumom Radmila Mateji dovodi u vezu dva "grka zdenca" koje
Valvasor spominje kod crkvice Sv. Antona. Valvasor tvrdi da je tamo naao
grki natpis. Meutim, prema svemu sudei rije je o glagoljskome natpisu.
Nije, naime, nemogue da je Valvasor sredinom XVII. st. pobrkao glagoljska i
grka pismena, kao to nije znao tono imenovati ni jezik kojim se u Liburniji
i Kastavtini govori. On ga zove istrijanski, dalmatinski, pa i kranjski. Zabuna
je pogotovo mogua ako je podatak o natpisu dobio posrednim putem od
nekoga svoga suradnika.
Uzimajui sve to u obzir, najvjerojatnije je da su zdenci izgraeni u doba
uvrenja liburnijskoga limesa u IV. st. Oba su zdenca duboko pod zemljom.
U jedan se ulazi sputajui se niz 40, a u drugi niz 27 stepenica. Voda izvire
iz ive stjene, a na toj dubini ostaje i u toplim danima svjea. Graeni su kao
vodosprema za rimsku vojsku.
Kastrumi su i refugia imali vanu ulogu u politikoj organizaciji podruja
Liburniae tarstaicensis, kako se podruje Liburnije zvalo pod kraj Zapadnoga
26

Rimskoga Carstva, kada je njenim glavnim naseljem i sreditem postala Tarsatica. Kastav je kao utvrda smjeten na krianju znaajnih prometnica TergesteTarsatica i ceste od Pole (Pule) preko Uke do Tarsatice. Potonja je cesta u
V. i VI. st., prema Branku Maruiu, jug Istre i Tarsaticu povezivala na ovaj
nain: Tarsatica (dananja Rijeka) - Castra (Kastav) - Boljun - Flanona (Plomin) - Albona (Labin) - Nesactium (Nezakcij) - Pola (Pula).
Kastav - Castra na Povijesno-arheolokom zemljovidu fortifikacijskoga

sustava na podruju sjevernoga Jadrana u V. i VI. stoljeu (B. Marui, Neki
problemi kasnoantike i bizantske Istre u svjetlu arheolokih izvora, 1975.)
27

Postupno, Liburnjani su poeli ivjeti ivotom Rima, prihvaajui rimske

obiaje i vjeru, pa tako i kranstvo od IV. st. nadalje. Ipak zadrali su neke
svoje obiaje i elemente patrijarhalnoga ivota, svoju religiju. Ve je spomenuto
da su Liburni bili vjeti i cijenjeni moreplovci, koji su svojim liburnama plovili
i izvan podruja Jadranskoga mora. Svoje su vitke liburne gradili od drva iz
oblinjih uma, naroito drvom iz bogate Kastavske ume. Bili su zacijelo
vrijedni i dobri majstori budui su njihova plovila vrlo dobro svladavala sve
udi mora, a kasnije su ih prihvatili i Rimljani. Uz plovidbu je vezana i trgovina
kojom se bavio manji dio puanstva. Ostali su se bavili ratarstvom i stoarstvom.
Premda se Kastav ne spominje u rimskim itinerarima i pisanim spomenicima, to ipak neke autore istarske i liburnijske povijesti ne sprijeava da njegovo
ime dovode u svezu s lat. rijeju castra ili casteu. Prema svemu sudei, utvrda
je na mjestu dananjega Kastva postojala u vrijeme Carstva, a sasvim sigurno
kao prilimeski kastrum. Isto se tako, s obzirom na njegov poloaj, pretpostavlja
da je utvrda postala sredite kranskoga kulta, iz ega je mogue protumaiti
i dananji smjetaj upne crkve Sv. Jelene Kriarice. to se prihvaanja
kranstva tie, teko je dati odgovor na pitanje kada je ono prevladalo meu
liburnijskim pukom. Povijesna su vrela o kristijanizaciji na podruju Kvarnera
u doba kasne antike vrlo oskudna. Ustvari, s obzirom na teke prilike pod kraj
Zapadnoga Rimskoga Carstva, koje su bile uzrokovane i provalama barbara,
njihovim pljakama i pustoenjima, teko je rei da je kranstvo svoje korijene
na podruju Liburnije uvrstilo tijekom IV. i V. st. U sljedeim stoljeima
svakako da, a najvjerojatnije nakon doseljenja Hrvata, jer je teko vjerovati da
bi njemaki vladar Oton III. pod kraj X. st. pomiljao na osnivanje Trsatske
biskupije da podlogu za irenje i uvrenje kranstva nije imao i na podruju
Liburnije. To je ve vrijeme kada se podruje oko Kvarnera blii konanom
oformljenju kranske organizacije. Naime, prema tvrdnjama pulskih biskupa
Kastav je tada zajedno s Rijekom, Veprincem, Lovranom, Moenicama i
Brseom, te Plominom i Labinom pripadao Pulskoj biskupiji, iji se prvi biskup
Antonius spominje 510. godine. Ustvari, Pulska je biskupija obuhvaala mjesta
i podruje oko nekadanje rimske ceste Pula - Tarsatica. Pulska je biskupija na
Rjeini graniila sa Senjskom biskupijom. Otok Krk pripadao je zasebnoj
Krkoj, a Cres i Loinj Osorskoj biskupiji.
28

Ranosrednjovjekovno ozracje Kastavstine
RANOSREDNJOVJEKOVNO OZRAJE KASTAVTINE

BIZANTSKO CARSTVO I NOVA POLITIKA KARTA EUROPE
Sam in propasti Zapadnoga Rimskoga Carstva 476. godine u Liburniji i
Kastavtini nije imao osobitoga znaenja. Njegove e se posljedice vidjeti tek
kasnije tijekom sljedea dva-tri ranosrednjovjekovna stoljea kada e se
potpuno izmijeniti politika karta Europe. To je vrijeme dolaska novih naroda
i nastanka njihovih barbarskih drava na tlu Europe. Liburnija i Kastav su u
neto manjoj mjeri od drugih dijelova Carstva bili izloeni tutnjavi konja
barbarskih hordi, to ih, meutim, u svakodnevnome ivotu nije liilo brige o
zatiti svoje sigurnosti, svoga doma i svojih uroda. Uskoro e i romanizirani
Liburnjani biti suoeni s pridolicama koje e ostajati i naseljavati podruje
Liburnije pa e s njima dijeliti ivotnu svakodnevicu.
Pad Zapadnoga Rimskoga Carstva promovirao je novoga pretendenta za
vlast nad nekadanjim podrujem Carstva. To je Bizantsko Carstvo. Ustvari,
Bizantsko je Carstvo i stari pretendent, budui da je ono pod ranijim imenom
Istono Rimsko Carstvo, zajedno sa Zapadnim Rimskim Carstvom bilo jedan
od dva dijela Rimskoga Carstva. Glavni grad Bizantskoga Carstva bio je
Konstantinopol, kojega je car Konstantin Veliki sagradio na nekadanjem
Bizanciju. Novosagraeni je grad dobio ime po caru graditelju, a Carstvo je
tijekom vremena dobilo ime po prvotnome grkome naselju Bizanciju. Prema
tome, Bizantsko se Carstvo na odreeni nain moe smatrati i nasljednikom
Zapadnoga Rimskoga Carstva.
U duhu takvih shvaanja bizantski je car Justinijan I. (527.-565.) u VI. st.
proveo rekonkvistu, tj. pokuaj obnove Rimskoga Carstva. Naime, nakon to
je uspjeno sredio unutranje prilike u Bizantskome Carstvu, car je, smatrajui
se legitimnim nasljednikom Zapadnoga Rimskoga Carstva, poeo s vojnim
osvajanjem njegovih nekadanjih teritorija. Godine 535. rekonkvista je
djelomino uspjela, a Bizant je nakon Venecije svoju vlast uspostavio u
Dalmaciji, Istri i Liburniji.
Mirno je stanje potrajalo tri desetljea, a onda su ga 568. godine naprasno
prekinula ratoborna plemena Langobarda koja su se sa sjevera spustila na
podruje Italije. U svojim ruilakim napadima razaraju Trst i ulaze u Istru.
29

Ratovi Langobarda i Bizanta traju gotovo cijelo stoljee, a zavravaju se mirom

680. godine. Prema odredbama mira Langobardi su zadrali Furlaniju, a Bizant
je izgubio i Istru. Meutim, mnogo je znaajnije da su langobardski prodori
utrli put Slavenima u njihovim selilakim prodorima prema jugozapadu. Tako
su, kako kae Nada Klai, Slaveni, a kasnije za njima i Hrvati, prodrli u srce
Istre, naselili njezine obale i spustili se sve do gradskih kotara, i to je
najvanije, oni u prvoj kolonizaciji obnavljaju svjeom snagom itav poluotok.
Treba pretpostaviti da su jednako tako zajedno s Avarima Slaveni prodirali i na
podruje Kvarnerskoga zaljeva. Taj prvi kolonizacijski val zaustavljen je krajem
VI. st. na rijeci Soi.
DOLAZAK I DOSELJENJE NOVIH STANOVNIKA - HRVATA U LIBURNIJU
Nedugo zatim, u prvim desetljeima VII. st. raspao se Avarsko-slavenski
savez, a na podruje dananje Hrvatske naseljavaju se Hrvati. Za razliku od
prethodnih barbarskih, vojnikih nomada koji su samo ruili sve pred sobom
i zadovoljavali se stvaranjem vojnikih drava, Slaveni su, a za njima i Hrvati,
teili mirnijem ivotu pa se na novim podrujima i zaustavljaju.
Tako i poetke hrvatske kolonizacije Liburnije, pa time i Kastavtine valja
traiti u VII. stoljeu. Prema svemu sudei pridolice su se u Liburniju spustile
iz Ljubljanskoga barja kroz Postojnska vrata, pri emu je jedan njihov vei dio
preko Krasa naselio Istru. Na svome su putu prema novim krajevima novopridolice, naravno, koristile stare rimske ceste i putove. Doavi na morsku
obalu oni su se nastavili baviti poslovima koje su obavljali u svojoj pradomovini iza planinskoga masiva Karpata, na podruju izmeu rijeke Labe, Odre,
Baltikoga mora i rijeke Dnjepra. Nastavili su baviti se zemljoradnjom, uzgojem
stoke, te lovom i ribolovom, a more im je prualo mogunosti plovidbe,
trgovine i novih zanata.
O naseljavanju Hrvata na prostor Liburnije nemamo nikakvih vijesti pa
zbog toga treba pretpostaviti da je njihov dolazak i stapanje sa starosjediocima
Liburnije i njenih otoka proteklo mirno. Nemamo vijesti ni kada su primili
kranstvo, odnosno kada su svoje paganstvo zamijenili novom vjerom. No,
da je bilo nekih sukoba izvori i kroniari to svakako ne bi izostavili.
U svakom sluaju, Hrvati su nakon prve kolonizacije Slavena mirno naselili
podruje obronaka iarije i Uke, razmilili se podrujem dananje Kastavtine
te du Kvarnerskoga primorja i njegovih otoka. Na tome podruju oni ine
posebnu skupinu akavskoga dijalekta, pri emu se sve do naih dana na
podruju Kastva i Kastavtine sauvao kastavski govor koji pripada akavskome ekavskome dijalektu. Na tome su dijalektu hrvatskoga jezika zapisani
kasnije njihovi najznaajniji dokumenti poput Zakona Grada Castua od Letta
1400., Zakon Veprinaczky iz 1507. i Zakon Katela Moenic iz 1637.
30

Doseljenjem Hrvata nastavljen je kontinuitet ivota na podruju Kvarnerskoga zaljeva i Kastavtine. Pridolice je morao prihvatiti i Bizant, a one su mu
se ubrzo pokazale korisnima kao obrambeni element u zaustavljanju novih
prodora barbarskih naroda. Vlast Bizanta naruena je, meutim, 751. godine
novim snanim upadom Langobarda u Istru. Oni su iz Istre istjerali Bizantince
i preuzeli vlast. No, ni Langobardi nisu dugo ostali na vlasti u Istri. Njih je 774.
godine orujem savladao i pokorio Karlo Veliki (768.-814.), nakon ega se
proglasio kraljem Langobarda. Poraz Langobarda iskoristili su Bizantinci te su
ponovno uveli svoju vlast na podruje Istre. No, bila je to tek kratkotrajna
etverogodinja i posljednja epizoda bizantske vlasti u Istri. Ve godine 778. iz
Istre su ih istjerali Franci, a ubrzo zatim i iz Liburnije, te obalnoga pojasa
Dalmacije i hrvatske unutranjosti.
SUKOB S FRANCIMA KOD LIBURNIJSKOGA GRADA TARSATICE
Franaka je drava u drugoj polovici VIII. st. postala jedini pravi europski
suparnik eljama i pretenzijama Bizanta za ostvarenjem velike i snane drave.
Uspon je franake drave zapoeo nakon 732. godine kada je majordom Karlo
Martel kod Poitiersa savladao prodor arapske vojske s juga. U toj je bitci, a i
u mnogima nakon nje, presudnu ulogu odigrala konjica, novouvedeni red
vojske. Dvadeset godina kasnije (751.), Pipin Mali proglasio se uz pomo pape
Bonifacija kraljem Franake. Njega je 768. nasljedio sin Karlo Veliki za ijega
e vladanja Franaka postati carstvo i u svojim granicama obuhvatiti veliki dio
europskoga teritorija.
Nakon to je konsolidirao unutranje stanje u dravi, Karlo Veliki postaje
nositeljem ekspanzionistike politike, koju je naslijedio od oca Pipina Maloga.
Snaan je meunarodni oslonac njegovoj politici pruio papa, pogotovo u
sudaru s bizantskim carem. Ve 774. godine, poslije pobjede nad Langobardima, Karlo Veliki je nadomak Istre, Liburnije i Dalmacije. Dvije godine
poslije Franci pomiu svoje granice na desnu obalu Soe i osvajaju Furlaniju.
Ubrzo zatim, 778. godine osvojena je Istra. Time je Bizant nakon kratkotrajne
etverogodinje vlasti definitivno izgubio vlast u Istri. Karlo je nastavio
prodirati prema istoku pa je, prema svemu sudei, ubrzo zatim osvojio i
Liburniju, a 803. godine i Dalmaciju.
O vojnikim ekspedicijama franake vojske i dogaajima iz vremena Karla
Velikoga svjedoe Einhardovi anali. U svojim analima posveenim ivotu Karla
Velikoga, Einhard je zapisao da je 799. godine "kod liburnijskoga grada
Tarstatice" u boju s tamonjim stanovnicima poginuo furlanski markgrof Erih.
Erih je inae bio sposoban vojskovoa koji je prethodno uspjeno ratovao s
Avarima. Meutim kod Tarsatice, gdje su ga iz zasjede ubili stanovnici toga
grada, ratna ga je srea napustila. Taj je podatak zabiljeen jo na dva mjesta,
to ujedno svjedoi o ispravnosti naprijed iznesenih pretpostavki o mirnome
31

naseljenju Hrvata na podruju Liburnije. Jer da je pri naseljavanju dolo do

bilo kakva sukoba - kao u sluaju s Erihom - povijesni izvori to ne bi propustili
zabiljeiti. Spomenuti sukob s furlanskim markgrofom Erihom posredni je povijesni izvor i za Kastav i za Kastavtinu koja je krajem VIII. st. u vlasti Franake.
Krajem VIII. st. Karlo Veliki uspio je poraziti Avare, pa su tako na popritu
ostala dva suparnika: Bizantsko Carstvo i Franaka. Njihovo e suparnitvo
pojaati otvorena podrka pape franakomu vladaru, nakon to e ga papa
Lav III. okruniti za cara. Okrunivi Karla Velikoga, papa je franakoga vladara
izjednaio s bizantskim carem i time urbi et orbi istonomu caru stavio do
znanja da podrku daje, ali i da ju ima u osobi Karla Velikoga. Franaki je car
stolovao u Aachenu, te je mnogo blii Rimu i, to je najvanije, podrava
papu. Time je ujedno zavrena nova podjela teritorijalnih sfera, to je moralo
dovesti do konanoga ratnoga sukoba.
POD FRANAKIM VRHOVNITVOM
Posredni izvori govore da je franaka vojska nakon Venecije i Istre zauzela
i kopnene dijelove istonoga Jadrana te da je Dalmacija osvojena 803. godine.
Sukobi su se odvijali na moru i kopnu, s razliitim uspjehom. Franci su
prednost ostvarili u ratnim okrajima na kopnu, dok se bizantsko brodovlje
pokazalo mnogo uspjenijim u pomorskim bitkama. Budui da ni jedan, ni
drugi protivnik nisu uspjeli izvojevati kljunu pobjedu, protivnici su bili
prisiljeni razgovor o podjeli teritorija nastaviti za pregovarakim stolom.
Mirovni su pregovori voeni u Aachenu od 810. do 812. godine. Konano,
nakon dugih pregovora, 812. godine zakljuen je Aachenski mir. Prema
odredbama, Franci su zadrali sva podruja to su ih osvojili do 810. godine,
pa je tako Karlo Veliki, uz Veneciju, zadrao Istru, Liburniju i Dalmaciju, a
bizantskomu su caru pripali dalmatinski gradovi i otoci, bogatiji i gospodarski
snaniji. Tako je Karlova vlast potvrena i nad Hrvatima koji su ivjeli u
Liburniji.
Ubrzo nakon toga novi je spomen Liburnije zajedno s Dalmacijom. U
vrijeme ustanka Ljudevita Posavskoga protiv Franaka (819.-822.), koji je zavrio
neuspjehom, spominje se i knez Hrvata - Borna, koji je bio suparnik Ljudevita
Posavskoga, uz svoje je ime nosio titulu knez Dalmacije i Liburnije/dux
Dalmatiae atque Liburniae.
PRERASPODJELA VRHOVNE VLASTI
U Verdunu su 843. godine nasljednici Karla Velikoga - Lotar I., Ludvig
Njemaki i Karlo II. elavi - podijelili vlast u velikoj Franakoj. Lotar I. postao
je vladar Italskoga Kraljevstva u kojemu je bila i Istra. Sto godina kasnije, 951.
32

godine Oton I. uspio je u svojim rukama odrati naslov italskoga kralja. Istra
je 952. godine spojena s Veronskom, Furlanskom i Kranjskom markom, a
potom prikljuena Bavarskoj. Na tim je podrujima vlast preuzeo Otonov brat
Henrik.
Smatralo se da je u to vrijeme podruje Kastva, Rijeke, Veprinca, Moenica
i Brsea pripalo feudu pulske biskupije, to je izvorima teko potvrditi. No,
ako je ono tada doista pripalo pulskome biskupu, to se samo par stoljea
kasnije i desilo, teko je rei da je pulski biskup nad tim posjedom uspio
zadrati vrhovnu feudalnu vlast. Naime, ubrzo je zatim cijeli feud - Kvarnersko
imanje - promijenio vrhovne feudalne gospodare.
Vezano uz crkvenu vlast na podruju Kvarnera posebno je zanimljiva
isprava njemakoga vladara Otona III. On je 996. godine akvilejskomu
patrijarhu potvrdio pravo na biskupiju u Tarsatici, koja je trebala biti vhovnom
crkvenom ustanovom na kopnenome podruju Kvarnerskoga zaljeva od
Brsea do Rjeine. Diploma njemakoga vladara, koja se do nedavno smatrala
falsifikatom, zanimljiva je iz vie razloga.
Ponajprije je zanimljivo da je ispravu o biskupiji u Tarsatici izdao vladar
Njemakoga Carstva koji tada nema Tarsaticu u svojoj vlasti. Nadalje, ta se
biskupija spominje samo u toj ispravi i vie ne, te konano to ona znai
izravno uplitanje njemakog cara u crkvena pitanja. Meutim, kako smatra
Lujo Margeti, rije je o crkvenome i politikome programu koji krajem 1. i
poetkom 2. tisuljea znai irenje jurisdikcije akvilejske crkve, ali pod
kontrolom Otona. To ujedno znai i irenje carske vladavine na novi teritorij.
Ipak, ta biskupija nije nikada osnovana, a to se njemake vlasti tie - sto
godina kasnije ona e se ostvariti,. Jedan je od razloga to biskupija nije
osnovana mogao biti protivljenje Pulske biskupije u skladu s njenim ranije
spomenutim nastojanjima da pod svojom vjerskom nadlenou zadri
podruje od Pule do Tarsatice na desnoj obali Rjeine. Naime, da se nova
biskupija osnovala, podruje od Brsea, preko Moenica, Veprinca, Kastva i
Rijeke, tj. tadanje Tarsatice bilo bi izuzeto iz granica pulske biskupije. Nadalje,
s obzirom na uspon akvilejske patrijarije u Istri, koji je zapoeo u treemu
desetljeu IX. st., sasvim je prirodno da je patrijarh elio svoju crkvenu, a
potom i svjetovnu vlast ostvariti i na istonoistarskome dijelu poluotoka. Oton
III. je pak u osnivanju biskupije vidio priliku da preko crkvenoga glavara
osvoji novi teritorij. Ipak, ini se, da su elje bile jedno, a realnost drugo. S
druge pak strane, sadraj Otonove isprave posredno nam potvruje da su
Hrvati i starosjedioci Liburnije tada ve bili pokrteni. To podruje, zajedno s
kvarnerskim otocima, ima liturgiju na slavenskome jeziku, a u uporabi je
glagoljsko pismo. I u tome treba traiti jedan od razloga zato su Akvilejci
eljeli zagospodariti podrujem istone Istre. Nastojanja da se dokine
slavensko bogosluje stalno su prisutna na tome podruju, a izvori iz XV. st.
o Rijeci obavjetavaju nas o zabrani bogosluja na narodnome jeziku.
33

U XI. st. pravo na podruje Kvarnerskog posjeda polagala je njemaka

porodica Weimar-Orlamnde. lanovi su te porodice za svoje usluge njemakomu caru Henriku IV. u svoj posjed dobili istonu obalu Istre od Brsea do
Rijeke s Kastvom i Kastavtinom. To je vrijeme kada je Hrvatska izgubila
podruje od Rae do Rjeine, odnosno kada je granica Hrvatske pomaknuta
prema istoku. Neposredni povod gubitku toga hrvatskoga podruja bila su,
ustvari, dogaanja vezana uz ugarske napade na srednju Europu. Tada se, u
sukobu s Ugrima, Ulrik I. Weimar-Orlamnde stavio na raspolaganje Henriku
IV. i za usluge dobio Istarsku krajinu, koja je formirana ranije istovremeno
kada i Furlanska marka. Nakon toga, Henrik mu je dao dozvolu da Istarsku
krajinu proiri na istoni hrvatski dio Istre, dakle na raun hrvatskoga posjeda.
Radilo se o prikljuenju spomenutoga podruja od Rijeke do Labina, pa time
Kastva i Kastavtine, ali i dijela bizantske Dalmacije. Stjecajem okolnosti to e
podruje, ali samo djelomino i za kratko, biti vraeno u sastav Hrvatske.
Naime, glavni kandidat za naslijee porodice Weimar bio je, uz lanove
Ulrikove obitelji, i ban Zvonimir. On je u sukobu s Karantancima, na svoju
stranu pridobio ugarskoga kralja Solomona i hercega Gejzu. Uz njihovu je
pomo 1063. godine pokuao vratiti sjeverni dio Hrvatskoga primorja pod
svoju vlast. Meutim, akcija nije potpuno uspjela. Zvonimir je vratio kvarnerske
otoke, ali ne i cijelo podruje istone Istre. Prema svemu sudei, nije uspio
zauzeti prostor od Plomina do Rae, dok je podruje od Brsea preko Kastva
i Kastavtine do Rijeke stavio pod svoju vlast.
To podruje izmeu rijeke Rae i Rijeke izvori XII. i XIII. st. nazivaju
Meranijom ili primorskom zemljom. Ona e sredinom XIII. st. doi pod
vrhovnitvo grofova Devinskih iz Devina nedaleko Trsta. Devinci su, nakon
to su postupno stekli podruje Krasa oko Trsta, na nagovor akvilejskoga
patrijarha, a u ime njemakoga cara, osvojili podruje od Rijeke, preko Kastva,
Veprinca, Lovrana do Moenica i Brsea. Najznaajnija je posljedica toga
osvajakoga akta u injenici da je to podruje istone Istre s Rijekom na Rjeini
od tada za daljnjih osam stoljea bilo izgubljeno za Hrvatsku. Istovremeno,
Devinci su stvorili Kvarnersko imanje.
Drugi pretendent na to podruje bili su Mleci, koji su takoer eljeli obalno
podruje Kvarnerskog zaljeva. U svojim osvajakim nastojanjima Venecija je
uspjela poetkom XII. st. pobijediti hrvatsko-ugarskoga kralja i zauzeti
kvarnerske otoke i Zadar, a gradovi uz zapadnu istarsku obalu poinju joj se
zaklinjati na vjernost. Venecija je svojom politikom "pomoi" dola vrlo blizu
istonoistarskoga obalnoga podruja, ali ga nije zauzela. Osim srameljivih
poetnih uspjeha ili pak tek kratkih povremenih pobjednikih bljeskova,
Venecija nije nikada uspjela ni uz pomo vojske, ni uz pomo svoje vjete
diplomacije zakoraiti i vrsto ostati na podruju od Brsea do Rijeke na
Rjeini. Tako su Kastav i Kastavtina ostali nedirnuti od mletake vlasti.
34

Kastav u posjedu devinskih grofova
KASTAV U POSJEDU DEVINSKIH GROFOVA

DEVINSKA GOSPODA OSVAJAJU KVARNERSKI POSJED
U tijeku opisanih dogaanja i zbivanja jaa crkvena i svjetovna vlast
akvilejskoga patrijarha u Istri. Vrhunac je te vlasti godina 1077. kada je
njemaki car Henrik IV. patrijarhu Sighardu darovao Furlaniju, pa Kranjsku i
Istru. Meutim, elje patrijarha time nisu potpuno zadovoljene, jer su patrijarsi
svome posjedu eljeli prikljuiti i istonu obalu Istre, tj. njezin liburnijski dio.
Pogotovo nakon to su pod konac XI. st. prvo Poreka, a zatim Pulska
biskupija dole u ovisnost akvilejskoga patrijarha. Pri tome ne treba izgubiti iz
vida da je Pulska biskupija stalno svojatala podruje liburnijske Istre, koje e
od sredine XII. st. i biti pod njezinom crkvenom jurisdikcijom.
Sustavno jaajui crkvenu i svjetovnu vlast, patrijarsi su,
poput ostalih snanih feudalaca uz crkvene imali i svjetovne
vazale. Patrijarhovi najjai vazali poetkom XII. st. bili su
grofovi Devinski. Ime su dobili po svome gradu-utvrdi
Duino (Devin), iji je idealan smjetaj na uu rijeke Timav
i nad cestom Monfalcone - Trst, omoguavao svojim
gospodarima nadzor nad prometom i trgovinom, koji su se
Grb grofova
odvijali iz Apeninskoga poluotoka preko Furlanije i Trsta u
Devinskih
Kranjsku i Istru, te obratno. Prvi poznati predstavnik
grofova Devinskih bio je Diethalm.
Zahvaljujui akvilejskim patrijarsima, a i svojoj sposobnosti u izboru
zatitnika, Devinci su ubrzo stekli posjede na Krasu i u okolici Trsta. Sredinom
XII. st. devinski su se posjedi protezali preko Krasa i iarije sve do
Kvarnerskog zaljeva, tj. od Rijeke na desnoj obali Rjeine do Brsea. Nadzor
kopnenih putova s mora u unutranjost kopna i obratno, te djelomino i
morskih putova, osnaio je utjecaj Devinaca na iremu podruju Liburnije,
Krasa i Transkoga zaljeva.
Devinski se grofovi pojavljuju kao gospodari Kvarnerskoga posjeda, koji je
obuhvaao Rijeku, Kastav i Kastavtinu, Veprinac, Lovran, Moenice i Brse,
sredinom XII. stoljea. U historiografiji jo uvijek nije razjanjeno kada su
Devinci u svoje ruke dobili Kvarnersko imanje. Naime, do sada poznate listine
ne donose toan datum o zauzeu kvarnerskih gradova i katela. S obzirom
35

na neke druge okolnosti, prihvaeno je miljenje da su grofovi Devinski ovo

podruje, u ime akvilejskoga patrijarha a za njemakoga vladara, zauzeli
sredinom XII. i zatim ga drali sve do pod konac XIV. stoljea. Kvarnersko je
imanje, prema tome, zajedno s Kastvom ostalo puna dva i pol stoljea u
posjedu Devinaca.
Meutim, znaenje devinskoga osvajakoga pothvata, koji je prema svemu
sudei obavljen iznenadno i bez mnogo buke pa zato o njemu izvori ute,
viestruko je. Ponajprije, akvilejski patrijarh i njemaki car ostvarili su ve
ranije najavljenu nakanu za proirenjem svoje vlasti i na podruje istone Istre.
S obzirom na utnju izvora, mogue je da je to izvedeno na temelju nekoga
ranijega dogovora s hrvatsko-ugarskim vladarom o uspostavi granice na
Rjeini. Naime, poslije ratovanja hrvatsko-ugarskoga kralja i njemakoga cara
poetkom XII. st., pa zatim raspada Meranije, uslijedilo je ve 1117. osvojenje
kvarnerskih otoka Krka, Cresa i Loinja od strane Venecije. Bilo je to mogue
samo godinu dana nakon smrti ugarsko-hrvatskoga kralja Kolomana estokoga protivnika njemakoga cara. A uinio je to Ordelafo Faledro uz
pomo cara Henrika V. Moda mogui raniji dogovor o vrstoj granici na
Rjeini potvruje i podatak da Devinci tijekom sljedea dva i pol stoljea nisu
prelazili Rjeinu u nastojanju stjecanja novih posjeda.
Nadalje, osvojenjem Kvarnerskoga imanja, akvilejski je patrijarh mogao
obdariti svoga pulskoga biskupa novim crkvenim teritorijem. Tako se sada
sredinom XII. st. Pulska biskupija protezala od Pule preko Labina i Plomina
uzdu istone liburnijske obale istarskoga poluotoka do Kastva i Rijeke. Na
Rjeini ona je graniila sa senjskom biskupijom.
Meutim, ono to je najvanije jeste injenica da je devinsko osvajanje
Kvarnerskoga posjeda odredilo povijesnu sudbinu Hrvata od Brsea, preko
Moenica, Lovrana, Veprinca, Kastva do Rijeke za daljnjih osam stoljea,
koliko su bili iskljueni iz teritorija hrvatske drave, tj. sve do 1945. godine.
Prethodno je samo manji dio Kastavtine s Kastvom 1921. uao u sastav
novostvorene Drave Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije.
DEVINCI UVRUJU VLAST NAD KASTVOM
I KVARNERSKIM POSJEDOM
Poetak dominacije Devinaca nad Kastvom i Kastavtinom znaajan je i
zbog promjene drutvenih odnosa. Nastavlja se izgradnja i produbljenje
feudalnih odnosa. Zahvaljujui tome Kastav i cijelo Kvarnersko imanje doekat
e razmeu XIV. u XV. st. sa zabiljeenim urbarijalnim obvezama. Te obveze
kastavskih podlonika bile su zapisane njemakim jezikom, materinskim
jezikom feudalnoga gospodara. Ono to je jo vanije, godina 1400. je godina
kada je zapisan osnovni zakonik kastavske komune - Zakon Grada Castua od
36

letta 1400. Kastavski zakon ili statut zapisan je hrvackom akavskom besedom,
on je potvrda prijelaza usmenoga u kodificirano pravo. Njegove odredbe
potvruju iroku lepezu postojeih zakonskih obveza podlonika kastavske
komune. Uz obveze Kastavaca prema feudalcu i feudalca prema njima,
zapisano je i niz kapitula/lanaka kojima se odreuje nain ponaanja
gradskih inovnika, kastavskih podlonika i pridolica u svakodnevnome
ivotu na podruju grada i teritorija kastavske komune.
Tijekom vladanja Kvarnerskim posjedom, Devinci su
svoju politiku usmjerili na proirenje staroga i osvajanje
novih posjeda. U tim su se namjerama u prvo vrijeme
oslanjali na akvilejskoga patrijarha. Patrijarh je Devincima
esto pomagao u sporovima s gradom Trstom i njegovom
komunom te drugim gradovima i feudalcima. Pomagao im je
i u sporovima nastalim zbog uvoenja novih pristojbi koje
Grb grada
su Devinci naplaivali za koritenje prometnica na njihovu
Devina
posjedu. Devinci su nastojali to bolje iskoristiti nadzor nad
cestama Monfalcone - Trst i Trst - Materija - Pasjak - Rupa Rijeka za ostvarenje novih prihoda. Praktino, Devinci su nadzirali promet i
trgovinu Furlanija - Kvarnerski zaljev, odnosno Kranjska - Kvarnerski zaljev i
obratno.
Naravno, patrijarh je svoju pomo vazalima uvjetovao uslugama pa i
ucjenama budui da su oni od njega dobili feudalni posjed. Zato su se Devinci
nakon svake rasprave ili dobivena spora morali ponovno zaklinjati patrijarhu
na vjernost i slubu te potovanje crkve. Meutim, u asu kada se pokazalo
da patrijarh vie nije svemoan, Devinci su se okrenuli svojim sjevernim
susjedima gorikim grofovima, s kojima su i inae bili u dobrim odnosima. Ta
je promjena bila dio njihove obiteljske politike, politike stjecanja povlastica i
potpore putem sklapanja dinastikih brakova, svjedoenjima i jamstvima za
snanije plemie.
Njihovu odanost gorikim grofovima, u ijoj se pratnji pojavljuju kao njihovi
jamci, zastupnici u sporovima, zakletnici ili svjedoci prilikom sklapanja
njihovih brakova ili pogodbi, pa ak i kao skrbnici njihove malodobne djece,
dokazuju tri isprave uinjene u Kastvu 1531. godine. U njima se prvi put
spominje kastavska i veprinaka komuna, te imena kastavskoga upana
Wolkana i plovana Chwalecza.
Naime, 24. rujna 1351. godine Rudolf II. Devinski je u Kastvu obvezao sebe
i svoje nasljednike da se stave u slubu goriko-tirolskih grofova Majnharda
i Henrika i njihovih nasljednika. Da e svoju obvezu ispuniti jamio im je
svojim ljudima: upanom Wolkanom i plovanom Chwalezcom, kao i kastavskom komunom, a isto tako i upanom Nadelom i satnikom Crazzonom, kao
i komunom veprinakom. Ovi su pak grofovima obeali svoju vjernost. Iz
37

listina dalje slijedi da e u sluaju ako Rudolf Devinski odustane od slube na

koju se gorikim grofovima obvezao, kastavska opina, a isto tako i veprinaka, vjerno sluiti gorikim grofovima i njihovim nasljednicima. U tome e
sluaju biti - isto kao i veprinaka - razrijeena od slube Devincima. Kastavsku
su listinu peatili svojim peatima Rudolf Devinski i opina kastavska, isto kao
i veprinaku listinu, jer veprinaka opina nije imala svojega peata.
Grb gorikih
grofova
Listine su zanimljive iz nekoliko razloga. Prvo, kao

jamci kastavske komune pojavljuju se upan i plovan/
upnik, dakle svjetovna i crkvena vlast, a zatim i cijela
komuna. Spominjanje plovana - upnika prva je izvorna
potvrda o postojanju kastavske upe 1351. godine. S
obzirom na ranije iznesenu injenicu da je Pulska
biskupija sredinom XII. st. - zahvaljujui Devincima i
akvilejskomu patrijarhu - uspostavila crkvenu jurisdikciju
nad podrujem od Brsea do Rijeke, pa prema tome i
Kastva, treba pretpostaviti da od tada postoji i kastavska
upa.
Drugo, u listini se kao vrhovni opinski slubenik spominje upan, dunost

koju u Kastavskome statutu vie ne nalazimo, ali u Veprinakome statutu da!
Prema Kastavskome statutu, vrhovnu vojnu vlast, upravnu i sudsku obnaa
kapetan. Njegove funkcije pokazuju da je Kastav doista u XV. st. bio grad i
trgovite koje e krajem XV. st. postati sreditem Kastavske gospotije,
nadreeno katelima Veprinac i Moenice. Grad Kastav bio je tada upravnoadministrativno ravnopravan gradu Rijeci.
Naposljetku, listine pokazuju Rudolfovu spretnost, snalaljivost, lukavost i
razboritost. Rudolf je kao jamce gorikim grofovima ponudio Kastav i
Veprinac, zadravajui izvan ugovorne obveze Rijeku, Lovran, Moenice i
Brse. S druge strane, ini se da je to gorike grofove tada zadovoljavalo budui
da bi u sluaju realizacije potpisanih ugovora dobili izlaz na Kvarnerski zaljev.
Svoj najvei uspon Devinci su doivjeli za vrijeme Hugona VIII. Najsnaniji
Devinac bio je u dobrim odnosima s gorikim grofovima, ali se on uskoro
okree prema svojim sjevernim susjedima - austrijskim vojvodama. Uinio je
to zato jer je oslabila mo patrijarha i gorike vlastele. Za razliku od njih, sve
je prisutniji uspon austrijske kue koja je svoju politiku djelomino usmjerila
i na osvajanje junih podruja, traei na sjevernome Jadranu izlaz na more.
Shvativi taj znaajni pomak u politici austrijskih vojvoda, Hugon VIII. godine
1366. pristupa vojvodi Albrechtu III. i Leopoldu. Svjestan snage svojih
zatitnika, Hugon VIII. promjenu svoje politike javno stavlja do znanja
patrijarhu Markwardu. Tim inom austrijska je kua posredno dobila vlast nad
Moenicama, Veprincem, Kastvom i Rijekom, posjedom kojega e, nakon
Walseeovaca, i faktino dobiti u svoje ruke u drugoj polovici XV. stoljea.
38

Kastav u okviru Kvarnerskoga posjeda na razmei XIV. u XV. stoljee

(D. Muni, Kastav u razvijenom srednjem vijeku, 1986.)
39

Zahvaljujui lukavom izboru zatitnika, Hugon VIII. je tijekom vremena

uspio za sebe pridobiti niz asti. Bio je belinjski odvjetnik, granini istarski
grof, glavar u Trevizu, pa u Kranjskoj, a 1379. godine dobio je u zalog Pazinsku
grofoviju/kapetaniju, kao i sva ostala dobra koja su pripadala Albrechtu
Gorikome te neke posjede u Kranjskoj, Korukoj i tajerskoj. Sve je to ojaalo
njegove prihode. Naravno, Hugon VIII. asti nije dobivao samo zbog verbalne
podrke svojim zatitnicima. On im je, uz ostalo, posuivao znatne iznose
novca, do ijega je povrata ponekad teko i mukotrpno dolazio. Tako je vrlo
znaajne iznose novca posudio vojvodi Albrechtu, kao pomo u njegovim
nastojanjima da pod svoju vlast dobije Trst. Kada se to 1382. godine dogodilo,
vojvoda mu nije odmah vratio dug, nego je posueni novac odluio vratiti u
obrocima - iz dohotka grada Trsta, kojega je ustupio Hugonu. Hugon VIII. je
dobio obeanje da e novac od Trsta dobivati tako dugo dok god ne namiri
cijeli iznos kojega je posudio vojvodi Albrechtu. A to je moglo i dulje potrajati.
40

Walseeovci smjenjuju devinske grofove i postaju

gospodari Kastva i Kastavstine
WALSEEOVCI SMJENJUJU DEVINSKE GROFOVE I

POSTAJU GOSPODARI KASTVA I KASTAVTINE
WALSEEOVCI PREUZIMAJU KVARNERSKO IMANJE
NA RAZMEI XIV. U XV. STOLJEE
U nastojanju da osigura svoje nasljednike i potomke, Hugon VIII. dva je
puta sastavio posljednju volju. Prvi je put to bilo 1374. godine kada je svojim
glavnim nasljednikom imenovao polubrata Jurja iz Vivnika. Oporuno mu je
obeao gradove Prem, Gotnik, Rijeku i Kastav sa svime to im pripada:
prihodima, posjedima, urbarima i pravicama, a Veprinac i Moenice ostavio
je Jurjevim srodnicima.
Meutim, petnaestak godina kasnije, nakon to je dobio potomke, Devinac
je promijenio odluku o nasljedstvu pa je 1390. godine sastavio novu oporuku.
Ona je napisana u korist njegova urjaka Rudolfa von
Walsee, brata Hugonove druge, tada pokojne ene Ane.
Rudolf, koji je imao brau Rajnprechta i Fridriha, oporukom je postao skrbnikom Hugonove malodobne djece
te dobio na uivanje sve gradove, posjede i zemlje tako
dugo dok Hugonova malodobna djeca ne postanu punoljetna. Malo zatim, iza 11. rujna 1390. Hugon je umro, a u
samo nekoliko godina i njegova djeca: sinovi Rajnprecht
i Hugon te keri Katarina i Ana. Devinska se loza ugasila
1399. godine. Budui da Hugonova djeca nisu doivjela
punoljetnost, Rudolf, a preko njega Walseeovci - prozvani
Grb grofova
tako po zamku Walsee u vapskoj - postali su na razmei
Walsee
XIV. u XV. st. gospodari Kvarnerskog posjeda, a time i
Kastva. Naslijedivi Devince, Walseeovci su takoer postali gospodari feuda na
Krasu - Devina, Senoea, Prema i Gotnika, to znai da su nastavili s
nadzorom putova prema Kvarnerskome i Transkome zaljevu. Njihovo je
vrhovnitvo nad Kvarnerskim posjedom trajalo nepunih sedam desetljea - do
1465. godine, a obiljeeno je potpunom feudalizacijom, upravnim ustrojstvom
i gospodarskim napretkom te uvrenjem crkvene jurisdikcije pulskoga
biskupa na cijelome podruju Kvarnerskoga posjeda.
41

URBAR IZ OKO 1400. GODINE

Ve je naprijed spomenuto da je u trenutku prelaska Kvarnerskoga imanja
iz ruku Devinaca u ruke Walseeovaca nastao urbar za gradove i katele-opine
liburnijskoga posjeda. Urbar iz oko 1400. godine, poznat i kao Rijeki urbar,
zapisan je njemakim jezikom. Do sada su pronaena dva primjerka toga
urbara. Oni se sadrajno i formalno podudaraju, a objavili su ih Milko Kos i
Danilo Klen. Razlika je samo u tome to se u urbaru kojega je objavio M. Kos,
uz obveze gradova i katela Kvarnerskoga imanja, pojavljuju jo tri mjesta iz
okolice Gorice. D. Klen smatra da je popis podavanja za ta mjesta, koja su
izvan Kvarnerskoga imanja, dio nekoga drugoga izvornika koji je naknadno
dometnut Rijekome urbaru.
Zanimljivo je da ni jedan ni drugi primjerak urbara nije datiran, pa se
vrijeme njegova nastanka u historiografskoj literaturi odreuje oko 1400.
godine. Sasvim je sigurno da je vrijeme njegova nastanka moglo biti izmeu
1390. i 1405. godine, dakle, nakon nastanka druge oporuke Hugona VIII. i
godine do koje su umrla maloljetna Hugonova djeca i njegova sestra Elizabeta
(zvana Beta) koja je ivjela u Veprincu. Sastavlja urbara zapisao je ve
zateene, postojee, ranije stvorene obveze stanovnitva istonoistarskih
komuna prema feudalnomu gospodaru. A da su urbarijalne obveze tada ve,
pa i ranije, postojale potvruje prva Hugonova oporuka iz 1374. godine. U njoj
se pri nabrajanju to sve Juraj iz Vivnika treba naslijediti nakon Hugonove
smrti spominju i urbari, dakle zapisi o obvezama podlonika Kvarnerskoga
imanja.
Urbar Kvarnerskoga imanja opsegom nije velik i jednostavan je po obliku.
To je prvi poznati urbarijalni pregled Kvarnerskoga imanja u kojemu se
spominju: Sant Veit in der stat/Grad svetoga Vida (Rijeka), Chestaw/Kastav,
Veprinez/Veprinac, Lauran/Lovran, Moschanitz/Moenice i Berschetz/Brse.
U njemu nalazimo popis zajednikih i pojedinanih podavanja svih podlonika
istonoistarskih kvarnerskih komuna, pa tako i kastavske. Iako postoji
pojedinana opa urbarijalna daa, pojedinci, odnosno kuegospodari koji su
Grb Rijeke
Grb Kastva
42
Grb Veprinca

Grb Lovrana
Grb Moenica
Grb Brsea
je morali platiti nisu poimenino navedeni. Tako ostajemo prikraeni za

podatke o njihovim imenima i prezimenima. Prema urbaru, opu su urbarijalnu dau plaali na Jurjevo (24. travnja) u Rijeci, Kastvu, Veprincu i Moenicama. U Kastvu toga je dana svaki gospodar bio duan platiti 9 ilinga i 8
veronskih novaca, u Veprincu 6, Moenicama 8, a u Rijeci 14 ilinga. Rijeani
su plaali neto vie jer su bili osloboeni naturalnih podavanja budui se
Rijeka smatrala gradskim naseljem.
Na Miholju (dan Sv. Mihovila, 29. rujna) davao je svaki kastavski gospodar
6 ilinga i 6 veronskih novaca, u Veprincu 7, u Moenicama 6 ilinga, a u
Rijeci 5 ilinga i 6 veronskih novaca. U Brseu svaki je na Martinovo, 11.
studenoga, plaao 4 ilinga.
Dunost zajednikoga opinskoga plaanja, osim Rijeke, imale su sve
komune o mesopustu. Zajednika podavanja pojavljuju se i u Kastavskome
statutu, ijih je prvih 25 kapitula zapisano upravo 1400. godine, kao i
Veprinakome statutu iz 1507. godine. Ustvari, sva su ta plaanja proistekla iz
podavanja in natura, o emu svjedoe daljnje odredbe urbara. Kastavci (i
Veprinani) su svome gospodaru bili duni o Miholji dati umjesto jedne svinje,
funte voska i funte papra jednu marku i 40 ilinga. (Vrijednost marke oko
1400. godine bila je 160 ilinga, a 1 iling vrijedio je 12 veronskih novia). O
mesopustu u Kastvu i Veprincu davali su jednu marku i 40 ilinga te tri kozlia.
Osim toga plaala se jo i tivra, tibra (steuer), a njenu je visinu odreivao
feudalni gospodar, po svojoj milosti. Gospodaru su takoer pripadali prihodi
od carine (maut) u Rijeci, Kastvu i Veprincu, kao i prihod od suda.
Urbar propisuje i podavanja u desetini. Desetina se prvobitno davala ili
plaala crkvi, no u vrijeme kada je urbar zapisan ona se veinom morala
davati feudalnome gospodaru. Kastavci su bili duni plaati desetinu od
mladih ivotinja (janjaca i kozlia), ita i vina. Sline obveze imali su i drugi
gradovi-komune. Uzgredno, zgodno je spomenuti obvezu svakoga lovranskoga gospodara, koji je bio duan dati dva staria kestena. U Brseu pak,
urbar spominje prihod od novane globe, to se ne propisuje ostalim komunama Kvarnerskoga posjeda. Globe se, meutim spominju u Kastavskome
43

statutu, ali isto tako i u izvadku iz nesauvanoga kastavskoga urbara iz 1498.

godine.
Prema tome, odredbe urbara iz oko 1400. godine svjedoe o godinjim
obvezama kastavskih podlonika prema svome feudalnome gospodaru, koje
nisu male. To su pojedinane i ope komunalne obveze. Kastavski kuedomaini duni su dva puta godinje u novcu platiti ope pojedinano podavanje,
a zatim i zajedniko za cijelu komunu. Osim toga, kastavski podlonici imaju
i desetinsko podavanje u naturi koje su nekada plaali crkvi, a sada su to
duni dati svome feudalnome gospodaru. Tako je u urbaru zabiljeen i prijelaz
iz naturalne u novanu rentu. Konano, urbar nas upoznaje i s nekim inovnicima i institucijama tadanjih kvarnerskih komuna. To su rijeki kapetan sa
straom, zatim ubirai daa, te institucije poput carine i suda. Sve to i mnoge
druge odredbe vezane za javni ivot komune/opine zabiljeit e i osnovni
zakon kastavske komune - Kastavski statut iz 1400. godine. Urbar je, meutim,
po formi mnogo krai, a njegov su jedini sadraj podavanja, pa se zato moe
rei, da je urbar produena ruka statutarnih odredbi o raznim nametima i
podavanjima podlonika komune.
ZAKON GRADA CASTUA OD LETTA 1400.

Kastavski statut iz 1400. godine do nas dolazi u nekoliko inaica. Zapisan
je u hrvatskoj akavtini te u prijevodima na latinskom, njemakom i
talijanskom jeziku. Njegovi se prijepisi uvaju u Arhivu Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti u Zagrebu i u Dravnome arhivu Hrvatske, u fondu
Isusovaki samostani - Rijeka. Njemaki prijepisi statuta iz XVI. st., koji su se
uvali u Arhivu Slovenije u Ljubljani, poznati i kao Ljubljanski prijepisi, prema
svemu sudei zauvijek su zagubljeni. Naime, poetkom Drugoga svjetskoga
rata oni su zajedno s ostalom arhivskom graom pohranjeni u posebne
sanduke, a zatim zakopani i sakriveni u nekoj kleti. Poslije toga gubi im se
svaki trag, jer nakon rata sanduci vie nisu pronaeni. Uz spomenute prijepise
Kastavskoga statuta postoji i niz ispisa pojedinih kapitula/lanaka. Ti izvodi
iz statuta sluili su u raznim sporovima i dokaznim postupcima na kastavskome suditu ili kao materijal strankama u traenju odreenih pravica. No
isto tako njima se sluio i feudalac u dokazivanju svojih prava pri potraivanju
odreenih podavanja od kastavskoga puka.
Najstariji je poznati prijepis Kastavskoga statuta za sada jedan od Ljubljanskih prijepisa, tj. primjerak iz 1659. koji nam se sauvao u objavi Josipa ontara
iz 1946. godine. Ostali prijepisi do nas stiu iz razdoblja od druge polovice
XVII. do pod konac XVIII. stoljea. Prvi je put Zakon kastavski objavljen 1873./
1874. u zadarskom asopisu Pravo, a njegov je objavljiva bio Matko Laginja,
44

Preslika poetnoga lista prijepisa Kastavskoga statuta

kojeg je uradio Mijat Sabljar
45

kasnije tajnik Poglavarstva obine Kastav. M. Laginja je Kastavski statut objavio

u 11 nastavaka prema prijepisu kastavskoga kancelara Giambattiste Tomicicha
koji je statut prepisao iz stareh kgnih zakona ke se nahajaju va Loxe
Comunskoj. Tomicichev/Tomiiev pak prijepis do nas dolazi zahvaljujui
umirovljenomu austrijskome majoru Mijatu Sabljaru, a on je Tomicichev
prijepis za prepisivanje dobio od baruna Vranyczanyija dok je bio kustos zbirke
Lavala Nugenta na Trsatu. Prijepis je prijepisa Zakona Grada Castua od Letta
1400. M. Sabljar zavrio u Rijeci 1845. godine. To se zbilo ni nepune dvije
godine nakon to je barun Simeon Vranyczany-Dobrinovi Kastavsku gospotiju kupio od brae Fridriha i Franciska Thyrri.
Prvi nastavak Kastavskoga ustava, kako M. Laginja naziva Statut, objavljen
je 1873. i od tada do danas taj pravno-povijesni biser kastavske povijesti
neprestano pobuuje zanimanje znanstvenika istraivaa nae medijevalne
povijesti. Statut je u nekoliko navrata objavljen, a izdavai statuta na
hrvatskome jeziku ili njegovih inaica u prijevodu na talijanski ili njemaki
jezik bili: Rus G. M. Vladimirsky-Budanov, Franjo Raki, Josip ontar, Oleg
Mandi, Aneliese Margeti i Lujo Margeti. Rije je o prvorazrednome
srednjovjekovnome izvoru iji kapituli i odluke opinskih vijea pokazuju svu
osebujnost kastavske srednjovjekovne zbilje.
Kastavski statut ima ukupno 81. kapitul, pri emu je potonji ostao
nedovren. Statut naalost nema uobiajene preambule koja objanjava kada,
kako, gdje, zato i zbog ega je nastao, ve jednostavno zapoinje prvim
kapitulom. Od 81. lanka prvi dio statuta ine jednostavni lanci, koji upuuju
na njegovu osnovu u uobiajenome pravu. To su nedatirani lanci, a ima ih
ukupno 57. Preostali drugi dio Statuta ine odluke opinskih vijea nastale u
posebnim prigodama, koje su zatim dobile snagu statutarnih odredaba.
Nadnevci njihova nastanka uokviruju jedno stoljee: od 15. prosinca 1546. do
2. travnja 1652.
No, ni kapituli iz prvog dijela nisu zapisani svi odjednom i po kronolokome redu. Zbog toga, a i u nedostatku preambule, neko je vrijeme bila
dvojbena datacija statuta, pa je tako F. Raki smatrao da je Statut zapisan tek
1490. godine. Meutim M. Niketi Jasinski uspio je razrijeiti pitanje vremena
i naina nastanka pojedinih odredaba. Usporeujui sadraj i jezik kapitula,
M. N. Jasinski je doao do zakljuka da je prvi nedatirani dio statuta, lanci 1.57., zapisan u tri navrata. Najprije je izdvojio prvih 25 kapitula koji se istiu
jezgrovitou, jasnoom i kratkoom iskaza. Ti su lanci zapisani 1400. godine,
i s obzirom na neke lanke mnogo su stariji od te godine. Dalje slijede lanci
koji su nastali oko 1465. godine kada su Habsburgovci od Walseeovaca
preuzeli Kastav u svoj posjed. Meu njima su i neki lanci, poput 30.-31. i 33.,
koji su, meutim, nastali poslije 1493., nakon smrti Fridriha III. To znai da je
46

prvi dio statuta po trei put dopunjen koncem XV. i poetkom XVI. stoljea.
No, bez obzira na nain nastanka statuta, ini se da najvea zasluga za
zapisivanje prvih lanaka Kastavskoga zakona pripada Walseeovcima. Preuzevi Kvarnerski posjed, Walseeovci su prvo dali popisati urbarijalne dae, a
odmah nakon to je izumrla loza Devinaca, oni su - kao to je to bilo uobiajeno - zajedno sa starijim Kastavcima koji su pamtili stare pravice i navadbe
zapisali njihovo obiajno pravo. Zato se Walseeovci spominju u statutarnim
odredbama koje su nastale u vrijeme Habsburgovaca kao stara gospoda Valse.
Veprinaki ih pak zakon iz 1507. godine naziva Favaglsi, a domai ih je puk
zvao Favalii. U svakom sluaju zapisani statuti sauvali su sliku o drutvenim
odnosima i ivotu u vrijeme zapisivanja osnovnih zakona istonoistarskih
kvarnerskih komuna, ali i vremena koje je zapisivanju prethodilo. A naknadno
dopisane odluke vijea nadograuju nae poznavanje razvijenoga srednjega
vijeka i novovjekovne promjene drutva.
KASTAVSKA KOMUNA
U RAZVIJENOME SREDNJEM VIJEKU
Svojim lancima i odlukama Kastavski statut obuhvaa cjelokupnost
kastavske srednjovjekovne svakodnevice. Njegovi lanci govore o odnosu
vlastelina i kastavskih podlonika, prihodima vlastelina, komune i njezinih
inovnika, dunostima i pravima potonjih te o obvezama i podavanjima
Kastavaca feudalnomu gospodaru, ali i o njihovim pravima. Kastavski su kmeti
bili pravno slobodni, pa mogu ak imati slugu (junaka) i slukinju (devicu),
ali im ekonomska ovisnost onemoguuje potpunu slobodu kretanja. Osim
toga, rije kmet u Kastavskome statutu oznaava kuedomaina, gospodara,
sitnoga posjednika koji je glava domainstva. Kastavski podlonici - graani,
puani i kmetovi imaju pravo biranja svojih inovnika, u poetku i duhovnika,
ali isto tako i pravo da budu izabrani na funkciju suca, vijenika, satnika ili
dvornika. Naravno, tijekom vremena to se pravo pokuava zanemariti i
ignorirati pa je zbog toga kastavsko vijee dvanaestorice poetkom XVII. st.
(kap. 67., iz godine 1611.) bilo prisiljeno donijeti odluku da se ubudue na
mjesto preminuloga vijenika treba izabrati "jednoga dobroga loveka... a ne
da bi imalo pojt po ereditate (nasljedstvu), ni po suplikah (molbama)".
Vraajui se natrag na poetak XV. st., u vrijeme zapisivanja lanaka
Kastavskoga statuta, u oi upadaju prva tri kapitula koji su svojim odredbama
o obvezama kastavskih podlonika prema gospodaru gotovo istovjetni s
odredbama urbara iz 1400. godine.
Ve je u prvome lanku Statuta zapisana osnovna kmetska obveza:
Najprvo su duni (kme)ti od Kastva na svako leto dati u tu valputiju sto
marak, svaka marka libra osam, i to imaju mej sobom sloit i u nedelju za
47

Preslika prve stranice prijepisa Kastavskoga statuta

kojeg je uradio Mijat Sabljar
48

Martigniu zbrojit je tomu valputu". Drugi se lanak nadovezuje na prvi

navodei desetinske obveze: "Oe smo mu duni /Valputu - upravitelju / dati
desetinu od vina, janjac i kozli i od svakoga ita". Trei je lanak posveen
gospodskomu vinu prikupljenom od desetine. To se vino mora postaviti za
prodaju na tovernu (gostionicu) pred Sv. Luciju i dok se ono ne proda nitko
nema prava prodavati svojega vina, a u sluaju prodaje, predviena je kazna
od "libar pedeset, i da imej platiti sve vino gosposko, koliko ga se onde najde".
Ovaj je lanak posebno zanimljiv jer pokazuje jedan od naina kako je
feudalac, preko svoga upravitelja - valputa, sebi osiguravao dodatne prihode.
Zatiujui pravo da prvi proda svoje vino, on je i preko naturalnih proizvoda
poveavao svoje prihode. Premda se kazna predviena za preuranjenu i
nedozvoljenu prodaju vina "dok gosposko tee" u prvi mah, u odnosu na
oduzimanje ivota, ne ini tako stranom, ona nije nimalo bezazlena: globa od
50 libara jednaka je iznosu od 6 maraka i 2 libre, to predstavlja 6,2%
cjelokupnoga opinskoga poreza to ga zajedniki prikupljaju svi kastavski
podlonici. Nadalje, prekritelj odredbi 3. kapitula bio je jo duan platiti i svo
preostalo gospodsko vino, koje se nije prodalo, to je siromanim kmetovima
bilo teko ostvariti. No, to nisu svi prihodi vlastelina. U obzir valja uzeti i sva
naprijed spomenuta urbarijalna podavanja Kastavaca koja, preko novanih i
naturalnih podavanja, pritjeu u blagajnu feudalnoga gospodara.
Inae, za rasporeivanje i prikupljanje zajednikoga godinjega podavanja
od 100 maraka, Kastavci su svake godine na Belu nedeju, nakon mise pred
crkvom Sv. Trojice izabrali tri markara (kap. 47.). Markari su neka vrsta
poreznika ija je dunost bila da zajedno s tri markara iz prethodne godine
rasporede plaanje zajednikoga duga od 100 maraka na sve kastavske
podlonike. Zajedniki porez trebali su po pojedincima "razloiti kako je
pravo". No, to se tono pod tim izrijekom podrazumijevalo, Statut dalje ne
tumai. Treba zato pretpostaviti da su svi Kastavci poznavali ve uobiajenu
proceduru i kriterije raspodjele zajednikoga opinskoga poreza.
Markari su bili duni i prikupiti porez. Da bi to uspjeno mogli obaviti bili
su ovlateni zaplijeniti imovinu onima koji su se ogluili u izvrenju svoje
godinje obveze. Novac se za uplatu poreza dobivao prodajom zaplijenjene
imovine isklicajem na glavnome trgu, u roku od dva dana. Za svoj posao
markari su bili plaeni.
Svakodnevni ivot Kastavaca ...

Svakodnevna djelatnost Kastavaca bila je ispunjena radom na zemlji, a iz
obveze plaanja desetka razvidno je da su uzgajali ito, proizvodili vino i
bavili se uzgojem sitne stoke. Svako je domainstvo imalo vrt i obraivalo ga
49

za svoje osnovne potrebe. Imali su to i graani Kastva. Njihovi su vrtovi obino

bili smjeteni uz gradske zidine. Krupna je stoka bila vrlo rijetka, pa je, da bi
zatitio njezine vlasnike od krae, Statut predvidio vrlo teku kaznu za
kradljivce konja i goveda: "Ki bi ukral na kuntrade konja ali vola gre mu za
ivot" (kap. 12.). Glavu se moglo izgubiti i za krau u kovanici. No ta se
kazna mogla izbjei ako je poinitelj mogao sakupiti i platiti 100 libara. Sto se
libara plaalo i za krau u mlinu, a isto toliko za krau u bekariji (mesnici)
kao i za potkradanje gospodara. Na prvi pogled iskupljivanje smrtne kazne
novcem izgleda vrlo povoljno. Meutim, da bismo mogli razumjeti njezinu
visinu, valja kaznu od sto libara preraunati u marke. Sto libara je ustvari 12,5
maraka, to je vrijednost 12,5% od ukupnoga zajednikoga godinjega poreza
podlonika cijele kastavske komune. Teko je povjerovati da su to obini
stanovnici komune mogli platiti. No, naravno, to ne znai da krae nije bilo.
S druge pak strane, kraa na gumnu znaila je gubitak ruke ili plaanje pet
maraka. lanci koji sprjeavaju lopovluk govore nam ujedno i o djelatnostima
Kastavaca, kojima, uz ovarstvo valja pribrojiti pelarstvo, vinogradarstvo,
obradu drveta i kamena. Obrada je drva bila posebno razvijena, primjerice
izrada svih drvenih kunih potreptina, baava, te kunoga i ratarskoga orua.
Kastavci su bili poznati i po vrsnoj izradi vesala, koja se prodaju po narudbi
ak u Veneciju ili odvoze u oblinja rijeka brodogradilita. Tomu valja
pribrojiti i pripremu drva za izradu veih ili manjih plovila. Bili su vrsni
vinogradari. Uzgajali su lozu za proizvodnju vina belice. Bavili su se lovom i
ribolovom. Ribari iz Voloskoga i Preluka bili su duni dio ulovljene ribe nositi
u Kastav i tamo je na gradskome trgu (placi) prodavati. U Preluku se izlovljavala i tuna, za iji su ulov bili zainteresirani i rijeki ribari.
Stanovnici koji su ivjeli u gradu bavili su se trgovinom, pri emu se ponajvie spominju bekari (mesari) i tovernari (gostioniari). Mesari su bili duni
meso prvo ponuditi kapetanu, pa sucima, vijenicima i kancelaru, a tek potom
ostalomu puku. Mjera je morala biti ispravna, a odreene cijene mesa morale
su se potivati. Isto je bilo s kovaima, mlinarima i kunim majstorima.
Posredno doznajemo i za ljekare koji su prodavali lekarie (lijekove).
... u gradu (burgu)

ivot i djelatnost kastavskih stanovnika odvijali su se u gradu (burgu) i na
kontradi (teritoriju komune). U gradu, koji je bio opasan zidinama, ivjela je
veina stanovnika Kastavske komune. Gradski su bedemi izgraeni od XI. do
XIII. st. Zidine su bile uvrene kulama, a postupno ih je tijekom vremena
izgraeno devet. U grad se Kastav ulazilo, a i danas se jo ulazi, kroz gradska
vrata na njegovoj junoj strani. Glavnom se ulicom dolazi do jedinoga i
najveega gradskog trga nazvanoga lokvina, svakodnevnoga okupljalita
50

graana i puana. Na tome je mjestu bila voda - lokva, a tek je 1647. godine
odlueno da se tamo sagradi terna komunska (opinski zdenac). Kasnije u
novovjekovnim stoljeima ivot e se postupno preseliti pred gradska vrata i
lou komunsku.
Nepravilan raster uskih gradskih ulica vodi prema Lokvini gdje se nalazila
kapetanska kua. Ona je stajala nasuprot gotike crkve Svete Trojice/Trojstva
koja je izgraena u XV. stoljeu. To gotiko, jednostavno, jednobrodno
sakralno zdanje s izraajnom, masivnom preslicom nad portalom smjeteno je
Lokvina sa crkvicom Sv. Trojice na razmei XIX. i XX. stoljea

na sjeverozapadnome dijelu gradskoga trga. Najnovine iitavanje knjige
rijekoga notara i kancelara Antuna de Renna de Mutine (1436.-1461.)
potvruje izgradnju te crkvice poetkom treega desetljea XV. stoljea.
Crkvica je graena u vrijeme gospodarski snane obitelji Walsee, koja je slian
sakralni objekt - crkvicu Sv. Ane izgradila u Veprincu (1442. godine).
51

Ve ranije, iitavajui glagoljske natpise i grafite u crkvi Sv. Trojice Branko

je Fui upozorio na godinu 1438. upisanu na freskama u sjevernome dijelu
svetita. Naalost, danas se jo jedva naziru blagi ostaci zidnih slika u
unutranjosti crkve. Meutim, pomnjivim itanjem rijeke notarske knjige Antuna
de Renna nalazimo podatak da je 15. listopada 1441. "u crkvi Svete Trojice" u
nazonosti tadanjega plemenitoga mua Bartula Misulija, kastavskoga kapetana,
donijeta odluka "u korist suca Pavla Kresolicha, a protiv Doroteje supruge Mateja
Racicha". Svi su bili iz Kastva, pa je to spomen i jednih od prvih kastavskih
prezimena. etiri godine kasnije (1445.) jo je jednu odluku Antun de Renno
zapisao u Kastvu. Blizu crkve Sv. Trojice u asu zapisivanja bili su nazoni:
upan Filip, pok. Kvirina, graani Kastva Martin Mihali i Petar Sveti, kao
svjedoci, zatim Kvirin Spini, Ivan Zermani(!) i Drazinja Poglaini takoer
Kastavci koji su bili zastupnici Luce(!) Bachijacij (vjerojatno Bai). Tom je
prigodom Antun de Reno preveo glagoljskim pismenima napisanu oporuku
spomenute Luce na latinski jezik. Crkvica Sv. Trojice u punoj je funkciji krajem
tridesetih i poetkom etrdesetih godina XV. st. Uzmemo li u obzir vrijeme
potrebno za ureenje njezinoga interijera, mogue je tvrditi da je crkva
sagraena najkasnije poetkom treega desetljea XV. stoljea.
Lijevo od glavnoga ulaza u crkvicu Sv. Trojice ulica vodi prema upnoj
crkvi Svete Jelene, koja je sagraena gotovo na najvioj toki kastavskoga
brijega. Sva dosadanja istraivanja pokazuju da je trobrodna barokna crkva
Sv. Jelene najstarije sakralno zdanje na podruju Kastavtine. R. Mateji smatra
da poetke toga zdanja valja traiti jo u vrijeme izmeu V. i VII. stoljea. To
se pogotovo odnosi na arkadno prizemlje crkve za koje se pretpostavlja da je
bilo podzie broda kada se starija jednobrodna crkva proirivala. No, mogue
je da je na njegovome mjestu poetno bila prva i najstarija jednobrodna crkva.
U arkadnome su trijemu pokopani kastavski uglednici i lanovi njihovih
obitelji.
Antun de Renno crkvu Sv. Jelene prvi puta spominje 19. travnja 1440.
Posebno je zanimljiv spomen te crkve od 30. kolovoza iste godine i dar od 40
malih novia namijenjenih za oltar sv. Jelene. Isto je tako vrijedan podatak iz
1443. godine kada su za popravak crkvenoga krova plaena 52 mala novia.
Interijer trobrodne crkve djeluje skromno i jednostavno. U bonim su
brodovima mramorni oltari sv. Ignacija, Majke Boje, sv. Antuna Padovanskoga
i oltar s razapetim Kristom. U apsidi je oltar sv. Jelene Kriarice koji se pripisuje
majstoru Giovanniju Paccassiju, koji je takoer radio glavni oltar u crkvi Gospe
Trsatske na Trsatu. Nastanak oltara stavlja se u vrijeme izmeu 1691. i 1693.
godine. Svetite crkve krase raskone drvene, izrezbarene korske klupe iz
XVII. st. Poseban je ukras, pred par godina restaurirana, masivna i istanano
izrezbarena sjedalica kastavskoga kapetana. Njezin izgled ostavlja snaan
dojam, te odaje izraz snage, moi i ugleda kastavskoga kapetana.
52

Tlocrt upne crkve Sv. Jelene Kriarice u Kastvu (mjerilo 1:200),

dobrotom Drage Piliperovia, ing. arh.
Tijekom i u duhu vremena na crkvi su uinjene preinake. Tako je na
Valvasorovu bakrorezu vidljivo renesansno crkveno proelje koje se na
sljemenu zavrava tornjem, a danas je pred nama barokna crkva. Jedna je od
veih preinaka uinjena poslije 1720. godine. Povod je za obnovu crkve bila
elementarna nepogoda pa je s proelja morao biti uklonjen oteeni zvonik.
Novi barokni toranj-zvonik sagraen je s lijeve strane crkve 1724. godine.
Danas ta najstarija barokna sakralna graevina s visokim, masivnim, ali
elegantnim zvonikom dominira Kastvom i cijelom okolicom. Crkva Sv. Jelene
pripada tipu crkva-utvrda to se iskazuje njezinim izdvojenim poloajem na
vrhu brijega i zatvorenou sakralnoga korpusa.
53

Zvonik Sv. Jelene Kriarice iz 1724. godine

(foto: mr. sc. B. Kukurin)
Suprotno je od crkve Sv. Jelene na njezinoj sjevernoj strani gradski lokalitet
udika (od Giudeca, odn. tal. giudicare = suditi). Na tome su se mjestu
obavljale sudske kazne bievanja i pogubljenja. Prema svemu sudei, tu je
vjerojatno bilo skladite oruja i strjeljiva. Cijeli je prostor omeen gradskim
bedemom nad kojim dominiraju ostaci dviju kula. Njihovi dananji ostaci jo
su uvijek dovoljno visoki tako da je s njih mogue pogledom obuhvatiti cijelo
podruje Kvarnerskoga zaljeva i njegovo kopneno zalee do masiva Gorskoga
kotara na sjeveru. Kao najvia toka Kastva, te su kule bile od posebnoga
stratekoga znaenja. Sputajui se od njih gradskim bedemom prema sjeveru,
dolazimo do svetita razruene crkve Svete Marije. Svetite razruene crkve
ugraeno je u gradski zid, koji se dalje nastavlja prema gradskoj kuli u lokalitetu
Pelini. Lokalitet je tako najvjerojatnije nazvan jer se tamo okuplja sitna stoka:
iale su se ovce (tal. pelare) te suile koe koza i ovaca (koa, tal. pele).
54

udika i ostaci jedne od dviju najviih, od ukupno devet kastavskih kula

Ruevine crkve Svete Marije domai mjetani augmentativno nazivaju
Crekvina. O poetku i vremenu gradnje te dovrenju te velike crkve postoje
razliita miljenja. Za sada je jedino legenda o njezinoj gradnji konstantna.
Pripovjeda se da su kastavski podlonici na ime tlake morali po cijeli dan za
gradnju crkve donositi kamenje i pijesak. Pijesak je u vreama trebalo nositi
ak iz Preluka, koji je od Kastva udaljen par sati hoda. Osim toga, pijesak je
trebalo stalno nositi i vui uzbrdo. Tu obvezu obavljala je i jedna udovica koja
je imala etvero djece. Jednoga je dana pala od umora. Umorna i jadna
zamolila je isusovca, koji je nadzirao rad, da joj oprosti tlaku. alila se da
nema ime prehraniti djecu. Molbe joj nisu usliane, a dobila je nekoliko
udaraca biem, nakon ega je potjerana po novo breme pijeska u Preluk.
Crkva je ve bila pokrivena, a udovica se primila za jedan stup te pogledavi
u nebo izrekla kletvu, da zla srea uzme crkvu: "Neka ju Bog uniti, neka se
srui zajedno sa svim temeljima". Tek to je kletva bila izreena, nastao je
straan tropot i crkva se sruila. Udovici nije pala ni vlas s glave, kao ni
radnicima koji su crkvu morali graditi odraujui tako svoju tlaku. Meutim,
isusovci - nadglednici koji su ljude tjerali raditi ostali su pod razruenim
kamenjem. U udoviinoj se vrei nalo mnogo bijeloga kruha. Zahvalila se
Bogu, uzela je kruh i otila kui. Iza nje ostale su ruevine koje su graani i
55

puani Kastva prozvali - Crekvina. Pripovjedajui o tome dogaaju ljudi su

poeljeli da tako nestanu i isusovci. I to se nakon nekoga vremena obistinilo.
Crekvina - ruevine crkve Sv. Marije

Povijesna realnost, premda poprilino zastrta tamom nedostatka neposrednih povijesnih vrela, neto je drugaija. Isusovci su crkvu gradili da bi
omoguili to veemu broju vjernika prisustvovanje misi, te da bi proirili
obrazovanje duhovnika na prostoru trokuta ije kutove zatvaraju. Trst - Pula
- Rijeka. Prema sauvanim ruevinama svetita i lijevoga zida s kapelama,
crkva Sv. marije ili Uznesenja Marijina, koju Valvasor imenuje crkva Blaene
Djevice Marije u gradu, trebala je biti velebno trobrodno sakralno zdanje.
Realizirano, to je zdanje u svoj prostor trebalo primiti 2000 do 3000 ljudi.
Ruevine Crekvine omoguavaju nepotpunu rekonstrukciju njezina tlocrta, koji
je ukupne veliine oko 1250 m2. A prostor za vjernike bez svetita velik je oko
870 m2. Te dimezije odgovaraju osnovnoj namjeri isusovaca: na jednome
mjestu okupiti to vei broj vjernika. No, zadaci koje su si isusovci postavili
bili su prezahtjevni pa veliki graditeljski pothvat vjerojatno nije priveden kraju,
pogotovo to je istovremeno od 1638. tekao i projekt izgradnje crkve Svetoga
Vida u Rijeci.
56

Iako se neki autori trude dokazati da je crkva doista bila dovrena, a potom
se sruila, prema svemu sudei u to je teko povjerovati. Moglo bi se
Pogled na svetite Crekvine - crkve Sv. Marije (foto: mr. sc. B. Kukurin)
pretpostaviti da je njezina gradnja zapoela, a u nedostatku sredstava tlaka je
postala osnovni nain izgradnje objekata. No ini se da su se i isusovci i
Kastavci umorili u izvrenju toga preambicioznoga objekta, i jednostavno se
prestalo s njegovom izgradnjom. Ipak, ini se da je, barem za sada, najblii
povijesnomu realitetu podatak koji nam donosi G. Poglajen (uzgredno, u svezi
s tim prezimenom javlja se asocijacija o prezimenu Poglajen kao izvedenici od
malo prije spomenutoga Poglainia Drazinje). G. Poglajen je u kronologiji
rijekih crkava i kaptola uz godinu 1769. zapisao da je te godine pulski biskup
Andrea Balbi dopustio da se srui stara crkva Sv. Marije. Na tome e se mjestu
izgraditi novo sakralno zdanje, vee od upne crkve Sv. Jelene. Nova crkva, za
koju je kamen temeljac postavio arhiakon Svilokos, nosit e ime stare crkve Sv.
Marije. G. Poglajen zakljuuje: Crkva se sruila prije no to je bila zavrena.
Crkva se nije sruila. Njezina je gradnja jednostavno prekinuta budui da je
samo etiri godine nakon polaganja kamena temeljca (1773.) isusovaki red
ukinut.
57

... i na kuntradi (teritoriju komune/opine)

ivot na kuntradi zapoinje pred gradskim vratima. Ona su se u noi
zatvarala, a u vrijeme opsadnoga stanja, nemira i rata satnik i njegovi straci
strogo su vodili rauna o redu i miru, noenju oruja, kao i dolasku stranaca
u grad i teritorij komune. Kada je u XVI. st. izgraena gradska loa, dio se
kastavske svakodnevice prenio pred grad, barem u dane zasjedanja gradskih
vijea, Bele nedeje i drugih svetkovina.
Gradska vrata
Gradska je loa bila vrlo znaajno zdanje u ivotu Kastavaca. U njoj su se
donosile sve vanije odluke vezane uz ivot Kastavske komune, pa gotovo i
nema lanka Kastavskoga statuta s nadnevkom iz XVI. i XVII. st. koji nije
donijet pod njezinim krovom. Taj najvrjedniji spomenik profanoga graditeljstva
u Kastvu podignut je 1571. godine, u vrijeme kada su vrhovni feudalci nad
58

Kastavskom gospotijom bili Franjo i Josip Barbo (1560.-1580.). Dunost

kapetana obavljao je tada Pavao Zadarski (1569.-1574.). Kastavska je gradska
loa jedinstvena lomgitudinalna graevina na cijelome podruju Kvarnera, a
nosi oznake stila predalpskih arkadnih dvorita iz dvoraca u Kranjskoj. Sudei
po tome, graditelji su loe u Kastav doli iz Kranjske. Veliina i prostranost
loe upuuju na injenicu da to nije obina loa poput onih kakve su pred
katelom imali Veprinani i Moeniani. To je loa u kojoj se puk mogao
okupljati u najrazliitijim prigodama, pa i zabavama.
Dvjestotinjak metara ispod gradskih vratiju crkva je Sv. Fabijana i Sebastijana,
zavjetna crkva protiv kunih bolesti. U govoru mjetana ime se prvoga sveca
izgubilo pa Kastavci tu crkvu jednostavno zovu Sveti Sebastijan, kako ju zove i
Valvasor, a rijetko se zna uti i Sv. ebastijan. Poput mnogih malih srednjovjekovnih crkvica na iremu podruju Liburnije, koje veinom u svoj osnovi
imaju tradicionalni romaniki oblik s polukrunom apsidom, i crkva Sv. Fabijana
i Sebastijana radikalno je obnovljena u drugoj polovici XIX. stoljea.
Crkva Sv. Fabijana i Sebastijana izgraena je poetkom XVI. stoljea. U
vrijeme popravka crkve 1980. godine u njezinoj su unutranjosti otkrivene
freske iz prvih desetljea XVI. stoljea. Na sjevernome se zidu pojavio
glagoljskim kurzivom uparan datum 1535. Danas je ova crkvica primjer
klasicistikoga graditeljstva s osebujnom lopicom koja nema tradicionalno
troslivno, nego dvoslivno krovite. Lopica - trijem ispred crkve - otvorena je
s tri strane a krovite joj je poduprto stupovima.
Slinu je sudbinu doivjela i grobljanska crkva Sv. Lucije. Sveta se Lucija
spominje ve u treemu lanku Kastavskoga statuta, a u svezi s gospodskim
vinom. Valvasor je spominje u popisu crkava kasnosrednjovjekovne kastavske
upe i u svezi sa sajmenim danom Sv. Lucije. Ona je klasicistiki izgled dobila
1886. godine kada je preureena. Pod trijema ove crkve pokrivaju nadgrobne
ploe, no naalost, za razliku od onih u arkadnome prizemlju crkve Sv. Jelene,
ove su potpuno neitljive.
Nedaleko od crkve Sv. Lucije, starim putom u smjeru Rijeke dolazi se do
crkvice Sv. Viktora i Kalvarije. Iako su njezini zidovi ureeni, crkva je sada
poprilino zaputena i bez unutranjega inventara. I crkva je Sv. Viktora
postojala u Valvasorovo vrijeme pa ju je autor prve monografije o vojvodini
Kranjskoj, kojoj je upravno i administrativno pripadao Kastav, godine 1689.
unio u popis crkava kastavske upe. Kalvarija, nedaleko od crkve Sv. Viktora,
podignuta je 1849. godine. U njezinu su sklopu tri kria i tri kapelice.
U Juriima je crkva Sv. Antuna Pustinjaka. Mala jednobrodna crkva
obnovljena je u prvoj polovici XIX. st., no obnovitelji su paljivim radom
sauvali njezinu izvornost. Na kamenome bloku ugraenom u sjeverni zid
glagoljskim je pismenima uklesan datum 16. IV. 1453. Uz taj je datum
59

naknadno uklesana godina 1837., vrijeme obnove crkve. U toj se crkvi sauvao
rijetko vrijedan kip sv. Antuna Pustinjaka koji je nastao u vremenu od 1470.
do 1480. godine. Njegova kvalitetna izradba vee ga uz furlanski umjetniki
krug. Sveti je Antun prikazan u opatskoj nonji s praiem i plamenom u
desnoj ruci. To su atributi njegova zatitnitva. Sveti je Antun uvar blaga, a
titi ljude od kuge i uva ih od poara.
Nizu kastavskih crkava pripada i crkva Sv. Mihovila na malome uzvienju
u oblinjim Rubeima. Teritorijalno ona je danas na podruju Opine Matulji.
Svojim izgledom slina je ve spomenutim crkvama izvan grada Kastva. I ta je
crkva obnovljena u XIX. stoljeu. Ovdje ju spominjemo i zato to je 1871.
godine na prostoru oko crkve odran I. tabor Hrvata Liburnije, Istre i
Kvarnerskih otoka, na kojemu se prema navoenju tadanjega suvremenoga
tiska okupilo oko 10000 ljudi.
Starim crkvama izvan grada Kastva treba, prema Valvasorovu popisu,
pridruiti barem spomenom crkve koje vie nisu - poput Sv. Mihovila - u
granicama podruja Grada Kastva. To su: crkva Sv. Matije in Cagliuble
(Halubje) - u Vikovu (nekad po imenu sveca zatitnika - sv. Matej), crkva Sv.
Luke u Rukavcu (danas u Opini Matulji), crkva Sv. Kria u Brgudima (Sv. Kri
- Srdoi, Grad Rijeka), crkva Sv. Martina na Reicah (danas podruje Grada
Rijeke, kod Tvornice Torpedo), crkva Sv. Roka u Voloskom i crkva Sv. Jakova
u Opatiji (obje na podruju Grada Opatije i u okviru istoimene upe).
Crkve na podruju komune u srednjem su vijeku bile okupljalita i utoita
seljakoga stanovnitva, koje je svoj svakodnevni ivot provodilo na zemlji. Uz
ratarstvo, vinogradarstvo, vrtlarstvo i uzgoj sitne stoke (ovce i koze), to je
stanovnitvo uzgajalo svinje te vrlo malo krupne stoke. Naravno, zbog stoke
je trebalo uvati zajednike opinske ume, livade, panjake i sjenokoe.
Posebno je bilo vano uvati izvore vode, koje su svi imali pravo slobodno
koristiti, budui da o vodi jednako ovise ljudi i njihova stoka. Zatita se
opinskoga zemljita ogleda u meusobnim razvoenjima, razmeivanjima ili
razgranienjima komuna, kojima je uprava komune svojim podlonicima
nastojala osigurati zajednika komunalna dobra. Ve su spomenute neke
odredbe Statuta vezane za svakodnevnu proizvodnju. Ipak treba spomenuti
jo jedan zanimljiv, 25. lanak statuta.
U svezi sa zatitom zajednikih uma i ira, Statut propisuje vrijeme njezina
koritenja za ispau, kao i vrijeme za sjeu drva za ogrijev, pa tako i za izradu
predmeta. Isto tako, vodilo se rauna o koritenju ostalih zajednikih dobara
(sjenokoe, livade i panjaci), pa su dva suca od leta imala pravo kmetovima
na koritenje davati sjenokoe i za to su dobivali novac.
Posebna su zanimljivost Statuta lanci (49. i 50.) o slobodnoj berbi kestena
"va tom Kostanjevu svetoga Jakova (v) kunfine kastavskem". Opat iz Sv. Jakova
60

preko sudaca i dvornika oglaavao je da u dane od Sv. Mihovila do Sv. Martina

uveer "svaki od Kastva more takovi fruti (plodove, tj. kestene) slobodno
vazeti, i jemati". A za pomo koju u ouvanju Kostanjeva od teta opatu
pruaju dva suca i satnik, opat je svakome od njih svake godine duan dati
jedan star kostanja kastavske mere.
Kada bi u komunu stigli prasci na prodaju, nitko ih nije smio prodavati
prije isteka tri dana. Nakon toga mogao ih je svatko kupiti, "davi jednoga
prasca za komun, ki se ima se po soldin libricu". Prvi dio lanka je, ustvari,
zdravstvena zatitna mjera da se sluajno ne bi prodavali prasci koji su bolesni
ili zaraeni.
Na kraju spomenimo i odredbu o poti (kap. 56.). Svi stanovnici Kastva bili
su duni nositi pisma "u Reku, Veprinac, na Klanu i u Grobnik, a jest za
gospodu i za mesto".
Uz niz crkvenih svetkovina koje su se obiljeavale u gradi i na kuntradi,
posebno je znaajno bilo obiljeavanje Bele nedeje. Bela nedeja nije imala
crkveno obiljeje i sauvala se do danas. To je veliki sajam koji se odrava
svake godine prve nedjelje u mjesecu listopadu. Postoji nekoliko miljenja
zato se slavi Bela nedeja. Izmeu ostaloga, postojalo je i miljenje da se tako
slavila pobjeda nad Turcima. Meutim, lanci Stastuta zabiljeili su Belu nedeju
ve u XV. st., kada Turaka jo nije bilo na podruju Kastavtine, pa takva
pretpostavka otpada. Prema svemu sudei, Belom nedejom Kastavci i njihovi
gosti slave plodove jeseni i njihova godinjega rada. Najvjerojatnije je ta puka
sveanost slavljenja plodova prirode dobila ime po mladome vinu belici koja
se toila prve nedjelje u listopadu.
UPRAVNO PODRUJE KASTAVSKE KOMUNE
Glede pojanjenja ili pak opisa teritorija komune kastavske, Statut je vrlo
krt. Isto tako, vrlo su rijetki lokaliteti koje Statut spominje. Dapae, mnogo
vie o jednome i drugome doznajemo iz posrednih izvora. Ti nam izvori
omoguavaju stvaranje slike o velikome podruju Kastavske komune. U
Statutu se spominju Brgud-Brgudi, Tiograje, Korenice, Knezov dol (Knedol),
Kapitanov miinac, Loza, Kostanjevo, Sv. Kri, opatija Sv. Jakova, Preluk,
Volosko, Lopaa, Reina. a u burgu/katelu trg zvan Lokva, kao i naprijed
spomenuta sakralna zdanja. Prema neposrednim i posrednim povijesnim
izvorima, veliki je teritorij Kastavske komune zapoinjao na istoku u umi
Lopaa u predjelu Reine, od kuda se tokom Rjeine sputao prema jugu do
gradskih zidina Rijeke. Zatim se granica kretala preko Drenove, kurinja, Plasa
prema Brgudima, a onda morskom obalom prema Preluku i Voloskom, koji su
bili izlazne luke Kastavske komune. Od Voloskoga granica se kree prema
61

opatiji Sv. Jakova do dananjih Iia, a zatim skree prema sjeverozapadu te

podno veprinakoga katela u Kastavsku umu. Zaobilazei Zvonee i
zahvaajui juni dio Brguda granica se povija prema istoku. Prolazei
nedaleko Klane i Studene sputa se sjevernim i sjeveroistonim podrujem
Halubja i silazi kod Lopae na tok rijeke Rjeine.
KASTAVSKO DRUTVO
Na elu kastavske drutvene ljestvice bio je kapetan Kastva, a kasnije
kapetan Kastavske gospotije. Po njemu se Gospotija, koja je osnovana pod
konac XV. st., nazivala i kapetanijom. Gospotiju/kapetaniju inile su komune/
kateli Moenice, Veprinac i Kastav, a njezino je sredite bio Kastav gdje je
bilo i sjedite kapetana.
Sveana stolica kastavskoga kapetana iz poetka XVII. st.

(arhiv: dr. sc. V. Muni)
Kapetan je bio vrhovni upravitelj i zapovjednik u Kastvu i Kastavtini.
Postavljao ga je vlastelin, a upravitelji Kastva bili su uglavnom stranci. Dok je
62

obavljao dunost kapetana stanovao je u kui (hia kapetanska) na glavnome

trgu Lokvini, nasuprot crkve Sv. Trojice. Uz kuu pripadala mu je sjenokoa
Knezov dol, a kmetovi koji su obavljali straarsku slubu bili su mu duni
spremiti sijeno i za njegove potrebe dopremiti ga u Kastav. Imao je pravo
koristiti dolac Kapitanov miinac, te jedan vrt ispod crkve Sv. Jelene. Kmetovi
iz sela Brgud duni su mu bili svake godine dopremiti voz sijena u Kastav, a
kapetan ih je tada astio s jednim objedom. Za svoj rad imao je plau, a
dodatne novane prihode ostvarivao je od sudskih novanih globa. Prema
urbaru dobivao je i dio prikupljenoga novca od daa. Kao to je ve reeno,
u svakodnevnome je ivotu imao prednost kod kupnje mesa i dr. Njegove su
ovlasti u upravi velike, a sjedio je zajedno sa sucima i u sudu. Ako je netko
bio nezadovoljan "izreenom pravdom", imao je pravo koristiti prvi priziv kod
kapetana.
Iz vremena grofa Walsee poznati su ovi kapetani: Volkner Hohenecker
(1423.-1445.), Jernej Misuli (1437.-1442.), Jernej Matejevi (1444.-1445.), Petar
Belli (1446.-1450.) i Henrik Genmam (1455.-1458.).
Suci od letta, kao to im ime govori, birali su se iz redova kastavskoga puka
na godinu dana. No, mandat im je mogao biti produen ako su bili ponovno
izabrani. iroka samouprava u Kastavskoj komuni omoguavala je Kastavcima
izbor sudaca iz redova vijenika. Suci ordinari (redoviti) pravdu su provodili
na temelju statutarnih odredbi, a djelokrug im je vrlo irok. Iz lanaka je
Statuta razvidno da sude za poinjena zlodjela, prekraje, krae, za uinjene
uvrede, za lano svjedoenje i uvredu suda te za prekraje postavljenih normi
u trgovanju (netona mjera, cijena i sl.). Imali su pravo kanjavati zatvorom,
tjelesnim kaznama (tri skasi/udarca od konopa) i novanim kaznama. Sudite
je bilo u Kastvu, a tamo se sudilo i onima iz Veprinca i Moenica. Na sudu
su uz njih bili kapetan ili vijenici. Osim toga, jedan je sudac uvao i drao
gradski klju te gradski peat. Isto su tako bili ovlateni i za izdavanje strjeljiva
iz gradskoga arsenala. Za svoj rad primali su plau, a novane globe dijele s
kapetanom i satnikom.
Vijenici birani iz redova uglednijih puana inili su Veli i Mali svet. Statut
ih naziva stareji, svetnici, svetnici ordinari, 24 deputati i 24 od puka. Potonji
nazivi govore i o veliini, u ovome sluaju dvanesetetvorice. Tijekom
vremena ta je dunost postala nasljedna, da bi se sprijeilo stvaranje
povlatenoga patricijata, 1611. godine donijet je poseban lanak (67) koji
govori da se u vijee vie nee birati osoba po heredite (nasljedstvu) nego
jedan dobar, pametan i pravedan ovjek. Vijenici su bili savjetnici pa su osim
u gradskome vijeu sjedili zajedno s kapetanom i sucima na sudu. Iz svojih
redova potvruju govorina - odvjetnika koji ima pravo zastupati samo crkvu,
uboge ene i udovice u sudskim sporovima. I oni su primali dio novca od
sudskih novanih kazna.
63

Satnik je vrio vojnu slubu i imao straare za obranu i uvanje grada,

hvatanje prekritelja pravde, uvao je arsenal te je odgovoran za raspolaganje
orujem i strjeljivom u gradu. Sa svojim straarima izvravao je naloge suda o
uhienju, kanjavanju i uvanju zatoenika. Posebna mu je dunost bila da u
vrijeme sue motri da ne doe do poara. Kao i ostali opinski slubenici,
svoje je prihode ostvarivao vezano uz slubu i poloaj.
Dvornik je nii opinski slubenik koji uva cijelo podruje komune i za to
od kmetova dobiva nagradu. Posebna su mu briga uvanje uma i drva, brguda
i sjenokoa. Za vrijeme velike sue zajedno sa satnikom pazi da ne bi dolo
do poara, "da se ne bi kakova koda pripetila/dogodila." Obavlja isklicaj za
prodaju kmetskoga vina, a objavljuje i svakogodinje berbe kestena u Opatiji.
Bira se na vie godina i ima svoje prihode.
Arkadno prizemlje crkve Sv. Jelene Kriarice pod ijim su podom

sahranjivani kastavski uglednici (arhiv: dr. sc. V. Muni)
Kancelar je opinski slubenik koji vodi sve administrativne poslove u
opini. U Kastvu je on uz hrvatski morao poznavati latinski, a zbog svojih
gospodara njemaki i talijanski jezik. Sudjelovao je u svim opinskim
poslovima. Poput ostalih uglednika i kancelar je imao pravo prednosti pri
kupnji mesa, a u posebnim prigodama nagraivan je rukom i veerom. Statut
ne navodi na koji je nain bio plaen. Ipak, prema nekim kasnijim dokumentima saznajemo da su kancelari primali mirovinu od opine pa su, prema
tome, imali i plau.
64

U prilog tome navodimo zamolbu kancelara Giambattiste Tomicicha za

poveanje mirovine upuenu Carskoj komisiji od 19. listopada 1773. G.
Tomicich u pismu navodi da je vjerno sluio i 35 godina marljivo radio za
napredak Gospotije. A sada u 73. godini ivota kada "je potroio svoje stare
dane sluei vjerno i ponizno svome suverenu, Gospotiji i opini", njegov je
ivotni opstanak sveden na mizerabilni postupak opine koja mu godinje
isplauje 45 lira. Inae G. Tomicich je 1759. na zamolbu domaega kapetana
Jurja Vlaha prepisao Zakon Grada Castua od Letta 1400. iz starih opinskih
knjiga.
Plovan ili upnik bavio se crkvenim poslovima. Imao je velikoga utjecaja
u okviru kastavske svakodnevice. Njegove su se dunosti esto ispreplitale sa
svjetovnim. Nazoan je bio u svim prilikama. Posebna mu je dunost bila
zaklinjanje i potvrivanje novoizabranih dunosnika. Najbolje je poznavao
stanje i prilike u opini, vodio rauna o crkvenim svetkovinama i blagdanima.
U posebnim je prilikama aen objedom, a poput drugih dunosnika imao je
povlaten poloaj u komuni.
Ve je naprijed reeno da su kmetovi bili pravno slobodni a gospodarski
ovisni, to ih je zadravalo na njihovu malome posjedu. Spomenuto je takoer
da je svaki gospodar ili kuedomain imao obveze plaanja zajednikoga
opinskoga poreza, a potom desetinskih podavanja u itu, vinu i mladim
ivotinjama. Dakle, duni su bili plaati u novcu i naturi. Ovisili su o zemlji i
ljetini. Prema lancima Statuta moe se pretpostaviti da su dodatni prihod
ostvarivali od vina i od stoke. Neki su kmetovi imali sluge ili slukinje. Najtee
im je padala vrlo zahtjevna obveza straarske slube, jer su u to vrijeme bili
odvojeni od kue i zemlje. Zahtjevnost e te slube posebno do izraaja doi
u vrijeme ratova. Opinskim su inovnicima usluge plaali u naturi ili novcu.
Primjerice, za dodjeljivanje sjenokoe sucima plaaju 16 soldina. Slino tome,
duni su zatraiti dozvolu za sjeu ume.
Puani se spominju vrlo rijetko, uglavnom kao lanovi vijea. Statut ih
posebno spominje kada se govori o plaanju zajednikoga poreza. Biraju se
u gradska vijea. Bave se obrtima i trgovinom, to bi znailo da su ivjeli u
gradu.
Na kraju su gosti (huosti) - manje vrijedni stanovnici opine. Oni nemaju
graanskih prava pa moraju plaati neke namete dvostruko vee od "svakoga
domaega". Tako, primjerice, u sluaju kada satnik zatvori gosta u zatvor
(perun, berlina), njegov je prihod dva puta vei nego za zatvaranje domae
osobe. Gosti su uglavnom privremeno boravili na podruju komune. Meutim,
oni koji su trajno ostajali mogli su tek tijekom vremena stei komunalna prava
ista kao i domae puanstvo. Svoj trag gosti su ostavili u imenu zaseoka Hosti
(Gornji Zamet) koji je danas u okviru grada Rijeke.
65

WALSEEOVCI
Vrijeme Walseeovaca (oko 1400. do 1465.) bilo je vrijeme gospodarskoga
uspona Kastavske komune i cijeloga Kvarnerskoga imanja. Walseeovci su
uspjeli dovriti oblikovanje Kastva i Veprinca, Lovrana, Moenica, Brsea.
Svoj su trag ostavili i izgradnjom sakralnih zdanja (crkva Sv. Trojice u Kastvu,
Sv. Ane u Veprincu), posebno njihova interijera. Zidne slike na nekoliko su
crkvica naslikane upravo u njihovo vrijeme, a najvjerojatnije novanom
potporom grofova Walsee. Njihova se gospodarska snaga osjetila na cijelome
Kvarnerskome posjedu, a iz sadraja notarske knjige Antuna de Renna mogue
je rekonstruirati snanu gospodarsku ulogu Rijeke te njezinih pomorskih i
kopnenih veza. Rijeka je bila povezana sa svim lukama na istonoj i zapadnoj
obali Jadrana, a kopnene su joj veze tekle duboko u unutranjost srednje
Europe. Na jednome od dvaju pravaca prema unutranjosti Europe bio je i
Kastav.
Meutim, Walseeovci nisu sauvali cjelovit Kvarnerski posjed. Sredinom
XV. st. (prema jednoj listini 9. veljae 1443.) kralj Fridrih je odluio u najamni
zakup Febu della Torreu dati Pazinsku kapetaniju/grofoviju zajedno s
katelima Vranja, Lovran i Brse. Febo della Torre dobio ih je zajedno sa svim
prihodima, koristima i dohocima "na neodreeno vrijeme", dakle zauvijek. Za
novi posjed Febo della Torre bio je duan plaati godinji najam od 843
ugarska forinta, svake godine o Boiu. U posjedu Walseeovaaca ostali su
Rijeka, koja se izdvaja kao gradsko sjedite, te Kastav, Veprinac i Moenice.
Krajem XV. st. oni e formirati Kastavsku gospotiju ili kapetaniju sa sjeditem
u Kastvu.
66

Kastav i Kastavstina ulaze u posjed Habsburske kuce
KASTAV I KASTAVTINA ULAZE U POSJED

HABSBURKE KUE
Tijekom XV. stoljea Habsburgovci nastavljaju s uvrivanjem i irenjem
svojih zemalja te prodorom prema obali Jadranskoga mora. Godine 1466.
Kastav, zajedno s Veprincem i Moenicama, ulazi u sastav posjeda Habsburgovaca. Predigra se ovome inu dogodila 1. rujna 1465. kada je Volfang V.,
posljednji lan porodice Walsee, pismenim putem ostavio caru Fridrihu III.
posjede na istonoj obali Istre, tj. Kastav i Kastavtinu, koja lei na obali
Kvarnerskoga zaljeva. Nakon njegove smrti sljedee godine (10. listopada
1466.), podruje moenike, veprinake, kastavske i rijeke opine nalo se
u rukama jedne od najjaih dinastijskih porodica toga vremena. Habsburgovci
- koji su od 1382. drali i Trst - ulaskom u posjed kvarnerskoga imanja u
drugoj polovici XV. stoljea izlaze i na drugu toku sjevernoga Jadrana.
Vanost je ovoga ina vieznana. Smjeteni uz Kvarnerski zaljev, Kastav i
Kastavtina imaju strateku vrijednost i znaenje, jer se njihovim dranjem
nadziru svi glavni prometni pravci koji se proteu u smjeru sjever - jug, a i oni
koji primorskim obalnim pojasom idu od zapada prema istoku. Znaaj se
ovoga prostora posebno uveava ako se u njegovoj pozadini dre i Postojnska
vrata, a i njih su Habsburgovci od ranije drali pod svojom kontrolom.
Dranjem Transkoga i Kvarnerskoga zaljeva Habsburgovci su svojim
posjedom izali na dvije najsjevernije toke sjevernoga Jadrana, pri emu
Kvarnerski zaljev postaje polazna toka za daljnje osvajanje novih zemalja.
Prostor istonih obala istarskoga poluotoka do Rjeine nije zanemariv ni s
obzirom na stalnu prisutnost i elje Mletake Republike prema istonojadranskoj obali, kao i njezine posjede u Istri, ime je sfera meusobnih
interesa jo vie proirena.
Tako su nakon duljega nastojanja i borbe za izlazak na sjeverni Jadran,
Habsburgovci u drugoj polovici XV. stoljea u svoj posjed dobili nekadanji
najzapadniji dio Hrvatske. Spomenuto podruje srednjovjekovnih opina
Kastav, Veprinac i Moenice jedan je od prvih predjela naseljenih hrvatskim
etnosom koji je - uz Pazinsku grofoviju - uao u sastav austrijske kue. Time
se, meutim, habsburka politika osvajanja i uvrivanja vlasti nad ovim
podrujima, posebice istonim, ne iscrpljuje, ve se ona dalje nastavlja.
67

Vrijeme vladavine Maksimilijana (1493.-1519.), koji je naslijedio Fridriha

III., bilo je ispunjeno nastojanjima da se austrijska kua uzdigne u tadanjim
meudravnim razmjerima. To je politiko nastojanje teklo usporedno s
novom organizacijom uprave u austrijskim pokrajinama. Nastojanja su
usmjerena u pravcu centralizacije vlasti koja je oslonac traila u centralnim
uredima i njihovim plaenim slubenicima. Maksimilijan je odmah poslije smrti
Fridriha III. u svojim rukama udruio sve habsburke pokrajine u Alpama te
ih podijelio u dvije skupine: gornjoaustrijsku (Tirol i prednjoaustrijske
pokrajine do Rajne) i donjoaustrijsku (Austrija iznad i ispod Anie i unutarnjoaustrijske pokrajine: tajerska, Koruka i Kranjska s Pazinskom kneijom,
Goricom i Trstom). Tako su se u sastavu unutarnjoaustrijskih pokrajina nali
i krajevi uz obalu Kvarnerskoga zaljeva, koji su jo od ranije gravitirali
Kranjskoj.
Osnivanjem sredinje uprave, Maksimilijan je nastojao odvojiti financijske
poslove od sudskih i politikih, a svrha je reforma bila u suprotstavljanju
tenjama feudalaca da stalekom pokrajinskom upravom zadre i uvrste
podjelu habsburkih posjeda na niz samostalnih pokrajina kojima bi vladale
staleke skuptine. Nakon to je 1490. godine uprava gornjoaustrijskih
pokrajina povjerena vladi nazvanoj Regiment, godine 1493. osnovan je Regiment, a potom i financijska komora za donjoaustrijske provincije. Ovom
potonjem pripadale su i opine Kastav, Veprinac i Moenice.
Ne ulazei ovdje - s obzirom na prirodu ovoga rada - u podrobniju analizu
rezultata Maksimilijanove reforme, zadovoljit emo se konstatacijom da je
inom ulaska u posjed Habsburke kue opina Kastav zajedno s Veprincem
i Moenicama stavljena pod upravu pokrajine Kranjske. Time je ona ponovno
za nekoliko sljedeih stoljea ostala izvan okvira hrvatskih zemalja. Upravo
zato srednjovjekovne opine istonokvarnerskoga podruja ni nee kao
politiku osobitost doivjeti novu promjenu vladara na hrvatskome prijestolju,
koja e se zbiti nakon Mohake bitke 1526. godine. Spomenute e opine,
naime, i nadalje ivjeti ve ustaljenim nainom ivota u okviru Habsburkih
posjeda.
Habsburgovci su kao vrhovni vlastelini Kastva odmah usvojili ve iskuanu
praksu njegovih prethodnih gospodara. Stanovnicima srednjovjekovne komune Kastav i katelima Veprinac i Moenice ostavljaju dotadanju samoupravu,
dapae ak i potvruju neke samoupravne akte, sve do dolaska isusovakoga
reda 1625. godine. Uz reformirani urbar koji je, kao jedna od posljedica
Maksimilijanovih opih reformi, donijet za Kastav (Khesstau), Veprinac
(Veprinetz) i Moenice (Moschenitz) 1498. godine, novi e vlastelini uglavnom potvrivati stare statutarne odredbe u kastavskome i veprinakome
statutu, kao i u moenikome, koje su, kako je ve spomenuto, bile
zabiljeene jo u vrijeme vlastelina iz porodice Walsee.
68

U sklopu administrativno-upravnoga sustava Kastavtina je kao pokrajinski

posjed ula u sklop Kranjske, kojom Fridrih nije dugo sam upravljao. Ve dvije
godine nakon ulaska u posjed (1468.), Fridrih je upravu nad Kastvom i
oblinjim opinama, za godinji svotu od 250 ugarskih zlatnih dukata,
prepustio Jakovu Raunacheru. Nakon njegove smrti 1478. godine upravljanje
nad Kastvom i Kastavtinom preputeno je transkome glavaru Nikoli
Rauberu. Kada je Nikola Rauber poslije samo nekoliko godina umro (1482.),
upravu je umjesto njega preuzeo brat mu Gapar Rauber. U vrijeme dok je
Nikola Rauber bio vrhovni upravitelj Kastva, jedan je Kastavac svoj trag ostavio
u zidnome slikarstvu Istre. Bio je to Vincent iz Kastva. Koncem XV. s. njemu
e se pridruiti Ivan iz Kastva.
Vincent iz Kastva/Vincencius de Kastua oslikao je u srcu Istre crkvicu Svete
Marije na kriljinah u Bermu, to je posvjedoio svojim potpisom i nadnevkom
1474. godine, na junome zidu broda crkve. Ciklus zidnih slika, koji prekriva
46 polja, uprizoruje dogaanja iz Marijina i Kristova ivota, a istiu se Ples
mrtvaca i Kolo sree, velika kompozicija Pohoda i Poklonstvo kraljeva. Prema
svemu sudei, stilsko ishodite njegova umjetnikoga svjetonazora treba traiti
u junotirolskome nainu slikanja i u domaoj lokalnoj istarskoj tradiciji. Na
freskama u Sv. Mariji na kriljinah svoj su trag uz majstora iz Kastva ostavile
jo dvije ruke.
Ivan iz Kastva neto je mlai. Bio je glavni majstor kasnogotike radionice
koja je 1490. godine oslikala crkvu Svetoga Trojstva u Hrastovlju, koje se
nalazi u slovenskome djelu Istre.
O Vincentu, kao ni Ivanu ne znamo mnogo. Njihovi nam potpisi sa
spomenom Kastva govore samo o zajednikome ishoditu. Moda su obojicu
nadahnule i na ivotni put izvan kastavskih obzorja usmjerile freske iz crkvice
Svete Trojice/Trojstva u Kastvu, kamo su odlazili na prvu misu. Vjerojatno e
zauvijek ostati nepoznato koliko se lica bliskih velikomu majstoru, koje je
poznavao u Kastvu i s kojima je ivio, krije u likovima beramske crkvice Sv.
Marije na kriljinama. Njegovi likovi i scene u beramskoj crkvi, koja je biser
arhitekture, ostaju konstantna vrijednost umjetnikoga izraza kasnogotikoga
majstora. Ne treba zaboraviti ni drugoga majstora Ivana iz Kastva koji je svoje
ime urezao ispod zidnih slika u crkvi u Hrastovlju. Gotovo je zaudna injenica
da je Kastav istovremeno dao dva velika majstora zidnoga slikarstva Istre.
Gapar Rauber je inae od 1472. godine bio glavar rijeke opine. Tako je
u jednoj osobi objedinio dvije funkcije, pa je Kastav za neko vrijeme ostao bez
svoga vlastitoga poglavara. Uz to je G. Rauber bio jo i glavar transki,
devinski i postojnski, to je naroito smetalo Veneciji koja je to navodila kao
jedan od razloga estim nemirima na mletako-austrijskoj granici. To je pitanje
donekle rijeeno 1494. godine kada je rijeko-kastavskim poglavarom postao
69

Ivan Turn, poznat kastavskomu i veprinakomu statutu pod imenom Ivan/An

Faturnar (Kastavski statut, kap. 30., talijanski izvornik naziva ga Giro Ventura).
Posebnim pismenim ukazom ta mu je funkcija bila ponovno potvrena i pet
godina kasnije (1499.). Poetkom sljedeega XVI. stoljea opet se kao glavari
Kastva pojavljuju lanovi porodice Rauber kada 1507. godine upraviteljem
postaje Ivan Rauber, sin Gaparov. Smjena upravitelja nastavila se dalje tijekom
XVI. stoljea.
Godine 1543. opina kastavska i katel Gotnik po drugi put razmeuju
svoje teritorije. Vrlo osjetljivo pitanje pripadnosti teritorija i graninih podruja
izazvalo je spor izmeu Kastavaca i Gotnikovaca nekoliko godina prije pa je
prvi akt o razmeivanju sastavljen 24. svibnja 1541. u Kastvu. Radilo se o
sjeverozapadnim kastavskim kunfinima (meama) prema teritoriju katela
Gotnik (koji obuhvaa podruje od Jelana, Muna, ejana i Pasjaka sve do
Rjeine, pa su te godine u Kastvu pred posebnom komisijom dogovorene
opinske granice. To je trebalo biti znakom da su izmeu dviju spornih strana
razrijeena pitanja pripadnosti livada, panjaka, uma, voda i putova. Iako su
se stranke sporazumjele i postavile kamene meae, ini se da se razgranienja
nisu pridravale. Posebno Kastavci nisu bili zadovoljni ishodom razmeivanja.
Smatrajui da su zakinuti, uspjeli su ishoditi novi izlazak delegata na sporno
podruje kako bi se utvrdilo "pravo stanje stvari". Kastavci su, naime, postavili
pitanje graninih mea na potezu Zvonea (Suonecziza) - Brgudac (Bergudaczt) - uma /Kastavska/ (Silluam in monte). U ime tadanjega kapetana
Kranjske Nikole Juriia (Nicolaus Jurischitsch) spor su rjeavali njegovi delegati Barbo Kozljaki, Henrik Oberburger i Matej Lichtenwildt. Sporni su
teritoriji dodijeljeni Kastavcima, a dokument je o razmeivanju u prisutnosti
svjedoka sastavio i svojim notarskim znakom oznaio javni biljenik Ivan
Golobu Modruki u Voloskom na dan 26. listopada 1543. godine. Bilo je to
u vrijeme kada je umjesto Jerolima Zadarskoga (de Zara) Rijekom i Kastvom
upravljao Ivan Rean. U Kastvu je nosio naslov vicekapetana.
Grb obitelji Rauber
Grb obitelji Barbo

70
Grb obitelji Jurii

Samo tri godine kasnije (1546.) dolazi do nove povrede opinske granice,
ali s Veprincem. Spor je izazvao Mikula Fabi od Veprinca povrijedivi
kastavski kunfin. Prethodni sluajevi, a i ovaj posljednji, jer "vrh toga neimejui
nijednoga kapitula va ovom (Kastavskome - dometnuo D. M.) statute", naveli
su Kastavce da donesu posebnu odluku o sprjeavanju buduih povreda
opinskih mea. Tako je 15. prosinca 1546. u prisutnosti njihova vicekapetana
Ivana Reana, sudaca i vijenika, te upana veprinakoga Mateja Valentinia,
donijet kapitul 58. Kastavskog statuta. Tim se kapitulom odreuje sljedee:
"Zato od sada naprvo tem od Kastva, i tem od Veprinca, postavljamo penu libar
sto vsakomu, da nima nijedan na tom drugem kunfine nijednoga silovanja ni
uzetja uiniti prez dopuenja sudac od Kastva, i prez dopuenja tih upan
od Veprinca. Za poinitelja koji kaznu ne bi mogao platiti ni namiriti odreuje
se izgon iz teritorija kapitanie na jednu godinu.
Znaenje ovoga, ni prvoga, ali ni posljednjega dokumenta o razmeivanju,
treba traiti u nastojanju opinskih podlonika za ouvanjem teritorijalnih i
prirodnih bogatstava, neobraenih pa makar i vrlo krtih zemljinih povrina
svoje opine. Podlonici su upravo ljubomorno uvali svoje livade, panjake,
ume, vode i putove unutar opinskoga teritorija, dakle dijelove opine koje
zajedniki mogu koristiti za ispau stoke, njezino napajanje, za sjeu drva i
ogrjeva, te putove kuda su se slobodno kretali. Ne zauuje stoga da su
Kastavci, nakon to su se na odreeni nain osjetili oteenima i "prevarenima"
prilikom prvoga razmeivanja (1541.), uznastojali da doe do novoga
poravnanja meusobnog kunfina s Gotnianima. I dok je povod razmeivanju
izmeu Kastavaca i Veprinana 1546. godine iz izvora jasan, o sluaju prvoga
i ponovljenoga razmeivanja izmeu Kastva i Gotnika ne posjedujemo za sada
nikakvih dodatnih izvora. Ostajemo tako prikraeni za podatke o njihovim
molbama, albama, protestima, pa ak moda i o fizikim obraunima oko
istjerivanja pravice glede pripadnosti i koritenja spornoga opinskoga
podruja. Tako osim dva dokumenta o razmeivanju (1541., 1543.) sve ostaje
ono to je izvan povijesti, tj. nama nedostupno.
Razdoblje XVI. stoljea ispunjeno je neposrednom opasnou od sve bliih
i snanijih turskih naleta i napada. Napadi su turskih eta od konca XV. st. sve
uestaliji pa su Turci sve blii Kastavtini. Dolaze ak do Klane te se nalaze u
neposrednoj blizini samoga Kastva. Od nekadanjih posjeda Devinskih i
Walseeovaca, zbog svoga najistonijega poloaja, najugroenija je Rijeka na
Rjeini. Izvjetaji o kretanjima turske vojske, njezinim namjerama, akcijama i
pljakanjima turskih eta gotovo su u istoj mjeri iz Senja i Rijeke upuivani u
Kranjsku i Be. Njih su pratile molbe i zahtjevi za pomo, potrebe za
osiguranjem ljudstva i oruja, hrane i novca, te drugih materijalnih sredstava
za uspjeno utvrivanje i otpor turskoj vojnoj sili, koja jo uvijek gazi sve pred
sobom u svojoj odlunoj namjeri da dopre to dalje prema Zapadu.
71

Politike prilike postaju jo sloenije stalnom prisutnou Mletake

Republike na ovome podruju. Stalno poticana neugaenom eljom za
osvojenjem novih teritorija, Serenissima je tijekom vremena uspjela nametnuti
svoju prevlast na Jadranskome moru. To je za nju bio samo razlog vie da ne
odustane od svojih stoljetnih namjera u ostvarivanju potpunoga suvereniteta
nad prostorom istonojadranskoga kopna i njegovih otoka.
Sve je to, sasvim prirodno, utjecalo na stanje i prilike u Kastvu i Kastavtini.
U drugoj polovici XVI. stoljea Kastav je imao obveza i prema Rijeci, osobito
oko utvrivanja grada. Istovremeno, opina kastavska morala je sama voditi
rauna o svome osiguranju od neprijateljske opasnosti s mora i kopna. Teret
tih obveza padao je na lea opinskih podlonika, a teko stanje pogorano
je zlouporabama koje je zapoeo initi Pavao Zadarski. On je, naime, nakon
smrti Gapara Reana postao upraviteljem Kastva. Njegova nezasitnost u
punjenju vlastite blagajne zapoela je oduzimanjem vrtova, njiva i senoeti
(senoxeto/sjenokoa), a potom i utjerivanjem visokih globa od svojih podlonika. Pritube su dole ak do vladara, pa je u Ljubljani na zemaljskoj skuptini
1570. godine navedeno 38 osoba iz Kastva, Veprinca i Moenica nad kojima
je rijeki poglavar izvrio nasilje. Prema navodima i optubama brae Barbo
Koljakih, Pavao Zadarski pronevjerio je i novce namijenjene za utvrivanje
grada Rijeke. Tako su nestali novci od sudskih globa Kastavaca i Rijeana koji
su trebali biti upotrijebljeni za gradnju utvrda i arsenala za streljivo u Rijeci.
Zbog stalnih pritubi, Pavao je Zadarski morao 1572. godine odstupiti s
dunosti kapetana. Stanje se nakon toga donekle smirilo i stialo. S obzirom
na stalne potrebe oko utvrivanja grada, Rijeani su 1578. godine zatraili od
vlade u Grazu da Kastavcima globe zamijeni radnom tlakom na utvrivanju i
popravku rijekih gradskih zidina. Tako se u jednome izvjetaju iz godine
1586. potvruje da su Kastavci u posljednjih deset godina posredno pomagali
Senju u njegovim borbama s Turcima na taj nain to su na svojemu podruju
marljivo vrili vojnu slubu, te odravanjem obrambenih zidina i izgradnjom
kua, kao i davanjem druge pomoi.
Nesigurne i teke politike prilike ostavile su, dakako, tragove i na opemu
stanju kastavske opine, naruivi njezinu siromanu gospodarsku podlogu.
Njezino ionako nepovoljno financijsko stanje nagrizali su dugovi, koji su se
sve vie nagomilavali, pa je dug sredinom XVI. stoljea (1547.) postao oitim.
Pokuaji Kastavaca da svoje dugove namire otplatama u ratama - u vremenu
od 1533. do 1555. godine - ostali su, meutim, bezuspjeni. Dapae, Kastav je
nedugo nakon toga zapao u jo vee financijske neprilike, jer su onemoalu
opinsku blagajnu rastakale i ve spomenute zlouporabe, nasilja i pronevjere
Pavla Zadarskoga. Sve je to usmjeravalo lanove austrijske kue na jedno
jedino mogue, i po njihovoj ocjeni uinkovito rjeenje: ponovno se pokualo
preprodajom Kastavske gospotije - spasiti je od propasti. Tako je 1. studenoga
72

1582. nadvojvoda Karlo potvrdio dr. Wolfangu Schranzu ulazak u posjed

Kastavske gospotije, a kada ju je on poetkom 1583. godine i preuzeo,
inkorporacija Kastavske gospotije (odnosno Kastavske kapitanije) Kranjskoj
postala je definitivna. Time je dr. W. Schranz - kojega Kastavski statut u
domaem izricaju naziva Wolfo Sronz - postao osoba koja je na sebe preuzela
ulogu provoditelja ozdravljenja cjelokupnoga stanja na podruje Kastavske
gospotije.
Da se doista pristupilo sanaciji financijske situacije, obavjetava nas
Kastavski statut svojom odredbom - kapitulom 63. od 14. sijenja 1585. Toga
su se dana, u kui prvoimenovanoga suca kastavskoga Mateja Crljenca okupili
Bernardin Kukurin, namjesnik Kastavske kapetanije, suci, vijenici velikoga i
maloga (od puka) vijea te u prisutnosti Wolfanga Schranza "zaskupno
promiljajui i videi, kako komun kastavski ostaje leto na leto duan tivre i
druge angarie u deelu Kranjsku. Reeno je takoer da se dug sve vie
poveava, pa kada su ga puani morali odjedanput platiti to "njih prihaja na
veliku ruvinu i mankament. Zato je odlueno, "da ta dva suca ordinaria, ka
budeta uinjena ili ordinana leto od leta, imata i jesu duna u svojem lete
initi platit onoga leta svake angarie, tivre i dacie; ako jih ne ine platit, tako
imate svojem platit, i paki initi terat kako budu najbolje znati. Dakle, sucima
izabranima na godinu dana (suci od letta ordinarii) stavljena je u zadatak
teka obveza istjerivanja dugova kastavske opine, pri emu imaju iroka
ovlatenja. Ipak, suci su bili nemoni, a dug je ve sljedee 1586. godine
iznosio 598 guld. 51 kr. i 3 pf.
Jedan od uzroka takvoga stanja bila je opa besparica, odnosno financijska
nemo kastavskih podlonika, koji se sve vie zaduuju. U nastojanju da
otplate dugove, pojedinci su se zaduivali na vie strana do te mjere da
najee nisu bili u stanju vraati ni stare ni nove dugove. Da bi se to sprijeilo,
1598. godine u Kastavski se statut unosi nova odredba o podmirenju ne samo
zajednikih, nego prvenstveno pojedinanih dugovanja. U nazonosti sudaca,
vijenika i tadanjega namjesnika kastavskoga Andreja Jurkovia Riana
odreeno je da dunici vie ne smiju upadati u nove dugove prije no to u
cijelosti ne isplate stare. Dug im se ima naplatiti od "svakim njega (dunika,
op. D. M.) mobilnim ili diguim blagom, to se najde u hie. Iako ne i
izrijekom, kao u prethodnoj odluci, i sada je osnova donoenju odredbe bilo
htijenje za saniranjem nepovoljnih financijskih prilika kastavske komune u
cjelini. Meutim, gospodarske prilike i ope stanje kastavske opine nisu se
bitno popravili ni u prvim desetljeima XVII. stoljea. Dapae, povijesne
odrednice, a i izvori o njima, uvjeravaju nas u suprotno.
Uzrok tome bile su sve nepovoljne politike i vojne prilike krajem XVI. i
poetkom XVII. stoljea. Nestaicama, dugovima i zlouporabama pridruili su
se nemiri, neredi, nesigurnost i opasnost ratnoga stanja. Neprestanom
73

zaotravanju meusobnih politikih i diplomatskih odnosa dvaju suparnika Austrije i Mletake Republike - pridonijeli su i sve prisutniji vojni sukobi. U
poetku podgrijavani povremenim, a potom sve uestalijim arkama, sukobi
su neizbjeno vodili u otvorene ratne operacije pa je 1615. godine buknuo tzv.
Uskoki rat ili Rat za Gradiku /1615.-1617.(1618.)/.
Glavna arita sukoba, osim Furlanije, Trsta i istarskih obala, bila su
zbivanja u Senju i Kvarneru pa je tako i Kastavtina, zahvaljujui geografskomu
poloaju, bila djelomino ili neposredno uvuena u predratne i ratne dogaaje.
Jo krajem XVI. stoljea mletaki vladini slubenici u
Dalmaciji i na Jadranskome moru piu izvjetaje (rellationi) ispunjene mnogobrojnim podacima o uskocima,
njihovu broju, naoruanju, galijama, akcijama, te sugestijama o mjerama koje bi Serenissima trebala poduzeti da
sprijei uskoko gusarenje na moru i njihove akcije na
kopnu. Tako kapetan strae protiv uskoka (capitano di
guardia contra Vscocchi), Pisani, podnosei mletakomu
kolegiju 3. travnja 1588. izvjetaj, uz ostalo donosi toan
Grb Mletake
opis politike pripadnosti teritorija uz Kvarnerski zaljev, te
Republike
predlae blokadu uskoka koji se nalaze po cijelome
podruju koje je pod vlau austrijskog cara u Hrvatskoj. Navodei gradove
uzdu liburnijske obale - Brse, Moenice, Lovran, Volosko, Rijeka - Pisani
zakljuuje da je to podruje dobro naseljeno. Pisani procjenjuje da kateli bez
Rijeke, mogu u borbu poslati svaki po 150 ljudi. Krajem XVI. stoljea (1597.)
G. Battista Michiel, takoer kapetan strae protiv uskoka, izvjetava o stalnim
provalama i pljakama uskoka na podruju mletakoga teritorija. Uz ostalo
upozorava na simpatije domaega stanovnitva prema uskocima, kojima ono
dozvoljava nesmetano kretanje po otocima i posjedima Venecije na istonojadranskoj obali. Godinu dana kasnije (1598.) Antonio Justinijan Cavalier u
svoj izvjetaj ugrauje izlaganje o mogunosti osvajanja nekih mjesta na
kvarnerskoj obali, prvenstveno Rijeke i Senja. Miljenja da bi se Rijeku dalo
daleko lake ovojiti od Senja, a onda i njenu okolicu.
Relacija Filippa Pasqualiga proitana 9. studenoga 1602. u Senatu Mletake
Republike govori da je Pasqualigo dao opljakati predgraa trsatskoga katela
i okolna sela, a napose katel Moenice. Iako je u borbi za Moenice njegova
vojska morala iskusiti dodatne borbene napore, Pasqualino optimistiki
zakljuuje da je uspjeh kampanje uvelike djelovao na tamonje stanovnitvo,
koje e se budue kloniti bliskih veza s uskocima. Navodi takoer da je uz Trst
uspjeno blokirao i Rijeku pa je njezina trgovina i promet, osnova njezinoga
gospodarstva, gotovo prestala. Problem sreivanja sukoba s uskocima vidi i u
tome to je ovo podruje pripadalo nekolicini gospodara, a otvoreni napad na
podruje s mjestima Rijekom, Kastvom, Voloskom, Veprincem, Lovranom,
74

Moenicama i Brseom koji pripadaju presvjetlomu Ferdinandu, kao i na ire

podruje, znaio bi otvoreni sukob s carem.
Grb
grada Ljubljane
Grb
grada Pazina
Grb
naseljaVolosko
Iz relacija je vidljivo da je Venecija nastojala izbjei sukob, no sva

diplomatska i vojna nastojanja nisu urodila plodom. Dapae, jaz se izmeu
dviju suparnikih strana jo vie produbljuje u prvome desetljeu XVII. stoljea.
Uskoci u svojim hitrim akcijama gusarenja, pljake, grabea, otimaine i palea
napadaju mletaki teritorij i gradove na obali Istre od Labina, preko Pule,
Rovinja i Porea, sve do Transkoga zaljeva. Njihove su akcije takoer
usmjerene i na kopneni dio istarskoga poluotoka. Ne udi stoga da je sadraj
hitnih poruka i pisama (dispaccia) istarskih rektora, koje su oni u razdoblju od
1607. do 1610. godine po posebnim glasnicima slali u Mletke, obilato bio
ispunjen opisom pogubnih uskokih akcija i teta koje su u tim prigodama
nanijete istarskomu gospodarstvu.
U praskozorje Uskokoga rata istarski rektori sve vie u Mletke dojavljuju
o prikupljanju regularne careve vojske i uskokih eta na podruju Kvarnerskoga zaljeva i oko njega. Tim se etama nerijetko zbog pljake i grabea
prikljuivalo i domae stanovnitvo. Prikupljanje soldateske obavljano je
djelomino i na samome podruju Kastavtine. Kastavtina je zbog svoga
prirodnoga poloaja soldateski, a naroito uskokim etama, postala polazna
i povratna meuetapa u kopnenim pljakakim pohodima i prepadima na
mletaki posjed u Istri. ete koje su se ovdje prikupljale preko obronaka Uke
i iarije sputale su se u Istru, a istim se putom nakon pljake i pustoenja
vraale.
Dakle, stalni pokreti, pohodi, a potom i okupljanja uskoka i vojski postali
su sastavni dio svakodnevice predratnoga razdoblja, pri emu je najvea teta
nanijeta gospodarstvu jedne i druge suparnike strane. Tako ve 7. veljae
1612. raporski kapetan Piero Bondumier javlja o okupljanju uskoka u Rijeci,
a nedugo zatim (20. III.) potvruje vijest o velikoj grupi uskoka koja je iz Senja
isplovila prema Istri.
75

Upozoravajui na stalno prisutnu opasnost i granine sukobe, mletaki

slubenici u Istri trae od svoje vrhovne vlasti pomo u ljudstvu, novcu, oruju
i hrani. Pomo je povremeno stizala, ali jo uvijek nije bila dovljna za ouvanje
mira na mletakome posjedu. Povremeni se sukobi nastavljaju, pa je u tome
smislu zanimljiv jedan uskoki prepad koji se zbio na samome graninome
podruju Kastavske gospotije u kasno ljeto 1612. godine. Naime, 8. rujna oko
400 uskoka prelo je Uku i spalilo 20 kua sa slamnatim krovovima, te otelo
mnogo krupne i sitne stoke i sireva u Brgudcu i Laniu na Buzetini.
Poinjena teta na Buzetini i Krasu procijenjena je na 5.000 dukata. Za
pljakaima su upuena raporske ete, ali su se uskoci s plijenom sklonili u
Pivku. U nemogunosti da uhvate poinitelje teta i povrate oteti plijen, ete
raporskoga kapetana "poravnale su dug" spaljivanjem stotinu kua u Krasici
i Obrovu, selima nadvojvodinim, poinivi pritom tetu od 6.000 dukata.
Prema intenzitetu okupljanja uskoka i vojski u drugoj
polovici 1612. godine, inilo se da je otvoreni sukob
neizbjean. Istarski su rektori uglavnom preko svojih
dounika bili obavjetavani o prikupljanju vojnika i uskoka, pa su o tome vrlo savjesno izvjetavali svoje pretpostavljene u Mlecima. Jo u srpnju grof Zrinski krenuo je
prema Bakru s dvije tisue pjeaka i konjanika. U rujnu su
se okupljali naoruani seljaci i vojska u Pivki, Socerbu i
Grb obitelji
Senoeu s namjerom da prodru na mletaki teritorij.
temberga
Samo dva dana kasnije (16. IX.) iz Buzeta je poslana vijest
da "i u Klani gospodin Zorzi Stemberga prikuplja gomilu
ljudi, od oko pet stotina vojnika, koji bi se trebali, kako se vjeruje, sjediniti s pet
stotina uskoka. Najjaa koncentracija vojske na graninome nadvojvodinom
podruju prema mletakome posjedu u Istri uslijedila je potkraj mjeseca
studenoga 1612. Vojska se prikupljala na nekoliko mjesta. U Trstu se uz
redovnu posadu koncentrirala artiljerija (iz Graca su pristigla etiri topnika), u
Ljubljani je okupljeno vie od 1.500 ljudi sposobnih za borbu, a u Celju je ekalo
500 konjanika i 1.500 pjeaka. U Rijeci se nalazilo 1.500 vojnika, a sa sigurnou
se navodilo brojku od 400 vojnika u Pazinu i 200 u minju. Konano, u Koljaku
i epiu bilo je 250 vojnika i 25 konjanika, ali se oekivao dolazak novih
pojaanja u ljudima. Cijela je pokrajina bila prenapuena vojskom i naoruanim
seljacima. Posjed je Serenissime u Istri krajem 1612. godine bio potpuno okruen
nadvojvodinom soldateskom, ali do otvorenoga rata nije dolo.
Nema sumnje da su to bile vrlo teke godine za Mletaku Republiku.
Neprestane borbe i sukobi iz godine su u godinu iscrpljivali fond dravne
blagajne. Podnosei izvjetaj mletakomu Senatu 1613. godine, Filippo je
Pasqualigo iznio podatak da Mletaku Republiku borba s uskocima godinje
stoji preko 200.000 dukata. Tomu je trebalo pribrojiti smetnje u plovidbi,
76

ometanje trgovine, smanjenje carina, nepotivanje mletake vlasti i kao najgore

- unitavanje njihovih podanika.
Prisutnost nemira, opasnosti i stalnoga kretanja soldateski prisilila je
kastavsku opinu na poduzimanje posebnih mjera obrane i zatite svoga
stanovnitva, teritorija i grada. Tako se, primjerice, 20. svibnja 1613. pod loom
komunskom raspravljalo u prisutnosti vicekapetana Jeremija de Lea, sudaca i
vijenika o neposlunosti kastavskih podlonika u obavljajnju straarske
dunosti i slube. Straa se obavljala neredovito i nesavjesno pa neki umjesto
na strau "gredu spat, ale kuda goder drugu stvar nastojat, a strau svoju
zapuste i bandonaju, zbog ega "bi se moglo ovomu gradu i pulku mnogo zlo,
rasap i nesrea prigodit". Stoga se odreuje strogo potivanje reda u obavljanju
straarske slube, a kao najtea kazna - poslije zatvora od osam dana, pa zatim
bievanja - predvia se izgon iz Kastavske kapetanije.
Isto je vijee uvelo i kaznu od pedeset libara "i tri skasi od konopa" (tri
udarca biem) za svakoga onoga tko bi pucao nou. Radi se, dakako, o
bezrazlonome pucnju koji bi mogao izazvati bespotrebnu uzbunu ili pak
povrijediti neku osobu. Takoer bi esta i bespotrebna pucnjava u noi
nesumnjivo smanjila budnost uvara grada.
Na ovu se zatitnu mjeru nadovezuje i odredba Kastavskoga statuta o
kretanju stanovnitva nou. Uz strogu zabranu podizanja nepotrebne buke,
bacanja kamenja i pravljenja teta "z esa bi mogla krv i ko goder zlo med ovim
pukom pripetit... od sada napridak, kako zvoni zvon, ki je na loe, ob no u
veer, da nemoe nijedan po noe po gradu hodit brez svetla. U suprotnome
predvia se otra kazna od pedeset libara i bievanje.
Stanje nemira prenijelo se i na neke kastavske podlonike. Neki su se u
nepotivanju pravde osilili do te mjere da su napali satnika i njegove
podreene pri sprovoenju krivca u gradski zatvor. Gradski su oci odmah
reagirali donoenjem posebnoga kapitula. Odreeno je da e se ubudue
kanjavati svaka osoba koja digne ruku na satnika i slubene osobe odnosno
u sluaju "a jest suproti pravdi cesarskoj i oficiu ovega grada".
Neto vie od pola godine kasnije (21. sijenja 1614.) vicekapetan Zorzi
Stemberga - onaj isti koji je prije nepune dvije godine okupljao soldatesku u
Klani - donosi zajedno sa sucima i vijenicima u Kastvu posebnu odredbu o
nainu rukovanja strjeljivom iz kastavskoga arsenala. Ustanovljeno je, naime,
"da municion, a jest prah i olovo, ki stoji za potrebu i obrambu ovoga grada
i pulka, nekako se do ove dobe brez ordina tratil (bez naredbe rabio - D. M.)".
Zato e se ubudue "klju od municiona (uvati, op. D. M.) kade i peat
komunski stoji, a to u suca ordinaria komunskoga." Strjeljivo e se izdavati
samo po potrebi i to u nazonosti suca, satnika i kancelara, koji e sainiti
toan popis izdatoga "praha i olova" iz arsenala kastavskoga.
77

Istoga je dana posebnom odredbom zabranjeno noenje stileta po gradu.

Noenje stileta i bilo kakvoga oruja zabranjivalo se i danju i nou.
Svaka od navedenih mjera na svoj nain svjedoi o nestalim i nesigurnim
prilikama u kastavskoj opini pred Uskoki rat. Mjere zatite i osiguranja
poduzete su u prvome redu u interesu jaanja obrambene snage opine te
pokuaja sprjeavanja svakoga iznenaenja od neprijateljskoga napada. Te su
mjere donijete i zbog moguih bezakonja, pljaki, tjelesnih povreda to su ih
mogli poiniti odmetnici, lutalice, pa ak i sami kastavski podlonici. Prema
svemu sudei, nemirno je doba - kao i uvijek - sa sobom donijelo i nered u
kojemu se nastojalo iskoristiti priliku da se na nezakonit, brz i lak nain steknu
materijalna dobra. Podlonici vie ne zaziru od ope pravde pa se donoenje
nekih odredaba Kastavskoga statuta podvodi pod znak "zatite cesarske
pravde". U svakome sluaju kastavski su gradski oci donoenjem zatitnih
mjera pokazali oprez od moguih neeljenih posljedica koje su se mogle
izroditi iz nestalnih, nesreenih predratnih prilika i loega gospodarskoga
stanja podlonika.
U prilog jednoj i drugoj osnovi za donoenje zatitnih mjera govore
injenice i dogaaji iz skoroga Uskokoga rata. Ponajprije, uskoci se iz svoga
uporita u Munama zalijeu u pljakake pohode na mletaki istarski posjed.
U prvim ratnim naletima napadai su se u prosincu 1615. godine spustili u
mletaku Istru preko obronaka Uke, a uz ostalo doli su i iz Veprinca i
Kastva. Udrueni s onima iz Koljaka i Boljuna i zajedno s mnogim seljacima
okupili su se u Boljunu, te pljakali stoku i popalili kue u Humtini, Grimaldi,
Rou i Draguu. Po povratku, prigrabljeni su plijen podijelili u Boljunu. Samo
nekoliko dana kasnije javljeno je iz Buzeta da su mletako podruje opljakali
seljaci iz Lindara, Novaka, Veprinca, Kastva, Boljuna i Koljaka te 50 Morlaka.
S druge pak strane, ni Mleani nisu ostajali duni u nanoenju i uzvraanju
udaraca. Jo je poetkom te iste 1615. godine kapetan Kulfa Antonio Civran
izvijestio mletaki Senat da je pod njegovom komandom vojska spalila Lovran
i Volosko koje je inae bilo u okviru podruja kastavske opine. Konano u
vrijeme Uskokoga rata mletake su vojne snage uspjele zauzeti Moenice.
Mleani su Moenice drali sve do 25. srpnja 1618., dakle vie od pola godine
nakon zakljuenja Madridskoga mira (ime je u stvari bio Uskoki rat zavren).
Tek su ih tada aktom o restituciji vratili u posjed austrijskim nadvojvodama.
Istovremeno teku i promjene vrhovnih gospodara koji su u najam od
austrijskih nadvojvoda dobivali Kastavsku gospotiju. Ve je reeno da je
nadvojvoda Karlo Habsburki 1. studenoga 1582. potvrdio dr. Wolfangu
Schranzu posjed Kastavske gospotije za svotu od 20.000 zlatnih forinti. Krajem
XVI. stoljea umro je dr. W. Schranz, a tutorom njegove malodobne djece
postao je barun De Galler. Godine 1608. nadvojvoda Ferdinand Habsburki
78

dodjeljuje mu posebnom diplomom punomo raspolaganja nad Kastavskom

gospotijom, to je takoer znailo da ju je De Galler smio preprodavati u
najam.
Grb
obitelji Wagensperg
Grb
obitelji Thonhausen
Ve sljedee 1609. godine posebnom ispravom od 24. travnja Filip Schranz

izjavljuje da kastavski dominij prenosi na baruna Wagensperga. Svota je ovoga
prijenosa opet bila 20.000 forinti. Nije protekla ni puna godina, a Kastavska je
gospotija 14. travnja 1610. ponovno promijenila vrhovnoga gospodara. U
zakup ju je uzeo barun Balthasar von Thonhausen s namjerom da je pokloni
isusovcima iz Judenberga u tajerskoj. On je to i uinio 1625. godine, kada je
njegov sin pristupio isusovakome redu kolegija u Judenburgu. Iste je godine
donaciju potvrdio i austrijski vladar Ferdinand. Red brzih izmjena pa zato i
kratkotrajnih vrhovnih gospodara zavrio se darovnicom barunice Ursule von
Thonhausen, roene Holleneg/Holleneck, udovice Balthasarove, koja je
Kastavsku gospotiju/kapetaniju 29. studenoga 1630. godine darovala rijekomu isusovakom kolegiju. Nakon toga Kastavska je gospotija za sljedeih
gotovo sto i pedeset godina bila pod upravom rijekih isusovaca. Kastavci su
isusovce nazivali jeuviti, a njihov kolegij je svoje sjedite imao u Rijeci sve do
ukinua isusovakoga reda 1773. godine.
79

Kastavska voltica (arhiv: dr. sc. Vesna Muni)

80
Prilog u boji
D. Muni, Kastav
Zbornik Kastavtine X., tab. I.-XVI.
Pogled na Kastav s istone strane (foto: mr. sc. B. Kukurin)
Kastav s jugoistoka (foto: mr. sc. B. Kukurin)

I
D. Muni, Kastav
Crkva Sv. Lucije "pred gradon" (foto: mr. sc. B. Kukurin)

II
D. Muni, Kastav
Crkva Sv. Fabijana i Sebastijana "pred gradon" (foto: mr. sc. B. Kukurin)
III
D. Muni, Kastav
Obnovljena gradska vrata s godinom 1769. Iznad nadvratnika u

isusovakome grbu godina 1731. (foto: mr. sc. B. Kukurin)
IV
D. Muni, Kastav
Crkvica Sv. Trojice na glavnome trgu Lokvini u sreditu Kastva

V
D. Muni, Kastav
Proelje barokizirane upne crkve Sv. Jelene Kriarice

sa zvonikom iz 1724. godine (foto: mr. sc. B. Kukurin)
VI
D. Muni, Kastav
Glavni oltar u crkvi Sv. Jelene Kriarice

VII
D. Muni, Kastav
Pogled prema Rijeci i Krku s kule na udiki

Pogled na razrueno svetite crkve Sv. Marije - Crekvinu, Halubje i obronke

Gorskoga kotara (foto: mr. sc. B. Kukurin)
VIII
D. Muni, Kastav
Pogled na Opatiju i Uku u zapadnome dijelu Kvarnerskoga zalijeva

Aleja velikana: Vj. Spini, M. Laginja, M. Mandi i I.M. Ronjgov

IX
D. Muni, Kastav
Loa komunska (foto: mr. sc. B. Kukurin)
Crkva Sv. Antona Pustinjaka u Juriima (foto: mr. sc. B. Kukurin)

X
D. Muni, Kastav
Crkva Sv. Viktora (iz arhive mr. sc. V. Bauer-Muni)

XI
D. Muni, Kastav
Kalvarija (iz arhive mr. sc. V. Bauer-Muni)

XII
D. Muni, Kastav
Crkva Sv. Mihovila u Rubeima (foto: mr. sc. B. Kukurin)
Kastavski vinograd (foto: mr. sc. B. Kukurin)

XIII
D. Muni, Kastav
Kastavska zemlja
Kastavski prezidi
XIV
D. Muni, Kastav
Novo naselje Reetari

egoti - industrijska zona

XV
D. Muni, Kastav
Vrata Jadrana (sa sjeverne strane) (foto: mr. sc. B. Kukurin)

XVI

Isusovci upravljaju Kastvom i Kastavskom

gospostijom
ISUSOVCI UPRAVLJAJU
KASTVOM I KASTAVSKOM GOSPOTIJOM
DOLAZAK ISUSOVACA U RIJEKU
Stjecaj okolnosti da je rijeka kola ostala bez uitelja
usmjerio je sudbinu Kastavske gospotije u ruke rijekoga
isusovakoga kolegija za sljedeih gotovo sto i pedeset
godina.
Naime, kada je 1622. godine zbog pomanjkanja uitelja
prijetio prestanak rada kole u Rijeci, rijeko je Veliko
vijee pozvalo isusovaki kolegij u Trstu da svojim uiteljima pomogne rijekoj koli. Odmah su zapoeli razgovori
Grb
i pregovori rijekoga Velikoga vijea i isusovaca oko uvjeta
Drube Isusove
njihova dolaska u Rijeku. Pregovori su zavreni tek nakon
pet godina 26. travnja 1627., kada su Rijeani pristali na zahtjeve isusovaca
oko traenih prihoda. Poetkom listopada te godine u Rijeci se pojavio otac
Lorenzo Grisogono, a nekoliko dana kasnije i Giuseppe Besalli te uitelj
Francesco Basello. Nastava je u koli zapoela 23. studenoga 1627., nakon to
je prethodnoga dana, na Cecilijino, sveanom misom obiljeen poetak
rijekoga srednjokolskoga obrazovanja. Tako je s radom i pedagokokulturnom djelatnou zapoela isusovaka gimnazija, odnosno prva rijeka
gimnazija, koju e pohaati i zavriti mnogi kasnije ugledni Kastavci od kojih
su najistaknutiji Vjekoslav Spini, Matko Laginja i Matko Mandi. elei
proiriti svoju duhovnu djelatnost, isusovci su nastojali dobiti zemljite za
izgradnju crkve Sv. Vida, svojega seminara i zgrade kolegija. Naravno, za to im
je trebao novac. Meutim, prihodi koje su ostvarivali od Rijeke nisu im za to
biti dovoljni pa su nastojali doi do dodatnih sredstava. Jedno od dugoronijih
financijskih rjeenja vidjeli su u kupnji velikoga feuda - Kastavske gospotije.
Kastavska gospotija - Kastav, Veprinac i Moenice - u to je vrijeme bila u
posjedu isusovaca iz Judenburga u tajerskoj. Judenburkim je isusovcima
Kastavsku gospotiju darovao grof Baltasar von Thonhausen 20. svibnja 1625.,
kada je njegov sin pristupio isusovakomu redu. No, ve na samome poetku
dolo je do nesuglasica izmeu judenburkih isusovaca i Kastavaca: isusovci
97

su traili tono i pravovremeno plaanje desetine, a potom i poveanje

podavanja, to kastavski podlonici nisu mogli, a ni eljeli izvriti. Nesuglasice
su se nastavljale, a kako isusovci nisu uspjevali dobiti svojih novaca na ime
neisplaenih poreznih dugovanja, odluili su se rijeiti Kastva i Kastavske
gospotije. Za prodaju Gospotije opunomoili su transki isusovaki kolegij,
koji je vodio sve njihove upravne i administrativne poslove.
Rijeki su isusovci nastojali iskoristiti prigodu pa su na ime najma za
Gospotiju ponudili iznos od 2.000 forinti. Meutim, njihova je ponuda bila
preskromna i mnogo slabija od drugih. Tada im je u pomo priskoila Ursula
von Thonhausen, roena Holleneg/Holleneck, Baltasarova udovica. Ona je
cijeli posjed Kastaske gospotije kupila za 42.000 forinti i darovala ga
rijekomu isusovakom kolegiju. Darovnica je sastavljena 29. rujna 1630. Osim
to je rijekim isusovcima darovala Gospotiju sa svim pripadajuim podrujima i pravima, Ursula je svojemu daru pridodala jo 10.000 forinti. Taj je
iznos namijenila za izgradnju crkve Sv. Vida i zgrade kolegija. Nakon neto
vie od mjesec dana, 11. studenoga 1630. potpisan je u Ljubljani ugovor o
ustupanju Kastavske gospotije (Herrschaft Khestau/Signoria di Castua)
rijekomu isusovakom redu. U ime rijekih isusovaca inu potpisivanja
ugovora prisustvovao je pater Giacomo Rampelio, rektor isusovakoga reda iz
Trsta. Meutim, stvari se nisu odvijale jednostavno i bez tekoa pa su rijeki
isusovci u posjed Kastavske gospotije ili kapetanije uli tek 12. sijenja 1634.,
a uveli su ih carski savjetnici Giorgio Barbo Koljaki i Raffaele Corraducci.
U tom je asu Kastavska kapetanija ili gospotija iju su osnovu inili grad
Kastav, koji je bio sjedite Gospotije, te kateli Veprinac i Moenice u svome
sastavu jo imala: Brgude (dananje podruje grada Rijeke od Tvornice Torpedo do Brodogradilita 3. maj, uz morsku obalu), Preluk, opatiju Sv. Jakova,
Iie, Poljane, umu na lijevoj strani Rjeine, Lopau, te dananje etvrti grada
Rijeke Drenovu, kurinje, Plase (danas etvrti Krnjevo i Turni) i Podbreg.
Gospotijom je upravljao rektor rijekoga kolegija, vojnu je i upravnu vlast
izvravao kapetan, kojega je rektor imenovao na tri godine. Po isteku mandata, rektor ga je po svome nahoenju mogao neogranieno produivati.
Tereti i podavanja podlonika ostali su isti kao i ranije, a prikupljao ih je
vrhovni upravitelj - kapetan.
PRVE BUNE KASTAVACA PROTIV VRHOVNIH VLASTELINA
Zajedno s posjedom rijeki su isusovci dobili i tekue probleme neplaanja
podavanja i buntovnoga stanja u Kastvu. Nesporazume s kastavskim podlonicima izazvali su ve 1625. godine judenburki isusovci. Naime, netom im je
Ferdinand II. 8. travnja 1625. potvrdio pravo na posjed Kastavske gospotije,
oni su odmah eljeli povisiti podavanja i namete stanovnicima Gospotije.
98

Zbog toga su pokuali provesti popis osoba i njihovih imanja te sastaviti novi
urbar, ali Kastavci su to odluno odbili. Rektor iz Judenburga traio je da car
poalje svoje komesare u Kastav kako bi se izvrili njihovi zahtjevi. Kastavci
su na to odgovorili pritubom na ponaanje judenburkih isusovaca, tj.
zamolbom da se potuju njihove stare pravice. U svojoj pritubi upuenoj
suverenu 8. oujka 1629. pozvali su se na stari Zakon kastavski tvrdei da
imaju pravo: sami izabirati svoje suce i vijenike te da su duni plaati samo
desetinu i zajedniko podavanje od 100 maraka. Sada im, meutim, isusovci
nameu nove poreze i nova podavanja. Situacija se zakomplicirala bunom
Moeniana te iste godine. Oni su se pobunili zbog krenja njihovih prava i
poveanja obveza poimenino zapisanih u urbaru 1622. godine.
Kastav, iz "Die Ehre des Herzogthums Krain", J. W. Valvasora

Prituba Kastavaca bila je uzaludna kao i njihovi zahtjevi za uvaavanjem
"starih pisanih zakona i prava". Njihovi zahtjevi nisu prihvaeni pa poetkom
1630. godine carski komesar, uz pomo tada imenovanoga kapetana Benedicta
99

Sabattinija, kree u izvrenje zahtjeva isusovaca, koje je i vladar potvrdio.

Odgovor Kastavaca bila je nova buna. Buna je buknula 4. kolovoza, a carski
su komesari i administratori bili prisiljeni napustiti grad. Oko pet stotina
buntovnika predvodio je Ivan Pavlini, brat upnika Andrije. Car je na to
spremno i brzo reagirao te u Kastav poslao Giorgia/Jurja Barba Koljakoga da
razvidi to se tamo dogaa. Pobunjenici nisu poputali. Osumnjiivi Petra
Barilovia i nekoga staroga Voloana da su suraivali s pokrajinskim
komesarom i rektorom, buntovnici su ih pograbili i bacili u lokvu na Lokvini.
Jedan se od njih utopio. Ne odstupajui od svojih zahtjeva, Kastavci su zatvorili
Barba i rijekoga rektora pa je Barbo u ozraju straha i pod pritiskom pristao
na uvjete koje su mu diktirali pobunjenici. No, im je puten iz zatvora i uspio
doi do Rijeke, zatraio je od cara da ne poputa i strogo kazni Kastavce. Car
je razboritije od svojega komesara shvatio situaciju pa ga nije u potpunosti
posluao. Nastojao je da se napetost smiri i buntovnost slegne. Provoena je
nekakva istraga, a tijekom samoga postupka vezanoga za bunu, car je 21.
oujka 1635. izdao dekret kojim se ukida Statut iz 1400. godine i iz njega
proizlazea prava i dunosti Kastavaca, jer su u meuvremenu postali
podlonici rijekih isusovaca. Istovremeno, na osnovi staroga statuta sainjen
je novi koji e biti objelodanjen 1640. godine, u vrijeme kapetana Martina
Diminicha/Diminia.
U meuvremenu je Ferdinand II. 1632. godine ranijoj donaciji grofice
Ursule von Thonhausen isusovcima pridruio jurisdikciju nad Podbregom
(danas dio Rijeke), jedan vinograd u Lopai te polovicu desetina s podruja
grada Rijeke. Tijekom procesa kastavskim graanima 1634. godine umro je
kapetan B. Sabattini. On je pokopan u kapeli Svih svetih smjetenoj ispod
svetita crkve Sv. Jelene. Ulaz je u kapelu neposredno uz istoni otvor
arkadnoga trijema crkve. Na nadvratniku ulaza uklesana je godina 1611.,
vjerojatno godina ureenja kapele. Uz donacije isusovci su se pokazali
uspjenim kupcima pa su tako 1636. godine kupili predio Brajde (danas
podruje rijekoga Klinikoga bolnikog centra).
Stanje se nije smirivalo. Kastavci i dalje odbijaju plaanje destine i 100
maraka zajednikoga opinskoga poreza. Dapae, ako je netko bio spreman
svoja dugovanja platiti kapetanu, u tome su ga sprjeavali opinski suci. Godine 1638., 2. svibnja, dva su vijenika okupila kastavski puk na novu pobunu.
Zatvorili su gradska vrata, a pobunjenici su s pet pucnjeva iz topa zastraili
kapetana. Zatim su odluili sami izabrati svoga kapetana. Vidjevi da su stvari
krenule naopako, kapetan je pokuao pobjei iz grada isusovcima u Rijeku.
Pobunjeni Kastavci zaustavili su ga kod crkvice Sv. Lucije. Ipak, uspio je
kriomice dojaviti rektoru rijekoga kolegija Martinu Bauzeru o pobuni naroda
u Kastvu. Rektor je u pomo pozvao rijekoga kapetana Stefana della Rovera
i pazinskoga baruna Jurja Barba. Dva su kapetana pozvala suce i vijenike
100

kastavske da dou u Volosko na razgovor. Budui da se tamo nitko nije

pojavio, kapetani su krenuli u Kastav. Nahukani od sudaca, puani su navalili
na komesare i upnika, koji je pokuao smiriti pobunjene Kastavce. Buna se
ne smiruje i pobunjenici opet istiu zahtjev (1. srpnja 1638.) da sami sebi
izaberu kapetana koji e biti neovisan o rektoru rijekoga kolegija.
Volosko, iz "Die Ehre des Herzogthums Krain", J. W. Valvasora

Rovere se morao vratiti u Rijeku ne obavivi posao smirenja bune do kraja.
Ipak uspio je, pod prijetnjom smrti i oduzimanja imovine, na sasluanje u
Rijeku pozvati dvadeset i pet kastavskih graana. Oni su trebali dati iskaz o
dogaanjima u svibnju i srpnju 1638. Meutim, na postupak kapetana Rovere
svoje su albe upravi vojvodine Kranjske i caru dostavili suci, smatrajui da
rijeki kapetan nema pravo mijeati se u unutranje poslove Kastavske
gospotije. Prema tome, on nije smio pozvati kastavske podlonike na
sasluanje u Rijeku.
U oekivanju daljnjega postupka, koji je za neko vrijeme odloen pa i
prekinut, ustanak iz 1638. godine nije imao nastavak dogaanja. Oekivalo se
101

da e Kastavci zaboraviti minule dogaaje i priviknuti se na nove statutarne

odredbe iz 1640. godine. Iako se neko vrijeme javno nije nita dogaalo,
nezadovoljstvo se meu ljudima nije ugasilo, a problemi koji su pritiskali
podlonike Gospotije, kao i breme podavanja za isusovce, samo su za neko
vrijeme odloili njihove nove bune.
STATUT IZ 1640. GODINE
Posljedica je prethodnih dogaanja bila donoenje novoga Kastavskoga
statuta 1640. godine. Statut je poveao obveze Kastavaca prema vrhovnome
feudalcu - isusovakome redu, a smanjio njihova ranija prava. Prema Statutu
Gospotijom e upravljati kapetan, kojega imenuje rektor kolegija, a s
kapetanom se sklapa ugovor na tri godine. On upravlja cijelim podrujem
Gospotije/kapetanije. U brigu mu je stavljen nadzor nad sucima i upanima,
koji moraju uredno izvravati svoje dunosti, a svi podlonici duni su na
vrijeme podmirivati desetinska podavanja. Desetinsko vino prodaje se po
najveoj moguoj cijeni. Osim toga, on je kao vojna osoba zaduen za uvanje
oruja i streljiva u Kastvu. Godinja plaa kapetana prelazila je 300 forinti. Tom
iznosu treba dodati 3% desetine od zobi i 5% od drugih itarica. Pripada mu
takoer 8% desetine od vina, te pravo koritenja dvaju vrtova i polovice livade
koja pripada kolegiju rijekih isusovaca. Konano, kapetan je kolegiju duan
podnositi izvjee o svome radu svaka tri mjeseca i na kraju godine.
Rektor kolegija imao je pravo uivanja panjaka i pravo lova, koje je onda
mogao prodavati. Ranije je veina panjaka, sjenokoa i uma bila zajedniko
vlasnitvo komune. Rektoru su kao vrhovnomu upravitelju posjeda svi Kastavci
bili duni plaati desetak od mladih ivotinja, vina i ita, a ostalo je kao ranije
zajedniko plaanje poreza od 100 maraka ili bira. Uvedena je radna tlaka za
javne radove. Uz to ubiran je porez od 50 forinti, zatim porez za carinu na
vino, pa novac za kapetana te jedan sir od svakoga stada.
Za razliku od staroga statuta po kojemu su Kastavci birali upnika, suce i
druge inovnike, oni sada mogu samo predloiti osobe za upnika, dva suca,
kancelara i druge inovnike, ali odlunu rije u potvrivanju njihovih
prijedloga ima vrhovni upravitelj imanja, dakle rektor rijekoga kolegija.
upnik i kanonici imaju pravo na jednu etvrtinu od desetina, a dobivaju je
neposredno od oca rektora.
Ostala su dva suca od letta, ali ih vie ne izabire puk kastavski. Njihove su
dunosti uglavnom istovjetne onima propisanim u Statutu iz 1400. godine. U
vrijeme obavljanja dunosti osloboeni su plaanja desetine i poreza. Novac
od sudskih kazni i dalje se dijeli izmeu kapetana, dvaju sudaca i satnika. to
se tie dunosti satnika, dvornika i kancelara, one su uglavnom iste. Uzgredno,
102

treba upozoriti i na kaznu za lanu zakletvu. Lana se zakletva kanjava

odsijecanjem ruke i s tri udarca biem (tri skasi od konopa).
Donekle su proirene ovlasti kancelara, kojega je postavljao pater-rektor.
Kancelar je bio uvar opinskih spisa (arhiva), duan je bio voditi slubeno
dopisivanje, zapisivati ukaze kapetana, sve zakljuke suda i gradskih vijea,
zapisivati oporuke te ispitivati svjedoke na sudu. Kancelar je, uz hrvatski jezik,
morao poznavati latinski i talijanski te njemaki jezik.
ODLUKE IZ 1661. GODINE
Prilike su se samo naoko smirile. Isusovci su nastavili s kupovanjem novih
manjih posjeda. Tako je u kratkome razdoblju od 1642. do 1647. uinjeno 9
isprava o novim posjedima koje su isusovci kupili na podruju moenike,
veprinake i kastavske opine. Njihova dobroiniteljica Ursula von Thonhausen i dalje ih je pomagala novcem. Darovnicom sastavljenom 4. travnja
1646. u Gracu, Ursula je isusovakomu seminaru darovala 30.000 forinti. Od
toga iznosa 20.000 forinti pohranjeno je kao tednja s 4% kamata, a preostalih
10.000 forinti isusovci su utroili za kupnju dvaju velikih vinograda: jednoga
u Iiima, a drugoga na Brajdi te za mlin na Rjeini.
Istovremeno, rektori su mudrom politikom nastojali za sebe pridobiti
austrijskoga suverena. Naime, Gospotiji su pripadale carinarnice u Kastvu i
Voloskom, a njihova manipulacija ila je u korist drave, to je znailo da ih
je kolegij drao samo formalno. Zbog toga se isusovaki kolegij u korist carske
komore 1642. odrekao carine za 300 i jednoga skladita u Voloskom za 400
forinti godinje, a zatim 1653. godine carinarnice u Kastvu za godinjih 100
forinti. Na taj su nain isusovci doli do sigurnih i stalnih prihoda te na svoju
stranu pridobili carski dvor.
Godine 1647. u nastojanju zatite opinskih mea Kastavci su se razmeivali s Veprincem, a odluke o tome unijeli u Statut. Te iste godine Kastavci
su pripremili nove albe o stanju u Gospotiji te ih uputili na adresu Carskoga
namjesnitva. Na odgovor se moralo ekati punih 14 godina.
U meuvremenu su 1649. isusovci odluili izgraditi zgradu za kolu i
kolegij. Godinu dana kasnije, prema jednome podatku, Rijeka je brojila 2.500
dua. Nekoliko godina kasnije, 1654. godine umrla je dobroiniteljica rijekoga
isusovakoga reda Ursula von Thonhausen.
Odgovor je na pritube Kastavaca odaslane 1649. stigao iz Graca 19.
prosinca 1661. u dokumentu naslovljenom Iesus Maria. Dokument sadri
kratku preambulu o povodu, razlogu i nainu izrade te dvadeset toaka
(punti) kojima se ureuju i propisuju odnosi u Gospotiji. U preambuli je
103

zapisano da su se otac (rektor) Francesco Antonello, rektor rijekoga kolegija

i posjednik Gospoini od Kastva, s jedne strane i suci, vijenici "i komun od
grada Kastva, i tolikaje komun od Moenic", s druge strane sloili oko ranije
iznesenih razlika i donijeli odluke o nainu ponaanja, obvezama i pravima u
dvadeset toaka. Prva je toka, naravno, posveena plaanjima. Ubudue
rijeki je isusovaki kolegij duan platiti vojvodini Kranjskoj 500 forinti na ime
poreza i dau od vina. Iznos je podijeljen na ovaj nain: kastavski podlonici
trebali su platiti 200, Veprinani 125, Moeniani 125 to je ukupno 450 forinti.
Iznos do 500 forinti dopunjuje rijeki kolegij uplatom 50 forinti.
Opatija Sv. Jakova, iz "Die Ehre des Herzogthums Krain", J. W. Valvasora

Ostale su odluke posveene organizaciji uprave i ivota na podruju grada
Kastva te katela Veprinac i Moenice, a uglavnom se dre ranije spominjanih
lanaka Statuta. Vrhovni je gospodar pater-rektor rijekoga kolegija. On
postavlja kapetana, vrhovnoga upravitelja. Novost je da se kljuevi grada
uvaju kod kapetana, kojemu ih uveer predaje a ujutro od njega preuzima
satnik. U Kastvu ostaje vijee od 36 vijenika, a i glavno sudite kapetanije,
104

kojim predsjedaju dva suca. No, sada jednog suca bira vrhovni gospodar, a
drugoga grad Kastav. Kada ostanu bez upnika, Kastavci mogu predloiti dvije
osobe i predstaviti ih vrhovnomu gospodaru, koji e odluiti o izboru. Kada
meutim ostanu bez kancelara, vrhovni e gospodar njima predloiti tri osobe.
Ako Kastavcima nijedan od trojice ne odgovara, onda oni mogu predloiti
svoja tri nova kandidata od kojih e rektor jednoga imenovati kancelarom.
Dalje slijede odluke o desetinskom plaanju od penice, rai, hajde i svakoga
drugoga ita, o umama, lovu, prodaji, izboru vijenika i dr.
Novi punti i regule nisu smirile kastavski puk. Dugovanja su se od desetina
gomilala, a isusovci su ih marljivo biljeili u quaderne od ita, od janjac i
kozli, od bira i od vina. Isusovci su quaderne poeli voditi domah po
preuzimanju Gospotije, a one su danas pohranjene u Hrvatskome dravnom
arhivu u Zagrebu.
Malo nakon odluka iz 1661. godine kastavskim je kapetanom postao
Francesco Morelli iz Trsta. Morelli je doao provesti odluke, pa je u tome, ini
se, pokazao preveliku revnost i netolerantnost. Vjerojatno je prije preuzimanja
dunosti isusovcima obeao da e kastavski puk dovesti u red. Uz ostalo,
nastojao je uvesti i red u koritenje uma. Dokazuje to i sukob s groficom
Anom Katarinom Zrinskom roenom Frankopan, koji se odigrao u proljee
1664. godine. Do sukoba je dolo nakon to je F. Morelli sa svojim straarima
uhitio grobnikoga podlonika Klimana i njegove sinove kako sijeku drva u
Lopai, dakle na kastavskome podruju. Kliman je pak tvrdio da taj dio ume
pripada Grobnikoj gospotiji. Svojega je podlonika u zatitu uzela Ana
Katarina Zrinska te pismom zatraila od rijekoga rektora Levaia da joj
Morelli izrui prijestupnike. Svoj je zahtjev potkrijepila ovim rijeima: "Akoie
komu kriuo uchinieno znasse kadi je nassen Podanikom prauize tribi izkati,
u Grobniku Gradu, pod krunom Vugerskon", a ne u Kastvu. Osim toga, Ana
Katarina Zrinska zahtijevala je od rektora isusovakoga kolegija da svojim
autoritetom obuzda samovolju svoga "kapitana u Castuu". Iako se Morelli
opirao traenjima grobnike gospodarice, morao je kao slubenik rijekoga
isusovakoga kolegija popustiti.
F. Morelli je bio i samovoljan pa je tako ubirao desetinu od soiva (lee) i
nekih drugih proizvoda, koji nisu spadali u desetinska podavanja. Isto je tako
Kastavcima zabranio voditi sitnu stoku u Rijeku za prodaju, prije no to plate
desetinu. Nepravde su se poveavale, a nemiri su prijetili novom pobunom. U
Kastav je doao isusovac da bi odrao propovijed, vjerojatno u namjeri da
smiri uskomeani i ogoreni puk. No, to mu nije uspjelo pa je 2. svibnja 1666.
dolo do nove pobune. Nemiran je puk opkolio kapetanovu kuu, a svoj bijes
prvo iskalio na sluzi Bojem utopivi ga u terni komunskoj na Lokvini. Ubrzo
zatim istu je sudbinu doivio i F. Morelli. Legenda da su se na bunu digli svi
Kastavci. Nakon to su uhvatili kapetana Morellija, vukli su ga uz crkvicu Sv.
105

Trojice, a on je viui zazivao pomo Boju: "Pomozi Boe i Sveta Trojica", na

to su ljudi odgovarali: "Ne treba, mi emo sami." Kada se kasnije na sudu o
tome vodila istraga ne bi li se ustanovilo tko je krivac, svi su Kastavci
odgovarali isto: "Svi smo ga, i ja i moj brat i od mojega brata brat i sudac
Kinkela i svi do vragu tega. Jo ga je i stara Mare s preslicom badnula." Kako
sud nije mogao ustanoviti prave krivce, odlueno je da najsumnjiviji moraju
godinu dana oko vrata nositi konop. Puk ih je zvao "obeenjaki". Legenda
dovedena na razinu lokalnoga mita pokazuje snagu, zajednitvo i otpor
Kastavaca prema nepravdi. Ona im je tijekom stoljea olakavala i pomagala
prevladavati tegobnu svakodnevicu.
lanovi Dramske sekcije KPD-a "Crvena zvijezda" (danas "Istarska vila") iz

Kastva i reiser predstave "Si smo ga" Anelko timac, o buni Kastavaca
protiv F. Morellija (1996.)
Do sada poznati dokumenti pokazuju da kraj bune nije protekao u tako
blagom zavretku, dapae, on je bio okrutan i surov. Buna stotinjak Kastavaca,
koji su ubili kapetana F. Morellija (iz dokumente nije razvidno na koji je nain
umro) i njegovoga slugu, podlonika grofa Zrinskoga, uguena je intervencijom vojnika iz Rijeke. O snazi i razmjeru bune govori podatak da je za
uguenje pobune bilo potrebno ak tristo vojnika. Osumnjieni za ubojstvo
kapetana i njegovoga sluge uhapeni su, a zatim privedeni na sud u Ljubljanu.
Suenje je odrano vrlo brzo nakon uguenja bune, ve u kolovozu.
106

Pobunjenici Antonio Bartoli, Andrea Princip i Pietro Ossoinack osueni su na

smrt. Pogubljeni su odsijecanjem glave. Matteo Princip, Verna (vjerojatno
Berna) Tarak (Turak?!), Giorgio Ottmiir i Giovani Madernik bili su bievani,
a zatim i igosani. ig im je, po obiajima vremena, utisnut na elo. Suci i
vijenici kastavski koji nisu uspjeli obuzdati pobunjeni puk kanjeni su globom
od 100 forinti, a svi stanovnici Kastva, Veprinca i Moenica platili su 900
forinti pokrajini Kranjskoj na ime sudskih trokova. No, to nije sprijeilo
tlaene Kastavce da se i dalje bune protiv nepravdi svojih vlastodraca.
Je li F. Morelli stradao u kastavskoj terni, ija je izgradnja zapoela 1647.
godine u vrijeme kapetana Martina Diminia, za sada nemamo neposrednoga
izvornoga odgovora. No, s obzirom na slinu epizodu iz 1630. godine, lako je
mogue da se u pobunjenih Kastavaca bacanje u ternu ustalilo. Uostalom,
moda je dokaz Morellijeva svretka u terni komunskoj prijetnja koju su
kastavski pobunjenici etrdesetak godina kasnije izrekli jednom od njegovih
nasljednika na kapetanskoj stolici - Agostinu Belliju (1709.). U svakom sluaju,
ostaje injenica da se stanje u Kastvu i Gospotiji nije popravilo, a Kastavci se
i dalje bune 1684., 1695., 1709., 1728., 1738., pa ak i u doba domaega
"dobroga i potovanega kapitana Jurja Vlaha" 1756. godine. Tunu seriju
buntovnikih zahtjeva za ishoenjem svojih starih pravic zakljuili su
Veprinani bunom 1772. godine, samo godinu dana prije ukinua isusovakoga reda.
U meuvremenu Johann Weikhard Valvasor objavio je
vietomno djelo Die Ehre des Herzogthums des Krain/
Slava vojvodine Kranjske, godine 1869. (Ljubljana, Graz).
U njemu se prvi puta govori o povijesti, zemljopisu, jeziku,
obiajima i ivotu liburnijskih opina: Kastav, Veprinac,
Lovran, Moenice i Brse, a Rijeka je dobila posebno
poglavlje. Ustvari to je prva opsena monografija u kojoj
su se sauvali i povijesni izvori o Kastvu.
Grb
obitelji Walvasor
Pod konac XVII. i poetkom XVIII. st. uvodi se unutranja podjela kastavske komune na Rukavac, Volosko i
Opatiju te Halubje, Drenovu i kurinje. Od tada quaderne (popisi podlonikih dugovanja) u naslovu nose i imena podruja. Nedugo zatim, a ponajvie
zbog istjerivanja dugova, buknula je (ve samo godinom spomenuta) buna
1709. godine.
Buna je poput nekih ranije zapoela u nedjelju nakon velike mise u upnoj
crkvi Sv. Jelene. Zajedno s ljudima koji su izlazili iz crkve nezadovoljstvo i
buntovniki duh prenijeli su se na trg Lokvinu pred crkvu Sv. Trojice. O tome
je dogaaju u izvjeu isusovakomu kolegiju od 28. srpnja 1709. kapetan
Agostino Belli zapisao da je "prole nedjelje nakon mise u vrijeme ruka
107

buknuo novi ustanak kastavskoga puka". Prema kapetanovu izvjeu voe su

ustanka bili: Tomaso Tomicich/Tomii - vijenik, neki Pobra s bratom, Ivo
Gerbaz/Grbac, Mate Ferlan/Frlan - kova, Antonio Matessich/Anton Matei,
Mattia Blecich/Matija Blei, Sebo Trinaistich/Trinajsti i Giuseppe Hauch.
Pobunjenici su mu lupali po ulaznim vratima, vikali i prijetili mu da e doivjeti
istu sudbinu kao F. Morelli ako bude novac davao rijekim jeovitima. No
ipak, sve se za nekoliko dana uz pomo vojske smirilo.
Godine 1716. u Kastvu je odran proces protiv etrnaest osoba za koje je
utvreno da se bave vraanjem, arolijama, da su okrenuli lea Bogu
Stvoritelju te da su se voeni demonima okrenuli sotonizmu i slijedili glas
vraga. Osuda za sedam mukaraca i sedam ena donijeta je u Kastvu 3. travnja
1716. U presudi je zapisano da su osueni, kojima se navode imena i inicijal
prezimena, oboavali demona, da su ubijali, da su heretici, da su okrutni,
sodomisti i sodomistice, laljivci, psovai, opsjenari. Zbog toga se osuuju na
smrt udarcem maa dok ne umru, a zatim na spaljivanje u vatri dok se njihova
tijela ne pretvore u pepeo. Kazna je izvrena, a jedna od osuenih ena bila
je supruga jednoga od gradskih sudaca(!).
Procesu protiv vjetaca i vjetica predsjedavao je kapetan gospotijski Ivan
Dominicus de Peri. Uz njega su na sudu sjedili redovni suci od letta te najstariji
graani Kastva. Imena potonjih poimenino se ne navode. Sedam godina
kasnije, u vrijeme toga istoga kapetana, sastavljen je prvi popis kastavskih
kuedomaina.
PRVI POPIS KASTAVSKIH KUEDOMAINA IZ 1723. GODINE
U nastojanju sreivanja stanja u Gospotiji, isusovci su naredili izradu
popisa kuedomaina. No, do sada je pronaen samo onaj kastavski. Spisak
kuedomaina trebao je posluiti za uvid u stanje stanovnitva i broj
kuanstava, kako bi se na temelju njega moglo rasporediti ubiranje poreza i
zaduenja. Zbog toga treba pretpostaviti da su to uinili i Veprinani i
Moeniani. Ovi su potonji dodue, kao to je ve spomenuto, imali urbar s
poimeninim obvezama kuedomaina jo od 1622. godine. to se pak
Veprinca tie, popis o njegovim kuedomainima s poetka XVIII. st. jo nije
pronaen.
Popis kastavskih podlonika nosi nadnevak 9. sijenja 1723. Sastavio ga je
i potpisao kancelar kastavski Giorgio Vlach/Juraj Vlah, kasnije kapetan
kastavski (1638.-1772.). J. Vlah je bio zet kapetana I. D. Perija, jer je oenio
njegovu ker Margaretu. Potvrdu vjerodostojnosti njegova popisa kuedomaina ili domova, tj. "da toliko ima kua na podruju Kastva koliko ih je
ovdje zapisano", svojim su potpisima osnaili suci Tomaso Tomicich/Tomii
108

i Andrea Dobrouich/Dobrovi. (Tijekom vremena to se prezime promijenilo u

Dubrovi). Na kraju je uz peat Kastavske komune svoj potpis stavio Ioannes
Dominicus Peri, ime je potvrena vjerodostojnost cijeloga popisa.
U popis je unijetio 960 imena i prezimena kastavskih kuedomaina,
gospodara. Na posljednjoj su stranici popisa izdvojeno zapisani uglednici
kastavski. Zanimljivost popisa predstavlja unos triju enskih osoba, koje su
tada bile gospodarice. To su Margareta Lucich/Lui, Cattarina Mattessich/
Matei i ga Vittoria do Stemberg/temberg ili u suvremenijem obliku
temberga. U ukupnome broju od 960 imena i prezimena nalazimo 209
razliitih prezimena. Najrasprostranjenije prezime bilo je Lucich/Lui, a javlja
se 39 puta. Iza njega slijede: Ferlan/Frlan i Slauich/Slavi (27 puta), Gerbaz/
Grbac, Sirolla/irola i Vlach/Vlah (17), Blecich/Blei, Mladenich/Mladeni i
Serdoch/Srdo (16), Tibgliass/Tiblja (15), Chinchella/Kinkela, Percich/Peri,
Pillepich/Pilepi, Pux/Pu, Sincich/Sini (13), Dobrouich/Dobrovi, Houst/
Host, Lenaz/Lenac, Ossoinach/Osojnak, Sepich/epi, Steffan/tefan, Trinaistich/Trinajsti (12), Chichouich/ikovi, Stanich/Stani i Sussagn/Suanj
(11), Bacich/Bai, Cressigna/Kreinja i Raicich/Raji (10). Sve u svemu, u
popisu nalazimo s 10 i preko 10 pojavljivanja 28 prezimena. Njihov je ukupan
zbir 419 to ini gotovo polovicu upisanih, tj. 43,75%.
Ostala prezimena donosimo po abecednome redu. Prvo se donosi prezime
u izvornome obliku, a uz njega je prezime u suvremenome prijepisu. U nekim
su sluajevima otisnute i inaice, a neka se navode samo u izravnome obliku.
Blassich/Blai
Bradcouich/Bratkovi
Bragian/Brajan
Bratogna/Bratonja
Brozouich/Brozovi
Affrich/Afri
Andrussich/Andrui
Anicich/Anii
Babich/Babi
Ban
Baretich/Bareti
Bartolich/Bartoli
Bastian/Batijan
Benass/Bena
Bencinich/Benini
Benzhan/Bencan
Berdarini
Berkopaz/Berkopac
Berncich/Brni
Besiach/Bezjak
Bertoz/Bertoc
Camlich/Zamli
Cancich/Kani
Canulich/Kanuli
Carneualis
Casari
Celebrini
Ceruglien/ervljen
Cerncich/Crni
Cernich/Crni
Cettina/Cetina
Cigan
109

Corsi
Crancich/Kranji
Crassauaz/Kraavac
Cuchich/Kui
Cucurin/Kukurin
Curib
Custurin/Kusturin
Iedrica(!)/Jedrica
Iesiza/Jesica
Iuanich/Ivani
Iuanicich/Ivanii
Iuanussich/Ivanui
Iuaz/Ivac
Kuchiel/Kuel
Kukuglian(!)/Kukuljan
Dergneuich/Drnjevi
Diminich/Dimini
Diracha/Diraka
Dobricich/Dobrii
Duchich/Duki
Duimich/Dujmi
Lettis/Letis
Lucouaz/Lukovac
Luxetich/Lueti ili Luketi
Malogna/Malonja
Mandich/Mandi
Marceglia/Marelja
Marculin/Markulin
Marot
Marulich/Maruli
Massenza
Matteicich/Mateji
Mattessa/Matea
Nattetich/Mateti
Matteuaz/Matevac
Mattuglia/Matulja
Mauar/Mavar
Mauricich/Maurii
Maurouich/Mavrovi
Mihelcich/Miheli
Mihelich/Miheli
Milcinich/Milini
Milich/Milih
Milohna(!)/Milohna ili Milonja
Miran
Mnelouiza/Mnelovica
Mognaz/Monjac
Mohorich/Mohori
Mohorouicich/Mohorovii
Mulaz/Mulac
Mussich/Musi
Fabich/Fabi
Fergina/Fergina ili Frgina
Fiamin
Finir/n(?)
Florianis
Francouich/Frankovi
Franza
Gapit
Gergurina/Grgurina
Gerxancich/Grani
Gerxetich/Greti
Giancouich/Jankovi
Giardass/Jardas
Gicego(!)
Gieletich/Jeleti
Giurass/Juras
Giurcich/Juri
Giuricich/Jurii
Giurcouich/Jurkovi
Giurdana/Jurdana
Giussich/Jui
Grohouaz/Grohovac
Hauch
Iacich/Jai
110

Spincich/Spini
Squasa/Skvaa
Sroch/Srok
Staraz/Starac
Stemberg/temberga
Stepanich/Stepani
Sterch/terk
Sterzai/trcaj
Stupar
Suaglienaz/Svaljenac
Succich/Sui
Sumaz/umac
Sust
Susti
Obadich/Obadi
d'Oberburg
Otmar
Pagierich/Pajeri
Paliha
Pauletich/Pavleti
Paulinich/Pavlini
Pergnach/Pernjah ili Pernjak
Perman
Peschiza/Peica
Petrz/Petrc
Pintur
Piuk/Pivk
Pobar
Possich/Poi
Puhar
Tanchina-Tanzhina/Tanina
Tomassich/Tomai
Tomicich/Tomii
Tuctan/(Tuktan) Tuhtan
Tumpich/Tumpi
Turach/Turak
Rade
Rebuhach(!)/Rebuhac
Rouere/Rovere
Rubessa/Rubea
Ruxich/Rui
Valetich/Valeti
Varglien/Varljen
Vegliaz/Veljac
Verh/Vrh ili Urh(?)
Vidouich/Vidovi
Visko/Viko
Vlianich/Ulijani
Sall
Sandri
Sandron
Sarson/Saron
Scherbich/kerbi
Schergl/kerlj
Scrobogna/krobonja
Sikich(!)/iki
Simotich/Simoti ili imoti
Simunich/imuni
Slamarchi
Smogor/mogor
Sor
Sottonich/Zotoni ili Sotoni
Zanchi
Zauidich/Zavidi
Zeronich/Ceroni
Zhuff
Zorzi
Xust/ust
Iako je popis iz 1723. godine imao svrhu ustanovljavanja tonoga broja

kastavskih podlonika (suditti Castuani)., danas nam je on zanimljiv iz vie
111

razloga. Prije svega, omoguava nam stvaranje okvirne slike o populacijskome

stanju u kastavskoj komuni, o podrijetlu njezinih stanovnika i srodstvu, o
lokalitetima i toponimima vezanim za prezimena, te o moguem broju
stanovnika s obzirom na broj kua u samome popisu.
U vezi s reenim, iz popisa je razvidno kako veina prezimena pripada
hrvatskome etnosu, a manji talijanskome (Celebrini, Corsi, Rouere, Salli,
Sandri), kranjskome/slovenskome (Berkopaz/Berkopac, Marot, Mauar/Mavar,
Xust/ust) i germanskome (Hauch, Oberburg, Stemberg) etnosu. Nadalje,
poneka su prezimena vezana srodstvom, to je oznaeno: eredi di Martin(!)
Bastian, tj. nasljednici Martina Batijana. Uz neka imena stoji fratello di (brat
od), figlio di (sin) ili samo d', ime se takoer ukazuje na krvno srodstvo. Npr.
Michele Slauich di lui fratello/Mihovil Slavi njegov brat, Mattio Giardas di lui
figlio/Matija Jardas njegov sin ili Mate Ban di Matte/Mate Ban Matin, pa i
Mattio Serdoch giouanne/Matija Srdo mlai. Uz neka se prezimena navode
titule, asti, zanimanja poput: barone/barun, consigliere/vijenik, signore/
gospodin, parocho/upnik. Zahvaljujui pedantnosti popisivaa, doznajemo da
je 1723. godine u Kastvu uiteljem bio Vicenco(!) Carneualis. Naravno, rije je
o privatnome uitelju, jer je javna kola u Kastvu otvorena tek 1770. godine. U
etiri se sluaja navode i nadimci, koji su izvedeni iz imena lokaliteta, odnosno
roda kojemu se osoba pridomila: Jurii, mogori, Vliani i Trampo.
Veina prezimena ujedno su i imena sela i zaseoka Kastavtine koja su se
sauvala do naih dana. Bani, Baii, Benai, Bezjaki, Blaii, Bleii,
Brajani, Brnii, ikovii, Drnjevii, Dukii, Frlani - Frlanija, Grpci, Ivanii,
Jardasi, Jurii, Juii, Hosti, Kueli, Lenci, Marelji, Matulje(!) - Matulji,
Mladenii, Monjci, Osojnaki, Petrci, Pilepii, Pobri, Pui, Rubei, Saroni,
Spinii, Slavii, Sroki, Starci, epii, iroli, tefani, umci, Tibljai, Trinajstii,
Tuhtani, Turki i dr. Ustvari, popis na odreeni nain omoguava rekonstrukciju zemljovida kastavske komune 1723. godine. Uzgredno, danas veina
spomenutih sela i zaseoka nije u sastavu granica grada Kastva.
Zanimljivo je da J. Vlah uz ime i prezine ne dopisuje mjesto boravka
nositelja prezimena. To dokazuje da su se svi poznavali, ali isto tako potvruje,
u veini sluajeva, prezimena i imena kastavskih sela i zaseoka. Samo u
sluajevima kada postoji dvojba o mjestu stalnoga boravka, popisiva uz
prezime dodaje ime prebivalita. Primjerice: Giorgio Bacich dai Bani/Juraj
Bai iz Bani; dopisano je ime zaseoka Bani jer Bai iz Baii ivi u Banima,
a ne Baiima. On se vjerojatno prienio u zaseok Bani.
Kancelar Juraj Vlah u svojemu je prijepisu uinio tek nekoliko manjih
pogreaka. Te pogreke pokazuju njegovo domae hrvatsko podrijetlo.
Primjerice, umjesto u talijanskome obliku neka je imena, npr. Martin, Simon,
Mate, zapisao u hrvatskome ili pak u prezimenima Berkopaz i Sikich pie k
umjesto s. Slinu pogreku nalazimo i u pisanju prezimena Kuchiel i Kukuglian.
112

Kapetan Peri, koji je bio doktor pravnih znanosti, sastavio je na latinskome

jeziku listinu za grad Rijeku kojom grad i kotar Rijeka priznaju pragmatiku
sankciju i zahvaljuje Karlu VI. to je uredio pitanje nasljedstva. Listinu kojom
se priznaje da po izumru mukih kraljevskih potomaka vladarsko pravo
dinastije Habsburga moe prijei na enske potomke, Ivan de Peri proitao je
u Loi grada Rijeke 29. studenoga 1725.
Ubrzo nakon toga, kapetan Peri doivio je negodovanje i otpor kastavskih
podlonika. Kastavci su se 1728. godine alili da je on sudske postupke vodio
bez sudjelovanja sudaca i vijenika. Isto tako nije im dozvoljavao obratiti se
sudu u Ljubljani i Gracu bez novanoga pologa za mogue sudske trokove.
Situacija se pogoravala, Gospotija je klizila u novu bunu, a rijeki je
isusovaki kolegij po ve uhodanome receptu odluio u pomo pozvati vojne
postrojbe iz Kranjske.
Iste je te godine Ivan de Peri doekao cara Karla VI. kad je doputovao u
Rijeku. Peri je na sveani doek cara doveo tisuu uvjebanih vojnika. Poasna
je postrojba postrojena kod Trnova nedaleko kalnice.
Grb Drube Isusove nad portalom kastavskih gradskih vrata

113

Nakon Perija, godine 1736. kastavskim je kapetanom postao Martin pl.

Terzi. O njemu se vrlo malo zna. Do nas dolazi samo vijest da su se u njegovo
vrijeme zabranile javne gozbe, a od priteenih je novaca kupljeno est
srebrnih svijenjaka za upnu crkvu. Kapetana Terzija 1738. godine naslijedio
je domai kapetan Juraj Vlah, koji je dunost vrhovnog upravitelja Gospotije
obavljao sve do smrti 1772. godine.
DOMAI KAPETAN JURAJ VLAH
Juraj Vlah postao je kapetanom Kastavske gospotije 1738. godine i na
tome je poloaju ostao sve do 1772. godine. Prema tome, vrhovnu je upravu
i vojnu vlast nad Gospotijom obnaao pune 34 godine. To je najdulje
razdoblje obavljanja kapetanske dunosti u povijesti Kastavske gospotije.
Osim toga, J. Vlah jedan je od rijetkih kapetana kojega je prirodna smrt zadesila
na najvioj dunosti upravitelja Kastavske gospotije. Njegovi su prethodnici
na tu dunost bili izabrani dva do tri puta, nekima mandat nije produen, a
neki su doivjeli tunu sudbinu nasilnoga smjenjivanja.
Juraj Vlah roen je 2. svibnja 1700. na Vlahovom bregu u Kastavskoj
komuni nedaleko grada Kastva. Otac mu je bio vijenik, tj. opinski savjetnik,
a majka, roena Jui, bila je sestra popa Jurja Juia, po kojemu je Juraj i
dobio ime. Uz etiri sestre, Juraj je bio jedino muko dijete obitelji Vlah.
Presudnu je ulogu u njegovu odgoju, prema svemu sudei, odigrao njegov
ujak Juraj Jui. Druei se s njime stekao je prva znanja, koja je kasnije
proirivao. Kao to je ve spomenuto, uz svoj materinski hrvatski jezik
poznavao je talijanski i njemaki jezik. Nakon to je izabran za vrhovnoga
upravitelja, nosio je titulu kapetana Kastva, Veprinca, Moenica i Podbrega
(danas dio grada Rijeke). Umro je 30. prosinca 1772., a njegovi posmrtni ostaci
poivaju zajedno sa suprugom Margaretom, roenom Peri, u grobnici poda
arkadnoga trijema upne crkve Sv. Jelene Kriarice u Kastvu.
Vrhovna uprava i vojna vlast Jurja Vlaha protekla je u vrlo bogatoj
djelatnosti. No i on je, poput svojih prethodnika, imao problema s kastavski
podlonicima. Do nemira je dolo u samome zaetku njegove uprave. Povod
mu je bila nakana drave da se izgradi nova cesta od Pazina do Ljubljane glavnoga grada pokrajine Kranjske. Pazin se s Ljubljanom trebao povezati
kraom trasom preko Semia, Lania i ejana na Starad, Sv. Petar i Postojnu.
Kastavci su negodovali jer bi tim projektom ostali i dalje nepovezani sa
sredinjom Istrom. Zaloivi se za Gospotiju, Juraj Vlah je uspio isposlovati
izgradnju ceste preko Uke i Veprinca prema Kastvu. Za uzvrat je obeao da
e Kastavci svojim radom novu cestu jednim krakom povezati s lukom u
Voloskom. Kastavski je puk to i uinio povezavi cestom Toinu i Volosko.
114

Naravno, Pazinjani nisu bili oduevljeni neto duljim putom do Ljubljane, ali
s vremenom su se strasti oko ceste, kao to to u ivotu biva, stiale.
Nedugo zatim dolo je do novoga spora s Pazinskom grofovijom/kneijom.
Spor je nastao zbog prava ribarenja u uvali Cesara/Cezara koja je uvuena
izmeu lovranske i moenike komune pa je granica tekla po sredini morske
uvale. Budui da je Lovran pripadao Pazinskoj grofoviji, a Moenice
Kastavskoj gospotiji, svaa ribara oko prava ribolova u Cezari prerasla je
komunalne granice. Nakon pregovora sloili su se po principu par-nepar, i to
godinu za godinu. Godine 1742. dogovoreno je da e ubudue pravo na
ribarenje u uvali Cezara neparnih godina imati podlonici Pazinske grofovije,
a parnih podlonici rijekoga isusovakoga kolegija, dakle Kastavske gospotije. Dokument su potpisali pazinski kapetan Martin de Terzi, ranije i sam
kastavski kapetan, Juraj Vlah u ime Kastavske gospotije te vlasnik Pazinske
grofovije Giovanni Antonio Turrinetti markiz de Prie.
Ureujui ivot komune kastavske, gradski su suci Matej Kali i Andrej
Pobor donijeli 1753. godine, po nareenju J. Vlaha, odluku o zabrani trgovine
pred crkvom ili pred crkvenim stremon/trijemom. Time se ponajprije eljelo
zatititi dostojanstvo hrama Bojega, a trgovina je prebaena pred grad.
Posebno se J. Vlah iskazao 1755. godine kada je u svojstvu vrhovnoga
upravitelja branio porezne interese Gospotije pred zemaljskim povjerenstvom
u Ljubljani. Vrativi se u Kastav, uspio je uvjeriti podlonike Gospotije da se
pomire s godinjim porezom od 500 forinti, jer e, ako im gospoda kao mjerilo
za plaanje uzmu desetinu, ta obveza iznositi 1173 forinte. Osim toga, puk e
na svoja lea morati preuzeti i onih 50 forinti koje im na ime pomoi u isplati
duga doplauje isusovaki kolegij u Rijeci. Zbog toga neka Kastavci, koji
plaaju 200 forinti, budu zadovoljni plaati zajedno s Veprincem (125),
Moenicama (125) i rijekim isusovakim kolegijem (50) zajedniki iznos od
500 forinti, kako je odreeno jo 1661. godine.
Nedugo zatim, 1757. godine, u vrijeme Sedmogodinjega rata (1756.-1763.),
podravajui politiku carice Marije Terezije J. Vlah poziva Kastavce domoljube
i krane da se prijave u vojsku za borbu protiv naih glavnih neprijatelja
Prusijana. Oni koji se odluke i pristanu na vojnu slubu od etiri godine
dobit e odmah po svojemu potpisu dar od 8 njemakih zlatnika. Svi novaci
iz Kastva krenut e u Ljubljanu gdje e se dalje po potrebi rasporediti.
Godine 1758. sreeni su odnosi vezani za lov s graninim komunama
Kastva i Kastavske gospotije. Tada izdane potvrde dokazuju da ne postoje
nikakvi sporovi u svezi s lovom izmeu Kastavske gospotije i susjednih
komuna Bresta, Vranje, Lovrana i Brsea. Iste su takve potvrde u Kastav
pristigle iz Paza i Lupoglava u Istri te Jablanice i Gutenega na sjeverozapadu
Gospotije.
115

Nastojei urediti svakodnevni ivot komune u duhu potivanja starih

zakona, J. Vlah je 1759. godine naredio kancelaru Kastva i cijele Kapetanije
Giambattisti Tomiiu da prepie stari Zakon Grada Castua od letta 1400. On
je to i uinio prepisavi Statut iz stareh Kgnih Zakona, ke se nahajagiu u
Americhe va zide na Loxe Comunskoj. Suci su tada bili Andrej Pobar i Ivan
Bai. Inae, kancelar i vijenik G. Tomii bio je vrnjak J. Vlaha i nadivio
ga je doekavi godinu 1773. kada je Carskoj komisiji podnio molbu da mu se
povisi mirovina, koju je dobio za 35 godina rada. Nakon toga gubi mu se trag.
Zanimljiv je i podatak iz godine 1759./60. U jednome tajnom izvjetaju o
brodovima koji su tada s robom doplovili u Trst spominju se i brodovi iz luka
na istonojadranskoj obali. U Trst su doplovila i tri broda kastavskih patrona/
vlasnika: bracera Matije Jaia sa 150 vesala, pieligo Matije VIdovia s 200
koara ugljena (drvenoga), 3 bave uljanoga taloga i vinom, te pieligo Nicoloa
Letisa s 2000 lovorovih plodova. Prema svemu sudei, rije je o patronima koji
su ivjeli uz more u Voloskom i Opatiji. To se posebice odnosi na vlasnika
bracere Matiju Jaia, ije prezime nalazimo u Opatiji. U svakome sluaju,
vijest je vrlo zanimljiva jer povezuje Kastavce s pomorstvom.
Nastojei da Gospotija i Kastav napreduju, J. Vlah se priklonio reformama
austrijske vladarice M. Terezije. U skladu s time beku je odluku od 1764.
godine o nagraivanju promicatelja gospodarstva objelodanio godinu dana
kasnije. Nagrade u novcu trebale su pripasti onima koji uzgajaju pastuhe,
zatim onima koji su mlade ljude poduili presti i plesti, nadalje onima koji su
posijali najvie trave - djeteline, onima koji proizvode eljezo, te na kraju
osobama koje budu mogle dokazati da su posadile i u tri godine uzgojile 20
do 25 bijelih murvinih (dudovih) stabala. Uz to, poticalo se uvanje vinograda
od bolesti. Vezano uz ouvanje i odravanje cesta uvedena je rabota
popravljanja sporednih putova. Radi stvaranja gospodarski vrste i neovisne
obitelji 1766. godine J. Vlah zabranio je enidbu svim osobama koje nemaju
dovoljno sredstava i prihoda za prehranjivanje ene i obitelji.
Svim tim nastojanjima dodao je i brigu o obrazovanju mladih Katavaca to
je dovelo do otvaranja puke kole u Kastvu. Naime, 19. lipnja 1770. Veliko i
Malo vijee veinom su glasova donijeli odluku da Kastav mora nai uitelja
koji e djecu uiti itati i pisati te osposobljavati za daljnje vie kolovanje.
Djeca e uitelju plaati mjesenu kolarinu, a opina mu je duna godinje
plaati 12 dukata. O radu te prve kole u Kastvu i irokome podruju
Kvarnerskoga primorja nemamo drugih podataka pa ne znamo ni jezik na
kojemu je odravana nastava. injenica da od 1770. godine u Kastvu postoji
kola o kojoj brigu vodi opina ne znai da se Kastavci nisu i prije individualno
kolovali. Dapae, to potvruju kastavski kancelari, neki suci i vijenici.
Naposljetku i u popisima uenika isusovake gimnazije nalazimo nekoliko
Kastavaca.
116

Grobnica suca Martina Vlaha i Jurja Mateia u arkadnom prizemlju crkve

Sv. Jelene Kriarice u Kastvu (arhiv: dr. sc. V. Muni)
117

UKINUE ISUSOVAKOGA REDA

Ni nepune dvije godine nakon osnivanja kole, 30. prosinca 1772. umro je
kapetan Kure Vlah. Te je godine u Veprincu buknula posljednja buna u
Gospotiji, koja je ubrzo smirena. Jurja je Vlaha na kapetanskoj stolici
poetkom 1773. godine zamijenio Franjo Franul Weissenturnski, neiskusan i
ne odve obrazovan mladi. Kastavsko je vijee izrazilo zabrinutost njegovim
ponaanjem i strah da e izgubiti sudbene ovlasti. Meutim, stjecajem
okolnosti vojna i civilna uprava Franula Weissenturnoskoga bila je kratkoga
vijeka. Upraviteljem je bio samo par mjeseci, jer je te iste godine 21. srpnja
papa Kliment XIV., zbog mnogih ranijih i sve uestalijih prituaba na isusovce
i pritisaka europskih vladara na njega, ukinuo isusovaki red.
Ukinue isusovakoga reda bulom pape Klimenta XIV., Kastavska je
gospotija dola pod nadlenost carske komore, dakle opet neposredno pod
vlast Habsburgovaca. Odmah nakon ukinua isusovakoga reda, carica Marija
Terezija imenovala je carske komisije koje su poele s popisom svih pokretnih
i nepokretnih dobara na podruju rijekoga isusovakoga kolegija.
118

U novo doba s novim vrhovnim gospodarima
U NOVO DOBA
S NOVIM VRHOVNIM GOSPODARIMA
Kada je 1773. godine ukinut isusovalki red Kastavska je gospotija postala
vlasnitvo carske komore, a nakon desetak godina opet je promijenila svoga
vrhovnoga feudalnoga gospodara. Nagli razvoj i mijene povijesnih dogaanja
utjecali su na promjene i nov nain ivota nekadanjih podlonika Gospotije.
Osobito su znaajna dogaanja na koncu XVIII. i poetkom XIX. stoljea. Dah
graanskih sloboda sa Zapada utirao je put novim svjetonazorima i irenju
obzorja izvan Kvarnerskog zaljeva. I dok su se ranije samo neki, poput
Vincenta i Ivana iz Kastva, uspjeli afirmirati izvan liburnijskoga podruja, novo
e vrijeme to omoguiti puno veem broju ljudi. Upravo zato godinu ukinua
isusovakoga reda, iako ne ba neposredno, posredno moemo smatrati
jednom od povijesnih prijelomnica u povijesti Kastva i Kastavtine. Jer nakon
odlaska isusovaca mnoge su se stvari, pogotovo u graanskome ivotu,
promijenile.
Zanimljivo je da je te 1773. godine arhiakon Svilokos zatraio osnivanje
biskupije u Rijeci, a opatija Sv. Jakova inkorporirana je rijekome arhiakonatu.
Godinu dana kasnije to je diplomom potvrdio vladar. Ubrzo nakon toga na
svome putu po austrijskim pokrajinama, car Josip II. posjetio je Rijeku 13.
svibnja 1775. Zahtjev za osnivanjem biskupije ponovljen je 1776. godine.
Meutim, nita se nije promijenilo i podruje je od Rijeke do Brsea zajedno
s Kastvom i Kastavtinom ostalo i dalje pod crkvenom jurisdikcijom pulskoga
biskupa. Dodue, kao to emo kasnije vidjeti, zahvaljujui Josipu II. doi e
do reorganizacije Crkve na podruju Kvarnerskoga zaljeva, ali ne onako kako
je to Svilokos elio.
U meuvremenu, nakon ukinua isusovakoga reda i rada lanovi su
carskih komisija marljivo i potanko popisivali cjelokupnu pokretnu i nepokretnu imovinu rijekoga isusovakoga reda. Nakon nekoliko godina
pronaen je kupac Kastavske gospotije. Bio je to Ivan Krstitelj Thierry. Prema
ugovoru o kupoprodaji koji je sklopljen izmeu Carske riznice i I. K. Thierryja,
on je posljednjim danom (31.) srpnja 1784. bio duan na ime otkupa Kastavske
gospotije (Domino di Castua) isplatiti ukupni iznos od 102.000 forinti. Od
navedenoga iznosa Carska je komora dobila 100.000 forinti, a preostale 2.000
119

forinti kupac je trebao uplatiti Gradu Rijeci za izgradnju ceste od Lazareta

preko Ponsala prema Kastvu.
Iz Ugovora o primopredaji Kastavske gospotije doznajemo to je sve u
vlasnitvo dobio I. K. Thierry. Istovremeno, popis kupljenih dobara pokazuje
stanje u Kastvu, Veprincu i Moenicama pod konac XVIII. stoljea. U gradu
Kastvu bile su tada 82 kue, Opatiji 67, Voloskom 89, a na podruju Rukavca
577 te Halubja 485. Ukupno je na podruju grada Kastva (Citta di Castua,
kako ga naziva dokument o primopredaji) bilo 1300 kua. Usporeujui taj
podatak sa stanjem iz 1723. godine, razvidno je poveanje kua za gotovo
jednu treinu.
Kastavci su i dalje obvezni plaati godinji porez od 100 maraka, svaka
marka ima vrijednost 8 lira ili 1 forinte i 30 karantana. Nadalje, opina je duna
plaati godinji porez od vina 21 for. i 15. kar. te urbarijalno podavanje od 50
forinti. Uz to su i neke pojedinane obveze. Sijeno se dobiva iz Gospodskoga
dola, a ostala je i stara obveza noenja pisama, za to se zaduuje jedna osoba.
Uveer se vrata grada zatvaraju, a kljuevi se pohranjuju u kui gospodskoj.
Tri su vea vrta. Ostala je i obveza podavanja desetka od vina. Ono se
gospodaru daje u naturi, a ako ga se prodaje onda se orna prodaje po cijeni
od 2 forinte i 16 karantana, te 2 forinte i 25 karantana. Ostala je i desetina od
ita, koja donosi na isti nain (prodajom) prihod od 825 forinti, a desetak od
janjaca vrijedi 139 forinti. Nadalje, lokalni se porezi sakupljaju od mitnica u
Kastvu i Voloskom, ukupno 400 forinti. Drvom za ogrijev gradski se podlonici
opskrbljuju u Kastavskoj umi (Selva castuana).
Od graevina u Kastvu navodi se velika gospodarska kua, a pred njom
cisterna, koja se moe napuniti s oko dvjesto orni vode. Kraj crkve je uz gradski
zid kamena staja dovoljno prostrana za tri konja. Grad vodi rauna o crkvi i bira
upnika. On nema upnoga stana pa se sam mora brinuti za stanovanje. Mjetani
su, poput ostalih rstanovnika kranjske provincije, rimokatolici. Na Rjeini
Kastavci dijele pravo naizmjenikoga ribarenja s Grobnikom gospotijom. Isto
tako doputen je privatni izlov tuna u luci Preluk blizu Voloskoga. U toj je luci
mali kuerak pokriven crijepom, sklonite za ribare.
Kastavska komuna na jugu izlazi na more, a na istoku granii s Podbregom,
koji je do pred par godina pripadao kastavskomu upravnom podruju dok ga
njegova Sveta Visost nije ustupila gradu Rijeci s kojom takoer granii. Na
Rjeini granii s Grobnikom. Na sjeveru granii sa Studenom koja pripada
augustincima iz Rijeke, te Klanom i kalnicom koje su u posjedu baruna
Lazzarinija. Susjedi Kastva su Brgudac i Brgud iji je vlasnik rijeki patricij
Ignazia Czanky, dok je posjed ejana i Muna takoer u posjedu baruna
Lazzarinija. Granice izmeu njih odreene su jo razmeivanjem 1541. godine.
Na zapadu granii s Veprincem, od kojega se granica sputa prema jugu i izlazi
na morskoj obali. Kastav je najvea komuna Gospotije.
120

Obitelj Thierry vrhovnim e gospodarima Kastva i cijele Gospotije biti

gotovo sedam desetljea - od 1784. do 1843. godine. Te su godine braa
Francisco i Fridrih Thierry prodali svoj posjed Ambrozu Vranyczanyju
Dobrinoviu. Rijeki je brodovlasnik otkupio posjed i bio posljednji njegov
veleposjednik. No, prije no to je rijeki brodovlasnik i mecena izdavatva i
kulturnih dogaanja u Rijeci Vranyczany Dobrinovi posjed dobio u ruke,
gospoda su Thierry pod budnim i strogim nadzorom na gradskome trgu
Lokvini pred katelom spalili arhiv kastavske komune.
Pripovijeda se da je Thiery svakoga nosaa dokumenata osobno pregledao.
Ipak, jedan od njih, Josip Jurini, uspio je ispod ormara sakriti malu knjiicu
koja je sadravala toriju od Kastva (povijest Kastva). Kad su sve police i
ormari bili ispranjeni, Thierry je pitao nosae je li sve izneseno, na to su oni
potvrdno odgovorili. No njihov potvrdni odgovor nije ga zadovoljio pa je sam
jo jednom sve pregledao, a tapom je pregledavao i ispod ormara. Tako je
naao malu knjiicu koju je Josip Jurini sakrio. Budui da nije dobio
odgovora na pitanje tko ju je sakrio, Thierry je i nju bacio u lomau u kojoj
je izgorio veliki dio kastavske povijesti. Tajnom ostaje zato je to uinio. No,
ako je elio zatakati kastavsku povijest, Thierry u tome nije uspio, jer se ona
ipak postupno otkriva zahvaljujui nekim drugim izvorima.
Te iste 1784. kada su braa Thierry kupila Kastavsku gospotiju, na
prijedlog Josipa II. pristupilo se preureenju crkvene organizacije, biskupija i
upa u Istri. Kvarnerske su upe pa tako i kastavska pripale Transkoj
biskupiji. Oekivalo se da e u Rijeku biti premjeteno sjedite Pianske
biskupije, ali to se nije dogodilo. Pianska biskupija ukinuta je 1788. godine,
a njezino je podruje takoer pripojeno Transkoj biskupiji. Godinu dana
ranije Rijeka je sa svojim arhiakonatom prikljuena Modrukoj biskupiji. Sve
te promjene govore u prilog injenici da su oekivanja oko stvaranja
biskupskoga sjedita u Rijeci koncem XVIII. st., za to je prijedlog podnio
arhiakon Svilokos jo 1773. godine, bila nerealna. Kvarnerske upe koje su
trebale biti oslon rijeke biskupije pripale su Transkoj biskupiji.
ODJECI FRANCUSKE REVOLUCIJE
Francuska je graanska revolucija 1789. godine donijela pobjedu narodne
misli i postala povijesnom prekretnicom za cijelu Europu. Revolucija je snano
potresla temelje feudalnog sustava, a nov graanski pobjedniki svjetonazor
pozivao je na potovanje i uvaavanje slobode, bratstva i jednakosti meu
ljudima. Upravo su te osnovne odrednice Francuske revolucije, a zatim i
dogaanja koja su uslijedila na poseban nain utjecali i ostavili tragove u
ivotu stanovnika liburnijsko-primorskoga podruja.
121

Nakon to je u Francuskoj vlast preuzeo Napoleon Bonaparte, koji je ubrzo

zanemario osnovne tekovine graanske revolucije, francuski je vladar krenuo
u osvajanje Europe. Za podruje Istre, Kvarnerskog primorja i otoka znaajna
je godina 1797. kada je Napoleonova vojska sruila viestoljetnu Mletaku
Republiku. Mirom u Campoformiju 17. na 18. listopada 1797. dolo je do
raspodjele vlasti izmeu Francuske i Austrije. Austriji je potvren posjed nad
Dalmacijom i Istrom, kojega je dobila od Venecije. Austrijska je vojska odmah
okupirala cijelu Istru, Kvarnerske otoke, a ubrzo zatim i Dalmaciju. U
novoosvojenim podrujima prva je austrijska vladavina trajala samo do 1805.
godine. Meutim nakon mira u Pounu, Austrija je ta podruja morala predati
Francuzima. Istra i Dalmacija sjedinjene su s Kraljevinom Italijom kojom vlada
Napoleon, a Austrija je, za krae vrijeme, istisnuta s obala Jadranskoga mora.
ILIRSKE PROVINCIJE
etiri je godine kasnije (1809.) mirom u Schnbrunnu Francuzima priznata
vlast nad podrujem Hrvatske od desne obale Save do ua rijeke Une. Od
osvojenih zemalja oni su stvorili upravnu pokrajinu Ilirske provincije (Les Provinces Illyriennes) sa sjeditem u Ljubljani. Na elu je Ilirskih provincija bio
guverner, koji je neposredno upravljao vojnim poslovima. U teritorij su Ilirskih
provincija ule: Istra, Kranjska, Koruka, tajerska, civilna Hrvatska i Vojna
granica, Dalmacija, Dubrovnik, Boka kotorska, Gorica i Trst. Istra je obuhvaala sredinji, habsburki dio i obalni pojas, tzv. mletaku Istru koja je prije
pada Venecije pripadala Republici, te liburnijski dio zajedno s Kastavtinom.
Tako je Kastavtina u francuskoj administrativno-upravnoj tvorevini nakon
dugoga niza stoljea ponovno spojena s cijelom Istrom. Ilirske su provincije za
Napoleonove vladavine imale vojnostrateki, gospodarski i politiki znaaj.
Trajale su samo etiri godine (od 14. listopada 1809. do 10. listopada 1813.
godine).
Tijekom svoje kratkotrajne vlasti Francuzi su uveli prilian broj novosti u
Ilirskim provincijama pa tako i na podruju Kastavtine. Feudalni je poredak
doivio niz udara, ali kmetstvo se ipak odralo jo etrdesetak godina. Ratno
se stanje donekle smirilo, a ivot je i nadalje bio tegoban. No i pored svega
toga, ljudi iz Kastavtine s odobravanjem su se i nakon odlaska Francuza
prisjeali francuske vlasti; odobravali su njihova nastojanja za uvoenjem reda
i pravednosti, za suzbijanjem lopovluka, kao i njihove graditeljske projekte,
posebice izgradnju prometnica. Francuzi su 1810. godine uveli u kole ilirski
jezik, ali u nedostatku ilirskih knjiga i dalje je nastavni jezik bio - ovisno o
podruju - talijanski ili njemaki. Poput svih osvajaa i Francuzi uvode u kole
svoj, francuski jezik. Od 1812. godine uvode i primjenjuju svoje zakone pa su
otad svi graani izjednaeni pred zakonom i podlijeu vojnoj obvezi. Ipak,
122

razdoblje od etiri godine bilo je prekratko vrijeme za potpunu provedbu

drutvenih i gospodarskih reformi. S druge pak strane, nov je nain ivota
uvodio osvaja i okupator to je izazivalo otpor domaega stanovnitva.
Inae, do nedavno je prevladavalo miljenje da su Francuzi prvi uveli
poreznu razdiobu kastavske opine (koja je u njihovo vrijeme nosila naslov
kantona) na Rukavac (sa sjeditem u Voloskome) i Halubje (sa sjeditem u
Kastvu). Meutim, podjela na porezne opine postojala je jo ranije. Ustvari,
nju su uveli rijeki isusovci, a o tome svjedoe njihove quaderne (s popisima
tlake odnosno poreza) od strae, desetine, od bira, od mladih ivotinja i od
vina jo od konca XVII. stoljea. Quaderne su se posebno vodile za Rukavac,
Volosko, Opatiju i Brezu - zapadni dio Kastavtine i Halubje, Bergud, kurinje,
Reinu i Brezu - srednji i istoni dio Kastavtine. Breza je bila podijeljena u
dva dijela. Zatekavi takvu podjelu poreznih opina, Francuzi su je jednostavno prihvatili, a kada su oni otili, sustav su poreznih opina od njih
preuzeli Austrijanci 1815. godine.
Pod kraj svoje vlasti Francuzi su u Kastavtini izvrili popis kua. Kanonik
Andrija Jurdana popisao je kastavski puk, a Anton Tomii napravio tablice s
brojevima kua. Rukavake tablice nosile su uz broj slovo R, a halubajske
slovo H. To je ujedno i prvo poznato oznaavanje kua na podruju
Kastavtine. Naravno, za svoj trud popisivai su bili plaeni.
Kratkotrajna epizoda francuske vlasti poela se raspadati nakon Napoleonova poraza u Rusiji 1912. godine. To je bio signal za pruanje organiziranoga
otpora Francuzima i na kvarnerskome podruju. U Istri i na Kvarneru poinje
se sakupljati malobrojna vojska. Na elu vojnih postrojba bio je general Laval
Nugent, kojega su Kastavci zvali general Luan. U tome je prvome razdoblju
Nugentu od velike koristi bila pobjeda moenikoga satnika Josipa Lazaria.
On je u sredinjoj Istri blizu Berma potukao jednu francusku postrojbu, to je
imalo pozitivan odjek u cijeloj pokrajini, a L. Nugent iskoristio je to za
novaenje vojnika i podizanje borbenoga morala vojske.
Kada je koncem kolovoza 1813. L. Nugent doao u Rijeku, odmah je
formirao domobranstvo. I Kastavci su se odazvali njegovu pozivu pa su
uspjeno formirali jednu diviziju. Sa svojom je vojskom L. Nugent krenuo iz
Rijeke preko Kastva i Uke u Istru te zauzeo cijeli poluotok. Nakon zauzea
Istre ukrcao je svoju vojsku na brodove i prebacio se u Italiju. Na tome ga je
putu cijelo vrijeme pratila hrabra kastavska divizija. Prema rijeima generala L.
Nugenta Kastavci su u vie bojeva pokazali primjerenu hrabrost i junatvo, ali
su, naalost, imali velikih gubitaka. No, i pored gubitaka, zapisao je grofgeneral u izvjeu od 22. lipnja 1814., kastavska je divizija pomogla uspjehu
njegova ratnoga pohoda. Dapae, Kastavci su se borili kao rutinirana stara
vojska i zasluili su sve pohvale za junatvo i disciplinu.
123

Kastavska se eta nazvala Neboj se ga (neprijatelja). Kada su se vratili kui,

razvojaeni su se Kastavci esto alili imenom svoje postrojbe. Pozdravljajui
se meusobno tim imenom, dovodili su u nedoumicu tko se koga boji, to je
izazivalo opi smijeh.
KRALJEVINA ILIRIJA - UPRAVNA TVOREVINA AUSTRIJANACA
Izgubivi ratne bitke, Francuzi su morali napustiti nae podruje i Ilirske
provincije. Njihova je vlast pravno prestala nakon mira u Parizu 1814., a to je
zatim potvreno i zakljucima Bekoga kongresa 1915. godine. Vlast su nad
bivim teritorijem Ilirskih provincija preuzeli Austrijanci.
Godinu dana nakon Bekoga kongresa Austrijanci su 1816. podruje koje
su preuzeli do Francuza proglasili Kraljevinom Ilirijom. Kraljevinu Iliriju inili
su: Kranjska, Beljaki okrug, Gorica, Primorje, nekadanje Ugarsko primorje,
te dio pokrajinske Hrvatske. Tim se podrujima prikljuuju edad i Gradika,
Celoveko podruje. Odreeno je da Kraljevina Ilirija ima dva gubernija
(upravna podruja): 1. Koruku i Kranjsku i 2. Primorje, Goricu, Gradiku,
Istru i dio provincijske Hrvatske. Naziv Kraljevina Ilirija zadrao se slubeno
do 1849. godine, iako je to kasnije bilo bez posebnoga znaenja. Njezina se
teritorijalna cjelovitost zadrala do 1822. godine kada je na zahtjev hrvatskih
i ugarskih stalea iz Kraljevine Ilirije izdvojena civilna Hrvatska te vraena
Hrvatskoj u sklopu Ugarske.
U okviru Ilirskoga kraljevstva Gorica, Trst, Rijeka i karlovako podruje
inili su Primorski gubernij. Gubernij je bio podijeljen na Goriko okruje,
Transko ili Istarsko okruje, Rijeko okruje i Karlovako okruje. Peta je
pokrajinska jedinica bio grad i slobodna luka Trst sa svojim zaleem.
Kastav je u okviru te upravne organizacije pripadao Rijekome okruju, a
imao je poloaj kotara. Kastavski su kotar inile tri manje upravne jedinice:
Kastav, Rukavac i Veprinac ili Opatija. Podaci iz 1818. godine omoguuju
uvid u broj stanovnika i kua u veim naseljima pojedinih kotara Primorskoga
gubernija, pa tako i na podruju kastavskoga kotara.
Cijeli je Kotar Kastav imao prema slubenom popisu iz 1818. godine
ukupno 1.983 kue u kojima je ivjelo 10.148 dua. Upravna je jedinica Kastav
imala ukupno 716 kua i 3.779 stanovnika, a inila su je ova naselja: Kastav,
Jurii, Srdoi, Zamet, Hosti, Blaii, Brnasi, Saroni, Reina, Marelji, Sroki,
Benani. Rukavcu su pripadali: Spinii, Trinajstii, Juii, Jurdani, Pui,
Zvonea, Kueli, Gornji Rukavac, Donji Rukavac, Bregi, Pobri, Perinii, Matulji
i Rubei. U Rukavcu su bile 733 kue s 3.893 due. Veprinac ili Opatija bila je
najmanja upravna jedinica kastavskoga kotara, a inila su je ova naselja:
Opatija, Volosko, Vaanska, Bernardova, Puharska i Poljane. Na tome su
124

podruju bile 534 kue u kojima je ivjelo 2.476 ljudi.

U to se vrijeme Rijeko okruje dijelilo na Istarski, Planinski i Rijeki okrug.
Rijeki okrug uz Kastav inili su Podgrad (danas u Republici Sloveniji), Lovran,
Labin, Pazin, Belaj, abar s Trem, Ravna Gora, Fuine, Crikvenica, Bakar,
Rijeka, Krk, Cres i Mali Loinj. Cijelo je okruje imalo ukupno 26.505 kua i
brojilo 128.782 due. Po broju stanovnika vei su kotari od Kastva bili: Rijeka
(s 14.573 due), Pazin (13.992), Ravna Gora (10.600) i Crikvenica (10.465).
Broj od preko 10.000 dua prelazili su i kotari Krk (10.077) i Bakar (10.062).
to se pak Kotara Rijeke tie, treba upozoriti da je u zbroj njegovih stanovnika,
pored oblinjega Trsata s 503 kue i 2.098 dua, bila ukljuena i upravna
jedinica Grobnik. Na grobnikome podruju bilo je tada 809 kua i 3.525 dua.
Sama Rijeka brojila je 1.024 kue i 8.950 dua.
Usporeujui popis iz 1818. i onaj iz 1723. godine vidljivo je poveanje
broja kua i broja stanovnika na podruju kastavskoga kotara. Osim toga, novi
je popis omoguio izraunavanje prosjenoga broja stanovnika koji stanuju u
jednoj kui. On za Kastav iznosi 5,11 osoba.
Nastojanja oko ureenja unutranjega stanja u Kraljevini Iliriji nastavila su
se sljedee 1819. godine. Te je godine obavljena izmjera zemljita i sainjen
novi katastar. Odmah nakon toga sastali su se predstavnici dviju velikih
kastavskih poreznih opina Rukavca i Halubja, da bi raspravili pitanje
meusobnih odnosa. Odluili su da cijelo podruje Kastavtine i u budue
ostaje jedno i nerazdruivo. To je znailo da su svi pripadnici opine mogli
koristiti zajedniko opinsko zemljite tj. opinske panjake, sjenokoe, izvore
i vodnjake, bez obzira kojoj su kastavskoj katastarskoj opini pripadali.
Kada je godine 1822. Rijeka vraena Hrvatskoj, Kastavska je opina
pripojena Istarskomu okrugu, koji je obuhvaao nekadanje podruje habsburke i mletake Istre. Nekoliko godina ranije Volosko i Opatija izdvojili su
se u zasebnu opinu. Tako smanjena Kastavska opina nee se mijenjati sve
do Rapallskoga ugovora 1920. godine.
Tri godine kasnije (1825.) vrhovna je vlast odluila reorganizirati Kraljevinu
Iliriju. Ona je, osim Trsta s okolicom, podijeljena na dva vea okruja: Goriko
i Istarsko. Okruni ured za Istarsko okruje bio je u Pazinu. U Istarsko okruje
uao je i Kastav, pa se tako nakon nekoliko stoljea konano odcijepio od
Kranjske. Istovremeno, odluka o stvaranju Istarskoga okruja znaila je zaetak
posebne istarske pokrajine u Austrijskoj carevini.
Nove upravne promjene slijedile su u Kastvu samo tri godine nakon to je
S. Vranyczany Dobrinovi od grofa Thierrya kupio Kastavsku gospotiju za
112.000 forinti. Dvorska komora ujedinila je 1846. godine kastavske porezne
opine. Prva sjednica ujedinjene opine odrana je 29. sijenja 1847., a za
prvoga je opinskoga glavara bio izabran Martin Vlah. Ubrzo nakon toga 1850.
125

godine Kastavskoj su opini pridruene opine Studena, Klana, Lisac, kalnica

i Brgud. Njihov je slubeni naziv bio pridruene opine.
Razdoblje austrijske vlasti od 1809. do 1848. godine obiljeio je austrijski
diplomat i politiar Metternich, prvo kao ministar vanjskih poslova od 1809.,
a zatim kao predsjednik vlade od 1821.-1848. godine. Zahvaljujui njemu
Habsburka je monarhija nakon Napoleonovih ratova uspjela zadrati prevladavajui poloaj u Srednjoj Europi. U unutranjoj politici kancelar Metternich
posegnuo je za apsolutistikim metodama irei u prvome redu germanstvo,
to je posebno dolazilo do izraaja u kolama.
U meuvremenu je kastavska kola, koja je 1770. poela s radom kao opinska
poluprivatna kola, 1796. godine postala javna kola. Tadanji uitelj Ivan Lui
dobivao je godinju plau od 12 dukata s obvezom da besplatno poduava etiri
siromana uenika. On je tu obvezu proirio na svu djecu koja su eljela nauiti
itati i pisati. Nekoliko godina kasnije, izmeu 1814. i 1820. uiteljem u Kastvu bio
je Matej Suppe, svjetovnjak, Dalmatinac. On je navodno uenike poduavao na
hrvatskome jeziku, najvjerojatnije u dalmatinskome dijalektu.
Od 1823. do 1838. uitelj u Kastvu bio je Ivan Hribar, a u koli se, u duhu
zahtjeva Metternichove uprave, govorilo samo njemakim jezikom. Hribara je
zamijenio Ivan Mahori, takoer Slovenac, koji je striktno pridravajui se
naputaka vrhovnih vlasti traio da se govori samo njemaki. ak su se i rijei
molitve izgovarale na njemakome jeziku. A ako bi se nekomu ueniku
omakla hrvatska rije, morao je za kaznu nositi drvenoga magarca sve dok se
nije naao novi grjenik, koji ga je zamijenio u izdravanju Mahorieve
sramotne kazne. Sve je to ostalo bez rezultata. Djeca nisu zavoljela njemaki
jezik. Dapae, im su naputala kolski prag zazvonile su rijeki kastavske
hrvacke akavske besedi. I. Mahori je u Kastvu uiteljevao do 1860. godine.
Pod kraj njegova uiteljevanja kastavska je kola podignuta na stupanj glavne
plovanske uione, s jednim uiteljem ravnateljem i dva poduitelja.
U razdoblju austrijske Metternichove vladavine u Klani je 1843. godine
ustanovljena puka kola. kolu su polazila djeca s podruja pridruenih
opina Klane, Lisca, Studene i kalnice. Njezin je prvi uitelj bio kapelan N.
Korsi. Svjetovni su uitelji u Klani zamijenili duhovnike 1866. godine, a
godine 1887. kola je proirena u Dvorazrednu mjeovitu puku kolu.
REVOLUCIONARNA 1848. GODINA,
BACHOV APSOLUTIZAM I POECI PREPORODA
Revolucionarna 1848. godina snano je odjeknula i na podruju Kastavtine. U travnju mjesecu (25.) ukinuti su feudalni odnosi u Hrvatskoj.
Ukinue kmetstva i proglaenje ope slobode zemljita znailo je i ukinue
126

starih gospotija, ali i nove ivotne kunje za veliki broj pripadnika seljake
populacije. Istovremeno, daljnji razvoj politikih dogaaja 1848. godine
pridonio je jaanju narodnoga, hrvatskoga duha i samosvijesti Kastavaca.
U lipnju su odrani izbori za ustavotvornu skuptinu u Beu. Istra i
Kvarnersko primorje izabrali su etiri poslanika, od kojih je samo Kastavac
Josip Vlah bio Hrvat. Ostala trojica pripadali su talijansko-talijanakim
krugovima. Jo su ranije talijanski predstavnici zatraili da se u Istri umjesto
njemakoga slubenoga jezika prihvati talijanski jezik. Predstavnici su to
obrazlagali tumaenjima da se samo u Podgradu govori slovenskim jezikom,
a u ostalim dijelovima talijanskim. To je znailo da su Istra i Kvarnersko
primorje talijansko podruje. Naravno, talijansko-talijanako stajalite je
izazvalo snane proteste, a slubeni predstavnici Kastavtine podnijeli su vladi
i pismeni protest traei upotrebu hrvatskoga jezika u javnome ivotu.
Nadleni je ministar odbio talijansko-talijanaki zahtjev obrazloivi svoju
odluku injenicom da je od 243.000 stanovnika Istre i Kvarnerskih otoka tek
60.000 onih koji govore talijanski, a veina ostalih je slavenskoga i vlakoga
roda.
Premda je zahtjev talijanskih predstavnika bio odbijen, ipak je talijanski
vladajui sloj pokrajine u praksi proveo neozakonjeni prijedlog svojih
zastupnika u parlamentu. Na to je reagirao Josip Vlah i uz pomo brata
Martina, ve spomenutoga prvoga glavara Kastva, u rujnu poduzeo politiku
akciju: potaknuo je liburnijski dio Istre da se izjasni za sjedinjenje s Banskom
Hrvatskom. Uinio je to u asu nakon to su hrvatske Jelaieve vojne
postrojbe pod zapovjednitvom Josipa Bunjevca 31. kolovoza 1848. ule u
Rijeku. Pozivu Kastavaca odazvali su se poetkom 1849. godine Lovranci. Iako
akcija J. Vlaha nije uspjela, ona je u sebi nosila naznake buduih stremljenja
Kastavaca, kojima e se pod kraj stoljea u vrijeme preporodnoga pokreta
pridruiti i ostali Hrvati Istre i Kvarnerskih otoka.
Godine 1849. ministrom unutranjih poslova postaje Aleksandar Bach, ime
zapoinje razdoblje njegove apsolutistike vladavine. Bachov apsolutizam, koji
je pogodio i Kastavtinu, trajao je do 1859. godine. U tome je razdoblju, tonije
1852. godine, Martin Vlah pokuao sjedite kotara iz Voloskoga prebaciti u
Kastav. Meutim, njegov je trud ostao bez rezultata. Naravno, intencija je bila
gospodarski poboljati stanje grada, ali i sprijeiti utjecaj Talijana na rad
kotarskih organa i suda. Austrijska je carevina postala policijska drava, a
germanizacija je sve prisutnija. To je dovelo do zamiranja drutvenoga i
politikoga ivota.
No, i pored toga u tome su razdoblju otvorene na podruju Kastavtine
dvije kole. Prva je godine 1850. u Svetome Mateju (Vikovo) otvorena
pomona kola. Prvi je uitelj bio kapelan Anton Svetlin do godine 1852.
127

Tridesetak godina kasnije (1882.) ona je postala javna puka kola, a na

stupanj Trorazredne mjeovite puke kole podignuta je 1889. godine. kolu su
pohaala djeca s podruja ovih upanija: Blaii, Brnasi, Hosti (sela kurinja
i Pletenci), Marelji, Saroni, Sroki i Sv. Matej.
Druga kola, ona u Rukavcu zapoela je s radom 1852. godine. U poetku
je bila pomona kola. Njezin je prvi uitelj bio kapelan Josip Janc, koji je
kolu vodio do 1878. godine. Godinu dana nakon toga rukavaka kola postala
je javna puka kola. Od 1885. ona postaje trorazrednom i to dvorazrednom
mukom i jednorazrednom enskom kolom. U rukavakoj koli svoja su prva
znanja stjecala djeca iz Bregi, Kueli, Gornjega i Donjega Rukavca, Perenii i
Pobri.
Bachov je apsolutizam pao 1859. nakon poraza austrijske vojske kod
Magente i Solferina. Listopadskom diplomom 1860. godine austrijski je vladar
vratio svojim narodima ustavne slobode. Oduevljeni propau apsolutizma i
povratkom ustavnih sloboda, Kastavci su nekoliko mjeseci kasnije te dogaaje
obiljeili natpisom u kamenu ispod stijega na Fortici slijedeim rijeima: Kastav
u ustavnom letu 1861.
Ban okevi sazvao je bansku konferenciju, na kojoj je prihvaena
predstavka (iji je autor Ivan Maurani) na vladara. Predstavkom se trailo
uvoenje hrvatskoga jezika u javne poslove te povrat Dalmacije i tri stara
hrvatska istarska kotara zajedno s Kvarnerskim otocima Hrvatskoj. Kralj je
pristao na uvoenje hrvatskoga jezika, a glede sjedinjenja s Dalmacijom
naredio je da se njihovi poslanici pozovu na konferenciju u Zagreb. Poslanici
se nisu pojavili i konferencija se razila.
to se pak Istre tie stvari su se razvijale drugim tijekom. Godine 1861. od
nekadanjega je Istarskoga okruja ureena Markgrofovija Istra. Ona je imala
svoj Pokrajinski sabor i Pokrajinsku vladu u Poreu, a bila je pod Carskim i
Kraljevskim namjesnitvom u Trstu. Uveden je izborni sustav etiriju izbornih
razreda po staleima: veleposjednici, trgovaka komora, gradovi i selo, a
biskupi su bili virilisti (lanovi sabora po poloaju). Takav izborni sustav davao
je vrlo male izglede hrvatskomu i slovenskomu puku, pa je prevlast u
Istarskome saboru drao mali talijansko-talijanaki sloj. U javnome je ivotu u
upotrebi talijanski jezik, a Sabor je odbio uvoenje hrvatskoga jezika na svoje
sjednice.
Te iste 1861. godine, 21. oujka kastavski je puk svoje povjerenje poklonio
Andriji Marottiju Jurjeniu te ga izabrao za opinskoga glavara. A. M. Jurjeni
bio je osebujna linost, homo universalis svoga vremena. Zbog toga mu ovdje
posveujemo nekoliko redaka vie no to je u ovakvim pregledima povijesti
uobiajeno.
128

Rodio se u Jurjeniima 1805. godine, a nakon kastavske kole i rijeke

gimnazije zavrio je bogosloviju u Gorici, gdje je zareen za sveenika. Od
1832. slubuje u Lovranu, Oprtlju, Trstu, Jelanama, Buzetu, gdje 1843. godine
saznaje da mu je umro otac, koji mu je ostavio brigu o majci i desetoro brae,
od kojih petoricu malodobnih. Zbog toga je molio transkoga biskupa
Ravnikara premjetaj u Kastav pa kada ga nije dobio napustio je slubu i
pjeke se preko Uke vratio u Kastav. Nakon nekoga vremena za njim je stigla
odluka transke biskupije da je suspendiran. No, kada je Bartolomej Legat
poslije Ravnikarove smrti postao transkim biskupom, postavio ga je za
kapelana u Kastvu. U meuvremenu bavio se razliitim poslovima: poljodjeljstvom, vinogradarstvom, stoarstvom, vodio brigu o ouvanju ume i dr.
Zbog poduzimljivosti i radoholiarstva bio je omiljen u puku.
im je postao opinski naelnik, hrvatski jezik uveden je u slubene akte,
rijeenja, dopise i odluke Kastavske opine. Trudio se ojaati gospodarstvo jer
je ono po njemu bilo temelj napretka i boljega ivota. Uredio je umske
meae, nastojao oko izgradnje cesta kako bi Kastav povezao s veim
sreditima, a 1863. godine otvorio je potanski ured u Kastvu. Zasitivi se
glavarske dunosti odstupio je, a na njegovo mjesto izabran je 27. rujna 1869.
Martin Vlah - Tinac.
Hrvatskim jezikom izvrsno je vladao. Poznavao je talijanski, latinski i
njemaki jezik. U slobodnom se vremenu bavio pjesnitvom, glazbom,
slikarstvom, lovom, lijeenjem ljudi i ivotinja, stolarstvom. Bio je veseljak,
pjevao je i recitirao te u drutvu odravao ugodno raspoloenje. Iza sebe
ostavio je kastavsku budnicu ez podrtu, pa boinu koledvu Slava na nebu
se peva, pa pjesme Kastav u ufanju, Nije meni. Bio je narodnjak. Uz ostalo bio
je i lan Osnivakoga odbora kastavske italnice, a zatim njezin poasni lan.
Umro je od kapi 27. rujna 1869.
U vrijeme dok je A. Marotti - Jurjeni bio kastavskim opinskim glavarom
otvorena je 1861. godine u Zvonei pomona puka kola. Prvi je uitelj bio
Josip Petrak.
Promjene na bolje desile su se i u kastavskoj koli. Naime, nakon to je
1858. godine Kastav dobio Glavnu plovansku puku kolu, pojavila se potreba
za veim kolskim prostorom. Opina je taj problem rijeila kupnjom posebne
kuice s vrtiem. Bilo je to 1860. godine u vrijeme uiteljevanja Frana Ravnika,
Slovenca koji je odlino poznavao hrvatski jezik. A hrvatski je jezik uveden u
nastavu od 1861. godine to je bilo vrlo znaajno. Kastav je tako nakon
pokuaja germanizacije izbjegao i eventualnu romanizaciju. U razdoblju od
1864. do 1868. ravnateljem kole bio je Ernest Jelui. U etvrtoj godini njegova
slubovanja (1868.) donijet je zakon o obveznom pohaanju kole za svu
djecu koja su navrila 6 godina. Prema zakonu kole je trebalo otvoriti u svim
mjestima gdje ima 40 djece.
129

ITALNICA U KASTVU - PRVA HRVATSKA PREPORODNA ORGANIZACIJA

U ISTRI I NA KVARNERSKIM OTOCIMA
Posljednja desetljea XIX. stoljea nudila su Habsburkoj monarhiji bremenitoj unutranjim politikim, nacionalnim i gospodarskim problemima, a
na vanjskopolitikome planu suoenoj s opadanjem moi i utjecaja - dvije
opcije opstanka: opciju raspada na niz manjih drava i opciju podjele
dravnopolitike vlasti. Austrija je, naravno, odabrala mogunost podjele
dravne vlasti s Ugarskom te je tako za jo nekoliko desetljea uspjela odloiti
potpuni raspad velike mnogonacionalne i sve krhkije Dvojne Monarhije.
Dvojna je Monarhija stvorena 1867. godine Austrougarskom nagodbom.
Godinu dana kasnije sklopljena je Hrvatsko-ugarska nagodba. Za Hrvatsku, a
napose za Kvarnersko primorje bio je znaajan status kotara, grada i luke
Rijeke, koja postaje posebno sa svetom /ugarskom/ krunom pripojeno tijelo.
Rijeka je postala maarski grad izoliran od svojega oblinjega podruja.
Novostvoreno stanje odralo se do konca Prvoga svjetskoga rata 1918. godine,
nakon kojega se dravni teritorij Austro-Ugarske Monarhije raspao, a na njemu
je niknulo nekoliko novih drava.
Vezano uz politika i gospodarska kretanja, od sredine XIX. st. u Austriji su
bujala narodna strujanja. Na podruju Hrvatske ire se narodne i preporodne
misli, koje sve snanije prodiru izvan veih i jaih sredita. To se posebno
osjea u kulturno-prosvjetnome osvjeivanju, pa od 60-ih godina jaa
itaoniki pokret.
Uloga hrvatskih itaonica oituje se u njihovoj prosvjetnoj, prosvjetiteljskoj,
kulturnoj, politikoj, ali i nacionalnoj djelatnosti. One su okupljalite naprednih
intelektualaca, rasadite, promicatelj i nositelj naprednih ideja. One isto tako
ostvaruju i podravaju zabavno-poune programe pa u njihovim prostorijama
djeluju pjevaki zborovi, dramske grupe koje izvode razliite igrokaze,
recitatorske, pjevake i glazbene grupe. Ponikle u vrijeme snanoga preporodnoga zamaha, itaonice su mostovi suradnje hrvatskoga i slovenskoga
stanovnitva u Istri, a u svoj rad ukljuuju predstavnike razliitih narodnih
manjina.
Hrvatska itaonica u Kastvu osnovana je 27. prosinca 1866. godine. Poziv
za osnivaku skuptinu potpisalo je 20 kastavskih uglednika, od kojih su neki
postali lanovi njezine prve uprave. Na skuptini se raspravljalo o imenu
itaonice pa je od dva prijedloga, Liburnijsko drutvo i italnica, prevagnulo
ovo drugo ime. Na skuptini su prihvaena Pravila pisana hrvatskim jezikom,
koja je potvrdilo Carsko i Kraljevsko namjesnitvo u Trstu. Prvim predsjednikom postao je Vjekoslav Vlah, kastavski dekan, tajnikom Antun Rubea,
opinski glavar, a blagajnikom Ernest Jelui, ravnatelj glavne plovanske kole
u Kastvu (1864.-1884.). /Inae, on je u svojoj knjinici posjedovao Valvasorovu
130

knjigu Die Ehre de Herzogthums Krain, koju je njegova sestra posudila M.

Laginji/. Radom u njezinu Odboru trag su ostavili najvieniji kastavski
uglednici: Franjo Steidle, Matko Laginja, Antun Duki - Dirai, Fran i Matko
Mandi, Mirko Jelui, Jakov Voli - kapelan kastavski i sakuplja narodnoga
blaga, Vinko Zamli, Matko Braja Raan, Vjekoslav Spini, Franc Bachman.
Prvim poasnim lanovima izabrani su poreki biskup Juraj Dobrila i upnik
Matko Jurinac, a sljedee godine Josip Juraj Strossmayer.
itaonica je u poetku imala 21 lana, a njihova prezimena odavala su
hrvatsko, eko, slovensko podrijetlo. U poetku ona je bila udruga zatvorenoga tipa pa je molba mladei za prijam u italnicu 1869. godine odbijena.
No kasnije e itaonica i njima otvoriti svoja vrata. Gospoice i gospoe nisu
mogle biti lanice, ali su sudjelovale na njihovim zabavama, glazbenim
predstavama i igrokazima, poput gice Ljudmile Bachman, Eme Defranceschi.
Izvodili su mnoge igrokaze, primjerice ilo za ognjilo M. Laginje u kojemu je
igrao i sm autor teksta. Igrani su takoer Novci za diplomu, Kumovanje,
Dajevna no i mnogi drugi. Recitirale su se i pjevale domoljubne pjesme
poput Hrvatske domovine, Kastavske, Istarski se Hrvati brate. Pod ravnanjem
Matka Braje Raana zbor je izvodio koranice Istrane dragi na noge urno,
a 1888. godine izvedena je skladba I. Zajca Hrvaticam. Program je postao jo
bolji kada je izgraen Narodni dom, za iju je gradnju inicijativu dao M. Laginja
1885. godine na skuptini italnice. itaonica je bila preplaena na izdanja
hrvatskoga, talijanskoga i njemakoga tiska i asopise.
Svoju djelatnost kastavska je italnica zapoela pod sloganom Sloimo se.
Potivajui taj princip djelovanja, kastavski su itaoniari odravali veze s
itaonicama na cijelome podruju Kvarnerskoga zaljeva i Istre.
Tijekom vremena zbog politikih razloga ona mijenja svoje ime najprije u
Kastavsku itaonicu, zatim Narodnu itaonicu i naposljetku Hrvatsku itaonicu (1880.), u vrijeme kada je u njoj snano djelovao M. Laginja. To je ime
nosila sve do iza Prvoga svjetskoga rata, kada se 1921. sjedinila s Istarskom
vilom i Hrvatskim sokolom u Kastavsko drutvo Sokol.
Djelatnost kastavske italnice posebno je znaajna, jer je potakla itaoniki
pokret, odnosno osnivanje niza novih itaonica po cijeloj Istri, Kvarnerskim
otocima, pa i u Trstu. Ve 1867. otvara se Narodna itaonica u Velom Loinju,
1869. godine Slavjanska itaonica u Puli te Hrvatska itaonica u Dekanima i
Dolini. Sve su te itaonice uglavnom nosile naziv Hrvatska itaonica. Na
podruju Kastavtine i liburnijske Istre itaonice su se otvarale ovim redom:
1872. u Voloskom Drutvo Concordia, koje e se poslije prozvati Bratimstvo,
1885. u Iki, 1887. u Brseu (kada i u Trstu!), 1888. Hrvatska itaonica Zora
u Opatiji, 1891. Hrvatska itaonica Danica u Lovranu i Hrvatska itaonica
u Mihotiima te 1900. godine u Moenicama.
131

Kastavska je itaonica isto tako utjecala na osnivanje Hrvatske itaonice u

Vrbniku, ija je osnivaka skuptina odrana 28. rujna 1871. godine. Ubrzo
nakon toga vrbnika itaonica zasjenila je ranije osnovanu loinjsku itaonicu
te rasprostrla svoj utjecaj na kvarnerske otoke. Kastavska itaonica nije bila
prva na ovim prostorima, ali je njena djelatnost bila najsnanija to se pogotovo
oitovalo u liburnijskoj i srednjoj Istri. Naposljetku kastavski su itaoniari
organizirali Prvi tabor Hrvata Istre, Kvarnerskoga primorja i otoka 1871. u
Rubeima.
lanovi odbora kastavske "italnice" koji su sudjelovali u organiziranju

I. tabora Hrvata Istre i Kvarnerskih otoka: Vjekoslav Vlah, Ernest Jelui,
Franjo Steidle, Fran Bachman, Antun Rubea, Vjekoslav Jelui, Antun
Jurinac, Martin Vlah i ime Jurehman
Par godina prije Tabora 1868. objavljen je kalendar Istran za 1869. godinu,
prvo hrvatsko glasilo Hrvata Istre i Kvarnerskih otoka. Njegov prvi urednik bio
je kastavski upnik i uitelj u Kastvu Fran Ravnik. Iako je F. Ravnik bio
Slovenac, odlino govorio i pisao hrvatskim jezikom.
Ubrzo zatim uslijedio je poetak znaajnoga izdavakoga pothvata za sve
Hrvate i Slovence Istre, Kvarnerskoga primorja i Krasa. 1. lipnja 1870. pokrenut
je u Trstu list Naa Sloga, prvo samostalno glasilo Hrvata Istre i Kvarnerskih
otoka. U poetnome desetljeu toga projekta bila je od presudnoga znaenja
djelatnost Mate Batijana koji je svoj rad podredio ostvarenju programa
poreko-pulskoga biskupa dr. Jurja Dobrile. Cilj je bio povezivanje svih
132

istarskih akcija te ujedinjavanje grupica i pojedinaca u borbi za narodnu stvar.

Dr. Juraj Dobrila bio je vodea figura Hrvata sjeverne Hrvatske od konca 50ih do poetka 80-ih godina. On je bio osniva, pokreta i financijer Nae Sloge
te sljedbenik Josipa Jurja Strossmayera.
Istomiljenici dr. Jurja Dobrile bili su Kastavci Mate i Ivan Batijan.
Halubajski blizanci Mate i Ivan roeni su u selu Jugi 5. rujna 1828. Nakon est
godina rijekoga, gimnazijsko su kolovanje zavrili u Zagrebu, a bogosloviju
- poput gotovo svih Kastavaca sveenika - u Gorici. Mate Batijan pristupa
hrvatskome preporodnome pokretu, a od 1870. godine, premda tajni, zapravo
je stvarni urednik Nae Sloge. Svojim knjievnim i publicistikim radom, kojega
je podredio potrebama svoga naroda, jedan je od utemeljitelja hrvatskoga
narodnoga pokreta u Istri.
Kastavski blizanci Matko i Ivan Batijan

Ivan Batijan bio je umjetnika, lirska dua. Samouki domai slikar
opredijelio se za slikanje oltarnih pala. U upnoj crkvi Sv. Ane u Voloskom
naslikao je Sv. Anu, u Kukuljanovu Sv. Nikolu, u Humu Sv. Antu, u Rukavcu
Sv. Luku, u Kastvu u crkvi Sv. Fabijana i Sebastijana Sv. Sebastijana, a u novoj
vikovskoj (tada svetomatejskoj) crkvi Sv. Mateja. Uzgredno, glavni i najvei
dio radova u svezi s crkvom dovren je 1862. godine, Batijanova slika Sv.
Mateja postavljena je 21. rujna 1863. na glavni oltar, a 21. srpnja 1865. crkvu
je posvetio transko-koparski biskup Bartolomej Legat.
Ivan Batijan preminuo je 11. oujka 1898. Pokopan je pored svoga brata
blizanca Mate (koji je preminuo etiri mjeseca ranije, 26. listopada 1885.) na
groblju Sv. Ane na Trsatu. Svojim djelom halubajski su blizanci ostavili snaan
133

i jasan trag u hrvatskome narodnome preporodu Istre i Kvarnerskog primorja.

Njihovim tragom dalje e krenuti Vjekoslav Spini, Matko Laginja i Matko
Mandi. Potonji e poslije dr. Ante Dukia, koji je preuzeo urednitvo Nae
Sloge nakon to ga je napustio M. Batijan, 1883. godine postati urednikom
toga hrvatskoga lista i ureivati ga gotovo do kraja ivota. M. Mandi umro je
13. svibnja, a Naa Sloga prestala je izlaziti 28. svibnja 1915.
PRVI TABOR HRVATA ISTRE I KVARNERSKIH OTOKA RUBEI, 21. SVIBNJA 1871.
Nedugo nakon izlaska Ravnikova Istrana i Nae Sloge, u krilu kastavske
italnice rodio se jo jedan znaajan povijesni dogaaj - Prvi tabor Hrvata
Istre i Kvarnerskih otoka. Tabor na kojemu su iznijeti zahtjevi naroda okupio
je 21. svibnja 1871. na brdacu oko crkve Sv. Mihovila kod Rubea podno
Kastva, prema pisanju onovremenoga tiska, 10.000 ljudi eljnih rijei potvrde
svoga hrvatskoga jezika, poticaja i novih rjeenja za bri gospodarski napredak
Kastavtine, Kvarnerskoga primorja i Istre.
Taborski pokret doao je na obale sjevernoga Jadrana iz eke preko
Slovenije i slovenskoga dijela Istre. Prvi tabor odran je u Kalcu kod Logateca
u Sloveniji 1869. godine. Na njemu je govorio kastavski Slovenac Franjo
Steidle, tajnik italnice. Nakon toga je 1870. godine odran tabor u Kubedu,
a njegovi su odjeci bili jo snaniji. Na tabor su bili pozvani vrli Hrvati
Kastavski, a u jednom njegovome zakljuku preporueno je da se sljedei
tabor to prije organizira i priredi u Pazinu ili Kastvu. Na taboru je govorio ve
spomenuti, Franjo Ravnik nekadanji uitelj u Kastvu.
Kastavski su itaoniari odmah prionuli poslu oko organizacije tabora.
Reprezentativni odbor konstituiran je 9. oujka 1871., a u njega su uli Franjo
Steidle, opinski tajnik i drugi tajnik italnice, zatim Antun Rubea, glavar
kastavske opine i prvi tajnik italnice, a kao i Franjo Marotti zastupnik u
Istarskome saboru, Ernest Jelui blagajnik italnice i ravnatelj kole u Kastvu,
uitelji Franjo Sever i Jakov Velikonja te kapelan Franjo Kralji. Drugoga dana
na sjednici odbora lanovi su izmeu sebe formirali Sredinji odbor na elu s
Franjom Steidleom, tajnikom Franjom Severom i blagajnikom Antunom
Rubeom. Odlueno je da se tabor odri 21. svibnja 1871. kod crkvice Sv.
Mihovila u Rubeima. Isto tako, odlueno je da se naprave dva slavoluka s
grbovima istarskim, hrvatskim i slovenskim, a iz Bea su naruene spomen-medalje.
Glede sadraja govora na taboru bilo je predvieno da se govori o pet
pitanja: 1. protiv sdruenja Istre, Gorike s Trstom u jednu politiku svezu, 2.
o sdruenju Jugoslavljana na temelju ljubljanske konference - iz prethodne
godine, 3. o uvoenju narodnoga jezika u urede i kole, 4. o razvitku
134

Lice i nalije medalje izdane u ast I. tabora Hrvata Istre i Kvarnerskih otoka
pomorstva uope, a posebno u Liburniji te 5. o potrebi uvoenja slobodnih

luka u Istri. Dakle, o politikim, dravnim, jezino-nacionalnim i gospodarskim
problemima. Jasno, vrhovne su vlasti zabranile govore o prva dva pitanja, za
koja su svi bili zainteresirani. Istarski puk bio je protiv sjedinjenja s Goricom
i Trstom, jer je to znailo potpasti pod talijansko-talijanake krugove i izgubiti
svoju minimalnu samostalnost. to se pak druge toke tie, vlasti nisu eljele
dopustiti mogunost javnoga irenja jugoslavenske ideje.
Unato svemu tome u Rubeima se skupilo 10.000 ljudi. Iako se meu
ljudima osjeala napetost, tabor je protekao u redu i miru. Tabor je otvorio
predsjednik Sredinjega odbora Franjo Steidle. On je za predsjednika mitinga
predloio Antuna Rubeu, koji je i dalje u miru i redu vodio tabor.
Prvi je o problemu slobodne upotrebe hrvatskoga jezika uvjerljivo govorio
Ernest Jelui. Zatim je Franjo Marotti obrazloio gospodarske probleme
kojima je uzrok lo carinski sustav. Problem se po miljenju F. Marottija mogao
rijeiti ako Kastavtina i Podgrad uu u porto franko (slobodnu carinsku
zonu). Svoj zahtjev je u jesen ponovio na sjednici Istarskoga sabora u Poreu
i njegov je prijedlog prihvaen. Pjesmicu koju je tom prigodom u Saboru
recitirao na akavskom, zapisniar je zapisao. To su bile prve hrvatske rijei
izgovorene u Saboru koje su ule u zapisnik istarskoga predstavnikoga tijela.
Inae slubeni jezik Sabora bio je talijanski. Kao trei govorio je dr. Marijan
Derenin iz Rijeke, kasnije ugledan hrvatski kriminolog. Derenin je govorio
o vitalnim problemima pomorstva. Traio je organiziranje pomorskoga
obrazovanja, umanjenje poreza na nove brodove, a iznio je i potrebu da se
poradi na organiziranju brodarskih zadruga.
Ve je reeno da je samo Marottijev prijedlog prihvaen. Meutim,
okupljanje velikoga broja ljudi - na razini jednoga tadanjeg veega grada 135

potvrda je da preporodni pokret ulazi u novo razdoblje, u razdoblje organiziranosti pokreta. To ujedno znai da e vlasti ubudue morati voditi rauna o
zahtjevima hrvatskoga i slovenskoga puka u Istri. Istovremeno ljudi su se
poeli organizirati osim u politikim i u drutvenim djelatnostima.
Tako je ve godinu dana nakon to je eljeznica iz Ljubljane preko Postojne,
Pivke i Matulja stigla do Rijeke utemeljena Bratovina hrvatskih ljudi u Istri.
Bratovina, osnovana 1874. godine sa sjeditem u Kastvu, imala je cilj:
Pomagati e ueu se mlade hrvatske narodnosti iz Istre i Kvarnerskih otoka
(l. 1.). Pomo se sastoji u godinjih podporah, koje dieli drutveni odbor pod
obinimi uvjeti... (l. 2.). Pravila Bratovine potvrena su 1875. godine.
Pokretai osnivanja drutva za podupiranje siromanih istarskih aka bili su:
Vjekoslav Vlah, upnik i dekan kastavski te predsjednik itaonice, Franjo
Marotti, bivi opinski naelnik, Ernest Jelui, bivi kolski ravnatelj i
sveuilini aci Antun Duki, Matko Laginja, Fran Mandi, brat Matka Mandia
i Vjekoslav Spini. Meu prvim darovateljima bili su biskup akovaki Josip
Juraj Strossmayer, koji je i inae stalno prisutan u akcijama Kastavaca, sa 100
forinti, biskup J. Dobrila s 50 for., dr. Dinko Vitezi sa 100 for., pa mnogi esi,
Hrvati i Slovenci. Iako je Bratovina imala skromna sredstva, ona su pomogla
mladim ljudima da ustraju i zavre studij.
Vezano uz ime Dukievo, treba rei da je Antun Duki (Kastav, 1854. Volosko, 1894.) nakon to je doktorirao otvorio odvjetniku pisarnicu u Pazinu.
On je bio prvi hrvatski odvjetnik u srednjoj Istri. Ljudi su ga toliko zavoljeli,
potovali i cijenili da su ga izabrali za naelnika pazinske opine, a zatim i u
pokrajinski sabor. Bio je i na prvi podpredsjednik sabora Istre bar po imenu,
kako kae Vj. Spini, zato jer mu predsjednik Talijan nikada nije dopustio
predsjedavati. Neko je vrijeme, kako je naprijed spomenuto, nakon M.
Batijana ureivao Nau Slogu do dolaska M. Mandia u Trst.
136

U znaku kastavskoga/istarskoga trolista
U ZNAKU
KASTAVSKOGA/ISTARSKOGA TROLISTA
PRETHODNICI KASTAVSKOGA/ISTARSKOGA TROLISTA

Kreui se prema novome stoljeu ususret Prvome svjetskome ratu sve je
snanija prisutnost i uloga prof. Vjekoslava Spinia, prof. Matka Mandia i dr.
Matka Laginje u politikome i drutvenome ivotu Istre i Kastavtine. Svojom
svestranom djelatnou, a posebno kao zastupnici u Pokrajinskome saboru
Istre (Dieta) i Carevinskome vijeu u Beu oni postaju poznati i uvaavani
daleko izvan podruja Istre u cijeloj Hrvatskoj i jugozapadnim dijelovima
Monarhije. Oni su vrh preporodnoga pokreta koji je od jugoslavenske misli
postupno preao u hrvatski narodni preporod, a oituje se u izjavi Vj. Spinia
u jesen 1891. godine, kada je istarski zastupnik na izlobi u Zagrebu javno
izrazio elju za ujedinjenjem svih Hrvata i nazvao Zagreb prijestolnicom svih
Hrvata. Zbog toga, kako je sam rekao, austrijske su ga vlasti svrgle sa slube
profesorske. Njegov je istup imao snaan odjek, to danas potvruje podeblji
sveanj sauvanih pisama, poruka, dopisnica i telegrama odobravanja i
podrke iz svih dijelova Hrvatske, pa i Slovenije. U pismu podrke koje mu je
iz Rijeke otposlano 1. travnja 1892. zapisano je i sljedee: Vi ste dokazali da
nad osobne interese postavljate interese hrvatskoga naroda. Pismo je potpisalo preko 150 rijekih uglednika, meu kojima na prvome mjestu Erazmo
Bari.
Kastavski ili istarski trolist imao je svoje prethodnike. Prvi Kastavac koji je
uao u Pokrajinski sabor Istre bio je Matija Jurinac, upnik u Moenicama. On
i Franjo Fereti bili su jedini Hrvati u poetku rada Istarskoga sabora. Nakon
toga Kastavci su stalno prisutni u Saboru: Franjo Marotti, Antun Rubea, Antun
Spini i drugi. Uporite im je bio izborni kotar Volosko-Podgrad s jakim
sreditem u Kastavtini. U razdoblju od 1861. do 1882. godine u Saboru je bilo
od jednoga do etiri ili pet hrvatskih zastupnika.
Izbori zastupnika iz podruja Istre za Parlament u Beu bili su od 1861. do
1873. u nadlenosti Istarskoga pokrajinskoga sabora. Zastupnici su sami
izmeu sebe slali predstavnike u Be, a jednom je to uspjelo J. Dobrili. Kada
137

su uvedeni izbori za Carevinsko vijee, stvari se nisu mnogo promijenile. Od

etiri izabrana zastupnika samo je Vrbnian s otoka Krka dr. Dinko Vitezi bio
Hrvat, ostala trojica bili su Talijani. Izborni su kotarevi bili Pazin, Krk-Loinj i
Volosko-Podgrad, u koji je spadao Kastav. Od 1891. Vj. Spini zamijenio je dr.
D. Vitezia, a dr. M. Laginja uspio je biti izabran u zapadnoj Istri, gdje prije
njega 1873. godine nije uspio biskup J. Dobrila. Najvii domet ostvaren je
1907. godine kada su u Carevinsko vijee ula sva trojica - Vj. Spini, M.
Mandi i dr. M. Laginja.
KASTAVSKI/ISTARSKI TROLIST
Kastavski trolist spontano se formira poetkom 80-ih godina, iako se sva
trojica poznaju jo iz rijeke gimnazije, koja je bila rasadnik intelektualaca,
politiara i pristalica narodnoga preporoda. Njihovi su ivotni putovi vrlo slini
i stalno se meusobno isprepliu u zajednikoj suradnji - u preporodu
hrvatskoga naroda Kastavtine, Kvarnerskoga primorja i otoka te Istre. Valja
rei da pri tome nisu zanemarivali ni slovenski etnos Trsta, njegove okolice i
oblinjega Krasa. U tome se posebno isticao M. Mandi koji je 32 godine
proveo u Trstu kao urednik Nae Sloge (s uvijek jednakom plaom od dvadeset
forinti).
Kastavski trolist Matko Mandi, dr. Matko Laginja i Vjekoslav Spini

138

Matko Braja Raan i dr. Frane Mandi
Hrvatski narodni zastupnici u Zemaljskome saboru Istre (1902.-1904.).

S lijeva na desno stoje: M. Trinajsti, Stanger, Spini, D. Trinajsti, Mandi,
Andriji; sjede: Laginja i Kozuli
139

Najstariji lan trolista bio je Vjekoslav Spini. Roen je 23. listopada 1843.
u Spiniima nedaleko Kastva. Nakon puke kole u Kastvu i gimnazije u
Rijeci, bogosloviju je pohaao u Gorici i Trstu, gdje je zareen za sveenika
u prosincu 1871. Filozofski fakultet je pohaao u Beu i Pragu te postao
profesorom povijesti i zemljopisa. Kao profesor radi kratko (1876.-1882.), a
zatim obavlja slubu kotarskoga kolskoga nadzornika u kotarima Kopar i
Volosko (1882.-1888.). Iza toga iz politikih razloga premjeten je u ensku
uiteljsku kolu u Gorici, a ve je naprijed opisano kako je 1892. godine zbog
govora u Zagrebu - po njemu glavnome gradu Hrvata - otputen iz slube.
Godine 1882. bio je izabran za zastupnika u Zemaljski sabor Istre, u koji je
stalno izabiran sve do njegova rasputanja u vrijeme Prvoga svjetskoga rata
1916. godine. Godine 1890. i 1891. bio je lan Pokrajinskoga odbora Istre, a
od 1891. izabran je u Carevinsko vijee u Beu i njegovim lanom ostao do
rasula Habsburke Monarhije. Uz to obavljao je niz drugih dunosti, bio je
predsjednik Hrvatsko-slovenskoga kluba u Saboru od 1892. godine, predsjednik Drube sv. irila i Metoda, podpredsjednik Bratovine hrvatskih ljudi
u Istri. Svoje prve radove tiskao je 1869. i 1870. godine u koledariima.
Nakon toga objavljuje nekoliko radova poput: Rije istarskih Hrvata Talijanima i svima, na koje spada s podnaslovom Hrvatskoj ili Italiji (1869.),
Desetogodinjica Bratovine hrvatskih ljudi u Istri (1885.), Obina Kastav
jedna i nerazdruiva (1899.), Moje izbivanje iz Istre od 1915.-1921. (1925.) i
Crtice iz hrvatske knjievne kulture Istre (1926.). Naslovi su vrlo indikativni i
jasno govore o njegovim politikim stajalitima. Umro je 27. svibnja 1933.
Matko Mandi roen je 28. rujna 1849. u Pereniima (danas Matulji). Nakon
puke kole, polazi gimnaziju u Senju i Rijeci, bogosloviju u Gorici i Trstu.
Zareen je 1874., a nakon toga studira prirodne znanosti na Sveuilitu u
Pragu. Godine 1882. zaposlio se na gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu, no
ubrzo na nagovor Vj. Spinia odlazi u Trst gdje ostaje do smrti 13. svibnja
1915.
U Trstu preuzima urednitvo Nae Sloge. Pored toga svoju djelatnost iri na
narod. Bio je predsjednik Delavskega podpornoga drutva, najjaega i
najbrojnijega slovenskoga drutva u Trstu, u kojemu je njegov brat Frane
ispomagao kao lijenik. Mnogo je godina bio predsjednik politikoga drutva
Hrvata i Slovenaca Trsta i Istre Edinost.
Od godine 1889. zastupnik je Pokrajinskoga sabora Istre, a od 1907. i u
Carevinskom vijeu u Beu. Napisao je niz uvodnih lanaka, vijesti i razgovora
Jurina i Franina. Bio je vrijedan i marljiv, portvovan, odan i tihi suradnik.
Uvaavao je miljenje Vj. Spinia, koji je ipak bio primus inter pares/prvi
meu jednakima.
Najmlai lan trolista bio je Matko Laginja, roen u Klani 10. kolovoza
1852. Nakon gimnazije u Rijeci studirao je pravo u Zagrebu i Gracu. Posebno
140

141

je studirao trgovako pravo i trgovinu na Trgovakoj akademiji u Trstu. Godine

1885. obranio je doktorat iz podruja pravnih znanosti u Gracu. U meuvremenu je po nagovoru Vj. Spinia i prijatelja bio tajnikom Kastavskoga
opinskoga poglavarstva. Zatim je radio kao odvjetnik u Puli. Kao poduzetan
praktiar osnovao je Istarsku posujilnicu (1891.) i Gospodarsku svezu za Istru
(1903.). Nakon Pule preselio se u Zagreb, gdje je umro 18. oujka 1930.
Zastupnikom Istarskoga sabora postao je ve od 1883. godine, kada je
pokuavajui odrati govor na hrvatskome jeziku doivio bojkot talijanskih
zastupnika. Sve do 1914. godine redovito je biran u Istarski pokrajinski sabor.
Od jeseni 1891. zastupnik je Carevinskoga vijea u Beu. Osim kratke epizode
prekida, u bekome je parlamentu ostao do raspada Austro-Ugarske Monarhije. Za vrijeme rata zalagao se za politiku Jugoslavenskoga kluba u
Carevinskome vijeu. Prvih est poratnih mjeseci nakon Prvoga svjetskoga rata
(1918.-1919.) bio je povjerenik za Istru u Narodnome vijeu u Zagrebu.
Neposredno nakon rata lan je Privremenoga narodnoga predstavnitva,
poslanik u Konstituanti i Zakonodavnoj narodnoj skuptini u Beogradu, te
predsjednik Narodnoga kluba. Bio je i ban Hrvatske i Slavonije s Meimurjem.
Radove razliite tematike (literarne, pravno-povijesne, politike pa i
gospodarske) poeo je objavljivati vrlo rano: Basne prekrojene poglavito za
hrvatski puk u Istri (Naa Sloga, Trst, 1873.), Kastavski Ustav (1400.-1661.) i
Zakon vinodolski (oba su objavljena u zadarskome asopisu Pravo, prvi 1873./
74., a drugi 1875.)., Istarske priice (Vienac, Zagreb, 1879.-80.), ilo za ognjilo
(aloigra, Kastav, 1881.-82.), Kastav grad i obina (Trst, 1889.).
POKUAJI RUENJA I RAZJEDINJAVANJA KASTAVSKE HRVATSKE OPINE
Snana i uspjena politika djelatnost Kastavaca, koja je utjecala na
politiko miljenje u cijeloj Istri i Kvarnerskome primorju, smetala je talijanskotalijanakim krugovima u Istri, Lovranu, Voloskome i Rijeci. Zato su oni poeli
s podmetanjima irei glasine o opem neredu u Kastvu i njegovim tobonjim
eljama za prikljuenjem Hrvatskoj. Pod izlikom uvoenja mira i reda,
Pokrajinska je vlada 1879. godine u Kastav poslala komesara Cudera (Kudera).
Ustvari, ilo se na cijepanje opine u dva dijela, kako bi se oslabio homogeni
hrvatski puk. Cuder je raspisao natjeaj za tajnika, blagajnika i kancelista u
elji da na te poloaje dovede svoje ljude, koji e mu pomoi razgraditi opinu.
Meutim, Kastavci su to uspjeli sprijeiti nastojanjem da dr. Matka Laginju
dovedu za tajnika opine. Kuder je to uspio sprijeiti, ali na novome izboru
(1880.) Kuderovci su bili poraeni. Opina je bila spaena. Nakon toga na
sjednici Opinskoga zastupstva potvrene su odluke iz 1819. godine da su sva
opinska zemljita u poreznim opinama kastavske mjesne opine, bez
pridruenih opina, zajedniko i nerazdjeljivo dobro kastavskoga puka. Da
142

stvar bude bolja, Kotarski sud u Voloskome priznao je te 1880. uporabu

hrvatskoga jezika kao slubenoga, a Kotarsko poglavarstvo uinilo je to 1881.
godine.
U vrijeme tih razmirica, 31. prosinca 1880. uinjen je popis cijele Kastavske
opine s pridruenim opinama. Radei kao tajnik opine, M. Laginja imao je
taj popis pa ga je u svojoj maloj knjiici Kastav grad i obina objavio 1889.
godine. Zbog njegove zanimljivosti ovdje ga djelomino prenosimo. Uz imena
27 kastavskih upanija po abecednom redu donosi se broj stanovnika i kua.
Prostorne mjere donijeli smo na kraju sumarno.
Ime upanije:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
Broj puka:
Broj kua:
432
526
460
456
116
426
579
439
393
629
584
603
424
461
335
824
366
437
425
517
675
575
451
540
367
589
650
72
92
80
79
25
76
91
68
63
113
96
102
67
86
61
135
70
71
67
78
112
80
72
95
56
116
102
13.299
2225
Bernasi
Bernii
Blaii
Bregi
Breza
Hosti
Jurii
Jurdani
Juii
Kastav
Kueli
Marelji
Matulji
Perenii
Pobri
Pui
Reina
Rubei
Rukavac doljni
Rukavac gornji
Saroni
Serdoi
Spinii
Sroki
Trinajstii
Zamet
Zvonea
Ukupno cijela opina Kastav

143

Pridruene opine:
1.
2.
3.
4.
5.
Brgud
Klana
Lisac
Skalnica
Studena
Ukupno pridruene opine

Sveukupno
900
998
228
220
350
147
170
33
34
67
2.696
451
15.995
2.676
Prema tome kastavska je opina imala 27 upanija s 2225 kua u kojima je

ivjelo 13.299 stanovnika. U pridruenim opinama bila je 451 kua s 2696
stanovnika, ukupno u 2676 kua ivjelo je 15.995 stanovnika. Prosjek jednoga
domainstva iznosi 5,97 osoba, dakle gotovo 6 ljudi u jednome domainstvu.
to se zemljita tie, sveukupni prostor obuhvaao je 37.152 rala i 1516
klaftera, od toga pridruenim opinama je pripadalo 16.778 rali i 1574 klaftera.
Hrvat iz Istre
144

Godine 1884. kastavskim je gradonaelnikom postao narodnjak Frane

Ksaver Muni. Zahvaljujui svojoj marljivosti i skrbi za dobrobit kastavskoga
puka F. K. Muni izabran je jo dva puta za poglavara Kastva (1888. i 1892.).
Meutim, trei mandat nije ispunio do kraja. U tome ga je u dobi od 45 godina
prekinula smrt. Nakon njega, na mjestu naelnika zamijenio ga je vrlo uspjeno
marljiv, vrijednan i samozatajan Kazimir Jelui.
O F. K. Muniu nema mnogo podataka, osim nekoliko redaka Boe
Milanovia. U svome djelu Hrvatski narodni preporod u Istri (1883-1947) B.
Milanovi je iznio miljenje da je u vrijeme Ksaverovo opina Kastav bila
jedna od najveih, najbogatijih i najhrvatskija u cijeloj Istri. Prema neto
kasnijem popisu puanstva bilo je 13.323 stanovnika i svi su bili Hrvati (tek
1910. godine nabrojeno je u Kastvu 14 Talijana). Konano B. Milanovi o F. K.
Muniu zakljuuje ovim rijeima: God. 1895. umro je mnogogodinji naelnik
Frane Ksaver Muni. Na pogreb su doli mnogi narodnjaci. Svi su priznavali
da je bio za opinu veoma zasluan. Nije poznavao ni zlobu ni himbu ni
tatinu. Bio je poznat i u Zapadnoj Istri.
Protivnici kastavske opine novi su napad poeli 1895. godine, a hukai
su ljude trovali izjavama da su oznake na tablama napisane hrvatskim jezikom,
znak kako se poglavarstvo prodalo Hrvatskoj. Narod se pobunio, a buna se
proirila po Liburniji, naroito na podruju Veprinca. Sljedee 1896. godine
Talijani su opet pronali podobnu osobu koja je trebala razbiti snagu
kastavske opine. Bio je to dr. Kristi, rodom iz Arbanasa kod Zadra. On je
osnovao austrijsku stranku i pokrenuo list Prava Naa Sloga. List je uvredljivim
tonom protiv Hrvata, tvrdei da su Kastavci Istrijani, Slovenci i sl. nastojao
unijeti pomutnju, mrnju i zbunjenost meu puk. Neke su opine po Liburniji
zahvaljujui propagandi u poglavarstva izabrale Talijane, ali u Kastvu - gdje je
to talijanako-talijanskim krugovima bilo najvanije - takav se izbor nije
dogodio. Kastavci su 1896. i 1899. godine pobijedili, a Kristievci su dobili
neznatnu manjinu. Kristi je nastavio rovariti, pa ga je opinsko zastupstvo
protjeralo iz Kastavtine 1897. godine. Meutim, kotarska vlast u Voloskome
nije eljela potvrditi zakljuak kastavskoga opinskoga zastupstva. Zahvaljujui
tomu, Kristi je uspio da se ponite izbori iz 1899. pa su odrani novi 1900.
godine. Na njima su jednoglasno pobijedili Hrvati s 859 glasova. Poslije toga
Kristi je pobjegao iz Kastavtine.
KASTAV I KASTAVTINA POSLJEDNJIH DESETLJEA
AUSTRO-UGARSKE MONARHIJE
Posljednja desetljea Austro-Ugarske Monarhije protekla su u duhu
preporodnih stremljenja i misli, ali i liberalnijem odnosu drave prema svome
puanstvu. To je rezultiralo otvaranjem novih kola, osnivanjem udruga i
145

drutava, to e pridonijeti slobodnijem, i naizgled boljem nainu ivota

podanika Monarhije.
IRENJE I OSNIVANJE KOLA
Na podruju Kastavtine nastavljeno je otvaranje pukih kola, i to ovim
redom: Jednorazredna mjeovita puka kola Brgud (1883.), Jednorazredna
mjeovita puka kola Breca (1889.), Jednorazredna mjeovita puka kola
Zamet (1891.), Podruna kola Pehlin (1907./1908.), Podruna kola Reina i
Podruna kola Saroni (1911.), Jednorazredna mjeovita puka kola Jurdani
(1912., od 16. IX.), Jednorazredna mjeovita puka kola Srdoi (1912., od 14.
X.), Jednorazredna mjeovita puka kola Matulji (1913.), Podruna kola
Marelji (1913./1914.). Ova posljednja je koncem Prvoga svjetskoga rata
postala samostalna, a od k. god. 1931./1932. radila je u novoj zgradi. Zgradu
je projektirao arhitekt Ivo Marelja, rodom iz Marelja, tada profesor na
Tehnikoj koli u Zagrebu.
Od velikoga je znaaja bilo otvorenje Dravne strune kole obrtnoga
risanja u Kastvu koja je s radom zapoela 18. listopada 1885. Delavska kola,
kako su je nazivali Kastavci, bila je tada prvo i jedino struno uilite na
podruju Kastavtine i Liburnije te jedno od prvih u Hrvatskoj. Kastavska
Delavska kola stekla je svojim uzornim obrazovanjem i odgojem uenika
reputaciju i izvan podruja Kastavtine. Jedan od najzaslunijih za to bio je
njezin profesor i ravnatelj Milan Brozovi (1886.-1957.). Cijeli svoj radni vijek
posvetio je obrazovno-strunome i odgojnome radu (1908.-1957., s time da je
nakon Drugoga svjetskoga rata vodio kolu uenika u privredi). Zbog svoje
predanosti, savjesnosti i potenja u radu s uenicima bio je poznat kao otac
kastavskih zanatlija.
Poetkom XX. st. Kastavci su dobili i srednju kolu. Godine 1906., 26.
studenoga, iz Kopra je u Kastav preseljen prvi teaj Uiteljske kole. Time je s
radom zapoela poznata kastavska preparandija koja je odgojila mnoge
narodne uitelje. Oni su slubovali po Istri, Hrvatskoj i diljem prve i druge
Jugoslavije. kola je, naravno, od posebnoga znaenja bila za Kastav i
Kastavtinu jer su njezini aci, predvoeni svojim profesorima, sudjelovali u
nizu drutvenih akcija (zbor, orkestar, recitatorska i dramska grupa). Kastav je
time postao jo snanije kulturno-prosvjetno sredite. Prvi je ravnatelj (1906.
do 1909.) bio prof. Fran Frankovi (1849.-1924.) iz Drenove. Kada je zbog
bolesti umirovljen, zamijenio ga je prof. Vladimir Nazor koji je na toj dunosti
ostao do odlaska u Zagreb 1918. godine. Uiteljska je kola s manjim
prekidima (izgradnja nove zgrade, Drugi svjetski rat) radila u Kastvu do konca
k. god. 1946.-1947. Zbog nedostatka prostora i sve veega broja aka tijekom
kolskih praznika 1947. godine cijela je kola preseljena u Rijeku.
146

Vladimir Nazor
Viktor Car Emin
Milan Marjanovi
Milan Brozovi
147

Jedan od njezinih aka bio je Ivo Jardas iz Marelja (1888.-1978.), koji se

nakon zavretka kastavske Delavske kole i kratke ivotne epizode u Americi
upisao u Uiteljsku kolu. Uiteljem je postao 1913. godine. Nakon toga
slubovao je po kolama punih 40 godina. Ivu Jardasa proslavilo je etnografsko
djelo Kastavtina - Graa o narodnom ivotu i obiajima u kastavskom
govoru, koje je 1957. godine objavila Hrvatska akademija (tada JAZU). U tome
opsenom i nadasve vrijednome djelu barba Zvane Halubjan Matijaev od
Marelji (kako se ponekad potpisivao) potanko je kroz obiaje, svetkovine,
djelatnost, tugu i radosti Kastavaca opisao cijelu Kastavtinu.
Koncem prvoga desetljea XX. st. (1909.) opina Volosko-Opatija otvorila
je Malu komunalnu gimnaziju u Opatiji. Ona je radila samo deset godina.
Njezin rad prekinula je talijanska okupacija 1919. godine. U svezi s gimnazijom, 17. veljae 1910. osnovano je ako pripomono drutvo VoloskoOpatija.
Uporedo s otvaranjem kola udruuju se prosvjetni djelatnici. Ve 1891.
godine osnivaju Uiteljsko drutvo kotara Volosko. Poput ostalih istarskih
uiteljskih drutava ono je 1892. godine pristupilo Zvezi slovenskih uiteljskih
drutvev, sa sjeditem u Ljubljani. Nakon toga, istarski su uitelji u Lupoglavu
odluili osnovati zajedniko hrvatsko-slovensko drutvo Narodna prosvjeta
(1896.). Pravila Drutva potvrena su 1897. godine. Na osnivakoj skuptini
Drutva odranoj 1. lipnja za predsjednika je izabran Kastavac Ernest Jelui,
uitelj u Pazinu.
Nastavljena je i briga o uenicima pa je u Puli (1893.) osnovana Druba sv.
irila i Metoda za Istru sa sjeditem u Voloskome. Pravila kolskoga drutva
potvrdilo je Namjesnitvo u Trstu 24. veljae 1893. Kao prilog radu Drutva
istarski skladatelj i dirigent Matko Braja Raan namijenio je pola prihoda od
svoje objavljene zbirke skladbi Popievke za etiri muka grla. Drubu su slino
darivali i drugi istarski uglednici.
KASTAVSKA DRUTVA
Od konca XIX. st. u Kastvu i Kastavtini osnivaju se razliita drutva:
dobrovoljna, radnika, glazbena, pjevaka. Ona su okupljalite istovrsnih, ali
i razliitih slojeva ljudi koji imaju zajednike ciljeve.
Ve godine 1895. osnovano je Dobrovoljno vatrogasno drutvo, koje djeluje
jo i danas. Uporedo s njime ide i osnivanje Kastavskoga delavskoga drutva
(11. IV. 1886.) koje je okupljalo radnike u borbi za njihova prava. No, isto tako
oni su se druili u pjesmi i plesu, a potkraj stoljea bili su utoite mjeivitomu
zboru budue Istarske vile. Te iste godine u Kastvu je osnovano Gospodarsko
drutvo, ijim je prvim predsjednikom imenovan dr. Matko Laginja.
148

Poetkom XX. st., 23. lipnja 1900. odrana je u Zametu osnivaka skuptina
Pjevakoga i tamburakoga drutva Sloga, koja je otvorila put osnivanju
drugih drutava.
Kada su Kastavci nakon tri godine ekanja dobili odgovor iz Trsta da mogu
osnovati drutvo, sazvana je 30. lipnja 1901. osnivaka skuptina Istarske vile.
Za predsjednika drutva izabran je glavar kastavske opine Kazimir Jelui, a
lanovi Upravnoga odbora bili su: Frane Duki, potpredsjednik, Vladimir
Jurini, tajnik, Vjekoslav Muni, arhivar, Ernest Grossman, blagajnik. Njihovi
zamjenici bili su Ljudevit Jelui i Ivan Duki, a Obraniki sud inili su Mate
epi, Ivan Simi i Nikola ic. Carsko-kraljevsko namjesnitvo u Trstu odobrilo
je 21. srpnja 1901. Pravila Pjevakoga i tamburakoga drutva Istarska vila
u Kastvu, koja su tiskana 1902. u Opatiji. Osnivanje kastavskoga drutva
simbolinoga imena pozdravio je uitelj Frane Rubea, tajnik zametskoga
Pjevakoga i tamburakoga drutva Sloga izrazivi elju za zajednikom
slonom djelatnou. Drutvo je okupljalo ljude razliitih zanimanja koji su se
eljeli druiti uz glazbu, ples, zabavu, recitacije i izvoenje dramskih igrokaza.
Zbor je vodio uitelj Gajo Milneri, a tamburanje Oskar Tepe.
Prva fotografija lanova i lanica "Istarske vile" iz 1904. godine

149

Zastava "Istarske vile" razvijena 3. rujna 1911. u povodu 10-te obljetnice

osnivanja drutva (foto: mr. sc. B. Kukurin)
Drutvo je, uz krae krize, uspjeno djelovalo do poetka Prvoga svjetskoga
rata. Nakon K. Jeluia, prezauzetoga opinskim obvezama, predsjednik je
postao Vinko Rubea, koji je nakon 5 godina zbog bolesti morao odstupiti.
Zamijenio ga je dr. Kajetan Blei, lijenik u Kastvu. Od 1909. godine s radom
je poeo Odjel hrvatskoga Sokola pri Istarskoj vili kojega je dobro i marljivo
vodio Ferdinand Karlavaris. Odjel je potpadao pod Istarsku sokolsku upu
Vitezi sa sjeditem u Voloskom. Ustvari Odjelu Sokola Istarske vile prethodilo
je Drutvo Sokol ustanovljeno u Voloskom-Opatiji (1. IX. 1901.), samo etiri
godine nakon Prvoga istarskoga sokola u Puli. Neto kasnije ustanovljeno je
Sokolsko drutvo u Mihotiima-Franiima. Kastavski je Sokol radio vrlo dobro,
njegovi su vjebai sudjelovali na sletovima, a nakon Prvoga svjetskoga rata
Odjel je prerastao u Sokolsko drutvo Kastav. U njemu svoju e djelatnost 1921.
godine objediniti s Istarskom vilom i Hrvatskom itaonicom. Istarska vila imala
je dramsku sekciju, recitatorsku i mjeoviti pjevaki zbor, a vodila je i puku
knjinicu s preko 450 svezaka knjiga. Ne pravei razlike meu lanovima, za
razliku od Hrvatske itaonice, jo 1904. godine u Upravni odbor Vile izabrane
su dvije gospoice: Ema Grossman i Marija Kinkela. Godine 1911. razvijena je
zastava Istarske vile, koju je izradila tefanija Vlah-trakotova, a kuma je bila
Boica Dabovi, supruga Kajetana Dabovia, predsjednika drutva. Zastavu je
150

blagoslovio brseki upnik, Kastavac, Rajmund Jelui. Zastava je zahvaljujui

brizi i ljubavi Kastavaca preivjela dva svjetska rata i sauvala se do danas.
Jedan od njezinih uvara bio je i prof. Josip Ribari, ravnatelj Uiteljske kole
u Kastvu do 1936. godine. Drutvo je prole godine proslavilo stotu obljetnicu
postojanja.
U meuvremenu u Voloskome je Posujilnica izgradila Narodni dom (1904.).
U njemu je djelovalo Glazbeno-dramsko drutvo, a predstave je postavljao
knjievnik Viktor Car Emin. Iz 1907. dolazi nam podatak o postojanju
Pjevakoga i tamburakoga drutva Mihotii. Malo zatim osnovano je u
Rukavcu (1909.) Pouno i potporno drutvo Rodoljub, a 1910. godine u
mjestu mogri, upanija Trinajstii, osnovana je Narodna glazba Trinajstii.
Nastupaju po Kastavtini, a zapaen je onaj pred sam rat 1913. godine. I u
Matuljima su osnovali tamburako drutvo pod imenom Narodna zajednica
Matulji. Bilo je to 1912. godine.
151

Kastavski portun (iz arhive dr. sc. V. Mini)

152

Dvadeseto stoljece
DVADESETO STOLJEE
PREMA PRVOM SVJETSKOM RATU
Poslije sijeanjskih opinskih izbora 1896. na prvoj sjednici Opinskoga
zastupstva 4. veljae za naelnika je izabran Kazimir Jelui. Kao dugogodinji
opinski tajnik dobro je poznavao opinsku problematiku pa je zato i mogao
mudro i racionalno obnaati dunost naelnika sve do 1917. godine.
K. Jelui uinio je mnogo za Kastav. Spasio je jo jednom opinu od
cijepanja (1910.) dobivi uz pomo Vj. Spinia privolu svih 27 upanija za
opstanak nerazjedinjene opine. Zaloio se za ureenje Kastva o emu
svjedoi ploa s natpisom na Crekvini. Pomagao je savjetima djelatnost
kastavskih drutava i bio prvim predsjednikom Istarske vile. Rijeavao je
uspjeno povremene probleme s nametanjem talijanskoga jezika, a podravao
je hrvatsko i slavensko bogosluje. Ono je dolo u pitanje nakon smrti
transkoga biskupa Kastavca Andrije Marije terka. terk je transkim
biskupom bio od 1896. do smrti 1901. godine. Zamijenio ga je Nijemac dr.
Franjo Nagl, koji je trebao u biskupiji unititi ostatke slavenskoga bogosluja.
U nastojanju da sauvaju svoj jezik Kastavci su napisali Spomenicu koju su
1907. godine predali biskupskomu ordinarijatu u Trstu. Jo ranije (1899.)
Kastavci prosvjeduju protiv otvaranja talijanske gimnazije u Pazinu, a Opinsko
zastupstvo smatra da gimnazija ne smije biti na teret svih Istrana. Ako Talijani
ele, neka otvaraju gimnazije, ali neka ih plaaju i odravaju sami - bili su
miljenja u Kastvu. Nadalje, elei informirati puanstvo o svemu to se dogaa
u opini, poeo je odmah od poetka mandata tiskati opinske izvjetaje, koji
su se dijelili puku.
Poetkom XX. st. Kastavtina je pripadala XII. zdravstvenomu okrugu.
Lijenik je bio dr. Kajetan Dabovi koji je imao dnevni raspored za cijelu
opinu. Primao je kod kue u Kastvu, a obavljao je i kune posjete. Jedina
ljekarna, otvorena 1911. godine, bila je u Beliima podno Kastva.
Godine 1911. sveano je obiljeena 40. obljetnica prvoga tabora u Rubeima
i 10. obljetnica osnutka Istarske vile.
U praskozorje rata 30. sijenja 1913. rasputen je Istarski zemaljski sabor. U
sijenju 1914. godine u Istri su obavljeni novi izbori. Na elu izabranih opet su
153

bili Vj. Spini, M. Laginja i M. Mandi. Meutim, Pokrajinski sabor se zbog

rata nije sastao i to su bili posljednji izbori pod austrijskom vlasti.
PRVI SVJETSKI RAT (1914.-1918.)

Gavrilo Princip je 28. lipnja 1914. usmrtio austrijskoga prestolonasljednika
Ferdinanda u Sarajevu. Optuivi za atentat Kraljevinu Srbiju, Austro-Ugarska
Monarhija navjestila joj je 28. srpnja rat. Time je zapoeo Prvi svjetski rat. U
opoj ljudskoj i materijalnoj katastrofi od 1914. do 1918. stradalo je milijunsko
puanstvo, a ratom su bila opustoena velika podruja. Osim od oruja ljudi
su stradavali od bolesti i gladi. Ratne nedae osjetile su se i u Kastavtini, a
neki izvori tvrde da se preivjelo zahvaljujui vercu i crnoburzijanskoj
ekonomiji.
Jo prije izbijanja rata Hrvati i Slovenci bili su nepoudni austrijskoj vlasti.
Kad je rat izbio poelo se traiti i uklanjati nepouzdane osobe i mogue
izdajnike elemente. U meuvremenu novae se vojnici, a u Kastvu ostaju
ene, djeca i starije osobe. Austrijske vlasti ukidaju Opinsko zastupstvo.
Upravu preuzima Opinski upravni odbor kojega vodi bivi naelnik Kazimir
Jelui s etiri savjetnika.
Nakon to je Italija ula u rat na strani saveznika, Istra i Kastavtina potpuno
su odvojene od ostalih krajeva i susjeda. U Kastvu je tada bio interniran i Milan
Marjanovi, koji je uspio izai iz internacije te nakon niza neugodnosti stii do
Pariza, Rima i Londona. Bio je lan Jugoslavenskoga odbora, a kasnije i
Komisije za razgranienje. Milan Marjanovi (1879.-1955.) jedini je Kastavac
koji je postao akademikom.
Iz blokade se moglo izai samo prema Kranjskoj i tajerskoj na sjeveru.
Blokada posebno donosi probleme s opskrbom i prehranom pa se opskrba
racionalizira i propisuje opinska aprovizacija. Ona je bila od male pomoi propisano je bilo samo 20 dkg kruha dnevno, za one koji nisu imali nikakvih
prihoda. Ostali su se snalazili, a krijumarilo se na veliko. ivene namirnice
prebacivale su se preko Rjeine, u prvome redu kukuruz. Neto bolje su
prolazili zaposlenici rijekih tvornica, jer su im tvornice davale kruh, brano,
mast, slaninu i dr. No ni to nije bilo dovoljno. Od 1917. zavladala je glad, a
posebno su stradala djeca. U Zagrebu je tada osnovan Sredinji zemaljski
odbor za zatitu porodica mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika, koji je
preuzeo brigu i o djeci. Prvi vei transport istarske, a meu njima i kastavske
izgladnjele i napaene djece krenuo je 1917. godine. Tijekom rata u Hrvatskoj
i Sloveniji primljeno je oko 20.000 djece, a od toga iz istarskih kotareva
Volosko, Pula, Pore, Pazin, Loinj, Krk i Kopar 2.209. Godinu dana kasnije
situaciju je pogorala i panjolska groznica - panjolka od koje su mnogi umrli.
154

TALIJANSKA OKUPACIJA KASTAVTINE I RAZGRANIENJA

NAKON PRVOGA SVJETKOGA RATA
U Zagrebu je 6. listopada 1918. osnovano je Narodno vijee Slovenaca,
Hrvata i Srba, to je u Suaku izazvalo velike manifestacije. Tako 24./25.
listopada u Rijeci dolazi do pobune Jelaievih vojnika i pada austrougarska
vlast. Maarski guverner bjei eljeznicom preko Sv. Petra na Krasu (danas
Pivka u Sloveniji) u Maarsku. Vojnici u Rijeci istiu hrvatsku trobojku, a ona
se vijori i na brodovima. Ubrzo zatim 29. listopada Hrvatski sabor proglaava
prekid svih odnosa s Austro-Ugarskom Monarhijom i stvaranje slobodne
Drave Slovenaca, Hrvata i Srba na podruju Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
ukljuivi grad Rijeku, a to je znailo i Kastavtinu. Hrvatski se sabor zatim
stavio u slubu Narodnoga vijea u Zagrebu. Povjerenikom za Istru pri
Narodnome vijeu imenovan je dr. M. Laginja.
Na zgradama se viju slovenska, hrvatska i srpska trobojnica. Organiziraju se
novi organi vlasti. Kastavtina je potpadala pod Upravni kotar Volosko-Opatija,
a predsjednik njegovoga Narodnoga vijea bio je dr. Ivan Poi. Kotarsko
Narodno vijee formiralo je Mjesna narodna vijea i Narodne strae. Na elu
Narodnoga vijea u Kastvu bio je dr. Franjo Jelui, opinski upravitelj, u
Zametu uitelj Fran Rubea, a u Sv. Mateju povjerenik je bio upravitelj kole
Boo Dubrovi. Mjesna vijea imala su svoje predstavnike u kotarskome vijeu.
Uspostavljen je red i mir o emu su brigu vodile narodne strae, sastavljene od
lanova Sokola i bivih vojnika. Straari su na kapama nosili hrvatsku trobojnu
znaku ili trobojke na rukama. Narodna straa u Kastvu i Sv. Mateju dobila je
oruje u Matuljima, a ona zametska u Rijeci od jugoslavenske posade.
Ubrzo su se stvari zakomplicirale, jer su 3. (kada je Austrija potpisala
primirje) i 4. studenoga 1918. doplovili su u Kvarner talijanski brodovi. Kao
predstavnici Antante, kojoj su Talijani pripadali nakon potpisivanja tajnoga
Londonskoga pakta 1915., oni su doli okupirati teritorij koji im je sporazumom obean. Ubrzo sva e Kastavtina biti okupirana.
Okupaciju podruja Kastavtine i ostalih krajeva Talijani su toboe inili u
ime Antante. Njima je trebala pripasti Gorika, Trst, Istra i dijelovi Dalmacije.
Ulazei na novo podruje, talijanske su se trupe ponaale poput saveznika i
u poetku su obavljali zajednike strae s Narodnom straom, koju su kasnije
razoruali.
Poetkom studenoga u Opatiju je doplovio talijanski ratni brod, kojega je
dr. Ivo Poi doekao kao saveznika. No, ubrzo su svi shvatili prevaru
perfidnoga osvajaa. Sa sjevera je u Matulje stiglo 200 vojnika, a zatim je 10.
studenoga talijanski teretni automobil dovezao na Kriie u Belie etiri
asnika i vojnike. Istoga dana nareeno je kastavskomu opinskomu poglavarstvu da puanstvo mora predati oruje komandi u Matuljima u roku od 24
155

sata. Sve oruje ipak nije predano, a u Sv. Mateju su ga na vrijeme sakrili.
Nakon dva dana u Voloskome se iskrcalo 1000 vojnika, a 14. studenoga cestom
su iz Ilirske Bistrice stigla dva puka talijanske grenadirske divizije s generalom
Umbertom Salom. Sala je traio da ga dou pozdraviti lanovi poglavarstva to
su neki i uinili. Nakon toga vojnici su zauzeli prostorije uiteljske kole. Zbog
potrebe rada uprave, U. Sala je zadrao upravni odbor na elu s dr. F.
Jeluiem. Zatim su talijanske postrojbe nastavile osvajanje prema Sv. Mateju
u Halubju te Rubeima i Zametu. Cilj im je bio prii gradu Rijeci sa zapada
(Zamet) i sjevera (Halubje).
Istovremeno u rijekoj su luci ekali talijanski mornari da se prema
dogovoru povue jugoslavenska vojska u Kraljevici. To je ona i uinila. Talijani
u luci miruju jer ekaju da u grad uu njihove trupe koje su prolazile kroz
Kastavtinu i Grobintinu, nakon ega su se s tri strane spustile prema Rijeci.
Uavi u grad, Talijani su svrgnuli velikoga upana za Rijeku i okolicu dr.
Rikarda Lenca kojega je imenovalo Narodno vijee u Zagrebu. Njihove
postrojbe smjestile su se u Zametu, Kastvu, Sv. Mateju. U Kastavtini je
uinjeno mnogo tete. Talijanski su zapovjednici prekinuli nastavu, a rad je
prekinula i Strukovna kola. Uveden je talijanski jezik, a intelektualci su
proganjani, zatvarani i odvoeni u internaciju. Posebno su na udaru bili
hrvatski sveenici, uitelji i uiteljice te pojedini uglednici, vieniji graani.
Novi upravitelj uiteljske kole bio je neki ubeli/Ciubelich, Ciubelli iz Zadra
velik talijana.
Rappalski ugovor sklopljen je nakon Mirovne konferencije u Parizu (1919.).
U Rappalu je 12. studenoga 1920. dogovorena granica izmeu Kraljevine Italije
i Drave SHS. Italija je dobila Goriku pokrajinu, Trst s okolicom, dijelove
Kranjske i Dalmacije, cijelu Istru, a Kastavtina je podijeljena u dva dijela i
otcjepljena od Istre. Kastav i Sveti matej s Halubjem pripali su Dravi SHS.
Talijanske su se postrojbe iz Sv. Mateja povukla 14., a iz Kastva 26. svibnja
1921. Osloboeni su dijelovi od Rjeine prema zapadu ukljuivi sela imenom
Batijani, Trnovica, Kukuljani, Saroni, Hosti, Marelji i Studenu te Sv. Matej
sve do sela iroli, u drugome navratu od sela iroli do Kastva, te sela Jurdani,
Brnii, Srdoi, Spinii i Trinajstii. Pri povlaenju Talijani su sa sobom nosili
i namjetaj u Matulje gdje je uspostavljena opina. Rijeka i njezina okolica
pretvorene su u Slobodnu Rijeku Dravu.
IVOT IZMEU DVA SVJETSKA RATA
Razgranienje time nije bilo gotovo, ali ivot je krenuo dalje. U Kastvu se
uspostavlja upravna vlast nove drave. Upraviteljem opine postao je dr. Franjo
Jelui, a u proljee 1922. godine za opinskoga naelnika Kastva izabran je
Matija Cucani. M. Cucani je bio Kastavac rodom iz Klane, koji je do
156

talijanske okupacije radio u Pazinu kao poslovoa u Posujilnici. Meutim, s

dolaskom Talijana on vie nije mogao ostati u Istri pa je prebjegao u Kastav.
Te iste 1922. godine dogodila se u Kastvu znaajna sveanost, koja u sebi
nosi i karakter protestne manifestacije Kastavaca, s jedne i druge strane
granice. Rije je o pokopu narodnoga preporoditelja Matka Mandia koji je
1915. godine umro u Trstu i tamo, zbog rata, privremeno pokopan. Talijanske
su vlasti odobrile prijenos njegovih posmrtnih ostataka u Kastva, ime je
ispunjena njegova elja da poiva na kastavskome groblju Sv. Lucije. Pokop
posmrtnih ostataka M. Mandia, iji su Perinii, odnosno Mihotii i Matulji
ostali u granicama Kraljevine Italije, okupio je veliki broj ljudi koji su svojom
nazonou eljeli odati poast hrvatskomu narodnomu preporoditelju i
domoljubu. Istovremeno to je bio spontani protest kastavskoga puka protiv
novonastaloga stanja iji je uzrok bila nepravedna granica koja je podijela
Kastavtinu. Sveanome inu pokopa osim obinih ljudi, kolske djece i
uglednika prisustvovala su drutva iz cijele Kastavtine: Sokolsko drutvo
Kastav, koje je nastalo spajanjem Sokola, Istarske vile i Hrvatske itaonice,
Zametski koren, Borioc iz Pehlina, Udruga Sv. Mihovila i Tamburako drutvo
Graniar iz Spinii.
Posljednje dokazuje da se ivot ponovno vratio u Kastavtinu. kole su
proradile, a djelatnost nastavljaju Delavska strukovna kola i Uiteljska kola.
Neka su djeca zbog kolovanja u Kastvu, osobito uenici Delavske i Uiteljske
kole, po dva puta dnevno prelazila talijansko-jugoslavensku granicu. inili su
to i njihovi roditelji, pogotovo lanovi kulturno-umjetnikih drutava. inili su
to najee tajno, jer su im talijanske vlasti zabranjivale prelaenje granice.
Konani in Prvoga svjetskoga rata odigrao se u Rimu 27. sijenja 1924.,
gdje su Kraljevina Italija i Kraljevina SHS sklopile Rimski sporazum. Tim
sporazumom konano je definirana njihova meusobna dravna granica na
podruju Kastavtine. Slobodna Rijeka Drava je ukinuta, a grad Rijeka
pripojen je Kraljevini Italiji. Izvrena je korekcija granice, pa su u okvir
novonastale Kraljevine SHS uli Rubei, bez crkve Sv. Mihovila, Zamet, Plase
Sv. Nikole, Pehlin Sv. Ivana, dio kurinje, Drenova - Podbreg, Lopaa i
Grohovo. U akciji oko razgranienja udjela su imale zametske ene koje su
zajedno s ostalim pukom uspjele Komisiju za razgranienje otjerati ispod
zametske crkve Srca Isusova te tako sauvale svoj hram Boji. Granica je
povuena izmeu ceste Zamet -Rubei-Kastav i eljeznike pruga Rijeka-PivkaPostojna-Ljubljana, koja je pripala Kraljevini Italiji. Tim inom kastavska je
opina ostala bez pristupa morskoj obali, iako je vijekovima imala luke u
Voloskome i Preluku.
Na kraju Kraljevini Italiji bile su ustupljene ove upanije: Bregi, Breza,
Brgud Mali, Brgud Veli, Jurdani, Juii, Klana, Kueli, Lisac, Matulje, Perinii,
157

Pobri, Rukavac Donji, Rukavac Gornji, Zvonea, dio kurinje (Donja kurinja), juni dio Zameta sa eljeznikom prugom (Donji Zamet) te dio Drenove
(Donja Drenova). Preostalih 16 kastavskih upanija ostalo je u granicama
Kraljevine SHS, kasnije Jugoslavije. Od njih je formirana adiministrativna
jedinica Kotar (Srez) Kastav, ije se podruje podudaralo s upravnim
podrujem Opine Kastav.
Novom granicom podruje prijeratne Kastavtine bilo je vie nego prepolovljeno. Novostvoreni teritorij osakaenoga Kotara Kastav imao je oblik poput
potkove, koja je s tri strane okruena Italijom. Jedini spoj s matinom dravom
bio je Kotar Suak. Veza Kastva sa suakim kotarom bila je mogua samo
zaobilazno oko talijanske Rijeke preko Grobnika. Putovanje je trajalo dugo pa
ako je neto trebalo obaviti na sudu valjalo je u Suak krenuti vrlo rano.
Putovanje je postalo mnogo lake i jednostavnije tek 1930. godine kada je
uvedena prva autobusna linija Kastav- Suak preko Grobintine. Liniju je
odrao privatni autoprijevoznik Marijan abrijan. Naravno, u takvim uvjetima
bez brzih i uinkovitijih prometnih veza bilo je teko oekivati vei napredak,
a Kastav je postao slijepo crijevo prve, versajske Jugoslavije.
ivot izmeu dva rata bio je vrlo teak i mukotrpan. Nedostajalo je i
ivotnih namirnica. One su u Italiji bile jeftinije pa se nastavilo "vercati" eer,
brano, kavu, odjevne predmete, kao i za vrijeme Prvoga svjetskoga rata.
Odmah nakon razgranienja domai hrvatski radnici i poneki slubenik koji su
radili u rijekim tvornicama, javnome prijevozu, trgovinama i ugostiteljstvu,
otputani su. Prestala je zarada od uslunih djelatnosti i prodaje vrtnih
proizvoda (verdure) na gradskoj trnici. Povremeni sezonski poslovi zidara,
klesara i pomonih radnika odvodili su Kastavce daleko od zaviaja pa i izvan
Jugoslavije. Razvijeno umarstvo i ugljenarstvo izgubilo je mogunost prodaje
na gradskome trgu. Sve je to pridonijelo opadanju kupovne moi i slabljenju
gospodarstva na cijelome podruju Kastavtine. Bilo je vrlo teko neto
zaraditi. Najsigurnije su ivjeli dravni slubenici, vojnici, andarmerija i
carinici, koji su dobivali dravne plae. Tek par godina prije poetka Drugoga
svjetskoga rata lokalno e stanovnitvo opet s propusnicama moi odlaziti u
Rijeku.
U Kastavtini nije bilo tvornica ni veih radionica. Sve se uglavnom svodilo
na osobno poduzetnitvo pojedinaca, pri emu je osnovni problem - prometno
povezivanje s ostalim dijelom Kraljevine Jugoslavije, ostajao trajno nerijeen.
Zbog toga, sve se svodilo na obradu vlastile okunice i uzgajanje stonoga
fonda. O zatiti i zdravlju stoke brinuo se kastavski veterinar. U nastojanju
poboljanja stoarstva osnovano je u Srokima Drutvo za osiguranje goveda
(1926.), a zatim i u Mariniima (1929.). Za bolje promicanje ugostiteljstva
organizirana je 1928. godine Gostioniarska zadruga za Kastavtinu. S radom
je nastavilo i Lovako drutvo Kastav osnovano 1911. godine sa sjeditem u Sv.
158

Mateju. Ono je lanjske godine obiljeilo 90. obljetnicu svoje djelatnosti. Vojni
invalidi svoju su podrunicu osnovali jo 1924. godine.
Brigu o zdravlju i nadalje je vodio kotarski lijenik u Kastvu, dr. Kajetan
Dabovi, koji je nastavio i voenje Drutva za poljepanje Kastavtine. Godine
1929. otvorena je Podrunica Hrvatskog planinarskog drutva "Uka". Kastavska uprava vodila je rauna i o izgradnji novih zdenaca - terni zbog estoga
nedostatka vode preko ljeta. Zbog toga ponekad voda se osiguravala dovozom
cisterna.
Ve je naprijed spomenuo nekoliko drutva koja su proradila od-mah nakon
rata. Meu njima je i Limena glazba Spinii iz Spinia, rodnoga mjesta
Vjekoslav Spinia, nedaleko Kastva. Glazba je na poticaj nekih lanove bive
glazbe Trinajstii s radom zapoela 1921. godine. Meutim, Pravila Tamburakoga i pjevakoga drutva "Graniar" iz Spinia potvrdila je Pokrajinska
uprava za Hrvatsku tek 26. sijenja 1924. Drutvu ih je proslijedio velik upan
ljubljanski. I to je jo jedan dokaz o izoliranosti kastavskoga kotara. Prvi
predsjednik Drutva bio Lojzo Spini - Mariin iz Spinia. Drutvo je nosilo
simbolino ime Graniar jer je djelovao na granici. Od tada ono uspjeno i
neprekinuto djeluje sve do danas, a sadanji mu je naziv Limena glazba
Spinii Kastav.
Pjevaka, instrumentalna (uglavnom tamburaka), potporna, pros-vjetna,
itaonika drutva, limene glazbe i orkestri bila su mjesta okup-ljanja domaih
ljudi. Ona su imala drutveno i politiko znaenje. U poetku su u znaku
otpora prema Talijanima, koji su im oduzeli dio rodne grude i rastavili ih od
rodbine, meutim postupno drutva postaju mjesto otpora prema krutim i
nedjelatnim dravnim vlastima, koje ne vode brigu o svome narodu. U
njihovome okrilju stasali su i komunistiki aktivisti, ali jednako tako i
domoljubi koji su, poput lanova spinike glazbe, 1941. godine nakon
napada faista na Kastavtinu zamijenili svoje instrumente orujem i krenuli u
oslobodilaki antifaistiki rat. Prethodno su neki antifaisti sudjelovali na
strani revolucionara u panjolskome graanskome ratu.
DRUGI SVJETSKI RAT (1941.-1945.)

U kratkotrajnome i brzome travanjskom ratu 1941. godine kapitulirala je
Kraljevina Jugoslavija. Faistika je Italija okupirala kotar Kastav i ve 12.
travnja uspostavila vojni nadzor nad kastavsko-suakim podrujem. Vlast nad
tim podrujem preuzeo je 24. travnja 1941. civilini komesar Giovanni Fosco.
Zajedno sa ostalim okupiranim dijelovima Primorja i Gorskoga kotara
Kastavski je kotar bio prikljuen Kvarnerskoj pokrajini. Nakon toga rijeka
prefektura osnovala je za novopripojena pod-ruja poseban ured koji je dobio
159

ime Intendenza civile per i territori annesi del Fiumano e della Kupa/Civilna
direkcija za anektirana podruja rijekoga okruga i Kupe.
Ve prvi napad talijanskih postrojba izazvao je antifaistiki otpor u
Kastavtini i na Halubju. Razloga za to ima vie, a glavni je u injenici da su
Talijani pridonijeli stvaranju nepravedne granice, otuili dio Kastavtine,
odvojili je od grada Rijeke i time pridonijeli tekomu ivotu kastavskoga puka
tijekom dva desetljea. Zbog toga Kastavci su se odaz-vali pozivu Komunistike partije Hrvatske (u okviru KP Jugoslavije) na ustanak. KPH je bila
jedini stranka koja je pozvala na otpor okupatoru. Otpor talijanskomu
okupatoru, a nakon kapitulacije Italije (1943.) i nje-makim zavojevaima
pokazao je ponos, pravdoljubivoost i samostojnost hrvacke akavske besede
koja nikada nije zamrla u stanovnitvu prkosne Kastavtine.
Kastavci su vrlo rano poeli pruati otpor talijanskoj vojsci, koja je bila
stacionirana u veim naseljima Kastavtine (Kastav, Marelji, Saroni). Meu
prvim dragovoljcima bili su ljudi iz sjeveroistonoga Halubja, iz sela imenom
Garii, Saroni, Benani, Vajani, Sroki, Kosi, Jardasi, Brnii, Kudeji, Marelji i
Mihotii. Meu njima je bio i Vitomir irola Pajo, kasnije heroj antifaistikoga
rata. Svi su oni krenuli prema logoru Tuhobi u prvu ratnu postaju. Nakon
toga poinju njihova stradanja i muke koje ih prate sve do konane pobjede.
Prvi poginuli kastavski partizan u borbi bio je Veljko-Vejo Kukankin iz sela
Saroni, a prvi strijeljani partizan Miroslav-Miro Marelja (5. prosinca 1941.).
No, naravno to nisu bile jedine rtve rata. Nevieno zastraivanje i teror
okupatora opustoio je Kastavinu i iza sebe ostavio mnogo krvavih tragova
i suza.
Svoj otpor okupatoru i domoljublje prema rodnoj Kastavtini iskazao je
takoer, na svojevrstan nain Ivan Mateti-Ronjgov (1880-1960.). Na uvaeni
skladatelj, melograf i glazbeni pedagog, gotovo iskljuivo autor vokalnih
skladbi zatekao se prve listopadske nedjelje 1941. godine u okupiranome
Beogradu. Svi Kastavci znaju da je prva listopadska nedjelja - Bela nedeja. I u
to vrijeme straha "kad je nacistika zver pretila, da e obladat s celen sveton"
- kako je zapisao I. M. Ronjgov, u njemu se rodila pjesma: Bela nedeja beli
dan, po mi je doma na samanj..."
Nevine rtve pale su 6. lipnja 1942. na livadi kod Banovoga kria na cesti
Kastav-Sveti Matej. Talijani su strijeljali dvanaestero Kastavaca. Bili su to: Viktor
Juri iz Juria (1909.), Viktor Juri iz Juria (1914.), Ivan Rubea iz Rubei,
Kuzma Cetina iz Spinia, braa Ivan i Bruno Milih iz Rubea, Milan Klopar
iz Rubea, Marijan Mladeni iz Svetoga Mateja, Franjo Srok iz Sroka, Vazmo
Frankovi iz Drenove, Milan Duki i Josip Hlaa iz Cernika.
Sva ratna stradanja, muke, patnje i suze, ali isto tako snage otpora i
neunitivosti Kastavca sabijeni su u nekoliko reenica akavskoga pisca i
160

pjesnika Ljube Paveia. "Istoga dana, estoga lipnja 1942. na trgu u Kastvu
prozvana su na strijeljanje i dva brata Milih. Nisu se htjeli ras-tati. I poginue
bratski. Preostala dva brata ostavili su svoje kosti u planinama Gorskoga
kotara. Tako je jedna starica mati sama doekala svretak rata na pragu
spaljenoga doma."
No rat se nastavio. A kada je s talijanskom okupacijom zamro cjelokupni
drutveni ivot Kastavtine, kao to je spomenuto i glazbenici se prikljuuju
antifaistikome otporu. U Spiniima su instrumenti sak-riveni. Godine 1942.
glazbenici odlaze u partizane, da bi se u Drenici prikljuili novoosnovanoj
partizanskoj glazbi V. operativne zone. Neki se iz rata nisu vratili.
U meuvremenu u Kastavtini se prikupljaju materijalna sredstva za borbu.
Ti nukleusi narodne pomoi postupno prerastaju u Narodnoos-lobodilake
odbore (NOO). Oni ubrzo poprimaju karakteristike organa vlasti. Godine 1942.
ustanovljen je Odbor Narodnooslobodilake fronte Kastav, a nedugo zatim i
NOO za Kastav sa zadaom prikupljanja hrane, odjee, novca. U srpnju 1942.
postojala su tri rajona/okruga: Halubje, Donja Kastavtina i Podgrad i stvorena
su etiri Mjesna NOO. Rad NOO-a nije bio jednostavan, trebalo je djelovati u
neposrednome dodiru s okupatorom pa je stalno ovisio o njegovoj snazi i
pokretima. Uz to stalno su prisutni teror, strijeljanja i odvoenje u koncentracijske logore i internaciju. To je uvjetovalo promjene u radu NOO-a. Tek
1943. godine uspostavljen je sustav NOO-a na podruju Kotara Kastav, koji je
mogao samostalno funkcionirati.
Prijelomnica rata bio je 8. rujna 1943., dan kada je kapitulirala Italija. Nakon
toga Kastavtina je nekoliko dana bila slobodna, to je znailo pobjedu
Narodnooslobodilakoga pokreta u Primorju. Isto se desilo i u Gorskome
kotaru. U svezi s novonastalom situacijom, 13. rujna Okruni NOO za Istru
donoio je odluku o sjedinjenju Istre, pa prema tome i izmeu dva rata otuene
Kastavtine, s Hrvatskom. Sedam dana kasnije ZAVNOH donosi odluku o
vraanju Istre, Rijeke i ostalih otuenih krajeva Hrvatske matici zemlji. U
studenome to je potvrdio i AVNOJ ime su nitavnima proglaeni ugovori s
Kraljevinom Italijom nakon Prvoga svjetskoga rata. To je vrijedilo i za ugovore
sklopljene izmeu Italije i A. Pavelia prema kojima su dijelovi "Gorskoga
kotara, Hrvatskoga primorja, Dalmacije i Dalmatinski otoci prodani Italiji."
Kotar Kastav, iz ijega je sastava izdvojena Grobintina, pripao je Pokrajini
Istri.
Za nove akcije oko formiranja vlasti ponestalo je vremena jer je uslijedila
njemaka ofenziva. Nakon to su okupirali podruja koja su Talijani napustili,
Nijemci su stvorili Operativnu zonu "Jadransko primorje", kojom je upravljao
vrhovni komesar. U Jadransko primorje ukljueno je podruje od Furlanije
preko Gorice, Trsta, Istre, Kastavtine do Bakarca. Kotar je Kastav pripadao
pod Upravno povjerenitvo Suak-Krk u kojemu je bila doputena uporaba
161

hrvatskoga jezika u upravi i kolstvu. Takav sustav ostao je sve do osloboenja

Kastva 3. svibnja 1945.
Rat je uao u drugu fazu koja je vodila neminovnomu porazu faistike
Njemake. Zavrne borbe za osloboenje Like, Hrvatskoga primorja i
Gorskoga kotara zapoele su 20. oujka 1945. godine. Meu zadnjim i
odluujuim bitkama bila je bitka za Rijeku koja je trajakla 11 dana. Ona je
znaila i bitku za cijelu Kastavtinu.
U jutarnjim satima 3. svibnja 19. divizija krenula je u napad prema Kastvu,
Klani i Rijeci. Protjeravi njemake snage s Mariine, 6. brigada 19. divizije
oslobodila je Sveti Matej (Vikovo), Marelje i Kastav. Za to vrijeme 5. brigada
ve je napadala Klanu. Borbe u Rijeci zavrile su oko 1 sat poslijepodne nakon
to je 3. bataljon 14. brigade 19. divizije skrio posljednji otpor njemake
zatinice. Poslijepodne su osloboeni Volosko i Matulje. Njemaki 97. korpus
konano je slomljen, Kastavtina je bila slobodna, a Drugi svjetski rat zavren.
Meutim, ne i na diplomatskome planu. Ponovila se opet diplomatska borba
oko granica.
NOVA JUGOSLAVIJA
Uslijedila je borba za priznanje Jugoslavije i njeno pravo na sjedinjene
krajeve. Diplomatska se borba vodila na Mirovnoj konfereneciji u Parizu od
1945. do 1947. godine. Mirovnim sporazumom Kastavtina je opet sjedinjena,
jer su Hrvatskoj i Jugoslaviji opet pripali krajevi, koji su nakon Prvoga
svjetskoga rata uli u granice Kraljevine Italije.
U meuvremenu na osloboenim podrujima poela je s prvim petogodinjim planom (1947.-1951.) obnova poruene i opustoene zemlje te
stvaranje socijalistike vlasti. Njeni su temelji postavljeni u antifaistikome
ratu. Nova je vlast u saela djelatnost KPH-e, USAOH-e, AF-a i NOO-a. Ve
1947. godine stvoren je Kotar Suak, koji je obuhvaao trinaest mjesnih
narodnih odbora, meu njima i mjesne narodne odbore Kastav i Sveti Matej.
Kada je spajanjem Suaka i Rijeke stvoren jedinstveni grad Rijeka, ukinut je
Kotar Suak i ustanovljen novi Kotar Rijeka. U njegov sastav ulo je podruje
dvanaest mjesnih odbora, meu kojima Kastav i Sveti Matej. Prema zakonu o
podjeli Republike Hrvatske na kotare, gradove i opine iz 1952. godine, na
irem podruju Kotara Rijeke osnovano je sedam opina: Bakar, Cernik-avle,
Hreljin, Jelenje, Klana, Kraljevica i Kastav. Podruju Opine Kastav pripala su
mjesta: Bezjaki, Brnii, ikovii, Jugi, Kastav, Kosi, Marelji, Marinii,
Mladenii, Rubei, Saroni, Spinii, Sroki, Sv. Matej, tefani i Trinajstii. No
ve 1955. godine novi je ustroj upravnih organa vlasti. Broj opina u Kotaru
Rijeka smanjen je na pet. Najvei dio prijanjih opina je ukinut, ostale su
samo Bakar i Kraljevica. Podruja bivih opina dola su pod upravu opine
162

Suak, Stari Grad i Zamet. Podruje ukinute kastavske ulo je tada u sastav
zametske opine.
Upravni se preustroj nastavlja pa se ve 1962. godine tri velike opine
Zamet, Stari Grad i Suak, iji teritorij obuhvaa gradsko i prigradsko podruje,
spajaju u jedinstvenu Opinu Rijeka, koja je u okviru Kotara Rijeka. Kotar
Rijeka je 1965. spojen s Kotarom Pula u novi Kotar Rijeka, koji je dvije godine
kasnije ukinut. Od 1974. godine Rijeka je potpisnik Drutvenoga dogovora o
utvrivanju podruja Zajednice opina kvarnersko-istarsko-goranskoga podruja u ijem je sastavu devetnaest opina. Naravno, u okviru zajednice je i
cijelo podruje Kastavtine.
Sline su promjene pratile sudstvo i ostalu administrativno-upravnu
strukturu. Isto tako, slian je sustav vrijedio i za politike organizacije KPH,
kasnije SKH i SSRN, ali i druga udruenja. injenica je, meutim, da su se zbog
takvoga ustroja manja naselja i njihove mjesne zajednice potpuno izgubile u
okviru velike Zajednice opina Rijeka. Pogotovo kada je u pitanju bila
raspodjela financijskih sredstava za promicanje gospodarstva, kulture, zdravstva, prosvjete i kolstva, idr. Uzgredno, za ilustraciju kako je to u praksi
izgledalo, spominjemo primjerice, tko je sve morao udruiti snage da bi se
mogla objaviti prva knjiga Zbornika Kastavtine 1978. godine. Samoupravni
sporazum o izdavanju zbornika sklopili su Mjesne zajednice Kastavtine: Bregi,
Drenova, Juii-Jurdani, Kantrida, Kastav, Klana, Marinii, Matulji, Pehlin,
Permani-Jurdani, Rukavac, Srdoi-Gornji, Zamet, kurinjska Draga, Veli Brgud,
Vikovo Zamet, Zvonea, zatim Radna organizacija "Otokar Kerovani - Rijeka"
Opatija i Osnovna kola "Milan Brozovi" Kastav.
Centralizacija u politici i gospodarstvu sputavale su razvoj, to je dovelo do
Hrvatskoga proljea 1971. godine. Te je godine, na stotu obljetnicu prvoga
tabora istarskih i otokih Hrvata, kod crkvice Sv. Mihovila u Rubeima odran
veliki narodni zbor. Uz ostale hrvatske proljeare najzapaeniji je bio govor dr.
Svake Dapevi-Kuar, koja je traila vie gospodarske samostalnosti za
Republiku Hrvatsku, smatrajui da u zajednikoj dravi svatko ima pravo sam
raspolagati novcem kojega zarauje. Premda je Hrvatsko proljee naprasno
prekinuto, ostaje injenica da je tri godine kasnije donijet novi Ustav
Jugoslavije, koji je uveo sustav pariteta republika. Ustav iz 1974. odreuje SRH
kao dravu i samoupravnu demokratsku zajednicu, ije se granice mogu
mijenjati samo na temelju odluke Sabora. Na osnovu tih naela Hrvatska je
imala pravo na otcjepljenje od Jugoslavije i stvaranje svoje drave.
Prve poratne godine proticale su u obnovi razruene i opustoene zemlje,
a narod se u poetku rado odazivao zajednikim akcijama. No s vremenom
entuzijazam poeo opadati. To je vrijeme petogodinjih planova i nagle
industrijalizacije pri emu se smatralo da treba prvenstveno osnaiti Rijeku, to
je znailo zaputanje okolnih manjih sredita. Rijeka industrija, izgradnja i
163

uslune djelatnosti trae sve vei broj djelatnika, pa se i okolno stanovnitvo

zapoljava u Rijeci, postupno zaputajui poljoprivredu, vinogradrstvo i obrte.
Grad se sve vie iri, a njegova urbanizacija guta i, ono malo, plodnoga
zemljita. Veliki dio ljudi naseljava se u gradu i naputa seosko gospodarstvo.
60-ih godina poinje na obali Liburnije razvoj turizma, ali on nije dotakao
Kastav. Dodue, kao i na poetku stoljea Kastavke i Kastavci zapoljavali su
se opatijskim hotelima i turistikim objektima. Okruje Rijeke pa tako i Kastav,
sve vie stagnira iako su uinjena neka poboljanja u svakodnevnome ivotu.
Godine 1951. Kastav dobiva suvremenu ambulantu pa je za neko vrijeme
rjeena medicinska zatita Kastavaca. Godine 1981. podruje Grada Kastva
dobilo je suvremeni sistem vodoopskrbe. Vodosprema Kastav preko vodospreme Podbreg koristi vodu iz Zvira I. i izvora Rjeine. Tijekom vremena
uvodi se elektrina energija, asfaltiraju se sve glavne ceste i poboljava
prigradski prijevoz, a uinjeni su pokuaji oivljavanja male privrede.
Uporedo s politikim, od prvih dana osloboenja pokrenuo se i kulturnoprosvjetni ivot. S radom su odmah nastavile osnovne kole i Uiteljska kola,
koja je u ljeti 1947. godine preseljena u Rijeku. Njeno preseljenje dovelo je do
pada kulturno-prosvjetnoga i drutvenoga ivota. S radom je nastavila i
Naselje ikovii
164

Dravna struna kola obrtnoga crtanja u Kastvu do k. god. 1948./1949. Ve

godine 1947./1948. zapoela je s radom kola za uenike u privredi Kastav.
Ona e raditi do k. god. 1960./1961. Nakon toga u Kastvu e neko vrijeme
raditi kola za strojovoe. Naravno, tijekom vremena proradili su i vrtii, a na
irem podruju Kastva niknule su nove kole.
Pred sam kraj Drugoga svjetskoga rata pod rukovodstvom uitelja i
zborovoe, Kastavca Kazimira Munia zapoele su probe Mjeovitoga pjevakoga zbora. U tri mjeseca uvjebano je nekoliko prigodnih pjesama, a zbor
je nastupao u Kastvu i Kastavtini. Kada je K. Muni premjeten u Istru na
novu dunost, zbor je preuzeo nastavnik kastavske Uiteljske kole Stanko
Jurdana. Ubrzo nakon toga Kastavci su osnovali KPD "Crvena zvijezda", koje
e 1991. godine promijeniti svoje ime, odnosno vratiti prvo ime drutva Istarska vila. Drutvo je imalo velikih uspjeha i potaknulo niz novih drutvenih
manifestacija. Jedna od njih je Kastafsko kulturno leto, koja u nae recentno
vrijeme uiva veliki ugled na cijelome podruju Liburnije.
Dok je vodio zbor u Kastvu marljivi i vrijedni S. Jurdana vodio je i zbor u
Spiniima. Istovremeno (1948.) u Spiniima zapoinju raditi na obnovi
Limene glazbe. Najveu prepreku predstavljao je novac za kupnju glazbenih
Pogled na Kastav
165

instrumenata. Nakon nekoga vremena i to je rjeeno pa je prvi nastup

spinike glazbe bio 1954. godine u Domu brae Matei na porovoj jami u
Kastvu.
Godine 1945. na tradicijama Narodne zajednice Matulji osnovan je u
Matuljima Pjevaki zbor "Sisol". Meutim, njegov rad zamire i 50-tih godina.
Nastavit e ga KUD Uka, koje djeluje i danas.
I u crkvenoj organizaciji je dolo do promjena. Jo 1925. osnovana je
Rijeka biskupija, no njoj tada nisu pripadale liburnijske upe u Kraljevini
Jugoslaviji. Biskupiji su one vraene tek nakon 1947. godine. Dvadest godina
kasnije ustanovljena je Rijeko-senjska nadbiskupija. Meutim, valja rei da u
poetku nastanka nove Jugoslavije crkva i drava nisu uspjevale nai
zajedniki jezik. Bilo je potrebno dugo vremena da vjernici mogu slobodno i
javno iskazivati svoje vjersko opredjeljenje.
166

U samostalnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj
U SAMOSTALNOJ I NEOVISNOJ
REPUBLICI HRVATSKOJ
Poltiki, gospodarski i kulturni razvoj kretao se koncem 80-ih godina

prema politikome pluralizmu. On je u Hrvatskome saboru ozakonjen 29.
rujna 1989. Nakon toga u Hrvatskoj se osnivaju stranke i u prvo vrijeme
registrirano ih je 33. Meu njima su bile i dvije regionalne vezane za sjeverojadransko podruje: Istarski demokratski savez (IDS) i Rijeki demokratski
savez (RIDS), koji je kasnije od gradske prerastao u regionalnu stranku Primorsko-goranski savez. Ipak na naem podruju najznaajnije i najjae su
bile: Stranka demokrtatskih promjena (SDP), Hrvatska demokratska zajednica
(HDZ), Hrvatska socijalno-liberalna stranka (HSLS), Hrvatska narodna
stranka (HNS), Hrvatska seljaka stranka (HSS).
Na prvim demokratskim izborima izabrana je nova vlast, koja je svoja
nastojanja usmjerila na priznanje nove hrvatske drave, na temelju Ustava
Jugoslavije iz 1974. godine. Naalost put do priznanja nije bio ni brz ni lagan.
Dapae, bio je mukotrpan. Nakon to je 1990. utemeljen Sabor i izabran prvim
predsjednik Republike dr. Franjo Tuman, 22. prosinca Sabor je donio novi
Ustav Republike Hrvatske. Iza toga Hrvatska i Slovenija raspisale su referendum o samostalnosti. Veina hrvatskih graana izjasnila se za vlastitu dravu
pa je 25. lipnja 1991. Republika Hrvatska proglaena samostalnom i suverenom
drravom.
Odgovor na ovo stigao je u obliku velikosrpske agresije i napada
jugovojske. Hrvatska je ula Domovinski rat. U njemu svoj e doprinos dati
kastavski dragovoljci i svi stanovnici kastavske opine. Pomo e se oitovati
u nesebinoj podrci vojnika na ratitu, zbrinjavanju izbjeglica i djece te u
prikupljanju materijalne pomoi.
Priznanje drave ostvareno je 15. sijenja 1992. to je omoguilo nove
korake u stvaranju uprave na podruju drave. Hrvatska je 1992. podijeljena
na dvadeset upanija i Grad Zagreb. Primorsko-goranska upanija ustrojena je
14. travnja 1993., a u nju je ula i Opina Kastav. Dan kasnije u Kastvu je
konstituirano Opinsko vijee, a 11. svibnja izabrao je opinsko Poglavarstvo
167

pa je opina mogla zapoeti s radom. etiri godine nakon toga 7. veljae 1997.
na snagu je stupila odluka Hrvatskoga sabora o preimenovanju opine Kastav
u Grad Kastav. Taj naziv u slubenoj je upotrebi od 7. svibnja 1997. kada je
odrana konstituirajua sjednica Gradskoga vijea.
168

Kraci izbor izvora i literature
KRAI IZBOR IZVORA I LITERATURE
Stjepan ANTOLJAK, "Kako su isusovci sticali posjede u nekadanjoj Kastavskoj

gospotiji", Jadranki zbornik, sv. I., Rijeka-Pula, 1956., str. 203-217.
Bernardo BENUSI, "Il feudo al Quarnaro della Chiesa episcopale polese", P.O.,
Venezia 1922., str. 95-134.
Miroslav BERTOA, "Uskoki rat i slom istarskog gospodarstva", Jadranski
zbornik, sv. IX./1973-1975, Pula, Rijeka 1975., str. 239-286.
Josip BUTURAC, "Arhivi isusovakih kolegija u Hrvatskoj", Bogoslovska smotra,
XXXIII./2., Zagreb, 1963., str. 109-121.
Nikola CRNKOVI, "Isprava o primopredaji Kastavske gospotije 1874.
godine", Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu (dalje: VHARiP), sv.
XXVI., Rijeka, 1983., str. 125-136.
Ivan DORI i Nikola TOMAI, Kastav i Kastavtina u prolosti i sadanjosti
(Spomenica), Samobor, 1931.
Camillo de FRANCESCHI, Storia documentata della contea di Pisinio (a cura
del figlio Carlo), Atti e Memore della Storia Patria e Archeologia, vol. X-XI-XII N.S.,Venezia 1963.
Branko FUI, Glagojski natpisi, Djela JAZU, vol. 57, Zagreb, 1982.
Antun GIRON, Rijeka bitka, Izdavaki centar Rijeka (dalje: ICR), Rijeka, 1985.
I s t i, Zaeci i razvoj narodne vlasti u Kastavtini, Izdavaki centar Rijeka,
Rijeka, 1990.
Ferdo HAUPTMANN, Rijeka od rimske Trstatike do hrvatsko-ugarske nagodbe,
Matica hrvatska, Zagreb, 1951.
Ivo JARDAS, Kastavtina. Graa o narodnom ivotu i obiajima u kastavskom
govoru, Zbornik z narodni ivoti i obiaje Junih Slavena, JAZU, knj. 39.,
Zagreb, 1957.
Mihajlo JASNISKI, "Kada i na koji nain je bio sastavljen Kastavski statut?"
Zbornik znanstvenih razprav Juridine fakultete, let. III., Ljubljana, 1924.,
str. 119-137.
169

I s t i, "Iz istorije Kastavskog statuta", Zbornik znanstvenih razprav Juridine

fakultete, let. VI., Ljuljana, 1928., str. 52-72.
Nada KLAI, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, kolska knjiga,
Zagreb,1971.
I s t a, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, kolska knjiga, Zagreb,
1972.
I s t a, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, kolska knjiga, Zagreb,
1976.
Danilo KLEN, "Rijeki urbar (1390-1405)", VHARiP, sv. XX., Rijeka, 1975.-1976.,
str. 151-163.
Giovanni KOBLER, Memorie per la storia della liburnica citt di Fiume, I.-III.,
Fiume 1896.
Franc KOS, "Iz zgodovine Devinskih gospodov", Razprave Znanstvenega
drutva za humanistike vede, sv. I., Ljubljana, 1923., str. 91-134.
Milko KOS, "Jedan urbar iz vremena oko 1400. o imanjima Devinskih i
Walseeovaca na Kvarneru", Vjesnik Dravnoga arhiva u Rijeci, sv. III.,
Rijeka, 1956., str. 345-364.
Isusovaki samostani - Rijeka, Fond VO-4, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb
Tomislav KUKIN & Nenad KOCIJAN, Plan prostornog ureenja Opine
Vikovo, Rijeka, oujak 1999.
Matko LAGINJA, "Kastavki ustav /1400-1661/", Pravo, god. I., br. 4.-11., Zadar,
1873./74.
I s t i, Kastav grad i obina, Tiskara Dolenc, Trst, 1889.
Olga MAGA, "Prilog verifikaciji urbanog identiteta liburnijskih medijevalnih
aglomeracija", Pomorski zbornik, knj. 29/1991., Rijeka, 1991., str. 275-392.
Mirko MALEZ, "Istraivanja paleoloitika i mezolitika na podruju Liburnije",
Liburnijske teme , knj. I., Opatija, 1974., str. 17-49.
Oleg MANDI, "Neki pravni obiaji na podruju bive Kastavske gospotije",
Jadranski zbornik, sv. I., Rijeka-Pula, 1956., str. 119-141.
I s t i, "O prvom izdanju Kastavkog zakona", Historijski zbornik, IX./1966., br.
1-4, Zagreb, 1956., str. 151-157.
I s t i, "Kastavtina u srednjem vijeku", Zbornik Kastavtine, I., 1978., str. 2338.
Lujo MARGETI, "Neka pitanja razvitka srednjovjekovnih liburnijskih opina",
Dometi, VII./6., Rijeka, 1974., str. 5-24.
170

I s t i, "Razvod izmeu Gotnika i Kastva", Istra, god. 17., br. 7., Pula, 1979., str.
83-97.
I s t i, Rijeka, Vindol, Istra. Studije, Biblioteka Dokumenti 17., ICR, Rijeka,
1990.
I s t i, "Kastavski statut na njemakom jeziku (1616.)", Vjesnik Povijesnog
arhiva Rijeka, XXXV.-XXXVI., Rijeka, 1994., str. 23-65.
Branko MARUI, "Neki problemi kasnoantike i bizantske Istre u svjetlu
arheolokih izvora", Jadranski zbornik, IX., Pula, Rijeka, 1975., str. 335350.
Radmila MATEJI, "Sedam godina rada na istraivanju liburnijskog limesa",
Osjeki zbornik, br. XII., Osijek, 1969., str. 25-35 i slike.
I s t a, "Prethistorijska nekropola Miinac u Kastvu", Liburnijske teme, knj. I.,
Opatija, 1974., str. 51-77.
I s t a, "Graditeljsko nasljee Kastva", Zbornik Kastavtine", knj. II., 1981., str.
63-84 i slik. prilozi.
Andre MOHOROVII, "Stari gradovi kulturno-povijesni fenomen liburnijske
obale", Liburnijske teme, I.,Opatija, 1974., str. 79-93.
Darinko MUNI, Kastav u srednjem vijeku, II. dopunjeno izdanje, Biblioteka
Fluminensia, sv. 8., ICR, Rijeka 1998.
I s t i, Prezimena kastavskih obitelji i pojedinaca iz 1723. godine, Turistiko
drutvo Kastav, Kastav 1990.
I s t i, "Skica za portret istonoistraskih kvarnerskih srednjovjekovnih komuna
od XV. do XVII. stoljea", Acta Histriae, III., Koper-Capodistria, 1994., str.
83-96.
Muzejska zbirka Kastavtine - Kastav
Makso PELOZA, "Kastavska Crekvina (Dokumentirani prilog kronologije
sakralne graevine Sv. Marije u Kastvu), Jadranski zbornik, IX., Rijeka,
Pula, 1975., str. 445-451.
Pismohrana Grada Kastva - Kastav
Prostorni plan ureenja Grada Kastva, Studio Remik, Rijeka, odgovorna osoba
Jasminka RECHNER i Jadranka Mikulii te Ines CIMA, Rijeka (2000).
Franjo RAKI, Vatroslav JAGI i Ivan CRNI, Statuta lingua croatica
conscripta/Hrvatski pisani zakoni: Vinodolski, Poljiki, Vrbanski i donekle
svega krkoga otoka, Kastavski, Veprinaki i Trsatski, Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium, IV., JAZU, Zagreb, 1890.
Vinko RUBEA, "Crtice iz kastavske povijesti", Godinji izvjetaj za k. god.
171

1898./99. i 1899/1900., Pula, 1899. i 1900.

Speleoloka udruga "Estevela" - Kastav, kazivanje usmeno Dalibor RE.
Vjekoslav SPINI, Crtice iz hrvatske knjievnosti i kulture Istre, Zagreb, 1926.
Petar STRI, Na velikoj prekretnici. Prvi hrvatski tabor Istre i Kvarnerskih
otoka, Drugo dopunjeno izdanje, Zbornik Kastavtine IV., Kastav, 1996.
Ranko STARAC, "Rezultati najnovijih arheolokih istraivanja na podruju
Opine Matulji", Liburnijske teme - Matulji, knj. IX., Matulji, 1996., str. 7-16.
Nikola STRAII, "Osnovna geografska obiljeja upanije primorsko-goranske" u: Darinko MUNI et al. upanija primorsko-goranska/The County of
the Coast and Gorski Kotar, ICR, Rijeka, 1996.
I s t i, Rijeki izvori i vodotoci u vremenu prolom i sadanjem, Biblioteka
Fluminsia, knj. 9., ICR, Rijeka, 1999.
Ante EPI, "Jezik hrvatskih statuta istarskih i primorskih", Rad JAZU, 295,
Zagreb, 1953., str. 5-40.
Giuseppe VIEZOLI, "La Compagnia di Ges a Fiume (1627-1773), Fiume Rivista semestrale, a. IX, I e II semestre 1931, Fiume 1932, str. 192-230.
Johann Weikhard VALVASOR, Die Ehre des Herzogthums Krain, Graz, Leibach,
MDCLXXXIX.
Zapisnici Opinskog vijea Opine Kastav 1., 2. i 3. sjedinice, od 15. IV. 1993.,
11. V. 1993. i 30. VI. 1993.
Zbornik Kastavtine, Kastav, I./1978.,II./1981., III./1995.-IX./ 2001.
Mirko ZJAI, "Knjiga rijekog kancelara i notara Antuna de Renno de Mutina
(1436-1461)", Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, I.-III., Rijeka, 1955-1959.
Josip ONTAR, "Kastavina in njeni statuti do konca 16. stoletja", Zbornik
znanstvenih razprav Pravne fakultete, let. XXI., Ljubljana, 1946., 153-219.
172

Sadrzaj
SADRAJ
UVODNO SLOVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
GRAD KASTAV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
KASTAVSKA KOMUNA I NJEZINI NASLJEDNICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
IME GRADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
SMJETAJ, PROSTOR, NJEGOVE OSOBITOSTI I PODOBNOSTI . . . . . . . . . . . . . . .
11
12
14
15
OD PRAPOVIJESTI DO SUTONA ANTIKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

IZVORI - SVJEDOANSTVA PROLOSTI . . . . . . . . . . .
PRAPOVIJEST KASTVA I KASTAVTINE . . . . . . . . . . .
KASTAVSKA PRAPOVIJESNA GRADINA . . . . . . . . . . .
JAPODI I LIBURNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
LIBURNIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
U SASTAVU RIMSKE DRAVE DO PADA ZAPADNOGA
RIMSKOGA CARSTVA (476. GODINE) . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
21
21
22
23
25
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
RANOSREDNJOVJEKOVNO OZRAJE KASTAVTINE . . . . . . . . . . . . . 29

BIZANTSKO CARSTVO I NOVA POLITIKA KARTA EUROPE . . . . . . . . .
DOLAZAK I DOSELJENJE NOVIH STANOVNIKA - HRVATA U LIBURNIJU
SUKOB S FRANCIMA KOD LIBURNIJSKOGA GRADA TARSATICE . . . . . .
POD FRANAKIM VRHOVNITVOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PRERASPODJELA VRHOVNE VLASTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
29
30
31
32
32
KASTAV U POSJEDU DEVINSKIH GROFOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

DEVINSKA GOSPODA OSVAJAJU KVARNERSKI POSJED . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
DEVINCI UVRUJU VLAST NAD KASTVOM I KVARNERSKIM POSJEDOM . . . . . 36
173

WALSEEOVCI SMJENJUJU DEVINSKE GROFOVE I POSTAJU

GOSPODARI KASTVA I KASTAVTINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
WALSEEOVCI PREUZIMAJU KVARNERSKO IMANJE
NA RAZMEI XIV. U XV. STOLJEE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
URBAR IZ OKO 1400. GODINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
ZAKON GRADA CASTUA OD LETTA 1400. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
KASTAVSKA KOMUNA U RAZVIJENOME SREDNJEM VIJEKU . . . . . . . . . . . . . . . .
Svakodnevni ivot Kastavaca ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
... u gradu (burgu) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
... i na kuntradi (teritoriju komune/opine) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
UPRAVNO PODRUJE KASTAVSKE KOMUNE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
KASTAVSKO DRUTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
WALSEEOVCI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
41
42
44
47
49
50
58
61
62
66
KASTAV I KASTAVTINA ULAZE U POSJED HABSBURKE KUE . . . . 67

ISUSOVCI UPRAVLJAJU KASTVOM I KASTAVSKOM GOSPOTIJOM . . 97
DOLAZAK ISUSOVACA U RIJEKU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PRVE BUNE KASTAVACA PROTIV VRHOVNIH VLASTELINA . . .
STATUT IZ 1640. GODINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
ODLUKE IZ 1661. GODINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PRVI POPIS KASTAVSKIH KUEDOMAINA IZ 1723. GODINE .
DOMAI KAPETAN JURAJ VLAH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
UKINUE ISUSOVAKOGA REDA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
. 97
. 98
102
103
108
114
118
U NOVO DOBA S NOVIM VRHOVNIM GOSPODARIMA . . . . . . . . . 119

ODJECI FRANCUSKE REVOLUCIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
ILIRSKE PROVINCIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
KRALJEVINA ILIRIJA - UPRAVNA TVOREVINA AUSTRIJANACA . . . . . . . . . . . . . .
REVOLUCIONARNA 1848. GODINA, BACHOV APSOLUTIZAM
I POECI PREPORODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
ITALNICA U KASTVU - PRVA HRVATSKA PREPORODNA ORGANIZACIJA
U ISTRI I NA KVARNERSKIM OTOCIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PRVI TABOR HRVATA ISTRE I KVARNERSKIH OTOKA RUBEI, 21. SVIBNJA 1871. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
121
122
124
126
130
134
U ZNAKU KASTAVSKOGA/ISTARSKOGA TROLISTA . . . . . . . . . . . . . 137

PRETHODNICI KASTAVSKOGA/ISTARSKOGA TROLISTA . . . . . . . . . . . . . . . . . .
KASTAVSKI/ISTARSKI TROLIST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
POKUAJI RUENJA I RAZJEDINJAVANJA KASTAVSKE HRVATSKE OPINE . . . . .
KASTAV I KASTAVTINA POSLJEDNJIH DESETLJEA
AUSTRO-UGARSKE MONARHIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
IRENJE I OSNIVANJE KOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
KASTAVSKA DRUTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
174
137
138
142
145
146
148

DVADESETO STOLJEE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153

PREMA PRVOM SVJETSKOM RATU . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PRVI SVJETSKI RAT (1914.-1918.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
TALIJANSKA OKUPACIJA KASTAVTINE I RAZGRANIENJA
NAKON PRVOGA SVJETKOGA RATA . . . . . . . . . . . . . . . . . .
IVOT IZMEU DVA SVJETSKA RATA . . . . . . . . . . . . . . . . .
DRUGI SVJETSKI RAT (1941.-1945.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
NOVA JUGOSLAVIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . 153
. . . . . . . . . . . . . . . 154
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
155
156
159
162
U SAMOSTALNOJ I NEOVISNOJ REPUBLICI HRVATSKOJ . . . . . . . . . 167

KRAI IZBOR IZVORA I LITERATURE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169
175
kazalo
KASTAV
Tiskanje dovreno u lipnju 2002. godine

Kastav

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Kastav

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ISSN 1331-2898

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

Kastav, lipnja 2002.

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

Kastavci su vrijedni ljudi.

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

Na kraju, veliko hvala drugomu po redu uredniku Zbornika Kastavtine mr.

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

izdavanje Zbornika. Od tada do danas svake je godine objavljena po jedna

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

da bi na kraju poprimila dananji oblik. Njezino sueno podruje vie ne

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

Kastavska je povijest toliko osebujna da sa svakim otkriem novoga

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

i mr. sc. Josip Butkovi. Na toj prvoj konstituirajuoj sjednici izabrane su jo

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

Tloris Kastva: 1. Plato sa crkvom Sv. Jelene, 2. Zvonik, 3. Ulazna vrata, 4.

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

kuda se njeno podruje prolazei prema sjeveru podno Veprinca protezalo

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

Osobitost kvarnerskoga podruja su i vjetrovi. Oni puu iz razliitih

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

Motiv iz Kastva (foto: mr. sc. B. Kukurin)

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

Od prapovijesti do sutona antike

OD PRAPOVIJESTI DO SUTONA ANTIKE

IZVORI - SVJEDOANSTVA PROLOSTI

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

(Lokvinu) obuhvaajui i akropolsku uzvisinu gdje se danas nalazi crkva Sv.

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

krugovima na iju su osnovu privreni lanii od dvije veriice. Stilizirani

Srednjelatenska bronana fibula i certoka bronana fibula

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

U SASTAVU RIMSKE DRAVE DO PADA ZAPADNOGA RIMSKOGA

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

Kastav - Castra na Povijesno-arheolokom zemljovidu fortifikacijskoga

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

Postupno, Liburnjani su poeli ivjeti ivotom Rima, prihvaajui rimske

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

Ranosrednjovjekovno ozracje Kastavstine

RANOSREDNJOVJEKOVNO OZRAJE KASTAVTINE

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

Ratovi Langobarda i Bizanta traju gotovo cijelo stoljee, a zavravaju se mirom

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

naseljenju Hrvata na podruju Liburnije. Jer da je pri naseljavanju dolo do

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

U XI. st. pravo na podruje Kvarnerskog posjeda polagala je njemaka

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

Kastav u posjedu devinskih grofova

KASTAV U POSJEDU DEVINSKIH GROFOVA

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana

na neke druge okolnosti, prihvaeno je miljenje da su grofovi Devinski ovo

D. Muni, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana