Sophie Berg H S Interneta do braènog kreveta

Sophie Berg
S Interneta do braènog kreveta
Roman
S njemaèkoga prevela Martina Gla ar
biblioteka (Homantn
naslov izvornika:
Sophie Berg: Vom Internet ins Ehebett Copyright © 2005 by Moments in der area verl
ag gmbh, Erftstadt
nakladnik: Harfa d.o.o., Split
za nakladnika: Ivan Orloviæ
urednik: Irena Orloviæ
lektura i korektura: Nana Moferdin
grafièka priprema: Du eviæ & Kr ovnik d.o.o,
tisak:
Znanje d.d., Zagreb
ISBN 978-953-7351-03-8
mu dl\:
CIP - Katologizacija ujniblikaciji SVEUÈILI NA KNJI NICA U SPLITU
UDK 821.112-31 = 163.42 !?!!. . a
ZELINA
BERG, Sophie
S Interneta do braènog kreveta : roman / Sophie Berg ; s njemaèkog prevela Martina G
la ar. - Split: Harfa, 2007. - (Biblioteka Romansa)
Prijevod djela: Vom Internet ins Ehebett. ISBN 978-953-7351-03-8 470123011
" ena bez mu karca
je kao riba bez bicikla."
Gloria Steinem, amerièka feministkinja
"Ako je ova reèenica toèna, onda zaèuðujuæe mnogo riba èezne za biciklom." Sophie Berg
Napomena:
Osobe i radnja ovog romana su izmi ljene. Svaka sliènost osobama koje ive ili su ivjel
e (ukljuèujuæi i autoricu©) potpunosti je sluèajna i posve nenamjerna.
Kada dobro promislim, veèer kada se moj ivot drastièno poèeo mijenjati bila je upravo o
va:
Donijela sam odluku i gorjela od elje da je objavim svojim dvjema prijateljicama.
No morala sam se strpjeti jo neko vrijeme. Konobar je Carli upravo znalaèki servir
ao naruèeni Campari kada su se ulazna vrata "Roberta" naglo otvorila, a kroz njih
je dolepr ala Bea. Na sebi je imala ogrtaè s prorezom do bedara koji je, kao i uvije
k, bio crne boje. Oko vrata joj je lepr alo mno tvo arenih (vlastoruèno obojenih1.) svi
lenih alova. Ovoga su puta svi bili u crvenom tonu, koji je nagla avao njezinu krat
ko o i anu kosu boje mrkve uèvr æenu velikom kolièinom gela. U urbani je konobar u prolazu
io ogrtaè. Uoèila nas je i mahnula nam uz glasni "Hej, najdra e moje!"
Nisam morala pogledati Carlu da bih shvatila kako je s negodovanjem podigla prav
ilno oblikovanu obrvu. Carla nije voljela glasne nastupe. Pogotovo Beine glasne
nastupe. Tek kada je na a prijateljica stala tik do na ega stola, pojavio se neupadl
jiv lik koji se skrivao iza njezinih irokih leða.
"Tu smo!" Bea nam je utiskivala prijateljske poljupce u obraze. "Oprostite na ka n
jenju, ali opet nismo mogle pronaæi taksi. Ovo je moja sestrièna Claudia. Odmah se v
idi da smo u rodu, zar ne? Ne, nemojte ni ta reæi." Odmahnula je rukom. "Znam da nis
mo sliène. Claudia je u najboljem sluèaju kao pola mene." Zvuèno se smijala kao da joj
to uopæe ne smeta. Mi smo je pak predobro poznavale da bismo se dale zavarati. Nj
ezina joj je bujna figura bila bolna toèka.
"Neæete li sjesti?" Carla je pripalila cigaretu.
"Bok svima", reklo je neupadljivo biæe. Privukla je posljednju slobodnu stolicu, o
bjesila svoju pozama nu crvenosmeðu torbicu na naslonjaè, sjela i promatrala nas puna
i èekivanja. Konobar je do ao po narud be.
"Smijem li...?" upita Bea kada je konobar ponovno urno oti ao prema kuhinji. Izvukl
a je cigaretu iz Carlinog paketiæa ne saèekav i odgovor. "Prva danas." Carla joj je pr
ipalila bez komentara.
"Za nama je stresan dan, zar ne, Claudia? Proèe ljale smo svu okolicu u potrazi za t
im glupim kipovima s fontana. Jeste li znale koliko ih ima u na em okrugu?"
"Pripremam monografiju o enskim kipovima na fontanama", objasnila je njena sestrièn
a, a onda odmah dodala: "'Pripremati' mo da nije prava rijeè. Ja samo, takoreæi, slika
m."
"Ne govori 'samoT strogo je prekine Bea. "U monografiji su slike najva nije. Claud
ia veæ tjednima putuje Njemaèkom. Hajde, prièajl"
"Pa, uopæe nije lako uæi u trag kipovima na fontanama. Onim pravima. U vodièima se fon
tane rijetko spominju. Prepu tena sam, takoreæi, sluèaju i uputama stanovnika. Ne bist
e vjerovale na kakva se remek-djela mo e naiæi."
"I od toga se mo e ivjeti?" Carlino podruèje nije uzalud bila ekonomija.
"Pa naravno", Claudia je poèela obja njavati neoèekivano ustro. "To je jedan od projeka
ta koje potièe EU. Razlièiti oblici prikazivanja ene na njemaèkom govornom podruèju, tako
reæi."
"Claudia je prije tri godine objavila monografiju o panjolskim ladanjskim kuæama."
Bea je imala osjeæaj da mora svoju sestriènu braniti od Carlina skepticizma.
"O fincama na Balearima, da budem precizna. Dakle, o ladanjskim kuæama i seoskim i
manjima na Menorci, Ibizi
i prije svega na Mallorci", ispravi je Claudia. "Naravno, samo one kuæe koje su re
novirale ili preuredile ene."
"Naravno", potvrdi Carla s tragom sarkazma u glasu.
"I time je ubrala svu silu nagrada za umjetnost", nadoda Bea.
"Jednu, da budem precizna", iskreno ispravi sestriènu. Pocrvenjela je i smetenim p
okretom odmakla mi jesmeðu kosu s uskoga lica.
"Stvarno?" promrmljala je Carla.
"Ako Vas zanimaju enski kipovi na fontanama, onda svakako morate u Grofigmain, mj
esto odmah nakon granice s Austrijom. Austrija je takoðer zanimljiva za Va u knjigu,
ili se fontane smiju nalaziti samo u Njemaèkoj?" rekla sam, iznenada se sjetiv i je
dnog takvog kipa.
Claudia je odmahnula glavom: "Ne, ne. Austrija takoðer dolazi u obzir. Pa to i jes
t njemaèko govorno podruèje, takoreæi."
Bea se hihotala.
"Po èemu je taj kip poseban?"
"Tamo se nalaze dvije enske statue, okrenute leðima jedna drugoj. Ako se ne varam,
voda teèe ravno iz njihovih grudi."
"To je zanimljivo, takoreæi", reèe Claudia puna entuzijazma. Oèi su joj poèele sjati, a
njena pojava odjednom vi e nije djelovala tako neugledno. Iz velike je torbice izv
ukla raskupusani notes.
"Pa to je èudesno", reèe Carla te nadoda zloèesto se cerekajuæi: "Takoreæi."
Claudia nije obraæala pa nju na nju. Vrijedno je na papir vrljala bilje ku. "Sada mi sa
mo treba netko tko æe me tamo odvesti." Uzdahnula je: "Moj je automobil prije tjed
an dana 'ispustio du u', a u radionici ne znaju kada æe ga opet dovesti u vozno stan
je."
"Bez brige, naæi æemo nekog. Zbog èega imam toliko
prijatelja?" Bea polo i ruku na sestrièninu podlakticu. "Kao to znate, Claudia je odn
edavno u gradu, a i rastavila se pred par mjeseci."
"Mu i ja smo i dalje u prijateljskim odnosima", po urila je objasniti Claudia.
"U va em je braku problem vjerojatno i bio u tome to ste bili samo dobri prijatelji
. Morate znati da je Claudijin biv i nekoliko godina mlaði od nje. A zbog njenih èesti
h putovanja..."
"Koja je dama naruèila Saltimbocca a la Romana?" upita konobar, upravo na vrijeme
da sprijeèi Beu da nam isprièa Claudijinu ivotnu prièu.
Nekoliko smo minuta jele u ti ini, a potom je Bea opet progovorila. Okrenuv i se pre
ma Claudiji, obja njavala je odluènim glasom: "Sada ti moram bolje predstaviti moje
prijateljice. Veæ sam ti mnogo prièala o njima. One su gotovo moja druga obitelj. Ta
poznajemo se jo iz studentskih dana. Jo otkad sam se prije gotovo dvadeset godina
doselila s mrskoga podruèja."
"Kakvi su tvoji pageti a la carbonara?" Carla je nabola komadiæ tune iz svoje salat
e. "Izgledaju primamljivo."
No Bea se nije dala smesti: "Odlièni su. Carla ne voli kada se govori o njoj." irok
o se osmjehnula. "Ali moja sestrièna mora znati s kim se dru im. Ipak je ona moja po
sljednja iva roðakinja."
"Zaboravlja moje roditelje i ujaka Hermanna iz Osnabriicka", savjesno je ispravi
Claudia.
"Osim tvojih roditelja i ujaka Hermanna", ispravi se Bea, ne obaziruæi se previ e. "
A sad me pusti da poènem. Ovo je, dakle, Carla Martens. Studirala je pravo. No to
si sigurno i sama zakljuèila zbog njenog strogoga klasiènog outfita."
"Bea..."
Carlin prijeteæi ton nije ni najmanje djelovao na Beu. "Carla je vrlo uspje na. Radi
kod Moosburgera. Jesi li èula za Moosburger? Tvornica strojeva na rubu grada. Car
la vodi prodaju."
"Samo prodaju unutar Europe."
"Opet 'samo'", ljutila se Bea te je ukrala plo ku krastavca iz Carline salate. "Gd
je vam je samopouzdanje? Europa je dovoljno velika. Ukratko, Carla bi trebala po
stati èlan rukovodstva. Mo e joj veæ èestitati."
Claudia oèito nije poznavala tvrtku Moosburger. Svejedno je èestitala.
"Carla je bila udana za Olivera Martensa. Njega pak sigurno zna . No, ma zna , pozna
t i na jet-set sceni omiljen estetski kirurg. Onaj koji je Sibylli Segler poveæao
grudi. Sibylle Segler, plavi topmodel. Ma to se vuklo po svim èasopisima. Njih dvo
je imaju osmogodi nju kæer."
"Doktor i topmodel?" Claudia je bila vidno zbunjena.
"Doktor i Carla, naravno. Zove se Marie i jako je zgodna. Prava..."
"Bea, tvoji pageti se hlade", prekine je Carla s mukom se suzdr avajuæi.
Kao to je bilo za oèekivati, Bea se sada okrenula k meni: "A ova elegantna dama ovd
je je Rosalind Steinberg. Dr. med. dent., da budem precizna. Na alost, ima tu star
omodnu podignutu frizuru. Mogu govoriti koliko hoæu, ali je nikako ne mogu nagovor
iti na i anje. Slobodno mogu tedjeti rijeèi."
"I ne samo te", mrmljala je Carla.
"Ne pristaje svakome crvenonaranèasta rasku trana frizura", nisam se mogla suzdr ati d
a ne primijetim.
Bea se zvuèno nasmijala: "Tu ima pravo." Mahnula je konobaru: "Molim Vas, jo jednu èa u
ovog izvrsnog Chiantija!" Opet se okrenula k sestrièni: "Roli je stomatolog. Partn
erica je u zajednièkoj ordinaciji koja jako
dobro posluje. Iako joj nije uvijek bilo lako. Mora odgajati dvoje djece. Sama.
Njen je mu Peter bio odvjetnik. Car-lin kolega sa studija. Jesam li ti veæ isprièala
da je Peter poginuo pred gotovo tri godine u prometnoj nesreæi? Apsolutno stra na st
var."
"Stra no", potvrdi Claudia pocrvenjev i. Nakratko je podigla pogled sa svog tanjura
i uputila mi sa alan pogled. Takvih se pogleda rado odrièem. Bea je ponekad bila stv
arno nepodno ljiva. Kad bi Carla sad izgubila ivce i naredila joj da uti, ne bih ima
la ni ta protiv. Pogledala sam je tra eæi pomoæ, ali ona se utke posvetila posljednjem za
logaju.
Bea je nesmetano nastavila: "Sada su veæ deèki. Sigurno sam ti veæ spomenula da Roli i
ma blizance? Tim i Sebas-tian. Jednojajèani blizanci gotovo u dlaku jednaki."
"To je uobièajeno u jednojajèanih blizanaca", dobacila je Carla.
"Sada imaju esnaest godina. Mo e zamisliti probleme s kojima se Roli svakodnevno mor
a nositi", prièala je dalje Bea.
Claudia, koja, koliko znam, nema djecu, oèito nije mogla zamisliti te probleme. Ip
ak je kimnula hrabro se smje kajuæi.
"O, mnogo hvala!" Bea je otpila velik gutljaj Chiantija kojega je konobar upravo
bio stavio pred nju. "Carla ima vrlo zanimljivog deèka. Njega svakako mora upoznat
i. Mo da mo e sponzorirati jedno od tvojih predavanja. On je velika zvijer u banci..
."
Zaprepa teno je u utjela. Carla je smatrala da je sad dobar trenutak da zaboravi dam
ske manire i da sna no utne Beu u cjevanicu. To veæ stvarno nije bilo normalno. Sto l
i je bilo Bei? Glupaèa je lako mogla spomenuti Konradovo ime. I odjednom je neupad
ljiva sestrièna mogla poznavati Konradovu enu. Prije no to bi se Carla
okrenula, imala bi za vratom probleme koje nikako nije eljela. Kao to joj ih ni ja
nisam eljela.
Bea je pod stolom trljala bolno mjesto. Razumjela je razlog udarca i sada je pri
jateljici dobacila pogled pun molbe za oprost.
"A Vi takoðer dolazite s podruèja Ruhra?" pitala sam, ne bih li iznenadnu ti inu preki
nula neutralnom temom.
Nismo dugo ostale, iako se Bea nadalje suzdr avala te je veèer protekla u harmoniènom
brbljanju. Otpratile smo Claudiju do stajali ta taksija koje se nalazilo samo neko
liko metara niz ulicu.
"Sretan povratak, sestriènice", Bea je poljubi u oba obraza, "i ne brini. Naæi æu neko
ga tko æe s tobom proèe ljati okolicu."
Visoko podignuv i ovratnike ogrtaèa, utke smo po urile prema mojem automobilu parkirano
m u obli njoj sporednoj ulici. Snijeg koji je padao cijeli dan ustupio je mjesto n
eugodno jakom vjetru koji nam je neprijateljski puhao u lice. Carla je na crvenk
astozlatnu kosu navukla iroku crnu traku. Ja sam nosila ugodno toplu krznenu kapu
za koju je Carla smatrala da mi ne pristaje. Bea se smrzavala bez e ira.
Konaèno smo bile same! Pravi trenutak da im iznesem svoj plan! to li æe misliti o moj
oj ideji? Hoæe li smatrati da je jo prerano? Mo da Carla misli da je ionako
bezizgledno. Ona i sama ima poneko iskustvo... Bolje bih se osjeæala da i sama nis
am gajila tolike sumnje. Duboko sam udahnula.
"Cijelu vam veèer elim reæi", zapoèela sam, u nekoliko rutinskih poteza izvukav i automob
il s parkirnog mjesta, "da sam donijela odluku."
"O jojoj", Bea je okrenula oèima, "primjeæuje li, Carla? Glas joj zvuèi bezazleno, ali
dramatièan uvod upuæuje na ne to vrlo znaèajno."
Carla se udobno smjestila na stra njem sjedi tu te se sada znati eljno nagnula prema n
aprijed: "Konaèno æe reæi Hubertu da mora iseliti iz tvoje kuæe?"
Bea se zvonko nasmijala. Sigurno je smatrala da bi mi ivot bitno olak alo kada mi s
vekar ne bi stalno bio u blizini. Nije bila u krivu.
Nije se radilo o tome pa sam odmahnula glavom: "Ne, ni ta tako drastièno. Iako, kad
dobro razmislim, to bi mogla biti posljedica moje odluke."
Prijateljice su se zbunjeno gledale: "Mo e li nam to mo da pobli e objasniti?"
"Odluèila sam potra iti mu karca."
Èinilo se da su obje stvarno odu evljene tom idejom. Nijedna nije spontano izrekla m
oje sumnje. Svejedno mi se nije svidjelo ono to sam èula.
"Bravo! To je dobra novost", veselo reèe Carla, "krajnje je vrijeme da uz sebe ope
t ima mu karca. Tvoji sinovi takoðer trebaju mu kog sugovornika. Hubert sa svojim staro
modnim stavovima sigurno nije idealan uzor..."
Zakoèila sam refleksno, bez upozorenja. Nisam morala zaustaviti samo automobil neg
o i ovakav naèin razmi ljanja. "Neka vam jedno bude jasno", rekla sam neobièno estoko.
"Mu karca tra im za sebe. Za izlaske i razgovor. Ne tra im hranitelja i obiteljskog ta
ticu! Zar stvarno mislite da tra im mu karca koji æe se mije ati u
odgoj moje djece? Ne mislite valjda to ozbiljno?" Nisam se mogla smiriti. "Zapra
vo tra im ljubavnika", dodala sam. Èak je i meni ovo zazvuèalo poprilièno tvrdo.
"Neka ti bude", reèe dobro raspolo ena Bea. Kao da ona mo e na to utjecati.
"U redu", slo ila se Carla sa zadnjeg sjedi ta. "A kako misli svoju odluku provesti u
djelo?"
Provesti u djelo? Tipièno za Carlu. Uvijek eli sve odmah izvesti na èistac. Ponosila
sam se zbog èinjenice da sam uopæe donijela odluku. Zato sam samo neodreðeno slegnula
ramenima: "Ima dovoljno barova koji vrve samcima", rekla sam nemarno. Upravo sam
proèitala èlanak o tome u prilogu jednih novina."
"A da?" Carla nije bila uvjerena.
"Ali ne samcima od preko èetrdeset", ubacila se Bea.
"...visoko obrazovanim", dodala je Carla.
Aha, dakle tu su, moje vlastite sumnje. Ali kad sam ih èula iz tuðih usta, morala sa
m im proturjeèiti. Nisam eljela da mi njihov skepticizam sve pokvari.
"Vidjet æete. Naæi æu prikladan bar..."
"...i tamo æe sjesti za ank i pjevu iti: 'Hey, slatkiæu!'", drsko dometne Bea.
"Tamo skreni desno na semaforu", zapovjedila je Carla otraga. Poslu ala sam. "Tako
, a sada samo desno. Ima sreæe, naprijed je slobodno parkirno mjesto. Brzo, dok ti
ga netko ne zauzme."
Uèinila sam kako mi je rekla, osjeæajuæi se sve ne-ugodnije. Carlin odluèan ton nije slu
tio na dobro.
"I, to æemo tu?" okrenula sam se prema Carli.
"Planove odmah treba provesti u djelo", objasnila mi je gospoða voditeljica prodaj
e za Europu i energièno otvorila vrata. Hladan je zrak prostrujao unutra njo æu. "Kao to
vidi , preko puta se nalazi bar. 'Monte'. Oni imaju nadasve odgovarajuæi ank."
Carla je upravo iza la i zalupila vratima. Nas dvije smo po urile i slijedile je.
"Stvarno mislite da je danas pravi dan za to?" Jedno je bilo smisliti plan, ali
zar se odmah mora baciti na njegovo provoðenje?!
"Danas, kao i bilo koja druga veèer", Carla zavuèe ruke u ko nim rukavicama u d epove og
rtaèa. "Dakle, hajde vas dvije."
"Roli, mislim da bi bilo bolje kad bi to krzneno èudovi te ostavila u automobilu", p
redlo i Bea. Poslu no sam bacila krznenu kapu na vozaèko sjedi te. Zakljuèala sam i slijed
ila prijateljice u noæ.
Odluèno su se uputile prema osvijetljenim ulaznim vratima. Bea je s odobravanjem z
akljuèila kako je "Monte" dobar izbor jer nema portira.
"Tko zna bi li ga pogled na nas razveselio", nabrala je èelo. "Danas pru amo vrlo ne
obiènu sliku, drage moje. Tri ene u ranim èetrdesetima, jedna strogo poslovnog stila,
druga je nevoljko slijedi odjevena u staromodan ogrtaè od pli a i s kosom dignutom
u punðu."
Ova posljednja bila sam ja. Èinjenica da Bea nije imala dlake na jeziku djelovala
je stvarno ohrabrujuæe. Zaèudo ovaj put nije komentirala svoju prekomjernu te inu.
Carla me energièno gurnula u foaje. "Bolje da ne primijete da smo zajedno. Tri ene
za jednim stolom -tako neæe imati ni najmanje anse da upozna nekoga."
Ideja mi nije djelovala nimalo privlaèno. Osjeæala sam se neugodno i kada sam sama u
lazila u kafiæ. Pogledala sam Beu tra eæi pomoæ.
"Kad ima pravo, ima pravo", potvrdi ova neumoljivo.
"Sjedni za ank", naredila je Carla. "Slijedit æemo te za par minuta. Naæi æemo mjesto o
dakle te dobro vidimo. Ako dobro krene i zapoène razgovor s nekim mu karcem, izgubit æe
mo se u vidu magle. Ne brini za nas, uzet æemo taksi."
Otvorila je vrata lokala. Do nas je doprla glasna glazba. Sada vi e nije bilo povr
atka. Ni u kom sluèaju nisam htjela ispasti kukavica. To je naposljetku bila moja
ideja. Carla je zatvorila vrata za mnom.
Tako sam, dakle, stajala na ulazu na maloj platformi. Do lokala je vodilo nekoli
ko stuba. Èinilo mi se kao da sam izlo ena na pladnju. Promatralo me je desetak pari
oèiju. Glazba je bila izuzetno glasna. Tutnjava koju sam veæ èula iz CD-playera mojih
sinova. A ni publika se nije èinila mnogo starijom od njih. Sve mladiæi i djevojke
s nenavr enih dvadeset, u to sam se mogla kladiti. Tu i tamo su se u gomili mije ali
mu karci mojih godina. Poku avali su priæi djevojkama koje bi im lako mogle biti kæeri.
Svi su separei bili zauzeti. Veæina se prisutnih probijala uz njih sa arenim piæima u
jednoj i cigaretama u drugoj ruci. Èinilo se da gotovo nitko ne razgovara. to bi u
z ovakvu buku ionako bilo besmisleno. Za to su svi buljili u mene? Osjeæala sam kako
me hvata panika i ste e me u grlu. Nisam pripadala ovdje.
Sreæom, odmah do ulaza nalazio se enski toalet. Nestala sam unutra i duboko udahnul
a. "René je zakon", pisalo je na vratima. Ispod toga se nalazio broj enske kuæe. A on
da sam odjednom zaèula poznate glasove. Zid koji je WC dijelio od lokala izgledao
je èvrst, dok je onaj prema foajeu oèito bio od drva.
"Pff", duboko je udahnula Bea, "misli li da je ovo dobra ideja?"
Èinilo se da Carla razmi lja. "Vjerojatno æe se razoèarati, ali je barem poku ala."
"Trebale smo je dotjerati", primijeti Bea. "Nema ba neke anse u ovom izdanju."
E, ovo je bilo zanimljivo.
Carla se tiho nasmijala: "Dotjerati Roli? Roli? Jesi li je ikada vidjela dotjera
nu ili barem malo u minkanu? Sjeti se kad smo imale dvadeset godina. Sve smo nosil
e tirkiznoplavi make-up i dugu raspu tenu kosu. Nosile smo minice koje su nam jedv
a pokrivale gaæice. Rosalind je veæ onda nosila suknje do ispod koljena."
"Tada su se zvale midi."
"Toèno, midi. A jo ih i sada nosi. Samo je promijenila boju. Nije li nekad bila ona
odvratna crveno--ljubièasta..."
"Aubergine."
"Toèno, aubergine. Sada su be -smeðe. A i kosu je veæ onda èedno podizala."
Instinktivno sam opipala glavu. Sto ne valja s mojom frizurom?
"A ipak je upecala Petera Steinberga. San svih studentica..."
"...na kojeg smo se sve palile", potvrdi Carla.
Ma vidi ti to! Sto li se sve dozna iza zida WC-a.
"Mo da Rosalindin pristup nije posve pogre an."
"Misli da bih imala vi e ansi kad bih i ja podigla kosu?" Carlin je glas bio mje avina
skepse i ruganja. Jo sam bolje naæulila u i. Otkada je Carla u potrazi za princem na
bijelom konju?
"Otkada si ti u potrazi za princem na bijelom konju?" Draga Bea mi je uzela rijeè
iz usta. "Zar vi e nisi zadovoljna dobrim starim Konradom?"
"Mo e li se ikad biti potpuno zadovoljan?" neodreðeno odvrati Carla.
Naravno da nije bila zadovoljna Konradom. Prije svega èinjenicom da je o enjen i da
ima kæer Marijine dobi. Kao ni time to je njegova ena nedavno izrazila elju za jo jedn
im djetetom. Konrad nikad neæe napustiti svoju obitelj. No. Carla takvo to nije ni e
ljela. Koliko sam je poznavala, ljutilo ju je to ga ipak nije bila u stanju napus
titi. No Carla neæe o tome razgovarati s Beom, pogotovo ne pred vratima lokala.
"Hej, koliko ti treba!" Neka je nestrpljiva ruka pro-drmala kvaku mojih vrata.
"Mislim da bismo trebale uæi", èula sam kako govori Carla. /
Krajnje je vrijeme da napustim svoje tajno skrovi te.
Utrèala sam prijateljicama ravno u naruèje dok su jo bile na ulazu poku avajuæi me pronaæi
u mno tvu. Ni one nisu izgledale odu evljeno. Ni ta me vi e nije moglo zadr ati u toj zadi
mljenoj rupi. "Idemo!" Carla me uhvatila za rukav: "Sto se dogodilo? Trebala si
nas èekati za ankom."
Ne zaustavljajuæi se, izi la sam u foaje. "Za ankom nije bilo mjesta. Stajalo se u tr
i reda."
"Da, i? To je danas uobièajeno. Na svijetu je sve vi e ljudi i svi se ele zabaviti."
"Zabaviti?!" E, ova ti je dobra. "To nikome nije zabavno. Zna li uopæe koliko ovi u
nutra imaju godina? Veæina nije starija od esnaest. Mogla bih im biti majka, a tako
sam se i osjeæala." Kopala sam po torbici tra eæi kljuèeve automobila. "A tek glasna gl
azba. Ne mo e se razgovarati."
"Roli, u ovakav bar nitko ne ide razgovarati. Ide se plesati, zavoditi, pokazati
se..."
"Ha, zavoditi! Koga bih ovdje trebala zavesti? Ovo su napola djeca koja bulje uo
kolo kao telad u arena vrata. Polugluhi od glazbe, poluslijepi od dima. Zatupljen
i od alkohola. Slabo mi je kad pomislim da u zadnje vrijeme moji deèki sve èe æe zalaze
u ovakve lokale."
"Ne misli uvijek na deèke i ne pona aj se kao lavica koja titi mlade", uzdahne Carla.
"Radi se o tebi. Ti eli naæi novog partnera. Nikad neæe izgledati zavodljivo dok su ti
u mislima samo djeca. A zavodljivost je nu na ako eli imati uspjeha kod mu karaca."
"Moguæe", rekla sam ja, lavica. Trudila sam se povratiti smirenost kojom sam se in
aèe tako ponosila. "Ali sad elim kuæi."
Nedjelja je bila jedini dan u tjednu kada se na zajednièkom doruèku okupljala "cijel
a obitelj". Na li bismo se u mojoj dnevnoj sobi koja je bila dovoljno velika za og
roman stol od bukovine. Za njim su se bez problema mogli okupiti svi èlanovi obite
lji kao i dragi gosti. Ljeti bi iroka vrata s bijelim preèkama bila irom otvorena, p
ru ajuæi pogled na mali vrt ispred kuæe s kratko pod i anom travom i gredicama cvijeæa koje
je Tim s ljubavlju njegovao. Tada bi gusta ivica bila zelena i ne bi propu tala zna
ti eljne poglede susjeda koji bi mogli omesti idilu nedjeljnoga doruèka.
Ali jo nije bilo ljeto. Bio je poèetak veljaèe. Jutro je kao i prethodnih dana osvanu
lo sivo i oblaèno. Vremenska prognoza nije obeæavala pobolj anje za sljedeæi tjedan. Veæin
a je grmlja i ivice bila ogoljela. Osim nekoliko usamljenih visibaba, nigdje nije
bilo ni traga cvijeæu.
Posuðe je upravo bilo sklonjeno sa stola. Osloniv i se lijevim laktom na stol, zami lj
eno sam gledala uokolo. Grickala sam nokat palca, kao i uvijek kada sam, izgublj
ena ^u mislima, buljila preda se. Navika koja bi Petera svaki put natjerala na l
jutit komentar: "Linda, nisi vi e beba." Peter. Naravno da me je ponekad ivcirao. P
a ipak, ima dana kada mi jako nedostaje. Njegov mi osmijeh nedostaje i nakon vi e
od dvije godine od njegove smrti. Nedostaje mi i njegov ozbiljan pogled kada bi
se zamislio nad nekim problemom. Njegova o troumnost. Njegove ale. Njegov
prijateljski odnos sa sinovima blizancima. Njegov ponos. Njegov stil. Naravno da
je bio arogantan. Nepodno ljivo arogantan kada je to htio. Kada samo pomislim na
njegove svaðe s Beom. Bili su to pravi jezièni dvoboji. Bilo je dosta da se njih dvo
je susretnu, i veæ bi praskalo. Iskra je bila dostatna za eksploziju. Ne radi se o
tome da Peter nije volio Beu. Dra ila ga je njena samostalnost. Samorazumljivost
s kojom je pristupala mu karcima. Nedostatak suzdr anosti. Potpuni nedostatak onoga t
o je za njega predstavljala " enstvenost": sve odlike dame, ranjivost, odreðena sram
e ljivost pred nepoznatim, tra enje za tite i spremnost na ugaðanje. Bea nije imala ni t
runke tih osobina.
Pogledala sam Carlu. Upravo je èe ljala crveno-plave kovrèe svoje kæeri. U kutu usana vi
sjela joj je srebrna kopèa koju æe prièvrstiti na Marijin potiljak.
Peter i Carla su se odlièno slagali. Bila je elegantna, njegovana, a buduæi da je bi
la unuka bake iz Istoène Pruske, uvijek je gospodarila svojim mislima i osjeæajima.
Dama od vrha crveno-zlatne pa frizure pa do peta njenih finih salonki od 300 . Mo da
bi Carla i Peter bili mnogo bolji par. Nije li i sama rekla Bei da se palila na
njega? Morala sam se nasmije iti. Kako neobièan izraz iz Carlinih otmjenih usta. Bi
la sam ponosna to su tolike prelijepe ene salijetale Petera kao to mu ice lete oko sv
jetla. Od malih je nogu bio navikao da ga svi vole. Tamna kovrèava kosa, velike ta
mne oèi, 'oèi kao u srne', kako je njegova mama (s naglaskom na drugom "a") nepresta
no ponavljala. Njegov pobjednièki osmijeh. Privlaèio je svakoga tko bi ga pogledao.
To se nije odnosilo samo na njegovu mamu nego i na njegovu tada jo ivu baku (narav
no, takoðer s naglaskom na drugom "a") s majèine strane. Odnosilo se to i na tetke i
uèiteljice. No nisu samo ene voljele Petera Steinberga. Svojim je armom, ambiciozno æu
i
samorazumljivo æu kojom je oblikovao svoj ivot privlaèio i roðake, uèitelje i prijatelje (
ojih je bilo bezbroj).
Èinilo se da jedino Hubert ne pristaje posve u tu sliku. Hubert Steinberg, strogi
otac. Sin èasnika. Unuk èasnika. Rodio se neposredno pred Drugi svjetski rat. Njegov
i su bili vrlo pobo ni katolici i svim srcem mrzili su nacistièki re im. Hubert je ima
o sedam godina kada je zavr io rat. Izrastao je u mu karca èvrstih stavova i svjesnog
svojih du nosti. Njegov se otac nikada nije vratio iz ruskoga zarobljeni tva. On sam
je pak, osim nekoliko unutarnjih i vanjskih krhotina, bezbolno pre ivio rat. Uspi
o je maturirati iako su majka i on ivjeli u oskudici. To ga je kasnije ispunjaval
o s onoliko ponosa koliko ga je u majke izazivao srneæi pogled njezina sina. Imao
je sreæe i zaposlio se u maloj tvrtki koja je proizvodila juhe u konzervama. Radio
je marljivo i neumorno te napredovao, ali nikada ne bi bio dosegnuo visoku pozi
ciju da jednog dana nije upoznao Konstanzu, ljupku kæerku vlasnika tvrtke. Nikad m
i nije bilo jasno to je razma enu kæer poduzetnika navelo da se zaljubi u Huberta. No
ipak se dogodilo. Zaruèili su se i vjenèali nakon godinu dana. Za nekoliko je godin
a Hubert od tasta preuzeo posao, to je rasrdilo Konstanzinog mlaðeg brata Felixa ko
ji se otada brinuo za novootvorene pogone u Italiji. Tvrtka je postala ugledna i
ostvarivala dobar prihod. Sin jedinac rodio im se u drugoj godini braka. Sin, m
u ki potomak i nasljednik. Nazvali su ga Peter, po u meðuvremenu preminulom djedu. P
eter, kojeg su svi voljeli i divili mu se. Onaj koji je ispunio sva nadanja i iz
rastao u privlaènog mladog mu karca. Onaj koji je studirao i doktorirao pravo. Huber
ta je akademski ivot sina koji je njemu samom bio uskraæen ispunjavao rado æu i zadovol
jstvom. Peter je ubrzo postao mlaði partner u vrlo uglednom odvjetnièkom uredu Beren
dt &
Ployer, a Hubertova bi sreæa bila nepomuæena da Peter nije sreo mene, nevoljenu snah
u.
Uzdahnula sam i pogledala svekra. Svake bi se nedjelje nakon doruèka povukao u nas
lonjaè pokraj kamina i detaljno prouèavao vikend-izdanje novina. Tko bi pomislio da æe
mo jednom ivjeti zajedno. Bez mame kao tita meðu nama. Bez Petera, odnosno razloga z
bog kojeg uopæe imamo posla jedno s drugim.
Peter i ja smo se upoznali na jednoj studentskoj zabavi. Tada sam imala dvadeset
, a on dvadeset i dvije godine. Glazba je bila glasna, atmosfera opu tena. Upravo
sam se bila probila do improviziranog anka ne bih li se kroz gu vu dokopala hladnog
, osvje avajuæeg piæa kadli se na moje rame spustila neèija ruka i nepoznat me glas upit
ao: "Ja æu ti donijeti. Sto eli ?" Sirom otvorenih oèiju gledala sam kako se pred mladiæe
m mno tvo razdvaja. Vratio se s dvije èa e za tren oka.
Peter Steinberg mi je pokazao mrvicu svog talenta. Nikoga nije èudilo to sam se na
licu mjesta zaljubila u njega. No svi koji su nas poznavali èudili su se to se slje
deæih tjedana i mjeseci nije odvajao od mene. Naravno, najvi e sam se èudila ja sama.
Peter je bio iz imuæne obitelji, a ja iz siroma ne. Bio je snala ljivo dijete velegrad
a, a ja srame ljiva, pomalo zatvorena djevojka iz provincije. Imao je razma enu mamu
 (naglasak na drugom "a", molim lijepo) za kojom je uvijek lebdio da ak Chanela No
. 5, a ja zabrinutu, poslom izmo denu samohranu majku koja je mirisala na biljni s
apun i jeftine cigarete. Bio je u sredi tu pa nje svoje obitelji, a ja starija sestr
a malog napornog brata. Za njega je studij bio sâmo po sebi razumljiv korak na una
prijed isplaniranoj ljestvici uspjeha, a za mene znak tvrdoglavosti i slobode ko
ji sam si mogla priu titi zato to sam za vrijeme praznika u strièevoj gostionici tegl
ila na desetke krigli piva. Peter je imao ravnomjerne crte lica,
grèki profil i oèi kao u srne; moje oèi nisu upadljive, a usto ih skrivaju naoèale za kr
atkovidnost. A moj je profil u asan. Nos mi nije zakrivljen, veæ je jednostavno veli
k, irok i dugaèak. Moj brat Heinrich je davno izmislio pjesmicu kojom je potkopavao
moje samopouzdanje: "Dok momci bje eæi jure, Rosina kljuka im domahuje."
Svaki put kada bi izgovorio tu reèenicu, a govorio ju je èesto, moje je samopouzdanj
e sve vi e tonulo. Mrzila sam ga zbog toga. Rastu ilo bi me to se majka svaki put gla
sno smijala glasom uni tenim brojnim cigaretama. Veæ dugo nisam vidjela Heinricha. P
ostao je policajac i dijeli pravdu negdje u Schwarzwaldu.
"Gospode Bo e, Rosalind! Mo e li veæ jednom svom sinu reæi da mora sjediti uspravno? Ne m
o e se tako pona ati za stolom." Hubertove su me o tre rijeèi trgle iz razmi ljanja. Moj j
e svekar spustio novine i prijekorno me gledao. Naoèale za èitanje ljuljale su se na
zlatnom lanèiæu nad tamnoplavim puloverom bez rukava. Stresla sam se s osjeæajem kriv
nje. Moji su sinovi najèe æe reagirali opu tenije.
"Molim te, eda, mo e nam sam reæi", odvrati Sebastian i ustane nakon to je pod stolom
upecao papuèe. Pograbio je walkman i ugurao slu alice u u i: "Dobra zabava, ljudi. Odo
h do Jordyja vidjeti to je u planu. Ide , Time?"
Ovaj je zaèudo odmahnuo glavom. "Samo idi. Moram jo uèiti zemljopis. Zna da je uèiteljic
a za sutra najavila ispit o skandinavskim zemljama."
"Skandinavske zemlje su va an dio Europe", obja njavao je Hubert. "Znate da me Sjeve
r, a prije svega vedska, posebno privlaèi. Doði sa mnom, Time, dolje u stanu imam nek
oliko monografija o Skandinaviji. To obavezno mora vidjeti."
Tim je bratu dobacio znaèajan pogled. "Neæu stiæi do sutra, eda."
Sebastian je potisnuo smijeh.
Tim i dobrovoljno uèenje neèega to se izrièito ne zahtijeva u koli? Nezamislivo. Uèitelji
su bili zadovoljni kad bi nauèio minimum gradiva. Tim je sigurno bio inteligentan
kao i njegov brat. No uèenje ga je, za razliku od brata, rijetko odu evljavalo. Njeg
ovi su talenti le ali u izvan kolskim aktivnostima, kako je neumorno obja njavao.
Hubert se opet posvetio èitanju. Koliko god je bio strog prema meni, toliko je bio
blag prema unucima. Otpoèetka im je, dodu e, zabranio da ga zovu "deda". "Smek an" iz
raz nedostojan odraslog mu karca. Ustrajao je na "djede". Dok su djeèaci uèili govorit
i nastalo je "eda", i tako je i ostalo.
Deèki su bili povod na eg vjenèanja pet godina nakon upoznavanja. Èinjenica koju mi Hube
rt nikad neæe oprostiti. Njegov je sin mogao imati najljep e ene. Bogate ene iz ugledn
ih obitelji. A Peter se morao zadovoljiti sa mnom. Samo zato to sam mu na vrat na
tovarila èak dvoje djece i time ga ulovila u zamku. Seljanèica nije èak imala ni prist
ojan miraz, dok bi drugi oèevi bili spremni opremiti svoje kæeri primjereno svom sta
tusu. "Najmanje sa stotinu deva", kako je jednom prezirno primijetila Bea.
Hubert nije volio Beu. Nije volio mene. No svojim unucima nije mogao odoljeti. S
to su bili stariji, to su vi e osvajali njegovo srce. Bio je ponosan na Sebastiano
va postignuæa, a Timu je opra tao sve nepodop tine jer ga je svojom rado æu i armom podsje
na Petera.
"Marie, grozno izgleda kad se tako ulicka ." Sebastian je upravo i ao prema vratima.
"Sebastiane!" povikala sam zaprepa teno. Samo da ne bude plaèa! Sto li se dogodilo m
om inaèe razboritom sinu. Dobro se sla e s Marie i zna da se u posljednje vrijeme vr
ijeða na svaku sitnicu. Zaèudila sam se kad se Marie
nije uvrijedila. Okretala se i vrtjela tako da su letjeli i suknjica i konjski r
ep. Inaèe je bila sportski tip i nosila praktiène traperice. Svaki drugi tjedan pret
varala se u pristojnu princezu.
"Tata voli kad se lijepo uredim za njega", okrenula se prema Timu koji se dosad
nije obazirao na nju, "a lijepa sam, zar ne, Time?"
"Nije lo e", nakratko je podigao pogled s bilje nice. "Jo bi moglo biti ne to od tebe."
Marie je to shvatila kao kompliment.
"Pa, kad je za taticu, onda je naravno sve jasno", promrmljao je Sebastian, mahn
uo i zatvorio vrata za sobom. Ni on ni Tim nisu podnosili Marijinog oca Olivera
Martensa, ali su bili dovoljno pristojni pa nisu dopustili da Marie to primijeti
.
Opet sam pogledala uokolo. Postali smo prava velika obitelj.
Kako je samo bilo drugaèije kada smo Peter i ja pred vi e od esnaest godina, odmah na
kon vjenèanja, uselili ovamo. Kuæa je pripadala Peterovoj vreme noj teti, sestri njego
ve pokojne bake. Ona je u to vrijeme s njegovateljicom ivjela u stanu u suterenu.
Taj stan nije imao prozore koji gledaju na ulicu, ali je zato imao mali vrt iza
kuæe. Mi smo se uselili u stan u prizemlju. Stan u potkrovlju bio je iznajmljen j
ednom starijem braènom paru. Kako je ovdje u to vrijeme bilo tiho. No onda su do li
blizanci, a s njihovim se dolaskom u staru vilu vratila ivost. Teta je ubrzo umrl
a i ostavila Peteru kuæu. Stari braèni par se nakon nekoliko godina odselio u dom za
umirovljenike. Objasnili su mi da im je penjanje stubama postalo prenaporno, al
i njihovoj je odluci zasigurno doprinijelo i divljanje blizanaca i njihova ljuba
v prema glasnom slu anju glazbe.
Nekako je u isto vrijeme Peterova mama umrla od
raka, a Hubert je ostao sam u ogromnoj kuæi smje tenoj na terenu tvrtke. On je, dodu e
, i dalje bio direktor, ali jedini nasljednik je bio mamin brat Felix. Felix se
vratio iz inozemstva i svom se silom elio rije iti mrskoga ogora. Namamio je radnike
obeæanjima, opozivao Hubertove odluke i iza leda mu se nalazio s va nim poslovnim p
artnerima. Svi oni koji su godinama te ko izlazili nakraj s Hubertovim autoritativ
nim naèinom rada, sada su irom otvorenih ruku doèekali Felixa. Hubert je uvidio da im
a sve manje utjecaja. Proveo je sate kod svog odvjetnika razmi ljajuæi o pravnim kor
acima koje bi trebao poduzeti protiv omra enog urjaka. Na koncu je ipak pobijedila
briga obojice za ugled tvrtke i obitelji. Nagodili su se izvan suda. Hubertu je
isplaæena otpremnina, a kroniène je bolove u kralje nici iskoristio kao povod da u ped
eset i osmoj godini ode u preuranjenu, ali potpuno zaslu enu mirovinu. Naravno da
vi e nije mogao ni elio ivjeti na posjedu tvrtke. Razgovarao je sa svojim sinom koji
nije imao primjedbi. I prije no to sam se okrenula, Hubert se uselio u stan u su
terenu. Peter je naravno pretpostavio da æu se slo iti. A jesam li mogla odbiti star
og usamljenog èovjeka kojemu su na ru an naèin oteli ivotno djelo? Ne ba . Ipak sam neko
vrijeme bila prilièno ljuta.
Su ivot nije prolazio bez trzavica, ali nije bilo ni tako lo e kako sam se bojala. H
ubert ni u kom sluèaju nije elio sa mnom, nevoljenom snahom, imati posla vi e nego to
je bilo nu no. Tako mi nije bio na teret. Za njegovo se kuæanstvo brinula njegova do
maæica. Uèlanio se u ahovski klub i ostao vrijedan rotarijanac te u ivao sudjelujuæi na b
rojnim okupljanjima i putovanjima koja je organizirao klub. Ako smo Peter i ja el
jeli izaæi, bez ustruèavanja je preuzimao ulogu babysitterice. Pritom je unucima pos
veæivao svu pa nju i vrijeme koje je zbog karijere morao uskratiti svom voljenom sin
u.
Tako je neko vrijeme nas petero ivjelo u staroj vili. Stan u potkrovlju bio je pr
azan i slu io deèkima kao dodatni prostor za igru.
A tada je, prije dvije godine, do ao onaj èetrnaesti rujan. Tek sam popodne morala b
iti u ordinaciji. Deèki su bili u koli, a ja sam upravo bila raspremala ostatke dor
uèka sa stola. Èudno, jo uvijek se sjeæam kako je stol izgledao. Set od pruæa. Posude s d
ecentnim cvjetnim uzorkom koje smo dobili od mame kao vjenèani poklon. Ostaci marm
elade na no evima, otisak ru a na mojoj alici. Peter je na tanjuru ostavio malo unke.
Kao i uvijek, bio je preu urban da bi mirno zapoèeo dan. alica jake, crne kave, brzo
prelistavanje novina, nekoliko zalogaja na koje sam ga natjerala. U jedanaest sa
ti morao je biti u gradu udaljenom vi e od stotinu kilometara. Neki va an sastanak s
nekim va nim klijentom. Peter mi nikad nije govorio mnogo o svom poslu.
"Bok, Linda." Izvje banim potezom dohvatio je ko nu aktovku. Provjera u ogledalu. Br
zo popravljanje kravate. Brz poljubac.
"Ne zaboravi da imamo karte za kazali te veèeras."
"Bez brige, vratit æu se na vrijeme."
Bio je ponosan na nizak sportski auto. Nije bio crvene boje, jer takve su tada s
vi imali. Nije bio ni metalik siv; to mu sw èinilo pretjeranim. Ne, bio je tamnopl
av, zagasit kao i brujanje motora.
Kad je zazvonio telefon, nisam se urila javiti. Prvo sam odnijela poslu avnik u kuh
inju i pospremila maslac u hladnjak. Nisam oèekivala poziv. Kasnije su me èesto pita
li jesam li imala kakav predosjeæaj. Neobièan osjeæaj kad sam dotakla slu alicu. No, uz
najbolju volju, nisam ni ta predosjetila. Nisam èak ni posumnjala da bi se Peteru ne t
o moglo dogoditi. Uvijek je bio tako jak i nepovrediv. Dijete sreæe kojemu je sjek
ira pala u med...
"Bolnica Sankta-Barbara, sestra Doris pri aparatu. Jesam li dobila gospoðu Steinbe
rg? Suprugu doktora Petera Steinberga?"
Potvrdila sam i zapravo se jo nisam bila uznemirila. Je li Peter bio hospitalizir
an?
"Drago mi je da sam Vas dobila", nastavila je sestra. "Va je suprug dovezen prije
nekoliko minuta. Glavni lijeènik eli da odmah doðete. Idete li automobilom? Objasnit
æu Vam put..."
Na krabala sam na kuhinjsku ploèu poruku za blizance, ali sam zaboravila obavijestit
i Huberta. Èinjenica koju mi do danas nije oprostio. Navukla sam lanenu jaknu svog
zelenog kostima i po urila prema gara i. Bila sam, naravno, uzbuðena. Sestrine rijeèi s
u me uznemirile. A ipak ni na trenutak nisam pomislila da je Peter u velikoj opa
snosti.
Kad sam stigla u bolnicu, bilo je prekasno. Peter je umro za vrijeme hitne opera
cije ne do av i svijesti. Unutarnja krvarenja kao posljedica prometne nesreæe. Riskira
o je eleæi preteæi teretnjak. Prekomjerna brzina, kako sam saznala od nazoènog policijs
kog inspektora. Krivudanje po mokrom kolniku prekrivenom li æem. Udarac u stup. Iskl
juèena tuða krivica.
Lijeènik mi je bezizra ajnim licem izrazio suæut. Policajac mi je u ruke utisnuo iskri
vljenu aktovku.
Kako bih dane i tjedne koji su bili uslijedili pre ivjela bez svojih prijateljica?
Carla je preuzela brigu o pokopu, pomogla mi pregledati Peterove papire i istov
remeno umirivala Huberta koji je svoju bol poku ao ubla iti neopravdano me napadajuæi.
Bea se brinula za deèke,
razgovarala s uèiteljima i bila mi rame za plakanje. Nakon nepune godine, ja sam t
je ila Carlu. Tko bi bio rekao da æe Oliver Martens...
"Roli! Hej! Rosalind! Sanjari ? Netko zvoni!" Carline su me glasne rijeèi vratile u
sada njost. U meðuvremenu je uzela ivaæu ko aricu i upravo prièvr æivala dugme na Marijino
jini. Kæer joj je stajala okrenuta leðima i nestrpljivo je tapkala. Po urila sam prema
ulazu.
"Vidi, vidi, gazdarica glavom i bradom. Dobar dan, Rosalind." Oliver Martens se
sagnuo prema meni i ovla me poljubio u obraz. "Blijeda si. ivciraju li te deèki? Ili
pak moje dame?"
Svoju kæer i biv u enu rado je nazivao "svojim damama". Znala sam da ga zapravo ne za
nima kako sam pa sam se nasmije ila i povela ga u dnevnu sobu.
"Tata, tata!" Marie se odu evljeno obru ila na oca. Ulovio ju je i vrtio ukrug.
"Onda, slatkice? Spremna za izlazak? Opet izgleda èarobno. Lijepa kao tvoja mama."
Pri ao je Carli. "Kada je bila mlada", doda i pru i joj ruku.
Tipièno za Olivera Martensa, pomislih ogorèeno. Nije znao izreæi prijateljsku reèenicu a
da ne nadove e skrivenu ili najèe æe otvorenu primjedbu.
Èinilo se da to Carli vi e ne smeta. Pozdravila je biv eg mu a s prijateljskom distancom
. Bilo je zaèuðujuæe kako su se pristojno pona ali. Nitko se nije usudio nadati se tome
nakon dramatiènog tijeka njihova naglog razvoda.
"Nemoj je dovesti prekasno. Sutra ide na kolski izlet i veæ u sedam mora biti na ko
lodvoru."
Oliver ju je samo ovla slu ao. Odsutno je kimnuo Timu
i savr enim naklonom pozdravio Huberta. Morala sam se nasmije iti preko volje. Olive
r se znao umiljavati kad je htio. Gospodin doktor je bio sve samo ne lijep. Male
n, zdepast èovjek zbijene tjelesne grade i okruglog, uvijek lagano rumenog lica. N
jegove su se velike vodenastoplave oèi isticale kao i s lica zaèe ljani crni uvojci ko
ji su se sjajili od gela.
"Gdje je Tony?" javila se Marie. "Zar nije i on do ao?"
Tony je bio razlog razvoda. Ili, kako je Carla iskreno priznala nakon dubokog pr
omi ljanja i mnogih razgovora s nama, neposredan povod koji ju je potaknuo na taj
dalekose an korak.
Njihova je ljubav zapravo veæ odavno bila nestala, a zajednièki im je ivot pre ao u nav
iku. Mnogo prije no to je na scenu stupio Tony, Oliverov novi partner. Bili su ne
obièan par. Tony je visok, a Oliver nizak. Tony je mi iæav, a Oliver debeo. Tony zgoda
n i glup, a Oliver ru an i pametan. Tako je barem tvrdila Bea. Usporedba ipak nije
posve toèna, jer ni kirurga nije smatrala pretjerano inteligentnim.
Ljubav dvojice mu karaca sada je trajala veæ dvije godine. Carla je bila zaprepa tena
kada je saznala. Kasnije je cijenila to Oliver nije dopustio da to sazna sluèajno.
Jedne joj je veèeri sve otvoreno izlo io, ne tedeæi je nièega. Veæ je u internatu primijet
o latentnu homoseksualnu sklonost. Ne, nije smatrao nu nim daje obavijesti o tome.
Mislio je da je odavno prerastao tu pubertetsku zbunjenost. A onda je upoznao T
onyja. Dopratio je u kliniku kolegicu koja se eljela podvrgnuti korekciji grudi.
Nije se radilo o poveæanju veæ o zatezanju jer je dama bila plesaèica, toènije striptize
ta, pa nije bilo primjereno da joj opu tene grudi pri svakom pokretu ple u oko rebar
a. Oliver je volio vulgarne rijeèi. Carla je zaprepa teno pitala je li i Tony stripe
r. Tony je bio barmen, i to odlièan kako je Oliver
otkrio u tjednima nakon upoznavanja. Njegova je "Bloody Mary" bila izvrsna, a os
tali kokteli primamljivi. No mnogo je primamljivija bila èvrsta stra njica u pripije
nim crnim, ko nim hlaèama, kao i mi iæava dlakava prsa koja su se nazirala iz raskopèane s
vilene ko ulje. Pitao je Carlu mo e li zamisliti kako je uzbudljivo dobro graðeno mu ko
tijelo? Mogla je. Mo e li tolerirati njegovu aferu i nastaviti ivjeti s njim? Nije
mogla.
Ubrzo nakon tog razgovora Tony i Oliver su prona li prostran stan u blizini klinik
e. Razvod je sada bio puka formalnost. Marie je ostala kod majke.
Carla je upoznala Tonyja i svidio joj se, iako to nije ni oèekivala ni eljela. Bio
je armantan, susretljiv i odlièno se slagao s Marie. Oliver je bio nestrpljiv i usr
edotoèen na sebe. elio je lijepo ureðenu kæer o kojoj se ne bi morao brinuti i koju bi
mogao ponosno pokazivati prijateljima i znancima. Kao komad obo avane zbirke porcu
lana. Tony je prihvatio Marie onakvu kakva je doista bila. Ispunjavao joj je elje
, posjeæivao je kada je bila bolesna, pomagao joj oko domaæe zadaæe i vodio je u kazal
i te lutaka.
"Tony je jo u krevetu." Oliver razvuèe kutove usana. "Sinoæ je opet radio i vratio se
kuæi tek oko osam. Krajnje je vrijeme da tome stanem na kraj."
Carlu i mene je to stvarno zabavljalo. Koliko joj je puta Oliver tupio da bi tre
bala napustiti posao i biti tu samo za njega. Financijski gledano, mogao si je b
ez problema priu titi kuæanicu. Stalno se uspje no branila, a sada je oèito na redu bio
Tony. Pro li su dani kada ga je Oliver s divljenjem gledao kako u srebrnom shakeru
mije a arene tekuæine te ih zatim u visokom luku ulijeva u èa e. Pro la su vremena kada j
Tonyjevu "Bloody Mary" smatrao izvrsnom. Sada mu je izvrsno bilo Tonyjevo peèenje
i elio je da Tony napusti bar i posve se posveti kuæanstvu i pripadajuæem gazdi. Na
Oliverovu alost, Tony se nije
elio odreæi samostalnosti i postati ovisan o Oliveru. Odluka koju smo Carla i ja do
bro shvaæale.
"Doði, tata. Idemo probuditi Tonvja." Marie je poku avala povuæi oca. "Obeæao mi je da æem
o popodne iæi u kino gledati 'Malu sirenu'."
"Pa, dobro", Oliver je glumio da je pobijeðen, "onda idemo, brzo. Svima prisutnima
ugodan ostatak dana elim. I dobro uèi, Sebastiane, ti uzor-uèenièe. Tvom bi bratu dobr
o do lo malo tvog truda." U prolazu je dobronamjerno potap ao djeèaka po ramenu.
Tim odgurne njegovu ruku. "Stvarno si pametan, Olivere", zajedljivo mu odvrati.
Oliver ga nije èuo jer se upravo bio okrenuo nama damama. Poljubio mi je ruku iako
je dobro znao da to ne podnosim. Carli je utisnuo malen poljubac u potiljak, to
se njoj jo manje sviðalo. Tada je obgrlio uska ramena svoje kæerke i gurnuo je u prav
cu hodnika.
"Prièekajte, gospodine doktore! Ja æu Vas ispratiti." Hubert se podigao iz naslonjaèa
i upravo je svoje naoèale za èitanje s pozlaæenim okvirom stavljao u èvrst etui. Uvje bani
m ih je pokretom gurnuo iza reda knjiga na srednjoj polici regala. Bile su mu to
rezervne naoèale koje je koristio samo kad je bio kod nas.
"Ionako je vrijeme za moju nedjeljnu etnju. Deèki su veæ preveliki da bi mi pravili d
ru tvo. Velika teta." Hubert je izgledao starije od drugih ezdesetpetogodi njaka. Nije
se bavio nikakvim sportom osim svakodnevnih etnji. "Mo da bih si trebao nabaviti p
sa. Moja æe snaha biti protiv toga. Ali, ipak - to Vi mislite, gospodine doktore?"
"Za Boga miloga, ne opet rasprava o psu", pomislila sam i zakolutala oèima.
"O, da, super, ede! I ja elim psa. Molim te, ede, kupi psa!" Marie je sjala od od
u evljenja i uzbuðeno je pocupkivala ukrug. Huberta je zvala "ede" kao i deèki.
Naravno da sam znala kako moj svekar èezne za nekim èetverono cem. Strahovala sam da b
i mogao ostvariti svoj plan. Moj ga otpor, kao i èinjenica da sam ja vlasnica kuæe,
neæe zauvijek sprjeèavati. Veæ sam vidjela trapavog bernardinca kako me fiksira svojim
krvlju podlivenim oèima i pu ta èuperke dlaka po tepihu. Ili slinavog boksera kako os
tavlja tragove kand i po parketu. Ili njemaèkog ovèara koji mi re eæi i keseæi zube zabranj
je pristup mom vlastitom stanu. Moj je brat Heinrich neko vrijeme imao neurotiènog
ovèara gluhog na jedno uho. Najvi e je volio izgristi moje cipele i poku avao me ugri
sti za bedro. Iako me nikad nije stvarno ugrizao, najlonke su mi redovito zavr ava
le u smeæu. Usto sam morala slu ati majèino prigovaranje i od jadnog d eparca nabavljati
nove. To mi je iskustvo bilo dovoljno do kraja ivota.
Oliver mi je neoèekivano pomogao. "Sa psima ima mnogo posla, a i smrde kad se smoèe"
, kategorièki je obja njavao. "Usto su krajnje nehigijenski."
Èulo ih se kako raspravljaju sve dok se za njima nisu zatvorila te ka ulazna vrata.
"Nadam se da æe Oliver uspjeti uvjeriti Huberta, inaèe æe jednog dana stvarno dovuæi nek
u divovsku zvijer." Ustala sam i dohvatila novine koje je moj svekar uredno odlo i
o na stoliæ do kamina.
"Ja volim pse, ali zaista im treba posvetiti mnogo vremena, stoga se i ja nadam
da æe uspjeti", reèe Carla di uæi noge na stolicu ispred sebe. Taj je polo aj godio njenim
venama, ali nikad to ne bi uèinila u prisustvu nekog mu karca. Blizanci se nisu raèun
ali. "Iako je Oliver rijetko kad koristan. Daj mi dio novina."
Tim je pokupio svoje stvari i oti ao kod Jordvja, kolskog prijatelja koji je ivio pr
eko puta i kod kojeg su moji sinovi provodili velik dio slobodnog vremena.
Sljedeæe su minute protekle u ugodnoj ti ini. Obje
smo prikovale poglede na sitno tiskane retke nepraktiènih novina. Ono to sam èitala b
ilo je vrlo zanimljivo, no ponekad bi mi se digla kosa na glavi:
"Ma ovo ne mo e biti istina. Carla, èuj ovo, ovome nisu sve daske na broju: 'Atrakti
van, mi iæav bik, dvadeset i sedam, sto osamdeset i dva, nezainteresiran za mlado me
so, tra i zrelu, dobro situiranu damu od trideset i pet nadalje te ostvaruje njezi
ne skrivene elje.'"
III
Carla je spustila novine na koljena i zbunjeno me promatrala: "Za Boga miloga, to
ti to èita ?"
"Ljubavi i poznanstva", trudila sam se da mi glas zvuèi kao da je to ne to sasvim no
rmalno. "Ovaj je veæ bolji, slu aj: 'Èinovnik, èetrdeset i èetiri, sto sedamdeset i tri, r
azveden, sportski tip, zaokupljen poslom, zbog nedostatka drugih moguænosti ovim p
utem tra i...'"
"Ne misli se valjda ozbiljno javiti na oglas!" Carla se ukoèila u naslonjaèu kao da j
e progutala metlu.
"Hej, drage moje! Propu tam li ne to? Ima li jo kave za mene?" Bea je stajala na vrat
ima. Kao i uvijek nosila je crnu lepr avu odjeæu. Ovaj put su to bile crne hlaèe zatak
nute u drske, niske èizme na vezanje. Preko prevelikog pletenog pulovera omotala j
e neizostavne alove ivih boja. Na obli nju je stolicu doletjela kapa koja je vani sk
rivala kosu boje mrkve. Tim je oèito ponovno zaboravio zakljuèati ulazna vrata.
"Dobro jutro, Bea", ustala sam da iz staklene vitrine uzmem alicu za svoju prijat
eljicu. "Lijepo od tebe to si do la. Sjedni s nama. Upravo razmjenjujemo suprotna m
i ljenja."
Bea je odvrnula poklopac termosice s kavom koju joj je Carla dodala bez rijeèi. Ka
da se uvjerila da unutra ima dovoljno kave, nalila je u alicu crnu, vrelu tekuæinu
iz koje se dimilo.
"O èemu se radi? Da nije o Oliveru? Upravo sam vid-
jela kako se njegov auto odvezao, pretpostavljam da je bio ovdje."
"Roli se eli javiti na oglas za udaju", sumorno objasni Carla ne obaziruæi se na Be
inu pretpostavku. "Na oglas za ljubavi i poznanstva", ispravih je. "Da, i?" upit
a Bea.
"Da, i?" ponovi Carla s nevjericom. "Je li to sve to ti pada na pamet? Smatra li d
obrim da Rosalind..."
"Smatram da je dobro to je Roli konaèno odluèila prestati se skrivati", upadne joj Be
a u rijeè. Ono s barom nije upalilo, dakle, moramo poku ati ne to novo."
"Ali to ne to ne mora biti ne to vulgarno kao ovi oglasi!" Carla je izgledala kao da
 bi najraðe lupila akom o stol.
Bea nemarno slegne ramenima: "Ako bi pomoglo..."
Otpila je gutljaj kave i pokazala na pletenu jaknu mog svekra koju je zaboravio
na naslonu stolice. "Dobri stari Hubert ovdje se veæ toliko udomaæio da bi se moglo
pomisliti da ste vjenèani."
"Bo e saèuvaj!" omaklo mi se. "Moja se odluka ne tièe ni Huberta ni djece..." Zar nisu
razumjele o èemu se radi?
"Znamo to, Roli", prekine me Carla. "Ali zar ba mora biti oglas?"
"A za to ne bi?" Bea nemarno slegne ramenima. "I èistaèicu se tra i tim putem."
"Pa nije èistaèica isto to i partner!" negodovala je Carla.
"Sla em se, iako je to dra esna zamisao. Ljubavnik koji bi ujedno pomagao u kuæanstvu.
.. da, pa ne mo e se sve imati. Jeste li se veæ odluèile za neki oglas?" reèe nepopravlj
iva Bea.
Ra irila sam novine po stolu. Nadvile smo se nad njih.
"Ma, ne znam", reèe Carla kada se uspravila. "Mora postojati bolji naèin."
"Naravno da postoji, ali nema razloga da ne isprobamo i ovaj", vedro objasni Bea
.
" ene starije od trideset i pet imaju vi e anse da ih udari grom nego da naðu mu karca",
nisam se mogla suzdr ati a da ne iznesem svoje sumnje.
"Ili da ih rastrga tigar", potvrdi Carla tmurno.
Ma bravo, mnogo hvala. Vrlo ohrabrujuæe.
Nasreæu, mogla sam se osloniti na Beu: "Koja glupost! Izmislili su je mu karci ne bi
li obeshrabrili ene, a veæ je ionako odavno pobijena. Statistike ka u..."
"...da je u na im godinama mnogo vi e ena nego "mu karaca." Sto li se dogodilo s Carlom
? Inaèe nije tako pesimistièna.
Bea je samo nakratko razmislila o toj upadici: "Mo e biti. No Roli ne tra i mnogo mu k
araca, nego jednog jedinog, a toga æemo bogme naæi."
Mogla sam je zagrliti zbog toga.
Carla je takoðer priznala poraz. "Pa, dobro. Mo da bi Rosalind trebala pisati ovome:
'Suradnik u vladi, sto pedeset i est, pedeset i èetiri godine, mladolik...'"
" to æe joj patuljak!" povika Bea zaprepa teno.
"Kako vam se sviða ovaj oglas?" upitam i proèitam mog favorita: "Èinovnik, èetrdeset i èet
iri, sto sedamdeset i tri, razveden, sportski tip, zaokupljen poslom, zbog nedos
tatka drugih moguænosti ovim putem tra i..."
Bea je odmahnula glavom: "Razveden i ogorèen! 'Zbog nedostatka drugih moguænosti' -
veæ ga vidim. Mlitavac."
"Mislila sam da se sla e da se javim na oglas, a sada svakome naðe manu."
Bea posegne za novinama: "Nije li ovo pravo èudo? Èuj: 'Usamljeni mladiæ tra i zrelu dam
u s velikim dudama i irokim srcem...' Ovaj bi te opelje io dok ka e keks. to ka e na ov
'Dominantan mu karac u kasnim pedesetima tra i podatnu gospoðicu...'"
"Dakle, Bea!" Carla je bila iskreno okirana. "Ne eli valjda naæi nekog sadista za Rol
i!"
"Udovac, pedeset i dvije godine, tra i za sebe i svoje troje djece kolskog uzrasta.
.." èitala sam.
"Ne dolazi u obzir!" povièe Carla.
"Koga bih razmazio? Pametan deèko raduje se..." èitala je Bea.
"Ne dolazi u obzir!" povikah.
Beu se nije moglo zaustaviti: "Svaki lonac naðe poklopac. Ako ti, skromna eno do èetr
deset godina, s kulinarskim umijeæem (preferiram domaæu hranu) eli biti moj poklopac..
."
"Ne!" povièe Carla.
"Elegantan vlasnik sportskog automobila, sin poduzetnika, trideset i osam, vila
na Rivijeri, tra i enu bez tereta..."
"Sto mu znaèi 'teret'?" pitala sam zbunjeno. "Vjerojatno djeca", pojasni Bea jo uvi
jek zadubljena u novine.
"Koja budala!" negodovala sam svim srcem.
Bea nas pogleda i cerekajuæi se reèe: "Èini mi se da vam nijedan od ove gospode nije d
ovoljno dobar. Ne preostaje ti ni ta drugo nego da sama da oglas."
"Jesi li poludjela?" uzvikne Carla. "Zamisli kad se proèuje gradom: 'Rosalind Stei
nberg, poznata zuba-nca...
"Da, i? Sto bi se dogodilo, dovraga?" planula je Bea. "Za to se mora tajiti kad se
tra i mu karac? I, uostalom, kako bi se doznalo? Grad je velik i Roli ne poznaje ba
svatko. Ako joj odgovori netko koga zna..."
"Ne poznajem nijednog koji tra i enu. U tome i jest problem", javila sam se i, kako
bih okonèala diskusiju, dodala: "Mislim da æu pisati onoj dvojici razvedenih."
Svoju sam namjeru mogla provesti u djelo veæ nakon nekoliko minuta. Moje su se pri
jateljice povukle u Carlin stan u potkrovlju. Carla je bila èlanica meðunarodne udru
ge enskih menad era. Ime udruge stalno sam zaboravljala; znala sam samo da kratica
glasi EWMD. Nagovorila je Beu da na sljedeæem sastanku udruge odr i predavanje. Bea
je bila povjesnièarka specijalizirana za ulogu ena u 18. i 19. stoljeæu. Sada je s Ca
rlom dogovarala pojedinosti izlaganja i sastavljala grafoprozirnice da bi predav
anje bilo preglednije. Sjela sam za pisaæi stol, ukljuèila laptop i jo jednom proèitala
oglas "ogorèenog i razvedenog". Sto znaèi "ogorèen"? I sama sam bila ogorèena. Dobra ma
jka dvoje djece, vjerna suprugu i nakon njegove smrti. Tko bi mi pristajao bolje
od nekog ogorèenog, razvedenog mu karca. Odluèila sam se za kratko pismo. Nakon bezbr
oj uzaludnih poku aja bila sam gotovo zadovoljna:
"Po tovani neznance, privukao me je Va oglas. Imam èetrdeset i dvije godine, vitka sa
m i sportski sam tip. Radim na podruèju medicine. Radovao bi me Va poziv."
Smatrala sam da sam vrlo mudro izabrala izraz "na podruèju medicine". Sada je nezn
anac okvirno znao èime se bavim, a ako je "neznanac" zapravo netko koga poznajem,
neæe me prepoznati. Carla me je uspjela uèiniti nesigurnom. Naravno da æu pre utjeti pre
zime. Najbolje da se potpi em kao "Linda". Peter me je zvao Linda. "Linda" je pods
jeæalo na bogatstvo i ljepotu, na "Dinastiju", omiljenu sapunicu osamdesetih godin
a. Nije podsjeæalo na dobru mamu s velikim nosom. Ispod sam napisala svoj privatni
broj telefona (zvati izmeðu devetnaest i dvadeset sati), isprintala pismo i stavi
la ga u omotnicu. Odnijela sam ga u po tanski sanduèiæ na uglu ulice prije no to se pre
domislim.
Sljedeæih bih se dana stresla svaki put kada bi negdje zazvonio telefon. Stalno sa
m si ponavljala da bi mogli proæi tjedni dok mi se "ogorèeni razvedeni" ne javi i da
me sigurno neæe nazvati u ordinaciju.
" to sam si to natrpala na vrat?" prostenjala sam, nadajuæi se Beinom suosjeæanju. Na le
smo se na ruèku kao i svakoga utorka. Danas smo objedovale u malom lokalu zdrave
prehrane u blizini moje ordinacije. Ponedjeljkom, utorkom i èetvrtkom radila sam i
poslijepodne. Bea je utorkom popodne u obli njoj javnoj srednjoj koli dr ala predava
nja na temu "Kako napisati roman?" Ta je predavanja odmilja nazvala "sat kuæanica"
. Ona je veæ napisala dva romana. Jedan o Marie von Ebner-Eschenbach. Drugi o Napo
leonovoj drugoj eni Josephini. Na alost, jo nije na la izdavaèa koji bi objavio njene ro
mane.
Bea nije pokazivala znakove suosjeæanja: "Ba je super da se konaèno ne to dogaða! Kada ti
ponovno prokljuèa krv, pa makar zbog jednog obiènog oglasa."
"Osjeæam se kao dobra mala djevica sa sela."
"Prièa gluposti!" Bea zagrize list salate. "Nisi ti nikakva mala djevica, ili si deèk
e mo da zaèela po Duhu Svetome?"
Morala sam se nasmijati: "Naravno da nisam. Nedostaje mi razdoblje kada sam imal
a dvadeset. Tada sam upoznala Petera i drugi me mu karci vi e nisu zanimali."
"Gre ka", reèe Bea. "Konobar, èa u soka od ribiza, molim Vas."
"Jednostavno mi nedostaje samopouzdanje kada sam meðu mu karcima."
Bea za miri: "Klecaju li ti koljena i kad ti neki mu karac sjedne na zubarsku stolic
u, irom otvorenih usta, s ubrusom oko vrata?"
Opet sam se morala nasmijati: "Ne, naravno. Ili mo da malo. Moram priznati da imam
podosta prokleto zgodnih pacijenata."
"I?" Bea je bila vidno znati eljna.
"Njihove su ene takoðer moje pacijentice, kao i krdo njihove vesele djece. Kako to
uopæe zami lja ? Kada bi jedan od njih i bio samac, nikad ga ne bih mogla pozvati van.
"
Èinilo se da Bea razmi lja: "Mo da kad bi malo trepnula okicama i nabavila kutu s dubl
jim dekolteom..." predlo i Bea smijuæi se.
"Sad ti govori gluposti!"
Konobar je donio sok od ribiza.
"Hoæe li doæi iduæi tjedan na moje predavanje za Carlinu udrugu?"
"Bilo bi zanimljivo, ali jesam li dobrodo la s obzirom da nisam menad er?"
Bea me iznenaðeno pogleda, a onda nevoljko otpuhne: "Samopouzdanje ti nije na nuli
samo to se mu karaca tièe, draga moja." Glas joj je postao strog. "Koliko znam, krit
eriji su odgovornost i struènost pri voðenju poduzeæa. Buduæi da ima i te kakvu odgovorno
st, oèekujem te sljedeæeg ponedjeljka na mom predavanju. Slobodno pogledaj ostale pr
isutne ene. Mo da je udruga prava stvar za tebe. Konobar, raèun molim", energièno mahne
. "Moram iæi. Èekaju me moje kuæanice."
Sljedeæi je ponedjeljak brzo do ao. Odluèila sam pratiti Carlu na Beino predavanje. Ni
je mi bilo posve svejedno. Peter nije mnogo dr ao do " enskih udruga". Stajala sam u
spavaæoj sobi pred ogledalom i upravo namjeravala uvje banim pokretima podiæi kosu.
"Ma-ma!" kuæom je odzvanjao Timov glas. "Telefon!"
Zaprepa teno sam ispljunula kopèu koju sam dr ala u ustima. Po urila sam u dnevnu sobu i
pro aptala: "Tko je?"
Tim slegne ramenima, prije no to je u u i ponovno nabio slu alice CD-playera. "Nemam
pojma. Nikad nisam èuo to ime."
Odvukao se u pravcu kuhinje. Morala sam pripaziti da se od uzbuðenja ne spotaknem
o rub tepiha. Dakle, do lo je do toga. Javlja se "ogorèeni razvedeni". Upravo sada k
ada æe Carla svaki tren pokucati na vrata. Kako sam samo mogla biti tako luda i ja
viti se na oglas? Posegla sam za slu alicom zadr avajuæi dah. Veæ sam se htjela javiti u
obièajenim "Steinberg", kad sam se sjetila da elim ostati anonimna.
"Halo, ovdje Linda", zapjevu ih. Nadam se da mi glas zvuèi simpatièno. Jedva sam se us
udila disati.
Mu karac na drugoj strani linije se naka ljao.
"Halo?" zvuèao je vidno zbunjen. "Govorim li s gospoðom doktoricom Steinberg?"
Jo nikad nisam èula taj glas. Kako "ogorèeni razvedeni" zna moje ime?
Promucala sam kratko "Da-a..."
"Ovdje profesor Meierhofer. Sveuèili na klinika Beè. Dobra veèer, kolegice. Oprostite to
Vas ometam kod kuæe, ali pretpostavljam da ste navikli. Radi se o programu godi nje
skup tine u Beèu u lipnju."
Spustila sam se na Hubertov naslonjaè. Bilo je jasno da ovo nije "ogorèeni razvedeni
". Kako sam bila sretna! Ili razoèarana? Nisam bila sigurna. Uopæe mi nije bilo jasn
o to beèka sveuèili na klinika eli od mene.
Netko je pokucao na vrata. Sigurno Carla, a ja jo nisam spremna. "Da!" povikah. U l
a je Carla.
"Dobro", reèe Beèanin, "odmah æu prijeæi na stvar."
To mi je odgovaralo jer nisam imala vremena. Carla je veæ nestrpljivim pokretom po
kazivala na sat. Moramo se po uriti. Pokazala sam joj da sjedne. Carla podigne obr
vu i nevoljko sjedne.
"Dogovorio sam s kolegom Sporerom da æete govoriti o integriranju implantata u èelju
st. Va e je predavanje planirano za 14. lipnja u 11:30, neposredno prije ruèka. Moje
je predavanje predviðeno u poslijepodnevnim satima. Govorit æu o najnovijim saznanj
ima na podruèju profilakse u njezi zuba u mladih..."
"Dok mi je profesor Kako-se-ono-zvao nadugo i na iroko obja njavao o èemu æe govoriti, s
ve je pomalo dobivalo smisao. Beè æe ove godine biti domaæin meðunarodnog kongresa stoma
tologa koji se odr avao jednom godi nje. Svake se godine odr avao u drugoj dr avi, a sud
jelovali su stomatolozi sa svih pet kontinenata. Predavaèi su bili visokokvalifici
rani, teme raznovrsne, a posebno je zanimljiva bila razmjena iskustava s kolegic
ama i kolegama iz cijeloga svijeta. Moja je ordinacija redovito slala predavaèe na
takve skupove. Zadnjih je godina to bio kolega Frank Sporer. Frank je najstarij
i partner i njegova je rijeè zadnja. Prije nekoliko tjedana pitao me bih li mogla
predavati o podruèju za koje sam specijalizirana, ali nije spomenuo da bi se radil
o o tako velikoj publici.
Carla je ustala i nestrpljivo krenula prema vratima.
"Radujem se tom predavanju", pomalo drsko prekinem profesorovu bujicu rijeèi.
Moja je prijateljica stala i okrenula se prema meni zaèuðeno me gledajuæi. Vjerojatno
se èudila to æu se usuditi govoriti u javnosti. Ja koja sam posljednjih godina uvijek
skromno ostajala u pozadini i svjetlost pozornice prepu tala Peteru ili mojim pri
jateljicama. A sada sam
pozvana na meðunarodni kongres! E, pa zaèudit æe se! Ba sam ih eljela iznenaditi.
"Dobro. Onda æemo ga uvrstiti u program. Predavanje traje sat vremena, s moguæno æu post
avljanja pitanja. Poslat æu Vam materijale. Doviðenja, kolegice, ljubim ruke."
"Doviðenja."
Spustila sam slu alicu kao u transu i ustala iz naslonjaèa. "Odr at æu predavanje."
"Bea takoðer, i to za pola sata", hladno odgovori Carla. Nikad nije kasnila. "Hoæe li
podignuti kosu ili je ovo tvoj novi look?"
Po urila sam u spavaæu sobu prije no to sam se pridru ila gospoði Neraspolo enoj.
Kada smo do le do hotela u kojem se udruga sastajala, jedna je ena upravo pozdravlj
ala nazoène. Spustile smo se na dvije stolice u predzadnjem redu. Carla se trudila
privuæi to manje pozornosti. Sapæuæi je pozdravljala na sve strane i kri om mahala udalj
enim poznanicima. Pristojno sam kimala glavom smije eæi se.
Pozdravili su Beu. Stupila je na podij praæena prijateljskim pljeskom. Uvijek sam
se iznova èudila sigurnosti njenog nastupa. Veæ je prvim rijeèima znala probuditi inte
res publike.
"U 18. se stoljeæu toèno znalo kako mora izgledati pristojna ena", zapoèela je bez dugaèk
og pozdrava i citirala poznati priruènik: "Ogranièila se na obveze ene i majke i rtvov
ala se prakticiranju vrlina..."
Bea je povukla povijesnu paralelu izmeðu srednjeg vijeka i sada njice i za svako raz
doblje navodila primjere hrabrih ena koje se nisu dale sputati strogim konvencija
ma. Njene su rijeèi poticale na razmi ljanje, ali su i izazivale smijeh. Kad smo se
nakon predavanja uputile na veèeru u restoran, sve smo bile dobro raspolo ene. Pripr
emljeni su okrugli stolovi za po osam osoba. Sjela sam do Bee, koja se edno bacil
a na èa u mineralne vode, i èestitala joj na uspje nom predavanju. Prikljuèile su nam se o
stale ene pa su mjesta za stolom brzo bila popunjena.
"Bok, nismo se jo upoznale. Ja sam Franziska Que-
rulin, predsjednica kluba. Zanima Vas na a mre a?" upita me ena meni slijeva i srdaèno
se nasmije i.
Kimnula sam. "Carla Martens i Bea moje su prijateljice. Zovem se Steinberg. Rosa
lind Steinberg."
"Steinberg? Da niste sluèajno u rodu s Peterom Stein-bergom?" raspitivala se ena pr
eko puta. "Ja sam takoðer odvjetnica. S Va im sam se mu em znala dobro posvaðati u sudni
ci."
"Za to ste se uèlanili u EWMD?" upita blijeda plavu a koja je oèito takoðer bila nova.
"Vi e je razloga. Najva niji je da pojedinac nikad nije jak kao grupa. Mu karci to veæ g
odinama prakticiraju. Osnivaju klubove i lobije te si poma u u napredovanju u kari
jeri", odvjetnica se potpuno zanijela. "Za to ih onda ne bismo uzele kao primjer?
Dojadilo mi je boriti se sama."
Da, zaista. Za to ne bismo slijedile njihov primjer?
"Da samo znate kako sam sretna to sam nai la na ovaj klub! Doselila sam se u grad p
rije godinu dana i bilo mi je te ko snaæi se u novoj okolini. Gdje bih inaèe tako brzo
i lako na la nove prijateljice i poslovne partnerice? Ah, da, ja sam Margarite Me
iner. Stilistica sam i savjetnica za boje."
"Kako ste se odluèili baviti povije æu ena?" upita odvjetnica Beu.
Bea je polako obja njavala, a druge su ene dodavale anegdote iz poslovnog ivota. Jel
o je bilo odlièno. Sve u svemu, veèer je bila odlièna. Kad sam konaèno u la u Carlin autom
obil, imala sam cijeli niz novih zanimljivih poznanica.
"Hvala to si me povela", rekla sam kad smo se uputile prema kuæi.
"Bea je prava zvijezda", potvrdi Carla, "trebala bi to bolje iskoristiti. Tu bi
se dalo zaraditi mnogo novca."
"Nije mi se svidjelo samo predavanje veæ i cjelokupna atmosfera, kao i neke prisut
ne dame. Uvijek sam tvoj klub zami ljala nekako ukoèenijim. Zami ljala sam dvoranu pre
punu hladnokrvnih poslovnih ena i mislila da se neæu ugodno osjeæati. No bilo mi je u
godno. Drago mi je to ste me nagovorile da doðem. Rado æu opet doæi."
Bea je bila odu evljena: "Kongres u Beèu! Pa to je divna novost. Samo kad pomislim n
a mno tvo mu karaca. Svi ti stomatolozi i èeljusni kirurzi. To je idealno za tvoj naum
. Uvijek ka em da su seminari prava stvar za upoznavanje ljudi. Ali kongres... pro
kletstvo, to se rimuje s 'kongres'?"
Sjela je na kuhinjski element i mahala nogama. Ovog su puta alovi nad njenim crni
m puloverom bili zeleni: zeleni kao trava, kao jelka, kao boca, kao maslina, kao
otrov. Zgrabila je list salate iz zdjele i grickala ga izgubljena u mislima dok
je desnom rukom dirigirala kao da æe izmisliti novu filozofsku teoriju.
"Kongresnici su pjesnici!" uzviknu konaèno.
Upravo sam iz ormara vadila bocu octa. "Bravo! Pravi si pjesnik! To poetsko reme
k-djelo svakako mora upotrijebiti u svom novom romanu." Lupila sam je po prstima.
"Nemoj pojesti svu salatu. Trebat æe nam za veèeru." Za svaki sam sluèaj zdjelu maknu
la na sigurnu udaljenost.
"Holzi me uvijek pusti da kradem", promrmlja moja prijateljica djeèjim glasom. "Ka
da æe se konaèno vratiti s dopusta?"
Holzi je bila na a domaæica. Gospoða Maria Holzinger iz Donje Austrije. Pravi biser ko
ji je trenutno sa svojom
sestrom bio na Kanarima i vratit æe se tek za jedanaest dana. Kada se Carla prije
dvije godine uselila ovamo, nije dovela samo Marie i hrpu dizajnerskog namje taja
nego i veæ spomenutu Holzi, dobroæudnu, okruglu enu bezvremenskog izgleda i s velikom
u tirkanom pregaèom. Kada je Carla podnijela zahtjev za razvod, isprva je oklijeval
a napustiti Olivera ("Jadni mladi doktor!"), ali èinjenica da æe se za kuæanstvo brinu
ti visoki, dobro graðeni barmen bila joj je previ e. Uselila se, dakle, u prostranu
sobu do Carlinoga stana u potkrovlju i osim njenog kuæanstva preuzela i moje. Uvij
ek mi se obraæala s "gospoða doktor". ("Ali, naravno, gospoðo doktor. Kako drugaèije kad
ste vi prava gospoða doktor? Kod nas se i doktorovu suprugu naziva gospoða doktor,
jer se inaèe uvrijedi.") Nije dugo potrajalo da i deèke ("Ne, dva tako draga momka!"
) zavoli kao Marie. Do sada sam se snalazila s vi e ili manje pouzdanim domaæicama p
a sam sada u ivala da me mazi. Stra no mi je nedostajala.
Bea se opet vratila na prija nju temu: "Koliko je sudionika na jednom takvom kongr
esu?"
Ni sama nisam bila posve sigurna. Nekoliko stotina?
"Sve mu karci?" Odu evljeno je pljesnula rukama.
Morala sam se zahihotati i odmahnuti glavom. "Cisto sumnjam. Mo e li narezati ova t
ri luka? Ja uvijek poènem plakati kao ki na godina."
Bea sklizne s kuhinjskog ormariæa i dohvati dasku za rezanje. "S kim ljetuje Holzi
?" raspitivala se.
"Sa svojom sestrom."
"Nije oti la s novim znancem, visokim èinovnikom?"
"Na a Holzi je èasna ena."
"Sto si rekla, gdje je upoznala gospodina?"
"Na upnom sajmu. Prodavala je teglice svoje èuvene marmelade od ogrozda, koju je br
i ljivo ukuhala jo pro loga ljeta."
Bea nakrivi glavu i poène naglas razmi ljati: "Vidi, vidi. Mo da bi i ti trebala ukuha
ti marmeladu od ogrozda. Ili je barem prodavati..."
Cak, cak, cak - brzim, spretnim potezima rezala je luk. Povukla sam se u najudal
jeniji kut kuhinje: "Hoæu, vraga! Osim toga, ne zanimaju me èinovnici."
Bea kimne: "Mo da ti stvarno bolje odgovara stomatolog. Kamo æu s lukom?"
Zazvonio je telefon. Refleksno sam se trznula. Danima sam èekala poziv "ogorèenog ra
zvedenog". Nikako nisam eljela telefonirati u blizini Beinih znati eljnih u iju. Stva
rno je bilo krajnje vrijeme da si nabavim mobitel. Svi su ga moji poznanici imal
i, ali Peter je uvijek bio protiv...
Ponovno je zazvonilo.
"Da se ja javim?" upita Bea, koja je veæ gotovo bila èlan kuæanstva.
Po urila sam u dnevnu sobu. "Ne, ne, ja æu. Molim te, stavi luk u tavu."
Zatvorila sam kuhinjska vrata. Duboko di i, ne zaboravi na anonimnost: "Halo?"
Zvao je Tony da pita je li Marie sluèajno kod mene. Ima iznenaðenje za nju. Marie je
bila u glazbenoj koli. Prije nekoliko je mjeseci na na u alost poèela uèiti svirati fla
utu. Vrijeme kad je vje bala dalo se pre ivjeti samo uz pomoæ èepiæa za u i ili tutnjanja t
hno glazbe u slu alicama. Obeæala sam Tonyju da æu prenijeti poruku Mariji. Jo smo malo
èavrljali. Bio je armantan, ljubazan deèko koji mi se sviðao mnogo vi e od Olivera.
"Tony je zvao", obavijestila sam Beu vrativ i se u kuhinju. "Sto se tièe tvojih razm
i ljanja, idem u Beè jer su me pozvali da odr im predavanje, a ne zato da tamo upoznam
mu karca."
"Ba lijepo od tebe", Bea mi nije vjerovala ni rijeèi. "Ne
ljuti se to sam rajèice narezala na kri ke? Jesi li znala da sam se prije stra no bojala
nastupa pred ljudima?"
Bila sam iskreno iznenaðena: "Ali ti si ekstremno komunikativna osoba. Upoznaje lju
de i na pokretnim stubama podzemne eljeznice."
"Nije isto razgovarati s pojedincima odnosno manjom grupom i dr ati predavanje pre
d publikom. Bila bih najradije propala u zemlju. Mislila sam da æe svi vidjeti kak
o sam nesigurna."
Uzimala sam tanjure namjeravajuæi ih odnijeti u dnevnu sobu. Veèeras nas je osmero z
a stolom: Bea i njen suprug Richie, blizanci i ja, Carla, Marie i Carlin Konrad.
Rijedak gost za stolom. Supruga mu je sa svojom majkom bila u Bad Wiesseeu.
"Iskreno reèeno, nije me strah samog predavanja", priznala sam, "veæ dolaska na podi
j."
" eli li znati kako sam prevladala sram?" upita Bea. "Vrlo djelotvornom vje bom koju
sam nauèila na jednom od brojnih seminara. Zove se 'Walk with Grace and Power'."
"Ima li to veze s nekada njom princezom od Monaca?" Donijela sam èa e u dnevnu sobu.
Bea je svake godine pohaðala najrazlièitije seminare i radionice te uvijek poku avala
odmah primijeniti steèeno znanje. Slijedila me je noseæi tanjure. "Glupost. Nema vez
e s Grace Kelly, iako je ona odlièno vladala tom tehnikom. Radi se o nastupu punom
ljupkosti i energije. Molim te, odlo i èa e."
Oklijevala sam: "Carla dolazi za nekoliko minuta."
"Neæe dugo trajati", Bea nije popu tala. "Roli, molim te, odlo i èa e."
Uèinila sam kako mi je rekla.
Bea je stala uz mene: "Dobro, sad se prisjeti situacije
kad ti je ne to po lo za rukom, kad si se osjeæala posebno jakom i samouvjerenom."
"Kada sam maturirala?" predlo ih. Tada sam s prosjekom 4,9 bila najbolja u razredu
. Èudno to sam se ba toga sjetila.
"Dobro", reèe Bea. "Zamisli da si opet devetnaesto-godi njakinja i da ide po svoju sv
jedod bu. Gdje stoji uèiteljica?"
Slegnula sam ramenima. "Tamo do prozora." Stvarno sam je vidjela pred sobom. Nje
nu strogu, jednostavnu, sivu haljinu. Cipele niskih potpetica. Kosa spletena u èvo
r. Ogrlica od poludragog kamenja oko ilavoga vrata. Velika dlakava bradavica u ku
tu usana. Gospoða Felsbrat.
"A sad idi k njoj i uzmi svjedod bu", naredi Bea, moja nova trenerica.
Krenula sam.
"Ma ne tako." Bea uzdahne. "Ne? Kako onda?"
Ponovno sam stala pokraj stola do nje.
"Ima devetnaest godina", reèe Bea odluèno, "i upravo si maturirala. Ide po svjedod bu. S
tvarno si ponosna na sebe..."
Osjetila sam kako su mi se ramena ispravila i kako sam podigla glavu. Lice mi je
zasjalo.
"A sad idi i uzmi svoju po teno zaraðenu svjedod bu. Ali ne zaboravi hodati ljupko i e
nergièno."
Bea je pljeskala u ritmu aplauza dok sam koraèala dnevnom sobom uzdignute glave i
sjajnog lica.
Bila sam bezgranièno odu evljena: "Ludnica!" uzviknuh kada sam do la do prozora. "Osjeæa
la sam se tako dobro i sigurno. I to djeluje samo zato to sam zamislila?"
Bea kimne, vidno obradovana usje no izvedenom vje bom.
"Fantastièno. Odmah æu opet probati."
Zazvonio je telefon. Do etala sam do njega s "Grace and Power". "Steinberg."
"Dobra veèer, Steuerthal ovdje. Prije nekog ste se vremena javili na moj oglas."
V
Od zaprepa tenja sam ostala bez daha. Tra eæi pomoæ, pogledah prema Bei. Upravo je poèela
prostirati stol. "Grace and Power" su iznenada nestali. "Oh, dobra veèer. Ljubazno
..." protisnula sam.
"Sljedeæi tjedan imam vremena pa sam mislio da bismo nas dvoje mogli na veèeru. Sto
mislite o tome?" Gospodin Steuerthal je oèito volio odmah prijeæi na stvar.
"Mislim da je to dobra ideja."
"Odlièno, dogovoreno." Gospodin Steuerthal ispusti uzdah zadovoljstva. "Kamo æemo?"
Kamo æemo? Nemam pojma...
"K 'Robertu'?" Bio je to prvi lokal koji mi je pao na pamet. Je li to bila dobra
ideja? Vjerojatno mu je bio preskup.
"Odlièno", slo i se gospodin Steuerthal. "Samo mi jo ka ite gdje se nalazi." Navela sam
mu adresu.
"Odlièno", ponovno se slo i gospodin Steuerthal.
"Kako bi bilo u srijedu oko dvadeset sati?"
"Odlièno, dogovoreno", reèe ne ba pretjerano originalni gospodin Steuerthal. "Hoæete li
nam rezervirati stol? Ili Vam je to problem?"
"Ne, ne, mislim, nije mi problem. Bit æe sve u redu", po urih objasniti. Pa ja sam e
mancipirana, zar ne? Pete-
tt
Kada?
ru nikad ne bi palo na pamet pustiti me da rezerviram stol u restoranu. To je bi
la du nost kavalira.
"Odlièno", javi se gospodin Steuerthal. "Onda do srijede. Ah, da, jo ne to. Na koje æet
e ime rezervirati stol? Tako da Vas naðem."
"Na Steuerthal", ispalih refleksno.
"Odlièno", reèe gospodin Steuerthal ponovno se nasmijav i. Ovaj put je zaboravio reæi "d
ogovoreno". "Onda do viðenja do srijede."
"Bok." Spustila sam slu alicu. Osjeæala sam se omamljeno. A opet, uopæe nije bilo tako
te ko kako sam se bojala.
" to je 'Steuerthal'?" upita Bea.
"Dobra veèer, vas dvije", reèe Carla s vrata. Uopæe nisam èula da kuca.
"Odsvirat æu vam ne to!" povika Marie uletjev i u sobu. U ruci je veæ dr ala oru je, mislim
flautu. O, ne, samo ne jo i to.
"Marie, zvao je Tony", sjetila sam se spasonosne vijesti. " eli da ga nazove . Odmah
."
"Roli, to je 'Steuerthal'?" nije popu tala Bea.
Nije mi se dalo slu ati podrugljive komentare mojih dragih prijateljica. Marie je
bila u sobi. Deèki su upravo stizali. Svakog su èasa mogli stiæi korektni Konrad i lij
epi Richie.
"Moj porezni savjetnik", rekla sam onako usput i prekopavala po ladici praveæi se
da ne mogu pronaæi vadièep. Bila sam majstorica u laganju.
"Tvoj se porezni savjetnik zove Steuerthal? Ludnica." Bea se glasno smijala.
"Kakve to gluposti prièa Bei? Tvoj se porezni savjetnik zove Wittman", reèe Carla.
"Mo da se vjenèao?" predlo i Bea.
"Toèno", rekla sam. Za to su bile tako znati eljne? Ionako æe sve saznati na vrijeme.
"Dobra veèer", odjekne Konradov glas iz predvorja. Jo mu se nikad nisam tako razves
elila.
Naveèer prije spavanja ponovno sam se sjetila gospoðe Felsbrat. Imala je istu frizur
u kao ja sada. To mi dosad uopæe nije palo na pamet.
Bila je veèer, dva dana kasnije. Sjedila sam za laptopom i naruèivala neke struène knj
ige preko amazon.coma. To mi je tedilo naporan put do centra i mogla sam se bacit
i na koncept predavanja koje æu odr ati u Beèu. Deèki su bili u kinu. Sve je bilo mirno
dok nisam zaèula zvono na vratima. Odgurnula sam knjige ustranu i nevoljko ustala.
Tko god bio, do ao je u krivo vrijeme.
Bila je Carla. Uletjela je unutra kipeæi od bijesa. "Smetam li?"
" eli li alicu èaja?"
Zbogom, predavanje. Carla je izgledala kao da æe joj trebati malo suosjeæanja. Jo je
bila odjevena u uzan poslovni kostim. Aktovka koju je ljutito bacila na Hubertov
naslonjaè bila je svjedok da dolazi ravno iz ureda.
"Ne, hvala, neæu se dugo zadr ati. Moram iæi kod Tonyja po Marie. Roli, mogu li nakrat
ko poprièati s tobom?"
Sjele smo na kauè. "Da, naravno, o èemu se radi?"
"Radi se o Rotteru! I o voðenju odjela za izvoz na e tvrtke. Tako sam bijesna. Puknu
t æu ako ne poprièam s nekim."
Ustala sam i uzela pepeljaru. Nisam ba voljela da se pu i u mojoj dnevnoj sobi, ali
Carla je izgledala kao netko kome je cigareta nu no potrebna. A mo da æu mirisnim tapiæi
ma uspjeti prikriti uèinak cigareta. Bar djelomièno.
Zahvalno mi se nasmije ila i zapalila cigaretu izvje banim pokretom. "Zna da postoji
odjel prodaje za Europu koji vodim ja, a Rotter vodi odjel prodaje za prekomorsk
e zemlje. Oba odjela dobro posluju. Drago mi je to ne moram previ e suraðivati s Rott
erom. Ne samo to je umi ljen i bahat veæ je i neiskren, a da ne spominjem da mrzi usp
je ne ene."
Znala sam da Carla ne podnosi svog kolegu.
"Pro le su godine u tvrtku do li vanjski savjetnici i sve preokrenuli naglavaèke..."
Kimnula sam. Predobro sam se sjeæala kako bi naveèer nervozna dolazila kuæi.
"Oni su zakljuèili da bi odjele izvoza trebalo ujediniti, navodno zbog poveæanja uèink
ovitosti."
I to sam veæ znala.
"Veæ sam ti govorila o razgovoru sa Seniorom odnosno starim Moosburgerom. Dao je n
aslutiti da bih mogla preuzeti vodstvo novog odjela èim ga ujedinimo. Drugi bi kol
ega preuzeo prodaju u Europi, a ja bih bila koordinator. Ne bih vi e tako mnogo pu
tovala i pu tala Marie samu, a i plaæa bi bila veæa. Naravno, F. J. to nije mogao mirn
o gledati."
F. J. je bio Rotter. F. J. umjesto Ferdinand Jakob. "Efd ej" je zvuèalo amerièki, dina
mièno.
"Sto ti Rotter mo e kad ti je ef obeæao mjesto?" zanimalo me.
"Da, obeæao..." promrmlja Carla. "'Obeæao' je prejaka rijeè. Samo mi je nagovijestio,
ali to je bilo prije nego je u tvrtku do ao Bubi."
Bubi je bio Junior. Puno mu je ime bilo Franz Moos-burger IV, a Bubi nadimak koj
i mu je potajno nadjenula Carla. Moosburger Junior bio je u kasnim dvadesetima.
Odmah nakon fakulteta i prakse zaposlio se u oèevom poduzeæu.
"Sve se promijenilo otkad je efov sin do ao u tvrtku. Misli da je velika faca i pok
u ava preuzeti vodstvo dok mu je otac u bolnici." Duboko je povukla dim: "Rotter,
naravno, nema pametnijeg posla pa se ulizuje Bubiju."
Rotter ga sigurno ne zove "Bubi", pomislih. I sigurno mu ne da naslutiti da ga s
matra premladim, preneiskus-nim i nekompetentnim kao to to sigurno èini Carla. Pred
obro sam je poznavala. Nikad nije znala prikriti svoju nesklonost prema nekoj os
obi.
"Mladom zelembaæu imponira to, ah, tako okretan èovjek kao to je Rotter skaèe oko njega
i pita ga za savjete..."
"A okretna gospoða Martens ne eli se pokoriti i pitati ga za savjet?" raspitah se z
a svaki sluèaj.
"Ne budi smije na", frkne Carla.
"Misli da bi ti Rotter u savezu s Bubijem mogao zagorèati posao?"
Carla kimne: "Izgleda, iako sam u poduzeæu gotovo koliko i on, raspola em podjednaki
m iskustvom i bolje sam kvalificirana."
Sto sam mogla reæi? Carla uzdahne. I ja uzdahnem.
"Kad bih barem znala koliki je Rotterov utjecaj. Otkada je stigao Bubi, postali
su nerazdvojni. Rotter se veæ pobjednièki smje ka. Nadam se da jo nije prekasno."
"Misli li da Rotter veæ ima to mjesto u ruci?" Trudila sam se ne izgubiti nit. Buduæi
da nikad nisam radila u nekom poduzeæu, te ko sam se-snalazila u pitanjima hijerarh
ije.
"Rotterov je cilj preuzeti kontrolu nad svim prodajnim
aktivnostima. Dobri stari F. J. zna biti vrlo spretan i uvjerljiv."
"Mislila sam da je F. J. lijen", prekinula sam je pomalo zbunjena. "Za to bi si on
da elio natrpati jo posla?"
Carla me zbunjeno pogleda i odmahne glavom: "Roli, ne radi se ovdje o poslu veæ o
moæi i o tome tko ima zadnju rijeè! Kad ujedinimo odjele, Rotter ne bi imao vi e posla
nego titulu 'voditelj prodaje'. To dobro izgleda na vizitkama! S te mu pozicije
ne bi bio problem prijeæi u rukovodstvo..."
"Ali mladi Moosburger ne mo e donijeti tako va nu odluku bez oca!" uzviknem.
"Stari me Moosburger favorizira jer stvarno cijeni moj rad. No ne eli ni ta odluèiti
prije nego se sin prikljuèi tvrtki. Razumijem ja to, ali sad je Senior bolestan i
bojim se najgorega. Ako Rotter preuzme cjelokupno vodstvo, letim kroz prozor. Op
et æu se ubijati od posla, a F. J. æe imati zadnju rijeè."
"Moosburgeri znaju da ste kao pas i maèka. Ne razumijem za to donose tako nerazborit
u odluku."
Carla se kiselo nasmije i: "Junior je sposoban donijeti jo nerazboritije odluke. Po
ku ava se igrati gazde i pritom ispada smije an onako djeèjeg lica rumenih obra èiæa."
Ulazna vrata se zalupe i zaèuje se pseæi lave .
"Mama! Mama!" èulo se kako se Marie buèno uspinje stubama.
Carla zgnjeèi cigaretu i po uri k vratima. "Ovdje sam", povièe, "kod Rosalind u dnevno
j sobi."
Slijedila sam je ne bih li otkrila uzrok èudnih zvukova i gotovo se spotakla o klu
pko vune. Klupko vune ponovno zalaje. Oèito se radilo o pudlici.
"Èija je ovo ivotinja?" osorno sam upitala. No svi su znali da nisam luda za psima,
za pudlicama jo manje, a najmanje za psima u mojoj kuæi.
Marie euforièno doskakuta stubama. Ne to njezine sigurnosti nestane pred neprijatelj
skim tonom moga glasa i Carlinim pogledom punim i èekivanja: "Ovo je Puxi. To je izn
enaðenje o kojem je govorio Tony. Nije li slaaaaatka?"
Buljila sam u ulazna vrata kao da æe mi ona dati obja njenje. Tko bi to shvatio? God
inama sam se borila s Hubertom zabranjujuæi da u kuæu dovede pseto. A sad ovo!
"Zar Tony nije do ao s tobom?"
Marie odmahne glavom. Sagnula se i poèela gladiti pudlicu. Ova je prestala lajati
i bacila se na leða. Oèito joj èe kanje nije smetalo.
"Ne", reèe Marie ne di uæi pogled sa ivotinje, "najprije je htio, ali onda mu se odjedn
om poèelo uriti. Dovezao me je i odmah oti ao."
Pogledala sam Carlu. Izgledala je kao da se nalazi izmeðu dvije vatre. Znala je mo
j stav. Tony ga je takoðer znao. Carla se sigurno ne bi bunila zbog psa. I sama je
imala irskog setera prije Marijinog roðenja. Ali ovo je bila moja kuæa...
"Zao mi je, zlato", zapoène nakon to me nakratko pogledala i s lica mi proèitala vrlo
oèito neslaganje. "Ne mo emo zadr ati Puxija. Je li ti Tony rekao gdje ga je nabavio?
"
Kao to sam se bojala, Marie je odmah poèela plakati. Sreæom nije tulila kako je to u
zadnje vrijeme obièavala.
"Mama, ne mo emo vratiti Puxi. Silvie ga je kupila za sebe. Ona prsata koja radi k
od Tonyja", doda kada je primijetila Carlino zaèuðeno lice. "Ma zna , ona s velikom pl
avom frizurom koju je tata bio operirao. Ona preko koje je upoznao Tonyja."
Carla kimne. Znala je o kome Marie govori.
"Sad je Silvie dobila alergiju i lijeènik ka e da ga ne
smije zadr ati. Zato moramo udomiti jadnog Puxija."
"Ma, super", prostenjala sam. Zar se stvarno nisam mogla izvuæi?
Carla me jo jednom postrance pogledala. Ovaj pogled nije bio pretjerano prijatelj
ski.
"Ma, super", pomislih jo jednom. Sada je mo da ljuta na mene jer ne elim ispuniti elj
u njenoj kæeri?! Kvragu i taj Tony.
"Ne mo e, zlato", èula sam Carlu, "budi dobra curica, moramo..."
Sada je poèelo tuljenje. Glasno i neumoljivo.
Puxi se prestra io, poskoèio i ostavio lokvicu na ploèicama hodnika.
"Jo i to. Umukni, Marie, jer æe biti svega!" Carlin je glas izgubio onu damsku nija
nsu. Po urila je u smjeru kuhinje: "Kad dohvatim Tonyja, zavrnut æu mu vratom."
"Pomoæi æu ti", obeæah i po urih za njom. Carla je skoro uzela jednu od mojih najboljih
krpa za brisanje posuða ne bi li uklonila lokvicu. Marie je i dalje tulila.
Uzela sam kabliæ iz smoènice i napunila ga vruæom vodom i deterd entom. Potom sam Carli
bez rijeèi u ruke gurnula spu vu.
Marijino tuljenje se malo sti alo. Pogledavala je majku, koja je kamenog izraza li
ca uklanjala ono to je Puxi ostavio za sobom. Otvorila su se ulazna vrata. Hubert
je u ao dr eæi u ruci sve anj kljuèeva u znak protesta. Marie je od uzbuðenja zaboravila z
kljuèati vrata. Puxi mu je pritrèao veselo ma uæi malim, podrezanim repom i bacio se na
njega.
Marie je takoðer poskoèila: "Ede, ede!" vikala je potrèav i za Puxijem. Bilo je oèito da u
mom svekru tra i saveznika. "Imamo psa. Uvijek si ga elio, zar ne?"
Jako spretno, zvijer mala.
"Ovo nije pas", prijezirno primijeti Hubert, "ovo je igraèka."
Naæulila sam u i. Bravo, Huberte, samo tako. Je li moguæe da æe mi Hubert pomoæi?
Marie je to oèito odluèila preèuti: "Ali sviða mu se, ede. Vidi kako ma e repiæem. Voli te
"Misli ?" raspekmezi se Hubert. Sagnuo se i poèe kao pudlicu po glavi, na to je ova poèela
odu evljeno cvi-ljeti.
"Ipak nije pas." Uspravio se, ali vi e nije zvuèao tako prijezirno.
"Predomislila si se, mama." To nije bilo pitanje veæ izjava. Na vratima je stajao
Sebastian. "Znao sam da ne mo e vjeèno govoriti 'ne'."
"Ni ta ja nisam rekla", planula sam. "Nitko me, naime, nije ni pitao."
Sada su svi navalili na mene: "Ah, Roli, molim te, dopusti!" Marie me moleæivo gle
dala. "Puxi je drag i jaaaako dobar. Obeæajem..."
"Rosalind, molim te, nemoj se osjeæati obaveznom..." Carli je cijela situacija bil
a neugodna. No osjeæala sam njezino nestrpljenje. Iz pogleda sam joj mogla proèitati
: "Mora li raditi takvu predstavu zbog jednog tako malog psa?"
"Mo da je dobar èuvar", razmi ljao je Hubert. "U dana nje su vrijeme èuvari sve va niji."
Ma, da! Dragi mali Puxi æe nas osloboditi zlih provalnika. Kakva glupost!
"Vaaau, pas! Jel' na ? CoolV Posljednje je rijeèi uputio Tim, koji je uletio u kuæu i
veselo podigao pudlicu. Puxi ga je veselo polizao po obrazu.
Znala sam. Morat æu popustiti milom ili silom: "Obeæajete li svi da æete se brinuti za
zvijer?" pitala sam gledajuæi ukrug. "Marie ne mo e sama."
Svi su slo no kimnuli glavama.
"Ne elim imati nikakve veze s tom ivotinjom. Apsolutno nikakve." "Ni najmanje."
"Kad Carla otputuje, zvijer ide Tonvju."
"Tony ga je veæ pozvao", potvrdi Marie odu evljeno. "Tata nema ni ta protiv."
"Neæe uæi u moj stan dok ne bude èist kao sunce", nastavila sam. Ovo je bila neka nova
Roli. Roli koja postavlja uvjete. Roli koja mi se sviða. "I nikad, ama ba nikad neæe
uæi u moju spavaæu sobu."
"Nikad, nikad, nikad."
"Dobro, onda ga nosi gore, Marie."
Kao to sam i oèekivala, mala je poèela plesati od sreæe, èvrsto me zagrlila i poljubila u
obraz.
"Hvala, Roli." Na Carli se vidjelo da mi je iskreno zahvalna. Krenula je u svoj
stan u pratnji svoje kæeri i lajave hrpice. Ostali su se takoðer povukli: "Mama, fil
m je bio super. Jeli smo u kinu. Jo æemo malo biti u Timovoj sobi, mora jo ne to obavi
ti za kolu. Doæi æemo ti za eljeti laku noæ."
Nakon silnog uzbuðenja, godila mi je ti ina. Ponovno sam sjela za laptop i nastavila
raditi na referatu. Nije se bilo lako ponovno koncentrirati.
Bila sam dobro raspolo ena kad sam se tog utorka probudila rano ujutro. Radovala s
am se slobodnom poslije-podnevu. Ovaj put nisam imala nikakvih obveza i mogla sa
m se posvetiti glaèanju rublja. Ba dobro da se Holzi brzo vraæa s odmora. Uskoèila sam
u kuæni ogrtaè i kao svakog jutra po la u kuhinju ukljuèiti aparat za kavu te uzeti novi
ne s ulaznih vrata. Na hodniku sam se spotakla o ku travog apricot psa. Ugledala s
am bijeli papir nakoso zalijepljen s unutarnje strane vrata. Na njemu je Carlini
m krupnim, uspravnim rukopisom pisalo:
"U bolnici s Marie. Jaki bolovi u trbuhu. Javim èim saznam vi e. Nismo te htjele bud
iti. Mo e izvesti Puxija na pi-pi? C."
Mogu li izvesti Puxija na pi-pi? Ne, ne mogu. Prije svega, ne elim. Nemam pojma k
ako se psa izvodi na pi--pi. Ljutito posegnem za novinama u prorezu vrata. Nikad
nisam eljela imati psa. Sto su mi ono obeæali: "Nikad se neæe morati brinuti o njemu!
Nikad, Rosalind." Obeshrabreno se nasmije im. Evo me kako stojim sama s klupkom v
une koje me gleda i veselo ma e kratkim repiæem.
E, pa dan je krasno zapoèeo. Odluèila sam prvo obilno doruèkovati i tada krenuti. Puxi
æe morati èekati u hodniku. Ljutito sam bacila novine na stol, a tada mi pogled pad
ne na datum. Upomoæ! Danas je 3. o ujak. Sutra se sastajem s gospodinom Steuerthalom
. Potpuno
sam zaboravila rezervirati stol kod "Roberta". Uzela sam telefonski imenik i pot
ra ila broj. Naravno, nisam imala sreæe. U osam sati ujutro u restoranu nije bilo ni
koga. Pro la me volja za obilnim doruèkom. Brzo sam ispila par gutljaja prevruæe kave,
pogledom preletjela preko novinskih naslova i nestala u kupaonici. Morala sam s
e istu irati i odjenuti. Pas je èekao.
Kada smo konaèno stigli u park, veæ sam se bila pomalo ohladila. Puxi je sve vrijeme
poslu no tapkao uz mene i samo bi se katkad zaustavljao pronju kati i obilje iti svak
o stablo uz koje smo pro li. Na rubu parka nalazio se znak "Za pse obavezna uzica"
kojeg se nije moglo previdjeti. Vidjela sam ga. Proèitala sam ga. Nisam ga se pri
dr avala.
Koliko sam veæ puta pro la ovim parkom. Uvijek su mi ususret dolazili psi bez uzice.
Neka Puxi slobodno eæe. On sigurno neæe napasti stare gospoðe. Nisam se sjetila da se
psi meðusobno privlaèe. U ovo je doba dana park bio poluprazan. Nekoliko je d ogera od
raðivalo svoje krugove, a dah im se maglio u rano proljetno jutro. I sama rado d ogi
ram, ali u hladnim zimskim mjesecima nemam previ e volje za to. Ah, kako se veseli
m ljetu! Ususret su nam do li jedna stara dama i njen jednako star jazavèar. Psi su
se kratko pozdravili, ali oèito nisu bili zainteresirani jedno za drugo. Uskoro je
svaki nastavio svojim putem.
No odjednom se sve zbilo u sekundi: niotkuda se stvorio ogroman èupavi pas. Obru io
se ravno na Puxija. Puxi je lajao i vrtio se oko svoje osi kao lud. Èupava zvijer
je ispu tala èudne zvukove i bacala se na pudlicu.
Povikala sam: "Kakav je ovo pas? Èija je to neman? Zave ite tu zvijer!"
Dok sam gledala kako se psi tuku i izgubila svaku nadu da æu Puxija izvuæi ivog iz ra
lja ogromnog psa, u vidokrug su mi u le dvije dugaèke, ravne noge u trapericama. Uz
traperice su i li crna jakna punjena perjem, trodnevna bradica, smeðe oèi, vunena kapa
i opu ten, dubok glas koji je rekao: "Zvijer se zove Norbert. To je bobtail."
"Ne zanima me. Uèinite ne to. Vidite da Va a zvijer kolje malog Puxija." Koraknula sam
prema psima. Mo da uspijem uloviti Puxija za ogrlicu i odvuæi ga.
"Ja to ne bih uèinio da sam na Va em mjestu." Mu evan glas i dalje je bio opu ten. "Nika
d ne dirajte pse kad se tuku ili igraju."
"Igraju?!" Jel' èovjek bio slijep? " elite li reæi da se igraju?!"
"A to ste Vi mislili?"
Ako ne to nisam podnosila, onda je to bio podrugljiv prizvuk.
"Dobro znate da se ne igraju. Va monstrum eli ubiti pudlicu, a Vi samo stojite, ni t
a ne poduzimate i dijelite glupe savjete..."
Èovjek mi je dobacio pogled koji nisam znala protumaèiti. Tada je zazvi dao i mirno, a
li odluèno zapovjedio: "Doði, Norberte!" Podigao je ruku na pozdrav i krenuo. Norber
t se zaustavio, nakrivio glavu i radosno otapkao za svojim gospodarom.
Puxi se otresao te dotrèao veselo ma uæi repom. Nije mu bilo ni ta. Moji su ivci bili pri
kraju. Èovjek je bio arogantan idiot! Nikad me vi e nitko neæe nagovoriti da preuzmem
odgovornost za ovog psa!
Tek sam oko èetiri poslijepodne, nakon bezbroj uzaludnih
poku aja, konaèno uspjela dobiti nekoga u "Robertu". enski se glas isprièavao: "Ne, sig
nora, uz najbolju volju ne mo emo Vam pomoæi. Sutra naveèer smo popunjeni do zadnjeg m
jesta, i to veæ danima."
Ma, krasno. Nisam imala telefonski broj gospodina Steuerthala i nisam mu mogla j
aviti. Pitat æe za stol rezerviran na ime Steuerthal i nitko neæe znati ni ta o toj re
zervaciji. Odlièna organizacija, Rosalind Steinberg, pravi si talent! Cijeli sam d
an bila uzbuðena. U ordinaciji sam se s velikom mukom i snagom volje koncentrirala
na pacijente. Sto da odjenem? Uopæe ne poznajem gospodina Steuerthala. Kako da on
da znam kakav æe stil odijevanja biti prikladan?
Sljedeæe sam se veèeri podzemnom eljeznicom odvezla do ugovorenog lokala. U blizini "
Roberta" te ko bih prona la parkirno mjesto. Brzo sam uvidjela da to nije bila dobra
ideja. Metro je bio pretrpan. Stajala sam dr eæi se za rukohvat i osjeæala kako se mo
ja crna lanena haljina sve vi e gu va. Nepodno ljivo sam se znojila u svom ogrtaèu od pl
i a.
"Oprostite", reèe neki enski glas u blizini mog lijevog uha. Poku ala sam se okrenuti
prema eni trudeæi se da ne zabodem lakat u rebra mladiæa koji je stajao do mene. "Ne
mo ete ni zamisliti koliko sam sretna to vidim poznato lice! Krenula sam u ulicu S
iegmund, na kojoj bi stanici bilo najbolje da izaðem?"
Ugledala sam okruglo, puna no lice i plave oèi koje su me gledale pune i èekivanja. Pred
nost puna nih je to im ko a ostaje zategnuta, proleti mi kroz glavu. ena je sigurno bi
la mojih godina, ali nije imala ni jednu jedinu
boru. Èak ni na èelu. Slièno kao i Bea. Bila mi je poznata iako trenutno, ni uz najbol
ju volju, nisam znala otkuda.
Odmah sam saznala: "Upoznale smo se nedavno u EWMD-u. Sjeæate li se? Ja sam Margar
ite Meiner."
"Naravno da se sjeæam", rekla sam ne posve iskreno. " elite u ulicu Siegmund? Izaðite
na sljedeæoj stanici. I ja ondje izlazim, jer takoðer idem u ulicu Siegmund."
Vlak se zaustavio i obje smo se progurale kroz vrata.
"Koja sluèajnost!" radovala se gospoða Meiner. "Buduæi da je poznato da sluèajnosti ne p
ostoje, ovo mora ne to znaèiti. Ne znam, dodu e, to, ali æu Vam za svaki sluèaj dati svoju
vizitku."
Kopala je po svojoj velikoj torbi i prona la vizitku tek kad smo se pokretnim stub
ama uspele na ulicu gdje nas je zapuhnuo hladan zimski zrak. Zahvalila sam joj,
spremila vizitku i odluèno krenula svojim putem.
"Doselila sam se tek prije godinu dana. Zbog ljubavi." Gospoða Meiner podigne ovra
tnik ogrtaèa. "Nije se lako snaæi u svim dijelovima grada. Naravno, grad je divan. iv
ite li dugo ovdje?"
Brzo smo stigle u ulicu Siegmund. Brbljanje mi je pomoglo da gotovo potpuno zabo
ravim na uzbuðenje zbog sastanka s gospodinom Steuerthalom. Do le smo ispred "Robert
a" te se ispostavilo da je i gospoða Meiner krenula u ovaj restoran.
Kad sam u la obavio me ugodno topao zrak. Jedan je mu karac stajao blizu garderobe i
èekao. Bio je vitak, srednjeg rasta, odijelo skupo. Markantnu je bradu glatko izb
rijao, a sijedi zalisci odavali su dojam uglaðenosti. Njegov je osmijeh bio izuzet
no atraktivan.
Ni u najsmjelijim snovima nisam tako zami ljala gospodina Steuerthala. Tako dojmlj
ivog. Tako elegantnog. Tako prokleto dobrog izgleda. Pogledao je prema vratima i
lice mu je zasjalo. O, Bo e, mislila sam da æu ostati bez
zraka. Bilo je tako nestvarno. Tako lijepo. Moj princ iz snova stajao je ovdje -
i ra irio ruke.
Bila sam previ e iznenaðena da bih mu uzvratila. Voljela bih da imam hrabrosti pasti
mu u zagrljaj! Ostala sam stajati na vratima kao skamenjena dok mi je prilazio
ra irenih ruku.
"Hej, ljepotice moja", reèe melodiènim glasom. A tada ovije ruke oko Margarite Meine
r.
Pozdravila me mahnuv i i smije eæi se dopustila da je moj princ iz snova odvede do rez
erviranog stola. Takvi mu karci iz snova uvijek na vrijeme rezerviraju stolove, i
to one najbolje. A ne kao ja.
Za to sam to, dovraga, uopæe preuzela na sebe? Za to to nije uèinio gospodin Steuerthal?
Gdje je on uopæe? Za to stojim ovdje, a nitko me ne dolazi primiti u naruèje?
Pozdravio me je braèni par, moji pacijenti, koji je sjedio za prvim stolom. Posram
ljeno sam odzdravila i bila bih najradije propala u zemlju. Sigurno su vidjeli o
vu scenu i pitali se za to jo uvijek stojim. Bila sam jadna, nevoljena, usamljena..
.
Vrata su se naglo otvorila i nemilosrdno me udarila u leða. Stigao je gospodin Ste
uerthal.
"Oh, pardon. Èovjeèe, koji promet. Tebe tra im, jel' da? Mogu odmah prijeæi na 'ti'? Èeka
e veæ dugo? Mogla si slobodno sjesti, na ao bih te. Nadam se da imaju dobru pizzu. U
mirem od gladi."
Dakle, kao prvo, ovo je bio otmjen talijanski restoran. Rijeè "pizza" se ovdje nij
e upotrebljavala. Kao drugo, gospodin Steuerthal nije bio ogorèeni razvedeni. Kao
treæe, bio je barem deset godina mlaði od mene. I kao èetvrto, njegov je kaput bio zam
rljan. Zanemarimo èinjenicu da su mi takvi kaputi odvratni i bez mrlja.
Na koncu smo dospjeli u neki oronuli kineski restoran na sljedeæem uglu. Nisam se
trudila pronaæi pristojniji restoran. Gospodinu Steuerthalu, koji je bio "gladan k
o pas", ambijent je ionako bio neva an. Kako sam samo do la na idiotsku ideju da se
javim na novinski oglas?
Prebirala sam po slatko-kiseloj svinjetini dok je gospodin Steuerthal poku avao tap
iæima jesti svojih "osam blaga". Nije mu uspijevalo. Komadiæi mesa su jedan za drugi
m padali na ionako ne pretjerano èist stolnjak. Konaèno mu je dojadilo te je, dohvat
iv i porculansku licu za ri u, nastavio trpati hranu u sebe. Jedva sam ne to progovoril
a. On je pak govorio mnogo.
Nakon dva sata znala sam sve o "mamicu" kod koje je ivio. Mamiæ mu je bila majka. T
atiæ je veæ bio umro (Tko bi mu zamjerio?). Christianu, nevjernu enu, prije dvije god
ine su on i mamiæ izbacili iz zajednièke kuæe. Ne, jo se nisu zakonski razveli. On ne v
oli birokraciju, iako i sam radi na tom podruèju. Èinovnik u prometnom uredu. Promet
mu je strast. U svakom pogledu, hahaha. Strast su mu i motori i, naravno, kampe
r koji mu je sve na svijetu otkad je Christiane dala petama vjetra.
Ne, hvala, nisam eljela vino od ljiva.
Nakon dva sata opet smo se na li na ulici.
"Bilo mije lijepo s tobom. Stvarno super", reèe gospodin Steuerthal. Alois, kako s
am saznala u meðuvremenu. "Moramo to obavezno ponoviti."
Nisam mu odgovorila nego sam mu pru ila promrzlu
ruku. Zbog ovog nemoguæeg tipa nisam morala kod kuæe ostaviti svoju toplu krznenu ka
pu.
"Ni ta od toga", negodovao je Alois, "ja æu te odvesti kuæi. Auto mi je u sljedeæoj ulic
i."
Moguænost povratka kuæi u toplom automobilu zvuèala je primamljivo, pa makar i s Alois
om Steuerthalom. Nisam se u ovako hladnoj noæi eljela muèiti podzemnom eljeznicom. Gos
podin Steuerthal mi je polo io ruku na leda gurajuæi me prema naprijed.
"Ima li sutra ne to u planu? Idem s nekoliko kompiæa na curling. Neki od njih æe povest
i i cure. Nalazimo se svakog èetvrtka u lovaèkoj gostionici izvan grada. Imaju najbo
lje kuhano vino. Vjeruj, uvijek se ludo zabavimo. Tamo mo e posuditi opremu za curl
ing, ako nema vlastitu."
Na alost, veæ sam ne to imala u planu. Sto god to bilo.
Moguænost da se na hladnoæi do mrtvila opijam kuhanim vinom u dru tvu jo desetak tipova
sliènih Steuerthalu i njihovih "cura" nije me nimalo privlaèila.
Njegovo je vozilo stvarno bilo u blizini. Veliki, bijeli, neopisiv kamper. Otvor
io je stra nja vrata i omoguæio mi pogled na svje e pripremljen braèni krevet.
" eli li jabuku?" Gurnuo mi je u ruku sme uranu voæku.
Zbunjeno sam odmahnula glavom. Kao Adam i Eva, proðe mi kroz glavu. Ljubavno gnije
zdo u prirodi. Adam Evi pru a jabuku. Asocijacija nije sasvim u redu? Naravno da n
ije u redu. Ni u kom sluèaju. Alois Steuerthal nije bio Adam. Prije svega ja nisam
Eva. Nikako me nije mogao dovesti u isku enje. Brzo sam otvorila prednja vrata, o
dlo ila jabuku i spustila se na suvozaèevo sjedalo. Ne znam to je Alois mislio i èemu s
e nadao, ali bez rijeèi je zatvorio stra nja vrata i sjeo za volan: "I, kamo sad?"
Dala sam mu Beinu adresu. ivjela je u kuæi udaljenoj od moje par minuta hoda. Nisam
eljela sljedeæih dana strepjeti hoæu li ugledati bijeli kamper i hoæu li na vrijeme st
iæi pobjeæi. Na cesti je u ovo kasno doba bilo malo prometa. Za nekoliko smo minuta
stigli do Beine kuæe.
Alois Steuerthal je bio iznenaðujuæe utljiv.
"Tamo preko, uta kuæa."
Spretnim se manevrom boèno parkirao direktno ispred ulaznih vrata.
"Mnogo hvala na vo nji." Posegnula sam za kvakom. eljela sam izaæi èim prije!
"A pusica..." Alois Steuerthal se napuæenih usnica pun i èekivanja nagnuo prema meni.
"Ne dolazi u obzir!" zgro eno sam uzviknula. Zar tip nije shvatio da me ni najmanj
e ne zanima? Brzo sam iskoèila iz vozila.
"Stvarno je pripremio braèni krevet", u nevjerici je govorila Bea, "spreman da pos
tane putujuæe ljubavno gnijezdo?" Bea se glasno smijala: "To je ne to novo. Tako ne to
originalno jo nikad nisam èula!"
"Imam njegov telefonski broj", rekla sam sumorno. "A da ga nazove ? Aloisu æe sigurn
o biti drago uputiti te u tajne svog kampera." Nasmijala sam se preko volje.
Sjedile smo u Beinoj kuhinji i pijuckale vruæ zeleni èaj s aromom limete iz kojeg se
pu ilo. Naravno da sam joj morala do u tanèine opisati veèer. Izvrsno se zabavljala s
lu ajuæi sve ono to je meni bilo dosadno. Sada kada smo se tome zajedno smijale, i me
ni se sve èinilo mnogo originalnije no to je bilo. Beu je posebno zabavljala moja u
sporedba s Adamom i Evom. Odluèila
je tu prièu ovjekovjeèiti u svom sljedeæem romanu. "Ako ikad odluèim napisati jo jedan."
"Veèer je imala i dobrih strana", rekla sam zadovoljno. "Sada toèno znam to elim. Mu kar
ac kakvog tra im mora biti stariji od mene. Ne previ e. Mora biti pojava. Visok, sij
edih zalizaka, elegantan, kao mu karac one ene... kako se ono zvala, ona iz Carlino
g kluba? Netko tko se zna pona ati, tko dobiva najbolji stol u svakom restoranu i
tko govedinu ne jede licom. Ne elim nekog tko jo ivi s majkom, vozi kamper i ne zna t
o eli. elim nekog tko ima vilu i vlastito mi ljenje. Ozbiljnog, odraslog mu karca. Mu ka
rca koji me nikad neæe nazvati 'svojom curom'. Takvog tra im. Takvog æu i naæi. Tako je.
"
Pro lo je nekoliko dana. Marie je istog dana kada sam Puxija vodila na pi-pi bila
na operaciji slijepog crijeva. Jo je bila u bolnici, ali se oporavljala. Jordv je
do ao u posjet Timu i Sebastianu. Donio je sa sobom najnoviju kompjutersku igricu
pa je u kuæi bilo neobièno tiho. Prava atmosfera za nastavak rada na mom predavanju
. I za razmi ljanje o prijatelju gospode Meiner. Te oèi, taj glas! Zami ljala sam kako
bi bilo da je meni pri ao irom ra irenih ruku. Bila bih se privila uz njega i osjeti
la notu sandalovine njegovog aftershavea - takvi mu karci uvijek miri u na sandalovi
nu. Bo e moj, koliko dugo nisam osjetila miris mu karca! Preznojavanje mojih mu kih pa
cijenata se ne raèuna. eljela sam osjetiti miris mu karca dok le im u njegovim rukama.
Uzdahnula sam. Mu karac iz snova je pripadao gospodi Meiner. Sreæa da sam u "Robertu
" bila previ e iznenaðena da bih mu se bacila u naruèje dok sam mislila da je njegov s
rdaèan pozdrav namijenjen
meni. Jasno da je tako zgodan mu karac veæ bio zauzet.
"All you need is love!" zapjeva moj mobitel grubo prekinuv i moje sanjarenje. Da,
nabavila sam mobitel. Bea je namjestila ovaj orginalan ton zvona. Ustala sam i z
grabila mobitel sa stola: "Halo."
"Hi, Carla je. U èemu ti upravo smetam?"
"U èitanju èlanka o zubnim implantatima." To je uglavnom bilo toèno. Bolje da Carli ne
govorim ni ta o svojim sanjarijama. Bila je previ e realna da bi nastavila sanjarit
i sa mnom. Odmah bi po eljela sve provesti u djelo. "Jo jednom dobro promotri tog m
u karca", èula sam je u mislima kako govori. "Onda mo e odluèiti hoæe li oku ati sreæu s
Ali kako da to namjestim?
"To bismo mogle poku ati, je li tako, Roli, to misli ?"
Sto mislim o èemu? Jesam li mo da razmi ljala naglas? Ili Carla govori o neèem sasvim dr
ugom, a ja je zbog svojega sanjarenja opet nisam èula? Moja majka, teta Hilde-gard
, a kasnije i Peter imali su pravo: sanjarenje je bila prokleto glupa navika. Sa
njareæi se gubio dio stvarnog ivota i èula bi se samo polovica onoga to ti drugi govor
e. A mo da i manje.
"Roli, halo, jesi li tu? Ne èujem te. Najbolje da doðem dolje." Carla je poklopila.
Uzdahnula sam, navukla papuèe koje sam odbacila ispod pisaæeg stola i krenula otvori
ti vrata prijateljici. Veæ je elegantnim korakom silazila stubama. Naravno, u besp
rijekornim salonkama. Je li Carla uopæe imala obiènu obuæu? Ja je u svakom sluèaju nijed
nom nisam vidjela u njoj. U lijevoj je ruci nosila bocu svog omiljenog crnog vin
a. "Oprosti na smetnji, Roli. eli li èa icu?"
eljela sam. Nije me bilo te ko odvuæi od priprema za predavanje i od misli o mu karcu s
ijedih zalizaka.
Sjele smo u kuhinju s dvije èa e vina. Carla je iz ko are uzela jabuku i pohlepno je g
rizla.
"Ne znam jesi li me prije èula. Prièala sam ti da sam dobila pozivnicu za neki domje
nak iz novog luksuznog hotela u blizini mog ureda. Za dvije osobe. Sada imaju tj
edne panjolske hrane i serviraju mediteranske specijalitete. Ne znam, dodu e, kojom
sam zaslugom dobila pozivnicu; vjerojatno jer smo susjedi. U svakom sluèaju to je
sljedeæe srijede. Buduæi da se srijedom najèe æe nalazimo na ruèku, mislim da bismo mogle
. Sto ti misli ?"
Kimnula sam: "Rado æu iæi s tobom. Naravno da neæu propustiti luksuzni domjenak. Pogot
ovo kad je besplatan. Ali to je s Konradom? Neæe li radije s njim..."
"Konrad!" Glas joj je zvuèao odbojno. "Gospodin Konrad je èudan u zadnje vrijeme. Ak
o zanemarimo èinjenicu da se nerado pojavljuje sa mnom u javnosti. Pogotovo u bliz
ini mog ureda gdje bi ga kolega Rotter mogao vidjeti sa mnom. Njemu ne bi dugo t
rebalo da zbroji dva i dva i javio bi Konradovoj eni. Poznaju se iz kolskih dana i
dobri su prijatelji."
"Sto podrazumijeva pod 'èudan'?"
Slegnula je ramenima. "Rijetko ga viðam u zadnje vrijeme. Kad se zbroje sve obitel
jske zabave kojima je proteklih tjedana obavezno morao prisustvovati, pomislilo
bi se da je poglavar kakvog kotskog klana. Nije moguæe da toliko strièeva, tetki, neæak
a i neæakinja slave 'okrugle' roðendane. Pretpostavljam da ima ljubavnicu."
Oh, oh, nije dobro zvuèalo. Nije bio prigodan trenutak da joj povjerim svoje sanja
rije.
"Carla, ne mogu to zamisliti. Kako si do la na tu ideju? Mo da je stvarno imao mnogo
zabava na kojima se morao pojaviti... Mo da..."
Digla je ruku braneæi se: "Hvala, ljubazno od tebe,
Roli. Ne trudi se uzalud. Konrad mi, naime, ionako veæ neko vrijeme ide na ivce. Sa
svim sam zadovoljna kada ga ne vidim. Jesi li zapravo zamijetila kako je uobra en
i pravi se da sve zna najbolje?"
Itekako sam to zamijetila! Konrad je bio savr ena kopija Carlinog biv eg supruga Oli
vera. Obojica su pr tala od samopouzdanja i obojica su se smatrala pozvanima drugi
ma obja njavati kako stvari stoje bez da ih itko i ta pita. Rado su se gurali u sred
i te zbivanja i procjenjivali druge s velikom dozom sarkazma. Uvijek sam smatrala
da Carlu privlaèe takvi mu karci.
Odluèila sam odgovoriti neodreðenim "Mmhhh".
"Zapravo, ne radi se samo o Konradu. Sve mi se skupilo: Konradove mane, Marijina
operacija, a tu su i stalne trzavice s Rotter om..."
"Zar se pravi ef jo nije vratio iz bolnice?
Postavila sam ko aru s voæem u sredinu. Èinilo se da æe ovo biti duga veèer. Lakomost s ko
jom je Carla pojela jabuku dala je naslutiti da danas nije previ e jela.
"Stari se gospodin vratio. Prije dva dana. Nasreæu, radilo se samo o kolapsu krvot
oka, a ne o srèanom udaru, kako su isprva sumnjali. Naravno, jo se mora èuvati. Ne sm
ije putovati u inozemstvo i svaki dan ranije odlazi kuæi. Najvi e me brine to ga tvrt
ka, èini mi se, vi e ne zanima kao nekada. Bubijeve ovlasti su sve veæe. To mi ne olak a
va ivot."
Carla je uzdahnula prije nego to mi je isprièala daljnje pojedinosti o Bubiju, Rott
eru i starom Moosburgeru. Ovo stvarno nije bila prava veèer da joj isprièam o susret
u s mu karcem mojih snova.
Sljedeæe sam srijede bila u velikoj urbi. U èekaonicu je upala pacijentica nateèenog ob
raza taman kada je sestra Mathilde htjela zakljuèati ulazna vrata. Ponovno sam usk
oèila u bijelu kutu i èekala rendgensku snimku. Zub je bio prekriven karijesom i pot
puno gnojan. Nije bilo druge. Morala sam ga izvaditi, to je nasreæu pro lo bez kompli
kacija.
Ponovno sam se presvukla, ali nisam imala vremena iznova podiæi kosu. Za to jo uvijek
nosim tu nepraktiènu frizuru? Peteru se tako sviðala. Mene sada podsjeæa na moju star
u uèiteljicu. Njega je podsjeæala na njegovu majku. Za to mi je to prije laskalo?
"Doviðenja, sestro Mathilde."
Mathilde je bila izuèena medicinska sestra i godinama mi je bila desna ruka. Stvar
no sam mogla biti sretna to imam tako lojalnu, kompetentnu i obazrivu suradnicu.
Jurila sam do podzemne eljeznice. Carla æe me sigurno veæ èekati. Mrzila je kad bi netk
o kasnio. Tada bi postajala nesnosna, a to mi ne treba. Ni sama nisam bila sretn
a. Sto sam ono obznanila na sav glas? Tra im mu karca! Ha, kako divna ideja! A kako
bi se to trebalo dogoditi, molim lijepo, kad mi iz glave ne izlazi zauzet mu karac
? Nisam mu znala ni ime ni adresu. Gdje da naðem drugoga? Nikako preko oglasa, to
je bilo jasno. Barove sam takoðer mogla zaboraviti. Gdje bih inaèe trebala upoznati
mu karca? Mo da ovdje u podzemnoj
eljeznici? Ha, smije no. Ovdje ionako nitko ni na koga nije obraæao pa nju. Svatko je i
mao dovoljno vlastitih briga. Sto sam ono nedavno proèitala u nekom èasopisu s blje ta
vom naslovnicom: "Tra ite mu karca? Nema problema! Sjednite u praonicu rublja - one
vrve samcima."
Ah, da? A gdje je, molim vas, praonica rublja? Znala sam samo praonice u kojima
se mo e predati rublje i gdje ga nakon nekoliko dana mo ete podiæi svje e izglaèanog. Osim
toga, sumnjala sam da bi zgodni mu karci poput neznanca iz "Roberta" svoje donje
rublje prali u praonici. Takvi mu karci sigurno imaju èistaèicu i vlastiti stroj za ru
blje. Kakav se jo ono "apsolutno siguran" tip spominjao u èasopisu? Ah, da: "Suboto
m u trgovini stanite do vitrine s duboko smrznutim namirnicama! Promatrajte kupc
e bez urbe. Ako mu karac kupuje obiteljsko pakiranje smrznutog povræa - prste k sebi!
! Taj ima enu i djecu. Ako kupuje malo pakiranje umaka za pagete - bingo! Samac!"
Super! Stvarno vrlo jednostavno. Sto mi vrijedi ta mudrost? Trebam li se mo da obr
u iti na takvog mu karca i pitati ga: "Slatkiæu, hoæemo li te pagete pojesti kod mene ili
kod tebe?" Neizvedivo. Barem za mene.
Za to me onaj mu karac preko puta stalno gleda? Sada se i nasmije io. Imam li mrlju na
nosu? Krv moje zadnje pacijentice? To bi mi bilo nalik. Iako sam prije odlaska
bacila pogled u ogledalo i nisam primijetila ni ta posebno. Najbolje da ne obraæam p
a nju na njega. Okrenula sam se i pravila se da prouèavam arene vozne linije podzemne
eljeznice koje su bile prikazane iznad izlaza.
Konaèno smo stigli do moje stanice. Iskoèila sam iz vlaka, po urila pomiènim stubama, pr
e la vrlo prometnu ulicu i stigla u hotelsko predvorje dvadeset minuta nakon dogov
orenog vremena. Carlu je bilo nemoguæe previdjeti.
Stajala je na rubu veæe skupine ljudi i prijekorno gledala na sat.
"Oprosti, molim te!" dahtala sam i poljubila zrak uz njezin obraz. "Prvo sam mor
ala pacijentici izvaditi bolan zub, a onda nije bilo vlaka." Pogledala sam uokol
o: "Gdje je panjolski domjenak na koji si pozvana?"
Dvorana je bila dekorirana crvenim i utim bojama. Slike panjolskih gradova i kultu
rno-povijesnih znamenitosti ukra avale su zidove recepcije. Katedrala iz Seville j
e visjela malo ukoso.
U tom se trenutku skupina ljudi poèela kretati. Otvorila su se dvokrilna vrata i o
moguæila pogled na dvoranu sa sveèano ukra enim okruglim stolovima. Stolnjaci bijeli k
ao snijeg, blistave kristalne èa e, polirani srebrni pribor za jelo. Potra ile smo dva
mjesta za stolom uz prozor s kojeg smo imale dobar pogled na dvoranu. Vidno se
popunjavala te je uskoro bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Konobar je donio
jo dvije stolice za dvoje koji su kasnili.
"Stvarno velikodu no", apne mi Carla kad je okretna konobarica u èa e ulila vino. "Ovdj
e je dobrih sto pedeset ljudi. Nisam mislila da æe hotel pozvati toliko ljudi na b
esplatan domjenak."
Ustala je da bi stala u red. Po urila sam slijediti njen primjer. Obje smo iza seb
e imale naporno prijepodne. Ne znam za nju, ali ja sam bila stra no gladna. Stol j
e bio prekriven specijalitetima. Kuhari u tirkanim bijelim pregaèama i s visokim ka
pama na glavama savjetovali su goste i dijelili jela na tanjure. Losos u umaku o
d meda i senfa, crveni i crni kavijar, raèiæi i fine pa tete kao predjelo. Purica u um
aku ili bakalar u umaku od afrana kao glavno jelo. Sve je bilo odlièno.
"Izgleda li ti ovo panjolski?" apnula sam Carli.
"Pa, radi se o panjolskom domjenku."
"Znam. Zato mi i izgleda panjolski jer nijedno jelo nije tipièno za panjolsku."
Carla zaèuðeno pogleda svoje peèene krumpire. "Stvarno èudno. Mo da sam ne to preskoèila na
zivnici. U svakom sluèaju, meni odgovara."
I menije prijalo. estorica mu karaca za na im stolom prijateljski su nas pogledavali,
ali nisu nam posveæivali previ e pozornosti. Meðusobno su se dobro poznavali i ubrzo
su se udubili u ustru raspravu o struci, pri èemu se radilo o okviru ekstra dugaèke g
rede - to god to znaèilo. U svakom sluèaju neka visoka tehnologija u vezi izgradnje p
odzemne eljeznice.
"Tipièno za reklamno okupljanje", aptala je Carla pogledavajuæi uokolo. "Pozvali su v
eæinom mu karce. Valjda misle da su samo mu karci potencijalni klijenti. Kao da si ene
ne mogu priu titi ovako skup hotel."
Do lo je vrijeme za desert. Dok je Carla salvetom otmjeno brisala usnice i zbog ka
lorija se odrekla deserta, ja sam ponovno stala u red. Èega sve nije bilo, a sve j
e bilo slasno i navodilo na grijeh! Tortice od jagoda, pari ki ro èiæi, komadiæi Linzer-to
rte, kreme, voæne salate... Ponovno nijedno panjolsko jelo.
"Oh, zdravo!" Mu karac ispred mene se okrenuo i njegove su mi se smeðe oèi smije ile. "D
a sam znao da ste kolegica..."
Bio je visok, mlaði od mene, imao je trodnevnu bradicu i uz najbolju volju nisam s
e mogla sjetiti gdje sam ga veæ vidjela. Oèito se to vidjelo na meni.
"Norbert. Sjeæate li se?"
"Zao mi je, Norberte. Inaèe dobro pamtim lica, ali trenutno se stvarno ne mogu sje
titi..."
Poèeo se smijati, a smeðe su mu oèi sjajile od zadovoljstva: "Ne zovem se ja Norbert.
Ja sam Gregor Neuhof. Norbert je moj pas. Bobtail, nedavno u parku..."
Najradije bih se bila lupila po èelu. Naravno, Norbert, ogromni monstrum koji je g
otovo udavio Puxija. A ovo je bio njegov gospodar, nemoguæ èovjek podrugljivog glasa
. Danas nije bilo podrugljivog tona. Ne, bio je dobro raspolo en i èinilo se da je s
retan to me opet vidi.
"Da, toèno, Norbert", nasmijah se i ja. Pa to sad, Puxi je iv. Bilo je lijepo sresti
barem jedno poznato lice meðu tolikim strancima. Dobro, bar djelomièno poznato. Po el
jela sam da se u parku nisam onako derala na njega.
"Zgodan domjenak", rekla sam ne bismo li ponovno uspostavili razgovor. "Samo, ne
ma nijednog panjolskog jela. Ne èudi li to i Vas?"
Gregor Neuhof me iznenaðeno pogledao: "Ne, zar bi trebalo?"
"Mislila sam da je ovo panjolski domjenak. Barem je tako pisalo na pozivnici."
"Stvarno? Gdje ste to proèitali? Trebao sam bolje proèitati papire."
"Poziv je u svakom sluèaju velikodu an. Nisam oèekivala ovoliko finih jela."
Tu se Gregor Neuhof u potpunosti slo io sa mnom: "Da, stvarno velikodu no. Dodu e, plaæa
mo dovoljno doprinosa, pa nam jednom godi nje mogu servirati ne to po teno."
"Doprinosa?" O, Bo e, mo da se na ulazu moralo platiti, a Carla i ja nismo vidjele b
lagajnu. Upravo sam ga htjela pitati gdje se predaju doprinosi kadli me netko èvrs
to zgrabio za ruku.
"Moramo iæi. Odmah!" Carla je stajala do mene. Lice joj je bilo blijedo i posuto c
rvenim mrljama. Dr ala me eljeznim stiskom.
"Ali eljela sam probati torticu od jagoda", odgovorih tvrdoglavo. Veæ sam skoro bil
a na redu, a i tako sam se lijepo zabavljala.
"Zaboravi tortu od jagoda i dolazi ovamo", siktala je.
"Oprostite." Kratak naklon crvene pa -frizure bio je namijenjen Gregoru Neuhofu. N
ije mi preostalo ni ta drugo nego da mu mahnem na rastanku. Da su mi se sviðali mu kar
ci s trodnevnom bradicom, rekla bih da je ovaj zgodan. Stajao je i zaèuðeno gledao z
a nama. Carla me ne ba nje no izvukla iz dvorane u prazno predvorje.
"Zna li kakav je ovo bio domjenak?" upita i zapali cigaretu.
"Nije bio panjolski", zakljuèila sam.
Carla odmahne glavom. Najprije se èinilo da ne to eli reæi, ali je utjela i pokazala na
nekoliko usamljenih stolova pokraj recepcije. Prije, dok je prostor bio ispunjen
ljudima, uopæe se nisu vidjeli. Iznad stolova je visio konopac sa panjolskim zasta
vicama. Na svakom se stoliæu nalazio pladanj s tapasima - malim, tipiènim panjolskim
predjelom. ena u flamenco-kostimu dijelila je sangriju iz glinenog vrèa. Nekoliko j
e usamljenih gostiju sjedilo na niskim stolicama. Ostali su na polupraznim srebr
nim pladnjevima tra ili ostatke hrane.
"Zna li to je ovo?" Carla je te kom mukom zadr avala smijeh.
"Na panjolski domjenak?" To je bila vi e izjava nego pitanje. Sada se Carla poèela gla
sno smijati, a ja sam joj se pridru ila. Situacija je stvarno bila jedinstvena! Pr
imila me pod ruku: "Doði, nestanimo iz hotela dok na i susjedi za stolom ne napuste
restoran i ugledaju nas ovdje. Idemo na kavu u slastièarnicu preko puta. Ja èastim."
"Da, rado, sada mi stvarno treba alica kave. Ali reci mi, ako su ovi jadni tapasi
na recepciji bili panjolski domjenak, na kakav smo ono prijem upale?"
"Ovih se dana u hotelu odr ava godi nje okupljanje njemaèkih in enjera i arhitekata. To
mi je rekao jedan od susjeda za stolom. Vrlo me pristojno pitao otkuda
dolazimo jer nas jo nikad nije vidio na radionicama i predavanjima!"
"Ah, zato je rekao da je platio dovoljno doprinosa."
"Misli na zgodnog mu karca s kojim si razgovarala? Poznaje li ga? Je li slobodan?"
Slegnula sam ramenima: "Nemam pojma."
"Trebala bi se koncentrirati na ovoga. Jako je zgodan."
Ne, hvala, taj nije bio za mene. Premlad. Preneuredan. Neobrijan. Tada sam joj i
sprièala o susretu s njenom klupskom kolegicom Meiner i o mu karcu iz snova iz "Robe
rta". Iz torbe sam izvukla vizitku koju mi je dala gospoða Meiner i koju sam u meðuv
remenu proèitala bar tisuæu puta.
"Margarite Meiner je relativno nova u mojoj udruzi. Do sada smo izmijenile svega
nekoliko rijeèi", reèe Carla. "Da je bolje poznajem, rado bih je nazvala i pitala z
a tog mu karca iz snova. No to bi bilo malo èudno. Zna li to? Najbolje bi bilo da je n
azove i dogovori termin. Tako usput mo e saznati ne to o tom tipu. Najbolje da to odmah
uèini . Èemu ti slu i mobitel?"
Pretpostavljala sam da æe biti tako. Carla je odmah sve eljela provesti u djelo. Ka
da sam napustila kafiæ, imala sam dogovoren termin kod gospoðe Meiner.
"To se zove ubiti dvije muhe jednim udarcem", Carla otpuhne kolutove dima u zrak
. " ansa da dozna ne to o mu karcu iz snova. Ako to ne uspije, barem æe imati ivahan izg
."
Pa, nisam se previ e nadala. Pogotovo to se tièe mu karca iz snova. Bio je nedosti an i z
ato ga je trebalo zaboraviti. to se tièe mog ivahnog izgleda, ni tu nisam gajila nek
e nade. Jo nikada u ivotu nisam izgledala ivahno. Kako da onda poènem u èetrdeset i dru
goj godini? No, nova frizura - to je bila primamljiva ideja!
VIII
Studio gospoðe Meiner nalazio se iznad pasa a s trgovinama na najboljoj poziciji u s
redi tu grada. U istom su se pasa u vrlo praktièno smjestili frizerski salon te optika
. Kao to sam uskoro saznala, Margarite Meiner i njezine prete no enske klijentice bi
le su èeste go æe mnogobrojnih butika u okolici. Sve su prostorije njenog studija bile
u bijelom tonu. Zapravo nisu bile opremljene veæ stilizirane. Dizajnerska sofa i
dizajnerski tepih. Dizajnerske stolice smje tene ispred iroke staklene stijene odak
le se pru ao prekrasan pogled na zelenilo trga u starom gradu. Sve je bilo svijetl
o i prozraèno. Svje u su atmosferu nagla avale lonèanice razlièitih nijansi zelene boje.
"Va no je imati dovoljno dnevnog svjetla!" Gospoða Meiner mi se prijateljski smije ila
dok mi je namje tala udobnu bijelu stolicu. "Lijepo od Vas to ste do li! Dok smo zaj
ednièki hodale ulicom bilo je mraèno. No veæ sam tada pomislila: kako lijepa ena! Kakvo
pravilno lice. teta to ova ena ne pokazuje svoju ljepotu. Odmah se vraæam. Skoknut æu
po tkanine. Mogu li Vam usput donijeti neko piæe? to ka ete na alicu kave?"
Pomalo omamljena, zamolila sam èa u lagano gazirane mineralne vode. Nisam mogla shva
titi da je govorila o meni. U vezi s mojim izgledom èula sam veæ mnogo pridjeva. "Li
jepa" sigurno nije bio jedan od njih.
Gospoða Meiner je preda mnom rasprostrta arenu paletu boja. Odmah me je oèarala. Nako
n nekoliko
minuta potpuno sam zaboravila pravi razlog mog dolaska. Zapravo sam samo eljela d
oznati tko je taj stra no zgodan mu karac koji ju je tako veselo doèekao u "Robertu".
Je li jo s njim i postoji li i siæu na, makar teoretska ansa da ga osvojim. Tek sam na
kog nekog vremena saznala vi e o tome.
Najprije su na red do le arene tkanine koje je pred mene gurnula gospoda Meiner. Ko
su mi je posve sakrila bijelom kapicom kakvu nose kirurzi. Moje su naoèale le ale na
stoliæu. U meðuvremenu sam saznala da su bile posve pogre an model za mene.
"Naoèale su nakit. Slu e da bi istakle finoæu lica i uèinile ga zanimljivijim", objasni
gospoda Meiner i odmahne glavom kad mi ih je skinula. "Naoèale za stalno no enje ne
smiju se previ e isticati, to ne znaèi da moraju biti tako neugledne, s mi je sivim okv
irom kao ove Va e. Lice Vam zbog njih izgleda suvi e blijedo i dosadno. K tome èak ni
s obrvama ne tvore lijepi luk."
Kako æu ikada vi e nositi te naoèale nakon ove porazne procjene? Izlet gospodi Meiner
ko tat æe me skuplje no to sam mislila. Ipak sam se poèela zabavljati.
Pokazivala mi je, jednu za drugom, èetiri tkanine razlièitih nijansi crvene boje, a
ja sam instinktivno trebala odabrati onu zbog koje bi mi oèi najvi e zasvjetlucale.
Nisam imala naoèale. Pribli ila sam se ogledalu dovoljno da jasno vidim svoj odraz i
da mogu promatrati sjaj u oèima. Odabir nije bio te ak, a gospoða Meiner je bila zado
voljna mojim izborom. Pri odabiru jedne od èetiriju zelenih tkanina pouzdala sam s
e u struèan izbor moje savjetnice. Pravu plavu sam odmah prepoznala. Na moje iznen
aðenje, odreðena nijansa sivosmeðe boje pristajala mi je bolje od crne. Nakon sat vrem
ena prona le smo sve "moje" boje. Gospoða Meiner mi je uruèila iskaznicu
boja koja æe mi ubuduæe dobro doæi pri kupovini. Bila sam "ljeto".
Carla je veæ bila na savjetovanju o bojama. Ona je bila "jesen".
"Po èemu se razlikuju ljeto i jesen?"
"Boje jeseni su tamne. Ljeto voli nje ne boje", gospoða Meiner podigne odgovarajuæe tk
anine. "Lagane su i djeluju pomalo 'zagasito'. Primjerice ova svjetloplava. Nje an
jorgovan ili plavozelena. Na svojoj æete paleti pronaæi boje kojima je temelj plava
, nje ne, diskretne boje: ma-lina-crvena, sljez-crvena, bordo, menta i vuneno bije
la."
To je znaèilo: nema crne. Umjesto uækasto-be boje, koju sam dosad nosila - sivosmeða. Ka
d dobro razmislim, to je takoðer znaèilo da tri èetvrtine sadr aja mog ormara odlazi u s
taru robu, ili æu je pak pokloniti sestri Mathildi, za njezinu svekrvu. Stara je g
ospoða nosila isti konfekcijski broj kao i ja i uvijek se radovala mojim odbaèenim s
tvarima. Do sada mi nije bilo èudno to je moja odjeæa primjerena jednoj sedamdesetogo
di njakinji. I to sedamdesetogodi njakinji koja nije zadr ala mladolik izgled. To æe se
sada promijeniti! I to brzo! Nabavit æu si garderobu kakvu svekrva sestre Mathilde
nikad neæe ni taknuti. Morala sam se nasmije iti - kakva apsurdna, ali istovremeno
radosna zamisao.
Na kraju sam kod optièara u pasa u naruèila nove naoèale. Jednostavne, èetvrtaste, smeðe bo
e koja mi je tako dobro pristajala i nagla avala boju mojih oèiju. Ta je smeða bila pr
irodna boja moje kose, samo nekoliko nijansi svjetlija. To sam veæ gotovo bila zab
oravila. Posljednjih sam godina svoju dugaèku grivu stalno poku avala osvje iti crvenk
astom nijansom. Potpuno pogre no, kako sam upravo saznala. Ljetnim tipovima, kao to
sam ja, u kosi je potrebna pepeljasta nijansa, iako ne onako jaka kao u zimskih
tipova. Kome bi palo na pamet dobrovoljno
obojiti kosu u boju koja nosi naziv "pepeljasta"? Sada sam u frizerskom salonu u
prizemlju dobila svoju pepeljastu nijansu. Moram reæi da izgleda odlièno. Pogotovo
na mojoj novoj, stupnjevito o i anoj frizuri u visini brade. Nema vi e moje duge kose.
Kakav nov osjeæaj! Nema vi e dugotrajnog feniranja ujutro ni podizanja kose izuèenim
pokretima. Glava mi je bila lagana i poletna. Spremna za novu avanturu! Ja sam,
naravno, bila spremna gospoðu Meiner slijediti u obli nju trgovinu jeansom.
Kad smo veæ kod avanture, krajnje je vrijeme da mislim na svoju stvarnu misiju: "R
ekli ste da ste se u grad doselili zbog ljubavi", zapoèela sam, potpuno izvan kont
eksta. Upravo sam poku avala navuæi uske traperice, prve nakon ni sama ne znam kolik
o godina. Gospoða Meiner mi je uz njih u kabinu dodala majice boje maline i boje d
ima. Sada je strpljivo èekala pred zavjesom. "Je li se isplatilo?"
Bila sam prilièno direktna. Nadam se da mi neæe zamjeriti. Nadam se da æe odgovoriti:
"Ne, na alost. Nije to bila velika ljubav. Razi li smo se."
"Itekako se isplatilo", reèe ona umjesto toga i nasmije se. Njeno je lice zraèilo ka
d je provirila kroz otvor na zavjesi. "Wolfram je savr en partner za mene. Mu karac
kakvog sam tra ila. Zvuèi pretjerano, zar ne? Ali istina je. On je moja srodna du a. N
akon kraha prvog braka èvrsto sam odluèila da se vi e nikad neæu udati. A pogledajte me
sad; smek ala sam se zbog Wolframa! Nitko jo ne zna da æemo najesen stati pred oltar.
"
Samo sam se nadala da nisam izgledala previ e zaprepa teno. Po urila sam promrmljati "èe
stitam odsrca". Sto sam oèekivala? Za to bi takav presavr en tip iz snova èekao samo men
e?
"Crvena Vam majica dobro stoji", gospoða Meiner prekine moje misli koje sreæom nije
mogla èuti. "Odmah izgledate mlaðe i svje ije. Svejedno isprobajte i plavu, mo da Vam st
oji jo bolje."
Na koncu sam kupila obje, kao i traperice i traper jaknu. Idealna kombinacija za
proljeæe. Jesam li kupovala zbog frustriranosti? Wolfram je, dakle, bio prekri en,
nedosti an, gotovo o enjen: Sranje, sranje, sranje!
"Ako elite, mogu ovih dana navratiti do Vas i pomoæi Vam u èi æenju ormara", predlo i gosp
Meiner. Kad smo se vratile u njezin studio, vani je veæ odavno bio mrak. Ideja mi
se jako sviðala. Sama sigurno ne bih imala srca odreæi se svih tih haljina, kostima
, blejzera i jakni iako mi nisu pristajali. Proteklih sam si godina uostalom pri
u tila samo najpotrebnije odjevne predmete. Djeca, posao, uspomene na Petera - to
mi je bilo va nije od modernog izgleda. Bilo je krajnje vrijeme da osvje im svoje kr
pice. Dogovorile smo se za srijedu za dva tjedna. Èi æenje ormara i planiranje nove ga
rderobe - prava zanimacija za slobodno poslijepodne.
Jo uvijek nisam imala mira: "Kako ste upoznali Wolframa?"
Moja mi je savjetnica veæ bila pru ila ruku na rastanku. Provele smo dan zajedno i d
obro se zabavile. Smatrala sam da si mogu dopustiti jo jedno direktno pitanje. Go
rjela sam od znati elje. U kakvim se lokalima motaju mu karci iz snova kao to je Wolf
ram?
Èinilo se da je gospoði Meiner pomalo neugodno: "Smijat æete se, ali upoznali smo se p
reko Interneta. Jedne sam veèeri, vi e iz zabave i radoznalosti, ostavila poruku na
stranici za samce. Nisam mnogo oèekivala. No drugi sam dan imala dvadeset i èetiri p
oruke, a sljedeæeg ih je stiglo jo dvanaest. Tu jo nije bilo Wolframa, ali sam upozn
ala vrlo zanimljive ljude npr. bankara Manfreda. S
njim se i danas dru im. Wolframu se takoðer sviða. Kad sam primijetila da meðu trideset es
toricom jo nema onog pravog, poku ala sam ponovno. Opet su mi se mnogi javili. Jeda
n od njih je bio Wolfram. Samo se ne smije odustati."
"Na Internetu se mogu naæi takvi mu karci?"
"Da, naravno. Danas veæina ljudi ima prikljuèak za Internet. Mnogi ele isprobati moguæn
osti koje Internet pru a. Ka em Vam, doæi æe vrijeme kada æe se veæina upoznavati na taj na
. Slobodno mi vjerujte, jo æete se sjetiti mojih rijeèi", nadove e kad je ugledala moj
sumnjièav pogled. "Kako se ono ka e? Va an je prvi dojam. Mlada djevojka, dugih, vitki
h nogu prolazi uz jezero ili ide u disko. ena na ih godina puna humora i elana. Gdj
e bi oboje bolje primijenilo nego u pisanoj rijeèi?"
"Da, ali", ubacih, "na Internetu se mota cijela hrpa arlatana, la ljivaca, perverzn
jaka..."
"Ne vi e nego u stvarnom ivotu."
Bilo je istine u tom odgovoru.
"Ali, anonimnost. Nikad se ne zna tko se nalazi na drugom kraju ice. Dvanaestogod
i njaci se mogu zabavljati praveæi se da su seksi i da imaju dvadeset i pet godina. e
zdesetogodi njaci se mogu izdavati za tridesetogo-di njake. Ili o enjeni mu karci koji s
e pretvaraju da tra e partnericu, a zapravo samo tra e kratku avanturu..." Primijeti
la sam da sam se potpuno u ivjela.
"Brzo prepoznate arlatane, la ljivce i mu karce koje zanima ena za jednu noæ. Mislite li
da su takvi zainteresirani za intenzivno dopisivanje? Ako im nakon druge poruke
ne elite dati broj telefona, odmah odustaju. Ne, ne, anonimnost ima mnogo dobrih
strana. Nitko ne zna tko ste. Znaju samo Va 'nickname'. Putem e-mailova mo ete mno
go saznati jedno o drugom. U kraæem se razdoblju mo ete upoznati bolje nego izravnim
kontaktom. Ako se
neko vrijeme dopisujete, mo ete kontaktirati i telefonom. Telefoniranje je prijeko
potrebno. Glas odaje mnogo toga. Kako govori? Kako se smije? Sto govori? Tako s
e stjeèe jo intenzivniji dojam. Ja sam si nabavila poseban mobitel upravo za te poz
ive. Vrlo je praktièno." Gospoða Meiner se veselo nasmije. "S nekima sam razgovarala
satima prije no to bismo se sastali. Jedan mi je èak izjavio ljubav. No kad smo se
sreli nismo vi e imali to reæi jedan drugome. I to se mo e dogoditi. Dopisivanjem i te
lefoniranjem stvorite u glavi sliku te osobe koja ne mora odgovarati stvarnosti.
Sto se tièe Wolframa, stvarnost je nadma ila sva oèekivanja."
Mislila sam na veèer s Aloisom Steuerthalom. Da smo se najprije dopisivali, sigurn
a sam da nikad ne bih iza la s njim. Tako bih po tedjela sebe dosadne, neugodne veèeri
, a Bea se ne bi imala èemu smijati.
"Prije sastanka se, po elji, mogu izmijeniti digitalne fotografije. Tako se takoðer
sprjeèavaju neugodna iznenaðenja. A onda dolazi i prvi sastanak. Obièno se javlja osj
eæaj prisnosti. Kao da si sa starim znancem kojeg veæ dugo poznaje . Da, da, bilo je z
abavno tra iti partnera putem Interneta. Koliko god sam sretna to sam na la Wolframa,
ne bih voljela da sam propustila tu avanturu."
Ma, ne znam. Razmjenjivati e-mailove s potpuno nepoznatim mu karcima? Upoznati ih
putem Interneta? To je vi e bilo u stilu gospode Meiner. Bila je otvorena prema no
vim iskustvima, vesela, ekstrovertirana. Za mene, Peterovu udovicu, Hubertovu sn
ahu, za mene, dobru staru sanjalicu Roli - nije to bilo za mene. U to sam bila s
igurna.
"Time, Sebastiane, jeste li kod kuæe? Znate li kako se otvara anonimna e-mail adre
sa?"
Nisam li bila savr en primjer dosljednosti? Nisam jo ni zatvorila ulazna vrata za s
obom, a neobuzdan me nagon veæ bio natjerao da se odmah bacim na posao. Kada je go
spoða Meiner na Internetu prona la svog Wolframa, za to i meni ne bi uspjelo ne to slièno?
Odlo ila sam vreæice pokraj komode i bacila brz pogled na ogledalo. Nije lo e. Neobièno
. Ali dobro. Nova je frizura èinila lice ljep im. Jo kad dodam nove naoèale...
U tom su se trenutku otvorila ulazna vrata Carlinog stana i èula sam kako se Olive
r Martens opra ta od svoje kæeri. Brzim je koracima si ao stubama. Na desnom je ka iprst
u opu teno vrtio kljuèeve svog engleskog sportskog automobila. Kad me je ugledao, uk
opao se i promatrao me zaèuðenog izraza lica: "Vidi ti to! Gospoda doktorica Steinbe
rg. Stvarno si se promijenila. Sto to znaèi? Ide u lov na mu karce, Rosalind?"
Nikad nisam trpjela Oliverov ironièan ton. Uvijek me je zastra ivao. Koliko sam se s
amo puta ljutila to nisam na vrijeme smislila odgovarajuæi odgovor.
"Ne raduj se prerano, Olivere. Tebe sigurno ne lovim. Uopæe nisi moj tip." Jesam l
i to zaista rekla naglas? Oliver je zapanjeno umuknuo.
Carlina se glava pojavila kroz od krinuta vrata: "Roli ide u lov na mu karce? Sto ti
me eli reæi, Olivere?"
Razrogaèila je oèi kad me je ugledala: " to se tebi dogodilo? Odlièno izgleda ! Sjeæam se t
boje kose. Nosila si je na poèetku studija. Dobro ti stoji. A ja sam mislila da s
i oti la gospoði Meiner samo da sazna adresu." Namig-nula mi je.
U meðuvremenu su iz kuhinje dojurili i moji sinovi: "Kakva adresa?" raspitivao se
Tim okrenuv i se prema meni: "Mama, to je za veèeru? Mo e li Jordy jesti s nama? Noæas æe
respavati kod nas. Nema ni ta protiv, jel' tako, mama?"
Carla ispusti uvrijeðen uzdah: "Time", reèe strogo, "tvoja majka ima novu frizuru."
Zahihotala sam se. Carla se nije znala nositi s mu kim ignoriranjem. Tim me je poz
orno promotrio: "Au, da, toèno. Slièi na Meg Ryan. Je li u redu ovo s Jordyjem?"
Sin me usporedio s Meg Ryan? Junakinjom filma "Kad je Harry sreo Sally", filma k
ojeg sam pogledala najmanje tri puta? I onda bih njegovom najboljem prijatelju t
rebala uskratiti veèeru i prenoæi te? Brzo sam pogledala u ogledalo. Pa, mo da i nije mn
ogo pogrije io.
"Sve je u redu", rekla sam, na to mi je Tim mahnuo i nestao u kuhinji. Sebastian,
koji se tiho dr ao u pozadini, nasmije io mi se i prije nego je oti ao za bratom rekao
: "Dobro ti stoje traperice, mama." Kuhinjska vrata se zatvore za njim.
"Potpuno je u pravu", javi se Bein zadovoljan glas s ulaznih vrata. "Roli, izgle
da velièanstveno!" Dramatièno podigne ruke u zrak. "Netko te je konaèno uspio promijeni
ti. Uvijek sam mislila da se u tebi skriva vi e nego to pokazuje . Ipak nisam mislila
da ima tako slatku stra njicu." Bea se drsko hihotala.
I ja sam se hihotala. Toliki komplimenti u jednom danu.
"Vidi ti to, dobra stara Beatrix", pozdravi je Oliver svojim najarogantnijim ton
om, "sad je konaèno vrijeme da se izgubim."
Nismo ga zadr avale.
Bea se nije obazirala na njegove bezobrazne rijeèi. Odbojnost koja je vladala izmeðu
Bee i Carlinog biv eg mu a bila je uzajamna. Crni je ogrtaè objesila na vje alicu i por
avnala svoje svilene alove boje dima, leda, kobalta i tamnoplave boje s traèkom zel
ene. Sto bi gospoða Meiner rekla na ovu kombinaciju boja? Kojem je tipu pripadala
Bea? Proljeæe? Ljeto? Jesen? Zima? Ili sva godi nja doba u jednom? Pri la mi je ne bi
li me bolje promotrila.
"Hajde, reci. Kako se zove? Koji te je mu karac natjerao da konaèno izaðe iz sivila? Gd
je si ga upoznala? Tko je on, to ima, to zna?"
Morala sam se nasmijati: "Bea, zvuèi kao moja majka."
"To mi je i bila namjera", moja je prijateljica bila nepopravljiva.
"On nije 'on' nego 'ona'. 'Ona' se zove gospoða Meiner, stilistica i savjetnica za
boje. Poznaje je, Bea. Sjedila je za na im stolom one veèeri kad si u mom klubu odr al
a predavanje", objasni joj Carla. "Roli je zapravo oti la do nje samo da bi pobli e
saznala ne to o odreðenoj osobi. Bar sam ja tako shvatila. No Margarita je uspjela n
agovoriti Roli na novi outfit. ena zna to radil Naravno, ivo me zanima to je sve Rol
i saznala." Carla se opet okrenula prema meni: "Roli, obeæaj nam da æe nam sve isprièat
i do u tanèine. Ali ne sad. Èekajte me, molim vas. Samo æu na brzinu staviti Marie u k
revet pa æu se spustiti k vama. Umirem od znati elje."
I tako smo pola sata kasnije sjedile u mojoj ugodnoj dnevnoj sobi te sam prijate
ljicama preprièavala dan proveden kod gospoðe Meiner. Tje ile su me zbog èinjenice da je
Wolfram nepovratno izgubljen.
Bea me potap a po koljenu: "Zna kako se ka e? Mu karci su kao zahodi. Ili su zauzeti il
i posrani! elite li i vi jo jednu èa u vina?" zaljuljala je bocu nudeæi nas.
Carla je bila zaprepa tena: "Dakle, stvarno, Bea. Gdje samo nalazi takve poslovice?
Takvo to se ne govori."
"Ovo je pristojna kuæa", smijala sam se bezobrazno.
Carla mi baci jastuk na glavu. Dopustila je Bei da joj napuni èa u.
"Namjeravam slijediti primjer gospoðe Meiner", zapoèela sam. Veæ sam znala da æe moja id
eja o tra enju mu karca putem Interneta naiæi na razlièita mi ljenja.
"Zar æe i ti postati savjetnica za boje?" Bea se smijala. Vino joj je sigurno veæ uda
rilo u glavu.
"Da, sigurno. Hoæe li preuzeti moju ordinaciju?"
Bea mi je mahala rukama pred nosom: "Ma, nema anse! Beskrajno ti se divim to stran
cima èaèka po ustima. Dakle, ja to ne bih mogla..."
"Ja ne èaèkam!" ispravila sam je praveæi se ljuæom no to sam bila.
"Mo ete li, molim vas, prijeæi na stvar?" strogo naredi Carla. "Roli, u èemu eli slijedi
ti primjer gospoðe Meiner? Samo nemoj reæi da se poigrava idejom da i ti objavi oglas
na Internetu."
Evo, znala sam!
"Pa to je super ideja!" Bea je, naravno, bila odu evljena.
Kako li sam samo nai la na dvije tako razlièite prijateljice? Uostalom, nisam imala
ni najmanje volje ponovno raspravljati o tome. Rasprava æe zavr iti slièno kao i ona o
d prije par tjedana o javljanju na novinski oglas. Veæ sam
donijela odluku. Ako je gospoða Meiner svog Wolframa na la putem Interneta, to mi je
bio dovoljan dokaz da se mu karac iz snova mo e naæi i na taj naèin. Nisam eljela da me
Carline sumnje pokolebaju. Osim toga, postojala je jedna posve drugaèija tema o ko
joj sam veæ danima razmi ljala.
"Prije no to se upustite u bezrazlo nu svaðu", prekinuh Beu, koja je upravo htjela sa
suti bujicu rijeèi, "imam jedno posve drugaèije pitanje koje mi je mnogo va nije. Sto
je s prvim seksom?"
Carla naglo spusti èa u crnog vina koju je upravo htjela prinijeti usnama. Pogled jo
j je odavao zbunjenost. "Roli, sinovi ti imaju esnaest godina i cijele dane provo
de s prijateljima. Mu kim prijateljima, koliko znam. Za to se brine ?"
"Tim i Sebastian sigurno imaju lijep broj enskih prijatelja", odvratih o trije no to
sam namjeravala. "No ne radi se o njima. Radi se o meni."
"Pro lo je barem sedamnaest godina od tvog prvog puta. Gledano èisto matematièki. Misl
im, s obzirom na tvoje sinove. No, pretpostavljam da je tomu veæ vi e od dvadeset go
dina. Za to sad eli govoriti o svom prvom putu?" Bilo je oèito da Carla nema blage vez
e o èemu govorim.
"Ne mislim na svoj prvi put", oneraspolo io me toliki nedostatak sposobnosti u ivlja
vanja, "nego na prvi put nakon mnogo vremena. Peter je mrtav veæ gotovo tri godine
, moj seksualni ivot takoðer. Sad nemam pojma kako se pona ati kad doðe do toga. Tko zn
a, mo da ubrzo nekog upoznam i onda æe na red doæi ovo pitanje. Kako da se postavim?"
U mislima sam ugledala Wolframa. Njegovo lijepo oblikovano, fascinantno lice. El
egantna pojava. Razmi ljala sam kako bi bilo grliti tog mu karca. Mhm, da, peckav
osjeæaj. Bila sam nesigurna. Hoæu li znati to oèekuje od mene? Sigurno je imao afere s
mnogim uzbudljivim enama. A onda sti em ja, bljedunjava Roli. Potpuno zahrðala. Sa st
rijama na trbuhu. Nije moguæe da si samo ja postavljam ovakva pitanja. Jesu li dru
ge ene stvarno bile toliko samouvjerenije od mene? Nisam ni oèekivala da æe mi Carla
odgovoriti. Naèela sam temu koja joj je bila neugodna. Sjedila je i promatrala sli
ke pokraj Hubertovog naslonjaèa. Bilo je oèito da se nada kako æe Bei pasti na pamet n
e to prigodno i tako je rije iti obveze da mi odgovori. Smijala sam se u sebi.
Bea je nije razoèarala. "Seks je kao vo nja bicikla", zadovoljno si je u èa u natoèila jo
alo crnog vina. "Nikad se ne zaboravlja. I sama sam jednom gotovo godinu dana bi
la bez partnera, ako se sjeæate. Neposredno prije no to sam upoznala mog Richija. S
vejedno sam se prve noæi provedene s njim bez problema sjetila svojih prija njih isk
ustava." Hihotala se. "Nema se za to brinuti, Roli. Uostalom, svatko tko se upu ta u
ne to sa èetrdesetogodi njakinjom zna da nismo vi e svje e kao jutarnja rosa. Ukoliko se n
e kani spetljati s nekim dvadesetpetogodi njakom, tada æe i mu karac pokraj tebe imati
poneki o iljak i tjelesni nedostatak. Tako ti je to u ivotu."
Raspravu su naglo prekinuli moji sinovi u av i u sobu. "Nema vremena za kuhanje, jel'
da, mama? Odluèili smo naruèiti pizzu."
Odlièna ideja! Zamolila sam Tima da naruèi pizzu sa salamom, a Bea se odluèila za pizz
u s tunom i lukom.
Carla odmahne glavom: "Veèeras æe navratiti Konrad. Vrijeme je da si pripravim ne to.
Dakle, Roli, ne razbijaj glavu nepotrebnim mislima. Hvala na vinu." Mahnula nam
je i iza la iz dnevne sobe.
Èula sam kako Tim u kuhinji naruèuje pizze. Znam
da je smije no, ali ipak me to radovalo. Nije li to dokaz da sam djecu odgojila ta
ko da postanu samostalni ljudi? Sumnjam da bi se Jordvjeva majka slo ila sa mnom.
Po kolama je dr ala predavanja o suvremenoj biolo koj ishrani. Nisam sigurna dapizza
spada u tu kategoriju.
Bea je u meðuvremenu ukljuèila moj laptop. "Daj da ubijemo vrijeme. Kako bi eljela sr
oèiti oglas?"
"Sroèiti oglas?" Veèeras sam namjeravala u miru posjetiti nekoliko web-stranica za s
amce. Mo da pisati ponekom. Ni u snu nisam pomislila da sama napi em oglas. Rekla sa
m to Bei.
"A za to ne? Ako sama napi e oglas, mo e sama odluèivati."
"Najprije moram otvoriti anonimnu e-mail adresu. Zamolit æu deèke da mi to sutra sre
de." Nadala sam se da æu tako dobiti na vremenu.
"Za to èekati do sutra? Ne moraju ti sinovi pomoæi. Mo emo to napraviti i zatvorenih oèiju
."
I tako sam se nakon dobrih sat vremena na Internetu pojavila kao "Gularo". Koris
nièko je ime mo da zvuèalo malo neobièno, ali je bilo prvo kod kojeg me kompjuter nije c
rvenim natpisom upozorio: "Korisnièko ime se veæ koristi."
"Kako æe se zvati?" pitala me Bea.
Odmah sam eliminirala Rosalind, Roli, Linda. Nisam imala srednje ime, a bilo mi
je neobièno izabrati neko drugo ensko ime. Sviðalo mi se "Suncokret". Naravno, odavno
 je bilo zauzeto. Kompjuter me savjetovao da dopi em godine. Ali "Suncokret42"? Ne
, to mi se nimalo nije sviðalo. Slièno je bilo i s jagodom, ljetnim suncem, ljetnom
livadom, ljetnim povjetarcem. Nije bilo te ko pogoditi da se veæ radujem ljetu. Vla ni
h, hladnih i sumornih dana bilo mi je veæ dosta. No kompjuter je odbijao svaku rij
eè koja je imala veze s ljetom.
Bea se nije dala smesti. "Kamo najradije putuje ?" Ni tu nismo imale sreæe. Beè, Rim,
Venecija, Toskana - sva su ta imena veæ bila iskori tena.
" to najradije jede ?"
"Pa ne mogu se zvati 'kuhana govedina' ili 'Saltimbocca a la Romana'", odgovorih
negodujuæi.
Bea se glasno nasmije. "A kako ti se sviða 'slatkokisela svinjetina'? Sigurna sam
da jo nitko nije registrirao to korisnièko ime." To mi se ime èinilo apsurdnim.
Bei je sinula ideja: "Znam! Ovime te krstim u 'Gularo'! Bilo je oèito daje zadovol
jna svojom odlukom. Kompjuter po prvi put nije imao primjedbu.
"Gularo?" ponovih. "Ne zvuèi lo e. Uostalom, to ni ta ne znaèi."
"Itekako znaèi!" Beine su oèi vragolasto zasvjetlucale." Ako stvarno eli znati, 'Gular
o' na kineskom znaèi 'slatkokisela svinjetina'. Bar mi je tako zvuèalo kad sam pro le
godine s Richijem bila u angaju. Jedna od rijetkih rijeèi koje sam upamtila. Sjeæam s
e jo samo 'Nihao!' to znaèi 'Dobar dan!'"
"Prekrasno." Nisam bila pretjerano odu evljena. Ali predala sam se. Zami ljala sam s
vakojaka prekrasna korisnièka imena, a zavr ila sam kao "slatkokisela svinjetina". N
asreæu, nitko nikad neæe pogoditi pravo znaèenje te rijeèi. Tko bi se, osim Bee, sjetio
takvog korisnièkog imena?
U tom je trenutku zazvonilo na vratima i dostavljaè je donio vrele pakete iz kojih
se pu ilo. Bea me slijedila u kuhinju. Izvadila sam tanjure iz ormara, a Bea je n
a njih rasporedila vruæe kri ke. Uskoro smo slo no vakale za kuhinjskim stolom. Deèki su
se povukli u Timovu sobu. Znam, znam, zajednièka veèera je va na za pravilan razvoj dj
ece i mladih. No veèeras su njih trojica morali raspraviti o neèemu va nom, vezanom za
Charh/jev party
iznenaðenja. Nisam mogla srediti misli i pratiti njihove planove. Misli su mi bile
kod Wolframa. I Gulara. Ovaj æe put razvoj mojih sinova iznimno morati u drugi pl
an.
Bea je dovukla laptop u kuhinju i zavukla se pod kuhinjski stol ne bi li ga uklj
uèila u struju. "Dakle", ponovno je izronila crvena u licu, " to æemo napisati u tvom
oglasu?"
"Ah, opet smo tu?" Glumila sam da sam potpuno zaokupljena pizzom.
"Hajde, Roli, reci koje su tvoje prednosti? Moramo te prikazati u pravom svjetlu
da ih èim vi e zagrize." Bea zgrabi blok u koji sam uvijek zapisivala popis namirni
ca koje treba kupiti. U desnoj je ruci dr ala kemijsku olovku kako bi zapisala to æu
reæi. U lijevoj je dr ala veliki komad pizze. Topljeni sir je kapao na tanjur.
Moje prednosti? Koje su moje prednosti? Tko bi samo tako na brzaka mogao nabroji
ti svoje prednosti?
"Ne znam je li pametno poèeti nabrajanjem mojih prednosti", rekla sam, jer mi ni ta
nije padalo na pamet.
Bea podigne obrvu: "Ne? Dobro. Kako onda eli zapoèeti? Mo da svojim slabostima? Ili da
napi em: ' ena koja ne zna svoje prednosti tra i mu karca koji bi ih prona ao'?"
"Dobra ideja!" Smijala sam se.
Bei sad nije bilo do ale. "Krenimo s druge strane. Kako zami lja svog mu karca iz snov
a?"
"Vi eg od mene", ispalila sam kao iz pu ke. "Zgodnog, s prosijedofn kosom ili ne, ra
dije napi i sa sijedim zaliscima. Va na mi je i inteligencija te ivotno iskustvo." Tr
udila sam se to bolje opisati Wolframa. "Mora biti stariji od mene. Obavezno. Nar
avno, dobro situiran. Obrazovan. Èovjek koji zna to eli. Evo, to bi trebalo biti upo
trebljivo, zar ne?"
Bea odmahne glavom. "Ovom opisu odgovara i Hubert", reèe suho.
U svojim sam se mislima upravo bila ponovno zaljubila u Wolframov izgled. Sada s
am se prilièno grubo vratila u stvarnost. "Hubert?!" Jesam li stvarno opisala svog
svekra? Oèito sam morala biti malo preciznija.
"Sto mora znati? Sto mora voljeti?" Bea je jo uvijek dr ala olovku u desnici. Do sa
da jo ni ta nije bila zapisala.
"Znati? Voljeti? Mora voljeti mene. I dru tvene dogaðaje. Putovanja?" Odjednom vi e ni
sam bila sigurna.
"Ovako neæemo daleko stiæi." Bea se nevoljko namr ti i zatvori web-stranicu te odmah u
pi e novu homepage adresu.
"Sto misli pod tim: neæemo daleko stiæi?" Razoèarano sam pijuckala crno vino. "Jo nikad
nisam pisala oglas. Ne znam hvaliti samu sebe. Ako eli odustati..."
"Nema odustajanja", Bea poka e na ekran koji se u meðuvremenu obojio u ru ièastu i tamno
crvenu boju, a uokolo su lebdjela crvena srda ca.
"Za Boga miloga, to je to?"
"Neka druga stranica za samce. Ovdje ne mora napisati oglas nego ispuniti upitnik
o tome to voli i to te zanima. To je sigurno lak e."
Nisam mogla doæi k sebi: "Bea, otkud ti sve te web-stranice? Reci ti meni, draga m
oja, ne vara li mo da svog mu a?" Nisam to ozbiljno mislila.
Bea je hihoæuæi se odmahivala glavom: "Ma kakvi. Nema potrebe. Adresu mi je rekla je
dna kuæanica koju sam upoznala predajuæi po kolama. Nedavno je proèitala vrlo zanimljiv
u knjigu. Èak se jo sjeæam kako se zvala: 'S Interneta do braènog kreveta'. Zvuèi aljivo,
zar ne? Tako, sad te moramo registrirati."
Tako je i uèinila.
Ni ovdje nasreæu nikom nije palo na pamet nazvati se "slatkokisela svinjetina" pa
je 'Gularo' prihvaæen. Bea je poèela ispunjavati upitnik ni ta me ne pitajuæi. Dobro, ni
sam imala primjedbi na " ensko, èetrdeset dva, vitka, visoka sto sedamdeset i tri".
"Kosa mi nije crvenkasta nego pepeljastoplava", ispravih je protresav i svojom nov
om frizurom.
Bea klikne na "tamnoplava". "Pepeljastoplava ne zvuèi privlaèno", primijeti. Nisam s
e eljela svaðati.
"Koliko bi godina trebao imati?"
"Najmanje pedeset." Ako sam u ne to bila sigurna, onda su to bile godine. Neki mla
dac tipa Steuerthal nije dolazio u obzir.
Naravno da je Bea imala primjedbu i estoko klikne na "Minimum: èetrdeset". "Ne elimo
nepotrebno smanjivati krug onih koji dolaze u obzir, zar ne? I meðu èetr-desetogodi n
jacima ima onih koji se znaju pona ati."
Slo ile smo se oko "Visina: iznad sto sedamdeset i pet, boja kose: svejedno". Sije
di zalisci koje sam eljela bit æe ionako automatski prisutni u ovoj skupini.
Bea mi je postavljala pitanja. Odgovarala sam, a ona je tipkala i samovoljno dop
unjavala.
"Omiljeni glumac?"
"Anthony Hopkins. U 'Zorrou' je dobro pritisnuo ljepu kastog Banderasa."
Tipkala je i dopunila: "Johnny Deep".
"Bolje nemoj", dobacila sam. "Mislit æe da elim mladog gusara."
"Koji ti je omiljen film?" upita praveæi se da nije èula moju primjedbu.
"Don Juan de Marco."
"Vidi . I to sigurno ne zbog Marion Branda. Iako je glumio velièanstveno", trezveno
objasni Bea i ostavi Johnnyja Deepa.
"Omiljena glazba?" "Verdi, Vivaldi."
"Verdi, Vivaldi, R.E.M., Herbert Gronemeyer", utipka Bea.
"To stvara potpuno pogre an dojam." Sad sam veæ bila gotovo oèajna. Mu karac poput Wolfr
ama nikad se neæe javiti na ovakav oglas.
"A tko je satima stajao èekajuæi u redu ne bi li nabavio karte za posljednji R.E.M.-
ov koncert?" ponovno je stigao trezven odgovor. "Hobiji?"
"Kazali te, putovanja, èitanje, kuhanje", rekla sam. To bi se Wolframu sigurno sviðalo
.
"Kazali te, putovanja, èitanje, d ogiranje, rolanje, sajmovi, kabarei", tipkala je Bea
, a Wolfram je bio sve dalje i dalje.
"Kako bi trebao izgledati tvoj mu karac iz snova? Da mi nisi poèela opisivati nekog
tko me podsjeæa na Huberta", stresla se kao da se naje ila.
Na "dobro situiran, inteligentan, duhovit, obrazovan" konaèno nije imala primjedbi
. Dodala je jo "osjeæajan i optimistièan". Dogovoreno.
" to tra i : udaja, veza, afera, preljub, e-mail poznanstvo?"
Pitanje je bilo posve retorièko, jer je Bea veæ kliknula na "udaja" i "veza". " to oèeku
je od mu karca?"
"Da zna to eli. I da se uz njega osjeæam za tiæeno."
"...i da se zajednièki mo emo smijati", dopuni Nepopravljiva. " ele znati to voli ."
"Svoju djecu." Ona su, naravno, bila na prvom mjestu. "Prijateljice, razgovor, T
oskanu, sunce u proljeæe i toplu ljetnu ki u."
"...i dobar seks", dopuni Bea i predlo i da izostavim djecu jer æe "on" ionako na vr
ijeme saznati da ih imam.
Ovaj sam put ostala èvrsta. Djeca ostaju, seks izbacujemo. To sa seksom æe "on" stva
rno saznati na vrijeme.
Jedan klik i upitnik je poslan. Bea zadovoljno uzdahne i natoèi si u èa u zadnje kapi
crnog vina. "Pa, da vidimo. Ne vjerujem da æe veæ sutra biti mnogo poruka, ali sljed
eæih æe ti dana sanduèiæ biti prepun."
Sva sam se naje ila od pomisli na to.
Naravno da sam namjeravala odmah ujutro provjeriti sanduèiæ. No moja je budilica iza
brala ba to jutro da ispusti du u. Ili sam je mo da sinoæ zaboravila naviti? Dok sam, o
pijena vinom i boja ljivim i èekivanjem onoga to sam mo da pokrenula ulogirav i se na stra
icu za samce, mislila da neæu moæi oka sklopiti. A onda sam ipak brzo zaspala? Kako
god bilo, sljedeæeg se jutra nisam probudila na vrijeme. Sebastian me je probudio
oko sedam i trideset. Skoèila sam, po urila u kupaonicu, odjenula se, u prolazu srkn
ula malo hladne kave koju mi je bila pripremila gospoða Holzinger. Nisam ni pomisl
ila da bacim oko na Internet.
U ordinaciji je bila ludnica. Uspjela sam, dodu e, doæi èak pet minuta prije poèetka rad
nog vremena. Naravno, bila sam posljednja. Zanimljivo, svi su se okupili oko pri
jemnog altera i promatrali èekaonicu kao da je prvi put vide.,
"Je li se ne to dogodilo?" Jo sam hvatala dah jer sam se uspinjala po dvije stube o
djednom. Ordinacija se nalazila u dobro odr avanoj, elegantnoj, starinskoj zgradi.
Lifta nije bilo.
"Gospoda Petermann je dala otkaz", rekli su uglas.
"Veæ?" Ma, krasno. Tajnica je kod nas radila tek dva mjeseca. Napustila nas je tam
an kad smo je obuèili dovoljno da mo e raditi samostalno. Kao i njena prethodnica. R
azlog sigurno nije bilo nepovoljno radno okru je. Od-
nosili smo se jedni prema drugima prijateljski i s po tovanjem. Gospoða Burghart, na a
dugogodi nja tajnica, kod nas je radila vi e od dvadeset godina prije no to je oti la
u zaslu enu mirovinu. Otkad je oti la, triput smo mijenjali tajnicu. I to otkad smo
lani potpuno preuredili i obnovili ordinaciju. To je veæ bilo vrlo neobièno.
"Postoji li neki poseban povod? Je li rekla za to nas napu ta?"
"U telefonskom mi je razgovoru rekla da se nije ugodno osjeæala", progovori Frank
Sporer. "Jo nije na la drugi posao, ali je sigurna da æe uskoro naæi ne to odgovarajuæe."
" to bi trebalo znaèiti 'nije se osjeæala ugodno'?" Kolega Troger naglasi svaku pojedi
nu rijeè. "Kod nas nije uvijek tiho i mirno. Ako ena ne mo e izdr ati optereæenje, onda j
e bolje da smo je se rije ili."
"Ne preostaje nam ni ta drugo nego da ponovno u novine stavimo oglas i potra imo nov
u radnu snagu." Frank nije elio ulaziti u rijeèi kolege Trogera. "Tko æe to preuzeti
ovaj put?"
Nastane ti ina. Sa zanimanjem sam promatrala drveni pod.
"Ja æu to srediti", javi se kolegica Ina. Po eljela sam je zagrliti. Ja definitivno
nisam bila stvorena za to. Nisam talentirana za pisanje oglasa.
Dan je protekao kaotièno kao to je i zapoèeo. Nervozni, razdra eni pacijenti, djeca koj
a vri te. Predstavnik proizvoda za njegu zuba predstavio mi je svoj novi asortiman
, a u meðuvremenu je neprestano zvonio telefon. Sveuèili na klinika u Beèu eljela je konc
ept mog predavanja.
Trebala bih ga unaprijed poslati profesoru. Moj koncept? Nisam ga jo dovr ila. Jo je
bilo dovoljno vremena do kongresa. Namjeravala sam provesti ugodnu veèer kod kuæe.
Brbljati s deèkima, veèerati u krugu obitelji i, naravno, navaliti na Internet. Odgo
voriti na tri-èetiri e-maila koja su dosad valjda veæ do la. Ali nije bilo pomoæi. Morat
æu skratiti ugodnu veèer. Navalit æu, dodu e, na laptop, ali kako bih doradila koncept.
Nisam mogla ni eljela pustiti profesora da èeka.
Dobro da imam Holzi. Nisam se morala brinuti za veèeru.
Kad sam naveèer mrtva umorna otkljuèavala ulazna vrata boljela su me leða i noge su mi
bile te ke. Kako se radujem ljetu! Opet æu d ogirati i plivati. Tijekom zime sam se p
remalo kretala. Tijelo mi se osveæivalo ukoèe-no æu. Nakon dugog radnog dana jedva sam d
oèekala da skinem cipele. U tom sam trenutku po eljela stati pod vruæi tu , a onda ravno
u krevet.
Kuhinjska vrata se naglo otvore i Tim urnim korakom stupi u hodnik. Brat ga je sl
ijedio: "Hi, mama. Idemo trèati."
"Ide s nama?"
Jesam li veæ spomenula da volim svoje deèke? Uvijek me iznova dirne samorazumljivost
kojom me ukljuèuju u svoje pothvate. Kad se samo sjetim svog brata Heinricha i sv
oje majke. Nezamisliva je bila i sama pomisao da on majci postavi takvo pitanje.
Uvijek mu je bilo ispod èasti da ga se u javnosti vidi u dru tvu majke i sestre, enk
oga dijela kuæanstva. Zanemarimo èinjenicu da je majka veæ
tada lako ostajala bez daha. Previ e cigareta. Premalo kretanja. Bez kondicije.
"No, onda? Èekat æemo te ako po uri !" Timov me nestrpljiv glas trgnuo iz razmi ljanja.
"Nije li vani prehladno? Zima je."
"Mama, odavno je proljeæe. Sunce je sjalo cijeli dan."
Pa, kad je tako. Uopæe nisam primijetila. Nakon napornih dana u ordinaciji, jedva
da bih zapazila kakvo je vrijeme.
I tako sam ubrzo kaskala parkom u dru tvu sinova. Bili smo dobar tim, uigrani nako
n mnogih godina zajednièkog trèanja. Dok su deèki jo bili mali, prilagoðavala sam se njih
ovom tempu. Sada su veæ godinama bili u boljoj kondiciji. Kada bi pojaèali tempo, na
jèe æe sam trèala sama. No danas su ostali u mojoj blizini. Primijetila sam koliko mi go
di svje zrak i kako kisik polako unosi ivot u moje umorno tijelo. Stvarno vi e nije
bilo tako hladno. Pro li su dani kad mi se na noænom zraku ocrtavao dah. Trebala bih
mnogo èe æe d ogirati s deèkima. Tako mi je godilo. Kada s nogostupa nestanu i zadnji tra
govi pijeska za posipanje snijega, izvuæi æu role iz podruma. Veselila sam se tome.
To je svake godine bio znak da smo se konaèno rije ili zime i pribli avali se toplijem
godi njem dobu.
S jednog nam je sporednog puteljka pritrèao pas. Naravno, bez uzice. Za to vlasti uo
pæe postavljaju znakove zabrane? Ova je ivotinja bila prijateljski raspolo ena. Vesel
o je mahao repom. Njegova mi se siva ku trava dlaka èinila poznatom, kao i dubok gla
s koji je odjeknuo istog èasa: "Norbert, ovamo!"
Sada se pojavio i usamljeni d oger koji nam je pritrèao ivahnim tempom. Toplu je vune
nu kapu navukao preko u iju. Osmijeh sam odmah prepoznala. Gregor Neuhof, arhitekt
.
"O, zdravo!" veselo reèe kad me je ugledao. Usporio je tempo i pridru io se na oj malo
j grupi. Norbert je trèao uz nas ma uæi repom.
"Dobra veèer." Primijetila sam da se brzo zapu em kad poènem govoriti. Odluèila sam uspo
riti. Struènjaci savjetuju da bi se za vrijeme trèanja trebalo moæi razgovarati. Iako
nisam znala o èemu bih prièala s njim.
"Nije li lijepo to je opet zatoplilo? Kad je prehladno, nije tako zabavno." Gospo
din Neuhof mi je uzeo rijeè iz usta.
Tim mu dobaci skeptièan pogled: "Poznajemo li se?"
Èinilo se da gospodinu Neuhofu ne smeta drsko pitanje: "Ne. Ja sam Gregor. Moj pas
Norbert poznaje va u pudlicu."
"Aha." Èinilo se da je deèkima ovo obja njenje bilo dovoljno. "Ja sam Tim. Ovo je Seba
stian. Mamu, izgleda, veæ zna . Trèi li èesto po ovom parku?"
Njih trojica nisu primijetili da sam usporila i ubrzo su se udaljili, udubljeni
u veseo razgovor. Sva su trojica bila otprilike jednake visine. Svi vi i od metar
osamdeset. Moji su sinovi stvarno bili visoki za svoje godine. Odostraga se nije
vidjela razlika u godinama. Svi su bili odjeveni u modernu sportsku odjeæu i trèali
su gotovo ujednaèeno. Primijetila sam kako moji sinovi u ivaju razgovarati s odrasl
im mu karcem. Nikada do sad nisam toliko bila svjesna èinjenice da æe moj izbor partne
ra uvelike utjecati na deèke. Sigurno bi bili odu evljeni mu karcem kakav je bio Grego
r Neuhof. No tu im nisam mogla udovoljiti. U obzir nisu dolazili mu karci mlaði od m
ene. Bio mi je potreban netko stariji, ozbiljniji,
d entlmen starog kova. Ipak, iako sam to znala, morala sam priznati da Gregor Neuh
of ima seksi stra njicu. Norbert mi je pri ao i nje no me gurnuo. Potap ala sam ga po gl
avi i odjednom ga se vi e nisam bojala. Slo no smo kaskali za njima.
Kada smo nakon gotovo sat vremena ponovno stajali pred na im ulaznim vratima, Greg
or Neuhof nas pozdravi kratko mahnuv i. Èinilo se da Norbert razmi lja bi li mo da ostao
s nama. Nakon kratkog zvi duka svog gospodara, odluèio gaje slijediti.
"Simpatièan tip", reèe Tim dok sam otkljuèavala ulazna vrata.
"Cool teniske", reèe Sebastian, to je znaèilo da se sla e s bratovim mi ljenjem.
Krenula sam pod tu . Uskoro potom sjedili smo slo no u kuhinji i uz vruæi èaj jeli ostat
ke ruèka. Sebastian je prièao o koli. Tim o tjelesnom odgoju. Jedini kolski sati koji
su ga stvarno zanimali. Proma en gol u nogometu zadavao mu je vi e glavobolje nego l
o a ocjena iz matematike. Povukli su se da bi na televiziji pratili dodjelu nekakv
ih MTV Awardsa.
Konaèno sam imala vremena sjesti za laptop. Odlo ila sam alicu zelenog èaja na pisaæi sto
l i ukljuèila kompjuter. Nesvjesno sam se ulogirala na Internet. Znam da sam èvrsto
naumila "prvo posao, onda zadovoljstvo". Majka mi je uvijek dr ala takve prodike,
kao i teta Hildegard,
njena sestra, koja nas je uvijek posjeæivala (usreæivala?) za blagdane.
Ali vidi ti to. Moja majka i teta Hildegard mi vi e nisu mogle zapovijedati. Znati e
lja je, naravno, pobijedila. Nakratko sam zaboravila profesora i otvorila e-sand
uèiæ. Trideset i est poruka!
To ne mo e biti istina! Mora da se radi o gre ci. Za Boga miloga, kakvu sam to lavin
u pokrenula? Obavezno sam u pomoæ morala pozvati Beu.
"Pa, konaèno!" bile su njene prve rijeèi kad mi je prepoznala glas. "Veæ satima sjedim
kao na eravici. Gdje si bila sve vrijeme? Koliko se tipova javilo?"
"Trideset i est", rekoh s mje avinom pretjerivanja i trijumfa. Tek sam sjela za kom
pjuter. Jo nisam ni pogledala poruke. Htjela bih da to uèinimo zajedno. Mislila sam
da æe te zanimati to ljudi pi u."
"U to se mo e kladiti", èulo se s druge strane telefonske linije. "Ipak, ne mogu izaæi.
Richie je naruèio elektrièara, a nema ga kod kuæe. Trebali su doæi prije dobra dva sata
. Jo im nema ni traga ni glasa. Ali mo emo i telefonski. Dakle, èitaj!"
Nije mi trebala dvaput reæi. Otvorila sam prvu poruku: "Cijenjena damo", èitala sam,
"dozvolio sam si odgovoriti na Va e retke. Moje usamljeno srce èezne za ljubavlju i
ne to radosti u mom sumornom postojanju..."
Za Boga miloga, kakav je ovo lik?
" ene su me dosad uvijek razoèarale. No mo da ste upravo Vi slavna iznimka, koju usrdn
o èeka moja napaæena du a."
"Ma ne dolazi u obzir!" prekine me Bea kategorièki. Imala je pravo. Kliknula sam n
a broj dva. "Moram li svima odgovoriti?" S gri njom savjesti pomislim na svoj refe
rat.
"Mo e napisati standardiziran odgovor koji æe slati
svima koji te ne zanimaju. To je po tenije nego da im se uopæe ne javi ."
Dobra ideja! Ispostavilo se da ipak neæu pisati svima jer: "Hi, seksi mi iæu. I ja sam
napaljen za vruæu noæ. ena mi sljedeæeg vikenda putuje na do kolovanje. Ima li vremena?"
nije zaslu ilo po tenje. Taj je zavr io jednostavnim klikom na "bri i".
Bea se hihotala.
"Molim Vas, ne dajte da Vas upla i èinjenica da imam tek dvadeset i dvije godine. Sv
iðaju mi se starije ene. Veæ sam se kao mladiæ bolje snalazio s prijateljicama moje maj
ke nego sa svojim vr njakinjama. elim uèiti, skupljati iskustva..."
"Zvuèi primamljivo." Èinilo se da se Bei sviða ideja da pomognem mladiæu u skupljanju is
kustava. Meni se nije sviðala. Zaista se nisam vidjela u ulozi starije ljubavnice
koja bi mladiæa uvela u tajne seksualnog u itka. Dakle, sljedeæi molim.
"Zovem se Horst, imam ezdeset i pet godina, umirovljeni èinovnik. I ja rado putujem
i pozivam Vas, draga neznanko, da mojim kamperom zajedno istra imo svijet. Ako us
to rado kuhate..."
"Bri i", uzviknu Bea.
"Ali za to?" upitah, vi e da bih je isprovocirala nego zbog elje da stvarno upoznam t
og mu karca. Da sam eljela kamper, mogla sam uzeti gospodina Steuerthala.
"Prestar je za tebe", obja njavala je kategorièki. "Osim toga, on tra i kuharicu."
"Hi, nepoznata, drago mi je to sam te upoznao. Ja sam Bobby. Imam èetrdeset pet god
ina, studiram ekonomiju, irokih sam interesa..."
Bea se smijala, ja sam brisala. Nisam imala volje financirati studij nekom èetrdes
etpetogodi njaku. Zvono na Beinim vratima zazvoni jasno i glasno.
"Oh, kvragu. Evo elektrièara. Roli, morat æe sama nastaviti. I da si mi podnijela isc
rpno izvje æe. Javit æu ti se kasnije."
Nakon sat i pol i jo tri alice èaja stekla sam bolji, ali jo uvijek ne pretjerano jas
an uvid u mailove trideset esto-rice mu karaca u potrazi za partnericom. Dvanaest sa
m odmah izbrisala. No veæina ih je bila ljubazna, neki su bili aljivi, neki su me d
irnuli svojom èvrstom eljom da se rije e usamljenosti. Do sada mi se tek negdje u poz
adini mozga nalazila misao da i mu karci mogu biti usamljeni i èeznuti za ljubavlju.
Kad bolje razmislim, to nije bilo iznenaðujuæe. Ni mu karcima mojih godina nije bilo
lako pronaæi odgovarajuæu partnericu. Osim ako se nisu sreli na poslu. Nije ni èudo da
su neki bili usamljeni i jako patili zbog toga. Ipak, nisam eljela mu karca koji u
meni budi suosjeæanje. Ti su dospjeli na hrpu "standardizirani odgovor". Potom su
s popisa ispali oni koji su odmah naveli svoj telefonski broj i oèekivali moj poz
iv. Slijedili su ih premladi (ispod èetrdeset) i prestari (iznad pedeset i pet).
"Popis", morala sam se nasmijati. Kad je neka ena imala ovako dugaèak popis za bira
nje? Ja sigurno nisam. Èak ni sa sedamnaest godina. Ne, onda vi e uopæe. Sada sam sigu
rno bila armantnija nego tada. Da ne spominjemo samopouzdanje!
Odbila sam, naravno, i sve "koji ive rastavljeno" ili "nesretno vezane". Nisam na
mjeravala dijeliti Carlinu sudbinu. Nije mi trebao neki Konrad koji bi dolazio i
odlazio kad njemu odgovara, a mene pu tao da èeznutljivo èekam uz telefon gladna ljub
avi. Na koncu je jo uvijek ostalo dvanaest mu karaca. U svijesti mi se pojavi slika
profesora Meierhofera. Vidjela sam ga na prospektu pro logodi njeg kongresa. Ozbilj
an mu karac rijetke kose i s naoèalama bez okvira. Ukoèeno je gledao u objektiv
kad su ga fotografirali. Nije izgledao tako strogo i ljutito kao sada u mojim mi
slima. Èinilo mi se kao da gleda na sat i upozoravajuæi kucka po brojèaniku kao to to r
ado èini Carla. Bilo je krajnje vrijeme da se posvetim struènim temama. Dvanaest æe mu k
araca morati prièekati.
XI
"Roli, ne èini li ti se ponekad da sam paranoièna?"
Ponovno je bila nedjelja. Zajednièki je doruèak zavr io. Prljavo je posuðe jo stajalo na
stolu i upravo sam skupljala tanjure. Hubert je oti ao u etnju s Marie i Puxijem. V
i e nikad nije rekao da mala dama nije "pravi" pas. Osvojila je srce mog svekra je
dnako brzo kao i moje. Moji su deèki ponovno bili kod Jordyja i vratit æe se tek na
veèeru.
Veæ sam bila uoèila da je Carla neobièno utljiva. Mnogo je radila u posljednje vrijeme;
jedva da je dolazila kuæi. Èesto bi veæ pro la ponoæ kad bih èula da sti e njen mali plavi
ortski automobil. Mogla je biti zahvalna to su se gospoða Holzinger i Tony naizmjen
ce brinuli o Marie. Njen se odnos s Konradom vidno ohladio. Barem ja veæ danima ni
sam pred na om kuæom vidjela njegovu limuzinu.
"Paranoièna?" ponovila sam i razmislila. "Ne, nisam primijetila. Ima svakojakih man
a, draga moja, ali paranoja nije jedna od njih."
Posljednje sam rijeèi izrekla u ali, ali Carli oèito nije bilo do ale. Bila je blijeda
, pu ila je i gledala kroz mene.
Pustila sam tanjure i sjela do nje. "Je li se dogodilo ne to izmeðu tebe i Konrada?"
upitah. Jo sam se sjeæala jednog od na ih zadnjih razgovora.
Carla se trgne iz svojih misli. "Konrad." Glas joj je zvuèao prezirno. "Konrad me
mo e poljubiti u guzicu."
Oh, oh, oh, kakav je ovo neuobièajen naèin izra avanja neprimjeren jednoj dami? Ne to tu
ne tima.
"Prekinuli smo. Pro log utorka."
Aha. I to tek sada saznajem? I to samo zato to sam pitala? Kada sam posljednji pu
t vidjela Carlu? Pro lu je nedjelju provela u uredu. Pripremala se za va an posao ko
jeg je ovaj tjedan eljela finalizirati.
"Je li te pogodilo?" natoèila sam joj jo jednu alicu kave iz termosice.
Nemarnim pokretom odmakne kosu s lica. Hitno je morala posjetiti frizera. Sijedi
je izrast jasno pokazivao da je posljednjih godina kemija zaslu na za sjaj njene
crvenkasto-zlatne pa -frizure. Sto se, za Boga miloga, dogodilo mojoj prijateljici
? Stanje u tvrtki se veæ odavno trebalo stabilizirati.
"Ne, Roli, nije me pogodilo. Bilo je krajnje vrijeme da okonèam tu vezu. Dugujem t
o sebi i svom dostojanstvu. Sto sam predstavljala Konradu? Zgodnu razonodu. Dobr
odo la promjena u odnosu na njegovu jedru, prsatu gospoðu suprugu. Zaslu ujem bolje od
toga. Veza s Konradom nije imala buduænosti. Uostalom, trenutno me muèe sasvim drug
i problemi."
"Misli na tvrtku? Zar ti Rotter i Junior jo uvijek ne daju mira?"
"Talijani nisu potpisali ugovor."
"Misli li na posao koji si eljela zakljuèiti ovaj tjedan? Zbog kojeg si pro lu nedjelj
u provela u uredu?"
"Da, i mnoge prekovremene sate prije i poslije toga. U petak je trebala doputova
ti talijanska delegacija. Svoj su dolazak najavili poslovoða i voditelj prodaje. U
govore smo trebali potpisati za vrijeme male proslave. Sve je bilo ugovoreno, pr
ouèen svaki i najmanji detalj. Na i su pravnici slo ili ugovore. Talijanski su odvjetn
ici dali zeleno svjetlo. Ama ba nikad ne bih pomislila da bi se
ne to moglo isprijeèiti. A onda mi je iznenada u èetvrtak naveèer stigao kratak e-mail:
Predomislili su se i otkazali let. Neæe potpisati ugovore. Jo uvijek se osjeæam kao d
a me je netko lupio mokrom krpom po glavi."
"Zna li koji je razlog njihovog otkazivanja?"
Carla odmahne glavom: "To me i izluðuje. Nemam pojma. Pro le smo godine s istom tvrt
kom obavili slièan posao. Bez ikakvih problema. Isporuèili smo robu na vrijeme. Oni
su na vrijeme platili. Tada sam ostvarila velik dobitak. Moosburger me je stalno
hvalio. Zna da dobivam udio zarade od ugovora koje sam sklopila. Zahvaljujuæi tome
, pro le sam godine dobila pristojnu premiju." Uzdahnula je, opet zatresla glavom
i posegla za sljedeæom cigaretom.
"Reci mi, koliko cigareta dnevno popu i ?"
Carla odmahne rukom: "Sto ja znam? Trideset, èetrdeset. Trenutno mo da i vi e. Koga to
zanima? Radi se
0 mojoj egzistenciji. Zar ne razumije , Roli? Upropastila sam velik posao, a uz na
jbolju volju, ne znam za to. Vjeruj mi da stari Moosburger nije bio odu evljen. Pogo
tovo zato to mi je to veæ drugi posao u kratkom razdoblju koji je na neobja njiv naèin
propao. Jo jedan takav proma aj
1 letim kroz prozor. Sad se vi e ne radi samo o mjestu efa prodaje. Radi se o mom p
oslu. Veæ vidim F.J.-a kako zadovoljno trlja ruke. Gospoða Suparnica se zahvaljujuæi s
vojoj nesposobnosti sama izbacila iz igre, kako bi Oliver rekao. Bubi æe reæi da je
oduvijek znao..."
"Zar ne mo e razgovarati s Talijanima?"
"Misli da veæ nisam poku ala?" nevoljko odgovori Carla. Rukovodstvo se pravi da ih ne
ma. Uzalud ih poku avam dobiti na telefon. Na koncu su mi rekli da su oba gospodin
a sljedeæi tjedan na slu benom putu. Veæ sam razgovarala s dobavljaèem zadu enim za taj po
sao. Bilo je oèito da mu je stra no neugodno. No on
mi nije znao navesti razloge, a ionako nije mjerodavan za mijenjanje odluka. Da
bar nisam bila tako sigurna..." Ponovno uzdahne. "Napravila sam veliku gre ku kad
sam odjelu proizvodnje dala nalog za proizvodnju strojeva. Bila sam uvjerena da æe
mo potpisati ugovor. Namjeravali smo ponuditi vrlo kratak rok isporuke. Po svaku
sam ga cijenu eljela odr ati. Trebalo je poèeti s proizvodnjom, to prije, to bolje. M
oj je nalog bez potpisanog ugovora u svakom sluèaju bio ogromna gre ka."
"A to znaèi?" Nije mi bila posve jasna dalekose nost te pogre ke.
"To znaèi da nam sad u hali le i velika kolièina napola gotovih strojeva bez kupca. Naæi
æu, naravno, nekoga tko æe ih otkupiti jer se radi o standardnoj izvedbi. Ne smijem
ni pomisliti to bi bilo da se radilo o posebnim strojevima koji bi bili upotrebl
jivi samo Talijanima. U tom bih sluèaju sad veæ bila gotova. No, ako i uspijem naæi no
vog kupca, proæi æe neko vrijeme. Ako se u bran i proèuje da nam je na lageru ostala gom
ila nedovr enih strojeva, cijena æe im vrtoglavo pasti, a ja æu dobrano zagaziti u zon
u gubitaka."
Ustala je i poèela skupljati prljavo posuðe. "Ali, to se mo e? Sad vi e ni ta ne mogu prom
jeniti. Sljedeæi æu put bolje paziti. Neæu slijepo vjerovati usmenom obeæanju koje ne mo
gu dokazati na sudu."
Kako sam sretna to se ne moram zamarati pravnim temama!
"Osim otkupa tih strojeva, imam u vidu jo tri-èetiri manja posla. Sljedeæih bih mjese
ci trebala zakljuèiti ogroman posao s jednim engleskim preraðivaèkim poduzeæem. Ako to p
rebrodim bez pote koæa, opet bih mogla ostvariti znatan dobitak. Znaèi moram zasukati
rukave i punom parom naprijed!"
Odnijela je alice u kuhinju. Po urih za njom noseæi tanjure.
" to je ono Bea juèer rekla? Veæ si dobila prve poruke? Rekla je da ti se na oglas jav
ilo vi e od trideset mu karaca. Ludnica! Nikad to ne bih pomislila." Okrenula se pre
ma meni. U lice joj se veæ vratilo malo boje. Oèigledno joj je pomoglo to to mi je iz
nijela svoje poslovne probleme. Iako joj uopæe nisam mogla pomoæi.
Otvorila sam svoj laptop. "Ni ja nisam raèunala s tim. Sljedeæeg ih je dana stiglo j
o jedanaest. Tu i tamo jo uvijek stigne poneki e-mail."
Danas Carli nije padalo na pamet rugati se. Zaèudila sam se kad me upitala: "Smije
m li proèitati neke mailove?"
Otvorila sam sanduèiæ. "Do sada sam odgovorila dvadesetorici. Ostali su jo Jochen, Ma
rkus, "Winnetou" i "Ronioc44". Ta su mi èetvorica posebno simpatièna. Veæ smo razmijen
ili nekoliko e-mailova. Uzbudljivo je sjediti ovdje i èitati pisma nepoznatih mu kar
aca, izmjenjivati misli..."
Ulazna su se vrata naglo otvorila i buèno se zatvorila. Hodnikom je odjeknulo glas
no, dvoglasno: "Ma-ma! Gdje si?"
"A gdje bih bila?" upitah otvarajuæi kuhinjska vrata na kojima se pojavi e dva uzbuðen
a lica.
"Mama, Jordy ide sa svojim tatom na izlo bu automobila koja se juèer otvorila. Poves
t æe i nas. Nema ni ta protiv, jel' da?"
Naravno da nisam imala ni ta protiv. Bila sam sretna uvijek kad bi moji deèki na li sm
islenu zanimaciju za nedjeljno poslijepodne umjesto da ga provedu buljeæi u kompju
terske igrice. Osim toga, moæi æu u miru èitati e-mailove i odgovoriti na njih.
"Slobodno malo razgledaj", rekla sam Carli i izgurala sinove iz kuhinje.
"Trebalo bi nam malo novaca." Tim me pogleda svojim pogledom u stilu "dobar mali
deèko".
"Imate svoj d eparac." Poku avala sam ostati stroga i dosljedna. "Zar ste sve potro il
i?"
"Ali, mama, ovo je ekstra izdatak na kojeg stvarno nismo mogli raèunati..."
U kuhinju sam se vratila dvadeset minuta kasnije, nakon kratkog razgovora s Jord
yjevim ocem koji je do ao po njih. Hubert i Marie su se upravo vratili iz etnje. Ca
rla je ustala da bi se posvetila kæeri koja je, rumenih obraza i sjajnih oèiju, staj
ala na vratima. Puxi vi e nije bio apricot veæ smeðe boje. Valjao se u blatu i grozno
zaudarao. Sapama je tapkao po mom svje e opranom kuhinjskom podu i za sobom ostavl
jao blatnjave mrlje.
"Van!" naredih strogo. Sto je previ e, previ e je. I moja novootkrivena ljubav prema
psima ima svoje granice.
"Na tvom bih mjestu pisala Bernhardu", reèe mi Carla osvrnuv i se, "èini mi se jako si
mpatièan. Bok, draga moja, elim ti ugodno poslijepodne. S vremena na vrijeme razgib
aj ramena, to poma e kod napetosti u vratu nakon dugog pisanja."
Nasmijala se zadirkujuæi me i oti la. Kæer i pas su je slijedili u stopu.
Sjela sam za laptop i proèitala nekoliko e-mailova. Napisala sam nekolicinu: Joche
nu, Markusu, "Winnetou", "Roniocu44" i... Bernhardu.
Od: gularo@yahoo.com Za: bernhardb@...com Predmet: Hvala za tvoj e-mail
Zdravo, Bernharde,
mnogo hvala na tvom e-mailu. Napisao si da si struènjak za kompjutere. Kompjuteri
mi ba nisu jaèa strana. Zadovoljna sam to se znam slu iti laptopom, koji koristim
za pisanje svojih predavanja i pisama, naruèivanje knjiga preko amazon.coma i, nar
avno, za slanje mailova.
Internet je stvarno uzbudljiva stvarèica. Sjedim i pi em potpunom neznancu. Nije li
uzbudljivo upoznati se na ovaj naèin? Upoznavanje inaèe poèinje prvim dojmom. Prvi se
dojam stjeèe na osnovi cjelokupnog dojma, lica, kose. Ovdje se pak prvi dojam stjeèe
putem pisane rijeèi. Saznajemo pone to jedni o drugima ne viðajuæi sugovornika. Moram p
riznati da to smatram uzbudljivim. Naroèito ti se sviða Engleska? Pro le sam godine bi
la tamo s prijateljicom. Tjedan dana smo krstarile jugom zemlje. Privlaèi me engle
ska prijaznost i njihov pomalo apsurdan humor. Mojoj se prijateljici Engleska ja
ko sviða i veæ ju je vi e puta posjetila. Mene vi e privlaèi jug. Volim Italiju, pogotovo
Toskanu. Mo da zato to je tamo toplije i rjeðe pada ki a.
Buduæi da znam to si po zanimanju, ne elim ti, naravno, tajiti svoje zvanje. Stomato
log sam i radim u velikoj zajednièkoj ordinaciji. To sam zvanje odabrala zato to vo
lim raditi s ljudima, a precizan posao me zabavlja. U slobodno vrijeme rado d ogir
am ili rolam. Zbog toga se veæ sada radujem toplijem godi njem dobu. Sto ti voli radi
ti u slobodno vrijeme? Jesi li sportski tip? Sto mi jo mo e isprièati o sebi a to bih o
bavezno trebala znati?
Iza te sam reèenice stavila ©, oprostila se i poslala mu e-mail.
XII
"Oprostite, znam da kasnim!" Margarite Meiner stajala je pred mojim ulaznim vrat
ima zraèeæi od veselja. "Jutros sam imala ludnicu."
I ja sam se nasmije ila i pomakla se ustranu kako bih je pustila unutra. Bila je s
rijeda poslijepodne. Akcija èi æenja ormara mogla je zapoèeti.
"Organiziram modnu reviju jednog japanskog kreatora na ovogodi njim Salzbur kim ljet
nim igrama. To mi je velika prilika! Zamislite samo kakva æe se medijska graja pod
iæi. Oèekuju se televizijske kuæe iz svih krajeva svijeta. Modele æe nositi samo poznate
ene, znate veæ, glumice, pjevaèice, supruge politièara. Naravno, najprije se moram sas
tati s damama da svakoj odredim kojem tipu boje pripada. Odjeæa treba odgovarati n
jihovom tipu. Samo tako mo e potpuno doæi do izra aja." Objesila je svoj ogrtaè na vje ali
cu i uspinjala se za mnom stubama. Pratila me je do spavaæe sobe, ne prekidajuæi buj
icu rijeèi. "Neke su dame iznenaðujuæe simpatiène. Uopæe nisu mu ièave kako izgledaju na te
iziji. A druge opet..." Znaèajno okrene oèima.
Otvorila sam ormar, a gospoda Meiner se iznenada umirila i koncentrirala. Zgrabi
la je prvi komad odjeæe. Be komplet koji se sastojao od topa, suknje i jaknice. Zna
la sam da ni najmanje ne odgovara trenutnoj modi. Nitko vi e nije nosio takve jast
uèiæe za ramena! No Peteru sam se tako sviðala u tome. Zato sam ga spremila i nosila g
a i
sada kada bi me uhvatila nostalgija. Odmah je bilo jasno da æu si ubuduæe za takve n
ostalgiène trenutke morati pronaæi neku drugu odjeæu. Strogo oko moje savjetnice nije
imalo milosti za takve odjevne predmete.
"Zar nikad niste primijetili da u ovome izgledate kao le koji je veæ neko vrijeme u
vodi?" Zgro eno je odmahivala glavom.
Provele smo vrlo ugodno poslijepodne. Gospoða Meiner je postala Margarite. Ja sam
postala ena s polupraznim ormarom. Druga je polovica sadr aja mog ormara nestala u
velikim crnim vreæama koje je Margarite obzirno donijela sa sobom.
"Uvijek imam ove vreæe u torbici. Napunit æu ih i odmah odnijeti u sakupljali te stare
odjeæe. Tako æemo uèiniti dobro djelo, a ja æu se uvjeriti da se moja klijentica neæe pre
domisliti i ponovno staru odjeæu objesiti u ormar. Neki se vrlo te ko rastaju od svo
je odjeæe."
Pod struènim sam vodstvom isprobala sve svoje odjevne predmete. Margarite je prona l
a mnogo novih zapanjujuæih moguænosti kombiniranja odjeæe. Onda su na red do le moje cip
ele. Rasprostrla sam pred njom i svoje torbice. Èudila se to imam tako malo marama.
Marame nikad nisu bile moja strast. To prepu tam Bei.
U meðuvremenu sam nam skuhala kavu. Brbljale smo i smijale se. Doznala sam mnogo i
z svijeta slavnih i bogatih. Margarite, dodu e, nije navodila imena. Diskrecija je
bila iznad svega. Ipak sam iz poneke prièe naslutila o kome bi se moglo raditi.
No bila sam posve sigurna kad je prièala o eni jednog direktora banke. Gospoða je bil
a u srednjim èetrdesetima
i upravo je èekala drugo dijete. Starija kæer je imala osam godina. Margarite je pro l
og tjedna s buduæom majkom kupovala odjeæu za trudnice. Buduæa majka nije bila nitko d
rugi nego Konradova supruga. Nije bilo nikakve dvojbe. Uspjela je, dakle, proves
ti svoju volju. Nije ni èudo da je Carla zauvijek prekinula s Konradom. To je vjer
ojatno bila toèka na "i" koja joj je ukazala da æe uvijek biti druga violina. Sada j
e Konradova supruga imala mu a samo za sebe. Pitanje je samo koliko æe to potrajati.
Margarite sam, naravno, isprièala o svojim poku ajima da putem Interneta pronaðem mu kar
ca koji bi mi odgovarao. Razgovor s njom me je i potaknuo na taj korak.
"Pa to je divno, Roli", odmah se odu evila, "i kakva si iskustva veæ skupila? Je li
ti se javilo mnogo nemoguæih tipova? Najbolje da takve odmah izbri e i ne dopusti da t
i pokvare zabavu."
"Misli li na onog koji me pitao elim li piercing u pupku?" upitah smijuæi se, sretna
to mogu izvijestiti o svojim prvim kontaktima, "ili misli na mu karca koji kao djel
atnik slu be za dezinsekciju putuje njemaèkim supermarketima kako bi uni tavao mi eve i o
hare? Obeæao mi je da æe mi dezinficirati kuhinju, i to besplatno."
"Fuj, u supermarketima ima gamadi? Odvratno. Drago mi je da ne znam to se tamo do
gaða. Zanemariv i takve, nije li uzbudljivo koga sve mo e upoznati na 'netu'? Zamisli,
meni se bio javio katolièki sveæenik. Bio je potpuno rastrgan izmeðu zavjeta i èe nje da s
e pribli i nekoj eni."
"Sva ta se dogaða." Hubert bi bio prenera en kad bi to znao. "Ba me zanima to æu jo do i
 sa svojim e-mail mu karcima."
Tjedni koji su prethodili mom putovanju u Beè prolet-jeli su u trenu. Podigla sam
svoje nove naoèale. Prvih bih se dana uvijek trgnula kad bih se ugledala u izlogu
ili ogledalu. Nisam se jo navikla na svoj novi izgled. No uskoro sam postala vrlo
ponosna na njega. Lice mi je odjednom djelovalo mnogo svje ije, puno ivota. Mo da se
to moglo objasniti èinjenicom da sam u ivala u jo jednom obilnom opingu. Po prvi sam
put u ivotu nosila blejzer boje dima. Trenutno je bilo pretopio za moju novu mali
na-crvenu jaknu za ki u, no uskoro æu je moæi odjenuti prvi put. Moje su majice sada t
akoðer bile ivahnijih boja. S bojom je u moju svakodnevicu stigao i nov polet. Mo da
moje nove boje i nisu bile toliko zaslu ne. Mo da je razlog bilo to to sam se zaljubi
la.
"Zaljubila?" Carla skeptièno podigne svoju lijepo oblikovanu obrvu. " to bi trebalo
znaèiti - zaljubila? Jesi li se veæ sastala s tim Bernhardom?"
Odmahnuh glavom.
"Dakle, sad stvarno ni ta ne razumijem. Kako si se mogla zaljubiti u njega a niste
se jo ni vidjeli?" namr ti se Bea.
Na le smo se na ruèku u na em omiljenom kineskom restoranu. Bila je srijeda. U subotu æu
vlakom krenuti za Beè. Vikend sam eljela iskoristiti za razgledavanje grada. Bila
sam, dodu e, jednom s Peterom, ali to je bilo prije najmanje deset godina. Uspomen
e su mi veæ izblijedjele. Jo sam se sjeæala Pratera. Ogroman kotaè s velikim, crvenim k
abinama...
"Na to pak sad misli ?" Bea mi je mahala dlanom pred oèima: "Halo, zemlja zove zrak! e
ljela si nam isprièati
svoje e-mail avanture. A ponajprije o èarobnom biæu koje te zgrabilo u prostranstvim
a mre e."
"Proteklih sam dana komunicirala s vi e mu karaca. Ne mo ete ni zamisliti kako je zaba
vno upoznavati mu karce na ovaj naèin. Jedan se mu karac nazvao "Winnetou". Do kraja n
isam mogla dokuèiti za to se tako nazvao. Uvijek mi je slao aljive slike i figurice k
oje bi plesale po mom ekranu. Kad je saznao da sam strijelac u horoskopu, poslao
mi je malog bucmastog anðela koji je letio po mom ekranu oboru an lukom i strijelom
."
Carla nije bila pretjerano odu evljena. "Sto se dogodilo s veseljakom? Sto misli po
d tim 'do kraja'?"
"Bio je o enjen. To se ispostavilo tek nakon nekoliko tjedana svakodnevnog dopisiv
anja. Bilo mi je, dodu e, stvarno ao jer je na fotografijama koje mi je poslao izgl
edao izuzetno atraktivno. Preplanuo, guste tamne kovrèe. Lula u kutu usana. Ali to
se mo e? Zaklela sam se da neæu gubiti ni vrijeme ni osjeæaje na nekog o e-njenog."
"Razumijem te. No kakva korist od zavjeta? Ja sam svoj pogazila prije dvije godi
ne. Kad doðe do toga, ne poma e nikakav zavjet..." gorko reèe Carla. Duboko je uvukla
dim.
Ljubazna kineska konobarica urno pokupi na e zdjelice i pru i Carli pepeljaru. Ova jo
j zahvali nemarnim osmijehom. Promatrala sam prijateljicu i ponovno uoèila kako je
blijeda.
"Kako je zavr io tvoj posao s Talijanima?" upitah. "Jesu li se javili?" Mo da je u m
eðuvremenu uspjela saznati razlog tako naglog i iznenadnog otkazivanja suradnje.
Carlin se pogled jo vi e smraèio: "Ne, nitko se nije javio. Potpuno zati je. Rotter je
prodao strojeve. Dva dana nakon to je pukla suradnja s Talijanima. Nije, dodu e, mo
gao postiæi jednako dobru cijenu, ali je svejedno
ostvario dobru zaradu koja æe sada, naravno, iæi u njegovu korist. .No ne ljuti me s
amo to. Vidjela sam kako ga stari Moosburger s odobravanjem lupka po ramenu. Bub
i je, naravno, takoðer bio ushiæen. Stajala sam tamo kao nesposobna glupaèa. Trebale s
te vidjeti Rotterov pogled. Cisti trijumfi"
"Kad-tad æe mu dati po gubici", reèe Bea, to nije utje ilo Carlu.
" ele li dame desert?" upita ljubazna Kineskinja. Dame nisu eljele desert.
"Vratimo se tom Bernhardu", strogo naredi Bea, "i po uri. Teèaj mi poèinje za pola sat
a."
"Nisam mu se uopæe namjeravala javiti. To je bila Carlina ideja. Ne znam kako da t
i zahvalim, Carla. Imala si dobar nos." Nasmije ila sam se prijateljici. "Dopisuje
mo se veæ dobra dva tjedna. Barem jednom dnevno. Ne mo ete ni zamisliti kako je lije
po kad se svakog dana zbli avate sve vi e."
"O èemu pi ete?" eljela je znati Bea.
Da, o èemu? "O Bogu i svijetu. Naèeli smo temu politike. Naravno, o kazali tu. Bernhar
d je takoðer strastveni posjetitelj kazali ta. Voli Englesku. Carla, prièala sam mu da
smo nas dvije lani ljetovale na jugu otoka."
"I to ti je dovoljno da se zaljubi ?" Na Beinom se licu odra avala èista skepsa.
"Govorili smo i o na oj pro losti. Bernhard je razveden èetiri godine. Nema djece. ivi
sam. Negdje na rubu grada. Veæ smo si povjerili planove za buduænost."
"Sve je to lijepo i dobro. No jeste li barem razmijenili fotografije? Zna li otpr
ilike kako izgleda?"
"Opisali smo se jedan drugome. Bernhard je visok otprilike metar i osamdeset. Im
a svjetlosmeðu kosu. Za to ti je izgled tako va an? Ne postoji li ne to va nije?"
Bernhard je u mojim mislima odavno imao Wolfra-movo lice. No to neæu isprièati svoji
m prijateljicama. Hoæe li mi Margarite Meiner zamjeriti to sam kopirala lice njenog
dragog zami ljajuæi da je Bernhardovo?
"Kada æete se sastati?" Naravno, Carla. Ponovno eli istog èasa sve provesti u djelo.
"Ne znam jo . Bernhard jo ni ta ne poduzima."
"I to ti se ne èini neobiènim? eli li èisto platonsko e-mail prijateljstvo? Mo da je o enj
n, a nema dovoljno hrabrosti, ili je prepristojan da bi prevario enu? Mo da ti pi e i
z zatvora ili zatvorenog odjela psihijatrijske ustanove pa se zato ne mo ete naæi."
"Mo da ti pi e iz samostana", doda Bea hihoæuæi se.
"Ne, nije mi sumnjivo", poèela sam se braniti. " elim bolje upoznati osobu putem e-m
aila prije no to se sastanemo. Jedan sastanak naslijepo bio mi je sasvim dosta."
"Cime se bavi taj tvoj Bernhard?"
Tvoj Bernhard. Moj Bernhard. Dobro je zvuèalo. Srcem mi se ra iri toplina. Slièno mi s
e dogaðalo kad bih uveèer do la kuæi i odmah sjela za laptop da vidim je li mi pisao. Ni
kad me nije razoèarao. Svake se veèeri u mom sanduèiæu nalazio dugaèak e-mail.
"On je struènjak za kompjutere. Vlasnik je tvrtke specijalizirane za izradu progra
ma za za titu od virusa."
"Onda ima pune ruke posla."
"Sigurno. Posao mu dobro ide. Sljedeæih æe godina potra nja za antivirus programima bi
ti sve veæa. To je svakako posao buduænosti."
"Ovo progovara Rolina potreba za sigurno æu." Bein je glas zvuèao podrugljivo. No imal
a je pravo. Naravno da mi je bilo va no da moj partner ima siguran posao. Stalan p
rihod i u kriznim vremenima. Kod kuæe smo imali novaca samo za najnu nije, a i to je
ponekad bilo premalo.
Nisam vi e nikad eljela razmi ljati hoæe li biti dovoljno novaca za zimske èizme. Dobro,
u meðuvremenu sama zaraðujem vlastiti novac. Dovoljno da sinovima omoguæim bezbri an ivot
. Od mu karca u svakom sluèaju oèekujem da se mo e brinuti sam o sebi i da u kriznoj sit
uaciji mo e uskoèiti kao hranitelj obitelji.
"Mo da biste mogli razgovarati telefonski?" predlo i Carla dok je konobarici davala
znak da elimo platiti. Da, mogli bismo. Namjeravala sam pitati Bernharda eli li mo
j broj telefona. Ili bi bilo bolje da on to predlo i? Mu karci su lovci, odzvanjao m
i je u glavi glas tete Hildegard. No jesu li se mudrosti tete Hildegard odnosile
i na Internet?
XIII
Od: bernhardb@...com Za: gularo@yahoo.com Predmet: Duga noæ s virusima
Draga Rosalind,
mnogo hvala na ovèici koju si mi poslala. Dok ti ovo pi em, ona trèi ovamo-onamo po ek
ranu ispu tajuæi èudne zvukove. Nasmijava me i zami ljam kako æemo jednom sjediti jedno na
suprot drugome i zajedno se smijati *san*.
Mislim da je lijepo to o tebi veæ toliko toga znam. Vanj tina je, naravno, sasvim spo
redna. A ipak gorim od znati elje da saznam kako izgleda . Jesi li skenirala fotogra
fiju koju bi mi mogla poslati?
Danas je na poslu bio naporan dan. Sigurno si veæ èitala
0 najnovijem napadu virusa koji se pro irio iz Amerike. Imali smo pune ruke posla.
Moji se suradnici nisu mogli nositi sa silnim poslom pa sam i ja cijeli dan kru i
o uokolo
1 oslobaðao na e klijente virusa. Kada putuje u Beè? Nadam se da æe tamo brzo pronaæi nek
nternet-cafe. Ne elim vi e ni dana biti bez tvojih e-mailova. Bernadette je spominj
ala neki navodno simpatièan Internet-cafe u prvom okrugu. Poku at æu nabaviti adresu,
OK?
Sad se moram baciti na programiranje. Nisam stigao cijeli dan. Bit æe ovo duga noæ.
Nadam se da æe provesti
ugodnu veèer. Sada kada si dovr ila predavanje mo da naðe par minuta vremena da misli na
ene. Mo da æe me i sanjati? Lijepo je to smo se na li.
Smatraj se poljubljenom.
Bernhard
Od: gularo@yahoo.com
Za: bernhardb@...com
Predmet: Za to jo nema fotografije
Dragi Bernharde,
hvala na slatkom e-mailu i poljupcu. Oboje je dobrodo lo. I meni je drago to smo se
prona li. Dani su mnogo zabavniji i puni topline otkad me svakog dana obraðuje e-mai
lom.
Danas sam bila s prijateljicama na ruèku. Bea i Carla, veæ sam ti pisala o njima. Nj
ima je èudno to se jo nismo vidjeli i ne znamo kako izgledamo. Nije mi lako poslati
svoju sliku jer sam tek nedavno potpuno promijenila out-fit. Ako ti sada po aljem
staru sliku steæi æe potpuno krivi dojam. Skratila sam kosu (u visini brade) i promij
enila garderobu. Na alost, jo nemam novih fotografija. Veèeras æu zamoliti sinove da me
slikaju. Ako mi se koja fotografija svidi, poslat æu ti je, obeæajem.
Dakle, strpljenje, dragi moj, dok se ne vratim iz Beèa.
Hoæu li ti tu i tamo poslati koji e-mail iz Beèa? Tko zna? Mo da mi pa nju toliko zaokup
e simpatièni i zgodni kolege da uopæe neæu misliti na tamo nekog Bernharda. ;-) Trenut
no, naime, poprilièno mislim na tamo nekog Bernharda.
To mi se sviða. Lijepi pozdravi i lijepo sanjaj! Rosalind
P.S. Tko je Bernadette?
Od: bernhardb@...com Za: gularo@yahoo.com Predmet: Priznanje
Jo jednom: Draga Rosalind,
pretrpan sam poslom. Toliko bih toga trebao napraviti, ali se uz najbolju volju
ne mogu koncentrirati. Znam da ti dugujem obja njenje. Odmah æu ti ga dati jer ima pr
avo na to. Dakle, Bernadette je ena s kojom sam dvije godine. Krivi izraz, jer sm
o zajedno mnogo manje. Berna je stjuardesa. Leti po cijelome svijetu. Ponekad po
Europi, ali najèe æe na Daleki Istok. Cesto je odsutna vi e od tjedan dana. Zbog toga s
u na i ponovni susreti prije bili intenzivniji. U ivali smo u njenim slobodnim danim
a. Njeno èesto izbivanje mi dugo nije smetalo. Naprotiv, imao sam toliko posla u t
vrtki da sam èesto dokasna radio. Imao bih gri nju savjesti kad bih radio do ponoæi, a
partnerica me kod kuæe èeka s toplim jelom ili sa eljom da zajedno idemo nekamo. U p
osljednje je vrijeme do lo do nekih promjena. Zadnjih se mjeseci, kad je Bernadett
e kod kuæe, stalno prepiremo. Nijedne nje ne rijeèi, nema vi e zajednièkog smijeha. Èini se
da nema vi e nièega na èemu je poèivala na a veza. Vi e ne radim tako mnogo kao prije pola
odine. Zaposlio sam jo suradnika koji su me dosta rasteretili. Ako nemamo posla s
intenzivnim napadom virusa, kao to imamo sada, mogu s poslom zavr iti u est popodne
. Onda imam vremena za partnericu i zajednièko dru enje. No Bernadette nema. Jednom
tjedno se naðem s prijateljima i bavimo se nekim sportom. Oni odavno imaju vlastit
e obitelji i nemaju vremena sa mnom provoditi svaku veèer, a kamoli vikende. Nije
neki u itak otiæi sam u kazali te ili na koncert. A onda mi je jedne veèeri pala na pame
t ideja da pogledam to se dogaða na tr i tu samaca. Nisam
stvarno mislio sklapati poznanstva na taj naèin. No onda sam na ao tebe. Na i me mailo
vi usreæuju. Nisam ti lagao kad sam ti napisao da svaki dan èeznem za porukom od Gul
ara. ( to zapravo znaèi tvoj nadimak?) Stvarno si mi postala draga. Zami ljam kako gov
ori , kako se smije ...
U posljednje sam vrijeme mnogo razmi ljao. Zakljuèio sam da Bernadette nije prava ena
za mene. To nema veze s tobom, Rosalind, ili mo da samo sasvim malo ;-) Ne elim da
bude pod pritiskom. Ili da misli da si odgovorna za prekid veze. Nisi. Nadam se d
a te moje priznanje nije previ e pogodilo. Bernadette dolazi sljedeæi vikend. Sve æu j
oj objasniti i prekinuti vezu. Mo e li mi oprostiti, Rosalind? Ako si on-line, po alj
i mi, molim te, kratak e-mail, da mogu mirno nastaviti raditi. Stvarno si mi dra
ga.
Bernhard
Od: gularo@yahoo.com Za: bernhardb@...com Predmet: Adieu
Hey, Bernharde,
potpuno sam o amuæena. Nisi li mi sve to mogao ranije napisati? Prije nego sam ti po
vjerila toliko toga o sebi i svom ivotu? Prije no to sam ulo ila toliko osjeæaja? Ne d
opisujem se sa zauzetim mu karcima. Èak ni s onima koji me zavaravaju da æe se razvest
i. Adieu, sretno ti bilo, pozdravi Bernadette.
Rosalind
P.S. Bio si samo virus u mom ivotu.
Od: bernhardb@...com Za: gularo@yahoo.com Predmet: Iskreni izvuku deblji kraj
to sad imam od toga? elio sam biti iskren prema tebi, Rosalind. Ne zavaravati te.
Htio sam ti reæi da sam jo u vezi, ali da sam pred raskidom. Vidim da je to bila gr
e ka. Isto sam ti tako mogao reæi da sam slobodan. Mogao sam se naæi s tobom i praviti
se da Bernadette ne postoji. No nisam to elio. Nisi li se èudila to te nikad nisam
molio da se naðemo? Htio sam biti fer prema tebi. elio sam najprije srediti svoj ivo
t i situaciju s Bernom. Nisam se elio sastati s tobom dok sam zauzet. Zar bi ti b
ilo dra e da sam ti lagao? Znam da je moje priznanje do lo kasno. No nikad ti nisam
lagao.
Sada putuje u Beè. Ja æu u meðuvremenu porazgovarati s Bernadette i sve razjasniti. Jav
it æu ti se. Nemoj se ljutiti, ali neæu odustati od tebe tako brzo.
aljem ti poljupce odsrca
Bernhard
Iskljuèila sam laptop.
XIV
"Ima djevojku!"
Najprije sam sama poku ala probaviti ok koji sam pretrpjela nakon Bernhardovog e-ma
ila. Bila sam pametna ena u ranim èetrdesetima, a ne bespomoæna, povuèena kolarka eljna
jubavi. No upravo sam se tako osjeæala. Povrijeðeno. Tu no. Jadno. Najradije bih plaka
la. Ubrzo sam pokucala na Carlina vrata. Otvorila mi je odjevena u kuæni ogrtaè. Na
lice je nanijela zelenu svjetlucavu masku za vla enje ko e. U ruci je dr ala alicu kipuæe
g biljnog èaja. Nema sumnje, moja se prijateljica upravo spremala u krevet. No nij
e me se mogla tako brzo rije iti. Uvela me je u dnevnu sobu. Zavalila sam se na èvrs
t, nje no uti dizajnerski kauè i isprièala joj o Bernhardovom e-mailu.
Na Carlinom se licu nije oèitovala ni trunka iznenaðenja: "To sam i mislila", reèe tre
zveno, "tip koji se nakon prvih par e-mailova ne eli sastati s tobom skriva ne to. t
o bi tip mogao skrivati ako ne enu?"
"Bernhard nije o enjen. Ima djevojku."
Carla slegne ramenima: "Pa, dobro. Zauzeto je zauzeto."
" eli prekinuti sa svojom djevojkom." Mo da se stvarno nepotrebno brinem. Mo da je Ber
nhard govorio istinu. Otputovat æu u Beè, a kad se vratim on æe biti slobodan.
"Ha", sumorno se nasmije Carla, "ni sama ne vjeruje uto!"
Tako sam eljela vjerovati.
" to misli , koliko me je puta Konrad uvjeravao da æe se ubrzo rastati od svoje ene? Su
tra ili prekosutra æe razgovarati s njom. Uvijek se ne to isprijeèilo. Jednom je punic
a bila bolesna pa eni nije mogao zadavati dodatne brige. Drugi put mu je kæer imala
lo e ocjene u koli pa je zbog razvoda mogla ugroziti prelazak u vi i razred. Zatim j
e pas bio nestao pa nije bio trenutak da i on pobjegne."
"A sada mu je draga trudna", izlanem ne razmi ljajuæi.
Carla je postala bijela kao kreda: "Konradova ena je toooo?" U pogledu joj se oèitov
ala nevjerica.
"Konradova ena je trudna. Nemoj reæi da nisi znala?" Bilo mi je u asno neugodno to sam
to izlanula tako bezosjeæajno. No bila sam uvjerena da Carla to odavno zna.
"Otkud sam to mogla znati?" obrati mi se o tro. "Konrad nije rekao ni rijeèi, njegov
u enu Cordulu nisam vidjela veæ cijelu vjeènost. Prije smo se tu i tamo sretali na ko
ncertima. Kao to zna , imali su istu pretplatu kao Bea i ja. Kako sam samo mrzila g
lumiti da ne poznajem Konrada. Stalno je gledao kroz mene kao da sam zrak. Glupa
n." Carla je morala biti jako uznemirena kada je izgovorila ovakvu rijeè. "Konrad
je u zadnje vrijeme na koncerte dolazio s majkom. Njegova je ena za to vrijeme si
gurno bila na gimnastici za trudnice ili je rigala."
Opet jedna rijeè neprimjerena dami. Stoga me nije èudilo kad je gurnula ustranu bilj
ni èaj te ustala da bi otvorila bar. "Je li i tebi potrebna rakija?"
Fuj. Nisam eljela rakiju. Ni inaèe nisam voljela alkohol.
"Ima li viljamovku?" Jesam li ja to rekla? Pa, mo da mi pomogne da zaboravim brige
zbog Bernharda.
"Koje smeæe!" Carla je psovala i ulijevala rakiju u odgovarajuæu kristalnu èa u. " ena mu è
ka djete, a to on radi? Potajno dolazi k meni i prièa mi kojekakve la i. Juèer, juèer se
opet pojavio oko devet naveèer. Bio je umoran, iscrpljen. elio se opustiti."
" eli reæi da ste spavali? Mislila sam da ste ionako prekinuli."
"I jesmo. Ipak sam mislila da je rastanak prolazan. Nije prvi put da ga izbacuje
m iz kuæe. No prije me je uvijek uspijevao nagovoriti da se predomislim. To smeæe zn
a biti tako armantno. Kad eli, ka e prave rijeèi u pravo vrijeme. A u krevetu je majst
or, to mu se mora priznati."
"A juèer?" upitah brzo ne bih li joj s lica maknula bla en pogled.
"Juèer sam mu izmasirala vrat i poslu ila èa u vina. To je sve, Roli, ne la em. Rekao je d
a eli da ostanemo prijatelji. Pogledao me svojim najiskrenijim, a odmah zatim po ud
nim pogledom. Rukom mi je gladio nadlakticu, dotaknuv i mi pritom kao sluèajno prsa.
"
Uèinila je pokret rukom kao da sada eli otresti tu ruku: "Ha, ostati prijatelji! Ni
ne pomi ljam na to. Nemam vi e to reæi tom finom gospodinu. Ili, jo bolje. Jo æu mu jed
jasno i glasno reæi to mislim, a onda mu vi e nemam to reæi."
Iako moje brige nisu bile ni ta u usporedbi s Carlinima, ipak me je boljelo to sam
se prevarila u pogledu mog e-mail partnera. Ubrzo smo obje sjedile na irokoj sofi
i grdile Konrada. I Bernharda. I Rottera. I Bubija. I cijeli svijet opæenito, a p
osebno mu karce.
Vlak za Beè stigao je na kolodvor. Moje se rezervirano mjesto nalazilo u prostrano
m vagonu. Bio je to moderan vagon u kojemu ljudi sjede kao da su u zrakoplovu. I
jedva imaju mjesta za noge. Vi e su mi se sviðali stari kupei u kojima se sjedilo j
edan nasuprot drugome. Ako nije bilo nikoga, mogli ste podiæi noge na sjedalo. No
to sada nije dolazilo u obzir jer je vlak bio dupkom pun. Austrija je ovog lipan
jskog jutra oèito privlaèila mnoge. Mjesto do mene je jo bilo slobodno. uti je kartonèiæ
rezervacijom odavao da jo jedna osoba namjerava putovati u Beè. Za svaki sam sluèaj
ponijela diskman da bih se za titila od ne eljenih razgovora. Le ao je ispred mene na
preklop-nom stoliæu. U sluèaju nu de mogla sam njime zaèepiti u i i slu ati R.E.M. Iako sam
zapravo namjeravala jo jednom proæi materijale. U utorak, dakle veæ za tri dana, odr at
æu predavanje. Polako mi se u elucu stvarao neobièan osjeæaj uzbuðenja.
Vlak je krenuo. Moj se susjed jo nije pojavio. Kroz uzan se prolaz jo uvijek vukao
dugaèak red putnika koji su tra ili slobodna mjesta. Zatvorila sam oèi i u mislima mi
se odmah pojavila slika Wolframa. VVolframovo lice koje je izgovaralo Bernhardo
ve reèenice, da budem precizna. Nisam si mogla pomoæi, morala sam se nasmije iti. Bern
hard mi je slao tako drage e-mailove, jo juèer i danas ujutro. Nisam mu odgovorila.
Iako mi je te ko palo. Neka jo nekoliko dana bude u neizvjesnosti. Kad
samo pomislim kako sam se veæ radovala na em prvom sastanku] Konaèno se èinilo da sam se
sasvim pribli ila cilju. "Mr. Right" je èekao na sljedeæem uglu. Trebala sam samo doæi
i zgrabiti ga1. A onda taj brutalan obrat. Da èovjek iskoèi iz vlastite ko e. Veæ sam de
taljno zamislila svoj ivot s Bernhardom. U mojim smo snovima veæ proputovali èitav sv
ijet. Imali smo jednake poglede na svijet i sliène interese. Oboje smo uskoro eljel
i manje vremena posvetiti poslu, a vi e u ivanju u ivotu. A sad taj èovjek ne pripada m
eni nego nekoj Bernadette koja leti svijetom i ne zna ga ni cijeniti1 Ah, kako j
e to nepravedno1 Naglo sam se uspravila. Kakva korist od samosa aljenja? Nikakva.
Naravno da æu se naæi s Bernhardom kad se vratim kuæi1. Tko ka e da tu Bernadette ne mog
u ukloniti jednim udarcem?
"Hi! Kakvo ugodno iznenaðenje! Nova frizura?"
Gregor Neuhof je dizao svoju putnu torbu u pretinac za prtljagu iznad mog sjedal
a. Zatim se sru io na sjedalo do moga i u mre icu na sjedalu utrpao mno tvo èasopisa.
"Oh, zdravo", pozdravila sam ga ne znajuæi bih li se trebala radovati. Ugodno æe èavrl
janje sigurno skratiti dugaèku vo nju. No o èemu prièati s mu karcem kojeg gotovo i ne poz
naje i koji je sigurno podosta mlaði od tebe? Radi sigurnosti sam pribli ila diskman.
"Danas nema Norberta?" upitah da bih ne to rekla. Primijetio je moju novu frizuru t
o je zapanjujuæe s obzirom da smo se dosad vidjeli samo tri puta. Bilo mi je drago
, naravno, ali nisam znala kako reagirati.
"Norbert je kod moje ene", èula sam kako odgovara Gregor Neuhof.
"Ima li novih?" istovremeno zaurla kondukter koji je stao do nas. "Karte, molim!
"
"Uvijek ga ostavljam tamo kad putujem. Nema smisla
vuæi psa uokolo. Ovdje u vlaku ionako nema mjesta za njega, a u Beèu bi mi smetao."
Gregor Neuhof je kopao po d epu svog sakoa tra eæi kartu.
Kod njegove ene. Aha, tako. Gregor Neuhof je o enjen. Naravno. Drugaèije nisam ni oèeki
vala. Izgleda da su svi dobri mu karci zauzeti. Ljutila sam se to me ljuti èinjenica
da je Gregor Neuhof zauzet. Jer ovaj me mu karac uopæe nije zanimaol Moji su osjeæaji èe
sto bili tako zbrkani da ih ni ja sama nisam mogla pratiti.
Gospodin Neuhof je u meðuvremenu takoðer prouèio ute kartonèiæe s rezervacijama nad na im
vama: "I vi putujete u Beè!" zakljuèi radosno. "To ja zovem sluèajnost. Sto Vas vodi u
taj lijepi grad? Idete li na godi nji?"
Odmahnuh glavom: "Ne, putujem na meðunarodni kongres stomatologa."
iroko se nasmije io, a zatim se namr tio: "A to æete raditi na tom kongresu? Pratite li
supruga?"
"Moj suprug je mrtav", zazvuèalo je o trije no to sam namjeravala. "Osim toga, on je
bio odvjetnik. Postoje i ene koje sudjeluju na kongresima, gospodine Neuhof. Prim
jerice ja. Ja sam stomatolog."
"Vi ste arhitektica. Ili graðevinski in enjer", ispravi me. Èudila sam se samo par sek
undi. Zatim sam se sjetila neugodnog dogaðaja kada smo Carla i ja navalile na rask
o an domjenak. Bez pozivnice. Bez plaæanja. Isprièala sam mu to se dogodilo, a on se od
lièno zabavljao.
"Ah, sad razumijem. Zbog toga ste tada tako brzo nestali. Ni ta mi nije bilo jasno
. Umirio sam se sad kad znam da ja nisam razlog Va eg bijega. Veæ sam se pobojao da
Va a kolegica misli da sam èudovi te. Nas smo dvoje ba lijepo èavrljali, a onda je ona do
letjela bez upozorenja, zgrabila Vas za ruku i nemilosrdno odvukla iz dvorane."
Smijala sam se. Jo nisam razmi ljala o tom dogaðaju na taj naèin. "Nije to bila kolegic
a, nego moja prijateljica. Carla."
"Aha, Carla. A Vi ste?"
Na domjenku mi je rekao svoje ime, a ja nisam stigla uèiniti isto. Bilo bi krajnje
vrijeme da se predstavim: "Zovem se Rosalind. Rosalind Steinberg."
"Rosalind", ponovio je ime kao da eli isprobati kako zvuèi. "Rosalind. Lijepo ime.
Ima u sebi ne to sanjarsko, pomalo staromodno. Buduæi da te ne smatram staromodnom,
zvat æu te Rosi. Mislim da ti Rosi pristaje. Ja sam Greg."
"Znam, gospodine Neuhof", rekla sam namjerno slu benim tonom. Èovjek je stvarno imao
petlje. Kako se usuðuje moje ime nazvati staromodnim? Naravno da je Rosalind star
omodno ime. No takvo to se ne govori!
"Za to me ne bi zvala samo Greg?" veselo se smje kao. '"Gospodin Neuhof zvuèi tako slu b
eno. Sada sam na praznicima èitava dva dana, a onda u ponedjeljak opet na posao. M
o emo odmah prijeæi na 'ti'. Sada æemo èetiri dana biti zajedno, pa æe ionako doæi do toga.
Stoga, za to ne bismo zapoèeli odmah?"
Nisam imala ni ta protiv. Bio mi je zabavan. Neobièan, ali zabavan. Tako otvoren i i
zravan; stvarno nije bilo mjesta za formalnu distancu. Wolfram je bio tip mu karca
s kojim se du e ostajalo na Vi. Barem je to bio sluèaj s Wolframom kojeg sam upozna
la preko Margarite. Na Internetu je tikanje bilo uobièajeno. Bernhard je odmah pre a
o na "ti".
"Ipak ima ne to protiv?" èudio se Greg. Pogre no je protumaèio moju utnju.
Po urila sam ispraviti ga: "Ne, ma kakvi! Ali to bi trebalo znaèiti da æemo zajedno pro
vesti èetiri dana?"
"I ja putujem na isti kongres."
"Ali ti stvarno jesi arhitekt, ili?"
"Jesam. No ipak sam pozvan na va kongres. Skrenuo sam pozornost na sebe pojavljuj
uæi se u medijima. Pi em èlanak na temu 'feng shui u svim podruèjima ivota'. Veæ sam objav
o dvije knjige o tome. Zato æu u ponedjeljak odr ati predavanje o feng shuiju u stom
atolo kim ordinacijama."
O feng shuiju sam, naravno, veæ èula pone to. No to nije bilo dovoljno da bih mogla st
voriti kompletnu sliku o tome.
"A jesi li ti samo sudionik ili æe i ti pokazati to zna ?" raspitivao se moj suputnik.
Navela sam mu naslov svog referata i s priznanjem se nasmije io. "Zvuèi dojmljivo. S
reæom, jo imam sve zube", nasmijao se pokazav i besprijekorne, savr eno njegovane zube,
"no kad jednom doðe vrijeme za to, dra i su mi implantati od zubala u èa i vode. Ostaje
li samo do zavr etka kongresa u srijedu ili æe ostati jo par dana da razgleda Beè i njeg
vu prekrasnu okolicu?"
"Ne, ostajem samo do srijede. Vikend æe morati biti dovoljan za razgledavanje. Zna
m da je to premalo za grad koji mo e ponuditi toliko toga. No moram se vratiti, ne
elim sinove predugo ostaviti same. Osim toga, èekaju me pacijenti. A ti?"
"Ja u Austriji ostajem jo èetrnaest dana. Dodu e, ne zbog razgledavanja. Ostajem zbog
posla. Na beèkom podruèju imam velik broj klijenata koji mi ele pokazati svoje kuæe. J
edan od njih, industrijalac, eli mi pokazati ogromnu vilu u Donjoj Austriji. Inve
stirao je enormnu svotu, a ipak se u njoj ne osjeæa ugodno. Veæ je razmi ljao da je na
novo sagradi iako je nova novcata. Mislim da to uopæe neæe biti potrebno. Kad se zna
kako, mo e se i jednostavnim sredstvima pobolj ati zdravlje, a samim time i kvalite
ta ivota."
"Tako da se na kuhinjska vrata zalijepi poster na kojem je prikazan vodopad?" do
bacih. Taj sam savjet nedavno proèitala u nekom enskom èasopisu. "Ili tako da se uvij
ek spu ta poklopac WC- koljke kako bi novac ostao u kuæi?" Znala sam da mi glas zvuèi po
drugljivo, no takve sam savjete smatrala apsurdnima. Kad sam ih proèitala Bei, poèel
a se smijati na sav glas iako ju je ezoterija privlaèila mnogo vi e nego mene, a da
ne spominjemo Carlu.
Èinilo se da mi Greg ne zamjera ruganje: "Oh, struènjakinja!" reèe dobro raspolo en, a z
atim nastavi struènim tonom: "Mnoge stvari nemaju smisla kad ih se izvadi iz konte
ksta, zar ne, Rosi? Tako je i ovdje. No èinjenica je da ljudi stoljeæima poznaju odr
eðena pravila pomoæu kojih se posti e i odr ava harmonija. U Kini se feng shui veæ tisuælje
a primjenjuje kao znanost o harmoniènom ureðenju ivotnog prostora. Otuda i potjeèe ime
'feng shui'. Zna li to to u prijevodu znaèi?"
Znala sam, naravno. Nisam uzalud proèitala taj neobièan èlanak. "Vjetar i voda", ispal
ila sam odgovor kao iz pu ke.
Na Gregovom se licu pojavi osmijeh: "Da, toèno. Stvarno si upuæena." Èinilo se da ga t
o raduje. "Zna li da se na svim krajevima svijeta mogu susresti temeljna pravila
feng shuija, naravno, pod drugim imenom. Proteklih se stoljeæa mnogo toga zaboravi
lo. Bilo bi vrijeme da ih iznova otkrijemo i iskoristimo."
Ono to je govorio zvuèalo je razumljivo i posve drugaèije od onoga to sam proèitala. Nis
am stekla dojam nekakvog hokus-pokusa.
Neko smo vrijeme proveli u ti ini gledajuæi kroz prozor. Bio je sunèan dan, gotovo bez
ijednog oblaèka na nebu. Nadala sam se da æe ostati tako. Mnogo je ljep e
upoznavati grad kad sija sunce, a osim toga svoju sam ki nu jaknu boje maline osta
vila kod kuæe.
"I onda, to si jo planirala?" Greg prekine moje misli.
Pogledala sam ga i slegnula ramenima: "Moram priznati da nisam stigla prouèiti nek
i vodiè. Èvrsto sam bila odluèila potra iti informacije na Internetu. No nikako nisam us
pjela naæi vremena da se udobno smjestim pred laptop."
"A kada sam i imala vremena, radije sam èitala e-mail-ove ili pisala Bernhardu", d
odala sam u sebi.
Naglas sam rekla: "Ne znam uopæe to Beè nudi poèetkom lipnja. Naravno, elim posjetiti ne
ki muzej. Mo da turistièkim autobusom razgledati grad. A najva nije je: elim posjetiti
Café Sacher i pojesti komad glasovite torte. Jedan kolega iz ordinacije svake godi
ne godi nji odmor provodi u Austriji. On mi je objasnio da je, ako ode u Beè a ne pos
jeti Sacher, isto kao da i nisi bio u Beèu. Jesi li ti veæ bio tamo?"
Greg odmahne glavom: "Veæ sam, dodu e, èetiri puta bio u Beèu, ali jo nisam stigao u Sach
er. No rado æu iæi s tobom. Kako bi bilo da odemo odmah danas? Ili za danas ima ne to d
rugo u planu?"
"Nemam nikakav plan. Mislila sam lutati gradom, mo da posjetiti Stephansdom. Iduæih
sam dana namjeravala potra iti neki park. Ponijela sam tenisice, kao i bikini u sl
uèaju da hotel ima bazen. Zamisli, èak ni to ne znam. Da, èak ne znam ni gdje se toèno h
otel nalazi."
Brzo se ispostavilo da Greg ima jasniju predod bu svog boravka u Beèu. elio je posjet
iti mnoga mjesta koja nisu bila na popisu turistièkih atrakcija. Radilo se prije s
vega o arhitektonski zanimljivim graðevinama. Buduæi da smo veæ dogovorili zajednièki po
sjet kafiæu, nije nam trebalo dugo i veæ smo kovali opse ne planove za na zajednièki
boravak u glavnom gradu Austrije. Gregor je imao pravo: sljedeæa æemo èetiri dana prov
esti zajedno. Bio je to lijep osjeæaj. Nisam èesto sretala tako pametne mu karce s koj
ima sam mogla prièati bez ustruèavanja. Peter i ja nismo meðusobno toliko razgovarali.
U veæini je sluèajeva on govorio, a ja sam se ogranièila na slu anje. S Gregom je bilo
drugaèije. Vjerojatno zato to sam otpoèetka znala da on nije onaj "Pravi".
Za to se s ljudima koji konkuriraju za mjesto "Mr. Righta" nikad ne mo e razgovarati
tako neusiljeno? Èovjek se stalno trudi ostaviti to bolji dojam. Izgledati ljupko,
tajanstveno se smje kati, izbjegavati jela s makom ili per inom, da se ne zavuku meðu
zube. To svakom osmijehu oduzima dah erotiènosti. Da sjedim do Wolframa mnogo bih
vi e pazila da sjedim uspravno i ni u kojem sluèaju ne prekri im noge. Panièarila bih j
e li ru , kojeg sam nemarno nanijela prije polaska, mo da ostavio crveni trag na moj
im sjekutiæima. S Gregom mi je bilo svejedno. Ugodno sam se smjestila u naslonjaè, g
lasno sam se smijala, a da sam na zubima imala tragove ru a, on bi me na to upozor
io pa bih ih pobrisala. Lako je kad se radi o "Mr. Wrongu". I stvarno ugodno. Ni
sam zami ljala da æe mi putovanje proteæi ovako zabavno.
Greg je prièao o svojim putovanjima diljem svijeta. Bio je u Kini i Ju noj Americi.
Jedno je vrijeme ivio s Aborid inima, australskim domorocima. Pritom je prouèavao arh
itekturu starih civilizacija i prikupio opse no znanje o razlièitim naèinima ivljenja.
Iznenadio se zakljuèiv i da postoji ne to to je zajednièko svim kulturama: te nja za harmo
ijom. To ga je saznanje navelo na prouèavanje feng shuija. Osjetila sam daje odu evl
jen tom znano æu. Ni ta nametnuto, èime se poèeo baviti samo zato to je bilo u modi. Opæen
se èinilo da je
Gregor Neuhof mu karac koji zna to eli. A sada je elio ne to popiti.
" to ka e da potra imo vagon-restoran, Rosi? Do Beèa imamo jo dobra dva sata."
Probijali smo se hodnicima vagona hodajuæi jedno iza drugoga. Imali smo sreæe. Radil
o se o pravom vagonu restoranu, a ne o jednom od onih modernih selfservice resto
rana. Èak smo uspjeli naæi slobodan stol za nas dvoje.
" to bi gospoda eljela?" upita konobar. Vidi se da se pribli avamo nekada njoj carskoj
prijestolnici.
Iz zvuènika je krèalo: "Dame i gospodo, pribli avamo se glavnom kolodvoru u Linzu!"
"Jesi li veæ bila u Linzu?" upita moj suputnik sipajuæi eæer u kavu. Odmahla sam glavom
.
"Svakako ga jednom mora posjetiti", reèe na moje iznenaðenje, "grad je neotkriven bis
er. Imaju jako zgodan muzej, 'Lentos'. Meðunarodni se struèni tisak uvijek divi njeg
ovoj arhitekturi. Ja sam, naravno, odmah razgledao zgradu. Smje tena je uz Dunav,
ima ostakljenu fasadu koja je noæu osvijetljena, a boja svjetla se stalno mijenja.
Totalna ludnica." Rukama je u zraku opisivao èetvrtaste obrise zgrade. U njegovom
se glasu oèitovalo toliko odu evljenja, da mi se oko srca poèela iriti toplina. Sviðala
mi se sposobnost nekih ljudi da ih ne to odu evi. Odu evljavalo me je kada bi pokazali
svoje veselje. S takvim je ljudima mnogo ljep e komunicirati nego s onima koji se
smatraju nadreðenima ili koji niza to ne pokazuju zanimanje. Ovaj Greg mi se sve vi e
sviðao. Bilo bi mi jako drago kad bismo postali prijatelji. U tom sam se trenutku
sjetila jednog od svojih omiljenih filmova. Kako je Harry rekao Sally: "Mu karci
i ene nikad ne
mogu biti prijatelji. Uvijek im se na putu isprijeèi seks." To je, naravno, bila g
lupa izmi ljotina.
"A svakog se rujna tamo odr ava Ars Electrónica", prièao je dalje Greg. "Stvarno jo nis
i èula za to? Radi se o kompjuterskim animacijama i modernim medijima. Organizira
se i multimedijalni open-air koncert, 'zvuèni oblak', koji odjekuje èitavim parkom u
z Dunav. Velièanstveno. Sigurno opet dolazim u rujnu, doði sa mnom!"
Morala sam se nasmijati. Potpuno me je spontano ukljuèivao u svoje planove. Bila s
am sigurna da postoji netko tko uopæe nije odu evljen tom idejom. Odluèila sam potisnu
ti gospoðu Neuhof iz misli i posuditi njenog mu a na sljedeæa èetiri dana. Naravno, sasv
im po teno. Èisto prijateljski.
Iako - pogledala sam Grega. Smjestio se u naslonjaè i gledao krajolik koji je veli
kom brzinom promicao pred na im prozorom. S usana mu jo nije nestao osmijeh odu evlje
nja. Imao je vrlo lijepe usne, ni tanke ni krute. No nisu bile ni enstveno pune.
Prave mu ke usne. Zbog putovanja je obrijao trodnevnu bradicu. Razmi ljala sam kako
bi bilo poljubiti ovog mu karca. Osjetiti njegove usne na svojima. Njegove bi me r
uke privukle k sebi. Imao je uske, lijepe, njegovane ruke. Kako bi bilo le ati u n
jegovom naruèju? Osjetiti ga. Udisati njegov miris. Mirisao je dobro. To sam znala
. Nisam uzalud satima sjedila do njega na uskim sjedalima vlaka. Miris mi je jak
o va an, pogotovo u mu karca.
Pogledao me je. U oèima mu se pojavio izraz iznenaðenja, a zatim mu se na usnama poj
avio mali, jedva primjetan smije ak. Nikako nije mogao naslutiti o èemu sam upravo r
azmi ljala! Osjetila sam kako crvenim i zakljuèila da je vrijeme da zabodem nos u sv
oju veliku torbu. Digla sam je u krilo, pognula glavu i pravila se da
tra im maramice. Kakav je to pogled bio1. Pro eo me je skroz-naskroz i naveo neke u
meni davno zaboravljene strune da se ponovno oglase.
Nakon gotovo dva sata stigli smo u Beè. Hotel u kojem sam trebala odsjesti bio je
preporuèen u prospektu tiskanom povodom kongresa. Zbog toga mi je na a tajnica tamo
rezervirala sobu. Nije nas previ e iznenadilo to je i Gregova tajnica slijedila ist
u preporuku.
"Sluèajnosti ne postoje", u mislima sam èula Margarite Meiner.
Buduæi da nijedno od nas dvoje nije znalo kako doæi do hotela, uzeli smo taksi. Sef
recepcije nas je srdaèno pozdravio i pripremio nam prijavnice. "Za gospodu su reze
rvirane dvije jednokrevetne sobe", reèe gledajuæi u kompjuter. " elite li mo da umjesto
toga jednu dvokrevetnu sobu? Dodu e, gotovo smo puni, ali ne to bi se veæ dalo organiz
irati."
Greg mi se kratko i drsko naceri, a zatim reèe slu benim glasom: "Ne, hvala. U redu
je ovako."
Da veæ ionako nisam bila smetena, ovaj bi me osmijeh sigurno zbunio. Kako mu to sa
mo uspijeva? Zapravo se nismo meðusobno privlaèili. Njegova je supruga sigurno bila
barem deset godina mlaða od mene.
"Izvolite", ef recepcije nam je predao kartice soba, "broj 354 i 356. Treæi kat. So
be se nalaze jedna do druge. Obje gledaju na park."
Vrlo pa ljiv gospodin. Domahnuo je nosaèu koji se pobrinuo za na u prtljagu. Krenuli s
mo prema dizalu. Bila su dva sata poslijepodne. Sunce je sjalo. Bio je topao, bl
istav dan kasnog proljeæa.
"Koliko æe ti trebati?" upita Greg kad smo do li pred sobe. "Je li petnaest minuta d
ovoljno? Doæi æu po tebe."
"Sto æemo raditi?"
"Mislim da bismo mogli istra iti centar. eli u Sacher, zar ne? Najbolje da idemo pje i
ce. Ako me moj smisao za orijentaciju ne vara, nalazimo se u blizini Stephansdom
a. No ne garantiram. Dakle, najbolje da obuje udobne cipele."
Pristala sam te vesela i puna elana u la u sobu. S televizora je dopirala glasna g
lazba. Na ekranu je stajao pozdrav dobrodo lice: "Dobar dan, gospoðo Bonnevvind". Ja
nisam gospoða Bonnevvind. Portir me je oèito premjestio i dao mi drugu sobu kako bi
h mogla biti blizu Grega. Vjerojatno je mislio da smo zajedno, ali da to ne elimo
priznati. esto èulo ponekad prevari i najiskusnije hotelsko osoblje.
Osvje ila sam se, objesila suknje i blejzere u ormar i uskoèila u mokasine. U njima æu
moæi izdr ati i najdu u etnju. Peter je uvijek ustrajao u elji da nosim cipele s visoko
m potpeticom kada smo zajedno izlazili. Smatrao je da to pristaje dami. Imao je
pravo. Osim toga, smatrao je da sam seksi kad sam se epirila hodajuæi uz njega u vi
sokim potpeticama. Prema njegovom su mi ljenju cipele niskih peta i pamuèno donje ru
blje najneerotièniji izumi èovjeèanstva. U meðuvremenu sam se navikla na cipele niskih p
eta. Dobro je to se ne moram truditi da se svidim Gregu. Moja su mu stopala veæ sad
a bila zahvalna.
XVI
Krenuli smo. Greg je sako zamijenio tamnoplavom polo majicom. Njegove su dugaèke n
oge i dalje bile u trapericama. Nosio je tenisice poznate marke na kojima bi mu
Sebastian itekako zavidio. Timu je bilo svejedno to mu je na nogama sve dok u tom
e mo e igrati nogomet i èeprkati po vrtu. Sebastian je bio slab na obuæu. Ako ga se ht
jelo razveseliti, dovoljno je bilo otiæi u prodavaonicu obuæe. A ka e se da su samo ene
lude za cipelama.
Ja sam takoðer nosila traperice, a uz njih majicu kratkih rukava boje maline. Na min
kala sam se ru em iste nijanse. Bez Margaritinog se poticaja nikad ne bih usudila
kupiti tako upadljiv ru . No, pogledav i se u ogledalo u kupaonici, uvjerila sam se
da mi odlièno pristaje. Lice mi je djelovalo svje ije, puno ivota. Proteklih sam se t
jedana stvarno promijenila, svaka mi èast!
"Svaka èast", rekao je i Greg kad sam mu otvorila vrata, "odlièno izgleda ! Doði, ljepot
ice moja, idemo u osvajanje svijeta!"
"Moja ljepotice", tako je Wolfram u "Robertu" nazvao Margante. Poku ala sam zamisl
iti kako bi bilo da sam sada u Beèu s Wolframom. Nije mi uspijevalo. Greg mi, nasr
eæu, nije mogao èitati misli. Pru io mi je ruku kao da je to najnormalnija stvar na sv
ijetu. Nisam dugo oklijevala. etali smo ulicama dr eæi se za ruke. Na je odraz u izloz
ima duæana prikazivao vrlo privlaèan par. Zahvaljujuæi Margante. Bez njenog bih se utj
ecaja osjeæala
kao Gregova majka. Hvala i gospoði Neuhof koja mi je posudila svog supruga iako to
ni ne zna. Bilo je lijepo ponovno vrljati ulicama u pratnji nekog mu kog biæa. Bilo
je lijepo to me za ruku dr i velika, topla ruka.
Beè se pokazao u najboljem svjetlu. Sunce je obasjavalo rasko ne fasade dvoraca i kuæa
. Na svakom se uglu osjeæao dah pro losti. Greg mi je skrenuo pozornost na neke znam
enitosti pokraj kojih bih inaèe pro la ne primijetiv i ih. Kao to je predvidio, za neko
liko smo minuta do etali do Stephansdoma. Trg pred katedralom vrvio je turistima i
z svih krajeva svijeta. Bili su tamo i mladiæi odjeveni u Mozartove kostime koji s
u turiste mamili na razlièite priredbe i koncerte.
U li smo u crkvu kroz "divovska vrata". " eli li znati za to se divovska vrata zovu div
ovska?" nasmije io mi se Greg. Naravno da sam eljela znati.
"Postoje dvije razlièite legende. Jedna govori o divovima koji su pomogli graditi
crkvu i koji su se onda ovdje krstili. Druga ka e da ime potjeèe od divovske kosti m
amuta koju su ovdje prona li sredinom 15. stoljeæa pri izgradnji sjevernog zvonika."
" to li ti sve ne zna ", rekla sam iskreno mu se diveæi. "Nemoj mi samo reæi da si to na
uèio za vrijeme studiranja."
"Ne", smje kao se Greg, "ali proteklih sam dana vi e puta prolistao vodiè." Iz d epa je
izvukao tanku, arenu knji icu. "Zato znam i da se ovdje nalazi grobnica cara Friedr
icha III."
Stupili smo u unutra njost crkve. Izvana mi je izgledala mnogo tamnija. Iznenadile
su me svjetlost i prozraènost. Razlog je, na alost, bio i Drugi svjetski rat za koj
ega je katedrala bila uni tena pa su zamijenjena prvotna stakla, koja su sigurno b
ila oslikana tamnije od sada njih svjetloljubièastih. Dok smo razgledavali crkvenu l
aðu,
do nas je dopirala kakofonija apata na svim jezicima. Razmi ljala sam bih li za Pet
era zapalila svijeæu. To mi se èinilo neobiènim u Gregovoj prisutnosti pa sam radije o
dustala.
Kada smo iza li, jednoglasno smo zakljuèili da smo zaslu ili kavu. "Sacher" nije bio d
aleko. Bila je subota i centar je vrvio ljudima eljnim kupovine. Naravno, nije sa
mo pje aèka zona bila prepuna. Na vratima kavane stajao je konobar koji je pozdravlj
ao goste i upuæivao ih na slobodna mjesta. Uz mnogo smo sreæe dobili posljednji slob
odan stol. Naruèili smo dvije kave s mlijekom i dva komada sacher torte sa lagom. U i
vali smo u otmjenom, pomalo morbidnom ambijentu, okru eni uljima na platnu i krist
alnim lusterima.
Kada smo se ponovno na li na ulici, Greg je smatrao da se jo nismo dovoljno u ivjeli
u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije i da se moramo provozati koèijom. "Ozbiljno to
misli ?"
Izdaleka sam vidjela niz koèija. Konji s naoènjacima su ma uæi glavama tjerali dosadne m
uhe. Èula sam topot kopita na kamenom ploèniku. Pogledala sam na ulicu upravo u prav
i èas i uspjela izbjeæi svje u konjsku balegu.
"Naravno da mislim ozbiljno. Pa ti si htjela u obilazak grada. A postoji li u Beèu
bolji naèin za to od vo nje koèijom?"
Tu je svakako bio u pravu. Odveo me je do stajali ta koèija i poku ao se s koèija em dogov
oriti oko cijene velike ture.
"Glejte, gospon", reèe koèija . Bio je odjeven u pulover
bez rukava preko karirane ko ulje i vidjelo se da je pravi Beèanin. Polucilindar je
bio malo pretijesan za njegovu okruglu glavu. "Imamo fiksne cijene. Zato æu Vam po
kazat najljep u stranu svog rodnog grada. Dakle, zemite gospodu suprugu pod ruku i
idemo!"
Iako nisam bila gospoða supruga, Greg ga je poslu ao smijuljeæi se. Pru io mi je ruku i
ja sam se, hihoæuæi se, uspela u koèiju. Dan je bio lijep i krov je, naravno, bio spu te
n. Sjedili smo jedno pored drugoga. Koèija je ra irio laganu, kariranu deku koja je m
irisala na konje i njome nam bri ljivo pokrio noge. Skoèio je na sjedalo i pucnuo bièe
m po zraku. Polako smo krenuli. Sjedili smo stisnuti jedno uz drugo pokriveni de
kom. Kroz traperice sam osjeæala njegovo toplo bedro. Ulala! Kada mi je zadnji put
neki mu karac bio ovako blizu? Ako nisam ponovno eljela pocrvenjeti, morala sam sk
renuti misli na banalnije stvari.
"Nikad se nisam vozila u koèiji", rekoh stoga, "malo mi je neugodno. Pona amo se kao
turisti."
"Mi jesmo turisti", ispravi me Greg smijuæi se.
Koèija je uz tropot skrenula za ugao i zanijela me na Gregova prsa. Polo io je ruku n
a moja ramena i tako smo se nastavili voziti. Nismo mnogo govorili jer smo bili
zaokupljeni razgledavanjem. Koèija nam je prièao o povijesti ulica kroz koje smo prol
azili i tko je sve ivio u kuæama smje tenim u tim ulicama. Beè je prepun povijesti. Zab
oravila sam da bi mi tjelesna bliskost s Gregom trebala smetati i u ivala sam u vo n
ji punim pluæima. Osjeæala sam se za tiæeno, oslonjena na njegova iroka ramena. Bila sam
znati eljna to mi donose iduæi dani i ovaj prekrasan grad.
Kad nas je koèija vratio odakle smo krenuli, javila se glad. Cijeli dan nismo pojel
i ni ta konkretno. Greg je znao neku gostionicu u blizini poznatu po dobrom
beèkom odresku. Naravno da sam bila za. Kad sam veæ bila u Beèu, onda sam morala pojes
ti beèki odrezak. Iako inaèe nisam luda za teletinom. Naruèili smo dvije porcije. Krat
ko sam premi ljala da li da naruèim i juhu jer sam stvarno bila stra no gladna. No kad
a su nam poslu ili odreske, bila sam sretna to to nisam uèinila. Takvo to jo nisam vidj
ela! Gotovo prozirno meso, zlatno uta korica. Odrezak je visio na sve strane s ion
ako velikog tanjura.
Greg se glasno nasmijao kada je primijetio zaprepa tenje na mojem licu. "Sad poka i t
o mo e ", u ivao je u prvom zalogaju.
Dakle, da du e ostajem u Beèu, sigurno bih dobila deset kila dok ka e keks. Najprije od
lièna torta, sad ovaj izvrstan odrezak. Kako bih tome trebala odoljeti?
"Sla e li se da bi d ogiranje bila dobra ideja? Sutra ujutro, prije doruèka? Jesi li vi
djela park preko puta na eg hotela? Siguran sam da se onuda mo e lijepo trèati."
Smijala sam se: "Kao da mi èita misli. Upravo sam mislila da je ovdje predobro jelo
! Stoga mi je malo kretanja nu no potrebno. Osim toga, rado trèim kad sam na putovan
ju. Tako upoznaje grad na drugi naèin. Pogotovo u rano jutro. Jesi li i ti ranorani
lac? Smatram da se mnoge stvari najbolje obave ujutro."
Greg kimne: "Da, sla em se. Tada sam naspavan i najbolje se koncentriram, a osim t
oga u to doba jo ne zvone telefoni."
Krenuli smo prema hotelu siti i zadovoljni. I li smo se osvje iti i presvuæi. Hitno sa
m morala nazvati Tima, Sebastiana i Carlu, koja je bila tako dobra i dr ala na oku
njih dvojicu dok me nije bilo. Znam da mi sinovi imaju
esnaest godina, dovoljno da se nekoliko dana snaðu bez mene. Holzi im je uz to svak
i dan servirala ruèak, a ponekad i veèeru. Usprkos svemu, bila sam sretna to je moja
prijateljica u blizini. Na kraju krajeva, nikad se ne zna to se mo e dogoditi. Na e s
e stanovanje pod istim krovom ponovno pokazalo kao pravi blagoslov.
Greg æe doæi po mene toèno u devet sati. elio mi je pokazati "Loos American Bar". Odlaz
ak u bar s mu karcem, ah, kako sam u ivala!
Prije polaska sam sreæom u kovèeg spakirala i "malu tamnosmeðu" (nakon savjetovanja o
bojama, "mala crna" vi e nije bila po eljna u mom ormaru) haljinu. Za svaki sam sluèaj
na kongrese uvijek nosila jednostavnu kok-tel-haljinu. Nikad nisam znala to me n
aveèer oèekuje. Peter je mrzio najlonke. Zato sam jo uvijek rado nosila samostojeæe èarap
e. Obula sam nove cipele s visokom potpeticom. Na u i sam stavila nau nice od trasa k
oje sam kupila lutajuæi buticima s Margaritom.
Kad je Greg pokucao na vrata, upravo sam zakopèavala tanak srebrni lanèiæ. Otvorila sa
m vrata jednom rukom i pozvala ga da uðe. Jo sam samo morala uzeti ogrtaè.
Gledao me je, a oèi su mu blistale. Obuzeo me osjeæaj topline. Ponovno se javio i on
aj drugi osjeæaj koji mi je protekle tri godine tako nedostajao, a trenutno ga nis
am znala imenovati. Bacila sam kratak pogled na visoko ogledalo. Stvarno sam sja
jno izgledala. Margarite Meiner je bila pravo zlato. Ne smijem joj zaboraviti do
nijeti ne to za zahvalu. Mo da sacher tortu koju se moglo kupiti veæ upakiranu u otmje
nu drvenu kutijicu. Najbolje bi bilo
da kupim jo jednu ili dvije male torte. Bile su prekrasan poklon za svaku prigodu
.
Taksi nas je doveo pred "Loos American Bar". Greg mi je kavalirski savr enim pokre
tom pomogao izaæi iz automobila. Osjeæala sam se kao diva pred veliki nastup. Pritom
, zaèudo, gotovo i nisam bila uzbuðena. Da, u ivala sam u toj ulozi! Buduæi da je jo bilo
rano, bar je bio poluprazan, iako je bio neoèekivano malen, rekla bih najvi e est sa
èetiri metra. Na li smo mjesta na jednoj od klupa presvuèenih zelenom ko om. Greg je bi
o odu evljen ureðenjem bara, a njegovo je odu evljenje kao i obièno bilo zarazno.
"Zna li da je ovaj bar poèetkom pro log stoljeæa uredio poznati amerièki arhitekt Alfred
Loos? Bio je u Americi i otamo donio za svoje vrijeme potpuno nove ideje. Upotre
bljavao je samo drvo, staklo, mesing, mramor i oniks. Genijalno, zar ne?"
Gregu se sviðalo i zlatno uto svjetlo. Sto se mene tièe, moglo je slobodno biti vi e zat
amnjeno. Dakle stvarno, Roli, saberi se. Dodu e, zbog èega? Ne ka e li jedna mudra izr
eka: "Dobro je, naravno, kad ena èeka onog Pravog. No za to se u meðuvremenu ne bi ludo
zabavljala sa svim onim Pogre nima?" Negdje sam èula da je ove genijalne rijeèi izrek
la pjevaèica Cher. Jo mi se nikad nisu uèinile tako prikladnima kao danas. Da, zasigu
rno æu se ludo zabaviti s ovim Pogre nim. Zabava je veæ poèela.
"Trebali bismo naruèiti neki koktel", Greg nasreæu nije prozreo moje misli, "barmeni
su ovdje poznati po Martini-koktelima."
Radije sam naruèila Planter's Punch. Volim slatka, voæna piæa.
Gregu je poslu en Martini s maslinom, "protresen, a ne promije an", kako ga je uvjer
avao barmen.
Bar se naoèigled punio. Gosti su dolazili u grupicama. Morali smo se stisnuti na k
lupi jer su se do nas ugurale jo dvije plavu e. Za ankom su stajala petorica mladih
mu karaca odjevenih u siva odijela i s kravatom oko vrata. Svatko je od njih jednu
ruku dr ao u d epu hlaèa, dok su drugom dr ali èa e viskija. Neko smo ih vrijeme utke pro
rali, a onda smo se oboje poèeli hihotati.
"Podsjeæaju me na staru pjesmu Helmuta Qualtingera. Ne znam je li ti poznata ta pj
esma, Rosi. Qualtinger je bio austrijski glumac. Glumio je debelog redovnika u '
Ime ru e'. Sjeæa se?"
Sjeæala sam se kroz maglu. Taj sam film gledala prije mnogo godina.
Pjevao je negdje 60-ih. Snimao je i ploèe, a jedna od njegovih najpoznatijih pjesa
ma ide otprilike ovako: 'Tatica æe to veæ sredit' - tj. sve æe dovesti u red - 'Tatica
æe to veæ sredit, to spada u njegove du nosti, zato i postoji!'" Glasno se nasmijao,
a ja sam ga slijedila.
"Sto je bilo s tobom kad si bila stara kao ovi tipovi za ankom? Za vrijeme studij
a. Je li tvoj tata sve sreðivao?" upita Greg.
Evo jo jednog razloga za smijeh: "Moj je otac odmaglio kad sam imala dvanaest god
ina. Bio je vozaè, najèe æe na relaciji Njemaèka-Sicilija, te ga nisam èesto viðala tako da
nije pretjerano nedostajao. Majka je govorila da ju je ionako sve vrijeme varao
. Na svakom je odmori tu imao drugu ljubavnicu. Ne znam, nije me ni zanimalo. Prij
e nekoliko je godina do lo pismo od neke nepoznate ene, koja nas je obavijestila o
njegovoj smrti. Odrasla sam s majkom i bratom Heinrichom", dodala sam. "Nije bil
o nikoga tko bi za mene 'sredio' stvar. Osim mog strica Alfreda, ako se on raèuna.
Svakog bih ljeta radila
u njegovoj gostionici. Tako sam zaradila novac za studij jer ne bih mogla ivjeti
samo od dr avne stipendije." Pitala sam ga o njegovim roditeljima.
"Imamo mali stolarski obrt, koji æe preuzeti moj stariji brat. Otac je, dodu e, sufi
nancirao moj studij, ali nije imao sluha za moja putovanja u daleke zemlje, a po
gotovo ne za moje zanimanje za strane kulture i feng shui. Tako sam radio po gra
dili tima èim bi se pru ila prilika. Tu bih uvijek zaradio dobru svotu. Nauèio sam osnov
e za studij i u tedio si odlaske na fitness." Smje kao se i pijuckao Martini.
Kri om sam pogledala njegove nadlaktice. Jo uvijek su bile sna ne, iako sigurno veæ dug
o ne radi po gradili tima.
Postalo je preglasno za razgovor pa smo utke sjedili jedno do drugoga. Pili smo s
voje koktele i promatrali ljude. Osjeæala sam se odlièno. Pro le su veæ godine otkad sam
se zadnji put osjeæala ovako atraktivno, zadovoljno, po eljno.
Odjednom sam osjetila Gregov pogled koji je zami ljeno poèivao na meni. Okrenula sam
se prema njemu i pogledi su nam se sreli. Htjela sam odmah odvratiti pogled, al
i kad sam vidjela izraz u Gregovim tamnim oèima, ostala sam nepomièna i zadr ala dah.
U njegovom je pogledu bilo toliko nje nosti, toliko topline i...
"Imate li mo da vatre?" Nadlakticu mi je dodirnula lijepo manikirana ruka. Trgnula
sam se. Plavu a do mene sjedila je s nezapaljenom cigaretom u ustima. Lijevom je
rukom opona ala paljenje imaginarnog upaljaèa. "Moj je upravo ispustio du u."
Rekla sam da mi je ao, nisam pu aè i nemam upaljaè.
Bilo mi je jo vi e ao zbog neèeg drugog. Kad sam se ponovno okrenula prema Gregu, vi e n
ije bilo onog
pogleda od maloprije. Mahnuo je konobaru. Naruèili smo drugu turu, a kada nam je k
onobar donio piæe, Greg je iskoristio priliku i platio.
"Ja èastim." Zahvalila sam mu i nazdravili smo. Gregov je pogled sad bio prijatelj
ski. Sigurno sam se bila prevarila.
"Pa, hvala Bogu", korila sam samu sebe, strogo i nepopustljivo, "jo ti samo fali
da poène mutiti s o enjenim mu karcem. Bolje bi ti bilo da se dr i Bernharda." Imala sam
ravo, ali ipak nisam mogla tako lako otjerati razoèaranje.
Kada smo iza li iz bara, doèekala nas je iznenaðujuæe hladna noæ. Èvr æe sam uz tijelo priv
aknu, a Greg me zagrlio. Sigurno samo kako bi me ugrijao. Brzo smo koraèali ulicam
a. Nismo govorili. Jasno sam osjeæala njegovu blizinu. Srce mi je br e zakucalo.
"Rosi, molim te", u mislima sam èula tetu Hildegard, "nijednom ti rijeèju nije signa
lizirao da te smatra po eljnom!" To je u svakom sluèaju bilo toèno. No to je s pogledom
kojeg sam uhvatila? Zar pogled ne vrijedi vi e od tisuæu rijeèi? "Pogled si samo umis
lila." Tetu Hildegard se nije moglo uvjeriti.
U hotel smo stigli nakon dobrih petnaest minuta i stupili u osvijetljeno predvor
je. Greg je odavno maknuo ruku s mojih ramena. Noæni portir, kojeg jo nismo bili vi
djeli, pristojno nam je za elio laku noæ. Lift nas je èekao otvorenih vrata. utjeli smo
dok smo se uspinjali prema sobama. Varam li se ili je u zraku ipak bilo neke zb
unjenosti? Vjerojatno sam samo bila umorna i malo opijena alkoholom. Duhovna mi
je ravnote a bila naru ena neuobièajenom blizinom atraktivnog mu karca.
"Vidimo se onda sutra ujutro na d ogiranju?" glas mu je bio pomalo promukao. "Osam
sati, ako ti odgovara?"
"Da, dobra ideja. Hvala ti za lijep dan."
Greg je bio neobièno krt na rijeèima. eljela sam da ka e ne to zabavno i tako razbije nap
tu atmosferu. Ili, jo bolje, da ga ta napetost navede da me stisne uz sebe i polj
ubi. Naredila sam teti Hildegard da uti.
"Hvala ti, Rosi", bilo je sve to je rekao, a zatim se sagnuo prema meni. Nije izg
ledalo da æe me, opijen stra æu, privuæi u naruèje. Stoga sam mislila da slijede tipièni pr
jateljski poljupci u oba obraza. Poljubio me samo jednom. Sasvim mali poljubac,
gotovo nalik da ku vjetra. Tik uz desni kut usana. Tada je provukao karticu kroz k
ljuèanicu, promrmljao "Laku noæ" i zatvorio vrata za sobom.
Ostala sam stajati potpuno zbunjena. Podigla sam ruku i lagano opipala desni kut
usana.
" to bi trebao znaèiti ovaj poljubac?" srce mi je zakucalo jo br e. "Ne znaèi ni ta", javi
se teta Hildegard jo glasnije nego prije, " elio te samo prijateljski poljubiti u o
braz, ali je proma io. To je sve."
Otkljuèala sam vrata i u la u sobu.
Te sam noæi sanjala neobiène snove. Ponovno su se pojavile plavu e iz bara. Obje su se
zvale gospoða Neuhof i ganjale su me metlom. Privila sam se uz VVolframa tra eæi za tit
u. No on je kao u holivudskim hororima utke skinuo ko u s lica, a ispod se pojavilo
Gregovo lice. Zatim su me obje gospoðe Neuhof mlatile metlom, da bi me na kraju p
oljubile u oba kuta usana. Probudila sam se okupana znojem. Bilo je est i tridese
t. Osjeæala sam se kao da me je netko pretukao.
Brzo sam stala pod tu .
Postoji li ljep i naèin zapoèinjanja dana od ranojutarnjeg trèanja? Dobro, ne ba ranojuta
rnjeg. Veæ je bilo pro lo osam sati kada smo iza li iz hotela. Dobro raspolo enje mi se
sreæom vratilo. Nad parkom je lebdjela ti ina nedjeljnog jutra. Kaskali smo jedno uz
drugo posve nesvjesno prilagodiv i tempo jedno drugome. Ptice su cvrkutale, a kro
z oblake su se probijale prve sunèeve zrake. Kakav osjeæaj! Kakav poèetak dana!
"Svaka èast! U odliènoj si kondiciji." Greg je dahtao dok smo, nakon pola sata trèanja
, u parku radili vje be iste-zanja.
" eli reæi da trèim dobro s obzirom na moje godine? Znam da sam nekoliko godina starija
od tebe, ne mora to posebno nagla avati", ispalila sam.
Greg je iznenaðeno podigao obrve, a ja sam razmi ljala kako je ovo bila prilièno glupa
izjava. Za to mi toliko smeta razlika u godinama?
"Koliko godina ima , Rosi?" upita me izravno.
"Èetrdeset i dvije", rekla sam poti teno.
"Ja imam trideset sedam. U èemu je problem?"
Da, u èemu je zapravo problem? Greg je ionako o enjen. Upravo smo bili na najboljem
putu da se sprijate-
ljimo. Nismo bili ljubavni par. Bilo je posve neva no koliko je star mu karac s koji
m trèim.
"Ah, zaboravi", rekla sam, "nema problema."
I sam je tako mislio te se slo io sa mnom: "Toèno. A sad kada smo to rije ili, to ka e da
se vratimo u sobe, otu iramo se i spustimo se u restoran na doruèak?"
Jako mi se sviðao taj prijedlog.
Za manje od pola sata sjedili smo u uglu restorana za stolom okupanim suncem i u i
vali u kasnom doruèku. Hotel je bio prilagoðen "pospancima" pa se moglo doruèkovati sv
e dok nije do lo vrijeme ruèka. Uzela sam musli sa svje im voæem. Greg je oèito sa zadovol
jstvom gutao veliku porciju jaja sa slaninom.
"I to æemo danas raditi?" Greg s u itkom zagrize svje u, hrskavu emlju.
Slegnula sam ramenima: "Muzej?"
Nije li to zanimljivo? Kod kuæe godinama nisam bila u muzeju iako bih za vrijeme d
ugih nedjeljnih poslije-podneva sigurno na la vremena. No èim sam se na la u nekom dru
gom gradu, otkrila bih ljubav prema likovnoj umjetnosti. Ta nam je ljubav bila z
ajednièka. Predlo io je da posjetimo "Museumsquartier" koji se otvorio tek prije par
godina. Nisam znala to mogu oèekivati i vjerovala sam njegovom izboru.
Podzemnom smo eljeznicom lako stigli do Museums-quartiera. Nalazio se u centru gr
ada. Greg je uzeo pros-
pekt i iskoristio èekanje u redu pred blagajnom da bi se informirao. Museumsquarti
er se sastojao od vi e zgrada od kojih su neke poticale iz doba Austro-Ugarske Mon
arhije, a druge su pak bile moderne graðevine.
Odluèili smo pogledati zbirku Ludwig te Muzej moderne umjetnosti u sklopu kojega s
e nalazila velika zbirka Leopold, koju je beèki okulist Rudolf Leopold oporuèno osta
vio gradu. Greg se posebno radovao brojnim slikama Egona Schielea. Ja sam se rad
ovala slikama Gustava Klimta. Za vrijeme kolovanja zidove soba nekih mojih prijat
eljica ukra avali su posteri na kojima su bile prikazane njegove slike. Najpopular
niji je bio "Poljubac". Grega nisu odu evljavala samo umjetnièka djela veæ i zgrade. S
a sjajem u oèima obja njavao mi je arhitektonske pojedinosti, posebnost materijala i
dileme koje su zasigurno muèile arhitekte pri planiranju ovih zgrada.
Ostatak smo poslijepodneva proveli odvojeno. Greg je morao jo ne to pripremiti za s
voje sutra nje predavanje. Vjerojatno je veæ bilo krajnje vrijeme da nazove suprugu.
Namjeravala sam provesti sat-dva u hotelskom bazenu, ali prvo sam se povukla u
sobu i nazvala svoje sinove. Bili su dobro. Upravo su bili krenuli na nogometno
igrali te gdje su ih èekali prijatelji. Legla sam na krevet i poku ala zapoèeti èitati rom
an koji me mamio s noænog ormariæa. Samo nakratko, prije no to potra im bikini i ruènik.
Misli su mi, naravno, stalno bje ale. U sobi do moje nalazi se najzanimljiviji mu ka
rac kojeg sam ikad upoznala i s kojim æu najvjerojatnije izaæi na veèeru. Wolframovo j
e lice izblijedjelo tijekom dana provedenih s Gregom.
A ipak je jo uvijek bilo tu. Sjetila sam se Bernharda. Internet-cafe! Potpuno sam
ga zaboravila potra iti. A bila sam èvrsto odluèila da æu mu pisati. Sigurno sam zaspal
a mozgajuæi. Iz dubokog me je sna trgnula prodorna zvonjava telefona. Tapkala sam
jo posve zbunjena tra eæi slu alicu: "Halo?"
Glas koji mi se javio bio je posve budan. "Oh, dobro jutro, madam. Nisam te valj
da probudio?"
Glas mi je oèito zvuèao jako pospano.
"Pozivam te na veèeru. Portir mi je preporuèio restoran u kojem se poslu uje drugi po
redu austrijski specijalitet: kuhana govedina sa svakojakim finim zaèinima. Jesi l
i za? Rezervirat æu nam stol."
Itekako sam bila za.
"Fino. Drago mi je. Odgovara li ti da doðem po tebe malo prije osam?"
I to mi je odgovaralo.
"I, jesi li obavio telefonske pozive?" pitala sam ga kad smo konobaru predali na
rud bu.
Èinilo se da Greg nije primijetio da dosad nismo spominjali telefoniranje. "Da, je
sam."
Dakle ipak je razgovarao sa suprugom. Slutila sam to. Za takve sam stvari imala e
sto èulo.
Jelo je bilo vrlo ukusno, a najvi e su mi se sviðale ribane jabuke pomije ane s hrenom
. Mljac! Bila sam sita, ali je Greg predlo io da naruèimo platu s vi e vrsta deserata.
Sada je tanjur stajao izmeðu nas i jeli smo zajedno. Bilo je neèeg intimnog u tome.
"Reci mi, Rosi, to misli o ljubavi? Postoji li velika ljubav ili ne?"
Od iznenaðenja mi je u grlu gotovo zapela Mousse au Chocolat.
"Naravno da vjerujem u veliku ljubav", odgovorih duboko uvjerena, "i sama sam je
veæ do ivjela. Moj pokojni suprug Peter je bio moja velika ljubav."
"Jako ti nedostaje?"
Veæ sam bez razmi ljanja htjela odgovoriti s "da", a onda sam se zamislila: "Na poèetk
u, prije tri godine, nakon te stra ne prometne nesreæe, nisam znala kako æu pre ivjeti.
Na ivotu su me odr ala samo moja djeca i odgovornost za njih. S godinama mi je post
alo lak e. Nauèila sam biti sretna i bez njega. Naravno, jo uvijek èesto mislim na njeg
a, ali ne tako èesto kao pro le godine. Peter æe uvijek biti dio mog ivota."
"Koliko ste bili zajedno?"
"Devetnaest godina, od toga èetrnaest u braku. Poprilièno dugo."
"I sve to vrijeme nisi ga nijednom prevarila? Ili se barem igrala tom zamisli?"
Odmahnuh glavom: "Ne, nikad. Ja spadam u vjerne ene. Sto je s tobom? Jesi li ti i
kad prevario svoju enu?" Zadr ala sam dah. Kako æe glasiti njegov odgovor?
Greg odmahne glavom: "Nijednom u deset godina. Iako ona nikad nije bila moja vel
ika ljubav. Kada sam je zaprosio, oèito sam bio zamijenio prijateljstvo i zajednièke
interese s ljubavlju. U meðuvremenu smo to oboje uvidjeli. A i prijateljstvo mo e b
iti lijepo."
"Daj, daj", mislila sam podrugljivo, "samo mi sad nemoj reæi da se namjerava razves
ti. To bi bilo preprozir-no."
No Greg nije rekao ni ta takvoga. "Mo e li èovjek dva ili vi e puta u ivotu sresti osobu
koja bi mogla biti njegova velika ljubav?"
"Pa naravno!" Èvrsto sam vjerovala u to. Kakvog bi
inaèe smisla imala moja potraga za partnerom? "Nedavno sam, dodu e, proèitala roman u
kojem pi e suprotno. Autorica kreæe od teze da se ljudi poznaju iz prija njih ivota, al
i se ne nalaze u istim ulogama. Primjerice, moj mi je sin u prija njem ivotu mogao
biti otac. Osoba koja mi je tada bila simpatièna, sviðat æe mi se i u ovom ivotu. Staln
o sam u potrazi za mu karcem kojeg sam voljela u pro lom ivotu pa potpuno sretna mogu
biti samo ako ga pronaðem."
"No to bi znaèilo da u ivotu postoji samo jedna prava ljubav", doda Greg.
Kimnula sam: "Zato mislim da je ta teorija glupost."
Greg se nasmije: "Sad mi je lak e. I meni to vi e nalikuje na bajku. I, Rosi, jesi l
i u potrazi za drugom velikom ljubavi tvog ivota?" Nagnuo se prema meni. Sa zanim
anjem je èekao moj odgovor.
"Pa naravno. Ljubav mi je najva nija u ivotu. Ne tra imo li je svi?"
Greg je razmi ljao: "Da, svi èeznemo za velikom ljubavi. No tu rijeè treba koristiti s
oprezom. Jer to znaèi 'ljubav'? Rosi, to za tebe znaèi ljubav?"
"Povjerenje", rekla sam. Toèno sam znala to za mene znaèi ljubav. "Meðusobna pa nja i po t
vanje. Zajednièki interesi. Slièni pogledi na ivot i buduænost. Jako je va no da par bude
u stanju razgovarati i zajedno se smijati."
Prisjetila sam se svog braka. Jesam li s Peterom mogla razgovarati? Kod nas je o
n odreðivao kako i to. Ako sam se slagala s njim, rekla bih mu. Ako se nisam slagal
a, utjela sam. Tada sam smatrala da je to jamstvo dobrog braka. Zahvaljujuæi poznan
icima predobro sam znala èemu vodi neprestano svaðanje. Carla i Oliver su bili pravi
primjer. Tamo se sve pra ilo. Pomirenja su tada, naravno, èesto bila posebno slatka
. S godinama su pomirenja bila sve rjeða. Na koncu je preostalo samo svaðanje. Ni sa
da
nisam eljela svaðu. No vi e nisam mogla zamisliti da utim kad ne to ne bi odgovaralo moj
em mi ljenju.
"A erotika? Nije li ti seks va an, Rosi?"
Ponovno se pojavio onaj pogled. Ponovno su mu oèi zasvjetlucale. Ovaj put nisam sp
ustila pogled. Nisam odgovorila na pitanje nego sam lagano podigla obrve. Znala
sam da se igram s vatrom. No bila sam itekako spremna prepustiti se toj vatri.
"Konobar, raèun, molim!" pozove Greg energièno.
Pred vratima smo navalili jedno na drugo.
Nije to bilo lagano dodirivanje ili plah poku aj zbli avanja. Bio je to vatreni polj
ubac pun strasti. Usne su nam se divlje spojile, jezici se sve jaèe ispreplitali. Èi
nilo se kao da se elimo èvrsto prilijepiti jedno uz drugo i vi e se nikad ne pustiti.
Vau! Takvo to jo nikad nisam do ivjela. Morala sam navr iti èetrdeset i drugu da bih do
vjela poljubac koji me tako uzbudio. I k tome od mu karca koji mi ne pripada i koj
eg po pravilu ne bih trebala eljeti. No to je jo bilo "po pravilu"? Osjeæala sam da æu
ubrzo zavr iti u krevetu s ovim mu karcem. Moj se razum slo io. Teti Hildegard sam nar
edila da konaèno u uti. Utihnula je nakon nekoliko plahih poku aja obrane.
Bila sam na najboljem putu da se zaljubim u potpuno pogre nog mu karca. Iako sam zna
la da ljubav mo e trajati samo do srijede, a onda æe prestati jednom zauvijek. Tada æu
Grega vratiti gospodi Neuhof. Malo kori tenog, ali æu ga ipak vratiti. Sigurno. Dug
ovala sam to njoj i svom du evnom miru.
No jo nije bila srijeda. Jo je trebalo u ivati u ovoj
ljubavi. Jo ga je trebalo ljubiti, èvrsto dr ati i nikad ga vi e ne pustiti. Barem ne v
eèeras.
"Ej", zagrmi nepoznat mu ki glas s druge strane ulice. "Zar kod kuæe nemate krevet?"
Greg se nasmijao, ali me nije pustio. Odmaknuo me i upitao: "Imamo li kod kuæe kre
vet, Rosi?"
Vidjela sam izraz u njegovim oèima, osjeæala njegove ruke na sebi i osjeæala neukrotiv
u strast prema tom mu karcu: "Pa naravno da ga imamo!"
Sve su moje skrupule, misli koje su mi prolazile glavom i strahovanja nestali ka
o rukom odneseni. Postojali smo samo nas dvoje: ja, po eljna ena, i on, ludo erotièan
mu karac kojeg sam eljela po svaku cijenu.
Dospjeli smo u njegovu sobu. Jednim je potezom ruke bacio na pod sve materijale
o feng shuiju koje je bio ra irio po krevetu. Pali smo na krevet. Ljubili smo se d
ivlje i strastveno. Njegove su ruke putovale mojim tijelom. Mazio mi je obraze,
vrat, sve do podlaktica, spu tajuæi se leðima do stra njice. Otkopèao mi je jaknu i maknuo
je s ramena. Nje no me poljubio u èelo, vr ak nosa, bradu, a zatim su nam se usne pon
ovno spojile. Èinilo mi se da se sve odvija presporo: imala sam previ e odjeæe na sebi
, a prije svega, on je takoðer imao previ e toga na sebi. Nije se sad valjda sjetio
da ga kod kuæe èeka gospoða Neuhof? Prvi sam put nakon tri godine gorjela od elje za ne
kim mu karcem. Nisam imala ni najmanju namjeru dopustiti da mi netko oduzme tu elju
. Nisam eljela dugu predigru. Ne prvi put. Drugi put mo e. Vodit æemo ljubav polako i
potpuno. Nasmijala sam se u sebi - Greg ima tek trideset sedam. Neæu morati dugo èe
kati na drugi
put. Kakva uzbuðujuæa pomisao! Otela sam se njegovim rukama. Veæ je htio protestirati,
ali ga je sprijeèio izraz mog lica. Napeto je promatrao svaki moj pokret. Ustala
sam i stala pred krevet. Ostao je le ati, a u oèima mu se sve vi e ocrtavala iznenaðenos
t.
Polako sam otkopèala ko ulju, dugme po dugme. To sam jednom vidjela na televiziji i èi
nilo mi se jako erotièno. Oèito nisam samo ja tako mislila. Greg je tiho zastenjao,
ali se nije micao. Pustila sam ko ulju da lagano klizne na pod. Slijedila ju je su
knja. Znala sam da imam dobro oblikovano tijelo. Du ina nogu odgovarala je mojoj v
isini, a mi iæi su bili zategnuti zahvaljujuæi redovitom d ogiranju. U ovom su mi trenut
ku trudnièke strije na trbuhu bile posve neva ne. Jesam li ikad zami ljala da æu s tolik
o samopouzdanja pokazivati svoje tijelo? Stajala sam u grudnjaku, gaæicama, samost
ojeæim èarapama i cipelama s visokom potpeticom. Zabacila sam kosu i pogledom punim
i èekivanja pogledala mu karca na bijelim plahtama hotelskog kreveta. Sada je on bio n
a redu. Bilo je oèito da je Greg zaboravio na braèni zavjet. Rijetko sam viðala da se
mu karac skine takvom brzinom. Zaèas je skinuo sa sebe sve osim crnih gaæica. Imao je
mi iæavo tijelo kao to sam pretpostavila. Dugaèke, ravne noge. Gola prsa. Koliko sam mo
gla vidjeti, jako sam ga napalila. Kakav osjeæaj!
Koliko sam mogla misliti... Ne, nisam vi e eljela misliti. eljela sam se u potpunost
i predati osjeæajima i ovom mu karcu. To sam i uèinila.
Mnogo, mnogo kasnije zaspala sam u njegovom naruèju. Prvi smo put ljubav vodili si
lovito. Drugi put polako,
gotovo lijeno. Njegove su ruke istra ivale moje tijelo. Njegov je jezik otkrio moj
a najosjetljivija mjesta. Greg je na meni svirao kao na instrumentu. A bio je pr
avi virtuozi Kada sam svr ila, bila bih najradije vikala tako da cijeli svijet zna
. Da, bila sam sretna u rukama tog mu karca. Potisnula sam slaba nu bol koja se javi
la èim se ukljuèio razum. Privila sam se uz Gregovo golo tijelo. Njegova me je èvrsta
ruka dr ala zarobljenom. Tako sam zaspala. Nakratko sam se probudila kad sam blizu
uha osjetila dah i zaèula nje an glas: "Volim te, Rosi." O, Bo e, i ja sam voljela nj
ega.
Ali neæu mu to nikad reæi. Njegova je ljubav samo na posudbi. Usprkos tome, zaspala
sam zadovoljno se smje kajuæi. Bila sam sita i zadovoljna kao maèka kad proguta kanari
nca.
XVIII
Sljedeæeg je dana do ao kraj na im mirnim danima provedenim udvoje. Greg je svoje pred
avanje trebao odr ati u èetrnaest sati.
Veæ smo u devet sati bili u Hofburgu. Koraèali smo crvenim tepihom kroz otmjene dvor
ane oblo ene mramorom. U prolazu smo pozdravili bistu cara Franje Josipa. Upisali
smo se na listu sudionika kongresa i dobili ploèice s imenima te aktovku (sponzors
tvo jedne farmaceutske tvrtke) u kojoj su se nalazili program i neki va ni materij
ali. Saznala sam da æe se Gregovo predavanje odr ati u sveèanoj dvorani.
"Ovo je mjesto zaista pro eto pro lo æu." Krenuli smo u potragu za sveèanom dvoranom. "Sig
urno zna da je Hofburg do 1918. bio rezidencija Habsburgovaca."
Kimnula sam.
"No zna li da je u ovoj sveèanoj dvorani 1810. Napo-leon isprosio Louisu? A sada æu u
istoj toj dvorani odr ati predavanje. To me se u svakom sluèaju dojmilo."
"Napoleon je bio velièanstven osvajaè", pro aptala sam naizgled usputno, no ne bez skr
ivenih primisli. "Hoæe li noæas ponovno biti moj osvajaè?"
"Pa naravno", Greg se nasmije i i lagano me u tipne za stra njicu. Upomoæ! Nadam se da c
ijenjeno mno tvo, koje se u sve veæem broju okupljalo u otmjenim dvoranama, nije ni ta
primijetilo.
Nije vi e bilo vremena za nepristojno ljubakanje. Mo-
rala sam na uvodno predavanje. Grega, naravno, nisu pretjerano zanimala najnovij
a saznanja s podruèja stomatologije, pa je odluèio bolje razgledati rasko nu graðevinu.
Dogovorili smo se da æemo se naæi na ruèku nakon radionice o najnovijim smjesama za pl
ombiranje.
vedski stol postavljen u povijesnim prostorijama mezanina bio je odlièan. Sjedili s
mo za stolom s kolegama iz Australije koji se nisu mogli prestati diviti ljepoti
grada i Hofburga. Greg uopæe nije djelovao uzbuðeno, iako je do njegova predavanja
preostalo manje od sat vremena. Jeo je juhu mirno i opu teno.
Njegovo je predavanje poèelo u èetrnaest sati. Propustila sam paralelno predavanje o
oboljenjima sluznice usne upljine kojemu sam prije eljela prisustvovati. Sjedila
sam u prvom redu i oèito bila uzbuðenija od predavaèa.
Predavanje nije zapoèeo pozdravnim floskulama veæ s: "Dame i gospodo, bavite se jedn
im od zasigurno naj-nametljivijih i najagresivnijih zanimanja koje znamo." Publi
kom se pro irio apat. Prestravljeno sam zadr ala dah. Greg se nije dao smesti: "Tko j
o smije upasti neznancu u usta i tamo bu iti, strugati, vaditi zube?"
Slu atelji su kimali. Da, to im je bilo poznato.
"Va e je zanimanje prema nauci feng shui tipièno yang zanimanje. Yang utjelovljuje m
u ku energiju. Zbog toga je va no ureðenjem prostorije naglasiti yin odnosno toplinu,
za tiæenost, ljepotu, estetiku."
Gregovo je predavanje bilo stvarno prvoklasno. Njegove su rijeèi bile utemeljene,
poèivale su na iskustvu i bile potkrijepljene primjerima iz mnogih zemalja i kultu
ra. Kolege i kolegice iz svih zemalja svijeta nemalo su se iznenadili kad je u s
klopu powerpoint prezentacije prikazao trg sv. Petra u Rimu. Katolièka je Crkva veæ
stoljeæima znala kako uspostaviti harmoniju u svojim graðevinama te kako uspostaviti
djelovanje koje æe privuæi to veæi broj vjernika. To je na primjeru stomatolo kih ordina
cija znaèilo da se èekaonice moraju pretvoriti u mirne, za tiæene prostorije. One se ni
u kom sluèaju ne bi smjele nalaziti u hodniku, kao to se jo uvijek prakticira u neki
m ordinacijama.
Do mene je sjedila kolegica iz Nizozemske i marljivo pisala bilje ke. Posebno joj
se svidjela ideja da se u èekaonicu postavi fontana koja bi proizvodila umirujuæ, nj
e an ubor, ali "ne pljuskanje - zbog mjehura", naglasi Greg. Nekoliko se kolega s r
azumijevanjem nasmijalo, a Nizozemka podcrta primjedbu dodav i uskliènik. Greg je pr
e ao na opisivanje ureðenja same ordinacije.
Jo je dugo nakon predavanja bio okru en zainteresiranima koji su mu eljeli postaviti
 ciljana pitanja. Jedna je knji ara pred sveèanom dvoranom postavila tand na kojem su
se mogle kupiti njegove knjige. Bila sam impresionirana. U vlaku mi je, dodu e, s
pomenuo da se na tr i tu nalaze dvije njegove knjige na temu feng shuija, ali je pre u
tio da se jedna od njih dugo nalazila na listi najprodavanijih naslova. Stvarno
nije bio hvalisavac. Podijelio je mnogo vizitki. Ovo mu je predavanje donijelo s
igurno barem pet- est novih poslova. Taj gospodin Neuhof nije bio samo pametan veæ i
sposoban.
Veèer smo proveli u krevetu. Gdje bismo je bolje proveli? Naruèili smo veèeru u sobu.
Greg je otvorio malu bocu ampanjca i sama sam sebi djelovala bezoèno i gre no. I sret
no. Zbog novih sam dogaðaja gotovo zaboravila uzbuðenje zbog predavanja. Zami ljala sa
m to potpuno drugaèije. Stalno sam mislila da æu uzbuðeno etati sobom gore-dolje izvodeæi
Beine vje be ljupkosti i energije. Kad sam se toga sjetila, ustala sam da Gregu p
oka em svoj "Walk with Grace and Power". Rekao je da izgledam prekrasno. Puna ener
gije. Zraèim.
A zatim me je naveo da se osjeæam jo bolje. Ponovno sam zaboravila na uzbuðenje.
Sljedeæeg se jutra uzbuðenje udvostruèilo. Uopæe nisam mogla doruèkovati, zalogaji su mi z
apinjali u grlu. Greg me je odluèio pratiti na kongres. Sjeo je u drugi red i glas
no pljeskao dok sam se penjala na podij. Po Beinom sam uputstvu hodala uspravno,
uzdignute glave. Nisam morala misliti na gospoðu Felsbrat ni na svjedod bu o maturi
. Ljupkost i energija su do le same od sebe kad sam pogledala mu karca u drugom redu
.
Samo mi predavanje nije predstavljalo problem. Proteklo je kako sam se nadala. M
oja se intenzivna priprema isplatila. Prave su rijeèi dolazile same od sebe i uspj
ela sam uvjeriti publiku u moje stavove. Dugotrajan je pljesak potvrdio moj doba
r predosjeæaj. Prije no to sam napustila katedru, na podij je do ao profesor Meierhof
er kako bi mi pred svima zahvalio. Novinarka jednog medicinskog èasopisa eljela je
intervju za sljedeæe izdanje. Lebdjela sam kao u oblacima.
Utorak je pro ao i do la je srijeda. Bilo je vrijeme za rastanak.
Greg me je otpratio do kolodvora. "Danas poslijepodne putujem klijentu u najzabaèe
niji dio Donje Austrije", reèe dok smo stajali na vratima vagona. "Zna , onaj indust
rijalac o kojem sam ti prièao. Veæ sam jednom bio tamo pa znam da mi mobitel tamo ne
ma signala. Klijent me je upozorio da jo nije uveo struju, a bojim se da seoska g
ostionica u kojoj æu odsjesti nema prikljuèak za Internet. Dakle, mo e se dogoditi da
ti se sljedeæih dana neæu moæi javiti."
Aha. Poèelo je. Greg je pripremao kraj. Nekoliko se dana neæe javljati. Onda æe mo da st
iæi neodreðen SMS da bi na kraju nestao svaki kontakt s njegove strane. Ovo su bile
rijeèi koje su me samo trebale pripremiti na to. Znala sam to otpoèetka. Za to su me o
nda njegove rijeèi toliko boljele?
"Nema veze", trudila sam se govoriti bezbri nim glasom. Bog zna kako mi je na pame
t pao Schillerov citat: "Stigao je kraj lijepim danima u Aranjuezu."
"Super", odgovori Greg ne pretjerano odu evljen, "pa znala si da æu ostati jo nekolik
o dana u Austriji. Za to se sad tako ljuti ?"
Nisam se ljutila zato to ostaje u Austriji. Ljutila sam se jer je bio o enjen i zat
o nije mogao biti moj. Reagirala sam povrijeðeno jer sam se zaljubila u njego prek
o u iju, iako sam otpoèetka znala da ne mo e biti moj. Tako je to s osjeæajima. Nema pla
niranja. Ne mo e ih se iskljuèiti po elji. Gregu sam bila zabavna èetverodnevna avantur
a. Stoga nije bilo potrebe da ga uvlaèim u kaos koji je vladao mojim osjeæajima.
"Pa nja. Mole se putnici na peronu 4 da udu u vlak. Vlak polazi."
Mali poljubac. Jo jedan mali poljubac. Kratko mahanje. U la sam u vagon i vrata su
se zatvorila.
Vlak je krenuo. Greg je mahao. I ja sam mahala sve dok ga vi e nisam mogla vidjeti
. Sjela sam u svoj kupe i plakala. U sebi. Na sjedalu preko puta sjedila je zabr
inuta starija ena i buljila pred sebe, ravno u moje lice.
"Sve ima svoj kraj", mislila sam.
"Samo kobasica ima dva", dopuni teta Hildegard. Njena je uvijek morala biti zadn
ja.
"Pa to je fantastièno!" Bea razdragano odlo i alicu èaja. Upravo sam joj preprièala kako
sam provela dane u Beèu. Nisam, naravno, mogla potpuno izbaciti Grega iako sam se
trudila umanjiti znaèaj na eg odnosa i prije svega mojih osjeæaja prema njemu. Bea je
imala sreæe i vjenèala se s izrazito zgodnim mu karcem. Zato smo ga s vremenom i prozv
ale "lijepi Richie". No imala je i peh, jer nikad nije znala bi li mo da s pravom
trebala biti ljubomorna. Nije imala ni mrvicu razumijevanja za ene koje trèe za o enj
enim mu karcima. Od nje sam oèekivala komentar u stilu: "Pa jesi li ti poludjela?" a
ne: "Pa to je fantastièno!"
"Sada si konaèno sru ila zid alosti i dopustila nekom mu karcu da ti se pribli i. Mislim
da je to super." Gotovo je poskakivala od sreæe.
"Sru ila zid alosti", kako je to èudno zvuèalo! Ovaj bi izraz bio prikladan za neki od
njezinih povijesnih romana, ali na i za moju situaciju. Èudno, Beina me je reakcij
a svojski ivcirala. eljela sam biti s Gregom! eljela
sam ga osjetiti, a ne govoriti o njemu kao o sredstvu za postizanje nekog cilja.
Nakon mnogo tjedana razbijat æu si glavu pitanjem za to Bei nisam spomenula Gregovo
prezime. No veèeras sam samo eljela promijeniti temu razgovora.
"Bilo kako bilo", rekoh tobo e olako, "bila je to zgodna epizoda. No sad je gotovo
. Tako, a sad mi prièaj. Sto ti se sve dogaðalo proteklih tjedana?"
Brzo sam se vratila u svakodnevicu. Tim je katastrofalno napisao kolsku zadaæu iz m
atematike. Moje je znanje matematike odavno ishlapjele Stoga nisam imala pojma k
ako odgovoriti na njegova pitanja vezana uz rje avanje zadataka s vektorima. Sebas
tian je kao i obièno odlièno napisao kolsku zadaæu, ali je poduèavanje brata smatrao pret
e kom zadaæom. Morali smo naæi nekoga tko æe mu davati poduke. Tu je odluku bilo lak e don
ijeti nego provesti u djelo. Tim nije elio grupne poduke. Razgovarala sam s nekol
iko ljudi koji su dali oglase u novinama, no svi su oni stanovali na drugom kraj
u grada. Nisam eljela da mi sin satima putuje podzemnom eljeznicom; ionako je imao
premalo slobodnog vremena. Tim je obeæao da æe se raspitati u koli. Mo da pronaðe nekog
uèenika vi ih razreda.
Carla je jo uvijek bila zatrpana poslom. Marie je rijetko bila kod kuæe, veæinu je vr
emena provodila kod oca ili, bolje reèeno, pod Tonyjevim nadzorom. Kuæa je stoga bil
a neobièno tiha, a psu nije bilo ni traga ni glasa. Uopæe nisam znala gdje se Hubert
skriva sve to vrijeme. Ujutro bi rano izlazio iz kuæe. Njegov je automobil rijetk
o bio u gara i. Ako se ne varam, proteklih dana nije èesto
spavao kod kuæe. Izgleda da su razni klubovi, u koje je bio uèlanjen, zadnjih tjedan
a pripremali mnogo aktivnosti. Lijepo je to postoje starija gospoda sliènih nazora
s kojom je moj svekar mogao korisno provoditi vrijeme. Nisam se morala brinuti z
a njega. Nisam imala ni vremena ni volje za takvo to.
Potpuno sam zaboravila pregledati e-po tu.
Greg jo uvijek ne daje znakove ivota.
XIX
Nekoliko dana nakon mog povratka iz Beèa srela sam Carlu na hodniku. I to samo zat
o to sam doslovno vrebala na njezin dolazak. Upravo je stigla kuæi i uspinjala se p
rema svom stanu umornim koracima. Prestra ila sam se. Moja se prijateljica pretvor
ila u sjenu. Izgledala je umorno i napeto. Poèela sam se ozbiljno brinuti.
"Zdravo, Roli", potrudila se nasmije iti se, "gotovo i nisam primijetila da si se
vratila. Tvoji su se deèki uzorno pona ali dok te nije bilo. Je li u Beèu bilo lijepo?
Jesi li upoznala zanimljive ljude? Obavezno mi sve mora isprièati, ali ne danas. N
emoj se ljutiti, molim te. Mrtva sam umorna, a moram jo proæi neke dokumente. elim s
e samo otu irati i leæi u krevet."
"Carla, mogu li uèiniti ne to za tebe?" Rado bih joj isprièala o Gregu. No znala sam d
a ovo nije pravo vrijeme. A tako sam eljela s nekim razgovarati o tom mu karcu!
"Lijepo od tebe, Roli. Hvala, ali trenutno mi ne mo e pomoæi", duboko je uzdahnula. "
Ni u kom sluèaju ne smijem zabrljati posao s Parker-Stokingtonom. Zna , ugovor s vel
ikom engleskom tvrtkom. Ako mi i ovaj posao propadne, Bubi æe imati dovoljno argum
enata da me otpusti. A tko æe me zaposliti kad se to proèuje u bran i? ao mi je, Roli,
ali moj se ivot trenutno vrti samo oko tog posla. Ako sve dobro zavr i, opet æu imati
vi e vremena za tebe. Vi e vremena za Marie, za svoj ivot..."
Kucnula je rukom po aktovci: "Ponijela sam sa sobom
Sa aljenjem sam rekla: "Ne, na alost, ne mogu prièekati, uz najbolju volju. Moram jur
iti u ordinaciju. Za danas je zakazana jedna implantacija i ne mogu dopustiti da
me tim èeka."
urno sam krenula prema automobilu da izbjegnem Hubertovog prijatelja, vjerojatno
VValtera Stadlera, koji bi me zadr ao daljnjim brbljanjem o automobilu.
Sada je bilo sedamnaest sati i Sebastian i ja smo bili sami kod kuæe. Stajali smo
u dnevnoj sobi i pregledavali regal s knjigama. Trebao je odr ati referat na satu
njemaèkog jezika o jednom njemaèkom knji evniku 20. stoljeæa. Mogao je sam birati o kome
æe pisati pa smo razmi ljali koga bi izabrao. Odjednom je, kao iz vedra neba, ispal
io te ko pitanje: "Mama, reci mi, za to si prekinula s Gre-gom.;
Hvatala sam zrak. Najradije bih se od straha i iznenaðenja bila sru ila u obli nji nas
lonjaè. Sto je Sebastian znao o Gregu i meni? Otkuda je uopæe znao za Grega?
"Ne znam na to misli ." Tipièan odgovor majke koja nije znala to bi trebala reæi.
"Upoznali smo Grega prije nekoliko mjeseci dok smo d ogirali. Sjeæa se? I ti si bila
s nama i upoznala nas. U meðuvremenu se èesto susreæemo na trèanju. Norbert je jako drag
pas. Èak mi dopu ta da ga èe kam. Mislim da Tima ne voli toliko. Ponekad re i kad..."
"Sto vam je Greg isprièao?" Trenutno me uopæe nije zanimalo da li Norbert re i.
"Nije nam mnogo rekao", Sebastian iz regala izvuèe "¦Po tenjakoviæ i palikuæe" Maxa Frisch
a. "Mo da bi Max Frisch bio dobar za moj referat?"
"O èemu ste prièali?" Nisam popu tala.
"Greg je rekao da ste se sreli u Beèu. To nam uopæe nisi rekla, mama", u njegovom se
glasu osjeæala neznatna doza prijekora. "Rekao je da ste se lijepo proveli, ali d
a se sada vi e ne javlja . Greg je simpatièan. Za to mu se ne javlja ? I to æu s Maxom Fri
om? Odgovara ili ne?"
"Je li vam Greg isprièao to smo radili u Beèu?" Za Boga miloga, kakve su detalje znal
i moji sinovi? Koga jo zanima Max Frisch? Mene sigurno ne. Ne trenutno.
"Nije rekao to ste radili. Za to?" Sebastian je sada postao stvarno znati eljan: "A to
nam je to trebao isprièati? to ste vi to tako zanimljivo radili?"
Osjetila sam da opet crvenim te sam zaposleno kopala po regalu: "Ah, ni ta posebno
... Samo sam mislila, mislila sam... Zanimalo me je to je rekao." Sve sam eljela s
aznati. Rijeè po rijeè! No kako da ga dalje ispitujem a da ne ispadnem smije na?
"Zar ti se Greg ne sviða? Glas ti je nekako èudan."
"Naravno da mi se sviða. Simpatièan momak. Sam si tako rekao."
"Onda je sve OK", reèe Sebastian. Kad ima esnaest godina sve je odmah OK. "Ako misli
da je simpatièan momak, za to vi e ne izlazi s njim? Èini mi se da je ozbiljno bacio oko
na tebe."
Ma vidi ti to. Moj je sin imao dobru sposobnost opa anja. Morala sam se nasmije iti.
Bilo mi je drago to je Greg bacio oko na mene. Bilo mi je jako, jako drago.
Bilo mi je drago i to moj sin oèito nema ni ta protiv. Za njega je to bila potpuno no
va situacija. Neki je mu karac bio zainteresiran za njegovu majku.
"Je li ti on to rekao?" zanimalo me je.
"Ne, ne izravno. Èovjeèe, pa to se vidi. Dakle, hoæe li sada izaæi s njim? I da li da uzm
em Maxa Frischa?"
"Uzmi Maxa Frischa", rekla sam samo da se rije im te
teme. Max Frisch ili netko drugi, sasvim svejedno. "Ne izlazim s Gregom jer je o e
njen. Ne izlazim s o enjenim mu karcima."
Sebastian je vagao moj odgovor. "Aha", reèe naposljetku, "zvuèi razumno. Uzet æu tu kn
jigu i idem u svoju sobu. Mogu li ti pokazati referat kad zavr im?"
"Mo e , naravno."
Sebastian se povukao.
Oti la sam u svoju spavaæu sobu. Proteklih dana nisam reagirala na Gregove SMS-ove n
iti sam ukljuèivala mobitel kako ne bi mogao doæi do mene. Divila sam se svojoj dosl
jednosti. Zaljubila sam se u njega, ali sam ga morala zaboraviti. To mi neæe biti
te ko jer sutra izlazim sa Stefanom. Stefan, taj mu karac iz snova, potjerat æe Grega
iz mojih misli. Jednom zauvijek. Bez problema! No bilo je zanimljivo to se Greg n
alazi s deèkima da bi zajedno trèali. Greg je morao stanovati negdje u blizini. Nije
, dakle, bilo iskljuèeno da æemo se jednoga dana sresti. Znala sam da bi mi bilo dra
go. No teta Hildegard se nadala da se to nikad neæe dogoditi i da ga vi e nikad neæu v
idjeti jer onda ne bih odgovarala za svoje postupke. Bila bih u stanju baciti mu
se oko vrata, stisnuti ga uz sebe, pokriti mu lice poljupcima... Stop! Energièno
sam otvorila ormar kako bih razmislila to æu odjenuti za svoj prvi rendez-vous sa S
tefanom. Naravno, nisam prona la ni ta to bi odgovaralo. Moji su me najljep i odjevni p
redmeti podsjeæali na Beè. U novu sam vezu eljela uæi u novoj odjeæi. Za nekoliko sam tre
nutaka sjedila u automobilu vozeæi se prema centru grada. Prvi æemo put biti sami. O
vaj je znaèajan dogaðaj zahtijevao seksi odjeæu i novi par cipela s visokim potpeticam
a.
Do la je subota. Cijeli sam dan drhtala od nervoze i bilo mi je drago to se deèki pre
svlaèe u svojim sobama. Danas je Cindy, najljep a djevojka u njihovom razredu, slavi
la roðendan. To je znaèilo da treba pronaæi naj ire traperice i onih, nasreæu samo nekolik
o pri teva, sakriti debelim slojem kreme u boji ko e. Dobro je da su obojica bila za
uzeta intenzivnim pripremama. Kako bih im objasnila da uopæe nisam u stanju koncen
trirati se na razgovor. Nimalo nisam zaostajala za sinovima to se tièe uzbuðenja zbog
predstojeæih dogaðaja.
Promatrala sam se u ogledalu sa svih strana. Na koju god sam se stranu okrenula,
bila sam zadovoljna onime to sam vidjela. Moj je novi tamnoplavi blejzer odlièno p
ristajao uz uzan top koji je lijepo nagla avao moj dekolte. Moje su prijateljice i
male pravo. Stvarno je bilo zabavno prikazati se u najboljem svjetlu.
Cijeli je dan sipila ki ica, a sada je lijevalo kao iz kabla. Moja mi se jakna boj
e maline èinila prenapadnom u kombinaciji s blejzerom. Sreæom, imala sam i tamnoplav
i ki ni ogrtaè koji je bio jedan od rijetkih odjevnih predmeta koji su pre ivjeli Marg
aritin pohod. Zvono se oglasilo toèno u sedam i èetrdeset i pet.
Stajao je na vratima odjeven u svjetlosivi trenèkot. Njegove su savr ene crte lica b
ile sakrivene e irom za ki u duboko navuèenim na lice. Jo nisam bila odjenula ki ni ogrta
pozvala sam ga da uðe.
"Dobra veèer", na usnama mu se ocrtavao lagan osmijeh. Otresao je velik ki obran i p
rislonio ga uza zid. Slijedio me je u hodnik. Gledala sam u ogledalo dok mi je p
omagao da odjenem ogrtaè. Posve sam jasno vidjela
malen blijesak u njegovim oèima. Nisam mogla vjerovati. O, Bo e, i on je gorio!
Osjetila sam kako mi je srce poèelo ubrzano tuæi. Hoæe li me sad konaèno poljubiti?
"Mama, ostavi nam, molim te, malo novca. Moramo kupiti piæe za Cindyn party. Jordy
je veæ kupio i za nas pa mu moramo vratiti. Njegova nas mama vozi do Cindy, to je
vrlo praktièno zbog ove ki e."
Nisam ni primijetila kad su se moji sinovi stvorili iza mene. Gotovo se èinilo da
ih je iz sobe izvukla znati elja. Trebala sam pretpostaviti da im nije promakla mo
ja uzbuðenost. eljeli su znati tko ili to je razlog te uzbuðenosti.
"Oh, zdravo, nisam znao da ima posjet", reèe mlaði sin hineæi iznenaðenje. "Ja sam Tim."
Pru io je Stefanu ruku i dobro ga promotrio. Sebastian je urno slijedio bratov prim
jer.
"Ovo su moji sinovi", rekla sam iako sam znala da je to i sam mogao zakljuèiti. Bu
duæi da Stefan nije rekao ni ta osim "Dobra veèer", po urila sam ga predstaviti svojim s
inovima. Imali su pravo znati tko je mu karac s kojim njihova majka veèeras izlazi i
kojeg ubuduæe namjerava èe æe dovoditi u kuæu.
"A ovo je Stefan..." reèenica je ostala visjeti u zraku. Zaprepastilo me to vi e nisa
m imala pojma kako se preziva. To mi je bilo vrlo èudno.
"Auer-Bergenthal", dovr i Stefan moju reèenicu. Bilo je oèito da nije navikao komunici
rati s mladima. Stajao je na hodniku pomalo ukoèeno i osjeæao se neugodno. Ta me èinje
nica nije previ e uzrujavala. Moji sinovi nisu bili komplicirani. Dobro æe se slagat
i kad ih bolje upozna.
Da ne bih dalje nepotrebno muèila Stefana, brzo sam izvukla novèanik i pru ila Timu no
vèanicu. "Molim vas, budite kod kuæe najkasnije u jedan." Za to majke moraju
izgovarati ovakve reèenice? Moji su sinovi ionako znali pravila.
"Imate odrasle sinove. Iznenaðen sam", Stefan mi je otvorio vrata automobila. Nije
rekao da izgledam premlado za tako veliku djecu. To bi bilo preprozirno. Njegov
a je obièna izjava djelovala kao kompliment. Jednostavno i elegantno.
Utonula sam u duboko ko no sjedalo i u ivala u vo nji gradom. Sa CD-playera je dopiral
a tiha glazba glasovira. Kroz zamagljena su stakla dopirala svjetla grada. Èinilo
mi se da na svijetu postojimo samo nas dvoje: Stefan i Rosalind. Ki a je neumorno
romorila po krovu automobila. iroki su brisaèi bez problema uklanjali potoke vode.
Zaustavili smo se pred najboljim restoranom u gradu. Pokraj ulaznih vrata restor
ana gorjele su dvije lanterne. U loncima od terakote nalazilo se u kuglu oblikov
ano grmlje koje je obilje avalo put od parkirali ta rezerviranog za goste do restora
na.
ef sale nam je pri ao brzim korakom. Na usnama mu je lebdio ushiæen osmijeh. "Dobra v
eèer, milostiva. Dobrodo li, gospodine veleposlanice. Va je uobièajen stol spreman, gos
podine veleposlanice. Patrik, ogrtaèi! Izvolite me slijediti."
Pozvani je konobar uzeo na e mokre ogrtaèe. U garderobi je sreæom ostao i e ir. Iako nije
 bio kariran, podsjeæao me je na Huberta.
Dobili smo najbolji stol, bez ikakve sumnje. Bili smo smje teni u maloj ni i odijelj
enoj od ostalih gostiju. Direktno uz prozor s kojeg se pru ao prekrasan pogled na
osvijetljeni park okupan ki om.
"Gospodin veleposlanik?" upitah kad smo sjeli za stol.
Stefan se smje kao: "Da, honorarni sam veleposlanik republike Bocvane. Ponosno pok
a e malu znaèku na reveru. Veæ sam je uoèila kada je konobaru predavao ogrtaè. Znaèka je im
la usku crnu prugu uokvirenu jednako tankim bijelim i debljim svjetloplavim prug
ama.
"Ovo je zastava Bocvane", objasni mi uz smije ak. "Njena je simbolika fascinantna.
Svjetloplave pruge simboliziraju vodu. Shvaæate da je ona od ivotne va nosti za zeml
ju u kojoj vjeèno prijeti su a. Bijele i crne pruge predstavljaju miran su ivot crnaca
i bijelaca."
Ovaj je odgovor ostavio sna an dojam na mene.
"U mojoj je obitelji postala tradicija preuzeti slu bu honorarnog veleposlanika. M
oj je neæak veleposlanik Hondurasa, a stric je bio veleposlanik Trinidada. Èasna je
zadaæa slu iti svojoj zemlji na taj naèin. Mislim da æemo zapoèeti s dvije èa e Veuve Cliqu
", nadove e obraæajuæi se efu sale koji je jo uvijek marljivo èekao.
Uz na je stol pro ao konobar vodeæi jedan braèni par do njihovog stola. Mu karac je zasta
o kad je prepoznao Stefana: "Dobra veèer, gospodine Auer-Bergenthal." U njegovom s
e glasu nije moglo preèuti strahopo tovanje.
Stefan ustane: "Dobra veèer, gospodine odvjetnice. Dobra veèer, gospoðo Singer." Pru io
je ruku dami i lagano se naklonio. "Da vam predstavim svoju pratnju..."
No to nije bilo nu no. Poznavali smo se veæ dugi niz godina. Heinz i Elke Singer su
bili Peterovi bliski prijatelji. Pripadali su onoj skupini poznanika koju nisam
vidjela veæ gotovo èetiri godine.
"Roli!" uzvikne Heinz ugodno iznenaðen. "Lijepo te je ponovno vidjeti. Kako si? Mo
ramo se obavezno ponovno vidjeti. Najbolje bi bilo da vas jednom pozovemo na veèer
u, zar ne, Elke?"
Njegova se supruga kiselo smije ila. Milostivo sam joj pru ila ruku. Bila bih najrad
ije klicala od zadovoljstva.
Mu karci su jo izmijenili nekoliko beznaèajnih rijeèi, a zatim su nam Singeri po eljeli u
godnu veèer i povukli se za svoj stol. Sada æe sigurno imati o èemu prièati.
Natkonobar je donio jelovnike. Prave knjige uvezene u tamnoplavu ko u. Otvorila sa
m svoj jelovnik i nisam mogla suzdr ati smijeh.
" to se dogodilo? Ne to nije u redu?" vidjelo se da je Stefan iziritiran.
"Dobila sam jelovnik za dame." To sam smatrala originalnim. Nisam znala da takvo
to jo uvijek postoji. Jelovnik u kojem obzirno nisu bile istaknute cijene.
Stefan nije dugo oklijevao: "Normalan jelovnik za moju pratnju", reèe ne smatrajuæi
situaciju smije nom.
Ponovno se obratio meni: "U pravu ste, draga moja. Nalazimo se u eri emancipacij
e kada bi trebalo izbaciti ovakve jelovnike. Danas i ene znaju vrijednost novca."
Itekako sam znala vrijednost novca. Kada sam vidjela cijene navedene iza svakog
jela, po eljela sam da ih nisam vidjela. Veèeras æemo pojesti dobar mali automobil.
Slo ili smo se oko veèere od est slijedova. Stefan je jo neko vrijeme s natkonobarom r
aspravljao o podrijetlu lubena kojega je struèno zvao "brancin". Dvoumio se bi li
naruèio chateaubriand "medium" ili "medium rare". Chateaubriand "medium rare" je z
apravo bio gotovo krvava govedina koja nije dolazila u obzir za mene. Kada se na
tkonobar udaljio, somelijer je veæ bio spreman posavjetovati nas o izboru vina uz
svako pojedino jelo. Ili se Stefan odlièno razumio u vina ili je konobar bio dovol
jno pametan i odobravao njegove odluke govoreæi: "Naravno, gospodine veleposlanice
!" i "U potpunom ste pravu, gospodine veleposlanice". Stefan nije ni trepnuo. Èini
lo se da je navikao da mu se obraæa s ponizno æu.
Njegova je napojnica oèito bila izda na! Ova je misao bila cinièna i odmah se javila t
eta Hildegard koreæi me.
Kada se marljiva posluga konaèno udaljila, Stefan se nagnuo prema meni i uz ohrabr
ujuæi smije ak rekao: " elim saznati sve o Vama."
"Nemam mnogo toga za reæi", odgovorih automatski. Bea bi me sigurno prebila zbog o
vog odgovora. "Stomatolog sam, kao to znate", po urih krenuti ispoèetka.
"Stomatolozi", uzdahne Stefan. "Dvojica mojih prijatelja s kojima igram golf su
takoðer stomatolozi. Pametni ste vi. Kratko radno vrijeme, a zgrnete lijepu svotu
novaca. Nitko se ne mo e mjeriti s vama. Kada se prisjetim prvih dvadeset godina.
Nikad nisam izlazio iz ureda prije devet naveèer. Sada je malo lak e. Moji su namje te
nici i vanjski suradnici preuzeli rutinske poslove pa se mogu posvetiti bitnim s
tvarima. Ah, ampanjac!"
Natkonobar je s grandezzom servirao kristalne èa e za ampanjac.
"Za Vas, draga moja gospoðo Steinberg", podario mije svoj najblistaviji osmijeh. "
Hoæete li mi uèiniti zadovoljstvo i dopustiti da Vas zovem Rosalind?"
Kimnula sam, jo posve omamljena. Nisam bila sigurna je li me omamilo Stefanovo mi l
jenje o mom zanimanju ili zaluðujuæi pogled njegovih plavih oèiju. Sve je na njemu bil
o savr eno. Imao je èak i plave oèi. Neæe mi biti te ko zvati ga Stefan. Posljednjih sam d
ana to èesto èinila u svojim snovima. Svaki dan od dana kada sam ga prestala zvati W
olfram. Sto li bi rekao kad bi saznao da sam veæ mjesecima zaokupljena njegovim li
cem?
Nazdravili smo. Uzalud sam èekala poljubac sad kad smo pre li na "ti". Stefan nije p
okazivao ni najmanju namjeru da to uèini. Vjerojatno ne bi bilo primjereno u ovoj
otmjenoj sredini.
"Sada ti ipak moram proturjeèiti", odlo ila sam èa u.
Nikako nisam samo tako mogla prihvatiti njegove rijeèi od maloprije. "Moje je zani
manje vrlo te ko. To je vrlo odgovoran posao koji zahtijeva maksimalnu koncentraci
ju. Iako ne provedem èetrdeset sati tjedno uz zubarski stolac, kada se u obzir uzm
u papirologija i ostalo, svodi se na isto. A da ne spominjem usavr avanje, èitanje s
truène literature..."
"Ali, draga moja Rosalind", umirujuæe polo i ruku na moju podlakticu, "to nije razlo
g da se brani . Svi znamo kakva je zasluga vas lijeènika."
To sam zaista dobro znala.
"A tvoji sinovi?" raspitivao se sa zanimanjem. "Sprema li se koji od njih krenut
i tvojim stopama?"
"Ne znam. Tek im je esnaest godina i ne znaju jo toèno koje bi zanimanje izabrali. M
islim da æe Sebastian nakon mature upisati ekonomski fakultet. No zanima ga i glaz
ba. Samo Bog zna to æe biti s Timom. Jo nije sigurno ni hoæe li maturirati."
"Na svijetu ne mogu postojati samo akademici", reèe Stefan i odmah nadove e: "Moj se
sin koluje za diplomata."
Poslu eno nam je prvo jelo. U èa e nam je uliveno prvo vino uz podrobno obja njenje. Ste
fan je zlatno utu tekuæinu Gewiirztraminera vrtio u èa i, otpio gutljaj i èinilo se kao da
ga vaèe.
Njegova je presuda glasila: "Izvrsno!" Vidjelo se da je konobar odahnuo.
Sve to su nam poslu ili bilo je odlièno. Stefanu se èinilo da se u eleu od cvjetova bazg
e previ e istièe okus voæa da bi odgovarao uz pa tetu od gu èje jetre. to se okusa
tièe, i sol na korici brancina se preintenzivno isticala. Razlog je vjerojatno bio
taj to su upotrijebili sitnija zrnca soli no to je on elio. Jo nikad nisam razbijal
a glavu velièinom zrnca soli. Vidjelo se da je Stefan bio gurman kolovanog nepca. N
ije imao primjedbi o creme caramel u kombinaciji s voæem pa smo mirno u ivali u dese
rtu.
"Moram priznati da sam slab na slatko", nasmije io se neoèekivano srame ljivo. "Creme
caramel ili pana cotta, ne mogu im odoljeti. Najdra a mi je ipak crema catana koju
mi u Arti servira don Vicence kad god ga posjetim."
Nisam znala tko je don Vicence niti sam se na brzinu mogla sjetiti gdje se nalaz
i Arta.
Objasnio mi je: "Arta je gradiæ na sjeveroistoku Mallorce. Imam kuæu u okolici grada
. Staru fincu, koju sam luksuzno opremio. Moja najstarija prijateljica na otoku,
dona Mariangela Forres y Alonsa, ima izvanredan ukus. Otmjen i probran, a opet
bez imalo razmetljivosti, zna to mislim. Mariangela mi je pomagala struènim savjetim
a pri unutarnjem ureðenju. Bilo mi je va no da kuæu renoviram u stilu tipiènom za Mallor
cu. Tu mi njemaèki arhitekti ne bi koristili."
Pri spomenu "njemaèkog arhitekta" u misli su mi se uvukle smeðe oèi i nje ne ruke koje s
u milovale moje tijelo. Usne koje su me ljubile divlje i strastveno. Naravno, po
crvenjela sam.
Stefan je primio moju ruku, okrenuo je dlanom prema gore i poljubio me u bilo. "
Stvarno si èarobna", reèe.
Natkonobar je donio raèun. Stefan je izvukao zlatnu karticu. Moram priznati da sam
u ivala u tom luksuzu. Dugo sam èeznula za nekim tko æe mi udvarati.
"Prekrasni tereni za golf jedan su od razloga za to gotovo pola godine provedem na
Mallorci. Predivno je odmah nakon doruèka otiæi na golf-teren."
Nasmijala sam se njegovom odu evljenju. "Zvuèi zabavno. Tko zna, mo da te jednog dana
posjetim."
Je li ovaj poku aj zbli avanja bio prenezgrapan? Èinilo se da ga Stefan nije registrir
ao jer nije reagirao: "Najèe æe sam tamo od veljaèe do svibnja ili lipnja", reèe umjesto t
oga. "Sve je moguæe u eri faxa i Interneta. U srpnju i kolovozu se povuèem jer je ot
ok pretrpan turistima. Njemaèki turisti u inozemstvu stvarno nisu dru tvo u kojem se
rado kreæem. Dra i su mi Nijemci u Njemaèkoj. Stoga ljetne praznike najèe æe provodim ovdj
. U rujnu ili listopadu se ponovno vraæam u Artu. Zimu provodim u Njemaèkoj jer je o
tok u to doba siv, ki ovit i sumoran. U uredu je tada najvi e posla. U studenom i pr
osincu treba izraditi godi nje planove pa moram biti osobno nazoèan."
Slu ala sam i kimala. Ovaj je mu karac znao to eli. Malo me je podsjeæao na Petera. Nara
vno, Stefan je bio drugaèiji: stariji, iskusniji, zreliji. No i on je ivio istim st
ilom koji mi je tako imponirao u Petera. Moj je suprug takoðer poèeo igrati golf pri
je no to je naglo izgubio ivot u onoj prometnoj nesreæi. U meðuvremenu bi sigurno i on
razvio istu strast prema golfu kao i Stefan.
Iako je Stefan pio, nije ni pribli no izgledalo da alkohol utjeèe na njega. Bez okli
jevanja je sjeo za upravljaè i vozio me kuæi. To mi se ba nije sviðalo, no vozio je dob
ro i sigurno.
Pomogao mi je da izaðem iz automobila kao pravi d entlmen. Samo to me nije poljubio.
Pogledala sam ga s i èekivanjem. Cijele je veèeri u zraku lebdjela napetost. Tako sam èe
znula da me primi u zagrljaj. Bila sam neizmjerno eljna ljubavi. Bih li ga trebal
a zamoliti da uðe "na kavu"?
Ubrzo se ispostavilo da Stefan ima potpuno drugaèije planove. Na licu mu se ocrtav
ala ozbiljnost kad me je primio za ruku i rekao: "Zahvaljujem ti na prekrasnoj v
eèeri, Rosalind", lagano me poljubio u èelo. " elio bih da provedemo jo mnogo ovakvih v
eèeri. Dopusti da idemo polako, ljubo moja. Nemojmo uriti. Prièekajmo da vidimo to nam
je sudbina pripremila."
Jo sam bila pod dojmom njegovih rijeèi dok se on veæ vraæao prema automobilu, kratko mi
mahnuo i nestao u unutra njosti automobila.
Da, dopusti da idemo polako. Prave se veze razvijaju polako. Prenagljenost bi sa
mo smetala. Iako je to mom razumu bilo sasvim jasno, èeznula sam za jednim prenagl
jenim poljupcem.
to sam sada trebala uèiniti? Bila sam previ e uznemirena da bih legla u krevet. Mogla
bih poskakivati od nestrpljenja i neuta ene udnje. Automatski sam krenula prema pi
saæem stolu.
Èekala sam da se otvori e-sanduèiæ.
Greg me vi e nije poku avao dobiti. Mobitel se nije oglasio veæ danima. I on je odusta
o. Bili smo samo intermezzo jedno drugome. Ni ta o èemu bi vrijedilo razmi ljati.
Stefan. Koliko sam vremena mislila da pripada Mar-gariti. No veèeras smo bili na v
eèeri. Nije tedio truda ni novaca da bi me razmazio. Prekrasna veèer, divan mu karac. B
io je mu karac kakvog sam sanjala. A ipak je veèer zavr ila krajnje nezadovoljavajuæe. S
trpljenje mi nikad nije bila jaèa strana.
A tu je jo i Bernhard. Bernhard? Upomoæ, jo mu se uvijek nisam javila! to ako polako
poène gubiti strpljenje? Ako na Internetu potra i druge ene? Jo uopæe nisam znala kako æe
se stvari razvijati sa Stefanom. Mo da sam Stefanu bila samo prolazna avantura, ka
o i Gregu? Izgubila bih i Bernharda. Morala sam to sprijeèiti. Je li bilo fer dr ati
ga u prièuvi i pr iti ga na laganoj vatrici? Ne, nije bilo fer. No bilo je razumno.
Kad je, uostalom, ivot bio fer? Pogotovo kad se radi o ljubavi.
U mom se e-sanduèiæu nalazila jedna nova poruka. Bernhard se ponovno javio. Pisao mi
je svaki dan. Njegova su izvje æa bila neka vrsta dnevnika. Pisao mi je o novostima
u svom ivotu, o svojim mislima. Nije me po urivao. Nikad mi nije predbacio to mu se
danima ne javljam.
Od: bernhardb@....com Za: gularo@yahoo.com Predmet: Pozdrav za laku noæ
Draga moja Rosalind,
to mi radi ovoga ki nog vikenda? Bio sam u kinu s jednom susjedom, da ne visim cijel
i dan u kuæi. Film je bio dosadan, susjeda takoðer. Nije zabavno izaæi sa enom koja ne
razumije ono malo smije nih scena u filmu, ali se zato smije kad uopæe nije smije no.
Sve sam vrijeme elio da si ti uz mene. Siguran sam da bi mi uz tebe i najdosadnij
i film bio zabavan. Ima li veæ togod na rasporedu za sljedeæi vikend?
elim ti laku noæ. Lijepo sanjaj!
Odsrca,
tvoj Bernhard
Od: gularo@yahoo.com Za: bernhardb@...com Predmet: Molim malo strpljenja
Hej, Bernharde,
oprosti to si toliko morao èekati na moj odgovor. Kod mene je trenutno pravi kaos p
a se mo e dogoditi da se sljedeæih dana ne stignem javiti. Jo nisam sigurna to æu raditi
sljedeæi vikend. Mo da budem morala zamijeniti kolegu na de urstvu. Molim te, strpi s
e jo malo to se tièe na eg sastanka. Uskoro æu ponovno moæi jasno razmi ljati.
Lijepi pozdravi
Rosalind
Brzo sam poslala e-mail dok mi nije pozlilo od vlastitog muljanja.
XXI
U nedjelju ujutro kuæa je ponovno bila neobièno tiha. Carla je bila u uredu. Marie j
e bila kod oca i Tonyja. Gospoða Holzinger je oti la u posjet svojoj sestri. Hubert
se vozikao u kabrioletu. Iskreno sam se nadala da ima èvrst krov i da su ga postar
ija gospoda uspjela namjestiti prije nego to je prvi prolom oblaka sve potopio. N
akon prvog je pljuska uslijedilo jo nekoliko, a èinilo se da ki a nema namjeru stati.
Doruèkovala sam u kuhinji sa sinovima.
"Mama, tko je ona starudija koja je juèer do la po tebe?" Tim s u itkom zagrize sendviè
sa sirom.
"Molim?" Èinilo mi se da ne èujem dobro. Ljubomora je bila u redu, ali ovo je oti lo m
alo predaleko.
"Pitao sam tko je ona starudija koja..." ponovi Tim. Oèito je mislio da se nije iz
razio dovoljno jasno.
"To je mamin novi prijatelj", objasni Sebastian.
"Tip nosi e ir!" Izjava koja je dokazivala da Tim to smatra nemoguæim.
"Toèno, u asno izgleda", potvrdi njegov brat, "ali ima rukom ivane cipele." Zbog te j
e èinjenice oèito zaboravio na e ir.
"Je li to ne to ozbiljno, mama?" Tim je namjerno elio da pitanje zazvuèi usputno, ali
sam primijetila da su obojica zadr ala dah èekajuæi moj odgovor.
Bila bih ih najradije zagrlila od ganuæa. "Ne znam
208
jo ", odgovorih otvoreno i iskreno, "tek se odnedavno poznajemo. No moram priznati
da mi se sviða."
"Vi e od Grega?" izleti Sebastianu.
"Sebastiane, o tome smo veæ raspravljali", nevoljko sam uzdahnula. "Gregor Neuhof
je o enjen i prema tome ne dolazi u obzir."
"Stvarno?" upita Tim.
"Stvarno", rekla sam i uzdahnula.
"Nije li ta starudija..."
"Tim, mo e li ga, molim te, prestati tako zvati? Ime mu je Stefan."
"Nije li taj Stefan prestar za tebe? Kako izgleda, mogao bi nam biti djed."
Prva mi je reèenica laskala. Druga je reèenica poni tila dobar osjeæaj: "On je mnogo mlaði
od va eg djeda!" protestirala sam energièno.
"Koliko je star, mama?" upita Sebastian.
"Ne znam toèno. Mislim da ima negdje oko pedeset i est." Stvarno sam morala iskoris
titi sljedeæi susret da pitam Stefana koliko mu je godina? Ne zato to bi to moglo u
tjecati na moju zaljubljenost. Jednostavno me je zanimalo.
"Odgovara", reèe Tim, a u glasu mu se osjeæao trijumf. "Ja imam esnaest, ti bi mogla
imati trideset dvije, a on bi komotno mogao biti moj djed."
"Ali ja nemam trideset dvije", branila sam se.
"Znamo da ima èetrdeset i dvije, a tip je èetrnaest godina stariji od tebe. To bi znaèi
lo da bih si trebao naæi neku dvogodi njakinju!" Sebastian nije mogao vjerovati.
"Ili tridesetogodi njakinju", predlo i Tim cereæi se od uha do uha, znajuæi da æu sna no pr
testirati.
"Bilo kako bilo", Sebastian se prvi uozbiljio, "to je tvoja odluka, mama. Mi æemo
se veæ nekako naviknuti na tog tipa."
"Jo ni ta nisam odluèila. Dakle, ne brinite bez razloga", rekla sam kako bih umirila
nesigurna djeèja srca.
"Osobno bih vi e volio da nas po tedi tog seronje", reèe Tim. Nikad nije bio diplomat k
ao njegov brat. eljela sam odgovoriti ne to o tro, no obiteljski je mir spasilo zvono
. estoko zvono najavljivalo je Beu. Danas je u termosici sigurno bilo dovoljno ka
ve.
Sljedeæe sam srijede sa Stefanom iza la na ruèak. Utonula sam u udobnu stolicu od rata
na, u ivala ruèajuæi s njim u omiljenom talijanskom restoranu i hvatajuæi iznenaðene, ali
i ljubomorne poglede drugih ena. Sjedili smo na terasi pod arenim suncobranom. Ves
elila sam se toplim sunèevim zrakama. Bila sam ponosna na svoje nove sunèane naoèale s
dioptrijom. Izgledala sam kao filmska diva, objasnila mi je Margarite, koju sam
sluèajno srela pred optikom i odvukla je unutra. Nisam je morala previ e nagovarati
jer je ionako bila znati eljna te napeto pitala: "Onda, kako vam ide? Iz njega se
ni ta ne mo e izvuæi."
Isprièala sam joj da smo u subotu iza li na veèeru, a da æemo se u srijedu ponovno sasta
ti. Margarite zazvi di s priznanjem: "Veæ treæi sastanak u tako kratkom periodu. Lijep
o si ga oèarala! Stefan inaèe nije tako ubrzan!"
Ubrzan? To je bilo ubrzano? Bila sam sretna to nisam morala do ivjeti kad je bio sp
or.
Konobar je ra èistio stol. Stefan zatra i raèun. Bilo je jedan i trideset i zanimalo me
kako æemo provesti slobodno poslijepodne.
Njegovo me je sljedeæe pitanje uistinu okiralo: " eli li da te povezem?"
"Povezem?" ponovila sam nadajuæi se da se moje sumnje neæe obistiniti. "Povesti kamo
?"
"Pitao sam eli li da te odvezem kuæi", reèe kao da je to najnormalnija stvar na svijet
u.
"Ali ti danas takoðer ima slobodno poslijepodne!" Mrzila sam to sam zvuèala kao razoèara
na tinejd erka kojoj otac ne eli ispuniti neku elju.
"Slobodna poslijepodneva uvijek, naravno, provodim igrajuæi golf. Sto misli , kako b
ih uspio postiæi tako nizak broj udaraca bez vje banja, vje banja i opet vje banja? Dakl
e, to æemo? Zuri mi se. Nikako ne bih elio da me kolege èekaju. To bi bilo nepristojno
."
Nisam se eljela predati tek tako: "I ja imam slobodno poslijepodne. to ka e da poðem s
tobom?"
Stvarno bih voljela vidjeti Stefana u elementu. Upoznati neke njegove prijatelje
. Zami ljala sam kako u klubu sjedim na suncu i promatram ga kako udara bijelu lop
ticu tjerajuæi je da leti zrakom u visokom luku. Pritom bih svoje nove sunèane naoèale
izazovno zatakla u kosu.
"Jesi li zavr ila teèaj golfa, ljubo moja?"
Od prvog me je sastanka zvao "ljubo moja". Izraz je bio pun po tovanja, ali je zvuèa
o vrlo staromodno. Stoga nisam bila sigurna sviða li mi se to. Pristajalo je uz St
efana.
"Ne, nisam bila na teèaju golfa. Kako bih i mogla kad jo nikad nisam bila u blizini
nekog terena za golf?"
"Bez zavr enog teèaja nema to tra iti tamo gdje igram", objasni mi kategorièki.
Konobar je donio raèun. Zlatna je kreditna kartica nestala ispod salvete na za to
predviðenom tanjuriæu. Stefan je pospremio raèun u unutarnji d ep sakoa. Vjerojatno æe ga
iskoristiti za povrat poreza pa se nisam ponudila platiti svoj dio. Koliko sam g
a poznavala, time bih ga ionako uvrijedila. Nisam eljela pretjerivati.
"Dakle, to æemo sad? Da te odvezem ili ne?" Kad mu je odgovaralo, znao je biti brz.
"Hvala. Do la sam vlastitim automobilom."
"No, pa to je odlièno." Podsjetio me je na gospodina Steuerthala.
Glas mu se smek ao i postao nje an: "Ne ljuti se na mene, Rosalind. Radi se o mojoj
golferskoj èasti. Obe-æajem da æu ti se uskoro javiti, a onda æemo u ivati u posebnoj veèer
. Molim te, osmijehni se opet. Volim kad se smije ."
Smje kala sam se. to sam drugo mogla nakon tako lijepog komplimenta? Stefan se takoðe
r smje kao. Tada me lagano poljubi u èelo i ode. Gledala sam za njim i zatim urno kre
nula prema svom automobilu. Èudno. Veæ sam pro li put dok me ljubio u èelo osjetila plje
sniv zadah. Èini se da fini vuneni materijal od kojeg su bila ivana njegova odijela
 u sebi zadra ava opore mirise. Dobro sam osjeæala zadah iako mi se nikad nije pribl
i io vi e no to je bilo potrebno da me poljubi u èelo ili u ruku.
U èetvrtak naveèer sa sinovima sam iza la u restoran èija se terasa nalazila u vrtu. U iva
li smo u toplom ljetnom predveèerju sjedeæi u sjeni visokog stabla kestena. Tim se s
mije io od uha do uha. Zbilja smo imali povod za slavlje. Dobio je prvu trojku iz
matematike nakon vi e od tri godine i izbjegao popravni. Odu evljeno sam ga zagrlila
kad mi je obznanio tu veselu novost ma uæi mi zadaænicom ispred nosa.
Odlièno smo se zabavljali i kovali planove za godi nji odmor. Obojica su se eljela vr
atiti u Italiju. Tim zbog dobre hrane, Sebastian zbog mnogobrojnih prodavaonica
obuæe. Svih nas je privlaèilo more. Mo da nas Stefan pred kraj praznika pozove u svoju
fincu na Mallorcu? Rado bih je vidjela. Bolje da tu ideju jo ne spominjem sinovi
ma. Bilo ih je bolje oprezno i polako zagrijavati za takvo to. Sjetila sam se jo n
eèega to sam morala obaviti. Svakako sam eljela Timovom instruktoru pokloniti neku s
itnicu. Jo mi je preostala jedna sacher torta iz Beèa. Mo da ga to razveseli. Stvarno
sam mu bila zahvalna. Ne smijem zaboraviti poslati mu tortu po Timu.
U petak me je Stefan elio izvesti u kazali te. Nakon posla sam odmah krenula u cent
ar grada u potragu za odgovarajuæom haljinom. Moju staru, pre iroku, jadnu bordo veèer
nju haljinu nisam mogla prokrijumèariti pred Mar-garitinim strogim okom. Bila sam
sretna to je u trgovinama veæ zapoèela sezonska rasprodaja. Proteklih sam tjedana u s
voje novo Ja investirala neuobièajeno mnogo novca.
Do sada sam uvijek prona la ne to odgovarajuæe u buticima koje mi je preporuèila Margari
te. Tako je bilo i sada. Veæ sam u drugom izlogu ugledala onu Pravu. San snova! Im
ala je tanke naramenice i bila je sa ivena od tamnoplavog materijala sjajnog poput
svile. Prodavaèica me uvjeravala da se ovaj materijal mnogo lak e odr ava. Djelovala
je vrlo elegantno i jednostavno. Vrlo mi je lijepo pristajala, no morala sam pri
znati da je uza sav popust bila skupa. Sreæom, kod kuæe sam imala odgovarajuæe sandale
s remenèiæima i visokim potpeticama. Veæ sam se radovala Stefanovom po udnom pogledu. D
akle, ako ga ne oèaram ovom seksi haljinom, onda je stvarno niza to.
Moj je kavalir, kao i obièno, bio toèan u minutu. Izgledao je velièanstveno u laganom
konèanom odijelu tamnosive boje. Snje nobijela ko ulja, na man etama amblem njegovog gol
f kluba. Prugasta kravata decentnih boja. Kosa mu je bila kraæa i vidjelo se da do
lazi ravno iz frizerskog salona. Opila me tolika kolièina mu evnosti!
"Dobra veèer, ljubo moja", sagnuo se kao da æe mi poljubiti ruku, "izgleda zanosno."
Znala sam! Okretala sam se kako bi me vidio sa svih strana i pritom mu se zavodn
ièki smje kala.
"Mo e li po uriti?" reèe umjesto oèekivanog komplimenta, a u glasu mu se jasno oèitovalo n
strpljenje. "Parkirao sam na zabranjenom mjestu. Pred kuæom nije bilo nijednog mje
sta. Uzmi na brzinu pasminu i idemo."
"Pasminu? Uopæe je nisam namjeravala ponijeti."
"Ali naravno, ljubo moja", bio je zaprepa ten, "kad se budemo vraæali kuæi bit æe ti dra
go to je ima . Noæi jo uvijek znaju biti svje e."
"Sinoæ sam do ponoæi sjedila na terasi restorana u ko ulji kratkih rukava. Mislim da..
."
"Rosalind, idemo u kazali te, a ne na pla u." Sto sam mogla odgovoriti na ovakvu izj
avu? Oti la sam u spavaæu sobu i kao u transu otvorila ormar. Nisam imala pasminu ko
ja bi potpuno odgovarala uz haljinu pa sam uzela svjetloplavu maramu. Ponijet æu j
e i nositi u ruci, ali nema anse da je stavim na sebe.
U kazali te smo stigli petnaest minuta prije poèetka opere. Stefan je Jaguara parkir
ao na rezervirano mjesto
u gara i koja se nalazila u blizini kazali ta. "Uzeo sam u trajni najam mjesto u vi e
gara a u gradu", zakljuèao je automobil pritiskom na dugme. "Ni ta nije dosadnije od t
ra enja parkirnog mjesta."
Galantno mi je pru io ruku te smo koraèali velikim, poploèenim trgom ispred kazali ta. J
edan je umjetnik ispred zgrade kazali ta postavio ogromna ogledala. Veliki je plak
at odavao da se instalacija zove "Nebo i zemlja". Ogledala bi trebala uhvatiti to
se dogaða na ulici i odra avati te dogaðaje prema nebu i zemlji. Originalna ideja. No
jo je va nije bilo da su mnogobrojna ogledala bila kao stvorena za podizanje mojeg
samopouzdanja. Vidjela sam se kako hodam uz Stefana - kakav pogled! Sigurno smo
bili najatraktivniji par. Svjetloplava marama uopæe nije izgledala tako jadno kao
to sam strahovala. Drugi su nas posjetitelji pozdravljali sa svih strana. Vi e smo
 puta zastajali da bi Stefan s njima izmijenio par rijeèi. Ja sam se samo smje kala.
"Vjenèanje godine!" veæ sam u mislima vidjela kako se u gradskim novinama istièe naslo
v tiskan velikim slovima. "Poznati poduzetnik i veleposlanik eni se poznatom zuba
ricom!" Morala sam se hihotati. Jedine poznate osobe koje su mi dolazile u ordin
aciju bile su umirovljeni direktor zoolo kog vrta i televizijska voditeljica koju
je uredni tvo lani proglasilo prestarom za izvlaèenje brojeva lota. U lijeènièkom je kar
tonu pisalo da je tri godine mlaða od mene.
Izvodila se Verdijeva opera "Simone Boccanegra". Stefan nam je rezervirao lo u. Do
k se na pozornici vodila borba ljutih neprijatelja, ja sam se borila s vruæinom. U
lo i je bilo vruæe i jedva sam izdr ala umotana u svjetoplavu maramu. Osjeæala sam kako
mi se niz kralje nicu slijevaju potoèiæi znoja.
Za vrijeme pauze Stefan je oti ao na ank po dvije èa e ampanjca. Trebalo mu je toliko vr
emena da se veæ bilo oglasilo prvo zvono koje je oznaèavalo kraj pauze. Bio je vrlo
ljut: "Nije mi jasno za to ne zaposle vi e konobara. Usto, ene na anku sporo rade. Mal
o je nedostajalo da jednoj od njih ne uzmem bocu iz ruke i sam je otvorim." Nazd
ravili smo.
"Ah, gospodine direktore, dobra veèer, gospoðo Schneider!" Stefanovo je nezadovoljst
vo nestalo munjevitom brzinom. Blistavim je osmijehom pozdravio par koji nam se
pribli avao. Pokazao je na mene: "Gospoða Steinberg!"
Pru ili smo si ruke.
"Kako je bilo na Maldivima, draga gospoðo Schneider? Tamo nja flora i fauna nemaju p
remca. Je li tamo ronjenje stvarno tako prekrasno kako se prièa?"
"I vi e nego prekrasno, dragi gospodine Auer-Bergen-thal!" potvrdi plavu a bujnih ob
lina. Njezin je glasan smijeh odzvanjao foajeom. Stefan je zurio u njene usne ka
o da govori o neèemu od ivotne va nosti, a ne o detaljima boravka na otoku.
Slu ala sam samo ovla . Pa nju mi je privlaèila uska crvena strech haljina gospoðe Schneid
er koja uopæe nije imala naramenice. Nije bilo ni traga ni glasa nekoj pasmini, a
Stefanov je pogled ipak s odobravanjem poèivao na njenim oblinama. Jednim sam pote
zom skinula maramu s ramena. Ah, kako je to godilo! Konaèno sam na ko i osjeæala svje z
rak! Kako sam bila glupa! Izgledala sam stoput bolje od gospoðe Schneider. Zar bih
se trebala skrivati samo zato to je Stefan tako elio? Krajnje je vrijeme da poka em
svoje samopouzdanje i predstavim se onako kako ja smatram da je najbolje!
Nisam mogla previdjeti naèin na koji me je pogledao gospodin Schneider. Da nije bi
o takva ulizica, mo da bih poèela oèijukati s njim. Samo da Stefanu vratim milo za dra
go. Tko zna bi li reagirao ljubomorom? teta to gospodin Schneider nije bio mu karac
koji bi mi pomogao da to saznam.
Kada smo se vratili u lo u, upravo se dizao zastor.
"Radnja je potpuno nezanimljiva", pro aptao je Stefan. "Da glazba nije ovako stras
tvena i izra ajna, nitko ne bi gledao ovu operu."
Imao je potpuno pravo. Drugi mi se dio svidio daleko vi e od prvog. Sada kada se v
i e nisam morala koncentrirati na pre ivljavanje vruæine, mogla sam uistinu u ivati u Ve
rdijevoj glazbi.
Nakon predstave smo ponovno sreli braèni par Schneider. Gotovo se èinilo da su vreba
li na nas pred vratima lo e iako su uskliknuli: "Kakva sluèajnost!" Pratili su nas u
bar koji se nalazio u blizini kazali ta. Gospoda Schneider se zalijepila za Stefa
na i nastavila svoj monolog tamo gdje ga je prekinula kad je zavr ila pauza. Prati
la sam ih u dru tvu utljivog gospodina Schneidera i poku avala ignorirati njegove nam
etljive poglede. Veèer smo zavr ili èa icom sherryja. Tako sam eljela drugaèiji zavr etak
veèeri.
Ponovno je do la nedjelja.
Ovog se vikenda nisam mogla sastati sa Stefanom jer ga je pozvala njegova vreme na
majka. To mi je u potpunosti odgovaralo jer sam morala posvetiti ne to pa nje svoji
m sinovima i prijateljicama. Ove smo se nedjelje ponovno okupili na doruèku kao ve
lika obitelj. Tim i Sebastian su
kovali planove o tjednu kojeg æe provesti na pripremama sa svojim nogometnim klubo
m. Buduæi da su putovali u kraj kojeg je Hubert èesto posjeæivao u mladim danima, poèeo
je prekapati po sjeæanjima i dijeliti im dobre savjete. Moj je svekar u zadnje vri
jeme stvarno procvao. Slu ala sam i èudila se. Anegdote koje je prièao bile su zaista
zabavne. Barem jedna od njih. Moji su ga dobrodu ni sinovi slu ali neko vrijeme. Mar
ie se ubrzo poèela dosaðivati. Tony joj je poklonio najnoviji CD Britney Spears. Gor
jela je od nestrpljenja da ga preslu a s mojim sinovima. Cisto sam sumnjala da im
je do Britney Spears stalo vi e nego do djedove duge prièe, ali su zahvalno iskorist
ili priliku i slijedili djevojèicu.
"Sada kada su djeca napustila prostoriju, elio bih vam ne to obznaniti."
Upravo sam namjeravala raspremiti stol. Carla je skoèila da mi pomogne. Cijeloga j
e jutra utke sjedila za stolom. Zaustavile smo se kad smo èule Hubert ove rijeèi izreèe
ne sveèanim tonom.
"Draga moja snaho, doæi æe do nekih promjena i mislim da je krajnje vrijeme da te up
oznam s njima." Oh, oh, oh, ovo nije dobro zvuèalo. "Iako", nastavi Hubert, "ti te
promjene neæe biti odveæ mrske."
Sjela sam na stolicu nasuprot njemu i èekala da nastavi. Oèekivala sam sve, ali sigu
rno ne: "Odluèio sam se o eniti."
Hvatala sam zrak. Ove su jednostavne rijeèi uistinu pobuðivale pa nju. Nije moguæe da mi
sli ozbiljno! S kim se Hubert elio o eniti? Ili, bolje reèeno: Tko se elio vjenèati s Hu
bertom? Jo ga nikad nisam vidjela s nekom enom! Otkud se odjednom stvorila? Koliko
sam znala, svi su èlanovi njegovog ahovskog kluba bili mu karci. U Rotary klubu takoðe
r. Jedina ena s kojom je bio u kontaktu bila je njegova spremaèica.
Èinilo se da je Carla mnogo manje iznenaðena: "Odsrca èestitam, Huberte. Pretpostavlja
m da je sretnica Clau-dia."
"Claudia? Koja Claudia?"
"Claudia od fontana", reèe Carla kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.
Hubert se smje kao neoèekivano srame ljivo. Jo nikad nisam nisam vidjela da je pocrveni
o, no sada sam se mogla zakleti da mu je obraze oblilo lagano rumenilo. "Da, zna
m da je moja izabranica mnogo mlaða od mene. No ako razlika u godinama ne smeta nj
oj, meni smeta jo manje." Jo nikad nisam èula da se tako smije.
Da nisam bila toliko zaokupljena svojim dogodov tinama, vjerojatno bih veæ odavno bi
la primijetila koliko se Hubert promijenio. Slu ala sam kako se smije i gledala ga
kao da ga vidim prvi put. Gdje je nestao bordo pulover bez rukava? Gdje je bio
lanèiæ za naoèale? Oboje je nestalo. Naoèale s pozlaæenim okvirom zamijenile su neke moder
nijeg oblika.
"Koliko je tvoja izabranica mlaða od tebe?" Uz najbolju volju nisam mogla dokuèiti to
znaèi izraz "Claudia od fontana", a nisam poznavala nijednu enu koja se pre ivala Fo
ntana.
U tom je trenutku Bea pokucala na vrata dnevne sobe i u la. "Opet nije bilo zakljuèa
no", objasni. "Ima li jo kave u termosici?"
Morala sam se nasmijati, iako sam jo uvijek bila zbunjena Hubertovom objavom. Sva
ke nedjelje isti ritual. Bea bi do la i zgrabila termosicu. Ovaj nas put nije pita
la kako smo nego se raspitivala pucajuæi od veselja: "I? Je li vam Hubert veæ objavi
o velièanstvenu novost?"
Jo jedan razlog za hvatanje zraka. Sto je to Bea znala, a da ja nisam? Za to mi se èi
nilo da obje moje prijateljice odavno znaju da Hubert samo to nije uèinio ne to za to
ni u snu ne bih pomislila da je moguæe?
"Ne znam ja to ti zna . Ni otkud to zna . No moj nam je svekar upravo obznanio da se e
li o eniti." I sama sam primijetila da mi glas zvuèi tvrdo. No za to sam ja posljednja
doznala tu novost?
"Da", Bea se smije ila od uha do uha, "nije li to fantastièno? Nije li to senzaciona
lno? Claudia mi je sinoæ sve isprièala. Tako sam sretna zbog vas dvoje! Naravno, pos
ebno sam ponosna to sam vas ja spojila." iroko se osmjehne i doda pokazujuæi na Carl
u, mene i sebe: "A nas tri æemo biti djeveru e."
"Kako da ne", odgovori Carla suho te je svima bilo jasno da ne namjerava biti nièi
ja djeveru a.
"Ako me i dalje budete muèili, vri tat æu", umije ah se ljutito. "Tko je Claudia od font
ana? Odakle je poznaje ? Koliko se poznajete?"
Znam, znam da sam zvuèala vi e kao Hubertova majka nego kao snaha. No nimalo mi se n
ije sviðala pomisao da æe se u kuæu useliti njegova, kako se èinilo, mnogo mlaða supruga.
Razmi ljala sam kako bih to sprijeèila, ali se nisam mogla sjetiti nièeg prikladnog. N
isam mogla svekru zabraniti da se o eni.
"Govorimo o 'takoreæi Claudiji'", reèe Carla, to je prema njenim mjerilima bila vrlo
drska izjava.
Odjednom mije sinulo. Govorili su o Beinoj sestrièni. Onoj Claudiji koja je za EU-
projekt fotografirala kipove na fontanama po cijeloj Njemaèkoj. Jasno sam se sjeæala
da je nakon gotovo svake reèenice govorila "takoreæi". Sada æe se dakle, takoreæi, vjenèa
ti s takoreæi Hubertom. Kako li æu samo izdr ati su ivot s Claudijom Takoreæi? Morala sam
se sabrati i reæi ne to pozitivno: "Oh, èestitam, Huberte. To je stvarno iznenaðujuæa i ra
dosna novost!"
Brzo sam mu stisnula ruku. "Nije samo radosna nego i senzacionalna vijest. Kolik
o godina ima Claudia? Sredina èetrdesetih?"
"Claudia ima èetrdeset i est godina", reèe Bea, "a nemam pojma kakve veze godine imaj
u s ljubavlju. Potpuno je svejedno je li mlada mnogo mlaða ili je mo da mlado enja mlaði
. Glavno je da se vole i da imaju o èemu razgovarati. Nije li tako, Huberte?"
Otkad su se njih dvoje tako sprijateljili? Bea je Huberta uvijek smatrala smutlj
ivcem, a ona je za njega bila glasna debeljuca nemoguæeg smijeha. Sada se èinilo da
su najbolji prijatelji. Pitala sam se gdje sam bila proteklih tjedana i to li sam
jo sve propustila.
"Tako je", kimne Hubert, "a Claudia i ja imamo mnogo zajednièkih tema. Imamo iste
interese, primjerice ah, fotografiranje i, naravno, Skandinaviju. Zato æe, draga mo
ja snaho, ovdje doæi do nekih promjena." Ponovno ta uznemiravajuæa reèenica.
Otvorila sam usta da odgovorim bilo to, ali mi ni ta nije padalo na pamet. Nisam mu
samo tako mogla narediti da iseli.
Kao da mi je èitao misli. "Iselit æu se odavde. Claudia i ja smo se odluèili preseliti
u vedsku." Kao to zna , volim prirodu. Claudia dijeli tu ljubav sa mnom. Oduvijek s
e eljela preseliti u vedsku jer i ona voli tu zemlju. Dosada nije mogla ostvariti
svoj san. Njezin se mu , odnosno biv i mu , estoko protivio. elio je ostati u Njemaèkoj z
og posla. Upoznao sam ga. Claudia i on su ostali prijatelji. Èudno, zar ne? Toga n
ije bilo u moje vrijeme. No èini mi se da je on sasvim pristojan èovjek", Hubert uzd
ahne. "Da, koliko god mi to bilo te ko izgovoriti, moja je mladenka razvedena ena.
Rosalind, znam da ti zna moj stav o nerazrje ivosti braka. Je li veliko svetogrðe ako
pogazim svoja temeljna naèela i o enim se razvedenom enom?"
I predobro sam se sjeæala Hubertova vatrenog govora protiv razvoda, a pogotovo pro
tiv ponovnog vjenèavanja razvedenih. To je bio grijeh. Kr enje este Bo je zapovijedi.
"Bla, bla, bla!" uzvikne Bea prije nego to sam uspjela i ta reæi. Iskoristila je èinjen
icu da æe Hubert skorim vjenèanjem postati njen neæak i obraæala mu se mnogo opu tenije. "
Da se Claudia nije razvela, ne bi se mogao njome o eniti. Bi li ti to bilo dra e? Ne
? Pa onda budi sretan to se razvela." Evo oglednog primjerka Beine logike.
"Znate li veæ kamo æete se preseliti?" upita Carla, vjerojatno da bi okonèala raspravu
o grje nosti razvoda. Sigurno se jo jako dobro sjeæala Hubertovih rijeèi koje je s pri
jekorom izgovorio povodom njezina razvoda.
Hubert bla eno kimne: "Selimo se na jug vedske, u okolicu Ronnebvja. U blizini se n
alazi jezero Angsjon okru eno umom. Claudia je protekle dvije godine tamo provela n
ekoliko tjedana. Prema njenom sam opisu zakljuèio da je tamo upravo onako kako sam
oduvijek elio: mirno, svje e i zeleno. Claudia je veæ prona la kuæu ureðenu u drvu koju p
aniramo kupiti. U blizini na eg novog doma nalaze se mnoga za tiæena podruèja. Claudia v
eæ planira sljedeæu monografiju o poznatim enama u vedskoj. Siguran sam da æe nam preost
ati dovoljno vremena za etnje i vo nju biciklom. Mo da se poènem baviti pecanjem, tko z
na? Ispeæi æu vam ogromnu ribu kad nam prvi put doðete u posjet." Zadovoljno se smijao
. "Vidite li to mi se dogaða? Jo nemam ni udice, a veæ prièam lovaèke prièe!"
Nisam mogla vjerovati. Hubert se eli preseliti u vedsku? eli se baviti sportom? Jo s
am ga manje mogla zamisliti u drvenoj kolibi s Claudijom.
"A to æe raditi zimi? to je s tvojim prijateljima? Unucima? Zar ne misli da æe nedosta
i Timu i Sebastia-nu.;
Prokletstvo, za to to govorim? Nisam eljela da ostane. Pogotovo ne s Claudijom od f
ontane.
"Ah, unuci", Hubert duboko uzdahne. "Unuci su odrasli i ne treba im vi e djed. Usk
oro æe i sami otiæi."
Od toga sam strahovala. Uopæe nisam eljela da me netko na to podsjeæa.
"Osim toga, ne idem na kraj svijeta. Zrakoplovom si u vedskoj za tren oka. U na oj
ste kuæi uvijek dobrodo li. Zimi æu sigurno èesto dolaziti u grad. Claudia æe iznajmiti sa
mo dio kuæe. Zadr at æemo nekoliko soba za sebe tako da mo emo doæi uvijek kad nas zatreba
te."
XXII
Sve su to stvarno bile radosne vijesti. No jedan je siæu an, nostalgièan dio mene misl
io da æe mi Hubert ipak mo da nedostajati. U jednom je sigurno imao pravo. Deèki su veæ
gotovo odrasli. Vi e nisam trebala babysitter koja bi ivjela u kuæi.
"Gdje ste se upoznali?" Naravno, bila sam znati eljna.
Bea je preuzela rijeè: "Sigurno se sjeæa kad smo se na le na veèeri u 'Robertu'. Claudiji
n je auto ispustio du u, a morala je obaviti neke poslove u okolici grada. eljela j
e otiæi i u Austriju pogledati fontanu o kojoj si joj govorila. Ah, da, slike su s
enzacionalne. Sigurna sam da æe njena monografija pobuditi pa nju i izvan struke." B
ea je ponovno skrenula s teme.
"Da skratimo prièu", upadne joj Carla u rijeè, "tvoj se svekar ljubazno ponudio da b
ude Claudijin vozaè."
"Vrlo sam rado to uèinio", reèe Hubert. "Vjerujte, veæ je bilo krajnje vrijeme da dobi
jem neki zadatak. Jo se osjeæam premladim za penzionerski ivot. Ne ispunjuju me igra
nje aha i etanje pudlice. U klubu se sastajemo samo jednom tjedno na ruèku ili veèeri.
Ne mogu vjeèno sa svojim prijateljem Walterom raspravljati o smislu ivota. Znam da
mi ivot nudi jo mnogo toga. Sudbina mi je bila naklonjena i dopustila mi je da to
pro ivim uz svoju mladu suprugu."
Njegove su me se rijeèi dojmile. Nikad nisam èula da
moj svekar govori tako otvoreno i iskreno. Kratko je utio, pogledao me u oèi i ozbi
ljnim glasom rekao: "Rosalind, nadam se da imam tvoj blagoslov."
Huberta je zanimalo moje mi ljenje? elio je moj blagoslov? Èuda se dogaðaju! U tom sam
trenutku spoznala koliko mi je zapravo tijekom svih ovih godina prirastao srcu.
Oèito se i njemu dogodilo ne to slièno.
Uhvatila sam ga za ruku: "Naravno da ima moj blagoslov, Huberte. Od sveg ti srca e
lim sve, sve najbolje. Zahvaljujem ti na svemu to si uèinio za mene i djecu."
Carla nikad nije dobro podnosila dirljive scene. "Ovo zaslu uje ampanjac!" ustala j
e da bi donijela èa e.
urno smo raspremile stol. Hubert je ulio ampanjac u èa e.
"Kada æe se odr ati sretan dogaðaj?" Oprezno sam pijuckala ampanjac. Nisam voljela kad
bi mi mjehuriæi u li u nos.
"U subotu za dva tjedna. U crkvici sv. Ane koja je okru ena umom. Moja je mladenka
dodu e razvedena, ali se sreæom, ako to mo emo tako nazvati, prvi put nije udala u crk
vi. Stoga mo emo sklopiti braèni savez pred Bogom. To me jako raduje."
Morala sam izreæi svoje sumnje: "Huberte, zar ne misli da ste prebrzo donijeli tu o
dluku? Poznajete se tek sedam mjeseci. Ne bi li bilo bolje prièekati neko vrijeme?
Mo da biste trebali neko vrijeme ivjeti zajedno da vidite da li ste stvarno jedno
za drugo?"
Moje mu upozorenje, naravno, nije bilo potrebno: "Lijepo od tebe to se brine za me
ne, draga snaho. No, vjeruj mi, nisam lako donio tu odluku. Jo nikad nijedna ena n
ije u meni izazvala osjeæaj da elim ostarjeti s njom. Osim, naravno, moje prve ene,
ali to je bilo davno. Jasno mi je", smije io se zami ljeno, "da æu ostarjeti mnogo br e
od Claudije. Veæ sam na najboljem putu, a ona je
jo na sredini svog ivotnog puta. No smijemo se istim anegdotama, èitamo iste knjige,
a ako ne pazim dobro, mo e me èak pobijediti u ahu." I to ne to znaèi.
"Zajednièki ivot bez vjenèanog lista, kako si predlo ila, ne dolazi u obzir. To je za m
odernu mlade . Kad sam ja bio mlad, toga nije bilo. Nikad to ne bih mogao zahtijev
ati od ene. Ne, ne, tako je ispravno. Zna , Rosalind, nisam vi e u cvijetu mladosti.
Ne elim gubiti dragocjeno vrijeme."
Hubert je ustao i odlo io novine na regal s knjigama kako je to èinio svake nedjelje
veæ dugi niz godina. Danas ih nije proèitao. Srce mi se stegnulo. Jo æe samo jednom uv
je banim pokretom odlo iti novine na regal, spremiti naoèale za èitanje u etui i sakriti
ga iza knjiga. Do ao je kraj njegovog boravka u ovoj kuæi, a time æe nestati i ustalj
eni obièaji. Uvijek sam se te ko rastajala od onoga na to sam navikla. Hubert je bio
mnogo hrabriji od mene.
Kada je moj svekar napustio dnevnu sobu, navalila sam na prijateljice koreæi ih to
mi prije nisu povjerile tu tajnu. Bea je mislila da mi je veæ jednom spomenula da
bi Hubert mogao voziti Claudiju. Pretpostavljam da je bila u pravu; vjerojatno m
i je to spomenula, a ja nisam dobro slu ala.
"Nadam se da æu se u subotu vratiti na vrijeme." Èinilo se da Carla u mislima vrti s
tranice rokovnika. "Srijedu i èetvrtak sam u Londonu da bih konaèno, konaèno, konaèno za
vr ila pregovore i potpisala ugovor s tvrtkom Parker & Stokington. Ulo ila sam zadnj
e atome snage u taj posao. Ako uspje no obavim taj posao, spasila sam se.
Onda mirno mo emo zaboraviti moje prija nje gre ke, i opet sam u utrci."
"Nije bilo nikakve gre ke, Carla", prekine je Bea strogim glasom, "i prestani stal
no preuzimati na sebe krivnju zbog neèega na to nisi mogla utjecati. Ako klijenti i
znenada odustanu od suradnje, ne znaèi da si ti kriva. Postoje tisuæe drugih razloga
."
Carla kimne: "Znam, znam. Samo ka em da ovaj put ni ta ne smije krenuti po zlu. Srij
eda, èetvrtak, drugi sam tjedan u svakom sluèaju u Londonu. No mo da du e potraje. Svaka
ko æu se potruditi da se vratim do subote. Nikako ne elim propustiti taj dogaðaj. Kad
se jo ena na ih godina uspije sretno udati?"
"Bilo bi mi jako drago kad bi bila ovdje", rekla sam ne obaziruæi se na zadnju reèen
icu izreèenu rezigniranim glasom. "Ne elim iæi sama. Vjenèanja me uvijek deprimiraju. N
eugodno mi je pojaviti se sama meðu svim tim parovima."
Vidjelo se da bi Bea najradije bila rekla da imam nju i da æemo iæi zajedno, ali je u
tjela. Ona æe crkvom koraèati u pratnji svog supruga, lijepog Richija. U crkvi sv. A
ne nije bilo mjesta da svi troje sjedimo zajedno.
Nije li bila dobra ideja pitati Stefana hoæe li me pratiti na vjenèanje? Kako bih se
rado pojavila s njim! Veæ sam zami ljala Hubertove roðake kako nas promatraju razjapl
jenih vilica! Do sada su me poznavali samo kao tihu enu koja se dr ala u Peterovoj
sjeni. Ovako bih bila mlado enjina snaha koja blista od zadovoljstva u pratnji naj
zgodnijeg uzvanika. No odbacila sam tu ideju. Stefan nije tip èovjeka kojeg mo e zamo
liti za uslugu. Njegov
je raspored bio prenatrpan. Njegovi su mu prijatelji sigurno bili va niji od vjenèan
ja u crkvici usred ume. Osim toga njegov bi dolazak znaèio da ga moram upoznati s p
rijateljicama i "uvesti" ga u obitelj. Jo nismo stigli tako daleko. Jo smo uvijek
pu tali da se stvari "polako razvijaju".
Mo da bi Bernhard bio idealan pratitelj? Mo da bih se trebala naæi s njim i zamoliti g
a da me prati na vjenèanje. Hm, to je bila zamamna ideja. Uostalom, ionako bi bilo
krajnje vrijeme da mu se ponovno posvetim. Proteklih sam ga tjedana grozno zane
marila. Bio je tako drag i pisao mi dirljive, ali i smije ne e-mailove.
Buduæi da sam vrlo nestrpljiva, bila sam sretna kad su moje prijateljice oti le. Odn
ijela sam èa e za ampanjac u kuhinju, ukljuèila stroj za pranje posuða, a zatim sam brzo
sjela za laptop.
Od: gularo@yahoo.com Za: bernhardb@...com Predmet: Radujem se sastanku
Dragi Bernharde,
zahvaljujem ti to si imao toliko strpljenja sa mnom. Svaki sam dan èitala tvoje e-m
ailove i drago mi je to si mi se javljao. Sada se stanje malo smirilo i ponovno s
e mogu posvetiti svojoj buduænosti. Napisao si mi da bi se rado sastao sa mnom. Vr
ijedi li to jo uvijek? Bila bih vrlo sretna da te konaèno upoznam.
Lijep pozdrav
Rosalind
Bernharda sam stavila u prièuvu da bih ga mogla izvuæi van ako zatreba. Sada mi je t
rebao. Da bih umirila gri nju savjesti razmi ljala sam kako ga na ovaj naèin usreæujem.
A ako ga usreæujem, onda cilj opravdava sredstvo, zar ne?! Zavalila sam se u naslo
njaè; mo da je Bernhard bio mu karac za kojim tako dugo èeznem? Ili je to bio Stefan? Ka
ko bi bilo lijepo da postoji kombinacija njih dvojice, koju sam izmislila dok sa
m se dopisivala s Bernhardom. Zami ljala sam Stefanove plemenite crte lica i Bernh
ardov drag, prijateljski, jednostavan karakter. No mu karac kojeg sam zami ljala nij
e postojao. Bilo bi vrijeme da to konaèno shvatim! Mogla sam imati ili jednog ili
drugog. Jo nisam znala za koga æu se odluèiti.
XXIII
Life is what happens to you
while you 're busy making other plans. ( ivot je ono to ti se dogodi
dok si zaokupljen kovanjem drugih planova.)
John Lennon
Èesto se dogaða da èovjek misli, razmi lja, premi lja kakve bi odluke trebao i elio donije
i. Odvaguje razloge za i protiv. A onda se sve dogodi onako kako uopæe nismo plani
rali. Zurilo mi se donijeti odluku? Odluka je pala. Ali ja nisam bila ta koja ju
je donijela.
Poèelo je sljedeæeg ponedjeljka ujutro. Odvezla sam se u ordinaciju kao i obièno. Svak
og smo tjedna ponedjeljkom u osam sati imali kolegij. To je bila dobra prigoda z
a raspravljanje o novostima i o te kim sluèajevima u ordinaciji te za planiranje zaj
ednièkih aktivnosti. Trebalo je dogovoriti raspored odlazaka na godi nji odmor u kol
ovozu i rujnu, a kolegica Ina Feiler je veæ odr ala prve razgovore sa zainteresirani
ma za mjesto tajnice.
Ba kad sam eljela krenuti, Tim mi je pod nos gurnuo neke papire od njegovog nogome
tnog kluba koje sam trebala proèitati i potpisati. A onda trkom na posao!
U ordinaciju sam u la kad je sat otkucavao osam sati. Svi su se veæ bili okupili u p
rostoriji za sastanke. Nisam imala vremena presvlaèiti se u radnu odjeæu nego sam sa
mo u garderobi odlo ila ki ni ogrtaè. Uletjela sam u prostoriju i ukoèila se kad sam vid
jela tko je u njoj. U prostoriji je bila kolegica Ina. Bili su tamo i svi mu ki ko
lege. A tamo je stajao i Gregor Neuhof.
Stajao je uz sama vrata i skoro sam se zaletjela u njega kada sam ulazila. Misli
la sam da æe mi srce stati.
"Hi", rekla sam. Nije ba inventivno, ali s obzirom na situaciju bilo je èudno da sa
m uopæe ne to uspjela izgovoriti. Sto Greg radi na na em sastanku? Kako je do ao u ordin
aciju? Sto to znaèi? I za to se, za Boga miloga, pravi da me ne poznaje?
Njegov je osmijeh ostao neodreðen kada mi je pru io ruku: "Dobro jutro, ja sam Grego
r Neuhof."
"Steinberg", promrmljala sam automatski.
Kolege su me ugledali: "Rosalind je stigla, mo emo poèeti."
Poèeti? Poèeti s èime?
"Drage kolegice i kolege, kao to ste primijetili danas je s nama gospodin Neuhof"
, zapoène Frank Sporer. "Gospodin Neuhof je arhitekt, a jedna od njegovih u ih speci
jalnosti je feng shui. Preporuèio nam ga je profesor Meierhofer iz Beèa. Njegovo je
predavanje na temu "Feng shui u stomatolo kim ordinacijama" pobudilo veliku pa nju n
a nedavno odr anom meðunarodnom kongresu u Beèu. Rosalind, jesi li sluèajno bila na tom
predavanju?"
Automatski sam kimnula. Dakle, otuda vjetar pu e. Dopuhao je Gregora Neuhofa ravno
u moju ordinaciju, a time i u moj ivot. A bila sam èvrsto odluèila da ga vi e nikad neæu
vidjeti, pa èak ni misliti na njega. Sasvim sam zaboravila kako dobro izgleda! Te
tople, smeðe oèi. Te usne, taj osmijeh. A kako je samo bio mlad! Odjeven
u tamnozelenu polo majicu i svijetle hlaèe. Preplanule ruke. Je li i u Beèu imao tak
o zategnute mi iæe? Kosa mu je bila du a no to sam se sjeæala. Dobro mu je stajala. Nije
bilo trodnevne bradice. Markantna mu je brada bila izbrijana. Izgledao je vrlo m
u evno.
"Rosalind, saberi se!" naredi teta Hildegard.
"Zahvaljujem na pozivu", Greg se nasmije i prisutnima.
Njegov je glas u meni odmah ponovno izazvao lavinu, koju nije smio izazvati. Pon
ovno sam se odluèno sabrala. Nazvat æu Stefana i pitati mo emo li se naæi na ruèku. Sto se
prije poènem baviti neèim drugim, to bolje.
"Veæini sam najavio dolazak gospodina Neuhofa", Frank Sporer se okrene prema koleg
i Trogeru i meni: "Rosalind, Hans-Peter, vas na alost nisam uspio dobiti. No smatr
am da je ovo i u va em interesu. Gospodin Neuhof æe pogledati sve na e prostorije i is
pitati ih prema feng shui kriterijima. Posebnu æe pozornost posvetiti èekaonici. Nij
e moguæe da u njoj nijedna tajnica ne izdr i mnogo. Potreban nam je struènjak koji æe na
m pomoæi da èekaonicu pretvorimo u prostor ispunjen pozitivnim radnim ozraèjem. Tko je
od nas voljan jo jednom proæi mukotrpno tra enje i obuèavanje nove tajnice, da bi nas
onda u kratkom roku ponovno napustila?"
Ostali su potvrdno kimnuli. Po urila sam slijediti njihov primjer.
"Ima li kakvih pitanja koja bismo trebali unaprijed razjasniti? Ako nema, zamoli
o bih gospodina Neuhofa za nekoliko uvodnih rijeèi da dobijemo predod bu o onome to n
as oèekuje."
"Dakle, ja sam skeptièan", javi se kolega Troger. Bio je zatvoren tip sklon kritic
i. Zaista dobar stomatolog, ali ga nikad nisam vidjela da se smije. Kad smo ne to
planirali, najèe æe se on najvi e protivio. "Moje prostorije mo ete
prekri iti sa svog popisa. A sada me isprièajte, moram se posvetiti svojim pacijenti
ma. Tako, naime, zaraðujemo za ivot."
Okrenuo se i otvorio vrata. Bili smo zbunjeni. Uvijek je bio èangrizav i rijetko k
ad dobre volje. No njegovo je neprijateljsko raspolo enje prema na em gostu bacalo r
u no svjetlo na na u ordinaciju.
Frank Sporer glasno uzdahne.
Greg reèe opu teno: "Naravno, ne dajte da Vas ometam. Shvaæam da ova znanost ne zanima
sve ljude."
Kolega Troger zastane jo uvijek dr eæi kvaku. "Znanost?" Njegov je glas bio natopljen
sarkazmom.
"Naravno, feng shui je drevna kineska nauka o energiji. Radi se o znanosti ureðenj
a ivotnog i radnog prostora u skladu s prirodom i ljudima koji borave u tom prost
oru." Greg zastane da provjeri eli li ga Troger i dalje slu ati. Buduæi da je ovaj ni
jemo stajao kod dovratka, Greg nastavi: "Ne elim Vas zamarati teorijom. Donio sam
rukopis svog predavanja iz Beèa. Ako naðete vremena, mo ete ga prolistati. Kad se ne to
bolje upozna, ne djeluje vi e tako zastra ujuæe."
Predao je Trogeru mapu koju je ovaj s oklijevanjem prihvatio. Greg mu se pobjedn
ièki osmjehne: "Ljudi su najsretniji kada ive u skladu s okolinom. Mislim da se oko
toga sla u i lijeènici i arhitekti."
Troger zatvori vrata.
" elio bih se isprièati zbog svoje osornosti", reèe dok mu se na licu ocrtavala molba
za opro taj. "Nisam htio dovesti u pitanje Va u kompetentnost, gospodine Neuhof. Rad
i se o tome da je moja supruga prije dva tjedna pohaðala teèaj feng shuija za poèetnik
e. Sada u kutu na e spavaæe sobe, kojega ona naziva 'djeèji kutak', visi poster te ame
rièke nazovi 'foto-umjetnice'. Zamislite samo, debelju kasto dijete viri iz glavice
kelja! Znate,
moja supruga odavno eli dijete, ali do sada, na alost, nismo imali sreæe. Sada nam na
zidovima vise posteri djece bucmastih obraza, a na prozoru mobili. Zvone i zvec
kaju pri svakom da ku vjetra, a prozori se vi e ne mogu ni otvoriti kako treba."
U njegovom je glasu bilo toliko oèaja da smo se jednostavno morali hihotati. Koleg
a Troger nije navikao biti u sredi tu pa nje. Ohrabren na im zanimanjem, nastavi: "Mo et
e li razumjeti da u ordinaciji ne elim vje ati nikakve drvene mobile? Dosta mi je to
u svojoj dnevnoj sobi udaram glavom o njih."
Greg se nasmije, a mi smo se pridru ili smijehu. Djelovalo je olak avajuæe. I kolega T
roger se smijao. Izgledalo je èudno. Nismo bili navikli da se smije.
"Nadam se da zastupate drugaèiju vrstu feng shuija. Kad to èime se bavite nazivate z
nano æu, pretpostavljam da nam po ordinacijama neæe visjeti posteri s djecom u glavici
kelja."
Uzbuðenje se sti alo. Greg je brzo obeæao da ne namjerava po zidovima vje ati takve post
ere: "Jasno, sve to radim, radim uz va e odobrenje. Vi ste oni koji ovdje rade. Vi
ste odgovorni za brzo ozdravljenje va ih pacijenata."
Ove smo rijeèi prihvatili kimajuæi glavama i potvrdno mrmljajuæi.
"Ako elite", nastavi Greg obraæajuæi se kolegi Trogeru, "rado æu jednom razgledati Va st
an. Mo da mogu pomoæi Va oj supruzi da feng shui uklopi u stan tako da se ugodnije osj
eæate u njemu. To je zapravo svrha feng shuija."
"To ste dobro rekli." Mu karci su se rukovali, a tada je kolega Troger iza ao. Greg
je imao nov posao i sigurno jo jednog zadovoljnog klijenta. Sto se sve mo e postiæi u
z malo opu tenosti i humora!
"Pogledat æu ordinaciju po ordinaciju", reèe, "molim
vas, neka netko sastavi raspored kada mogu detaljno razgledati koju prostoriju a
da vas pritom ne ometam u poslu. Volio bih nakratko porazgovarati sa svakim od
vas. Moram toèno znati to elite. Moramo razgovarati i o èekaonici, iako sam pri dolask
u veæ zamijetio neke stvari. Sve je hladno i sterilno, nedostaje ugodna atmosfera.
Tajnica sjedi ispod prozora i kad se otvore vrata, a sigurno se èesto otvaraju, p
ogled joj pada na hladan hodnik. Recepcija je premala, regali su pretrpani. I jo
ne to, va e pacijente ne doèekuje samo tajnica veæ i sama zgrada. Jeste li veæ primijetili
da je kontejner za smeæe prvo to va i pacijenti vide kad doðu pred va u zgradu?"
Naravno, veæ sam to odavno primijetila. Stajao je tamo godinama, ali svi smo bili
toliko zaokupljeni poslom da ga vi e nismo ni primjeæivali. Frank Sporer je obeæao da æe
izraditi raspored i zamolio Gregora da najprije pregleda njegovu ordinaciju, bu
duæi da æe prvi pacijent doæi tek iza deset saati.
Greg se oprosti od nas ostalih prijateljski nam kimnuv i. Ulovila sam pogled koji
me pro eo do sr i. Nisam mogla protumaèiti taj pogled. Odjednom sam dobila gri nju savje
sti. Po urila sam u svoju ordinaciju. Nisam eljela pustiti pacijente da èekaju.
Sestra Mathilde je veæ u kompjuter utipkala imena svih naruèenih pacijenata i prona la
odgovarajuæe rendgenske snimke. Prvih dvoje pacijenata dolazilo je samo na kontro
lu pa nije trebalo vi e od par plombi. Sljedeæa je na redu bila dugogodi nja pacijenti
ca kojoj je trebalo lijeèiti korijen. Izgleda da je kasnila, to joj nije bio prvi p
ut.
"Doktorice, na recepciji je neki gospodin koji uporno
zahtjeva da ga netko pregleda. Tvrdi da æe inaèe propustiti let." Sestra Mathilde je
stajala na vratima ne znajuæi to da uèini.
Digla sam pogled s pisaæeg stola: "Neki gospodin? Poznajemo li ga? Je li na pacijen
t?"
Odmahnula je glavom: "Ne, inaèe je kod dr. Hagen-berga. Izgleda da je tamo pukla c
ijev pa su danas zatvoreni. Mislila sam, buduæi da gospoða Muller-Schulze opet kasni
, mo da biste mogli primiti tog èovjeka. Èini se da ima jake bolove. Desni mu je obraz
opasno otekao. Inaèe je vrlo zgodan."
"Pa, po aljite ga onda unutra i pripremite sve to je potrebno."
Iduæeg su se trenutka vrata otvorila i u ordinaciju je ustrim korakom u etao visok, v
itak mu karac. Vau, ovaj je mu karac znao to hoæe. Nije ni èudo da se svidio sestri Mathi
lde. Pru io mi je ruku osvajaèki se smije eæi, prije no to je osmijeh ustupio mjesto boln
om trzaju.
"Zahvaljujem, doktorice. Spasili ste me. Kao to sam veæ rekao Va oj asistentici, jako
mi se uri. Za tri sata moram biti u zraènoj luci. A muèi me taj prokleti zub. Radite
s njim to god elite. Samo me oslobodite boli i omoguæite mi da stignem na ovaj va an
poslovni put. Bila bi totalna katastrofa kad ne bih stigao." Sa èela je uklonio sv
oju dugu crnu kosu.
Slu ala sam ga i pritom pa ljivo prouèavala njegove crte lica. Bio je stvarno jako zgo
dan! Uspjeh se oèitovao iz svake njegove pore. No bilo je èudno to mi se èinilo da mi j
e taj mu karac odnekud poznat. Veæ sam negdje vidjela to lice. No uz najbolju se vol
ju nisam mogla sjetiti gdje je to bilo. On nijednom rijeèju nije dao naslutiti da
smo se veæ sreli.
Pokazala sam mu da sjedne na stolicu: "Izvolite, sjednite", pristojno sam mu se
nasmije ila, "vidjet æu to mogu uèiniti za Vas."
U tom je trenutku glasno zazvonio neèiji mobitel. Njegov mobitel. Iz d epa jakne izv
ukao je siæu nu spravicu koju bi se te ko moglo prepoznati kao mobitel.
"Molim Vas, iskljuèite mobitel", zahtijevala sam svojim najstro im glasom. "U ordina
ciji se nalaze elektronski instrumenti kojima mobitel mo e na tetiti." Sto on misli,
gdje se nalazi? Danas svi znaju da se u lijeènièkim ordinacijama moraju iskljuèiti mo
biteli. Isprièavajuæi se reèe: "Oprostite, hitno je. Bit æu kratak." Pritisnuo je zelenu
tipku kako bi preuzeo poziv.
"Halo? Pa konaèno, gospoðo Gruber, trebala Vam je cijela vjeènost. Ne, kod stomatologa
sam. Dobro slu ajte: oèekujem e-mail od Parker-Stokingtona. Trebao bi stiæi u roku od
pola sata. Donesite mi taj e-mail u ordinaciju. Ne, èekajte, donesite mi ga radij
e u zraènu luku. Na check-in alter. Ma molim Vas, gospoðo Gruber, naæi æete ga. Nije to b
a tako te ko. Ne zaboravite izbrisati taj e-mail. Stvar je vrhunska tajna! Nikome n
i rijeèi. Da, to bi bilo sve." Prekinuo je razgovor bez pozdrava. "Jo se jednom isp
rièavam. Sad sam samo Va ." Sjeo je na stolicu.
Okrenula sam se prema ekranu. Sestra Mathilde je u meðuvremenu unijela pacijentove
podatke. "Rotter, Ferdinand Jakob", pisalo je tiskanim slovima. Sad mi se upali
la lampica! Zato mi se èinio tako poznat! Carla mi je jednom pokazala sliku s neke
zabave u tvrtki. Ovaj okretan mu karac nije bio nitko drugi doli Efd ej Rotter, Car
lin trn u oku. Bila je prava ironija to ga je sudbina dovela ba u moju ordinaciju.
Predao se u ruke najboljoj prijateljici svoje najljuæe neprijateljice. No mogao j
e biti miran. Nisam bez razloga polo ila zakletvu. Njome se nije predviðalo muèenje.
Pregledala sam zub koji ga je bolio i poslala Rottera na rendgen. Nakon nekoliko
je minuta stigla potvrda. Zub je bio potpuno gnojan. Nije bilo drugog izbora -
morao je van.
Sestra Mathilde je pripremila sve za vaðenje zuba. Izvukla sam injekciju. Parker-S
tokington... Za to mi je to neobièno ime bilo poznato?
"Kamo putujete? Idete li na odmor?" raspitivala sam se vi e da bih pacijentu umanj
ila strah, a ne zbog znati elje. Rado sam èavrljanjem ubijala vrijeme potrebno da bi
 injekcija poèela djelovati.
"Ne, ne, putujem poslovno. Letim za London. Mo ete li sada poèeti?" Rotter je bio vi
dno nestrpljiv.
Za njegovo sam dobro prièekala jo neko vrijeme. Vaðenje zuba je bio rutinski posao ko
ji je trajao samo nekoliko minuta. I ovaj je put bilo brzo gotovo. Oèistila sam ra
nu i rekla asistentici da pacijentu da sredstvo protiv bolova u sluèaju da mu veèera
s bude potrebno.
"Koliko ostajete u Engleskoj?"
Rotter slegne ramenima: "Dan-dva."
Kimnula sam: "Dobro. Ako doðe do neoèekivanih komplikacija, mo ete se obratiti nekom o
d tamo njih stomatologa. No smatram da to neæe biti potrebno."
Rotter se zahvalio i pru io mi ruku. Okrenuo se i napustio ordinaciju ureæi u zraènu lu
ku. Èudan tip. Èudan tip kojemu èudna osoba alje e-mail. Kako se ono zvala? Parker-Stok
ington? Odjednom sam se sjetila otkuda mi je poznato to ime. Carla posluje s tvr
tkom koja se tako zove, a nalazi se u Londonu. Rotter je upravo krenuo za London
. To je moralo biti povezano! Moram obavezno obavijestiti Carlu! Odmah!
Tek sam oko pet sati poslijepodne uspjela dobiti Carlu na mobitel: "Nikad neæe pogo
diti tko je danas bio u ordi-
naciji!" Unaprijed sam se radovala njenom zaprepa tenju. "Visok je, ima dugu crnu
kosu i ti ga ne voli ." "King Kong?"
"Ne, nisi ni blizu. Netko iz tvoje u e okoline."
"Iskreno, Roli, trenutno nisam raspolo ena za zagonetke. Moram se pripremiti za pu
t u London."
"Ne elim te zadr avati. eljela sam ti samo reæi da je Rotter bio u ordinaciji. Izvadil
a sam mu zub prije nego to je oti ao u zraènu luku."
"Rotter je oti ao u zraènu luku?" Carla se iskreno zaèudila.
"Da, zar nisi znala?"
"Samo znam da je uzeo dva slobodna dana. Nisam znala da æe u ta dva dana iæi na godi n
ji zrakoplovom."
"Ne ide na godi nji. Koliko sam ga razumjela, ide na poslovni put u London. eli pos
jetiti onu tvrtku. Parker-Ne to. Onu koju si proteklih tjedana vi e puta spominjala.
Zato mi je i ostala u sjeæanju. Tvrtka s kojom eli sklopiti taj veliki posao."
Na drugoj je strani linije zavladao muk.
"Roli, ne mièi se. U blizini sam, sti em. elim da mi sve isprièa , rijeè po rijeè." Prekin
je vezu.
Pregledala sam posljednjeg pacijenta za danas, a ubrzo nakon toga kroz vrata pro
viri Carlina glava.
"Dakle, jo jednom polako." Mislim da jo nikad nisam vidjela Carlu ovako ozbiljnu i
koncentriranu. "Telefonski si mi rekla da je Rotter do ao u ordinaciju. Jesi li s
igurna da je to bio F. J.? Ferdinand Jakob Rotter?"
Utipkala sam njegovo ime u kompjuter i pojavili su se podaci: Rotter, Ferdinand
Jakob. Navela sam joj adresu.
Carla kimne. "To je on. Kako zna da putuje u London?"
"Jednostavno, sam mi je rekao. Razgovarao je i s asistenticom ili tajnicom. Zvao
ju je gospoða Huber ili Gruber..."
Carla kimne: "Gruber. Da, to mu je tajnica. Dakle, razgovarao je s njom? Tu iz o
rdinacije?" "Èekao je e-mail od te tvrtke Parker." "Parker-Stokington?"
Kimnula sam: "Da, toèno. Nalo io je gospoði Gruber da mu taj e-mail donese u zraènu luku
jer ga obavezno mora imati prije no to otputuje za London. Ljutila sam se to kori
sti mobitel u ordinaciji. Rekao mi je da mu je taj poziv izuzetno va an."
"Za to Rotter oèekuje e-mail od Parker-Stokingtona?" Carla je bila potpuno zbunjena.
"On nema nikakve veze s tim poslom. Ja vodim prodaju unutar Europe. Zato se on
uopæe ne mije a u Englesku, a mene nije briga to on radi po Ju noj Americi. Jesi li sig
urna da se nisi zabunila?"
"Kako se mo e zabuniti s imenom Parker-Stokington?
Carla kimne: "Ima pravo. Moram saznati to pi e u tom e-mailu."
"Mislim da to nikad neæe saznati. Nalo io je toj gospoði Gruber da ga odmah izbri e."
"E, pa tko bi to razumio. Ja ne, ali mi se ne sviða. Nikako mi se to ne sviða, Roli.
Ako mi se upetlja u posao, zavrnut æu mu vratom."
"Stani malo", poku ala sam je smiriti, "tko zna to je pisalo u tom e-mailu. Mo da se
nepotrebno uzbuðuje ." Ni sama nisam vjerovala u to.
"Moguæe je nekako proèitati i izbrisane e-mailove", Carla se nije obazirala na moj p
oku aj ubla avanja situacije, "samo to ja nemam pojma kako to ide. Zna li to bi bilo na
jpametnije?"
Èekala sam da nastavi. "Najbolje bi bilo da odem u ured. Ne sad, sada je jo Bubi ta
mo, a vjerojatno i gospoða Gruber. Iz nje neæu ni ta izvuæi jer je odana Rotteru. Kad sv
i odu, prilijepit æu se za Rotterov PC i poku ati naæi taj e-mail."
"Zar je tako jednostavno dokopati se Rotterovog PC-a?" Sumnjièavo odmahnem glavom.
"Kako æe uæi? Kompjuter vrlo vjerojatno ima lozinku. Zna li kako glasi?"
"Ne, otkud bih znala?" Carla nevoljko uzdahne. "Uostalom, politika na e tvrtke je
da se lozinka mijenja svakih pet tjedana. Ali ne vjerujem da je te ko provaliti nj
egovu lozinku. Mo da je kao lozinku uzeo djevojaèko prezime svoje supruge, ime psa i
li ime jednoga od svoje djece. Rotter je sve samo ne originalan i kreativan."
"I? Zna li djevojaèko prezime njegove supruge?" izazivaèki upitah.
"Bernberg", ispali Carla kao iz pu ke, "grofica Dorothea Bernberg. Njezin je otac
vlasnik najveæeg zemlji ta zapadno od grada. Ona je jedina nasljednica. Dobri stari
F. J. se dobro uvalio."
"Zna li i ime njegovog psa?"
Carla digne, a zatim ponovno spusti ruke: "Ne, ne znam. Ali kako bi netko nema tov
it nazvao psa? Hasso? Bello? Vi e me brine to nemam pojma kako pronaæi izbrisani e-ma
il. Ima li ti kakvu ideju? Svakako moram saznati to se to tu zbiva. Radi se o mojo
j egzistenciji."
"Ti to ozbiljno pita mene jesam li u stanju rije iti kompjuterski problem? Mene koj
a sam sretna to znam pisati u Vvbrdu i slati e-mailove? Potreban ti je struènjak, n
etko tko se razumije u kompjutere."
Carla, koja je poèela hodati ukrug po ordinaciji, odjednom stane: "Fantastièna ideja
, ba to trebamo. Naæi æemo struènjaka za kompjutere."
"Imate li koga u tvrtki? Sigurno imate."
Carla je razmi ljala: "Imamo tri informatièara, ali nijednom od njih ne mogu povjeri
ti ovu zadaæu. Ne mogu doæi i reæi: 'Molim Vas, budite tako ljubazni i uðite potajno u R
otterov sistem. Dajte mi informaciju koju
eli sakriti od mene i nemojte nikome reæi da sam Vas to zamolila.' Ne, to bi se sig
urno saznalo, i to bi onda bilo sa mnom?! Treba nam netko tko nema apsolutno nika
kve veze s mojom tvrtkom. Roli, zna li nekoga tko bi nam odgovarao?"
Razmi ljala sam. Jedini struènjak za kompjutere kojeg sam se spontano sjetila bio je
Bernhard. Bernhard, moj e-mail-prijatelj. No njemu nismo mogle povjeriti ovu kak
ljivu zadaæu. Osim toga, jo se nikad nismo vidjeli. Da smo se sreli, da sam znala k
akav je to mu karac, onda bismo ga mo da mogle pitati, ali ovako...
Rekla sam Carli svoju ideju i svoje dvojbe.
"Svejedno. Nema veze to ga ne poznaje . Ako se razumije u kompjutere, mora ga zvati.
Ima li njegov telefonski broj?"
Odmahnula sam glavom.
"Onda mu po alji e-mail i moli se da je on-line." Carla me gurnula prema kompjuter
u.
I tako sam po prvi put sa slu benog kompjutera u la u privatni e-mail-sustav i Bernh
ardu poslala kratak e-mail.
Od: gularo@yahoo.com
Za: bernhardb@...com
Predmet: Hitno! Treba mi tvoja pomoæ!
Dragi Bernharde,
nadam se da si on-line. Hitno mi je potrebna tvoja pomoæ. Prijateljica i ja moramo
proèitati izbrisani e-mail. Moramo takoðer uæi u sistem, a ne znamo lozinku. Mo e li nam
pomoæi? Hitno je i jako va no. Molim te, javi se odmah. Èekamo tvoju poruku.
Pozdrav
Rosalind
Sjedile smo i èekale. Molile smo se da Bernhard nije kod nekog klijenta pa da tek
za dan-dva sjedne za svoj kompjuter. Molitve su nam usli ane i za deset je minuta
u desnom donjem uglu ekrana zatitrala kuvertica. Stigao je novi e-mail.
Od: bernhardb@...com Za: gularo@yahoo.com Predmet: Stojim na usluzi
Draga Rosalind,
to ja zovem neobiènim naèinom upoznavanja. ;-) No sretan sam to æemo se konaèno upoznati
pa mi okolnosti nisu va ne. Reci gdje i kad, i ja æu doæi.
Doskora!
Bernhard
Carla uzdahne i odahne: "Tako treba, Bernharde. Napi i mu adresu mog ureda. Neka d
oðe u osam, ili bolje u osam i dvadeset. Onda sigurno vi e nikoga nema. Tim koji pos
luje s Amerikom uvijek ostaje dulje zbog vremenske razlike. Napi i mu da ga èekamo n
a ulazu."
Uèinila sam kako mi je rekla. Sad je trebalo èekati. Na brzinu sam nazvala deèke. Neæu i
m nedostajati, na MTV-u je bio neki unplugged koncert.
Oti le smo u kineski restoran na uglu da ubijemo vrijeme. Naruèila sam porciju kisel
oslatke svinjetine. "Gularo", mislila sam smije eæi se.
Kad smo oko osam i dvadeset konaèno do le pred zgradu, uredi su veæ bili u potpunom mr
aku. Parkirali te je bilo
tiho i pusto. Carla je automobil parkirala iza iroke ivice tako da ga nije mogao v
idjeti nitko tko bi ovako kasno neoèekivano do ao u tvornicu.
"Ima li uopæe kljuè Rotterovog ureda?" Mo da nam plan propadne zbog banalnosti.
Carla kimne: "Svi efovi odjela imaju univerzalni kljuè." Otkljuèala je velika, te ka ul
azna vrata. "Moramo imati pristup svim prostorijama u svako doba noæi i dana u sluèa
ju da se ne to dogodi odnosno u sluèaju neposredne opasnosti. Pritom se najvi e misli
na po ar. No kad bolje razmisli , odnosi se i na ovu situaciju. Meni u svakom sluèaju
gori pod petama! Najbolje da èekamo ovdje." Pokazala je dvije moderne, tapecirane
stolice. "Ovo je èekaonica za posjetitelje. Jo malo pa æe se pojaviti tvoj Bernhard."
Moj Bernhard? Moj Bernhard? Upomoæ, bila sam toliko zaokupljena pomaganjem oko rje a
vanja problema, razmi ljanjem kako se dokopati Rotterovog e-maila i to bi on trebao
znaèiti, da sam potpuno zaboravila da je ovo ujedno i moj prvi sastanak s Bernhar
dom. Koliko veæ traje na e dopisivanje! Sto smo sve veæ rekli jedno drugome! Koliko sa
m puta razmi ljala kako bih se na na em prvom sastanku prikazala u najboljem svjetlu
. A sada stojim u neosvijetljenoj èekaonici tvrtke Moosburger. Kroz iroku je stakle
nu stijenu dopiralo blijedo svjetlo uliène rasvjete s parkirali ta. Stvarno neobièno m
jesto za neèiji prvi sastanak. Ni traga romantici. Na sebi sam imala obiènu odjeæu, a
na minkala sam se decentno kao i svakog radnog dana. Barem sam to mogla promijenit
i. Obavezno moram popraviti ru . "Postoji li ovdje negdje toalet?"
Carla mi poka e put. Poku ala sam spasiti to se dalo spasiti. U svojoj sam ogromnoj t
orbi sreæom prona la ma karu, a boja ru a je napola odgovarala. Uèinilo mi se da èujem otva
anje ulaznih vrata popraæeno laganom
kripom. Stigao je Bernhard! urno sam napustila prostoriju.
Nisam se prevarila. Carla je stajala nasuprot nepoznatom mu karcu prosjeène visine.
Pru ili su si ruke. Zapravo sam mu namjeravala veselo priæi, no ne to me je zaustavilo
. Ne to je tu bilo èudno. Pru ili su jedno drugom ruku, a pokreti su im bili kao na us
porenoj snimci. Nije im se urilo pustiti ruke.
"Rosalind", èula sam kako govori Bernhard, "konaèno. Neæe vjerovati kako sam se veselio
ovom trenutku! Ni u najsmjelijim snovima nisam zami ljao da si ovako lijepa. Tako
si..." Ostatak je reèenice ostao visjeti u zraku. Bio je posve oèaran mojom prijate
ljicom.
A Carla, ona odluèna i energièna Carla? Ona Carla koja je mislila samo na London i R
ottera? Carla je stajala, bla eno se smje kala i nije smatrala potrebnim objasniti d
a je rijeè o zabuni.
Smatrala sam da je sad do lo vrijeme da se umije am: "Hej, Bernharde", rekla sam hod
ajuæi prema njima i pomalo nespretno mahnula desnom rukom. "Ja sam Rosalind. Ruka
koju dr i pripada mojoj prijateljici Carli. Lijepo od tebe to si odmah do ao. Carla im
a velik problem i nadamo se da joj mo e pomoæi."
Èinilo se kao da se oboje probudilo iz dugog sna.
"Dobra veèer, Carla." Bernhard joj jo jednom stisne ruku, a onda je konaèno pusti.
"Dobra veèer, Bernharde", reèe Carla.
Bernhard jedva makne pogled s Carle, okrene se prema meni i pru i mi ruku. Na njeg
ovom se licu ocrtavalo mnogo manje odu evljenja dok je govorio: "Ti si, dakle, Ros
alind. Drago mi je to sam te upoznao. to mogu uèiniti za vas?"
"I meni je drago da smo se konaèno upoznali."
To je, dakle, bio Bernhard. Bernhard, èije sam e-mailove
voljela èitati. A to mi je znaèio on? Je li zaljubljenost za koju sam mislila da osjeæa
m jo uvijek tu? Ne, nisam osjeæala ni ta. Ovaj mu karac nije imao nikakve veze sa sliko
m koju sam stvorila u svojoj ma ti. Osim toga, èinilo se da se na prvi pogled zaljub
io u Carlu. Tako, dakle, stvari stoje. Nedostajat æe mi njegovi e-mailovi.
"Rosalind je rekla da si struènjak za kompjutere", èula sam kako govori Carla.
"Vlasnik sam tvrtke specijalizirane za izradu antivirus programa." Naèin na koji j
oj se nasmije io bio je mnogo nje niji no to je zahtijevala ova jednostavna reèenica. T
o sam primijetila i u polumraènoj prostoriji.
"Ali ne bavi se samo virusima?" javila sam se iznenada obuzeta strepnjom, "razumi
je se i u informatiku opæenito, zar ne?"
Bernhard makne pogled s Carle, pogleda me i objasni nam da se itekako razumije u
informatiku. "Mo e li mi jedna od vas dvije reæi o èemu se ovdje toèno radi? Mora biti
neka stra na tajna kad smo se na li ovako kasno u mraku. Dodu e, volim avanture, ali m
islim da bismo trebali konaèno poèeti i izvesti stvar na èistac."
Carla je blistala. Èinilo se da ih nije fascinirao samo vanjski izgled. Bernhard j
e oèito bio toèno po Carlinom ukusu. elio je prijeæi odmah na stvar i izvesti sve na èist
ac bez mnogo odugovlaèenja.
Moja nas je prijateljica zamolila da je slijedimo u njezin ured. Vi e se uopæe nisu
obazirali na mene pa sam mogla na miru pomno prouèiti svog e-mail-prijatelja. Bio
je prosjeène visine. Ne bi se moglo reæi da je bio debelju kast, ali nije mi se èinio ni
vitak. Mo da su to bili mi iæi skriveni ispod ko ulje. U svakom je sluèaju imao iroka ram
na. Njegova je plava kosa bila o i ana vrlo kratko. Na èelu je veæ bila prorijeðena i jasn
o su se vidjeli zalisci. Oèi su mu se skrivale iza ovalnih
naoèala. Nosio je kariranu ko ulju i be hlaèe sa crtom. Njegova odjeæa sigurno nije bila
ono to je fasciniralo Carlu. Razmi ljala sam o Oliveru u odjelu s dvostrukim kopèanje
m koji je figuru èinio ljep om. Mislila sam i na Konrada u tamnoplavom klupskom blej
zeru i sa svilenom kravatom. Karirana ko ulja informatièara se nikako nije uklapala
u ovaj niz.
Dizalom smo se uspeli do treæeg kata. U dizalu smo stajali licem u lice i smije ili
se. Nitko nije znao to bi rekao. No ovo je bila vrlo neobièna situacija.
Kad smo u li u Carlin ured, oprezno je za nama zatvorila vrata. Upalila je svjetlo
i pokazala nam da se smjestimo za njezin ovalni stol za primanje stranaka.
"Ovo postaje stvarno napeto", javi se Bernhard. " to namjeravate? Nadam se da nije
ni ta ilegalno. Trebam li se uvuæi u sistem neke tajne slu be?"
Carla se nasmije i, ali se brzo uozbilji i skoncentrira: "Ne boj se. Radi se o neèem
u potpuno suprotnom. elimo sprijeèiti ne to ilegalno ili, bolje reèeno, nepo teno." U kra
tkim je crtama isprièala o èemu se radi. Promatrala sam ih i ulovila pogled koji joj
je Bernhard uputio. Srcem mi se irila toplina. Ovo se dvoje ljudi zaljubilo prek
o u iju jedno u drugo. Nikad nisam mislila da je takvo to moguæe. Pogotovo ne kad je
rijeè o mojoj suzdr anoj prijateljici. Bila sam svjedok te senzacije. eljela sam da i
ja naðem nekoga tko æe mi se smije iti s toliko ljubavi. U sjeæanju mi se pojavi Gregov
o lice. Kako me je dr ao u svom naruèju. Kako su mu oèi svjetlucale. Kako je lagano sp
ustio kapke prije no to me je privio uza se i pritisnuo usne na moje...
"Onda se bacimo na posao", reèe Bernhard. "Gdje je kompjuter tvog kolege?"
Carla je ugasila svjetlo u svom uredu te smo se od uljali u ured F. J. Rottera koj
i se nalazio toèno preko puta
Carlinog. Brzo je otvorila vrata univerzalnim kljuèem. Prostorija je bila u gotovo
potpunom mraku. Jedini je izvor svjetla bio mjesec, koji je kroz staklenu prozo
rsku stijenu bacao blijedo svjetlo. Jedva su se nazirali pisaæi stol, stol za prim
anje stranki, stolice i Rotterova te ka, crna ko na stolica s visokim naslonom. Miri
salo je na vodicu poslije brijanja.
"Bilo bi mi drago kad ne bismo morali paliti svjetlo. Netko bi mogao proæi uz zgra
du. Bilo bi neobièno da iz Rotterovog ureda dopire svjetlo kad svi znaju da je na
godi njem. Rotter nije tip èovjeka koji se za vrijeme godi njeg pojavljuje u uredu, po
gotovo ne ovako kasno. Hoæe li ti svjetlost s ekrana biti dovoljna, Bernharde?"
Carla ga je, naravno, zvala Bernhard. Nije bilo ni traga otmjenoj distanciranost
i s kojom se inaèe obraæala mu karcima. Kakva neobièna veèer. Jo nikad nisam bila svjedok
jubavi na prvi pogled. Bilo je èudno osjeæati kao da vi e ne postoji . No nisam imala dr
ugog izbora; morala sam ostati. Do le smo, naime, Carlinim automobilom, a uostalom
niza to na svijetu nisam eljela propustiti daljnji razvoj situacije. Sjela sam, da
kle, za Rotterov konferencijski stol. Potajno sam se smje kala. Dobrica je sada u
Londonu i ne sluti ni ta zlo. Za to se vrijeme tri mraène siluete ele dokopati njegov
og ureda, a prije svega njegovog kompjutera. Proklet æe dan kada je u ao u moju ordi
naciju. Za to je od svih stomatologa u gradu do ao ba k meni?1
Bernhard i Carla su slo no nagnuli glave dok je Bernhard tipkao po tipkovnici. Pal
o mi je na pamet da je zapravo Carlina ideja bila da pi em Bernhardu. Njegov mi e-
mail uopæe nije zapeo za oko. Je li to bila intuicija? Sudbina? Bo ja providnost?
"Zar stvarno nema pojma kako bi mogla glasiti lozinka?" èula sam kako pita Bernhard
. "Veæ sam poku ao
s imenima djece i s djevojaèkim prezimenom njegove ene. Hasso i Bello takoðer ne prol
aze. Koji je datum roðenja?"
Carla mu reèe datum, Bernhard ga utipka, kompjuter ga odbije. "Opet ni ta. Najèe æe se rad
i o susjednim tipkama na tipkovnici. Cesto se koriste jer ih se lako pamti." Ber
nhard je isprobao svakojake kombinacije. Bezuspje no. "Mo emo biti sretni to ovaj sis
tem dopu ta toliko poku aja. Mnogi se sistemi zablokiraju nakon treæeg pogre nog unosa.
Pada li ti jo to na pamet?"
Trgnula sam se. Nisu li se to èuli koraci?
Carla i Bernhard su takoðer poskoèili i jo uvijek dr eæi glave jednu uz drugu buljili u o
tvorena vrata. U hodniku se upalilo svjetlo. Sada je svaka zabuna bila iskljuèena.
"Halo?" oglasi se neki mu ki glas. "Gospodine Rotter, jeste li to vi? Sto radite u
mraku?" Na vratima se pojavi visok lik. Upalio je svjetlo. Morala sam zatreptat
i; moje se oèi nisu privikle na iznenadnu svjetlost.
"Ah, to ste Vi, gospoðo Martens." Bilo je oèito da je èovjek vrlo iznenaðen i da eli znat
i to se ovdje dogaða.
Carla mu pristupi smje kajuæi se. Srce joj je sigurno bilo u petama kao i meni. No i
zvrsno se kontrolirala i vladala situacijom. "Ah, dobra veèer, gospodine Hansemann
."
Tko je gospodin Hansemann? Ustala sam i pribli ila se Bernhardu iza kompjutera. Ak
o gospodin Hansemann sada pozove policiju, nisam eljela biti sama.
"Sigurno postoji razlog zbog kojeg sam Vas zatekao u uredu gospodina Rottera tak
o kasno?" Glas gospodina Hansemanna je zvuèao prijekorno. Bilo je oèito da nije bio
pretjerano naklonjen Carli i da je u ivao zatekav i je na djelu.
Carla to primijeti i uspravi ramena. Sada je opet postala distancirana poslovna e
na nauèena na uspjeh. "Naravno
da postoji razlog. Smijem li Vam predstaviti..." pokaza na mene, "gospoðu Steinber
g i gospodina..." Naravno, nije imala pojma kako se Bernhard preziva. Tjednima s
am se dopisivala s njim, a ni sama-nisam znala njegovo prezime. No Carla je zast
ala samo nakratko: "I gospodina Bernharda. Kao to znate, proteklih su nas mjeseci
èesto napadali virusi. Moj je kompjuter bio posebno pogoðen pa sam anga irala tvrtku
za za titu od virusa da ga pregleda. Gospodin Rotter me je zamolio da pogledamo i
njegov kompjuter. Dobro se poklopilo da je sada na godi njem pa ga neæemo ometati u
poslu. A ovo..." pokazala je na èovjeka odjevenog u sivo, "ovo je gospodin Hansema
nn, voditelj na eg pravnog odjela."
"Ovako kasno ga ne biste ometali u poslu ni kad je ovdje", odgovori gospodin Han
semann, kojeg oèito jo nije uvjerila da se ne dogaða ni ta sumnjivo. "Rade li tvrtke za
za titu od virusa uvijek ovako kasno?"
"Naravno", Bernhard se uspravio, "od posljednjeg vala napada virusa radimo vi e-ma
nje dvadeset i èetiri sata dnevno. Inaèe ne bismo stigli rije iti sve upite. No Vi nam
mo ete znatno olak ati posao. Va nam je cijenjeni kolega zaboravio ostaviti lozinku.
Mo ete li nam pomoæi?"
Zadr ala sam dah. Nije li ovakav pristup bio malo predrzak? Nije trebalo pretjeriv
ati.
Èinilo se da Carla misli isto to i ja: "Ali, gospodine Bernharde, gospodin Hanseman
n sigurno nema pojma kako bi mogla glasiti lozinka."
Gospodin Hansemann nije mogao utjeti. "Naravno da znam lozinku", objavi trijumfal
no.
Zadr ala sam dah. Bernhard je ponovno sjeo, polo io ruke na tipkovnicu i spremno èekao
da utipka rijeè. Malen, jedva primjetan smije ak otkrivao je da se raduje uspjehu s
voje strategije.
"Mogu li Vas najprije zamoliti da mi poka ete svojti
vizitku?" Gospodin Hansemann priðe bli e i ispru i ruku. "Neæete mi zamjeriti to elim bit
siguran."
Bernhard ustane, iz stra njeg d epa svojih be hlaèa izvadi novèanik i pru i mu malo zgu va
ali èitljivu vizitku: "Tvrtka Virenex, Bernhard Braun, poslovoða."
Tek sam se sad prestravila. Sto ako i mene zamoli da mu poka em vizitku?
No Carla se veæ umije ala: "Ja vam jako zamjeram, gospodine Hansemann. Jo Vam nikad n
isam dala povoda da sumnjate u moje rijeèi." Glas joj je zvuèao o tro.
Carlin kolega digne pogled s vizitke i vidjelo se da mu je neugodno: "Naravno da
niste, gospoðo Martens. Oprostite ako je tako izgledalo. No moja je zadaæa sve ispi
tati. Razumijete..."
"Lozinka", zahtijevao je Bernhard.
Gospodin Hansemann izvuèe posljednjeg asa iz rukava: "Lozinka gospodina Rottera gl
asi vrlo jednostavno: 'Sef prodaje'."
Carla glasno udahne. Gospodin Hansemann ju je èuo i podlo se nacerio. Nakon kratko
g pozdrava napustio je prostoriju i zatvorio vrata za sobom.
Bernhard se smijao: "Ovo smo dobro izveli. Ima li jo ovako ljupkih kolega, Carla?"
"Sef prodaje!" estila se moja prijateljica. "Jeste li vi to èuli? Glupan je veæ uvjer
en u to."
"Izgleda da smo upravo na dobrom putu da mu zapaprimo", rekla sam, sretna to je t
aj Hansemann nestao.
Bernhard je unio lozinku i - "Bingo!"
"Sad smo unutra", Carla se jo nije htjela veseliti, "no to je bila samo prva prep
reka. Èini mi se da je drugu mnogo te e svladati. Kako æe pronaæi izbrisani e-mail?"
"U informatici postoji nekoliko vrlo va nih pravila", reèe Bernhard, "a jedno od nji
h glasi: kad tra i izbrisani e-mail, prvo pogledaj u 'ko za smeæe'. Devedeset i devet
posto e-mailova se, dodu e, obri e, ali ih se ne ukloni iz ko a. Na taj ih se naèin jo ne
koliko dana mo e èitati bez problema."
Morala sam se nasmijati. Zar æe stvarno biti tako jednostavno?
Bernhard je nekoliko puta kliknuo mi em, a onda se zadovoljno zavalio u Rotterovu
te ku ko nu stolicu: "Voila, evo ga! Za ovo vam nije trebao struènjak za kompjutere. B
io je u 'ko u', kao to sam i predvidio." Pokazao je na ekran i kliknuo mi em da ispri
nta e-mail.
Carla je bila izvan sebe od sreæe: "Hvala, hvala, mnogo hvala!" Bacila se Bernhard
u oko vrata. Poljubili su se i potpuno zaboravili da sam ja tu. Potpuno su zabor
avili da je ovo s e-mailom ozbiljno i da bi bilo najbolje da to prije nestanemo o
davde.
Ustala sam i krenula prema tampaèu koji je zujeæi ispljunuo e-mail. Proèitala sam tekst
, ali nisam ni ta razumjela. Kada su se konaèno prestali ljubiti, nakon otprilike de
set minuta, pru ila sam prijateljici list papira.
Preletjela ga je pogledom: "Koja svinja! Znate li to Rotter radi? Sutra se sastaj
e s mojim najboljim klijentima. Namjerava zakljuèiti posao koji sam ja mukotrpno p
ripremala proteklih mjeseci. Pripremila sam ugovor i samo ga jo treba potpisati.
Organizirala sam sve to je potrebno za proizvodnju, skupila ponude, sve sama, ja,
ja, ja."
"Ali kako on to mo e?" Nije mi bilo jasno. "Pa ti si zadu ena za Englesku. Za to to ra
di? Sto on ima od toga? I za to mo e nagovoriti tvoje klijente da te prijeðu?"
Carla je dahtala: "Kad bih barem znala! Nemam pojma to se dogaða." Sru ila se na jedn
u od stolica i jo jednom proèitala e-mail.
Bernhard je gledao preko njenog ramena: "Ovdje je navedena neka cijena", pokazao
je odreðeno mjesto.
Carla se trgla: "Da, ima pravo. Cijena je ne to ni a od one koju sam ja ponudila. To
sam potpuno previdjela." Ustala je i poèela hodati gore-dolje: "Dodu e, jo mi nije sv
e jasno, ali jedno je sigurno. Nema druge, moram obavijestiti gospodina Moosburg
era. Moramo ne to poduzeti. Sumnjam da Rotter ne teti samo meni veæ i cijeloj tvrtki,
a sve zato da bi se prikazao u boljem svjetlu. Mislila sam da je sposoban za mn
ogo toga, ali ovo prelazi granice moje ma te."
Uputila se prema telefonu i automatski utipkala broj svog nadreðenog. Pro lo je neko
vrijeme dok se netko javio na drugoj strani linije.
"Da, Martens pri telefonu. Oprostite to smetam ovako kasno, gospoðo Moosburger. Mor
am hitno razgovarati s gospodinom Moosburgerom. Ne, ne sa sinom. S Va im suprugom.
 Obavezno s Va im suprugom. Hvala Vam odsrca." Carla je èekala, stavila je ruku prek
o slu alice: "Jo mi je samo to nedostajalo. Gospoða Moosburger je eljela pozvati Bubij
a na telefon." Okrenula je oèima.
Bernhard me upitno pogleda.
"Bubi je mladi ef u tvrtki. Carla ga tako zove. Jasno ti je da Carla ne eli da se
on upliæe u ovu situaciju. Pogotovo zato to pretpostavlja da se Rotter udru io s Bubi
jem."
"Ne samo da pretpostavljam, to je èinjenica", siktala je Carla. "Ah, dobra veèer, go
spodine Moosburger. Da, Martens pri telefonu. Oprostite to smetam ovako kasno. Up
ravo sam saznala ne to o èemu obavezno moram govoriti s Vama. Radi se o tvrtki. Ne,
na alost, ne mo e èekati do sutra. Jako je hitno. Jo danas moram razgovarati s Vama. Da
, da, rado, da, dolazim za dvadeset minuta."
Spustila je slu alicu i duboko udahnula: "Hvala Bogu da je kod kuæe. I jo je bio buda
n. Znam da rano ide u krevet otkako je bio u bolnici. Veæ sam se bojala da æu
ga morati probuditi. Bernharde, hvala ti. Spasio si mi ivot."
Nakratko je izgledalo da æe ga ponovno zagrliti. No predomislila se: "Znate li to j
o pi e? Misinakijeve bilance su stigle u London."
"Tko ili to je pak Misinaki?"
Carla slegne ramenima: "Nemam pojma. Zvuèi kao neko japansko ime no ja ga u svakom
sluèaju nisam nikad èula pa samo pretpostavljam."
Bernhard je veæ ponovno sjeo za kompjuter: "Da vidimo to ka e Internet." Stvarno je b
io mu karac koji bez odugovlaèenja eli odmah sve izvesti na èistac. Oliveru bi za ovo s
igurno trebala asistentica, kao i Konradu. Bernhard æe Carli mnogo bolje odgovarat
i. "Dakle, kako glasi ime?"
Carla mu je dr ala e-mail pod nosom, a Bernhard je utipkao ime u tra ilicu. Ubrzo su
se na ekranu pojavili mnogobrojni rezultati pretrage. Bernhard je kliknuo na pr
vi.
Na Carlinom se licu nije mogla previdjeti napetost. Èitala je u sebi, a zatim dubo
ko udahnula. "Kao to sam i oèekivala, Misinaki je japanska tvrtka. Ponosno i s rado æu
objavljuje svoju fuziju s Parker-Stokingtonom do koje je do lo pro log listopada. Jo ,
dodu e, ne znam to to znaèi, ali Rotter æe morati objasniti mnogo toga. Bernharde, mo e
i mi jo to isprintati? A onda moram krenuti. Ne smijem pustiti starog Moosburgera
da me èeka. Bilo bi smije no da sad ne uspijemo zapapriti dragom Rotteru.
Èinilo se da je sigurna u pobjedu. Veæ je dugo nisam vidjela takvu.
XXIV
Buduæi da se Carla odvezla do efa, Bernhard se ponudio da me odveze kuæi. Rado sam pr
ihvatila njegovu ponudu. Ubrzo sam sjedila u njegovom kombiju meðu kablovima i dij
elovima kompjutera, hrpama papira i knjiga. Neko smo se vrijeme vozili uteæi, a ond
a Bernhard prekine ti inu: "Zao mi je", u njegovom se glasu èula iskrena poti tenost,
"nisam mogao ni slutiti kako æe se sve to odvijati..."
"Ne mora ti biti ao", glas mi je zvuèao osornije nego to sam namjeravala, "ti i Carl
a si savr eno odgovarate! Mnogo bolje nego nas dvoje. Uostalom, to se jo mo e reæi proti
v ljubavi na prvi pogled? Tu smo svi nemoæni."
Bernhard je blistao: "Lijepo od tebe to to ka e . Da mi je netko rekao da æe me ljubav
pogoditi kao munja, rekao bih mu da ide kvragu. Jo mi se nikad nije dogodilo ne to
poput ovoga s Carlom. Misli li da se i ja njoj sviðam?"
Zadnje je rijeèi izgovorio s tako dirljivom mje avinom nade i nesigurnosti da sam se
morala nasmije iti iako nisam htjela. "Naravno da joj se sviða . To se nije moglo pre
vidjeti."
Bernhard jo jaèe zablista. Upravo smo se vozili kroz dio grada u kojem su se nalazi
li mnogobrojni lokali i restorani. Na nogostupu se guralo mno tvo ljudi. Svi su st
olovi bili zauzeti. U automobil su kroz otvorene prozore dopirali smijeh i galam
a. Bernhard se zaustavio iza parkiranih automobila.
"Odmah se vraæam." Iskoèio je iz automobila. Ostala
sam sjediti i zaèuðeno gledala za njim kroz vjetrobransko staklo. Sto je pak sad?
Vidjela sam kako Bernhard uri do prodavaèa koji je nudio ru e kru eæi oko stolova. Kupio
je sve koje je ovaj imao i vratio se noseæi ogroman buket crvenih ru a. Izvukao je j
ednu i pru io mi je, a ostatak je polo io na hrpu papira na stra njem sjedalu.
"Ova je ru a za tebe, Rosalind. Znak zahvalnosti za zaista lijepo e-mail-prijatelj
stvo i zato to sam preko tebe upoznao Carlu. Nadam se da æemo i dalje biti dobri pr
ijatelji."
"Pa naravno da æemo ostati prijatelji." Zabola sam nos u ru u. Nije imala nikakav mi
ris. Kvragu, i ja sam eljela mu karca koji æe mi pokloniti ogroman buket cvijeæa!
"Mo e li dati buket Carli kad je sljedeæi put vidi ?"
"Mogu, i to jo veèeras. Mi, naime, stanujemo u istoj kuæi." Razmi ljala sam. Carla se s
igurno neæe ljutiti: " eli li njen telefonski broj?"
Itekako je elio njen broj. Na rastanku smo se poljubili u obraze. Lijepo je to æemo
biti prijatelji. Bit æe lijepo vidjeti Carlu ponovno sretnu. No bilo bi vrijeme i
da ja ponovno budem sretna. Malo æu ubrzati tempo sa Stefanom.
Zaèudilo me je to se Carla vratila ubrzo nakon mog povratka kuæi. Otkljuèala je ulazna
vrata i u la. Jedva sam uspjela staviti ru e u vodu i sakriti ih iza zavjese kada je
pokucala na vrata mog stana.
"Roli?" aptala je. "Roli, jesi li jo budna?"
Otvorila sam joj vrata i pozvala je da uðe. "Misli li da bih oka sklopila ne znajuæi t
o ti je ef rekao o ovoj misterioznoj situaciji? Dakle, prièaj."
Carla sjedne u Hubertov naslonjaè. "Kratko smo razgovarali. Kad sam se pojavila, M
oosburger je veæ bio u pid ami i kuænom ogtaèu. Gospoða Moosburger bi me najradije bila za
davila. Razumijem kako joj je, mu joj je bolestan i eli ga dr ati podalje od svega to
bi ga uznemirilo. No postoje stvari koje mu se ne smiju skrivati. Ni gospodin M
oosburger ne mo e povezati to to Rotter izvodi i naravno da se uznemirio. Njemu je
Rotter naprièao ne to o mirnim danima koje æe sa suprugom provesti na selu u vikendici
njenih roditelja. Jo je bio toliko pametan i spomenuo da je vikendica na tako za
baèenom mjestu da mu mobitel nema signala pa neæe biti dostupan. Vrlo lukavo, zar ne
?"
Stvarno, vrlo lukavo. Taj mi je izgovor bio jako poznat.
"No razjasnit æemo o èemu je rijeè", nastavi Carla ne primijetiv i da su mi misli ponovn
o odlutale. "Gospodin Moosburger i ja hvatamo sutra prvi let za London. Provjeri
li smo na Internetu, kreæe u pola sedam to znaèi da u pola est moram biti u zraènoj luci
. Mo e li se, molim te, ujutro pobrinuti za Marie i Puxija i obavijestiti Holzi? Ne
elim je buditi."
Kimnula sam: "Naravno, nema problema. Napeto i èekujem rezultate va e istrage."
Carla zijevne: "Odsrca ti hvala, Roli. Kakva veèer! Vrijeme je da legnem u krevet.
Neæu ba dugo spavati."
Ustala je iz naslonjaèa. Razmi ljala sam kako je sad pravi trenutak da joj predam Be
rnhardove ru e kadli je rekla: "I, Roli, hvala za Bernharda."
"Oh", rekla sam velikodu no i krenula unatra ke prema zavjesi, "nema na èemu."
"Ne oduzimam ti ga, zar ne, Roli? Ne èini mi se da si se zaljubila u njega. Reci m
i otvoreno ako eli da se povuèem. Zna kako mi je va no na e prijateljstvo."
I da sam joj imala togod za reæi, èisto sumnjam da bi to ne to promijenilo. Carla je bi
la zaljubljena preko u iju, a ni Bernhard nije bio bolji.
"Ma daj. Drago mi je to ste se vas dvoje na li. Kod vas to ide brzinski. Èinilo mi se
gotovo kao da ste iz ureda eljeli ravno pred oltar."
Carla se smijala. Veæ je dugo nisam vidjela tako sretnu: "Misli kao naslov one knji
ge o kojoj je govorila Bea, 'S Interneta do braènog kreveta?"
Obje smo se smijale.
"Ne, ne, bez brige, neæu uriti. Kad zavr i ovo s Londonom i sve se razjasni, uzet æu si
dovoljno vremena da upoznam Bernharda. I tebi se èini da i on mene eli bolje upozn
ati, zar ne, Roli?"
Kimnula sam: "Ma naravno." Pru ila sam ruku kroz otvor meðu zavjesama i svojoj zapan
jenoj prijateljici pod nos stavila ogroman buket ru a sa èijih se peteljki jo cijedil
a voda: "Evo ti dokaz. Sa srdaènim pozdravima od Bernharda."
Ovo je bilo previ e za Carline prenapete ivce. Istovremeno se smijuæi i plaèuæi, zaroni g
lavu u buket ru a.
"I jo ne to", rekla sam kad je ponovno izronila, "dala sam mu broj tvog mobitela."
Sna no me zagrlila: "Roli, ti si pravo zlato!"
Nestala je sva u oblacima noseæi svoj buket ru a.
Sljedeæeg dana, otprilike u vrijeme ruèka, zapi ti mobitel: "Sve je rije eno. Rotter je
luðak. Sti em sutra oko osamnaest sati. Bernhard dolazi po mene. Sti em kuæi. Carla."
Pa, hvala Bogu. Nije bilo ni ta novo da Carla misli kako
je Rotter luðak. Jedva sam èekala da èujem pojedinosti. Saznat æu ih sutra naveèer. Bernha
rd æe doæi po nju u zraènu luku. Znaèi da ju je veæ nazvao, a ona nije nepotrebno okoli ala
Uopæe nisam bila iznenaðena. Mu karac od akcije je sreo enu od akcije.
Upravo sam se bila povukla na kratku pauzu za kavu. Svi su kolege bili zauzeti p
acijentima. Grega nije bilo na vidiku. Naravno, to me veselilo. Taj mi se èovjek p
ojavljivao u mislima mnogo èe æe no to sam eljela. Sjeæanja na dane sreæe. Sjeæanja na uk
e trenutke. Ba sam glupa to tro im vrijeme misleæi na njega. Jedno je bilo sigurno: Gr
eg vi e nije elio ni ta od mene. Bio je ljubazan i pona ao se korektno. No pona ao se kao
da na ih zajednièkih dana u Beèu nije ni bilo. To me je povrijedilo. I to jako.
Naæi æu se sa Stefanom na ruèku. Ako me danas konaèno ne poljubi, preuzet æu inicijativu.
Ba me briga za pona anje dolièno jednoj dami. Bilo mi je dosta. Ustala sam i oprala r
uke. Veæ me je èekao novi pacijent.
Ponovno smo se na li u talijanskom restoranu. Stefan nije podnosio kineske restora
ne. Njemaèku je kuhinju smatrao premasnom. Pri ao mi je irom ra irenih ruku: "Rosalind,
ljubo moja. Uvijek se iznova razveselim kad te vidim."
Nije li ovo bio srdaèan pozdrav? Budio je elju za neèim vi e. Èinilo se da Stefanu pomisa
o da to "vi e"
ubrzo provede u djelo vi e nije tako odbojna. Primio me je pod ruku i ka iprstom des
ne ruke nje no milovao moj obraz. Pogledala sam ga i smije ila se.
"Uspio sam nam rezervirati stol u zaklonjenom dijelu terase. Voli tamo sjediti, z
ar ne, ljubo moja? Meni je takoðer najdra i."
Polo io mi je ruku na leða i gurnuo me u smjeru terase. Posjednièka gesta. Jesam li iz
ovog mogla zakljuèiti da æe se moja nadanja uskoro ispuniti? Moje se preuranjeno ve
selje, kao veæ mnogo puta ranije, ubrzo sti alo: "Kakav lijep, sunèan dani Razmi ljam da
ranije odletim na Mallorcu iako je tek poèetak kolovoza i otok sigurno veæ vrvi tur
istima. Pretpostavljao sam da æu se cijelo ljeto baviti jednim velikim projektom,
no mogli bismo ga srediti i prije. Veæ èujem kako me zovu golf tereni."
Sjeli smo za na stol. Kao i uvijek, radilo se o najboljem stolu u restoranu. Kao
i uvijek, veæ se pojavila hrpa konobara da preuzme na e narud be. U meðuvremenu sam se u
vjerila da su Stefanove napojnice kraljevske.
Izgubila sam tek, jo i to! Nisam raèunala da æe se Stefan tako brzo povuæi na jug. Plan
irala sam da bismo najesen mogli zajedno odletjeti na Mallorcu. To je trebala bi
ti prikladna prigoda da se moji sinovi i Stefan bolje upoznaju...
"Ovdje imaju odlièan vitello tonnato", Stefan je prekinuo moje misli i dao konobar
u znak da smo spremni naruèiti. Ipak sam se radije odluèila za mozzarellu s rajèicama
i bosiljkom. Ljeti sam kao i obièno osjeæala neuta ivu potrebu za vitaminima.
Sjedili smo jedno nasuprot drugome. Gledala sam u njegove ledenoplave oèi. Hoæu li u
spjeti otopiti taj led svojim posebno toplim i srdaènim pogledima? Mo da bi tada odu
stao od leta za Mallorcu kako bi ostao u mojoj blizini! Ili æe sam predlo iti da poðem
s njim. Smije ila
sam se i jezikom lagano pre la preko donje usne. "Tako æete ga sigurno uspaliti." Ov
aj sam savjet nedavno proèitala u nekom èasopisu za ene.
Djelovalo je, Stefanov se pogled promijenio.
Jesam li u njemu vidjela iznenaðenost? Odluèila sam isprobati jo jedan savjet i par p
uta sam trepnula. eljela sam br e, vi e, divlje.
Stefan se nagnuo prema meni, primio me za ruke i pogledao me u oèi: "Je li ti trep
avica pala u oko?" Glas mu je zvuèao vi e nestrpljiv nego zabrinut. "Ili ti smeta su
nce?"
Brzo sam prestala treptati. "Ni jedno ni drugo", rekla sam grubo istrgnuta iz ro
mantiènog sanjarenja i vraæena u stvarnost.
"Onda je sve u redu. Veæ sam ti elio preporuèiti svog okulista. Stari smo prijatelji
s golfa. Pravi je struènjak u svom podruèju. Ah, prije nego zaboravim, zamolio sam t
e da mi donese prospekt hotela u kojem si odsjela u Beèu. Jesi li se sjetila donije
ti mi ga, ljubo moja?"
Naravno da sam se sjetila. Veæ sam ga prije nekoliko dana ubacila u torbu. Sad sam
je otvorila i poèela kopati. Prednost velikih torbi je to u njih stane brdo stvari
. "Soba, kuhinja, ostava", kako bi to rekla gospoða Holzinger, a to bi znaèilo: cijel
i stan. Nedostatak je bio da se vi e ni ta nije moglo pronaæi. Pogotovo kad si elio ost
aviti dobar dojam i kad bi najradije elegantnim pokretom na stol izvadio ono to t
ra i . "Sadr aj torbice je odraz du e njene vlasnice", proèitala sam jednom. Ma super, Ste
fan je sada dobio lijepu predod bu o mojoj du i. Kopala sam i kopala, ali nije pomog
lo. Morala sam na stol izvaditi novèanik, kljuèeve, maramice, ru , nekoliko starih fot
ografija, rokovnik, etui s vizitkama, ah, konaèno, tra eni prospekt. Izravnala sam p
oprilièno zgu van list papira i gurnula ga prema Stefanu.
Veæ je upecao jednu staru fotografiju snimljenu pro loga Badnjaka. Stajala sam s obo
jicom sinova ispred bo iènog drvca. Kosa mi je tada jo imala crvenkaste tonove i nosi
la sam je dignutu u punðu. Bila sam odjevena u be haljinu s jaknicom, a oko vrata m
i je visjela te ka ogrlica od jantara. Pripadala je Peterovoj majci i nosila sam j
e Hubertu za ljubav. Veæ sam onda znala da mi ne pristaje uz lice. Stefan je skinu
o naoèale kao i svaki put kad je ne to htio dobro promotriti: "Tko je ovo?" raspitiv
ao se.
"To su moji sinovi. Tim i Sebastian, jednom si ih vidio nakratko, kad si do ao po
mene, zar se ne sjeæa ?"
Odmahnuo je rukom: "Ne, znam da su ovo tvoji sinovi", reèe nestrpljivo, " elim znati
tko je ova ena u sredini?"
Nasmijala sam se odsrca. "Zar sam se stvarno toliko promijenila? To sam ja. No s
ada imam nove naoèale i drugaèiju frizuru."
Stefan digne pogled s fotografije, pogleda me, vra-ti pogled na fotografiju pa n
a mene, zatim opet na fotografiju. Oèekivala sam da æe konaèno reæi: "Dakle, stvarno si
se promijenila!"
Rekao je: "Dakle, stvarno si se promijenila!"
Morala sam se nasmije iti. Poznajem mu karce.
"Za to si to uèinila? Bila si lijepa ena."
Prerano sam se poveselila. Ni u snu nisam oèekivala ovakve rijeèi! U tom je trenutku
konobar donio jelo. Bila sam tako zbunjena da nisam bila sposobna smisliti nika
kav odgovor.
"Tko te je nagovorio na taj novi izgled?" nastavi Stefan. "Kako se otmjena elega
ncija mo e zamijeniti..." Ni sam nije znao kako bi dovr io reèenicu. "Da, pa", reèe napo
sljetku, "mo e ponovno pustiti da ti naraste kosa."
Zatim se posvetio svojoj teletini izrezanoj na sitne komadiæe, poslo ene u obliku le
peze na staklenom tanjuru.
Meso je bilo preliveno umakom od tune i ukra eno malim, zelenim kaparima. Dok sam
u ti ini jela svoju mozzarellu, razmi ljala sam bih li se, Stefanu za ljubav, bila s
premna ponovno vratiti svom starom izgledu. Ne, nisam bila N spremna. Stefan æe se
morati snaæi s mojim sada njim izgledom jer sam se ovako osjeæala mnogo bolje.
"Kako vrijeme brzo prolazi", promijenio je temu. "Opet je srijeda, to znaèi da nam
se bli i vikend. Ima li ne to lijepo u planu, ljubo moja?" ¦
Sjetila sam se subote i Hubertovog vjenèanja. Veæ sam vidjela uzvanike kako prolaze
izmeðu klupa u crkvi. Svi u paru, samo ja sama. Smogla sam hrabrosti i pitala prij
e no to se opet predomislim: "Dobro da si to spomenuo, Stefane. Planira li ne to za
subotu? Pozvana sam..."
"Ovu subotu?" ponovi Stefan upav i mi u rijeè. "Stvarno si mislila na ovu subotu? Da
, ljubo moja, naravno da veæ imam ne to u planu. Sutra naveèer u Njemaèku sti u moji prija
telji iz Arte. Moja je du nost posvetiti im svoju punu pozornost za vrijeme njihov
og boravka. U subotu smo pozvani na veliku zabavu. Pokazat æu im grad, a onda idem
o u Beè. Zato sam te i zamolio za prospekt."
"Koliko ostaju tvoji prijatelji?" Ljutila sam se na sebe zato to mi je glas zvuèao
tako poti teno. Jo nikad nije spomenuo te prijatelje.
"Tjedan, mo da dva? Ovisi o vremenu."
Jedan ili dva tjedna? Nije valjda stvarno oèekivao da æu tjedan dana, ili mo da èak dva,
sjediti kod kuæe i èekati da gospodin naðe vremena za mene? Za to nisam smjela upoznati
te prijatelje? Mogla sam iæi s njima dok im pokazuje grad. Jo ga nikad nisam prati
la na neku zabavu, a oèito su ga èesto pozivali. Ne, zaklela sam se sama sebi da æu uèin
iti sve da me povede na tu zabavu i predstavi me svojim prijateljima govoreæi: "Ov
o je Rosalind, moja ljuba."
Zavest æu ga prema svim pravilima umjetnosti zavoðenja. Morala sam se nasmije iti zbog
te zamamne zamisli. Za to ne bih odmah stupila u akciju? Bila je srijeda i imala
sam slobodno poslijepodne. Stefan je takoðer bio slobodan iako sam znala da je u m
islima veæ napola na golf terenu. Kako stvari stoje, danas neæe biti ni ta od golfa. M
oji su sinovi srijedom imali nogometni trening do pola sedam. Nije se moglo bolj
e poklopiti. Imala sam slobodan teren.
"Raèun, molim!" zaèula sam Stefanov energièan glas dok je desnom rukom domahnuo konoba
ru. Sad ili nikad!
"Ah Stefane..." Saptala sam glasom male djevojèice najbolje to sam znala i potrudil
a se gledati ga bespomoænim pogledom. Iz iskustva sam znala da takvi pogled jako d
obro prolaze kod mu karaca kao to je Stefan. "Moj se automobil pokvario. Hoæe li ti b
iti te ko da me odveze kuæi?"
Imala sam pravo. Bespomoæan pogled i moleæiv glas malene djevojèice bili su uèinkovitiji
nego lascivno oblizivanje donje usne. Barem u nekih mu karaca, a prije svega u mu k
araca kakav je bio Stefan.
Primio me je za ruku: "Ali naravno, ljubo moja", ljubazno se smje kao, "rado æu to uèi
niti za tebe. Tvoja se kuæa ionako nalazi na putu za golf teren."
Kako praktièno. Napustili smo restoran i bila sam sretna to sam automobil parkirala
u jednoj od obli njih ulica. Ne bi se uklapalo u moj plan da ga je otkrio parkira
nog pred restoranom. Kako bih mu to uvjerljivije objasnila svoju la ? Povremeni gub
itak pamæenja nije bio ba pretjerano seksi izgovor.
Sjedili smo u negovim luksuznim "kolicima", motor je preo, a ja sam se radovala
onome to æe uslijediti. Danas ga golf teren sigurno neæe vidjeti. Neæu ga pustiti da
ode. Vi e neæe ni eljeti otiæi! Mogla sam toèno zamisliti: Izaæi æe iz automobila da mi ot
i vrata. Zamolit æu ga da me otprati do vrata. Tamo æu ga pritisnuti uza zid i polju
biti ga, on æe mi uzvratiti, a ja æu izvje banim pokretom, ne prekidajuæi poljubac, otkl
juèati vrata i odvuæi ga u dnevnu sobu. Zavr it æemo u krevetu i voditi ljubav strastven
o i potpuno. Tako æemo postati par i bit æemo spremni pokazati se u javnosti. "Ah, R
osalind, ljubo moja", reæi æe, "ti si ena mog ivota." Sve æe mi ene zavidjeti.
Kada smo stali pred kuæom, bila sam poprilièno zadihana. Kladim se da su mi se obraz
i zacrvenjeli. Ovaj put ne zbog srama ili zbunjenosti, nego zbog neukrotive po ude
.
Sve se odvijalo kako sam pretpostavila. Stefan je ugasio motor, pridr ao mi vrata
i elio se oprostiti. Zamolila sam ga, smje kajuæi se, da me otprati do ulaznih vrata.
Ova mu se elja nije èinila èudnom. Pru io mi je ruku, ali je nisam prihvatila nego sam
svoje ruke polo ila oko njegovih ramena. Bilo je kao u filmu. Pritisnula sam ga u
za zid dramatièno uzdahnuv i kao da unaprijed elim sprijeèiti svaki poku aj bijega. Energ
ièno sam pritisnula svoje usne na njegove.
"Ah Stefane!" zastenjala sam. Mo da mrvicu preteat-ralno, ali cilj opravdava sreds
tvo. Isprva je bio potpuno zbunjen, a zatim je i on uzdahnuo i rastvorio usne da
mi uzvrati poljubac.
U tom sam trenutku nauèila tri stvari. Prvo: postoje mu karci stariji od pedeset god
ina koji se oèajno ljube. Drugo: odbojan pljesniv zadah nije dopirao iz njegovih o
dijela, kao to sam ranije mislila, nego iz njega samoga. Stefan nije samo smrdio
kao stari pas, veæ je imao i takav okus. Kao treæe, nauèila sam da postoji stupanj aro
gantnosti kojeg dosad nisam smatrala moguæim.
Stresao se kao da se mora otarasiti neèeg neugodnog. Rukama je pre ao po rukavima ka
o da eli ukloniti imaginarne èestice pra ine i prljav tine. "Ovo je bilo vrlo vulgarno,
zar ne, draga moja?" Njegov glas jo nikad nije zvuèao tako nazalno kao sad. "Èemu sv
e to? Ja odreðujem tempo. Sto si eljela postiæi ovim prepadom? Zar si stvarno mislila
da ovakvim pona anjem mo e uza se vezati mene i moje imanje?"
Trebalo mi je nekoliko sekundi da probavim ove rijeèi. "Ne, ljubane moj", odgovori
h jednako hladno i arogantno, "ovo je bio samo test. Test mu evnosti, kad veæ eli znat
i, ljubane moj." Namjerno sam posebno istakla izraz "ljubane moj".
Stefan, koji je veæ krenuo prema automobilu, okrenuo se. Pokazalo se da je znati elj
a uz arogantnost njegova glavna osobina: "I?" Pun i èekivanja podigne obje obrve.
"I..." ponovila sam i s u itkom zastala, "nisi pro ao taj test."
Okrenula sam se i u la u stan. Stefan Auer-Bergenthal je seronja. Da sam slu ala sin
ove, po tedjela bih se njegovih gluposti, a pogotovo ovog neugodnog dogaðaja od malo
prije. Poku ala sam zaplakati, ali se iznenaðujuæe brzo javio moj smisao za humor. Odl
uèila sam nazvati Beu. Ona obavezno mora prva saznati kako je zavr ila ova prièa.
XXV
Bea je nakon poziva odmah uskoèila u automobil i do la do mene. Provele smo vrlo ugo
dno poslijepodne tijekom kojega sam joj od rijeèi do rijeèi preprièala sve detalje mog
razgovora sa Stefanom. Èudila sam se sama sebi to me nimalo ne boli. Zar sam stvar
no mislila da mi taj bezobraznik odgovara? Za to odmah nisam primijetila njegove m
ane? Mo da zato to sam se dugo dopisivala s Bernhardom i pritom zami ljala Stefana? Z
ato to sam se na taj naèin uvjerila da mi je Stefan napisao sve one lijepe e-mailov
e? Stefan mi nikad ne bi poslao onako osjeæajne e-mailove. Bila sam sigurna da se
Stefan nikad nije ni potrudio dopisivati se s nekim.
U osam su se sati vrata naglo otvorila i pojavila se Carla. Blistala je. Oèi su jo
j svjetlucale, usne se smijale, a ja je proteklih tjedana, ne, nikad u ivotu, nis
am vidjela ovako zgodnu i sretnu.
"Vratila sam se!" Bacila mi se u zagrljaj. "Drago mi je to si i ti ovdje!" Zagrli
la je Beu i pokazala mu karca koji je dosada utke stajao na vratima: "Da ti predsta
vim Bernharda. Rosalind nas je spojila."
Po urila sam pozdraviti Bernharda i uvesti ga u dnevnu sobu. Bea mu prijateljski s
tisne ruku: "Drago mi je to
sam te upoznala, Bernharde. Carlini prijatelji su i moji prijatelji. Ja sam Bea.
"
"Jesi li gladna?" upitah Carlu.
Odmahnula je glavom. "Ne, veæ sam veèerala u zrakoplovu."
"Bernharde?"
Bernhard me urno uvjerio da ni on nije gladan pa smo sjeli za veliki, te ki stol u
dnevnoj sobi i pijuckali crno vino.
"A sad prièaj", naredi Bea, "umiremo od znati elje. Molim te, kreni od samog poèetka.
Kako je izgledao Rotter kad si se pojavila?"
Carla se smijala i pijuckala vino. "Bilo je kao na filmu. Ka em vam da ni na filmu
nema dramatiènijeg nastup-a od onoga to smo ga kod Parker-Stokingtona odigrali gos
podin Moosburger i ja." Glasno se nasmijala. "Uhvatili smo, dakle, prvi let i ne
gdje oko osam sati, po britanskom vremenu, bili u centru. Mogli smo se u miru od
vesti do zgrade s uredima na ih poslovnih partnera. Preko puta se sreæom nalazi neki
kafiæ pa smo sjeli za stol do prozora. Polovica je prozora bila pokrivena zastoro
m koji nas je zaklanjao od znati eljnih pogleda prolaznika. Mogli smo gledati van
a da nas nitko ne otkrije. Malo prije devet sati, iz velikog je crnog londonskog
taksija iza ao Rotter. Jo nikad nisam vidjela gospodina Moosburgera tako raspolo eno
g za akciju. Oboje smo bili sasvim mirni i opu teni. U zrakoplovu smo ukratko dogo
vorili to æemo napraviti i sve se odvijalo po planu. Veæ sam triput posjetila ove kli
jente i znala sam proceduru. Uputila sam se, dakle, ravno do ljubazne tajnice za
prijemnim pultom, predstavila se i rekla kako mi je drago da sam opet u lijepom
Londonu. Rekla sam takoðer da smo gospodin Moosburger i ja malo zakasnili na sast
anak, ali da bi kolega Rotter veæ trebao biti ovdje. Ljubazna me se
gospoða sjeæala i susretljivo se smje kala. Otpratila nas je na najvi i kat. Pokucala je
na visoka vrata od masivnog drva, u la i najavila nas jasno i glasno: 'Gospoða Mart
ens i gospodin Moosburger, Sir.' Stala je ustranu kako bi nas propustila."
"Zvuèi kao iz romana Jane Austen", dobaci Bea, "batler earlu od Warwicka najavljuj
e dolazak gostiju."
Carla krmne: "Da, ja sam imala isti dojam. Pobudili smo enormnu pozornost!" Bila
je vidno uzbuðena: "Direktor tvrtke, gospodin Parker, odmah je skoèio i pri ao nam. Z
nate li to me je pitao?"
Napeto smo èekali.
'"Mrs. Martens, I'm too glad to see you. Kako Va a noga?' Dobrica Rotter mu je rek
ao da sam pala s konja, slomila nogu i zato je on do ao umjesto mene."
"Svaka èast", pobjeglo mi je, "tip je premazan svim mastima!"
"Ne mo ete ni zamisliti kako je Rotter problijedio kad nas je ugledao", hihotala s
e Carla. "Neprestano je kroz kosu provlaèio desnu ruku to je znak velike napetosti.
"
"Zar nije ni ta rekao?" zanimalo je Beu.
"Je." Carla je poku ala imitirati njegov glas: '"Sve Vam mogu objasniti, gospodine
Moosburger.' Zvuèao je jadno."
"Mogu misliti. Sto si onda uèinila?"
"Po urila sam predstaviti gospodina Moosburgera prisutnoj gospodi. Laskalo im je to
je ef osobno doputovao na ovaj sastanak. Da skratim, pregovori su trajali satima
, dva dana. No u svakom su pogledu uspje no okonèani. Sklopila sam ugovor kakvom se
nisam nadala ni u najsmjelijim snovima."
"Jo uvijek ne razumijem to je Rotter imao od toga da te zamijeni u Londonu?"
"To u poèetku ni nama nije bilo jasno. No kad smo prouèili dokumente koje je Rotter
pripremio za sastanak,
dobro smo se zaèudili. elio je uvjeriti Engleze da strojeve ne kupe oni nego njihov
a japanska sestrinska tvrtka Misinaki."
"Èemu sve to?" javio se sad Bernhard. S velikim je zanimanjem i oèitim divljenjem pr
atio njeno izlaganje.
"Razlog je jednostavan. Rotter je zadu en za Japan, a ne za Englesku."
"Da, i?"
"Znate da u na em poduzeæu efovi svih odjela imaju udio u dobiti. To znaèi da za svaki
ugovor kojeg sklopim i uspje no provedem u djelo dobijem odreðen postotak zarade koj
i mi se isplati u obliku premije. Kad se radi o velikom poslu, kao stoje ovaj s
tvrtkom Parker- Stokington, radi se i o velikoj premiji. Zato je Rotter odluèio da
tu premiju eli za sebe. No to je dolazilo u obzir samo ako je klijent izvan Euro
pe. Ulo io je sva raspolo iva sredstva kako bi nagovorio Engleze da ugovor ne potpi u
oni nego da se posao provede u ime njihove sestrinske tvrtke iz Japana."
"Jako lijepo", reèe Bernhard suho. "No za to bi Englezi prihvatili taj prijedlog?"
Carla se smje kala: "Zato to je na a dobrica Rotter bio vrlo dare ljiv. Primijetio si c
ijenu istaknutu u onom e-mailu kojeg smo prona li u Rotterovom kompjuteru, zar ne?
Bila je ni a od cijene koju sam im ja ponudila. Kad se radi o velikom broju stroj
eva, i mali je popust znaèajan. S ekonomskog bi stajali ta bilo glupo odbiti takvu p
onudu."
"Vau!" Bea je istovremeno bila zbunjena i fascinirana.
"Ali tu nije kraj Rotterovog plana." elio je da mi Englezi priopæe kako vi e nisu zai
nteresirani za suradnju. To mu je veæ uspjelo s Talijanima, sjeæate se, zar ne, Bea,
Roli?"
"I to je bilo Rotterovo maslo?" Mislim, pa tko bi to vi e shvatio?
"Upravo tako." Carla stisne usnice.
Koliko si je samo predbacivala zbog neuspjeha tih pregovora!
"U tvrtki bi zbog toga nastala prava pomutnja. Bubi bi se smatrao pozvanim progl
asiti Rottera efom prodaje, a stari Moosburger vi e ne bi mogao uèiniti ni ta da to spr
ijeèi. Mene bi stavili pod Rotterov nadzor ili bi èak razmi ljali o otkazu. Rotter bi
se tada sigurno milostivo zalo io da mi pru e jo jednu ansu. Zalo io bi se da ostanem je
r mu treba netko tko bi obavljao posao za njega, a on bi ubirao premije."
"Trebala sam mu i èupati glavu, a ne samo zub!" Ovo me je stvarno pogodilo.
"Nedugo nakon propalog posla s Parker-Stokingtonom, Rotter bi iz rukava izvukao
ugovor s japanskom tvrtkom Misinaki, koja bi bila spremna otkupiti sve strojeve.
Svi bi se veselili i divili mu se. Nitko ne bi primijetio da su Parker-Stokingt
on i Misinaki povezani. Rotter bi izigravao nenadma ivog junaka."
"Kako su zavr ili va i pregovori u Londonu?" raspitivala se Bea.
Uspjeli smo uvjeriti Engleze da potpi u ugovor ne upliæuæi Misinaki. Naravno, morali s
mo odobriti ne to ni u cijenu jer bi im inaèe bilo sumnjivo."
" to æe biti s Rotterom?"
"Moosburger mu je dao dva dana da preda svoju ostavku. Ako to ne uèini sam, bit æe o
tpu ten bez otkaznog roka i protiv njega æe biti podnijeta prijava dr avnom odvjetni tvu
. Imamo dovoljno razloga pa sam uvjerena da Rotter neæe dopustiti da doðe do toga. D
obri stari F. J. pripada pro losti." Digla je èa u i nazdravila. "Rotter se sam izbaci
o iz igre. To sam eljela veæ godinama, ali
nikad ga ne bih uspjela izgurati ovako savr eno kako je on sam uspio."
"Dakle, ovo je dokaz da tko pod drugim jamu kopa sam u nju pada", reèe Bea, a zati
m smo se kucnuli.
XXVI
Petak ujutro. Do vjenèanja je preostao jo samo jedan dan. Raspolo enje mi je bilo rav
no nuli.
Bacila sam pogled na popis za danas naruèenih pacijenata koji mi je pripremila ses
tra Mathilde. Petkom sam radila samo prijepodne. Poslijepodne je bilo rezerviran
o za kupovinu namirnica za vikend. Otkrila sam termin u pola dva kojeg do sada n
isam primijetila.
"Tko je Feng?" upitah asistenticu.
"Onaj zgodni arhitekt, trebala sam upisati feng shui. Cijeli ste tjedan bili jak
o zauzeti pa sam pomislila da æe petak biti u redu. Odgovara li Vam ili da ga poma
knem za neki drugi dan?"
Osjetila sam kako mi je srce poèelo ubrzano tuæi od uzbuðenja. Razmi ljala sam to bi se p
romijenilo pomicanjem termina? Greg æe doæi, pogledati moju ordinaciju, razgovarat æem
o o moguæim promjenama. Zatim æe ponovno otiæi. Sudeæi prema njegovom distanciranom pona a
nju, ne moram se bojati da æe spominjati dane provedene u Beèu. Za to sam onda bila ta
ko uzbuðena?
Posljednji je pacijent napustio ordinaciju malo prije pola dva. "Tako, gotovi sm
o, gospodine Sommer. Vidimo se na kontroli za est mjeseci." Zahvalio je i otvorio
vrata koja su vodila u èekaonicu.
Greg je veæ bio tamo i èekao. Propustio je pacijenta i u ao u ordinaciju: "Hi. Ima li v
remena?" Barem je opet pre ao na "ti".
Rukom sam ga pozvala da uðe: "Naravno, uði. Neæe dugo trajati, zar ne? Gladna sam kao
vuk."
S Gregova je lica osmijeh nestao brzo kako se i pojavio. "Naravno", reèe odrje ito,
"po urit æu."
Dobro je pogledao moju prostoriju i usporedio je s planom kojeg je prethodno dob
io. "Tvoja je prostorija u obliku kvadrata, to je dobro. Dobri su i uto obojeni z
idovi te bijeli strop. Boje koje prema vrhu postaju svjetlije djeluju ugodno i p
odi u raspolo enje, to je pacijentima potrebno. Sjedni na stolac."
Molim? Èemu sad to? Trebam li isprobati stolicu? Testirati je li dovoljno mekana?
Greg me primi za nadlakticu. "No, hajde, uri ti se... Veæ si zaboravila?"
Njegov je dodir pro eo svaki komadiæ moga tijela. Odjednom je sve ponovno o ivjelo. Da
ni u Beèu, njegove ruke, usne, rijeèi i djela. Po urila sam izvr iti ono to me je zamolio
i sjela sam u stolac.
"Sada", glas mu je zvuèao neoèekivano promuklo, "zamisli da si jedan od tvojih klije
nata. Zamisli da te je strah, sjedi otvorenih usta i oèajnièki gleda pred sebe. Sto vi
di ?"
Rekla sam to vidim: "Zid. uti zid."
"Toèno, vidi zid. Smatra li to ugodnim i umiru-juæim?"
Gledala sam u zid i poku ala se zamisliti u ulozi jednog od mojih pacijenata. "Isk
reno reèeno, Greg, ovdje nema nièega to bi me umirilo, ali ni nièega to bi me uznemirilo
. Vidim zid. Svje e olièen. I dio stropa."
"Ovdje nema nièeg to bi te uznemirilo?" Greg to oèigledno nije mogao shvatiti. "Dakle
, oprosti, molim te,
ali vjeruj mi da postoje ljudi koje tvoje zvanje uznemiruje. Sto je s tobom? I t
i mora povremeno na pregled kod nekog od svojih kolega. Ide li rado?"
Naravno da nisam rado sjedala na stolac Franka Spo-rera. Bila sam prevelika kuka
vica da bih to priznala pa se nisam obazirala na njegovu primjedbu nego sam kren
ula u obranu svog zanimanja.
Greg digne ruku braneæi se: "Ovdje se ne radi o tome, Rosi. Govorimo o energiji u
ovoj prostoriji." S tog je stajali ta Greg sigurno bio u pravu. "Sto misli o jednoj
slici smje tenoj tako da je vidi onaj tko sjedi na stolcu?"
Razmi ljala sam: Slika u ordinaciji? U èekaonici smo, naravno, imali slike. Ali u or
dinaciji?
"Slike na kojima su prikazane biljke djeluju umirujuæe. Odgovarala bi neka livada,
to misli ?"
Kimnula sam.
"Ne smije se podcijeniti va nost ugodne atmosfere u ordinaciji. Moto bi, naravno,
trebao glasiti: Ovdje se radi struèno i intenzivno. No treba signalizirati klijent
ima - ljude koji posjeæuju lijeènika radije nazivam klijentima nego pacijentima - da
se sve dogaða kako bi se oni kasnije bolje osjeæali. 'Dragi klijentu, kad pre ivi sve
ovo, postat æe zdraviji, sigurniji i imat æe vi e samopouzdanja.'"
Potpuno sam se slagala.
"Zato je tako va no da ordinacija bude svijetla, otvorena i prijateljska te da je
sve poslo eno i organizirano. Uzmimo, naprimjer, tajnicu na prijemnom pultu. Sjedi
pred velikim, otvorenim regalom koji je od vrha do dna pretrpan knjigama, lijek
ovima, papiriæima, kemijskama, fotografijama i jo kojekakvim drangulijama. Nije ni èu
do to se ne osjeæa ugodno. Zamisli veliki regal kao okvir slike, kao okvir ene koja
sjedi ispred njega. Bi li se ti osjeæala dobro okru ena takvim kaosom?"
"Dakle, to predla e ?"
"Otvoreni regal treba odmah zamijeniti zatvorenim, a pult okrenuti za devedeset
stupnjeva. Va no je paziti na sitnice. Svje e cvijeæe podi e energiju prostorije i vesel
i ljude. A veselje je ono to nam svima treba, zar ne, Rosi?"
Toèno sam znala da vi e ne govori o ordinaciji i nisam mogla izdr ati njegov prodoran
pogled.
"Mislio sam da te nikad neæu pitati, ali sad te ipak pitam. Za to se nisi javljala,
Rosi? Za to mi nisi odgovarala na pozive? Zar bi ti otpali prsti da si mi natipkal
a mali SMS i objasnila mi svoje pona anje?"
Osjetila sam kako crvenim, ali sad se nisam mogla sakriti. urno sam ustala sa sto
lca. Ovaj sjedeæi polo aj stvarno nije bio pogodan za podizanje samopouzdanja.
"Sigurno si ipak bio sretan to sam ti olak ala prekid." Samo sam nagaðala.
No Greg nije ni pribli no razumio o èemu govorim. "Za to bih bio sretan to si tajanstve
no nestala?" Glas mu je bio ljutit. "Poku ava li ti to prebaciti krivicu na mene?"
"Ne radi se o krivici. Radi se o èinjenicama", estila sam se. "Nisam ja ta koja je
u braku. Bila sam slobodna. Spremna zapoèeti novu vezu. Ali nisam bila spremna pos
lu iti kao afera nekom o enjenom mu karcu. Mislila sam da sam to svojim nejavljanjem j
asno dala na znanje. Uostalom, ni ti se nisi javljao prvih dana." Znala sam da j
e ovaj prigovor nepravedan.
Greg je odmah reagirao: "Bio sam u Donjoj Austriji. U najzabaèenijem dijelu Donje
Austrije. Ne znam zna li, ali moj mobitel tamo nema signala. To sam ti unaprijed
rekao, dakle, molim te, ne budi djetinjasta."
"Ja sam djetinjasta?" Rado sam se ulovila za ovu izjavu. Svake me je minute ovog
razgovora sve vi e muèila gri nja savjesti zato to mu se nisam javila. Jednostavno sam
otpisala Grega ne pru iv i mu ansu. Ne objasniv i mu svoje razloge. Svoju sam dosljedno
st smatrala vrijednom divljenja. Teta Hildegard me zbog toga dobronamjerno hvali
la. Uletjela sam u vezu sa Stefanom. Nije funkcioniralo. Stefan nije Gregu bio n
i do koljena. No sada uopæe nisam bila raspolo ena za priznavanje svojih pogre aka. Os
im toga; ionako je bilo prekasno.
"Ja sam, dakle, djetinjasta? Ja sam, dakle, djetinjasta, ha?" Glas mi je zvuèao ag
resivno.
"Naravno da jesi", Greg je izvana i dalje djelovao opu teno, ali sam primijetila d
a se te kom mukom svladava. "Znam da ti je potpuno svejedno, ali ipak æu ti reæi. Pati
o sam ko pseto. Zaljubio sam se u tebe, Rosi. Mislio sam da æe od nas biti ne to. Pr
oklinjao sam svoj boravak u Donjoj Austriji. Do ao je u potpuno neprikladnom trenu
tku. elio sam k tebi. Ni ta nisam elio vi e nego razgovarati s tobom, slu ati te, dr ati
e, ljubiti i osjeæati te."
O, Bo e. Postalo mi je te ko oko srca. Grlo mi se stislo. Kako sam uopæe mogla slutiti
da mu toliko mnogo znaèim? Da mu znaèim onoliko koliko je on znaèio meni? Zar se ne k
a e da o enjeni mu karci ele samo aferu i da nikad, nikad, nikad ne napu taju svoje ene?
islila sam da æe mu moje nejavljanje olak ati povratak supruzi i da se neæe morati bri
nuti kako bi me se rije io na najbezbolniji naèin.
"Mislila sam da æe mi biti zahvalan", mucala sam.
"Zahvalan? Za to bih ti bio zahvalan? Ima èudnu predod bu o ivotu, ljubavi moja."
"Ne zovi me 'ljubavi moja'1" planula sam. Nisam vi e mogla èuti taj izraz. Podsjeæao m
e je na Stefana, no to mu nisam rekla.
"Pa dobro, gospodo doktorice Steinberg. Imate èudnu predod bu o ivotu. Najprije prove
dete èetiri dana s mu karcem, oèarate ga i zaludite tako da izgubi glavu
zbog vas, a onda ga napustite kao da je ku an. Bez razloga. Bez obja njenja."
Planula sam: "Bez razloga?" ponovila sam rugajuæi se. "Imala sam itekakav razlog,
i ti to dobro zna . Zato sad ne izigravaj..." Nije mi na pamet padao nijedan prigo
dan izraz. Znala sam da sam nepravedna, ali nisam znala to bih drugo rekla. Ovo j
e bila èista samoobrana.
Greg me uhvatio za zape æa, podigao moje ruke i èvrsto ih pritisnuo uza zid. "Reci mi
da ne osjeæa ni ta za mene. Reci mi da se nisi zaljubila dok smo bili u Beèu i pustit æu
te, pustit æu te da ode ."
Stajao je preda mnom i nagnuo se prema meni. Gledali smo se u oèi. Mogla sam osjet
iti njegov dah. U tom sam se trenutku mogla utopiti u njegovim oèima. eljela sam sa
mo da me primi u zagrljaj. Za njim sam èeznula svih ovih tjedana. Znala sam to sve
vrijeme, ali nisam eljela priznati samoj sebi. Neæu priznati ni sada, ali mu neæu ni
lagati. Stajala sam, utjela i jedva se usudila disati. On je takoðer stajao, èekao i
 nije rekao ni rijeèi.
Strujanje zraka nam otkrije da je netko otvorio vrata: "Doktorice, zvali su Tim
i Sebastian. Nisam Vam eljela smetati pa sam im rekla da ste usred sastanka. Va i æe
sinovi ubrzo doæi po Vas, nadam se da Vam to odgovara. Krenula bih kuæi ako Vam vi e n
e trebam."
Pogledala sam preko Gregova ramena i u oèima sestre Mathilde ugledala znati elju. Gr
eg Neuhof i ja smo pru ali senzacionalno komièan prizor. Jo sam uvijek bila prislonje
na uza zid, a on mi je èvrsto dr ao ruke nad glavom.
Nisam eljela da Mathilde pomisli da nas je uhvatila u neèem nedoliènom. "Aha", rekla
sam stoga glasno, "mnogo hvala, gospodine Neuhof. Tako se dakle mjeri pozitivna
energija prostorije."
Greg me brzo pustio i odmah shvatio to radim. "Da,
toèno", naka ljao se, "da, toèno, gospoðo Steinberg, tako je."
Namignula sam mu i okrenula se prema asistentici: "Hvala, ni ta mi vi e ne treba, se
stro Mathilde. elim Vam ugodan vikendi"
Moja asistentica zatvori vrata za sobom kimajuæi glavom. Sigurno je mislila da je
feng shui neka vrlo neobièna znanost.
Ponovno sam se okrenula prema Gregu. Prekid je uèinio svoje. Nestala je napetost k
oja je vladala maloprije. Stajali smo jedno nasuprot drugome, a Greg je utuèeno gl
edao u pod: "Nisam te smio siliti. Oprosti mi, Rosi."
A onda sam rekla ne to to mi je izletjelo iz dubine du e i to uopæe nisam namjeravala reæ
: "Hoæe li me konaèno poljubiti, glupane?"
Iznenadila sam samu sebe, prije svega svojim naèinom izra avanja. Greg nije bio toli
ko iznenaðen. Zgrabio me je i poljubio tako da vi e nisam ni èula ni vidjela.
"Ne pristaje mi uloga ljubavnice nekog o enjenog mu karca", rekla sam kad smo se nev
oljko odvojili jedno od drugoga.
Greg kimne: "Nisam to ni mislio. Bilo mi je lak e razumjeti tvoje pona anje kada sam
saznao da mi se ne javlja jer misli da sam o enjen."
"Pa naravno, to bi me inaèe sprijeèilo?" Glas mi je ponovno postao grub. "Zar misli da
mi te je bilo lako zaboraviti nakon ona èetiri predivna dana?"
"Da, na poèetku sam stvarno tako mislio", glas mu je djelovao ogorèeno, "no kada sam
èuo obja njenje, postalo mi je jasno. Ponovno sam se poèeo nadati. Najprije sam elio o
dbiti posao kad me je tvoj kolega Sporer zamolio da pogledam va u ordinaciju. No o
nda je stigao tvoj mali dar. Nisam mogao vjerovati da se javlja nakon tako mnogo
vremena. Odavno sam se prestao nadati. Nakon toga sam,
naravno, prihvatio posao. Znao sam da je to dobra prilika da ponovno stupimo u k
ontakt. Bez ikakvih obveza i da ne izgleda kao da trèim za tobom. Zna , moj mi mu ki p
onos ne bi dopustio da trèim za tobom." Smije io se, a smije ak mu je djelovao pomalo
rezervirano. Ponovno me zagrlio: "Ah Rosi, kako je lijepo dr ati te u naruèju."
Mogla sam samo kimnuti i u ivati u èvrstom zagrljaju. Jo sam jednom u glavi vrtjela n
jegove rijeèi, jednu po jednu. Godilo mi je znati da sam i ja njemu nedostajala ka
o to je i on meni.
"Sto bi trebalo znaèiti da sam ti poslala mali dar? I to znaèi da si saznao da je tvo
ja supruga razlog mog nejavljanja? Sto znaèi 'saznao'? Tko ti je to rekao?"
"Pa, Sebastian", reèe Greg kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.
Oslobodila sam se njegovog zagrljaja. "Razgovarao si s mojim sinom? Sa Sebastian
om?" Nisam mogla vjerovati.
"Da, naravno", reèe Greg, "davao sam Timu poduke iz matematike, a Sebastian je pri
sustvovao veæini satova. To si znala, ili? Ma, oprosti, nemoj reæi da si iznenaðena. I
pak si mi poslala malu sacher tortu i tako me ohrabrila da te ponovno potra im."
U tom su se trenutku ponovno otvorila vrata ordinacije i u sobu su uletjeli moji
sinovi. Kako sam bila sretna zbog toga! Trenutno sam bila jako zbunjena. Poslal
a sam Gregu sacher tortu? Ta je torta bila povod tome to sad stojimo ovdje i to sm
o se upravo strastveno poljubili?! Tortu sam poslala instruktoru! Bez ikakvih pr
imisli! Èudni su putovi kojima nas ivot èesto odvede. Trebam li to objasniti Gregu? S
igurno æe uskoro saznati istinu i bez da mu ja ka em.
"Mama, mislili smo da bismo mogli doæi po tebe", reèe Sebastian jo s vrata. "Ah, zdra
vo, Greg. Mama, je li to
tvoj sastanak zbog kojeg ti nismo smjeli smetati? Sastanak s Gregom?"
"Hi, mama, hi, Greg", javi se i moj drugi sin. "Hoæete li jo dugo? Mama, moramo hit
no krenuti. Trebaju nam nove kopaèke, a jo nismo kupili poklon za djedovo sutra nje v
jenèanje."
Sebastian je izlazeæi pro ao uz Grega "JeP upalilo?" raspitivao se.
"Yeah", jednostavno odgovori Greg.
Lupili su dlanom o dlan. Sto god znaèio taj ritual, bilo je oèito da se dobro razumi
ju.
"Greg mo e iæi s nama u kupovinu, ako eli." Tim je nestrpljivo poskakivao s noge na n
ogu.
Greg nije elio iæi s nama. Oprostio se pred zgradom u kojoj se nalazila ordinacija:
"Pa, elim vam ugodan oping i pazite da ne otjerate majku u bankrot." Deèki su mu od
govorili cerekanjem. Tada se obratio meni: "Rosi, drago mi je to smo se ponovno n
a li. Doæi æu po tebe veèeras u osam, odgovara ti, zar ne?
Kimnula sam pomalo omamljena. Kakvog bi smisla imala daljnja obrana?
Gledala sam ga kako se brzim korakom udaljava. Bio je oèito dobro raspolo en. Sinovi
su me odvukli u smjeru podzemne eljeznice. Zamolit æu Grega da me prati na vjenèanje
. Lebdjelo je nada mnom kao Damoklov maè! Ah, kad bi barem sve veæ bilo gotovo!
XXVII
Zvono se oglasilo toèno u osam sati. Iza nas je bio topao dan, a èinilo se da æe ga za
mijeniti jednako topla ljetna noæ. Odjenula sam "malu tamnosmeðu" koja se Gregu u Beèu
jako svidjela. Posebno sam se potrudila oko minke. eljela sam se upustiti u vezu
s ovim mu karcem. eljela sam u ivati u svakom trenutku sve dok traje. Makar sreæa bila
prolazna, bar æu znati da se dogodila.
Docupkala sam do vrata u svojim sandalama s visokim potpeticama.
Stajao je odjeven u obiène tamne hlaèe i odgovarajuæu polo majicu. Cijelo mu je lica o
basjavao topao osmijeh: "Madam je naruèila taksi?" pru io mi je ruku.
Bo e, kako sam bila zbunjena! Kako je ovom mu karcu uspijevalo natjerati moj puls da
luduje? Kako se dobro ljubio! Kako je dobro mirisao! Neke stvari poène cijeniti te
k kad se opeèe .
"Kamo idemo?" pitala sam kad mi je otvorio vrata svog audija.
"Iznenaðenje!" Tako se nje no smije io da bih najradije bila vriskala od veselja i zah
valnosti. eljela sam se odreæi ovakvog mu karca i pustiti ga da ode? Zar sam bila pot
puno si la s uma?
Iznenadilo me je to ne idemo prema centru. Greg je spretno vozio opustjelim ulica
ma. Iza sebe smo ostavili znak koji je oznaèavao kraj grada. Skrenuo je slijedeæi pu
tokaz uz rub ceste. Cestica je vijugala kroz umu. Pred
oèima nam se pojavilo tamnozeleno jezero. Uz jezero se nalazila bijela kuæica ukra ena
arenim cvijeæem koje je visjelo ispod prozora. iroka se terasa sa suncobranima nala
zila uz samo jezero.
"Kako je lijepo!" Bila sam iskreno odu evljena.
Greg se smje kao: "Znao sam da æe ti se sviðati. Moji su prijatelji pro le godine kupili
ovu kuæu. Bila je prilièno oronula, ali je polo aj jedinstven. Ulo ili su mnogo vremena
, ljubavi i novca i uspjeli je pretvoriti u pravi biser."
"U skladu s feng shui kriterijima?"
"U skladu s feng shui kriterijima", potvrdi i dalje se smije eæi. "Kako bi inaèe posta
la biser? Pauline odlièno kuha. Svako je njeno jelo pravo remek-djelo."
Izgleda da se veæ proèulo za ovaj biser. Greg je jedva na ao mjesto na prilièno velikom
parkirali tu. Registra-cijske oznake na automoblima odavale su da ljudi ovamo dola
ze iz cijelog okruga.
"Greg, drago mi je da si do ao." Domaæin nam se veselo pribli i.
"Rosi, ovo je Michi, Michi, ovo je Rosi." Sve je bilo tako jednostavno. No Greg
nije veleposlanik. Nasmije ila sam se.
"Zdravo, Rosi, drago mi je to sam te upoznao. Rezervirao sam vam stol u kutu." Ho
dao je ispred nas vodeæi nas na terasu. Stolice su bile netipiène za restoran i vrlo
udobne. Ni jelovnik nije nudio tipièna profinjena jela.
"Pauline je spremila svinjske medaljone u umaku od gljiva, jo ih nema na jelovnik
u. Osim toga imamo i svje e pastrve."
Riba je bila primamljiva. Dvije porcije pastrve "a la Mullerin", molim, a usto S
avignon Blanc. Sunce je polako poèelo tonuti u jezero.
"Ovdje bih mogla ostati zauvijek", zavalila sam se u
stolicu i u ivala. "Sve je tako spokojno, toplo i nekompli-cirano."
"Nekomplicirano?" raspitivao se Greg. "Zar je tvoj ivot proteklih tjedana bio tak
o kompliciran?"
Samo sam kimnula. Nije mi se dalo kvariti ovu veèer prièom o Stefanu. Michi je donio
vino. Greg ga je zavrtio u èa i, pomirisao i otpio malen gutljaj. Dakle, i on se ra
zumije u vino. No on nije radio grimase kao da vaèe, zbog èega sam mu bila vrlo zahva
lna. Michi nije utke èekao njegovu presudu: "Dobra kapljica, zar ne? Taj sam vinogr
ad otkrio pro le godine na proputovanju po sjevernoj Italiji. Cista sreæa."
Riba je bila ukusna. Salata svje a i hrskava. Za desert smo ponovno naruèili zajednièk
u platu svakojakih slastica. Stavili smo je izmeðu sebe i slo no jeli u ti ini. To sam
jednom trebala predlo iti gospodinu veleposlaniku! Kakva apsurdna pomisao! Greg i
ja smo veæ jednom dijelili desert. U Beèu - kako mi se to èinilo dalekim! Tada je to
bio uvod u prekrasnu noæ. No danas je bilo drugaèije jer, iako smo slo no jeli, razgov
or nam je povremeno zapinjao. Jo se uvijek nismo bili opustili. Jo smo bili oprezn
i. Nismo jo toèno znali kako æe se stvari dalje odvijati. Najlak e je bilo razgovarati
o bezazlenim stvarima: o izborima u susjednoj saveznoj dr avi, o najnovijem filmu
Johnnvja Deepa, o jazz koncertu na kojem je Greg bio. Nijednom rijeèju nismo spome
nuli Beè. Tko bi se usudio naèeti tu temu?
" elim plesati s tobom", odjednom reèe Greg.
Skoro mije zapeo zalogaj u grlu. Veæ najmanje dvadeset godina nisam bila na plesu.
"Vrlo rado", poku ala sam sti ati uzbuðenje.
" to ka e na 'Davi '?" Rukom je signalizirao Michiju da elimo platiti. Izvukla sam novèan
k.
"Ja èastim." Bunila sam se. "Stvarno, Rosi, molim te, pusti da te poèastim. Ti æe plati
ti sljedeæi put."
Bilo mi je drago. Najvi e me radovala èinjenica da veæ ima u planu ponovni izlazak. Za
pravo nisam ni sumnjala u to, no u svakom sluèaju nisam bila sigurna na èemu sam.
"Davi " se razvio u jazz podrum u umjetnièkom kvartu grada. Slijedila sam Grega spu ta
juæi se mraènim, zavojitim stubama. "Upomoæ", razmi ljala sam, "ne elim biti ovdje! Ne pr
ipadam tu!" Predobro sam se sjeæala svog posljednjeg posjeta nekom baru koji se ug
lavnom sveo na boravak u WC-u i prislu kivanje prijateljica. Bila sam prestara za
takve lokale. Bila sam prejadna. Uopæe nisam pristajala u takvo okru enje. To bi Gre
g trebao znati! Za to me vodi ovamo? Bilo je zamraèeno i prenatrpano. Kad su mi se oèi
privikle na toplo, tamno uto svjetlo, pogledala sam oko sebe. Prosjeèna starost gos
tiju bila je od trideset godina navi e. Mo da je bilo i nekoliko dvadesetogodi njaka,
ali se zato pijanist sigurno veæ bli io sedamdesetoj. Prsti su mu s odu evljenjem kliz
ili tipkama glasovira. Uz njega su bili bas, bubnjevi i, naravno, saksofon.
"Saksofon je najerotièniji instrument od svih koje znam", apne mi Greg na uho. Glas
mu je bio topao, zamaman, obeæavajuæ. Osjetila sam kako mi se kralje nicom spu taju trn
ci. Glazba, atmosfera i prije svega: ovaj mu karac. U lokalu sam se osjeæala ugodno.
Instinktivno sam znala da æu se s ovim mu karcem posvuda osjeæati ugodno.
Oèekivala sam da æemo pronaæi stol, ali Greg rukama obuhvati moje bokove. Nesvjesno sa
m obavila ruke oko njegovog vrata. Kako sam se samo mogla odreæi dodira ovog mu karc
a?
Na pozornicu se uspela tamnoputa pjevaèica i uzela mikrofon. Poèela je pjevati "Some
where over the rainbow". Da, tamo smo se sad nalazili. Negdje iznad duge. Miljam
a udaljeni od stvarnosti. Stopljeni s glazbom. Dvoje ljudi meðu kojima vlada harmo
nija. Osjeæala sam njegovu uzbuðenost. Osjeæala sam svoju uzbuðenost. Osjeæala sam kako nj
egove ruke priti æu moje bokove uz svoje. Tijela su nam se kretala u istom ritmu. Ni
tko se nije obazirao na na intenzivan poljubac. Veæina se ostalih parova takoðer pred
ala glazbi. Nekoliko je usamljenih gostiju sjedilo za barom ispijajuæi viski ili r
um-kolu. U zraku su lebdjeli oblaci dima. Mogla bih vjeèno ovako plesati. Mogla bi
h se vjeèno ovako ljubiti. No jo bih radije tom mu karcu strgnula odjeæu s tijela i odv
ukla ga u najbli i krevet. Greg je sigurno primijetio da me pali, ali nije pokaziv
ao namjeru da poduzme sljedeæi korak kojeg sam toliko pri eljkivala. Ostali smo goto
vo do dva sata ujutro. Nismo mnogo pili; ionako smo bili opijeni.
Greg pogleda na sat: "Sla e li se da te sad odvezem kuæi? Sutra rano ustajem, imam je
dan va an termin."
"Sutra!" postala sam bolno svjesna sutra njeg dana. Sutra je Hubertovo vjenèanje! Na
glo sam se probudila iz sanjarenja. Nisam uspjela naæi pratioca. U asno æu izgledati n
akon samo pet sati sna!
Greg me dovezao kuæi. Mali poljubac. Ni ta od "kod mene ili kod tebe?" kako sam se p
otajno nadala. Ni ta ni od "Kad æemo se ponovno vidjeti?" Buduæi da ni ta nije pitao, pi
tala sam ja. Ja sam, naposljetku, moderna, emancipirana ena. Gotov je s pregledav
anjem prostorija i vi e neæe dolaziti u ordinaciju. Ako sada ne preuzmem inicijativu
, tko zna kad bismo se ponovno sreli. "Greg, kad æemo se opet vidjeti?"
Zaprepastilo me i uznemirilo to neko vrijeme nije ni ta rekao, a zatim je slijedilo
olako reèeno "Ma, veæ æe nam se putovi ponovno ukrstiti."
Kao da me netko tresnuo po glavi. Nakon ovakve veèeri, ovakav odgovor? Jesam li veèe
ras uèinila ne to krivo? Nisam mogla shvatiti Gregovo pona anje. Osim ako ga je moje n
eodgovaranje na pozive povrijedilo vi e nego to sam pretpostavljala. Osveæuje li mi s
e ovako? U la sam u kuæu posve zbunjena.
XXVIII
Stiglo je, dakle, i Hubertovo vjenèanje. Osvanuo je blistav i sunèan dan. Trebali sm
o se okupiti oko pola jedanaest pred crkvom. Nakon mise æe biti prireðen sveèani objed
u obli njem restoranu s tri zvjezdice. Uzvanici æe do restorana iæi pje ice u veseloj, a
renoj procesiji.
Mrzovoljno sam ustala strahujuæi od predstojeæih dogaðaja. Pro le sam noæi, prvi put nakon
dugo vremena, jako lo e spavala. Oèi su mi natekle od dima. Iz glave mi nije izlazi
o Gregov neobièan rastanak. Je li elio ne to sa mnom ili ne? Ako je elio, za to se pona a
tako komplicirano? Èas toplo, s mnogo ljubavi, po udno. Èas nezainteresirano, gotovo
hladno. Je li me namjerno pu tao da se pr im na laganoj vatri? Nije bilo fer! No jes
am li zaslu ila fer igru?
Dosta, gotovo! Na Grega mogu misliti i kasnije. Sad sam se morala spremiti za vj
enèanje. Tim i Sebastian su bili vrlo "uzbuðeni". "Najradije ne bismo i li", reèe Sebast
ian, "jer æemo sigurno umirati od dosade. No, naravno, ne mo emo to napraviti edu. M
islim da æemo Tim i ja biti jedini gosti mlaði od ezdeset, oh, oprosti mama, mislio s
am mladi od èetrdeset."
"Onda nas je veæ troje koji ne elimo iæi", rekla sam, "ali ni ta nam drugo ne preostaje
. Dakle, gospodo moja", stavila sam pred njih zdjelice s cornflakesom i trudila
se zvuèati vedro, "brzo doruèkujte pa uskoèite u svoje najbolje krpice."
"Koliko æe eda jo ivjeti kod nas?"
"Hoæe reæi kad æe se iseliti? Mislim da va djed vi e uopæe neæe ivjeti u ovoj kuæi. Veèe
i kod svoje nove supruge. Vidjela sam kako juèer nosi dva velika kovèega u svoj novi
dom."
"Sto æemo sad s njegovim stanom, mama?"
"To bi bio super ured za Grega", reèe Sebastian. "Ionako se mora iseliti iz svog s
ada njeg ureda."
"Oh, da, dobra ideja", Tim je bio odu evljen, "ne smijem mu to zaboraviti predlo iti
kad ga vidim."
Nisam bila uvjerena da æe Greg eljeti boraviti u mojoj blizini. Osim toga, te ko æe to
objasniti svojoj eni.
"Kad smo veæ kod Grega", potrudila sam se zvuèati kao stroga majka i podboèila se obje
ma rukama o kukove, "zar nemate ni ta za reæi?"
Na licima mojih sinova vidjelo se èisto iznenaðenje: "Ne, mama, to bismo ti trebali r
eæi?"
"Kako to da je Greg Timu davao poduke a da ja nisam znala ni ta o tome?"
"Ah mama, bila si tako zauzeta", olako reèe Tim i zagrabi licu cornflakesa, "satima
si sjedila pred laptopom, a u meðuvremenu si se nalazila s onom starudijom."
"Pa bila si sretna to se brzo rije io problem poduke. Ili mo da nisi?" doda Sebastian
. To je bila istina.
"Zar je stvarno bilo tako lo e? Jeste li se osjeæali da vas zapostavljam?" kupala sa
m se u moru krivnje.
"Ne!" slo no uzviknu obojica. "Èak je bilo zgodno biti odgovoran sam za sebe. Protek
lih si godina stalno kvocala."
"Sto nije bilo lo e", urno doda Sebastian kad je primijetio izraz na mom licu, "jer
smo bili mlaði. Ali sad imamo esnaest i vrijeme je da nam prepusti neke odluke."
"Toèno", slo i se njegov brat.
"A za to mi niste rekli da je instruktor Greg?" ustrajala sam.
"Mislili smo da æe se protiviti", objasni Sebastian iskreno.
"Ali Greg je bio dobar izbor, zar ne, mama? Pa sad imam èetvorku iz matematike. Ni
kad to ne bih uspio bez Grega."
"A kako si znao da sam ostavila Grega i da je jedini razlog bio taj to je o enjen?"
ispitivala sam Sebastiana.
Ovaj slegne ramenima: "Pa sama si mi to isprièala, mama. Zar se vi e ne sjeæa ?"
Sto sam trebala odgovoriti na ovo?
Pred crkvu smo stigli u deset i dvadeset. Sve je bilo sveèano ukra eno cvijeæem, brojn
i su gosti veæ poèeli pristizati. Parkirali te je bilo gotovo popunjeno. Mlade i mlado e
nje nije bilo na vidiku, ali nisam to ni oèekivala. Hubert æe svoju Claudiju sigurno
vidjeti tek pred oltarom. Tako nala e tradicija, a Hubert je jako dr ao do tradicij
e.
Hubertov najbolji prijatelj Walter Stadler obavljao je du nost me tra sveèanosti. U ru
ci je dr ao dugaèak popis gostiju. Èim bi neki gost do ao, stavljao je veliku kvaèicu iza
njegovog imena. Bea i Richi su veæ bili tu. Carla i Bernhard su upravo dolazili st
ubama koje su vodile na parkirali te s druge strane crkve. Bila sam sretna to ih vi
dim i pridru ila sam im se. Carla je upoznala Bernharda i Richija. Stajali smo pos
trani i promatrali goste koji su dolazili.
Tim i Sebastian su nestali. Otkrili su prijateljicu iz razreda za koju nisu znal
i da dolazi. Stigli su svi iz Hu-
bertovog ahovskog kluba. Neka su gospoda iz Rotary kluba iza crkve uvje bavala vese
lu serenadu. Hubertov brat je stigao iz Offenburga. Hubert oèito nije pozvao nikog
a od obitelji pokojne ene. Bar ja nisam nigdje vidjela njenog omra enog brata Felix
a. Claudijinih je uzvanika bilo ne to manje. Bili su tu njeni roditelji. Bilo ih j
e lako prepoznati jer je Claudia bila majèina slika i prilika. Njen otac nije bio
mnogo stariji od mlado enje. Nekoliko je prijateljica s mu evima stajalo pred ulazom
u crkvu hihoæuæi se i brbljajuæi. Do li su i lokalni novinari da bi medijski popratili
dogaðaj. Claudia je oèito svojim fotografijama stekla slavu, a i Hubert je bio pozna
t u gradu.
A onda sam èula jako poznat zvuk. Nisam se morala okrenuti da bih vidjela koji je
automobil stigao - jaguar. Kotrljao se irokim prilaznim putem. Okrenula sam se us
tranu i vidjela tamnocrveni jaguar, potpuno isti kao Stefanov. No to bi Stefan ra
dio na ovom vjenèanju? Sigurno je samo automobil bio isti, a drugi vozaè.
Vozaè je iza ao. Stefan.
Najradije bih bila propala u zemlju. Nakon onog neugodnog dogaðaja prije par dana
nisam vi e nikad eljela vidjeti tog mu karca. Pogotovo ne na vjenèanju svog svekra gdje
nije bilo izlaza. Stefan je obi ao automobil i otvorio suvozaèeva vrata. Nova ena, s
tara procedura.
Bea me gurnula u rebra: "Zar ovo nije tvoj elegantni, bogati udvaraè?"
"Pssst!" zare ala sam. "Jo jedna rijeè o tom èovjeku i poèet æu vri tati."
Bea se glasno nasmijala. Carla je pratila njen pogled i takoðer se poèela smijati je
r je u meðuvremenu saznala sve o neslavnom kraju moje takozvane veze s veleposlani
kom Stefanom Auer-Bergenthalom.
U meðuvremenu je Stefan pru io ruku dami na su-
vozaèevom sjedalu nakon èega su se iz automobila najprije pojavile dvije beskonaèno du
ge noge u cipelama s remenèiæima i visokim potpeticama. Usprkos visokoj temperaturi,
na nogama je imala svjetlucave svilene najlonke, kao to i prilièi jednoj dami. Nog
e su joj bile vitke i sigurno rezultat vje banja. Imala je uske zglobove. Iz jagua
ra je upravo izlazila elegantna osoba visoka rasta. Vitko je tijelo bilo obavije
no tamnocrvenom haljinom, tamnu je kosu podigla u èvrstu punðu koju je pridr avala ogr
omna marama. Kritièki je promotrila okolinu i pritom se okrenula prema nama. Tako
je èvrsto zategnula kosu da su joj oèi izgledale kao dva proreza.
Walter Stadler po uri pozdraviti novoprido le goste: "Kontesa, velika mi je èast."
Odmah mi je bilo jasno tko je ta dama. "To je donna Mariangela Forres y Alonsa",
apnula sam Bei. Bila sam ponosna to sam zapamtila to neobièno ime. "Potjeèe iz jedne
od najstarijih plemiækih obitelji na Mallorci."
Bea slegne ramenima nimalo impresionirana: "Naravno, to je Mariangela. Poznajem
je. Cesto dolazi u Njemaèku. Kad je pro li put bila ovdje iza la sam s Claudijom i s n
jom na veèeru. Hladna je to ena, Roli. Otmjena, plemiækog roda, ali hladna. Nemate ni t
a zajednièko. Budi sretna to si se rije ila tog mu karca. Ako mu se sviða Mariangela, to
je jo jedan dokaz da mu ti nikad ne bi odgovarala."
"Itekako sam sretna to sam ga se rije ila. Bez ikakve sumnje. No Bea, reci mi, misl
i li da je kontesa pozvana na vjenèanje? Veæ sam se zaèudila tko je mogao pozvati Stefa
na."
"Da, sigurno je pozvana kontesa. Tvoj je udvaraè samo pratnja. Claudia je upoznala
Mariangelu kad je pripremala monografiju o fincama. Sjeæa se da je slikala ladanjs
ke kuæe na Balearima. Naravno, samo one koje su uredile ene."
"Naravno", javi se Carla podrugljivo. "Takoreæi", dodala sam. Ponekad smo stvarno
bile zloèeste.
Crkvena su zvona poèela glasno zvoniti. Do lo je vrijeme za formiranje dugaèke povorke
u kojoj æemo dvoje po dvoje ulaziti u crkvu. Walter Stadler se posve u ivio u svoju
ulogu. Poput batlera je èitao imena gostiju koji su u paru trebali doæi do njega. P
rvi su bili kumovi, Claudijina najbolja prijateljica i Hubertov prijatelj Leopol
d iz ahovskog kluba. Zatim su slijedili mladenkini roditelji, mladenkin brat sa s
vojom suprugom, mladenkina teta sa svojim suprugom, mlado enjini unuci, mlado enjina
snaha, a iza mene æe se poredati svi ostali parovi.
Walter Stadler je upravo prozivao moje sinove, koji su odnekud dotrèali te se znoj
ni i zapuhani uvrstili u red. "Zatim pozivam gospoðu Steinberg", objavi Walter Sta
dler, a ja po urih zauzeti mjesto iza svojih sinova. Stajala sam sama u povorci u
kojoj je svatko imao pratnju.
"S arhitektom Gregorom Neuhofom."
Mislila sam da nisam dobro èula.
Greg je sigurno stajao u blizini jer se brzo pojavio i pru io mi ruku. Njegov je b
ezobrazan osmijeh odavao koliko u iva vidjev i moju iznenaðenost i nesigurnost.
"Sto ti radi ovdje?" apnula sam mu.
No on samo podigne desni ka iprst staviv i ga na usne i tako mi poka e da utim.
Obred je bio po ukusu mladenaca, vrlo sveèan i dugaèak. Crkveni je zbor pjevao sveèanu
"Ave Mariju". Mladenkina je majka plakala. Sveæenik je govorio dostojanstveno i d
irljivo. Mladenkina je prijateljica proèitala vrlo kreativno
sroèene molitve vjernika. Dok su mladenci izlazili iz crkve, male su djevojèice u ru ièa
stim haljinama pred njih bacale bijele ru e.
Mladenkina je vjenèanica boje bijele kave bila ukra ena briselskom èipkom. Umjesto vel
a je nosila e iriæ koji je sigurno bolje odgovarao njenim godinama. Svejedno sam po elj
ela da jednom upozna gospoðu Meiner. Margarite bi sigurno osvje ila njezin neugledan
izgled. No, tako osvje enog izgleda sigurno vi e ne bi pristajala uz Huberta.
Po zavr etku obreda ponovno smo se poslu no uvrstili u povorku i tako se zaputili u
restoran u kojem æe se odr ati sveèani ruèak. Moji su sinovi ignorirali pravilo po kojem
bi se u povorci trebalo iæi dvoje po dvoje i otrèali su do svoje prijateljice, koja
se dosaðivala kaskajuæi za svojim roditeljima.
"Dakle, reci mi", naredila sam Gregu, koji se jo uvijek smje kao hodajuæi uz mene. Iz
gledao je potpuno smireno. "Kako si dospio ovamo? Otkud poznaje Waltera Stadlera?
Za to te je uvrstio na popis uzvanika?"
"Zar ti nije drago to sam ovdje, Rosi?" pitao je, iako je sigurno i sam znao odgo
vor.
"Naravno da sam sretna to si tu." Za to bih lagala? "Jo sam te juèer eljela pitati bi l
i me pratio, ali ti si brbljao o nekom va nom terminu..."
"Stani malo", ljutio se Greg, "nije li vjenèanje va an termin?"
"Ma naravno da je vjenèanje va no", postajala sam sve nestrpljivija, "ali jo uvijek n
e znam kako si uspio nagovoriti Waltera Stadlera da te uvrsti do mene."
"Rosi, tvoje su najveæe mane znati elja i nestrpljivost. Strpi se malo. Ponekad i mu k
arci imaju tajne." To je bilo sve to sam uspjela izvuæi iz njega.
Zviznula sam ga po boku. Smije ila sam mu se naj-zavodljivije to sam znala. Prijeti
la sam mu batinama. Ni ta nije pomagalo. Greg se smije io i utio. Naravno, znao je da
neæu ostvariti svoje prijetnje. Bar ne pred ovim otmjenim dru tvom.
Na ulazu u restoran zastali smo u blizini donne Marian-gele Forres y Alonsa. Ruk
ovali smo se, a nitko se od nas èetvero nije sjetio predstaviti jedno drugome.
"Vrlo lijep obred, zar ne?" rekla sam samo da ne to ka em.
"Svakako", slo io se Stefan.
"Da, bio je prekrasan", reèe grofica bez traèka osmijeha. "Me gusta mucho. I vi Nije
mci znate slaviti."
To je valjda trebao biti kompliment pa sam se prisilila nasmije iti.
Kontesa zgrabi Grega za podlakticu: "Kad ima vremena za mene, Gregore? Proèitala sa
m knjigu o feng shuiju o kojoj prièati s tobom elim. Osim toga, veæ dugo hoæu da ti doæi
u moju kuæu da je pogleda . Osjeæam da 'chi' jo nije optimalan." Ovu je izjavu naglasil
a dramatiènom gestom. "Oèekujem te prije zime, Gregore. Jesi li me razumio? Neæu vi e du
go prihvaæati tvoje 'ne'. Doði sa svojom djevojkom. I ona je pozvana."
Vidjela sam kako je iz Stefanovog lica i èezla sva krv.
"Vrlo æu rado doæi, mnogo Vam hvala", smije ila sam se nagla eno prijateljski, a svaka m
i je rijeè pru ala èisto zadovoljstvo.
"Koliko si jo ovdje, Mariangela?" upita Greg. Dogovorili su sastanak za sljedeæi tj
edan.
"Dame i gospodo, molim vas, zauzmite svoja mjesta", Walter Stadler je uzbuðeno zra
kom mahao listovima papira, "nemojmo dopustiti da nas jelo èeka."
Jelovnik je bio izvrstan. Drugaèije nisam ni oèekivala. Hubert je bio pravi sladokus
ac iako bi si rijetko kad priu tio taj u itak.
Gudaèki je trio, vjerojatno se radilo o studentima konzervatorija, svirao u pozadi
ni.
Nakon "Pozdrava iz kuhinje", predjela i juhe, mladenkin je otac smatrao da mu je
du nost odr ati govor: "Dragi gosti! Veliko mi je zadovoljstvo to sam jo jednom uspio
udati svoju voljenu kæer."
Svi smo se nasmijali. Mladenka je pocrvenjela i na-mr tila se. Aha, nisu ba u najbo
ljim odnosima.
"I tako sam dobio zeta kojeg uz najbolju volju ne mogu zvati 'sine'. Jer kako mi
netko tko je samo dvije godine mlaði od mene mo e biti sin? Dakle, prijatelju", dob
ronamjerno potap a mlado enju po ramenu, "zvat æu te 'prijatelj'. Tako æu se osjeæati mlaði
."
Svi smo se ponovno nasmijali, a sada se i mlado enja mr tio.
"Ne pitajte me o enskoj du i", mladenkin je otac nastavio svoj aljiv govor, "jer nik
ad neæu razumjeti ene. Kad se radi o mojoj kæeri, veæ sam odavno odustao." Èekao je hoæe l
se netko nasmijati, ali ovaj je put u sali vladala ti ina. "Dakle, ako se mene pi
ta, raspored bi bio ovakav: Najprije bih uzeo stariju enu od koje bih uèio i profit
irao od njezina iskustva. Dok sam mlad, ona jo ne
bi bila toliko stara da je se ne mo e pogledati. A kad se vi e ne bismo slagali, uze
o bih neku mladu."
Sada se i treæa osoba mr tila. Njegova supruga. Zbilja divan govor.
-Ovo se, naravno, ne odnosi na mene. Nemojte me krivo shvatiti, dragi gosti. Ne
dam ja svoju Hertu, jer mi se u ivotu nije mogla dogoditi bolja stvar." Primaknuo
je svojim usnama eninu ruku i glasno je poljubio.
Herta se opet udobrovoljila. Mladenci su se nadali da je govor zavr io, ali elja im
se jo nije ispunila.
"A to je napravila moja Claudia?" nastavi njen otac. "Ona je napravila posve supr
otno. Najprije je uzela mladog neiskusnog mu karca. Punih devet godina mlaðeg od seb
e. Siroma nog studenta bez ikakvih primanja. Hranila ga je sve dok konaèno nije dipl
omirao." Glasno se nasmijao "Ne, Gregore, prije nego to me ubije , znam da si sam f
inancirao svoj studij."
Zastao mi je dah. Brzo sam pogledala svog pratioca, a kraj mene se sada mr tila os
oba broj èetiri.
"Nemoj mi zamjeriti, stari moj, krivo, mladi moj", mladenkin se otac najglasnije
smijao svojoj ali, "jer sada je 'stari moj' netko drugi", jo se jednom nasmijao.
"Nadam se da æe se i dalje osjeæati kao èlan obitelji, Gregore. Zato mi je drago da si
danas ovdje."
Greg se prestao mr titi i kimnuo je svom biv em tastu koji mu je nazdravljao.
"Buduæi da smo stali kod 'starog', prijeðimo sad na 'novog'. Dragi Huberte, dobrodo ao
u na u obitelj] Nadam se da æe se u njoj ugodno osjeæati. Iako se definitivno mogu opr
ostiti od elje za unucima, drago mi je da je moja kæer prona la nekoga tko je usreæuje.
" Dignuo je èa u: "Zato, dragi gosti", dovr avao je govor i gledao uokolo oèekujuæi pljesa
k, "pijmo za sreæu moje kæeri Claudije i njenog novopeèenog supruga Huberta.
Neka im devetnaest godina razlike nikad ne zasmeta."
Gosti su urno ustali da bi nazdravili mladencima. Hubertovi su prijatelji zborno
zapjevali serenadu.
"A mi sad idemo van", rekla sam kad su svi ponovno sjeli i zgrabila Grega za ruk
u. Pratio me je ne pru ajuæi otpor. utke smo pre li hodnik i iza li na sunce. Produ ila sa
 jo par koraka dok nismo dospjeli u umicu iza restorana. Nisu ba svi morali èuti na ra
zgovor: "Mo e li mi objasniti ovo?"
"Objasniti to?" Bilo je oèito da se Greg namjerno pravi kao da ne zna o èemu govorim.
"To je bio govor mog dragog biv eg tasta. Sad si dobila uvid u ono to sam morao tr
pjeti proteklih deset godina. Èovjek je pravi dave i nikome, a pogotovo Claudiji, n
ije lako s njim."
"Claudia je tvoja ena. Tvoja biv a ena, da budem preciznija", rekla sam samo provjer
e radi.
Greg kimne.
"A Claudia, tvoja ena, danas se udala za Huberta." Greg ponovno kimne. Sve se jaèe
smijuljio. "To znaèi da ti nisi o enjen."
Greg opet kimne: "Ima nevjerojatno brzu moæ zakljuèivanja, zlato moje", reèe rugajuæi mi
se, ali s mnogo ljubavi. elio me je povuæi u zagrljaj, ali jo nisam bila spremna. Na
jprije sam ovo eljela ra èistiti do kraja: "Kad ste se razveli?"
"Prije, prije..." èinilo se da Greg razmi lja, "jedanaest mjeseci."
"To znaèi", hvatala sam zrak, "to znaèi da si veæ bio razveden kad smo bili u Beèu?"
"Pa naravno. Zna , Rosi, ja sam vrlo vjeran mu karac. Misli li da bih se samo tako up
ustio u aferu s tobom da sam jo bio u braku? Bez da razmislim o tome? Bez da s to
bom podijelim svoja razmi ljanja? Lijepo ti mi ljenje ima o meni."
"Rekao si da si o enjen." "Nikad to nisam rekao."
Razmi ljala sam. Kako su toèno glasile njegove rijeèi? "Rekao si da je Norbert kod tvo
je ene."
"Nikad! To si ti èula, Rosi. Ne znam toèno to sam rekao. Mo da sam rekao da je Norbert
kod moje biv e ene, a ti si preèula ono 'biv e'. Nisi vi e smatrala potrebnim raspitivati
se o mojoj eni. Jednostavno si pretpostavila da je imam. Jednostavno si mi dodij
elila ulogu svinje koja bezobzirno vrlja eni iza leða i koja se spetljala s tobom da
bi te kasnije jednostavno napustila. Zapravo te uopæe ne bih trebao ovoliko volje
ti."
Sada mi je stajao posve blizu i ponovno me gledao onim pogledom od kojeg sam se
osjeæala malaksalo. Imala sam osjeæaj da æe mi koljena popustiti ako ga odmah èvrsto ne
zagrlim i stisnem se uz njega. To sam i uèinila.
"Stvarno me voli ?" Ovaj put nisam glumila glas male djevojèice. Pojavio se kao znak
moje nesigurnosti. Znak napetosti s kojom sam èekala odgovor.
"Volim te, Rosalind Steinberg." Zatim me je poljubio.
Uzvratila sam mu poljubac u kojem su se nalazile sva ljubav i strast koje sam os
jeæala prema tom mu karcu. Bi li bilo nepristojno potajn6 nestati odavde?
"Ah, tu ste se sakrili. Pdsvuda smo vas tra ili. Veæ je poslu eno glavno jelo i svi su
primijetili da vas nema. Ako vama nije neugodno, meni jest." Ove je stroge rijeèi
izgovorio moj esnaestogodi nji sin Tim, èija se glava pojavila iza velikog hrasta.
Za sekundu se pojavila i glava njegovog brata. "Da, molim vas, vratite se prije
nego se onaj neugodni biv i tast nastavi aliti na raèun va eg nestanka. Ah, da, Greg, n
a li smo ti novi ured. Sad kad mora preseliti ured iz kuæe tvoje biv e ene, bilo bi prak
tièno da se doseli kod
a.
nas. Stan u suterenu je prazan sad kad se eda odselio."
"Sto bi trebalo znaèiti da je Gregov biv i tast zbijao neugodne ale na raèun na eg nestan
ka? Sto je rekao, za ime Bo je?"
Tim se cerio: "Rekao je da je Claudia, koja je bila gospoða Neuhof, danas postala
gospoða Steinberg i da bi bilo vrlo originalno kad bi ubrzo neka gospoða Steinberg p
ostala gospoða Neuhof i da se èini da bi se to moglo i dogoditi."
Greg se nasmijao: "Stari je gospodin ovime dokazao da je pronicljiviji no to sam
mislio."
Polo io mi je ruku oko ramena i svi smo se po urili vratiti na vjenèanje.
KNJ1ZH1CA ZELINA
Zahvale
Ponajprije zahvaljujem svojoj obitelji. Nije uvijek lako ivjeti pod istim krovom
sa spisateljicom, pogotovo ako je ona usto odvjetnica, menad ment-instruktorica te
nastupa u kabareima. Zahvaljujem svojim agenticama Lianni Kolf i Ingeborg von C
astell to su me primile u svoje redove. Naravno, zahvalna sam i Isoldi Wehr, izda
vaèici biblioteke "Moments" te svojoj lektorici Petri Kästner-Henn na ugodnoj suradn
ji.
Zahvaljujem Günthern atoru, jednom od najveæih zapadnjaèkih struènjaka za feng shui, to j
sa mnom podijelio svoja znanja o temi "Feng shui u stomatolo koj ordinaciji". Hva
la mojoj urjakinji Hannelore Leindecker na korekturi te Valerie Kalmar i njenim d
amama na savjetima pri èitanju rukopisa. Zahvaljujem takoðer svojim kolegicama i kol
egama iz DeLia-e, udruge autorica i autora ljubavnih romana njemaèkog govornog pod
ruèja. Na e je intenzivno dopisivanje u meni potaklo elju za pisanjem ovog romana.
Sophie Berg je spisateljica, odvjetnica, menad ment-instruktorica i kabaretistica.
"S Interneta do braènog kreveta" je njezin prvi suvremeni roman. Pod pseudonimom S
ophie Farago objavila je èetiri Regency romana od kojih su dva dospjela na listu n
ajprodavanijih naslova u Austriji. Sophie Berg ivi s obitelji u Linzu (Austrija).
www.sophieberg.at