Harun Yahyapodvale Teorije Evolucije

^ I T A O C U
q
Razlog {to smo u ovoj knjizi i u nizu na{ih drugih djela posebno mjesto posvetil
i porazu teorije evolucije je ~injenica da ova teorija predstavlja osnovu svih a
ntivjerskih filozofija. Darvinizam, koji negira stvaranje, a samim time i Boga,
bio je razlogom {to su mnogi ljudi izgubili vjeru u Boga ili {to su, u najmanju
ruku, pali u sumnju. Prema tome, otkriti da je ova teorija jedna obmana je jedna
veoma bitna du`nost koju nalaè iman. Ova zna~ajna zada}a mora doprijeti do svi
h ljudi. Odre|eni ~itaoci }e biti u prilici da mo`da pro~itaju samo jedno na{e d
jelo koje govori o obmanama vezanim za ovu teoriju. Zbog toga smo smatrali va`ni
m da u svim na{im knjigama odvojimo mjesta za ovu temu, pa makar to ponekad bilo
samo i u vidu rezimea.
Drugo pitanje koje se mora naglasiti je vezano za sadràj ovih knjiga. Vjerska p
itanja svih autorovih djela iznose se u svjetlu kur'anskih ajeta i pozivaju ljud
e na u~enje Allahovih ajeta i ìvot u skladu sa njihovim naredbama. Sve teme vez
ane za Allahove ajete iznose se na na~in koji kod ~itaoca ne ostavlja nikakvu su
mnju, niti znak pitanja. q Blizak, jednostavan i te~an stil koji je prepoznatlji
v u na{im djelima osigurava lak{e shvatanje kod ~italaca svih profila, od sedam
do sedamdeset sedam godina. Ovim efektnim i jednostavnim izraàvanjem na{e knjig
e sasvim zasluèno dobivaju laskavi status "knjiga koje se ~itaju u jednom dahu"
. âk i ljudi koji zauzimaju kategori~an stav o pitanju odbijanja vjere ostaju p
od utiskom ~injenica koje se iznose u na{im knjigama i apsolutno su u nemogu}nos
ti da zanije~u istinitost svega toga. q Ova knjiga kao i ostala autorova djela m
ogu se ~itati kako pojedina~no tako i u atmosferi uzajamne diskusije. Grupa ~ita
laca koja se èli okoristiti ovom knjigom trebala bi je ~itati zajedno. Bit }e t
o neosporno korisno s pozicija me|usobnih izmjena znanja i iskustava. q Pored to
ga, u~estvovati u ~itanju i upoznavanju sa ovim knjigama koje su napisane samo r
adi postizanja Boìjeg zadovoljstva, tako|er, predstavljaju veliki hizmet. Umije
}e dokazivanja i ubje|ivanja je krajnje jaka autorova osobenost koja je uo~ljiva
u svim njegovim knjigama. Iz tog razloga, jedan od najefikasnijih metoda onih k
oji èle objasniti vjeru je stimuliranje drugih na ~itanje knjiga ovog autora. q
Predstavljanje ostalih autorovih djela u zadnjem dijelu ove knjige ima svoje va
`ne razloge. Zahvaljuju}i tome, osoba koja uzme u ruke ovu knjigu vidjet }e da a
utor ima niz knjiga koje nose osobenosti koje smo malo~as naveli i otkrit }e kva
litete ove knjige, koju }ete, nadamo se, ~itati sa velikim zadovoljstvom. Uvjeri
t }ete se da se nalazite pred bogatim izvorom podataka o pitanju nesvakida{njih
vjerskih i politi~kih tema kojima }ete se mo}i koristiti.
q
PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
Znanstveni kolaps darvinizma i njegova ideoloπka ozadina
Sa turskog reveli: Enver Ibrahimkadi} i Zlatan P.
HARUN YAHYA
Naslov originala: EVR‹M ALDATMACASI Evrim Teorisinin Çökü ü ve Teorinin ‹deolojik Arka Plan
or: Harun Yahya Naslov na bosanskom jeziku: PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE Znanstveni
kola s darvinizma i njegova ideoloπka ozadina Prijevod sa turskog na bosanski: E
nver Ibrahimkadi} i Zlatan P. Urednik: Nedàd Lati} Lektor: Lejla Ma{i} Korektor
: Emira Dànanovi} Design: Vural Publishing Izdava~: Bosan~ica rint Za izdava~a
: Hadìb [i{i} [tam arija: SEÇ‹L OFSET - ‹stanbul Sarajevo, 2001 ISBN 9958-650-05-3
SADR@AJ:
Uvod: za{to teorija evolucije? Biti oslobo|en od predrasuda Kratka historija teo
rije Imaginarni mehanizmi evolucije Fosilni zapis pobija evoluciju Bajka o prije
lazu iz vode na kopno Porijeklo ptica i sisara Obmanljive interpretacije fosila
od strane evolucionista Falsifikati evolucije Scenario evolucije ~ovjeka Molekul
arni }orsokak evolucije Dizajn i koincidencija Evolucionisti~ke tvrdnje i ~injen
ice Teorija evolucije: Jedna materijalisti~ka obaveza Mediji: plodno tlo za evol
uciju Zaklju~ak: evolucija je jedna obmana Realnost stvaranja Tajna materije Rel
ativnost vremena i realnost sudbine Bilje{ke 6 8 15 24 32 38 42 56 59 63 87 126
133 146 156 160 164 182 217 230
Uvod: zaπto teorija evolucije?
eki od ljudi koji su ~uli za “teoriju evolucije” ili “darvinizam” mogu omisliti da se t
i konce ti ti~u samo oblasti biologije i da nemaju zna~aja za njihov svakodnevni
ìvot. To je veoma ogre{no shvatanje zato {to, daleko vi{e nego biolo{ki konce
t, teorija evolucije redstavlja ~vrstu osnovu jedne ne o{tene filozofije koja
ima remo} i uticaj nad velikim brojem ljudi. m Ta filozofija je “materijalizam”, on
a sadrì jedan veliki broj neta~nih ili vje{ta~kih ogleda o tome za{to i kako s
mo mi nastali. Materijalizam zagovara da ne ostoji ni{ta osim materije i da je
materija su{tina svega, i organskog i neorganskog. Po{av{i od te remise, ona is
klju~uje i odbacuje ostojanje Uzvi{enog Tvorca - Boga. S u{taju}i sve na razinu
materije, ta filozofija transformira ~ovjeka u jedno bi}e koje obra}a a`nju sa
mo na materiju i koji se odbacuje i okre}e od moralnih vrijednosti bilo koje vrs
te. To je o~etak velikih nesre}a koje }e zadesiti ~ovjeka. [teta od materijaliz
ma ne ograni~ava se samo na ojedinca. Materijalizam nastoji ukinuti osnovne vri
jednosti na kojima o~ivaju dràva i dru{tvo i stvoriti jedno bezdu{no i bezosje
}ajno dru{tvo koje obra}a a`nju samo na materijalno. S obzirom da ~lanovi takvo
g dru{tva ne mogu nikada osjedovati idealisti~ke osobine i redstave kao {to su
atriotizam, ljubav rema bli`njima, ravda, odanost, o{tenje, o`rtvovanost i
dobar moral, dru{tvenom oretku osnovanom od takvih ojedinaca su|eno je da bud
e razmrskan u kratkom vremenu. Iz tih razloga, materijalizam je jedna od najozbi
ljnijih prijetnji osnovnim vrijednostima politi~kog i dru{tvenog poretka jedne n
acije. +++ Druga velika opasnost i zlo od materijalizma je u tome {to on sluì k
ao osnova anarhisti~kih i razdornih ideologija koje ciljaju na opstojnost dràve
i naroda. Komunizam, najistaknutiji od ovih ideologija, prirodan je politi~ki p
rodukt materijalisti~ke filozofije. Nastoje}i da uni{ti svete pojmove kao {to
N
Karl Marx je jasno stavio do znanja da Darwinova teorija osigurava jedno ~vrsto
tlo za materijalizam, a time i za komu nizam. On je kroz posvetu svog najve}eg d
jela, Das Kapitala (Kapital), tako|er, izrazio svoje simpatije koje gaji prema D
arwinu. Poklanjaju}i mu njema~ko izdanje Kapitala, Marx je napisao: "Charlesu Da
rwinu od Karla Marxa, jednog vatrenog oboàvatelja."
su dràva i porodica, on predstavlja osnovnu ideologiju svakom obliku separatist
i~kih akcija usmjerenih protiv unitarne strukture dràve. Teorija evolucije sa~i
njava takozvanu znanstvenu osnovu za materijalizam, od kojeg zavisi komunisti~ka
ideologija. Uzimaju}i teoriju evolucije kao referencu, komunizam nastoji opravd
ati sebe i predstaviti svoju ideologiju kao zvu~nu i ispravnu. To je razlog zbog
kojeg je osniva~ komunizma, Karl Marx, za Darwinovu knjigu Porijeklo vrsta, koj
a je postavila temelj teorije evolucije, napisao slijede}e: “Ovo je knjiga koja sa
drì osnove historije prirode na{eg gledi{ta.”1 Ustvari, materijalisti~ki pogledi
svake vrste, sa Marxovim idejama na ~elu, potpuno su propali jer je teorija evol
ucije, koja je zapravo jedna dogma iz XIX stolje}a na kojoj materijalizam opstoj
i, apsolutno poni{tena zahvaljuju}i otkri}ima savremene znanosti. Znanost je pob
ila i nastavlja pobijati materijalisti~ke hipoteze koje priznaju samo postojanje
materije i ni~eg vi{e. Znanost, tako|er, demonstrira da su sva bi}a produkt kre
acije Jednog Superiornog Bi}a. Namjera ove knjige je izloìti znanstvene ~injeni
ce koje jasno pobijaju teoriju evolucije na svim poljima i informirati ljude o p
rikrivenoj, krajnjoj i stvarnoj namjeri ove takozvane “znanosti” koja je, ustvari, s
amo obmana. Treba naglasiti da evolucionisti nemaju odgovora na ovu knjigu i da
oni ne}e ni poku{ati odgovoriti, jer su svjesni da }e takav akt, jednostavno, po
mo}i mnogima da bolje shvate da je teorija evolucije zapravo samo la`.
Biti oslobo en od predrasuda
e}ina ljudi primaju sve {to ~uju od znanstvenika kao apsolutno ta~no, ne razmi{l
jaju}i o tome da ti isti znanstvenici mogu imati razne filozofske i ideolo{ke pr
edrasude. înjenica je da evolucionisti pod pla{tom znanosti name}u svoje li~ne
predrasude i filozofske poglede javnosti. Naprimjer, premda su svjesni da slu~aj
ni doga|aji ne prouzrukuju ni{ta osim nereda i konfuzije, oni i dalje tvrde da s
u ovaj ~udesan red, plan i dizajn koje primje}ujemo u samom univerzumu i u ìvim
bi}ima nastali slu~ajno. Naprimjer, jedan takav biolog jednostavno shvata da po
stoji “neshvatljiva” harmonija u molekuli proteina, gradivnom bloku ìvota i da ne p
ostoji vjerovatno}a da je to nastalo slu~ajno. Ipak, on tvrdi da je taj protein
nastao pod nekim primitivnim zemaljskim uvjetima, slu~ajno, bilionima godina pri
je. On se ne zaustavlja ovdje; on tako|er, bez dvoumljenja, tvrdi da nije samo j
edan, ve} da su milioni proteina nastali slu~ajno, a zatim se na neki nevjerovat
an na~in sjedinili i formirali prvu ìvu }eliju. Osim toga, on brani svoje gledi
{te sa slijepom tvrdoglavo{}u. Taj ~ovjek je znanstvenik - “evolucionista." Da taj
isti znanstvenik nai|e na tri cigle poredane jedna na drugu, on nikad ne bi pre
tpostavio da su se te cigle slu~ajno na{le na okupu i da su se zatim slu~ajno po
redale jedna na drugu. Naravno, svako ko bi iznio takvu tvrdnju bio bi proglaπen u
mno oremeÊenim. Kako to onda da ljudi koji mogu racionalno ocijeniti obi~ne stvar
i, mogu u isto vrijeme usvojiti neracionalne stavove kad je u itanju njihovo vl
astito ostojanje? Nemogu}e je tvrditi da su takvi stavovi usvojeni u ime znanos
ti: znanost zahtijeva uzimanje obje alternative u razmatranje kad god ostoje dv
ije mogu}nosti odjednako vjerovatne u nekom odre|enom slu~aju. A kad je vjerova
tno}a jedne od te dvije alternative manja, naprimjer iznosi samo 1%,
V
9
onda je racionalno i znanstveno smatrati ispravnom alternativu sa 99% vjerovatno
}e. Mi }emo nastaviti, imaju}i u vidu ovu znanstvenu osnovu. Postoje dva pogleda
koja se mogu izloìti, a koja se odnose na to kako su nastala ìva bi}a na Zeml
ji. Prvi pogled zagovara da je ìva bi}a stvorio Bog u njihovoj sada{njoj komple
ksnoj strukturi. Drugi pogled tvrdi da je ìvot nastao nesvjesnim i slu~ajnim ko
incidencijama. Ovo drugo je ono {to tvrdi teorija evolucije. Kad pogledamo znans
tvene podatke koji se odnose, naprimjer, na molekularnu biologiju, vidjet }emo d
a ne postoji nikakva {ansa da je ijedna ìva }elija - ili bilo koji od miliona p
roteina koji se nalaze u toj }eliji - mogla nastati slu~ajno kako tvrde evolucio
nisti. Kao {to }emo ilustrirati u narednim poglavljima, statistika (ra~unanje vj
erovatno}a) potvr|uje ~injenicu da slu~ajnost nema nikave veze sa nastankom ìvi
h bi}a. Tako da evolucionisti~ki pogled na pojavljivanje ìvih bi}a ima nula vje
rovatno}u da bude ispravan. To zna~i da prvi pogled ima 100% vjerovato}u da je i
spravan. To jeste, da je ìvot svjesno nastao. Druk~ije re~eno, ìvot je “stvoren”.
Sva ìva bi}a su nastala dizajniranjem Jednog Tvorca, Uzvi{enog u Superiornoj Mo
}i, Mudrosti i Znanju. Ova realnost nije stvar ubje|enja; to je normalan zaklju~
ak do kojeg vode mudrost, logika i znanost. Pod ovim okolnostima, na{ znanstveni
k-”evolucionista” trebao bi povu}i svoju tvrdnju i dràti se ~injenice koja je i jas
na i dokazana. Ukoliko, pak, u~ini suprotno, onda bi on tada pokazao da je on, z
apravo, osoba koja `rtvuje znanost u korist svoje filozofije, ideologije i dogme
, i da se ne radi o pravom znanstveniku. Ljutnja, tvrdoglavost i predrasude na{e
g “znanstvenika” sve se vi{e pove}avaju kad god se suo~i sa realno{}u. Ovaj njegov s
tav moè se objasniti samo jednom rije~u: vjera. Da, to je slijepo sujevjerje, p
o{to ne postoji drugo obja{njenje za njegovo zanemarivanje svih ~injenica ili za
doìvotno posve}ivanje besmislenom scenariju koji je on izgradio u svojoj ma{ti
.
10
Slijepi materijalizam
Vjera o kojoj govorimo je materijalisti~ka filozofija, koja zagovara da je mater
ija oduvijek postojala i da ne postoji ni{ta drugo osim materije. Takozvana teor
ija evolucije je “znanstvena osnova” za materijalisti~ku filozofiju i ta teorija se
slijepo brani kako bi se odràla ta filozofija. Kada znanost proglasi teoriju ev
olucije ni{tavnom - a to je upravo ono {to je postignuto na kraju XX stolje}a -
onda se znanost iskrivljuje kako bi se predstavilo teoriju evolucije kao ispravn
u, a time i dalje odràvao materijalizam u ìvotu. Nekoliko redaka napisanih od
strane jednog od istaknutih biologa-evolucionista Turske, pruàju nam dobar prim
jer i omogu}avaju nam da vidimo poreme}eno rasu|ivanje i opreznost u koje nas vo
di ova slijepa odanost. Ovaj znanstvenik, diskutiraju}i vjerovatno}u i mogu}nost
slu~ajnog formiranja Cytochroma-C, koji je jedan od su{tinskih enzima potrebnih
za ìvot, kaè slijede}e:
“Vjerovato}a formiranja jednog Cytochroma-C niza je jednaka nuli. To jeste, ako ì
vot zahtijeva jedan ta~no odre|en niz, moè se re}i da on ima vjerovatno}u koja
vjerovatno moè biti realizirana jednom u ~itavom univerzumu. Ina~e bi morali pr
ihvatiti da su neke metafizi~ke snage iznad na{eg poimanja radile na njegovom fo
rmiranju. Prihvatanje ovog drugog nije pogodno za ciljeve znanosti. Prema tome,
mi moramo ispitivati prvu hipotezu.”2
Ovaj znanstvenik misli da je “znanstvenije” prihvatiti vjerovatno}u koja je ravna nu
li nego Kreaciju (Stvaranje). Me|utim, prema zakonima znanosti, ukoliko postoje
dva alternativna obja{njenja za neku odre|enu stvar, a da jedno od njih ima “nultu
vjerovatno}u”, onda je drugo, alternativno obja{njenje ispravno. Me|utim, dogmati
~ni materijalisti~ki prilaz zabranjuje priznanje superiornog Tvorca . Ova zabran
a vodi ovog - i mnoge druge znanstvenike koji vjeruju u tu materijalisti~ku dogm
u - da prihvati tvrdnje koje su apsolutno suprotne razumu. Ljudi koji im vjeruju
i cijene ove znanstvenike, tako|er, postaju za~arani i zaslijepljeni istom mate
rijalisti~kom ~arolijom i usvajaju istu nerazumnu psihologiju kada ~itaju njihov
e knjige i ~lanke.
11
+++Ovo dogmatsko materijalisti~ko gledi{te razlog je za{to su mnoga istaknuta im
ena u znanstvenoj zajednici ateisti. Oni koji oslaba|aju sebe od robovanja toj ~
aroliji i razmi{ljaju sa otvorenim srcem ne dvoume se da prihvate postojanje Tvo
rca. Ameri~ki biohemi~ar dr. Michael J. Behe, jedan od i onih istaknutih znanstv
enika koji podràvaju teoriju “inteligentnog dizajna”, koja je prihva}ena u posljedn
je vrijeme, opisuje one znanstvenike koji odbijaju da prihvate “dizajn” ili “stvaranje”
ìvih organizma na slijede}i na~in:
“U posljednje ~etiri decenije, savremena biohemija otkrila je zna~ajan dio tajni }
elije. To je zahtijevalo da desetine hiljada ljudi ve}i dio svojih ìvota posvet
e dosadnom radu u laboratorijama... Rezultat ovih akumulativnih napora u istraì
vanju }elije - u istraìvanju ìvota na molekularnom nivou - glasan je, jasan i
prodoran vrisak: “Dizajn”! Rezulat je tako nedvosmislen i tako zna~ajan da mora biti
rangiran kao jedan od najve}ih postignu}a u historiji znanosti... Umjesto toga
~udna i zbunjuju}a {utnja okruùje potpunu kompleksnost }elije. Za{to nau~na zaj
ednica pohlepno ne prigrli svoje izneMichael Behe:"Jedna zbunjujuÊa tiπina okruæuje o
t unu kom leksnost Êelije"
nadno otkri}e? Za{to se sa uo~avanjem dizajna ostu a u intelektualnim rukavicam
a? Dilema je u tome {to ukoliko je jedna strana slona ozna~ena etiketom intelekt
ualni dizajn, onda druga strana mora biti ozna~ena etiketom Bog!”3
To je taj ne rijatni oloàj ateisti~kih i evolucionisti~kih znanstvenika koje v
idimo u novinama i na TV-u i ~ije knjige mo`da ~itate. Sva znanstvena istraìvan
ja ovih znanstvenika okazuju im ostojanje Tvorca. Me|utim, oni su postali jako
bezosje}ajni i zaslijepljeni dogmati~nim materijalisti~kim obrazovanjem koji su
toliko upili u sebe da su jo{ uvijek uporni u svom poricanju. Ljudi koji stalno
odbijaju jasne dokaze Tvorca postaju potpuno neosjetljivi. Uhva}eni u jednoj ne
znala~koj samouvjerenosti prouzrokovanoj njihovom bezosje}ajno{}u, oni bi mogli
zavr{iti podràvaju}i apsurdnost kao neku vrlinu. Dobar primjer je istaknuti evo
lucionista Richard Dawkins koji
12
poziva kri{}ane da ne pretpostavljaju da su prisustvovali ~udu ~ak iako vide da
im spomenik Djevice Marije ma{e rukama. Prema njemu, “mo`da su svi atomi u ruci st
atue krenuli u jednom trenutku u istom pravcu. To je malo vjerovatan doga|aj, al
i je mogu}”.4 Ovakva psihologija nevjernika postojala je kroz cijelu historiju, a
Kur’an je o isuje na slijede}i na~in:
Kada bismo im meleke oslali, i kad bi im mrtvi rogovorili, i kad bismo red nj
ih o~igledno sve dokaze sabrali, - oni o et ne bi vjerovali, osim ako bi Allah h
tio, ali ve}ina njih ne zna. (VI:111)
Kao {to ovaj kur’anski ajet jasno okazuje, dogmati~no razmi{ljanje evolucionista
nije nikakvo originalno razmi{ljanje, niti je to osobeno samo njima. Ustvari, on
o {to znanstvenik-evolucionista odràva nije neka nova nau~na misao, ve} neznan
je koje istrajava jo{ od najranijih, neciviliziranih aganskih zajednica. +++ Is
ta sihologija je o isana u jednom drugom kur’anskom ajetu:
Kad bismo njih radi ka iju na nebu otvorili i oni se kroz nju us injali, o et bi
oni, zacijelo, rekli: “Samo nam se ri~injava, mi smo ljudi o ~injeni!” (XV/14-15)
Masovna evolucionisti~ka indoktrinacija
Kao {to je nazna~eno u gore citiranim ajetima, jedan od razloga {to ljudi ne mog
u vidjeti realnosti njihovih ostojanja je neka vrsta “o ~injenosti” koja lebdi nad
njihovim rezoniranjem. To je ista ona o ~injenost koja leì u osnovi rihvatanja
teorije evolucije {irom svijeta. Pod o ~injeno{}u mislimo na jedno uvjetovanje
ostignuto indoktrinacijom. Ljudi su izloèni jednoj takvoj intenzivnoj indoktri
naciji o is ravnosti teorije evolucije da ~esto ne mogu rimijetiti izobli~enje
koje ostoji. Ova indoktrinacija ima negativan efekat na mozak i oslabljuje mogu
}nost rasu|ivanja. Mogu}e je da mozak, pod stalnom indoktrinacijom, po~inje vidj
eti realnost, ne onakvu kakva ona jeste, ve} onako kako je indoktrinirana. Ovaj
fenomen moè se uo~iti na jednom drugom primjeru. Ukoliko neko bude hipnotiziran
i bude mu re~eno da je krevet u kojem leì, ustvari,
13
automobil, onda on nastavlja da to tako vidi nakon zavr{etka seanse hipnoze. On
misli da je to veoma logi~no i racionalno zato {to on to zaista tako vidi i on n
ema nikakve sumnje da je u pravu. Takvi primjeri koji pokazuju efikasnost i mo}
mehanizma indoktrinacije znanstvene su ~injenice koje su dokazane bezbrojnim eks
perimentima koji su zabiljeèni u znanstvenoj literaturi i oni su svakodnevnica
u ud`benicima psihologije i psihijatrije. Teorija evolucije i materijalisti~ki p
ogled na svijet koji se oslanja na nju, nametnuti su masama sa takvim metodima i
ndoktrinacije. Ljudi koji stalno susre}u indoktriniranje evolucije u medijima, a
kademskim izvorima i “znanstvenim” platformama, ne uspijevaju vidjeti da je prihvata
nje ove teorije, ustvari, u suprotnosti sa najosnovnijim principima rezonovanja.
Ista indoktrinacija, tako|er, okiva i znanstvenike. Mladi znanstvenici koji ~in
e prve korake u svojoj nau~noj karijeri vremenom usvajaju materijalisti~ki pogle
d na svijet. Op~injeni ovom magijom, mnogi znanstvenici-evolucionisti nastavljaj
u traganje za znanstvenom potvrdom neracionalnih i zastarjelih tvrdnji evolucion
ista iz XIX stolje}a, koje su ve} davno pobijene nau~nim dokazima. Postoje jo{ i
dodatni mehanizmi koji tjeraju znanstvenike da budu evolucionisti i materijalis
ti. U zapadnim zemljama, znanstvenik mora pokazati neke odre|ene standarde kako
bi bio promoviran, primio akademska priznanja ili da mu se ~lanci objavljuju u z
nanstvenim ~asopisima. Otvoreno prihvatanje teorije evolucije je kriterij broj j
edan. Ovaj sistem vodi te znanstvenike tako daleko da oni posve}uju cijele svoje
ìvote i karijere u korist jednog dogmatskog vjerovanja. To je realnost koja na
stavlja leàti iza tvrdnje da je “evolucija jo{ uvijek prihva}ena od strane znanst
venika”. Evolucija se odràva u ìvotu ne zato {to ima neku nau~nu vrijednost, ve}
zato {to je to jedna ideolo{ka obaveza. Samo nekolicina znanstvenika koji su sv
jesni ove ~injenice mogu riskirati da ukaù na Ëinjenicu da je kralj go. U nastavk
u ove knjige, mi }emo, ako Bog da, razmatrati otkri}a i zaklju~ke moderne nauke
koji su vodili do kolapsa evolucionisti~kog vjerovanja i do iskrsavanja jasnih d
okaza o postojanju Boga. îtatelji }e se osvjedo~iti da je teorija evolucije, us
tvari, jedna obmana - obmana koja je kontardiktorna sa znano{}u na svakom nivou,
ali je podràna da prikrije istinu o Tvorcu.
14
Ono ~emu se nadamo od ~itaoca je da se probudi iz ~arolije koja zasljepljuje umo
ve ljudi i koja remeti njihovu mogu}nost rasu|ivanja, kao i da }e ozbiljno razmi
{ljati o onome {to je napisano u ovoj knjizi. Ukoliko se ~itatelj oslobodi te ~a
rolije i po~ne razmi{ljati jasno, slobodno i bez ikakvih predrasuda, on }e uskor
o otkriti kristalno jasnu istinu. Ta neizbje`na istina, koja je tako|er vidljiva
u svim aspektima moderne znanosti, je ~injenica da su ìvi organizmi nastali ka
o posljedica kreacije, a nikako slu~ajno. ôvjek moè lahko primijetiti tu ~inje
nicu posmatraju}i samog sebe, kako je nastao od kapi vode ili posmatraju}i bilo
koje drugo ìvo bi}e.
Kratka historija teorije
orijeni evolucije seù toliko duboko koliko i jedno dogmatsko vjerovanje koje po
ku{ava negirati postojanje kreacije (stvaranja). Ve}ina paganskih filozofa u ant
i~koj Gr~koj branila je teoriju evolucije. Ako pogledamo historiju filozofije vi
djet }emo da ideja evolucije ~ini ki~mu mnogih paganskih filozofija. Me|utim, ni
je paganska filozofija, nego je vjera u Boga bila ta koja je odigrala tu stimula
tivnu ulogu u ra|anju i razvoju moderne znanosti. Ve}ina ljudi koji su bili pion
iri u tome procesu vjerovali su u postojanje Boga; i dok su prou~avali nauku, na
stojali su otkriti univerzum koji je Bog stvorio i opaziti Njegove zakone i deta
lje u Njegovom stvaranju. Astronomi kao {to su Leonardo da Vinci, Copernicus, Ke
ppler i Galileo; otac paleontologije Cuvier; pionir botanike i zoologije Linnaeu
s; i Isaac Newton, koji se smatra najve}im znanstvenikom svih vremena, svi oni p
rou~avali su nauku ne samo vjeruju}i u Boga ve} i u to da je sav univerzum Njego
va kreacija.5 Albert Einstein, koji se smatra najve}im genijem na{eg vremena, bi
o je jedan pobo`ni znanstvenik koji je vjerovao u Boga i tako izjavio: “Ne mogu za
misliti nekog iskrenog znanstvenika bez dubokog vjerovanja. Situacija se moè op
isati na slijede}i na~in: ‘znanost bez vjere je hroma’.6 Jedan od osniva~a moderne f
izike, njema~ki fizi~ar Max Planck je jednom rekao da svako ko ozbiljno prou~ava
znanost mora pro~itati frazu napisanu na vratima hrama nauke: “Imaj vjeru.” Vjera j
e su{tinski atribut nauke.7 Teorije evolucije je rezultat materijalisti~ke filoz
ofije koja je izronila sa ponovnim bu|enjem anti~kih materijalisti~kih filozofij
a i postala {iroko rasprostranjena u XIX stolje}u. Kao {to smo nazna~ili ranije,
materijalizam nastoji objasniti prirodu samo ~isto materijalisti~kim faktorima.
S obzirom da ona pori~e stvaranje u samom po~etku, ona tvrdi da sve {to postoji
, bilo ìvo ili neìvo, nije nastalo ~inom stvaranja, ve} kao rezultat slu~ajnos
ti koja je za-
K
16
tim uspostavila neki red. Ljudski um je, me|utim, izgra|en tako da razumije, da
gdje god vidi red, da postoji volja koja organizira i stoji iza tog reda. Materi
jalisti~ka filozofija, koja je u suprotnosti sa ovom osnovnom karakteristikom um
a, sredinom XIX stolje}a proizvela je teoriju evolucije.
Darwinova imaginacija
Osoba koja je postavila teoriju evolucije na na~in na koji se ona definira danas
bio je jedan amater, engleski prirodnjak Charles Robert Darwin. Darwin nikad ni
je imao formalno obrazovanje u biologiji. On je samo imao amaterski interes za p
rirodu i ìva bi}a. Njegov interes podstaknuo ga je da se dobrovoljno pridruì e
kspediciji koja je napustila Englesku brodom H. M. S Beagle 1832. i koja je puto
vala raznim dijelovima svijeta punih pet godina. Mladi Darwin bio je impresionir
an razli~itim vrstama ìvih bi}a, naro~ito odre|enim zebama koje je vidio na oto
ku Galapagos. Mislio je da je razli~itost u njihovim kljunovima uzrokovana njiho
vim prilago|avanjem sredini. Sa ovom idejom u glavi, on je pretpostavio da porij
eklo ìvota i ìvih vrsta leì u pojmu “prilago|avanja okolini”. Prema Darwinu, razl
i~ite ìve vrste nisu stvorene pojedina~no (njih nije stvorio Bog), ve} poti~u o
d zajedni~kog pretka i da su one kao rezultat prirodnih uvjeta postale razli~ite
jedne od drugih. Darwinova hipoteza nije se zasnivala na nekom znanstvenom otkr
i}u ili eksperimentu; me|utim, on ju je vremenom pretvorio u pretencioznu teorij
u uz pomo} i podr{ku poznatih materijasti~kih biologa svoga vremena. Njegova ide
ja bila je u tome da pojedina ìva bi}a koja su se prilagodila nekoj odre|enoj s
redini prenose te kvalitete na slijede}e generacije; ti povoljni kvaliteti nagom
ilali su se vremenom i transformirali tu jedinku u vrstu, sasvim razli~itu od nj
ezinih predaka. (Porijeklo ovih “povoljnih kvaliteta” nije bilo poznato u to vrijeme
.) Prema Darwinu, ~ovjek je najrazvijeniji rezutat ovog mehanizma. e Darwin je n
azvao taj proces “evolucija putem prirodne selekcije ”. Mislio je da je na{ao “porijek
lo vrsta”: porijeklo jedne vrste je druga vrsta. On je objavio te poglede u svojoj
knjizi nazvanoj Porijeklo vrsta, putem
17
prirodnog odabira 1859. godine. Darwin je bio dobro upoznat sa ~injenicom da se
njegova teorija suo~ava T sa velikim problemima. On je to priznao u svojoj knjiz
i u poglavlju “Te{ko}e teorije”. Te te{ko}e, u osnovi, bile su u fosilnim dokumentim
a, kompliciranosti nekih organa koji se ne bi mogli objasniti slu~ajnostima (npr
. oko), i istinktu ìvih bi}a. Darwin se nadao da }e te te{ko}e biti savladane n
ovim otkri}ima; me|utim, ovo ga nije sprije~ilo da dâ jedan broj veoma neadekvatni
h obja{njenja za neke od njih. Ameri~ki fizi~ar Lipson dao je slijede}i komentar
u vezi s Darwinovim “te{ko}ama”:
"îtaju}i Porijeklo vrsta zaklju~io sam da je sam Darwin bio mnogo nesigurniji n
ego {to ga poku{avaju predstaviti. Poglavlje 'Te{ko}e teorije', naprimjer, pokaz
uje da je Darwin imao znatnu sumnju u sve to. Kao fizi~ar, bio sam poprili~no in
trigiran njegovim komentarom o tome kako je oko moglo nastati."8
Dok je razvijao svoju teoriju, Darwin je bio impresioniran mnogim biolozima-evol
ucionistima koji su mu prethodili, naro~ito francuskim biologom Lamarckom.9 Prem
a Lamarcku, ìva bi}a prenose osobine koje su stekle tokom ìvota sa jedne gener
acije na drugu i na taj na~in evoluiraju. Naprimjer, ìrafa je evoluirala od jed
ne vrste antilope tako {to je, generacijama, istezala vrat poku{avaju}i, radi pr
ehrane, dohvatiti sve viso~ije i viso~ije li{}e. Darwin je tako upotrijebio tezu
“preno{enja ste~enih osobina” koju je predloìo Lamarck kao faktor koji ~ini da ìv
a bi}a evoluiraju. Ali i Darwin i Lamarck su pogrije{ili jer je u njihovo vrijem
e ìvot mogao biti prou~avan samo primitivnom tehnologijom i na jednom veoma nea
dekvatnom nivou. Znanstvene oblasti kao {to su genetika i biohemija nisu postoja
le. Prema tome, njihove teorije morale su se potpuno osloniti na snagu njihove m
a{te. Dok je eho Darwinove knjige odjekivao, jedan austrijski botani~ar po imenu
Gregor Mendel je 1865. godine otkrio zakone naslje|ivanja. O tome se nije puno
~ulo do kraja stolje}a. Mendelovo otkri}e je zadobilo veliku va`nost po~etkom XX
stolje}a. To je bilo ro|enje genetike kao nauke. Ne{to kasnije, otkriveni su st
ruktura gena i hromosomi. Otkri}e DNA molekule, u 50-im,
18
koja sadrì genetske informacije, bacilo je teoriju evolucije u veliku krizu. Ra
zlog je bio u nevjerovatnoj sloènosti ìvota i ni{tavnosti evolucionih mehaniza
ma koje je predloìo Darwin. Rezultat ovih otkri}a trebao je biti potpuno odbaci
vanje Darwinove teorije. Me|utim, ovo se nije dogodilo, jer su odre|eni krugovi
insistirali na reviziji, obnavljanju i podizanju teorije na jednu znanstvenu pla
tformu. Ovi napori su shvatljivi samo ako primijetimo da iza teorije evolucije s
toje ideolo{ke intencije, a ne znanstvena briga.
O~ajni~ki napori neodarvinizma
Zbog zakona genetike otkrivenih u prvoj ~etvrtini XX stolje}a, Darwinova teorija
je u{la u duboku krizu. Ipak, jedna grupa znanstvenika koji su bili rije{eni da
ostanu lojalni Darwinu nastojali su prona}i rje{enja. Oni su se okupili na sast
anku organiziranom od strane Geological Society of America 1941. godine. Geneti~
ari, kao G. Ledyard Stebbins i Theodosius D o b z h a n s k y , zoolozi kao {to
su Ernst Mayr i Julian Huxley, paleontolozi kao George Gaylord S i m p s o n i G
l e n n L. J e p s e n , i matemati~ki geneti~ari kao {to su Ronald Fisher i Se
wall Right, nakon dugih diskusija, kona~no su se dogovorili kako “zakrpiti” darviniz
am. Ovaj kadar fokusirao se na pitanje porijekla pogodnih varijacija koje su tob
oè naveli ìve organizme da evoluiraju - {to je jedna tema koju i sam Darwin ni
je bio u stanju objasniti, nego je, Charles Darwin jednostavno, bio osu|en na ko
rak postrance, tj. da s je zaobi|e, oslanjaju}i se na Lamarcka. Ideja je sada bi
la “slu~ajna mutacija”. M Oni su nazvali ovu novu teoriju “Moderna sinteti~ka evolucio
na teorija”, ona je bila formulirana dodavanjem koncepta mutacije Darwinovoj tezi
prirodne selekcije. U jednom kratkom vremenu, ova teorija postala je poznata kao
n “neodarvinizam”, a oni koji su postavili ovu teoriju nazvani su neodarvinisti.
19
PRIMITIVNI NIVO ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE U DARWINOVO VRIJEME
Kada je Darwin promovirao svoje pretpostavke, discipline genetika, mikrobiologij
a i biohemija joπ nisu ostojale. Da su one bile otkrivene rije nego je on redloæi
o svoju teoriju, Darwin bi lahko mogao re oznati da je njegova teorija bila nez
nanstvena i moæda ne bi ni okuπao ro movirati takve besmislene tvrdnje. Informacij
a koja odre uje vrste veÊ ostoji u genima i nemoguÊe je da rirodna selekcija roiz
vede nove vrste kroz izmjene u genima. SliËno tome, svijet znanosti u tom eriodu
imao je jedno veoma litko i rosto razumijevanje gra e i funkcija Êelije. Da je D
arwin imao πansu vidjeti Êeliju od elektronskim mikrosko om, on bi se osvjedoËio u ve
liku kom leksnost i iz vanrednu gra u organela Êelije. On bi svojim vlastitim oËima
vidio da nije bilo moguÊe da jedan takav kom liciran i kom leksan sistem nastane k
roz male varijacije. Da je on znao neπto o biomatematici, tada bi shvatio da Ëak nit
i jedna jedina roteinska molekula, da ne govorimo o jednoj cijeloj Êeliji, nije m
ogla ostati sluËajno.
Jedna studiozna analiza }elije je bila mogu}a tek nakon otkri}a elektronskog mik
rosko a. Primitivnim mikrosko ima rikazanim ovd je, u Darwinovo vrijeme je bilo
jedino mogu}e vidjeti vanjsku ovr{inu }elije.
Decenije koje su uslijedile ostale su era o~ajni~kih oku{aja da se neodarviniz
am dokaè. Ve} je bilo oznato da su mutacije - tj. “nezgode”- koje se odigravaju u
genima ìvih organizama uvijek bile {tetne. Neodarvinisti su oku{ali ustanoviti
jedan rimjer za “ ogodnu mutaciju” izvode}i hiljade eks erimenata sa mutacijama. S
vi njihovi oku{aji zavr{ili su ot unim neus jehom. Oni su tako|er poku{ali dok
azati da su prvi ìvi organizmi mogli postati slu~ajno, pod primitivnim zemaljsk
im uvjetima koje je teorija postavila, ali isti neuspjeh pratio je tako|er i ove
eksperimente. Svaki eksperiment koji je nastojao dokazati da bi ìvot mogao nas
tati “slu~ajno - propao je. Ra~uni vjerovatno}e dokazuju da ~ak niti jedan jedini
protein, gradivni blok ìvota, nije mogao postati slu~ajno. A }elija - koja se p
rema evolucionistima toboè
20
pojavila slu~ajno pod primitivnim i nekontroliranim zemaljskim uvjetima nije mog
la biti sintetizirana ~ak ni pomo}u najsofisticiranijih laboratorija XX stoljeÊa.
Neodarvinisti~ka teorija je tako|er potu~ena fosilnim zapisom. Nikada, bilo gdje
u svijetu, nisu prona|eni nikakvi “prijelazni oblici”, koji su toboè trebali pokaz
ati postepenu evoluciju ìvih organizama od primitivnih do naprednih vrsta, kao
{to je to neodarvinisti~ka teorija tvrdila. U isto vrijeme, komparativna anatomi
ja otkrila je da vrste, za koje se pretpostavljalo da su evoluirale jedna iz dru
ge, ustvari imaju veoma razli~ite anatomske karakteristike i da one nikada nisu
mogle biti preci ili potomci jedni drugima. +++Ali neodarvinizam ionako nikada n
ije ni bio znanstvena teorija, nego jedna ideolo{ka dogma, ako se ve} ne moè re
}i da je bio jedna vrsta “religije”. Eto za{to je pobornici evolucije jo{ uvijek nas
tavljaju braniti, uprkos svim dokazima koji govore suprotno njoj. Me|utim, jedna
stvar oko koje se oni ne mogu sloìti je pitanje: “koji je od razli~itih modela p
redloènih za realiziranje evolucije onaj ‘pravi’?”. Jedan od najva nijih, od svih ovi
h modela evolucije, fantasti~ni je scenario poznat kao “punctuated equilibrium”.
Poku{aj i pogre{ka: Punctuated equilibrium
Mnogi znanstvenici koji vjeruju u evoluciju prihva}aju neodarvinisti~ku teoriju
polaganog, postepenog razvitka. U posljednjim decenijama, me|utim, predloèn je
jedan druga~iji model. Nazvan “punctuated equilibrium”, ovaj model odbacuje darvinis
ti~ku ideju akumuliraju}eg razvitka korak po korak i smatra da se umjesto toga e
volucija odigrava u velikim, isprekidanim “skokovima”. Prvi glasni branitelji ovog m
i{ljenja pojavili su se po~etkom 70-ih. Dva ameri~ka paleoantropologa, Niles Eld
redge i Stephen Jay Gould, bili su veoma svjesni da su tvrdnje neodarvinisti~ke
teorije apsolutno pobijene fosilnim zapisom. Fosili su dokazali da ìvi organizm
i nisu postali postepenom evolucijom, nego da su se pojavili iznenada i potpuno
formirani. Neodarvinisti su ìvjeli, i jo{ uvjek ìve, sa nje`nom nadom da }e ne
dostaju}i prijelazni oblici jednog dana biti prona|eni. Shvataju}i da je ova nad
a neosnovana, Eldredge
21
i Gould i pored svega toga nisu bili u stanju ostaviti svoju evolucionu dogmu, t
ako da su predloìli jedan novi model: “punctuated equlibrium”. To je tvrdnja da se
evolucija nije odigrala kao rezultat manjih varijacija, nego radije u iznenadnim
i velikim promjenama. Ovaj model nije bio ni{ta drugo nego jedan model iz ma{te
. Naprimjer, evropski paleontolog O . H . S h i n d e w o l f , koji je posluìo
kao primjer Eldredgeu i Gouldu, tvrdio je da je prva ptica iza{la iz reptilskog
jajeta kao rezultat jedne “velike mutacije”, to jest, kao rezultat jednog velikog “in
cidenta-nezgode” koji se odigrao u genetskoj strukturi.10 Prema toj istoj teoriji,
neke ìvotinje koje su ìvjele na kopnu preobrazile su se u velike kitove pretr
pjev{i iznenadnu i sveobuhvatnu transformaciju. Ove tvrdnje, totalno kontradikto
rne svim pravilima genetike, biofizike i biohemije znanstvene su onoliko koliko
su znanstvene i bajke o àpcima koji se pretvaraju u prin~eve. I pored svega tog
a, ogor~eni krizom u kojoj su neodarvinisti~ke tvrdnje bile, neki paleontolozi-e
volucionisti prigrlili su ovu teoriju ~ija je karakteristika da je ~ak jo{ bizar
nija negoli sam neodarvinizam. Jedina svrha ovog modela bila je osigurati obja{n
jenje za pukotine u fosilnom zapisu koje neodarvinisti~ki model nije mogao objas
niti. Me|utim, te{ko da je to bio racionalan poku{aj - obja{njavati fosilne puko
tine u evoluj ciji ptica sa tvrdnjom da je “jedna ptica odjednom isko~ila iz repti
lskog jajeta” - zato {to po vlastitom priznanju evolucionista, evolucija jedne vrs
te u drugu zahtijeva veliku i povoljnu promjenu u genetskoj informaciji. Me|utim
, nijedna mutacija ne pobolj{ava genetsku informaciju, niti joj dodaje novu. [ta
vi{e, model “punctuated equilibrium” kolabira od svog samog po~etka zbog nemogu}nost
i da odgovori na pitanje postanka ìvota, {to je tako|er pitanje koje od samog p
o~etka pobija i neodarvinisti~ki model. Budu}i da ~ak niti jedan jedini protein
ne moè postati slu~ajno, rasprava o tome da li su organizmi izgra|eni od trilio
na tih proteina pro{li kroz naglu ili “postepenu” evoluciju je besmislena. Uprkos ov
ome, model koji prvo pada na um kada se govori o “evoluciji”, danas je jo{ uvijek ne
odarvinizam. U poglavljima koja slijede prvo }emo ispitati dva imaginarna mehani
zma neodarvinisti~kog modela i onda pogle-
22
Danas, desetine hiljada znanstvenika πirom svijeta, osebno u SAD i Evro i, rkose
teoriji evolucije i objavili su mnoge knjige o niπtavnosti te teorije. Ovo gore s
u neki od rimjera.
dati u fosilni za is da bismo testirali taj model. Nakon toga }emo se zadràti n
a itanju orijekla ìvota, koje oni{tava oba modela, i sve druge evolucionisti
~ke modele, kao n r. “evolucija skokovima”. Prije nego to uradimo, bilo bi korisno
odsjetiti ~itaoca da je realnost sa kojom }emo se susretati na svakom stadiju ta
kva da nam ukazuje da je scenario evolucije jedna bajka, jedna velika obmana koj
a je totalno u koliziji sa stvarnim svijetom. To je jedan scenario koji je bio k
ori{ten da obmanjuje svijet tokom 140 godina. Zahvaljuju}i osljednjim znanstven
im otkri}ima, nastavak njezine odbrane je, na kraju, ostao nemogu}.
DARWINOV RASIZAM
edan od najvaænijih, a i ak najmanje oznatih as ekata Darwina je njegov rasizam:
Darwin je smatrao bijele Evro ljane "na rednijim" od ostalih ljudskih rasa. Dok
je Darwin ret ostavljao da je Ëovjek evoluirao iz majmunolikog stvorenja, on je s
matrao da su se neke rase razvile viπe no druge i da ovi otonji joπ nose majmunske
karakteristike. U svojoj knjizi , The Descent of Man, koju je objavio nakon Pori
jekla vrsta, on bestidno komentira "veÊe razlike izme u ljudi razliËitih rasa."1 U s
vojoj knjizi Darwin smatra da su crnci i australijski Aboridæini jednaki sa gorila
ma i onda zakljuËuje da Êe ovi biti vremenom istrijebljeni od civiliziranih rasa. On
kaæe:
"U nekom buduÊem eriodu, ne veoma dalekom kada se mjeri stoljeÊima, civilizirane ra
se ljudi Êe uglavnom iskorijeniti i zamijeniti divlje rase πirom svijeta. U isto vri
jeme, antro omorfni majmuni Êe bez sumnje biti iskorijenjeni. Pukotina izme u Ëovjek
a u jednom civiliziranijem stanju, kako se moæemo nadati, bit Êe jednaka onoj izme u
Kavkaæana i nekih majmuna tako niskih kao babuni, umjesto kao sada izme u crnca i
li Australijanca i gorile."2
J
Darvinove besmislene ideje nisu samo teoretski razglabane, nego tako er dovedene
u jednu oziciju gdje osiguravaju najvaænije "znanstveno tlo" za rasizam. Pret os
tavljajuÊi da su æiva biÊa evoluirala u borbi za æivot, darvinizam je Ëak bio ada tiran so
cijalnim znanostima i izokrenut u jednu konce ciju koja je doπla dotle da bude naz
vana "socijalni darvinizam". Socijalni darvinizam tvrdi da su ostojeÊe ljudske ra
se locirane na razliËitim reËkama evolucione ljestvice, da su evro ske rase "najna
rednije" od svih i da mnoge druge rase joπ uvijek nose "majmunske" crte.
1 Benjamin Farrington, What Darwin Really Said. London, S here Books, 1971, str.
54-56 2 Charles Darwin, The Descent of Man, 2nd ed., New York, A.L. Burt Co. 18
74, str. 178
Imaginarni mehanizmi evolucije
eodarvinisti~ki model koji se danas ozna~ava kao teorija evolucije zagovara da j
e ìvot evoluirao kroz dva naturalisti~ka mehanizma: “ rirodna selekcija” i “mutacija”.
Osnovna tvrdnja teorije je da su “ rirodna selekcija i mutacija dva kom lementarna
mehanizma”. Porijeklo evolucionih romjena su slu~ajne mutacije koje se odigravaj
u u genetskoj gra|i ìvih bi}a. Osobine prouzrokovane mutacijama selektiraju se
mehanizmom prirodne selekcije i stoga ìva bi}a evoluiraju. Kada dalje ispitamo
ovu teoriju, nalazimo da takav evolucioni mehanizam uop}e ne postoji, zato {to n
iti prirodna selekcija, a niti mutacije nimalo ne doprinose tvrdnji da su razli~
ite vrste evoluirale i da su se transformirale jedna u drugu.
N
Prirodna selekcija
Kao jedan prirodni proces, prirodna selekcija je bila poznata biolozima i prije
Darwina. Oni su ga definirali kao “mehanizam koji drì vrste nepromjenjivim, tj. b
ez da budu ‘pokvarene’”. Darwin je bio prva osoba koja je postavila tvrdnju da ovaj pr
oces ima evolucionu snagu, i on je onda podigao ~itavu svoju teoriju na temelju
ove tvrdnje. Ime koje je dao svojoj knjizi ukazuje da je prirodna selekcija bila
baza njegove teorije - Porijeklo vrsta putem prirodne selekcije... Me|utim, od
Darwinova vremena nije bilo niti jedne jedine trunke dokaza koja bi pokazala da
prirodna selekcija navodi ìva bi}a da evoluiraju. C o l i n P a t t e r s o n ,
glavni paleontolog u Museum of Natural History u Engleskoj, koji je, usput, tak
o|er istaknuti evolucionista, nagla{ava da nikada nije uo~eno da prirodna selekc
ija ima snagu da navede bi}a da evoluiraju: Niko, nikada nije proizveo neku vrst
u mehanizmom prirodne selekcije. Niko, nikada nije do{ao ni blizu toga i ve}ina
trenutnih rasprava u neodarvinizmu je u vezi s ovim pitanjem.11
25
Prirodna selekcija podrazumijeva da }e ona ìva bi}a koja su prilago|enija priro
dnim uvjetima svoje sredine prevladati tako {to }e njihovo potomstvo preìvjeti,
dok }e ona koja su nesposobna nestati. Naprimjer, u jednom krdu jelena, pod pri
jetnjom divljih ìvotinja, prirodno je da }e preìvjeti oni koji brè tr~e. To j
e istina. Ali, bez obzira koliko dugo ovaj proces trajao, on ne}e transformirati
ove jelene u neku drugu ìvu vrstu. Ovi jeleni }e uvijek ostati jeleni. Kada po
gledamo na nekoliko incidenata koje evolucionisti predstavljaju kao uo~ene primj
ere prirodne selekcije, vidimo da oni nisu ni{ta drugo do jednostavni poku{aji o
bmane.
“Industrijski melanizam”
Godine 1986. Douglas Futuyma objavio je knjigu Biology of Evolution (Biologija E
volucije), koja je prihva}ena kao jedan od izvora koji na najeksplicitniji na~in
obja{njava teoriju evolucije putem prirodne selekcije. Naj~uveniji od njegovih
primjera o ovoj temi je onaj o boji no}nih leptirova, koji su pocrnjeli za vrije
me Industrijske revolucije u Engleskoj. Prema izvje{taju, u vrijeme po~etka Indu
strijske revolucije u Engleskoj, boja kore drve}a oko Man~estera bila je sasvim
svijetla. Zbog ovoga su leptirovi tamne boje koji su prebivali na ovom drve}u mo
gli lahko biti primije}eni od ptica koje su se njima hranile i zbog toga su oni
imali veoma malu {ansu za preìvljavanje. Pedeset godina kasnije, kao rezultat z
aga|enja, kora na drve}u je potamnjela i ovoga puta leptirovi svijetle boje post
ali su naj~e{}a meta pti~jeg lova. Kao rezultat, broj leptirova svijetle boje je
opao, dok se broj leptirova tamne boje uve}ao, budu}i da oni tada nisu mogli la
hko biti zamije}eni od ptica. Evolucionisti koriste ovo kao veliki dokaz za svoj
u teoriju. Evolucionisti su, na drugoj strani, na{li uto~i{te i utjehu u bacanju
pra{ine u o~i, pokazuju}i kako su leptiri svijetle boje evoluirali u leptire ta
mne boje. Me|utim, trebalo bi biti potpuno jasno da ovaj fenomen ne moè ni na k
oji na~in biti kori{ten kao dokaz za teoriju evolucije zbog toga {to prirodna se
lekcija ne proizvodi nove oblike koji nisu postojali ranije. Leptiri tamne boje
postojali su u cjelokupnoj populaciji leptirova i prije Industrijske revolucije.
Jedino {to se promijenilo bila je relativna proporcija postoje}ih varijacija
Primjer "leptira Industrijske revolucije" promoviran je kao najveÊi dokaz za evolu
ciju putem prirodne selekcije. Me utim, evolucija ne dolazi u obzir u ovom primj
eru, iz razloga πto nije formirana nova vrsta le tira. Na lijevoj slici su drveÊe i
le tiri u vrijeme rije Industrijske revolucije, a na desnoj strani iz doba osl
ije Industrijske revolucije.
(ti ova) u o ulaciji le tirova. Le tiri nisu stekli novu osobinu ili jedan orga
n koji bi uzrokovao romjenu vrste - odnosno stvaranje osebne vrste. Da bi se j
edan le tirstransformirao u drugu ìvu vrstu, ticu na rimjer, trebali bi biti u
~injeni novi dodaci genima. To jest, trebao bi biti unesen jedan ot uno odvojen
genetski rogram na na~in da se uklju~i nova informacija o fizi~kim osobinama
tica. +++Ukratko, rirodna selekcija nema s osobnost dodati jedan novi organ nek
om ìvom organizmu, ukloniti jedan organ, ili izmijeniti organizam u drugu vrstu
- {to je sasvim su rotno od slike koju evolucionisti ret ostavljaju. “Najve}i” dok
az koji je redstavljen od Darwinova doba nije bio u stanju oti}i dalje od “indust
rijskog melanizma” kod le tirova u Engleskoj.
Moè li rirodna selekcija objasniti kom leksnost?
Ne ostoji ni{ta {to rirodna selekcija do rinosi teoriji evolucije zato {to ova
j mehanizam nikada ne moè ove}ati ili obolj{ati genetsku informaciju jedne vr
ste. Niti moè transformirati jednu vrstu u drugu: jednu morsku zvijezdu u ribu,
ribu u àbu, àbu u krokodila ili krokodila u ticu. Najve}i branitelj “ uncuated
equilibriuma”, Gould, ukazuje na ovaj }orskokak rirodne
27
selekcije sljede}im rije~ima:
"Su{tina darvinizma leì u jednoj jedinoj frazi: rirodna selekcija je kreativna
snaga evolucione romjene. Niko ne ori~e da }e rirodna selekcija igrati jednu
negativnu ulogu u eliminiranju nes osobnih. Me|utim, Darwinova teorija zahtijev
a da prirodna selekcija isto tako stvara sposobne."12
Jo{ jedan od intrigantnih mehanizama koje evolucionisti upo{ljavaju u vezi s pri
rodnom selekcijom je njihov napor da predstave ovaj mehanizam kao jednog svjesno
g dizajnera. Me|utim, prirodna selekcija nema svijesti. Ona ne posjeduje jednu v
olju koja moè odlu~iti {ta je dobro, a {ta lo{e za ìva bi}a. Kao rezultat toga
, prirodna selekcija ne moè objasniti biolo{ke sisn teme i organe koji imaju ka
rakteristiku “nesvodljive kompleksnosti”. Ovi sistemi i organi sastavljeni su od sar
adnje jednog velikog broja dijelova i oni nisu ni od kakve koristi ~ak ako bi i
samo jedan od ovih dijelova nedostajao ili bio defektan. (Naprimjer, ljudsko oko
ne moè se uprostiti po{to ono ne funkcionira osim ako nije objedinjeno sa svim
svojim detaljima). Zbog toga bi volja koja okuplja sve ove dijelove zajedno tre
bala biti u stanju unaprijed predvidjeti budu}nost i usmjeriti se direktno na ko
rist koja bi trebala biti postignuta tek na zadnjem stadiju (evolucije). Ova ~in
jenica, koja isto tako A ru{i osnove teorije evolucije, tako|er je zabrinjavala
i Darwina: “Ako bi moglo biti demonstrirano da je postojao bilo kakav kompleksni o
rgan, za koji bi bilo nemogu}e da bude formiran brojnim, uzastopnim, laganim mod
ifikacijama, moja teorija bi apsolutno bila sru{ena.”13 ++Prirodna selekcija jedin
o selektira, tj. odbacuje unakaène, slabe ili nesposobne individue jedne vrste.
Ona ne moè proizvesti nove vrste, nove genetske informacije ili nove organe. T
o jest, ona ni{ta/nikoga ne moè P navesti da evoluira. Darwin je prihvatio ovu
realnost rekav{i: “Prirodna selekcija ne moè uraditi ni{ta dok se pogodne varijac
ije slu~ajno ne dogode.”14 To je ono zbog ~ega je neodarvinizam, pored prirodne se
lekcije, morao ista}i mutacije kao “uzrok blagotvornih promjena”. Me|utim, kao {to }
emo vidjeti, mutacije jedino mogu biti “uzrokom {tetnih promjena”.
28
Mutacije
Mutacije su definirane kao prijelomi ili zamjene koje se odigravaju u DNA moleku
li, koja se nalazi u jezgri }elije ìvog organizma i koja sadrì sve genetske in
formacije. Ovi prekidi ili zamjene rezultat su vanjskih utjecaja kao {to su radi
jacija ili hemijska djelovanja. Svaka mutacija je jedna “nezgoda” i ona, ili o{te}uj
e nukleotide koji izgra|uju DNA, ili mijenja njihove poloàje. One naj~e{}e uzro
kuju toliku {tetu i promjenu da ih se ne moè reparirati. Mutacija, iza koje se
evolucionisti ~esto sakrivaju, nije ~arobni {tapi} koji transformira ìve organi
zme u neke naprednije i savr{enije forme. Direktan efekat mutacija je {tetan. Pr
omjene uzrokovane mutacijama mogu biti jedino kao one koje su iskusili stanovnic
i Hiro{ime, Nagasakija i êrnobila: to jest, smrt, nesposobnost i nakaznost prir
ode. Razlog za ovo je veoma jednostavan: DNA ima jednu veoma kompleksnu gra|u i
slu~ajna djelovanja mogu jedino uzrokovati {tetu ovoj gra|i. B. G. Ranganathan i
zjavljuje:
"Mutacije su male, slu~ajne i {tetne. One se rijetko de{avaju, i u najboljem slu
~aju one }e biti bez efekta. Ove ~etiri karakteristike mutacija impliciraju da o
ne ne mogu voditi evolucionom razvitku. Jedna slu~ajna promjena u nekom visoko s
pecijaliziranom organizmu je ili bez efekta ili je {tetna. Slu~ajna promjena u n
ekom ~asovniku ne moè pobolj{ati taj ~asovnik. Ona }e ga najvjerojatnije o{teti
ti, ili }e, u najboljem slu~aju, biti bez efekta. Zemljotres ne pobolj{ava grad,
on donosi razaranje."15
Nimalo iznena|uju}e, do sada nije uo~ena niti jedna korisna mutacija. Sve mutaci
je su se pokazale {tetnima. Evolucionista, znanstvenik Warren Weaver, ovako je p
rokomentirao izvje{taj pripremljen od strane Committee on Genetic Efects of Atom
ic Radiation, koji je formiran da istraùje mutacije koje su mogle biti uzrokova
ne nuklearnim oru`jem kori{tenim u Drugom svjetskom ratu:
"Mnogi }e biti zbunjeni u vezi s izjavom da su prakti~ki svi primjeri mutacije {
tetni po{to su mutacije jedan neophodni dio procesa evolucije. Kako moè jedna d
obra posljedica - evolucija ka vi{im formama ìvota - rezultirati iz mutacija -
koje su prakti~ki sve {tetne?"16
29
MUTACIJE SU UVIJEK [TETNE
oko
antena
NORMAL
noga
MUTANT
Gore lijevo: Normalna vo}na mu{ica (drosophila) Gore desno: Vo}na mu{ica sa noga
ma izraslim iz glave; mutacija izazvana radijacijom
Neke katastrofalne posljedice mutacije na ljudskom tijelu. Dje~ak na slici lije
vo je jedna od `rta va êrnobila.
Svaki napor uloèn u “izazivanje jedne korisne mutacije” rezultirao je neuspjehom. U
toku vi{e decenija evolucionisti su izveli mnoge eksperimente da proizvedu muta
cije kod vo}nih mu{ica po{to se ovi insekti razmnoàvaju veoma brzo, tako da bi
se mutacije pojavile brzo. Generacija za generacijom ovih mu{ica su mutirane, a
ipak nijedna korisna mutacija nije uo~ena. Evolucionista, geneti~ar Gordon Taylo
r pi{e ovako:
"U svim hiljadama eksperimenata sa uzgajanjem mu{ica, koji su izvedeni {irom svi
jeta tokom vi{e od pedeset godina, nikad nije vi|eno da se razvila jedna posebna
vrsta... ili ~ak samo jedan novi enzim."17
30
Jedan drugi istraìva~, Michael Pitman , ovako komentira neuspjeh eksperimenata
izvr{enih na vo}nim mu{icama:
"Morgan, Goldschmidt, Müller i drugi geneti~ari podvrgli su generacije vo}nih mu{i
ca ekstremnim uvjetima toplote, hladno}e, svjetla, tame i tretmana sa hemikalija
ma i radijacijom. Sve vrste mutacija koje su bile proizvedene bile su prakti~no
trivijalne i sigurno {tetne. Evolucija na~injena od strane ~ovjeka? Ne, zaista:
samo nekoliko geneti~kih ~udovi{ta moglo je preìvjeti izvan boca u kojima su bi
li uzgojeni. U praksi, mutanti umiru, sterilni su ili naginju da se vrate u divl
ji tip."18
Isto vaì i kod ~ovjeka. Sve mutacije koje su bile uo~ene kod ljudskih bi}a imaj
u {tetne rezultate. Na ovu temu evolucionisti su bacili jednu dimnu zavjesu i ~a
k poku{ali pokazati primjere takvih {tetnih mutacija kao “dokaz za evoluciju”. Sve m
utacije koje se odigravaju kod ljudi rezultiraju fizi~kim deformitetima, slabost
ima takvim kao {to su mongolizam, Downov sindrom, albinizam, dvarfizam ili kance
r . Ove mutacije su predstavljene u evolucionisti~kim ud`benicima kao primjeri “ev
olucionog mehanizma na djelu”. Nepotrebno je re}i da jedan proces koji ljude ostav
lja nesposobnim ili bolesnim ne moè biti “evolucioni mehanizam” - evolucija bi treb
ala proizvoditi bolje oblike, koji su sposobniji da preìve. Da sumiramo. Tri su
glavna razloga za{to mutacije ne mogu biti stavljene u slu`bu podràvanja evolu
cionisti~kih tvrdnji: 1. Direktne poljedice mutacija su {tetne: Budu}i da se de{
avaju nasumice, one uvijek o{te}uju ìve organizme koji su im podvrgnuti. Razum
nam govori da nesvjesna intervencija na jednoj savr{enoj i kompleksnoj strukturi
ne}e pobolj{ati tu strukturu, nego }e je pogor{ati. I, doista, nikada nije uo~e
na niti jedna “korisna mutacija”. 2. Mutacije ne dodaju nove informacije u DNA jedno
g organizma : Djeli}i koji sa~injavaju genetsku informaciju bivaju ili otkinuti
sa njihovih mjesta, uni{teni ili razneseni na razli~ita mjesta. Mutacije ne mogu
u~initi da neko ìvo bi}e stekne jedan novi organ ili jednu novu osobinu. One j
edino uzrokuju abnormalnosti, kao npr. da jedna noga str{i otpozadi, ili da uho
str{i
31
iz abdomena. 3. Da bi mutacija mogla biti prenesena na slijede}u generaciju, ona
se mora odigrati u reproduktivnim }elijama organizma: Jedna slu~ajna promjena k
oja se desi u jednoj “obi~noj”, tj. nereproduktivnoj }eliji ili organu tijela, ne mo
è biti prenesena na slijede}u generaciju. Naprimjer, jedno ljudsko oko promijen
jeno efektima radijacije ili drugim uzrocima ne}e biti preneseno na slijedeÊu gene
raciju. Ukratko, nemogu}e je da su ìva bi}a evoluirala zato {to u prirodi ne po
stoji mehanizam koji ih moè pota}i da evoluiraju. Ovo se slaè sa dokazima iz f
osilnog zapisa, koji pokazuje da je ovaj scenario evolucije daleko od realnosti.
Fosilni zapis pobija evoluciju
Vje~ito nedostaju}e karike
Prema teoriji evolucije svaka ìva vrsta proiza{la je iz svoga prethodnika. Pret
hodno postoje}e vrste pretvorile su se vremenom u ne{to drugo i sve vrste su nas
tale na ovaj na~in. Prema ovoj teoriji transformacija se odigravala postepeno, m
ilionima godina. Ukoliko je ovo bio slu~aj, tada su brojne prijelazne vrste treb
ale postojati i ìvjeti tokom ovog dugog transformacijskog perioda. Naprimjer, n
eke pola-ribe/pola-reptili koje su stekle neke reptilske crte kao dodatak crtama
riba koje su ve} imale, trebale su ìvjeti u pro{losti. Ili, trebali su postoja
ti neki reptili-ptice, koji su stekli neke osobine ptica kao dodatak reptilskim
osobinama koje su ve} imali. Evolucionisti upu}uju na ova imaginarna bi}a, za ko
ja oni vjeruju da su postojala u pro{losti, kao na “prijelazne oblike”. Ukoliko su t
akve ìvotinje ve} postojale, trebali bi biti prisutni milioni i ~ak bilioni tak
vih primjerka u koli~ini i raznolikosti. [to je jo{ va`nije, ostaci ovih ~udnih
bi}a trebali bi biti prisutni u fosilnom zapisu. Broj ovih prijelaznih oblika tr
ebao bi biti ~ak i ve}i od broja prisutnih ìvotinjskih vrsta, i njihovi ostaci
trebali bi se nalaziti {irom svijeta. U Porijeklu vrsta, Darwin je objasnio:
“Ukoliko je moja teorija istinita, bezbrojne prijelazne vrste, koje najbliè povez
uju sve vrste jedne iste grupe, posve sigurno su morale postojati... Stoga bi do
kaz njihovog biv{eg postojanja trebao biti na|en jedino me|u fosilnim ostacima.”19
âk je i sam Darwin bio svjestan odsustva fosila takvih prijelaznih formi. On se
nadao da }e oni biti prona|eni u budu}nosti. I sam je bio svjestan da to predst
avlja veliki nedostatak za dokaz njegove teorije. Zbog toga je u svojoj knjizi P
orijeklo vrsta, u poglavlju “Te{ko}e u teoriji”, napisao slijede}e:
33
“...Ukoliko su jedne vrste potekle od drugih vrsta pomo}u finih odstupanja, za{to
posvuda ne vidimo bezbrojne prijelazne oblike? Za{to sva priroda nije u konfuzij
i, umjesto {to su vrste, kao {to vidimo, tako dobro definirane?... Po{to su po o
voj teoriji bezbrojne prijelazne forme morale postojati, za{to ih ne nalazimo ug
ra|ene u bezbrojnim Zemljinim slojevima?... Za{to ne nalazimo blisko povezane pr
ijelazne vrste u srednjoj regiji/sloju, koji poti~e iz doba u kome su vladali po
sredni/prijelazni uvjeti za ìvot? Ova te{ko}a me je dugi period vremena potpuno
zbunjivala.”20
Jedino obja{njenje sa kojim je Darwin mogao do}i da pobije ovaj prigovor bio je
argument da je fosilni zapis koji je otkriven do tada bio neadekvatan. On je ust
vrdio da }e, kada fosilni zapis bude detaljno prou~en, nedostajuÊe karike biti pro
na ene. Evolucionisti su, vjeruju}i u Darwinovo proro~anstvo, jo{ od sredine XIX
stolje}a, {irom svijeta tragali za fosilima i kopali traè}i nedostaju}e karike
. Uprkos njihovim najve}im naporima, jo{ uvijek nije otkrivena niti jedna prijel
azna forma. Svi fosili izva|eni na iskopinama pokazali su da se, suprotno vjerov
anju evolucionista, ìvot pojavio na Zemlji iznenada i potpuno formiran. Poku{av
aju}i dokazati svoju teoriju, evolucionisti su nesvjesno uzrokovali da ona kolab
ira. Jedan ~uveni britanski paleontolog, Derek V. Ager, priznaje ovu ~injenicu ~
ak iako je i sam evolucionista:
“Ispada da ako ispitamo fosilni zapis detaljno, bilo na nivou redova ili na nivou
vrsta, mi uvijek i nanovo nalazimo ne postepenu evoluciju, nego iznenadnu eksplo
ziju jedne grupe na ra~un druge.”21
Jedan drugi evolucionista, paleoantropolog Mark Czarnecki komentira ovako: “Glavni
problem u dokazivanju teorije je bio fosilni zapis; utisnu}a i{~ezlih vrsta sa~
uvani u Zemljinim geolo{kim formacijama. Ovaj zapis nikada nije otkrio tragove D
arwinovih hipoteti~kih posrednih vrsta - umjesto toga, vrste se pojavljuju i nes
taju iznenadno i ova anomalija podràla je argumente
kreacionista da je svaka vrsta kreirana od strane Boga.”22
Oni su se, tako|er, morali nositi sa uzaludno{}u ~ekanja da se “nedosta-
34
ju}i” prijelazni oblici pojave nekada u budu}nosti, kao {to je to objasnio profeso
r paleoantropologije sa Glasgow University, T. Neville George: “Nema vi{e potrebe
izvinjavati se zbog siroma{tva fosilnog zapisa. Na neki na~in, fosilni zapis je
postao gotovo toliko bogat da je postao nepogodan za rukovanje i otkriva se brè
nego {to se integrira... On (fosilni zapis) i pored svega toga nastavlja da biv
a sastavljen uglavnom od pukotina.”23
@ivot se pojavio na Zemlji iznenada i u kompleksnim oblicima
Kada se zemljini slojevi i fosilni zapis ispitaju, moè se vidjeti da su se svi
ìvi organizmi pojavili istovremeno. Najstariji sloj Zemlje u kome su na|eni fos
ili ìvih bi}a je onaj iz Kambrija. Njegova starost procijenjena je na 500-550 m
iliona godina. @iva bi}a na|ena u slojevima koji pripadaju kambrijskom periodu p
ojavila su se u fosilnom zapisu iznenada - nema njihovih prethodno postoje}ih pr
edaka. Fosili na|eni u kambrijskim stijenama pripadaju puèvima, trilobitima, sp
u`vama, ki{nim glistama, meduzama, morskim jeèvima i drugim kompleksnim beski~m
enjacima. Ovaj {iroki mozaik ìvih organizama na~injen od jednog tako velikog br
oja kompleksnih stvorenja, pojavio se tako iznenadno da se taj ~udesni doga|aj u
geolo{koj literaturi naziva “kambrijska eksplozija”. Najve}i dio ìvotnih oblika na
|en u ovom sloju ima kompleksne sisteme kao {to su o~i, {krge, cirkulatorni sist
em i napredne fiziolo{ke strukture koje nisu razli~ite od istih koji su uo~ljivi
kod njihovih savremenih dvojnika. Naprimjer, dvole}na, sa}asta gra|a oka kod tr
ilobita je jedno ~udo dizajna. David Raup, profesor geologije na Harvardskom, Ro
~esterskom, i îka{kom T univerzitetu, kaè: “Trilobiti su imali optimalan dizajn
koji bi danas zahtijevao dobro istreniranog i ma{tovitog opti~kog inìnjera da g
a razvije .”24 +++Ovi kompleksni beski~menjaci pojavili su se iznenada i kompletno
formirani, bez bilo kakve karike ili prijelazne forme izme|u njih i jedno}elijs
kih organizama koji su bili jedini oblik ìvota prije njih. Richard Monastersky,
urednik Earth Sciences, jedna od popularnih publikacija evolucionisti~ke litera
ture, izjavljuje sljede}e o “Kambrijskoj eksploziji” koja je do{la kao jedno totalno
iznena|enje za evolucioniste:
35
@IVI FOSILI
1
New Scientist, 20 Januar 1984
2
National Geographic, Vol.152
Postoje primjerci fosila stari milioni ma godina koji nisu druga~iji od njihovih
sada{njih "potomaka". Ovi ostaci su jasni dokazi za ~injenicu da su oni postali
, ne kao rezultat evolucije, ve} kroz posebno stvaranje: 1) Ajkula stara 400 mil
iona godina, (2) skakavac star 40 miliona godina, (3) mrav star 100 miliona godi
na, (4) Buba{vaba stara 320 miliona godina
3
4
“Istraìva~i imaju otada otkrivene hiljade izvrsno sa~uvanih fosila koji nude jeda
n kratak pogled unazad, u jednu prekretnicu u historiji ìvota. Taj momenat, pri
je nekih 550 miliona godina, upravo na po~etku Zemljinog kambrijskog perioda, oz
na~ava evolucionu eksploziju koja je napunila mora sa prvim kompleksnim bi}ima n
a svijetu. U jednom treptaju geolo{kog vremena, planetom kojom su dominirale jed
nostavne ìvotinje nalik na spu`vu, ustupio je mjesto jednoj planeti kojom vlada
{iroka raznolikost sofisticiranih zvijeri, ìvotinja ~iji srodnici jo{ i danas
nastanjuju svijet.”25
Kako je Zemlja odjednom postala preplavljena jednim tako velikim brojem ìvotinj
skih vrsta i kako su se ovi posebni tipovi vrsta mogli pojaviti bez zajedni~kog
pretka - pitanja su koja ostaju neodgovorena od strane evolucionista. Zoolog sa
Oxforda, Richard Dawkins , jedan od najistaknutijih zagovornika evolucionisti~ke
misli u svijetu, ovako komentira ovu realnost koja poni{tava same korijene svih
argumenata koje on brani:
“Naprimjer, kambrijski slojevi stijena, stari oko 600 miliona godina, najs-
36
Jedno ~udo koje zbunjuje evolucioniste:
OÎ TRILOBITA
rilobiti, koji su se odjednom pojavili u kambrijskom peri odu, imaju jednu ekstr
emno-kompleksnu gra|u oka. Sastavljeno od miliona sa}asto oblikovanih malih djel
i}a i jednog dvostruko-le}nog sistema, ovo oko, po rije~ima profesora geologije
Davida Raupa, "ima jedan opti malni dizajn koji bi bilo mogu}e kreirati jedino u
dana{nje vrijeme i to od strane kra jnje dobro obrazovanog i ma{tovitog inìnje
ra-opti~ara". Ovo oko se pojavilo prije 500 miliona godina i to u ovako perfektn
om stanju. Nesumnjivo, iznenadna pojava jednog tako ~udesnog dizajna ne moè bit
i obja{njena evolucijom, {to dokazuje pos tojanje stvaranja. Povrh toga, sa}asta
gra|a oka trilobita je preìvjela do na{ih dana bez ijedne jedine promjene. Nek
i insekti, poput p~ela ili vilinskog konjica, imaju istu gra|u oka kao {to su im
ali i trilobiti.* Ova situacija opovrgava evolucionu tezu da su ìva bi}a evolui
rala napreduju}i od primitivnih ka kompleksnima.
(*) R.L. Gregory , Eye and Brain: The Psychology of Seeing, Oxford University Pr
ess, 1995., p.31
T
tariji su u kojima nalazimo ve}inu od glavnih grupa beski~menjaka. I mnoge od nj
ih nalazimo u jednom ve} naprednom stadiju evolucije, u njihovom samom startu tj
. odmah nakon {to su se pojavili. To je tako da pomislite da su bili usa|eni tam
o, bez bilo kakve evolucione historije. Nepotrebno je re}i, ova pojava iznenadno
g usa|ivanja je odu{evila kreacioniste.”26
Kao {to je Dawkin bio prisiljen priznati, kambrijska eksplozija je jak dokaz za
stvaranje zato {to je stvaranje jedini na~in da se objasni pojava ìvota na Zeml
ji u njegovoj punoj formi. Douglas Futuyma, jedan istaknuti biolog - evolucionis
ta, priznaje ovu ~injenicu i izjavljuje: “Organizmi su se ili pojavili na Zemlji s
asvim razvijeni ili nisu. Ako nisu, onda su se morali razvi-
37
ti iz prethodno postoje}ih vrsta, pomo}u nekog procesa modifikacije. A ako su se
pojavili u jednom sasvim razvijenom stanju, onda su doista morali biti stvoreni
od neke svemo}ne inteligencije.”27 Sam Darwin je prepoznao ovu mogu}nost kada je
napisao: “Ukoliko su brojne vrste koje pripadaju istom rodu ili familiji doista st
artale odjednom, ta ~injenica bila bi fatalna za teoriju p o s t a n k a p u t e
m p o l a g a n i h m o d i f i k a c i j a k r o z p r i r o d n u s e l e k c
i j u .” 28 Kambrijski period nije ni{ta vi{e ili manje nego “smrtonosni udarac” za D
arwina. Zbog ovoga, [vicarski evolucionista, paleontropolog S t e f a n Bengston
, priznaje nedostatak prijelaznih karika dok opisuje kambrijski period i kaè: “Za
gonetan (i zbunjuju}i) za Darwina, ovaj doga|aj nas jo{ uvijek zasljepljuje.”29 Ka
o {to se moè vidjeti, fosilni zapis ukazuje da ìva bi}a nisu evoluirala iz pri
mitivnih u napredne forme, nego da su se umjesto toga pojavila iznenada, naprasn
o i u jednom savr{enom stanju. Ukratko, ìva bi}a nisu postala evolucijom, ona s
u bila stvorena.
Bajka o prijelazu iz vode na kopno
volucionisti pretpostavljaju da su morski beski~menjaci, koji se pojavljuju u ka
mbrijskom sloju, nekako evoluirali u ribe tokom desetina miliona godina. Me|utim
, upravo kao {to kambrijski beski~menjaci nemaju predaka, isto tako ne postoje n
i prijelazne karike koje bi pokazivale da se izme|u ovih beski~menjaka i riba od
igrala nekakva evolucija. Treba primijetiti da beski~menjaci i ribe imaju enormn
e razlike u gra|i. Beski~menjaci imaju tvrda tkiva izvana, dok su ribe ki~menjac
i koje imaju svoja tvrda tkiva smje{tena unutar tijela. Jedna takva evolucija tr
ebala bi milione koraka da bude zavr{ena i trebali bi postojati bilioni prijelaz
nih oblika koji bi predstavljali te korake. Evolucionisti su kopali po fosilnim
slojevima oko 140 godina traè}i ove hipoteti~ne oblike. Oni su prona{li milione
fosila beski~menjaka i milione ribljih fosila, a ipak, niko nikada nije prona{a
o makar i jedan fosil koji je u sredini izme|u njih. Jedan evolucionist, paleant
ropolog Gerald T. Todd , priznaje ovu ~injenicu u ~lanku naslovljenom “Evolucija p
lu}a i porijeklo ko{~atih riba”:
E
“Sva tri podrazreda ko{tanih riba pojavljuju se u fosilnom zapisu otprilike u isto
vrijeme. Oni su morfolo{ki ve} {iroko divergentni (razilaze se) i oni su te{ko
oklopljeni. Kako su oni nastali? Kako to da svi oni imaju te{ki oklop? I, za{to
nema tragova ranijih, intermedijarnih (prijelaznih) oblika?”30
Prema hipotetiËnom scenariju prelaska "iz mora na kopno", neke ribe su osjeÊale potr
ebu da pre u iz mora na kopno zbog proble ma sa ishranom. Ovo, nar avno, nije po
tkrijepljeno dokazom. Ova tvrdnja je "potkrijepljena" neosnovanim i spekulativni
m crteæima kao πto je ovaj gore.
Evolucioni scenarij ide jedan korak dalje i tvrdi da su se ribe, koje su evoluir
ale iz beski~menjaka, onda transformirale u amfibije. Ali za ovaj
Bajka o rijelazu iz vode na ko no
39
scenario tako|er nedostaju dokazi. Ne postoji niti jedan jedini fosil koji potvr
|uje da su neka pola ribe/pola amfibije stvorenja ikada postojala. Ova ~injenica
je, iako nerado, potvr|ena od strane dobro poznatog evolucionisti~kog autoritet
a Roberta L. Carrolla, koji je autor djela Paleontologija M ki~menjaka i evoluci
ja: “Mi nemamo intermedijarnih fosila izme|u rhipidistian riba (njegov omiljeni “pre
dak” tetrapoda) i ranih amfibija.”31 Dva evolucionista, paleontolozi Colbert i Moral
es su u vezi s tri osnovne klase amfibija - àba, gu{tera i caecilija, dali ovak
av komentar: “Nema dokaza bilo kakvih paleozoi~nih amfibija koje su imale kombinir
ane karakteristike koje bi bile o~ekivane za jednog jedinog zajedni~kog pretka.
Najstarije poznate àbe, gu{teri i caecilije veoma su sli~ne svojim ìvim pretho
dnicima.”32
Sve do prije pedeset godina, evolucionisti su smatrali da je jedno takvo bi}e do
ista i postojalo. Ova riba, zvana Coelacanth, ~ija je starost procijenjena na 41
0 miliona godina, bila je predstavljena kao prijelazna forma sa jednim primitivn
im plu}ima, sa razvijenim mozgom, sa digestivnim i cirkulatornim sistemom spremn
im da funkcionira na zemlji i ~ak sa jednim primitivnim mehanizmom za hodanje. O
ve anatomske interpretacije prihva}ene su kao nepobitna istina me|u znanstvenim
krugovima sve do kraja 30-ih godina. Coelacanth je bio predstavljen kao jedna pr
ava prijelazna forma koja dokazuje evolucioni prijelaz iz vode na kopno.
410 miliona godina star fosil Coelacantha. Evolucionisti su tvrdili da je on bio
prelazni oblik iz vode na kopno. Æivi primjerci ove ribe uhvaÊeni su mnogo puta od
1938. godine, osiguravajuÊi dobar primjer obima spekulacija u koje se upuπtaju evolu
cionisti.
ZA[TO JE PRIJELAZ IZ VODE NA KOPNO NEMOGU∆?
volucionisti tvrde da je jednog dana jedna vrsta koja je æivila u vodi nekako stu
ila na ko no i bila transformirana u vrstu koja æivi na ko nu. Postoji jedan broj
oËiglednih Ëinjenica koje Ëine takav rijelaz nemoguÊim: 1. Noπenje vlastite teæine: Bi}a k
ja æive u moru nemaju roblema u noπenju svoje vlastite teæine. Me utim, veÊina biÊa koja æ
ve na ko nu troπe 40% svoje energije samo na noπenje svojih tijela okolo. Stvorenja
koja bi relazila iz vode na ko no trebala bi razviti novi miπiÊni i koπtani sistem (!
) da bi tako istovremeno odgovorila novoj otrebi za energijom, πto je nemoguÊe da s
e dogodi sluËajnim mutacijama. 2. Zadræavanje to lote: Na ko nu se tem eratura moæe br
zo romijeniti i varirati u πirokom o segu. Stvorenja koja æive na ko nu imaju tjele
sne mehanizme koji im omoguÊuju da mogu izdræati tako velike tem eraturne romjene.
Me utim, u moru se tem eratura mijenja olahko i takve romjene ne deπavaju se unu
tar nekog velikog o sega. æivi organizmi koji imaju tjelesni sistem reguliran rem
a konstantnoj tem eraturi mora trebali bi steÊi zaπtitni sistem da bi osigurali mini
mum πtete od tem eraturnih romjena na ko nu. Besmisleno je tvrditi da su ribe ste
kle jedan takav sistem sluËajnim mutacijama odmah nakon πto su stu ile na ko no. 3.
Koriπtenje vode: Ono πto je neo hodno za metabolizam je da voda, a
E
Ëak i vlaga, trebaju biti koriπteni πtedljivo zbog oskudnih izvora vode na ko nu. Na r
imjer, koæa treba biti dizajnirana tako da dozvoli gubitak vode samo do odre ene m
jere, dok bi u isto vrijeme s reËavala rekomjerno is aravanje. Zbog toga, æiva biÊa k
oja borave na ko nu imaju osjeÊaj æe i, dok ga organizmi koji æive u vodi nemaju. Pore
d toga, koæa æivotinja koje æive u vodi nije ogodna za jednu nevodenu sredinu. 4. Bub
rezi: Organizmi koji æive u vodi mogu lahko izbaciti ot adne materije, osebno amo
nijak, iz svojih tijela, buduÊi da se tu u njihovoj sredini nalazi mnogo vode. Na
ko nu, voda mora biti koriπtena ekonomiËno. Eto zaπto ova æiva biÊa imaju bubrege. Zahvalj
ujuÊi bubrezima, amonijak se skladiπti tako πto se retvara u ureu, i na taj naËin se ko
risti minimalna koliËina vode za njegovo izluËivanje. Dodatno, otrebni su novi sist
emi da osiguravaju funkcioniranje bubrega. Ukratko, s ciljem da re u iz vode na
ko no æiva biÊa bez ijednog bubrega trebala su iznenada i odjednom razviti cijeli b
ubreæni sistem. 5 . R e s i r a t o r n i s i s t e m : Ribe "diπu" uzimajuÊi kisik
rastvoren u vodi koji onda ro uπtaju kroz πkrge. Oni ne mogu æivjeti viπe od nekoliko m
inuta izvan vode. Da bi o stali i æivjeli na ko nu, oni moraju na rasno, u jednom
trenu, steÊi jedan savrπen luÊni sistem. Nema zaista nimalo sumnje da je nemoguÊe da su
se sve ove dramatiËne fizioloπke romjene mogle desiti sluËajno, u istom organizmu i
u isto vrijeme.
Bajka o rijelazu iz vode na ko no
41
410 miliona godina star fosil Coelacantha. Evolucionisti su tvrdili da je Me|uti
m, 22. decembra 1938. na~injeno je jedno veoma interesantno otkri}e u Indijskom
okeanu. Ulovljen je jedan ìvi ~lan familije Coelacantha, prethodno predstavljen
og kao jedna prijelazna forma koja je izumrla prije sedamdeset miliona godina! O
tkri}e jednog “ìvog” prototipa Coelacantha je, bez sumnje, zadalo jak udarac evoluc
ionistima. Evolucionista, paleoantropolog J. L. B. Smith je rekao da on ne bi mo
gao biti vi{e iznena|en ~ak i kad bi nai{ao na ìvog dinosaura.33 U godinama koj
e su uslijedile, u vi{e navrata, u razli~itim dijelovima svijeta ulovljeno je 20
0 Coelacantha. +++@ivi Coelacanthi otkrili su koliko daleko evolucionisti mogu o
ti}i u dotjerivanju svojih imaginarnih scenarija. Nasuprot tvrdnjama, Coelacanth
i nisu imali primitivna plu}a, niti veliki mozak. Za organ koji su evolucionisti
predstavili kao primitivna plu}a ispostavilo se da nije bio ni{ta drugo do jedn
a lipidna kesa.34 [tavi{e, Coelacanth, koji je predstavljen kao “kandidat za repti
la koji je polahko postajao pripremljen da prije|e iz vode na kopno”, bio je ustva
ri riba koja ìvi u dubinama okeana i koja se nikada ne pribliàva povr{ini bli`
e od 180 metara.35
KORNJA»E SU UVIJEK BILE KORNJA»E
Upravo kao πto evoluciona teorija ne moæe objasniti osnovne gru e æivih biÊa kao πto su ri
be i re tili, ona, isto tako, ne moæe objasniti orijeklo vrsta unutar ovih gruFos
il kornjaËe star 100 milina godina: Nije ra a. Na rimjer, kornjaËe, koje su re til
ska vrsta, ozliËit od svog savrejavljuju se u fosilnom za isu odjedan ut sa svoji
m jedinmenog dvojnika. (The Dawn of Life, Orbis stvenim oklo om. "...Tokom sredi
ne trijaskog erioda Pub., London 1972) ( rije oko 175.000,000 godina) njihovi (
kornjaËini) Ëlanovi veÊ su bili brojni, i veÊ su osjedovali osnovne karakteristike korn
jaËa. Karike izme u kornjaËa i cotylosaura, od kojih su kornjaËe vjerovatno ostale, g
otovo ot uno nedostaju" (Encyclo aedia Brittanica, 1971, v. 22, str. 418) Nema
razlike izme u fosila drevnih kornjaËa i æivih Ëlanova ove vrste danas. Jednostavno reËe
no, kornjaËe nisu evoluirale; one su uvijek bile kornjaËe, otkako su stvorene takvim
a.
Porijeklo tica i sisara
rema teoriji evolucije, ìvot je otekao i evoluirao u moru i onda je trans orti
ran na ko no omo}u amfibija. Ovaj evolucioni scenario tako|er predlaè da su am
fibije evoluirale u reptile, bi}a koja ìve samo na zemlji. Ovaj scenario je pon
ovo nevjerovatan zbog enormnih strukturalnih razlika izme|u ove dvije klase ìvo
tinja. Naprimjer, jaje amfibije je dizajnirano za razvoj u vodi, dok je reptilsk
o jaje dizajnirano za razvijanje na zemlji. Jedna “korak po korak” evolucija neke am
fibije ne dolazi u obzir zato {to nije mogu}e da jedna vrsta preìvi bez savr{en
o i potpuno dizajniranog jajeta. [tavi{e, kao i obi~no, nema dokaza o prijelazni
m oblicima za koje se pretpostavljalo da su vezali amfibije sa reptilima. Evoluc
ionista, paleontolog Robert L.Caroll, jedan autoritet u paleontologiji ki~menjak
a, mora prihvatiti r da su “rani reptili bili veoma razli~iti od amfibija i da nji
hovi preci jo{ uvijek nisu mogli biti prona|eni.”36 Ipak, beznade`no osu|eni scena
riji evolucionista ovdje jo{ nisu zavr{eni. Jo{ uvijek ostaje problem kako u~ini
ti da ova bi}a polete! Budu}i da evolucionisti vjeruju da ptice mora da su nekak
o evoluirale, oni tvrde da su one nastale transformiranjem iz reptila. Me|utim,
nijedan od mehanizama specifi~nih za ptice, koji imaju jednu potpuno druga~iju g
ra|u od ìvotinja koje borave na zemlji, ne moè biti obja{njen postepenom evolu
cijom. Kao prvo, krila, koja su crta karakteristi~na za ptice, jedan su veliki }
orsokak za evolucioniste. Jedan od turskih evolucionista, E n g i n K o r u r ,
priznaje nemogu}nost evolucije krila: “Zajedni~ka karakteristika o~iju i krila je
da ona mogu funkcionirati jedino ako su potpuno razvijena. Drugim rije~ima, jedn
o polurazvijeno oko ne moè vidjeti; jedna ptica sa napola formiranim krilima ne
moè letjeti. Kako su ovi organi postali, ostaje jedna od misterija prirode koj
a treba biti rasvijetljena.”37
P
Porijeklo ptica i sisara
43
Pitanje “kako je savr{ena gra|a krila nastala kao rezultat uzastopnih nasumi~nih m
utacija” ostaje potpuno neodgovoreno. Nema na~ina da se objasni kako su se prednje
ruke reptila mogle promijeniti u perfektno funkcioniraju}a krila, kao rezultat
izvrtanja u reptilskim genima (mutacija). [tavi{e, samo posjedovanje krila nije
dovoljno jednom organizmu sa kopna da poleti. Organizmi koji borave na zemlji li
{eni su mnogih mehanizama u tjelesnoj gra|i koje ptice koriste za letenje. Napri
mjer, kosti ptica su mnogo lak{e nego kosti ìvotinja koje borave na zemlji. Nji
hova plu}a funkcioniraju na druga~iji na~in. Oni imaju druga~iji mi{i}ni i ko{ta
ni sistem i veoma specijaliziran kardio-vaskularni sistem. Ove karakteristike su
preduvjeti za letenje, koji su potrebni, u najmanju ruku, toliko koliko i krila
. Ovi mehanizmi morali su postojati svi zajedno i u isto vrijeme; oni nisu mogli
biti formirani postepeno - “akumuliranjem”. Evo za{to je teorija koja tvrdi da su z
emljani organizmi evoluirali u zra~ne organizme potpuno pogre{na. Sve ovo name}e
jedno drugo pitanje: ~ak i ako pretpostavimo da je ova nemogu}a pri~a istinita,
za{to onda evolucionisti nisu u stanju prona}i bilo kakav “polukrilati” ili “jednokri
li” fosil da podrè svoju pri~u?
SPECIJALNA PLU∆A PTICE
izlaz ulaz
bronhije
alveola
arabronhije
PLU∆NI RE@ANJ REPTILA
PLU∆NI RE@ANJ PTICE
Anatomija tica je veoma razliËita od anatomije re tila, njihovih navodnih redaka
. PtiËija luÊa funkcioniraju na totalno drugaËiji naËin od onoga u æivotinja koje borave
na zemlji. @ivotinje koje bo rave na zemlji udiπu i izdiπu kroz iste disajne sudove.
U tica, dok zrak ulazi u luÊa s rijeda, on izlazi straga. Ovaj osebni "dizajn"
je s ecijalno na ravljen za tice, koje trebaju veliku koliËinu kisika za vrijeme
leta. NemoguÊe je da se jedna takva struktura razvila iz luÊa re tila.
Joπ jedan dizajn koji evolucija nije us jela objasniti:
PTI»IJE PERJE
eorija evolucije, koja tvrdi ticut, A. H. Brush, rihvata ovu reda su tice evol
uirale iz alnost remda je evolucionist: re tila, nije u stanju objas- "Svaka ka
rakteristika, od strukture niti ogromne razlike izme u ove i organizacije gena d
o razvitka, dvije razliËite klase æivih biÊa. U morfogeneze i organizacije tkiva ogle
du takvih struktura kao πto su je razliËita (kod erja i krljuπti)."1 gra a kostura,
luÊni sistemi i to - [taviπe, Profesor Brush se bavi islokrvni metabolizam, tice su
ve- itivanjem i rouËavanjem roteoma mnogo razlikuju od re tila. inske gra e t
iËijeg erja i zagoJo π jedna kavara tezu da je erje "jedinstverakteristika kono me
u kija ostavlja Ëmenjacima".2 ne remostivi jaz izme u tiNe ostoji ca i re tila
je fosilni dokaz erje tica koje koji bi dokazao ima oblik otda je tiËije er
uno jedinstje evoluiralo iz ven za njih. krlju π ti re tila. Tijela re - K a d a j
e e r j e t i c a d e t a l j n o i s i t a n o , »ak su rotno, tila rekri
vena na eno je da je saËinjeno od hiljada tankih kao πto rofesor niti, vitica, koje
su me usobno s ojene su krlju π tima, kukicama. Ovaj jedinstveni dizajn rezulti-
Brush izjavljudok su tijela rao je izvanrednim aerodinamiËkim erje, " erje se
oformancama. javljuje iznena tica rekrivena erjem. BuduÊi da evolucionis- da u
fosilnom za isu, kao "ne oreti smatraju re tile recima tica, civo jedinstvena"
osobina koja odoni su rimorani da tvrde da je ti- likuje i izdvaja erje tic
a".3 Pored Ëije erje evoluiralo iz re tilskih toga, u re tila joπ nije otkrivena kr
ljuπti. Me utim, nema sliËnosti nikakva e idermalna struktura koja bi osiguravala o
rijeklo za erje izme u krljuπti i erja. Profesor sihologije i neuro- tica.4 bi
ologije sa University of ConnecGodine 1996. aleontolozi su
T
na ravili larmu oko fosila takozvanih ernatih dinosaura o imenu Sinosauro tery
x. Me utim, 1997. je otkriveno da ovi fosili nemaju nikakve veze sa ticama i da
oni nisu imali savremeno erje.5 Sa druge strane, kada obliæe is itamo erje ti
ca, nailazimo na veoma kom leksan dizajn koji ne moæe biti objaπnjen nikakvim evoluc
ionim rocesom. »uveni ornitolog Alan Feduccia izjavljuje da "svaka njihova crta i
ma aerodinamiËne funkcije. Ono je izuzetno lagano, ima s osobnost odizanja, πto se
oveÊava ri niæim brzinama, i moæe se veoma lahko vratiti u svoju rijaπnju oziciju".
On dalje nastavlja: "Ne mogu stvarno razumjeti kako se jedan organ, erfektno di
zajniran za let, na oËetku mogao ojaviti zbog neke sasvim druge otrebe."6 Dizaj
n erja je tako er risilio i Charlesa Darwina da razmiπlja o njemu. [taviπe, erfek
tna estetika aunovog erja uËinila ga je "bolesnim " (njegove vlastite rijeËi). U
ismu koje je na isao Asai Gray 3. a rila 1860. rekao je: "SjeÊam se dobro vremena
kada me je omisao
na oko znala cijelog zalediti, ali sam reπao reko ovog stadija zabrinutosti...",
i onda je nastavio "... a sada, djeliÊi u gra i æivih biÊa Ëesto uËine da se osjeÊam veoma
nelagodno. Pogled na erje aunovog re a, kada god zurim u njega, Ëini me bolesnim
!"7
1 A. H. Brush, "On the Origin of Feathers". Journal of Evolutionary Biology, vol
. 9, 1996, str. 132 2 A. H. Brush, "On the Origin of Feathers", str. 131 3 A. H.
Brush, "On the Origin of Feathers", str. 133 4 A. H. Brush, "On the Origin of F
eathers", str. 131 5 " Plucking the Feathered Dinosaur " ,
Science, vol. 278, 14 November 1997,
str. 1229 6 Douglas Palmer, " Learning to Fly " (Review of The Origin of and Evo
lution
of Birds by Alan Feduccia, Yale University Press, 1996), New Scientist, vol.153,
1 March 1997, str. 44 7 Norman Macbeth, Darwin Retried: An
A eal to Reason . Boston, Gambit,
1971, str. 101
46
Jo{ jedna navodno rijelazna forma: Archaeo teryx
Evolucionisti kao odgovor izgovaraju ime jednog jedinog bi}a. To je fosil jedne
tice zvane Archaeo teryx, koja je jedna od naj{ire oznatih tzv. rijelaznih ob
lika izme|u samo nekoliko koje evolucionisti jo{ brane. Archaeopteryx, prema evo
lucionistima predak savremenih ptica, ìvio je prije 150 miliona godina. Teorija
drì da su neki od dinosaura sa malim krlju{tima po imenu Velociraptor ili Drom
eosaur evoluirali sti~u}i krila i onda po~inju}i letjeti. Tako se za Archaeopter
yxa pretpostavlja da je on prijelazna forma koja je skrenula od svog dinosaursko
g pretka i po~ela po prvi puta da leti. Me|utim, posljednje studije Archaeoptery
xovih fosila ukazuju da ovo bi}e uop}e nije prijelazni oblik, nego jedna pti~ija
vrsta koja ima karakteristike ne{to razli~ite od dana{njih ptica. Teza da je Ar
chaeopteryx bio “poluptica” koja nije mogla sasvim dobro letjeti bila je popularna u
evolucionisti~kim krugovima sve donedavno. Odsutnost sternuma, to jest grudne k
osti u ovog bi}a ili, u najFosil Archaeopteryxa manju ruku, to {to ona nije bila
kao u lete}ih ptica, smatrana je najva`nijim dokazom da ova ptica nije mogla le
tjeti kako treba. (Grudna kost je kost koja se nalazi ispod grudnog ko{a, a na k
oju su pri~vr{}eni mi{i}i za letenje. U na{im danima ova grudna kost je uo~ena u
svih lete}ih i nelete}ih ptica, a ~ak i u slijepih mi{eva - lete}ih sisara koji
pripadaju veoma druga~ijoj familiji.) Me|utim, sedmi fosil Arhaeopterixa na|en
1992. uzrokovao je veliko zaprepa{tenje me|u evolucionistima. Razlog je bio to {
to je kod ovog fosila Archaeopteryxa grudna kost, za koju se od strane evolucion
ista pretpostavljalo da je ve} dugo nedostajala, ustvari postojala. Nedavno pron
a|eni fosil opisan je u ~asopisu Nature slijede}im rije~ima: “Nedavno otkriveni, s
edmi primjerak Archaeopteryxa, sadràva djelimi~ni pravougaoni sternum za kojim
se dugo tragalo, ali koji nikada nije bio dokumentiran. Ovo svjedo~i o njegovim
sna`nim mi{i}ima za letenje.”38 Ovo otkri}e poni{tilo je glavnu potporu tvrdnji da
je Archaeopteryx bio
47
poluptica koja nije mogla letjeti kako treba. Na drugoj strani, struktura pti~ij
eg perja postala je jedan od najva`nijih dokaza koji potvr|uju da je Archaeopter
yx bio lete}a ptica u pravom smislu te rije~i. Asimetri~na struktura perja Archa
eopteryxa je nerazlu~iva od one kod savremenih ptica, {to pokazuje da je ìvotin
ja mogla savr{eno letjeti. Kao {to je izjavio ~uveni paleontolog Carl O. Dunbar:
“Jasno je uo~ljivo da Archaeopteryx, zbog svog perja, treba da bude klasificiran
kao ptica.”39 Jo{ jedna ~injenica koja je otkrivena na osnovu gra|e Archaeopteryxo
vog perja je bio toplokrvni metabolizam ove ptice. Kao {to je poznato, reptili i
dinosauri su hladnokrvne ìvotinje na koje vi{e utje~e temperatura okoli{a, neg
o {to oni sami, nezavisno, mogu regulirati temperaturu tijela. Jedna veoma va`na
funkcija perja u ptice je odràvanje toplote njezinog tijela. înjenica da je A
rchaeopteryx imao perje pokazuje da je on, nasuprot dinosaurima, bio prava toplo
krvna ptica koja je sama odràvala toplotu svoga tijela.
Spekulacije evolucionista: zubi i kandè Archaeopteryxa
Dvije va`ne stvari na koje se evolucionisti oslanjaju kada tvrde da je Archaeopt
eryx prijelazni oblik, jesu kandè na krilima ove ptice i njeni zubi. Istina je
da Archaeopteryx ima kandè na svojim krilima i zube u svojim ustima, ali ove ka
rakteristike ne impliciraju obavezno da ova bi}a imaju ikakvu vrstu srodstva sa
reptilima. Pored toga, dvije vrste ptica koje ìve danas, Taouraco i Hoatzin, im
aju kandè koje im sluè da se drè za grane. Ova bi}a su bez ikakve dvojbe ptic
e, bez ikakvih karakteristika reptila. Eto za{to je potpuno neosnovano tvrditi d
a je Archaeopteryx prijelazna forma samo na osnovu postojanja kandì na njegovim
krilima. A ni zubi u Archaeopteryxovom kljunu ne upu}uju na to da je on prijela
zni oblik. Evolucionisti su napravili namjernu varku govore}i da su ovi zubi kar
akteristika reptila. Me|utim, zubi nisu tipi~na odlika reptila. Danas neki repti
li imaju zube, a drugi ne. [tavi{e, Archaeopteryx nije jedina pti~ija vrsta koja
ima zube. Istina je da ptice sa zubima ne postoje danas, ali kada pogledamo u f
osilni zapis, vidimo da je i u doba Archaeopteryxa, kao i u doba poslije njega,
i ~ak do prili~no skoro, postojao jedan poseban rod ptica koji bi mogao biti naz
van “ptice sa zubima”.
48
Najva`nija stvar je to da je oblik zuba Archaeopteryxa i drugih ptica sa zubima
potpuno druga~iji od oblika zuba njihovih navodnih predaka, di n o s a u r a . ^
uveni ornitolozi Martin, Steward i Whetstone uo~ili su da Archaeopteryx i druge
ptice sa zubima imaju zube sa ravnim povr{inama na vrhu i velikim korjenovima. D
ok su zubi theropodnih dinosaura, navodnih predaka ovih ptica, izbo~eni kao test
era i imaju uske korjenove.40 Istraìva~i su tako|er uporedili kosti ru~nog zglo
ba Archaeopteryxa i njihovih navodnih predaka, dinosaura, i nisu uo~ili sli~nost
i me|u njima.41 Studije anatoma kao {to su Tarsitano, Hecht i A. D. Walker otkri
le su da su neke “sli~nosti” za koje se tvrdilo da postoje izme|u ovog stvorenja i d
inosaura (kao {to je predloèno od strane Johna Ostroma, istaknutog autoriteta,
koji tvrdi da je Archaeopteryx evoluirao iz dinosaura), bile ustvari samo pogre{
ne interpretacije.42 Svi ovi nalazi ukazuju da Archaeopteryx nije bio prijelazna
karika, nego samo ptica koja je spadala u kategoriju ptica koja se moè nazvati
“ptice sa zubima”.
Archaeopteryx i fosili drugih drevnih ptica
Dok su evolucionisti desetinama godina tvrdili da je Archaeopteryx najve}i dokaz
za njihov scenario u vezi sa evolucijom ptica, neki nedavno na|eni fosili poni{
tavaju taj scenario u drugim aspektima. Lianhai Hou i Zhonghe Zhou, dva paleonto
loga na Kineskom institutu za paleontologiju ki~menjaka, 1995. su otkrili novi p
ti~iji fosil kojeg su nazvali C o n f u c i u s o r n i s . Ova ptica je bila go
tovo iz istog doba kao i Archaeopteryx (oko 140 miliona godina stara), ali nije
imala nikakve zube u ustima. Dodatno, njezin kljun i perje imaju iste karakteris
tike kao kod dana{njih ptica. A uz to {to ima istu gra|u kostura kao savremene p
tice, ova ptica tako|er ima kandè na svojim krilima, upravo kao Archaeopteryx.
Ona je imala i jednu specijalnu strukturu, nazvanu “pigostil”, koja je podupirala re
pno perje. Ukratko, ova ptica, koja je iste dobi kao i Archaeopteryx (koji se sm
atra najstarijim pretkom svih ptica i koji je prihva}en kao polureptil), veoma j
e li~ila savremenim pticama. Ova ~injenica poni{tila je sve evolucionisti~ke tez
e koje drè da je Archaeopteryx primitivni predak svih ptica.43
49
Jedan drugi fosil, iskopan u Kini u novembru 1996., uzrokovao je ~ak i ve}u konf
uziju. Postojanje ove 130 miliona godina stare ptice po imenu Liaoningornis obja
vili su Hou, Martin i Alan Feduccia u ~asopisu Science. Liaoningornis je imao gr
udnu kost na koju su bili pripojeni mi{i}i za letenje, upravo kao u savremenih p
tica. Ova ptica ne razlikuje se od savremenih ptica tako|er ni u drugim aspektim
a. Jedina razlika su zubi u njenim ustima. Ovakva situacija pokazala je da ptice
sa zubima uop}e nisu imale primitivnu strukturu, kako su navodili evolucionisti
.44 Ovo je re~eno u jednom ~lanku u ~asopisu Discover pod naslovom “Odakle su do{l
e ptice? Ovaj fosil kaè da nisu od dinosaura”.45 Ptica nazvana Jo{ jedan fosil ko
ji pobija evolucionisti~ku Confuciusornis je iste dobi kao Archaeopteryx. tvrdnj
u u vezi sa Archaeopteryxom je Eoalulavis. Gra|a krila Eoalulavisa, za kojeg je
re~eno da je 30 miliona godina mla|i od Archaeopteryxa, uo~ena je u “sporolete}ih” s
avremenih ptica. Ovo dokazuje da su prije 120 miliona godina po nebu letjele pti
ce koje se u mnogim aspektima ne razlikuju od savremenih ptica.46 Ove ~injenice
jo{ jednom zasigurno ukazuju da niti Archaeopteryx niti neka druga drevna ptica
sli~na njemu nisu bili prijelazne forme. Fosili ne pokazuju da su razli~ite vrst
e ptica evoluirale jedna iz druge. Nasuprot tome, fosilni zapis dokazuje da su d
ana{nje savremene ptice i neke arhai~ne ptice kao Archaeopteryx ustvari ìvjele
zajedno, u isto vrijeme. Ali su neke od ovih vrsta ptica kao npr. Archaeopteryx
i Confuciusornis izumrle i samo je jedan dio od prvobitno postoje}ih vrsta bio u
stanju sti}i do dana{njih dana. +++Ukratko, neke posebne karakteristike Archaeo
pteryxa ne ukazuju da je ovo ìvo bi}e prijelazna forma! Stephan Jay Gould i Nil
es Eldredge, dva paleontologa sa Harwarda i {irom svijeta poznati evolucionisti,
prihvataju da je Archaeopteryx “mozai~no” ìvo bi}e koje posjeduje razli~ite karakt
eristike u svojoj gra|i, ali da on ipak nikako ne moè biti smatran prijelaznom
formom!47
50
Imaginarna ptica-dinosaur karika
Poku{avaju}i predstaviti Archaeopteryxa kao prijelaznu formu, evolucionisti tvrd
e da su ptice evoluirale iz dinosaura. Me|utim, jedan od najpoznatijih ornitolog
a u svijetu, Alan Feduccia sa University of North Carolina, suprotstavlja se teo
riji da ptice imaju srodstvo sa dinosaurima, uprkos ~injenici da je on i sam evo
lucionist. Feduccia o ovome kaè: “E pa ja sam studirao pti~ije lobanje tokom 25 g
odina i kako god pogledam, ne vidim nikakvu sli~nost. Ja je jednostavno ne vidim
...” Theropodno-kopneno porijekla ptica }e, po mom mi{ljenju, biti najve}a zabuna
paleontologije XX stolje}a.”48 Larry Martin, specijalista na podru~ju drevnih ptic
a sa University of Kansas, suprotstavlja se teoriji da su ptice do{le po istoj l
ozi kao i dinosauri. Dok je komentirao kontradiktornosti u koje evolucija pada o
ovom pitanju, Martin je izjavio:
“Da vam pravo kaèm, ukoliko bih morao podràti dinosaursko porijeklo ptica sa ovi
m karakteristikama, ja bih se uznemirio i zbunio svaki put kada bih morao ustati
i govoriti o tome.”49
Da sumiramo. Scenario “Evolucije ptica”, konstruiran jedino na bazi Archaeopteryxa,
nije ni{ta drugo do produkt predrasuda i puko prièljkivanje evolucionista.
Alan Feduccia
Porijeklo sisara
Kao {to smo naprijed istakli, teorija evolucije zastupa stav da su se neka imagi
narna bi}a koja su iza{la iz mora transformirala u reptile i da su ptice formira
ne evolucijom reptila. Prema istom scenariju, reptili su preci ne samo ptica neg
o isto tako i sisara. Me|utim, postoje velike strukturalne pukotine izme|u repti
la, koji imaju krlju{ti na svojim tijelima, koji su hladnokrvni i koji se razmno
àvaju polaganjem jaja, sa jedne strane, i sisara koji imaju krzno na svojim tij
elima, koji su toplokrvni i koji se razmnoàvaju ra|aju}i svoje potomstvo kao ì
vo, sa druge strane.
51
Jedan primjer strukturalnih barijera izme|u reptila i sisara je gra|a njihove ~e
ljusti. Donja ~eljust sisara sastoji se samo od jedne kosti u kojoj su smje{teni
zubi. U reptila postoje tri male kosti na objema stranama donje ~eljusti. Druga
osnovna razlika je to {to svi sisari imaju tri kosti u srednjem uhu (~eki}, nak
ovanj i uzengija). A u svih reptila postoji samo jedna kost u srednjem uhu. Evol
ucionisti tvrde da su ~eljust i srednje uho reptila postepeno evoluirali u ~elju
st i uho sisara. A ipak, pitanje kako se ova promjena dogodila ostaje neodgovore
no. Osobito, nikada ne moè biti obja{njeno pitanje kako je uho sa samo jednom k
osti evoluiralo u uho sa tri kosti i kako je proces slu{anja nastavio funkcionir
ati u me|uvremenu. Nije iznena|enje da nije prona|en niti jedan jedini fosil koj
i bi vezao reptile i sisare. Zbog ovoga je paleontolog Roger Lewin bio prisiljen
re}i da je “prijelaz na prvog sisara, koji se vjerovat p no desio u samo jednoj i
li najvi{e dvije loze, jo{ uvijek enigma”.50 George Gaylord Simpson, jedan od najv
e}ih evolucionih autoriteta i osniva~a neodarvinisti~ke teorije, daje slijede}i
komentar na ovu ~injenicu koja je potpuno zbunjuju}a za evolucioniste: “Najzagonet
niji doga|aj u historiji ìvota na Zemlji je promjena iz mezozoika, doba reptila
, u doba sisara. Bilo je to kao da je iznenada spu{tena zavjesa na stadij gdje s
u sve vode}e uloge imali reptili, posebno dinosauri, u velikom broju i zbunjuju}
oj raznolikosti, i odmah ponovo podignuta da bi otkrila istu okolinu, ali potpun
o novi raspored uloga, raspored u kojem se dinosauri uop}e ne pojavljuju, drugi
reptili su malobrojni, a sve vode}e uloge igraju sisari takvih vrsta koje su se
jedva naslu}ivale u prethodnim stadijima.”51 [tavi{e, kada su se sisari iznenada p
ojavili bili su ve} tada vrlo razli~iti jedni od drugih. Takve razli~ite, nesli~
ne ìvotinje, kao slijepi mi{evi, konji, mi{evi i kitovi svi su sisari i svi oni
su se pojavili za vrijeme istog geolo{kog doba. Ustanovljavanje evolucionog sro
dstva me|u njima je nemogu}e, ~ak i unutar naj{irih granica ma{te. Evolucionisti
~ki zoolog R. Eric Lombard pravi ovaj zaklju~ak u ~lanku koji je iza{ao u ~asopi
su Evolution: “Oni koji tragaju za specifi~nom informacijom korisnom u konstruiran
ju filogeneze roda sisara biti }e razo~arani.”52 Sve ovo pokazuje da su se sva ìv
a bi}a pojavila na Zemlji iznenada i u
PORIJEKLO MUHA
uduÊi da tvrde da su se dinosauri transformirali u ptice, evolucionisti podræavaju s
voje postavke tako πto govore da su neki dinosauri koji su mahali svojim rednjim
nogama da ulove muhe "dobili krila i oletjeli", kao πto se vidi na slici. BuduÊi da
ova teorija nema nikakve znanstvene baze i buduÊi da nije niπta drugo do jedna obiËna
tvorevina maπte, ona tako er iziskuje jednu veoma ri rostu logiËku kontradikciju:
muha, rimjer koji su dali evolucionisti da objasne orijeklo letenja, veÊ je imal
a savrπenu s osobnost da leti. Dok rosjeËan Ëovjek ne moæe otvoriti i zatvoriti svoje oËi
10 uta u sekundi, jedna rosjeËna muha mahne svojim krili ma 500 uta u sekundi.
[taviπe, ona miËe oba svoja krila istovremeno.I najmanji nesklad u vibraciji krila
uzrokovao bi da muha izgubi ravnoteæu, ali ovo se nikada ne doga a. Evolucionisti
bi trebali rvo doÊi sa objaπnjenjem kako je muha stekla ovu erfektnu s osobnost le
ta. Umjesto toga, oni su sastavili imaginarni scenario o tome kako su nezgra na
biÊa kao re tili oËela letjeti. Pored toga, erfektna kreacija kuÊne muhe oniπtava tvr
dnju evolucije. Engleski biolog Robin W o o t t o n , u Ëlanku naslovljenom "Mehan
iËki dizajn krila muhe", na isao je slijedeÊe:
B
Jedan rimjer evolucionistiËkih scenarija: Dinosauri koji su iznenada dobili krila
okuπavajuÊi da uhvate muhu!
"[to bolje razumijemo funkcioniranje krila insekata, ukazuje nam se sve su tilni
ji i lje πi dizajn. Gra a svakog od njih je redovno dizajnirana na naËin da se defor
mira πto je moguÊe manje; mehanizmi su dizajnirani tako da omjeraju sastavne dijelo
ve u redvidivim ravcima. A i ak, oni me usobno imaju samo nekoliko tehnoloπkih
aralela (ukoliko ih ikako imaju).1 Sa druge strane, ne ostoji nijedan jedini fo
sil koji moæe biti dokaz za imaginarnu evoluciju muhe. To je ono πto je istaknuti fr
ancuski zoolog Grasse mislio kada je rekao: "Mi smo u tami πto se tiËe orijekla ins
ekata."2
1Robin J. Wooton, "The Mehanical Design of Insect Wings", Scientific American, v
. 263, November 1990, str. 120 2 Pierre - P. Grasse, Evolution of Living Organis
ms, New York, Academic Press, 1977, str. 30
Porijeklo tica i sisara
53
svojoj unoj formi, bez ikakvog evolucionog rocesa. Ovo je konkretan dokaz ~inj
enice da su ona bila stvorena. Me|utim, ~injenicu da su ìve vrste nastale u odr
e|enom redoslijedu evolucionisti poku{avaju interpretirati kao pokazatelj evoluc
ije. A, ustvari, redoslijed po kojem su se r ìva bi}a pojavila je “r e d o s l i
j e d stvaranja”, budu}i da nije mogu}e (nema dokaza) govoriti o nekom evolucionom
procesu. Sa izvanrednim stvaranjem, bez ikakve mahane, okeani, a onda zemlja, b
ili su napunjeni ìvim bi}ima, a na kraju je stvoren ~ovjek. Suprotno pri~i o “~ov
jeku majmunu” koja se natura masama pomo}u intenzivne medijske propagande, ~ovjek
se tako|er pojavio na Zemlji iznenada i potpuno formiran.
volucionisti predlaæu da su sve vrste sisara evoluirale iz zajedniËkog pretka. Me ut
im, postoje velike razlike izme u razliËitih vrsta sisara takvih kao πto su medvjedi
, kitovi, miπevi i slije i miπevi. Svaka od ovih vrsta æivih biÊa osjeduje s ecifiËno diz
ajnirane sisteme. Na rimjer, slije i miπevi su stvoreni sa veoma osjetljivim radar
skim sistemom koji im omaæe da se orijentiraju u tami. Ovi kom leksni sistemi koj
e moderna tehnologija moæe samo imitirati, nikako se nisu mogli ojaviti kao rezul
tat sluËajnosti. Fosilni za is tako er okazuje da su πiπmiπi ostali odjednom, u njihov
om sadaπnjem, erfektnom stanju, i da oni nisu roπli Fosil slije og miπa star 50 mili
ona kroz bilo kakav "evolucioni roces".
godina: nije razliËit od svoga danaπnjeg otomka. (Science, vol. 154)
E
SCENARIO EVOLUCIJE KONJA
ve donedavno, imaginarni niz za koji se ret ostavljalo da rikazuje evoluciju k
onja bio je reklamiran kao glavni fosilni dokaz za teoriju evolucije. Danas, me
utim, mnogi evolucionisti sami otvoreno riznaju da je scenario evolucije konja
ro ao. Evolucionista Boyce Rensberger, koji je odræao govor za vrijeme Ëetverodnevn
og sim ozija o temi roblem oste ene evolucione teorije, odræanom 1980. u Field M
useum of Natural History u Chicagu, koji je oha alo 150 evolucionista, rekao je
da scenario evolucije konja nema osnova u fosilnom za isu i da nije uoËen evoluci
oni roces koji bi govorio u rilog oste ene evolucije konja: "VeÊ je odavno ozn
ato da je ogreπan o ularno is riËan rimjer evolucije konja, koji u uÊuje oste eni
niz romjena od Ëetveronoænog biÊa veliËine lisice, koje je æivilo rije 50 miliona godina
, do danaπnjeg mnogo veÊeg "jedno rstog" konja. Umjesto oste ene romjene, f o s i
l i s v a k e osredne vrste ojavljuju se ot uno razliËiti, ostaju ne romijenjen
i i onda izumiru. Prijelazne forme su ne oznate."1 »asno riznajuÊi ovaj znaËajni Êorso
kak u scenariju evolucije konja, Rensberger se osebno ozvao na "Êorsokak rijela
znih karika", koji je uistinu najveÊi roblem teorije, barem πto se tiËe fosilnog za i
sa. »uveni aleontolog Colin Patterson, direktor Natural History Museum of England
, gdje su izloæene sheme "evolucije konja", rekao je slijedeÊe o ovoj izloæbi koja se
joπ okazuje ublici u rizemlju muzeja:
S
"Bilo je uæasno mnogo riËa, sve jedna maπtovitija od druge, o tome kakav je ustvari k
arakter te historije (æivota). NajËuveniji rimjer, joπ na izloæbi dolje, izloæba je evolu
cije konja ri remljena ot rilike rije edeset godina. Ona je bila redstavljen
a kao doslovna istina u udæbeniku za udæbenikom. Danas, ja mislim da je to jadno i æal
osno, osebno kada ljudi koji nude takve riËe mogu i sami biti svjesni s ekulativ
ne rirode nekih od tih stvari."2 [ta je osnova za scenario "evolucije konja"? O
vaj scenario je formuliran omoÊu obmanljivih slika-shema koje su smiπljene tako πto s
u u nizu oredani fosili razliËitih æivih vrsta koje su æivjele u πirokom ras onu razliËit
ih erioda u Indiji, Juænoj Africi, Sjevernoj Americi i Evro i, ot uno u skladu s
a bogatom snagom maπte evolucionista. Postoji viπe od 20 slika-shema evolucije konja
redloæenih od strane razliËitih istraæivaËa. Evolucionisti nisu stigli niti do jednog
jedinog zajedniËkog dogovora o temi ovih orodiËnih stabala, koja su, us ut, ot uno
razliËita jedna od drugih. Jedina zajedniËka taËka ovih stabala je vjerovanje da je b
iÊe veliËine sa nazvano "Eohi us" (Hyracotherium), koje je æivjelo u eocenu rije 55
miliona godina, bilo redak savremenog konja. Me utim, Eohi us je ot uno isti
kao æivotinja zvana "hyrax", koja joπ uvijek æivi u Africi i nema srodstva ili sliËnost
i sa konjem.3 Nekonzistentnost tvrdnje o evoluciji konja je dalje rasvijetljena
sa drugim fosilnim ostacima koji su nedavno isko ani. Fosili savremene vrste kon
ja (Equus
Nevadensis i Equus Occidentalis) otkriveni su u istom sloju sa Eohi usom.4 Ovo
okazuje da su savremeni konj i njegov navodni redak æivjeli istovremeno, i tako
dokazuje da se nikakav evolucioni roces, takav kao evolucija konja, nije nikada
odigrao. [taviπe, Ëuveni aleontolog Pettingrew izjavljuje da je savremeni konj æivio
70 miliona godina rije njegovog navodnog retka. Prema Pettingrewu, "jedno rst
i" savremeni konji æivjeli su u Mezozoiku rije 120 miliona godina, dok se njegov
ret ostavljeni redak, viπe rsti konj, ojavio u Eocenu rije 50 miliona godina i
izumro rije 40 miliona godina.5 Paleontoloπki Êorsokak evolucijskog niza konja obj
asnio je Francis Hitching: "Potu ni niz fosila konja, smjeπten u slojevima stijena
, u rikladnom evo-
lucionom oretku, od dna do vrha, nije na en ni na jednom mjestu u svijetu."6 Na
mjernim zanemarivanjem nekih fosila koji se nisu ukla ali u njega, niz konja, ko
ji je ve} bio sasvim nevjerovatan, ostao je jo{ u itnijim. Na rimjer, "Moro us"
, koji je æivio u miocenu, nije bio ukljuËen u fosilni niz jednostavno zbog toga πto n
ije sluæio namjerama evolucionista. U Enciklo ediji rethistorijskih æivotinja je reËe
no da je dva metra visoki Moro us Ëak masivniji i od svog savremenika Meryhi usa,
a i od svog danaπnjeg ekvivalenta. Zbog toga, on anulira oste eni evolucioni or
edak.7 Sve ove Ëinjenice su jak dokaz da sheme evolucije konja, koje su redstavlj
ene kao jedan od najËvrπÊih dokaza evolucije, nisu niπta drugo do fantastiËne i nevjerovat
ne riËe. Ovo je riliËno znaËajno u okazivanju odsustva kredibiliteta i integriteta
teorije evolucije i u demonstriranju ciljeva i metoda kojima se sluæe njezini zago
vornici.
Mnogo konja razliËitih veliËina æive na Zemlji. Shema "evolucije konja" nije niπta drugo
do niz fosila sisara i fosila ovih razliËitih ti ova konja, oredanih od manjeg k
a veÊem.
1 Boyce Rensberger, Houston Chronicle, November 5, 1980, blm.4, str. 15 2 Colin
Patterson, Har er s, February 1984, str. 60 3 Francis Hitching, The Neck of the
Giraffe:Where Darwin Went Wrong, New York: Ticknor and Fields, 1982, str. 30-31
4 Francis Hitching, The Neck of the Giraffe, str. 30-31 5 L. Du Nouy, Human Dest
iny, New York: The New American Library, str. 74 6 Francis Hitching, The Neck of
the Giraffe, 1982, str. 30-31. 7 Jean-Jacques Hublin, The Hamlyn Encyclo aedia
of Prehistoric Animals, New York: The Hamlyn Publishing Grou Ltd., 1984, str. 2
52
Obmanljive inter retacije fosila od strane evolucionista
rije nego {to krenemo u detalje legende o evoluciji ~ovjeka, trebamo s omenuti
ro agandni metod koji je uvjerio javnost u ideju da je biÊe ola ~ovjek- ola majmu
n doista ìvjelo nekada u ro{losti. Ovaj r ro agandni metod koristi se “rekonstr
ukcijama” na~injenim na osnovu fosila. Rekonstrukcije se mogu definirati kao crtan
je slika ili konstruiranje modela ìvog bi}a na bazi jedne jedine kosti - oneka
d na bazi samo jednog fragmenta - koji je isko an. “Ljudi-majmuni” koje mi vidimo u
novinama, ~aso isima ili filmovima, ustvari su rekonstrukcije. Budu}i da su fosi
li obi~no neure|eni i nekompletni, bilo koja pretpostavka bazirana na njima je v
jerovatno potpuno spekulativna. Ustvari, rekonstrukcije (crteì ili modeli) bazi
rane na fosilnim ostacima od strane evolucionista smi{ljeno su precizno pripreml
jene samo da bi potvrdile evolucione teze. Jedan antropolog sa Harwarda, David R
. Pillbeam, nagla{ava ovu ~injenicu kada kaè: “U najmanju ruku, u paleoantropolog
iji podaci su jo{ uvijek oskudni i manjkavi tako da teorija veoma mnogo uti~e na
interpretacije. U pro{losti, teorije su jasno odraàvale na{e trenutne ideologi
je umjesto stvarne podatke.”53 Budu}i da su ljudi visoko impresionirani vizualnim
informacijama, ove rekonstrukcije veoma dobro sluè ciljevima evolucionista, a t
o je da ubijede ljude da su ova rekonstruirana biÊa stvarno postojala u pro{losti.
Ovdje moramo ista}i jednu posebno va`nu stvar: rekonstrukcije bazirane na ostac
ima kosti mogu otkriti jedino veoma op}enite karakteristike objekta, budu}i da s
tvarni karakteristi~ni detalji i mehka tkiva vremenom brzo propadaju i i{~ezavaj
u. Zbog toga, sa spekulativnom interpretacijom mehkih tkiva, rekonstruirani crte
ì ili modeli postaju totalno ovisni o ma{ti osobe koja ih pravi. Earnst A. Hoot
en sa Harward University obja{njava ovu situaciju ovako: “Poku{ati restaurirati me
hke dijelove je jedan ~ak jo{ hazardniji poduhvat. Usne, o~i, u{i i nagib nosa n
e ostavljaju indicija na dijelovima kosti koji leè
P
Junior Larousse Temel Bilgi Encyclopedia, Vol. 1 s. 94
IMAGINARNI CRTEÆI: U svojim slikama i rekonstrukcijama, evolucionisti namjerno daj
u oblik crtama koje ustvari ne ostavljaju nikakve fosilne tragove, na na~in da p
o dræavaju evoluciju. Primjer: gra a nosa i usana, oblik kose, oblik obrva i druge
dlake na tijelu. Oni tako er izra uju detaljne slike, slikajuÊi ova imaginarna biÊa
kako hodaju sa svojim obiteljima, kako love ili u drugim prilikama njihovog sva
kodnevnog æivota. Me utim, svi ovi crteæi samo su tvorevine maπte i nemaju ekvivalent
u fosilnom za isu.
Junior Larousse Temel Bilgi Encyclo edia, Vol. 1 s. 96
Geheimnisse Der Urzeit, Tiere und Menschen, s. 200
National Geogra hic, Mart 1996
TRI RAZLI»ITE REKONSTRUKCIJE BAZIRANE NA ISTOJ LOBANJI
Crteæ koji je objavljen u Sunday Timesu, 5 a rila 1964. godine
Maurice Wilsonov crteæ
N.Parkerov crteæ N. Geogra hic, se tembar 1960
is od njih. Vi sa jednakom lahko}om na neandertaloidnoj lobanji moète modelirat
i osobine {im anze kao i crte lica filozofa.” Ako ove navodne restauracije drevnih
ti ova ~ovjeka imaju ikakve znanstvene vrijednosti, onda je to zaista samo u sa
svim maloj mjeri i one su ogodne jedino da zavedu javnost... zato, ne vjerujte
rekonstrukcijama.54
Maurice Wilsonov crteæ (From A e to Adam The Se arch For The Ancestry Of Man, Herb
ert Wendt)
Ustvari, evolucionisti su izmislili tako “besmislene ri~e” da oni ~ak ri isuju raz
li~ita lica jednoj te istoj lobanji. Tri razli~ito rekonstruirana crteà na~inje
na za fosil nazvan Australo ithecus robustus (Zinjanthro us) ~uveni su rimjer t
akvog falsificiranja. Pristrasna inter retacija fosila ili fabriciranje mnogih i
maginarnih rekonstrukcija su okazatelj kako ~esto evolucionisti ribjegavaju tr
ikovima. A i ak, to izgleda nevino kada se u oredi sa namjernim falsifikatima ko
ji su bili izvr{eni u historiji evolucije.
Steven M. Stanley crteæ (Human Origins)
Dva crteæa Javanskog Ëovjeka koja se vide gore, a koja su ot uno razliËita jedan od d
rugog, redstavljaju dobar rimjer kako evolucionisti fantastiËno inter retiraju f
osile.
Falsifikati evolucije
e ostoji konkretan fosilni dokaz koji odràva sliku “~ovjeka-majmuna” koja se ne r
ekidno nau~ava i ro agira od strane medija i evolucionisti~kih akademskih krugo
va. Sa ~etkicama u svojim rukama evolucionisti roizvode imaginarna bi}a, a ~inj
enica da ovi crteì i ak ne odgovaraju fosilima, redstavlja ozbiljan roblem za
njih. Jedan od interesantnih metoda kojima se sluè da bi revazi{li ovaj robl
em je da “ roizvedu” fosile koje ne mogu rona}i. Piltdownski ~ovjek, najve}i skanda
l u historiji znanosti, ti i~an je rimjer ovog metoda.
N
Piltdownski ~ovjek: Orangutanska ~eljust i lobanja ~ovjeka!
Dobro oznati doktor i tako|er amater paleoantropolog, C h a r l e s Dawson, tvr
dio je da je 1912. godine prona{ao ~eljusnu kost i dio lobanje u jami u Piltdown
u u Engleskoj. Pa iako je ~eljusna kost bila vi{e nalik na majmunsku, zubi i lob
anja bili su kao u ~ovjeka. Ovi primjerci su nazvani “Piltdownski ~ovjek”. Za njih s
e tvrdilo da su bili 500 hiljada godina stari, a izloèni su u nekolicini muzeja
kao apsolutni dokaz evolucije ~ovjeka. Tokom vi{e od 40 godina napisani su mnog
i znanstveni ~lanci o “Piltdownskom ~ovjeku”, na~injene su mnoge interpretacije i cr
teì, a ovaj fosil je bio predstavljen kao vaàn dokaz evolucije ~ovjeka. Ne man
je od pet stotina doktorskih teza bilo je napisano o toj temi.55 ûveni ameri~ki
paleoantropolog Henry Fairfield Osborn, dok je bio u posjeti British Museumu 19
35., rekao je: “...Moramo se uvijek nanovo podsje}ati da je priroda puna paradoksa
i ovo je jedno zadivljuju}e otkri}e o ranom ~ovjeku...”56 Godine 1949. Kennet Oak
ley iz paleontolo{kog odjela British Museuma isku{ao je metod “testiranja florom”, j
edan novi test kori{ten za odre|ivanje dobi fosila. Proba je na~injena na fosilu
Piltdownskog ~ovjeka. Rezultat je bio zapanjuju}i. Za vrijeme testa se shvatilo
da ~eljusna kost Piltdownskog ~ovjeka ne sadrì nimalo flourina. Ovo pokazuje d
a je bila sahranjena pod
»ELJUST ORANGUTANA I LOBANJA »OVJEKA Fosil Piltdownskog Ëovjeka, koji je ob manjivao s
vijet znanosti tokom viπe od 40 godina, bio je ustvari znanstvena revara oËinjena
od strane evolucionista kom biniranjem dvije kosti koje su ri adale kosturima d
vaju raliËitih vrsta - majmun skoj i ljudskoj. Lijevo je laæni fosil i ilustrirani i
maginarni Piltdownski Ëovjek baziran na njemu.
zemljom ne vi{e od nekoliko godina. A lobanja, koja je, kako se na testu okazal
o, sadràvala samo malu koli~inu fluorina, bila je stara samo nekoliko hiljada g
odina. Posljednje hronolo{ke studije na ravljene metodom fluorina otkrile su da
je lobanja stara samo nekoliko hiljada godina. Utvr|eno je da zubi u ~eljusti pr
ipadaju jednom orangutanu i da su bili vje{ta~ki umetnuti, kao i da su “primitivne”
alatke koje su otkrivene zajedno sa fosilima ustvari samo jednostavne imitacije
koje su bile izo{trene ~eli~nim oru|ima. 57 U detaljnim analizama upotpunjenim o
d strane Weinera ovaj falsifikat je javnosti otkriven 1953. Lobanja je pripadala
500 godina starom ~ovjeku, a donjo~eljusna kost je pripadala nedavno uginulom m
ajmunu! Zubi su nakon toga bili specijalno smje{teni u niz i dodani ~eljusti, a
zglobovi su bili napunjeni u namjeri da podsje}aju na zglobove ~ovjeka. Onda su
svi ovi dijelovi obojeni kalijumdihromatom da bi dobili zastarjeli izgled. Ova b
oja po~ela je nestajati kada su dijelovi fosila bili umo~eni u kiselinu. Le Gros
Clark, koji je bio ~lan tima koji je razotkrio falsifkat, nije mogao sakriti sv
oje zaprepa{tenje i rekao je da “tragovi” umjetne abrazije odmah upadaju u o~i . Ust
vari, toliko su bili o~igledni da sa pravom moèmo pitati - kako to da su izmakl
i pa`nji ranije?58 Nakon svega ovoga “Piltdownski ~ovjek” je ùrno premje{ten iz Bri
tish Museuma gdje je bio izloèn vi{e od 40 godina.
Nebraska ~ovjek: Jedan jedini svinjski zub
Godine 1922. Henry Fairfield Osborn, menadèr American Museum of Natural History
, objavio je da je u Zapadnoj Nebraski, blizu Snake Broka, prona{ao fosil u vidu
zuba-molara koji pripada pliocenu. Ovaj zub je navodno imao karakteristike koje
su zajedni~ke za ~ovjeka i majmuna. Zapo~ele su
Falsifikati evolucije
61
duboke znanstvene rasprave u kojima su neki tuma~ili da zub pripada Pithecanthro
pus erectusu, dok su drugi tvrdili da je bliì ljudskom bi}u. Ovaj fosil, koji j
e izazvao obimnu debatu, nazvan je “Nebraska ~ovjek”. Odmah mu je, tako|er, dato i “zn
anstveno ime”: Hesperopithecus haroldcooki. Mnogi autoriteti dali su Osbornu svoju
podr{ku. Samo na osnovu ovog jednog zuba, nacrtane su rekonstrukcije glave i ti
jela Nebraska ~ovjeka . [tavi{e, Nebraska ~ovjek je ~ak naslikan zajedno sa njeg
ovom ènom i djecom, kao cijela porodica u prirodnom ambijentu. Svi ovi scenarij
i razvijeni su samo od jednog zuba. Evolucionisti~ki krugovi priznali su ovog “~ov
jeka duha” do te mjere da je jedan istraìva~, po imenu William Brayan, kada se su
protstavio ovim pristrasnim odlukama koje se oslanjaju samo na jedan zub, bio ve
oma strogo iskritiziran. Godine 1927. prona|eni su tako|er i ostali dijelovi kos
tura ovog fosila. Prema ovim novootkrivenim dijelovima, zub nije pripadao niti ~
ovjeku, a niti majmunu. Shva}eno je da je pripadao jednoj izumrloj vrsti divlje
ameri~ke svinje - Prosthennophs. William Gregory ovako je naslovio svoj ~lanak o
bjavljen u ~asopisu Science u kome je objavio svoju gre{ku: “Hesperopithecus: O~it
o ni majmun, a ni ~ovjek”.59 Tada su svi crteì Hesperopithecus haroldcookija i “nje
gove porodice” bili ùrno izmje{teni iz evolucione literature.
Ova slika je nacrtana na bazi samo jednog jedinog zuba i objavljena u Ëasopisu Ill
ustrated London News 24. jula 1922. Me utim, evolucionisti su bili izuzetno razoËa
rani kada je otkriveno da ovaj zub nije pripadao ni majmunolikom biÊu, ni Ëovjeku, n
ego jednoj izumrloj vrsti svinje.
62
Ota Benga: Afrikanac u kafezu
Nakon {to je Darwin sa svojom knjigom The Descent of Man (Porijeklo ~ovjeka) pro
movirao tvrdnju da je ~ovjek evoluirao iz majmunolikog ìvog bi}a, po~eo je tra`
iti fosile koji bi ovu tvrdnju i podràli. Me|utim, neki evolucionisti vjerovali
su da se “pola ~ovjek-pola majmun” bi}a mogu na}i ne samo u fosilnom zapisu, nego t
ako|er, kao ~ak i danas postoje}a ìva bi}a ` u razli~itim dijelovima svijeta. U
po~etku XX stolje}a ova potjera za “ìvim prijelaznim karikama” vodila je nesretnim
incidentima, od kojih je jedan od najokrutnijih bio onaj sa Pigmejcem po imenu
Ota Benga. Ota Benga je zatvoren 1904. od strane jednog evolucionisti~kog istra`
iva~a u Kongu. Na njegovom jeziku, ime Ota Benga zna~ilo je “prijatelj”. On je imao
ènu i dvoje djece. Vezan lancima i ba~en u kafez kao ìvotinja, on je odveden u
SAD gdje su ga evolucionisti~ki znanstvenici izloìli javnosti u St. Louis Worl
d Fair zajedno sa nekim majmunskim vrstama i ~ predstavili ga kao “~ovjeku najbli`
u prijelaznu kariku”. Dvije godine kasnije, odveli su ga u Bronx Zoo-vrt u New Yor
ku i tamo ga izloìli pod oznakom “drevni preci ~ovjeka” skupa sa nekoliko {impanzi,
gorilom po imenu Dinah i orangutanom zvanim Dohung. Dr. William T. Hornaday, ev
olucionista, direktor zoolo{kog vrta, drào je duge govore o tome kako je ponosa
n {to ima ovu izuzetnu “prijelaznu formu” u svom zoo-vrtu i tretirao je zatvorenog O
ta Bengu kao obi~nu ìvotinju. Nemo}an da se nosi sa tretmanom kojemu je bio pod
vrgnut, Ota Benga je na kraju po~inio samoubistvo.60 Piltdownski ~ovjek, Nebrask
a ~ovjek, Ota Benga ... Ovi skandali pokazuju da se evolucionisti~ki znanstvenic
i ne ustru~avaju upotrijebiti bilo kakvu vrstu neznanstvenog metoda da bi dokaza
li svoju teoriju. Imaju}i ovo na umu, susrest }emo se sa sli~nom situacijom kada
pogledamo i na druge takozvane dokaze za legendu o “evoluciji ~ovjeka”. Imamo dakle
jednu izmi{ljenu pri~u i armiju dobrovoljaca spremnih na sve da tu pri~u i potv
rde.
Scenario evolucije ~ovjeka
prethodnim poglavljima vidjeli smo da u prirodi nema mehanizama koji bi naveli `
iva bi}a da evoluiraju, i vidjeli smo da ìve vrste postaju, ne kao rezultat evo
lucionog procesa, nego da se pojavljuju sasvim iznenada u njihovoj sada{njoj sav
r{enoj formi. To jest, one su stvorene svaka posebno. Zbog toga je o~igledno da
je i “evolucija ~ovjeka”, isto tako, samo pri~a koja se nikada nije desila. [ta onda
evolucionisti predlaù kao osnovu za svoju pri~u? Njihova osnova je postojanje
mno{tva fosila na kojima su evolucionisti u stanju izgraditi i razvijati imagina
rne interpretacije. Kroz cijelu historiju ìvjelo je vi{e od 6.000 majmunskih vr
sta, a ve}ina njih su izumrle. Danas, samo 120 majmunskih vrsta ìvi na Zemlji.
Ovih, otprilike, 6.000 majmunskih vrsta, od kojih su ve}ina izumrle vrste, preds
tavljaju bogat izvor za evolucioniste. Evolucionisti su napisali scenario evoluc
ije ~ovjeka poredav{i u niz neke lobanje koje su im odgovarale, od najmanje do n
ajve}e, i ubaciv{i lobanje nekih izumrlih ljudskih rasa me|u njih. Prema ovom sc
enariju, ljudi i savremeni majmuni imaju zajedni~ke pretke. Ova bi}a evoluirala
su vremenom i neka od njih su postala majmuni dana{njice, dok je druga grupa, ko
ja je slijedila drugu granu evolucije, postala dana{njim ~ovjekom. Me|utim, svi
paleontolo{ki, anatomski i biolo{ki nalazi pokazali su da je ova tvrdnja evoluci
je jednako la`na i ni{tavna kao i sve druge. Nijedan ~vrst ili stvaran dokaz nij
e pruèn da dokaè da postoji srodstvo izme|u ~ovjeka i majmuna, izuzev falsifik
ata, izvrtanja i zavode}ih crteà i komentara. Fosilni zapis pokazuje nam da su
kroz cijelu historiju ljudi bili ljudi, a majmuni - majmuni. Neki od fosila za k
oje evolucionisti tvrde da su preci ~ovjeka, ustvari pripadaju ljudskim rasama k
oje su ìvjele sve donedavno, do prije, otprilike, 10.000 godina, i onda nestale
. [tavi{e, mnoge dana{nje ljudske zajednice imaju isti fizi~ki izgled i karakter
istike kao ove izumrle
U
64
ljudske rase, za koje evolucionisti tvrde da su preci ljudi. Sve ovo su jasni do
kazi da ~ovjek nije pro{ao kroz evolucioni proces u bilo kojem periodu historije
. [to je najva`nije, postoje brojne anatomske razlike izme|u majmuna i ~ovjeka,
a nijedna od njih nije takve vrste da bi mogla nastati kroz evolucioni D proces.
“Dvono{tvo” je jedna od njih. Kao {to }emo kasnije detaljno opisati, dvono{tvo je k
arakteristi~no jedino za ~ovjeka i ono je jedna od najva`nijih osobina koja ~ovj
eka izdvaja od drugih ìvotinja.
Imaginarno porodi~no stablo ~ovjeka
Darvinisti~ka teorija drì da je savremeni ~ovjek evoluirao iz neke vrste majmun
olikih bi}a. Tvrdi se da su za vrijeme ovog navodnog evolucionog procesa, za koj
i se pretpostavlja da je po~eo prije 4-5 miliona godina, postojale neke “prijelazn
e forme” izme|u savremenog ~ovjeka i njegovih predaka. Prema ovom potpuno imaginar
nom scenariju, postojale su 4 osnovne kategorije: 1. Australopithecines (mnoìna
od Australopithecus) 2. Homo habilis 3. Homo erectus 4. Homo sapiens A Imenom “Au
stralopithecus”, {to zna~i “Ju`noafri~ki majmun”, evolucionisti nazivaju tzv. prve zaj
edni~ke pretke ljudi i majmuna. Australopithecus, ni{ta drugo do stara majmunska
vrsta koja je izumrla, ima svoje razli~ite tipove. Neki od njih su jake gra|e,
a drugi su maleni i vitke gra|e. h Evolucionisti klasificiraju slijede}i stupanj
ljudske evolucije kao “ho mo”, to jest “~ovjek”. Prema tvrdnji evolucionista, ìva bi}a
u Homo seriji su razvijenija nego Australopithecus i ne razlikuju se mnogo od s
avremenog ~ovjeka. Za savremenog ~ovjeka, to jest Homo sapiensa, re~eno je da je
formiran na posljednjem stadiju evolucije ove vrste. J P L Fosili kao “Javanski ~
ovjek”, “Pekin{ki ~ovjek” i “Lucy”, koji se, s vremena na vrijeme, pojavljuju u medijima i
koji se mogu na}i u evolu-
65
cionisti~kim publikacijama i ud`benicima, uklju~eni su u jednu od ~etiri vrste k
oje su gore navedene. Za ove vrste tako|er se pretpostavlja da bi se trebale gra
nati u podvrste. Neki kandidati za prijelazne forme iz pro{losti, kao Ramapithec
us , morali su biti isklju~eni iz imaginarnog stabla evolucije ~ovjeka nakon {to
je shva}eno da su oni bili obi~ni majmuni.61 Skiciraju}i ovako lanac povezanost
i: “Australopithecines>Homo habilis>Homo erectus>Homo sapiens”, evolucionisti implic
iraju da je svaka od ovih vrsta predak one koja slijedi iza nje. Me|utim, skora{
nji pronalasci paleoantropologa otkrili su da su Australopithecines, Homo habili
s i Homo erectus postojali na razli~itim dijelovima svijeta u isto vrijeme. [tav
i{e, jedan odre|eni segment ljudi, klasificiran kao Homo erectus, ìvio je sve d
o veoma skoro. Homosapiens neandarthalensis i Homo sapiens (savremeni ~ovjek) ko
egzistirali su u istoj regiji. Ova situacija o~ito pokazuje ni{tavnost tvrdnje d
a su oni bili preci jedan drugome. U su{tini, svi nalazi i znanstvena istraìvan
ja otkrila su da fosilni zapis
JEDNA ÊLJUSNA KOST KAO POTICAJ ZA INSPIRACIJU
Prvi fosil Ramapithecusa se sastoji od samo dva dijela ~eljusti (desno). Evoluci
onisti su se, me|utim, veoma hrabro usudili naslikati Ramapithecusa, njegovu obi
telj i okolinu u kojoj su ìvjeli , oslanjaju}i se jedino na ove ~eljusne kosti.
66
ne sugerira evolucioni proces kako su to evolucionisti predloìli. Fosili za koj
e su evolucionisti tvrdili da poti~u od predaka ~ovjeka, ustvari pripadaju ili r
azli~itim ljudskim rasama ili vrstama majmuna. Onda, koji fosili su ljudski, a k
oji majmunski? Da li je uvijek bilo mogu}e bilo kojeg od njih smatrati prijelazn
om formom? U namjeri da dobijemo odgovore, hajde da pobliè pogledamo svaku od k
ategorija.
Australopithecus: Jedna majmunska vrsta
Australopithecus, {to zna~i “ju`ni majmun”, prva je kategorija. Pretpostavlja se da
su se ova bi}a prvo pojavila u Africi prije 4 miliona godina i da su ìvjeli do
prije 1 milion godina. Postoje vi{e klasa me|u Australopithecusima. Evolucionist
i pretpostavljaju da je najstarija vrsta Australopithecusa A. Afarensis. Poslije
toga dolazi A. Africanus, koji ima vitkije kosti, i onda A. Robustus, koji ima
relativno ve}e kosti. [to se ti~e A. Boisei, neki istraìva~i ga prihvataju kao
razli~itu vrstu, a neki kao podvrstu A. Robustusa. Sve vrste Australopithecusa s
u izumrli majmuni koji podsje}aju na maj m u n e d a n a { n j i c e . Volumeni
njihovih lubanja su isti ili manji nego u dana{njih {impanzi. Postoje istureni d
ijelovi na njihovim rukama i stopalima koje su oni koristili da se penju po drve
}u, ba{ kao u dana{njih {impanzi, a njihova stopala imaju obuhvatne sposobnosti,
{to je sluìlo da se drè za grane. Oni su niski (maksimum 130 cm), i upravo ka
o kod dana{njih {impanzi, mu`jak Australopithecus je ve}i od ènke. Mnoge karakt
eristike, kao detalji na njihovim lobanjama, blizina o~iju, o{tar molarni zub, g
ra|a donje ~eljusti, duge ruke i kratke noge su dokazi koji pokazuju da ova ìva
bi}a nisu bila druga~ija od dana{njih majmuna. Evolucionisti tvrde da su Austra
lopithecusi, iako imaju anatomiju majmuna, hodali uspravno kao ljudi, a ne kao m
ajmuni. u Ova tvrdnja o “uspravnom hodu” je ustvari gledi{te koje su decenijama imal
i paleoantropolozi kao Richard Leakey i Donald O. Johanson. Me|utim, mnogi znans
tvenici su izveli veoma mnogo istraìvanja na skeletnim strukturama Australopith
ecusa i dokazali ni{tavnost ove tvrdnje. Op{irna istraìvan-
67
SLI^NOST AUSTRALOPITHECUSA I [IMPANZE
Velika sli~nost izme|u lobanje Australopithecusa (lijevo) i {impanze (desno) pok
azuje da je Australopithecus, navodni predak ~ovjeka, u stvarnosti bio samo jedn
a vrsta majmuna.
ja koja su ura|ena na razli~itim primjercima Australopithecusa od strane dva svj
etski renomirana anatoma iz Engleske i SAD, po imenu, Lord Solly Zuckerman i pro
fesor Charles Oxnard, pokazala su da ova bi}a nisu bila dvono`na i da su imali i
sti mehanizam kretanja kao dana{nji majmuni. Studiraju}i kosti ovih fosila u per
iodu od 15 godina sa sredstvima osiguranim od strane britanske vlade, Lord Zucke
rman i njegov tim od 5 specijalista do{li su do zaklju~ka da su Australopithecus
i bili samo jedna obi~na vrsta majmuna i da definitivno nisu bili dvono{ci, prem
da je Zuckerman i sam bio evolucionista.62 Isto tako, Charles E. Oxnard, jo{ jed
an evolucionist ~uven zbog svojih istraìvanja o ovoj temi, tako|er je ustvrdio
da je skeletna struktura Australopithecusa nalik onoj kod savremenih orangutana.
63 Kona~no, 1994., jedan tim sa Liverpool University u Engleskoj preduzeo je obi
mno istraìvanje da do|e do kona~nog zaklju~ka. Poslije obavljenog istraìvanja
zas klju~ili su da “su Australopithecusi ~etverono{ci”.64 Ukratko, Australopithecine
si nemaju vezu sa ljudima i oni su samo izumrla majmunska vrsta.
68
Homo habilis: Majmun koji je predstavljen kao ~ovjek
Velika sli~nost izme|u skeletnih i lobanjskih struktura Australopithecinesa i {i
mpanzi i pobijanje tvrdnje da su ova bi}a hodala uspravno uzrokovalo je veliku t
e{ko}u za evolucionisti~ke paleoantropologe. Razlog je taj {to prema imaginarnoj
shemi evolucije Homo erectus dolazi poslije Australopithecinesa. Kao {to prefik
s “Homo” ({to zna~i “~ovjek”) i implicira, Homo erectus je ljudska vrsta i njegov skelet
je uspravan. Njegov lobanjski volumen je dva puta ve}i nego u Australopithecine
sa. Direktan prijelaz od Australopithecinesa, majmuna nalik {impanzi, ka Homo er
ectusu, koji ima skelet isti kao u suvremenog ~ovjeka, ne dolazi u obzir ~ak i p
rema evolucionisti~koj teoriji. Zbog toga su potrebne “karike”, tj. “prijelazne forme”.
Koncept Homo habilis je proiza{ao iz ove neophodnosti. Klasa Homo habilis je pre
dloèna 60-ih od strane Leakeyevih (svi u porodici su “lovci na fosile”). Prema Leak
eyevim, ova nova vrsta, koju su oni klasificirali kao Homo habilis, imala je rel
ativno veliki lobanjski kapacitet, sposobnost da hoda uspravno i da koristi kame
n i drvene alatke. Zbog toga bi to mogao biti predak ~ovjeka. Novi fosili iste v
rste, iskopani u kasnim 80-im, potpuno su promijenili ovo gledi{te. Neki istraì
va~i, kao Bernard Wood i C. Loring Brace, koji su se oslanjali na ove novoprona|
ene fosile, izjavili su da bi Homo habilis, {to zna~i “~ovjek sposoban za kori{ten
je alatki”, trebao biti klasificiran kao Australopithecus habilis, {to zna~i “Ju`noa
fri~ki majmun sposoban za kori{tenje alatki”, zato {to Homo habilis ima mnogo zaje
dni~kih karakteristika sa majmunima po imenu Australopithecines. On ima duge ruk
e, kratke noge i majmunoliku gra|u kostura upravo kao Australopithecinesi. Njego
vi prsti, i na rukama i na nogama, bili su pogodni za penjanje. Struktura njegov
e donje ~eljusti je bila veoma sli~na onoj kod dana{njih majmuna. Njegov lobanjs
ki volumen (500 cm3) bio je najbolji pokazatelj ~injenice da je on bio majmun. U
kratko, Homo habilis koji je, od strane nekih evolucionista, predstavljen kao ra
zli~ita vrsta, bio je, ustvari, jedna majmunska vrsta upravo kao
69
i svi drugi Australopithecinesi. Istraìvanje izvedeno u godinama koje su slijed
ile doista je pokazalo da Homo habilis nije bio razli~it od Australopithecinesa.
Fosil u vidu skeleta i lobanje OH62 prona|en od strane Tima Whitea, pokazao je
da je ova vrsta imala mali lobanjski volumen, te duge ruke i kratke noge, {to im
je omogu}avalo da se penju po drve}u upravo kao dana{nji majmuni. Detaljne anal
ize provedene od strane ameri~kog antropologa Holly Smitha 1994. pokazale su da
Homo habilis nije bio “homo”, drugim rije~ima “~ovjek”, nego “majmun”. O analizama koje je
na na~inila na zubima Australopithecusa, Homo habilisa, Homo erectusa i Homo nea
ndertalensisa, Smith je izjavila slijede}e: “Ograni~avaju}i analize fosila na prim
jerke koji zadovoljavaju ove kriteri, je, obrasci dentalnog razvitka gracilnih A
ustralopithecusa i Homo habilisa o s t a j u k l a s i f i c i r a n i s a a f r
i ~ k i m m a j m u n i m a . Oni od Homo erectusa i Neandertalaca su klasifici
rani sa ljudima.”65 U toku iste godine, Fred Spoor, Bernard Wood i Frans Zonneveld
, svi specijalisti u anatomiji, do{li su na isti zaklju~ak sluè}i se potpuno dr
uga~ijim metodom. Ovaj metod je baziran na komparativnoj analizi polukru`nih kan
ala u unutra{njem uhu ljudi i majmuna (kanali koji osiguravaju odràvanje ravnot
eè). Ovi kanali u ljudi, koji hodaju uspravno, znatno se razlikuju od istih kan
ala u majmuna, koji hodaju savijeni nadolje. Kanali unutra{njeg uha svih Austral
opithecusa i {tavi{e, Homo habilis primjeraka, analizirani od strane Spoora, Woo
da i Zonnevelda bili su isti kao u savremenih majmuna. Kanali unutra{njeg uha u
Homo erectusa bili su isti kao u savremenog ~ovjeka.66 Ovi nalazi donijeli su dv
a va`na rezultata: 1. Fosili koji su ozna~eni kao Homo habilis ustvari ne pripad
aju klasi “homo”, tj. ljudi, nego klasi Australopithecinesa, tj. majmuna. 2. I Homo
habilis i Australopithecusi su bili ìva bi}a koja su imala povijen hod, i zbog
toga kostur majmuna. Oni, ni u kom pogledu, nisu imali nikakvu vezu sa ljudima.
70
Homo rudolfensis: Pogre{no sastavljeno lice
Termin Homo rudolfensis je ime dato nekolicini fosilnih fragmenata iskopanih 197
2. Klasa koja je toboè bila predstavljena sa ovim fosilom je tako|er bila ozna~
ena kao Homo rudolfensis zato {to su ovi fosilni fragmenti bili na|eni u blizini
Rudolfove rijeke u Keniji. Ve}ina paleoantropologa prihvataju da ovi fosili ne
pripadaju posebnoj vrsti, nego da je ìvo bi}e zvano Homo rudolfensis bilo ustva
ri Homo habilis. Richard Leakey, koji je iskopao fosile, predstavio je lobanju,
koju je nazvao “KNM-ER 1470” i rekao da je stara 2,8 miliona godina, kao najve}e otk
ri}e u historiji antropologije i imao je dalekose`ni efekt. Prema Leakeyu, ovo b
i}e koje je imalo mali lobanjski volumen kao Australopithecus, a ipak lice ~ovje
ka, bilo je nedostaju}a karika izme|u Australopithecusa i ~ovjeka. Ipak, nakon k
ratkog vremena je shva}eno da je ~ovjekoliko lice koje je imala KNM-ER 1470 loba
nja, koja se stalno pojavljivala na naslovnim stranicama
REZULTATI ANALIZA UNUTRA[NJEG UHA: NEMA PRIJELAZA OD MAJMUNA KA ÔVJEKU
polukru`ni kanali ampulni nervi sakule ampule
koklea endolimfom napunjeni kanali
gornji polukru`ni kanali
srednji polukru`ni kanali stra`nji polukru`ni kanal
Komparativna analiza polukru`nih kanala un utra{njeg uha ~ovjeka i majmuna pokaz
ala je da su bi}a za koja se tvrdilo da su bili preci ~ovjeka, ust vari bili obi
~ni majmuni. Australopithecus i Homo habilis imaju kanale unutra{njeg uha kao u
majmuna, dok Homo erectus ima kanale unutra{njeg uha kao u ~ovjeka.
ampulni i kristni kanal
71
znanstvenih magazina, bilo rezultat pogre{nog spajanja fragmenata lobanje {to je
moglo biti namjerno. Profesor Tim Bromage, autor mnogih studija o anatomiji lju
dskog lica, naglasio je ovu ~injenicu koju je otkrio uz pomo} kompjuterske simul
acije 1992.: “Kada je ona (KNM-ER 1470) prvi put rekonstruirana, lice je postavlje
no na lobanju u gotovo vertikalnom poloàju, umnogome nalik ravnim licima kod sa
vremenih ljudi. Ali nedavne studije anatomskih odnosa pokazuju da u stvarnosti o
vo lice mora biti istureno znatno prema naprijed, kreiraju}i tako majmunoliki iz
gled, vi{e nalik na lice Australopithecusa.”67 Evolucionisti~ki paleoantropolog J.
E. Cronin u vezi sa ovim izjavljuje slijede}e:
“...Njegovo relativno robusno gra|eno lice, spljo{ten nazo-alveolarni clivus (koji
podsje}a na pljosnata lica australopithecinesa), niska maksimalna lobanjska {ir
ina (na sljepoo~nim kostima), jaka o~nja~ka izbo~ina i veliki molari (na {to uka
zuju zaostali korijeni), sve su to relativno primitivne crte koje povezuju ovaj
primjerak sa ~lanovima roda A. africanus.”68
C. Loring Brace sa Michigan University do{ao je do istog zaklju~ka kao rezultat
analiza koje je napravio na ~eljusti i zubnim strukturama lobanje 1470 i rekao d
a je: “Veli~ina ~eljusti i onog dijela koji sadrì molare pokazala da ER-1470 ima
potpuno isto lice i zube kao u Australopithecusa.”69 Profesor Alan Walker, paleoan
tropolog sa John Hopkins University, koji je kao i Leakey izveo mnoga istraìvan
ja na KNM-ER 1470, brani stav da ovo bi}e ne bi trebalo biti klasificirano kao “ho
mo”, tj. kao ljudska vrsta (Homo habilis ili Homo rudolfensis), nego obrnuto, mora
biti uklju~eno pod vrstu Australopithecus.70 Ukratko, klasifikacije kao Homo ha
bilis ili Homo rudolfensis, koje su predstavljene kao prijelazne karike izme|u A
ustralopithecinesa i Homo erectusa, potpuno su imaginarne. Kao {to je potvr|eno
od strane mnogih istraìva~a danas, ova bi}a su ~lanovi serije Australopithecine
sa. Sve njihove anatomske karakteristike otkrivaju da je svaki od njih majmunska
vrsta. +++Nakon ovih bi}a, od kojih je svako majmunska vrsta, dolaze “homo” fosili,
ili fosili ljudskih bi}a.
72
Homo erectus i poslije njega: Prava ljudska bi}a
Prema nestvarnoj - izmi{ljenoj shemi evolucionista, unutra{nja evolucija homo vr
ste odvijala se slijede}im redoslijedom: prvo Homo erectus, onda Homo sapiens ar
chaic i Neandertalski ~ovjek, onda Kromanjonski ~ovjek i, na kraju, savremeni ~o
vjek. Me|utim, sve ove klase u stvarnosti samo su originalne ljudske rase. Razli
ka izme|u njih nije ve}a od razlike izme|u jednog Eskima i jednog crnca ili izme
|u jednog Pigmeja i jednog Evropljanina. Hajde da prvo ispitamo Homo erectusa, z
a kojeg se tvrdi da je najprimitivnija ljudska vrsta. Kao {to rije~ “erect” ({to zna
~i uspravan) i implicira, “Homo erectus” zna~i “~ovjek koji hoda uspravno”. Evolucionist
i su morali odvojiti ove ljude od prethodnih dodaju}i kvalitet “uspravnosti”, zato {
to su svi dostupni fosili Homo erectusa uspravni u takvoj mjeri koja nije uo~ena
u bilo kojeg primjerka Australopithecusa ili Homo habilisa. Ne postoji razlika
izme|u kostura savremenog ~ovjeka i Homo erectusa. Glavni razlozi za evolucionis
te u definiranju Homo erectusa kao “primitivnog ~ovjeka” su volumen njegove lobanje
(900-1100 ccm), koji je manji nego u prosje~nog savremenog ~ovjeka, i njegove de
bele obrvne izbo~ine. Me|utim, danas u svijetu postoje mnogi narodi koji imaju i
sti volumen lobanje kao Homo erectus (naprimjer Pigmeji) i postoje neke druge ra
se koje imaju izbo~ene obrve (naprimjer australijski Aboridìni). Op}enito je pr
ihva}ena ~injenica da razlike u lobanjskom volumenu ne zna~e obavezno razlike u
inteligenciji ili sposobnostima. Inteligencija prije ovisi o unutra{njoj organiz
aciji mozga, nego o njegovom volumenu.71 Fosili koji su u~inili Homo erectusa po
znatim svijetu su fosili Pekin{kog i Javanskog ~ovjeka na|eni u Aziji. Me|utim,
vremenom se shvatilo da ova dva fosila nisu bila pouzdana. Pekin{ki ~ovjek sasto
jao se od nekih dijelova koji su izra|eni od gipsa, a ~iji originali su izgublje
ni, a Javanski ~ovjek je ”sastavljen” od fragmenata lobanje i od karli~ne kosti koja
je na|ena metrima daleko od lobanje, bez ikakvih pokazatelja da su obje pripada
le istom bi}u.
73
Zbog ovoga su fosili Homo erectusa na|eni u Africi dobili tako uve}anu va`nost.
(Tako|er bi trebalo biti primije}eno da su neki od fosila za koje je re~eno da s
u Homo erectus od strane nekih evolucionista bili uklju~eni u jednu drugu klasu
H zvanu “Homo ergaster ”. O ovome izme|u njih postoji neslaganje. Mi }emo tretirati
sve ove fosile pod klasifikacijom Homo erectusa.) Naj~uveniji od svih primjeraka
Homo erectusa na|enih u Africi je fosil “Narikotome homo T erectus” ili “Turkana dje~
ak”, koji je na|en blizu jezera Turkana u Keniji. Potvr|eno je da je to fosil 12 g
odina starog dje~aka, koji bi bio 1,83 m visok u svom adolescentnom dobu. Usprav
na gra|a kostura ovog fosila nije druga~ija od one u savremenog ~ovjeka. [to se
toga ti~e, ameri~ki paleoantropolog Alan Walker rekao je da on sumnja da bi “jedan
prosje~ni patolog mogao re}i koja je razlika izme|u skeletona ovog fosila i ono
g u savremenog ~ovjeka.” 72 [to se ti~e lobanje, Walker je rekao da “ona veoma mnogo
li~i onoj u Neandertalca.” 73 Kao {to }emo vidjeti u slijede}em poglavlju, Neande
rtalci su savremena ljudska rasa. Zbog toga je Homo erectus tako|er savremena lj
udska rasa. Fosil Turkana djeËaka, koji je âk i evolucionista Richard Leakey izja
vlju- pripadao rasi Homo erectus; gotovo da se ne moæe raz je da razlike izme|u Ho
mo erectusa i savremenog likovati od kosturu savre~ovjeka nisu ni{ta vi{e do ras
na varijanta: menog Ëovjeka. "Neko bi tako|er mogao vidjeti razlike u obliku loban
je, u stepenu isturenosti lica, robusnosti obrva i tako dalje. Ove razlike vjero
vatno nisu ni{ta izraènije nego {to mi to vidimo danas, izme|u ra zli~itih geog
rafskih rasa savremenog ~ovjeka. Takva biolo{ka varijacija nastaje kada su popul
acije geografski odvojene jedna od druge tokom
74
IN@INJERI BRODOGRADNJE PRIJE 700 HILJADA GODINA
DREVNI MORNARI:
"Prethistorijski ljudi su bili mnogo pametniji nego πto smo ret ostavljali..." Vi
jesti objavljene u New Scientist 14. marta 1998. govore nam da su odre eni ljudi
, od strane evolucionista zvani Homo erectus, rakticirali omorstvo joπ rije 700
hiljada godina. Ovi ljudi, koji su imali dovoljno znanja i tehnologiju da izgra
de brodove i koji su osjedovali smisao i s osobnost da na rave korist od omors
kog trans orta, teπko mogu biti nazvani " rimitivnim".
jednog zna~ajnog erioda vremena."74
Profesor William Laughlin , sa University of Connecticut, obavio je obimna anato
mska is itivanja na Inuitima i narodu koji ìvi na Aleutskim ostrvima i rimijet
io da su ovi ljudi neobi~no sli~ni Homo erectusu. Zaklju~ak na koji je Laughlin
do{ao je bio da su sve ove osebne rase bile ustvari razli~ite vrste Homo sa ien
sa (savremenog ~ovjeka):
"Kada razmotrimo {iroke razlike koje ostoje izme|u udaljenih grupa kao {to su E
skimi i Bu{mani, za koje je poznato da pripadaju unutar jedne jedine vrste - Hom
o sapiens, izgleda opravdano zaklju~iti da Sinanthropus (jedan primjerak Homo er
ectusa -ALC) pripada unutar ove iste raznolike vrste."75
Na drugoj strani, postoji veliki jaz izme|u Homo erectusa, jedne ljudske rase, i
majmuna koji su prethodili Homo erectusu u scenariju “evolucije ~ovjeka”, (Australo
pithecus, Homo habilis, Homo rudolfenis). Ovo zna~i da su se prvi ljudi pojavili
u fosilnom zapisu iznenada i bez ikakve evolucione his-
75
torije. Ne moè biti jasnijeg pokazatelja da su oni bili stvoreni. Ipak, priznav
anje ove ~injenice je totalno protivno dogmatskoj filozofiji i ideologiji evoluc
ionista. Zbog toga, oni poku{avaju portretirati Homo erectusa, jednu ~isto ljuds
ku rasu, kao napola majmunsko bi}e. U njihovim rekonstrukcijama Homo erectusa on
i uporno crtaju majmunolike karakteristike. Na drugoj strani, sa sli~nim grafi~k
im metodima, oni humaniziraju majmune kao {to su Australopithecus ili Homo habil
is. Time oni nastoje “pribliìti” majmune i ljudska bi}a i popuniti prazninu izme|u
ove dvije odvojene ìve klase.
Neandertalaci: Jedna robusna ljudska rasa
Neandertalci su ljudska bi}a koja su se iznenada pojavila prije 100 hiljada godi
na u Evropi i nestala - ili bila asimilirana pomje{av{i se sa drugim rasama - ti
ho, a ipak brzo, prije 35 hiljada godina. Od savremenog ~ovjeka razlikuju se jed
ino po tome {to je njihov kostur krupniji, a lobanjski volumen malo ve}i. Neande
rtalci su ljudska rasa i ovu ~injenicu danas priznaje gotovo svako. Evolucionist
i su se veoma potrudili poku{avaju}i ih predstaviti kao
IGLA STARA 26 HILJADA GODINA Interesantan fosil koji pokazuje da su Neandertalci
posjedovali znanje vezano za odijevanje: igla stara 26 hiljada godina. (D. Joha
nson, B.Edgar, From Lucy to Language, str. 99)
LA@NE MASKE Iako nisu zna~ajno druga~iji od savremenog ~ovjeka, Neandertalci se,
od strane evolucionista, namjerno predo~avaju s majmunolikom vanj{tinom.
76
“primitivnu vrstu”, ipak, svi nalazi pokazuju da oni nisu bili druga~iji od nekog “kru
pnijeg” ~ovjeka koji danas ide ulicom. Jedan istaknuti autoritet u ovom podru~ju,
Erik Trinkaus, paleoantropolog sa New Mexico University, pi{e:
“Detaljna usporedba ostataka kostura Neandertalca sa kosturima savremenih ljudi po
kazala su da ne postoji ni{ta u anatomiji Neandertalca {to bi ub jedljivo ukaziv
alo na lokomotorne, manipulativne, intelektualne ili jezi~ne sposobnosti koje bi
bile inferiornije od onih kod savremenih ljudi.”76
Mnogi savremeni istraìva~i definiraju neandertalskog ~ovjeka kao podvrstu savre
menog ~ovjeka i zovu ga “Homo sapiens neandertalensis”. Nalazi svjedo~e da su Neande
rtalci sahranjivali svoje mrtve, modelirali muzi~ke instrumente i imali kulturne
povezanosti sa Homo sapiensom ìve}i tokom istog vremenskog perioda. Da kaèmo
to precizno, Neandertalci su “robusna” ljudska rasa koja je, jednostavno, vremenom i
{~ezla.
Homo sapiens archaic, Homo heilderbergensis i Kromanjonski ~ovjek
Arhai~ni Homo sapiens je po imaginarnoj evolucionoj shemi posljednji korak prije
savremenog ~ovjeka. Ustvari, evolucionisti nemaju mnogo toga kazati o ovim ljud
ima, budu}i da postoje veoma male razlike izme|u njih i savremenih ljudi. Neki i
straìva~i su ~ak izjavili da predstavnici ove rase i danas jo{ uvijek ìve i uk
azali na Aboridìne u Australiji kao primjer. Kao Homo sapiens vrsta, Aboridìni
tako|er imaju isturenu kost ispod obrve, prema unutra nagnutu donju vilicu i ma
lo manji lobanjski volumen. [tavi{e, zna~ajna otkri}a su nagovijestila da su tak
vi ljudi, sve donedavno, ìvjeli u Ma|arskoj i u nekim selima u Italiji. Grupa k
oja je u evolucionisti~koj literaturi okarakterizirana kao Homo heilderbergensis
je, ustvari, ista kao Homo sapiens archaic. Razlog za{to su dva razli~ita termi
na upotrijebljena da definiraju istu ljudsku rasu su odre|ene konceptualne razli
ke me|u evolucionistima. Svi fosili uklju~eni pod klasu Homo heilderbergensis up
u}uju na to da su ljudi koji su bili anatomski veoma sli~ni modernim Evropljanim
a, ìvjeli prije 500 hiljada i ~ak prije 740 hil-
77
jada godina, prvo u Engleskoj, a onda u [paniji. Procijenjeno je da je Kromanjon
ski ~ovjek ìvio prije 30.000 godina. On je imao lobanju u obliku kupole i {irok
o ~elo. Njegova lobanja od 1.600 cm3 je iznad prosjeka lobanje savremenog ~ovjek
a. Ona ima debele izbo~ine obrva i ko{tanu izbo~inu straga, {to je karakteristik
a kako Neandertalskog ~ovjeka tako i Homo erectusa. Iako je Kromanjonski ~ovjek
smatran evropskom rasom, gra|a i volumen njegove lobanje veoma mnogo su nalik na
gra|u i volumen lobanja kod nekih rasa koje danas ìve u Africi i tropskim pred
jelima. Oslanjaju}i se na ovu sli~nost, procijenjeno je da je Kromanjonski ~ovje
k bio arhai~na afri~ka rasa. Neki drugi paleoantropolo{ki nalazi pokazali su da
su se kromanjonska i neandertalska rasa izmije{ale jedna sa drugom i postavili t
emelje za dana{nje rase. [tavi{e, danas je prihva}eno da predstavnici kromanjons
ke rase jo{ uvijek ìve u razli~itim regijama afri~kog kontinenta i nekim regija
ma Francuske (Salute i Dordogne). Ljudi koji imaju sli~ne karakteristike primije
}eni su da ìve u Poljskoj i Ma|arskoj.
Vrste koje su ìvjele u isto vrijeme kad i njihovi preci
Ono {to smo do sada istraìvali formira nam jasnu sliku: scenario “evolucije ~ovje
ka” je totalna izmi{ljotina. Da bi takvo porodi~no stablo postojalo, trebala se od
igrati postepena evolucija od majmuna do ~ovjeka i trebao bi biti prona|en fosil
ni zapis ovog procesa. Me|utim, postoji ogroman jaz izme|u majmuna i ljudi. Gra|
a kostura, volumeni lobanje i kriteriji kao {to su uspravan hod ili povijenost o
{tro prema naprijed izdvajaju ljude od majmuna. (Spomenuli smo da su sa istraìv
anjem, izvr{enim 1994. na kanalima za ravnoteù u unutra{njem uhu, Australopithe
cus i Homo habilis klasificirani kao majmuni, dok je Homo erectus klasificiran k
ao ~ovjek.) Jo{ jedan zna~ajan nalaz, koji dokazuje da ne moè biti porodi~nog s
tabla izme|u ovih razli~itih vrsta, je ~injenica da su vrste koje su predstavlje
ne kao preci jedni drugima, ustvari, ìvjeli u isto vrijeme. Ako se, kao {to evo
lucionisti tvrde, Australopithecus preobrazio u Homo habilisa, i ako se on onda
preobrazio u Homo erectusa, doba u kojima su ìvjeli trebala bi obavezno sli-
78
jediti jedna drugo. Me|utim, ne postoji takav hronolo{ki red. Prema procjenama e
volucionista, Australopithecinesi su ìvjeli od prije 4 miliona godina pa sve do
prije milion godina. Na drugoj strani, smatra se da su ìva bi}a klasificirana
kao Homo habilis ìvjela do prije 1,7-1,9 miliona godina. Zna se da je Homo rudo
lfensis, za koga je re~eno da je “napredniji” nego Homo habilis, star 2,5-2,8 milion
a godina! Da tako kaèmo, Homo rudolfensis je blizu milion godina stariji nego H
omo habilis, za koga se pretpostavljalo da je njegov “predak”. Na drugoj strani, sta
rost Homo erectusa datira do 1,6-1,8 miliona godina unazad, {to zna~i da su se p
rimjerci Homo erectusa pojavili na Zemlji u istom vremenskom okviru kao i njegov
tzv. predak, to jest Homo habilis. Alan Walker potvr|uje ovu ~injenicu izjavlju
ju}i da “postoji dokaz iz isto~ne Afrike za “kasno” preìvljavanje jednog broja i n d
i v i d u a m a l o g Australopithecusa, koje bi bile savremenici prvo sa H. hab
ilisom, a onda sa H. erectusom”.77 Louis Leakey je na{ao fosile Australopithecusa,
Homo habilisa i Homo erectusa gotovo jedne pored drugih u Olduvai Gorge oblasti
(Bed II layer/sloj).78 Sasvim je sigurno da ne postoji takvo porodi~no stablo.
Jedan paleontolog sa Harward University, Stephen Jay Gould, premda je i sam evol
ucionist, obja{njava ovaj }orsokak evolucije: “[ta biva sa na{om evolucionom ljest
vicom ako postoje tri koegzistiraju}e loze (A. africanus, robusni Australopithec
inesi i Homo habilis), od kojih nijedna nije jasno nastala iz druge. [tavi{e, ni
jedna od njih tri ne pokazuje bilo kakav evolucioni trend za vrijeme svog boravk
a na Zemlji.”79 Kada pre|emo sa Homo erectusa na Homo sapiensa, ponovo vidimo da n
e postoji nekakvo porodi~no stablo o kome bi se moglo govoriti. Postoji dokaz ko
ji pokazuje da su Homo erectus i arhai~ni Homo sapiens nastavili ìvjeti do 27.0
00 godina i ~ak do 10.000 godina prije na{e ere. U Kow mo~vari u Australiji na|e
na je jedna 13.000 godina stara lobanja Homo erectusa. Na ostrvu Java na|ena je
lobanja Homo erectusa, koja je bila stara 27.000 godina.80
79
Tajna historija Homo sapiensa
Najinteresantnija i najzna~ajnija ~injenica koja poni{tava samu osnovu imaginarn
og porodi~nog stabla evolucione teorije, jeste neo~ekivano stara historija savre
menog ~ovjeka . Paleoantropolo{ki podaci otkrivaju da su Homo sapiens, ljudi koj
i su izgledali potpuno isto kao i mi, ìvjeli prije milion godina. Louis Leakey,
~uveni evolucionista - paleoantropolog, bio je taj koji je otkrio prve nalaze u
vezi s ovim. Godine 1932. u Kanjera oblasti, oko jezera Victoria u Keniji, Leak
ey je na{ao nekoliko fosila koji su pripadali srednjem pleistocenskom dobu, a ko
ji se nisu razlikovali od savremenog ~ovjeka. Me|utim, srednje pleistocensko dob
a ozna~ava doba prije milion godina.81 Budu}i da su ova otkri}a naglava~ke okren
ula porodi~no stablo “evolucije ~ovjeka”, ona su bila odba~ena od nekih evolucionist
a - paleoantropologa. A ipak, Leakey je stalno tvrdio da su njegove procjene bil
e ta~ne. Upravo kada je ovaj spor bio na putu da bude zaboravljen, fosil iskopan
u [paniji 1995. otkrio je, na jedan zaista izvanredan na~in, da je historija Ho
mo sapiensa bila mnogo starija nego {to se pretpostavljalo. Fosil o kome se radi
je otkriven u pe}ini zvanoj Gran Dolina, u oblasti Atapuerca u [paniji, od stra
ne tri {panska paleoantropologa sa Madridskog univeziteta. Fosil je pripadao lic
u jednog 11 godina starog dje~aka koji je izgledao potpuno isto kao savremeni lj
udi. Premda je pro{lo 800.000 godina otkad je ovo dijete umrlo, ~asopis Discover
pokrio je pri~u u sjajnim detaljima u decembarskom broju od 1997. godine. Ovaj
fosil je ~ak protresao ubje|enja Ferrerasa , koji je rukovodio iskopavanjem u Gr
an dolini. Ferreras je rekao: “O~ekivali smo, znate, ne{to veliko, ne{to krupno, n
e{to napuhano... ne{to ‘primitivno’. Na{a o~ekivanja od 800.000 starog dje~aka bila
su takva da smo mislili da }e to biti ne{to kao Turkana dje~ak. A ono {to smo na
{li bilo je totalno savremeno lice... za mene je to najspektakularnije... ovo je
ona vrsta stvari koja vas protrese. Pronala enje ne~ega potpuno neo~ekivanog ka
o {to je bilo to. Ne radi se tu samo o nala enju fosila; nala enje fosila je
80
tako|er neo~ekivano, i to je uredu, ali najspektakularnija stvar je pronalaènje
u pro{losti, ne~ega za {to ste vi mislili da pripada sada{njosti. To je kao pro
nalaènje ne~ega kao... kao kasetofon u Gran Dolini. To bi bilo veoma iznena|uju
}e. Mi ne o~ekujemo kasete i kasetofone u donjem pleistocenu. Pronalazak jednog
savremenog lica je ista stvar. Bili smo veoma iznena|eni kada smo to vidjeli.”82
Ovaj fosil nagla{ava ~injenicu da hisJedan od najpopularnijih periodiËnika torija
Homo sapiensa mora biti protegnuta evolucionistiËke literature, Discover, unazad d
o prije 800.000 godina. Nakon stavio je 800 hiljada godina staro lice na svoju n
aslovnu stranu sa pitanjem oporavka od po~etnog {oka, evolucionisti evolucionist
a: "Da li je ovo lice, lice koji su otkrili fosil odredili su da on pripanaπe roπlo
sti?" da druga~ijoj vrsti zato {to rema evolucionom orodi~nom stablu nijedan H
omo sa iens nije ìvio rije 800 hiljada H godina. Zbog toga su oni i izmislili
jednu imaginarnu vrstu, nazvanu “Homo antecessor”, i uklju~ili Ata uerca lobanju od
ovu klasu.
Koliba stara 1,7 milion godina
Bilo je mnogo ronalazaka koji su okazivali da Homo sa iens datira ranije od 80
0.000 godina. Jedno od njih je otkri}e Louisa Leakeya na~injeno u ranim 70-im u
Olduvai Gorge. Tu, u Bed II layer/sloju, Leakey je otkrio da su vrste Australo i
thecus, Homo habilis i Homo erectus ìvjele u isto vrijeme. Ono {to je bilo jo{
interesantnije jeste gra|evina koju je Leakey na{ao u istom sloju
Ostatak od 1,7 miliona stare kolibe: Ona umnogome izgleda nalik na kolibe koje d
anas koriste neki Afrikanci.
81
(Bed II). Ovdje je Leakey na{ao ostatke jedne kamene kolibe. Neobi~an aspekt ovo
g doga|aja je bio to {to je ova gra|evina, koja se jo{ koristi u nekim dijelovim
a Afrike, mogla biti konstruirana jedino od strane Homo sapiensa! Tako da su pre
ma nalazima Leakeya, Australopithecus, Homo habilis, Homo erectus i savremeni ~o
vjek morali istovremeno ìvjeti prije, otprilike, 1,7 miliona godina.83 Ovo otkr
i}e zasigurno poni{tava evolucionu teoriju koja tvrdi da je savremeni ~ovjek evo
luirao iz majmunolike vrste kao {to je Australopithecus.
Otisci stopala savremenog ~ovjeka stari 3,6 miliona godina!
Zaista, neka druga otkri}a ulaze u trag porijeklu savremenog ~ovjeka unazad do u
vrijeme prije 1,7 miliona godina. Jedan od ovih najva`nijih nalaza su otisci st
opala na|eni u Laetoli u Tanzaniji, a prona{la ih je Mary Leakey 1977. Ovi otisc
i stopala bili su na|eni u sloju za koji je izra~unato da je 3,6 miliona godina
star, a {to je jo{ va`nije, oni nisu druga~iji od otisaka koje bi ostavio dana{n
ji ~ovjek. Ovi otisci koje je na{la Mary Leakey bili su kasnije ispitani od jedn
og broja ~uvenih paleoantropologa kao {to su npr. Don Johanson i Tim White. Rezu
ltati su bili isti. White je pisao: “Nemojte uop}e sumnjati... Oni su isti kao oti
sci stopala savremenog ~ovjeka. Ukoliko bi jedan takav bio ostavljen na pijesku
neke kalifornijske
plaè danas i ukoliko bi upitali nekog ~etverogodi{njaka da nam kaè {ta je to,
on bi odmah rekao da je neko tu hodao. On ih ne bi bio u stanju razlikovati od s
totine drugih otisaka na plaì, a niti biste vi to mogli.”84
Nakon ispitivanja ovih otisaka, Louis Robbins sa North California University dao
je slijede}i komentar: “Tabanski luk je izdignut, povi{en - to je bila manja osob
a i imala je vi{i tabanski luk nego {to imam ja - a veliki no`ni prst je krupan
i poravnat sa drugim prstom... Prsti prilijeù na zemlju ba{ kao ljudski prsti.
Vi to ne moète vidjeti u drugih ìvotinjskih oblika.”85 Ispitivanja ra|ena na mor
fologiji otisaka stopala pokazala su po ko zna koji put da oni moraju biti prihv
a}eni kao otisci ~ovjeka, {tavi{e, savremenog
82
OBMANA TEORIJE EVOLUCIJE
~ovjeka (Homo sapiens). Russel Tuttle koji je ispitivao ove otiske napisao je: "
Mogao ih je na~initi jedan mali bosonogi Homo sapiens... U svim primjetnim morfo
lo{kim karakteristikama, stopala individua koja su napravila ove tragove ne mogu
se razlikovati od onih kod savremenih ljudi."86 Nepristrasna ispitivanja ovih o
tisaka otkrila su njihove prave vlasnike. U biti, ovi otisci stopala sastoje se
od 20 fosiliziranih otisaka nekog 10 godina starog savremenog ~ovjeka i 27 otisa
ka jednog ~ak jo{ mla|eg savremenog ~ovjeka. Oni su nesumnjivo bili savremeni lj
udi poput nas. Ova situacija je gurnula Laetoli otiske stopala u centar diskusij
e tokom mnogih godina. Evolucionisti - paleoantropolozi su beznade`no poku{avali
ovo nekako objasniti, po{to im je bilo te{ko prihvatiti ~injenicu da je neki sa
vremeni ~ovjek hodao po Zemlji jo{ prije 3,6 miliona godina. Tokom 90-ih ovo “obja
{njenje” po~elo je poprimati obrise. Evolucionisti su odredili da su ovi otisci st
opala na~injeni od strane Australopithecusa zato {to je prema njihovoj teoriji n
emogu}e da je homo vrsta postojala prije 3,6 miliona godina. Russel H. Tuttle na
pisao je slijede}e u jednom svom ~lanku iz 1990.: “Sve u svemu, 3,5 miliona godina
stari tragovi na G lokaciji u Leatoli podsje}aju na one od stalno izuvenih savr
emenih ljudi. Nijedna od njihovih karakteristika ne sugerira da su Laetoli ljudi
bili manje sposobni dvono{ci nego {to smo to mi. Da nije poznato da su G otisci
stopala toliko stari, mi bismo spremno zaklju~ili da su oni bili na~injeni od s
trane ~lana roda Homo... U bilo kom drugom slu~aju mi bismo uklonili labavu pret
postavku da su Laetoli otisci stopala bili
83
VILICA MODERNOG ÔVJEKA STARA 2,3 MILIONA GODINA
Jo{ jedan primjer koji pokazuje ni{tavnost imaginarnog porodi~nog stabla smi{lje
nog od strane evolu cionista: vilica modernog ~ovjeka (Homo sapiens) stara 2.3 m
iliona god ina. Ova vilica {ifrirana kao A.L.6661 iskopana je u Hadaru u Etiopij
i. Evolucionisti~ke publikacije nastojale su da je zaba{ure i zata{kaju naziva j
u}i je "veoma iznena|uju}im otkri}em". (D. Johnson, Blake Edgar, From Lucy to La
nguage, str. 169)
napravljeni od strane Lucy vrste, Australopithecusa afarensis.”87
Ukratko re~eno, ovi otisci, za koje se pretpostavlja da su stari 3,6 miliona god
ina, ne bi mogli pripadati Australopithecusu. Jedini razlog za{to se ipak smatra
da su ti otisci ostavljeni od strane Australopithecusa je 3,6 miliona star vulk
anski sloj u kome su otisci na|eni. Ovi otisci su pripisani Australopitecusu sam
o zato {to se pretpostavlja da ljudi nisu mogli ìvjeti u tako rano doba. Ove in
terpretacije Laetoli otisaka ukazuju na jednu veoma va`nu ~injenicu. Evolucionis
ti podràvaju svoju teoriju ne tako da uvaàvaju znanstvene pronalaske, nego upr
kos njima. Ovdje imamo jednu teoriju koja se slijepo brani, bez obzira na sve, u
sput ignoriraju}i ili izvr}u}i sve nove pronalaske koji su protiv te teorije, da
posluè njenim ciljevima. Ukratko, evoluciona teorija nije znanost, nego jedna
dogma koja se odràva na ìvotu uprkos znanosti.
Dvono{tvo kao }orsokak evolucije
Osim fosilnih zapisa koje smo razmatrali do sada, nepremostiva anatomska pukotin
a izme|u ~ovjeka i majmuna tako|er poni{tava izmi{ljotinu o
84
evoluciji ~ovjeka. Jedna od ovih pukotina ima veze sa na~inom hodanja. Ljudsko b
i}e hoda uspravno na svoje dvije noge. Ovo je jedan veoma poseban na~in kretanja
koji nije vi|en ni u jedne druge vrste. Neke ìvotinje imaju ograni~enu sposobn
ost da se kre}u kada stoje na svoje dvije zadnje noge. @ivotinje kao medvjedi i
majmuni kre}u se na ovaj na~in samo ponekad, npr. kada èle doprijeti do nekog i
zvora hrane, ali i tada samo nakratko. Normalno, njihovi se skeleti naginju prem
a naprijed i oni hodaju na sve ~etiri. Ali dobro, da li se onda dvono{tvo razvil
o iz ~etverono`nog hoda majmuna kao {to evolucionisti tvrde? Naravno da ne. Istr
aìvanje je pokazalo da se nastanak dvono{tva nije nikad ni desio, niti je bilo
mogu}e da se desi. Kao prvo, dvono{tvo nije neka evolutivna prednost. Na~in na k
oji se majmuni kre}u je mnogo lak{i, brì i efikasniji nego ~ovjekov dvono`ni ho
d. ôvjek se ne moè kretati ska~u}i sa drveta na drvo bez spu{tanja na zemlju k
ao {impanza, a ne moè ni tr~ati brzinom 125 km na sat kao gepard. Naprotiv, bud
u}i da ~ovjek hoda na svoje dvije noge, on se mnogo sporije kre}e po zemlji. Zbo
g istog razloga, on je jedna od najneza{ti}enijih od svih vrsta u pogledu pokret
ljivosti i odbrane. Prema
Nedavno istraæivanje otkriva da je nemoguÊe za savijeni majmunski skelet, koji odgov
ara Ëetveronoænom hodu, da evoluira u uspravni ljudski skelet koji odgovara dvonoænom
hodu.
85
logici evolucije, majmuni ne bi trebali evoluirati tako da usvoje dvono`ni hod:
umjesto toga ljudi bi trebali evoluirati u ~etverono{ce. Drugi }orsokak evolucio
ne tvrdnje je da dvono{tvo nije sukladno darvinisti~kom modelu “postepenog razvoja”.
Ovaj model, koji sa~injava osnovu evolucije, zahtijeva da treba postojati mje{o
vita (prijelazna) vrsta hoda izme|u dvono{tva i ~etverono{tva. Me|utim, kompjute
riziranim istraìvanjem koje je izveo 1996. engleski paleoantropolog Robin Cromp
ton, pokazao je da takav “mje{oviti” hod nije bio mogu}. Crompton je do{ao do slijed
e}eg zaklju~ka: ìvo bi}e moè hodati ili uspravno ili na sve ~etiri.88 Tip hoda
koji bi bio ne{to izme|u ovoga dvoga nije mogu} zbog ekstremne potro{nje energi
je. Zbog ovoga je nemogu}e da postoji poludvono`no bi}e. Ogromni jaz izme|u ~ovj
eka i majmuna nije ograni~en samo na dvono{tvo. Mnoge druge stvari jo{ uvijek os
taju neobja{njene, kao npr. kapacitet mozga, sposobnost govora, itd. Elaine Morg
an, evolucionista paleoantropolog, priznaje slijede}e: “êtiri najve}e zagonetke u
vezi sa ljudima su: 1) Za{to oni hodaju na dvije noge? 2) Za{to su izgubili svo
je krzno? 3) Za{to su razvili tako veliki mozak? 4) Za{to su nau~ili govoriti? O
rtodoksni odgovori na ova pitanja su slijede}i: 1) “Mi to jo{ ne znamo”. 2) “Mi to jo{
ne znamo”. 3) “Mi to jo{ ne znamo”. 4) “Mi to jo{ ne znamo”. Lista pitanja mogla bi biti
znatno duà, a ipak ne bi imala utjecaja na monotonost odgovora.”89
Evolucija: Jedna potpuno neznanstvena vjera
Lord Solly Zuckerman je jedan od naj~uvenijih i najpo{tovanijih znanstvenika u V
elikoj Britaniji. On je godinama studirao fosilne zapise i izveo mnoga detaljna
istraìvanja. Za svoj doprinos znanosti data mu je titula “lord”. Zuckerman je evolu
cionist. Zbog toga njegovi komentari o evoluciji ne mogu biti ozna~eni kao namje
rno izvrnuta i pristrasna opaànja tj. primjedbe. Me|utim, nakon godina istraìv
anja fosila uklju~enih u scenario evolucije ~ovjeka, do{ao je do zaklju~ka da, u
biti, takvo porodi~no stablo ne postoji.
86
Zuckerman je tako|er sa~inio jedan interesantan “spektar znanosti”. On je formirao j
edan spektar znanosti rangiraju}i ih - od onih koje on smatra znanstvenim, do on
ih koje smatra neznanstvenim. Prema Zuckermanovom spektru, “najznanstvenije”, a to z
na~i one koje ovise se o konkretnim poljima podataka znanosti, jesu hemija i fiz
ika. Poslije njih dolaze biolo{ke, a onda socijalne znanosti. Na samom kraju spe
ktra, u dijelu koji Zuckerman smatra da je “najneznanstveniji”, jeste “izvanosjetilna
percepcija” - tu spadaju koncepti poput telepatije i {estog ~ula - i, kona~no, kon
cept “ljudske evolucije”. Zuckerman obja{njava svoje rezoniranje: "Pomaknuv{i se na
kraj ovog spektra, pomakli smo se sa registriranja objektivne istine i stvarnost
i u ona polja pretpostavljenih biolo{kih znanosti, poput izvanosjetilne percepci
je ili interpretiranja historije fosila ~ovjeka, gdje je “vijernima” sve mogu}e - i
gdje je “revnosni vijernik” ponekad u stanju vjerovati u nekoliko suprotnih ~injenic
a u isto vrijeme."90 [ta je onda razlog koji navodi toliko mnogo znanstvenika da
budu uporni, ustrajni i ~vrsti u ovoj dogmi? Za{to su se tako jako trudili da o
drè svoju teoriju ìvom, po cijenu da priznaju bezbrojne protivrje~nosti i po c
ijenu odbacivanja dokaza koje su prona{li? Jedini odgovor je da se oni pla{e ~in
jenice sa kojom }e se morati suo~iti u slu~aju napu{tanja teorije evolucije. A ~
injenica sa kojom }e se morati suo~iti ukoliko napuste teoriju evolucije jeste t
o da je ~ovjeka stvorio Bog. Me|utim, uzimaju}i u obzir predrasude koje oni imaj
u i materijalisti~ku filozofiju u koju vjeruju, stvaranje je neprihvatljiv konce
pt za evolucioniste. Zbog toga oni obmanjuju sami sebe, kao i cijeli svijet, kor
iste}i medije sa kojima sura|uju. Ukoliko ne mogu na}i neophodne fosile, oni ih “p
roizvode”, ili u obliku imaginarnih slika ili u vidu izmi{ljenih modela i poku{ava
ju ostaviti utisak da stvarno postoje fosili koji dokazuju evoluciju. Neki medij
i koji dijele njihov materijalisti~ki pogled na ìvot tako|er poku{avaju prevari
ti javnost i ljudima u podsvijest usaditi pri~u o evoluciji. Bez obzira koliko j
ako oni to poku{avali, istina je o~igledna: ~ovjek je postao ne kroz neki evolut
ivni proces, nego Boìjim stvaranjem. Zbog toga, on Mu je odgovoran, pa ma kako
nerado preuzimao ovu odgovornost.
Molekularni }orsokak evolucije
prethodnom dijelu ove knjige pokazali smo kako fosilni zapisi poni{tavaju teorij
u evolucije. Ustvari, nismo morali iznositi ni{ta od svega toga jer se teorija e
volucije ru{i mnogo prije nego {to se i do|e do tvrdnji o “evoluciji vrsta” i fosiln
im dokazima za nju. Ono {to ~ini teoriju besmislenom od njenog samog po~etka je
pitanje “kako se ìvot na Zemlji pojavio, tj. zapo~eo”. Kada se ovo pitanje postavi,
teorija evolucije odgovara da je ìvot zapo~eo sa jednom }elijom koja se formir
ala slu~ajno. Prema tom scenariju, prije ~etiri milijarde godina razli~ite anorg
anske hemijske supstance reagirale su me|usobno u prvobitnoj atmosferi Zemlje, u
kojoj su efekti gromova i pritiska uzrokovali da te supstance formiraju prvu ì
vu }eliju. Prvo {to se mora re}i je da je tvrdnja da se neorganske materije mogu
udruìti i formirati ìvot jedna neznanstvena tvrdnja, koja sve do danas nije p
rovjerena nekim eksperimentom ili promatranjem. Svaka ìva }elija je formirana r
epliciranjem (kopiranjem) druge }elije. Niko u svijetu, nikada, nije uspio formi
rati ìvu }eliju stavljaju}i zajedno razli~ite neorganske materije, ~ak ni u naj
naprednijim laboratorijama. Teorija evolucije tvrdi da su }elije ìvih bi}a, koj
e ne mogu biti proizvedene ~ak ni kada se sve snage ljudskog intelekta, znanja i
tehnologije upotrijebe, nastale slu~ajno u prvobitnim uvjetima na Zemlji. Na sl
ijede}im stranicama ispitat }emo za{to je ova tvrdnja suprotna najosnovnijim pri
ncipima znanosti i razuma.
U
Pri~a o “}eliji koja je proizvedena slu~ajno”
Ako neko vjeruje da ìva }elija moè postati slu~ajno, tada ne postoji ni{ta {to
bi ga moglo sprije~iti da vjeruje u sli~nu pri~u koju }emo sada is-
88
pri~ati. To je pri~a o jednom gradu: Jednog dana gruda ilova~e, pritisnuta izme|
u stijena na neplodnoj zemlji, nakon ki{e postade vla`na. Kada je sunce iza{lo,
ova vla`na ilova~a se osu{i, stvrdnu i poprimi krut, otporan oblik. Kasnije se o
ve stijene koje su posluìle kao kalup nekako raspado{e u komadi}e i onda se poj
avi pravilna, dobro oblikovana i ~vrsta cigla. Ova cigla je godinama ~ekala, pod
istim prirodnim uvjetima, da se formiraju druge cigle sli~ne njoj. Ovaj proces
se nastavio sve dok se stotine i hiljade istih takvih cigli nisu formirale na to
m istom mjestu. Me|utim, sasvim slu~ajno, nijedna od ovih cigli, koje su prethod
no formirane, nije bila o{te}ena. Iako su, u periodu od nekoliko hiljada godina,
bile izloène oluji, ki{i, vjetru, suncu i hladno}i, te cigle nisu napukle, nis
u se prelomile, niti su bile odvu~ene sa tog mjesta, nego su ~ekale tu, na istom
mjestu, sve sa istom “namjerom”. Kada je njihov broj postao adekvatan, one su podig
le zgradu poredav{i se jedna uz drugu i postaviv{i se jedna iznad druge sasvim s
lu~ajno, uz pomo} djelovanja prirodnih sila, vjetrova, oluja ili tornada. U me|u
vremenu, pod utjecajem prirodnih sila, u savr{enom vremenskom slijedu, nastali s
u materijali kao cement ili {ljunak i umetnuli se izme|u njih, da bi ih spojili.
Dok se sve ovo de{avalo, èljezna ruda se pod zemljom, uz pomo} prirodnih utjec
aja, oblikovala i poloìla temelje zgrade koja }e nastati od ovih cigli. Na kraj
u ovog procesa podignuta je jedna kompletna zgrada, nimalo o{te}ena, sa svim nje
nim gra|evnim materijalom, drvenarijom i instalacijama. Naravno, zgrada se ne sa
stoji samo od temelja, cigli i cementa. Kako je onda ostali materijal pribavljen
? Odgovor je jednostavan: sav materijal koji je bio potreban za izgradnju zgrade
postojao je u zemlji, na mjestu gdje je zgrada izrasla. Silikon za staklo, baka
r za elektri~ne kablove, èljezo za stubove (armaturu), grede, itd. itd. Sve se
to nalazilo ispod zemlje u ogromnim koli~inama. Bila je potrebna jo{ jedino vje{
tina prirodnih sila da oblikuje i smjesti ove materijale na njihovo mjesto unuta
r zgrade. Sve instalacije, drvenarija i ostalo, smje{teno je izme|u cigli uz pom
o} vjetrova, ki{e i zemljotresa. Sve je i{lo toliko dobro da su se cigle razmjes
tile na takav na~in da su me|u sobom ostavile neophodan prostor za prozore, kao
da su znale da }e se kasnije, pod djelovanjem “prirodnih uvjeta”, formirati ne{to po
imenu staklo.
89
[tavi{e, one nisu zaboravile ostaviti prostora za instaliranje vode, struje i si
stema za grijanje, koji }e se tako|er kasnije slu~ajno formirati. Sve je i{lo ta
ko dobro da su slu~ajnosti i “prirodni uvjeti” proizveli savr{eno dizajniranu zgradu
. Ako ste uspjeli odràti vjeru u ovu pri~u do sada, tada ne}ete imati problema
pretpostaviti kako su druge zgrade, fabrike, autoputevi, trotoari, infrastruktur
a, komunikacije i transportni sistemi ovoga grada nastali. Ako imate tehni~ko zn
anje i ako ste pristojno upoznati sa temom, moète ~ak napisati izuzetno “znanstve
no potkrijepljenu” knjigu od nekoliko tomova, iznose}i svoje teorije o “evolucijskom
procesu sistema kanalizacije i njegovoj prilago|enosti postoje}im strukturama”. M
oète biti odlikovani akademskom nagradom za va{e sjajne studije i moète se sma
trati genijem koji prosvjetljuje ~ovje~anstvo. Teorija evolucije tvrdi da je ìv
ot nastao slu~ajno. To je tvrdnja koja nije ni{ta manje apsurdna nego na{a pri~a
, zato {to }elija, sa svim svojim visokokvalificiranim sistemima za komuniciranj
e, transport i upravljanje, nije ni{ta manje sloèna od bilo kojeg grada.
ûdo u }eliji i kraj teorije evolucije
Kompleksna gra|a ìve }elije nije bila poznata u Darwinovo doba, i pripisivati `
ivot slu~ajnostima i prirodnim uvjetima je, u to vrijeme, za evolucioniste bilo
dovoljno ubjedljivo. Tehnologija XX stolje}a je zavirila i zadubila se u najsitn
ije djeli}e ìvota i otkrila da je }elija najkompliciraniji sistem sa kojim se ~
ovje~anstvo ikada susrelo. Danas, mi znamo da }elija sadrì energetske stanice k
oje proizvode energiju koju onda }elija upotrebljava, fabrike koje proizvode enz
ime i hormone neophodne za ìvot, banku podataka gdje su zapisane sve neophodne
informacije o svim proizvodima koji trebaju biti napravljeni u }eliji, zatim slo
ène transportne sisteme i cjevovode za prevoènje sirovina i proizvoda sa jedno
g mjesta na drugo, napredne laboratorije i rafinerije za pretvaranje vanjskih si
rovina u upotrebljive tvari, i specijalizirane proteine }elijske membrane za kon
trolu ulaska materija u }eliju i izlaska iz }elije. Sve
90
ovo sa~injava samo jedan mali dio ovog nevjerovatno sloènog sistema. W. H. Thor
pe, jedan evolucionista - znanstvenik, priznaje da “najjed n nostavniji tip }elije
predstavlja ‘mehanizam’ nezamislivo slo eniji od bilo koje ma{ine dosad zami{ljene
i konstruirane od strane ~ovjeka”.91 Ona je toliko kompleksna da ~ak ni visoki niv
o tehnologije koji je ~ovje~anstvo postiglo ne mo e proizvesti jednu takvu }elij
u. Nikada nijedan poku{aj da se kreira umjetna }elija nije postigao uspjeh. Ustv
ari, svi poku{aji da se to u~ini su napu{teni. Teorija evolucije tvrdi da je ova
j sistem, koji ~ovje~anstvo sa svom svojom inteligencijom, znanjem i tehnologijo
m na raspolaganju ne mo e proizvesti, nastao “slu~ajno”, pod utjecajem prvobitnih uv
jeta na Zemlji. Da damo drugi primjer. Vjerovatno}a formiranja }elije igrom slu~
aja je poput vjerovatno}e da se od{tampa jedna knjiga prilikom eksplozije u {tam
pariji.
JEZGRO
ENDOPLAZMATSKI RETIKULUM
MITOHONDRIJI
ZIDOVI ]ELIJSKE MEMBRANE
]ELIJSKA MEMBRANA
Sa svim svojim visokokvalificiranim, sofisticiranim i efikasnim sistemi ma, sist
emima komunikacija, trans portnim sistemima, i sistemima upravljanja, Êelija nije
niπta manje kom leksna od bilo ko jeg grada.
91
Engleski matemati~ar i astronom Sir Fred Hoyle na ravio je sli~nu us oredbu u je
dnom od njegovih intervjua objavljenom 12. 11. 1981. godine u ~aso isu Nature. I
ako i sam evolucionista, Hoyle je rekao da je vjerovatno}a da vi{e forme ìvota
nastanu na ovaj na~in (slu~ajno), u orediva sa vjerovatno}om da jedan tornado br
i{u}i kroz de oniju starog gvo`|a konstruira avion “Boing 747” od materijala i staru
dija koje se tu nalaze.92 Ovo zna~i da nije mogu}e da }elija nastane slu~ajno i
zato je ona definitivno morala biti “stvorena”. Jedan od glavnih razloga za{to teori
ja evolucije ne moè objasniti kako je nastala }elija, jeste “nesvodljiva kompleks
nost” }elije. @iva }elija odràva se uz pomo} harmoni~ne saradnje mno{tva njezinih
organela (“}elijski organi”). Ukoliko samo jedna od ovih organela ne funkcionira, }
elija ne moè ostati u ìvotu. ]elija nema vremena da ~eka nesvjesne mehanizme k
ao {to su prirodna selekcija ili mutacija da joj dozvole da se razvija. Tako da
je prva }elija na Zemlji morala biti kompletna-potpuna }elija, koja je posjedova
la sve, za ìvot potrebne, organele i funkcije, a ovo definitivno zna~i da je }e
lija morala biti stvorena.
Proteinski izazov slu~ajnostima
Toliko o }eliji. Ali, evolucija nije uspjela objasniti ~ak ni postanak gradivnih
blokova }elije. U prirodnim uvjetima nije mogu}e formiranje ~ak i samo jednog p
roteina od hiljada sloènih proteinskih molekula koje izgra|uju }eliju. Proteini
su gigantske molekule koje se sastoje od manjih jedinica zvanih “aminokiseline”, ko
je su razmje{tene u specifi~nom nizu u odre|enim koli~inama i strukturama. Ove m
olekule predstavljaju gradivne blokove ìve }elije. Najjednostavnija je sastavlj
ena od 50, ali postoje neke proteinske molekule koje su sastavljene od nekoliko
hiljada aminokiselina. +++Klju~na stvar u ovome je da: odsustvo, dodavanje ili z
amjena samo jedne aminokiseline u strukturi proteinske molekule uzrokuje da taj
protein postane beskorisna gomila molekula. Svaka aminokiselina mora biti na pra
vom mjestu i u pravilnom poretku. Teorija evolucije, koja tvrdi da se ìvot poja
vio pukim slu~ajem, nema izgleda pred ovim poretkom, budu}i da je on isuvi{e ~ud
esan da bi se objasnio slu~ajno{}u. ([tavi{e, teorija nije u stanju niti objasni
ti tvrdnju o “slu~ajnom formiranju” aminokiselina, {to }e biti razmatra-
PRIZNANJA EVOLUCIONISTA
eorija evolucije nigdje se ne mije na Univerzitetu "Johannes GutensusreÊe sa veÊom k
rizom nego berg", izjavljuje: na taËki objaπnjavanja ojave "Viπe od 30 godina eks eri
mentiran nastanka æivota. Razlog je to πto su orja, u vezi s orijeklom æivota, na ol
ganske molekule toliko kom leksne da jima hemijske i molekularne evoluci se za
njihovo formiranje je vodili su do boljeg nikako ne moæe tvrditi da o aæanja neizmje
rnosti je bilo sluËajno, a oËigled roblema orijekla æivota no je nemoguÊe da je jedna n
a Zemlji rije nego πto su organska Êelija bila formidoveli do njegovog rjeπen rana u
kim sluËajem. ja. Sada sve diskusije o Evolucionisti su se suglavnim teorijama i e
ks e oËili sa itanjem orijekla rimentima na ovom olju, æivota u drugoj olovini i
li zavrπavaju u atu ili u Profesor Aleksandar XX stoljeÊa. Jedan od vo riznanju nez
nanja."2 O arin:"Porijeklo Êelije deÊih autoriteta teorije o SlijedeÊa izjava od ostaj
e neodgovoreno imolekularnoj evoluciji, tanje" strane geohemiËara Jeffre ruski ev
olucionist Alek y a B a d a a , sa San Diego s a n d a r O a r i n , u svojoj
Scri s Institute, Ëini oËigknjizi Porijeklo æivota, kolednom bes omoÊnost ja je objavlj
ena 1936., reevolucionista πto se tiËe kao je slijedeÊe: ovog roblema: "Na nesreÊu, or
ijeklo Êelije ostaje itanjem koje je u stvari najtamnija taËka cijele teorije evolu
cije."1 "Danas kada na uπtamo dvadeseto stoljeÊe, joπ uvijek se susreÊemo sa najve Êim ner
ijeπenim roble mom koji smo imali kada smo ulazili u dvadeseto stoljeÊe: kako je æivo
t na Zemlji za oËeo?"3
T
Od O arina, evolucionisti su izveli bezbrojne eks erimente, roveli mnoga istraæiv
anja i izvrπili mnoga romatranja da dokaæu da je Êelija mogla biti formirana sluËajno.
Me utim, svaki takav okuπaj jedino je joπ jasnijim uËinio kom leksni dizajn Êelije i ta
ko, Ëak joπ viπe, obio teze evolucionista. Profesor Klaus Dose, redsjednik Instituta
biohe-
Profesor Jeffrey Bada:"PoËetak æivota na zemlji je najveÊi nerijeπeni roblem"
1 Alexander I. O arin, Origin of Life, (1936) New York, Dover Publications, 1953
(Re rint), str. 196 2 Klaus Dose, "The Origin of Life: More Questions Than Answ
ers" Interdisci linary Science Reviews, vol 13, no. 4, 1988, str. 348 3 Jeffrey
Bada, Earth, February 1998, str. 40
93
no kasnije.) înjenica da funkcionalna gra|a proteina nikako ne moè nastati slu
~ajno, moè se uo~iti jednostavnim ra~unom vjerovatno}e koji moè shvatiti bilo
ko. Jedna proteinska molekula prosje~ne veli~ine sastavljena je od 280 aminokise
lina me|u kojima postoji 12 razli~itih vrsta. One mogu biti poredane na 10300 (1
0 na tristotu) razli~itih na~ina. (Ovo je astronomsko veliki broj koji se sastoj
i od jedinice - “1”, iza koje slijedi 300 nula.) Od svih ovih mogu}ih kombinacija sa
mo jedna od njih formira èljenu proteinsku molekulu. Ostatak su aminokiselinski
lanci koji su ili potpuno beskorisni ili potencijalno {tetni za ìve tvari. Dru
gim rije~ima, vjerovatno}a formiranja samo jedne proteinske molekule je “1 naprema
10300”. Mogu}nost da se ovo desi prakti~no ne postoji. (U matematici su vjerovatn
o}e koje su manje od 1 naprema 1050 prihva}ene kao “nulta vjerovatno}a”.) Osim toga,
jedna proteinska molekula od 280 aminokiselina je skromne veli~ine u odnosu na
neke gigantske proteinske molekule koje se sastoje od hiljada aminokiselina. Kad
a primijenimo sli~an ra~un vjerovatno}e na ove gigantske molekule, vidimo da ~ak
ni rije~ nemogu}e nije vi{e “adekvatna”. Kada krenemo jedan korak dalje u razvojnoj
shemi ìvota, uo~avamo da jedan protein, sam po sebi, ne zna~i ni{ta. Jedna od
najmanjih bakterija koja je ikad otkrivena, Mycoplasma Hominis H39, sadrì 600 “ti
pova” proteina. U ovom slu~aju bismo trebali ra~un vjerovatno}e koji smo gore urad
ili za samo jedan protein uraditi sada za svaki od 600 razli~itih tipova protein
a ({to zna~i da je vjerovatno}a slu~ajnog nastanka ovakve bakterije jo{ puno, pu
no manja). Rezultat iscrpljuje ~ak i koncept nemogu}nosti. Neko ko sada ~ita ove
retke, a ko je do sada prihvatao teoriju evolucije kao znanstveno obja{njenje,
moè posumnjati da su ovi brojevi preuveli~ani i da ne odraàvaju pravo ~injeni~
no stanje. To nije tako: ovo su nedvosmislene i konkretne ~injenice. Nijedan evo
lucionist nema prigovor ovim brojkama. Oni prihvataju da je vjerovatno}a slu~ajn
og formiranja jednog proteina “slaba kao i vjerovatno}a da majmun napi{e historiju
~ovje~antva na daktilo-ma{ini a da ne na~ini nijednu gre{ku”.93 Me|utim, umjesto
prihva}anja drugog obja{njenja, tj. stvaranja, oni nastavljaju sa branjenjem ove
nemogu}nosti.
Kompjuterska simulacija dvije razliËite kompleksne proteinske molekule koje su bit
ne za æivot. Na lijevoj strani je protein enzima "acetokolinesteraze" koji funkcio
nira sa enzimom zvan im acetil kolin, osiguravajuÊi prenoπenje elektriËnog im ulsa izm
e u nerava. Kada je ovaj rotein manjkav, nervni sistem ne moæe funkcionirati i or
ganizam umire. Na desnoj strani je joπ jedna roteinska molekula zvana "acetilkoA
vezujuÊa".
Kom juterska simulacija dvije razli~ite kom leksne roteinske mol cIsta ~injenic
a riznata je od strane mnogih evolucionista. Na rimjer, Harold F. Blum, ~uveni
evolucionista, izjavljuje da je “s ontano formiranje s oli e tida (u koje s adaju
roteini) veli~ine najmanjeg oznatog roteina, izgleda, izvan svake vjerovatno
}e”.94 Evolucionisti tvrde da se molekularna evolucija odigrala tokom veoma dugog
erioda vremena i da je taj dugi vremenski eriod nemogu}e u~inio mogu}im. I ak,
bez obzira koliko dati vremenski eriod bio dug, nije mogu}e da aminokiseline f
ormiraju roteine slu~ajno. William Stokes, jedan ameri~ki geolog, riznaje ovu
~injenicu u svojoj knjizi Essentials of Earth History i{u}i da su {anse da se o
vo desi toliko male da “ rotein na taj na~in ne bi nastao tokom milijardi godina n
a milijardama laneta, svakoj rekrivenoj slo jem od koncentriranog vodenog rast
vora otrebnih aminokiselina”.95 “[ta dakle, sve ovo zna~i?" Perry Reeves, rofesor
hemije, odgovara na ovo itanje: "Kada neko is ituje {iroki s ektar mogu}ih stru
ktura koji bi mogao rezultirati iz jednostavne nasumice nastale kombinacije amin
okiselina u is aravaju}oj rvobitnoj smjesi - moru, za anjuju}e je vjerovati da
je ìvot mogao nastati na ovaj na~in. Vjerodostojnije je re}i da je jedan Veliki
Graditelj, sa jednim majstorskim lanom, bio otreban za takav zadatak."96 Ako
je slu~ajno formiranje ~ak i samo jednog od ovih roteina nemogu}e, tada je mili
jardu uta vi{e nemogu}e da se milioni roteina igrom
95
slu~aja udruè na odgovaraju}i na~in da bi formirali kom letnu ljudsku }eliju. D
a stvar bude jo{ nevjerovatnija, }elija se ne sastoji samo od gomile roteina. U
z roteine, }elija se sastoji od nukleinskih kiselina, karbonhidrata, masti, vit
amina i mnogih drugih hemikalija kao {to su n r. elektroliti, u s ecifi~nom odno
su, harmoniji i dizajnu u ogledu i strukture i funkcije. Svaki od ovih sastojak
a funkcionira kao gradivni blok ili ko-molekula u razli~itim organelama. R o b e
r t S h a i r o , rofesor hemije na New York University i DNA eks ert, izra~
unao je vjerovatno}u slu~ajnog formiranja 2000 ti ova roteina na|enih u jednoj
jedinoj bakteriji (u ljudskoj }eliji nalazi se 200.000 razli~itih tipova protein
a). Broj koji je dobio bio je 1 naprema 1040.000.97 (Ovo je nevjerovatan broj ko
ji se dobije stavljanjem 40.000 nula iza jedinice.) Profesor primijenjene matema
tike i astronomije sa University College (Cardiff, Wales), Chandra Wickramasingh
e, komentira: “Vjerovatno}a spontanog formiranja ìvota iz neìve tvari je jedan n
aprema broju sa 40.000 nula iza toga... to je dovoljno veliko da sahrani Darwina
i c i j e l u t e o r i j u e v o l u c i j e . @ivot je morao biti smi{ljeni p
rodukt jedne
Inteligencije, obzirom da nije nastao slu~ajno ili iz neke primitivne smjese, ko
je nije bilo ni na ovoj, a ni na bilo kojoj drugoj planeti.”98
Sir Fred Hoyle komentirao je ovako ove nevjerovatne brojke: “Zaista, ovakva teorij
a (da je ìvot produkt neke inteligencije) je toliko o~igledna da se moèmo samo
~uditi za{to, zbog te o~iglednosti, nije {iroko prihva}ena. Razlozi za ovo su p
rije psiholo{ki nego znanstveni.”99 Razlog za{to je Hoyle upotrijebio termin psiho
lo{ki je samouvjetovanje evolucionista da ne prihvate tezu da bi ìvot mogao bit
i stvoren. Ovi ljudi su postavili odbijanje Boìjeg postojanja kao svoj glavni c
ilj. Jedino zbog ovog razloga oni nastavljaju braniti nerazumne scenarije za koj
e i oni sami priznaju da su nemogu}i.
Ljevoruki proteini
Hajde da sada u detalje ispitamo za{to je nemogu} evolucionisti~ki scenario koji
se odnosi na formiranje proteina.
96
Samo ta~an redoslijed pogodnih aminokiselina nije dovoljan za formiranje protein
ske molekule. Pored ovoga, svaka od 20 razli~itih tipova aminokiselina, prisutni
h u sastavu proteina, mora biti takozvana “ljevoruka”. Postoje dva tipa aminokiselin
a, ljevoruki i desnoruki tip. Razlika me|u njima je u tzv. zrcalnoj simetriji, t
j. u njihovim trodimenzionalnim strukturama, one su razli~ite, ali sli~e jedne d
rugima kao {to me|usobno sli~e lijeva i desna ruka u jedne osobe. Aminokiseline
jednog tipa lahko se spajaju sa aminokiselinama drugog tipa. Kroz istraìvanje j
e otkrivena jedna za~u|uju}a ~injenica. Svi proteini u biljaka i ìvotinja, od n
ajjednostvnijih do najsloènijih organizama, napravljeni su od tzv. ljevorukih a
minokiselina. Ukoliko bi se i jedna jedina desnoruka aminokiselina spojila na st
rukturu proteina, taj protein bi postao beskoristan. [to je dosta interesantno,
u nekim eksperimentima su bakterije, kojima su date desnoruke aminokiseline, odm
ah uni{tile te aminokiseline, a, da bi ih mogle iskoristiti, u nekim slu~ajevima
su formirale ljevoruke aminokiseline od komponenata koje su preostale nakon raz
aranja desnorukih aminokiselina. Pretpostavimo na trenutak da je ìvot nastao sl
u~ajno, ba{ kako evolucionisti tvrde da se desilo. U ovom slu~aju desnoruke i lj
evoruke aminokiseline, koje su stvorene slu~ajno, trebale bi u prirodi biti pris
utne u, otprilike, jednakim koli~inama. Zbog toga bi sva ìva bi}a u svojoj gra|
i trebala imati i desnoruke i ljevoruke aminokiseline, po{to je hemijski mogu}e
da se aminokiseline oba tipa me|usobno spajaju. U biti, proteini koji postoje u
svim ìvim organizmima na~injeni su samo od ljevorukih aminokiselina. Pitanje ka
ko proteini mogu odabrati jedino ljevoruke izme|u svih aminokiselina i kako ~ak
nijedna jedina desnoruka aminokiselina ne biva umije{ana u ìvotni proces je ne{
to {to se jo{ uvijek suprotstavlja evolucionistima. Oni nemaju na~ina da objasne
takav specifi~an i svjestan izbor. [tavi{e, ova karakteristika proteina intenzi
vira konfuziju koju kao }orsokak evolucionista pravi “slu~ajnost”. Da bi bio formira
n smislen protein, nije dovoljno da aminokiseline budu samo prisutne u odre|enom
broju, u savr{enom redoslijedu i da budu kombinirane zajedno u pravilnom, u tro
dimenzionalnom dizajnu. Uz sve to, sve ove aminokiseline moraju biti odabrane iz
me|u ljevorukih, a da, pri tome, nijedna desnoruka aminokiselina
97
ne smije postojati me|u njima. A ipak, ne postoji mehanizam prirodne selekcije k
oji bi prepoznao da je desnoruka aminokiselina dodata redoslijedu aminokiselina,
mehanizam koji bi prepoznao da je to pogre{no i da ona zbog toga mora biti odst
ranjena iz lanca. Ova situacija jo{ jednom, zauvijek, eliminira mogu}nost slu~aj
nosti i slu~aja. U Brittanica Science Encyclopaedia, koja je otvoreni branilac e
volucije, ukazano je na ~injenicu da aminokiseline svih ìvih organizama na Zeml
ji i gradivni blokovi sloènih polimera, kao {to su proteini, imaju istu - ljevo
ruku simetriju. Jo{ je re~eno da je to isto kao kada bi bacili nov~i} milion put
a i uvijek dobili npr. glavu. U istoj enciklopediji je tako|er re~eno da nije mo
gu}e shvatiti za{to molekule postaju ljevoruke ili desnoruke i da je ovaj izbor
fascinantno povezan sa izvorom ìvota na Zemlji.100 Ukoliko bi nov~i} svaki put
prilikom milion bacanja pao na glavu, da li bi bilo logi~nije da to pripi{emo sl
u~aju ili da prihvatimo da postoji neka svjesna intervencija? Odgovor bi trebao
biti o~igledan. Me|utim, uprkos ovoj o~itoj o~iglednosti, evolucionisti su poduz
eli bijeg u slu~ajnost, jednostavno zbog toga {to ne èle prihvatiti mogu}nost “sv
jesne intervencije”. Situacija sli~na ovoj sa ljevoruko{}u aminokiselina postoji i
sa nukleotidima, najmanjim jedinicama DNA i RNA. Suprotno od aminokiselina u ì
vim organizmima, jedino desnoruki nukleotidi bivaju izabrani. Ovo je jo{ jedna s
ituacija koja ne moè biti obja{njena slu~ajno{}u. Kao zaklju~ak, sa vjerovatno}
om koju smo ispitivali do sada, definitivno je dokazano da postanak ìvota ne mo
è biti obja{njen slu~ajno{}u. Ako poku{amo izra~unati vjerovatno}u slu~ajnog na
stanka za protein prosje~ne veli~ine, sastavljen od 400 aminokiselina, izabranih
jedino izme|u ljevorukih aminokiselina, dobijamo da je vjerovatno}a 1 naprema 2
400, tj. 10120. Usporedbe radi, podsjetimo se da je broj elektrona u univezumu p
rocijenjen na 1079, {to je mnogo manje od vjerovatno}e u na{em slu~aju. Ra~unanj
em vjerovatno}e da ove aminokiseline formiraju potreban redoslijed i funkcionaln
i oblik dalo bi jo{ ve}i broj. Ako udruìmo ove vjerovatno}e i ako pro{irimo pre
dmet razmatranja vjerovatno}e na formiranje ve}eg broja i na formiranje razli~it
ih tipova proteina, rezultati postaju nepojmljivi.
98
Ispravna veza je od vitalnog zna~aja
âk i ova duga lista }orsokaka ne stavlja ta~ku na sve }orsokake evolucije. Nije
dovoljno da aminokiseline samo budu smje{tene u potrebnom broju, redoslijedu i
potrebnoj trodimenzionalnoj strukturi. Formiranje proteina tako|er zahtijeva da
aminokiselinske molekule sa vi{e od jedne “ruke” budu me|usobno povezane preko pojed
inih, ta~no odre|enih “ruku”. Takva veza naziva se “peptidna-veza”. Aminokiseline mogu f
ormirati razli~ite vrste veza me|usobno; ali proteini su izgra|eni samo i jedino
od onih aminokiselina koje su spojene “peptidnim vezama”. Jedna usporedba }e nam ov
o pojasniti: Pretpostavimo da su svi dijelovi jednog automobila korektno izra|en
i i sastavljeni, sa izuzetkom da je jedan od to~kova pri~vr{}en sa komadom ìce,
a bez matica i {arafa, na na~in da je njegova sredina okrenuta prema zemlji. Ta
kav automobil ne bi se mogao kretati ~ak niti jedan jedini metar, bez obzira kak
o sloèna bila njegova tehnologija ili kako je mo}an njegov motor. Na prvi pogle
d sve izgleda da je na svom mjestu, ali pogre{an spoj samo jednog to~ka ~ini cij
eli auto neupotrebljivim. Na isti na~in, udruìvanje samo jedne aminokiseline u
proteinskoj molekuli sa vezom druga~ijom od peptidne veze ~ini cijelu molekulu n
eupotrebljivom. Istraìvanje je pokazalo da nasumi~no kombiniranje aminokiselina
rezultira peptidnim vezama samo u 50% slu~ajeva, a da ostatak otpada na druge v
eze koje ne nalazimo u proteinima. Da bi ispravno funkcionirala, svaka aminokise
lina koja sa~injava protein mora biti povezana jedino peptidnom vezom sa drugom
aminokiselinom, isto kao {to mora biti samo od ljevorukih aminokiselina. Vjerova
tno}a da se ovo dogodi je ista kao vjerovatno}a da svaki protein bude ljevoruk.
To jest, kada razmotrimo protein izgra|en od 400 aminokiselina, vjerovatno}a da
se sve njegove aminokiseline veù peptidnim vezama je 1 naprema 2399.
Nulta vjerovatno}a
Kao {to se moè vidjeti ispod, vjerovatno}a slu~ajnog formiranja pro-
99
teina izgra|enog od 500 aminokiselina je 1 naprema broju koji se dobije stavljan
jem 950 nula iza jedinice. [to je broj koji ljudski um ne moè pojmiti. Ovo je r
a~un vjerovatno}e samo na papiru. Prakti~ki, u stvarnosti se takva vjerovatno}a
svodi na nulu. U matematici, vjerovatno}a koja je manja od 1 naprema 1050 statis
ti~ki se smatra da ima nultu vjerovatno}u za realizaciju. Vjerovatno}a od 1 napr
ema 10950 je daleko izvan granica ove definicije. Dok nemogu}nost formiranja pro
teina od 500 aminokiselina dostiè takvu mjeru, mi moèmo dalje nastaviti pomjer
ati granice uma, sa jo{ vi{im nivoima nemogu}nosti. U molekuli “hemoglobina”, koji p
redstavlja protein vrlo bitan za ìvot, postoji 574 aminokiselina, {to je vi{e n
ego u proteina spomenutog u prethodnom ra~unanju vjerovatno}e. Sada razmotrimo o
vo: u samo jednoj od milijardi crvenih krvnih }elija u na{em tijelu, nalazi se
VjerovatnoÊa da prosjeËna proteinska molekula izgra ena od 500 aminokiselina prisutn
ih u taËno odgovarajuÊoj koliËini i smjeπtenih u taËno odgovarajuÊem redosljedu, uz vjerova
noÊu da sve aminokiseline koje ona sadræi budu samo ljevoruke i da budu s ojene jedi
no e tidnim vezama je "1" na rema 10 950 . Ovaj broj koji se dobija kada stavim
o 950 nula iza 1 (jedinice) iπe se ovako:
10950 =
100.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000
.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.00
0. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000
.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.00
0.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.0
00.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000
.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.00
0.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.0
00.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000
.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.00
0.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.0
00.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000
VjerovatnoÊa da jedan rotein od 500 aminokiselina bude formiran sluËajno je...
NULTA VJEROVATNO∆A
Postoje tri osnovna uvjeta za formiranje u otrebljivog roteina: Prvi uvjet: da
su sve aminokiseline u roteinskom lancu odgovarajuÊeg ti a i da su oredane u ra
vilnom redoslijedu Drugi uvjet: da su sve aminokiseline u lancu ljevoruke TreÊi uv
jet: da se sve ove aminokiseline me usobno s ajaju formiranjem hemijskih veza zv
anih " e tidne veze". Da bi se rotein formirao sluËajno, sva tri osnovna uvjeta m
oraju ostojati istovremeno. VjerovatnoÊa sluËajnog formiranja roteina je jednaka u
mnoπku vjerovatnoÊa za realiziranje svakog od ova tri uvjeta osebno. Na rimjer, za
rosjeËnu molekulu koja se sastoji od 500 aminokiselina: 1. VjerovatnoÊa da se amino
kiseline s oje u ravilnom redosljedu: Postoji 20 ti ova aminokiselina koji sudj
eluju u formiranju roteina. Prema tome: -VjerovatnoÊa da svaka od aminokiselina b
ude korektno izabrana izme u ovih 20 ti ova =1/20 -VjerovatnoÊa da sve od ovih 500
aminokiselina budu korektnoodabrane = 1/20500 = 1/10650 650 ( okuπaja), odnosno,
jednom u 10650 Dakle 1 sluËaj od 10 2. VjerovatnoÊa da su aminokiseline ljevoruke: -
VjerovatnoÊa da samo jedna aminokiselina bude ljevoruka = 1/2 -VjerovatnoÊa da sve o
d ovih 500 aminokiselina budu ljevoruke u isto vrijeme =1/2500 = 1/10150 150 ( o
kuπaja), odnosno, jednom u 10150 Dakle 1 sluËaj od 10 3. VjerovatnoÊa da sve aminokise
line budu s ojene sa " e tidnim vezama": Aminokiseline mogu se kombinirati me us
obno sa razliËitim vrstama hemijskih veza. Da bi se formirao u otrebljiv rotein,
sve aminokiseline u lancu moraju biti kombinirane sa s ecijalnom hemijskom vezom
zvanom " e tidna veza". IzraËunato je da vjerovatnoÊa da se aminokiseline s ajaju b
aπ sa e tidnom, a ne sa nekom drugom vrstom veze iznosi 50%. U odnosu na ovo: -Vj
erovatnoÊa da dvije aminokiseline budu s ojene e tidnom vezom =1/2 -VjerovatnoÊa da
od 500 aminokiselina sve budu s ojene e tidnim vezama = 1/2499 = 1/10150 Dakle
1 sluËaj u 10150 ( okuπaja), odnosno, jednom u 10150
UKUPNA VJEROVATNO∆A= 1/10650 x 1/10 150 x 1/10 150 = 1/10 950 = 1 sluËaj od 10950 (
okuπaja), odnosno, jednom u 10950
101
280.000.000 (280 miliona) hemoglobinskih molekula. Pret ostavljena starost Zemlj
e nije dovoljna da ruì riliku za formiranje jednog jedinog roteina “metodom o
ku{aja i ogre{ke”, a da ne govorimo o crvenoj krvnoj }eliji. âk i da ret ostavi
mo da su se, od ostanka svijeta, bez gubitka vremena, aminokiseline sastavljale
i rastavljale “metodom oku{aja i ogre{ke” da bi formirale jednu jedinu roteinsku
molekulu, otreban bi im bio vremenski eriod duì nego {to je starost svijeta
da bi se mogao nositi sa vjerovatno}om od 1 na rema 10950. Zaklju~ak izveden iz
svega ovoga je da evolucija ada u stra{an ambis nevjerovatno}e u ravo ve} na st
adiju formiranja jednog jedinog roteina.
Da li ostoji mehanizam “ oku{aja i ogre{ke” u rirodi?
Kona~no, zavr{avamo sa jednom veoma va`nom oentom u odnosu na osnovnu logiku ra
~una vjerovatno}e, za {to smo naveli neke rimjere. Pokazali smo da je gore ura|
eni ra~un vjerovatno}e dostigao astronomske granice i da su ove astronomske mogu
}nosti prakti~no nemogu}e da se dese. Me|utim, postoji jedan mnogo va`niji i mno
go vi{e haoti~an aspekt za evolucioniste. A to je, da pod prirodnim uvjetima ove
mogu}nosti ne mogu uop}e ~ak ni otpo~eti nekakav period poku{aja, i zato nema m
ehanizma poku{aja i pogre{ke u prirodi kojim bi se poku{alo proizvesti proteine.
Prora~uni na koje smo gore ukazali da pokaèmo vjerovato}u slu~ajnog formiranja
proteinske molekule sa 500 aminokiselina, vrijedi jedino za idealnu okolinu “poku
{aja i pogre{ke” koja ne postoji u stvarnom ìvotu. Tj. vjerovatno}a dobivanja kor
isnog proteina je 1 naprema 10950 jedino ako pretpostavimo da postoji jedan imag
inarni mehanizam u kojemu nevidljive ruke udruùju 500 aminokiselina nasumice i
tada vidjev{i da nisu uspjele, razjedinjuju ih jednu po jednu i onda ih opet sje
dinjuju, ali u druga~ijem rasporedu itd. U svakom poku{aju aminokiseline bi treb
ale biti razdvojene jedna po jedna i onda opet spojene u novom redoslijedu. Spaj
anje bi trebalo prestati nakon {to je dodato svih 500 aminokiselina i trebalo bi
biti osigurano da ~ak niti jedna ekstra aminokiselina nije umije{ana. Poku{aj b
i trebao tada biti zaustavljen, da se vidi da li se protein ve} formirao ili ne,
a u slu~aju proma{aja, sve bi trebalo biti rastvoreno i onda poku{ati druga~iji
redoslijed. Dodatno, u
102
svakom poku{aju, ~ak niti jedna strana supstanca ne bi smjela biti umije{ana. Ta
ko|er je neophodno da lanac koji se formira tokom jednog poku{aja ne bude razdvo
jen i uni{ten prije no {to se na njega sveè njegova 499. karika. Svi ovi uvjeti
zna~e da vjerovatno}e koje smo spominjali vaè jedino u kontroliranoj okolini,
gdje postoje svjesni mehanizmi koji usmjeravaju po~etak i kraj, i svaki stadij p
rocesa, i gdje je jedino odabir aminokiseline “prepu{ten slu~aju”. Bez sumnje je nem
ogu}e da takva okolina postoji pod prirodnim uvjetima. Zbog toga je formiranje p
roteina u prirodnoj okolini logi~ki i tehni~ki nemogu}e, bez obzira na “aspekt vje
rovatno}e”. Ustvari, govoriti o vjerovatno}i da se desi takav doga|aj je sasvim ne
znanstveno. Neki neupu}eni evolucionisti ne shva}aju ovo. Budu}i da oni pretpost
avljaju da je formiranje proteina obi~na hemijska reakcija, oni prave smije{ne d
edukcije, kao npr. “aminokiseline su se kombinirale putem reakcija i formirale pro
teine”. Me|utim, slu~ajne hemijske reakcije koje se odigravaju u anorganskim struk
turama mogu dati jedino jednostavne i primitivne promjene. Njihov broj je odre|e
n i ograni~en. Za ne{to sloènije hemijske materije, moraju biti uklju~ene velik
e fabrike, hemijske plantaè i laboratorije. Takav slu~aj je sa lijekovima, kao
i sa mnogim drugim hemijskim materijama koje koristimo u svakodnevnom ìvotu. Pr
oteini imaju mnogo sloèniju strukturu nego one hemikalije koje proizvodi indust
rija. Zbog toga je nemogu}e da su proteini, od kojih je svaki ~udo dizajna i teh
nike, u kojemu svaki dio pristaje na svoje mjesto u odre|enom redoslijedu, posta
li kao rezultat nasumi~nih hemijskih reakcija. No, hajde da za trenutak ostavimo
sve ove nemogu}nosti koje smo do sada opisali i pretpostavimo da je upotrebljiv
a, svrhovita proteinska molekula ipak evoluirala - spontano i “pukim slu~ajem”. Ve}
na ovoj ta~ki evolucija opet nema odgovora, zato {to je, da bi se proteini odrà
li, potrebno da budu izolirani od prirodne okoline u kojoj se nalaze i da budu z
a{ti}eni pod veoma posebnim uvjetima. U suprotnom, ovaj protein bi se ili dezint
egrirao, zbog izloènosti prirodnim uvjetima na Zemlji, ili bi mu se pridruìle
druge kiseline, aminokiseline, ili hemijski sastojci, ~ime bi izgubio svoje osob
ine i pretvorio se u potpuno druga~iju i neupotrebljivu supstancu.
103
Evolucionisti~ki trzaji u traènju odgovora na pitanje o porijeklu ìvota
Pitanje “kako se ìvot prvobitno pojavio” je tako kriti~an }orsokak za evolucioniste
da oni obi~no ~ak ni ne poku{avaju da se doti~u ove teme. Oni poku{avaju da pre
|u preko ovog pitanja govore}i: “Prva bi}a su nastala kao rezultat nekih slu~ajnih
doga|anja u vodi”. Oni su nai{li na barikadu koju nikakvim sredstvima ne mogu zao
bi}i. Uprkos paleontolo{kim argumentima za evoluciju, u ovom podru~ju oni nemaju
dostupne fosile da ih izvrnu i samovoljno interpretiraju, da bi podràli svoje
tvrdnje. Zbog toga je teorija evolucije pobijena od samoga po~etka. Postoji jedn
a va`na stvar koju treba razmotriti: Ako je za svaki korak evolucionog procesa d
okazano da je nemogu}, onda to u dovoljnoj mjeri dokazuje da je cijela teorija p
otpuno la`na i nevaè}a. Naprimjer, dokazuju}i da je nasumi~no formiranje protei
na nemogu}e, sve druge tvrdnje o slijede}im koracima evolucije su tako|er pobije
ne. Nakon ovog, postaje besmisleno uzeti neke ljudske i majmunske lobanje i prav
iti spekulacije u vezi sa njima. Kako su ìvi organizmi postali od neorganskih t
vari? - pitanje je koje evolucionisti dugo vremena nisu èljeli spominjati. Me|u
tim, ovo pitanje, koje je konstantno bilo izbjegavano, naraslo je u tolikoj mjer
i da je postalo neizbje`ni problem, te se to poku{alo srediti jednom serijom stu
dija u drugoj ~etvrtini XX stolje}a. Glavno pitanje je bilo: kako se prva ìva }
elija pojavila u prvobitnoj atmosferi Zemlje? Drugim rije~ima, kakvo bi obja{nje
nje za ovaj problem mogli dati evolucionisti? Smatralo se da bi odgovore na ova
pitanja mogli dati eksperimenti. Evolucionisti~ki znanstvenici i istraìva~i izv
r{ili su odre|ene laboratorijske eksperimente upravljene na odgovore ovih pitanj
a, ali oni nisu izazvali mnogo interesovanja. Najrespektabilnija studija porijek
la ìvota je eksperiment nazvan Millerov eksperiment , izveden od strane ameri~k
og istraìva~a Stanleya Millera 1953. godine. (Eksperiment je tako|er poznat kao
“Urey-
104
Millerov eksperiment” zbog doprinosa Millerovog instruktora na Chicago Univerzitet
u, Harolda Ureya.) Ovaj eksperiment je jedini “dokaz” koji je, navodno, dokazivao “tez
u o molekularnoj evoluciji”, predstavljenu kao prvi stadij evolutivnog perioda. Up
rkos tome {to je pro{lo vi{e od pola stolje}a, i {to je postignut veliki tehnolo
{ki razvitak, niko nije poduzeo bilo kakve daljnje korake. Uprkos ovome, Millero
v eksperiment se jo{ uvijek nau~ava u ud`benicima kao evolucionisti~ko obja{njen
je najranije generacije ìvih bi}a. Evolucionisti namjerno izbjegavaju takve eks
perimente, budu}i da su svjesni ~injenice da ih takve studije ne podràvaju i da
, naprotiv, pobijaju njihove teze.
Millerov eksperiment
Namjera Stanleya Millera je bila da postigne eksperimentalno otkri}e pokazuju}i
da su aminokiseline, gradivni elementi proteina, mogle postati slu~ajno na beìv
otnoj Zemlji milijardama godina ranije. U svom eksperimentu Miller je upotrijebi
o mje{avinu gasa za kakvu je pretpostavio da je postojala na prvobitnoj Zemlji (
ali za koju je kasnije dokazano da je bila nerealna) sastavljenu od amonijaka, m
etana, hidrogena i vodene pare. Budu}i da ovi gasovi ne bi reagirali jedni sa dr
ugima u prirodnim uvjetima, on je u ovaj milje uveo energetsku stimulaciju da bi
otpo~eo reakciju me|u njima. Pretpostavljaju}i da bi ova energija mogla do}i od
odbljesaka gromova u primordijalnoj atmosferi, on je upotrijebio izvor umjetnog
pra`njenja elektriciteta da bi osigurao potrebnu energiju. Miller je kuhao ovu
mje{avinu gasa na 100°C u toku jedne sedmice i dodatno je uklju~io elektri~nu stru
ju. Na kraju sedmice Miller je analizirao hemikalije koje su se formirale na dnu
posude i uo~io da su stvorene 3 od 20 aminokiselina koje sa~injavaju osnovne gr
adivne elemente proteina. Ovaj eksperiment je izazvao veliko uzbu|enje me|u evol
ucionistima i bio je promoviran kao izvanredan uspjeh. [tavi{e, u stanju opojne
euforije razli~ite publikacije su donijele naslove kao “Miller stvara ìvot”. Me|uti
m, sve molekule koje je Miller uspio na~initi bile su samo neke anorganske molek
ule.
105
Ohrabreni ovim eksperimentom, evolucionisti su smjesta stali praviti nove scenar
ije. Stadiji koji su slijedili iza aminokiselina bili su ubrzano pretpostavljani
. Navodno su se aminokiseline kasnije ujedinile u odgovaraju}e nizove da bi igro
m slu~aja formirale proteine. Neki od ovih slu~ajno nastalih proteina postavili
su se u strukture nalik na }elijsku membranu koje su “nekako” nastale i formirale pr
imitivnu }eliju. ]elije su se tokom vremena ujedinile i formirale ìve organizme
. Me|utim, Millerov eksperiment nije bio ni{ta drugo do prividan uspjeh i otada
je bio opovrgnut kao neta~an iz mno{tva aspekata.
Millerov eksperiment nije bio ni{ta drugo do privid
Izgledalo je da je Millerov eksperiment dokazao da su se aminokiseline mogle sam
e formirati pod uvjetima koji su postojali na prvobitnoj Zemlji, me|utim, imao j
e nedosljednosti u brojnim aspektima. Evo tih nedosljednosti: 1. Koriste}i mehan
izme tzv. “hladne re{etke (zamke)” Miller je izolirao aminokiseline ~im bi one bile
formirane. Da nije tako radio, uvjeti u okolini u kojoj su se aminokiseline form
irale smjesta bi uni{tili ove molekule. Bez sumnje, ova vrsta svjesnog mehanizma
izoliranja nije postojala u prvobitnim uvjetima na Zemlji. Bez ovakvog mehanizm
a, ~ak i ako bi neka aminokiselina i nastala, odmah bi bila uni{tena. Hemi~ar Ri
chard Bliss ovako je izrazio ovu kontradiktornost: “Zaista, bez ove hladne re{etke
, hemijski produkti bili bi uni{teni od strane elektri~nog izvora.”101 Ustvari, Mi
ller u svom prethodnom eksperimentu nije mogao formirati niti jednu jedinu amino
kiselinu koriste}i iste supstance, a bez mehanizma hladne re{etke. 2. Prvobitna
atmosferska okolina koju je Miller poku{ao simulirati nije bila realna. 80-ih go
dina, znanstvenici su se sloìli na stajali{tu da bi u ovoj umjetnoj okolini, um
jesto metana i amonijaka, trebali postojati nitrogen i karbondioksid. Poslije du
gog perioda {utnje, sam Miller je tako|er priznao da atmosferski uvjeti koje je
on koristio u svom eksperimentu nisu bili realni.102 A zbog ~ega je onda Miller
insistirao na ovim gasovima? Odgovor je jednostavan: bez amonija bilo je nemogu}
e prizvesti aminokiseline. Kevin
106
Mc Kean govori o ovome u ~lanku objavljenom u magazinu Discover:
"Miller i Urey imitirali su prvobitnu atmosferu Zemlje sa mje{avinom metana i am
onija. Prema njima, Zemlja je bila prava homogena mje{avina metala, stijena i le
da. Me|utim, iz posljednjih studija se razumije da je Zemlja bila veoma vrela u
to vrijeme i da je bila sastavljena od rastopljenog nikla i èljeza. Zbog toga,
hemijska atmosfera tog vremena trebala bi biti formirana uglavnom od nitrogena (
N2), karbondioksida (CO2) i vodene pare (H2O). Me|utim, sve ovo, za razliku od m
etana i amonija nije pogodno za formiranje organskih molekula."103
Ameri~ki znanstvenik J. P. Ferris i C. T. Chen ponovili su StanleyMillerov ekspe
riment pod atmosferskim uvjetima koji su sadràvali karbondioksid, hidrogen, nit
rogen i vodenu paru, i nisu bili u stanju proizvesti niti jednu jedinu aminokise
linu.104 3. Jo{ jedna va`na stvar koja poni{tava Millerov eksperiment je to da j
e u atmosferi, u vrijeme kada se smatralo da su se aminokiseline trebale formira
ti, bilo dovoljno kisika da ih sve uni{ti. Ova ~injenica koju je Miller previdio
je otkrivena pomo}u tragova oksidiranog èljeza i uranija na|enih u stijenama ~
ija je starost procijenjena na 3,5 milijarde godina.105 Postoje i drugi pokazate
lji koji govore da je koli~ina kisika u tom stadiju bila mnogo ve}a nego {to su
po~etno evolucionisti tvrdili. Studije tako|er pokazuju da je u to vrijeme koli~
ina ultraljubi~astog zra~enja kojemu je Zemlja bila izloèna bila deset hiljada
puta ve}a nego {to su evolucionisti procijenili. Ovo intenzivno ultraljubi~asto
zra~enje bi neizbje`no oslobodilo kisik, razlaù}i vodenu paru i karbondioksid u
atmosferi. Ova situacija potpuno poni{tava Millerov eksperiment u kojemu je kis
ik bio potpuno zanemaren. Ukoliko bi kisik bio upotrijebljen u eksperimentu, met
an bi se razloìo na karbondioksid i vodu, a amonijak bi bio razloèn na nitroge
n i vodu. Na drugoj strani, u okoli{u gdje kisik ne postoji ne bi bilo ni ozonsk
og sloja, i zbog toga bi aminokiseline odmah bile uni{tene, budu}i da bi bile iz
loène veoma jakim ultraljubi~astim zrakama bez za{tite ozonskog sloja. Drugim r
ije~ima, sa ili bez kiseonika u prvobitnom svijetu, rezultat bi bio: okolina des
truktivna za aminokiseline.
107
4. Na kraju Millerovog eksperimenta formirane su mnoge aminokiseline sa osobinam
a {kodljivim za strukturu i funkciju ìvih tvari. Ako aminokiseline ne bi bile i
zolirane i ako bi bile ostavljene u istom okoli{u sa ovim hemikalijama, njihovo
uni{tenje ili transformiranje u druga~ije spojeve, kroz hemijske reakcije, bilo
bi neizbje`no. [tavi{e, na kraju ovog eksperimenta bio je formiran veliki broj “de
snorukih” aminokiselina.106 Postojanje ovih aminokiselina pobilo je teoriju ~ak un
utar njenog vlastitog rezoniranja, zato {to su desnoruke aminokiseline od onih a
minokiselina koje ne mogu funkcionirati u sastavu ìvih organizama. Da zaklju~im
o: okolnosti, u kojima su formirane aminokiseline u Millerovom eksperimentu, nis
u bile prikladne za ìvot. Uistinu, ovaj medij dobio je oblik jedne kisele mje{a
vine koja uni{tava i oksidira korisne molekule koji su nastali. Postoji jedna ko
nkretna istina na koju sve ove ~injenice upu}uju: Za Millerov eksperiment ne mo`
e se tvrditi da je dokazao da su ìve tvari formi rane slu~ajno pod prvobitnim u
vjetima na Zemlji. Cijeli eksperiment nije ni{ta vi{e do smisleni i kontrolisani
laboratorijski eksperiment sa svrhom da se proizvedu aminokiseline. Koli~ina i
tipovi gasova kori{tenih u eksperimentu su idealno pode{eni da omogu}e nastanak
aminokiselina. Koli~ina energije kojom je sistem bio snabdjeven nije bila ni pre
velika niti premalena, nego precizno pode{ena da omogu}i da se potrebna reakcija
desi. Eksperimentalna aparatura bila je izolirana tako da ne dozvoli prodor bil
o kakve {tetne, destruktivne supstance ili bilo kojeg drugog elementa koji bi sp
rije~io formiranje aminokiselina koje su bile pogodne (za teoriju evolucije) da
budu prisutne u prvobitnim uvjetima na Zemlji. Nijedan element, mineral ili sast
ojak koji su bili prisutni u prvobitnim uvjetima na Zemlji i koji su bili podesn
i da promijene tok reakcije, nisu bili uklju~eni u eksperiment. Kisik, koji bi s
prije~io formiranje aminokiselina zbog oksidacije, samo je jedan od ovih destruk
tivnih elemenata. âk i pod idealnim laboratorijskim uvjetima, nemogu}e je proiz
vedene aminokiseline sa~uvati i izbje}i njihovo uni{tenje bez mehanizma “hladne re
{etke”. Ustvari, ovim eksperimentom sami evolucionisti su pobili evoluciju, jer ak
o eksperiment i{ta dokazuje, to je da aminokiseline mogu biti proizvedene
108
samo u kontroliranim laboratorijskim uvjetima, gdje su svi uvjeti specijalno diz
ajnirani svjesnom intervencijom. To jest, sila koja dovodi do ìvota ne ~ini to
nesvjesnim slu~ajem, nego radije svjesnom kreacijom - stvaranjem. Razlog zbog ko
jega evolucionisti ne prihvataju ovu evidentnu realnost je njihovo slijepo prist
ajanje uz predrasude koje su totalno neznanstvene. [to je dosta interesantno, Ha
rold Urey, koji je, sa Stanleyem Millerom, organizirao Millerov eksperiment je,
u aktualnom kontekstu, priznao slijede}u ~injenicu: "Svi mi koji smo prou~avali
porijeklo ìvota, na{li smo da {to vi{e gledamo u “ìvot”, sve vi{e osje}amo da je o
n previ{e sloèn da bi evoluirao bilo gdje. Mi svi vjerujemo, kao stvar vjere, d
a je ìvot na ovoj planeti evoluirao iz neìve tvari. Samo zbog toga {to je njeg
ova sloènost toliko velika, nama je te{ko zamisliti da se tako i zbilo."107
Prvobitna atmosfera svijeta i proteini
Uprkos svim nedosljednostima koje smo naprijed naveli, evolucionisti se jo{ uvij
ek pozivaju na Millerov eksperiment da bi izbjegli pitanje kako su se aminokisel
ine same od sebe formirale u prvobitnoj atmosferi. âk i danas oni nastavljaju v
arati ljude pretvaraju}i se da je problem rije{en sa ovim varljivim eksperimento
m. Me|utim, da bi objasnili drugi stadij porijekla ìvota, evolucionisti su se s
usreli sa neuporedivo ve}im problemom nego {to je to formiranje p aminokiselina:
“proteini”, tj. gradivni blokovi ìvota, sastavljeni su od hiljada razli~itih amino
kiselina sjedinjenih me|usobno u ta~no odre|enom poretku. Tvrditi da su se prote
ini formirali slu~ajno pod prirodnim uvjetima mnogo je vi{e nerealno i nerazumno
nego tvrditi da su se aminokiseline formirale slu~ajno. Na prethodnim stranicam
a smo pomo}u ra~una vjerovatno}e prou~avali matemati~ku (ne)mogu}nost za slu~ajn
o ujedinjenje aminokiselina u odgovaraju}em redoslijedu - za njihovo potonje for
miranje proteina. Sada }emo ispitati (ne)mogu}nost formiranja proteina (u slu~aj
nim hemi-
NAJNOVIJI EVOLUCIONISTI»KI IZVORI OSPORAVAJU MILLEROV EKSPERIMENT
anas, Millerov eksperiment je stvar na koju se uopÊe ne obraÊa paænja, Ëak i me u evoluc
ionistiËkim znanstvenicima. U februarskom broju iz 1998. godine, Ëuvenog evolucionis
tiËkog znanstvenog Ëasopisa Earth , u Ëlanku naslovljenom "Life's Crucible", pojavila
se slijedeÊa izjava: "Geolozi sada misle da se prvobitna atmosfera sastojala uglav
nom od karbondioksida i nitrogena, gasova koji su manje reaktivni nego oni koji
su koriπteni u eks erimentu iz 1953. »ak i ako je Millerova atmosfera ostojala, kak
o se ostiglo da jednostavne molekule, kao aminokiseline, idu kroz neo hodne hem
ijske romjene koje bi ih reobrazile u sloæenije sastojke ili olimere, kao πto su
roteini? Sam Miller je raπirio ruke na ovom dijelu zagonetke. "To je roblem", uz
dahnuo je on sa ogorËenjem. "Kako Êete na raviti olimere? To nije tako lahko."1 Kak
o smo vidjeli, Ëak je i sam Miller rihvatao da danas njegov eks eriment neÊe voditi
nikakvom Stanley Miller sa okusnim a aratom zakljuËku u smislu donoπenja objaπnjenja
za orijeklo æivota. »injenica da su naπi evolucionistiËki znanstvenici strasno rigrli
li ovaj eks eriment jedino okazuje bijedu evolucije i beznadeænost njenih zagovor
nika. U martovskom broju National Geogra hica iz 1998., u Ëlanku naslovljenom "Poj
avljivanje æivota na Zemlji" reËeno je slijedeÊe: "Mnogi znanstvenici sada sumnjaju da
je rana atmosfera bila druga~ija od one kakvu je Miller u o~etku ret ostavlja
o. Oni misle da se ona rije sastojala od karbondioksida i nitrogena, nego od hi
drogena, metana i amonija. To su loπe vijesti za hemi~are. Kada okuπaju izreagirati
karbondioksid i nitrogen oni dobijaju bezna~ajnu koli~inu anorganskih molekula
koja je jednaka (ekvivalentna) rastvaranju jedne ka i za kolorizaciju hrane u vo
di ogromnog bazena za livanje. Znanstvenicima je teπko zamisliti da se ìvot oja
vio iz tako bezna~ajne smjese." 2 Ukratko, niti Millerov eks eriment, a niti dru
gi okuπaji evolucionista ne mogu odgovoriti na itanje kako se æivot na Zemlji oja
vio. Sva istraæivanja koja su izvrπena okazuju da je nemoguÊe da se æivot ojavi sluËajno
i tako otvr uju da je æivot stvoren.
1. Earth, "Life s Crucible", February 1998, str. 34 2. National Geogra hic, "The
Rise of Life on Earth", March 1998, str. 68
D
110
jskim reakcijama), u ogledu rvobitnih uvjeta na Zemlji.
Sinteza roteina nije mogu}a u vodi
Kada se kombiniraju da bi formirale roteine, aminokiseline me|usobno formiraju
jednu specijalnu vrstu veze - “peptidnu vezu”. Prilikom formiranja ove veze osloba|a
se jedna molekula vode. Ova ~injenica definitivno pobija evolucionisti~ko obja{
njenje da je prvobitni ìvot potekao u vodi, budu}i da prema Le Chatelier Princi
ple ([ateljeovom principu) u hemiji nije mogu}e da se reakcija u kojoj se osloba
|a voda (reakcija kondenzacije) odigra u vodenoj sredini. Odigravanje ovakve vrs
te reakcije u vodenom okoli{u “ima najmanju vjerovatno}u da se desi” od svih hemijsk
ih reakcija. Stoga, okeani, za koje se tvrdilo da su mjesto gdje je ìvot po~eo
i gdje su postale prve aminokiseline, definitivno nisu pogodna okolina gdje bi a
minokiseline formirale proteine. Sa druge strane, bilo bi iracionalno za evoluci
oniste da promijene mi{ljenje i da tvrde da je ìvot otpo~eo na kopnu zato {to s
u mora i okeani jedina mjesta gdje su aminokiseline mogle biti za{ti}ene od ultr
a~aljubi~astog zra~enja. Na kopnu, oni bi bili razoreni zbog ultraljubi~astog zr
a~enja. Le Cahatelierov princip opovrgava tvrdnju o formiranju ìvota u moru. Ov
o je jo{ jedna dilema koja se suprotstavlja evoluciji.
Jo{ jedan o~ajni~ki poku{aj: Foxov eksperiment
Izazvani gornjom dilemom, evolucionisti su po~eli izmi{ljati nerealne scenarije
da bi prevazi{li ovaj “vodeni problem” koji apsolutno pobija njihove teorije. Sydney
Fox bio je jedan od najpoznatijih me|u ovim istraìva~ima. Da bi rije{io ovaj p
roblem, Fox je izloìo slijede}u teoriju. Prema njemu, mora da su, nakon formira
nja u prvobitnim okeanima, prve aminokiseline bile povu~ene na neke litice blizu
vulkana. Mora da se voda, sadràna u ovoj mje{avini koja je uklju~ivala aminoki
seline prisutne na liticama, isparila kada se temperatura povisila iznad ta~ke k
lju~anja. Tako su se aminokiseline, koje su bile “isu{ene”, mogle kombinirati da bi
formirale proteine. Me|utim ovo “komplicirano” rje{enje nije priznato od strane mnog
ih, jednostavno zato {to aminokiseline ne bi mogle izdràti tako visoke temperat
ure. Istraìvanje potvr|uje da bi aminokiseline smjesta bile uni{tene na tako
111
visokim temperaturama. Ali, Fox nije odustao. On je kombinirao pro~i{}ene aminok
iseline u laboratoriji “pod vrlo posebnim uvjetima” zagrijavaju}i ih u suhoj okolini
. Aminokiseline su se kombinirale, ali jo{ uvijek nisu bili dobiveni proteini. U
stvari, ono {to je on dobio bile su jednostavne, neure|ene om~e aminokiselina, n
amjerno kombinirane jedne sa drugima, i koje su bile daleko od toga da podsje}aj
u na bilo koji protein koji izgra|uje ìva bi}a. [tavi{e, kada bi Fox drào ove
aminokiseline na stalnoj temperaturi, tada bi ove neupotrebljive om~e aminokisel
ina tako|er bile dezintegrirane.108 Druga stvar koja poni{tava eksperiment je to
{to Fox nije koristio neupotrebljive zavr{ne produkte dobivene u Millerovom eks
perimentu, nego ~iste aminokiseline iz ìvih organizama. Me|utim, ovaj eksperime
nt, koji je pretendirao da bude nastavak Millerovog eksperimenta, morao je krenu
ti od rezultata koje je postigao Miller. A, ipak, ni Fox, a niti bilo koji drugi
istraìva~, nisu upotrijebili beskorisne aminokiseline koje je proizveo Miller.
109 Foxov eksperiment nije primljen pozitivno ~ak ni u evolucionisti~kim krugovi
ma zato {to je bilo jasno da se besmisleni aminokiselinski lanci (proteinoidi),
koje je on dobio, ne bi mogli formirati u prirodnim uvjetima. [tavi{e, proteini
- osnovne jedinice ìvota, jo{ uvijek ne bi mogli biti proizvedeni. Problem pori
jekla proteina jo{ uvijek ostaje nerije{en. U jednom ~lanku u popularnom znanstv
enom ~asopisu iz 70-ih, Chemical Engineering News, Foxov eksperiment je spomenut
ovako: “Sydney Fox i drugi istraìva~i uspjeli su da ujedine aminokiseline u obli
k ‘proteinoida’ koriste}i veoma posebne tehnike zagrijavanja pod uvjetima koji ustva
ri nikako nisu ni postojali u prvobitnim stadijima Zemlje. Tako|er, oni nikako n
isu sli~ni vrlo pravilnim proteinima prisutnim u ìvim bi}ima. Oni nisu ni{ta dr
ugo do beskorisne, nepravilne mrlje. Istina je da bi one definitivno bile uni{te
ne, ~ak i ako su ovakve molekule bile formirane u ranim stadijima.”110 Ustvari, pr
oteinoidi koje je Fox proizveo bili su, i u gra|i i u funkciji, potpuno druga~ij
i od pravih proteina. Razlika izme|u proteina i “proteinoida” bila je velika kao raz
lika izme|u opreme visoke tehnologije i gomile sirovog,
NEÆIVA MATERIJA NE MOÆE PROIZVESTI ÆIVOT
edan broj evolucionistiËkih eksperimenata, kao πto su Millerov i Foxov eks eriment,
bili su smiπljeni da dokaæu tvrdnju da neæiva materija moæe samu sebe organizirati i ro
izvesti kom leksno æivo biÊe. Ovo je ot uno neznanstveno ubje enje. Svako romatran
je i eks eriment su ne obitno dokazali da materija nema takvu s osobnost. »uveni e
ngleski astronom i matematiËar Sir Fred Hoyle rimjeÊuje da materija ne moæe roizvest
i æivot sama od sebe, bez namjernog, romiπljenog u litanja:
"Ako su ostojali osnovni rinci i materije koji su nekako doveli or ganske sist
eme do æivota, njihovo ostojanje bi se trebalo lahko moÊi demonstrirati u laborator
iju. Neko bi, na rimjer, mogao uzeti bazen za livanje da redstavlja rvobitnu
"juhu". Na unite ga molim, sa bilo kojim hemikalijama nebioloπke rirode. Pum ajte
, molim, bilo koje gasove reko toga, ili kroz to, i izloæite to bilo kojoj vrsti
zraËenja koju vaπa maπta zahtijeva. Neka eks eriment traje godinu dana, i ogledajmo k
oliko mnogo od onih 2.000 enzima ( roteina roizvedenih od strane æivih Êelija) su s
e ojavili u ku ki. Dat Êu vam odgovor i tako Êu vam saËuvati vrijeme i s asiti vas o
blema i troπkova izvo enja eks erimenta. NeÊete naÊi ama baπ niπta, izuzev moguÊeg taloga o
stojanja sastavljen od aminokiselina i drugih jednostavnih organskih hemikalija
."1
J
EvolucionistiËki biolog Andrew Scott riznaje istu Ëinjenicu:
"Uzmite neku materiju, zagrijavajte je dok je mijeπate i Ëekajte. Ovo je moderna ver
zija Postanka. Fundamentalne sile gravitacije, elektromagnetizma i jake i slab
e nuklearne sile uËinile ostatak osla... Ali, koliko mnogo od ove rivlaËne riËe je Ëv
rsto ustanovljeno, a koliko mnogo ostaje s ekulacija una nade? Uistinu, mehaniz
am gotovo svakog glavnog koraka, od hemijskih rekursora a sve do rvih re ozn
atljivih Êelija, redmet je ili kontroverzija ili ot une zbunjenosti."2
1 Fred Hoyle, The Intelligent Universe, New York, Holt, Rinehard & Winston, 1983
, str. 256 2 Andrew Scott, "U date on Genesis", New Scientist, Vol. 106, May 2nd
, 1985, str. 30
113
neobra|enog materijala. Nadalje, nije bilo {anse ~ak i za ove iregularne aminoki
selinske lance da preìve u prvobitnoj atmosferi. [tetni i destruktivni fizi~ki
i hemijski efekti, uzrokovani jakom izloèno{}u ultraljubi~astom zra~enju, i nes
tabilni prirodni uvjeti, uzrokovali bi da se ovi proteinoidi dezintegri{u. Zbog
Le Chatelierovog principa bilo je nemogu}e da se aminokiseline kombiniraju pod v
odom, gdje ultraljubi~asti zraci ne dopiru do njih. S obzirom na ovo, ideja da s
u proteinoidi osnova ìvota kona~no je izgubila podr{ku me|u znanstvenicima.
ûdesna molekula: DNA
Na{a ispitivanja na molekularnom nivou do sada su pokazala da formiranje aminoki
selina uop}e nije bilo rasvijetljeno od strane evolucionista. Formiranje protein
a je misterija za sebe i, jo{ k tome, problem nije ograni~en samo na aminokiseli
ne i proteine: oni su samo po~etak. Pored njih, savr{ena gra|a }elije vodi evolu
cioniste u }orsokak. Razlog je to {to }elija nije samo gomila proteina koji se s
astoje od aminokiselina, ona je jedan ìvi mehanizam koji ima stotine razvijenih
sistema i koji je tako kompleksan da ~ini ~ovjeka nemo}nim da rije{i njegovu mi
steriju. âk i da ostavimo te sloène sisteme po strani, evolucionisti su nemo}n
i da objasne formiranje ~ak i samo osnovne jedinice }elije. Dok je teorija evolu
cije bila nemo}na da osigura razumno i dosljedno obja{njenje za nastanak molekul
a koje su osnova }elijske strukture, razvitak u geneti~koj znanosti i otkri}e nu
kleinskih kiselina (DNA i RNA) proizvelo je nove zna~ajne probleme za teoriju ev
olucije. Rad dvojice znanstvenika, Jamesa Watsona i Francis Cricka, na DNA, lans
irao je, 1955. godine, novu eru u biologiji. Mnogi znanstvenici upravili su svoj
u pa`nju ka genetici. Danas, nakon godina istraìvanja, struktura DNA je otkrive
na u velikoj mjeri. Molekula zvana DNA koja je na|ena u jezgru svake od 100 tril
iona }elija u na{emu tijelu, sadrì kompletan konstrukcijski plan ljudskoga tije
la. Informacije u vezi sa svim karakteristikama jedne osobe, od fizi~ke pojave d
o strukture unutra{njih organa, zapisane su u DNA pomo}u specijalnog {ifriraju}e
g sistema. Informacije u DNA su {ifrirane pomo}u redoslijeda ~etiri
114
specijalne baze koje ~ine ovu molekulu. Ove baze su ozna~ene kao A, T, G, C prem
a po~etnim slovima njihovih imena. Sve strukturalne razlike me|u ljudima ovise o
varijacijama u redoslijedu ovih slova. Ovo je jedna vrsta banke podataka sastav
ljenih od ~etiri slova. Redoslijed ovih slova u DNA odre|uje strukturu ljudskog
bi}a do u najmanje detalje. Uz osobine kao {to su teìna, o~i, kosa i boja koè,
DNA svake }elije tako|er sadrì dizajn 206 kostiju, 600 mi{i}a, mreù 10.000 sl
u{nih mi{i}a, mreù od 2.000,000 opti~kih ìvaca, 100 milijardi nervnih }elija i
100 triliona }elija u tijelu. Ukoliko bismo poku{ali zapisati informacije {ifri
rane u DNA, tada bi to zna~ilo da }emo sastaviti biblioteku koja sadrì 900 tomo
va enciklopedija, od kojih svaka ima 500 stranica. Ova nevjerovatno velika koli~
ina informacija je {ifrirana u dijelovima DNA koji se zovu “geni”.
Moè li DNA nastati slu~ajno?
Na ovom mjestu postoji vaàn detalj koji zasluùje pa`nju. Gre{ka u redoslijedu
nukleotida koji sa~injavaju gene u~inila bi te gene neupotrebljivim. Kada razmis
limo o tome, tj. uzmemo u obzir da je u ljudskom tijelu 200.000 gena, postaje o~
iglednije koliko je nemogu}e da se milioni nukleotida koji sa~injavaju ove gene
slu~ajno postave u pravilnom redoslijedu. Evolucionista - biolog, Frank Salisbur
y, komentira ovu nevjerovatno}u slijede}im rije~ima:
“Jedan protein srednje veli~ine moè sadràvati oko 300 aminokiselina. DNA gen koj
i ovo kontrolira imao bi oko 1000 nukleotida u svom lancu. Budu}i da postoje ~et
iri vrste nukleotida u DNA lancu, jedan lanac koji se sastoji od 1000 karika mog
ao bi postojati u 41.000 oblika. Koriste}i malo algebre (logaritme), moèmo vidj
eti da je 41.000 = 10600. Deset pomnoèn samim sobom 600 puta daje cifru koja se
sastoji od 1 (jedinice) iza koje slijedi 600 nula! Ovaj broj je potpuno iznad n
a{eg shva}anja.”111
Broj 41.000 je jednak 10600. Ovaj se dobiva dodavanjem 600 nula uz 1 (jedinicu).
Po{to desetka (10) sa 11 nula napisanih iza nje sa~injava jedan trilion, onda c
ifra sa 600 nula stvarno predstavlja broj koji je te{ko zamisliti. Nemogu}nost f
ormiranja RNA i DNA slu~ajnim nagomilavanjem nukleotida je na slijede}i na~in iz
raèno od strane francuskog znanstvenika Paula
115
Augera: "Mi moramo o{tro razlu~iti dva stadija prilikom formiranja kompleksnih m
olekula kao {to su nukleotidi putem nasumi~nih hemijskih reakcija. (1) Proizvodn
ja nukleotida jedan po jedan, {to je mogu}e, i (2) njihovo kombiniranje u vrlo p
osebne nizove-redoslijede. Ovo drugo je apsolutno nemogu}e."112 âk je, nakon ot
kri}a DNA, i Francis Crick, koji je dugo godina vjerovao u teoriju molekularne e
volucije, priznao sam sebi da takva kompleksna molekula nije Profesor Francis Cr
ick: mogla biti formirana slu~ajno{}u, spontano, kao rezultat "Izgleda da je nas
tanak æivota evolutivnog procesa: gotovo Ëudo." "Jedan po{ten ~ovjek, naoruàn svim
znanjem koje je nama danas dostupno, moè jedino izjaviti da, u nekom smislu, na
stanak ìvota na momente izgleda gotovo kao neko ~udo."113 Turski evolucionista
profesor Ali Demirsoy bio je prisiljen da napravi slijede}e priznanje o ovoj tem
i: “Ustvari, vjerovatno}a formiranja proteina i nukleinskih kiselina je neprocjenj
ivo mala. [tavi{e, {ansa za pojavljivanje ta~no odre|enih proteinskih lanaca je
tako mala da se moè nazvati ‘astronomski’ malom.”114 Ovdje se pojavljuje jedna veoma
interesantna dilema: dok se DNA mo e replicirati (kopirati, umno avati) jedino u
z pomo} nekih enzima koji su ustvari proteini, sinteza ovih enzima mo e biti rea
lizirana jedino pomo}u informacija {ifriranih u DNA. Po{to oboje podjednako zavi
se jedno od drugog, jedno je moralo postojati izvjesno vrijeme da bi moglo nasta
ti drugo. Ameri~ki mikrobiolog Jacobson, komentira o ovoj temi:
“Uputstva za reprodukciju planova, za energiju i ekstrakciju dijelova postoje}e ok
oline, za rast niza i za efektorski mehanizam prevo|enja instrukcija u rast - sv
e je to, u isto vrijeme, moralo biti prisutno u momentu kada je nastao ìvot. Ov
a kombinacija doga|aja izgleda nemogu}e nevjerovatna da bi se desila slu~ajno.”115
Gornji citat je napisan dvije godine nakon objelodanjivanja strukture DNA od str
ane Jamesa Watsona i Francisa Cricka. Ali, uprkos svom razvitku
PRIZNANJA EVOLUCIONISTA
aËun vjerovatnoÊe jasno pokazuje da kompleksne molekule, kao πto su roteini i nuklein
ske kiseline (RNA i DNA), nikada ne bi mogle biti formirane sluËajno, nezavisno je
dne od drugih. A, i ak, evolucionisti se moraju suoËiti sa Ëak joπ veÊim roblemom, da s
u sve ove kom leksne molekule morale ostojati istovremeno da bi æivot uo Êe mogao n
astati. Evoluciona teorija je ot uno zbunjena ovim zahtjevom. Ovo je taËka na koj
oj su neki vodeÊi evolucionisti bili risiljeni na riznanje. Na rimjer, Stanley M
illerov i Francis Crickov bliski saradnik sa University of San Diego California,
uvaæeni evolucionista Dr. Leslie Orgel kaæe:
"Izuzetno je nevjerovatno da roteini i nukleinske kiseline, oboje izuzetno kom
leksne gra e, nastanu s ontano na istom mjestu i u isto vrijeme. A i ak, izgleda
nevjerovatno da je jedno nastalo bez drugoga. Tako da bi, na rvi ogled, neko
mogao zakljuËiti da æivot ustvari nikada ne bi mogao ostati utem sluËajnih hemijskih
reakcija."1
R
Ista Ëinjenica je riznata od strane drugih znanstvenika:
"DNA ne moæe obaviti svoj osao, ukljuËujuÊi formiranje drugih DNA, bez omoÊi katalitiËki
h roteina ili enzima. Ukratko, roteini se ne mogu formirati bez DNA, ali ni DN
A ne moæ e se formirati bez roteina.
2
Kako je genetska πifra, zajedno sa mehanizmima za njeno revo enje (ribozomi i RNA
molekule), nastala? Za trenutak Êemo se morati zadovoljiti sa osjeÊanjem Ëu enja i di
vljenja, rije nego sa odgovorom."3
1 Leslie E. Orgel, "The Origin of Life on Earth", Scientific American, vol. 271,
October 1994. str. 78 2 John Horgan, "In the Beginning", Scientific American, v
ol. 264, February 1991, str. 119 3 Douglas R. Hofstadter, Godel, Escher, Bach: A
n Eternal Golden Braid, New York, Vintage Books, 1980, str. 548
u znanosti, roblem ostaje nerije{en za evolucioniste. Dva Njema~ka znanstvenika
, Junker i Scherer, objasnili su da sinteza svake od molekula ( otrebnih za hemi
jsku evoluciju) zahtijeva osebne, ta~no odre|ene uvjete i da je vjerovatno}a sp
ajanja ovih materijala (koji ima-
117
ju teoretski veoma razli~ite metode nastajanja) jednaka nuli: “Do danas nije pozna
t nijedan eksperiment koji bi proizveo sve molekule neophodne za hemijsku evoluc
iju. Zbog toga je neophodno proizvesti razli~ite molekule na razli~itim mjestima
, pod veoma pogodnim uvjetima i tada ih odnijeti na drugo mjesto gdje }e me|usob
no reagirati, {tite}i ih tako od {tetnih utjecaja kao {to su hidroliza i fotoliz
a.”116 Ukratko, teorija evolucije nije u stanju dokazati bilo koji od evolutivnih
stadija koji su se navodno desili na molekularnom nivou. Prije nego {to osigurav
a odgovore ovakvim pitanjima, progres znanosti ~ini ih jo{ sloènijim i sve vi{e
nerazmrsivim. Dosta interesantno, evolucionisti vjeruju u sve ove nemogu}e scen
arije kao da su oni znanstvene ~injenice. Po{to su oni uvjetovani-automatizirani
tako da ne priznaju stvaranje, oni nemaju drugog izbora nego da vjeruju u nemog
u}e. Jedan ~uveni biolog iz Austrije, Michael Denton, govori o ovome u svojoj kn
jizi Evolucija: Jedna teorija koja je u krizi: “Za skeptika je prijedlog da su gen
etski programi vi{ih organizama (koji se sastoje od ne{to blizu 1000 miliona bit
a informacija, koji su jednaki redoslijedu slova u maloj biblioteci od hiljadu t
omova, i koji su sadràni u {ifriranom obliku u vidu bezbrojnih hiljada komplici
ranih algoritama koji kontroliraju, specificiraju i upravljaju rastom i razvitko
m milijardi i milijardi }elija u oblik jednog kompleksnog organizma) sastavljeni
jednim ~isto slu~ajnim procesom, jednostavno uvreda za razum. Ali, bez izraàva
nja bi lo kakve sumnje, ta ideja se prihvata od strane nekog darviniste!”117
Jo{ jedan uzaludni poku{aj evolucionista: “RNA svijet”
Otkri}e iz 70-ih godina da su gasovi koji su nesumnjivo postojali u prvobitnoj a
tmosferi u~inili sintezu aminokiselina nemogu}om bio je veliki {amar za molekula
rnu evolucionu teoriju. Tada je shva}eno da su “eksperimenti prvobitne atmosfere” ev
olucionista poput Millera, Foxa i Ponnamperuma bili nevaè}i. Zbog ovog razloga,
80-ih su izvr{eni novi evolucionisti~ki poku{aji. Kao rezultat, promoviran je s
cenario “RNA svijeta”, po kojem proteini nisu bili ti koji su prvi formirani, nego R
NA molekule
118
koje su sadràvale informacije o proteinima. Prema ovom scenariju, predloènom 1
986. godine od strane Waltera Gilberta, hemi~ara sa Harwarda, prije vi{e milijar
di godina slu~ajno je nastala jedna RNA molekula koja se nekako uspjela samorepl
icirati. Tada je ova RNA molekula, potaknuta od vanjskih efekata, po~ela proizvo
diti proteine. Poslije toga, postalo je neophodno pohraniti ovu informaciju u dr
ugu molekulu i nekako se pojavila DNA molekula. Budu}i da je u svakom pojedinom
stadiju izgra|en od lanaca nemogu}nosti, ovaj te{ko zamislivi scenario je, prije
nego {to je osigurao bilo kakvo obja{njanje porijekla ìvota, samo uve}ao probl
em i donio mnoga te{ko razmrsiva pitanja: 1. Kada je nemogu}e objasniti slu~ajno
formiranje ~ak samo jednog nukleotida koji sa~injava RNA, kako onda ovi imagina
rni nukleotidi mogu formirati RNA spajaju}i se me|usobno u pogodnom redoslijedu?
Evolucionista - biolog John Horgan, priznaje nemogu}nost slu~ajnog formiranja R
NA slijede}im rije~ima:
“Pojavilo se jo{ vi{e problema, po{to su istraìva~i nastavili pobliè ispitivati
koncept ‘RNA - svijet’. Kako je RNA nastala na samom po~etku? RNA i njene komponente
je te{ko sintetizirati u laboratoriju pod najboljim uvjetima, a kamoli pod onak
vim kakvi su prvobitno vladali na Zemlji.”118
2. âk i da pretpostavimo da je RNA formirana slu~ajno, kako je ova RNA - naprav
ljena od jednostavnog nukleotidnog lanca, mogla odlu~iti da samu sebe replicira
i sa kakvim mehanizmom bi mogla izvesti ovaj samorepliciraju}i proces? Gdje je n
a{la nukleotide koje je iskoristila za samorepliciranje? âk su i evolucionisti
- mikrobiolozi, Gerald Joyce i Leslie Orgel, izrazili beznade nost ove situacije
u njihovoj knjizi pod naslovom U RNA svijetu.119 3. âk i ako pretpostavimo da
je postojala samorepliciraju}a RNA u prvobitnom svijetu i da su brojne aminokise
line svih tipova, spremne da ih RNA upotrijebi, bile dostupne i da su se sve ove
nemogu}nosti nekako odigrale, situacija jo{ uvijek ne vodi ka formiranju ~ak ni
ti jednog jedinog proteina. To je zato {to RNA jedino posjeduje infomaciju koja
se ti~e strukture
119
proteina, a aminokiseline su, sa druge strane, samo sirovinski materijali. Pored
svega toga, nije postojao mehanizam za proizvodnju proteina. Smatranje postojan
ja RNA dovoljnim za proizvodnju proteina je toliko besmisleno kao i o~ekivati da
se jedan automobil samostalno sklopi i proizvede pomo}u jednostavnog bacanja nj
egovog dizajna nacrtanog na papiru na hiljade njegovih nagomilanih dijelova. I u
ovom slu~aju proizvodnja je upitna, budu}i da niti fabrika, a niti radnici nisu
uklju~eni u proces. Jedan protein se proizvodi u ribozomalnoj fabrici uz pomo}
mnogobrojnih enzima i kao rezultat ekstremno kompleksnog procesa unutar }elije.
Ribozom je jedna kompleksna }elijska organela izgra|ena od proteina. Zbog toga,
ova situacija iznosi jo{ jednu nerazumnu pretpostavku tj. da bi tako|er ribozomi
trebali nastati slu~ajno, u isto vrijeme. âk i nobelovac Jacques Monod, koji j
e jedan od najfanati~nijih branitelja evolucije, obja{njava da sinteza proteina
nikako ne moè toliko biti potcijenjena, tj. ne moè se smatrati da ovisi samo o
informacijama u nukleinskim kiselinama:
“[ifra je bezna~ajna ako se ne prevede. Ma{inerija za prevo|enje kod dana{njih }el
ija sastoji se od najmanje 50 makromolekularnih komponenti koje su i same {ifrir
ane u DNA. [ifra ne moè biti prevedena druga~ije osim uz pomo} produkata samog
prevo|enja. To je moderni izraz za izreku: Omne vivum ex ovo (Sve ìvo iz jajeta
). Kada i kako je ovaj krug postao zatvoren? To je isuvi{e te{ko zamisliti.”120
Kako je jedan RNA lanac u prvobitnom svijetu mogao poduzeti takve odluke i koje
je metode mogao uposliti da realizira proizvodnju proteina, a da pri tome sam pr
eduzima posao koji obi~no izvr{ava pedeset specijaliziranih partikula? Evolucion
isti nemaju odgovore na ova pitanja. Dr. Leslie Orgel, jedan od saradnika Stanle
ya Millera i Francisa Cricka sa Univerziteta San Diego u Kaliforniji, koristi te
rmin “scenario” za mogu}nost “zapo~injanja ìvota kroz RNA svijet”. U ~lanku naslovljeno
m kao “Porijeklo ìvota”, objavljenom u American Scientist oktobra 1994. Orgel je op
isao kakvu vrstu karakteristika ova RNA je trebala imati i kako je ovo bilo nemo
gu}e:
“Ovaj scenario mogao se dogoditi, ali mi dodajemo - jedino ako su prebi-
120
oti~ne RNA imale dvije osobine koje nisu evidentne danas: kapacitet da se replic
ira bez proteina i sposobnost da katalizira svaki korak sinteze proteina.”121
Kao {to bi trebalo biti jasno, o~ekivati ova dva kompleksna i ekstremno neophodn
a procesa od molekule RNA, mogu}e je jedino uz pomo} snage ma{te i gledi{ta koje
imaju evolucionisti. Konkretne znanstvene ~injenice, sa druge strane, eksplicit
no govore da je teza o “RNA svijetu”, koja predstavlja novi model slu~ajnog formiran
ja ìvota, podjednako nevjerovatna bajka.
@ivot je jedan koncept koji je daleko iznad obi~ne gomile molekula
Hajde da na trenutak zaboravimo sve ove nemogu}nosti i da pretpostavimo da je pr
oteinska molekula ipak formirana u najnepogodnijim uvjetima i u najnekontroliran
ijoj okolini kao {to su bili uvjeti na prvobitnoj Zemlji. Formiranje samo jednog
proteina ne bi bilo dovoljno; ovaj protein morao bi strpljivo ~ekati hiljadama,
a mo`da i milionima godina u ovoj nekontroliranoj okolini, bez popravljanja bil
o kakvog o{te}enja, dok se ne formira druga molekula pored nje, slu~ajno i pod i
stim uvjetima. Morala bi ~ekati dok milioni korektnih i potrebnih proteina ne bu
du formirani jedan pored drugog, u istim okolnostima, a sve to “slu~ajno”. One koje
su formirane ranije morale su biti dovoljno strpljive da ~ekaju da druge budu fo
rmirane upravo do njih, a bez da budu uni{tene, uprkos ultravioletnim zracima i
grubim mehani~kim djelovanjima. Tada bi se ovi proteini u adekvatnom broju, svi
potekli sa istog mjesta, trebali sakupiti i sloìti, prave}i zna~ajne - svrhovit
e kombinacije i formiraju}i }elijske organele. Nijedan vanjski materijal, {tetna
molekula ili neiskoristivi proteinski lanac, “ne bi ih smjeli” ometati. Onda, ~ak i
ako bi se ove organele skupile na jedan ekstremno harmoni~an i kooperativan na~
in, unutar plana i poretka, one bi morale uzeti neophodne enzime izvan njih sami
h (iz okoline) i postati pokrivene sa membranom, s tim {to bi prostor unutar nje
morao biti ispunjen specijalnom teku}inom da bi se pripremila okolina idealna z
a njih. E sada, ~ak i kad bi se svi ovi “visoko nevjerovatni” doga|aji slu~ajno desi
li, da li bi ova gomila molekula postala ìva? Odgovor je NE, zato {to su istra`
ivanja otkrila da puka kombinacija ovih
121
materijala potrebnih za ìvot nije dovoljna da bi ìvot i otpo~eo. âk i kada bi
se svi potrebni proteini sakupili i stavili u pokusnu tubu, ovi napori ne bi re
zultirali proizvodnjom ìve }elije. Svi eksperimenti koji su izvedeni o ovoj tem
i pokazali su se neuspje{nim. Sva promatranja i eksperimenti pokazuju da ìvot m
oè pote}i samo iz ìvota. Tvrdnja da je ìvot evoluirao iz neìvih tvari, drugi
m rije~ima, “abiogeneza” jedna je bajkovita pri~a koja postoji jedino u snovima evol
ucionista i potpuno je u nesuglasju sa rezultatima svakog eksprimenta i promatra
nja. S obzirom na ovo, prvi ìvot na Zemlji mora da je potekao iz nekog drugog “ì
vota”. A to je Allah, “Hayy” (@ivi; Posjednik ìvota). @ivot moè otpo~eti, trajati i
zavr{iti se jedino Njegovom voljom. [to se ti~e evolucije, ne samo da nije u sta
nju objasniti kako je ìvot po~eo nego, tako|er, nije u stanju objasniti kako su
se formirali materijali neophodni za ìvot i kako su se oni sastavili.
DRUGI ZAKON TERMODINAMIKE PONI[TAVA TEORIJU EVOLUCIJE
rugi zakon termodinamike, koji je prihvaÊen kao jedan od osnovnih zakona fizike, d
ræi da Êe pod normalnim uvjetima svi sistemi koji su prepuπteni sami sebi naginjati da
ostanu neure eni, ras rπeni i iskvareni, u direktnoj ovezanosti sa koliËinom vrem
ena koje rotekne. Sve æivo i neæivo se ohaba, ogorπa, ras ada, ro ada, dezintegrir
a i biva uniπteno. Ovo je a solutni kraj sa kojim se sva biÊa suoËavaju na ovaj ili on
aj naËin, i rema ovom zakonu, ovaj neizbjeæni roces nema ovrata. Ovo je neπto πto smo
svi mi vidjeli. Na rimjer, ako odvezete auto u ustinju i ostavite ga tamo, teπko
moæete oËekivati da ga na ete u boljem stanju kada se godinama kasnije vratite o n
jega. Nasu rot tome, vidjeli biste da su njegove gume is uhale, da su njegovi r
ozori razbijeni, njegova πasija zahr ala i da je njegov motor ro ao. Isti neizbje
`ni, ~ak joπ i brì, roces vaì i za ìva bi}a. Drugi zakon termodinamike je sred
stvo omoÊu koga je ovaj rirodni roces definiran sa fiziËkim jednaËinama i roraËunima
. Ovaj ~uveni zakon fizike je, tako|er, poznat i kao "Zakon o entropiji". Entrop
ija u fizici ozna~ava mjeru nereda u sistemu. Entropija sistema je pove}ana kako
se on kre}e prema neurednijem, rasprπenijem i ne laniranijem stanju od ure|enog,
organiziranog i planiranog. [to je ve}i nered u sistemu, ve}a je entropija. Zako
n o entropi-
D
ji drì da cijeli univerzum neizbje`no ide kao neure|enijem, neplaniranijem i ne
organiziranijem stanju. Vrijednost Drugog zakona termodinamike je eksperimentaln
o i teoretski dokazana. Najvaæniji znanstvenici naπeg doba slaæu se u Ëinjenici da Êe Zako
n o entro iji redsjedavati kao vladajuÊa aradigma u sljedeÊem eriodu historije. A
lbert Einstein, najveÊi znanstvenik naπega doba, rekao je da g je to "glavni zakon c
ijele znanosti ". Sir Arthur Edding Drugi zakon ton je tako er, retermodinamike
dræi kao za ovaj zakon da rirodni uvjeti v da je to "v r h o v n i uvijek vode ka
metafiziËki zakon neredu. Evoluciona cijelog univerzu teorija, sa druge 1 strane,
jedna je ma". neznanstvena teoriEvoluciona teja koja je ot uno orija je tvrdnj
a koja kontradiktorna je ostavljena uz ovom zakonu. totalno ignoriranje ovog os
novnog i univezalno istinitog zakona fizike. Mehanizam koji nudi evolucija total
no je kontradiktoran ovom zakonu. Teorija evolucije kaæe da se neorganizirani, ras
rπeni i neorganski atomi i molekule vremenom s ontano zajedno sku ljaju u odre en
om oretku i o odre enom lanu, da bi formirali ekstremno kom leksne molekule k
ao πto su roteini, DNA i RNA, nakon Ëega oni oste eno stvaraju milione razliËitih æ iv
ih vrsta sa Ëak jo π kom leksnijom gra om. Prema evolucionoj teoriji, ovaj ret osta
vljeni roces koji dono-
si sve laniraniju, sve ure eniju, sve kom leksniju i sve organiziraniju struktu
ru, na svakom stadiju, od rirodnim uvjetima, formirao je sve sam od sebe. Zako
n o entro iji jasno okazuje da je ovaj, takozvani rirodni roces, u ot unoj k
ontradikciji sa zakonima fizike. EvolucionistiËki znanstvenici su tako er svjesni
ove Ëinjenice. J. H. Rush izjavljuje: "U kom leksnom toku svoje evo lucije, æ i v o
t i s o l j a v a i z v a n r e d a n kontrast tendenciji izra æenoj u Drugom za
konu termodinamike. Dok Drugi zakon termodinamike is oljava ne ovratan na redak
rema oveÊanju entro ije i nereda, æivot kontinuirano evoluira rema viπim stu njevim
a reda."2 EvolucionistiËki znanstvenik Ro ger Lewin izraæava ovaj termodinamiËki Êorsoka
k evolucije u jednom Ëlanku u Ëaso isu Science: "Jedan roblem sa kojim su se bioloz
i suoËili je oËita kontradiktornost Drugog zakona termodinamike sa evolucijom. Siste
m bi trebao ro adati vremenom, dajuÊi man je, a ne vi πe reda."3 Jedan drugi evoluc
ionistiËki znanstvenik, George Stravro ulos, izjavljuje termodinamiËku nemoguÊnost s o
ntanog formiranja æivota i neizvodljivost obja π njavanja ostojanja kom leksnih æivuÊih
mehanizama omoÊu rirodnih zakona, u dobro oznatom Ëaso isu American Scientist:
"I ak, od obi~nim uvjetima, ni jedna kom leksna organska mole kula nikada ne bi
mogla biti formirana s ontano, nego bi se rije dezintegrirala, πto je u skladu s
a Drugim zakonom termodinamike. Doista, πto je molekula kom leksnija to je ona i n
estabilnija i sve je sigurnija, rije ili kasnije, njena dezintegracija. Fotosin
teza i svi ìvotni rocesi, i sam ìvot, joπ ne , moè biti shva}en, u rkos zbrka
nog ili namjerno zbunjuju}eg jezi ka termodinamke ili bilo koje druge egzaktne z
nanosti."4 Kao πto je riznato, Drugi zakon termodinamike redstavlja ne remostivu
re reku za scenario evolucije, i u ogledu znanosti, i u ogledu logike. NemoÊni
da daju bilo kakvo znanstveno ili konzistentno objaπnjenje da bi revladali ovu z
a reku, evolucionisti je mogu revaziÊi jedino u svojoj maπti. Na rimjer, Ëuveni evolu
cionist Jer e m y R i f k i n ovako sao Êava svoje vjerovanje da evolucija nadvlad
ava m ovaj zakon fizike omoÊu "magiËne sile": "Zakon o entro iji kaæe da evolucija ra
si a uku nu energiju dostu nu za æivot na ovoj laneti. Naπ konce t evolucije je u r
avo obrnut. Mi vjerujemo da evolucija nekako magiËno stvara veÊe uku ne vrijednosti
i red na Zemlji."5 Ove rijeËi vrlo dobro okazuju da je evolucija totalno dogmatiËno
vjerovanje.
MIT O "OTVORENOM SISTEMU"
uoËeni sa svim ovim istinama, evolucionisti su morali oduzeti bijeg u unakazivanj
e Drugog zakona termodinamike, govoreÊi da on vaæi jedino za "zatvorene sisteme", a
da su otvoreni sistemi izvan dosega ovog zakona. "Otvoreni sistem" je termodinam
iËki sistem gdje energija ulazi, ali i izlazi, za razliku od zatvorenog sistema u
kome oËetna energija i materija ostaju konstantni. Evolucionisti smatraju da je s
vijet otvoreni sistem: tj. da je konstantno izloæen energiji, koja dotiËe od Sunca,
i da se Zakon o entro iji ne rimjenjuje na svijet kao cjelinu, tako da ure ena
i kom leksna æiva biÊa i ak mogu biti roizvedena iz neure enih, jednostavnih i neæivi
h struktura. Me utim, ovdje ostoji oËigledno izvrtanje istine. »injenica da sistem
ima dotok energije nije dovoljna da uË ini sistem ure enim. Potrebni su s ecifiËni m
ehanizmi da uËine energiju f u n k c i o n a l n o m . Na rimjer, da bi se okorist
ilo energijom iz benzina, autu je otreban motor, rijenosni sistem i odgovaraju
}i kontrolni mehanizam. Bez takvog sistema, auto ne}e biti u stanju u otrijebiti
energiju iz benzina. Ista stvar tako er vrijedi i u sluËaju æ ivota. Istina je da æ i
vot cr i svoju energiju od Sunca, me utim, SunËeva energija moæe biti retvorena u h
emijsku jedino omoÊu nevjerovatno kom leksnih sistema za retvaranje energije
S
u æivim biÊima (kao πto su fotosinteza u biljkama i digestivni sistem kod ljudi i æivoti
nja). Nijedno æivo biÊe ne moæe æivjeti bez takvih sistema za retvaranje energije. Bez
jednog sistema za retvaranje energije, Sunce nije niπta drugo do izvor destruktiv
ne energije koji s aljuje, sasuπuje i to i. Kao πto se moæe vidjeti, termodinamiËki sist
em bez neke vrste mehanizma za retvaranje energije nije ogodan za evoluciju,
a bio on otvoren ili zatvoren. Niko ne tvrdi da je takav kom leksan i svjestan m
ehanizam mogao ostojati u rirodi u uvjetima rastare Zemlje. Doista, ravi ro
blem sa kojim se suoËavaju evolucionisti je itanje - kako su kom leksni mehanizmi
za retvaranje energije, kao fotosinteza u biljkama, koji ne mogu biti du licir
ani Ëak ni omoÊu moderne tehnologije, mogli nastati sami od sebe? Priliv Sun~eve en
ergije na svijet nema takvu mo} da bi sam od sebe donio red. Bez obzira koliko v
isoka tem eratura ostala, aminokiseline se odu iru formiranju veza u ure|enim n
izovima. Energija sama po sebi nije dovoljna da u~ini da aminokiseline formiraju
mnogo kompleksnije molekule proteina ili da proteini formiraju mnogo kompleksni
je i organiziranije strukture }elijskih organela. Pravi i suπtinski izvor ove orga
nizacije na svim nivoima je svjesni dizajn, odnosno stvaranje.
IZVRDAVANJE POMO∆U "TEORIJE O HAOSU"
asvim svjesni da Drugi zakon termodinamike Ëini evoluciju nemoguÊom, neki evolucioni
stiËki znanstvenici naËinili su π ekulantske okuπaje da zatvore ukotinu izme u ovoga d
voga, te da uËine evoluciju moguÊom. Kao i obiËno, Ëak i ovi na ori okazuju da se teori
ja evolucije suoËava sa Êorsokakom iz koga ne moæe objeÊi. Jedna osoba oznata o svoji
m na orima da objedini termodinamiku i evoluciju je belgijski znanstvenik Ilya P
rigogine. Krenuvπi od Teorije haosa, Prigogine je redloìo brojne hi oteze u koji
ma se red formira iz haosa (nereda). Me|utim, uprkos najve}im naporima, Prigogin
e je bio nemo}an da postigne to objedinjenje. Ovo se jasno vidi iz onoga πto on ka
è: "Postoji jedno drugo itanje koje nas je muËilo viπe od jednog stoljeÊa: Kakvo znaËe
nje ima evolucija æivih biÊa u svijetu o isanom o moÊu termodinamike, svijetu stalno
oveÊavajuÊeg nereda?"6 Prigogine, koji sasvim dobro zna da teorije na molekularnom
nivou nisu rimjenjive na æivim sistemima, tak vim kao πto je æiva Êelija, naglaπava svoj
roblem: "Problem biolo π kog oretka ukljuËuje rijelaz od molekularne aktivnosti d
o nadmolekularnog oretka u Êeliji. Problem je daleko od toga da bude rijeπen."7 Ovo
je taËka do koje se skoro stiglo omoÊu Teorije haosa i srodnih π ekulacija. Nije os
tignut nikakav konk -
S
retan rezultat koji bi odræao ili verifi cirao evoluciju ili eliminirao kontradik
ciju izme u evolucije, entro ije i drugih fiziËkih zakona. U rkos svih ovih naved
nih Ëinjenica, evolucionisti okuπavaju objeÊi omoÊu ri rostih izvrdavanja. Jasne zna
nstvene istine okazuju da æiva biÊa i ure ene, lanirane i kom leksne strukture æivih
biÊa, ni u kom sluËaju od normalnim okolnostima nisu mogle ostati sluËajnoπÊu. Ova situ
acija jasno okazuje da ostojanje æivih biÊa moæe biti objaπnjeno jedino sa intervencij
om nat rirodne sile. Ta nat rirodna sila je Allahovo stvaranje, On je stvorio ci
jeli univerzum ni iz Ëega. Znanost je dokazala da je evolucija, koliko se to tiËe te
rmodinamike, joπ uvijek nemoguÊa, a ostojanje æivota nema drugo objaπnjenje osim Stvara
nja.
1 Jeremy Rifkin, Entro y: A New World View, New York,Viking Press, 1980, str. 6
2 J.H.Rush, The Dawn of Life, New York, Signet, 1962, str. 35 3 Roger Lewin, "A
Downward Slo e to Greater Diversity", Science, vol. 217, 24.9.1982, str. 1239 4
George P. Stravro oulos, "The Frontiers and Limits of Science", American Scienti
st, vol. 65, November-December 1977, str. 674 5 Jeremy Rifkin, Entro y: A New Wo
rld View, str. 55 6 Ilya Prigogine, Isabelle Stengers, Order Out of Chaos, New Y
ork, Bantam Books, 1984, str.129 7 Ilya Prigogine, Isabelle Stengers, Order Out
of Chaos, str. 175
Dizajn i sluËajnost
rethodnom oglavlju razmatrali smo koliko je nemogu}e slu~ajno formiranje ìvot
a. Hajde da o et, na momenat, rihvatimo ove nemogu}nosti. Hajde da ret ostavim
o da se rije niza miliona godina formirala jedna }elija, da je “oìvjela” stekav{i
sve {to je neo hodno za ìvot. Na ovoj ta~ki evolucija o et kolabira. Jer, ~ak i
da je ova }elija ostojala jedno vrijeme, ona bi jednog dana umrla, a oslije n
jene smrti ne bi reostalo ni{ta i sve bi se vratilo tamo gdje je i o~elo. Ovo
je razlog zbog ~ega ova rva ìva }elija, ne osjeduju}i nikakvu genetsku inform
aciju, ne bi bila u stanju razmnoàvati se i za o~eti novu generaciju. @ivot bi
se zav{io sa njezinom smr}u. Genetski sistem ne sastoji se samo od DNA. Slijede}
i faktori bi tako|er trebali postojati u istoj okolini: enzimi - da pro~itaju {i
fru na DNA , messenger (glasnik) RNA - koji bi trebao biti proizveden nakon ~ita
nja ove {ifre, ri bozomi - na koje }e se ova messenger RNA postaviti prema ovoj
{ifri i vezati radi proizvodnje, transfer RNA - da prenese aminokiseline do ribo
zoma da bi bile upotrijebljene za proizvodnju i ekstremno komplicirani enzimi -
da izvedu brojne intermedijarne procese. Takva okolina ne moè postojati nigdje
drugo do samo u potpuno izoliranoj i potpuno kontroliranoj okolini poput }elije,
gdje postoje sve neophodne sirovine i energetski resursi. Kao rezultat, organsk
a materija moè se samoreproducirati jedino ako postoji kao potpuno razvijena }e
lija, sa svim svojim organelama i u prikladnoj okolini - gdje ona moè preìvjet
i, izmjenjivati materijale i dobiti energiju iz svoga okruènja. Ovo zna~i da je
prva }elija na Zemlji formirana “sva odjednom”, sa svom svojom nevjerovatno komplek
snom gra|om. Dakle, ako je jedna izuzetno kompleksna gra|a nastala sva odjednom,
{ta onda to zna~i? Hajde da postavimo ovo pitanje koriste}i se jednim primjerom
. Hajde da, u pogledu njihove kompleksnosti, uporedimo }eliju sa jednim automobi
lom visoke tehnologije. (Ustvari, }elija je mnogo kompleksniji i razvijeniji
U
127
sistem nego {to je to automobil sa svojim motorom i sa svom svojom tehni~kom opr
emom.) Zapitajmo se sada: [ta biste pomislili kada biste otputovali u dubine veo
me guste {ume i nai{li na najnoviji model automobila me|u drve}em? Da li biste p
omislili da su se razli~iti elementi u {umi tokom miliona godina sasvim slu~ajno
okupili i proizveli takvo vozilo? Sav materijal koji sa~injava automobil dobive
n je od èljeza, plastike i gume, dakle od zemlje ili njenih prera|evina. Ali, d
a li bi vas ova ~injenica navela da pomislite da su ovi materijali proizvedeni “sl
u~ajno” i da su se onda sastavili i proizveli auto? Bez sumnje, bilo ko sa zdravim
razumom znao bi da je auto produkt svjesnog dizajnera, a to je fabrika, i ~udio
bi se {ta taj auto radi ovdje, usred dùngle. Iznenadno stvaranje jedne komplek
sne strukture, u potpunom obliku i iz vedra neba, pokazuje da je ona stvorena od
strane svjesnog uzroka-sile. Jedan kompleksni sistem kao {to je }elija, bez sum
nje, kreiran od strane vi{e - nadmo}ne volje i mudrosti. Drugim rije~ima, ona je
nastala kao Allahova kreacija-djelo. Vjeruju}i da ~isti slu~aj moè proizvesti
perfektan dizajn, evolucionisti su pre{li granice razuma i znanosti. Jedan od is
krenih autoriteta na ovom polju je ~uveni francuski zoolog Pierre Grasse, biv{i
predsjednik Francuske akademije znanosti. Grasse je materijalist, ali on, ipak,
priznaje da je Darwinova teorija nemo}na da objasni ìvot, te daje svoje gledi{t
e o logici “slu~ajnosti” koja predstavlja ki~mu darvinizma: “Podesna pojava mutacija,
koje omogu}avaju ìvotinjama i biljkama da udovolje svojim potrebama, izgleda te
{ka za vjerovanje. A, Darwinova teorija je, ipak, jo{ zahtjevnija: jedna jedina
biljka, jedna jedina ìvotinja trebala bi hiljadama i hiljadama godina biti podl
oèna korisnim slu~ajnostima. Tako da bi ~uda trebala postati pravilo: doga|aji
sa infitenzimalnom vjerovatno}om de{avanja sa lahko}om bi se realizirali... Ne p
ostoji zakon koji zabranjuje sanjarenja, ali se znanost ne bi smjela prepu{tati
tome."123 Grasse je rezimirao {ta koncept “slu~ajnosti” zna~i za evolucioniste: . ".
..Slu~ajnost postaje jedna vrsta boànstva koje se, pod pla{tom ateizma, potajno
oboàva."124 Logi~ni neuspjeh evolucionista je rezultat njihovog zatvaranja u
128
svetili{te koncepta slu~ajnosti. U Kur’anu je napisano da su oni koji obo avaju dr
uga bi}a, a ne Allaha, li{eni razumijevanja: . “...Oni pameti imaju - a njima ne s
hvataju, oni o~i imaju - a njima ne vide, oni u{i imaju - a njima ne ~uju; oni s
u kao stoka, ~ak i gori - oni su zaista nemarni.” (Al-A raf,179)
Darwinova formula!
Pored svih tehni~kih dokaza sa kojima smo do sada imali posla, hajde da sada, na
jednom primjeru tako jednostavnom da ga mogu razumjeti ~ak i djeca, ispitamo ka
kvu to vrstu praznovjerja posjeduju evolucionisti: Evoluciona teorija tvrdi da j
e ivot stvoren slu~ajno. Prema ovoj tvrdnji, neorganski i nesvjesni atomi sakup
ili su se i sastavili da bi formirali }eliju, a tada su }elije nekako formirale
druga iva bi}a, uklju~uju}i ~ovjeka. Hajde da razmislimo o tome. Kada sakupimo
zajedno elemente koji ~ine gradivne blokove ivota, kao {to su karbon, fosfor, n
itrogen, kalij... formirali smo samo jednu obi~nu gomilu. Bez obzira kroz kakve
tretmane ona prolazila, ova gomila atoma ne mo e formirati ~ak niti jedno jedino
ivo bi}e. Hajde da formuliramo jedan “eksperiment” o ovoj temi i hajde da, bez zvu
~nih izjava, u ime evolucionista, ispitamo {ta oni stvarno tvrde, pod imenom “Darw
inove formule”: Neka evolucionisti u velika burad stave mno{tvo materija prisutnih
u sastavu ivih bi}a, kao {to su fosfor, karbon, kisik, eljezo i magnezij. [ta
vi{e, neka dodaju u ovu burad bilo koji materijal koji ne postoji u normalnim uv
jetima, ali koji oni smatraju neophodnim. Pustimo ih da dodaju u ovu smjesu koli
ko god ho}e aminokiselina koje nemaju mogu}nost formiranja pod prirodnim uvjetim
a i koliko god ele proteina, od kojih samo jedan ima vjerovatno}u formiranja 10
950. Dozvolimo im da ovu mje{avinu izlo e eljenoj temperaturi i vlagi. Dozvolim
o im da ovu mje{avinu pobu|uju kakvom god tehnologijom èle. Neka najistaknutije
znanstvenike stave pored ovih buradi. Neka ovi znanstvenici po redu ~ekaju pore
d ovih buradi milijardama i ~ak trilionima godina. Neka se osje}aju slobodni da
upotrijebe sve vrste uvjeta koje smatraju neophodnim za formiranje ~ovjeka. Bez
obzira {ta oni radili,
129
oni ne mogu u ovim buradima proizvesti ~ovjeka. Oni ne mogu proizvesti ìrafe, l
avove, p~ele, kanarince, konje, delfine, ruè, orhideje, ljiljane, karanfile, ba
nane, narandè, jabuke, datule, paradajz, dinje, lubenice, smokve, masline, grej
pfrut, breskve, paunove, fazane, vi{ebojne leptirove, ili milione drugih ìvih b
i}a kao {to su ova. Doista, oni ne mogu na~initi niti jednu jedinu njihovu }elij
u. Ukratko, nesvjesni atomi ne mogu formirati }eliju jednostavnim sakupl janjem.
Oni ne mogu donijeti novu odluku i podijeliti se u dvije }elije, a tada donijet
i i druge odluke i kreirati profesore koji }e prvo izumiti elektronski mikroskop
, a onda pod tim mikroskopom ispitivati svoju vlastitu }elijsku gra|u. Materija
je jedna nesvjesna, beìvotna gomila, i postaje ìva jedino sa Allahovom nadmo}n
om kreacijom. Evoluciona teorija, koja tvrdi suprotno, totalna je zabluda potpun
o opre~na razumu. âk i malo razmi{ljanja o tvrdnjama evolucionista otkriva ovu
realnost, ba{ kao u gornjem primjeru.
Tehnologija u oku i uhu
Jo{ jedna tema koja ostaje neodgovorena od strane evolucione teorije je izvrstan
kvalitet opaànja u oku i uhu. Prije nego {to pre|emo na razmatranje o oku, haj
de da ukratko odgovorimo na pitanje: “kako mi vidimo?”. Zrake svjetlosti koje dolaze
od objekta gledanja padaju obrnuto na retinu oka. Ovdje se ove svjetlosne zrake
pomo}u specijalnih }elija pretvaraju u elektri~ne signale i oni idu do jedne ve
oma male ta~ke u stra`njem dijelu mozga, zvane centar vida. Ovi elektri~ni signa
li se, nakon serije procesa, registriraju kao slika u ovom centru u mozgu. Imaju
}i u vidu ovu tehnologiju, hajde da malo razmi{ljamo. Mozak je izoliran od svjet
losti. To zna~i da je unutar mozga neprekidni mrak i da svjetlo ne dopire do mje
sta gdje je mozak smje{ten. Mjesto zvano centar vida je neprestano mra~no mjesto
, gdje nikakva svjetlost nikada ne stiè; to je mo`da najmra~nije mjesto za koje
ste ikada znali. Me|utim, mi promatramo sjajan, jasan i svijetao svijet u ovoj
najve}oj tami. Slika formirana u oku je tako o{tra i razgovjetna da je ~ak ni te
hnologi-
Kada uporedimo oko i uho sa kamerama i zapisivaËima zvuka, uoËavamo da su oko i uho
daleko kompleksniji, funkcionalniji i savrπeniji nego ovi tehnoloπki roizvodi.
ja XX stolje}a ne moè osti}i. Na rimjer, ogledajte u knjigu koju ~itate i svo
je ruke sa kojima je drìte, zatim odignite svoju glavu i ogledajte oko sebe.
Da li ste ikada, na bilo kojem re roducentu, vidjeli tako o{tru i razgovjetnu sl
iku kao {to je ta? âk i najrazvijeniji televizijski ekrani, roizvedeni od stra
ne najve}ih roizvo|a~a televizora u svijetu, ne mogu vam osigurati tako perfekt
nu sliku. To je trodimenzionalna, kolor i izuzetno vjerodostojna slika. Vi{e od
100 godina, hiljade inìnjera poku{avali su postignuti ovu vjerodostojnost. Fabr
ike, sva mogu}a sredstva i svi preduvjeti su osigurani, obavljena su mnoga istra
ìvanja, napravljeni mnogi planovi i nacrti u ovu svrhu. A opet, pogledajte u TV
ekran i knjigu koju drìte u svojim rukama. Vidjet }ete da postoji velika razli
ka u odnosu na ìvu sliku koju registrira va{e oko. [tavi{e, TV ekrani vam pokaz
uju dvodimenzionalnu sliku, dok sa o~ima gledate jednu trodimenzionalnu perspekt
ivu imaju}i osje}aj prostora-dubine. Kada pa`ljivo pogledate, vidjet }ete da pos
toji neka vrsta zamagljenosti na slici sa TV ekrana, a da li ima ikakve zamaglje
nosti kada gledamo ìvu sliku? Sigurno da nema. Tokom mnogo godina, desetine hil
jada inìnjera poku{avali su napravi-
131
ti trodimenzionalni TV i posti}i sliku kvalitete kao {to oko neposredno registri
ra. Da, oni su napravili trodimenzionalni televizijski sistem, ali nije mogu}e g
ledati ga bez stavljanja pomo}nih nao~ara, {tavi{e, to je samo umjetna tre}a dim
enzija. Pozadina je mutnija, a prvi plan izgleda kao da je na papiru. Nikada nij
e bilo mogu}e proizvesti o{tru i razgovjetnu sliku kao kod oka. U oba slu~aja, i
kod kamere i kod televizije, postoji gubitak kvaliteta slike. Evolucionisti tvr
de da je mehanizam produciranja ove o{tre i razgovjetne slike nastao slu~ajno. S
ada, ako bi vam neko rekao da je televizor u va{oj sobi nastao kao proizvod slu~
ajnosti, da su se svi njegovi atomi jednostavno sakupili, sastavili i napravili
ovaj ure|aj koji proizvodi sliku, {ta biste vi pomislili? Kako atomi mogu uradit
i ono {to hiljade ljudi ne mogu? Gotovo jedno cijelo stolje}e, desetine hiljada
inìnjera su istraìvali i trudili se u laboratorijama visoke tehnologije i u ve
likim inudstrijskim kompleksima koriste}i najnaprednije tehnolo{ke ure|aje i nis
u bili u stanju uraditi ni{ta vi{e od ovoga. Ako jedan ure|aj koji proizvodi pri
mitivniju sliku nego oko nije mogao nastati slu~ajno, tada je veoma o~igledno da
oko i slika vi|ena okom nisu mogli nastati slu~ajno. Za to su potrebni mnogo de
taljniji i mudriji plan i nacrt od onog za TV. Plan i nacrt za sliku koja je o{t
ra i razgovjetna kao ova, pripada Allahu, koji moè sve. Ista situacija vrijedi
za uho. Vanjsko uho kupi sve dostupne zvukove pomo}u u{ne {koljke i usmjerava ih
u srednje uho, srednje uho prenosi zvu~ne vibracije poja~avaju}i ih; unutra{nje
uho {alje ove vibracije u mozak prevode}i ih u elektri~ne signale. Ba{ kao i sa
okom, ~in slu{anja dovr{ava se u slu{nom centru u mozgu. Situacija u oku tako|e
r vrijedi i za uho. To jest, mozak je izoliran od zvukova ba{ kao i od svjetla:
unutra se ne propu{ta nijedan zvuk. Zbog toga, bez obzira kako je bu~no napolju,
unutar mozga je potpuna ti{ina. Pored svega toga, u mozgu se opaàju najo{triji
zvukovi. U va{em mozgu, koji je izoliran od zvuka, vi slu{ate orkestarske simfo
nije i ~ujete svu buku npr. na mjestu gdje je gu`va. Me|utim, ukoliko bi se u to
m trenutku u va{em mozgu izmjerio zvu~ni nivo, vidjelo bi se da u njemu vlada po
tpuna ti{ina.
132
Hajde da opet uporedimo visoki kvalitet i najvi{u tehnologiju prisutnu u uhu i m
ozgu sa tehnologijom koju su proizvela ljudska bi}a. Kao i u slu~aju sa slikom,
decenije napora su bile utro{ene u poku{ajima da se zabiljeì zvuk koji je vjera
n originalu. Rezultat ovih napora su zvu~ni rekorderi, HI-FI sistemi i sistemi z
a opaànje zvuka. Uprkos svoj ovoj tehnologiji i hiljadama inìnjera i eksperata
koji su radili na ovome, jo{ nije postignut aparat koji perfektno biljeì zvuk
onako kako to ljudsko uho radi. Razmislite o HI-FI sistemima najvi{e kvalitete,
proizvedenim od strane najve}ih kompanija u glazbenoj industriji. âk kada se zv
uk snimi u ovim ure|ajima, ne{to od toga biva izgubljeno. Ili, kada okrenete na
HI-FI, vi uvijek ~ujete {u{te}i zvuk prije nego muzika po~ne. A zvuk koji je pro
dukt tehnologije ljudskog tijela je ekstremno o{tar i jasan. Ljudsko uho nikada
ne opaà zvuk udruèn sa {ume}im zvukom ili sa atmosferskim smetnjama kao {to to
opaà Hi-Fi; uho prima zvuk upravo onakav kakav jeste, o{tar i ~ist. To je bilo
tako jo{ od stvaranja ~ovjeka. Ukratko, tehnologija u na{em tijelu je daleko su
periornija od tehnologije koju je ~ovje~anstvo proizvelo koriste}i svoje nagomil
ano znanje, iskustvo i mogu}nosti. Niko ne bi mogao re}i da su HI-FI i kamera na
stali kao rezultat slu~aja. Pa kako se onda moè tvrditi da su tehnologije koje
postoje u ljudskom tijelu, koje su ~ak superiornije od ovih, mogle nastati kao r
ezultat lanca slu~ajnosti zvanog evolucija? Evidentno je da su oko i uho i zaist
a svi drugi dijelovi ljudskog tijela, produkti jednog veoma superiornog stvaranj
a. Ovo su kristalno jasni pokazatelji Allahove jedinstvenosti i nenadma{nog stva
ranja, Njegovog vje~nog znanja i mo}i. Razlog {to smo mi posebno pomenuli osjet
vida i sluha ovdje je nesposobnost evolucionista da razumiju znakove stvaranja,
tako jasne i o~ite kao {to su ovi. Ako jednog dana pitate nekog evolucionistu da
vam objasni kako to da su ovaj izvrsni dizajn i tehnologija u oku i uhu nastali
kao rezultat slu~aja, vidjet }ete da on ne}e biti u stanju dati vam bilo kakav
razuman ili logi~an odgovor. âk i Darwin, u svom pismu Asai Grayu od 3. aprila
1860., p pi{e da ga “pomisao na oko cijeloga zaledi” i priznaje beznade`nost evoluci
onista u susretu sa izvanrednim dizajnom ìvih bi}a.125
EvolucionistiËke tvrdnje i stvarno ~injeniËno stanje
prethodnim poglavljima ispitali smo ni{tavnost teorije evolucije u smislu fizi~k
ih dokaza na|enih u fosilima, kao i sa gledi{ta molekularne biologije. U ovom po
glavlju }emo govoriti o jednom broju biolo{kih fenomena i koncepata koji su od s
trane evolucionista predstavljeni kao teoretski dokazi. Ove teme su posebno va`n
e zato {to one dokazuju da nema znanstvenih nalaza koji podràvaju evoluciju i {
to, ~ak, suprotno tome, otkrivaju stepen izvrtanja i prevare kojima se koriste e
volucionisti.
U
Nepremostive granice izme|u varijacija i vrsta
Varijacija je jedan termin koji se koristi u genetici, a odnosi se na doga|aj ko
ji uzrokuje da individue ili grupe odre|enog tipa neke vrste razviju razli~ite k
arakteristike od drugih tipova iste vrste. Naprimjer, svi ljudi na Zemlji nose u
osnovi iste genetske informacije, a ipak neki imaju kose o~i, neki crvenu kosu,
neki imaju duge noseve, a neki kratke, ovisno o mjeri varijacionog potencijala
ove geneti~ke informacije. Evolucionisti uzimaju varijacije unutar jedne vrste k
ao dokaz za svoju teoriju. Me|utim, varijacija ne predstavlja dokaz za evoluciju
zato {to varijacije nisu ni{ta drugo do rezultat razli~itih kombinacija ve} pos
toje}ih genetskih informacija i one ne dodaju nove karakteristike genetskim info
rmacijama. Varijacija se uvijek odigrava unutar granica genetske informacije. U
genetici, ova granica je nazvana genetski bazen. Sve karakteristike prisutne u g
enetskom bazenu jedne vrste mogu do}i u obzir, mogu se ispoljiti usljed varijaci
je. Naprimjer, kao rezultat varijacije u jednoj reptilskoj vrsti mogu se pojavit
i varijeteti koji imaju relativno duè repove ili kra}e noge. Za oboje, i za dug
e i za kratke noge, informacija ve} postoji u genetskom bazenu reptila. Me|utim,
varijacije ne transformiraju reptile u ptice, dodaju}i im krila ili neke druge
karakteristike, ili mijenjaju}i njihov metabolizam. Takve prom-
134
jene zahtijevaju pove}anje u geneti~koj informaciji ìvih bi}a, {to nikako nije
mogu}e prilikom varijacija. Darwin nije bio svjestan ove ~injenice kada je formu
lirao svoju teoriju. On je mislio da varijacijama nema granice. U ~lanku koji je
napisao 1844. izm javio je da “mnogi autori pretpostavljaju da postoji granica va
rijacijama u prirodi, iako ja nisam u stanju otkriti niti jednu ~injenicu na koj
oj ovo vjerovanje po~iva”.126 U Porijeklu vrsta on je naveo razli~ite primjere var
ijacija kao najva`niji dokaz za svoju teoriju. Naprimjer, prema Darwinu, uzgajiv
a~i ìvotinja koji su sparili razli~ite varijetete stoke da bi dobili nove varij
etete koji daju vi{e mlijeka, bili su na putu da ih na kraju transformiraju u je
dnu druga~iju vrstu. Darwinova predstava o “neograni~enoj varijaciji” najbolje se vi
di u slijede}oj re~enici iz Porijekla vrsta:
“Ja ne vidim pote{ko}e da jedna rasa medvjeda prirodnom selekcijom ne poprimi kara
kteristike u skladu sa ìvotom u vodi, da poprimi velika usta i da se, na kraju,
preobrati u jednog ogromnog kita”.127
Razlog {to je Darwin naveo primjer koji ide isuvi{e daleko je posljedica primiti
vnog razumijevanja znanosti u njegovo doba. Od tada, u XX stolje}u, znanost je n
a osnovu rezultata eksperimenata izvedenih na ìvim bi}ima
DA LI SU KITOVI EVOLUIRALI IZ MEDVJEDA?
U Porijeklu vrsta Darwin je ustvrdio da su kitovi evoluirali iz medvjeda koji su
pokuπali livati! Darwin je ogreπno ret ostavio da je moguÊnost varijacije unutar v
rsta neograniËena. Znanost XX stoljeÊa je dokazala da je ovaj evolucioni scenario sa
mo rodukt maπte.
135
g ostavila rinci “genetske stabilnosti ” (genetske homeostaze). Princi nalaè da
su svi oku{aji s arivanja koji su izvedeni da roduciraju nove varijacije bili
neubjedljivi i da ostoje striktne barijere izme|u razli~itih vrsta ìvih bi}a
. Ovo zna~i da je apsolutno nemogu}e da uzgajiva~i ìvotinja pretvore stoku u dr
uga~iju vrstu sparuju}i njezine razli~ite varijacije, kao {to je postulirao Darw
in. Norman Machbet, koji je opovrgnuo darvinizam u svojoj knjizi Darwin Retried,
izjavljuje:
“Sr` problema je da li ìva bi}a doista variraju u neograni~enom opsegu… Vrste su za
uvijek postojne. Mi smo svi ~uli o razo~aranim uzgajiva~ima koji su izveli svoj
rad do odre|ene ta~ke jedino da bi uvidjeli da su se ìvotinje i biljke vratile
na mjesto sa koga su i po{le. Uprkos napornim poku{ajima tokom dva ili tri stolj
e}a, nikada nije bilo mogu}e proizvesti plavu ruù ili crni tulipan”.128
Luther Burbank, koji je smatran najkompetentnijim uzgajiva~em ìvotinjaisvih vre
mena, izrazio je ovu ~injenicu kada je rekao da “postoje granice mogu}em razvitku,
a ove granice slijede jedan zakon”.129 Govore}i o ovoj temi, Danski znanstvenik W
. L. Johannsen prokomentirao je: “Varijacije na koje su Darwin i Wallace stavili s
voj naglasak ne mogu biti selektivno potisnute preko odre|ene ta~ke, a to je, da
jedna takva promjenjivost ne sadrì tajnu “neograni~enog odstupanja - udaljavanja
.”130
Otpornost na antibiotike i imunitet na DDT nisu dokazi u korist evolucije
Evolucionisti tvrde da su otpornost koju bakterije razvijaju protiv antibiotika
i imunitet koji neki insekti razvijaju na DDT (DDT - sredstvo za uni{tavanje gam
adi, koje se po ameri~kom na~inu izgovaranja slova u abecedi izgovara di-di-ti,
skra}enica je od: dihlor-difenil-trihlormetil-metan; to je bijela kristalna tvar
slabog aromatskog mirisa koja se odlikuje svojstvom da je za bilje i vi{e ìvot
injske organizme sasvim ne{kodljiva, ali je za kukce jak ìv~ani otrov; izumitel
j {vicarac Paul Müller 1939., Nobelovu nagradu dobio 1948. - op. E. I.) dokazi za
evoluciju. Oni kaù da su ovo primjeri ste~ene ot-
136
pornosti i imuniteta koji su postignuti mutacijama {to su se odigrale u ìvim or
ganizmima koji su bili izloèni ovim supstancama. U oba slu~aja, i u bakterija,
i u insekata, ove karakteristike nisu osobine koje su bile postepeno ste~ene pro
tiv DDT-ija ili antibiotika kao rezultat mutacija. Neke od varijacija ovih ìvih
bi}a posjedovale su ove karakteristike prije nego je populacija kao cjelina bil
a izloèna antibioticima ili DDT-iju. Scientific American, premda je jedan pravi
evolucionisti~ki ~asopis, donosi slijede}e priznanje u svom martovskom broju iz
1988.: M “Mnoge bakterije posjedovale su otpornosne gene ~ak i prije nego su kome
rcijalni antibiotici u{li u upotrebu. Znanstvenici ne znaju ta~no za{to
su ovi geni bili razvijeni i odràvani.”131
Kao {to se moè vidjeti, genetske informacije koje donose otpornost i koje su po
stojale prije izlaganja antibioticima ne mogu biti obja{njene od strane evolucio
nista i to dokazuje da je tvrdnja njihove teorije la`na. înjenica da su reziste
ntne bakterije bile prisutne godinama prije otkri}a antibiotika izraèna je u Me
dical Tribune, jednoj izvanrednoj znanstvenoj publikaciji, u decembarskom broju
iz 1998. godine. ^lanak se bavi jednim interesantnim doga|ajem: u studiji koja j
e izvedena 1986., tijela nekih mornara, koji su se razboljeli i umrli za vrijeme
polarne ekspedicije 1845. godine, na|ena su o~uvana u ledu. U njihovim tijelima
na|eni su neki tipovi bakterija karakteristi~ni za XIX stolje}e, a kada su test
irani, istraìva~i su bili iznena|eni nalazima da su ove bakterije bile otporne
na mnoge savremene antibiotike koji nisu bili proizvedeni sve do XX stolje}a.132
U medicinskim krugovima je dobro znana ~injenica da je ova vrsta otpornosti bil
a prisutna u mnogih populacija bakterija i prije otkri}a penicilina. Zbog toga j
e apsolutno obmanjivo smatrati ovu otpornost bakterija jednim evolucijskim razvi
tkom. Kako se onda odigrao proces takozvanog “bakterijskog sticanja imuniteta”?
Otpornost bakterija na antibiotike
Bakterije imaju brojne varijacije unutar svojih tipova. Neke od ovih varijacija
posjeduju genetsku informaciju da budu otporne na razli~ite lijekove,
137
hemikalije ili neke druge supstance. Kada se bakterije podvrgnu odre|enom tipu l
ijeka, one bakterije koje nisu otporne na taj lijek bivaju uni{tene, dok one koj
e su otporne preìve i dobiju {ansu da se jo{ razmnoàvaju. Neotporne bakterije
uskoro nestaju iz populacije i bivaju zamijenjene onima koje su otporne, a koje
se tada brzo razmnoàvaju. Na kraju, zavr{avamo sa bakterijskom kolonijom koja j
e sa~injena jedino od individua koje su otporne na odre|eni antibiotik i, od tad
a pa nadalje, taj antibiotik postaje neefikasan protiv ovog tipa bakterija. Klju
~na stvar je da je bakterija jo{ uvijek ona ista bakterija i da je vrsta jo{ uvi
jek ona ista. Ovdje je va`no ista}i da se, suprotno tvrdnjama evolucionista, nij
e odigrao evolucioni proces u kojemu bi neotporne bakterije mutirale i pre{le u
rod otpornih bakterija nakon {to su bile izloène antibioticima i tako stekle no
vu genetsku informaciju. Ono {to se odigravalo je bila eliminacija odre|ene vari
jacije bakterija iz ukupne populacije otpornih i neotpornih bakterija koje su po
stojale od samoga po~etka. Ovo ne zna~i pojavu nove vrste bakterija: to nije “evol
ucija”. Nasuprot tome, jedna ili vi{e postoje}ih varijacija je i{~ezla, {to je sas
vim suprotan proces, budu}i da je genetska informacija izgubljena.
Imunitet insekata na DDT
Jo{ jedan fenomen koji su evolucionisti nastojali iskriviti i ponuditi kao dokaz
za evoluciju je naizgled “ste~eni” imunitet insekata na DDT, koji smo spomenuli na
po~etku ovoga poglavlja. Ovaj imunitet razvija se na isti na~in kao bakterijska
otpornost na antibiotike. Za imunitet na DDT nikako se ne moè re}i da je “ste~en” o
d strane pojedinih inividua populacije insekata. Neki insekti ve} su bili otporn
i na DDT. Nakon otkri}a DDT-ija, oni instekti koji su bili izloèni ovoj hemikal
iji, a nisu imali ovaj nasljedni imunitet, bili su eliminirani iz populacije, iz
umrli su. Oni koji su bili imuni, a njih je od po~etka bilo samo nekoliko u popu
laciji, vremenom su pove}ali brojnost. Najzad, cijela vrsta insekata postala je
populacija ~iji su svi ~lanovi bili imuni. Kada se to desilo, DDT je prestao bit
i efikasan protiv ove vrste insekata. Ovaj fenomen je op}enito, ali obmanjuju}e,
bio smatran kao “sticanje imuniteta na DDT kod insekata”.
138
Evolucionista, biolog Francisco Ayala priznaje ovu ~injenicu kazav{i: “Genetske va
rijante potrebne za otpornost na najrazli~itije vrste pesticida o~ito su bile pr
isutne u svakoj od populacija izloènih ovim jedinjenjima napravljenim od strane
~ovjeka.”133 Budu}i da su dobro svjesni da ve}ina ljudi nema priliku u~iti o mikr
obiologiji ili provoditi istraìvanja na tom polju, evolucionisti su se u ovom s
lu~aju (rezistencije i imuniteta) posluìli ~istom obmanom. Oni stalno navode ov
e primjere kao vaàn dokaz za evoluciju. Kako bi do sada trebalo biti veoma jasn
o, niti rezistencija bakterija na antibiotike, a niti imunitet insekata na DDT n
e pruàju dokaze za evoluciju. Ono {to oni pruàju, jesu dobri primjeri izvrtanj
a i metoda obmanjivanja kojima evolucionisti pribjegavaju u namjeri da opravdaju
svoju teoriju.
Zabludu o degeneriranim (nepotrebnim) organima
Dugo vremena se koncept “nepotrebnih organa” u~estalo pojavljivao u evolucionisti~ko
j literaturi kao “dokaz” evolucije. Na kraju je taj koncept, kada je dokazano da je
nevaè}i, sasvim tiho ostavljen po strani. Ali neki evolucionisti jo{ uvijek vje
ruju u njega i, s vremena na vrijeme, neko poku{a promovirati “degenerirane organe”
kao vaàn dokaz evolucije. Pojam “degenerirani organi” je prvi put upotrijebljen pri
je jednog stolje}a. Kako bi rekli evolucionisti, u tijelima nekih bi}a postoji j
edan broj nefunkcionalnih organa. Ovi organi naslije|eni su od predaka i zbog to
ga {to nisu bili kori{teni, postepeno su postali “degenerirani” Cijela pretpostavka
je sasvim neznanstvena i potpuno je bazirana na nen dostatnom znanju. Ovi “nefunkc
ionalni organi” bili su, ustvari, organi ~ija f “funkcija jo{ nije bila otkrivena”. Na
jbolji pokazatelj ovoga je bilo postepeno, a ipak znatno smanjenje duge liste or
gana koje su evolucionisti dràli za “degenerirane organe.” S. R. Scadding, i sam ev
olucionista, sloìo se sa ovom ~injenicom u ~lanku nazvanom “Mogu li degenerirani
organi biti dokaz za evoluciju?” objavljenom u magazinu Evoluciona teorija:
“Budu}i da nije mogu}e nedvosmisleno identificirati beskorisne strukture i budu}i
da struktura argumenata koja je upotrebljena nije znanstveno puno-
139
va`na, zaklju~io sam da “degenerirani organi” ne osiguravaju neki poseban dokaz za t
eoriju evolucije.”134
Lista degeneriranih organa koju je napravio njema~ki anatom R. W i e d e r s h e
i m 1985. godine, sadràvala je otprilike oko 100 organa, uklju~uju}i slijepo c
rijevo i trti~nu kost. Sa napretkom koji je napravila znanost, otkriveno je da o
vi organi sa Wiedersheimove liste, ustvari, imaju vrlo va`ne funkcije u tijelu.
Naprimjer, otkriveno je da je slijepo crijevo, za koje se pretpostavljalo da je
degeneriran (nepotreban) organ, ustvari, limfoidni organ koji se bori protiv inf
ekcije u tijelu. Ova ~injenica je postala jasna 1997. godine: “Drugi tjelesni orga
ni i tkiva - timus, jetra, slezena, slijepo crijevo, ko{tana sr`, i male nakupin
e limfnog tkiva, kao {to su krajnici u grlu i Peyerove plo~e u tankom crijevu -
tako|er su dio limfnog sistema. Oni, tako|er, pomaù tijelu u borbi protiv infek
cije.”135 Tako|er je otkriveno da krajnici, koji su bili uklju~eni u istu listu de
generiranih organa, imaju zna~ajnu ulogu u za{titi grla od infekcije, pogotovo d
o doba adolescencije. Prona|eno je da trti~na kost, koja se nalazi na donjem kra
ju ki~menog stuba, podràva kosti oko zdjelice i da je ona ta~ka konvergencije n
ekih malih mi{i}a. U godinama koje su slijedile shvatilo se da timus podsti~e od
brambeni sistem u ljudskom tijelu aktiviraju}i T-}elije, da epifiza brine o lu~e
nju nekih va`nih hormona, da je {titna `lijezda efikasna u osiguravanju stalnog
rasta beba i djece i da hipofiza kontrolira korektno funkcioniranje mnogih hormo
nalnih `lijezda. Svi oni su jednom bili smatrani degeneriranim organima. Polumje
se~asti nabor u oku, koji je smatran degeneriranim organom od strane Darwina, im
a, ustvari, funkciju ~i{}enja i podmazivanja o~nih vje|a. Postojala je jedna veo
ma va`na logi~ka gre{ka u evolucionisti~koj tvrdnji o degeneriranim organima. Ka
o {to je upravo obja{njeno, tvrdnja evolucionista bila je da su degenerirani org
ani naslije|eni od predaka. Me|utim, neki od navodno “degeneriranih” organa, nisu na
|eni u ìvim vrstama za koje se tvrdilo da su preci ljudskih bi}a! Naprimjer, sl
ijepo crijevo ne postoji u nekih majmunskih vrsta za koje se govorilo da su prec
i ~ovjeka. ûveni biolog H. Enoch, koji je uputio izazov teoriji degeneriranih o
rgana, izrazio je
140
ovu logi~ku gre{ku slijede}im rije~ima:
“Majmuni posjeduju slijepo crijevo, dok ga njihovi manje napredni ro|aci, niì maj
muni, ne posjeduju. Slijepo crijevo se opet pojavljuje kod sisara vi{e gra|e, ka
o {to je oposum. Kako ovo evolucionisti mogu objasniti?”136
Jednostavno re~eno, scenario degeneriranih organa, promoviran od strane evolucio
nista, sadrì izvjestan broj ozbiljnih logi~kih defekata i taj scenario je, u sv
akom slu~aju, dokazan kao znanstveno laàn. Ne postoji nijedan naslije|eni degen
erirani organ u ljudskom tijelu budu}i da ljudska bi}a nisu, kao rezultat slu~aj
a, evoluirala iz drugih bi}a, nego su stvorena u svojoj sada{njoj, kompletnoj i
perfektnoj formi.
Sli~nost kod ìvih bi}a ne moè biti dokaz za evoluciju
h Sli~nosti u gra|i me|u razli~itim vrstama u biologiji nazivaju se “ho mologija”. E
volucionisti poku{avaju predstaviti ove sli~nosti kao dokaz za evoluciju. Darwin
je mislio da su bi}a sa sli~nim (homolognim) organima imala evolucionu povezano
st i da ovi organi moraju biti naslije|eni od zajedni~kog pretka. S obzirom da i
golubovi i orlovi imaju krila, oni, a i sve ostale ptice sa krilima, prema njeg
ovoj tvrdnji, evoluirali su iz jednog zajedni~kog pretka. Homologija je varljiv
argument postavljen jedino na bazi pojavne fizi~ke sli~nosti i ni~emu drugom. Ov
aj argument nikada nije bio provjeren niti na jednom jedinom konkretnom otkri}u
u svim ovim godinama jo{ od Darwinovog doba. Niko ni u jednom sloju zemlje nije
prona{ao fosil imaginarnog zajedni~kog pretka, bi}a sa homolognim strukturama. [
tavi{e, ~injenice koje }emo sada navesti jasno pokazuju da homologija ne osigura
va dokaz da se evolucija dogodila: 1. Na|eni su sli~ni organi u bi}ima potpuno r
azli~itih vrsta, me|u kojima evolucionisti nisu u mogu}nosti uspostaviti bilo ka
kvu vrstu evolucionog odnosa. 2. Genetske {ifre nekih bi}a koja imaju sli~ne org
ane potpuno su razli~ite. 3. Embriolo{ki razvitak sli~nih organa u razli~itih bi
}a je potpuno dru-
141
ga~iji. Da sada ispitamo svaku od ovih ta~aka, jednu po jednu.
Sli~ni organi u potpuno razli~itih ìvih vrsta
Postoji jedan broj sli~nih organa koji posjeduju razli~ite vrste, a me|u kojima
evolucionisti ne mogu ustanoviti bilo kakvu vrstu evolucione povezanosti. Krila
su jedan primjer. Pored ptica, krila nalazimo i u slijepih mi{eva, koji su sisar
i, i u insekata, i ~ak u nekih dinosaura, koji su izumrli reptili. Niko od evolu
cionista nije uspostavio povezanost ili srodstvo izme|u ove ~etiri razli~ite kla
se ìvotinja. Jo{ jedan upadljiv primjer je za~u|uju}a sli~nost i strukturalna i
stovjetnost prona|ena u o~ima razli~itih bi}a. Naprimjer, hobotnica i ~ovjek su
dvije ekstremno razli~ite vrste me|u kojima nije mogu}e uspostaviti nikakvu evol
ucionu srodnost, a ipak su o~i, i kod jednog i kod drugog, veoma mnogo sli~ne u
pogledu njihove gra|e i funkcije. âk niti evolucionisti ne tvrde da su ~ovjek i
hobotnica imali zajedni~kog pretka na ra~un njihovih sli~nih o~iju. Ovi i brojn
i drugi primjeri potvr|uju da evolucionisti~ka tvrdnja da “sli~ni organi dokazuju
da su ìve vrste evoluirale iz njihovog zajedni~kog pretka” nema znanstvenu osnovu
. Ustvari, sli~ni organi trebali bi izazvati veliku zbunjenost kod evolucionista
. Priznanja ~uvenog evolucioniste Franka Salysburyja izre~ena u njegovom osvrtu
o temi “kako se desilo da ekstremno razli~ite vrste imaju vrlo sli~ne o~i”, nagla{av
aju }orsokak homologije: “âk se takav organ, koji je kompleksan kao {to je oko, p
ojavio nekoliko puta, naprimjer kod lignje, ki~menjaka i zglavakara. Za sinteti~
ku (neodarvinisti~ku) teoriju dovoljan problem predstavljalo je obja{njenje za s
lu~ajni postanak tog organa samo jednom, ali mi se zavrti u glavi od pomisli na
njihovo odvojeno pojavljivanje kod nekoliko razli~itih bi}a.”137
Genetski i embriolo{ki }orsokak homologije
Da bi evolucionisti~ku tvrdnju, koja se ti~e njihovih stavova o pitanju homologi
je, uzeli ozbiljno, prije svega sli~ni (homologni) organi u razli~itih bi}a treb
ali bi, u isto vrijeme, biti {ifrirani sa sli~nim (homolognim) DNA
142
{iframa. Me|utim, oni to nisu. U ve}ini slu~ajeva genetsko {ifriranje je sasvim
razli~ito. [tavi{e, sli~ne genetske {ifre u DNA molekulama razli~itih bi}a ~esto
su povezane sa veoma razli~itim organima. M i c h a e l D e n t o n , australij
ski profesor biohemije, u svojoj knjizi Evolucija: Teorija koja je u krizi opisu
je genetski }orokak evolucionisti~ke interpretacije homologije: “Temelji evolucije
su vjerovatno najozbiljnije uzdrmani kada se ustanovilo da su, naizgled, homolo
gne strukture ~esto speci ficirane sa nehomolognim geneti~kim sistemima. “138 Pore
d toga, da bi tvrdnja o homologiji bila smatrana valjanom, onda bi embriolo{ki r
azvoj (razvojni stadiji u jajetu ili maternici) u vrste sa homolognim organima t
rebao biti paralelan jedan drugom. Ustvari, embriolo{ki razvoj takvih organa je
potpuno druga~iji u svakoj ìvoj vrsti. Da zaklju~imo. Moèmo re}i da su genetsk
a i embriolo{ka istraìvanja dokazala da koncept homologije, definiran od strane
Darwina kao “dokaz za evoluciju ìvih bi}a iz zajedni~kog pretka”, ama ba{ nikako n
e moè biti smatran kao bilo kakav dokaz. U ovom pogledu, za znanost se moè re}
i da je, po ko zna koji put, pobila darvinisti~ku tezu.
Ni{tavnost tvrdnje o molekularnoj homologiji
Evolucionisti~ko promoviranje homologije kao dokaza za evoluciju je ni{tavno ne
samo na nivou organa nego, isto tako, i na molekularnom nivou. Evolucionisti ka`
u da su DNA {ifre ili proteinske strukture razli~itih ìvih bi}a sli~ne i da je
ta sli~nost dokaz da su ove ìve vrste evoluirale iz zajedni~kih predaka ili jed
ne od drugih. Naprimjer, redovno se u evolucionisti~koj {tampi izjavljuje da “post
oji velika sli~nost izme|u ljudske i majmunske DNA” i ova sli~nost je predstavljen
a kao dokaz za evolucionisti~ku tvrdnju da postoji evoluciona povezanost izme|u
~ovjeka i majmuna. Najo~itiji primjer ove vrste argumenata je postojanje 46 hrom
osoma kod ~ovjeka i 48 hromosoma u nekih majmuna, npr. u {impanzi. Evolucionisti
smatraju blizinu broja hromosoma me|u razli~itim vrstama kao dokaz za evolucion
u povezanost. Me|utim, ako je ovo ta~no, onda je ~ovjek jo{ bliì srodnik krompi
ru, nego {to je to majmunu. Broj hromosoma u krompirima je
143
mnogo bliì broju hromosoma kod ~ovjeka, negoli broju hromosoma kod gorila ili {
impanzi: on iznosi ravno 46! Drugim rije~ima, ljudsko bi}e i krompiri imaju isti
broj hromosoma! Ovo je frapantan primjer koji pokazuje da sli~nosti u DNA ne mo
gu biti dokaz za evolucionu povezanost. Sa druge strane, postoje ogromne molekul
arne razlike izme|u bi}a koja izgledaju veoma sli~na i srodna. Naprimjer, strukt
ura citohroma-C, jednog proteina koji je od vitalnog zna~aja za disanje, nevjero
vatno je razli~ita u ìvih bi}a iste klase. Prema istraìvanju izvr{enom na ovom
podru~ju, razlika izme|u dvije vrste reptila je ve}a negoli razlika izme|u ptic
e i ribe, ili ribe i sisara. Jedna druga studija je pokazala da je molekularna r
azlika izme|u nekih ptica ve}a nego razlika izme|u tih istih ptica i sisara. Tak
o|er je otkriveno da je molekularna razlika izme|u bakterija koje su izgledale v
eoma sli~no, ve}a nego razlika izme|u sisara i vodozemaca ili insekata.139 Sli~n
e usporedbe su na~injene i u slu~ajevima hemoglobina, mioglobina, hormona i gena
, i izvu~eni su sli~ni zaklju~ci.140 U vezi sa ovim i drugim srodnim nalaziProfe
sor Michael Denton: ma, Dr. Michael Denton izjavljuje: "Evolucija je teorija u k
rizi" S “S v a k a k l a s a n a m o l e k u l a r n o m n i v o u j e jedinstvena
, izolirana i nepovezana sa posrednicima. Prema tome, molekule su, kao i fosili,
pokazale da ne postoje prijelazi koji su dugo vremena traèni od strane evoluci
one biologije... Na molekularnom nivou nijedan organizam nije ‘praotac’ tj. ‘primitiva
n’, a, tako|er, nije ni ‘napredan’ u odnosu na druge organizme… Da su ovi molekularni do
kazi bili ustanovljeni prije jednog stolje}a … ideja organske evolucije mo da ne b
i nikada bila ni prihva}ena.”141 Profesor Michael Denton: “Evolucija je teorija u kr
izi”
144
Teorija evolucije nema embriolo{ku bazu
Ono {to se nazivalo “rekapitulacionom teorijom” ve} du e vrijeme je izba~eno iz znan
stvene literature, ali se jo{ uvijek predstavlja kao znanstvena realnost od stra
ne nekih evolucionisti~kih publikacija. Termin “rekapitulacija” je sa etak izreke “Ont
ogeneza rekapitulira filogenezu”, formulirane od strane evolucioniste biologa Erns
ta Haeckela na kraju XIX stolje}a. Ova teorija postavljena od strane Heackela sm
atra da embrioni ivih bi}a ponovo pro ivljavaju evolucioni proces koji su pro{l
i njihovi pseudopreci. On je postavio teoriju da za vrijeme svog razvoja u maj~i
noj utrobi ljudski embrio prvo ispoljava karakteristike ribe, a zatim karakteris
tike reptila i, na kraju, ~ovjeka. U godinama koje su uslijedile nakon toga doka
zano je da je ova teorija potpuno la na. Danas je poznato da su “{krge”, za koje se
pretpostavljalo da se pojavljuju u ranim stadijima ljudskog embrija, ustvari ini
cijalna faza kanala srednjeg uha, paratireoidne lijezde i timusa. Za embrionski
dio koji je upore|en sa “kesom od ùmanca jajeta” ispostavilo se da je bio vre}ica
koja proizvodi krvne }elije za dijete. Dio koji je, od strane Heackela i njegovi
h sljedbenika identificiran kao rep, ustvari je ki~ma koja podsje}a na rep zato
{to dobija svoj oblik prije nego noge. Ovo su, u znanstvenom svijetu, op}epoznat
e ~injenice i one su prihva}ene ~ak i od samih evoluHaeckel je bio evolucionista
. George Gaylord Simpson, jedan od osnicionista u mnogim aspekva~a neodarvinizma
pi{e: tima ~ak revnosniji nego Darwin. Zbog ovog razlo “Haeckel je na pogre{an na
~in izloìo evoluga, on se nije ustru~avao cioni razvoj. Sada je ~vrsto ustanovl
jeno da onizvrnuti znanstvene ~intogeneza ne oslikava filogenezu.”142 jenice i na~
initi razli~ite falsifikate. U ~lanku objavljenom u American Scientist ~itamo:
HAECKELOVI LA@NI CRTE@I
Gore: La`ni (neta~ni) crteì koje je Haeckel na~inio da pokaè da ljudski i ribl
ji embrio pokazuju veliku sli~nost u njihovim ranim stadijima. Dolje: Kada se Ha
eckelovi crteì uporede sa pravim ljudskim em briom vidi se da su mnogi organi n
amjerno izostavljeni.
uho zubi nabori srce nos ki~ma noga ruka
(Francis Hitching, The Neck of the Giraffe: Where Darwin Went Wrong?, str.205)
FALSIFICIRANI CRTE@
VJERODOSTOJAN CRTE@
“Zasigurno, biogeneti~ki zakon je mrtav. Iz ud`benika biologije kona~no je izba~en
pedesetih godina XX stolje}a. A kao tema ozbiljnog teoretskog istraìvanja i{~e
zao je ve} u dvadesetim...”143
Jo{ jedan interesantan aspekt bila je ~injenica da je Ernst Haeckel bio {arlatan
koji je iznosio la`ne crteè u namjeri da podrì teoriju rekapitulacije koju je
postavio. Haeckelovi falsifikati ude{eni su tako da pokaù da riblji i ~ovje~ij
i embrio podsje}aju jedan na drugi. Kada je razotkriven, jedina odbrana koju je
ponudio bila je to da su i drugi evolucionisti po~inili sli~ne prekr{aje: N “Nakon
ovog kompromitiraju}eg priznanja “falsifikata” trebao bih biti obavezan da smatram
samoga sebe osu|enim i uni{tenim, kada ne bih imao utjehu da vidim uporedo sa mn
om na optuèni~koj klupi stotine kolega krivaca, izme|u kojih su mnogi najpovjer
ljiviji istraìva~i i najcjenjeniji biolozi. Velika ve}ina dijagrama u najboljim
ud`benicima biologije, studijama i ~asopisima, navukla bi isti stepen optu`be z
a “falsifikat” zato {to su svi oni neta~ni i, vi{e ili manje, dotjerani, ude{eni, pr
era|eni i konstruirani.”144 I, stvarno, postoji “na stotine kolega krivaca, izme|u k
ojih su mnogi najpovjerljiviji istraìva~i i najcjenjeniji biolozi”, ~ije studije
su pune zalju~aka na osnovu predrasuda, pune iskrivljavanja i ~ak izmi{ljanja. O
vo je zbog toga {to su svi oni sebe automatizirali da se bore za evolucionu teor
iju, iako ne postoji ni trunka znanstvenog dokaza koji je podràva.
Teorija evolucije: jedna materijalistiËka obaveza
nformacije koje smo predstavili kroz cijelu ovu knjigu pokazuju nam da teorija e
volucije nema znanstvenu bazu i da se ~ak, nasuprot tome, tvrdnje o evoluciji ot
voreno sukobljavaju sa znanstvenim otkri}ima. Drugim rije~ima, snaga koja podrà
va evoluciju nije znanost. Evolucija moè biti branjena od strane nekih “znanstven
ika”, ali mora postojati neka druga snaga-zastupnik na djelu. Taj drugi zastupnik
je materijalisti~ka filozofija. Materijalisti~ka filozofija je jedan od najstari
jih sistema mi{ljenja u historiji. Njezina najosnovnija karakteristika je smatra
nje materije kao apsoluta. Prema ovoj filozofiji, materija je vje~na i sve {to p
ostoji je sastavljeno od materije i samo od materije. Ovaj prilaz obavezno ~ini
nemogu}im da se vjeruje u Stvoritelja. Materijalizam je zbog toga dugo bio nepri
jateljski raspoloèn prema religijama bilo koje vrste. Name}e se pitanje da li j
e materijalisti~ko gledi{te ispravno. Na~in da se ispita da li je neka filozofij
a istinita ili la`na je da se znanstvenim metodama ispitaju tvrdnje te filozofij
e koje se odnose na znanost. Naprimjer, neki filozof u X stolje}u mogao je tvrdi
ti da je postojalo boànsko drvo na povr{ini Mjeseca i da su sva ìva bi}a, ustv
ari, narasla na granama ovog velikog drveta poput vo}a i da su onda pala na Zeml
ju. Neki ljudi bi mogli smatrati tu filozofiju privla~nom i vjerovati u nju. Ali
u XX stolje}u, u vrijeme kada su ljudi uspjeli hodati po Mjesecu, nije mogu}e p
ropagirati takvu filozofiju. Da li je takvo drvo postojalo ili ne, moè biti ust
anovljeno znanstvenim metodima, a to su promatranje i eksperiment. Zato moèmo p
omo}u znanstvenog metoda istraìvati materijalisti~ku tvrdnju: to jest, da je ma
terija postojala kroz svu vje~nost i da se ova materija moè organizirati bez na
dmaterijalnog Kreatora i uzrokovati nastanak ìvota. Kada to uradimo, vidimo da
je materijalizam ve} kolabirao, budu}i da je ideja da je materija uvijek postoja
la jo{ od vje~nosti, oborena sa teorijom
I
147
Velikog praska (Big Bang), koja pokazuje da je univerzum kreiran iz ni{tavi la.
Tvrdnja da se materija sama organizirala i stvorila ìvot je tvrdnja koju mi zov
emo “teorija evolucije”- ona koju je ova knjiga ispitivala i za koju je isto tako po
kazala da je pobijena. Me|utim, ukoliko se neko unaprijed odlu~io da vjeruje u m
aterijalizam i da se preda i posveti materijalisti~koj filozofiji prije svega dr
ugoga, tada se p on ne pona{a ovako. Ukoliko je on “p r i j e s v e g a m a t e r
i j a l i s t a , a o n d a znanstvenik”, onda on ne napu{ta materijalizam kada vi
di da je evolucija protivrje~na znanosti. Potpuno suprotno tome, on poku{ava pot
vrditi i spasiti materijalizam, poku{avaju}i podràti evoluciju bez obzira na sv
e. Upravo je ovo ona neprilika u kojoj su se danas na{li evolucionisti brane}i t
eoriju evolucije. [to je dosta interesantno, oni, tako|er, s vremena na vrijeme
priznaju ovu ~injenicu. Dobro poznati geneti~ar i otvoreni evolucionista Richard
C. Lewontin sa Harvardskog univerziteta priznaje da je on “prije svega materijali
sta, a onda znanstvenik”, ovim rije~ima:
“Mi imamo jednu materijalisti~ku vjeru, koja je ‘a priori’ vjera. Ono {to nas primorav
a da na svijet donosimo materijalisti~ka obja{njenja nisu nau~ne metode ni princ
ipi. Naprotiv, zbog na{e apriorne privr enosti materijalizmu mi montiramo istra
iva~ke pojmove i principe koji }e iznijeti neko materijalisti~ko obja{njenje. A
i s obzirom da je materijalizam apsolutan, mi ne mo emo dozvoliti pojavljivanje
nekih stavova koji upu}uju na religiju.”145
Termin “a priori”, koji je Lewontin ovdje upotrijebio, veoma je bitan. Ovaj filozofs
ki termin odnosi se na pretpostavke koje se ne baziraju ni na kakvom eksperiment
alnom znanju. Neka postavka ili misao je “a priori” kada je smatra{ kao ispravnu i p
rihvata{, ~ak iako nema dostupnih informacija o ta~nosti te misli. Mada evolucio
nist, Lewontin se izra ava iskreno i otvoreno. Materijalizam je “a priori” dat evolu
cionistima i oni, onda, nastoje podesiti znanost prema onome {to im je dato. Bud
u}i da materijalizam definitivno ~ini neophodnim poricanje postojanja Stvoritelj
a, oni su prigrlili jedinu alternativu koju imaju u rukama, a to je teorija evol
ucije. Za njih nema veze {to je evolucija u suprotnosti sa znanstvenim ~injenica
ma, takvi znanstvenici je prihvataju “a priori” kao ta~nu.
148
Ovakvo pona{anje, puno predrasuda, vodi evolucioniste vjerovanju da je “nesvjesna
materija sastavila samu sebe”, {to je u suprotnosti ne samo sa znano{}u nego, tako
|er, i sa razumom. Jedan profesor hemije sa Njujor{kog univerziteta i DNA eksper
t, Robert Shapiro, ovako obja{njava ovo vjerovanje evolucionista i materijalisti
~ku dogmu koja leì u njegovoj osnovi: “Jedan drugi evolucioni princip potreban je
da nas prevede preko praznine izme|u mje{avine jednostavnih prirodnih hemikalij
a do prvog djelotvornog replikatora (sistema koji bi mogao dati kopiju samoga se
be). Ovaj princip, jo{ uvijek, nije opisan u detalje ili demonstriran, ali je na
slu}en i data su mu imena, kao hemijska evolucija ili samoorganiziranje materije
. Postojanje ovog principa uzeto je zdravo za gotovo u filozofiji dijalekti~kog
materijalizma, isto kao {to je, od strane Aleksandra Oparina, primijenjeno i na
porijeklo ìvota.”146
Evolucionisti~ka propaganda na koju konstantno nailazimo u vode}im zapadnim medi
jima i u ~uvenim i “visoko po{tovanim” znanstvenim magazinima, rezultat je ove ideol
o{ke neophodnosti. Budu}i da je evolucija smatrana nu`nom, ona se pretvorila u t
abu temu u krugovima koji postavljaju standarde znanosti. Postoje znanstvenici k
oji su se na{li u poziciji gdje su prisiljeni da brane ovu isuvi{e nategnutu teo
riju ili, u najmanju ruku, da izbjegavaju izgovaranje bilo ~ega {to je protiv nj
e, u namjeri da odrè svoju reputaciju. Akademici u zapadnim zemljama obavezani
su imati svoje ~lanke objavljene u odre|enim ~asopisima da bi postigli i sa~uval
i titulu profesora. Svi ~asopisi koji se bave biologijom pod kontrolom su evoluc
ionista i oni ne dozvoljavaju da se u njihovim magazinima pojavi bilo kakav anti
evolucionisti~ki ~lanak. Zbog toga, svaki biolog mora izvoditi svoje studije pod
dominacijom ove teorije. Oni su, tako|er, dio ustanovljenog poretka u pogledu e
volucije kao jedne ideolo{ke neophodnosti, {to je razlogom da oni slijepo brane
sve “nemogu}e slu~ajnosti” koje smo do sada ispitivali u ovoj knjizi.
149
DARVINIZAM I MATERIJALIZAM
edini razlog da se Darwinova teorija joπ brani u rkos njezinog obijanja od strane
znanosti, bliska je veza izme u ove teorije i materijalizma. Darwin je rimjeni
o materijalistËku filozofiju na ri-rodne znanosti tako da zagovornici ove filozof
ije, me u kojima su najistaknutiji marksisti, nastavljaju braniti darvinizam, be
z obzira na sve. Jedan od najËuvenijih savremenih obornika teorije evolucije, bio
log, Douglas Futuyma, na isao je: "Zajedno sa Marksovom materijalistiËkom teorijom
historije... Darwinova teorija evolucije bila je krucijalno naËelo u osnovi mater
ijalizma." Ovo je veoma jasno riznanje razloga zbog kojih je teorija evolucije
doista toliko vaæna njezinim braniteljima.1 Jedan drugi Ëuveni evolucionista, aleon
tolog Ste hen J. Gould, rekao je: "Darwin je rimjenio jednu konzistentnu filozo
fiju materijalizma
J
Carl Marx
u svojoj inter retaciji rirode".2 Leon Trotsky, sku a sa Lenjinom, jedan od vel
ikih umova Ruske komunistiËke revolucije, komentirao je: "Darwinovo otkriÊe je najveÊi
trijumf dijalektike u cijelom olju Leon Trotsky organske materije."3 Me utim,
znanost je okazala da darvinizam nije bio objeda za materijalizam nego, radije
, znak ruπenja te filozofije.
1 Douglas Futuyma, Evolutionary Biology, 2nd ed., Sunderland, MA: Sinauer, 1986,
str. 3 2 Alan Woods and Ted Grant, "Marxism and Darwinism", Reason in Revolt: M
arxism and Modern Science, London, 1993 3 Alan Woods and Ted Grant, "Marxism and
Darwinsm", London, 1993
Priznanja materijalista
Njema~ki biolog Hoimar von Dithfurt, ~uveni evolucionista, dobar je rimjer ovog
materijalisti~kog shvatanja unog redrasuda. Nakon {to je Dithfurt naveo rimj
er ekstremno kom leksnog sastava ìvota, on nastavlja, iznose}i slijede}e u vezi
sa itanjem “da li se takav kom leksan sastav mogao ojaviti slu~ajno ili ne?”:
“Da li je u stvarnosti mogu}a takva harmonija koja bi se ojavila samo kao rezulta
t slu~ajnosti? Ovo je osnovno itanje cijele biolo{ke evolucije.
150
Odgovoriti na ovo itanje rije~ima: ‘Da, to je mogu}e’, ne{to je kao potvr|ivanje vj
ere u modernu znanost o prirodi. Kriti~ki govore}i, moèmo re}i da neko ko prihv
ata modernu znanost o prirodi nema drugog izbora nego da kaè “da” zato {to bi on na
stojao objasniti prirodne pojave na razumljive na~ine i poku{ao ih izvesti iz za
kona prirode, bez primjene metafizi~kog uplitanja. Me|utim, kada je zauzeo ovaj
stav, stav obja{njavanja svega pomo}u zakona prirode - tj. pomo}u slu~ajnosti, t
ada je potpisao da on nema drugog mjesta kamo bi mogao pobje}i. Zbog toga, {ta b
i on drugo mogao uraditi nego vjerovati u slu~ajnosti.”147
Da, upravo kao {to Dithfurt izjavljuje, materijalisti~ki znanstveni pristup usva
ja kao svoj osnovni princip da obja{njava ìvot sa poricanjem “natprirodnog uplita
nja”, tj. stvaranja. Jednom kada je ovaj princip usvojen, ~ak su i apsolutne nemog
u}nosti lahko prihva}ene. Mogu}e je na}i primjere ovakvog dogmatskog mentaliteta
u gotovo svoj evolucionisti~koj literaturi. Profesor Ali Demirsoy, ~uveni zagov
ornik evolucione teorije u Turskoj, samo je jedan od mnogih. Kao {to smo ukazali
na prethodnim stranicama, prema Demirsoyu je mogu}nost slu~ajnog formiranje cit
okroma-C, proteina j neophodnog za preìvljavanje, “jednako nevjerovatna kao i mog
u}nost da jedan majmun napi{e historiju ~ovje~anstva na daktilo-ma{ini, a da ne
napravi niti jednu gre{ku”.148 Nema sumnje da je prihvatanje takve mogu}nosti, ust
vari, suprotno osnovnim principima razuma i komon sensa. âk i samo jedno korekt
no napisano slovo na papiru garantira da je ono napisano od strane neke osobe. K
ada neko vidi knjigu svjetske historije, postaje jo{ sigurnije da je knjigu napi
salo jedno razumno bi}e. Niko sa zdravim rezoniranjem ne bi se mogao sloìti da
su se slova tako velike knjige “slu~ajno” sakupila i pravilno poredala. Me|utim, veo
ma je interesantno vidjeti da evolucionista - znanstvenik Ali Demirsoy prihvata
ovu vrstu iracionalnog prijedloga: “U su{tini, vjerovatno}a slu~ajnog formiranja C
itokrom-C niza je vjerovatno nula. To jest, ako ìvot zahtijeva jedan ta~no odre
|en niz, moè se re}i da vjerovatno}a da se to desi jeste jedanput u cijelom uni
verzumu. Ina~e su neke metafizi~ke sile izvan na{eg poimanja morale u~estvovati
u njegovom formiranju. Prihvatiti ovo drugo, nije prikladno znanstvenom cilju. T
ako da moramo pogledati u prvu hipotezu.”149
151
Demirsoy nastavlja izjavljuju}i da on prihvata nemogu}e u namjeri da n “ne prihvat
i metafizi~ke sile”, to jest, u namjeri da ne prizna stvaranje od strane Boga. Jas
no je da ovaj pristup nema nikakve veze sa znano{}u. Nimalo neo~ekivano, Demirso
y, tako|er, govore}i o jednom drugom problemu, porijeklu mitohondrija u }elijama
, otvoreno pristaje na slu~ajnost kao obja{njenje, iako je to “sasvim suprotno zna
nstvenoj misli”: “Sr` problema je pitanje kako su mitohondrije stekle ovu osobinu, b
udu}i da postizanje ove osobine igrom slu~aja, ~ak i samo kod jedne individue, z
ahtijeva ekstremne vjerovatno}e koje su nepojmljive… enzimi prilikom osiguravanja
(}elijskog) disanja i funkcioniraju}i kao katalizatori, u svakom koraku u razli~
itoj formi, ~ine sr` ovoga mehanizma. ]elija mora sadràvati ovaj enzimski niz u
potpunosti, ina~e on je bez ikakvog zna~enja. Ovdje, uprkos {to je to suprotno
biolo{koj misli, u namjeri da izbjegnemo jedno dogmati~nije obja{njenje ili spek
uliranje, mi moramo prihvatiti, iako nerado, da su svi respiracijski enzimi u po
tpunosti postojali u }eliji prije nego {to je prva }elija do{la u kontakt sa kis
ikom.”150 Zaklju~ak koji se moè izvu}i iz ovakvih izjava je taj da je evolucija t
eorija do koje se nikako nije do{lo kroz znanstveno istraìvanje. Nasuprot tome,
forma i su{tina ove teorije su diktirani zahtjevima materijalisti~ke filozofije
. Ona se onda pretvorila u jedno vjerovanje ili dogmu, usprkos konkretnim znantv
enim ~injenicama. I, ponovo moèmo jasno vidjeti iz evolucionisti~ke literature
da sve vrste ovih napora stvarno imaju “svrhu”. A ta svrha isklju~uje bilo koje vjer
ovanje da su sva ìva bi}a stvorena od strane Stvoritelja. Evolucionisti definir
aju ovu svrhu kao “znanstvenu”. Me|utim, ono na {to se oni pozivaju nije znanost, ne
go materijalisti~ka filozofija. Materijalizam apsolutno odbacuje postojanje bilo
~ega “izvan” materije (ili bilo ~ega natprirodnog). Sama znanost nije obavezna da p
rihvati takvu dogmu. Znanost predstavlja istraìvanje prirode i izvo|enje zaklju
~aka iz nalaza svoga istraìvanja. Ukoliko ovi nalazi vode zaklju~ku da je priro
da stvorena, znanost to mora prihvatiti. Du`nost je pravog znanstvenika da ne br
ani nemogu}e scenarije drè}i se zastarjelih materijalisti~kih dogmi iz XIX stol
je}a.
ZNANSTVENI KOLAPS MATERIJALIZMA
onstituiraju}i se kao filozofski podupira~ teorije evolucije, materijalizam XIX
stolje}a predlaè da je univerzum postojao od vje~nosti, da nije bio stvoren i d
a organski svijet moè biti obja{njen jezikom interakcija materije. Me|utim, otk
ri}a znanosti XX stolje}a potpuno poni{tavaju ove hipoteze. Pretpostavka da je u
niverzum postojao oduvijek pobijena je otkri}em da je univerzum nastao iz velike
eksplozije (takozvani "Big Bang"), koja se odigrala prije skoro pet milijardi g
odina. Big Bang pokazuje da su sve fizi~ke supstance u univerzumu postale ni iz
~ega: drugim rije~ima, one su stvorene. Jedan od najistaknutijih zagovornika mat
erijalizma, ateista filozof Anthony Flew, priznaje: "Kako je poznato, priznanje
je dobro za du{u. Ja }u, zbog toga, po~eti priznaju}i da stratonicijanski ateist
mora biti zbunjen savremenim kosmolo{kim konsenzusom (Big Bang). Zbog toga {to
izgleda da kosmolozi imaju znanstveni dokaz… da je univerzum imao po~etak."1 Velik
i prasak, tako|er, pokazuje
K
da je univerzum na svakom stadiju bio oblikovan kontroliranim stvaranjem. Ovo je
postalo jasno pomo}u poretka koji se zbio nakon velikog praska, koji je bio isu
vi{e perfektan da bi bio formiran od strane nekontrolirane eksplozije. ûveni fi
zi~ar Paul Davies obja{njava ovu situaciju: "Te{ko se oteti utisku da su sada{nj
e strukture univerzuma, koje su o~ito toliko osjetljive na male alteracije u bro
jevima, bile pa`ljivo smi{ljene… Po izgledu, ~udesno poklapanje broj~anih vrijedno
sti koje je priroda dodijelila njenim fundamentalnim konstantama, zasigurno osta
je prisiljavaju}i dokaz za jedan svjesni element kosmi~kog dizajna."2 Ista realn
ost natjerala je ameri~kog profesora astronomije Georgea Greensteina da kaè: "N
akon {to smo pregledali sve dokaze, uporno navaljuje misao da je neko natprirodn
o posredni{tvo ili, radije, Posredni{tvo, moralo biti umije{ano u nastanku kosmo
sa."3 Tako materijalisti~ka hipoteza
(da ìvot moè u potpunosti biti obja{njen jezikom interakcija izme|u materije)
tako|er kolabira pred licem otkri}a znanosti. Naro~ito se porijeklo genetske inf
ormacije, koja odre|uje sva ìva bi}a, nikako ne moè objasniti bilo kakvim ~ist
o materijalnim posredni{tvom. Jedan od vode}ih branitelja teorije evolucije, Geo
rge C. Williams , priznaje ovu ~injenicu u ~lanku kojeg je napisao 1995.: "Evolu
cionisti-biolozi propustili su da shvate da oni rade sa dva, vi{e ili manje, nes
amjerljiva domena: domen informacije i domen materije… gen je paket informacija, a
ne stvar… Ova nesta{ica opisiva~a ~ini materiju i infomaciju dvama odvojenim dome
nima postojanja koji se moraju diskutirati odvojeno, u njihovim vlastitim jezici
ma."4 Ova situacija je dokaz za postojanje nadmaterijalne Mudrosti, koja ~ini da
genetska informacija postoji. Nemogu}e je za materiju da proizvede informaciju
unutar same sebe. Direktor Njema~kog saveznog Instituta za fiziku i tehnologiju,
profesor Werner Gitt, primje}uje: "Sva iskustva ukazuju na to da je za pojavlji
vanje informacija
potrebno postojanje slobodne volje, jednog razuma koji }e koristiti svoj sud i k
reativnost... Ne postoji zakon prirode, ne postoji fizi~ki proces i ne postoji m
aterijalisti~ki proces koji moè uzrokovati da informacija sama od sebe nastane
u materiji."5 Sve ove znanstvene ~injenice ilustriraju da su univerzum i sva ìv
a bi}a kreirana od strane Kreatora, koji ima vje~nu snagu i znanje, tj. od stran
e Boga. [to se ti~e materijalizma, A r t h u r K o e s t l e r , jedan od naj~uv
enijih filozofa na{ega stolje}a, kaè: "On (materijalizam) ne moè vi{e za sebe
tvrditi da je znanstvena filozofija."6
1 Henry Margenau, Roy A. Vargesse. Cosmos, Bios, Theos. La Salle IL: Open Court
Publishing, 1992, str. 241 2 Paul Davies, God and the New Physics. New York: Sim
on & Schuster, 1983, str.189 3 Hugh Ross. The Creator and the Cosmos. Colorado S
prings, CO: Nav-Press, 1993, str. 114-15 4 George C. Williams. The Third Culture
:Beyond the Scientific Revolution, New York, Simon & Schuster, 1995, str. 4243 5
Werner Gitt. In the Beginning Was Information. CLV, Bielefeld, Germany, str. 10
7, 141 6 Arthur Koestler, Janus: A Summing Up, New York, Vintage Books, 1978 str
. 250
154
Materijalisti, la`na religija i prava - istinska religija
Do sada smo ispitivali kako krugovi posve}eni materijalisti~koj filozofiji izvr}
u znanost, kako varaju ljude radi evolucionisti~kih bajki u koje slijepo vjeruju
i kako prikrivaju ~injenice. Me|utim, moramo priznati da, premda nesvjesno, ovi
materijalisti~ki krugovi obavljaju i jednu zna~ajnu “uslugu”, da oni igraju jednu p
ozitivnu ulogu. @ele}i opravdati svoje vlastite neistine i ateisti~ke misli, oni
, pritom, izlaù svu besmislenost i nedosljednost tradicionalne misli, koja je,
tako|er, puna predrasuda, a koja se predstavlja kao islamska. Napadi materijalis
ti~koateisti~kog kruga pomogli su da se otkrije la`na religija koja nema nikakve
veze sa Kur’anom ili islamom, koja se zasniva na ~ula-kazala, sujevjerju i prazni
m pri~ama i koja ne mo e iznijeti nijedan dosljedan argument. Tako da su razotkr
ivene sve nedosljednosti, protivrje~nosti i sva nelogi~nost la ne religije branj
ene od neiskrenih krugova, koji pogre{no i nepravedno nastupaju u ime islama, be
z oslanjanja na validne dokaze. Materijalisti su pomogli mnogim ljudima da shvat
e svu turobnost mentaliteta koji po~iva na predrasudama i tradiciji, i ohrabrili
ih da tra e su{tinu i pravi izvor religije obra}aju}i se i prijanjaju}i uz Kur’an
. Iako nenamjerno, oni su se pokorili Allahovoj komandi i slu ili njegovoj relig
iji. [tavi{e, oni su objelodanili svu prostotu mentaliteta koji predstavlja jedn
u la nu religiju, izmi{ljenu u ime Allaha i ponu|enu svima kao islam, i oni su p
omogli da se oslabi ovaj sistem koji po~iva na predrasudama, a koji prijeti veli
kom dijelu dru{tva. Tako da su, htjeli-ne htjeli, i u skladu sa svojom sudbinom,
postali sredstvo pomo}u kojega je obistinjen Allahov dekret o Njegovom podràva
nju ispravne Boìje religije - tako {to }e poticati njene protivnike da djeluju
jedan protiv drugog. Ovaj Allahov zakon je ovako izraèn u Kur’anu: A da nije Alla
hovog suzbijanja ljudi jednih drugima - sigurno bi se iskvarila zemlja... (II/25
1) Na ovom mjestu, mislimo da je neophodno ostaviti otvorena vrata za neke zagov
ornike evolucionisti~ke materijalisti~ke misli. Ovi ljudi bi mogli jednom postav
iti fer pitanje, a ipak oni su odvu~eni od istinske religije pod ut-
155
jecajem praznih pri~a, na alost, proizvedenih u ime islama, la i izmi{ljenih u i
me Vjerovjesnika i ~ula-kazala pri~a, kojima su oni bili izlo eni jo{ od svoga d
jetinjstva i tako nikada nisu imali {ansu sami otkriti istinu. Oni su mogli nau~
iti o religiji iz knjiga protivnika religije, koji poku{avaju identificirati isl
am sa la ima i zabludama koje se ne nalaze u Kur’anu, i sa tradicionalizmom i pred
rasudama. Su{tina i porijeklo islama su sasvim druga~iji i, povrh toga, potpuno
inkompatibilni sa svim onim {to su ih u~ili. Zbog ovog razloga, predla emo da on
i uzmu Kur’an {to je mogu}e prije i ~itaju Allahovu Knjigu sa otvorenim srcem, sav
jesno i bez predrasuda, i da u~e originalnu religiju iz njenog istinskog izvora.
Mediji: plodno tlo za evoluciju
rema onome {to smo ispitali do sada, pokazalo se da teorija evolucije ne po~iva
na znanstvenim osnovama. Me|utim, mnogi ljudi {irom svijeta nisu toga svjesni i
pretpostavljaju da je evolucija jedna znanstvena ~injenica. Najve}i razlog za ov
u obmanu je sistematska indoktrinacija i propaganda o evoluciji, vo|ena od stran
e medija. Zbog ovog razloga, mi tako|er moramo spomenuti neke specifi~ne karakte
ristike ove indoktrinacije i propagande. Kada pa`ljivo pogledamo zapadne medije,
~esto }emo nai}i na vijesti koje se bave teorijom evolucije. Vode}i mediji, i d
obro poznati i “respektabilni” ~asopisi, povremeno se bave ovom temom. Kada se ispit
a njihov pristup, sti~e se utisak da je ova teorija apsolutno dokazana ~injenica
koja ne ostavlja prostora za diskusiju. îtaju}i ovu vrstu tekstova, obi~ni lju
di, prirodno, po~inju misliti da je teorija evolucije ~injenica toliko sigurna k
ao i bilo koji zakon matematike. Vijesti ove vrste, koje se pojavljuju u ma{iner
iji prominentnih medija, tako|er prenesu i lokalni mediji. Oni {tampaju naslove
velikim slovima: “Prema magazinu Time, prona|en je novi fosil koji popunjava prazn
inu u fosilnom lancu” ili “âsopis Nature ukazuje da su znanstvenici bacili svjetlo
na posljednja nerazja{njena pitanja u vezi sa teorijom evolucije”. Pronalazak “zadnj
e nedostaju}e karike evolucionog lanca” ne zna~i apsolutno ni{ta, jer ne postoji n
ijedna jedina stvar u vezi sa evolucijom koja je dokazana. Sve {to je navedeno k
ao dokaz je la`no, kao {to smo to i opisali u prethodnim poglavljima. Kao dodata
k medijima, sve isto vaì i za znanstvene izvore, enciklopedije i knjige biologi
je. Ukratko, i mediji i akademski krugovi, koji su na rapolaganju antireligijski
m centrima mo}i, odràvaju jedan isklju~ivo evolucionisti~ki pogled i name}u ga
dru{tvu. Ovo nametanje je toliko efikasno da je ono vremenom pretvorilo evolucij
u u jednu ideju koja se nikada ne bi trebala odbaciti.
P
157
EVOLUCIONISTI»KA PROPAGANDA
Popularni zapadni znanstveni Ëasopisi, preuzimajuÊi vodstvo u propagiranju evolucije
, igraju vaænu ulogu u ohrabrivanju javnosti da prihvate teoriju evolucije.
Poricanje evolucije se smatra kao ne{to kontradiktorno znanosti i kao neuvaàvan
je fundamentalnih realiteta i ~injenica. Eto zbog ~ega je, uprkos toliko mnogo m
anjkavosti koje su do sada bile otkrivene (posebno od 50-ih godina) i ~injenice
da su one priznate od samih evolucionista-znanstvenika, danas gotovo nemogu}e na
}i bilo kakvu kritiku evolucije u znanstvenim krugovima ili medijima. [iroko pri
hva}eni kao “najrespektabilnije” izdava~ke ku}e na polju biologije i prirode na Zapa
du, ~asopisi kao Scientific American, Nature, Focus, i National Geographic, usvo
jili su teoriju evolucije kao slu`benu ideologiju i poku{ali predstaviti ovu teo
riju kao dokazanu ~injenicu.
158
Umotane laì
Evolucionisti su uveliko iskoristili prednost koja im je data sa “mozgoispiraju}im”
programom medija. Mnogi ljudi toliko bezuvjetno vjeruju u evoluciju da se ~ak i
ne trude da se zapitaju “kako?” i “za{to?”. Ovo zna~i da evolucionisti mogu upakirati sv
oje laì tako dobro da one budu lahko ubjedljive. Naprimjer, ~ak i u “najznanstven
ijim” evolucionisti~kim knjigama, “transfer iz vode na zemlju” - {to je jedan od najve
}ih neobja{njivih fenomena evolucije, “obja{njen” je sa naprosto smije{nom jednostav
no{}u. Prema evoluciji, ìvot je otpo~eo u vodi, a prve razvijene ìvotinje bile
su ribe. Teorija smatra da su se jednoga dana, iz ovog ili onog razloga (naj~e{
}e se kao razlog isti~e su{a!), ove ribe po~ele bacati na kopno i da su odabrale
da ìve na kopnu. Dogodilo se da dobiju stopala umjesto peraja i plu}a umjesto
{krga.
EVOLUCIONISTI»KA BAJKA O KITU
edna od naj~udnijih evolucionisti~kih bajki je ona o "evoluciji kita", koja je o
bjavljena u ~asopisu National Geographic, naπiroko rihva}en kao jedan od najznans
tvenijih i najozbiljnijih ublikacija u svijetu:
"Us on kita na danaπnju veli~inu o~ito je za o~eo rije 60 miliona godina, kada se
dlakavi, ~etverono`ni sisar, u otrazi za hranom ili uto~iπtem, odvaìo da u|e u
vodu. Vremenom su se deπavale lagane romjene. Zadnje noge su nestale, rednje nog
e su se romijenile u eraje, dlaka je ustu ila mjesto debelom glatkom okriva~u
od kitove masti, nozdrve su se remjestile na vrh glave, re se roπirio u krakov
e i u lovnim vodama svijeta njegovo tijelo ostalo je ogromno."*
J
Pored ~injenice da ne ostoji nijedna jedina znanstvena osnova za bilo πta od ovog
a, takvo deπavanje je, tako|er, suprotno i principima prirode. Ova bajka, objavlje
na u National Geographicu, vrijedna je pa`nje jedino zato πto je dobar okazatelj
o sega zabluda naizgled ozbiljnih evolucionisti~kih ublikacija.
* Victor B. Scheffer, "Ex loring the Lives of Whales", National Geogra hic, vol.
50, Decembar 1976, str. 752
Mediji: lodno tlo za evoluciju
159
Ve}ina evolucionisti~kih knjiga ne kaè “kako” se ne{to desilo. âk i u “najznanstveni
jim” izvorima, a surdnost ove tvrdnje sakrivena je iza takvih re~enica kao “ ostignu
t je transfer iz vode na ko no”. Kako je ovaj transfer ostignut? Mi znamo da riba
ne moè ìvjeti vi{e od nekoliko minuta izvan vode. Ukoliko ret ostavimo da se
navodna su{a i desila i da su se ribe morale kretati rema ko nu, {ta bi se des
ilo sa ribama? Odgovor je o~igledan. Sve ribe koje bi iza{le iz vode umrle bi, j
edna o jedna, za nekoliko minuta. âk i kad bi se ovaj roces de{avao tokom er
ioda od 10 miliona godina, odgovor bi jo{ uvijek bio isti: ribe bi umrle jedna
o jedna. Razlog tome je ~injenica da jedan takav kom leksan organ kao {to su kom
letna lu}a ne moè ostati iznenadnim “slu~ajem”, to jest mutacijom, a, sa druge s
trane, ola lu}a uo }e nisu od koristi. T Ali, u ravo je to ono {to evolucionis
ti redlaù. “Transfer iz vode na ko no”, t “transfer sa ko na u zrak” i jo{ mnogo drugi
h navodnih skokova, “obja{njeni” su ovakvim nelogi~nim izrazima. [to se ti~e formira
nja izuzetno kom leksnih organa, kao {to su oko i uho, evolucionisti referiraju
da o tome uo }e i ne govore, da ne kaù ni{ta. Lahko je, uz omo} aketa “znanost
i”, utjecati na obi~nog ~ovjeka na ulici. Nacrtate jednu imaginarnu sliku koja re
dstavlja transfer iz vode na ko no, izmislite latinske rije~i za ìvotinju u vod
i, njegovog “ otomka” na ko nu, i “ rijelaznu intermedijernu formu” ({to je za ravo jedn
a imaginarna ìvotinja), i onda roizvedete elaboriranu la`: “Eustheno teron se r
vo transformirao u Rhi itistian Crosso tergian, zatim u Ichthyostega u dugom evo
lucionom rocesu.” Ako stavite ove rije~i u usta nekog znanstvenika s debelim nao~
arima i bijelim mantilom, us jet }ete ubijediti mnoge ljude zato {to bi mediji,
koji su se osvetili romoviranju evolucije, sa velikim entuzijazmom oglasili do
bre vijesti svijetu.
Zaklju~ak: evolucija je jedna obmana
ostoji jo{ niz nau~nih ~injenica koje obijaju teoriju evolucije. Me|utim, ~ak i
ono {to smo iznijeli u ovoj knjizi je sasvim dovoljno da se do|e do sasvim jasn
og zaklju~ka. Teorija evolucije je jedna obmana koja je zaogrnuta maskom nauke,
a koja se brani samo radi oìvotvorenja materijalisti~ke filozofije. Obmana koja
se ne zasniva na nauci, ve} na metodama ispiranja mozga, propagandi i raznovrsn
im falsificiranjima... Temeljne ~injenice do kojih smo do{li i izloìli ih na pr
ethodnim stranicama moèmo rezimirati u slijede}em:
P
Teorija evolucije je pobijena u prvom stadiju
Teorija evolucije je teorija koja je pobijena u samom startu. Ovaj zaklju~ak zas
niva se na ~injenici da evolucionisti jo{ nisu u stanju objasniti ~ak ni nastana
k samo jednog proteina neophodnog za ìvot. Prora~uni mogu}nosti, fizi~ke i hemi
jske formule su dokazale nemogu}nost slu~ajnog postanka ìvota. Dok jo{ nije pos
tojao niti jedan protein koji bi mogao slu~ajno nastati, da li smatrate razumnom
i logi~nom tvrdnju da su se ovi proteini, kao produkt miliona slu~ajnosti, spaj
anjem u jedan red oformili ìvu }eliju, da su ove }elije, opet trilionima slu~aj
nosti, me|usobnim udruìvanjima oformili ìva bi}a, od kojih su potom nastale ri
be, da su ribe iza{le na kopno i da su se preobratile u reptile, ptice i sisare
i da su tako nastali milioni razli~itih vrsta? âk iako vi i ne vjerujete u to,
evolucionisti su zaista ubije|eni u istinitost ove bajke. Ovo je, me|utim, zasno
vano samo na jednom pukom ubje|enju i vjeri po{to ne postoji nijedan dokaz koji
bi potvrdio ovu pri~u. Nisu mogli na}i prijelazne forme pola riba-pola reptil, p
ola reptil-pola ptica, a niti su u krajnje razvijenim laboratorijama uspjeli dok
azati da je mogu} nastanak jednog pro-
161
teina, pa ~ak i jedan molekul aminokiseline iz gra|e proteina, u, kako to oni na
zivaju, uvjetima primitivnog svijeta. Naprotiv, svim svojim naporima evolucionis
ti su sami dokazali da se ni u jednom periodu historije nije, a niti }e se ikada
dogoditi proces evolucije.
Teorija evolucije ne}e biti potvr|ena ni u budu}nosti
Suo~eni sa ovakvom situacijom, evolucionisti~ki nau~nici jedinu utjehu vide u sn
u o nauci koja }e vremenom odgovoriti na ovu bezizlaznost. Me|utim, nauka ni nak
on miliona godina ne}e dokazati jednu krajnje neosnovanu i nelogi~nu tvrdnju. Na
protiv, razvojem nauke neosnovanost ovakve tvrdnje sve vi{e postaje jasnija i ot
vorenija. Doista je tako bilo i do danas: otkrivanjem, naprimjer, detalja vezani
h za gra|u i funkciju ìve }elije postignuta je mnogo ve}a kategori~nost da }eli
ja nije toliko proste gra|e da bi se, kao {to se to smatralo u vrijeme primitivn
e nauke iz Darwinova vremena, mogla oformiti sama kao produkt nekih slu~ajnosti.
Nakon ovako kristalno jasne situacije odbijati fenomen stvaranja, po~etak ìvot
a temeljiti na krajnje nelogi~nim slu~ajnostima i uporno insistirati na tome }e
ubudu}e predstavljati veliko poniènje za ~ovjeka. Pozadina i neutemeljenost teo
rije evolucije svakim danom postaje sve jasnija i za svega nekoliko godina fanat
i~ni i slijepi zagovara~i evolucije ne}e se smjeti pojavljivati pred javno{}u ko
ja }e biti upoznata sa stvarnom situacijom.
Nepremostivi problem evolucije: du{a
Na Zemljinoj povr{ini postoji niz ìvih vrsta koje me|usobno nalikuju. Mogu post
ojati razli~ite vrste koje, naprimjer, li~e na konja ili na ma~ku. I mnogi insek
ti, tako|er, imaju izglede koji me|usobno nalikuju. Ove sli~nosti, me|utim, ni k
od koga ne izazivaju zbunjenost. Povr{na sli~nost izme|u majmuna i ~ovjeka, me|u
tim, iz nekog razloga kod odre|enih ljudi pobu|uje krajnju pa`nju i zainteresira
nost i to u tolikoj mjeri da ih to dovodi do usvajanja apsurdnih scenarija teori
je evolucije. Me|utim, povr{na sli~nost izme|u majmuna i ~ovjeka ne zna~i apsolu
tno
162
ni{ta. Nosorog i insekt nosorog (Oryctes nasicornis) veoma mnogo li~e jedan na d
rugog, ali bilo bi krajnje komi~no uzimati ovu sli~nost kao osnovu za uspostavlj
anje bilo kakvog evolucionog odnosa ovih dvaju razli~itih vrsta ìvotinja od koj
ih je jedna sisar, a druga insekt. Osim povr{ne sli~nosti, bliskost majmuna i ~o
vjeka nije ni{ta ve}a od bliskosti ostalih ìvotinja. Ako se usporedba napravi ~
ak sa pozicije inteligencije, onda je ~ovjeku blià p~ela, proizvo|a~ geometrijs
kog fenomena - sa}a, ili pauk, proizvo|a~ inìnjering ~uda - mreè, mnogo vi{e n
ego {to je majmun. U odre|enom smislu su ~ak i iznad... To nije sve. Izme|u ~ovj
eka i majmuna postoji jedna velika razlika. Na koncu, majmun je ìvotinja i, sa
pozicije razuma, ne razlikuje se od konja ili od psa. ôvjek je, pak, svjesno bi
}e; posjeduje volju, mo} razmi{ljanja, govora, mo} dono{enja odluke, rasu|ivanja
... Sve ove odlike su funkcije du{e koju ~ovjek posjeduje. Du{a je najve}a razli
ka koja stvara jaz izme|u ~ovjeka i ostalih ìvotinja. Nikakva fizi~ka sli~nost
ne moè nadomjestiti ovu najve}u razliku izme|u ~ovjeka i ostalih ìvih bi}a.
Allah stvara onako kako to On ho}e
Dobro, kakve veze ima ~ak i da se odigrao scenario kao {to predvi|aju evolucioni
sti? Nikakve... po{to svaki stadij koji predvi|a evolucija i koji se zasniva na
slu~ajnostima je mogu} jedino kao produkt ~uda (mudìze). Da je ìvot, dakle, i
nastao putem ovih stadija, svaki stadij bi se mogao realizirati jedino uz pomo}
fenomena stvaranja. Apsolutno je nemogu}e da se ovi stadiji odvijaju zahvaljuju}
i slu~ajnostima. âk i ako je i nastao u primitivnoj atmosferi, matemati~ki pror
a~uni mogu}nosti, fizi~ke i hemijske formule su dokazale da protein nije nastao
slu~ajno. Ako se tvrdi da je on sigurno nastao, onda ne postoji druga alternativ
a osim priznanja da je stvoren od strane Stvoritelja. Ista logika vaì i za sve
ostale teze koje brane evolucionisti. Ne postoji, naprimjer, nijedan paleontolo{
ki dokaz o nastanku kopnenih ìvih bi}a izlaskom riba na kopno, nijedan fizi~ki,
hemijski, biolo{ki, a ni logi~ki zakon ne potvr|uje jedan ovakav prijelaz. Ako
}e se, pak, po svaku cijenu stajati iza tvrdnje da su “ribe iza{le na
163
kopno i da su se preobratile u reptile”, onda, iznad svih zakona i pravila, mora p
rihvatiti postojanje Uzvi{enog Stvoritelja koji sve stvara kada kaè “budi!”. Svako
drugo mi{ljenje mimo ovoga je u protivrje~nosti sa sobom i neuskladivo sa bilo k
ojim logi~kim pravilom. Istina je sasvim o~ita. Apsolutno besprijekoran dizajn s
vih ìvih bi}a je produkt jednog superiornog stvaranja. A to je za nas dokaz pos
tojanja Jednog Stvoritelja, postojanja Stvoritelja neograni~ene mo}i, znanja i p
ameti. Taj Stvoritelj je Gospodar svega na Zemlji, nebesima i onoga izme|u. Taj
Gospodar je Allah.
Realnost stvaranja
prethodnim poglavljima knjige analizirali smo i ustanovili kako je teorija evolu
cije, koja tvrdi da ìvot nije stvoren, jedan paralogizam koji je u totalnoj opr
e~nosti sa nau~nom realno{}u. Vidjeli smo da je uz pomo} moderne nauke, kao pale
ontologija, biohemija i anatomija, ustanovljena jedna kategori~na realnost. Ta r
ealnost je ~injenica da su sva ìva bi}a stvorena od strane Allaha. Zapravo, da
bi se do{lo do ovog saznanja, nisu bile neodlo`no potrebne biohemijske laborator
ije ili sloèni rezultati geolo{kih iskopina. Ako ~ovjek analizira bilo koje ìv
o bi}e iz svog okruènja vidjet }e dokaz da je to ìvo bi}e djelo jednog izvanre
dnog Genija. U tijelu jednog insekta ili u tijelu jedne male ribe morskih dubina
postoji jedan veliki dizajn i tehnologija koju ~ovjek nikada ne}e posti}i. Odre
|ena ìva bi}a, koja ne posjeduju ~ak ni mozak, sa tako velikom nepogre{ivo{}u o
bavljaju toliko sloène poslove koje ponekad ~ak ni ~ovjek ne uspijeva. Ovaj vel
iki mozak, plan i dizajn je svakako dokaz postojanja gospodara prirode, Uzvi{eno
g Stvoritelja - Allaha. Allah je svemu ìvom podario izvanredne odlike i na taj
na~in ~ovjeku pokazao jasne dokaze Svoje mo}i i Svog postojanja. Na narednim str
anicama }emo se osvrnuti na samo neka od nebrojeno mnogo dokaza stvaranja.
U
P~ele radilice i arhitektonski fenomen - sa}e
Kao {to je poznato, p~ele proizvode mnogo vi{e meda nego {to im je potrebno i sk
rivaju ga u sa}u. [estougaoni oblik sa}a je specifi~nost koju svi znamo. Da li s
te, pak, razmi{ljali za{to p~ele grade ba{ {estougaoni geometrijski oblik sa}a?
Za{to to, naprimjer, nije osmougaonik ili petougaonik? Matemati~ari koji su istr
aìvali odgovor na ovo pitanje do{li su do zanimljivog zaklju~ka: “Najprikladniji
geometrijski oblik za maksimalnu upotre-
Realnost stvaranja
165
bu jedne povr{ine je oblik {estougaonika.” [estougaona }elija je oblik u koji se n
ajvi{e moè deponirati meda, a za ~iju izgradnju treba najmanje voska. P~ele, da
kle, koriste najprikladniji mogu}i oblik. A, {to se ti~e metoda izgradnje sa}a,
on je veoma zapanjuju}i: Izgradnju sa}a p~ele zapo~inju sa dva-tri razli~ita mje
sta i istovremeno pletu sa}e u dvatri niza. Dakle, startuju}i sa razli~itih mjes
ta, veliki broj p~ela prave {estougaonike identi~nih dimenzija vezuju}i ih jedan
za drugi, da bi se na kraju sastale na sredini... Mjesta spajanja {estougaonika
su ura|ena tako majstorski da ne postoji nikakav trag da su se {estougaonici na
knadno spajali. Suo~eni sa ovako izvanrednim poslom p~ela, nezaobilazno moramo p
rihvatiti postojanje jedne nadnaravne volje koja usmjerava ova ìva bi}a. Preko
ovog fenomena evolucionisti prelaze obja{njavaju}i to pojmom “instikt” i suhoparnim
isticanjem kako je to specifi~nost svojstvena p~eli. Ako, me|utim, postoji neki “i
nstikt”, ako on gospodari svim p~elama i ako osigurava skladni rad me|usobno nepov
ezanih p~ela, to zna~i da postoji jedan perfektni Mozak, koji gospodari i upravl
ja svim ovim malim bi}ima. Drugim rije~ima, stvoritelj ovih malih bi}a, Allah, “in
spirira” ih zadatkom koji trebaju obavljati. Ova realnost je prije 14 vjekova u Ku
r’anu ovako obznanjena ~ovjeku: Gospodar tvoj je p~elu nadahnuo: “Pravi sebi ku}e u
brdima i u dubovima i u onome {to naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plo
dovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslu{no!” Iz utroba njihovih izlazi
pi}e razli~itih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji
raz mi{ljaju. (An-Nahl, 68-69)
Zbunjuju}i in injeri: termiti
“Niko ne mo e ostati ravnodu{an na susret sa termitskim gnijezdom (termitnjak) izg
ra|enim na povr{ini zemlje. Rije~ je o arhitektonskom ~udu, termitnjacima ~ija v
isina ponekad dostiè ~ak i 5-6 metara. U ovim gnijezdima nalaze se veoma sloèn
i sistemi koji podmiruju sve potrebe termita koji zbog svoje tjelesne gra|e nika
ko ne smiju dolaziti u dodir sa sun~evom svjetlo{}u. U gnijezdu se nalaze rashla
dni sistemi, kanali, prostorije za larve, prijelazi,
166
specijalne plantaè za proizvodnju gljiva, sigurnosni izlazi, prostorije koje se
koriste prilikom vru}ine ili hladno}e..., ukratko - sve. A ~injenica da su grad
itelji ovako izvanrednog gnijezda, termiti, slijepi, kod ~ovjeka izaziva jo{ ve}
e odu{evljenje.”155 Ali, unato~ tome, vidimo da termiti krajnje uspje{no realizira
ju arhitektonski projekat koji, u pore|enju sa njihovom veli~inom, dostiè visin
u i do 300 puta ve}u od njih. Termiti imaju jo{ jednu krajnje zbunjuju}u stranu:
ako u prvom stadiju gradnje razdvojimo termitnjak na dva dijela i kada, nakon i
zvjesnog vremena, ponovo spojimo ova dva gnijezda, vidjet }emo da se svi prolazi
, kanali i putevi me|usobno podudaraju. Termiti kao da nisu bili razdvojeni obav
ljaju svoje zadatke kao da sa jednog zajedni~kog mjesta primaju naredbe.
Djetli}
Svi znamo da djetli}i kljucanjem u drvo sebi prave gnijezda. Me|utim, rijetko se
ko zapita kako ova ìvotinja ne zadobije krvarenje mozga nakon ovako jakih udar
a glavom, s obzirom da je u ovom slu~aju djetli} identi~an ~ovjeku koji bi koris
tio glavu prilikom zakucavanja eksera. Kada bi se ~ovjek odlu~io na ovakav poduh
vat, nesumnjivo je da bi prvo zadobio potres mozga, a potom krvarenje mozga. Dje
tli}, me|utim, napravi 38-43 udara kljunom u drvo u periodu od 2.10- 2.69 sekund
i i ne zadobije nikakve povrede. Gra|a djetli}eve lobanje je stvorena u skladu s
a ovim poslom. U glavi djetli}a postoji jedan sistem “suspenzije” koji upija i ubla`
ava ja~inu udarca. To osiguravaju specijalna ublaàvaju}a tkiva koja se nalaze i
zme|u kostiju lobanje.156
Realnost stvaranja
167
Sonarni sistem slijepog mi{a
Slijepi mi{ u mrklom mraku leti bez ikakvih problema, a to postiù zahvaljuju}i
zanimljivom sistemu za pronalazak smijera. Taj sistem ~ovjek naziva “sonarni” sistem
, odnosno navigacija i odre|ivanje udaljenosti uz pomo} zvu~nog talasa. Uho mlad
og ~ovjeka veoma te{ko raspoznaje zvuk frekvencije od 20.000 vibracija u sekundi
. Me|utim, slijepi mi{ koji leti uz pomo} specijalnog “sonarnog sistema” koristi zvu
kove izme|u 50.000 i 200.000 vibracija u sekundi, a te zvukove oda{ilja 20 ili 3
0 puta svake sekunde. Opaàj koji uzima od odjeka svakog signala je toliko jak d
a slijepi mi{ ne samo da dobija podatke o poziciji odre|enih predmeta ve} je, u
isto vrijeme, u stanju utvrditi i mjesto svoje `rtve koja tako|er brzo leti.157
Kit
Sisari moraju stalno disati, te zbog toga voda za njih ne predstavlja pogodno ok
ruènje. Me|utim, kod kita, kao jednog vodenog sisara, ovaj problem je rije{en u
z pomo} disajnog sistema koji je procentualno efektniji od mnogih disajnih siste
ma kopnenih ìvotinja. Samo jednim izdisajem, kit izbacuje iz plu}a 90% upotrije
bljenog zraka. Iz tog razloga on moè izdràti prili~no veliki vremenski period
a da ne osjeti potrebu za disanjem. U isto vrijeme, on u mi{i}ima ima prili~nu v
isoku koncentraciju “mioglobina” koji osigurava deponiranje kisika. Uz pomo} ovog si
stema gin-back kit, naprimjer, uspijeva se spustiti na dubine i do 500 metara, t
e bez uzimanja zraka moè plivati i do 40 minuta.158 A “nosni otvori” kita su, za ra
zliku od kopnenih sisara, smje{teni na le|ima, {to mu omogu}ava lak{e disanje.
168
Dizajn komarca
Svi znamo da je komarac ìvo bi}e koje leti, ali rijetko ko zna da komarac perio
d odrastanja provodi pod vodom i da iz podvodnog svijeta izlazi kao perfektno “diz
ajniran” sa svim organima potrebnim za ìvot na kopnu. Komarac po~inje letjeti opr
emljen specijalnim sistemom opaànja pomo}u kojega utvr|uje mjesto svoje `rtve.
U ovakvom stanju, komarac li~i na borbeni avion opremljen detektorima za ustanov
ljavanje temperature, gasa, vlage i mirisa. âk ima posebnu mo} “opaànja pomo}u t
emperature”, {to mu omogu}ava da `rtvu otkrije i u mrklom mraku. Komar~eva tehnika
“crpljenja krvi” je vezana za tako kompleksan sistem da ~ovjeku naprosto staje moza
k. Uz pomo} sistema za sje~enje, koji sa~injava 6 nogu, komarac sije~e koù kao
pilom. U toku procesa rezanja, uz pomo} ubrizgavanja odre|enog sekreta u ranu, d
olazi do trnjenja tkiva i iz tog razloga ~ovjek ~ak i ne primje}uje da mu se crp
i krv. U isto vrijeme, ovaj sekret spre~ava i zgru{avanje krvi, {to komarcu osig
urava nesmetano crpljenje. Da nema toga, komarac se ne bi mogao hraniti krvlju,
a to opet zna~i i izumiranje njegove vrste. Zahvaljuju}i ovom izvanrednom dizajn
u, ovo minijaturno bi}e jasan je dokaz da je ono jedan zaseban produkt stvaranja
. [tavi{e, komarac se u Kur’anu (Al-Baqarah, 26) isti~e kao primjer Allahova posto
janja, ljudima obdarenim razumom. A u drugom ajetu Allah se ovako obra}a ljudima
: O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslu{ajte; “Oni kojima se vi, pored Allaha,
klanjate ne mogu nikako ni mu{icu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako b
i mu{ica ne{to ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koj
i se klanja, a i onaj kome se klanja!” (Al-Hajj, 73)
Realnost stvaranja
169
Izo{treni vid ptica grabljivica
Ptice grabljivice imaju o~i koje vide na velike daljine. Zahvaljuju}i tome, one
veoma dobro mogu izvr{iti pode{avanje udaljenosti u toku napada na rtvu. Osim t
oga, velike o~i zna~e i vi{e vidnih }elija, a u isto vrijeme to zna~i i ~i{}u sl
iku. U oku jedne ptice grabljivice nalazi se preko milion vidnih }elija. Iz tog
razloga, orao koji leti na visinama od nekoliko hiljada metara ima toliko jake o
~i da povr{inu zemlje mo e sasvim detaljno pretra ivati ~ak i sa tako velike vis
ine. Kao {to moderni vojni avioni otkrivaju ciljeve sa visine od nekoliko hiljad
a metara, isto tako su i orlovi u stanju, uz pomo} registriranja i najmanjih pok
reta, ili najmanjih razlika u boji, ustanoviti mjesto svoga plijena. Orlovo oko
ima {iroki ugao od 300 stepeni, a u isto vrijeme i mo} uve}ati eljenu sliku od
{est do osam puta. Dok leti na visini od 4.500 metara, orao mo e o~ima pretra iv
ati povr{inu od 30.000 hektara. Sa visine od 1.500 metara je u stanju veoma lahk
o registrirati zeca koji se kamuflirao u travi. Sasvim je jasno da je izvanredna
gra|a orlovog oka dizajnirana specijalno za ìvotinju ove vrste.
@ivotinje sa zimskim snom
@ivotinje u zimskom snu nastavljaju ìvjeti ~ak i kada im se tjelesna temperatur
a spusti na nivo vanjske temperature. Kako to postiù? Sisari su toplokrvna ìva
bi}a. Dakle, u normalnim uvjetima njihova tjelesna temperatura uvijek ostaje st
ati~na, prirodni termostati u njihovom tijelu konstantno reguliraju ovu temperat
uru. Me|utim, tjelesna temperatura malih sisara u toku zimskog sna, naprimjer mi
{ vjeveri~njak (Mus - mi{, Sciurus vulgaris - vjeverica) ~ija normalna tjelesna
temperatura iznosi 40 stepeni, kao okretanjem klju~a, spu{ta se na nekoliko step
eni iznad ta~ke mr`njenja. Tjelesni metabolizam znatno se uspori. @ivotinja po~i
nje sa usporenim disan-
PAUKOVA NIT
auk po imenu Dinopis ima izuzetnu mo} lova. Umjesto da saplete stati~nu mreù i
da ~eka plijen, ovaj pauk isplete malu mreù, ali sa daleko superiornijim karakt
eristikama i tu mreù on potom baca na plijen. Potom `rtvu ~vrsto umota u mreù,
tako da ulovljeni insekt postaje totalno bespomo}an. Mreà je toliko savr{ena d
a ima odliku ve}eg saplitanja na pokrete i trzaje lovine. Da bi za{titio svoju h
ranu, pauk `rtvu prekriva novim nitima, te je na taj na~in u izvjesnom smislu "a
mbalaìra". Kako pauk uspijeva izraditi takvu mreù koja je idealna tvorevina u
pogledu hemijskog sastava i mehani~kog dizajna? Sasvim je isklju~ena mogu}nost d
a to, kao {to tvrde evolucionisti, pauk radi slu~ajno. Pauk je li{en sposobnosti
kao {to su sticanje znanja i u~enje napamet, on ~ak ne posjeduje ni mozak kapac
iteta potrebnog za ovakav poduhvat. Nesumnjivo, ova sposobnost je pauku dodijelj
enja od strane njegovog Tvorca, Allaha d`. {.
P
iti koje koristi pauk u sebi kriju veoma zna~ajno ~udo, mudìzu. Presjeka manjeg
od jednog hiljaditog dijela milimetra, ova nit je pet puta ja~a od ~eli~ne niti
iste debljine. Druga karakteristika niti je njena krajnje mala teìna. Teìna n
iti duìne kojom se moè jednom omotati Zemlja je svega 320 grama.* êlik je jed
an od naj~vr{}ih materijala koji je ~ovjek uspio proizvesti u dosta zahtjevnim i
ndustrijskim postrojenjima. Pauk, me|utim, u svom tijelu uspijeva proizvesti mat
eriju koja je znatno ~vr{}a od ~elika. Za proizvodnju ~elika ~ovjek je morao pre
}i znatno velik put, do}i do odre|enih saznanja, te razviti i upotrijebiti tehno
logiju. Kakvu tehnologiju i koja saznanja koristi pauk prilikom proizvodnje svoj
e niti? Iz svega se da zaklju~iti da je ~ovjek, unato~ nau~nim sazanjima i tehno
logiji, u znatnom zaostatku iza jednog si}u{nog pauka.
N
(*) "Structure and Properties of Spider Silk", Endeavour, januar 1986, broj 10,
str. 42.
Realnost stvaranja
171
jem, a rad srca, koje u normalnim uvjetima radi sa 300 otkucaja u minuti, svede
se na svega 7-10 otkucaja. Zaustavljaju se normalni tjelesni refleksi, a elektro
funkcije mozga uspore se do nivoa kada se skoro ne primje}uju. Jedna od opasnost
i nepokretljivosti je mr`njenje tkiva na niskim temperaturama i njihovo uni{tava
nje od strane kristala leda. Me|utim, opet uz karakteristiku koju posjeduju, ìv
otinje sa zimskim snom za{ti}ene su od ovakve opasnosti. Te~nost u njihovom tije
lu je za{ti}ena zahvaljuju}i hemijskim supstancama visoke molekularne teìne. Za
hvaljuju}i tome opada ta~ka mr`njenja, te bivaju za{ti}ene od stradanja.159
Elektri~ne ribe
Da bi se za{titile od neprijatelja ili da bi onesposobile plijen, posebne vrste
jegulja i raà (vrsta ribe grabe`ljivice spljo{tenog tijela, u obliku romba, i h
rapave koè, op. E. I.) u tu svrhu koriste elektri~nu energiju koju proizvode u
svojim tijelima. U svim ìvim bi}ima - ra~unaju}i i ~ovjeka - postoje mala koli~
ina elektri~ne energije. Me|utim, ~ovjek nije u stanju usmjeravati ovu energiju
i staviti je pod svoju kontrolu kako bi je korisno i racionalno iskoristio. Aktu
alne ìvotinje (posebne vrste jegulja i raà), pak, nose struju od 500 do 600 vo
lti i u stanju su je kontrolirati i koristiti protiv neprijatelja. Povrh toga, o
va struja nema nikakvih negativnih posljedica za njih. Potro{ena energija se nak
on izvjesnog vremena, kao baterija, puni i stvara se elektri~na snaga koja je sp
remna za ponovnu upotrebu. Visoku elektri~nu energiju u svojim malim tijelima ri
be ne koriste samo kao mehanizam odbrane. Elektri~na energija za ove ribe ima u
isto vrijeme i veoma veliki zna~aj prilikom odre|ivanja smijera u tamnim morskim
dubinama, osigurava im da osjete predmete a da ih i ne vide. Zahvaljuju}i ovoj
energiji u tijelu, ribe su u mogu}nosti oda{iljati signale. Nakon sudara sa tvrd
im predmetom, signali se mijenjaju i vra}aju nazad nose}i ribi potrebne podatke
o predmetu. Na taj na~in riba utvr|uje udaljenost i veli~inu predmeta.160
Lukavi plan ìvotinja: kamuflaà
mjetnos skrivanja, odnosno "kamuflaà" jedna je od osobina ìvotinja koja im omo
gu}ava za{titu i neometan ìvot. @ivotinje iz dva razloga osje}aju potrebu za ka
muflaòm: lov i skrivanje od napada~a. A najva`nija karakteristika koja kamufla`
u odvaja od ostalih metoda je {to kamuflaà iziskuje krajnje veliku inteligencij
u, vje{tinu, estetiku i prilagodljivost. Metode kamufliranja ìvotinja su zbunju
ju}e do nepojmljivosti. Skoro da je nemogu}e otkriti insekta koji se skriva na k
ori drveta ili drugo ìvo bi}e koje se skriva ispod lista. A biljne va{i koje si
{u biljnu sr` se hrane tako {to na stabljici biljke opona{aju izgled trna. Ova m
etoda je najdjelotvornija prilikom za{tite od najve}eg neprijatelja, ptica, koje
se ne spu{taju na biljku koja na sebi ima trnje.
U
Slika gore: biljne va{i u opona{anju trnja, desno dolje: da bi ostala neprimije}
ena, gusjenica se smjestila ta~no po sredini lista, lijevo dolje: zmija zakamufl
irana me|u li{}em
Realnost stvaranja
173
Specijalni sistem mr`njenja
Smrznuta àba je neuobi~ajena biolo{ka pojava. Ne pokazuje nikakve znakove ìvot
a. Rad srca, disanje i cirkulacija krvi funkcije su koje su upotpunosti obustavl
jene. Me|utim, nakon otapanja leda, àba se, poput bu|enja iz sna, ponovo vra}a
u normalan ìvot. @ivi organizam u smrznutom stanju je suo~en sa nizom smrtnonos
nih rizika. @aba, me|utim, ne nosi nijedan od tih rizika. Temeljna osobenost àb
e je da u smrznutom stanju moè proizvoditi velike koli~ine glikoze. Poput dijab
eti~ara, koli~ina {e}era u krvi àbe se pove}ava do veoma velikog nivoa. Zabilje
èno je da koli~ina {e}era nekada dostiè vrijednost i do 550 mmol/l. (U normaln
im okolnostima ova vrijednost kod àba iznosi od 1 do 5, a kod ~ovjeka od 4 do 5
mmol/l.) Ovako pretjerano velika koncentracija glikoze u normalnim okolnostima
moè prouzrokovati veoma zna~ajna poreme}enja. A pretjerano velika koli~ina glik
oze u smrznutoj àbi, pak, spre~ava povla~enje vode iz }elija i onemogu}ava slu~
aj skupljanja. ]elijska opna kod àba je prili~no propustljiva za glikozu, {to o
mugu}ava da glikoza veoma lahko prodre u }eliju. Velika koli~ina glikoze u tijel
u smanjuje ta~ku mr`njenja, na taj na~in dolazi do mr`njenja samo veoma male kol
i~ine te~nosti u tijelu ìvotinje. Istraìva~i su ustanovili da glikoza moè hra
niti i }elije koje su smrznute. Pored toga {to predstavlja prirodno gorivo za or
ganizam, glikoza zaustavlja i mnoge metaboli~ne reakcije, poput sinteze urina, t
e zbog toga ne dolazi do brzog tro{enja razli~itih izvora hrane }elija. Kako dol
azi do tako naglog i velikog porasta glikoze u organizmu àbe? Odgovor je veoma
zanimljiv: u tijelima ìvih bi}a postoji jedan specijalni sistem koji je zaduèn
za ovaj posao. Odmah nakon pojavljivanja leda na povr{ini koè, u jetru stiè s
ignal nakon ~ega ovaj organ odmah u glikozu pretvara jedan glikogen kojeg posjed
uje. Jo{ uvijek je nauci nepoznato svojstvo ovog signala koji se oda{ilja jetri.
Pet minuta nakon pristizanja signala koli~ina {e}era u krvi se naglo po~inje po
ve}avati.161 Nesumnjivo je da se jedan sistem, koji }e upotpunosti izmijeniti me
tabolizam u smislu podmirivanja svih potreba i to ta~no u trenutku kada je to or
ganizmu potrebno, ne oformljuje slu~ajno, ve} isklju~ivo kao posljedica savr{eno
g plana Stvoritelja. Nikakva slu~ajnost ne moè prouzrokovati ovako besprijekora
n i kompleksan sistem.
174
Albatros
Koriste}i razli~ite “tehnike letenja”, ptice selice na minimalni nivo dovode potro{n
ju energije. Jedna od tih tehnika je uo~ljiva i kod albatrosa. Ove ptice, koje 9
2% svoga ìvota provode na moru, posjeduju krila ~iji promjer dostiè 3,5 metra.
Najzna~ajnija specifi~nost albatrosa je njegov stil letenja; satima moè letjet
i a da pri tome nikako ne mlati krilima. Tom prilikom, albatros klizi kroz zrak
koriste}i se vjetrom, a njegova krila su otvorena i u stati~nom poloàju. Da bi
se u stati~nom i otvorenom poloàju dràla krila promjera od 3,5 metra, potrebna
je dosta velika snaga. Unato~ tome, albatros u ovom poloàju provodi po nekolik
o sati. To, pak, postiè uz pomo} uro|enog anatamskog sistema. Krila albatrosa u
toku leta se blokiraju. Zbog toga nikako ne moè koristiti snagu mi{i}a. Krila
se drè samo sa slojevima mi{i}a, {to osigurava veliko olak{anje prilikom leta.
Ovaj sistem, tako|er, smanjuje i energiju koju ptica tro{i u toku leta po{to alb
atros ne koristi energiju zato {to ne mlati krilima i ne tro{i snagu da bi krila
drào otvorenim. Vi{esatni let uz jedino kori{tenje vjetrom albatrosu osigurava
neograni~eni izvor energije. Naprimjer, u letu od 1.000 km albatros od 10 kg }e
izgubiti svega 1% od svoje teìne. Ovo je veoma mali gubitak. Da bi se okoristi
o ovako primamljivom tehnikom, ~ovjek je, uzimaju}i albatrosa kao uzor, proizveo
jedrilicu.162
Razli~iti sistemi vida
Vid je za mnoge morske ìvotinje od krajnje va`nosti sa pozicija lova i odbrane.
Zbog toga ve}ina morskih ìvotinja ima o~i koje su dizajnirane u idealnom oblik
u za podmorni ìvot. Na dubini preko 30 metara vidokrug se znatno smanjuje. Me|u
tim, o~i ìvih bi}a koja ìve na ovoj dubini stvorena su u skladu sa ovim uvjeti
ma. Za razliku od kopnenih, podmorne ìvotinje imaju sferi~na so~iva, koja su u
skladu sa potrebama gustog okruènja u kojem ìve. Suprotno o~ima oblika {iroke
elipse koja su svojstvena kopnenim ìvotinjama, o~i sferi~nog ob-
Realnost stvaranja
175
lika su daleko prikladnije za gledanje pod morem; pode{ene su za gledanje objeka
ta iz bliskog plana. A prilikom gledanja udaljene ta~ke, cijeli so~ivni sistem s
e, uz pomo} jednog specijalnog mi{i}nog mehanizma smje{tenom u oku, povla~i naza
d. Jedan od razloga {to su riblje o~i sferi~ne je, tako|er, i prelamanje svjetlo
sti u vodi. Zbog toga {to je ispunjeno te~no{}u koja je skoro iste gustine kao i
voda, u oku ne dolazi do prelamanja svjetlosti prilikom oslikavanja slike nasta
le vani. O~no so~ivo sliku u potpunosti izo{trava preko mre`nja~e, te na taj na~
in riba, za razliku od ~ovjeka, uspijeva krajnje jasno vidjeti pod vodom. Zbog v
elikog nedostatka svjetlosti na morskim dubinama, odre|ene ìvotinje kao {to je
hobotnica imaju izrazito velike o~i. @ivotinje velikih o~iju su primorane da na
dubinama od preko 300 metara love blje{tanje koje {ire bi}a iz okruènja. A naro
~ito moraju biti osjetljive na tanke plave zrake koje se probijaju kroz vodu. Iz
tog razloga u njihovim mre`nja~ama se i nalazi veliki broj osjetljivih plavih }
elija. Kao {to se moè i zaklju~iti iz navedenih primjera, svako ìvo bi}e posje
duje o~i sa veoma razli~itim karakteristikama koje su u skladu sa njihovim potre
bama, a to je jasan dokaz da su one u najidealnijem obliku stvorene od strane Sv
eznaju}eg Stvoritelja, a nikako da su nastale slu~ajno i putem evolucije.
Prinudna seoba
Specifi~nost riba lososa koje ìve na Pacifiku je da se, zbog oplodnje, one pono
vo vra}aju u rijeke u kojima su se izlegle. Bi}a koja jedan dio svog ìvota prov
ode u moru se, dakle, radi oplodnje vra}aju u slatke vode. Po~etkom ljeta, kada
kre}u na put, boja lososa je blistavocrvena, da bi se na kraju putovanja njihova
boja preobratila u crnu. Prije seobe pribliàvaju se obali, pa tek onda kre}u u
proboj do rijeke ne ustupaju}i ni pred kakvim preprekama. Plivaju}i uzvodno, sa
vla|ivanjem brana i slapova stiù do mjesta na kojem su iza{le iz jaja. Na kraju
ovog putovanja od 3.500 do 4.000 km, ènka polaè 3 do 5.000 jaja koja potom mu
`jak oplo|uje. U toku iscrpljuju}eg puta i u toku polaganja jaja, losos pretrplj
uje i znatno velike povrede.
176
Nakon polaganja jaja ènka djeluje veoma premoreno, repna peraja se istro{e, a b
oja koè po~inje se mijenjati u crno. Isto to vaì i za mu`jaka. Nakon izvjesnog
vremena rijeka biva preplavljena mrtvim lososima. Iz jaja }e se, me|utim, izle}
i nova generacija koja }e, tako|er, pro}i istu mar{rutu. Kako lososi uspijevaju
u ovom putovanju? Kako, nakon izlaska iz jaja, uspijevaju do}i do mora? Koje met
ode koriste u iznalaènju puta do mora? Ovo su pitanja koja jo{ uvijek ~ekaju od
govor. U ovom kontekstu ima mnogo pretpostavki, ali definitivnog rezultata jo{ u
vijek nema. Koja je to snaga {to losose primorava na put od nekoliko hiljada kil
ometara, na povratak na mjesto koje uop}e ne znaju? Jasno je da postoji jedna su
periorna Volja koja gospodari nad njima i koja ih usmjerava. To je Allah, Gospod
ar svih svjetova.
Sipa
Sipa ispod koè ima “kromotofor”, odnosno jedan gusti sloj elasti~nih pigmentnih kes
ica. Generalno, ovi pigmenti su ùti, crveni, crni i braon. Signalom koji se oda
{ilja iz mozga, }elije se {ire i prekrivaju koù tonom boje koja je u skladu sa
okruènjem. Uz pomo} toga, uzimaju}i boju, recimo, stijene na kojoj se nalazi, s
ipa ostvaruje besprijekornu kamuflaù. Ovaj sistem je toliko djelotvoran da uz p
omo} njega sipa na sebi moè iscrtati ~ak i pravilne pruge poput onih koje se na
laze na zebri.163
Jedna sipa koja se poistovijetila sa pje{~anom povr{inom. Na slici desno vidi se
ista sipa koja se, nakon {to je opazila ronioca, radi za{tite od opasnosti, ova
j put prekrila blistavom ùtom bojom.
Realnost stvaranja
177
Koala
Ulja koja se nalaze u listu eukaliptusa u sebi sadrè takve sastojke koji su otr
ovni za mnoge sisare. Ovaj otrov je jedna vrsta odbrambenog hemijskog mehanizma
kojeg eukaliptus koristi kao za{titu od neprijatelja. Me|utim, postoji jedno spe
cifi~no bi}e koje je nadvladalo ovaj mehanizam i koje se hrani ovim li{}em. To j
e koala, ìvotinja koja pripada jednoj vrsti iz porodice torbara... Na eukaliptu
su koale i stanuju i hrane se njime, a i utoljavaju potrebu za vodom. Kao i osta
li sisari, i sama koala nije u stanju variti celulozu koja se nalazi u drve}u. Z
ato je vezana za mikroorganizme koji mogu variti celulozu. Mjesto gdje su naj~e{
}e uo~eni ovi mikroorganizmi je mjesto spajanja tankog i debelog crijeva, odnosn
o stra`nji izra{taj crijevnog sistema - slijepo crijevo. Slijepo crijevo je najz
animljiviji dio koalinog sistema za varenje. Ova dijafragma ima ulogu jedne ferm
entacione komorice koja, odugovla~e}i prolazak li{}a, osigurava da mikrobi obave
varenje celuloze. Zahvaljuju}i tome, koala uspijeva neutralizirati otrovno svoj
stvo eukaliptusovog li{}a.164
Mo} lova iz stabilne pozicije
Ju`noafri~ka biljka “Sundew” hvata u zamku insekte uz pomo} svojih ljepljivih dla~ic
a. Li{}e ove biljke je obraslo dugim crvenim dla~icama, a vrh ovih dla~ica je pr
ekriven jednom te~no{}u koja sadrì miris koji privla~i insekte. Druga specifi~n
ost te~nosti je njena prekomjerna ljepljivost. Idu}i prema izvoru mirisa, insekt
upada u zamku i ostaje bespomo}no prilijepljen za ove dla~ice. Cijeli list se n
akon izvjesnog vremena preklapa nad insektom i probavljaju}i ga dolazi do potreb
nih proteina.165 Neosporno je da je opremljenost ovakvom osobeno{}u jedne biljke
, koja nema sposobnost pokretanja sa mjesta na kojem se nalazi, sasvim jasan dok
az jednog specijalnog dizajna. Uop}e nije mogu}e da ovakav sistem lova nastane s
lu~ajno, a ni da ga razvije jedna biljka koja ne posjeduje svijest, a ni
Na slici se vidi zatvaranje lista biljke sundew nakon slijetanja insekta na nj.
volju. U tom slu~aju, nije mogu}e ni zaobi}i i zanijekati veli~inu i postojanost
Tvorca koji joj je dao ovu sposobnost.
Dizajn pti~ijeg perja
Pti~ije perje ima gra|u koja na prvi pogled izgleda veoma prosta. Me|utim, u tok
u pa`ljive analize susre}emo se sa prili~no sloènom gra|om pera, koje je lagano
, ali krajnje jako i vodonepropustljivo. Pero mora biti {to je mogu}e lak{e kako
bi ptica mogla letjeti. Ono se sastoji od keratin proteina koji su u skladu sa
ovom neophodno{}u. Sa obje strane stabljike pera nalaze se ìle, a na svakoj ìl
i nalazi se oko 400 malih kandìca. Na svakoj kandìci se opet nalaze po dvije k
ukice zvane “barbule”, kojih, dakle, na jednom malom pti~ijem peru ima 800. Na ovim
kukicama koje se nalaze naprijed, dakle na prednjim barbulama, opet se nalazi jo
{ po 20 manjih kukica. Ove kukice imaju ulogu da, poput fircanja komada {tofa, d
vije peru{ke vezuju jednu za drugu. Na samo jednoj peru{ki ima oko 300 miliona k
ukica, a broj kukica ukupnog perja jedne ptice iznosi oko 700 milijardi. Me|usob
na kompaktna povezanost kukica i kandìca perja ima jedan veoma zna~ajan razlog.
Perje toliko ~vrsto mora biti pri~vr{}eno za tijelo ptice da ne smije opadati p
rilikom bilo kakvog pokreta. Uz pomo} mehanizma sa~injenog od kukica i kandìca,
perje je toliko pri~vr{}eno na tijelu da ni jaki vjetrovi, ni ki{a, a ni snijeg
ne mogu biti razlog njihovog opadanja.
Realnost stvaranja
179
Perja ptice koja se nalaze na stomaku, repu i krilima me|usobno su razli~ita i p
o obliku i po funkciji. Dok dugo perje repa ima ulogu dumena i ko~enja, perje na
krilima ima ulogu da otvaranjem u toku pti~ijeg lepr{anja krilima {iri povr{inu
i pove}a snagu u toku polijetanja.
Jedno bi}e koje ima mo} hoda po povr{ini vode: basilisk
Veoma mali broj ìvotinja uspijeva hodati po povr{ini vode. Jedan od rijetkih ta
kvih primjera predstavlja “basilisk”, ìvotinja sa slike koja ìvi u oblasti Srednje
Amerike. Na prstima zadnjih nogu nalaze se zaklopci koji basilisku omogu}avaju
treptanje po vodi. Prilikom hodanja po kopnu, ovi zaklopci se podvijaju. U slu~a
ju opasnosti, basilisk veoma velikom brzinom na dvije noge po~inje tr~ati povr{i
nom rijeke ili jezera. Zaklopci na zadnjim nogaBasilisk gu{ter je jedna od rijet
kih ìvotinja koja se ma u me|uvremenu se otvaraju, kre}e uspostavljaju}i ravnot
eù izme|u zraka i vode. ~ime se osigurava ve}a povr{ina “stopala”, {to, zapravo, i
omogu}ava ovoj ìvotinji hod po povr{ini vode.166 I ovaj originalni dizajn basil
iska je tako|er jedan od sasvim jasnih dokaza svjesnog stvaranja, a ne slu~ajne
evolucije.
Fotosinteza
Neosporno je da biljni svijet ima najve}eg udjela u tome {to je povr{ina Zemlje
mjesto na kojem je mogu}e ìvjeti. Biljke ponovo regeneriraju zrak kojeg izdi{em
o, uravnoteàvaju temperaturu planete na kojoj ìvimo te, tako|er, uspostavljaju
ravnoteù gasova u atmosferi. Kiseonik u zraku kojeg udi{emo proizvodi se od st
rane biljaka. Zna~ajan dio na{e ishrane opet zauzimaju biljke. Karakteristika bi
ljaka da osiguravaju ishranu za ~ovjeka je, kao i sve ostale funkcije, jedna pos
ljedica posebnog dizajna u njihovim }elijama. Razlika izme|u biljnih }elija, na
jednoj, i ljudskih i ìvotinjski }elija, na
180
drugoj strani, u tome je {to biljne }elije imaju mo} direktnog kori{tenja Sun~ev
e energije. Energiju preuzetu iz Sun~eve svjetlosti pretvara u hemijsku energiju
i veoma specijalnim metodama pretvara u hranu. Ovaj biljni proces poznat je pod
imenom fotosinteza. Zapravo, ovaj proces ne obavlja cijela }elija, nego samo kl
oroplast, okrugla ili jajolika tijela u povr{inskim stanicama biljaka koja biljk
ama daju zelenu boju. Ova malena zelena tjela{ca koja je mogu}e vidjeti samo uz
pomo} mikroskopa jedine su laboratorije na svijetu koje su u stanju Sun~evu ener
giju odlagati u organske supstancije. Ukupna svjetska koli~ina supstancije koju
hloroplasti proizvedu u toku godine iznosi oko 200 milijardi tona. Ovo je jedna
proizvodnja koja ima ìvotni zna~aj za sve ìvo na planeti. Ova proizvodnja ostv
aruje se kao posljedica jednog krajnje sloènog hemijskog procesa. Reakcija pigm
enta hlorofila, koji se u hiljaditim koli~inama nalaze u hloroplastu, na svjetlo
st odvija se u nevjerovatno kratkom vremenskom intervalu koji iznosi samo hiljad
iti dio sekunde. Iz tog razloga je jo{ uvijek nemogu}e pratiti veoma mnogo proce
sa koji se odvijaju u hlorofilu. Pretvoriti Sun~evu svjetlost u elektro ili hemi
jsku energiju je proces koji je, kao {to je poznato, moderna tehnologija uspjela
nedavno realizirati. U ovom procesu koriste se ure|aji visoke tehnologije. Me|u
tim, biljna }elija koju je nemogu}e opaziti prostim okom ovaj proces na krajnje
besprijekoran na~in obavlja ve} milionima godina. Ovaj savr{en sistem jo{ jednom
nam predo~ava stvaranje. Fotosinteza kao jedan od krajnje sloènih sistema je s
vjesno projektiran mehanizam, odnosno mehanizam koji je stvoren od strane Allaha
d`. {. Na jednom mikroskopskom prostoru smje{tenom na listu biljke smje{tena je
jedna jedinstvena fabrika u kojoj se realizira ovaj sloèni proces. Ovaj bespri
jekorni dizajn je jedan od nebrojenih dokaza da je sve ìvo stvoreno od strane A
llaha, Gospodara Svjetova.
UPOZORENJE
Poglavlje koje se nalazi pred vama sadrì VEOMA BITNU tajnu ìvota. Ovu temu, ko
ja }e iz temelja promijeniti va{ stav o materijalnom svijetu, trebate ~itati vrl
o pa`ljivo i bez predrasuda. Ono {to se ovdje iznosi nije samo neki druga~iji st
av, druga~iji pristup ili filozofska ideja, ve} neosporna istina koja je danas n
au~no dokazana i koju }e prihvatiti svi, i vjernici i nevjernici.
Tajna materije
soba koja svoju okolinu posmatra putem razuma i svijesti uo~it }e da je sve ìvo
i neìvo u kosmosu stvoreno. Dobro, ko je taj {to je sve to stvorio? Jasno je d
a stvaranje koje se o~ituje u svakoj ta~ki kosmosa ne moè biti samoinicijativni
produkt kosmosa. Jedan insekt, naprimjer, nije stvorio sam sebe. Ni Sun~ev sist
em nije sam sebe stvorio, ni bilje, ljudi, bakterije, ni eritrociti, ni leptiri.
.. Tako|er, apsolutno je isklju~ena i mogu}nost, kao {to smo to vidjeli na preth
odnim stranicama, da je sve ovo nastalo kao produkt “slu~ajnosti”. Prema tome, dolaz
imo do slijede}eg zaklju~ka: sve {to o~ima vidimo je stvoreno... Ali, isto tako,
ni{ta od toga {to o~ima vidimo nije stvoritelj. U tom slu~aju, Stvoritelj je je
dno superiorno bi}e koje je izvan nama vidljivog svijeta. To je jedna superiorna
Mo}, koja je nevidljiva, ali koja Svoje postojanje i Svoja svojstva o~ituje kro
z sve ono {to stvara. Upravo je to ona ta~ka u kojoj pogre{nim putem kre}u oni {
to nijekaju Allahovo postojanje. Ove osobe same su se uvjetovale da ne vjeruju u
postojanje Boga, sve dok Ga svojim o~ima ne vide. Oni su, u toj situaciji, prim
orani skrivati ~injenice stvaranja koje su uo~ljive na svakom dijelu kosmosa, tv
rditi da kosmos i sav ìvi svijet nije stvoren. A, da bi potkrijepili svoje neos
novane tvrdnje, oni se koriste raznim laìma. Teorija evolucije, kao {to smo to
i vidjeli na prethodnim stranicama, jedan je od najjasnijih primjera uzaludnih t
rzaja i laì na koje se pozivaju u vezi s ovim pitanjem. Temeljnu zabludu onih k
oji pori~u dijele i veoma velike mase onih koji ne nije~u postojanje Boga, ali k
oji imaju jedno iskrivljeno vjerovanje u Boga. Ove osobe koje ~ine ve}inu zajedn
ice ne pori~u stvaranje, me|utim, posjeduju zanimljivo sujevjerje o pitanju gdje
se Bog nalazi: ve}ina smatra da se Bog nalazi na “nebu”. Prema njihovom mi{ljenju,
Bog se nalazi iza neke jako
O
Tajna materije
183
daleke planete i veoma rijetko se upli}e u “poslove na{e planete”. Ili se uop}e ne u
pli}e; stvorio je kosmos i ostavio, ljudi sami sebi odre|uju sudbinu... Mnogi su
, pak, ~uli za kur’ansku postavku da je Bog svugdje, ali zna~enje toga nisu upotpu
nosti de{ifrirali. Njihovo podsvjesno sujevjerje ih navodi na zaklju~ivanje da j
e Bog u vidu radiotalasa ili okru en nekom materijom koja je, poput gasa, nevidl
jiva i koju je nemogu}e osjetiti. Me|utim, ovo mi{ljenje i mi{ljenja koja smo na
prijed naveli i koja nikako da odgonetnu gdje se to Bog skriva (mo`da upravo zbo
g toga i negiraju Njegovo postojanje?!) zasnivaju se na jednoj zajedni~koj zablu
di: u prihvatanju jedne apsolutno neutemeljene predrasude, a potom i u o~aranost
i pretpostavkama vezanim za Boga. Koja je to predrasuda? Ova predrasuda vezana j
e za postojanje i svojstvo materije. Toliko smo uvjetovani u vezi s pitanjem pos
tojanja materije da uop}e nismo razmi{ljali, da se uop}e nismo zapitali da li on
a zaista postoji, ili je to samo jedna sjena postojanja?! Moderna nauka, me|utim
, ru{e}i i ovu predrasudu iznosi jednu veoma bitnu i veoma efektnu ~injenicu. Na
narednim stranicama }emo nastojati objasniti ovu veliku ~injenicu na koju, tako
|er, i Kur’an upozorava.
Kosmos sa~injen od elektrosignala
Sva saznanja vezana za svijet u kojem ivimo do nas dopiru uz pomo} pet ~ula koj
a posjedujemo. Mi, dakle, jedan svijet poznajemo uz pomo} onoga {to na{e oko vid
i, ruka opipa, nos omiri{e, jezik okusi i {to uho ~uje. Zbog toga {to smo od sam
og ro|enja vezani za ova ~ula, nikada nismo razmi{ljali o mogu}nosti da je “vanjsk
i svijet” druga~iji od onoga koji nam serviraju na{a ~ula. Danas, me|utim, rezulta
ti na~injenih mnogobrojnih nau~nih istraìvanja iz razli~itih oblasti sa sobom s
u donijeli i krajnje razli~ito mi{ljenje, postali su razlogom nastanka velikih s
umnji o pitanju na{e percepcije i na{eg poimanja svijeta. A, po~etna ta~ka ovog
novog gledi{ta je slijede}a: ono {to mi poimamo kao “vanjski svijet” samo su utisci
koji su u na{em mozgu stvorili elektrosig-
184
nali. Crvenilo jabuke, tvrdo}a daske, {tavi{e, va{a majka, otac, va{a porodica,
sva imovina koju posjedujete, ku}a, posao i reci ove knjige su, zapravo, samo sk
lopovi elektri~nih signala u na{em mozgu. Frederick Vester ovako formulira ta~ku
do koje je, po ovom pitanju, do{la nauka: “Kao da se danas nau~no dokazuju istupi
odre|enih mislilaca koji su govo~ rili da je ‘~ovjek jedna imaginacija, zapravo,
sve {to postoji je prolazno i varljivo, ovaj kosmos je jedna sjenka’.”167 Poznati fi
lozof George Berkeley se, o pitanju ove zbunjuju}e ~injenice, ovako izjasnio: “Zat
o {to ih vidimo i dodirujemo, zato {to ih opa amo, mi vjerujemo u postojanje pre
dmeta. Na{a opa anja su, me|utim, samo ideje koje postoje u na{em intelektu. U t
om slu~aju, predmeti do kojih dopiremo uz pomo} na{ih osjetila nisu ni{ta drugo
do samo ideje, a te ideje se neminovno ne nalaze nigdje drugo do u na{em intelek
tu... Ako je sve ovo ne{to {to postoji samo u na{em intelektu, onda kada ma{tamo
o kosmosu i predmetima kao ~injenicama izvan intelekta, zna~i da padamo u zablu
du... To zna~i da ni{ta od
onoga {to nas okruùje ne postoji osim u na{em intelektu.”168
Da bismo upotpunosti izloìli aktualnu temu, prvenstveno }emo se zadràti na na{
im ~ulima koja nam daju podatke o vanjskom svijetu.
Kako vidimo, ~ujemo, ku{amo?
Proces vida odvija se u prili~no etapnom obliku. U toku gledanja, fotoni (koli~i
na, ~estica svjetlosti), koji dolaze od bilo kojeg tijela, lome}i se prolaze kro
z so~ivo i obrnuto padaju u mre`nja~u koja se nalazi u stra`njem dijelu oka. Vid
ni signali, koji se ovdje, od strane }elija, preobra}aju u elektri~ne signale, u
z pomo} nerava dospijevaju u jedan mali dio koji je nazvan centar vida i koji se
nalazi u zadnjem dijelu mozga. Nakon niza operacija, ovi elektri~ni signali u c
entru vida poimaju se kao slika. Dakle, slu~aj vida, u biti, odvija se u jednoj
maloj, potpuno mra~noj ta~ki do koje je apsolutno nemogu}e dopiranje svjetlosti.
Sada se jo{ jednom pa`ljivo osvrnimo na ovu ~injenicu koja je general-
Preobra}aju}i se u elektri~ne signale, upozorenja koja stiù od nekog tijela u m
ozgu konstituiraju dojam. Kad kaèmo da vidimo, mi zapravo pos matramo efekte el
ektri~nih signala u na{em mozgu.
no svakome poznata: kada kaèmo “vidim”, mi, ustvari, vidimo “dojam” nastao u mozgu od e
lektri~nog signala koji su se prethodno u oku preobrazili iz upozorenja koja sti
ù od posmatranog tijela. Dakle, kada kaèmo “vidim”, mi zapravo posmatramo elektri~
ne signale u na{em mozgu. Sve ono {to vidimo u toku ìvota nastaje u centru vida
zapremine od svega nekoliko kubnih centimetara. I ovi redovi koje ~itamo, i nep
regledni prizor horizonta staju u ovaj minijaturni prostor. U me|uvremenu, posto
ji jo{ jedna ta~ka koju ne smijemo gubiti iz vida. Kao {to smo i malo~as naglasi
li, svjetlost ne prodire u na{u lobanju, dakle u unutra{njosti mozga je mrkli mr
ak. Apsolutno je, dakle, nemogu}e da mozak do|e u kontakt sa svjetlo{}u. Ilustri
rajmo ovu tvrdnju zanimljivim primjerom. Zamislimo da ispred nas stoji svije}a,
koju moèmo dugo posmatrati. U toku ovog vremena na{ mozak, me|utim, nikako ne d
olazi u dodir sa stvarnom svjetlo{}u svije}e. âk i u trenutku dok posmatramo sv
jelost svije}e, u unutra{njosti na{e glave i mozga je potpuni mrak. U apsolutnoj
tami mozga mi posmatramo ovaj blje{tavi i raznobojni svijet. ûdotvorni fenomen
vida koji mi prihvatamo krajnje normalno, R. L. Gregory ovako obja{njava:
“Na fenomen vida toliko smo se navikli da je potrebna jedna velika mo} ma{te da bi
smo primijetili da ima pitanja koja treba rije{iti. Obratite, me|utim, pa`nju na
ovo. Do na{ih o~iju dopiru slike na kojima su predmeti naglava~ke okrenuti, a m
i ih vidimo u njihovom normalnom stanju. Mi svijet predmeta poimamo kao ishod si
gnala koje primamo preko mre`nja~e, a ovo je, zapravo, ravno ~udu.”169
186
Isto to vaì i za druga osjetila. Zvuk, dodir, okus i miris u vidu zasebnih elek
trosignala dopiru do mozga, gdje se u kompetentnim centrima i opaàju. Slu~aj sa
sluhom je, tako|er, identi~an: vanjsko uho, uz pomo} u{ne {koljke, skuplja zvu~
ne talase i proslje|uje ih srednjem uhu. Preuzete zvu~ne vibracije srednje uho p
oja~ava i prebacuje unutra{njem uhu. Srednje uho ove vibracije pretvara u elektr
osignale i {alje ih u mozak. Kao i u slu~aju vida, krajnja faza procesa sluha od
vija se u slu{nom centru u mozgu. Kao {to lobanja ne propu{ta svjetlost, isto ta
ko ne propu{ta ni zvuk. Prema tome, bez obzira kakva buka vlada u “vanjskom svijet
u”, unutra{njost lobanje je ispunjena apsolutnom ti{inom. Unato~ tome, najjasnije
zvukove mi poimamo upravo u mozgu. Rije~ je o takvoj jasno}i da zdravo ljudsko u
ho ~uje bez ikakvih zvu~nih parazita i zujanja. U mozgu koji ne propu{ta zvuk, m
i slu{amo jedan simfonijski orkestar, svu vrevu gu`ve kojom smo okruèni; u stan
ju smo ~uti zvuke razli~itih frekvencija, od {u{kanja lista do buke borbenih avi
ona. Kada bi se, me|utim, sa jednim specijalnim ure|ajem izmjerio stepen zvuka u
mozgu, vidjelo bi se da ovdje vlada jedan duboki mir. Nastanak ~ula mirisa je,
tako|er, nalik ovome: lete}i molekuli, poput mirisa vanilije ili ruè, dolaze do
prijemnika na dla~icama koje se nalaze u di-
U toku gledanja, fotoni koji dolaze od bilo kojeg tijela, lome}i se prolaze kroz
so~ivo i obrnuto padaju u mre`nja~u. Vidni signali, koji se ovdje, od strane }e
lija, preobra}aju u elektri~ne signale, uz pomo} nerava dospijevaju u jedan mali
dio koji je nazvan centar vida i koji se na lazi u zadnjem dijelu mozga. Kao {t
o mozak ne propu{ta svjetlost, isto tako nije mogu}e ni da svjetlost prodre u ce
ntar vida. Mi, dakle, ovaj blje{tavi i raznobojni svijet posmatramo, odnosno poi
mamo u jednoj sasvim maloj ta~ki u koju apsolutno ne dopire svjetlost.
Unutra{njost mozga je potpuni mrak i apsolutno nepromjenjljive temperature ~ak i
u trenutku kada osje}amo temperaturu i svjetlost vatre.
jelu nosa zvanom epitelijum, gdje ulaze u uzajamno djelovanje. Ovo uzajamno djel
ovanje u vidu elektrosignala prenosi se do mozga i tu se poima kao miris. Na kra
ju, svi mirisi, prijatni ili ru`ni, nisu ni{ta drugo do oblik opaàja u mozgu ko
ji je nastao pretvaranjem u elektrosignale uzajamnih djelovanja lete}ih molekula
. Parfem, cvijet, miris jela, mora; sve vrste mirisa, bez obzira da li nam se sv
i|aju ili ne, mi poimamo u na{em mozgu. Molekuli mirisa, me|utim, nikada ne dopi
ru do mozga. Kao i u slu~aju zvuka i slike, do mozga dopiru samo elektrosignali.
Dakle, mirisi kojima smo okruèni od samog ro|enja su elektrosignali koje osje}
amo putem na{ih ~ula mirisa. U sli~nom obliku, i u prednjem dijelu jezika postoj
e ~etiri razli~ita tipa hemijskih prijemnika. Oni su kao odgovor na ~etiri okusa
: slano, slatko, kiselo i ljuto. Nakon serije hemijskih operacija, ovi opaàji s
e pretvaraju u elektrosignale koji se proslje|uju u mozak. Ovi signali se, tako|
er, od strane mozga poimaju kao okusi. Okus koji uzimamo kada jedemo ~okoladu il
i neko omiljeno vo}e, to je registriranje elektrosignala od strane mozga. Ukolik
o bi se presjekli nervi za primanje okusa koji idu do mozga, tada ne bi bilo mog
u}e da do mozga dopre bilo kakav elektrosignal vezan za okus, a to zna~i da bism
o apsolutno izgubili ~ulo okusa. U ovom slu~aju pred nama se pojavljuje jo{ jedn
a ~injenica: nemogu}e je da budemo sigurni da okus koji mi osje}amo ili ton koji
mi ~ujemo da ga na isti na~in poimaju i drugi. O pitanju ove ~injenice, Lincoln
Bernett kaè slijede}e:
“Niko ne moè znati da li je njegovo poimanje crvenog ili njegovo poimanje note ‘do’ i
sto kao i kod drugih.”170
188
Kada uzmemo u razmatranje i ~ulo dodira, primijetit }emo da nema ni~ega druga~ij
eg... Prilikom dodira nekog tijela, podaci, koji }e biti od pomo}i prilikom na{e
g upoznavanja vanjskog svijeta i predmeta, putem nerava smje{tenih u ko i proslj
e|uju se do mozga. Osje}aj dodira formira se u mozgu. Nisu, kao {to se pretposta
vlja, vrhovi prstiju ili koà mjesta na kojima poimamo osje}aj dodira. Ponovo je
to centar dodira koji je opet smje{ten u mozgu. Kao posljedica mo`danog ocjenji
vanja elektroupozorenja koja do nas stiù, mi osje}amo tvrdo}u ili mehko}u, topl
otu ili hladno}u, dakle opaàmo razli~ita svojstva koja karakteriziraju predmete
koje dodirujemo. âk sve vrste detalja koji koriste za upoznavanje nekog predme
ta, sti~emo kao rezultat ovih upozorenja. Mi{ljenja poznatih filozofa, poput B.
Russela i L. Wittgeinsteina, o ovoj zna~ajnoj ~injenici su slijede}a: “...Da li za
ista jedan limun postoji ili ne i u kakvom je procesu nastao pitanja su koja se
ne mogu postaviti i istraìti. Limun se sastoji samo od okusa kojeg primamo pute
m jezika, od mirisa kojeg primamo putem nosa, od boje i oblika {to primamo putem
o~iju i samo to moè biti predmetom nau~nog istraìvanja i rasprave. Nauka apso
lutno ne moè znati materijalani svi jet.”171 Namogu}e je, dakle, prodrijeti u mat
erijalni svijet. Svi predmeti sa kojima se susre}emo, u biti, sastoje se od sklo
pa zapaànja poput vida, sluha, dodira. Na{ mozak nikako tokom na{eg ìvota ne k
ontaktira sa “originalom” predmeta iz “vanjskog svijeta”, ve} sa njihovim kopijama nasta
lim nakon obrade podataka koji su pristigli u centre opaànja. A mi se varamo, m
isle}i od ovih kopija da su stvarna materija.
“Vanjski svijet” oformljen u na{em mozgu
Fizi~ke ~injenice koje smo do sada iznijeli dovode nas do jednog neospornog zakl
ju~ka: pojmovi koje vidimo, dodirujemo, ~ujemo i koje nazivamo “materijom”, “svijetom” i
li “kosmosom” jedino su i samo jedino elektri~ni signali u na{em mozgu. Naprimjer, n
eko ko jede vo}ku, on zapravo komunicira sa mo`danim poimanjem vo}ke, a nikako s
a originalom. Ono {to registriramo kao “vo}ka”
Sve ono {to vidimo u toku ìvota, nastaje u centru vida koji se nalazi u stra`nj
em dijelu mozga zapremine od svega nekoliko kubnih centimetara. I slika male pro
storije i nepregledni prizor horizonta staju u ovaj minijaturni prostor. U tom s
lu~aju, ono {to mi vidimo nije stvarna veli~ina koja postoji vani, ve} samo veli
~ina koju poima na{ mozak.
je ne{to {to se sastoji od mo`danog poimanja elektropodataka vezanih za odre|eni
oblik, okus, miris i tvrdo}u. U slu~aju da se presije~e vidni nerv koji vodi do
mozga, u istom trenutku se, tako|er, gubi i slika vo}ke. Ili, u slu~aju prekida
nerva kojim se elektrosignali proslje|uju u mozak, do}i }e istovremeno i do aps
olutnog prekida zapaànja mirisa, po{to vo}ka nije ni{ta drugo do mo`dano ocjenj
ivanje odre|enih elektrosignala. Postoji jo{ jedna ta~ka koja se, tako|er, mora
imati u vidu: osje}aj daljine. Udaljenost, naprimjer, rastojanje izme|u vas i ov
e knjige, samo je osje}aj praznine koji je nastao u mozgu. I predmeti za koje ~o
vjek misli da su veoma daleko od njega su, zapravo, u njegovom mozgu. Ilustracij
e radi, kada ~ovjek pogleda u nebo i posmatra zvijezde, on misli da se to nalazi
na udaljenosti od nekoliko miliona svjetlosnih godina. Me|utim, zvijezde su u n
jemu, u mo`danom centru vida. Vi se, tako|er, ne nalazite ni u prostoriji u kojo
j mislite da se nalazite dok ~itate ovu knjigu; naprotiv, ta prostorija je u vam
a. Vi|enje na{eg tijela nas ubje|uje da se mi tu nalazimo. Ne zaboravite, me|uti
m, ovo: i na{e tijelo je slika koja je nastala u na{em mozgu. Ista situacija va`
i i za sva ostala opaànja. Naprimjer, dok vam se ~ini da slu{ate televiziju iz
susjedne sobe, vi ustvari komunicirate sa tonom u va{em mozgu. Nemogu}e je dokaz
ati postojanje susjedne sobe, a ni to da zvuk dolazi od nekog televizora u toj s
obi. I zvukovi za koje mislimo da dolaze sa velike udaljenosti, a i govor nekoga
iz na{e neposredne blizine
190
opaàju se u nekoliko kubnih centimetara ~ujnog centra u na{em mozgu. Van ovog c
entra ne postoje pojmovi, kao: lijevo, desno, ispred, iza. Zvuk, dakle, do nas n
e dopire ni slijeva, ni zdesna, a ni odozgo; ne postoji pravac dolaska zvuka. Is
to je ovako i sa mirisima koje zapaèmo: nijedan do nas ne dopire sa velike udal
jenosti. Za opaàje koji nastaju u centru za primanje mirisa mi mislimo da su mi
risi vanjskih predmeta. Me|utim, kako god je slika ruè u centru vida, isto tako
je i njen miris u centru za primanje mirisa; vani niti ima ruè niti mirisa koj
i njoj pripada... Po{to “vanjski svijet” koji nam predo~avaju na{a ~ula nije ni{ta d
rugo do sklop elektri~nih signala koji u istom trenutku dopiru do na{eg mozga. T
okom cijelog na{eg ìvota mozak radi na obra|ivanju ovih signala. A mi ìvot pro
vodimo ne uo~avaju}i da smo u zabludi kada mislimo da je ova “obrada” original predm
eta “izvana”. Varamo se, po{to sa svojim ~ulima mi nikada ne moèmo doprijeti do ori
ginalne materije. Ono {to obra|uje i dovodi u razumljivo stanje signale onoga {t
o mi smatramo “vanjskim svijetom” je, opet, na{ mozak. Kao primjer uzmimo slu{no opa
ànje. Ono {to obra|uje zvu~ne talase koji dolaze u na{e uho i {to ih pretvara u
jednu simfoniju je, ustvari, na{ mozak. Dakle, muzika je jedan opaàj koji je n
astao od strane na{eg mozga. Tako|er, kada gledamo boje, zapravo to Otkri}a mode
rne fizike tako|er su samo razli~ite veli~ine svjetlosnih talasa koji pokazuju d
a je materijalni kosmos jedan sklop opaàja. Na dopiru do na{ih o~iju. Ono {to o
ve razli~ite dinaslovnoj strani ameri~kog nau~nog ~asopisa menzije svjetlosnih t
alasa pretvara u boje je opet NewScientist, koji se u svom na{ mozak. “U vanjskom
svijetu” nema boja. broju od 30. januara 1999. goNiti je jabuka crvena, niti nebo
plavo, niti su dine bavio ovom ~injenicom, nalazi se slijede}e pitanje: "S drve}
a zelena. Oni su takvi samo zato {to smo ih onu stranu realnosti: Da li je poima
li kao takve. “Vanjski svijet” je apsolutno universum {ala prvobitnih invezan za ono
ga ko ga opaà. formacija i samo privi|enje materije?" Zaista, mala o{te}enja mr
e`nja~e
Tajna materije
191
prouzrokuju gubitak vida. Ono {to ve}ina opaà kao plavo, odre|eni ljudi opaàju
kao zelenu boju, crvenu kao plavu, a odre|eni ljudi sve boje vide u razli~itim
tonovima sive boje. Nakon ovoga, nije bitno da li je vanjski predmet u boji ili
ne. Poznati mislilac, Berkeley, na ovu ~injenicu upozorava slijede}im rije~ima: “P
rvobitno se smatralo da postoje boje, mirisi i sl., ali su kasnije pobijena ova
razli~ita mi{ljenja i pokazalo se da to postoji zahvaljuju}i na{im ~ulima.”172 Kao
zaklju~ak: mi ne vidimo u boji predmete zbog toga {to su oni u boji ili zbog to
ga {to oni imaju materijalnu postojanost. Po{to su sva svojstva koja smo pripisa
li bi}ima i predmetima u nama, a ne u “vanjskom svijetu”. Dobro, {ta onda preostaje
od “vanjskog svijeta”?
Da li je uvjet postojanje “vanjskog svijeta”?
Do sada smo stalno govorili o “vanjskom svijetu”, te o svijetu onoga {to mi vidimo i
o svijetu opaànja koja nastaju u na{em mozgu. Ali, s obzirom da nikada ne moè
mo doprijeti do “vanjskog svijeta”, kako moèmo znati da li ovaj svijet zaista i pos
toji? Jasno je da ne moèmo znati. Naprotiv, s obzirom da je sve ono {to nas okr
uùje samo splet opaànja, a da opaànja postoje samo u mozgu, onda je dini svij
et koji postoji je svijet opaànja. Jedini svijet koji poznajemo je onaj koji je
u na{em mozgu, koji se tamo oslikava, koji tamo dobiva ton i boju. Ukratko, ono
{to se pojavljuje u na{em mozgu je jedan svijet, a to je ujedno i jedini svijet
u ~ije postojanje moèmo biti sigurni. Postojanje materijalne protuvrijednosti
opaànja koja percipiramo u mozgu apsolutno ne moèmo dokazati. Ova opaànja sas
vim izvjesno mogu imati jedan “vje{ta~ki” izvor. To moèmo ilustrirati slijede}im pr
imjerom: Zamislimo da je na{ mozak izva|en iz lobanje i da ga vje{ta~ki drìmo u
ìvotu u staklenoj komori. Da, tako|er, pored njega stavimo ra~unar koji bi bio
u stanju proizvoditi sve vrsta elektrosignala. Potom da vje{ta~ki
U ishodu vje{ta~ki nastalih signala, ~ak iako vani ne postoji bilo kakva materi
jalna realnost, u na{em mozgu je mogu}e oformiti jedan materijalni svijet koji j
e ìv i stvaran poput origi nalnog svijeta. Primaju}i vje{ta~ke sig nale, ~ovjek
koji u stvarnosti sjedi kod ku}e moè misliti da, recimo, upravlja avionom.
proizvedemo i snimimo elektrosignale koji daju zvuk, miris ili sliku bilo kojeg
detalja iz “vanjskog svijeta”. Ovaj ra~unar elektrokablovima poveìmo sa centrima ~u
la u mozgu, a potom proslijedimo do njih signale koji su u ra~unaru snimljeni. P
rimanjem ovih signala, mozak }e vidjeti protuvrijednost ovih signala, doìvjet }
e, dakle, onaj detalj kojem pripadaju ovi signali. Ovom ra~unaru moèmo, tako|er
, poslati i elektrosignale vezane za na{ izgled. Kada po{aljemo protuvrijednost
elektroosjetila poput dodira, sluha i vida koja poimamo dok, naprimjer, sjedimo
za stolom, na{ mozak koji je smje{ten u staklenoj komori }e nas poimati u vidu,
recimo, jednog poslovnog ~ovjeka koji sjedi u svom birou. Ovaj imaginarni svijet
}e postojati sve dok iz ra~unara stiù aktualni signali. Apsolutno ne}e razumje
ti da se sastoji samo od mozga, po{to je, za stvaranje jednog svijeta u mozgu, d
ovoljno da do kompetentnih centara stignu potrebni signali. Ovi signali mogu sti
zati i iz vje{ta~kog izvora, kao {to je ra~unar u ovom slu~aju. O ovom pitanju p
oznati nau~ni filozof Bertrand Russell kaè slijede}e:
“... [to se ti~e osje}aja dodira dok prstima priti{}emo stol, to je jedno elektrod
jelovanje na protonima i elektronima koji se nalaze na vrhovima prstiju. Prema m
odernoj fizici, ovo djelovanje nastalo je od blizine elektrona i protona stola.
Da se isto djelovanje na vrhovima prstiju pojavilo na neki drugi na~in, osjetili
bismo isto bez obzira {to ne bi bilo stola.173
Tajna materije
193
Da, sasvim je lahko da se zavaramo misle}i da su stvarni dojmovi oni koji nemaju
materijalnu protuvrijednost. Upravo ovu ~injenicu veoma ~esto doìvljavamo u sn
u. Doga|aji ìve u na{em snu kao da su apsolutno ìvi; vidimo ljude, predmete, o
kruènje. Ali, sve to nije ni{ta drugo do odvojene percepcije. Ne postoji temelj
na razlika izme|u sna i “stvarnog svijeta”; i jedan i drugi svijet ìve u mozgu.
Ko opaà?
Kao {to je dovde i postalo jasno, nema sumnje da materijalni svijet, u kojem sma
tramo da ìvimo i koji nazivamo “vanjskim svijetom”, nastaje zapravo u na{em mozgu.
Ali, esencijalno pitanje se upravo sada pojavljuje: Ako su, u biti, samo percepc
ije sve ono {to nas okruùje, {ta je, u tom slu~aju, sa na{im mozgom? S obzirom
da je mozak, kao i ruka, noga ili bilo koji drugi predmet, dio materijalnog svij
eta, onda bi i on, poput ostale materije, morao biti jedna percepcija. Ovo pitan
je }e bolje rasvijetliti jedan primjer u vezi sa snom. Zamislimo da, u skladu sa
onim {to smo do sada objasnili, posmatramo jedan san u na{em mozgu. U snu }emo
imati jedno imaginarno tijelo, imaginarne ruke, trup, imaginarne o~i, a, tako|er
, i imaginarni mozak. Ako bi nam u toku sna bilo postavljeno pitanje “odakle vidi{
?”, odgovor bi glasio “vidim u mozgu”. Ali, nema nigdje pravog mozga. Ono {to je vidje
lo sliku u snu, nije bio imaginarni mozak, ve} ne{to “iznad” njega. Znamo da izme|u
ambijenta sna i ambijenta kojeg nazivamo stvarnim ìvotom nema apsolutno nikakve
razlike. Kada nam se, u tom slu~aju, u ambijentu kojeg smatramo stvarnim ìvoto
m, tako|er, postavi pitanje “odakle vidi{?”, nema svrhe da, kao u prethodnom slu~aju
, damo odgovor “vidim u mozgu”. Ono {to opaà i vidi u oba slu~aja nije komad mesa u
obliku mozga. Kada izvr{imo analizu mozga, pred nama }e se pojaviti ista materi
ja, sastavljena od molekula poput proteina i uljnih molekula, kao i ona koja ~in
i ostale ìve ograne. Dakle, u komadu mesa, kojeg mi nazivamo mozgom, ne postoji
ni{ta {to bi posmatralo i analiziralo sliku, gdje bi se oformila svijest; ukrat
ko, ne postoji ni{ta {to bi stvorilo ne{to {to mi imenujemo sa “ja”.
194
R. L. Gregory ovako formulira zabludu u koju ~ovjek pada u vezi sa percipiranjem
slike u mozgu:
“Posrijedi je tendencija u smijeru tvrdnje da o~i stvaraju sliku u mozgu, me|utim
ovu tendenciju treba izbjegavati. Ako se kaè da se slika stvara u mozgu, u tom
slu~aju mora postojati i jedno unutra{nje oko koje bi vidjelo ovu sliku, a da bi
to oko moglo vidjeti sliku, ono onda ima potrebu za jo{ jednim okom... a to zna
~i nepregledan niz o~iju i slika. To je apsolutno nemogu}e.”174
Kome pripada “unutra{nje oko” koje vidi, percipira vi|eno i koje reagira? To je su{t
inska ta~ka iz koje se ne mogu izvu}i materijalisti koji ne prihvataju drugo pos
tojanje osim materije. Karl Pribram je, tako|er, skrenuo pa`nju na ovo bitno tra
ganje, u svijetu nauke i filozofije, vezano za pitanje “{ta je to {to osje}a perce
pciju?”:
“Filozofi su jo{ od vremena Grka neprestano razmi{ljali o ‘privi|enju u ma{ini’, ‘mali ~
ovjek u malom ~ovjeku’ i sl. Gdje se nalazi ‘Ja’ - bi}e koje upravlja mozgom? Ko su{ti
nski realizira znanje? Kao {to je rekao i Assisijac, sveti Francis: “[ta je to {to
gleda? - to je ono {to mi tra imo.”175
Obratite pa nju sada na ovo: knjiga u va{im rukama, soba u kojoj se nalazite, uk
ratko svi detalji ispred vas se pojavljuju u va{em mozgu. Dobro, da li ove slike
vide atomi? I to slijepi, gluhi i nesvjeni atomi... Za{to je jedan dio atoma pr
imio ove specifi~nosti, a drugi nije?... Da li se na{e razmi{ljanje, shvatanje,
sje}anje, radovanje, tugovanje sastoji iz me|usobnih hemijskih reakcija ovih ato
ma? Kada pa`ljivo razmislimo o ovim pitanjima, primijetit }emo da je apsurdno tr
aìti volju kod atoma. Sasvim je jasno da je bi}e koje vidi, ~uje i osje}a jedno
izvanmaterijalno bi}e. Ovo bi}e je “ìvo” i nije ni materija, a ni slika. Koriste}i
sliku tijela, ovo bi}e komunicira sa dostupnim percepcijama. To bi}e je “du{a”. Sve
percepcije koje nazivamo “materijalnim svijetom” jedna su imaginacija koja se posma
tra od strane upravo ove du{e. Ako nema realnosti tijelo koje posjedujemo u snu
i materijalni svijet kojeg vidimo u snu, nema materijalne realnosti ni na{e tije
lo, a ni univerzum u kojem ìvimo.
Tajna materije
195
Istinsko bi}e je du{a. A materija se sastoji samo od percepcija du{e. Pametna bi
}a, poput onoga {to je napisalo ove retke i onoga {to ih sada ~ita, nisu gomile
molekula - i njihova me|usobna hemijska reakcija - ve} su to “du{e”.
Stvarno apsolutno Bi}e
Sve ove ~injenice nas dovode do jo{ jednog veoma bitnog pitanja: ako se ono {to
mi nazivamo materijalnim svijetom u biti sastoji samo od percepcija du{e, gdje j
e, u tom slu~aju, izvor ovih percepcija?... Odgovaraju}i na ovo pitanje moramo i
mati u vidu slijede}u ~injenicu: nema samostalnog i neovisnog postojanja materij
e. S obzirom da je materija jedna percepcija, onda je to ne{to “vje{ta~ko”. Dakle, o
va percepcija mora biti napravljena, odnosno stvorena od strane jedne druge mo}i
. I to konstantno. Ukoliko ne bude konstantnog stvaranja, do}i }e do nestajanja
percepcija zvanih materija. To je poput televizije koja mora konstantno emitirat
i da bi konstantno postojala i slika na ekranu. Dobro, ko onda konstantno uti~e
na du{u da posmatra zvijezde, svijet, bilje, ljude, na{a tijela i sve ostalo {to
nas okruùje?
Mozak je jedna gomila Êelija naËinjena od proteina i uljnih molekula. Sastavljen je
od nervnih stanica zvanih neuroni. Neuroni svakako ne obrazuju razum. Kada anali
ziramo gra u neurona, ono {to se pojavljuje pred nama su atomi. Nesumnjivo je da
nesvjeni atomi ne mogu obrazovati svijest. U komadu mesa, kojeg mi nazivamo moz
gom, ne postoji ni{ta {to bi posmatralo i analiziralo sliku, {to bi obrazovalo s
vijest; ukratko, ne postoji snaga koja bi stvorila ne{to {to mi nazivamo "ja".
196
Sasvim je jasno da postoji jedan superiorni Stvoritelj, koji je stvario cijeli m
aterijalni univerzum, koji je, dakle, stvorio sve percepcije i koji nastavlja sa
konstantnim stvaranjem. S obzirom da iznosi toliko veleljepno stvaranje, ovaj S
tvaralac je, tako|er, i posjednik neograni~enih podataka i mo}i. Ba{ kao {to nas
taj Stvaralac i upoznaje sa Sobom. U kosmosu percepcija On je stvorio i jednu k
njigu, a tom knjigom nam obja{njava Sebe, kosmos i razlog na{eg postojanja. Taj
Stvaralac je Allah, a ime Njegove knjige je Kur’an. U jednom ajetu On ovako formul
ira nebesa i Zemlju, da kosmos, dakle, nije postojan i nepromjenjljive vrijednos
ti, da postoji samo zahvaljuju}i Njegovom stvaranju i da }e nestati kada On zaus
tavi stvaranje: Allah brani da se ravnote a nebesa i Zemlje poremeti. A da se po
remete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadr ao; On je zaista blag i pra{ta grije
he. (Fâtir, 41) Kao {to smo i u uvodu istakli, ve}ina ljudi, iz nemogu}nosti poima
nja Njegove mo}i, Allaha zami{ljaju kao bi}e koje se nalazi negdje na nebesima i
koje se ne mije{a u zbivanja na Zemlji. Osnova ove logike je da je univerzum je
dan sklop materija, a da se Allah nalazi negdje “izvan” ovih materija. Me|utim, kao
{to smo i ustanovili u toku dosada{njeg izlaganja, materija je jedna percepcija,
a stvarno apsolutno bi}e je Allah d`. {. Dakle, jedino ono {to postoji je Allah
, a sve ostalo su sjene postojanja. U tom slu~aju, apsolutno je nemogu}e tvrditi
ne{to poput lai~ke postavke da se Allah nalazi negdje “izvan” materijalnog svijeta.
Allah je “svugdje” i sve obuzima. Ova ~injenica se u Kur’anu ovako isti~e: Allah je -
nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme ni san! Njegovo
je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemji! Ko se mo e pred Njim zauzimati
za nekoga bez dopu{tenja Njegova?! On zna {ta je bilo i prije njih i {ta }e bit
i poslije njih, a od onoga {to On zna - drugi znaju samo onoliko koliko On eli.
Mo} Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi odr avanje njihovo; On
je Svevi{nji, Veli~anstveni! (AlBaqarah, 255)
Tajna materije
197
A u drugom kur’anskom ajetu isti~e se ~injenica da je Allah li{en prostora i da sv
e okru uje sa svih strana:
A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa - tamo je Allahova strana
. - Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna. (Al-Baqarah, 115)
S obzirom da su materijalna bi}a samo pojedina~ne percepcije, ona ne mogu ni vid
jeti Allaha, ali Allah u svim oblicima vidi materiju koju je Sam stvorio. U pogl
avlju Al-An’âm, u 103. ajetu Kur’an nas obavje{tava o ovoj P ~injenici: “Pogledi do Njeg
a ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upu}en u sve.” Dakle
, mi Allaha ne mo emo poimati svojim o~ima, ali smo mi, na{a unutra{njost, vanj{
tina, na{i pogledi, misli... u apsolutnom Allahovom okru enju. Jednu jedinu rije
~ ne mo emo izgovoriti, pa ~ak niti samo jednom dahnuti bez Njegova znanja. Dok
posmatramo percepcije koje smatramo “vanjskim svijetom”, dok, dakle, ivimo, nama na
jbli e bi}e nije nikakva percepcija, nego Sam Allah. Tajna kur’anskog ajeta “Mi stva
ramo ~ovjeka i znamo {ta mu sve du{a njegova haje, jer Mi smo njemu bli i od vra
tne ile kucavice.” (Qaf, 16) le i upravo u ovoj ~injenici. Kada ~ovjek smatra da
je njegovo tijelo na~injeno od “materije”, onda ne mo e poimati ovu zna~ajnu ~injeni
cu. Naprimjer, ako je mozak ono {to ~ovjek smatra da je “on”, onda ono {to prihvata
kao vanj{tinu biva od njega na odre|enoj udaljenosti od nekih 20-30 cm. Ako, me|
utim, shvati da materija ne postoji, da je sve imaginacija, onda bivaju apsurdni
pojmovi poput vani, unutra, daleko, blizu. Allah ga je okruìo sa svih strana i
“neograni~eno mu je blizu”. Da je ~ovjeku “neograni~eno blizu” Allah saop}ava u ajetu: “A
kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu...” (Al-Baqarah, 186)
Tako|er, formulacija: “Svi ljudi su u Allahovoj vlasti!” (Al-Isra’, 60) u drugom ajet
u opet upu}uje na istu ~injenicu. ôvjek dolazi u zabludu smatraju}i da je njemu
najbli e bi}e opet sam on. Me|utim, Allah nam je bliì i od nas samih. Na ovu ~
injenicu On nas upozorava slijede}im ajetima: “A za{to vi kad du{a do gu{e dopre,
i kad vi budete tada gledali, - a Mi smo mu bliì od vas, ali vi ne vidite.” (Al-W
aqi’a, 83-85)
198
Kao {to se i saop}ava u navedenim ajetima, zbog toga {to ne vidi svojim o~ima, ~
ovjek ivi neinformiran o ovoj izvanrednoj ~injenici. S druge strane, nije mogu}
e da ~ovjek, koji nije ni{ta vi{e do jedna sijenka bi}a, ima volju i mo} koja je
neovisna od Allaha. Upravo, u ajetu “Allah stvara i vas i ono {to napravite?” (As-S
affat, 96) Allah nas obavje{tava da On gospodari i nad nama i nad doga|ajima koj
e doìvljavamo. Ova ~injenica se saop}ava u Kur’anu, a u ajetu “... ti nisi bacio, k
ad si bacio, nego je Allah bacio...” (Al-Anfal, 17) nagla{ava se da se nijedna rad
nja ne odvija neovisno od Allaha. Zbog toga {to je ~ovjek silueta bi}a, on nije
taj koji izvodi radnju bacanja. Me|utim, Allah ovom bi}u-silueti daje osje}aj da
je sam izvr{ilac ove radnje. U biti, Allah, d`. {, je onaj koji realizira sve o
peracije. U ovom slu~aju, sasvim je jasno da je u zabludi onaj koji misli da rad
nje koje obavlja pripadaju samome njemu. To je ~injenica. ôvjek ovo moè da ne
prihvati, moè nastaviti da misli kako je on jedno bi}e koje je neovisno od Alla
ha, ali to uop}e ne}e ni{ta izmijeniti.
Sve ono {to imamo je zapravo iluzija...
Kao {to se i jasno vidi, nau~na je i logi~na ~injenica da “vanjski svijet” nema svoj
u materijalnu realnost, da je sklop slika ono {to Allah konstantno pokazuje na{o
j du{i. Uz sve to, generalno ljudi ne uklju~uju ili ne èle uklju~ivati sve pod
pojam “vanjskog svijeta”. Ako o ovom pitanju budete razmi{ljali hrabro i iskreno, pr
imijetit }ete ~injenicu da je va{a ku}a i stvari u njoj, vikendica, va{e auto, r
a~un u banci, va{a garderoba, bra~ni drug, va{a djeca, kolege sa posla i sve ost
alo {to imate dio “imaginarnog vanjskog svijeta” koji vam se demonstrira. Sve ono iz
na{eg okruènja {to vidimo, ~ujemo ili omiri{emo, ukratko sve ono {to poimamo s
a na{ih pet ~ula pripada ovom “imaginarnom svijetu”: glas na{eg najomiljenijeg pjeva
~a, tvrdo}a stolice na kojoj sjedimo, parfem ~iji miris volimo, sunce koje nas g
rije, cvije}e sa svojim privla~nim bojama, ptica koja leti ispred na{eg prozora,
gliser koji brzo plovi povr{inom mora, ba{~a sa plodnim usjevima, ra~unar koji
koristite na radnom mjestu ili muzi~ka linija najsavre-
Ako Ëovjek dublje razmisli u kontekstu ovdje izloènog, onda Êe i sam uoËiti ovu izvan
rednu i zapanjujuÊu situaciju. Da je, dakle, sve ovozemaljsko {to nas okruùje sam
o imaginacija...
menije svjetske tehnologije... To je ~injenica, po{to je svijet samo sklop slika
stvoren da ~ovjeka stavlja na ku{nju. U toku svog kratkog ìvota ~ovjek se, zap
ravo, stavlja na ku{nju percepcijama koje nemaju svoje upori{te u realnosti. A o
ve percepcije se prikazuju kao naro~ito ukra{ene i privla~ne. O ovoj ~injenici n
as Kur’an informira na slijede}i na~in:
Ljudima se ~ini da je lijepo samo ono za ~im ude: ene, sinovi, gomile zlata i
srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u ivotu na ovom svi jetu;
a najljep{e mjesto povratka je u Allaha. (Ali’Imran, 14)
Imovinom koju posjeduju ili koju ele posjedovati, novcem, zlatom, srebrom, dola
rima, nakitom, bankovnim ra~unima, kreditnim karticama, odje}om, autima, ukratko
raznovrsnom op~injeno{}u bogatstvom, ve}ina ljudi se udaljava od svoje vjere, z
aboravlja ahiret i jedino se orijentira na ovaj svijet. Izgovorima poput “zauzet s
am”, “imam ideale”, “imam odgovornost”, “nemam vremena”, “imam obaveze koje moram ispo{tova
a ostarim” ~ovjeka zavara “ukra{eno i privla~no” lice ovog svijeta, te zaboravlja na s
vo-
200
je stvarne obaveze; ne klanja namaz, ne dijeli svoju imovinu siroma{nima, ne ori
jentira se ka ibadetima koji }e mu osigurati dobit na budu}em, vje~nom svijetu.
Naprotiv, svoje ivote tro{e rade}i na postizanju ovosvjetske dobiti. U ajetu “Oni
znaju samo spolja{nju stranu ivota na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ra
vnodu{ni.” (Ar-Rum, 7) ta~no se opisuje ba{ ova ljudska slabost. înjenice koje sm
o iznijeli u ovom poglavlju knjige, dakle ~injenice da je sve samo slika, veoma
je bitno sa pozicije apsurdnosti ove pohlepe i orijentiranosti samo na ovaj svij
et. Razumijevanjem ove ~injenice pokazuje da je imaginacija sve {to ~ovjek posje
duje ili {to eli posjedovati; placevi do kojih se pohlepno do{lo, djeca ~ijim p
ostojanjem se ponosimo, bra~ni drug, na{a tijela, polo aj, zavr{ene {kole, prove
deni odmori... U ovom slu~aju je, tako|er, uzaludna i pohlepa, provedeno vrijeme
i uloèni napori u ime svega navedenoga. Poniàvaju}e je, dakle, za odre|ene lj
ude koji se ponose i hvale svojom pokretnom i nepokretnom imovinom, “svojim la|ama
, helikopterima, fabrikama, firmama, villama, zemljom”, ba{ kao da to stvarno i po
stoji. Bogata{i koji se “{epure” krstarenjem u svojim la|ama, oni koji se pred okoli
nom {epure svojim autima, koji u svakoj prilici isti~u svoje bogatstvo, koji mis
le da ih njihov poloàj ~ini superiornijim od drugih..., svi oni bi morali znati
poloàj u koji }e do}i nakon saznanja da je imaginacija sve ono ~ime se oni pon
ose i ~ime demonstriraju svoju superiornost. Sli~no tome veoma ~esto se vidi i u
snu. I u snovima, tako|er, ima ku}a, brzih automobila, krajnje dragocjenih naki
ta, smotuljaka i smotuljaka dolara, gomila i gomila zlata i srebra. I u snovima
se moè na}i na visokom poloàju, biti vlasnik fabrika od nekoliko hiljada uposl
enih radnika, imati mo} za upravljanje ljudima, imati odje}a koju }e ostale osta
vljati zadivljenjenima... Me|utim, kako god bi ih ponizilo hvalisanje nekim pres
tiòm iz sna, apsolutno identi~na situacija tome je i hvalisanje onime {to posje
duju u “stvarnom ìvotu”. Na kraju, i ono {to se vidi u snu, a i ono iz “stvarnog ìvo
ta” sastoji se samo od slika nastalih u na{em mozgu. Poput ovoga, ve}ina ljudi }e
se zastidjeti i svojih reakcija, koje pokazuju u toku ìvota, kada postanu svjes
ni ~injeni~ne situacije. Oni koji se
Tajna materije
201
izbezumljeno sva|aju, koji varaju, primaju mito, koji se bave krivotvorstvom, ko
ji laù, koji su {krti, koji ljudima nanose povrede, koji ih grde i psuju, oni s
a izbezumljenim i agresivnim pona{anjem, zaslijepljeni mjestom i poloàjem, koji
zavide, koji oholo hodaju po Zemlji i svi ostali neprimjerenog pona{anja }e bit
i osramo}eni kada uo~e da su sve to ~inili u jednom imaginarnom okruènju. S obz
irom da je Allah Tvorac slika koje nazivamo “dunjalukom”, ne smijemo gubiti iz vida
da je i vlasnik svega ovozemaljskoga samo i jedino Allah, d`. {. A, upravo je ov
a ~injenica nagla{ena i u Kur’anu:
Allahovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemlji; i Allah sve zna. (An-
Nisa’, 126)
Zapravo, velika je nepromi{ljenost zapostaviti vjeru i kao posljedicu toga izgub
iti vje~ni ivot radi jedne iluzije. [tavi{e, to za ~ovjeka zna~i neograni~eni g
ubitak. U aktualnom kontekstu potrebno je veoma dobro shvatiti slijede}i momenat
: ~injenica sa kojom smo suo~eni ne govori nam da }e “sav na{ imetak koji smo pohl
epno stekli, bogatstvo, djeca, supru nici, prijatelji, titula i polo aj jednog d
ana nestati i da zbog toga nemaju svrhe”. Zapravo nam govori da “sve {to imamo, ustv
ari, uop}e i ne postoji, sve je sa~injeno od jedne imaginacija, sve to je slika
koju nam Allah predo~ava da bi nas time stavio na ku{nju”. Ako pa ljivo obratite p
a nju, uo~it }ete da postoji velika razlika izme|u tog dvoga. Ako u ovom trenutk
u ~ovjek i ne prihvati ovu ~injenicu, ~ak ako i prevari sam sebe smatraju}i da p
ostoji sve ono {to posjeduje, na kraju }e mu, kada nakon smrti, na ahiretu bude
ponovo proìvljen, sve biti krajnje kristalno jasno. Toga dana }e se “vid izo{trit
i” (Qaf, 22) i sve }e se jasnije uo~avati. Ako se, me|utim, dunjalu~ki ìvot prove
o u trci za imaginarnim ciljevima, poèljet }e da tamo nikada nije ni ìvio, uza
ludno }e govoriti “Kamo sre}e da me je smrt dokraj~ila - bogatstvo moje mi nije od
koristi, snage moje nema vi{e!” (Al-Haqqah, 27 - 29). A, obaveza ~ovjeka obdareno
g razumom je da nastoji shvatiti ovu nepobitnu ~injenicu dok jo{ ima vremena. U
protivnom, na kraju }e doìvjeti
202
katastrofu ukoliko cijeli ìvot bude tro{io u trci za imaginacijama, u trci za n
e~im {to ne postoji. Allah ovako iznosi krajnju situaciju ljudi koji su zaboravi
li na svog Stvoritelja i koji su i{li za dunjalu~kim imaginacijama (ili “fatamorga
nama”):
A djela nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj èdan vidi vodu, ali kad do to
g mjesta do|e, ni{ta ne na|e, - a zate}i }e da ga ~eka kraj njega Allahova kazna
i On }e mu potpuno isplatiti ra~un njegov jer Allah veoma brzo obra~unava. (An-
Nur, 39)
Logi~ki nedostaci materijalista
Od samog po~etka ovog poglavlja nau~no je prezentirano da materija nema apsolutn
o postojanje, onako kako to tvrde materijalisti, naprotiv da je samo sklop perce
pcija stvorenih od strane Allaha, d`. {. [to se ti~e materijalista, oni se, nasp
ram ove jasne ~injenice koja ru{i sve njihove filozofije, opiru krajnje dogmatsk
im stavom i protulogikom. Naprimjer, jedan od najve}ih branilaca materijalisti~k
e filozofije XX stolje}a, okorjeli marksista, George Politzer, kao “veliki dokaz” po
stojanja materije iznosi “primjer autobusa”. Prema Politzeru, tako|er se i mislioci,
koji zastupaju mi{ljenje da je materija jedna percepcija, da ne bi bili pregaè
ni, sklanjaju kada na autoputu ugledaju autobus i to je dokaz stvarnog postojanj
a materije.176 A, drugi poznati materijalista, Johnson, {utaju}i kamenje nastoja
o je “dokazati” njihovo fizi~ko postojanje nakon {to mu je obja{njeno da je materija
sklop percepcija.177 Sli~an primjer je iznio i Politzerov idejni u~itelj i jeda
n od utemeljiva~a dijalekti~kog materijalizma, Friedrich Engels. “Da su kola~i koj
e jedemo percepcije, onda oni ne bi mogli utoliti na{u glad” - pisao je Engels.178
Primjeri ove vrste i re~enice ispunjene srd`bom, poput “razumjet }ete postojanje
materije kada primite {amar”, mogu se pro~itati u knjigama poznatih materijalista
Marxa, Engelsa i Lenjina. Defektnost poimanja koje je razlog izno{enja svih ovih
primjera od strane materijalista je u pogre{nom razumijevanju ~injenice da je “ma
terija
Tajna materije
203
jedna percepcija”, te shvatanju te postavke kao “materija je jedna igra svjetlosti”. S
matraju da je pojam percepcije ograni~en samo na vid, a da percepcije poput dodi
ra posjeduju svoju materijalnu protuvrijednost. Nakon {to autobus udari ~ovjeka,
tako|er, govore: “Udario je, zna~i da to nije percepcija!” Momenat koji ne mogu raz
umjeti je da se sve percepcije, poput tvrdo}e, udara i bola prilikom udara autob
usa, tako|er formiraju samo u mozgu.
Primjer sna
Ovu ~injenicu najbolje ilustrira primjer sna. U snu ~ovjek moè doìvjeti veoma
realne doga|aje. U stanju je padati sa stepenica i lomiti nogu, doìvljavati ozb
iljne saobra}ajne nezgode, na}i se pod autobusom, utoliti glad jedu}i kola~e. Sn
ove koji li~e na doga|aje koje susre}emo u svakodnevnom ìvotu, tako|er, doìvlj
avaju se sa istom uvjerljivo{}u i istim emocijama kao i na javi. Osoba koja u sn
u vidi da ga je udario autobus moè se, nakon udesa, opet u snu, na}i u bolnici,
shvatiti da je ranjen, mada je, zapravo, rije~ samo o snu. ôvjek u snu, opet,
moè vidjeti da je umro nakon neke nesre}e, da mu meleki uzimaju du{u i da po~in
je sa ahiretskim ìvotom. (Ovaj slu~aj se, tako|er, na isti na~in doìvljava i u
stvarnom dunjalu~kom ìvotu koji je, kao i san, jedna percepcija.) Slike, zvuko
ve, osje}aj dodira, bol, svjetlost, boje, sve vrste emocija vezanih za doga|aje
doìvljene u snu na veoma jasan na~in primaju se ~ulima. Sve percepcije kojima k
omuniciramo u snu prirodne su koliko i one iz stvarnog ìvota. ôvjek se u snu n
ajede iako je kola~ koji je pojeo samo jedna percepcija. Zbog toga {to je i naje
sti se (sitost) tako|er percepcija. U stvarnosti, me|utim, ta osoba u tom trenut
ku leì ispruèna na krevetu. U blizini niti ima stepenica, ni saobra}aja, ni au
tobusa, a ni kola~a. Osoba koja je u snu vidi i doìvljava emocije i percepcije
koje nemaju svoju protuvrijednost u stvarnom ìvotu. Osje}anjem, vi|enjem i doì
vljavanjem u snu ne~ega {to nema svoju materijalnu protuvrijednost u “vanjskom svi
jetu” je veoma jasan dokaz da je “vanjski svijet” u potpunosti obrazovan od percepcija
.
204
SVIJET U SNU
a vas je materija sve {to se moè vidjeti okom ili dohvatiti rukom. Me utim i u
snu "vi vidite oËima, dirate rukama", mada u biti ne postoje ni ruke ni oËi, a ni ne
{to {to bi se moglo vidjeti ili dodirnuti. Ne postoji nikakva materijalna realno
st van mozga koja bi sve ovo osigurala. Sasvim jasno, u zabludi ste. Dobro, {ta
je to {to razdvaja san od jave? Na kraju, oba svijeta se formiraju u mozgu. Ako
u toku sna sa lahkoÊom moèmo da ìvimo u jednom nestvarnom svijetu, onda isto to
vrlo dobro vaì i za svijet u kojem ìvimo. Ne postoji nikakvo logiËko obrazloènj
e koje bi predstavljalo prepreku da, kada se probudimo, mislimo kako smo u{li u
jedan dugi san koji nazivamo stvarnim ìvotom. Razlog {to san smatramo imaginaci
jom, a dunjaluk stvarno{Êu su samo na{e navike i predrasude. Sve ovo nas upuÊuje na
zakljuËak da Êemo se jednog dana, kao kada se budimo iz sna, probuditi iz ovosvjetsk
og ìvota za koji u ovom trenutku smatramo da ga ìvimo.
Z
Oni koji prihvataju materijalisti~ku filozofiju, a naro~ito marksisti, nerviraju
se kada im se obja{njava ova ~injenica, kada im se, dakle, iznosi bit materije.
Marx, Engels i Lenjin su, o ovom pitanju, iznosili neznala~ke i povr{ne logi~ke
primjere, davali naprasita saop}enja. Oni su, me|utim, trebali shvatiti da su t
a ista saop}enja mogli dati i u snu: da i u snu ~itaju Das Kapital, da u~estvuju
na mitinzima, da dolaze u sukob sa policijom, da ih kamen poga|a u glavu i ~ak
da osje}aju kako im rana krvari. Kada bi im se u snu postavilo pitanje, oni bi o
dgovorili da je “apsolutna materija” tako|er i ono {to su vidjeli u tom trenutku. Is
to kao {to “apsolutnom materijom” smatraju i ono {to vide u budnom stanju. Me|utim,
sve ono {to se vidi, doìvi ili osjeti, bilo u snu ili u svakodnevnom ìvotu, je
percepcija.
Primjer paralelnog spajanja nerava
Uzmimo u razmatranje Politzerov primjer saobra}ajne nesre}e: Ako nerve, koji vod
e od pet organa ~ula do mozga, ~ovjeka, kojeg je pregazio au-
Tajna materije
205
tobus, paralelno poveèmo sa mozgom nekog drugog ~ovjeka, recimo Georga Politzer
a, dogodit }e se da Politzera, koji sjedi kod ku}e, tako|er udari autobus i to u
trenutku kada udara ~ovjeka u nesre}i. Ta~nije, sve emocije koje preìvljava ~o
vjek kojeg je udario autobus }e, poput slu{anja iste muzike sa dva razli~ita zvu
~nika koji su priklju~eni na kasetofon, po~eti doìvljavati i Politzer. Iako sje
di kod ku}e, Politzer }e osje}ati, vidjeti i doìvljavati zvuk ko~nica autobusa,
udar autobusa, slike slomljene ruke i krv, bolove od loma, prizor uvo|enja u op
eracionu salu, ~vrsto}u gipsa, slabost u ruci... Sa koliko god osoba da se pove`
u ìvci ~ovjeka iz nesre}e, svi }e, kao i Politzer, preìvljavati nesre}u od po~
etka do kraja. Ako ~ovjek iz nesre}e padne u komu, i svi ostali }e tako|er pasti
. âk, ako bi se sve percepcije vezane za aktualnu saobra}ajnu nesre}u snimile n
a neki ure|aj i ako bi se, premotavanjem na po~etak, konstantno davale nekoj dru
goj osobi, ta bi osoba stalno doìvljavala udar autobusa. Dobro, koji je, u tom
slu~aju, stvarni autobus koji je izazvao udar? Materijalisti~ka filozofija nema
neproturje~nog odgovora na ovo pitanje. Ispravan odgovor je da su saobra}ajnu ne
sre}u svi, sa svim detaljima, preìvljavali u svojim mozgovima. Isti slu~aj je i
sa onim {to jede kola~, ili {to {uta kamen. Ako nerve Engelsa, koji osje}a sito
st i napuhanost stomaka nakon jedenja kola~a, koji vode od pet organa ~ula do mo
zga, paralelno poveèmo sa mozgom druge osobe, i ta osoba }e jesti kola~ u trenu
tku kada i Engels bude jeo i osje}ati sve ono {to i Engels osje}a. Ako paralelno
sa drugom osobom poveèmo nerve materijaliste Johnsona, kojeg noga boli nakon {
utanja kamena, onda }e i ta osoba {utati kamen i osje}at }e bol u nozi. Dobro, k
oji je kola~ i kamen stvaran? Ni na ovo pitanje materijalisti~ka filozofija ne m
oè dati neproturje~an odgovor. Ispravan i neproturje~an odgovor je slijede}i: I
Engels i druga osoba su u svojim mozgovima jeli i najeli se kola~a. I Johnson i
druga osoba su u svojim mozgovima preìvljavali sve detalje u trenutku {utanja
kamena. U prethodnom primjeru sa Politzerom na~inimo slijede}e izmjene: nerve Po
litzera koji sjedi kod ku}e spojimo sa mozgom ~ovjeka koji }e doìvjeti nesre}u,
a nerve ~ovjeka iz nesre}e poveìmo sa mozgom Politzera. U ovom
206
slu~aju }e, iako sjedi u ku}i, Politzer doìvjeti udar autobusa, a ~ovjek sa uli
ce, unato~ svoj silini nesre}e, ne}e uop}e osjetiti ni{ta u vezi sa nesre}om, po
{to }e imati puni osje}aj da sjedi u ku}i. Isti slu~aj moè se primijeniti i na
primjerima kola~a i kamena. Kao {to se vidi, nemogu}e je da ~ovjek nadma{i i da
iza|e van svojih percepcija. U tom slu~aju, sve je mogu}e predo~iti ljudskoj du{
i, ~ak i u odsutnosti tijela i bilo kakvog materijalnog postojanja, a i materija
lnog okruènja. U tolikoj mjeri je to mogu}e da doti~na osoba to ne moè razumje
ti. âk, predo~ene trodimenzionalne perfektne slike }e smatrati stvarno{}u i aps
olutno }e biti sigurna u njihovo stvarno postojanje. Po{to je svaki ~ovjek podre
|en percepcijama koje stvaraju osje}aj u organima ~ula. Ovako svoje razmi{ljanje
, o ovom pitanju, iznosi engleski filozof David Hume:
“Veoma iskreno, kada u|em u sastav ne~ega {to sam kaèm, ja se stalno susre}em sa
jednom specijalnom percepcijom ili ne~im drugim {to je u vezi sa vru}im ili hlad
nim, svjetlo{}u ili sjenom, ljubavlju ili mr`njom, bolom ili uìtkom. Apsolutno
ne mogu zate}i sam sebe u bilo koje vrijeme bez jedne percepcije i nikada ne mog
u pratiti bilo {ta osim percepcije.”179
Percepije nastale u mozgu nisu filozofija, ve} nau~ne ~injenice
Materijalisti tvrde da je sve ono {to smo ovdje izloìli samo jedan filozofski p
ogled i stav. Me|utim, to da je ono {to mi nazivamo “vanjskim svijetom” jedan sklop
percepcija, nije nikakva filozofija, to je nau~na ~injenica. Kako slika i osje}a
ji stiù do mozga tema je koja se detaljno obra|uje na svim medicinskim fakultet
ima. înjenice koje, predvo|ene modernom fizikom, iznose nauke XX stolje}a, sasv
im jasno stavljaju do znanja da materija nema konkretnu realnost, da svako, u iz
vjesnom smislu, posmatra “ekran koji se nalazi u mozgu”. Ovo mora prihvatiti svako k
o vjeruje u nauku, pa bio on ateista, budista ili bilo kojeg drugog pogleda i mi
{ljenja. Jedan materijalista, u skladu sa svojim mi{ljenjem, moè zanijekati pos
tojanje Boga, ali ne moè zanijekati ovu nau~nu ~injenicu.
Tajna materije
207
Iako su bili nedovoljni uvjeti i poimanje nauke u vremenu u kojem su ìvjeli, op
et je zbunjuju}e to {to Karl Marx, Friedrich Engels, Georges Politzer i ostali n
isu mogli shvatiti i poimati tako jednostavnu i jasnu ~injenicu. Ali, uvjeti suv
remene nauke i tehnologije su krajnje razvijeni, {to jo{ vi{e olak{ava poimanje
ove ionako jasne ~injenice. Materijaliste je obuzeo veliki strah zbog, makar i d
jelimi~nog, poimanja ovog pitanja, a i zbog uo~avanja da ovo pitanje kategori~no
pobija njihovu filozofiju.
Velika uznemirenost materijalista*
Od strane materijalisti~kih krugova Turske izvjesno vrijeme nisu stizale vidljiv
e reakcije o temi (da je, dakle, materija jedna percepcija) koja se iznosi u ovo
j knjizi, {to je kod nas stvorilo jedan utisak da pitanje nije dovoljno obra|eno
i da treba pre}i na jedno detaljnije izlaganje. Nakon izvjesnog vremena, me|uti
m, ispostavilo se da su materijalisti, u biti, veoma uzrujani izno{enjem ovog pi
tanja na dnevni red, {tavi{e, postalo je sasvim jasno da ih je obuzeo i veliki s
trah. Svoj strah i paniku materijalisti su jedno vrijeme sasvim glasno izraàval
i u svojim sredstvima informiranja, na stru~nim konferencijama i panel diskusija
ma. Glede njihovog nespokojnog i beznade`nog stila, postaje sasvim jasno da su z
apali u jednu ozbiljnu idejnu krizu. Ina~e, ozbiljan {ok po~eli su doìvljavati
sa nau~nim pobijanjem teorije evolucije koja, navodno, predstavlja temelj njihov
e filozofije. Sada su, me|utim, u jo{ ve}em {oku, po{to shvataju da po~inju gubi
ti i samu materiju, oslonac koji je neuporedivo bitniji od darvinizma. Na ovo pi
tanje, sa svog stajali{ta, gledaju kao na “najve}u opasnost” po njihovo stajali{te.
Sami spominju “apsolutno ru{enje kulturnih tkiva”. Jedan od onih koji su na najizraz
itiji na~in izrazili ovu zabrinutost i paniku materijalisti~kih krugova Turske b
io je Rennan Pekünlü, univerzitetski profesor i, u isto vrijeme, pisac u Bilim ve Ütop
ya (Nauka i utopija), ~asopisu koji je preuzeo obavezu odbrane materijalizma. Bi
lo u tekstovima objavljenim u aktualnom ~asopisu, bilo prilikom govora na panel
diskusijama, Pekünlü je kao prvostepenu “opasnost” isticao knjigu Podvale teorije evoluc
ije. A pitanje koje najvi{e zabrinjava ovog nau~nika nisu dijelovi kn-
* Ovaj dio je dodat u drugom izdanju ove knjige (op. E.I.)
208
jige u kojima se iznosi neosnovanost Darwinove teorije, nego ba{ poglavlje koje
upravo ~itate. Pekünlü, koji je svojim ~itateljima i slu{ateljima (prili~no malog br
oja) poru~ivao da ih “ni slu~ajno ne zavedu ova pou~avanja idealizma, da njeguju s
voju odanost materijalizmu”, svoj oslonac je na{ao u Vladimiru I. Lenjinu, lideru
krvave komunisti~ke revolucije u Rusiji. Jedino {to je uradio Pekünlü, koji je svako
m savjetovao da pro~ita knjigu Materijalizam i empiriokriticizam, koju je Lenjin
napisao prije jednog stolje}a, bilo je ponavljanje, opet Lenjinovih, upozorenja
: “i slu~ajno ne razmi{ljajte o ovom pitanju, ina~e }ete izgubiti materijalizam i
predat }ete se vjeri.” U jednom tekstu objavljenom u aktualnom materijalisti~kom g
lasilu, Pekünlü prenosi slijede}e Lenjinove re~enice: “Ako jednom porekne{ materijalnu
realnost koju poimamo na{im ~ulima, krenuo si ka agnosticizmu i subjektivizmu,
izgubio si sva oru`ja koja }e{ koristiti protiv fideizma (filozofija vjere); a t
o upravo i jeste ono ~emu stremi fideizam. Prepusti{ li prst, prvo ti ode ruka,
a potom i cijeli karakter. Ako poimate ~ula, ne kao neku sliku materijalnog svij
eta, ve} kao neki poseban element, drugim rije~ima, ako odstupite od materijaliz
ma tada ste svoj karakter predali fideizmu. Nakon toga }e ~ula biti ni~ija ~ula,
um ni~iji um, psiha ni~ija psiha, volja ni~ija volja.”180 Ovi redovi pokazuju da
ova ~injenica, koju je Lenjin unespokojeno primijetio i koju je èlio potisnuti
iz svoje, a i iz glava svojih “drugova”, na isti na~in zabrinjava i suvremene materi
jaliste. Ali, Pekünlü i ostali materijalisti su u ve}em nespokojstvu od Lenjina po{t
o su svjesni da se ova istina iznosi znatno jasnije, kategori~nije i sna`nije u
odnosu na doba od prije 100 godina. Ovo pitanje se prvi put u historiji svijeta
iznosi na toliko neosporan na~in. Opet je, me|utim, uo~ljivo da ve}ina materijal
isti~kih nau~nika krajnje povr{no pristupa ~injenici da je “materija percepcija”. Po
{to je tema koja se ovdje obra|uje jedna od najuzbudljivijih i najbitnijih tema
sa kojima se ~ovjek u svom ìvotu moè suo~iti. Nije mogu}e da su se prije suo~i
li sa jednom efektnom temom, kao {to je ova. Unato~ tome, reakcije koje pokazuju
aktualni nau~nici, ili njihov stil govora i pisanja, odaje njihovo krajnje plit
ko i povr{no rezoniranje.
Tajna materije
209
Tako da reakcije, koje odre|eni materijalisti ispoljavaju na ovdje izloèno, pok
azuju da je njihova slijepa privrènost materijalizmu kod njih prouzrokovala jed
nu vrstu logi~kog o{te}enja i da su iz tog razloga daleko od poimanja ovog pitan
ja. Ilustracije radi, opet jedan univerzitetski profesor i pisac u ~asopisu Bili
m ve Ütopya, Alaettin [enel, kao i Rennan Pekünlü, oda{iljao je poruke u smislu “nastran
u ru{enje darvinizma, istinska opasnost je MaterijalistiËki pisac, u ovoj temi”, a z
bog toga {to je osjetio da nema Rennan Pekünlü govori da pouzdanog oslonca za svoju
filozofiju, nastupio je nije bitna Darwinova teorisa zahtjevom u stilu: “ako je ta
ko, onda vi dokaìte ja, nego ba{ tema poglavlje kojeg upravo Ëitate. Po{to to {to
iznosite”. Me|utim, zanimljiv je, zapravo, je i sam svjestan da ovom momenat da j
e aktualni pisac napisao re~enice ko- temom nestaje materija kao jedina ideja u
koju on je ukazuju da on uop}e nije shvatio ~injenicu koju vjeruje. smatra opasn
o{}u. Naprimjer, u tekstu koji je u cjelosti posve}en ovoj temi [enel je prihvat
io da se vanjski svijet u vidu slike percipira u mozgu. Isti~u}i, me|utim, da se
slike dijele na dvije vrste - one koje imaju svoju materijalnu protuvrijednost
i one koje nemaju - on tvrdi da vanjski svijet posjeduje svoju materijalnu protu
vrijednost. Da bi ilustrirao svoju tvrdnju, on iznosi i “primjer telefona”. Ukratko,
on pi{e da “ja ne znam da li slike u mozgu imaju ili nemaju svoju protuvrijednost
u vanjskom svijetu, ali isto to, tako|er, vaì i kada pri~am telefonom; ja ne v
idim osobu sa kojom pri~am, ali mogu potvrditi ovaj razgovor kada kasnije budem
neposredno razgovarao sa ovom osobom”. Aktualni pisac ovim primjerom cilja na slij
ede}e: “Ako posumnjamo u na{e percepcije, moèmo ih kontrolirati direktnim suo~enj
em sa originalnom materijom.” Ovo je, me|utim, sasvim o~ita zabluda, po{to je apso
lutno nemogu}e na{e dopiranje do originalne materije. A p s o l u t n o n i k a
d a n e moèmo napustiti mozak i saznati {ta se doga|a “vani”. Osobi pored telefona
moè se potvrditi da li glas na telefonu ima protuvrijednost ili nema. Ali, i ov
o potvr|ivanje je sa~injeno samo od imaginacije u mozgu.
210
Zapravo, ove osobe iste doga|aje mogu doìvljavati i u snovima: [enel, naprimjer
, moè vidjeti da razgovara na telefon i da je taj razgovor, potom, potvrdio kod
osobe sa kojom je razgovarao. Ili Pekünlü tako|er i u snu moè osjetiti da je suo~e
n sa “velikom opasno{}u” i da auditoriju preporu~uje Lenjinova stogodi{nja djela. Me
|utim, bilo {to da urade, materijalisti ne mogu demantirati ~injenicu da su sve
ono {to doìvljavaju i sve ono sa ~ime komuniciraju samo odvojene percepcije. Ko
me }emo, u tom slu~aju, potvrditi da li slike iz mozga imaju svoju protuvrijedno
st ili nemaju? Da li bi}ima-sjenkama koja se, tako|er, formiraju u mozgu? Nesumn
jivo, nemogu}e je prona}i izvor informacija koji }e mo}i osigurati i potvrditi i
nformacije koje pripadaju svijetu izvan mozga materijalista. Priznati da sve vrs
te percepcija nastaju u mozgu, ali smatrati da se u èljenom trenutku moè iza}i
“izvan” ovoga i da se percepcije mogu potvrditi stvarnom vanjskom svijetu je, zapra
vo, pokazatelj ograni~enosti nivoa ljudskog poimanja i pada u jedan neispravni l
ogi~ki splet. Istina koja se ovdje iznosi je, me|utim, tema koja se odmah, sa la
hko}om, moè poimati od strane ~ovjeka koji posjeduje normalan nivo poimanja i l
ogi~ki splet. Svaki ~ovjek bez predrasuda }e, u kontekstu ovdje izloènog, shvat
iti da je organima ~ula nemogu}e testirati postojanje vanjskog svijeta. Me|utim,
kako izgleda, slijepa privrènost materijalizmu kvari ljudsku mo} kori{tenja ra
cija. Zbog toga, i suvremeni materijalisti, kao i njihovi idejni u~itelji koji s
u postojanje materije nastojali “dokazati” jedenjem kola~a i {utanjem kamena, pokazu
ju ozbiljne logi~ke poreme}aje. Treba, tako|er, naglasiti da to, u biti, nije ne
ka zbunjuju}a situacija. Po{to, nemogu}nost razumijevanja, dakle nemogu}nost tum
a~enja svijeta i doga|aju u ispravnom logi~kom spletu, predstavlja zajedni~ku os
obinu onih koji pori~u. A, Allah je u Kur’anu ovu skupinu, oni koji pori~u, istaka
o kao “...ljude koji ne shva}aju” (Al-Ma’idah, 58).
Materijalisti su upali u najve}u historijsku klopku
Pani~na atmosfera koja se pojavila u materijalisti~kim krugovima Turske i ~ijih
smo se samo nekoliko simptoma ovdje dotakli, zapravo,
Tajna materije
211
pokazatelj je da su materijalisti suo~eni sa jednom opasno{}u od egzistencijalne
vrijednosti. înjenica da je materija sa~injena o percepcije dokazana je od str
ane moderne nauke i to na jedan kategori~an, sna an i jasan na~in. Materijalisti
su svjesni da materijalni svijet, u koji su slijepo vjerovali, oslanjali se i v
jerovali u njeg, apsolutno nestaje odnose}i sa sobom i sve ono {to je u njemu, a
nisu u stanju uraditi ni{ta kako bi to onemogu}ili. Materijalisti~ko mi{ljenje
je stalno postojalo tokom historije ~ovjeka, a, sigurni u sebe i svoju filozofij
u, ovi ljudi su se suprotstavljali svome Tvorcu, Allahu, d . {. Materija je, pre
ma njihovom scenariju, oduvijek i zauvijek, {to zna~i da nije mogla imati svog S
tvoritelja. Odbijaju}i Allaha samo iz svoje oholosti, oni su su se krili iza mat
erije za koju su mislili da postoji. Toliko su bili sigurni u ovu filozofiju da
su vjerovali da se nikada ne}e mo}i dati obja{njenje koje }e dokazati suprotno.
Upravo iz tog razloga ~injenice vezane za bit materije, koje su iznesene u ovoj
knjizi, izazvale su toliku zabrinutost kod ovih ljudi. Po{to, sve {to je iznesen
o ovdje u temelju ru{i njihovu filozofiju, da ~ak apsolutno ne ostavlja ni mogu}
nost rasprave. Materija, koju baziraju na svim svojim stanovi{tima, ivotima, oh
olostima i poricanjima, nestala je u jednom zamahu ruke. Nema materije da bi pos
tojao materijalizam! Jedna od Allahovih osobenosti je i prire|ivanje zamki za ne
vjernike. Ovu ~injenicu On isti~e u slijede}em ajetu: “I kad su ti nevjernici zamk
e razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali
; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije.” (Al-Anfa
l, 30) Tako je Allah priredio zamku za materijaliste u~iniv{i da oni misle kako
materija postoji i tako ih degradirao na na~in kakav jo{ nije zabiljeèn u histo
riji. Vjerovali su u postojanje svoje imovine, svog poloàja, titule, zajednice
kojoj pripadaju, cijelog svijeta i svega {to se, zapravo, sastoji samo od imagin
acije i, povrh svega, oslanjaju}i se na sve to, bili su oholi pred Allahom. Prse
}i se, pobunili su se protiv Allaha, te napredovali u svom nevjerovanju. Jedino
iz ~ega su crpili snagu u ovim poslovima je bila materija. Ali su zapali u tako
manjkav na~in razmi{ljanja da uop}e nisu razmi{ljali da ih je Allah okruìo sa s
vih strana. Ovako nas Allah u Kur’anu obavje{tava o situaciji koja }e zadesiti nev
jernike kao rezultat njihove ograni~enosti:
212
Zar oni zamke da postavljaju?! Ta u zamku }e se uhvatiti ba{ oni koji ne vjeruju
! (At-Tur, 42)
Ovo je, mo da, najve}i fijasko koji je historija zabilje ila. I dok su se {epuri
li, materijalisti nisu ni bili svjesni da su upali u veliku zamku. Nesumnjivo su
pora eni u ru nom ratu kojeg su poveli protiv Allaha i u kojem su pokazivali dr
sku hrabrost. Na{ Stvoritelj nas sasvim jasno obavje{tava o nerazboritosti onih
koji pori~u, te o tome kakav ih kraj o~ekuje:
I isto tako Mi u~inismo da u svakom gradu velika{i postanu grje{nici i da u njem
u zamke postavljaju, ali oni samo sebi zamke postavljaju, a da i ne primje}uju.
(Al-An’am, 123)
Ista ~injenica u drugom ajetu ovako se isti~e:
Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znaju}i, samo sebe
varaju. (Al-Baqarah, 9)
I dok su nevjernici mislili da postavljaju zamke, oni, kao {to se u formulaciji
iz prethodnog ajeta ka e, “ne primje}uju”, nisu mogli uo~iti jednu veoma bitnu ~inje
nicu da je imaginacija sve ono {to do ivljavaju, te da je, tako|er, i postavljan
je zamki, poput svih djela koja ~ine, samo slika oformljena u njihovom mozgu...
Zbog nepoimanja ove ~injenice, te zaboravljaju}i da su sami sa Allahom, oni su s
ami sebe uvukli u jedan lukav poredak. Kao i u svim periodima, tako }e i u ovom
periodu Allah nevjernike suo~iti sa ~injenicom koja }e do temelja poru{iti sve n
jihove lukave poretke. Ajetom “...Zaista je {ejtanovo lukavstvo slabo” (An-Nisa’, 76),
Allah nas obavje{tava o prirodi njihovog poretka, a time i o pora avaju}em kraj
u koji ih o~ekuje. A ajetom “...Njihovo lukavstvo vam ne}e nimalo nauditi” (Al’Imran,
120) Allah vijernicima saop}ava radosnu vijest. U drugom ajetu Allah poru~uje da
su “djela nevjernika kao varka u ravnici u kojoj edan vidi vodu, ali kad do tog
mjesta do|e, ni{ta ne na|e”. (An-Nur, 39) Materijalizam, tako|er, kao i u prethodn
om ajetu, predstavlja “fatamorganu” za nevjernike; kada ispruè ruke, vjeruju}i u on
o {to vide, oni shvate da je sve samo imaginacija. Allah ih je prevario sa jedno
m ovakvom fatamorganom, cijeli sklop percepcija je u~inio kao da stvarno postoje
. “Ogromni” ljudi, profesori, astronomi, biolozi, fizi~ari, ljudi bilo kojeg po-
Tajna materije
213
loàja i titule su obmanuti zbog toga {to su materiju pretvorili u svoje boànst
vo, prevarili su se kao djeca i izgubili autoritet. Svoju filozofiju, ideologiju
izgradili su na sklopu percepcija koje su smatrali apsolutnim; ulazili su u ozb
iljne polemike, koristili “pseudointelektualna” obja{njenja. A zbog svega toga sebe
su smatrali pametnim, mislili su da mogu donositi mi{ljenja o pitanju realnosti
univerzuma, i, {to je najbitnije, smatrali su da, sa svojim ograni~enim rasu|iva
njem mogu komentirati Boga. Stanje u kojem se oni nalaze Allah je ovako formulir
ao:
I nevjernici po~e{e smi{ljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije
najbolje. (Al-’Imran, 54)
Mo da se mogu}e izvu}i iz nekih ovosvjetskih zamki, ali zamka koju je Allah prir
edio za one koji pori~u je toliko ~vrsta da je nemogu}e izvu}i se iz nje. Bilo {
ta da urade, bilo kome da se obrate, oni ne mogu, mimo Allaha, na}i pomo}nika ko
ji }e ih spasiti. A, to je Allah u Kur’anu najavio i obe}ao: “... oni ne}e na}i sebi
, mimo Allaha, ni za{titnika ni pomaga~a.” (An-Nisa’, 173) Materijalisti uop}e nisu
o~ekivali da ih o~ekuje jedna ovakva zamka. Dok su u rukama imali sve mogu}nosti
XX stolje}a, smatrali su da se sa lahko}om mogu inaditi i da i ostale mase sa s
obom mogu povu}i u nijekanje postojanja Boga. Allah nas tako|er obavje{tava o ov
akvom mentalitetu koji nevjernici nose tokom cijele historije i kraju koji je pr
ipremljen za njih:
I smi{ljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali, pa pogled
aj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uni{tili smo sve - i njih i na
rod njihov. (An-Naml, 50-51)
Jedno zna~enje ~injenice iznesene u citiranom ajetu je i slijede}e: saop}eno je
da je imaginacija sve ono {to materijalisti posjeduju, dakle zajedno je uni{teno
sve ono {to su imali u svojim rukama. Dok su svjedo~ili nestanku svega onoga za
{to su bili ubije|eni da postoji, imovine, fabrika, zlata, dolara, djece, supru
`nika, prijatelja, poloàja i titula, pa ~ak dok su im i njihova tijela izmicala
i gubila se, na izvjestan na~in su i “oni uni{teni”. Prestali su biti materija i ko
na~no su do{li u poloàj duhovnog bi}a. Nesumnjivo je da uo~avanje ove ~injenice
predstavlja ne{to krajnje uàsavaju}e {to je ikako moglo zadesiti materijaliste
. Po{to, ~injenica da je
214
sve ono {to imaju samo imaginacija, za njih, njihovim formuliranjem, predstavlja
presudu “smrt prije smrti” i to dok su jo{ na dunjaluku. Zajedno sa ovom ~injenicom
ostao je jedino Allah i oni. Ajetom “Meni ostavi onoga koga sam ja izuzetkom u~in
io” (Al-Muddaththir, 11) Allah nas upozorava na ~injenicu da je, zapravo, svako sa
m samcat pred Njim. Na ovu izuzetnu ~injenicu Allah upozorava na vi{e mjesta u K
ur’anu:
A do}i }ete Nam pojedina~no, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustiv{i
dobra koja smo vam bili darovali... (Al-An’am, 94) I svi }e Mu na Sudnjem danu do}
i pojedina~no. (Maryam, 95)
Jedno od zna~enja navedenih ajeta je i slijede}e: oni koji su od materije na~ini
li bo anstvo do{li su od Allaha i Njemu }e se vratiti. Predati su Allahu, htjeli
to oni ili ne htjeli. Sada ~ekaju Dan obra~una i taj dan }e svi pojedina~no bit
i pozvani na ispitivanje. Ma koliko to oni ne htjeli shvatiti...
Zaklju~ak
Tema koja je dovde iznesena jedna je od najve}ih ~injenica koje ste u toku svog
ivota imali priliku ~uti. Po{to, ova tema, koja dokazuje da je materijalni svij
et, u biti, jedno “bi}e-silueta”, predstavlja klju~ za poimanje Allahovog postojanja
i stvaranja i za razumijevanje da je On jedino apsolutno bi}e. ôvjek koji shva
ti ovu temu }e primjetiti da svijet nije mjesto onakvo kakvim ga smatra ve}ina.
Svijet nije postoje}e, apsolutno mjesto kakvim ga smatraju oni koji besciljno lu
taju ulicama, koji se me|usobno razme}u po luksuznim kafeima, koji se hvale svoj
im imecima, koji su ìvote svoje posvetili ispraznim ciljevima... Svijet je samo
sklop percepcija, jedna imaginacija. I svi koje smo malo~as nabrojali su pojedi
na~na bi}a-siluete koja ove percepcije posmatraju u svom mozgu, samo oni toga ni
su svjesni. Ovo pitanje je veoma bitno i ono iz temelja ru{i materijalisti~ku fi
lo zofiju koja pori~e Allahovo postojanje. Iz tog razloga materijaliste, poput M
arxa, Engelsa i Lenjina, mora obuzeti panika kada se upoznaju sa ovime, oni se m
oraju rasrditi i upozoriti svoje pristalice da “ni slu~ajno ne razmi{ljaju o ovome”.
Ove osobe su, zapravo, u jednoj velikoj mentalnoj zaostalosti,
Tajna materije
215
zbog ~ega ~ak nisu u stanju ni poimati ~injenicu koja se formira u mozgu. “Vanjski
m svijetom” smatraju svijet kojeg posmatraju u mozgu, a sasvim jasne dokaze o supr
otnom ne uspijevaju nikako poimati. Ova nesmotrenost je rezultat mentalnog nedos
tatka kojim je Allah podario onima koji pori~u. Po{to, kao {to se to u Kur’anu sao
p}ava, nevjernici “...pameti imaju - a njima ne shva}aju, oni o~i imaju - a njima
ne vide, oni u{i imaju - a njima ne ~uju; oni su kao stoka, ~ak i gori - oni su
zaista nemarni.” (Al-A’raf, 179) Ono iznad ove ta~ke mo ete doku~iti i sami ukoliko
budete iskreno upotrijebili svoj razum. Za to je potrebno da skupite svoju pa nj
u, da se skoncentrirate i da razmi{ljate o tome kako vidite i kako dodirujete pr
edmete koji vas okru uju. Ako pa ljivo razmislite, uo~it }ete da je umno bi}e, k
oje vidi, ~uje, dodiruje, razmi{lja i koje u ovom trenutku ~ita ovu knjigu, samo
jedan duh i da, kao na jednoj vrsti zavjese, posmatra percepcije zvane “materija”.
ôvjek koji ovo poima }e se udaljiti od materijalne dimenzije svijeta, koja zava
rava ve}inu ~ovje~anstva, i u}i }e u stvarnu dimenziju postojanja. înjenica o k
ojoj govorimo u toku historije bila je objelodanjena od strane odre|enih vijerni
ka ili filozofa. Islamski alimi, kao Imam Rabbani, Muhyiddin Arabi i Mevlana Gam
i , ovu ~injenicu doku~ili su uz pomo} kur’anskih naznaka i li~nog razuma. I odre|
eni filozofi Zapada, kao George Berkeley, istu istinu otkrili su zahvaljuju}i sv
om bespredrasudnom razmi{ljanju. Ovako u svom djelu Mektubat Imam Rabbani obja{n
java da je sav materijalni univerzum “imaginacija i ma{ta” (percepcija), a da je All
ah jedino apsolutno bi}e:
“... Tijela bi}a koja je Allah stvorio nisu ni{ta drugo do nepostojanje... Sve je
to stvorio na nivou emocije i ma{te (percepcije)... Postojanje svemira je na niv
ou emocije i ma{te, ne na nivou materije... U pravom smislu, vani (u vanjskom sv
ijetu) ne postoji ni{ta, osim Allaha.”182
Imam Rabbani, tako|er, sasvim jasno iznosi da su sve slike sa kojima ~ovjek komu
nicira samo imaginacije i da nemaju svoj original “vani”:
“Taj imaginarni krug slika se u ma{ti. A vidi se na stepenu na kojem je naslikan.
Ali, imaginarnim okom. Smatra se, me|utim, da se to vani vidi sa
216
okom u glavi. Ali, to nije tako. On vani nema ni traga ni imena. Da, ovakva situ
acija ne postoji tamo da bi se vidjela. âk i lice osobe koje se oslikava u ogle
dalu je u ovoj formi. Zato {to ono vani nema postojanost. Nesumnjivo, oboje, i n
jegova postojanost i slika, zajedno su u MA[TI. Allah najbolje zna.”183
Mevlana Gami je, tako|er, ovu zaprepa{}uju}u ~injenicu do koje je i do{ao uz pom
o} kur’anskih naznaka i razuma, izrazio rije~ima da je “imaginacija i ma{ta sve {to
postoji u univerzumu. Ili je kao refleksija u ogledalu ili kao silueta.” Me|utim,
broj onih koji su doku~ili ovu ~injenicu je u toku historije uvijek bio ograni~e
n. Veliki alimi kao Imam Rabbani pisali su da je mo`da delikatno da se ova ~inje
nica prezentira masama, da ve}ina ljudi ovo ne}e mo}i shvatiti. A, u suvremenom
dobu, pak, aktualna ~injenica do{la je u poloàj obja{njavanja uz nau~ne dokaze.
înjenica da je univerzum jedno bi}e-silueta prvi put se u historiji svijeta ob
ja{njava na jedan toliko konkretan, jasan i pojmljiv na~in. Iz tog razloga, XXI
stolje}e }e predstavljati jednu historijsku prekretnicu kada }e ljudi masovno po
imati Boànstvene ~injenice i kada }e se u valovima usmjeravati Allahu kao jedin
om apsolutnom bi}u. U XXI stolje}u }e se na sme}e historije odloìti materijalis
ti~ko vjerovanje XIX stolje}a, poimat }e se Allahovo postojanje i pojam stvaranj
a, ~injenice poput nadvremenosti i natprostornosti }e postati pojmljive, ~ovje~a
nstvo }e se osloboditi zavjesa - koje vjekovima stoje navu~ene ispred njega, pod
vala i praznovjerja. Ovaj neizbje`ni proces }e biti nemogu}e zaustaviti od stran
e bilo kojeg bi}a-siluete...
Relativnost vremena i realnost sudbine
ajedno sa onim {to smo do sada izloìli, postignuta je kategori~nost da u biti n
e postoji “trodimenzijalno mjesto”, da je to jedna predrasuda apsolutno zasnovana na
percepcijama i da se cijeli ìvot odvija u “neprostoru”. Tvrditi suprotno ovome pre
dstavlja praznovjerje koje je daleko od razuma i nauke, po{to ne postoji niti je
dan valjan dokaz o fizi~kom postojanju Svijeta. Ova situacija ru{i prvu hipotezu
koja predstavlja osnovu materijalisti~ke filozofije. Ova hipoteza pretpostavlja
da je materija apsolutna i neuni{tiva. Druga materijalisti~ka hipoteza je hipot
eza po kojoj je i vrijeme apsolutno i beskona~no, a {to je, tako|er, praznovjerj
e kao i prva hipoteza.
Z
Poimanje vremena
Percepcija zvana vrijeme je, zapravo, metod uspore|ivanja jednog trenutka sa dru
gim. Ovu tvrdnju moèmo ilustrirati slijede}im primjerom: Ako udarimo u neki pre
dmet, pojavit }e se jedan odre|en zvuk. Kada nakon pet minuta ponovo udarimo u i
sti predmet, ponovo }e se pojaviti zvuk. ôvjek misli da je izme|u prvog i drugo
g zvuka protekao odre|eni period i to naziva “vremenom”. Me|utim, u trenutku kada ~u
je drugi zvuk, prvi zvuk se sastoji samo od imaginacije u mozgu. To je samo poda
tak koji postoji u mozgu. Uspore|uju}i trenutak u kojem ìvi sa onim iz memorije
, ~ovjek postiè percepciju vremena. U slu~aju da nema ove usporedbe, ne bi post
ojala ni percepcija vremena. Isto tako, ~ovjek pravi usporedbu kada kroz vrata u
|e u jednu prostoriju, a potom ugleda kako drugi ~ovjek sjeda na fotelju koja se
nalazi na sredini prostorije. U trenutku dok ~ovjek, kojeg je vidio, sjeda u fo
telju, slike vezane za njegovo otvaranje vrata i kretanje prema sredini prostori
je samo su podaci koji se nalaze u mozgu. Percepcija vremena pojavljuje se kada
napravimo usporedbu izme|u ovih slika i trenutka kada ~ovjek sjeda u fotelju.
218
Ukratko, vrijeme postoji pravljenjem usporedbe izme|u odre|enih imaginacija koje
se skrivaju u mozgu. Ako ~ovjek ne bi imao memorije, onda mozak ne bi mogao pra
viti komentare ove vrste, a prema tome ne bi se obrazovala ni percepcija vremena
. Razlog zbog kojeg neko kaè “ja imam trideset godina” je u ~injenici da se u mozgu
skupilo odre|enih podataka koji pripadaju aktualnom broju godina. U slu~aju da
nema memorije, ne bi mogao razmi{ljati o tolikom vremenskom periodu i komunicira
o bi samo sa “trenutkom” u kojem ìvi.
Nau~no obja{njenje nadvremenosti
Iznose}i primjere mislilaca i nau~nika koji su o ovom pitanju izrazili svoj stav
, nastojat }emo ovo pitanje detaljnije razjasniti. Nobelovac, poznati profesor g
enetike i mislilac, François Jacob, u svojoj knjizi Igra mogu}nosti kaè slijede}e
o toku vremena unazad: “Filmovi koji se prikazuju unazad pruàju nam mogu}nost da
zamislimo kako bi izgledao svijet u kojem bi vrijeme teklo unazad. Jedan svijet
u kojem bi se mlijeko u {oljici odvajalo od kafe i skakalo u zrak kako bi dospj
elo do posudice za mlijeko; jedan svijet u kojem bi svjetlosni snopovi, umjesto
izviranja iz svog izvora, izlazili iz zida i sabirali se u svom izvoru; jedan sv
ijet u kojem bi zapanjuju}om suradnjom bezbroj kapljica iz vode izbacilo kamen k
oji bi poslu{no poskakivao da bi se smjestio u {aku djeteta. Ali, u ovakvom svij
etu u kome vrijeme te~e naopako }e, na isti na~in, biti naopako okrenuto i formi
ranje pam}enja i mo`dani razvoj. Isto }e biti i sa pro{lo{}u i budu}no{}u i svij
et }e nam apsolutno izgledati onako kao {to ve} izgleda.”184
Vrijeme je pojam koji je apsolutno vezan za onoga ko ga opaà. Dok isti vremensk
i period nekome izgleda dug, drugome moè izgledati sasvim kratak. Da bi se odre
dila neka zajedniËka vrijednost, potrebni su izvori poput sata i kalendara, bez ko
jih bi bilo nemoguÊe naËiniti definitivnu pretpostavku o pitanju vremena.
219
Zbog toga {to se na{ mozak navikao na ustaljeni sistem redoslijeda, svijet ne fu
nkcionira kao u primjerima iz prethodnog citata i mislimo da vrijeme uvijek te~e
naprijed. Me|utim, ovo je odluka koja je nastala u na{em mozgu i zbog toga je s
asvim relativna. Nikako ne moèmo znati kako vrijeme u stvarnosti te~e, ili da l
i uop}e i te~e. A to pokazuje da vrijeme nije apsolutna ~injenica, da je samo je
dan oblik percepcije. Da je vrijeme jedna percepcija, potvrdio je i najve}i fizi
~ar XX stolje}a, A l b e r t E i n s t e i n , svojom op}om teorijom relativitet
a. U svojoj knjizi Univerzum i Einstein, Lincoln Bernett je o ovom pitanju napis
ao slijede}e: “Zajedno sa apsolutnim kosmosom, Einstein nije uzimao u obzir ni poj
am nepromjenjljivog i konstantnog univerzalnog vremena koje te~e iz beskona~ne p
ro{losti u beskona~nu budu}nost. Veliki dio nepojmljivosti koja okruùje teoriju
relativiteta rodila se iz njegovog neprihvatanja da je osje}aj vremena tako|er
jedan oblik percepcije kao i osje}aj za boju... Kako god je kosmos jedan mogu}i
slijed materijalnih bi}a, i vrijeme je jedan mogu}i slijed doga|aja. Vremensku s
ubjektivnost najbolje obja{njavaju Einsteinove rije~i: “Individualni ìvoti nam iz
gledaju organizirani u jednoj seriji doga|aja. Doga|aji kojih se sje}amo iz ove
serije su kao poredani po mjeri ‘prije’ i ‘poslije’. Iz tog razloga, za individuu postoj
i jedno ja-vrijeme, odnosno subjektivno vrijeme. Ovo vrijeme je samo u sebi nemj
erljivo. U stanju sam napraviti takvu sponu izme|u doga|aja i brojeva da jedan v
eliki broj ne}e biti u vezi sa prethodnim doga|ajem, ve} sa potonjim.”185 Glede Ba
rnettove izjave, Einstein je “pokazao da su kosmos i vrijeme tako|er oblik opaànj
a i da ih, kao pojam boje, oblika i veli~ine, nije mogu}e odvojiti od svijesti”. P
rema op}oj teoriji relativiteta “ni vrijeme nema posebno i neovisno postojanje od
serije doga|aja kojim ga mjerimo”.186 S obzirom da je i vrijeme percepcija, apsolu
tno je vezano za onoga ko ga percipira, ono je, dakle, relativan pojam. Brzina t
oka vremena mijenja se prema referencama koje koristimo prilikom mjerenja. Po{to
u ljudskom tijelu ne postoji prirodni sat koji bi precizno utvrdio apsolutnu br
zinu toka vremena. Kao {to je istako Lincoln Bernett: “Kao {to ne postoji ne{to zv
ano boja ako ne postoji oko koje }e razdvajati boje, isto tako nije ni{ta nijeda
n trenutak, sat ili jedan dan ako ne postoji doga|aj
220
koji }e mjeriti vrijeme.”187 Relativitet vremena na najjasniji na~in doìvljava se
u snu. Iako imamo osje}aj da je satima trajalo ono {to smo vidjeli u snu, u stv
arnosti je sve trajalo svega nekoliko minuta, pa ~ak i nekoliko sekundi. Zadrìm
o se na jednom primjeru da bismo jo{ vi{e pojasnili temu. Zamislimo da smo smje{
teni u jednu posebno dizajniranu prostoriju sa jednim prozorom i da smo u njoj p
roveli izvjesno vrijeme. Neka se u prostoriji nalazi i sat kako bismo mogli vidj
eti koliko smo vremena tu proveli. Neka nam, u isto vrijeme, bude omogu}eno da k
roz prozor pratimo izlazak ili zalazak sunca. Kada bi nam se nakon nekoliko dana
postavilo pitanje koliko smo ostali u prostoriji, na{ odgovor bi bio ra~un veza
n za povremeno gledanje na sat, a i broj sun~evih izlazaka, odnosno zalazaka. Iz
ra~unali bismo, naprimjer, da smo u prostoriji proveli tri dana. Ali, ako nam do
|e osoba koja nas je zatvorila u prostoriju i kaè da smo, zapravo, u prostoriji
ostali dva dana, da sunce nije pravo, nego vje{ta~ko i da je sat u prostoriji n
amjerno pode{en da brè otkucava, tada na{ ra~un ne bi imao nikakvog smisla. I o
vaj primjer isti~e da se na{e znanje o brzini vremena zasniva samo na promjenjlj
ivim referencama percipijenta. Relativitet vremena je konkretna ~injenica koja j
e dokazana nau~nim metodama. Einsteinova op}a teorija relativiteta iznosi da se
brzina vremena mijenja prema brzini nekog tijela i udaljenosti od centra gravita
cije. Pove}anjem brzine vrijeme se skra}uje, sabija se; radi teè i sporije, kao
da se pribliàva ta~ki “stajanja”. Ilustrirajmo to jednim Einsteinovim primjerom. P
rema ovom primjeru, dok jedan od blizanaca, koji su, normalno, iste dobi, ostaje
na Zemlji, drugi kre}e na put u svemir brzinom koja je pribli`na svjetlosnoj br
zini. Blizanac koji je oti{ao u svemir }e pri povratku zate}i svog brata dosta s
tarijeg od sebe. Razlog tome je ~injenica da je bratu u svemiru vrijeme sporije
proticalo. Isti primjer moèmo primijeniti na oca i sina: “Ako otac ima 27, a sin
3 godine, kada se nakon 30 zemaljskih godina otac vrati na Zemlju, sin }e imati
33, a otac 30 godina.”188 Nastanak relativiteta vremena nije u vezi s usporavanjem
ili ubrzavanjem sata; relativitet vremena nastaje zbog razli~itih brzina rada o
d
221
cjelokupnog materijalnog sistema do nivoa atoma. U jednom ovakvom okruènju u ko
jem se vrijeme kra}a, teè funkcioniraju operacije poput otkucaja srca u ljudsko
m tijelu, dioba }elija i mo`dane aktivnosti. ôvjek nastavlja sa svojim svakodne
vnim aktivnostima, uop}e ne primje}uju}i usporavanje vremena.
Relativitet u Kur’anu
Sasvim je neosporno da nas ova otkri}a moderne nauke dovode do zaklju~ka da vrij
eme nije apsolutna ~injenica, kako to smatraju materijalisti, ve} da je to jedna
relativna percepcija. Zanimljivo je da je ova ~injenica, koju nauka nije primje
}ivala do XX stolje}a, saop}ena u Kur’anu koji je objavljen prije 14 stolje}a. U s
vojim ajetima Kur’an sasvim jasno ~ovjeku stavlja do znanja da je vrijeme relativa
n pojam. Nau~no potvr|enu ~injenicu da je vrijeme jedna psiholo{ka percepcija, d
a se, shodno doga|ajima, mjestu i uvjetima, razli~ito percipira mogu}e je pro~it
ati u dosta kur’anskih ajeta. Prema kur’anskom saop}enju, naprimjer, jedan cijeli lj
udski vijek je veoma kratak period:
Bit }e onog Dana kad vas On pozove, i odazvat }ete se, hvale}i Ga, i pomislit }e
te da ste ostali samo malo vremena. (Al-Isra’, 52) A na Dan kada ih On sakupi u~in
it }e im se da su boravili samo jedan ~as u danu, i jedni druge }e prepoznati...
(Yunus, 45)
U odre|enim ajetima isti~e se da su ljudske percepcije vremena razli~ite, te da
je ~ovjek u stanju, u biti, veoma kratak period percipirati kao veoma dug. Kao i
lustracija ovome mogu posluìti ajeti koji govore o polaganju ra~una na ahiretu:
A koliko ste godina na Zemlji proveli?” - upitat }e On. “Proveli smo dan ili samo di
o dana” - odgovorit }e -, “pitaj one koji su brojali.” “Pa da, kratko ste proveli” - re}i
}e On - “da ste samo znali!” (Mu’minun, 112-114)
A, u drugim odre|enim ajetima upozorava se na ~injenicu da vrijeme u razli~itim
okolnostima proti~e u razli~itim brzinama toka:
...A samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po va{em ra~u
nanju. (Al-Hajj, 47)
222
K Njemu se penju meleki i Dìbril u danu koji pedeset hiljada godina traje. (Al-
Ma’arij, 4) On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vra}a u d
anu koji, prema va{em ra~unanju vremena, hiljadu godina traje. (As-Sajdah, 5)
Citirani ajeti predstavljaju sasvim jasna svjedo~enja o relativitetu vremena. A,
~injenica da se ovaj zaklju~ak, do kojeg je nauka stigla tek u XX stolje}u, obz
nanio Kur’anom prije 14 stolje}a jedan je od dokaza da je Kur’an objavljen od Allaha
, apsolutnog Gospodara mjesta i vremena. Kur’anski stil, koji je kori{ten u jo{ do
sta ajeta, sasvim jasno isti~e da je vrijeme jedna percepcija. Na ova izra avanj
a naro~ito je mogu}e nai}i u pri~ama. Naprimjer, prema jednoj kur’anskoj pri~i, Al
lah je jednu grupu vjernika, ehl-i Kahf, u dubokom snu dr ao preko 300 godina. K
ada su, potom, bili probu|eni, mislili su da su u snu proveli jedan veoma kratak
vremenski period; nisu bili u stanju ta~no procijeniti koliko su spavali:
Mi smo ih u pe}ini tvrdo uspavali za dugo godina. Poslije smo ih probudili da bi
smo pokazali koja }e od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vreme na probora
vili. (Al-Kahf, 11-12) I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pital
i. “Koliko ste ovdje ostali?” - upita jedan od njih. - “Ostali smo dan ili dio dana” - o
dgovori{e. - “Gospodar va{ najbolje zna koliko ste ostali” - reko{e. (Al-Kahf, 19)
Situacija iznesena u slijede}em ajetu je, tako|er, jedan vrlo zna~ajan dokaz da
je, u biti, vrijeme psiholo{ka percepcija:
Ili za onoga koji je prolaze}i pored jednog do temelja poru{enog grada, povikao:
“Kako }e Allah oìvjeti ove {to su pomrli?” I Allah u~ini te on umre i tako ostade
stotinu godina, a onda ga oìvje i zapita: “Koliko si ostao?” - “Dan ili dio dana” - odg
ovori. “Ne”, re~e On -, “ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pi}e svoje, -
nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga - da te u~inim dokazom ljudima -,
a pogledaj i kosti, - vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblaèmo.” I kad n
jemu bi jasno, on povika: “Ja znam da Allah sve moè!” (Al-Baqarah, 259)
Kao {to se vidi, ovaj ajet otvoreno nagla{ava da je Allah li{en vremena,
223
za razliku od ~ovjeka koji mu je zavisan. Glede primjera iz prethodnog kur’anskog
ajeta, ~ovjek nije u stanju ~ak ni poimati du inu vremena provedenog u snu. Bilo
bi, u ovom slu~aju, krajnje iracionalno tvrditi da je (kao u iskrivljenoj mater
ijalisti~koj logici) vrijeme apsolutno.
Sudbina
Postojanje vremenskog relativiteta upozorava nas na jednu veoma zna~ajnu ~injeni
cu: da je relativitet toliko promjenjljiv da jedno vremensko razdoblje koje za n
as traje milijarde godina u jednoj drugoj dimenziji mo e trajati ~ak samo jednu
sekundu. âk, jedan veliki vremenski period od nastanka univerzuma do njegovog k
raja u drugoj dimenziji mo e trajati, ne jednu sekundu, ve} samo jedan “trenutak”. U
pravo ovdje je bit jedne ~injenice koja se zove sudbina, a to je ono {to ve}ina
ne mo e shvatiti, a i ono {to materijalisti ne shva}aju}i i pori~u. Sudbina je A
llahovo znanje svih doga|aja iz pro{losti i budu}nosti. Jedan zna~ajan dio ~ovje
~anstva ne moè poimati sudbinu, te postavljaju pitanje kako Bog moè znati ono
{to se nije dogodilo. Me|utim, “nerealizirani doga|aji” samo su za nas nerealizirani
doga|aji. A Bog nije podloàn vremenu i prostoru, {to je, ina~e, Sam i stvorio.
Iz tog razloga, za Allaha su svi doga|aji iz pro{losti, sada{njosti i budu}nost
i jedno i ve} su se dogodili. Kako na ovu ~injenicu upozorava Op}a teorija relat
iviteta, Lincoln Bernett obja{njava u knjizi Univerzum i Einstein. Prema Bernett
u, fenomen s postojanja u potpunom zna~enju moè “sa svom svojom veli~anstveno{}u
189 Volja, koju Bernett formulira kao poimati jedino jedan kosmi~ki mozak”. “kosmi~k
i mozak” je znanje i um Allaha - Gospodar univerzuma. Kako god smo mi u stanju s l
ahko}om u jednom trenutku vidjeti jedan lenjir kao cjelinu, sa njegovim po~etkom
, sredinom, krajem i svim jedinicama izme|u toga, Allah, isto tako, u samo jedno
m trenutku zna cijelo vrijeme, kojem smo mi podlo`ni, od njegovog po~etka do nje
govog kraja. A, ìve}i u vremenu, ~ovjek samo biva svjedokom sudbine koju je za
njega Allah stvorio. U me|uvremenu, treba skrenuti pa`nju i na povr{nost iskrivl
jenog poimanja sudbine koje je veoma rasprostranjeno u masama. U ovom
224
iskrivljenom poimanju preovladava jedno sujevjerno mi{ljenje po kojem je Allah z
a ~ovjeka odredio jednu “sudbinu” koju ~ovjek u datom trenutku moè izmijeniti. Napr
imjer, za ~ovjeka koji je preìvio neki kriti~an trenutak u ìvotu koristi se je
dna lai~ka formulacija kao “pobijedio je sudbinu”. Me|utim, svoju sudbinu niko ne mo
è promijeniti. ôvjek koji je preìvio odre|eni kriti~ni trenutak nije umro zbo
g toga {to u njegovoj sudbini nije bilo propisano da umre. Izgovaranje formulaci
je “pobijedio sam sudbinu” od strane onih koji sami sebe zavaravaju, a i njihovo psi
holo{ko stanje je tako|er dio njihove sudbine. Po{to je, sudbina Allahovo znanje
i za Allaha, Gospodara cijelog vremena i prostora, koji u jednom trenu zna svo
vrijeme, sve je zapisano i ve} zavr{eno. Da je za Allaha vrijeme jedna cjelina,
razumijemo i iz stila koji je kori{ten u Kur’anu; odre|eni doga|aji, koji se za na
s jo{ nisu dogodili, u Kur’anu se obja{njavaju kao doga|aji koji su se ve} davno o
digrali. Kao ilustracija mogu posluìti ajeti koji govore o ~ovjekovom polaganju
ra~una pred Allahom na ahiretu, a koji se iznose kao doga|aj koji je ve} okon~a
n:
I u rog se puhnulo, i umrli su oni na nebesima i oni na Zemlji, ostali su samo o
ni koje je Allah odabrao; poslije se u rog po drugi put puhnulo i oni su, odjedn
om, ustali i ~ekali. I Zemlja je svjetlo{}u Gospodara svoga zasjala i Knjiga se
postavila, vjerovjesnici i svjedoci su dovedeni, i po pravdi im se svima presudi
lo, nikome se nije nepravda u~inila; svako je dobio ono {to je zasluìo, jer On
dobro zna {ta je ko radio. Oni koji nisu vjerovali u gomilama su u dèhennem nat
jerani... A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama su u dènnet poved
eni... (Az-Zumar, 68-74)
Drugi primjeri o ovom pitanju su slijede}i:
I svako je do{ao, a s njim i vodi~ i svjedok. (Qaf, 21) I nebo se razdvojilo - t
ada je labavo bilo. (Al-Haqqah, 16) I dènnetom i svilom ih za ono {to su trpjel
i nagradio: naslonjeni na divanima, oni u njemu ni mraz ni ègu ne}e osjetiti. (
Ad-Dahr, 12-13) ) I kada se dèhennem svakome ko vidi ukazao. (An-Nazi’at, 36)
225
Danas su se oni koji su vjerovali - nevjernicima p o d s m i j a v a l i . (AlMu
taffifin, 34) I gre{nici ugleda{e vatru i uvjeri{e se da }e u nju pasti, i da im
iz nje ne}e povratka biti.(Al-Kahf, 53)
Kao {to se vidi, ovi doga|aji, koji }e se, za nas, dogoditi nakon na{e smrti, u
Kur’anu se iznose kao doga|aji koji su se ve} dogodili i koji su okon~ani. Po{to A
llah nije podloàn relativnoj dimenziji vremena kojoj smo mi podlo`ni. Allah je
sve doga|aje poèlio u nadvremenu, to je ~ovjek uradio i svi ovi doga|aji su do`
ivljeni i dovedeni do kraja. Allah nas u slijede}em ajetu upoznaje sa ~injenicom
da su se svi doga|aji, i mali i veliki, dogodili uz Njegovo znanje i da su zabi
ljeèni u jednoj Knjizi:
[to god ti va`no ~inio, i {to god iz Kur’ana kazivao, i kakav god vi posao radili,
Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome ni{ta nije skrive
no ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji ni{ta, ni manje n
i ve}e od toga, {to nije u Knjizi jasnoj. (Yunus, 61)
Zabrinutost materijalista
Teme o materiji, nadvremenu i natprostoru koje su izlo ene u ovom poglavlju knji
ge su, u biti, veoma jasne ~injenice. Apsolutno to nije, kao {to je i naprijed i
staknuto, filozofija ili na~in razmi{ljanja, ve} nau~ni rezultati koje je nemogu
}e pobiti. Pored toga {to je to jedna tehni~ka ~injenica, ni dokazi koji se zasn
ivaju na razumu i logici ne pru aju mogu}nost drugoj alternativi o ovom pitanju:
univerzum, zajedno sa materijom, od koje je na~injen, i vremenom, jedna je slik
a-tvorevina. Jedan, dakle, sklop percepcija. Materijalisti osje}aju pote{ko}e u
poimanju ovoga. Ako se, ilustracije radi, ponovno vratimo na Politzerov primjer
autobusa, uo~it }emo da, iako mu je tehni~ki poznata ~injenica da ne mo e iza}i
izvan percepcija, Politzer je to mogao prihvatiti samo za odre|ene doga|aje. Za
njega se, dakle, doga|aji prije udara autobusa formiraju u mozgu, ali u trenutku
kada autobus vr{i udar, doga|aji izlaze iz mozga, ~ime postiù svoju materijaln
u realnost. Logi~ka defektnost u aktualnom slu~aju je sasvim jasna; i Politzer j
e upao u Johnsonovu zabludu po kojoj “{utam kamen - noga me zabolje - dakle - ka-
226
men postoji”. On nije u stanju poimati da je i sila, koja se osje}a prilikom udara
autobusa, u biti, samo jedna percepcija. Stvarni podsvjesni razlog zbog koga ma
terijalisti ne mogu shvatiti ovo pitanje je osje}aj velikog straha od ~injenice
sa kojom }e biti suo~eni u trenutku kada shvate. Da ~ak i samo “naslu}ivanje” ovog p
itanja nau~nikematerijaliste vodi u nespokojstvo i strah, Lincoln Bernett ovako
obja{njava:
Dok su filozofi sve materijalne ~injenice doveli na nivo percepcija svijetasilue
te, nau~nici su sa strahom i nespokojstvom naslu}ivali granice ljudskih ~ula.190
Materijalistu zahvati veliki strah kada se obja{njava ~injenica po kojoj su vrij
eme i materija samo percepcije. Po{to su materija i vrijeme, za njih, jedina dva
pojama apsolutnog postojanja. To su gotovo njihovi idoli kojima se klanjaju, s
obzirom da vjeruju da su (uz nezaobilazni evolucioni put) materijalna i vremensk
a tvorevina. A kada osjete da je univerzum u kojem ìve, Svijet, njihova tijela,
ostali ljudi, filozofi-materijalisti koji ih plijene svojim idejama, ukratko sv
e - samo percepcija, cijelo njihovo bi}e obuzima osje}aj prestravljenosti. U jed
nom trenutku se udaljava i gubi sve ono na {to su se oslanjali, u {to su vjerova
li i od ~ega su o~ekivali pomo}. Osjete, zapravo, jedan vid bespomo}nosti koju }
e osje}ati na Sudnjem danu, a koja je opisana u slijede}em ajetu: I oni }e se to
ga dana Allahu pokoriti, i propast }e ono {to su potvarali. (An-Nahl, 87) Od ovo
g trenutka, materijalisti ulaù napore u samoubje|enje u realnost materije, izno
se, o tom pitanju, svojevrsne “dokaze”; udaraju rukom o zid, {utaju kamenje, vi~u, g
alame, ali se nikada i nikako se ne mogu osloboditi istine. Kako god se materija
listi sami èle rije{iti ove ~injenice, isto to nastoje udaljiti i iz mozga osta
lih ljudi. Po{to su svjesni da }e se objelodaniti primitivnost njihove filozofij
e i neosnovanost njihovog pogleda na svijet, te da }e izgubiti bazu kojoj }e izn
ositi svoje stavove ukoliko ljudi shvate stvarnu su{tinu materije. Strah u kome
se nalaze je razlog njihove ovolike unespokojenosti zbog ~injenica koje su ovdje
iznesene. Allah nas upozorava da }e se na ahiretu poja~ati ovaj strah nevjernik
a.
227
Allah }e im se tada ovako obratiti:
A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu ravnim smatral
i: “Gdje su vam boànstva va{a koja ste bogovima dràli?” (AlAn’am, 22)
Nakon toga }e se nevjernici uvjeriti da, u biti, ne postoji ni{ta, imeci za koje
su, u toku ovosvjetskog ivota, Bogu ravnim smatrali. I ovoj ~injenici nas Alla
h u Kur’anu obavje{tava:
Gledaj kako }e oni sami sebi lagati, a ne}e im biti onih koji su bili izmislili!
(Al-An’am, 24)
Dobit vjernika
I dok unespokojava materijaliste, ~injenica da su materija i vrijeme percepcije
s druge strane izaziva sasvim suprotnu reakciju kod vjernika. Veliku radost osje
}aju oni koji vjeruju u Allaha, kada shvate tajnu koja okru uje materiju, po{to
je to ~injenica koja predstavlja klju~ za rje{avanje svih pitanja. U trenutku ka
da se ovaj klju~ okrene, nestaju sve tajne. ôvjek koji je mo da osje}ao pote{ko
}e pri poimanju mnogih pitanja uz pomo} ove ~injenice do}i }e u polo aj da to sa
lahko}om shvati. Na taj na~in postaju jasna ustaljena pitanja, poput pitanja sm
rti, d enneta, d ehennema, ahireta i promjene dimenzije, te se sa lahko}om dolaz
i do odgovora va nih pitanja, kao {to su: “gdje je Bog?”, “{ta je bilo prije Njega?”, “ko
Ga je stvorio?”, “koliko }e trajati zagrobni ivot?”, “gdje se nalaze d ennet i d ehenne
m?”, “da li oni postoje i sada?” i sl. Postaje, tako|er, pojmljiv sistem Allahovog stv
aranja univerzuma ni iz ~ega. To je ~ak takva tajna uz pomo} koje postaju apsurd
na pitanja kao “kada?” i “gdje?”. Po{to, u ovom slu~aju nestaju i vrijeme i prostor. U t
renutku poimanja neprostornosti, postaje sasvim jasno da se, zapravo, sve, i dè
nnet, i dèhennem i Svijet, nalaze na istom mjestu. A, u trenutku poimanja nadvr
emenosti, postaje jasno i to da se sve doga|a u jednom trenu; ni{ta se ne o~ekuj
e, vrijeme ne proti~e i sve se ve} dogodilo i sve je ve} okon~ano. Uporedo sa po
imanjem ove tajne, dunjaluk za vjernika po~inje li~iti na dènnet. Gube se sva m
aterijalna nespokojstva, podozrijevanja i strahovi ko-
228
ji ti{te ~ovjeka. ôvjek shvata da cijeli univerzum ima samo jednog Gospodara, d
a On Svojom voljom oblikuje materijalni svijet i da se jedino prema Njemu mora o
rijentirati. Poimanje ove tajne je najve}a ovosvjetska dobit. Zajedno sa ovom ~i
njenicom, postaje razumljiva i jo{ jedna veoma zna~ajna kur’anska ~injenica koje s
mo se i naprijed dotakli: ~injenica da je Allah ~ovjeku “...bli i od vratne ile k
ucavice” (Qaf, 16) Kao {to je poznato, ila kucavica se nalazi u samom ~ovjeku. Ne
mo e, glede materjalisti~kog pogleda na svijet, postojati udaljenost koja je ~o
vjeku bli a od njegove unutra{njosti. Ova ~injenica se, me|utim, moè jednostavn
o objasniti ~injenicom neprostora. Kao {to je o~ito, i ovaj ajet se bolje poima
uz pomo} ove ~injenice. Eto, to je istina. Mora se imati na umu da za ~ovjeka ne
ma drugog prijatelja i pomo}nika osim Allaha. Ne postoji ni{ta osim Allaha; kod
Njega }emo traìti pribjeì{te, od Njega }emo traìti pomo}, On je jedino apsolu
tno bi}e koje }e nam odgovoriti... Gdje god da se okrenemo, Allahovo lice je tam
o...
"Hvaljen neka si" - reko{e oni "mi znamo samo ono ~emu si nas Ti pou~io; Ti si S
veznaju}i i Mudri." (Al-Baqarah, 32)
Bilje{ke
1 Cliff, Conner, “Evolution vs. Creationism: In Defense of Scientific Thinking”, Int
ernational Socialist Review (Monthly Magazine Supplement to the Militant), Novem
ber 1980. Ali Demirsoy, Kalitim ve Evrim (Inheritance and Evolution), Ankara: Me
teksan Publishing Co.,1984, str. 61. Michael J. Behe, Darwin’s Black Box, New York
: Free Press, 1996, str. 232-233. Richard Dawkins, The Blind Watchmaker, London:
W. W. Norton, 1986, str. 159. Dan Graves, Science of Faith: Forty-Eight Biograp
hies of Historic Scientists and Their Christian Faith, Grand Rapids, MI, Kregel
Resources. Science, Philosophy, And Religion: A Simposium, 1941, CH.13. J. De Vr
ies, Essential of Physical Science, Wm. B. Eerdmans Pub. Co., Grand Rapids, SD 1
958, str. 15. H.S. Lipson, “A Physicist’s View of Darwin’s Theory”, Evolution Trends in
Plants, Vol 2, No.1, 1988, str. 6. Iako je Darwin iza{ao sa tvrdnjom da je nje g
ova teorija bila totalno neovisna od Lamarckove, on je postepeno po~eo da se osl
anja na Lamarckove tvrdnje. Posebno 6. i zadnje izdanje Porijekla vrsta je puno
primjera Lamarckovog “naslje|ivanja ste~enih karakteristika”. Vidi: Benjamin Faringt
on, What Darwin Really Said, New York: Schocken Books, 1996, str. 64. Steven M.
Stanley, Macroevolution: Pattern and Process, San Francisco: W. H. Freeman and C
o. 1979, str. 35, 159. Colin Patterson, “Cladistics”, Interview with Brian Leek, Pet
er Franz, March 4, 1982, BBC. Stephen Jay Gould, “The Return of Hopeful Monsters”, N
atural History, Vol. 86, July August 1977, str. 28. Charles Darwin, The Origin o
f Species: A Facsimile of the First Edition, Harward University Press, 1964, str
. 189. Ibid, str. 177. B.G. Ranganathan, Origins?, Pennsylvania: The Banner Of T
ruth Trust, 1988. Warren Weaver, “Genetic Effects of Atomic Radiations”, Science, vo
l 123, june 29, 1956, str. 1159. Gordon R. Taylor, The Great Evolution Mystery,
New York, Harper & Row, 1983, str. 48. Michael Pitman, Adam and Evolution, Londo
n: River Publishing, 1984, str. 70. Charles Darwin, The Origin of Species: A Fac
simile of the First Edition, Harward University Press, 1964, str. 179. Ibid, str
. 172, 280. Derek V. Ager, “The Nature of the Fossil 22 Record”, Proceedings of The
British Geological Association, vol. 87, 1976, str. 133. Mark Czarnecki, “The Revi
val of the Creationist Crusade”, MacLean’s, January 19, 1981, str. 56. T. Neville Ge
orge, “Fossills in Evolutionary Perspective”, Science Progress, Vol 48, January 1960
, str. 1, 3. David Raup, “Conflicts Between Darwin and Paleontology”, Bulletin, Fiel
d Museum of Natural History, Vol 50, January 1979, str. 24. Richard Monastersky,
“Mysteries of the Orient”, Discover, April 1993, str. 40. Richard Dawkins, The Blin
d Watchmaker, London: W. W. Norton, 1986, str. 229. Douglas Futuyma, Science on
Trial, New York: Pantheon Books, 1983. str. 197. Charles Darwin, The Origin of S
pecies: A Facsimile of the First Edition, Harward University Press, 1964, str. 3
02. Stefan Bengston, Nature, Vol. 345, 1990, str. 765. Gerald T. Todd, “Evolution
of the Lung and the Origin of Bony Fishes: A Casual Relationship”, American Zoolog
ist, Vol 26, No. 4, 1980, str. 757. R.L. Carroll, Vertebrate Paleontology and Ev
olution, New York: W.H. Freeman and Co. 1988, str.4. Edwin H. Colbert, M. Morale
s, Evolution of the Vertebrates, New York: John Wiley and Sons, 1991, str. 99. J
ean-Jacques Hublin, The Hamlyn Encyclopaedia of Prehistoric Animals, New York: T
he Hamlyn Publishing Group Ltd., 1984, str. 120. Jacques Millot, “The Coelacanth”, S
cientific American, Vol 193, December 1955, str. 39. Bilim ve Teknik Magazine, N
ovember 1998, No: 372, str. 21. Robert L. Carroll, Vertebrate Paleontology and E
volution, New York: W. H. Freeman and Co., 1988, str. 198. Engin Korur, “Gozlerin
ve Kanatlarin Sirri” (The Mystery of the Eyes and the Wings), Bilim ve Teknik, No.
203, October 1984, str.25. Nature, Vol 382, August 1, 1996, str. 401. Carl O. D
unbar, Historical Geology, New York: John Wiley and Sons, 1961, str. 310. L. D.
Martin, J. D. Stewart, K.N. Whetstone, The Auk, Vol 98, 1980, str. 86. Ibid, str
. 86; L. D. Martin “Origins of Higher Groups of Tetrapods”, Ithaca, New York: Comsto
ck Publishing Association, 1991, str. 485, 540. S. Tarsitano, M. K. Hecht, Zoolo
gical Journal of the Linnaean Society, Vol 69, 1985, str. 178;
2
23
3 4
24
25 26 27 28
6 7
8
29 30
9
31
32
10
33
11 12
34 35 36
13
14 15 16
37
17
38 39 40 41
18 19
20 21
42
Bilje{ke
A.D. Walker, Geological Magazine, Vol 177, 1980, str. 595. Pat Shipman, “Birds Do
It... Did Dinosaurs?”, New Scientist, February 1, 1997, str. 31. “Old Bird”, Discover,
March 21, 1997. Ibid. Pat Shipman, “Birds Do It... Did Dinosaurs?”, str. 28. S. J.
Gould & N. Eldredge, Paleobiology, Vol 3, 1977, str.147. Pat Shipman, “Birds Do It
... Did Dinosaurs?”, str. 28. Ibid. Roger Lewin, “Bones of Mammals, Ancestors Fleshe
d Out”, Science, Vol 212, June 26, 1981, str. 1492. George Gaylord Simpson, Life B
efore Man, New York: Time-Life Books, 1972, str. 42. R. Eric Lombard, “Review of E
volutionary Principles of the Mammalian Middle Ear, Gerald Fleischer”, Evolution,
Vol 33, December 1979, str. 1230. David R. Pilbeam, “Rearranging Our Family Tree”, N
ature, June1978, str. 40. Earnest A. Hooton, Up From the Ape, New York: McMillan
, 1931, str. 332. Malcolm Muggeridge, The End of Christendom, Grand Rapids, Eerd
mans, 1980, str. 59. Stephen Jay Gould, “Smith Woodward’s Folly”, New Scientist, Febru
ary 5, 1979, str. 44. Kenneth Oakley, William Le Gros Clark & J.S, “Pitldown”, Meyda
n Larousse, vol 10, str. 133. Stephen Jay Gould, “Smith Woodward’s Folly”, New Scienti
st, April 5, 1979, str. 44. W. K. Gregory, “Hesperopithecus Apparently Not An Ape
Nor A Man”, Science, Vol 66, December 1927, str. 579. Philips Verner Bradford, Har
vey Blume, Ota Benga: The Pygmy in The Zoo, New York: Delta Books, 1992. David P
ilbeam, “Humans Lose an Early Ancestor”, Science, April 1982, str. 6-7. Solly Zucker
man, Beyond The Ivory Tower, New York: Toplinger Publications, 1970, str. 7594.
Charles E. Oxnard, “The Place of Australopithecines in Human Evolution: Grounds fo
r Doubt”, Nature, Vol 258, str. 389. Fred Spoor, Bernard Wood, Frans Zonneveld, “Imp
lication of Early Hominid Labryntine Morphology for Evolution of Human Bipedal L
ocomotion”, Nature, vol 369, June 23, 1994, str. 645-648. Holly Smith, American Jo
urnal of Physical Antropology, Vol 94, 1994, str. 307 -325. Fred Spoor, Bernard
Wood, Frans Zonneveld, “Implication of Early Hominid Labryntine Morphology for Evo
lution of Human Bipedal Locomotion”, Nature, vol 369, June 23, 1994,
231
43 44 45 46 47 48 49 50
51 52
53 54 55 56 57 58 59
60
61 62
63
64
65 66
str. 645-648. 67 Tim Bromage, New Scientist, Vol 133, 1992, str. 38-41. 68 J. E.
Cronin, N. T. Boaz, C.B. Stringer, Y. Rak, “Tempo and Mode in Hominid Evolution”, N
ature, Vol 292, 1981, str.113-122. 69 C. L. Brace, H. Nelson, N. Korn, M. L. Bra
ce, Atlas of Human Evolution, 2. b. New York: Rinehart and Wilson, 1979. 70 Alan
Walker, Scientific American, Vol 239(2), 1978, str. 54. 71 Marvin Lubenow, Bone
s of Contention, Grand Rapids, Baker, 1992, str. 83. 72 Boyce Rensberger, The Wa
shington Post, November 19, 1984. 73 Ibid. 74 Richard Leakey, The Making of Mank
ind, London: Sphere Books, 1981, str. 62. 75 Marvin Lubenow, Bones of Contention
, Grand Rapids, Baker, 1992, str. 136. 76 Erik Trinkaus, “Hard Times Among the Nea
nderthals”, Natural History, Vol 87, December 1978, str. 10; R.L. Holloway, “The Nea
nderthal Brain: What Was Primitive”, American Journal of Physical Anthropology Sup
plement, Vol 12, 1991, str. 94. 77 Alan Walker, Science, vol 207, 1980, str. 110
3. 78 A. J. Kelso, Physical Anthropology, 1st ed., New York: J. B. Lipincott Co.
, 1970, str. 221; M. D. Leakey, Olduvai Gorge, Vol 3, Cambridge: Cambridge Unive
rsity Press, 1971, str. 272. 79 S. J. Gould, Natural History, Vol 85, 1976, str.
30. 80 Time, November 1996. 81 L. S. B. Leakey, The Origin of Homo Sapiens, ed.
F. Borde, Paris: UNESCO, 1972, str. 25-29; L.S.B. Leakey, By the Evidence, New
York: Harcourt Brace Jovanovich, 1974. 82 “Is This The Face of Our Past”, Discover,
December 1997, str. 97-100. 83 A. J. Kelso, Physical Anthropology, 1.b., 1970, s
tr. 221; M. D. Leakey, Olduvai Gorge, Vol 3, Cambridge: Cambridge University Pre
ss, 1971, str. 272 84 Donald C. Johanson & M. A. Edey, Lucy: The Beginnings of H
umankind, New York: Simon & Schuster, 1981, str. 250. 85 Science News Vol 115, 1
979, str. 196-197. 86 Ian Anderson, New Scientist, Vol 98, 1983, str. 373. 87 Ru
ssell H. Tuttle, Natural History, March, 1990, str. 61-64. 88 Ruth Henke, “Aufrech
t aus den Baumen”, Focus, Vol 39, 1996, str. 178. 89 Elaine Morgan, The Scars of E
volution, New York: Oxford University Press, 1994, str. 5. 90 Solly Zuckerman, B
eyond The Ivory Tower, New York: Toplinger Publications, 1970, str. 19. 91 W. R.
Bird, The Origin of Species Revisited.,
232
Nashville: Thomas Nelson Co., 1991, str. 298299. “Hoyle on Evolution”, Nature, Vol 2
94, November 12, 1981, str. 105. Ali Demirsoy, Kalitim ve Evrim (Inheritance and
Evolution), Ankara: Meteksan Publishing Co.,1984, str.64 W. R. Bird, The Origin
of Species Revisited., Nashville: Thomas Nelson Co., 1991, str. 304 Ibid, str.
305 J. D. Thomas, Evolution and Faith. Abilene, TX, ACU Press, 1988, str. 81-82
Robert Shapiro, Origins: A Sceptics Guide to the Creation of Life on Earth, New
York, Summit Books, 1986, str. 127. Fred Hoyle, Chandra Wickramasinghe, Evolutio
n from Space, New York, Simon & Schuster, 1984, str. 148. Ibid, str. 130. Fabbri
Britannica Bilim Ansiklopedisi (Fabbri Britannica Science Encyclopaedia), Vol 2
, No. 22, str. 519. Richard B. Bliss & Gary E. Parker, Origin of Life, Californi
a: 1979, str. 14. Stanley Miller, Molecular Evolution of Life: Current Status of
the Prebiotic Synthesis of Small Molecules, 1986, str. 7 Kevin McKean, Bilim ve
Teknik, No. 189, str. 7. J. P. Ferris, C. T. Chen, “Photochemistry of Methane, Ni
trogen and Water Mixture As a Model for the Atmosphere of the Primitive Earth”, Jo
urnal of American Chemical Society, Vol 97:11, 1975, str. 2964. “New Evidence on E
volution of Early Atmosphere and Life”, Bulletin of the American Meteorological So
ciety, Vol 63, November 1982, str. 1328-1330. Richard B. Bliss & Gary E. Parker,
Origin of Life, California: 1979, str. 25. W. R. Bird, The Origin of Species Re
visited, Nashville: Thomas Nelson Co., 1991, str. 325. Richard B. Bliss & Gary E
. Parker, Origin of Life, California: 1979, str. 25. Ibid. S. W. Fox, K. Harada,
G. Kramptiz, G. Mueller, “Chemical Origin of Cells”, Chemical Engineering News, Jun
e 22, 1970, str. 80. Frank B. Salisbury, “Doubts about the Modern Synthetic Theory
of Evolution”, American Biology Teacher, September 1971, str. 336. Paul Auger, De
La Physique Theorique a la Biologie, 1970, str. 118. Francis Crick, Life Itself
: It’s Origin and Nature, New York, Simon & Schuster, 1981, str. 88. Ali Demirsoy,
Kalitim ve Evrim (Inheritance and Evolution), Ankara: Meteksan Publishing Co.,1
984, str. 39. 115 Homer Jacobson, “Information, Reproduction and the Origin of Lif
e”, American Scientist, January 1955, str. 121. 116 Reinhard Junker & Siegfried Sc
herer, “Entstehung Gesiche Der Lebewesen”, Weyel, 1986, str. 89. 117 Michael Denton,
Evolution: A Theory in Crisis. London: Burnett Books, 1985, str. 351. 118 John
Horgan, “In the Beginning”, Scientific American, Vol 264, February 1991, str. 119. 1
19 G. F. Joyce, L. E. Orgel, “Prospects for Understanding the Origin of the RNA Wo
rld”, In the RNA World, New York: Cold Spring Harbor Laboratory Press, 1993, str.
13. 120 Jacques Monod, Chance and Necessity, New York: 1971, str. 143. 121 Lesli
e E. Orgel, “The Origin of Life on the Earth”, Scientific American, Ekim 1994, Vol 2
71, str. 78. 122 Chandra Wickramasinghe, Interview in London Daily Express, Augu
st 14, 1981. 123 Pierre-P Grasse, Evolution of Living Organisms, New York: Acade
mic Press, 1977, str. 103. 124 Ibid, str. 107. 125 Norman Macbeth, Darwin Retrie
d: An Appeal to Reason. Boston: Gambit, 1971, str. 101. 126 Loren C. Eiseley, Th
e Immense Journey, Vintage Books, 1958, str. 186. 127 Charles Darwin, The Origin
of Species: A Facsimile of the First Edition, Harward University Press, 1964, s
tr. 184. 128 Norman Macbeth, Darwin Retried: An Appeal to Reason, Harward Common
Press, New York: 1971, str. 33. 129 Ibid, str. 36. 130 Loren Eiseley, The Immen
se Journey, Vintage Books, 1958, str. 227. 131 Stuart B. Levy, “The Challange of A
ntibiotic Resistance”, Scientific American, March 1998, str. 35. 132 Medical Tribu
ne, December 29, 1988, str. 1, 23. 133 Francisco J. Ayala, “The Mechanisms of Evol
ution”, Scientific American, Vol 239, september 1978, str. 64. 134 S. R. Scadding,
“Do Vestigial Organs Provide Evidence for Evolution?”, Evolutionary Theory, Vol 5,
May 1981, str. 173 135 The Merck Manual of Medical Information, Home Edition, Ne
w Jersey: Merck & Co., Inc. The Merck Publishing Group, Rahway, 1997. 136 H. Eno
ch, Creation and Evolution, New York: 1996, str. 18-19. 137 Frank B. Salisbury, “D
oubts About the Modern Synthetic Theory of Evolution”, American Biology Teacher, S
eptember 1971, str. 338. 138 Michael Denton, Evolution: A Theory in Crisis. Lond
on, Burnett Books, 1985, str. 145.
92 93
94 95 96 97
98
99 100
101 102
103 104
105
106 107 108 109 110
111
112 113
114
Bilje{ke
139 W. R. Bird, The Origin of Species Revisited, Thomas Nelson Co., Nashville: 1
991, str. 9899; Percival Davis, Dean Kenyon, Of Pandas and People, Haughton Publ
ishing Co.,1990, str. 35-38. 140 W. R. Bird, The Origin of Species Revisited, st
r. 98-99, 199-202. 141 Michael Denton, Evolution: A Theory in Crisis. London: Bu
rnett Books, 1985, str. 290-291. 142 G. G. Simpson, W. Beck, An Introduction to
Biology, New York, Harcourt Brace and World, 1965, str. 241. 143 Keith S. Thomps
on, “Ontogeny and Phylogeny Recapitulated”, American Scientist, Vol 76, May/June 198
8, str. 273. 144 Francis Hitching, The Neck of the Giraffe: Where Darwin Went Wr
ong, New York: Ticknor and Fields 1982, str. 204. 145 Richard Lewontin, “The Demon
-Haunted World”, The New York Review of Books, January 9, 1997, str.28 146 Robert
Shapiro, Origins: A Sceptics Guide to the Creation of Life on Earth, Summit Book
s, New York: 1986, str. 207. 147 Hoimar Von Dithfurt, Im Anfang War Der Wasserst
off (Secret Night of the Dinosaurs), Vol 2, str. 64. 148 Ali Demirsoy, Kalitim v
e Evrim (Inheritance and Evolution), Ankara: Meteksan Publishing Co.,1984, str.
61. 149 Ibid, str. 61. 150 Ibid, str. 94. 155 Bilim ve Teknik , juli 1989, tom 2
2, broj.260, s.59 156 Grzimeks Tierleben Vögel 3, Deutscher Taschen Buch Verlag, O
ktober 1993, str. 92 157 David Attenborough, Life On Earth: A Natural History, C
ollins British Broadcasting Corporation, June 1979, str.236 158 David Attenborou
gh, Life On Earth: A Natural History, Collins British Broadcasting Corporation,
June 1979, str.240 159 Görsel Bilim ve Teknik Ansiklopedisi, str.185186 160 Walter
Metzner, http://cnas.ucr.edu/-bio/faculty/Metzner.html 161 Bilim ve Teknik, jan
uar 1990, str. 10-12 162 David Attenborough, Life of Birds, Princeton University
e Press, Princeton-New Jersey, 1998, str. 47 163 National Geographic, September
1995, s. 98 164 James L. Gould, Carol Grant Gould, Olagandisi Yasamlar, Tübitak Po
püler Bilim Kitaplari, Ankara 1997, str.130-136 165 David Attenborough, The Privat
e Life of Plants, Princeton Universitye Press, PrincetonNew Jersey, 1995, str.81
-83 166 Encyclopedia of Reptiles and Amphibians, Published in the United States
by Academic Press, A Division of Harcourt Brace and
233
Company, str.35 167 Frederick Vester, Düsünmek, Ögrenmek, Unutmak, Istanbul: Aritan Ya
yinevi, 1991, str. 6. 168 George Politzer, Felsefenin Baslangic ilkeleri, Sosyal
Yayinlari, Prev.: Enver Aytekin, Istanbul: 1976, str.38-39-44 169 R. L.Gregory,
Eye and Brain: The Psychology of Seeing, Oxford University Press Inc. New York,
1990, str.9 170 Lincoln Barnett, Evren ve Einstein, Varlik Yayinlari, Prev.: Na
il Bezel, str. 20 171 Orhan Hançerlioglu, Düsünce Tarihi, Remzi Kitabevi, Istanbul: 19
87, str. 447 172 “Treaties Concerning the Principle of Human Knowledge”, 1710, Works
of George Berkeley, vol. I, ed. A. Fraser, Oxford, 1871 173 Bertrand Russell, Röl
ativitenin Alfabesi, Onur Yayinlari, 1974, str. 161-162 174 R. L.Gregory, Eye an
d Brain: The Psychology of Seeing, Oxford University Press Inc. New York, 1990,
str.9. 175 Karl Pribram, David Bohm, Marilyn Ferguson, Fritjof Capra, Holografik
Evren I, Prev.: Ali Cakiroglu, Kuraldisi Yayinlari, Istanbul: 1996, str.37 176
George Politzer, Felsefenin Baslangic Ilkeleri, Istanbul: Sosyal Yayinlar, 1989,
str. 53. 177 Orhan Hançerlioglu, Düsünce Tarihi, Istanbul: Remzi Kitabevi, 6.b., 1995
septembar, str. 261. 178 George Politzer, Felsefenin Baslangic Ilkeleri, Istanb
ul: Sosyal Yayinlar, 1989, str. 65. 179 Paul Davies, Tanri ve Yeni Fizik, Prev.:
Murat Temelli, Im Yayin Tasarim Yasam Kitaplari-1, Istanbul 1995, str.180-181 1
80 Rennan Pekünlü “Aldatmacanin Evrimsizligi”, Bilim ve Ütopya, Decembar 1998 181 Alaettin
Senel, “Evrim Aldatmacasi mi?, Devrin Aldatmacas_ m_?” Bilim ve Ütopya, Decembar 1998
182 Imam Rabbani Hz. Mektuplari, Cilt II, 357. Mektup, str. 163. 183 Imam Rabba
ni Hz. Mektuplari, Cilt II, 470. Mektup, str.1432 184 François Jacob, Mümkünlerin Oyun
u, Kesit Yayinlari, 1996, str. 111. 185 Lincoln Barnett, Evren ve Einstein, Varl
ik Yayinlari, 1980, str. 52-53. 186 Ibid, str. 17. 187 Ibid, str. 58. 188 Paul S
trathern, Einstein ve Görelilik Kurami, Gendas Yayinlari, 1997, str. 57. 189 Linco
ln Barnett, Evren ve Einstein, Varlik Yayinlari, 1980, str. 84 190 Ibid, str. 17
-18
USKORO I NA BOSANSKOM
OTHER BOOKS BY HARUN YAHYA
Many societies that rebelled against the will of Allah or regarded His messenger
s as enemies were wiped off the face of the earth completely... All of them were
destroyed–some by a volcanic eruption, some by a disastrous flood, and some by a
sand storm... Perished Nations examines these penalties as revealed in the verse
s of the Quran and in light of archaeological discoveries. 149 PAGES WITH 73 PIC
TURES IN COLOUR
Ruling over the world of science in the 19th century, the materialist philosophy
had proposed that the universe is an uncontrolled heap of matter that existed s
ince eternity. The discoveries made in the twentieth century, however, entirely
refuted this materialist claim. Today, science has proven that the universe was
created from nothing with a Big Bang. Moreover, all physical balances of the uni
verse are designed to support human life. Everything from the nuclear reactions
in stars to the chemical properties of a carbon atom or a water molecule, is cre
ated in a glorious harmony. This is the exalted and flawless creation of Allah,
the Lord of All the Worlds. 192 PAGES WITH 91 PICTURES IN COLOUR
Never plead ignorance of Allah s evident existence, that everything was created
by Allah, that everything you own was given to you by Allah for your subsistence
, that you will not stay so long in this world, of the reality of death, that th
e Qur an is the Book of truth, that you will give account for your deeds, of the
voice of your conscience that always invites you to righteousness, of the exist
ence of the hereafter and the day of account, that hell is the eternal home of s
evere punishment, and of the reality of fate. 112 PAGES WITH 74 PICTURES IN COLO
UR
The plan, design, and delicate balance existing in our bodies and reaching into
even the remotest corners of the incredibly vast universe must surely have a sup
erior Creator. Man is unable to see his Creator yet he can nevertheless grasp Hi
s existence, strength, and wisdom by means of his intellect. This book is a summ
ons to think. A summons to ponder over the universe and living beings and see ho
w they have been created flawlessly. 224 PAGES WITH 102 PICTURES IN COLOUR
One of the major reasons why people feel a profound sense of attachment to life
and cast religion aside is the assumption that life is eternal. Forgetting that
death is likely to put an end to this life at any time, man simply believes that
he can enjoy a perfect and happy life. Yet he evidently deceives himself. The w
orld is a temporary place specially created by Allah to test man. That is why, i
t is inherently flawed and far from satisfying man s endless needs and desires.
Each and every attraction existing in the world eventually wears out, becomes co
rrupt, decays and finally disappears. This is the never-changing reality of life
. This book explains this most important essence of life and leads man to ponder
the real place to which he belongs, namely the Hereafter. 124 PAGES WITH 144 PI
CTURES IN COLOUR
The evidence of Allah s creation is present everywhere in the universe. A person
comes across many of these proofs in the course of his daily life; yet if he do
es not think deeply, he may wrongly consider them to be trivial details. In fact
in every creature there are great mysteries to be pondered. These millimeter-si
zed animals that we frequently come across but don t care much about have an exc
ellent ability for organization and specialization that is not to be matched by
any other being on earth. These aspects of ants create in one a great admiration
for Allah s superior power and unmatched creation. 165 PAGES WITH 104 PICTURES
IN COLOUR
Have you ever thought that you were non-existent before you were born and sudden
ly appeared on Earth? Have you ever thought that the peel of a banana, melon, wa
termelon or an orange each serve as a quality package preserving the fruit s odo
ur and taste? Man is a being to which Allah has granted the faculty of thinking.
Yet a majority of people fail to employ this faculty as they should… The purpose
of this book is to summon people to think in the way they should and to guide th
em in their efforts to think. 128 PAGES WITH 137 PICTURES IN COLOUR Colours, pat
terns, spots even lines of each living being existing in nature have a meaning.
For some species, colours serve as a communication tool; for others, they are a
warning against enemies. Whatever the case, these colours are essential for the
well-being of living beings. An attentive eye would immediately recognise that n
ot only the living beings, but also everything in nature are just as they should
be. Furthermore, he would realise that everything is given to the service of ma
n: the comforting blue colour of the sky, the colourful view of flowers, the bri
ght green trees and meadows, the moon and stars illuminating the world in pitch
darkness together with innumerable beauties surrounding man… 160 PAGES WITH 215 PI
CTURES IN COLOUR
One of the purposes why the Qur an was revealed is to summon people to think abo
ut creation and its works. When a person examines his own body or any other livi
ng thing in nature, the world or the whole universe, in it he sees a great desig
n, art, plan and intelligence. All this is evidence proving God s being, unit, a
nd eternal power. For Men of Understanding was written to make the reader see an
d realise some of the evidence of creation in nature. Many living miracles are r
evealed in the book with hundreds of pictures and brief explanations. 288 PAGES
WITH 467 PICTURES IN COLOUR
The most serious mistake a man makes is not pondering. It is not possible to fin
d the truth unless one thinks about basic questions such as "How and why am I he
re?", "Who created me?", or "Where am I going?." Failing to do so, one becomes t
rapped in the vicious circle of daily life and turns into a selfish creature car
ing only for himself. Ever thought about the truth? summons people to think on s
uch basic questions and to discover the real meaning of life.
One of the principal deceptions that impels people into delinquency and makes th
em pursue their own desires is their heedlessness of death. Both human beings an
d the universe they live in are mortal. What awaits the disbelievers in the next
world is more dreadful: the eternal wrath of hell. This book, based on the vers
es of the Qur an, makes a detailed depiction of the moment of death, the day of
judgement, and the penalties in hell, and it sounds a warning about the great da
nger facing us.
The Qur an has been revealed to us so that we may read and ponder. Basic concept
s in the Qur an is a useful resource prepared as a guide to thinking. Some basic
Islamic concepts like the soul, conscience, wisdom, loyalty, submission to Alla
h, brotherhood, modesty, prayer, patience, ascribing partners to Allah are discu
ssed in the light of Qur anic verses.
Allah, in the Qur an, calls the culture of people who are not subject to the rel
igion of Allah "ignorance." Only a comparison of this culture with the honourabl
e thoughts and moral structure of the Qur an can reveal its primitive and corrup
ted nature. The purpose of this book is to take this comparison further, display
ing the extent of the "primitive rationale" of ignorant societies.
In the Qur an, conscience has a meaning and importance beyond its common and eve
ryday use. This book introduces the real concept of conscience that is related i
n the Qur an and draws our attention to the kind of understanding, thought, and
wisdom that a truly conscientious person has. This book will make you recognise
the voice of your conscience and accordingly help you to differentiate it from o
ther sources of inspiration. In the Qur an, there is an exA study that examines
and seeks to remind us of the basic moral principles of the Qur an, particularly
those that are most likely to be forgotten or neglected at times. plicit refere
nce to the "second coming of the Jesus to the world" which is heralded in a hadi
th. The realisation of some information revealed in the Qur an about Jesus can o
nly be possible by Jesus second coming…
The video tape "The Collapse of Evolution The Fact Of Creation" is currently ava
ilable, other video tapes based on the books of Harun Yahya, namely, "The Dark F
ace Of Darwinism", "The Creation Of The Universe", "The Fact Of Creation", "The
Mystery Behind Matter", and "The Miracles Of The Qur an" are being prepared to b
e released in Serbocroatian.
VURAL PUBLISHING
Çatalçe me sokak Üretmen Han No.27/13 Ca¤alo¤lu-‹stanbul Tel: 0212 511 42 30
Okur Publishing Tel: 0212-513 94 53 0212-511 44 03
www.harunyahya.org – www.harunyahya.net www.harunyahya.com
BILJE[KA O AUTORU
Pod pseudonimima Harun Yahya, autor je napisao niz djela iz podru~ja vjere. Obja
vljene su mu bro{ure poput Obmana teorije evolucije, ûdo u }eliji, ûdo u oku,
ûdo kod pauka, ûdo kod komarca, ûdo mrava, ûdo odbrambenog sistema, Racional
na spoznaja Boga, Ovosvjetski ivot, Uni{tenje naroda, Za ljude koji razmi{ljaju
, Stvaranje kosmosa, Priznanja evolucionista, Po rtvovanost i racionalno pona{an
je ivih bi}a, ûdo u stvaranju bilja, Djeco, Darwin la e!, Duboko razmi{ljanje,
Bo ija umjetnost boja, ûdo atoma, Dizajn u prirodi, ûdo kod p~ele, Kraj darvi
nizma, Vje~nost je po~ela, Zlatno doba, Kur an - smijernica za nauku, Rje{enje j
e u vladanju po Kur anu, Kur anska ~uda, Bo ija imena, @ivjeti uime Boga, D enne
t, Jeste li razmi{ljali o Istini, Sudnji dan, Hid ra u Kur anu, Moralne vrijedno
sti po Kur anu, Nauka o Kur anu, Dova u Kur anu, Kur anski indeks, Karakter muna
fika u Kur anu, Saop}enje i rasprava u Kur anu, Va nost savjesti po Kur anu, Odg
ovori iz Kur ana, Tajne munafika, Smrt-kijamet-d ehennem, Borbe poslanika, Nikak
o ne zaboravite!, [ejtan, [irk, Osnovni principi Kur ana, Brzo poimanje imana 1-
2-3, Ljepote ivljenja po Kur anu, Jedan pregr{t Bo ijih ljepota 1-2-3-4, Ateist
i~ka primitivna logika, Besprijekoran iman, Prije kajanja, Resulullah nam ka e,
Merhamet vjernika, Strah od Boga, Ateisti~ke more, Povratak Isaa a. s., Va nost
strpljenja po Kur anu, Karakter ~lanova neupu}enog dru{tva, Izrugivanje kao zulu
m, Stvarni razum po Kur anu, Borba protiv ateisti~ke religije, Jusufova medresa,
Slo nost u dobro~instvu i tajna isku{enja... i dr. Objavljen je i niz bro{ura u
kojima se autor bavi teorijom evolucije. Izme|u ostalih, treba navesi slijede}e
bro{ure: Obmana teorije evolucije, Ru{enje materijalizma, Kraj materijalizma, T
eorija evolucije, Ru{enje teorije evolucije: istina o stvaranju, Evolucionisti~k
e zablude 1, Evolucionisti~ke zablude 2, Evolucionisti~ke zablude 3, Mikrobiolo{
ko ru{enje evolucije, Istina o stvaranju, Tajne atoma, Ru{enje teorije evolucije
kroz 20 pitanja i Darvinizam. Knjige Obmana teorije evolucije, ûdo mrava, Uni{
tenje naroda, Racionalna spoznaja Boga, Moralne vrijednosti po Kur'anu, Osnovni
principi Kur'ana, Laì genocida, Za ljude koji razmi{ljaju, Ovosvjetski ìvot, D
uboko razmi{ljanje i Nemojte se pretvarati da ne razumijete prevedene su na engl
eski i objavljene u razli~itim izdava~kim ku}ama {irom svijeta. Pored engleskog,
mnoga autorova djela prevedena su i na ostale jezike poput ruskog, albanskog, p
oljskog, njema~kog, bosanskog, {panskog i arapskog. Pod pseudonimom Harun Yahya,
autor je priredio i niz knjiga politi~kog sadràja: @idovstvo i masonstvo, Maso
nstvo i kapitalizam, Masonstvo - satanska religija, Jahovini sinovi i masoni, No
vi masonski poredak, Nacionalna strategija, 'Tajna ruka' u Bosni, Laì genocida,
Pozadina terora i Kurdska karta u rukama Izraela. Centralnu temu ovih djela zau
zimaju masoni i @idovi, te utjecaj ovih dvaju sila na svjetsku historiju i polit
iku. (Pseudonim je nastao spajanjem imena Harun i Yahya, kao spomen i izraz po{t
ovanja prema dvojici vjerovjesnika koji su se borili protiv demantirane ìdovske
misli.)

Harun Yahyapodvale Teorije Evolucije

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Harun Yahyapodvale Teorije Evolucije

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

^ I T A O C U

You might also like