You are on page 1of 1058

MILAN VUJAKLJA

leksikon
STRANIH REČI I
IZRAZA
REDAKTORI
Dr SVETOMIR RISTIĆ i dr RADOMIR ALEKSIĆ

DOPUNILI, PROŠIRILI I REDIGOVALI Š IZDANjE Dr RADOMI R


ALE KSI Ć i RE DAKCIJ A »P ROSVET E «

PROSVETA-BEOGRAD
PREDGOVOR OVOM IZDANjU
Prvo izdanje Leksikona stranih reči i izraza Milana Vujaklije
objavljeno je 1937. godine. Drugo izdanje, u redakciji dr Svetomira
Ristića i dr Radomira Aleksića, izišlo je 1954. godine i štampane, do
danas, u tiražu od preko 200.000 primeraka. Dobar prijem na koji
je Leksikon naišao u najši-rim krugovima korisnika podstakao je
Redakciju Prosvete da pripremi ovo novo, popunjeno i ažurirano
izdanje Leksikona M.
t-G . . !^>feA 5*>G'7^G^£~ .4 - ^&;.m/^
VuJaklije.
U razdoblju od pojave drugog izdanja Leksikona M. Vujaklije
do danas razvoj nauke dostigao je velike razmere i stvoren je niz novih
reči i izraza koji je ušao u upotrebu. Kao plod naučne, tehničke i
kulturne saradnje u svakodnevni govor svih naroda postepeno
prodire nova terminologija, pa je osavremenjavanje i obogaćivanje
Leksikona M. Vujaklije rečima iz najnovijih tekovina tehnike,
medicine, ekonomije, političkih nauka kao i novih naučnih oblasti i
grana bilo neminovno. Stoga je dr Radomiru Aleksiću, koji sada nije
više meñu živima, povereno da sačini izbor dopuna i obradi nove
reči i izraze, što je on većim delom obavio. Ovo izdanje bogatije je
od prethodnoga za

svežinu. Pri tom nisu izostavljene stare reči, koje danas nisu više u
upotrebi, ali se nalaze u literaturi.
Posebna pažnja posvećena je turskim i madžarskim rečima, kao i
rečima iz drugih istočnih jezika. One su ponovo ulete, u većem
broju nego što ih je bilo u prvom izdanju, znatno savremenije i
odreñenije objašnjene. Iako su one odomaćene u našem jeziku, ima
krajeva na srpskohrvatskom jezičkom području u kojima ta
terminologija nije tako dobro poznata, i posveći-vanje pažnje tim
rečima, jedna je od posebnih vrednosti dopuna.
Radi lakše upotrebe i praćenja porekla raznih oblika jedne
iste reči, kod prvog objašnjenja u nizu dato jedpdžJIrnije
ayeae te reči v jeziku iz kojeg je preuzeta. Grčka ortgrafija
f anskribovana Je latinicom, što je danas u rečnicima takve
Prilikom rada na ovom, trećem, dopunjenom izdanju Redakcija
se služila, pre svega, novim rečnicima i priručnicima koji su joj bili
dostupni: Rječnik stranih riječi Bratoljuba Klaića (Zagreb, 1978),
Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvat-skosrpskom jeziku Abdulaha
Škaljića (Sarajevo, 1973), Rečnik stranih reči i izraza Radomira
Aleksića (Beograd, 1978), Mala enciklopedija Presveta (Beograd,
1978) i dr.
Radom na ovom izdanju rukovodio je, rano preminuli,
urednik, književnik Momčilo Milankov.

1980. godine REDAKCIJA


SKRAĆENICE
A geograf. — geografije ind. — indijski
avij. — avijacija — geol. — geologija — indijan. — indijanski —
agr. agronomija — geom. geometrija — instr. ir. instrumental —
adm. administracija — germ. germanizam — isl. irski — islandski
ak. akustika gl. glagol
akuz. — akuzativ god. — godina ist. — istorija
akc. — akcenat — got. — gotski — ital. itd. — italijanski —
alb. albanski grañ. grañevinarstvo i tako dal,e
alhem. — alhemija — gram. — gramatika
amer. američki graf. — grafika J
amh. — amharski grč. — grčki
znat. — anatomija jav. — javanski
angls. — anglosaksonski D jal. — japanski
antrop. — antropologija — dan. — danski — jah. — jahanje —
aram. aramejski — dem. deminutiv — jevr. jevrejski —
arap. arapski — dijal. dijalekat — jedi. jednina
vrh. arhitekture — dipl. diplomatika — K
arheol. arheologija — DR- drugo
astr. astronomija
astrol — astrologija kavk. — kavkaski
astron. — astronautika E kald. — kaldejski
kg — kilogram
eg. — egipatski kelt. — keltski
B ekon. — ekonomija kin. — kineski
bank. — bankarstvo — el. eng. — elektrotehnika — kip. km — kiparstvo —
bask. baskijski — est. etim. engleski — estetika kozm. kilometar —
beng. bengalski — etiop. etn. — etimološki — kor. kozmetika —
berz. berza — euf. etiopski — kosmogr. koreografija —
biol. biologija — etnologija — kuv. kosmografija —
bot. botanika — broj eufemizam kuvarstvo
br.
braz. — brazilski L
brod. — brodarstvo 3 1 _ L ITZ D
bug. — bugarski zam. — zamenica l. — lice
zan. — zanatstvo lat. " — latinski
v zast. — zastarelo lingv. — lingvistika
zb. — zbirno lit. — literatura
v. — vidi; vek zend. — zendski litv. — litvanski
vaj. — vajarstvo zool. — zoologija lov. — lovački
vet. — veterina log. — logika
voj. — vojska lok. — lokativ
BOK. — vokativ
vulg. — vulgarno i d. — i dal>e
* i dr. — i drugo, M
g
i
i drugi m — metar
izg. — izgovor mañ. — mañarski
g — gram mzr. — izraz mal. — malajski
g. — godina im. — imenica mat. — matematika
gal. — galski imp. — imperativ mač. -- M^-IS.H.0«^
medicina predl. — predlog tzv. — takozvani
meksički prez. — prezrivo tip. — tipografija
meteorologija prel. — prelazak tj. — to jest
metrika glagol trg. — trgovina
mehanika privr. — privreda tur. — turski
minut pril. — prilog
mineralogija psih. — psihologiji u
mitologija
mletački uza. — uzvik
milimetar um. — umetnost
množina rab. — rabinistički UP. — uporedi
moda rad. — radno
mongolski ret. — retorika F
moreplovstvo rib. — ribarstvo —
muzika rim. starorimski fam. — familija,
rlg. — religija familijarno
rom. — romanski farm. — farmacija,
N rsl. — ruskoslovenski farmakologija,
naročito RUD- — rudarstvo fig. — figurativno
novovisokone- rum. — rumunski fiz. — fizika
mački RUS- — ruski fiziol. — s daziologija
novogrčki fil. — s filozofija
nemački filol. — filologija
neprelazan fin. — finansije
glagol s — sekunda fine. — s danski
nepromenljiv svrš. — svršeni glagol — fon. fort. — s >onetika —
novolatinski sem. semitski fortifikacija
novinarstvo sijam. — sijamski fot. — fotografija
nominativ sin. — sinonim fr. — francuski
norveški sing. — singular
nordijski sir. — siriJski
numizmatika skand. — skandinavski
skr. — skraćenica h — sat, čas
P sl. — slično hald. — haldejski
w slik. — slikarstvo hebr. — hebrejski
onomatopeja slov. — slovenski hem. — hemija
optika soc. — sociologija hig. — higijena
orijentalski sp. — sport hip. — hipokoristika,
sskr. — sanskrt odmila
p st. — stari hir. — hirurgija
stvnem. — starovisokone- hol. — holandski
paleontologija mački hotent. — hotentotski
paleografija sten. — stenografija
pedagogija stil. — stilistika
pejorativno stnem. — staronemački C
peruanski stnord. — staronordijski — st crksl. — centimetar —
persijski stpers. stol. staropersijski — crkvenosloven-
plural staroslovenski
pogrdno stfr. — starofrancuski ski
poetika supr. — suprotno
pozorište SC. — scilicet, Č
pokrajinski to jest
politika češ. — češki
polinezijski T
poljski š
poljoprivrede t — tona
pomorstvo tat. — tatarski šatr. — šatrovački
portugalski tahit. — tahićanski šv. — švedski
poslovica tek. — tekstil švajc. — švajcarski
pridev teol. — teologija šp. — španski
pravo teh. — tehnika štamp. — štamparstvo
praznoverje tehnol. — tehnologija šum. — šumarstvo
A
A, a prvo slovo latinske, ćirilske i grčke azbuke; abalijenacija (lat. abalienatio) prav. otuñivanje,
kao skraćenica: a = godine (lat. appo), pre otuñenje, odstranjivanje, odstra-njenje.
(lat. ante), alt, ar; a. na menicama= abalijenirati (lat. abalienare) prav. lišiti, otuñiti,
akceptirana; a. a.= ad akta; A.. a. S. = až? ante otuñivati; fig. odvratiti koga od nekoga,
Hristum; A. Ch. n. = ante Hristum natum; čuz. otuñiti.
šesti ton osnovne lestvice; mag., fiz. pravac (a), abanacija (lat. ab od, annus godina) prav.
tačka (A), amper (A); hen. Ag= argentum progonstvo iz zemlje na jednu godinu.
(srebro), A1 = aluminijum, At = americijum, abandon (fr. abandon) odstupanje, odricanje od
Ag = argon, As= arsen, At=iacrar, svog prava; pravo osiguranika da osigu-raču
\l=aurum (zlato), As = aktinijum. ustupi robu ili brod i sve na njemu uz isplatu
a- (grč. a -) tzv. alpha steretikon, lat. alpha iznosa na koji su roba ili brod' bili osigurani.
privatum=onpe4Ho alfa (ili a); u slože- abas (pere.) jedinica za merenje bisera u Persiji,
nicama označava lišenost čega, nemanje čega, nešto manja od harata=OD458 g.
kadšto i suprotnost onome sa čim je složene, a abasimento (ital. abassimento) snižavanje,
prevodi se sa: bez-, ne-, npr.: amorfan smanjivanje, obaranje, spuštanje.
bezobličan, apetalan bezlisni, amoralan abasimento di voče (ital. abassimento di
nemoralan, abulija bezvoljnost, lišenost voće) muz. spuštanje glasa.
sposobnosti htenja; kad se složi s rečju koja abasimento di mano (ital. abassimento di
počinje samoglasnikom. umeće se n, npr. mano) muz. spuštanje ruke pri udaranju
analfabet (a-n-alphabet) nepismen. takta; metanje jedne ruke pod drugu (pri
a (fr. a) za, po (tu i tu cenu). sviranju na klaviru).
A=A u logici: zakon (princip) identiteta po kome abasimento di preco (ital. abassimento di
se jedan pojam mora u toku jedne misaone prezzo) trg. spuštanje cene, obaranje cene.
celine upotrebl>avati u istom značenju; up. abat (ital. abate), opat, iguman, starešina
principijum identitatis. manastira; up. abe.
ab (hebr.) jedanaesti (po starom računanju peti) abataža (fr. abbattage) seča drva; klanje ili
mesec jevrejske godine; pada u mesece juli— ubijanje stoke; fig. oštar ukor.
avgust. abaton (grč. abatos nepristupačan) deo hrama,
ava (arap. 'aba, tur aba) gruba vunena tkani-na; svetilišta ili crkve u koji ne smeju ući obični
gornja haljina, bez rukava, od takve tkanine. vernici, inoverci i svetovnja-ci; up. aditon.
a ba! (fr. a bas) dole! ua! a batuta (ital. a battuta) muz. prema udaru
abažur (fr. abat-jour) štit na lampi od hartije, takta, po tempu.
tkanine i dr. za zaklanjanje očiju od svetlosti. abapi (tur. abaci) mesec avgust kod Turaka, po
sirijskom kalendaru.
abazija (grč. a- ne, basis korak) ned. abadžija (tur. abaci) zanatlija koji izrañuje
nesposobnost hodanja. odeću od abe, grube vunene tkanine.
abakus (lat. abacus, grč. abaks) l. svečani sto abviljen (fr. abbevillien) najstarija faza
za skupoceno posuñe kod starih Rimljana; 2. paleolitika (naziv prema franc. gradu
daska za igru; 3. sto posut peskom za Abvilu).
matematičke crteže i radove, daska na kojoj abgregacija (lat. abgregatio) izdvajanje,
se računa, računaljke; 4. u kat. crkvi: sto isključivanje, isključenje.
pored oltara; 5. arh. četvrtasta ploča koja abd (arap.) u arapskim složenim osobnim
pokriva glavicu (kapitl) stuba. imenima: sluga, rob, npr. Abd-alah sluga
abakcija (lat. abactio partus) med. pobačaj, Alahov; Abd-el-kader sluga svemogućeg
pobacivanje, pomet; up. abortus. boga; Abd-el-medžid sluga preslavnog
(boga); Abd-ur-rahman sluga milosrdnog itd.
abderitizam abisodinamika

abderitizam glupost, ograničenost, budalaština; aberacio kriminis (lat. aberratio criminis) prav.
up. Abderićani. zabluda u izvršenju zločina, npr. kad se utvrdi
Abderićani (grč. Abderitai) stanovnici starog da je zločin koji je izvršio Edip bio, u
trakijskog grada Abdere, koji su bili čuveni stvari, ocoubistvo, a ne ono što je on želeo
sa svoje ograničenosti i gluposti; otuda: glupi, da učini.
ograničeni ljudi. aberdar v. haberdar.
abdest (pere. abdest) muslimanski verski aberirati (lat. ab-errare) odlutati, zablude-ti,
običaj da pre svake molitve peru ruke, lice i skrenuti, skretati; varati se, prevariti se.
noge; pranje vodom. abest (lat.) koji nije došao, odsutan.
abdikacija (lat. abdicatio) davanje ostavke na ab eterno (lat. ab eterno) oduvek, od iskona, od
položaj ili zvanje, odricanje. pamtiveka.
abdicirati (lat. abdicare) odreći se nečega, abeceda 1. sva slova u našoj latinici pore-ñana
po utvrñenom redu; naziv je dobiven
zahvaliti se na čemu, podneti ostavku na neki objedinjavanjem imena za prva četiri slova, s
položaj ili zvanje. tom razlikom što je poslednji član, koji je
abdomen (lat. abdomen) aiat. trbuh, stomak; ušao u sastav naziva, dobio završetak a: a-be-
zool. zadak, zadnji deo tela (kod insekata). ce-d(a) = abeceda, umesto završetak e(a-be-
abdominalan (lat. abdominalis) aiat. trbušni; ce-de); azbuka, alfabet; Z. fig. osnova,
abdominalna trudnoća vanmaterična osnovna znanja iz neke nauke ili veštine.
trudnoća. abecedar (reč sa latinskim oblikom, sastavljena
abdominale (lat. abdominales) pl. zool. ribe od prva četiri glasa latinske azbuke a, b, c, d)
mekoperke, slatkovodne i morske, npr. početnik u nekoj struci; bukvarac.
somovi, šarani, štuke, pastrmke, sleñevi abzac (nem. Absatz) u proznom i pesničkom
(haringe) i dr. tekstu: počinjanje nove rečenice novim
abdominoskopija (lat. abdomen stomak, grč. redom tako da se prva reč te rečenice uvlači
skopeo gledam, posmatram) med. ispitivanje malo udesno; stav, stanka, usek, odsek;
stomaka radi utvrñivanja uzroka oboljenju. prelom, cezura (u stihu); up. ali-neja.
abduktor (lat. abductor) anat. mišić odmi-cač. abijetin (lat. abies jela) nem. smolasta materija
abdukcija (lat. abductio) l. odvoćenje, odvla- koja se dobiva iz terpentina.
čenje, odstranjenje; 2. Log. silogizam čiji je ab inicio (lat. ab initio) od početka.
drugi sud (premissa minor) samo verovatan, te ab inkunabulis (lat. ab incunabulis) od
je i zaključak verovatan; hir. razmicanje kolevke, od ranog detinjstva, od malih nogu,
zglobova. odmalena.
abe (fr. abbe) spat, sveštenik; up. abat. ab instancija (lat. ab instantia) prav. v. pod
abevakuacija (lat. ab od, evacuatio pražnje-nje) instancija.
delimično pražnjenje, ispražnjiva-nje. ab intestato (lat. ab intestato) prav. bez
abela (lat. albellus beličast) vot. bela topola testamenta.
(Populus alba). abiogeneza (grč. a- bez, ne, bfos život, gene-sis
abelardizirati uškopiti, ujaloviti (po slučaju koji postanak) biol. postajanje živoga od nežive
se desio čuvenom sholastiča-ru Pjeru materije (spontana generacija; uveo prof.
Abelaru, 1079—1142, od roñaka njegove Haksle).
ljubaznice Eloize). abioenergija (grč. a-, bios, ergon delo)
abelmošus (arap. abu-el-misk) mošusna zrna nedostatak ishrane.
jedne orijentalne biljke, upotrebljavaju se u abioza (grč. a-, bios) nesposobnost za život.
parfimerijama. abiologija (grč. a-, bios, logfa nauka) nauka o
a beneplačito (ital. a beneplacito) kuz. po volji. mrtvoj, anorganskoj prirodi.
aber v. haber. abiostatika (grč. a-, bios, statika, v.) nauka o
aberacija (lat. aberrare odlutati, aberratio) 1. beživotnim telima.
opt. nesticanje svetlosnih zrakova u jednu abiotrofija (grč. abios bez -sredstava za život,
žižu; sferna ili monohromatska aberacija oskudan, trophe hrana) nemanje sposobnosti
nesticanje svetlosnih zrakova u jednu tačku pri za život, prevremeno nestajanje, prevremeno
odbijanju o loptno izdube-no ogledalo ili pri izumiranje.
prelamanju kroz sočivo loptnog oblika; abiritacija (vlat. abirritatio) «ed. smanjenost
hromatska aberacija nesticanje u jednu tačku nadražljivosti (tkiva).
bele svetlosti usled različite prelomljivosti abisal (grč. abyssos bezdan) zona najvećih
raznobojnih svetlosti koje sačinjavaju belu morskih i okeanskih dubina (preko
svetlost, prolaskom kroz sočivo; 2. astr. 1000—1200 t).
prividno pomeranje nebeskog tela kao abisodinamika (grč. abyssos, dynamis sila)
posledica kretanja Zemlje i netrenutnog pro- grana geologije koja proučava unutrašnjost
stiranja svetlosti; 3. fig. skretanje, odstupanje Zemlje i istražuje sile koje u njoj dejstvuju,
od normalnog tipa, lutanje, zabluda. kao posledice delanja tih sila.
abisopelagijal abordaža

abisopelagijal (grč. abyssos, pelagos more) zona naročito posle gangrene, lupusa, tumora i dr.
slobodne vodene mase otvorenog mora koja se ozleda).
prostire ispod dubine od 1000 m (ali i ispod ablokacija (lat. ab-locatio) davanje pod zakup,
1500, odnosno 2000 t). u najam, iznajmljivanje.
abiturijeng (lat. abire otići, odlaziti) onaj koji abluirati (lat. ab-luere) oprati, ispirati, isprati,
namerava da ode, naročito sa niže škole na oprati, očistiti.
višu posle položene g ispita zrelosti (mature). ablutomanija (lat. abluere spirati) med. bolesni
abiturij(um) (nlat. abiturium) ispit zrelosti na nagon za stalnim pranjem i kupa-njem.
srednjoj školi, viši tečajni ispit, matura. ablucija (lat. ab-lutio) pranje, umivanje, či-
abjudi kapija (lat. ab-judicatio) prav. pori- p!ćenje; običaj katoličkih sveštenika da posle
canje, odricanje, nepriznavanje. abjudicirati pričešća peru ruke; ispiranje pu-tira posle
(lat. abjudicare) ne priznati, ne priznavati, pričešća.
poricati. abnsgacija (lat. ab-negatio) poricanje,
abjuracija (lat. abjuratio) prav. odricanje pod odricanje, odbijanje.
zakletvom. abnormalan v. abnorman.
abjurirati (lat. abjurare) prav. pod zakletvom abnormaliost v. abnormitet.
odricati, odreći. abnorman (lat. ab-normis) nepravilan,
ablaktacija (nlat. ablactatio) med. odbijanje neobičan, koji odstupa od običaja, reda ili
deteta od sise; fig. odvikavanje. pravila; neobičan, neprirodan; koji
ablaktirati (lat. ablactare) odbiti (ili: odbijati) predstavlja, izuzetak; bolestan, nezdrav;
od sise, dojenja; bog. kalemiti jedno abnormalan.
plemenito drvo na drugo obližnje bez abnormitet (nlat. abnormitas) odstupanje od
odsecanja kalema. pravila, neprirodnost, nepravilnost,
ablata (lat. ablatus odnesen) pl. prav. oduzete neobičnost; tih. veći stepen odstupanja od
(ili: otete, ukradene) stvari. uobičajenog ponašanja s obzirom na neki
ablativ (lat. aufferre odnositi, odvajati, abstuli, kriterijum; abnormalnost.
ablatum) gram. padež odvajanja, kretanja ab ovo (lat. ab ovo od jajeta) ispočetka,
odnekud, poticanja; v. ablativni. sasvim ispočetka, iznova, iz osnova.
ablativni (lat. ablativus koji odnosi, odvaja) gran. abolirati (lat. abolere uništiti) prav. prekinuti nad
koji se tiče ablativa ili pripada ablativu: nekim sudski postupak bez ikakvih posledica
ablativni genitiv genitiv kojim se kazuje po optuženoga; ukinuti, ukidati, poništiti,
otkuda nešto potiče, ili, od čega se rastavlja ili poništavati.
udaljava, npr.: Treba se kloniti rñavih abššcija (lat. abolitio uništenje) prav. oproštaj
prijatelja; Srećno smo se oslobodili kazne, pomilovanje; ukidanje, uki-nuće,
neprijatelja. poništenje.
ablaut (nem. Ablaut) liži. promena samoglasnika abolicionizam (lat. abolitio) pokret kome je cilj
u sklopu istog korena ili osnove koja se abollcija, tj. ukidanje nekog običaja,
javlja kao unutrašnja fleksija, prevoj vokala: sudskog postupka i uopšte nekog zlog
plesti — plot, rañati — rodi sl.; up. stanja; naročito, ranije: pokret za ukidanje
apofonija. ropstva u Severnoj Americi; pokret za
ablacija (nlat. ablatio odnošenje, uklanjanje) hir. ukidanje državnog nadzora i za priznanje
odsecanje, odrezivanje; geol. odnošenje (ili: prostitucije.
skidanje) lednika ili stene to-pljenjem ili abolicionisti (lat. abolitio) pl. politička stranka u
dejstvom vode. Sev. Americi koja je radila na ukidanju
ablegat (lat>. ablegatus) poslanik drugog reda, ropstva; pristalice pokreta za ukidanje
naročito papin za pojedinačne slučajeve (za nadzora nad prostitucijom i javnim kućama.
razliku od delegata); u Mañarskoj: zamenik abominalan (lat. aboroinalis) odvratan, mrzak.
jednog magnata u parlamentu; prognanih, lice abominacija (nlat. abominatio) gnusoba,
koje je negde poslato da bude uklonjene s užas, gadost, sramno delo, skvrnavno delo;
položaja. skrnavljenje, oskvrnjenje. abondandija (fr.
abondance, lat. abundantia) izobilje, obilnost,
ablegacija (lat. ablegatio) prav. progonstvo, obilatost; fig. bogatstvo reči, rečitost. abovent
udaljivanje na jednu godinu. (fr. abonner pretplatiti, pretpla-
ablegirati (lat. ablegare) odaslati, oda-šiljati, ćivati), pretplatnik na hranu. abovirati (fr.
udaljiti, udaljivati; prognati na godinu dana. abonner) pretplatiti, pret-
ablendati (nem. abblenden) zaseniti svetlo, plaćivati, pretplatiti se. abovman (fr.
podesiti jačinu svetlosti na farovima. abonnement) pretplate. abonos (pere. ebonos,
ablepsija (grč, ablepsfa) duhovno slepilo, ebenus) vot. v. ebenos. abordaža (fr. abordage)
zaslepljenost. napad (na neprijateljsku lañu); sudar dveju
ablefarija (grč. a-, blepharon očni kapak) »ed. laña; fig. oslo-vljavanje.
nemanje očnih kapaka (posledica kon-
genitalnih poremećaja u razvitku oka,
aboriginalan

aboripšalan (vlat. aboriginalis) prvotni, abrevijacija (nlat. abbreviatio) skraćenica,


prvobitan; starosedelački, domaći, samo- kratica; skraćivanje, skraćenje (naročito
nikao. knjige, spisa, članka itd.); abrevijatura.
aboripši (nlat. aborigines, lat. ab od, origo abreže (fr. abrege) izvod, kratak sadržaj
poreklo, početak) pl. starosedeoci, pra- (naučnog ili umetničkog dela), sažet sadržaj.
stanovnici, uroñenici (za razliku od abritirati (fr. abrutir) poživotinjiti, za-glupiti,
kolonista). izjednačiti sa stokom; ubiti u nekome svako
abortiva (lat. abortiva) pl. med. v. abortivum. moralno osećanje.
abortivan (nlat. abortivus) prevremen, nezreo, abrihtovati (nem. abrichten) obučiti, obuča-vati,
nedozreo; med. koji izaziva pobaci-vanje, izvežbati, doterati, izmupggrati; up. dresirati.
pobačajni; fig. skraćen, brzo završen, ugušen abrogacija (lat. abrogatio) opozivanje, uki-
u samom začetku, u k lici; zakržljao, danje, ponipggenje, ponipggaj.
neplodan, jalov; abortivni postupak skraćeni abrogirati (lat. abrogare) ukinuti, ukidati,
postupak, skraćivanje. opozvati; trg. poništiti, povući nalog.
abortivno lečenje med. lečenje kod koga se abruptav (lat. abruptus otkinut) strm, odsečen;
prouzrokovač bolesti uništava u samom nagao, iznenadan.
početku bolesti (naročito pri lečenju abruptiv (lat. abruptus) odsečeni suglasnik, tj.
veneričnih bolesti). takav koji je artikulisan s istovremenim, ili
abortivum (lat. abortivum) med. pobačajno približno istovremenim gr-kljanskim
sredstvo, sredstvo za izvršavanje pobača-ja; zatvorom (npr. u kavkaskim jezicima).
al. abortiva. abrupcija (lat. abruptio) otkidanje, otpa-danje,
abortirati (lat. abortare) izvršiti abor-tus, npr. početnog ili poslednjeg sloga ili dela
pobaciti, pobacivati, pometnuti, po-metati; reči; jedan od načina skraći-vanja reči.
bog. ne doneti plod. abs ... v. pod aete. . .
aborticidij(um) (nlat. aborticidium) ubijanje abuzemzem (pere. ab voda, arap. Zamzam ime
ploda u materino] utrobi; nasilno ili veštačke izvora u blizini Ćabe u Meki) voda sa izvora
izbacivanje začetka (zametka) iz materice. Zemzem; fig. dragocene, retka, stvar.
abortus (lat. abortus) pobacivanje, pobačaj. abuzivan (lat. abusivus) sklon zloupotreba-ma,
aboco (ital. abozzo) prvi nacrt, skida jedne sklon da se ogreši o postojeće zakone i
slike; ebot. običaje, protivpravan.
abradirati (lat. abradere) ostruga™, sastru-gati; abuzija (lat. abusio) pogrepša upotreba reči; up.
odnositi tarenjem, odroniti, odro-njavati. katahreza.
abuzus (lat. abusus) prav. zloupotreba, pogreška,
abrazivi (lat. abrasio) materije velike tvrdoće zabluda; rñava upotreba.
koje služe kao sredstvo za brušenje, poliranje abulija (grč. abuHa) bezvoljnost, odsustvo volje.
i čišćenje tvrdih površina, npr. korund, abuna (arap.) „naš otac", najviši crkveni
dijamant, kvarc. dostojanstvenik u Etiopiji, poglavica
abrazija (lat. abrasio) sastrugavanje, čišćenje hrišćanske koptske crkve.
struganjem; med. čišćenje nagriz-nim abundantan (lat. abundans) bogat, obilan,
sredstvima; geod. odnošenje tarenjem, obilat; preteran.
odronjavanje. abundancija (lat. abundare obilovati) 1. obilje,
abrakadabra (hebr.) mañijska reč, bez obilnost, bogatstvo. 2. lingv. sup-stantiva
značenja, koja se, napisana na jednom ravno- abundancija imenice koje se menjaju po
stranom trouglu u jedanaest redaka (svako različitim deklinacijama (npr. u lat.
slovo u jednom redu), nosila oko vrata kao jeziku: plebs, -is i plebes, -en); imenice
amajlija protivu groznice; danas se koje u množini imaju dva roda ili drukčiji rod
upotrebljava samo u šali, kao i , „hokuspo- nego u jednini (npr. u lat.: loci, -orummesta u
kus". knjigama: loca, -orum mesta na zemlji);
abrahija (grč. a- ne, brachfon ruka) ned. pleonazam.
bezrukost, nedostatak ruku od roñenja. ab hink (lat. ab hine) prav. otada, počevši od
abraš (tur. abras, šaren, pegav) 1. čovek toga dana, od toga vremena.
pegava lica; 2. konj sa belim pegama na ab hodierno (lat. ab hodierno) od danas, od
gubici ili ispod repa; 3. vet. ospa po koži kod današnjeg dana.
nekih domaćih životinja. ABH rat (eng. skrać. za atomic, biologieal,
ab re (lat. ab ge od stvari) bez uzroka, bez chemical) skraćeni naziv za rat u kome bi se
razloga. upotrebljavale atomsko, biološko i hemijsko
abrevijator (nlat. abbreviator) skraćivan, oružje.
skratilac, npr. nečije knjige, nečijeg spisa; ava v. haaa.
papinski pisar koji izrañuje papinske breve.
abrevijatura (nlat. abbreviare skratiti, nem.
Abrewiatur) v. abrevijacija.
avidan

aval (fr. aval) trg. menično jemstvo, potpis me je glavna stvar opisivanje neobičnih
jemca na menici. avalirati (fr. avaler) doživljaja i podviga glavnog junaka. avanco
potpisati menicu (ital. avanzo) trg. pretek, dobitak,
kao jemac. avalist(a) (fr. avaliste) trg. potpisnik, zarada; predujam; up. avans. avarija (fr. avarie,
jemac ital. avaria) kvar; trg. šteta pretrpljena na brodu
na menici. avalit mineral koji se nalazi na prilikom bure; obalarina; avarirana roba
brdu roba oštećena na brodu usled bure i dr.; up.
Avali, kod Beograda. havarija.
avan (tur. havan, pere. hewen) metalan sud sa avgust (lat. augustus uzvišen) v. august. avdes(t)
tučkom za tucanje kafe, bibera, šećera i DR- v. abdest. ave (lat. ave) zdravo, pomozi bog;
avangarda (fr. avant-garde, avant napred, zbogom,
garde straža) 1. voj. prethodnica, izvidnica; u zdravlju!
prvi borbeni red jedne vojske; 2. ono što krči Avelj (asirski habal sin) rlg. mlañi sin Adama
put, što prednjači nekoj ideji, .pokretu i sl. i Eve (I Moje., 4) koga je iz zavisti ubio brat
avangvardija (ital. avanguardia prethodnica) u Kain; fig. nevino ubijen čovek. Ave-Marija (lat.
Italiji, u vreme Musolinijeve dik-tature: Ave-Maria „zdravo da si, Marijo!") reči kojima
fašistička omladinski organi-zacija, čiji su je anñeo pozdravio Mariju nagoveštavajući joj
članovi (avangvardisti) bili omladinci-ke od da će roditi Isusa; u katoličkoj crkvi: početak
14—18 god. avanzirati (fr. avancer) molitve „Bogorodice devo"; večernje zvonjenje
napredovati, ići napred; biti unapreñen; u katoličkoj crkvi.
unaprediti, una-preñiveti; dati (ili: uzeti) avenije (fr. avenue) pristup, prilaz; drvored;
predujam, predujmiti, predujmljivati; o staza, velika široka ulica oivičene drvećem i
časovniku: ići napred, izmicati. cvećem. a verbis ad verbera (let. a verbis ad
avanzman (fr. avancement) unapreñenje, verbera)
napredovanje u službi; napredak, od reči na batine (preći). averzija (lat. aversio)
napredovanje: isplate unapred, plaćanje odvratnost, gnušanje, mržnja; pet. figure koja se
unapred. avanzovati v. avanzirati. ananija (fr. sastoji u tome da govornik polako odvrati onoga
avanie, ital. avania) uvreda, poniženje, kome govori od glavne stvari, ali tako da ove j
sramota; iznuñavanje novca, naročito to ne primeti.
globljenje hrišćanskih trgovaca u bivšoj averziovalna suma (lat. aversus licem okrenut
Turskoj; trg. smenjivanje dobitka, zarade u od, ostrag, summa svota) trg. v. averzio-nalni
nekom poslu. avankor (fr. avant-corps) voj. kvantum.
prethodnica, predstraža; arh. istaknuti deo averziovalni kvantum (lat. quantum količina,
grañevine. avans (fr. avance) predujam, iznos) trg. suma novca kojom se ñuture plaća, a
isplate unapred, pozajmica; arh. istaknuti deo ne po pojedinačnoj proceni svake stvari koja
kuće, ispust, izbočenje; preimućstvo, prednost; se prodaje.
prvi korak, pokušaj; izlaženje u susret. averziova trgovina (lat. emtio per aver-
avansen (fr. avent-scene) poz. prednji deo sionem) kupovine ili prodaja odoka, ñuture.
pozornice (izmeñu zavese i orkestra). avantaža averoizam med., fil. pravac koji je osnovao
(fr. avantage) vajda, dobitak, korist; arapski mislilac Averr(h)oes u HP v.; njegovo
nadmoćnost, prevaga, preimućstvo, predaosg, učenje naginje materijalizmu i patžteizmu i
fora Vs vtrpw\ -UA. ^ljetdaaa. avantažer (fr. odriče besmrtnost duše, zbog čega ga je osudila
avantageur) onaj koji ima prednost, prevagu: Rimska kurija. avers (lat. adversus okrenut ka,
voj. onaj koji čeka da bude unapreñen za spreda, ital. awerso) nuh. gleva, lik, lice
oficira, zastavnik. avantura (fr. aventure, nlat. (kovanog) novca; supr. revera.
adventura) redak doživljaj, pustolovina; smelo avet (arap. aft, tur. afet nesreća, mitološko biće
preduzeće, smeo trgovački pokušaj. u obliku krilatog leve) sablast, priviñenje,
avanturizam (nlat. adventura, fr. aventure) utvara, prikaza. Ave Cezar (Imperator),
sklonost pravljenju avantura, ljubav prema morituri te salu-tant (lat. Ave Caesar
pustolovinama. (Imperator), morituri te salutant) zdrevo
avanturisati (fr. aventurer) živeti kao pustolov, Cezare (care) pozdravljaju te oni koji_će
stavljati na kocku, oslanjati se na sreću, umreti. Reči kojima su rimski gladijatori
izlagati se opasnostima, usuditi se, usuñivati pozdravljeli cara prolazeći ispred njegove
se. lože u ereni, pre nego što će započeti borbu. a
avanturist(a) (fr. aventurier) pustolov, lovac na vi (fr. e vue) trg. v. a vista. avivirati (fr. aviver)
sreću. oživiti, oživljava-
avanturistički (fr. aventureux) pustolo-van, ti, osvežiti boje.
koji stavlja sve na kocku, ostavljen sreći ili avidan (lat. avidus) lakom, gramžljiv; žu-den,
slučaju, smeo, drzak, odvažan; avanturistički željan; pohlepan; proždrljiv.
roman vrsta romana u ko-
arap-agar

aviza (ital. awiso, lat. ad za, visus gledanje, avoar (fr. avoir, ital. a vere, lat. habere imati)
pogled) trg. izveštaj o poslatoj robi ili novcu; kao imenica, u francuskim trg. knjigama:
avizna laña poštanska laña za brzo potraživanje, aktiva.
prenošenje važnih vesti. avokado (šp. avocatero) bog. tropsko drvo i
avizacio de perjurio vitando (nlat. avisatio de plod iz familije Lauraceace; gaji se i kao
perjurio vitando) prav. opomena sudije kojom ukrasno drvo; plodovi se jedu sveži ili
se nekome savetuje da se kloni polaganja prerañeni naročito kao salata (Persea
lažne zakletve. gratissima).
avizirati (nlat. avisare, ital. awisare, fr. aviser) avokatorijum (nlat. avocatorium) naredba
izvestiti, izveštavati, obavestiti, kojom se pozivaju podanici jedne države da
obaveštavate, javiti, javljati. napuste službu stranoj državi.
avizo (ital. awiso) lañica (ili: čamac) za avokacija (lat. avocatio) opozivanje, odazi-
izvepggavan>e, izvidnički brod, avizna laña; vanje; prav. zahtev da se akta vrate od nižeg
v. aviza. suda višem.
avijarij(um) (dat. aviarium) ptičnjak, kavez za avocentur akta (lat. avocentur acta) prav.
ptice, krletka. neka se traže spisi, akta.
avijatika (nlat. aviatica) v. avijacija. avocirati (lat. avocare) odazvati, odaziva-ti,
avijatičar (nlat. aviaticus, fr. aviateur) vaz- opozvati, opozivati; tražiti da se nešto
duhoplovac, zrakoplovac, letiličar. pošalje, npr. spisi.
avijacija (fr. aviation, lat. a vis ptica) kretanje a voče sola (ital. a voće sola) muz. samo za
po vazduhu pomoću aparata koji su teži od jedan glas.
vazduha (avion, helikopter i sl.); vazdušna avulzija (lat. avulsio) ned. vañenje, čupanje
flota, vazdušne snage. zuba; prav. komad zemljišta koji reka otrgne i
avikultura (lat. avis ptica, cultura gajen>e) odnese na drugu obalu.
gajenja ptica, gajenje živine. aga (tur. aga) l. vlasnik zemlje (nekada u
avilirati (fr. avilir, lat. vilis jevtin) trg. pobiti Turskoj); 2. vojni starešina (u nekadašnjoj
vrednost (robi), pojevtiniti, po-jevtinjavati. Turskoj); 3. titula kod muslimana; gospodin,
aviobiologija (lat. avis ptica, biologija, v.) grana gospodar, gazda.
biologije koja proučava mogućnosti života na agava (grč. agauos, nlat. agave americana) bog.
velikim visinama. tropska biljka, poreklom iz Juž. Amerike,
aviokonstruktor (lat. avis, constructio grañenje) stablo joj izraste do 10 m visine; upotrebljava
stručno lice koje se bavi gradnjom aparata za se, naročito lišće, u narodnoj medicini.
letenje. agalaktija (grč. a- bez, gala mleko) «ed. bez-
aviomehaničar (lat. avis, grč. mechanikos) mlečnost dojke, oskudica u mleku kod
stručno lice koje sklapa i popravl>a aparate za matere.
letenje. agalma (grč. agalma) lik, kip, slika, ukras,
avion (fr. avion, lat. avis ptica) naprava za naročito u hramu.
letenje teža od vazduha; aeroplan. a ga lu k (tur. agirlik) dostojanstvo agino.
aviopark (lat. avis, eng. park) svi avioni neke agame (grč. a- bez, gamos brak) pl. vot. biljke
vazduhoplovne institucije, gimnospore čije se ćelijice razmnožavaju
aviostrada (lat. avis, ital. strada put, drum) samostalno, bez uticaja drugih oplodnih
vazdušni put (koridor). ćelija.
aviofon (fr. avion, grč. phone glas) ani/ telefon Agamemvon (grč. Agamemnon) mit. sin Atri-jev,
od gumenih cevi koji služi, kad je avion u unuk Pelopsov, vrhovni zapovednik grčki pod
letu, za vezu izmeñu pileta i izviñača. Trojom, posle povratka ubijen od Egksta,
a vista (ital. a vis ta) trg. po viñenju (na ljubavnika svoje žene Klitem-nestre.
menicama); a vi. agamija (grč. a- bez, gameo ženim se)
bezbračnost; bog. bespolnost cvetova, krip-
avitaminoza (grč. a- bez, lat. vita život, amini, togamija; zool. partenogenetično raz-
v.) pl. med. bolesti koje dolaze usled nedostatka množavanje.
vitamina u hrani: skorbut, pelagra, beriberi, agamist (a) (grč. a- gameo) neženja, momak,
engleska bolest (rahi-tis) i dr. bećar.
avitum bonum (lat. avitum bonum) prav. de- agamogoneza v. agamogonija.
dovsko, tj. porodično imanje. agamogonija (grč. a- bez, gamos brak, gone
aviceptologija (lat. avis ptica, capio hvatam, rañanje) biol. rañanje bez oploñavanja, tj.
grč. logfa nauka) veština hvatanja ptica. putem poprečne deobe (način razmnoža-
avlija (tur. avli) l. kućno dvorište ograñeno vanja, kod praživotinja); supr. gamogoiija.
zidom. agape (grč. agape ljubav) pl. večere ljubavi
avlija (tur. havh u brus) 2. velika bela kod prvih hrišćana kao znak opšteg bratstva
marama kojom žene pokrivaju lice; čaršav; i ljubavi; sit-, hrišćanska ljubav.
ubrus, peškir. agar-agar (mal.) vrsta algi u kineskim i
japanskim morima; pomešana sa vodom
Agarjani aglomeracija

daje bezbojnu pihtijastu masu koja se ageuzija (grč. a- bez, geusia ukus) med.
upotrebljava u kuvarstvu, u apreturi (kao odsustvo ili oštećenje čula ukusa.
sredstvo za lepljenje) i u bakteriologiji (kao ageustija v. ageuzija.
hranljiva podloga za gajenje bakterija). agijazma (grč. agiasma) osvećena voda, vodica.
Agarjani (hebr.) pl. naziv za Turke i muslimane agilan (lat. agilis) brz, lak, hitar, spretan,
u starim srpskim spomenicima, po imenu okretan; živ, preduzimljiv, ustalački,
jednog arapskog plemena koje je, prema St. pregalački, vredan.
zavetu, stanovalo u doba jevrejskih careva u agilitet v. agilnost.
Arabiji i napadalo susedna jevrejska plemena. agilnost (lat. agilitas) brzina, okretnost, hitrost,
agastronomija (grč. a- bez, gaster trbuh, po- lakoća; preduzimljivost, usta-laštvo,
mos zakon) med. uzetost stomačnih živaca. pregalaštvo.
agatobiotika (grč. agathos dobar, bios život) fil. aginija (grč. a- gyne »sena) neženjenost, život
učenje o dobrom i pravilnom ži-vljelju. bez žene.
agatodemon (grč. agathos dobar, daimćnion aginičan (grč. a- gyne) ne(o)ženjen.
duh) mit. dobri duh, duh zaštitnik. agirati (lat. agere) raditi, poslovati, trgovati;
agatologija (grč. agathćs dobar, logfa nauka) fil. glumiti na pozornici.
deo etike koji uči o najvipJem dobru. agitakl (nlat. agitaculum) farm. štapić ili batić za
agevda (lat. agenda) dnevnik, beležnik; spisak mešanje pri spravljanju raznih hemikalija ili
stvari koje treba obaviti; knjiga koja sadrži lekova.
bogoslužbene obrede evangelističke crkve, agitata res (lat. agitata res) stvar o kojoj se
zbornik propisa koji se odnose na vršenje često govori ili raspravlja, koja je često na
službe božije. dnevnom redu; svršena stvar, rešena stvar.
agenezija (grč. a- brz, genesis rañanje) »seneka agitato (ital. agitato) muz. užurbano, uzrujano.
neplodnost, nesposobnost za rañanje; fiziol. agitator (lat. agitator) čovek koji se revnosno
nepotpune embrionalna razvijenost ili zauzima i radi za neku ličnost, stranku ili
nedostatak izvesnog dela organizma; teol. ideju, ili protiv neke ličnosti, stranke ili ideje;
učenje hrišćanske crkve, po kome bog nema buntovnik, bundžija, podbadač, podstrekač,
početka, bespočetnost boga. smutljivac.
agens (lat. agens) fil. delotvorni, radni princip, agitacija (lat. agitatio) pokret, kretanje, nemir;
ono što je uzrok nečemu, snaga; pokretna revnosno zauzimanje i rad u jednoj užoj ili
sila. široj sredini za neku ličnost, stvar ili protiv
agent (lat. agens koji dela, radi) poslovoña; neke ličnosti ili stvari; podbadanje,
posrednik; predstavnik firme, zastupnik; podstrekavanje.
potajnik, tajni policajac. apggirati (lat. agitare podsticati) revnosno raditi
agent provokator (lat. agens, provocator za neku ličnost, stvar, ili protiv neke ličnosti,
izazivač) plaćeni izazivač nereda, stvari, naročito u političkom smislu;
podstrekač nemira, buškaralo za tuñ račun, podsticati, podstrekava-ti, buniti,
plaćeni bukač; naročito: tajni policijski podbunjivati; farh. mešati, mućkati.
organ kome je zadatak da stekne poverenje agitovati v. agitirati.
politički sumnjivih ili nepovolj-nih osoba, pa agitolalija (lat. agito pokrećem, podstičem, grč.
da ih onda navede na vršenje kažnjivih dela. laleo brbljam) v. agitofazija.
agentura (nlat. agentura) posao; poslovna agitofazija (lat. agito pokrećem, podstičem, grč.
oblast jednog agenta; biro jednog agenta, phasis govor) zbrkan i preterano brz govor sa
poslovnica. glasovima nejasno izgovorenim, ispuštenim,
agencija (lat. agentia) poslovnica nekog ili izopačenim; agitolalija.
većeg preduzeća čiji je delokrug ograničen; agitprop (rus. skrać. od reči: agitacija i
novinarske preduzeće za davanje novosti propaganda) odeljenje za agitaciju i pro-
dnevnim listovima. pagandu pri političkim i drugim
ager (lat. ager) polje, oranica; ager publikus (lat. organizacijama.
ager publicus) 1. zemljište koje pripada aglobulija (grč. a- ne, bez, lat. globulus
državi i služi za javnu upotrebu; 2. osvojena loptica) med. siromaštvo, nedovoljnost krvnih
zemlja koja se poklanjala isluže-nim zrnaca.
vojnicima. aglomerat (lat. agglomeratum) l. skupina
agerasija (grč. ageraos koji ne stari) nesta- raznorodnih elemenata; 2. gusto naseljeno
renje, izgledanje mladim, staračke svežina. mesto, mesto gde je mnogo osoba na okupu; 3.
ageracija (lat. aggeratio) nagomilavanje, go- min. slepljen kamen.
milanje. aglomeracija (nlat. agglomeratio) skupljanje,
agestija (lat. aggestio) dovlačenje na gomilu, gomilanje, nagomilavanje raznorodnih
gomilanje, nagomilavanje. elemenata.
aglomerirati agrarac

aglomerirati (lat. agglomerare) gomilati. agnosticizam (grč. agnostos nepoznat; nesa-


nagomila(va)ti, skupljati. znatljiv) izraz koji obuhvata veoma različite
aglosija (grč. a- bez, glossa jezik) ned. nemost, pravce (transcendentalni idea-lizam,
mutavost; aglosostomija. pozitivizam i dr.) koji zastupaju gledište da je
aglosostomija (grč. aglossos nem, stoma usta) nemogućno stvarnost saznati.
med. v. aglosija. agnostičar (grč. a- ne, gnosis saznanje,
aglutinancije (nlat. agglutinantia) pl. med. lekovi spoznaja) fil. pristalica agnosticizma.
koji pomažu brzo zarappšvanje rana; agnoscirati (lat. agnoscere) priznati (npr. potpis,
sredstva za slepljivanje. menicu i sl.).
aglutinativan (lat. agglutinare prilepiti) koji agnus Dei (lat. agnus Dei) jagnje božije, jedno od
srašćuje, koji zarašćuje, koji zaleči; koji se imena Hristovih (Jov. 1,29).
prilepljuje, prilepni, s pri-lepcima; agogika (grč. ago vodim) muz. nauka o muzič-
aglutinativni jezici liigv. jezici kod kojih se kom tempu, tj. o postupnim modifikacija-ma u
grañenje reči vrši doda-vanjem gradivnih cilju što življeg i plastičnijeg izvoñenja
elemenata na koren reči, npr. turski i dr. muzičkog dela.
aglutinacija (lat. agglutinatio, nem. Ag- agometar (grč. ago vodim, metron mera) fiz. v.
reostat.
glutination) zgomilavanje, čisto spoljašnje
spa j anje; fil. najniži stepen aper-ceptivnog agon (grč. agon borba) megdan, takmičenje u
spajanja predstava, pri čemu, doduše, nastaje viteškim igrama kod starih Grka.
jedna nova zbirna predstava, ali njeni agona (grč. agonos jalov, neplodan) geogr. linija
sastavni delovi ipak ostaju samostalne na karti koja spaja mesta čija je magnetska
predstave, npr. vojskovoña; med. svojstvo deklinacija jednaka nudi.
imunogkrvnog seruma da skuplja bakterije u agonizam (grč. agon) borba, utakmica.
gomilice (npr. kod tifusa); slepljivanje rana agonija (grč. agom'a borba) samrtna borba;
pomoću tečnosti koja ponovo spaja rasečene samrtne muke, izdisaj, ropac, sve pojave
delove (limfa); gram. dodavanje gradivnih koje sačinjavaju laganu smrt i prethode joj;
elemenata na koren reči. samrtni strah, očajanje.
agonist(a) (grč. agonistes) borac, megdandžija,
aglutinini (lat. agglutinare prilepiti) pl. med. takmičar u viteškim igrama starih Grka.
tvari koje nastaju u krvi pod uticajem bakterija agonistarh (grč. agonistes, archos) nadzornik na
i koje krvnom serumu daju sposobnost da viteškim utakmicama (megdanima) kod starih
izaziva aglutinaciju. Grka.
aglutinirajući jezici pl. liigv. jezici kod kojih se agonistika (grč. agon borba) nauka o borenju,
grañenje reči vrši dodavanjem gradivnih takmičenju; boračka, gimnastičke, rvačka
elemenata na koren reči, npr. turski i dr.; veština.
aglutinativni jezici. agonografija (grč. agon borba, graphia opis)
aglutinirati (lat. agglutinare) slepiti, prilepiti, opis(ivanje) borbe.
prilepljivati, sastaviti, spolja spojiti, srasti. agonotet (grč. agonothetes) relitelj vite-ških
agluticija (nlat. aglutitio) med. v. aglucija. utakmica i megdana kod starih Grka,
aglucija (nlat. aglutio) med. nemogućnost gu- sudija u borbi.
tanja; agluticija. agora (grč. agora trg) 1. u starogrčkim
agnat (lat. agnatus) srodnik s očeve strane, gradovima: glavni trg; 2. narodna skupština
srodnik po krvi. starih Atinjana; mesto gde se ta skupština
agnatija (grč. a- bez, gnathos vilica) nedostatak sastajale.
vilice, bezviličnost. agorafobija (grč. agora trg, phobeo bojim se)
agnatičan (lat. agnatus) srodan po očevoj strani, med. nervozni strah od prelaženja preko
po ocu. trgova, ulica i uopšte praznih prostora.
agnacija (lat. agnatio) krvno srodstvo, srodstvo agravacija (lat. aggravare otežati) oteža-vanje,
po ocu. otežanje, pogoršanje; uvećanje, po-
agnec (stsl.) jagnje; u pravoslavnoj liturgiji opggrenje, npr. kazne.
parče hleba koje se prinosi kao žrtva. agrama (tur. ograma) velika, teška bolest.
Agni (sskr. Agni) mit. staroindijski bog vatre. agramatizam (grč. a- ne, gramma slovo)
agnozija (grč. a- bez, gnosis saznanje, nesposobnost stvaranja ili razumevanja
spoznaja) psih. nesposobnost raspoznavanja, rečenica.
razumevanja i označavanja pojmovima onoga agramatist(a) (grč. a-grammatos) onaj koji ne
što se oseti pomoću čula, npr. kada bolesnik zna pisati, nenaučenjak.
predmete vidi, ali ih ne raspoznaje i dr.; fil. agrar (grč. a groš, lat. ager njiva, polje) opšti
polazna tačka Sokratove filozofije: Znam da izraz za pojmove koji obuhvataju
ništa ne znam. poljoprivredu, zemlju, zemljišne odnose,
agnominacija (lat. agnominatio) v. anomina-cija. zemljišne reforme, zakone ii dr.; Lasti pod
agrar biti obuhvaćen odredbama zakona o
agrarnoj reformi.
agrarac (lat. agrarius) zemljoradnik; pristalica
zemljoradničke politike.
agrarizam agrobiologija

agrarizam (grč. agros, lat. ager njiva, polje) agreman (fr. agrement pristanak) pristanak
ekonomsko-politički pokret kome je cilj jedne države da primi izvesno lice za
unapreñenje i zaštita poljoprivrede i diplomatskog predstavnika druge neke
poljoprivrednika od drugih grana proizvodnje države.
(industrije i dr.). agrergografija (grč. agrćs njiva, ergon delo,
agrarije (lat. ager njiva, polje, agraria) pl. graphia pisanje) opisivanje poljoprivrednih
poljoprivredni proizvodi. sprava.
agrarni (lat. agrarius) koji se tiče zemlje, agresivan (lat. aggressivus) nasrtljiv, nale-tljiv,
zemljoradnički, poljoprivredni; agrarna kidisav, koji kidiše, sklon da napada,
reforma reforma kojoj je zadatak da napadan.
izmeni, iz socijalnih i nacionalnih obzira, agresija (lat. aggressio) napad, napadanje,
srazmeru malih i velikih poseda parcelacijom kidisanje; nasrtljivost; neizazvan napad u
ovih poslednjih, i da ukloni preostatke cilju potčinjavanja, osvajanja.
feudalnog zemljišnog ureñenja, tj. da agresini (lat. aggredi) pl. ned. neotrovne materije
pomogne onima koji nemaju svoje zemlje da kojima bakterije, proizvodeći ih, savlañuju
doñu do nje; agrarni zakoni zakoni kojima je otpornost organizma.
cilj popravke društve-no-privrednog položaja agresor (lat. aggressor) nasrtljivac, napa-dač,
zemljoradničkog staleža. napadačka ili izazivačka strana.
agrarni protekcionizam skup zakonskih i agrest (lat. agrestis divlji) sok isceñen od
drugih mera koje država preduzima radi nezrelog grožña, upotrebljava se za sirće,
zaštite i razvijanja domaće poljoprivrede limunadu i dr.
(kreditna politika, visoke carine ili zabrana agrestan (lat. ager njiva, polje, agrestis)
uvoza poljoprivrednih proizvoda, garantovane seljački, seoski; poljski; fig. geački, grub,
cene itd.). neuglañen, neobrazovan.
agrafa (grč. agraphos nenapisan) 1. pl. teol. agrestija (lat. agrestis poljski, seoski) seljaštvo,
pojedine rečenice koje se navode kao božje prostota; grubost, neuglañe-nost,
reči, ali ih nema u kanonskim izvorima; neobrazovanost.
takoñe: reči Hristove kojih nema ni kod agrikultura (lat. agricultura) zemljoradnja,
jednog od četiri evanñelista, ali ih navode ratarstvo, zemljodelstvo.
drugi apostoli i crkveni oci (npr. Djela agrikulturni (lat. agricultura) koji se tiče
apostolska XX, 35). zemljoradnje, poljoprivredni; agrikulturni
agrafa (fr. agraffe) 2. kopča, spojka (kao sistem v. fiziokratski sistem; agri-kulturna
nakit). hemija deo primenjene hemije koji se bavi
agrafija (grč. a- bez, grepho pišem) med. hemijskim uslovima života korisnih biljaka
gubljenje sposobnosti pisanja, bolest koja se (žitarice) i domaćih životinja; agrikulturna
javlja usled izvesnih oboljenja mozga. fizika fizika primenjena na zemljoradnju;
agracijacija (nlat. aggratiatio) pomilovanje. agrikulturne države države u kojima su
agracijacio publika (lat. aggratiatio publi-sa) zemljoradnja i stočarstvo glavna privredne
pomilovanje koje daje vladar o velikim grana (supr. industrijske države).
državnim praznicima i proslavama, opšta agriotimija (grč. agrios divlji, thymos duše)
amnestija. divlještvo, divlječnost, divlja ćud; ludačka
agreaža (fr. agreage) trg. posredničke, sen-zalska sklonost ubistvu.
nagrada; up. kurtaža. agriofag (grč. agrios divlji, phagem jesti)
agregat (lat. aggregatum skupina) kič. masa divljak koji se hrani sirovim mesom
koja je nastala putem sjedinjavanje više životinja, naročito divljači.
jednovrsnih stvari, masa koja sadrži u sebi Agripa (lat. Agrippa) l. rimske osobno ime; 2.
različne sastavne delove; mat. zbir, iznos; teh. ned. neprevilan poroñaj, kad dete dolazi ne
dinamomašina i motor, genera-tor i motor. svet najpre nogeme mesto glavom; teko-ñe:
agregatno stanje fiz. stanje u kome se neko telo agripinski poroñaj.
javlja, način spajanja i zbijanja delova po agripnija (grč. egrypnfe) ned. budnoća, nese-
kome se tela dele na čvrsta, tečna i gasovita, nica, nespavanje.
a ponekad se pominje i tzv. četvrto agripnokoma (grč. agrypnia, kome neprirodne
agregatno stanje plaža. pospenost) ned. nesanica praćena velikom
agregacija (lat. aggregatio) nagomilavanje, željom za spavenjem.
nakupljanje, zbijanje; pridruživanje, primanje agro- (grč. agros, lat. ager) predmetak u
u neko društvo; vanredna profe-sura. složenicama se znečenjem: polje, poljski,
agregirati (lat. ad pri, grex stado, agregare) poljo-.
primiti u neko društvo, pridružiti; gomilati, agrobiolog (grč. agros, polje, bi'os život, logos
nagomilati, zbiti, spojiti u jedno telo. reč, govor) onaj koji se bavi prouča-venjem
agreže (fr. agršgš) vanredni profesor, pomoćni razvitka biljnog i životinjskog svete i
učitelj na višoj školi. mogućnostimv uprevljanja tim ra-zvitkom u
poljoprivrede
agrobiologija (grč.) grana biologije koja se bavi
pitanjima razvitka biljnog i živo-
agrobotanika 10 adapter

tinjskog sveta i mogućnostima upravljanja tim agrumi (ital. agrumi, agro, kiseo) vot. opšti naziv
razvitkom u zemljoradnji i stočarstvu. za južno voće nakisela ukusa roda Citrus
agrobotanika (grč. agr6s, botane trava) nauka (limuni, narandže, mandarine i dr.).
koja proučava morfološke i fiziološke ad (lat. ad) predl. k, ka, na, do, kod, pri, uz; do,
osobine kulturnih biljaka. oko, u; za; s obzirom na; prema, po (ad
agrogeologija (grč. agros, ge zemlja, logia naturam prema prirodi); uz, pored, osim,
nauka) deo geologije koji skuplja i podrobno povrh.
obrañuje one delove geologije koji se tiču Ad (grč. Hades) mit. bog podzemnog sveta kod
poljoprivrede. starih Grka; podzemni svet; fig. grob, smrt;
agroekologija (grč. agros polje, oikos kuća, Hades, Had.
dom, logos reč, govor) nauka o položaju, ada (tur. ada) rečno ili jezersko ostrvo.
smeštaju poljoprivrednih površina. ad absurdum (lat. ad absurdum) do nesmisla,
agrokemija v. agrohemija. tj. voditi, dovesti do besmisla, apsurda.
agromaksimum (lat. agro, maximum) najveći, adagij(um) (lat. adagium) poslovica.
zakonima i uredbama dozvoljen, zemljišni adagiologija (lat. adagium poslovica, grč. logfa
posed. zbirka) zbirka poslovica; nauka o
agroianija (grč. agros polje, mama pomama, poslovicama.
ludilo) strasna ljubav prema zemljoradnji. adañeto (ital. adagietto) muz. malo sporije;
agrometeorologija (grč. agros polje, meteo- muzički komad koji treba izvoditi manje
rologfa) grana meteorologije koja se bavi lagano; adadžeto.
pitanjima uticaja meteoroloških pojava na adañisimo (ital. adagissimo) .itz veoma lagano,
razvitak biljnog sveta. što lakše; adadžisimo.
agrominimum (lat. agro, minimum) propisane adaño (ital. adagio) muz. blago, lagano, tiho;
mere koje sadrže osnovna znanja iz ozbiljno, dostojanstveno; muzički komad koji
agronomije 1 i odreñenu tehničku treba izvoditi blago i lagano; adadžo.
opremljeno« , čija primena pretpostavlja adaño asai (ital. adagio assai) muz. veoma
donju granicu rentabilne produktivnosti. lagano; adaño di molto.
agronom (grč. agronomos) poljoprivredni ad akta (lat, ad acta) ostaviti predmet kao
stručnjak koji je završio studije na svršen u akta, u arhivu; neku stvar kao
poljoprivrednom fakultetu ili njemu ravnoj svršenu ili nepotrebnu odstraniš.
poljoprivrednog školi. adaktilija (grč. a- bez, daktylos prst) ned.
agronomija (grč. agronomia) nauka o obrañi- nemanje svih prstiju na ruci ili nozi.
vanju zemlje, racionalna zemljoradnja. adakcija (lat. adactio, adigere) upornost,
agropedologija (grč. agros, pedon zemlja, tle, prisiljavanje, primoravanje.
logia nauka) nauka koja proučava fizička, Adam (hebr. adamah zemlja, čovek napravljen
hemijska i biološka svojstva zemljišta u vezi od zemlje) nit. po jevrejskom i hrišćanskom
sa racionalnim podizanjem kulturnih biljaka. verovanju, prvi čovek, koga je Bog napravio
agrostemin (nlat. agrostemma) hen. alkaloid od zemlje i udahnuo mu besmrtnu dušu.
koji se nalazi u semenu kukolja. adamant (grč. adamas, adamantos) v. adamas.
agrostografija (grč. agros polje, grapho pišem, adamas (grč. adamas) kaljeno gvožñe, čelik;
opisujem) opisivanje trava. dijamant.
agrostologija (grč. agros, logfa nauka) nauka o adamelit (po planini Adamelo u Tirolu) šš.
travama. dubinska eruptivna stena, sastavljena od
agrosfera (grč. agros, sphaira lopta) deo kremena, ortoklasa i plagioklasa; obično ga
antroposfere namenjen neposredno poljo- nazivaju i granit.
privrednoj proizvodnji. adamiti pripadnici jedne starohrišćanske sekte
agrotehnika (grč. agros, techne veština) čiji su članovi, muški i ženski, prisustvovali
obrañivanje polja primenom tehničkih obredima potpuno goli.
sredstava (traktori, kombajni, veštačka adamsit (po pronalazaču Amerikancu Rodže-ru
ñubriva i dr.). Adamsitu) vrsta gasa koji naročito deluje na
agrofitotehnika (grč. agros, phyton biljka, kožu i disajne kanale; bojni otrov.
techne veština) agr. veština obrañivanja i adaptator (lat. adaptator) onaj koji prilagoñava,
podizanje biljaka, naročito kulturnih biljaka. podešava, prerañuje nepggo prema izvesnim
agrohemija (grč. agros, chćo lijem, sipam, prilikama i potrebama, prila-goñavač,
chemeia), deo hemije koji, na osnovu ogleda, podešavač.
ispituje mogućnosti oplemenjivanja zemljišta adaptacija (lat. adaptatio) prilagoñavanje,
za ishranu kulturnih biljaka, kao i njihov prilagoñenje, prilagoñenost; podešavanje;
razvoj. primena; adapcija.
agrocenoze (grč. agros, koinćs zajednički) adapter (lat. adaptare) ureñaj za
biol. životne zajednice koje čovek namerno prilagoñavanje elemenata, aparata i dr.
stvara za duže ili kraće vreme (npr. njive, nekim novim funkcijama (npr. televizora da
livade, plantažne šume itd.). bi primao više programa, radija da prima
stereo-emisije i sl.).
adaptivan 11 adend

adaptivan (lat. adaptare) prilagodljiv. advokatura (lat. advocatura) pravobrani-


adaptivnost (lat. adaptare) sposobnost lapggvo, pravozastupnipggvo, branilaš-tvo,
prilagoñavanja, prilagodljivost. braniteljski poziv i rad.
adaptirati (lat. adaptare) prilagoditi, pri- advokatus dei (lat. advocatus dei) u rimoka-
lagoñavati; podesiti, podešavati, preu-rediti, toličkoj crkvi lice koje, prilikom obreda
preureñivati; primeniti, pri-menjivati. kanonizacije, pobija dokaze advokatusa
adapcija (lat. adaptio) v. adaptacija. dijaboli.
ad arma! (lat. ad arma) k oružju! fig. na advokatus diaboli (lat. advocatus diaboli) u
posao! rimokatoličkoj crkvi lice koje se, prilikom
a dato (lat. a dato) od dana pisanja, od danas, od obreda kanonizacije, zvanično odreñuje da
sada. istupa protiv opravdanost čina posvećenja;
ad bene placitum (lat. ad bene placitum) fig. osoba koja zastupa nepopularno gledište.
prema dopadanju, prema nahoñenju, po advocirati (lat. advocare) baviti se advo-katskim
volji; eks bene placito. poslovima, braniti druge pred sudom; služiti
ad valorem (lat. ad valorem) prema vrednosti. pravu; fig. zauzimati se za nekoga ili nešto.
advent (lat. adventus dolazak) predstojeći ad glorijai (lat. ad gloriam) na slavu.
dolazak spasitelja; kod katolika: poslednje ad-datur (lat. addere dodati, addatur) neka se
četiri nedelje pred Božić. doda, dodaj, dometni.
adventivan (vlat. adventivus) slučajan; spo- ad-de (lat. addere dodati, adde) med. dodaj!
redan, pridošao; bog. koji ne raste na svom dometni! (na receptima).
pravom mestu, npr. adventivni koren onaj koji ad depozitum (lat. ad depositum) dati ili uzeti
se razvija na samoj stabljici (bršljan, divlja nešto na čuvanje, u pohranu.
jagoda i dr.). ad-dukcija (nlat. adductio dovoñenje) anat.
adventizam (lat. adventus dolazak) učenje i privlačno kretanje mišića.
pokret adventista; v. adventisti. ad egzemplum (lat. ad exemplum) na primer.
adventisti (lat. adventus dolazak) sledbeni-ci adekvatan (lat. adaequatus) izjednačen, jednak;
verske sekte koju je osnovao u Americi V. podudaran, odgovarajući, podesan; adekvatan
Miler, koji je proricao da će Hristos po pojam log. onaj koji tačno izražava suštinu
drugi put doći 1843. god. Praznuju subotu, svoga predmeta; adek-vatno saznanje ono koje
čitaju Sv. pismo i veruju da će Hristos po je u punoj saglasnosti sa suštinom saznatoga.
drugi put doći čim njihova sekta preovlada. adekvativ (lat. adaequare izjednačiti)
Ima ih i kod nas, naročito u Vojvodini, gde ih nepravilna funkcija komparativa prideva u
zovu subotaršča. konstrukcijama s „paležom poreñenja"
adverb (lat. adverbium) gram. prilog. imenice koja svojim leksičkim značenjem
adverbijal (nlat. adverbiale) gram. priloška označava predmet koji ima najviši stupanj
odredba, priloška oznaka (vremenska, me- date osobine (npr. „A on ljući njegda guje
sna, načinska, uzročna). ljute").
adverbijalizacija (lat. adverbijum) lipti. prelaz adekvacija (lat. adaequatio) izjednačenje, po-
reči iz neke gramatičke kategorije u dešavanje, podešenost.
kategoriju priloga (adverba); npr. dom: doma ad ekstremum (lat. ad extremum) na kraju,
(kod kuće); jutro: jutros i sl. konačno.
adverbijalni (lat. adverbialis) gram. prilo-ški. adelopodi (grč. adelos prikriven, nejasan, PUS,
ad verbum (lat. ad do, verbum reč) od reči do podos noga) zool. životinje koje izgledaju kao
reči, doslovno. da nemaju nogu, tj. u kojih su noge skrivene.
adverzarije (lat. adversaria) pl. knjige ili sveske adelfizam (grč. adelphos brat) bratstvo,
u koje se privremeno unose graña i beleške zbratimljavanje, bratimstvo.
koje će tek docnije biti sreñene ili obrañene. adelfija (grč. adelphos brat) zbratimlje-nost;
adverzativan (lat. adversativus) gram. suprotan, bog. sraslost prašničnih niti.
protivan; adverzativna konjunkcija suprotna adelfoktonija (grč. adelphos brat, adelphe
svezica; adverzativna rečenica suprotna sestra, Kteino ubijem) bratoubistvo ili
rečenica, tj. nezavisna rečenica koja kazuje sestroubistvo.
radnje koje su jedna drugoj suprotne, npr.: ademcija (lat. ademptio, adimere) prav.
Ja govorim, ali on ne sluša. oduzimanje, uklanjanje, uskraćivanje.
adversiv (lat. adversus) gram. palež koji znači ademcio bonorum (lat. ademptio bonorum)
cilj prema kome je upravljeno neko kretanje. prav. oduzimanje imanja.
advokat (lat. advocatus onaj koji je dozvan u ademcio civitatis (lat. ademptio civitatis) prav.
pomoć) pravozastupnik, pravobranilac, oduzimanje prava grañanstva, prote-rivanje iz
branitelj, odvetnik. grada.
advokatisati v. advocirati. adenalgija (grč. aden žlezda, algos bol) med.
bolest žlezda.
adend (lat. addendus) mat. sabirak.
adenda 12 adipocera

adenda (lat. aññenda) pl. dodaci, prilozi, adija-aktinski (grč. a- ne, dia kroz, aktis,
domeci. adenitis (grč. aden žlezda) med. aktinos zrak) om. koji ima svojstvo da ne
zapaljenje propušta aktiiske zrake.
žlezda. adeno- (grč. aden) predmetak u adijabata (grč. a- ne, diabaino prolazim) fiz.
složenicama kriva linija koja prikazuje toplotni proces bez
sa značenjem: žlezda, žlezdani. promene ukupne količine toplote.
adenogeneza (grč. aden, genesis postanak) fi- adijabatski procesi fiz. toplotni procesi pri
kojima količina toplote u sistemu ostaje
ziol. postajanje, stvaranje žlezda. stalna (sažimanje i širenje gasova).
adenografija (grč. aden, graphfa opis) fitol. adijabatičav v. adijabatan.
opisivanje žlezda. adijabatnica v. adijabata.
adenozan (grč. aden, nlat. adenosus) žlezdani, adijagnostičan (grč. adiagnostikos) med. koji se
koji se tiče žlezda. adenoid (grč. aden, eidos ne da (ili: ne može) razlikovati, raspoznati,
utvrditi.
vid, oblik) med. adijantum (grč. adianton) bog. viline vlasi,
žlezdasti izraštaji. adenoidan (grč. aden, gospina kosa.
eidos vid, oblik) žlez- adijarea (grč. a- ne, diarheo protičem) med.
dolik, žlezdast. adenologija (grč. aden, logfa nevršenje nužde, zatvorenost.
nauka) fizial. adijaterman (grč. a- bez, dia kroz, thermafno
nauka o žlezdama. adevom (grč. aden) ned. zagrevam) fiz. koji ne propušta toplotne
žlezdasti izraštaj zrake; aterman.
koji se sastoji od epitelnih cevčica i adijatetičan (grč. a- ne, dia kroz, tithemi
vezivnog tkiva. adenopatija (grč. aden, mećem, stavim) med. koji nije sklon bolesti.
pathos bolest) med. adijafan (grč. a-diaphafno) neproziran, ne-
bolest žlezdanog sistema. adenoskleroza providan.
(grč. aden, sklerćs tvrd) med. adijafon (grč. adiaphonos koji se ne slaže u
stvrdnjavanje, zakrečavanje limfnih sudova, glasu) muz. 1. instrumenat sa dirkama, sličan
prouzrokovano obično sifilisom. adenotomija harmonici; 2. klavir koji umesto žica ima
(grč. aden, tome sečenje, rezanje) viljuške.
med. operativne odstranjivanje žlezdanih adijafora (grč. ta adiaphora) pl. fil. stvari koje
izraštaja, adenoida. adenoflegmon (grč. su sa etičkog gledišta beznačajne, tj. ni dobre
aden, phlego gorim) ned. ni rñave; stoici su učili: ima samo jedno
prelaženje zapaljenja limfne žlezde na dobro, vrlina, i samo jedno zlo, porok; sve
okolna tkiva. adeps (lat. adeps) ostalo — život, zdravlje, lepota, bogatstvo itd.
mast, salo. — beznačajno je, adijafora.
adijaforav (grč. a-diaphoros) ravnodušan, ni
adept (lat. adeptus, adipisci dostići, zadobiti, dobar ni rñav; indiferentan.
steći) onaj koji je nešto postigao; u alhemiji: adijaforija (grč. a-diaphorfa) ravnodušnost;
onaj koji je stekao veliku tajnu alhemije; up. indiferentizam.
vatren sledbenik, pristalica nekog učenja ili adijaforist(a) (grč. a-diaphoros) ravnodušan
sekte. čovek, slobodni mislilac, slobodan duh;
adesiv (lat. adessivus biti prisutan, biti tu) indiferentist.
lingv. u ugrofinskim jezicima: padež koji adikcija (lat. addictio) prav. dosućivanje, do-
znači da je nešto kod nekoga ili nečega ili deljivanje.
da mu je blizu. adinamija (grč. adynamia) med. nemoć, slabost,
adespoton (grč. adespoton) imanje bez malaksalost, iznemoglost, klonulost;
gospodara; delo kome se ne zna tvorac. nesposobnost.
adet (arap. 'adat, tur. adet) običaj, navika, adinamičan (grč. adynamikos) nemoćan, slab,
tradicija; šerijatsko pravo, običajno pravo iznemogao, klonuo; nesposoban.
kod islamskih naroda. ad inferos (lat. ad inferos) kod mrtvih; u
adefagija (grč. adephagfa) med- proždrlji-vost, podzemnom svetu; fig. u miru.
prevelika želja za jelom. ad infinitum (lat. ad infinitum) u beskraj, u
a di (ital. a di) trg. istog dana (platiti menicu), nedogled.
tj. po viñenju; up. a vista. adio! (ital. addio) zbogom, u zdravlju!
adiñar (tur. yadigar uspomena) skupocen adipoza (lat. adeps, adipis) fizial stvaranje masti
ukras koji služi kao nakit; predmet bogato u telu.
ukrašen; fig. vrlo lepa stvar ili osoba. adipozan (nlat. adiposus) mastan, pretio,
adizonizam ned. vrsta tuberkuloznog oboljenja gojazan.
nadbubrežnih žlezda, praćena mrkim ili adipoznost (lat. adeps, adipis) fiziol. gojaz-nost,
mrkocrnim prebojavanjem onih delova kože pretilost.
koji su izloženi svetlosnom ili mehaničkom adipocera (lat. adeps, adipis mast, sega
nadražaju; obično smrtono-sna (nazvana po vosak) hem. masni vosak, vosak od lešine.
eng. lekaru Adisonu, koji ju je prvi opisao);
Adisonova bolest, bron-zana bolest.
adipsiJa 13 administrirati

adipsija (grč. a- ne, bez, dipsa žeñ) ned. adjunkt (lat. adjunctus) pomoćnik; pomoćni
neosećanje žeñi. službenik, mlañi činovnik.
adipson (grč. a- ne, bez, dipsa žeñ) med. adjunktura (nlat. adjunctura) pomoćno zvanje,
sredstvo za gašenje žeñi. pomoćno nadleštvo.
adirati (lat. addere) sabrati, sabirati, dodati, adjunkcija (lat.' añjunctio) vezivanje, pri-
zbrojiti, zbrajati. druživanje, dodeljivanje, dodavanje, spaja-
adirato (ital. adirato) kuz. srdito, ljutito, sa nje.
uzbuñenjem. adjuracija (lat. adjuratio) zaklinjaše; prav.
a diritura (ital. a dirittura) trg. pravim putem, polaganje zakletve; preklinjanje.
neposredno, najbližim putem, bez adjustaža v. añustaža.
pretovarivanja, npr. poslati robu; a dri-tura. adjutatorij(um) (nlat. adjutatorium) znat. ramena
Adisonova bolest v. adizonizam. kost, ramenjača.
aditiv (lat. aditivus) u baskijskom, turskom i adjutor (lat. adjutor) pomoćnik, pomagač.
dr. jezicima: padež koji označava kretanje adjutorij(um) (lat. adjutorium) pomoćno
prema nekome ili nečemu. sredstvo, pomoć.
aditivan (mlat. additivus) koji ima da se doda. adjutum (lat. adjutum) pomoć, potpora,
aditivi (lat. additivus) hen. supstance koje se u dodatak.
malim količinama dodaju raznim proi- ad kalendas grekas (lat. ad calendas graecas o
zvodima radi poboljšanja njihova kvaliteta. grčkim kalendama) nikada, na kukove leto,
aditon (grč. adyton) ono što je nepristupač-no; kad na vrbi rodi grožñe.
najsvetiji, unutarnji deo grčkog hrama u koji adkredulirati (nlat. adcredulare) odreći pod
je samo sveštenik smeo stupiti. zakletvom neki dug.
adicija (lat. additio) dodavanje, sabiranje, adlatus (lat. ad-latus) pomoćnik, mlañi
zbrajanje; umnožavanje. činovnik; naročito činovnik ili oficir koji je
adicionalan (klat. additionalis) naknadan, dodeljen na službu nekom višem
dodan, pridodan, koji služi kao dodatak; činovniku.ili oficiru.
adicionalni zakon novi, dopunski zakon. adlenimenti (lat. adlenimenta) ned. sredstva,
adicirati (ad-dicere) prav priznati, dosuditi, lekovi za ublažavanje.
dodeliti. adlerizam učenje austrijskog psihologa Al-freda
adjektiv (lat. adjectivum) gram. pridev. Adlera (1870—1937) = indivi-dualna
adjektivacija v. adjektivizacija. psihologija.
adjektivizacija (lat. adjectivum) lingv. po- ad libitum (nlat. ad libitum, lat. libitus
pridevljavanje, pretvaranje drugih reči u prohtev) iuz. po volji, tj. svirati ili pevati;
kategoriju pridevskih reči (kamen — ka- takoñe: znak da se instrumenti ili glasovi sa
menit, glava — glavati sl.). ovim dodatkom, u nekom muzičkom
adjektivni (nlat. adjectivus) gran. pridevni, komadu, mogu i izostaviti.
pridevski. ad literam (lat. ad litteram) doslovce,
doslovno, bukvalno.
adjekcija (lat. adjectio) pridevanje, prila-ganje; ad majorem Dei glorijam (lat. ad maiorem Dei
prav. povećanje, dodatak ponuñeno] sumi gloriam, skr. A. M. D. G.) deviza
novca. isusovačkog reda: za veću slavu božju.
adjuvans (lat. adjuvans) farm. pomoćno sredstvo, adminacija (nlat. adminatio) prav. pretnja (kao
sporedni lek čije je dejstvo slabije. simbolična uvreda).
adjuvant (lat. adjuvans) pomoćnik, pomagač; adminikulator (lat. adminiculator) u katoličkoj
pomoćni učitelj. crkvi: lice koje ima da se stara o udovicama,
adjuvancije (lat. adjuvantia) pl. farm. v. siročadi i sl.
adjuvans. adminikulum (lat. adminiculum) pomoćno
adjudikatar (nlat. adjudicatarius) prav. kupac na sredstvo, pomagalo.
javnoj prodaji; onaj na kome ostaje administrativa (lat. administrare upravljati,
nadmetanjem, dražbom prodavana stvar, nlat. administrativa) uprava, upravna vlast.
najbolji ponuñač. administrativni (nlat. administrativus) u
adjudikativan (nlat. adjudicativus) dosudan, pravni, koji se tiče ili potiče od upravne vlasti,
kojim se dosuñuje. ustanove itd.
adjudikacija (lat. adjudicatio) prav. sudsko administrator (lat. administrator) l. onaj koji
priznanje, dosuñivanje, dosuda. upravlja, vodi neku ustanovu, upravljač; 2.
adjudicirati (lat. adjudicare) dosuditi, do- onaj koji rukovodi kancelarijskim poslovima
suñivati, odobriti. neke ustanove; 3. onaj koji obavlja
adjument (lat. adjumentum) pomoćno materijalno poslovanje u redakciji časopisa,
sredstvo, pomoć. novina i sl.
adjungirati (lat. adjungere) pridodati, dodeliti na administracija (lat. administratio) upravljanje,
rad, dati nekome nekoga za pomoćnika i uprava; upravna vlast, vlada; činovništvo,
budućeg naslednika. službeništvo; opsluživanje.
administrirati (lat. administrare) upravljati,
rukovati; otpravljati poslove nekog
admiral 14 adrenalin

nadleštva, neke ustanove; voditi posao za adnotacija (lat. adnotatio) zabeleška, primedba,
račun nekoga drugog; opsluživati (parohiju, napomena, obja!pnjenje; prav. popis; anotacija.
eparhiju). adnotirati (lat. adnotare) pribeležiti, zapisati,
admiral (arap. amfr al-bahr, fr. amiral), najviši zapamtiti, uzeti k znanju.
čin u ratnoj mornarici; zool. leptir (Vanessa ad okulos (lat. ad oculos se. demonstrare),
atalanta). jasno prikazati, očigledno prikazati.
admiralitet (nem. Admiralitat) pomorske adolescent (lat. adolescens) mladić; fig. žu-
vlast; vrhovna komanda pomorske vojne tokljunac.
sile; svi admirali jedne pomorske vojne sile. adolescencija (lat. adolescentia) mladost,
admiralštab (nem. Admiralstab) u nekim mladićko doba, mladićstvo; mladež, mladići,
državama naziv za generalštab ratne omladina.
mornarice. Adonaj (hebr. Adonai moj gospodin) naziv
admirativ (lat. admirari diviti se, čuditi se) kojim su Jevreji, vrativši se iz vavilon-skog
JŠIGV . 1. vrsta načina u albanskom jeziku ropstva, označavali svog boga Jahvea, čije je
koji označava čuñenje povodom ime bilo zabranjeno izgovarati.
neočekivanog dogañaja; 2. upotreba prideva s adonizacija (nlat. adonisatio) nameštanje,
leksičkim značenjem najvišeg stupnja doterivanje, kićenje.
svojstva u obliku pozitiva u uzvičnim adonijski stih (lat. versus adonius) poet. antički
rečenicama; npr.: divna stvar. stih koji se sastoji^iz daktila i troheja ili
admirativan (lat. admirari diviti se) koji spondeja: U U—U.
pokazuje, izražava ili izaziva divljenje, Adonis (grč. Adonis) kit. legendarno lep mladić,
čuñenje, obožavanje. o čiju su se ljubav otimale boginje Afrodita i
admiracija (lat. admiratio) divljenje; čuñenje. Persefona; simbol lepote i proleća; zool. vrsta
admisibilan (nlat. admissibilis) primljiv; lepog plavog leptira (Polyomatus Adonis); vot.
prihvatljiv. gorocvet.
admisibilitet (nlat. admissibilitas) pri-mljivost, adoptant (lat. adoptans) podsvojilac, usvoji-lac;
prihvatljivost. adoptator.
admisija (lat. admissio) primanje, prijem. adoptat (lat. adoptatus) usvojene dete, pod-
admodijator (lat. admodiator) onaj koji daje svojče, podsvojak, posinak.
zemlju pod zakup, iznajmilac. adoptator (lat. adoptator) v. adoptaat.
admodijacija (nlat. admodiato) davanje zemlje adoptacija (lat. adoptatio) v. adopcija.
u zakup. adoptivan (lat. adoptivus) uzet pod svoje,
admonitivan (lat. admonitivus) koji opominje, usvojen, podsvojen, usinjen.
ukoran. adoptirati (lat. adoptare) uzeti pod svoje,
admonicija (lat. admonitio) opominjanje, usvojiti, podsvojiti; priznati za svoje,
ukoravanje zbog nevršenja dužnosti. prisvojiti.
adnañ (mañ. hadnagy) poručnik graničarske adopcija (lat. adoptio) uzimanje pod svoje,
vojske; žandar. usvojenje, podsvajanje, usinovljenje.
adnakolka (rus. odnokblka) dvokolice, čeze; adorapija (lat. adoratio) obožavanje, veliko
bolničke dvokolice za prenos ranjenika u pophtovanje, klanjanje; silno voljenje,
ruskoj vojsci. bezgranična ljubav.
adneks v. aneks. ad perpetuam memorijam (lat. ad perpetuam
adneksi (lat. adnexa) pl. ked. privesci mate-rice, memoriam) za večnu uspomenu, za večno
tj. jajnici i jajovodi. sećanje (npr. dogañaj, stvar).
adneksija (lat. adnexio) pripojenje. ad primam materijam (lat. ad primam
adneksitis (lat. adnectere svezati, spojiti) med. materiam) u prvobitno stanje (vratiti).
zapaljenje adneksa, tj. jajovoda i jaj-nika. adrapovac (grč. andrapodon, nem. Haderlump
adnominalan (lat. ad ka, nomen ime) lipti. koji odrpanac) 1. rñavo odeven, pocepan, odrpan
ide uz ime, adnominalna konstrukcija. čovek, odrpanac; 2. propalica, skitnica,
ad normam (lat. ad normarn) prema propisu, po probisvet; 3. fig. onaj koji je male vrednosti,
pravilu. neugledan; 4. obešenjak, oka-čenjak (za
ad notam (lat. ad notam) uzeti ad notam dete).
zabeležiti, zapamtiti, primiti k znanju. ad ratifikandum (nlat. ad ratificandum) za
adnotanda (lat. adnotanda) pl. stvari koje treba potvrñivanje, što treba (ili: ima) da se potvrdi
zabeležiti, zapamtiti, značajne stvari. (ili: odobri).
adnotata (lat. adnotata) pl. zabeleške, ad rem (lat. ad rem) prema stvari, što
primedbe, napomene. odgovara stvari (a ne ličnosti); prilično,
adnotator (lat. adnotator) beleškar, pisac ili zgodno, korisno, uputno, upotrebljivo.
stavljač primedaba; tumač, objašnji-vač. adrenalin (lat. ad u, gep bubreg) med. supstan-ca
(ili: tvar) koju nadbubrežna žlezda luči
neposredno u krv; upotrebljava se za
smenjivanje krvnog pritiska, kod slabosti
srca, bronhijalne astme, morske bolesti itd.;
epinefrin, epirenon, suprarenin.
adresa 15 adutirati

adresa (fr. adresse) l. natpis na pismu i dr. koji susedni; ili elementi dve jezičke grupe koje
tačno kazuje mesto stanovanja i ime onoga istovremeno žive na jednom području te utiču
kome se pismo upućuje; 2. pismena jedna na drugu, ali nijedna od njih ne
predstavka, molba skupštine vladaru; svečana preovlañuje; ponekad, osobito u romanskoj
čestitke jednog udruženja ili kolegijuma lingvistici, sinonim za super-strat.
slavljeniku; adresa po potrebi ban*, pozivaše adstrikcija (lat. adstrictio) med. stezanje,
izvesnog lica da akceptira ili isplati menicu za skupljanje, zatvaranje, npr. rane.
slučaj neakcepti-ranja ili neisplate menice. adstringens (lat. adstringens) ned. sredstvo koje
adresant (fr. adresser) lice ili telo koje upućuje ima svojstvo da steže površinu slu-zokože i
ili preporučuje, pisac pisma, predstavke, povreñene kože.
molbe i sl.; baik. menični potpisnik koji adstringentan (lat. adstringens) stezav, koji
upućuje poziv izvesnom licu da akceptira ili steže, koji skuplja, koji zatvara.
isplati menicu. adstringirati (lat. adstringere) stegnuti, stezati,
adresar (fr. adresser) spisak lica sa nazna- skupiti, skupljati, zatvoriti.
čenjem mesta i ulice gde stanuju; knjiga sa aduktor (lat. adductor) znat. mišić koji vrši
spiskom stanovnika jednog mesta (po zani- pokrete primicanja, privlačenja.
manjima, ulicama i dr.). adukcija (lat. adductio) znat. primicanje,
adresat (fr. adresser) lice ili telo kome se privlačenje (mišića).
upućuje pismo, primalac pisma; baik. lice na adular (po Aduli, masivu u Alpima) min.
menici kome se sopstvenik menice treba da mineral, vrsta ortoklasa (v.).
obrati u slučaju da je primalac (trasat) ne plati. adult (lat. adolescere odrasti, adultus) odrastao,
adresirati (fr. adresser) v. adresovati. spolno zreo čovek i svako živo biće uopšte.
adresovati (fr. adresser) označiti na pismu, adultan (lat. adultus) odrastao, stasao;
pošiljci i dr. ime i mesto stanovanja lica ili punoletan; spolno zreo.
ustanove kojima se pismo ili pošiljka adulter (lat. adulter) preljubnik, preljubo-činac.
upućuje, napisati adresu. adultera (lat. adultera) preljubnica.
adresografi (fr. adresse, grč. grapho pišem) adulteracija (lat. adulteratio) falsifiko-vanje,
mašine i aparati za brzo i pouzdano krivotvorena, patvorenje (naročito novca).
ispisivanje adresa na pošiljkama. adulterij(um) (lat. adulterium) prav.
ad referendum (lat. ad referendum) na brakolomstvo, preljuba.
izveštaj, na mišljenje. adultna pedagogija (lat. adultus odrastao) grana
Adrijatik Jadransko more. pedagogije koja se bavi obrazovanjem
a dritura (ital. a drittura) trg. v. a diritura. odraslih.
adrogacija (lat. adrogatio) prav. usvojenje; ad ultra (lat. ad ultra) do kraja, do krajnih
prisvajanje, posinovljenje onoga koji je već granica, potpuno.
punoletan, adulturizam (lat. adultus odrastao) skup
adrogirati (lat. adrogare) prav. uzeti pod svoje, tendencija u dece da se prikazuju odrasli-jim
podsvojiti, podsvajati, usvojiti, posiniti, nego što u stvari jesu.
posinovljavati; up. adoptirati.
adskriptor (lat. adscriptor) sapotpisnik. adumbracija (lat. adumbratio) rad u glavnim
adskripcija (lat. adscriptio) pripisivanje; potezima, nacrt, skica.
pismeni dodatak. ad unum (lat. ad unum) svi do jednoga, do
adsorbensi (lat. adsorbens) hemijske sup-stance jednoga, do poslednjeg.
(koštani ugalj, isitnjen kaolin i dr.) koje adurens (lat. adurens) med. sredstvo za
imaju svojstvo da na svojoj površini fizički paljenje ili nagrizanje; pirotikum.
vežu mnogobrojna hemijska jedinjenja, koja adurencije (lat. adurentia) pl. sredstva za
se kasnije pogodnim hem. rastvorom mogu paljenje ili nagrizanje.
skinuti. adusirati (fr. adoucir) sladiti, zasladiti; ublažiti,
adsorbent (lat. ad-sorbere) hen. sredstvo koje utoliti, razblažiti, olakšati; glačati; omekšati,
upija gasove. postati KOBNI jim; SJŠK. razblažiti boje.
adsorbirati v. adsorbovati. adut (fr. a tout u sve, na sve) u kartama:
adsorpcija (lat. adsorptio) f„3. zadržavanje najjača boja, tj. karta koja tuče i nosi sve
gasova, para ili tečnosti na čvrstoj površini, ostale; najjače sredstvo, najjači razlog.
usled privlačnih veza sa površinom. adutirati (fr. a tout u sve, na sve) u kartama:
adstant (lat. adstans) pomoćnik, pomoćni početi igru adutima; seći adutom baciti adut
učitelj. na kartu druge boje i time je odneti;
adstipulacija (lat. adstipulatio) bezuslovno izadutirati se izbaciti u igri sve adute, ostati
pristajanje, potpuna saglasnost. bez aduta; fig. izgubiti, potrošiti sve, ostati bez
adstrat (lat. ad, substratum podložen, podstrt) sredstava; is-crpsti sva sredstva, sve najjače
lipti, termin koji znači uzajamni uticaj dvaju razloge.
susednih jezika ili dijaleka-ta, ili uticaj
jednoga jezika na drugi,
aducirati 16 aeroelektrava

aducirati (lat. ad k, ka, ducere voditi) primicati, aeracija (lat. aeratio) proizvoñenje vazduha;
privlačiti. snabdevanje svežim vazduhom; izlaganje
adhezivan (nlat. adhaesivus) prionljiv, koji hemijskom dejstvu iz vazduha.
prijanja; koji spaja, spojki. aerenhim (grč. aeg vazduh, ep u, chyma
adhezija (lat. adhaesio) prijanjanje, privlačnost; tečnost, sok) bog. ćelijsko tkivo sa velikim,
fiz. sila kojom se privlače molekuli raznih tela vazduhom napunjenim, meñućelijskim
(suprotno: kohezija); prav. vezivanje jednog prostorima, naročito kod vodenih biljaka.
privatnopravnog dela uz neko krivično delo; aerizirati (grč. aeg, fr. aeriser) pretvoriti,
alat. bolesna sraslost delova tela, sraslica. pretvarati u vazduh, gas, plin.
adhezioni postupak prav. mešoviti ili pri-družni aerifikacija (nlat. aerificatio) punjenje
postupak kod koga se uz neko krivično delo vazduhom; hen. pretvaranje u vazduh, gas,
vezuje i jedan privatno-pravni grañanski plin.
predmet; v. athezija. • adherevt (lat. adhaerens) aeriforman (nlat. aeriformis) vazdušast.
pristalica, pri-vrženik, pripadnik; učesnik. aeričan (lat. aeg, grč. aeg) vazdušni; vazdušast.
adherencija (nlat. adhaerentia) prijanjanje; aero- (grč. aeg, lat. aeg) predmetak u slože-
srašćivanje, sraslost; pripadnost, naklonost, nicama sa značenjem: vazduh, vazdušni,
privrženost. koji je u vezi sa vazduhom.
adherirati (lat. adhaerere) prionuti, pri-janjati;
biti prilepljiv; nadovezivati se, graničiti se; aeroautomobil (grč. aeg, autos sam, lat. to-
održati se, biti uz; odobra-vati, pristajati uz bilis pokretan) automobil koji može i leteti;
neko mišljenje. ua. aerauto.
aerobat (grč. aeg, baino idem) igrač u vazduhu,
adhibenda (lat. adhibere, adhibenda) pl. igrač na konopcu; koji ide po vazduhu;
pomoćna sredstva; prilozi uz spise. mudrijaš.
adhibicija (lat. adhibitio) primena, upotreba,
korišćenje; prizivanje, privoñenje. aerobe (grč. aeg, bios život) zool. v. aerobnk.
aerobije (grč. aeg bios) pl. biol. v. aerobni.
ad hok (lat. ad pos) samo za sada, samo za ovaj aerobionti (grč. aeg, bios) pl. zool. v. aerobni.
slučaj, samo za ovu priliku, samo za ovu
svrhu, samo za ovu zgodu. aerobni (grč. aeg, bios) biol. kome je za život
ad hominem (lat. ad hominem) ono što potreban kiseonik; aerobne bakterije
odgovara ljudskom shvatanju, lako (aerobije) bakterije truljenje koje mogu da se
razumljivo; up. argumentum ad hominem. razvijaju samo kada imaju na raspolaganju
ad honorem (lat. ad honorem) u čast, iz slobodnog kiseonika iz vazduha ili iz vode,
počasti. supr. anaerobni.
adhuk sub judide lis est (lat. adhuc sub judice aerobomba (grč. aeg, bombos dubok, potmuo
lis est) prav. stvar je još pred sudom, spor još zvuk) voj. vazdušna, avionska bomba.
nije rešen. aerobus (grč. aeg, lat. omnibus svima)
adcitat (nlat. adcitatus) prav. pozvani na aeroplan za prevoz putnika.
suñenje, parnicu. asrogen (grč. aeg, gennao stvaram, proizvo-
adcitacija (nlat. adcitatio) prav. prizivanje, dim) koji se stvara pomoću vazduha, koji
pozivanje na parnicu. dolazi od vazduha; aerogena tuberkuloza
aćustaža (lat. adjustare) tehi. doterivanje, infekcija koja nastaje unošenjem u pluća
udešavanje izrañenih delova za neku mašinu tuberkuloznog bacila sa udahnutim vazduhom.
ili instrumenat radi uglobljavanja. aerograf (grč. aeg, grapho pišem) sprava koja
añustirati (lat. adjustare) doterati, doteri-vati, se upotrebljava pri povezivanju knjiga za
namestiti, udesiti; obično: añustirati se. prskanje boje na obreze knjiga.
añutant (lat. adjutans) pomoćnik; mlañi oficir asrografija (grč. aeg, grapho), opisivanje
dodeljen na službu višem oficiru, pratilac vazduha.
višeg oficira. aerodin (grč. aeg, dynamis sila) avij. vazduhoplov
aćutantura (nlat. adjutantura) zvanje, služba i teži od vazduha, koji se održava u letu
kancelarija añutanta. uglavnom pomoću aerodinamičkih reakcija.
aed (grč. aoid6s) pevač i pesnik slobode u aerodinamika (grč. aeg, dynamis sila) fiz. nauka
herojekom periodu starih Grka. o zakonima kretanja gasovitih tela.
aer (grč. aeg vazduh, lat. aeg) vazduh; u aerodinamičan (grč. aeg, dynamis sila,
pravoslavno] crkvi: „vozduh" (pokrivač snaga) podešen za lakše savlañivanje
kojim se pokrivaju putir i diskos). vazduha.
aerat (nlat. aeratum) hen. voda u kojoj ima aerodrom (grč. aeg, dromos putanja) mesto gde
ugljične kiseline. stoje, odakle polaze i gde se spuštaju avioni
aerauto (grč. aeg vazduh, auto sam, samo) i vazdušne lañe.
mali avion s krilima koja se mogu sklopiti ili aeroduktor (nlat. aeroductor) med. instrumenat
uvući i tako se vazduhoplov pretvara u vozilo kojim se, pri poroñajima, dovodi vazduh.
(automobil); up. aeroau-tomobil. aeroelektrana (grč. aeg, elektrana) električna
centrala sa poganom na vetar.
aeroembolija 17 aerotonometar

aeroembolija (grč. aeg, emballo ubacim) aeronautika (grč. aeg, naus, nautikćs) nauka o
stvaranje gasnih, plinskih mehurića u tkivi- vazduhoplovstvu; vazduhoplovstvo.
ma i krvi usled izlaganja organizma aerootitis (grč. aeg, us, uvo) ned. oboljenje
sniženom pritisku koji vlada na većim srednjeg uva koje nastaje pri većim i
visinama. brzim promenama atmosferskog pritiska
aeroza (grč. aeg) ned. razvijanje vazduha u (uzletanje ili sletanje avionom, skok pa-
telu. dobranom itd.).
aerozoe (grč. aeg, zoon životinja) zool. v. aeropauza (grč. aeg, pausis) slojevi atmosfe-re
aerobije. iznad 25 km gde je vazduh toliko razre-ñen
aerozoli v. aerosoli. da ne može podržati let aviona.
aeroidan (grč. aeroeides) koji ima vid vazduha, aeroplan (grč. aeg, planos koji luta, koji
vazduholik; maglovit. krstari) sprava za plovljenje vazduhom teža
aerokar (od grč. aeroplan, eng. sag) vrsta od vazduha; avion.
vozila (konstruisanog u SAD) koje se može aeroplast (grč. aeg, plasso obrazujem, obli-
kretati i po vazduhu i po zemlji. kujem) vepggački materijal kojim se
aerokarpija (grč. aeg, karpos plod) v. geokar- prekriva rana da bi se sprečila infekcija.
pija. aeroport (grč. aeg, lat. portus luka) vazduš-na
aerokartograf (grč. aeg, kartograf, v.) aparat za luka, veliki aerodrom; čvorište vazdušnih
izradu topografskih karata na osnovu linija.
fotografija snimljenih iz vazduha. aeroskop (grč. aeg, skopeo gledam) aparat za
asroklinoskop (grč. aeg, klinein naginjati, merenje količine prašine u vazduhu.
skopeo gledam) sprava za merenje vazdušnih aeroskopija (grč. aeg, skopeo gledam) pregled
strujanja. (ili: ispitivanje) vazduha.
asroklub (grč. aeg vazduh, eng. club) društvo za aerosoli (grč. aeg, lat. solvere rastaviti) čvrste
unapreñivanje i popularisanje avija-cije. ili tečne čestice koje lebde u vazduhu, u
aerokonvoj (grč. aeg, fr. convoi pratnja) vidu magle ili dima.
grupa aviona koji prate neki vazdušni aerostat (grč. aeg, statćs stajaći, koji stoji, od
transport u cilju njegove zaštite. istemi postavim, stanem) sprava za letenje
aerolit (grč. aeg, lithos kamen) meteor, kamen lakša od vazduha, koja se drži potiskom.
koji pada iz vazduha, meteorski kamen. aerostatika (grč. aeg, istemi) nauka o ravnoteži
aerolog (grč. aeg, Ićgos reč, govor) onaj koji se gasova, naročito vazduha.
bavi aerologijom, stručnjak u aerolo-giji. aerostacija (nlat. aerostatio) veština dizanja
aerologija (grč. aeg, logia nauka) nauka o balona i upravljanja njima, vazduhoplovstvo.
vazduhu i njegovim svojstvima, nauka o aerotaksi (grč. aeg, taxis ureñenje) vazdušni
atmosferi i njenom ispitivanju. taksi, avion za prevoz putnika na kraćim r
aeromagnetometrija (grč. aeg, Magnes, metron asto janjima.
mera) otkrivanje ruda iz vazduha (avionom, aerotaksija (grč. aeg, taxis ureñenje) zool.
helikopterom i dr.). kretanje organizama koji se slobodno
aeromantija (grč. aeg, manteia proricanje) kreću, npr. bakterija u vodi, prema mestima
proricanje po pojavama u vazduhu. najveće (pozitivna aerotaksija) ili najmanje
(negativna aerotaksija) sadržine kiseonika, gde
aeromedicina (grč. aeg, lat. medicina) grana se onda ti aerotaksički mikroorganizmi
medicine koja se bavi proučavanjem i skupljaju.
lečenjem bolesti koje nastaju kao posledica aeroterapija (grč. aeg, therapefa lečenje) med.
letenja avionima i raketama. lečenje udisanjem veštački zgusnutog ili
aerometar (grč. aeg, metron mera) sprava za razreñenog vazduha.
merenje gustine i pritiska vazduha. aerotermodinamika (grč. aeg, terme toplota,
aerometrija (grč. aeg, metrfa) merenje vazduha; dynamis sila) nauka koja proučava probleme
nauka o merenju gustine i pritiska vazduha. toplote kod letenja pri velikim (nadzvučnim)
aeromshanika (grč. aeg, mechanike) fiz. nauka o brzinama (trenje, izgaranje, zagrejavanje
zakonima kretanja i ravnoteže vazdu-šastih letilica itd.).
tela; pneumatika. aeroterorizam (grč. aeg, lat. terror strah, užas)
aeromiting (grč. aeg, eng. meeting, zbor, bombardovanje iz vazduha gradova i naselja
skupština) javna priredba na aerodromu sa u cilju zastrašivanja, uznemiravanje i
izvoñenjem vazduhoplovnih veština. demoralizovanja grañanskog stanovništva.
asronavigacija (grč. aeg, lat. navigatio) plovidba aerotehnika (grč. aeg, techne veština) grupa
po vazduhu; veština upravljanja avionom srodnih naučnih disciplina koje se bave
odreñenom maršrutom. razvojem letelica (konstrukcijom, eks-
aeronaut (grč. aeg, naus brod, nautikos brod- ploatacijom i istraživanjima).
ski, pomorski) vazduhoplovac, onaj koji se aerotonometar (grč. aeg, tćnos napon, metron
vozi vazdušnom lañom. mera) sprava za merenje napona krvnih
sudova.
2 Leksikon
aerotopografija 18 azilum ignorancije

aerotopografija (grč. aeg, tćpos mesto, gra-pho ažiotaža (fr. agiotage) špekulacija, trgovanje
pišem) najnoviji metod u geodeziji: izrada novcem, hartijama od vrednosti, deo-nicama i
geodetskih planova i karata pomoću sl., igranje na berzi, berzanske zelenap!enje.
snimaka iz vazduha. ažioter (fr. agioteur) lice koje se profesionalno
aerotropizam (grč. aeg, trćpos obrt, pravac) bavi špekulacijom hartijama od vrednosti,
bog. pokreti biljaka prema mestima gde ima profesionalni igrač na berzi.
najviše (pozitivni aerotropizam) ili manje ažiotirati (fr. agioter) špekulisati hartijama od
(negativni aerotropizam) vazduha, odnosno vrednosti, igrati na berzi, baviti se
kiseonika. ažiotažom.
aerotunel (grč. aeg, nem. Tunnel) naročito ažistaža (fr. ajustage) odreñivanje (ili:
napravljen hodnik u kojem se ispituju avioni udešavanje) propisne težine novca;
i avionski modeli. pomeranje, udešavanje mere; nameštanje,
aeroturbina (grč. aeg, lat. turbo vrtlog) sprava doterivanje.
za pretvaranje energije vetrova u električnu ažur (fr. ajour) šupljika (na ženskom ruč-nom
energiju. radu).
aerofagija (grč. aeg, phagem jesti) med. gutanje ažuran (fr. a jour) tačan i brz u poslu, onaj koji
vazduha, oboljenje koje se javlja naročito svršava povereni mu posao na vreme.
kod neuropata i histeričnih osoba, pa i kod ažurirati (fr. ajour) šupljikati, praviti
tuberkuloznih. šupljike; obaviti posao na vreme. , azbest (grč.
aerofilatelija (grč. aeg, filatelija, v.) skupljanje asbestos neugasan) mm. jedna vrsta
samo onih maraka koje se upotrebljavaju u nesagorljivog minerala, magneziju-mov silikat,
vazdušnom saobraćaju. končastog sastava; od njegovog konca izrañuju
aerofilter (grč. aeg, lat. filtrum) filter u obliku se tkanine za odela vatrogasaca, zavese u
rezervoara napunjenog šljakom kroz koji se pozorištima i dr.; inače, služi kao rñav
propušta voda u cilju aera-cije. toplonoša, za izolaciju.
aerofite (grč. aeg, phytcn biljka) bog. biljke azbestoza (grč. asbestos neugasan) med. vrsta
koje rastu sasvim u vazduhu (supr. geo- profesionalne bolesti koja se javlja u
fite); takoñe: epifite. radnika koji su dugo vremena udisali
Aeroflot (grč. aeg, ital. flotta) „vazdušna azbestnu prašinu.
flota", naziv sovjetske vazduhoplovne azgin (tur. azgm besan) 1. pun života, bujan,
kompanije. silovit, besan (obično o konju); 2. osion,
aerofobija (grč. aeg, phobeo bojim se, plašim plahovit čovek.
se) strah od vazduha, izbegavanje vazduha. azelija (grč. azelia) neljubomornost, nezavi-
aerofon (grč. aeg, phoneo zvučim) instru-ment, dljivost; pr. azeličai.
koji je pronašao Edison, pomoću koga se azigija (grč. a-, zygon jaram) neženjenost,
ljudski glas može prenositi i čuti na 6—9 neudatost; sloboda, nezauzetost.
km. azijanizam ret. antički besednički stil, stvoren u
aerofoni instrumenti (grč. aeg, phone glas) kuz. maloazijskoj Joniji, koji je imao dve
duvački instrumenti. karakteristične odlike: 1. tzv. „stil iseckanih
aerofor (grč. aeg, phoros koji nosi) donosač rečenica" sa jakim ritmičkim
vazduha, sprava koja omogućava disanje i u naglagpavanjem, i 2. visokoparnost (bomba-
inače otrovnom ili zagušljivom vazduhu, kao stičnost) i preteranu kitnjastost.
i pod vodom. Azijat (lat. Asia, Asianus) stanovnik Azije; ret.
aerofotogrametrija (grč. aeg, phos svetlost, bombastičan, preterano kitnjast govornik.
gramma slovo, metrfa merenje) 1. premera- azil (grč. a-sylos neopljačkan, neprikosno-ven,
vanje zemljišta iz aviona naročitim fo- a-, syle pljačka hrama) sigurno sklonište,
tografskim kamerama; 2. celokupan rad oko utočište, pribežište; neprikosnoveno mesto na
izrade karata i planova na osnovu snimaka kome progonjeni nalaze utočište; dom za
terena iz vazduha. smeštaj i izdržavanje sirotinje; pravo azila u
aerofotografija (grč. aeg, phos svetlost, grapho meñunarodnom pravu: pravo političkih
pišem) perspektivno snimanje raznih krivaca, vojnih begunaca i sl. na utočište u
objekata, naročito zemljišta (terena), iz nekoj stranoj državi.
vazduha (aviona) fotografskim putem. azilum ignorancije (lat. asylum ignorantie
aždaja (tur. ejderha) zmaj, ala, neman, utočište neznanja) fil. pojam kome čovek
čudovište. nepromišljene pribegava kad mu se znanje
ažija (fr. agio) trg. doplata, višak, veća vrednost iscrpe te ne može više da mu posluži. Takvi
jedne vrste novca, hartije od vrednosti i sl. od su pojmovi npr.: bog, metafizičke, životna
nominalne vrednosti; razlika izmeñu sila, entelehija i mnogi drugi. „Volju božiju
nominalne i kursne vrednosti, npr. jedne izvoditi kao uzrok ne znači ništa drugo nego
deonice, akcije. bežati u azilum ignorancije" (Spinoza).
ažio-kovto (fr. agio-conto) trg. račun o dobitku
odnosno gubitku pri promeni jedne vrste
novca, hartija od vrednosti i sl.
19 akademski

azima (grč. a- bez, zyme kvasac, kiselo testo) držali kongres 1869, kada je osnovana
jevrejski pashalni beskvasni hleb; pl. praznik Nemačka socijalistička radnička partija.
beskvasnog hleba. ajkuva (tur.) draga, ljubavnica.
azimut (arap. as-samt strana) astr. uglovno ajluk (tur. aylik) dohodak, plata.
odstojanje nekog nebeskog tela od severne ili ajman, ajmana (tur. haymana) 1. domaća
južne tačke podnevna. životinja; marva, stoka; 2. neradnik, skitnica,
azo-bojs (grč.-tur.) grupa veštačkih boja koja gotovan, bitanga.
sadrži jednu azo-grupu vezanu za aromatični ajnakter (nem. ein jedan, lat. actus čin)
ugl>ovodonik. pozorišni komad u jednom činu.
azoik (grč. a- bez, zoon život) kol. v. arhaik. ajnzac (nem. Einsatz umetak, uložak) muz.
azojski period (grč. a-, zoon živo biće, uplitanje, umetanje jednog muzičkog odeljka
periodos) geol. najstariji period Zemljine u drugi.
kore, slojevi bez organskih ostataka. ajnleger (nem. einlegen staviti) štamp. 1. radnik
azoogenija (grč. a-zoon, gfgnomai nestajem, koji stavlja hartiju u štamparsku mašinu; 2.
rañam se) nauka o stvaranju anorganskoga, deo mašine za štampanje koji služi za
ili organskoga iz anorganskog. stavljanje hartije; 3. radnik koji stavlja drvo
azoodinamija (grč. a-zoon, dynamis snaga, pod testeru, pilu.
sila) med. nedostatak snage za život, sla- ajnc (nem. eins jedan) v. vent-en.
bljenje, malaksavanje. ajnštajnij(um), hemijski element, znak Es,
azoospermija (grč. a- zoon, sperma seme) med. redni broj 99, atomska masa 254, radioak-
potpuni nedostatak muških oplodnih ćelija tivan, trovalentan. Otkriven 1954, ime dobio
(spermatozoida) u izbačenom semenu, jedan u čast Alberta Ajnštajna (1879 —1955).
od glavnih uzroka nesposobnosti oploñavanja. ajsberg (nem. Eisberg) ledeni breg, ledenjak
azot (grč. azotos, a-, zoo živim; Lavoazijeov (plovi po moru iz koga mu viri samo
naziv za nitrogen, koji nije u stanju da 1/7—1/4 zapremine, a ostali je deo pod
održava život) hem. dušik, element atom-ske vodom).
mase 14,067, rednog broja 7, znak N, jedan
od glavnih sastojaka vazduha (4/5). ajskastn (nem. Eis led, Kasten sanduk) hla-
azotemija (grč. azotos, naima krv) med. dnjača (za rashlañivanje pića i životnih
umnožavanje azotnih jedinjenja u krvi. namirnice podložnih kvarenju usled više
temperature).
azotometar (grč. azotos, metron) aparat
pomoću koga se utvrñuje koliko neka zemlja Ajša (tur. Ayse živa) muslimansko žensko ime;
oranica sadrži u sebi amonijaka. »sena ljubimica Muhamedova.
azoturija (grč. azotos, urem mokriti) med. akademac popularan naziv za pitomce Vojne
prisustvo velike količine jedinjenja azo-ta u akademije (nekada u Srbiji); ua. akademija.
mokraći. akademizam (grč. aKademia. Axademeia) u
azur (fr. azur, ital. azzurro) l. plavetnilo, likovnim umetnostima: pravac kod koga je
plava boja neba, nebesko plavetnilo. težište u tome da se strogo pridržava
azur (tur. hazir) 2. spreman, gotov, pripravan; tradicionalnih (antičkih) umetničkih oblika i
azuran. pravila, bez unošenja samostal-nih ličnih
azurala (arap., tur. hazir ola) spremajte se, osećanja i shvatanja; dakle, više-manje,
budite pripravni, na noge! ropsko podražavanje antičkih uzora.
azurii (arap.) vrsta plave boje. akademija (grč. aKademia od osobnog imena
azurit (fr. azur, grč. nastavak ites) tin. plav AKademos; ovaj čovek je bio sopstvenik vrta
mineral, karbonat bakra. o kojem je reč pod 1)1. vrt u blizini Atine
air (tur. hayir) sreća, dobro, korist; dobrotvorne gde je Platon poučavao u svojoj filozofiji; 2.
ustanova, zadužbina. Platonova škola, GGlato-nova filozofija; 3.
airli (tur. hayirli) srećan, dobar, čestit. visoka škola za nauku ili umetnost; 4. naziv
aitiologija (grč. aitfa uzrok, logia nauka) v. za najvišu naučnu i umetničku ustanovu; 5.
egiologija. svečana priredbe u slavu nekog značajnog
ajam (tur. oyum prorez) deo ama koji se dogañaja ili neke ličnosti.
stavlja konju na vrat, ogrlina. akademik (grč. aKademikćs) član odgovara-
Ajas (grč. Aias) kit. sin Telamona, kralja jućeg udruženja za unapreñenje nauke i
salaminskog, najveći i posle Ahila umetnosti (akademije); akademičar.
najhrabriji grčki junak pod Trojom; posle akademičar (grč. aKademikćs) v. akademik.
Ahilove smrti uzalud je želeo da dobije akademski (grč. aKademikos) koji pripada
njegovo oružje, te je, zb<zg toga, poludeo i visokoj, velikoj školi (univerzitetu), koji se
ubio se od žalosti. tiče ove; koji pripada akademiji, koji se tiče
ajvan (tur.) v. hajvan. akademije; obrazovan na visokoj školi,
ajvar (tur.) v. hajvar. školski; fig. usiljen, krut; akademska rasprava
ajgir (tur. aygir) pastuv, ždrebac. strogo naučna raspra-
ajdamak (tur. haydamak) batina, motka.
ajzenaši pristalice Karla Marksa, nazva-ni po
gradu Eisenachu u Tiringiji, gde su
akairologija 20 akvarelist(a)

va; akademski grañanin slušalac, student akatističan (grč. a-, Kathfzo) ne sedeći, tj. koji
univerziteta. se ne peva sedeći, nego stojeći ili u hodu.
akairologija (grč. aKairos nezgodan, u nezgodan akatolik (grč. aKatholikćs) hrišćanin koji ne
čas, logia govor) nezgodan, nepriličan, pripada katoličkoj veri, naročito protestant.
neprikladan govor. akaustičan (grč. a-Kaustos) nesagorljiv, ne-
akalkulija (grč. a- ne, fr. calcul račun), zapaljiv.
nesposobnost vršenja bilo kakvih račun-skih akacija (grč. akak!a) bog. omanje trnovito
operacija. akampsija (grč. axampsfa) negipkost; drvo koje raste u ist. Africi, Etiopiji, od koga
ned. zgr- se dobija gumarabika; upotrebljava se i u
čenost, ukrućenost udova. akantoza (grč. farmaciji kao sredstvo za ublaža-vanje
axantha bodlja) ned. promena kože usled nadražaja sluzokože; kod slobodnih zidara:
neprirodnost sluznoga sloja pokožice, praćena simbol čednosti i nevinosti (po tome što grč.
hipertrofičnim promenama na koži, kao što su reč akakJa znači nevinost).
bradavice, papilomi i dr. akaša (ind.) fil. po učenju Upanišada: etar, tj.
akantologija (grč. axantha bodlja, logia prostor predstavljen kao materi j alni
govor) lit. zbirka satiričnih, podrugljivih elemenat, kao „prostorna supstancija".
pesama. „Akaša je ono iz čega sva bića proističu i u
akantopelvis (grč. akapLja bodlja, lat. pelvis što se vraćaju, akaša je starija od svih njih,
karlica) med. bodljikava karlica, koštani izraštaji ona je poslednje ishodište" (Dojsen).
u karličnoj duplji koji sužava ju karlicu i akva (lat. aqua) voda.
otežavaju poroñaj. akaparer (fr. accapareur) akvabatik (lat. aqua, grč. bathys dubok) plo-vilo
nakupovalac, zakupac robe radi cphekulacije, napravljeno od stakla i plastike na električni
zelenaš koji zakupljuje robu u velikim pogon, snabdeveno reflektorima, kamerama
količinama radi spekulacije. i dr., služi za posmatranje i proučavanje
akaparisati (fr. assarageg) zakupljivati radi života u velikim dubinama (roni do 50
dobiti, zelenaški nakupovati robu radi metara).
spekulacije. a kapele (ital. a capella) kuz. akva Bineli (nlat. aqua Binelli) farm. voda za
horsko pevanje umirivanje krvi (nazvana po pronalazaču
bez pratnje instrumenata. a kapričo (ital. a Bineliju).
capriccio) nuz. samovoljno, akvagij(um) (lat. aqua voda, agere voditi)
po svom ćefu. akardija (grč. a-, Kardfa srce) prav. pravo odvoñenja vode, pravo isuši-vanja
fiziol. nemanje zemljišta; akvatikum.
srca; fig. malodušnost, mekuštvo. akarecevole akva destilata (lat. aqua destillata) hen. de-
(ital. accarezzevole) muz. umiljato, ljupko. stilacijom prečišćena voda, prekapnica.
akarecevolmente (ital. accarezzevolmente) a kvadro (ital. a quadro) muz. u četiri glasa,
tuz. v. akarecevole. akarpija (grč. akagrJa) četvoroglasno.
neplodnost. akatagrafija (grč. a-, Kata, graphfa akvadukt v. akvedukt.
pisanje) med. nemogućnost sreñivanja reči u akvalung (lat. aqua, eng. lung pluća) aparat
rečenice (pri pisanju). koji roniocima omogućava disanje pod
akatalektičan stih (grč. a-Katalektikos) poet. stih vodom.
klasičkih pesnika kod koga je poslednja akvamarin (lat. aqua, marinus morski) min.
stopa potpuna. providan poludragi kamen koji ima zelenu
akatalepsija (grč. axatalepsfa) nesposobnost boju morske vode, vrsta berila.
shvatanja suštine neke stvari, nepoi-manje; akvamarinski koji ima zelenu boju morske vode.
neshvatanje, nedostatak razumevanja; med. akvanautika (lat. aqua, nautika, v.) ronjenje i
potres mozga. akataleptičan (grč. ispitivanje najdubljih delova okeana.
aKataleptos) nedoku- akvaped (lat. aqua, pes, pedis noga) podvodni
čljiv, nepojmljiv, neshvatljiv. akatapozis bicikl.
(grč. a-, Kataposis pijenje) med. akvaplan (lat. aqua, planus ravan) sp. široka
nemogućnost pijenja ili gutanja. akatarzija daska vezana za motorni čamac koja služi
(grč. aKathars(a) nečistoća; nena-klonost prema za vožnju po vodi.
čistoći; med. nečistoća krvi. akvaplaning (eng. aquaplaning) sp. vrsta ski-
akatastatičan (grč. a-Katastatos) nepostojan, janja na vodi akvašgadodgkoji vuče motorni
nestalan; med. neuredan, nepravilan (za čamac.
groznicu). akvarel (ital. acquerello) slika izrañena
akatist (grč. a- ne, bez, Kathtzo sednem) u vodenim bojama.
pravoslavno j crkvi: pohvalna pesma Vogo- akvarelirati (ital. acqerellare) slikati vodenim
rodici, Hristu i svetiteljima, koja se peva, bojama.
naročito na Veliku subotu, stojeći. akvarelist(a) (fr. aquarelliste) slikar koji radi
vodenim bojama.
akvarij(um) 21 akolada

akvarij(um) (lat. aquarium) staklena posuda s akianoblepsija (grč. a-, kuapbv zagasito-plav,
vodom u kojoj se čuvaju vodene biljke i blepo vidim) ned. slepilo za plavu boju.
vodene životinje (ribe i vodozemci); mesto u akizam (grč. aKKizomai pretvaram se)
apoteci gde se drži voda. pretvaranje; ret. kad se neko pravi da nešto ne
Akvarij(us) (lat. aquarius) astr. Vodolija (jedan mari, npr. kad lisica kaže da je grožñe
od dvanaest nebeskih znakova). kiselo, a medved za žute kruške, do kojih ne
akvaterarij(um) (lat. aqua, terra zemlja) posuda može: „Nisu ni bile zrele".
u kojoj se drže i taje vodozemci (amfibije). akijezis (grč. a-, Kyesis trudnoća) ned.
akvatikum (lat. aquaticum) prav. v. akvagijum. nesposobnost »sene da bude oploñena.
akvatilije (lat. aquatilia) zool. slatkovodne akik (tur. ak!k) crveni poludragi kamen koji
životinje. se upotrebljava za prstenje i ñerdane.
akvatinta (lat. aqua, ital. tinta boja) gra-fička akinezija (grč. aKinesfa) nepokretljivost; med.
tehnika duboke štampe slična ba-kropisu po ukočenost jednog uda ili više udova, uzetost
načinu štampanja. živaca.
akvatičan (lat. aquaticus) podvodan, vlažan, akirija (grč. akug£a) neprava upotreba jedne
močvaran, barovit; koji živi u vodi, pokraj reči, tj. upotreba reči u prenesenom smislu.
vode, vodeni; akvatične biljke one koje rastu akiurgija (grč. ake lečenje, ergon delo) ned.
po barovitim mestima, vodene biljke. nauka o lečenju sečenjem, nauka o hirur-
akvafortis (lat. aqua, fortis jak) hen. snažna škim operacijama.
voda, spravlja se od šalitre i razreñene aklamacija (lat. acclamatio) vršenje izbora
sumporne kiseline. prostim izvikivanjem, bez pojedinačnog
akvedukt (lat. aqua, ducere voditi) 1. vodovod, glasanja; klicanje, uzvikivanje; par akla-
vodovodna cev; kanal; 2. grañevina podignuta masjon (fr. par acclamation) izvršiti izbor,
preko reka ili dolina radi prevoñenja kanala ili usvojiti kakav predlog, jednoglasno,
za snabdevanje naselja vodom. 3. stari rimski pristankom svih, bez pojedinačnog glasanja.
vodovod; akvadukt. aklamirati (lat. acclamare izvikati) odo-bravati
akvestus konjugalis (nlat. acquestus conjuga-lis) uzvikivanjem; izabrati bez pojedinačnog _
prav. zajednička tekovina muža i žene. glasanja; pozdravljati klicanjem.
akviziter (lat. acquisitor sticalac) trg. 1. aklastičan (grč. aidestos nezatvoren) Opt. koji ne
ovlašćeno lice koje, uz platu ili proce-nat, prelama, ne lomi zrake.
prikuplja narudžbine za robu i mušterije; 2. aklimatacija (nlat. acclimatatio) v. aklima-
skupljač oglasa (za novine), pretplatnika (na tizacija.
knjige i časopise) i sl.; 3. lice koje prikuplja i aklimatizacija (nlat. acclimatisatio)
nalazi nove osiguranike (za osiguravajuće prilagoñavanje tuñem podneblju, navikavanje
zavode). na tuñu klimu; prilagoñenje biljki i životinja
akvizitor (lat. acquisitor) čovek koji nešto stiče, nekom dotle stranom podneblju, fig.
zarañuje, nabavlja ili zadobiva. odomaćivanje; aklimatacija, aklimacija,
akvizitum (lat. acquisitum) nešto što je aklimatiziranje.
zadobiveno, nabavljene, stečeno. aklimatizirati (nlat. acclimatisare) prila-goditi,
akvizicija (lat. acquisitio) tekovina, stečeno prilagoñava™ podneblju, naviknuti na neku
dobro, zarada; nabavljanje; z,adobivanje, tuñu klimu; fig. odomaćiti.
sticanje. aklimacija (nlat. acclimatio) v. aklimatizacija.
akvijescsncija (lat. aquiescentia) umirenje, akmak (tur. aćtak) glupan, budala.
umirivanje. akme (grč. akte vrhunac, šiljak) med. kri-tično,
akvijescirati (lat. aquiscere) umiriti, zadovoljiti. prelomio stanje u razvoju bolesti.
akvila (lat. aquila) zool. orao; astr. ime jednog akmeizam stanje u ruskoj literaturi nastalo posle
sazvežña; arh. ukras u obliku orla na revolucije 1905. god., oblik ruskog
zabatu kuće. larpurlartizma; glavni predstavnik pesnikinja
atiline (lat. aquila) pl. zool. orlovi (orao suri i Ana Ahmatova.
orao krstaš). anne (grč. akpe) med. opšti naziv za veći broj
akvozan (lat. aquosus) pun vode, bogat vodom; kožnih oboljenja koja su meñusobno slična
kišovit. samo po spoljnem izgledu; gnojnica,
akvozitet (lat. aquositas) bogatstvo vodom; bubuljica.
kišovitost. akognozija (grč. akov lek, gnosis poznavanje)
akedija (grč. aKedeia) v. acedija. med. poznavanje sredstava za lečenje rana.
akezija (grč. aKesis) v. acezija. akoemetar (grč. akio čujem, metron mera) med.
akenonoet v. acenonoet. sprava za merenje stepena jačine čula
aksridi pl. farm. v. aceridi. sluha; akumetar.
akefalos (grč. aKephalos bezglav) sanjalica; akolada (lat. accollata, collum vrat, fr.
čovek koji ne trpi ničiju vlast. accolade zagrljaj) svečani udarac mačem po
aki (fr. acquit) plaćanje, izmirenje nekog
dugovanja; priznanica.
22 akrescenziJa

ramenu novoproizvedenog viteza; tip. za- akorder (fr. accordeur, ital. accordatore) kuz.
grada; kuz. znak koji spaja više nota koje zglasilac, onaj koji udešava (štimu-je)
treba istovremeno svirati. instrumente, „štimer".
akolast (grč. aKolastos) neumeren čovek, akordion (ital. accordo) ručna harmonika za
proždrljiva!], žderonja. razvlačenje, pronañena 1829. god.
akolirati (fr. accoler) obgrliti, zagrliti; vezati za akordirati (fr. accorder) zglasiti, zglaša-vati,
ggritke, tačkati; staviti u za-grade, zagraditi; udesiti (glasove, žice); složiti, slagati;
trg. spojiti više stavova u trgovačkoj knjizi. sporazumeti se, poravnati se, na-goditi se sa
akolit (grč. aKĆluthos) pomoćnik, pomagač pri zajmodavcem u slučaju nemogućnosti
vršenju svečanih službi u katoličkoj crkvi. urednog plaćanja duga; dati posao u rad s tim
akologija (grč. akoz lek, logia nauka) nauka o da se plaća po svršenom poslu, a ne
lekovima, o sredstvima za lečenje rana. nadnicama; voj. pregovarati i sporazumeti se
akomija (grč. a-, kote kosa) ned. ćelavost, o uslovima predaje nekog grada, utvrñenja i
bezdlačnost. sl.; odobriti, dopustiti, priznati.
akomodacija (lat. accommodatio) udešavanje, akordoar (fr. accordoir) muz. zglasilo, viljuška
po dešavanje; akomodacija oka podeša- za zglašavanje, udešavanje muzičkih
vanje očnog sočiva na razne dallne viñenja. instrumenata.
akomodirati (lat. accommodare, fr. assogl- akorporacija (nlat. accorporatio) sjedinjenje,
moder) podesiti, udesiti, urediti; porav-nati, pripadanje, združenje.
izravnati, izgladiti; akomodirati se, namestiti akorporirati (nlat. assogrogage) prisajedi-niti,
se udobno, udesiti se; namiriti se; poravna™ spojiti, pripojiti, pridružiti, priseo jiti.
se, npr. o plaćanju nekog duga. akosmizam (grč. a-, kosmos vasiona) filo-
akomodman (fr. accommodement) udobno ure- zofsko shvatanje po kome postoji, kao
ñivanje kuće, sobe i dr.; udešavanje; van- jedino što doista živi, samo bog, dok su sve
sudsko poravnanje, sporazum. ostale stvari, pa i sam svet, samo
akompanjirati (fr. accompagner) pratiti, modifikacije božanstva, bez istinske
sprovoditi; kuz. pratiti nečije pevanje (solo) stvarnosti; suprotno: ateizam.
instrumentom. akosmija (grč. a-, kćsmos uredan) neurednost,
akompanjist(a) (fr. accompagner) pratilac; nečistoća; med. bledilo, bolestan izgled lica.
sprovodnik. akotiledone (grč. a-, kotyledon udubljenje) il.
akompli (fr. accompli) završen, svršen, bog. bilže koje nemaju razgovetnih kotile-
dovršen, okončan; fet akompli (fr. fait dona.
accompli) svršen čin. akr (eng. asge) engleska mera za površinu, =
akonitin (grč. akdniton jedić, nl. Aconitum 4840 kvadratnih jardi (4046,8 t2).
napellus) hem. alkaloid koji se nalazi u akranija (grč. a-, kranfon lubanja) fiziol.
korenu raznih vrsta jedića; upotrebljava se uroñena nakaznost glave, kad se dete rodi
kao sredstvo protiv reumatizma i neu- bez jednog dela ili bez cele lubanje.
ralgičnih bolova. akratija (grč. a-, krateia nemoć, slabost)
akontacija (ital. a conto) uzimanje na račun, na nedovoljna sposobnost vladanja samim
ime zarade ili primanja, uzimanje unapred, sobom.
uzimanje predujma; suma koja se uzima na akratoterme (grč. akratos jak, koji je u punoj
račun, predujam. snazi, terme, v.) tople lekovite vode sa vrlo
akontirati (ital. a conto) uzeti (ili uzimati) malo mineralnih materija u sebi.
na račun, unapred, na ime zarade ili akreditiv (nlat. accreditivum) punomoćstvo,
primanja, predujmiti. punomoćje, overenje; otvoreno pismo kojim se
a kong» (ital. a conto) trg. na ime, na račun, u ime primalac pisma umoljava da predavaču, tj.
predujma; unapred; akonto. akreditiranom, do izvesne visine stavi na
akord (ital. accordo, fr. accord, nlat. raspolaganje novac na račun izdavača toga
aceordium) kuz. prijatno sazvučje tri tona ili pisma (akreditivno pismo); ckrku-larni
više tonova; slaganje, sloga, saglasnost; akreditiv akreditivno, kreditno pismo koje
ugovor, pogodba, poravnanje; voj. do-brovollo glasi na više lica ili trgovačkih kuća u
predavanje nekog utvrñenja opsa-ñivaču; raznim mestima.
naročiti način plaćanja radnika, po svršenom akreditirati (nlat. accreditare) ovlastiti,
parčetu, a ne nadnicom, otuda: dati neki opunomoćiti; dati kredit, poverenje; ove-riti;
posao u akord, plaćati taj posao po parčetu, akreditirati se steći ime, glas, uvaženje,
ne nadnicom. poverenje.
akordamento (ital. accordamento) muz. zgla- akrement (lat. accrementum) poraštaj, pri-
šavanje, udešavanje instrumenata i glasova. raštaj.
akordando (ital. accordando) kuz. zglašava- akrep (arap. 'aqrab, tur. akrep) škorpija,
jući, udešavajući. uopšte svaka otrovna životinja; jakrep.
akrescenzija (lat. ad- crescere rasti) prira-štaj,
povećanje.
akribija 23 akrotizam

akribija (grč. akribeia) tačnost, brižlji-vost, akrodinija (grč. akros, odyne bol) ked. zarazno
savesnost, temeljitost. oboljenje koje se sastoji u bolu i utrnu-losti
akribologija (grč. akribologeomai biti tačan ili udova, naročito krajnjih.
temeljit u istraživanju) savesnost, tačnost u akrokarpičan (grč. akros, karpos plod) bog. koji
govoru, pisanju, istraživanju i, uopšte, u nosi plod na vrhu.
životu. akrokefalija (grč. akros, kephale glava) znat.
akribometar (grč. akribes, tačan metron šiljatost glave.
merim) sprava za tačno merenje veoma akrokolije (grč. akros, kolon ud) št. znat. krajnji
malih predmeta. udovi tela.
akribometrija (grč. akribes, metron) tačno akrolein (lat. aseg oštar, oleum ulje) hen. bistra i
merenje. veoma ljuta mirisa tečnost koja se stvara
akridofag (grč. akrfs skakavac, phagos suvom destilacijom glicerina i nekih masti.
žderač) skakavcojed, onaj koji se hrani akroliti (grč. akros, Hthos kamen) drveni kipovi
skakavcima. kod kojih su krajnji delovi (glava, ruke i
akrizija (grč. akrisfa) nerasudnost, nedostatak u noge) od kamena.
sposobnosti rasuñivanja i ocenji-vanja; akromazija v. ahromazija.
neodlučnost; med. neodreñenost stanja akromatin v. ahromatin.
bolesti. akromatopsija v. ahromatopsija.
akrije (lat. aseg ljut) farm. ljuti, opori lekovi. akromegalija (grč. akros, megas velik) med.
akrilna kiselina hen. bezbojna tečnost SN2 =SN- uroñena uvećanost udova koja se sastoji u
SOON; njeni esteri i drugi de-rivati daju nezgrapnosti i izobličenosti lica, donje vilice,
polimerizacijom prozirne plastične mase usnica, jezika, nosa, ruku i nogu; takoñe:
(poliakrilne smole). bolesno zadebljanje kostiju i meka-nih delova
akriminacija (nlat. accriminatio) optužba, tela.
optuživanje, okrivljavanje. akromikrija (grč; akros, mikrćs mali) med.
akrimonija (lat. acrimonia) oštrina, oporost, kratkoća jednoga ili više udova.
gorčina; kiselina, ljutina. akromion (grč. akromion, akromfa) znat.
akritičan (grč. akritos neodlučan) koji nema lopatica, pleće, plećka.
sposobnosti suñenja, rasuñivanja; nekritičan. akromonosilabike (grč. akros, monos jedini,
akro- (grč. akros) predmetak u složenicama sa syllabe slog) stihovi koji počinju poslednjim
značenjem; krajnji, gornji, šiljat. slogom prethodnog stiha.
akroazis (grč. akrćasis) slušanje; čitanje, akronim (grč. akros, oputa ime) veštačka
predavanje. skraćenica sastavljena od početnih slova ili
akroama (grč. akroama) nešto što se čulo ili početnih slova neke složene reči ili više
pggo treba da se čuje, razgovor koji prija reči, npr.: Granap=Gradsko na-bavljačko
uvu (naročito za vreme jela kod starih preduzeće.
Grka); predavanje. akropatija (grč. akros, pathos bolest) med. opšti
akroamatičan (grč. akroamatikos) koji je naziv za bolesti na krajnim delovima ruku i
odreñen za slušanje; usmen, u obliku nogu, kao i ostalih perifer-nih delova tela.
predavanja; kome je potrebno usmeno akropetalan (grč. akros, petalon list) bog. koji
objašnjenje, tj. teško razumljiv; akroamatič- se (o novim organima) pojavljuje pri vrhu
no predavanje strogo naučio predavanje za stabla (stabljike); <upr. bazipetalan.
razliku od popularnoga), predavanje koje se Akropolis (grč. akros, polis grad) gornji grad,
sluša bez prekidanja (za razliku od onoga gradska tvrñava u Atini i ostalim grčkim
koje je u pitanjima i odgovorima). gradovima.
akrobata) (grč. akrobateo idem na prstima) akropostija (grč. akroposthi'a) gornji deo kožice
igrač na konopcu; veštak u skakanju i na muškom udu, koji se, pri obre-zanju,
prevrtanju u vazduhu, pelivan, prevrtač. odseca; stanje pre obrezanja (kod Jevreja);
akrobatika (grč. akrobateo idem na prstima) akrobistija.
veština izvoñenja telesnih vežbi kojima je cilj akrosofija (grč. akros, sophia mudrost) najviša
razvijanje snage, otpornost, gipko-sti i mudrost.
okretnosti. akrostih (grč. akros, stfchos niz, redak) pesma
akrobacija (grč. akrobateo idem na prstima) kod koje početna, a katkada i krajnja slova
veština koju izvodi akrobat; avij. namerno stihova daju neko ime ili neku reč.
izvedeno kretanje u vazduhu koje ne spada u akroterija (grč. akroterion vrh, glavica) ark.
ona kretanja koja se vrše u toku normalnog gornji deo, vrh zgrade, biljke i životinje kao
letenja. ukrasi na vrhu, slemenu grañevina; kljun
akrobistija (grč. akrobystfa) v. akropostija. lañe (kao pobedni znak na novcu).
akrogrami (grč. akro, -gramma slovo) pesme akrotizam (grč. akros) fil istraživanje
kod kojih stihovi počinju poslednjim slovima prauzroka, poslednjeg uzroka stvari;
prethodnog stiha. težnja za onim što je najviše u saznanju
akrografija (grč. akros, graphfa, pisanje) tip. (teorijski akrotizam) i delanju (praktični
postupak pri radu kiselinama. akrotizam).
akrofobija 24 aktinije

akrofobija (grč. akros, phobeomai bojim se) aktiv (lat. activus delatan, radan, koji radi;
strah od pogleda s visine u nizinu. radni, koji označava delatnost) 1. gram.
akroholija (grč. akrćcholos jarostan, razjaren) radno stanje (suprotno: pasiv); 2. skupina
jarost, razjarenost. najdelatnijih članova neke organizacije.
akrocijanoza (grč. akros, cijanoza, v.) med. aktiva (lat. activa) trg. imovina, imanje (novac,
bolest da bolesnicima poplave neki delovi tela hartije od vrednosti, nekretnine); potraživanje
(nos, šake, stopala, uši, usta). (suprotno: pasiva).
aksenija (grč. aheša) negostoljubivost, nego- aktivan (lat. activus delatan) radan, vredan, živ,
stoprimstvo; up. akseničan. okretan, pregalački, ustalački; još u službi, u
aksijalni (lat. axis oca, osovina, os) osni, dejstvu; trg. onaj čija su potraživanja veća od
osovinski. dugovanja; gram. radni.
aksilarni (lat. axilla pazuho) pazušni. aktivator (lat. activus) hemijska supstanca koja
aksinomantija (grč. axine sekira, bradva. pokreće ili pojačava delovanje neke druge
manteia proricanje) proricanje po sekirama. supstance.
aksiologija (grč. axios vredan, koji vredi, logia aktivacija (lat. activus delatan, radan) 1.
nauka) fil. teorija vrednosti, učenje o stavljanje u delovanje, pojačavanje
vrednostima; timologija. delatnosti; 2. hem. metoda za odreñivanje
aksiom (grč. axioma ugled, autoritet sam po tragova elementa pomoću ozračivanja uzorka
sebi) sama sobom uvidljiva naučna istina, neu-tronima u nuklearnom reaktoru.
očevidna istina, nedokažljiva istina, istina aktive (lat. activa) trg. pozitivni sastavni delovi
koja se ne može dokazati (npr.: Nijedno jednog imanja, od kojih sopstvenik ima
tvrñenje ne može biti istovremeno i tačno i koristi, za razliku od pasiva, tj. objekata koji
netačno; Kad su dve količine jednake trećoj, sopstveniku ne donose nikakvu korist, ili su
onda su i meñu sobom jednake). mu čak od štete.
aksiomatika nauka o aksiomima; v. aksiom. aktivi (nlat. activi) pl. 1. u studentskom životu:
aksiomatičan (grč. aksiomatikos) sam sobom članovi studentskog odruženja koji obavezno
uvidljiv, očevidan, istinit, koji se ne dokazuje. moraju da učestvuju u svima priredbama i
aksist (nem. Achse osovina) „osovinaš", pojavama svog udruženja; suprotno: inaktivi;
pristalica Hitler—Musolinijeve politike tzv. 2. v. aktiv 2.
„osovine Berlin—Rim—Tokio", koja je aktivizam (lat. activus, agere delati, raditi) fil.
uvukla svet u strahote drugog svetskog shvatanje da je za napredak čovečanstva od
rata. naročite važnosti razuman i stalan uticaj
aksonometrija (grč. ahbp oca, osovina, čovečjeg znanja i htenja na kulturu i život
metrfa) merenje osovine kod geometrijskih uopšte; praktično, aktivizam je etički zahtev
tela. da čovek ne sme da miruje sve dotle dok
aksungija (lat. axis osovina, ungere mazati) priroda čovekova, njegovim stalnim
mazivo za osovine ili kola; farm. mast, salo. nastojanjem, ne dospe do potpunog
akt (lat. actus, eng. act, fr. acte) delo, samosaznanja i samostalnosti.
radnja; svaka svečana javna radnja, naročito
sudska radnja, rasprava, pretres; poz. čin; u aktivirati (nlat. activare) staviti u dejstvo; uvesti
likovnoj umetnosti: položaj u koji se namesti u aktivnu službu; ubrzati, ubrza-vati,
živ čovek kao pregled; crtež ili slika nagog pospešiti, pospešavati, pogurnuti.
čovečjeg tela; javni spis. aktivisati (nlat. activare) v. aktivirati.
aktivist(a) (lat. activus delatan) onaj koji je
akta (lat. actum, pl. acta od agere delati, raditi) delatan, koji dejstvuje, radi u nekoj oblasti
pl. dela, radnje; spisi koji se tiču nečega, (npr. politički aktivist); fil. pristalica
naročito u sudu, državnim nad-leštvima itd.; aktivizma.
ostaviti u akta ili ad akta priključiti aktima, aktivitet (nlat. activitas) živost, okretnost;
tj. neku stvar ili molbu smatrati svršenom, delatnost, radinost, marljivost, revnost;
odstraniti je, ne raditi po njoj ništa; delanje, delovanje, dejstvo; aktiv-nost.
designacija akata spisak akata koji se nalaze aktivna trgovina ranije: izvozna trgovina.
u jednoj svesci; akta apostolorum (lat. acta aktivnost (lat. activus) v. aktivitet.
apostolorum) pl. dela apostola; akta publika aktinidi (grč. aktis, aktinos) hek. grupa ra-
(lat. acta publica) pl. javne radnje, one koje dioaktivnih elemenata koji u periodnom
se tiču države. sistemu dolaze iza aktinijuma.
aktentašna (nem. Aktentasche) torba za aktinizam (grč. aktfs, aktinos sunčani zrak,
spise. zrak) fiz. svojstvo sunčanih, nadljubiča-stih,
akter (fr. acteur, lat. actor vršilac, izvršilac) zrakova da izazovu hemijske promene;
glumac; učesnik u nekoj radnji ili u nekom hemijsko dejstvo sunčanih zrakova.
dogañaju. aktinije (grč. aktfs, nlat. actinaria) 3001. mo-
ruzge, morske životinje iz porodice anto-zoa,
mekanog tela, bez kostura, žive obično
pojedinačno i često se odlikuju lepim bojama.
aktinij(um) 25 akuleiforman

aktinij(um) (grč. aktis) hen. radioaktivan aktiti (grč. akte strma obala) pl. oni koji stanuju
element, atomska masa 227, redni broj 89, na obali, primorci.
znak As. aktovka (lat. actus radnja) pozorišni komad u
aktinimetar (grč. aktis, metron metar) fiz. aparat jednom činu.
za merenje jačine Rendgenovih zrakova aktor (lat. actor) prav. tužilac, izdavalac
pomoću selena. punomoćja; advokat, zastupnik.
aktinična energija (grč. aktis, energeia delo, rad, aktrisa (fr. actrice) glumica.
zajednički naziv za energiju svih mogućih aktu (lat. actu) u istini, stvarno, odista.
vrsta zrakova; med. lečenje prirodnim i aktualan (lat. actualis) v. aktuelan.
veštačkim svetlosnim i rend-genskim aktualizam (lat. actualis) fil. princip prirodne
zracima, zatim zracima iz raznih nuklearnih istorije, naročito geologije i bio-logije, po
izvora (radijum i njegovi izotopi) i dr.; talasi kome su sile i zakoni koji sada dejstvuju one
niže frekvencije primenjuju se uglavnom iste sile koje su dejstvovale i u ranijim
zbog svog toplot-nog dejstva na žive periodima Zemljine istorije.
organizme.
aktualizacija (lat. agere raditi, nlat. actualisatio)
aktinogram (grč. aktfs, gramma slovo) rend- privoñenje u delo, ostvarenje, ostvarivanje.
genska slika; rentgenogram. aktualizirati (fr. actualiser) v. aktualizo-vati.
aktinograf (grč. aktis, grapho pišem) fiz. aktualizovati (fr. actualiser) činiti ili učiniti
instrument za merenje jačine hemijskog aktuelnim, ostvariti, ostvariva-ti, privesti ili
dejstva nekog svetlosnog izvora (aktino- privoditi u delo.
metar); takoñe: instrument koji beleži promene
(varijacije) u jačini sunčanih zrakova. aktualitet (lat. actualis) sadašnjost, stvarnost,
aktinografija (grč. aktis, graphia opis) nauka o savremenost, današnjica; sadašnja važnost,
zracima; ispitivanje pomoću Rendgenovih današnja zanimljivost; teorija aktualiteta psi*.
zrakova. Vuntovo shvatanje da je suština duše doživljaj
aktinoelektricitet (grč. aktis, elektron) svesti, a ne nešto supstancijalno; danost;
elektricitet što ga u kristalima izazivaju aktuelaost.
svetlosni ili toplotni zraci. aktuar (lat. actuarius) sudski pisar, pisar koji
aktinoidi v. aktinidi. vodi arhivske knjige nekog nadleštva i stara
aktinometar (grč. aktis, metron mera) fiz. sprava se o aktima koji dolaze i odlaze.
kojom se meri j anina toplotnog zračenja aktuacija (nlat. actuatio) med. dejstvo nekog leka
Sunca. na organizam.
aktinometrija (grč. aktis, metron mera) 1. aktuelan (nlat. actualis, fr. actuel) sadašnji,
grana meteorologije koja proučava Sunčevu današnji, savremen; stvaran, istinit,
energiju u atmosferi; 2. grana astro-fizike činjenički; koji je na dnevnom redu; koji se
koja proučava skupio zračenje nebeskih tela odnosi neposredno na današnjicu; dat, dan;
na gornjoj granici atmosfere. aktuelna energija živa sila, kinetička
aktinomikoza (grč. aktis, mykes gljiva) ned. energija.
zarazna bolest najpre opažena kod konja, aktuelnost (fr. actuel) v. aktualitet.
goveda i svinja, prenošljiva i na ljude, koju aktus (lat. actus) radnja, delo, čin, svečan čin,
prouzrokuje jedna gljivica zvezdasta oblika; svečanost, školska svečanost; spol-no
ispoljava se na organima za va-renje, u sjedinjavanje, sparivanje.
plućima (zbog udisanja zarazne prašine akuzabilan (lat. accusare optužiti, ascusa-bilis)
gljivica) ili na površini kože ako je na njoj tužljiv, optužljiv; kažnjiv.
bilo ozleda.
aktinomicete (lat. Actinomyces) biol. konča-sti akuzativ (lat. accusativus) gram. četvrti pa-dež
mikroorganizmi na prelazu izmeñu bakterija i (na pitanje: koga, što).
gljiva, prouzrokovači aktino-mikoze (v.). akuzator (lat. accusator) tužilac, tužitelj,
aktinomorfan (grč. aktis, morphe oblik) bog. optužilac; suprotno: akuzatus.
zrakast. akuzatorski (lat. accusatorius) prav. tuži-lački,
aktinon (grč. aktis, aktinos zrak) radioak-tivni optužni; akuzatorski krivični postupak
izotop radona; hem. znak Ap, redni broj 86, optužni postupak, onaj koji se vodi na osnovu
atomska masa 219; zrači H-zrake; poluvreme neke tužbe (suprotno: inkvizitorski krivični
raspada 3,92 sek. postupak).
aktinoskopija (grč. aktis, skopeo gledam) med. akuzatus (lat. accusatus) tuženik, optuže-nik,
ispitivanje, prozračavanje rendgenom. supr. akuzator.
aktinoterapija (grč. aktis, therapeia lečenje) akuzacija (lat. accusatio) tuženje, optuženje,
med. lečenje zracima. optuživanje.
aktinski (grč. aktis gen. aktinos zrak) fiz. koji akuitet (nlat. acuitas) šiljatost, oštrina;
hemijski dejstvuje, koji hemijski razlaže; naročito: oštrina tona.
aktinski zraci zraci sa hemij-skim dejstvom; akuleiforman (lat. aculeiformis) žaokast,
ultravioletni nadljubiča-sti zraci, nevidljivi, bodljikast.
jesu aktinski.
akulturacija 26 akceptor

akulturacija (eng. acculturation) l. moderni- akcelerativan (nlat. accelerativus) ubrzavan,


zacija (primitivne) kulture; 2. preuzi-manje i koji ubrzava, ubrzavajući.
usvajanje elemenata tuñih kultura. akceleracija (lat. acceleratio) fiz. ubrzanje,
akumetar (grč. akuo čujem, metron mera) v. ubrzavanje.
akoemetar. akcelerirati (lat. accelerare) ubrzati, ubr-zavati.
akumulator (lat. accumulator gomilač, nago- akcelerometar (lat. accelerare ubrzavati, grč.
milavač) fiz. aparat za skupljanje električne metron mera) aparat za merenje ubr-zanja.
energije; skupljač, nagomilavač. akcen(a)t (lat. accentus) gram. naglasak (sloga ili
akumulacija (lat. accumulatio nagomilava-nje) reči); znak za obeležavanje naglaska.
1. ret. nagomilavanje (reči i izraza); 2. akcentovanje (lat. accentus naglasak) gram. v.
akumulacija kapitala uvećavanje kapitala akcentuacija.
time što se deo profita ili kamate dodaje
kapitalu da bi se preduzeće ili poslovi akcentovati (lat. accentus) u izgovoru nagla-
proširili; kod nas: odvajanje od postignutog šavanjem naročito istaknuti jedan glas, slog
nego dohotka izvesnog dela radi stvaranja ili neku reč; staviti, stavljati ak-cente na
rezervnih fondova ili proširenje preduzeća i reči.
investicija. akcentologija (lat. accentus naglasak, grč. logia
akumulirati (lat. accumulare) nagomil(av)-ati, nauka) gram. nauka o akcentima; up. akcent.
sticati, steći, novac. akcentuacija (fr. accentuation) gram. nagla-
akupiktura (nlat. acupictura) vezenje, vez. šavanje, isticanje, pri izgovoru, jednog glasa,
akuplirati (fr. accoupler) sparivati, spa-riti; sloga ili neke reči putem naglašavanja;
vezivati dva po dva; spajati, spojiti. stavljanje znakova za naglašavanje reči
akupresura (lat. acupressura pritisak (akcenata).
iglom) med. zaustavljanje krvi pritiskom akcentus akutus (lat. accentus acutus) gram.
krvnog suda metalnom iglom. oštri naglasak; akut.
akupunktura (lat. acus igla, nlat. punctura bod) akcentus gravis (lat. accentus gravis) gram. teški
med. način lečenja nekih bolesti, primljen od naglasak (u grč. i fr. gramatici); gravis.
Kineza i Japanaca, koji se sastoji u tome da akcentus cirkumfleksus (lat. accentus
se u obolelo mesto zabadaju igle. circumflexus), gram. izvijeni naglasak (u
akuratan (lat. accuratus) brižljiv, tačan, grč. gramatici, kao u molra; cirkumfleks.
uredan, savestan, ispravan. akcept (lat. acceptus primljen, prihvaćen)
akustika (grč. akustikos, akuo čujem, slušam) primanje menice, koje se vrši na samoj
fiz. nauka o zvuku. trasiranoj menici i izražava rečima
akustičan (grč. akuo čujem) koji odgovara „primljena", „prihvaćena", „sprejeta", a
zahtevima akustike, podesan za primanje i kojim onaj na koga je menica vučena
prenop!enje zvuka (npr. dvornice, pozori- izjavljuje da će na sebe vučevu sumu o roku
1pte, crkva), sagrañen tako da se reči i plaćanja isplatiti; reč kojom se izražava
topovi mogu svuda lepo i jasno čuti; primanje menice; primljena menica.
akustična sredstva sredstva koja služe akcepta (lat. accepta) pl. prihodi, dohoci.
poboljšanju ili pojačanju slabog sluha. akceptabilan (nlat. acceptabilis) primljiv,
akut (lat. acutus accentus) gram. znak koji se prihvatljiv, usvojljiv.
stavlja na samoglasnik i time ga obeleža-va
kao naglašena, oštri akcent. akceptant (lat. acceptans) primalac (kod svakog
akutan (lat. acutus) oštar, prek, koji prisiljava ugovora, od dveju ugovoračkih strana,
na brzo rešenje; akutan bol iznenadan i veoma paciscenata, jedna je promitent — ponu-ñač, a
jak bol; akutia bolest ona koja će se brzo druga akceptant— primalac); primalac jedne na
završiti ili ozdra-vljenjem ili smrću, a sebe vučene menice, trasat.
obično traje do 40 dana. akceptacija (nlat. acceptatio cambii) primanje
akutangularan (lat. acutus oštar, angularis menice, akcept.
ugaoni) kom. oštrougli. akceptibilitet (nlat. acceptibilitas) pri-mljivost,
akušeza (fr. accoucheuse) babica, primalja. prihvatljivost.
akušer (fr. accoucheur) lekar stručnjak za sve akceptilacija (lat. accepti latio) trg. uno-šenje u
poslove koji su u vezi sa trudnoćom i knjigu nekog duga kao plaćenog pre no što je
poroñajem. stvarno plaćen.
akušersko odeljenje med. odeljenje bolnice u akceptirati (lat. acceptare) primiti, prihvatiti,
kome se vrše poroñaji. priznati, odobriti; akceptirati menicu obvezati
akušerstvo (fr. accoucher) babištvo, se na plaćanje menice plamenom
primaljstvo; nauka o trudnoći, poroñaju i zabeleškom na samoj menici.
babinjama. akceptovati (lat. acceptare) v. akceptirati.
akuširati (fr. accoucher) pomoći ženi da rodi, akceptor (lat. acceptare) primalac, odobra-.
poroditi, babičiti; poroditi se, porañati se. valac.
akcepcija 27

akcepcija (lat. acceptio) primanje, prihvatanje, privreñivanje; društvo osnovano na podlozi


usvajanje; usvojene značenje neke reči. uplaćenih akcija.
akces (lat. accessus, accedere) pristup, pri-laz; akcionator (nlat. actionator) tužitelj, tužilac;
stupanje u neko nadleštvo radi sti-canja posrednik, senzal.
prakse u poslovima; primanje nekog praznika akcioni (lat. actio rad, delanje) radni, de-latni,
u sud radi praktičnog vežbanja; med. napad koji se tiče dejstva; akcioiiradi-jus avij.
groznice. odstojanje koje može avion da preñe i da se
akcesija (lat. accessio) pristupanje, prila-zak, vrati na polaznu tačku bez spuštanja i
priraštaj; ono što još pripada glavnoj stvari; uzimanja pogonskog materijala.
stupanje na vlast. akcionirati (lat. actio tužba) tužiti, op-tužiti,
akcesist(a) (lat. accessus pristupanje, pristup) optuživati.
početnik, pripravnik u službi ili zvanju; akcipirati (lat. accipere) primiti; opaziti, opažati,
čovek koji je primljen u službu kao osetiti, osećati, čuti; shvatiti, razumeti,
pripravnik, na probu. naučiti.
akcesit (lat. accedere pristupiti, accessit) akšam (tur. ak§am) l. prvi mrak, zalazak
pohvalnica (učeniku pri razdeljivanju nagrada sunca, prvi deo večeri neposredno posle
u školi), druga nagrada, sporedna nagrada. zalaska sunca; 2. vreme četvrte molitve
akcesoran (nlat. accessorius) sporedan, muhamedanaca, po zalasku sunca.
uzgredan, pomoćni. al (tur. al) otvoreno crven, rumen, ružičast; alev.
akcidens (lat. accidens, accidere dogoditi se, al- (ar. al-) arapski član, npr. al-kali, al-
desiti se) nebitna, slučajna osobina nečega (za kohol, Al-kuran itd.; često se upotrebljava i
razliku od esencije ili supstan-cije); slučaj. el i ul.
akcidentalan (nlat. accidentalis) v. akciden- a la (fr. a 1a) kao, poput (čega), po, po ugledu na
cijalan. nešto.
akcidentalije (lat. accidentalia) slučajnosti; alabandizam umetničko ošljarenje, umetnička
slučajne osobine neke stvari, koje nisu bitne; drljotina (po karijskom gradu Ala-banda, gde
sporednosti. je vladao rñav umetnički ukus).
akcidence (lat. accidere) pl. tip. fini, naročiti alabastar, alabaster (grč. alabastros, lat.
štamparski poslovi za koje se traži stručno alabastrum) št. naročita, veoma tvrda vrsta
spremni slagači, izrada tablica, obrazaca, gipsa, u vodi teško rastvorljiv; alabastersko
hartija od vrednosti i sl. staklo mutno, poluprovidno staklo.
akcidencija (lat. accidere, accidentia) ono što u a la bon-er (fr. a la bonne heure) u dobri čas.
jednoj stvari nije bitno, što je promenljive ili ala breve takt (ital. a la breve takt) takt od četiri
slučajno u njoj, a što bi moglo biti i drukčije četvrtine koji se broji, odn. diri-guje na dva
pa da se suština te stvari ne promeni; sporedan poteza umesto na četiri.
posao, sporedna, slučajna zarada. Aladin glavni junak u priči o čarobnoj svetiljci
akcidencijalan (nlat. accidentialis) nebitan, (objavljenoj u poznatoj arapskoj zbirci
sporedan, slučajan, koji nema veze sa su- pripovedaka „Hiljadu i jedna noć"), koja
štinom stvari. onome koji je poseduje ispunjava sve što
akciza (fr. accise, nlat. accisia, lat. accidere zaželi, Aladnnova lampa.
dogañati se) prirez; trošarina. Aladinova lampa v. Aladin.
akcizant (fr. accise) onaj koji plaća prirez, alaj (tur. alay) vojska, odeljenje konjanika;
trošarinu. parada, svečana povorka; gomila, svetina,
akcizirati (fr. accise) odrediti prirez, trošarinu, mnoštvo.
oporezovati. alaj-barjak (tur. alay bayragi) glavna vojnička
akcizor (fr. accise) trošarinac; poreznik. zastava.
akcija (lat. actio, fr. eng. action) radnja, alaj-beg (tur. alay-beyi) zapovednik nad
delatnost, delanje, dejstvo, preduzimlji-vost; odeljenjem pešadije (bataljonom) ili konjice
trg. udeo, deonica, učešće sa izvesnim (eskadronom).
kapitalom u kakvom privrednom ili alajbegova slama ono što nema vlasnika, ono
trgovinskom preduzeću i dokument o tome o čemu niko ne vodi računa.
učešću. alajka (tur. halayik) 1. robinja, sluškinja; 2.
akcionar (fr. acctionnaire) trg. deoničar, »sena opaka jezika, jezičara; 3. pokvarena,
sopstvenik deonica nekog trgovačkog ili raspusna, nemoralna žena.
industrijskog preduzeća, član nekog ak- a la kart (fr. a la carte) prema jelovniku, izbor
cionarskog društva. jela po jelovniku.
akcionarsko društvo u kapitalizmu društvo alal, (arap. halal, tur. helal ono pggo je
sopstvenika akcija nekog preduzeća kojima je pravedno) blagoslov, sreća; u izrazima: neka
cilj zajednički rad i zajedničko mu je alal neka mu je prosto; alal im (mu)
vera bravo! odlično!
alalija 28 albuminimetar

alalija (grč. a-, lalein brbljati) med. nemogućnost alafranka (ital. alla franca) na evropski način,
izgovaranja artikulisanih glasova usled po evropski, po zapadnjački (za razliku od
poremećaja u govoriim organima. turskog, orijentalskog, islamskog); supr.:
alaliti, halaliti (tur. od helal) l. oprostiti se, alaturka.
pozdraviti se, oprostiti se na rastanku; 2. alah (arap. a-ilah) bbg, pravi bog.
pokloniti. alacija (nlat. alatio, lat. alatus krilat) davanje
alaman (nem. Alemanne) gladnica, gra- krila; fig. ubrzanje, požurivanje.
mežljivac; neobuzdan čovek, pustahija. alba (lat. albus beo) duga bela tunika kod starih
alamanka (tur. Alman Nemac) vrsta sablje Rimljana; bela, do zemlje duga, košulja
nemačke izrade. katoličkih sveštenika za vreme mise.
ala marna (ital. alla marcia) iuz. oznaka da Alba Greka (lat. Alba Graeca) jedan od starih
kompoziciju treba izvesti u tempu marša, naziva za Beograd.
koračnice. albanolog stručnjak za albanologiju.
alantijazis (grč. allas, allantos kobasica) med. albanologija nauka koja se bavi prouča-
oboljenje usled trovanja kobasicom; botu- vanjem albanskog jezika, književnosti i
lizam. kulture.
alantoida (grč. allas, eidos izgled, vid, oblik) albatros (eng. albatross) zool. velika bela
zool. začedna bešika, začednica, omotač morska ptica koja nagoveštava buru.
zametka kod viših kičmenjaka (sisara, riba i albacija (nlat. albatio) beljenje, sjajanje metala,
gmizavaca), pomaže kod gmizavaca i ptica naročito bakra; posrebravanje metala;
disanje, a kod sisara još i ishranjivanje tobožnje pretvaranje bakra u srebro;
zametka. albifikacija.
alantoidna tečnost zool. tečnost koja se nalazi albedo (lat. albus beo, svetao, sjajan) broj koji
izmeñu alantoide i amniona. pokazuje moć odbijanja svetlosti od tela koje
alantotoksikon (grč. allas, allantos kobasica, samo ne svetli; potpuno belo telo imalo bi
toksikon otrov) hem. otrov koji se razvija u albedo =1, jer bi odbilo svu svetlost.
pokvarenim džigernjačama i krvavicama. albertotipija tip. izrada tipografskih ploča
ala prima (ital. alla prima) slik. odmah, fotografskim putem, nazvane po pro-
najednom slikati, tj. bez prethodnog grun- nalazaču, minhenskom fotografu Jozefu
tiranja. Albertu (1825—1886).
alarm (fr. alarme, ital. all'arme) voj. uzbuna, Albertina zbirka crteža i gravira u Beču, jedna
poziv ili znak ka oružju; nemir, od najbogatijih u Evropi (preko 600.000
nespokojstvo, zabrinutost; strah. listova); osnovao je vojvoda Albert od
alarmantan (fr. alarmant) uznemiravan, koji Saksen-Tešena (1738—1822).
uznemiruje, uznemirujući, koji izaziva ili albinizam (lat. albus beo) med. nasledio odsustvo
stvara nespokojstvo i zabrinutost, bojene materije, pigmenta u koži kod ljudi i
obespokojavajući. životinja, usled čega koža i kosa izgledaju
alarmirati (fr. alarmer) uzbuniti, u zbunjivati, bele, a oči crvenkaste.
praviti uzbunu, pozvati ka oružju; uznemiriti, albino (um. albino, lat. albus beo) med. onaj koji
zastrašiti, obespokojiti. boluje od albinizma.
alarmist (fr. alarmiste) raznosač uznemiru-jućih Albion (kelt. „brdska zemlja") staro, danas
vesti. samo pesničko ime Velike Britanije.
alas (mañ. halasz) onaj koji se bavi ribolo-vom, albit (lat. albus beo) min. beli feldspat.
ribar; halas. albifikacija (nlat. albification) v. albacija.
alat (tur. al crven, at konj) alatast konj, riñan. albolit (lat. albus beo, grč. Hthos kamen) vrsta
alat (arap. alat, tur. alat) pribor, sve što je odličnog belog cementa.
potrebno za rad, naročito ručni, oruñe. albugo (lat. albugo) med. bela mrlja na
alata (lat. afferre doneti, donositi, allatus rožnjači oka.
donesen) pl. sve ono što »sena donese sobom album (lat. album belo) belina, knjiga sa belim
kad se udaje, miraz, prćija. listovima, koju treba ispuniti slikama u boji,
crtežima i sl.; spomenar, spomen-knjiga;
alativ (fr. allatif) u ugro-finskoj jezičkoj grupi knjiga za skupljanje fotografija, poštanskih
naziv za padež kojim se obeležava predmet karata sa slikama, maraka itd.
kome je upućena neka radnja, na kome će se albumen (lat. albumen belance) hem.
ostvariti neka radnja. belančevina.
alatracija (nlat. allatratio) lajanje na; napad na albumin (lat. albumen) hem. belančevinasta
nekog grdnjama. materija, belančevina.
alatura (nlat. allatura, afferre donositi) prav. albuminat (lat. albumen) hem. materija koja u
miraz; dodatak u novcu za izdržavanje sebi sadrži belančevine.
kuće. albuminimetar (lat. albumen, grč. metron mera)
alaturka (ital. alla turca) na turski način, po hem. instrument za odreñivanje količine
turski (za razliku od evropskog, zapad- belančevine u mokraći.
njačkog); supr.: alafrZnka.
alaun (nem. Alaun, lat. alumen) stipsa.
albuminozan 29

albuminozan (nlat. albuminosus) koji sadrži Algonki) pretkambrijsko doba u razvitku


belančevinu, belančevit. Zemlje iz kojeg su poznati prvi tragovi
albuminoidi (lat. albus beo) ned. supstancije po života.
sastavu i poreklu slične pravim be- algorizam (arap.', grč. rythmcs) v. algoritam.
lančevinama, od kojih se razlikuju uglavnom algoritam (arap., grč. rythmos odnos) 1. veština
po tome što im nedostaju neke amino-kiseline računanja, četiri osnovne računske radnje i
i što su nerastvorl>ive. udžbenik o tome (izraz potiče od arapskog
albuminska hartija fotografska hartija za čiju matematičara Mohameda ibn Musa
se izradu upotrebljava iz jaja izvañena i na Alharizmi); 2. logički algoritam pokuša] da
toplom vazduhu osušena belančevina. se logičke operacije zamene ciframa i
albuminurija (lat. albumen, grč. ureo mokrim) računskim metodama, dakle, pokušaj jedne
med. izlučivanje belančevine mokraćom, kao matematičke ili simbolič-ke logike; opšte
znak šećerne bolesti, bolesti bubrega i dr. usvojen način pripreme za digitalne računare;
albumoze (lat. albus beo) fiziol. supstance u srednjem veku upotrebljavali su se i izrazi
izmeñu belančevina i peptona koje se algorizam, algaritam.
stvaraju u želucu i gušterači za vreme algospazmus (grč. algos bol, spasmos grč) med.
varenja. grč mišića praćen bolom.
alva (tur. helva) v. halva. algofon (grč. algos bol, phonos ubistvo) med.
alvaluk (tur. helvahk) napojnica, nagrada, čast sredstvo protiv zubobolje od slačičinog ulja i
koju daje obično onaj koji obuče nešto špiritusa.
novo. algrafija (grč. graphfa) tip. postupak pri ravnom
alvadžija (tur. helvaci) onaj koji pravi i štampanju aluminijskim mesto kamenim
prodaje alvum napitak od kajmaka, kuku- pločama, koji odgovara litogra-fiji.
ruznog brašna i dr. (boza); slastičar. Aldebaran (arap.) astr. „volovsko oko", zvezda
alvearij(um) (lat. alvearium) košnica, pče-lanik, prve veličine, jasno crvene svetlosti, u
trnka; jedan deo ušne šupljine u kojoj se sazvežñu „Bika".
skuplja ušna mast. aldehid (nlat. alcohol, dehydrogenatus li-šen
alveolaran (nlat. alveolaris) koji se tiče zubnih vodonika) hen. alkohol lišen jednog dela
ležišta; ćelijast, ćelijski; al-veolarni živci vodonika, organska hemijska tečnost ljuta
vilični živci. mirisa.
alveole (lat. alveoli) l. anat. male duplje, jamice aldobrandinska svadba rimska zidna slika
i mehurići u pojedinim delovima tela, npr. pronañena 1606. god.; pripadala je kardi-nalu
ležišta za zube u vilicama, šgućni mehurići u Aldobrandiniju.
kojima se vrši izmena gasova za vreme aldum (tur. aldim) zlato.
disanja i dr.; 2. voštane ćelije u pčelinjem aldumaš (tur. aldim akcesi) čašćenje koje čini
saću. kupac nakon kupovine na pazaru ili u čaršiji;
alvus (lat. alvus) anat. trbuh; med. stolica, izmet. napojnica.
algaritam (arap., grč. rythmos) v. algoritam. ale! (fr. allez) hajdete, idi, napred!
alge (lat. algae) bot. okreni, kriptogamne vodene alea jakta est (lat. alea jacta est) posl. kocka je
biljke, bescvetnice, talofite sa biljnim bačena, tj. konačno sam se odlučio na neko
zelenilom (hlorofilom). delo, sad kud puklo da puklo! Cezare-ve reči
algebra (arap. al-gebr) kat. „sastavljanje raz- kada je prešao Rubikon.
dvojenih delova", deo matematike koji aleatiko (ital. aleatico) vrsta odličnog slatkog
istražuje odnose i svojstva brojeva pomoću toskanskog crvenog vina od muska-tovog
opštih znakova; račun simbolima po grožña.
odreñenim zakonima; udžbenik algebre. aleator (lat. alea kocka, aleator) igrač kockom,
algebrist(a) onaj koji se bavi algebrom, znalac igrač na sreću, kockar.
algebre. aleatorij(um) (lat. alea kocka, aleatorium)
algama (grč. algema) med. bol. igračnica, kockarnica.
algetičan (grč. algeo osećam bol) bolan,
bolešljiv, nastao usled bola. aleatorika (lat. alea kocka) muz. izvoñenje koje
algija (grč. algeo osećam bol) med. bol živaca, se temelji na slučajnosti; nastala je u novoj
neuralgija. muzici svoćenjem kompozicije na niz
algivitom ugalj stvoren od ostataka vodenih obrazaca čiji se poredak prepušta volji
biljaka, najčešće algi; otuda i naziv. izvoñača.
algolagnija (grč. algos bol, lagneia obljuba) aleatorni (lat. alea kocka) slučajan; mat.
med. uživanje u bolu, požuda za bolom, izraz aleatorna promenljive: slučajna promenljive.
koji obuhvata mazohizamm sadizam. alev (pere.) crven, plamene boje.
algologija (lat. alga, grč. logia) bog. nauka o alegat (lat. allegatum) navedeno mesto, na-vod,
algama, okrecima. izvoñenje, pozivanje na neki zakon.
algonkij(um) "(prema nazivu grupe indijan-sk ih alegata (lat. allegata) pl. mesta navedena iz
plemen a Sev ern e A mer ik e — drugih dela, uputstva.
alegacija ZO

alegacija (lat. allegatio) navoñenje, pozivanje na ska biblioteka, aleksandrijski gramati-čari,


spis, delo ili pisca; navoñenje činjenica; aleksandrijski filozofi (aleksan-drijska
tvrñenje. škola), i dr.
alegorizirati (grč. allegoreo drukčije aleksandrina svili slična tkanina od lana i
izražavam, drukčije prikazujem) v. alego- pamuka.
risati. aleksandrinac poet. dvanaesterac, šesto-stopni
alegorija (grč. allegoria) poet. govor u kome se stih sa cezurom posle šestog sloga, nazvan
pojmovi i misli iskazuju drukčije, a ne po velikom starofrancuskom romanu o
rečima koje ih direktno izražavaju, slikovit Aleksandru Velikom, iz HP veka; klasičan
govor, slikovito objašnjenje pojma ili misli. stih Francuza.
alegorisati (grč. allegoreo) slikovito govoriti ili aleksandrinci ovim se imenom zove 70 alek-
pisati; izražavati misli zavijeno, u slikama, sandrijskih naučnika-tumača; up. Septua-ginta.
a ne direktno. aleksandrinstvo naučio sitničarstvo, suva
alegorist(a) (grč. allegorikćs) onaj koji učenost radi učenosti, bez ikakve veze sa
prikazuje nešto u slikama, slikovito. stvarnim životom, kao npr. u HUP veku.
alegoričan (grč. allegorikos) iskazan slikom, aleksandrit (grč.) min. vrsta dragog kamena.
slikovit, zavijen. aleksija (grč. a-, lexis govor) psih. patološka
alegramente (ital. allegramente) v. alegro. nesposobnost da se pisane ili štampane reči
alegretino (ital. allegrettino) muz. umereno čitaju sa razumevanjem (dolazi usled povrede
alegreto. velikog mozga).
alegreto (ital. allegretto) muz. manje živo, aleksin (grč. alexo pomažem, štitim) hem.
manje veselo, manje brzo nego u alegro. svaka materija krvnog seruma koja rastvara
alegrisimo (ital. allegrissimo) muz. vrlo »sivo, strane ćelice.
vrlo veselo, što življe; alegro asai, alegro di aleksipiretikon (grč. alexo branim, rug vatra)
molto. med. sredstvo protiv groznice.
alegro (ital. allegro) muz. veselo, »sivo, brzo; kao aleksit (grč. alexo branim) med. sredstvo za
imenica: komad koji treba izvoditi veselo, spasavanje i pomoć, naročito protivotrov;
živo i brzo; alegramente. aleksiterijum.
alegro asai (ital. allegro assai) muz. v. aleksiteričan (grč. alexeterios) koji dejstvuje
alegrisimo. kao protivotrov, protivotrovni.
alegro vivače (ital. alegro vivace) muz. živahno. aleksifarmakon (grč. alexo branim, phar-
alegro di molto (ital. allegro di molto) muz. v. makon lek) med. lek protiv trovanja,
alegrisimo. protivotrov.
alegro kon brio (ital. allegro con brio) muz. vrlo aleksifarmacija (grč.) nauka o protivotro-vima.
veselo, sa žarom, vatreno; alegro kon alektacija (lat. allectatio) mamljenje, prima-
spirito, alegro kon fuoko. mljivanje, izazivanje draži; čist rad (u
alegro kon mogo (ital. allegro con moto) muz. bakrorezu).
uzburkano, hitro, brzo. alektriomantija (grč. alektryon petao, man-tef a
alegro kon spirito (ital. allegro con spirito) muz. proricanje) proricanje po pevanju petlova.
v. alegro kon brio. alektriomahija (grč. alektryon petao, mache
alegro kon fuoko (ital. allegro con fuoco) borba) borba petlova (kao slika istinske
muz. v. alegro kon brio. borbe kod starih Grka bila veoma omilje-na
alegro maestozo (ital. allegro maestoso) muz. zabava).
odmereno hitro, sa dostojanstvom. alelopatija (grč. allelon naizmeničan, pat-hos
alegro ma non tropo (ital. allegro ma pop doživljaj, delovanje, uticaj) nauka koja se
troppo) muz. ne odviše brzo. bavi proučavanjem biohemijskih uticaja
alegro moderato (ital. allegro moderato) muz. izmeñu biljaka.
umereno veselo, umereno brzo. aleloftorija (grč. allelon meñusobni, uzaja-mni,
alegro non tango (ital. allegro pop tanto) muz. ne phtefro unittavam, allelophthorfa) fil.
mnogo brzo. izraz kojim je Aristotelo nazvao nagon, u
alegro furiozo (ital. allegro furioso) muz. strasno prirodi i životinjskom svetu, za nemilosrdnom
i brzo. meñusobnom borbom i uni-štavanjem.
aleja (fr. allee) drvored; šetalište izmeñu dva aleluja (hebr. hallal, hilel jah hvalite boga)
reda drveća; uzan prolaz. pripev u crkvenim pesmama; pesma u slavu
alejkum selam (tur. 'alaykum-u-ssalam) boga; aliluja.
muslimanski pozdrav: mir meñu vama! alem (arap. alam znak, simbol) neki dragi
aleksandrijski koji se dogodio u Aleksan-driji, kamen „spram koga se vidi večerati, u ponoći
koji potiče iz Aleksandrije, po-morskog kao u po dana" (nar. pesma); u arapskom,
grada u Donjem Egiptu, koji je osnovao 331. pored ostalih mnogih značenja, ova reč znači
pre n.e. Aleksandar Veliki i bio je u prvim i pozlaćene jabuka na vrhu minareta.
vekovima pre i posle naše ere glavno sedište
grčkog obrazovanje i grčke književnosti;
otuda: aleksandrij-
alemanda 31 alimfija

alemanda (fr. allemande) muz. igra u 2/4 ili 4/4 smesa, legura; fig. primesa, primesak, dodatak;
taktu, umerenog tempa (nemačkog porekla). alijaža.
Alemani (nem. Alemannen) staronemački naziv aligirati (lat. alligare) sliti, slivati, sme-šati;
glavnog i najvećeg dela stanovništva južne legirati.
Nemačke, za razliku od vladajućih Franaka alizari (šp. alizari) bog. levantinske broć; koren
(otuda Francuzi i danas zovu Nemačku broća.
„Alemanj", tj. zemlja u kojoj žive Alemani). alizarin (šp. alizari) hen. lepa crvena boja koja
alentando (ital. allentando) muz. popuštajući, se danas dobiva iz antracena, dok je ranije
zadržavajući, usporavajući; alen-tato. dobivana iz korena broća; aliza-rinsko
alentato (ital. allentato) muz. v. alentando. modrile* najlepša i najpostojanija alizarinska
aleiteza (grč. allos drugi, thesis položaj, modra boja, iste vrednosti kao i indigova
metanje) med. prisustvo stranih tela u modra boja; ua. alizari.
čovečjem organizmu i bolest koja usled toga aliirati (fr. allier) vezati savezom, sklopiti savez,
nastaje. udružiti; svezati brakom, opri-jateljiti;
aleopat (grč. alloios drukčiji, pathos bolest) lged. obično: aliirati se.
v. alopat. alija (arap. 'aliya) prazna i nenaseljena spa-
aleopatija (grč. alloios, pathos) ned. v. alopa- hijska zemlja.
tija. alijaža (fr. alliage) v. aligacija.
alergeni (grč. allos drugi, ergon delo) ned. alijansa (fr. alliance) spajanje, udruživanje;
supstancije životinjskog ili biljnog porekla savez; oroñavanje, prijateljstvo; bračna
koje u preosetljivih osoba izazivaju alergiju. veza; Sveta alijansa (fr. belle alliance), lepi
alergija (grč. allos, ergon) med. promenjena ili sveti savez izmeñu Rusije, Pruske i
sposobnost reakcije organizma na neku vrstu Austrije 1815. god.
zaraznih klica kojima je taj organizam već alijas (lat. alias) inače, sem toga, drugim putem,
jednom ranije bio zaražen. drukčije.
alergičan (grč. allos, ergon) med. koji pati od alijevacija (lat. alienatio) otuñivanje, otu-ñenje;
alergije. razmena, prodaja, zalog; med. odstupanje od
alet (arap. hhilat) odelo; svečana, počasna prirodnog stanja; duhovno ra-strojstvo (lat.
haljina kojom je sultan darivao vezire. alienatio mentis).
alijenizam (lat. alienus tuñ, fr. alienisme) med.
aletiologija (grč. aletheia istina, logia) nauka (ili: duševno rastrojstvo, ludilo.
učenje) o istini. alijenirati (lat. alienare) prav. otuñiti, otu-ñivati,
aletofil (grč. alethes istinit, philos prijatelj) ustupiti drugom (pravo ili svoji-nu); odvratiti,
prijatelj istine, onaj koji voli istinu; filalet. premamiti (mušterije); poludeti.
aleuromantija (grč. aleuron pšenično brašno, alijenist(a) (fr. alieniste) lekar za duševne
mantefa) proricanje iz brašna koje se prinosi bolesti.
na žrtvu. alikante (šp. alicante) vrsta španskog vina iz
aleurometar (grč. aleuron brašno, metron okoline grada Alikante.
mera) instrument za ispitivanje valjano-sti i alikvaitan (lat. aliquantum) mat. koji se sadrži u
čistoće brašna. većem broju, ali ovaj nije njime deljiv bez
aleuron (grč. aleuron pšenično brašno) bog. ostatka, npr. 5 i 7 su alikvante ili alikvantni
okruglasta i kristalizovana organska tvar, delovi broja 12; supr. alkkvotan.
slična zrncu, u biljnim ćelijama, sastavljena alikvota (lat. aliquoties) mat. broj koji se sadrži u
od kristalizovane belanče-vine. drugom broju bez ostatka, npr. 2, Z, 4, 6 su
aleuronat (grč. aleuron pšenično brašno) bog. alikvote broja 12.
belančevina koja se nalazi u pšenici. alikvotan (lat. aliquoties) koji se sadrži u
alef (hebr. aleph) prvo slovo jevrejskog i većem broju bez ostatka.
feničanskog pisma; up. alfa. aliluja, v. aleluja.
alibi (lat. alibi) prav. drugde, na drugom mestu, aliment(a) (1. alimenta) pl. novac za izdržavanje
stvarna neprisutnost jedne osobe na nekom i vaspitanje vanbračne dece.
mestu, gde je ta ista osoba, prema tvrñenju alimentar (lat. alimentarius) prav. onaj koji po
neke druge osobe, u odreñeno vreme tobože nekom zaveštanju prima izdržavanje.
bila; dokazati svoj alibi znači: dokazati da u alimentarna intoksikacija med. trovanje hranom.
izvesno vreme nisam bio na izvesnom mestu. alimentacija (lat. alimentatio hranjenje) ishrana;
aligator (ital. alligatore, šp. el lagarto) zool. izdržavanje, npr. vanbračne dece.
američki krokodil; kajman. alimentirati (nlat. alimentare) ishranjiva-ti,
aligacija (lat. alligatio) mešavina metala izdržavati, snabdeva™ hranom.
nejednake vrednosti u jednu masu, slitina, a limine (lat. a limine, s praga) odmah,
smesta, odlučno (npr. odbiti neki predlog,
ponudu, savet i sl.).
alimfija (grč. a- ne, bez, lat. lyrnpha voda) med.
nedostatak limfnih žlezda.
al ingroso 32 Alkuran

al ingroso (ital. ali ingrosso) trg. na veliko; up. elektropozitivni su, hemijski najreak-tivniji,
an gro. razlažu vodu; vodeni rastvori njihovih
alineja (lat. a od, linea red) nov red, novi pasus, hidroksida i oksida imaju al-kalno dejstvo.
novi paragraf; odeljak koji počinje novim, alkaloidi (arap. halkali, grč. efdos) hem. azot-ni
nešto uvučenim redom. organski spojevi biljnog porekla, otrovni i
alinjirati (fr. aligner, lat. a linea) pore-ñati u gorka ukusa; do danas ih je u hemiji poznato
jednom pravcu, poravnati po koncu, doterati više od sto (kinin, ko-kain, kofein, atropin,
pod konac, postrojiti, urediti, svrstati. morfin, nikotin, strihnin, teobromin i dr.),
aliptika (grč. alefpho mažem, trljam) veština od kojih su neki veoma lekoviti.
masiranje, nauka o lečenju trljanjem. alkatifa (arap., šp. alcatifa) fini orijen-talski
alir(a) (fr. allure) hod, način kretanja; trag ćilim, sa osnovom od vune i svile, a šarom
divljači; fig. način hoda i držanja nekog od zlatnog i srebrnog konca.
čoveka, ponašanje, vladanje. alkejski stih (grč. Alkalos) poet. stih od pet stopa,
aliskaf (lat. ala krilo, grč. skaphos laña) vozilo od kojih su prve tri i poslednja jambi, a
s krilima, hidrokrilac, vodokri-lac. četvrta anapest i-i-i-i i-i-), po slavnom
aliteracija (nlat. aliteratio) poet. pesnička figura grčkom liričaru Alkeju, iz Mitilene na
koja se sastoji u tome da više reči u jednom Lezbosu, koji je živeo 600. god. pre naše ere;
stihu počinju jednim istim su-glasnikom, npr.: alkejska strofa strofa od četiri stiha, od kojih
„Ona poji po putu putnike". dva jedanaester-ca, jedan deveterac i jedan
aliterirati (lat. ad littera slovo) praviti deseterac.
aliteraciju; slučajno ili hotimično ponavljati alkovn (arap. al-qubeh, pš. alcoba) odeljenje
ista slova, iste slogove. odreñeno za spavanje koje ne prima svetlost
alitura (lat. alere hraniti, alitura) hranje-nje, direktno spolja, nego tek iz drugih odeljenja,
ishrana, sposobnost tela da hranljivim kroz staklena vrata i prozore; udubljenje u
sokovima nadoknadi ono što je izgubilo. sobi sa posteljom; ložnica.
alifatična jedinjenja hem. organska je-dinjenja u Alkoran (arap. Al-qur' ap) v. Korav.
čijim su molekulima atomi ugljenika al korzo (ital. al corso) trg. po kursu, po
povezani meñu sobom u vidu jedinstvenog ili sadašnjoj vrednosti novca.
razg^anatog lanca. alkotest (kovanica od delova reči alkohol i lat.
alka (tur. halka) v. halka. testis svedok) provera količine alkohola u
alkazar (arap.) dvorac, dvor, palata. nekom organizmu.
alkalescencija (nlat. alcalescentia) hem. alkohol (arap. al-qohhlu) l. najbolji, savršeno
preovlañivanje jednog alka lij a: razvijanje prečišćen prah, npr. od kore kina-- drveta,
alkalija koji se brzo isparava tj. amoni-jaka. železa i dr.; 2. potpuno prečišćen špiritus
alkalescirati (nlat. alcalescere) hen. razvijati izlučen iz vina, piva, rakije i dr.; opojno
alkalij koji se brzo isparava (amoni-jak). piće.
alkali (arap. halkah) hem. so koja se dobija iz alkoholat (arap.) čvrsto hemijsko jedinjenje
pepela morskih biljaka; potaša. alkohola sa nekom soli.
alkalizacija (nlat. alcalisatio) hem. proizvoñenje alkoholatura (arap.) hem. mešavina svežih
(ili: dobivanje) lužne soli. biljnih sokova sa alkoholom.
alkalizirati (lat. alcalisare) hen. proizvoditi (ili alkoholi (arap.) pl. hem. organska hemijska
dobijati) lužnu so. jedinjena ugljenika, vodonika i kiseonika.
alkalij (arap. halkah) hen. so koja se dobija iz alkoholizam (arap.) opšti naziv za sve štetne
pepela morskih biljaka; potaša. uticaje na čovečji organizam i društvo koji
alkalije (arap.) pl. hem. hidroksidi alkalnih dolaze usled prekomerne upotrebe opojnih
metala, imaju bljutav ukus i veoma su pića, naročito rakije.
otrovni. alkoholizacija (arap.) hem. osloboñenje špirituse
alkalimetar (arap. halkalf, grč. metron mera) od vode, prečišćavanje alkohola; mešan>e
hem. sprava kojom se odreñuje količina alkohola sa nekom tečnosti.
čistih ili sa ugljenom kiselinom spoje-nih alkoholizirati (arap.) hem. prečista™ do stepena
alkalija u potaši ili soli. najveće finoće, npr. neki prah; izlučiti
alkalimetrija (arap. halkah, grč. metron mera) špiritus iz neke tečnosti; osloboditi od vode;
he», nauka o ispitivanju sode ili potaše; pomešati sa alkoholom.
ispitivanje sode i potaše pomoću alkalimetra. alkoholičar (arap.) čovek koji je suviše odan
alkalni metali hem. metali prve grupe pe-riodnog uživanju alkoholnih pića, pijanica.
sistema: litrijum, natrijum, ka-lijum, alkoholometar (arap., grč. metron mera)
rubidijum, cezijum i francijum; sprava za odreñivanje količine alkohola u
nekom opojnom piću.
alkoholometrija (arap., grč.) nauka o
odreñivanju količine alkohola u nekom
opojnom piću.
Alkuran (arap. Al-qur' ap) v. Koran.
almaviva 33 alotriofagija

almaviva vrsta kratkog ogrtača, nazvanog, aleja (grč. aloe) vot. istočnjačke, naročito
verovatno, po grofu Almavivi, junaku Bo- afrička, biljna vrsta iz čijeg se lišća cedi
maršeove komedije i Mocartove opere gorak sok, od koga se spravljaju lekovi.
„Figarova ženidba". alokacija (nlat. allocatio) dodavanje, dodatak;
Almagest (arap. al, grč. megfste, syntaxis) trg. odobravanje nekog računa, ili stavke
naslov arapskog prevoda astronomskog dela docnije unesene u račun.
Ptolomejevog; grč. megale syntaxis, lat. alokvij(um) (lat. alloquium) v. alokucija.
magna constructio veliki sklop. alokvirati (lat. alloqui) osloniti, oslovlja-vati.
almada, almadet (arap. al ma'dijat) crnački alokucija (lat. allocutio) oslovljavanje; kratka
čamac od kore drveta; vrsta brze jedrili-ce u beseda, kratak govor, naročito govor kojim
istočnoj Indiji. papa pozdravlja kardinalski sabor;
almaz (grč. asamas, tur. elmas, arap. almas) alokvijum.
dijamant.
alma mater (lat. alma mater mati koja hrani) alolalija (grč. allos drugi, laleo brbljam,
„časna majka", naziv za univerzitet i veliku govorim) ned. pravljenje omašaka u govoru,
školu. pogrešan govor.
almanah (arap. al-manakh) kalendar; godi- alomorfizam (grč. allos, morphe oblik) sličnost
šnjak, zbornik koji izlazi godišnje. ili identičnost strukture dveju supstancija sa
almandin (po gradu Alabanda u Maloj Aziji) različitim kristalnim oblicima.
min. crvenol>ubičasti granat (dragi kamen). alomorfija (grč. allos, morphe oblik) hen. v.
almarada (tl. almarada) bodež sa tri reza. alotropija.
alon (fr. allons) hajdmo!, napred!, ura!
al marko (ital. al marco) trg. prema čistoj težini
zlata i srebra. alonž (fr. allonge) trg. list koji se prila-že uz
almoraham (arap.) prvi mesec u godini po menicu, a na koji se stavljaju indosa-menti;
arabljanskom kalendaru. produžak, produžetak, nastavak (npr. na
almukantarat (arap.) astr. krug na nebu para-lelan nekom stolu); dug konopac pomoću koga se
sa vidikom, horizontom. konji uče kasanju.
alo- (grč. allos) predmetak u složenicama sa aloniman (grč. allos drugi, bputa ime) pod
značenjem: drugi, drukčiji, različit, npr. drugim (ili: tuñim) imenom.
alogen; up. alotigen. alopat (grč. allos, pathos bolest) med. lekar koji
alogandromelin (grč. allos drugi, apeg, ap-dros leči pomoću alopatije; prijatelj, pristalica
čovek, melos ud) zool. nakaznost koja se alopatije; up. aleopat.
sastoji samo u tome što neka životinja ima alopatija (grč. allos, pathos) ned. metoda lečenja
udove slične čovečjim. kod koje se bolest s jednog dela tela prenosi
alogen (grč. allos drugi, genos rod) stranac, na neki drugi deo; alopateki metod lečenja,
tuñinac. upotreba lekova koji izazivaju bolesti
alogija (grč. alogfa) nerazumnost, nesmišlje-nost, suprotnog dejstva, metod koji se danas uopšte
besmislica, glupost. primenjuje u naučnoj medicini (supr.:
alogičan (grč. a-, logos um, razum) koji nije u homeopatija); aleopatija.
skladu sa zdravim razumom, nerazuman, alopekija (grč. alopekia opadanje dlaka, kose)
nelogičan. ned. bolest opadanja kose, ćelavljenje, ćela-
alogotrofija (grč. alogos protivan svrsi, trepho vost; alopecija.
hranim) ned- nesrazmerna ugojenost alopecija ned. v. alopekija.
pojedinih delova tela; nesrazmernost u aloplastika (grč. allos drugi, plassein uobli-čiti,
razvitku udova usled nejednake i nesra- uobličavati) med. zamenjivanje jednog
zmerne ishrane pojedinih delova tela. izgubljenog dela tela drugim uzetim od
alograf (grč. allos drugi, grapho pišem) tuñ nekoga drugog; transplantacija.
rukopis, tuñ potpis. aloteza (grč. allos, thesis postavljanje) lšlv.
alodijalan (nlat. allodialis) slobodan od prelaženje jednog glasa u drugi.
plaćanja danka. alotigen (grč. allothi na drugom mestu, gen-pab
alodijalna dobra (stnem. al-, 6t) imanja koja su rañam) koji je postao drugde.
postala od lenskih — feudalnih, no s tom alotrije (grč. allotrios tuñ) pl. sporedne (ili: tuñe)
razlikom što je sopstvenik mogao njima stvari, tuña zanimanja; nered, nepri-stojnost.
slobodno raspolagati, zadužiti ih, prodati ili alotriodontija (grč. allotrios, odtis zub)
ostaviti nekome u nasledstvo. nameštanje tuñih, vepggačkih zuba.
alotriologija (grč. allotrios, logos govor) mešanje
alodij(um) (stnem. al-6t) slobodno dobro, tj. ono (ili: umetanje) stranih stvari u govor.
koje nije dobiveno u leno, nego koje je
potpuna sopstvenost, nasleñeno dobro. alotriofagija (grč. allćtrios, phagein jesti) ned.
bolesna želja za jedenjem stvari koje nisu za
alodoksija (grč. allos drugi, doxa mišljenje) jelo.
drukčije (ili: pogrešno) mišljenje ili učenje;
up. heterodoksija.
aloin (grč. aloe) hen. materija koju sadrži u sebi
lišće biljke aloje.
Z Leksikon
alotropan 34 alternacija

alotropav (grč. allos drugi, tropos način) heh. obliku; po tome nazvan koren mandragore,
koji se pojavljuje u više različitih oblika ili koji je sličan čovečjem liku, iz koga su, po
stanja. starom verovanju, postali ti patuljci--proroci;
alotropija (grč. allos, tropos) he*, svojstvo tvari, gatalica, čarobnica.
supstancije, elementa da se poja-vl>uje u al rigore di tempo (ital. al rigore di tempo) muz.
posve različitim oblicima, npr. ugljenika da strogo u taktu.
postoji kao grafit i dijamant; alomorfija; up. al seko (ital. al segno) nuz. ponavljanje jednog
izomerija. odeljka od izvesnog znaka.
alotrofija (grč. allos, trophe hrana) bkol. osobina alster v. ulster.
ljudi, životinja i beshlorofil-nih biljaka da ne alt (lat altus visok, ital. alto) muz. drugi glas,
mogu živeti od anorgan-skih jedinjenja, nego viši srednji glas; pevač koji peva alt;
im je potrebna organ-ska hrana; supr. mezosopran.
autotrofija. altan(a) (lat. altus, ital. altana) apx. balkon,
alohorija (grč. allos, choreo idem, raspro-stirem isggust, doksat na gornjim spratovima neke
se) bkol. rasprostiranje plodova i semena grañevine.
posredstvom spoljašnjih faktora: vetrom, alta otava (lat. alta ottava) muz. izraz kojim se
životinjama, vodom. označuje da treba izvoditi za oktavu više.
alohroizam (grč. allochroos promenjene boje) altar (lat. alta aga visok žrtvenik) v. oltar.
menjanje (ili: prelivanje) boja. alteja (grč. althaia, lat. althaea) vot. beli slez,
alohroičav (grč. allohroos) koji menja boje, biljka čiji se koren upotrebljava kao lek
koji se preliva. protiv kašlja.
alohton (grč. allos drugi, chthon zemlja) koji je alterancije (nlat. alterantia) pl. med. v. alte-rativa.
poreklom iz nekog drugog mesta ili kraja. altera pare (lat. altera pars drugi deo) druga
allaka (per. alpacca) l. zool. vrsta peruanske late, strana, protivna, protivnička strana.
veoma cenjene po svojoj odličnoj vuni; 2. alterativa (nlat. alterativa) pl. ned. lekovi koji
kordiljerska tkanina od alpakine vune; 3. hen. izazivaju promenu, koji postepeno
galvanski posrebrena elitna, novo srebro. poboljšavaju sokove.
al- pari (ital. al pari) trg. jednak, koji ima alteracija (nlat. alteratio) menjanje na gore,
jednaku vrednost, iste vrednosti ili sadržine; promena, izmena, preobraćanje, preina-čenje;
jednakost nominalne i stvarne vrednosti, pogorp!anje; oštećenje; uzbuñivanje;
naročito kod novca. uzbuñenje, užasavanje, gnev; muz. akord ili
alpijski (lat. Alpes, alpinus) koji pripada ton povišen ili snižen hromatskim znakom.
Alpima, koji ima oblik Alpa; alpijska rasa, alter ego (lat. alter ego drugi ja) 1. lice koje je
mali, kratke lubanje i smeñe boje lica ljudi od drugog nekog lica ovlašćeno da može
koji žive oko Alpa, u istočnoj i južnoj Evropi. potpuno u njegovo ime raditi, zamenik,
alpini (ital. alpini) voj. alpijski lovci, zastupnik; 2. čovek po mišljenju i osećanju
italijanske i francuske trupe, od 1872, za potpuno blizak i srodan drugom nekom
čuvanje i zaštitu alpijskih dolina. čoveku, istomišljenik.
alpinizam (lat. Alpes) poznavanje i proučavanje alterirati (nlat. alterare) menjati, promeniti,
Alpa, naročito: penjanje na Alpe; u širem izmeniti na gore; kvariti, pokvariti, pogoršati;
smislu: sva naučna i sportska bavljenja uplašiti, zbuniti; uzbuditi, rasrditi.
visokim planinama; planinski sport, alterkacija (lat. altercatio) prepirka, ra-spra,
planinarstvo. svaña; raspravljanje, diskusija.
alpinist(a) proučavalac Alpa, penjač na Alpe; alternativa (lat. alternativa) izbor izmeñu
planinar. dvoga, opredeljivanje za jednu od dve odluke,
alpinistika (lat. Alpes) v. alpinizam. težak izbor jedne od dveju mogućnosti; log.
alpinum (lat. alpinum) vrt zasañen alpij-skim alternativni sudovi su 1. oni koji se mogu jedan
biljkama, naročito veštački brežuljak u vrtu drugim zameniti a da se njihov smisao ipak
zasañen alpijskim biljkama. ne izmeni, npr.: „Galilej je otkrio zakone
al pjačere (ital. al piacere) muz. po volji, padanja", ili: „Zakone padanja otkrio je
prema dopadanju, kako se hoće. Galilej"; 2. oni disjunk-tivni sudovi čiji se
al pjačimento (ital. al piacimento) muz. v. al predikat sastoji samo iz dva pojma koji jedan
pjačere. drugi isključuju, npr.: „Jedno električne telo
alporama (lat. Alpes, grč. orao gledam, je ili pozitivno ili negativno električne".
vidim) posmatranje (ili: razgledale) visokih alternativan (nlat. alternativus) naizmeni-čan.
planina, pogled na glečere, lednja-ke. alternator (nlat. alternator) fiz. mašina za
al punto (ital. al punto) u tačku, savršeno proizvoñenje naizmenične struje.
tačno, potpuno saglasno; apunto. alternacija (lat. alternatio) smenjivanje, od-
alrauna (stnem. alruna, nem. Alraune) u menjivanje; smena, odmena; smenjenost, od-
nemačkoj mitologiji: duh koji proriče, docnije
neko malo demonsko biće u čovečjem
alternirati 35 alciora

menjenost; ped. 1. neizmeničnost u rasporedu alumen (lat. alumen) min. stipsa.


časova izmeñu težih i lakših predmeta; 2. alumin (lat. aluminium) min. v. aluminijum.
ako u jednom razredu ima više grupa, aluminat (lat. aluminari vaspitavati, odgo-jiti)
onda dok se jednoj predaje, druge imaju tzv. zavod u kome se učenici, pored va-
tiho zanimanje, npr. da nešto prepisuju, crtaju spitavanja, i hrane, pansion; alumneum.
i sl.; gram. prevoj (kvali-tativni, kvantitativni, aluminijum) (lat. alumen stipsa) hem. element
samoglasnički, suglasnički). atomske mase 26,98, redni broj 13, znak A1,
alternirati (lat. alternare) smenjivati se, metal po boji i sjaju stoji izmeñu srebra i
odmenjivati se; kolebati se; med. alterni-rajuća platine, tvrñi od cinka a mekši od bakra,
groznica povratna groznica. tegljiv i kovan, u tehnici veoma u upotrebi
alterum tantum (lat. alterum tantum) još zbog male specifične težine; alumin.
jednom toliko, dvostruko; trg. kamate koje su aluminozan (lat. aluminosus) stipsast, stip-sat.
se popele do visine glavnice. alumneum (nlat. alumneum) v. aluminat.
altes (fr. altesse) visočanstvo, visost, svetlost alunirati (lat. luna mesec) pristati leteli-com na
(titula). Mesec, sleteti na Mesec.
altimetar (lat. altus visok, grč. metron me-rilo, alfa (grč. alpha) prvo slovo u grčkoj azbuci; fig.
mera) visinomer, sprava za merenje visina. početak; alfa i omega (a, š) prvo i poslednje
altimetrija (lat. altus, grč. metrfa) veština ili slovo grčke azbuke, tj. početak i kraj nečega,
nauka merenja visina. sve i sva; alfa-zraci vrsta radioaktivnih
altin (tur. altin) l. zlato, turski zlatni novac, zraka, potiču iz atomskog jezgra
dukat; 2. ruski bakreni novac. radioaktivnih elemenata u tzv. procesu alfa-
alting (dan.) islandski parlamenat. raspada; sastavljeni su od dva protona i dva
altiora (lat. altiora) pl. više stvari, viša znanja, neutrona, odnosno jezgra atoma helijuma
više nauke; ići od altiora (alciora) ići (alfa-čestice).
napred, ići naviše, težiti za višim stvarima; alfabet (prva dva grčka slova alpha, beta)
alciora. gram. latinska ili koja druga slova, osim
altist(a) (ital. alto) «uz. pevač koji peva alt. ćirilskih i glagoljskih, u odreñenom redu;
altokumulusi (lat. altus visok, cumulus alfabetski red red slova kakav je u alfabetu,
gomila) kumulusni oblaci na visini od 4—8 tj. a, b, c, d . . .
km; up. kumulus. alfabetar (grč. alpha a, beta b) 1. spisak izrañen
altostratusi (lat. altus, stratus prostrt) stratusni alfabetskim redom; 2. početnik u čitanju i
oblaci na visini od 4—8 km; up. stratus. pisanju; 3. fig. početnik u čemu (u nekoj
altruizam (od ital. altrui drugi, lat. alteri huic nauci, veštini, zanatu i dr.).
ovom drugom) fil. način osećanja, mišljenja i alfa-zraci v. pod alfa.
delanja koji se upravlja obzirima na dobro alfenid metalna smesa od 60 delova bakra, ZO
svojih bližnjih, pa i celoga čovečanstva; delova cinka i 10 delova nikla, gal-vanskim
ljubav prema bližnjima, nesebičnost; termin putem posrebrene novo srebro; naziv po
potiče od O. Konta; tuizam. pronalazaču, fr. hemičaru Al-fenu.
altruist(a) čovek koji se u svom mišljenju i radu alfitomantija (grč. alphiton ječmena pre-krupa,
upravlja ljubavlju prema bližnjima, ječmeno brašno, mantefa) gatanje u ječmeno
čovekoljubac. brapšo.
altum silencijum (lat. altum silentium) duboka
tišina, duboko ćutanje. al fresko (ital. al fresco po svežem) slik. slikano
aluvijalan (nlat. alluvialis) nanosni. posnim bojama po sveže malteri-sanom zidu.
aluvij(um) (lat. alluvium naplava, naplavljeno) Alhambra (arap. Al-hamrah) „crvena kuća",
geol. najgornji, tj. najmlañi slojevi Zemljine mavarske kraljevska palata u Granadi,
kore koji su postali nanosom. najslavniji spomenik mavarske arhitekture.
aluvio (lat. alluvio naplavljenje) prav. povećanje alhemija (arap. al-qimia) naziv za najstariju
obalskog zemljipgga usled postepe-nog nanosa hemiju, naročito kod Arabljana; docnije, u
zemlje i peska plavljenjem; ovo povećanje Evropi srednjeg veka: nenaučno bavljenje
pripada sopstveniku obalskog zemljišta na hemijom; tobožnja veština pravljenje zlata;
osnovu tzv. aluvionog prava. alhimija.
aludirati (lat. alludere) smerati, nišaniti, ciljati na alhidada (arap. al-hadat) re.v. pokretni lenjir,
koga ili što; posredno rugati se ili prebacivati deo nonijusa, za merenje uglova.
nekome nešto, bocka-ti. alhimija (arap. al-qimia) v. alhemija.
aluzija (lat. allusio, alludere smerati) ni- alhimist(a) (arap. al-qimia) onaj koji se bavi
šanjenje, ciljanje na koga ili što; govorka alhimijom, onaj koji pravi zlato veštač-kim
figura u kojoj se, mesto prave stvari, kazuje putem; tajanstveni srednjovekovni naučenjak.
njoj slična koja lako može da podseti na alciora (lat. altiora) v. altiora.
onu pravu; pr. aluzivan.
36 ambasad
a

alčak (tur. alcak niskog rasta) nikakav čovek, amandirati (fr. amender) poboljšati, po-
lopov, varalica, prepredenjak. boljšavati, popraviti; predložiti izme-nu ili
aldžamija (arap. al-gami) velika muhamedan- dopunu zakonskog predloga.
ska bogomolja. amandman (fr. amendement) dodatak već
amabile (ital. amabile) kuz. ljupko, umilno, gotovom zakonskom predlogu kojim se taj
nežno; amabilmente, amorevole, amorozo. predlog dopunjuje ili popravlja; pobolj-šanje,
amabilmente (ital. amabilmente) muz. v. popravka.
amabile. amanet (tur. emanet) preporuka, okrilje,
amagazinaža (fr. emmagasinage) smeštanje u bezbednost; poverenje, čuvanje, zavet,
magazin; taksa koja se plaća za ležarinu u svetinja; predmet koji se daje na čuvanje,
magazinu. ostava.
amagazinirati (fr. emmagasiner) smeštati u a manko (ital. a manco) trg. traženje preduj-ma,
magazin, ostaviti na čuvanje. predujam, potraživanje; gubitak, manjak,
Amadis (fr. Amadis de Gaule) lit. junak dug.
jednog velikog starofrancuskog kruga priča; amans-amens (lat. amans-amens) koji je
fig. junak iz romana, ljubavnik koji se ponaša zaljubl>en, budala je.
kao vitez. amanšman (fr. emmanchement) slik.
amazezis (grč. a-, masaomai žvaćem) med. prilagoñavanje delova celini.
nemogućnost žvakanja hrane. amara (lat. amara) pl. farž. gorki lekovi, gorka
amazon (grč. Amazon) sp. žensko odelo za sredstva.
jahanje, amazonsko odelo. amarant (grč. amarantos neuvenljiv) bog. kra-
amazonke (grč. a- ne, bez, mazos dojka, suljak, južnoamerička biljna vrsta čiji cvetovi
Amazon) mit. „one koje nemaju dojki", zadržavaju svoju boju i kada se sasuše.
legendarne hrabre stanovnice ženskih amarela (ital. amarella, lat. amarus gorak)
država u kojima se nisu trpeli muškarci, sem bog. vrsta višnje koja se odlikuje svojom
ukoliko je bilo potrebno radi obnavljanja krupnoćom i nakiselim ukusom vina.
ženskog stanovništva. Po priči, njima je u amarin (nlat. amarinum) hem. gorka materija.
detinjstvu spaljivana desna dojka da bi lakše amari&a (etiop.) današnji zvanični državni
mogle rukovati lukom i strelom; bile su jezik u Etiopiji, inače jezik vlada-jućeg i
veoma ratoborne, hrabro su branile svoju najkulturnijeg etiopskog plemena, Amharaca.
državu, čak i pravile upade u tuñe zemlje i amartija (grč. amartia) grepšost, nečistota;
vršile osvajanja. U ovome mitu sačuvani su krivica tragičnih junaka; hamartija.
tragovi koji ukazuju na postojanje država sa amarulentan (lat. amarulentus) gorak, pun
ginekokratskim režimom, tj. sa vladavi-nom gorčine.
majke i žene; fig. junakinja, ratobor-na žena, amasirati (fr. amasser) gomilati, nagomi-lati,
junak žena, muškobanja, smela jahačica. nagomilavati, nakupiti.
amazonsko odelo sp. v. amazon.
amater (fr. amateur, lat. amator koji voli) onaj
amajlija (tur. hamail, hamayli) amulet, koji se bavi nečim, npr. naukom, umetnošću,
talisman; predmet koji sujeverni ljudi nose veštinom itd., iz ljubavi, a ne profesionalno,
stalno sa sobom da ih tobože štiti od zla; diletant, ljubitelj.
hamajlija. amatija (grč. amathia) neznanje, neobrazova-
amaksofobija (grč. ataha kola, phobos) med.
strah od vožnje. nost.
amatrisa (fr. amatrice, lat. amatrix) ljubi-
amalgam (arap. grč. malagma olakšavne teljka, prijateljica umetnosti, amaterka.
sredstvo, malassein smekšati) hem. spoj,
slitina, legura žive sa drugim metalima, npr. amaurozis (grč. amaurosis zamračenje) med.
sa kalijumom, natrijumom, bakrom, zlatom, zamračavanje vida; crna mrena u očima,
srebrom i dr. slepilo, slepoća.
amalgamacija (nlat. amalgamatio) hen. spa- amaurotičan (grč. a-mauros mračan, taman)
janje metala sa živom; fig. stapanje. bolestan u očima; slep.
ambažura (fr. embouchure) muz. pisak na
amalgamirati (arap. armagan, grč. malassein gornjem delu limenog duvačkog instrumenta;
smekšati) hem. spojiti sa živom, sliti živu sa u širem smislu: usnik kod svih duvač-kih
drugim metalima (v. amalgam); fig. združiti, instrumenata u kojem se ton stvara
tesno otopiti (u jedno). treperenjem usana.
amalgamisati (arap. armagan grč. malassein) v. ambalaža (fr. amballage) pakovanje, upaki-
amalgamirati. vanje; pribor za pakovanje, sargija; nagrada
amalin (arap. hammal, tur. hamal) nosač za pakovanje, pakovarina.
tereta. ambasada (fr. ambassade, lat. ambactus sluga,
amam (arap. hammam, tur. hamam) tursko kletvenik) poslanstvo, predstavniš-tvo neke
kupatilo s parenjem. strane zemlje u jednoj državi; stanište
amandin (fr. amandine) bademov sapun. ambasadora.
ambasado 37 ameblirati
r

ambasador (fr. ambassadeur) poslanik ambonoklast (grč. ambon katedra, predikao-


najvišeg ranga, opunomoćeni predstavnik nica, klasis lomljenje) protivnik crkvene
jedne države kod druge države. muzike.
ambi- (lat. ambo) predmetak u složenicama sa ambra (arap. 'anbar, tur. amber, sskr.
značenjem: i jedan i drugi, oba, obadvo-jica, ambara) mirisna smola kojom na Istoku
oboje. kade sobe i koju puše sa duvanom.
ambivalentan (lat. ambo oboje, valere vredeti) ambrasirati (fr. embrasser) zagrliti, obgr-liti,
koji ima dvojaku vrednost. celivati, poljubiti; voj. dovesti izmeñu dve
ambivalencija (lat. ambo oboje, valere vredeti) vatre.
pst. dvostruka privlačnost; isto-vremena ambrel(a) v. amrel.
pojava duševnih osećanja (npr. ljubav i ambrinirati (fr. embrunir) slik. prevući tamnom
mržnja) prema istoj osobi. bojom, potamniti.
ambigvitet (lat. ambiguitas) dvosmislenost, ambrozija (grč. ambrosfa) kit. jelo koje daje
dvosmislica. besmrtnost, hrana višnjih bogova; fig. jelo
ambidekster (nlat. ambidexter) dešnjak u obe koje okrepljuje, izvrsno jelo; up. nek-tar.
ruke, čovek koji se podjednako služi i ambrozijski (grč. ambrosis) bogovski, koji
desnom i levom rukom; fig. licemer, onaj koji pripada bogovima, natprirodan; božanski,
živi po načelu: pomozi bog, čaršije, na sve divan.
četiri strane. ambroid (arap. 'anbar, sskr. ambara mirisna
ambideksteritet (nlat. ambidexteritas) de- smola, grč. eldos izgled) presovan ćilibar,
šnjaštvo u obe ruke, podjednaka sposobnost u koji se dobiva u krupnim komadima tako što
služenju desnom i levom rukom; fig. se veliki broj sitnih komada ćilibara pod
licemerstvo. velikim pritiskom i na visokoj temperaturi
ambijenat (lat. ambire obilaziti; opkoljava-ti) slije u jednu masu.
sredina, okolina, društvo u kome neko živi i
radi. ambrotipi pl. fotografije na staklu koje štiti
ambijent (lat. ambiens) onaj koji obilazi i moli lak i druga fina staklena ploča.
za mesto ili rad; molilac. ambulant (lat. ambulare hodati, ambulans) trg.
ambiologija (lat. ambo oba, grč. logia) dvo- lice koje se bespravno bavi trgovačkim
smislen izraz, dvosmislica. posredovanje!«.
ambilokvija (lat. amb, loqui govoriti) dvo- ambulanta (lat. ambulantia) med. pokretna ili
smislen govor. poljska bolnica; bolesnička stanica, ustanova
ambirati (lat. ambire) tražiti službu, obilaziti za pružaše prve i hitne pomoći.
nekoga i moliti za mesto; ići za čim, težiti ambulantni (lat. ambulans, ambulare hodati, ići)
za čim. putujući, pokretni; nestalan; ambulantni
ambis (grč. ambyssos) bezdan, ponor, provalija; bolesnik bolesnik koji ne mora da leži u
fig. propast. postelji, nego dolazi lekaru na lečenje;
ambiskada (fr. embuscade) zaseda, busija. ambulanta pošta putujuća, železnička pošta.
ambitus (lat. ambitus) obilaženje; traženje čega, ambulanca, ambulancija (ital. ambulanza,
naročito nedozvoljenim načinom, putem nem. Ambulanz) v. ambulanta.
podmićivanja i sl.; pokriven hodnik oko ambulatorija (lat. ambulatoria) ned. ustanova
crkve; opticaj, kružna putovanja. gde se pregledaju i leče bolesnici koji ne
moraju da leže u postelji, nego dolaze na
ambicija (lat. ambitio) častoljublje, sla- lečenje po potrebi.
voljublje, težnja za nečim, stremljenje ambusta (lat. ambusta, amburere ogoreti,
čemu. opaliti) pl. med. opekotine.
ambiciozan (lat. ambitiosus) častoljubiv,
slavoljubiv. ambušman (fr. embouchement) utok, ušće
ambl (fr. amble) jax. ravan hod konja. (reke); otvor klanca ili tesnaca; voj. usta
amblem (grč. emblema, fr. embleme) znak; topovske ili puščane cevi; muz. dulac, pisak
znamenje, obeležje, simbol; emblem. na rogu, svirali itd.
amvon (grč. ambon izbočenje na štitu) u
amblijafija (grč. amblys tup, slab, arće pipanje) pravoslavno] crkvi: uzvišeno mesto ispred
med. neosetllvost, slabost čula pipanja. oltara, na soleji, sa koga se čitaju Sveto
ambliopija (grč. amblys, ops, 6p6s vid, oko) pismo (apostol i evanñelje), molitve,
med. slabovidost. propovedi i pomeni; amvon simbolički
amblozis (grč. amblosis pobačaj) med. v. am- predstavlja kamen koji je anñeo odvalio sa
bloma. groba Hristovog.
ambloma (grč. ambloma pobačaj) med. pobaci- amebv (grč. amoibe promena) zool.
vanje, pobačaj, abortus; amblozis. mikroskopom vidljiva životinjice
amblotika (grč. amblosko pobaciti) pl. med. (jednoćelijski organizam) koja stalno menja
sredstva za izazivanje pobačaja; abortiva. svoj oblik.
ambo (lat. ambo oba) u tomboli: pogodak dva ameblirati (fr. ammeubler) kuću snabdeti
broja, od pet, u istom redu jedne tombolske nameštajem, kuću namestiti potrebnim
karte. stvarima.
amebni 38 aminokiseline

amebni (grč. amoibe promena) koji potiče od ametodičan (grč. a-methodikćs) koji nije ra-ñen
amebe, prouzrokovan amebama. po jednom utvrñenom redu, planu; ne-
ameboidno kretanje zool. kretanje ćelija u naučan, koji je bez reda i načela.
čovečjem telu pomoću pseudopoda; nazvane ametrija (grč. a-metrfa) neravnomernost, ne-
po tome što je najpre viñeno kod ameba. srazmernost, nejednakost, nepravilnost.
amelioracija (nlat. amelioratio) pobolj-šanje, ametričan (grč. a-metrfa) neravnomeran, ne-
poboljšavanje, popravljanje, doterivanje, npr. srazmeran, nejednak, nepravilan.
zemljišta, imanja. ametropija (grč. a-metron, ops vid, oko) med.
ameliorirati (lat. melior bolji, fr. ameliorer) zajednički naziv za kratkovidnost i dale-
poboljšati, poboljšavati, popraviti (zemljište). kovidnost oka, mana oka u prelamanju
amen (hebr. amen) v. amin. svetlosti.
amenija (grč. a-, men mesec) ned. v. amenorea. amigdalin (grč. amygdalon badem) bademova
amenomanija (grč. a-, men, manfa) ned. duševni gorčina, glikozid u gorkom bedemu, jezgru
poremećaj kod žena kao posledica iz- šljiva, kajsija, bresaka, trešanja; otrovan.
ostajanja mesečnog pranja. amigdalitis (grč. amygdale badem) med.
amenorea (grč. a-, men, rheo tečem, curim) zapaljenje krajnika.
med. izostajanje ženskog mesečnog pranja;
amenija. amid (nlat. amida) hen. amonijak čiji je
amentes cit. reč kojom su stari Egipćani nazivali vodonik zamenila kiselina.
podzemni svet. amidin (nlat. amida) hen. unutarnji glavni
amencija (lat. amentia) med. ludilo. sastojak zrnca skrobnog brašna.
amencija aktiva (nlat. amentia activa) med. naglo amizantan (fr. amusant) zabavan, zanimljiv,
ludilo. prijatan, razonodan.
amencija okulta (nlat. amentia occulta) med. amizeta (fr. amusette) zabavica, razonoda;
potajno, skriveno ludilo. igračka; voj. vrsta lakog poljskog topa.
amencija parcialis (nlat. amentia partialis) ned. amizirati (fr. amuser) zabavljati, zanimati,
delimično ludilo. uveseljavati, razonoñavati.
amencija senilis (nlat. amentia senilis) med. amikabili mode (lat. amicabili modo) na
staračka slaboumnost. prijateljski način, na lep način.
amencija simpleks (lat. amentia simplex) med. amikabilis kompozicio (lat. amicabilis
jednostavna, opšta duševne slabost. compositio) prav. prijateljski sporazum,
amerikav (fr. americaine) otvorena kola na prijateljska nagodba.
četiri točka; vrsta platna. amikalan (lat. amicus prijatelj, amicalis)
amerikanizirati (fr. americaniser) poame-ričiti, prijateljski, drugarski.
poameričavati. amiksija (grč. a-, tuha sluz) ned. nedostatak (ili:
amerikanizmi pl. osobenosti engleskog jezika nemanje) sluzi.
kojim se govori u Americi. amilacea (nlat. amylacea) pl. farn. lekovi koji
amerikanka agr. 1. vrsta vinove loze; 2. vrsta sadrže u sebi skrob.
košnice američkog tipa; 3. vrsta lubenice. amiloza (grč. amylon skrob) hen. organsko
americij(um) hem. hemijski elemenat, znak At, jedinjenje SvN10O5, ili mnogogubo toga; ned. v.
redni broj 95, atomska masa 243; pripada amiloidna degeneracija.
grupi trans-urana; vepggački napravljen 1946. amiloidva degeneracija med. skupljanje be-
god. lančevine izmeñu ćelija svih organa,
ametabolan (grč. a- ne, bez, metabole promena, naročito slezine, jetre, bubrega i creva, koji
preobražaj) koji se ne menja, nepromenljiv; usled toga postaju nesposobni za oba-vljanje
ametabolni insekti zool. insekti koji nisu svojih funkcija.
podložni metamorfozi. amilum (lat. amylum, grč. amylon) hen. skrob,
ametabolija (grč. a-, metabole) biol. razvitak štirak, skrobno brašno.
insekata u kome mlade jedinke u potpunosti amimetičan (grč. a-mfmetos) nepodražljiv.
liče na odrasle oblike i ne pokazuju nikakve amimija (grč. a-, mfmesis podražavanje) med.
vidljive znake preobražaja. nesposobnost igranja crtama lica kod obo-lelih
ametaboličan (grč. a-, metabole ) biol. koji nije od mozga.
podložan metamorfozi, nepromenljiv. amin (hebr. amen) tako neka bude! reč kojom se
ametist (grč. a-, methystos koji dejstvuje protiv obično završavaju molitve; otuda: reći amin
pijanstva) dragi kamen ljubičaste boje (po privesti kraju, završiti; amen.
verovanju starih Grka čuva od pijanstva). amivi hem. opšti naziv za derivate amonijaka
ametista (grč. a-methystos) pl. med. sredstva koja koji nastaju zamenom atoma vodonika
sprečavaju pijanstvo. organskim radikalima.
ametodist (grč. a-methodikos) onaj koji radi bez aminokiseline hen. organske kiseline koje
reda i nenaučno, ošljar. nastaju kao krajnji proizvodi razlaganje
belančevina u varenju; neophodne su za
izgradnju organizma i za normalne životne
procese.
aminterije 39 ampatma
n

aminterije (grč. atupb branim, odbranjujem, Amor (lat. Atog) mit. bog ljubavi, radosti i šale
nlat. amynteria) pl. med. zaštitna sredstva, kod starih Rimljana (odgovara grčkom
lekovi koji služe za predohranu. Erosu); fig. ljubav.
amiotrofija (grč. a-, mys mišić, trophe ishrana) amoralan (lat. a-, mos, moriš običaj) koji je bez
med. veoma teška i neizlečiva dečja bolest, morala, koji ne zna za moral, bezmora-lan.
kao posledica teških promena u rtenjačnoj amoralizam (lat. a-mos, moriš) fil. bezmo-
moždini. ralnost (ovako je nemački filozof Niče
amirante (tl. amirante) vrhovni zapovednik nazvao svoje etičko shvatanje, koje odbacuje
suvozemne i pomorske vojne sile u Španiji. dotadanji moral).
emisija (lat. amissio) gubitak, gubljenje. amor vincit omnija (lat. amor vincit omnia)
amitoza (grč. amytto param, razdirem) biol. posl. ljubav sve pobeñuje, ljubav je jača od
direktna deoba jedra u životinjskoj ili biljno j svega.
ćeliji. amorevole (ital. amorevole) muz. v. amabile.
amitotičan (grč. amytto param, razdirem) biol. amoreti (ital. amoretti) št. slike malih bogova
kod koga postoji amitoza. ljubavi u staroj rimskoj umetnosti i umetnosti
amidža (tur. amica, amca) stric; fig, starac, deda. renesanse i novog doba: ljupki likovi krilate
amnezija (grč. a-, mnesis sećanje) med. dečice zabavljene raznim poslovima; amoriti.
kratkotrajan, dugotrajan ili stalan, delimičan amoriti (lat. amor ljubav) v. amoreti.
ili potpun gubitak sposobnosti sećanja. amorozo (ital. amoroso) l. muz. v. amabile; 2.
amnestija (grč. amnestia zaboravljanje) prav. ljubavnik, zaljubljeni.
predavanje zaboravu neke krivice i potpun
oproštaj kazne koju ta krivica povlači. amore (fr. amorce) mamac, vab (za divljač);
amnestika (grč. amnestike) sposobnost ili barut za poprašivanje, poprašljač; kap-sla
veština zaboravljanja neprijatnih doživljaja i za paljenje mina; grañ. zupčasta ivica zida.
uspomena. amorsirati (fr. amor cer) metnuti mamac,
amnestirati (grč. amenesteo zaboraviti) vabiti, mamiti; potprašiti, potpraši-vati
pomilovati, oprostiti kaznu, predati zaboravu (pušku), staviti kapelu.
krivicu. amortizacija (nlat. amortisatio) l. postepeno,
amnikolist(a) (lat. amnicola) stanovnik pokraj po zakonom utvrñenom planu izvoñeno
reke. vraćanje duga, naročito državnih zajmo-va;
amnion (grč. amnos jagnje) med. vodenjača, 2. sudski postupak kojim se izgubljene hartije
veoma nežna i providna maramica od od vrednosti i dokumenta oglašu-ju za
ljuspastih ćelija koja sačinjava unutrašnji nevažeće (mortifikacija); 3. poste-peni otpis
ovoj oko začetka u materici, koju odvaja od vrednosti investirane imovine; 4. otuñenje
začetka tzv. amnionova voda. nepokretnog imanja iz sve-tovnih ruku i
amnitis (grč. amnos) med. zapaljenje vodenja-če, predavanje crkvi („mrtvoj ruci");
amniona. amortizman.
amok (mal.) neobična i strašna vrsta ludila kod amortizer, amortizator (lat. amortisare) tehn.
malajskih uroñenika koje se ispoljava u sprava za ublažavanje potresa (obično kod
nagonu za ubijanjem (klanjem) svih bez motornih vozila).
razlike koje takav ludak u svom trčanju amortizirati (nlat. amortisare) 1. otplaći-vati,
sretne. vraćati neki dug postepeno; 2. izgubljenu
Amon (hebr. Amon, grč. Ammon) kit. glavno hartiju od vrednosti ili dokument sudskim
božanstvo starih Egipćana, koje su pred- putem oglasiti nevažećim; 3. prodati ili
stavljali sa ovnujskim rogovima; simbol ustupiti imanje crkvi („mrtvoj ruci");
stvaralačke snage i rañanja. amortirati.
amoniemija (grč. ammoniakon amonijak, hai-
ma krv) med. trovanje krvi amonijakom. amortizman (fr. amortissement) l. v.
amonijak (grč. ammoniakćn, lat. salammo- amortizacija; 2. vrh. ukras na vrhu
niacus) hem. jedinjenje azota i vodonika, grañevine.
bezbojan gas, ljutog i neprijatnog mirisa koji amortizovati (nlat. amortisare) v. amortizirati.
izaziva suze, otrovan i nagriza kožu (naziv amortirati (fr. amortir) v. amortizirati.
po Amoniji, oblast u Libiji, koja je dobila ime amorfan (grč. a-, morphe oblik) bezobličan,
po eg. bogu Amon-u). nakazan; min. bezobličan, nekristalisan;
amonij(um) (lat. amonium) hem. jedinjenje azota supr. kristalan. amorfizam (grč. a-morphos)
i vodonika, kao sastavni deo nišadora i dr. bezobličnost,
složenih jedinjenja. nakaznost; min. bezobličnost, nekristal-
amoniti (hebr. Amon, grč. nastavak -ites, nost; supr. kristalnost. amorfija (grč. a-,
nlat. cornu Ammonis Amonov rog) geol. morphe) bezobličnost,
poput ovnujskih rogova savijene okameno- nakaznost. ampatman (fr. empatement)
tine jedne izumrle vrste glavonožaca; up. slik. slikanje
Amon. debelim slojem boja.
ampelografija 40 amfiblestroida

ampelografija (grč. ampelos čokot; vinograd, amportirati (fr. emporter) voj. oteti, zauzeti,
graphia) nauka o vrstama vinove loze i osvojiti; anportirati se, planuti, ri-srditi se,
grožña. žustriti se.
ampelurgija (grč. ampelurnfa) vinogradar-stvo. ampule (lat. ampulla bočica) ispupčena, bo-
amper fiz. jedinica za merenje jačine električne kasta bočica za mast, ulje, belilo; crkve--ni
struje, nazvana po slavnom franc. sud u kome se drži vino i voda za
matematičaru i fizičaru A. Amperu (1775— pričešćivanje (u katoličkoj crkvi); inat. bokasto
1836): jačina struje koja prolazeći kroz dva proširenje na cevkastim organi-ma, npr. na po
pravolinijska paralelna pro-vodnika na jednom kraju polukružnih kanala uva itd.; teh.
meñusobnom odstojanju od l m uzrokuje izmeñu staklo električne sijalice.
njih silu 2 H10"' njutna. ampermetar (fr. ampule (lat. ampullae) pl. nadute, bombaste
Ampere, grč. metron mera) fiz. tehnički reči, razmetanje.
istrument za merenje jačine električne struje; amputacija (lat. amputatio odsecanje) med.
galvanometar čija ska-zaljka neposredno, na potpuno odvajanje, odsecanje ranjenih, raz-
jednoj skali, pokazuje broj ampera koji protiču mrskanih, spaljenih i uopšte neizleči-vih
kroz kalem žice. delova tela; fig. potpuno i nasilno odvajanje
ampir (fr. empire) carstvo, carevina, naročito jednog dela od neke celine.
francuska za vreme Napoleone I i Napoleone amputirati (lat. amputare odsedati) med. odvojiti,
Š; ampir-stilstkl francuske umetnosti za odseći; fig. otcepiti, nasilno odvojiti.
vreme Napoleone I, koji je podražavao staru amrel, amrela (ital. ombrello) računi štit od
rimsku umetnost iz doba careva. kiše i sunca, kišobran, suncobran; ambrel,
ampirans (fr. empirance) trg. popuštanje ili ambrela.
pogoršavanje kvaliteta robe; šteta na brodu. amuzija (grč. amusfa) nenaklonost muza,
amplektivan (vlat. amplectivus) koji obuhvata, oskudica u smislu i osećanju za ono što je
obuhvatan. umetničko i lepo; neobrazovanost.
amplijativ (lat. ampliativus, ampliare povećati, amuzičan (grč. amusia) koji ne uživa ljubav
proširiti) veoma visok stepen nekog svojstva muza, tj. koji je bez smisla i osećanja za
ili neke osobine, za razliku od superlativa, ono što je umetničko i lepo, nepesnički;
najvišeg stepena. neobrazovan.
amplijacija (lat. ampliare proširiti) širenje, amulet (lat. amuletum) amajlija, predmet koji
proširivano; prav. odgañanje sudskog procesa tobože ima čarobnu moć da štiti od bolesti i
o čijem se predmetu još ne može doneti svake druge nesreće, zbog čega ga sujeverni
presuda; izrada nekog akta u du-plikatu radi ljudi nose stalno sa sobom, obično na vratu.
bolje sigurnosti. amundizam (grč. a-, lat. mundus svet) fil.
amplitude (lat. amplitudo obimna veličina, shvatanje po kome samo bog postoji, a svet
širina) geogr. luk na horizontu izmeñu izlaska i ne postoji; bog je apsolutni duh, a svet je samo
zalaska sunca; prostranost; fiz. najveće treperenje, igra toga duha.
udaljenje od ravnotežnog položaja; meteor. amureta (fr. amourette) mala, prolazna ljubav,
najveća razlika u vazdušnom pritisku; ret. način ljubav bez strasti.
izražavanja nadugačko i naširoko. amfi (grč. amphi) predl. oko, okolo, unaokolo; u
amplifikativan (nlat. amplificativus) pro- složenicama: s obe strane, sa svih strana, na
širivan, koji proširuje, koji uveličava, oba načina.
uveličavajući. amfibija (grč. amphi, bios život) aaij. avion
amplifikacija (lat. amplificatio) proširi-vanje, snabdeven i točkovima i čamcima, te tako
proširenje, razvijanje, razgranja-vanje, sposoban da uzleće i da se spušta i na suvo
pojačavanje, uveličavanje; razrada, šira i na vodu; up. amfibije.
obrada; iscrpio govorničko izlaganje. amfibije (grč. amphibios koji žive na suvu i u
amplifikovati (lat. amplificare) v. ampli-ficirati. vodi) pl. zool. vodozemci.
amplificirati (lat. amplificare) proširiti, amfibijski (grč. amphibios) vodozemski; fig.
proširiva™, razviti, razvijati, razgranato, dvojak, prevrtljiv.
razgranavati, opširno izlagati, izložiti; amfibioliti (grč. amphibios, Hthos kamen) pl.
uvećati, uveličati. okamenjeni vodozemci ili njihovi pojedini
delovi.
amploaje (fr. employe) službenik, niži amfibiolog (grč. amphibios, logos) zool. onaj
činovnik; nameštenih, pomoćnik, kalfa. koji se bavi proučavanjem amfibija.
amportiranje (fr. emporter) voj. zauzimanje, amfibiologija (grč. amphibios, logfa) nauka o
otimanje, osvajanje. amfibijama.
amfiblestroditis (grč. amphiblestron mreža)
ned. zapaljenje mrežnjače oka.
amfiblestroida (grč. amphiblestreides mre-žast)
anat. mrežnjača oka.
amfibol 41 anagnozm
a

amfibol (grč. amphfbolos dvosmislen, sedišta za gledaoce; zgrada u kojoj su stari


sumnjiv) min. vrsta minerala iz reda Rimljani prireñivali gladijator-ske predstave;
složenih silikata, zelene i crvenkaste boje i fig. gledaoci.
tvrd kao čelik. amfiteatralan (grč. amphi-theatron) koji je
amfibolija (grč. amphibolfa) dvosmislenost, polukružna oblika i koji se stupnjevito penje.
dvosmislica. amfitomičan (grč. amphitomos) dvorez, sa dva
amfiboličan (grč. amphfbolos) dvosmislen. reza (nož).
amfibrah (grč. amphibrachys) poet. metrička amfitropičan (grč. amphi, trćpos obrt) koji se
stopa od dva kratka i jednog dugog sloga: obrće na obe strane.
kratak-dug-kratak (U—U). amfora (grč. atrćogeLj) kod starih Grka i
amfigeneza (grč. amphi, genesis rañanje) zool., Rimljana: ispupčen glineni krčag sa uza-nim
bog. v. amfigonija. grlićem i dve drške u kome su držali vino.
amfigonija (grč. amphi-gignomai) zool., bog. amfoteran (grč. amphoteros) hem. dvojak, i lužni
spolno množenje, spolno sjedinjavanje u i kiseo; amfoterna tela tela koja su i baze i
obliku stapanja dveju različitih ćelija; kiseline u isto vreme; amfo-terne tvorevina
amfigeneza. kol. stene koje su postale i uticajem vode i
amfigurija (grč. amphi, gyrcs krug) prosi-panje uticajem vatre, koje su, dakle, istovremeno i
reči uzalud, besmisleno brbljanje, zbrka reči neptunskek pluton-ske.
i pojmova; amfiguričan. amfoterodiplopija (grč. amphoteros, diploos,
amfigurist(a) (grč. amphi, gyros) onaj koji ops) med. dvostruko gledanje, ali svakim
govori bez repa i glave, smetenjak, baljez- okom drukčije.
galo, trućalo. amšir (tur.) šesti mesec u turskom kalendaru.
amfideum (nlat. amphideum) ned. otvor (ili: an- (grč. ap) u grčkim složenicama, ispred
usta) materine. samoglasnika, daje reči odrično značenje,
amfidiplopija (grč. amphi, diploos dvostruk, odgovara našem ne-, latinskom in-,
ops oko) med. dvostruko gledanje na oba oka. nemačkom il- itd.
amfikarpičan (grč. amphi, karpos plod) bog.
koji raña plodom iznad i ispod zemlje. ana (grč. apa) predl. na, po, uz; kroz, duž; do,
amfilogija (grč. amphilogia) spor, prepirka; oko.
protivrečnost. anabaza (grč. ana-basis penjanje, uzlaženje)
amfilogičan (grč. amphflogos) sporan, sumnjiv. iz nižih predela u viši, ili kretanje od mora
amfimakros (grč. amphimakros) poet. metrička prema unutrašnjosti zemlje; naročito:
trosložna stopa: dug-kratak-dug (—U—); Ksenofonova istorija vojnog pohoda Kira
amfimacer, kretikus. Mlañeg protiv svoga brata; med. razvijanje i
amfimacer (grč.) poet. v. amfimakros. jačanje bolesti.
amfimetori (grč. amphi, meter mati) pl. sinovi anabaptizam (grč. ana-baptfzo ponovo zaro-
dveju matera a jednog oca. njavam) verski pokret koji zahteva ponovno
amfimiksis (grč. amphi, meignymi mešam) krštenje u zrelim godinama.
biol. spajanje rasplodnih ćelija. anabaptist(a) (grč. ana-baptizo) pristalica
amfioks (grč. amphi, oxys oštar) zool. naj- ponovnog krštenja u zrelim godinama; pr. ana
prostiji kičmenjak, ribolika morska baptistički.
životinja, velika nekoliko santimetara, anabatičan (grč. anabafno uzlazim) koji se
veoma važna za nauku, jer je njen prosti penje, koji napreduje, koji raste; anaba-tična
sastav pomogao da se mnogošta u složenom groznica med. groznica koja hvata svakog
telu kičmenjaka objasni; od pravih kič- dana, stalna groznica.
menjaka razlikuje se po tome što nema anabioza (grč. apa, bfos život) ponovno
koštanog ni hrskavičavog skeleta, srca ni oživljavanje sasušenih ili promrzlih
pravog mozga. životinja.
amfipatori (grč. amphi, pater otac) pl. deca
dvaju očeva a jedne majke. anabolizam (grč. anabole uzlazak, penjanje,
amfipneuma (grč. amphi, pneuma dah, uspon) biol. procesi prometa materije u toku
disanje) med. teško disanje, sipnja, astma. kojih organizam izgrañuje hemijske sastojke
amfismila (grč. amphi, smile nož za sečenje i ćelija i tkiva pri rastenju, razvoju i
reskanje) nož sa dva reza, naročito za obnavljanju tkiva.
anatomsku upotrebu. anaglipti (grč. anaglypta) pl. um. polureljef-ni
amfisciji (grč. amphi, skia senka) pl. geogr. umetnički radovi; anaglifi.
stanovnici žarkog pojasa koji svoju senkua u anagliptika (grč. anaglyptike) veština ra-ñenja
jedno godišnje doba bacaju prema severu, U reljefnih ili polureljefnih ukrasa, slika i sl.
Drugo prema jugu. anaglifi (grč. anaglypha) v. anaglipti.
amfiteatar (grč. amphi-theatron) polukružna anagnozma (grč. anagnosma) štivo.
pozornica; uzvišeno mesto prema pozornici,
slušaonica polukružna oblika koja liči na
stepenice i na kojoj su
anagnoriza 42 analgetik

anagnoriza (grč. anagnorisis) ponovno pre- tolika količina spušta iz visine k zemlji.
poznavanje (roñaka, prijatelja) kao sastavni anakatarzis (grč. ana-kathafro očistim) med.
deo starogrčke drame. čišćenje grudi od sluzi, iskašljavanje.
anagvosti (grč. ana-gnostes) pl. obrazovani anakatartika (grč. ana-kathafro) pl. med. sredstvo
robovi ili slobodnjaci kod starih Grka i za čišćenje grudi od sluzi; anaka-tartična
Rimljana koji su služili kao čitači ili sredstva.
prodavači po boljim kućama; u starije anakefaleoza (grč. ana-kephalaićo ponoviti u
hrišćanske vreme: oni koji su, za vreme glavnim tačkama; sjediniti u celinu)
službe, čitali pojedine glave iz Sv. pisma. združivanje u celinu; kratko ponavljanje
anagnostici (grč. ana-gnostes) pl. tragični nečega; rekapitulacija.
pesnici koji su svoja dela pisali samo za avaklaza (grč. ana-klasis prelamanje) ont.
čitanje, a ne za prikazivanje. prelamanje svetlosnih zrakova.
anagoga (grč. an-ago) uzdizanje; svoñenje na anaklastika (grč. anaklastos prelomljen) ot.
nešto opštije ili duhovno; alegorično nauka o prelamanju svetlosnih zrakova,
tumačenje Biblije (up. anagogija); ned. ka- diopgrika.
šljanje krvlju, bacanje krvi. anakliza (grč. ana-klfno nasloniti se) med.
anagogija (grč. an-ago uzvodim) tajni smisao, naslanjanje leñima, poluležeći položaj
alegorično značenje; oduševljenje, uzdizanje bolesnika.
duha apstraktnom razmišljanju i sl. anakojnoza (grč. ana-koinćo saopštiti kome što
avagram (grč. anagramma) najpre: obratno ocene radi) zajedničko savetovanje i dogovor,
čitanje jedne ili više reči, npr. rob je anagram sporazumevanje.
od bor, mir od Rim; zagonetka koja se sastoji u anakolema (grč. ana-kollao nalepiti) med.
tome što se slova jedne reči napišu različitim mast za zarašćivanje rana.
redom; reč napravljena premeštanjem slova anakolut (grč. anakoluthon) gram. v. anakolu-
druge reči različitog značenja. tija.
anagraf (grč. ana-grapho napišem) sprava anakolutija (grč. anakoluthia nedostatak u vezi,
koja, radi ponovnog otiska i umnožavanja, nemanje veze) gram. nedostatak u pravilnosti
piše obratno. rečenične konstrukcije koji nastaje usled
anagrafa (grč. ana-grapho) med. propis leka, iznenadne promene ili prekida naročito posle
recept. dužih umetnutih rečenica, ili usled
anadema (grč. anadema) glavni ukras na izostavljanja reči, koje se onda moraju po
kraljevoj glavi; v. dijadema. smislu dopuniti; anakolut.
anadiploza (grč. ana-dipldo udvojiti, udvo- anakolutičan (grč. anakoluthos) nepravilan, bez
stručiti) udvajanje; ret. ponavljanje reči, veze.
retorska figura koja se sastoji u tome što se anakovda zool. najveća zmija tropske Amerike.
naredna rečenica počinje rečima kojima je anakreontika (grč. Anakreon) pesme ispeva-ne
prethodna završena; med. udva-janje napada u duhu i stilu Anakreonta, s tematikom o
grozničnih bolesti. prolaznosti života i o uživanju u vinu i pesmi.
avadoza (grč. ana-dosis) fiziol. srazmerna anakreontičari pl. grupa nemačkih pesnika
podela sokova i hrane celom telu, varenje, XVIII veka koji su, po ugledu na Anakreonta,
probava. pevali ljupke, katkada i frivolne pesmice.
anaerobe (grč. apa, aeg vazduh, bfos život) pl. anakriza (grč. anakrisis) ispitivanje, prethodna
zool. bakterije koje mogu živeti bez kiseonika, istraga.
klice koje se mogu razvijati i raz-množavati anakruza (grč. anakrusis) četr. naglašavanje,
tek kad im se otkloni kiseonik. udaranje glasom na slog.
anaerobionti (grč. ap-, aeg, bfos život) pl. zool. anakteza (grč. anaktesis) med. okrepljenje, oz-
v. anaerobe. dravljenje.
anakalipterija (grč. ana-kalypto otkrivam) anakuza (grč. apa, akuo čujem) med. gluvoća
svečano skidanje vela sa mlade. usled oboljenja slušnog živca.
anakampterija (grč. ana-kampto savijam, anakufizma (grč. anakuphisma dizanje,
skrećem) sklonište za sirotinju, obično pored podizanje) telesna okretnost koja se stiče
crkava i manastira. vežbanjem.
anakamptika (grč. ana-kampto) ont. nauka o analan (lat.) koji se odnosi na anu s; inat. čmarni;
dobijanju svetlosti, katoptrika; ahust. nauka o analni otvor zadnji otvor creva.
odbijanju zvuka. analgezija (grč. analgesia) med. bezbolnost,
anakamptičan (grč. ana-kampto) o d bojni, koji neosetljivo«1, prestanak (ili: gubitak)
odbija (svetlost, zvuk). osećanja bola; analgija.
anakatabat (grč. apa, kata odozgo dole, bai'no analgetik (grč. ap-, algos bol) med. sredstvo za
idem, dolazim) meteor. uspostavljanje ravnoteže ublažavanje odnosno su zbi j anje osećaja bola.
meñu slojevima vazduha: kada, pri duvanju
jakog vetra, velika količina vazduha pojuri
odozdo naviše, onda se ista
analpca 43 anamnez
a

analgija (grč. ap-, algos bol.) ned. v. analge- članjavanjem na sastavne delove (misli,
zija. tela itd.); analist(a).
analdija (grč. ap-, aldafno potpomažem, analitički (grč. analou rapgčlanjavam,
hranim, jačam) med. prestanak rastenja i razrešavam) koji se zasniva na metoda
razvijanja, zakržljavanje. analize; koji se odnosi na analitiku; analitički
avalekta (grč. analekta) pl. odabrana štiva. jezici IKKð. jezici u kojima se odnosi jedne reči
analepsija (grč. analepsis, analambano prema drugim delovima u rečenici izražavaju
podižem, uspostavljam) ned. ozdravljenje, u najvećem broju slučajeva tzv. analitičkim
oporavljanje, jačanje. oblicima, tj. oblicima sastavljenim od više
analeptika (grč. ana-lambano) l. ned. nauka o reči (npr. srpskohrv. nožem — sintetički oblik
popravljanju zdravlja; 2. pl. med. sredstva za i nem. mit dem Messer — analitički oblik).
jačanje i okrepljenje. analog (grč. analogon sličan, odgovarajući)
analeptičan (grč. analeptikos) osvežavan, lingv. reč jednog jezika koja, semantički,
okrepan, okrepljujući, osvežavajući. etimološki, morfološki itd., odgovara reči
avali (lat. annales, annus godina) pl. godi- drugog jezika.
šnjaci, letopisi. analogan (grč. analogos) sličan, podoban,
analize (grč. analysis) raščlanjavanje, raz- saglasan, odgovarajući, srodan, istovrsan; koji
glabanje, razlaganje celine na njene delove; odgovara nekom zakonu, pravilu, tipu ili
logična analiza razlaganje pojma u njegove obrascu.
oznake, suda u njegove delove; psi-hološka analogizam (grč. analogismos) fil. dokaz (ili:
analiza razglabanje jedne predstave u njene zaključak) na osnovu sličnosti.
elemente; prikaz, ocena, ocenjivanje; analogizirati (grč. ana-logizomai) uporedi-ti,
kvalitativna analiza hek. odreñivanje uporeñivati, sravniti, sravnjivati; dokazivati
sastojaka nekog tela; kvanti-tativna analiza ili zaključivati na osnovu sličnosti.
hek. odreñivanje sastojaka jednog tela po analogija (grč. analogfa) sličnost, istovr-snost,
njihovoj težini; mat. stara analiza dokazivanje istovetnost ili saglasnost u osobinama i
nekog stava raš-članjavanjem na prostije odnosima; zaključak po analogiji log.
stavove već dokazane ili kao istinite zaključak iz pojedinačnog ili posebnog o
prihvaćene; moderna analiza rešavanje pojedinačnom ili posebnom kao sličnom;
problema svoñenjem njihovim na jedna čine; fizičke analogija delimična sličnost izmeñu
supr. sinteza. zakona jedne oblasti pojava sa zakonima neke
analizator (lat. analysator) fiz. onaj deo druge oblasti pojava, koja doprinosi da se te
polariskopa koji služi utvrñivanju činjenice dve oblasti uzajamno objašnjavaju
da je svetlost polarizovana (ogledalo, (Maksvel).
Nikolova prizma); up. polari-zator. analogija jurio (nlat. analogia juriš) sličnost
analizirati (grč. ana-lyo) rastaviti, rasta-vljati, pravna, saglasnost sa pravnim načelima.
rapgčlaniti, raščlanjavati, ra-zložiti, analogisti (grč. analogfa) predstavnici pravca
razlagati, razglabati nešto (u njegove u klasičnoj filologiji koji su analogiju
najmanje sastavne delove); ispitati, ispitivati smatrali kao prirodnu tendenciju koja čuva
potanko. podudarnost izmeñu misli i govora.
analisati (grč. ana-lyo) v. analizirati. analogičan (grč. analogon) koji je u skladu sa
analist(a) (lat. annales) l. letopisac, pisac nekim pravilom, tipom, obrascem; sličan,
godišnjaka. odgovarajući, podoban.
avalist(a) (grč. apa-Gub) 2. v. analitičar. analogon (grč. analogon) sličan ili odgovarajući
analistika (fr. analistique) rad na analima, predmet (ili: dogañaj), slično (ili:
letopisima. odgovarajuće) stanje; analogon racionis
avalhtika (grč. analytike) teorija analize; (nlat. analogon rationis) nešto što odgovara
veština i metoda raščlanjavanje misli i razumu, što je u skladu sa razumom.
pojmova u njihove sastavne delove; analfabet (grč. ap-, alpha, beta) onaj koji ne
elementarna logika koja se bavi pojmovima, zna azbuku, tj. koji ne zna ni čitati ni pisati;
sudovima i zaključcima. nepismen, neznalica.
analitičan (grč. analytikos) raščlanjavan, koji
raščlanjava, razglaban, koji razgla-ba; koji analfabetizam (grč.) nepismenost.
je postao putem analize, koji se osniva na anamartezija (grč. an-amartesfa) bezgrešnost,
analizi; analitičan sud onaj koji se osniva na nepogrešnost.
tome što se subjektu pridaje predikat koji se anamartetičan (grč. an-amartetos) bezgrešan,
u njemu već nalazi, tj. sa njime je identično nepogrešan.
vezan, npr. sva su tela rasprostrta; analitična anamneza (grč. anamnesis sećanje) fil.
defini-cija odreñivanje pojma pomoću Platonovo učenje po kojem je duša
njegovog najbližeg roda i njegove specifične preegzistova-la, ranije postojala u čistom
razlike; supr. sintetičan. stanju i tu stekla svoje ideje; ned. podaci
analitičar (grč. analytikos) filozof, hemi-čar i koje bole-
dr. koji se bavi razglabanjem, raš-
anamnestika 44 anarhičan, anarhički

snik daje lekaru o ranijem stanju svog anavlerotika (grč. ana-pler66 ispunim) pl. med.
zdravlja pre sadašnje bolesti. sredstva koja pomažu naknadu izgubljenih
anamnestika (grč. anamnesis sećanje) fil. veština delova i stvaranje, rastenje mesa.
sećanja i pamćenja; jačanje pamćenja. anaplerotičan (grč. ana-plerćo ispunim) koji
anamnestičan (grč. ana-mimnesko sećam se) pomaže naknadno rastenje; koji dopunjuje,
koji se tiče sećanja, koji pripada sećanju, zamenjuje.
pamćenju; anamnestična sredstva med. lekovi anapneuzija (grč. anapneusis) med. duboko
za jačanje pamćenja. disanje; odušak, odmor.
anamorfičan (grč. apa, morphe oblik) izo- anapnoika (grč. apa-rpeb) pl. ned. sredstva koja
krenut, izopačena oblika, naopak, iske-žen, pomažu disanje, anapnoična sredstva.
nakazan; anamorfotičan. anaprozelit (grč. apa, proselytos) onaj koji je
anamorfoza (grč. ana-morphosis preobražaj, ponovo obraćen u veru, koji je ponovo
preinačenje) preobražaj; fiz. po optičkim zadobijen za nešto.
zakonima unakaženo nacrtane slika nekog anaptiza (grč. ana-ptyo ispljujem) med.
predmeta, ali tako da izgleda onako kakva ispljuvanje, iskašljavanje, izbacivanje sluzi.
treba da je kad se gleda sa izvesne tačke anaptiksis (grč. anaptyksis razvitak, razvoj)
(optička anamorfoza), ili odbijanjem od lingv. umetanje vokala izmeñu dva suglasni-ka
pogodnog ogledala (katoptrična anamorfoza) i (npr. srpskohrvatsko dijalekatsko par-vi
kroz brušena stakla (dioptrična anamorfoza); mesto prvi i sl.).
bog. nenormalno preobražavanje usled anaptoza (grč. an-apto obesim) utučenost,
izopačenja ili promene u navici biljke. pogruženost.
anarea (grč. anarroia) med. penjanje sokova,
anamorfotičan v. anamorfičan. naročito krvi, prema gornjim delovima tela.
ananas (nlat. ananassa sativa) vot. južnoame- an arijer (fr. en arriere) nazad, unazad,
rička biljka sa veoma ukusnim i mirisnim natrag, ostrag; u odsustvu, iza leña.
plodom težine 3—4 kg. anarmonija (grč. ap, charmom'a) kuz. v. dis-
anandrija (grč. an-andria) nemuškost; ne- harmonija.
muževnost, plašljivost, kukavičluk. anartrija (grč. apa, arthron ud) med. 1.
anandričan (grč. an-andros) koji je bez nedostatak (ili: nemanje) udova.
muškosti, plašljiv; bog. koji nema prašnič-kih anartrija (grč. ap-, arthron) 2. med. povećane
niti. disartrija, kada bolesnik govori potpuno
ananeozija (grč. ana-neosis) podmlañivanje. nerazumljivo; dolazi usled uzetosti mišića za
anankofagija (grč. ananke nužnost, phagein govor (jezika, grla, ždrela, usana, lica kao
jesti) med. uzimanje hrane po propisu, po posledica moždane kaplje, progresivne i
dijeti. bulbarne paralize).
anantapodoton (grč. anantapddoton nedovr- anartros (grč. apa, arthron) bezudnik, čovek
šena rečenica) ret. prećutkivanje završne koji je toliko ugojen da mu se više ne
rečenice, npr.: Ako li ne učiniš, — videćeš razaznaju zglobovi.
šta će ti biti. anarhizam (grč. ap-, arche vlast) bezvlaće,
aiantičan (grč. an-anthes) bog. bez cveta, koji bezvlašće; nepriznavanje autoriteta, reda,
ne cveta. discipline, samovolja, marksizmu
anapest (grč. anapaistos) metrička stopa od neprijateljska, malograñanska teorija za koju
dva kratka i jednog dugog sloga: ii —, je karakteristične svako poricanje države i
obrnut daktil, zbog čega se zove i anti-daktilos. koja u svom konceptu revolucije negira
anapetija (grč. anapetes raširen, otvoren) ned. stadijum diktature proletarijata, organizovane
proširenost krvnih sudova. političke borbe, i rukovo-deće uloge
anaplazis (grč. ana-plasso preobrazim, proleterske partije; osnivači su Prudon,
uobličim) med. preobražavanje, nameštanje Bakunjin i Stirner.
slomljenih kostiju, popravljanje oštećenih anarhija (grč. anarchia) bezvlašće, stanje
delova tela hirurškim putem; plastična društva u kome potpuno prestaje vlada
hirurgija. zakona i svakog autoriteta; fig. potpun nered.
anaplastika (grč. ana-plasso preobrazim) anarhista) (grč. an-archos bez poglavara, bez
med. veština nameštanja slomljenih ili voće) pristalica mišljenja da je potrebno
uganutih kostiju, pokrivanje i uklanjanje srušiti postojeći državni i društveni poredak;
raznih telesnih nedostataka hirurškim putem; čovek koji ide za tim da svim mogućim
plastična hirurgija. sredstvima, bez ikakvih obzira, sruši
anaplastična sredstva med. sredstva koja se postojeći poredak i zavede stanje potpunog
upotrebljavaju i primenjuju u anapla-stici. bezvlašća; up. anarhičan.
anapleroza (grč. anaplerosis) dopunjavanje, anarhističan, anarhistički v. anarhičan.
zamenjivanje izgubljenih ili oštećenih delova anarhičan, anarhički (grč. ap-, arche) koji se
tela i udova. odnosi na anarhiju; haotičan, nesre-ñen,
neorganizovan, nedisciplinovan.
anarhoidan 45 anatropa

anarhoidan (grč. anarchla bezvlašće, eiods anastomotika (grč. apa, stoma) pl. med. sredstva
izgled) sličan bezvlašću (anarhiji). za otvaranje zapušenih ušća krvnih sudova i
anarhoindividualizam (grč. a-, archos, lat. dr.
individuum jedinka) pokret u okviru anar- anastrofa (grč. anastrophe) ret. okretanje,
hizma koji razvija tezu o otuñenju čoveka i izvrtanje reči, menjanje mesta rečima, npr.
društva, i njegovom vraćanju svojoj ljudskoj „drugi neki čovek"; mesto „neki drugi
prirodi na bazi unutrašnje pobune protiv svih čovek"; med. izvrtanje materice i mokraćne
spoljašnjih pritisaka na individuu koje vrše bešike.
država i pravo; njegovo „ja" shvaćeno je kao anatema (grč. anathema) prokletstvo, crkve-no
sebično i izolovano, pa nije imao mnogo progonstvo ili prokletstvo nekog čoveka ili
pristalica sem u SAD; prvi teoretičar bio je stvari; .isključenje iz crkve; fig. preklinjanje,
Maks Štirner (1806—1856). kletva; anatema esto (lat. anathema esto),
anarhosindikalizam (grč. a-, arche, syndikos neka je proklet!
zastupnik) sitnoburžoaski oportuni-stički anatematizirati (grč. anathematizo) prokleti,
pravac u meñunarodnom sindikal-nom baciti prokletstvo na koga ili što; isključiti iz
pokretu prema kome radnici treba da se bore crkve.
samo za poboljšanje svog položaja bez anatemisati v. anatematizirati.
učešća u političkoj borbi. anatimijaza (grč. ana-thymfasis) isparavanje,
anasarka (grč. apa, sarx meso) ned, kožna dimljenje; med. podrigivanje.
vodena bolest.
anaseizam (grč. apa, seismos trus, zemljotres) anatolijski (grč. anatole istok) istočni;
geol. svojstvo zemljotresa kod kojih bivaju istočnjački.
velika vertikalne pomeranja tla. anatom (grč. anatomikos koji raseca) naučnik
anason (nlat. anisum) bog. biljka iz porodice koji se bavi anatomijom (stručnjak u
štitara, čiji se osušeni plodovi upotrebljavaju anatomiji).
kod nas, u Makedoniji, kao začin za hleb i anatomizirati (grč." ana-temno rasecam) v.
opojna pića, naročito rakiju (anasonlija). anatomirati.
anasonlija (nlat. anisum) rakija u koju je anatomija (grč. anatomia rasecanje) nauka
pomešan, radi mirisa, osušen plod ana-sona. koja se bavi proučavanjem sastava sklopa
anaspazis (grč. ana-spao izvlačiti) med. v. tela »sivih bića, životinja i biljaka; veština
anaspazmija. rasecanja lešine ili biljke u cilju naučnog
anaspazmija (grč. ana-spao) med. stezanje ispitivanja; patološka anatomija ona koja
želuca, grč želuca; anaspazis. proučava sve promene, koje se dešavaju na
anastaza (grč. anfstemi, anastasis ustajanje) telesnim organima pri raznim oboljenjima;
uskrsavanje, uskrsnuće; ned. ustajanje iz telegrafska, hi-rurgijska ili primenjena
bolesničke postelje, ozdravljenje, opora- anatomija ona koja proučava pojedine delove
vljenje (rekonvalescencija); umnožavanje, tela i njihov raspored; uporedna anatomija ona
prenop!enje, npr. bakroreza; tip. spremanje koja uporeñuje grañu i sastav čovečjeg tela sa
novog izdanja neke knjige time što se telom životinje.
prefotografiše ranije štampali tekst. anatomirati (grč. ana-temno rasecam) para-ti,
anastaltika (grč. ana-stello suzbijam) pl. med. raščlanjavati, razuñivati, rastavlja-ti na
sredstva za zaustavljanje krvi. sastavne delove; fig. proučavati u tančine, do
anastaltičan (grč. ana-stello) koji zaustavlja krv, sitnica; anatomizirati.
koji zasušuje ranu. anatocizam (grč. tokizo dajem pod kamatu,
anastatičan (grč. anastatikćs) koji odvodi ono zelenašim) prav. naplaćivanje interesa na
što je nezdravo; koji podmlañuje, koji interes; uglavničenje interesa; pr. anato-
obnavlja; prenosan, prenosim; pomoću pre- cistički.
fotografisanja ranije štampanog teksta anatreza (grč. anatresis) med. otvaranje bu-
pripremljen za novo izdanje knjige. šenjem, prevrtanje; up. trepanacija.
anastigmat (grč. apa, stigma tačka) ont.
fotografski objektiv od naročito kombinova- anatrepsis (grč. ana-trepho) med. oporavljenje
nog sočiva koji daje slike koje sve do ivica (ili: o jačanje) pomoću hrane.
pokazuju veliku oštrinu. anatripsis (grč. ana-tribo trljam) med.
anastigmatičan (grč. apa, stigma) opt. koji daje trljanje udova; češanje kože.
punu oštrinu slike; med. oštrovid, koji je bez anatripsologija (grč. ana-tribo trljam, logia)
poremećaja u oštrini vida. nauka o unošenju lekova u telo kroz kožu, tj.
anastomizirati (grč. apa, stćma usta) sastaviti trljanjem.
otvore, ušća; ujediniti, spojiti. anatriptika (grč. ana-tribo) med. 1. lečenje
anastomoza (grč. apa, stoma) med. spojnica trljanjem; 2. nlat. ana-triptica pl. sredstva za
koja vezuje dva krvna suda ili dva živca; trljanje; anatriptična sredstva.
protivprirodno otvaranje krajnjih delova anatropa (grč. ana-trope preokret, obrt) ret.
krvnih sudova. pobijanje protivničkih navoda jednostavnim
odricanjem; med. prevrtanje želuca, jako
povraćanje.
anafija 46 angioteničan

anafija (grč. ap-, arće pipanje) ned. neose- zauzeti se, zauzimati se, založiti se, zalagati
tljivost (ili: smanjena osetljivost) kože, se (za kota ili što); angažovati.
poremećaj u čulu pipanja. angažman (fr. engagement) obvezivanje,
anafilaksija (grč. apa, phylaxis čuvanje, obaveza, obaveznost, npr. za ples, neko
zaštićavanje) ned. postajanje organizma plaćanje itd.; zalaganje, davanje u zalog;
preosetljivim prema ponovnom ubrizga-vanju stupanje u službu, pogodba, najmljivanje;
belančevine koja mu je ranije već jednom služba, redovna dužnost; voj. čarka, sudar,
bila ubrizgana. sukob, boj.
anafoneza (grč. anaphonesis) med. vežbanje i angažovan (fr. engager) obavezan, koji se
jačanje pluća i govornik organa glasnim obećao, koji je uzet u službu; voj. zapleten u
govorenjem i pevanjem. borbu.
anafora (grč. anaphora) poet. „iznošenje angažovati v. angažirati.
spreda", ponavljanje istih reči u početku angarija (lat. angaria) kuluk, kulučenje; kola,
rečenice ili rečeničnih delova npr.: Kulu brod i dr. uzeti u kuluk.
gradi crni Arapine, — Kulu gradi od angarijapija (nlat. angariatio) upotreba
dvadest tavana; Kosu reže ostarela majka, — privatnih stvari (kola, brodova i dr.) protiv
Kosu reže pa vinograd veže (up. epifora); volje sopstvenika u službu državi, npr. za
med. izbacivanje kašljanjem ili povraćanjem; ratne svrhe.
astr. pojavljivanje znakova na nebu. angarirati (lat. angaria) uzeti u kuluk,
anaforeza v. elektroforeza. obvezati na besplatan rad za državu.
anafrodizija (grč. ap-, aphrodisfa ljubavno angejologija, antologija (grč. angeion, logia
uživanje) med. bolesni nedostatak ili nauka) fiziol. v. angiografija.
umanjenost spolnog nagona. angelika (grč. - angelos anñeo) bot. anñeoski
anafrodizijaka (grč. ap-, aphrodisiakćs koji koren; kuz. engleski muz. instrumeng sličan
pripada ljubavnom uživanju) pl. ned. sredstva gitari; jedan registar na orguljama.
za otklanjanje i sprečavanje spolnog nagona antiektazija (grč. angeion sud, ektasis pa-
i prohteva. stezanje) med. proširenje krvnih sudova.
anafrodit (grč. an-aphroditos) med. onaj koji angiitis (grč. angeion sud, krvni sud) med.
nije sposoban da oplodi. zapaljenje krvnih sudova; angitis.
anahoret(a) (grč. anachorćtes) čovek koji se angina (lat. angere suziti, stesniti) med.
povukao od sveta; pustinjak, isposnik, gušobolje, zapaljenje vrata, naročito krajnika.
usamljenik; pr. anahoretski. angina pektoris (lat. angina pectoris) med.
anahronizam (grč. anachronismos) pogreška u stezanje grudi, jaki bolovi u oblasti srca,
računanju vremena, datuma, dogañaja, ono praćeni smrtnim strahom; pektoralna angina.
što je u protivnosti sa hronologijom, angiografija (grč. angeion sud, grapho
vremenska poremećenost, nesavremenost; pišem) fiziol. opis krvnih sudova; nauka o
zanemarivanje onoga što odgovara duhu i krvnim sudovima ili o tečnosnim odnosima u
prilikama vremena, npr. topovi u Kosovskoj čovečjem telu.
bici, Cezar na automobilu itd.; zaostalost, angiokarp (grč. angeion, karp6s plod) bot. plod
zastarelost; pr. anahronističan. zatvoren u plodište i biljka sa takvim
an blan (fr. en blanc) trg. blanko žiro, plodom.
neispunjene, otvoreno, neispisano mesto za angiom (grč. angeion) med. pega ili izraštaj na
cifre na novčanim uputnicama. koži ili sluzokoži usled nenormal-nog
an blok (fr. en bloc) naveliko, ucelo, ćutu-re, namnožavanja i širenja krvnih ili limfnih
odsekom, jedno na drugo. sudova.
anvelopa (fr. enveloppe) zavoj, omot; vrsta angioneuroza (grč. angeion, neuron živac)
ženskog ogrtača; voj. nisko utvrñeno, uzano med. oboljenje živaca krvnih sudova.
spoljno utvrñenje; mag. nepomična kriva na angiopatija (grč. angeion, pathos bol) med.
koju neka ravna pomična kriva u svojoj opšti naziv za sve bolesti sistema krvnih
ravni ostaje stalno darka (tangenta). sudova.
anvsr (fr. envers, lat. inversus) naličje; a angiosarkom (grč. angeion, sarx meso) med.
l'anver (fr. a l'envers) naopako, natraške, na opasan rak krvnih sudova.
naličje. angiospasmus (grč. angeion, spasmos grč) med.
anversen (fr. enversins) trg. pl. grub vuneni serž. grč krvnih sudova.
anvoaje (fr. envoye) izaslanik, poslanik angiospermije (grč. angeion, sperma seme)
drugog reda, otpravnik poslova. bot. skrivenosemenjače, biljke čije su semenke
zatvorene u plodište.
angažirati (fr. engager) obavezati, uzeti u akgiostenoza (grč. angeion, stenos tesan,
službu, pogañati, pogoditi, najmiti; po-buditi, uzan) med. sužavanje (ili: stešnjavanje)
nagovoriti, navesti, skloniti koga našto; krvnih sudova.
obećati, obavezati obećanjem, npr. za ples; angioteničan (grč. angeion, temo zatežem) koji
upustiti se u nepggo, pustiti se, uplesti se u je u vezi sa zategnutopgću krvnih sudova.
borbu; angažirati se
angiotomija 47 avdrologija

angiotomija (grč. angeion, temno režim) med. vratnik groznica; sada se upotrebljava i za
sečenje, operacija krvnih sudova. spravljanje jedne vrste likera; angostura-kora.
angitis (grč. angeion) med. v. angiitis. andaluzit min. aluminijev silikat (nazvan po
engleza (fr. anglaise) živahan engleski ples u Andaluziji, gde je pronañen).
2/4 i 3/4 takta. andamento (ital. andare ići, andamento) hod;
anglizirati (fr. anglaiser) potkusiti konju rep, muz. deo jedne fuge.
semenjem mišića spuštača učiniti da konjski andana (ital. andana) niz brodova povezanih u
rep ostane stalno u vodoravnom položaju. luci.
anglikan, anglikanac pripadnik anglikan-ske, tj. andante (ital. andante) muz. kao u hodu, lagano;
protestanske crkve. kao imenica: komad u laganom tempu.
anglikanska crkva engleska reformirana andantino (ital. andantino) muz. malo laganije,
narodna crkva kojom upravljaju dva mi- umereno.
tropolita i 24 episkopa; episkopalna crkva. andarini (ital. andarini) pl. duguljasto--okrugli
anglist (lat. Anglia Engleska) naučnik koji se bavi rezanci u obliku graška.
proučavanjem engleskog jezika i andezit min. vrsta vulkanske stene olovno--
književnosti. cinkane rude (naziv po planinama
anglicizam (nlat. anglicismus) engleska reč koja Andama).
je ušla u neki tuñ jezik i odomaćila se u an detaj (fr. en ñetail) potanko, podrobno,
njemu; izvesna osobina engleskog jezika opširno, iscrpio, do tančina, do sitnica; trg.
prenesena u neki strani jezik; osobenost namalo (supr. an gro).
engleskog jezika. andosirati (fr. endosser) trg. potpisati me-nicu na
anglicizirati (fr. angliciser) poengleziti, poleñini i time je preneti na drugog.
poengležavati. andosman (fr. endossement) trg. potpis menice na
angloman (nlat. Anglia, grč. mania strast) poleñini, prenos menice.
preteran ljubitelj svega što je englesko. andragatija (grč. andragathia) muževnost,
anglomavija (nlat. Anglia, grč. mama strast) hrabrost; vrlina, čestitost.
preterano oduševljenje Englezima i ugledanje andrak (pere. andrek tuga, nesreća, jad) ñavo,
na njih i sve što je englesko. vrag; nevolja, nesreća, zlo.
anglofil (nlat. Anglia, grč. philos prijatelj) andramolje (grč. chondromallon gruba vuna)
prijatelj svega što je englesko: politike, stvari bez vrednosti, prnje, dronjci, drangulije.
kulture, jezika itd. andreceum (grč. apeg, andros čovek, muž,
anglofob (lat. Anglia, grč. phćbos strah, oikion kuća, stanište) bog. skup svih
bekstvo) neprijatelj svega što je englesko; prašnike u cvetu.
onaj koji mrzi Engleze, ili se boji Engleza i andristi (grč. apeg, andros) pl. fil. oni sled-benici
njihovog kulturno-političkog uticaja. Aristotela koji su odricali besmrtnost
anglofobija (lat. Anglia, grč. phobos) strah od čovečjeg duha; glavni predstavnik bio
Engleza ili mržnja na Engleze. Pomponacije (1462—1525).
angora-vuna odlična vuna koja se dobiva od andro- (grč. apeg, andros) predmetak u slože-
angorske koze i oplemenjenog angorskog nicama sa značenjem: čovek-muškarac.
zeca; ima tanka i duga vlakna svilaste sjaja. androgamija (grč. apeg, andros, gamos brak)
angostura-kora v. angustura-kora. biol. oploñenje muškoga gameta ženskim.
angošjozamente (ital. angosciosamente) muz. v. ancrogenija (grč. apeg, genos roñenje) v. an-
angošjozo. drogonija.
angošjozo (ital. angoscioso) ran. brižno, bolno, androgin (grč. andro-gynos) dvospolnik, dvo-
pečalno. spolac, hermafrodit; uškopljenik; slabić,
an gro (fr. en groš) trg. naveliko, naviše, na ženskonja, šonja.
kvantum; uglavnom (ispričati nešto). androginija (grč. apeg, gyne žena) dvospol-nost,
angster (ital. anguistara, nlat. angustrum) hermafroditizam.
visoka boca ili vrč za pijenje sa uzanim androgonija (grč. apeg, gone rañanje) stvaranje
grlićem. čoveka, naročito prvog čoveka; ras-
angularan (lat. angulus, ugao, angularis) ploñavanje ljudskog roda; adrogenija.
uglast, ćoškast, rogljast. android (grč. apeg, eidos lik) veštački
angulus (lat. angulus) ugao, kut. napravljen, pokretan čovečji lik.
avgusta (lat. angusta) muz. jedan registar na androidan (grč. apeg, eidos) sličan čoveku,
orguljama. napravljen u čovečjem obliku.
angustacija (lat. angustatio sužavanje) med androkefaloid (grč. apeg, kephale glava) min.
neprirodno sužavanje krvnih sudova u kamen koji ima oblik čovečje glave ili nekog
čovečjem telu. dela čovečjeg tela.
angustura-kora gorka kora jedne južnoame- androliti (grč. apeg, lithos kamen) pl. geol.
ričke biljke, nazvane po gradu Angostura, koja okamenjene ljudske kosti.
se upotrebljava kao lek protiv po- andrologija (grč. apeg, logi'a nauka) med. nauka
koja se bavi proučavanjem bolesti svoj-
andromanija 48 anenergiJa

stvenih muškarcima (za razliku od zemlji na kojima se ljudi ne mogu stalno


ginekologije). nastanjivati (npr. pustinje, močvari itd.).
andromanija (grč. andro-mara'a) čežnja za anelektričan (grč. ap-, elektron ćilibar) fiz.
muškarcima, upaljenost »sene za neelektričan (o telima koja izgleda kao da
muškarcima; nimfomanija. nemaju elektriciteta, npr. metali).
Andromaha (grč. Andromache) mit. žena anematoza (grč. a-, haima krv) med. oskudno
najvećeg trojanskog junaka Hektora, mati ili nedovoljno stvaranje krvi u telu.
Astijanaksova. Posle Hektorove pogibije bila anematurgija (grč. a-, haima, ergon delo) med.
robinja Ahilovog sina Pira i s njim rodila tri nauka o beskrvnim operacijama.
sina. Tragedije od Euripida i Rasina. anemidrija (grč. a-, haima, hydor voda) med.
Andromeda (grč.) mit. kći etiopskog kralja nedostatak krvne vode ili krvnog seruma, npr.
Kefeja i Kasiopeje; naljutivši bogove, kod kolere.
žrtvovana je morskom čudovištu; spasao je anemija (grč. a-, haima) med. malokrvnost;
Persej; astr. sazvežñe na severnoj nebeskoj beskrvnost, oboljenje koje dolazi usled
hemisferi, u kome se nalazi nama najbliža smanjenja količine krvne boje (hemoglo-
spiralna maglica (galaksije). bina) ili usled smanjenja broja crvenih krvnih
andromolje v. andramolje. zrnaca.
androsteron (grč.) muški spolni hormon. anemičan (grč. a-, haima) beskrvan,
androtomija (grč. apeg, temno sečem) znat. malokrvan, bled, slab; fig. nesposoban za
sečenje čoveka, naročito ljudskog leša radi život.
naučnog ispitivanja. anemo- (grč. anemos) predmetak u složeni-
androfag (grč. andro-phagos) ljudožder; up. cama sa značenjem: vetar.
antropofag. anemobarometar (grč. anemos, barys težak,
androfob (grč. apeg, phobos strah, bekstvo) metron mera) sprava koja pokazuje, odnosno
onaj koji zazire od ljudi, koji se plaši ljudi, meri, jačinu vetra.
muškaraca. anemobat (grč. anemos, baino idem) igrač na
androfobija (grč. apeg, phobos) strah od konopcu, prevrtač.
ljudi, od muškaraca. anemogaman (grč. anemos, gamos brak) bog.
androfonomanija (grč. apeg, phonos ubistvo, anemogamne biljke, biljke koje se
mama strast) med. ludilo koje goni ljude na oploñavaju pomoću vetra, tj. kod kojih
vršenje ubistava. vetar prenosi cvetni prah (polen).
anñeo (grč. angelos vesnik) teol. božji glasnik, anemogame (grč. anemos, gamos) pl. bog. biljke
polubožansko biće. kod kojih vetar, prenoseći cvetni prah
anegdota (grč. anekdotos neizdan) 1. spis (polen) igra važnu ulogu pri oploñavanju.
koji, ma iz kog razloga, još nije objavljen, ili anemograf (grč. anemos, grapho pišem)
je namerno zadržan od štampanja; u novije sprava koja beleži na hartiji brzinu i pravac
vreme anegdotama se nazivaju dosada vetra: anemometrograf.
neštampani stari spisi ili pojedini odlomci iz anemografija (grč. anemos, grapho) opisivanje
njih; 2. lit. priča o kakvom zanimljivom (ili: proučavanje) vetrova.
dogañaju; nova i kratka priča, šaljiva ili anemologija (grč. anemos, logfa nauka) nauka o
duhovita pričice. vetrovima, proučavanje vetrova.
anegertika (grč. an-egeiro probudim) veština da anemometar (grč. anemos, metrbn mera) sprava
se obamrli povrate u život. za merenje brzine kretanja, strujanja
aneza (grč. anesis) med. popuštanje, olakša- vazduha, odnosno vetra, vetromer.
vanje, slabljenje, npr. bolesti.
aneklogist(a) (grč. an-eklogistos bez obračuna) anemometrija (grč. anemos, metron) merenje,
onaj koji je osloboñen od polaganja računa. veština merenja brzine i jačine vetra.
aneks (lat. annexus) prilog, dodatak; nastavak; anemometrograf (grč. anemos, metron, grapho)
prinadležnost; sve što je dodano ili vezano za v. anemograf.
nešto. anemopatija (grč. anemos, pathos bol) med.
aneksan (lat. annexus) zavisan, vezan za, lečenje vazduhom, metod lečenja koji se
pridodan, sporedan; pripremni. sastoji u udisanju prečišćenog vazduha.
aneksije (lat. annexio) prisajedinjenje, pri- anemoskop (grč. anemos, skopeo gledam,
pajanje, pridruženje, utelovljenje. vidim) vetrokaz, sprava koja pokazuje
aneksionist(a) (lat. annexio) prijatelj ili pravac duvanja vetra.
pobornik uvećanja države putem prisaje- anemostat (grč. anemos, statos postavljen)
dinjenja tuñih pokrajina. ureñaj za raspršivanje struje vazduha, pri
anektirati (lat. annectere) prisajediniti, pripojiti, čemu se može regulisati smer izlaza vazduha
pridružiti, uteloviti, utelo-vljavati; šaljivo: i njegova količina.
krasti, ukrasti, pri-svojiti. anemofilan (grč. anemos, phflos prijatelj) bog.
anekumena (grč. a-, ap- ne, o!kšpepe na- koji voli vetar (o biljkama kod kojih vetar
stanjena zemlja) pl. oblasti i predeli na vrši oprašivanje, tj. oploñavanje).
anemofilija (grč. anemos, phflos) biol.
oprašivanje biljaka posredstvom vetra.
anenergija (grč. an-energeia) neradnost,
tromost, lenjost, oskudica u snazi.
aienkefalija 49 animalije

avenkefalija (grč. a-, enkephalos mozak) ned. anidrija (grč. anydria) v. anhidrija.
uroñeni nedostatak mozga. anenkefalos (grč. anidroza (grč. ap-, idros znoj) med. potpuno
a-, enkephalos) med. nakaza odsustvo izlučivanja znoja usled nedostatka
roñena bez mozga. aneorobni (grč. a- ne, aeg znojnih žlezda.
vazduh, blos život) anizeta (fr. anisette) rakija začinjena ani-som,
bial. koji »sivi u sredini bez kiseonika; v. liker od anisa (onajsaž).
anaerobni; supr. aerobni. anepigraf (grč. ap-, anizokorija (grč. a-, i'sos jednak, kore zenica)
epi na, grapho pišem) med. ne jednakost zenica.
spis koji nema naslova. anspija (grč. ap-, anizometričan (grč. ap-, isos, metron mera)
epos reč) med. nesposobnost neravnomeran.
govorenja, nemoća, slabost. anepitimija anizometropija (grč. a-, isos, metron, ops vid)
(grč. ap-, epithymia požuda) med. nejednaka sposobnost oba oka za prela-
manje svetlosti.
psih. ugasnuta sposobnost »suñenja za čim. anizotropan (grč. a-, isos, tropos obrt) koji nije
ansrvija (nlat. anervia) ned. uzetost, tromost u svima pravcima u jednoj tački nerazličan
žila; anervičan. energija (grč. ap-, ergon (kristali, kao islandski kristal).
delo) med. odsustvo anizofilija (grč. a-, isos, phyllon list) bog.
alergije tamo gde bi trebalo da je ima nejednaka veličina listova na istoj grani.
(česta pojava kod teških tuberkuloznih anizohromija (grč. a-, isos, chroma boja) med.
oboljenja). aiereza (grč. anairesis) ret. nejednakost bojenja crvenih krvnih zrnaca.
odricanje ili anizurija (grč. ap-, isos, uron mokraća) med.
pobijanje onoga što je protivnik pokušao nejednako lučenje mokraće, znatno veće
da dokaže. aneretizija (grč. apa na, erethfzo mokrenje jednog dana nego drugog.
dražim) 1. ani kurentis (lat. anni currentis).TeKyhe, ove
med. uzbuñenje, uzbuñenost, uzrujanost. godine; ano kurente.
aneretizija (grč. ap- ne, erethfzo) 2. med. anil (arap. an-nil, šp. anil) bog. indigo biljka u
nedostatak (ili nemanje) razdražljivosti. Indiji, od koje se dobiva anilin.
aneritropsija (grč. ap-, erythros crven, brz anilan (lat. anilis) bapski.
oko) med. nesposobnost očiju da vide i anilizam (arap. an-nil) med. trovanje anili-nom.
raspoznaju crvenu boju. aneroid (grč. a-, anilin (arap. an-nil) hem. bezbojno, aromatič-no
neros tečan) fiz. barometar ulje, od koga se spravljaju razne lepe boje,
pomoću elastične metalne ploče na kutiji tzv. anilinske boje; dobiva se od indigo-biljke
iz koje je iscrpen vazduh. an espes (fr. en (anil); benzidam, kristalni, kijanol.
espece) trg. u zvečećem novcu, anilitet (lat. anilitas) bapskost, bapska starost,
u gotovu. anestezacija (grč. anaistheteo ne bapsko ponašanje.
osećam) med. anima (lat. anima) duša, duh; anima mundi (lat.
opijanje čula tako da postanu neosetljiva anima mundi) fil. duša sveta; anima-rum dijes
prema bolu. anestezije (grč. an-aisthesfa) (lat. animarum dies) dan pomena mrtvim u
med. neosetlji- katoličkoj crkvi, zadušnice, svisveti.
vost prema bolu; fig. ravnodušnost, tupo- animal (lat. animal) živo biće, živi stvor;
glavost; nesposobnost jednog čula da primi životinja.
čulne nadražaje. anesteziolog (grč. animalan (lat. animalis) životinjski; ani-malna
anaisthesia, logos, reč, hrana meso, mleko, jaja itd.
govor) med. lekar — specijalist koji je animalizam (lat. animalis) životinjska priroda;
osposobljen da obavlja opštu i lokalnu naročito poštovanje svih ili samo nekih
anesteziju. anestezirati (grč. anaistheteo ne životinja.
osećam) med. animalizacija (nlat. animalisatio) pretvaranje
opiti, učiniti neosetljivim. anestetika (grč. hrane u životinjsku materiju, grañu;
anaistheteo) pl. med. sredstva poživotinjenje; proces animalizacije
koja izazivaju neosetljivost (pri hirur- pretvaranje anorganskih tvari u telu; način
škim lečenjima). anestetičan (grč. an- ishranjivanja tela.
aisthetos) koji čini animalizirati (nlat. animalisare) zool. hra-nljivu
neosetljivim prema bolu, koji je bez bola, materiju koju sadrži u sebi hrana pretvoriti, u
bezbolan; fig. tupoglav, neosetljiv; ne- organima za varenje hrane, u materije živog
pažljiv, nemaran, rasejan. aneurija (grč. a-, tela; pamuk udesiti tako da se može
neuron živac) med. slabost bojadisati kao vuna; fig. poži-votinjiti,
(ili: malaksalost) živaca. anžambman (fr. poživotinjivati.
enjambement) poet. prelaženje, prenošenje animalije (lat. animalia) pl. životinjska tela;
smisla iz jednog stiha u drugi. jela od mesa; supr.: vegetabilije.
anže (fr. enjeu; jeu) ulog u igri. an ženeral
(fr. en general) uopšte, općeni-
to; obično, najčešće. aniverzarija (lat.
anniversarium) godišnji-
ca, godišnja proslava, pomen i dr.

4 Leksikon
animalist(a) 50 anlaser

animalist(a) (lat. anlmal životinja) um umetnik ani precedentis (lat. anni praecedentis) prošle
(slikar ili va j ar) koji radi životinje. godine.
animalitet (nlat. animalitas) životinjstvo, aniridija (grč. ap-, iris dužica) med. nedostatak
životinjska priroda. dužice u oku.
animalkula (nlat. animalculum životinjice) pl. anis (lat. pimpinella anisum) bog. onajs, biljka
zool. mikroskopske životinjice, naročito čiji se plod upotrebljava kao začin, kao
tobožnje semene ćelije (animalcula dodatak lekovima i kao lek protiv kašlja.
spermatica). ani futuri (lat. anni futuri) iduće, naredne
animalkulizam (lat. animalculum) zool. staro godine.
učenje da se životinjski zametak sastoji od anihilacija (nlat. annihilatio) poništa-vanje,
mikroskope™ sitnih semenih ćelija. ukidanje, opovrgavanje.
animalkulisti (nlat. animalcula životinjice) pl. anihilirati (lat. annihilare) poništiti, ukinuti,
prirodnjaci XVII i HUŠ veka koji su bili opovrći, opovrgavanje.
pristalice animalkulizma. av>on (grč. anienai peti se, uzlaziti) pri
elektrohemijskom razlaganju: sastojak
animatizam (lat. anima duša) učenje i verovanje elektrolita koji se pojavljuje na anodi
da sve što postoji ima dušu, da je živo (kod (Faradejev naziv za elektronegativni delić);
primitivnih naroda). supr.: katjon.
avimato (ital. anima to) muz. živahno, oži- ankvizicija (lat. anquisitio) prav. predlaganje
vljeno, oduševljeno. kazne.
animacija (lat. animatio) oživljavanje, oži- ankvirirati (lat. anquirere) prav. povesti sudsku
vljenje, davanje duše; živost, životna istragu; tražiti (ili: predlagati) kaznu.
svežina; vatrenost, žestina, ljutnja; trenutak anker (lat. apsoga, grč. ankyra) brod. kotva,
od koga se zametak u utrobi smatra živim; lenger; fiz. u dinamomašinama: kalem od
kod crtanog filma oživljavanje slika. namotaja bakarnih žica koji se obrće u
animizam (lat. anima duh, duša) fil. 1. veoma magnetnom polju.
raširene verovanje primitivnih naroda o ankeser (fr. encaisseur) sp. veoma čvrst i
delovanju duša i duhovnih sila u prirodi; 2. otporan bokser, tj. onaj koji može da primi
metafizičke shvatanje duše i duhovnoga kao i podnese mnogo udaraca.
životnog principa od koga zavisi svaka
delatnost tela; 3. vera u duhove. anketa (lat. inquestia, fr. enquete) istraga koja
animirati (lat. animare) dati dušu ili duh, o se odreñuje za ispitivanje činjenica i okolnosti
živiti; podstaknuti, obodriti, pobudi-ti, samo za jedan slučaj; naročito: komisija
oduševiti, zagrejati, podstrekavati, podbadati. (anketna komisija) koju bira parlament,
animist(a) (lat. anima) fil. pristalica ani-mizma. vlada ili neka ustanova, i koja ima da
animo (lat. animus duh, duša) prav. s predu- prikupi najpotrebnije i stvarne podatke na
mišljajem, u nameri. osnovu kojih bi se mogao doneti zakon,
animozan (lat. animosus strastan) ozlojeñen, odluka i sl.
ogorčen, srdit, razdražen, neprijateljski. anketirati (fr. enqueter) vršiti, izvršiti anketu,
animozitet (lat. animosus, fr. animosite) v. istraživati, ispitati, ispitivati činjenice o
animoznost. nečemu.
animoznost (lat. animosus) strastvenost; ljutina, ankiloglosa (grč. ankylos kriv, glossa jezik) med.
ogorčenost, mržnja, srdžba; raz-draženost, delimična ili potpuna sraslost jezika.
žestina; neprijateljsko ra-spoloženje prema ankiloza (grč. ankylos kriv) med. ukočenost i
kome ili čemu. sraslost zglobova.
animozo (ital. animoso) muz. srčano, hrabro, ankilometar (grč. ankylos kriv, metron
živahno. mera) sprava za merenje krivine.
animus (lat. animus) duh, duša; srce, anklav(a) (fr. enclave) prav. zemljište koje
osećanje, karakter; svest; nazor, mišljenje; zalazi u tuñu državu ili tuñe imanje.
samopouzdan^, odvažnost; namera, nakana; ankoneji (grč. ankon lakat) pl. znat. mišići
uno animo (lat. ipo animo) jednodušno, opružači ruke.
složno. avkora (ital. apsoga) muz. još jednom, ponovo.
animus ivjurandi (lat. animus injurandi) prav. ankrije (fr. encrier) divit, mastionica; sanduče
namera nanošenja uvrede, poruge. za boje; tip. rezervoar na mašini za
animus nocendi (lat. animus nocendi) prav. štamparsku boju.
namera pričinjavanja štete. anlaser (nem. anlassen puštati u rad, pustiti u
ani prezentis (lat. anni praesentis) ove godine. rad, Anlasser) teh. pokretač (ili elek-
ani preteriti (lat. anni praeteriti) v. ani tromotorni pokretač) je u motorna kola
precedentis. ugrañen elektromotor koji svoju struju uzima
iz akumulatorske baterije; pri zatvaranju
električnog kola nazupčenom za-majcu
motora sa unutrašnjim sagorevanjem
anlevaža 51 anoftalmija

saopšti nekoliko obrtaja dok ovaj sam ne anominacija (lat. annominatio) ret. namerno
stupi u rad; starter. izjednačavanje reči, stavljanje jedne pored
anlevaža (fr. enlevage) skidanje jedne druge dveju reči koje glase jednako ili
oštećene slike sa platna na kome je bila, radi slično, a imaju različito značenje, npr.:
prenošenja na novo platno. Tišina je postala još tiša; paronoma-zija.
an mas (fr. en masse) u masi, u gomili, anomičan (grč. ariomos) nezakonit, neuredan,
skupa, ñuture, svi zajedno. zločinački.
an minijatir (fr. en miniature) u malom, u anonaran (lat. annonarius žitni) koji se tiče
maloj srazmeri, smanjen. prometa i dobijanja žita, žitni, npr.
ano (lat. agšo) godine, u godini. anonarni zakoni.
ano ante Hristum (lat. anno ante Christum) anoniman (grč. anonymos) bezimen, bez
godine pre Hrista, pre Hristova roñenja. potpisa, nepotpisan; nepoznat.
anoblirati (fr. anoblir, ennoblir) dati plem-stvo, anonimitet (nlat. anonymitas) v. anonimnost.
plemićku titulu; oplemeniti, obla-godariti. anonimno društvo trg. u kapitalizmu bezimeno,
anvarija (grč. ap-, nlat. ovarium jajnik) med. akcionarsko, deoničarsko društvo.
uroñeni nedostatak jajnika. anonimnost (grč. anonymos) bezimenost, ne-
anogev (grč. apo naviše, gignomai postati) ar. poznatost; anonimitet.
tal. stene čiji je materijal postao kretanjem anovimus (nlat. anonymus) nepoznati, nepot-
odozdo gore, tj. eruptivne stene; supr.: katgen. pisati, pisac koji objavljuje svoje stvari bez
anogena metamorfoza kol. promene na potpisa.
mineralima izazvane uticajem vode ili anonsa (fr. annonce) oglas, objava, obznana.
vazduha. anonsirati (fr. appopseg, lat. annuntiare)
anoda (grč. an-odos uzlaz, put naviše) fiz. put oglasiti, oglašavati, objaviti, objavljivati,
kojim električna struja napušta po-zitivni obznaniti, obznanjivati.
pol i ulazi u elektrolit na svome putu ka anorganizam (grč. ap- bez, organon) neživa ili
negativnom polu (Faradej); po-zitivni pol; mrtva priroda.
supr.: katoda; up. elektroda. anorganogenija (grč. ap-, organon, genos) nauka
anodija (grč. anodia) nevezan, neslikovan o postanku nežive (anorganske) prirode.
način govora. anorganognozija (grč. ap-, organon, gnosis
anodinija (grč. ap-, odyne bol) ned. bezbol-nost, saznanje) nauka o poznavanju neživoga.
nemanje poroñajnih bolova. anorgavografija (grč. ap-, ćrganon, grapho
anodinum (grč. ap-, odyne bol, nlat. apo- pišem) nauka o kamenju, opisivanje
dinum) med. sredstvo za ublažavanje bola i za kamenja.
uspavljivanje. anorgavologija (grč. ap-, organon, logia) nauka
anodonti (grč. ap-, odus) pl. zool. sisari koji koja se bavi proučavanjem anorganske, tj.
nemaju zuba. mrtve prirode, naročito minerala.
anoksija (grč. ap bez oksys kiseo, oštar, anorganski (grč. ap-, organon) neživ, mrtav;
genesis postanak) smanjenje, odnosno nesposoban za fiziološke i psihološke
nedostatak kiseonika u krvi i tkivima funkcije; koji je bez života; hen. koji ne ulazi
organizma. u sastav organskih tela; nastao bez dejstva
anomalan (grč. anomalos) neredovan, životnih sila; anorganska hemija deo hemije
nepravilan, protivan pravilu, koji odstupa od koji se bavi postajanjem anor-ganskih
pravila, neobičan. jedinjenja.
anomalija (grč. anomalia) (nepravilnost, anoreksija (grč. a, oreksis želja, žudnja)
odstupanje od pravila ili zakona, izuzet-nost, nemanje apetita, nedostatak volje za jelo,
neredovnost, neobičnost; astr. nepravilnost u naročito uživanje u jelu.
kretanju planete. anormalan (grč. a-, lat. norma pravilo)
anomalistički (grč. anomalos) nepravilan, koji nepravilan, koji odstupa od pravila, zakona,
odstupa od pravila, protivan pravilu. običaja.
anomalologija (grč. anomalos nepravilan, logia) anorhija (grč. ap-, orchis mudo) bezmudost.
gram. nauka o nepravilnostima u jeziku; up. avosmija (grč. anosmi'a) med. delimično ili
anomalon. potpuno neosećanje mirisa.
anomaloi (grč. anomalon) gran. nepravilni avotacija (lat. annotatio) napomena, primedba,
glagol. beleška; objašnjenje; popis zaplenjenih
anomeomerija (grč. ap-, omos sličan, istovr-san, stvari; adnotacija.
meros deo) sastavljenost od nejedno-rodnih anotirati (lat. annotare) v. adnotirati.
delova. avofeles (grč. anopheles beskoristan,
anomizam (grč. a-, nćmos zakon) v. antinomi- škodljiv) med. komarac malaričar (jedini
zam. prenosnik malarije kod čoveka).
anomija (grč. anomfa) bezakonje, nezakoni- anoftalmija (grč. ap, ophthalmos oko) med.
tost, neobuzdanost. nemanje očiju, slepilo.
an pasan 52 antenupciJalni

an pasan (fr. en passant) u prolasku, uzgred, Antarktik (grč. anti, arktos sever, antarkti-
uzgredno, mimogred. kos južni) geogr. oblast Zemlje oko Južnoga
an pat (fr. en pate) u obliku testa ili kate, npr. pola. antarktičan (grč. antarktikos) geogr.
bojene materije. koji
an profil (fr. en profil) sa strane, gledan sa leži nasuprot Severnom polu, tj. južni,
strane, u profilu. koji leži na Južnom polu. antartritika (grč.
ansambl (fr. ensemble) celina, skup, zajednica; anti, arthron zglob) pl. ned.
sklad, slaganje, sloga; ansambl-igra sredstva protiv zglobobolje. antartritičan
zajednička igra više glumaca (suprotno: solo- (grč. anti, arthron) koji
igra); ansambl-partija kuz. operske partije u služi kao lek protiv zglobobolje, koji
kojima pevaju više od četiri glasa. leči zglobobolju. antastmatičan (grč. anti,
ansent (fr. enceindre, enceinte) voj. obim, asthma) med. koji
nasip, bedem, pojas nekog utvrñenja, služi kao lek protiv sipnje. antatrofičan (grč.
spoljašnji delovi jedne tvrñave; lov. ant-, atrophos nehranjen)
opkoljavanje divljači, zagrañeno (ili: ked. koji pomaže kao lek protiv slabljenja
opkoljene) zemljište. usled oskudne hrane. antafroditičan (grč.
ansilaža (fr. silo, ensilage) smeštanje žita u anti, Aphrodfte) koji
podzemne rupe, u silose, radi čuvanja, utišava spolni nagon. antacida (grč. antf, lat
utrapljavanje voća i povrća.
ant- (grč. anti) predmetak u složenicama sa acidum kiselina) pl.
značenjem: protiv (npr. antagonizam); up. anti. med. sredstva protiv kiseline, naročito
antablman (fr. entablement) apx. pervaz na protiv kiseline u želucu. ante (lat. ante)
vrhu stuba, opšivnica pod krovom. predl. pre, ranije; pred,
antagonizam (grč. antagonismos opreka) ispred, napred. anteakt (lat. anteactum) ranije
oprečnost; suparništvo; suprotna težnja, delo, raniji
delanje u suprotnom smislu, suprotnost, čin.
protivnost; neprijateljstvo; borba, trve-nje. antedatirati (lat. ante, datum) mesto današnjeg
antagonizirati (grč. ant-angomzomai boriti se datuma staviti na pismo ili spis
protiv, takmičiti se) biti u opreci s nekim ili raniji datum; antidatirati. ante dijem (lat. ante
nečim, raditi u suprotnom pravcu, boriti se diem) pre vremena, pre
protiv koga ili čega. suñenog dana. antediluvijumski (lat. ante,
antagonist(a) (grč. antagonistes) protivnik, diluvium potop)
suparnik, takmac. pretpotopni; supr.: postdiluvijumski.
antalgika (grč. antl, algos bol) pl. ked. sredstva antediluvijumci (lat. ante, diluvium potop)
za ublažavanje bola. pl. pretpotopni ljudi. anteza (grč. anthe cvet)
antalgičan (grč. antl, algos) koji ublažuje, bog. cvetanje, doba
umanjuje bol. cvetanja. antejustinijansko pravo rimske
antanagota (grč. anti, an-ago uzvodim) ret. pravo pre
odbijanje optužbe i vešto izvedeno op- cara Justinijana. antelogijum (lat. ante, grč.
tuživanje onoga koji ju je podigao. logos govor) pred- •
antanaklaza (grč. anti, anaklasis uzvijanje) govor. antelokvijum (lat. ante, loquor
ret. ponavljanje iste reči u drugom ili govorim)
suprotnom značenju, npr. taj čovek je nikakav predgovor; pravo nekoga da prvi govori.
čovek. anteludij(um) (lat. ante-ludium) predigra.
antanta (fr. entendre, entente) sloga, sporazum, antemeridijanski (lat. antemeridlanus) pre-
savez (izmeñu država); Velika antanta savez
Rusije, Francuske i Engleske koji je (1914) podnevni. antemion (grč. anthemion) cvet;
ušao u rat protiv Nemačke i Austro-Ugarske; arh. pužast
Mala antanta savez izmeñu Jugoslavije, zavijutak na jonskim stubovima. antena (lat.
Čehoslovačke i Rumunije, sklopljen posle antenna motka za koju se vezuju
prvog svetskog rata u cilju čuvanja i jedra; stubovi sa obe strane vrata) 1. žica
održavanja stanja otvorenog ugovorima o ili metalna šipka za hvatanje ili za
miru, naročito u srednjoj Evropi i na slanje elektromagnetskih talasa na ra-
Balkanu. dio-stanici ili TV; 2. pipak kod insekata.
antapodoza (grč. anti, apo-didomi predati, antena™ ju m (lat. antenagium) prav. prven-
izneti, izložiti) poet. dodavanje pouke, stveno pravo prvoroñenog deteta. antenat
naravoučenija, priči; ned. ponovan napad (lat. ante, natus roñen) prvoroñeni;
groznice. predak, pradeda. antenatalni (lat. ante,
antapoplektika (grč. anti, apo, plesso udaram) natalis koji se tiče
pl. med. sredstva protiv srčane kapi. roñenja) ked. koji se nalazi u toku trudnoće,
antapoplektičan (grč. anti, apo, plesso) koji pretporoñajni. anteniforman (nlat. antennif ormis)
služi kao lek protiv srčane kapi. u obliku
pipaka, kao pipci. antenupciJalni (lat.
antenuptialis) pred-
svadbeni, predbračni.
anteokupacija 53 antivenerea

anteokupacija (Lat. anteoccupatio) rat. pobijanje antecesor (lat. ante-cessor) prethodnik,


prigovora koje je govornik sam sebi učinio. putovoña; učitelj, prethodnik u nekom poslu
antepenultima (lat. antepenultima) gram. do- ili zvanju.
pretposlednji slog neke reči, treći slog od anteci (grč. ant-, oikos kuća) pl. geotr. stanovnici
kraja. pod istim podnevkom i na istom odstojanju
antepileptičan (grč. antf, epileptikos), nea. koji od polutara, a na suprotnim poluloptama
pomaže protiv padavice. Zemlje.
antepozicija (nlat. antepositio) stavljanje anti- (grč. antf) predmetak u složenicama sa
ispred, davanje prvenstva, pretpostav-ljanje. značenjem: protiv, prema, iza, mesto, umesto.
anteponirati (lat. ante-ponere) staviti ispred, antiabolicionist(a) (grč. antf, lat. abolitio
pretpostavljati, pretpostaviti, dati (ili: davati) ukidanje) protivnik ukidanja nečega, naročito
prvenstvo. ropstva, prostitucije itd.
antimaterija (grč. anti, lat. materia) sup-stanca
sačinjena od atoma i molekula u kojima su antiadijaforist(a) (grč. antf, a-, diaphoros
sastavne čestice — antičesti-ce; jezgra atoma različit) protivnik moralne ravnodušnosti; up.
u antimateriji su sasta-vl>ena od antineutrona adijaforist.
(neutralnih) i an-tiprotona (negativnih), a antiaditis (grč. antias krajnik) med. zapaljenje
atomski omotač od pozitivnih elektrona krajnika.
(pozitrona). antialkoholičar (grč. antf, arap. al-kohhlu)
antera (grč. anthera) bat. prašnica. protivnik pijenja alkoholnih pića, trezvenjak.
antere (grč. antheros) pl. bat. prašnici, muški antianfilaksija (grč. antf, apa, phylatto čuvam,
spolni delovi cveta. branim) ned. neosetljivost prema anafilaksiji.
anteridija (grč. antheros) bog. muški spolni antianeksionist(a) (grč. antf, lat. annexio)
organ u bescvetnica. protivnik aneksije.
anterija (tur. entari, arap. 'antari) vrsta antiapeks (nlat. antf, areh) astr. tačka na nebu u
starinske gornje (muške i ženske) haljine s pravcu od koje se vrši kretanje; supr.: apeks.
dugačkim rukavima. antiaristokrat (fč. antf, aristokratos) protivnik
anteriora (lat. anteriora) št. raniji dogañaji, raniji plemstva, neprijatelj aristokra-tije.
život, prošlost. antiartritičan (grč. antf, arthron zglob) med. koji
anteriores (lat. anteriores) pl. prethodnici; preci; služi protiv zapaljenja zglobova.
supr.: posteriores. antiasteničan (grč. antf, a-, sthenos ]anina,
anterioritet (nlat. anterioritas) prethod-nost, snaga) med. koji povećava životnu snagu,
prethoñenje, prvenstvo u vremenu; prioritet. koji služi protiv slabosti.
anterotika (grč. ant-erotikćs) pl. med. sredstva antiastmatičan (grč. antf, asthma sipnja) med. v.
protiv ljubavi, sredstva za obuzdavanje antiastmatičan.
spolnog nagona. antibarbarus (grč. anti, barbaros negrčki,
anterotična sredstva ned. v. anterotika. tuñinski) knjiga koja uči kako treba izbegavati
antestat (lat. antestatus) prav. lice kome je grube jezičke pogreške, tzv. barba-rizme ili
testamentom ostavljeno zaveštanje. varvarizme; čistunac u pogledu jezika;
antestacija (lat. antestatio) prav. pozivanje za protivnik upotrebe stranih reči; antivarvarus.
svedoka. antibahijus (grč. anti, Bakchios) poet. v. pa-
antestirati (lat. antestari, ante-testari) prav. limbahijus.
pozivati koga za svedoka pre podnošenje antibiotik (grč. anti, bfos život) supstanca
tužbe sudu. biološkog porekla koja sprečava razvijanje
antefleksija (lat. anteflexio) med. savijenost nekih klica i ubija ih. U antibioti-ke spadaju,
napred, npr. materice. pored ostalih, i lekovi koji se dobijaju iz nekih
ante Hristum natum (lat. ante Christum vrsta gljivica, naročito: aureomicin, penicilin,
natum) pre Hristova roñenja. streptomicin, hloromicetin i dr.
antecedens (lat. antecedens) prethodnik, antibiotički (grč. anti, bfos život) koji je protiv
preteča; raniji dogañaj; gram. prethodni slog. života, koji uništava život, koji ubija.
antecedencija (nlat. antecedentia) ono što antiborejski (grč. anti, boreios severni)
prethodi, prethodnost, raniji odnos u nekoj okrenut prema severu.
stvari; fil. antecedencija — konzek- antivarvarus (grč. antf, barbaros) v.
venci/a=uzrok — posledica, subjekt — antibarbarus.
predikat, itd. antivenerea (grč. anti i lat. Venus boginja
antecedencije (lat. antecedentia) pl. ranije ljubavi; spolna ljubav) pl. med. sredstva protiv
stvari, raniji dogañaji ili odnosi; raniji život. spolnih, veneričnih bolesti.
antecedirati (lat. antecedere) prethoditi, ići
napred; preteći, preticati, nadmašiti,
nadmašivati.
54 antikvus

avtigal (grč. anti, lat. Gallus) protivnik, antieutanazist(a) (grč. anti, eu, dobro thana-tos
neprijatelj Francuza (jezika, kulture, politike smrt) protivnik eutanazista.
itd.). antizimotikum (grč. anti, zyme kiselo testo,
avtigen (grč. anti, gćnos roñenje) naziv za sve kvasac) hem. sredstvo koje sprečava vrenje;
supstance koje unesene u telo čoveka ili up. antiseptikum.
životinje izazivaju obrazovanje protiv- antiinkrustator (grč. anti, lat. incrustare dobiti
materija. koru) aparat koji čuva parni kazan od
antigorit (po nalazištu Antigori u Italiji) mat. hvatanja kamenog taloga i krečne naslage.
vrsta tamnozelenog serpentina; nastaje antiinokulist(a) (grč. anti, lat. inoculare
metamorfozom ampfibola; kod nas ga ima kalemiti) protivnik kalemljenja, pelco-vanja.
u Fruškoj gori. angina (lat. antiquus stari) kultura i filozofija
antidaktilos (grč. anti, daktylos prst) četr. v. klasične starine; umetnost i va-spitni ideal
anapest. starih klasičnih naroda, Grka i Rimljana;
antidatirati (grč. anti, lat. datum) v. ante-datirati. predmet stare umetnosti; fig. umetnička
antidemokratski (grč. anti, demokratikos) koji retkost.
je protiv vladavine naroda, protiv demokra tije. antikankroza (grč. anti, lat. sapseg rak) pl. med.
antidiegeza (grč. anti, diexeimi prikazivati, sredstva protiv bolesti raka.
izneti) ret. prikazivanje nekog dogañaja ili antikariozan (grč. anti, lat. cariosus kvaran,
stvari od strane protivnika, dogañaj ili stvar truo) med. koji služi kao lek protiv razje-danja
posmatrana s protivničke strane; up. diegeza. kostiju.
antidizenterika (grč. anti, dysenterikos antikataralije (grč. anti, katarroos stakanje) pl.
srdoboljan) pl. med. lekovi koji služe protiv med. sredstva protiv kašlja.
proliva. antikategorija (grč. anti-kategoreo) prav. pro-
antidijabetikum (grč. anti, diabetes šećerna tivtužba.
bolest, diabaino prolazim) med. lek protiv antikatoda (grč. anti, kathodos put na niže) fiz.
šećerne bolesti. platinski lim kod Rendgenovog aparata, koji
antidinastičan (grč. anti dynastes vladar, je namešten u cevi i na koji padaju katodni
vlastodržac) neprijateljski raspoložen prema zraci, čime se dobivaju snažnija dejstva.
vladajućem domu. antikatolički (grč. anti, katholikos) koji je
antidinika (grč. anti, dine, vrtlog, okretanje) protiv katoličke vere.
pl. med. sredstva protiv nesvestice; antidinična antikahektičan (grč. anti, kakos rñav, eksis
sredstva. svojstvo, stanje) med. koji služi kao sredstvo
antidolorozum (grč. anti, lat. dolor bol) med. za popravku rñavih sokova što izazivaju
sredstvo protiv bola. slabljenje.
antidoron (grč. anti, doron dar) uzdarje; antikva (lat. antiqua) staro pismo, latini-ca; tip.
nagrada; u grčkoj pravoslavno] crkvi: uspravna latinska slova (supr. kurziv).
deljenje vernima posvećenog hleba (na- antikvar (lat. antiquarius) istraživalac i
fore) koji je preostao posle obavljenog priče proučavalac starina, poznavalac starina i
šćivanja. starih spomenika; kupac i prodavac starina,
antidotarij(um) (grč. antidoton protivsred-stvo) starinar; kupac i prodavac starih i
knjiga o lekovima; farmakopeja. upotrebljenih knjiga.
antidoton (grč. antidoton) ned. sredstvo, lek antikvaran (lat. antiquarius) stari, starinski;
protiv čega; protivotrov; fig. protivsred-stvo, polovan, upotrebljavao
utuk. antikvarijat (lat. antiquus stari) trgovina starim
antidramatičan (grč. anti, drama) koji je u knjigama.
suprotnosti sa dramskim zakonima i antikvarnica (lat. antiquarius) prodavnica
pravilima. polovnih knjiga i retkih umetničkih
antimentalizam (fr. antimentalisme) lingv. predmeta.
pravac koji polazi od date reči, ne vodeći antikvizirati (lat. antiquus) ugledati se na stare,
računa o mentalnim, umnim procesima koji podražavati ukus starih, raditi prema
prate jezičku realizaciju, jezičko ostvarenje. antičkim uzorima; proglasiti nešto
antiemetika (grč. anti, emeo povraćam) pl. zastarelim.
med. sredstvo protiv povraćanja, anteme-tika. antikvirati (lat. antiquare) zastareti; proglasiti
antiemetici (grč. anti, emeo) med. sredstva protiv za zastarelo; odbaciti, npr. zakon.
povraćanja. antikvitet (lat. antiquitas) starina, staro-
antiemetičan (grč. anti, emćo) koji suzbija drevnost, stari svet, stari vek; stare, odnosno
nagon za povraćanjem. zastarele stvari ili ustanove, stara ili
antiepileptika (grč. anti, epilepsfa) pl. med. zastarela ureñenja i sl.
sredstva protiv padavice, epilepsija; pr. antikvus (lat. antiquus) stari, starinski,
antiepileptičan. starovremenski; up. antički.
antiklimaks 55 antinomazija

antiklimaks (grč. anti, klimax stepenice; antimaterija (grč. anti, lat. materia) sup-stanca
postupnost u izrazu) ret. prelaženje od jače sačinjena od atoma i molekula u kojima su
predstave na slabiju tako da se prava sastavne čestice — antičesti-ce; jezgro
postupnost i ne vidi, npr.: „Ako smo veliki, atoma antimaterije sastavljeno je od
veliki smo svuda, na prestolu, u padati, u antineutrona (neutralnih) i anti-protona
kolibi." (negativnih), a omotač od pozi-tivnih
antiklinala (grč. anti, klinč naginjem se, elektrona (pozitrona); u laboratoriji su
spuštam se) kol. položaj slojeva koji su ostvareni atomi antivodonika i antilitijuma.
naslonjeni jedni na druge tako da grade hrbat antimelanholičan (grč. anti, melancholikćs) koji
ili sleme, a padaju u suprotnim pravcima; razbija tugu, koji razvedrava raspoloženje.
suar. sinklinala. antimentalizam (grč. anti, mentalizam) lingv.
antikolika (grč. anti, kolike trbobolja) pl med. pozitivizam u lingvistici, ograničenje
sredstva, lekovi protiv trbobol>e. predmeta lingvistike na ono što je
antikonvulzivan (grč. anti, nlat. convulsivus neposredno dato u govoru, ne vodeći računa
grčevit) med. koji služi protiv trzaja i grčeva. o umnim (mentalnim) procesima vezanim s
antikonstitucionalan (grč. anti, lat. consti-tutio primenom jezika.
ustav) protivustavan. antimerija (grč. anti, meros deo) ret. zamenji-
antikonstitucionist(a) (grč. anti, lat. constitutio) vanje jednog dela govora drugim.
protivnik ustava. antimetabola (grč. anti-metabole) retorska
antikontagioza (grč. anti, lat. contagiosus figura koja se sastoji u tome što se izrazi
prilepčiv, zaravan) pl. med. sredstva za koji su bili u prvom delu rečenice pojavljuju i
predohranu od zaraznih bolesti. u drugom, ali drugim redom, npr.: „Jedemo
antikonvulzivan (grč. anti, nlat. convulsivus da živimo, a ne živimo da jedemo";
koji služi kao predohrana od zaraze. antimetalepsija.
antikosmetičan (grč. anti, kosmeo ukrasim) antimetalepsija (grč. anti, metalepsis za-
koji uništava (ili: narušava) lepotu. menjivanje, razmena) ret. v. antimetabola.
antikreza (grč. anti, kresis mešanje) prav. antimetateza (grč. anti, metatithemi
dopunski ugovor o zalozi po kome založim premestiti) retorska figura koja se sastoji u
poverilac, umesto interesa na dug, ima pravo tome da se iste reči ponavljaju i u drugom
da se služi i koristi založenim predmetom. delu rečenice, ali u protivnom smislu, npr.:
antikritika (grč. anti, krino sudim) odgovor na „Jedi da živiš, a ne živi da jedeš."
kritiku, protivkritika; odgovor na napade; antimilitarizam (grč. anti, fr. militarisme)
odbrana. protivnost militarizmu; pokret protiv rata i
antikritičan (grč. anti, krino) koji odgovara na pripremanje za rat.
kritiku, napad itd.; ned. koji protivreči antimon (nlat. antimonium) hem. elemenat,
očekivano] krizi (pojav); koji sprečava nastup atomska masa 121,75, redni broj 51, znak
krize (uticaj). Sb (stibium), metal srebrnobele boje,
antikritičar (grč. anti, krino) pisac odgovora na kristalan i veoma krt tako da se može stu-
kritiku; pisac odbrane od napada. cati u prah.
antilegomena (grč. antilego protivim se, antimonarhičan (grč. anti, monarhia) koji je
povijam) pl. teol. delovi Sv. pisma čija se. protiv monarhijskog oblika vladavine.
originalnost osporava ili u koju se sumnja, antimovid (lat. antimonium) mineral, sul-fid
npr,: „Otkrovenje Jovanovo"; supr.-. antimona, važna njegova ruda.
homolotumena. antimoralan (grč. anti, lat. moralis) koji je u
antilemičan (grč. anti, loimos kuga) med. koji opreci sa moralom, protivan moralu.
služi protiv kuge, protivkužni. antimoralizam (grč. anti, lat. mos, moriš
antiletargičan (grč. anti, lethargfa dremež-nica, običaj) fil. učenje koje ne priznaje nikakvu
bolest spavanja) med. koji služi protiv razliku izmeñu dobra i zla, i koje sve ljudske
obuzetosti dubokim snom, protiv obamrlosti. postupke jednako procenjuje „s onu stranu
antilisa (grč. anti, lyssa pseće besnilo) pl. med. dobra i zla".
sredstva protiv psećeg besnila. antinarkotika (grč. anti, narke ukočenost,
antologija (grč. antilogia) protivrečnost, ukočenje) pl. med. lekovi protiv narkotič-nih
prigovor, pobijanje; odbrana pred sudom. trovanja.
antilogičan (grč. antilogikćs) nedosledan, dntinacionalan (grč. anti, lat. nationalis),
protuslovan; koji je u protivnosti sa nenarodni, protivnarodni.
zakonima mišljenja, tj. sa logikom. antiiefritika (grč. anti, nephrćs bubreg) pl. med.
antilopa (grč. anthćlops) 3007. „cvetno oko" sredstva i lekovi protiv bubrežnih bolesti.
(zbog lepih očiju te životinje), veoma antinomazija (grč. anti, onoma ime) zamenji-
rasprostranjena vrsta rogatih sisara, žida u vanje imena, upotreba osobnog imena mesto
stadima po toplijim kopnima; u Evropi od vrste, npr. „Demosten" mesto „govornik".
ove vrste postoji samo gazele.
avtmnomizam 56 antisociJalan

antmnomizam (grč. anti, nomos zakon) 1. teal. antipod (grč. anti, pus, podos noga) čovek
•c>JOŽnja protivrečnost izmeñu staroza- koji u odnosu prema nekom drugom
vetskog zakona i hrišćanskog učenja; 2. predstavlja suštu suprotnost; protivnik,
načelno nepriznavana bilo kakvih utvr-ñenih suparnik; geogr. onaj koji živi na suprotnoj
zakona; anomizam. tački prečnika Zemlje, protivnožnik.
antinomija (grč. antinomia protivrečnost zakona antipodan (grč. antipus) sasvim suprotan,
sa samim sobom, tako da obe stranke mogu ga oprečan; koji se nalazi na suprotnoj tač-ci
tumačiti u svoju korist) log. protivrečnost, prečnika Zemlje.
suprotnost dvaju sudova ili zakona — teze k antiprotaza (grč. antiprotasis protivpred-log)
antiteze — koji se uzajamno isključuju, npr.: ret. nagoveštavanje pobijanja nekog tvrñenja,
„Svet ima svoj početak u vremenu, a i s koje se obično izražava jednim pitanjem.
obzirom na prostor on je ograničen" (teza); antipsihologizam (grč. anti, psyche duša) fil.
„Svet nema ni početka u vremenu niti granica stav nekih logičara i gnoseologa protiv
s obzirom na prostor, nego je i u jednom i u primene psihologije u logičkim i saznajno-
drugom pogledu bezgraničan" (antiteza); fil. teorijskim razmišljanjima.
kod Kanta: protivrečnost koja se javlja pri antiracionalizam (grč. anti, lat. ratio razum)
primeni zakona čistog razuma na čulni svet. fil. shvatanje da razum, odnosno čovečje
antipapizam (grč. anti, lat. papa) mišljenje, nije apsolutni izvor saznanja; teal.
neprijateljstvo i borba protiv pape. neslaganje sa trezvenim, razumnim pravcem u
antiparagraf (grč. anti-paragraphos) odgovor proučavanju pitanja vere.
na kritiku, utuk; replika. antirevolucionar (grč. anti, nlat. revoluti-
antiparazitika (grč. anti, parasitos gotovan) pl. onarius) pristalica i pobornik antirevo-lucije,
sredstva protiv biljnih i životinj-skih parazita protivnik revolucije.
koji se nalaze na ljudima i životinjama. antirepublikanac (grč. anti, lat. res publica)
antiparalelan (grč. anti, parallelos) dve linije protivnik republikanskog oblika vladavine;
koje sa drugim dvema linijama zakla-paju pr. antirepublikanski.
meñusobno jednake uglove ali suprotnim antireumatičan (grč. anti, reuma) med. koji služi
pravcima, jedna budući spoljašnja a druga protiv reumatizma.
unutrašnja. antirojalizam (grč. anti, fr. royalisme), ne-
antiparalelogram (grč. anti, parallelos, naklonjenost monarhijskom obliku vladavine
gramma) geom. ravnokraki trapez. i kraljevskoj vlasti uopšte.
antiparalitika (grč. anti, para-lyo) pl. med. antisemit neprijatelj Jevreja i njihovog načina
sredstva protiv uzetosti (paralize). rada (up. Semiti.)
antipatija (grč. antipatheia) neraspoloženje antisemitizam pokret kojem je cilj borba protiv
prema nekome, osećanje odvratnosti ili učešća Jevreja u privrednom, političkom i
nenaklonosti, nemarenje; supr.: simpatija. duhovnom životu, antisemit-ski,
antipatičan (grč. antipathikos) koji izaziva protivjevrejski pokret.
neraspoloženje ili odvratnost neprijatan, antisepsa (grč. anti, sepsis trulež) med.
nemio, nesimpatičan. uništavanje truležnih klica hemijskim i
antipatriot (grč. anti, patriotes) neprijatelj fizičkim sredstvima.
domovine, nerodoljub. antiseptikum (grč. anti, sepsis) heš. sredstvo koje
antiperistaza (grč. anti, peristasis spoljašnje uništara klice što izazivaju truljenje; pl.
okolnosti) opreka ili suprotnost okolnosti (ili: antiseptika.
prilika), dejstvo dveju suprotnih sila u antiseptičan (grč. anti, septikos) med. koji
prirodi. sprečava truljenje.
antipiretike (grč. anti, pyr vatra) pl. med lekovi antiracionalizam (grč. anti, lat. ratio razum)
protiv vatre, groznice. fil. shvatanje da razum, odnosno čovečje
antipiretičan (grč. anti, pyr) ned. koji suzbija mišljenje, nije apsolutni izvor saznanja; teal.
vatru, groznicu, npr. aspirin, antipi-rink dr. neslaganje sa trezvenim, razumnim pravcem u
antipirin (grč. anti, rug) med. sredstvo protiv proučavanju pitanja vere.
groznice, vatre, glavobolje. antiskabioza (grč. anti, lat. scabies šuga) pl.
anpšlatonska ljubav čulna, spolna ljubav. med. sredstva protiv šuge.
antiplenisti (grč. anti, lat. plenus pun) fil. antiskepticizam (grč. anti, skepsis nedoumica,
pristalice teorije o praznom prostoru (za dvoumica) fil. neslaganje sa onim gno-
razliku od plenista). seološkim stanovištem koje sumnja u
antipleuritika (grč. anti, pleuron bok, rebro) mogućnost ma kakvog saznanja uopšte, i koje
pl. med. sredstva protiv zapaljenja plućne smatra da se ne može doći ni do kakvih
maramice; pr. antipleuritičan. opštevažećih istina.
aatipneumoničan (grč. anti, pneumon pluće) antisocijalan (grč. anti, lat. socialis društven)
med. koji služi protiv zapaljenja pluća. protivan društvenom poretku; koji svojim
radom i ponašanjem škodi
antispazmodika 57 antihemoragičan.

ljudskom društvu i nezgodno strči u antitoksin (grč. anti, toxikon, otrov) med.
njemu. protivotrov, telo koje ima svojstvo da
antispazmodika (grč. anti, spasmos) pl. ned. v. neutrališe odreñene otrove, toksine.
antispastika. antiunionist(a) (grč. anti, lat. unio sjedi-njenje)
antispast (grč. antispastos vući na drugu protivnik jedinstva, protivnik ujedinjenja,
stranu) metr. četvorosložna stopa u koje je zajednice.
prvi i četvrti slog kratak, a drugi i antifebrilan (grč. anti, lat. febris groznica)
treći dug: U ------- U. med. protivgroznični.
antispastika (grč. anti, spastikos koji vuče, antifebrilije (grč. anti, lat. febris) med. lekovi
trzav) pl. med. sredstva koja ublažuju grčeve; protiv groznice.
antispazmodika. antifebrin (grč. anti, lat. febris) farm. sredstvo
antispektrologija (grč. anti, logia, nauka lat. protiv groznice, antipirin.
spectrum avet, pričina) naučio pobijanje antifermenti (grč. anti, lat. fermentum) med.
verovanja u duhove i aveti. fermenti koji svojim uticajem poništa-vaju
antispiritualizam (grč. anti, lat. spiritus duh) dejstvo drugih fermenata.
fil. odricanje duhovnosti i duhovne prirode antiflebotomist (grč. anti, phleps žila, tome
uopšte = materijalizam. sečem) med. protivnik lečenja pu-štanjem
krvi.
antistrateg (grč. anti-strategos) zamenik antiflogistika (grč. anti, phlox, phlogos plamen)
vojskovoñe; komandant neprijateljske 1. hek. teorija franc. hemičara Lavoazjea
vojske. kojom je pobio tzv. flogističku teoriju o
antistrofa (grč. antistrophe) u drami starih postojanju neke hipotetične materije koja pri
Grka: ples hora, koji je potpuno odgovarao sagorevanju tela ne sagoreva; up. flogiston; 2.
ranijoj strofi; otpev koji je odgovor pre toga pl. med. lekovi protiv zapaljenja.
pevanoj strofi. antiflogističan hem. v. antiflogistika 1; med. koji
antiscii (grč. anti, skia senka) pl. geogr. ljudi sa ublažava zapaljenje ili vatru; up. antiflogistika.
suprotnim senkama, tj. stanovnici na istom antiflogističari (grč. anti, phlox) pl. hem.
podnevku, ali na suprotnim stranama polutara pristalice antiflogistike; med. lekari koji u
tako da njihove senke u podne padaju na svima bolestima upotrebljavaju an-
suprotne strane; anteci. tiflogistička sredstva.
antiteza (grč. antithesis suprotnost, suprotno) 1. antifon(a) (grč. anti, phone glas) otpev;
suprotnost izmeñu značenja dvaju pojmova ili stranica od gume koja se stavlja u uši da bi
dvaju sudova (može biti kon-tradiktorna, se onemogućilo dopiranje suviše jakih
protivrečne, ili kontrarna, oprečna); 2. šumova i buke.
oprečnost dvaju karaktera, dveju težnji i sl.; antifonarij(um) grč. antiphoneo odgovaram)
3. u transcendentalnoj filozofiji Kantovoj i zbirka gregorijanskih melodija koje je
dijalektici Hege-lovoj: suprotnost prema tezi; početkom VII v. odabrao papa Grgur Veliki;
4. ret. iskazivanje jedne misli pomoću dva ove pesme su izvodili pevači ili narod za
suprotna pojma, npr.: „Ide ludo, progovara vreme mise.
mudro"; 5. loet. slovenska antiteza poetsko antifonnja (grč. anti, phone glas) logička
nabra-janje više predmeta ili pojmova koji protivrečnost, besmislica; takoñe: otpe-vanje,
imaju zajedničko svojstvo sa uporećivanim otpev.
predmetom, a zatim negiranje tih predmeta ili antifraza (grč. anti, phrasis govorenje) re-
pojmova; npr.: Šta se b'jeli u gori zelenoj? / torska figura koja se sastoji u tome da se
Al' je snijeg, al' su labudovi? / Da je snijeg, jedna reč upotrebljava u smislu koji je
već bi okopnio, / labudovi već bi poletjeli. / potpuno suprotan njenom osnovnom
Nit' je snijeg nit' su labudovi, / nego šator age značenju; npr.: „To bi bilo vrlo pametno", u
Hasan-age; (Hasanaginica); up. teza, sinteza. smislu „vrlo ludo".
antitermika (grč. anti, thermos topao) pl. ned. antifrizi (grč. anti, eng. freeze zamrzavati,
smrzavati) supstance koje se dodaju vodi da
sredstva i lekovi koji snižavaju temperaturu, bi se sprečilo njeno smrzavanje na niskim
a istovremeno smanjuju ili ot-klanjaju temperaturama.
bolove. antiftizika (grč. anti, phthisis sušica) pl. med.
antitetičan (grč. antithetikos) protivan, sredstva protiv sušice, tuberkuloze; pr.
suprotan, koji je u suprotnostima. antiftizičan.
antitip (grč. anti, typos) otisak, prepis, prototip. antihektika (grč. anti, ektikos jektičav) pl. med.
antitipija (grč. antitypia protivudar, odboj) fil. sredstva protiv sušice, jektike; pr. antihektičan.
kod Lajbnica: ono usled čega je jedno telo antihelmintika (grč. anti, elmis elmintos glista)
neprobojno za drugo. pl. med. v. anthelmintika.
antitireoidin (grč. anti, thyreos štit, eidos izgled) antihemoragičan (grč. anti, haima krv,
farm. lek koji sadrži sekret šti-taste (tiroidne) regnymi probijam) med. koji služi kao lek
žlezde; služi za lečenje Bazedovljeve bolesti. protiv krvoliptenja.
antihemoroidalan 58 antr-akt

antihemoroidalan (grč. anti, hafma, rheo antoksantin (grč. anthos, ksanthos žut) hem.
curim) lged. koji služi kao lek protiv šuljeva, cvetno žutilo, žuta bojena materija koja se
hemoroida. nalazi u cveću.
avtihipnotika (grč. anti, hypnos san) pl. med. antoliti (grč. anthos, Ifthos kamen) pl. kol.
sredstva protiv bolesnog nagona za spa- okamenjeni cvetovi ili otisci cvetova u
vanjem; pr. antihipnotičan. kamenu; antotipoliti.
avtiholerika (grč. anti, cholera bolest sa antologija (grč. anthologia) branje cveća,
povraćanjem i žitkom stolicom, cholas cvetnjak; zbirka odabranih, naročito lirskih
utroba) pl. med. sredstva protiv kolere. pesama; uopšte: zbirka svakog štiva
antihreza (grč. anti, hresis upotreba) prav. odabranog prema naročitim meri-lima i
ugovor o zalozi na osnovu koga poverilac svrhama; zbirka na j lepšega.
ima pravo da upotrebljava u zalogu primljen antonimi (grč. anti, oputa ime) pl. liig. reči
predmet. suprotne po značenju, npr. leto-zima, laž-
antikrist (grč. anti Christos) protivnik (ili: istina, dobar-rñav, tvrd-mek i dr.; up. sinotši,
neprijatelj) Hrista ili hrišćanstva; fig. paronimi, homonimi.
bezbožan čovek; ñavo, sotona. antonimija (grč. anti, oputa) lkngv. svojstvo
antihronizam (grč. anti, hrćnos vreme) suprotnoga značenja nekoj drugoj reči; up.
pogreška u računanju vremena; upotreba antonimi.
jednog vremena umesto drugog. antonoar (fr. entonner, entonnoir) levak;
antihtoni (grč. anti, chthon zemlja, tle) pl. levkasta rupa od eksplodirane mine; kol.
geogr. oni koji stanuju na istom stepenu kotlina, vrtača.
geografske širine, samo na suprotnim antonomazija (grč. antonomasia drugi naziv)
stranama polutara. reg. opisivanje kada se mesto zajedničkog
anticivičan (grč. anti, lat. civis grañanin) imena u govoru upotrebi vlastito ime, npr.
negrañanski, protivgrañanski. Demostenili Ciceronmesto „veliki besednik".
anticnklon (grč. anti, kyklos krug, kružno antorgastična sredstva med. sredstva protiv
kretanje) meteor. predeo na kome vlada visok navale krvi; up. orgazam.
atmosferski pritisak; naziv po tome što se na antos (grč. anthos) cvet, cvat; govorni ukras;
predelu visokog pritiska javljaju ned. osip, krasta, naročito na licu.
meteorološke pojave suprotne onima na antotipoliti (grč. anthos, typos otisak, lit-hos
predelu niskog pritiska (ciklonu). kamen) pl. geol. v. antoliti.
anticipaido (lat. anticipando) unapred, u obliku antoftalmika (grč. anti, ophthalmos oko) pl.
predujma; pre vremena. ned. sredstva protiv očnih bolesti.
anticipacija (lat. anticipatio primanje unapred) antoftalmika (grč. anti, ophthalmćs oko) pl.
uzimanje unapred, predujam na robu; ned. sredstva protiv očnih bolesti.
stvaranje suda ili dobivanje predstave o antocijanini (grč. anthos cvet, kyanos
nečemu unapred; fil. prihvatanje nekog suda zatvorenoplav) hem. biljni pigmenti koji se
unapred kao da je istinit, s tim da će se kasnije nalaze u ćelijskom soku mnogih biljnih ćelija
dokazati; ret. predupreñu-juće postavljanje i i koji daju plavu, crvenu ili ljubičastu boju —
obaranje prigovora protivnikovog. cvetovima, plodovima, listovima, stablu itd.
anticipirati (lat. anticipare) unapred uzeti (ili: antr (fr. entre, lat. inter) meñu, izmeñu, u,
uzimati), unapred primiti (ili: primati), usred; antr lu (fr. entre nous) meñu nama, u
preduzeti, preduzimati; preduj-miti, četiri oka, u poverenju.
predujmljivati; dobiti predstavu ili stvoriti antrakoza (grč. anthrakćo pretvarati u
sud o nečemu unapred. ugalj) pretvaranje u ugalj; med. slaganje
antički (lat. anticus, antiquus) stari, starinski, ugljenog praha ili gara u tkiva i zbog toga
starovremenski, starodrevni, starog kova; po njihovo crno obojenje.
starinskom ukusu; koji potiče iz starog veka, antrakolit (grč. anthrax ugalj, lithos kamen)
naročito iz vremena starih Grka i Rimljana; min. krečnjak obojen ugljenom.
fig. redak. antrakometar (grč. anthrax, metron mera) hem.
antišambr (fr. antichambre) predsoblje kod sprava za odreñivanje količine ugljenika.
kakvog velikog gospodina. antrakonit (grč. anthrax, lithos kamen) min. v.
antišambrirati (fr. antichambre) zadržavati se u antrakolit.
predsoblju, čekati prijem, džonja-ti pred čijim antraks (grč. anthrax ugalj) med. crni prišt, zlič,
vratima za prijem; činiti podvorenje starijim prostrel, nepomenik, travnjak, be-drenica,
i moćnijim od sebe. opasna zarazna bolest koju izaziva tzv.
antoalaža (fr. toile, antoilage) fina tkani-na sa Davežšbacil (Bacillus anthracis) antraksne
čipkama. bolesti one koje se prenose putem posrednog
antografija (grč. anthos cvet, grapho pišem) ili neposrednog dodira sa životinjama, npr.
pisanje pomoću cveća. besnilo itd.
antodoitalgika (grč. anti, odus zub, algos bol) antr-akt (fr. entr'acte) poz. odmor izmeñu
pl. med. sredstva protiv zubobolje. činova; fig. odmor, počinka, stanka,
antozoe (grč. anthos cvet, zoon životinja, živo privremen prekid u nekom poslu.
biće) pl. zool. korali.
antracen 59 antropomorf

antracen (grč. anthrax ugalj) hen. složen antropoglot (grč. anthropos, glotta jezik)
ugljenički vodonik, S14N10, koji se dobiva iz životinja sa jezikom sličnim jeziku čoveka,
katrana kamenog uglja; upotrebljava se za npr. papagaj.
spravljanje alizarina i drugih bojenih antropognozija (grč. anthropos, gnosis
materija. poznavanje) nauka o poznavanju čoveka,
antracit (grč. anthrax, nastavak ites) min. poznavanje čoveka.
najstariji fosilni ugalj, najbolja vrsta uglja. antropognost (grč. anthropos, gnostes
antre (fr. entree) ulazak, ulaženje; ulaz; ulazna poznavalac) poznavalac ljudi.
soba, predsoblje, predvorje; pristup; predjele, antropogonija (grč. anthropos, gone rañanje)
prvo jelo pri obedima, naročito svečanim; nauka o postanku čoveka.
ulazna cena, ulazni-ca, ulaznina; uvozna antropografija (grč. anthropos, graphia) opis
carina; muz. upadanje jednog glasa; uvod, (ili: ispisivanje) čoveka; nauka o čovečjem
komad kojim počinje opera ili koncert; telu.
pojava glumca na pozornici. antropozoik (grč. anthropos, zoon životinja)
avtreozoid (grč.) vot. muški gamet kod biljaka. geol. antropozojski period.
antricid (grč. anthrax ugalj, lat. occidere ubiti) antropozojski period geol. period u istoriji
lek protiv ujeda ce-ce muve. Zemlje u čijem se početku javlja čovek,
antrkolon (fr. entrecolonne) apx. razmak, počinje sa diluvijalnim periodom, dobom
odstojanje izmeñu stubova, prostor izmeñu dva kada čovečji govor počinje da se razvija, po
stuba, antrpilastr. traje još i sad, otprilike jedan milion godina.
antrkot (entrecote) kup. meso izmeñu dva rebra
(kod stoke), krmenadla. antropozofija (grč. anthropos, sophla
avtr nu (fr. entre nous) v. pod antr. mudrost) fil. učenje koje je osnovao Rudolf
antropareskija (grč. anthropareskeia) želja ili Štajier, a koje hoće da „duhovnim očima
slabost nekoga da se dopada ljudima; supr.: gleda" i neposredno opaža i opšti sa „višim
teosebija. svetovima". Put ka tim višim svetovima ima
antropizam (grč. anthropos) fil. očoveča-vanje, tri stepena: „priprema", „prosvetljenje" i
oppggi naziv za sve one predstave koje „posvećenje"; telo je podložno zakonu
stavljaju čoveka prema celoj ostaloj prirodi, i nasleña, duša sudbini koju sama stvara, a duh
koje ga shvataju kao smišljen krajnji cilj zakonu reinkarnacije.
organskog stvaranja; pogled na svet i život antropoidan (grč. anthropos, eidos vid,
koji u pitanju o položaju čoveka u prirodi oblik) čovekolik, sličan čoveku (o majmu-
stoji na gledištu da je „čovek mera svih nima).
stvari". antropolatrija (grč. anthropos, latreia
antropijatrika (grč. anthropos, iatros lekar) služba) obožavanje čoveka; shvatanje da je
nauka o lečenju ljudi. čovek biće slično bogu.
antropinski (grč. anthropinos) čovečji, koji se antropolog (grč. anthropos, Ićgos) naučnik koji
tiče ljudi; zemaljski. proučava čoveka sa gledišta anatom-skog i
antropo- (grč. anthropos) predmetak u slože- fiziološkog, psihološkog i filozofskog,
nicama sa značenjem: čovek. istorijskog i sociološkog, arheološkog i dr.
antropobiologija (grč. anthropos, bios život, antropologizam (grč. anthropos, logismos) fil.
logia nauka) deo antropologije koji se bavi 1. shvatanje po kojem je religija rezultat
životnim izražajima čovečanstva i njihovim čovečjih nazora, želja, težnji i ideala; 2.
zakonima proučavajući pitanje nasleña, shvatanje da je saznanje (i oblici u kojima se
uticaja okoline, ukrpgganja, plo-ñenja, ono javlja) uslovljeno čovečjem prirodom.
množenja, opadanja itd. antropologija (grč. anthropos, logia) nauka koja
antropogeneza (grč. anthropos, genesis) deo proučava čoveka na osnovu anatomije,
antropologije koji proučava razvoj ljudskog fiziologije, psihologije, istorije, socio-logije,
tela. filozofije, arheologije i nauke o jeziku.
antropogenetika v. antropogenija. antropomantija (grč. anthropos, manteia
antropogenija (grč. anthropos, genesis) nauka o proricanje) proricanje (ili: gatanje) po
postanku i razvitku čoveka i ljudskih vrsta. čovečjoj utrobi.
antropogsografija (grč. anthropos, geogra-phia) antropometar (grč. anthropos, metron mera)
deo geografije koji ispituje koliko prirodni sprava za merenje visine čoveka.
položaj zemljišta na kome ljudi žive utiče na antropometrija (grč. anthropos, metron)
obrazovanje ljudske zajednice, i koliko je merenje čovečjeg tela; nauka o merenju
čovek uopšte kadar da izvestan prostor tako čoveka, tj. o odnosima izmeñu čovečjih
preobrazi da bi mu mogao biti od koristi; kao udova, njihovoj razvijenosti i drugim
podvrste su: istorijska, kulturne, saobraćajne, osobinama.
pri-vredna, trgovačke i politička geografije. antropomorf (grč. anthropos, morphe oblik)
kamen sličan čoveku ili nekom delu njegovog
tela; majmun sličan čoveku.
antropomorfan 60 an-tu-ka

antropomorfan (grč. anthropo-morphos) sličan antropotizija (grč. anthropos, thysia žrtva)


čoveku, koji ima čovečji oblik. prinošenje ljudi na žrtvu.
antropomorfizam (grč. anthropos, morphe antropotomija (grč. anthropos, tome sečenje)
oblik) fil. shvatanje i tumačenje stvari i prirode med. razuñivanje, rezanje čovečjeg tela u
u odnosu na čoveka, tj. svako rasuñivanje ili cilju naučnog ispitivanja.
svako učenje koje radi objašnjenja onoga što antropofag (grč. anthropos, phagem jesti) onaj
nije čovek (npr. bog, fizičke pojave, biološki koji jede ljudsko meso, ljudožder; kanibal.
život, ponašanje životinja itd.) upotrebljava antropofagija (grč. anthropophagia) ljudož-
pojmove uzajmljene od prirode ili ponašanja derstvo; kanibalizam.
čoveka; religiozno antropomorfizam smatra antropofiteja (grč. anthropos, phytefa sañenje;
da je bog sličan čoveku, tj. da misli, oseća i rañanje) biol. rañanje čoveka, nauka o
radi kao čovek, počovečenje boga; spolnom životu čoveka.
antropomorfoza. antropofobija (grč. anthropos, phćbos strah)
antropomorfoza (grč. anthropos, morphe) fil. v. strah (ili: zaziranje) od ljudi.
antropomorfizam. antropofonika (grč. anthropos, phone glas)
antropomorfozirati (grč. anthropos, morphe nauka o ljudskim glasovima.
uobličavam) počovečiti, počovečavati, tj. antropohemija (grč. anthropos, chemeia) nauka
zamišljati i predstavljati boga kao čoveka, sa o materijama koje sačinjavaju čovečje telo.
ljudskim osobinama, vrlinama, slabostima i antropohistorija (grč. anthropos, istoria)
dr. nauka o razvitku ljudskog roda, istorija
antropomorfologija (grč. anthropos, morphe, čovečanstva.
logfa) nauka o oblicima čovečjeg tela. antropohorija (grč. anthropos, choreo pa-
antroponimija (grč. anthropos, onoma ime) sprostirem se) zool. rasprostiranje plodova i
lingv. deo nauke o jeziku koji proučava lična semena od strane čoveka.
imena. antropocentrizam (grč. anthropos, lat. sep-trum
antroponomija (grč. anthropos, nomos zakon) središte) filozofski pogled na svet koji
fil. nauka o zakonima koji vladaju u čovečjem smatra da je čovek središte sveta i krajnja
životu; po Kantu: zakonodavni razum svrha njegova razvitka.
čovekov. antrpa (fr. entrepas) poluravan, hod konja,
antropopatizam (grč. anthropopathefa) fil. polukas.
shvatanje da je bog biće koje ima sve antrpilastr (fr. entrepilastre) apx. razmak
ljudske osobine, koje oseća i »seli isto kao izmeñu stubova, odstojanje izmeñu dva stuba ;
čovek; antropopatija. antrkolon.
antropopatija (grč. anthropopatheia) fil. v. antrpo (fr. entrepot, lat. interpositus metanje
antropopa tizam. izmeñu, umetanje) trg. stovarište, skladište,
antropopeja (grč. anthropo-poia) stvaranje magacin za smeštaj robe koja dolazi iz
čoveka. inostranstva, a pod uslovima koje zakon
antropoplastika (grč. anthropos, plastike) odreñuje (roba, dok leži u njemu, ne plaća
slikanje (ili: vajanje) čoveka. carinu); u antrpo se može smestiti svaka roba
antroposkopija (grč. anthropos, skopeo kojom se može manipulisati, koja se može
posmatram) veština da se po crtama lica razvrstavati, popravljati, deliti, i odatle
zaključi o umnim i karakternim osobinama uvoziti, izvoziti ili upućivati, pridržavajući se
čoveka; up. fiziognomika. pritom propisa koji se odnose na svaku od tih
antroposomatologija (grč. anthropos, soma telo, radnji; — an antrpo (fr. en entrepot)
logfa) nauka o sastavu i osobinama čovečjeg necarinjen, neocarinjen.
tela. antrtaj (fr. talile, entretaille) u bakrorezu: fini
antropospeleologija (grč. anthropos, spe-laion meñuzarez; ples: figura u igranju kada se
pećina, logia nauka) naučna disciplina koja jedna noga stavi na mesto druge, a ova se
proučava veze izmeñu čoveka i pećine; u pruži napred.
užem smislu, antropospeleologija je nauka o antrfen (fr. entrefins) pl. tkanine osrednje
pećinskom čoveku. finoće i kakvoće.
antrfile (fl-entrefilet) nagoveštaj nečega vešto
antroposfera (grč. anthropos, sphaira kugla, upleten u govor, vest ili saopštenje koje
lopta) deo životnog prostora koji je pod treba pročitati izmeñu redaka; kratak članak,
uticajem čoveka. obično zvanično, saopštenje vlade, u bačen u
antropoteizam (grč. anthropos, theos bog) redakcijski deo lista.
obogočovečenje, obožavanje čoveka, sma- antrša (fr. entrechat, ital. intrecciato salto)
tranje onoga što je čovečje božanskim. umetnički skok u plesu, udaranje noge o
antropoteka (grč. anthropos, theke pričuvi-šte, nogu u skoku pri igranju.
sanduk) dvorana zaslužnih ljudi, dvornica an-tu-ka (fr. en tout čas) amrel srednje
slave. veličine koji može poslužiti i kao ki-
antropoterapija (grč. anthropos, therapeyo
lečim) nauka o lečenju čoveka i o negovanju
čovečjeg zdravlja.
anthelmintika 61 apanaža

šobran i kao suncobran, amrel za svako govoriti zbog toga što hoće da oda; nesta-ško,
vreme; fig. čovek koji se može upotrebiti za ñavolan, vragolan.
svaki posao. an fas (fr. en face) spreda, s lica; oči u oči,
anthelmintika (grč. anti, helmins, helmintos pravo u oči.
glista) pl. med. sredstva za isterivanje glista; pr. anfilada (fr. enfilade) dug red, npr. red soba u
anthelmintičan. jednom pravcu; voj. tučenje topovima uzduž,
anthiperidrotikon (grč. anti, yper nad, iznad, po dužini, s boka.
preko, idros znoj) med. sredstvo protiv anfilirati (lat. filum konac, fr. Š, enfiler)
prekomernog znojenja nogu. udenuta, udevati; nizati, nanizati, npr. biser;
anthipnotika (grč. anti, hypnos san) pl. med. v. zapodenuti razgovor; zaplesti nekoga u neko
antihipnotika. preduzeće, u opasnost; voj. tući topovima po
anthipofora (grč. anti, hypo-phero snositi) ret. dužini, s boka; napraviti ćupriju (u trik-traku).
izvoñenje i nabrajanje prigovora, da bi se posle anfraktuozan (nlat. anfractuosus) krivudav,
jedan po jedan pobijali. iskrivudan, vijugast; neravan, džombast;
anualni (lat. annualis) godišnji, koji se dogaña zaobilazan.
svake godine; koji traje godinu dana. anhelacija (lat. anhelatio) kratko, teško
anuarij(um) (lat. annuarium) letopis, godi- udisanje vazduha, dahtanje, zadihanost.
šnjak, kalendar. anhidrid (grč. ap, hydor voda) hem. jedinjenje
anuitet (nlat. annuitas, annuus godišnji) kiseonika sa nekim elementom bez vodoni-ka,
godišnja otplata duga; godišnji prihod, ali koje izloženo vodi apsorbuje, upija,
godišnji dohodak, godišnja renta. vodonik i postaje kiselinom.
anulacija (nlat. annullatio) poništenje, po- anhidrija (grč. ap, hydor) bezvodnost, nestašica
ništavanje, ukinuće, opovrgnuće, opovrga- vode, suša; anidrija.
vanje; oglašavanje nevažećim. anhidrit (grč. ap, hydor voda) hem. sumporno--
anulirati (nlat. annullare) poništiti, po-ništavati, kiseli kreč kome je oduzeta voda.
ukinuti, ukidati, opovrći, opovrgavati; anhidričan (grč. ap, hydor voda) hem. slobodan
uništiti; uništavati; ogla-siti nevažećim. od vode, kome je oduzeta voda, npr. soli i
anulus (lat. annulus) prsten; aiulus magikus oksidi.
(lat. annulus magicus) čarobni prsten; anulus anceps (lat. anceps) dvostruk; dvostran; ko-
palacii (lat. annulus palatii) kraljevski lebljiv, nesiguran; dvosmislen; metr. oznaka za
prsten pečatnjak; anulus pi-skatorijus (lat. kvantitet jednog sloga koji može biti dug
annulus piscatorius) papin prsten pečatnjak na ili kratak.
kojem je predstavljen sv. Petar u ribarskom anšantirati (fr. enchanter) očarati, oča-ravati,
čamcu, ribarski prsten. opčiniti, opčišavati, zadiviti, zadivljavati,
anumeracija (lat. annumeratio) pribrajanje, ushititi, ushićivati; pr. an-šantiran.
dobrajanje, uračunavanje. anšer (fr. enchere) trg. bolja ponuda na javnoj
anumerirati (lat. appšpegage) pribrojiti, prodaji; podizanje cene, poskuplji-vanje,
pribrojavati, dobrojiti, dobrojavati; ura- poskupljenje.
čunavati, ubrajati. anšerirati (fr. encherir) trg. nuditi više, dati više
anuncijacija (lat. annunciatio) nagovešta-vanje, pri nadmetanju; poskupl>ivati, podizati cenu.
objavljivanje, naročito Devi Mariji da će anšlus (nem. Anschluss) priključenje, pripa-
roditi sina, Blagovesti. janje, prisajedinjenje, pridruženje, spa-janje;
anurija (grč. ap, uron mokraća) med. potpun pol. prisajedinjenje Austrije hitle-rovskoj
prestanak lučenja mokraće. Nemačkoj 1938. god.
anus (lat. anus) anat. čmar, završetak zadnjeg aorist (grč. a-oristos neograničen, neodreñen)
creva; per anum (lat. per anum) med. kroz gram. preñašnje svršeno vreme, prošlo
čmar. trenutno vreme.
anus (lat. annus) godina; anus eklezijastikus (lat. aorta (grč. aorte) znat. glavna srčana žila, žila
annus ecclestiasticus) crkvena godina; anus srčanica, najvažnije arterijsko stablo od
interkalaris (lat. annus intercalaris) prestupna koga potiču sve arterije u čovečjem telu.
godina; anus komunis (lat. annus communis) aortitis (grč. aorte med. zapaljenje aorte.
prosta, neprestupna godina; anus kurens (lat. aosmičan (grč. a, osme miris) bezmirisan.
annus currens) tekuća godina; anus solaris apage! (grč. ap-ago odvesti; otići, lat.
(lat. annus solaris) sunčana, obična julijanska apage) odlazi, idi, čisti se!
godina; anus civilne (lat. annus civilis) apagoga (grč. apagoge) log. posredan dokaz;
grañanska godina, od 1. januara do 31. apagogičan dokaz indirektan, posredan
decembra. dokaz, tj. onaj koji dokazuje tačnost jednog
anfan (fr. enfant) dete; anfan perdi (fr. tvrñenja pokazivanjem nemogućnosti ili
enfants perdus) na. vojnici koji se sami jave pogrešnosti tvrñenja koje ga odriče.
da izvrše neko opasno delo, mrtva straža; apanaža (fr. apanage, nlat. apanagium)
anfan teribl(fr. enfant terrible) brbljivo dete imanje dato na doživotno uživanje; godi-
pred kojim se ne sme svašta
apanažirati 62 apelacio frivola

šnja plata bližih vladaočevih roñaka (dece, apedeuzija (grč. apaideysia) nevaspitanost,
braće); godišnji prihod, obezbeñen prihod. neobrazovanost, neznanje usled slabog
apanažirati (fr. apanager) dati kome imanje školovanja; apedeugizam.
na doživotno uživanje; odrediti stalan apedeutizam (grč. a-, paideyo vaspitavam,
godišnji prihod. odgojim) v. apedeuzija.
apanteza (grč. apantesis) odgovor, odvraćanje, apedeutičan (grč. a-, paideytikos vaspitni;
pobijanje. odgojni) neobrazovan, nevaspitan, neško-
apantropija (grč. apanthropia zaziranje od lovan.
ljudi) nečovečnost, svirepost; zaziranje (ili: apeirokalija (grč. apeiros neiskusan, kalćn
strah) od ljudi; odvratnost meñu ljudima; up. lepo) nepoznavanje lepote, neupućenost u ono
antropofobija. što je lepo; nedostatak ukusa; ret. usiljena
aparat (lat. apparatus sprema; oruñe) sprava, težnja za lepim i kitnjastim izražavanjem.
naprava, stroj; ceo pribor, sva oruña, apeiron (grč. apeiros neograničen, beskrajan)
pomoćna sredstva i dr. koja su potrebna za fol. početak, prauzrok iz koga su sve stvari
neki posao ili neku službu. izašle i u koji se ponovo vraćaju (ovaj pojam
aparatorij(um) (nlat. apparatorium) odeljenje uveo Anaksimander).
(ili: orman) za smeštaj oruña, sprava i sl. apeks (lat. areh vrh, šiljak) kupasta kapa
aparatura (lat. apparatus) svi aparati jednog starorimskih sveštenika; geom. vrh kupe; astr.
tehničkog preduzeća; sva mehanička tačka neba u pravcu koje se vrši neko kretanje,
postrojenja (npr. neke radionice, bioskopa, npr. pri Zemljinom obrtanju; apeks
pozorišta i dr.). Sunčanog sistema tačka ka kojoj se kreće
Sunce sa svojim pratiocima (planetama);
aparentan (lat. apparens) vidljiv, vidan; supr.: antiapeks; gran. znak za dužinu ili
očigledan, očevidan, jasan; prividan (npr. naglašavale nad samoglasni-kom.
odstojanje, veličina i sl.). apel (fr. appel) poziv, pozivanje, doziv, znak;
aparencija (lat. apparentia) privid, privid-nost, prav. žalba višoj vlasti, pozivanje na viši sud;
izgled, spoljašnjost; verovatnoće; trg. voj. zbor; mač. kratak i oštar udar napred
spoljašnji izgled neke robe. isturenom nogom; poslušnost kod pasa, npr.
apartan (fr. apart naročit, jedinstven) naročit, taj pas nema apela, tj. ne odaziva se na
neobičan, nesvakidašnji; pun draži, poziv gospodara.
dražestan. apelant (lat. appellare, appellans) prav. onaj
apartman (fr. appartement) stan, soba, koji se u pravnim ili sudskim poslovima
odeljenje, stan sa više odeljenja. obraća, posle nižih, višim sudovima i traži
apartheid (eng. apart odvojeno, izdvojeno, njihovu pomoć.
podeljeno) naziv za doktrinu rasne apelat (lat. appellatus) prav. lice protiv koga ili
superiornosti bele u odnosu na crnu rasu koju presuda nižeg suda protiv koje apelant
na najbezobzirniji način praktikuje Juž- podnosi priziv višem sudu.
noafrička Republika odričući svako političko apelativ (lat. nomen appellativum) gran.
pravo svojim podanicima crne kože. zajedničko ime, reč koja označava rod ili
apasionato (ital. appassionato) kuz. strasno, sa vrstu, npr.: drvo, čovek, životinja.
puno osećanja. apelativan (lat. appellativus) gram. koji označava
apatetičan (grč. apatao, apatetikos prevaran, zajedničko ime, rod, vrstu.
lažljiv) lažljiv, lažan, prevaran, za-pleten, apelatorija (lat. appelare) viši, prizivni sud za
zamršen, npr. zaključak. crkvene sporove.
apatije (grč. apatheia) neosetljivost, utrnu-lost apelacija (lat. appellatio) viši sud (izmeñu
osećanja, ravnodupšost, nemarnost; stanje u prvostepenog i hasacionog suda); priziv
kome kod čoveka ništa ne može izazvati ni višem sudu; poznavanje; kazivanje, imeno-
radost ni žalost (u normalnim prilikama vanje.
obično nastupa usled za-morenosti mozga); apelacio admisibilis (lat. appellatio ad-
mlitavost pokreta sa težnjom nekretanju. missibilis) prav. dopustljiv i prihvatljiv priziv,
apatit (grč. apatao zavodim) št. kalcijev fosfat s priziv koji se može dopustiti i prihvatiti.
fluorom, veoma rasprostrt, boje sive, apelacio dezerta (lat. appellatio deserta)
ljubičaste ili zelenkaste, tvrdine 4 po Mosovoj prav. prepušten, zadocneo priziv.
lestvici. apelacio inadmisibilis (lat. appellatio
apatičan (grč. apathes) neosetljiv, ravnodušan, inadmissibilis) prav. nedopustljiv priziv,
nemaran, utrnulih osećanja. neprihvatljiv priziv.
apatrid (grč. a-, lat. patria domovina) lice koje apelacio temerarija (lat. appellatio temera-ria)
nema državljanstva. prav. neosnovan priziv, nepromišljen priziv.
apaš (fr. arasće) velegradski razbojnik, lopov, apelacio frivola (lat. appellatio frivola) prav.
zločinac, otimač. beznačajan i ništavan priziv.
apelirati 63 aplaudira™

apelirati (lat. appellare) moliti koga za pomoć; držaj jedne predstave jasno shvatiti i tim je
pozivati se na nešto; obraćati se (ili: obratiti staviti na pravo mesto u svesti.
se) prizivom višem sudu, uložiti (ili: ulagati) apetalan (grč. a-petalos) bog. bez lišća; čiji
priziv; uložiti (ili: ulagati) protest. cvetovi nemaju kruničnih listića, be-
alelovati (lat. appellare) v. apelirati. skrunični, koji su bez latica.
apendiks (lat. appendix) dodatak, dopuna, apetencija (lat. appetentia) čežnja, požuda,
prilog knjizi ili delu; alat. izdužen produžetak nagon, sklonost, težnja za čim.
sa površine nekog organa, naročito: crvoliki apetit (lat. appetitus) prohtev za jelom, volja
produžetak na donjem delu slepog creva, za jelom, ješnost, osećanje gladi; prohtev,
crvuljak. želja, žudnja za nečim.
apendikularije (lat. appendicula mali pri-vezak) apetitivan (nlat. appetitivus) željan, požu-dan,
pl. zool. mali prozirni morski pla-štaši sa pohotan.
repom za veslanje. apetitlih (lat. appetere, nem. appetitlich)
apendicit (lat. appendix) ned. zapaljenje cr- ukusan, tečan, sladak, primamljiv, koji
volikog produžetka na donjem delu slepog izaziva želju za jelom, da se jede, da ga (ili:
creva, crvuljka (pogrešno se kaže: zapaljenje je) pojedeš.
slepog creva).
apepsija (grč. a- ne, bez, pepsis probava, apeticija (lat. appetitio) težnja za čim, težnja,
varenje) med. loša probava, slabo varenje u žudnja, naklonost.
organizam unete hrane. apehema (grč. ap-echema) odjek; med. suprotna
apeptičan (grč. a-peptos nevaren) nesvar-ljiv, pukotina na povreñenoj kosti (kontrafi-sura);
neprobavljiv; koji pati od slabog varenja suprotno dejstvo pada, tj. kada se bol
želuca. prouzrokovan tim padom oseti na suprotnoj
aperantologija (grč. aperantologia) preterana strani.
brbljivost, bujica praznih reči. apijarij(um) (lat. apiarium) pčelanik, pče-
aperkat (ept. irreg gornji, čut udarac) sp. u linjak.
boksu: udarac pesnicom tako da je onaj deo apikultura (lat. apis pčela, cultura gajenje)
ruke gde je šaka okrenut prema sopstvenom pčelarstvo.
licu i ruka ima zamah odozdo na gore. apireksija (grč. a-, rug vatra) med. stanje bez
aperijens (lat. aperire otvoriti) med. sredstvo za groznice, stanje bolesnikom izmeñu napada
čišćenje; pl. aperijencije. povratnih groznica.
aperijentan (lat. aperiens) koji otvara volju za apireničan (grč. a-, rugep kopggica) bog. koji
jelom; aperitivan. nema koštice (o plodu).
aperijencije (lat. aperientia) pl. med. v. aperijens. apiretičan (grč. a-, rug) med. bez visoke
aperiodičan (grč. a-, perfodos) fiz. slobodan od temperature, bez groznice.
njihanja, koji se ne klati oko svoga apirija (grč. apeiria) neiskusnost.
ravnotežnog položaja. apiričan (grč. a-pyros, a-, rug vatra) 1.
aperitiv (nlat. aperitivum) sredstvo koje izaziva nezapaljiv, siguran od vatre.
volju za jelom, rakija ili drugo piće kao apiričan (grč. apeiros, a-, peira iskustvo) 2. koji
sredstvo za otvaranje apetita. nema iskustva, neiskusan, nevičan.
aperitivan (lat. aperire otvoriti, nlat. aperitivus) apirman (fr. apurement) trg. zaključak, ove-
v. aperijentan. ravanje, proveravanje računa.
apersi (fr. aperfu kratak pregled, letimičan Alis mit. sveti bik, crn sa belom negom na čelu
pregled; suština, kratko i pregledno koga su stari Egipćani poštovali kao
izlaganje, sažetak. božanstvo; simbol zemljoradnje.
apertura (lat. apertura) anat. otvor npr. na apis (lat. apis) zool. pčela.
prečaga, vetrilima (dijafragma) za prolaz apistija (grč. apistia) neverovanje, podozre-
jednjaka itd.; opt. otvor (izdubenog ogledala, vanje, sumnja.
zaklona na optičkim aparati-ma). apices juris (lat. areh, apices juriš) pl. prav-
apercepcija (lat. ad-perceptio) fil. za-pažanje, ničke dosetljivosti.
shvatanje, jasno shvatanje predmeta pomoću aplazija (grč. a-, plašiš obrazovanje, uobli-
akata pažnje, odnosno mi-šljenja; oni akti čenje, tvorenje) anat. nemanje ili nedovoljna
parenje, odnosno mišljenja, pomoću kojih se razvijenost jednog organa ili više njih.
jedan predmet shvata, saznaje i tumači; po aplanat (grč. a-, planao lutam) fotografski
Vuntu: prvo akt ili proces kojim se psihički objektiv, konstruisan 1866, koji nema sferne
sadržaji dovode do jasnog shvatanja, drugo, aberacije; linkejoskop.
načelo na kojem počivaju druge, više veze aplanatičan (grč. a-, planao) opt. bez (sferne)
duševnog života, a ne one koje počivaju na aberacije, kao složene sočivo; aplanazi-ja:
asocijacijama. nemanje (ili: nepostojanje) sferne aberacije.
apercipirati (lat. ad-percipere) zapaziti, aplanirati (fr. aplanir) poravnati; dovesti u red;
zapažati, uvideti, jasno shvatiti; sa- otkloniti smetnje, zagladiti.
aplaudira™ (lat. applaudere) tapšati, pljeskati u
znak odobravanja; primiti nešto sa bučnim
odobravanjem, živo odobravati.
aplauz 64 apokaliptičan

aplauz (nlat. applausus) tapšanje, pljeskanje u apodemijalgija (grč. apodemia boravak u tuñini,
znak odobravanja, pljesak, glasno algos bol) bol ili tuga za zavičajem.
odobravanje, pohvala. apodija (grč. a-, pus noga) med. rañanje bez
aplikabilan (nlat. applicabilis) primenljiv, nogu, nemanje nogu od samog roñenja, bez-
podesan; koji se može lako namestiti na, nožnost.
priljubljiv; aplikativan. apodiksis (grč. apodeixis) prikazivanje,
aplikant (lat. applicans) v. kandidat. izlaganje; ogledni govor; L0g. dokazivanje,
aplikata (lat. applicata) geoi. ordinata (kod neopovrgljiv dokaz.
kupinih preseka); treća oca u prostornom apodiktičan (grč. apodeiktikos) koji dokazuje,
koordinatnom sistemu. dokazan, neopovrgljiv, neoboriv, neminovan,
aplikativ (lat. applicare približiti; dodati, bezuslovan; apodiktičan sud log. sud koji
združiti) liši. u nekim kavkaskim, afričkim i izražava logičku nužnost, npr.: ,,U
dr. jezicima izvedeni glagol koji glagolskoj ravnostranom trouglu moraju sva tri ugla biti
radnji daje značenje naklonosti prema jednaka"; up. asertoran, proble-matičan,
nekome (objektu). modalitet.
aplikativan (nlat. applicativus) v. aplikabilan. apodoza (grč. apodosis) ret. drugi, poslednji deo
aplikatorika (lat. applicare) objašnjavanje složene rečenice, za razliku od prvog dela
teorijskih pitanja pomoću praktičnih primera, (protaze); gran. završnica.
naročito u vojnim naukama. apoñatura (ital. appoggiatura) muz. predudar,
aplikatura (nlat. applicatura) kuz. pravilan ukrašavanje melodije sitnim notama.
položaj prstiju pri sviranju. apoen (fr. appoint) fin. menica koja izmiru-je
aplikacija (lat. applicatio) način izvoñenje, neki dug ili duguje izvesnu sumu; svaka,
primenjivanje, primena; metanje, nameštanje, naročito inostrana, menica; sitan novac za
stavljanje, utiskivanje, prileplji-vanje, npr. potkusurivanje, papirna novčanica kao
ukrasa od druge materije na neku tkaninu; sredstvo plaćanja u platnom prometu; apunto.
ned. upotreba spoljnih sredstava, zavoj, oblog; apoentirati (fr. appointer) odrediti platu, plaćati;
marljivost, vrednoća, prilježnost; aplikacione poravnati se u nečemu; odrediti ročište;
boje šare (ili: mustre) u boji koje se utiskuju u sravniti račun sa trgovačkim knjigama.
tkaninu; aplikaciona škola viša vojna škola u apozitiv (lat. arropege priložiti, appositi-vum)
Francuskoj i Italiji za pripravnike za gran. pridev koji stoji uz imenicu kao
generalštab. apozicija, npr.: Dete bolesno mora da leži,
aplicirati (lat. applicare) namestiti, staviti, Čovek pošten ne bi to nikad uradio.
metnuti; primeniti, upotrebiti; dati npr. lek; apozitivan (nlat. appositivus) gran. koji stoji kao
brižljivo izučavati, obraća-ti jaku pažnju na dodatak, kao apozicija.
nešto, starati se, prio-nuti za neki posao; apozicija (lat. appositio) gram. dodavanje, jedna
prišiti, prilepiti, npr. ukras na haljinu; mat. atributivna imenica kao dodatak nekoj drugoj
uneti, ucrtati. imenici; zamena subjektova koja ga kazuje
apnea (grč. a-, rpeo dahćem) ned. nedisanje, drugim imenom, može da ga zameni (npr.
kraći ili duži zastoj u disanju usled Dušan, tvoj mlañi brat, čita knjigu).
poremećaja centra za disanje. apojovijum (nlat. apojovium, grč. arb od, Jov-od
apo- (grč. arb) predmetak u složenicama sa Jupiter gei. Jovis) astr. tačka na putanji jednoga
značenjem: od, raz-, opet, natrag. od Jupiterovih pratilaca u kojoj je on
apogamija (grč. arb, gameo ženim se) zool. najudaljeniji od planete, Jupitera.
razmnožavanje bez oploñavanja kod koga se Apokalipsa (grč. Apokalypsis) 1. Otkrovenje
razviće vrši samo pomoću jedne vegeta-tivne Jovana Bogoslova, poslednja knjiga Novog
ćelice; pojava opažena kod naj-nižih zaveta, jedan od najdragocenijih dokumenata
jednoćelijskih životinja. i izvora za istoriju prvih dana hrišćanstva; 2.
apogej (grč. apo-gaion) acrp. tačka na putanji religiozni pravac koji sve pojave tumači kao
Meseca, itd. u kojoj je on najudaljeniji od neko predskazanje o svršetku sveta.
Zemlje; takoñe: najveće udaljenje Sunca od apokaliptika (grč. apo-kalypto otkrivam) jedna
Zemlje u afelijuznu; supr.-. perigej; oba grana poznije jevrejske književnosti koja hoće
izraza su iz astronomije Ptolomeja, kada se da prikaže, u obliku simbolič-kih slika i
još smatralo da je Zemlja središte, a ne čudesnih vizija, budućnost božjeg carstva i
Sunce (up. afelijum); danas se upotrebljavaju dolazak obećanog Mesije.
samo u odnosu na Mesec. apokaliptičan (grč. apo-kalypto otkrivam) u
apograf (grč. arb, grapho pišem) prepis, kopija duhu ili stilu Apokalipse, tj. tajanstven,
izvornog dokumenta. mračan, zagonetan; apokaliptični broj
apoda (grč. a-, pus, podćs, noga) zool. beznož-ni mistični broj h?5 — 666 u Apokalipsi (13,
vodozemci. 18); apokaliptični konjanici četiri simbolične
apodan (grč. a-, pus) koji nema nogu, bez- prilike iz Apokalipse (6, 1—8): kuga, rat,
nožan. glad i smrt.
apodejktičan (grč. apodeiktikos) v. apodikti-čan.
apokaliptičari 65 apoplektičan

apokaliptičari (grč. apo-kalypto otkrivam) oni apolepsa (grč. apolepsis zadržavanje, aro-
koji veruju da Otkrivenje Jovanovo sadrži lambano zadržavam, sprečavam) med. pre-
t
proročanstvo o budućem ispunjenju i .sid (ili: smetnja, poremećaj, prestanak,
ostvarenju carstva božjeg; istraživači izostanak) neke organske funkcije, npr.
Otkrovenja; religiozni zanesenjaci. disanja, govora, bila.
apokapnizam (grč. arb. kapnos dim) ned. ka- apolid (grč. apolis, apolidos koji je bez zavičaja
ñenje kao predohrana od zaraznih bolesti; ili bez otadžbine) prav. lice koje je izgubilo
sufumigacija. državljanstvo svoje, a nije pri-mljeno u
apokarpija (grč. arb, karpćs plod) bog. plod iz državljanstvo druge neke države.
jednog cveta sa više slobodnih tučko-va, od apoliza (grč. apo-lysis odvajanje) otpust vernih u
kojih se svaki razvija u po jedan plodić (npr. grčko j pravoslavno j crkvi; med. odvajanje.
kod ljutića). apolitoza (grč. apolithyo skameniti) kol.
apokartereza (grč. apo-kartereo ubijam se skamenjavanje, pretvaranje u kamen.
glañu) svojevoljno uzdržavanje od jela; apolog (grč. apćlogos priča) poet. poučna pričina,
svojevoljna smrt od gladi. poreñenje u priči, izmišljena priča kojoj je cilj
apokatastaza (grč. apo-katastasis vraćanje u da predoči neku moralnu istinu ili pouku.
ranije stanje) vraćale u preñašnje stanje; u apologema (grč. apolćgema) odbrana, odbram-
dogmatičnom smislu: obraćanje svih ljudi u bena tačka.
Hristovu veru i njihov ulazak u večno apologet (grč. apologetikćs) onaj koji govori ili
blažene zo; učenje o vraćanju svih stvari i o piše odbranu, branilac; naročito: branilac
ksnačnom ulasku u carstvo nebesko čak i hrišćanstva od napada never-ničkih i
grešnika (palingenezija); astr. povratak u isti jevrejskih.
prividni položaj; ned. potpun prestanak neke
bolesti, vraćanje zdravlja, ozdravljenje; fil. apologetika (grč. apologeomai branim) teol. nauka
učenje o večitom ponavljanju stvari o tome kako treba braniti veru, naročito
(Heraklit, stojici, pitagorejci). hrišćanske učenje.
apoklazma (grč. aro-Mab slomim, skrham) apologetičan (grč. apologeomai) odbramben
med. prelom kosti. govor i dr., koji ima karakter odbrane, npr.
a poko a poko (ital. a roso a roso) nuz. malo po spis.
palo, postupno, postepeno. apologizirati (grč. apologeomai) braniti,
apokspa (grč. apo-kopte odsecanje, odreziva- zauzimati se za, držati odbrambeni govor.
nje) gram. izostavljanje poslednjeg slova ili apologija (grč. apologfa) odbrana, odbrambeni
sloga neke reči. govor ili spis u korist nekog čoveka ili
apokopirati (grč. apo-kopto odsečem) skratiti učenja.
reč na kraju izostavljanjem jednog glasa ili apologist(a) (grč. apologeomai branim) v.
više glasova; skratiti, skraći-vati. apologet.
apokriza (grč. apokrino izlučujem, izdvajam) 1. Aiolon (grč. Apollon) nit. sin Zevsa i Lato-ne,
med. izbacivanje (ili: izlučivanje) suvišne bog sunca, poezije, muzike, lekarstva,
tečnosti iz tela. rečitosti itd.
apokriza (grč. apo-krinomai obavestim, apolonikon (grč. Apollon) muzički instrumenat,
odgovorim) 2. odgovor, odluka, rešenje, sličan orguljama, pronañen 1828. u Engleskoj.
obaveštenje. apolonion (grč. Apollon) nuz. vrsta fortepi-jana,
apokrizijar (grč. apo-krinomai) „onaj koji treba pronañena u Darmštatu.
da govori i da odgovara", od IV veka titula apomiksija (grč. arb, mixis mešanje, spari-
biskupskog, naročito rimskog, poslanika na vanje) zool. razmnožavanje bez oploñavanja
carskom dvoru u Carigradu; na franačkom putem partenogeneze ili apogamije.
dvoru: titula najvišeg sveštenika koji je, u isto aponeuroza (grč. arb, neuron žila; živac) znat.
vreme, bio i vrhovni starešina dvorske babušina, beličasta čvrsta i jako otporna opna
kancelarije. koja obavija, poput navlake, mišiće, grupe
aiokritičan (grč. apo-krmo izlučujem) med. koji mišića i cele udove; sastavljena je od
luči, koji pomaže lučenje i izbacivanje vezivnog žiličastog tkiva.
suvišne tečnosti. aponija (grč. aponia) bezbolnost, zdravlje,
apokrifan (grč. apo-krypto skrivam) snošljivo stanje, spokojstvo.
nesiguran, sumnjiv, nepravi, lažan, podmet- apopleksija (grč. apoplexia) ned. naprasan
nut, mračan s obzirom na svoje poreklo; prekid delatnosti nekog važnog organa
apokrifni spisi spisi ili knjige koje crkva ne (pluća, srca ili mozga) redovno praćen
priznaje kao prave (za razliku od onesvešćenjem, kaplja.
kanonskih); takoñe: dela nepoznatih pisaca. apoplektičan (grč. apoplesso udarcem odu-
apokrifi (grč. apo-krypto skrivam) pl. spisi ili zmem) ned. sličan kaplji, krvokapni; sklon
knjige čije je pravo poreklo tajanstveno, koje kaplji; apoplektična sredstva sredstva protiv
nisu prave, otkrivene, kanoi-ske. kaplje; apoplektični habitus telesni sastav
sklon kaplji.

5 Leksikon
apoplektičar 66 aposfragizma

apoplektičar (grč. apoplšsso udarcem odu- a posteriori (lat. a posteriori) fil. zavisan (ili:
zmem) med. onaj koji je sklon kaplji. zavisio) od iskustva, na osnovu iskustva;
apopsihija (grč. apo-psycho izdahnem) supr.: a priori.
izdisanje, ispuštanje duše; med. duboka apostil (nlat. apostillus) opropggajno ili otpusno
nesvestica, obamrlost. pismo; dodatak nekom pismu ili povel>i;
apor (fr. apport prinos, ulog) trg. doprinos preporuka priložena uz pismo ili molbu;
jednog lica u neko preduzeće u stručno} beleška (ili: primedba) sa strane ili ispod
spremi, nepokretnostima ili pokretno-stima, teksta.
ali ne u gotovom novcu; prav. imanje doneto u apostilator (nlat. apostillator) pisac beležaka sa
brak. strane ili ispod teksta.
aporem (grč. apćrema, arogsb u zabuni sam) apostilirati (nlat. apostillus) pisati (ili: praviti)
sumnja, teškoća, težak zadatak; logička beleške sa strane ili ispod teksta.
teškoća, sporno pitanje; popuštanje dvaju apostol (grč. apostolos odaslan) poslanik, onaj
suprotnih sudova u spornom pitanju; apo- koji širi neko učenje; Hristov učenik;
rizma. propovednik hrišćanstva; bogo-službena
aporematičan (grč. arogeb) zagonetan, težak za knjiga pravoslavne crkve koja sadrži knjige
razumevanje, nejasan. Sv. pisma koje su napisali apostoli, tj. Dela
aporeta (grč. a-poreutos neprohodan, apostola, saborne poslanice i 14 poslanica
neprolazan) pl. stvari zabranjene za izvoz, apostola Pavla; fig. oduševljen pobornik i
roba zabranjena za izvoženje. prvoborac za pobedu neke nauke, učenja,
aporetika (grč. arogeb biti u nedoumici, kolebati ideje i sl.
se, aporos neprohodan) fil. „veština" apostolat (nlat. apostola tuš) propovedanje (ili:
raspravljanja o problemima a da se pri tom širenje) vere; zvanje propovednika vere;
ne želi da se pošto-poto doñe do njihovog apostolsko dostojanstvo; papinska vlast.
rešenja; metod da se problemi pre njihovog apoetolikum (nlat. apostolicum) zajednički
teorijskog obrañivanje i nezavisno od naziv za apostolske spise Novog zaveta, tj.
mogućih rešenja čisto sami u sebi ispituju, da Dela apostola, Poslanice i Otkrivenje
se nepojamno od pojamnog odvoji, da se Jovanovo.
teškoće i protivrečnosti datih fenomena radi apostolicizam (grč. apostolos) sistem neo-
njih samih ističu. graničene crkvene vlasti.
aporetičan (grč. a-poreutos) zabranjen, nedo- apostolicitet (nlat. apostolicitas) teol. saglasnost
pušten. prave Hristove crkve sa tzv. čistim učenjem
aporetičar (grč. aporetikos) onaj koji sumnja, apostola.
skeptičar. apostolski (grč. apostolos) koji potiče od
aporizma (grč. arogeb) v. aporem. apostola, koji odgovara učenju apostola;
aporija (grč. aporia) zbunjenost, bespomoć- papski; apostolska stolica (lat. sedas
nost, nejasnoća; logična teškoća; sumnjiva apostolica) papska stolica u Rimu, koju je
(ili: sporna) stvar. osnovao apostol Petar.
aport! (fr. apporte) daj ovamo, donesi! (kod apostrof (grč. apostrophos) gram. znak kojim se
obučenih pasa). obeležena da je jedan samoglasnik ispušten
aportirati (lat. apportare, fr. apporter) doneti, (').
donositi, prinositi, naročito kod obučenih pasa. apostrofa (grč. apostrophe odvraćanje, ot-
aposiopeza (grč. apo-siopesis zanemljenje) ret. klanjanje, pribegavanje) ret. 1. figura u kojoj
prećutkivanje, zatajivanje misli: preki-danje govornik ili pisac iznenadno zastane u svom
govora npr. „Ja ću tebi" . . .! izlaganju i obrati se nekoj ličnosti, bilo
apostazija (grč. apostasia) odvajanje, odme- prisutno j ili odsutno], ili nekoj stvari; 2.
tanje, otpadništvo, naročito od hrišćanske figura kojom se neko obraća odsutnim
vere ili crkve. licima ili stvarima koje zamišlja kao žive,
apostazirati (grč. apostateo otpadam) otpa-sti, npr.: Jao, majko moja! — Posestrimi goru i
preveriti, odmetnuti se, odvojiti se od pravog planinu, Bogom sestro, goro i planino; 3. bog.
učenja ili vere, prevrnuti verom, odreći se zbijanje protoplazme i hlorofilnih zrnaca na
vere, načela. ćelijskim zidovima susednim sa drugim
apostat (grč. apostates, lat. apostata) otpadnik, ćelijama; 4. fig. ukor, grdnja.
odmetnik od pravog učenja ili prave vere, apostrofirati (grč. apo-strepho odvratiti,
naročito hrišćanske, npr. Julija Apostata. okrenuti) gram. označiti apostrofom da je u
apostematozan (grč. apo-stema čir, nlat. nekoj reči ispušten samoglasnik ili
apostematosus) koji ima oblik čira, koji se suglasnik; osloniti nekog življim, oštrijim
gnoji, gnojav. tonom; u govoru odjednom se obratiti kome
apostemacija (nlat. apostematio) med. gnojenje, ili čemu; fig. ukoriti, grditi.
zagnojavanje. aposfragizma (grč. aro, sphragis pečat) lik
aposterioran (lat. a posteriori) fil. zavisan od urezan u prsten, kao pečat.
iskustva, stvoren na osnovu iskustva; ua. a
posteriori.
apotanazija 67 aprobacija

apotanazija (grč. aro, thanatos smrt) potpun apohromatičan (grč. aro, chroma) opt. kaže se
prestanak života, nesumnjiva smrt. za sistem sočiva kod koga su tri boje
apoteza (grč. apothesis odvajanje, skidanje, sjedinjene u jednoj tački.
ukidanje, apotithemi odvojim, skinem, uki- alodžato (ital. appoggiato) nuz. vezano, sli-
nem) lipti, gubljenje glasa. veno.
apoteka (grč. apotheke, apotithemi ostaviti na apopatura (ital. appoggiatura) kuz. predudar;
stranu, skloniti, sačuvati) radnja (ili: vezivanje, slivanje tonova.
trgovina) lekovima; kutija u kojoj se drže apraksija (grč. apraxia besposlenost) pskh.
lekovi; npr. kućna, putnička apoteka. nesposobnost izvoñenje izvesnih običnih
apotekar (grč. apotheke) stručno lice koje ima pokreta bez postojanja oduzetosti (parali-ze) i
prava da sprgvlja lekove po lekarskim tačnog shvatanja značenja nekih stvari.
receptima; trgovac lekovima. apre (fr. apres) posle, potom, zatim; im. igrač
apotema (grč. apo-tithemi) geom. linija upravio koji u igri dolazi posle drugog igrača, npr.
povučena iz središta pravilnog mno- moj apre.
gougaonika na jednu njegovu stranu; hen. aprekacija (lat. apprecari, nlat. apprecatio)
nerastvorljiv talog koji se obrazuje u biljnim preklinjanje, usrdna molba.
ekstraktima izloženim vazduhu. apretirati (fr. appreter) doterati (ili: doterivati)
apoteoza (grč. ar , theos bog) uzdizanje umrlog razno tekstilno gradivo tako da dobije izgled i
junaka il! velikog čoveka do božanstva; svojstva finijeg tj. dati mu glatkoću, sjajnost
obožavanje, veličanje. itd.
apoteozirati (grč. aro, theos) uzdizati do apretura (fr. appreter) rad oko doterivanja i
božanstva, obožavati, veličati. popravljanja kojim neki industrijski artikli
apoterapija (grč. aro, therapefa) ned. potpuno (tkanine, hartija, koža, krzno) dobijaju izgled
izlečenje, produženje lečenja i posle bolesti. i svojstvo finije robe (glatkoću, sjajnost), ili
apotoma (grč. apotemno odsecam) mat. razlika svojstva koja im daju veću trgovinsku
izmeñu dvaju veličina samerl>ivih samo kao vrednost, takoñe nova svojstva koja ti artikli
stepenovanih, tj. podignutih na kvadrat itd. dobijaju ovakvim doterivanjem; muz.
kao izmeñu ~U~2p 1, koja je razli: ;a izmeñu pravilna srazmera u grañi jednog muzičkog
dijagonale i strane kvadrata; kuz. razlika instrumenta.
izmeñu celog i narednog polutona. aprehenzija (lat. apprehensio) fil. usvešći-vanje
apotropejon (grč. apotropaion) amajlija, sadržaja jedne predstave, razumevanje,
sredstvo za zaštitu od nesreće, uroka i sl. pojam, predstava; prav. uzimanje u posed, u
apofaza (grč. apophasis) davanje saveta, ali državinu; hapšenje, zatvor; strah,
tako da ne izgleda da se to hoće; pori-canje; strahovanje, zabrinutost.
popis imetka, inventar. aprecijacija (nlat. appretiatio) odreñivanje cene,
vrednosti nečemu, procene, pro-cenjivanje;
apofiza (grč. apophysis izraštaj, mladi-ca, ocena, ocenjivanje.
izdanak) med. koštani izraštaj, naročito na a prima nista (ital. a prima vista) trg. v. prima
završetku zgloba cevastih kostiju, sa košću nista.
spojen koštanom masom (up. epi-fiza); min. aprioran (lat. a priori) fil. v. a priori.
prisustvo jedne rude u nekoj drugoj u obliku
grane ili korena (ramifi-kacija); apofize pl. a priori (lat. a priori) fil. nezavisan od iskustva,
kol. žice koje odra-žavaju vezu izmeñu nezavisno od iskustva (supr.: a posteriori) te,
intruzivnih masa iz kojih izbijaju. prema tome, označava lo-gičku prethodnost
apofonija (grč. aro, phone glas, fr. značenja, a ne vremensku prethodnost
apophonie) lingv. promena samoglasnika u (psihološku); u običnom životu: unapred.
bilo kom delu reči, prevoj; up. ablaut. apriorizam (lat. a priori) filozofski pravac koji
prima nešto a priori, bilo u teoriji saznanja,
apoftegma (grč. apophthegma) kratka i du- bilo u etici.
hovita izreka, misao, poslovica; up. sen- aprobativan (nlat. approbativus) odobravan,
tencija. koji izražava odobravanje; aprobatoran.
apoftegmatičan (grč. apophthegmatikos) u aprobator (lat. approbator odobravalac) lice
obliku duhovite izreke, kratak a misaon, koje vrši stručan pregled i odobrava puštanje
duhovit. u promet proizvoda u naučno-is-traživačkim
apohometrija (grč. apoche odstojanje, metria) zavodima, stanicama, poljo-privrednim
merenje odstojanja, razdaljine. dobrima, fabrikama itd. (»sita, brašna, vina,
apohromat (grč. aro, chroroa boja) opt. objek-tiv mlečnih prerañevi-na i dr.).
za mikroskope sa potrebnim okulari-ma koji aprobatoran (nlat. approbatorius) v. aproba-g
otklanja hromatsku i sfernu abe-raciju, jer tivan.
zrake triju boja skuplja u jednoj tački. aprobacija (lat. approbatio) odobravanje,
odobrenje, pristanak; povoljan sud o nečemu,
pohvala; dopuštenje, npr. da se knjiga štampa;
priznanje nekome sposobnosti za
aprobirati 68 apsolutizam

nešto; dozvola biskupa (vladike) da sveštenik kometu i apogej i perigej za Mesec; 2. u


vrši ispovest i drži propovedi. srednjovekovnoj crkvenoj arhitekturi: zadnji,
aprobirati (lat. approbare) odobriti na osnovu polukružni delovi crkava, naročito onih koje
prethodnog ispitivanja, povoljno oceniti, su grañene u romanskom stilu.
pohvaliti; dopustiti; priznati nekome apsidiola (nlat. apsidiola, grč. apsis) vrh. mala
sposobnost za nešto. horska kapela, naročito u crkvama
aprovizacija (lat. a-providere) snabdevanje romanskog stila.
životnim namirnicama. apsidna linija astr. velika oca eliptične putanje,
aprovizionirati (fr. approvisionner) snab-deti tj. duž koja spaja obe apside.
(ili: snabdevati) životnim namirnicama. apsint (grč. apsmthion) bog. pelen; rakija sa
aproksimativa (lat. approximativa) tačka pelenom, pelenjača, gorka rakija.
zbliženja, dodirna tačka. apsintizam (grč. apsmthion) ned. bolest živaca
aproksimativan (lat. approximativus) pri- kao posledica prekomernog pijenja apsinta.
bližan. apsihija (grč. apsychfa) nesvestica; nepri-
aproksimacija (nlat. approximatio) pri-bližnost; sustvo duha, neprisebnost; strašljivost; up.
mat. približno iznalansenje korena; približno apopsihija.
izračunavanje; približna ocena, ocenjivanje apsolvent (lat. absolvere završiti) lice koje je
otprilike. provelo na univerzitetu ili nekoj drugoj
aproksimirati (lat. approximare približava™ visokoj školi propisano vreme i time steklo
se) približiti, približavati. pravo na polaganje završnog (diplomskog)
aproksimitet (nlat. approximitas) približ-nost. ispita.
apropinkvacija (lat. appropinquatio) apsolvirati (lat. ab-solvere odrešiti) razrešiti,
približavanje, naročito nekog trenutka ili osloboditi od (greha ili krivice); svršiti,
dogañaja. završiti, npr. školu.
apropinkvirati (lat. appropinquare) približiti, apsolut (lat. absolutum) l. fkl. prvi osnovni
približavati. uzrok svim pojavama, večno i nepromenl>i-vo
a prope (fr. a propos) zgodno, u zgodan čas, (idealistički: bog, duh; materijali-stički:
baš kad treba, kao poručen, kao poručeno; materija); stvar po sebi; 2. pril. bezodnosno;
tim povodom, povodom toga. bezuslovno, neuslovljeno; neograničeno;
aproprijacija (lat. appropriatio) prisva-janje, savršeno; prosto, naprosto, prosto-naprosto;
prisvojenje; udešavanje, prilagoñavanje; supr. relativno.
hemijsko sjedinjavanje dvaju tela pomoću apsolutan (lat. ab-solutus) slobodan od svih
trećega. odnosa (ili: obaveza, uslova, ograničenja)
aproprirati (lat. appropriare) prisvojiti, nezavisan, bezuslovan, neograničen, neu-
prisvajati; udesiti, prilagoditi; saobra-ziti, slovl>en; čist, potpun, savršen; apsolutni
podesiti prema čemu. alkohol hen. alkohol čist od vode; apsolutni
aproseksija (lat. aprosexia) med nedostatak broj, apsolutna vrednost mat. broj, vrednost
koncentracije misli, rasejanost. bez obzira na znak + ili —; fiz. apsolutne
aprofiter (fr. approfiter koristiti se) v. profitant. mere koje imaju za osnovne jedinice
aproš (fr. approche) voj. prokop, rov, centimetar, gram i sekundu; apsolutni sistem
saobraćajni rov koji vodi iz pozadine u prvi mera sistem u kojem su osnovne jedinice za
borbeni red. dužinu: centimetar, za masu: gram, za vreme:
aproširati (fr. approcher) približiti se, primicati sekunda; apsolutna težina težina tela koja se
se, imati pristup; voj. praviti prokope, rovove. dobija običnim merenjem, bez obzira na
apsens (lat. absens) odsutan, o osobi koja nije njegovu zapreminu; u filozofiji religije:
prisutna u razgovoru ili reči koje nema u apsolutno biće, bog; agr. apsolutno tle ono koje
tekstu, iako se u njemu podrazumeva; up. se ni za koju drugu kulturu ne može
abest. racionalno upotrebiti, no samo za jednu, npr.
apsentan (lat. absens) odsutan, udaljen. za vinograd i sl.; fiz. apsolutna temperatura
apsenteri (eng. absenterS) pl. v. pod apsenti-zam. ona čija se nulta tačka nalazi na -273°S.
apsentizam (lat. absens, eng. absentism) apsolutan (lat. absolvere razrešiti) gram. v.
odsutnost od mesta na kome neko stvarno indikativ; supr. relativ.
pripada, naročito boravak irskih posednika apsolutivirati (lat. absolvere završiti,
van Irske (apsenteri). absolutum) činiti, učiniti nešto apso-lutnim;
apsida (grč. apsis, apsidos okruglina, svod) 1. fkl. razumeva™, shvatati, ili predstavljati
astr. jedna od dveju tačaka na eliptičnoj putanji nešto kao apsolutno, u ap-solutnom smislu.
nebeskog tela u kojoj se ono nalazi na apsolutizam (lat. absolvere) neograniče-nost;
najvećem odnosno na najmanjem odstojanju samovolja; oblik vladavine kod koga
od tela oko kojeg optiče, dakle, afelijum i vladaočeva vlast nije ograničena ustavom,
perihelijum za planetu, neku samodržavlje, samovlašće, neogra-ničena
vladavina jednog čoveka.
apsolutizirati 69 apscisa

apsolutizirati (lat. absolvere, absolutum) v. ni, mislen, koji postoji samo kao pojam
apsolutivira ti. (supr.: konkretan); teorijski, čist; težak za
apsolutist(a) (lat. absolvere) pristalica ili razumevanje, viši, dubok, dubokomi-slen;
vršilac neograničene vladavine. rasejan; apstraktan broj mat. neime-novani broj;
apsolutnost (lat. absolutus) bezodnosnost; apstraktne nauka čista nauka (za razliku od
bezuslovnost, neuslovljenost; neograniče-nost; primenjeno); in apstrak-to (lat. in abstracto) u
savršenost; supr.: relativnost, rela-tivitet. opštem, samo u mislima, mis leno (supr.: in
apsolutoran (lat. absolutorius) koji osloboñava, konkreto),
koji razrešava, razrešni, otpusni. apstraktne (nlat. abstractivum) xex. ekstrakt
apsolutorij(um) (lat. absolutorium) razre-šenje, nekog soka ili alkohola.
osloboñenje; svedodžba da je neko završio apstraktum (lat. abstractum) log. ono pggo je u
studije na visokoj školi i stekao pravo na mislima, pojmovno odvojeno, čist pojam,
polaganje završnog, diplom-skog ispita; čista misao; gram. misaona imenica;
razrešio pismo, razreš-nica. apstraktum pro konkreto (lat. abstractum rgo
apsolucija (lat. absolutio) oproštenje grehova ili concreto) opšti pojam mesto stvarnog
krivice; osloboñenje; pomilovanje. predmeta.
apsorbencija (lat. absorbentia) pl. hen. sredstva apstrakcija (lat. abstractio) log. odvajanje,
koja upijaju vlažnost iz drugih tela. grañenje pojmova, misaonih predstava; čista
apsorbirati (lat. ab-sorbere) usisati, usisa-vati, misao, čist akt mišljenja, mudrovanje;
upiti, upijati, progutati, uvlačiti u se; trošiti, udubenost u misli, zamišljenost; raseja-nost;
potrošiti; obuzeti, obuzimati, ovladati; sasvim negledanje, neosvrtanje na.
zauzeti poslom nekoga, potpuno zaposliti. apstrahirati (lat. abs-trahere) odvojiti, odvajati
apsorbovati (lat. ab-sorbere) v. apsorbirati. u - mislima, graditi misaone predstave; radi
apsorptivan (nlat. absorptivus) sposoban da pggo boljeg uočavanja i pojimanja onoga što
upije ili usisa, upojan, usisan. je u nečemu glavno, opšte, nužno i bitno
apsorpcija (lat. absorptio) fiz. usisiavanje, namerno zanemari-vati (i ne obazirati se na)
upijanje, primanje u sebe (supr.: emisija); ono što je u tome sporedno, specijalno,
fiziol. prolazak svarene hrane kroz drevnu slučajno ili nebitno: od nečega apstrahiratine
sluzokožu u krvotok, čin kojim se u želucu voditi o tome računa, ne obazirati se na to,
završava varenje hrane; fig, potpuna okaniti se toga.
zauzetost (poslom, mislima i sl.). apstrahovati (lat. abs-trahere) v. apstrahirati.
apsorpciometar (lat. absorptio, grč. metron apstruzan (lat. abstrusus) skriven, zatvoren,
mera) fiz. sprava pomoću koje se odreñuje teško razumljiv, taman, nejasan, zamršen.
sposobnost tečnosti za upijanje gasova. apsumpcija (lat. absumptio) trošenje; istro-
apstencija (nlat. abstentio uzdržavanje) prav. šenost, izmučenost.
odustajanje od nasledstva. apsurd (lat. absurdum nemoguće) v. apsurdi-tet.
apstergevtan (lat. abstergens) med. v. apster- apsurdan (lat. absurdus) logički nemoguć,
zivan. besmislen, nerazložan; nepodoban, nepriličan,
apstergencije (lat. abstergentia) pl. med. sredstva smešan; otići ad apsurdum(lal. ad absurdum)
za čišćenje spolja, sredstva za ispiranje rana. otići u besmislenost tj. doći u sukob sa
apstergirati (lat. abstergere otrti) prati, ispirati, zdravim razumom.
čistiti (ranu). apsurditet (lat. absurditas) logička
apsterzivan (nlat. abstersivus) med. koji služi nemogućnost, besmislenost, besmislica, nera-
za ispiranje, koji čisti (ranu). zložnost, glupost.
apeterzija (nlat. abstersio) med. pranje, ispiranje, apsurdnost (lat. absurdum nemoguće) v.
čišćenje (rana). apsurditet.
apstinent (lat. abstinens) pristalica apsti-nencije, apscedirati (lat. abs-cedere) odlaziti, otići,
trezvenjak. udaljiti se, udaljavati se; med. prelaziti u gnoj,
apstinentan (lat. abstinens) koji se uzdrža-va zagnojavati se.
od uživanja u alkoholu, mesu, duvanu, apsces (lat. abscessus) odlazak, odvajanje; med.
spolnom opštenju, trezven. gnojno zapaljenje tkiva, zagnoj, gnojnik,
apstinencija (lat. abstinentia uzdržavanje) gnojnica, napon, ispolj, usov; metastatič-ni
trezvenost, uzdržljivost, uzdržavanje od apsces, zagnoj koji se pojavi daleko od mesta
alkoholnih pića, duvana, mesa, spolnog prvobitnog oboljenja, što biva usled piemije;
opštenja itd. fiksacioni apsces, zagnoj izazvan namerno
apstinirati (lat. abstinere) uzdržavati se od hemijskim nadražajem, npr. ubrizgavanjem
alkohola, duvana, mesa, spolne ljubavi, živeti mleka i dr., radi lečenja sepse, gonoreje,
trezveno. progresivne parali-ze itd.
apstraktan (lat. abstractus) log. zamišljen, koji apscisa (lat. abscissa tj. linea, abscindere
postoji ili je zamišljen da postoji odvojen od otrgnuti, odvojiti, odseći) geom. u (Dekar-
materijalnih predmeta, misao- tovom) koordinatnom sistemu: merni broj
anscisija 70 arbitražni posao

(+ ili —) odstojanja ma koje tačke u ravni do aranžer (fr. arrangeur) upravljač, ureñi-vač,
ordinatne osovine; apscisna linija prava prireñivač, udešavač.
linija koja je uzeta radi odreñivanja aranžirati (fr. arranger) urediti, ureñiva-ti,
položaja neke tačke ili osobine jedne krive; srediti, sreñivati, rasporediti; udesiti,
apscisna osovina prava koja obično zauzima udešavati; spremiti, prirediti, prireñivati;
horizontalan položaj. izravnati, verovnike zadovoljiti, poravnati;
apscisija (lat. abscissio) odsecanje, otki-danje, složiti, napraviti sporazum.
odvajanje; ret. prekidanje. aranžman (fr. arrangement) ureñivanje, ure-
apterologija (grč. a-pteros beskrilan, logfa) zool. ñenje, red, raspored; sporazum, poravnanje,
nauka o beskrilnim kukcima (paucima, izmirenje; kuz. obrada, udešavanje.
buvama i dr.). arancivi (ital. arancini) pl. male, osušene i
aptijalizam (grč. a, ptyalon pljuvačka) ned. pošećerene naranče.
smanjeno lučenje ili odsustvo lučenja aratura (lat. aratura) rad na njivi pod kuluk (u
pljuvačke. srednjem veku).
a punta darko (ital. a punta d'arco) kuz. arahnide (grč. arachne, lat. agapea pauk, grč.
vrhom gudala. eldos vid, oblik) pl. zool. paucima slične
apunto (ital. appunto) trg. menica za izmi-renje životinje, pauci; arahnoide.
nekog duga. arahniti (grč. arachne pauk) pl. kol. v. arah-
apcigovati (nem. abziehen) l. oduzimati, odbijati noliti.
(npr. od plate na ime otplate duga); 2. otakati, arahnitis (grč. arachne) med. v. arahnoditis.
pretakati (vino); 3. tip. uzimati prvi otisak arahnodaktilija (grč. arachne, daktylos prst)
složenog šifa (radi oba-vljanja korekture); 4. ned. prekomerna dužina prstiju na ruci i
fig. povraćati, blju-vati. nozi.
ar (lat. agea površina) jedinica za merenje arahnoditis (grč. arachne) med. zapaljenje
površina = 100 t 2 . paučinaste moždane opne; arahnitis.
ara (lat. aga) oltar, žrtvenik. arahnoida (grč. arachne, eidos vid, oblik)
arabeska (ital. arabesco) l. slik. ukras u zool. paučinaste moždana opna.
arapskom stilu, zapravo slike iz biljnog arahnoide (grč. arachne, eidos) pl. zool. v.
sveta, pošto je Arapima vera zabranjiva-la da arahnide.
slikaju ljude i životinje; fantastične linije u arahnoliti (grč. arachne, lithos kamen) geol.
slikarstvu; 2. u baletu: figura kad igrač(ica) kamenje sa otiscima morskih zvezda;
stoji na jednoj nozi. arahniti.
arabizam osobenost arapskog jezika; reč arahnolog (grč. arachne, logos) poznavalac
uzeta iz arapskog jezika. (ili: proučavalac) pauka; araneolog.
arabizirati udesiti po arapski; govoriti arapski; arahnologija (grč. arachne, logfa) zool. nauka o
upotrebljavati u govoru arapske reči; paucima; veština da se po paučini predvidi
ugledati se na Arabljane, npr. u umetnosti. kakvo će biti vreme; araneologija.
arabist(a) znalac arapskog jezika, arapske arač v. harač.
književnosti i umetnosti; naročito: čuveni arba, araba (tur. araba) orijentalska kola na
medicinari srednjeg veka koji su bili pod dva točka, naročito za »sene.
uticajem arapskih lekara. arbija (tur. harbi) šipka od gvožña ili tvrdog
arabicitet (nlat. arabicitas) suština, osobenost, i drveta kojom se nabija naboj u cevi pušaka
poznavanje arapskog jezika, arapske kremenjača.
književnosti i dr. arbiter (lat. arbiter) izborni sudija, izabrani
sudija, sudija u nekom sporu; prisutni
arabotedesko (ital. arabotedesco arapsko-- svedok, posmatrač; neograničeni gospodar,
nemački) mešavina mavarskog, rimskog i despot; glavna, najuticajnija, naj-merodavnija
gotskog stila u slikarstvu i vajarstvu. ličnost u spornim pitanjima (umetnosti,
aragonit poš. bezbojan ili žućkast mineral, ukusa, mode i dr.).
karbonat kreča, kristališe po rombskom arbitraža (fr. arbitrage, lat. arbitrari
sistemu (naziv po Aragoniji, pokrajini u presuñivati kao izabrani sudija) izborni ili
Španiji). izabrani sud; suñenje izbornim sudom; presuda
arak (lat. arcus luk) 1. ten. arka tabak (hartije). izbornog suda; trg. deviznovalutna radnja po
arak (arap.) 2. gen. zraka vrsta jake rakije od kojoj se vrši razmena jedne valute za
pirinča, šećera ili od soka kokosovog oraha, drugu valutu, a po utvrñenom kursu za obe
rum (od ove je postala reč rakija). takve valute; pol. radnja kojom zavañene
aram v. haram. države rešavaju spor pomoću komisije u
araneografija (lat. agapea pauk, grč. grapho kojoj su pored predstavnika zavañenih strana
pišem; opisujem) opisivanje pauka. i delegati neutralnih strana.
araneologija (lat. agapea, grč. logfa) zool. v. arbitražni posao (lat. arbitrari) fin. posao kojim
arahnologija. se traži način kako bi se najbolje izmirio
dug u inostranstvu, ili kako bi
arbitralan 71 argumentacija

se naJpovoljnije naplatilo neko potraži-valje. argentum vivum (lat. argentum vivum) živo
arbitralan (lat. arbitralis) koji se tiče izbornog srebro, živa.
suda, izbornosudski. argentum folijatum (lat. argentum foliatum)
arbitraran (lat. arbitrarius) izbornosudski, koji lisnate srebro.
presuñuje i postupa prema svom ličnom argirizam (grč. argyrion srebro) ned. pojave
nahoñenju i svojoj volji, svojevoljan, hroničnog trovanja srebrom: argirijaza i
samovoljan, proizvoljan, približan. degeneracija pluća, bubrega i jetre.
arbitrator (lat. arbitra tor) sudija koga biraju argirija (grč. argyrion) dged. v. argirijaza.
zavañene strane radi rešavanja nekog svog
spora, izborni sudija, izabrani sudija. argirijaza (grč. argyrion srebro) ned. modro-siva
arbitracija (lat. arbitratio) cenjenje (ili: ili crnkasta boja kože koja se ponekad javlja
precenjivanje) po svom nahoñenju; posle duže unutarnje upotrebe srebrnih
proizvoljna procena, ñuture procena. preparata.
arbitrij(um) (lat. arbitrium) presuda, sud, argiroza (grč. argyrion) med. v. argirijaza.
izbornog sudije; ocena, mišljenje, shvatanje; argiroida (grč. argyrion, efdos vid, oblik)
volja, samovolja; slobodan izbor, sloboda veštačko srebro, metalna smesa slična srebru.
opredeljivanja. argirokratija (grč. argyrion, kratos jačina)
arbitrijum liberum (lat. arbitrimn liberum) vladavina (»«li: gospodarstvo) srebra, tj.
slobodna volja, slobodno opredeljivala. vladavina novca.
arbitrirati (lat. arbitrari) ceniti, pro-cenjivati, argiromanija (grč. argyrion, mam'a pomama,
rešavati po svom mišljenju i nahoñenju; ludilo) želja (ili: žeñ, strast) za novcem,
suditi, presuñivati kao izabrani sudija; trg. bogatstvom.
menjati (ili: razmenjiva-ti) domaću valutu za argo (fr. argot) jezik pariske ulice i polu-sveta;
drugu valutu po utvrñenom kursu. lopovski, mangupski, šatrovački govor; govor
arbor vite (lat. arbor vitae) aiat. „životno drvo", ljudi jedne klase ili jednog zanata.
moždana masa malog mozga koja je u argon (grč. argos nedelatan, neradan, lenj) hen.
preseku slična drvetu. elemenat, atomska masa 39,948, redni broj 18,
arbor genealogika (nlat. arbor genealogica) znak Ag, plemeniti (inertni) gas bez boje,
rodoslovno stablo, porodično stablo, ro- mirisa i ukusa, otkriven 1894. god.;
doslov. upotrebljava se za reklamne lampio-ne i daje
arborescencija (nlat. arborescentia) rastenje (ili: sivkastu svetlost; up. neon, krip-ton, ksenon.
razvijanje, razgranjavanje) u obliku drveta (o argonaut (grč. Argo, nautes brodar) zool. vrsta
kristalima); odrvenjavanje, pretvaranje u glavonožaca.
drvo, odrvenjenje.
arborescirati (lat. arborescere) pretvarati se u argonauti (grč. Argo, nautes) kit. stari grčki
drvo, odrvenjavati. junaci, nazvani po svojoj lañi Argo, koji su
se pod Jazonovim voñstvom bili uputili na
arboretum (lat. arboretum) škola u kojoj se uči more da donesu iz Kolhide zlatno runo.
poznavanje drveća; zbirke drveća, vrt argonautika (grč. Argo, nautes) istorija pohoda
(rasadnik) sa drvećem. argonauta u Kolhidu, koju su Apolo-nije s
arborizacija (nlat. arborisatio) prirodno Roda i Valerije Flakus obradili kao epsku
stvaranje oblika drveta na kamenju; biljni pesmu.
otisak.
arborikultura (lat. arbor drvo, cultura argotizam (fr. argot) izraz ili osobenost
gajenje) podizanje (ili: gajenje) drveća (ili: šatrovačkog govora.
voća). argotirati (fr. argoter) govoriti šatrovač-kim
arborin (lat. arbor) tečnost za prskanje jezikom, govoriti jezikom koji svako ne
rastinja i drveća u cilju zaštite od zaraznih razume.
bolesti. argumen(a)t (lat. argumentum) dokazno
arborist(a) (lat. arbor) onaj koji se bavi sredstvo, dokaz, razlog; onaj deo dokaza
gajenjem drveća. na kome se taj dokaz osniva, obrazloženje;
arboriforman (nlat. arboriformis) koji je u sadržaj ili izvod iz nekog dela.
obliku drveta, kao drvo. argumentativan (lat. argumentum dokaz) koji
arvikultura (lat. arvus njiva, cultura gajenje) daje (ili služi kao) dokaz (razlog,
poljoprivrede, zemljodelstvo. obrazloženje), dokazni.
argat (tur. argit) puškarnica. argumentator (lat. argumentator) onaj koji
argental (lat. argentum) v. pakvon, argentan. navodi dokaze, koji obrazlaže, koji
argentan (lat. argentum srebro) legura bakra, zaključuje; raspravljen.
cinka i nikla; argental, pakvon, pakfong. argumentacija (lat. argumentatio) dokazivanje,
argentometar (lat. argentum, grč. metron zaključivanje, obrazlaganje; veština
mera) sprava za ispitivanje srebra. dokazivanje, zaključivanja; način doka-
argentum (lat. argentum) srebro; novac. zivan>a, zaključivanja.
argumentirati 72 arivaža

argumentirati (lat. argumentari) navoditi kao arenda (nlat. arrenda) zakup zemljišta, ugovor
dokaz, dokazivati, zaključivati, obra-zlagati. o davanju zemljišta u zakup.
argumentisati v. argumentirati. arendar (nlat. arrendarius) onaj koji daje
argumentozan (lat. argumentosus) bogat gra- zemljište u zakup.
ñom, bogat razlozima, dokazima. arendator (nlat. arrendator) zakupac zemljišta.
argumentum ad veritatem (lat. argumentum ad arendirati (nlat. arrendare) dati >li uzeti
veritatem) dokaz koji izlazi iz opšte- zemljište u zakup, zakupiti.
priznatih i naučio utvrñenih istina. areola (lat. agea, areola) malo, slobodno
argumentum ad hominem (lat. argumentum ad mesto; znat. prsten oko bradavice na sisi; mala
hominem) 1. dokaz koji nije strogo logičan šupllna izmeñu tkivnih snopića; med. crven
nego više udešen prema sposobnosti krug oko zapaljenog mesta; astr. krug oko
razumevanja ili interesu slušaoca, lako Meseca.
razumljiv, popularan dokaz; 2. dokaz koji se areometar (grč. araios redak, metron mera) fiz.
ne zasniva na samoj stvari, već na sprava za merenje gustine i specifič-ne težine
osobinama ili položaju onih koji je iznose, tečnosti; gravimetar, hidrome-tar.
npr.: „Taj predlog nije dobar, jer je predlagač areometrija (grč. araios, metria) fiz. odreñivanje
rñav čovek". gustine i specifične težine tečnosti.
argumentum bakulinum (lat. argumentum Areopag (grč. Areios pagos) 1. brežul>ak
baculinum dokaz batinom) kad neko, posvećen bogu rata Areju, zapadno od
nemajući drugih dokaza, dokazuje nešto Akropolisa, u Ateni; 2. najstariji i najugledniji
batinom, tj. silom. sud u Ateni; čije je sedište bilo na tome
brežuljku; 3. fig. zbor uglednih i nepristrasnih
argumentum e konsenzu gencijum (lat. sudija.
argumentum e consensu gentium) log. areotektonika (grč. Areios Aresov, boga rata
dokazivanje nekog tvrñenja na osnovu toga Aresa, tektoniki) voj. veština, nauka o na-
što su svi oduvek to tvrñenje smatrali istini- padanju i odbrani utvrñenih mesta.
tim. areraže (fr. arrerages) pl. zaostala plaćanja,
Argus (grč. Argos, lat. Argus) mit. sin Zevsov i dugovi; neplaćene zakupnina; nepla-ćena
Niobin, stooki čuvar Zevsove ljubavnice Ione kamata.
(od Here u kravu pretvorene) koga je, po areražirati (fr. arrerager) biti u zaostat-ku s
Zevsovoj zapovesti, ubio Hermej; fig. veoma primanjem, ne biti isplaćen.
oprezan i revnosan čuvar; uhoda, špijun;
Argusove oči vrlo budne, pažljive, uvek Ares (grč. Ares) mit. v. Arej.
otvorene oči kojima ništa ne može promaći. arest (ital. arresto, nlat. arrestum) zatvor, haps;
ardasa (fr. ardasse) trg. vrsta grube svile iz up. rešt.
Smirne. arestant (nlat. arrestans) uhapšenik, kaž-
ardasina (fr. ardassine) trg. vrsta fine per-sijske njenik, zatočenik; prav. lice koje sudskim
svile. putem traži stavljanje zabrane.
ardentan (lat. ardens) gorući, vreo, usijan, arestat (nlat. arrestatus) prav. lice protiv koga
zažaren, žarki; vatren, silan, plah, žustar, se traži stavljanje zabrane.
revnostan; strastan. arestatorij(um) (nlat. arrestatorivun se.
mandatum) prav. naredba o hapšenju; javno
ardit (ital. ardito) voj. u italijanskoj vojsci: vojnik prozivanje poverilaca (kod stečaja).
jurišnih odreda, naoružan ruč-nom bombom arestacija (nlat. arrestatio) hapšenje,
i kamom. zatvaranje; haps, zatvor.
ardito (ital. ardito) muz. smelo, plaho, sr-čano.
arduitet (lat. ardus strm) strmost; fig. velika arestirati (nlat. arrestare) v. aretirati.
teškoća, tegoba, muka. aretirati (fr. arreter) zaustaviti, zaustavljati,
arsa (lat. agea) površina; gradilište; tr-kalište u zadrhtati, zadržavati; obustaviti, obustavljati;
cirkusu; gumno. uhapsiti, zatvoriti, uzapti-ti, staviti zabranu
areal (nlat. areale) oblast na kojoj je neka biljna na.
ili životinjska vrsta (rod i sl.) rasprostranjena aretologija (grč. arete vrlina, logia) fil. nauka
na Zemlji. (ili učenje) o vrlini, deo etike.
Arej (grč. Ares) mit. sin Zevsa i Here, bog rata; arza (grč. arsis) metr. muz. dizanje glasa; udaranje
simbol surove hrabrosti, rata i ratnih užasa; glasom pri čitanju na izvestan slog; supr..- teza.
Ares. arzi-mahzar (tur. arz-mahzar) pismeno, ko-
lektivno javljanje, molba, optuživanje;
arena (lat. arena) borilište posuto peskom, peticija upućena iz naroda višim turskim
poprište borbe i igara u cirkusu (amfiteatru) vlastima (ova reč se nekad upotrebljavale u
kod Rimljana; fig. poprište, polje borbe, rada i Srbiji u službenom jeziku).
sl. arivaža (fr. arrivage) pristajanje, dolazak laña
arenant (lat. arena) borac na areni, rvač. u pristanište; dolazak; dovoz robe; dovezena
arenacija (nlat. arenatio) med. kupanje u pesku, roba.
peščano kupatilo.
arivizam 73 arkada

arivizam (fr. arriver postići) osobina onih koji, aristokrat(a) (grč. aristokrates) plemić po
bez ikakvih obzira, love zvanja i položaje, roñenju ili položaju; prijatelj i član
gurgurstvo, laktaštvo. aristokratije, vladavine plemića.
arivist(a) (fr. arriver postići, arriviste) aristokratizam (grč. aristokrateomai imam
bezobziran lovac na zvanja i položaje, aristokratski ustav) aristokratski sistem
karijerist, gurgur, laktaš. vladavine; ljubav prema aristokra-tiji i
aridan (lat. aridus) suv, sušan, spržen; jalov, aristokratskim načelima.
neplodan, mršav; fig. suvoparan. aristokratija (grč. aristokratia) vladavina
ariditet (lat. ariditas) suvoća, sušnost, suša; plemstva; plemićki stalež, plemstvo.
mršavost; neplodnost, jalovost; fig. aristolohika (grč. aristos najbolji, locheia
suvoparnost. porañanje) pl. ned. sredstva koja pomažu
aridura (nlat. aridura) med. sušenje, mrša- porañanje, naročito čišćenje porodilje.
vljenje; mršavost, slabost.
arizacija (sskr. agua) pretvaranje u Arijce; aristotelizam (grč. Aristoteles) fil. učenje grčkog
naročito: prevoñenje pojedinih preduzeća iz filozofa Aristotela (384^—322. pre naše ere),
jevrejskih u arijevske ruke (ovo je na učenika Platonova, učitelja Aleksandra
strahovito nečovečan način sprovodio Velikog i osnivača pe-ripatetičke škole, i
Hitlerov nacistički režim u Nemačkoj pre i za njegovih pristalica.
vreme drugog svetskog rata). aritmetike (grč. arithmos broj, e arithmetike tj.
arija (ital. aria, fr. air) pesma lirskog sadržaja techne) mat. veština računanja, nauka o
koja se peva; način pevanja, na-pev, brojevima; nauka o računanju odreñenim
melodija. brojevima koji se pišu ciframa; politička
Arijadna (grč. Ariadne) mit. kći kritskog kralja aritmetika primena aritmetike na društvene i
Minosa i Pasifaje, pomogla Tezeju, pošto je državne ustanove (npr. osiguranje života,
ubio Minotaura, pomoću jednog klupka konca lutrije i dr.).
da izañe iz lavirinta i pobegla s njim, ali ju aritmetičar (grč. arithmetikos) onaj koji se bavi
je on ostavio na ostrvu Naksu; otuda: aritmetikom ili zna aritmetiku; veštak u
Arijadnin konac, sredstvo da se čovek izvuče računanju.
iz nekog teškog položaja. aritmetički (grč. arithmetikćc) koji spada u
arijanizam učenje aleksandrijskog sveštenika računanje, koji se može predstaviti ili rešiti
Arija, iz IV veka, koji je tvrdio da Hristos brojevima, računski; aritmetička sredina nekih
nije bog, nego običan čovek. brojeva jeste zbir tih brojeva podeljen brojem
arijanci pl. pristalice i pobornici arija-nizma; od onoliko jedinica koliko je tih brojeva; up.
arijevci. geometrijska sredina; v. progresija.
arijevci pl. v. arijanci. aritmije (grč. arythmia) nedostatak ravno-
Arijevci (sskr. agua) pl. v. Arijci. mernosti, nepravilno kretanje; nesklad-nost;
arijer-ban (fr. arriere-ban) voj. poslednja med. nepravilnost u ritmu srčanih otkuca ja.
odbrana. aritmogrif (grč. arithmos broj, gryphos
arijergarda (fr. arriere-garde) voj. zaštitno zagonetka) zagonetka izražena brojevima.
odeljenje, zaštitnica, odstupnica.
a rijega (ital. arietta) muz. mala arija, pesmica. aritmologija (grč. arithmos, logla) nauka o
Arijci (sskr. agua, pere. arija) pl. ime kojim su brojevima, naročito o tajanstvenim i čudnim
indoevropski (arijski) stanovnici Indije, Persije svojstvima brojeva.
i ist. Irana sami sebe nazivali; u novije doba, aritmomanija (grč. arithmos, mania ludilo) med.
ovim se imenom nazivaju svi Indoevropljani; neodoljivi nagon za stalnim brojanjem i
Arijevci; arijski jezici svi indoevropski prebrojavanjem svega i svačega.
jezici. aritmomantija (grč. arithmos, manteia npo-
Ariman (pere. Ahriman) ion-, u zendskoj reli-giji ricanje) vračanje (ili: proricanje) iz brojeva.
i Zaratustrinom učenju: simbol nega-tivnog aritmometar (grč. arithmos, metron mera)
principa, bog i praizvor svega zla, poglavica sprava (ili: mašina) za računanje, raču-
zlih duhova, večni protivnik Ormuzda. naljka.
ariozo (ital. arioso) muz. pevajući, u vidu arije; aritmus (grč. a-, rythmos takt) med. nepravilnost,
ih. kratak melodičan komad koji se umeće u naročito kucanja bila, pulsa.
rečitativ. arka (lat. agsa kovčeg, sanduk) 1. mit. kovčeg u
Aristarh (grč. Aristarchos) najveći aleksan- kome se starozavetni Noj spasao od potopa i
drijski gramatičar, čuven kao kritičar koji se ploveći zaustavio na vrhu planine
pesama Homerovih i Pindarovih; fig. strog i Ararat; 2. u starohrišćanskoj crkvi: posuda
pravedan sudija u pitanjima umetnosti; pr. u kojoj su čuvane euharisti-ja, relikvije i dr.
aristarhski. dragocenosti.
aristodemokratija (grč. aristos najbolji, de-mos arkada (fr. arcade) l. arhit. niz lukova na
narod, kratos moć, vlast) vladavina plemstva stubovima; 2. anat. deo čeone kosti (očna).
i naroda.
arkadski 74 aromatizaciJa

arkadski (grč. Arkadla, arkadikćs) koji je iz armalisti (mañ. armalis, lat. agta oružje) pl.
Arkadije, tj. pastirski, seoski, naivan; idiličai. mañarski plemići koji nisu imali svog imanja,
Arkañani (grč. Arkadoi) pl. stanovnici Arkadije, nego su »siveli samo od službe u vojsci.
pastirskog predela u sredini Pe-loponeza; fig. armater (fr. armateur) mor. naoružan trgovački
pesnici pastirske poezije. brod; gusarska laña; zakupac broda koji
arkanist(a) (lat. arcanus tajanstven, tajan) priprema svoj brod na daleki put; sopstvenik
poznavalac tajni u pojedinim strukama, npr. gusarske lañe, gusar, morski razbojnik.
kako se prave sredstva za ulepšavanje, armatura (lat. armatura) voj. naoružanje, ratna
podmlañivanje itd. sprema; mor. naoružavanje i snabdevanje
arkanum (lat. arcanus) tajni lek, tajno sredstvo. posadom jednog broda; fiz. pojačavanje snage
arkapija (tur. art kapi stražnja vrata) vrata koja magneta umetanjem gvožña; grañ. povećanje
ne vode u kuću sa ulice, nego iz avlije, nosivosti zida gvožñem; muz. krstovi i
pozadi kuće; fig. zaobilazan, nepravilan, bemoJogu početku kompozicije.
nepropisan put. Armida lit. ime lepe i moćne čarobnice u
arkato (ital. arcato) muz. prevlačeći guda-lom. Tasovom spevu „Osloboñeni Jerusalim"; fig.
arkbutan (fr. arc-boutant) arh. potporni po- »sena sposobna da zavede.
luluk, lučni stub, stub podupirač. armija (lat. agta oružje, fr. agtee) 1. oru-žana
arko (ital. agso, lat. arcus luk) nuz. gudalo, sila, vojska; 2. strategijska operativne jedinica
potez gudalom; kol' arko (ital. so!G agso) čija jačina zavisi od uloge koja joj je
gudalom. namenjena, najčešće ima u sastavu 3-4
arkoza (grč. arkeo izdržavaš) geol. peščar od pešadijske divizije, tenkove,
trošaka granitnih i gnajsnih stena. vazduhoplovstvo, artiljeriju i dr.; 3. fig. veliko
arkosolij(um) (lat. arcus luk, solium mrtvački mnoštvo, npr. „armija nezaposle-nih",
sanduk od kamena) umetnički izrañen „armija beskućnika" itd.
starohrišćanski grob u katakombama sa
svodom u obliku luka. armirati (lat. armare) voj. oružati, nao-ružati,
snabdeti ratnom spremom, opre-miti; fiz.
arktacija (nlat. arctatio) ned. sužavanje, pojačati snagu magneta pomoću gvožña; grañ.
suženost utrobe i zatvor kao posledica toga; povećati nosivost zida gvožñem i cementom;
stezanje nekog dela tela zavojem. muz. staviti (ili: stavljati) znake u početku
Arktik (grč. arktikos severni) Severno Ledeno muzičkog komada; fig. jačati, snažiti.
More.
arktički (grč. arktikos severni) koji se nalazi armorijal (fr. armorial, nlat. armorale) knjiga
oko Sev. Pola; tj. onaj koji je u vezi sa sa grbovima.
sazvežñima Velikog i Malog Medveda. armorist(a) (nlat. armorale) poznavalac gr-
arktos (grč. e arktos Veliki Medved, Velika bova, onaj koji se razume u grbove.
Kola) astr. Veliki i Mali Medved (grupe arogantan (lat. arrogans) nadut, nadmen,
zvezda); sever. naduven, gord, ohol, razmetljiv, uobražen,
arktura (lat. arctura) med. uraslost nokata u bezobrazan, drzak.
meso. arogancija (lat. arrogantia) nadmenost, nadu-
arkuacija (lat. arcuatio) med. krivl>enje kostiju u tost, oholost, drskost, bezobzirnost.
obliku luka. arogirati (lat. arrogare) usuditi se, drznuti se;
arkcijus jus (lat. arctius jus) prav. bliže (ili: prisvojiti, prisvajati; prav. uzeti pod svoje,
preče) pravo, pravo prvenstva. usiniti.
arkcijus mandatum (lat. arctius mandatum) arozaža (fr. arrosage) zalivanje, navodnjavanje
prav. pooštrena zapovest (ili naredba). njiva; podlivanje ulica; voj. metodič-no
arkcior citacio (lat. arctior citatio) prav. opggriji bombardovanje, obasipanje vatrom.
(ili: pooštren) poziv pred sud. arozija (lat. arrodere, nlat. arrosio) med. naje-
arlekin (ital. arlecchino) lakrdijaš, šaljivčina;
čovek koji često menja mišljenje, danje, nagrizanje kostiju.
prevrtljivac, vrdalama. arozirati (fr. arroser) zalivati, polivati,
arlekinada (fr. arlequinade) šala, lakrdi-ja, navodnjavati; voj. metodski bombardovati,
poza; prevrtljivost, vrdanje. obasuti (ili: obasipati) vatrom, granatama,
arma (lat. agta) pl. oružje; od srednjeg veka: bombama; trg. doplatiti, naknadno platiti.
porodični grb. arozman (fr. arrosement) zalivanje, poli-
armada (šp. armada) oprema; u Španiji: vanje; ovlažavanje, osvežavanje; trg. do-
oružana sila, naročito ratna flota (ovako se plaćivanje, naknadno plaćanje.
u XVI veku zvala „nepobedive" flota Filipa P aroma (grč. aroma) miris, prijatan miris što ga
koju je 1588. god. poslao protiv Engleske). puštaju od sebe eterična ulja; sočna
armadilja (šp. armadilla) kor. mala ratna flota; materija kod biljaka; vinski cvet.
mali naoružan brod, naročito carinski. aromatizacija (grč. aroma) metanje mirisa (ili:
začina) u lekove, jela i dr.
aromatizirati 75 artizam

aromatizirati (grč. aroma) namirisati, metnuti are mnemonika (nlat. ars mnemonica) veština
mirisa u nešto; začiniti, za-činjavati. pamćenja.
aromatika (grč. aroma, nlat. aromatica) al. are vova (lat. ars nova) nova umetnost, muzički
mirišljave materije, začini. stil u XIV i XV v. koji predstavlja prekretnicu
aromatičan (grč. aroma) mirišljav, mirisan, koji u razvoju muzike i reakciju na are antiku.
prijatno miriše, sa začinom. arsonvalizacija (nlat. arsonvalisatio) v. dar-
arondismav (fr. arrondissement) zaokruglji- sonvalizacija.
vanje, zaokrugljenje, zaokruživanje, are silogistika (lat. ars syllogistica)
zaokruženje, zaokrugljenost; uvećanje, srednjovekovni naziv za Aristotelovu logiku.
proširenje; srez, deo grada, kvart. artelj (rus. artelB) radna zadruge; zanatlij-ska
arostema (grč. arrostema slabost) med. slabost radna zajednica.
uma, ludilo; arostija. arteriektazis (grč. arterfa žila, ektasis
arostija (grč. arrostia) med. v. arostema. pomeranje) med. proširenje arterija.
arpaneta (itzl. arpanetta) muz. mala harfa, arterieurizma (grč. arterfa, eurys širok) med. v.
harfica. arteriektazis.
arpantaža (fr. arpentage) zemljomerstvo; arterija (grč. arterfa žila) anat. damar, bilo, krvna
premeravanje (ili: merenje) zemlje. žila, žila odvodnica (opšti naziv za krvne
arpadžik (tur. arpacik) sitan crni luk za sudove koji nose krv bilo iz srca u pluća, bilo
presañivanje. iz srca u ostale delove tela); fig. glavna ulica i
arpeñato (ital. arpeggiato) muz. kao na harfi, tj. u saobraćajnica u gradu i sl.
razlomljenim akordima. arterijalizacija (nlat. arterialisatio) fiziol.
arpeñatura (ital. arpeggiatura) muz. niz raz- obnavljanje (ili: oksidacija) krvi.
lomljenih akorada. arterijalitet (nlat. arterialitas) fiziol. bogatstvo u
arpeñirati (ital. arpeggiare) muz. svirati na harfu; arterijama; nadmoćnost sistema arterija i
tonove jednog akorda svirati raz-lomljeno ali njihovog uticaja u jednom telu; arteriozitet.
brzo jedne za drugim; podrugljivo: tandrkati. arterijski (grč. arterfa žila) koji se tiče arterije;
arpeño (ital. arpeggio) muz. lomljenje tona kao na arterijska krv otvoreno crve na, oksidisana
harfi. krv, krv koja je prošla kroz pluća i primila
arpikord (ital. arpicordo) muzički instrumenat kiseonik.
po zvuku sličan harfi, spinet; arpihord. arteriografija (grč. arterfa, graphia) anat. opis
arpihord (ital. agra, grč. chorde žica prevara, (ili: opisivanje) arterija.
struka) muz. v. arpikord. arteriozitet (nlat. arteriositas) fiziol. v. arterijalitet.
are (lat. ars) umetnost, veština; zanat, posao; arteriole (nlat. arteriolae) pl. fiziol. najsitnije
teorija (ili: osnov) umetnosti ili nauke. arterije, posle kojih dolaze kapi-lari.
are angina (lat. ars antiqua) stara umetnost; arteriologija (grč. arterfa, logfa) anat. nauka o
muz. muzički stil koji se razvio u Parizu od arterijama.
kraja HP do početka XIV v. arterioreksis (grč. arterfa, rexis kidanje,
arsen (grč. arsen muški, jak) hen. sičan, prskanje) med. prskanje arterije.
elemenat atomske mase 74,9216, redni broj 33, arterioekleroza (grč. arteria, sklerćs krt, tvrd)
znak As, jedinjenja su mu jako otrovna; up. med. zadebl>anje i zakrečavanje zidova arterija.
arsenik. arteriostenoza (grč. arterfa, stenćs tesan) med.
arsenal (fr. arsenal, nlat. arsena, ital. arsenale) sužavanje (ili: suženost) arterija.
oružnika; magacin za smeštaj ratne spreme, arteriotomija (grč. arterfa, tome sečenje) med.
naročito u morskim pristaništima. operativne otvaranje arterija.
arsenijati (grč. arsenikćn) pl. žeš. soli arse-nikove arteritis (grč. arteria) med. zapaljenje arterija.
kiseline. arteski bunari bunari koji se dobivaju odvesnim
arsenik (grč. arsenikćn) hem. arsentrioksid bušenjem u sinklinalan nabor slojeva odakle
(As2O3), jak otrov; trovanja akutna i hronična. stalno ističe voda (nazva-ni po bivšoj
arseniti (grč. arsenikćn) pl. hem. jedinjenja francuskoj oblasti Artoa, gde je veoma rano
arsenove kiseline sa bazama. bilo takvih bunara).
arsenogonija (grč. arsen muški, gone rañanje) artes liberales (lat. artes liberales) pl. slobodne
rañanje muške dece, muški porod. umetnosti, lepe veštine.
arsevofagizam (grč. arsenikćn, phagein artefakt (lat. artefactum) veštački proiz-vod,
jesti) med. navika uzimanja inače otrovnih ono što je veštački napravljeno, rukotvorina
količina arsenovih jedinjenja radi ja-čanja (za razliku od prirodnog proizvoda).
telesne snage ili spolne sposobnosti. artizam (lat. ars, artis umetnost) način umet-
are longa, vita brevis (lat. ars longa, vita brevis) ničkog, naročito knlževnog, izražavanja
umetnost je duga, a život kratak.
artizan 76 arheopteriks

koji je više posledica veštine i znanja nego artritičan (grč. arthron) koji je u vezi sa
čistog talenta i osećanja, te se stoga više zapaljenjem zglobova; koji je protiv
koristi spoljnim sredstvima (rečju, stilom, zapaljenja zglobova (sredstvo, lek).
kompozicijom i dr.); preterana sklonost artro- (grč. arthron) predmetak u složeni-cama
spoljašnjem obliku umetničkog dela, „igra sa značenjem: zglob, zglobni.
reči". artrodinija (grč. arthron, odyne bol) med. bol (ili:
artizan (fr. artisan) zanatlija; glumac; fig. trganje) u zglobu.
osnivač, pokretač, vinovnik. artroze (grč. arthron) med. bol u zglobu, zglo-
artik(a)l (lat. articulus zglob, članak) članak, bobolja.
napis; tačka ugovora; anat. zglavak; trg. predmet, artrozoa (grč. arthron zglob, zoon životinja)
stvar, roba u trgovini; gran. član; sastavni deo zool. životinje sa zglobovima, opšte ime za
jednog spisa, odsek, poglavlje, paragraf; bog. kukce (insekte), pauke rakove i crve.
čvor, kolence. artrokarcinom (grč. arthron, karkfnos rak)
artikularni (lat. articularis) zglobni. med. rak u zglobu.
artikulacija (lat. articulatio) anat. zglob, zglavak, artropatija (grč. arthron, pathos bol) med. bol
pregib; liigv. nameštanje (sme-štanje) zgloba, zglobobolja.
govornih organa pri obrazovanju pojedinih artropioza (grč. arthron zglob, ruop gnoj) med.
glasova; jasno i razgovetno iz-govaranje reči gnojenje (ili: zagnojavanje) zgloba.
i slogova; slik. pravilan i tačan izražaj svih artropoda (grč. arthron, pus, podćs noga) pl.
delova slike. zool. zglavkari.
artikulirati (lat. articulare) uzglobiti, uz- artrotomija (grč. arthron, tome sečenje) med.
globljavati; LIŠð. nameštati govorne or-gane pri operativno otvaranje zgloba.
obrazovanju pojedinih glasova; reči i slogove artrofima (grč. arthros, phima izraštaj, otok)
jasno, jedan po jedan, izgovarati; izneti, med. mekani otok zgloba.
iznositi nešto član po član; artikulisati. artrofioza (grč. arthron, phyo stvaram) med.
artikulisati v. artikulirati. gnojenje zglobnih kostiju, zagnojavanje
artiljerac, artilerac (fr. artilleur) vojnik koji zglobova.
rukuje topom, tobdžija. arun v. harun.
artiljerija (fr. artillerie, nlat. artillaria) arundinozan (lat. arundinosus) trskovit, bogat
prvobitno: svaka ratna sprava uopšte; trskom, obrastao trskom.
docnije: topovi, topništvo, rod vojske arhaizam (grč. archaios stari, prastari) gram.
naoružan topovima. zastarela reč, oblik ili izraz, npr. pro-či
artist(a) (ital. artista, fr. artiste) umetnik, (drugi), jestastvo (priroda), polza (korist),
veštak, poznavalac umetnosti; glumac; priključenije (doživljaj) itd.
veštak u jahanju, igrač na konopcu (u arhaizirati (grč. archaios star, starinski)
cirkusu). upotrebljavate u govoru i pisanju arhai-zme,
artistički (fr. artistique) umetnički, veštački. da(va)ti arhaičan oblik.
artificijelan (lat. artificialis) veštački, arhaističan v. arhaičan.
umetnički; neprirodan, izveštačen. arhaičan (grč. archaios star, prastari) star,
artificiozan (lat. artificiosus) umetnički, starinski, zastareo; prastari.
veštački; lukav, prepreden. arhajski period v. azojski period.
artišoka (ital. articiocco, fr. artichaut) vot. arheget (grč. arch-egetes) voña, poglavar; titula
glavočika sa cevastim cvetovima, gaji se kao spartanskog kralja u Likurgovom zakonu.
veoma cenjeno povrće. arhegonije (grč. arche početak, gonos) pl. vot.
artokarpi (grč. artos hleb, karpos plod) pl. bog. ženski spolni organi kod nekih bescvet-nica i
hlebno drveće i hlebne bil.ke. mahovina.
arhejski (grč. archakos) starinski, tj. koji odista
artolatrija (grč. artos, latreia poštovanje) potiče iz starog vremena; up. arhaičan.
služba za hleb; poštovanje (ili: obožavanje) arhelogija (grč. arche početak, logia) početna
hleba (hostije). nauka; osnovi nauke o čoveku.
artofag (grč. artos, phagos) hlebojed. arheografija (grč. archaios star, grapho
artralgija (grč. arthon zglob, algos bol) med. bol pišem) opisivanje starina.
zgloba, trganje u zglobovima. arheolog (grč. archaios star, drevan, logos reč,
artremboleza (grč. arthron, emballo ubaciti, govor) onaj koji se bavi starinama i poznaje
umetnuti) kec. nameštanje iščašenih zglobova. starine, naročito antičku umetnost i nauku.
artritizam (grč. arthron zglob) med. sastav tela arheologija (grč. archaios star, drevan, logos
koji je sklon gojaznosti, šećernoj bolesti, reč, govor) nauka koja se bavi iskopa-
kostobolji, kamenu u žuči i mo-kraćnom vanjem i proučavanjem predmeta starih
mehuru, prevremenoj arterio-sklerozi, kultura.
neuralgiji, astmi i dr. arheornis v. arheopteriks.
artritis (grč. arthron) med. zapal>enje zglobova, arheopteriks (grč. archaios star, drevni, pterix
trganje u zglobovima; up. giht. pero, krilo) zool. fosilni kič-
arhesporIJum 77

menjak, veličine goluba, po izvesnim 640. pre n. e.); fig. zajedl>iv, žučan, podru-
delovima sličan reptilijama, a po drugim opet gl>iv u govoru ili pisanju.
ptici; potiče iz preistorijskog doba. arhimagija (grč. archi-mageia) vrhovno čaro-
arhesporijum (grč. arche početak, spora se- bnjaštvo, tobožnja veština pravl>enja zlata i
janje, setva) bog. ćelija od koje postaje srebra; up. alhimija.
tkivo što stvara spore kod paprati. arhimandrit (grč. archimandrites) starešina
arhetip (grč. archetypon prauzorak) prasli-ka, manastira; najviši svešteno-monaški čin
prauzor; prapismo; naročito: prvi otisak; do vladike u pravoslavnoj crkvi.
original; arhetipi otisci (ili: primerci) prvog arhipelag (grč. archi-pelagos more) ostrvlje;
izdanja; arhitip. prvobitno: ostrva u Egejskom moru, izmeñu
arhi- (grč. archo prednjačim, počinjem) Grčke i Male Azije.
predmetak koji u složenicama znači: arhitekt (grč. architekton) onaj koji se bavi
glavni, prvi nad, pra-. grañevinarstvom, tj. radi planove za
arhiblast (grč. archo prednjačim, počinjem, grañevine i rukovodi njihovim podizanjem,
blastos klica, zametak) zool. prazametak. školovan grañevinar, neimar.
arhiv(a) (lat. archivum, grč. archeion vladino arhitektonika (grč. architekton) grañevin-ska
nadleštvo, gradska većnica) mesto gde se umetnost, nauka o grañevinarstvu, nei-
drže i čuvaju dokumenta, spisi ili akta. marstvo; veština izrañivanja jednog
arhivalije (nlat. archivalia) spisi koji se nalaze u naučnog sistema, nauka o sistemu.
arhivu, povel>e, dokumenti. arhitektonski (grč. architektonikos)
arhivar (lat. archivarius) upravnik (ili: grañevinski, grañevinarski, koji odgovara
nadzornik) arhiva; službenik arhiva ili pravilima grañevinske umetnosti; koji se
arhive; arhivist. tiče jednog naučnog sistema.
arhivist(a) (nlat. archivista) v. arhivar. arhitekture (grč. architekton, lat. architec-tura)
arhivolt (ital. archivolto glavni luk) vrh. grañevinarska umetnost, grañevinar-stvo,
polukružni luk koji spaja dva stuba (u neimarstvo; način zidanja, raspored i
helenističkoj, rimskoj, renesansnoj i barokno j grañenje jedne grañevine; grañevinski stil.
arhitekturi); u gotsko j i romansko j arhitekturi: arhitip (grč. archetypon) v. arhetip.
niz lukova glavnog crkvenog portala, koji su arhitrab (grč. archo, lat. trabs greda) ar*, v.
često ukrašeni kipovima. arhitrav.
arhivski (lat. archivum) koji se tiče arhiva, koji arhitrav (grč. lat.) arh. glavna greda koja
pripada arhivu, koji se nalazi u arhivu, koji vezuje dva stuba ili više stubova i leži na
radi u arhivu. njima; arhitrab.
arhigonija (grč. archo početak, gfgnomai arhihijerarh (grč. archi-ierarches) vrhovni
stvaram) biol. spontano postanje života, sveštenik, prvosveštenik, episkop.
postanak života u njegovim najprostijim arhihijerarhija (grč. archi-ierarchia)
počecima iz tzv. anorgakske materije, dostojanstvo prvosveštenika; visoko
prapočetak, prastvaranje; up. abiogeneza. sveštenstvo.
arhidijeceza (grč. archo, dioikesis gazdin-stvo, arhont (grč. archon) vladalac, poglavar; najviši
uprava) duhovna oblast arhiepisko-pa, državni činovnik u Ateni posle propasti
nadbiskupa. starog kraljevstva.
arhiñakon (grč. archos, diakonos sluga) mo- arhoptoza (grč. archos čmar, ptosis pad) med.
naški čin koji se daje ñakonu kad se spadnutost zadnjeg creva.
odlikuje u službi; prvi služitelj jedne crkve; arhoragija (grč. archos čmar, regnimi prsnem)
zastupnik vladike — biskupa u upravi krvarenje iz zadnjeg creva.
dijecezom; u protestantskoj crkvi: titula arhocela (grč. archos, kele prosutost) med.
dvojice sveštenika glavnih crkava u velikim prosutost, prodor zadnjeg creva.
gradovima. aršin (tur. arsin) stara mera za dužinu: lakat,
arhiepiskop (grč. archos, episkopos) prvi rif.
vladika, mitropolit, nadbiskup; prvosveštenik. aršlama (tur. arslama) bog. trešnja (plod i
arhiepiskopija (grč. archos, episkopeo) oblast stablo); vrsta crnog luka.
koja stoji pod duhovnom upravom as (lat, as, assis) 1. kod starih Rimljana:
arhiepiskopa. novac, u početku od pola kg bakra; 2. u
arhijater (grč. archos voña, iatros lekar) prvi novije doba: apotekarske funta od 12 un-ca,
lekar, viši lekar; lični lekar; dvorski lekar. sada potisnuta tzv. metričkim me-renjem; 3.
arhijerej (grč. arch-iereus) vladika; vrhovni najmanja jedinica za merenje zlata; 4.
sveštenik kod Jevreja. najjača karta, „kec" na francuskim kartama;
arhilohijski (grč. Archilochos) poet. tako se zove 5. prvak, najbolji u nekoj struci, naročito u
više vrsta stihova koje je prvi pronašao avijatici i raznim granama sporta.
najstariji grčki liričar i jampski pesnik asai (ital. assai, fr. assez) kuz. veoma, vrlo.
Arhiloh (izmeñu 680. i a salve (ital. a salvo) trg. dobro očuvano,
neoštećeno (na tovarnim listovima).
asamar 78 asignatar

asamar (lat. assus pečen, amarus gorak) hen. asenzija (lat. assensio) odobravanje, pristajanje
proizvodi raspadanja koji se stvaraju pri uz koga; fil. primanje nečega kao istinitog.
zagrevanju životinjskih ili biljnih materija i asentacija (lat. assentatio) laskanje, udva-ranje;
daju im začinski ukus, npr. kora od hleba, ulagivačko odobravanje.
površina pečenja i dr. asepsija (grč. a-, sepsis trulež;) ned. ot-
asanacija (lat. sanus zdrav, fr. assainir) klanjanje mogućnosti da zarazne klice, npr.
smišljen rad na podizanju zdravlja pri vršenju operacije, zagade mesto koje se
pojedinaca, u nekom gradu, kraju (ili državi), operite (ovo se postiže upotrebom
pozdravl>avanje naselja, pozdravljavanje i antiseptičnih sredstava za pranje ruku,
poboljšavanje oppggih zdravstvenih prilika, bolesnikove kože i dr.).
čišćenje od zaraze, isušenje moč-varnih aseptin (grč. a-, sepsis) hem. sredstvo koje
mesta itd. čuva mleko i jela da ne uskisnu i ne
asanzer (fr. ascenseur) dizalica, uspinjača, lift; pokvare se; sastoji se od stipse pomešane sa
up. ascenzor. bornom kiselinom.
asanirati (lat. sanus, fr. assainir) popraviti (ili: aseptičan (grč. a-septikos) koji nije sklon
popravl>ati) opšte zdravstveno stanje u nekom truljenju; koji nema zaraznih klica; up.
mestu, kraju, nekoj državi' zavoñenjem niza antiseptičan.
higijenskih mera: čistoće, isušivanja aseptol (grč. a-, sepsis trulež:, lat. oleum ulje)
podvodnih mesta itd. hen. rastvor kiseline kao sredstvo za
asasinat (nlat. assassinatum) prav. mučko ubistvo, sprečavanje truljenja, dobiva se mešavinom
umorstvo; nasilje. sirove karbolne kiseline ili krezo-la sa
asasinator (nlat. assassinator) prav. podstrekač koncentrisanom sumpornom kiselinom.
na izvršenje mučkog ubistva. aservat (lat. asservatum) ono što je ostavljeno
asacija (nlat. assatio) kuvanje jela i lekova u na čuvanje, u pohranu.
njihovom sopstvenom soku. aservacija (lat. asservare) čuvanje, pohrana;
asebija (grč. asebeia) bezbožnost, bezverstvo, ostavljanje u pohranu.
nepriznavanje bogova. aservirati (lat. asservare) čuvati, sačuvati,
aseverativan (lat. asseverare dokazivati) pohraniti.
potvrdan, dokazni. asertivan (nlat. assertivus) v. asertoran.
aseveracija (lat. asseveratio) ozbiljno uveravanje asertoran (lat. assertorius) kojim se tvrdi,
ili tvrñenje nečega, dokazivanje, za-klinjanje potvrdan; fil. asertoran sud sud u kojem se
u nešto. odnos izmeñu subjekta i predikata iskazuje
aseitet (nlat. aseitas, a se esse biti tj. postojati kao činjenica (up. problematičan, apo-
sam sobom) samostalnost, osobina ljudi koji diktičan); asertorna zakletva prav. zakletva koja
rade samo po svom sopstvenom, unutarnjem se polaže posle datog iskaza (za razliku od
nagonu, bez ikakvog podsticaja spolja; po promisorne zakletve, tj. one koja se polaže
sholastičkoj teologiji: svojstvo boga koji pre davanja iskaza).
uzrok svog bića ima u samom sebi, dakle, asercija (lat. assertio) tvrñenje, tvrdnja; prav.
postoji sam sobom ili kroz sebe sama (a se zvanično tvrñenje da je neko slobodan.
est); u novije doba: jači izraz za slobodnu asesor (lat. assessor pomoćnik u službi)
volju. prisuditelj, pomoćnik sudijin; pomoćnik
aseksualan (grč. a- bez, lat. sexus spol) starešine nadleštva.
bespolan, koji nema spola, kome je oduzeta asesorat (nlat. assessoratum) prisuditelj-stvo,
mogućnost oploñavanja. zvanje pomoćnog sudije; sudsko po-
aseksualizacija (grč. a- bez, nlat, sexualisa-tio) moćništvo; asesura.
uništenje, oduzimanje sposobnosti asibilacija (nlat. assibilatio) gram. spajanje
oploñavanja; up. kastracija. jednog glasa sa šuštavim glasom (ž ili š), ili
asekurant (nlat. assecurans) osiguravač. pretvaranje nekog glasa u šušta-vi glas.
asekurancija (nlat. assecurantia) osiguranje, npr. asibilirati (lat. assibilare) gram. spojiti neki
protiv požara, smrti i sl. glas sa šuštavim glasom (ž ili š).
asekurat (nlat. assecuratus) osiguranik. asignant (lat. assignans) onaj koji šalje novac,
asekuracija (nlat. assecuratio) v. asekurancija. doznačilac.
asekurirati (lat. ad-, securus bezbedan, nlat. asignat (lat. assignatus) lice na koje glasi
assecurare) osigurati, obezbediti. uputnica, doznaka, nalog; uputnica na
aselgija (grč. aselgeia) razvratnost, razvrat, primanje godišnjeg dohotka od nepokretnog
pohotljivost. imanja.; papirni novac za vreme francuske
aseleničan (grč. a-selenos) bez Meseca, npr. revolucije (19. aprila 1790) kojem su služila
aselenična noć za planete Merkur i Vene-ru za podlogu nepokretna imanja uzapćena u
kaže se da su „aselenične", bez pratioca, bez korist države.
trabanta. asignatar (nlat. assignatarius) lice na koje glasi
asemija (grč. a- ne, zeta znak) ned. uputnica ili doznaka, primalac novca po
nesposobnost razumevanja znakova. uputnici ili nalogu.
asemičan (grč. asemos) koji nema znaka, koji je
bez oznake, bez obeležja.
asignatura 79

asignatura (nlat. assignatura) v. asignacija. asinhroaičan (grč. a-, syn sa, chronos vreme)
asignacija (lat. assignatio) d oznaka, uputni-ca, neistovremen, nejednovremen, neistodo-ban.
nalog za isplatu. asiriologija nauka koja proučava književ-nost,
asignirati (lat. assignare) upugnicom dozna-čiti jezik, istoriju i starine Asirije i Vavilonije.
(ili: doznačivati), izdati (ili: izdavati) nalog asistent (lat. assistens) lice koje pomaže
za isplatu neke sume. profesoru u radu sa studentima i koje se
asiduitet (lat. assiduitas) tačnost, trudolju- sprema za profesora; pomoćnik, pomagač
bivost, revnost, marljivost, vrednoća; po- uopšte.
stojanost, istrajnost. asistencija (nlat. assistentia) pomaganje, pomoć,
asilabija (grč. a- ne, syllabe slog) nesposobnost potpora; prisustvo.
sleganja viñenih slova u slogove. asistirati (lat. assistere) pomagati nekome u
asilogističan (grč. a-, syllogismos posredni poslu; pratiti nekoga; prisustvovati čemu.
zaključak) log. iz koga se ne može izvesti asistolija (grč. a-, systole skupljanje, stezanje)
zaključak. ned. opšti naziv za sve one teške poremećaje
u organizmu usled radne nedo-voljnosti
asimetrija (grč. a-, symmetria nesimetrič-nost) srčanog mišića, nestezanje srca.
nesrazmernost, neskladnost, nejedna-kost, asitija (grč. asitia nejedenje, gladovanje)
neravnomernost. post; nedostatak volje za jelom, neješnost;
asimetričan koji nema simetrije, nesrazme-ran, nedostatak hrane.
neskladan, nejednak. asjeraža (fr. acierage) galvansko počeliča-
asimilacija (lat. assimilatio) izjednačenje, vanje bakarnih ploča.
izjednačavanje; gram. jednačenje glasova (po asjeracija (fr. acieration) pretvaranje u čelik,
zvučnosti, mestu ili načinu tvorbe); psih. čeličenje.
primanje u svest novog sadržaja (doživljaja) askaride (grč. askaris) pl. zood. bubine, detinje
i njegovo prilagoñavanje sastavu svesti; fiziol. gliste.
zbivanje kojim ćelije preo-braćaju hranu u askariodoza (grč. askaris) med. prisustvo glista u
materije od kojih se same sastoje (proces stolici.
asimilacije). askeza (grč. askesis) isposništvo, pokajniš-tvo,
asimilirati (lat. assimilare) izjednačiti, ugañanje bogu do krajnjeg samoodricanja;
izjednačavati, prilagoditi, prilagoñava-ti; mučenje tela radi što uspešnijeg ubijanja
gran. jednačiti; fiziol. primiti u se, primati u se, čulnih strasti i prohteve, da bi duša bila što
preobratiti hranu u organ-sku materiju. nezavisnija od tela i time se mogla posvetiti
asimilovati v. asimilirati. svome pravom opredeljenju.
asimpatija (grč. a-, sympatheia) nenaklonje- asker (tur. asker) vojska; vojnik.
nost; nedovoljno saosećanje, nemanje asket(a) (grč. asketes) isposnik, pokajnik, onaj
saučešća prema kome ili čemu. koji svojevoljnim gladovanjem i mučenjem
asimptota (grč. a-, symptotos koji se ne tela ubija u sebi strasti i prohteve.
poklapa) mat. prava koja u odnosu prema asketizam (grč. askeo staram se) način
jednoj krivoj leži tako da se njih dve ako se mišljenja i življenja asketa, isposništvo,
produžuju sve više približuju jedna drugoj, pokajništvo u mučenju tela odricanjem.
ali se nikad ne dodiruju, npr. hiperbola ima asketika (grč. askeo) učenje o askezi.
dve asimptote (simbol beskrajne čovečje asketičar (grč. askeo) pisac pobožnih, bo-
težnje koja nikad ne postiže svoj cilj; gougodnih spisa, dela.
Lajbnic je nazvao čoveka „asimptotom asketski (grč. asketos) isposnički, pokajnički,
božanstva"). bogougodan; vaspitni.
asimptotičan (grč. a-, symptotos koji se ne asklepijadska strofe četr. veza asklepijad-skog
stiče) koji se ne poklapa, nepoklopljiv. stiha sa drugim vrstama stihova.
asimulacija (lat. assimulatio) pretvaranje, asklepijadski stih četr. vrsta klasičnog stiha,
nazvanog po grčkom pesniku Askle-pijadu,
pritvorstvo, licemerstvo. sastoji se od dva (mali asklepijadski stih) ili
asimfonija (grč. a-, symphonia) nesklad, tri horijamba (veliki asklepijadski stih), u
neskladnost, pr. asimfoničan. početku sa trohejom ili spondejom, i sa
asindezija (grč. asyndesia) nevezanost, ne- jambom na završetku.
spojenost) ret. nedostatak veze u rečenicama, asli (arap. asli, tur. ash) pravi, isti, supši;
nevezanost; ua. asindet(on). doista, upravo, zaista, verovatno, moguće.
asindetičan (grč. a-syndetos nevezan) koji je aso (fr. assaut, ital. assalto) napad, juriš;
bez veze, bez sveza, bez svezica. napad, udarac u dvoboju; vrsta vežbe u
asindet(on) (grč. a-syndeton) pong. pesnička mačevanju.
figura u kojoj se izostavljaju veze izmeñu
dveju ili više rečenica, ili izmeñu članova
jedne rečenice, npr.: „Misli mlada, (da) niko
je ne čuje, — (ali) Slušale je momče
čobanine, — (pa) Strijeli joj u skutu
jabuku".
asodičan 80 astatičan

asodičan (grč. as-6des koji oseća gañenje, kad ih posmatramo sa Zemlje; fig. dobro
koji izaziva gañenje, ase prezasićenost) znamenje.
med. asodična groznica groznica sa aspergiloza med. oboljenje izazvano naročitom
povraćanjem. vrstom gljivica poznatom pod imenom
asolirati (fr. assoler) zasejana ti zemlju Aspergillus fumigatus; javlja se obično kod
naizmenično raznim usevima. osoba koje rukuju zrnevljem i brašnom.
asomatičan (grč. a-somatos) bestelesan. aspergioloza (lat. aspergillus) med. oboljenje
asomnija (grč. a-, lat. somnus san) med. izazvano gljivicom Aspergillus fumigatus, u
nesanica. organizmu ljudi i životinja, naročito kod
asonavca (nlat. assonantia) post. samogla- osoba koje imaju posla sa žitom i brašnom;
sničko podudaranje, stih u kome se slikuju kod ljudi se pojavljuje u obliku plućne
samo samo glasnici, nepotpun slik; muz. tuberkuloze (pseudo-tuberkuloza).
jednakost tonskih figura u jednoj muzič- asperitet (lat. asperitas) hrapavost, neravnina;
koj misli. \ oporost, surovost, grubost, neotesa-nost;
asonancija (nlat. assonantia) v. asonanca. tvrdoća, krutost.
asonirati (lat. assonare) biti sličan po zvuku asperifolmja (nlat. asperifolia) pl. bog. biljka sa
ili glasu, slično zvučati. hrapavim lišćem.
asortiman (fr. assortiment) potpuno i sreñeno aspermatizam (grč. a-, sperma seme) med. v.
slagalište robe; zbirka razne robe iste vrste aspermizam.
(npr. knjiga); biranje, odabiranje. aspermatičan (grč.) v. aspermičan.
asortirati (fr. assortir) srediti (ili: sreñivati) aspermizam (grč.) ned. uroñena ili stečena
po vrstama, odabrati stvari jedne prema nemogućnost izlučivanja semena iz spol-nih
drugima; radnju ili slagalište snabdeti žlezda; aspermatizam.
prikladnom robom; opre-miti. aspermija (grč.) med. v. aspermizam.
asortisaža (fr. assortissage) trg. izdvajanje (ili: aspermičan (grč. aspermos) med. koji nema
sreñivanje) robe po vrstama. semena, koji ne može da izlučuje seme.
asosje (fr. associe) drug (ili: ortak) u poslu; aspida (grč. aspi's. aspidos) zool. guja otrovni-ca,
asosje an komandit (fr. associe en egipatska naočarka; fig. oštrokonña, zla i
commandite) trg. tajni ortak, ortak koji samo opaka žena, rospija.
ulaže novac u posao a sam ne radi. aspik (fr. aspic) kup. pihtije, hladetina.
asotija (grč. asoti'a) razvratnost, razvrat, aspirant (lat. aspirans) kandidat, onaj koji teži
raskalašnost, pust život. za nečim (položajem, zvanjem); činovnički
asocijalan (grč. a-, lat. socialis) nedruževan. pripravnik.
nedruštven; koji ne voli društvo i ne želi da aspirata (lat. aspirata se. littera) pl. gram.
mu bude koristan član; koji je ravnodušan suglasnici s dahom.
prema opštim potrebama i interesima aspirator (lat. aspirator) sprava za usisa-vanje
zajednice. prašine, gasa ili tečnosti, usisač, usisaljka; up.
asocijalnost (grč. a- ne, lat. socialis) nedostatak ventilator.
osećanja za društvenu zajednicu. aspiracija (lat. aspiratio) gram. izgovaranje s
asocijativan (nlat. associare združiti, hukom, s dahom, pri čemu se čuje glas
associativus) koji združuje ili sjedinjuje, koji sličan glasu h; sisanje, usisavanje, udi-sanje,
nadovezuje na nešto. uvlačenje u sebe; težnja, žel>a za nečim;
asocijacija (nlat. associatio) udruživanje, čežnja.
spajanje, vezivanje; društvo, udruženje; fil. aspirin farm. fabrički naziv za acetilo--salicilnu
asocijacija ideja vezivanje predstava na taj kiselinu (77%), prašak koji otklanja vatru i
način što jedna predstava, kada se pojavi, izaziva znojenje, upotrebljava se kao lek
izazove u svesti i neku drugu; protiv glavobolje, reumatizma, nazeba i sl.
asocijacionistička psihologija pravac u aspirirati (lat. aspirare) tražiti nešto, težiti za
psihologiji koji hoće sve duševne pojave da nečim; udisati, uvlačiti u sebe, usisavati;
objasni iz predstava i njihovih meha-ničkih gram. izgovarati iz grla, sa dahom, s hakom;
veza, i da svu duhovnu delatnost svede na muz. u pevanju: udahnuti vazduh tako da se
asocijaciju ideja. čuje.
asocirati (lat. associare) pridružiti, udružiti; aspra (grč. aspros beo) najmanja novčana
spojiti, vezati; primiti za ortaka, člana, jedinica u Turskoj, para.
zadrugara; asocirati se združiti se, uortačiti astazija (grč. astateo, astasia) nemir, nepo-
se. stojanost; med. bunilo, bacakanje teškog
asparagus (lat. asparagus) bog. rod biljaka iz bolesnika.
fam. Convallariaceae; ima ih više vrsta, od astakolit (grč. astakos rak, Kthos kamen) geol
kojih se neke taje u stanovima kao ukrasno okamenjeni rak.
bilje; up. špargla. astatičan (grč. astatos nestalan, nepostojan) koji
aspek(a)t (lat. aspectus) izgled, pojava, vid; nema pravca, koji se u svakom položaju
gledište, strana nečega; astr. položaj planeta nalazi u ravnoteži, bez odreñene orijentacije;
jedne prema drugoj kakav nam izgleda astatične igle fiz. dve pod-jednake magnetne
igle utvrñene tako jedna
asteizam 81 astrogeodezija

nad drugom da su im polovi suprotno astigmometar (grč. a-, stigma, metron) optič-ka
obrnuti, čime su zaštićena od uticaja sprava za odreñivanje jačine astigmatizma
Zemljinog magnetizma, te tako mogu (v.).
slobodno sledovati svakom spoljnjem astigrafija (grč. asty grad, grapho pišem)
dejstvu. opisivanje gradova.
asteizam (grč. asteismos utančan, dosetljiv astilon (grč. a- ne, stylos stub) vrh. grañevina
govor, uglañene radnja, asty grad) veliko- bez stubova.
varoško ponašanje, fini ton u ophoñenju; astinomi)a (grč. asty grad, nomos zakon)
duhovit govor; ret. kada neko tobože hoće upravljanje gradom, uprava grada; nadzor
nešto da prećuti pa, ipak kaže; zadirki-vanje, nad kućama.
zadevanje. astma (grč. asthma) med. sipnja, zaptivanje,
astenija (grč. astheneia slabost) med. nemoć, teško i kratko disanje u nastupima; up.
slabost, neotpornost prema naporu (kao astmatičan.
posledica preležane bolesti ili kao predznak astmatičar (grč. asthma) sipljivac, onaj koji pati
opasnih bolesti). od sipnje ili zaptivanja (živča-nog, srčanog,
asteničan (grč. asthenes) nemoćan, slab, oronuo; želudačnog).
koji potiče od slabosti; astenična groznica astragal (grč. astragalos) kocka; alat. skočna kost,
živčane groznica; psih. asteničan afekt piljak, gležnjača; vrh. obruč, venac na
duševni pokret kojim se slabe telesne radnje, gornjem delu stuba koji odvaja kapitl od
npr. tuga; supr. steničan afekt, donjeg dela.
astenologija (grč. astheneia nemoć, oronu-lost, astragalizam (grč.) igra kockom, kockanje.
logia nauka) ned. nauka o uzrocima u lečenju astragal omanti ja (grč. astragalos kocka,
slabosti, nauka o asteničnim bolestima. manteia proricanje) proricanje iz kocaka na
astenomakrobiotika (grč. asthenes, makros kojima stoje slova iz kojih se, posle svakog
dug, bios život) veština da se slab organizam bacanja kocaka, sastavlja odgovor na
održi dugo u životu. postavljeno pitanje.
astenopija (grč. asthenes, orao vidim, gledam) astragan krzno mrtvojagnjenih ili veoma
med. slabost vida, slab vid, lako zama-ranje mladih jaganjaca iz Astrahana u Rusiji,
očiju. veoma skupoceno krzno sa crnosjajiom i
asterizam (lat. asterismus, grč. aster zvezda) kovrčastom vunom.
fiz. svetlosna pojava kod koje od izvesne astralit (lat. astrum zvezda, grč. lithos)
svetleće tačke izbijaju svetlosni zraci, npr. tamnocrvene staklo sa iverjem plavkasta
osobina nekih vrsta liskuna koje, usled sjaja, služi za pravljenje raznih ukrasa.
interferencija svetlosti, pokazuju zvezdaste astralni (lat. astralis) koji se tiče zvezda, koji
zrake kad se kroz njih gleda. potiče od zvezda, zvezdani, zvezdast, oblika
asterizma (grč. aster) sazvežñe, grupa zvezda. zvezde; astralna svetlost, zvezdana svetlost,
naročito prizračak izmeñu zvezda Kumove
asteriskus (grč. asteriskos) zvezdica u knjigama slame, slabija no na ostalom nebu, koja
(*), kao znak kojim se čitalac upućuje na izgleda da potiče od bezbrojnih, veoma
primedbu ispod teksta koja je obeležena istim udaljenih i pojedinačno nevidljivih zvezda
takvim znakom. nekretnica; astralni duhovi, u starom
asteričan (grč. asteroeis) zvezdast; zvezdan, istočnjačkom verovanju u zvezde: duhovi
pun zvezda; zvezdani, koji potiče od zvezda, zvezda zamišljenih kao živa bića; u srednjem
npr. uticaji. veku: pali anñeli, duše umrlih, duhovi
asteroidan (grč. asteroeides) zvezdolik, u postali iz vatre koji lebde izmeñu neba,
obliku zvezde; sjajan. zemlje i pakla; astralno telo, telo bez
asteroidi (grč. aster, eidos oblik, vid) pl. astr. male, zemaljskih, telesnih osobina, koje uzimaju na
prostim okom nevidljive planete izmeñu sebe duhovi kad se pojavljuju; drugo,
Marsa i Jupitera, npr. Ceres, Palas, Juno, eterično telo čoveka, po učenju okultizma;
Astrea, Vesta i dr.; up. plane-toidi. astralni svet, svet zvezda, zvezdano nebo.
astigmatizam (grč. a- ne, stigma bocka, astratija (grč. astrateia) osloboñenje od vojne
tačka) fiz. mana preslikavanjem prola-skom obaveze; izbegavanje vojne obaveze.
zrakova kroz sočiva usled toga što lik astrafobija (grč. astron sazvežñe, zvezda,
površinskog elementa oko osne tačke leži phobos strah) med. preterano velik strah od
uopšte na dvema krivim površinama, tj. što groma ili grmljavine.
svakoj tački predmeta odgovaraju upravo dve astro- (grč. astron) predmetak u složenica-ma
tačke lika; med. mana oka koja počiva na sa značenjem: zvezda.
različito j zakrivljenosti rožnjače u raznim astrobolizam (grč. astrobolismćs, astron, balio
meridijanima i na neležanju simetrično bacam) udarenost (ili: pogoñenost) zvezdom;
oko iste ose rožnjače i kristalnog sočiva. ned. udar sunčanice, sunčanica; smrt ili
aetigmatičai (grč. a- ne, stigma) ko}i ima obamrlost od udara munje.
svojstvo astigmatizma. astrogeodezija (grč. aster zvezda, geodezija,
v.) geol. grana astronomije koja se bavi
odreñivanjem oblika zemlje.

6 Leksikon
astrognozi]a 82 asfalt

astrognozija (grč. astron, gnosis spoznaja, ticanja Meseca; vreme koje Sunce provede u
poznavanje) poznavanje zvezda, nauka o jednom znaku Životinjskog kruga; astro-
zvezdama s obzirom na njihov položaj, nomsko poznavanje je potpuno poznavanje
podelu na sazvežñe i nazive. nekog zbivanja; fig. vrlo velik, ogroman.
astrognost (grč. astron, gnostes poznavalac) astroskop (grč. astron, skopeo gledam) dogled
poznavalac zvezda, onaj koji se bavi za posmatranje zvezda.
astrotozijom. astroskopija (grč.) veština posmatranja
astrograf (grč. astron, grapho pišem) dogled zvezda; posmatranje zvezda pomoću velikih
koji služi za fotografske snimanje zvezda. dogleda.
astrografija (grč. astro, grapho) opisivanje astrosofija (grč. astron, sophfa mudrost)
zvezda. nauka o zvezdama; up. aetronomija.
astrodiktikum (grč. astrodeiktikon) pokazivač astroteologija (grč. astron, thećs bog, logla
zvezda, sprava pomoću koje se svaka na nauka) vera u postojanje boga na osnovu
nebeskoj lopti pokazana zvezda može lako postojanja zvezda i reda koji meñu njima
naći i na nebu. vlada.
astrolabijum (grč. astro, labi's držak, drška) astrofizika (grč. astron, physike) deo astro-
nekadašnja astronomska sprava za merenje nomije koji se služi fizičkim metodama u
visine Sunca i zvezda. ispitivanju sastava i kretanja nebesnih tela,
astrolatrija (grč. astro, latrei'a obožavanje (ili: naročito astrofotografijom, astro-fotometrijom i
poštovanje) zvezda, služba zvezdama. spektralnim analizom.
astrolit (grč. astro, Ifthos kamen) zvezdast astrofit (grč. astron, phytcn) zool. morska
kamen, okamenotina u obliku zvezde. zvezda slična biljni.
astrolog (grč. astrologos) onaj koji ume da čita astrofičan (grč. a-, strophe spoj više stihova u
i proriče sudbinu po položaju i kretanju metričku celinu) poet. naziv za ritmičku
zvezda; zvezdočatac, zvezdozna-nac. pesmu koja nije podeljena na strofe.
astrologija (grč. astrologia) kod starih Grka i astrofotografija (grč. astron, phos, photćs
Rimljana aetronomija. Oslanjajući se na svetlost, graphfa) fotografsko snimanje
Aristotelovo mišljenje, po kome su zvezde zvezda; primena fotografije u posmatranju
bića sa natčovečanskom inteligencijom i nebeskih tela.
koja, zbog svojih čistijih i božanskijih astrofotometrija (grč. astron, phos, photćs,
oblika, vrše izvestan uticaj na ovoze-maljski metria) merenje jačine svetlosti nebeskih
život, stvorili su srednjovekovni astrolozi tela.
praznovericu o jakom utiia-ju astralnih astrum (lat. astrum, grč. astron) zvezda; sik
duhova na čovečji život; tako je astrologija itur ad astra (lat. sic itur ad astra) ovako se
postala čitanje iz zvezda, tj. veština da se ide do zvezda, tj. do časti, slave (Vergil).
sudbina čovekova čita iz položaja zvezda asumirati (lat. assumere) preuzeti, uzeti k sebi,
(ima i danas pristalica). uzeti na sebe, primiti odgovornost; fil.
astromavtija (grč. astron, manteia prori-canje postaviti u silogizmu drugu (minor) premisu;
gatanje) proricanje budućnosti iz zvezda. shvatiti, razumeti, npr. neku misao; ret.
astrometar (grč. astron, metron mera) zvez- glavni zaključak protivnikov ponoviti pa onda
domer. preći na njegovo opovr-gavanje.
astrometeorologija (grč. astron, meteorolo-gia, asumiti (tur. hasimak) žestiti se, srditi se, rasrditi
v.) nauka o (nekom) uticaju na vreme, se.
podneblje, itd. položaja planeta, kometa, asumpsit (lat. assumpsit) primio je na sebe;
Sunčanih pega itd. i tobožnje predskazi-vanje prav. formula kojom neko dobrovoljno
vremena na osnovu toga. obećava i prima obavezu da će za drugoga
astrometrija (grč. astron, metron) nauka o nešto platiti, obaviti kakav posao i sl.
odreñivanju položaja nebeskih tela. asumcija (lat. assumptio, assumtio) primanje,
astronautika (grč.) v kosmonautika. uzimanje; primanje duše na nebo; dan
astronom (grč. astronomos) naučenjak koji se smrti nekog svetitelja; fil. druga (minor)
bavi astronomijom. premisa u silogizmu.
aetronomija (grč. astronomia, astron, nemein asuplirati (fr. assouplir) učiniti gipkim,
upravljati, nćmos, zakon) nauka o okretnim; slomiti (volju, karakter) ukrotiti,
kretanjima, veličini nebeskih tela, o onome načiniti popustljivim.
što je geometrijsko kod nebeskih tela; up. asura (tur. hasir) prostirač od rogoza.
astrofizika. asurdirati (fr. assourdir, lat. surdus gluv)
astronomski (grč. astron, nćmos) koji se tiče zaglušiti; umeriti, ublažiti (svetlost, glas);
nauke o zvezdama ili koji spada u nauku o slik. dati blaži karakter.
zvezdama; astronomska jedinica odstojanje asfalt (grč. asphaltos) hem. zeml>ina smola,
Zemlje od Sunca, tj. 149,500.000 km; paklina, smesa raznih ugljovodonika u
astronomski mesec tačno izračunato vreme kojoj ima i kiseonika, azota i sumpora;
op- pomešan sa krečnjakom, upotrebljava se za
asfaltirati 83

pravljenje trotoara i za izolaciju zidova od ataman (rus. ataman-v, nem. Hauptmann) voña
vlage. jednog odreda kozaka, obično u činu
asfaltirati (grč. asphaltos) kaldrmisati smesom pukovnika; kozački harambaša; up. hetman.
asfalta i krečnjaka. atambija (grč. athambfa) neplašljivost, neu-
asfiksija (grč. a-, sphyxis bilo) med. prestanak ili strašivost.
usporenost kucanja srca usled neke atanazija (grč. athanasfa) besmrtnost, neumr-
mehaničke prepreke, obamrlost, najviši lost.
stepen nesvestice. atanatizam (grč. a-thanatos besmrtan)
asfiktičan (grč. a- sphyktos) ned. koji je u verovanje u besmrtnost duše; up. atanizam.
dubokoj nesvestici, polumrtav, obamro. atanatologija (grč. a-thanatos besmrtan, 1o-gia
ascendenti (lat. ascendentes) pl. prav. srodnici po nauka) učenje o besmrtnosti duše.
uzlaznoj liniji, preci kao rodi-tell, dedovi, atanizam (grč. athanasfa besmrtnost) v.
pradedovi; suprotno: des-cendenti. atanatizam.
ataraksija (grč. ataraxia) fil. duševni mir,
ascendencija (nlat. ascendentia) prava, duševno spokojstvo, stanje bez strasti.
uzlazna linija srodstva; astr. penjanje, uzlazak; ataumazija (grč. a-, thaumazo čudim se, divim
nadmoćnost, pretežnost; mat. ra-stenje. se) nečuñenje ničemu, neiznenañenje,
ascenzija (lat. ascensio) penjanje, uzilaže-nje, ravnodušnost.
uzdizanje, uzlazak; Vaznesenje Hristovo, ataše (fr. attache) na rad dodeljeni službe-nik,
Spasovdan; napredovanje, polet; astr. penjanje, npr. kod vojske, nekog poslanstva; fig. odan
uzlaženje nebeskog tela; fiz. penjanje čovek, privrženik.
tečnosti u kapilarnim cevima; penjanje ataširati (fr. attacher) pridati, dodeliti na rad;
igrača na konopac. primamiti; naviknuti se na nešto, zavoleti
ascenzor (lat. ascensor) v. asanzer. nešto.
asciji (grč. a-, skia senka) št. geogr. „besenča-ni", ateizam (grč. atheos bezbožan) bezbožnost,
tj. stanovnici žarkog pojasa koji dvaput bezbožništvo; odricanje da postoji bog ili
godišnje ostaju u podne bez senke, naime u božanski poredak u svetu.
dane kad Sunce kod njih prolazi kroz zenit. ateist(a) (grč. atheos bezbožan) bezbožnik, onaj
ascites (grč. askites tj. nosos, askos koža) ned. koji ne veruje u postojanje boga.
trbušna vodena bolest. ateknija (grč. ateknfa bezdetnost) besplod-nost,
at (tur. at) konj. brak bez poroda, nemanje dece.
atavizam (lat. atavus napredak) sličnost sa atelaža (fr. attelage) zaprega; zaprežni pribor,
precima; slučaj kada se kod potomaka amovi; voj. topovski pribor.
pojave izvesne duševne i fizičke osobine atelija (grč. ateleia) besvrhnost, besciljnost,
njihovih predaka; nasleñe, osobina predaka. necelishodnost; osloboñenje od poreza i
atavistika (lat. atavus) nasleñen od predaka državnih nameta.
(fizičke i duševne osobine). atelje (fr. atelier) umetnikova soba za rad;
atavistički (lat. atavus) nasleñen od predaka radionica slikara, vajara, lekara i dr.
(fizičke i duševne osobine). a tempera (ital. a tempera) slikati vodenom
atak, (fr. attaque) voj. napad, napadanje, navala, bojom, po staroitalijanskom načinu.
juriš, naročito konjice; med. udar, napad atemperirati (lat. attemperare) umeriti,
neke bolesti. umeravati, ublažiti, ublažavati, utišati,
utišavati.
ataka (ital. attaccare, attacca) kuz. neposredno a tempo (ital. a tempo), muz. u pravi čas,
veži, priključi! (kada izmeñu završetka tačno po taktu.
jednog i početka drugog odeljka ne treba da atemporirati se (lat. a tempore) upravljati se
bude počivke). prema vremenu, prema prilikama, pri-
atakirati (fr. attaquer) napasti, napadati, lagoñavati se duhu vremena.
navaliti, udariti na nekoga; med. spopasti, Atena (grč. Athena) mit. kći Zevsova, po
spopadati, najedati, nagrizati; fig. napasti, legendi nikla iz njegove glave, boginja,
napadati, vreñati, ustati otvoreno protiv zaštitnica umetnosti i veština, naročito
koga. ženskih, zaštitnica junaka i gradova, naročito
ataksija (grč. ataxia) med. nepravilnost, grada Atene (Atine), boginja rata; (kod
neurednost u toku bolesti; drhtanje, Rimljana: Minerva).
nepravilno kretanje (kod obolelih od leñne Ateneum (lat. Athenaeum) viši vaspitan zavod
moždane). u Rimu, koji je osnovao car Hadrijan radi
ataktičan (grč. a-taktos) neureñen, nepravilan, letovanja nauke i umetnosti i nazvao ga po
neuredan, npr. ataktična groznica. gradu Ateni, kao središtu celokupne
atalsko blago ogromno, neizmerno bogatstvo obrazovanosti onoga vremena; otuda: učeno
koje je, 133. pre naše ere, ostavio pergam-ski društvo, viša škola; u novije doba i kao
kralj Atalos Rimljanima u nasledstvo. naslov književnih časopisa.
atentat (lat. attentatum od attentare, attemp-
tare napasti, pokušati) protivpravan napad na
život, imanje ili čast nekoga; zločin,
zločinački napadaj; pokušaj ubi-
atentator 84 atmidometar

stva; atentata krimina (lat. attentata crimina) atitida (fr. attitude, ital. attitudine), položaj,
pl. prav. pokušani ali neizvršeni zločini. držanje tela; stav; ponašanje; u baletu: stav
atentator (nlat. attentator) onaj koji pokuša da na jednoj nozi.
protivpravno udari na život, čast ili imovinu aticizam (grč. attikismos) atički način govora;
nekoga. atički fini ukus u načinu mišljenja i
atentirati (lat. attentare) pokušati nešto protiv izražavanja; atička duhovitost i dosetljivost.
koga ili čega, izvršiti zločinački pokušaj, atički (lat. atticus) svojstven atičkom duhu, tj.
nasrnuti na tuñe pravo, napasti, napadati. tanan, uglañen, duhovit, dosetljiv; atička so
ateoretičan (grč. a-theoretes) koji ne zna, duhovit i fini način izražavanja.
neupućen, nevičan čemu. Atlant (grč. Atlas) mit. v. Atlas.
ateraža (fr. atterage) mor. mesto pristajanja, atlanti (grč. Atlas) ark. stubovi u čovečjem
pristan, pristanište. obliku koji drže opšivnicu, sime.
ateramnija (grč. a-, teramnos tvrd) med. teško Atlantida (grč. Atlantis) legendarne ostrvo koje
varenje hrane, rñava probava. je, po Platonu, ležalo u Atlantskom okeanu,
aterirati (fr. atterir) avij. spustiti se avionom, oko 9000 godina pre njega, i bilo „veće nego
aeroplanom ili balonom na zemlju; mor. Azija i Lidija zajedno", pa potonulo u more.
pristati, priterati zemlji, obali, priploviti Atlantik ' (eng. Atlantic) Atlantski okean,
obali. nazvan po džinu Atlasu koji, po grčkoj
aterisaža (fr. atterrissage) avij. sletanje, mitologiji, drži na svojim plećima kuglu
spuštanje avionom, aeroplanom ili balonom zemaljsku.
na zemlju; mor. pristajanje, priteri-vanje atlantski (lat. atlanticus) gorostasan, divov-ski,
obali. velik i snažan; koji pripada planini Atlasu;
aterman (grč. a-, thermaino) fiz. v. adijater-man. otuda koji pripada Zap. Africi,
atest (lat. attestari posvedočiti) pismena zapadnoafrički.
potvrda, svedodžba, uverenje; a gesta t. Atlas (grč. Atlas) mit. titan koji, po verovanju
atestat (nlat. attestatum) v. atest. starih Grka, drži na svojim plećima nebesni
atestacija (lat. attestatio) overavanje, svod (Atlant); geogr. planina u severozapadnoj
potvrñivanje; svedočanstvo, svedodžba, Africi.
uverenje, pismena potvrda. atlas (grč. Atlas) geogr. knjiga sa geografskim
atestirati (lat. attestari) potvrditi, overi-ti, kartama svih delova sveta; znat. prvi vrat-ni
posvedočiti; izdati svedodžbu, uverenje, pršljen, pršljen-nosač; trg. sjajna svilena
potvrdu; pozivati (ili: pozvati) za svedoka. tkanina.
ateteza (grč. athetesis) odbacivanje, poni- atlete (grč. athletes) takmičar na javnim
štavanje, poništaj, ukidanje, proglašenje gimnastičkim utakmicama kod starih Grka
nevažećim. i Rimljana; čovek koji se bavi atle-tikom,
atehnija (grč. atehnfa) neumešnost, neve-štost, borac, rvač; fig. veoma jak i lepo razvijen
nespretnost (npr. jednog lekara); čovek.
nerazumevanje neke umetnosti ili veštine. atletika (grč. athletike) skup viteških narodnih
atehničan (grč. atehnikos) neiskusan, nevešt, igara, koje su mnogo negovali još i stari Grci,
neumešan, nespretan. naročito na olimpijskim i drugim igrama, a
atika (nlat. attica, fr. attique) ark. koje se i danas u celom svetu mnogo neguju
karakteristične odlike starog atičkog po utvrñenim meñunarodnim pravilima;
grañevinskog stila; naročito: ukrašavanje teška atletika rvanje, pesničenje, dizanje
grañevina stubovima. tereta i natezanje konopca; laka atletika
atila kratak konjički ogrtač opšiven gajtanima, trčanje, hodanje, plivanje, bacanje, skakanje
nazvan po imenu hunskog kralja Atile. i dr.
atimija (grč. atimia) lišavanje časti (vrsta kazne atletski (grč. athletikos) koji se tiče atlete ili koji
kod starih Atenjana koja se sastojala u pripada atlet, koji ima osobine jednog atlete,
lišavanju svih grañanskih prava). lepo i pravilno razvijen, veoma snažan; atletske
atimirati (grč. atimazo) lišiti (ili: li-šavati) igreboračke igre.
časti, ne popggovati, prezirati; lišiti koga atlotet (grč. athlo-thetes) sudija u borbi i
grañanskih prava. razdeljivač nagrada.
atipija (grč. a-, typos oblik; uzor) med. atman (ind. atman) dah, životni dah, duša; u
nepravilnost u razvoju neke bolesti. indijskoj fil.: duša, pravo ja, najunutar-njija
»tipičan (grč.) neuredan, nepravilan, koji suština ličnosti ili stvari uopšte, duša sveta,
odstupa od utvrñenog obrasca; atipične bolesti princip sveta.
bolesti koje se ne razvijaju pravilno. atmidijatrija (grč. atmis, atmidos para, ia-treia
lečenje) med. v. atmijatrija.
atmidijatrika (grč.) med. v. atmijatrija.
atmidometar (grč. atmis, metron mera) sprava
za merenje količine isparavanja vode.
atmidoskop 85 atraktoran

atmidoskop (grč. atmis, skopeo gledam) v. druge oblike; u takvim zbivanjima to ce-
atmidometar. panje dovodi do izdvajanja ogromne količine
atmijatrija (grč. atmis, iatreia lečenje) ned. energije (atomska energija); 2. fig. najsitniji
lečenje pomoću pare, parnih kupatila; lečenje delić nečega, veoma sićušna stvar.
inhalacijom; up. atmidijatrija, at-mijatrika. atomvolum (grč. atomos, lat. volumen
atmologija (grč. atmos, logia) nauka o ispa- zapremine) fiz. odnos atomske težine prema
ravanju, o pretvaranju vode u paru. gustoći.
atmometar (grč. atmos, metron mera) v. atomizam (grč.) fil. učenje po kome su sve
atmidometar. stvari sastavljene od izolovanih elemenata
atmosfera (grč. atmos, sphaira lopta) vazdušni (atoma), i po kome se sve što postoji osniva
omotač, vazdušni okean koji obvi-ja našu na spajanju i razdvajanju tih elemenata.
Zeml>u i prostire se do 3.000 km debljine; fiz. atomizacija (grč.) fig. rasparčavanje,
fizičke atmosfera pritisak koji vrši živin stub razdvajanje u sitne delove; up. atom. atomizirati
visine 76 st na 0°S na morskom nivou (grč.) fig. rasparčava™, raz-
geografske širine 45° 2 na lem 2 , što iznosi dvajati u sitne delove; up. atom. atomistika
oko 1,033 kg na 1 st ; atmosferski pritisak (grč.) fiz. nauka o atomima, tj. o najsitnijim
dolazi od težine vazduha; tehnička atmosfera delićima iz kojih su tela sastavljena;
oz-n2aču je p ritisak jed n o g k ilo gra ma n a atomologija. atomističar (grč.) filozof,
1 st , a u praksi te dve atmosfera znače isto, pristalica
fig. sredina u kojoj jedan čovek živi i razvija atomizma.
se; up. troposfera, stratosfera, hevisajd. atomologija (grč. atomos, logia) fiz. v. atomistika.
atmosferilije (nlat. atmosphaerilia) pl. pa- atomska bomba bomba čije strahovito razorno
davine: kiša, sneg, grad itd. dejstvo počiva na cepanju atomskog jezgra
atmosferografija (grč. atmos, sphaira, urana (izotopa 235 ili 233) ili plutonijuma
graphia) opisivanje (ili: opis) atmosfere. 239 pri čemu se oslobaña ogromna količina
atmosferologija (grč. atmos, sphaira, logia) energije (nuklearna energija).
nauka o atmosferskim pojavama. atomska masa fiz. broj koji kazuje koliko je
atmosferski (grč. atmos, sphaira) koji se tiče puta atom nekog elementa teži od atoma
vazdušnog omotača Zemlje ili pripada vodonika. atomski (grč.) koji se tiče atoma; fig.
vazdušnom omotaču Zemlje; atmosferski veoma
vazduh obični vazduh koji udišemo; sitan, nedeljiv.
atmosferski elektricitet v. elektricitet. atonija (grč. atonia) bezglasnost; med. mlitavost,
ato (ital. atto) poz. čin, pojava; ato di kaden-ca klonulost, malaksalost, slabost tela; gram.
(ital. atto di cadenza) muz. završetak nenaglašenost.
muzičkog komada, naročito komada za atonifikacija (grč. atonos olabavljen, lat. facere
pevanje, kadencom. činiti) med. omlitavljenje, uspavlji-vanje.
agonija (grč. a-tokos koji ne raña, neplodan, atoničan (grč.) bezglasan; klonuo, malaksao,
jalov) med. v. atocija. slab, umoran, mlitav; gram. nenaglašen.
atoksičan (grč. a-, toxikos otrovan) koji ne atonon (grč. atonon) gram. nenaglašena reč.
sadrži u sebi otrova, neotrovan. agonija (grč. atopia) nepristojnost, nepri-
atoli (mal.) kol. niska ostrvca, prstenastog ličnost, protivrečnost. atopičan (grč. atopos)
oblika, koja su postala usled naslojavanja koji nije na pravom
korala; u njihovoj se sredini nalazi plitka mestu, nepriličan, neobičan. atofai hedg. fenil-
laguna, a strane im padaju strmo ka hinolin-karbonska kiselina, žućkasti kristali
morskom dnu. gorka ukusa; upotrebljava se kod oboljenja
atolmija (grč. atolmia) strašljivost, bo- zglobova, reumatizma i dr.
jažljivost, kukavičluk. atocija (grč. atokos) ned. nesposobnost
atom (grč. atomos nedeljiv) 1. fiz. najmanji delić rañanja, neplodnost, up. atokija. atocije (nlat.
hem. elementa za koji se, sve do početka atocia) pl. čep. sredstva koja
XX veka, mislilo da je nedeljiv; savremena čine nesposobnim za rañanje. atrabilitet (lat.
fizika utvrdila je da je atom deljiv i da atra tamna, crna, bilis žuč,
predstavlja složen sistem, koji se sastoji iz nlat. atrabilitas) med. žutica. atraktibilan
pozitivno napunjenog jezgra i elektrona koji (nlat. attractibilis) privla-
se, sa negativnim nabojem električnog čljiv, primamljiv. atraktibilitet (nlat.
elementarnog kvantu-ma oko njega kreću; attractibilitas) privla-
jezgro ima isto tako složen sistem; ono se čljivost, privlačnost, primamljivost.
sastoji iz progona i neutrona. Pri sudaru vrlo atraktivan (nlat. attractivus) privlačan,
brzih delića (protona, deutrona, alfa-čestica, primamljiv; supr.: repulzivan. atraktoran
neutrona i dr.) dolazi do cepanja (nlat. attractorius) privlačan.
(deziitegraci-je) atomskih jezgra i
pretvaranja atoma u
atrakciJa 86 august

atrakcija (lat. attractio privlačenje) atrofija (grč. atrophia) zakržljalost (ili: slabost,
privlačnost, privlačna sila; stvar koja mršavost) usled slabe ishrane; med.
privlači, privlačan predmet, zabava, kopnjenje, sušenje, sasušivanje.
zanimljivost; znamenitost; uzajamno atrofima (grč. arthron zglob, phyma izraštaj,
privlačenje; supr.: repulzija. otok) med. mekani otok zgloba.
atrahencije (lat. attrahentia) med. sredstva za atrofičav (grč. a-, trophe hrana) zakržljao, slab,
izvlačenje, melemi (npr. koja izvlače mršav; suv, cacynieH.
gnoj). atrocitet (lat. atrocitas) grozota, strahota, užas;
atrahirati (lat. attrahere) privlačiti; pri- strogost, surovost, nemilost, svire-post.
mamljivati. ath- v. pod adh-.
atrezija (grč. a-, tresis bušenje) med. nedostatak Augije (grč. Augeias) mit. kralj u Elidi, čiju je
prirodnog otvora; sraslost zadnjič-nih ili štalu, u kojoj je bilo 3.000 grla stoke i koja
spolnih delova. nije nikako čišćena ZO godina, Her-kulo
atremija (grč. atremia nepokretnost, mir; očistio za jedan dan; otuda: Augijeva štala
neustrašivost) mirnoća, mir; pouzdanost, mučan i neprijatan posao oko dovoñenja u red
čvrstina, odlučnost. nečega što je bilo dugo vremena zapušteno i
atremičan (grč. atremes koji ne dršće, zanemarivano.
nepokretan, miran) miran, tih, nepomičan, augirati (lat. augere) v. augmentirati.
koji se ne koleba. augnt (grč. auge sjaj, zrak) min. bledozelen
atremograf (grč. atremeo ne dršćem, ne dragi kamen, sastoji se iz silicija, magne-zija,
uzrujavam se, grapho) sprava za spreča- gvožña i kreča, ponajviše kao sasto-jak
vanje grča pri pisanju. vulkanskih stena; zove se i tirkiz, piroksen.
atrepsija (grč. a-, trepho hranim) med. atro-fija augment (lat. augmentum) povećanje, prira-
kod odojčadi; up. atrofija. pggaj, dodavanje, dodatak, umnožavanje;
atribut (lat. attributum, attribuere pridava-ti, gram. predmetak pomoću koga se, kod grčkih i
pripisivati) svojstvo, kakvo ća, znak, staroindijskih glagola, obrazuju prošla
obeležje, oznaka; gram. reč koja bliže vremena; med. pogoršanje bolesti.
odreñuje neku imenicu; fil. bitna, trajna
osobina nečega, glavna osobina (od augmentativ (nlat. augmentativum) gram. reč
beskrajnog broja atributa beskrajne sup- koja uvećava ili pojačava prvobitno značenje
stancije čovečjem saznanju pristupačna su jedne reči, npr. kućetina, volina itd. (za
samo dva: prostornost 'i mišljenje, po razliku od deminutiva, koji umanjuje i slabi
Spinozi). osnovno značenje, npr. konjić).
atributivan (nlat. attributivus) koji se odnosi na augmentacija (lat. augmentatio) umnoženje,
atribut, koji vrši službu atributa. umnožavanje, uvećanje, uvećavanje, pojača-
vanje, pojačanje; loviti ca, dodatak,
atribucija (lat. attributio) davanje (ili: u povećanje.
stupanje) ono što nekome pripada; pravo, augmentirati (lat. augmentare) umnožiti,
nadležnost. umnožavati, dodati, dodavati, pojačati,
atrij(-um) (nlat. attrium) predsoblje u staro- pojačavati, povećati, povećava™, povi-
rimskoj kući; dvorana za primanje posetilaca; šavati, npr. cenu; up. augirati.
prednji deo hrama; med. srčano pret-komorje, augur (lat. augur, avi-gur) rimski sveštenik koji
predsrñe. je po letu i graji ptica tumačio i proricao šta
atrijum mortis (lat. atrium mortis) predsoblje će se dogoditi; prorok, gatar, pogañač,
smrti, predznaci (ili: vesnici) smrti. predskazivač, tumač znamenja.
atrihija (grč. a- ne, thrix dlaka, kosa) med. auguralan (lat. auguralis, fr. augural)
nedostatak kose, dlaka, bezdlačnost. proročki, predskazivački; up. auguriozan.
atrihičan (grč.) koji nema kose, dlaka, bez- augurij(-um) (lat. augurium) proricanje
dlačan. budućnosti po letu ptica; fig. predskazi-vanje,
atricija (lat. attritio) med. trenje, ojedanje, znamenje, predznak.
ojedenost kože; prividno kajanje, spoljašnja auguriozan (nlat. auguriosus) v. auguralan.
pogruženost samo zbog straha od kazne augurirati (lat. augurare) gatati (ili: proricati)
(supr.: kontricija). po letu, broju i graji ptica; slutiti, naslućivati,
atropa (grč. atropos neotklonjiv, neumitan) vot. predskazivati.
velebilje, paskvica, kurjača, vinika (veoma august (lat. augustus uzvišen) 1. počasno ime
otrovna biljka); up. beladona. rimskih careva; 2. avgust, kolovoz, osmi
atronin (grč. atropos) hem. otrovan biljni mesec u godini, mesec žetve, ima 31 dan
alkaloid koji sadrži biljka atropa (nazvan po rimskom imperatoru Ceza-ru
(upotrebljava se mnogo u medicini kod Oktavijanu Augustu, 31. pre n. e. — 14. n. e.).
nekih stomačnih, kataralnih, astmatič-nih,
očnih i spazmodičnih oboljenja).
atrotomija (grč. arthron zglob, tome sečenje)
med. operativne otvaranje zgloba.
augustinizam 87 auratura

augustinizam srednjovekovna hrišćanska a uzo (ital. a uso) trg. po običaju, plaćanje


filozofija i teologija koje su se razvile iz menice o normalnom, redovnom roku.
učenja sv. Augustina. auksanomstar (grč. auxano umnožavam,
augustinijanizam teol. učenje o milosti sledbenika metron mera) sprava koja beleži
sv. Augustina po kojem čovek može dobiti napredovanje u rastenju, naročito biljaka.
milosti tek kada u njemu ljubav prema carstvu aukseza (grč. auxsesis) ret. govorničko preu-
nebeskom nadjača ljubav prema carstvu veličavanje i preterivanje; med. porast (ili:
zemaljskom. augustovsko doba doba cvetanja napredovanje) bolesti.
književnosti i umetnosti (kao za vreme rimskog auksilijaran (lat. auxiliaris) pomoćni,
cara Augusta). pomažući; auksilijarne knjige pomoćne
augustus (lat. augustus) svet, osvećen, uzvišen, trgovačke knjige; auksilijarne trupe pomoćne
veličanstven (pridev rimskih cezara); trupe; auksilijarne mašine pomoćne mašine
carski. (na brodu).
audacem fortuna juvat (lat. audacem forturia auksin (grč. auxesis rast, množenje) biol.
juvat) poet. hrabrome pomaže sreća, tj. ko sme organska materija koja deluje na rastenje
taj i uspeva, pregaocu bog daje mahove. biljnih ćelija.
audacitet (nlat. audacitas) srčanost, smelost, auksometar (grč. aihapb uvećavam, metron
hrabrost, pregalaštvo. audače (ital. audace) mera) opt. sprava za odreñivanje sposobnosti
«uz. srčane, smelo, dogleda za uveličavanje.
hrabro. auktor (lat. auctor) v. autor.
audijatur et altera pare (lat. audiatur et auktor delikti (lat. auctor delicti) prav. vi-
altera pars) neka se sasluša i druga, tj. novnik krivičnog dela, prestupa.
protivna strana. Smisao: niko ne može i ne auktoritate kuratoris (lat. auctoritate cu-
sme biti osuñen pre nego što bude saslušan ratoris) prav. po odobrenju (ili: sa pri-
(osnovno sudsko načelo). audijencija (lat. stankom) staratelja (ili: staraoca).
audientia) zvaničan prijem; prav. saslušanje, auktoritativan (nlat. auctoritativus) v. auto-
saslušavanje; sudska sednica, zasedanje, ročište. ritativan.
audimutizam (lat. audire čuti, mutus nem) aukcija (lat. auctio) trg. javna prodaja, javno
ned. vrsta nemosti, kad čovek normalno nadmetanje; up. licitacija.
čuje, a ne može da govori. audiometar (lat. aukcionator (nlat. auctionator) nadmetač pri
audire čuti, grč. metron mera) med. sprava za javnim kupovinama i prodajama.
odreñivanje stepena gluvoće neke osobe; up. aukcionirati (lat. auctionari) trg. držati licitaciju,
sonometar. audiometrija (lat., grč.) kec. metod javno prodavati, prodavati najpovoljnijem
za ispitivanje sluha ili gluvoće pomoću naročito ponuñaču, prodavati nad-metanjem.
konstruisanog radio-aparata (audio-metra). aukcionis lege (lat. auctionis lege) putem javne
audion (lat. audire slušati) elektronske cev prodaje, javnim nadmetanjem.
koja služi za pojačavanje glasa i zvuka u aula (grč. aule lat. aula) dvorište, predvorje;
prijemnom radio-aparatu. auditivan (lat. zborio mesto, prostrana dvorana; svečana
audire čuti, slušati, nlat. auditivus) koji se dvorana univerziteta, velika slušaonica.
tiče čujenja i sluha, slušni, čujni; auditivni aulet (grč. auleo sviram u frulu, auletes)
tip psih. onaj koji lakše pamti stvari koje je svirač u frulu, frulaš.
čuo nego one koje je pročitao ili video. auletika (grč. auletike) veština sviranja u frulu.
auditor (lat. auditor slušalac, sudija koji auleum (lat. auleum) prostirka, ćilim; nebo,
saslušava) vojni islednik, vojni sudija; baldahin; zavesa, naročito pozorišta.
slušalac. auditorij(-um) (lat. auditorium) aulizam (lat. aula dvor, dvornice) dvorjan-stvo,
slušaonica, dvorski život i običaji; laskanje, ulagivanje.
učionice; sudnica; slušaoci. auditus (lat. aulodija (grč. aulos frula, ode pesma, pe-
auditus sluh) slušno čulo, čulo sluha; pevanje) čuz. pevanje uz pratnju frule.
čuvenje; de auditu (lat. de auditu) po aulodika (grč.) muz. nauka o pevanju uz pratnju
čuvenju po rekla-kazala. audifon (lat. audire frule.
čuti, grč. phone glas) med. aparat pomoću kojeg auns (eng. ounce) v. unca.
gluvi mogu slušati, slušalica za gluve. aura (grč. aura) prijatan vazduh, mirisan,
audicija (lat. auditio) čuvenje, slušanje; nuz. prijatan povetarac.
probio pevanje, probio sviranje, proba aura vitalis (lat. aura vitalis) životna snaga,
glumca, opernog pevača, svirača i dr. pre no životni dah.
što će biti angažovan (vrsta prije-mnog aura popularne (lat. aura popularis)
ispita pred članovima uprave i stručnjacima). naklonost svetine (nestalna). auraran (lat.
aurum zlato, aurarius) koji se
tiče zlata, zlatni.
auratura (lat. auratura) pozlata, pozlaći-vanje.
aureatan 88 autentificirati

aureatav (lat. aureatus) zlatan, odličan. auspiciozan (nlat. auspiciosus) koji nagoveštava
aureola (lat. aureola tj. sogopa) svetli venac, i predskazuje sreću.
krug oko glave svetaca; fig. sjaj, slava, auspicirati (lat. auspicari) tumačiti budućnost po
velik ugled. letu ptica, proricati.
auriga (lat. auriga) kočijaš; astr. „Vozar" Australazija Indijski Arhipelag.
(sazvežñe). australopitek (lat. australis južni, pfthekos
aurikula (lat. auricula) uvence, uvce, deo uva za majmun) fosilni čovekoliki majmun,
vešanje obodaca, minñuša; znat. spoljašnje australopitek (lat. australis južni, pithekos
uvo, ušna školjka. majmun) fosilni čovekoliki majmun, živeo u
aurikularan (nlat. auricularis) koji se tiče uha pliocenu.
ili je u vezi s uhom, ušni. austrijacizam (nlat. Austria) osobenost
aurin (lat. aigšp zlato) hen. žuta boja koja se nemačkog jezika i govora kojim se govori u
dobiva zagrevanjem fenola sa oksal-nom Austriji.
kiselinom i koncentrisanom sumpor-nom austromantija (lat. auster južni vetar, grč.
kiselinom. manteia) proricanje (ili: gatanje) po du-vanju
auripigment (lat. aurum, pigmentum) mm. žut vetra.
ili crven mineral arsenov sulfid. austromarksizam skup teorijskih reformi-
auripunktura (nlat. auripunctura) ned. ubod u stičkih shvatanja o društvenim i političkim
bubnu, bubanjsku opnu. problemima koja su se formirala u
auri sakra fames (lat. auri sacra fames) Socijaldemokratskoj partiji Austrije u periodu
prokleta žeñ za novcem, odvratna žudnja za od kraja 19. veka do 1938. god., kad je s
zlatom. nacističkom okupacijom partija prestala da
auriskalpijum (1. auriscalpium) med. kašiči-ca postoji kao organizacija.
za uvo. austrofobija (nlat. Austria, grč. phobos)
auriskop (lat. auris uho, grč. skopeo) med. mržnja na Austriju.
sprava (ili: ogledalo) za pregled uva.
aurist(a) (lat. auris) lekar za uši. ausštafirati (nem. aus iz, o, ital. stoffa
auriforman (nlat. auriformis) uvast, u obliku materija) opremiti, udesiti, namestiti (stan),
uva, kao uvo. iskititi.
aurozan (lat. aurum) zlatovit, koji sadrži u sebi aut (eng. out) sp. kod nogometa (fudbala) i
zlata, zlatan. tenisa: kad lopta iziñe van igrališta, pa je
aurora (lat. aurora) zora, jutarnje rumenilo; protivnički igrač ubacuje obema rukama (u
istok. fudbalu), ili kada se lopta ne odbije
Aurora (lat. Aurora) mit. boginja zore i pravilno ili odleti suviše daleko, te se zbog
jutarnjeg rumenila kod Rimljana. toga isključuje iz igre (u tenisu).
aurora muzis amika (lat. aurora, musis autadija (grč. authadeia, authadia) samodopa-
amica) zora je prijateljica muza, tj. jutarnji danje, uživanje u samom sebi, zadovoljstvo
časovi vrede zlata za umni rad, „ko rano samim sobom.
rani dve sreće grabi". autarkija (grč. autarkeia) dovoljnost samom
aurum (lat. aurum) zlato. sebi, zadovoljstvo samim sobom,
auskultant (lat. auscultans) slušalac; početnik, samostalnost, nezavisnost od spoljašnjih
sudski pripravnik, pomoćni sudija bez prava stvari; trg. sposobnost jedne zemlje da se
glasa; up. auskultator. izdržava samo svojim sredstvima, bez uvoza
auskultator (lat. auscultator) v. auskultant. sa strane; fil. ideal starih kiničara i stoičara po
auskultacija (lat. auscultatio) ned. osluškivanje, kome je stoički mudrac „dovoljan sam sebi".
ispitivanje šumova unutrašnjih delova kod autarh (grč. autos sam, archo vladam) samo-
bolesnika, bilo samim uvom ili pomoću vladar, samodržac, despot; up. apsolutist.
naročite slušalice, steto-skopa. autarhija (grč.) samovlada, samodrštvo; up.
auskultirati (lat. auscultare) slušati, apsolutizam.
prisluškivati; med. ispitivati šum pluća aut — aut (lat. aut — aut) ili — ili.
slušanjem, pomoću stetoskopa.
auslaut (nem. Auslaut) lingv. završni glas, kraj autemeran (grč. autos sam, emera dan) med.
reči. istodnevni, koji prolazi još istog dana.
auspeks (lat. auspex) prorok po letu ptica kod autemeron (grč.) ned. lek koji dejstvuje već
starih Rimljana, augur; fig. zaštitnik, onoga dana kad se upotrebi.
pokrovitelj. autevtike (nlat. authentica) pl. prav. docnije
auspicij(um) (lat. auspicium, avispicium dopune i dodaci nekom starijem zakoniku; up.
posmatranje ptica proročica) predskazi-vanje autentikum.
po letu i grajanju izvesnih ptica kod Rimljana, autevtikum (nlat. authenticum) izvorno delo,
znamenje, znak; vrhovna uprava i original; prav. prvobitni, originalni spis ili
zapovedništvo; moć, vlast; okrilje, zaštita; dokumenat.
sreća, srećan početak; sub austt-cčjus (lat. autentificirati (grč. authentikos pouzdan, lat.
sub auspiciis) pod okriljem, pod zaštitom, facere) potvrditi, overiti.
pod pokroviteljstvom.
autentičan 89 autoklav

autentičan (grč. authentikćs) zakonit, pra- kopiranja pomoću tzv. autografskog mastila.
vovažan, istinit, izvestan, izvorni, pravi, autodafe (port. auto-da-fe, lat. actus fidei)
nepatvoren, verodostojan. jeretički sud, svečano spaljivanje jereti-ka,
autentičnost (grč. autentikos) istinitost, bezbožnika, Jevreja i veštica u srednjem veku
izvornost, nepatvorenost, pravovažnost, (naročito u Španiji), izvršenje inkvizicijske
verodostojnost. presude; autodefe.
autizam (grč. autos sam) psih. pretežno razvijen autodeterminizam (grč. autćs, lat. determi-nare
fantastičko-sanjalački unutrašnji život, opredeliti, odrediti) fil. učenje o
nasuprot poslovanju i učešću u životu samodeterminaciji, tj. o samoodrećivanju
spoljaššeg sveta. delanja i htenja putem zakonitosti koja je u
auto (grč.) uobičajena skraćenica za automobil. našoj svesti, putem razumne volje, ličnosti i
auto- (grč.) predmetak u složenicama sa ideje.
značenjem: sam, samo-, autodefe (šp. auto-de-fe) v. autodafe.
autodigestija (grč. autćs, lat. digestio va-renje)
autobaza (grč. autos, basis) prostor za smeštaj fkziol. samovarenje, razmekšavanje organskog
automobila. tkiva, posle smrti, pod uticajem želudačnog
autobiograf (grč. autos, bios život, grapho soka.
pišem) samoživotopisac, pisac autobio-grafije. autodidaksija (grč. autos, didakso, učim,
autobiografija (grč.) samoživotopis, književni proučavam) samouštvo.
rod u kome pisac opisuje svoj život, bilo da autodidakt (grč. autos-didaktos) samouk.
priča samo svoje doživljaje, ili da, radi što autodikija (grč. auto-dikos koji samom sebi
boljeg prikazivanja svoje ličnosti, iznosi sudi) pravo nekoga da sam sebi sudi.
uslove pod kojima je živeo i radio. autodinamičan (grč. autos, dynamikos moćan,
autobus (grč. autos, lat. omnibus svima) jak) koji dejstvuje sam od sebe, sam sobom.
automobil-omnibus; v. omnibus. auto-dres (grč. autos, eng. dress) odelo za
autovakcina (grč. autos, nlat. vaccina) med automobiliste.
lekovita maja za ubrizgavanje, spravljena od autodrom (grč. autos, dromos put)
klica koje su uzete od samog bolesnika. automobilske trkalište, vežbalište (ili: put) za
autogamija (grč. autos, gamia) bog. samooplo- automobile.
ñivanje kod biljaka, samooprašivanje. autoerotizam (grč. autos, eros ljubav) psih.
auto-garaža (grč. autos, fr. garage) sklonište zadovoljenje erotičnih nagona pomoću svoga
(ili: mesto za sklanjanje) automobila. sopstvenog tela, pri čemu telo služi samo kao
autogen, (grč. autos, gennao rañam) fkziol koji zamena drugog seksualnog oojek-ta, na koji
se sam poraña; din. koji je postao tame gde je i onaj što vrši to zadovoljenje pri tom misli
nañen (kamen, stena); supr.: alogen. (za razliku od narcizma, kod koga je
autognozija (grč. autos, gnosis) samoispiti- sopstveno telo krajnji seksu-alni cilj).
vanje, poznavanje samog sebe. autožir (grč. autos, gyros krug, fr. autogyre) ali/
autogol (grč. autos, eng. goal) sp u fudbalu: gol vazduhoplov namenjen uspravnom penjanju
koji igrač nepažnjom ili slučajno da svom i spuštanju, čiji je glavni sastav naročit
sopstvenom timu; računa se u korist vodoravni vijak (helisa) koji se obrće pod
protivnika. pritiskom vetra.
autogonija (grč. autos, gignomai rañam) biol. autointoksikacija (grč. autos, toxikon, lat. in)
postanak života u njegovim najjednostav- med. trovanje usled nagomilavanja materije
nijim počecima iz tzv. anorganske materije: koja se prirodno stvara u organizmu i izdvaja
proizvoñenje živih bića veštačkim putem. iz njega.
autogram (grč. autogramma) v. autograf. autoinfekcija (grč. autos, lat. infectio
autograf (grč. autographon) reč ili spis koje zaraženje) med. oboljenje od zaraznih klica
je izvesna osoba svojeručno napisala, koje su se već nalazile u organizmu
svojeručan potpis; mašina za umnoža-vanje čovekovu i došle u mogućnost da izazovu
rukopisa; up. autogram. bolest.
autografija (grč autos, graphia) veština autokar (grč. autos, eng. sag, ital. saggo kola)
umnožavanja rukopisa, umnožavanje otvoreni autobus za 40 i više osoba.
rukopisa (sa kamena ili metalne ploče). autokataliza (grč. autos, kata-luo drešim,
autografirati (grč. autos, graphein pisati) odrešim) hem pojava da neki proizvod koji se
izraditi pomoću kopiranja, umnožiti, stvara pri nekoj reakcija ubrzava sam proces
umnožavati. te reakcije.
autografomanija (grč. autos, grapho, mania) autokefalan (grč. autos, kephale glava)
strast za prikupljanjem svojeručnih potpisa i samostalan, nezavisan, sam svoj.
rukopisa velikih i čuvenih ljudi. autokefalnost (grč.) samostalnost, nezavisnost
autografski (grč. autos, graphikos) svojeručan, od drugih, naročito u crkvenom pogledu.
svojeručno napisan; izrañen putem autoklav (grč. autos sam, lat. clavis) fiz
zatvoren sud čija se sadržina zagreva pod
autokrat(a) 90 autorizirati

pritiskom većim od atmosferskog; med. automacija (grč. automatos koji se kreće sam
aparat za sterilizaciju lekova, hirurških od sebe) tehnika upravljanja i regulisanja
instrumenata i dr.; Papinov lonac. proizvodnog procesa automatima.
autokrat(a) (grč. autos, kratos vlast, moć) automobil (grč. autos, lat. mobilis pokretan,
samodržac, samovladar, neograničeni pokretljiv) kola koja se tobože sama
vladalac ili gospodar. kreću, tj. kola koja se kreću pomoću motora
autokratizam (grč.) neograničena vladavina, kojeg pokreću benzin, nafta ili elektricitet;
samodrštvo, sistem apsolutističke vladavine; motorni čamac; up. auto.
fig. vladanje samim sobom, go-spodarenje automobilizam (grč. autos, lat. mobilis) sve što
razuma nad čulima. se odnosi na grañenje automobila; putovanje
autokratija (grč.) v. autokratizam. automobilom, teranje automobila,
autokratski (grč.) u gospodarstvu neograni-čen, automobilski sport.
samodržački. automobilist(a) (grč., lat.) onaj koji tera
autokritika (grč. autos, kritike) samokritika, automobil, koji radi automobile, koji se bavi
ocenjivanje samoga sebe, ocenjivanje svojih automobilom kao sportom.
sopstvenih spisa, tvorevina, postupaka. vutomorfoza (grč. autos, morphe oblik) biol.
autoliza (grč. autos, 1ub rastvaram) samora- jedan od načina postajanja biljnog i
stvaranje; hem. rastvaran>e i fermentativ-no životinjskog oblika; up. morfogeneza.
razlaganje mrtvih životinjskih tkiva, pri autoniktobatija (grč. autos, puh, nyktos noć,
čemu ne dolazi do truljenja. baino idem) med. v. autosomnambulizam.
autolitotom (grč. autos, h'thos kamen, temno autonoman (grč. autonomos) samoupravni,
sečem) med. sprava koja, tako reći, sama samostalan, slobodan, koji se upravlja i
sobom razbija kamen u mokraćnom mehuru živi po svojim sopstvenim zakonima.
(u bešici). autonomni nervni sistem v. vegetativni živčani
autologaja (grč. autos, logia) ret. stvarni sistem.
govor, za razliku od slikovitog; odnos autonomija (grč. autonomfa, autos sam, nomos
prema samom sebi, vladanje sobom, zakon) samozakonodavstvo, samouprava,
samostalnost. politička nezavisnost, samostalnost; fil.
automat (grč. automatos koji se kreće sam od pokoravanje svojim vlastitim zakonima
sebe, autos sam, maomai tražiti žudeti) fiz. (suprotno: heteronomija).
samokret, aparat koji sam dejstvuje pod autonomist(a) (grč.) pristalica samouprave,
izvesnim uslovima, npr. vaga, kišobran, nož, pristalica samozakonodavstva.
puška; za čoveka: onaj koji liči na stvar, autopatija (grč. autos, pascho iskusim,
bezvoljnik, besvesnik, glu-pak; zvekan; fil. autopadeia) sopstveno osećanje, lično
biće koje nema duše, tj. životinja (kod iskustvo.
Dekarta). autoportret (grč. autos, fr. portrait slika
ličnosti) um. slika, skulptura ili crtež na kome
automatizam (grč. automatos) nauka o samo- je umetnik izradio sam sebe. (Najpoznatiji:
kretanju, učenje da se radnja i kretanja Rafael, Rembrant, Tici-jan, Tintoreto i dr.).
životinja ne upravl>aju svešću, već čisto autopsija (grč. autos, opsis gledanje, viñenje) 1.
fiziološkim uzrocima; samokretljivost, samo gledanje, gledanje (ili viñenje) svojim
samokretanje; up. automatija. (ili roñenim) očima, lično posmatranje; 2.
automatizacija v. automacija. med. pregled, otvaranje ili rase-canje leša da
automatizirati (grč., fr. automatiser) pretvoriti bi se utvrdio uzrok smrti.
u mašinu, učiniti da neko radi kao automat, autopt (grč. autoptes) očevidac.
lišiti samoradnje. autoptički (grč.) pril. sopstvenim očima, na
automatija v. automatizam. osnovu viñenja svojim ili roñenim očima; na
automatika (grč. automatikos koji se kreće osnovu ličnog posmatranja; med. putem
sam od sebe) naučno-tehnička disciplina koja otvaranja i pregleda leša (ua. autopsija).
proučava sisteme za regulisanje i upravljanje auto-put v. auto-strada.
tehnološkim procesima. autor (lat. augere, auctor tvorac, začetnik, fr.
automatograf (grč. autos sam, maomai, auteur) pisac, tvorac nekog književ-nog,
grapho) pskh. aparat koji automatski beleži naučnog ili umetničkog dela; pronalazač;
nehotične pokrete. autorsko pravo isključivo pravo književnika,
automatski (grč. automatos) samokretan, ma- umetnika, naučenjaka, pro-nalazača da
hinalan, mehanički, koji sam od sebe radi, mogu moralno i ekonomski iskorišćavaš
koji radi bez učešća svoje volje i razuma; svoje duhovne tvorevine (s obzirom na
automatski pokreti pskh nehotični i nesvesni objavljivane, prevoñenje i umnožavanje
pokreti, koji nastaju usled neposrednog njihovih dela); up. auktor.
nadražaja jednog nervnog centra. autorizacija (lat. auctor, fr. autorisation)
automahija (grč. autos sam, »nahomai ovlašćenje, ovlašćivanje; odobrenje,
protivreči™) protivrečnost sa samim sobom odobravanje.
(u govoru, mišljenju i pisanju). autorizirati (lat. auctor tvorac, fr. auto-riser)
v. autorizovati.
autorizovati 91 autohton

autorizovati (lat., fr.) ovlastiti, odobri-ti, autoterapija (grč. autćs sam, therapeia lečenje)
opunomoćiti; autorizovan prevod, prevod ned. lečenje samoga sebe prirodnim
nekog književnog ili naučnog dela sa sredstvima.
dopuštenjem njegovog pisca. autotip (grč. autćs, typos otisak) pojedinačni
autoritativan (lat. auctor, tvorac, začet-nik) otisci spisa nekoga ranijeg pisca otisnuti još
koji se osniva na autoritetu, koji hoće i može za njegova života; novija fak-similna
da nametne svoju volju ili mišljenje; izdanja; prvi otisak.
merodavan, nadležan, pozvan, ugledan; autotipija (grč.) jedan od najvažnijih
autoritativni država nedemo-kratsko državno pronalazaka u oblasti grafike: prenošenje
ureñenje kod koga se vlada po principu vojne slika urezivanjem u cink ili drvo, i njihovo
discipline, sa autoritetom odozgo i sa umnožavanje; up. hemigrafija, he-mitipija.
poslušnošću odozdo: nareñenjima voñstva autotomija (grč. autćs sam, tome seći, rezati)
mora se bezuslovno pokoravati, čak kad su i pojava koja se često može videti kod
pogrešna, jer je održavanje reda važnije od nekih životinja; osakaćivanje samoga sebe u
suzbijanja po-grešnosti; takve su, npr., slučaju opasnosti po život, npr. kad gušter
države bile: Musolinijeva fašistička Italija i žrtvuje svoj rep.
Hitlerove nacistička Nemačka. autotransfuzija (grč. autos, lat. transfusio
autoritet (lat. auctoritas ugled, fr. autoritš) 1. pretek) ned. kod velikog gubitka krvi:
ugled, uticaj; nadmoćnost (duhovna, mo- potiskivanje krvi iz perifernih delova tela
ralna, pravna), zakonita vlast, zakon koji je (ruku, nogu) u srce i mozak u slučaju kada u
na snazi; 2. priznata veličina (u nekoj srce i mozak ne dolazi krvi koliko je
struci), priznat stručnjak. potrebno; vrši se na taj način što se ruke i
autorotacija (grč. autos sam, lat. rotatio noge dignu uspravno, pa se, od vrha prstiju,
okretanje) samookretanje, samoobrtanje; omotaju elastičnim vrpcama.
autorotacija krila aaij. obrtanje krila oko autotrofan (grč. autćs, trophe hrana) koji sam
vertikalne ose, npr. kod akrobatskog leta sebe hrani; autotrofne biljke bog. v. pod
„kovit". heterotrofai.
autoseroterapija (grč. autos, therapefa, lat. autotrofija (grč.) biol. svojstvo svih hloro-filnih
serum) ned. lečenje ubrizgavanjem seruma (zelenih) biljaka i malog broja bakterija da
uzetog od samog bolesnika, npr. kod se mogu ishranjivati i izgra-ćivati isključivo
zapaljenja plućne maramice itd. iz anorganskih je-dinjenja sredine u kojoj
autos efa (grč. autos, epha) „on, tj. Pitagora, je žive; supr. alotro-fija, heterotrofija.
to rekao", formula kojom su pitagorej-ci autofagija (grč. autćs, phagefn jesti) ned.
rešavali svaki spor koji bi se meću njima jedenje samog sebe, tj. mršavljenje usled
pojavio usled razlike u mišljenju o nekom šećerne bolesti.
pitanju, pozivajući se na autoritet učitelja. autofizioterapija (grč. autos, physis priroda,
autoskopija (grč. autos, skopeo gledam) v. therapeia lečenje) med. lečenje samoga sebe
autopsija. prirodnim sredstvima, samolečenje.
autosomnambulizam (grč. autos, lat. somnus autofnlija (grč. autćs, philia naklonost, ljubav)
san, ambulare hodam) med. sama od sebe samoljublje, ljubav prema samom sebi,
nastala magnetična budnoća za vreme zaljubljenost u samog sebe.
spavanja; up. autoniktobatija. autofonija (grč. autos, phonos ubistvo) 1. v.
autostabilnost (grč. autos, lat. stabilis čvrst, autohirija.
nepomičan) fiz. automatsko održavanje autofonija (grč. autćs, phone glas) 2. ned. kod
stabilnosti. zapušenosti ušne trube (Eustahijeve) ili
auto-strada (grč. autos, ital. strada drum) spoljnjeg ušnog kanala: osećaj kao da nam
moderno izrañen drum za automobile. naš sopstveni glas odjekuje glasnije i
autosugestija (grč. autos, lat. suggerere uli-ti zvonkije baš u zapušenom uvu.
kome što u glavu, nadahnuta koga čim) autohemoterapija (grč. autćs, haima krv,
samouplivisanje, samoubećivanje, uticanje na therapeia) med. lečenje ubrizgavanjem bole-
samoga sebe; sticanje pogrešnog, nametnutog snikove krvi neposredno posle vañenja iz
suda na osnovu sopstvenih pogrešnih vene.
predstava; psih. sadržaji svesti koji se autohipnoza (grč. autćs, hypnco uspavam)
pojavljuju putem autohipnoze. dovoćenje (ili: uspavljivanje) samoga sebe u
autoshedijastički (grč. autoschediazo bez hipnotično stanje; up. hipnoza.
pripreme učinim) bez pripreme, na brzu autohirija (grč. autocheiria) dizanje ruke na
ruku, improvizirano. sama sebe, samoubistvo.
autoteizam (grč. autos sam, thećs bog) autohorija (grč. autćs sam, choreo idem, ra-
obožavanje samoga sebe, smatranje sebe sprostirem se) bog. rasprostiranje plodova i
samoga bogom. semena sopstvenim sredstvima biljke.
autotelija (grč. auto-teles nezavisan) autohton (grč. autć-chthon) prastanovnik,
samostalnost, neograničenost, neuslovljenost. starosedelac uroćenik.
autohtoni 92 afilijacija

autohtoni (grč. auto-chthonos) uroñen, uro- ačiti se, mlatiti se; hteti vešto prikazati nešto
ñenički, starosedelački; samonikao, sa- onakvim kakvo u stvari nije. afektuozan (nlat.
mobitan. affectuosus, fr. affec-tueux) usrdan,
autohtonija (grč. auto-chthon) prastanov- ljubazan, veoma naklonjen.
ništvo, uroñenipggvo, starosedelaštvo; afektuozitet (nlat. affectuositas) usrdnost,
samoniklost, samobitnost. velika naklonjenost, strasnost.
autsajder (eng. outsider) onaj koji je izvan afekcija (lat. affectio uticanje) naklonost,
čega, koji je po strani, neupućen čovek, onaj nežnost, odanost, ljubav, srdačnost; svako
koji je daleko od čega; kod trka: konj koji uzbuñenje i promena u telesnom ili du-
nema nimalo izgleda na pobedu; kla-dilac ševnom stanju; med. svaki utisak na telo,
koji se kladi nasumce; konj trkač nepoznatog oboljenje, obolelost, bolest; osećaj, oset; up.
porekla, na koga zbog toga niko ne računa; fig. aficiranje.
čovek k JJI se ne osvrće na druge u životu, afekciona (afektivna) vrednost vrednost koju
nego i ce svojim putem. neka stvar ima za odreñeno lice ali ne za
aut Cezar, aut nihil (lat. aut Caesar, aut nihil) druge (porodična uspomena, poklon i sl.).
ili biti Cezar, tj. nešto veliko, ili ne biti afeleja (grč. apheleia) ret. prostota,
ništa. jednostavnost, prirodnost (u govoru).
auf (nem. auf) predl. na; gore! ustaj! diži se! afel(ijum) grč. arb od, helios sunce) astr. tačka
dižite se! na noge! diži! dižite! planetske ili kometske putanje u kojoj je ona
afabile (ital. affabile) muz. prijatno, ljubazno, najudaljenija od Sunca; supr perihel(ijum).
umiljato. afemija (grč. aphe dodirivanje) lingv. gubitak
afagija (grč. a-, phagem jesti) med. nemogućnost sposobnosti izgovaranja glasova sa čuvanjem
gutanja hrane. predstave o njihovom značenju.
afazija (grč. a-, phasko govorim) med. nemoć afera (fr. affaire) stvar, posao; parnica, sporna
(ili: nemogućnost) govora; zanemelost od stvar, spor; težak položaj; zamršena stvar;
užasa; psih. bolesna smanjenost sposobnosti neprijatan doživljaj: krupan dogañaj; sukob.
govora usled zaboravljanja pojedinih reči ili aferaš (fr.) onaj koji ima ili pravi afe-re, koji se
celih vrsta reči. bavi prljavim poslovima, naročito na račun
afazičar (grč.) čovek koji boluje od afazi-je, koji države.
nije sposoban da izgovara pojedine reči. afer d-oner (fr. affaire d'honneur) stvar časti,
afakija (grč. a-, phakos sočivo) med. nedostatak dvoboj.
očnog sočiva: up. afakičan. afereza (grč. aphairesis oduzimanje, skidanje)
afamirati (fr. affamer) mučiti (ili: moriti) gram. skraćivanje početka, skraći-vanje jedne
glañu; up. afamiran. reči time što joj se izostavi početak, prvo
afanato (ital. affanato) muz. bolno, tužno, slovo, prvi slog; med. ukla-njanje suvišnog ili
plašljivo. onesposobljenog dela čovečjeg tela.
afanija (grč. aphaneia) glupost, koještarije. afetuozisamente (ital. affettuosissamente) muz.
afgani novčana jedinica Avganistana (1 v. afetuozisimo.
afgani=100 pula). afetuozisimo (ital. affettuosissimo) muz. vrlo
afeza (eng. aphesis) lii™, gubljenje delova reči osećajno, veoma strasno.
ili grupe reči u njihovom razvitku; npr. naše: afetuozo (ital. affettuoso) muz. uzbudljivo,
podrug (jedan i po) od pol drugi. ganutljivo, dirljivo, toplo, strasno; up. kon
afek(a)t (lat. affectus, afficere uplivisati na afeto.
nekoga ili nešto) psih. vrlo jako osećanje afefobija (grč. aphe dodirivanje, phobos strah)
koje većinom nailazi najednom, iznenadno, med. bolestan strah od dodira.
traje obično samo kratko vreme i u jednom afidavit (lat. affidavit) mor. iskaz pod zakletvom
trenutku dostiže toliku jačinu da gotovo posve o tovaru nekog broda.
zavlada svešću; duševni pokret, uzbuñenje, afidat (lat. affidatus) klevetnik, vazal.
stanje razjare-nosti, razjarenost. afijun (stgrč., arap., tur.) v. afion.
afektacija (lat. affectio delovanje) izvešta- afine (lat. affigere pričvrstiti, prikovati, affixum)
čenost, neprirodnost, usiljenost, pretvaranje, gram. dodatak korenu, osnovi ili reči.
mlaćenje, prenemaganje, ačenje. afiksacija (lat. lingv. dodavanje afiksa korenima
afektivan (nlat. affectivus) uzbudljiv, čuv- ili osnovama reči.
stven, osetljiv, osećajan. afilantropija (grč. a-, phflos prijateljski,
afektivnost (lat. affectio delovanje) osećaj-nost, antropos čovek) nedostatak ljubavi prema
stanje raspoloženja, način na koji izražavanje j bližnjima; mržnja na ljude.
osećanja prati psihička zbivanja. i afilijacija (nlat. affiliatio) usvojenje, usi-
afektirati (lat. affectare) biti izveštačen, praviti J njenje, usinovljenje; primanje u neki red
se, pretvarati se, prenemagati se,
afilirati 93 afroditski

ili društvo; bratstvo, sveza; družba, društvo, aflikcija (lat. afflictio) utučenost, ožalo-
tajno udruženje. šćenost, ucveljenost; žalost, bol, tuga, jad,
afilirati (lat. affiliare) usiniti, usvojiti nekoga za muka; nesreća, nedaća.
sina ili ćerku; zbratimiti; primiti nekoga u aflito (ital. afflitto) nuz. bolno, tužno, nujno;
neki red, bratstvo ili društvo; pridružiti, kon aflicione.
združiti; afili-rana loža slobodnozidarska loža aflogističan (grč. a-, phlogizo zapalim,
koja je ušla u sastav neke veće lože. sagorim) koji gori bez plamena, npr.
afiličan (grč. aphyllos, a-, phyllon list) bog. bez aflogistična lampa.
listova, bez čašičnog listića.
afinaža (fr. affinage) profinjavaže, pre^ afluencija (lat. affluentia) priticanje, pri-livanje,
čišćavanje, npr. plemenitih ruda; doterivanje, nagomilavanje, umnožavanje, izo-bilje,
glačanje, stanjivanje. obilje, obilnost.
afinerija (fr. affinerie) prečišćavaonica, afluks (lat. affluxus) priticanje, priliv, navala
radionica za prečišćavanje plemenitih ruda i čega, obilje; up. afluksija.
dr.; radionica gde se prave žice; ta afluksija (lat. affluxio) v. afluks.
rafinerija. afobija (grč. aphobia) neosećanje straha,
afinirati (fr. affiner) prefiniti, profi-niti, neplašljivost, nebojažljivost.
napraviti lepšim; očistiti, pre-čistiti, afonija (grč. a-, phone glas) ned. bezglasnost;
prečišćavati; doterati, stanji-ti. gubljenje (ili: gubitak) glasa usled
afiniranje (fr.) odvajanje zlata od srebra oboljenja mišića i živaca koji pokreću i
koncentrovanom sumpornom kiselinom. zatežu glasne žice; up. afoničan.
afinis (lat. affinis) roñak po ženi, zet, tast, šurak, aforizam (grč. aphorismos) kratka i u
prijatelj. odreñenom obliku nekazana izreka, koja
afinitet (lat. affinitas) srodstvo, srodnost, kratko i veoma jasno izražava jednu misao;
oroñavanje, prijateljstvo (suprotno: kog- mudra, poučna izreka.
nacija); hen. stepen lakoće kojom se dva aforija (grč. a-, phoros plodan, rodan) ned.
razna elementa spajaju, težnja za sjedinja- neplodnost, jalovost.
vanjem izmeñu dva hemijska elementa ili aforistički (grč. aphorismos) kratko i
više njih; fig srodnost, sličnost. jezgrovito, u obliku izreke.
afion (stgrč. oplon, arap. afyun, tur. afyon) aformacija (nlat. afformatio, lat. ad forma-ge
mak; opijum, dremak. obrazovati, uobličiti, graditi) grañenje novog
afirmativa (nlat. affirmativa) potvrdno mi- oblika pridodavanjem; u jevrejskoj gramatici:
šljenje; potvrñivanje, potvrda. grañenje ličnih oblika glagolskih
afirmativav (nlat. affirmativus) potvrdan; dodavanjem skraćenih zameni-ca
odlučan, odsečan; pokazni; log. afirmati-van (aformativa).
sud, potvrdan sud (S je R), npr. zlato je afresko v. alfresko.
skupoceno. afretando (ital. affretando) muz. sve brže,
afirmacija (lat. affirmatio) potvrñivanje; ubrzavajući; up. afretozo.
potvrda; tvrñenja, iskaz dat pod zakletvom. afretozo (ital. affretoso) nuz. v. afretando.
afirmirati (lat. affirmare) tvrditi, potvrditi, afrikavist naučnik koji se bavi prouča-vanjem
potvrñivati, uveriti; afirmirati se uspeti afričkih jezika i književnosti.
održati se kao takav. afrikanistika nauka koja proučava afričke
afitaža (fr. affutage) voj. nameštanje topa na jezike i književnost.
lafet, puške na kundak; pripremanje topova afrikata (lat. affricare natrl>ati) pl. gram. složeni
za pucanje; oštrenje alata. suglasnici, npr. c, č.
afitirati (fr. affuter) voj. namestiti (ili: afretiranje (fr. affretement) kor. zakuplji-vanje
nameštati) top na lafet ili pušku na kundak; lañe; zakupnina.
top ili pušku pripremiti za paljbu; biti afrodizija (grč. aphrodisiazo sladim se
afitiran biti u pripravno-sti. imati pri ruci. ljubavlju) med. ljubavni bes, ljubavno ludilo,
aficiranje (lat. afficere) v. afekcija. preterano razvijen spolni nagon; up
aficirati (lat.) uticati, napraviti utisak, uzbuditi, afrodizijazam.
dirnuti, ganuti, rastužiti, doj-miti se. afrodizijazam (grč.) med. v. afrodizija.
afiš (fr. affiche) oglas, javna objava, pri- afrodizijaka (grč. aphrodisios ljubavni) pl
lepljena (ili: prikovana) cedulja. sredstva za izazivanje spolnog nagona.
afitirati (fr. afficher, lat. affigere priku-cati, Afrodita (grč. Aphrodite) mit. boginja ljubavi i
prikovati, prikačiti) prilepiti (ili: prikovati) lepote kod starih Grka, koja se rodila iz
objavu, oglas; nešto putem oglasa objaviti; fig. morske pene (kod Rimljana: Venera); fig.
rastrubiti, udariti na sva zvona. ljubavno uživanje, spolna ljubav, obljuba,
parenje; draž, ljupkost; hol. morska
gusenica.
afroditografski (grč. Aphrodite, grapho) koji
opisuje ili prikazuje predmete ljubavi; astr
koji opisuje planetu Veneru.
afroditski (grč.) ljubavni.
afrometar 94 aceridi

afrometar (grč. aphros pena, metron mera) slabost, slaba strana, mana jednog čoveka;
sprava za merenje pritiska pene, sprava za Ahilova žila inat. najjača nožna »sila koja se
merenje vrenja. spušta od zadnjeg, mesnatog dela gnjata
afront (fr. affront) otvoren napad, uvreda, (lista), do pete.
sramota. ahipnija (grč. a-, chypnos san) med. besanica,
afronterija (fr. affronterie) javna pogrda; nemanje sna; up. ahipničan.
bezobrazna i drska prevara. Ahitofel (hebr.) ime mudrog savetnika kralja
afrosinija (grč. aphrosyne) bezumlje; med. Davida; fig. dobar i mudar saveto-davac.
besmislenost, buncanje u groznici. ahlis (grč. achlys) tama; med. pomračenje vida,
afte (grč. aphthai, lat. aphtae) pl. ned. magličaste mrlja na rožnjači oka.
oboljenje na sluzokoži usne duplje; beli ili ahmedija (arap. ahmadiyya, tur. ahmediye)
žućkasti mehurići sa crvenim rubom. beli šal kojim se obavija fes, turban, čalma.
aftezan (grč. aphtha, nlat. aphthosus) mehu- aholija (grč. acholos) med. oskudica u žuči,
rast; med. koji ima afte na sluzokoži usne bežučnost.
duplje. ahrea (grč. a-, chros koža; boja kože) med.
after-diner (eng. after-dinner) odmaranje bledilo, malokrvnost.
odmah posle ručka.
aftong (grč. a-, phthongos zvuk, glas, ton) ahromazija (grč. a-, chroma boja) opt. v. ahro-
gram. bezvučni suglasnik. matizam.
afuzija (lat. affundere doliti, dosuti) dosi-panje, ahromatizam (grč.) opt. otklanjanje boja, po-
dolivanje. ništaj boja (ahromatičnim prizmama,
afunde (lat. affundere, affunde) fari. na ahromatičnim sočivima) čistoća boja;
receptima: sipaj na to! bezbojnost, bledilo; up. ahromazija.
aharistija (grč. aharistia) nezahvalnost. ahromatin (grč.) biol. materija u ćelijskom
Ahasfer (hebr. Achaschverosch) starozavet-ni jezgru koja ne boji; up. akromatin.
oblik imena persijskog kralja Kserksa, koji u ahromatičan (grč. achromatos) bezbojan; opt.
knjizi Jestirinoj igra izvesnu ulogu. Docnije je koji propušta (prelamanjem) belu (slože-nu)
ovim imenom nazvan i Večiti Juda, tj. čovek svetlost ne razlažući je u njene sa-stavnice
koga je bog prokleo da ne može nikad umreti boje (komponente).
ni smiriti se, nego mora večito lutati. ahromatopsija (grč. a-, chroma boja, orao
ahat (grč. achates) št. vrsta dragog kamena, vidim) med. potpuno slepilo za boje,
mineral sastavljen od više vrsta kvarca nesposobnost razlikovanja boja.
(kalcedona, karneola i dr.), sa kalcedon-skim ahronija (fr. achronie) liti. isključenje
slojevima veoma poroznim, tako da mogu vremenskog činioca iz jezičkog ispitivanja.
upijati boje, zbog čega su u trgovina-ma ahroničan (grč. a-, chronos vreme) koji ne
najčešće veštački obojeni; služi za nakit. zavisi od vremena, koji nije u svoje vreme,
ahatizirati (grč.) dati nečemu prelive boja i šara nesavremen; koji se dešava uveče ili kad se
kao u ahata, izraditi da izgleda kao ahat. spušta noć, večernji.
ahemav (grč. a-, cheo sipam, chemeia) pr. fiz. acedija (grč. akedeia) duhovna tromost, zatu-
koji slabo ili nikako ne propušta onaj deo pelost, ravnodušnost prema nekom dobru,
svetlosnih zrakova koji izaziva hemijske prema životu; up. akedija.
promene na nekom telu. acezija (grč. akesis) lečenje; up. akezija.
ahemanzija (grč. a-, chemeia) fiz. svojstvo acenonoet (grč. a-, koinos zajednički, ntis,
nekog tela da slabo ili nikako propušta noos razum, um) čovek bez zdravog
svetlosne zrake koji imaju hemijsko dejstvo. čovečijeg razuma; up. akenonoet.
Aherov (grč. Aheron) kit. reka žalosti u donjem, acera (lat. aserra) kutija s tamjanom, kadionica;
podzemnom svetu; podzemni, donji svet. acera turarija (lat. acerra thuraria) crkvena
ahidrija (grč. a-, hydor voda) nedostatak posuda u kojoj se drži tamjan; acera
vode, oskudica u vodi, bezvodnost. filologkka (nlat. acerra philologi-sa) zbirka
Ahil (grč. Achilleus) mit. najveći grčki junak u filoloških rasprava; acera historika (nlat.
Trojanskom ratu, sin Peleja i božice Tetide. acerra historica) zbirka odabranih istorijskih
ahilija (grč. a-, chylcs sok) ned. obollnje želuca rasprava (kao naslov knjiga).
usled nenormalnog lučenja želu-dačnog acerban (lat. acerbus) gorak, opor; ogorčen;
soka; sastoji se u tome što u želudačnom grub, surov, strog.
soku nema dovoljno sone kiseline i nekih acerbacija (nlat. acerbatio) zagorčanje,
fermenata. ogorčenje, pogoršanje.
Ahilova peta Ahil je mogao samo na jednome acerbitet (lat. acerbitas) oporost; gorčina,
mestu biti ranjen, i to na peti; otuda: grubost, surovost, strogost.
acervacija (lat. acervatio) nagomilavanje, go-
milanje.
aceridi (grč. a-, Keros vosak) pl. farm. melemi u
masti u kojima nema voska; up. akeridi.
acerirati 95 anškovati

acerirati (lat. aseg, fr. asegeg) čeličiti, očeličiti, acefalan (lat. acephalus, grč. akephalos
okaliti. bezglav) u starogrčkoj metrici: metrički niz
acsscencija (nlat. acescentia) hen. proki-šljivost, ili stih kome nedostaje početni slog; acefalna
sklonost prokišnjavanju. se često zove i knjiga (ili zbornik i sl.)
acescencije (lat. acescere, acescentia) pl. jela i kojoj nedostaje naslov ili prve strane.
lekovi koji lako prokisnu. acefalija (lat.) u metrici ili stihu: nedostajanje
acetabulum (nlat. acetabulum) sud (ili: boca) početnoga sloga.
za sirće; anat. zglobna čaša. acid (lat. acidum) hem. kiselina.
acetaldehid hen. lako isparljiva tečnost acidacija (nlat. acidatio) hem. uskišnjavanje, npr.
SN2SNO; nastaje destilacijom etil-alko-hola; hrane u želucu.
upotrebljava se u proizvodnji veštačkih acidimetar (lat. acidum, grč. metron) sprava za
smola. merenje jačine kiseline.
acetati (lat. acetum sirće, ocat) pl. hen. soli acidimetrijv (lat. acidum, grč. metrfa) merenje
sirćetne, ocatne kiseline. jačine kiselina.
aceterin (lat. acetum) farm. sredstvo, lek protiv acidirati (nlat. acidere) hem. ukiseliti, pretvoriti u
žuljeva i bradavica. kiselinu.
acetil (lat. acetum) hem. radikal sirćetne aciditet (nlat. aciditas) hen. kiselost; ljutina.
(acetilne) kiseline. acidifikacija (nlat. acidificatio) hem. stvaranje
acetilen (lat. acetum) hem. gasovit ugljovodo-nik kiseline, pretvaranje u kiselinu.
S2N2, bezbojan i otrovan, upotrebljava se za acidoza (nlat. acidosis) med. samotrovanje
osvetljenje; acetilenska lampa lampa u kojoj kiselinom usled nagomilavanja u organizmu
gori acetilen. acetonskih tela, naročito kod šećerne bolesti.
acetilceluloza (lat. acetum) hen. acetate-star acidofilan (lat. acidus kiseo) koji podnosi
celuloze; služi za dobivanje lakova i kiselost.
acetatne svile. acijanoblepsija (grč. a- ne, kyanos plav,
acetičan (lat.) sirćetovit, koji sadrži sirće, blepein gledati) slepoća za plavu boju,
sirćetno kiseo. nesposobnost očiju da zapažaju plavu
acetoza (lat.) 1. bog. kiseljak; 2. mineralna, boju.
kisela voda. aciniformav (nlat. aciniformis) v. acinozan.
acetometar (lat. acetum, grč. metron mera) acinozan (lat. acinosus) pupast, koji ima oblik
hem. sprava za merenje kiseline sirćeta. zrna grožña, npr. žlezde.
acstometrija (lat. acetum, grč. metrfa) hem. ačakatura (ital. acciaccatura) nuz. stapanje,
merenje jačine sirćeta. sazvučanje ranije udarenog tona sa nared-nim
aceton (lat. acetum) hem. bezbojna tečnost glavnim tonom; takoñe: dodavanje jednog
prijatna mirisa dobiva se iz vodenog destilata intervala akordima radi pojačanja harmonije.
suva destilacija drveta (dime-tilni keton). adžitato (ital. agi ta to) muz. uzburkano, dirll-vo,
acetonemija (lat. acetum, grč. haima krv) med. tronuto; kon adžitacione.
prisustvo acetona u krvi, naročito kod adžustamente (ital. aggiustamente) muz. tačno,
šećerne bolesti težeg oblika. potpuno, sasvim tačno.
acetoiurija (lat. acetum, grč. Uron mokraća) ašikovati (tur. asik) voditi ljubav.
med. prisustvo acetona u mokraći, naročito kod
šećerne bolesti.
acetum (lat. acetum) sirće, ocat.
B
B, b drugo slovo naše ćirilice i naše latinice bagaža (fr. bagage, nlat. baggagium) prtljag,
(V, b); kao skraćenica: b= bene, bonus, stvari; fig. ološ, grad, nevaljalstvo,
beatus, ba so; V. S.= vaso kontinuo; Vso= manguparija.
banko; Btto= bruto; log. V=predikat (dok A bagasa (fr. bagasse) isceñena šećerna trska;
označava subjekat); huz. V=sniženi ton N; fiz. otpaci koji ostanu pri fabrikaci-ji šećera; kom
Bq = jedinica za merenje ra-dioaktivnosti; od grožña, šljiva, maslin-ki i dr.
hen. ð=bor, ða=barijum, Ve= beril, Bi= bagat, pagat (ital. bagata) u taroku: prvi od 22.
bizmut, Bk= berklčjum, Vg=bor. taroka ili aduta.
bab (pere.) vrata, kapija; moreuz. bagatela (fr. bagatelle, ital. bagatella) sitnica,
baba-kan (pere.) kraljev otac; naročito u malenkost, igračka, tričarija, sit-narija;
upotrebi kao počasna titula visokog sve- jevtina cena: mali i lak muzički komad.
štenstva. bagatelisati (fr.) ne mariti za nekoga ili nešto,
babel (hebr. babel) nered, zbrka, zabuna; ne obzirati se na . . . , potcenjiva-ti, uzimati
bezbožnost, izopačenost, razvrat. koga ili što suviše olako, nipodaštavati.
Babilon, v. Vavilon. bagdalin vrsta šarene pamučne tkanine, slične
babiola (fr. babiole) dečja igračka; fig. bagdadskim šalovima, po čemu je i na zvana.
detinjarija, sitnica, koještarija. bager (hol. bagger) jaružar, sprava za vañenje
peska sa rečnog dna, za čišćenje rečnog
ba-ble (fr. bas-bleu) plava čarapa; fig. uče-na korita i dubenje prokopa, kanala i sl. radi
gospa, vajna spisateljka. isušivanja zemljišta.
babo (tur. baba otac, pere. baba otac, deda) bagerovati (hol.) jaružariti, vaditi pesak iz
otac. reke; čistiti rečno korito od peska, mulja.
baborak (češ. baborok) omiljena češka baget (fr. baguette štap, motka) vrsta dugačkog
narodna igra, češka brza mazurka. tankog hleba.
ba-breton (fr. bas-breton) keltski dijalekat badava (tur. bedava) besplatno, vrlo jevtino;
kojim se govori u Bretanji. uzalud, uzaman.
badavadisati (tur.) besposlkčiti, lenstvo-vati,
babu (ind.) indijska titula: gospodar, knez. traćiti vreme uludo, ne radeći ništa.
babuvizam socijalno-politička doktrine koju je badem (tur. badem) bog. poznato drvo i plod iz
osnovao veliki franc. revolucionar Fransoa porodice kamenika.
Noel Babef (1760—1797): svaki čovek ima badminton v. bedminton.
jednako pravo da zadovolji svoje potrebe i baždar (tur. bacdar od pere. bagdar, baždar)
da uživa sva dobra prirode; društvu je cilj naplaćivač carine trošarinac, carinik; merač,
da pojača i održi tu jednakost. kantardžija; kontrolor mera.
Bav (lat. Bavius) v. Bavijus. baždarina (tur. bacdar od pere. baždar) l.
bavela (ital. bavella, bava) trg. otpaci od svile. taksa baždaru, meraču; 2. carina.
Bavijus (lat. Bavius) ime dvojice rñavih baza (grč. basis) osnova, temelj, podloga jedne
pesnika i drskih kritičara koji su pre- stvari; arh. podnožje stuba, kipa ili svoda;
tenciozno kritikovali Horacijeve pesme; mat. osnova stepena, potencije ili loga-ritma;
otuda: rñav pesnik i pakostan kritičar. geom. strana ili površina na kojoj zamišljamo
bavoš (fr. bavoche) nečist štamparski otisak; da leži poligon ili polie-dar; geod. prava
nečisto izrañen bakrorez; nečista izrada. linija duga više kilometara koja se, pomoću
bavoširati (fr. bavocher) praviti nečiste otiske, motaka za merenje, tačno izmeri i koja onda
nečisto štampati. služi kao osno-
bagav (tur. bagmak) hrom, ćopav; bangav.
bagavata (ind. bhagavata) v. pančaratra.
bazalt 97 bajagi

va triangulacije; četr. uvodna stihovna stopa; Rimljana: zgrada za trgovanje i pravne


hen, tvar (materija, supstanca, elek- poslove koja se sastojala iz dve dvorane na
tropozitivna) koja se jedini sa kiselinom i stubovima, jedne za publiku, a druge za
neutrališe je gradeći so; up. baze; voj. mesto sudije (tribunal); tip prvih hrišćanskih crkava;
ili zemljište sa koga jedinice neke vojske saborna, glavna crkva (takoñe: vasilika);
napreduju, odakle dobivaju pojačanja i aiat. glavna vena na pakoru-čici.
potrebe svake vrste, i odakle svi putevi vode Bazilike (grč. Basileus) pl. zakonik cara
ka raznim oružanim odeljenjima kako ova Basilijusa (Vasilija) Velikog za grčko
napreduju; odreñen put na zemlji (npr. carstvo, objavljen 887. god.
dužine od 3000 t) koji služi za merenje bazilikalan (grč. basilike) u obliku bazili-ke,
brzine leta aviona, brzine automobila ili sličan bazilici.
drugog motornog vozila; fil. po Marksu:
ukupnost proizvod-nih odnosa u ljudskom bazilisk (grč. basiliskos) zool. kraljevski zmaj,
društvu, koji „čine privrednu strukturu vrsta neškodljivog guštera u Južnoj Americi i
društva, realnu bazu, na kojoj se podiže Aziji; mit. legendarni kraljevski zmaj koji je,
pravna i politička nadgradnja i kojoj tobože, svojim pogledom zadavao smrt.
odgovaraju odreñeni društveni oblici svesti". baziotrib (grč. basis, tribe trljanje) med. aku-
bazalt (lat. basaltes, po Pliniju reč afrič-kog šerski instrumenat za lomljenje detinje glave
porekla) vulkanska stena sastavljena od u materici i za izvlačenje deteta (upotrebljava
plagioklasa, augita, i magnetita, javlja se u se kod teških poroñaja kada je to jedini izlaz);
obliku slivova, kupa itd., odličan materijal baziotriptor, kefalo-trib, kefalotripzor.
za grañevine baziotripsija (grč. basis, tripsis trljanje) ned. u
bazana (fr. basane) učinjena ili obojena slučajevima naročito teškog poroñaja:
jagnjeće, ovčija, ili teleća koža za kori-čenje lomljenje detinje glave u materici i vañenje
knjiga; konta na konjičkim čakširama. deteta baziotribom.
bazanirati (fr. basaner) obojiti ili učiniti kožu baziotriptor (grč. basis, tribo trljam) med. v.
(jagnjeću, ovčiju, teleću) za kori-čenje baziotrib.
knjiga; obojiti crno. bazirati (grč. basis) osnovati, osnivati, za-
bazanit (grč. basanos probni kamen) tvrd crni snovati, utemeljiti; osloniti se, oslanja-ti se na
kamen od koga su stari Egipćani izrañivali koga ili što, pouzdati se, pouzda-vati se u,
kipove. počivati.
bazar (pere. bazar) pijaca, vašarište, pokrivena bazitst (grč. basis) ži. v. bazeitet.
čaršija na Istoku; u Evropi: radnja naročito baziti (grč. basis) pl. kol. eruptivno kamenje sa
sa luksuznom robom; dućan sa nešto malo bazalta, dolerita itd.; bazno
svakovrsnom robom; modni list sa kamenje.
mustrama za haljine. bazicitet (grč. basis) hen. v. bazeitet.
bazarn (fr. bazarne) vrsta finog burgund-skog bazni (grč. basis) pr. v. bazalni.
vina. bazrñan (tur. bazirgan od pere. bazergan)
baze (grč. basis) pl. hen. jedinjenja koja sa starešina trgovaca, predstavnik trgovaca.
kiselinama obrazuju soli (njihovi rastvori u bazrñan-baša (pere.-tur. bezirganbasi)
vodi pokazuju većinom alkalnu reakciju); up. starešina trgovačkog esnafa.
baza. bazuka voj. ručni reaktivni bacač.
Bazedovljeva bolest ned. hronična bolest kao baitilije (grč. baitylia, sem. bethel) pl. nebesno
posledica oboljenja štitaste žlezde, sa kamenje, meteori koje su stari po-svećivali
znacima: uvećana štitasta žlezda, krupne bogovima ili ih samo obožava-li (nazvano po
buljave oči, ubrzan rad srca, drhtanje prstiju, kamenu na kome je Jakov spavao i usnio
znojenje, proliv, pojačana probava materija, anñela, Moje. I, 28, 19); betilije.
mršavljenje i dr. (nazvana po nem. lekaru bajagi (tur. bayagl) tobože.
K. Bazedovu, 1799—1854, koji ju je prvi
utvrdio i opisao). bajadere (port. bailadeira) pl. javne igračice i
bazeitet (grč. basis) hen. svojstvo kiselina da se pevačice u Indiji, koje su, u isto vreme, i
sa izvesnim količinama baznih oksida javne ženske; igračice na službi u ind.
pretvaraju u soli; prisustvo jedne hemijske hramovima (ind. dewa-dasis = služavke
baze. bogova) koje se odmalena posvećuju službi
bazen (fr. bassin) v. basen. bogovima i u svakom hramu ih ima 8—12;
bazen (fr. basin, bombasin) trg. vrsta finog i vrsta malih marama.
jakog porheta, koji se upotrebljava naročito bajat (tur. bayat) koji više nije svež, ustajao,
na Istoku. stari.
bazeologija (grč. basis, logia) nauka o osnovi-ma baja™ (tur. baymak) vračati, opsenariti (u
tela; osnovno učenje. svrhu lečenja); varati.
bazilika (grč. basilike) prvobitno kod starih
Grka: dvorana sa sedištem arhonta basileusa
u Ateni; potom, kod Grka i

7 Leksikon
bajaco 98 bal

bajaco (ital. bajaccio) lakrdijaš, šaljivčina, bakračlije (tur. bakraclz) stremen, uzengija, ono
arlekin, klovn u napuljskoj narodnoj na čemu jahač drži nogu kad jaše konja.
komediji, pajac. baksuz (tur. bahtsiz) nesrećan, zlosrećan
bajdaki (rus. baidaki) pl. lañe sa neobično čovek; čovek koji drugome donosi nesreću;
velikim krmama na Dnjepru, Dnjestru i nesreća, nevolja, baksuzluk.
Bugu. bakteriemija (grč. bakteria palica, haima krv)
bajdara (rus. baidara) mali sibirski čamac od med. prodiranje bakterija kroz krvne i limfne
riblje kosti ili lakog drveta, prevučen kožama. sudove u krvotok.
bajlbrif (hol. Bylbrief) pismeni ugovor o bakterije (grč. bakteria) biol.-med. najmanja,
gradnji broda; uverenje graditelja broda ili jednoćelična živa bića, prostim okom
nadležnih vlasti da je brod propisno izrañen; nevidljiva i slična štapiću, koja »sive kao
priznanice o novcu primljenom za gradnju gotovani i izazivaju rastvaranje i često
broda. teške bolesti; pripadaju biljnom carstvu, a
bajonet (fr. baionnette) voj. dug nož sa dva ima ih pokretljivih i nepokre-tljivih.
reza ili više rezova, koji se meće na pušku bakterioze (grč. bakterion štapić, dem. od
(pronañen u Bajoni 1640. god.) bakterfa batina) pl. opšti naziv za biljne
bajrak (tur. bayrak) v. barjak. bolesti koje prouzrokuju bakterije.
Bajram (pere. bejram) v. Barjam. bakterioliza (grč. bakteria, lysis rastvaranje)
bajroiizam shvatanje života i umetnosti koje hem. rastvaranje bakterija imunim se-rumom.
odgovara shvatanju velikog engl. pesnika bakteriolizini (grč.) pl. hem. sastojci imunog
Džordža Gordona Bajrona (Vugop seruma koji imaju moć da rastvaranjem
1788—1824), naročito njegovom pesimi- ubijaju bakterije.
stičkom shvatanju sveta i života. bakteriolog (grč. bakterfa, logos) naučnik koji
bajc (nem. Beize) hem. 1. močenje, luženje; 2. proučava osobine i život bakterija.
močilo, rastvor neke kiseline ili soli u koji se bakteriologija (grč. bakterfa, logfa) nauka koja
zamače ili kojim se premazuje neki predmet se bavi proučavanjem osobina i života
da bi se boja za nj učvrstila. bakterija (osnivači: Luj Paster i Robert Hoh).
baka (nem., hol. Bake) znak (obično komad bakterioterapija (grč. bakterfa, therapefa)
drveta, fenjer ili bure) koji pliva na vodi i lečenje pomoću bakterija.
označava lañi put po opasnim mestima; up. bakteriofagi (grč. bakterfa, phagos) pl. biol.
boja. klicožderi, veoma sitna, mikroskopski
baka (lat. bacca) bog. bobica, jagoda. nevidljiva bića koja žive u telu i uništavaju
bakalaureat (nlat. baccalaureatum) zarazne klice.
dostojanstvo bakalaureusa. bakteriocidi (grč. bakterfa, lat. caedere ubiti)
bakalaureirati (nlat. baccalaureatum) pola-gati biol. klicomori, uništači zaraz-nih klica; up.
(ili: položiti) bakalaureus. bakteriocidnost.
bakalaureus (nlat. baccalaureus, bacca lau- bakteriocidnost (grč. bakterfa, lat. caedere) biol.
reus lovorova bobica) na nem., fr. i eng. osobina nekih živih bića, materija i sokova u
univerzitetima: najniži akademski stepen, telu da uništavaju zarazne klice; up.
ispit koji prethodi licencijatu, ma-gistriranju i bakteriocidi.
doktoratu; ispit zrelosti. bakteriurija (grč. bakteria, uron mokraća)
bakalin (tur. bakkai) trgovac namirnicama. med. prisustvo bakterija u mokraći, mo-
bakana (ital. Vasso Bahus, baccana) obična krenje zaraznim klicama.
vinarnica, rakidžinica, krčma. bakulacija (nlat. baculatio) batinanje,
bakara (fr. baccarat) francuska hazardna igra kažnjavanje batinom, štapom.
karata. bakulometrija (lat. baculum štap, grč. metra)
bakbord (engl. backboard) mor. leva strana merenje pomoću štapa, motke.
broda kad je čovek okrenut licem pramcu. bakulus (lat. baculus) štap, prut, palica, batina.
bakvuds (engl. backwoods) pl. prašume, divlji i bakfiš (nem. Backfisch pržena riba); fig. mlada
neobrañeni krajevi na zapadu Sje-dinjenih devojka, šiparica.
Američkih Država. Bakhus (grč. Bakchos) kit. v. Bahus.
bakvudsmeni (engl. backwoodsmen) pl. bakciferan (lat. bacca bobica, fero donosim)
gorštaci, belci naseljeni po divljim i neo- bog. koji rodi bobicama.
brañenim krajevima Sjedinjenih Američkih bakciforman (nlat. bacciformis) u obliku
Država; up. bakvuds. bobice, bobičast, jagodičast.
baklave (tur. baklava, arap. baqlawa) vrsta bakšiš (tur. bah$i§) dar, poklon, napojnica,
slatke pite sa dosta meda i rastopljenog nagrada za učinjenu uslugu.
šećera, mlevenih oraha, lešnika i dr. bal (fr. bal, ital. balio, nlat. ballare igrati)
baklaža (fr. baclage) mor. taksa koju plaćaju igranka, zabava sa igrankom; bal an mask
brodovi za pristajanje u luku. (fr. bal en masque) igranka pod maskama;
bakler (fr. bacleur) zatvarač luke, pristaništa.
bakrač (tur. bakraf od bakir bakar) posuda od
bakra, bakreni kotao (i uopšte kotao).
bala 99 balzamirati

krabuljii ples, igranka pod obrazinama; bal vanja ravnoteže; džakovi peska koji se
pare (fr. bal rage), otmena igranka, bal u stavljaju u vazdušne lañe radi reguli-sanja
svečanom ruhu; balšažgetr(fr. bal champetre) dizanja balona; fig. svaki nepotreban i suvišan
igranka u polju. teret, stvar za odbacivanje.
bala (fr. balle) denjak, svežanj. balata (nlat. balata) l. materija veoma slična
balagan (rus. balagan, pere. balabane) daščara, kaučuku i gutaperki, ali elastičnija od ovih,
baraka, šatra, naročito cirkuska. upotrebljava se za električne izolatore,
balada (fr. ballade, ital. ballata pesma uz igru) mašinske kaiše, ñonove i u zubarstvu (dobiva
džoet. prvobitno: pesma koja se uz igranje se od sasušenog mlečnog soka gujanskog
pevala (balar=igrati); docnije se razvila u drveta mimusops balata).
pesmu lirsko-epske sadržine, koja, služeći se balata (ital. ballata) 2. muz. pesma uz igranje.
i dijaloškom formom, priča neki dogañaj i u balboa novčana jedinica Paname (=100
isto vreme izaziva lirsko raspoloženje; centimosa).
pesnička pripovetke. bal-boj (eng. ball-boy) ot. dečko koji, kod
baladen (fr. baladin) šaljivčina, lakrdijaš; tenisa, kupi lopte i donosi igračima.
glumac; baletski igrač. balbutirati (lat. balbutire) med. tepati, mucati,
baladine (grč. balio, nlat. ballare) pl. zamuckivati, nejasno izgovarati, preplitati
služavke u azijskim hramovima, vrsta jezikom.
hljerodula, koje se posetiocima hramova balbucijes (nlat. balbuties) ned. mucanje, za-
nude za novac; up. bajadere. muckivanje, preplitanje jezikom.
balazor trg. vrsta istočnoindijske pamučne baldahin (ital. Baldacco, baldacchino)
tkanine. pokrivač nad prestolom ili krevetom od
balalajka (rus. balalaika) muz. ruski narodni skupocene materije; „nebo" koje stoji pred
instrumenat, sličan gitari, sa trou-glastom oltarom i nosi se na litijama (naziv po
kutijom, dugim vratom i tri žice u koje se zlatotkanoj materiji koja se najpre izra-
udara prstima. ñivala u Bagdadu).
balander (hol. Balander) plitka dereglija sa balena (fr. baleine, lat. balaena) zool. kit; vitka
jednom katarkom (u Holandiji). šipka iz kitovih usta (fišbajn).
balanitis (grč. balanos žir) med. zapaljenje balenologija (lat. balaena, grč. logfa) zool. opis,
glavića i unutrašnje pokožice muškog proučavanje kita i njegovih osobina, nauka o
spolnog organa. kitovima.
balanoblenorea (grč. balanos, blenna sluz, baleioptera (lat. balaena, grč. pterćn) pl. zool.
geb curim) zagnojavanje glavića. kitovi koji imaju samo jedno leñno peraje.
balanoidan (grč. balanos, ejdos) koji ima balerina (ital. ballerina) umetnica u igra-nju,
oblik žira, žirolik. baletska igračica.
balanopostitis (grč. balanos, posthion kapi-ca) balerine (ital. ballerino) učitelj igranja;
med. zapaljenje glavića i kapice. umetnik u igranju, baletski igrač.
balanofag (grč. balanos, phagos) zool. onaj balet (fr. ballet, ital. balletto) umetnički ples,
koji se hrani žirom, žirožder. igra na pozornici, bilo kao umetak u operi, ili
balave (fr. balance, lat. bilanx) ravnoteža; u vezi sa pantomimom, samostalna radnja u
nedoumica, kolebanje, neodlučnost; korak u kojoj se nemim pokretima i ritmičnim
igri kad telo stoji na jednoj nozi, figura u kombinacijama pokušavaju umetnički da
plesu (u lansu i kadrilu); astr. Terazija u prikažu ljudska osećanja i strasti.
Zodijaku; trg. bilans, konačni račun; kor. baleteza (fr. balleteuse) pozorišna, baletska
podaci mornara o robi koju su natovari li. igračica; up. balerina.
balanse (fr. balance) u plesu: igračevo njihanje balet-majster (fr. ballet, nem. Meister
s noge na nogu u mestu. majstor) voña balega; prvi igrač u baletu.
balansiranje (fr. balancement) kolebanje; balet-tencer (fr. ballet, nem. Tanzer igrač)
ravnoteža; muz. drhtanje, treperenje; njihanje, igrač u baletu, baletski igrač.
ljuljanje. balzam (grč. balsamon) xex. prirodna smesa
balansirate (fr. balancer) uravnotežavati, biljnih smola sa eteričnim uljima, a delom i
uravnotežiti, držati u ravnoteži; kole-bati se, aromatičnim kiselinama, jaka i većinom
ustezati se, biti neodlučan; slik. delove slike prijatna mirisa; takoñe: veštačka kompozicija
skladno predstaviti i ra-sporediti; trg. praviti radi ublažavanja bolova i lečenja rana.
(ili: napraviti) zaključni račun; up. bilans. balzamika (nlat. balsamica) pl. far«, balzam-ska
balansje (fr. balancier) šetalica, klatno; sprava sredstva, balzamski lekovi.
čije kretanje odreñuje pokret neke mašine; balzaminke (nlat. balsaminaceae) pl. bog. bilj-na
motka za održavanje ravnoteže kod igrača vrsta, u kojoj je naročito poznat tzv. „lepi
na užetu; izrañivač terazija, vaga, kantara. čovek" (nazvala po tome što su neke od nje
balast (kelt. bal pesak, lasd tovar) teške mase nekada upotrebljavate kao lek za rane).
peska ili kamena u lañi radi održa- balzamirati (grč. balsamon, biljka roda Bal-|
samodendron i mirišljave smola tih
balzamovati 100 balueter

drveta) namazati mirisnim mastima i uljima; balkanologija nauka o Balkanu, naročito nauka
naročito, po običaju starih Egi-pćana, Asiraca koja se bavi proučavanjem zajedničkih
i Persijanaca: učiniti da tela umrlih budu pojava u jeziku, književnosti, fol-kloru,
sačuvana od truljenje (danas se ubrizgava u društvenom i istorijskom razvitku balkanskih
arterije sublimatov rastvor i dr., utroba se naroda.
ispere karbolnom kiselinom, a telesna balkon (ital. balcone) apx. nepokriven, ista-knut
šupljina napuni svežim drvenim ugljem). deo na spratu neke grañevine; doksat; poz.
balzamovati v. balzamirati. produženje prve i druge galerije do pozornice;
balzamum anodinum (nlat. balsamum anody- mor. zadnji deo velikog parobroda.
num) far«, balzam za uminjavanje, utiša- balneografija (lat. balneum kupatilo, grč.
vanje bolova. grapho) opisivanje banja, kupališta.
balzamum kordijale (nlat. balsamum cordi-ale) balneologija (lat. balneum, grč. logfa)
far«, balzam za jačanje srca. proučavanje banja, nauka o mineralnim
balzamum oftalmikum (nlat. balsamum izvorima koji služe kao lek (pijenjem,
ophtalmicum) fark. balzam za oči. kupanjem i dr.).
balizam (grč. ballizo, ballismos „igranje") balneoterapija (lat. balneum, grč. therapeia)
bolesna, histerična želja za igranjem kod primenjivanje mineralnih izvora u lečenju
pojedinaca ili masa (u revolucionarnim bolesnika, banjsko lečenje.
vremenima); med. trzanje, drhtanje, grčenje, balneotehnika (lat. balneum. grč. technike)
bacakanje. veština podizanje i celishodnog ureñenja
Balila (ital. Balilla) fašistička omladinske banja, banjsko grañevinarstvo.
organizacija za dečake od 8—14 godina, balneum (lat. balneum) banja, kupatilo.
nazvana po dečaku Ba l ili, koji je 1746. balneum arene (lat. balneum arenae) peščano
godine u ðenovi, prvi poveo odlučnu borbu kupatilo.
italijanskog naroda protiv Austrijanaca. balneum vaporis (lat. balneum vaporis) nap-no
belina (fr. balle, baline) vunena materija za kupatilo, kupanje u pari.
pakovanje, sargija od vune. balneum lakonikum (lat. balneum laconicum)
balista (lat. ballista, grč. balio bacam, znojno kupatilo, kupanje znojenjem.
hitam) bacačica, ratna sprava starih Rimljana balneum cineris (lat. balneum cineris) ne-pelno
za bacanje kamena. kupatilo, kupanje u toplom pepelu.
balistike (grč. balio bacam) voj. teorija bacanja, balio (fr. balnot) vrsta burgundskog vina.
gañenja; nauka o kretanju bačenih tela balo (ital. balio) l. igranka, ples, bal;
(puščanog ili topovskog zrna), nauka koja se muzički komad za ples.
bavi proučavanjem kretanja zrna od trenutka balo (fr. balle, ballot) 2. denjak, svežanj,
kad ono, pod pritiskom barutnih gasova, bala trgovačke robe.
napusti svoje ležište i krene kroz cev pa balon (fr. ballon) šuplje, okruglo telo, naročito
sve do pogotka cilja. vazdušni balon napunjen gasom lakšim od
balistički (grč. balio) koji se tiče balistike, koji vazduha (aerostat); okrugla, bokasta boca za
spada u balistiku; balistkčka kriva (linija) fiz. tečnosti; geogr. ćuvik, glavica; lged. bešika od
linija kojom se kreće telo bačeno u gume ili svile prot-kane gumom, za olakšanje
atmosferu i koja, usled dejstva vazdušnog poroñaja; balon d'ese (fr. ballon d'essai)
otpora, kosije pada nego što se penje; mala vazdušne lopta za ispitivanje pravca
balistički problem zadatak da se odredi vetra; fig. novinski članak koji se objavljuje da
putanja tela bačenog u neku otpornu sredinu; bi se opipalo raspoloženje i mišljenje
bvlistkčko klatno na-prava koja služi za javnosti; balon kaptif (fr. ballon captif) vezani
odreñivanje valjano-sti baruta i početne balon, kojim se može popeti samo do izvesne
brzine zrna. visine i spustiti na mesto polaska.
balistogram (grč. balio bacam, gramma balota (fr. ballotte) kuglica za glasanje,
slovo) u sudskoj medicini: snimak napravljen glasačka kuglica.
pomoću balistoskopa, koji služi kao balotada (fr. baliotade) skok konja ispruženim
identifikacija izmeñu oružja (puške, nogama.
revolvera) i ispaljenog zrna. balotaža (fr. balio ttage) biranje (ili: glasanje)
balistoskop (grč. balio bacam, skopeo pomoću kuglica razne boje; izbor kod koga
gledam) u sudskoj medicini: aparat pomoću nijedan kandidat nema potrebnu većinu, zbog
koga se utvrñuje iz kojeg je vatrenog oružja čega se mora ponovo glasati.
ispaljen metak (u slučajevima gde je u balotirati (fr. ballotter) ubacivanjem bele ili
pitanju više oružja istog modela i istog crne kuglice u posudu ili kutiju glasati „za"
kalibra). ili „protiv", glasati kugli-cama.
balkanijada sp. takmičenja u atletici baluster (fr. balustre, ital. balustra, grč.
predstavnika balkanskih naroda (Albanije, balaustion cvet divljeg nara) vrh. lepo
Bugarske, Grčke, Jugoslavije, Rumunije i izrañen stubić, sojica.
Turske); održavaju se od 1929. god.
balkanistika v. balkanologija.
balustrada 101 banknota

balustrada (grč. balaustion, fr. balustrade) tarci; vetrokaz; čovek koji se upravlja prema
arh. naslon, priručje, ograda na altanima, vetru; remnik na pušci; opasač na kome stoji
balkonima, stepenicama. fišeklija, redenik; omotač na cigarpapiru i na
balustrirati (fr. balustrer) ograditi stu-bićima, kutiji sa cigaretama; unakrstan povez na
postaviti balustradu. poštanskim pošilj-kama; reklamna traka na
balhornizirati (nem. ballhornisieren) hteti nešto omotu knjige; trg. tablica sa cenom neke
popraviti, pa napraviti gorim no što je bilo robe.
(po Johanu Balhornu, štampa-ru, 1531— bandist(a) (ital. banda) član (svirač) u vojnoj
1599). muzici; up. banda.
balčak (tur. balčak) drška od sablje ili mača. bandit (ital. bandito) razbojnik, drumski
bambino (ital. bambino) detence, malo dete, razbojnik, plaćeni ubica; pustahija, ne-
lutka; naročito drvena lutka koja pred- valjalac, propalica, skitnica.
stavl>a malog Hrista, u crkvi Ara Coeli na banditizam (fr. banditisme) razbojniko-vanje,
Kapitolu u Rimu. hajdukovanje, hajdučija; pustahij-stvo,
bambočade (ital. bambocciade) pl. rñave, nevaljalstvo.
neuspele slike holandskih slikara koje bandleta (fr. bandeletette) uzan zavoj, zavo-
predstavljaju seoske krčme, vašare, jić; mala traka, tračica; pruga u boji; grañ.
seljačke igranke i sl. pljosnata mala šipka.
bambus (malaj. bambu, mambu, eng. bamboo) bandola (ital. bandola, šp. el bandola) muz.
vrsta trske, često visoka do 20 m i po gitari sličan muz. instrument sa 4 do 10
60—70 st debela, raste u Indiji. metalnih žica, upotrebljava se naročito u Sev.
banalan (fr. banale) običan, izveštao, otr-can, Americi i Meksiku; up. mandora, mandola.
svakodnevni, opšti; banalna fraza otrcana, bandolin mast za kosu, da bi bila glatka i sjajna.
suviše ponavljana rečenica. bandoneon muz. v. bandonion.
bandonion muz. četvorougaona harmonika za
banalizirati (fr. banaliser) načiniti otrcanim, razvlačenje sa većim brojem glasova (130
svakidašnjim. tonova) nego običan akordeon (nazvan po
bavalitet (fr. banalite) v. banalnost. pronalazaču, Hajnrihu Bandu); bandoneon.
banalnost (fr. banalite) otrcanost, svakida- bandu ra (rus. bandura) muzički instrument
šnjost; banalitet. Ukrajinaca i Poljaka, sličan gitari i
bavana (šp. banana) bog. malajsko ime poznate balalajci, samo sa više žica (8^24).
istočnoazijske zeljaste biljke, čiji je plod po bank (ital. banco, fr. banque) uplaćeni novac
obliku sličan krastavcu, a po ukusu dinji. svih igrača u hazardnoj igri karata; up.
banarij (nlat. bannarium) pravo prisiljavanja, banka.
prinudno pravo (različito od jus kogens). banka (ital. banco, fr. banque, nem. Bank)
banauzija (grč. banausia) bavljenje naukom novčani zavod, ustanova koja radi s novcem;
ili umetnošću samo zanatski, bez ljubavi posreduje u kreditnim poslovima, prima
prema samoj stvari i bez nekog višeg cilja; novac na štednju, daje zajmove uz kamatu,
filistarstvo. kupuje i prodaje hartije od vrednosti, strani
banauzijski (grč. banausos) zanatski, fili- novac itd., štedionica; kod nas i novčanica
starski, prosto, obično. od 10 dinara; zgrada u kojoj se nalaze
banda (ital. banda) četa, odred; gomila, prostorije jednog novčanog zavoda; up. bank.
družina (lopovske); putujuće društvo svirača, bankar (fr. banquier) lice koje se bavi
glumaca; vojna muzika. novčanim, kreditnim i efektnim poslovima,
bandaža (fr. bandage) med. zavoj; zavijanje, sopstvenik banke, menjač, saraf; igrač koji
previ j anje;,utega (kod mačevalaca i drži bank.
boksera); obruč na naplatku, okov na bankvaluta (ital. banco, valuta) bankovni
točku; veza, spojnica. novac kao fingirana novčana jedinica.
bandažirati (fr. bandager) ned. zaviti, pre-viti, banket (fr. banquet, ital. banchetto) svečani
previjati; sp. staviti utege (u mačevanju i obed nekome i nečemu u čast, gozba;
boksu); metnuti obruč na naplatak, okov na oproštajna gozba.
točak. banketa (fr. banquette) voj. stupnjevita uzvišica
bandažist (fr. bandagiste) proizvoñač, prodavac iza grudobrana za strelce; uzvišena pešačke
hirurških aparata, naročito zavoja, utega i sl. staza pored kolovoza na putu; unutrašnji
banderilja (iš. banderilla) koplje sa zasta- naslon na prozoru.
vicom, koje se upotrebljava u borbi s bankijeri (ital. banchieri) pl. v. lazaroni.
bikovima. baikir (fr. banquier, nem. Bankier) v. bankar.
banderiljero (šp. banderillero) borac s bikovima banknota (ital. banco, nota) vrsta menice koju
naoružan banderiljom. neka novčana banka izdaje na samu sebe,
banderola (fr. banderole) kita ili gajtan na obavezujući se da će njenom donosio-cu
trubi; konjička zastavica; zastava na ka- isplatiti u metalnom novcu iznos na
banko-konto 102 barbarski

koji ta uputnice glasi; papirni novac, mostarina; voj. baražna vatra zaprečna
novčanica. vatra, preprečna vatra.
banko-konto (ital. banco-conto) trg. knjiga u koju baražist(a) (fr. barragiste) čuvar brane, rampe.
trgovac beleži svoje poslove sa bankom radi baraka (fr. baraque) daščara, trošna kućica,
obračunavanje. straćara; dućan od dasaka, obično u blizini
bankokrat (ital. banco, grč. kratos snaga) vojničkih logora i mesta gde radi veći broj
pristalica vladavine i uticaja novčanih ljudi i radnika itd.
predstavnika novčanih zavoda na javni život barakan (arap. barakan, ital. barracano, fr.
i poslove. bouracan) tkanina od kostreti i vune ili
bankokrat (ital., grč.) zastupnik shvatanja da kamilje dlake, veoma gusta i teška, slična
banke odnosno njihovi predstavnici treba da platnu; široka arabljanska haljina od te
imaju odlučujući uticaj u državi i da odreñuju tkanine; up. berkan.
njenu politiku; sprovodilac vladavine banaka i barakirati (fr. baraquer) smestiti u barake;
novčanih ustanova. stanovati u logorskim kolibama, daščarama.
bankokratija (ital. banco, grč. krateo vladam, baranda (tl. barranda) ograda u areni gde se
gospodarim) gospodareve banaka državnim izvode borbe s bikovima.
poslovima, vladavina velikih novčanih barat (ital. baratto, fr. barat) trgovanje,
zavoda i njegovih predstavnika. razmena, trampa.
bankrot (ital. bancarotta, nlat. bancus klupa, baraterija (ital. baratteria) kor. svaka nepoštena
rumpere slomiti) slom banke, obustava ili protivzakonita radnja kapetana ili mornara
plaćanja, nesposobnost plaćanja i odgova- koja ide na štetu sopstvenika broda i ostalih
ranja svojim novčanim obavezama, postra- zakonitih interese-nata; podvala, prevara,
dalost; fig. potpuna propast, stradanje; potkradanje, kri-jumčarenje.
bankrotstvo. baratirati (ital. barattare) trgovati davanjem
bansek (nem. Band-sage) zan. mašinska testera robe za robu, trgovati razmenom, trampiti.
tračara; bonsek. barato-trgovina (ital. baratto) razmena,
bantam (eng. bantam petlić) sp. bantam trampa, trgovina kod koje se daje roba za
kategorija bokser, rvač i dizač tereta težak robu, naročito uobičajena u knjižarstvu.
izmeñu 50,75 i 53,5 kg (nazvan po bantam-- barba (lat. barba, ital. barba brada) čika, čiča
kokoškama najsitnijoj vrsti kokošaka, možda (u Dalmaciji); in barbam (lat. in barbam) u
poreklom sa Jave). bradu, tj. u brk, u lice.
bandžo (eng. banjo) kuz. v. bendžo. barbakana (fr., ital. barbacane, nlat., nm.
baobab (amh.) bog. džinovsko hlebno drvo, barbacana) voj. spoljašnji zid utvrñenja sa
visoko do 20 m i debelo do 9 t, sa osvežava- puškarnicama; stražarske kula; propust za
jućim plodovima, raste u žarkim krajevima vodu, za svetlost.
Afrike; plod, lišće i kora služe i kao lek, barbar (grč. barbaros) v. varvarin.
naročito protiv groznice (nlat. Adansonia
digitata). barbarizam (grč. barbarismos) gran. upotreba
baptizirati (grč. baptfzo, fr. baptiser) krstiti, stranih reči i izraza u govoru i pisanju,
krštava ti; nadenuta ime. naročito za ona značenja za koja imamo
baptizma (grč. baptisma) crkvena tajna našu reč, npr.: šnajder, šuster; bez da sam
krštenja; krštenje, krštavanje. znao, pola tri, imate li što za jesti, nazvati
baptisterij(um) (grč. baptisterion) krstioni-ca, telefonom itd., gruba jezička greška, na štetu
kapele pored crkve ili deo crkve u kome se jasnosti i čistote jezika; kovanica, pogrešno
obavlja krštenje. upotrebljene reč; varvarizam.
baptisti (grč. baptizo) pl. članovi hrišćanske barbarizirati (grč. barbarfzo) učiniti nešto
sekte koji odbacuju krštavanje dece, traže da barbarskim, pobarbariti; grešiti se o previla i
se krštavaju samo odrasli, tj. oni koji su čistotu jezika, govoriti u kovanicama,
svesni akta koji se nad njima vrši. iskvareno, nepravilno; var- ' varizirati.
bar (grč. baros težina, pritisak, teret) 1. barbarin (grč. barbaros) kod starih Grka: svaki
dinamička jedinica za merenje atmosfer-skog onaj koji nije znao da govori grčki, dakle
pritiska. tuñinac, stranac; kod Rimljana: narodi koji
bar (eng. bar) 2. krčma, livnica, kafana sa nisu imali grčkog ni rimskog obrazovanja;
alkoholnim i drugim pićima; amerikan--bar danas: neobrazovan, grub, surov čovek,
krčma bez stolova i stolica, u kojoj se pije i divljak; barbar, varvarin.
jede stojeći. barbarski (grč. barbarikos) prvobitno: strani,
bara (fr. barre) poluga; motka, šipka; pregrada, tuñinski; nečovečan, grub, surov, divlji;
brana u sudnici; gomila peska ili stenja na protivan duhu i pravilima jezika; barbarski
ušću reke ili na ulazu u prista-nište, sprud ornament gotski, keltski i
naslaga; pregrada izmeñu konja u
konjušnici.
baraž (fr. barrage) brana, ustava; pregrada,
greda kojom se zaprečava put, rampa; kal-
drmarina; taksa za prelazak preko mosta,
barbarstvo 103 barkarola

ovima slični oblici ornamenata; varvarska. (ulice, mostove) u cilju odbrane; dizati (ili:
barbarstvo (grč. barbaros) neobrazovanost, praviti) barikade; barikadirati se ograditi se,
neuljuñenost; grubost, surovost, divljaš-tvo; zatvoriti se dobro; fig. izdvojiti se, usamiti se.
varvarstva. barilalija (grč. barys težak, laleo govorim) med.
barbirati (fr. barbe, barbifier) brijati, ši-šati; teško, otežano govorenje, teško izgo-varanje
kuv. skidati krljušt sa ribe. reči.
barbiton (grč. barbiton) muzički instrument barilja (um. barilla) hen. nečista pšanska soda
starih Grka sa mnogo žica, sličan liri; ua. koja se dobiva sagorevanjem morskih biljaka.
polihord. barimetrija (grč. barys težak, metria) v.
bard (eng. bard, kelt. bardd) pesnik i pevač barometrija.
starih Gala i ostalih keltskih naroda, koji je bariolaža (fr. bariolage) šarenilo, naša-ranost;
pevao, uz pratnju harfe, u slavu junaka i neukusno, suviše šareno slikarstvo.
bogova; pesnik. bariolirati (fr. barioler) šarati, našara-ti,
bardak (tur. bardak) zemljani sud za vodu; prošarati, protkati šarenilom.
drveni, zemljani ili bakarni sud u kome se barioni fiz. opšti naziv za dve grupe ele-
drži rakija ili vino. mentarnih čestica, i to za: nukleone i
bardiljo (ital. bardiglio) vrsta veoma tvrdog hiperone.
belog florentinskog mramora. barisomatija (grč. barys težak, soma telo) med.
bardit (nlat. barditus) ubojna pesma barda. tromost, ugojenost, gojaznost.
guslarska pesma. barister (eng. barrister) titula engleskih
bardo (fr. bardot, ital., šp. barda, arap. advokata koji vode sporove pred visokim
albarda) tovarna životinja, mlada mazga; fig. sudovima.
čovek koji izvlači sve na svojim leñima, barisfera (grč. barys, sphaira lopta) geol.
pepeljuga. Zemljine jezgro, sastoji se, verovatno, od
barñelo (ital. bargello) ranije: palata guvernera teških elemenata, nikla, gvožña i dr.
(podestata) u Florenci; zatim: sedište kapetana baritimija (grč. barythymfa) zlovolja, seta, tuga,
policije i zatvor; danas: narodni muzej za neraspoloženje.
talijansku umetnost i kulturnu istoriju. bariton (grč. barys jak, dubok, tonos ton) muz.
barež (fr. barege) prvobitno: laka vunena duboki tenor ili visoki bas, muški glas
tkanina, na zvana po mestu Barež u Piri- izmeñu basa i tenora, koji se kreće otprilike
nejima; sada: sve slično tkane materije od izmeñu „A" do „a"; muzički instrument sa
vune, svile i pamuka. žicama, eufonijum (u vojnoj muzici).
barel (eng. barrel bure, burence) anglosak- baritonirati (grč. barytoneo naglasim gra-
sonska jedinica zapremine za merenje tečnosti visom) gram. jedan slog, naročito poslednji
(163,55 1 u Engleskoj, 158,98 1 u SAD) slog reči, ostaviti nenaglašen; muz. pevati
bareljef (fr. bas-relief) plići, slabije ispupčen bariton.
vajarski rad na ravnoj površini; up. reljef. baritonist(a) (grč. barys, tćnos) muz. pevač koji
bereta (fr. barrette, ital. berretta, nlat. peva bariton.
barretum) kapa uopšte; ćoškasta ili okrugla
kapa bez štita, kakvu nose na službi sudije, baritonon (grč. barytonon) gram. reč kod koje je
sveštenici itd. poslednji slog nenaglašen.
bari- (grč. barys) predmetak u složenicama sa barifon (grč. barys, phone glas) muz. pevač koji
značenjem: težak. peva dubok glas, tj. bas, basist.
baribal zool. vrsta malih, crnih medveda u Sev. barifonija (grč.) muz. dubok glas, bas; med.
Americi, Japanu i dr. teškoća govorenja kao bolesno stanje.
bariglosija (grč. barys težak, glossa jezik) med. baricentrum (grč. barys, kćntron) fiz. težište.
v. barilalija. barjak (tur. bayrak) zastava, steg; četa vojnika;
barijera (fr. barriere) pregrada, brana, branik; bajra«.
pregrada od rešetaka; granica, meña; Barjam (pere. bejram) dva velika muhamedan-
pogranične utvrñenje; zaklon, odbrana; ska praznika u godini; prvi se slavi odmah
varoška kapija, ulaz gde se plaća troša-rina, posle posnoga meseca ramazana; drugi,
ñeram; fig. smetnja, prepona, prepreka. kurban bar jam, praznik žrtve, zove se zbog
barij(um) (nlat. baryum, grč. barys težak) toga što se tada kolju ovnovi koji se dele
hem. element, atomska masa 137,34, redni sirotinji, a slavi se 70 dana posle prvog
broj 56, znak Va. barjama; Bajram.
barikada (fr. barricade) brana, pregrada barka (ital. barca, fr. barque) čun, mali
uzanih mesta (ulica, mostova) u cilju čamac, lañica; velika trgovačka laña sa tri
odbrane; fig. grañanski rat, ulična borba; katarke.
smetnja, prepreka. barkarola (ital. barcaruola) vesela pesma
barikadirati (fr. barricader) pregraditi, venecijanskih gondolijera; pesma u še-
preprečiti, zatvoriti uzane prolaze
barkasa 104 baso obligato

tnjama po vodi (peva se uz pratnju gitare, baron (nlat. baro, fr. baron, ital. barone)
mandole i dr.); takoñe: barkerola. plemićka titula, stepen plemstva izmeñu grofa
barkasa (tl. barcaza) hor. najveći čamac na i plemića; fig. jak, hrabar čovek, junak, vitez.
ratnim brodovima, sa katarkama, jedrima i baronat (nlat. baro) posed za koji je Vezana
malim topovima. baronska titula; baronija.
barkerola (ital. barcherolla) šetni čamac bez baronese (ital. baronessa) baronova kći.
katarke, gondola; up. barkarola. baronet (eng. baronet) titula engleskog na-
barketa (ital. barchetta) čun, mali čamac, slednog plemstva; član nižeg plemstva,
lañica, barkica. izmeñu barona i viteza.
barmen (eng. barman) vlasnik ili poslovoña baronija (fr. baronnie) v. baronat.
bara; kelner u baru. baroskop (grč. baros, skopeo) stariji naziv
barne (nem. Vaggep, fr. barres) al. gimnastičke barometra; danas: naročita vrsta barome-tra
sprava: dve okrugle, paralelne (i vodoravne) (sa kamforom, nišadorom i šalitrom koji su
motke, svaka učvršćena na dva stuba, razboj. preliveni alkoholom) kod koga se po talogu
baro- (grč. baros) predmetak u složenicama sa poznaje hoće li vreme biti vedro ili mutno;
značenjem: težina, pritisak. up. dazimetar.
barogram (grč. baros, gramma slovo, pismo), barotermometar (grč. baros, thermos topao,
hartija na kojoj je barograf ispisao liniju metron) termometar za merenje tačke klju-
vazdušnog pritiska. čanja vode, koja je niža što je visina na kojoj
barograf (grč. baros, grapho) četeor. aparat koji se ona odreñuje veća; up. hipsotermo-metar.
beleži promene u vazdušnom priti-sku, barotropizam (grč. baros, trćpos obrt, pravac)
barometar koji sam sebe registruje praveći bog. v. geotropizam.
tzv. barografsku krivulju; up. barogram. barofon (grč. baros, phone glas) čovek koji
barok (port. barrocco) apx. v. barokni stil. ima dubok ili grub glas.
barokan (port.) nepravilan, nastran, čudan, bartolinitis med. zapaljenje bartolinijskih,
smešan; baroknim naziva ju se one pojave u usminskih žlezda.
životu i umetnosti koje svojim pretera- Bartolomejska noć ili Pariski krvavi pir, noć
nostima, iskrivljenostima i protivreč-nostima od 24. avgusta 1572, na dan sv. Barto-
izmeñu sredstava i cilja, materije i forme, lomeja, kada su hugenoti pobijeni u Parizu.
izazivaju utisak nečega na-stranog i ludog; barut (tur. barut) prah za vatreno oružje.
barokna poezija učena, dvorske, visokoparna bas (ital. basso, grč. basson, dorski kompa-rativ
poezija koja je cvetala za vreme trajanja od bathys dubok) kuz. najdublji muški glas;
baroknog stila u arhitekturi i umetnosti. najdublji glas u višeglasnim vokalnim i
barokni stil (port. barrocco, grč. stylos) epoha instrumentalnim komadima, osnova
u istoriji umetnosti koja obuhvata kraj XVI, harmonije; instrument koji proizvodi bas-
HUP vek i prvu polovinu HUŠ veka, dobila tonove.
ime po nazivu koji su Portu-galci dali biseru basamak (tur. basamak) prečaga na lestvama,
nepravilna oblika (barrocco); ovaj stil je stepenica na stepeništu.
potisnuo renesansu i predstavlja njenu basa otava (ital. bassa ottava) pl. čuz. mesta
degeneraciju, pri-bližujući se gotskoj koja treba izvoditi za jednu oktavu niže.
umetnosti XV veka sa njenim basen (fr. bassin, ital. batino) rečno korito;
pretpostavljanjem krive linije pravoj; barok. voda veštački ograñena (u parkovima i sl.);
baromakrometar (grč. baros težina, makros mesto u pristaništu gde stoje lañe; kotlina;
visok, metron) vaga za decu, koja meri u bazen.
isto vreme i visinu i težinu. baset (ital. bassetto) kuz. mali kontrabas sa tri
barometar (grč. baros, metron) fiz. sprava za žice.
merenje vazdušne težine, vazdušnog pritiska. baseto (ital. bassetto) kuz. duboki tenor, bariton;
barometarski (grč.) koji se tiče barometri-je; up. bastaj.
barometarski maksimum najviši vazdušni basileus (grč. basileus) kralj; titula drugog
pritisak, najviše stanje barome-tra; arhonta u staroj Ateni.
barometarski minimum najniži vazdušni basist(a) (fr. bassiste) pevač koji peva bas;
pritisak, najniže stanje barome-tra. svirač koji svira bas.
barometrija (grč. bšros, metrfa) merenje baskitbol (eng. basket-ball) sp. košarka.
vazdušnog pritiska; veština rukovanja ba- bas-lis (fr. basse-lisse) vrsta vunenih ili
rometrima; barimetrija. svilenih zidnih tepiha sa dubokom osno-vom.
barometrograf (grč. baros, metron, grapho) basma (tur. basma) l. tanka šarena pamučna
barometar koji sam registruje promene u tkanina, cic; 2. štampa, štampana knjiga.
vazdušnom pritisku; up. barograf. bason (fr. basson) muz. v. fagot.
baso obligato (ital. basso obbligato) mu?, glas
basa koji vodi melodiju.
baso ostivato 105 baton

baso ostinato (ital. basso ostinato) muz. stalno baterija (fr. batterie) voj. više topova (4—8) iste
ponavljanje jedne teme u basu. vrste, sa potpunom opremom i priborom, koji
baso profondo (ital. basso profondo) «ta predstavljaju jednu borbenu jedinicu; kremen,
dubok glas. ognjilo na starim puškama; električna baterija
baso ripijeno (ital. basso ripieno) kuz. bas koji više lajdenskih boca koje se, radi većeg
prati. električnog punjenja, spoje tako da su sve
basta! (ital. basta) dosta! dosta o tome! spoljašnje obloge s jedne strane i sve
bastaj (fr. bassetaille) muz. glas izmeñu bari-tona unutrašnje obloge s druge strane meñu
i basa, dubok bariton; takoñe: ba-reljef. sobom povezane; galvan-ska baterija spoj više
bastard (ital., nm. bastardo) vanbračno dete, galvanskih elemenata u istom provodniku
kopile; zool. melez koji dolazi od spari-vanja radi dobijanja jače struje ili višeg napona
različitih vrsta (npr. konja i magarca, vuka i (paralelne ili uzastopno spajanje).
psa); vot. biljka koja je postala spolnim batibij(us) (grč. bathys dubok, bios život) biol.
ukrštanjem dveju različitih biljnih vrsta; trg. onaj koji živi u dubini, izraz koji je napravio
vrsta fine i guste pamučne tkanine; bastardna engleski prirodnjak Tomas Hak-sli (Huxley
vuna, najslabija vuna na ovčijem krznu; 1825—1895) i njim nazvao organsku prasluz,
bastardna menice lažna menica, sa potpisom koje ima u morskim dubinama i koja ne
lica koje ne postoji; bastardni prozor prozor spada ni u životinje ni u biljke, nego
sa jednakom ili manjom visinom nego predstavlja neko neutral-no meñucarstvo
širinom. prabića ili protista, jedno jednoćelijsko
bastardirati (ital. bastardo) bog. razmnoža-vati organsko biće u morskoj dubini.
se putem ukrštanja različitih vrsta. batimetrija (grč. bathys, metron) merenje
bastilja (fr. bastille) tvrñava, kula, utvrñen dubine; batometrija.
zamak s kulama koji služi kao tamnica; batirati (fr. battre, ital. battere, lat. battuere
Bastilja čuvena pariska tamnica koju je udariti, lupiti) mač. izbiti protivniku mač iz
podigao u XIV veku Karlo V i koja je ruke.
razorena 14. jula 1789. za vreme Luja XVI. batiskaf (grč. bathys dubok, skaphos brod, laña)
bastion (fr. bastion) fort. utvrñenje, grudo-bran. „dubinski brod", ureñaj valjkastog oblika na
bastionirati (fr. bastion) voj. utvrditi, podignuti samostalni pogon opremljen specijalnim
utvrñenje (ili grudobran). aparatima za proučavanje mora i okeana na
bastonada (fr. bastonnade) batinanje; batinanje velikim dubinama.
po tabanima u Turskoj. batist (fr. batiste) vrsta veoma finog i gustog
platna.
bastovirati (ital. bastonare) batinati, naročito po batisfera (grč. bathys dubok, sphalra lopta,
tabanima. kugla) 1. morska dubina; 2. aparat za
bat novčana jedinica u Tajlandu (1 bat=100 merenje i ispitivanje morskih dubina; 3.
satanga). morski omotač Zemlje.
batavija polusvilena tkanina koja se izrañuje na batifon (grč. bathys, phone) muz. duvački
Javi; ime dobila po gradu Bata-viji. instrument sa dubokim tokovima (pronañen
bataliti (tur. battalmak) pokvariti nešto, 1829. u Berlinu).
poremetiti; fig. okaniti se čega, napustiti (neku batli (pere.-tur. bahth) srećan; koji donosi sreću.
nameru, zamisao i sl.). batman (fr. battement) udaranje ruku i nogu pri
bataljon (lat. battuere biti se, tući, fr. bataillon) igranju; lupanje srca; mač. udar po
voj. odred vojske koji predstavlja, prema protivnikovom maču; nuz. dvostruki udar;
formaciji, trećinu ili četvrtinu pešadijskog zamajni udar klatna na časovniku.
puka, obično sa 800—1000 vojnika, bat-metal beložuta mešavina od 55 procenata
podeljenih u 4 čete. bakra i 45 procenata cinka (upotrebljava se za
batard (fr. batarde) pokrivena laka bečka kola svećnjake i druge predmete).
na gibnjevima, federima; voj. vrsta starih batoar (fr. battoir) mlat, tučak za loptu;
topova; borbeni mač koji se u borbi držao u pljosnata maška, prakljača.
jednoj ruci; tip. poluležeća francuska slova batoliti (grč. bathos dubina, lithos kamen) pl.
izmeñu rond i anglez. geol. potpuno kristalisane najdublje gromade
batardo (fr. batardeau) voj. privremen zaklon, plutonskih stena, ponajvip!e grani-toidnih.
nasip od kamena. batologija (grč. battologia) nepotreban govor,
batarizam (grč. battarizo mucam) med. mucanje, lupetanje, trućanje, naklapanje.
zamuckivanje, brzoplet govor. batomstar (grč. bathos dubina, metron) sprava
batelaža (fr. batelage) opsenarstvo, mañio- za merenje morske dubine.
ničarstvo, prevara; hor. tovarenje i isto- batometrija (grč. bathos, metrfa) v. batimetrija.
varivanje lañe čamcima; brodski saobraćaj; baton (fr. baton, nlat. basto) štap, prut, palica,
brodarina, prevoznina. naročito maršalska palica; muz.
batonda 106 beatikum

dirigentova palica za davanje takta; znak za Bahus (lat. Bacchus, grč. Bakchos)' mit. bog
mirovanje. vina, sin Zevsa i Semele; fig. vino; dobar
batovda (ital. battere) u cirkusu: saltomor-tale vinopije, pijanica, bekrija (Grci su ga zvali i
preko konja; up. batuta. Dionizos).
batos (grč. bathos dubina) niskost, prostota u bacilarije (nlat. bacillaria) pl. v. bacili.
govoru i pisanju. bacili (lat. bacillum prutić, štapić) med.
batofobija (grč. bathos, phćbos strah) med. bakterije koje imaju oblik štapića, iza-zivači
strah od dubine ili visine, obično praćen tifusa, tetanusa, srdobolje; vrenja buterne
vrtoglavicom. kiseline i dr.; bacilarije.
batrahij(um) (grč. batrachos žaba) med. v. bacilofobija (lat. bacillum štapić, grč. phćbos
batrahus. strah) med. preteran strah od zaraz-nih klica
Batrahomiomahija (grč. Batrachomiomachfa) (bacila), osobina onih koji su u stalnom
„Boj žaba sa miševima", čuveni grčki strahu da će se zaraziti klicama bolesti (pri
komični junački ep, koji se pogrešno rukovanju, dodiru nekog predmeta, vožnji
pripisuje Homeru, parodija Ilijade. javnim saobraćajnim sredstvima i dr.).
batrahus (grč. batrachos žaba) med. prišt ispod
jezika; batrahijum. baca (tur. baca, pere, bage) dimnjak;
batrij(um) (grč. bathron postolje; klupa, puškarnica.
sedište) med. hirurška postel>a, klupa; sprava baš (tur. bas) l. prednji kraj lañe; 2. u polu
za nameštanje iščašenih udova. slože nicama: glavni, najstariji: baš-knez;
batrum (grč. bathron) med. v. batrijum. baš-čaršija i dr.
batuta (ital. battuta) muz. udarac za takt; mač. baša (tur. basa) starešina, poglavar.
jak udarac duž protivnikovog mača kome je bašiboz(l)uk (tur. basibozuk) ist. vojnici
cilj da se protivnikov mač izvede iz napadne neredovne turske vojske; nedisciplinova-na
linije ili da se napravi mesta za izvoñenje vojska.
udara na protivnika; skok pri kome konj baška (tus. baska) napose, odvojeno, zasebno,
samo malo dodiruje zemlju kopitama; posebno.
saltomortale napravljen preko konja. bašlik (tur. ba§hk) marama koja pokriva
bauer (nem. Bauer seljak) u šahu: pešak, pion. glavu, vrat i ramena.
Bauhaus (nem. Bauhaus) škola za arhitektu-ru bašmalik (tur. basmaklik) „novac za papuče",
i umetničko odlikovanje koju je 1919. god. u deo prihoda sultanije koji se sastojao od
Vajmaru osnovao arhitekta V. Gro-pijus sa novčanik kazni za šumske krivice.
ciljem da se ostvari jedinstvo likovnih bašta (tur. bahce) v. bašča.
umetnosti i da se one, a naročito arhitekture, baštovav (tur. bahcivan) onaj koji se bavi
tešnje približe zanat-stvu i funkcionalnosti. gajenjem povrća, vrtar, povrtar.
Po dolasku na-cista na vlast 1933. škola je bašča (tur. bahce) vrt, gradina; bašta.
raspupggena i 1937. nastavila rad u Čikagu. baš-čaršija (tur. ba§car§z) glavni trg, obično
baft (pere. baft) trg. vrsta istočnoindijskih, pokriven.
obično belih katunskih tkanina. baš-čauš (tur.) narednik u turskoj vojsci.
Bah (grč. Bakchos) kit. v. Bahus. bdelometar (grč. bdella pijavica, metron) med.
bahaizam napredni pravac u babizmu, koji staklena sprava za isisavanje krvi, koja
ima pristalica i u Evropi i Americi. zamenjuje lekarsku pijavicu.
bahanalije (lat. Bacchanalia) pl. kod starih bdelotomija (grč. bdella, temno sečem) zase-
Rimljana: orgijske i mistične svečanosti u canje lekarske pijavice koja se nasisala krvi
čast boga Baha; fig. pijanke, terevenke, burno ispred završetka repa sa trbušne strane, radi
veselje. ispražnjavanja i održanja životinje.
bahant (grč. Bakchos, lat. bacchans) Bahov
sveštenik kod starih Riml>ana. beanizam (nlat. beanus) glupo i neotesano
bahanti (grč. bakchos, lat. bacchans) pl. kod držanje (ili: ponašanje).
Rimljana: učesnici u Bahusovim beanus (nlat. beanus, fr. bec-jaune, bejaune)
svečanostima; u srednjem veku: putujući ñaci novajlija, žutokljunac, početnik; student prve
(vaganti). godine, brucoš; glup i neotesan čovek.
bahija (šp. bahio) zaliv; vrsta finog duvana koji beata (lat. beata) blažena, srećna; im.
se dovozi iz brazilijanske pokrajine Bahija. bogomoljka.
bahijus (grč. Bakcheios) metrička stopa od beata virgo (lat. beata virgo) blažena devi-ca,
jednog kratkog i dva duga sloga (bahijski tj. majka božja, bogorodice.
stih upotrebljavan je naročito u himnama beate memorije (lat. beatae memoriae) blažene,
bogu Bahu). svete uspomene (pokojnik).
bahur (hebr. bachur) jevrejski student koji se beatizam (lat. beatus blažen) pravljenje
bavi proučavanjem Talmuda, poznavalac svecem, tobožnje svetost, licemerstvo.
hebrejskih zakona. beatikum (lat. beaticum) poslednja pomast,
pričest samrtnika kod katolika.
beati posidentes 107 bekerel

beati posidentes (lat. beati possidentes) srećni usañenim perima na jednoj strani, preko
su oni koji imaju, blago onima koji imaju. mreže razapete 155 st od zemlje.
beatitudo vestra (lat. beatitudo vestra) Vata beduina (arap. badawiyyun) kod. ženski ogrtač
Svetosti (oslovljavanje pape). sličan arabljanskoj nošnji.
beatifikacija (lat. beatificatio) posveći-vanje, beduivi (arap. badawiyyun) pl. stanovnici
proglašenje za sveca, uvršćenje u red pustinje, skitalačka arapska plemena u
blaženih od strane pape, posle čega dolazi arabijskim, sirijskim i severoafričkim
akt kanalizacije; fil. električna beatifikacija pustinjama, koja su živela od stočarstva i
električni eksperiment koji se sastoji u pljačke.
stvaranju svetlog sveti-teljskog venca Be-dur (ital. Bć-dur) kuz. tvrdo zvučanje sa
(aureole). osnovnim tonom b; suprotno: Be-mol.
beatifikovati v. beatificirati. bež (fr. beige) koji je bledosmeñe boje;
beatificirati (lat. beatificare) posvetiti, neobojen, prirodne boje.
proglasiti svecem, uvrstiti u red svetitelja. bez (hebr. beth-din) l. jevrejska sudnica,
bebi (eng. baby) malo dete, detence, beba. tribunal koji sačinjavaju rabineri radi
bevanda (ital. bevanda) vino, naročito crno, religioznih i obrednih pitanja.
pomešano s vodom (u Dalmaciji). bez (tur. bez) 2. platno.
beg (tur. bey) 1. veliki posednik i vlastelin, bezbeli (tur. besbelli) dabome, zaista, naravno.
plemić u staroj Turskoj; 2. zapovednik, beze (fr. baiser) poljubac; kuv. vrsta kolača
upravnik jedne oblasti, knez; 3. titula, koja punjenih penom od jaja i šećera.
se stavlja obično iza imena, gospodin, bezemšon (hol. bezemschoon) trg. odbitak na ime
gospodar. onoga što ostaje u sanducima ili burićima
pri ispražnjavanju, naročito kod
begevisati (tur. begenmek) l. svideti se, dopasti neprerañenog šećera.
se, dopadati se; 2. izabrati, oda-brati nešto po bezeta (fr. bezette) crvena šminka, fino tanko
svom ukusu; 3. odobriti, odobrava™, biti platno, jako obojeno košenilom boja koju
saglasan s nečim. upotrebljavaju poslastičari za bo-jadisanje
beging (eng. begging) platno za pakovanje. kolača.
begine (nlat. baga, eng. beggar) pl. vrsta bezistan (pere. bezistan) trg, tržište, deo trga
katoličkih kaluñerica naročito raširenih u XI pod krovom, pokrivena čaršija, naročito u
i HŠ veku, najstariji red posvećen Carigradu; bezisten.
bogougodnom radu, negovanju bolesnih itd.; bezisten (pere. bezistan) v. bezistan.
fig. bogomoljke, one koje se prave sveticama; bezmen (fr. baisemain) celivanje ruke,
betuine, begute. rukoljub; vazalsko, klevetničko celivanje
beglerbet (tur. beylerbeyi) vrhovni zapovednik ruke gospodaru u znak poniznosti ili kao
vojni i grañanski, starešina neke oblasti, dvorski ceremonijal.
pokrajine u staroj Turskoj. bezoan (fr. besoin, ital. bisogno) potreba,
begluk (tur. beylik) 1. tursko državno potrebnost, nužda, oskudica, siromaštvo; o
imanje; 2. begov posed (dobiven od sultana); bezoan (fr. au besoin) u slučaju potrebe, kad
3. besplatan rad raje na begovom imanju; 4. bude nužno; adres o bezoan (fr. adres-se au
stočni trg. besoin), trg. na menicama: adresa po potrebi,
begoglija (tur.) begov sin. tj. upućivanje menice na treće lice, ako bi
beguine (eng. beggar) pl. v. begine. trasat odbio primanje.
begum (tur.) udova-carica, udovica velikog bezoar (fr. bezoard, pere. padzehr) fark. vrsta
gospodina; titula jedne indijske kneginje. protivotrova sastavl»ena od konkre-cija iz
begute (eng. beggar) hi. v. begine. stomaka raznih sisavaca.
bedak (pere. bedak tur. bedaf) glupak, luda, bezoardika (nlat. bezoardica) pl. far«, pro-
budala; pr. bedast. tivotrovi.
bedevija (arap. badawiyy, tur. bedevi bedu- bejzbol (eng. base-ball) nacionalna sportska
inski) kobila dobre pasmine, obično igra u SAD loptom i palicom, u kojoj na
arapske. svakoj strani igra devet igrača; lopta za tu
bedeker putni vodič, knjiga, priručnik za igru.
turiste (prema imenu nemačkog izdavača K. bek (eng. back) sp. igrač iz uže odbrane
Baedecker-a). fudbalskog tima (svaki tim ima dva beka,
bedinerka (nem. Bedienerin) kućna pomoćni-ca levog i desnog).
samo u odreñene dane ili sate; bedine-. rica. bekasina (fr. becassine) zool. barska šljuka,
bediverica v. bedinerka. ritska šljuka.
bedlemit (eng. Bedlam, bedlamite) ludak, onaj Be-kvadrat muz. četvoroutlasto „V", razre-
koji živi u ludnici (po velikoj london-skoj šavajući znak kojim se jedna povišena ili
ludnici Bedlem). snižena nota vraća na prvobitni stepen.
bedminton (eng. badminton) sp. igra slična bekerel (skr. Bq) fiz. jedinica za merenje
tenisu; igra sa reketima i lopticama sa aktivnosti radioaktivnih supstanci u
Meñunarodnom sistemu; predstavlja jedan
bekon 108 bengalo

radioaktivni raspad u sekundi; naziv po menijom reprodukcijom tona i za virtuoz-


francuskom naučniku A.—A. Bekerelu nošću u izvoñenju.
(1852—1908); ranija jedinica kiri. belmontin hen. čist parafin koji se dobija od
bekon (eng. bacon) kora slanine, osušena petroleuma; upotrebl>ava se naročito za
polovina (strana) svinje, bez glave, kičme, pravljenje sveća.
butne kosti i lopatice. belogardejac (rus. belogvardeec) „beli gar-dist",
bekuordejšn (eng. backwardation) trg. u trgovini nezvaničan i podrugljivo-prezriv naziv za
državnim hartijama: interes koji prodavac vojnika Denjikinove, Vrangelove i dr. vojske
mora da snosi; up. deport. koja se, za vreme grañanskog rata u Rusiji,
bekrija (arap. bukraiyy, tur. bekri) pijanica, borila protiv boljševike; fig. vojno lice koje
lola. se smatra kao protivnik sadašnjeg režima u
bel jedinica za merenje jačine zvuka (po SSSR.
Aleksandru Grahamu Belu, izumitel>u belomantija (grč. belos strela, manteia) gatanje
telefona); oznaka b; up. decibel. (ili: proricanje) iz strela (na Istoku).
beladona (ital. bella donna „lepa žena") bog. Belona (lat. Bellona) mit. boginja rata kod
(Atropa Belladonna) velebilje, bun, balan, Rimljana, »sena Marsova.
paskviza, kurjača, vinika, ludača; bela-dona- belt (skand. Belt) tesnac, moreuz.
ekstrakt sok koji se spravlja od svežeg soka belćim (tur. belki) možda, valjda, verovatno.
lišća ove biljke, glavni sastojak atropina. beluga (rus. beluga) zool. riba jesetra-mo-runa;
beladonin (ital. bella donna) hen. organska baza kao kamen tvrda masa koja se u veličini
koja se dobija od korena i lišća velebilja; kokošijeg jajeta ponekad nalazi u bubrezima
upotrebljava se, kao sredstvo za ulepšavanje, velikih jesetrimoruna; beluga kavijar
radi povećanje zenica. najfinija vrsta kavijara.
belaj (arap. bala tur. bela) l. nesreća, zlo, jad, belum internecinum (lat. bellum interneci-
nevolja, patnja, muka; 2. fig. ñavo, vrag. num) rat do istrage.
belanda (ital. belanda, fr. belandre) mor. vrsta belum omnijum kontra omnes (lat. bellum
nordijskih plitkih jedrilica. omnium contra omnes) rat sviju protiv svih,
belvedere (ital. belvedere lep izgled) kula, opšti rat; fil. prvobitno prirodno stanje
čardak na kući, letnjikovcu ili kakvom čovečanstva, pre obrazovanje društva
uzvišenom mestu odakle je lep izgled (Hobsova pretpostavka).
(belvi); deo Vatikana u kome se nalazi belčite (šp. belchite) vrsta španske vune,
čuveni kip Apolonov. nazvane po gradu Belčite.
belvi (fr. bellevue) v. belvedere. bema (grč. bema uzvišenje) pregrañeno mesto za
belegija (tur. belegi) brus za oštrenje kose. sveštenike u grčkim pravoslavnim crkvama,
beledin trg. vrsta levantskog pamuka slabog naročito vladičin sto.
kvaliteta. bematin-sveće pl. sveće izrañene od neke
belelaks trg. vrsta istočnoindijske svilene mešavine parafina i stearina.
tkanine, slične taftu. Bembaša (tur. bend-baci glavna brana)
belemniti (grč. belemnon oružje za hitanje, predgrañe Sarajeva gde reka Milucka ulazi u
strela) geol. fosilni ostaci izumrlih se-pija iz grad (nekad je na tom mestu postojala
perioda Jure i Krede. velika brana koja je služila za dovod vode).
belenzuka (tur. bilezik) 1. narukvica, grivna; 2. Be-mol (ital. Be-moll) «uz. zvučanje sa osnov-
karika, pavta; 3. al. okovi na nogama, lisice. nim tonom b; suprotno: Be-dur.
bel-espri (fr. bel-esprit) lep duh, tj. pametan i ben (hebr. ben sin) kod semitskih osobnih
duhovit čovek. imena stavlja se pred ime očevo; npr.
beletrist(a) (fr. belles lettres, belletriste) onaj Solomon ben David=Solomon, Davidov sin.
koji se kao pisac bavi beletristikom, zabavni bena (tur. bon) budala, luda, glupan.
pisac. benares (ind. Benares) istočnoindijska srebrna
beletristika (fr. belles-lettres književnost) ona tkanina, brokat, nazvala po gradu Benaresu.
grana literature koja ne služi ni religioznim, bengal (eng. bengal) polusvilena tkanina, mus-lin
ni naučnim, ni praktičnim ciljevima, dakle sa prugama u više boja.
pesnipggvo u stihu i prozi, zabavna
književnost svake vrste, feljton, estetska i bengali (eng. Bengal) pl. engleske trupe u Indiji
književna kritika. sastavljene od uroñenika.
Belzebub (hebr. Baal-Sebub) mit. božanstvo Bengalija (eng. Bengal) oblast u severoistoč-nom
starih Filistinaca; kod Jevreja i u Novom delu Indije.
zavetu: arhiñavo, ñavolski poglavica. bengalo (beng. bangla, eng. bungalow) jedno-
beli (arap. bala, tur. belli) poznato, jasno, spratna kuća, na Dalekom istoku, od lakog
izvesno, bez sumnje. materijala (bambusove trske ili dasaka), s
belikozan (lat. bellicosus) ratoboran, ratnički. krovom od slame ili crepa; služi za turiste,
bel kanto (ital. bel canto) kuz. lepo pevanje; lovce itd.
pravac u muzici koji teži za što savre-
bengalske vatra 109 bergonizacija

bengalske vatra poznata vatrometna smesa beneficijant (nlat. beneficians) dobročini-lac,


šalitre i sumpora, gori lagano crvenim, žutim, dobrotvor.
zelenim ili belim plamenom. beneficijar (nlat. beneficiarius) onaj koji prima
bengal strajp (eng. bengal stripe) trg. muslin sa prihod od nekog benefica, napr. od neke
prugama u više boja. predstave korisnice; primalac prihoda crkve;
bendi (eng. bandy) sp. igra na ledu palicama i up. beneficijat.
tvrdom lopticom, preteča hokeja; igra se u beneficijat (nlet. beneficiatus) v. beneficijar;
Skandinaviji i SSSR. takoñe: ñak koji prima stipendiju,
benñeluk (pers.-tur. bengilik, bencilik) 1. blagodejanje, blagodejanac.
opojna trava (napitak); 2. mañije, čini. beneficij(um) (lat. beneficium) v. benefic.
bene (lat. bene) dobro, val>ano, lepo. benzin (nlat. bezoe) hen. tečna i lako zapaljiva
bene va lete! (lat. bene valete) živeli! budite smeša ugljovodonika, dobija se iz nafte,
zdravo! rastvara se u alkoholu, služi kao pogonsko
beneventana (po ital. kneževini Benevento) vrsta gorivo kod eksplozivnih motora i u hem.
latinskog srednjovekovnog pisma; javilo se (u industriji.
drugoj polovini UŠ v.) u benediktinskom benzol hem. tečan, bezbojan, aromatičan
samostanu u Monte Kasi-nu, odakle se ugljovodonik, S6N6, lako isparljiv i za-paljiv,
proširilo najpre u kneževini Benevento, a dobija se iz katrana kamenog uglja.
onda i po celoj južnoj Italiji; to pismo je iz benignitet (lat. benignitas) dobrota,
Italije prešlo i u Dalmaciju, gde se u dobrodušnost, darežljivost; med. bezopasnost,
mestimično] upotrebi zadržalo do XTV v. prolaznost bolesti.
benevole lektor (lat. benevole lector) blago- ben-mari (fr. bain-marie) kuv. zagrevalo
nakloni čitaoče! vodom, posuda vruće vode u koju se stavljaju
benevolentan (lat. benevolens) blagonaklon, sudovi sa jelom da bi se održala toplota.
naklonjen, odan.
benevolencija (lat. benevolentia) blagona- bentonit (po Fort Benton-, SAD) vrsta gline,
klonost, naklonjenost, milostivost. sadrži više od 50% montmorilonita;
benevreke (alb. benevrek) uske suknene upotrebljava se pri vañenju nafte, izradi
čakšire; benevreci. kalupa za livnice, čeličane i dr.
benediktiner (fr. benedictin, nem. Benedikti- bentos (grč. bentlos dubina) biol. životinje i biljke
peg) vrsta finog likera (nazvane po tome što koje žive na morskom dnu.
su ga najpre počeli spravljati kaluñeri jednog bendžo (eng. .banjo) gitari sličan severnoame-
benediktinskog manastira u Francuskoj). rički crnački muz. instrument sa 5—7 crevnih
benediktinci al. kaluñerski red sv. Bene-dikta žica; naročitu ulogu danas ima u džez muzici.
(480—543), osnovan u VI veku u Monte belje (fr. beignet) kuv. uštipak, priganica,
Kasinu. krofna.
benedikpija (lat. benedictio) u katoličkoj crkvi: benjovr (fr. baignoire) l. kupalište, kupatilo,
blagoslov, blagosiljanje. banja; poz. lože u parteru grañene u obliku
benedikpija apostolika (lat. benedictio kade, tj. spreda uzane, a pozadi široke; 2.
apostolica) apostolski blagoslov koji papa, kada za kupanje.
praveći znak krsta, daje triput godišnje celom beotski (grč. Boiotćs) pril. iz Beotije, tj. glupo,
katoličkom svetu. nespretno, tromo.
benedicirati (lat. benedicere) blagosloviti, Beoćani (grč. Boiotos) stanovnici starogrč-ke
blagosiljati. pokrajine Beotije koje su stari smatrali tromim
benedicite (lat. benedicite) molitva pre obreda i glupim ljudima; otuda: ne-spretšakovići,
u katoličkim manastirima; blagosiljanje, glupaci.
blagoslov. berat (arap. bara t) carsko pismo ili povelja
benemerit (lat. bene meritus) vrlo zaslužen kojom se nekom daju naročite povlastice;
čovek. carsko pismo kojim se neko postavlja na neki
benefaktor (vlat. benefactor) dobrotvor, do- položaj; pismo kojim se davala eg-zekvatura
bročinilac. evropskim diplomatskim predstavnicima u
benefakcija (lat. benefactio) dobročinstvo, Turskoj.
dobrotvorstvo, beneficancija. beraha (hebr. beracha) jevrejska molitva
benefis (fr. benefice) predstava u korist nekog zahvalnicu.
glumca. berberiva (nlat. berberis) žuta boja koja se
benefic (lat. beneficium) dobit, zarada, korist; dobija iz korena biljke žutike.
prihod; prvenstvo, povlastica; predstava u berberis (nlat. berberis vulgaris) bog. žutika.
korist nekog glumca ili kakvog dobrotvornog bergami (ital. bergamo) pl. zidni tepisi izrañeni
cilja, korisnica. u talijanskoj pokrajini Bergamo.
bensficija (lat.) dobit; povlastica. bergamota (ital. bergamotto) carska kruška,
beneficijalni (nlat. beneficialis) koji pripada vrsta plemenitih krušaka koje su iz Turske
crkvenim prihodima ili se tiče crkvenih preneseno u Italiju.
prihoda. bergonizacija med. v. elektrogimnastika.
berdanka 110 bertijonaža

berdanka (eng. Berdan) puška ostraguša, berit-mila (hebr. berit savez, zavet, mila od
nazvana po pronalazaču Amerikancu Ber- glagola mal obrezati pokožicu penisa)
danu ( + 1893), ranije upotrebljavani u ruskoj crkveno-verski obred kod Jevreja; uvo-ñenje
i srpskoj pešadiji. u zavet praoca Avrama, zavet obre-zanja,
bere (fr. beret) plitka i okrugla francuska kapa; obrezanje.
beretka. berićet (arap. baraka, tur. bereket) l. letina,
berekin (ital. birichino) raspušten dečak, deran, plod, rod; 2. sreća, napredak.
mangup. berkan (ital. berracano) gusta i teška tka-nina
bereta (ital. berretta) v. bere. od vune, kostreti ili kamilje dlake za
beržera (fr. bergere) pastir ka; široka, prevlačenje nameštaja.
postavljena naslonjača; ukras za glavu; fig. berkelijum v. berklijum.
ljubavnica, dragana. berklijum hen. transuranski element, proi-
beržerak (fr. Bergerac) vrsta finog francuskog zveden veštački u laboratoriji Kali-fornijskog
vina, nazvana po istoimenom de-partmanu na univerziteta u Berkliju (Veg-kley), otuda i
Dordonji. naziv; redni br. 97, hem. znak Bk.
beržerija (fr. bergerie) tor za ovce; ovčar-stvo; berkovec (rus. berkovec) mor. ruska mornarska
pastirska pesma i igra. mera od 10 puda = 400 ruskih funti =
berza (fr. bourse, ital. borsa, nlat. bursa koža, 163,805 kg.
krzno; tulum za vino) mesto gde se redovno berkšir (eng. berkshire) po eng. gradu Berk-širu
sastaje poslovni i trgovački svet radi nazvana rasa crnih svinja, proizve-denih
zaključivanja poslova, naročito sa menicama ukrštanjem sijamske, kitajske i napolitanske
i hartijama od vrednosti (efek-tna berza), rase.
zatim sa robom: žitom, ugljem i sl. (produktna berlengo (fr. berlingot) polu-berlina, lake
berza); novčana pijaca, novčanik; berzijanck karuce sa dva sedišta, bez prednjeg sedišta;
ljudi koji se bave berzanskim poslovima, koji up. brelengo.
trguju na ber-zi; berza rada ima za zadatak da berlina (fr. berline) vrsta lakih kola sa četiri
utiče na tržište radne snage time što usredsre- sedišta i sa zavaljenim arnjevima, berlinska
ñuje ponudu i tražnju i, na taj način, utiče na kola.
suzbijanje besposlice; up. burza. berlingoca (ital. berlingare, berlingozza)
berzanski uzvisi trg. mesni običaji koje je utvrdila italijanski narodni ples.
uprava jedne berze, a koji važe za poslove berma (lat. firmare) krizma, crkveni čin kojim
obavljene na toj berzi. se krštenje potvrñuje miropoma-zanjem; up.
berzerkeri (nord. ber-serkr) tig. „oni koji se birma.
pojavljuju u koži medveda", polumitske bermet (nem, Wermut) aromatično desertno
ličnosti u Norveškoj i na Islandu, ljudi koji, vino s pelenom, pelinkovac; up. vermut.
kada pobesne, dobiju snagu za dvanaest berna (fr. berne) kor. zastava kojom se mornari
ljudi: strahoviti junak i njegovih dvanaest pozivaju da se vrate s kopna na lañu;
sinova koji su išli u boj bez oklopa, samo u zategnute ćebe kojim se neko baca uvis
medveñoj koži, i odlikova-li se u borbi divljim (stara francuska igra).
besom; fig. besni, plahovita ljudi i ratnici. bernardinac (nem. Bernhardiner) rasa pasa
berzijanci (fr. bourse, nem. Bersianer) pl. v. pod izmeñu doge i ovčarskog psa, duge dlake,
berza. crvene i bele; upotrebljuju ih kao putovoñe
beriberi (ind. beri) med- veoma raširena krvna kroz snežne mećave na Sv. Bernhardu
bolest u Sev. Africi, Australiji i ist. Indiji, (Švajcarska) i za spasavanje putnika na-
koja se javlja kao posledica hranjenja samo stradalih u snežnim vejavicama.
kuvanim pirinčem, koji nema u sebi bernardinci pl. bela braća, kaluñeri katoličkog
vitamina „be"; glavni joj je znak: potpuno kaluñerskog reda, osnovanog 1098. u
rasulo u funkcionisanju živčanog sistema koji Francuskoj.
se javlja u kočenju donjih delova tela i berneskan (ital. bernesco) v. bernijeskan.
slavljenju srca; = beli skorbut, bernijeskan (ital. Berni, bernesco) ćudljiv,
beavitamknoza. nastran (po načinu pisanja ital. pesnika
beril (grč. beryllos) min. heksagonalni mine-ral, Bernija, koji je preradio Bojardov ep
neprovidan, mutnozelene boje; plemeniti beril „Zaljubljeni Rolando").
je ili divne zatvorenozelene boje (smaragd), bersaljeri (ital. bersaglieri) pl. strelci (vrsta
ili zelenkastoplave (akva-marii). pešadije u ital. vojsci, osnovana 1836. god.).
berilij(um) (grč. beryllos, nlat. berylliumj berseza (fr. berceuse) kuz. uspavanka.
hem. element, atomska masa 9,02, redni broj 4, bert-brodovi (hol. beurt) pl. holandski
znak Ve; beo metal koji ulazi u sastav berila. poštansko-trgovački brodovi koji vrše
berilistika (grč. beryllos) gatanje, prori-canje redovan saobraćaj na odreñenim linijama i
budućnosti iz čarobnog ogledala imaju povlasticu za prevoženje putnika i robe.
(napravl>enog iz berila). bertijonaža (fr. bertillonage) u kriminali-stici:
utvrñivanje istovetnosti (identi-
besa 111 bibliognozija

fikacija) neke ličnosti putem antropo- mirani beton prethodno napregnut na pritisak
metrijske metode (naziv po fr. antropolo-gu zatezanjem čelične armature (nosi-vost mu je
Alfoisu Bertijonu, 1853—1914). veća od armiranog). bećar (pere. bi-kar bez
besa (fr. baisse) l. trg. padanje cena i kurseva posla, tur. bekar) l. neoženjen čovek, neženja,
državnih papira, akcija i drugih hartija od momak; 2. lola, bekrija; mangup; 3. najamni
vrednosti, kao i robe koja se kotara na berzi. radnik, nadničar; 4. ist- najamni vojnik.
besa (alb.) 2. kod Albanaca: tvrda vera, tvrda dehaizam napredni pravac u babizmu, koji
reč; nekome dati besu dati nekome tvrdu reč ima pristalica i u Evropi i Americi. behar
da mu se neće nikakvo zlo dogoditi od (tur. behar proleće, list i cvet voćke)
onoga koji je dao besu. cvet, naročito cvet ia voćkama. behika (grč.
besar (fr. baisser) trg. v. besje. bex, bexos kašalj) pl. med. sredstva, lekovi
bes-bol (eng. base-ball) sp. severnoamerička protiv kašlja. becirk (lat. cirkus, nem. Bezirk)
narodna igra loptom, igra se na igralištu u srez, kvart,
obliku romboida čije su strane duge 27 t, i sa odeljak.
dva tima sa po devet igrača. beša (tur. besa) mana, nedostatak, greška.
beseže (po fr. skrać.: BCG od bacil Calmette- bešika (tur. besik) detinja kolevka; mehur.
Guerin) vakcina protiv tuberkuloze. bešlija (tur. besli) l. stražar; 2. pripadnik
Besemerov aparat aparat za proizvoñenje plaćene konjice. beštek (nem. Besteck)
čelika i bakra. pribor za jelo: nož,
Besemerova metoda postupak pri pročišća-vanju viljuška, kašika, tanjiri i ubrus. bi- (lat. bis)
sirovog gvožña pomoću toplog vazduha; v. predmetak u složenicama koji kazuje da se
Besemerov čelik. značenje drugog dela složeni-ce dvaput javlja,
Besemerov čelik čelik koji se dobija oksi- npr. biandrija, bilupa itd. biangularan (lat.
dacijom sirovog gvožña, nazvan po šved- angularis uglovni, kutni)
skom hemičaru Henri Besemeru (Nepgu dvougli.
Bessemer, 1813—1898). biandrija (lat. bi-, bis, grč. aner, andros
besje (fr. baissier) trg. igrač na berzi koji muž) zakonom zabranjeni brak jedne žene sa
špekuliše padanjem vrednosti berzan-skih dva muža u isto vreme. bianuelan (lat. bi-,
artikala; besar. annus godina, fr. biannuel) koji izlazi
beskompromisan (lat. compromissum) koji ne dvaput godišnje, npr. časopis. biarda mašina
pravi kompromise, nepopustllv, nepomirljiv. za tkanje, razboj (naziv po
bestija (lat. bestia) zver, životinja; grubo, pronalazaču). biartikularan (lat. bi-, articulus
divlje; nečovek, zver-čovek. zglob) koji
bestijalan (lat. bestialis) zverski, životinj-ski; ima dva zgloba, dvozgloban. biarhija (lat. bis,
grub, divlji, surov, nečovečan. grč. arhe vlada) dvovla-šće, istovremeno
bestijalnost (lat. bestia) životinjstvo, zver-stvo, vladanje dvojice vladara u jednoj zemlji; up.
zverska priroda, skotstvo, skotsko ponašanje, diarhija. bibacitet (nlat. bibacitas) želja
nečovečnost; skotološtvo. (ili:
bestijarij(um) (nlat. bestiarium) knjiga sa strast) za pićem, sklonost piću. bibere (lat.
slikama životinja, knjiga sa pričama iz bibere) piti; bibere greko stope (lat. bibere
životinjskog sveta. graeco more) piti po grčkom običaju (tj.
bestijarijus (lat. bestiarius) borac sa zvero-vima kada se u čije zdravlje pije onoliko čaša
u areni (kod starih Rimljana). koliko njegovo ime sadrži slova ili koliko mu
bestseler (eng. best najbolji, seli prodavati, se još želi godina života); bibere ad
trgovati) delo koje u odreñenoj vrsti postigne numerum(lat. bibere ad numerum) ispita uz
najveći broj prodatih primeraka. zdravicu odreñen broj čaša. biberon (fr.
bega (grč. beta) ime drugog slova grčkog biberon) pijanac, vindžija; si-
alfabeta (R=naše „b"); beta-zraci fiz. vrsta saljka, boca sa cuclom.
radioaktivnih zraka, potiču iz atomskog bibi (fr. bibi) ženski šešir sa malim štitom;
jezgra radioaktivnih elemenata u tzv. muški šešir sa uzanim obodom. Biblija (grč.
procesu beta-raspada, a sastavlje-ni su od bibHon knjižica, knjiga, biblia knjižice, knjige)
beta-čestica, elektron ili pozi-tron koji izleće Sveto pismo, knjige koje sačinjavaju Stari (na
iz atomskog jezgra zajedno s neutronom ili hebrejskom) i Novi zavet (na grčkom); biblijska
antineutronom; up. alfa-zraci, gama-zraci. arheologija nauka koja ispituje način ureñenja i
beton (lat. bitumen, fr. beton) smesa od života, običaje, umetnost i sl. onih naroda koji
šljunka i cementa koja ima svojstvo, pošto se se u Bibliji pominju. bkblio- od grč. to biblion
ovlaži, da se stvrdne kao kamen (u novijoj u značenju knjižica, knjiga.
grañevinskoj tehnici igra jednu od najvažnijih bibliognozija (grč. biblion, gnosis poznavanje)
usluga); armirani beton kada se u betonsku poznavanje knjiga, razumevanje u knjige.
smesu doda još i gvožñe, radi pojačanja;
prednapregiuti beton ar-
bibliognost(a) 112 bigotirati

bibliognost(a) (grč.) poznavalac knjiga, onaj bibliofilija (grč. biblfon, philia ljubav) ljubav
koji se razume u knjige. prema knjigama radi njihove stvarne
bibliograf (grč. biblion, grapho pišem) vrednosti.
poznavalac knjiga; pisac (ili: sastavljam) biblist(a) (nlat. biblista) poznavalac Biblije,
spiska knjiga jedne struke. objašnjavač Biblije; onaj koji se drži samo
bibliografija (grč.) poznavanje knjiga, pomoćna Biblije, bez obzira na predanje.
nauka koja se bavi što potpunijim biblioteka (grč. biblfon) stručno poznavanje
sakupljanjem i opisivanjem štampanih dela ili Svetog pisma; nauka o Svetom pismu.
jedne naučne oblasti, ili celokupne biblicizam (grč.) pravac u evangeličkoj
književnosti jednog naroda; ona može biti teologiji koji shvata Bibliju kao po sebi
azbučna, hronološka ili sistemat-ska; obično jedinstven otkriveni sistem misli ili života.
se sastoji u jednostavnom ispisivanju naslova biblicitet (grč.) neodstupanje od Svetog pisma (u
dela, a reñe donosi i kritičke napomene. propovedima).
bibliolater (grč. biblion, latreuo služim) čovek bibron (fr. biberon) v. biberon.
koji voli i ceni knjige; čovek koji preterano biva Jiuz. japanski narodni instrumenat, sro-dan
poštuje Sveto pismo. lauti, sa 4 žice, po kojima se udara drvenim
bibliolatrija (grč. biblion, latreia služba) maljićem.
preterano i zanesenjačko poštovanje Svetog bivak (fr. bivouac) voj. poljski logor; stanovanje
pisma; slepo verovanje svemu što je napisano vojske pod malim šatorima.
ili štampane. bivakirati (fr. bivouaquer) okolovati, biti u
biblioliti (grč. biblfon, Ifthos kamen) pl. geol. okolu, logorovati u polju; provesti (ili:
okamenotine lišća; otisci lišća na kamenu; provoditi) noć pod vedrim nebom.
rukopisi koje je Vezuv (vulkan) zatrpao u bivalentan (nlat. bi-, valens koji vredi, valere
Herkulanumu i Pompejima, pa su dobili vredeti) he*, dvovredan, od dve vrednosti, koji
mineralan izgled. ima dve vrednosti, naziv za sve one elemente
bibliologija (grč. bibliologia) nauka o knjizi i kod kojih se jedan atom spaja sa dva atoma
knjižarstvu uopšte, poznavanje Svetog pisma vodonika, odnosno dva atoma drugog nekog
(Biblije); nauka o Svetom pismu; rasprava o jednovalentnog elementa, ili se zamenjuje
raznim izdanjima Biblije. dvama atomima vodonika, kao npr. kiseonik,
biblioman (grč. biblion, mafnesthai ushići-vati sumpor, bakar, cink, olovo, železo i dr.
se) onaj koji strasno skuplja knjige iz čisto biver (eng. beaver) trg. engleska pamučna
spoljnih obzira, npr. radi origi-nalnosti materija, tkana kao čoja (upotrebl-ava se za
štampe, starosti, retkosti, tehničke opreme, zimske čakšire).
njihove sudbine itd. bivertin (eng. beaverteen) trg. grub vuneni porhet.
bibliomanija (grč. biblion, mania ushićenje) bivijum (lat. bivium) mesto gde se stiču dva
bolesna strast za skupljanjem knjiga iz čisto puta, raskršća, raskrsnice.
spoljnih obzira, knjigoljublje. bigamija (lat. bis, grč. gamos brak) dvobrač-
bibliomantija (grč. biblion, manteia prori- nost, stupanje u nov brak pre no što je prvi
canje) proricanje iz mesta na koja najpre razveden, dvoženstvo, dvomužištvo.
padne oko kad se knjiga, naročito Sveto bigamist(a) (lat. grč.) čovek koji ima dve žene,
pismo, nasumce otvori. dvoženac.
bibliopeja (grč. biblfon, poieo činim) veština bigamistki&a (lat. grč.) žena koja ima dva
sastavljano (ili: pisanja) knjiga, spi- muža, dvomužica.
sateljstvo; pravljenje (ili: izrada) knjiga. bigarirati (fr. bigarrer, nlat. bivariare) šarati,
bibliopol (grč. bibliopoles) knjižar, prodavac išarati, ukrasiti šarama.
knjiga. bigeneričan (lat. bis, genus rod, bigener),
bibliotaf (grč. biblfon, taphos grob) ,,sa- dvospolan, koji ima dva spola; up. herma-
hranjivač knjiga", tj. onaj koji svoje knjige froditski.
nerado pozajmljuje. biglisati (grč. biglao, biglizo) pevati, izvi-jati
biblioteka (grč. bibliotheke zbirka knjiga) melodiju (ptice, naročito slavuji).
knjižnice, zbirka knjiga. bigot (fr. bigot) onaj koji slepo veruje;
bibliotekar (grč.) knjižničar, upravnik, bogomoljac; onaj koji se pravi da je strogo
rukovalac bibliotekom. religiozan, licemer.
bibliotekografija (grč. bibliotheke, grapho bigotan (fr.) koji preteruje u pobožnosti, verski
opisujem) opisivanje biblioteka; nauka o zatucan; licemeran.
ureñenju biblioteka. bigoterija (fr. bigoterie) verska zatucanost,
bibliotekonomija (grč. bibliotheke, nomfa) preterana pobožnost, bogomoljstvo;
nauka o ureñenju biblioteka i upravljanju licemerstvo.
bibliotekama. bigotizam (fr. bigotisme) tobožnja svetost,
bibliofil (grč. bibliophilos ljubitelj knjiga) onaj licemerstvo; bogomoljstvo.
koji strasno skuplja knjige radi njihove bigotirati (fr. bigot) praviti se svecem,
stvarne, bitne vrednosti za nauku ili pretvarati se, licemeriti.
predmet koji skupljača posebno interesuje.
bigotnost 113 bikonkavav

bigotnost (fr.) v. bigotizam. stvo, pri lečenju od sifilisa i dr.); vizmut.


bide (fr. bidet, ital. bidetto) sud za intimno biznis (eng. business) posao, trgovački posao.
ispiranje »sena; kada u kojoj se kupa sedeći; bizon (grč. bfson) zool. divlji bivo, zuber (u
konjče, mali konj. Evropi); bufalo, američki divlji bivo.
bidens (lat. bi-dens) dvozubac, dvozube vile, bizoialan (lat. bi-, grč. zone pojas, oblast) koji
dvozube rogulje. je podeljen na dve zone, koji se sastoji od dve
biduum (lat. biduum) vreme od dva dana; rok zone.
od dva dana; intra biduum (lat. intra bizonjo (ital. bisogno, fr. besoin) nužda,
biduum) u roku od dva dana. potreba; al bizonjo (ital. al bisogno) trg. u
bižu (fr. bijou) nakit, ukras, dragocenost, slučaju potrebe (na menicama).
dragulj, dragi kamen. bije (fr. billet) trg. v. bilet; bije a ordr (billet a
bižuterija (fr. bijouterie) trgovina drago- ordre) vlastita menica, menice koja se
cenostima, zlatarske radnja, juvelirska isplaćuje samo izdavaocu; bije o porter
radnja; nakit, dragocenost, dragulji; (billet au porteur) priznanica ili menica koja
juvelirska roba. se isplaćuje donosiocu; bije d' bank (billet de
bižugje (fr. bijoutier) trgovac dragoceno-stima, banque) banknota, novčanica.
zlatar, juvelir. bijenalav (lat. biennis) dvogodišnji.
bizam (nlat. bisamum, hebr. besem) gust sok bijenale (lat. biennale) kulturne manife-stacija
jaka i prijatna mirisa koji se nalazi kod nekih koja se održava svake druge go-,dine.
životinja, naročito u moškavca, u jednoj kesi bijenalije (lat.) pl. bog. dvogodišnje biljke.
u blizini čmara (upotrebljava se kao miris, i bijenij(um) (lat. biennium) vreme od dve
kao lek za jačanje živaca); up. mošus. godine.
bizantijski (grč. Byzantikon) koji se tiče grčkog bijon (fr. billon) legura od srebra i bakra, ali sa
ili istočnorimskog carstva; fig. koji kadi, koji znatno više bakra, od koje je ranije pravljen
se ulaguje starijima od sebe, ulagivački, sitan novac; bakarni novac sa nešto srebra;
udvorički, puzavački; vizantijske srebrni novac bez propisne količine srebra.
bizantinizam (grč. Byzantion) 1. bizantijska bijonaža (fr. billonnage) nedopuštena trgovina
umetnost; 2. sistem vladavine sličan onome u novcem male vrednosti; krivotvo-renje
Istočnorimskom Carstvu, gde je neo-graničeni novca; proturanje lažnog novca.
vladar bio u isto vreme glava države i crkve, i bijoner (fr. billonneur) proturivač nepro-
dopuštao svojim dvora-nima i ljubimcima da pisnog ili lažnog novca.
vrše uticaj na najvažnije državne poslove; 3. bijonirati (fr. billonner) proturati nepro-pisan
fig. pokorno služenje i udvaranje vladarima i ili lažan novac.
njihovim prohtevima, puženje pred nitima a bikamerizam (lat. bi-, camera) dvodomni sistem
nadmenost prema nižim od sebe; Bizantinizam. u ureñenju države.
bizantinci (grč.) 1. pl. grčki pisci koji su pisali
od vremena Konstantina Velikog (325) pa do bikarbonat (nlat. bicarbonas) hen. karbonat sa
pada Carigrada (1453), tj. do propasti dva ekvivalenta ugljene kiseline prema
Bizantijskog Carstva, i radili na istoriji, jednom baznom, npr. bikarbonat sode.
analistici, geografiji, ar-heologiji, filozofiji, bikvadrat (lat. bi-quadratus) kat. četvrti stepen
teologiji, retori-ci i poeziji; 2. zlatnici grčkih (četvrta potencija) jedne veličine; bikvadratne
careva; vizantinci. jednačine jednačine četvrtog stepena;
bizantolog (grč. Byzantion, logos) naučnik koji bikvadratii koren četvrti koren neke veličine.
se bavi proučavanjem duhovne i materi j alne bikefalan (lat. bis, grč. kephale glava) dvo-
kulture u staroj Bizantiji; vi-zantolog. glav; up. bicefalan.
bizantologija (grč. Byzantion, logia) nauka koja bikini (po ostrvu Bikini u Tihom okeanu, na
se bavi proučavanjem celokupnog života kome su 1946. vršeni opiti atomskom
(duhovne i materijalne kulture) u staroj bombom) vrsta dvodelnog ženskog kupaćeg
Bizantiji; vizantologija. kostima čija je veličina svedena na najmanju
bizar (fr. bizarre) čudak, osobenjak, nastran meru.
čovek. bikoloran (lat. bicolor) bog. dvobojan, u dve
boje.
I bikonveksan (nlat. bi-convexus) om. dvogubo
bizaran (fr.) ćudljiv, nastran, osoben; čudnovat, ispupčen, ispupčen s obe strane, npr.
čudesan, neobičan. bikonveksno sočivo.
bizarerija (fr. bizarrerie) čudnost, neobičnost, bikonjugiran (lat. bi-conjugatus) dvostruko
osobenost; up. bizarnost. sparen, dvogubo spregnut.
bizarnost (fr.) v. bizarerija. bikonkavan (nlat. bi-concavus) om. dvogubo
bizmut (lat. bismutum) hen. element, atomska izdubljen, s obe strane izdubljen, npr.
masa 208,980, redni broj 83, znak Bi bikonkavno sočivo.
(upotrebljava se i kao antiseptično sred-
bikornan 114 bimetalizam

bikornaa (lat. bi-cornis) zool. dvorog, sa dva čojom, četvrtasta i zarubljena, na kojoj
roga. dve osobe ili više njih igraju loptama od
biksin (nlat. bixa) ham. v. orlean. slonove kosti koje udaraju takovima
bil (eng. bili, fr. bille, nlat. billa, lat. bulla) (keovima); igra na bilijaru. bilijarda (fr.
predlog, zakonski predlog (u Engleskoj), koji billiarde) hiljadu biliona. bilijariti (fr. billard)
se, tek pošto bude triput pročitan i primljen u igrati na bilijaru. bilin (lat. bilis) hen. glavni
oba doma, podnosi kralju; takoñe: pisamce, sastojak žuči. bilingvizam (lat. bilinguis
cedulja, priznanice, menica. dvojezičan) v.
bilabijal (lat. bi-, labium usna) gran. sugla-snik bilingvitet. bilingvitet (lat. bis, lingua jezik)
koji se izgovara s obe usne, dvousneni dvojezič-
suglasnik (b, p, m). nost; upotreba dvaju jezika u govoru; fig.
bilabijalan (lat. bilabialis) gram- koji se pritvornost, prepredenost, dvoličnost.
izgovara uz učešće obeju usana, dvousneni bilingvičan (lat. bilinguis) dvojezičan; koji
(suglasnik). govori dva jezika; fig. pritvoran, dvoli-
bilans (fr. bilan, ital. bilancio, lat. bi-lanx sa čan, prepreden. biliozan (lat. biliosus,
dva tasa) trg. poreñenje prihoda i rasho-da na bilis) žučan, pun
kraju jednog računa, završni račun o žuči; žutozelen; fig. žustar, prek, na-|
prihodima i gubicima koji se izvodi s prasit, razdražljiv, mrzovoljan. I bilion (fr.
vremena na vreme, obično krajem svakog billion) milion miliona j
meseca i svake godine; fig. krajnji ishod (1.000.000.000.000). bilirubin (lat. bilis, nlat.
nečega; up. saldiranje, saldo. rubinus) he«, žuč-
bilansirati (lat. bilaroc) trg. izvesti završni račun, no crvenilo, crvena bojena materija žuči. bilis
izvršiti sravnjenje prihoda i rashoda u trg. (lat. bilis) med. žuč, fig. gnev, jed,
knjigama; zaključiti neki posao, izvesti ljutina. bilifulvin (lat. bilis, ulvus, mrkožut)
zaključak o svršenom poslu. hen.
bilanca (nem. Bilanjz) v. bilans. žučno žutilo, crvenožuta bojena materi-
bilardirati (fr. billarder) na bilijaru: jednim ja žuči. bilokacija (lat. bi-, locus)
udarcem takom loptu dvaput dodirnuti; jednim istovremena
udarcem udariti dve lopte; o konju: prisutnost na dva mesta. bilten (fr. bulletin,
izbacivati prednje noge napolje. ital. bullettino) dnevno
bilateralan (lat. bis, latus strana, nlat. saopštenje; kratak, zvaničan dnevni izve-
bilateralis) dvostran, obostran, upravljen na štaj (npr. o stanju zdravlja, o stanju na
suprotne strane; bipateralnikontrakt ugovor frontu, o sednici ministarskog saveta, o
koji obavezuje obe ugovaračke strane. aktuelnim političkim pregovorima i
bilboke (fr. bilboquet) igra u kojoj se lopta sl.); izborni listić; listak, cedulja; po-
hvata na štap; figurice od zovine srži sa tvrda, priznanice. bilupa (lat. bis, fr. loupe)
olovom na dnu, tako da uvek stoji opt. lupa sa dva
uspravno; tip. sitni štamparski poslovi (karte, sočiva. bildž (eng. bilge) mor. ravno dno u
posetnice i sl.); drveni prutić kojim se meće sredini
zlato pri pozlaćivanju. lañe, donji deo lañe. biljur (ar. ballur
bilet (fr. billet) pisamce, cedulja; trg. priz- kristal, lat. beryllus, grč.
nanica; ulaznica; železnička (ili: beryllos beril) gorski kristal; kristalno
tramvajske) karta; etiketa. staklo. biman (lat. bis, manus, nlat.
bileta (fr.) v. bilet. bimanus) dvo-
biletar (fr. billetier) poz. prodavac ulaznica za
predstave; izdavalac karata (želez-ničkih bimbaša (tur. binbasi) komandant po
itd.); up. bileter. evropskom uzoru ureñenih trupa u Turskoj,
biletarnica (fr. billet) blagajna, mesto gde se zapovednik tabora koji je obično imao
izdaju karte, ulaznice. hiljadu vojnika; major.
bileter (fr. billetier) v. biletar. bimembričan (lat. bimembris) koji ima dva
biletirati (fr. billeter) stavljati na robu ceduljice uda; sa dva člana, dvočlan.
sa cenom; izdavati ulaznice, železničke bimenzan (lat. bimemsis) dvomesečni.
karte i dr. bimenzis (lat.) vreme od dva meseca, dvome-
biletura (fr. billet) izdavanje ulaznica, sečje; up. bimester.
železničkih karata; prodavnica ulaznica, bimester (lat. bimestre, se. tempus) v. bimenzis.
železničkih karata itd. bimestran (lat. bimestris) dvomesečni.
biliverdin (lat. bilis žuč, fr. vert zelen) hen. bimetalizam (lat. bis, dvaput, metallum)
žučno zelenilo, zelena bojena materija žuči. dvojki novčani sistem jedne zemlje, po kojem
bilieran (lat. bilis, fr. biliaire) koji se tiče žuči, zlato i srebro imaju stalnu i odreñenu vrednost
žučni. u meñusobnom odnosu, i oboje . služe kao
bilijar (fr. billard) vodoravna tabla na četiri podloga papirnom novcu; nepot-duniili hropot
kratke noge, prevučena zelenom bimetalizam ona] kod koga i zlatni i srebrni
novac važi kao kupov-no i platežno sredstvo
s tim što zlato
bin 115 biologist(a)

važi kao osnova i što se može neograničeno jedinke kratko i brzo, zakonima nasleña i
kovati, dok je kovanje srebrnog novca prilagoñavanja uslovljeno, ponavljanje
zakonom ograničeno; suprotno: monometa- filogeneze ili razvoja svih predaka, koji čine
lizam. predački lanac dotične jedinke" (Hekl).
bin v. ibn. biogenija (grč.) istorija razvitka života.
bina (nem. Bijhne) pozornica; pozorište. biogeografija (grč. bfos, ge zemlja, graphfa),
binaran (lat. bini po dva, binarius koji sadrži nauka o geografskoj rasprostranjenosti živih
dva, od dva) dvojki, od dva dela, koji se bića; deli se u fitogeografiju (geografiju
sastoji od dve jedinice, dvojedinični; up. bilja), zoogeografiju (geografiju životinja) i
bineran. antropogeografiju (geografiju čoveka).
binda (nem. Binde) veza, vrpca, povoj, zavoj; biograf (grč. bfos, grapho pišem) onaj koji
petlja; okovratnik; pojas. opisuje život, životopisac, pisac biografije;
binen-regulator (nem. Biinne, nlat. regulator) opt. fotografski prikazivač stvari i osoba u
poz. aparat za udešavanje svetlosti na kretanju (kinematograf).
pozornici i u pozorištu. biografija (grč. biographfa) opisivanje (ili: opis)
binerav (lat. bini, fr. binaire) v. binaran. života, životopis.
binokl (fr. binocle) cviker, naočari; dogled za biografika (grč. bfos, grapho) veština opi-
oba oka; med. zavoj za oba oka. sivanja života, veština pisanja biografija.
binokularan (lat. bini, oculus oko) sa oba biodinamika (grč. bfos, dynamis sila) nauka o
oka, koji je udešen za oba oka u isto životnim silama i životnoj delatnosti; pr.
vreme. biodinamički.
binom (lat. bi-, grč. nomos zakon) mat. veličina bioenergetika (grč. bfos, energefa) fil. ener-
koja se sastoji iz dva dela, npr. a+ br, getika svega živoga, svih životnih procesa,
padinom od dva člana, dvočlani izraz. zbivanja.
bivomizam (lat., grč.) fil. shvatanje da postoje biozofija (grč. bfos, sophfa) v. biosofija.
dve vrste zakonskih odnosa: kauzalni bioinžinjering (grč. bfos, eng. engineering) v.
(uzročni) odnosi, na kojima se osnivaju genetički inžinjering.
prirodne pojave, i njima odgovarajući zakoni biokibernetika (grč. bfos, kibernao upra-vljam,
na kojima se osnivaju duševne (psihičke) krmanim) deo kibernetike koji proučava
pojave. tokove informacija i sisteme regulacije u
binomski (lat., grč), mat. sa dva člana, dvočlani; živim organizmima.
koji se tiče binoma. bioklimatika (grč. bfos, to klima nagib;
binub (lat. binubus) čovek koji se dvaput ženi. predeo u pogledu geografskog položaja)
binjektaš (tur. binek tasi) veliki kamen kod nauka koja proučava uticaje atmosfer-skih
stepenica koji služi konjaniku da se lakše promena, raznih zrakova na čovečji
popne ili siñe sa konja. organizam i uopšte na sve što živi.
binjiš (tur. bini?) grañanski veliki ogrtač od bioklimatologija (grč. bfos, klfma, logfa) nauka
crvene čohe bez ukrasa, nosila ga je koja proučava uticaj klime na živa bića, kao
poglavito turska konjica, a i Srbi'. i uticaj živih bića, posebno biocenoza i
bio- (grč. bfos) predmetak u složenicama sa vegetacije, na klimu.
značenjem: život, životni.
bioaritmetika (grč. bfos život, arithmetike) bioliti (grč. bfos, Ifthos kamen) kol. kamenje
nauka koja se bavi sračunavanjem koje je uglavnom postalo od okamenjenih
prosečnog trajanja čovečjeg života. ostataka životinja i biljaka.
biobibliografija (grč. bios, biblion knjiga, biolog (grč. biologos) naučnik koji se bavi
graphfa) spisak dela i knjiga koje se odnose proučavanjem porekla i uslova života.
na život i rad nekog čoveka (pesnika, biologizam (grč. bfos, logos) fil. pravac u teoriji
filozofa, vladaoca i dr.). saznanja koji smatra saznavanje kao akt
bioblasti (grč. bfos, blaste klica) pl. biol. životne održanja i unapreñenja života, kao sredstvo
jedinice manje od ćelija živih bića, poslednja u borbi za opstanak; ona filozofija koja na
sedišta svih životnih pojava (ćelija je, po pojmu „života" hoće da izgradi celokupni
učenju Altmana, kolo-nija bioblasta); up. pogled na život i svet; pravac sociologije
biofori. koji postupa po biološkim analogijama.
biogen (grč. bfos, genos poreklo) biol. ovako je biologija (grč. biologfa) nauka o životu,
nazvao profesor Maks Fervorn (1903) naročito nauka koja se bavi proučavanjem
veoma komplikovana belančevinasta tela organskih prirodnih tela i pojava koje su za
koja su pravi i glavni nosioci života: život se njih vezane (zoologija i botanika);
sastoji u neprestanom raspadanju i elektrobiologija nauka o električnim
obnavljanju tih biogena. uslovima života biljaka i životinja.
biogeneza, (grč. bfos, genesis postanak, biologist(a) (grč. bfos, logos) fil. pristalica
poreklo, rañanje) razvitak života. biologizma.
biogenetičan (grč. bios, genos) koji se tiče
razvitka života; biogenetični zakon zakon
po kome je „ontogeneza ili razvoj
bioluminescencija 116 biotit

bioluminescencija (grč. bios, nlat. lumines-centia biopsihizam (grč. bios, psyche duša) fil.
hladno svetljenje) biol. pojava hladnog i pretpostavka da sve životne pojave imaju
vidljivog zračenja svetlosti kod tzv. svetlećih svoje psihičke procese; up. panpsihizam.
organizama iz biljnog (neke bakterije i neke biopsihologija (grč. bios, psyche, logia) fil. v.
gljivice) i životinjskog (neke ribe i neki psihobiologija.
insekti, npr. svitci) sveta; ova pojava biva biorizator (grč.) v. biorizacija.
usled oksidacije luciferina pomoću kiseonika biorizacija (grč. bios) 1912. god. pronañeni
iz vazduha. metod sterilizovanja mleka tako da zadrži i
biomagnetizam (grč. bios, magnes) magnetska posle karakter sirovog mleka: veoma brzo
sila koja se nalazi u organskim bićima; pr. zagrevanje mleka do 75° i naglo rashlañivanje
biomagnetski. pomoću naročitog aparata, biorizatora.
biomantija (grč. bios, manteia proricanje) 1. biosinteza (grč. bfos, synthesis sastavljanje)
sudskolekarsko utvrñivanje, prema izvesnim stvaranje organskih hemijskih jedinjenja u
znacima na telu, da li se novoroñenče rodilo ćelijama živih organizama; osnovni oblik je
živo ili mrtvo; 2. šarlatan-sko fotosinteza.
predskazivanje trajanja života na osnovu bioskop (grč. bios, skopem gledati) aparat koji
kucanja bila, crta na dlanu i drugih nekih pokazuje žive slike, tj. slike stvari i bića
simptome. koje se kreću kao da su žive; dvorana u
biomatematika (grč. bios, mathe'ma) kojoj se prikazuju takve slike (filmovi).
matematička disciplina prilagoñena potrebama bioskopija (grč.) ispitivanje da li jedno telo
bioloških nauka. ima sposobnosti za život; ispitivanje da li je u
biometrija (grč. bios, metria) grana biologije nekom telu bilo života; električna bioskopija
kojoj je cilj da matematički izračuna i odredi utvrñivanje smrti pomoću električne struje.
razne životne pojave, naročito pojave biosofija (grč. bios, sophfa) životna mudrost,
nasleña; u širem smislu: proučavanje i učenje o praktičnoj mudrosti u životu; up.
merenje životnih sposobnosti čoveka, tj. biozofija.
njegovih fizičkih i psihičkih osobina. biosociologija (grč. bios, lat. socius drug, grč.
biomehavika (grč. bios, mechanike) nauka o logia) deo sociologije koji proučava
mehaničkim procesima na živim bićima i u društveni značaj dužine čovečjeg života,
njima. razmnožavanja itd., a čoveka, člana
bionegativan (grč. bios, lat. negare odricati) koji društvene zajednice, kao animalno biće.
je nepravilan i nepovoljan po život i životne biostatika (grč. bios, statike) nauka o zdrav-
funkcije ili po potomstvo (nakaze, poremećaji stvenom stanju i prosečnom trajanju života
u razvitku, nepovoljne varijacije duhovnih ljudi koji žive pod izvesnim okolnostima,
sposobnosti i sve što je izrazito bolesno ili npr. stanovnika nekog grada, neke oblasti,
bolešljivo). države itd.
bionika (skrać. od biologija — elektronika — biosfera (grč. bios, sphaira lopta) celokupan
tehnika) nova naučna disciplina, nastala u XX prostor na našoj planeti koji je naseljen
veku, koja se bavi proučavanjem grañe i živim bićima, životni prostor (obuhvata:
funkcije bioloških sistema i njihovih atmosferu, litosferu i hi-drosferu, jer živih bića
sastavnih elemenata radi prime-ne dobivenih ima i u vazduhu, i u zemlji, i u vodi).
znanja u tehnici, odnosno radi usavršavanja
postojećih i stvaranja novih tehničkih biotehnika (grč. bios, technike) deo tehnike koji
sredstava i sistema — novih mašina, pribora, se tiče živih bića i života uopšte: nasleña,
aparata, grañe-vinskih objekata čije osnovne prilagoñavanja, mehanike razvitka, praktične
osobine treba da budu što približnije eugenike i medicine.
osnovnim osobinama živih sistema. biotehnologija (grč. bios, techne, logia)
bionomija (grč. bios, nomos zakon) nauka o proučavanje i primena životne delatnosti
zakonima koji vladaju životom. najmanjih životinjskih i biljnih bića
bionti (grč. bios, to on, tu ontos postojeće biće) (mikroorganizama) na privrednu delatnost,
pl. biol. ovako je nazvao 1866. nem. npr. organizama koji izazivaju vre-nje itd.
prirodnjak Ernst Hekl fiziološke jedinke koje biotika (grč. bios) praktično učenje o životu.
su većinom sastavljene od mor-foloških biotip (grč. bios, typos) čist tip, čista rasa,
jedinki i koje predstavljaju jedinstveno živo životinje i biljke koje potiču od jedne jedine
biće. jedinke i pokazuju ujednačene i postojane
bioontologija (grč. bios, on, ontos, logia) odlike.
nauka o živim bićima. biotit min. heksagonalni ili magnezijin li-skun
biopsija (grč. bios, orao vidim) med. način (nazvan po francuskom naučniku Biot-y).
kliničkog ispitivanja uzimanjem, opera-
tivnim putem, delića nekog organa sa živog
čoveka kad se sumnja na kakav tumor (rak,
sarkom).
biotičan 117 biseksan

biotičan (grč. bios) koji se tiče života, životni. birgermajster (nem. Burger-Meister) gradona-
biotomija (grč. bios, temno sečem) nauka o čelnik, predsednik opštine, predsednik
raščlanjivanju, razuñivanju živih tela; nauka mesnog odbora.
o stanju u kojem se telo nalazi u razna doba birema (lat. biremis) čamac sa dva vesla;
života. antička ratna laña sa dva reda vesala koji
biotop (grč. bios, topos mesto) mesto življenja su stajali jedan nad drugim.
jedne životne zajednice (bioce-noze). biren (fr. burin, ital. burino) bakrorezačka
biofenomenologija (grč. bios, ta phainomena rezaljka, vajalica, dleto; bakrorezac; ba-
pojave, logia) nauka o životnim pojavama. krorez.
biofizika (grč. bfos, physis) deo biologije koji birenirati (fr. buriner) rezati rezaljkom, vajati;
se bavi stvarnim meñusobnim odnosima živih praviti grbove; fig. slikovito pričati.
bića; deo fiziologije koji se služi fizičkim bireta (fr. burette) hem. staklena cev sa
metodama u ispitivanju životnih pojava. lestvicom, skalom (upotrebljava se za me-
biofon (grč. bios, phone glas) aparat za renje malih količina tečnosti, naročito u
prikazivanje fotografskih slika koje u isto analitičkoj hemiji).
vreme i govore ili pevaju. birzeman (tur. bir-zeman) staro vreme,
biofori (grč. bios, phoros koji nosi) pl. biol. davnina.
nosioci života, bioblasti. biro (fr. bureau, ital. burato) pisaći sto;
biohemija (grč. bios, chemeia) deo fiziologije, kancelarija; pisarnica; nadlepggvo;
nauka o hemijskom sastavu živih bića i o odeljenje; kancelarijske osoblje.
hemijskim procesima u zdravom i bolesnom birokrat(a) (fr. bureaucrate) službenik koji je u
organizmu. dužnosti strog, krut i nadmen; službenik koji
biocenoza (grč. bios, koinos zajednički) životna misli da se sve rešava samo za
zajednica, skup živih bića koja žive u kancelarijskim stolom.
jednom odreñenom delu „životnog prostora" birokratizam (fr. bureau, grč. krateo jak sam)
(biotopa). v. birokratija.
biocenologija (grč. bios, koinos zajednički, birokratija (fr., grč.) tesnogruda vlada
logia nauka) v. biocenotika. činovništva za zelenim stolom, koja
ispravnoet forme pretpostavlja stvarnoj
biocevotika (grč.) nauka koja se bavi prou- celishodnosti u opštenju sa stražama;
čavanjem biocenoza, deo ekologije. ukočenost, cepidlačnost i tesnogrudost u
biocentrično posmatranje (grč. bios, lat. centrum zvaničnoj dužnosti; sistem upravljanja u
središte) fil. jednostrano posmatranje prirode i kome vlast drži činovništvo ne vodeći računa
njenog razvitka, posmatranje prirode samo sa o stvarnim interesima masa; birokratizam.
stanovišta čoveč-jeg života i njegovih birokratski koji se tiče birokratije.
vrednosti. biromanija (fr. bureau, grč. mania) želja (ili:
biparticija (nlat. bipartitio) deljenje na pola, težnja, navika) da se svi upravni poslovi
polovljenje, razdvojenje. urede u kancelarijskom, tj. pretežno
biped (lat. bis pes noga, bi-pes) dvonožna formalističkom duhu.
životinja, dvonožac. birotehnika (fr. bureau, grč. techne umetnost,
bipedalan (lat. bipedalis) dug ili širok dve stope, veština) skup metoda, pravila, kojih se treba
dvostopni. držati da bi se kancelarij-ski poslovi
bipsdan (lat. bi-pes, bipedis) koji ima dve najuspešnije obavili.
noge, dvonog. biroutenzilije (fr. bureau, lat. utensilia) pl.
biplan (lat. bis, planum ravan, ravna kancelarijske potrebe, kancelarijski pribor.
površina) avij. letelica (ili: aeroplan) sa birtija (nem. Wirtshaus) v. bircaus.
dvema ravnim ili glavnim podržnim bircaus (nem. Wirtshaus) krčma, gostionica;
površinama, od kojih je jedna iznad druge. birtija.
bipolarav (lat. bis, polus stožer) dvopolan, sa bis (lat. bis) dvaput; muz. po drugi put, još
dva suprotna pola. jedanput, ponovo.
bira (fr. burat) trg. vrsta polusvilene, polu-vunene bisage (fr. bissac) pl. dvostruka torba (u Lici);
tkanine. torba na sedlu.
birato voj. vrsta lakih poljskih mostova, nazvala bisegment (lat. bis, segmentum odsečak) mat.
po pronalazaču, austrijskom inžinjerijskom polovina, kao odsečak jedne linije ili
oficiru, Karlu Birago (1792—1845). površine.
biraj (fr. burail) trg. glatka ili kešgovana bisegmentabilan (lat. bis, segmentum) mat. koji
polusvilena tkanina sa pamukom, vunom ili se može podeliti na dvoje, polovljiv.
kostreti. bisegmentacija (lat.) mat. deljenje na polovine ili
biratina (fr. buratine) trg. vrsta puplina od fine na dva (obično jednaka) odsečka, polovljenje.
svile i vune. biseksan (lat. bis, sexus, spol) v. bigeneri-čan.
birger v. purger.
bisekstilan 118 biheviorizam

bisekstilan (lat. bisextilis) prestupni, sa jednim jim spoljašnjim izgledom (duga kosa, osoben
prestupnim danom; bisekstilna godina način odevanja) zadobio simpatije omladine
prestupna godina (sa 366 dana); up. bisekstus. širom sveta. Članovi grupe danas nastupaju
bisekstus (lat. bisextus) prestupni dan tj. onaj odvojeno; fig. (bitlsi) čupavci, mladići s
dan koji se svake četvrte godine, posle 28. dugom i neurednom kosom.
februara, domeće. bit-muzika (eng. beat udarac) vrsta zabavne
biseksualav (lat. bis, sexus spol) koji ima oba muzike u kojoj je bit ritam jedan od bitnih
spola, dvospolan, hermafroditski. elemenata afroameričkog folklora i džez
bisekcija (lat. bis, sectio) deljenje na dva muzike.
(obično jednaka) dela, polovljenje. bitnih (eng. beatnik) l. pripadnik američke
biserijalan (lat. bi-, series red, niz) koji ima književne grupe Beat generation (A. Gin-
dva reda, u dva niza, dvoredan, dvoni-zan. zberg, Dž. Keruak), koja istupa protiv kon-
bisilabičav (lat. bis, grč. syllabe slog) gram. vencija grañanskog društva; 2. lice sklo-no
dvosložan, od dva sloga. neuobičajenom ponašanju i odevanju koje
biskvit (fr. biscuit, ital. biscotto, lat. bis coctus često zastupa i nastrane poglede.
dvaput pečen, dvaput kuvan) dvopek, bitometrija (grč. bythcs dubina, metron) me-
peksimit; šećerni dvopek; dvaput pečen renje dubine (pomoću niska ili proraču-
porculan bez glazure. navanjem).
biskoten (fr. biscotin, ital. biscottino) mali, bitumen (lat. bitumen zemljana smola) ime
okrugao kolačić, okrugao dvopek. izvesnih zapaljivih tvari koje se javljaju u
biskroma (ital. biscroma) kuz. trideset drugi deo zemlji, naročito ugljovodoničnih materija
jedne note. smolasta mirisa, npr. petrolej, naf-ta, asfalt i
biskup (grč. epfskopos nadzornik, čuvar) od P sl.
veka: predsednik prezviterskog kolegija bituminizacija (lat.) pretvaranje u zemljanu
katoličke crkve, docnije: starešina dije-ceze smolu, u asfalt.
(biskupije); po rimokatoličkom učenju bituminirati (lat.) prevući (ili: pokriti,
biskup je naslednik apostola. premazati) zemljanom smolom, asfalti-rati.
biskupije (grč. episkopfa) v. pod biskup. bitumivozav (lat. bituminosus) sličan
bisolit (grč. byssos pamuk, Ifthos kamen) min. sa zemljanoj smoli, koji sadrži u sebi zemljanu
azbestom srodan mineral svilasta sjaja. smolu.
bista (fr. buste, ital. busto, nem. Brust) bife (fr. buffet, ital. buffetto) tezga u krčmi,
poprsje, naročito kip koji predstavlja glavu i sto po železničkim stanicama, u bioskopima
gornji deo grudi. ili na zabavama na kojem stoje razna jela i
bistoke (fr. bistoquet) bilijarski štap. pića; orman za stono posuće, orman sa
bistrirati (fr. bistrer) slikati (ili: boji-ti, srebrninom; radnjica sa jelom i pićem bez
obojiti) čañavom akvarelnom bojom. stolova, krčmica.
bisturi (fr. bistouri, ital. bistori) hir. nož sa biferan (lat. bifer) vot. dvorodan, koji dvaput
pokretnim sečivom koje se može zatvoriti, godišnje nosi plod ili cveta.
obično dug 7—8 st. bifepija (fr. buffet) sopstvenik bifea.
bisus (grč. byssos pamuk) veoma fina i bifilaran (lat. bis, filum nit, konac) dvoni-tan,
skupocena pamučna ili lanena tkanina starih koji visi o dva konca (kod fizičkih aparata).
naroda, naročito Egipćana. biflorav (lat. bis, flos, floris cvet) bog. sa dva
cveta, koji ima dva cveta.
bit (eng. bit) l. sitan severnoamerički novac od bifluevcija (lat. bifluere) račvanje reke.
5 pensa. bifoličan (lat. bis, folium list) bog. dvolist.
bit (eng. beat udarac) 2. u engleskoj muzičkoj biformai (lat. biformis) sa dva oblika,
terminologiji, metrička jedinica takta; u dvoobličan.
džez muzici bit označava stalno, ravnomerno biformitet (nlat. biformitas) dvoobličnost,
pulsiranje uvek jednako naglaše-nih dvoličnost.
metričkih jedinica. Bit je uvek pa-ran, a biftek (eng. beefsteak) kuv. parče goveñeg
izvode ga udaraljke. mesa od poleñine (slatke pečenice), u
bit (eng.) 3. u teoriji informacija, jedinica debljini od 4 st, prženo upola na jakoj vatri.
informacije koja odgovara rezultatu izbora bifti (eng. beef-tea) vrlo jaka čorba od
izmeñu dve jednako verovatne al-ternative. iseckane govedine.
bitva (ital. bitta) brod. stubić na pristanišnoj bifurkacija (nlat. bifurcatio) račvanje, gra-
obali ili na pramcu broda koji služi za nanje ili cepanje na dvoje, deljenje na dva
privezivanje brodova. kraka, npr. reke.
biteizam (lat. bis, grč. thećs bog) verovanje u biheviorizam (eng. behaviour vladanje,
dva boga, dvoboštvo. ponašanje) psih. pravac u psihologiji, osnovao
Bitlsi (eng. The Beatles) nuz. engleski vokalno- ga Amerikanac Vatson 1912, koji svoja
instrumentalni ansambl (od četiri člana) iz saznanja crpe iz pažljivog posmatranja
Liverpula, koji je svojim naročitim
izvoñenjem pop-muzike i svo-
biher-šrank 119 blenoftalmija

ponašanja ljudi u raznim uslovima i na blašpe (fr. blanche t) apotekarske cedilo od


temelju tih opažanja objašnjava duševne belog sukna, sukno za filtriranje.
procese. blastem (grč. blastemia) vot. klica, mladica;
biher-šrank (nem. Bucherschrank) orman za fiziol. tečnost iz koje postaju čvršći sastojci u
knjige. organizmu.
bihromatičav (lat. bis, grč. chroma boja) blastema (grč. blastema) biol. grupa ćelija od
dvobojan, od dve boje; bihromatični koje se razvija nova organizovana struktura
harmoniju»! sprava za postizavanje četvrtine ili organizam.
tonova kod klavirskog rasporeda dirki. blastoderm (grč. blastos klica, izdanak, ñerma
bicarija (ital. bizzarria) muz. brz skok iz jedne koža) fiziol. kožica zametao g mehura,
vrste tona u drugu. blastule.
biceps (lat. biceps) koji ima dve glave, dva lica blastozoid (grč. blastos, eidos vid, oblik) biol.
(nadimak rimskog boga Janusa); alat. životinjska jedinka koja nastaje be-spolnim
dvoglavi ručni mišić. ili vegetativnim razmnoža-vanjem (deobom,
bicefalan (lat. bi-, grč. kephale glava) v. pupl>enjem).
bikefalan. blastomere (grč. blastos, meros deo) biol. ćelije
bicikl (eng.-fr. bicycle, lat. bis, cyclus krug) koje nastaju od oploćene jajne ćelije u toku
točak, velosiped. perioda brazdanja.
biciklist(a) (eng. bicyclist) onaj koji tera točak, blastomikoza (grč. blastos, mykes gljiva) ned.
točkaš, velosipedist. akutno i hronično oboljenje kože izazva-no
bicinij(um) (lat. bicintum, bis, canere pevati) naročitim gljivicama (blastomycetes). i
huz. kompozicija za dva glasa. blastocistis (grč. blastos, kystis mehur) fiziol.
bišof (nem. Bischof biskup) piće od crnog vina, zametni mehurić.
pomorandžine kore i soka, cimeta, blastula (grč. blastos, nlat. blastula) fiziol.
karanfilića i šećera. zametni mehur.
bjanko (ital. bianco belo, belina) trg. prazno, tj. blasfeman (grč. blasphemos) bogohulan, obe-
nepopunjeno mesto na menici ili punomoći; svetilački, pogrdan.
bjanko menica čista, nepopunjena menica blasfemija (grč. blasphemfa) pogrda, huljenje,
(samo sa potpisom). psovka, grdnja; bogohuljenje, huljenje na
blaziran (fr. blaser, blase) otupelih osećanja, boga, obesvećivanje.
zasićen i presićen, preživeo, neosetljiv. blasfemist(a) (grč. blasphemćs) bogohulnik,
blaziranost (fr.) otupelost, zasićenost, obesvetilac.
neosetljivost, preživelost. blejzer (eng. blazer) kratki muški i ženski
blazon (fr. blason) grb; nauka o grbovima, sportski kaputić.
heraldika. blekvud (eng. blackwood) crno abonosovo
blamaža (fr. blamage) sramota, bruka, rñav drvo na Madagaskaru.
glas; ukor, prekor; kuñenje. blena (grč. blenna) kec. sluz; lučenje sluzave
blamirati (fr. blamer) osramotiti, obrukati, tečnosti.
izneti na rñav glas; korita; kuditi, pokuditi, blenadenitis (grč. blenna, aden žlezda) med.
grditi. zapaljenje sluzokožnih žlezda.
black (fr. blanc, blanche) pr. beo, čist, ne- blenda (nem. Blende) apx. deo dodan zidu sa
ispisan; im. belo, beloća, belina; bela boja, spoljašnje strane; udubljenje u zidu sa
belilo. svodom; slepi prozor, slepa vrata; španski
blanket (fr. blanc beo) neispisano ovla-šćenje, zid; opt. mali otvor na fotografskom aparatu
punomoć samo sa potpisom; čist formular, pomoću koga se otvor objektiva može
obrazac priznanice ili ovlašćenja (pre no što smanjiti i povećati, prema potrebi, radi
se ispuni). odstranjenja. svetlosti sa strane; min. sulfid
blanko (ital. blanco) v. bjanko; blanko-kre-dit cinka.
otvoren kredit, onaj koji se osniva na ličnom blenemeza (grč. blenna sluz, eteb povraćam)
poverenju, kredit bez pokrića; blanko-akcept med. povraćanje sluzi.
primanje menice na kojoj nisu ispisani suma blenengerija (grč. blenna, enteron utroba)
i rok plaćanja; blanko-ovlašćenje med. sluzni proliv, sluzna srdobolja.
neograničeno ovla-šćenje; blanko-trgovanje blenometritis (grč. blenna, metra materica)
prividno, tobožnje trgovanje, radi špekulacije med. zapaljenje materice sa lučenjem sluzi.
razlikom u cenama; blanko-menica čista (ili: blenoragija (grč. blenna, regnymi izbijam,
nepopunjena) menica. procurim) med. kapavac, kapavica.
blanš (fr. blanche) beo, čist, neispisan; kart blenorea (grč. blenna, rheo tečem) med. lučenje
blanš (fr. carte blanche) čista bela neispisana sluzavognojne tečnosti iz nekog organa
karta, hartija, tj. neograničeno punomoćstvo, (npr. očiju, spolnih organa i dr.).
potpuna sloboda rada, potpuno odrešene blenotorea (grč. blenna, us, gei. 6t6s uho,
ruke; vrsta šampanjca; v. karta bjanka. rheo curim) med. curenje iz ušiju.
blenoftalmija (grč. blenna, ophthalmos oko)
ked. zapaljenje veznice očnih kapaka.
blenurija 120 blumistika

blenurija (grč. blenna, uron mokraća) med. stranaka iz taktičkih razloga, naročito o
sluzave mokrenje. izborima i radi sprovoñenja izvesnih zahteva;
blestrizam (grč. blestrizo bacakam, bacam naslaga listova hartije koji se mogu otkidati;
tamo-amo) med. nemir kod teških bolesnika, sveska za pisanje ili crtanje; kol. veliki
prevrtanje, bacakanje. odlomak stene; an blok (fr. en bloc)
blesura (fr. blessure) ozleda, povreda, osobito u naveliko, ñuture, hrpimice, ucelo.
sportu. blokada (fr. blocus, ital. bloccata) voj. opsada,
blef (eng. bluff) izmišljotina kojom se hoće da zatvaranje jedne luke ili cele obale pomoću
se nekome baci prašina u oči pa da se time ratnih brodova u cilju sprečavanja svakog
lakše prestraši, prevari, zavara, obmane; uvoza i izvoza; opsada, zatvaranje sa svih
zastrašivanje, obmanjivanje, obmana, strana grada, tvrñave, zatvaranje železničke
bacanje prašine u oči. skretnice; up. bloki-ranje.
blefaradenitis (grč. blepharon očni kapak, aden blokaža (fr. blocage) odlomci kamenja ili
žlezda) ked. zapaljenje žlezda očnih kapaka. opeke za popunjavanje praznina u zidovima;
blefarizam (grč. blepharon očni kapak) med. tip. slaganje izvrnutim slovima radi
žmirkanje, treptanje. popunjavanja redova ili radi docnije zamene
blefaritis (grč.) med. zapaljenje očnih kapaka. pravim slovima.
blefaroptoza (grč. blepharon, ptosis pad) blokiranje (fr. bloquer) v. blokada.
med. spadnutost očnih kapaka. blokirati (fr.) voj. zatvoriti neku luku ili obalu
blefarospazmus (grč. blepharon, spasmos ratnim brodovima i na taj način sprečiti
grč) med. grč očnih kapaka. svaki uvoz i izvoz (životnih namirnice,
blefarotomija (grč. blepharon, tome sečenje, vojske, municije i sl.); trupama zatvoriti
rezanje) med. zasecanje spoljnjeg ugla očnog pristup nekom gradu; zatvoriti skretnicu; u
kapka. bilijaru: jakim udarcem loptu oterati u rupu u
blefarofimoza (grč. blepharon, phimosis uglu; grañ. ispuniti šupljinu kamenčićima i
suženje) med. suženost očnih otvora. komadima cigle; tip. slagati izvrnutim slovima
blefaroftalmija (grč. blepharon, ophtalmos radi docnije zamene pravim.
oko) med. zapaljenje ivica i veznica očnih blokflauta (nem. Blockflote) nuz. drveni
kapaka. duvački instrument jednostavne konstrukcije,
blefirati (eng. bluff) plašiti, zaplašiti, varati, sličan svirali.
zavaravati, obmanjivati; pretvarati se, praviti blokhauz (nem. Blockhaus) voj. kulica, karau-
se, hvalisati se; zbunjivati razmetljivom la, tvrñavica (obično na planinskim pre-
reklamom, hvatati na zbunjivanje, bacati vojima i granicama); zatvor, hapsana.
nekom prašinu u oči u cilju obmanjivanja. blomba (fr. plomb) pogrešno, treba: plomba.
bleh (nem. Blech) lim (kod nas u upotrebi i blombirati (fr. plomber) pogrešno, treba:
pleh). plombirate.
blista (fr. bluette) varnica, iskra; fig. iskrica blond (fr. blond, ital. biondo) plav, otvorene
duha, dosetčica, duhovita sitnica; mali boje, žućkast; svetao, npr. pivo.
pozorišni komad pun desetaka, poza; up. blonda (fr. blonde) čipka od sirove svile,
farsa. nazvala zbog žućkastog sjaja.
blindaža (fr. blindage) fort. zaštićivanje od zrna blondin (fr. blondin) plavušan, mladić plave
(projektila); ojačavanje rova, šanca kose; fig. kicoš, udvarač ženama.
gredama; oklop (na ratnoj lañi, čamcu, blondina (fr. blondine) devojka ili žena plave
automobilu, avionu); okloplji-vanje, kose, plavojka, plavuša.
oblaganje čeličnim pločama. blondinka (fr. blondine) v. blondina.
blindirati (fr. blinder) fort. osigurati od zrna, Blu buk (eng. Blue Book) „Plava knjiga1',
ojačati rov, šanac gredama; čelikom ili knjiga koju izdaje britanske Ministarstvo
gvožñem oklopiti (ratnu lañu, čamac, spoljnih poslova, a koja sadrži di-plomatsku
automobil, avion). prepisku britanske vlade sa drugim
blinji (rus.) pl. ruski kolači, slični pala- državama o kakvom važnom pitanju
činkama, od finog pšeničnog brašna, priseni meñunarodne politike.
u puteru i premazani kavijarom i DR- bluza (fr. blouse) laka gornja haljina kod
blic (nem. Blitz munja) v. fleš. žena; kočijaška (ili: šoferska) košulja u
blickrig (nem. Blitzkrieg) voj. munjeviti rat tj. boji; vojnički koporan.
rat koji se vodi munjevitom brzinom i bluming kondišn (eng. blooming condition)
silinom, i zbog toga treba da se vrlo brzo sp. dobro, povoljno stanje u kojem konj
završi potpunim porazom neprijatelja. stigne na cilj (u trkama).
blok (fr. bloc) veliki komad (npr. mermera); blumirati (nem. Blume cvet, blumieren)
gomila (knjiga); velika količina (robe); snabdeti neku tkaninu cvetnim šarama,
mnoštvo, gomila; celina; panj, klada, trupac; mustrama od cveća.
zajednica, udruženje više raznih blumistika (nem. Blume) poznavanje cveća;
podizanje cveća; cvećarstvo.
blu-stoking 121 bojler

blu-stoking (eng. blue-stocking) „plava čarapa", bodmeraj (nem. Bodmerei, eng. bottomry) trg.
podrugljivo ime za žene koje za ljubav svojih uzimanje zajma na lañu ili na njen tovar, ili
duhovnik sklonosti zanemaruju svoje na oboje ujedno.
domaće poslove i obaveze, ili koje vole da Bodriti pl. v. Obotriti.
iznose na pazar svoje znanje i da se razmeću bodul, boduo (ital. bodolo) ostrvljanin, oto-
njime (izraz postao u HUŠ veku u Engleskoj čanin (u našem primorju obično u pejora-
po plavim čarapama jednog uglednog tivnom značenju).
društva intelektualaca). boemerija (fr. boheme) način življenja boe-ma,
boa (nlat. boa constrictor) zool. zmijski car, neuredan život, život od danas do sutra.
udav (najveća zmija u Africi i ist. Indiji); boemi (fr. bohemes) pl. književnici, umetnici,
ženska ogrlica u obliku zmije od krzna i studenti i dr. koji »sive svojim naročitim,
perja. prirodnim životom, po pravilu neuredno, od
boabab (amh.) bog. v. baobab. danas do sutra, po nače-lu: dok traje nek
boatu (fr. boit-tout) čaša bez postolja, koja se laje; čergari.
ne može ostaviti dok se tečnost iz nje ne boetetika (grč. boetheo pritrčim u pomoć)
ispije; fig. ispičutura, drevna pijanica. poznavanje pomoćnih nauka.
bob (eng. to bob) v. bobslej. božole (fr. beaujolais) vrsta francuskog vina,
bobadiljizam nepravedno, lažno optuži-vanje proizvodi se u predelima severno od Liona.
(po šp. plemiću Bobadilji— Fran-cisco de
Bobadilla, + 1502. god. — koji je lažno božur (arap. busur) bog. dugogodišnja zelja-sta
optužio Kolumba kod kralja Ferdinanda i biljka (Paeonia afficinalis) iz familije
kraljice Izabele da namerava da otcepi od Paeoniaceae, u narodnom lekarstvu
Španije deo Amerike koji je otkrio. Zbog toga upotrebljavaju se koren i cvet; kosovski božur
je Kolumbo bio uhapšen i okovan, ali se divlji božur, crven kao krv; raste na Kosovu,
potpuno opravdao i dobio puno zadovoljenje). po legendi nikao iz krvi kosov-skih junaka.
boza (pere. buza, tur. boza) poznato piće od
bobi (eng. bobby) pl. nadimak londonskih kukuruznog brašna, kajmaka i šećera; bu
policajaca, koji su im dali Londonci po za.
imenu organizatora londonske policije ser boiler v. bojler.
Roberta Pila (ime .Bob je, kod boi-najf (eng. bowie-knife) veliki lovački nož
anglosaksonskih naroda, deminutiv imena oštar s obe strane, pronalazak američkog
Robert). pukovnika Džemsa Boi.
bobina (fr. bobine) kalem (za konac); fiz. kalem boj (eng. boy) dečko, dečak; momče, sluga.
od namotaja bakarne žice; induk-cioni boja (hol. boei) v. baka; takoñe: sprava za
kalem. namotavanje brodskih konopaca, kablova.
bobinet (eng. bobbinet, fr. bobine) tkanine od bojar (rus. bonrin) plemić koji je i ratnik;
ćelijastih šestougaonih petll, engleski til, savetnik velikih ruskih kneževa i careva u
pamučni til. staroj Rusiji; u Rumuniji: plemić; naročito
bobslej (eng. bob-sleigh) američke saonice sa plemić veleposednik.
više sedišta i dva para salinaca, od kojih je bojer (hol. Vojeg) mala holandska laña sa
prednji par pokretan i služi za upravljanje; jakom katarkom, upotrebljava se naročito za
skraćeno: bob. postavljanje boja (baka).
bova (ital. boa, fr. boue) ukotvljeno bure na bojkot (eng. boycott) jedna od prinudnih mera na
vodi (moru) za vezivanje brodova i kao tržištu rada kojoj je cilj da se poslo-davac
oznaka dubine vode. primera na prihvatanje izvesnih u slova:
bogaz (tur. bogaz grlo) grlo, guša, ždrelo; sastoji se u tome što radnici neće da kupuju
klanac, planinski tesnac; moreuz. proizvode nekog fabrikanta ili trgovca, ili što
bogatiri (tur., pere. bahader) pl. junaci iz neće kod njih da stupe u posao (ovakav način
velikog ruskog narodnog epa. borbe primenjuje se često i inače, npr. kod
bogdo-lama (mont. bogdo-lama) vrhovni bojkota strane robe u nekoj državi); fig. prekid
sveštenik, duhovni poglavar u Tibetu koji, svakog op-štenja s nekim. Izraz potiče od
zajedno sa dalaj-lamom, upravlja zemljom. imena upravnika jednog velikog poseda u
bogomili pl. v. bogumili. Mrskoj, Džemsa Bojkota, protiv koga je prska
bogumili pl. dualističko-manihejska reli-giozna Zemaljska liga 1880. organizovala ovakav
sekta u HP i HŠ veku u Trakiji, Makedoniji, način borbe i upropastile ga. bojkotovati (eng.
Bugarskoj, Bosni, Dalmaciji, Hrvatskoj; up. boycott) proglasiti protiv nekoga bojkot; fig.
patareni. prekinuti s nekim svaku vezu i opštenje.
bogus (ir. bogus) irsko narodno piće od vode, bojler (eng. boiler kazan) kazan, kotao,
rakije, šećera i drugih dodataka. rezervoar za toplu vodu pri kupatilima i
bodega (šp. bodega) podrum, vinara, krčma; štednjacima (običnim i električnim).
iznos berbe grožña; kor. magazin s robom u
luci; na lañi: deo koji se nalazi ispod palube.
boka 122 bomba

boka (ital. bocca, fr. bouche, lat. bucca) usta; boleta (ital. bollo, bolletta, bulletta) cedulja,
ulaz, otvor; ušće, moreuz, zaliv. priznanice.
bokaža (fr. bocage, ital. bosco, nlat. bolstit (lat. boletus pečurka, rudnjača, grč.
bascagium) šumarak, šumica, lug; jedan deo bolites pečurka za jelo) kol. okamenjena
pobunjenika iz Vandeje za vreme francuske gljiva.
revolucije. bolivar novčana jedinica Venecuele (=100
bokal (fr., šp. bocal, ital. boccale, ngrč. centimosa).
bokalion sud sa uskim grlićem) pehar, vrč, bolivijano (šp. peso boliviano) novčana jedinica
veća čaša s poklopcem. u Boliviji=100 centavosa.
bokasin (ital. bocassino, fr. boucassin) vrsta bolidi (grč. bolis, bolldos hitnuto, oružje za
pamučnog sukna s mustrama iz Jer-menije i bacanje, strela) pl. astr. vatrene lopte koje se od
Persije. padalica ili meteorskih rojeva razlikuju samo
boks (eng. box) 1. sp. pesničanje u rukavicama svojom veličinom, a sjajem nadmapguju
razne težine, po ugledu na antičke borbe najlepše planete i najveće zvezde, zbog čega
pesnicama kod Grka i Rimljana. U ovoj se mogu i danju videti.
borbi zabranjeni su grifovi: udaranje niže boling-grin (eng. bowlinggreen) igralište za
od pojasa i iza leña, guranje i udaranje kuglanje u zelenilu; up. bulengren.
nogama, glavom i leñima; up. bok-sovanje. bolometar (grč. bole zrak, metron) fiz. zračni
boks (eng. boxcalf) 2. v. bokskaf. termometar, sprava za merenje veoma malih
boks (eng. box) 3. kutija; loža u pozorištu; razlika u temperaturi (do 0,000001 * °S),
zatvor za potkivanje nemirnih konja; osnovana na činjenici da električni otpor
odeljenje u štali samo za jednog konja u metala raste što je temperatura viša.
kojem se slobodno kreće. bolonjska škola slikarska škola koju je, potkraj
boksati(se) v. boksovati se. XVI veka, osnovao u Bolonji Lodoviko
bokser (eng. boxer) 1. sp. pesničar, onaj koji je Karači (Carracci, 1555—1619), i koja je
stručno obučen i uvežban u pesničanju, tzv. težila da u sebi sjedini odlike starih majstora.
„plemenitoj veštini"; bokseri se dele s bolonjske bočice fiz. staklene bočice kru-škasta
obzirom na težinu, u 8 kategorija: od oblika, brzo hlañene na vazduhu i sa veoma
kategorije „muva"(50,800 kg), do tetke debelim dancetom (vrlo otporne spoljnom
kategorije (preko 79,378 kg). pritisku, ali se raspadaju u sitne parčiće kad
bokser (nem. Voheg) 2. buldogu slična rasa se u njih baci komadić kremena, koji zapara
nemačkih pasa, živa i okretna, srednje površinu i time otklanja otpor kojim se
veličine. površina u nepo-vreñenom stanju protivi
Bokseri (kin. Ta-chuan) „udruženje savez-nih unutrašnjem naponu mase).
prijatelja otadžbine", kineska tajna bolus (lat. bolus, grč. bolos) hem. lemnoska
organizacije, osnovana oko 1890, koja je zemlja, mrk ili crven mastan glineni silikat
1900. digla ustanak protiv hrišćana i koji se upotrebl>ava kao boja, kit i za obloge
Evropljana u Kini i time izazvala inter- radi zaustavljanje krvi; up. bol.
venciju stranih sila. boljševizam (rus. bolvševizm) teorija i taktika
boksit min. hidrat čiste gline, jedan od glavnih revolucionarne borbe proletarijata,
izvora aluminijuma; naziv po mestu Bo razreñene od strane Lenjina, sa ciljem
(Les Baux, Francuska). pretvaranja kapitalističkog poretka u
bokskaf (eng boxcalf) učinjena i obojena komunistički; naziv je nastao posle P
teleća koža za obuću i dr., boks. kongresa Ruske socijal-demokrat-ske
boks-meč (eng. box-match) javna utakmica u radničke partije (RSDRP) održanog u
pesničenju amatera ili profesionalnih Londonu 1903, gde je došlo do rascepa na dva
boksera (traje od 3 do 15 rundi, svaka krila: jedno, većina, prihvatilo je Lenjinove
runda 2—3 minute, sa 1 minutom odmora ideje (boljševici) i drugo, ma-njina,
izmeñu svake runde). Martovljevu koncepciju partije (menjševici).
boksovanje (eng. box) sp. v. boks. boljševici (rus. bolvševiki „članovi većine",
boksovati se (eng. box) pesničati se, tući se pristalice boljševizma; oktobarska revolucija
pesnicama u rukavicama. (1917) dovela je u Rusiji boljševike na vlast.
bol (lat. bolus, grč. bolos) v. bolus. bomba (fr. bombe, ital. bomba, grč. bombos
bola (eng. bowle) staklena ili porculanska zdela potmuo, dubok ton) voj. železna ili čelična
sa pićem od rashlañenog vina, šećera, nekog lopta, oblica ili kutija ispunjena eksplozivom;
aromatičnog voćnog soka i dr. ručna granata; atomska bomba; vodoiična
bolas (šp. bolas) zamka za bacanje optereće-na bomba ispunjena eksplozivom čije je razorno
olovnim i dr. lopticama (kod južnoa-meričkih dejstvo jače od atomske bombe; velika
uroñenika i gauča). bokasta boca, balon.
bolero (šp. bolero) španski narodni ples u 3/4
takta, praćen pesmom, kastanjetima, gitarom
ili tamburinom; pod. kratak, do struka,
ženski prolećni ogrtač sa rukavima ili bez
rukava.
bombaža 123 bonton

bombaža (fr. bombage ispupčenost) ispu- bona mente (lat. bona mente) u dobroj nameri,
pčenost pokvarene konzerve; ispupčenost dobronamerno.
velikih staklenih površina na specijal-nim bona minorum (lat. bona minorum) pl. prav.
prozorima pojedinih zgrada. dobra (ili: imanje) maloletnika.
bombazen (fr. bombasin, lat. bombycinus, bonapartizam odanost dinastiji Bonaparte;
grč. bombyx svilena buba; svila) pamučna odobravanje Bonapartinog načina vladavine;
svila, vrsta keplovane svilene tkanine; vrsta politika koja ima za cilj da dovede porodicu
pamučne tkanine za podstavu. Bonaparta na presto u Francuskoj.
bombarder (fr. bombardeur) voj. onaj koji vrši bonaparte™ pl. pristalice dinastije Bonaparta u
bombardovanje, naročito: vrsta teških aviona Francuskoj.
za nošenje velikih količina avionskih bombi i bona fide (lat. bona fide) dobronamernost, u
vršenje bombardovanja. dobroj nameri (učiniti, kazati).
bombardirati (fr. bombarder, nlat. bom- bona hereditaria (lat. bona hereditaria) pl. prav.
bardare) voj, tući (ili: gañati) iz topova nasleñena dobra, nasledna dobra, imanja.
neprijateljske položaje ili utvrñenja; bacati bonaca (ital. bonazza) stanje mora kada je
avionske bombe; fig. gañati (ili: obasipati) potpuno tiho i mirno (izraz koji se
nekoga (cvećem, konfetama); osoliti koga, upotrebljava u Dalmaciji).
dosañivati kome (molbama, ljubavnim bonbon, bonbona v. bombona.
izjavama, svojim pesmama i sl.); up. bonvivan (fr. bonvivant) veseli brat, veseljak,
bombardovati. onaj koji traži u životu prven-stveno
bombardje (fr. bombardier) voj. tobdžija; ba- uživanja i razonode.
cač bombi, vojnik bombaškog odeljenja, bond (eng. bond) pismeno jemstvo, obaveza;
bombaš. priznanice; menica.
bombardovati v. bombardirati. bondirati (fr. bondir) skakati, proneti se,
bombast (eng. bombast, grč. bcmbyx) 1. pamuk, propinjati se, podskakivati (na konju).
vata za ispunjavanje haljina i sl.; 2. dit. bujica bondruk (nem. Wandriegel, metateza od
reči, koja unakarañuje jezik i stil svojom Riegelwand) kućni zid izgrañen od direka i
preteranošću i neumešnošću. greda izmeñu kojih je stavljen ćerpič
bombastičan (eng. bombast) lit. preteran, (nepečena cigla).
preterano kitnjast, krupnorečiv, visoko-paran, bonsek, v. bansek.
nadmen, naduven (način pisanja, boneta (fr. bonette) voj. zemljišni nasip na
izražavanja). grudobranu za zaštitu oruña ili strelaca od
bombaš (fr. bombe) v. bombardje. bočne vatre i rikošeta.
bombikometar (grč. bombyx pamuk, metron) u
pamučarstvu: tablica za odreñivanje fi-noće bonze (jap.) pl. sveštenici Budini u Japanu, Kini i
(numere) konca prema težini izvesne dužine istočnoindijskim zemljama, istoč-noindijski
konca. kaluñeri; fig. sujeverni popovi, zatucane
bombiks (grč. bombyx, lat. bombyx pamuk) popeskare.
zool. sviloprelja, svilena buba; svila, svi-lasta bonitet (lat. bonitas) dobrota, valjanost,
materija. unutarnja vrednost; izvrsnost (u smislu
bombe (eng. bombo) vrsta rakije od ruma, izrade); trg. platna sposobnost; sigurnost nekog
muskata i šećera u Sev. Americi. potraživanja (supr. veritet).
bombona (fr. bonbon) šećerlema, poslastica od bonifikacija (nlat. bonificatio) naknada,
istopljenog, aromatiziranog i oboje-nog odšteta; poboljšanje, poboljšavanje, po-
šećera, često sa dodatkom želatina, brašna, pravka; popust u ceni.
slada (malcbombona) ili voća. bonificirati (lat. bonum, facere, fr. bo-nifier)
bombonjera (fr. bonbonniero) kutija ili kor-pica, naknaditi, odštetiti; poboljšati, popraviti,
obično ukusno i luksuzno izrañena, u kojoj se popravljati.
drže bombone; fig. vrsta ženske kape; ukusno bonom (fr. bonhomme) dobričina, prostosr-
nameštena soba, ukusno namešten stan i sl. dačan čovek, naivčina, čičica.
bon (fr. bon) trg. nalog za plaćanje; nalog za bonomija (fr. bonhommie) prostosrdačnost,
izdavanje neke robe; priznanice, potvrda dobrodušnost; preterana prostota, naivnost,
prijema; bonz a vi (fr. bons a vue) pl. poverljivost.
nalozi koji se isplaćuju odmah, po viñenju. bono modo (lat. bono modo) dobrim načinom,
bona (lat. bonum dobro, bona dobra) 1. pl. na lep način, mirnim putem.
dobra, imanje, imetak; ostavština. bon pur (fr. bon pour) dobar za . . ., važi za
bona (fr. bonne) 2. dadilja, devojka za decu; ...
služavka. bon-sans (fr. bon sens) zdrav (čovečji) razum,
bona adventicia (lat. bona adventitia) pl. prav. prirodna obdarenost.
naknadno pridošle dobra, delovi imanja koji bonton (fr. bon ton) dobar ton, fino ponašanje i
nisu ostali od oca, nego potiču od neke lep način izražavanja dobro va-spitanih i
druge strane. obrazovanih ljudi, otmeno držanje.
bonum 124 botano-

bonum (lat. bonum) dobro, sreća, preimućstvo, nica, novčanik vrednosti; sprovodio pismo.
dar, vrlina, korist; pl. bona. bordura (fr. bordure) ivica; porub, pervaz;
bonum publikum (lat. bonum publicum) dobro okvir, venac.
države, državna korist, opšte dobro. borealan (grč. boreiaios, lat. borealis) severni.
bor (nlat. borax) hen. element atomske mase boreas (grč. boreas) severac, severni vetar,
10,811, redni broj 5, znak V, nemetalno sever.
čvrsto telo, tačka topljenja 2030°, mrke bore] v. boreas.
boje; borna kiselina jedinjenje bora sa borer (nem. Bohrer) burgija.
kiseonikom (upotrebljava se kod očnih bor-mašina (nem. Bohrmaschine) naprava za
bolesti za obloge). bušenje, bu ši lica.
bora (ital. bora) žestok i hladan severni vetar borniran (fr. borne) ograničen, mali; fig.
na Jadranskom moru, dolazi od brda iz ograničen, skučen, glup.
Hrvatske i duva naročito zimi. bornirati (fr. borner) ograničiti, omeñiti,
boraks (nlat. borax, arap. buraq) hen. je- postaviti granične belege, kamene meña-še;
dinjenje bora, natrijuma i kiseonika fig. umeravati, umeriti želje, ograni-čavati,
(Na2B4O7), nalazi se rastvoren u vodi nekih ograničiti se.
planinskih jezera u Tibetu, sred. Aziji i bortna (nem. Borte) v. borda 1.
Kaliforniji, važan za industriju, kozmetiku i borusomanija (nlat. Borussia Prusija, grč.
medicinu. mama) preterana ljubav prema Prusima i
boranija (arap. buraniyya, tur. borani, burani) svemu što je prusko.
zelen mlad pasulj, mahune; fig. nešto sitno, borusofobija (nlat. Borussia, grč. phobos strah)
nevažno, zeleno, neiskusne. strah od Prusa, mržnja na Pruse i sve što je
borati (nlat.) pl. hen. soli borne kiseline. prusko.
borgis (nem. Borgis) vrsta štamparskih slova, boršč (rus. borš) omiljeno rusko narodno jelo:
veća od pešta, a manja od garmonda. čorba od prosenog brašna i razne zeleni.
bord (eng. board) l. sto, daska; fig. kolegijum bosa (fr. bosse, ital. bozza) grba, čvrga,
koji se skuplja oko jednog stola, odbor; kvrga; ispupčen vajarski rad izliven od
hrana, kost, novac za hranu; sto za kojim se gipsa; okrugle vajarske figure koje stoje
drže sednice, savetovanja; sud, sudnica, same (za razliku od onih koje stoje na
nadleštvo. reljefu, u grupi).
bord (nem. Bord, fr. bord) 2. okrajak, ivica, bosaža (fr. bossage) arh. način otesavanja
rub; kor. ivica lañe, laña. kamena, pri čemu su sastavci (fugne) jako
borda (fr. borde) l. gajtan za opšivanje, širit, ispupčeni a površina grubo otesana (lat. opus
pervaz; up. bortna. rusticum).
borda (arap.) 2. vrsta sure vunene tkanine koja boselaža (fr. bosselage) rad na ispupčenim,
se izrañuje u Egiptu; Muhamedov ogrtač; up. brežuljkastim, talasastim figurama, šarama.
bordat. boselirati (fr. bosseler) ulubiti, ulublji-vati;
bordaža (fr. bordage) oblaganje lañe daskama; raditi ispupčene, talasaste figure, šare.
materijal za oblaganje lañe; opšivanje, bosirati (lat. bossare) praviti plastične predmete
porubljivanje; pervaženje. od ilovače, voska, gipsa.
bordat (arap.) v. borda 2. bosokteriti (od nem. was sagt er) podrugljivo:
bordel (fr. bordel, ital. bordello) javna kuća, govoriti nemački, tj. nerazumljivo.
javna radnja; up. burdelj. bostan (tur. bostan) lubenice i dinje; vrt, bašta.
bordižati (ital. bordeggiare) jedriti protiv vetra boston (eng. boston) l. igra karata slična vistu,
tamo-amo, krstariti. sa četiri igrača, ili sa manjim brojem karata i
bording (dan. bording) kor. manja laña u Ist. tri igrača (tri boston), nazvan po gradu
moru, obalska laña koja prima deo tereta sa Bostonu u Sev. Americi; 2. jedna vrsta plesa,
velikih brodova i time ih olakšava kako bi igre (američka, nešto uprošćenija vrsta
mogli da preplave gošća mesta. valcera).
bording-haus (eng. boarding-house) pansion sa botanizirati (grč. bosko napasam, botane trava)
stanom i hranom, gostionica, javna kuhinja. skupljati biljke; baviti se biljkama.
bordirati (fr. border) ogoliti, opšivati, porubiti, botanika (grč. botanike) nauka o biljnom
porubljivati, oivičiti; oblo-žiti lañu daskama; svetu, o biljkama i rastinju.
u slikarstvu: prema-zati platno osnovnom botaničar (grč. botanikos travni, biljni)
bojom, grundirati. poznavalac bilja i rastinja, onaj koji se bavi
bordo-boja (fr. bordeaux) boja crnog vina, tj. proučavanjem bilja i rastinja.
tamnocrvene. botano- (grč. botane krmna trava) predmetak u
bordo-vino (fr. Bordeaux) opšti naziv za sva složenicama sa značenjem: biljka, trava.
vina koja se šalju u trgovinu preko Bordoa.
bord ov tred (eng. board of trade) trgovačke
komora.
bordro (fr. bordereau) trg. knjiga u kojoj su
računi; izvod, lista, spisak računa, me-
botanograf 125 bradifazija

botanograf (grč. botane, grapho) opisivač bilja bošča (pere. bogće, tur. bohca) l. četvorou-
i rastinja. glasto platno za uvijanje ili pokrivanje
botanografija (grč. botane, graphfa) opisivanje nečega; 2. platno kojim muslimanke skrivaju
bilja i rastinja. lice; 3. pregača; 4. povezača, marama,
botanoliti (grč. botane, lithos kamen) pl. geol. šamija; 5. vrsta duvana.
okamenjene biljke. boščaluk (pere.-tur. bohfalik) svadbeni dar
botanolog (grč. botane, logos) poznavalac i mladin (obično košulja, gaće, čarape)
proučavalac bilja i rastinja. uvijen u bošču.
botanologija (grč. botane, logia) poznavanje i Brabansona (fr. Brabanconne) belgijska na-
proučavanje biljaka, nauka o biljkama; cionalna pesma, „Marseljeza" belgijske
botanika; pr. botanološki. revolucije.
botanomantija (grč. botane, manteia) gatanje brabansoni (fr. brabancons) pl. brabantski
(ili: proricanje) sudbine iz biljaka. vojnici koji su, naročito u HP veku, bili u
botanofag (grč. botane, phagos) zool. biljojeda engleskoj ili francuskoj službi, čuveni zbog
životinja, biljožder. svojih pljačkaških izgrede po Francuskoj.
botanofil (grč. botane, philos) ljubitelj bilja, brabanta (fr. brabante) trg. vrsta holandskog
onaj koji voli da se bavi botanikom. platna.
botarga (nm. bota larga, botarga, ital. bravisimo (ital. bravissimo) usklik u znak
bottarga) jelo slično kavijaru, od usoljene odobravanja: vrlo dobro, vrlo lepo, sjajno,
ikre morskog lipena, tunjevine i dr., u južnoj odlično!
Evropi i na Levantu. bravo (ital. bravo) l. usklik u znak
botega (ital. bottega, fr. boutique, lat. odobravanja, odlično, valjano, tako je!
apotheca) dućančić, mala trgovina; krčma, bravo (ital.) 2. junak, delija; valjan i vredan
vinara; sluga, kelner. čovek; najmljeni ubica, mučki ubica (onaj
botel (od nem. Boot čamac i (ho)tel) ustanova za koji je majstor u svom zanatu i siguran u
snabdevanje i opravku različitih plovila svoj udarac).
(jedrilica, čamaca i dr.). bravura (fr. bravoure, ital. bravura) valjanost;
botelar (nlat. botella, botellarius) šef kuhinje, hrabrost, junaštvo, neustrašivost; junačko
čuvar životnih namirnice na brodovima. delo; nešto izrañene ili izvedeno sa velikom
botriiti (grč. botrys grozd, -ites) pl. geol. veštinom i stručnošću; tehnička veština i
okamenotine grozdasta oblika. okretnost izvoñenje naročito u muzici.
botriitičan (grč. botrys) grozdast, u obliku bravur-arija (fr. bravour, ital. aria) »uz.
grozda; up. botriotičan. muzički komad (za sviranje ili pevanje) sa
botriokefalus (grč. bothrion jamica, kepha-1e naročito velikim tehničkim teškoćama.
glava) zool. širokočlana trakulja, 2—8 m bragerdizam (eng. braggard) razmetljivost,
dugačka i sa 3—4 hiljade članaka, živi u hvalisavost, hvastanje.
tankom crevu čoveka, psa i dr. bragoc (ital. bragozzo) pop. lak ribarski brod
botriomikoza (grč. botrys grozd, mykes sa dva jarbola.
gljiva) med. crven izraštaj na ruci ili nozi, bragura (stnord. bragr) pesnička umetnost,
velik kao zrno graška do sitnijeg lešnika, pesništvo.
pričvršćen na kožu jednom pe-teljkom. bradiekoja (grč. bradys spor, akuein slušati)
botriotičan v. botriitičan. med. gluvoća, teško slušanje.
botroilit (grč. botrys grozd, Mthos kamen) bradikardija (grč. bradys, kardfa srce) med.
min. kamen grozdasta oblika. bolesna usporena delatnost srca.
botulizam (lat. botulus kobasica) ned. tro-vanje bradilalija (grč. bradys, lalia govor) med. spor
pokvarenom hranom, naročito pokvarenim i težak govor usled mane u govornom
mesom (u kobasicama) i ribom. organu; up. bradilogija.
bofl (ital. bavella, nem. Bafel) trg. otpaci; rñava, bradilogija med. v. bradilalija.
pokvarena roba, roba za odbaci-vanje, bradimaseza (grč. bradys spor, masaomai
furda. žvakati) med. teško žvakanje.
boča (ital. boccia) italijanska i naših primoraca bradipepsija (grč. bradys, pepsis kuvanje;
igra u kojoj učestvuju dve partije sa varenje) med. teško, sporo prokuvavanje
raznobojnim drvenim kuglama: jedna crvena hrane, rñava probava.
kugla izbaci se i služi kao cilj, a ostali bradispermatizam (grč. bradys, sperma seme)
igrači trude se da svoje kugle bace što bliže med. teško, sporo izlaženje semena (pri
onoj crvenoj; up. balota. spolnom snošaju).
boš (fr. bočne) ime kojim Francuzi podru- bradisurija (grč. bradys, uron mokraća) med. v.
gljivo i prezrivo nazivaju Nemce. stranturija.
bošerija (fr. bocherie) Nemci; nemačke ne- bradifazija (grč. bradys, phemi kažem,
valjalstvo (francuski izraz). govorim) med. težak, usporen govor usled
bošonerija (fr. boche) v. bošerija. nepotpunog savlañivanje izvesnih smetnji
(npr. pri mucanju).
bradifrazija 126 brahiodonti

bradifrazija (grč. bradys, phrasis govorenje) braun (nem. braun) otvoreno mrk, kestenjast,
med. težak govor usled nekog duševnog smeñ.
nedostatka. braunijanizam med. učenje engleskog lekara
brad-sajd (eng. broad-side) kor. strana broda; Džona Brauna (John Brown, 1735—1788), po
svi topovi na jednoj strani ratnog broda; kojem se živa bića od neživih stvari razlikuju
paljba iz topova sa jedne strane broda. po tome što imaju sposobnost nadraživanja,
brazilejin v. brazilin. tj. sposobnost da spoljnim uticajima
brazilin crvena boja koja se pravi od bra- „nadražajima" bivaju pokretana na delatnost;
zilskog drveta; brazilejin. poreklo bolesti je, prema tome, nemanje ili
brazletna (fr. bracelet, lat. brachiale) na- postojanje suvišne velike nadražljivosti
rukvica, grivna. organizma.
Brajov sistem meñunarodna azbuka za slepe, braunijanci pl. med. pristalice učenja Džona
koja se sastoji od svega šest jagodicama Brauna; v. braunijanizam.
prstiju opipljivih tačaka (pronalazač slepi brauning (eng. browning) automatski revolver
francuski učitelj slepih Louis Braille). belgijskog sistema sa 7 i više metaka u
Brajtova bolest (nlat. morbus Brightii) med. šaržeru, koji je smešten u kundaku, kalibra
akutno i hornično zapaljenje bubrega sa različitog (nazvan po pronalazaču,
izlučivanjem belančevine u mokraći Amerikancu Dž. M. Brauningu).
(nefritis), nazvano po engleskom lekaru brahi- (grč. brachys) predmetak u složeni-cama
Ričardu Brajtu (Bright, 1789—1858), koji ju sa značenjem: kratak, mali, sitan, nizak.
je prvi objavio. brahibiotika (grč. brachys, bfos život) težnja
brakadabra fbracadabra) v. abrakadabra. ili veština skraćivanja života; suprotno:
brakteja (lat. bractea list) bog. list u čijem se makrobiotika.
pazuhu nalazi cvat, priperak. brahibiotičan (grč.) kratkovek, koji živi malo
Brama (sskr. Brahma) v. Brahma. vremena.
bramaizam (sskr. Brahma) v. brahmanizam. brahigraf (grč. brachys, grapho pišem) onaj
bramani (sskr. brahmana) pl. v. brahmanac. koji ume brzo da piše služeći se skraće-
bramanizam (sskr. brahma) v. brahmanizam. nicama; up. stenograf.
Bramarbas (šp. bramar) hvalisavac, junak na brahigrafija (grč. brachys, graphfa pisanje)
jeziku, smešan razmetljivac (po imenu vepggina pisanja pomoću skraćivanja uopšte;
glavnog junaka nekih komedija). u užem smislu isto što i stenogra-fija i
bramarbasirati (šp.) hvalisati se, biti junak na tahigrafija.
jeziku. brahidaktilija (grč. brachys, daktylos prst)
Bramahova brava brava sigurnosti kod koje ima ampon. uroñena kratkoća prstiju.
više šipova, obično 6 do 7, nejednake veličine, brahidromičan (grč. brachys, dromikćs
koji moraju biti jednako daleko pomereni da sposoban za trčanje) koji kratko trči, koji je
bi se brava mogla otvoriti (nazvana po svom kratke staze.
pronalazaču, engleskom mehaničaru brahijalan (grč. brachlon mišica, ruka, lat.
Bramah-y, 1749—1814). brachialis mišični, ručni) mišićni, ručni; fig.
Bramehova presa fiz hidraulična presa koja nasilan, nasilnički.
radi pod pritiskom vode; v. Bramahova brahijum (lat. brachium, grč. brachfon) mišica,
brava. ruka, naročito donji deo ruke, od prstiju do
brand (nem. Brand) med. lokalne izumiranje lakta; moć, sila.
jednog dela tela; gangrena, nekroza. brahikatalektičan (grč. brachy-katalekti-kćs)
brander (nem. Brand požar) brod na jedra, četr. nepotpun, tj. stih koji na kraju nema
napunjen lako upaljivim materijalom jedne stope ili dveju stopa.
(smola, barut, šalitra i sl.) koji se palio brahikefal (grč. brachys, kephale glava)
neposredno pred sudarom sa neprijateljskim ampon. čovek koji ima kratku lubanju, kod
brodom da bi se na njega preneo požar. koje je najveći poprečan presek gotovo
brandi (eng. brandy) v. brendi. jednak uzdužnom preseku.
branža (fr. branche, ital. branca) grana; deo, brahilog (grč. brachys, logos) koji ume biti
odsek, ogranak (jedne nauke, nekog posla), kratak u govoru i pisanju.
struka; poziv, naročita, uža oblast brahilogija (grč. brachy-logia) veština kratkog
zanimanja; up. brašna. izražavanja u govoru i pisanju; ret. figura pri
brankar (fr. brancard, branche) nosila; ru- kojoj je prividno i formalno izostavljen
kunice (na kolima); brankar-kola teretna kola kakav za izlaganje misli važan element, ali
bez lotri. se krije u samom smislu rečenice.
branhije (grč. branchion) pl. zool. škrge. brahimetropija (grč. brachys, me tron, orao
branhus (grč. branchos) med. promuklost; vidim) med. kratkovidnost.
zapaljenje krajnika. brahiodonti (grč. brachys, odus, odćntos zub)
brašna (fr. branche) v. branža. zool. zubi sa niskom krunom i dobro
braon v. braun. razvijenim korenom, npr. u sisara.
brahiometar 127 brendi

brahiometar (grč. brachfon, metron) med. sprava brahmanizam (sskr. brahma) indijska religija,
za merenje mišice, ruke. osnovana, otprilike osam vekova pre naše ere,
brahiopode (grč. brachfon, pus, podos noga) koja je tražila od svojih pristalica visoko
zool. veoma rasprostranjene morske životinje, moralan život; brahmani-zmom se i danas
imaju dva kapka, i po tome liče na školske, naziva religija koja vlada u Indiji, ali tačnije
ali se po sklopu tela od njih znatno razlikuju. ju je zvati neobrah-manizami hinduizam.
brahiotomija (grč. brachfon ruka, temno brač (ital. viola di braccio) muz. viola, nešto
sečem) hir. odsecanje ruke. veća violina čije se četiri žice zglaša-vaju,
brahipetalan (grč. brachys, petalon list) bog. koji štimuju u s, g, d', a'; vrsta tambure za pratnju.
ima kratke cvetne listiće, kratke latice, breve (ital. breve) svaki zvanični pismeni akt,
kratkih latica. naročito papino pismo državama,
brahipneja (grč. brachys, rpeb dišem) med. vladaocima i dr. koje nema strogo for-malni
uzetost grudi, tesnoća grudi i sporo disanje oblik (za razliku od bule); (fr. brevet)
kao posledica toga. diploma, povelja, dekret; pismo, povlastica,
brahipneuma (grč. brachy-pneuma) med. kratak patent; breve d'envansjon (fr. brevet
dah, sipnja, astma. d'invention) pronalazačka povelja, patent.
brahipodav (grč. brachys, pods, podos noga) brev(e)te (fr. brevete) pr. sa diplomom, sa
kratkonog, kratkih nogu. poveljom; sa patentom, patentiran.
brahiptera (grč. brachys, pteron krilo) pl. zool. brev(e)tirati (fr. breveter) dati, izdati dekret,
životinje kratkih krila; insekti koji imaju diplomu, patent, povelju.
kratka krila. brevijar (lat. breviarium) v. brevijarij.
brahipteran (grč. kratkokrilan, kratkih krila; brevijarij(um) (lat. breviarium) kratak pregled,
četr. koji ima kratke metričke stope. kratak izvod, kratak spisak, kratak izveštaj;
brahisilabus (grč. brachys, syllabe slog) me- molitvenik, trebnik katoličkih sveštenika za
trička stopa koja se sastoji samo od kratkih dnevna bogosluženja; up. brevijar.
slogova. brevijatura (nlat. breviatura) v. brevijacija.
brahistohrona (grč. brachys, brachistos naj- brevijacija (nlat. breviatio) skraćivanje,
kraći, chronos vreme) kat. linija pada za skraćenje; up. brevijatura.
najkraće vreme, točkanica; up. cikloida. brevilokvij(um) (lat. brevis, loqui govoriti)
brahiscijan (grč. brachys, skia senka) geogr. koji kratak, sažet i jezgrovit govor.
ima kratku senku (kaže se za stanovnike brsvi manu (lat. brevi manu) otvoreno, bez
najtoplijih delova sveta — brahis-cii, tj. za uvijanja, odmah, kratkim putem.
ljude koji bacaju kratku senku zbog toga što breviotipija (lat. brevis kratak, grč. typos
im sunčani zraci padaju na teme gotovo otisak) ouz. štampanje nota.
vertikalno, uspravno). brevipedan (lat. brevis, pes noga) kratkonog,
brahit opt. skraćen naziv za brahiteleskop. kratkih nogu.
brahiteleskop (grč. brachys, tele daleko, na brevis (lat. brevis kratak) muz. nota koja
razdaljini, skopeo gledam) opt. vrsta kratkih vredi za dva cela takta.
dogleda sa ogledalima koji se odliku-ju bregma (grč. bregma) anat. srednji deo lubanje,
svojom praktičnošću. teme.
brahihroničan (grč. brachys, chronikos breda vrsta mašinske puške, mitraljez (po
vremenski) kratkotrajan, kratkovremen. italijanskoj fabrici oružja Bredda).
brahicefal antrop. v. brahikefal. bredizam med. = hipnotizam, nazvan po
Brahma (sskr. Brahma) u indijskoj filozofiji engleskom lekaru Džemsu Bredu (James
Beda ovako se zove vrhovno indijsko Brai-de, 1795—1860), koji ga je prvi otkrio i
božanstvo. ukazao na vezu izmeñu hipnoze i sugestije.
brahmaizam (sskr. Brahma) starije učenje o brek (eng. break) otvorena kola na 4 točka,
Brahmi, onako kako je izloženo u Upani- lovačka kola sa 3-6 sedišta, sa dve klupe
šadama (za razliku od učenja izloženog u nameštene po dužini ili popreko i sa visokim
Vedanti), bokom; muz. kraća improvizirana fraza u
Brahman (sskr. Brahman) ind. fil. apsolutno Biće džezu, a izvode je obično trubači i
i Nebiće u isto vreme. saksofonisti; sp. komanda za prekid borbe u
Brahmana (sskr. Brahma) zbirka dela koja boksu.
predstavljaju dogmatsko-spekulativne brekfest (eng. breakfast) doručak.
rasprave indijske književnosti, neku vrstu bremza (nem. Bremse) teh. kočnica.
komentara Vedama. bremza™ (nem. bremsen) teh. kočiti, ukočiti,
brahmani (sskr. brahmana) članovi najviše i zakočiti.
najuglednije kaste u Indiji, koji su, dajući bremzovati (nem. bremsen) v. bremzati.
oduvek sveštenike, pesnike, nauč-nike i brendi (eng. brandy) rakija prepečenica;
političare, vazda zauzimali naji-staknutije brandi.
položaje i uživali velik re-ligiozni ugled.
brener 128 brimada

brener (nem. Brenner) deo karbidske lampe brizomant (grč. brizo spavam, mantis prorok)
koji daje plamen. veštak u tumačenju snova.
brenovati (nem. brennen) l. kovrdžati kosu brizomantija (grč. brizo, manteia prorica-nje)
vrućim gvožñem; 2. obzirati se na nekoga, veština tumačenja snova.
voditi računa o nekome, zarezivati nekoga. brik (eng. brig) mor. v. brig.
breskva (pere.) bog. poznato drvo i voćka iz brikabrak (fr. bric-a-brac) starudija, starež;
familije ružičastih biljaka (prunus persica). razne umetničke stvarčice, naročito
bretanja (fr. bretagne) stari francuski ples starinske; telalnica, starinarnica.
udvoje; vrsta odličnog francuskog platna briket (fr. briquette) nešto u obliku cigle, lopte
(naziv po Bretanji, pokrajini u severnoj ili jajeta; naročito sitan ugalj veoma
Francuskoj). upotrebljiv kao gorivo, sabijen u obliku
bretela (fr. bretelle) uprta, remen, kaiš za opeke, cigle, lopte, jajeta i sl.
nošenje tereta; voj. kosi položaj koji vezuje briketaža (fr. briquetage) bojenje zida tako da
dva uzastopna položaja; — št. bretele izgleda kao zid od cigle; izrada lica
naramnice, prekoramnik, oramenice za grañevine (fasade) tako da se vide cigle; up.
držanje čakšira, hozntregeri. fugovanje.
bretona (fr. bretonne) vrsta ženskog ogrtača za briketirati (fr. briqueter) popločati ciglama;
kišu, nazvanog po francuskoj pokrajini obojiti zid tako da izgleda kao zid od cigala;
Bretanji. presovati u obliku opeke, cigle sitan, u prah
brefotrof (grč. brephos novoroñenče, tropheus pretvoren materijal.
hranilac) nastojnik, upravnik bre-fotrofeuma.
brefotrofeum (grč. brephos, tropheus) zavod za brikola (nlat. bricola, fr. bricole) srednjove-
nahočad, zavod za ishranu i podizanje dece; kovna ratna sprava za bacanje kamenja; kod
up. brefotrofij. bilijara: odskok, odboj lopte od ograde;
brefotrofij(um) (grč. brephos, tropheus) v. udariti par brikol udariti loptu sa strane od
brefotrofeum. ograde odbijenom loptom, otuda fig. par
breča (ital. breccia) kol. stena sastavljena od brikol (fr. par bricole) posredno, zaobilazno,
slepljenih uglastih komada. sa strane, lukavo.
breša (fr. breche, ital. breccia) voj. prolom, brikolirati (fr. bricoler) odbiti, odskočiti; učiniti
prodor (u zidu, bedemu, utvrñenju); fig. šteta, da se nešto odbije, odskoči; pomoću odbi j
uštrb. anja pogoditi sa strane; fig. ne raditi časno,
brig (eng. brig, brigg) mor. laka jedrilica sa dve vrdati, raditi zaobilazno.
katarke ili sa veslima, za sto naoružanih brilaite (ital. brillante) iuz. veoma vatreno,
ljudi; ranije vrsta ratnih brodova sa 10-20 živahno, plahovito.
topova. brilijant (fr. brillant) dijamant uglačan
brigada (fr. brigade, ital. brigata) l. vo;. dijamantskim prahom tako da ima oblik
jedinica sastavljena obično od dva puka istog dvostruko (osnovama spojene) kupe, odozgo
roda vojske; 2. grupa radnika koji rade na jače odozdo slabije zatupljene, a sa strane
izvršenju nekog zadatka. podeljene u mnogobrojne trougle i četvo-
brigadir (fr. brigadier) l. voj komandant rougle (facete).
brigade; 2. konjički podoficir u francuskoj briljant v. brilijant.
vojsci; 3. rukovodilac radne brigade; up. briljantan (fr. brillant, briller sjati, blistati)
brigadist. sjajan, svetao, blistav; fig. odličan, divan,
brigadist (fr. brigade) član radne brigade. krasan, veličanstven.
brigant (ital. brigante) drumski razbojnik, briljantin (fr. brillantine) kozi. vrsta mirišljave
pljačkaš; hajduk, buntovnik. masti za kosu, bradu i brkove.
brigantina (eng. brigg, fr. brigantine, nem. briljantina (fr. brillantine) gusto tkana pa-
Brigantine) tor. mala jedrilica sa dve katarke. mučna materija u mustrama.
brigma (grč. brycho škrgućem, brygmos briljantirati (fr. brillanter) od dijamanata
škrgut) med škrgutanje zubima; brigmos. glačanjem praviti brilijante; ukrasiti (ili:
brigmos (grč. brygmos) med. v. brigma. optočiti) dragim kamenjem, naročito brilij
briza (fr. briše, ital. brezza) blag morski vetar, aktima.
vetrić, povetarac. briljantnost (fr. brillant) sjaj, blistavost, raskoš,
brizantan (fr. briser, brisant) koji lomi, velelepnost; fig. divota, veličan-stvenost,
rasprskava, razara, rasprsan, rasprska-van, odličnost.
koji razmrskana. briljirati (fr. briller, ital. brillare) sjati, sijati,
brizantnost (fr. briser) rasprsnost, sposobnost blistati, svetleti se, prelivati se u svetlosti; fig.
rasprskavanja, razornost, razorna snaga. vidno se isticati, odska-kati od ostalih.
brizer (fr. briseur) lomilac, razbijač; prednji brimada (fr. brimade) kod francuskih
valjak na spravi za predanje. studenata: teranje šege sa novajlijama,
„krštenje" brucoša na taj način pggo ih
stariji drugovi zgrabe za noge i ruke i bacaju
uvis.
brimer 129 bronzano
doba

brimer (fr. brumaire, lat. bruma najkraći dan) povati i preprodavati stare stvari, tela-liti.
u republikanskom francuskom kalendaru: brokat (ital. broccato) zlatotkanica, sre-
drugi mesec u godini, od 23. oktobra do 24. brotkanica, teška, zlatnim i srebrnim
novembra, magleni mesec (18. brimera UŠ kopcima protkana svilena tkanina; grub
god. — 9. novembra 1799 — uzeo je metalni prašak od legure bakra i cinka; fini
Bonaparta kao prvi konzul, vladu u svoje liskun u prašku i bojadisan (obe vrste ovog
ruke). praška upotrebljavaju se za bronzane boje);
brinet (fr. brunet) crncurast, crnomanjast brokatna hartija hartija u boji sa mustrama,
muškarac, garavko. figurama i sl., utisnutim u zlatu i srebru.
brinete (fr. brunette) garavuša, crnka. brokatel (ital. broccatello) brokatu slična
brinirati (fr. brunir) metalne predmete mrko polusvilena tkanina, od svile i pamuka, ili samo
uglačati, usjajiti i na taj ih način sačuvati od od pamuka, sa utkanim krupnim cvetovima;
rñanja; bojiti (ili obojiti) mrko, pocrniti. vrsta žutog, crvenkastog ili ljubičastog
briozo (ital. brioso) muz. živahno, šumno, italijanskog mermera. broker (eng. broker)
bučno, plameno; up. kon brio. trgovački posrednik; up.
briozoe (grč. bryon mahovina, zoon životinja) makler, seizal.
zool. morske, reñe slatkovodne, životinje iz brokeraža (eng. broker) trg. nagrada koju
porodice „pamekušaca", žive u kolonijama i trgovački posrednik dobiva za posredovanje;
mahovinasto su razgranate. up. makleraža, senzarija. brokule (ital.
brioidan (grč. bryon, eidos oblik) bog. sličan broccoli) vrsta karfiola sa mesnatim i sočnim
mahovini, mahovinast. cvetovima i stablji-kama.
briologija (grč. bryon, logia nauka) bog. nauka o Brokhaus (nem. Brockhaus) veliki nemački
mahovina ma. konverzacioni leksikon sa mnogo izdanja,
brion (fr. brion) vrsta dobrog francuskog vina. poslednje u 20 knjiga zaključeno 1935,
briskirati (fr. brusquer) brecati se, obrec-nuti se, nazvan po izdavaču, velikom nem. izdavač-
oseći se na nekoga; hteti nešto brzo sprovesti, kom preduzeću u Lajpcigu, osnovanom 1805.
prenagliti čime, prebiti preko kolena.
britanija-metal u Britaniji (Engleskoj) god.
pronañena legura od cinka, antimona i nešto brom (grč. bromos smrad, nlat. bromium) xex.
bakra ponekad i nikla i bizmuta, bele, element, nemetal atomske mase 79,909 redni
srebrnaste boje; upotrebl>ava se, mesto broj 35, znak Vg, crvenkastomrka teška
srebra, za izradu stonog pribora. tečnost, jako nadražajnog mirisa. bromatika
Britiš mjuzeum (eng. British Museum) veliki (grč. broma jelo) nauka o spravljanju jela po
narodni muzej u Londonu, osnovan 1753, sa naučnim i ekonomskim načelima.
veoma bogatim naučnim i umetničkim bromatografija (grč. broma jelo, graphein
zbirkama. opisivati) opisivanje jela i sredstava za
bridž (eng. bridge) igra karata, slična vistu, ishranu.
jedna od najzanimljivijih igara sa veoma bromatologija (grč. broma jelo, logia) nauka o
mnogo kombinacija. jelima, nauka o sredstvima za ishranu.
brnistra (ital. ginestra) bog. šib žuta cveta od bromatometar (grč. broma jelo, metron) sprava
čije se like izrañuju grube tkanine za za odmeravanje količine dnevne hrane. bromid
omotače i prekrivače. (grč. bromos smrad) hem. so bromovo-
broajon (fr. broyon) tučak za mrvljenje, donične kiseline.
trljanje boja. bromizam (grč. bromos) ned. trovanje bromom.
Brodvej (eng. Brodway) „široka ulica", bromoform (nlat. bromoformium) farm. tečnost
glavna saobraćajne i trgovačka ulica Nju- veoma slična hloroformu, upotrebljava se
jorka, kulturno središte. kao sredstvo protiv velikog (magarećeg)
brodsrija (fr. broderie) vez, vezivo; vezenje; kašlja.
trgovina vezivom; fig. kićenje, ulepšavanje. bromural (grč. bromos) fark. bromov preparat,
brodet (ital. brodetto) vrsta ribl>eg papri-kaša. poznati lek za živce. bronza (fr. bronze,
brodirati (fr. broder) vesti, izvesti zlatom, ital. bronzo, nlat. bronzium) tuč, legura
srebrom, svilom; fig. krasiti, ulep-šavati (slitina) bakra, cinka i gvožña.
izmišljenim dodacima. bronzana bolest med. tuberkulozno oboljenje
brojler (eng. broiler) vrsta pileta za pečenje, nadbubrežnih žlezda praćeno velikom
obično industrijske proizvodnje. malokrvnošću i mrkom bojom kože. bronzano
brokanter (fr. brocanteur) trgovac starim doba rani istorijski period (3500-1000. god. pre
umetničkim predmetima, naročito slikama; n. e.) poznat po upotrebi bronze kao osnovnog
starinar, telalin. materijala za izradu oruña i oružja; razdoblje
brokantirati (fr. brocanter) trgovati umetničkim koje karakteriše nastavak prvih država i
stvarima, naročito slikama; ku-
9 Leksikon
bronzirati 130 bruh

upotreba pisma (hijeroglifi, klinasto hotom instrument za veštačko otvaranje


pismo i dr.). bronzirati (fr. bronzer) obojiti dušnica.
bronzanom, bronhofonija (grč. brćnchos, phone glas) med.
tj. mrkom, crnom, bakarnom bojom (drvo, piskutavost glasa (kod promuklosti).
gips, kožu i dr.); obojiti modrikastim bronhocela (grč. brćnchos, kele posutost) med.
prelivima na vatri. bront (nem. Brand) med. posutost dušnika, guša.
izumiranje tkiva pod bronhus (grč. brćnchos) alat. dušnik, grkljan; up.
uticajem truležnih bakterija, tako da bronhije.
tkivo truli i raspada se, jako zaudara i bronc, bronce (ital. bronzo) v. bronze.
dobiva prljavocrvenu ili zelenocrnu broš (fr. broche) zapinjača, luksuzna igla za
boju. bronteum (grč. bronte grmljava) skopčavanje ženskih haljina (obično na
sprava za grudima ili pod vratom).
izvoñenje veštačke grml>avine na pozor- brošira (fr. brochure) v. brošura.
nicama. brontologija (grč. bronte grmljavina, broširati (fr. brocher) prošiti, prošiva-ti
logi'a) (knjigu), povezati knjigu u mek povez;
nauka o grmljavini, o nepogodama uopšte. protkati, protkivati tkaninu (zlatom, srebrom,
brovtosaurus (nlat. brontosaurus) kol. ogromni svilom); fig. uraditi nešto na brzu ruku.
kičmenjak, iz perioda krede, dug preko 18 t. brošura (fr. brochure) sveska, meko povezana
brontoterij(um) (nlat. brontotherium) kol. knjižica; knjižica o aktuelnim dnevnim
džinovska nosorozima slična vrsta sisara pitanjima.
iz srednjeg tercijara Severne Amerike. brošurist(a) (fr. brochurier) pisac brošura.
brontofobija (grč. bronte, phobeo plašim bruderšaft (nem. Bruderschaft) bratstvo,
se) strah od grmljavine i nepogode. bratimstvo.
bronhijalni (grč. brćnchos dušnik) duš- brujar (fr. brouillard) v. brujon.
nički, koji se tiče dušnika ili dušnica, brujon (fr. brouillon) koncept, nacrt, prvi
npr. bronhijalni katar = bronhitis. bronhije sastav; knjiga dnevnog troška, dnevnik
(grč. brćnchia) pl. anat. dve cevi, pazara, štraca u koju se unose, na brzu ruku
leva i desna, koje postaju račvanjem dušnika i privremeno, trgovačke beleške; up. brujar.
od trećeg leñnog pršljena. bronhitis (grč. brum (eng. brougham) zatvorena laka kočija sa
brcnchia) med. zapaljenje dva sedišta i jednim konjem, nazvana po
bronhija, bronhijalni katar. bronho- (grč. imenu čuvenog engleskog državnika Bru-ma
bronchos) predmetak u slože- (1778—1868).
nicama sa značenjem: dušnik, dušnice. brumalan (lat. brumalis) zimski.
bronhoblenorea (grč. bronchos, blenna, sluz, brunirati (nem. briinieren) davati nečemu
rheo tečem) med. gnojavo zapaljenje duš- (metalu, drvetu, nameštaju) mrku boju.
nica. bronholitija (grč. bronchos, lithos brusit (po prezimenu Brus Bruce) min. mine-ral,
kamen) magnezijumov hidroksid (Mg(OH2), ce-
med. stvaranje kamena u dušnicama. defastog sjaja.
bronhomikoza (grč. brćnchos, mykes gljiva) brustbild (nem. Brust-bild) poprsje, slika ili
med. zapaljenje dušnica izazvane raznim kip koji predstavlja glavu i gornji deo
gljivicama. bronhoplegija (grč. bronchos, grudi, bista.
plesso udarim) brust-halter (nem. Brust-halter) prslučić
med. uzetost (ili: paraliza) dušnica. ženski za pridržavanje grudi.
bronhopneumovija (grč. bronchos, pneuma brutalan (nlat. brutalis, fr. brutal) živo-tinjski;
dah) med. zapaljenje bronhija koje prelazi skotski, grubijanski, grub, surov, neotesan,
na plućno tkivo i izaziva zapaljenje divljački, zverski.
pluća, tuberkuloze pluća. bronhoragija (grč. brutalizirati (fr. brutaliser) zlostavljati, zverski
bronchos, regnymi skrham, (ili: grubo) postupati s nekim; poživotinjiti,
polomim) med. krvarenje dušnica. bronhorea osuroviti.
(grč. brćnchos, rheo tečem) med. brutalitet (nlat. brutalitas) surovost, grubost,
preterano lučenje sluzi kod hroničnog divljaštvo; životinjsko ponašanje prema
zapaljenja dušnica. bronhoskop (grč. kome, životinjska požuda.
bronchos dušnik, skopeo brutalnost v. brutalitet.
gledam) med. aparat za pregled sluznice brutificirati (nlat. brutificere) napraviti nekoga
bronhija. bronhoskopija (grč. brćnchos, stokom, učiniti da podivlja, potpuno
skopeo gledam) zanemari™.
med. pregled dušnika ili dupšica pomoću bruto (ital. brutto) trg. težina robe zajedno sa
naročitog ogledala. bronhospazmus (grč. težinom onoga u što je ta roba upako-vana;
bronchos, spasmćs grč) brutoprihod celokupan prihod, bez odbitka
med. grč u dušnicama. bronhostenoza (grč. troškova; suprotno: nego.
brćnchos, stenos tesan) bruh (nem. Bruch lomljenje) med. v. hernija.
sužavanje (ili sunsenost) dušnica.
bronhotomija (grč. brćnchos, temno sečem)
med. operativne otvaranje dušnica; bron-
bruhgold 131 bukolski

bruhgold (nem. Bruchgold) izlomljeno, nepre- buzdovan (tur. bozdogan) vrsta starinskog
rañeno zlato. oružja, topuz; fig. glupak.
bruceloze opšti naziv za oboljenja domaćih buj (fr. bouille) carinski žig koji se udara na
životinja i ljudi, koja prouzrokuju bakte-rije: vunenu robu; vrsta tkanine.
Brucella abortus Bang, Br. suis i Vg. bujatrika (grč. bus, govedo, iatrike lekarstvo)
melitensis. stočno lekarstvo, lečenje goveda.
brucin ha* veoma otrovan alkaloid koji se bujirati (fr. bouille, bouiller) snabdeti robu
nalazi u semenu biljke pih vomica (nazvan carinskim žigom, bujom.
po engleskom putniku Vgise). bujon (fr. bouillon) kup. v. buljon.
bubalis (grč. biibalos) zool. afrički jelen, bujrum (tur. buyurmak zapovedati, narediti)
antilopa. izvolite, zapovedajte!
bubikopf (nem. Bubikopf) „dečačka glava" buk (eng. book) knjiga; književno delo; spisak,
kratka ženska frizura kao u dečka. lista.
bubonadenitis (grč. bubon preponske žlez-de, bukagije (tur. bukagi) pl. okovi na nogama
aden žlezda) med. zapaljenje žlezda u zatvorenika.
preponama. bukanir POJI. pustolov koji se u Zapadno] Indiji
bubonalgija (grč. bubon, algos bol) med. bolest borio protiv Španaca (naziv potiče od
prepona. francuske reči: boucan divlje govedo, jer su
buboni (grč. bubon) pl. ned. zapaljenje limf-nih se ti pustolovi hranili mesom divljih
žlezda u preponama (obično u vezi sa mekim goveda).
šankrom), micine, nicine, bub-njice. bukanirati (ind.) sušiti komade mesa na suncu
bubonocela (grč. bubon, kele) med. prosutost ili nad vatrom.
prepona, kila. bukanje (fr. boucanier) lovac na bivole;
.bubonulus (grč. bubon, nlat. bubonulus) med. zverokradica u Sev. Americi; morski
limfatični triper (kapavac). razbojnik, gusar.
bubreg (tur. bogurek) bubreg. bukardija (grč. bus, kardia srce) med. uvećanje,
bugzirati (hol. buksiren) mor. vući lañu pomoću hipertrofija srca, kao posledica jačanja
parnog broda, pomoću čamca na vesla za koji srčane muskulature.
je laña vezana konopcima. bukasen (fr. boucassin) vrsta krutog
Buda (sskr. Buddha) v. Budha. francuskog platna; pamučna tkanina za
budala (tur. budala) ludak, glupak. postavu.
budizam (sskr. Buddha) v. Budhizam. buket (fr. bouquet) lepo probrana i ureñena
kita prirodnog ili veštačkog cveća; cvet,
budisti (sskr. Buddha) pl. v. budhisti. miris od vina; pena na pivu; figura u
budoar (fr. boudoir) mali elegantno namešten vatrometu; um. uspeo i harmoničan sastav boja
salon jedne dame za oblačenje i doterivanje na slici.
(obično u blizini spavaće sobe); soba u kojoj Bukefal (grč. bus govedo, kephale glava,
dame primaju bliže poznanike. „volovska glava") ime konja Aleksandra
Budha (sskr. Buddha) „probuñeni, prosveće-ni", Velikog.
osnivač po njemu prozvate religije bukiner (fr. bouquineur, bouquin) ljubitelj i
(budhizma), roñen oko polovine VI veka pre sakupljač starih knjiga; onaj koji voli da rije
naše ere u staroj plemićkoj porodici, u Indiji po starim knjigama.
poštovan kao bog, „sveti mudrac", i kao bukinerija (fr. bouquinerie) trgovina starim
devete otelovljenje boga Viš-«U, up. knjigama, antikvarnica.
budhizam. bukinist(a) (fr. bouquiniste) prodavac starih
Budhizam (sskr. Buddha), učenje Gautame knjiga, antikvar.
Budhe (oko 557—447 pre naše ere); ind. bukmeker (eng. book-maker) onaj koji na
religija koju je osnovao Budha, čija se konjskim trkama prireñuje klañenja ili se sam
filozofija sadrži u dve tačke: patnja i kladi, posrednik pri klañenju; profesio-nalni
spasenje. Život je patnja, uzroci patnje su kladilac.
strasti (tj. žeñ za životom, volja za život), bukmeking (eng. book-making) sastavljanje
osloboditi se tih strasti znači osloboditi se knjiga, tj. običan način klañenja na
patnje, put ka osloboñenju vodi ka nirvani, tj. konjskim trkama, za razliku od totalizatora.
stanju blaženog mira, bez strasti i patnje; up. bukoliazmos (grč. bukoliasmos) pastirska
budizam. pesma, pastirske pevanje.
budhisti (sskr. Buddha) pl. pristalice religije i bukolika (grč. bukolike) post. pastirska pesma,
filozofije budhizma. idila (naročito kod rimskog pesnika Vergila).
buñ (tur. biige) plesan; buña. buvoličar (grč. bukolikos) poet. pisac pa-stirskih
bužija (fr. bougie, nm., ital. bugia sveća) med. pesama.
valjkasta šipka od voska, gume, kaučuka i sl. bukolski (grč. bukolikos) poet. pastirski, seoski,
za proširivanje suženih kanala naročito u duhu ili u obliku pastirskog pesništva;
mokraćnih, zatim zadnjeg creva i jednjaka; bukolska cezura četr. uobičajena cezura na
fiz. električna svećica. kraju četvrte stope u heksa-metru grčkih
bukoličara.
bukranije 132 Bundesver

• bukranije (grč. bus, kranion lubanja) arh. bulevar (fr. boulevard) šetalište, široka i lepa
ukrasi, naročito na dorskom frizu, u obliku ulica zasañena drvećem, glavna ulica; voj.
golih lubanja na žrtvu prinese-nih volova. tvrñava, bedem.
buke (eng. books) pl. prozirna i laka tkanina od bulengrev (fr. boulingrin) v. boling-grin.
finog pamuka. buleuterion (grč. buleuterion) većnica, sa-
bukskin (eng. buckskin) „jelenska, jagnjeća bornica, skupštinska zgrada.
koža", vrsta jake vunene tkanine za čakšire i bulimija (grč. bulimfa) med. velika, neodoll-va,
sportska odela. životinjska glad.
bukcinator (lat. buccinator) trubač; anat. obrazni bulinirati (fr. bouliner) mor. ploviti ukoso (kad
mišić, mišić duvač. vetar duva sa strane); fig. nepošteno trgovati,
bukša novčana jedinica Jemena (bughas), pljačkaš, krasti.
četrdesete deo rijala. buliran (lat. bulla, bullatus) zapečaćen, po-
bul (eng. buli) l. bik; fig. neotesanost, glupost; tvrñen pečatom, snabdeven bulom.
napomena ili kratka priča, kod koje je šaljiva1 bulist(a) (lat. bulla) pisac papskih bula.
poenta u tome što joj nedostaje dosledno« bulicija (lat. bullire, nlat. bullitio) klju-čanje,
glavne misli; Džon Bul, oličenje engleskog talasanje, vrenje, izbacivanje mehu-rova.
naroda kao celine, tj. njegovih karakternih buljen (eng. bullion) neprerañeno zlato ili
osobina: preterane ukočenosti, srebro u šipkama, pločama ili grudvama; tuñi,
hladnokrvnosti i dr. stran novac, onaj koji nije u opticaju.
bulterijer (eng. bullterier) vrsta engleskih pasa,
bul (fr. boule, lat. bulla) 2. lopta, kugla, jedna postala ukrštanjem buldoga i teri-jera,
društvena igra na bilijaru ili igra kuglama; odličan lovac na miševe i pacove.
rad od drveta sa metalnim umecima, nazvan bulumenta (ital. foltamente gusto, zbijeno) 1.
po francuskom rezbaru A. Ch. Boule gomila ljudi, rulja; metež, vreva, urnebes; 2.
(1642—1732). velika količina (nečega), gomila.
bula (lat. bulla) l. prvobitno: mala zlatna kutija bul-finč (eng. bull-finch) sp. gusta trnovita
u kojoj su se nosile amajlije; kap-sla koja živica kroz koju konj, na trkama s prepo-
služi kao pečat koji visi o vrpci, npr. na nama, mora da projuri.
povelji; pečat od voska ili metala na povelji; buljon (fr. bouillon) kup. čorba, supa od
povelja sa takvim pečatom; zvanična papina povrća i mesa u kojoj se obično razmuti jaje;
povelja ili raspis o važnim pitanjima up. bujon.
snabdeven velikim crkvenim pečatom (za buljuk (tur. boliik) l. četa pešaka ili eska-dron
razliku od vreve, koja ima samo otisak konjanika u nekadašnjoj turskoj vojsci; 2.
pečata sa prstena s ribom); zlatna bula (lat. velika gomila, mnoštvo (obično stoke).
bulla aurea) zakon koji je 1356. god. izdao buljuk-baša (tur. boltikbasi) četovoña,
nemački car Karlo IV. zapovednik pešadijske čete u nekadašnjoj
bula (lat. bulla) 2. ned. okruglo i jajoliko turskoj vojsci, kapetan, zapovednik jednog
izdignuće pokožice ispod koga se skuplja buljuka; buljubaša.
čista seriozna, mutna, krvava ili gnojna bum (eng. boom) engleski naziv za nagli
tečnost, plik. uspon i polet privredne delatnosti u nekoj
bula (tur. bula, bola strina, tetka) 3. verski kapitalističkoj državi.
obrazovana muslimanka; muslimanska žena, bumaški (rus.) pl. hartijice, papirići; sitan
udata žena; bulom zove šegrt majstorovu papirni novac u Rusiji.
ženu. bumerang (austral. woomera) bacaljka au-
bularij(um) (nlat. bullarium) zbirka papskih stralijskih domorodaca za borbu i lov; uzana,
bula ili odredaba. oko 60 st dugačka daščica od tvrdog
bulbiferan (lat. bulbus lukovica, f ero drveta, na krajevima pljosnata a u sredini
donosim) bog. koja raña lukovičastim kolenasto savijena. Služi kao oružje, a
podzemnim stablom. odlikuje se naročito time što se, ako ne
bulbiforman (lat. bulbus, forma) koji ima pogodi u cilj, vraća onome koji ju je bacio.
oblik lukovice, glavičast. bungalov (eng. bungalow) drvena kućica
bulbozan (lat. bulbosus) lukovičast, glavičast, (obično prizemna) sa verandom.
krompirast, čvornovat. bungur (tur. bulgur) prekrupa od kukuruza ili
bulbul (arap. bulbul) slavuj; BulbulderSla- pšenice; jelo od nje.
vujev do. bund 1. (nem. der Bund) savez, društvo, liga; 2.
bulbus (lat. bulbus) lukovica, glavica; luk; (nem. daš Bund) svežanj, smotak, zavežljaj,
bulbus okuli (nlat. bulbus oculi) anat. očna mera za staklo, mera za konac.
jabučica. bunda (mañ. bunda kaput) krzneni kaput;
buldog (eng. bul dog) 1. veliki engleski pas zimski kaput postavljen krznom.
širokih grudi, kratke i duboko usečene Bundesver (nem. Bundeswehr) oružane snage
njuške, tako da mu se vide prednji zubi; 2. SR Nemačke.
vrsta džepnog revolvera sa 6 i više metaka.
Bundesrat 133 burma

Bundesrat (nem.) savezno veće, jedan od dva zija 2); 3. malograñanin, ćifta (u ovom
doma parlamenta u SR Nemačkoj i Repu- značenju više je u upotrebi buržuj).
blici Austriji; sačinjavaju ga zastupnici buržoazija (fr. bourgeoisie, bourg, nlat.
federalnih jedinica; up. Bundestag. burgus; up. buržoa) 1. prvobitno: naziv za
Bundestag (nem.) savezna skupština SR grañanstvo nasuprot višim staležima
Nemačke, predstavnički dom parlamenta; up. feudalnog društva (plemstvu i sveštenstvu).
Bundesrat. S ekonomskim jačanjem buržoazije jača i
bunker (nem. Bunker) l. voj. mali betonski njen politički položaj: ona ukida feudalne
fortifikacioni objekat stalne forti-fikacije sa društvo i sama uzima vlast; 2. danas: sav
dubokim podzemnim zakloni-ma za posadu; onaj deo društva koji živi od eksploatacije
2. betonsko sklonište (kućno, ulično) od najamnih radnika i siro-mašnih radnih
napada iz vazduha; 3. kor. prostor, spremište seljaka koji deo društva, prema tome, čini u
na brodu za ugalj („ugljenica"), cement, ekonomskim odnosima jednu društvenu
pesak i dr.; 4. deo kombajna: sanduk u koji klasu, kapitalističku, nasuprot radničkoj klasi
padaju zrna. — proletarijatu. Engels: „Današnji
bunt (nem. Bunt savez) buna; nezadovoljstvo. kapitalistički način proizvodnje ima za
buntdruk (nem. Buntdruck) štampanje u više pretpostavku postojanje dveju društvenih
boja. klasa; s jedne strane kapitalista, koji
bunting (eng. bunting) engleska laka vunena poseduju sredstva proizvodnje i života, i s
tkanina za pravljenje zastava. druge strane proletera, koji isključeni iz ovog
posedovanja imaju da prodaju samo jednu
bura 1. (fr. bourre, ital. borra) otpaci od jedinu robu: svoju radnu snagu."
dlake, vune; dlaka za punjenje stvari. buržuj v. buržoa.
bura 2. (ital. bora) severoistočni vetar s kopna buržujka grañanka, varošanka; imućna žena,
na severnom Jadranu. gazdaška žena; ćiftinica.
burag (rum. buricu pupak) želudac životinje. burza (fr. bourse, grč. byrsa) v. berza.
burazer (pere. birader, tur. birader) brat. burze muskoze (nlat. bursae muscosae) pl. med.
buranj (rus. buraš.) žestok vihor sa sluzne kesice.
(snežnom) vejavicom u stenama Rusije i Buri (hol. boer) „seljaci", stanovnici Juhe.
Sibira. Afrike holandskog porekla.
buraska (ital. burrasca, fr. bourrasque) bura, Buridanov magarac fil. čuveni primer za
iznenadna nepogoda, nagao vihor; fig. izliv nemogućnost slobodne volje, koji se pripi-suje
zlovolje, ljutine. francuskom sholastičkom filozofu Žanu
burg (nem. Burg) zamak, dvorac; mala Buridanu (1300—1358): gladan magarac koji
tvrñava. stoji izmeñu dva potpuno jednaka i
burgija (tur. burgu) alatka sa spiralnim vrhom podjednako od sebe udaljena snopa sena mora
za bušenje; fig. besmislica, izmišljotina, neminovno skapati od gladi, pošto se, zbog
podvala. potpune jednakosti i ravnoteže pobuda ne
burgundska vina čuvena crna i bela francuska može odlučiti da priñe nijednom od ova dva
vina iz pokrajine Burgundije. snopa.
burgundska smola prečišćene žuta omorikove bu-rime (fr. bouts-rimes) pl. unapred napi-sani
smola. slikovi za koje tek posle treba da se nañu
burda (arap. burda) Muhamedov ogrtač; stihovi; pesme kod kojih su najpre napisani
docnije: osobeni znak abasidijskih kalifa; slikovi, a tek posle stihovi.
takoñe: naziv jedne arabljanske religioz-ne burka (rus. burka, pere. barak) čupav krzne-ni
pesme. kaput bez rukava, sa dlakom okrenutom
burdalu (fr. bourdalou) traka, gajtan na šeširu napolje i oborenom tako da se voda ne
sa kopnom; vrsta šarenog francuskog platna. može zadržavati (nose ga svi kavkaski
burdelj (fr. bordel) v. bordel. narodi).
burdižati v. bordižati. burlak (rus. burlak) seljak koji traži posla van
burdon (fr. bourdon) ouz. duboki bas na svoga mesta, pečalbar, naročito kao lañarski
orgulji; tip. izostavljanje reči pri sla-ganju. radnik na Volgi.
burek (tur. borek) vrsta pite sa sirom, mesom, burleska (nlat. burra, ital. burla, burlesco, fr.
jabukama. burlesque) poet. šaljivo prikazivanje velikih i
buret (fr. bourrette) tkanina od otpadaka svile. ozbiljnih stvari, šala, lakr-dija; muzički
buržoa (fr. bourgeois, od bourg varoš ili selo komad humorističkog karaktera; veseo i
pod okriljem grada, zamka, tvrñave, nemački nestašan muzički komad za ples.
Burg; v. burg) 1. prvobitno: (francuski) burleskni (fr. burlesque) smešan, šaljiv,
grañanin ili stanovnik grada za razliku od nakaradan, lakrdijaški.
kmeta, seljaka i plemića; 2. pripadnik burleta (ital. burletta) mala vesela igra, mala
buržoaske klase (v. buržoa- burleska.
burma (tur. burma od burmak zavrteti,
usukati) 1. jednostavan prsten bez ukra-
burmut 134 buš-tru

snog kamenja, venčani prsten, vitica; 2. buton (fr. bouton, ital. bottone) dugme, puce;
zavrtanj, šraf. stvarčica slična dugmetu; pupoljak; bubuljica,
burmut (tur. burunotu) sitan duvan i dr. za bradavica; (krupan) brilijant u obocu,
ušmrkivanje. minñuši.
burnetizirati (eng. burner) natopiti drvo u butonjera (fr. boutonniere) rupica za dugme;
rastvoru hlor-cinka i time ga učiniti otpornim med. operativne otvaranje sužene mokraćne
prema truljenju. cevi kod muškaraca da bi se omogućilo
burnetirati v. burnetizirati. puštanje mokraće.
burnonit (po prezimenu Burnon) olovna i butonomantija (fr. bouton, grč. manteia
bakarna ruda (PbCuSbS3). proricanje) gatanje u dugmeta; prebrojavanje
burnus (arap. burnus, fr. bournous) ogrtač dugmeta na kaputu („hoće-neće") da bi se
bez rukava, sa kapom, obično od bele videlo da li će nešto biti ili neće.
vunene tkanine, koji Arabljani (beduini) nose butrola (fr. bouterolle) sprava za ubijanje
preko odela. stoke.
burova voda farm. bezbojna tečnost, sirćetna butsel (fr. bouteselle) voj. trubni znak za
mirisa, sladunjava i opora ukusa, rastvor sedlanje (kod konjice).
baznog aluminijevog silikata; upotreblja-va se butum, butun (tur. butiin) sav, ceo, potpun.
za obloge kod rana, čireva, otoka i dr.; bufa (ital. buffa) šala, lakrdije; opera bufa
nazvana po nem. hirurgu Burovu (1809— komična opera.
1874). bufalo (eng. buffalo) zool. bivol, bik.
bursa (ital. borsa) kesa. bufer (eng. buffer) odbojnik (na vagonu).
bursitis (fr. bourse) med. akutno ili hro-nično bufeta (fr. bouffette) kićanka, mappš, te-
zapaljenje sluznih kesica. mnjak.
burš (nlat. bursa, nem. Bursch) u Nemačkoj: bufo (ital. buffo) komični pevač u italijanskoj
slušalac univerziteta koji je član nekog operi; bufo karikato (ital. buffo caricato)
ñačkog udruženja; neobuzdan, veseo, pun preteranost u lakrdijašenju ital. komične
života student ili mladić uopšte; momak, opere; up. bufon.
detić; sluga; posilni, kurir. bufov (ital. buffone) šaljivčina, lakrdijaš,
bus (eng. bus, lat. omnibus svima) v. omnibus. komičar; dvorska budala.
busola (ital. bussola kutijica, nlat. buxula, lat. bufoverija (fr. bouffonnerie) šala, lakrdi-ja,
puxis kutija, grč. puxis kutija od šimširovine) laka komedija; lakrdijanje.
fiz. mornarski kompas, naročito podešena buftalmičan (grč. biis vo, ophthalmos oko)
magnetna igla za odreñivanje pravca. , busija ned. sa volovskim očima, volook, buljook.
(tur. pusu) zaseda. buda (ital. boccia) okrugao pljosnat drven sud
bustrofedon (grč. biis govedo, strophe okret, za tečnost.
obrtaj) naziv za pisanje na epitafskim Bucefalus (grč. Bu-kephalas) „volovska glava",
spomenicima starih Grka i Feničana, kod koga najmiliji konj Aleksandra Velikog, kojem je,
redovi teku naizmenično: jedan red sleva radi uspomene, sagradio grad Bukefala (danas
nadesno, a drugi — obrnuto, kao što idu Džalalpur, u Indiji); up. Bukefalos.
volovi pri oranju. bucov (mañ. buczo) zool. vrsta rečne košljo-
but (eng. boot čizma) sprava za mučenje u ribe, Aspina gaga i Alburnus mento.
obliku čizme; futrola za karabin. budžak (tur. bucak) ugao, kut, ćošak.
butada (fr. boutade) duhovita šala, doset-ka; budžet (eng., fr. budget, ital. bolgia, lat.
nagao i neobičan nastup ćudi i ćefa; brzi bulga kožna kesa, novčanik) jednogodišnji
soloples bez pripreme; neobuzdano«1 iz zakon kojim se predviñaju, prethodno
ćudljivosti i ćefa; muz. = kapričo; par butad odobravaju i prethodno rasporeñuju svi
(fr. par boutades) prema ćefu, na mahove. državni (kao i gradski, neke ustanove i dr.)
butan (grč. butyron maslo, buter) hen. vrsta prihodi i rashodi u jednoj budžetskoj godini;
gasa, zasićeni ugljovodonik (S4N10). predračun prihoda i rashoda uopšte; budžetska
butelja (fr. bouteille, ital. bottiglia) boca, godina godina trajanja pri-ml>enog budžeta,
flaša, staklo. računska godina.
buter (grč. butyron, lat. butyrum, nem. budžetirati (eng. budget) l. sastaviti, sastavljati
Butter) maslo, maslac; up. puter. budžet, 2. finansirati po budžetu.
butiga (ital. bottega) prodavnica, dućan. bušel (eng. bushel) engleska mera za žito,
butik (fr. boutique) prodavnica, dućan, merov, merica, 36,349 1 (u SAD 35,239 1).
trgovina na malo. bušerizirati (fr. Bucherie) telegrafske stubove
butikaža (fr. boutiquage) torbarenje, trgovanje natopiti u bakarnom vitriolu (nazvan po
na malo. pronalazaču).
butirin (lat. butyrum) hai. maslena kiselina, buton (fr. bouchon) zapušač, zatvarač, čep;
kiselina putera. neravnina (na svili).
butirometar (grč. biityron, metron) sprava za buš-tru (fr. bouche-trou) prišipetlja
odreñivanje masnoće mleka. (beznačajna sporedna ličnost, ili sporedna
uloga u pozorišnim komadima).
A E I L O RU
147/

V
V, v treće slovo naše ćirilice, dvadeset osmo vaginizam (lat. vagina) ned. grčevito stezanje
naše latinice (V, v); kao skraćenica: V= mišića vaginalnog ulaza i karličnog dna,
votum; \.= vide vidi, verne prevr-ni; val.— čisto živčana pojava koja dolazi, naročito
valuta; vol.= volumen; v. v. = vi-ce versa; fiz. kod mladih žena, usled preterane osetljivosti
\=volt, \Č=vat, UP> = veber; hem. vaginalnog ulaza.
\=aanadijum, \9=volfram. vaginitis (lat. vagina) med. zapaljenje vagine.
va! (fr. va) vredi, važi, može; u hazardnim vaginoskopija (lat. vagina, grč. skopeo
igrama: izraz koji se upotrebljava kada se gledam) med. pregled vagine pomoću
stavlja novac na neku kartu. naročitog ogledala (spekuluma).
va bank (fr. va banque) „važi za ceo bank", tj. vagon (eng. waggon) železnička ili tramvaj-ska
kada se igra u celu sumu koja leži u banku kola.
(pri kocki); fig. igrati va bank staviti sve na vagonet (eng. waggon, fr. wagonnet) mala
kocku, tj. ili ostati ili propasti. teretna kola koja se kreću po pružnicama
Vavilon (hebr. Babel, prema akadskom Babilu (šinama), mali vagon.
vrata boga) drevni grad u Mesopotamiji na vagon-li (fr. wagon-lit) (železnička) kola za
Eufratu, prestonica Vavilonije, jedan od spavanje.
najstarijih kulturnih, trgovačkih i političkih vagon restoran (fr. wagon-restaurant)
centara; sagradili su ga Sumeri u XXIV v. (železnička) kola za ručavanje.
pre n. e.; Vavilonska kula stepenasta kula- vagon-salon (fr. wagon-salon) salonski vagon,
piramida, tzv. zigurat, po Bibliji, Mojsije kn>. salonska železnička kola.
I, zidana s namerom da dopre do neba, a čije vademekum (lat. vade mecum) „hajde sa
je zidanje prekinute zbog „jezičke pometnje"; mnom", obično naslov za knjige koje služe
fig. zbrka, nered, metež, pometnja, haos; kao pomoćne knjige, tumači, uputstva,
vavilonsko ropstvo 1. robovanje Jevreja u putovoñe ili savetnici za razne struke i
Vaviloniji 586—536. god. pre ne. e.; 2. ciljeve u životu; zbirka priča (ili: anegdota);
prinudno bavljenje papa u Avinjonu 1309— podsetnik.
1378. god. vadij(um) (nlat. vadium, lat. vas, vadiš jemac)
vaga (nem. Wage) sprava za uporeñenje prav. novac koji se polaže na ime jemstva,
nepoznatih masa sa poznatim (tegovima) tj. jemčevina.
za odreñivanje težine tela; terazije, kantar. vadimonij(um) (lat. vadimonium) prav. jem-
vagabund(a) (lat. vagabundus) skitnica, pro- čenje, jemstvo (naročito da će neko u odreñeni
bisvet, lutalica, beskućnik, tumarale, protuva; dan doći na sud); dolazak na sud; rok dolaska
bitanga, leventa. na sud; vadimonii desercio (lat. vadimonii
vaganti (lat. vagari skitati se, lutati) u srednjem desertio) propuštanje obećanog dolaska na
veku ñaci (studenti) koji su išli od škole do sud.
škole, skitnice, lutalice; imali su i svoju vadla (nem. Wade) list noge.
satirično-ljubavnu poeziju. vaza (lat. vas sud, posuda, fr. vaše) uzan sud za
vagati (nem. wagen) odreñivati težinu tela na cveće, za ukras, naročito antički umet-nički
terazijama, meriti na kantar. izrañeni sudovi od ilovače; vazna.
vagaš (mañ. vagas) l. dubok usek točkova u
vlažnoj zemlji, kolovoz; 2. rov, jarak. vazal (nlat. vasallus, fr., eng. vassal) klevetnik,
vagiva (lat. vagina) alat. kanal izmeñu grlića knez (vladar) koji je bio podreñen nekom
materice i spoljnjeg otvora ženskog spolnog drugom knezu (vladaru) ili zavisan od nekog
organa (služi za sparivanje i za izlazak ploda drugog kneza (vladara); podanik.
pri poroñaju), rodnica, ro-dulja, jaža, vazalagijum (nlat. vasallagium) va za l ska
stidnica. dužnost i obaveza, klevetnička zakletva;
vaginalni (nlat. vaginalis) koji se tiče vagi-ne, novac koji je vazal dužan da plaća vladaru
stidnični. kome je podreñen.
vaza sakra (lat. vaša sacra) pl. sveti sudovi,
sveto sasuñe.
vazektomija 136 vakuole

vazektomija (lat. vas posuda, grč. ektome smann, od 1834—1914) čija se teorija na-
isecanje) kec. odstranjivanje semenih kanala sleña osniva na njegovoj tzv. teoriji kli-cine
kod muškaraca da bi se sprečilo oploćavanje plazme.
(uškopljenje). vajtbet (eng. whitebait) mlada haringa iz
vazelin (fr. vaseline) he«, mineralna mast bez Temze koja se smatra kao naročita
mirisa i boje, ili žućkasta smesa polučvrstih poslastica.
ugljovodonika, dobija se pre-čišćavanjem vajtbojs (eng. whiteboys) pl. beli momci, od
sirovog petroleuma (nafte); upotrebljava se 1760. tajna organizacije siromašnijih katolika
mnogo u farmaciji, tehni-ci itd. u Mrskoj, koja je kažnjavala preterano stroge
vazna (lat. vas, fr. vaše) v. vaza. posednike, činovnike i dr. (nazvane po tome
vazodilatatori (nlat. vasodilatatores) pl. znat. što joj je kao simbol bila bela boja).
živci koji izazivaju širenje (dila-taciju) krvnih Vajt star lajn (eng. White Star Line) „Linija bela
sudova. zvezda", prekookeanska parobrodska linija
vazodilatacija (nlat. vasodilatatio) med. širenje izmeñu Liverpula i Njujorka.
krvnih sudova (sa opadanjem krvnog Vajthol (eng. Whitehall) ranije: kraljevska
pritiska, pojačanim krvotokom, povišenom palata na Temzi u Londonu; sada: široka
temperaturom). ulica u zal. delu Londona u kojoj su zgrade
vazokonstriktori (nlat. vasoconstrictores) pl. znat. ministarstava.
živci što sužavaju krvne sudove. Vajtčepel (eng. Whitechapel) najsiromašniji i
vazokonstrikcija (nlat. vasoconstrictio) med. najzapušteniji deo u istočnom kraju Londona.
stezanje krvnih sudova (sa povećanjem vakant (lat. vaccus nezauzet, slobodan)
krvnog pritiska, usporenjem krvotoka, imanje bez vlasnika.
opadanjem temperature). vakantan (lat. vacare biti prazan, vacans)
vazomotori (nlat. vasomotores) pl. znat. živci što prazan, upražnjen, nezapremljen, nezauzet,
izazivaju proširivanje i sužavanje krvnih nepopunjen; vakantno imanje prav. imanje bez
sudova. zakonitog gospodara, naslednika.
vazomotorna neuroza ned. bolest živaca koja je
došla kao posledica poremećaja u živcima vakancija (nlat. vacantia) upražnjenost, ne-
koji izazivaju proširivanje i sužavanje krvnih popunjenost, prazno mesto (naročito paro-
sudova, npr. Bazedova bolest i dr. hijsko); školski odmor, raspust; sudski
vazoneuroza (lat. vas sud, grč. neuron živac) odmor.
med. oboljenje živaca krvnih sudova. vakat (lat vacat, vacare) 1. prazno je, slobodno
vaiz (arap., tur. vaiz) propovednik, poznavalac je, nezauzeto je; nedostaje, nema; kao ii. kod
verske literature (kod muslimana). knjiga: čista, neštampana strana (iza
vaišja (ind. Vaisya) treća indijska kasta, u koju naslovne).
spadaju trgovci, zemljoradnici i zanatlije. vakat (arap. waqt, tur. vakit) 2. vreme, čas,
vaišnave (ind.) pl. obožavaoci i poštovao-ci boga odreñeni čas kad treba nešto da se uradi;
Bitnu; up. višnujit. vreme muslimanske molitve — namaza,
vajandotka (eng. Wyandotte) vrsta kokoši, sama molitva.
poreklom iz Amerike, zbog svojih odličnih vakatura (nlat. vacatura) upražnjavanje,
osobina raširena po celoj Evropi: bela, upražnjenje, upražnjenost (npr. nekog
srednje veličine, noge žute, kresta ružičasta, mesta).
teška do 3 kg, nosi 140—160 jaja godišnje. vakacija (lat. vacatio) osloboñenje, osloboñe-nost
vajat (arap. hayat, tur. hayat) 1. omanja, od neke obaveze, poreza, nameta i dr.
obično drvena zgrada u dvorištu seoske kuće vakeri (šp. vaqueros) pl. pastiri, čuvari stoke u
za noćivanje mladenaca i za držanje spreme, španskoj pokrajini Ovijedo, potomci rimskih
voća i sl.; 2. trem, doksat (u seoskoj kući). robova, po nekima Mavara, i kao takvi
vajda (arap. fa'ida, tur. fayda) korist, dobit; prezreni.
interes; fa j da. vaktile (arap.-tur. vaktiyle) u staro vreme,
vajzbratna (nem. Weissbraten) belo meso sa nekada.
obe strane kičme. vakuirati (lat. vacuare) isprazniti, is-
vajkaunt (eng. viscount) v. vikont. pražnjavati; up. evakuirati.
Vajl-Feliksova reakcija , <•«. reakcija koja služi vakuist(a) (lat.) onaj koji veruje u postojanje
za utvrñivanje postojanja pegavog tifusa praznog prostora u prirodi; osmatrač va-
(pegavca). kuuma kod mašina i dr.
Vajnbergova reakcija med. serumska reakcija vakuitet (lat. vacuitas) praznoća, praznina;
koja služi za utvrćivanje postojanja že- upražnjenost; ništavost, sujeta, taština.
dnjaka (ehinokokusa). vakuole (nlat. vacuolae) pl. bog. mehuraste
vajsmanizam biol. učenje poznatog nemačkog šupllne u protoplazmi biljnih ćelija,
biologa Avgusta Vajsmana (August Weis- ispunjene vodnjikastom tečnošću, iz kojih se
stvaraju nove ćelije; zool. meščići u pihtijastoj
masi nekih mikroskopski sitnih morskih
životinjica.
vakuum 137 valiza

vakuum (lat. vacuum) prazan prostor; praznina, vrsta novca prema državnoj novčanoj
bezvazdušni prostor; vakuum-apa-rat aparat za stopi.
destilisanje osetljivih teč-{ nosti pod sniženom valvaciona tabele fin. spisak raznih vrsta novca
temperaturom, npr. pri uklanjanju vode iz sa naznačenjem njihove vrednosti.
mleka radi dobi-janja ,,mleka u prahu". valvirati (nlat. valvere) ocepiti, odrediti
vakuum-metar (lat. vacuum prazan prostor, vrednost, utvrditi cenu nečemu; up. valui-rati,
grč. metron) sprava za merenje razreñeno-sti valutirati.
vazduha (kod vakuum-aparata); v. vakuum. valvula (lat. valvula) znat. zaklopac, zatva-rač,
vakuf (arap. waqf, tur. vakif) kod muslimana: zalistak (na srcu, venama, crevima); valvule
zadužbina za opšte religiozne i hu-mane intestinales (lat. valvulae intesti-nales) pl.
svrhe, sa ciljem da podiže i izdržava džamije, crevni zalisci.
škole, javne biblioteke, bolnice, sirotišta, valdenzeri pl. reformatorska sekta, koju je
vodovode i dr. osnovao 1176. u Lionu Petru s Valdus, kao
vakcina (lat. vacca krava, nlat. vaccina sc. udruženje za propovedanje evanñelja i re-
variola kravlja boginja) ned. kravlja maja formu katoličke crkve putem vraćanja
protiv velikih boginja; serum za cepljenje apostolskom siromaštvu i jednostavnosti: up.
protiv zaraznih bolesti, cepivo. leonisti, sabatati.
vakcinacija (nlat. vaccinatio) med. kale- vale! (lat. vale, valere biti zdrav, biti jak) zdrav
mljenje boginja, pelcovanje, cepljenje, bio, živeo!
ubrizgavanje seruma kao predohrana protiv valedikcija (nlat. vale-dictio) pozdrav na
raznih bolesti, unošenje u organizam antigena rastanku, oproštajni govor.
koji ga podstiču na proizvodnju zaštitnih tela; valensija (šp. valencia) vrsta pianskih veoma
animalna vakcinacija kalemljenje jakih zimskih tkanina, nazvanih po šp. gradu
životinjskom limfom. Valensiji.
vakcinirati (nlat. vaccina) med. kalemiti, cepiti, valenca hen. v. valencije.
pelcovati, ubrizgavati u organizam vakcinu u valencije (nlat. valentia) vrednost, važnost; hen.
cilju aktivnog imunizi-ranja od zaraznih sposobnost atoma nekog elementa da se veže s
bolesti. jednim atomom, sa dva atoma, do sedam
vakcinisati= vakcinirati. atoma jednovalentnog elementa; izražava se
vakcinoida (nlat. vaccina, grč. eidos vid, oblik) empirijskim brojem koji označava koliko se
med. lažne, neprave kravlje boginje, vodene atoma vodonika jedini sa jednim atomom
boginje. nekog elementa.
vakcinoterapija (nlat. vaccina, grč. thera-peie valer (fr. valeur, nlat. valor, ital. valore)
lečenje) med. lečenje vakcinama, cepljenje da vrednost, cena; hartija od vrednosti; muz.
bi se organizam podstakao na što jaču trajanje note; hrabrost, junaštvo; valer an
proizvodnju tela koja će ga zaštititi od atant ili valer an rekuvrman (fr. valeur en
izazivača bolesti. attente, v. en recouvrement) trg. vrednost koja
val (fr. voile) l. veo od tanke prozračne se očekuje, eventualne buduća vrednost.
tkanine za nevestu pri venčanju; 2. providan valerijana (nlat. valeriane officinalis) bog.
pokrivač za lice. odeljen, jedna lekovita biljka.
vala (stnord. vala) l. vidovita žena, tatara, va lete! (lat. valete) budite zdravo, ostajte
čarobnica. zdravo! bene valete! (lat. bene valete)
vala (ital. valle) 2. dugačka uska dolina; ostajte u dobrom zdravlju! (pozdrav kojim se
uvala; zaliv. završavaju pisma i koji pape, u obliku
valabilan (fr. valable, lat. valere vredeti) monograma, stavljaju ispod svojih bula).
valjan, vredan, koji važi; prav. pravio valetudinarij(um) (lat. valetudinarium) bolnica,
valjan, u propisnom obliku, punovažan. bolesnička sobe.
valah (arap. wa-llah, tur. vallahi) bogme, valida (arap. validet) roditeljka, mati; mati
zaista, odista, baš, e baš. bivšeg turskog sultana.
valansjen (fr. valenciennes) pl. valanske čipke validan (lat. velidus, valere) jak, krepak,
različite vrste, naročito uzane (nazvane po snažan, zdrav; prav. pravio važan, važeći,
istoimenom francuskom gradu u Flandriji). punovažan.
valahi bilahi talahi tri muslimanske naj-svetije validacija (nlat. validatio) potvrda,
formule za zakletvu. potvrñivanje; overa, overevenje, priznanje
valacija (nlat. vallatio) voj. ošančavanje, pravne važnosti nekog akta.
podizanje bedema, utvrñivanje u polju; validirati (nlat. validare) overiti, potvrditi,
podizanje nasipa. izvršiti pravnu formu overevenje; biti previo
valva (lat. valva) krilo vrata; bog. ljuska, voljen, biti punovažan.
košuljice, mahuna; ljuštura (u školjke). validitet (nlat. validitas) prav. prevna važnost,
valvacija (nlat. valvatio) fin. odreñivanje prevna vrednost, valjenost jedne stvari ili
vrednosti ili cene nečemu, naročito zvanično nekog postupka. valiža v. valiza.
utvrñivanje vrednosti izvesnih valiza (fr. valise) putnička ručne kožna torba.
valija 138

valija (arap. wali, tur. vali) guverner, carev valcer (nem. Walzer) popularne okretna igra u
namesnik, turski vojno-administrativni 3/4 takta; muzički komad za ovu igru; up.
starešina jedne oblasti. vale.
valkire (stnord. valkyrja, nem. Walkuren) pl. u valjenke (rus. valenki) čizme od sukna.
nordijskoj mitologiji i pesništvu: bozkanske vami (eng. vamp od vampyr) naziv za ženu
levice, vile, boginje bitaka i suña je boraca, bez skrupula; zavodnica, ,,žena-demon".
koje odlučuju koji će junaci u borbi poginuti; vampir (slov., ital. vampiro, fr. vampire) po
one su, kao vesnice, u službi boga Odana i, narodnom verovanju južnih Slovena, Grka i
po njegovoj zapovesti, donose pobedu, Rumuna, mrtvac koji noću ustaje iz groba i
dovode mu one koji hrabro poginu i, u siše ljudima krv; po tome zool. (nlat.
Valhali, dvore i služe pićem bogova one koji vampyrus spectrum) veliki južnoamerič-ki
su u nju primljeni; up. Valhala. slepi miš koji, u nedostatku hrane, napada
valkover (eng. to walk over the course) na sisare, ptice, pa i čoveka pri spavanju, i sisa
trkama: laka pobeda, usled toga što je im krv.
protivnik postao nesposoban. vampirizam med. prekomerno puštanje krvi; up.
valovvica (mañ. vallomas iskaz) poreska vampir.
prijava. vanadij(um) (nlat. vanadium) hen. v. vanadin.
valor (nlat. valor) vrednost, cena; hartija od vanadin (lat. Vanadis) hen. element, metal,
vrednosti; ad valorem (nlat. ad valorem) pronañen 1830. u rudama gvožña i olova,
prema vrednosti; valor ekstrinsekus (nlat. atomska masa 50,942, redni broj 23, znak V;
valor extrinsecus) spol>ašnja vrednost vanadijum.
jednog novca; valor intrinsekus (nlat. valor Vandali (lat. Vandali) pl. germanskogotsko
intrinsecus) unutarnja vrednost nekog novca. pleme koje je, od Š veka n. e., ratovalo s
valorizacija (lat. valor vrednost) trg. odreñivanje Rimljanima na Rajni, docnije sa nastanile u
vrednosti, procena, takoñe praksa držanja ili Panoniji (Ugarskoj), u V veku pusto-šilo
podizanje relativne vrednosti Galiju, Španiju i Italiju, a 455. pljačkalo Rim
(revalorizacija). četrnaest dana uništava-jući sva umetnička
valorizirati (nem. walorisieren) izvršiti, dela i spomenike; otuda fig. divlji i surovi
izvršavati valorizaciju, proceniti, varvari, skloni uništavanju svega lepog i
procenjivati veću vrednost. dobrog.
Valpurga (nem. Walpurga) svetiteljica katoličke
crkve čija se uspomena proslavlja ' 1. maja, vapdalizam (lat. Vandali, ital. vandalismo)
zaštitnica od vradžbina i veštica; došla sa vandalska ćud, tj. divljaštvo, divljačka strast
svojom braćom iz Engleske u Nemačku, gde za rušenjem i uništavanjem umetničkih
je kao opatkinja jednog manastira, umrla oko predmeta i dr.; up. Vandali.
780; valpurgijska Hoh prva majska noć (v. vandal(in) fig. čovek sklon divljačkom
Gete, „Faust"). uništavanju, naročito kulturnih vrednosti
vale (fr. valse) v. valcer. (prema germanskom plemenu Vandala).
valuirati (fr. valuer) v. valvirati. vandemijer (fr. vendemiaire, lat. vindemia)
valuta (ital. valuta) „vrednost"; fin. zakonom „mesec berbe", prvi mesec nekadašnjeg
utvrñeni novčani sistem jedne države, tj. francuskog revolucijskog kalendara, od 22.
novac koji je, u svom sastavu i obliku, IX do 21. H.
priznat kao zakonito sredstvo plaćanja; s vandla (nem. Wanne kada, kaca) širok
druge strane, valuta je odnos izmeñu kuhinjski limeni sud, pri dnu uži, za pranje
nominalne vrednosti novčanica i uopšte posuña.
hartija od vrednosti jedne države i njihovog vandrovati (nem. wandern putovati) lutati,
kursa u inostranstvu; vrsta novca, novac. skitati, otisnuti se na vandrovku.
valuta per dato (ital. valuta per dato) trg. vandrovka (nem. wandern) lutanje po svetu
vrednost ili obračunavanje kamata od danas, radi trgovine, zanata i sl.; skitnja; pesma o
vrednost od danas. vandrovanju, pesma vandrovaca.
valutirati (ital. valutare) v. valvirati. vandrovkaš (nem. wandern) čovek koji putuje,
valutni damping (eng. dumping) devalvacija luta po svetu radi trgovine, zanata i sl.;
novca; zakonska promena odnosa novčane skitnica, probisvet.
jedinice prema zlatu ili prema drugim vavdrokaš v. vandrovkaš.
valutama. vapila, vanilija (fr. vanille, šp. vainilla) bog.
valutni papiri fin. hartije od vrednosti koje glase vrsta tropske biljke čiji se mirisavi plodovi
na inostranu tonetu, zbog čega im je kurs upotrebljavaju kao začin.
nestalan. vanilizam (fr. vanille) med. trovanje vani-lom,
Valhala (stnord. Valholl, nem. Walhalla) u naročito u jelu, sa pojavom proliva, grčeva,
nord. mitologiji: raj u koji dolaze u bici povraćanja i sl.
poginuli ratnici Odinovi, sedište bogova i vanilin (fr. vanille) hen. aromatična materija
junaka; up. valkire. vanilinog ploda, koja iskristališe na površini
kada plod duže stoji; dobiva se i veštačkim
putem, kao zamena prirodne vanile.
vanilokventnost 139 variks

vanilokventnost (lat. vaniloquentia) hvali- vardati (ital. guardare) pokr. 1. paziti, čuvati se;
sanje, razmetljivost, prazan govor, 2. vrebati.
brbljanje; up. vanilokvencija. varzilo (prema zemlji Brazilu, odakle je
vanilokvencija v. vanilokventnost. poreklom) crvena boja koja se dobiva od
vanitas vanitatum (lat. vanitas vanitatum) drveta Caesalpinia brasiliensis.
taština nad taštinama, tj. sve je tašto, varia (lat. varia, varius različit) pl. pome-šane
ništavno, prazno, prividno. stvari, raznolikosti, svakovrsno-sti, svaštine.
vanitet (lat. vanitas) taština, sujeta, ništavnost, varijabilan (nlat. variabilis) promenljiv; sklon
prividnost, praznina, prolaznost; hvalisavost, menjanju, nestalan, nepoetojan.
uobraženost, naduve-nost, slavoljubivost. varijabilitet, v. varijabilnost.
vanstep (eng. one jedan, step korak) v. uan-step. varijabilnost (nlat. variabilitas) promenlji-vost;
vantoz (fr. ventose) „mesec vetra", šesti mesec pasivna sposobnost organizama da se menjaju
francuskog republikanskog kalendara, od 19. pod uticajem prilika i sredine u kojim žive
P do 20. Š. (jedna od osnovnih i opštih osobina živih
vantuza (fr. ventouse) ned. kupica, mala čaša bića).
od debelog stakla koja se stavlja na obolelo varijabl (fr. variable) promenljive vrednost,
mesto da bi se, razreñivanjem vazduha u promenljive količina; podeljak koji pokazuje
njoj, krv privukla u potkožno tkivo i time promenljive vreme.
unutrašnji organi oslobodili navale krvi varijanta (lat. varius) l. lit. različit tekst (v.
(ventuza); rupica na šeširu za obnavljanje varijante); 2. nešto što ima različit oblik od
vazduha, oduška. nečega a što ima sa tim isto poreklo ili stoji
vancaga (nem. Bandsage) l. stara, tupa sekira, u prisno j vezi.
nož. ili britva; 2. hulja, nevaljalac, propalica, varijante (lat. variae lectiones, variantes) pl. lit.
probisvet. mesta u rukopisima jednog dela koja nisu
vanjkuš (mañ. vankos) jastuk. jednaka, koja se razlikuju jedna od drugih.
vanjkušnica (mañ. vankos) jastučnica. varijato (ital. variato) muz. promenljive,
napor (lat. vapor, ital. vapore para) parobrod, preinačeno.
parna laña. varijacija (lat. variatio) promena, menjanje;
vaporacija (lat. vaporatio) isparavanje, ve- astr. odstupanje ili promena u glavnom
trenje; up. evaporacija. kretanju ili putanji nekog nebeskog tela; muz.
vaporizater (fr. vaporisateur) sprava za delimično odstupanje od jedne teme; arh.
izbacivanje tečnosti (mirisa, sredstava za delimično odstupanje od jednog plana ili
pročišćavanje vazduha) u obliku tečne nacrta; biol. odvajanje jedne biljne ili
prašine; prskalica, štrcaljka, raspr-šivač. životinjske jedinke od vrste kojoj pripada sa
vaporizacija (nlat. vaporisatio) isparavanje, jednom osobinom ili sa više osobina, koje su
pretvaranje u paru. kod ove odvojene jedinke drukčije razvijene
vaporizirati (fr. vaporiser) ispariti, pretvoriti u nego kod ostalih jedinki iste vrste; fiz.
paru; razbiti u kapljice, poprskati kolebanje, nejednakost, npr. u stanju
prskalicom, raspršivačem. barometra, magnetne igle i DR-
vaporimetar (lat. vapor, grč. metron) in- varijacio delektat (lat. variatio delectat) posl.
strument za odreñivanje zapremine ili promena veseli, promena je prijatna.
pritiska pare. varijacioni kompas fiz. v. deklinatorijum.
vaporirati (lat. vaporare) pušiti se, ispa-ravati, vari jete (fr. varićtć) pozorište koje neguje laku
pretvarati se u paru; isparavati, pretvarati u muziku, pesmu, ples, gimnastičke
paru. produkcije, žonglerske veštine i sl.
vaporozan (nlat. vaporosus) parovit, pun zarijetet (lat. varietas) različnost, raznolikost,
pare, parni; maglovit, nejasan, mutan. raznovrsnost; bog., zool. podvrsta, odlika.
vara (port.=lakat) stara mera za dužinu u verijeteti (lat. varietates) pl. različitosti,
nekim romanskim zemljama (Portugaliji, raznovrsnosti, razne stvari; svaštarije,
Španiji i Južnoj Americi); jedna vara iznosi svaštice.
0,84 t. varikozan (lat. varicosus) med. proširenih vena,
varak (arap. varaq, tur. varak) list, listić, otečenih vena; kvrgav.
pismo, pisamce. varikozitet (nlat. varicositas) med. bolesno
varant (eng. warrant) trg. espapna založnica, onaj oticanje vena, proširenost vena.
deo smestišne priznanice kojom sopstvenik varikomfalus (lat. varix proširenje vena, grč.
deponovane robe zalaže tu robu i na taj način omphalgos pupak) med. proppfenje pup-čanih
dolazi do potrebnog kredite; punomoć; vena.
naredba, nalog za hapšenje. varikocela (lat. varix, grč. kele) med. pr-skanje
varanted (eng. warranted) oznaka na (ili: prosutost) vena u mišićima.
engleskim fanrikatima = garantovano. variks (lat. varix) med. proširenje vena,
varvarizam (grč. barbaros) v. barbarizam. oticanje vena.
varvarin (grč. barbaros) v. varvarin.
varivas 140 vatirati

varinas (tl. varinas) najfiniji američki duvan, vaskularan (lat. vas sud, vascularis) alat. koji se
nazvan po gradu Varinas (Venecu-ela). tiče krvnih sudova, pun krvnih sudova; bog.
variolacija (nlat. variolatio) med. cepl>enje sastavljen od sudova ili kanala.
sadržinom pravih boginja kao zaštita od vaskularizacija (lat. vas, nlat. vasculari-satio)
boginja (način lečenja boginja pre uvoñenja biol. stvaranje krvnih sudova; prot-kanost
cepljenje kravljim boginjama); up. varioli- krvnim sudovima.
zacija. vaskulitis (lat. vasculum mali sud, sudić) ned.
variole (nlat. variolae, šp. viruela) pl. med. prave zapaljenje krvnih sudova.
boginje, velike boginje. vaskuloza (nlat. vasculosa) bog. glavni sasto-jak
variole vakcive (nlat. variolae vaccinae) pl ned. biljnih sudova.
kravlje boginje. vaskulozan (nlat. vasculosus) zool., bog. sudov-ni,
variolizacija (nlat. variolisatio) med. v. bogat sudovima, sudovit.
variolacija. vaskulum (lat. vasculum) alat-, mali sud, sudić,
variolis (nlat. variolis) ned. oboljenje od velikih žilica.
boginja, velike boginje. vastitet (lat. vastitas) praznina, pustogl;
variolozav (lat. variolosus) ned. boginjav, prostranost, neizmernost.
bolestan od boginja, rošav.
varioloide (nlat. variola, grč. eidos vid, oblik) vat (skr. W) fiz. jedinica za snagu u
pl. ned. blaži oblik velikih boginja, sa Meñunarodnim sistemu jedinica; to je snaga
manjom groznicom (naročito kod ranije koja za 1 sekund izvrši rad od 1 džula; 1000
cepljenih osoba). W čini 1 kilovat (kW); naziv po škotskom
variometar (lat. varius različit, grč. mćtron) fizičaru Džemsu Vatu.
fiz. svaki aparat pomoću koga se mogu meriti vata (nem Watte) higijenski pamuk, izgrebe-
kolebanja jedne fizičke veličine, naročito nata i prečišćena vlakna finog pamuka
aparat za merenje geo-magnetnih varijacija; složena kao listovi.
avij. aparat za merenje brzine uzdizanja ili vatelin (nem. Watte) tkanina (obično pamuč-na)
spuštanja (aviona ili balona) u vertikalnom prošivena i podešena za postavu; fatelin. *
(uspravnom) pravcu. vater-balast (eng. water-ballast) odeljenje lañe,
naročito podmornice, u kojem se nalazi voda
varirati (lat. variare) biti različit, razlikovati se; za održavanje ravnoteže lañe.
biti raznog ili drugog mišljenja, ne slagati se,
razilaziti se u mišljenju; imati promenljiv vater-klozet (eng. water-closet) moderni
uspeh; delimično odstupati od čega; unositi higijenski nužnik, sa porculanskom šoljom i
izmene u što; menjati se, promeniti se; nuz. vodom za ispiranje nečistoće, engleski
razvijati ariju ne menjajući osnovni motiv. nužnik.
vater-linija (eng. water-line) crta na boku broda
varicele (nlat. varicellae) pl. ned. male boginje, koja pokazuje normalan gaz broda.
vodene boginje.
varices (lat varix, varices) pl. ned. proširenje vena, vaterman (eng. Waterman) prekomorski trgovac
proširene vene; up. flebektazija. devojkama, belim robl>em.
varmeñe, varmeñija (mañ. varmegye) župani-ja, vater-mašina (eng. water, grč. mechane) mašina
nekadašnja upravna oblast u Ugarskoj; za predenje koju kreće voda.
županijski ured; zgrada u kojoj se on vaterpolist(a) (eng. water polo) igrač vater-pola.
nalazio. vaterpolo (eng. water-polo) sp. rukomet u vodi sa
vasa sp. najduža skijaška trka na svetu (86 sedam igrača u svakom timu.
km); održava se u Švedskoj kao uspomena na vaterpruf (eng. waterproof) materija koja ne
skijaški podvig Guegava I Vase (1523), propušta vodu; kišni ogrtač od takve materije.
donnijeg švedskog kralja. vater-tvist (engl. water-twist) konac izrañen na
vaservaga (nem. Wasserwage) zan. v. libela vater-mašini.
(ravnjača). Vatikan (ital. Vaticano) papina palata u Rimu
vaserdruk (nem. Wasserdruck) vodeni otisak na na Vatmkanskom Bregu, početa u VI veku i
hartiji (naročito na novčanicama), vodotisak. stalno proširivana, tako da sada ima 11.000
vaserkopf (nem. Wasserkopf) vodena bolest u soba; fig. papska vlada, papska politika;
glavi; čovek s takvom glavom; fig. glupak. vrhovna uprava rimokatoličke crkve.
Vasermanova reakcija ned. reakcija krvnog vatikanska dogma dogma katoličke crkve o
seruma kojom se može utvrditi oboljenje od nepogrešivosti pape.
sifilisa. Vatikanski koncil najmlañi ekumenski sa-bor
vasilika v. bazilika. katoličke crkve (od 8. HP 1869 — 18. UP
Vasilike (grč. Basilikos) veliki Bizantijski 1870), održan u Vatikanu, na kome je
zakonik u 60 knjiga iz IX veka, najopsež- proglašena dogma o nepogrešivosti pape.
nija i najvažnija prerada Justinijanovog vatirati (nem. wattieren) podmetnuti vatu,
prava na grčkom jeziku. postaviti vatom.
141 vezikator

vatmen (eng. wattman) vozovoña na vegetativan (lat. vegetus) l. koji čini te bilje
električnom automobilu, lokomotivi ili raste, koji ima sposobnost rastenja
tramvaju. (vegetativni sistem biljaka je suprotan
vatmetar (eng. watt, grč. mćtron) fiz. sprava za reproduktivnom sistemu); 2. koji se tiče
merenje efekta električne struje. rastenja, u vezi sa rastenjem; 3. koji una-
vatoni (nem. Watte) pl. jastučići, umeci od vate ggrećuje rastenje ili vegetaciju (vegetativ-na
za popunjavanje oblika tela. tla); 4. fig. koji životari, bez duha.
vatsat (eng. watt) el. jedinica za merenje vegetativni živčani sistem znat. deo nerv-nog
električnog rada i energije; znak 1 Wh; sistema koji reguliše aktivnost unutrašnjih
vatčas. organa; sastoji se od parasimpa-tikusnogi
vatsekunda (eng. watt, sekunda, v.) jedinica za simpatikusnogcela, koji meñusobno dejstvuju
merenje rada i energije, osobito električne; suprotno; autonomni nervni sistem.
znak Ws. vegetativno rasploñavanje bog. nespolno ras-
va tu (fr. va tout) igram u sve, tj. u sav novac ploñavanje biljaka (pomoću kalema, pelce-ra,
(pri kartanju); fig. stavljam sve na kocku, sve lozice i sednice).
rizikujem. vegetacija (nlat. vegetatio) bog. život i rastenje
vahabiti (arap.) pl. pristalice religioznog pokreta biljaka, životna snaga biljaka; biljni svet,
u Arabiji koji su, pod voñstvom Muhameda bilje, rastinje; fig. bujanje, bujnost; ned.
ibn Abd el-Vahaba, polovinom XVin veka izrasline na telu biljaka i životinja;
težili da povrate islam prvobitnoj čistoti i vegetaciona tačka najjače rastenje na vrhu
jednostavnosti; vehabiti. jednog organa.
vahtmajstor (nem. Wachtmeister) voj. starešina vegetirati (lat. vegetare oživeti) živeti, rasti kao
straže, narednik. biljka, živeti o biljnoj hrani; fig. životariti,
načeto (ital. vaccetto) muz. umereno, umerenom živeti koliko da se živi; živeti životom
brzinom. biljke, tj. uhvatiti koren u nekom mestu i tu
vačilante (ital. vacillante) muz. trepereći, ostati ne radeći ništa.
kolebljive, ljuljajući se. vedanta (sskr.) „kraj Beda", jedan od šest
vadžibi (arap.) pl. stroge verske dužnosti sistema ind. filozofije, najpopularniji u
muslimana, ali manje obavezne nego far- Indiji; propoveda apsolutno jedinstvo svih
zovi. bića.
vaška (tur. va§ak ris) pas, pseto. vedantizam učenje Vedante (Bede); jedan od
ve (eng. wey, weigh) stara engleska mera za velikih filozofskih sistema Indije.
vunu, U upotrebi i danas = 82,554 kg. Bede (sskr. Veda, vid) „znanje", najstariji
veber (skr. Wb) fiz. jedinica za merenje spomenici sanskrtske književnosti, svete
magnetnog fluksa; naziv po nemačkom fi- knjige brahmina u Indiji; imaju četiri dela:
zičaru V. E. Veberu (1804—1891). Rig-, Sama-, Yajur- i Atharva-veda; u
ve viktis (lat. vae victis) jao si ga pobeñenima, užem smislu, pod Vedama se često misli samo
teško pobeñenima! na Rig-vedu.
vegetabilan (lat. vegetabilis) biljni, koji pripada vedeta (fr. vedette, ital. vedetta, lat. videre) voj.
biljnom carstvu; napravljen od bilja; sposoban konjanik stražar, konjička izvidnica; izviñač
da raste; vegetabilki život život biljaka; (ratna lañica), mali torpiljer za stražu oko
vegetabilna zemlja zemlja na kojoj uspevaju pristaništa; stražar na bedemu tvrñave; poz.
biljke, tj. zemlja vrtova i njiva; vegetabilna čuven, slavan glumac ili čuvena glumica,
hrana biljna hrana, povrće. pozorišta „zvezda".
vegetabilije (lat. vegetabilia) pl. rastinje, biljke; vedska religija najstarija faza indijski* religija,
biljna hrana. naročito ona koja je izložena u Rig-vedi i u
vegetabilitet • (nlat. vegetabilitas) biljna priroda, kojoj su bogovi podeljeni na četiri klase.
osobenost biljaka, sposobnost ra-stenja. - veduta (ital. veduta) izgled; slika grada ili
vegetabilni pergament v. pergament-papir. predela kojoj je cilj da predmet što vernije
predstavi; up, prospekt.
vegetalan (lat. vegetalis) biljni, koji raste, koji vezika (lat. vesica) aiat. mehur, bešika, naročito
je sposoban da raste. mokraćni mehur, (nlat. vesica urinaria);
vegetarijanac (nlat. vegetarianarius) čovek koji vezikalne arterije arterije mo-kraćnog
jede samo biljnu hranu, a obično i ne pije i ne mehura.
puši; strogi vegetarijanac hrani se isključivo vezikancije (lat. vesicantia) pl. med. sredstva za
biljem; umereni vegetarijanac jede i mleko, izazivanje plikova na koži radi od-
jaja, puter i sir. stranjivanja zapaljenja u unutrašnjem delu
vegetarijavizam (lat. vegetus živahan, čio) tela, npr. slačica i sl.
ishrana hranom isključivo biljnog porekla; vezikator (nlat. vesicatorium) farm. bešič-nik,
obično: ishrana bez mesa i životinjske masti, vrsta melema u obliku šipke, neprijatna
mlekom, mlečnim prerañevina-ma i jajima. mirisa i crnkast, sastoji se od praha
vegetarijanstvo v. vegetarijanizam. istucanih zelenih bubaka (špan-
vezikularan 142 vendeta

skih buba), terpentina, žutog voska, smole, velen (fr. velin, lat. vitulus) pergament od
mastiksa; ima svojstvo da na zdravoj koži teleće kože; fina i glatka, pergamentu slična
bez bola izvlači mehurove, a u narodu se hartija; fina alansonska čipka.
upotrebljava kao lek protiv zapaljenja plućne velo (fr. velot) koža i pergamenat od mrtvo
maramice, reumatizma i oteljenog teleta ili jagnjeta.
DR- velodrom (lat. velox brz, grč. dromos trka-lište)
vezikularan (lat. vesicularis) mehurast, u obliku trkalište za bicikliste (točka-še), staza za
mehurića. velosipedske trke.
vezir (arap. wazer, tur. vezir) na Istoku: titula velosimetar (fr. všloce brz, grč. metron) sprava
visokog državnog činovnika; u bivšoj za merenje brzine aviona, brzino-metar.
Turskoj Carevini: titula mini-stra- velosiped (fr. velocipede) točak, bicikl,; up.
predsednika (veliki vezir). velociped.
vezirat (arap.) zvanje i vlast vezira. velosipedist(a) (fr. velocipediste) onaj koji se
veker (nem. Wecker) budilnik (časovnik). vozi na točku, točkaš.
vekio koito (ital. vecchio conto) trg. stari račun. velosport (lat. velox brz, eng. sport) v. bici-
vekna (nem. Wecke) hleb duguljastog oblika, klizam.
štruca. velociped (lat. velox brz, pes, pedis noga) v.
veksacija (lat. vexatio) zlostavljanje, kinje-nje, velosiped.
mučenje; uznemiravanje, dosañivanje, velocitet (lat. velocitas) brzina, hitrina.
zadirkivanje, peckanje. veloče (ital. veloce) nuz. brzo, hitro.
veksir (lat. vexare mučiti) ono što služi za veločisimo (ital. velocissimo) kuz. vrlo brzo.
veksiranje, mučitelj, naročito naprava za velter (eng. welter velika težina) sp. velter
osiguranje na veštačkim bravama, tako da se kategorija boksera tetkina 63,5 do 67 kg.
brava ne može otvoriti ni pravim ključem ako velum (lat.) anat. zadnje, meko nepce.
se ne ume rukoveti tom napra-vom; tako velur (fr. velours) somot, kadifa; vrsta štofa sa
postoji i veksir-doza, veksir--kocka, veksir- dugom dlakom; velur de koton (fr. velours
ogledalo, veksir-pehar i DR- de coton) pamučni somot; velur satane (fr.
veksirati (lat.) kinjiti, zlostavljati; uzne-miravati, velours satine) atlasni somot.
dosañivati. velutina (fr. veloutine) kozi. šminka od bizmuta
veksla (nem. Wechsel) menica. i pirinčanog brašna.
vektor (lat. vector) kat. veličina koja ima svoju velutirati (fr. velouter) raditi (ili: izraditi, tkati,
brojem odreñenu vrednost i pravac, otkati) u vidu somota, dati tkanini izgled
upravljena veličina, npr. brzina, ubrzanje, somota.
sila, električna struja itd.; supr. skalar. velutoar (fr. veloutoire) slik. somotska četkica za
velament (lat. velementum) pokrivalo, veo; rovašenje glatkih tonova na slikama u
izgovor, izmišljen razlog; honorar koji prima masnim bojama.
umetnik za svoje delo. vena (lat. vena) anat. opnasta cev kojom se
velar (fr. velaire) gram. zadnjonepčani glas (g, k, vraća u srce krv, koja je kružila po raznim
h). organima i koja je jedan deo svojih hranljivih
velaran (fr.) gram. zadnjonepčani; up. velar. materija i kiseonika predala tkivima,
velarizacija (fr.) fon. pretvaranje u velar dovodnica; supr. arterija.
približavanje izgovora nekog suglasni-ka vena arterioza (lat. vena arteriosa) anat. plućna
izgovoru (artikulaciji) zadnjonepča-nih su vena, ona koja dovodi iz pluća u levu
glasnika. pretkomoru srca arterijsku (oksidi-sanu) krv.
velarij(um) (lat. velarium) veliko platno u vena kava (lat. vena cava) anat. šuplja vena, ona
starorimskom amfiteatru, razastrto radi zaštite koja dovodi neprečišćenu krv iz donjeg
od sunca; ćilim kao ukras nad altanima i na dela tela u desnu pretkomoru srca.
fasadama o svečanim prilikama; velarije pl. venalitet (nlat. venalitas) potkupljenost,
zastavice na konopcima razapetim izmeñu podmitljivost; kupllvost, prodajnost.
katarki jednog broda. vena poetika (lat. vena poetica) pesnička žica,
velveret (eng. velveret) trg. v. velvetin. pesnički dar, pesnička snaga.
velvet (eng. velvet, nlat. velluetum) trg. somot, vena porta (lat. vena porta) anat. vena koja
kadifa. donosi krv iz organa za varenje u jetru.
velvetin (eng. velveteen) trg. teška, somota-sta venatoran (lat. venatorius) lovni, koji se tiče
pamučna tkanina, vrsta nekeplovanog lova, ili lovca, lovački.
mančestra; velveret. ven brile (fr. vin brule) kuvano vino, mešavina
veleitet (nlat. velleitas, fr. velleite) tih. volja od crnog ili crvenog vina, šećera, kore
koja još nije prešla u akciju, rudi-mentarno muškatnjaka, cimeta i paprice (korijandra),
htenje, želja na čijem se ostvarenju ne radi, nad kojom se zapali kašika ruma.
slaba i nejasna težnja, prohtev. vendeta (ital. vendetta, lat. vindicta osveta)
krvna osveta (na Korzici).
Vendi 143 ventrilokvenciJa

Vendi (nem. Wenden) najstariji naziv za venija docendi (lat. venia docendi) dozvola za
Slovene u istorijskim izvorima; kod Nemaca držanje predavanja (na univerziteti-ma);
naziv za Slovence i Lužičke Srbe (Vendi, venija legendi.
Vindi). venija etatis (lat. venia aetatis) prav. progla-šenje
vendita (ital. vendere prodavati, vendita punoletstva pre zakonom utvrñenog vremena.
prodaja) mesto gde se trguje, trg, pijaca; venija legendi (lat. venia legendi) v. venija
zborio mesto, loža; alta vendita (ital. docendi.
alta vendita) visoka loža karbonara. venijat (lat. venire doći, veniat neka doñe)
vendicija (lat. venditio) prodaja, predavanje, prav. naredba, poziv pred sud.
otuñenje putem prodaje. venozan (lat. venosus) alat. venski, koji pripada
Venedi v. Vendi. venama, koji se tiče vena; bogat venama;
Venedik (tur. Venedik, nem. Venedig) stari venozna krv neoksidisana krv tamnocrvene
naziv u našem narodu za današnju Vene-ciju boje; venski.
(Mletke). venski (lat. vena) znat. v. venozan.
venedički mletački, v. Venedik. venedjena (fr. venta (šp. venta, lat. vendere prodavati)
venedienne) trg. fina vrsta tkanine grodetur. usaml>ena drumska krčma, mehana.
venevozan (lat. venenum otrov, nlat. vene- ventarola (ital. ventarola, lat. ventus vetar)
nosus) otrovan, koji truje. venerolog (lat. sprava koja pokazuje pravac duvanja vetra,
Venus, grč. logos govor, reč) vetrokaz; mesto gde se ostavljaju jela i pića
med. lekar za venerične bolesti. venetromboza radi hladnoće, ledenica.
(lat. vena, grč ep- u, thrombos grumen, grudva) vent-en (fr. vingt-et-un) „dvadeset jedan",
med. zgrušavanje krvi u venama. poznata hazardna igra sa francuskim
venenum (lat. venenum) otrov. Venera (lat. kartama, ajni.
Venus) mit. v. Venus. venerabilan (lat. venter (lat. venter) znat. trbuh, zadak.
venerabilis) veoma pošto-van, častan, dostojan ventil (lat. ventus vetar, nlat. ventile) oduška,
poštovanja, časni; prečasni, veledostojni. mehanička naprava, obično od metala,
venerabile (lat. venerabile) ono što je dostojno pomoću koje se vrši otvaranje i zatvaranje
visokog poštovanja; posvećena hostija u propusta za vazduh, tečnosti, gasove, pare i
katoličkoj crkvi koja se pokazuje vernima da dr., zalistak.
bi joj odali poštovanje. veneracija (lat. ventilator (lat. ventilator) vetrilo, sprava za
veneratio) duboko poštovanje, obnavljanje, tj. za isisavanje i usisa-vanje
strahopoštovanje, obožavanje. venerija (lat. vazduha, sprava za pokretanje vazduha i
Venus Venera, boginja l>ubavi) 1. med. naziv za drugih gasova.
polne bolesti, tj. one koje se najčešće prenose ventilacija (lat. ventilatio) obnavljanje vazduha
snošajem, naročito sifilis, triper i meki šankr. u zatvorenim prostorijama, vetrenje,
venerija (fr. venerie, lat. venari loviti) 2. provetravanje; fig. prethodno pretresanje,
lov, lovl>enje, hajka; lovačka kuća. veneričan temeljno razmatranje nekog pitanja (pre
(lat. venereus) med. polio bolestan, polio donošenja konačne odluke), precenjivanje
zaražen; koji dolazi kao posledica neke polne imanja koje treba deliti; ventiliranje.
bolesti. venerologija (lat. Venus Venera, boginja ventiliranje v. ventilacija.
lju-bavi, grč. logia) deo medicine koji se bavi ventilirati (lat. ventilare) obnavljati vazduh,
veneričnim bolestima. venesekcija (lat. vena, vetriti, provetravati; rpaij. snabdeti ventilom,
sectio sečenje, rezanje) načiniti odušku na čemu; fig. neko pitanje
med. puštanje krvi iz vene. venefik (lat. pretresati, svestrano razma-trati, objašnjavati
venenum facere otrov spravljati, veneficus) u tančine.
onaj koji spravlja otrove, spravljač otrova. ventilogij(um) (lat. ventus vetar, grč. logion)
veni, vidi, vici (lgt. veni, vidi, vici) „Doñoh, sprava koja pokazuje pravac duvanja vetra,
videh, pobedih!", reči kojima je Cezar javio vetrokaz.
u Rim svoju pobedu u Pontijskom ratu; fig. ventozan (lat. ventosus) vetrovit, pun vetra:
kad se hoće da kaže kako je neka stvar brzo med. koji nadima, koji izaziva vetrove u
svršena. želucu (za jela).
venija (lat. venia) odobrenje, dopuštanje, ventozitet (lat. ventositas) med. nadimanje,
dozvola; kum venija (lat. sit venia), sa nagomilanost vetrova u želucu, vetrovi-tost;
dopuštenjem; bona venija ili kum bona fig. vetropirstvo.
venija (lat. bona venia, cum bona venia) sa ventralan (lat. ventralis) aiat. trbušni, koji se tiče
ljubaznim dopuštenjem, odobrenjem; sit venija trbuha, koji pripada trbuhu; koji se nalazi na
verbo (lat. sit venia verbo) neka bude reči dato trbušnoj strani.
dopuštenje, tj. neka je dopušteno reći. ventrikulus (lat. ventriculus) anat. želudac; uopšte
svaka šupljina na telu; ventrkku-li kordis (lat.
ventriculi cordis) pl. komore srca (desna i
leva).
ventrilokvenciJa (lat. venter trbuh, loqui
govoriti) veština tobožnjeg govorenje iz
trbuha; ventrilokvija.
ventrilokvija 144 verbum deponens

ventrilokviJa v. ventrilokvencija. pred slušaocima pokažeš učen i pametan,


ventrilokvist(a) (lat. venter, loqui) onaj koji ume mlaćenje gloginja, trućanje.
da govori iz trbuha. verbalizacija (lat. verbum reč, nlat. verba-
ventuza (fr. ventouse) ned. v. vantuza. lisatio) prav. sastavljanje protokola, pismeno
venula (lat. venula) znat. mali krvni sud, mala saslušanje; fig. pričanje utaman, trošenje reči
vena, venica. uludo, naklapanje.
Venus (lat. Venus, gei. Veneris) mit. boginja verbalizirati (lat. verbum, nlat. verbali-sare)
ljupkosti i ljubavi kod starih Rimljana (kod prav. sastavljati protokol, pismeno saslušavati;
Grka Afrodita), »sena Vulkanova, mati usmeno raspravljati; fig. pričati utaman,
Kupidonova; fig. polna ljubav, oblju-ba, govoriti u vetar, nakla-pati.
parenje; požuda, pohotljivost, nečed-nost; verbalist(a) (lat. verbum) pričalo, prekla-palo,
ljubavnica; lepotica; astr. druga po redu planeta trućalo, onaj koji više drži do reči nego do
u Sunčanom sistemu, koja se vidi i po danu, njihove sadržine.
zvezda Danica, Zornica, Zornjača (Fosforus), verbaliter (lat. verbaliter) pril. od reči do reči,
Večernjače (Hespe-rus); Medičijeva Venera doslovno, bukvalno; usmeno.
najlepši prikaz boginje Venere, jedno od verbalitet (nlat. verbalitas) doslovnost,
najvećih vajar-skih dela starog veka, koje se bukvalnost, blagoglagoljivost.
nalazilo u umetničkoj zbirci florentinske verbalna definicija objašnjenje reči, odredba
porodice Mediči; Miloska Venera reči.
veličanstveni mramorni kip Venere, rañen u verbalna egzegeza objašnjenje reči, tumačenje
P veku pre naše ere, pronañen .1820. na reči.
ostrvu Milosu, sada u pariskom Luvru; verbalna injurija prav. uvreda nanesena rečima;
Venera. supr. realna injurija.
Venus vulgivaga (lat. Venus vulgivaga) obična verbalna nota pol. nota jedne vlade drugoj, koju
pohota, ljubav koja se svuda skita, ulična poslanik one prve samo usmeno saopštava
ljubav, svačija »sena, razvratnica; Venus ovoj i koja ima karakter poverljivog
pandemos. saopštenje.
Venus pandemos (lat. Venus, grč. pan-demos) v. verbalnost v. verbalizam.
Venus vulgivaga. verbatim (lat. verbatim) pril. od reči do reči,
venusto (ital. venusto) muz. prijatno, umilno, doslovno.
ljupko. verberacija (nlat. verberatio) batinanje, šibanje,
Venus uranija (lat. Venus, grč. uranios nebeski) šamaranje; fiz. potres vazduha usled kojeg
visoka, uzvišena Venera, tj. čista, uzvišena, nastaje zvuk.
nepohotna ljubav. verberirati (lat. verberare) šibati, batina-ti, tući;
veka (mañ. fenyo, fenyii) bog. kleka, klekinja potresati.
(drvo i plod). verbigeracija (nlat. verbigeratio) med.
veo (ital. velo) l. komad tanke providne ili besmisleno ponavljanje reči.
mrežaste tkanine kojim žene pokrivaju lice verbi gracija (lat. verbi gratia) v. verbi kau za.
ili ga nose preko glave i niz pleća, kao znak verbi kauza (lat. verbi causa) na primer, radi
žalosti; poduži komad bele tkanine koji, primera; up. verbi gracija.
prebačen preko glave i niz pleća, neveste ver blan (fr. vers blancs) pl. poet. stihovi bez
nose na venčanju; 2. tanji sloj nečega, zastor slika; veran liberi.
(od magle, oblaka, mraka i sl.); 3. fig. nešto verbozan (lat. verbosus) rečit, pun reči, opširan
što prikriva stvarnost, što ometa da se nešto (u pričanju ili izlaganju).
sazna, kao plašt, omotač oko nečega. verbozitet (nlat. verbositas) prekomerna rečitost,
veranda (eng. veranda, iš. baranda, sskr. bujica reči, opširnost u izlaganju,
varanda) doksat, otvoren trem na kući. razvučenost (stila).
veras (lat. versus) poet. v. vere. verbum (lat. verbum) gram. glagol, glagolska
veratrin (lat. veratrum) hem. mešavina raznih reč; verbum dicendi — glagol govorenje:
veoma otrovnih alkaloida koji se nalaze u reći, govoriti, kazati i sl.; verbum fini-tum —
soku nekih biljki iz porodice čemerika; služi, lični glagolski oblik; verbum infinitum —
u obliku masti, kao lek protiv živčanih neodreñeni glagolski oblik (infinitiv).
bolesti i reumatizma. verbum aktivum (lat. verbum activum) gram.
radni glagol.
veracitet (lat. verax koji istinu govori, nlat. verbum anomalum (lat. verbum anomalum)
veracitas) istinitost, istinoljubi-vost, gram. nepravilan glagol.
ispravnost, verodostojnost, ljubav prema verbum auksilijare (lat. verbum auxiliare)
istini. gram. pomoćni glagol.
verba (lat. verba) pl. gram. v. verbum. verbum deponens (lat. verbum deponens) u
verbalan (lat. verbalis) koji se sastoji od reči, grčkoj i latinskoj gramatici: glagol koji ima
usmeni; koji se tiče reči; doslovan bukvalan, pasivne oblike a aktivne značenje, odložim
od reči do reči; gram. glagolski. glagol.
verbalizam (lat. verbum reč) prazno razmetanje
rečima i rečenicama, u cilju da se
verbum defektivum 145 vermivozan

verbum defektivum (lat. verbum defectivum) verzura (lat. versura) trg. mešanje poverioca,
gram. nepotpun glagol, tj. onaj koji nema svih pravljenje zajma da bi se njim pokrio neki
oblika. drugi dug, plaćanje duga zajmom; promet,
verbum impersonale (lat. verbum imperso-nale) obrt, proña robe.
gram. bezličan glagol. verzurirati (lat. versura) vršiti promet robe,
verbum intranzitivum (lat. verbum intransi- obrtati robom; pokriti (ili: pokrivati) dug
tivum) gram. neprelazni glagol. zajmom.
verbum inhoativum (lat. verbum inchoati- verizam (lat. versus istinit, ital. vero, verismo)
vum) gran. glagol kojim se iskazuje početak krajnje naturalistički pravac koji je od
neke radnje. početka sedamdesetih godina XIX veka
verbum pasivum (lat. verbum passivum) gram. počeo uzimati maha u plastici, slikarstvu,
trpni glagol. književnosti i muzici moderne Italije. Cilj mu
verbum primitivum (lat. verbum primitivum) je da prikazuje život onakvim kakav je, sa
gram. V. primitivum. svima njegovim ružnim i lepim stranama.
verbum tranzitivum (lat. verbum transiti-vum) Osnivač i voña mu je romansijer ðovani
gram. prelazni glagol. Verga.
verv (fr. verve) polet, zanos, zamah, žar. verikl (fr. vericle, lat. vitriculum, vitrum
vergija (tur. vergi) porez, danak, harač. staklo) lažan dragi kamen.
vergl (ital. vergula) kuz. mehanički instru-ment verist(a) (fr. veriste) umetnik pristalica verizma.
sa jednom melodijom ili dvema na koji se veritas (lat. veritas) istina; up. veritet.
svira skretanjem ručke. veritas juridika (lat. veritas juridica) prav.
verdikt (lat. veredictum, eng. verdict) prav. pravna istina.
presuda, odluka, porotska odluka. veritet (lat. veritas, fr. verite) istina, istinitost,
verem (arap. waram, tur. verem) l. sušica, stvarnost, npr. veritet nekog potraživanja.
tuberkuloza; 2. tuga, jad. verifikator (nlat. verificator) utvrñivač istine,
verenda (lat. verenda) pl. zool. polni organi. overilac; sprava za ispitivanje jačine metala.
veresija (tur. veresi) kupovina ili prodaja na verifikacija (nlat. verificatio) proverava-nje,
veru, prodaja na kredit. overavanje, utvrñivanje pravog stanja,
veretizav (arap. waram, grč. phthisis) onaj koji istine; fil. utvrñivanje tečnosti jedne
izgleda kao da ima tuberkulozu. pretpostavke, hipoteze, putem iskustva.
verz (lat. versus) poet. v. vere. verificirati (nlat. verificare) proveriti,
verzali (lat. versus) pl. tip. v. versali. proveravati, overiti, utvrditi istinitost čega i
verzacija (lat. versatio) okretanje, obrtanje; zatim je potvrditi; pregledati (račune,
menjanje, promena. dokumente, punomoći i dr.), pa onda
verzija (nlat. versio, lat. vertere obrnuti, potvrditi ispravnost.
okrenuti) inačica jedne pripovetke, oblik verkštat (nem. Werkstatt) radionica.
(ili: način) pričanja o nekom dogañaju; prevod ver-librizam (fr. vers-librisme) upotreba
na maternji jezik, prevod; o tome tata mnogo slobodnih stihova; književna škola koja
verzija o tome se različito priča; med. (nlat. propoveda upotrebu slobodnih stihova.
versio uteri) obrt deteta u materici, obrnutost
materice. ver-librist(a) (fr. vers-libriste) pobornik
verzikolorav (lat. versicolor) raznobojan, šaren. slobodnih stihova; pesnik koji piše slobodnim
verzio in rem (nlat. versio in rem) prav. stihovima.
upotreba stvari u tuñu korist bez punomoći vermati (tur.) poštovati, zazirati, bojati se;
sopstvenika upotrebljene stvari, ili kad neko fermati.
upotrebi u tuñu korist svoju sopstvenu stvar ne Vermaht (nem. Wehrmacht odbrambena snaga)
znajući da je njegova (u oba slučaja naziv za nemačku vojsku za vreme naci zma.
sopstvenik ima pravo da traži stvar natrag, vermej (fr. vermeil, ital. vermiglio) rumena (ili:
ili, ako stvar nije moguće izdvojiti bez crvena) boja; u vatri pozlaćeno srebro;
povrede njene suštine, da zahteva naknadu pozlaćen bakar; vatrenocrven dragi kamen.
vrednosti). vermes (lat. vermis, vermes) pl. zool. gliste.
verzio in utilitatem (nlat. versio in vermijon (fr. vermillon) jako crvena slikarska
utilitatem) prav. v. verzio in rem. verziran boja (cinober, rumenica); rumenilo (za usne,
(lat. versatus) upućen u nešto, vičan čemu, obraze).
iskusan, obavešten, izvež-ban, vešt. vermikularan (nlat. vermicularis) crvast,
verziran» (lat. versari) dolaziti u dodir, družiti crvolik.
se; baviti se, zanimati se čim, raditi na čemu. verminacija (lat. verminatio) med. glisna bolest,
verzifikacija v. versifikacija. bolest od glista.
verzo folio (lat. verso folio) na drugoj strani, na verminozan (lat. verminosus) med. pun glista;
obratno j strani (lista). koji boluje od glista, glistav.
verzo šolto (ital. verso sciolto) v. versi liberi.

10 Leksikon
vermičeli 146 vesper

vermičeli (ital. vermicelli) pl. crvići; vrsta finih versi liberi (lat. versi liberi) pl. slobodni stihovi,
talijanskih rezanaca. tj. stihovi bez slika.
vermiforman (nlat. vermiformis) u obliku crva, versifeks (nlat. versifex) nadripesnik, sti-
crvast, crvolik. hoklepac.
vermifuga (nlat. vermifuga, se. remedia) pl. versifikator (lat. versificator) stihotvorac,
ned. lekovi za isterivanje glista. pesnik, pisac stihova.
vermug (fr. vermoute, nem. Wermut pelin) versifikacija (lat. versificatio) stihotvor-stvo,
desertno vino s pelenom i drugim zači-nima. stavljanje u stihove, pravljenje stihova;
vernalan (lat. vemalis, ver) pr. prolećni. nauka o stihovima.
vsrnacija (lat. vernatio) podmlañivanje, ob- versificirati (lat. versificare) staviti u stihove,
navl>anje, izbijanje mladica u proleće; praviti (ili: pisati) stihove.
presvlačenje nekih životinja, skidanje versta (rus.) v. vrsta.
svlaka, npr. zmija. versus kankrinus (lat. versus cancrinus) post. račji
vernije (fr. vernier) geom. vrsta nonijusa, stih = palindromos.
nazvana po svom pronalazaču, matemati- versus memorijales (lat. versus memoriales) pl.
čaru Vernier-y (1580—1637). stihovi pomoću kojih se lakše pamte izvesna
vsrnilitet (lat. vernilitas) ropsko ponašanje, gramatička pravila (npr. predlozi koji se slažu
ulagivanje; prostota, neotesanost; pravl>enje sa nekim padežom složeni u stihove).
glupih šala. vertatur (lat. vertatur) neka se okrene, neka se
vernirati (fr. vernir) lakovati, premazati obrne (list).
firnajzom, glazirati; fig. dati (ili: davati) verte (lat. verte) okreni, obrni (list).
sjajan izgled. vertebralan (nlat. vertebralis) zool. kičme-ni,
vernisaž (fr. vernissage) svečano otvaranje rtenjačni, pršljenski; vertebralni sistem deo
umetničke (slikarske ili vajarske) izložbe. živčanog sistema koji polazi iz leñne
verol (fr. verole, nlat. variola) tec. sifilis; šuga, moždane.
svrab. vertebrata (nlat. vertebrata) pl. zool. kičme-
veronal fark. fabričko ime za sintetičku dietil- njaci.
barbiturnu kiselinu; služi kao sredstvo za verteks (lat. vertex) vrtlog, vir; teme, glava;
uspavl>ivanje. stožer na nebu; vrh, vis, breg.
verotipija (fr. verre staklo, grč. typos oblik, vertiginozan (lat. vertiginosus) l. kovitlav;
lik) prenošenje fotografija na staklo. vrtoglav, koji izaziva vrtoglavicu; 2. koga je
verofon (fr. verre staklo, grč. phone glas) uhvatila vrtoglavica, koji pati od vrtoglavice.
muzički instrument koji se sastoji od dva reda vertigo (lat. vertigo) ned. vrtoglavica, nesvestica.
vinskih čaša razne veličine koje se sipanjem vertikale (nlat. verticalis) kat. uspravna, prava
vode u njih hromatski štimuju, i onda linija, vertikalan položaj.
udaranjem ovlaženim prstima po njima vertikalan (nlat. verticalis) uspravan, u pravcu
proizvode tonovi. dejstva Zemljine teže, okomit, odvesan; up.
perpendikularan.
vere (lat. vertere, versus) poeg. stih, tj. niz
metrički sreñenih ritmova koji, pomoću vertiko (nem. Vertiko) vrsta malog ormana sa
rimovanja, asonancije ili aliteraiije, sastavkom, nazvan po pronalazaču, ber-
predstavljaju celinu; veras, verz. linskom stolaru Vertikou.
verticitet (nlat. verticitas, fr. verticite) fiz.
Versaj (fr. Versailles) veličanstveni dvorac sa moć opredeljivala, upravljanja (npr.
parkom koji je sagradio Luj XIV; magnetne igle).
1672—1789. prestonice francuskih kraljeva;
1871—79. sedište republikan-ske vlade; u verthajmovica (po Nemcu Wertheim-y) l. brava;
Versaju je potpisan mir izmeñu Nemačke i 2. kasa koja se ne može otvarati bez
saveznika 28. VI 1919 (Ver-sajski mir). naročitog ključa; verthajmovača, vert-
vsrsali (lat. versus) št. tip. velika početna slova. hajmica.
versatilan (lat. versatilis, versare okretati, veruka (lat. verruca) med. bradavica, naročito
obrtati) prevrtljiv, promenljiv; okretan, vešt. na oku.
. versatilitet (nlat. versatilitas) prevrtll-vost, verukozan (lat. verrucosus) med. bradavičav,
kolebljivost, promenljivost; okret-ljivost, pun bradavica.
dovitljivost. verukozitet (nlat. verrucositas) med. bradavi-
verseto (ital. versetto, fr. verset) kitica, čavost.
strofa. verfen geol. početak geološkog perioda tri-jasa.
versija v. verzija. vesnjanka (rus. vesna proleće) prolećni ples
versikul (lat. versiculus) mali stih, izreka iz Ukrajinaca.
Biblije. vesper (lat. vesper „veče") u katoličkoj crkvi:
večernja, pretposlednji kanonski .čas; užina;
astr. zvezda Večernjača.
Vesta 147 vibrafon

Vesta (lat. Vesta) mit. rimska boginja ognjišta, rum veto) pravo slobodnog odricanja, ili
domaće sloge, čednosti, blagoslova i odbijanje.
sigurnosti u gradovima i državama; astr. Vetus testamentum (lat. Vetus Testamentum)
planetoid otkriven 1807. g. (Ceres 1801, Palas Stari zavet, spisi St. zaveta.
1802, Juno 1804, Vesta). većil (arap. wakil tur. vekil) punomoćnik,
vestalinks (lat. vestales) pl. device koje su zastupnik; nekad turski ministar.
morale ZO godina služiti u hramu božice Beste vehabiti (arap. Vahabi) up. vahabiti.
i stalno održavati svetu vatru; za to vreme
morale su živeti najčednijim životom, a posle vehementan (lat. vehemens) žestok, plah,
su mogle istupiti iz službe i udati se; ako se vatren, strastan, neobuzdan, žustar.
koja ogrešila o nevinost, bila je živa vehementnost v. vehemencija.
zakopana; vestalke. vehemencija (lat. vehementia) žestina, va-
vestalke (lat. vestales) pl. vestalinke. trenost, žustrine, plahovitost, silovi-tost,
vestern (eng. western zapadni) popularni naziv neobuzdanost; vehementnost.
za filmove u kojima se prikazuje američki vehikl (lat. vehiculum) kola, prevozio ili
.divlji zapad"; junaci tih filmova su prenosio sredstvo; fig. sredstvo za prenošenje,
kolonizatori — pioniri, kauboji, revolveraši, prenosilac; sprovodnik; farm. dodatak tečnim
šerifi, pustolovi, Indijanci. lekovima koji treba da im dade masu, oblik i
vestibil (fr. vestibule) v. vestibul. dr., obično destilovana voda; fiz. provodnik,
vestibul (lat. vestibulum, fr. vestibule) trem, vod.
predvorje, ulaz u kuću; predsoblje; vestibil. vehter (nem. Wachter) čuvar, stražar.
vestigije (lat. vestigium, vestigia) pl. stope, vecozamente (ital. vezzosamente) muz. v. ve-
tragovi nogu, tragovi. cozo.
vestijar (lat. vestiarius, vestis odelo, odeća) vecozo (ital. vezzoso) muz. nežno, blago, meko;
trgovac haljinama, haljinar; kod katolika: vecozamente.
nadzornik svešteničkih odežda i crkvenih vedžvud (eng. wedgwood) vrsta engleskog po-
utvari. luporculana, fajansa, nazvana po prona-
vestijarij(um) (lat. vestiarium) soba gde stoje lazaču Dž. Vedžvudu (1730—1795).
haljine, haljinarnica; oblačionica i veš (nem. Wasche) rublje, preobuka; fig. iznositi
svlačionice, garderoba. prljav veš.
vestitura (nlat. vestitura) oblačenje, ode-vanje;
zakalućerivanje, svečano oblačenje vešplav (nem. Waschblau) plavilo za rublje.
manastirsko? iskušenika u kaluñerske odelo via (lat. via) v. vija.
(kod katolika). vibralitet (nlat. vibralitas) fiz. svojstvo (ili:
vetativ (lat. veto zabranjujem) lipti, zabran-ski sposobnost) tela da trepere, da se njihaju,
način, način zabrane. treperavost, njihavost; fiziol. iaizmenična
veteran (lat. veteranus, vetus star) stari vojnik, napetost i labavost delova tela.
isluženi vojnik, naročito onaj koji je vibrant (lat. vibrare tresti, drhtati) glas čija je
učestvovao u ratu, stari ratnik; fig. čovek bitna osobina treperenje; takav je, npr.,
ostareo u službi, čovek koji je stekao iskustvo srpskohrv. glas r, koji se stvara treperenjem
u nekom poslu. vrha jezika na alveolama gornjih sekutiće.
veteranstvo v. veterancija. vibrantan (fr. vibrant) ustreptao, treptav,
veterancija (nlat. veterantia) odmor posle drhtav.
isluženog punog roka službe, stanje jednog vibrater (lat. vibrare vitlati, njihati; tre-pereti,
veterane; veteranstvo. njihati se) 1. med. hirurški in-strument koji se
veterina (lat. veterina) nauka o marvenim upotrebljava za bolest ženskih polnih organa;
bolestima, marveno lekarstvo; škola za 2. teh. pneumatič-na mašina za nabijanje
marvene lekare, veterinarski fakultet. zemljišta, bušenje betona i dr.
veterinar (lat. veterinarius) marveni lekar, vibrato (ital. vibrato) muz. dršćući, trepereći.
živinar, onaj koji je svršio veterinarski vibrator (lat. vibrare) l. telo koje vrši
fakultet ili ravnopravnu visoku školu i mehaničke ili električne treperenje; 2. sprava
dobio diplomu marvenog lekara. koja neki predmet stavlja u brzo treperenje.
veternus (lat. veternus dremljivost) med. bolesna vibratoran (lat. vibrare, nlat. vibratorius)
želja za spavanjem, dremljivost, mrtvilo, treperav, njihav, koji se sastoji u trepe-renju,
mlitavost, letargija. njihanju, treptaj™.
veto (lat. veto) zabranjujem, ne primam, vibrafon (lat. vibrare trepereti, grč. phone glas)
odbacujem; u starom Rimu: formula kojom su muz. džez-instrument sastavljen od metalnih
narodni tribuni oglašavali odluke sena-ta za ploča nanizanih na pokretnom stalku;
nevažeće; u ustavnim državama vladaoci udaranjem batića o pločice proizvodi se
imaju, u odnosu prema narodnom karakterističan treperav zvuk.
predstavništvu pravo na neograničeno
(apsolutno) ili samo na ograničeno
(suspenzivno)veto; liberum veto (lat. libe-
10*
vibracija 148 videant konzules.

vibracija (nlat. vibratio) fiz. treperenje, treptaj; naučnog, naročito medicinskog ispitivanja.
klaćenje, njihanje (šetalice); drhtanje, vivisecirati (lat. vivus »siv, secare seći) otvarati
podrhtavanje; up. oscilacija. (ili: razuñivati) »sive životinje u cilju
vibrioni (lat. vibrare trepereti, nlat. vibriones) fizioloških ogleda.
pl. kratke, zavojite bakterije, npr. izazivači vivifikacija (nlat. vivificatio) oživlja-vanje,
kolere. oživljenje.
vibrirati (lat. vibrare) drhtati, trepereti, klatiti vivo (ital. vivo) kuz. v. vivače.
se, njihati se; vitlati, mahati. vivos voko, mortuos plango, fulgura frango (lat.
vibrogram (lat. vibrare, grč. gramma crta) fiz. vivos voco mortuos plango, fulgura frango)
zvučna krivulja koja se dobije pomoću „Žive dozivam, mrtve oplakujem, munje
vibrografa; fonautogram. lomim", uobičajeni natpis na zvonima: moto
vibrograf (lat. vibrare, grč. grapho) fiz. sprava poznate Šilerove pesme „Daš Lied von der
koja automatski beleži treptaje zvučnih tela Glocke" („Pesma o zvonu").
posredstvom slobodnog vazduha; up. vigvam koliba ili šator severnoameričkih
fonautograf. Indijanaca, obično od bivolskih koža.
vibrografija (lat. vibrare, grč. graphia) fiz. nauka vigizam (eng. whiggism) načela i program
o treperenju zvučnih tela. vigovaca.
vigilant (lat. vigilans) stra»sar, čuvar, nastojnik,
vibroskop (lat. vibrare, grč. skopeo gledam) fiz. nadzornik.
sprava za posmatranje treperenja. vigilantan (lat.) budan, oprezan, pažljiv,
viva (ital. viva) živeo! smotren, obazriv, brižljiv.
viva voks (lat. viva vox) živi glas; živa reč, vigilantibus leges sunt skripte (lat. vigi-lantibus
usmeno poučavanje. leges sunt scriptae) pravničko načelo:
viva voks docet (lat. viva vox docet) živi glas zakoni su pisani za oprezne, tj. zakone
poučava, tj. živa reč ima poučnu snagu. treba poznavati da se ne bi o njih grešile, ili:
viva voce (lat. viva voće) živim glasom, živom da bi čovek mogao štititi svoje pravo, treba
rečju, tj. usmeno. da ga budno čuva.
vivandje (fr. vivandier) trgovac koji prati vigilancija (lat. vigilantia) budnost, pažlji-vost,
vojsku i prodaje joj jelo i piće, pukovski opreznost, bri»sljivost.
krčmar; up. marketender. vigilija (lat. vigilia) bdenje, noćno straža-renje;
vivandjerka (fr. vivandiere) vojnička, pu- kod Rimljana: vojnička noćna straža koja
kovska krčmarica; up. marketenderka. je stražarila od zalaska do izlaska sunca; kod
vivant! (lat. vivant) »siveli! katolika: služba uoči nekog velikog praznika,
vivarij(um) (lat. vivarium) mesto gde se drže i dan uoči praznika, navečerje; bdenije; noćna
taje životinje (suvozemne i vodene), molitva pre sahrane za dušu umrlog.
zverinjak, zoološka bašta. vigovci (eng. whigs) pl. slobodnjaci, prijatelji
vivat (lat. vi vat) živeo! slobode, članovi engleske liberalne stranke,
vivat, kreskat, floreat (lat. vivat, floreat) živeo, protivnici torijevaca; u Sje-dinjenim
rastao, cvetao! (uzvik pri zdravi-cama i sl.), Američkim Državama: pristalice američke
da živi, da raste, da cveta. nezavisnosti za vreme re-volucionarnih
vivacitet (lat. viva čitaš) životna snaga; ži- ratova u XVIII veku.
vahnost, živost, žestina, žar. vigonja (fr. vigogne) peruanska ovca, lama;
vivače (ital. vivace) ouz. živahno, vatreno, sa fina, svilaste vuna ove ovce.
žarom; vivo, kon viveca. vigor (lat. vigere, vigor) »sivotna snaga, ži-
vivačisimo (ital. vivacissimo) kuz. vrlo živo, što vahnost, krepkost; fig. silina, jačina.
življe, veoma brzo. vigorozamente (ital. vigorosamente) kuz. v.
vive r (fr. viveur) onaj koji voli dobro da »sivi i vigorozo.
da se provodi; up. bonvivan. vigorozan (nlat. vigorosus) snažan, jak, silan,
vivipar (lat. vivipar) hol. životinja koja se živa krepak, pun »sivotne snage, sve»s.
raña (za razliku od životinja koje se legu iz vigorozo (ital. vigoroso) muz. snažno, krepko,
jaja); eupr. ovipar. živahno, silno; vigorozamente, kon vi-gore.
viviparan (lat. vivus živ, ragege rañati) koji Vidalova reakcija med. krvna reakcija za
raña žive mladunče (a ne nosi jaja); up. utvrñivanje postojanja crevnog tifusa, pa-
oviparan. ratifusa, srdobolje, kolere, sakagije i dr.
viviparizam zool. v. viviparija. vide (lat. vide, videre) vidi, pogledaj, sravni,
viviparija (lat. vivus živ, ragege rañati) zool. uporedi.
rañanje živih mladunaca (za razliku od videant konzules ... (lat. videant consules ne
životinja koje se legu iz jaja); up. quid respublica detrimenti capiat) neka
viviparizam. konzuli obrate pa»snju da država ne pretrpi
vivisektor (lat. vivus živ, sector koji seče) kakvu štetu (formula kojom je rimski senat,
naučnik koji para, razuñuje »sive životinje u u opasnim vremenima, donosio odluku da se
cilju proučavanje. konzulima dade veća vlast); da-
vivisekcija (lat. vivus živ, sectio sečenje)
otvaranje tela živih životinja u cilju
videatur 149 vija gracije

nas: izraz kojim se preporuču]e vladi duhom da vidi; fig. zanesenjak, sanjalica,
opreznost. pesnik.
videatur (lat. videatur) neka se vidi, treba vizionoskop (lat. visio gledanje, grč. skopeo
videti, tj. mesto navedeno iz neke knjige i sjJ. gledam) specijalna konstrukcija
vide infra (lat. vide infra) vidi dole, vidi niže, kinematografa.
vidi docnije (u knjigama). vizir (ital. visiera) l. deo šlema: rešetka koja
videlicet (lat. videlicet =videre licet) pril. kao pokriva lice a ne smeta gledanju i koja se
što se lako može videti, očevidno, jasno, može, prema potrebi, dići i spustiti; 2.
razumljivo, naravno. naprava na vatrenom oružju pomoću koje se
vide supra (lat. vide supra) vidi gore, vidi nišani, nišanska gajka, nišan; 3. na
napred, vidi ranije (u knjigama). instrumentima za merenje uglova: zadnji
videtur (lat. videtur) izgleda, čini se; kao kh. diopter.
mišljenje, nalaženje, shvatanje, npr. dati svoj vizirati (lat. visere gledati, zagledati, fr. viser) l.
videtur dati svoje mišljenje o nečemu. nišaniti, gañati, uzeti na nišan; 2. imati u
vidi (lat. vidi) video sam; video. vidu što, smerati nešto, težiti za nečim; 3.
vidimacija (lat. vidimatio) zvanično srav-njenje odrediti zapreminu posude; 4. overiti putne
i potvrda, overavanje, overa jednog akta, isprave, staviti vizu na pasoš i dr.; 5. delove i
naročito potvrda da je prepis veran originalu; figure jednog grba opisati i označiti prema
kopija vidimata (lat. copia vidimata) overen pravilima heraldičke umetnosti.
prepis; pro vidimacione (lat. rgo vidimatione) vizis aktis (lat. visis actis) prav. pošto su viñena,
taksa za pregled, za overu. pregledava akta.
vidimirati (lat. vidimus, fr. vidimer) staviti na vizita (fr. visite) poseta, pohoda; lekarska
nepggo vidi, zvanično potvrditi da je prepis poseta; pregled, pregledanje (lekarske,
akta ili dokumenta veran originalu; pr. carinsko); kratak ženski ogrtač za posete.
vidimiran. vizitator (nlat. visitator) posetilac, poho-dilac,
vidimus (lat. vidimus) videli smo, sravnili smo; polaznik; pregledač, nadzornik imanja;
kao im. uverenje o sravnjenju s origi-nalom; kaluñer koji obilazi manastire svog reda ili
overen prepis. svoje oblasti.
vidit (lat. vidit) video je, sravnio. vizitacija (lat. visitatio) posećivaše, poha-ñanje,
vidualicij(um) (lat. vidua udova, nlat. poseta; pregled, pregledanje, smotra; naročito:
vidualitium) prav. udovički deo, koji po pregled stanja u kojem se nalazi neka
zakonu pripada ženi posle smrti muža. ustanova ili neko nadleštvo; voj. mali odred
viduitet (lat. viduitas) udovanje, udovištvo, vojnika koji je pod nadzorom jednog
udovičko stanje, obudovelost; fig. osamljenost, podoficira.
moralne beda. vizitira™ (lat. visitare, fr. visiter) pregledati,
viza (lat. visum viñeno, pregledane, fr. visa) izvršiti pregled; pretresa™, izvršiti pretres;
overavanje potpisom i pečatom da je nešto posetiti, posećivati, poho-diti, pohañati.
viñeno i pregledane (naročito za putne vizitkarta (nem. Visit-karte) posetnica, pri-
isprave, pasoše), zvanična overa; u kartanju: javnica, karta sa imenom, prezimenom,
osnovni ulog (kod farbla). zvanjem i mestom stanovanja.
vizavi (fr. vis-a-vis) lice u lice, prema čemu, vizorij(um) (nlat. visorium) tip. sprava koja drži
spram čega, naspram, sproću čega; rukopis sa koga slagač slaže, pri-državač
prekoputa; osoba koja se nalazi nasuprot listova; up. tenakl.
drugoj osobi, preko puta od druge osobe; vizualan (lat. visualis) ont. vidni, koji se tiče
uzana kočija sa dva sedišta, preko puta jedno vida; vizualno pamćenje ono koje se
od drugog; malo kanabe za dve osobe tako da poglavito oslanja na predstave dobijene
su, kad sede, okrenute jedna drugoj. čulom vida; vizuelan.
vizantinizam (grč. Byzantion) v. bizantini-zam. vizuelan (fr. visuel) v. vizualan.
vizibilan (lat. visibilis, videre videti) vidljiv, vizum (lat. visum) ono što je viñeno, pojava,
očevidan, očigledan, primetan. prizor, slika; predstava, slika uobrazilje;
vizibilitet (nlat. visibilitas) vidljivost, takoñe: viza.
očevidnost, očiglednost, primetnost. vizura (lat. videre videti, visum) opt. zamišljena
vizija (lat. visio, videre) viñenje, gledanje; crta koja polazi iz posmatračeva oka i ide
psih. halucinacija čula vida, predstava koju kroz durbin pravo do predmeta posmatranja.
smatramo, usled bolesne razdražljivosti vija (lat. via put) sredstvo, način; na adre-sama:
centralnog organa (u polusnu ili u preko, npr. vija Beograd preko Beograda; in
hipnotičkom stanju), za stvaran opaža]; vija jurio (lat. in via juriš) putem prava,
prikaza, pričina, priviñenja, opsena, utvara; praznim, zakonskim sredstvima; via.
uobraženja, sanjarija. vija gracije (lat. via gratiae) prav. putem
vizionar (nlat. visionarius, fr. visionaire) milosti, putem pomilovanje.
vidovnjak, vidovit čovek, onaj koji može
vijadukt 150 vindikacija

vijadukt (nlat. viae-ductus) most iznad doline, viktoriozan (lat. victoriosus, fr. victorieux)
puta, barovitog mesta i sl. pobedonosan, pobednički.
vijatikum (lat. viaticum) putni trošak, po- viktualijanci (nlat. victualia) pl. opasni morski
putnina; kod starih Rimljana: novac koji se razbojnici u XIV i XV veku u Istočnom i
metao mrtvacu u usta da plati Haronu prevoz Severnom moru, prvobitno grañani iz Rostoka
preko reke Stake; kod katolika: poslednja i Vizmara koji su, po naredbi svog vojvode
pričest koja se daje samrtniku; poslednja (hercoga), sačekivali brodove i oduzimali im
pomast. viktualije, koje su posle nosili opsednutim
vijatorij(um) (lat. viatorium) putomer; up. Stokholmlja-nima; vitalijanci.
hodometar. viktualije (nlat. victualia, vivere živeti) pl.
vija fakti (lat. via facti) prav. nasilno, silom, životne namirnice, hrana.
samovoljno, samovlasno. viktus (lat. victus, vivere živeti) način života;
vikar (lat. vicarus) zastupnik, zamenik, na- sredstvo za život, izdržavanje; viktus et
mesnik (pape, patrijarha) u jednoj oblasti, amiktus (lat. victus et amietus) hrana i odelo.
biskupiji, dijecezi itd.; u Engleskoj: niži vikunja (šp. vicuna) v. vigonja.
sveštenik, kapelan. vila (lat. villa, fr. ville) letnjikovac, kuća
vikarija (nlat. vicaria) zvanje i vlast jednog izrañena u obliku letnjikovca.
vikara, namesništvo, delokrug namesni-kov; vilajet (arap. wilaya, tur. vilayet) mesto
kapelanstvo; vikarijat. roñenja, zavičaj; pokrajina, provincija,
vikarijat (nlat. vicariatus) v. vikarija. oblast kojoj stoji na čelu valija (u
vikarijus apostolikus (nlat. vicarius apo- Turskoj).
stolicus) „apostolski namesnik", visoko vilajetlija (arap.-tur. vilayetli) zemljak.
svešteno lice u rimokatoličkoj crkvi. vilavela (fr. villanelle, ital. villanella) pastirska
vikarni (lat. vicarius) namesni, zastupajući, pesma sastavljena iz neparnog broja terceta
odmenjujući; namesnički; vikarna krvarenja i završena strofom od četiri stiha; pesma uz
med. krvarenja na nos mesto menstrua-cije. koju se igra, seoska igra.
vikend (eng. week-end) nedeljni odmor, počinje vileñatura (ital. villeggiatura) letnje vreme koje
subotom po podne i traje do ponedeljka ujutro, se, radi razonode i odmora, provodi na selu,
a obično se provodi van mesta stanovanja. život na selu radi razonode; letnja svežina.
vikendica kuća za odmor, vikend. vilis (lat. vilis jevtin) prost, male vrednosti, bez
viking (stnord. vikingr) borac, ratnik, junak, vrednosti, neznatan, rñav; vilio-ris
naročito junak na moru, gusar; ime ger- kondicionis (lat. vilioris conditionis) slabijeg
manskih stanovnika Skandinavije koji su, od sastava, neznatnije vrednosti; korpus vile (lat.
UŠ—XI veka, bili na zlu glasu kao gusari. corpus vile) ogledni obje-kat bez vrednosti.
vikler (nem. wickeln omotavati, savijati) svitak vilifikacija (nlat. vilificatio) pobijanje (ili:
za kovrčanje kose; up. papijota. obaranje) cena, smanjivanje vrednosti;
viklifiti pl. pristalice engleskog teologa Džona unižavanje, vreñanje.
Viklifa, prethodnika reformacije u XIV veku, vilstek (eng. vealsteak) pržen ili pečen komad
koji se istakao u borbi protiv zloupotreba u telećeg mesa, engleska teleća imi-cla.
katoličkoj crkvi i tražio čistotu hrišćanskog vilj (tur.) zool. slon.
učenja. vi mandati (lat. vi mandati) prav. po zapovesti,
vikont (nlat. vicecomes, fr. vicomte, eng. na osnovu naredbe.
viscount) francuska plemićka titula izmeñu vina (ind.) muz. najstariji indijski muzički
grofa i barona; podgrof, titula grofovog sina instrument od bambusove trske i sa 4 žice,
koju nosi za očeva života; posednik sličan mandolini.
vlastelinstva u Francuskoj. vinalije (lat. vinalia) pl. svetkovine vina koje
vikontesa (fr. vicomtesse) žena ili ćerka su u starom Rimu slavljene dva puta
vikonta. godišnje: 19. IX u čast Venere i 22. IV u čast
vike (nem. Wichse) mast za obuću, imalin. Jupitera.
viksati (nem. wichsen) čistiti obuću mašću za vina medikata (lat. vina medicata) pl. farm.
čišćenje (viksom). medicinska (ili: lekovita, biljna) vina.
Viktorije (lat. Victoria) nit. boginja pobede kod Vindi v. Vendi.
starih Rimljana (kod Grka: Nike), koju su vindikativan (nlat. vindicativus) osvetolju-biv,
predstavljali sa krilima i lovorovim vencem osetljiv, željan osvete, kazneni, od-mazdni.
ili palmovom grančicom u ruci; astr. asteroid vindikacija (lat. vindicatio) osveta: uzimanje u
otkriven 1850. god. zaštitu, zaštićivanje; prav. zahtev za povraćaj
viktorije (lat. victoria) letnja otvorena kola sa stvari sopstveniku.
jednim ili dva konja i sa 3—4 sedišta. viktorija-
orandž hen. zlatnožuta boja izrañena od
kreozota i šalitrene kiseline, za bojenje vune i
svile.
vindikaciona tužba 151

vindikaciona tužba prav. tužba za zaštitu vinofrbija (lat. vinum, grč. phobeo bojim se)
svojine; takoñe: vindikta. strah od vina, mržnja na vino, gañenje od vina.
vindikaciono pravo prav. pravo traženja da se vint (nem. Gewinde) ručna dizalica sa zup-
isporučena roba vrati sopstveniku ako je čanikom; up. gvint. vinum misale (lat. vinum
kupac, pre no što je isplatio, postao missale) pričesno
insolventan. vino (u katoličkoj crkvi). vincilir (mañ.
vindikta (lat. vindicta) osveta; kažnjavanje; vinczeller od nem. Winzer) stručan vinogradar;
prav. tužba zbog nanesene štete; zakonsko čuvar vinograda, pu-dar.
progonjenje i kažnjavanje prestupnika; kod vinčesterka (po imenu američkog konstruktora
starih Rimljana: štap slobode kojim je pretor Vinčestera — Winchester) vrsta vojničke i
dodirivao roba i tako ga oslobañao. lovačke puške. vinja (fr. vigne, ital. vigna)
vindicirati (lat. vindicare) osvetiti, kažnjavati; vinova loza,
štititi, braniti; prav. pola-gati na nepggo pravo vinograd; poljska kuća, letnjikovac. višega (fr.
kao na sopstvenost, sudskim putem tražiti vignette) šara koja služi kao ukras (u
svoje natrag; dosuditi; doznačiti sudski. knjigama, na pismima, maramica-ma); mali
vindjak(n)a (nem. Windjacke) kratak sportski bakrorez ili drvorez kao ukras na koricama, u
kaput od lake nepromočive tkanine kroz početku ili na kraju knjige; monopolski
koju vetar ne može da prodre. zavoj sa pečatom (na duvanu, papiru,
Vindobone (lat. Vindobona) starorimsko ime za žigicama); up. etiketa. viola (lat. viola) l. bog.
Beč. ljubičica, ljubica i drugo cveće sa mirisom
vinifikator (nlat. vinificator) proizvoñač vina, sličnim mirisu ljubičice.
naprava pomoću koje vino može previrati i viola (ital., šp. viola, fr. viole, nlat. vitula) 2.
kad je zatvoreno. muz. opšti naziv za veći broj muzičkih
vinifikacija (nlat. vinificatio) proizvoñenje (ili: gudačkih instrumenata. viola alta (ital. viola
proizvodnja) vina, veština spravljanje vina. alta) muz. v. viola di
vinkl (nem. Winkel ugao) ime većeg broja brano.
instrumenata za merenje, naročito viola d'amore (ital. viola d'amore) muz. ljubavna
zanatlijskih. violina, braču sličan muzički in-strument
vinklag (nem. Winkelhaken) tip. vrstač, sla-galjka veoma ljupkih tonova, ranije sa 12—14 žica, od
(mala metalna pregrada, u širini štampanog kojih su neke bile metalne, docnije samo sa
retka, koju ručni slagač drži u levoj ruci i u sedam drevnih žica. viola di bračo (ital. viola
nju, desnom rukom, slaže slova), slagačica. di braccio) muz.
vinktura (lat. vinctura, vincire) vrpca, veza, alt-violina, brač-violina; viola alta. viola di
spona; spa janje, združivanje. gamba (ital. viola di gamba) muz.
vinkulacija (lat. vincula okovi) vezivanje; violončelo.
ograničenje prava raspolaganja hartijama od violare jus teritorijale (lat. violare jus
vrednosti i njihova prenošenja na drugo territoriale) prav. povrediš sopstveničko ili
lice. zemljišno pravo. violata (lat. violata)
vinkulirati (lat. vincire, nlat. vinculare) spojiti, obeščašćena, silova-
svezati, združiti; obavezati se, primiti na devojka.
obaveze; fin. hartije od vrednosti isključiti iz violacija (lat. violatio) prav. povreda prava,
kursa. prestup zakona; oskrvnjenje, osramoćenje;
vinkulum (lat. vinculum) konopac, uže, veza, obesvećenje.
petlja, vrpca. violentan (lat. violentus) silan, žestok, naprasit,
vinkulum konjugale (lat. vinculum conjugale) plahovit, goropadan, preteran, prekomeran;
bračna veza, brak. nasilan, prinudan. violentnost (lat. violentia) v.
vinkulum matrimonii (lat. vinculum matri- violencija. violencija (lat. violentia) silina,
monii) vinkulum konjugale. žustrina, žestina, naprasitost, plahovitost, neo-
buzdanost, preteranost; sila, nasilje, pri-
vinovnik (rus. vinovnik) krivac; izazivač, siljavanje.
prouzrokovač. violet (ital. violetto, fr. violet) ljubičast;
viiolentan (lat. vinolentus) pijan od vina; sklon mešavina plave ili crvene boje; u vidljivom
piću, koji se opija; izmešan s vinom. spektru: boje sunčanih zrakova koje se najjače
vinolencija (lat. vinolentia) pijanstvo, gšja-nost; lome. violeta (tal. violetta) nuz. violica, mala
sklonost piću, opijanje. violina; bog. ljubičica. violetan (fr. violette)
vinometar (lat. vinum vino, grč. metron) koji je boje ljubičice,
sprava za merenje jačine vina, vinomer. ljubičast.
vino seko (ital. vino secco) italijansko vino od violin (nlat. violinum) hem. materija koju sadrže
suvog grožña; up. sekt. mnoge vrste ljubičica i koja izaziva
vino tinte (šp., ital. vino tinto) v. tinto. povraćanje.
152 virtuelan lik

violina (ital. violino) muz. ćemane, najvažniji virgo (lat. virgo) med. devojka, devica; virgo
orkestarski instrument sa četiri žice (g, d, a, intakta nevina devojka.
e), u današnjem obliku izrañen u Italiji u vi reskript (lat. vi rescripti) prav. na osnovu
XVTI veku. naredbe, po zapovesti.
violiiist(a) (ital. violinista) muz. svirač u violinu. viribus unitis (lat. viribus unitis) sjedinje-nim
violine pikolo (ital. violino piccolo) muz. silama, celokupnom snagom.
najmanja violina, četvrtina violine. viridarij(um) (lat. viridarium) vrt za uživanje i
violine primo (ital. violino primo) muz. prva zabavu, gradila, bašta.
violina. viridin (lat. viridis zelen) bog. zelena bojena
violine sekondo (ital. violino secondo) muz. materija u biljaka; up. hlorofilin.
druga violina. virilan (lat. virilis, vir muze) muški, muže-van;
violirati (lat. violare) povrediti, prestu-piti odvažan; virilni glas v. votum virile.
zakon; narušiti, pogaziti ugovor, obavezu; virilescencija (nlat. virilescentia) zool. poja-
silovati, obepgčastiti; oskrna-viti, obesvetiti. vljivanje muških osobina kod ženskih
violon (fr. violon) muz. v. violina; po ital. životinja u starosti, naročito kod ptica.
violone (violone): bas-violina u HUD i HUŠ virilizam (lat. vir muž, virilis) v. viraginitet.
veku najdublji gudački instrument u basu, virilist(a) (lat. virilis) pol. član nekog političkog
današnji kontrabas. tela po položaju a ne po izboru.
violonist(a) (ital. violone) muz. svirač u violon. virilitet (lat. virilitas) muškost, mužev-nost;
violončelist(a) (ital. violoncello) muz. svirač u zrelost, zrelo doba; fig. odvažnost.
violončelo. virilna porcija (lat. virilis portio) prav. deo
violončelo (ital. violoncello) muz. mali violinski nasledstva koji pripada pojedincu.
bas koji se za vreme sviranja drži izmeñu viripotencija (lat. viri potentia) muška snaga,
kolena; viola di gamba, čelo. sposobnost, muškost; »seneka sposobnost za
vii (eng. whip) toplo piće od belog vina, jaja, stupanje u brak.
limunova soka, šećera i začina. virman (fr. virement) fin. isplata koja se vrši
viper-in (eng. whipper-in) nadzornik i gonilac bez gotovine, prostim knjiženjem;
levačkih pasa; pol. istaknut član stranke koji prenošenje novca s jedne budžetske partije ili
drugove iz stranke zbira za glasanje u pozicije na drugu; trg. uzajamno
engleskom Donjem domu. obračunavanje; mor. obrtanje (ili: okretanje)
vi presidii (lat. vi praesidii) na osnovu lañe.
predsedničkog prava, na osnovu prava koje virmanisati (fr. virement) fin. prebacivati (ili:
daje predsednički položaj. prebaciti, preneti, prenositi) iz jedne
budžetske partije ili pozicije na Drugu; Č>JG-
viraginitet (nlat. viraginitas) fiziol. poremećaj u vršiti obračun; mor. okretati lañu.
polnom razvitku kod žena, koji se sastoji ne viroze (lat. virus otrov) med. zarazne bolesti
samo u nepotpunom razvitku unutarnjih izazvane virusima.
polnih organa, sa slabom ili potpuno
izostalom menstruacijom, nego i u tome što virola (fr. virole) spiralni svitak u satu; čelični
takva žena i u razvitku sekundarnih spolnih kalup za kovanje novca.
obeležja liči na muškarca: male grudi, virologija (lat. virus otrov, logos reč, govor)
bradatost, dubok glas, promene u karakteru; nauka o virusima.
ginandrija, virilizam. virtualan (nlat. virtualis) v. virtuelan.
virago (lat. virago) muškobanja, muškarača, virtualitet (nlat. virtualis) sposobnost za rad,
žena koja izgleda i ponaša se kao muškarac. noć delovanja, mirujuća ili drema-juća
viraž (fr. virage) ani j. nagao zaokret, kružno snaga; bitna ili pojamna važnost.
spuštanje aviona. virtuelan (fr. virtuel, lat. virtus sposobnost,
virginal (lat. virga grančica) muz. instrument valjanost, snaga) snažan; mogućan;
sličan klaviru; up. spinet. sposoban za dejstvo, nastrojen za delovanje,
virginalan (lat. virginalis) devojački, koji je sposoban za rad, ali se tom
devičanski; fig. čist, čedan. sposobnošću ne koristi, sa prikrivenom
virgineus morbus (lat. virgineus morbus) med. snagom; fiz. koji se dobija presekom pro-
devojačka bolest, malokrvnost, bledilo. duženja stvarnih zrakova na suprotnu
stranu, prividan, uobražen; princip vir-
virpinija vrsta duvana i cigara; potiče iz tuelnih pomeranja: načelo mogućih pome-
severnoameričke države Virpinije (Vir- ranja; supr. realan.
ginia).
virginitet (lat. virgimtas) med. netaknutost virtuelan lik ont. lik nekog predmeta dobi-jen
ženskog devičnjaka (himena), devičanstvo, odbijanjem svetlosti o ogledalo ili
devojapggvo, spolna nevinost; fig. čednost, prelamanjem kroz sočivo, nastaje pro-
čistota. duženjem na drugu stranu stvarnih odbije-nih
ili prelomljenih zrakova. Lik predmeta u
ravnom ogledalu je virtuelan.
virtuelna brzina 153 vitalnost

virtuelna brzina fiz. princip ili načelo virtuelnih viskoza (lat viscum lepak) hem. celulozna
brzina ili virtuelnih pome-ranja: ako je neka masa (za izradu veštačke svile i filmova).
veza materijalnih tačaka na koje napadaju sile viskozan (lat. viscosus, viscum lepak) te-gljiv,
u ravnoteži, onda je zbir virtuelnih, tj. lepljiv (za telo koje pod dejstvom pritiska na
mogućnih, radova ovih sila jednak nuli za njegovu površinu stalno menja svoj oblik
sva mala pri danoj vezi virtuelna, tj. kaže se da je viskozno).
mogućna, pome-ranja napadnih tačaka. viskozimetar (lat. viscum, grč. metron) aparat za
virtuelna žiža ot. kod izdubenih sočiva ona merenje viskoznosti neke tečnosti, naročito
tačka iz koje izgleda da polaze zraci koji lakova, ulja i dr.
napuštaju sočivo po prelamanju pavši na nj viskozitst (nlat. viscositas) fiz. lepljivost,
paralelne. tegljivost, svojstvo viskoznog tela; vi-skoznost.
virtuoz (nlat. virtuosis, ital. virtuoso) čovek koji viskoznost fiz. v. viskozitet.
je u nekoj veštini ili umetnosti, naročito u vis legne (lat. vis legis) prav. zakonska sila, sila
muzici, dostigao savršenstvo, poglavito u zakona.
tehničkom pogledu. vis major (lat. vis maior) viša sila, ona sila
virtuozan (nlat. virtuosis) valjak, odličan, protiv koje se čovek ne može boriti niti je
savršen. otkloniti; up. fore mažer.
virtuoznost (nlat. virtuositas) savršena veština, vispren (rus.) 1. oštrouman; vešt, snalažljiv;
naročito u muzici. duhovit; 2. plemenit, uzvišen.
virtuoskinja (ital. virtuosa) majstorica u svojoj vis probandi (lat. vis probandi) dokazna
veštini, velika umetnica. snaga, snaga dokaza.
virtus (lat. vir, virtus) muška snaga, muškost, vist (eng. whist) engleska igra karata sa četiri
snaga koja dejstvuje, valjanost, hrabrost; igrača i 52 karte; piće od čaja, šećera,
vrlina, krepost. limuna i crnog vina.
vista (ital. vista) trg. viñenje, uvid, pokazi-vanje
virulentan (lat. virus otrov, virulentus menice; a vista (ital. a vista) odmah po
otrovan) med. pun ljutih i opakih sokova, viñenju, tj. menice.
otrovan, gnojav; fig. jedak, zagrižljiv, pun viscera (lat. viscera) pl. med. unutrašnji or-gani
žestine. životinjskog tela; utroba, nutrica, drob,
virulencija (nlat. virulentia) med. gnojenje rane, naročito srce, pluća, creva, jetra itd.
otrovnost, sposobnost patogenih bakterija da visceralan (nlat. visceralis) utrobni, dro-ban,
prodru u stran, živ organizam, da luče koji se tiče unutrašnjih organa životinjskog
otrovne produkte i da, na taj način, izazivaju tela.
oboljenja; fig. jetkost, zagrižljivost. viscidan (nlat. viscidus) židak, gust, lepljiv;
virus (lat. virus otrov) med. izazivač bolesti, fig. otporan, tvrdoglav.
zarazna klica, otrov, naročito otrov što ga vita (lat. vita život) životopis, tok života,
luče mrtve ili žive bakterije. kurikulum vite.
viršafterica (nem. Wirtschafterin) žena koja vita brevis, are longa (lat. vita brevis, ars longa)
vodi domaćinstvo neženjena čoveka. život je kratak, umetnost je duga (latinski
viršla (nem. Wurstel) vrsta male kobasice. prevod početka Hipokratovih „Aforizama").
vis (lat. vis) sila, snaga, moć, vlast. vitalan (lat. vitalis) životni, koji se tiče života;
vis apsoluta (lat. vis absoluta) prav. apsolutna sila živahan, sposoban za život, sa životnom
(kad je neko prisiljen da nešto učini ili ne snagom; oživljavajući, koji pomaže život; fig.
učini zbog apsolutne sile, od koje se nije veoma važan, bitan, neophodan.
moglo braniti niti je odbiti). vitalizam (lat. vitalis životni) teorija po kojoj se
vis armata (lat. vis armata) oružana sila, vojska. život ne može objasniti samo hemijsko-
vis atraktiva (lat. vis attractiva) fiz. privlačna fizičkim procesima u njemu, nego treba
sila. uzeti pri tom u obzir i izvesne nematerijalne
vis viva (lat. vis viva) fiz živa sila, kinetička principe (vis vitalis).
energija. vitalijanci (lat. vita) v. viktualijanci.
vis vitalis (lat. vis vitalis) životna snaga. vitalist(a) fil. pristalica vitalizma.
vitalitet (lat. vitalitas) životna snaga, životnost,
vis inercije (lat. vis inertiae) fiz. sila lenivosti, sposobnost za život; prosečne trajanje života
lenivosna sila. (npr. kod jednog naroda), verovatnoće
viskača (šp. viscacha) zool. zecu slična juž- življenja.
noamerička životinja, ukusna mesa i veoma vitalni osećaj psih. opšti osećaj života, tj. onaj u
cenjenog krzna, koje predstavlja važan trg. kome se ogleda, u našoj svesti, opšte stanje
artikl. našeg organizma, celokupne zdravstveno
viski (eng. whisky) engleska rakija od žita; stanje.
visoke otvorene dvokolice sa jednim vitalnost (lat. vitalitas) v. vitalitet.
konjem.
vitamini 154 Višnu

vitamini (lat. vita život) pl. biol. razne hranljive vice-admiral, vice-direktor, vice-kon-zul.
materije, još neispitane dovoljno, koje su za vice verza (lat. viče versa) obratno, obrnuto, u
ishranu organizma veoma potrebne; nalaze se protivnom slučaju.
u većini namirnice, naročito u zelenim vicedom (lat. vicedominus) namesnik, zamenik
delovima biljaka, svežim plodovima i vladara; upravnik crkvenih dobara.
semenju, u svežem mesu, žumancetu, mleku vicezimacija (nlat. vicesimatio) dvadesetko-
i dr. Upotreba hrane u kojoj nema vitamina vanje, izdvajanje svakog dvadesetog člana
izaziva razne bolesti (skorbut, rahitis, beriberi, kakve velike čete pobunjenika radi
pela-gru itd.). pogubljenja (kod Rimljana).
vitelus (lat. vitellus, vitulus) žumance. vicezimirati (nlat. vicesimare) dvadesetko-vati,
vi testamenti (lat. vi testamenti) prav. silom svakog dvadesetoga po redu isključi-ti,
oporuke, na osnovu poslednje volje, izdvojiti, osuditi, kazniti smrću (u pobunama
testamenta. i sl.).
vitiligo (lat. vitiligo lišaj) med. nestajanje vicenalan (lat. vicies dvadeset puta, analis
pigmenata u koži, tako da se na tim godišnji) dvadesetogodišnji, koji se vrši ili
mestima pojavljuju bele mrlje. dogaña svakih dvadeset godina.
vitlejizam sistem radničkih zajednica koji je vicenij(um) (lat. vicennium) vreme od dvadeset
postao u Engleskoj posle prvog svetskog rata, godina.
sa ciljem da u industrijskim predu-zećima vi cesionis (lat. vi cessionis) prav. silom, tj.
učestvuju, pored poslodavaca, i radnici u putem prenošenja ili ustupanja.
srazmernom delu dobiti; ime po prvom vicia etatis (lat. vitia aetatis) pl. mane, gresi
predsedniku odbora koji se bavio ovim (mladićkog) doba, gresi mladosti.
pitanjem Dž. H. Vitleju. vicijum (lat. vitium) mana, nedostatak;
vitraž(a) (fr. vitrage) staklena vrata; staklena pogreška, promašaj, omaška; zabluda, greh,
pregrada; prozorske zavese; prozori. krivica, porok; pl. vicia.
vitraj (fr. vitrail) dekorativne slike od komada vicijum kanonikum (nlat. vitium canonicum)
stakla u boji povezanih olovnim trakama. telesna mana zbog koje je neko nesposoban
vitrezan (lat. vitreus staklen, fr. vitreux) da bude sveštenik.
staklast, kristalast; providan, sjajan. vicijum kordis (lat. vitium cordis) med. mana
vitrescibilan (lat. vitrescibilis) koji se može srca.
pretvoriti u staklo, pretvorljiv u staklo. vicijum nature (lat. vitium naturae) med.
vitrescibilitet (nlat. vitrescibilitas) pre- prirodni (ili: uroñeni) nedostatak.
tvorljivost u staklo. vicinalan (lat. vicinalis susedski) opštinski,
vitrine (fr. vitrine) staklen orman za smeštaj seoski; vicinalne železnica, želez-nica,
sitni jih umetničkih predmeta; dućanski obično uzanog koloseka, koja vezuje samo
izlog; prozor. obližnja mesta, sporedna železnica; vicinalni
vitriol (lat. vitreolus dei. od vitreus staklen, fr. put opštinski, seoski put, onaj koji vezuje
vitriol, šp. vitriolo) hen. sulfat (tj. so samo susedna sela.
sumporne kiseline) svakoga od raznih metala, viciozan (lat. vitiosus) pogrešan, pokvaren;
bakra (zvani plavi vitriol, plava galica), poročan, nevaljao; med. koji ima manu, koji je
gvožña (zvani zeleni vitriol, zelena galica), sa ned ostatkom; viciozan posed prav. posed
cinka itd. koji nije bez zamerke, bez mane.
vitriolescirati (nlat. vitriolescere) hen. pretvarati viciozitet (lat. vitiositas) pokvarenost, po-
se u vitriol. ročnost, rñavost; vicioznost.
vitriolizacija (nlat. vitriolisatio) hem. vicioznost (lat.) v. viciozitet.
pretvaranje u vitriol.
vitrifikacija (nlat. vitrificatio) postakla-vanje, vicemaher (nem. Witz, machen činiti) ša-
pretvaranje u staklo, postakljenje. ljivdžija, duhovit čovek.
vitrificirati (nlat. vitrificare) postakli-ti, Višva-karman (ind.) „Tvorac vasione"; fil.
pretvoriti (ili: pretvarati) u staklo. oličenje stvaralačke sile u prirodi, veliki
vitrometar (lat. vitrum staklo, grč. metron) ont. arhitekt indijskog panteona (odgovara
aparat za merenje jačine lomljenja zrakova. grčkom Vulkanu).
vitrotipija (lat. vitrum staklo, grč. tipos) veština eiter (nem. wischen brisati) brisač, oti-rač;
izrañivanja fotografskih slika na staklu. sprava na vozilima za otklanjanje kiše ili
vitrum (lat. vitrum) staklo; kristal. snega sa stakla.
vic (nem. Witz) desetka, dosetljivost, Višnu (ind.) jedan od tri glavna božanstva u
oštroumnost; duhovita šala. brahmanizmu, prvobitno bog Sunca; naj-
vice (lat. viče) u složenim rečima znači: pod-, popularniji bog u brahmanizmu, sa sve
zamenjivanje, zastupanje nekoga, npr. većim brojem poštovalaca (vaišnava). Da bi
oslobodio bogove ili ljude od zla, on je uzimao
na sebe razne oblike (devet) i pojavljivao se u
njima na Zemlji, a njegovu desetu
inkarnaciju (kalki) očekuju tek u budućnosti,
i tada će uništiti sve svoje
višnuizam 155

neprijatelje i osloboditi svoj narod od nestašno, onaj koga čovek često mora
tuñinskog gospodarstva. prekorno da doziva.
višnuizam (ind.) vera u učenje višnujita. vokacija (lat. vocatio) poziv, pozivanje na neki
višnujiti (ind.) pl- obožavaoci i poštovao-ci boga položaj; dar, sklonost (nekom zanimanju,
Bitnu. zanatu, struci).
Vlaška nekadašnja rumunska pokrajina voki-toki (eng. walkie talkie) prenosni radio-
izmeñu Karpata i Dunava; stariji naziv za telefon, konstruisan 1933. god. u SAD.
Rumuniju. voks (lat. vox) glas, zvuk, ton; reč, izraz; ad
voal (fr. voile) prevez, veo, koprena, zastor; vocem (lat. ad voćem) uz reč, pri toj reči
vrsta tanke materije za ženske haljine, (pade mi na pamet); asa vode (lat. assa voće)
naročito za veo. samim glasom, tj. bez pratnje nekog
Vodai (nem. Wodan) mit. najglavniji bog svih instrumenta; sub hak voce (lat. sub hac voće)
germanskih naroda (skandinavski Odin), bog pod ovom reči (pri upućivanju na rečnik).
vetra, mrtvih, pobede, dobre žetve i lekarstva; voks akuta (lat. vox acuta) muz. visok (ili: oštar)
Vuogan. glas.
vodvilj (fr. vaudeville) prvobitno: francuska voks virginea (lat. vox virginea) muz. devojački
narodna pesma satirične sadržine; danas: glas (za jednu oktavu viši i umilniji orguljski
veseo, mali poz. komad sa kupleti-ma; registar no što je voks humana).
pozorište u kojem se prikazuju ovakvi komadi. voks klamantis in dezerto (lat. vox claman-tis in
vodviljist(a) (fr. vaudevilliste) pisac vod-vilja. deserto) glas vapijućeg u pustinji, tj. Jovana
vokabula (lat. vocabulum) lingv. reč, naziv, ime, Krstitelja; fig. glas istine koji nema dejstva,
pojedina reč (kao predmet leksikolo-gije i uzaludno opominjanje.
leksikografije). voks populi, voks dei (lat. vox populi, vox Dei)
vokabular (nlat. vocabularium) rečnik, sveska u posl. glas narodni je glas božji, tj. što narod
koju se pišu reči nekog tuñeg jezika i njihova hoće, to je svetinja.
značenja radi lakšeg učenja napamet. voks hibrida (lat. vox hybrida) melez-reč, tj. reč
vokabulist(a) (lat. vocabulum reč) pisac rečnika. sastavljena od reči dva ili više jezika, npr.
vokal (lat. vocalis, vox glas) gram. samogla-snik za-interesovati.
(kod nas glasovi: a, e, i, o, u); supr. konsonant. voks humana (lat. vox humana) muz. čovečji
vokalan (lat. vocalis) gram. samoglasnički; glas (na orgulji).
glasni, koji se tiče glasa; izgovaran, u volabilitet (nlat. volabilitas) povrpšost,
smeni (dokaz); vokalna muzika pevanje; nestalnost.
vokalni koncert koncert u kojem su samo volan (fr. volant) pernata lopta; krilo
tačke pevanja. vetrenjače; fiz. točak zamajac; točak za
vokale (ital. vocale) muz. pevajući. upravljanje automobilom; deo lista koji se
cepa (u priznaničkoj knjizi); karner na
vokaliza (nem. Vokalize, ital. vocalizzo) muz. ženskoj haljini.
vokalna kompozicija (vežba) bez teksta sa volantai (lat. volans, fr. volant) koji leti, leteći,
pevanjem na jedan isti vokal. koji je u letu, lepršav.
vokalizam (fr. vocalisme) gram. teorija volapik (volapuk = eng. world svet, speak
samoglasnika; samo glasnici jednoga jezika ili govoriti) meñunarodni, svetski jezik,
jedne reči s obzirom na njihove meñusobne prethodnik esperanta, pronalazak nemačkog
odnose. sveštenika J. M Šlajera (Schleyer, 1831—
vokalizacija (nlat. vocalisatio) gram. pretvaranje 1912).
suglasnika u samoglasnike; muz. izgo-varanje volat (ital. volta) zidni svod; zasvoñena
samoglasnika pri pevanju; vokali-ziranje. prostorija.
vokalize (ital. vocalizze) muz. vežbe u pevanju sa volatilan (lat. volatilis) hem. koji može da se
slogovima ut, ge, mi, fa itd. (solmiza-cija). pretvori u gas ili u paru, isparljiv.
vokalna harmonija (lat. vocalis, grč. harmo-nfa volatilizacija (nlat. volatilisatio) hem. ispa-
sklad) skladnost dva sloga ili više slogova ravanje, pretvaranje u paru.
koji dolaze jedan za drugim, s obzirom na volatilizirati (nlat. volatilisare) hem. ispa-riti,
boju zvuka, naročito kad vokal jednog sloga isparava™, pretvoriti (ili: pretvarati) u paru
zavisi, u ovom pogledu, od vokala ili gas.
prethodnog sloga (osobito u uralsko-altajskim volatilitet (nlat. volatilitas) isparljivost;
jezicima). nestalnost, promenljivost.
vokalski (lat. vocalis) gram. samoglasnički. volva (lat. volva) bog. opna na mladim pečur-
vokativ (lat. vocativus) gram. peti padež, dozivni kama.
padež; fig. obešenjak, spadalo, volvulus (lat. volvulus) med. zavezanost (ili:
zapletenost) creva, uvrtanje delova tankog ili
zadnjeg creva oko osovine svoga opor-njaka.
vole (fr. volee) let, letenje (ptica); fig. položaj,
rang; pucati iz voleja u fudbalu; udariti loptu
u letu; ot vole (fr. haute
vole] 156 volumetar

volee) ljudi visoka položaja, najugledniji ljudi tametar služi i za merenje jačine struje; up.
nekog mesta. voltmetar.
volej (eng. volley) sp. udarac lopte (u tenisu voltamper (A. Volta, A. M. Ampere) fiz.
reketom, u fudbalu punom nogom) dok je u proizvod iz jednog volta i jednog ampera;
letu, pre nego što dodirne tle. služi za merenje prividne snage kod na-
volens-nolens (lat. volens-nolens) „hteo-ne izmenične struje.
hteo", tj. kad se nešto u svakom slučaju voltera (fr. voltaire) velika naslonjača s niskim
mora učiniti, bez obzira na lično sedištem a visokim naslonom za glavu,
raspoloženje. nazvala po francuskom pesniku i filozofu
volenti non fit injurija (lat. volenti pop f it Velteru.
iniuria) onome koji hoće ne čini se nepravda, volterizam filozofija i način mišljenja
ko hoće da mu tako bude, tome je pravo. francuskog filozofa Voltera (1694— 1778);
volitivan (lat. volitio) l. voljni, koji potiče od (ili frivolan, epikurejski način mišljenja, kao kod
iz) volje; 2. gran. dopusni, željni. Voltera; volterijanizam.
volicija (lat. volitio) psih. htenje, volja, volterijanizam (fr. voltairianisme) fil. v.
pojedinačni akt volje, izraz volje. volterizam.
volo (lat. volo hoću) sik volo, sikjubeo(.: at. sic voltižer (fr. voltigeur) veštak u skakanju; igrač
volo, sic jubeo) tako hoću, tako zapove-dam, na konopcu; vrlo vešt konjanik, jahač vešt u
tj. umesto svih razloga neka važi moja skakanju na konja; konj obučen jahačkom
volja (po jednom stihu iz Juvenalovih satira). vežbanju; laki pešak, strelac (u francuskoj
vol-o-van (fr. vol-au-vent) kup. lisnate testo vojsci).
punjeno ribom, mesom, gljivama i dr., lisnata voltižirati (fr. voltiger, ital. volteggiare) vešto se
pasteta. baciti na konja ili sa konja; praviti veštačke
volonter (fr. volontaire, lat. voluntarius) onaj skokove; igrati na konopcu; fig. brzo prelaziti
koji služi dobrovoljno i besplatno; s predmeta na predmet.
dobrovoljac (vojnik). Voltin elemenat fiz. galvanski elemenat
volt (skr. V) fiz. jedinica za merenje napona u sastavljen od cinka, bakra i sumporne
Meñunarodnom sistemu jedinica; predstavlja kiseline.
onaj napon na homogenom žičanom Voltin stub fiz. stub sastavljen od mnogo
provodniku kroz koji prolazi struja od 1 elemenata naslaganih jedan preko drugog
ampera, a utrošena snaga izmeñu te dve tačke redom bakar — tečnost (razreñene H2SO4) —
iznosi 1 vat; naziv po italijanskom fizičaru cink.
Alesandru Volti. volti subito (ital. volti subito) muz. brzo okreni
volta (fr. volte, ital. volta, lat. volutus valjan, (na notama).
kotrljan) u školi jahanja: jahanje u malom voltmetar (A. Volta, grč. metron) fiz. instrumenat
krugu, teranje konja u krug; u kartama: za merenje potencijalne razlike, naponske
veština u mešanju karata tako da izvesna razlike; up. voltametar.
karta tačno doñe na ono mesto koje se želi. voltfas (fr. volte-face, lat. volvere okretati,
volta-elektrometar (A. Volta, grč. elektron, facies lice) voj. poluokret, poluobrt; nagla
metron) fiz. v. voltametar. promena mišljenja; napraviti voltfas iznenada
voltaža (fr. voltage) napetost, napon struje se okrenuti i isprsi™ pred neprijatelja koji te
merene u vo l tima, električni napon. goni; fig. naglo promeniti mišljenje.
voltaizam (A. Volta, fr. voltaisme) fiz. gal- volubilan (lat. volubilis, volvere okretati,
vanski elektricitet, galvanizam. obrtati) gibak, vitak, savitljiv, okretan;
volta-indukcija (A. Volta, lat. inductio) fiz. nepostojan, nestalan, promenljiv; tečan,
pojava izazivanja (indukovanja) električne slatkorečiv, govorljiv.
struje u zatvorenom provodniku pomoću volubilitet (lat. volubilitas) gipkost, pokre-
kretanja u njegovoj blizini drugog provod- tljivost, savitljivost, okretnost; tečnost u
nika kroz koji prolazi struja, ili pomoću govoru, slatkorečivost; nestalnost, pro-
spajanja i prekidanja struje u bliskom menljivost.
provodniku, ili pomoću pojačavanja ili volumen (lat. volumen, volvere) rukopis, spis
slabljenja struje u tom provodniku. ovijen oko štapića, svitak; knjiga, sveska;
voltametar (A. Volta, grč. metron) fiz. sprava za fiz. prostor što ga zauzima jedno telo,
merenje elektrolizom izdvojenih količina zapremine; muz. obim, jačina, punoća (glasa,
supstanca; izmeri li se istovremeno vreme zvuka).
prolaska struje, onda deoba izdvojene količine volumenometar (lat. volumen, grč metron)
vremenom daje u jedinici vremena izdvojenu sprava za merenje zapremine čvrstih i tečnih
količinu, a odatle se dobija u jedinici tela.
vremena kroz aparat protekla količina volumetar (lat. volumen, grč. metron) fizio-
elektriciteta, tj. ja-čina struje (pod loški aparat za merenje promena u zapre-
pretpostavkom da je za sve vreme zbivanja mini pojedinih delova živog čovečjeg ili
struja stalna); dakle, vol- životinjskog tela.
volumetrija 157 vražda

volumetrija (lat. volumen, metria) veština von novčana jedinica Severne Koreje (1 von =
merenja zapremine; fizkol- merenje promena u 100 sena).
zapremini pojedinih delova čovečjeg ili voracitet (lat. voracitas, vorax proždrljiv)
životinjskog tela; hem. odreñivanje količine proždrljivost; fig. gramžljivost, neza-
rastvorene materije. jažljivost.
voluminozan (nlat. voluminosus) koji se sastoji vostro konto (ital. vostro conto) trg. na vaš račun.
iz više delova, koji je sastavljen iz više votant (lat. votans, vovere) glasač.
svezaka; u mnogo knjiga; velik, obi-man, votacija (lat. votatio) glasanje, izglasavanje,
opsežan, glomazan, kabast, debeo. skupljanje glasova; votiranje.
voluminozitet (nlat. voluminositas) obi-mnost, Votergejt afera (eng. Watergate) politički
opsežnost, glomaznost. skandal u SAD 1972-73. nastao otkri-
voluminoznost v. voluminozitet. vanjem ureñaja za prisluškivanje u izbor-nom
volum-teorija (lat. volumen zapremina, grč. štabu Demokratske stranke u zgradi
theoria) hek. shvatanje po kojem se količine Votergejt (Watergate) u Vašingtonu;
tela spojenih u hemijska jedinjenja ne prisluškivanje su organizovale pristalice
zamišljaju prema njihovoj težini, nego prema Republikanske stranke uz znanje
zapremini. najodgovornijih ličnosti te stranke; ova je
voluntarizam (lat. voluntas volja) fčl. filozofski afera kompromitovala i same vrhove
pravac (psihološki i metafi-zički) koji smatra američke državne uprave.
za bitno svojstvo duše volju, a ne intelekat, votiv (lat. vovere zavetovati, votivum) etn.
koji, dakle, objašnjava bitnost života zavetna žrtva ili dar božanstvima, sve-cima,
pomoću volje kao osnovne funkcije duševnog crkvama i dr.; prinosi se u poljo-privrednim
života (Šopenhauer, Bunt). proizvodima ili u izrañevi-nama od gvožña,
voluntaristi (lat. voluntas volja) fil. pristalice zlata, srebra ili voska.
voluntarizma. votivan (lat. votivus) zavetovan, zavetni.
voluntaristička psihologija pravac empi-rijske votiranje (lat. votatio) v. votacija.
psihologije koji naglašava bitni značaj votirati (lat. votum, ital. votare, fr. voter) dati
procesa volje i osećanja; sulr. inte- svoj glas za nešto, glasati za, izgla-sati,
lektualistička psihologija. glasanjem odobriti.
voluntas (lat. voluntas, volo hoću) volja; stat pro votka (rus. vodka) popularne ruska rakija.
racione voluntas (lat. stat pro ratione votum (lat. votum, vovere) zavet, obećanje;
voluntas) važi umesto razloga volja. glas koji se daje za nešto, protiv nečega;
voluntas ultima (lat. voluntas ultima) prav. glasanje, izglasavanje; pl. vota; kum vot (lat.
poslednja volja, testamenat. sit voto) s pravom glasa; kum vogo ilimitato
voluntativ (lat. voluntas volja) liigv. v. vo-litiv. (lat. sit voto illimitatio) sa neograničenim
voluptuozan (lat. voluptuosus, voluptas pravom glasa; meo voto (lat. teo voto) po
pohota) sladostrasan, strasan, pohotljiv; mojoj želji, po mom nahoñenju, što se mene
zabavan, prijatan, pun veselja. tiče; sub voto remisionis (lat. sub voto
voluta (lat. voluta) apx. ukras na stubovima u remissionis) sa željom za povraća j.
obliku zavojice, spirale, šara u obliku puža, votum virile (lat. votum virile virilni glas)
uvojnica; zool. uvijeni puž. kneževski pojedinačni glas, za razliku od
volutacija (lat. volutatio) valjanje; fig. nepo- kurijalnog glasa, predata, gro-fova u starom
stojanost, nestalnost. nemačkom parlamentu.
volfram (nlat. wolframium) hem. veoma tvrd i votum decizivum (lat. votum decisivum) prav.
otporan metal, atomska masa 183,85, redni
broj 74, znak W, topi se na 3400°; odlučujući glas.
upotrebljava se za dobijanje volfram-če-lika votum konzultativum (lat. votum consulta-
i za vlakna električnih sijalica; tungstem. tivum) prav. savetodavni glas.
volšeban (rus.) natprirodan, čudotvoran, votum kurijatum (lat. votum curiatum) uku-
mañijski. pan, zajednički glas; up. kurijski glas.
volšebnik (rus.) čarobnjak, mañioničar. vohajnit (nem. Wochein) min. sinonim za mi-
vomika (lat, vomica) kec. čir, prišt; naročito: čir neral boksit, nazvan po mestu Bohinja
u plućima. (nem. Wochein) u Sloveniji, gde ima ležišta
vomikozan (lat. vomicosus) ned. pun čireva, boksita.
gnojav. voče (ital. voće) kuz. pevački glas; a voče sola
vomirati (lat. vomera) med. v. vomitirati. (ital. a voće sola) samo za jedan glas.
vomitiv (nlat. vomitivurn) med. sredstvo koje voče di peto (ital. voće di petto) muz. pun glas,
izaziva povraćanje. glas iz grudi.
vomitirati (lat. vomitare) med. povraćati, voče di testa (ital. voće di testa) muz. glas iz grla.
bljuvati; vomirati. vražda (rus. vražda) 1. svaña, zavada,
vomitus (lat. vomitus) ned. povraćanje, neprijateljstvo; 2. krvnika; 3. plemenski
bljuvanje. mirovni sud (tzv. krvno kolo).
vrak 158 Vuotan

vrak (nem. Wrack) oštećena laña koja se više pepeo, usijano kamenje i rastopljene stene;
ne može opraviti; fig. olupina, ruševina, vatreni breg (naziv po bogu Vulkanu).
neupotrebl>iva stvar. pulkanizam (lat. vulcanus) kol. sve vulkan-ske
vrbait mineral nañen meñu arsenskim ruda-ma u radnje i njihove posledice koje su u tesnoj vezi
Makedoniji, nazvan po češkom mine-ralogu sa poremećajima u Zemljinoj kori; shvatanje da
Vrbi. .je Zemlja dobila svoj oblik dejstvom vatre
vrsta (rus. versta) ruska mera za dužinu (<upr. neptunizam). vulkanizator v. vulkanizer.
(1,066,78 km); versta. vulkanizacija (lat. vulcanus, nlat. vul-
vulva (lat. vulva) inat. spoljašnji delovi ženskog canisatio) postupak pri zagrevanju gume,
spolnog organa, stidvdšd, sra-mnica. kaučuka i gutaperke, pomešanih sa sumporom,
vulvitis (lat. vulva) med. zapaljenje spolja-šnjeg na temperaturi od 130—140°S. Na taj način ove
dela ženskog spolnog organa. materije, koje su inače na 0° tvrde kao drvo a
vulvo-uterinski (lat. vulvus, uterus) ašt. koje na višoj temperaturi omekšaju, postaju,
stidnično-materični, koji pripada stid-nici i usled visoke temperature, elastične i ne
materici ili se tiče stidnice i materice. rastvaraju se, kao obično, u etru, benzolu,
vulvula (nlat. vulvula) zool. materica kod terpentinu i dr. vulkanizer onaj koji
životinja. vulkanizira.
vulgaran (lat. vulgaris opšti, svakidašnji) nizak, vulkanizirati (lat. vulcanus, nlat. vulca-nisare)
prostački. kaučuku i gutaperki dodavati (ili: dodati)
vulgarizam (lat. vulgaris opšti svakidašnji) sumpora, pa ih onda na visokoj temperaturi
prost, nepristojan izraz; nepristoj-nost, učiniti da postanu elastični i nerastvorljivi.
prostakluk. vulkanisti (lat. vulcanus) pl. kol. pristalice
vulgarizator (lat. vulgaris običan, svaki-dašnji) teorije da je Zemlja svoj današnji oblik
onaj koji vulgarizuje, preterano uprošćava dobila dejstvom vatre (supr. ieptu-nisti); pr.
naučne pojmove. vulkanistički.
vulgarizacija (nlat. vulgarisatio) uprošća-vanje, vulkanitet (nlat. vulcanitas) kol. postanak (ili:
uprošćenje; činjenje opštim, zajedničkim, poreklo) vulkana; svojstvo nekog tela
činjenje da bude svima razumljivo. dobijeno dejstvom vatre.
vulgarizirati (lat. vulgare učiniti opštim, opšte vulkani-™ (lat. vulcanus) kol. vulkanske stene
poznatim, nlat. vulgarisare) uprostiti nešto; (koje su postale erupcijom vulkana).
učiniti nešto opštim, zajedničkim, objaviti, vulkanolog (lat. vulcanus, grč. logos reč,
obnarodovati, učiniti da nešto bude svima govor) naučnik koji se bavi vulkanologi-jom.
razumljivo; vulgirati. vulkanologija (lat. vulcanus, grč. logia) kol.
nauka koja do sitnica izučava sve vulkanske
vulgaritet (nlat. vulgaritas) običnost, pojave.
prostakluk, prostaštvo, niskost; prostački vulkanski (lat. vulcanius) koji se tiče boga
način izražavanja; vulgarnost. Vulkana; koji bljuje vatru, koji potiče od
vulgarnost v. vulgaritet. vulkana; koji je postao ili preobražen
Vulgata (nlat. Vulgata) latinski prevod Svetog dejstvom vatre.
pisma koji je katolička crkva priznala kao vulkord (eng. woolcord) vrsta jake engleske
autentičan na Tridentin-skom crkvenom vunene tkanine, naročito za čakšire.
saboru 1546. god. vulnerabilai (nlat. vulnerabilis) ranljiv,
vulgo (lat. vulgo) pril. kod naroda, u narodu; obranljiv, koji se može raniti, povre-dljiv,
uopšte, obično, u običnom životu, narodski, ozledllv; fig. slab, neotporan.
jezikom prostog sveta, prosto rečeno. vulnerabilitet (nlat. vulnerabilitas) ranlji-vost,
vulgo kvezitus (lat vulgo quaesitus) prav. dete obranljivost, povredljivost, ozle-dljivost;
bludnice. neotpornost, sklonost bolestima.
vulgus (lat. vulgus) narod, puk, svetina, gomila. vulneraria (lat. vulneraria) pl. med. sredstva za
Vulkan (lat. Vulcanus) kit. staroitalski bog ognja lečenje rana.
(naročito njegove razorne snage) i metalskih vulnus (lat. vulnus) rana; vulnus letale(lat.
radnika ili kovača, sa radionicom u vulkanu vulnus letale) smrtonosna rana.
Etni; sin Jupitera i Junone, muž Venerin vultispeks (nlat. vultispex, lat. vultus izraz lica,
(odgovara grčkom Hefestu). lice, specere gledati) veštak u poznavanju
vulkan (lat. vulcanus) kol. mesto na Zemlji gde ljudi po crtama lica; up. fizio-gnom.
je ona toliko duboko otvorena da iz njene vunderkind (nem. Wunder čudo, Kind dete)
vrele unutrašnjosti mogu izbijati na izvanredno obdareno dete, čudo od deteta.
površinu tople pare i gasovi, vruć Vuotan (stnem. Wuotan) mit. v. Vodai.
A V E ILN D
166/

G
G, g četvrto slovo naše ćirilice, jedanaesto naše zlatnog ili srebrnog tkiva i svile; dged. sterilna
latinice (G, g); kao skraćenica: g=ipaia; muz. providna tkanina za zavoje i previjanje rana.
G—peti ton u dijatonskoj skali; fiz. g= gazal, gazel (arap. gazal, tur. gazel) vrsta
skraćenica za gravitaciju; hen. Ga = galijum, arapsko-persijske lirske pesme, poglavi-to
Gd=gadolinijum, Ge= germanijum. ljubavne, koju je naročito negovao persijski
gabarden (fr. gabardine) fina tkanina od pesnik Hafis.
češljane vune ili pamuka: vunena tkanina se gazela (arap. gazal, šp. gazela, ital. gazzella) 1.
upotrebljava za ogrtače, odela i ženske zool. afrička antilopa, stanovnik pustinje,
tkanine, a pamučne za lake haljine i, slična srni, ali od nje mnogo lepša i nešto
natopljena gumom, za kišne ogrtače. manja; naročito se odlikuje velikom brzinom.
gabarit (fr. gabarit) kalup, model u prirodnoj gazela (arap. gazal) 2. vrsta lirske ljubavne
veličini ili umanjen, prema kome se nešto pesme, sastavljena iz strofa od po dva stiha,
oblikuje. osobito česta u književnosti istočnih naroda.
gabion (fr. gabion) voj. koš koji se puni gazeta (ital. gazzetta, fr. gazette) dnevni list,
zemljom za brzo podizanje grudobrana. novine; fig. torokuša, alapača.
gabionada (fr. gabionnade) voj. grudobran od gazi (arap. gazi) ratnik, junak, vojnik musliman;
koševa punjenih zemljom. borac za veru; pobednik, osvajač (titula
gabro (ital. gabbro) mm. krupnozrna erup-tivna muhamedanskih vladalaca i zaslužnih
stena, tamnozelene boje. vojskovoña).
gavaz v. kavaz. gazirati (fr. gazer) pokriti (ili: prevući) velom;
gavan vrlo bogat čovek (po Tavanu, ličnosti iz uviti (ili: uvijate) gazom.
narodnih pesama i priča — nemilosrdan gazifikacija pretvaranje čvrstog goriva
čovek, tvrdica). (kamenog uglja, lignita, drveta) u gas za
gavijal (nlat. gavialis) zool. vrsta indijskog gorivo.
krokodila sa uzanom i dugačkom njuškom. gazolin hen. tečni deo sirovog petroleuma,
gavota (fr. gavotte) starinski veseli ples sa ključa izmeñu 70—80°S, služi za grejanje i
raznim figurama; muzička pratnja za taj osvetljenje.
ples u 4/4 takta. gaip (arap. ga'ib, tur. gayb, gayp) ono što je
gavun (ital. gavone) zool. vrsta morske ribe, nevidljivo, skriveno, tajno; duhovna stvar; gajb.
Atherina hepsetus. gajba (ital. gaibba) l. krletka, kavez, živi- ,
gagat (grč. gagathos) min. mrki ugalj, krt, kao narnik; 2. rešetkast sanduk za prenošenje
smola crn i voštanog sjaja, vrsta crnog voća, staklenih boca i druge robe.
ćilibara; u preistorijsko doba upotre-bljavan gajde (arap. qai'da, tur. gayda) nuz. narodni
za izradu nakita. muzički duvački instrument; sastoji se iz
gadolinij(um) hem. hemijski element, metal, hem. kožnog meha, duvaljke kojom se duva u meh
znak Gd, redni broj 64, atomska masa 157,25; i cevi kroz koju izlazi vazduh, stvarajući
pripada grupi retkih zemalja, lan-tanida. zvuk; up. gadlje.
gaeta (ital. gaeta) vrsta velikog čamca na jedro.
gaža (fr. gage, ital. gaggio) zaloga, jemstvo; tajo (ital. gaio) muz. veselo, živahno, čilo; up.
plata, stalna nagrada, stalna zarada. geman.
gažiranje (fr. gage) davanje plate (ili: stalne gajret (arap. gayra, tur. gayret) revnost, sr-
nagrade). čanost, plemenitost.
gažist(a) (fr. gagiste) plaćenik, najamnik, gajtan (grč. gaietanćn tur. gaytan, kaytan) 1.
službenik; prav. onaj koji drži zalogu, pamučna ili svilena upredena ili pletena vrpca
primalac zaloge. za porubljivanje i ukrašavanje odeće; 2. dve
gaza (fr. gaze) providna i tanka materija od ili više izolovanih žica za
pamuka ili svile, veo; vrsta gajtana od
160 galvanisati

sprovoñenje električne struje, spletenih slično 2. fini areometar za odreñivanje speci-fične


vrpci; 3. fig. tanak mlaz. težine putera.
gala (ital., fr., šp. gala) svečani ukras; galaktostaza (grč. gala, stasis zastoj) med.
dvorska, svečana nošnja; svečanost, svečan zastoj mleka kod dojilja. galaktofag (grč. gala,
obed itd. (pojavljuje se naročito kao sastavni phagem jesti) mleko-jed, čovek koji se hrani
deo reči, npr. gala-predstava, gala-večera i poglavito mlekom. galaktofora (grč. gala, phoreo
sl.); an gala (fr. em gala) ili in gala (ital. nosim) pl. med. sredstva za izazivanje mleka, tj.
in gala) u svečanom odelu, u paradnom koja pomažu stvaranje mleka u organizmu.
odelu. galaktocela (grč. gala, kele) med. otok mlečne
galabija (arap.) beli ogrtač kod Egipćana, žlezde sa mlečnom sadržinom.
Arapa i dr. galakturija (grč. gala, uron mokraća) med.
Galaksije (grč. gala mleko, galaxias) astr. Mlečni mlečni sastav mokraće (najčešće kod
Put, Kumova Slama, naš zvezdani sistem koji trudnica i dojilja).
se sastoji od više desetina milijardi galalit (grč. gala, lithos kamen) hem. mlečni
najraznovrsnijih vasionskih tela (zvezda, kamen, celuloidu slična veštačka materija
sistema zvezda, maglina, jata, kosmičke izrañena od mlečnog kazeina i for-
prašine i dr.) rasporeñenih u obliku ogromnog maldehida, tvrda, elastična i sjajna, može
spljoštenog daska. Pored naše galaksije u se bojadisati, te se upotrebljava za pravljenje
svemiru postoje i bezbrojne druge galaksije dugmeta, češljeva, klavirskih dirki itd.
koje u proseku sadrže mase od 1 do 100 galantan (fr. galant, ital., šp. galante) uslužan,
milijardi Sunaca; dokle dopiru naši teleskopi uglañen, fin; častan, učtiv, pristojan;
u svemiru je izbrojano oko 100 milijardi prijatan, svidljiv, dopadljiv, ljubazan; ukusan,
galak-sija. doteran, lepo odeven; izdašan, koji je lake
galaktagoga (grč. gala, galaKtos mleko, ago ruke; galantan stil muz. svetovni stil u muzici
proizvedem) med. lekovita ili hranljiva (za razliku od duhovnog ili crkvenog stila);
materija koja pomaže lučenje mleka. galantna bolest venerična bolest.
galaktakratija (grč. gala, akratia neumerenost) galanterije (fr. galanterie) predusretlji-vost,
med. prekomerno gubl>enje mleka. uslužnost, uglañenost, učtivost, fino
Galaktika (grč.) astr. v. Galaksije. ponašanje, naročito prema ženskom polu,
galaktit (grč. gala mleko, lithos kamen) udvaranje ženama, ašikovanje, la-skanje; trg.
mlečni kamen, mlečni jaspis. radnja sa tzv. „kratkom robom" (bižuterija,
galaktički (grč.) pr. od galaksije ili talak-tike. rukavice, lepeze, tapše, maramice itd.).
galakto- (grč. gala, galaktos) predmetak u galanterist(a) (fr. galanterie) trgovac ga-
složenicama sa značenjem: mleko, mlečni. lanterijskom robom; v. galanterija.
galaktogen (grč. gala, genos roñenje) hranljivi galantizam (fr. galante) nadriobrazovanje,
preparat koji se izrañuje od mlečnog kazeina, prividna učenost.
prijatna ukusa. galantirati se (fr. galante) pokazivati se
galaktografija (grč. gala, graphem) proučavanje darežljiv, izdašan, trošiti ne štedeći.
(ili: opisivanje) mlečnih sokova. galantnost (fr. galante) izdašnost, otmenost;
galaktoza (grč. gala) vrsta šećera koja se ljubaznost.
dobiva od mlečnog šećera pomoću razre- galvanizam fiz. nauka o elektricitetu i elektricitet
ñenih kiselina. koji nastaje putem dodira (kontakta)
galaktozidi v. glikozidi. nejednakih elemenata (npr. bakra i cinka sa
galaktologija (grč. gala, logia) nauka o mlečnim kiselinom), elektricitet dobijen iz hemijske
sokovima. akcije; pronalazak bolonjskog profesora
galaktometar (grč. gala, metron) instrument za anatomije Luiñija Galvanija (1737—1798),
ispitivanje gustoće mleka, naročito za koji ga je nazvao „životinjskim
utvrñivanje stepena razreñenosti mleka elektricitetom".
vodom. galvanizacija lečenje električnom strujom
galaktometrija (grč. gala, metria) merenje galvanske baterije; upotreba galvanske struje,
mleka, utvrñivanje valjanosti mleka. pomoću usijane žice, kao sredstvo za
nagrizanje; pokrivanje slojem metala
galaktopiometar (grč. gala, pion mastan, pomoću galvanskog elektriciteta; fig. ve-
metron) instrument za merenje masnoće štačko oživljavanje.
mleka. galvanizirati uticati (ili: lečiti) pomoću
galaktopira (grč. gala, rug vatra) med. mlečna galvanske struje; pokriti (ili: pokrivati)
groznica (kod porodilja). slojem metala pomoću galvanskog
galaktorea (grč. gala, rheo curim) med. bolesno elektriciteta (obično se upotrebljava za ,,po-
povećanje lučenja mleka u dojke i njegovo cinkovati gvožñe"); fig. veštački oživeti.
curenje i kad dete ne sisa. galvanisati v. galvanizirati.
galaktoskop (grč. gala, skopem gledati) 1. aparat
za ocenjivanje valjanosti i masnoće mleka
prema stepenu njegove prozirnost;
161 galizirati

galvano (ital. galvano) predmet od bakra koji galvanohromija (Galvani, grč. hroma boja)
je izrañen putem galvanoplastike, naročito bojadisanje metala galvanskim putem.
takav kliše. galvaiska baterija fiz. spoj više galvan-skih
galvanoglifija (Galvani, grč. glyphis zarez, elemenata, da bi se dobila jača struja ili
urez) izrada reljefnih crteža i bakrore-za na viši napon; up. Voltin stub.
metalno] ploči hemijskim sredstvima pomoću galvanska struja (po L. Galvaniju) istosmer-na
galvanizama (metoda prvi put primenjena električna struja.
1856). galvanski elektricitet fiz. istosmerna električna
galvanografizirati (Galvani, grč. grapho) struja koja teče izmeñu dveju ploča
izrañivati štamparske ploče i slike pomoću (elektroda) različitih metala kad su u
galvanske struje. kontaktu preko nekog elektrolita (nazvan po
galvanografija (Galvani, grč. graphia) izrada L. Galvaniju, koji ga je otkrio).
štamparskih ploča na taj način što se crtež u galvanski elemenat fiz. sprava za proizvoñenje
obliku paste (testa) utisne na metalnu ploču, trajne električne struje putem hemijske
zatim se pospe grafitom i onda, energije.
galvanoplastičkim putem, pobakri galgnhumor (nem. Galgenhumor) humor
galvanokaustika (Galvani, grč. kausis gorenje, čoveka koga vode na vešala; fig. usiljena
sagorevanje) hir. sečenje čireva i iz-raštaja šala.
pomoću galvanskom strujom usijane galenizam med. načela i način lečenja čuvenog
platinske žice. starogrčkog lekara Klaudijusa Gale-nusa.
galvanomagnetizam (Galvani, grč. magnetes)B. galenika (nlat. galenica) pl. farm. v. galenski
elektromagnetizam. lekovi.
galvanometalurgija (Galvani, grč. metallur-gi'a) galenisti pl. med. pristalice starogrčkog lekara
izrada i dobijanje metala pomoću galvanske Klaudijusa Galenusa (131—200 n. e.) koji je
struje. dugo vremena važio kao najveći autoritet za
galvanometar (Galvani, grč. metron) fiz. sve medicinske škole.
instrumenat za odreñivanje pravca i jačine galenit (grč. galene olovna ruda) min najbogatije
galvanske, električne, struje; up. galvano- olovna ruda, sulfid olova sa 86% olova i do
skop. 1% srebra.
galvanoplastika (Galvani, grč. plassein galenski lekovi farm. lekovi spravljeni prostim
obrazovati, uobličiti) postupak osnovan na apotekarskim postupcima od droga i
elektrolitičkom taloženju metala: pre- hemikalija, a ne hemijskim putem (naziv po
vlačenje metalom, galvanskim putem, starogrčkom lekaru Galenusu, koji je prvi
predmeta (od drveta, gipsa, voska i dr.), da bi skupio i objavio propise o zgotovljavanju ove
na taj način postali bolji i trajniji; izrada vrste lekova).
vernih otisaka u metalu od plastičnih galeonist(a) (ital. galeone vrsta velikog broda)
predmeta (novca, medalja, plaketa i dr.). trgovac koji radi sa Amerikom.
galvanopunktura (Galvani, lat. punctura bo- galeot (šp. galeote, ital. galeotto) veslač (ili:
denje, bod) med. primena galvanizma u vezi sa robijaš) na galiji; up. galijaš.
akupunkturom. galeota (ital. galeotta, šp. galeota) mala galija
galvanoskop (Galvani, grč. skopeo sa 16—20 vesala; veoma brza ratna laña
posmatram) fiz. instrument koji pokazuje srednje veličine; up. galiota.
postojanje struje; up. galvanometar. galera (fr. galere, šp. ital. galera, nlat. galea)
galvanostegija (Galvani, grč. stego pokrijem) vrsta srednjovekovne duge i uzane galije sa
galvansko prevlačenje metalnih predmeta 25—50 veslačkih klupa na kojima je veslalo
drugim nekim metalom (npr. pozlaćivanje po 3—5 robova; robijaška laña.
srebra, posrebravanje bakra, poniklavanje galerija (nlat. galeria, ital. galleria) dugačka i
gvožña itd.). uzana prostorija koja je, zbog svojih dugih
galvanoterapija (Galvani, grč. therapeia lečenje) zidova, naročito podesna za izlaganje
med. lečenje pomoću galvanske struje i umetničkih dela; zbirka umetničkih dela,
nauka o tome. naročito slika; dug hodnik, kori-dor;
galvanotehnika (Galvani, grč. technike) pokriven balkon (u pozorištu, parlamentu); u
prevlačenje predmeta metalom pomoću utvrñenjima: pokriven hodnik; u rudnicima:
galvanske struje. prokop; fig. slušaoci, gledaoci, publika (u
galvanotipija (Galvani, grč. typos lik, slika) pozorištu, parlamentu i dr.).
v. galvanoplastika. galeta (ital. galletta) l. mornarski dvopek; 2.
čahura svilene bube.
galvanotropizam (Galvani, grč. tropos obrt) Gali (lat. Galli) pl. ime najstarijih stanovnika
bog. povijanje vodenih biljaka prema današnje Francuske (Galije), koji su bili
električnoj struji. keltskog porekla.
galvano-faradizacija (Galvani, Faraday) med. galizirati popravljati slabo vino doda-vanjem
istovremeno pokretanje jednog mišića ili vode i šećera i na taj nači n
živca galvanskom i Faradejevom, tj.
indukcionom strujom.
Galija 162 gamarologija

sadržinu vinske kiseline smanjiti na 5 do 7 galon (eng. gallon, nlat. galona) jedinica za
procenata (pronalazak hemičara Lu-dviga merenje tečnosti i žita. U Engleskoj =
Gala, 1791—1863). 4,546 1, u SAD=3,785 1.
Galija (lat. Gallia) Francuska. galoni (fr. galons, ital. galoni) pl. gajtani, širiti,
galija (ital., šp. galera, nlat. galea, ital. dijal. rojte; gajtani u boji na spoljašnjem šavu
galia, arap. halijak) v. galera. čakšira.
galijambus (lat. galli, grč. iambos) megr. kata- galop (fr. galop, ital. galoppo) l. trk konja pri
lektični anaklastični tetrametar, nazvan po čemu se konj kreće napred u skokovima; 2.
tome što su sveštenici boginje Kibele (gali) u brza okretna igra (polka) u 2/4 takta.
takvim stihovima pevali svoje pesme galopada (fr. galopade trčanje skokom) ja-
prinoseći žrtve. hanje u galopu, jahanje u trku; igranje
golijat (ital. galea) veslač na galiji; robi-jaš; polke; v. galop.
galeot, galiot. galopen (fr. galopin) slušče za trčkaranje; onaj
galiot (ital.) v. galeot, galijaš. koji objavljuje kurs na berzi; voj. ordonans-
galiota (ital. galeotta) v. galeota. oficir; spoljni konj u „trojci".
galijun v. galion. galopira™ (fr. galoper) jahati u galopu (ili:
galikanizam (fr. gallicanisme) ideje i težnje trku); trčati u skokovima; igrati polku; fig.
francuske crkve za što većom samo- raditi nešto vrlo brzo, razvijati se vrlo brzo.
stalnošću; težnja za nezavisnijim odnosima galo-romansko (l&~. Gallus, Romanus) ono što
prema papstvu. je postalo spajanjem galskog i roman-skog
galikanska crkva katolička crkva u Francuskoj (duha, jezika itd.).
ukoliko je, u odnosu prema papi, uspela da galofil (lat. Gallus, grč. philos prijatelj)
zadobije izvesnu nacionalnu samostalnost. prijatelj Francuza i Francuske.
galikanski (lat. gallicanus) francuski (izraz galofob (lat. Gallus, grč. phobos strah) onaj koji
koji upotrebl>ava još samo katolička crkva u se preterano plaši Francuza; onaj koji mrzi
Francuskoj); up. galski. na Francuze i na sve što je francusko.
galikomanija (lat. Gallia, grč. mania) v. galofobija (lat. Gallus, grč. phobos) preteran
galomanija. strah od Francuske, mržnja na Francuze i
galikus morbus (lat. gallicus morbus) galska sve što je francusko.
(francuska) bolest, tj. sifilis, vrenga. galošne (fr. galoche, ital. galoscia, nlat.
galilej (po G. Galileju, znak gal) jedinica galochia) kaljače, gornje cipele od gume za
ubrzanja u CGS-sistemu; l gal=l cm/s2. sneg i vodu.
galimatijas (lat. Gallus Mathiae, fr. galski (lat. gallicus, fr. gallique) koji se tiče
galimatias) zbrka od reči, nejasan i nera- Galije ili Gala; francuski.
zuml>iv govor, reči bez smisla. galski petao petao kao simbol Francuske, zbog
galina (lat. gallina) kokoš. istozvučnosti latinskih reči gallus (petao) i
galion (ital. galeone) lom. vrsta starinske morske Gallus (Gal).
lañe; ratni i trgovački brod na jedra u XVI i tama (grč. gamma) ime trećeg slova grčke
HUP veku; služio osobito za putovanja u azbuke (f =naše „g"); muz. niz od osam
prekomorske zemlje. tonova, lestvica, skala; med. gama-globulin
galionizam ravnodušnost prema religiji po belančevina krvnog seruma, s funkcijom
rimskom prokonzulu Galiju, Gallio, koji je antitela; fiz. elektromagnetski zraci koji
apostola Pavla uzeo u zaštitu od Jevreja i za potiču iz atomskog jezgra, nastaju u procesu
koga se mislilo da je bio potpuno radioaktivnosti ili pri nukle-arnim
ravnodušan i prema jevrejstvu i prema reakcijama, vrlo su prodorni.
neznaboštvu). gama-zraci (grč. gamma) fiz. elektromagnet-ni
galionist(a) čovek ravnodušan prema religiji; up. treptaji kao Rendgenovi zraci, ali mnogo
galionizam. kraće talasne dužine. Imaju ogromnu
galicizam (lat. Gallia, fr. gallicisme) osobenost prodirnost; njihovo dejstvo pokazalo se
francuskog jezika, naročito s obzirom na najkobnijim na organizme u Hirošimi i
konstrukciju rečenica i dr.; pri-menjivanje tih Nagasakiju, po eksploziji dveju atom-skih
osobenosti u nekom drugom jeziku; francuska bombi. Ne skreću pod uticajem mag-netnog
reč u nekom tuñem jeziku. polja.
galicisti (fr. gallicistes) pl. pristalice francuske gamar (arap.) vrsta crvenog istočnjačkog vina.
književnosti u Španiji (za razliku od gamarografija (grč. kammaros rakušac
gongorista). obični, graphia, lat. gammarus) zool.
galoman (lat. Gallus, grč. mania pomama, proučavanje (ili: opisivanje) ljuskara
ludilo) preteran obožavalac svega što je (rakova).
francusko. gamarologija (grč. kammaros, logia) zool. nauka
galomanija (lat. Gallus, grč. mama) preterana o ljuskarima (rakovima).
ljubav prema svemu što je francusko;
galikomanija.
gamašne 163 garda

gamašne (fr. gamache) pl. dokolenice, uvi-jači, gangster (eng. gangster) član razbojničke i
kamašne. ucenjivačke družine u Americi.
gamba (ital. gamba) v. viola da gamba. ganiluk (arap.-tur. ganilik) bogatstvo, obilje.
gambit (ital. dare il gambetto) otvaranje ganoidi (nlat. ganoidei) pl. zool. štitonoše (vrsta
šahovske partije u kojem se žrtvuje pešak riba).
radi bržeg razvijanja figura i izvo-ñenja ganoin (grč. ganos sjaj) tvar od koje krljušti
kakvog vešto smišljenog napada. ganoidnih riba, štitonoša, imaju srebr-nast
gambusija (nlat. gambusia) zool. vrsta veoma sjaj.
sitnih severnoameričkih ribica koje rañaju živ gant (nem. Gant, fr. encant, ital. incanto) trg.
rod i brzo se razmnožavaju; naročito su sudska prodaja zbog prezaduženosti,
značajne kao sredstvo u borbi protiv malarije, licitacija; stečaj.
jer, uništavajući larve, sprečavaju razvitak garaža (fr. garage) mesto gde se sklanjaju
komaraca, a time i prenošenje malarije. automobili, vagoni, čamci; mor. pristajanje
gambusino (šp. gambusino) pustolov koji broda u mestu podešenom za ukrštanje, da
traga za zlatom, u Meksiku. bi se propustio drugi brod.
gamelan (mal.) javanski narodni orkestar; garansin (fr. garance) broćni ugalj, preparat
sastoji se od velikog broja različitih izvañen iz korena broća, koji sadrži čistu
instrumenata (drvenih zvona, bronzanih bojenu materiju.
ploča, bambusovih svirala i dr.). garant (fr. garant, ital. guarento jemstvo)
gamen (fr. gamin) slušče u kuhinji, šegrt; jemac, jamac.
deran, ulični mangup, skitnica, bespri-zorni, garantija v. garancija.
obešenjak, čapkun. garantirati (fr. garantir) jamčiti za koga ili što,
gamet (grč. gametes) biol. spolna ćelica, jaje ili primati odgovornost za nekoga ili nešto.
spermatozoid kod životinja" jajna ćelica ili garantno pismo bank. pismena obaveza koju
polenovo zrno kod, biljaka; up. zigot. banka daje svojim komitentima jamčeći, prema
gametogeneza (grč. genesis) biol. proces trećem licu, za izvršenje izvesnog posla, i
stvaranja polnih ćelija kod višećelijskih kojim se obavezuje da će ona sama dati
organizama. obeštećenje za svog komitenta u visini iznosa
gamogonija (grč. gamos brak, gone rañanje) na koji glasi ,,garantno pismo" ako on sam
biol. rañanje putem spolnog oploñavanja; supr. ne izvrši obavezu.
agamogonija. garantovati v. garantirati.
gamologija (grč. gamos brak, logia nauka) garantol (fr. garant, lat. oleum ulje) hek.
nauka o braku, rasprava o braku. preparat od gašenog kreča za konzervi-ranje
gamonomija (grč. gamos brak, nomos) em. jaja.
proučavanje (ili: poznavanje) svadbenih garancija (fr. garantie) jemstvo, osiguranje,
običaja. sigurnost.
gang (eng. gang) razbojnička družina, banda; up. garbin (ital. garbino) jugozapadni vetar na
gangster. Jadranu.
ganglija (grč. ganglion mrtva kost) zool. nervni garbo (ital. garbo) pristojnost, učtivost; kon
čvor ili zadebl>anja kakva se nalaze na garbo (ital. con garbo) muz. pristojno.
zadnjim korenima leñne moždane; med. gargalizam (grč. gargalismos) med. golicavost,
mrtva kost, rskavičav izraštaj. svrab, nadraženost kože.
ganglijski sistem zool. svi živci u živča-nim gargarizam med. v. gargarizacija.
tkivima trbušne duplje. gargarizacija (grč. gargarismos) med. gr-
ganglionitis med. v. ganglitis, gljanje, grgotanje, ispiranje guše i usta
ganglitis (grč. gagglion) med. zapaljenje živ-čanih grgljanjem; gargarizam.
čvorova; ganglionitis. gargarizirati (grč. gargarizo) med. grgljati,
gangrena (grč. gangraina, graino gloñem, grgotati, ispirati usta i gušu grgljanjem.
jedem) med. truljenje mekanih delova tela, gargarizma (grč. gargarismos) med. voda za
vrsta izumiranja tkiva ili organa, živa rana, ispiranje guše i usta grgljanjem.
vučac, gnjilež. gargija (tur. kargi) koplje.
gangrenescencija (nlat. gangraenescentia) med. gargujada (fr. gargouillade) cifrast, izuvi-jan
prelaženje u trulež., razvijanje vučca. korak u plesu.
gažgrenescirati (nlat. gangraenescere) med. garguran (fr. gargouran) trg. vrsta teških
prelaziti u truljenje, izazivati vučac na nekom istočnoindijskih i kineskih svilenih tkanina;
delu tela; fig. pokvariti, zaraziti; gangrenira ti. gurguran.
gavgrevizovanje v. gangrenescencija. gard (eng. guard, fr. garde) sp. odbrambeni
gangrenizovati se v. gangrenescirati. stav u boksu, mačevanju i sl.
gavgreiirati v. gangrenescirati. garda (fr. garde, ital., šp. guardia) straža,
gangrenozan (nlat. gangraenosus) med. koji telesna straža jednog vladaoca; naročito
boluje od vučca, gangrene, koji je u odabrana, elitna trupa svih rodova vojske kao
truljenju, koji trune, gnjiležan. zasebna vojna jedinica; fig. odane i pouzdane
pristalice, npr. nekog političkog prvaka,
voñe i sl.
gardedam 164 gasohemija
a

gardedama (fr. garder čuvati, dame) pra-tilja, garota (šp. garrotte, fr. garrotte, ital.
družbenica nekoj ženskoj osobi prilikom garretto) zavrtanj za davljenje, sprava kojom
izlazaka. se nekada izvršavala smrtna kazna u Španiji i
garde la ren (fr. gardez la reine) u šahu: šeh njenim nekadašnjim kolonija-ma; smrtna
kraljici! kazna davljenjem.
gardeiija vot. tropska azijska biljka Garde-nia garoteri (fr. garrotteurs, eng. garrotters) pl.
florida iz fam. Rubiaceae, koja se gaji zbog vrsta opasnih uličnih razbojnika, naročito u
mirisnog cveta. Londonu, koji svoj pljačkaški posao počinju
garderoba (fr. garderobe) soba ili orman gde se time što svoje žrtve prethodno davljenjem
čuva odelo ili rublje; u pozorištu: soba gde onesveste.
se glumci oblače; svi kostimi pozorišta; garotirati (fr. garrotter) udaviti pomoću garote;
odeljenje gde posetioci ostavljaju šešire, opljačkati žrtvu koja se, pomoću zamke
gornje kapute i dr. (u pozorištu, koncertnoj bačene na vrat, prethodno onesvesti (u
dvorani itd.); sve odelo i sve rublje jedne Engleskoj i Sev. Americi).
osobe; nužnik, zahod. garofal v. garofan.
garderobar v. garderoba. garofan (ital. garofano) bog. karanfil.
garderobarka (fr. garderobiere) čuvarica garočon (iš. garrocha, garrochon) malo koplje
garderobe. kojim su naoružani borci s biko-vima.
gardina (nlat., ital. cortina, fr. courtine, nem. garson (fr. garcx>n, nlat. garcio) mladić, dečko,
Gardine) prozorska (ili krevetska) zavesa. dečak; momak, bećar, neženja; konobar,
gardist(a) (fr. garder čuvati) vojnik koji služi u kelner; pomoćnik, kalfa.
gardi, telesni stražar; pratilac. garsonirati (fr. garconner) ponašati se kao
gard-kot (fr. garde-cote) obalski brod; čuvar muško, biti muškobanja; biti odan pede-
obale. rastiji.
gardn-parti (eng. garden-party) sastanak garsonjera (fr. garconniere) devojka koja se
društva u bašti, svečanost koja se proslavlja u ponaša kao muškarac, muškobanja; mali
bašti, gradini. jednosobni (retko dvosobni) stan, obično bez
garmon (fr. garmond) tip. vrsta štampar-skih kuhinje; momački stan, momačka soba.
slova srednje veličine (od 10 tačaka) iz kojih garter-orden (eng. garter) čuveni engleski
se obično slažu knjige (naziv po francuskom orden „podvezice".
pečatorescu Claude Gara-mond, 1499— gas fiz. i hem. plin, telo koje, zbog stanja svojih
1561). molekula, nema ni samostalnog oblika niti
garmond til. v. garmon. stalne zapremine, vazduša-sto telo, telo koje
garnet (eng. garnet) mor. vitlo sa užetom za teži da se neograničeno širi (reč prvi upotrebio
utovarivanje i istovarivanje brodskog tovara. 1610. ho-landski hemičar i fizičar J. B.
garnizon (fr. garnison) voj. posada, vojska Helmont, + 1644, prema grčkoj reči chaos
koja boravi u jednoj varoši; varoš u kojoj nered).
boravi vojska. gas-automat (grč. chaos, automatos) naprava
garnizonirati (fr. garnison) voj. biti u gar-nizonu. za automatsku prodaju svetlećeg gasa.
garnijerit min. ruda nikla, silikat nikla i gas-generator (grč. chaos, lat. generator)
magnezijuma (po francuskom geologu Garni naprava za proizvoñenje gorećeg gasa od
jeu). kamenog uglja i drugih gorivih materija.
garnir (fr. garnir) dodatak povrća uz neko gas-dinamo (grč. chaos, dynamis sila) fiz. vrsta
mesio jelo. dinamomašine koja se pokreće pomoću gasne
garnirati (fr. garnir, ital. guarnire) snab-deti, mašine.
ukrasiti; ulepša™ izgled jela time što se oko gasifikacija (nlat. gasificatio) fiz. obrazovanje
njega ukusno stave razni dodaci (peršun, (ili: stvaranje) vazduha (gasa), razvijanje
salata, krompir, pirinač i dr.); začiniti. vazduha; pretvaranje u vazdušasto (ili:
garnirung (nem. Garnierung) ukrašavanje jela, gasovito) telo, uplinjavanje, upli-njenje.
naročito mesa, raznim povrćem i sl.; up. gas-koks (grč. chaos, eng. coaks) koks koji se
garnirati. dobiva pri spravljanju svetlećeg gasa,
garnitura (fr. garniture) oprema, sprema, upotrebljava se za gorivo.
pribor; ukras, nakit, dodatak; izvestan broj gaskonada (fr. gasconnade) hvalisavost,
istovrsnih predmeta koji spadaju zajedno razmetljivost, razmetanje.
(kućni i kuhinjski pribor, nameštaj, dugmeta i gasmotor (grč. chaos, nlat. motor) teh. mašina
dr.); teh. sva oruña koja su potrebna za jednu koja se kreće sagorevanjem izvesne meša-
vrstu posla; svi delovi odela i ostalih stvari vine gasa i vazduha.
koji su potrebni jednom vojniku. gasometar (grč. chaos, metron) fiz. sprava za
merenje količine gasa koji struji; sprava za
primanje, čuvanje i ispuštanje gasova,
naročito gasa za osvetljenje; gasara.
gasohemija (grč. chaos, chemeia) hemija o
gasovima.
gasteralgija 165 gastrostomija

gasteralgija med. v. gastralgiJa. gastrokriza (grč. gaster, krisis) med. napad


gasteranaks med. v. gastranaks. bolova u želucu, praćen povraćanjem (kod
gasteropoda pl. zool. v. gastropoda. sušenja kičmenjače).
gastralan (grč. gaster trbuh, nlat. gastralis) anat. gastrolater (grč. gaster, latreno obožavam) onaj
koji pripada trbušnoj duplji, trbušni, želudačni, koji služi želucu tj. koji živi da jede i pije;
stomačni. gastroman.
gastralgija (grč. gaster, algos bol) med. bol u gastrolatrija (grč. gaster, latreia) služenje
želucu, nervozno oboljenje želuca, grč u želucu, shvatanje da se život sastoji u jeću i
želucu; gasteralgija. piću; up. gastromanija.
gastranaks (grč. gaster, apah gospodar) med. gastrolit (grč. gaster, lithos, logia) sve ono što
varanje, probava hrane u želucu, probavna se odnosi na kuvanje, kuvarsku veštinu i što
delatnost želuca. je s tim u vezi; takoñe: gurman-luk,
gastrektazija (grč. gaster, ektasis proširenje) sladokustvo.
med. proširenje želuca. gastrologija (grč. gaster, logi'a) sve ono što se
gastrenteritis (grč. gaster, enteron crevo) med. odnosi na kuvanje, kuvarsku veštinu i što je s
zapaljenje želuca i creva. tim u vezi; takoñe: gurmanluk, sladokustvo.
gastrenteričan (grč. gaster, entera creva) koji gastromalacija (grč. gaster, malakia mekoća)
se tiče želuca i creva. med. razmekšavanje želudačnog zida.
gastrepatitis (grč. gaster, epar jetra) med. gastroman v. gastrolater.
zapaljenje želuca i jetre. gastromanija (grč. gaster, mania) preterano
gastrepatičan (grč.) koji se tiče želuca i jetre. uživanje u jelu i piću.
gastrizam (grč. gaster) med. pretrpavanje želuca gastromantija (grč. gaster, manteia prorica-nje)
hranom. proricanje po želucu (način proricanja kod
gastrilog (grč. gaster, logos) onaj koji može da starih Grka po figurama trbu-šastih, vodom
govori iz želuca, tj. koji može, ne pokrećući napunjenih i svećama opkoljenih čaša).
usta, da govori tako da izgleda kao da mu gastronom (grč. gaster, nomos zakon)
glas dolazi iz daljine. sladokusac, gurman, onaj koji voli dobra jela;
gastrilogija (grč. gaster, logi'a) veština go- veštak u spremanju finih jela.
vorenja iz želuca. gastronomija v. gastrologija.
gastrimargija (grč. gastrimargia) proždrlji-vost, gastropatija (grč. gaster, pathos bolest) med. opšti
prekomerna ješnost. naziv za sve bolesti želuca.
gastritis (grč. gaster) med. zapaljenje želuca, gastroplikacija (grč. gaster, lat. plicatio) med. v.
želudačna groznica. gastrorafija.
gastricizam (grč.) med. bolesno stanje želuca, gastropoda (grč. gaster, piis noga) pl. zool.
pokvarenost želuca, rñavo varenje, rñava puževi, tj. životinje koje se kreću na trbuhu,
probava. odnosno pomoću mesnatog organa na trbuhu,
gastričan (grč. gastrikos) stomačni, koji se tiče koji se zove „stopalo"; gasteropoda.
varenja, naročito želuca; gastrične bolesti one gastroptoza (grč. gaster, ptosis pad) med. spa-lost
koje škode i smetaju varenju; gastrična (ili: spuštenost) želuca, spad želuca.
groznica grozničavi katar stomaka. gastroragija (grč. gaster, regnymi prsnem,
gastro- (grč. gaster) predmetak u složenica-ma puknem) med. krvarenje iz želuca.
sa značenjem; želudac, želudačni. gastrorafija (grč. gaster, raphe šav) med.
gastroadenitis (grč. gaster, aden žlezda) med. operacija koja se sastoji u šivenju želuca radi
zapaljenje želudačnih žlezda. smanjivanja njegove zapremine;
gastrobrozis (grč. gaster, brosis razjedanje) gastroplikacija.
med. razjedenost (ili: probušenost, pro- gastrorea (grč. gaster, rheo tečem, curim) med.
grizenost) želuca. povraćanje sluzi iz obolelog želuca; pre-
gastrodijafanija (grč. gaster, diaphaneia komerno lučenje želudačnih sokova.
providnost) med. prosvetljavanje želuca radi gastroskop (grč. gaster, skopeo gledam) med.
utvrćivanja želudačnih i trbušnih oboljenja i aparat za pregledanje želuca time što se
poremećaja. njegova unutrašnjost osvetli. gastroskopija
gastrodinija (grč. gaster, odyne bol) bol u
želucu, grč želuca. med. ispitivanje želuca i
gastroenteritis med. v. gastrenteritis. utrobe pomoću gastroskopa. gastrosofija v.
gastroenterolog (grč. gaster želudac, enteron gastrozofija. gastrospazmus (grč. gaster,
crevo, utroba, logos reč, govor) lekar spasmos grč) med. grč u želucu.
specijalist za bolesti creva i utrobe uopšte. gastrostenoza (grč. gaster, stenos uzan) med.
gastroza (grč. gaster) med. opšti naziv za sva suženost želuca.
oboljenja želuca. gastrostomija (grč. gaster, stoma usta) med.
gastrozofija (grč. gaster, sophfa mudrost) otvaranje rupice na želucu.
veština pametnog i razboritog jedenja dobrih
jela.
gastrotrmija 166

gastrotomija (grč. gaster, temno sečem) med. najvažniji sastojak kreozota; lek protiv
operativne otvaranje želuca radi od- tuberkuloze pluća.
stranjivanja raznih stranih tela (čira, raka i gvako (šp. guaco) bot. biljka u Novoj Granadi,
dr.) služi kao protivotrov od zmijskog ujeda.
gastrofil (grč. gaster, philos prijatelj.) lju-bitelj gvanako (šp. guanaco) zool. vrsta lame-kami-le
želuca = gastrolater. u Južnoj Americi, živi još i sad u divljem
gastrocela (grč. gaster, kele) med. prodor (ili: stanju.
prosutost, kila) želuca. gvano (šp. guano) izmet od morskih ptica,
gastrula (lat. gastrula) visa. treći stepen u ptičje ñubrivo, žutosmeña i zemljasta masa,
razvitku životinjskog jajeta, drugi stepen u upotrebljava se kao odlično sredstvo za
razvitku blastoderma. ñubrenje, zbog čega se, kao trgovački artikl,
gater (nem. Gatter) teh. u strugarama: mašin-ska od 1840, vozi u Evropu i Sev. Ameriku sa
višestruka okvirna testera sa više sečiva (do malih ostrva Južnog mora; huano, tuzno.
10), koja balvan jednovremeno raseca u više gvaraia (šp. guarana) farm. mrka pasta koja se
dasaka. spravlja od semena južnoameričke biljke
gatirati (nem. gatten, gattieren) razne vrste Paullinia sorbilis i služi kao lek protiv
ruda, pre topljenja, izmešati tako da se glavobolje, a razreñena u vodi kao piće za
dobije povoljnija prosečna sadržina i lakše okrepljenje, slično kafi i čaju.
izvrši topljenje. gvarani novčana jedinica Paragvaja (1
gatmetje (fr. gate-metier) trg. onaj koji kvari gvarani = 100 santimosa).
cenu robi dajući je jevtinije; fig. ošljar, rñav gvaranin (šp. guarana) h«i. alkaloid koji se
radnik, rñav zanatlija, majstor-kva-riš. nalazi u gvarani; up. kafeni.
gatofobija (lat. catus mačka, grč. phobos gavarapo (šp. guarapo) prevreo sok šećerne
strah) bolestan strah od mačaka. trske, pivo Južnoamerikanaca.
gatre (nem. Gater) gvozdene šipke u rešetki gvardijan (ital. guardiano, nlat. guardianus)
prozora; giter. čuvar, stražar; nastojatelj u franjevač-kim i
gaudeamus (lat. gaudeamus) budimo veseli, kapucinskim manastirima; zastupnik
veselimo se! (početak i naslov poznate stare biskupov za vreme vakancije (u Engleskoj).
studentske pesme „Gaudeamus igi-tur . . ."). gvardinfante (ital. guardinfante) „čuvar deteta",
gaudijum (lat. gaudium) radost, veselje, široka ženska gornja haljina koja čini da se
uživanje. ne primećuje trudnoća.
gaulajter (nem. Gau župa, oblast, Leiter gvaš (ital. guazzo, fr. goauche) slik. slika
voña, upravnik) pokrajinski voña, župski rañena vodenim bojama koje su pomešane
starešina bivše Hitlerove nacionalso- sa gumom i sa nešto meda.
cijalističke stranke u Nemačkoj. Gvelfi (ital. Gueffi) v. Gibelini.
gaus fiz. po matematičaru i astronomu K. Fr. gvineja (eng. guinea) raniji engleski zlatnik u
Gausu (1777—1855) nazvana jedinica jačine vrednosti od 21 šilinga, nazvan po zlatom
magnetnog polja. bogatoj Gvineji (Afrika), zato što su prvi
gaučo (iš. gaucho) pl. gauči, seljaci jahači u zlatnici kovani od zlata donese-nog iz nje;
lampama, naročito argentinski koji se bave vrsta pamučne indijske tkanine; med. vrsta
stočarstvom i žive nestalnim pa-stirskim groznice koja vlada u Gvineji i koja je slična
životom, obično u službi velikih odgajivača tzv. žutoj groznici.
stoke (potomci su Španaca i gotovo svi gvint (nem. Gewinde) meh. loza (na zavrtnju, u
mestici); naročito su poznati kao odlični navrtnju), uvojak.
jahači. Gea (grč. ge) mit. „Zemlja", kosmološko
gaf (fr. gaffe) l. greška, nesmotrenost; božanstvo starih Grka.
glupost; 2. gvozdena motka sa kukom za gebri (pere. gabr) pl. sveštenici obožavao-ci
privlačenje čamca obali. vatre, magi; obožavaoci vatre uopšte,
gaširati (fr. gacher) praviti malter, gasiti kreč; pristalice staropersijske religije Zara-tustrine,
rñavo slikati, drljati; sman-drljati, upropastiti larslukod muhamedanaca: nevernici,
nešto rñavim radom; prodati (ili: prodavati) krivoverci.
ispod cene, dati u bescenje. geg (eng. gag) l. poz. šala u slici, s
gvajak (šp. guayaco, nlat. Guaiacum officina-le, neočekivanim, neobičnim, paradrksalnim, a
sanctum) bot. drvo koje raste u tropskim često i fantastičnim obrtom dogañaja koji nas
krajevima Južne Amerike i Indije, visoko do nezadrživo nagone na smeh. 2. fig. prevara,
15 t; sadrži smolastu materiju od koji se laž, podvala, smicalica.
dobiva gvajakol i gvajacen (kora mu se gedal (tur.) rat protiv nevernika, „sveti rat"
ranije upotrebljavale kao lek protiv muhamedanaca.
reumatizma i sifilisa); smola toga drveta. geez izumrli stari etiopski (semitohamit-ski)
gvajakol (šp. guayaco, lat. oleum ulje) farm. jezik; sačuvao se do danas u crkvenoj
materija koja se dobiva od smole gvajaka, liturgiji.
gein (grč. ge zemlja) agr. crnomrki glavni
sastojak zemlje oranice.
geistika 167 generalni guverner

geistika (grč. ge) nauka o zeml>i i poznavanju geng (eng. gang) razbojničke družina; up.
zemlje, opisivanje čvrstih masa sa Zemljine gangster.
površine. genge (fr. guinguet) trg. vrsta tkanine od kamilje
gejzir (isl. geysir) geol. vreo izvor koji izbacuje dlake.
mlaz vode na mahove u veliku visinu, na genealog (grč. genea pokolenje, rod, logos)
Islandu, u Sev. Americi i Novom Zelandu. rodoslovac, poznavalac (ili: proučava-lac)
gejša (jap. geischa) vrsta igračice i pevačica u rodoslovlja.
japanskim čajdžinicama. gevealogija (grč. geneelogie) rodoslov, rodo-
gekoni zool. gušteri koji proizvode zvuk (,,gek, slovlje, nauka o postanku, poreklu i razvitku
gek"). porodica.
gelazmus (grč. gelao smejem se) smeh, smejanje, genealogist(a) v. genealog.
naročito grčevit smeh. gsnealoški (grč. genea, logos) koji se odnosi na
gelacija (lat. gelatio) mržnjenje, smržnja-vanje, rodoslovlje, postanak, poreklo, rodo-slovni.
gšhtijanje, stezanje. geneza (grč. genesis) roñenje, postanak,
gelender (nem. Gelander) ograda na poreklo, stvaranje; praistorija; Septuaginta:
stepenicama, mostu i sl. prva knjiga Mojsijeva, Knjiga postanja.
geloskopija (grč. gelao smejem se, skopeo gevezimantija (grč. genesis roñenje, manteia
gledam) psih. promatranje (ili: proučavanje) proricanje) proricanje sudbine deteta iz
smeha. naročitih okolnosti pod kojima je roñeno.
gelsonimo (ital. gelsonimo) kicoš, fićfi-rić; po geier;- at. genera) pl. v. genus.
tome: ke°rekterna uloga na italijanskoj general ,.šat. generalis) najviši vojnički čin
pozornici. ispod maršala, u svim vojskama ima više
gem (eng. game) sp. deo odigrane igre u tenisu; stepena i rodova; ñeneral.
zbir poena u igri tenisa. generalat (nlat. generalatus) generalski čin;
gem (mañ. gem) zool. nesit, pelikan. vojni okrug koji spada pod jednu generalnu
tema (lat. gemma, nem. Gemine) skupocen komandu; više zapovedništvo; ñeneralat.
dragi kamen sa urezanim figurama, naročito generali ja (lat. generalia) pl. prav. okolnosti i
omiljen ukras u staro vreme; lep dragulj pitanja opšte prirode (za razliku od
(bela zvezda) u skandinavskoj kruni. specijalnih okolnosti i pitanja); opšti podaci.
gemacija (nlat. gemmatio) bog. pupljenje, iste- generalizacija (nlat. generalisatio) uopšta-vanje,
rivanje pupoljke; doba pupljenja. uopštenje; uopštenost.
gemeli (lat. gemelli) pl. blizanci. generalizirati (nlat. generalisare, fr.
gemza (nem. Gemse) zool. divokoza, vrsta anti- generaliser) uopštavati, uopštiti; prime-niti
lope, velika kao koza, teška 40-45 kg, živi (ili: primenjivati), uopšte na sve slučajeve
u Alpima. bez izuzetka; generalisati.
geminata (lat. geminare udvostručiti) lingv. generalisati v. generalizirati.
udvojeni suglasnik, npr. u nemačkom: kom- generalisim (nlat. generalissimus) voj. vrhovni
men, francuskom: immence. zapovednik, glavnokomandujući vojske.
geminacija (lat. geminatio) udvajanje, udvo- generalisti (lat. generalis) pl. hrišćani koji
stručavanje; dvojnost, udvojenost, postojanje neće da budu pripadnici nijedne od postojećih
udvoje, po dva; fig. zbližavanje, zbliženost. hrišćanskih veroispovesti.
geminirati (lat. geminare) udvojiti, udvaja-ti, generalitet (lat. generalis) opštost, javnost; voj.
udvostručiti, udvostručavati. svi generali jedne vojske.
gemišt (nem. mischen, gemischt) ono pggo je generalne proba (lat. generalis, probare) poz.
pomešano, smesa; naročito: razne vrste glavna proba.
prerañevina od mesa u narezu. generalne punomoć prav. punomoć koja se ne
gemogliptika (lat. gemma, grč. gtypho režem, izdaje samo za jedan pravni posao ili više
urezujem) veština brušenja dragog kamenja. pravnih poslova, nego kojom se jedno lice
gemula (lat. gemmula pupoljčić, dem. od gemma ovlašćuje da zastupa prava drugog lica u
pupoljak) zool. zametao telašce u slat- svima datim slučajevima.
kovodnih spužvi; klica koja pomaže raz- generalni (lat. generalis) opšti; glavni, vrhovni;
množavanje; nevidljiva klica u ćelijama rodni, koji se tiče roda (za razliku od
organizama koja se, po Darvinu, dobiva specijalnog).
nasleñem. generalni vikar (lat. generalis, vicarius)
gen (gr. genos rod) strukturalne i funkcio-nalne opunomoćeni zastupnik biskupa u njegovoj
jedinice nasleñe, nasledne supsten-ce; administrativnoj vlasti.
hemijsku grañu gena čine veći ili manji generalni guverner (lat. generalis, fr.
delovi makromolekula dezoksiribo- gouverneur) u bivšoj Rusiji: visok dosto-
nukleinske kiseline, a kod nekih mi- janstvenik kome je bilo povereno da
kroorganizama (virusa) i ribonukleinske samostalno upravlja u više gubernije; voj.
kiseline; pl. ledi. general koji za vreme rata, komanduje svima
vojnim snagama jedne oblasti ili pokrajine
(Nemačka).
generalni prokurator 168 genikuliran

generalni prokurator (lat. generalis, procu- genetičan (grč. genetikos) fil. koji se odnosi na
rator) vrhovni državni pravobranilac u postanak (genezu), koji se tiče istorije
Francuskoj; glavni pravobranilac kod nekog postanka i razvitka biljaka i životinja; koji se
višeg suda; predsednik svih državnih tiče nasleña i nauke o nasleñu.
pravobranilaca jedne države. genetičar (grč. genetikos od genesis postanak,
generalni sekretar (lat. generalis, secreta-rius) rañanje) stručnjak za genetiku.
titula stalnih poslovoña u velikim trgovačkim genetička definicija log. ona koja odreñuje pojam
i poljoprivrednim preduzeći-ma; glavni time što izlaže put i način na koji jedan
sekretar partije u Francuskoj; šefovi stvarni ili zamišljeni predmet postaje.
kancelarija u ministarstvima i prefekturama. genetička metoda fil. metoda koja ide za tim da
generalštab (lat. generalis, nem. Štab) voj. prouči i shvati jednu stvar u njenom postanku
odabrani oficiri iz svih redova vojske, sa (za razliku od deskriptivne metode, koja
potpunom stručnom spremom, koji su opisuje stvar kao gotov proi-zvod, tj. onakvu
dodeljeni, kao pomoćnici i savetnici, višim kakva je sad).
komandantima.
generativan (nlat. generativus) koji služi genetička psihologija psihologija razvića,
rañanju, stvaranju, koji je u vezi sa ra- zajedničko ime za životinjsku, dečju i
ñanjem, stvaranjem; proizvodan, tvorački, socijalnu psihologiju.
rodilački. genetički inžinjering (grč. bios, eng. engineering)
generator (lat. generator) rañan, rodilac, oblast primenjene biologije koja, koristeći
proizvoñač, stvaralac; fkz. sprava za rezultate molekularne ge-netike, biohemije,
proizvoñenje gasova elektriciteta; dina- biofizike i citologi-je, direktno utiče na
moelektrični generator mašina za formiranje i prenošenje naslednih osobina;
proizvoñenje elektriciteta indukcijom. bioinžinjering.
generatriks (lat. generatrix) roditel>ica, genetlijakon (grč. genethlios roñendan) pesmB o
stvaralica, stvoriteljka, pramajka; mat. tačka, roñendanu; pesma za uspavljivanje dece,
linija ili površina koja svojim (zamišljenim) uspavanka.
kretanjem proizvodi liniju, površinu ili telo. genetliolog (grč. genethlios dan roñenja,
generacija (lat. generatio) rañanje, logos) veštak u proricanju dana i časa
proizvoñenje, postajanje; naraštaj, pokolenje, roñenja.
koleno, svi ljudi koji žive u isto vreme i istih genetliologija (grč. genethlios dan roñenja,
su godina; jedan čovečji vek (obično period od logia) proricanje dana i časa roñenja.
ZO godina). genijalan (lat. genialis) koji je po svojim
generacio ekvivoka (lat. generatio aequivo-sa) uroñenim duhovnim osobinama izvanredno
biol. rañanje bez semena, prastvaranje, jak, velik duhom, stvaralački izvanredno
samozačeće, postanak živih bića iz mrtvih darovit; up. genije.
(anorganskih) tvari, materija (učenje koje se genijalitet (nlat. genialitas) v. genijalnost.
oslanja na činjenicu da u sastavu organske genijalnost (lat. genius duh) duhovna osobina i
sulstancije nema nikakvih elemenata koji se odlika jednog genija, velika stvaralačka snaga
ne bi mogli naći i u sastavu anorganske — duha, izvanredna darovitost; genijalitet.
jedinstvo materije — kao i na učenje o genije (lat. genius, fr. genie) čovek uroñene
razvoju uopšte) snage duha, koja dolazi do izražaja kao
gsneracionizam (lat. generatio) teološka teorija originalna moć shvatanja (intuicije),
po kojoj dete dobiva „dušu" od svojih kombinovanja (fantaziJe) i prikazivanja.
roditelja u vreme začetka. genijus (lat. genius) genije; duhovna osobenost,
generacio spontanea (lat. generatio sponta-pea) karakter, oznaka, obeležje; u grčkoj i
biol. v. generacio ekvivoka. rimskoj mitologiji geniji su niža krilata
gsnerifikacija (nlat. generificatio) log. božanstva (anñeli).
obrazovanje (ili: stvaranje) rodnih pojmova. genijus loci (lat. genius loci) duh zaštitnik nekog
generičan (lat. genus rod, fr. generique) koji mesta; osobenost nekog mesta koju mu daje
pripada rodu ili se odnosi na rod, rodni; njegov duh zaštitnik; opšti duh koji vlada u
generički. nekom mestu i daje mu svoje obeležje.
generički (lat. genus, fr. generique) v. genijus patrije (lat. genius patriae) dobri duh
generičan. otadžbine.
generozan (lat. generosus) plemenit, veliko- genijus seku li (lat. genius saeculi) duh vremena
dušan; izdčšan, darežljiv. ili veka, osobenost javnog mišljenja nekog
generozitet (lat. generositas) plemenitost, doba.
blagorodnost, velikodušnost; izdašnost, genikulacija (lat. geniculatio) klečanje,
darežljivost, podatljivost. izražavanje poštovanja klečanjem.
genetiv (lat. genetivus) gram. v. genitiv. genikuliran (lat. geniculatus) savijen u obliku
genetika (grč. gignomai rañam se, rodim se) kolena, kolenast, čvornovat.
nauka o nasleñu.
geniografija 169 geoizoterme

geniografija (lat. genius, graphia) opisivanje geobotanika (grč. ge, botanike) biljna geogra-
duhova, učenje o duhovima božan-stvima. fija.
geniologija (lat. genius, grč. logi'a) nauka o geogenija (grč. ge, gignomai) v. geogonija.
velikim, genijalnim ljudima i o biolo-škim i geognozija (grč. ge, gnosia) nauka o sklopu i
sociološkim elementima koji uslovljavaju grañi Zemlje kao vasionskog tela koje se
njihovu pojavu. sastoji iz anorganskih masa, naročito o
genioplastija (grč. geneion brada, plasso sastavu i grañi čvrste Zemljine kore;
obrazujem, uobličujem) med. operacija koja se geognostika.
sastoji u krpljenju, popravljanju ozle-da na geognost (grč. ge, gnostes) poznavalac (ili:
bradi putem autoplastije. proučavalac) sastava i grañe čvrste Zemljine
genitalan (lat. genitalis) koji se tiče spol-nih kore; pr. geognostički.
organa, spolni. geognostika v. geognozija.
genitalije (lat. genitalia, gignere rañati) pl. biol. geogonija (grč. ge, gignomai postajem) postanak
spolni organi, organi koji služe rasploñavanju. Zemlje, nauka o postanku, obrazovanju i
genitet (grč. genos vrsta) lingv. vrsta speci-fične razvitku zemlje; geogenija.
artikulacije pojedinog glasa. geogonist(a) (grč.) naučnik koji proučava
genitiv (lat. genitivus) gram. drugi padež koji postanak Zemlje.
obično znači pripadanje nečemu, deo nečega geograf (grč. ge, graphos) poznavalac (ili:
ili poticanje od nečega. proučavalac) geografije.
genitura (lat. genitura) roñenje, rañanje; geografija (grč. ge, graphia) zemljopis, nauka o
proizvoñenje, stvaranje; oplodio seme; čitanje položaju, kretanju, veličini, obliku i životu
sudbine po konstelaciji zvezda u času Zemlje i njene površine, same po sebi i s
roñenja, nativitet. obzirom na čoveka; biološka geografija
genom (grč. genos) biol. ukupan potencijal proučava rasprostranjenost i značaj biljnog i
naslednih osobina (genetskih informacija) koji životinjskog sveta na Zemlji; matematička
se prenosi na potomstvo. geografija ili astronomska geografija proučava
genoplastika (lat. gena obraz, grč. plasso Zemlju kao nebesko telo i način njenog
obrazujem, uobličujem) med. operacija koja se predstavljanje na kartama; politička
sastoji u popravci oštećenog oblika obraza i geografija prikazuje društvene i državne
usta. odnose na Zemlji; fizikalna ili fizičke
genotip (grč. genos, typos) biol. skup svih geografija opisuje prirodne oblike i pojave na
naslednih osobina koje jedan organizam sadrži Zemljinoj površini.
i koje pod odreñenim uslovima dovode do geografski (grč. geographikos) zemljopisni, koji
razvića jedne odreñene indivi-due spada u geografiju; geografske dužina
(organizma). Svaka individua ima jedan (longituda) nekog mesta je luk uporednika
jedini, neponovljivi i specifični genotip. (paralela) toga mesta od početnog podnevka
genocid (grč. genos pleme, narod, lat. caedere (meridijana) u pravcu istoka (potočna) ili u
ubijati, cecidi ubio sam) uništavanje naroda ili pravcu zapada (zapadna dužina); geografske
plemena. širina (latituda) nekog mesta je podnevački
gens (lat. gens) rod, koleno, porodica; vrsta, rod; (meridijanski) luk toga mesta od polutara
pleme, narod. (ekvatora) u pravcu severa (severna), ili u
gentilizam (lat. gens, gentis) neznaboštvo, pravcu juga (južna širina).
mnogoboštvo. geodezija (grč. ge, daiein deliti, podeliti) grana
genualni (lat. genu koleno, genualis) koji se tiče primenjene matematike koja odreñuje oblike i
kolena, kolenski. površine velikih delova Zemljine površine i
genuinitet (lat. genuinus, nlat. genuinitas) oblik Zemlje kao celine; zemljomerstvo, tj.
istinitost, stvarnost, tačnost, vernost, kartografsko pri-kazivanje površine Zemlje.
nepatvorenost. geodet (grč.) čovek sa potpunom geodetskom
genus (lat. genus) rod; gram. rod. spremom i kvalifikacijama, zemljomer.
genufleksija (nlat. genuflexio) klečanje; geodinamika (grč. ge, dynamis sila) geol.
klanjanje, poklon pred kim; ponizno oda- nauka koja proučava pojave koje se danas
vanje poštovanja, poniznost. dešavaju na Zemlji, sile koje te pojave
gencijanin (lat. gentiana) hem. gorka materija izazivaju i posledice rada tih sila u pogledu
koju sadrži u sebi gencijana, lincura. održavanje, stvaranja i menjanja Zemljine
geo- (grč. ge) predmetak u složenicama sa kore; up. dinamička geologija.
značenjem: zemlja, zemaljski. geoid (grč. ge, eidos vid, oblik) istinski oblik
geobiologija (grč. ge, bi'os život, logia) nauka o Zemlje, geometrijsko telo gotovo istovetno sa
životu Zemlje. Zemljinim sferoidom, ali mu je površina u
geoblasti (grč. ge, blassios klica, izdanak) pl. svakoj tački upravna na pravac teže.
bot. biljke čiji prvi klicini listići (kotiledoni) pri geoizoterme (grč. ge zemlja, i'sos isti, jednak,
klijanju ostaju pod zemljom. thermos topao) linije ili površine koje
geokarpija 170 geofizika

spajaju mesta jednake temperature zemljišta geoplastika (grč. ge, plastike) reljefno pri-
ili unutrašnjosti Zemlje. kazivanje Zemljine površine. geopolitika (grč.
geokarpija (grč. ge, karpos plod) vot. osobina ge, politike) razmatranje političkih pitanja sa
nekih biljaka da svoje oprašene cvetove zari geografskog gledišta, tj. imajući u vidu celu
ju u zemlju i tako ih zaseju. Zemlju; nauka o uticaju spoljne prirode na
geolit (grč. ge, lithos kamen) veštačka smola; društveni i politički život. geoponija (grč. geo-
upotrebljava se, kao zamena rožine, za izradu ponos trud) obrañivanje
dugmeta. zemlje, zemljoradnja.
geolog (grč. ge, logos) poznavalac (ili: georama (grč. ge, horama pogled, prizor)
proučavalac) sastava i grañe Zemlje, onaj gorostasni geoplastični reljefni globus, potpuno
koji se bavi geologijom. slikovit prikaz Zemljine lopte. georgika (grč.
geologija (grč. ge, logia) nauka o postanku, georgeo obrañujem zemlju, lat. georgica) pl.
sastavu i grañi naše Zemlje, kao tela koje je idilične pesme, naročito pesme o zemljoradnji
sastavljeno iz anorganskih masa; sastavni (Vergilove). georgina bog. lep i krupan cvet,
delovi geologije su geognozija i geogonija. sličan ruži, donet pre sto godina iz Meksika
geomagnetizam (grč. ge zemlja, Magnes, lithos) (nazvan po botaničaru Georgiju).
magnetizam Zemlje, zemaljski magnetizam. georgofil (grč. georgos zemljoradnik, philos
geomagnetika (grč. ge zemlja, Magnes) nauka prijatelj) prijatelj zemljoradnje, ljubitelj
koja proučava magnetska polja Zemlje. poljoprivrede. geoskop (grč. ge, skopeo
geomant (grč. ge, mantis prorok, vrač) tobožnji gledam) posmatrač
poznavalac geomantije, naročito kod Zemlje; v. geoskopija.
Arabljana. geoskopija (grč.) posmatranje (ili: proučavanje)
geomantija (grč. ge, manteia proricanje) pro- Zemlje, naročito u meteorološkom pogledu.
ricanje po tačkama, nasumce napravljenim u geostatika (grč. ge, statizo stavim, postavim)
zemlji, i po njihovom broju, položaju i nauka o ravnoteži (statici) čvrstih tela.
slikama koje slučajno predstavljaju, ili po geotektonika (grč. ge, tektonike) kol. nauka
slici koju dobijemo kada na neku ploču ili sto koja proučava kako su stene u kori Zemljinoj
bacimo nasumce šaku zemlje. rasporeñene i na koji način sklapaju celu njenu
geometar (grč. ge zemlja, metron mera) grañevinu.
poznavalac geometrije; onaj koji se u praksi geotermika (grč. ge, thermos topao) geol. deo
bavi merenjem zemlje, zemljomer. geologije koji ispituje toplotna stanja koja
geometrija (grč. geometria zemljomerstvo) deo vladaju u dubini Zemlje. geotermička energija
matematike koji se bavi proučavanjem unutrašnja toplota naše planete, koja se može,
osobina i meñusobnih odnosa prostornih pri povoljnim uslovima, preobraziti u pogonsku
oblika tj. geometrijskih tela, površina, linija snagu za dobivanje električne energije.
i tačaka. geotermometar (grč. ge, thermos, metron)
geometrijski (grč. geometrikćs) koji se tiče sprava za odreñivanje Zemljine temperature na
geometrije, koji spada u geometriju; v. raznim tačkama njene dubine. geotropizam
progresija; geometrijska sredina kvadrat-ni (grč. ge, tropos obrt) bog. osobina biljnih organa
koren iz proizvoda dva broja (UBs); up. da pod uticajem Zemljine teže zauzmu
aritmetička sredina. izvestan odreñen pravac prema vertikali; on
geometričar (grč. ge zemlja, metron mera) onaj može biti: poziti-van, kad organ raste u pravcu
koji se bavi geometrijski; up. geometar. dejstva teže (koren), negativan, kad organ raste
geomehanika (grč. ge, mechanike) mehanika suprotno pravcu dejstva teže (stablo), i tran-
čvrstih tela. sverzalan, kad raste upravio na pravac teže
geomicin antibiotik proizveden od mi- (list i neka podzemna stabla). geotroposkop
kroorganizma Streptomyces xanthophaeus; (grč. gr, tropos okret, smer,
deluje protiv gram-negativnih bakterija. skopeo gledam) v. giroskop. geofag (grč. ge
zemlja, fagin jesti, žderati) onaj koji jede
geomontografija (grč. ge, graphia, lat. morvs, zemlju (kod nekih plemena na Javi, Martiniku,
montis breg) veština izrañivanja reljef-nih u Sibiru), zemljožder. geofagija (grč. ge,
karata u više boja od presovane hartijske fagem) jedenje, gutanje
mase.
geomorfologija (grč. ge, morphe oblik, logia) zemlje, zemljožderstvo; up. geofag. geofaktori
nauka koja proučava kako se stvarao i (grč. ge, lat. factor činilac) pl. geogr. činioci od
preinačivao reljef Zemlje energijom kojih zavise geografske pojave i promene na
unutrašnjih, terestričnih i solarnih sila i površini Zemlje. geofizika (grč. ge, physike)
njihovim kombinovanim dejstvom. nauka o fizičkim pojavama u unutrašnjosti
geonom (t rč. ge, nomos zakon) poznavalac Zemlje, naročito o njenoj temperaturi, gustoći,
nje-
(ili: proučavalac) vrsta, obrañivanje i
iskorišćavani zemlje. geonomija (grč. ge,
nomfa) nauka o vrstama
zemlje i o načinu obrañivanja i iskori-
šćavanja zemlje.
geofon 171 germanofob

nom magnetizmu i o telurskim pojavama u gerijatrija (grč. geron starac, iatrefa lečenje)
vazduhu. med. nauka koja proučava starost u svim
geofon (grč. ge zemlja, phone glas) geoaku- njenim oblicima.
stički detek,tor, aparat za primanje zvukova gerila (šp. guerilla mali rat) naoružane čete
koji prolaze kroz slojeve Zemlje; služi npr. seljaka i pastira u Španiji koje su, prilikom
pri proučavanju zvukova ili za otkrivanje neprijateljskih upada ili unutrašnjih borbi,
zatrpanih osoba. ratovale na svoju ruku; partizani.
geohemija (grč. ge, cheo tečem, ističem, geriljero (iš. guerrillero) voña gerile.
chemeia) nauka koja proučava raspored gerla (eng. girl) devojka, naročito devojka
hemijskih elemenata i atoma u Zemljinoj vitka, okretna i odana sportu; igračica u grupi,
kori, kao i njihovu istoriju i kretanje u baletna igračica.
prostoru i vremenu (glavni elementi su: gerlin (ital. gherlino) vrlo debelo uže na velikim
vodonik, kiseonik, silicijum, aluminijum, brodovima.
gvožñe, kalcijum, kalijum, natrijum, germa (nem. Germ) kvas, kvasac.
magnezijum). Germani (lat. Germani) ime kojim su Rimlja-ni i
geohidrograf (grč. ge, hudor voda, graphos) Gali nazivali stare Nemce. Narodno-sna grupa
proučavalac vode na Zemljinoj kori. u koju ulaze Nemci, Austrijanci, Danci,
geohidrografija (grč. ge, hudor, graphia) deo Holanñani, Flamanci, Šveñani, Norvežani i
fizičke geografije koji ispituje i proučava Anglosaksonci; up. Nemci.
vodu na Zemljinoj kori. germanizam (lat. Germani) osobenost nemačkog
geohozija (grč. ge, choo sipam, naspem, jezika s obzirom na sklop i red reči;
zaspem) med. zemljano kupatilo, lečenje time vladavina (ili: moć) nemačkog duha,
što se oboleli delovi zatrpaju zemljom (ruka, nemačke kulture i političke sile.
noga i dr.). germanizacija (fr. germanisation) ponemča-
geohronologija (grč. ge zemlja, chronos vreme, vanje, nemčenje, ponemčenje.
doba, logos reč, govor) grana istorijske germanizirati (fr. germaniser) nemčiti, po-
geologije koja se bavi proučavanjem starosti nemčiti, ponemčavati; upotrebljavati u
Zemlje; geokronologija. govoru ili pisanju nemačke izraze ili oblike
geocentrizam (grč. ge, lat. centrum središ-te) napravljene u duhu nemačkog jezika.
astr., fil. nekadašnje pogregpno shvatanje da je germanizovati v. germanizirati.
Zemlja središte cele vasione i da oko nje Germanija (lat. Germania) rimski naziv za
kruže sva ostala nebeska tela; supr. Nemačku; deo Evrope izmeñu Severnog
heliocentrizam. mora, Dunava, Rajne i Labe koji je u rimsko
geocentričan (grč. ge, lat. centrum središte) fil. doba bio naseljen germanskim plemenima;
naziv za shvatanje koje uzima Zemlju kao Nemačka predstavljena u obliku žene koja
središte vasione i za astro-nomsko štiti.
odreñivanje mesta koje se upravlja prema germanist(a) naučnik koji se bavi proučavanjem
središtu zemlje (geocentrizam); koji se tiče nemačkog jezika, nemačke književnosti,
središta Zemlje. nemačkih starina i istorije Nemaca.
geocentričnost v. geocentrizam. germanistika nauka koja proučava jezike
geociklika (grč. ge, kyklos krug) fiz. mašina koja germanskih naroda (naročito nemački),
očigledno prikazuje kretanje Zemlje oko književnost, starine i istoriju.
Sunca; geociklička mašina. germanitet (lat. germanitas) roñeno bratstvo,
geocikličan (grč.) koji prikazuje kretanje Zemlje roñeno sestrinstvo.
oko Sunca. germanoman (lat. Germani, grč. mama) onaj
gepard (fr. guepard, nem. Gepard) zool. veoma koji preterano voli Nemce i sve što je
brza grabljive životinja iz plemena mačaka, nemačko.
dosta slična psu, može se obučiti i lovu, živi germanomanija (nem. Germani, grč. mani'a
u Aziji i Africi. ludilo) preterana, slepa ljubav prema
gepek (nem. Gepack) prtljag. Nemcima i svemu što je nemačko.
geranij(um) (nlat. geranium, grč. geranos germanofil (lat. Germani, grč. philos) onaj koji
ždral) vot. iglica, jedna mnogobrojna bilj-na voli Nemce, nemački jezik, nemačku kulturu
vrsta; tek. dizalica. itd.
gerant (lat. gerans) v. žerant. germanofilija (lat. Germani, grč. phileo volim)
gerbelirati (ital. gerbellare) gvozdenu rudu ljubav prema Nemcima i onome što je
isitniti i time je pripremiti za topljenje. nemačko.
gerbulirati (nlat. garbellare) prebrati robu i germanofob (lat. Germani, grč. phobos
očistiti od prljavštine. strah) onaj koji se plaši Nemaca, "koji mrzi
gerbulura (nlat. garbellare) nečisti i oštećeni Nemce.
delovi neke robe; odbitak izvesnog procenta
od pogoñene cene zbog nečistoće robe.
germanofobija 172 Gibelini

germanofobija (lat. Germani, grč. phobeo gerusija (grč. gerusia) veće staraca u staroj
bojim se) strah od Nemaca, mržnja na Sparti; senat, državni savet u novoj Grčkoj.
Nemce i sve što je nemačko. gesims (nem. Gesims) apx. istaknuti ukrasni deo
germanski (lat. germanicus) svojstven Germa- na licu (fasadi) grañevine ispod krova,
nima, koji pripada Germanima, nemački; iznad vrata itd., pervaz, opšivni-ca; up. sime.
germanski jezici, jezici germanskog porekla geslo (češ. heslo) osnovno načelo, krilati-ca,
(gotski, gornjonemački i donjonemač-ki, lozinka, parola, mogo, životna deviza.
holandski, anglosaski, nordijski ili gest (lat. gestus, nem. Geste) pokret koji se pravi
skandinavski jezici). celim telom ili samo rukom pri govoru;
germinalan (lat. germinalis) vot. klični, koji junačko delo; delo koje neko učini ne
spada u klice ili se odnosi na klice, spolne spontano nego da bi izazvao dopadanje (lep
delove, npr. germinalna selekcija spolno gest), ili nedopadanje (ružan gest) kod
odabiranje. drugih.
germinativan (nlat. germinativus) vot. koji klija, gestacija (lat. gestatio) med. nošenje, trudnoća,
koji proklijava, koji niče, koji izaziva bremenitost, zdetnost; vreme trudnoće (ili:
klijanje. bremenitosti, zdetnosti).
germinacija (lat. germinatio) bog. klijanje, gestikulator (lat. gesticulator) onaj koji pri
proklijavanje; vreme klijanja. govoru maše, mlatara rukama, koji pravi
gsrminirati (lat. germinare) bog. klijati, testove; opsenar, varalica.
proklijavati, micati. gestikulatorski (lat. gesticulari) izražen (ili:
gerok (nem. Gehrock) pripijen ulični kaput sa iskazan) pokretima (ne govorom).
dugim leševima; vojnički kaput, koporan. gestikulacija (lat. gesticulatio) pravljenje
gerokomija (grč. geron starac, komeo negu- pokreta pri govoru celim telom, naročito
jem) med. veština negovanja starih ljudi; ramenima i rukama; opsenarstvo, glu-
naročito: podmlañivanje preživelih staraca u mljenje.
neposrednoj blizini mladih osoba. gestikulirati (lat. gesticulari) praviti testove pri
gerokomij(um) v. gerontokomijum. govoru, mahati, mlatarati rukama.
geromarazmus (grč. geron starac, maranein gestikulisati v. gestikulirati.
gasiti, slabiti) med. staračka slabost, sta-račka gestio pro herede (lat. gestio pro herede) prav.
iznemoglost. primanje nasledstva.
geromorfizam (grč. geron, morphe oblik) med. gestoze (lat. gestare) med. oboljenja povezana s
boranje kože, zboravanje, zbrčkavanje. trudnoćom (povraćanje, prekomerno lu-
geronti (grč. geron) pl. u herojskom periodu čenje pljuvačke, gorušica i dr.).
grčke istorije: najstariji ili najplemenitiji geteanum (nem. Goethe, nlat. Goetheanum)
predstavnici naroda, kod Homera knezovi; visoka antropozofska škola za duhovne
docnije, naročito u dorskim državama: nauke u Dornahu (Švajcarska), koju je
članovi gerusije, veća staraca, koje je, pored osnovao voña antropozofskog pokreta Ru-
kraljeva i efora, imalo vrhovnu vlast. dolf Šta j ner.
gerontokomij(um) (grč. geron, komeo negujem) geter (eng. get-up udesiti, doterati) fiz.' materija
dom staraca, zavod za negovanje i zbrinja- kojom se postiže visoki vakuum u
vanje starih ljudi; gerokomij(um). elektronskim cevima.
gerontokratija (grč. geron, kratia vlada) vlada geto (ital. ghetto) deo varoši koji su, u Italiji,
jednog saveta (veća) sastavljenog od Nemačkoj i dr., vlasti odreñiva-le Jevrejima
najstarijih ljudi senata. za stanovanje; ovaj deo varoši bio je, u
gerontologija (grč. geron starac, logi'a) naučio srednjem veku, sasvim odvojen od drugih
ispitivanje procesa starenja, njegovih pojava delova.
i oboljenja koja se javljaju kod starih geuziodisforija (grč. geysis ukus, dysphoreo
osoba. teško podnosim) med. bolesni nadražaj živaca
od ukusnih, prijatnih stvari.
gerontofilija (grč. geron starac, phileo volim) geumatika (grč. geyma okušane) nauka o ukusu;
med. postojanje spolnog prohteva (ili: geustika.
nagona) za starijim osobama suprotnog spola. geustika (grč.) v. geumatika.
gerundiv (lat. gerundivum) u latinskoj gra- gefirofobija (grč. gephyra nasip, most, phobos
matici: pridevski upotrebljen particip futura strah) med. bolestan strah od prelaska preko
pasivnog, npr. res addenda stvar koju treba mosta ili preko neke vode.
dodati. gefrajter (nem. Gefreiter) vojni starešina
gerundij(um) (lat. gerundium) u latinskoj najnižeg čina (izmeñu redova i kaplara) u
grama tiii: glagolski oblik koji glasi kao austrougarskoj ili nemačkoj vojsci.
zavisni; padežni oblici participa futura Gibelini (ital. Ghibellini) pl. ovako su se u
pasivnog (na srpskohrvatski se prevodi srednjem veku u Italiji zvali pristalice partije
imenicom, npr.: venia legendi, dozvola nemačkih careva, za razliku od Gvelfa, koji
čitanja). su pripadali papinoj parti-
gibon 173

ji. Borba izmeñu ovih dveju partija trajala je giljotina (fr. guillotine) po francuskom lekaru J.
gotovo kroz ceo srednji vek. I. Guillotin-y nazvana sprava za izvršenje
gibon zool. antropoidni majmun, živi u ju- smrtne kazne odsecanjem glave (uvedena
goistočnoj Aziji, odlikuje se naročito veoma 1792. za vreme francuske revolucije); gijotina.
dugim rukama. giljotinirati (fr. guillotiner) izvršiti smrtnu
gig (fr. gigue, eng. gig, ital. giga) l. v. žig. kazugu (ili: pogubiti) gilotinom.
gig (eng. gig) 2. lak i uzan čamac, naročito za giljotomanija (fr. guillotine, grč. mania) strast
komandanta ratnog broda; sp. širok i dosta za izvršavanjem smrtne kazne.
težak školski čamac, vrsta jole, sa metalnim gimkana (grč. gym skrać. gymnazo vežbam,
drškama za vesla izvan čamca; lake otvorene ind. khana igralište) sp. takmičenje u
dvokolice sa jednim konjem. savlañivanju raznih neočekivanih, šalji-vih
gigant (grč. gigas) gorostas, džin, div. prepreka.
giganteskan (grč. gigas, ital. gigantesco, fr. gimnaestrada (od gimnastika i estrada)
gigantesque) v. gigantski. meñunarodna gimnastička priredba; održava
gigantizam (grč. gigas) ampon. veličina tela koja se svake četvrte godine od 1953. god.
znatno premaša prosečnu veličinu čovečijeg gimnazija (grč. gymnasion) prvobitno, kod starih
tela; up. makrosomija. Grka: mesto gde su mladići i odrasli goli
gigan ki rafi ja (grč. gigas, graphi'a) opisivanje (gymnos = ro) vršili telesna vežbanja; docnije:
ili istorija džinova; tip. postupak pri središte celokupnog duhovnog života; danas:
štampanju velikih plakata kada se normalan srednja škola, tj. škola izmeñu osnovne i
autotipski slog odštampava znatno uvećan. visoke, koja priprema učenike za univerzitet.
gigantologija (grč. gigas, logia) nauka o džino- gimnazijarh (grč. gymnasi-archos) nadzornik,
vima uopšte, a naročito u životinjskom i upravnik gimnazije kod starih Grka.
biljnom svetu. gimnazista) (grč. gymnasion) ñak gimnazije.
gigantomahija (grč. gigas, machia boj) boj gimnastika (grč. gymnastike) kod starih Grka:
giganata (omiljen predmet umetničkog pri- veština telesnog vežbanja (skakanja,
kazivanja). skretanja, rvanja i plivanja); danas: veština
gigantosaur(us) zool. rod ogromnih izumrlih telesnog vežbanja radi higijen-sko-estetskih
gmizavaca (najveće kopnene životinje na ciljeva.
Zemlji); živeo u mezozoiku. gimnastičar (grč. gymnazo vežbam) onaj koji se
gigantosteologija (grč. gigas, osteon kost, logia) bavi gimnastikom, vežbom.
zool. nauka o kostima gorostasnih životinja. tamnički (grč. gymnikos) koji se tiče telesnog
gigantociti (grč. gigas, kytos) pl. med. v. ma- vežbanja ili pripada telesnom vež-banju.
krociti. gimnoptera (grč. gymnos, pteron krilo) pl. zool.
gigantski (grč. gigas) gorostasan, orijaški, golokrilci, insekti sa golim krilima.
divovski, džinovski, ogroman rastom i gimnosofisti (grč. gymnos go, nag, sophos
veličinom; giganteskan. mudar) naziv za indijske i druge istočne
gigerl (nem. Gigerl) kicoš, gizdavac, onaj koji asketske filozofe.
preteruje u doterivanju, tako da često ostavlja gimnosperme (grč. gymnos go, sperma seme) pl.
utisak budale. vot. golosemenice, biljke sa ogolićenim
gidon (fr. guidon) barjačić (za ravnanje i semenovim pupoljčićem, npr. bor, jela,
davanje signala); mor. trouglasto bar jače; smrča, kleka i dr.
mušica, nišan na pušci; ručice, upravljač na ginander (grč. gyne žena, apeg čovek, muž)
velosipedu. dvospolnik, hermafrodit.
gijotina (fr. guillotine) v. giljotina. ginandrija (grč. gyne, aner) vot. osobenost
gijoše (fr. guilloche) rad u vijugavim šarama; monokotilnih bil>aka čiji su prašnički sudovi
crtež izrañen u vijugavim šarama; izukrštana, srasli sa gineceumom (orhideje i dr.); osobina
isprepletana šara; up. gijo-širati. žena koje imaju muški izgled i muško
gijoširati (fr. guillocher) metalne površine držanje; pr. ginandričan.
ukrasiti simetrički graviranim linijama (pri ginandroid (grč. gyne »sena, apeg čovek, eidos
štampanju hartija od vrednosti, meničnih lik, izgled) med. ženska osoba s nekim
formulara i dr.); vijugavo išarati, ukrasiti muškim osobinama.
isprepletenim šarama. ginandromorfizam (grč. gyne žena, apeg
gilda (nem. Gilde ceh, esnaf) srednjovekovni čovek, muž, morphe oblik) fizčol. pojava kod
savez trgovaca ili zanatlija u zapadno] osoba koje imaju grudi razvijene kao u »sene,
Evropi, esnaf, udruženje, društvo, orga- a u isto vreme izražene brkove i bradu.
nizacija uopšte. gingan (eng. gingham, fr. gingan) trg. fina
gildhol (eng. guildhall) esnafski dom; opštinski engleska, prvobitno istočnoindijska pru-gasta,
dom u Londonu. karirana i šarena pamučna tka-nina.
giltati (nem. gelten) vredeti, važiti; gilta vredi,
važi (kod pogodbi, opklada).
gingivitis 174

gingivitis (lat. giiigiva desni) med. zapaljenje desni. gipsovati (grč. gypsos) učiniti da vino pomoću
gine- (grč. gyne) predmetak u složenicama sa gipsa postane bistrije i plamenije; biljke,
značenjem: žena, ženski. naročito leptirnjače, posuti gip-som u prahu
ginekizam (grč. gynaikismos) ženstvenost, da bi bolje rasle; zakrpiti (ili: popuniti)
žensko draganje i ponašanje uopšte (u strahu, gipsom.
ljubavi i dr.). gipsoteka (grč. gypsos sadra, theke kovčeg)
ginekokratija (grč. gynaikokratia) vlast (ili: muzej ili odeljenje muzeja sa modelima
vladavina) žena, nadmoćnost žena u odnosu vajarskih radova izlivenih u gipsu.
prema muškarcima. girandol(a) (fr. girandole) svećnjak koji ima
ginekolog (grč. gyne, logos) med. lekar-speci- dva ili više krakova; ñirandola.
jalista za bolesti ženskih spolnih organa. giracija (nlat. gyratio) med. vrtoglavost, me-
ginekologija (grč. gyne, logia) med. nauka o tiljavost.
osobenostima ženskog tela i o njegovim giri (lat. gyri, grč. gyros) pl. znat. zavijuci,
funkcijama, a naročito o bolestima ženskih vijuge, naročito vijuge na površini mozga,
spolnih organa. moždane vijuge.
ginekološki (grč. gyne, logikos) koji se tiče girlanda (fr. guirlande, ital. ghirlanda) venac
bolesti ženskih spolnih organa i njihovog od lišća i cveća; vreža, loza; niska dragog
lečenja; ginekološki institut zavod za kamenja.
porañanje i za lečenje bolesti ženskih spolnih girlandima (fr. guirlandine) vrsta engleske
organa. tkanine u raznim bojama.
giiekoman (grč. gyne, mania ludilo) čovek lud girozan (nlat. gyrosus) zavijen, prstenast.
za ženama, preterani ženskar. girom (grč. gyroma) stvar u obliku tanjira ili
ginekomanija (grč1, gynaiko-marua) strast ju- činije; bog. činijast plodonoša kod biljaka.
renja za ženama, ludilo za ženama, preterano giromantija (grč. gyros, manteia) gatanje iz
ženskarstvo. kruga koji napravi onaj što tata.
giiekomast (grč. gyne, mastos dojka) muška-rac girometar (grč. gyros, metron) fiz. aparat za
kod koga su dojke razvijene potpuno kao merenje brzine obrtanje, naročito kod ro-
kod žene, tako da luče, u nekim tacionih mašina.
slučajevima, čak i mlečnu tečnost. giroskop (grč. gyros, skopein) fiz. aparat za
giiekomorfan (grč. gyne, morphe oblik) po očigledno prikazivanje i dokaz da se Zemlja
obliku sličan ženi, ženskog oblika. okreće oko svoje osovine.
ginekofob (grč. gyne, phobos) ženomrzac. girostat (grč. gyros, statikos) fiz. naprava koja
ginekofobija (grč. gyne, phobeo bojim se) prikazuje dinamiku obrtnog tela.
mržnja na žene. gitara (šp. guitarra, fr. guitare, ital. chitarra)
ginekofoničan (grč. gyne, phone glas) koji ima muz. instrument sa šest do deset žica, koji su
ženski, tj. tanak glas. Mavri doneli u Španiju; danas u celoj
gineologija v. ginekologija. Evropi veoma raspro-stranjen za pratnju
gineceja (grč. gynaikeia) med. mesečno pranje pri pevanju.
kod žena; ginecija. gitarist(a) (fr. guitariste) svirač u gitaru.
gineceum (grč. gynaikeion, lat. ginaeceum) giht (nem. Gicht) l. med. kostobolja, ulozi,
odeljenje za žene u unutrašnjosti kuće starih gaba, podagra; 2. količina rude ili uglja što se
Grka i Rimljana; čest naziv ženskih srednjih odjednom metne u peć.
škola; bog. ukupnost ženskih spolnih organa giše (fr. guichet) vratanca koja se nalaze u
kod angiosperma (skrivenosemenjača). velikim vratima, naročito u tvrñavama,
ginecizam (grč. gynaikismos) v. ginekizam. zatvorima i sl.; ulazna vratanca; prozorče sa
ginecija (grč. gynaikeia) med. v. gineceja. zatvorom (u vratima, zidu i dr.); šalter.
ginko (kin. kinko, nlat. gingko biloba) bog. gladijator (lat. gladiator, gladius mač) onaj
„drvo sa zlatnim plodom" vrsta drveta iz koji se bori za platu, profesionalci borac,
porodice gimnosperma, visoko i jako (u Kini borac u areni; kod Rimljana: borci, obično
i Japanu često ga sade pored hramova kao robovi ili ratni zarobljenici, koji su se u
ukras). cirkusima meñusobno borili i bili vrlo rado
ginus (grč. ginnos, lat. ginnus) zool. životinja, gledani.
bastard koji se dobije ukrštanjem mulca i gladiola (lat. gladius mač) bog. sabljičica,
kobile. ukrasna biljka, slična perunici, Gladio-lus
gipira (fr. guipure) čipka kod koje su crteži i illyricus.
pojedine figure ispupčeni zbog toga što se glazba (češ. hlasba) muzika.
radi debelim koncem (svilenim, zlatnim, glaze (fr. glace) uglačan, sjajan; smrznut; svila
srebrnim); ispupčen vez. protkana zlatom ili srebrom; vrsta sjajnog
gips (grč. gypsos) št. sadra, kalcijumov sulfat konca; glaze dvoboj dvoboj bez za-štitnih
sa vodom u vodi teško rastvor-ljiv. sredstava na rukama i grudima; glaze koža
najfinija sjajna koža za izradu rukavica (glaze
rukavice); glaze karti-
glazirati 175 glikopenija

ja fina, sjajna hartija; pravilan bi izgo glaciolog (lat. glacies led, grč. logos reč, govor)
vor bio glase. ' naučnik koji proučava geološke probleme
glazirati (nlat. glaciare, fr. glacer, nem. ledenih doba.
glasieren) postakliti, predmetima glaciologija (lat. glacies led, grč. logia) geol.
napravljenim od zemlje, kože i dr. dati sjajan nauka koja izučava lednike u prošlosti i
izgled; jela prevući glazurom, ostaklicom sadašnjosti.
(npr. pečenje gustim sosom, kolače belan- gledičija vot. drvo slično bagremu, sa jakim
cetom, šećerom i dr.); glasirati. trnovima po stablu, Gleditschia triacant-
glazure (lat. glacies, nem. Glasur) gleñ, ca- hos, koje se često sadi kao živa ograda, a
klina, ostaklica; fig. spoljašnji sjaj. varijetet bez trnova kao ukrasno drvo.
glajhštrom (nem. Gleichstrom) fiz. jednosmi- glena (grč. glene) zenica, gledeće; znat. čašica (na
slena (ili: jednosmerna) struja; glajh-štrom- kosti).
motor električni motor koji pokreće glenitis (grč. glene) med. zapaljenje zenice.
jednosmislena struja. glenoidan (grč. glene, eidos) blago uduben,
glandiforman (nlat. glandiformis) u obliku žira, koritast, sličan čašici (kost).
žirast. • gleukometar (grč. gleykos slatko vino, šira,
glandula (lat. glandula) med. žlezda, vratna metron) sprava za ispitivanje vina, naročito
žlezda, obično krajnik. za odreñivanje šećerne sadržine u slatkom
glandularan (nlat. glandularis) žlezdani. vinu; glikometar.
glandulozan (lat. glandulosus) žlezdovit, glečer (lat. glaciarium, nem. Gletscher) led-nik,
žlezdan. veliki ledeni kompleksi koji se obrazuju od
glandulozitet (nlat. glandulositas) žlezda-vost, snega regelacijom (ponovnim
žlezdovitost. smržnjavanjem) u blizini polova i po
glanc (nem. Glanz) sjaj, sjajnost; svetlost. visokim planinama.
glanca™ (nem. glanzen) sjajati, davati sjaj, glivajn (nem. Gluhwein) crno vino kuvano sa
naročito koži; glancati sv blistati se, sjajiti se. šećerom, cimetom i korom od limuna (kao lek
glase (fr. glace) v. glaze. protiv nazeba).
glasija (fr. glacis) fort. kod utvrñenja, naročito glikemija (grč. glykys sladak, halma krv) med.
stalnih: nasip od zemlje s one strane rova ili prisustvo šećera u krvi.
skrivenog puta, koji se blago spušta prema glikiskop (grč. glykys sladak, skopeo gledam)
strani s koje se očekuje napad. hem. instrument za odreñivanje količine
glasijalist(a) (fr. glacialist) poznavalac (ili: šećera u nekoj materiji.
proučavalac) ledenih bregova, lednika, glikogen (grč. glykys, genos vrsta) zool. uglje-ni
glečera. hidrat, skrobu slična, bezbojna, bezu-kusna i
glasirati (fr. glacer) v. glazirati. bezmirisna supstanca u životinjskom telu,
glauberit, Glauberova so hem. natrijumsul-fat s naročito u mišićima i jetri, važna rezervna
kristalnom vodom (Na2 SO4X 10H2O), gorkog materija životinjskog tela, postaje iz suviška
ukusa; upotrebljava se za čišćenje i grožñanog šećera u krvi.
isterivanje drevnih glista (po pronala-začu glikoza (grč. glykys sladak) hem. grožñani šećer;
Johanu Glauberu, 1604—1668). glukoza, dekstroza.
glaukom (grč. glaykos plavkast, plavozelen) glikozidi (grč. glykys sladak) hem. jedinjenja
med. zelena mrena, opasna očna bolest koja se šećera sa biljnim i životinjskim, većinom
sastoji u povećanom pritisku u unutrašnjosti kiselim jedinjenjima, koja, posred-stvom
očne jabučice (nazvana po tome što zenica materija koje izazivaju vrenje, luče šećer;
pri tom često izgleda zelenkasta). glukozidi.
glaukoma (grč. glaykos) med. v. glaukom. glikozurija (grč. glykys sladak, uron mokraća)
glaukomatičan med. v. glaukomatozan. med. privremena pojava šećera u mokraći (a
glaukomatoza (grč. glaykos) med. postojanje ne hronična kao kod šećerne bolesti).
(ili: razvijanje) zelene mrene u očima; v.
glaukom. glikoliza (grč. glykys sladak, lysis rastapa— nje)
glaukomatozan (grč.) med. koji boluje od zelene razlaganje (razgrañivanje) šećera.
mrene u očima; glaukomatičan; v. glaukom. glikometar (grč. glykys, metron) v. gleukometar.
glaucedo (nlat. glaucedo) med. v. glaukom. glikoneus (lat. glyconeus) metr. antički kata-
glacijal (lat. glacies led) kol. ledeno doba u lektički stih koji se sastoji od tri tro-heja i
razvitku Zemlje. jednog daktila, nazvan po nekom grčkom
glacijalan (lat. glacialis) geol. koji pripada pesniku Glikoiu.
ledenom dobu. glikopeksija (grč. glykys sladak, pexis
glacijalin (lat. glacies led) hem. preparat grušanje) med. nagomilavanje šećera u krvi.
sastavljen od borne kiseline, boraksa,
glicerina i dr. (služi za održavanje mesa, glikopenija (grč. glykys sladak, penia
mleka itd. u svežem stanju). oskudica) med. nedostatak šećera u krvi.
glikohalofite 176 glorifikator

glikohalofite (grč. glykys sladak, hals so, phyton glicerin (grč. glykys sladak) hem. žitka, sirupasta
biljka) bat. biljke koje uspevaju u slanim i i bezbojna tečnost, prirodni sastojak masti,
suvim zemljištima. slatka ukusa (hemijski sastav: S3N8O3).
glikohol (grč. glykys sladak) hem. amino-- glicinija (grč. glykys sladak) vot. ukrasna biljka iz
sirćetna kiselina (NH-CH2-COOH), jedan od fam. leptirnjača, puzavica s ljubičastim
proizvoda raspadanja belančevina; gusta cvetovima prijatna mirisa, Wistaria sineusis.
bezbojna tečnost sladunjava ukusa. glicifag (grč. glykys sladak, phagos koji jede)
glimerica (nem. glimmen tinjati) tinjalica, onaj koji voli da jede slatkiše, sladokusac,
ispitivač struje, električna sijalica punjena oblaporac.
plinom, služi za ispitivanje prisustva struje u glob (lat. globus) geogr. v. globus.
električnom strujnom kolu. globalan (lat. globus, fr. global) celokupan,
gliom (grč. glia) med- izraštaj u mozgu i ukupan.
kičmi, nekad i u živcima mozga ili kičme, globozan (lat. globosus) loptast, kuglast,
nastaje bujanjem ćelija živčanog tkiva; vrsta grudvast; sastavljen od loptica, zrnast;
tumora. globulozan.
glipti (grč. glyptos) pl. figure izrañene u metalu globozitet (lat. globosistas) loptastost.
ili kamenu. globoziti (nlat. globositi) pl. kol. okrugle i
gliptika (grč. glyptos u drvetu, kamenu re-zan) zavojite okamenotine puževa.
veština pravljenje ili urezivanja figura u globoid (lat. globus, grč. eldos vid, oblik) lopti
kamenu ili metalu; plastične umetnost, slično telo, na polovima spljoštena lopta.
kamenorezačka veština, vajar-stvo; glifika. globtroter (eng. globetrotter) čovek koji,
gliptognozija (grč. glyptos, gnosis) poznavanje sporta i zadovoljstva radi, putuje oko sveta,
izvajanog (rezanog) kamenja. putnik oko sveta.
gliptografija (grč. glyptos, graphein) opisivanje globulini (lat. globulus) pl. hem. vrste belančevina
vajarskih dela, naročito izvajanog (rezanog) koje se ne mogu rastvarati u čistoj vodi, nego
kamenja. u razblaženim sonim rastvori-ma (kiseline
gliptodon (grč. glyptos izrezak, urezan, gra- koje se nalaze u krvi, mleku, jajima i
viran, odus gen. odontos zub) kol. rod izumr-lih semenju).
bezubih sisara u koji spadaju džinov-ske globulozan (nlat. globulosus) v. globozan.
životinje iz američkog kvartara. globus (lat. globus) geogr. slika Zemljine lopte;
gliptoteka (grč. glypton, theke) zbirka izvajanog astr. lopta na čijoj je površini prikazana
(rezanog) kamenja; takoñe: zbirka vajarskih prividna nebeska lopta; Zemljina lopta,
dela (npr. poznata velika zbirka u Minhenu). Zemljin šar; glob.
glisada (fr. glissade) kliženje mačem pri globus imperijalis (lat. globus imperialis)
mačevanju; kliženje nogom pri plesu; ali/, carska jabuka (kao jedan od simbola
klizanje na jedno krilo; klizalica, kli-zaljka, državne, kraljevske vlasti).
tociljajka. globus histerikus (lat. globus hystericus) med
glisando (ital. glissando) muz. v. glisato. bolesno osećanje histeričnih osoba kao da im
glisantan (fr. glissant) klizav; fig. opasan, se jednjakom, od želuca ka guši, penje neka
sumnjiv, tugaljiv. lopta.
glisato (ital. glissato) muz. blago prevlačeći; brzo glorija (lat. gloria) slava; čast; sjaj; u katoličkoj
prevlačeći gornjom stranom prsta preko crkvi: anñeoska himna koja počinje sa Gloria
donjih dirki na klaviru; glisando, glisikato. in excelsis Deo (Slava vo višnjih bogu); kod
gliser (fr. glisser kliziti) sp. motorni čamac s Francuza: crna kafa sa konja-kom; tkanina od
ravnim dnom koji pri većoj brzini klizi po ibrišima i konca; svetao krug oko svetiteljske
površini vode. glave, oreol; um. slika otvorenog neba s
glisikato (ital. glissicato) v. glisato. bogom i anñelima.
glif (grč. glypho) apx. udubena, užlebljena pruga glorija mundi (lat. gloria mundi) slava sveta,
(u zidu, stubu i dr.). čast sveta; sik tranzit glorija mundi (lat. sic
glifanon (grč. glypho dubem, režem) rezbar-sko transit gloria mundi) tako prolazi slava
(ili: kamenorezačko) dleto, dubač. ovoga sveta.
glifika (grč. glypho) v. gliptika. glorijet(a) (fr. gloriette) kućica, mali paviljon u
glifički (grč. glypho) rezbarski, vajarski, vrtu.
kamenorezački. gloriola (lat. gloriola) svetiteljski sjaj, obeležje
glifogen (grč. glypho dubem, režem, genos) teh. božanskih i svetih lica u hrišćanskoj
sredstvo za nagrizanje čelika. umetnosti: svetao krug oko glave (nimbus) ili
glifografija (grč. glypho, graphia) teh. veština oko celog tela (aureola. oreola); fig. sićušna
izrañivanja ispupčenih slova ili ploča sujeta, taština u malim stvarima, bedna slava.
galvanskim putem za štampanje kao drvorez glorifikator (lat. glorificiare, slaviti, ve-ličati,
(jedan deo galvanoplastike). fr. glorificateur) onaj koji nekoga
glorifikacija 177

ili nešto slavi i veliča, slavilac, uzno-silac. glosomanija (grč. glossa, mania) strast za
glorifikacija (nlat. glorificatio) slavljenje, govorenjem stranim jezicima; v. glotoma-nija.
proslavljanje, veličanje, obožavanje, uzdi- glosomantija (grč. glossa, manteia) prori-canje
zan>e hvalama. (ili predskazivanje) prema obliku i sastavu
glorifikovati v. glorificirati. jezika.
glorificirati (nlat. glorificare) slaviti, veličati, glosonomija (grč. glossa, nomos zakon) nauka o
uzdizati hvalama. jezičkim zakonima; up. gramatika.
glosa (grč. glossa, glotta jezik; govor) prvobitno: glosoplegija (trč. glossa, plege udar, rana) med.
tamna, nejasna reč koju treba protumačiti; uzetost jezika; glosoliza.
zatim: tumačenje, objašnjenje; u običnom glosoragija (grč. glossa, regnymi pucam,
životu: pokudna ili zlobna primedba; poet. prsnem) med. krvarenje jezika.
pesma od četiri strofe čija poslednja četiri reda, glososkopija (grč. glossa, skopeo) med. pregled
čitava zajedno, daju samu za sebe razumljivu (ili: ispitivanje) jezika.
slikovanu strofu; napomena, primedba glosospazmus (grč. glossa, spasmos grč) med.
(naročito sa strane u knjizi). grč u jeziku.
glosalgija (grč. glossalgia) med. bolest jezika i glosotomija (grč. glossa, temno sečem, režem)
sluzokože usta, kao posledica oboljenja hir. razućivanje (ili: sečenje) jezika.
simpatičkog živčanog pribora; glosodi-nija. glotis (grč. glossa jezik) anat. glasnica.
glosar (nem. glossarium) v. glosarij(um). glotisedem (grč. glossa, oidao oteknem, na-
glosaret (eng. glossaret) vunena, polusvilena bubrim) med. v. larinksedem.
tkanina iz Norviča (Norwich) u Engleskoj. glotognija (grč. glotta jezik, gone roñenje) liigv.
glosarij(um) (lat. glossarium) knjiga sa pri- poreklo jezika; deo lingvistike koji se bavi
medbama, napomenama; rečnik u kojem su pitanjem porekla i razvitka jezika.
objašnjena značenja reči, naročito zastarelih i glotograf (grč. glotta jezik, grapho pišem)
nepoznatih; rečnik. aparat za ispitivanje ljudskog glasa, naročito
glosator (nlat. glossator) onaj koji objašnjava pevanoga.
nejasne reči; pisac rečnika; pisac napomena u glotolalija (grč. glossa, laleo govorim) govorenje
knjizi sa strane; u srednjem veku: bolonjski stranim jezicima; up. glosolalija.
tumači dela Corpus juriš civilis. glotologija (grč. glossa, logia) nauka o jeziku, o
glosem (grč. glossa jezik) nejasna reč kojoj je jezicima, up. lingvistika.
potrebno objašnjenje; samo to objašnjenje; glotomanija (grč. glossa, mama) strast za
glosema. govorenjem stranim jezicima. !
glosema (grč.) v. glosem. glukoza (grč. glykys) hem. v. glikoza.
glosirati (grč.) radi objašnjavanja dodavati glukozidi (grč. glykys) v. glikozidi.
nekom tekstu napomene, beleške; praviti gluten (lat. gluten) lepak, lepljiva tečnost u
glose; objašnjavati, tumačiti; fig. praviti životinjskim telima; hem. smeša više
pokudne, pakosne primedbe; davati koncu hemijskih tela, svi proteini iz pšenice; od
sjaj. njega zavisi kakvoća hleba.
glositis (grč.) med. zapaljenje jezika, upala jezika. glutin (lat. glutinium) biljni lepak; lepak od
gloso- (grč.) predmetak u složenicama sa životinjskih kostiju i žila.
značenjem: jezik, jezika. glutinancija (lat. glutinantia) pl. med. sredstva za
glosograf (grč. glossa, graphem) pisac glosa. slepljivanje, srašćivanje.
glosografija (grč.) anat. opisivanje jezika; pisanje glutinativan (lat. glutinativus) koji sleplju-je,
glosa. spaja, srašćuje.
glosodinija (grč. glossa, odyne bol) med. glutinacija (lat. glutinatio) lepljenje, sle-
glosalgija. pljivanje, lemljenje.
glosolalija (grč. glossa, laleo tepam) lete. osobena glutinozan (lat. glutinosus) lepljiv.
pojava religioznog ushićenja, koja se sastoji u gnajs (nem. Gneiss) geol. vrsta kristalastog
govorenju nerazumljivim glasovima bez škriljca, po sastavu mešavina kvarca,
učešća svesti; govorenje stranim jezicima; up. feldspata i liskuna.
glotolalija.
gnatoneuralgija (grč. gnathos, vilica, obraz,
glosoliza (grč. glossa, lysis) med. v. glosople-gija. neuron živac, algos bol) med. bol lica, obraza.
glosolog (grč. glossa, logos) gram. znalac jezika, gnatospazmus (grč. gnathos, spasmos grč) med.
poznavalac jezika. grč lica i vilica.
glosologija (grč. glossa, logia) anat. nauka o jeziku; gnozis (grč. gnosis) fkl. znanje, saznanje; kod
gram. nauka o jezicima, lingvisti-ka; v. aleksandrijskih Jevreja i starih hrišćana:
glotologija. dublje poznavanje Biblije i religije (za
razliku od verovanja prostog naroda),
filozofija religije u prvim vekovima
hrišćanstva.
12 Leksikon
178 goiagra

gnom (fr. gnome, nlat. gnomus) kit. zemaljski ili godronirati (fr. godronner) praviti kvrge; arh.
brdski duh koji živi pod zemljom i čuva praviti izbočene ukrase na ivici.
blago; pl. tomi. goeleta (fr. goelette) tip francuske i italijanske
gnoma (grč. gnome) kratka, obično u ritmičko] manje ratne laće od 50—100 tona; mala ratna
formi napisana mudra izreka, pouka i sl., jedrilica.
npr.: „Poznaj samoga sebe"; up. sengen-cija. goetija (grč. goeteia opsena) dozivanje zlih
gnomida (fr. gnome) mit. ženski gnom. duhova pomoću vradžbina; čarobnjaštvo,
gnomičar (grč. gnome) pisac mudrih izreka čarolija, opsena.
(Solon, Teognis, Fokilides i dr.). goetičan (grč. goeteno opsenjujem) volšeban,
gnomologija (grč. gnomologia) zbirka mudrih čaroban, opsenarski.
poučnih izreka (gnoma); govorenje mudrih goj (hebr.) onaj koji nije Jevrejin, Židov (lagani
izreka. za Jevreje, Židove).
gnomon (grč. gnomon) kazaljka na sunčanom gojzerica teška, dobro okovana cipela za
satu, tj. uspravan prutić koji je dužinom svoje planinare i skijaše.
senke pokazivao doba dana; sunčani gojim (hebr. goj, gojim) pl. neznabošci, hrišćani
časovnik, sunčanik. (izraz kojim su Jevreji nazivali sve one koji
gnomonika (grč.) veština (ili: nauka) o nisu Jevreji).
konstruisanju sunčanika. gol (eng. goal) sp. kapija kod fudbala i ostalih
gnomski (grč. gnome) mudar, poučan; gnomski igara loptom; ubacivanje lopte u kapiju pri
pesnici pesnici gnoma. fudbalskim i drugim loptač-kim utakmicama;
gnoseologija (grč. gnosis saznanje, logia) fil. up. golman.
teorija saznanja; deo filozofije koji se bavi golgeter (eng. goal-getter) sp. u fudbalu: onaj
proučavanjem izvora, puteva i formi koji daje najveći broj golova, najbolji
saznanja. navalni igrač.
gnostik v. gnostičar. Golgota (grč. Golgotha, hebr. Gulgolta) „lu-
gnostika (grč. gnostike) fil. teorija saznanja. banjište", brdo kod Jerusalima na kojem je
gnostici (grč. gnostes) pl. fil. v. gnostičari. Hristos razapet i gde su izvršavane smrtne
gnosticizam (grč. gnosis, gnostes) fil. učenje kazne uopšte.
gnostičara. Golijat mit. filistinski div koga. je, po Starom
gnostičari (grč.) pl. hrišćanski filozofi iz prvih zavetu, mladi David u dvoboju ubio iz praćke;
vekova koji su pokušali da pomoću fig. gorostas, orijaški razvijen čovek, džin-
kosmogonijskih teorija i orijen-talske čovek.
mitologije, apsolutno utvrde hrišćansku golman (eng. goal-man) sp. čuvar vratnica,
religiju i postave hrišćanstvo kao najviši branilac kapije u fudbalu (jedan od
princip sveta; gnostici. najvažnijih igrača u timu); up. gol.
gnostologija (grč. gnostos saznatljiv; poznat, golu bec (rus. go lu bec) ruski narodni ples koji
logia) mudrijaštvo, sveznalaštvo. se izvodi uz pratnju lire i roga, ili uz
gnoti seauton (grč. gnothi, seayton) fil. „poznaj melodiju jedne narodne pesme.
samoga sebe!". golf (grč. kolpos nedra, ital. golfo, nlat. colfus)
giu (hotent. gnu, eng. gnoo, fr. gnou) zool. vrsta l. morski zaliv, zaton; pristani-šte, luka;
afričke antilope, liči na vola ili bivola. Golfska struja topla morska struja u severnom
go nacionalna igra Japanaca; igraju dva igrača delu Atlantskog okeana, polazi iz Meksičkog
crnim i belim kamenčićima na kvadratnoj zaliva.
dasci 19X19 (361) polja. golf (eng. golf) 2. škotska narodna igra
gobelin (fr. gobelin) v. goblen. loptom, u kojoj se lopta naročitim pali-cama
(clubs) uteruje u rupu.
goblen (fr. gobelins) umetnički izrañen ćilim sa golš (nem. Golsch) vrsta porheta koji se
slikama predela ili figuralnim scenama za izrañuje u okolini Ulma; mera = oko 41 t.
zastiranje zidova nazvan po čuvenom gomaristi pl. pristalice Kalvinovog učenja o
bojadisaču Goblenu, koji je živeo u prvoj predstinaciji, a protivnici učenja Ar-minijusa,
polovini XVI veka. osnivača sekte remonstranata, zbog čega se
governo (ital. governo) uprava, upravna vlast; zovu i kontraremonstranti; nazvani po Francu
trg. pravilo, propis, pravac (koga se npr. jedan Gomarusu(1.536—1641).
komisionar ima da drži u svom radu). gomba (mañ. gomb) puce, dugme.
Gog i Magog (hebr.) opasan neprijatelj koji sve gomenol farm. prečišćene etarsko ulje, dobiva se
uništava. Po proroku Jezekilju, Gog]e vladalac od lišća jednog drveta koje raste u predelu
naroda Magog koji je sa Severa prodro u Gomena (Nova Kaledonija); upotrebljava se
zemlju Izrailjevu i bio potučen; kod Mojsija, kao blago antiseptičko sredstvo i za
Mafiogje smi Jafetov. godron (fr. godron) ublažavanje bolova
izbočena kvrga na zla-tarskim radovima; arh. Gomora (hebr.) mit. grad u Palestini koji je, zbog
izbočen, izvijen ukras na ivici. svojih grehova, zajedno sa Sodomom izgoreo u
sumporu i smoli; otuda: fig. grad ogrezao u
grehu.
gonagra (grč. gony koleno, agra plen) med.
reuma u kolenima; up. hiragra i podagra.
gonade 179 gravat

gonade (nlat. gonades) zool. spolne žlezde. Gordijev čvor (lat. nodus Gordius) teškoća koja
gonalgija (grč. gony koleno, algos bol) med. bol izgleda nesavladljiva, zadatak koji se može
u kolenu, kolenobolja; gonatalgija. samo silom rešiti (frigajski kralj Gordije
gonartritis (grč. gcmy, arthron) med. za- uvezao je rudu i jaram na svojim kolima
pal>enje kolena. čvorom koji niko nije mogao razdrešiti, dok
gonatalgija (grč. gony, gonatos, algos) med. v. ga nije Aleksandar Veliki rasekao mačfi).
gonalgija. gorž de pižon (fr. gorge de pigeon) boja
gong (kin.) ručni doboš Kineza i Indijana-ca; golubijeg vrata.
muz. orkestarski instrument u koji se udara gorila zool. najveći čoveku sličan majmun,
drvenom maljicom, ima oblik zdele, sliven od visok preko 2 t, živi po prašumama
78% bakra i 22% cinka; zvučni tanjir u koji srednje i zap. Afrike, meñu današnjim
se, u kućama, na brodovima i dr. mestima majmunima najjači i najdivljačniji; ranije su
udara i tim, mesto zvonom, daje znak za ga zvali „šumski čovek".
obed i dr. gota (nem. Gothas) veliki nemački vojni
gongorizam pretrpan slikama, bombastičan i aeroplan za bombardovanje, nazvan po
suviše kitnjast stil, nazvan po špan-skom fabrici vagona u Goti koja ih je izrañivala za
pesniku L. de Gongori (1561—1627). vreme prvog svetskog rata.
gongoristi pl. učenici i pristalice španskog
pesnika Gongore, koji su pisali po ugledu na gotika umetnički stil koji se, polovinom HP
njegov način pisanja; up. gongorizam. veka, pojavio u Francuskoj i odatle,
gongrona (grč. gongros) med. izraštaj na vratu, postepeno, raširio po celoj Zapadno j Evropi.
guša. Glavna karakteristika gotske umetnosti, koja
gongros (grč. gongros) med. okrugao čvornovit se oslobodila od tradicija antike, jeste: veliko
izraštaj. bogatstvo mašte, šiljatost formi i umetnički
gondola (ital. gondola) uzan venecijanski individualizam, koji je često prelazio u
čamac sa veslom; rečni čamac za uživanje; bizarnost i grotesku (slikarstvo, plastike,
korpa na vazdušnom balonu. graćevi-narstvo i pismo- gotica).
gondolijer (ital. gondoliere) onaj koji tera gotica nemačka azbuka koja je, pod uticajem
goidolu. gotskog stila, postala u HŠ veku i koja ima
gondolijera (ital. gondoliere) pesma jako ornamentalan karakter; pr. go-tički.
venecijanskih gondolijera; up. barkarola. gotski pr. koji pripada Gotima ili se tiče Gota,
goniometar (grč. gorua, ugao, metron) starogermanskog naroda; starone-mački,
instrument za merenje uglova, uglomer. Gotima svojstven; gotski jezik sta-ronemački
goniometrija (grč. gonia, ugao, metria) geom. jezik od XI—XV veka; gotski stil v. gotika;
nauka o merenju i izračunavanju uglova, fig. starinski.
deo trigonometrije i matematičke analize. gotski stil v. gotika.
gonitis (grč. gony koleno) med. zapaljenje gouda punomasni sir, obično obložen crvenim
kolena. voskom, iz holandskog grada Goude; gauda.
gonokoka (nlat. gonococcus) med. vrsta bakterija gofraža (fr. gaufrage) utiskivanje šara, mustra
koje izazivaju triper (kapavac), nalazi se u na tkaninu; utisnute šare, mustre; up. gofrirati.
gnoju tripernog oboljenja. gofrirati (fr. gaufrer) pomoću zagrejanih
gonoreja (grč. gone seme, geo curim, tečem) metalnih ploča ili valjaka u koje je
med. kapavac, triper. urezana neka šara, izvesna mustra, udariti
gonohorizam (grč. gone, chorizo odvojim, šare na tkaninu, kožu, hartiju, tapete i sl.,
rastavljam) biol. odvojenost spolova, pojava naročito tzv. gofrir-mašinom.
kad biljka, ili životinja ima samo muške ili goč (alb. goc) bubanj, doboš (obično veći).
samo ženske spolne organe (za razliku od grabelaža (fr. grabelage) trg. čišćenje robe,
dvospolnosti). trebljenje robe.
gonfalonijer (ital. gonfaloniere) zastavnik, grabe (fr. grabeau) trg. v. fusti.
barjaktar, stegonoša; poglavar ital. republike grav (fr. grave) l. gram. v. gravis.
San Marino u srednjem veku; policijski grav (fr. graves) 2. vrsta belog i crnog
činovnik u pokrajinama bivše crkvene bordoskog vina, nazvana po kraju Grav u
države. departmanu Žirond.
gopak (ukr. gopak) ukrajinska narodna igra. gravamen (lat. gravamen) prav. žalba, tužba;
gorgona 1. mt. fantastično žensko biće u grčkoj teret, namet; pl. gravamina.
mitologiji sa zmijama umesto kose i vrlo gravancija (lat. gravare otežavati, gravan-tia)
ružnog izgleda 2. zool. pl. red zoofi-ta koje žive pl. prav. otežavajuće okolnosti.
u račvastim kolonijama pričvršćenim za gravat (lat. gravatus) prav. podnosilac žalbe,
morsko dno. uvreñeni; takoñe: okrivljeni, osumnji-čeni.
gorgoncola, gorgonzola (fr. gorgonzola, ital.
gorgonzola) vrsta mekog sira s glji-vicama
plesni (prema ital. gradiću Gorgonzola, u
kome se proizvodi).
gravacija 180 graduelan

gravacija (nlat. gravatio) prav. otežavanje, ju postupno jedna za drugom po jačini: od


terećenje, opterećivanje. slabijih se prelazi ka jačim, sve do najjače,
grave (ital. grave) l. muz. ozbil>no, veoma da bi se na nju obratila što veća pažnja i
lagano, svečano, dostojanstveno; grave-mente. izazvao što jači utisak (klimaks); slik.
grave (lat. grave) 2. teško; važno, ozbiljno; o neprimetno prelaženje iz boje u boju.
tonu: duboko. gradevole (ital. gradevole) muz. ugodno, prijatno,
gravemente (ital. gravemente) v. grave 1. privlačno.
graveolentan (lat. gravis težak, olere mirisati, gradele (ital. gratella) gvozdena rešetka za
graveolens) jaka i neprijatna mirisa. pečenje mesa, ribe i sl.; up. roštilj.
graver (fr. graveur) rezač, onaj koji gravira gradijacija (nlat. gradiatio) podela na stepe-ne
(drvorezac, kamenorezac, čelikorezac, ba- (geografskih karata); podela na stepena
krorezac, pečatorezac). (termometra i dr.).
gravida (lat. gravida) trudna, teška, bremenita, gradijent (lat. gradi koračati, tresti) 1. stepen
zdetna žena. (ili: stupanj) pada, stepen (ili: stupanj) uspona
gravidirati (lat. gravidare) oploditi, za-trudniti, (puta, koloseka), iznos nagiba prema
obremeniti; zatrudneti, ostati bremena, biti u vodoravnom pravcu; 2. deo nevodoravnog
drugom stanju. puta; 3. srazmerni iznos po-rasta ili pada
graviditet (lat. graviditas) trudnoća, breme- barometra ili termometra pri prelasku iz
nitost, zdetnost. jednog mesta u drugo.
gravimetar (lat. gravis težak, grč. metron mera) gradijenta (lat. gradi koračati) visinska linija
fiz. v. areometar. železničke pruge.
gravimetrija (lat., grč.) deo geofizike koji se gradirati (lat. gradus) oplemeniti, popraviti,
bavi proučavanjem Zeml>ine teže. poboljša™ vrednost čemu (npr. gradirati zlato
gravira (fr. gravure) v. gravura. dati zlatu jaču boju); u sola-rama: od prirode
gravirati (fr. graver) 1. rezati, urezivati, praviti slanu vodu postepeno koncentrisati i dati joj
razne crteže, u drvetu, metalu, dragom veću slanoću; izmeriti stepene (grade) jačine,
kamenu i dr. npr. rakije.
gravirati (lat. gravare) 2. teretiti, optere-titi, graditamente (ital. graditamente) muz. prijatno,
opterećivati; fig. stavljati na teret, zadužiti, usrdno, dopadljivo.
zaduživati. gradl (nem. Gradel) vrsta pamučne tkanine sa
gravis (lat. gravis) gram. teški akcenat, akcenat utkanim šarama, mustrama, upotrebljava se
koji ide s leva na desno ( ), u grčkoj i za rublje.
francuskoj gramatici. grado (ital. graño) muz. postepeno, postupno
gravisimo (ital. gravissimo) muz. veoma ozbiljno; (kada note idu od jedne linije drugoj).
up. grave 1. gradualan (nlat. gradualis) postepen, postu-pan;
gravitacija (nlat. gravitatio) fiz. teža, privlačna koji se odnosi na stepen ili: čin, položaj.
sila izmeñu materijalnih delića u vasioni, gradualizam (lat. gradus stepen) postepenost,
pod čijim se uticajem vrše kretanja nebeskih postupnost; "ol. izraz kojim se obe-ležava
tela. politika >* taktika engleske radničke stranke
gravitet (lat. gravitas) ozbiljnost, dostojan- (laburista) koja teži ostvarenju socijalizma
stvenost, svečano držanje, važnost; kru-tost, putem reformi.
ukrućenost, pridavanje važnosti samome sebi; gradualna disputacija učeno raspravljanje ili
muz. dubina; kon gravita (ital. sol gravita) muz. polemičan spis u cilju postignuća nekog
sa dostojanstvom, ozbiljno. čina na velikim školama Zap. Evrope.
gravitetski (lat. gravitas) ozbiljan, gradualni sistem prav. odreñivanje reda
dostojanstven, svečan; koji se pravi važan, sa nasledstva prema stepenu srodstva.
usiljenim dostojanstvom. graduat (nlat. graduatus) onaj koji je dobio
gravitirati (nlat. gravitare) fiz. težiti, biti težak, neku akademsku titulu (bakalareus, li-
ispoljava™ težu, svojom masom težiti, cencijat, magistrat, doktorat).
približava™ se nekom drugom telu; fig. težiti graduator (nlat. graduator) onaj koji ili ono što
nečemu, biti naklonjen kome ili čemu. deli na stepen (ili: stupnjeve); na-prava koja
gravura (fr. gravure) rezbarstvo, rezbarska deli neku liniju, krivu na male pravilne
veština; urezak, lik (ili: slovo, znak) urezani delove; med. aparat koji podešava dužinu
u drvetu (ili: metalu, kamenu i varnica pri lečenju električnom strujom.
graduacija (nlat. graduatio) deljenje (ili: podela)
dr.). na stepene, stupnjeve; gram. poredba prideva,
grad (lat. gradus) stepen, stupanj; mat. trista komparacija; davanje akademske titule na
šezdeseti deo puno ga ugla; fiz. podeljci velikim školama.
lestvice, skale fizičkih instrumenata graduelan (lat. gradus stepen, fr. graduel) v.
(termometara, areometara, elektrometara i gradualan.
dr.); čin, klasa (u službi).
gradacija (lat. gradatio) postepenost, postupnost,
stupnjevitost; ret. postupnost, način izlaganja u
kojem se predstave reña-
graduirati 181 granirati

graduirati (nlat. graduare) podeliti na ste-pene docnije mogu po volji, ponovo proizvesti
(ili: stupnjeve), obeležiti stepene (na (reprodukovati).
termometru i dr.); dati nekome izvesnu gran (lat. granum zrno, zrnce) zrno, grumi-čak;
akademsku titulu, neko zvanje; fig. postepeno ranija jedinica za merenje malih težina,
menjati jačinu nečemu naviše ili naniže, naročito u apoteci= 0,073 g; up. gren.
postepeno povećava™, pojačava-ti, granalije (nlat. granalia) pl. metalna zrnca,
smanjivati itd. metalna sačma, naročito granuliranjem
gradus kognacionis (lat. gradus cognationis) isitnjeno gvožñe i bakar.
prav. stepen srodstva. granat (lat. granum, nlat. granatus zrnat, koji
gradus prohibitus (lat. gradus prohibitus) ima zrnca se lapis kamen) št. veoma
prav. zabranjeni stepen, stepen srodstva u rasprostranjen mineral, velike tvrdoće, lepog
kojem se ne može sklopiti brak. staklastog sjaja, crvenkast; ima ga više
gram (grč, gramma mala težina, fr. gramme, varijeteta.
nem. Gramm) masa kubnog centimetra de- granata (lat. granum, ital. granata, nem.
stilovane vode na 4°S; težina koju ima jedan Granate) voj. valjkasto artiljerijske zrno sa
gram jeste sila kojom gram-masa pritiska na jakim razornim punjenjem koje se, kad je
podlogu koja je drži ili kojom vuče konac o bačeno iz topa i udari u zemlju ili kakav drugi
koji je obešena; jedinice veće od grama su: čvrst predmet, rasprskava na mnogo sitnih
dekagram=10 g, hektogram—100 g, delova i ima razorno dejstvo.
kilogram= 1000 g, miri-jagram= 10000 g ili
10 kg; milion grama ili 1000 kg= l tona; granatina (nem. Grana+ine) vrsta jake svile,
jedinice manje od grama su: decJnram=1/10 g; naročito za crne čipke.
centigram= 1/100 g; miligram—1/1000 g. granginjoleskan (po imenu pariskog pozorišta
gramatizirati (grč. gramatike) formalisti-čki Grand Guignol) uzbudljiv, jeziv, strašan.
proučavati jezik, zanemarujući se-mantičku granginjolstvo poz. negovanje uzbudljivih i
(značenjsku) i funkcionalnu stranu jezičkih nastranih pozorišnih komada (kakve
pojava; suvoparno predavati ili učiti naročito prikazuje parisko pozorište
gramatička pravila. Grand Guignol).
gramatik (grč. grammatikos) v. gramatičar. grand (šp. grande) 1. velikaš, dostojanstve-nik,
gramatika (grč. grammatike) nauka o jeziku i član visokog plemstva u Španiji; v. grandi.
njegovim zakonima (može biti: opisna, grand (fr. grand velik) 2. igra karata u kojoj
uporedna i istorijska). se, bez aduta, pravi najveći broj bodova
gramatikalvi (lat. grammaticalis) koji se tiče (štihova); grando.
nauke o jeziku ili spada u nauku o jeziku; up. grand (fr. grand, lat. grandis) 3. veliki, važan,
gramatički. otmen.
gramatičar (grč. grammatikos) onaj koji grandeca (šp. grandeza, ital. grandezza)
proučava zakone jezika; poznavalac jezika; dostojanstvo jednog granda; oholost, gordost,
učitelj jezika; gramatik. oholo držanje; kon grandeca (ital. sop
gramatički (lat. grammaticus) koji je u grandezza) muz. sa dostojanstvenošću,
skladu sa zakonima i pravilima nauke o ponosito, gordo.
jeziku; up. gramatikalni.
gramatolatrija (grč. gramma, latrefa grandi (šp. grandes) pl. od HŠ veka članovi
obožavanje) obožavanje slova, tj. slepo najvišeg naslednog plemstva u Španiji, sa
verovanje svemu što je napisano i naštampano mnogim povlasticama, privilegij ama; up.
sa zapostavljanjem slobodne delatnosti duha. grand 1.
gramatologija (grč. gramma, logia) načela i grandiozan (nlat. grandiosus) veličanstven,
uputstva o sastavljanju jedne gramatike; uzvišen, velikolepan.
nauka o poznavanju rukopisa po njegovim grandiozitet (nlat. grandiositas) veličan-
bitnim osobinama. stvenost, uzvišenost, veliko lepnost;
gram-atom, fiz. masa nekog elementa ili grandioznost.
jedinjenja jednaka njegovoj atomskoj masi grandioznost v. grandiozitet.
izraženo} u gramovima. grand mod (fr. grande mode) velika moda, tj.
gramina (lat. gramen trava, gramina) pl. bot. v. ono što je najnovije u modi.
graminee. grando (ital. grando) l. v. grand 2.
graminee (nlat. gramineae) pl. bot. trave. grande (1. grando) 2. grad, tuča; med. čmičak u
graminozan (lat. graminosus) travan, obrastao oku.
travom, bogat travom. grandoman (lat. grandis- velik, grč. marua
gram-kalorija fiz. v. kalorkja. .ludilo) v. megaloman.
gramofon (grč. gramma, phone glas) usavr- grandomanija (lat., grč.) v. megalomanija.
šeniji oblik fonografa, aparat kojim se granirati (nlat., ital. granare) zrnati, praviti (ili:
čovečji glas ili topovi muzičkih instrumenata izrañivati) u obliku zrna (npr. kožu); u
upisuju na obrtni voštani valjak ili obrtnu bakrorezu; dati površini zrnast izgled.
voštanu ploču, tako da se
granit 182 grafičko prikazivanje

granit (lat. granum, fr. granit) min. najra- gratinirati (fr. gratiner) kup. peći tako da se
sprostranjenija složena gromadna stena, čiji uhvati kora, da se zapeče.
su glavni sastojci: kvarc, feldspat i liskun. gratis (lat. gratis) badava, besplatno, džabe.
granolit (ital. grano zrno, grumičak, grč. lithos gratist(a) (lat.) ñak koji dobiva besplatno hranu,
kamen) smesa od granita i cementa koja se blagodejanac; gratuist.
upotrebljava za popločavanje, kal-drmisanje gratifikacija (lat. gratificacio) poklon, dar,
ulica. darivanje, nagrada.
gran pri (fr. grand prix) velika nagrada, tj. gratificirati (lat. gratif icari) darovati, ob-dariti,
prva nagrada. počastiti.
grai-senjer (fr. Grand-Seigneur) „veliki gratuist(a) (lat. gratuitus) v. gratist.
gospodar" (titula turskih sultana). gratuit (lat.) v. gratist.
granu laci ja (nlat. granulatio) zrnjenje, gratuitet (nlat. gratuitas) nezaslužena ljubav ili
pretvaranje u zrna, pravljenje zrna, prerada milost; besplatnost.
(npr. metala) u zrna; med. zamlaćivanje gratulant (lat. gratulans) onaj koji čestita;
rana, stvaranje granulacionog tkiva, za- gratulator.
mlad; granuliranje. gratulator (nlat. gratulator) v. gratulant.
graiulaciono tkivo med. tkivo koje se razvija pri gratulacija (lat. gratulatio) čestitanje, če-stitka.
zaceljivanju rane u obliku crvenka-stih, gratulirati (lat. gratulari, gratus) čestitati,
jedrih i nabubrelih bradavičica i kvržica. izjaviti radost zbog čega.
granuliranje v. granulacija. graf (nem. Graf) prvobitno: viši činovnik;
granulirati (nem. granulieren) pretvarati, docnije: visoka plemićka i nasledna titula;
pretvoriti u zrnasto staše; granulirati se grof.
zarasta, zarastati putem granulacije, grafaža (fr. graf f age) utiskivanje šara i figura
granulirati (nlat. granulare) zrniti, pretvarati na tkaninu pomoću vrućih ploča.
(ili: prerañivati) u zrna; med. zamladiti, grafsma (grč. grapho pišem) lingv. pismena
zamlañivati, zaceljivati stva-ranjem na rani predstava glasa, slovo.
granulacionog tkiva; pr. granuliran. grafija (grč. grapho pišem, opisujem) za-vršna
gravuliforman (nlat. granuliformis) bog. u reč u složenicama, znači: opis, opisivanje,
obliku zrna, zrnast. nauka (npr. geografija, biografija,
granuloza (lat. granulum zrnce) čep- granu- etnografija itd.).
lozno zapaljenje očiju, egipatska okobolja, grafijato (ital. graffiato) v. grafito.
trahoma. trafika (grč. graphike) veština pisanja (ili:
gravulozan (lat. granum, nlat. granulosus), crtanja, slikanja); postupak pri umnožavanju
zrnast, zrnat. književnih i umetničkih dela.
granulozitet (nlat. granulositas) zrnatost, grafit (grč. grapho pišem) min. tamnosive do
zrnastost. crne boje, mek, mastan i jako metalne
granulom (nlat. granuloma) med. otok koji se sjajnosti ugljenik.
sastoji od granulacionog tkiva, zamlad-nik. grafito (ital. graffito) mozaičko ukraša-vanje
granului (lat. granulum) zrnce; in granulis podova i zidova od mermera; bojadi-sanje
(lat. in granulis) u zrncima. zidova sivom vodenom bojom, tako što se
granum salis (lat. granum šališ) zrno soli, tj. na zid, koji je prethodno premazan crnom
malčice pameti, razboritosti, rasuñivanja; bojom pa potom okrečen belo, ugrebe neka
kum grano salis (lat. sit grano šališ) sa šara tako da crna osnova prosijava; grafijato.
zrnom soli, tj. zdravim, pravilnim grafičke veštine svi postupci pri repro-
razumevanjem, sa malo duha (soli u glavi) dukovanju i umnožavanju pisma, slika ili
„posoljeno", a ne bukvalno (shvatiti nešto). crteža pomoću ploča ili pečata: drvore-stvo,
granceola (ital. grance(v)ola) kol. vrsta morskog litografisanje, bakrorezačka i če-likorezačka
raka, Maja squindo. veština, zatim: fotolito-LJafija, cinkografija,
gras (fr. grace, lat. gratia) milost, pomilovanje, autotipija i dr.
oproštaj; ljubav, naklonost; ljup-kost, grafički (grč. graphikos) koji pripada veštini
milina, draž. pisanja, crtanja, slikanja, ili se tiče veštine
grasirati (lat. grassari) uzimati maha, preo- pisanja, crtanja ili slikanja; pisan,
vlañivati, pustošiti, širiti se, raspro-stirati se predstavljen slovima, prikazan crtežno.
(za bolesti). gratakež (ital. grattacacia) rende, grafičko prikazivanje slikovito, crtežno
trenica, prikazivanje rezultata dobivenih prouča-
ribež. vanjem izvesnih činjenica, koje, mesto cifara
graten (fr. gratin) kup. način gotovljenja jela i niza cifara (tabela), prikazuje dobivene
tako da se uhvati kora preko jela; jelo rezultate pomoću crteža i pro-storne slike;
zgotovljeno na taj način, jelo s korom. podvrste su: dijagram, kar-Torpaia i dr.
grafodrom 183 griz

grafodrom (grč. grapho pišem, dromos grevist(a) (fr. greviste) radnik koji je napustio
trčanje, trk) veštak u brzom pisanju. posao, štrajkač.
grafodromija (grč.) brzo pisanje, veština brzog gregorijanski kalendar v. pod julijanski
pisanja. kalendar.
grafolog (grč. grapho pišem, logos) stručnjak grež (fr. grege) trg. sirova, neprerañena svila.
(ili: veštak) u poznavanju karaktera jednog grejpfrut (eng. grape fruit) bog. vrsta voća
čoveka po njegovom rukopisu; u dobivena ukrštanjem limuna i narandže.
kriminalistici: veštak u utvrćivanju greka (lat. graecus grčki, graeca) pl. grčke
istovetnost izvršioca falsifikata, navršenih stvari, grčki spisi, grčka dela.
menjanjem sopstvenog rukopisa, pisanjem greka fides (lat. graeca fides grčka vernost) u
levom rukom, podražavanjem tuñeg rukopisa poslovičnoj upotrebi za verolomstvo,
itd. nedržanje reči, prevrtljivost.
grafologija (grč. grapho, logia) nauka (ili: grekoman (lat. Graecus Grk, grč. mania
veština) da se po rukopisu čoveka objasni pomama, ludilo) preteran poštovalac ili po-
njegov karakter, moralne i intelektualne dražavalac onoga što je grčko.
osobine uopšte. grekomanija (lat., grč.) preterana naklonost i
grafomanija pomama ili strast pisanja. ljubav prema svemu što je grčko; slepo
grafometar (grč. grapho pišem, metron) naziv ugledanje na ono što je grčko.
raznih matematičkih instrumenata, naročito gremij(um) (lat. gremium) krilo; sredina,
uglomera. društvo, udruženje, kolegijum.
grafospazmus (grč. grapho, spasmos grč) med. gren (fr. grain, lat. granum zrno) jedinica za
pisarski grč; up. mogigrafija. merenje finih i sitnih stvari (dijamanata,
grafostatika (grč. grapho, statizo stavim) teh. bisera, medicinskih stvari i dr.); jaje od
grafičko ispitivanje, pomoću crtanja, svilene bube; up. gran.
postojanosti jedne konstrukcije, koje se grenadina (fr. grenadine) gruba pamučna,
odlikuje velikom jednostavnošću i pre- vunena ili svilena tkanina za gornje ženske
glednošću (za razliku od računske, ana-litičke haljine; crne svilene čipke iz Liona; vrsta
metode). platna tkanog slično damastu.
Grahamov hleb po lekaru i vegetarijancu grenadir (fr. grenadier) voj. prvobitno: pešak
Silvestru Grahamu (Graham, 1794—1851) odreñen za bacanje bombi, bombaš; docnije:
nazvali hleb od pšenične i ječmene jar-me, jezgro pešadije.
bez kvasca. Upotrebl>avaju ga oni koji pate grenaža (fr. grenage) zrnasto pozlaćivanje,
od želuca, naročito od šećerne bolesti. naročito delova časovnika.
gracija (lat. gratus, gratia, ital. grazia) trenirati (fr. grain) v. granirati.
zahvalnost, blagodarnost; milost, naklonost, grefirati (fr. greffer) med. kalemiti, nakalemiti,
ljubav koja se nekom ukazuje; lepota, ljup- npr. zdravu kožu na ranu.
kost, milina, dražesnost; kon gracija (ital. grecizam (lat. Graecus Grk) osobenost grčkog
con grazia) kuz. sa ljupkošću, umilno. jezika, ono što je samo za grčki jezik
Gracijani dekretum (lat. Gratiani decretum) karakteristično; oblik u nekom drugom jeziku
prav. prvi deo Corpus juriš canonici, nazvan napravljen prema grčkom obliku; up.
po italijanskom kaluñeru Gracijanu koji je, helenizam.
oko 1150, skupio i priredio zbirku svih grecizirati (lat. Graecus) pogrčiti, pogrča-vati,
dotadašnjih izvora crkvenog prava. napraviti Grkom, pojeliniti; raditi u grčkom
gracije (lat. Gratiae) pl. mit. tri ljuš.e pra-tilice duhu; govoriti ili pisati grčki; osobenosti
Venerine, boginje ljupkosti i miline kod starih grčkog jezika unositi u drugi jezik, davati
Rimljana: Aglaja, Eufro-sina i Talija; up. grčki oblik.
haritine. grecist stručnjak za grčki jezik i grčku
gracilan (lat. gracilis) vitak, tanak, suvonjav, književnost.
mršav; nežan, tanan. grecistika nauka o grčkom jeziku, književnosti i
gracilitet (lat. gracilitas) vitkost, suvonja-vost; grčkom životu.
nežnost, tananost. grecitet (lat. graecitas) grčki način pisanja;
poznavanje grčkog jezika; osobenost grčkog
graciozamente (ital. graziosamente) muz. v. duha i jezika.
graciozo. grešlja (nem. Groschel) stari austrijski bakarni
graciozav (lat. gratiosus) ljubak, mio, umi-lan, novčić, grošić.
prijatan, umiljat. gri (fr. gris, nem. grau) siv, sur; sed; gri d'len
gracioznost (lat.) ljupkost, umilnost, prijatnost, (fr. gris de lin) lanena boja, boja lana.
umiljatost. griveliran (fr. grivele) poprskan sivim i belim
graciozo (ital. grazioso) muz. ljupko, umilno, pegama kao drozd, pirgav.
dopadljivo; graciozamente. grivenik (rus. grivennik) stari ruski srebrni
grev (fr. greve) peskovita obala; negdašnje novac od 10 kopejki.
gubilište u Parizu (za vreme revolucije); griz (nem. Gries) krupno samleveno brašno;
zborio mesto besposlenih radnika; fig. vrsta jela od tog brašna.
obustava rada, štrajk.
griza] 184 grosist(a)

grizaj (fr. grisaille) slikanje sivom bojom sa borbi, naročito u rvanju i boksovanju); drška,
raznim osenčavanjima; mešavina sive i bele držalje, rukohvat, balčak.
kose u vlasuljama (perikama); beo i crn grif (fr. griffe) 2. potpis žigom; žig sa potpisom.
sitno kariran štof. grif (grč. grypos) 3. kit. životinja sa lavljim
grizeta (fr. grisette) l. sirota devojka koja živi telom a orlovskom glavom i krilima, često
sa kakvim mladim čovekom, naročito kao motiv u vajarstvu i umetničkom
studentom, u divljem braku, ali mu je verna i zanatstvu.
odana drugarica (izraz postao po haljini od grif (grč.) 4. 3007. beloglavi sup.
običnog sivog štofa — grisette — kakve su grifoza (grč. grypos) ned. v. gripoza.
nosile mlade radnice); 2. vrsta vunene grifon (fr. griffon) pas ptičar čupave dlake, a
tkanine pomešane sa lanom, svilom i dr.; dugačkih i klempavih ušiju.
siva domaća haljina. gro (fr. groš, grosse) glavni deo, najveći deo
grijada (fr. grillade) kuv. meso pečeno na nečega, npr. gro posetilaca, prihoda itd.;
roštilju, ćulbastija. glavni deo zgrade; glavni deo vojske, glavna
grijaža (fr. grillage) rešetka; zagrevanje metala vojska, glavnina; naziv teških svilenih
pre topljenje; sagorevanje (na vazduhu); tkanina; an gro (fr. en groš) trg. naveliko.
prženje; roštilj s mesom; prženi bademi. grobijan (nem. Grobian, der grobe Jan) grub,
grijer (fr. gruyere) vrsta finog švajcar-skog surov čovek; grubijan.
kravljeg sira (po istoimenom selu u kantonu grobijanizam (nem. Grobian) grubost, surovost,
Frajburg). divljaštvo.
gril (eng. grill, fr. gril) roštilj za pečenje; grog (eng. grog) piće od tople vode, šećera i
prženica. ruma ili konjaka (nazvane po nadimku —
grilrum (eng. grillroom) gostionica u kojoj se Old Grog — pronalazača, engleskog admi-
jela (meso) pred očima gostiju peku na rala Bernona, iz sredine HUŠ veka, koji je
roštilju, ćevabdžinica; lokal za doručko-vanje. svojim matrozima davao rum pomešan sa
grimasa (fr. grimace, lat. grimacea) vodom).
kreveljenje, bekeljenje; iskrivljeno (ili: grogi (eng. groggy) koji je u polusvesnom
iscereno) lice; fig. pretvaranje, pritvorstvo, stanju, ošamućen (obično bokser koji dobije
licemerstvo. teške udarce).
grimasirati (fr. grimacer) kreveljiti se, bekeljiti grogirati (eng.) dovesti u polusvesno stanje,
se, praviti iskrivljeno lice, grimase; fig. ošamutiti, potpuno savladati, pobediti nekoga.
pretvarati se. gro-de-Tur (fr. groš de Tours) jaka svilena
grinbeks (eng. greenbacks) pl. novčanice, ban- tkanina, koja se izrañuje u francuskom gradu
knote Sjedinjenih Američkih Država (zbog Turu; up. pti-gren.
zelene poleñine). gromade (rus. gromade) velika gomila, masa,
Grinič predgrañe Londona, kroz koje, na mnoštvo; geol. velika masa neke magmatske
mestu gde se nalazila stara opservatorija, stene, obično nepravilna oblika.
prolazi početni Zemljin meridijan. gromatik (lat. groma) zemljomer; up. groma -
Grin-park (eng. Green-park) Zeleni zve- tika.
rinjak (šetalište u Londonu). gromatika (lat. groma zemljomersko merilo) voj.
grin-rum (eng. green-room) „zelena soba"; u veština ureñenja i utvrñenja poljskih logora;
engleskom pozorištu: soba za glumce koji veština zemljomerenja; obeleža-vanje
nisu zauzeti na pozornici, nazvana po tome (kamenjem, koljem), omeñavanje.
što su nekada glumci čekali na red da iziñu grombi (eng. crombie) vrsta punije vunene
na pozornicu u jednoj zelenoj senici. tkanine za zimske kapute; kao pridev: koji
grinta (nem. Grind) med. parazitna, zarazna je od takve tkanine; krombi.
kolena bolest kod dece, s krastama na groplan (fr. groš krupan, plan) ono što je
glavi i opadanjem kose, strup. snimljene iz neposredne blizine, snimak
grin horn (eng. green horn) novajlija, početnik, izbliza, uveličan detalj neke scene.
žutokljunac. gros (nem. Groš) trg. 144 komada neke robe: 12
grincajg (nem. Griinzeug) kuv. zelen, naročito za tuceta.
supu. gros-veit (eng. gross-weight) trg. bruto težina.
grip (fr. grippe) med. vrsta kataralne, pri-lepčive groserija (fr. grosserie) trgovina naveliko,
i veoma zarazne groznice sa visokom velikoprodaja; grubi predmeti od gvožña,
temperaturom, vrled, vrlesija, kunja-lica, gvožñarska radnja.
rorina; influenca. groseto (ital. grossetto) trg. polovina jednog
gripoza (grč. grypos kriv, kukast) med. kri- grosa.
vljenje noktiju u obliku kandži; grifoza. grosist(a) (nem. Grossist, fr. grossier) trgovac
gris (nem. Griess) žito mleveno u zrnca sa koji se bavi kupovinom i prodajom robe u
prečnikom 0,2-1,5 mm bez mekinja. velikim količinama, naveliko, veletrgovac.
grif (nem. greifen, hvatati, Griff) l. sp. hvatanje,
hvataj, način hvatanja (protivnika u
grosmam 185 gulaš
a

grosmama (prema nem. Grossmutter) baka, gu (fr. gout, lat. gustus) ukus; miris; fig.
baba. sklonost, naklonost, odanost, ljubav prema
groso modo (nlat. grosso modo) farm. grubo čemu; a son gu (fr. a son gout) po svom
isticano ili isečeno (na propisima za ukusu.
pravljenje lekova); fig. bez tančina, u naj- gua.-- (šp. gua...) v. gva...
glavnijim potezima. guano (šp. guano, fr. guano) v. gvano.
groshandl (nem. Grosshandel) trgovina guaš-slikarstvo (fr. gouache, ital. guazzo)
naveliko, velikoprodaja, veletrgovina. slikanje (ili: bojadisanje) gumiranim vodenim
groshendler (nem. Grosshandler) trgovac bojama (naročito se primenjuje u bojadisanju
naveliko, velikoprodavac. tapeta, lepeza i dr.); gvaco.
grotesk (fr. grotesque) vrsta stilizovanih guba (arap. quba, tur. kuba) poznata kožna
štamparskih slova. bolest, lišaj, lepra.
groteska (ital. grotla, grottesco) fantastično gubernator (lat. gubernator) krmar, krma-noš;
sastavljen ukras iz životinjskih, bilj-nih i upravitelj, upravljač = guverner.
drugih oblika, prvobitno upotre-bljavan u gubernije (nlat. gubernium) oblast, pokrajina,
antičkim termama i grobnicama (grotta provincija.
pećina) a od kraja XV veka u dekorativnom guvernadur (ital. governatore) zastupnik
i plastičnom slikarstvu; lit. duhovita, oštro mletačke vlasti u doba protektorata Mletaka
poentirana kratka priča ili drama koja nad Crnom Gorom (kao glavni svetovni
prikazuje neobične dogañaje i ličnosti (Šo, starešina; kasnije nasledio zvanje u
Vedekind, Evers); ekstreman i neprirodan plemenskoj hijerarhiji).
pokret pri igranju (izraz postao odatle što su guvernanta (fr. gouvernante) vaspitačica,
u ruševinama Titove palate u Rimu, koje su se domaća učiteljica; na dvorovima: domou-
zvale grote, nañene svakovrsne fantastične praviteljka, namesnica.
slike). guverner (fr. gouverneur) glavni komandant
groteskan (ital. grottesco, fr. grotesque) vojnog okruga (ili: provincije, kolonije, grada
fantastičan, neobičan, čudan, preteran, ili tvrñave); u Sev. Americi: najviši državni
neprirodan; smešan, nastran; groteskni igrač službenik, upravnik npr. banke; namesnik;
baletni igrač koji pravi komične pokrete i vaspitač (prinčeva itd.).
skokove. guvernirati (fr. gouverner, lat. gubernare)
grof (nem. Graf) v. graf. krmaniti, upravljati; rukovati, rukovo-diti;
groš (nlat. grossus debeo novac, nem. vladati; vaspitavati.
Groschen) naziv za srebrni novac razne guvernman (fr. gouvernement) vlada, oblik
vrednosti kod Francuza, Nemaca, Čeha i dr.; vladanja; uprava; uprava jedne pokrajine,
u Srbiji groš je vredeo 20 para namesništvo, upravništvo; upravna oblast,
grubijan (nem. Grobian) v. grobijan. vojni okrug; stan Zgpravnika, name-snika i sl.
grum (eng. groom) hotelski momak, sluga gud baj! (eng. good bye = good be uoi) zdravo,
(obično dečak); konjušar. zbogom.
grund (nem. Grund) osnova, podloga, temelj; gudok (rus. gudbk) ruski muzički instrument
zemljišta, zemlja za obrañivanje; slik. prvo (violina) sa tri žice.
premazivanje bojom, površine na kojoj će se gudron (fr. goudron) l. hem. katran, gust crn
raditi slika; grunt. ostatak pri destilaciji parafinskog ulja;
grundirati (nem. grundieren) napraviti upotrebljava se mesto asfalta.
osnovu (ili: temelj) u slikarstvu: površinu gudron (fr. goudronne) 2. katranom namazana
(platno, zid) prvi put premazati i na taj način hartija za izolovanje vlage.
pripremiti je za primanje boja; gruntirati. gudronirati (fr. goudronner) katranisati, mazati
grunt (nem. Grund) v. grund. (ili: namazati) katranom.
gruntirati v. grundirati.
gruntovnica (nem. Grund) zemljišna, ba-štinska gudtemplerski red (eng. Order of Good
knjiga sa podacima o nepokret-nim Templars) „red dobrih hramovnika", po
imanjima jedne katastarske opštine; vodi se u ugledu na slobodno zidarstvo sprovedena
sudu. organizacije za najstrože uzdržavanje od
trup (fr. group) zapečaćen oveći paket sa alkoholnih pića.
novcem, novčano pismo. gud form (eng. good form) prikladan oblik, tj.
grupa (fr. groupe, ital. gruppo) skupina, skup, lepo i pristojno ponašanje, ton koji vlada u
gomila, hrpa. finom društvu, lep način ponašanja i
grupacija (fr. groupe, nem. Gruppe) grupa, izražavanja u društvu; pitomost i vasgštanost
skup; grupisanje; prestrojavanje, pregru- u ličnom ophoñenju.
pisavanje. gulanfer (arap.-pere. gulambare, tur. gulam-rage
grupirati (fr. grouper) skupiti, skupljati u homoseksualac) beskućnik, skitnica,
gomilu, sastavljati u izvesnu celinu, skupinu; probisvet; spadalo, mangup.
grupisati. gulaš (mañ. gulyas) kup. manji komadi goveñeg
grupisati (fr. grouper) v. grupirati. mesa upirjanjeni sa dosta crnog luka,
paprike i kima.
gulden 186 guc

gulden (nem. Gulden) prvobitno zlatan, a gurmandiza (fr. gourmandise) ješnost,


posle i srebrn novac u Holandiji i Austriji. proždrljivost, oblapornost; naklonost prema
guma (grč. komini, lat. gummi) biljka materija dobrim jelima i pićima; slatkiš, poslastica,
koja u vodi postaje sluzasta i lepljiva, ima je u prislačak, preslačak.
biljnim sokovima i ćelijičnim tkivima; gurme (fr. gourmet) poznavalac dobrih jela i
upotrebljava se u čvrstom i ela-stičnom stanju vina, dobar vincija; up. gurman.
za brisanje hartije, a u tečnom za lepljenje; gust (lat. gustus) ukus; volja, ćef, raspoloženje
med. naročita vrsta granulacionog tkiva prema čemu; up. gustus.
izazvanog spiroheta-ma sifilisa, javlja se u gustati (ital. gustare) l. probati, kušati (jelo,
obliku sitnih čvorića ili čvorova u veličini piće i dr.).
kokoši-jeg jajeta, sifilistični izraštaj, sifi-lom. gustati (ital.) 2. dopadati se, sviñati se, prijati,
gumalastika v. gumilastika. goditi, biti po volji (nekome).
gumarabika v. gumi-arabika. gustiozan (lat. gustus) ukusan, prijatan, koji
gumi-arabika (lat. gummi arabicum) arapska izaziva dopadanje i volju, npr. jelo, odelo itd.
guma, lepak. gu starati (lat. gustare) kušati, okušati (jelo);
gumigut (lat. gummi, mal. getah) sasušen nalaziti zadovoljstvo, uživati u posmatranju
crvenkastožut mlečni sok nekih tropskih nekoga ili nečega (jela, odela, karata pri igri i
biljaka (upotrebljava se u slikarstvu za dr.); lagano sladiti; izazivati ili hteti izazvati
pravljenje žute boje, a u medicini kao jako dopadanje kod koga za nešto, za koga.
sredstvo za čišćenje). gusto (ital. gusto) ukus; kon gusto (ital. sop
gumielastika v. gumilastika. gusto) muz. v. gustozo.
gumilastika (grč. kommi, elauno vučem gustozo (ital. gustoso) muz. sa puno ukusa; kon
rastežem) vrlo elastična, rastegljiva guma; gusto.
predmet izrañen od takve gume; tkani-na gustus (lat. gustus) ukus; de gustibus non est
protkana gumenim vlaknima. disputandum (lat. de gustibus pop est
gumina (ital. gomena) debelo uže kojim se disputandum) posl. o ukusima ne treba
vezuju brodovi. raspravljati, tj. svakom je slobodno da misli i
gumirabika v. gumi-arabika. voli ono što hoće i šta mu se svidi.
gumipasta (lat. gummi, nlat. pasta) farm. pasta guta (fr. goutte, lat. gutta) kap, kaplja;
od gumi-arabike, belančevine i šećera; trunka, malčice; med. kostobolja, up. giht.
upotrebljava se kao lek protiv kašlja. gutaperka (mal. guttah, percha) kaučuku
gumirati (lat. gummi) prevući (ili: prema-zivati, slična, ali neelastična guma sa Sumatre, koja
premazati) rastvorenom gumom (npr. omekša i postane elastična u vreloj vodi;
poštanske marke); zalepiti. upotrebljava se za mašinske kaiše, cevi,
ñonove i dr., a u medicini, u obliku hartije za
gumoza (lat. gummi, nlat. gummosis) bog. bilj-na zavoje i, rastvorena u hloro-formu, za
bolest koja se sastoji u velikom lučenju gume premazivanje i zatvaranje rana; gutaperka
usled raspadanja ćelijičnog tkiva. satin koža od gume.
gumozan (lat. gummosus) sličan gumi, kao gutati» (lat. guttatim) med. u kapima,
guma; med. sifilističan, vrengav. kapljicama, kap po kap, kapljući.
gungula (pere. gulgule, tur. sulgule) gužva, gutacija (lat. gutta kaplja) vot. izdvajanje vode
metež; gomila, mnoštvo; buka, vika, graja. iz biljke u vidu kapljica, naročito noću
gurabija (arap. gurabiyya ptičji kolač, vra-nin (večernja rosa).
kolač, tur. gurabiye) 1. kolačić od brašna, gut d'or (fr. goutte d'or) zlatna kapljica, vrsta
jaja, šećera ili meda i masla. 2. vrsta sitnih belog burgundskog vina.
zimskih dinja. gutolin (lat, gutta kaplja) mast od voska,
gurguran (fr. gourgouran) trg. v. garguran. terpentinskog ulja i dr. (za obuću).
gurd novčana jedinica Haitija (1 gurd=100 gutural (lat. guttur grlo, grkljan) gram. grleni
santima). gurman (fr. gourmand) onaj koji glas.
voli mnogo guturalan (lat. guttur, nlat. gutturalis) grleni,
da jede, ješnik, proždrljivac; obično u koji se tiče grla; guturalni glasovi gram.
značenju: onaj koji voli dobra jela i pića, grleni glasovi.
sladokusac. guc (ital. gozzo) vrsta malog čamca sa
oštrim pramcem i oštrom krmom; manji
parobrod.
A E I O O
18?<G IV,S
215/ R

d
D, d peto slovo naše ćirilice, šesto naše latinice daktrijadenalgija (grč. dakryon suza, aden
(D, d) kao skraćenica; d=dinar; A,—da ili žlezda, algos bol) med. oboljenje suznih
datur (lat. da, datur) daj, neka se dade (na žlezda.
receptima); d. t. d. — da tales dozes (lat. da dakrijadenitis (grč. dakryon, aden) med. za-
tales doses) daj takve doze; dr, dr=doktor; dr .paljenje suznih zklezda.
med.=doktor medicine; At phil, dr fil.~ doktor dakriorea (grč. dakryon, geo tečem, curim)
filozofije; del =deleatur (lat. deleatur) neka med. odviše jako suženje.
se briše; d. t.=dekstra manu (lat. dextra daktil- (grč. daktylos) 1. predmetaku slože-
manu) desnom rukom; muz. drugi ton S-dur nicama sa značenjem: prst.
lestvice; fiz. d = skraćenica za dioptriju; hem. daktil (grč. daktylos) 2. poet. stihovna stopa od
Dy =disprozijum. tri sloga od kojih je prvi dug, a druga dva
daba (arap.) ñavo, nečastivi; čudovište. kratka (-UU).
dana (tur. dava) parnica, tužba, potraži-vanje. daktilioglifika (grč. daktylos prst, gly-phein
davudžija (tur. dabaci) tužilac, žalilac. rezati, urezivati) veština rezanja kamenja za
dag (tur. dag) brdo, planina, gora; zemlja prstenje.
koja ništa ne donosi; up. Karadag. daktilografija (grč. daktylos, grapho pišem)
dageropš (fr. Daguerre, grč. typos otisak) fot. opisivanje prstenja.
naprava, koju je 1838. pronašao Dager, koja daktiliografika (grč. daktylos, grapho) v.
trajno zadržava sliku stvorenu uticajem daktilioglifika.
svetlosti na hemijski prireñeno] metalnoj daktiliomantija (grč. daktylos, manteia
ploči. proricanje) proricanje iz prstenja, prori-canje
dagerotipija pravljenje fotografija na jod-nom pomoću čarobnog prstenja.
srebru pomoću žive; up. dagerotip. daktilioteka (grč. daktylos, tithenai staviti)
dadaizam (prema fr. dada) nazvani pravac u zbirka kamenja za prstenje (gema) naročito
književnosti i likovnoj umetnosti koji grčkog; zbirka otisaka takvog kamenja;
obrañuje predmete iz oblasti besmisleno-ga, juvelirsko sanduče.
primitivnoga i sl. na naročit način. daktilitis (grč. daktylos) ned. zapaljenje prsta,
dazimetar (grč. dasys gust, metron mera) fiz. čir na prstu.
aparat za merenje gustine vazduha. daktilogram (grč. daktylos, gramma crta)
daire (arap. da'ira krug, tur. daire) muz. vrsta otisak prstiju.
udaračkog instrumenta — udaraljka, daktilograf (grč. daktylos, grapho pišem) onaj
obruč s nategnutom kožom i praporcima po koji piše na pisaćoj mašini.
ivici; def. daktilografija (grč. daktylos, grapho) pisanje
dajak (tur. dayak) potporanj; motka; dugačak na pisaćoj mašini.
štap za potiskivanje rečnog čamca. daktilografkinja (grč. daktvlos. grapho) ona
dajm (eng. dime) severoamerički novac, deseti koja ume da piše na pisaćoj mašini.
deo dolara.
dajmonion (grč. daimćnion) fil. ovako Sokrat daktilologija (grč. daktylos, logia) govor
naziva onaj unutarnji glas koji on smatra pomoću prstiju, veština iskazivanje misli
božanskim nadahnućem, a koji ga odvraća i pomoću prstiju.
opominje da ne učini nešto što bi bilo daktilomantija (grč. daktylos, mantei)
nepravično, nekorisno ili rñavo. proricanje (ili: vračanje) iz prstiju.
dajning-kar (eng. dining-car) kola za daktilonomija (grč. daktylos, nomizo mislim,
ručavanje; dajning-rum (eng. dining-room) dragim) veština računanja na prste, računanje
trpezarije, ručaonica. na prste.
da kapo (ital. da capo) muz. ispočetka, iznova, daktilosimfiza (grč. daktylos, simphyia)
tj. celu muzičku partiju ponoviti do toga sraslost prstiju na ruci ili nozi.
znaka. daktiloskopija (grč. daktylos skopeo gledam,
posmatram) metod prepoznavanja zločina-ca
po individualno] razlici finih liii-
daktiloteka 188 darvinizam

ja na unutarnjoj strani prstiju, na jagodicama; damnifikat (nlat. damnificatus) onaj koji je


ispitivanje otisaka prstiju. pretrpeo štetu, oštećeni.
daktiloteka (grč. daktylos tithemi stavljam) damnifikacija (nlat. damnificatio) nanošenje
med. zavoj kojim se održava povreñeni prst u štete, oštećivanje.
pravom položaju. damnificirati (nlat. damnificare) naneti štetu,
daktilotip (grč. daktylos typos otisak) pisaća oštetiti.
mašina. damnum (lat. damnum) šteta, gubitak.
dalaj lama vrhovni budistički sveštenik u Damoklo ime jednog laskavca koji je tirani-nu
lamaizmu: obožavani poglavar duhovne i Dioniziju pozavideo na sreći. Da bi mu
svetovne vlasti u Tibetu. pokazao kakva je to sreća, naredio je
dalak (tur. dalak) l. slezina; 2. otok slezine. Dionizije da ga počaste za njegovom trpezom
dalasi novčana jedinica Gambije; deli se na 100 kao kakva kralja, ali mu je obesio iznad
bututa. glave mač o konjsku dlaku. Otuda Damoklov
dalga (tur. dalga) talasi, talasanje. mač opasnost koja čoveku stalno preti.
dalija vot. ljubičasta georgina, nazvana po damper (eng. dump-car) v. kiper.
švedskom botaničaru Dalu (Dahl +1789). damping (eng. dumping) trg. v. demping.
Delila (hebr.) v. pod Samson. dampfer (nem. Dampfer) parobrod.
dalmatika (lat. dalmatica) l. odeća koja se Danaide (grč.) kit. pedeset kćeri kralja Da-naja
nosila u P veku u starom Rimu; 2. duga koje su po zapovesti oca pobile svoje muževe,
gornja odeća pape, biskupa i sveštenika u zbog čega su osuñene od bogova da u
katoličkoj crkvi. podzemnom svetu nose vodu u amfore bez
dal senje (ital. dal segno) «uz. v. al senjo. dna; fig. rad, posao Danaida težak, neuspe-šan
daltonizam slepilo za boje, nesposobnost čula posao.
vida da razlikuje boje, naročito crvenu daiajski poklon opasan poklon iz neprijateljske
(naziv po engleskom hemičaru Dal-tonu, koji ruke, poput onoga drvenog konja, napunjenog
je opažao samo tri boje i prvi opisao ovu najboljim grčkim junacima, koji su Grci
pojavu). (Danajci) ostavili u svom logoru da bi ga
dama (lat. domina gospoña, fr. dame, ital. Trojanci, smatrajući ga poklonom, uvukli u
dama) gospoña, gospa, žena iz višeg staleža; svoj grad (Vergil: Timeo Danaos et dona
plemićkinja, vlastelinka; otmena žena koja ferentes, Bojim se Danajaca i kad darove
ume da drži do sebe; figura na kartama za donose, tj. neprijatelja se treba bojati i kad
igranje; „kraljica" u šahu. darove donosi — uvek).
damar (tur. damar) krvna žila. Danajci (grč. Danaoi) antički stanovnici Arga
damasen (fr. damassin) poludamast; materija na Peloponezu; kod Homera — Grci.
slična damastu. dano (ital. danno) trg. šteta, gubitak.
damasirati (fr. damasser) tkati na damast-ski danre (fr. danrees) pl. trg. životne namirnice,
način, šarati (ili: išarati) cvetovima tkaninu. roba; danre kolonijal (fr. denrees
damasket (fr. damasquette) bogata damastska coloniales) kolonijalna roba.
materija sa cvetnim šarama na atlasnoj dane (fr. danse) ples, igra, igranje.
osnovi. dansivg (eng. dance igrati, dancing) igranka,
damaskini (po grčkom piscu Damaskinu ples; mesto, lokal (kafana, restoran i dr.) u
Suidrtu) zbornici propovedi i beseda pisani na kome se posetioci mogu zabavljati i plesom.
narodnom jeziku, koji se od XVH do HGH v. dantel (fr. dentelle) čipka; šara oko strane na
javljaju kod Srba, Makedonaca i Bugara. knjizi; sve što je izrezane u obliku čipke.
damast (ital. damasto) svilena, vunena ili dara (tur. dara) težina materijala za pakovanje
platnene materija sa cvetovima. koja se odbija od celokupne (bruto) težine
damasciran išaran, izvezen; up. damast. neke robe.
damascirati (fr. damasquiner) gvožñe ili čelik darbizam hilijastička sekta, koju je 1840.
naročito sečivo noževa i mačeva, zažariti, pa osnovao u franc. Švajcarskoj /. N. Darby,
onda zlatom i srebrom išarati (postupak koja proroštva Starog i Novog zaveta
nazvan po sirijskom gradu Damasku). bukvalno shvata i tumači; pristalice se zovu:
damnatur (lat. damnatur) odbacuje se, darbisti, darbihrišćani; pr. dar-bistički.
zabranjuje se, cenzorska formula kojom se darvinizam učenje engleskog prirodnjaka
zabranjuje da se neka knjiga, ili neko Čarlsa Darvina o razvitku i preobražaju u
mesto u njoj štampa. životinjskom i biljnom carstvu, po kome su se
damnatus (lat. damnatus) osuñen; osuñenik. sve vrste u organskom svetu razvile, jedne iz
damnacija (lat. damnatio) osuda na večne drugih, iz prostijih u složenije u borbi za
muke, prokletstvo. opstanak, prirodnim odabi-ranjem
damnacio memorije (lat. damnatio memo- (seksualnom selekcijom) n prilago-ñavanjem
riae) prav. uništavanje (ili: oštećivanje ili okolnostima u kojima su imale
pogrda) uspomene nekog imena, slike, grba i
dr.
darvinist(a) 189 debankirati

da žive i s kojima su se morale boriti; up. datum ut supra (lat. datum ut supra) na
descendentna teorija. menicama: mesto, dan i godina kao gore.
darvinist(a) pristalica Darvinovog učenja; v. daturin (pere. ta turah) hen. alkaloid koji se
darvinizam. spravlja od semena tatule.
dardanarijat prav. zelenašenje, lihvarenje, Dauning-strit (eng. Downing-street) ime
kupovanje životnih namirnica, naročito žita, londonske ulice u kojoj se nalazi britanske
da bi im se isterala visoka cena. Izraz potiče Ministarstvo spoljnih poslova i Ministarstvo
od nekoga feničanskog ča-robnjaka finansija; često se upotrebljava, u
Dardanusa, koji je, svojom čarob-nom diplomatskom i novinskom jeziku, mesto
veštinom, skupljao žito u svoje ambare, pa ga imena ovih britanskih ministarstava.
prodavao kad mu je cena bila najviša. dafnin (grč. daphne lovor) hem. alkaloid koji
dardanarijus (nlat. dardanarius) onaj koji se nalazi u kori daphne mezereum.
zelenaši žitom; v dardanarijat. dafnomantija (grč. daphne manteia) prori-canje
dardaneli (grč. Dardanos) pl. dva zamka s obe iz lovorove grane bačene u vatru.
strane Helesponta, nazvani po starom dahija (tur. dayi ujak, junak, janičarski
azijskom gradu Dardaniji, koji je osnovao starešina) silnik koji je nedisciplino-van u
Dardanos; otuda i ime poznatog moreuza odnosu na vlast i državne zakone, a tiranin
Dardanela. prema narodu.
darik staropersijski zlatnik, nazvan po kralju dahiluk (tur. dayihk) dahijska vlast, nasilne,
Dariju I. zulum.
darling (eng. darling) ljubimac, miljenik, dacit min. eruptivna površinska stena, por-firske
dragan. strukture.
darmar (pere. tarmar, tur. tarumar) zbrka, dadžaz v. dadžazmač.
nered, metež. dadžazmač (etiop.) vojna titula u etiopskoj
darsonvalizacija med. kada se naizmenično vojsci, manja od titule ras, a znači što i
struje vrlo visokog napona (Tesline struje) general; takoñe: zapovednik pokrajine;
upotrebljavaju za lečenje nervnih i dr. upotrebljava se obično u skraćenom obliku:
oboljenja, metod nazvan po franc. fi-ziologu dadžaz.
Ž. D'Arsonvalu (1851—1940). de (fr. deux, lat. duo) dva, dez-a-de (deux a
daskal (grč. didaskalos) učitelj. deux) kod bilijara: dva po dva, dva i dva, par
data (lat. dare dati, data) pl. dano, ono što je i par.
dano; tat. ono što je poznato; ist. podaci, poznate de- (lat. de) predmetak u složenicama sa
i utvrñene činjenice. značanjem 1. odvajanje, rastavljanje, uki-
data et akcepta (lat. data et accepta) pl. trg izdaci danje (npr. demobilizacije); 2. padanje,
i primici, izdavaše, i primanje. srozavanje, snižavanje (npr. devalvacija,
datar (nlat. datarius) upravnik papske komo-re degradacija).
za molbe i žalbe, datarije. dealbacija (lat. de-albare pobeliti, ubeli-ti)
datarija (nlat., ital. dataria) papska komora za pobeljivanje (ili: beljenje) metala.
molbe i žalbe koja daje crkvene dozvole i deartikulacija (nlat. de-articulatio) med. iš-
zabrane, npr. dispenzaciju, zabranu čašenje, uganuće.
sklapanja brka i dr. deauracija (lat. de-aurare pozlatiti) po-
dativ (lat. dativus se. casus) gram. treći pa-dež, zlaćivanje, pozlata.
padež namene pravca. debakl (fr. debacle) prolom leda; fig. propast,
datizam (grešenje u jeziku, naročito kod onoga slom, krah.
kome taj jezik nije maternji; naziv po Datisu, debaklaža (fr. debaclage) mor. krčenje
vojskovoñi persijskog kralja Darija I, koji je pristaništa, sklanjanje istovarene robe,
govoreći grčki upadao u takve greške. brodova itd.
datirati (fr. dater) stavljati na akt (ili: pismo i debaklirati (nlat. de-baculare, fr. debacler)
dr.) mesto, dan, mesec i godinu kad je pisano; raskrčiti; očistiti, raskrčiti prista-nište, tj
poticati, imati svoj početak, trjati od. istovarene brodove ukloniti iz luke.
dato (ital. dato) trg. danas, od danas, od dana debalaža (fr. deballage) trg. raspakivanje
potpisa (naročito na menicama, kod denjkova i sanduka s robom.
odreñivanja dana plaćanja). debalans (lat. de-, fr. balance ravnoteža)
dato-menica trg. ona kod koje se rok plaćanja nesaglasnost, neujednačenost, poremećaj
računa od dana izdavanja. ravnoteže.
datula (ital. dattolo) urma. debalirati (fr. deballer) trg. raspakovati
datum (lat. datum, dare, dati) podatak o denjkove, sanduke s robom.
vremenu, mestu, danu i mesecu (na aktima, debandada (fr. debandade) voj. borba bez
pismima itd.). ikakvog reda; rastrojstvo, rasulo; odstupanje u
datum ut retro (lat. datum ut retro) na najvećem neredu.
menicama: naznačivanje istog vremena i debandirati (fr. debander) rasturiti se. rasuti se,
mesta kao i na prednjoj strani. prsnuti kud koji.
debankirati (fr. debanquer) dobiti ceo bank (u
kartama).
debarasiranje 190 deviJater

debarasiranje (fr. debarrassement) uklanja-n>e deburziranje (fr. deboursement) trg. ispla-


smetnji (ili: prepreka); osloboñenje od neke ćivanje; davanje predujma, kaparisanje.
brige (ili: tereta). deburzirati (fr. debourser) trg. isplatiti, izvršti
debarasirati (fr. debarrasser) raskrčiti, isplatu, dati predujam, kapari-sati.
raspremiti; osloboditi, otresti (nečega). debuširanje (fr. debouchement) voj. izlaz (ili:
debarbarizirati (lat. de, grč. barbaros) ulju-diti, izlaženje) iz nekog tesnaca; trg. pro-ña.prodaja
lišiti grubosti i surovosti. robe; put i način da se roba proda.
debarkiranje (fr. debarquement) pristajanje, debuširati (fr. deboucher) nešto zapušeno
iskrcavanje iz lañe; istovarivanje robe. otvoriti, izvaditi zapušač; voj. izvući se iz
debarkirati (fr. debarquer) istovariti, tesnaca; trg. naći priliku za dobru prodaju
istovarivati, iskrcati na kopno; pristati uz robe.
obalu. dev (pere.) zao duh koji stoji u službi
debata (fr. debat) raspravljanje, prepirka, Arimana, boga tame i izvora svega zla u
rasprava. zendskoj religiji i učenju Zaraostra.
debatovati (fr. debattre) pretresa™, ra- dova (tur. deve) kamila.
spravl>ati; prepirati se; učestvovati u debati. devalvacija (nlat. de-valvatio) fin. smenjivanje
debent (lat. debens) trg. dužnik. nominalne vrednosti jedne vrste novca;
debentura (lat. debentur, eng. debenture) trg. potpuno povlačenje jedne vrste novca; supr.
troškovi, carinski predujam koji se zadržava; revalvacija.
potvrda prijema. devalvirati (lat. devalvere) fin. smanjiti (ili:
debet (lat. debet) trg. dugovanje, duguje, dug smanjivati) vrednost novcu.
koji neko ima da plati za robu, ili čije devalizirti (fr. devaliser) krasti, ukrasti,
plaćanje prodavac očekuje; supr. potraži- porobiti, opljačkati.
vanje, potražuje. devalutacija (lat. de-, valuta) napuštanje
debi (fr. debit) l. trg. prodaja, promet robe; nekog zvanično utvrñenog kursa po kojem se na-
glumca ili pevača na pozornicu, pristupna cionalna novčana jedinica zamenjivala za
uloga u kojoj se umetnik prikazuje publici; zlato ili druge novčane jedinice da bi se posle
pristupni govor. nekog vremena odredio novi kurs.
debi (fr. debit) l. trg. prodaja, promet robe; devanagari (sskr.) „božansko pismo"; pismo
prodavanje na malo, krčml>enje. kojim se služi više indijskih jezika, meñu
debilitacija (lat. debilitatio) slabljenje, po- njima sanskrt i hindi.
stajanje nemoćnim. devaporacija (nlat. devaporatio) fiz. pretvaranje
debilnost (lat. debilis) med. maloumnost, sla- pare u tečnost.
boumnost, umna zaostalost. devastacija (nlat. devastatio) pustošenje,
debiskirati (fr. debusquer) voj. oterati (ili: opustošavanje, uništavanje, razaranje;
potisnuti) sa boljeg položaja. opustošenje, opustošenost.
debitant (fr. debutant) onaj koji prvi put javno deveksan (lat. devehere, devexus) nagnut
nastupa, naročito na pozornici. napred, nizbrdan, nizvodan; kos, strm.
debitirati (fr. debuter) l. prvi put se pojaviti; developman (fr. developpement) razvijanje,
svoju prvu ulogu igrati; držati prvi govor. npr. jednog odreda vojske, jedne armije; teh
debitirati (fr. debiter) 2. trg. prodavati, krčmiti; dužina preñena jednim obrtom podnožni-ka
uračunati nešto u dug, optere-titi račun; točka; arh. izlaganje (ili: predstavljanje)
proneti glas, razglasiti. grañevine, u planu, sa svima njenim delovima.
debito (ital. debito) trg. dug, dugovanje. deverbativan (lat. de, verbum glagol) gram. koji
debitor (lat. debitor) prav. dužnik. je izveden od glagola.
debitum (nlat. debitum) trg. dug, dugovanje., devergencija (lat. devergentia) nagnutost, na-
deblejirati (fr. deblayer) ukloniti (ili: raskrčiti) ginjanje.
otkopanu zemlju; voj. rovove i prokope posle devergirati (lat. devergere) nagnuti se, na-ginjati
opsade porušiti. se.
deblokiranje (fr. debloquement) voj. osloboñenje devestitura (lat. devestire) lišavanje čina,
od posade; up. deblokirati. feudalnog prihoda.
deblokirati (fr. debloquer) voj. osloboditi od deviza (nlat., cš. devisa) lozinka, geslo, načelo;
opsade; nagnati neprijatelja da prestane s kratka izreka na grbu, zastavi itd.; trg.
opsañivanjem; nm. obrnuta slova, privremeno strana menica, tj. ona koja glasi na stranu
upotrebljena pri slaganju mesto pravih, opet valutu i koja treba da se isplati u
izvaditi i zameniti ih pravim. inostranstvu.
debri (fr. debris) ruševine; voj. ostaci trupa, deviirati (lat. deviare) skrenuti (ili: okretati) s
preostala momčad. pravog puta, okretati, skrenuti, odstupiti,
debrujirati (fr. debrouiller) razmrsiti, ra- udaljiti se.
spetljati, rasvetliti, srediti. devijater (fr. deviateur) avij. pogonska kotva kod
vazdušnih laña.
devijacija 191 degresija

devijacija (vlat. deviatio) odstupanje nekog tela devotizam (lat. devovere) v. devocija.
od svoje putanje ili pravca; skretanje (ili: devocija (lat. devotio) kod starih Rimljana:
odstupanje) magnetne igle (kod kompasa) na dragovoljno posvećivanje, žrtvovanje života,
brodu zbog gvozdenih masa broda. u znak pokajanja, podzemnim bogovima;
devirginacija (lat. devirginare) oduzimanje (ili: danas: pobožnost, smirenost, skruše-nost;
lišavanje) devičanstva (ili: nevinosti); veliko poštovanje, potpuna odanost;
deflorisanje. licemerstvo, pritvorna pobožnost; puza-vost,
devirginirati (lat. devirginare) razdeviči-ti, lišiti poniznost (devotizam).
devičanstva (ili: nevinosti); deflorisa ti. degažiran (fr. degage) slobodan, neusiljen,
Devisov kup takmičenje u tenisu ekipa svih otvoren, okretan.
država; borbu rešava pet takmičenja: četiri degažirati (fr. degager) osloboditi, izvući iz
pojedinačna (slngl) i jedno udvoje (dubl, neprilike, razrešiti, rešiti; otpustiti iz vojske;
dabl). Osnivač Amerikanac Dvajt Devis, u stanu napraviti tajni izlaz; mač. osloboditi
1900. god. mač od protivniko-vog mača; sp. izbaci(vati)
devitalizacija (lat. de, vita život) lišavanje loptu u polje, u igru (obično o golmanu).
života, umrtvljivanje; devitalizacija zuba med. degažman (fr. degagement) sloboda, lakoća,
umrtvljivanje i vañenje srži zuba (pomoću spretnost, neusiljenost; osloboñenje od neke
lokalne anestezije). obaveze; sporedan tajni izlaz; mač.
devitrifikacija (lat. de, vitrum staklo, facere osloboñenje mača od protivnikovog mača.
činiti) pretvaranje stakla zagre-vanjem u degarnirati (fr. degarnir) ogoliti, skinuti ukras s
neku vrstu porculana (Reomirov porculan). nečega, odvojiti; degarnirati tvrñavu voj.
devitrificirati (lat. de, vitrum, facere) staklo izvući ratnu opremu i vojnike iz tvrñave.
putem jakog zagrevanja pretvoriti u degenek (tur. degnek) batina, udarac batinom po
neprozirno, porculanu slično telo (Reomirov tabanima.
porculan). degeneracija (nlat. degeneratio) izroñavanje,
devits (eng. davits) mor. železne dizalice za izmetanje, izopačavanje; izroñenje, izroñe-
izvlačenje kotve; pokretne dizalice o kojima nost, izopačenje, izopačenost; opadanje,
vise čamci za spasavanje na brodu. propadanje, kvarenje.
devolvirati (lat. devolvere svaliti) neku pravnu degenerisan (lat. degenerare) izroñen, izmet-nut,
stvar izneti pred viši forum; preneti nešto na izopačen; pogoršan, koji se nalazi u stanju
koga drugog, naročito: ostaviti u nasledstvo. opadanja.
devolutivno sredstvo pravio sredstvo kojim se degenerisati (lat. degenerare) izroditi se,
jedna sporna stvar sa nižega suda iznosi izroñavati se, izmetnu™ se, izmeta™ se,
pred viši sud. izopačiti se, izopačavati se; opadati,
devolucija (lat. devolutio svaljivanje) prav. propadati, pogoršavati se.
ostavljanje u nasledstvo nekog naslećenog degluticija (nlat. deglutitio) gutanje, žderanje.
prava ili imanja. degolizam politika i pogledi francuskog
devoluciono pravo (lat. jus devolutionis) generala de Gola (Charles de Gaulle);
pravo prenošenja nasledstva po kojem, ako privrženost de Golu.
umre jedan supružnik, celokupne imanje degomirati (fr. degommer) osloboditi od lepljive
pripada deci, a drugi supružnik ima samo materije; skinuti gumu sa nečega; gumastu
pravo doživotnog uživanja toga imanja. materiju na svilenim koncima iskuvavanjem u
devomirati (lat. devomere) med. bljuvati, sapunjavoj vodi odstrani-ti; degumirati.
izbljuvati, povratiti, izbaciti. degoržiran (fr. degorger) sa duboko iseče-nim
devon (po engleskoj grofoviji Devonshire) haljinama.
geol. v. devonski period. degoržirati (fr. degorger) očistiti od mulja,
devonski period geol. u razvitku Zemljine kore pročisti™.
doba u kojem je transgresija mora trajala degradacija (nlat. degradatio) poniženje,
veoma dugo, vulkanski rad bio veoma vraćanje sa višeg položaja na niži po kazni
snažan, a organski svet raznovrsni ji i (naročito u vojsci i kod svešten-stva);
obilniji nego ranije; formacija koja se lišavanje čina i zvanja; svoñenje na niže
obrazovala izmeñu silurskei kar-boniferske, stanje razvoja; fiz. svoñenje na stupanj
karbonske. manje sposoban za pretvaranje (energije).
devoracija (lat. devoratio) gutanje, žderanje, degradiran (nlat. degradare) zapostavljen, lišen
proždiranje. čina i zvanja, potcenjen.
devotan (lat. devovere, devotus) bogu degradirati (nlat. degradare, fr. degrader)
posvećen ili odan, pobožan, smiren; pun zapostaviti, lišiti nekog čina i zvanja; uniziti,
poštovanja, skrušen, ponizan; prezrivo: potceniti.
pritvorio pobožan, licemeran, pokoran, degrasirati v. degresirati.
puzavičav, ponizan. degresija (lat. degredior) v. digresija.
degresirati 192 dezapoantirati

degresirati (fr. degraisser) očistiti od masti, deduktis impenzis (lat. deductis impensis) po
masnih mrlja (vunu); kuv. skinuti penu, openiti; odbitku troškova.
detrasirati. dedukcija (lat. deductio) log. izvoñenje, za-
degrosirati (fr. degrossir) doterati, ugladi-ti, ključivanje iz opštega o posebnom, metod
utanjiti (srebro, čelik). mišljenja kod koga se od opšteg zakona
degu (fr. degout) odvratnost, gañenje, gnušanje; dolazi do posebnih; trg. odbijanje od neke
nemanje volje za jelo, nevoljenje izvesnih sume.
jela; nezadovoljstvo, neraspoloženje. deduplovanje (fr. dedoublement) psih. udva-
degumirati v. degomirati. janje, udvostručavanje svoga bića, tako da
degustator (lat.) lice koje proba pića. jedan deo posmatra rad drugog dela;
degustacija (nlat. degustatio) kušanje, pro- sposobnost da se čovek odvoji od svojih
banje; degustacija vina odreñivanje ukusa, osećanja, pa da ih posmatra i analizira.
mirisa, boje i izgleda vina pomoću čula deducirati (lat. deducere) izvesti, izvoditi,
ukusa, mirisa i vida. zaključiti (ili: zaključivati) iz opštega o
degustirati (lat. degustare) okusiti, okušati, posebnom; pokazati, dokazati, izložiti,
oprobati; samo površno dodirnuti, npr. jelo. objasniti; pravni dokaz izvesti iz drugih, već
degutirati (fr. degouter) l. ogaditi (nekome dokazanih činjenica.
nešto), odvratiti nekoga od nečega, pokvariti ded hit (eng. dead heat) sl. ,,mrtva trka", tj.
nekome volju za nešto; 2. (fr. degoutter) nerešene trka, kad oba konja stignu na metu
skapati (u fabrikaciji svile). istovremeno.
Dedal (grč. Daidalos) u helenskoj mitologiji deetatizacija (fr.) slabljenje uloge države;
savremenik Tezeja i Mineja, vešt vajar i izdvajanje i prenos odreñenih funkcija sa
neimar, graditelj lavirinta na Kritu; otac klasične državnih organa na društvene u
Ikarov, sa kojim je zajedno poleteo sa Krita socijalistički!« zemljama; supr. etati-zacija.
na krilima sačinjenim od voska i perja. dežurati (fr. de jour) biti na službi, vršiti
dedaleum (grč. Daidalos) fil. „živi točak", službu (naročito za oficire, lekare itd.).
zootrop, jedna vrsta fenakistoskopa ili dežurni (fr. de jour) koji je na službi, koji vrši
stroboskopa. službu; v. dežurati.
dedalski (grč. daidaleos) umetnički, lepo dez- (fr. des-) predmetak u složenicama koji
izrañen, šaren, kitnjast. označava neko uništavanje, iskorenji-vanje,
dedekoracija (nlat. dedecoratio) sramoćenje, otklanjanje, sprečavanje (npr. dezin-sekcija,
beščašćenje, kaljanje. dezodoracija).
dedignacija (lat. dedignatio) preziranje, dezabije (fr. deshabille) noćna haljina, domaća
potcenjivanje, nipodaštavanje. haljina, naročito »seneka; an dezabije (fr. en
dedikator (lat. dedicare posvetiti, nlat. deshabille) u -domaćoj, kućnoj haljini.
dedicator) zaveštač, posvetilac. dezavantažirati (fr. desavantager) oštetiti,
dedikacija (lat. dedicatio) posveta, posveći- zakinuti, zakidati, okrnjiti.
vanje; poklanjanje, zaveštavanje. dezavuirati (fr. desavouer) poricati, poreći,
dedirati (lat. dare dati, dedi) trg. uneti nešto u odricati, odreći, ne priznavati, osporavati
knjige kao plaćeno, brisati neki dug; nešto, ne priznati svoju vezu sa nekom
deditirati. osobom ili radnjom.
dedit (lat. dedit, dare dati) trg. dao je, platio je, dezavuisanje (fr. desavouer) odricanje, po-
izmirio je. ricanje, nepriznavanje, opozivanje.
deditirati (lat. dare) trg. v. dedirati. dezavuisati v. dezavuirati.
dedicija (lat. deditio) predaja, kapitulacija. dezakordirati (fr. desaccorder) izazvati
dedicirati (lat. dedicare) posvetiti, po-svećivati; neslogu, zavaditi, uneti razdor; muz. pokvariti
pokloniti (npr. nekome neku knjigu) skladnost; poremetiti zglašenost.
zaveštati, nameniti. dezanbalaža (fr. desemballage) trg. ispaki-vanje,
dedomažirati (fr. dedommager) obešteti-ti, raspakivanje.
obeštećivati, naknaditi štetu, dati otštetu. dezanbalirati (fr. desemballer) ispakovati,
raspakovati (npr. robu).
dedublirati (fr. dedoubler) voj. jedan odred
vojske smanjiti na pola. dezaneksija (fr. des-, lat. annexio) ukidanje (ili:
obustavljanje) aneksije (izraz koji su stvorili
dedukovati (lat. deducere) v. deducirati. Francuzi pri ponovnom zauzi-manju Alzas-
deduktivna metoda v. dedukcija. Lorena, 1919).
deduktivnost (lat. deductivus) log. kakvoća dezanektirati (fr. des-, lat. annectere) ukinuti
postojanja kao deduktivan. (ili: prekinuti) aneksiju, odreći se aneksije,
deduktis deducendis (lat. deductis deducen-dis) dezapoantirati (fr. desappointer) lišiti nekoga
po odbitku onoga što treba da se odbije; koristi koja se osnivala na nečemu utvrñenom
pošto se dokaže ono što treba dokazati. i sigurnom; naročito: oduzeti nekome
zasluženu nagradu, platu; brisati
dezapropri]aci]a 193 dezorganizovati

vojnika iz spiska; prevariti u sigurnom dezinflacija (fr. des, lat. inflatio nadimanje) fin.
očekivanju ili nadi; smesti, pomesti, zbuniti, smanjivanje količine novca u opticaju u cilju
razočarati. sprečavanja skakanja cena robi (što biva kad
dezaproprijacija (fr. desappropriation) je na tržištu više novca nego robe, tj. kad
otuñivanje sopstvenosti, svojine; odricanje novac traži robu, a ne roba novac); up.
(ili: napuštanje) svojine. deflacija, inflaci-ja, reflacija.
dezarmiranje (fr. desarmer) razoružavanje, dezinformacija (fr. des-, lat. informatio
raspuštanje vojske, smanjivanje stalnog objašnjenje) zlonamerno pogrešno i lažno
kadra. obaveštavanje ili obaveštenje.
dezarmirati (fr. desarmer) razoružati; ra- dezinjolni barut (fr. designolles) voj. mešavina
spustiti vojsku; smanjiti stalni kadar; sumporne i pikrinske kiseline, koju su
položiti oružje. Francuzi upotrebljavali naročito za punjenje
dezasortirati (fr. desassortir) razdvojiti, torpeda.
rastaviti ono što treba da bude zajedno, dozmalgija (grč. desmos veza, žila, algos bol)
raspariti, razdružiti, napraviti nered, zbrku. med. bol u žilama zglobova.
dezafekdija (fr. desaffection) nenaklonost, dezmitis (grč. desmos) med. zapaljenje zglob-nih
nemilost; gubl>enje ljubavi. »sila.
dezekipirati (fr. desequiper) raspremiti brod. dezmografija (grč. desmos, grapho) zool.
dezen v. desen. opisivanje žila i spletove.
dezertan (lat. desertus) nenastanjen, nena- dezmologija (grč. desmos, logfa) nauka o sple-
seljen; pust, opusteo. tovima, žilama, vezama itd.; sindezmolo-
dezerter (fr. deserteur) begunac iz vojske, gija.
vojni begunac; prebeglica. dezmopatija (grč. desmos, pathem patiti,
dezertirati (fr. deserter) napustiti vojsku, pretrpeti) ned. bol žila i spletove.
pobeći iz vojske, ispod zastave. dezmopatologija (grč. desmos, pathos patnja,
dezertor maliciozus (lat. desertor malitio-sus) bol, logia) med. nauka o bolestima žila i
prav. onaj koji zlonamerno napusti neku spletena.
zajednicu, naročito ženu. dezmotomija (grč. desmos žila, tome sečenje)
dezercija (lat. desertio) voj. napuštanje vojske, med. razdvajanje, sečenje žila i spletove.
bekstvo ispod zastave; prav. propu-štanje da dezodoransi (fr. des-, odeur miris, lat.
se učini neka pravna radnja, npr. odoratio mirisanje) sredstva pomoću kojih se
propuštanje zakonskog roka za podnošenje odstranjuje neprijatan miris.
priziva višem sudu (desertio ap-pellationis). dezodorizacija (fr. des-, odeur, lat.
dezinsekcija (fr. des-, lat. insectum buba, odoratio) oduzimanje neprijatnog mirisa
kukac) uništavanje (ili: taman-< nje) ško- nečemu; hig. v. dezodorizirati.
dljivih insekata (naročito po kućama i dezodorizirati (fr. des-, odeur) učiniti da nešto
stanovima). izgubi miris; hig. ugušivati neprijatne i
dezintegrator (fr. des-, lat. integrare škodljive mirise koji se razvijaju usled
uspostaviti, obnoviti) sprava za usitnjavanje hemijskih i bioloških procesa.
raznih nežiličastih materija, sprava za dezoksidator elemenat koji izdvaja kiseonik
vrcanje meda (vrcaljka) itd. od jedinjenja.
dezintegracija (fr. des-, lat. integratio dezoksidacija (fr. des-, grč. oxys oštar, ljut)
uspostava, obnova) uništavanje veze, naru- hen. osloboćavanje od kiseonika, izvlačenje
šavanje neke celine; dezintegracija a toma (ili: izdvajanje) kiseonika.
fkz. razbijanje atoma; up. dezorganiza-cija. dezoksidirati (fr. des-, grč. oxys) hem. osloboditi
dezinteresiran (fr. desinteresse) nekori- od kiseonika, reducirati.
stoljubiv, nesebičan; nepristrastan, iskren, dezolantan (fr. desolant) vrlo tužan, vrlo
prostodušan. žalostan, neutešan; nesnosan, dosadan.
dezinfektor (fr. des-, lat. inficere zaraziti) dezolatan (fr. desoler) opustošen, vrlo bedan,
sprava za utamanjivanje i čišćenje od jadan, u rastrojstvu.
zaraznih klica i materija; lice koje taj dezopstruktiva (fr. des-, lat. obstruere zapušiti,
posao vrši. obstructum) pl. med. sredstva protiv zatvora,
dezinfekcija (fr. des-, lat. inficere) čišćenje rñave stolice.
vazduha (ili: tela, odela, stana i dr.) od dezorganizacija (fr. desorganisation) poremećaj
zaraznih isparavanja i materija, ili uništavanje žive, organske veze meñu
utamanjivanje zaraznih klica, otkuži-vanje. sastavili delovima, npr. u čovečjem telu;
dezinficirati (fr. des-, lat. inficere) osloboditi rastrojavanje; rasulo, rastroj-stvo, nered;
(ili: očistiti) od zaraznih klica i materija, potpun preobražaj i poremećaj čulnih
npr. stan, odelo, vazduh, ruke itd., otkužiti, organa kod nekog čoveka usled tzv.
otkuživati. magnetiziranja.
dezorganizirati (fr. desorganiser) rastroji-ti,
rastrojavati, rasturiti, raskinuti, dovesti u
nered, uneti rasulo.
dezorganizovati v. dezorganizirati.
13 Leksikon
dezorijentacija 194 dekametar

dezorijentacija (fr. desorientation) nemanje (ili: dekabristi (rus. dekabristš) mladi ruski plemići
gubljenje) sposobnosti snalaženja i — oficiri koji su, 26. decembra 1825, podigli
opredeljivanja u prostoru, u nekom mestu, u u Petrogradu ustanak protiv apsolutizma.
nekoj prilici, u izvesnim prilikama; dekaginičan (grč. deka, gyne žena) sa deset
zavoñenje sa pravog puta, zbunjivanje, žena; bog. cvetovi sa deset stubića ili usta
pometnja. plodnice.
dezorijentiran (fr. desorienter) koji ne može dekagon (grč. deka, gonia ugao) geom. desetou-
da se snañe i opredeli u nekoj prilici ili u gaonik, telo od deset uglova, strana.
prostoru, u nekom mestu; zaveden s pravoga dekagram (grč. deka, gramma) težina (ili: teg)
puta, izveden na pogrešan put, smeten, od 10 grama.
zbunjen, pometen, bez orijentacije. dekada (grč. dekas, dekados desetina)
dezorijentirati (fr. desorienter) smesti u desetorica; broj deset; deset komada; period
snalaženju u prostoru, pomesti u nekoj od deset godina; zbirka ili delo od deset
prilici; pomesti, navesti na pogrešan put, knjiga, npr. Livijeva „Rimska istorija"; u
zabuniti. kalendaru francuske revolucije: nedelja od
dezorijentisan v. dezorijentiran. deset dana (od primidi, du odi itd. do dekadi);
dezorijentisati v. dezorijentirati. mat lecimalni sistem.
dei gracija (lat. dei gratia) po milosti božjoj dekadent (nem., fr.) pristalica dekadencije.
(uobičajena formula u vladalač-kim dekadencije (lat. de-cadere opadati, ital.
poveljama, titulama itd., u upotrebi od Karla decadenza) opadanje, propadanje, raspad,
Velikog). pogoršavanje, propast; opšti izraz za razne
deizam (lat. deus bog) fil. mišljenje koje dopušta fenomene društveno-istorijskog i kulturnog
da je bog prauzrok i tvorac sveta, ali ne zbivanja kad se oni karakteri-šu gubljenjem
priznaje nikakva čuda niti kakav božji uticaj vitalnih i stvaralačkih energija, ili bivaju
na tok sveta, naročito ne priznaje neko zahvaćeni dezinte-grišućim procesima koji su
božansko otkrivenje. Deizam je igrao glavnu praćeni sla-bljenjem moći postojećih sistema
ulogu u filozofiji HUŠ veka; glavni vrednosti.
predstavnici: Volter, Ruso, Lesing, dekadika (grč. dekas, dekados desetina) mat.
Mendelson i dr.; dejizam; up. teizam. decimalni sistem; v. pod decimalan.
deiktičan (grč. deiktikos) koji se osniva na dekadni sistem mat. desetni sistem, brojni sistem
primerima, na dokazima. koji ima za osnovu broj 10; v. pod decimalan.
deinoza (grč. deinos strašan) ret. preteri-vanje, dekaed;-;. 'grč. deka, hedra, sedalo, osnova)
preuveličavanje. geom. poliedar sa deset površina.
deinoterij(um) (grč. deinos, therion divlja dekalvacija (nlat. decalvatio) oćelavljava-nje,
životinja, zver) zool. orijaška pretpotop-na oćelavljenje, jedna od sramnih kazni u
životinja, sisar, nañena u okamenotin-skim srednjem veku, koja se sastojala u tome što je
ostacima. osuñenik bio oćelavljen.
deintegrirati (lat. deintegrare) oduzeti od celine, dekalirati (ital. de-calare) trg. izgubiti u težini
smanjiti, suziti. usled sušenja, curenja itd.
deist(a) (lat. deus) fil. pristalica deizma; up. tekst. dekalitar (grč. deka, litra) mera od 10 litara.
deitet (nlat. deitas) božanstvo.
deifikacija (nlat. deificatio) obožavanje, dekalkirati (fr. decalquer) prenositi otiske, npr.
odavanje božanske počasti. sa bakra ili kamena na drvo itd.; preneti crtež
deificirati (lat. deus, facere učiniti) obožavati, na providnu hartiju.
ukazivati čast kao bogu, ceniti više svega. dekalkomanija (lat. de-calcare ugaziti, tucati,
dejektorij(um) (nlat. deiectorium) med. sredstvo grč. mania pomama, strast) veština da se slike
za otvaranje i regulisanje stolice. u bojama, štampane na naročitoj hartiji koja
dejekpija (lat. deiectio) prav. oterivanje; je prevučena jednim lako rastvorljivim
udaljivanje s položaja ili poseda; med. slojem, ovlažavanjem zadnje strane prenose
ispražnjavanje stolice; izmet, izdvajanje, na drvo, staklo, metal, porculan, kožu, lim i
lučenje. dr.; v. metahroma-tipija.
dejizam (lat. deus) fil. v. deizam. dekalo (ital. decalo) trg. gubitak u težini neke
de jure (lat. de jure) po pravu, s pravnog robe usled sušenja, curenja itd.
gledišta; up. de fakto. dekalog (grč. dekalogos) deset božjih zapovesti.
deka (nem. Dečke) l. pokrivač, pokrov, ćebe; Dekameron (ital. Decamerone, grč. deka, he-
guber. mera dan) deset dana, istorija o deset dana
deka (grč. deka deset) 2. deset; mera od deset (naslov poznate zbirke novela ital. pesnika
grama; u Meñunarodnom sistemu jedinica Bokača).
predmetak za oznaku deset puta većeg dekametar (grč. deka, metron) mera za dužinu
(dekalitar — 10 1, dekametar — 10 m i dr.); od 10 metara.
skr. da.
dekan 195 deklinatoran

dekan (lat. decanus) l. u rimskom logoru: deklamator (lat. declamator) umetnik u


starešina šatora u kojem je bilo 10 vojnika; govorenju (stihova), majstor u izlaganju:
2. danas: starešina jednog fakulteta na viso-koparni besednik; knjiga sa pesmama
univerzitetu; predsednik fa-kultetskog saveta; za dekl amo valje.
3. više svešteno lice, odmah posle biskupa, u deklamatorij(um) (nlat. declamatorium) vež-
rimokatoličkoj i protestantskoj crkvi; 4. u banje u deklamovanju; knjiga koja sadrži
Italiji: najstariji sluga u kući nekog kneza, pesme za deklamovanje.
kardinala itd. deklamatorika (lat. declamare) uputstvo (ili:
dekanat (nlat. decanatus) dekanstvo, zvanje i nauka) o lepom izlaganju, čitanju, ili o
položaj dekana; mesto službovanja de- veštini lepog beseñenja.
kana. deklamatorski (lat. declamare) besednički,
dekandrija (grč. deka, aner čovek, muž) bat. rečito; što odgovara deklamatorskoj veštini;
hermafroditne biljke sa deset slobodnih visokoparno.
prašnikovih končića, u Lineovom sistemu deklamacija (lat. declamatio) veština usme-nog
deseta klasa. izlaganja, govorenje sa puno izrazitosti,
dekanski jezici (ind. Dekham) v. dravidski umetničko govorenje neke pesme; vežbanje u
jezici. govoru u školi; preterivanje u izrazitosti
dekantacija (fr. decantation) hem. lagano ot- govorenje i u besedničkom tonu.
klanjanje i odvajanje bistre tečnosti od taloga. deklamira™ (lat. declamare) umetnički i sa
dekantirati (lat. decantare, fr. decanter) hem. puno izražaja govoriti neku pesmu: govoriti
otočiti, ocediti, neku tečnost odvojiti od taloga besedničkim tonom; besedničkim i odviše
koji se nalazi na dnu; razbi-striti. vatrenim tonom govoriti o beznačajnim
dekapirati (fr. decaper) površinu metala — stvarima.
zagrevanjem, kuvanjem u sodi, luženjem i deklamovati v. deklamirati.
ribanjem — očistiti i tako je prirediti za deklarativan (nlat. declarativus) koji ima
galvanoplastiku. karakter objavljivane (ili: objašnjavanja),
dekapitacija (fr. decapitation) odsecanje objavni, izjavni, iskazni; deklara-tivna ili
glave; obezglavljenje. iskazna rečenica zavisna rečenica kojom se
dekapitirati (lat. caput glava, fr. deca-piter) kazuje šta se izriče glago-lom glavne
odseći glavu, obezglaviti. rečenice, npr.: Mislim da ćeš poslati.
dekapod (grč. deka, piis stopa) mera za dužinu deklaracija (lat. declaratio) objava, izjava,
od deset stopa. izjašnjenje; izlaganje, npr. nekog zakona
dekapsulacija (lat. de-, capsula) med. operativne preko osoba ili tela za to ovlašćenih;
skidanje kapsule (površinske prevlake) s objavljivane, npr. veridbe; trg. prijave (ili:
bubrega (kod uremije) ili s drugih organa. prijavljivanje) carinskim vlastima robe radi
dekar (grč. deka, lat. agea površina) mera za carinjenja (carinska deklara-cija);>izjava o
zemljište od deset ara. sadržini poštanskih paketa (poštanska
dekarbirirati (fr. decarburer) v. dekarbo- deklaracija); lično prijavljivanje poreskim
nizirati. vlastima visine i izvora imanja i prihoda itd.
dekarbonizirati (lat. carbo) osloboditi (ili: deklarešn ov rajts (eng. declaration of rights)
osloboñava™) od ugljena ili ugljene kiseline; izlaganje prava, objava engleskog parla-
dekarbirirati. menta 1689. o osnovnim načelima engleskog
dekartirati (lat. de-charta, fr. carte) pošt. ustava.
utvrñivati sadržinu pošiljki na osnovu karata. deklarirati (lat. declarare) objaviti, objavljivati;
dekaster (fr. decastere) deset kubnih metara, izjaviti, izjavljivati, izraziti se, obznaniti
deset etera. svoju odluku; trg. prijaviti carinskim vlastima
robu radi carinjenja.
dekastilon (grč. deka, stylos) apx. grañevina na
deset stubova ili svodova. deklasirati (lat. de-classis, fr. declasser) brisati
(ili: izbrisati, isključite) iz jednog društvenog
dekastih (grč. deka, stichos) lit. strofa od deset staleža, reda, razreda, klase; udaljiti,
stihova. odstraniti; poniziti.
dekatirati (fr. decatir) obraditi sukno pomoću
vodene pare da bi mu se dao blag i postojan deklinabilan (nlat. declinabilis) gram. prome-nljiv
sjaj i sprečilo docnije skupljanje. (po padežima); skretl>iv, sposoban za
dekatisaža (fr. decatissage) postupak pri skretanje, odstupanje.
dekatiranju, pronañen 1822. u Parizu; up. deklinabilitet (lat. declinabilitas) gran. pro-
dekatirati. menljivost; skretljivost, sposobnost skretanja,
deklamando (ital. declamando) muz. veoma odstupanja.
izrazito, sa puno izražaja. deklinator (lat. declinare okretati) fiz. v. deklina
torijum.
deklinatoran (lat. declinare) koji odstupa,
skreće, odbija; koji osporava.
deklinatorij(um) 196 dekorisati

deklinatorij(um) (lat. declinare) fiz. sprava za dekolorirati (lat. decolorare) obezbojiti se,
merenje magnetne deklinacije. izgubiti boju, izbledeti, oslabeti u boji;
deklinacija (lat. declinatio) gram. imenska (lli: obezbojiti, oduzeti boju; fig. izgubiti draž.
padežna) promena; fiz. odstupanje (ili: dekolte (fr. decolleter) izrez na haljinama,
skretanje) magnetne igle od geograf-skog naročito ženskim, tako da se vide grudi,
podnevka (ili: meridijana) nekog mesta; astr. ramena, vrat; obnaženost.
upravio odstojanje nebeskog tela od nebeskog dekoltiran (fr. decollete) sa izrezom na haljini;
polutara, ekvatora; med. išča-šenje; takoñe: obnažen, nag; v. dekolte.
opadanje, popuštanje neke bolesti. dekoltirati (nem. dekoltieren) obnažiti,
deklinirati (lat. declinare okretati) gram. menjati razgolititi vrat i grudi.
po padežima (imenice, prideve, zamenice i dekoltovati (fr. decolleter) obnažiti vrat.
brojeve); skretati, savijati, odstupati; prav. ne
priznavati, odbijati. dekombinirati (nlat. de-combinare) rastaviti,
deklinograf (lat. declinare, grč. grapho pišem) odvojiti; up. kombinirati.
astr. instrumenat za automatske beleženje dekompozitum (lat. decompositum) telo koje je
deklinacije zvezda končanič-nim rastavljene u svoje sastojke, sastavne delove;
mikrometrom. med. lek koji je sastavljen iz više raznih
deklinometar (lat. declinare, grč. metron lekova; gran. reč sastavljena od više reči.
mera) fiz. instrumenat za merenje magnetne dekompozicija (lat. decompositio) rasta-
deklinacije; astr. instrumenat za posmatranje i vljanje (ili: raščinjanje, rastvaranje) nekog
beleženje deklinacije. tela na njegove sastojke, sastavne delove,
delovati (nem. decken) pokriti, prekriti, raščlanjavanje; raspadanje; truljenje.
poklopiti, zastrti; trg. pokriti, izmiriti dugove; dekomponirati (lat.) rastaviti, raščiniti, rastvoriti
postaviti sto. neko telo na njegove sastavne delove.
dekokt (lat. decoquere) fark. odvarak, ukuvak, dekomponovati v. dekomponirati.
ukuvan sok od trava (služi kao napitak za dekont (fr. decompte) trg. otpis, odbitak od duga
lečenje). ili računa; uzajamni, kontrolni račun;
dekokt-infuzum fark. lek koji se pravi kada se ostatak, kusur.
vrelim ukuvanim sokom prelije drugi kakav dekontirati (fr. decompter) trg. odbiti od duga ili
lek. ;>ačuna, otpisati.
dekoktor (lat. decoctor) onaj koji prekuvava, dekor (lat. decor, fr. decor) ukras, ures, lepota,
ukuvava; prav. lice koje je prenelo na ukras u boji; kićenje, naročito u keramici;
drugog svoje imanje da bi tim oštetilo svoje poz. sve dekoracije jedne pozornice.
poverioce; rasipnik. dekorater (fr. decorateur) onaj koji ukrašava
dekoktor bonorum (lat. decoctor bonorum) ili boji sobe, radnje i dr., naročito koji
prav rasipnik svog imanja. ukrašava draperijama, umetnički izrañenim
dekoktor dolozus (lat. decoctor dolosus) prav. nameštajem itd.; pozorišni slikar.
rasipnik svog sopstvenog i uzajml>enog dekorativni (lat. decorativus) ukrasan, ure-san,
imanja. koji krasi, koji resi, koji služi za
dekokcija (lat. decoctio) iskuvavanje, ukuva- ukrašavanje; ukrasni, uresni, koji ima
vanje, prokuvavanje. prirodu ukrasa (ili: uresa); ark. koji služi
dekolaža (fr. decollage odlepljivanje) avkj. samo za ukras (suprotno konstruktivan); slik.
završavanje uzletanja aviona, odvajanje koji teži samo za spoljnim dejstvom boja, bez
aviona od zemlje, polet, uzletanje, pole- udubljivanja u formu i značaj.
tanje, polazak aviona. dekoracije (nlat. decoratio) ukrašavanje nekog
dekolacija (lat. decollatio) odsecanje (ili: predmeta, kićenje neke prostorije (vešanje
odrubljivanje) glave. ćilima ili goblena po zidovima, nameštanje
dekolirati (lat. decollare) odseći (ili: odrubiti) stilski izraćenog namešataja itd.); poz.
glavu; hem. vrat retorte otkinuti zapal>enim nameštanje pozornice pomoću kulisa,
sumpornim koncem ili usi-janom žicom. pozadine i dr.; ukras, ures; orden, odličje,
dekolonizacija (lat. de, colonisatio) osloba- počasni znak.
ñanje zemal>a od kolonijalne zavisnosti. dekorirati (nem. dekorieren) 1. ukrasi™,
dekoloracija (lat. decoloratio) obezbojenje, ukrašavati; 2. odlikovati ordenom.
gubljenje boje, popuštanje u boji, bleñenje; dekorisanje v. dekoracija.
obezbojenje, oduzimanje boje; fig. bezboj- dekorisati (lat. decorare) ukrasiti, ukrašavati,
nost. uresiti, urešavati, nakititi, ulepšati; odlikovati
dekolorimetar (lat. decolorare obezbojiti, grč. ordenom; biti de-korisan dobiti orden, imati
metron mera) aparat za odreñivanje na sebi orden.
sposobnosti gubl>enja boje, obezbojenja
izvesnih tvari.
dekoloriran (lat. decoloratus) obezbojen, koji je
izgubio boju, izbledeo; kome je oduzeta boja;
fig. koji je izgubio draž.
dekort 197 delegant

dekort (lat. de-curtus, ital. de-corto) trg. odbitak dekuver (fr. decouvert) otkriven, neza-štićen,
od računa za neku robu, naročito zbog slabe bez pokrića; a dekuver (fr. e decouvert) berz.
mere ili rñave kakvoće; uobičajeni odbitak prodavati robu koje nema; kredit a dekuver
zbog toga što se odmah plaća u gotovom. kredit bez pokrića koji bankar daje izdavaocu
dekreditirati (fr. decrediter) lišiti poverenja, menice; im. deficit, manjek, nemvnje; berz.
potkopati (ili: ubiti) nekome kredit, nemenje jedne hartije od vrednosti koje je beš
poverenje, ugled, čast. potrebna radi pokrića.
dekrement (ital. decrementum) smanjitak, dekujus (lat. de cujus od koga) prav. lice posle
opadak, iznos izgubljen postugšim čije smrti ostaje nasleñe.
smanjivanjem, opadanjem; mat. mala veličina dekuražirati (fr. decourager) obeshrabriti,
za koju se promenljive smanji; supr. inkre- obeshrabljiveti, uplešiti, popleši-ti, ubiti
ment. nekome hrabrost ili volju za nešto.
dekrepitacija (ital. decrepitatio) hen. pr-skanje dekurzus (lat. decurrere, decursus) tok, npr.
kristala, usled zagrevanje, koji imaju u sebi neke bolesti; opadanje bolesti.
mehanički zatvorenu vodu, npr. kuhinjske dekurija (lat. decuria) klese, odeljak, odeljenje
so; praskanje, prštanje, puckaranje. od deset članova, desetina (u vojsci starih
dekret (lat. decernere, decretum) odluka, Rimljana).
rešenje, naredba vlasti, svaka viša naredba dekurion (lat. decurio) starešina nad deset ljudi,
uopšte. desetar, vodnik (u vojsci starih Rimljana).
dekretali (lat. decretales) pl papske odluke ili dekurt (fr. de-court) trg. v. dekort.
naredbe i razne zbirke takvih odluka; dekurtirati (fr. decourter) trg. odbiti, smanjiti,
naročito: odluke koje je izdao Grgur IX i koje, skratiti; smanjiti račun za izvestan procenat
kao panonski zakonik, predstavljaju drugi zbog slabe mere ili rñave kakvoće robe.
deo crkvenog prava (Corpus juriš canonici). dekusorij(um) (lat. decutere, nlat. decusso-
dekretirati (lat. decretare) odlučiti, rešiti, rium) med. aparat za pritiskivanje moždane
zaključiti; narediti, odrediti, izdati naredbu. opne pri bušenju lobanje.
dekretisti (lat. decrescere) pl. u srednjem veku: delabijalizacija (lat. de-, labium usna) lingv.
učitelji i pisci kanonskog prava, za razliku od gubljenje usnenog dela izgovora pojedinih
legista, učitelja i pisaca rimskog prava. glasova.
dekre goran (lat. decretorius) odlučujući, re- delakrimacija (lat. de, lacrima suza) med.
šavajući; dekretorandan(<Iez decretorius) bio suženje, suze u očima.
je, u Vestfalskom miru, 1. januar 1624. za delaktacija (lat. de, lac mleko) odbijanje deteta
sekularizacije, koje su toga dana već stupile (od materinjeg mleke).
na snagu. delat (let. deletus) prav. optuženik.
dekrešendo (ital. decrescendo) muz. postepeno dela gor (let. delator) dostavljač, potkazivač,
tiše, sve slabije; mesto koje se tako svira. potajni tužilac.
deksiografija (grč. deksios desni, grapho) delatoran (lat. deferre, delatum) potkazivač-ki,
pisanje s leve strane na desnu. dostavlječki, izdejnički; klevet-nički.
deksiografski (grč. deksios, grapho) pisano delatura (klet. delature) potkazivanje, do-
sleva nadesno. stavljanje, klevetanje, ocrnjivanje.
deksiokardija (grč. deksios, kardia srce) med. delacija (lat. delatio) dostavljanje, potkazivanje;
neprirodna pojava u gradnji čovečjeg tela prav. pozivanje nekoge de primi na-sledstvo.
kada srce, mesto na levoj, stoji na desnoj delacio juramenti (let. delatio iuramenti) prav.
strani. nametanje zakletve.
dekstralan (lat. dextralis) desni, koji je s desne delacio hereditatis (lat. deletio hereditetis) prav.
strane. prelaženje u nasledstvo imanja usled nečije
dekstrin (lat. dexter desni) hem. telo koje se smrti ili po poslednjoj volji; sud-sko
dobije kada se skrob greje na 160°; rastvara prenošenje nasledstva na najbližeg srodnika.
se u vodi i tim se rastvorom može lepiti kao dele (lat. delere uništiti, dele) briši, izbacuj!
gumom; up. dekstroza. deleatur (lat. deleatur) neke se briše, da se
dekstroza (lat. dexter desni) naziv od svoj-stva izbaci (slovo ili reči, naročito u korekturi).
obrtanje polarizacione ravni nadesno; hem. delegant (lat. delegens) izdavalac neredbe (ili:
grožñani šećer; glikoza;v. dekstrin. neloge): trg. dužnik koji svome zaj-modavcu
dekubitus (nlat. decubitus) med. ležanje, način ustupa potraživanje preko duga kod neke
(ili: položaj) ležanja; razranavljenje ležanjem treće osobe.
(ili: od ležanja), projed od ležanje; taloženje
sokova na nekom mestu.
delegat 198 delirijum tremens

delegat (lat. delegatus) izaslanik, poslanik, delija (tur. deli, junak) 1. turski konjanik; 2.
predstavnik; član delegacije. junak.
delegatar (nlat. delegatarius) trg. poverilac koji delikanlija (tur. delikanh) mlad momak,
je upućen na neko treće lice radi traženja mladić plahe krvi.
nekog duga. delikatamente (ital. delicatamente) «uz. v.
delegatski sistem po Ustavu SFRJ od 1974. delikato.
predstavlja ukupnost odnosa, načela i delikatan (lat. delicatus) nežan, ljubak, mio; fin,
ustavnih ustanova kojima se omogućava i lep, ukusan; veoma obazriv, pažljiv, osetljiv;
obezbeñuje radnim ljudima, samoupravne i koji treba pažljivo raditi; tugaljiv, škakljiv,
politički organizovanim, da putem dele-gata i težak, neprijatan (npr. položaj, stvar).
delegacija učestvuju u odlučivanju na svim delikatese (fr. delicatesse) kao etička osobina:
nivoima, od osnovne organizacije udruženog nežnost, osetljivost, obazrivost, pažljivost; u
rada do federacije i o svim pitanjima o umetnosti: prefinjen ukus, smisao za lepo,
kojima se odlučuje. kitnjastost; kao predmet za uživanje:
delegacija (lat. delegatio) poslanstvo, poslastica, prislačak, jelo prireñeno naročito
izaslanstvo; prav. ustupanje potraživanja lepo i ukusno.
nekog duga ili nalog za plaćanje jednog delikato (ital. delicato) muz. sa nežnošću, nežno;
dužnika na neko drugo lice sa pristan-kom delikatamente.
ovoga poslednjeg; po Ustavu SFRJ od 1974. delikvent (lat. delinquere) v. delinkvent.
god. radni ljudi u osnovnim samou-pravnim delikvescentan (lat. deliquescens) topljiv,
organizacijama i zajednicama i društveno- rastopljiv.
političkim organizacijama obrazuju svoje delikvescencija (nlat. deliquescentia) topljenje,
delegacije radi neposrednog ostvarivanje utečnjavanje; svojstvo postajanja tečnim na
svojih prava, dužnosti i odgovornosti i vazduhu.
organizovanog učešća u vršenju funkcija delikvescirati (lat. deliquescere) topiti se (ili
skupština društveno--političkih zajednica. rastapati se, utečniti se, utečnjavati se)
delegirati (lat. delegare) odrediti, poslati, upijanjem vlage iz vazduha; gubiti se, topiti
izaslati; ovlastiti, opunomoćiti; preneti na se.
koga (pravo, dug itd.). delikvij(um) (lat. deliquescere) topljenje (ili:
delekcija (lat. deligere odabrati, izabrati, rastvaranje) na vazduhu; per delik-vijum(lat.
delectum) biranje, izbor. per deliquium) ili skraćeno: r. d. med.
delenimenti (lat. delenimentum, delenire rastvaranjem na vazduhu, da se na vazduhu
ublažiti) pl. med. sredstva za ublažavanje (ili: rastvori; delikvijum animi (lat. deliquium
uminjavanje, umirivanje); laskave reči, animi) nesvestica.
maženja. delikt (lat. delinquere, delictum) prav. istup
deleterij(um) (grč. deleomai uništavam, de- protiv zakona, prestup, zločin.
leterion otrov) med. materija koja truje i delimitirati (lat. de, limes, limitis) grani-
uništava život, otrovna materija. graničenje, omeñavanje, ograničavanje, obe-
deli (tur. deli) lud, mahnit; hrabar, smeo, srčan; ležavanje ili postavljanje granice.
im. delija. delimitirati (lat. Ae, limes, limitis) grani-čiti,
delibal (tur.) otrovni ili opojni med koji pčele ograničiti, omeñiti, omeñavati, obeležavati
kupe sa biljke Daphne pontica na Crnom ili postavljati granicu.
moru. delineavit (lat. delineavit) on je to crtao (na
delibacija (lat. delibatio) smanjivanje, pri- crtežima i bakrorezima).
kraćivanje; prav. delibacio hereditatis (lat. delineacija (lat. delineatio) crtanje, nacrt, skica.
delibatio hereditatis) smanjivanje nasledstva. delineirati (lat. delineare) crtati, skici-rati.
delibaša (tur. delibasi) starešina delija. delinkvent (lat. delinquere, delinquens)
deliberativan (lat. deliberativus) koji savetuje, optuženi, prestupnik, zlikovac; delin-
rešavajući, većajući. kventkinja prestupnica.
deliberato (ital. deliberato) muz. odlučno.
deliberacija (lat. deliberatio) savetovanje, delirant (lat. delirans) onaj koji bunca,
premišljanje, razmišljanje, dogovaranje. trabunja, ludak, onaj koji boluje od deli-
rijuma.
delivrans (fr. delivrance) osloboñenje; trg. deliracija (lat. deliratio) med. v. delirijum.
isporuka, predaja, izdavanje.
delivrezon (fr. delivraison) trg. isporuči-vanje, delirij(um) (lat. delirium) med. ludilo, bunilo,
predaja, izdavanje robe. buncanje usled bolesnih duhovnih predstava,
delivrirati (fr. delivrer) osloboditi, izbaviti; trg. koje dolazi kao posledica izvesne
isporučiti, poslati, predati, izdati robu. prenadraženosti mozga i moždane opne;
deligatura (lat. deligatura) med. zavoj; zavijanje, deliracija.
previjanje rane. delirijum tremens (lat. delirium tremens) med.
deligacija (lat. deligatio) med. zavijanje rane, pijaničko ludilo, dolazi od prekomerne
previjanje. upotrebe alkoholnih pića, pojavljuje se sa
delirirati 199 demsncija

nemirom i drhtanjem udova, završava se bljava u prekornom smislu, kao zavodnik


obično smrću. naroda, tj. kao onaj koji laskajući narodu
delirirati (lat. delirare) buncati, trabunja-ti, biti dolazi do vlasti.
lud, besneti, zanositi se. demagogizam (grč. demos, agein) mišljenje i
delitescencija (lat. delitescere) med. iznenadno način rada jednog demagoga.
gubljenje (ili: naglo iščezavanje) bolesnih demagogija (grč. demos, agein) voñenje naroda;
materija. zapravo: zavoñenje naroda; sistem i metodi
deliciozan (nlat. deliciosus) divan, sladak, kojima se služe demagozica bi došli do svog
ukusan; mio, umilan, bajan. cilja, tj. vlasti.
delkredere (ital. delcredere) trg. jemstvo demagoški (grč. demos, agein) koji rovari,
posrednika (ili: agenta) da će roba koju je on podbada, buškara; up. demagog.
prodao na kredit biti plaćena u odreñenom demaj (eng. demy) vrsta hartije maloga
roku. formata.
delkredere-provizion trg. nagrada koju demanti (fr. dementi) opovrgavanje, odricanje,
posrednik prima za svoje jemstvo; v. poricanje, ispravljanje neke neisti-ne ili
delkredere. netačnosti.
deložiranje (fr. delogement) izlazak, odlazak, demantovati (fr. dementir) opovrgnuti, poreći,
pokret, npr. logora ili trupa; iste-rivanje sa poricati, odreći, odricati, ispraviti neistinu ili
nekog položaja ili iz stana; potiskivanje netačnost.
neprijatelja, sa položaja, deložman. demarkacija (fr. demarquer) ograničavanje,
deložirati (fr. deloger) izbaciti, isterati iz stana; omeñavanje, obeležavanje granične linije;
voj. potisnuti neprijatelja sa njegovog mor. odreñivanje mesta na kojem se nalazi
položaja; izići, odseliti se. brod na otvorenoj pučini.
delta (grč. delta) l. četvrto slovo grčke demarkaciona linija granična linija, naročito
azbuke D , 5= D, d; 2. trouglasto ostrvo u radi utvrñivanja ranije spornih granica; med.
Donjem Egiptu koje prave rukavci reke Nila kod gangrene: linija na kojoj se ova
(otuda svako takvo ostrvo koje prave rukavci zaustavlja.
neke reke, ušće reke oblika delte); 3. demarkacione trupe pogranične trupe,
muzički instrumenat starih Grka i Rimljana graničari.
u obliku slova delta. demarkacioni kordon granični lanac.
delta-zraci fiz. radioaktivni zraci, koji se uvek demarkirati (nem. Marke, fr. demarquer)
pojavljuju zajedno sa alfa-zracima, ako ograničiti, obeležiti granicu, povući graničnu
beta-zraci imaju veoma malu brzinu. liniju.
delta-metal zlatu slična legura (56% bakar, demarš (fr. demarche) korak, postupak; učiniti
41% cink, 1% gvožñe, 1% olovo, 1% mangan demarš preduzeti potrebne mere, preduzeti
i nešto fosfora) za okivanje brodova, korake, postupati po nekoj stvari.
brodske zavrtnje, mašinske delove i oruña. demaskirati (fr. demasquer) skinuti (ili: zderati)
deltoid (grč. delta, eidos oblik) kom. četvo- obrazinu (ili: masku); raskriti, otkriti,
rougaonik simetričan u odnosu prema jednoj prikazati u pravoj boji, onako kako jest,
dijagonali, i sa dijagonalama koje se upravio razgoliti™, razgolićavati, ra-skrinkati; voj.
seku. trupe u pokretu otkriti neprijatelju i time ih
deltoidan (grč. deltoeiaes) u obliku delte, izložiti njegovoj artiljerijskoj ili puščanoj
trougaon. vatri.
deltoideus (grč. delta, eidos oblik) med. delti dembel (pere. tenbel, tur. tembel) lenština,
sličan mišić gornjeg dela ruke. neradnik.
deluvij(um) (lat. de-, luere prati) geol. proizvodi dembelija (pere., tur. tembelhane) zemlja dem-
od raspadanja stena koji se spiranjem prenose bela.
sa viših brdskih položaja i talože na dembelisati (pere.) provoditi vreme u neradu,
padinama i u podnožju. lenstvovati.
delfijsko proročište v. Delfi. dome (grč. demati, tur. demet) naramak, snop.
Delfi (grč. Delphoi) čuveno proročište demeblirati (fr. demeubler) ukloniti (ili:
Apolonovo u Fokidi, na podnožju Par-nasa. uklanjati, iznositi, izneti) namešta].
delfin (lat. delphinus) morska životinja, slična demegorija (grč. demegoria, demos narod,
kitu, kojoj se pripisuje odanost ljudima i agoreyo govorim) javni govor, govor pred
ljubav prema muzici, morska svinja, narodom, u narodnoj skupštini; fig. uti-canje
pliskavica. na narod govorom.
delfis (grč. delphys) med. materica. demek (tur. dernek) dakle, recimo, na primer; što
demagog (grč. demos narod, agein voditi, bi se reklo . . .
demagogos) voña naroda; u staroj Grčko j demembrirati (lat. demembrare) raskomadati,
tako su zvali ljude koji su ličnim ugledom, rasparčati, izuditi, rastrgati, rastaviti na
rečitošću itd. vršili velik uticaj na narodne delove.
skušptine; danas se upotre- demens (lat. demens) ludak, maloumnik.
demencija (lat. dementia) med. ludilo; demen-cija
paralitika (nlat. dementia paralyti-
demerzija 200 demokratija

sa) progresivna paraliza ludaka; demen-cija demisionirati (lat. dimittere, fr. demissi-onner)
prekoks (lat. dementia praecox) mladalačko dati ostavku, zahvaliti se na službu ili zvanje;
ludilo, zajednički naziv za duševne bolesti otpustiti.
koje počinju za vreme ili odmah posle demiskija v. dimiskija.
puberteta; demencija senilis (lat. dementia demitur (fr. demitour) polukrug, poluobrt
senilis) ludilo koje dolazi sa godinama, kao (nalevo ili nadesno).
posledica starosti. demiurg (grč. demiurgos) fil. tvorac (ili: neimar)
demerzija (lat. demergere, demersio) pota- sveta. Ovako naziva Platon boga, kao tvorca
panje, zagnjurivanje. sveta. Gnostičari su nazivali demijurgom
demeritirati (fr. demeriter) skriviti, zgrešiti, tvorca materijalnog sveta, za razliku od
ogrešiti se o nešto. najvišeg boga, i izjednačavali ga sa bogom
demeritni dom u katoličkoj crkvi: zavod za Jevreja.
popravku i kažnjavanje sveštenika koji demidžon (eng. demi-john, fr. dame-jeanne)
učine kakvu krivicu. opletena staklena boca za vino, sirće itd. razne
demefitizacija (lat. de, mephitis kužio veličine (do 60 1), koja je u nekim zemljama
isparenje) med. čišćenje od škodljivih utvrñena.
isparavanja, od zagušljivog vazduha. demo- (grč. demos narod) predmetak u slože-
demefitizirati (lat. de, mephitos, fr. de- nicama sa značenjem: narod, narodni.
mephitiser) provetriti, čistiti, očistiti od demoazel (fr. demoiselle) gospoñica; devojka.
škodljivih isparavanja. demobilizacija (fr. demobilisation) voj.
razoružavanje vojske, vraćanje vojske na
demeškinja v. dimiskija. mirnodopsko stanje.
demibastion (fr. demi-bastillon) voj. malo demobilizirati (fr. demobiliser) voj. razo-ružati,
utvrñenje, poluutvrñenja. svesti vojsku na mirnodopsko stanje;
demivolt (fr. demivolte) jax. poluoptok, ja-hanje demobilisati.
u polukrugu. demobilisan« v. demobilizirati.
dimije v. dimije. demograf (grč. demos narod, grapho pišem) po
demikoton (fr. demi-coton) jaka polupamuč-na starosti i dostojanstvu; senatori u današnjoj
tkanina. Grčkoj.
demilitarizacija (lat. de-, militaris) voj. ra- demograf (grč. demos narod, grapho .pišem)
zoružanje, razoružavanje; raspuštanje, onaj koji se bavi demografijom.
smanjivanje na najpotrebniju meru vojske i demografija (grč. demos, grapho) grana
uklanjanje vojnih objekata u nekom mestu, statistike koja proučava kretanje i razvoj
nekoj oblasti ili državi; uvoñenje civilne stanovništva.
mesto vojne uprave; supr. militariza-cija. demodoksologija (grč. demos, doksa mišljenje,
domilitarizirati (lat. de-, militaris) voj. ra- logos reč, govor) proučavanje javnog
zoružati, razoružavati; naročito: ra-spustiti mišljenja naroda.
(ili: znatno smanjiti, ne držati) vojsku i demodulator v. detektor.
porušiti vojne objekte u nekom mestu, nekoj demokrat(a) (grč. demos, krateo moćan sam,
oblasti ili državi; uvesti (ili: uvoditi) civilnu vladam) pristalica i zastupnik demo-kratskog
upravu mesto vojne uprave; supr. militarizirati. ureñenja države i odnosa u zajed-nici uopšte;
demilitarizovati v. demilitarizirati. čovek slobodoljubivih, širokih pogleda.
demimond (fr. demimonde) polusvet, tj. samo po demokratizam (grč. demos, krateo) v.
spoljašnjem sjaju otmeno društvo javnih demokratija; u običnom govoru slobodoljubi-
žena, kockara i drugih pustolova u Parizu vost.
(po jednoj drami A. Dime-Sina). demokratizirati (grč. demos, krateo) uvesti ili
sprovoditi mere koje oslobañaju sve ljude i
demimontkinja (fr. demimondaine) dama iz daju im ravnopravnost, bez obzira na imovno
polusveta, javna žena. stanje, položaj, poreklo itd.; učiniti jednu
deminutiv (lat. deminuere umanjivati) gram. v. stvar pristupačnom sredstvima i shvatanjima
diminutiv. širokih narodnih slojeva, npr. nauku.
deminucija (lat. deminutio) v. diminucija. demokratizovati v. demokratizirati.
demiparalela (fr. demi-parallele) voj. polu- demokratija (grč. demos, krateo vladam, kra-
šanac, polurov. tos vladavina, vlast, demokratia) pojam
demir (tur. demir)) gvožñe, željezo; demir-- koji obično označava vlast naroda. Gra-
kapija gvozdena kapija. ñansko-formalističko shvatanje tumači
demireljef (fr. demirelief) poluispupčen rad, demokratiju kao režim formalne jedna-kosti
polureljefni rad. i prava svakog grañanina da učestvuje u
demisija (lat. demissio) skrušenost, utuče-nost, odlučivanju o javnim, državnim poslovima;
klonulost; ostavka; up. dimisija. ovo shvatanje razlikuje samo dva tipa
demisionar (fr. demissionnaire) primalac demokratije: neposrednu (skupština svih
ustupljenih dobara, imanja; službenik u punopravnih grañana) i po-srednu (skupština
ostavci. predstavnika koje na-
demoliranje 201 demping

rod bira na duži ili kraći period). Marksizam demonstrativno (lat. demonstrare) javno,
shvata demokratiju kao oblik klasne otvoreno, očigledno, izrazito, živo, slobodno;
vladavine i stoga, pored razliko-vanja up. demonstracije.
formalnih oblika, razlikuje demo-kratije po demonstrativum (lat. demonstrativum) gram.
njihovom društveno-istorij-skom i klasnom pokazna zamenica, npr. ovaj, onaj, taj i dr.
sadržaju. Socijalistička demokratija demonstrator (lat. demonstrator) dokazivač,
zasnovana na društveno] svojini i na učešću izlagač, onaj koji tumači, prikazivač,
proizvoñača i grañana u upravljanju objašnjivač.
privrednim i društvenim poslovima, je demonstracije (lat. demonstratio) dokaz,
kvalitativno nov oblik demo-kratije, koja dokazivanje, očigledno prikazivanje,
podruštvl>ava i same političke oblike naročito eksperimentiranje u prirodnim
ubrzavajući proces odumi-ranja države naukama; javno ispoljavanje, pojedinaca ili
stvaranjem autonomne društvene gomile, svog raspoloženja; voj. akcija, prividan
organizacije radnih ljudi. tobožnji napad da bi se izazvao neprijatelj da
demoliranje (fr. demolir) rušenje, razvalji- otkrije svoju snagu, ili da mu se odvrati
van>e, uništavanje, upropašćavanje, obaranje; pažnja od neke druge operacije.
demoliran. demonstrira™ (lat. demonstrare) pokazivati,
demolirati (lat. demoliri, fr. demolir) rušiti, dokazivati, izlagati, tumačiti; vidno
porušiti, razvaliti; upropastiti, uništiti; pr. ispoljavati raspoloženje.
demoliran. demontaža (fr. demontage) rastavljanje na
demolicija (lat. demolitio) v. demoliranje. sastavne delove, raspletanje: onesposo-bljenje
demolicioni sistem fort. sistem utvrñivanja po za rad; up. demontirati.
kojem se objekti, kad ih neprijatelj zauzme, demontirati (fr. demonter) jednu mašinu rastaviti
mogu odmah razoriti minama. na njene sastavne delove; voj. oboriti s konja,
de.mologija (grč. demos, logi'a) nauka o narodu i narediti da se sjaše; učiniti neupotrebljivim
njegovom duhovnom životu. (ili: nesposob-nim) za odbranu (npr. neku
demon (grč. daimon) natprirodno biće, duh, tvrñavu ili bateriju razoriti zrnima); ućutkati
naročito zao duh, sotona; zla kob. top, razoriti mu lafet ili ga na drugi način
demonetizacija (fr. demonetiser, lat. de- i oštetiti; pokvariti neku spravu, most itd.
moneta novac) fin. povlačenje novca iz demontirna baterija voj. baterija koja fron-
opticaja, bilo da bi se sasvim izbacio iz talnom vatrom uništava neprijateljske topove.
opticaja, bilo da bi se pretoplo ili prekovao. demoralizacija (fr. demoralisation) kvarenje,
demonetizirati (lat. moneta, fr. demonetiser) pokvarenost morala (ili: naravi); razvratnost;
fin. jednoj vrsti novca ukinuti vrednost i time gubljenje hrabrosti; malodušnost; v.
je povući iz opticaja. demoralizirati.
demonizam (grč. daimon) verovanje u duhove i demoralizirati (fr. demoraliser) napraviti
natprirodne bića uopšte. razvratnim, lišiti MOJ. ala, pokvariti,
demonolatrija (grč. daimon, latreia obožavanje) upropastiti nekoga, lišiti nekoga osećanja
poštovanje duhova, obožavanje ñavola i sopstvene vrednosti; voj. lišiti vojsku hrabrosti
klanjanje (ili: služenje) ñavolu. i vere u pobedu, uterati joj strah.
demonologija (grč. daimon, logia) učenje o demoralizovati v. demoralizirati.
duhovima, demonima. demoralisati v. demoralizirati.
demonomagaja (grč. daimon, mageia) gatanje demos (grč. demos) narod; u demokratskoj
(ili: vračanje) pomoću duhova. Atini: opština, odsek jedne file.
demonomanija (grč. daimon, mania pomama, Demosten (grč. Demosthenes) najslavniji
ludilo) verovanje da je u nekoga ušao ñavo i starogrčki besednik u Atini (384—322); otuda:
da je zbog toga poludeo; verovanje u aveti. demostenska rečitost izvanredna, ubedljiva i
demonomantija (grč. daimon, manteia prori- silna rečitost.
canje) vračanje pomoću demona koji se demotičan (grč. demotikos) koji pripada narodu,
nalazi u onome koji vrača. narodni, naklonjen narodu.
demonomelanholija (grč. daimon, melancho- demofil (grč. demos narod, philos prijatelj)
onaj koji voli narod, narodoljubac.
b'a) ludilo čoveka koji veruje da su u njega demping (eng. to dump frljiti, preturiti;
ušli zli duhovi. prodavati po niskoj ceni, izvoziti robu i
demonski (grč. daimonios) ñavolski; soton-ski; prodavati je ispod cene koštanja ili ispod
natprirodan. cene domaćeg tržišta, dumping) trg. predavanje
demonstrant (lat, demonstrans) tumač, izla-gač, robe u inostranstvu ispod cene koštanja,
pokazivač; onaj koji javno daje izraza svojoj obično u cilju konkurencije i osvajanja
nameri, koji ispoljava mišljenje ili tržišta; predavanje robe, naročito fabričkih
raspoloženje. proizvoda, po jevtinijoj
demonstrativan (lat. demonstrativum) koji
ukazuje na nešto, koji nešto pokazuje; gram.
demonstrativna zamenica pokazna za-menica,
npr. ovaj, onaj, taj, i dr.
demulenciJa 202 dentarpag

ceni inostranstvu nego domaćim potroša- dendritičan (grč. dendron drvo) u obliku drveta,
čima, u cilju da se da oduške hiperpro- sličan drvetu, kao drvo.
dukciji, ili da se za sebe obezbede kartel-ski i dendrografija (grč. dendron, gpaphia)
trustni monopoli, damping. opisivanje drveta; pr. dendrografički.
demulencija (lat. demulentia) pl. med, sredstva dendroidan (grč. dendron, eidos oblik, lik) v.
(ili: lekovi) za umirivanje bolova. dentritičan.
dempfer (nem. Dampfer) prigušivač, napra-va dendroliti (grč. dendron, lithos kamen) pl.
za oslabljivanje i ublažavanje jačine tonova min. okamenjene biljke i okamenjena drveta.
na muzičkim instrumentima, muzički češalj. dendrolog (grč. dendron, logos) poznavalac
denazalizacija (lat. de-, nlat. nasalisatio) lingv. drveća, onaj koji proučava drveta, njihovo
gubljenje nosne artikulacije; prelaz podizanje i praktičnu primenu.
praslovenskih nosnih samoglasnika e i o u dendrologija (grč. dendron, logi'a) poznavanje
samoglasnike bez nazalne artikulacije. drveća, nauka o drveću podizanju i
denarijus (lat. denarius) stari rimski srebrn praktično] upotrebi.
novac, koji je najpre sadržavao 10, docnije dendrometar (grč. dendron, metron)
16 asa ili 4 sesterca; denar. instrumenat za merenje visine i jačine
denaro (ital. denaro) bakarni novac različite drveća, kao i za odreñivanje njegove
vrednosti u bivšim provincijama severne i zapremine.
srednje Italije; trg. udeo jednog trgovca u dendrometrija (grč. dendron, metron) veština
nekom brodu ili njegovom tova-ru; mera za merenja drveća; nauka koja odreñuje količinu
svilu i zlato. drvne mase, prirasta i starosti pojedinih drveta
denatalitet (lat. de-, natalis koji se tiče rañanja) i čitavih šuma; up. dendrometar.
opadanje broja rañanja (u nekom narodu, denegacija (lat. denegatio) odlučno pori-canje
državi itd.) i, u vezi s tim, smanjivanje broja (pred sudom), odbijanje, uskraćivanje;
stanovništva. denegacio audijencije (nlat. denegatio
denaturalizacija (fr. denaturalisation) ot- audientiae) prav. uskraćivanje saslušanja;
puštanje iz podanstva, gubljenje grañanskog denegacio debiti konjugalis (nlat. denegatio
ili zavičajnog prava, lišavanje podanstva, debiti coniugalis) prav. neizvršavanje bračne
zavičajnosti. dužnosti.
denaturalizirati (lat. natura, fr. denatura-liser) denegirati (lat. denegare) odlučno poricati,
otpustiti iz podanstva, lišiti nekog odbijati, uskraćivati.
grañanskog ili zavičajnog prava. denzimetar (lat. densus gust, zbijen, grč.
denaturisati (fr. denaturer) svoju prirodu metron) fiz. naprava za merenje specifič-ne
izmeniti; prirodu neke stvari promeniti, težine i gustoće tečnosti, vrsta areo-metra.
izopačiti; robu inače podložnu raznim denikotinizirati (lat. de-, fr. Nicot) oduzeti
dažbinama i porezu (npr. so, špiritus i dr.) duvanu nikotin i time ga učiniti manje
dodavanjem drugih materija (gasa, zejtina), škodljivim po zdravlje.
učiniti neupotrebljivom za ljude, da bi za de nihilo nihil (lat. de nihilo nihil) v. eko nihilo
poljoprivredne i industrijske ciljeve bila nihil.
osloboñena nameta. denominativ(um) (nlat. denominativum) gram.
denacionaliziranje (fr. denationalisation) reč koja je izvedena neposredno od nekog
odroñavanje, odnaroñavanje. imena, npr. „ribati" od „riba".
denacionalizirati (lat. natio narod, fr. cenominator (lat. denominare) kat. imenitelj,
denationaliser) oduzeti narodni karakter, imenilac (u razlomku); denominator ra-cionis
lišiti nekoga bitnih osobina naroda kome taj (nlat. denominator rationis) broj koji kazuje
pripada, odroditi, odnaroditi. odnos, količnik, kvocijent.
denacifikacija (fr. de, lat. natio narod, facere denominacija (lat. denominatio) imenovanje,
raditi) nastojanje i rad pobednič-kih- naimenovanje; prijava, objavljivanje.
savezničkih sila, po svršetku drugog svetskog denominirati (lat. denominare) nazvati;
rata, da u Nemačkoj potre sve tragove imenovati, naimenovati.
Hitlerove antidemokratske i ne-humane de non prejudikando (lat. de pop praejudi-
nacionalsocijalističke vladavine. cando) prav. ne nanoseći štetu, bez štete po
denga (arap.) med. vrlo zarazna bolest; javlja se prava nekog drugog.
povremeno u toplim krajevima, samo leti, denotacija (lat. denotatio) označavanje, obe-
kao nagao nastup groznice. ležavanje, davanje podataka.
dendi (eng. dandy) kicoš, fićfirić, pomo-dar. denotirati (lat. denotare) naznačiti, obe-ležiti,
denpi-valjak (eng. dandy) u fabrikaciji hartije: dati podatke.
valjak za utiskivanje vodenih znakova. dentali (lat. dentales) gram. zubni glasovi, tj. oni
dendizam (eng. dandy) kicoštvo, kaćiper-stvo, kod kojih vrh jezika, pri izgovaranju, dodiruje
pomodarstvo. zube u gornjoj vilici (t, d, s, z, c).
dentalni (lat. dentalis) zubni.
dentarpag (lat. dens zub, grč. arpazo zgrabim,
ščepam) med. instrumenat za vañenje zuba.
dentikuli 203 depo

dentikuli (lat. denticuli zubići) pl. arh. ukrasi depedikulacija (lat. de, pediculus vaš) hig.
na svodovima i stubovima u obliku zuba. razvašljivanje, uništavanje (ili: utama-
dentin (lat. dens, dentis zub) zool. zubna kost, njivanje) zašiju i gnjida.
glavna masa iz koje se sastoji zub. depedikulirati (lat. de, pediculus) hig. ra-
dsntiekaliij(um) (lat. dens, zub, scalpere zvašljivati, uništavati (ili: utamaniti) vaši i
grepsti) sprava za čišćenje zuba. gnjide.
dentist(a) (lat. dens) zubni tehničar, zubni lekar, dependencije (lat. dependere) pl. prav. prinad-
zubar. ležnosti; v. pertinecije.
dentifricij(um) (lat. dentifritium) sredstvo (ili: depenirati (lat. reppa pero, ital. dipennare) trg.
prašak) za čišćenje zuba. račune u trgovačkoj beležnici precr-tati i time
denticija (lat. dentitio) med. dobijanje (ili: ih poništiti; povući nalog.
nicanje) zuba kod male dece. depeša (fr. depeche) vest najhitnijim putem
dentura (nlat. dentura) zubi, zubalo, stanje u dostavljena, npr. brzojav, bežični brzo-jav;
kome se zubi nalaze kod nekoga. zvanično pismo, npr. ministarstva spoljnih
denudacija (lat. denudatio) otkrivanje, ogo- poslova svojim predstavnicima u inostranstvu,
lićenje; odvajanje kostiju od mesa; kol. koje se obično šalje najhitnijim putem, po
zajednička delatnost erozije i raspadanja, naročitim kuririma.
zbog koje, usled odnošenja zemlje, dolazi do depeširati (fr. depecher, lat. dis- u pange-ge
snižavanja tla. pričvrstiti) hitno poslati ili otpre-miti, brzo
denuncijant (lat. denuntians) dostavljač, pot- dostaviti; brzojavi™, telegra-fisati.
kazivač, prokazivač, tužitelj. depilatorij(um) (nlat. depilatorium) med. sredstvo
denuncijant (alt. denuntians) dostavljač, za skidanje kose i dlaka.
potkazivač, prokazivač, tužitelj. depilacija (nlat. depilatio) opadanje kose;
denuvcijat (lat. denuntiatus) dostavljenik, skidanje dlaka.
potkazanik, optuženi. depilirati (lat. depilare) skinuti kosu (ili: dlake),
denunpijator (lat. denuntiator) v. denuncijant. lišiti kose; fig. lišiti nekoga imanja.
denunpijacija (lat. denuntiatio) dostavljanje de plavo (lat. de plano) prav. prosto, jednostavno,
vlasti nekog kažnjivog dela, potkazivanje, ukratko, bez okolišenja.
prokazivanje, optužba. deplantacija (nlat. deplantatio) presañi-vanje,
denuncirati (lat. denuntiare) dostaviti sudu, rasañivanje (bilja drveća).
potkazati, prokazati, optužiti. deplantirati (lat. planta bil>ka, deplanta-ge)
deontologija (gr. deon dužnost, iogia nauka) 1. presaditi, rasaditi.
fil. nauka o dužnostima (izraz potekao od deplasiran (fr. deplace) neumestan, koji nije
engleskog filozofa Bentema); 2. učenje o na svom mestu, pogrešno ili rñavo
lekarskoj etici, tj, o etičkom ponašanju lekara postavljen; koji se dogaña ili radi kada mu
u svima odnosima i oblicima lekarske nije vreme.
delatnosti. denlasirati (fr. deplacer) premestiti, ukloniti, sa
deontološki (grč. deon, deontos dužnost, logia) svog mesta, promeniti mesto, smeniti nekoga
teol. deontološki doka z za postojanje boga, sa njegovog položaja; farm. što potpunije
nazvan još i moralnim dokazom, smatra da izdvajati jednu biljnu sup-stanciju pomoću
je potreba našeg uma da pretpostavi čegnćeg dolivanja sredstva za rastvas-'--.
postojanje boga kao osnov moralnog sveta. (etra), pri čemu neza-sićeni ili manje ;sićeni
depalatalizacija (lat. de-, palatum) lingv. rastvor potiskuje potpuno zasićen rastvor.
gubljenje palatalne artikulacije, što dovodi do deplasman (fr. deplacement) premecJtanje,
pretvaranja nekih umekšanih su-glasnika u smenjivanje, potiskivanje; naopako (ili:
tvrde. pogrešno rñavo) postavljanje, rñav položaj;
depandans (fr. dependances) pl. prav. prinad- mor. zapremina dela broda pod vodom,
ležnosti; v. pertinencije. zapremina istisnuća.
deparalizirati (lat. de, grč. paralyein klonuti) deplecija (lat. deplere isprazniti, depletio)
med. otkloniti uzetost, izlečiti od paralize. pražnjenje, ispražnjavanje.
departicija (nlat. departitio) podela, raz-dela. deploajiranje (fr. deploiement) voj. razvijanje,
postrojavanje za borbu.
departman (fr. departement) podela izvesnih deploajirati (fr. deployer) razvijati, raširiti,
poslova meñu razna lica jednog kolegijuma; rasprostirati; voj. prelaziti iz marševskog
odeljenje, delokrug; srez, okrug; soba, poretka u borbeni poredak, razvijati se,
odelenje (stana). postrojavati se za borbu.
depauperacija (lat. de, pauper siromah) osi- deploracija (lat. deploratio) oplakivanje,
romašavanje, osiromašenje. sažaljevanje, žaljenje.
depauperirati (lat. de, pauper) osiromaši-ti, deplorirati (lat. deplorare) oplakivati,
osirotiti. sažaljevati, »saliti.
depo (fr. depot) stovarište, magacin za robu,
sklonište; voj. vojska koja služi za
depozit 204 depresirati

dopunu ostalih jedinica; vojni materijal koji depo-posao bank. kad vanka prima na čuvanje, u
služi za dopunu; mesto gde se čuvaju topovi i sefovima, razne stvari od vrednosti
ostali ratni materijal; an depo (fr. en depot) (dragocenosti, hartije od vrednosti i dr.), za šta
na čuvanje. naplaćuje od deponenta nagradu.
depozit (lat. depositum) povereno dobro, ono što depoiularizirati (lat. de, popularis narodni)
je dato na čuvanje, ulog; dati, primiti ad otuñiti nekoga od naroda, lišiti nekoga
cepozitum (lat. ad depositum) dati ili primiti narodne naklonosti.
na čuvanje; in depozito (lat. in deposito) na depopulacija (lat. depopulatio) raseljavanje;
čuvanju, u pohrani; talog, nanos. opadanje stanovništva.
depozitar (lat. depositarius, fr. depositeur)
čuvar, onaj kome je nešto dato ili povereno na depopulirati (lat. depopulari opustošiti,
čuvanje. opljačkati) raseljavati, raseliti (stanovništvo).
depozitna bavka zavod koji prima novac uz deport (ital. fr. deport) u trgovini berzan-skim
manji interes, da bi ga davao drugima uz hartijama: razlika izmeñu sadašnje-ga i
veći, i na toj razlici zasnivao svoju zaradu. docnijega nižegkursa hartija (razlika izmeñu
depozitna menica ona koja se izdaje na novac sadašnjega i docnijeg višeg kursa zove se
uzet i uložen u radnju. report).
depozitpi novac novac koji se polaže sudu radi deportacija (lat. deportatio) progonstvo,
čuvanja; novac uzet uz interes radi proterivanje, izgnanje, prisilno upući-van>e u
proširivanja posla. logore, upućivanje po kazni u neku koloniju,
depozitor (lat. depositor) v. deponent. npr. Engleza u Tasmaniju, Rusa (za vreme
depozitorij(um) (nlat. depositorium) odelje-nje carizma) u Sibir, Francuza u Novu
za čuvanje, mesto u sudu gde se stvari i Kaledoniju itd.
novac čuvaju, arhiv. deportiran (lat. deportatus) prognan, pro-teran,
depozitum v. depozit. izgnan, poslan u zatočenje ili po kazni u
depozicija (lat. depositio) ostavljanje stvari na koloniju.
čuvanje, ulaganje, zalog; naročito: osta- deportirati (lat. deportare) prognati, proterati,
vl>anje stvari i hartija od vrednosti u banku izgnati; poslati u zatočen>e, poslati po kazni u
na čuvanje; iskaz pred sudom. koloniju; baciti u bedu.
depolarizator (lat. de poius, grč. polos stožer) deposedirati (lat. de-possidere, fr. deposse-der)
fiz. hemijska tvar (supstanca) koja sprečava prav. lišiti nekoga posedovanja neke stvari ili
slabljenje galvanskih elemenata usled zemlje, prognati, oterati; de-posedirani npr.
polarizacije. vladalac koji je zbačen s prestola.
depolarizacija (lat. de, polus, grč. polos stožer) depostirati (fr. deposter) voj. oterati sa mesta,
fiz. uništavanje polarizacije galvanskom potisnuti sa položaja.
elementu. depravacija (lat. depravatio) moralno kvarenje,
depolarizirati (lat. de polus, grč. polos) fiz. lišiti pokvarenost, iskvarenost, razvrat-nost,
polarizacije galvanski elemenat. izopačenost, pogoršanje.
depolirati (fr. depolir) oduzeti sjajnost, glatkoću. depreverbacija (fr. depreverbation) lingv. v.
dspolitizapija (nlat. depolitisatio) oduzimanje deprefiksacija.
političkih prava nekom staležu ili grupi deprekacija (lat. deprecatio) molba za koga ili
l>udi, npr. službenicima, či-novništvu, vojsci za što; svečano preklinjanje sa pri-zivanjem
itd. božjeg suda, preklinjanje; zauzimanje za
depolitizirati (lat. de, nlat. politisare baviti se nekoga, posredovanje.
javnim poslovima) odstraniti od politike, neki depresivna oblast meteor. oblast najnižeg
stalež ili grupu ljudi lišiti političkih prava, vazdušnog pritiska.
npr. službe-nike, činovništvo, vojsku itd. depresija (lat. deprimere, depressio) psih. utu-
deponens (lat. deponens) gram. glagol koji ima čenost, potištenost, klonulost psihičke
pasivan oblik a aktivno značenje, dakle, koji energije, poglavito osetljivosti, naročito u
tobože napušta svoje prvobitno značenje, zajednici sa izvesnim afektima (briga itd.) i
deponentni glagol. melanholijom; med. operacija oka pri kojoj
deponent (lat. deponens) polagač, ulagač, se živac potiskuje naniže; ulegnuće,
onaj koji daje nešto na čuvanje u ostavu; spuštanje; kol. oblast koja leži niže od morske
svedok pred sudom. površine; meteor. padanje žive u barometru
depoviranje (lat. deponere) v. depozicija. usled slabog pritiska vazduha; nizak pritisak
deponirati (lat. deponere) odložiti; položiti, vazduha; trg. padanje cena, opadanje cena; fiz.
uložiti; dati na čuvanje, u ostavu; prav. pred kapilarno pritiskivanje zkive u kapilarnim
sudom iskazati; bank. ostaviti u banci potpis radi cevima; astr. uglovno odstojanje zvezde ispod
sravnjivanja; depono-vati. horizonta.
deponovati (lat. deponere) v. deponirati. depresirati (lat. depressio) voj. topovsku cev
upraviti niže; nešto, npr. knjigu, izvaditi iz
prese.
depresorij(um) 205 derivometar

depresorij(um) (nlat. depressorium) med. mora deputaraca narodno predstavništvo,


instrumenat za svlačenje, potiskivani mož- narodna skupština.
dane opne. dsradenitis (grč. dere vrat, aden žlezda) med.
depresorii nervi biol. nervi koji šire krvne zapaljenje vratnih žlezda.
sudove i time smanjuju pritisak krvi. deranžirati (fr. deranger) uznemiravati,
deprefiksacija (fr. de, prefixe predmetak) lingv. uznemiriti, remetiti, zadržavati (koga),
oduzimanje predmetka (prefiksa) od glagola sa smetati kome; pomeriti, pokvariti, poremetiti,
predmetkom da bi se dobio, po značenju i pobrkati; poremetiti svoje imovno stanje,
obliku, nov prost glagol. Npr. od glagola pasti u dug, zadužiti se.
zalatiti (živinu) dobiva se, oduzimanjem deranžman (fr. derangement) smetanje,
predmetka za-, nov glagol patiti. uznemiravanje u poslu; poremećenost,
deprecijativan (lat. de-, pretium, cena, vrednost) poremećaj, nered.
koji izaziva prezir, omalovažava- deratizacija (fr. de, rat pacov) ubijanje (ili:
utamanjivanje) pacova, miševa.
deprimirati (lat. deprimere) pritiskivati, utući, derbi (eng. derby) sl. klasična trka u Engleskoj,
pogružiti, oneraspoložiti; sla-biti, ugnjetavati, koja se održava, u sredu posle Trojice, obično
tlačiti; oduzimati snagu, iznuravati; med. kod na čuvenom trkalištu u Epso-mu,
katarakta; nerv povući naniže, pritisnuti, jugozapadno od Londona, na stazi od preko
oslabiti; de-primiran puls pritisnut, tj. slab 2400 m i sa konjima starim tri godine (ime
puls, koji znači oslabelost; deprimirana dobila po svom osnivaču, lor-du Derbiju, koji
kapi-larnost fiz. niže stanje »sive u uzanim ju je osnovao 1779).
cevima nego u širim sudovima koji derbi-krek (eng. derby-crack) prvoklasan
opkoljavaju cevi. konj trkač koji učestvuje u derbiju.
de profundis (lat. de profundis) „iz dubina" derviš (pere. derwis, tur. derviš) pripad-nik
(početak 130. psalma, u katoličkoj crkvi derviškog reda, sekte (tarika).
pokajna i žalosna pesma). dereglija (mañ. dereglye) dugačak čamac
depurancija (lat. depurantia) pl. med. sredstva za širokog i ravnog dna za prevoz raznih
čišćenje, naročito lekovi koji čiste krv. predmeta.
depurativan (fr. depuratif) koji čisti, naročito derelikta (lat. derelicta) pl. prav. napuštene
koji pomaže čišćenje krvi. stvari, stvari bez gospodara.
depuratoran (nlat. depuratorius) v. depurativan. derelikcija (lat. derelictio) prav. napuštanje,
depuracija (nlat. depuratio) čišćenje krvi. ostavljanje.
depurgativan (lat. depurgativus) koji čisti (ili: derivancija (lat. derivare odvoditi, derivan-tia)
pročišćava) creva. pl. med. derivirajuća sredstva, tj. ona koja
depurgatoran (nlat. depurgatorius) v. odvode sokove.
depurgativan. derivat (lat. derivare, derivatum) gram. v.
depurgacija (lat. depurgatio) čišćenje, pro- derivatum.
čišćavanje; trebljenje. derivati (lat. derivare, derivata) pl. hem. je-
depurgirati (lat. depurgare) čistiti, očistiti; dinjenja koja su nastala iz drugih je-
trebiti, otrebiti. dinjenja zamenom izvesnih elemenata.
depurirati (fr. depurer) čistiti, pročisti-ti, derivativan (lat. derivare, nlat. derivatus)
očistiti krv. izveden, koji je postao izvoñenjem, iz nečega;
deputat (lat. deputatum) utvrñeni prihod koji koji odvodi na drugu stranu.
neko, pored plate, prima godišnje u stvarima, derivativum gram. v. derivatum.
u naturi, npr. drva, žito, stan i dr., kao jedan derivatum (lat. derivare izvoditi, derivatum)
deo svojih prinadležnosti. gram. izvedenica, reč koja je postala od neke
deputatist (lat. deputatum) onaj koji prima druge reči, izvedena reč, npr. stanovati —
deputat. stanovnik.
deputacija (lat. deputatio) izaslanstvo, po- derivacija (lat. derivatio) gram. izvoñenje, npr.
slanstvo, lica koja, u ime neke veće jedne reči iz druge; mat. izvoñenje, izvod,
organizacije, imaju ovlašćenje da obave radnja prelaska od jedne funkcije ka nekoj
izvestan posao; poslanici; odbor odreñen da izvedenoj funkciji, diferenci-jacija;
pripremi sve što je potrebno za reša-vanje odstupanje od pravog puta; avij. skretanje
nekog krupnijeg pitanja. aviona sa kursa svoje putanje usled vetra;
deputirati (lat. deputare) odrediti, nazna-čiti; voj. pravilno odstupanje du-guljastih zrna
izabrati, uputiti. ustranu, izazvane njihovim obrtanjem, i
deputirac (lat. deputatus) zastupnik, promena vazdušnog pritiska koju to
predstavnik, poslanik (naročito: onaj koga je odstupanje izaziva.
narod izabrao za svog predstavnika u derivirati (lat. rivus potok, derivare izvoditi)
političkom predstavništvu zemlje); ko- dolaziti, proizlaziti, postati od, voditi poreklo
od; izvesti, izvoditi.
derivometar (lat. derivare, grč. metron mera)
avij. instrumenat pomoću koga izviñač
utvrñuje pravac i silu vetra i, prema tome,
vrši popravku kursa.
derma 206 desenater

derma (grč. ñerma koža, dermatos) predmetak u pisanjem po koži kakvim tvrdim
složenicama sa značenjem: koža, kožni, u predmetom), koje ostavljaju trajan i jasan
vezi sa kožom. trag.
dermalni (grč. ñerma) kožni, koji pripada koži, dsrmologija v. dermatologija.
koji je u vezi s kožom. dermoplastika (grč. ñerma, plastike veština
dermaskop (grč. ñerma, skopeo gledam) aparat, uobličavanja) 1. presañivanje zdrave kože
u obliku naročitog ogledala, pomoću koga se hirurškim putem na mesto gde je ona
može videti svaka, pa i najmanja promena na uništena; 2. veština ggunjenja životinja.
koži, svaka pora, bora, dlačica i dr. dermoskopija (grč. ñerma, skopeo gledam) med.
(upotrebljava se u zavodima za ulepšavanje). način ispitivanja kože i njenih oboljenja
dermatalgija (grč. ñerma, algos bol) ned. bol posmatranjem, pomoću naročitog uveličava
kože; dermatodčlija. jućeg aparata, površine ili dubljih slojeva
dermatijatrija (grč. ñerma, iatrela lečenje) kože.
med. lečenje kožnih bolesti. dermotilus med. v. dermatotilus.
dermatitms (grč. ñerma) ned. •zapaljenje kože. dermotomija (grč. ñerma, tome sečenje) med.
dermatičan (grč. ñerma) kožni, koji se tiče rasecanje kože.
kože. dernek (tur. dernek, dirnek) sabor, vašar;
dermatografija (grč. ñerma, grapho pišem) veselje, svadba.
opisivanje kože. dernije kri ((fr. dernier eri) poslednji krik,
dermatodinija (grč. derma, odyne bol) med. v. naročito u modi, tj. ono što je najnovije u
derma talšja. modi, poslednja novost.
dermatoze (grč. ñerma, med opšti naziv za derogativan (nlat. derogativus) koji krnji, šteti,
bolesti kože. radi na uštrb; opozivan, koji opoziva,
dermatozoe (grč. ñerma, zoon životinja) pl. ukidan, koji ukida, stavlja van snage.
gotovani koji žive na koži, kožni para-ziti. derogacija (lat. derogatio) krnjenje, okrnji-
dermatoid (grč. ñerma, eldos vid, oblik) vanje, zahidanje, oduzimanje, zakinuće,
kožasta masa koja se upotrebl>ava za pove- smanjenje, ograničavanje, odstupanje (npr.
zivanje i koričenje knjiga. od ugovora); stavljanje van snage, opozi-
dermatol (grč. ñerma, lat. oleum ulje) farm. vanje, ukidanje neke naredbe, zakona.
žućkast, bezmirisan bizmutov prašak koji derogirati (lat. derogare) krnjiti, okrnjiva-ti,
ima antiseptičko dejstvo i koji leči rane. zakidati, zakinuti, oduzimati, smanjiti,
dermatoliza (grč. derma, Guo labavim) povrediti, činiti krivo, raditi na uštrb;
preterana rastegljivost i mlitavost kože. ukinuti, opozvati, staviti van snage, npr.
dermatolog (grč. ñerma, logos) onaj koji se neki zakon.
bavi proučavanjem kože; lekar za kožne derospazmus (grč. dere vrat, spasmos grč) med.
bolesti. grč u vratu.
dermatologija (grč. ñerma, logia) nauka o dert (pere. derd, tur. dert) tuga, žalost, jad,
koži, nauka o kožnim bolestima. briga, bol.
dermatom (grč. ñerma) med. otok kože. derut (fr. deroute) nered, propast; voj.
dermatomikoza (grč. derma, mykes gljiva) med. bežanje u neredu razbijene vojske, rasulo.
bolest kože koju prouzrokuju parazitske derutirati (fr. derouter) skrenuti nekoga s
gljive, gljive gotovanke. pravoga puta, zavesti, smesti, zbuniti,
dermatonoza (grč. ñerma, nćsos bolest) med. v. pobrkati nečije namere, osujetiti; voj. razbiti,
dermatopatija. rasturi!??.
dermatopatija (grč. ñerma, patheln patiti) med. des, deses muz. za pola stepena sniženi ton de,
bolest kože; dermatonoza. odnosno za pola stepena sniženi ton des-
dermatopatologija (grč. ñerma, pathos bol, desant (fr. descente) silaženje, silazak,
logia) nauka o kožnim bolestima. spuštanje; tovar jednog broda; iskrcavanje
dermatoplastika (grč. ñerma, plastike veština vojske na neprijateljsko zemljište,
uobličavanja) med. deo hirurške plastike koji neprijateljski upad u neku zemlju; vojska
se bavi veštačkim obnavljanjem i dovedena vodenim, vazdušnim putem na
popravljanjem obolelih delova kože. neprijateljsko zemljište; fort. tajni hodnik u
dermatotilus (grč. derma, tylos žulj) med. kožni nekoj tvrñavi koja vodi u rovove ili ka
žulj. minama; padina, nagib.
dermijatrija med. v. dermatijatrija. desantni brod (fr. descente) specijalno grañeni
brod za iskrcavanje na neureñenoj
dermo- (grč. ñerma) v. derma. neprijateljskoj obali.
dermografizam (grč. ñerma, grapho pišem) desen (fr. dessein, ital. disegno, lat. desig-nare
med- pojave na koži kod nekih, naročito obeležiti) namera, cilj; plan, nacrt; (fr. dessin)
nervoznih, osoba (nastaju trljanjem, udarom, trg. uzorak, šara, vrsta; muz. osnova jedne
prevlačenjem kakvog predmeta ili kompozicije.
desenater (fr. dessinateur) crtač mustara,
uzoraka.
desenzibilizator 207 despotizam

desenzibilizator (nlat. desensibilisator onaj koji desiderirati (lat. desiderare) želeti, žude-ti,
otklanja osetljivost) v. pod desenzi-bilizacija. čeznuti (za čim).
desenzibilizacija (nlat. desensibilisatio ot- desikacija (lat. siccus, suv. nlat. desiccatio)
klanjanje osetljivosti) med. radnja kojom se sušenje, isušivanje.
otklanja ili smanjuje preosetljivost izvesnih desimetar (fr. decimetre) v. decimetar.
organizama na neke tvari, supstan-cije (kod desine (fr. dessine) crtano, nacrtano; crtao,
koprivnjače i dr.); fot. smanji-vanje osetljivosti nacrtao.
emulzija ploča i filmova pomoću naročitih desinencija (lat. desinere završiti se, fr.
boja (desenzibi-lizatora), rastvorenih u vodi. desinence) gran. kraj, završetak reči.
desen-mašina mašina za izradu tkanina po desinirati (fr. dessiner, ital. disegnare) crtati,
mustri; mašina za deseniranje mašina koja skicirati.
se upotrebljava u fabrikaciji tkanina, i koja desistirati (lat. desistere) odustati (ili: odustajati)
mustru, taru tkanine koja treba da se izradi od čega, okaniti se nečega, prestati s čime.
najpre izbocka na tvrdoj hartiji (kartonu). deskvamacija (lat. desquamatio) ljušćenje,
deser (fr. dessert) prislačni, poslednji deo obeda gubljenje ljuske, med. ljušćenje kože posle
(sir, voće, poslastice). kožnih bolesti.
deservit (lat. deservitum) braniočeva (ili: deskvamirati (lat. desquamare) oljuštiti,
zastupnikova) prinadležnost, honorar. ostrugati l>uske; gubiti ljusku.
desert (fr. dessert) v. deser. deskriptiva (lat. describere opisivati) mat. nacrtna
desertna vina vina koja se piju posle obeda geometrija.
(obično fina, slatka i jaka vina). deskriptivan (lat. describere, fr. descriptif)
desertni tanjir, tanjir za voće i poslastice. opisan, koji opisuje, koji prikazuje, ocrtava,
designativan (nlat. designativus) označavan, prikazan, ocrtavan.
obeležavan, odredan, koji označava, obe- deskrintivna lingvistika grana lingvisti-ke koja
ležava, odreñuje. se bavi izgrañivanjem metoda za objektivno
designator (nlat. designator) razvodnik, re-dar, opisivanje jezičke strukture u jednom
onaj koji pokazuje mesta (u pozorištu itd.); vremenskom preseku.
dosuñivač nagrada pri javnim igrama i deskripcija (lat. descriptio) opisivanje, pri-
utakmicama. kazivanje, ocrtavanje; opis.
designatus (lat. designatus) neko koji je desolacija (lat. desolatio) pustošenje, razo-renje,
odreñen za neki položaj, a koji još nije rušenje, duboka tuga, očajanje, neu-tešnost.
uveden u dužnost. desoliran (lat. desolare) opustophen, razoren,
dssignacija (lat. designatio) označavanje, oz- uništen; očajan, bezutešan.
načenje, odreñivanje, imenovanje, naimeno- desolirati (lat. desolare) pustošiti, opu-stošiti,
vanje; naznačenje, ime. razoriti, uništiti; baciti u očajanje, teško
designaciona presuda prav. presuda po kome će ožalostiti, ucveliti.
se redu isplaćivati poverioci kod nekog despekt (lat. despicere prezirati, despectus)
stečaja. preziranje, prezir, grdnja, poruga.
desigvirati (lat. designare) označiti, naz-načiti, despektirati (lat. despectare) potcenjivati,
odrediti (nekoga); imenovati, nai-menovati omalovažavati, prezirati.
(nekoga za nešto). despekcija (lat. despectio) v. despekt.
desigram v. decigram. desperado (šp. desperado očajnik) razbojnik;
desiderat (lat. desideratum) nešto što je revolucionar koji je stavio sebe van zakona.
poželjno, dakle, nešto što nedostaje, čega desperatan člat. desperatus) očajan, klonuo
nema, potreba, nedostatak, praznina koju bi duhom, bez nade; krajnje ogorčen.
trebalo popuniti. desperatist(a) (lat. desperare) čovek bez nade,
desiderata (lat. desiderata) pl. stvari kojih očajnik; krajnje ogorčen čovek.
nema, nestale stvari, stvari koje su potrebne, desperacije (lat. desperatio) očajanje, bez-
koje su poželjne, npr. za popunja-van>e glavost, osećanje bezizlaznosti; krajnje
zbirki. ogorčenje.
desiderativan (nlat. desiderativus) koji iz- desperirati (lat. desperare) očajavati, pasti u
ražava želju, potrebu; verba desiderati-va očajanje, klonuti duhom, gubiti svaku nadu.
(nlat. verba desiderativa) gram. glagoli koji desnog (grč. despćtes gospodar) prvobitno:
iskazuju neku želju ili potrebu. gospodar roba ili sluge; neograničeni
gospodar, neograničeni vladalac, samo-
desideracija (lat. desideratio) nemanje, držac, tiranin; samovoljan gospodar; titula
nedostajanje; potreba, želja. grčkopravoslavnih vladika; titula nekih
desiderija pija (lat. desideria pia) pl. skromne, srpskih vladara posle Kosova.
dobronamerne želje (koje se obično ne despotizam (grč. despotes) neograničeno
ispunjavaju), puste želje. gospodarstvo, neograničena vladavina,
desiderij(um) (lat. desiderium) želja, žudnja, samovolja, tiranstvo despotizam. Podanici
čežnja; molba, zahtev.
despotizirati 208 detašman

stoje pravio prema despotu u istom odnosu kao vitog u čvrsto stanje, ako se ohlade do
ma koji predmet poseda. Despotizam se odreñene temperature.
razlikuje od apsolutizma nepostojanjem neke desugestija (lat. de-suggestio) osloboñavanje od
ureñene uprave. sugestije i njene moći.
despotizirati (grč. despotes) vladati desudacija (lat. sudor znoj, desudatio)
neograničeno i samovoljno; ponašati se kao znojenje, preznojavanje.
tiranin ili nasilnik, postupati nasil-nički, descendent (lat. descendens) potomak, izdanak
vršiti nasilje. (dete, unuk, praunuk itd.).
despotija (grč. despotes) neograničeno descendentna teorija bkol. učenje o postanku;
gospodarstvo, neograničena i samovoljna učenje o prirodnom razvitku životinj-skih i
vladavina; država neograničenog i biljnih vrsta u toku istorije Zemlje, o
samovoljnog vladaoca. činjenicama koje na taj razvitak ukazuju i
despotski (grč. despotes) samovoljno, koje ga dokazuju, i o uzrocima toga i takvog
neograničeno, nasilnički, tiranski. razvitka. Tvorci ove teorije su: stari grčki
destilat (lat. destillatus) hen. tečni proizvod mislioci Anaksimandar i Empedoklo, a, u
destilacije, prekapnica. novije vreme, naročito Lamark (v.
destilater (fr. destillateur) onaj koji preči-šćava, lamarkizam), Darvin (v. darvi-nizam) i Hekl.
poboljšava, izdvaja; onaj koji peče rakiju, descendencija (nlat. descendentia) potomstvo;
fabrikant likera. poreklo, koleno.
destilacija (lat. destillatio) hen. proces prikazan descendirati (lat. de-, scendere) silaziti, sići,
pod destilirati, isparavanje tečnosti i ponovno spuštati se, skidati se; voditi poreklo,
zgušnjavanje u tečnost; isparavanje; pečenje poticati.
rakije; suva destilacija zagrevanje organskih det (fr. dette) podužica, dug, naročito državni
tela (drveta, kostiju i dr.) u zatvorenim dug; det flotant (fr. dette flottante) leteći
sudovima da bi se iz njih dobili tečni i gasni dug; det publik(fr. dette publique) državni,
proizvodi. javni dug.
destilacioni aparat sprava za vršenje destilacije, detaksacija (nlat. detaxatio) v. taksacija.
kazan za pečenje rakije. detalj (fr. detail) pojedinost, podrobnost, sitnica;
dsstiliran (lat. destillare) destilacijom do-bijen, opširno pričanje (ili: opisivanje, izlaganje)
prečišćen, popravljen. nabrajanje do sitnica; an detaj (fr. en detail)
destilirati (lat. destillare kapati, de- i stilla trg. prodaja namalo, nasitno, na parče, na
kap) ispariti, izlapiti; hem. neku tečnost, komad.
putem zagrevanje u zatvorenim sudovima detaljiran (fr. detailler) opširan, iscrpan u
(retortama i dr.), pretvoriti u paru, a potom izlaganju (ili: pričanju, opisivanju); osamljen,
ovu, rashlañivanjem, ponovo napraviti rasparčan.
tečnom, isparavanjem prekapa-ti, detaljiranje (fr. detailler) opširno (ili:
prekapavati; prečistiti. podrobno) izlaganje, pričanje (ili: opisivanje)
dosti dovati v. destilirati. do sitnica.
destinater (nlat. destinatarius, fr. destina-taire) detaljirati (fr. detailler) rasparčavati, komada ti,
trg. onaj kome zapovednik lañe ima da preda usitnjavati; potanko, opširno, do sitnica pričati
robu, primalac, adresat, konsig-nator. (ili: izlagati, opisivati); trg. prodavati namalo
destinativ (lat. destinare odrediti) lingv. padež (ili: nasitno, na parče), krčmiti.
cilja u najopštijem značenju. detaljisati v. detaljirati.
destinacija (lat. destinatio) odreñenje, detaljist(a) (fr. detailleur) trgovac namalo,
opredeljenje, namena, krajnji cilj, posvete. nasitno, sitničar; onaj koji je suviše opširan u
destinirati (lat. destinare) odrediti, name-niti, izlaganju (ili: pričanju, opisivanju).
opredeliti, posvetiti. detant (fr. detente) popuštanje zategnutosti u
destra (ital. destra desnica) kola destra (ital. odnosima; poboljšanje u odnosima izmeñu
colla destra) kuz. desnom rukom. dveju država; opuštenost.
destruktibilan (lat. destructibilis) razor-ljiv, detaše (fr. detache) muz. naziv za potez
uništljiv, razrušljiv. gudala pri sviranju na gudačkom instrumentu.
destruktibilitet (lat. destructibilitas) ra- detaširan (fr. detacher) odvojen od celine,
zorljivost, uništljivost, razrušljivost. otcepljen od celine, otcepljen, bez veze sa
dsstruktivan (lat. destructivus) razoran, ostalim delovima; pridodat, dodeljen.
rušilački. detaširati (fr. detacher) od celine odvojiti
destruktivnost (lat. de-struere) razornost. pojedine delove i odaslati, otcepiti; voj.
otkomandovati, odvojiti odred vojske ili flote i
destruktor (nlat. destructor) rušilac, razo-rilac, poslati ga da izvrši neki zadatak; do deliti,
unipggilac, prevratnik. pridodato.
destrukcija (lat. destructio) rušenje, raza-ranje, detašman (fr. detachement) voj. odred vojske
unipggavanje, prevrat. (manji od divizije) odvojen od celine i
desublimacija (lat. de-, sublimatio) proces
obrnut procesu sublimacije, pri kojem neke
materije prelaze neposredno iz gaso-
detektiv 209 detranp

upućen radi izvršenja nekog naročitog determinativ (lat. determinativus) gram.


zadatka. odrednica, u s loženo j reči (složenici) onaj
detektiv (lat. detegere otkriti, eng. deo kojim se drugi odreñuje.
detective) potajnik, službenik koji otkriva determinativan (nlat. determinativus) odre-dan,
zločine i njihove izvršioce, tajni policajac; koji odreñuje; gram. odredbeni; up.
privatan detektiv lice koje, po porudžbini i za determinativ.
nagradu, potajno motri rad pojedinih ličnosti. determinato (ital. determinato) muz. odlučno,
detektiv-aparat vrlo mali fotografski aparat oštro naglašeno.
kojim se mogu, sasvim neprimetno, praviti determinacija (lat. determinatio) odreñivanje,
snimci. odreñenje, odreñenost, opredelji-vanje,
detektor (lat. detegere otkriti, eng. detector) u opredeljenje, opredeljenost; odluka; odredba;
radiotelegrafiji i telefoniji: aparat koji odlučnost, rešenost; ldg. suža-vanje obima
namešten u prijemnoj stanici, prima pojma proširivanjem njegove sadržine, čime
elektromagnetne talase i slušalac ih se dolazi od opštijih do maše opštih pojmova;
naročitim ureñajem čuje; sprava koja otkriva sinteza opštih pojmova u posebne.
bojne otrove u atmosferi; sprava na veštačkim determinizam (lat. determinare) fil. učenje o
bravama koja pokušaje obi-janja objavljuje i odreñenosti ljudskog delanja i htenja i
sprečava. uslovljenosti njihovoj spoljnim i unuta-rnjim
detektor laži ureñaj koji beleži fiziolo-ške uzrocima i motivima, pobudama, prema
promene (krvotoka, pulsa, disanja, znojenja čemu ni čovečja volja ne može biti slobodna,
itd.) koje se zbivaju kod optuženog ili nego odreñena i uslovljena tim uzrocima i
osumnjičenog lica za vreme njegovog motivima; supr. indetermini-zam.
saslušavanje; te zabeležene promene prilikom determiniran (lat. determinatus) odreñen,
saslušavanje koriste se pri utvrñivanju opredeljen; ograničen.
istinitosti izjava optuženog. deteriinirati v. determinisati.
detekcija (nlat. detectio) otkrivanje, determinisati (lat. determinare) ograniči-ti;
obelodanjivanje, iznošenje na videlo. odrediti, odreñivati, opredeliti, opredeljivati,
detevtor (lat. detentor) prav. pritežalac; onaj odlučiti, utvrditi.
koji raspolaže nekom stvari, tobožnje determinist(a) (lat. determinare odrediti) fkl.
sopstvenik. pristalica determinizma; supr. inde-terminist.
detencija (lat. detentio) zadržavanje, neza- deterdžent (lat. detergere, eng. detergent
konito zadržavanje, obustava; prav. stvarno očistiti) hemijsko sredstvo (prašak, tečnost i
raspolaganje nekom stvari, npr. zakup-ca, za dr.) za čišćenje i pranje raznih predmeta
razliku od sopstvenosti; lišavanje slobode (rublja, posuña i dr.).
putem zatvora ili pritvora. deto (ital. detto, lat. dictum) rečeno, pomenuto,
detergirati (lat. detergere) obrisati, otrti, otirati, napred imenovano, to isto, npr. 6 kg brašna 9
čistiti, očistiti. kg deto, tj. toga istog; trg. a deto (ital. a detto)
deterziv (lat. detergere čistiti) med. sredstvo za istoga dana.
čišćenje. detoksinizacija (lat. de- grč. toxon otrov)
deterzija (nlat. detersio) čišćenje. uklanjanje otrovnih sastojaka iz neke tvari,
deterzorij(um) (lat. detersorium) med. v. deterziv. materije, organizma i dr.
deteriorativan (lat. deterior gori) v. pejora-tivan. detonator (lat. detonator) upaljač, lako
upaljiv eksploziv kao sredstvo za paljenje teže
deterirati (lat. deterrere) zastrašiti, za-plašiti. upaljivih eksploziva.
detericija (nlat. deterritio) zastrašivanje, detonacije (lat. detonatio) pucanj, tresak,
odvraćanje od zla pretnjom kazne. prasak, grmljavina, eksplozija; muz. pogrešno
determinabilan (nlat. determinabilis) odre-dljiv, pevanje, ispadanje iz tona.
rešljiv, odlučljiv, ograničljiv. detonirati 1. (fr. detoner) muz. uzeti odviše visok
determinabilitet (nlat. determinabilitas) ili odviše dubok ton, pogrešno pevati,
odredljivost, rešljivost, odlučljivost, distonirati; 2. (lat. detonare, fr. detoner)
ograničl>ivost. puknuti, prasnuti, tresnuti, eks-plodirati.
determinanta (lat. determinare odrediti) fkl. detraktor (lat. detractor) opadač, klevetnik,
presudan faktor, činilac koji odreñuje pravac panjkalo.
i cilj. detrakcija (lat. detractio) odbijanje, oduzimanje,
determinante (lat. determinare odrediti) mat. npr. krvi otvaranjem vene; smenjivanje;
izvesni spojevi veličine koeficijenata koji se klevetanje, panjkenje; jus detrakcio-nis (let.
javljaju pri rešavanju linearnih algebarskih jus detrectionis) pravo odlaska (ili:
jednačina sa više nepoznatih. udaljivenje).
detranp (fr. detrempe) vodena boja pomešana
sa tutkalom i belančevinom (služi
detranspozicija 210 defektivni glagoli

istim ciljevima kao i gvaš); slika raće-na deuteroni (grč. deuteros) hem. fiz. jezgra teškog
vodenim bojama. vodonika, deuterijuma.
detranspozicija (nlat. de-transpositio) til. deuteronomija (grč. deuteros, nomfa) drugo
ispravljanje izmešanih strana. zakonodavstvo (u odnosu prema nekom
detransponirati (lat. de-transponere) tip. ranijem).
izmešane strane ponovo dovesti u red, deugeronomion (grč. deuteros, nomos zakon)
ponovo rasporediti. peta knjiga Mojsijeva (kao ponavljanje
detransportacija (lat. de-transportatio) tip. v. zakona sadržanih u 2—4 knjizi); deuterono-
detranspozicija. mijum.
detransportirati (lat. de-transportare) tip. v. deuteropatija (grč. deuteros, pathein patiti,
detransponirati. podnositi) med. bolest koja dolazi kao
detrahirati (lat. detrahere) odbiti, odbijati, posledica druge neke bolesti.
oduzeti, oduzimati, uskratiti, ukloniti; deuteropatičan (grč. deuteros, pathos bol)
oklevetati, obediti, opanjkati. med. koji dolazi kao posledica neke ranije
detritus (lat. detritus) oblutak, šljunak, istrošen bolesti.
kamen; proizvodi raspadanja, rušenja. deuteroskop (grč. deuteros, skopeo gledam)
detricija (lat. detritio) trljanje; med. rana vidovit čovek, vidovnjak.
napravljena trljanjem, mešanjem. deuteroskopija (grč. deuteros, skopeo) drugi
detronizacija (lat. de, grč. thronos presto) vid, tj. sposobnost da se vidi i ono što nije tu
lišavanje prestola, svrgavanje (ili: (izvesno dejstvo poremećene ili prenadražene
zbacivanje) s prestola. delatnosti nerava koja es pojavljuje kao
detronizirati (lat. de, grč. thronos) lišiti vidovitost); up. deuteroskop.
prestola, svrgnuti s prestola. def (arap. daff, tur. def, tef) v. daire.
detronirati (lat. de, grč. thronos, fr. defakto (lat. de facto) v. pod fakat.
detroner) v. detronizirati. defalcirati (lat. de, faix srp) požnjeti srpom,
detruzorij(um) (nlat. detrusorium) med. hirurška ukloniti; prav. uzeti napred, odbiti, npr. jedan
sprava za potiskivan* tela koja se zadrže u deo nasledstva.
ždrelu. defamirati (lat. diffamare) izneti na rñav glas,
detumescencija (lat. detumescere) med. spla- ozloglasiti; difamirati.
šnjavanje, popuštanje (ili: prestajanje) defanziva (fr. defensiva) odbrana, stanje u
oticanja. kojem je jedna strana samo u stavu odbrane;
detumescirati (lat. detumescere) med. spla- supr. ofanziva.
šnjavati, prestati da otiče, popustiti (otok). defanzivan (lat. defensus, fr. defensif) od-
detur (lat. detur) neka se da, da se da. brambeni, koji je za odbranu, zaštitni.
detur kopija (lat. detur copia se. protocolli) defanzivni položaj voj. odbrambeni položaj,
prav. prilaže se prepis rasprave. onaj na kojem se očekuje napad.
deus (lat. deus, grč. theos, sskr. dewa, dewas) defanzivni rat voj. odbrambeni rat, tj. rat koji se
bog; dni (lat. dii) pl. bogovi. vodi samo radi odbrane.
deus eks mahina (lat. deus eh machina) lit. defanzivni ugao voj. mesto izloženo unakr-snoj,
„bog iz mašine", iznenadno posredovanje topovskoj ili puščanoj, vatri.
koga boga u nekom kritičnom položaju, koji defanzivno oružje voj. odbrambeno oružje (koje
je, u antičkoj tragediji, pomoću naročite služi samo za odbranu).
sprave (mašine) bio spuštan na pozornicu; defanzivno sredstvo (lat. defensivum) med.
fig. neočekivana sila koja se iznenadno spoljašnje zaštitno sredstvo, radi zaštite od
pojavljuje i rešava stvar; iznenadna pomoć; škodljivih uticaja.
neočekivano posredovanje u nekoj stvari. defekacija (lat. defaecatio) čišćenje od šljama,
deuterij(um) (grč. deuteros drugi po redu) hem., taloga; hem. prečišćavanje, naročito šećernog
fiz. teški vodonik, znak D. soka pomoću kreča; biol. izbacivanje izmeta.
deutero- (grč. deuteros) predmetak u slože- defekt (lat. defectus) nedostatak, mana, ne-
nicama sa značenjem: drugi po redu, potonji. potpunost, praznina, greška; kvar, npr. na
deuterogamija (grč. deuteros, gamos brak) motoru; manjak, npr. u kasi.
ženidba (ili: udaja) po drugi put, drugi brak. defektan (lat. defectus) krnj, manjkav,
deuterogonist(a) (grč. deuteros) drugi glumac po nepotpun, oštećen, sa prazninama.
važnosti u starogrčkoj tragediji. defektiv (lat. defectivum) gram. reč koja nema
deuteroza (grč. deuteros) ponavljanje. svih oblika svoje promene, npr. imenica
deuterokanbnske knjige kanonske knjige Sv. doba, glagol jesam itd.
pisma, drugog ranga, koje su tek docnije defektivan (lat. defectivus) nepotpun, koji
primljene u kanon. nema svih delova i oblika.
deuteroksid (grč. deuteros, oxys) hem. oksid defektivitet (nlat. defectivitas) krnjost,
drugog stepena. manjkavost, nepotpunost.
defektivni glagoli (lat. verba defectiva) gram.
nepotpuni glagoli, tj. oni koji nemaju svih
oblika.
defektivum 211 deficmtan

defektivum (lat. defectivum) gram. imenica ili ćuprija, kapija itd.); svečan prolazak,
glagol kod kojih se ne upotrebl>avaju svi paradni marš.
oblici. defilirati (fr. defiler) pojedinačno prolaziti
defektirati (lat. deficere) pogreške u računanju kakvim tesnim putem; voj. prolaziti paradnim
tražiti i koriti; zameravati, ma-nisati maršem, svečano prolaziti; defilirati rov
nečemu; dopunjavali, popunjavati, ponovo podignuti i udesiti rov tako da neprijatelj ne
naručivati; proneveriti; u pošti: javiti da je može u njega videti i gañati.
nešto nestalo. defilman (fr. defilement) voj. ureñivanje,
defektologija (lat. defectus, grč. logia) nauka o obezbeñivanje jednog fortifikacionog objekta
uroñenim telesnim i psihičkim ne-dostacima od neprijateljske vatre; horizon-talni
(gluvonemost, umna zaostalost i defilman rov udešen tako da se u njega ne
DR-)- može gañati ni upadati; ver-tikalni defilman
defektoskop (lat. defectus, grč. skopeo rov udešen tako da neprijatelj ne može u
gledam) ureñaj za otkrivanje defekata u njega gledati ni gañati.
proizvodima (najčešće otkrivanje grešaka u definisati (lat. definire ograničiti, odrediti) log.
materijalu pomoću rendgenskog snimanja, pojam odrediti, pojam objasniti drugim
snimanja gama-zracima ili pomoću pojmovima; v. definicija.
ultrazvuka). definitiva (lat. definitiva) završni ispit,
defektoskopija (lat. defectus, grč. skopeo praktični učiteljski ispit.
gledam) tehn. skup metoda za pronalaženje definitivan (lat. definitivus) odlučan, pre-sudan,
grešaka u nekom materijalu. odreñen, izričan, konačan, zaklju-čen; dril.
defektuozitet (nlat. defectuositas) v. defek-tivitet. definitivno.
defektura (nlat. defectura) fark. snabdevanje, definitiva seitencija (lat. definitiva sen-tentia)
ispunjavanje laboratoriju ma;, ispitivanje, konačni sud, konačna presuda.
dopunjavanje. definitivni traktat konačni (ili: zaključ-ni)
defekcija (lat. defectio) otpadanje, odme-tanje; ugovor.
slabljenje, popuštanje u snazi, iznu-renje, definitivum (lat. definitivum) konačno
iznurenost, malaksalost. objašnjenje, završne redakcija ugovora;
defemivacija (nlat. defeminatio) pete. gubljenje konačno ureñenje (supr. provizorijum).
spolne razdražljivosti kod »sene; supr. definitor (nlat. definitor) odredilac, onaj koji
efeminacija. odreñuje; viši član jednog kaluñer-skog reda,
defendend (lat. defendendus) optuženi koga starešina manastira; pomoćnik dekana u
treba braniti, klijent, štićenik. katoličkoj crkvi.
defendent (lat. defendens) v. defenzor. definitum (lat. definitum) nešto odreñeno,
tačno, odreñen pojam.
defenziva v. defanziva. definicija (lat. definitfo) log. odreñenje (ili:
dsfenzija (lat. defensio) odbrana. odredba) pojma, objašnjenje jednog pojma
defenzor (lat. defensor) branilac, zaštitnik, drugim pojmovima, svoñenje jednog pojma na
zastupnik; pravobranilac. druge pojmove; to biva naznačenjem
deferent (lat. deferens) onaj koji traži najbližeg roda (genus proximum) toga pojma i
zakletvu, koji nekome drugom nudi njegove specifične razlike (differentia
zakletvu; dostavljač; na novcu: znak mesta specifica), tj. specijalnih oznaka koje
ko-vanja i majstora koji je pravio novac. pripadaju samo onome pojmu koji treba
defetizam (fr. defaite poraz, defaitisme) definisati; npr.: Kvadrat je paralelogram
mišljenje i politika izvesnih ličnosti u (genus proximum) sa jednakim stranama i
Francuskoj koje nisu verovalo u pobedu u jednakim uglovima (differentia specifica).
prvom svetskom ratu 1914—1918, nego su To je rodna, generička, definicija; up.
tražile da se zaključi mir po svaku cenu; fig. genetička definicija.
malodušnost, klonulost, neverovanje u uspeh deficijent (lat. deficiens) otpadnik, odmetnik;
ili pobedu. dužnik; onaj koji ima manjak u računu, kasi
defetirati (fr. defaire) praviti maloduš-nim, itd.; onaj koji usled slabosti ili bolesti nije
klonulim; oduzimati (ili: slaviti) veru u više sposoban da vrši svoju dužnost.
uspeh ili pobedu. deficijentan (lat. deficiens) l. manjkav,
defetist(a) (fr. defaitiste) pristalica defe-tizma, tj. nedovoljan, nejak, slab; 2. kec. slabouman,
zaključenja mira pre pobede; fig. čovek mentalno (duševno) slab.
malodušan, bez vere u uspeh ili pobedu; pr. deficit (lat. deficere nedostajati, deficit nema,
defetistički. nedostaje, nije tu) manjak, manji iznos u
defiguracija (lat. defiguratio) kvarenje, na- jednom računu, suma za koju su prihodi
grñivanje, unakaživanje. manji od izdataka; manjak u kasi.
defigurirati (lat. de-figurare) pokvariti, deficitan (fr. deficitaire) koji ima deficit,
unakaziti, nagrditi, naružiti. nepotpun, manjkav u nečemu; defici-taran.
defile (fr. defile) tesnac, klanac, svaki tesan
put po kojem trupe mogu da se kreću samo
po jedan ili dva u redu (usek, klanac,
deflagracija 212 deceptivan

deflagracija (lat. deflagratio) hen. čišćenje (ili: defraudirati (lat. defraudare) proneveriti,
prečišćavanje) pomoću vatre. proneveravati, prevariti, utajiti; naročito:
deflagrirati (lat. deflagrare) sagoreti, izgoreti, prikriti porez, carinu itd.
obgoreti, vatrom očistiti. defter v. tefter.
deflacija (lat. deflatio) fin. smenjivanje defterdar v. tefterdar.
novčanica u opticaju i time podizanje defunkcija (lat. defungere) prestanak života,
kupovne vrednosti novca; up. inflacija. smrt.
deflacionisti (lat. deflatio) fin. pristalice dehidratacija (lat. de-, grč. hydor voda)
finansijske politike kojoj je cilj da oduzimanje ili gubljenje vode; ned. stanje u
smenjujući broj novčanica u opticaju, organizmu koje nastaje usled velikog gubitka
naročito onih za koje nema pokrića i podloge, vode; dehidracija.
podigne kupovnu moć novca; supr. in- dehidracija v. dehidratacija.
flacionisti. dehidrogenacija (lat. de-, grč. hydor voda,
deflegmacija (lat. de, grč. phlegma sluz) hem. genesis postanak) han. oduzimanje vodonika
osloboćavanje alkoholnih tečnosti, tekućina, iz hemijskih jedinjenja.
od vode; deflegmirati. dehiscentan (lat. dehiscens) koji zjapi (seme-ne
deflegmirati (lat. de, grč. phlegma) han. čaure).
osloboditi od vode; neku tečnost putem dehiscencija (nlat. dehiscentia) bog. zjap-ljenje.
isparavanja ili destilisanja osloboditi od dehiscirati (lat. dehiscere) raspući se, otvoriti
nebitne i nepotrebne vodene sadržine. se, zjapiti.
defleksija (lat. deflexio) skretanje, savi-janje, dehortacija (lat. dehortatio) odvraćanje,
odstupanje. savetovanje da se nešto ne učini.
deflektirati (lat. deflectere) savijati, saviti, decem (lat. decem) deset.
skretati, skrenuti. decembar (nlat.) dvanaesti mesec u godini,
deflektor (lat. deflector)" naprava na dimnjaku prosinac; zapravo deseti mesec po
radi zaštite od vetra i dima, dimovuk; najstarijem rimskom kalendaru, brojeći od
naprava za dovoñenje vazduha (kod marta.
petrolejskih lampi). decembristi pristalice Luja Napoleona i
deflorata (lat. deflorata) devojka kojoj je pomagači tzv. državnog štrajka 2. decembra
oduzeta nevinost, obeščašćena. 1851. god.
deflorator (lat. deflorator) onaj koji je decemvir (lat. decemvir) član kolegija od 10
oduzeo devojci nevinost. članova; najpoznatiji su, iz stare rimske
defloracija (lat. defloratio) obeščašćenje, istorije, decemviri za pisanje zakona
oduzimanje nevinosti devojačke. (Decemviri legibus scribefhdis) ili zakono-
deflorisati (lat. deflorare) oduzeti devojci davna desetorica koji su objavili tzv.
nevinost, obeščastiti. „Zakon na deset tablica".
defluksija (lat. defluxio) oticanje, opadanje, decemviralan (lat. decemviralis) koji se sastoji
gubljenje; med. katar. od deset članova.
defo (fr. def aut) oskudica, mana, nedostatak, decemvirat (lat. decemviratus) vladavina de-
pogreška; neopravdan izostanak; prav. setorice, tj. decemvirata.
izostanak sa ročišta, nedolazak na suñenje. decempeda (lat. decem, pes stopa) motka za
defolijacija (nlat. defoliatio) opadanje lišća, merenje, od 10 stopa, nešto više od 3 t.
decenij(um) (lat. decennium) vreme (ili:
listopad; kidanje lišća sa drveća i dr. period) od deset godina.
deforman (lat. deformis) pokvarena oblika, decentan (lat. decere, decens) pristao,
narušen, unakažena oblika; deformisan. prikladan, pristojan; pošten, čestit; uzdržljiv
deformacija (lat. deformatio) kvarenje oblika, (u umetničkom smislu).
unakaživanje, unakaženje, nagrñiva-nje, decsntralizacija (lat. de, centrum središte, fr.
nagrñenje;, pokvarenost oblika, unaka-ženost, decentralisation) labavljenje jednog
nagrñenost. političkog tela i, kao posledica i cilj toga,
deformisan (lat. deformis) v. deforman. veća samostalnost pojedinih delova;
deformisati (lat. deformare) kvariti (ili: ostavljanje izvesnih poslova nižim
pokvariti) oblik, unakaziti, naružiti, nagrditi, organizma; upravni sistem koji svima
iskvariti oblik. upravnim odeljenjima daje što veću
deformitet (lat. deformitas) unakaženost, samostalnost, naročito u državnoj upravi.
nakaznost, pokvarenost, oblika. de centra lizirati (fr. decentraliser) podeliti
poslove na razna odeljenja i odseke, naročito
defraudant (lat. defraudans) proneverilac, u državnoj upravi.
varalica, utajivač, krijumčar. decentralisati v. decentralizirati.
defraudator (nlat. defraudator) v. defraudant. decencija (lat. decentia) pristojnost, prista-lost,
defraudacija (lat. defraudatio) pronevera, prikladnost, skladnost.
prevara, utaja, krijumčarenje. deceptivan (lat. decipere varati) varljiv,
obmanljiv, lažljiv, koji podvaljuje.
deceptor 213 diagometar

deceptor (lat. deceptor) lažov, varalica, krake raznokrake poluge, kod koje održava
podvaladžija. ravnotežu sa telom koje se meri deset puta
decep goran (nlat. deceptorius) v. deceptivan. lakši teg.
decepcija (lat. deceptio) varanje, laganje, decimator (nlat. decimator) desetar, onaj koji
prevara, podvala. skuplja desetinu.
decernat (nlat. decernatus) delokrug, krug decimacija (lat. decimatio) pravo na desetinu,
poslova, nadleštvo i nadležnost jednog skupljanje desetine; desetkovanje, izdvajanje
decernenta. svakog desetog čoveka radi deci-miranja.
decernent (lat. decernens) prav. sastavl>ač (ili: decimetar (lat. decem, grč. metron) deseti deo
pisac) presude; izvestilac, referent po nekoj metra; up. dekametar.
stvari, struci ili vrsti poslova; načelnik jednog decimirati (lat. decimare, fr. decimer) svakog
nadleštva ili upravnog odeljenja. desetog izazvati; desetkovati, svakog desetog
decernirati (lat. decemere) sudskim putem kazniti, naročito smrću, kada su svi
odlučiti, rešiti; v. dekret. podjednako krivi; stanovništvo biva
deder! ani ja (lat. decertatio) završna (ili: decimirano, npr. kakvom velikom zaraz-
presudna, odlučna) borba (ili: bitka). nom bolešću, tj. biva veoma osetno smanjene.
decertirati (lat. decertare) boriti se odsudno, biti decimola (ital. decimole) mu-j. notna figura koja
odlučnu bitku. naznačuje da jednu grupu od deset tonova
decesija (lat. decessio) odlazak, odilaženje, treba odsvirati u vremenu za koje bi se inače
odstupanje. odsviralo osam normalnih tonova.
decesor (lat. decessor) onaj koji odlazi, dečizo (ital. deciso) muz. odreñeno.
prethodnik u službi. dešarž (fr. decharge) mor. istovarivanje lañe,
deci- (lat decem) predmetak u složenicama sa iskrcavanje; vraćanje duga ili neke obaveze i
značenjem: deseti deo (neke jedinice za meru). priznanice o tome, razrešnica; voj.
decibel jedinica jačine zvuka; oznaka dl (jačina jednovremeno ispaljivanje, skupna palj-ba,
zvuka tihog govora iznosi 8—10 decibela); up. plotun; arh. nosač svoda, podupirač.
bel. dešaržirati (fr. decharger) stovariti, istovariti;
decigram (lat. decem, grč. gramma) deseti deo dati razrešnicu, razrešiti; odužiti, podmiriti,
grama; up. dekagram. izravnati, npr. dug ili obavezu; voj. ispali™
decidencija (lat. cadere pasti, decidere pasti, (pušku ili top).
spasti) pad, opadanje, nazadak u pogledu dešarmirati (fr. decharmer) lišiti draži (ili:
imovnog stanja; popuštanje, npr. vatre u čari, lepote).
bolesti. deše (fr. dechet) trg. manjak (ili: gubitak) u težini
decidirati (lat. cadere, decidere svršiti, rešiti, fr. koji neka roba pretrpi usled odvajanja
decider) rešiti, rešavati, presuditi, odlučiti, prašine, peska i dr. što se u toj robi nalazi,
odlučivati; deci-dendi raciones (lat. usled sasušivanja, oticanja itd.; v. dekalirati.
decidendi rationes) prav. razlozi sudske dešendendo (ital. descendendo) kuz. v. dekre-
presude. šendo.
decizivan (nlat. decisivus) odsudan, presu-dan, dešifrer (fr. dechiffreur) onaj koji rešava tajno
odlučan; odsečan, oštar. pismo, koji čita šifre.
decizivan glas (lat. votum decisivum) prav. glas dešifriranje (fr. dechiffrement) odgone-tanje,
koji odlučuje, presudan glas. tumačenje nekog tajnog pisma, proči-tavanje
decizija (lat. decisio) prav. sudska odluka, šifri.
naročito u sumnjivim slučajevima. dešifrirati (fr. dechiffrer) odgonetnuti,
decizor (nlat. decisor) prav. izborni sudija. protumačiti, rešiti znake — šifru — nekog
decizum (lat. decisum) sud, presuda, sudska tajnog pisma; fig. prokljuviti, dokučiti;
odluka. dešifrirati se kazati se, dati se prepoznati.
decilitar (lat. decem, grč. litra) deseti deo litra; dešosoar (fr. dechaussoir) sprava zubnih lekara
up. dekalitar. za odvajanje desni od zuba.
decima (lat. decima) muz deseti ton računajući po di- (grč. di- za, dis dvaput, dvostruko)
redu od osnovnog tona; poet. strofa od deset predmetak u složenicama sa značenjem: dva-
stihova (španskog porekla). , dvo-, dvaput, dvostruko.
decimala (lat. decimus deseti) mat. desetno mesto; dna- (grč. dia) grčki predlog, po našem
desetni razlomak. pravopisu dija-, znači: kroz, skroz, u, na,
decimalan (lat. decem, decimus) desetni, koji duž;, preko, za, iza, raz-, pro-, itd.; javlja se i
se sastoji od deset delova; decimalni razlomak kao di-, npr. di-optrika.
mat. desetni razlomak, tj. običan razlomak čiji diagometar (grč. di-agein provoditi, metron) fiz.
je imenitelj dekadna jedinica; decimalni ra aparat pomoću koga se nalazi i utvrñuje
čun račun sa decimal-nim razlomcima; sposobnost pojedinih tela za provo-ñenje
decimalni sistem brojni sistem čija je osnova elektriciteta.
broj 10; decimal-na mera podela mera na deset
jedinica; decimalna vaga vaga sastavljena
od dvo-
diadelfija 214 divizivan sud

diadelfija (grč. di-, adelphos brat) pl. bog. biljka divergencija (fr. divergence) razilaženje,
sa hermafroditnim cvetovima, čiji su prašnici udaljavanje jedan od drugog; fig. odstupanje,
srasli u dva snopića (u Lineovom sistemu udaljavanje.
XVD. klasa). divergirati (lat. di-vergere) razilaziti se,
diakustika (grč. diakuo) fkz. nauka o prela- razmicati se, odstupati, udaljavati se jedno od
manju zvuka. drugog; biti drugog mišljenja.
diandrija (grč. diandria) dvomuževnost; bat. pl. diverzan (lat. diversus) različit, raznolik,
biljke sa dva prašnika u jednom herma- raznovrstan, svakovrstan (diverzna roba).
froditnom cvetu, npr. maslina (P klasa u diverzije (nlat. diversio) odvraćanje, skretanje,
Lineovom sistemu). promena pravca; voj. neočekivan napad zboka
diantus (grč. dianthes) bat. koji ima dva ili s leña; skretanje neprijateljske pažnje na
cveta, koji bujno cveta (tj. karanfil, drugu stranu; osujeći-vanje izvesnih namera;
karavilje). med. razderba vlage po telu; razonoda,
diartroza (grč. di-arthron) stajanje zglobova razgaljivanje, zaboravljanje neprijatnih misli
tako da budu sposobni za kretanje; sasta-vak i briga.
zglobova. diverzant (lat. diversio) čovek koji vrši
diarh (grč. di-archo vladam) član vlade diverziju.
dvojice, član dvovlade, savladar, polu- diverzitet (lat. diversitas) različitost, raz-
vladar, polugospodar. novrsnost, raznorodnost, raznolikost.
diarhija (grč. di-archo) vlada dvojice, dvo- diverzifikacija (nlat. diversificatio) menja-nje,
vlada; upravljanje dvojice gospodara; v. različnos-^, promena, unošenje promena.
duumvirat. diverziforman (lat. diversus, forma)
diarhičan (grč. di-archo) sa dva vladara; koji nejednakog oblika, različit oblikom.
ima dva gospodara. divertimento (ital. divertimento) kuz. lak i
diba (pere. diba, tur. diba) svilena tkanine prijatan muzički komad, zabavna
protkana zlatom. kompozicija.
diblovati (eng. dibble) agr. sejati dibl-ma-šinom, divertirati (lat. divertere) odvojiti, odvratiti;
koja pravi rupe u zemlji i pušta seme da u razonoditi, razonoñavati, razveseliti,
njih pada. zabavljati.
dibrahis (grč. di-brachys) metr. stihovna stopa od divertisman (fr. divertissement) zabava, ra-
dva kratka sloga: ii. zonoñenje; poz. ples na pozornici, mali balet,
dibuk (hebr. dibbug) u jevrejskom narodnom igra i ples izmeñu činova; divertimento.
verovanju: zao duh koji opseda čoveka. divide et impera (lat. divide et impera) v. pod
div (pere. diw, zao duh, ñavo, tur. dei) mito- dividirati.
loško biće: gorostas, gigant, oličenje jakosti i dividend (lat. dividendus) kat. deljenik.
snage. dividenda (lat. dividenda) trg. udeo u dobitku koji,
diva (lat. diva) božanska, obožavana; da u odreñeno vreme, pripada svakom
nas: čuvena i slavna glumica, naročito udeoničaru u nekom trgovačkom ili ak-
pevačica; kod ital. pesnika: ljubaznica, cionarskom društvu, prema broju njegovih
dragana. • udeonica, akcija ili uloga, od dobitka koji se
divagacija (nlat. divagatio) tumaranje, lutanje; ima podeliti; udeo u podeli duž-nikova
med. govorenje bez veze, trabunjanje (naročito imanja.
kod umio obolelih); ret. udaljavanje od dividirati (lat. dividere) deliti, razdeliti, podeliti;
predmeta (u govoru i pisanju). mat. jedan broj podeliti nekim drugim brojem;
divagirati (lat. di-vagari) tumarati, otuma-rati, divide in partes ekvales (lat. divide in partes
lutati; med. govoriti bez veze, tra-bunjati; ret. aequales) med. podeli na jednake delove (na
udaljavati se od predmeta o kome se receptima); divide et impera (lat. divide et
raspravlja. impera) podeli pa vlada j! (princip
divan (pere. diwan, tur. divan) turski državni starorimskih osvajače i savremenih
savet; tajni savet bivših sultana; carinarnica; imperijalista).
popis poreskih obvezni-ka; istočnjačke sofa s dividualitet (nlat. dividualitas) mogućnost
jastucima (za sedenje i spavanje); lit. zbirka deljenja, deljivost.
spisa ili članaka, naročito pesama (npr. dividuum (lat. dividuum) ono što se može
Geteov: „Zapadno-istočnjački divan"). deliti, ono što je deljivo.
divarikacija (nlat. di-varicatio) fiziol. raz- diviz (lat. dividere deliti) znak za deljenje reči.
granjavanje, granasto razvijanje jedne divizibilan (nlat. divisibilis) deljiv.
žile. divizibilitet (nlat. divisibilitas) deljivost.
divergentan (lat. divergens) razlazan, koji ide divizivan sud (lat. dividere) log. sud u kojem se
u različitom pravcu, koji se razilazi; subjektu (S) pridaje više predikata (Pj, R2 . . .);
divergentne linije linije koje se udaljuju jedna oblik: S je delom Ra, delom R2 . . ., npr.: Tela
od druge; fig. koji odstupa, koji se razlikuje; su delom čvrsta, delom tečna, delom
kat. čiji se zbir članova neograničeno gasovita.
povećava ukoliko se više članova uzimaju;
supr. konvergentan.
divizije 215 digram

divizije (lat. divisio) deljenje, podela; mat. deljenje digama (grč. di, gamma „dvostruko tama")
brojeva (jedna od četiri osnovne računske slovo u najstarijem grčkom alfabetu, koje se
radnje); log. podela obima jednog pojma, čitalo kao ,,v" (ime dobilo po tome što je
dakle, naznačivanje svih vrsta jednog roda imalo oblik dvostrukog „g": F).
putem determinacije jedne i iste oznake digamija (grč. di-, gamos brak) drugi brak,
rodnog pojma; voj. viša taktičke i združena druga ženidba, druga udaja.
jedinica za samostalno izvrša-vanje zadataka diger (eng. digger) kolač, naročito kopač zlata
u borbi; postoje pešadij-ske, konjičke, u Australiji.
oklopne, mehanizovane, artiljerijske, digerencija (lat. dirigentia) pl. med. sredstva za
vazdušno-desantne, pomor-sko-desantne i rastvaranje i varenje.
vazduhoplovne divizije. digerirati (lat. digerere) razdeljivati, razdeliti,
divizionar (fr. divisionnaire) voj. komandant rastvoriti; variti, svariti, pro-baviti,
divizije. probavljati; tvrdu materiju u zagrejanoj
divizionizam (lat. divisio deljen>e) um. način tečnosti umekšati i rastvoriti.
slikanja francuskih impresionista iz druge digesta (lat. digesta) pl. zbirka spisa koja je
polovine XIX v.: tonovi se stavljaju na platno razdeljena na pojedine odseke; prav. poveća
jedan pored drugoga, umesto da se mešaju na zbirka odlomaka iz spisa starijih rimskih
paleta. Tako, npr. da bi se dobio zelen ton, pravnika (Pandekta), podeljena po knjigama,
stavlja se jedno pored drugog plavo i žuto; na naslovima i paragrafima, koju je priredio car
taj se način, u oku posmatrača, izvrši optičko Justinijan.
sjedinjavanje, a boje dobivaju veću svežinu i digestibilan (nlat. digestibilis) svarljiv,
živost. probavljiv.
divizor (lat. divisor) mat. delitelj, delilac, broj digestiv (nlat. digestivus) med. sredstvo koje
kojim se deli. pomaže varenju; sredstvo koje pomaže
divizorij(um) (nlat. divisorium) instrument za izlučivanje gnoja.
deljenje; brojčanik (ili: cifarnik) kod digestivna mast farm. sa terpentinom pomešana
časovničara; tip. viljuška za deljenje slova. mast za lečenje opekotina.
divizura (nlat. divisura) odsek, odeljak. digestija (lat. digestio) varenje, svarivanje,
Divina komedija (ital. Divina comedia) lit. probavljanje, probava; med. pomaganje lu-
„Božanstvena komedija", spev. ital. pesnika čenja gnoja; hem. rastvaranje čvrstog tela u
Dantea. nekoj tečnosti na umereno] temperaturi (u tzv.
divinator (nlat. divinator) onaj koji može da digerirnoj peći).
predviña, vidovnjak, pogañač, gatar, vrač, digestor (lat. digestor) Papinov lonac, lonac za
prorok. brzo kuvanje jela; autoklav.
divinatoran (lat. divinare pogaña™, prori-cati) digestorij(um) (nlat. digestorium) u hemij-skim
koji vrača, predviña, predskazuje, proriče, fabrikama, laboratorijama itd.: aparat za
predviñački, proročki. kuvanje koji se zagreva vrelom vodom ili,
običnije parom; peć za zagrevanje peščanih
divinacija (lat. divinatio) pogañanje, predvi- kupatila; parna kuhinja.
ñanje, predskazivanje budućnosti po snovima i diginija (grč. di-, gyne žena) bog. osobina biljaka
raznim pojavama u prirodi, prori-canje, koje imaju dva tučka; pl. dvožene biljke, tj.
gatanje, vračanje, slućenje. biljke sa dva tučka (drugi red većeg broja
divinizacija (fr. divinisation) oboženje, klasa u Lineovom biljnom sistemu).
obogotvorenje, stavljanje nekoga u red bogova, diginičan (grč. di-, gyne) bog. sa dve žene, tj sa
obožavanje. dva tučka.
divinizirati (fr. diviniser) obožavati, stavljati u digitalan (lat. digitalis) prstni, koji se tiče prstiju
red bogova, dizati do neba, poštovati kao (noge i ruke).
boga. digitalin (nlat. digitalis) hem. alkaloid koji se
divit (arap. dawat, tur. divit) pernica sa nalazi u biljci napretku.
mastionicom zajedno.
divorcijum (lat. divortium) prekid, raspust, digitalis (nlat. digitalis) bog. besnik, bumba-
rastanak; razvod braka. rećija, pustikara.
divotamente (ital. divotamente) muz. pobožno, digitata (lat. digitata) pl. zool. životinje sa
sa pobožnošću, svečano. prstima, tj. sisari koji imaju slobodne prste
na nogama.
divulgacija (lat. divulgatio) iznošenje na velika diglota (grč. di-, glossa jezik) knjiga napisana na
zvona, razglašavanje, raznošenje, dva jezika; biglota.
rasprostiranje.
divulgirati (lat. divulgare) razglasiti, ra-strubiti, dignitar (nlat. dignitarius) nosilac visokog
izneti na velika zvona. zvanja, velikodostojnik.
divulzivan (nlat. divulsivus) rastrzan, raskidan, dignitet (lat. dignitas) dostojanstvo, ugled;
koji kida, rastrže, raskida. dostojanstvenost; visoko zvanje.
divulzija (nlat. divulsio) kidanje, raski-danje, digram (grč. di-, granama slovo) dva slova
rastrzanje. koja se čitaju kao jedan glas (u našoj
divus (lat. divus) božanski, nebeski. latinici: lj, nj i dž).
digredirati 216 dizenterija

digredirati (lat. digredi) odstupati, udalja-vati se dielektrikum (grč. di-, elektron ćilibar) fiz.
od predmeta (naročito u govoru). tvar (materija, supstanca) koja nije samo
digresija (lat. digressio) odstupanje, udaljavanje neprovodnik elektriciteta (izolator), već
od predmeta (npr. u govoru); astr. najveće učestvuje kao sredina (meñutvar) u prostiranju
istočno ili zapadno udaljenje unutrašnjih električne sile, npr. vazduh, ulje, čvrst
planeta (Merkura, Venere) od Sunca. sumpor, staklo, porculan, parafin, alkohol,
didaktika (grč. didasko učim, poučavam, voda.
didaktikos) veština obučavanja, tj. nauka o dielektrin (grč. di-, elektron) hem. mešavina
ureñenju i sprovoñenju nastave kao sredstva sumpora i parafina.
duhovnog razvitka, nauka o nastavnim dielektricitet (grč. di-, elektron) fiz. kon-stanta
metodama. dielektriciteta dielektrična konstanta.
didaktičan (grč. didaktikos) poučan; didak-tična dielektričan (grč. di-, elektron) koji ne provodi
lirika ona koja nas ne poučava pričajući nam elektricitet, koji izoluje a učestvuje u
neki dogañaj, nego nam u kratkim rečenicama prostiranju električne sile; dielektrična tela
neposredno kazuje pouku (gnoma, epigram, dielektrikumi; dielektrična konstanta jednog
zagonetka); didak-tična pesma poučna pesma; izolator a naziva se broj koji pokazuje koliko
didaktična poezija pesništvo koje ne gleda je puta kapacitet jednog istog kondenzatora
svoj zadatak samo u umetničko] obradi nekog veći kada su u njemu obloge razdvojene tim
doživljaja, nego s tim spaja i iznošenje nekog izolato-rom, nego kad je izolator vazduh;
saznanja, neke pouke. dielektrična polarizacija električna podela
didaktičar (grč. didaskein poučavati) veštak u koju pretrpljuje jedan izolator usled in-
obučavanju, onaj koji ume dobro i uspešno da fluencije; dielektrični kapacitet, v. induktivitet.
predaje. divni hem. nezasićenu ugljovodonici koji u
didaskalije (grč. didaskalia) pl. izlaganja, svojim molekulima sadrže dve dvostruke
objašnjenja, uputstva. veze (di-eni) izmeñu S-atoma; tehnički
didaskalski (grč. didasko poučavam) poučio; što najznačajniji je izopren.
dokazuje, neoborive; apodiktički. diereza (grč. diaireo razdvajam, diairesis) gram.
Didahe (grč. didache) „Učenje dvanaest razdvajanje, raščlanjavanje jednog dvovla-
apostola", stari hrišćanski spis, napisan oko snika (diftongi) na dva samoglasnika, npr.
100. god. na Istoku, izdat 1883, iz koga vidimo ae u ae; med razdvajanje, rastavljanje,
kako se živelo i mislilo u prvim danima naročito krvnih sudova.
hrišćanstva. dies (lat. dies dan) lrav. dan suñenja, rok, termin.
didekaedar (grč. di-, deka deset, hedra osnova, d i ča j n (eng. design nacrt) grana primenjene
sedište) kom. poliedar koji ima dvaput po umetnosti koja se bavi likovnom stranom
deset, tj. dvadeset, površina. oblikovanja predmeta industrijske
didekaedarski (grč. di-, deka, hedra) koji ima proizvodnje.
dvaput po deset (20) površina. dmzajner (eng. design) pronalazač, umetnik
didelfis (grč. di-, delphys materica) med. koji se bavi DIZZJNOM .
dvostruka materica; zool. torbar. dizargrija (grč. dys-, arthro raščlanjavam) med.
didimitis (grč. didymos s dva muda) med. poremećaj govora koji se ispoljava smetnjama
zapaljenje jaja. u stvaranju glasova.
didimos (grč. didymos) bliznac, blizanac.
didinamija (grč. didynamis) pl. vot. XIV klasa u dizgin (tur. dizgin) jedan od dva kaiša na uzdi
Lineovom biljnom sistemu (dvomoćne biljke, kojim kočijaš ili jahač upravlja konjem
sa četiri prašnika u jednom her-mafroditnom odnosno konjima; kajao.
cvetu od kojih su dva duža). dizdar (tur. dizdar, pere. diz tvrñava, dar od
didinamičan (grč. di-dinamikos) vot. dvo- dasten držati, imati) zapovednik tvrñave
moćan, tj. hermafroditni cvet (kod koga su utvrñenog grada, gradski zapovednik.
od četiri prašnika dva duža). dizel-motor teh. pogonska sprava kod koje se
di-di-ti (eng. DDT, skr. od dihlor-dife-nil- tečno gorivo ne pretvara prethodno u gas,
trihloretan), otrov za borbu protiv insekata i nego uštrcava i, usled jakog pritiska i visoke
za spremavanje zaraza, otkrio ga švajcarski temperature, pali samo sobom; upotrebljava se
hemičar P. Miler (dobio Nobelovu nagradu za pogon brodova, automobila, železnice i dr.
1948). (naziv po pronalazaču, nem. inženjeru
didodekaedar (grč. di , dodeka dvanaest, hedra Rudolfu Dizelu 1858— 1913).
osnova) geom. poliedar koji ima dvaput po dizenterija (grč. dys- predmetak koji označava
dvanaest površina, tj. dvadeset četiri površine. nešto nesrećno, teško, ne-, zlo-, enteron
didrahma (grč. di-. drachme) srebrni novac koji crevo, dysenteria) med. srdobolja, zarazna
je nekada bio u opticaju u Grčkoj i u bolest koju karakteriše zapaljenje crevne
Sredozemlju. sluzokože, zarazni proliv.
diegeza (grč. diegesis) ret. pričanje od početka do
kraja, opširno izlaganje.
dizenteričan 217 diJadoha

dizenteričan (grč. dys-, enteron) med. srdo- dijagnosticirati (grč. diagnostikein raspoznati)
boljan, koji ima zarazno zapaljenje drevne med. v. dijagnozirati.
sluzokože, zarazni proliv. dijagnostičar (grč. diagnostikos) lekar koji ume
dizmenoreja v. dismenoreja. da raspoznaje i utvrñuje bolesti prema
dizurija (grč. dys, uron mokraća) med. otežano njihovim bitnim oznakama ili simpto-mima.
mokrenje, nastaje zbog mehaničkih i dijagnostički (grč. diagnosis) med. što je
psihičkih smetnji (npr. kod tumora pro-state). osnovano na pouzdanim znacima ili simp-
dija- (grč. dia) predmetak u složenicama sa tomima; dijagnostički znaci bitni znaci ili
značenjem: kroz, skroz, u, na, duž, preko, simptomi neke bolesti.
za, uza, raz-, pro-, i dr.; up. dia-. dijagonala (grč. diagonia, lat. diagonalis)
dijabaz (grč. diabasis) geol. mineral iz starijeg geom. duž povučena iz jednog temena ugla,
paleozojskog doba, obično gust i tamno-zelen. četvorougla ili mnogougla u teme nesused-
dijabaza (grč. diabamo prolazim, diabasis) noga ugla; dijagonali fine vunene tkanine sa
prolaz, prelaz, gaz, brod, most. kosim šarama.
dijabetes (grč. diabamo, diabetes) med. šećer-na dijagonalan (grč. diagonios, lat. diagonalis) u
bolest koja je vezana sa znatnim izlu- pravcu dijagonale, kos, poprek, poprečan.
čivanjem mokraće, koja je ili normalno dijagram (grč. diagraphein nacrtati, diagra-
sastavljena (diabetes insipidus) ili ima u sebi mma) figura ili geometrijski crtež;; crtež (ili:
šećera (diabetes mellitus); u težim oblicima nacrt, skica) radi objašnjenja nekog
izaziva veliko mršavljenje i malaksalost. činjeničnog stanja, radi očigled-nog
dijabetin (grč. diabetes) med. levuloza koja se predstavljanje izvesnih odnosa, gra-fičko (ili:
upotrebljava kod dijabetičara mesto običnog crtežno) predstavljanje nekog stanja,
šećera. statistike, razmera itd.; pre-sek, prosek, slika
dijabetičar (grč. diabetes) med. bolesnik koji pati rada ili snage, plan; muz. note od pet linija;
od šećerne bolesti, šećeraš. kod gnostičara: dva meñusobno ukrštena
dijabetometar (grč. diabetes, metron) med. trougla u kojima je upisano neko mistične
sprava za odreñivanje količine šećera u ime boga, i koji su im služili kao amajlija
mokraći (u šećerne bolesti). (Solo-monovo slovo).
dijabl (fr. diable, grč, diabolos klevetnik, lat. dijagraf (grč. diagraphein nacrtati) aparat za
diabolus) vrag, ñavo. mehaničke crtanje perspektive prema prirodi.
dijablerija (fr. diablerie) ñavolija, vrago-lija, dijagrafija (grč. dia, graphia) umnožavanje na
čarolija, magija. litografskom kamenu crteža prenese-nih na
dijabola (grč. diabole) potvora, kleveta, opa- gumirani taft.
danje; ret. okrivljavanje protivnika sa naz- dijagrafika (grč. diagraphein) veština pra-
načivanjem kazne koja ga očekuje. vl>enja skica, veština skiciranja.
dijada (grč. dyas, dyados dvoje, dvojina) mat.
dijabolizam (grč. diabolos) ñavolsko delo, veliki*:- odreñena proizvodom dvaju vek-tora.
ñavolski posao. dijadeksis (grč. diadechomai preuzimam)
dijabolo (grč. diabalJo prebacujem, prevedem, nasleñe, nasledstvo; med. prelazak ili preo-
ital. diabolo) vrsta igre, poreklom iz Kine, bražaj jedne bolesti u neku drugu; dija-doha.
slična igri jo-jo. dijadema (grč. diadeo vežem oko, s obe strane,
dijabolski (grč. diabolos) ñavolski, soton-ski. diadema) plava ili bela traka oko čela koju
dijabotanum (grč. dia, botane biljka) med. su, kao znak vladarskog dostojanstva, nosili
biljni melem, biljni flaster. persijski kraljevi i grčki carevi; kruna;
dijaglipti (grč. diagliptos izrezak, diagly-phein) ženski ukras za glavu; vladarsko
pl. figure izrezane ili izdubene u ploči. dostojanstvo i vlast.
dijaglifičan (grč. diaglyphein izrezati) iz-duben, dijadika (grč. dyas dvojstvo) dijadični sistem
izrezak, isečen. brojeva Lajbnicova najjednostavnije podela
dijagnoza (grč. diagignoskein, diagnosis) med. brojeva u klase, kod koje se upotre-bljuju
raspoznavanje i utvrñivanje kod bolesnika samo dve cifre (1 i 0).
izvesne bolesti po njenim bitnim oznakama i dijadoza (grč. diadidomi razdajem) med. raz-
pojavama. deoba (ili: razilaženje) hranljivih tvari kroz
dijagnozirati (grč. diagignoskein razaznati, telo; popuštanje ili prestanak neke bolesti.
raspoznati) med. utvrditi kod bolesnika znake i dijadoh (grč. diadochos) naslednik prestola;
simptome neke bolesti i na osnovu njih samu naročito: naslednici Aleksandra Velikog
bolest; odrediti prirodu bolesnog stanja. (dijadosi) u raznim delovima njegove države.
dijagnostika (grč. diagnostike) med. nauka ili dijadoha (grč. diadechomai preuzimam) med. v.
veština raspoznavanja i utvrñivanja bolesti. dijadeksis.
dijakinema 218 dijamantska boja

dijakinema (grč. diakinema) med. razmicanje, dijalektolog (grč. dialektos narečje, logos) filol.
razdvajanje kostiju. onaj koji ispituje i proučava dija-lekte,
dijaklaza (grč. diaklao prelamam) fiz. poznavalac dijalekata.
prelamanje svetlosti, prelamanje zrakova; dijalektologija (grč. dialektos, logia) filol. nauka
pukotina u s lo ju neke stene. o dijalektima.
dijaklastičan (grč. diaklao) fiz. prelomni, koji je dijalektomanija (grč. dialektos, mania
nastao putem prelamanja. strast) preterivanje u upotrebi pokrajinskog
dijakliza (grč. diaklyzo ispiram) ispiranje usta; jezika u književnim delima.
voda za ispiranje usta. dijalelon (nlat. od grč. diallelon, dia pomoću,
dijaklizma (grč. diaklyzo) med. voda za ispiranje allelon uzajaman) log. definicija u krugu, tj.
usta. odreñivanje pomoću pojma koji ima da se
dijakriza (grč. diakrisis) procenjivanje, ra- odredi; dijalela.
spoznavanje (naročito stupn>eva bolesti). dijalelus (nlat. od grč. tropos diallelos) log.
dijakritičan (grč. diakrino raspoznajem) ra- zaključak u krugu.
spoznajni, koji je osnovan na raspo?na- dijadema (grč. dialeipo ostavljam razmak,
vanju, razlikovanju; dijakritički 31\aci znaci dialeimma) prekid, razmak, meñuvreme; med.
za raspoznavanje pravilnog izgovora slova i bolesno, naročito grozničavo stanje kod
reči (npr. akcenti); med. znaci za nastupne groznice.
raspoznavanje bolesti. dijaliza (grč. dialyo raščinjavam, razdva-jam,
rastvaram, dialysis) med. razlučivanje,
dijalekat (grč. dialegesthai razgovarati se raščin>avanje, rastvaranje; smrt; gubljenje ili
dialektos) filol. narečje, svaki način govora iscrpljivanje snaga; fiz. odvajanje kristaloida
koji odstupa od opšteg književnog govora, i od koloida putem osmoze; izmena tečnosti;
koji je, kao takav, u izvesnim oblastima filol. i ret. v. diereza i asindeton.
izražen u utvrñenim oblicima. dijalitičan (grč. dialyo) rastvoran, razoran,
dijalektizam (grč. dialektos) reč, oblik ili izraz uništavan, koji rastvara, razara, uništava;
ograničen na uže jezičko područje, najčešće dijalitični dogled vrsta dogleda koji
na dijalekat koji ne ulazi u osnovicu odstranjuje boje, ahromatičan dogled.
književnog jezika.
dijalektika (grč. dialegomai razgovaram, dijalog (grč. dialogos) razgovor (ili: govor) u
dialektike) veština razgovaranja (bilo sa dvoje; literarna umetnička forma u an-tičkoj
drugima ili sa samim sobom); veština naučnog filozofiji koju su stvorili so-fisti, Sokrat i
raspravljanja, disputovanja; dose-tljivost, naročito Platon; pr. dijaloški.
dovitljivost, doskočljivost u govoru; fil. nauka dijalogizam (grč. dialogos) lit. figura u kojoj su
o kretanju mišljenja kroz protivrečnosti, koje udruženi gštanjei odgovor: pisac samoga sebe
se, u toku mišljenja, ponovo ukidaju (Hegel: pita i odgovara, ili drugog pita, a sam
„Uviñanje da je priroda samoga mišljenja odgovara.
dijalektika, da ono kao razum mora dopasti dijalogizirati (grč. dialegomai) dati nečemu
negativnoga samoga sebe, protivrečnosti, oblik razgovora, izložiti neku misao itd. u
sačinjava jednu stranu logike". Enzykl joadie obliku razgovora.
der philosophischen Wissenschaften im dijalogirati (grč. dialegomai) uvoditi na scenu
Grun-drisse, § 11); Marks: „Za Hegela je više lica koja razgovaraju.
proces mišljenja, koji on štaviše pod imenom dijamagnetizam (grč. dia kroz, magnes mag-
ideje pretvara u samostalan subjekt, demiurg netni kamen) svojstvo nekih supstanci (bakra,
(tvorac, stvoritelj) stvarnoga . . . Kod mene, bizmuta i dr.) da im je magnetski
obrnuto, idealno nije ništa drugo do u permeabilitet manji od permeabiliteta
ljudskoj glavi preobraćeno i prevedeno vakuuma.
materijalno". Lenjin: ,,Prema tome po dijamagnetometar (grč. dia, magnes, metron)
Marksu je dijalektika „nauka o opštim fiz. aparat za merenje i ispitivanje dija-
zakonima kretanja kako spolja-šnjega sveta magnetizma.
tako i ljudskoga mišljenja." Okretnost i dijamant (fr. diamant, lat. adamas, grč.
veština u govoru koja logički pogrešne adamas) mm. kristalisan ugljenik, najtvrñi,
zaključke ume da naoko prikaže kao tačne. najgušći, najsjajniji i najskupoceniji dragi
dijalektičan (grč. dialektikos) koji odgovara kamen, koji se može brusiti samo svojim
nauci o mišljenju, koji je u skladu sa tom sopstvenim prahom; tip. najsitnija vrsta
naukom; dovitljiv, doskočljiv; koji je u štamparskih slova; fort. rov bez dna (veoma
narečju, dijalektu. dubok) za sprečavanje upada neprijatelja u
dijalektičar (grč. dialektikos) veštak u govoru i zaklon.
raspravljanju; veštak u mišljenju; učeni dijamantin (fr. diamant) vunena tkanina sa
kavgadžija; fil. onaj koji ume da se vešto služi figurama i krstićima.
dijalektikom, koji primenjuje dijalektičku dijamantska boja mešavina lanenog ulja i
metodu. grafita, služi za premazivanje gvozdenih
predmeta (ograda, kapija itd.).
dijambus 219 dijastatičan

dijambus (grč. di-, iambos) četr. dvostruki jamb, lampe (skioptikona), baca uveličava na
stihovna stopa od četiri sloga: U-U-. platno.
dijametar (grč. diametros) geom. prečnik, dijaporeza (grč. diaporesis zabuna, nedoumica,
najveća tetiva, tj. duž koja prolazi kroz sumnja) neodlučnost, neizvesnost, sumnja
središte kruga, krive (npr. elipse) i vezuje (naročito kao retorska figura).
dve tačke obima. dijarea (grč. diarreo protičem) med. proliv.
dijametralan (grč. diametros) pr. prečnički, koji dijarizam (grč. dyao unesrećim, upropastim) ret.
pripada prečniku; pril. sasvim, posve, figura u kojoj se naročito izvrgava ruglu
potpuno, npr. dijametralno suprotan sasvim, nečija neprilika ili neprilič-nost, npr.: Liči
mu kao magarcu sedlo; Videla žaba gde se
skroz, potpuno suprotan. konj potkiva, pa i ona digla nogu, i dr.
dijamorfoza (grč. dia, morphe oblik) dijarija (lat. diaria febris) med. svakodnevna
formiranje, pretvaranje u odreñen oblik. groznica.
dijanasologija (grč. dianassein puniti logia) dijarij(um) (lat. diarium) kod Rimljana:
nauka o punjenju životinjskih tela. dnevni obrok, naročito za kućnu poslugu;
dijanoegonija (grč. dianoia mišljenje, gone danas: dnevnik, knjiga u koju se unosi
rañanje) fil. nauka o poreklu i izvoru dnevni pazar.
saznanja. dijas (grč. dyas) dvojstvo, dvojnost.
dijanoetičan (grč. dianoia razum) fol. ruko-voñen dijasirm (grč. diasyrmos) ruganje, ismevanje;
razumom, razuman; dijanoetične vrline su, retorska figura koja se sastoji u preteranom
kod Aristotela, one u kojima dolazi do umanjivanju predmeta; supr. hiper-bola.
izražaja razum (znanje, razbo-ritost, mudrost, dijaskeuast (grč. diaskeuastes, diaskeuakso
umetnost), za razliku od etičkih vrlina, kod prerañujem) onaj koji kritički prerañuje neko
kojih se razum pojavljuje kao gospodar želja staro delo, naročito Homerove pesme.
i strasti. dijaskopija (grč. diaskopeo svestrano ispitujem,
dijanoja (grč. dianoia) fil. mišljenje, sposobnost razmatram) med. pregledanje bolesnika
mišljenja, razum; značenje. pomoću prosvetljavanja rendgenovim
dijapazon (grč. dia, pas sav) muz. kod Grka: zracima.
oktava; danas: obim jednog glasa ili dijaskopska nrojekcija Opt. prikazivanje
instrumenta; zvučna viljuška — mala providnih predmeta, naročito prozračnih
metalna viljuška koja daje stalno utvrñen slika, na staklu (dijapozitivu) u propuštenoj
ton a. svetlosti.
dijapasma (grč. diapassein posipati izmeñu) dijasostika (grč. diasozo spasem) med. veština
biljni prašak za posipanje rana. održavanje života, negovanje i održavanje
dijapedezis (grč. diapedao probijem, izbijem, zdravlja; pl. sredstva za održavanje zdravlja
diapedesis) med. krvavo znojenje, probijanje i života.
krvi kroz opnu vena, procurenje krvi kroz dijasostičan (grč. diasozo) med. koji čuva,
vene. spasava, predupreñuje, predohranjuje.
dijapente (grč. dia, pente pet) muz. kroz pet dijaspazma (grč. diaspasma razdvojenje,
tonova, tj. kvinta. praznina, diaspao razvlačim, razdvojim)
dijapijeza (grč. dia, pyein gnojiti, zagnojiti, razdvajanje, pauza, stanka izmeñu dva stiha
pyesis gnojenje, zagnojenje) v. dijapijema. jedne pesme.
dijapijema (grč. dia, pyein) med. zagnojavanje, dijaspora (grč. diaspeiro rasipam, diaspora)
naročito pluća, čir u grudima. rasipanje, rasutost, rasejanost; u Novom
dijapijetika (grč. dia, pyein) pl. med. sredstva koja zavetu: Jevreji prognani iz Judeje i rasejani
pomažu gnojenje. po drugim zemljama; u bratstvima: članovi
di japije gičan (grč. dia, pyein) med. koji pomaže koji stanuju odvojeno.
stvaranju gnoja, zagnojavanju. dijastaza (grč. diastasis razdvojenost) hem
dijaplazis (grč. diaplasis) med. nameštanje enzim (encim) ili ferment nañen u životinjama
uganulog ili prelomljenog uda, prelomljene i biljkama koji dejstvuje na uglje-ne hidrate i
kosti. čini da se skrob pretvara u šećer, te znatno
dijaplazma (grč. dyaplasma uobličeno) med. doprinosi metabolizmu.
kišni oblog; oblaganje ili mazanje celog tela. dijastazis (grč. diastasis) razilaženje, ra-
dijaplegija (grč. dia, plegma udarac) med. opšta stajanje, razdvajanje, cepanje; zool. protiv-
klonulost, uzetost. prirodno razdvajanje kostiju ili rskavi-ce;
dijapnoika (grč. diapneo isparavam) pl. med. bog. odroñavanje, degenerisanje biljaka.
sredstva koja pomažu isparavanje kože, dijastaltičan (grč. diastello razdvajam, ras-
sredstva koja izazivaju umereno znojenje. tavljam) koji se rastavlja, razdvaja; koji se
dijapnoja (grč. diapneo ishlapim) med. blago rasteže, razvlači, širi.
isparavanje kože, slabo znojenje. dijastatičan (grč. diastasis) hem. koji pretvara
dijapozitiv (grč. dia, lat. positivus) opt. slika na skrob u šećer.
naročitoj staklenoj ili celuloidnoj ploči koja
se, pomoću tzv. projekcione
dijastema 220 dijaftoroskop

dijastema (grč. diastema) razmak, odstojanje, dijatriba (grč. diatribe) zanimanje, zabava,
meñuprostor; muz. interval. razgovor, obuka; kritički polemički spis;
dijastematičan (grč. diastema) muz. sa meñu- ljutnja, preterano oštra kritika, pamflet;
prostorima, sa intervalima. paskvila; fil. omiljeni metod kiničara i stojika
dijastil (grč. dia, stylos stub) vrh. velika po kome su izlagali svoja učenja: čas
dvornice sa mnogo stubova; kod starih ozbiljno, čas šaljivo, veoma satirično i sa
Grka: dvornica u kojoj su stubovi bili daleko grubim pikanteri-jama.
jedan od drugog za tri debljine stuba. dijafan (grč. diaphaino prosijavam, prosvet-lim)
dijastimometar (grč. diastema razmak, te-tron providan, proziran; dijafane slike providne
mera) aparat za merenje udaljenosti, slike na staklu za ukrašavanje prozora;
odstojanja. dijafano posuñe stakleno posuñe, obloženo ili
dijastola (grč. diastello) razdvajam, rastav-ljam) išarano zlatnim listićima, pa postakljeno;
poet. rastezanje, produžavanje, naročito sloga dijafano radiranje fotografsko kopiranje
koji je inače, sam po sebi, kratak; fiziol. bakroreza itd. na naročitoj dijafanojg tj.
širenje srca pri radu srčanog mišića; ritmički providnoj hartiji.
se smenjuje sa skupljanjem (sistolom); u grč. dijafanitet (grč. diaphaino) providnost,
gramatici: znak za rastavljanje. prozirnost.
dijastolni krvni pritisak minimalni (donji) krvni dijafanometar (grč. diaphaino, metron) fiz.
pritisak. sprava za merenje i odreñivanje providnosti
dijashiza (grč. diaschizein cepati) med. cepaše, atmosferskog vazduha.
odvajanje, rastavljanje. dijafanorama (grč. diaphaino, orao gledam,
dijashizma (grč. diaschizein) med v. dijashiza. vidim) providna slika.
dijateza (grč. diathesis, diatithemi) raspore- dijafanoskop (grč. diaphaino, skopeo gledam)
ñivanje, ureñaj, ustrojstvo, sastav; med. med. aparat za osvetljavanje mehura (bešike)
sklonost nekoj bolesti; up. dispozicija. pomoću električne svetlosti.
dijateze (grč. diathesis) med. tzv. „osnovne dijafnza (grč. diaphyein prorasti, iznići) bog.
bolesti" ili podobnosti za bolesti. pupljenje, okce, mesto sa koga u biljke izbija
dijateka (grč. diatithemi) savez, ugovor; Stari i grana; zool. deo duge kosti izmeñu dve
Novi zavet. jabučice; kol. meñu slo j.
dijatermazija (grč. dia, thermasia toplota) fiz. dijafonija (grč. diaphoneo ne slažem se, u
osobina tela da propuštaju toplotne zrake. raskladu sam, diaphonia) prvobitno, kod
dijaterman (grč. dia, thermaino grejem) fiz. koji Grka: neslaganje u glasu, nesklad, dishar-
propušta toplotne zrake; sulr. ater-man, monija, disonanca; fig. neslaganje, nejed-
adijaterman. nakost; u novoj muzici, pod dijafonijom se,
dijatermanzija (grč. diathermamo progrejem) pogrešno, razumeva kompozicija za dva glasa.
fiz. svojstvo tela da propuštaju toplotne zrake. dijafonika (grč. diaphoneo) v. diakustika.
dijatesaron (grč. dia, oi ili ai tessares, ta tessara dijafonski (grč. diaphoneo) koji se ne slaže u
četiri) muz. čista kvarta; naziv za prevode glasu, koji zvuči nejednako.
četiri evanñelja, tzv. evangelij-ske dijafora (grč. diaphero) razlika, različ-nost;
harmonije. nejednakost, nesloga, spor; ret. ponavljanje
dijatoman (grč. diatomos podeljen) min. koji se jedne iste reči različitog značenja u jednoj
može samo u jednom pravcu lako deliti; fiziol. rečenici.
jednoćeličan. dijaforeza (grč. diaphoresis) znojenje; med.
dijatomeje (grč. diatomos razdeljen, rastav- isparavanje kože, preznojavanje.
ljen) pl. bot. silikatna alga koja stoji izmeñu dijaforetikum (grč. diaphoreo raznosim) med.
životinjskog i biljnog carstva (od njihovih sredstvo koje pomaže isparavanje kože,
ljušturica i nitroglicerina pravi se dinamit). preznojavanje.
dijatonika (grč. diatonikos) muz. tonski sistem dijaforetičan (grč. diaphoreo) koji pomaže
od stupnjeva u okviru oktave, poreñanih jedan isparavanje kože, preznojavanje.
za drugim u razmacima od celih stepena i dijafragma (grč. diaphragma) znat. mišićna
polustepena, koji moraju biti na odreñenim prečaga koja odvaja grudnu od trbušne
mestima. duplje; bog. prepona u semenoj čauri; ot-.
dijatonska skala (grč. diateino istežem, lat. scala pokretni limeni prozorčić (blenda) za
lestvica) muz. skala u kojoj tonovi stoje u otklanjanje ivičnih zrakova kod velikih
istom odnosu prema svome osnovnom tonu u dogleda.
kojem stoje odgovarajući tonovi druge skale dijafragmalgija (grč. diaphragma, algos bol)
prema osnovnom tonu, koji je oktava za med. bolest dijafragme.
osnovni ton prve skale; dakle, intervali u dijafragmitis (grč. diaphragma) med zapaljenje
dijatonskoj skali nisu jednaki. dijafragme.
dijaftoroskop (grč. diaphthei'ro kvarim, skopeo
posmatram) aparat za ispitivanje
pokvarenosti vazduha.
diJahoreza 221 diktatura proletarijata

dijahoreza (grč. diachoreo imam proliv) med. dijecije (grč. di-, oikos) vot. dvodome biljke, tj.
stolica, ispražnjavanje creva. one kod kojih jedna stabla nose samo muške,
dijahoretičan (grč. diachdreo) med. koji pomaže a druga samo ženske cvetove, npr. topola,
urednu stolicu; dijahoretični orga-ni organi vrba i dr.
za ispražnjavanje creva. dijurna (lat. dies dan, diurna) dnevna plata ili
dijahronija (grč. dia, chronos vreme) lingv. nagrada, dnevnica.
istorija, povest jezika. dijurnist(a) (lat. diurnus) dnevničar.
dijahronička lingvistika pravac u nauci i o jeziku dik (fr. duc, lat. dux) 1. vojvoda, hercog; u
čiji su metoda ispitivanja usme-reni na istoriju Francuskoj: stepen plemstva izmeñu
jezika, tj. na ispitivanje uzastopnih jezičkih princa i markiza; 2. luksuzna laka kola za
pojava. dame, bez sedišta za kočijaša, a sa sedištem
dijeza (grč. di-iemi, fr. diese) muz. razlika za slugu pozadi.
izmeñu velikoga i malog polutona, četvrtina dike (grč. dike) pravo, pravda, pravičnost; mit.
tona; svaka mala promena u tonu; „krstić" Dike grčka boginja pravde i pravedne
kao znak da se jedna nota povi-šava za pola odmazde.
tona. dikearhija (grč. dike, arho vladam) vladavina
dijeta (grč. diaitao lečim, diaita, lat. diaeta prava, pravna država; supr. despotica.
način života) med. uredan način života (s dikeokratija (grč. dike, krateo vladam) v.
obzirom na hranu, piće, spavanje i dikearhija.
odmaranje); negovanje zdravlja, naročito: dikeologija (grč. dike, logia) pravo, nauka o
hrana koju u tu svrhu propiše lekar, pravu.
bolesnička hrana; držati dijetuživeti dikeopolitika (grč. dike, politike) pravično
jednostavno i umereno; ist. vreme zasedanja učenje o državi, državna mudrost.
narodnih predstavnika (npr. dijeta u Regens- diklinije (grč. di-, kline legalo, postelja) vot.
burgu). biljke kod kojih se prašnici i tučko-vi ne
dijetalan koji je u vezi sa dijetom. nalaze u jednom cvetu, nego su podeljeni
dijetar (nlat. dietarius) v. dijetist. na razne cvetove, jednospolne biljke koje
dijetarski (lat. dies dan) koji prima dnevni-cu, imaju ili samo muške ili samo ženske
dnevničarski; pril. dnevno, na dan. spolne organe.
dijete (lat. dies dan, nlat. dieta) pl. nadnice, dikokičan (grč. di-, kokkos jezgro) vot. koji ima
dnevnice koje prima službenik, narodni dva jezgra, dvojezgreni.
poslanik itd. mesto stalne plate na ime dikolon (grč. di-, kolon deo, odeljak) poet.
vanrednih poslova; sednice narodnih pesma koja se sastoji iz dve vrste stihova,
poslanika. dikolička pesma.
dijetetika (grč. diaitetike se. tehne) nauka o dikotiledone (grč. di-, kotyledon udubljenje,
načinu života korisnom po održavanje pijavčicaj vot. biljke kod kojih se, pri klijanju,
zdravlja. javljaju dva klicina listića.
dijetetičar (grč. diaitao lečim) onaj koji uči diksi (lat. dicere reći, kazati, dixi) rekao sam,
kako treba čuvati zdravl>e, prijatelj urednog i reko-., završio sam što sam hteo reći, gotov
umerenog načina života. sam; diksi et animam meam salvavi (lat. dixi
dijetetski (grč. diaitao) umereno, korisno po et animam meam salvavi) rekoh i spasoh
zdravl>e; dijetetski propisi propisi kojih se dušu svoju, tj. sad mi je savest mirna.
valja pridržavati da bi se očuvalo zdravlje; diktando (lat. dictando) kazivanjem u pero;
dijetetska sredstva sredstva korisna po zadatak rañen po kazivanju u pero.
zdravlje. diktat (lat. dictatum) l. kazivanje u pero,
dijetist(a) (lat. dies dan) sluga ili službenik koji zadatak rañen po kazivanju u pero; diktando,
radi samo za dnevnicu, dnevni-čar; u dikte; 2. nareñenje, zapovest; ono što nalaže,
katoličkoj crkvi: sveštenik koji služi jutrenju. sugerira (neke postupke i sl.).
dijecan (grč. di-, ofkos kuća, dom) sa dva diktator (lat. dictator) l. u starorimskoj državi:
doma, dvodom. najviši službenik sa neograničenom vlašću,
dijeceza (grč. dioikesis gazdinstvo, kućenje) koja je mogla trajati najviše šest meseci, a
gospodarstvo, uprava, ureñenje; od Diokle- koga su birali u izuzetno teškim prilikama po
cijana naziv za 14 glavnih delova rimskog državu; 2. onaj koji neograničeno vlada, koji
carstva; danas se upotrebljava samo u zapoveda, koji traži poslušnost bez
crkvenoj upravi (kod pravoslavnih: vla- pogovora.
dičanstvo; kod katolika: biskupija; kod diktatura (lat. dictatura) zvanje i vlast
protestanata: parohija koja stoji pod jednim diktatora; režim koji zavodi diktator;
superintendantom); dijecez(al)no pravo neograničena vlast.
zvanično pravo, nadležno pravo vladike, diktatura proletarijata državni oblik vlasti
biskupa. radničke klase (proletarijata) koji ona mora
dijecezan (grč. di-oikeo gazdujem, kućim, uspostaviti da bi obezbedila ukidanje
upravl>am) vladika ili biskup (kao kapitalističke eksploatacije i kapitalizma i
upravnik dijeceze; pripadnik (ili: član) ostvarenje komunističkog društva. — ,, . . .
dijeceze. Izmeñu kapitalistič-
diktafon 222 diluvij(um)

kog i komunističkog društva leži period dilatabilan (nlat. dilatabilis) protegljiv,


revolucionarnog pretvaranja prvoga u drugo. rastegljiv, proširl>iv.
Tom periodu odgovara i politički prelazni dilatator (nlat. dilatator) med. otvarač, sprava za
period, i država tog perio-da ne može biti proširivanje, npr. rane.
ništa drugo osim revolucionarne diktatura dilatatoran (nlat. dilatatorius) koji proširuje,
proletarijata." (Marks, Kritika gotskog rasteže, razvlači.
programa.) — Stvar je u tome da su zakoni o dilatacija (lat. dilatatio) rastezanje, širenje,
najdemo-kratskije buržoaske države proširivanje; med. proširenje srca.
sračunata na očuvanje buržoaskog dilatometar (lat. dilatare, grč. metron) fiz. aparat
društvenog ureñenja i kapitalističkih za merenje zapreminskog širenja pojedinih
ekonomskih odnosa. Otud radnička klasa ne tečnosti.
može bez gaženja tih zakona sprovesti ni dilatoran (lat. dilatorius) koji razvlači,
jednu meru uki-danja kapitalizma. Prema odugovlači, oteže, odlaže.
tome njena vlast i njene mere moraju nužno dilatorij(um) (lat. dilatorium) prav. propis (ili:
biti nasilne — blaže ili oštrije (već prema naredba) o odgañanju roka.
uslovima) — protiv starih odnosa i zakona, dilacija (lat. differe odgoditi, dilatio) odu-
„jer slomiti otpor eksploatatora-kapitalista govlačenje, odgañanje; produženje roka.
nema ko drugi i nemoguće je drugim dilber (tur. dilber, pere. dil srce, ber od
putem". — „A diktatura proletarijata, tj. burden nositi) dragan, lepotan, miljenik, onaj
organizovanje avangarde ugnjetavanih u koji privlači i osvaja srca.
vladajuću klasu radi ugnjetavanje ugnjeta-ča, dilekcija (lat. diligere, voleti, dilectio) ljubav,
ne može dati prosto — samo proširenje sklonost, odanost.
demokratija. Zajedno sa ogromnim dilema (grč. dilemma) neprijatan položaj u
proširenjem demokratizma, koji prvi put kojem se čovek nalazi kad treba ili mora da
postaje demokratizam za siromašne, bira izmeću dve podjednako neprijatne stvari;
demokratizam za narod, a ne demokratizam log. zaključak u kojem je prva pre-misa
za bogate, diktatura proletarijata donosi niz hipotetičan sud, a druga disjunkti-van
ograničenja u odnosu na slobodu ugnje-tača, (polilela).
eksploatatora, kapitalista . . ." (Lenjin, diletant (ital. dilettante) prijatelj (ili: ljubitelj)
Država i revolucija). umetnosti, onaj koji se bavi nekom
diktafon (lat. dictare, grč. phoneo zvučim) umetnošću ili veštinom samo iz ljubavi prema
aparat koji, slično fonografu, prima ono njoj ili radi prekraćivanja vremena (za razliku
što se govori i ponavl>a kad treba da se zapiše od umetnika kao znal-ca, stručnjaka); fig.
(služi mesto stenograma). onaj koji je u nekoj struci površan, nedoučen,
dikgivan (lat. dicere govoriti, dictus) gram. bez stručne spreme.
izjavan, iskazan, izrečan. diletantizam (ital. dilettare) ljubav prema
diktiitis (grč. diktyon mreža) med. zapaljenje umetnostima ili veštinama, bavljenje nečim iz
mrežnjače. ljubavi a ne po pozivu, profesionalno; fig.
diktira ni mir mir koji se sklapa po diktatu drugih nestručnost, površnost.
sila, čiji se uslovi imaju samo da prime i diletantsko pozorište pozorište u kojem igraju
potpišu, bez ikakve diskusije. oni kojima gluma nije struka.
diktira™ (lat. dictare) kazivati u pero, govoriti
nekome s tim da onaj kome se govori to diligencija (lat. diligentia) brižljivost, pažljivost;
zapisuje; govoriti nekome šta treba da radi, revnost, marljivost; prav. brižljivo izbegavanje
savetovati, zapovedati; prepisivati, propisati, nehatnosti u poslovima; kon diliñenca (ital.
npr. kaznu. con diligenza) muz. brižljivost, pažljivo.
diktovati v. diktirati. diližans(a) (fr. diligence) brzina, hitrina;
diktum (lat. dictum) izreka, poslovica, mesto iz ustanova za prevoz putnika, tzv. brza pošta;
nekog dela. poštanska kola.
diktum de omni et nulo (lat. dictum de omni et dilogija (grč. dilogia) dvojako značenje, dvo-
nullo) log. osnovno pravilo zaključi-vanja: smislica.
što važi za sve, važi i za neke i pojedine; što dilogičan (grč. dilogos) koji se može dvojako
ne važi za neke i pojedine, ne važi ni za sve. razumeti, dvosmislen.
diktum faktum (lat. dictum factum) rečeno-- diluvijalan (lat. diluvialis) potopski; po-plavljen;
učinjeno, kako je rečeno onako se i desilo. diluvijalno tle tle poplavljenog zemljišta;
diktus (lat. dicere reći, kazivati, dictus) diluvijalni minerali oni koji su postali usled
imenovani pomenuti, napred pomenuti. poslednjih velikih promena u Zemljinoj kori
dikcija (lat. dictio) jezik ili stil jednog pisca; koje su došle kao posledica poplave;
način izražavanja, izražavanje. diluvijalni čovek preistorijski čovek,
dikcioner (nlat. dictionarium) rečnik koji ne pračovek.
sadrži samo pojedine reči nego i frazeologiju diluvij(um) (lat. diluvium spiranje zemlje)
jednog jezika. poplava, potop; poplavljena zemlja; geol.
doba u razvitku Zemljine kore kada su
diludij(um) 223 dina

lednici počeli da se tope, a koje je neposredno umanjivanje, npr. prst-prstić, kuća--kućica,


prethodilo današnjem dobu. dete-detence; tačnije: deminutiv.
diludij(um) (lat. diludium) odmor pri gladi- diminutivan (lat. diminitivus) umanjavan, koji
jatorskim borbama; paz. vreme izmeñu či- smanjuje, umanjuje, sužava, skraćuje.
nova. diminuto (nm. diminuto) u španskoj inkvi-ziciji:
diluendo (ital. diluendo) muz. gaseći se, sa optuženi za jeres koji nije, po nahoñenju
postepenim oslabljivanjem jačine tona dok se inkvizitora, sve priznao, naročito onaj koji je
potpuno ne izgubi. izdao premalo sukrivaca (posle temeljnog
diluencije (nlat. diluentia) med. sredstva za mučenja, ovakvi su krivci spaljivani na lomači
razblaživanje. kao nepopravljivi grešnici).
diluirati (lat. diluere) razblažiti, npr. vino diminutor (nlat. diminutor) mat. umalilac,
vodom; rastvoriti, rastopiti, oprati, zbrisati, umalitelj, oduzimak; suptrahend.
razbiti (npr. sumnju, podozrenje). diminucija (lat. diminutio) smanjivanje,
dilucida intervala (lat. dilucida intervalla) il. sman>en>e, umanjivanje, umanjenje,
med. svetli trenuci, tj. trenuci svesti i popuštanje; smanjenje, smanjenost,
prisebnosti kod bolesnika, naročito umno umanjenje, umanjenost; trg. odbijanje od sume;
obolelog; običnije: lucida intervala. diminu-cio kalitis (lat. diminutio capitis) prav.
dilucidacija (nlat. dilucidatio) prav. objašnjenje, grañanska smrt; gram. izvoñenje, stvaranje
tumačenje. diminutiva.
dilucidirati (lat. dilucidare) osvetliti, ra-svetliti; di misi ja (lat. dimissio) smenjivanje s po-ložaja,
objasniti, protumačiti. otpuštanje; ostavka, zahvaljivanje na službi;
dilucija (nlat. dilutio) razblažavanje, ra- up. demisija.
stvaranje, umanjivanje jačine. dimisionar (nlat. dimissionarius) onaj koji daje
dimenzija (lat. di-metiri izmeriti, dimensio) ostavku na zvanje ili položaj.
merenje, prostranstvo, pružanje; zamišljene dimiskija (arap. Dimišq-iyy, tur. dimiski) sablja
prave linije pomoću kojih se prostranstvo kovana u Damasku, u srednjem veku.
nekog tela i njegovih granica (površine, dimisorij(um) (nlat. dimissorium) akt o
linije), ili nekog dela prostora koji otpuštanju, smenjivanju.
predstavljamo kao prazan, mogu odreñivati i dimitirati (lat. dimittere) otpustiti, isterati iz
meriti. Da bismo to mogli odrediti, potrebne službe; zahvaliti se, dati ostavku, odstupiti.
su nam tri dimenzije, tri prave koje se seku dimlije v. dimije.
pod pravim uglom: dužina, širina i visina (ili dimorfan (grč. di-, morphe oblik) koji ima dva
dubina). Telo ima tri dimenzije, ono je oblika, dvoobličan; dimorfne biljke bil>ke čiji
trodimen-zijalno, površina dve, a linija jednu se cvetovi javljaju u dva oblika; v.
dimenziju. Po teoriji relativiteta četvrta dimorfizam.
dimenzija je „vreme"; up. koordinatni sistem.
dimenzioniranje (lat. dimensio) odmeravanje, dimorfizam (grč. di-, morphe) dvoobličnost; biol.
preračunavanje veličine, jačine, preseka. javljanje jedinki iste vrste u dva različita
dimenzionirati (lat. dimensio) odmeriti, izmeriti oblika (u biljnom i životinjskom svetu); min.
presek, npr. dobro dimenzioni-rani zidovi svojstvo nekih tela da se mogu, i pored
zidovi čija je jačina dobro proračunata; istovetnog sastava, pojavljivati u bitno
dimenzionirano drvo drvo za grañu, graña. različitim kristalnim oblicima; dimorfija.
dimeran (grč. di-, meros deo) koji se sastoji od dimorfija v. dimorfizam.
dva dela, dva člana, dvočlan. din (grč. dynamis sila) 1. fiz. jedinica sile u
di meta r (grč. di-, metron) metr. stih koji se apsolutnom sistemu mera: sila koja jedinici
sastoji od dve stope ili dva stihovna takta, mase (gramu) u jedinici vremena (sekundi)
npr. jedan jampski stih od četiri stope, saopšti brzinski priraštaj od jednog centimetra
kvaternarijus. u sekundi, ili sila koja masu od jednog grama
dimije (tur. dimie, grč. dimitos) ženske široke u jednoj sekundi pomeri iz mira za jedan
čakšire koje se nose umesto suknje; up. centimetar; po Meñunarodnom sistemu
šalvare. jedinica danas se za silu kao jedinica
diminuendo (ital. diminuendo) muz. postepeno upotrebljava njutn.
tiše, sve slabije (tj. smanjivati jačinu tonova); din (skr. od Deutsche Industrie-Normen) 2.
dekrešendo. nemačke industrijske norme, služe kao
diminuirati (lat. diminuere) smanjiti, smanjivati, osnova za industrijske norme i u mnogim
umanjiti, suziti, skratiti, popustiti (npr. u drugim zemljama (npr. u fototehnici i
snazi, jačini). štamparstvu).
din (pere., tur. din) 3. vera (obično
diminutiv (lat. diminutivum) gram. umanjavna
muslimanska), islam.
reč tj. reč koja svojim završetkom
(diminutivnim sufiksom) izražava pojam dina (grč. dynamis) 1. fiz. v. din.
dina (nem. Diine, fr. dune, prema kelt. din) 2.
geol. peščani brežuljak, dug po nekoliko
dinametar 224 dionizijska epa

stotina a visok po nekoliko metara, sipi-na, dinar (lat. denarius) novčana jedinica u SFRJ,
peščani prud. Alžiru, Bahreinu, Iraku, Jordanu, Kuvajtu,
dinametar (grč. dynamis sila, metron) opt. Libiji i Tunisu, a u Iranu stoti deo rijala.
instrumenat za merenje moći uveličavanja dinast (grč. dynamai mogu, dynastes) vladar,
teleskopa. gospodar; u srednjem veku: posednik viteškog
dinamizam (grč. dynamis) v. preanimizam. imanja, vlastelin, boljar.
dinamika (grč. dynamike) fiz. 1. nauka o silama dinastizam (grč. dynastes vladalac) odanost
i o kretanjima koja te sile proizvode (deo vladaru, odnosno vladajućem domu,
mehanike); 2. sile koje deluju (ili sila, privrženost dinastiji.
energija koja deluje), proizvode dejstvo i dinastija (grč. dynasteia vlast, moć) vlada-lačka
upravljaju njime u ma kakvom obliku; muz. loza, niz vladara iste loze.
mera kojom se označuje jačina izvoñenja. dinastičan (grč. dynastes) koji pripada nekoj
dina mi s (grč. dynamis) sila, snaga, sposobnost; vladalačkoj lozi; koji je pristalica neke
(u Aristotelovoj filozofiji nasuprot energiji, vladalačke loze, dinastije.
stvarnosti) mogućnost; po-tencija. dinas-pigle prema vatri veoma otporno kamenje
dinamistika (grč. dynamis) učenje koje materiju i od čistog kvarca, sa malom primesom kreča,
pojave u prirodi izvodi iz sila prirode. gvozdenog oksida i ilovače; služi za
dinamit (grč. dynamis) razorna materija, unutarnje oblaganje peći sa visokim
mešavina 75 delova nitroglicerina sa 25 temperaturama.
delova nekog drugog, elastičnog, poroznog, ali din-dušman (pere., tur. dindusman) verski
neeksplozivnog tela, obično sa infu-zorijskom neprijatelj, zakleti neprijatelj, zakleti
ili dijatomejskom zemljom; ako se, mesto sa protivnik.
infuzorijskom zemljom, pomeša sa prahom dine (fr. diner ručak; današnje značenje
slabo pečenog drvenog uglja, mešavina se večera) glavni obrok, u podne ili oko 5—6 sati
tada zove celulozni dinamit (pronalazač po podne; svečan ručak, gozba.
švedski hemičar Alfred Nobel, 1833—1896). dinika (grč. dinos vrtoglavica) pl. med. sredstva
dinamičan (grč. dynamis) koji se osniva na protiv vrtoglavice; tačnije: antidi-nika.
dinamici; sposoban, koji ima jako dejstvo, koji dinosaur(us) (grč. deinos užasan, strašan, jak,
ima svoju snagu, koji slobodno dejstvuje, koji sauros gušter) zool. gorostasan prepotopski
deluje sopstvenom unutarnjom i živom silom, gmizavac, do ZO m dug, čiji kostur pokazuje
koji je stalno u pokretu; supr. statičan. znake ptice i sisara.
dinamičar (grč. dynamis) pristalica dina-mistike. dinoterij(um) (grč. deinos, then'on zver) izumrla
dinamička geologija v. geodinamika. vrsta prepotopskog gorostasnog sur-laša.
dinofonitet (grč. deinos, phone glas) lingv. jačina
diname (grč. dynamis) map!ina za proizvoñenje glasa.
električne struje mehaničkim radom obrtanjem dio (ital. Dio, lat. deus) bog; per Dio! (tal. reg
provodnika kroz magnet <;o polje. Dio) zaboga, pobogu!
dinamogen (grč. dynamis, genos poreklo) fiz. Diogen (grč. Diogenes „onaj koji vodi poreklo
koji raña, koji proizvodi silu. ' dinamograf od Zevsa") filozof iz Sinope u M. Aziji
(grč. dynamis, grapho pišem) pokazivač sile, (404—323. pre n. e.), nazvan „pas". Sokratov
naprava za automatske beleženje upotrebljene pojam autarkije podigao je do askeze koja,
sile. odbacujući svaku životnu udobnost, traži
dinamoelektrična mašina v. dinamo. krajnje odricanje želja; nije priznavao
dinamozoizam (grč. dynamis, zoon »sivo biće) postojeće zakone i bio prototip kiničnog
fil. učenje o snazi obdarenoj svešću i voljom. filozofa. O njemu se priča: da je stanovao u
dinamologija (grč. dynamis, logia) nauka o jednom buretu, da je Aleksandra Velikog, kad
pojedinim prirodnim silama. ga je ovaj posetio i rekao mu da kaže jednu
dinamomašina v. dinamo. želju, zamolio da mu se skloni sa sunca, da je
dinamometamorfoza (grč. dynamis, meta- u podne po Atini svećom tražio „ljude" itd.;
morphosis preobražaj) geol. preobraža-vanje "fig. onaj koji prezire svet, mizantrop.
ruda u velikim dubinama kamene kore pod dioktaedar (grč. di-, okto osam, hedra sedište,
uticajem velikog pritiska, visoke temperature i osnova) geol. poliedar sa dvaput po osam, tj.
vode u nove rude. dinamometar (grč. dynamis, šesnaest, površina; pr. dioktae-darski.
metron mera) fiz. naprava (obično sa oprugom) diolefini hem. v. divni.
za merenje sila, silomer. dionizije (grč. Dionysia) pl. svetkovine u slavu
dinamometrija (grč. dynamis, metria) fiz. boga Dioniza kod starih Grka, koje su se
merenje sila; pr. dinamometrijski. poglavito sastajale u orgijanju i pijančenju;
up. bahanalije.
dionizijska epa računanje vremena od Hri-
stovog roñenja, koje je uveo Dionizije Ma-
DIONIZIJSKI 225 diplomatija

.™(Dionisius exiguus), naučnik iz VI veka; diosmoza (grč. di-, dia-, osmos guranje, tiska-
po njemu, Hristos se rodio 754. god. od nje) fiz. v. osmoza.
osnivanja Rima. diostoza (grč. di-, osteon kost) med. pomeranje
dionizijski (grč. Dionysos) fil. izraz kojim Niče kostiju.
naziva elemenat pun snage i stra-stvenosti u dioteleti (grč. dyo, thelo hoću) pl. teol. pristalice
životu i volji; supr. apoli-nijski. učenja o dve prirode i dve volje u Isusu
Dionizos (grč. Dionysos) mit. prijatelj muza, bog Hristu; up. monoteleti.
vina i vinogradarstva kod starih Grka; Bahus. diofiziti (grč. dyo, physis priroda) pl. pristalice
diopter (grč. dia kroz, bgab gledam, vidim, to hrišćanske sekte koja je smatrala da su u
di'optron, e dioptra) opt. sprava pomoću koje se Hristu bile dve prirode, božanska i
jedna vizirna linija upravl>a na odreñenu čovečanska; supr.: monofiziti.
tačku, naročito na aparatima za merenje; dipetalan (grč. di-, petalon list) bog. sa dva lista,
sastoji se od dva dela, od kojih je jedan sa dva cvetna listića.
okrenut oku onoga koji vizira, a drugi dipigus (grč. di-, pyge zadnjica) dvojka nakaza
predmetu koji treba vizirati. koja ima jednu glavu i jedan grudni koš,
diopterski lenjir mesingani lenjir sa dve tanke ali se telo ispod pupka udvaja, tako da
metalne pločice sa prorezima kroz koje se nakaza ima dve zadnjice i dva para nogu,
gleda (zastareo geodetski instrumenat za dvodupac.
odreñivanje pravca na stolu za merenje). dipirihijus (grč. di-, pyrriche) metr. dvostruki
dioptrija (grč. dioptron sve kroz što se vidi) gšrihijus, stihovna stopa od četiri kratka
opt. jedinica za merenje jačine sočiva (jačina sloga: i i U U.
sočiva jednaka je recipročnoj vrednosti žižne diplazija (grč. diplasios dvostruk) muz. dvostruki
daljine), jačina sočiva čija je žižna daljina pijanoforte, sa dve klavijature koje stoje
jedan metar. Sočivo jako 5 dioptrija ima jedna prema drugoj.
zkižnu daljinu 0,20 t. diplazijazam (grč. diplasios dvostruk) udvo-
dioptrika (grč. dia, orao gledam) opt. nauka o stručenje, podvostručenje.
prelamanju svetlosnih zrakova kroz vodu, diple (grč. diple) l. kritički znak oblika
staklo i dr.; anaklastika. položenog velikog slova ipsilona za oz-
dioptričan (grč. dioptrikos) koji spada u načavanje pogrešnog načina čitanja, kao i
dioptriju; dioptrične boje boje koje nastaju sumnjivih mesta u pesničkim delima, naročito
usled prelamanja svetlosti. u drami, da bi se glumac upozorio, da ne
diorama (grč. di-orao gledam kroz) providna pogreši u interpretiranju.
slika, okrugla slika na providnoj materiji diple (grč. diploos dvostruk) 2. dvojnice, vrsta
koja, pomoću veštačkog osvetljavanja, frule.
pokazuje promenljive svetlosne tonove diploja (grč. diplon) fiziol. mećupločje, će-lijski
(dnevne i večernje pejsaže) ili tonove boja sloj izmeñu dve tanke koštane ploče,
(zima, alpinsko bujno zelenilo), ponekad sa naročito kod kostiju lubanje; bot. unutarnja
figurama u pokretu; pronašao Dager 1822. ćelična masa lišća i oplod-nice.
god.
diploma (grč. diploo, diploma) povelja, naročito
dioreksin (grč. diorysso potkopavam) eks- ona kojom se daju dostojanstva, slobode,
plozivni prah, mešavina pikrinske kiseline, povlastice, prava itd.; povelja o ime-novanju,
drvenog uglja, strugotine, šalitre i sumpora; postavljenju, osloboñenju ili po-milovanju;
heraklin. povelja kojom se ukazuje počast, odlikovanje;
diorizam (grč. diorismos ograničavanje, svedodžba o položenom ispitu, naročito na
odredba) fil. odreñivanje pojma. visokim školama.
dioristički (grč. diorizo) ograničavam,
odeljujem, razlikujem) koji objašnjava, diplomat(a) (grč. diploo, diploma) lice koje u
tumači, odreñuje. meñunarodnim odnosima predstavlja jednu
diortoza (grč. diorthosis ureñivanje) suverenu državu, državnik; fig. oprezan i
popravljanje, poboljšavanje; med. nameštanje, predostrožan čovek.
ispravljanje uganutih ili iskrivljenih udova. diplomatarij(um) (grč. diploma) zbirka povelja.
diortotičan (grč. diorthoo ispravljam) koji diplomatizirati (grč. diploma) održavati vezu sa
ispravlja, koji služi za ispravljanje (ili: stranim dvorovima; voditi pregovore,
nameštanje, doterivanje). pregovarati sa stranim dvorovima i vladama;
Dioskuri (grč. Dios-kuroi sinovi Zevsovi) mit. fig. na uglañen način kriti svoje mišljenje i
grčki polubogovi Kastor i Polideuk (Poluks), namere, ponašati se oprezno, mudro i
blizanci; fig. nerazdvojni prijatelji; astr. Š uglañeno.
zodijački znak (Blizanci) i sazvežñe na diplomatija (grč. diploma) formalno
severnoj nebeskoj hemis-feri. posredovanje u meñusobnom opštenju
izmeñu država, načela i pravila koja u tome
pogledu važe; zvanični organi koji se tim
poslom bave; umetnost u javnom i tajnom
voñenju pregovora izmeñu pojedinih vlada.
diplomatika 226 dirigent

diplomatika (grč. diploma) pomoćna istorijska diptihon (grč. dfptychon) dvostruko presa-
nauka, nauka o poveljama, tj. veština čitanja i vijeno) dvostruka tabla na sklapanje; kod
pravilnog tumačenja starih povel>a, starih naroda: dvostruka tabla za pisanje; kod
utvrñivanja njihove izvornosti, originalnosti, starih hrišćana: spisak roñenih, krštenih,
vremena kad su izdane itd.; ponekad = umrlih itd.; um. slika u dva dela, na dve table
diplomatija. ili dva platna, koja se može sklapati.
diplomatičar (grč. diploma) poznavalac i diptoton (grč. di-, pipto padam) gram. reč koja
veštak u čitanju i tumačenju starih povelja. ima samo dva padeža.
diplomatski (grč. diploma) poveljno, doku- direk (tur. direk) greda; drveni stub.
mentirano, što se osniva ili dokazuje na direkt (directus prav) Sp. u boksu: udarac
osnovu povelja; što se tiče pregovora i veza ispruženom rukom tako da ruka poñe
izmeñu država, što spada u poslove jednog najkraćim putem u pravcu tela protivni-
poslanika na strani; državnički, poslanički, kova.
ambasadorski; fig. mudro, oprezno, učtivo, direktan (lat. directus) prav, koji je u pravoj
uglañeno, sa puno takta; diplomatski kor (fr. liniji, bez posrednika, neposredan; koji radi
corps diplomatique) svi predstavnici stranih bez okolišavanja; per direktum (lat. per
država akredi-tovani na jednom dvoru, kod directum) pravim putem; direktni porezi
neke vlade, diplomatske telo. neposredni porezi npr. porez na prihod;
diplomacije v. diplomatija. indirektni porezi posredni porezi, npr. na
diplomiram (grč. diploma) koji je dobio životne namirnice itd.; direktna trgovina
pismenu potvrdu o nekoj počasti, kupovanje robe iz prve ruke od proizvoñača.
svedočanstvo o položenom završnom ispitu, direktive (nlat. directiva) uputstvo, propis,
povelju o postavljenju na neki položaj ili neko pravilo o držanju u nekoj stvari, pravac rada,
zvanje. smernica; pravac delovanja, toka, razvoja,
diplomirati (grč. diploma) položiti poslednji i linija po kojoj se neko kreće ili nešto razvija;
završni ispit na visokoj školi ili na fakultetu voñstvo, rukovoñenje; voj. uputstvo za rad (u
univerziteta. obliku naredbe).
diploiija (grč. diploos dvostruk, ops, opos oko) direktoar (fr. directoire) upravni savet,
med. poremećaj vida pri kome se jedan direktorijum; u francuskoj revoluciji: najviša
predmet vidi dvostruko; diplosija, ditop-sija. upravna vlast, osnovana 26. H 1795. a
diplosija (grč. diploos dvostruk, ops, opos oko) oborena 9. XI 1799; ceo period dok je ta vlast
v. diplopija. trajala; moda i način u odevanju, nameštaju i
diplosomija (grč. diploos, soma telo) rañanje dr. koja, se tada pojavila i imala
dvostrukih nakaza (npr. sijamski blizanci). klasicističko-antički karakter.
dipodan (grč. di'-pus) metr. sa dve stope, od dve direktor (nlat. director) upravitelj, upravnik,
stope, dvostopni. rukovodilac; v. dirigent.
dipodija (grč. di-, pus, podos stopa) metr. dirsktorat (nlat. directoratus) upravniš-tvo,
dvostruka stopa, spajanje dveju metričkih upraviteljstvo, zvanje i nadležnost jednog
stopa u osnovni metar ili takt jednog stiha; upravitelja; stan i kancelarija up-ravitelja.
sizigija. direktorijalni (nlat. directorialis) koji dolazi od
dipol (grč. di-, polos) fiz. sa dva pola. direktora ili direktorijuma (npr.
diprosopus (grč. di-, prosopon lice) nakaza sa direktorijalno rešenje).
dve sljubljene glave, ali tako da se na njoj
razlikuju dva lica. direktorij(um) (nlat. directorium) vrhovna
dipsakus (grč. dipsa žeñ, dipsakos) med. bolest uprava, vrhovni upravni i nadzorni savet
žeñi. nekog preduzeća, zavoda, ustanove i dr.; v.
dipsetičan (grč. dipsao žednim) koji žedni, koji direktoar.
voli da pije; koji izaziva žeñ. direktrisa (fr. directrice) upravnica,
dipsodičan (grč. dipsao) v. dipsetičan. upraviteljica, direktorka, rukovodilja; mat.
dipsomanija (grč. dipsa, mania pomama) med. linija vodilja.
strast za pićem; pijaničko ludilo. direkcija (lat. directio) uprava, vrhovno
diptera (grč. di-, pteron krilo) pl. zool. dvo- upravio ili nadzorno telo u nekom preduzeću,
krilci, insekti sa dva neobrasla krila (muve, društvu i sl.; rukovodstvo neke ustanove ili
obadi, komarci i dr.). preduzeća; zgrada ili prostorija u kojoj se
dipteralni hram arh. v. dipteros. nalazi uprava preduzeća.
dipterologija (grč. di-, pteron, logi'a) zool. direkciona linija voj. linija pravca, npr. putanja
nauka o dvokrilcima. jednog zrna.
dipteron arh. v. dipteros. dirigent (lat. dirigens) upravljač, upravnik,
dipteros (grč. di-, pteron) apx. hram ograñen sa rukovodilac, rukovalac; muz. onaj koji
dva reda stubova; dipteralni hram, dipteron. upravlja izvoñenjem muzičkog dela; u po-
dirigira™ 227 disimulator

morskom pravu: poslovoña parobrodskog diseminacija (lat. disseminatio) sejanje, ra-


društva. sejavanje semena živih bića po vazduhu; fig.
dirigira™ (lat. dirigere) upravljati, ruko-voditi, rasprostirala (ili: raznošenje, širenje) nekog
upućivati; muz. upravljati izvoñenjem glasa, vesti.
muzičkog dela. diseminirati (lat. disseminare) rasejati, ra-
d i ri ža bl (fr. dirigeable) vazdugpna laña; sejavati, rasipati, rasturati; rasprosti-rati,
aerostat sa motorom za kretanje i aparatima raznositi, pronositi glas, naročito: širiti
za upravljanje. lažno učenje.
dirižer (fr. dirigeur) rukovodilac igara.
dirimencije (lat. dirimentia) prav. razlozi za disenter (eng. dissenter) „onaj KOJA drukčije
razvod braka, prepreke za brak. misli", odstupnik, jeretik (ovako se nazivaju u
Engleskoj pristalice svih protestantskih
dirimirati (lat. dirimere) rastaviti, razve-sti, crkava koji su se, ne toliko po učenju koliko
ukinuti, poništiti. po ustrojstvu i obredima, odvojili od državne,
dirinpiti (tur. der renc, pere. der u, reng muka, episkopalne crkve, kao prezbiterijanci,
tegoba) mučiti se, raditi težak posao bez independenti, meto-disti, baptisti, kvekeri,
odmora. nonkonformi-sti i dr.).
dirita (ital. diritta) muz. tonska skala; ala dirita
(ital. alla diritta) po tonskoj skali, tj. disencija (lat. dissentio) razlika (ili: razilaženje)
postepeno od jednog tona do drugog. u mišljenju; nesporazum, razdor, nesloga.
dirupcija (lat. diruptio) probijanje, proboj, diserirati (lat. disserere) v. disertirati.
prolamanje. disertant (lat. dissertare raspravljati) v.
dirham (grč. drachme) novčana jedinica Abu disertator.
Dabia i Maroka. disertator (nlat. dissertator) pisac naučne
dis (dis) muz. poluton koji leži izmeñu tonova d i rasprave; podnosilac disertacijeuniverzitetu.
e. disertacija (nlat. dissertatio) naučna rasprava,
Dis staroitalski bog podzemnog sveta. naročito ona koja se podnosi univerzitetu radi
dis- (grč. dis) l. prid. u mnogim složenicama: habilitacije ili dobi-janja doktorske titule
dvaput, dvostruko. (inauguralna disertacija).
dis- (lat. dis-) 2. predmetak koji odgovara disesteza (grč. dys-, iasthesis oset, osećaj)
našem raz- i izražava razilaženje, psnh. neosetljivost, tupoglavost.
razdvajanje, suprotnost uopšte. disecirati (lat. dissecare) rasecati, razuñi-vati,
dis- (grč. dis-) 3. predmetak kojim se iskazuje raščlanjavati sečenjem.
rñavo stanje, smetnja, neprijatnost ili teškoća disident (lat. dissidens) otpadnik, odmetnik,
(u mnogim, naročito medicin-skim, onaj koji se odvaja u mišljenju, jeretik.
izrazima), odgovara našem ne-.
disažija (ital. disagio) razlika po kojoj je kurs disidencija (lat. dissidentia) rascep, cepa-nje,
neke valute niži od njene nomina čne pocepanost; razdor, nesloga; različ-nost u
vrednosti; up. ažija. mišljenju, naročito religioznom.
disakordirati (ital. disaccordare) ne slagati se, disidij(um) (lat. dissidium) razdor, rascep,
ne saglašavati se; ne zvučati skladno. nesloga, različnost u mišljenju.
disborzo (ital. disborso) trg. predujam, izda-tak, disilabum (grč. di-, syllabe slog) gram. reč od
trošak. dva sloga, dvosložnica.
disgenika (grč. dys-, genos rod, poreklo) disimilaritet (nlat. dissimilaritas) neslič-nost,
rañanje duševno i telesno zaostale dece; različnost, raznorodnost.
supr.: eugenika. disimilacija (nlat. dissimilatio) gram. razjed-
disgregacija (nlat. disgregatio) raščinja-vanje, načavanje, tj. pretvaranje jednog od dva
raspadanje, raspad na sastojke. jednaka suglasnika u neki drugi sugla-snik,
disgresija v. digresija. naročito suglasnik s dahom (as-pirat) u
disdijaklaza (grč. dia-, diaklao prelamam) odgovarajući tenuis, npr. Bakhus mesto Bah-
opt. dvostruko prelamanje zrakova. hus, Sapfo mesto Saf-fo; bog. rastvaranje
disdijaklastičan (grč. dis-, diaklao) om. koji organske hrane u listu; biol. razaranje
pokazuje dvostruko prelamanje zrakova. metabolizma, katabolizam, razaranje promena
disdijapazon (lat. dis, grč. dia, pas sav) muz. tvari u organizmu, raspadanje žive
jedan interval od dve oktave. supstancije; up. asimila-cija.
disćiri (ital. disgiri) tehnol. otpaci od svilenih disimilirati (lat. dissimilis) ne biti sličan,
konaca. razlikovati se; gram. razjednačavati.
disektacija (lat. dissecare) v. disekcija. disimulator (lat. dissimulator) onaj koji nešto
disektor (nlat. dissector) onaj koji vrp!i taji ili krije, prikrivalac, tajilac, pritvorica,
disekciju. licemer.
disekcija (nlat. dissectio) rasecanje nekog tela;
raščlanjavanje (ili: otvaranje) leša.
disemija (grč. dys-, haima krv) med. bolestan
sastav krvi, raspadanje krvi.
disimulaciJa 228 diskontni posao

disimulacija (lat. dissimulatio) zatajivanje; diskvalifikovani! (lat. dis-, qualis, facere) v.


pretvaranje, pretvorstvo, prikrivanje; diskvalificirati.
dvoličnost, licemerstvo. diskvalificirati (lat. dis-, qualis, facere)
disimulirati (lat. dissimulare) kriti, prikrivati, onesposobiti, učiniti (ili: načiniti) nesposobnim
tajiti, zatajivati; pretvarati se, licemeriti. (ili: nepodesnim) za vršenje kakve službe;
d i si ivo l to (ital. disinvolto) muz. neusiljeno, proglasiti nesposobnim ili nevažećim; sp.
prirodno. nekoga isključiti iz takmičenja zato što ne
disipator (nlat. dissipator) raspikuća, ra-sipnik; odgovara propisanim uslovima takmičenja;
dimnjak sa više postranih otvora na gornjem obeležiti nekoga kao nedostojnog,
delu radi ravnomerne podele gasova. nepodobnog; diskva-lifikova ti.
disipacija (lat. dissipatio) rasipanje, disklamacija (nlat. dis-clamatio) odricanje,
razbacivanje; rasejanost, nepažnja; rasturanje, nepriznavanje; prav. lažno poricanje svojih
npr. magle, dima; rasipanje energije i obaveza.
njeno pretvaranje u oblike koji se više ne disklamirati (nlat. dis-, clamare) poricati,
mogu ponovo iskoristiti za rad, npr. toplota iz odricati, ne priznavati.
parne mašine koja zagreje vaz-DUH. diskobolija (grč. diskos, kolut bole hitac)
dis jek i an (lat. disjicere, disjectur Jazbacan, bacanje diskosa.
rasturen, rasteran, razasut. diskobolos (grč. diskos, bole) bacač diskosa.
disjungirati (lat. disjungere) odvojiti, ode-liti, diskografija (grč. diskos, grapho pišem) popis
rastaviti, razvesti. proizvoñača gramofonskih ploča.
disjunktivan (lat. disjunctivus) razdvojan, diskoidan (grč. diskos, eidos vid, oblik) sličan
odvojak, isključan, rastavan, koji razdvaja, diskosu, sličan tanjiru, tanjirast, pločast.
odvaja, iskl>učuje; protivan, suprotan; gram. disko-klub (grč.-eng.) obično zatvoreno mesto u
disjunktivne ili rastavne rečenice nezavisne kome se skuplja omladina da bi slušala
rečenice koje kazuju radnje od kojih se jedna modernu muziku sa ploča i igrala.
može dogoditi, a druga ne, npr.: „Ili doñi, ili diskolija (grč. dyskolia) nezadovoljstvo,
piši"; disjunktivni veznik ili . . . ili . . .; log. neraspoloženje, turobnost, seta; sklonost
disjunktivni pojmovi oni koji su po svom izvesnih ljudi da sve stvari i pojave tumače
obimu odvojeni jedan od drugog, ali oba i gledaju u crnoj boji; supr.: euko-lmja.
pripadaju, kao rodni, nekom višem, diskoloran (lat. discolor) različite boje,
opštijem pojmu, npr.: čovek — žena, pas — raznobojan, šaren.
mačka; disjunktivni sudovi sudovi sa diskoloracija (lat. discoloratio) obezbojenje,
disjunktivnim pojmovima, tj. sa pojmovima gubljenje boje, bleñenje.
koji se meñusobno isključuju (npr. S je ili RJ ili diskonvenijencija (nlat. disconvenientia) ne-
R2); disjunktivni silotizam (ili zakl>učak) priličnost, nepristojnost, nepriklad-nost,
zaključak u kojem je prva premisa neskladnost.
disjunktivni sud, a druga potvrñuje ili odriče diskont (ital. discoiito) trg. v. diskonto.
jednu od alternativa postavljenih u prvoj diskontant (ital. disconto) trg. lice koje daje
premisi. menicu u eskont.
disjunkcija (lat. disiunctio) razdvajanje, diskontar (ital. disconto) trg. lice koje prima
isključenje; protivnost, suprotnost; logično
razdvajanje. menicu u diskont, koje je diskontuje.
diskant (nlat. discantus) najviši glas (kod dece i diskontinuiran (lat. dis-, continuere) prekinut,
žena), sopran; registar orgulje, koji kod koga je prestala veza, bez veza; prekidan,
obuhvata gornju polovinu klavija-ture. neprodužan, koji nije u vezi sa zakonom
diskantist(a) (lat. dis-cantare) pevač koji peva kontinuiteta.
najviši glas, sopranist. diskontinuitet (lat. dis-, continuitas npo-
diskantni ključ muz. ona oznaka tonskih skala, dužnost, neprekidnost) prekid, prestanak,
lestvica, koja naznačuje da s (ce) pada na prekidnost, neprodužnost.
prvu liniju. diskontirati (ital. disconto) trg. odbiti, odračunati;
diskatapozija (grč. dys-, katapinein progutati, naročito: menice pre isteka roka, po odbitku
kataposis progutanje) med. teškoća (ili: izvesnih procenata, za gotov novac kupiti ili
smetnja) pri gutanju hrane ili pića. prodati; diskon-tabilna menica ona koja se
diskvalifikacija (lat. dis-, qualis kakav, facere izdaje pouzdanim trgovačkim firmama, u
učiniti) onesposobljavanje, činjenje koje se ne sumnja da će ih tačno i na vreme
nesposobnim (ili: nepodesnim) za vršenje reguli-sati.
kakve službe, nekog rada; onesposoblje-nost diskontni posao bank kupovanje kratkoroč-nih
za vršenje naročitog rada, nedostatak tražbina, naročito menica, čiji rok plaćanja još
sposobnosti, nemanje važnosti; isključivanje; nije dospeo; up. eskontni posao.
isključenje.
diskontni račun 229 diskulpacIJa

diskontni račun trg. izračunavanje sadašnje deo služi kao mera (stotina kao celo sastoji se
vrednosti, u gotovom, izvesne sume (traž- od 100 jedinica), supr. kontinui-rana veličina, tj.
bine) čije plaćanje tek, docnije, dospeva. veličina kod koje celina prethodi delovima,
diskonto (ital. disconto, fr. decompte, veličina koja nema mere u sebi (jedinica se ne
escompte) trg. odračunavanje, odbijanje sastoji iz razlomaka); 2. koji ume razborito da
procenata pri isplaćivanju menica kojima pravi razliku meñu stvarima i sl., uzdržljiv,
još nije dospeo rok plaćanja; naknada. pažljiv, smotren, ćutljiv, koji ume da čuva
diskordantan (lat. discordans) neskladan, tajnu, pouzdan, poverljiv, obazriv, mudar,
nesložan, nesaglasan, nejednak. oprezan; 3. diskreto, kon diskrecione (ital.
diskordantnost (lat. discordare ne slagati se, discreto, con discrezi-ope) muz. oprezno, vodeći
fr. discordance) nesklad, neskladnost; računa o glavnom glasu i o nameri kompozitora.
nesloga, nesaglasnost; geol. neskladno (ili: diskrecija (nlat. discretio, fr. discretion)
neparalelno) ležanje jednog sistema mlañih smotrenost i obazrivost u govoru i ponašanju,
slojeva na nekom starijem sloju ili pored pažljivost, uzdržljivost, voñenje računa o
nekog starijeg sloja. osetljivosti drugoga; neprolive-nost, ćutljivost;
diskordancija (lat. discordia nesloga) nahoñenje, velikodušnost ili uviñavnost
neslaganje, nepodudaranje. (pobedioca); predati se na diskreciju predati se
diskordija (lat. discordia) nesloga, razdor, na milost i nemilost; a diskresjon (fr. a
nesaglasnost. discretion) prema nahoñenju, na milost i
diskordirati (lat. discordare) muz. odstupati od nemilost; diskrecione godine godine zrelosti,
pravilnog tona, ne slagati se, ne ići uporedo godine punoletnosti; diskreciono doba doba u
sa drugim tonovima, ne biti u skladu. kojem neko ima pravo da se odluči kojoj će
diskos (grč. diskeuo, diskos) sp. okrugla ili obla, veroispovesti pristupiti; diskrecioni dani trg.
u sredini odebela ploča od kamena, železa ili vreme koje se može još čekati od dana kada
drveta za bacanje, igra kod starih Grka već menici doñe rok pa do njenog slanja na protest.
u Homerovo doba veoma poznata i omiljene; diskrecionaran (fr. discretionnaire) ostavljen
u savremenoj lakoj atletici bacanje diskosa uviñavnosti i ličnom nahoñenju; diskrecionarna
ponovo je ožive-lo: moderni diskos, obično vlast slobodno, neograničeno pravo i vlast suda,
od drveta ili železa ima 22 st u prečniku, a naročito pred-sedavajućeg, da u toku pretresa po
težak je 2 kg; u pravoslavnoj crkvi: tanjir na sopstvenom nahoñenju bira sredstva koja mu
kojem stoji lugar (deo crkvenih utvari); bat. se čine celishodna; diskrecioni. diskrecioni v.
unutarnji krug složenih cvetova, npr. diskrecionaran. diskrimen (lat. discernere,
suncokreta. discrimen) nešto što odvaja, meña, granica,
diskofil (grč. diskos, philos prijatel>) lju-bitelj i meñuprostor; razlika, razmak, različnost;
poznavalac kvaliteta gramofonskih ploča; odsudan ili kritičan trenutak, najveća
pasionirani skupljač intere-santnih primeraka opasnost, kriza.
starih i savremenih gramofonskih ploča. diskriminanta (lat. discriminare) mat. kod
diskrazija (grč. dys-, krasiš mešavina) med. odreñivanja korena (hr h2) kvadratne jed-načine;
rñavo mešanje sokova u telu. izraz koji se nalazi pod korenom.
diskredit (nlat. dis- creditare, fr. discredit) diskriminacija (lat. discriminare odvajati,
nepoverenje, rñav glas, gubitak kredita; praviti razliku, nlat. discriminatio) u
gubitak ugleda (ili: vrednosti). meñunarodnim odnosima: davanje manjih
diskreditiranje (fr. discrediter) lišavanje prava pripadnicima jedne države nego što se
poverenja ili ugleda, ozloglašenje, iznošenje daju pripadnicima drugih država; rasna
na rñav glas, nanošenje štete nečijem dobrom diskriminacija socijalnopravni odnos u nekim
glasu. državama koji pripadnicima drugih rasa (npr.
diskreditirati (fr. discrediter) lišiti poverenja ili Crncima i Jevrejima) i nacionalnim manjinama
ugleda, izvikati, ozloglasiti, ubiti nekome osporava ona prava i grañanske slobode što ih
dobar glas, ugled ili poverenje. uživaju pripadnici vladajućeg naroda; obespra-
diskreditovati v. diskreditirati. vljenje kolonijalnih, polukolonijalnih naroda ili
diskrepantan (lat. discrepans) koji odstupa, narodnih manjina od strane vladajućeg naroda.
odudara, koji se razlikuje od nekoga ili diskriminirati (lat. discriminare) deliti,
nečega, koji nije u skladu. odvajati, razlikovati; smanjivati prava,
diskrepancija (lat. discrepantia) nesaglasnost, prikraćivati prava, obespravljivati; graničiti.
neslaganje, neskladnost, nesrazmer-nost, diskulpacija (nlat. disculpatio) opravda-vanje,
razlika. dokazivanje nevinosti.
diskretan (lat. discernere razdvojiti, odvojiti,
discretus razdvojen, odvojen; različit) 1. po
sebi različit ili odvojen; mat., fil., hem.
diskretna veličina veličina kod koje deo
prethodi celini, veličina čiji
diskulpirati 230 disnareuniJa

diskulpirati (nlat. dis-culpare) pravdati, kao posledica nekog oboljenja unutarnjih


opravdavati, dokazati nevinost. spolnih organa).
diskurzivan (nlat. discursivus) log. onaj koji je disolvencija (lat. dissolventia) pl. med. sredstva
čisto misaone, pojmovne prirode (supr.: za rastvaranje (ili: razblaživanje,
intuitivan); razgovoran, u razgovoru, omekšavanje, rastavljanje).
uzgredan. disolvirati (lat. dissolvere) rastvoriti, ra-stvarati,
diskurirati (lat. dis-currere, fr. discourir) rastopiti; raspustiti, rastaviti.
govoriti, razgovarati se. disolubilan (lat. dissolubilis) rastvorljiv,
diskurs (lat. discursus, fr. discours) razgo- rastopljiv, rastavljiv.
varanje, razgovor; govor, beseda, disolutan (lat. dissolutus) rastvoren; neobuzdan,
predavanje, izlaganje. lakomislen, razuzdan.
diskus (lat. discus, grč. di'skos) v. diskos. disolutivan (nlat. dissolutivus) rastvaran, koji
diskusivan (nlat. discussivus) koji pretresa, rastvara, rastavan, koji rastavlja, rastopan,
objašnjava; koji razlaže, razdeljuje. koji rastapa; rastvorni, rastop-ni, koji je
diskusiji (lat. discussio) pretresanje, ra- prirode rastvora (ili: rastava, rastopa), koji
spravljanje, istraživanje razgovorom, pripada rastvoru (ili: ra-stavu, rastopu).
objašnjavanje putem izmene misli i raznih disolucija (lat. dissolutio) rastvaranje,
gledišta. raspadanje jednog tela; raspad (npr. društva,
diskutabilan (lat. discutere raspravl>ati) države, braka); neobuzdanost, raspušte-nost,
raspravljiv, pretrep!ljiv, koji je sposoban da se razvratnost; disolucioni kont-rakt trg.
o njemu pretresa, raspravlja. ugovor o razortačenju.
diskutirati (lat. discutefe) v. diskutovati. disonantni interval muz. onaj čije jednovremeno
diskutovati (lat. discutere) pretresati, zvučanje tonova ne zadovoljava naš sluh.
objašnjavati, raspravljati. disoianca (nlat. dissonantia) nesklad, nesloga,
disk-džokej (eng. disc-jockey) lice koje bira i nesaglasnost, neslaganje, razdor; muz. odnos
pušta ploče zabavne muzike na priredbama, dvaju ili više tonova čije zvučanje ne može da
disko-klubovima ili na radiju uz propratni zadovolji, nego traži veću konsonanciju (u
komentar. sekundi, septimi, noni i dr.) tj. prijatniji
dislalija (grč. dys-, lalein tepati, govoriti) med. utisak na uvo.
poremećaj u izgovaranju reči usled oboljenja disonirati (lat. dissonare) ne zvučati skladno,
ili kakvog nedostatka na spoljnim organima ne slagati se u glasu, biti nes-kladan;
za proizvoñenje govora (na jeziku, usnama, razlikovati se.
zubima ili grkljanu). disopija (grč. dys-, opsis viñenje) med. slabo-
disleksija (grč. dys-, lexis govorenje) med. vidnost, slabost vida; disopsija.
nesposobnost čitanja kada bolesnik može disopsija (grč. dys-, opsis) med. v. disopija.
samo da počne čitanje teksta a nije sposoban disocijabilan (lat. dissociabilis) nespojljiv,
da čita do kraja. nezdružljiv.
dislogija (grč. dys-, logos) psih. poremećaji u disocijacija (lat. dissociatio) razdvajanje,
govoru usled nedostatka inteligencije. rastajanje, rasturanje (nekog društva); hem.
dislokacija (lat. dislocatio) premeštanje, razlaganje hemijskog jedinjenja u njegove
razmeštanje; podela, razdeoba; voj. razmešta j sastavne delove naročito dejstvom toplote;
trupa po izvesnoj oblasti; geol. pucanje elektrolitična disocijacija fiz. raspadanje
Zemljine kore i poremećaji koji su s tim u molekula rastvora u prostije sastojke (jope).
vezi; med. ipgčašenje, uganuće; dis-lokaciona disocirati (lat. dissociare) rastaviti, raz-družiti,
karta mapa iz koje se vidi kako su trupe rasturiti, razdvojiti.
razmeštene u nekoj oblasti.
dislocirati (lat. dislocare) premestiti, pre-meštati, dispanzer (eng. dispensary) socijalna ustanova
razmestiti, razmeštati, npr. vojsku; med. za besplatno lečenje sirotinje.
uganuti, icgčapJiti. disparagij(um) (nlat. dis-paragium) nepriličan
dismembrator (lat. dis-, membrum ud; član, brak (sa osobom iz nižeg staleža, naročito
deo) dezintegrator za žito. članova vladarske kuće); v. me-zalijans. ,
dismembracija (lat. dismembratio) raspar- disparatan (Lat. disparatus) iz osnova razli-čan,
čavanje, raskomadavanje, rapgčlanjavanje; nejednak, neskladan; disparatii pojmovi log.
naročito: podela jednog kompleksa zemljišta oni koji ne pripadaju zajedničkom rodnom
na manje delove (parcele); izdvajanje pojmu te nemaju nikakvih zajedničkih
crkvene opštine iz njene dosadanje paro-hije. oznaka, npr. razum i biljka, jabuka i vrlina.
dismembrirati (lat. dis-, membrum) odvajati dispareunija (grč. dys-, pareunos suprug,
delove iz neke celine, rasparčava™, supruga) med. slabo, nedovoljno
raskomadavati, raskomadati, raščlanja-vati. raspoloženje žene za spolno opštenje.
dismenorea (grč. dys-, men mesec, geb tečem)
med. menstruacija praćena bolovima (kao
posledica nedovoljne razvijenosti ili ne-
pravilnog položaja materice; kod žena i
disparitet 231 disponirati

disiaritet (lat. dis-par) nejednakost, razli-čitost, displicentiae pactum) prav. ugovor o raski-
neskladnost. danju zaključenog trgovačkog posla, ugovor o
dispaširati (fr. dispacher) mor. štetu pre-trpljenu pišmanluku.
na lañi proceniti ili naknaditi. displicirati (lat. displicere) ne dopadati se, ne
disienzarij(um) (lat. dispendere) zano d za sviñati se, ne biti po volji.
besplatno davanje lekova sirotinji, sirotinjska dispnoja (grč. dys-, pneo dišem, rpoe disanje)
apoteka. med. zaptiv, zaptivanje, teško disanje (kod
dispenzator (lat. dispensator) razdavalac, težih oboljenja organa za disanje, srca,
delilac, priložnik; upravnik, nastojnik izvesnih živčanih poremećaja, groznice,
(naročito u manastirima). mehaničkih smetnji i dr.).
dispenzatorij(um) (nlat. dispensatorium) dispozitiv (nlat. dispositiva) prav. odluka,
apotekarska knjiga sa propisima za rešen>e, formula presude.
spravljanje lekova koju izdaje sanitetski dispozitivan (nlat. dispositivus) koji se tiče
savet; apotekarski zbornik. raspolaganje nečim ili ureñenja nečega; koji
dispenzacija (lat. dispensatio) razdvajanje, nareñuje, prepisuje, odlučuje.
deljenje; razrešavanje od neke obaveze ili dispozicija (lat. dispositio) raspored, raz-meštaj;
smetnje u pojedinačnom slučaju, naročito kod sreñivanje, ureñivanje, pripremanje; plan
prepreka za brak; osloboñenje, oproštaj; (npr. za bitku); skica, nacrt (rasprave, članka,
dispenzacioni troškovi, novac koji treba predavanja); raspolaganje, rukovanje novcem,
platiti za jedno ovakvo razrešavanje ili imanjem; med. na-strojenost za izvesne
oproštaj. bolesti, sklonost izvesnim bolestima;
dispenzirati (lat. dis-pensare) podeliti, razdeliti, duševno raspoloženje, dobra volja;
razdati; farm. lekove praviti i izdavati; nastrojenost, naročita sposobnost za nešto
osloboditi od obaveze, kazne ili nevol>e; (npr. muziku, nauku, zločin, krañu);
oprostiti. dispozicioni fond novac stavljen nekome na
dispepsija (grč. dys-, pepsis varenje, probava) raspolaganje u izvesne svrhe, i o kojem se ne
med. poremećaji u organima za varenje mora polagati račun.
(želucu i crevima), naročito: slabo varenje dispoziciona sposobnost prav. sposobnost ra-
želuca usled poremećaja u lučenju sokova za spolaganja nečim, sposobnost za pravne
varenje. radnje ili poslove, sposobnost za samostalno
dispeptičan (grč. dys-, pepsis) koji teško vari, obavljanje poslova.
teško prekuvava. dispoziciono dobro trg. roba koju poručilac neće,
dispeptičar (grč. dys-, pepsis) onaj koji pati od zbog rñave kakvoće ili zadocnjenja, da
slabog varenja. primi, nego je stavlja prodavcu na
dispergirati (lat. dispergere) rasipati, rasuti, raspolaganje.
rasturati, rasturiti. dispoziciono ograničenje prav. ograničenje
disperzivan (nlat. dispersivus) rasipan, ra- slobode primanja obaveza, zaduživanja ili
sturan. otuñivanja imovine.
disperzija (lat. dispergere, dispersio) opt. ra- dispondej (grč. di-, spondeios) metr. dvostruki
sturanje svetlosti, pojava da se složena spondej, stihovna stopa od četiri duga sloga:
svetlost može prizmom razložiti na svoje — — — —.
sastavne, elementarne, homogene, svetlosti, disnonenda (lat. disponenda) pl. ono što je
boje, rasturanje boja. stavljeno na raspolaganje, naročito u
dispermatičan (grč. di-, sperma seme) fiziol. knjižarstvu; knjige koje je knjižar primio
dvosemen, sa dva semena. radi rasprodaje, ali ih nije prodao te ih, stoga,
dispescirati (lat. dis-pescere) rastaviti, ponovo stavlja izdavaču na raspolaganje.
razdvojiti; sporne sume, naročito u vezi sa disponent (lat. disponens) upravnik, poslovoña,
štetom na moru, podeliti meñu zainte- lice koje je ovlašćeno da upravlja poslovima
resovane (v. dispaširati); teške račune jedne trgovačke kuće; lice koje raspolaže.
regulisati. disponibilan (nlat. disponibilis) raspo-ložljiv,
dispečer (eng. dispatch hitno obaviti) 1. na raspolaganju, kojim se može raspolagati.
službenik koji reguliše kretanje vozova na disponibilitet (nlat. disponibilitas) stanje nečega
jednom delu pruge; 2. službenik koji vrši što je na raspolaganju, raspo-ložljivost; voj.
razdeobu električne energije na više vreme izmeñu aktivne službe i penzije (dok se
električnih stanica meñusobno povezanih; 3. prima akontacija penzije).
službenik koji upravlja celim tokom disponiran (lat. disponens) raspoložen, vedar,
proizvodnje nekog mehanizovanog preduzeća dobre volje.
iz jednog središta snabdevenog potrebnom disponirati (lat. disponere) razmestiti,
signalnom aparaturom i sredstvima veze. razmeštati, rasporeñivati, tamo-amo postaviti,
displantacija (lat. dis-plantatio) presañi-vanje, razrediti; srediti, urediti, pri-
rasañivanje; premeštanje.
disššcencija (lat. displicentia) nedopadanje,
nesviñanje; displicencije paktum (lat.
disposesiJa 232 distonirati

rediti, udesiti, spremiti (članak, predavanje); distanca (lat. distantia) odstojanje, razdalji-na,
raspolagati, rukovati (novcem, imanjem); razmak; držati distancu voj. pri mar-ševanju:
skloniti, raspoložiti, pobudi-ti nekoga na držati propisno rastojanje: ja-hanje na
nešto, nagovoriti. distancu dugo jahanje (kad se konj ne
disposesija (nlat. dispossessio) prav. liša-vanje zamenjuje); distantna menica menica na drugo
poseda, lišenje poseda. mesto, kod koje su, dakle, mesto izdavanja i
disposesirati (ital. dispossessare) prav. od-straniti mesto plaćanja različiti.
(ili: ukloniti, oterati) sa poseda, lišiti poseda. distanciran (lat. distans) na odstojanju; sp. izraz
dispraksija (grč. dispraxia) psih mala aprak-sija, za konja koji još nije stigao ni do distantnog
tj. mala nesposobnost vršenja izvesnih kretnji, stuba (koji stoji na 200 metara ispred mete)
tačnog poimanja i razumevanja značenja kada je pobednik već prešao metu.
stvari, nedostatak razumevanja za praktičnu distancometar (lat. distantia odstojanje, grč.
upotrebu pojedinih predmeta. metron mera) instrument za odreñivanje
disprozijum hen elemenat iz grupe retkih odstojanja.
zemalja, redni broj 66, atomska masa 162,5, disteleologija (grč. dys-, teleios savršen, potpun,
znak Dy. logia) fil. učenje koje poriče ce-lishodnost i
disproporcija (nlat. dis-proportio) nesraz- savršenstvo sveta: odnosi u prirodi i kulturi su
mernost, nejednakost. necelishodni i po život štetni, te, kao takvi,
disproporcionalav (nlat. dis-proportionalis) apsolutno protivreče teleološkom shvatanju
nesrazmeran, nejednak. života i prirode.
disput (lat. disputare) prepirka, spor, ra- distendirati (lat. dis-tendere) med. silom
spravljanje, nadmetanje rečima. istegnuti, rastegnuti.
disputabilan (lat. disputabilis) sporan, kome je distenzija (lat. dis-tendere) zategnutost,
potrebno objašnjenje. napregnutost; obim, opseg; distencija.
disputant (lat. disputans) v. disputator. distencija (lat. distentio) v. distenzija.
disputator (lat. disputator) raspravljač, distingviran (lat. di-stinguere) koji se razlikuje
pretresan, učesnik u disputovanju. od drugih, odličan, otmen, ugledan, istaknut.
disputacija (lat. disputatio) nadmetanje (ili: disting(v)irati (lat. di-stinguere) odvajati,
borba) rečima, naročito: javna naučna raspra razlikovati nešto od nečega; ukazivati
u kojoj jedna strana (oponent) gleda da pobije nekome naročitu pažnju, odlikovati; di-
ono što je druga (respondent ili defendent) stingvirati se odlikovati se, isticati se.
tvrdila; danas se još vrši radi dobijanje distinktan (lat. distinctus) odvojen, zaseban,
akademskih počasti (inauguralna različit; jasan, razgovetan, razumljiv.
disputacija, habilitacio-na disputacija, distinktivan (nlat. distinctivus) označan, koji
promociona disputacija, lat. disputatio pro odvaja, razlikuje; koji odlikuje; koji slulsi da
gradu). obeleži razliku u značenju.
disputirati (lat. disputare) prepirati se, sporiti distinkcija (lat. distinctio) razlikovanje, razlika;
se; naročito; voditi naučnu prepirku. log. tačno razlikovanje pojmova; odlikovanje,
disrekomandacija (lat. dis-, fr. recomman- otmenost, položaj; osoba od distinkcije,
dation) rñava preporuka, kuñenje. osoba od položaja ili ugleda.
disrekomandirati (lat. dis-, fr. rekomman-der) distih (grč. distichon) metr. v. distihon.
rñavo preporuči™, pokuditi. distihija (grč. di-, stichos red) 1. med. dvostruki
disrenome (lat. dis-, renommee) ružan glas, red, naročito trepavica.
izvikanost, ozloglašenost; disreputa-cija. distihija (grč. dystychfa) 2. nesreća, nedaća, zla
disrenomiran (lat. dis-, fr. renommer) kob, nesrećan slučaj.
izvikan, ozloglašen, na rñavom glasu. distihijaza (grč. di-, stichos) med. stvaranje
disrenomirati (lat. dis-, fr. renommer) izvikati, dvostrukog reda trepavica (kao bolest).
izneti na rñav glas. distihičan (grč. di-, stichos) dvored, sa dva reda,
disreputacija (lat. dis-, fr. reputation) v. dvoredan.
disrenome. distihon (grč. distichon) metr. dvostih, dva stiha
disreforma (lat. dis-, fr. reforme) rñav (ili: zajedno, tj. heksametar i pentametar (koji
neuspeo) preobražaj ili preokret. dolaze jedan za drugim).
disruptivno pražnjenje (lat. disrumpere) fiz. naglo distokija (grč. dis-, tikto rodim) med. rañanje
pražnjenje elektriciteta, kratkotrajno dvojaka, blizanaca.
električne pražnjenje (za razliku od distomatoza (grč. di-, stoma usta) med.
električne struje, kod koje se električne mase truljenje jetre koje dolazi od crva u jetri
kreću ravnomerno i trajno utvrñenom (Distomum hepaticum), metiljavost.
putanjom). distonirati (ital. distonare) muz. iziKi iz prvog
distanazija (grč. dys-thanatos) teško umiranje, tona, odviše visoko ili odviše nisko (pevati,
borba s dušom; supr.-. eutanazija. svirati).
distorzija 233 disciplinarni

distorzija (lat. distortio) med. iskrivljavanje, nemogućnost puštanja mokraće u prisustvu


iščašenje, uganuKe nekog uda, prevrtanje drugih, zbog stidljivosti.
(očiju), krivljenje. disfagija (grč. dys-, phagein jesti) med. teško
distrakcija (lat. distractio) rasejanost, nepažnja; gutanje hrane, teškoće i jaki bolovi pri
razonoda, razonoñenje, zabavljanje, zabava; gutanju.
med. odvajanje slomljenih ili oštećenih udova; disfazija (grč. dys-, phasis izreka, phemi
prav. otuñivanje, prodaja. kažem) psih. smetnja u govoru usled
distrahirati (lat. distrahere) rasejati, razvući, nesposobnosti da se za predstave nañu
odvući; zbuniti, skrenuti pažnju sa nečega; odgovarajuće reči.
razonoditi, zabavljati, zabaviti, razgaliti; med. disfiguracija (lat. dis-, figuratio) unakaža-
odvojiti, odvajati polomljene ili oštećene van>e, unakaženje, nagrñivanje, nagrñenje,
udove. kvarenje oblika, nakaza.
distribuent (lat. distribuens) razdavač, raz- disharmonija (lat. dis-, grč. harmoma) muz.
delilac, razdeljivač; darodavac. neslaganje tonova, nesklad, pogrešan ton
(disonancija, kakofonija); nesaglasnost,
distribuirati (lat. distribuere) razdeliti, neslaganje, razdor, rascep.
razdeljivati, razdati, razdavati, podeliti; disharmonirati (lat. dis-, grč. harmozo slažem
razvesti, razvoditi; rasporediti, raz-mestiti. se) ne biti skladan, grešiti u tonu; ne slagati
distributivan (lat. distributivus) razdelan, se, ne biti složan.
rasporedan, razmešten, koji deli, raz-deljuje, disharmoničan (lat. dis-, grč. harmonia
rasporeñuje, razmešta; razdelni, razdeobni, sklad) neskladan, pogrešan u tonu; koji
rasporedni, razmeštajni; distributivan pojam remeti saglasnost.
log. pojam koji se odnosi na svaki član neke' dishemija med. v. disemija.
skupine ili klase (supr.: kolektivan pojam); dishidrozis (lat. dis-, grč. hydor voda) med.
distributivno rešenje prav. sudsko rešenje o kožno oboljenje na prstima ruku i nogu; javlja
podeli ste-čajne mase meñu poverioce; se u obliku mehurića (sitnih plikova),
distributivni broj broj koji kazuje koliko na napunjenih bistrom tečnošću i praćenih
svakoga dolazi (po jedan, po dva itd.); svrabom.
adverbija distributiva (lat. adverbia dishimija (grč. dys-, chymos sok) med. rñav (ili:
distributiva) gram. deoni prilozi, npr. delom — nepovoljan) sastav sokova u telu (poglavito
delom, čas — čas itd. usled rñave hrane).
distribucija (lat. distributio) podela, raz-deoba, dishromatopsija (grč. dys-, chroma boja, 6r-sis
raspored; lit. kad se jedna opšta slika ili jedan vid, viñenje) med. slepilo za boje, nesposobnost
pojam ne predstavlja jednom reči, nego se čula vida da u podjednako j meri opaža sve
razlaže na svoje sastojke, npr. „Te on tursku boje spektruma.
silu razgleduje, pregleduje kakvi su čadori, disceptator (lat. disceptator) presudilac, sudija u
pregleduje konje i junake". sporu.
distrikt (nlat. districtus) sudski srez; srez, disceptacija (lat. disceptatio) rasprava, ra-
okrug, oblast; odeljenje; nadležnost, delo-krug. spravljanje o pitanju koje još nije izvedeno
distringas (lat. distringere, distringas) prav. načisto, pretres, debata.
naredba o pozivanju pred sud; punomoć za disceptirati (lat. disceptare) raspravljati,
popisivanje stvari. pretresati, debatovati.
distrihijaza (grč. dys-, trix, trichos dlaka, vlas) discernirati (lat. discernere) odvajati,
med. v. distihijaza. razlikovati, raspoznavati, uviñati, sazna-vati.
distrofija (grč. dys-, trophe hrana) med. po- discesija (lat. discessio) odlazak, odvajanje;
remećaji u ishrani jednog organa ili nekog razvod braka.
njegovog dela. discidij(um) (lat. discidium) raskidanje,
distrofon (grč. di-, strophe) poet. pesma koja se razdvajanje; razvod braka.
sastoji od dve strofe. disciplina (lat. disciplina) stega, red, poredak,
disunija (ital. disunire) razjedinjenje, ot- zapt (školski, vojni, crkveni); kod kaluñera:
cepljenje; razdor, nesloga. bič, bičevanje; nauka, grana nauke, učenje,
disunionisti (ital. disunire) pl. pristalice stranke naučna struka; naučni predmet, nastava,
kojoj je cilj razjedinjenje Sever-noameričke nastavni metod; disciplina arkana (lat.
Unije. disciplina arcana) tajna nauka; teol. uredba o
disuniran (ital. disunire) razjedinjen, ra- tajnama.
stavljen, odvojen. disciplinabilan (nlat. disciplinabilis) sposoban
disunirati (ital. disunire) razjediniti, rastaviti, da se obuči ili dovede u red, koji se može
razdvojiti; pocepati. nečem naučiti.
disurija (grč. dys-, uron mokraća) med. teškoća disciplinarni (lat. disciplina) koji se tiče stege,
mokrenja; bolestan sastav mokraće; disurija reda, zapta, zaptni; discčplinarna vlast pravo
psihika (nlat. disuria psychica) da se potčinjeni silom i strogošću nateraju na
vršenje dužnosti; disciplinarni psstupak
istraga pretpo-stavljene vlasti protiv
službenika zbog
disciplinirati 234 diferenciranje

nesavesnog vršenja dužnosti i odreñivanje difereitan (lat. differens) različit, nejednak,


disciplinarne kazne. drukčiji, raznolik.
disciplinirati (lat. disciplina) naviknuti (ili: diferentizam (lat. differre razlikovati se) v.
navikavati) na stegu, na red, na zapt; držati u determinizam.
stezi, u redu, u zaptu, u strogosti; diferencija (lat. differentia) razlika, raz-ličnost;
disciplinirane trupe izvežbani i dobro netačan iznos; mat. razlika, deo za koji je
obučeni ili na red naviknuti vojnici. neka veličina veća ili manja od druge; višak,
disciplinski v. disciplinarni. manjak, deficit; nesuglasice; neslaganje.
dita (ital. ditta) trg. potpis na pismu; menice diferencijal (lat. differe razlikom, -i se) mat.
trgovca koje ima u radnji; ime pod kojim beskrajno mala (infinitezimalna) razlika
se radnja vodi, firma. izmeñu uzastopnih vrednosti neprekidno
diteizam (grč. di-, theos bog) verovanje u dva promenljive veličine; teh. kod motornih vozila:
boga, dvoboštvo. spona (veza) izmeñu motora — menjačke
diteist(a) (grč. di-, theos bog) onaj koji kutije (razvodnika brzine) — i točkova.
veruje u dva boga, dvobožac. diferencijalna bremza teh. kočnica sa dvostrukim
ditetraedar (grč. di-, tetra četiri, hedra površina, dejstvom.
osnova) geom. poliedar sa dvaput po četiri diferencijalna psihologiji nauka koja se bavi
površine, oktaedar. razlikama u duševnim sposobnostima
ditiramb (grč. dithyrambos) nadimak boga pojedinaca, npr. psihologijom razlika u spolu,
Baha, zbog njegovog tobožnjeg dvostrukog u sposobnostima, psihologijom tipova, razlika
porekla od Semele i Zevsa; poet. prvobitno: u starosti itd.; psiholo-gija individualnih
burna i oduševljene pesma u slavu boga razlika, individual-nih varijacija duševnog
Dionisa, Baha, boga vina i uživanja; danas: života i njihove uzročne zavisnosti.
lirska pesma u kojoj neograničeno vlada diferencijalna tarifa sistem u obračuna-vanju
mašta i dovodi pesnika kao u neko bunilo, te naplate podvoza na železnicama, po kojem,
u najvećem zanosu opeva i slavi zemaljsku kod preveza u masama (žita, drva, uglja i sl.),
sreću i uživanja (npr. neka mesta u Ća čkom što je veće odstojanje podvozni stavovi bivaju
rastanku Branka Radiče-vića). srazmerno sve manji; izuzetan podvozni stav.
ditirampski (grč. dithyrambos) oduševljeno, diferencijalne carine trg. carine koje se za robu
zanosno, burno, kao u ditirambu. iste vrste različito, tj. po nejedna-kom
dito (ital. ditto) v. deto. carinskom stavu, obračunavaju; cilj im je
ditomija (grč. di-, temno sečem) razdvajanje, pomaganje domaće trgovine (smanjiva-nje
rastavljanje na dva dela. carinskog stava za domaće trgovce), ili
ditonus (grč. ditonos) muz. interval koji se olakšavanje odnosno otežavanje uvoza iz
sastoji iz dva cela tona, velika terca. izvesnih država; izuzetna (ili: po-vlašćena)
ditopsija (grč. dittos dvostruk, orao gledam) v. carina.
diplopija. diferenciJalni posao trg. berzanski posao (ili:
ditrohej (grč. di-, trochafos) metr. dvostruki trgovanje vrednosnim hartijama) pri čemu se
trohej, stihovna stopa od četiri sloga: -i-i. hartije stvarno ne izdaju, nego se samo prima
diurezis (grč. di-, uron mokraća) med. ili nadoknañuje razlika, ukoliko su skočile
izdvajanje (ili: lučenje) mokraće. ili'pale u vrednosti.
diuretikum (grč. di-, uron) med. sredstvo koje diferenciJalni račun mat. deo više analize koji uči
goni na mokrenje; pr. diuretičan. kako se iznalazi vrednost dife-rencijala.
difalko (ital. difalco) trg. odbitak od celokupnog diferenciJalni ton fiz. treći ton koji se čuje kada
iznosa. istovremeno zvuče podjednako jako dva tona
difamator (lat. diffamator) opadač, klevetnik, različite visine i čija je visina jednaka sa
panjkalo. razlikom broja treptaja ona dva tona.
difamatorski (lat. diffamare) opadački, diferenciJalni carinski sistem trg. sistem po kojem
klevetnički, pogrdan. se carinski stavovi za uvozne i izvozne
difamacija (nlat. diffamatio) širenje ružnih artikle za pojedine zemlje, u koje se ti artikli
glasova, klevetanje, opadanje, ogovaranje; uvoze ili iz kojih se izvoze, različito regulišu
difamacio civilne (lat. diffamatio civilis) i obračunavaju.
prav. kada se neko hvali i razmeće kako ima diferencijalno plaćanje isplata razlike pale
na nešto veće pravo no neko drugi. vrednosti državnih hartija ili akcija.
difamija (lat. diffamare) klevetanje, potva- diferencija specifika (lat. differentia specifica)
ranje, opadanje, ogovaranje. log. v. pod definicija.
difamiran (lat. diffamatus) ozloglašen, izvikan, diferenciranje (lat. differre) fil. stvaranje
iznesen na ružan glas. razlika i različnosti iz istovrsnoga,
difamirati (lat. diffamare) izneti (ili: iznositi) na
rñav glas, ozloglasiti, ozlo-glašavati;
razglasiti, razglašavati.
diferencirati 235 DJUS

odvajanje, raščlanjavanje nečega istovr-snog difuzija (lat. diffusio) razlivanje, širenje,


u raznovrsne delove; kat. iznalaženje vrednosti rasprostiranje; preterana opširnost i
količnika dveju beskrajno malih veličina ili razvučenost u govorenju i pisanju; fiz.
diferencijala. meñusobno mešanje raznih gasova i tečnosti.
diferencirati (lat. differre razlikovati se) difuziometar (lat. diffusio, grč. metron mera)
razlikovati, praviti razliku; mat. iznalazi™ aparat za merenje brzine mešanja raznih
diferencijal. vrsta gasova.
diferirati (lat. differre) biti različan, razlikovati difuzionizam (lat. diffundere raširiti,
se, ne slagati se. rasprostirati) učenje koje poreklo kul-turnih
difesija (nlat. diffessio) nepriznavanje; sud-sko pojava u nekom području tumači njihovim
nepriznavanje važnosti ili originalnosti prenošenjem i primanjem sal. strane.
jednog dokumenta. difuzioni postupak način dobijanje soka putem
difesiona zakletva (lat. diffessio jurata) prav. osmoze iz veoma sitnih režnjića repe (uveden
nepriznavanje i odricanje zakletvom nekog 1865. u fabrikaciju šećera).
dela, naročito originalnosti rukopisa ili difundirati (lat. diffundere) izliti, razliti,
potpisa. rasturiti, raširiti; mešati se di-fuzijom;
difidencija (lat. diffidentia) nepoverenje, proćerdati, spiskati (novac, imanje).
podozrevanje, neverovanje. diheksaedar (grč. di-, hex šest, hedra površina)
difizer (fr. diffuseur) aparat za izvlačenje geom. poliedar sa dvaput po šest, tj. dvanaest,
repinog soka (u fabrikaciji šećera). površina; pr. diheksaedarski sa dvaput po šest
difilan (grč. di-, phyllon list) sa dva lista, dvolist. površina; diheksagonalna piramida v.
difindirati (lat. diffindere) cepati, rascepiti; prav. didodekaedar.
prekinuti parnicu i odložiti je za drugi dan. dihogamija (grč. dicha dvostruko, gamos
difisija (lat. diffissio) cepanje, rasceplji-vanje; brak) vot. dvostruki brak, način oploña-vanja
prav. odlaganje pretresa. kod biljaka pri kojem se spolni organi
dificilan (lat. difficilis) težak, mučan, nezgodan, razvijaju jedni za drugima, dakle, ne u isto
koji pravi teškoće, koga je teško zadovoljiti, vreme: kod proterandrije pre sazrevaju
npr. dificilan čovek; strog, uporan, jogunast, muški, a kod croteroginije ženski spolni
tvrdoglav. organi.
dihordijum (grč. di-, chorde žica) muz.
difluentan (lat. diffluens) koji se razliva, instrumenat sa dve žice.
raspada, rastvara. dihotoman (grč. dicha dvostruko, temno
difluencija (lat. diffluere) razlivanje, sečem) podeljen na dvoje, račvast.
raspadanje, rastvaranje. dihotomija (grč. dichotomia, dicha na dva,
difonij(um) (grč. di-, phone glas) muz. temno) podela na dva dela, podela koja
kompozicija sa dva glasa. sadrži dva člana, podela roda na dve vrste;
diforman (fr. difforme) nagrdan, nakazan, mesečeva mena (faza) kada se vidi polovina
ružan; neskladan. njegovog osvetljenog koluta; lsih. podela
diformirati (fr. difforme) napraviti na-kaznim, čovečjeg bića na dušu i telo; log. podela na dve
nagrditi, naružiti. vrste, pozitivnu i negativ-nu; vot. račvanje.
diformitet (fr. difformite) nakaznost, na- dihroizam (grč. dichroos, di-, chros boja
karadnost; nesrazmernost, nesklad. kože, mast) dvobojnost, dvostruko menjanje
difrakcija (nlat. diffractio) lomljenje, pre- boja.
lamanje savijanje; fiz. spajanje svetlosti usled dihromatičan (grč. di-, chroma boja) u dve
prolaska kroz uzan procep, otvor ili pored boje, dvoboj an.
uskog neprovidnog tela i nasta-janje pojava dihromija (grč. di-, chroma) biol. različita
koje počivaju na interferen-ciji. obojenost istih organa.
difterija (grč. diphteria odrana i učinjena koža) dihroskop (grč. dichroos, skopeo gledam)
med. akutna i veoma zarazna bolest koja se instrumenat za posmatranje i utvrñivanje
odlikuje zapaljenjem sluzokože dušnika, dihroizma kristala itd.
ždrela. dicefalan (grč. di-, kephale glava) dvoglav.
difteritis ned. v. difterija. dicefalij(um) (grč. di-kephalos) med. nakaza
diftong (grč. di-, phthongos glas) gram. dvo- roñena sa dve glave.
glasnik, tj. dva razna samoglasnika koji su dicijan hem. v. cijan.
spojeni u jedan slog (npr. ao, eo, io, itd.). d i ci s gracija (lat. dičiš gratia) v. dicis kau za.
diftongiranje (grč. di-, phthongos) gram. dicis kauza (lat. dičiš kauza) radi forme, za
pretvaranje prostog glasa u dvoglasnik. ljubav forme, koliko da se kaže, samo
difuzan (lat. diffusus) rasut; opširan, razvučen; izgleda radi; dicis gracija.
difuzna svetlost rasuta svetlost, u svima djus (eng. deuce) dvojka u kartama i u kocki; u
pravcima odbijena (reflek-tovana) svetlost. tenisu: jednak broj bodova, tj. kad su obe
DO 236 doziranje

strane jednako jake, npr. kad obe imaju dogmaticizam fil. v. dogmatizam.
„četrdeset" (forty). dogmatičan osnovan na dogmi, koji se tiče
do (lat. dare davati, dati, do dajem) do ut des (lat. dogme, učenja o veri; neispitan, nekritičan,
do ut des) prav. dajem, da bi i ti dao; do ut bez dokaza; koji prima ili tvrdi nešto
facijas (lat. do ut facias) ja dajem, a ti da jednostavno, bez obrazloženje i dokaza.
radiš. dogmatičar (grč. dogma) onaj koji uči pravilima
doajen (fr. doyen) starešina, najstariji po redu vere; fil. prvobitno: onaj filozof koji je, za
primanja u nekom društvu, nekoj ustanovi, razliku od skeptičara koji su u sve sumnjali,
najstariji po godinama; dekan, starešina uopšte postavljao pozitivna tvrñenja i učenja;
fakulteta; doajen diplomat-skog kora strani po Kantu, dogma-tičari su oni koji postavljaju
poslanik koji je najduže akreditovan na pozitivna metafizička tvrñenja ne pitajući da li
nekom dvoru ili pri vr-hovnoj upravi neke čovečji razum uopšte ima prava na takva
države; najstariji po službi. tvrñenja; fig. onaj koji postavlja tvrñenje bez
doalij(um) (nlat. doalium) prav. imanje koje dovoljnog opravdanja i koji se, uprkos
ostaje, posle muževljeve smrti ženi na protivrazloga, uporno pridržava tih tvrñenja.
uživanje, udovički deo; doarijum. dogmatolatrija (grč. dogma, latreia obožavanje)
doarij(um) (nlat. doarium) prav. v. doalijum. slepa i nekritična privrženost nekom
doberman plemenita rasa pasa, ukrštanje teološkom ili filozofskom učenju ili metodu.
nemačkog ovčarskog psa i velikog piiče-ra, dogmatologija (grč. dogma, logia) „nauka" o
odličan policijski pas (nazvan po odgajivaču dogmama.
A. A. Dobermanu). dodarij(um) (nlat. dodarium) v. dotarijum.
dova (tur. dua, arap. du'a) molitva; blagoslov. dodeka- (grč. dodeka) predmetak u složeni-
doga (eng. dog) rod velikih i snažnih pasa; cama sa značenjem: dvanaest.
engleska, nemačka doga, buldok i dr. dodekaginija (grč. dodeka, gyne žena) pl. bot. red
dogana (ital. dogana) carinarnica. Lineovog sistema biljaka koje imaju jedanaest
doger (hol. dogger) holandski ribarski čamac. ili dvanaest tučkova.
dogesa (ital. dogessa) duždevica. dodekagon (grč. dodeka, gom'a ugao) kol. dva-
dogma (grč. dokeo mislim, dogma mišljenje) naestougaonik.
pravilo, pouka; u klasičnoj književnosti Grka: dodekadaktilon (grč. dodeka, daktylos prst)
filozofsko pravilo; u Novom zave-tu: carska znat. dvanaestopalačno crevo, dvanaesnik; up.
naredba, zakonska odredba, za-kl>učak duodenum.
crkvenog sabora (koncila); hrišćanske dogme dodekadika (grč. dodeka) hat. sistem računanja
formu lisaka hrišćanska načela koja sadrže dvanaesticama, a ne deseticama kao u
saznanja o bogu, svetu i o božanskim dekadnom ili decimalnom sistemu.
odredbama koje su u vezi sa spasenjem dodekaedar (grč. dodeka, hedra površina,
čoveka. osnova) geom. telo ograničeno sa dvanaest
dogmatizam (grč. dogma) fil. slepo prihvatanje pravilnih petouglova (pentagonalni
nekog učenja kao istine koju ne treba ili nije dodekaedar).
dozvoljeno proveravati. U političkoj teoriji i dodekandrija (grč. dodeka, andria muškost)
praksi pod ovom se rečju podrazumeva takav bot. XI klasa u Lineovom sistemu biljaka:
način mišljenja i de-lovanja koji teži da cvetovi sa 12 do 19 prašnikovih končića u
svoja shvatanja i poglede na svet pretvori u jednom hermafroditnom cvetu.
nepromenljive istine, a svoju praksu prikazuje dodekapetalan (grč. dodeka, petalon list) bot. koji
jedino ispravnom i jedino mogućom, a sve ima dvanaest cvetnih listića.
to u cilju zaustavljanje progresivnih i revo- dodekarh (grč. dodek-archos) član vlade dva-
lucionarnih kretanja. naestorice.
dogmatizirati (grč. dogmatizo donosim odluku, dodekarhija (grč. dodeka, archo vladam)
odreñujem) postavljati naučna tvrñenja; vladavina dvanaestorice.
predavati o dogmama; govoriti odlučnim, doza (šv. dosa, dan. daase, arap. tassah) l.
odsečnim i ubedljivim tonom; govoriti o kutija za čuvanje suvih tvari, supstanca
nečemu s visine. (šećera, duvana i dr.).
dogmatika (grč. dogma mišljenje) celina ili doza (grč. didomi dajem, dosis davanje) 2.
sistem učenja jedne filozofske ili religiozne davanje, naročito: davanje leka: količina
škole; naročito: sistematsko naučio izlaganje materije (tvari) koja ulazi u sastav nekog
hrišćanskih učenja o bogu ili veri, leka; količina leka koju treba dati bolesniku;
isključujući učenja o dužnostima i moralu dozis.
(deo sistematske teolo-gije). doziologija (grč. dosis davanje, logia) med.
dogmatist(a) (grč. dogma) fil. pristalica nauka o davanju lekova s obzirom na
dogmatizma; fig. onaj koji nešto uporno i količinu.
odlučno tvrdi. doziranje (grč. dosis) ned. odreñivanje količine
tvari, materije koja treba da uñe u
dozirati 237 dolar

sastav jednog leka: odreñivanje količine leka doktorand (lat. doctorandus) onaj koji se
koji treba dati bolesniku. sprema da polaže doktorski ispit; kandidat za
dozirati (grč. dosis) med. odrediti količinu doktora.
materije koja treba da uñe u sastav jednog doktorat (nlat. doctoratum) doktorski ispit,
leka: odrediti količinu leka koju treba davati doktorska titula.
bolesniku. doktorirati (lat. doctor) položiti doktorski ispit,
dozis (grč. didomi, dosis) v. doza 2. tj. s uspehom odbraniti doktorsku disertaciju,
dozni telefon telefon u obliku doze. biti proglašen za doktora jednog fakulteta.
dok (eng. dock) najunutarnjiji deo pristaništa, doktrine (lat. doctrina) učenost; nauka,
vodeni bazen snabdeven vranama i ustavama učenje o nečemu izloženo kao sistem;
kako bi mogao stalno imati duboku vodu radi naučio tvrñenje koje ne vodi računa o
prijema natovarenih brodova; suvi dok, stvarnosti ili se ne osvrće na nju; u
radionica za grañenje i opravku brodova, crkvenom smislu: poučavanje u hrišćanskoj
ozidan bazen, toliko dubok da može primiti religiji, katihizam.
brod. Kada brod uñe u takav dok, voda se iz doktrinar (lat. doctrina) čovek koji svoja
njega iscrpe, a brod se spusti i zadrži na shvatanja i svoje nazore zasniva na peć
naročitom postelju. Pošto ga oprave, voda se usvojenim principima (načelima), koji za
ponovo pusti u bazen i brod opet isplovi. njega, a da ih ponovo i ne ispituje, važe kao
Plivajući dok podiže se tamo gde ne može biti sigurni i nesumnjivi; onaj koji teži da
suvi. Takav dok se pomoću vode potopi i brod konzekvence svojih shvatanja ostvari, privede
na njega nasedne; zatim se voda iscrpe i on, u delo bez obzira da li je stvarnost za to već
zajedno sa brodom, iziñe na površinu. dozrela, ili bez obzira što je uopšte i očevidno
doker (eng. docker) lučki radnik koji radi na nemoguće da se ti principi ostvare.
utovaru i istovaru brodova. doktrinaran (lat. doctrina) učen; koji ima više
poverenja u svoje mišljenje nego u ono
donet, (eng. docket) trg. pismo sa spiskom čemu ga uče iskustvo i život; preterano tačan,
poslane robe; spisak, lista robe. pedantan.
doketizam (grč. dokein činiti se, dokema privid) doktrinarizam (lat. doctrina) sklonost
učenje da je Hristos imao samo prividno telo, i odlučivanju samo na osnovu apstraktnih
da su celo njegovo zemaljsko postojanje i teorija, bez obzira na stvarnost; doktrinar-stvo.
patnja bili samo privid. doktrinarstvo v. doktrinarizam.
dokimazija (grč. dokimasia) ispitivanje, dokumen(a)t (lat. docere poučavati, pokazivati,
istraživanje; u staroj Atini: naročiti ispit documentum) pismen dokaz, isprava, povelja;
kandidata za neki položaj u državnoj službi s dokumentum privatum (lat. documentum
obzirom na njihove grañanske sposobnosti i privatum) privatna isprava, tj. ona koju nije
spremu; hem. veština ispitivanja izdala vlast; dokumentum publikum (lat.
(dokimaziologija; dokimastika). documentum publicum) javna isprava, tj.
dokimaziologija (grč. dokimazo, ispitujem, ona koju je izdala vlast.
logia) hen. v. dokimazija. dokumentaran (nlat. documentarius) ispravni,
dokimastika (grč. dokimazo) hem. v. dokimazija. poveljni, koji se osniva na ispravama,
dokjard (eng. dockyard) pomorski magazin u poveljama; činjenički dokazan, koji može
pristaništu ili u brodogradilištu. dokazati (ili koji dokazuje) na osnovu
dokovati (eng. to dock) mor. dovesti lañu u dok. činjenica.
doksografi (grč. doxa, grapho pišem) pl. fil. pisci dokumentarno film vrsta filma u kome se bez
koji služe kao važan izvor za poznavanje igrane radnje i glumaca prikazuju pojave i
antičke filozofije. dogañaji iz života.
doksozofija (grč. doxa, sophia mudrost) umi- dokumentirati (nlat. documentare) pismeno
šljena mudrost, mudrost naoko. posvedočiti, podneti dokaz, potkrepiti
doksologija (grč. doxa slava, glas, ugled, dokazima; otkriti.
mnenje, logia) slavljenje i veličanje boga, dolama (tur. dolama) vrsta starinske muške i
završna formula svih istočnopravo-slavnih ženske nošnje od čohe sa dugim rukavima
propovedi i evangeličkog oče-naša. koji su zatvoreni ili razrezani.
doksomanija (grč. doxa, raania pomama, dolan vrsta hemijskog (sintetičkog) vlakna.
ludilo) preterano častoljublje.
doktor (lat. doctor) učen čovek, naučnik; titula dolap, dolaf (pere. dulab, tur. dolap) l. ormar
najvišeg akademskog dostojanstva (u sa policama, u zidan ili pričvr-šćen uza zid; 2.
teologiji, pravnim naukama, filozofiji, ureñaj za navodnjavanje — točak koji
naročito u medicini); u običnom životu: lekar; pokreće konj; 3. sanduk, kovčeg.
doktorska diploma svedodžba o dobijeno] dolar (eng. dollar) novčana jedinica SAD = 100
doktorskoj tituli. centi; upotrebljava se i u: Australiji, Kanadi,
Liberiji, Novom Zelandu, Rodezi-ji,
Trinidadu i Tobagu.
dolentemente 238 domino

dolentemente (ital. dolentemente) muz. v. do- fil. glavna komponenta nekog zbivanja koja
lento. mu odreñuje pravac.
dolento (ital. dolento) muz. sa bolom, bolno, dominantan (lat. dominans) koji vlada,
tužno, žalosno. gospodari, nadmoćan, glavni, pretežak.
dolihokefalija (grč. dolichos dugačak, ke-phale domina g (lat. dominatus) vlast, vladanje,
glava) svojstvo lubanja kojih je širina manja gospodarstvo; oblik vladavine što ga je
od četiri petine dužine; doli-hokefali ljudi imperator Dioklecijan bio zaveo u starom
koji imaju takvu lubanju. Rimu.
dolihocefalija v. dolihokefalija. dominator (lat. dominator) vladar, gospodar.
dolozan (lat. dolosus) prevaren, zlonameran, domina griks (lat. dominatrix) vladarka, go-
koji namerno nanosi štetu. spodarica.
dolomit oin. bezbojan kristalast krečnjak, ali ga dominacija (lat. dominatio) vlast, vlada,
ima i bela, žuta, siva, smeña i crna; ima vladanje, gospodarstvo; nadmoćnost.
redovno primesa železa i man-gana, a u domine (ital. domino) pl. kamene ili koštane
nekim i kobalta; Dolomiti dolo-mitske pločice kojima se igra poznata društvena igra
planine, naročito u južnoj Tirolskoj. domino; v. domino 5.
dolor (lat. dolor) bol; dolores (lat. dolores) pl. dominij(um) (lat. dominium) pravo vladanja;
bolovi, patnje. posed, svojina, pravo svojine; slobodan
dolorozo (ital. doloroso) muz. v. dolento. posed, ritersko imanje.
dolus (lat. dolus) prevara, lukavstvo; zlona- dominika (lat. dominica se. dies) dan
merna prevara, pakost, zloba. gospodnji, nedelja; biskupski dvori,
dolče (ital. dolce) muz. slatko, umilno. rezidencija.
dolče vita (ital. dolce-vita) sladak život, dominikalan (nlat. dominicalis) gospodarski,
zabavljanje, uživanje. vlasteoski; gospodnji, gospodov; do-
dolče kon utile (ital. dolce con utile) ugodno s minikalni porez porez koji plaćaju na svoje
korisnim, spojiti lepo i korisno. prihode posednici i sveštenici, i koji je,
dolče far nijente (ital. dolce far niente) sladak obično, manji od poreza ostalih poreskih
nerad, blažena besposlica. obveznika (u nekim državama Zapada).
dom (lat. domus, nlat. doma, fr. dome, ital. dominikalije (nlat. dominicalia) odseci iz
duomo) l. saborna crkva, stolna (ili: glavna) evanñelja ili poslanica koji se, o nedelj-nim i
crkva (nadbiskupa, biskupa ili kaptola); prazničnim danima, čitaju i tumače;
glavna crkva u gradu, naročito ona čiji je perikope, dominikalne lekcije.
krov izrañen u kubetima; u širem smislu: dominikalist(a) (lat. dominicalis) onaj koji plaća
svaki krov izrañen u kubetima i svaka dominikalni porez; v. pod dominikalan.
grañevina sa takvim krovom; teh. skupljač dominikanac katolički kaluñer iz reda
suve pare. Dominikusa de Gucmana (red osnovan u
dom (port. dom) 2. v. don. Tuluzi 1215).
doma (nlat. doma) krov u obliku kubeta. dominikat (nlat. dominicatum) gospodarski
domanijalan (lat. dominium, nlat. domani-um) dvor, vlastelinski dvor.
koji se tiče krunskih, vladarskih ili dominikum (nlat. dominicum) crkvene
državnih dobara. imanje, dragocenosti koje su svojina
domanijalizirati (nlat. domanium) pretvoriti u crkve; ranije: sama crkva; misa.
vladarsko, krunsko ili državno dobro. dominion (eng. dominion) suverenstvo, vlast;
domen(a) (lat. dominium, fr. domaine) zemlja ili oblast kojom se upravlja; zvaničan
vladarsko, krunsko dobro; pl. krunska imanja, naziv za britanske kolonije koje imaju svoju
zemljišta i posedi koji su odreñeni za samoupravu, tj. svoj zakonodav-ni
izdržavanje vladaoca, njegovog dvora i za parlamenat (one su u svojoj upravi potpuno
podmirivanje njegovih specijalnih izda-taka; samostalne, samo što im engleski kralj
državna dobra; krug delanja, delo-krug, polje postavlja guvernere i ima pravo veta protiv
rada, oblast, područje, struka. donesenih zakona).
domestikacija (nlat. domesticatio) pripito- dominirati (lat. dominari) vladati, gospodariti,
mljavanje, ukroćavanje, navikavanje na zapovedati; uzvišivati se nad kim ili nad čim,
poslušnost. praviti se gospodin; biti na čelu, biti na prvom
domestiks (eng. domestics) vrsta grube i jake mestu, isticati se, vladati nad kim ili nad čim,
pamučne materije. nadviši-vati.
domestikus (lat. domesticus) domaći, kućni, domino (ital. domino) l. gospodin, naročito
kućevni, porodični; zavičajni, unutarnji, npr. sveštenik; 2. zimska odeća sveštenikova koja
rat. pokriva glavu i lice; 3. svileni ogrtač za
domina (lat. domina) gospoña; domaćica; maske, odelo za balove pod maskama,
vladarka; nastojnica vaspitnog zavoda, obrazinama, krabuljama; 4. lice obučeno u
opatkinja, igumanija. domino (na balu pod obrazinama); 5. igra u
dominanta (ital. dominante) muz. peti ton u kojoj se 28, 36 ili 45
dijatonskoj skali tonova, tj. glavni ton;
dominus 239 dorizam

pločica, obeleženih dvostrukim brojevima od Don Kihot (šp. Don Quijote de la Mancha)
1—12, deli meñu igrače, koji ih slažu ime viteza lutalice u čuvenom istoime-nom
naizmenično, jednu do druge tako da svuda satiričnom romanu španskog pisca Miguela
dva- ista broja stoje jedan pored drugog (ko Servantesa: tip avanturiste--zanesenjaka,
najpre izda sve svoje pločice — domine, taj je pustolova.
domino, tj. gospodar igre). donkihoterije (šp. Don Quijote) pl. pusto-lovski
dominus (lat. dominus) gospodar, domaćin, (avanturistički) ludi podvizi, pustolovska
posednik, vlasnik; vladar; gospodin. preduzeća, pustolovine; don-kihotijade.
domicelar (nlat. domicellus) mlad katolič-ki donkihotizam (šp. Don Quijote) sklonost
sveštenik koji još nema pravo da prisustvuje pustolovinama, avanturama, pustolovstvo.
sednicama kaptola. donkihotijade pl. v. donkihoterije.
don-premija (fr. dont, lat. praemium) berz.
domi ci l (lat. domus kuća, dom, domicilium) naknada štete koja se polaže na dan kada bi
zavičaj, stalno mesto stanovanja, prebiva- trebalo izvršiti plaćanje, kod poslova
lište, stan; trg. mesto u kome treba da se plati zaključanih na ograničen rok (ako roba nije
jedna menica. mogla biti isporučena ili primljena).
domicilat (lat. domicilium) trg. označeni platilac Dontov sistem izborni sistem kod srazmernog
jedne domicilirane menice. predstavništva, po kojem se ne deli ukupan
domicilijant (lat. domicilium) trg. lice na koje se broj glasača svake liste ukupnim brojem
trasira jedna domicilirana menica. poslanika, nego se deli broj glasova svake
domiciliran (lat. domicilium) koji stanuje, kandidatske liste prvo sa 1, zatim sa 2, pa
nastanjen; domicilirana menica ili do- sa 3, te se tako dobijeni rezultata sreñuju, a za
micilna trata (fr. effet a domicile, eng. izborne količnike uzima onoliko najvećih
domiciliated bili) menica koja se ne rezultata koliko ima da se izabere poslanika.
isplaćuje u mestu gde je izdata, nego u nekom Tvorac ovoga sistema je Belgijanac D'Ont
drugom. (D'Hondt).
domicilirati (lat. domicilium) stanovati, biti Don Huan (šp. Don Juan) v. Don Žuan.
nastanjen, boraviti, prebivati; odrediti nekom dopio (ital. doppio) kuz. dvostruko.
mesto stanovanja, nastaniti nekoga; trg. dopione (ital. doppione) velika čaura sa dve
označiti mesto plaćanja menice. svilene bube.
don (tl. don) gospodin, počasno ime uglednih dopio uzo (ital. doppio uso) trg. dvostruki rok
ljudi u Španiji i Portugaliji, kao i titula plaćanja.
kneževa, kneževskih sinova i sveštenika u
Rimu i Napulju (uvek ispred krštenog imena, doplgenger (nem. Doppelganger) čovek koji
npr. don Karlo, don Huan itd.). potpuno liči na nekoga drugog čoveka;
dona (lat. dona) l. pl. od donum (poklon, dar). čovek koji se priviña sam sebi, ili mu se neko
dova (ital. donna) 2. gospoña; gospodarice, drugi priviña dvojako, i kao živ i kao mrtav;
vladarka. dvojnik, istovetnik, sebevid, sozija, dvojak,
donarij(um) (lat. donarium) žrtvenik. istovetnjak, podobnjak.
donatar (nlat. donatarius) onaj koji prima dopl-igl (nem. doppel, eng. eagle) „dvostruki
poklon, primalac, obdareni. orao", severnoamerički zlatnik od kali-
fornijskog zlata, 20 dolara.
donator (lat. donator) davalac, darodavac, onaj Dorado (šp. el Dorado) v. Eldorado.
koji nešto poklanja ili zaveštava (crkvama,
ustanovama itd.); donator vodo-nika hem. doraža (fr. dorage) pozlaćivanje, pozlata; u
davalac, predavalac vodonika drugim fabrikaciji šešira: prevlačenje pusti (filca)
molekulima. finom dlakom.
donacija (lat. donatio) poklanjanje, naročito dorat (tur. doru at) konj mrke boje, mrkov.
sudskim putem; akt o davanju poklona. dorzalan (nlat. dorsalis) znat. leñni.
dong novčana jedinica Socijalističke Republike dorzetin (eng. dorsetteen) vrsta vunene tkanine
Vijetnam, deli se na 100 sua. sa svilenim umecima.
donžon (fr. donjon) glavna, najjača kula u dorziventralan (lat. dorsum leña, venter trbuh)
nekom zamku ili tvrñavi. anat. leñnotrbušni, koji ide od kičme u
Don Žuan (šp. Don Juan) pogrešan, po pravcu trbuha.
francuskom, izgovor, mesto pravilnog dorzualan (nlat. dorsualis) v. dorzalan.
španjolskog Don Huan, imena legendarnog, dorzum (lat. dorsum) leña, kičma, hrbat;
drskog zavodnika žena, kakav je, po staroj reoip. greben, planinski prevoj; zadnja,
španjolskoj tradiciji, bio plemić Don Huan obratna strana; in dorzo (lat. in dorso) ili in
Tenorio (iz XIV v.); motiv je korišćen u tergo (lat. in tergo) s druge strane, s obratne
literaturi (Tirso de Molina, Molijer, Bajron, strane (npr. jedne menice).
Hofman, Mise, Puškin, Tolstoj i dr.) i muzici dorizam (grč. Doris) snažno, tvrdo i grubo
(Gluk, Mocart, R. Štraus). narečje (dorski dijalekat) i karakter Do-rana,
jednog starogrčkog plemena; supr..-aticizam i
jonizam.
dorirati 240 drakonski

dorirati (lat. de-aurare, fr. dorer) pozlatiti, dohmijus (grč. dochmios) metr. stihovna stopa
pozlaćivati; pust (filc) za šešire prevući sastavljena od pet slogova, jednog jamba i
finom dlakom. kretikusa: U - - U - .
dormeza (fr. dormeuse) spavaća ili noćna kapa; docent (lat. docens) učitelj, naročito na visokim
putnička kola u kojima se može i spavati; školama (jedan od stupnjeva uni-verzitetskih
kanabe za spavanje. nastavnika).
docentura (lat. docens) docentski stepen;
dormiol (lat. dormire, olemn) hem. amilinski docentsko zvanje.
hloral, zejtinjava i kao voda bistra tečnost, docilan (lat. docilis) poučljiv, koji lako uči i
služi kao sredstvo za uspavl>ivanje. shvata; poslušan.
dormitiv (nlat. dormitivum) med- sredstvo za docirati (lat. docere) poučavati, učiti drugoga,
uspavljivanje. upućivati; docendo discimus (lat. docendo
dormitorij(um) (lat. dormitorium) spavaća discimus) učeći drugoga i sami učimo; fig.
soba. dvorana za spavanje (naročito u govoriti suviše učeno i nadmeno; gnjaviti
manastirima); groblje. svojim tumačenjima.
doronga (mañ. dorong motka) 1. duže drvo, dravidski jezici (sskr. dravida) jezici kojima su
greda, ili debela motka; visoka nezgrapna govorili presanskrtski prastanov-nici Indije,
osoba; 2. uže, konop. koji i danas predstavljaju glavni deo
dorski (grč. doriakos) svojstven Doranima; stanovništva poluostrva De-kana: dekanski
dorski stubovi po plemenu Derana nazva-ni jezici.
najstariji i najjednostavniji starogrč-ki drager (fr. dragueur) mor. pomoćni bojni brod
stubovi sa običnim kapitlima i u frizu sa za čišćenje mora od mina kod svoje obale i
triglifima i metopima. ispred svojih većih brodova.
Dorćol (tur. dort yol raskršće, mesto gde se dragirati (fr. draguer) mor. čistiti morske puteve
sastaju četiri puta) naziv jednog dela od podmorskih mina radi obezbeñenje
Beograda. plovidbe i kretanja drugih brodova; up.
dos (lat. dos, dotis) u starorimskom pravu: drager.
miraz, prćija; u pravu nekih srednjovekovnih dragoman (arap. targuman) tumač, prevodilac,
država: udovički deo (koji muž ostavlja naročito pri stranim poslanstvima u Turskoj.
ženi). dragonada (fr. dragon) prisilno prevoñenje
dosije (fr. dossier) naslon; zavoj, korice od protestanata u katoličku veru pod Lujem XIV,
akata; svežanj akata; svi spisi i sva akta koji 1681. pomoću dragonera, prisilno
se tiču jednog predmeta; prilog uz akta. nailaćivanje poreza pomoću dragonera,
dosluk (pere.-tur. dostluk) prijateljstvo. vojske; vojnička vlast; svaka odluka vlade
dost (pere. dost, dust, tur. dost) prijatelj. koja se izvršava pomoću vojne sile.
dotalan (lat. dotalis) mirazni, prćijski, koji se dragoneri (fr. dragon) laki konjanici koji se, po
tiče miraza (ili: prćije), koji spada u miraz potrebi, bore i kao pešaci; prvobitno, kod
(ili: prćiju); dotalia pakta (lat dotalia pacta) Francuza: pešaci, koji su se služili konjima
sklapanje braka, ugovori o mirazu. samo kad je trebalo da se brzo kreću;
dotali (lat. dotales) pl. lica obavezna da plaćaju dragoni, draguii.
porez crkvi ili svešteniku. dragstor (eng. drug-store) prvobitno (u SAD)
dotalij(um) (nlat. dotalium) prav. v. dotari-jum. naziv za specijalizovane prodavnice lekova,
dotalicij(um) (nlat. dotalitium) prav. v. dotz- kemikalije potrebnih u domaćin-stvima,
rijum. sanitariog materijala i nekih životnih
dotarij(um) (nlat. dotarium) prav. deo imanja namirnica, v novije vreme, u evropskim
koji pripada ženi posle muževljevo smrti, zemljama, prodavnice ili odeljenja robnih
udovički deo imanja. kuća u kojima se u svako doba dana ili noći
dotacija (lat dotatio) miraz, prćija; poklon u mogu kupiti prehram-beni proizvodi, kao i
zemljištu zaslužnim državnicima, raznovrsni predmeti lične potrošnje.
vojskovoñama, počasni poklon, narodni dar; draže (fr. dragee) šećerno voće, ušećereni
dar crkvi ili dobrotvornoj ustanovi; prinos. badem; sačma, gmiza; lek u tabletama koje
Davanje iz budžetskih sredstava pojedinim su obložene šećerom.
društvenim, kulturnim, pro-svetnim i sličnim draj (eng. dry) suv; draj doks (eng. dry docks)
organizacijama radi unapreñenja njihove mor. suvi dok; skstra draj (eng. extra drj')
društvene delatnosti. ..naročito suv", vrsta šampanjca opora ukusa.
dotirati (lat. dotare) opremiti, dati miraz, davati Drakon (grč. Drakon) atinski zakonodavac iz
prćiju; darovati, obdariti (crkvu, školu, UP veka pre n. e., čiji se zakoni, zbog
dobrotvornu ustanovu). dofen (fr. dauphin) preterane strogosti („krvlju pisani") nisu
titula francuskih prestolonaslednika (1349— mogli održati; otuda: drakonski preterano
1830). strog, neumol.igz, svirep.
drakonski v. Drakon.
dram 241 dres

dram (grč. drachme, tur. dirhem) turska mera drang nah osten (nem. Drang nach Osten)
za težinu, = 1/400 oke, tačnije 3,207 g. prodor na istok; lozinka nemačke ekspan-
drama (grč. drač činim, radim, drama radnja) zivne politike i tendencije ka osvajanju
radnja; poet. pesnička vrsta koja prikazuje istočnih, poglavito slovenskih, teritorija.
dogañaje iz ljudskog života kao da se u drap (ital. drappo, fr. drap) čoha, sukno; drap
sadašnjosti i pred našim očima zbivaju: lica boja prljavožuta, otvorenomrka boja.
koja učestvuju, govoru i rade, svako prema draca (nord. drapa, pl. drapur) u staroj nor-
svom karakteru; pri tom uvek mora da postoji dijskoj poeziji: pesma, naročito pohvalna, s
borba dveju suprotnosti — konflikt, sukob, a pripevom.
naročito jedinstvo dramske ideje. Pošto se, u draperija (fr. draperie) fabrika čohe, tvornica
ekspoziciji, prikažu razlozi konflikta i čvor sukna; čoharstvo, suknarstvo; trgovina
zape-tlja, razvitak radnje dostiže, u peripeti-ji, čohom; čohana roba; zavese, zastori.
svoj vrhunac, posle čega, u katastrofi, dolazi drapirati (fr. draper) slčk., vaj. izraditi na
rešenje konflikta. Drama je podeljena na figurama odelo, prikazati odelo; dvoranu
činove (1,3 ili 5), a činovi na pojave ili scene. ukrasiti zavesama; namestiti zavese.
Vrste: žalosna igra ili tragedija, komedija (sa drastika (grč. drač delujem, delam, radim) pl.
šalom i lozom) i pozorišna igra, tj. drama u med. jaka sredstva za čišćenje.
užem smislu; fig. dogañaj ili doživljaj koji je drastičan (grč. drastikos) koji ima jako,
po svojoj uzbudljivosti sličan drami. snažno dejstvo; grub, neotesan, strog;
dramatizacija (grč. drama) pravljenje drame, neposredan, opipljiv, očevidan.
davanje dramskog oblika (priči, dogañaju, draft (eng. draft) trg. menica, traga.
misli), udešavanje za prikazivanje na drahma (grč. drachme) stari srebrni novac Grka
pozornici. i Jevreja veoma različite vrednosti; današnja
dramatizirati (grč. drama) praviti dramu, jedan grčka novčane jedinica sadrži 100 lepti; stara
predmet, dogañaj, ili jednu misao obraditi kao atinska mera za težinu, od VI do P veka pre
dramu, dati dramski oblik, udesiti za n. e. = 4,32 g.
prikazivanje na pozornici. drebank (nem. Drehbank) strugarska tezga,
tokarska tezga, strug.
dramatika (grč. drama) dramska poezija, nauka
o drami i dramskoj umetnosti. drebina (nem. drehen okretan, Buhne
dramatičan (grč. drama) koji se odnosi na pozornica, Dreh-buhne) okretna pozornica
dramu, koji se zbiva kao u drami, tj. sa koju je 1896. pronašao poz. tehničar Karl
puno radnje, živo i u razgovoru (dija-loški). Lautenšleger, i pomoću koje se može vršiti
brzo menjanje scena; dok je jedan deo velike
dramatičar (grč. dramatikos) dramski pesnik, okretne ploče okrenut publici kao gotova
pisac drame. scenarija, dotle se drugi može prireñivati za
dramatomanija (grč. drama, mam'a pomama, narednu scenu.
ludilo) preterana ljubav prema drami. strast drednot (eng. dreadnought) „nebojša", „smoli",
za pozorištem. vrsta gorostasnih i veoma jako sklopljenih
dramatopeja (grč. drama, poieo pravim) pisanje ratnih brodova, preko 20.000 t, sa teškim
i prikazivanje pozorišnih komada. dalekometnim topovima.
dramaturg (grč. drama, ergon delo, dramatur- dreksler (nem. Drechsler) strugar, tokar,
gos) onaj koji poznaje dramsku poeziju i „traksler".
kritički piše o njoj i o prikazivanju drama na drekslovati (nem. drechseln) strugati, na
pozornici; stručni savetnik uprave pozorišta strugarskoj tezgi, dre&lku/izrañivati od
koji čita dramska dela, predlaže njihovo drveta, roga, kostiju, slonovače i dr. razne
prikazivanje i udešava ih za pozornicu. predmete.
dramaturgija (grč. dramaturgfa) nauka o biću i drem (eng. dram) jedinica za merenje težine u
suštini dramskog pesništva, teorija drame; Engleskoj i SAD = 1,7718 g.
nauka o ustrojstvu i ureñenju pozornice. dren (fr. drain) isušivanje pomoću odvod-nih
dramaturgika (grč. dramaturgike) v. cevi; podzemne cevi od ilovače za isz'Šivanje
dramaturgija, vlažnih i barovitih zemljišta da bi se
dramaturški (grč. dramaturgikos) koji (ili: što) napravila plodnim; med odvodna cevčica.
se tiče dramaturgije, što je u vezi sa drenaža (fr. drainage) isušivanje vlažnog ili
dramaturgijim (npr. članci, prikazi i sl.). barovitog zemljišta pomoću podzemnih cevi
dramlija (grč.-tur. dirhemli) krupna sačma za za odvoñenje; med. čišćenje gnoja putem
patrsne levačkih pušaka. odvoñenja.
dramolet (grč. drama) mali pozorišni ko-mčd, drener (fr. draineur) onaj koji postavlja cevi
mala drama koja samo u jednom činu za isušivanje podvodnog zemljišta.
prikazuje dramatizovan dogañaj. drenirati (eng. to drain) odvesti (ili: odvo-diti)
suvišnu vodu pomoću podzemnih cevi.
dres (eng. dress) odelo, uniforma; odelo neke
organizacije, naročito sportskog druš-
16 Leksikon
dresina 242 dualizam

tva; ful dres (eng. f uli dress) društveno apotekari spravljaju oficinalne lekove,
odelo, balsko odelo, gala-odelo. apotekarska roba; radnja koja prodaje gotove
dresina (fr. draisine) mašina za samovožnju lekove.
pomoću nogu, sa dva točka koji stoje jedan drogerist(a) (fr. drogue) v. drogist. drogist(a)
za drugim, prethodnica današnjeg točka, (fr. droguiste) trgovac, lekarija-
velosipeda (pronašao je, 1816, K. Dres iz ma i drogama; drogerist. drozometar (grč.
Virtemberga, po kome je i dobila ime); drosos rosa, vlaga, metron mera) instrumenat
danas: mala i laka kola, na četiri točka, koja za merenje količine rose koja padne.
l>udi sami teraju po železničkom koloseku, drozometrija (grč. drosos, metron) merenje
upotrebljava se za prevoz železničkog osoblja količine rose koja padne. drombulja (mañ.
koje pregleda i opravlja prugu; motorna doromblya, nem. Trommel) Muz. mali metalni
dresina ona koju tera motor. instrumenat u obliku potkovice u dnu koje je
dresing-rum (eng. dressing-room) soba za ugrañena elastične čelična opruga koja vibrira
oblačenje, soba za ulepšavanje (ili: i stvara zvuk.
doterivanje). dromedar (grč. dromas, nlat. dromedarius)
dresiran (fr. dresser) obučen, školovan, obična jednogrba kamila; vrsta brze je-drilice.
uvežban, doteran, ukroćen. dromos (grč. dromos) trka, na kolima ili
dresira™ (fr. dresser) obučiti, obučavati (npr. peške, koju su stari Grci držali o
psa veštinama, konja jahanju, pticu da peva gimnastičkim igrama; staza koju je na takvoj
kad joj se naredi itd.); uvežbavati, uvežbati; trci trebalo pretrčati. drops (eng. drops) vrsta
doterati, podšišati, npr. kosu. sitnih voćnih bom-
dresir-mašina (fr. dresser, grč. mechane) presa bona; sp. udubljenje na trkačkoj stazi. drosirati
za šešire. (fr. drosser) v. drusirati. droška (rus. drožki)
dresura (fr. dresser, nem. Dressur) obuča- laka, otkrivena ruska kola sa tri sedišta i niskim
vanje, uvežbavanje (pasa, konja, ptica i točkovima. drud (hol. druf) veštac, volšebnik,
dr.)- zao duh,
dribla™ v. driblovati. vilovnjak. druda (hol. druf) veštica,
volšebnica, ča-
driblovati (eng. dribble) varakati; u futba-lu, robnica. druza (nem. Druse) mala šupljina
nogometu: varakati protivničkog igrača i u steni
držati ga u neizvesnosti u kojem će pravcu
lopta biti proterana pored njega. ispunjena kristalima.
Druzi pl. ratnički narod u Siriji, govori jednim
drijada (grč. Dryas) mit. šumska nimfa koja je arabljanskim narečjem, a religija mu je neka
zajedno živela i umirala sa drvetom, u kojem mešavina paganstva, muhame-danstva i
je stanovala, gorska vila, vila na-gorkinja. hrišćanstva.
driker (nem. Drticker) pritiskač; kvaka;
obarač na pušci; sitno metalno (iz muškog i druid (lat., kelt. druides) sveštenik svetog
ženskog dela) dugme na ženskoj haljini; sp. hrasta kod starih Kelta (u Galiji, Britaniji itd.),
navijač. dril (lat. trilix trožičan, nem. Drill) starokeltski sveštenik. drukovati (nem.
v. drucken) štampati; sl. navi-
drilih. jati za (igrača, konja i dr.). drusirati (fr.
drilih (nem. Drillich, lat. trilix trožičan) platno drousse) u predenju: vunu
od tri žice, trojnik (jaka lanena, kudeljna ili namazati zejtinom.
pamučna tkanina); služi za posteljne stvari, dual (lat. duo dva, dualis dvojan) gram. dvoji-na,
radnička odela i rublje; dril, cvilih. osobina nekih jezika (npr. sanskrt-skog,
dril-kultura (eng. drill, lat. cultura) sejanje ili grčkog, gotskog, srpskohrvatskog) koji imaju,
sañenje po brazdama u cilju povoljnijeg i pored jednine i množine, još jedan broj za
boljeg prinosa. gramatičko menjanje imenica i glagola, a
dril-mašina (eng. drill, grč. mechane) mašina koji označava dvojstvo stvari ili radnju
za sejanje ili sañenje po brazdama, se j udvoje.
zlica. dualizam (lat. duo, dualis) fil. učenje o
drilovati (eng. drill) sejati (ili: saditi) po dvojstvu, deljenje na dvoje, učenje o
brazdama; voj. obučavati regrute; mor. prevesti postojanju dvaju različitih, potpuno suprotnih
lañu preko plitkih mesta. drimifagija (grč. stanja, principa, načina mišljenja, pogleda na
drimys ljut, opor, fageo jedem) med. jedenje svet, pravaca volje itd., npr.: bog i ñavo
ljutih, gorkih ili kiselih jela. droga (fr. drogue) (dobar i zao princip), bog i svet, duh i
lekarija, neprerañen lek; materija, priroda i duh, duša i telo,
farbarska roba. anorganska i organska priroda, sub-jekat i
drogerija (fr. droguerie) farm. životinjske, biljne objekat, čulno saznanje i razum, ovaj i onaj
i mineralne sirovine od kojih svet, itd.; politička pocepa-nost jednog
naroda na dva dela koji deluju jedan protiv
drugog.
dualist(a) 243 duktilan

dualist(a) (lat. dualis) pristalica duali-zma; dublirati (fr. doubleur) udvojiti, udvajati,
pristalica deljenja upravne vlasti na dva udvostručiti, udvostručavati; umnožiti;
samostalna dela. postaviti (hal>inu), metnuti postavu (otuda:
dualistički (lat. dualis) koji se osniva na dubl-štof, materijal za postavu); bilijar: udariti
dualizmu. loptu tako da se od jedne ivice odbije i doñe do
dualitet (lat. dualis) dvojstvo, dvojina; log. zakon druge; mor. oploviti, obići (npr. greben); voj.
logičkog raščlanjivanja misaone sadržine na ugurati u borbenu liniju; tek. prerañivati više
dva dela (subjekat — predikat). konaca ili traka u jednu celinu na dublir-
dubijum (lat. dubium) sumnja; in dubio (lat. in mašini;u juvelirstvu: spajati dva kamena u
dubio) u sumnji, u sumnjivom slučaju, u jednu celinu; zamenjivati glavnog glumca na
slučaju neizvesnosti. filmu u opasnim situacijama.
dubioza (lat. dubiosa) nešto što je sumnjivo, dubl-skul (eng. double-scull) sp. vrsta uskog
neizvesno; naročito: sumnjivo istraživanje, trkačkog čamca, skulera koji voze dva
neizvesna i nesigurna naplata nekog duga. veslača sa po dva vesla.
dubiozan (lat. dubiosus) sumnjiv, podozriv, duvak (tur. duvak) pokrivač kojim se pokriva
neizvestan, koji je u pitanju. nevesta kad je vode mladoženjino} kući.
dubitativan (lat. dubitare sumnjati, fr. duvan, duhan (arap. duhan, tur. duhan dim,
dubitatif) sumnjiv, podozriv, sklon su- para) biljka iz porodice pomoćnice; osu-šeni
mnjanju, koji sumnja; koji pokazuje (ili: listovi služe za pušenje.
izražava) sumnju. duvar (pere. diwar, tur. duvar) zid.
dubitacija (lat. "dubitatio) sumnjanje, dugme (pere. tukme, tur. diigme) puce na
dvoumljenje, dvoumica, neizvesnost; dvou- odevnom predmetu; tapka za zvonce, tapka
ml>enje, kolebanje, oklevanje, neodlučnost. na kakvom aparatu.
dubitirati (lat. dubitare) sumnjati, dvoumi-ti se, dugong (malaj. duyong) zool. morska krava,
ne biti u što siguran, biti u neizvesnosti. sisar u Indijskom okeanu iz porodice kitova
dubl (fr. double) dvostruk, dvogub; na filmu: (cetacea).
svaki kadar u ponovnom snimanju iste slike. dugung (jap. duyung) zool. v. dugong.
dublaža (fr. doublage) udvajanje, udvostru- dud (tur. dut, pere. tut) drvo iz fam. Moga-
čavanje; mor. drugo oblaganje broda daskama; seae, murva; beli i crni dud.
tip. pogrešno dvostruko slaganje jedne reči ili Duden poznati nemački pravopisni rečnik
celog reda; upredanje svile. (nazvan po svom piscu, filologu Konradu
duble (fr. double) l. u bilijaru: udarac lopte Dudenu, 1829—1911).
s leña, tako da se odbije od jedne ivice i duduk (tur. dudiik) l. čobanska svirala, frula; 2.
udari u drugu; 2. zlatni ili srebrni predmeti fig. ograničen čovek, glupak, blesan; trom, lenj
koji se sastoje od dva metala i kod kojih je čovek, lenština.
samo spol>na prevla-ka zlatna ili srebrna, dok due (ital. due, lat. duo) dva; muz. due volte (ital.
glavnu masu sačinjava metal znatno manje due volte) dvaput; a due ili a due voći(ital. a
vrednosti, metalna stvar pozlaćena ili due voci) za dva glasa, dvogla-sno; a due
posrebrene; 3. (fr. doublet) isti broj poena, korde (ital. a due corde) na dve, sa dve žice.
bodova pri kockanju. duel (lat. duellum, fr. duel) dvoboj, megdan.
dubleza (fr. doubleuse) mašina za upredanje (u duelant (lat. duellans) onaj koji vodi dvoboj,
tkačkoj industriji); dubler. megdandžija.
dubler (fr. doubleur) l. lice koje u pozorištu a duelirati se (lat. duellare) imati s nekim dvoboj,
naročito na filmu zamenjuje glavnog junaka tući se u dvoboju.
u izvoñenju opasnih scena (kaskader); 2. v. duet (ital. duetto) muz. pevanje u dva glasa;
dubleza. sviranje udvoje.
dublet (fr. doublet) l. dva primerka iste stvari u duečento (ital. duecento) u italijanskoj istoriji
zbirci; 2. lažan dragi kamen, dvostruki kamen umetnosti naziv za HŠ v.
od kristala izmeñu čijih pola leži jedna folija; dužd (ital. doge, lat. dux, ducis voña) vojvoda;
3. vrsta karanfila čija je glavna boja titula nekadašnjeg poglavara Mletačke i
prevučena dugim prugama druge boje; 4. ðenovske Republike; duždevstvo, zvanje i
gram. reči istog korena, istovetne po dostojanstvo dužda.
značenju a vrlo malo različne po glasovnom duka (ital. duca, lat. dux) vojvoda, herceg.
sklopu, npr.: čuli-ti — ću liti (uši), muha — dukat (grč. Dukas, ital. duca to) po imenu
muva, dovoziti — dovažati itd.; 5. muz. vizantijskih careva (dukas) nazvan zlatni i
orguljski registar, za oktavu viši od principala; srebrni novac razne vrednosti, naročito u
6. lov. napraviti dublet iz dvocevke dve Italiji, bivšoj Austro-Ugarskoj i Francuskoj.
zverke oboriti neposredno jednu za drugom. duks (lat. dux) voña, zapovednik jednog odreda
dublir v. duplir. vojske, vojvoda.
duktilan (lat. ducere vući, izvlačiti duo tilis)
izvlačl>iv u vrlo tanke konce, te-gljiv (npr.
platana).
duktilitet 244 dura leks, sed leks

duktilitet (nlat. ductilitas) izvlačljivost u vrlo duodec (lat. in duodecimo) dvanaestina,


tanke konce, tegljivost. oblik dvanaestine, naročito: format knjige
duktilnost v. duktilitet. kod koje je jedan štampan tabak podeljen na
duktor (lat. ductor) donosač, dovoñač (kod dvanaest listova; nešto što je naročito malo,
neke mašine). npr. duodecimalno me-renje merenje
duktus (lat. ductus) voñenje, upravljanje; put, dvanaestinama; duodecimal-ni sistem v.
tok; potez pera, rukopis. dodekadika.
dukcija (lat. ductio) voñenje, upravljanje. duodecima (lat. duodecim dvanaest) muz. dva-
dulek (tur. dolek) tikva, bundeva; mala nena- naesti ton, počevši od osnovnog tona.
rasla tikva, tikvica u vrtu. duodecimola (ital. duodecimola) muz. figura od
du lui, v. dunum. 12 nota koja se ima smatrati kao figura
dulcin (lat. dulcis) hem. bezbojan prašak, 200 od samo osam nota.
puta slañi od šećera. duodrama (lat. duo dva, grč. drama radnja)
dulcifikacija (nlat. dulcificatio) slañenje, poet. melodrama u kojoj igraju dva lica.
zaslañivanje. duole (lat. duo) muz. dve note koje se izvode za
Dulčineja (šp. Dulcinea) ime ljubaznice Don isto vreme za koje bi se izvele tri takve note.
Kihotove; otuda, u podrugljivom smislu: duileks (lat. duplex dvostruk) 1. stan na dva
ljubavnica, dragana; nezgrapna i zdepasta nivoa sa spavaćim sobama obično gore na
seoska devojka. spratu; 2. televizijske ili radio-emisija koja se
dum (eng. doom), sud, presuda, osuda. emituje uživo, istovremeno iz dva centra; 3.
duma (rus. duma) ruska narodna skupština, v. homo dupleks.
sabor, parlamenat; skupština staleža; muz. duplika (lat. duplere udvojiti, udvostruči-ti)
vrsta maloruskih narodnih pesama, koje se pravo optuženika da odgovori na re-pliku
pevaju uz pratnju bandure, instrumenta tužilaca ili njihovih branilaca; pismeni
sličnog mandolini. odgovor optuženog na repliku.
dumdum-metak puščane zrno veoma strašnog duplikat (lat. duplicatum) prepis nekog spisa u
dejstva zbog toga što mu je vrh pljosnat i širi dva istovetna primerka.
se u predmetu u koji udari (nazvan po duplikator (nlat. duplicator) l. fiz. skupljač
indijskom gradu Dum-Dum, blizu Kal-kute, elektriciteta; 2. aparat za umnožavanje,
gde se najpre izrañivao). pravljenje kopija, pismenih sastava.
dumendžija (tur. dumenci) kormilar, krma-noš.
duna v. dina. 2. duplikatura (nlat. duplicatura) v. duplika-cija.
dunalma (tur. donanma) turski narodni praznik duplikacija (lat. duplicatio) udvajanje, udvo-
koji se slavio sedam dana i sedam noći (posle stručavanje; udvojenje, udvojenost, udvo-
velike pobede, kad bi se rodio princ, sultanov stručenje, udvostručenost; duplikatura.
prvi ulazak u grad, itd.). duplir (lat. duplum dvostruko, dvostruka
dundar (tur. dumdar, mañ. dandar) zaštitnica (u količina, dvogubo) velika i debela voštanica,
vojsci); komandant zaštitnice; rezerva. slavska sveća; dublir.
«unñer (pere. durger, tur. diilger) starinski duplirati (lat. duplare) udvojiti, udvajati,
stolar i graditelj (drvodelja, tesar i zidar udvostručiti, udvostručavati, podvostru-čiti.
istovremeno); dunñerin. duplicirati (lat. duplicare) udvojiti, udvostručiti;
dunst (nem. Dunst) l. para (u kojoj se nešto previti na dvoje; prav. pisati ili dati drugi
ukuvava); 2. kompot, ukuvano voće. odgovor (odgovor na odgovor); ad
dunum (tur. doniim) komad zemlje od 1000 t2, duplikandum (lat. ad duplican-dum) u cilju
dulum. odgovora na repliku tužioca, ili radi davanja
duo (lat. duo) dva; muz. komad za pevanje ili poslednje reči optuženoga pre izricanja
sviranje udvoje; v. duet. presude.
duodenalan (nlat. duodenalis) adat. dvanae- duplicitet (lat. duplicitas) udvojenost, dvo-
snični, koji pripada dvanaestopalačnom strukost,- dvogubost; fig. dvoličnost, nei-
crevu; koji se tiče dvanaestopalačnog creva. skrenost, licemerstvo, prevrtljivost.
duodenitis (lat. duodenum dvanaesnik, dva- duplo (lat. duplum) pril. v. duplum.
naestopalačno crevo) med. zapaljenje duplum (lat. duplum) u dva primerka,
dvanaestopalačnog creva. dvostruko, dvogubo, duplo.
duodenostomija (lat. duodenum, grč. stoma) du r (lat. durus tvrd, jak) muz. jedan od dva
•med. rasecanje, otvaranje dvanaestopalačnog glavna tonska roda, lestvica od osam dija-
creva u izvesnim oboljenjima, naročito u tonskih stepena (supr. mol).
slučaju sužavanja. durabilan (lat. durabilis) trajan, istrajan,
duodenotomija (lat. duodenum, grč. tome postojan, izdržljiv.
sečenje) med. rasecanje (ili: operacija) durak (rus. durak) ludak, šaljivčina, lakrdijaš;
dvanaestopalačnog creva. kao psovka: budala.
duodenum (lat. duodeni, nlat. duodenum) aiat. dura leks, sed leks (lat. dura lex, sed lex)
dvanaestopalačno crevo, dvanaesnik. surov zakon, ali je zakon; kaže se kad je
duraluminiJum 245 dušman, dušmanin

neki zakonski propis suviše strog, ali mu se na teret krupnije otežavajuće okolnosti no
moramo pokoravati. što su mu stavljene na prethodnom.
duraluminijum (lat. durus tvrd, aluminium) dustabai (tur. diiztaban) ravan taban, ravno
laka, vrlo čvrsta i postojana legura alu- stopalo; onaj koji ima ravno stopalo, du
minijuma, sadrži oko 4% bakra, oko 0,5% sta banlija.
mangana, oko 0,5% magnezijuma i do 0,7% dućan (tur. dukkan) trgovačke radnja.
silicijuma; upotrebljava se za grañenje duumvir (lat. duumvir) član vlade dvojice; član
aviona, automobila i železničkih vagona. komisije od dva člana.
duracija (nlat. duratio) ked. stvrdnjavanje,
otvrdnjavanje. duumvirat (lat. duumviratus) zvanje i
durbin (pere. durbin, tur. durbiin) optički dostojanstvo duumvira.
instrument za osmatranje udaljenih predmeta; duče (ital. duce) voña.
može biti za jedno oko (monokula-ran) ili za duš (fr. douche, lat. ducitare) kupanje poli-
oba oka (binokularan). vanjem, prskanjem; ispiranje; cevi za
durina (fr. dourine) spolna zaraza konja, oticanje vode iz rezervoara; tuš.
prouzrokovana protozoom Trypanosoma dušek (tur. do$ek) vunena postelja (madrac)
equiperdum. koja se, u vreme dok još kreveti nisu ušli u
duritet (lat. duritas) tvrdoća; strogost, oko-relost, upotrebu, stavljala na pod i na njoj se spavalo.
surovost, nečovečnost. duširati (fr. doucher) kupati podizanjem,
durus (lat. durus) tvrd; znat. dura mater v. mater; prskanjem; tuširaš.
prav. in durijus (lat. in durius) ili in pejus (lat. dušman, dušmanin (pere. dušmen, tur. dii?-
in pejus) optužiti, nekome optuzkenom, na man) neprijatelj, protivnik; din-dušman
narednom pretresu, staviti verski neprijatelj, zakleti neprijatelj.
ð
ð, ñ šesto slovo naše ćirilice, osmo naše latinice ñebra (tur. gebre) kesa od kostreti koja se
(ð, ñ). navuče na ruku, pa se onda timare i čiste
ñavo (grč. diabolos) zao duh, satana, vrag, konji.
nečastivi. ñevair (tur. cevahir, arap. gawahir) nakit,
ñakon (grč. diakonos sluga) upravnik op- drago kamenje, dragulji.
štinskih dobara i staralac sirotinje i bolesnika ñevñir (tur. kevgir, pere. kef pena, giriften
u najranije hrišćanske doba; docnije: crkveni uhvatiti, uzeti) metalna ili zemljana po-suda
sluga i pomoćnik pri bogosluženju; najniži, za ceñenje, cediljka.
početni svešte-nički čin u pravoslavno] crkvi ñevrek (tur. gevrek) vrsta peciva u obliku
(ne može sam obavljati bogosluženja, već kolutića.
samo pomaže svešteniku), pomoćni ñeisija (tur. giysi od giymek obući) odelo,
sveštenik. košulja, preobuka.
ñakonat (grč. diakonos) čin, zvanje, ñel! (tur. gel od gelmek doći) doñi, hodi, priñi!
dostojanstvo i stan nemoćnog sveštenika, ñem (tur. gem) žvale, uzda, gvožñe na uzdi što
ñakona. ga konj drži u ustima.
ñakonija (grč. diakonos) delokrug jednog ña- ñemija (tur. gemi) laña, brod.
kona; pomoć, potpora; posluženje (jelom i ñenaza (arap.) molitva za umrlog kod
pićem), poslastica. muslimana; dženaza.
ñakonik (grč. diakomkos) u pravoslavno] crkvi; ñene (tur. yine) opet, i opet; ñene-ñene prilično,
sasudohranilnica, udubl>enje u zidu ili tako-tako.
zasebna soba na desnoj strani svetog prestola, ñeneral (lat. generalis, fr. general) voj. v.
u oltaru, gde se čuvaju sveti sasudi. general.
ñakonikon (grč. diakonos, nlat. diaconicum) u ñeneralisim (nlat. generalissimus) v. genera-
pravoslavno j crkvi: kratka molitva koju čita lisim.
ili peva ñakon. ñenerozo (ital. generoso) muz. plemenito, u
ñakonisa (grč. diakonos) s *.užitel>ica crkve; plemenitom zanosu.
u najstarijoj hrišćanskoj crkvi, sve do VI ñenjuška (rus. dengoška od denvga) ruski
veka: starija žena koja se stara-la o sirotinji, bakarni novac od pola kopejke.
negovala bolesnike i vodila nadzor nad ñeram (grč. geranos ždral, tur. germek) na-
ženskim članovima crkvene opštine; danas, prava, poluga za izvlačenje vode iz bunara,
u evangelističkoj crkvi: bolničarka, naročito takoñe bunar sa ovakvom napravom; poluga
obrazovana za taj poziv; u manastirima: kod velikih dizalica, vaga; rampa.
sestra koja služi oko oltara. ñerdan (tur. gerdan vrat) grlo, guša, prednji deo
ñakonisati (grč. diakonos) obavljati posao vrata; nakit što ga žene nose o vratu.
ñakona; obavl>ati oko oltara posao pomoć- ðerdan (pere. girdab, tur. girdap vrtlog,
nog sveštenika. brzica) 1. fig. opasno mesto, teška situacija; 2.
ñakon-flaster med. v. dijahilon. klisura na Dunavu, najveća u Evropi (duga
ñalo (ital. giallo) žuta boja, žuto; ñalo antiko oko 150 km).
(ital. giallo antico) žućkasti mramor koji se ñerdek (tur. gerdek) soba u kojoj mladenci
nalazi samo na spomenicima stare provedu prvu bračnu noć; ložnica; prva
arhitekture. bračna noć.
ñalorino (ital. giallorino) napuljsko žutilo, lepa i ñerñef (tur. gergef od germek rastegnuti,
veoma žuta zemlja oko Napulja, no većinom potegnuti) drvena naprava, okvir okruglog ili
veštački spravljena (za slikanje uljanim i četvrtastog oblika na koji se razapne platno
masnim bojama). po kome se veze.
ñaur (tur. gaur, gavur) nevernik, krivover-nik, ñerz (pere. giirbuz odvažan, okretan, juna-čan)
jeretik (pogrdno ime kojim Turci nazivaju soko, mlad jastreb; kod nas: momak,
hrišćane); ñaurin. naročito momak za ženidbu.
ñaurin (tur.) v. ñaur. ñeriz (tur. geriz, pere. kariz) kanalizacija.
ñerček 247 ñuture

ñerček (tur. gercek) doduše, zapravo, uistinu, ñornuti se (tur. kormek) napiti se kao tre
zbilja. sak, i
ñečerma (tur. gecirme) grudnjak bez rukava, ñor ćutuk (tur. kor kotek) mrtav pijan, pijan
prsluk, jelek. kao tresak.
ñedželuk (tur. gecelik) spavaća kapa; vrsta ñubre (tur. giibre) gnoj, smeće, stajno gnojivo.
muške pidžame; duga muška kućna haljina, ñuvegija (tur. giiveyi) mladoženja, muž.
noćna haljina. ñuveglija (tur.) v. ñuvegija.
ñidija, ñide (tur. gidi) obešenjak, živahan ñuvez (tur. gvivez) rumen, tamnocrven, crve-no-
mladić, junak. ljubičast.
ñilas (arap. dilaz) l. borba, sukob, bitka; 2. ñuvendija (tur. giivende) raskalašna žena,
trkač, skakač; 3. raspusnik, razvratnik. bludnica.
ñilkoš (mañ. gyilkos ubica) vetropir, kicoš, ñuveč (tur. giivec) l. vrsta jela: meso pomešano
danguba, neradnik, kavgadžija. sa pirinčom, lukom i dr. koje se peče u
ñinñuva (mañ. gyongy) stakleni biser, naušnica, zemljanom sudu; konzervirano meso
minñuše. pomešano sa raznim povrćem; 2. zemljani
ñirandola (ital. girandola, fr. girandole) v. sud u kome se peče ñuveč i slična jela.
žirandola. ñugum (tur. giigum) bakreni sud za vodu.
ñirant (ital. girare) trg. v. žirant. ñuz (arap.) trideseti deo Kurana.
ñirat (ital.) trg. v. žirat. ñuzel (tur. giizel lep) lep, elegantan, kit-njast,
ñirirati (ital.) trg. v. žirirati. divan, gospodski; lepotica, dragana.
ñiro (ital. giro) trg. v. žiro. ñul (pere. gul, tur. giil) ruža, ružica.
ðiro d'Italija (ital. Giro d'Italia) bicikli-stička ñulabija (pere. gul ružica, ab voda) vrsta slatke
trka oko Italije, održava se svake godine. crvene jabuke koja je veoma sočna; vrsta
ðovineca (ital. Giovinezza) „Mladost", himna slatkih kolača.
fašističke stranke u Italiji. ñul-baklava (pere. giil baklava) vrsta kolača koji
ñogat (tur. gok plav, otvorene boje, bistar, at ima oblik ruže.
konj) konj bele boje, belac; fig. neznalica, ñulgandže (pere.) ružin pupoljak.
glupak. ñule (tur. giille, giirle) topovske tane, zrno,
ñogatast (tur.) bele boje, bele dlake, beo. metak.
ñogin (tur.) v. ñogat. ñulistan (pere. gulistan, tur. gulistan)
ñoja (tur. guya, pere. guya) kobajagi, tobože. ružičnjak, gradina sa ružama, leja od ruža.
ñojozeto (ital. gioiosetto) muz. v. ñokozo. ñulić (tur. gill) mlada ruža, ružin pupoljak; up.
ñojozo (ital. gioioso) muz. v. ñokozo. ñul.
ñokozamente (ital. giocosamente) muz. v. ñulnar (arap.) šipak, šipkov cvet, trešnja.
ñokozo. ñulsa (pere.-tur. giilsuyu) ružina voda.
ñokozo (ital. giocoso) cuz. šaljivo, veselo, ñumbir (mañ. gyomber) zeljasta biljka čiji se
nestašno; ñojozo, ñojozeto. koren upotrebljava za začin i kao lek,
ðokonda (ital. Gioconda) elt. čuveni portret Zingiber officinale.
Monalize, žene firentinskog plemića ñumišli (tur. gumuslii) od srebra, srebrn.
Frančeska Delñokondo, rad Leonar-da da ñumruk (tur. gumriik carina) trošarina, carina;
Vmnčija (1911. ukradena iz Luvra, 1913. taksa za prolaz.
pronañena u Firenci i vraćena Francuskoj). ñumrukane (tur. giimriikhane) trošarinska
ñokondamente (ital. giocondamente) muz. stanica, carinarnica.
prijatno, ljupko, umilno; ñokondevole, ñokon- ñumrukčija (tur. gumrukcii) trošarinac, ca-rinik.
dozo. ñunija (tur. giiniye) spoljašnji izgled, oblik;
ñokondevole (ital. giocondevole) muz. v. sredstvo, način.
ñokondamente. ñunta (ital. giunta) udruženje savetnika koje
ñokondozo (ital. giocondoso) muz. v. postoji pored državnog saveta u Italiji.
ñokondamente.
ñorda (pere.) v. ćorda. ñuoko pijano (ital. giuoco piano), „tiha igra",
ñornale (ital. giornale) dnevni list, novine. tzv. „talijanska partija" u šahu.
ñorno di pagamento (ital. giorno di pagamen-to) ñusto (ital. giusto) odmereno, srazmerno, po-
trg. dan plaćanja. desno, zgodno.
ñornut (tur. kormek) mrtav pijan, trešten pijan, ñuture (tur. gotiiru) sve ukupno, sve zajedno, u
pri piću. celini, jedno na drugo.
v. B g l d i z k iSSif

N. O . P R S T, U, F H
100/ 2>o2>d

E
E, e sedmo slovo naše ćirilice, deveto naše ebulioskop (lat. ebullire izbijati ključa-jući,
latinice; kao skraćenica: E na kompasu = grč. skopeo gledam) 1. hem instrument za
istok (eng. East, fr. est); Ed. = edicio (lat. merenje tačke ključanja radi odreñivanja
editio) izdanje; ed. = edidit (lat. edidit); e. o. sadržine alkohola u spirituoznim tečnostima
= eks oficio (lat. eh officio) po dužnosti; muz. posmatranjem njihove tačke ključanja; 2.
treći ton S-dur lestvice; fiz. oznaka za energiju, aparat za brzo odreñivanje količine alkohola
elektro-motornu silu i dr.; astr. numerička u vinu; up. maligan.
oznaka za heliocentričnu putanju; mat. osnova ebulirati (lat. bulla, ebullire) ključati, ki-peti,
prirodnih logaritama, = 2, 7182 . . ., Nepe-rov vreti.
broj; hem. Eg=erbijum, 'E& = ajnštaj-nijum, ebulicija (nlat. ebullitio) ključanje, vrenje,
Ei= europijum. uzaviranje tečnosti (usled toplote); med.
e latinski predlog = iz; eks. izbijanje sitnih bubuljica po telu usled vatre.
ibanisterija (ital. ebano abonos, ebaniste-ria) ebur (lat. ebur, sskr. ibha) slonova kost,
fina stolarija, umetnički izrañeni predmeti od slonovača.
drveta, naročito od abonosa. eburin (lat. ebur slonovača) smesa koštanog
ebenirati (nlat. ebenare) obložiti abonovi-nom; praha i belančevine načinjene pod pritiskom.
obojiti crnom bojom da izgleda kao abonos. ev- (grč. ev) v. pod eu-.
ebenist(a) (fr. ebeniste) stolar koji radi sa Eva (grč. Eva, hebr. Chawwah „majka života")
abonosom, koji radi fine stolarske poslove. prva žena po Bibliji; fig. žena uopšte,
ebenos (hebr. eben, grč. ebenos, lat. ebenus) naročito: radoznala i čulna žena.
bot. eben, abonos, abonovina, crno, veoma evadirati (lat. evadere) izići, izmaći, uteći,
čvrsto i teško drvo istočnoindijskog i afričkog izbeći, uskočiti.
drveta Diospyros ebenum. evazivan (lat. evadere, nlat. evasivus) uvijen,
ebn (arap.) sin (pred nekim drugim imenom, npr. zaobilazan, okolišan, koji izvrdava, npr. da
ebn Mustadća=Mustafin sin, izmeñu dva dade kategoričan odgovor, katego-ričnu
imena piše se ben, npr. Ali ben izjavu i sl.
Muhamed=Ali sin Muhamedov) evazija (lat. evadere, nlat. evasio) bežanje,
ebonit (eng. ebony) vrsta veštačke abonovi-ne; bekstvo, izbeglištvo; izbegavanje; vañenje,
hem. vulkanit, jedinjenje ugljenika i vodonika dvosmislica, izmigoljavanje; pr. evazivan
koje se, mešenjem i zagrevanjem sa izmigoljan, pobegljiv, koji se teško hvata, koji
sumporom, vulkanizira pa zatim hor-nizira, se teško uhvati, koji se teško shvata; uvijen,
hornizirani kaučuk, tvrda guma (ova tvrda i vrdav (odgovor).
sjajna masa upotrebljava se, npr. za razni
nakit od džeta). svakuancija (lat. evacuantia) pl. med. sredstva za
čišćenje, za ispražnjavanje.
«boš (fr. ebauche) prvi nacrt, prva skica (slike, evakuativan (lat. evacuare) med. koji čisti, koji
crteža, naučnog rada). pomaže čišćenje.
eboširati (fr. ebaucher) izraditi u glavnim evakuacija (lat. evacuatio) voj. dolazak iz,
potezima, bez pojedinosti, skicira-ti; abocirati. napuštanje, naročito kada neku operativ-nu
ebriljada (fr. ebrillade) jax. trzanje uzdom zonu, za vreme rata, napuste: stanovništvo,
ako konj neće da se okrene. bolnice, razna vojna i druga sla-gališta
ebriozitet (lat. ebriositas) sklonost piću, strast kojima bi se neprijatelj, u slučaju uspeha,
za pićem. mogao koristiti itd.; med. čišćenje,
ebriometar (lat. ebrius pripit) sprava za ispražnjavanje izmeta, izbacivanje
utvrñivanje stepena pijanstva, naročito kod škodljivih tvari iz tela.
vozača automobila; alko-test. svakuirati (lat. evacuare) voj. isprazniti, izići iz,
napustiti (kasarnu, varoš, zau-
evakuisati 249 evidentirati

zeti kraj itd.); med. čistiti, iščistiti, isprazniti, evaporacija (lat. evaporatio) isparavanje,
izbaciti iz tela nečistoću. pretvaranje u paru.
evakuisati v. evakuirati. evaporirati (lat. vapor para, evaporare)
evalvacija (nlat. evalvatio) odreñivanje (ili: isparavati, ispariti, pretvoriti (ili: pretvarati)
precenjivanje) unutarnje vrednosti neke u paru.
stvari; up. evaluacija. evekcija (lat. evehere izvesti; uzvesti, uz-dići,
evalvirati (nlat. evalvere) ocenjivati, pro- evectio) uzdizanje, penjanje, uzlaže-nje; astr.
cenjivati vrednost; up. evaluirati. nejednakost koju pokazuje putanja Mesečeva u
evaluacija (fr. evaluation) odreñivanje kretanju oko Zemlje usled re-mećenja od
vrednosti, vrednost novca. strane Sunca za vreme koje ne odstupa mnogo
evaluirati (fr. evaluer) ceniti, ocenjivati, od vremena opticaja Meseca oko Zemlje.
odreñivati vrednost. evenka (pere. awenk, tur. hevenk) grožñe
evangel ... v. pod evanñel. . . obešene radi sušenja i čuvanja za zimu.
evanñelizacija (grč. euangelisomai) v. evai- eventilacija (lat. eventilatio) vetrenje, pro-
ñeliziranje. vetravanje.
evanñeliziranje (grč. euangelisomai dobru vest eventilirati (lat. eventilare) izvetriti, provetriti,
donosim) širenje evanñeličke crkve i učenja; provetravati.
evanñelizacija. eventracija (lat. eventratio) med. velika prosutost
evanñelizirati (grč. euangelisomai) objaviti (ili: kod pupka, pri kojoj se prospe velik deo
objavl>ivati) radosnu vest; širiti evanñelsko utrobe.
ili evanñeličko učenje i crkvu evanñelisku. eventualan (nlat. eventualis) slučajan, mo-
evanñelist(a) (grč. euangelistes, nlat. gućan; uslovan, povremen, sporedan.
evangelista) objavljivač spasenja; opisivač eventualija (nlat. eventualia) pl. sporedne (ili:
života, rada i stradanja Isusa Hrista; četiri nepredviñene) stvari, sporedna (ili:
evanñelista: Matej, Marko, Luka i Jovan, pisci nepredviñena) pitanja, stvari koje se još mogu
tzv. kanonskih evanñelja, tj. onih koje crkva pojaviti (obično poslednja tačka dnevnog
priznaje kao autentične i verne (za razliku od reda na skupštinama u kojoj se raspravljaju
velikog broja apo-krifnih, tj. onih koje crkva pitanja koja nisu bila na dnevnom redu).
ne priznaje kao autentične). eventualitet (nlat. eventualitas) nastupanje
evanñelistar (lat. evangeliarium izborio mogućeg slučaja, mogućan slučaj,
evanñelje) knjiga koja sadrži evanñelje. mogućnost, slučajnost; eventualnost.
evanñelički (grč. euangelizomai) v. evanñel-ski; eventualno (nlat. eventuale) pril. po mogućnosti,
koji priznaje evanñelje kao jedini pravi izvor u slučaju potrebe, po potrebi, u slučaju da,
vere, npr. evanñelički hrišćani, evanñelička ako se desi, slučajno.
crkva i dr. eventualnost v. eventualitet.
ovanñelski (grč. euangelizomai) koji odgovara everglas (eng. ever uvek, glass staklo) vrsta
učenju Hristovom, hrišćanski; up. evanñelički. tkanine od plastične mase.
evanñelje (grč. euangelion radosna vest, dobra evergrin (eng. evergreen) uvek zelen, zimze-len;
vest, nlat. evangelium) l. dobar glas, radostan u zabavnoj i džez muzici: trajne, neprelazne
glas ili dobra vest, radosna vest koja u melodije.
hrišćanskom učenju prikazuje Isusa kao everzivan (nlat. eversivus) prevratničku
obećanog mesiju i spasioca ljudskog roda; 2. rušilački, razoran.
Novi zavet ili objavljivane spasenja; 3. everzija (lat. eversio) obaranje, razorenje,
evanñelja pl. opisi života, rada i stradanja prevrat, uništenje.
Isusa Hrista. everlasting (eng. everlasting večit) vrsta veoma
evanescirati (lat. evanescere) iščeznuti, jake vunene tkanine sa poprečnim prugama;
iščezavati, izgubiti se, nestati. up. eternal.
evans-gambit počinjanje igre na šahu koje je evza (tur. ecza, arap. egza) l. kapsla, čahura,
uveo engleski mornarski kapetan Evans upaljač; 2. hemijsko jedinjenje, lek; evza-
1829, koje se sastoji u tome što se žrtvuje pion džana= apoteka.
da bi se napad mogao brže i lakše izvesti; up. evzon (grč. euzonos okretan, vešt, spreman za
gambit. bitku) grčki vojnik iz roda lake pešadije.
evandželikel f ren d s (eng. evangelical friends) eviva! (ital. ewiva, lat. vivat) živeo!
prijatelji evanñelja ili hrišćanske društvo evigilirati (lat. evigilare) probdeti; izraditi nešto
prijatelja (religiozna sekta u Sev. Americi brižljivo i savesno.
koja sama sebe ovako naziva, dok je ostali evidentan (lat. evidens, videre videti) očigledan,
obično zovu imenom kve-keri). očevidan, očit; po sebi jasan i razumljiv; log.
evaporator (nlat. evaporator) isparivač, sprava neposredno mišljenjem ili opažajem uviñan
pomoću koje se vrši isparavanje slane vode u kao istinit.
solanama. evidentirati (lat. evidens očevidan, jasan)
upisati, upisivati, zabeležiti u knjigu
evidentičar 250 Evroazija

evidencije; imati, praviti pregled nečega. viši sud; pozivanje pred neki spoljni sud,
evidentičar (lat. evidentia očevidnost, oči-tost) naročito u srednjem veku, papino pravo da
onaj koji se stara o pregledu onoga što se pozove nekoga u Rim na suñenje.
zbilo, što je urañeno. evolventa (lat. evolvere razvijati, evolvens)
evidencija (lat. evidentia) očiglednost, geom. evolventu jedne krive, krivulje (osnovne
očevidnost; log. svojstvo nekih sudova koji su krive) opisuje tačka dirke (tangen-te) osnovne
po neposrednom opažanju i misaonoj nuž- krive kada se prva kotrlja po poslednjoj bez
nosti istiniti; pregled iz koga se vidi da je kliženja.
nešto postojalo, da se nešto zbilo, da je nešto evolvirati (lat. evolvere) razviti, razvijati,
urañeno; držati u evidenciji imati u vidu, ODBITI; razložiti, objasniti, opisati.
vodi' i o čemu računa dok se ne ukaže evoluirati (lat. evolvere, fr. evoluer) razvijati se
mogućnost da se izvrši. (od nižega višemu, od prostoga složenom
evikcija (lat. evictio) prav. JEMSTVO, davanje itd.); fig. napredovati.
jamstva, obezbeda, kaucija; evikciona tužba evoluta (lat. evolvere, evoluta se. linea) geom.
tužba kojom se traži otuñenje nečijeg imanja. neke krive, krivulje (osnovne krive) zove se
evincent (lat. evincens) prav. onaj koji, u toku envelopa njenih normala, istovremeno mesto
jednog pravnog spora, drugoj stranci nešto njenih krivinskih središta.
osporava. evolucija (lat. evolutio) razvijanje, razvitak,
evincioilan (nlat. evincibilis) koji ima da se razvoj, razviće višega, savršenijeg i
dokaže, koji je za dokazivanje. komplikovanijeg iz nižega, nesavršeni-jeg i
evincirati (lat. evincere) dokazati, ubediti, jednostavni j eg; voj. zaobilaženje, menjanje
izložiti, prikazati; ispoljiti; prav. jam-čiti, biti pravca; muz. prebacivanje (ili: premeštanje)
jamac; pravo lišiti dobra, oduzeti nekome glasova u dvostrukom kon-trapunktu; supr.
imanje sudskim putem. involudžija.
eviracija (lat. eviratio, vir čovek, muškarac) evoluciona eskadra voj. flota koja čestim
oduzimanje muškosti, uškopljavanje; prerano menjašem položaja teži da se približi i ugrozi
gubljenje muškosti. neprijatelja.
evirirati (lat. evirare, vir) oduzeti muškost, evoluciona teorija fil. ideja o razvojnom
uškopiti. karakteru svih pojava (kod Kanta, H
eviscerirati (lat. eviscerare) med. izvaditi utrobu, Spensera i dr.), ideja koja se proteže na sve
npr. iz leša. fenomene pa i na samu osnovu fenome-na; u
evlad (arap. awlad, tur. evlad) deca, porod. nauci: primenjuje se u objašnjenju nastanka
evlek (tur. evlek) mera za površinu, 1/4 dunu galaksije, zvezda, Sunčevog sistema i sl., u
ma. objašnjenju istorijskih i socijalnih fenomena,
evlija (arap. waliyy, tur. evliya) svetac, svetitelj, kao i u objašnjenju duhovnih, kulturnih
božji ugodnik. fenomena i sl.; biol. nauka o razvoju
evnuh (grč. eune legalo, postelja, esćb imam, organskog sveta, od prostijih oblika ka
držim, eunuchos) „čuvar kreveta", onaj koji složenijim, koji nastaje putem dugotrajnog
je lišen svojstava muškosti, uško-pljenik, menjanja pod dejstvom faktora spoljne sredine
naročito: nadzornik žena u ha-remima, čuvar i prirodnog odabiranja organizama (Čarls
žena. Darvin: Postanak vrsta putem prirodnog
evnuhizirati (grč. eunuchos) uškopiti, uštrojiti, odabiranja, 1859); up. darvinizam.
oduzeti muškost. evolucioni (lat. evolutio) razvojni, koji se tiče
evnuhoid (grč. eunuchos, eidos vid, oblik) razvoja, koji je u vezi sa razvitkom.
osoba sa uroñenim ili usled oboljenja evolucionizam (lat. evolutio) l. pogled na svet
nedovoljno razvijenim funkcijama spol-nih koji se zasniva na evoluciji; v. evoluciona
žlezda, te zbog toga slična uškoplje-nom teorija; 1. podvrgavanje zakonima razvitka,
čoveku (evnuhu). naprednost.
evnuhoidizam, evnuhizam (grč. eunuchos, el- evolucionigt(a) (lat. evolutio) pristalica
dos, lik, izgled) stanje prouzrokovano evolucione teorije; up. evolucioni.
oboljenjem ili nedovoljnim razvojem moš- evolucionistički v. evolucioni.
nica, sa smanjenjem lučenja muškog polnog evomirati (lat. evomere) med. povratiti, po-
hormona. vraćati, bljuvati, izbljuvati.
evokabilan (nlat. evocabilis) koji se može evorzija (lat. evertere oboriti, izbaciti, evorsio)
dozvati, prizvati. kol. erozija vode koja se kreće u kovitlac i
evokativan (lat. evocare izazvati, pozvati) tako stvara tzv. „džinovske lonce".
izazovan, uzbudljiv.
evokatorij(um) (nlat. evocatorium) prav. pismeni evocirati (lat. evocare, voćare) prizivati,
poziv, akt o pozivanju na sud. dozivati, npr. duhove; prav. žaliti se višem
evokacija (lat. evocare dozvati, evocatio) sudu; prizvati, oživeti uspomenu na koga ili
dozivanje (ili: prizivanje) duhova; podsećanje na što.
i oživljavanje uspomena na nekoga ili na Evrazija v. Eurazija.
nešto; prenošenje parnice na Evroazija v. Eurazija.
Evropa 251 egzanimirati

Evropa (semit. ereb zapad) geogr. naziv egzagi~irati (lat. exagitare) terati, isterati;
kontinenta; mit. (grč. Europe) kći feničanskog prodrmati, probuditi; uznemirava™, ne dati
kralja Agenora i sestra Kadmova. Zevs, mira, dražiti.
pretvorivši se u bika, ukrade je i na svojim egzaimatoza (grč. eh iz, hairna krv) med.
leñima odnese na Kretu (Krit) gde mu postane stvaranje krvi; krvarenje; egzematoza.
ženom i rodi Minosa, Sarpe-dona i egzaimija (grč) med. oskudica u krvi, malo-
Radamantisa; po njoj je i naš kontinent krvnost; gubljenje krvi; iznemoglost usled
dobio ime. gubljenja krvi.
Evroatom evropska zajednica za atomsku egzaimozan (grč.) malokrvan; iznemogao
enegiju koju čine članice Zajedničkog tržišta. usled gubitka krvi.
Evrovizija tehničko-programska zapadno- egzaimon (grč.) med. punokrvan čovek.
evropska organizacije, organ Evropske unije egzaireza (grč. egzairo vadim) med. vañenje,
za radio-difuziju, osn. 1953; sedište u Ženevi, npr. utrobe; egzereza.
a režijski centar u Bri-selu. egzaktan (lat. exigere iziskivati, exactus tačan)
evropijum v. europijum. tačan, brižljiv, savestan, potpun, brojno
evulzija (lat. evulsio, evellere čupati) ču-panje, odreñen; egzaktne nauke nauke koje teže za
iščupavanje. tačno odreñenim saznanjima, koja bi se
evh- v. euh-. mogla matematičkim i eksperimen-talnim
egav (tur. egri) kriv, iskrivljen, krivonog. putem izložiti i dokazati, npr. matematika,
egagropila (grč. aigagros, lat. pila) v. bezoar. fizika, hemija, astronomija i dr.
egal, sgalan (fr. egal) jednak, jednoobrazan; egzaktvost (lat. exactus) tačnost, isprav-nost,
ravan, vodoravan. pravilnost, odreñenost.
egalizator (fr. egaliser) izjednačitelj. egzaktor (lat. exactor) trg. potraživalac;
egalizacija (fr. egaliser) izjednačavanje, sopstvenik menice, onaj kod koga se meni-ca
izravnavanje. nalazi; fig. ucenjivač, iznuñivač.
sgalizacioni fond u bupetskim ustanovama egzakcija (lat. exactio) naplaćivanje, npr.
novac koji vita ustanova dodeljuje nižoj da poreza, nameta i sl.; globljenje, iznući-vanje,
bi ova nadoknadila svoje gubitke; način otimanje.
izravnavanja gubitaka u spoljnoj trgovini egzalza (grč. exalsis iskakanje, ex-allomai
zbog razlike u cenama. iskočim) med. iskakanje, ispadan>e; eg-
egalizirbavk (fr. egaliser, nem. Bank) stru- zalma.
garska tezga za fine radove. egzalma (grč. ex-allomai) med. v. egzalza.
egalite (fr. egalite) jednakost; up. fraterni-te, egzaltacija (lat. exaltatio) uzdizanje, uzno-šenje,
liberte. veličanje, slavljenje; ushićavanje,
egalitet (fr.) jednakost, jednolikost, ravno- oduševljavanje, zanos, duhovni polet; raz-
mernost. draganost, razdraženost, ushićenost.
egbeta (arap. ayba, tur. heybe) pl. bisage. egzaltiran (lat. exaltus vrlo visok) zanesen,
Egej (grč. Aigeos) u grčkoj mitologiji atinski ushićen, oduševljen, uzbuñen; u egzaltira-nom
kralj, otac Tezejev. Kada se njegov sin Tezej, stanju u velikom duševnom uzbuñenju.
u bivši Minotaura na Kritu, vraćao kući, egzaltirati (lat. exaltus, exaltare) uznositi,
zaboravio je da na lañi zameni crna jedra veličati, slaviti; raspaliti, ushititi, ushiKivati,
belima, kako su se dogovorili, Egej je od tuge oduševiti, uzbuditi, uzbuñi-vati.
za sinom skočio u more i udavio se. Po njemu egzambloza (grč. examblosis pobačaj, ehat-
je nazvane Egejsko more. bloo pobacim) med. pobacivanje, pobačaj.
egendija (tur. egindi) prah ili strugotina od ekzambloma (grč. exambloma) med., pobačaj.
metala. egzamen (lat. exigere, exagimen, examen)
Egerija (lat. Egeria) staroitalska izvorska ispit, ispitivanje; istraživanje, saslušavanje;
nimfa, proročica po čijim je savetima i egzamen rigorozum (lat. examen rigorosum)
uputstvima izdavao svoje zakone Numa strog ispit na visokim školama.
Pompilije, drugi rimski kralj; posle njegove egzaminirati (lat. examinatio) ispitivanje,
smrti bila pretvorena u izvor; fig. poverljiva istraživanje, saslušavanje; egzaminacio-na
savetnica jednog vladaoca; astr. jedan asteroid, komisija ispitni odbor, komisija koja vrši
otkriven 1850. godine. ispitivanje.
egestija (lat. egestio) med. ispražnjavanje, egzanastomoza (grč. eh iz, apa na, stoma usta)
čišćenje creva urednom stolicom. med. upadanje jednog krvnog suda u drugi.
egzageracija (lat. exaggeratio) preterivanje, egzanija (lat. eh iz, anus čmar) med. spuštanje (ili:
preuveličavanje, precenjivanje. spuštenost) zadnjeg creva.
egzagerirati (lat. exaggerare, agger) prete-rati, egzanimacija (lat. exanimatio) padanje duhom,
preterivati, preuveličavati, pre-cenjivati. zastrašenost, duhovna klonulost; med. duboka
egzagitacija (nlat. exagitatio) drmanje, nesvestica.
uznemiravanje, draženje, podraživanje. egzanimirati (lat. anima duh, duša,
exanimare) oduzeti dušu (ili: život);
egzanteza 252 egzekutivan

obeshrabriti, obeshrabrivati, uplašiti, i pogoršanost; zaoštrenje, zaoštrenost; supr.


zastrašiti. remisija.
egzanteza (grč. exanthem procvetati) med. egzeat (lat. ex-ire izići, exeat) „neka iziñe, neka
izbijanje ospi na koži, osipanje, osip. odstupi, neka ide!", dozvola za izlazak ili
egzantem (grč. exanthema) med. ospa, koja odsustvo; u katoličkoj crkvi: akt kojim
može različito izgledati i zahvatiti samo biskup dozvoljava svešteniku prelazak u
jedan deo kože ili celu kožu. drugu parohiju.
egzantematičan (grč. exanthema) med. osipan, egzegeza (grč. egzegesis) izlaganje,
ospičav, bubuljičav; egzantematične bolesti objašnjenje, tumačenje (nekog spisa);
osipne bolesti, npr. šarlah, pegavi tifus itd.; naročito, u teološkom smislu: izlaganje i
egzantematična groznica groznica praćena tumačenje Biblije.
osipanjem kože. egzegezirati (grč. egzegeomai izlažem,
egzantematologija (grč. exanthema ospa, tumačim) izlagati, objašnjavati, tumačiti.
logia) med. nauka o osipnim bolestima. egzeget (grč. exegetes poučavalac) onaj koji
egzantlacija (lat. exantlare) iscrpljivanje, stručno tumači, objašnjava, izlaže (neki spis,
crpenje. naročito Vibliju).
egzantropija (grč. eh iz, anthropos čovek) egzegetika (grč. exegesis tumačenje,
zaziranje od l>udi, strah od ljudi. objašnjavanje) veština izlaganja i tumačenja,
egzantropičan (grč), koji zazire od ljudi, koji naročito Biblije.
se plaši od ljudi, divlji. egzedeza (grč. ex-oideo oteknem, nateknem)
egzapoteoza (grč. eh, apotheosis obožavanje) med. otok, oticanje; egzojdeza.
lišavanje božanstvenosti, lišavanje ve- egzedencija (lat. ex-edere izvesti, izgristi,
ličanstvenosti (ili: božanskog ugleda). exedentia) pl. med. hemijska sredstva za
egzartikulacija (nlat. exarticulatio) med. iš- uništavanje organskog tkiva, npr. arsenik;
čašenje, uganuće; hirurške odvajanje sublimat, kiseline, usijano gvožñe, gal-
jednog uda u zglobu otvaranjem zgloba i vanokaustika i dr.
rasecanjem zglobnih veza. egzedra (grč. eh, hedra) pokriven ili nepo-
egzartikulirati (lat. eh iz, articulus zglob) med. kriven hodnik za sedenje, naročito: po-
izvaditi ud iz zgloba. luokrugla dvorana, kao produženje hodnika,
egzartrema (grč. eh, arthron zglob) med. v. na stubovima, za razgovor ili predavanja u
egzartikulacija. otmenim rimskim kućama; soba za razgovor;
egzartroza (grč.) med. v. egzartikulacija. u katoličkoj crkvi: mesto za biskupa.
egzartroma (grč. eh iz, arthros zglob) med. v. egzekvatur (lat. exequatur) prav. neka izvrši,
egzartikulacija. neka se izvrši!
egzarh (grč. exarchos kolovoña; predvodnik, egzekvatura (lat. exequatura) naredba za
starešina) ranije: namesnik vizantijskih izvršenje presude; dozvola kojom jedna
careva u Gornjoj Italiji; u pravo-slavnoj vlada daje odobrenje konzulu strane države,
crkvi: episkop kao zastupnik patrijarha, koji je kod nje akreditovan, da može vršiti
kojem je ovaj ustupio jedan deo svojih prava. svoje funkcije; vladarska potvrda papskih
egzarhat (grč. ex-archo predvodim, nlat bula.
exarchatus) zvanje, dostojanstvo i oblast egzekvacija (lat. aequus jednak, exaequatio)
jednog egzarha, naročito egzarhat raven-ski izjednačena, izjednačavanje.
koji je, posle propasti države Istočnih Gota egzekvent (lat. exequi) v. egzekutor.
(555), obuhvatao celu Italiju; u pravoslavnoj egzekvije (lat. exsequiae, exsequi ispratiti) pl.
crkvi: dostojanstvo i delo-krug patrijarhovog pogreb, mrtvački sprovod, pratnja, potrebne
namesnika u nekoj po-krajini. svečanosti; u katoličkoj crkvi: mise za pokoj
egzarhija (grč. exarchos) samostalna nacio- duše, obično 1, 3, 7, ZO. dana i o godišnjici
nalna crkva (npr. bugarska) na čijem čelu smrti pokojnika; eksek-vije.
stoji egzarh. egzekvirati (lat. exequi, exsequi) izvesti, izvršiti
egzasperacija (lat. exasperatio) ogorčenje, naplatu dugova putem egzekuci-je, popisati ili
razdraženje; zaoštravanje, pogoršavanje zapleniti stvari za dug; eksekvirati.
jednog zlog stanja. ekzekracija (lat. exsecratio) svečano
egzauguracija (lat. exauguratio) oduzimanje (ili: preklinjanje, prokletstvo; oskvrnjenje, gnuso-
ukidanje) svetosti nečega; supr. inauguracija. ba; eksekracija.
egzaugurirati (lat. exaugurare) oduzeti nekom egzekrirati (lat. exsecrari) proklinjati, prokleti;
posvećenom predmetu svetost, ukinuti eksekrirati.
osvećenje, učiniti ga običnim; supr. inau- egzekutant (lat. exsequi) v. egzekutor.
gurirati. egzekutiva (nlat. executiva) izvršna držav-na
egzacerbacija (nlat. exacerbatio) ogorča- vlast (za razliku od legislative, tj.
vanje, ogorčenje, razdraživanje, razdraženje; zakonodavne i sudske vlasti).
ogorčenje, ogorčenost, razdraženje, egzekutivan (nlat. executivus) izvršni, koji
razdraženost; pogoršavanje, pogoršanje, izvršuje; egzekutivna komanda voj. odred
egzekutirati 253 egzigent

vojnika koji se upućuje radi izvršenja neke egzemplificirati (nlat. exemplificare) pomoću
kazne ili presude; egzekutivni proces prav. primera nešto izložiti (ili: objasniti,
kratak pravni postupak u cilju izvršenja dokazati); ukazivati na nešto što treba da
donesene zakonske presude. posluži kao primer.
egzekutirati (fr. executer) izvršiti, izvršavati, egzemplum (lat. exemplum) v. egzempl.
izvesti, izvoditi, obaviti, oba-vljati, uraditi; egzemtan (lat. exemptus, izuzet) v. egzimiran.
izvoditi muzički komad; izvršiti zapovest, egzemti (lat. exemptus, exempti) pl. oni koji
naredbu, presudu; izvršiti naplatu duga imaju pravo da budu osloboñeni od neke,
prisilnim putem po sudskoj odluci, izvršiti inače opšte, obaveze.
popis nečijih stvari radi naplate duga; egzemcija (lat. exemptio) razrešavanje,
izvršiti nad kim smrtnu presudu, pogubiti. izuzimanje, osloboñavanje od neke, inače
egzekutor (lat. exsecutor) izvodilac, izvršilac opšte, dužnosti ili obaveze; egzemciona
sudske presude, onaj koji izvršuje presudu pretenzija polaganje prava na osloboñenje od
prisilnim putem; izvršilac smrtne kazne, neke obaveze.
dželat, krvnik; egzekutor testament (exsecutor egzenteracija (lat. exenteratio) vañenje utrobe,
testamenti) prav. izvršilac poslednje volje, unutrašnjih delova; med. vañenje (egzenteriza,
testamenta. egzenterizam).
egzekutoran (vlat. executorius) izvršan, putem egzenteriza (grč. exenterizo vadim utrobu,
prisilnog izvršenja, putem prisilne naplate. unutrašnje delove) med. v. egzenteracija.
egzekutorijale (nlat. executoriale) prav. pismena egzenterizam (grč. exentheritho, lat. exente-
naredba o izvršenju neke sudske odluke. gage) med. v. egzenteracija.
egzekucija (lat. ex-sequi izvršiti, sprovesti, egzenterirati (grč. exenterizo, lat. ehep-terare)
exsecutio) izvršavanje putem zakon-skog med. vaditi utrobu.
prisiljavanja, naročito: prisilno izvršenje egzencefalija (grč. eh, egkephalos) med. dečja
sudske presude (u grañanskoj ili krivičnoj bolest kod koje, na gornjem i zadnjem delu
parnici), prisilna naplata duga na osnovu lubanje i kičmenog stuba, postoji uroñeni
zakonske odluke, popisi-vanje stvari zbog nedostatak kostiju, usled čega se mozak
duga; izvršenje presude, naročito telesne ili nalazi van lubanje; takva deca su, inače,
smrtne kazne, pogubljenje osušenog na smrt; veoma kratka veka, prave nakaze.
početi nešto ab egzekucione (lat. ab egzergazija (grč. exergazomai izrañujem,
exsecutione) pravni postupak početi obrañujem, exergasia) izrañivanje,
otpozadi, naime, prisilnim izvršenjem i bez obrañivanje, obrada.
prethodnog pravnog saslušavanje; voj. egzereza (grč. exairo) med. v. egzaireza,
posedanje neke zemlje vojnom silom da bi se egzersis (fr. exercice) vežba; muz. komad za
prisilno izvršili postavljeni zahtevi. vežbanje.
egzem(a) (grč. egzein proključati, provreti) med. egzercir (lat. ehegsege vežbati, nem.
koleno oboljenje sa crvenilom, OTOKOM i sitnim Exerzier) skupio izvoñenje vojnih vežbi.
plikovima (mehurićima), praćeno, u najčešće egzercirati (lat. ehegsege, fr. ehegseg) vežbati,
slučajeva, sigabom; up. ek-cem. vršiti vežbe, naročito: vojne vežbe, vežbe sa
egzematoza (grč. eh iz, naima krv) med. v. oružjem.
egzaima to za. egzercirište (lat. ehegsege) vežbalište, mesto
egzemija (grč.) med. v. egzaimija. gde se vojnici vežbaju u rukovanju oružjem i
egzempl (lat. exemplum, pl. exempla) primer; u ratnoj službi.
primerak, uzorak, uzor, ugled, propis; eg- egzercitor (lat. exercitor) učitelj u vež-banju,
zempladocent (lat. exempla docent) posl. uvežbavač.
primeri su poučni, primeri objašnjavaju.
egzemplar (lat. exemplar) primerak, uzorak, egzercicij(um) (lat. exercitium) vežba,
pojedinačan otisak (knjiga, bakroreza); jedan vežbanje; školsko vežbanje, jezičko vežbanje,
jedini primerak u zbirci. telesne vežbanje; egzercicijum religio-nis
egzemplaran (lat. exemplaris) primeran, uzo- (lat. exercitium religionis) slobodno vršenje
ran, uzorit; koji treba da posluži kao primer, verskih dužnosti; egzercicijum Salamandri
primera radi, zastrašujući; eg-zemplarna (lat. exercitium Salamandri) na studentskim
kazna kazna koja treba da posluži kao komersima: nazdraviti nekome time što se
zastrašujući primer drugima. čaše, po komandi pred-sedavajućeg na
egzemplifikacija (nlat. exemplificatio) komersu, krenu u krugu po stolu, zatim se
objašnjavanje ili dokazivanje pomoću ispiju, posle toga se njima zadoboša po stolu,
primera (ili: na primerima); egzemplifika-cio pa se onda najednom udare o sto i ostave.
dokument (nlat. exemplificatio docu-menti) egzeunt (lat. ex-ire izići, exeunt) pl. odlaze, idu
overavanje prepisa svedočanstva ili isprave. (izraz koji, u pozorišnim komadima, kazuje
da glumci odlaze sa pozornice); egzeunt
omnes odlaze svi.
egzibicija v. ekshibicija.
egzigent (lat. exigens) zahtevalac, potraži-
valac, iziskivalac.
egzigibilan 254 egzoterman

egzigibilan (nlat. exigibilis) potražljiv, za- egzodinamika (grč. eho iz, dynamis sila) geol.
htevl>iv, koji se može s pravom zahtevati, deo geologije koji obuhvata geološke pojave i
tražiti. promene što ih na Zemljinoj kori vrši
egzigibilitet (nlat. exigibilitas) potražlji-vost, atmosfera svojom toplotom, sastoj-cima,
zahtevljivost, mogućnost zahtevanja ili pokretima, i promene na kori i u njoj koje
potraživanja, naplatljivost, mogućnost vrši tekuća, stajaća, zaleñena, nadzemna i
naplate. podzemna voda.
egzižantan (fr. exigeant) koji mnogo traži ili Egzodus (grč. exodos, lat. Exodus) 1. izlazak,
zahteva, koji polaže veliko pravo na, koji ishod; naziv druge knjige Mojsijeve (kod nas
mnogo iziskuje. Ishod), po tome što se u njoj poglavito opisuje
egzil (lat. exilium) izgnanstvo, progonstvo; izlazak Izrailjaca iz Egipta; 2. egzodus
mesto boravljenja u progonstvu; u užem iseljavanje Iraca u masama; deo tragedije iza
značenju: vavilonsko robovanje Jevreja, poslednjeg hora (kod starih Grka); lakrdije
otuda: postegzilno doba doba jevrejske (kod Rimljana); Eksodus.
istorije posle vavilonskog robovanja. egzojdeza (grč. ex-oideo) med. v. egzedeza.
egzimiran (lat. eximere osloboditi) osloboñen, egzokanibalizam (grč. eho, šp. canibal
rešen, slobodan od službe, osloboñen poreza, ljudožder) etn. običaj nekih ljudožder-skih
razrešen obaveza; naročito: osloboñen od plemena da jedu meso samo ljudi van svoga
inače nadležnog suda; egzimira-ni pl. v. plemena; c;-np.: endokanibalizam.
egzemti. egzokrini (grč. eh iz, krmo lučim) pr. koji luči
egzimirati (lat. eximere izuzeti) izuzeti, napolje; egzokrine žlezde fiziol. žlezde koje
osloboditi. luče i izbacuju svoje proizvode u naročite
egzinanicija (lat. exinanitio) ispražnja-vanje; kanale, koji ih odvode ili na površinu tela ili
med praznoća krvnih sudova; preko-merno i u duplje ostalih organa (ima ih prostih i
stalno ispražnjavanje; teol. omalovažavanje složenih); up endokrini.
božanstvenosti ili božan-skih osobina Isusa egzometer (grč. eho napolju, meter materica)
Hrista. med. ispadanje materice.
egzistencija (lat. existentia) postojanje, biv- egzomfalus (grč. eh iz, omphalos pupak) med.
stvovanje, bitisanje, življenje, život; su- otok na pupku, oticanje pupka.
štastvovanje, stvarnost; izdržavanje, način egzorabilan (lat. exorabilis) umoljiv, izmo-ljiv,
života; egzistencijalni sud log. sin-tetičan sud, koji se može izmoliti.
sud koji iskazuje neko postojanje, npr. život egzorbitantan (lat. exorbitans) prekomeran,
postoji. preteran; vanredan, ogroman.
egzistencijalizam (lat. existentia postojanje) fil. egzordij(um) (lat. exordium) početak govora;
učenje danskog filozofa Kjerkegora uvod.
(Kierkegaard, 1813—1855), koje egzorcizam (grč. exorkizo zaklinjem) isteri-
,,egzistenciju" smatra osnovom tzv. vanje zlih duhova iz čoveka ili iz kuće (u st.
„egzistencijal-ne filozofije"; „Ima nešto što veku običaj kod Jevreja, neznabožaca i starih
se ne može zamisliti, a to je egzistencija". hrišćana).
Cilj filozofije nije saznanje stvarnoga u egzorcizirati (grč.) molitvama isterivati zle
oblasti apstraktnih pojmova, nego pitanje o duhove, nečastive (iz čoveka ili iz kuće).
postojanju onoga koji pita. „Održanje egzorcist(a) (grč.) onaj koji isteruje zle duhove;
egzistencije je osovina filozofiranja". Glavni jedan od nižih svešteničkih redova u
predstavnici ovog učenja su K. Jaspers, M. katoličkoj crkvi.
Hajdeger, Ž. P. Sartr, G. Marsel i dr. egzosmoza (grč. eho napolje, osmos guranje)
egzistencijalist(a) (lat. existentia) pristalica, fiz. stanje pri pojavi osmoze (pri prolasku
pristaša egzistencijalizma. dveju različnih tečnosti kroz opnu) kada se
egzistirati (lat. existere) biti, postojati, živeti, nastalom strujom smanjuje zapremine
nalaziti se, trajati; izdržavati se. tečnosti; supr. endosmoza.
egzitus (lat. exitus) izlazak, odlazak; ishod, egzostoza (grč. eh iz, osteon kost) med nepri-
svršetak, kraj, uspeh; egzitus letalis (lat. rodan izraštaj koji se stvara na površini
exitus letalis) smrt. kostiju, čvoruga.
egzo- (grč. eho) predmetak u složenicama sa egzosfera (grč. eho izvan, sphalra lopta)
značenjem: izvan, spolja, napolju. jedno od područja izvan zemaljske sfere.
egzogamija (grč. eho, gameo ženim se) v. egzoterik (grč. exoterikos spoljašnji) onaj koji
eksogamija. nije upućen u najviša tajna učenja nekog
egzogen (grč. eho spolja, napolju, genos rod) društva.
koji je spolja izrastao, koji spolja raste, egzoteričan (grč.) spoljnji, spoljašnji; narodski,
egzogvničan, supr.: endogen, endogeničan. shvatljiv, javni, opšti, odreñen za one koji
egzogeničan (grč.) v. egzogen. nisu posvećeni, tj. za nestruč-njake, za laike,
egzoderm (grč. eho, ñerma koža) zool. spoljašnji supr.: ezoteričan.
list u zametka. egzoterman v. egzotermičan; supr. endoterman.
egzotermičan 255 ed

egzotermičan (grč. eho napolje, thermos egiljeta (fr. aiguillette) voj.kaiš za


topao) fiz., hem. koji daje toplotu okolini; supr. zakopčavanje; vrpca s okovanim krajevima;
endotermičan. vrpca kao ukras na ramenu.
egzoteromanija (grč. exoteros vite napolje, egiptolog (grč. Aigyptos, logia) istraživač (ili:
tata pomama, strast) ljubav prema poznavalac) egipatskih starina, egipatske
inostranstvu, strast za inostranstvom; umetnosti, egipatskog jezika itd.
naročita sklonost onome što je inostrano i egiptologija (grč.) nauka koja se bavi
tuñe; egzotikomanija. istraživanjem i proučavanjem starog
egzotizam v. egzotika. Egipta, naročito njegove kulture, umetnosti,
egzotika (grč. exotikos inozemski, tuñ) pl. jezika i dr.
inostrani (ili: tuñi) predmeti, inozemne (ili: eglandirati (lat. glans, žir, glandula žlezda)
tuñe) stvari. med. iseći (ili: izvaditi) žlezdu.
egzotikomanija (gr. exotikos, mania) v. egzo- eglen (tur. eglen) razgovor radi zabave, zabava,
teromanija. provoñenje vremena.
egzotikosimfiza (grč. exotikos tuñ, syn sa, ego (lat. ego) ja.
physis priroda) med. sraslost jednog organa sa egoizam (lat. ego ja, fr. egoisme) sebičnost,
nekim stranim telom. svesebica, samoživost, samoljublje; fil.
egzotični (grč. exotikos) inostrani, tuñi, koji shvatanje koje se, u praktično-etičkom
pripada drugim, naročito toplijim delovima pogledu, upravlja samo osećanjem svoga ja i
sveta, npr. egzotične biljke. ima koren u pranagonu sopstvenog samoo-
egzoftalmus (grč. eh iz, ophthalmos oko) med. držanja; naivni egoizam samoljublje koje
buljookost, buljavost, ispadanje očne jabučice opažamo kod životinja, primitivnih ljudi i
usled zapaljenja, nakupljanja gnoja, otoka ili dece; supr.: altruizam.
prekomernog razvijanja masti u očno j duplji. egoist(a) (lat. ego, fr. egoiste) sebičnjak,
egzuberantnost (lat. exuberantia) pretrpa-nost, svesebica, svojko, samoživac; fil. pristalica
bombastičnost, obilje, prekomernost, egoizma.
prebujnost. egoističan (fr. egoiste) sebičan, samoživ,
egzudat (lat. exudatum) med. izliv, tečnost koja sveseban, koji se u životu i radu rukovodi
se skuplja u dupljama tela kad se pojavi samo sopstvenom korišću.
neki zapaljivi proces na marami-cama koje ih egoikt (lat. ego ja) v. egoizam.
oblažu (zavisi od vrste i jačine zapaljenja, a egolatrija (lat. ego ja, grč. latreia služba,
može da bude serozna, gnojava ili krvava). obožavanje) kult prema sebi; preterana
egzudativan (lat. exsudare) med. izlivni, koji se ljubav prema samom sebi, samoljublje.
tiče egzudata. egologija (lat. ego ja, logia nauka) fil. nauka,
egzudacija (nlat. exsudatio) med. izlivanje učenje o ja.
egzudata u duplje tela; up. egzudat. egoteizam (lat. ego, grč. theos bog) obožavanje
egzudirati (lat. exsudare) iznojiti se, samoga sebe, samoobožavanje.
preznojavati se, pomoću; znojenja izbaciti egotizam (lat. ego) grubo samoljublje, egoizam
(ili: isterati) iz tela. u najružnijem obliku.
egzultacija (lat. exsultatio) likovanje, klicanje, egotist(a) (lat. ego ja) preterano samoljubiv
razdraganost, prevelika radost, skakanje od čovek.
radosti i ushićenja. egotističan (fr. egotisme) koji smatra sebe
egzultirati (lat. exsultare) likovati, klicati, središtem sveta.
skakati od radosti. egofonija (grč. aix, aigos koza, phone glas)
med. kozji glas, kad neko, zbog bolesti
egzulceracija (lat. ex-ulceratio) med. govornog organa, govori kao da vreči.
zapaljenje sa zagnojavanjem, dobijanje čira, egocentrizam v. egocentričnost.
čir. egocentričan (lat. ego ja, centrum središte) koji
egzulcerirati (lat. ex-ulcerare) med. prouzro- u svom mišljenju i delanju, svesno ili
kovati čireve, gnojiti se, zagnojavati; ogrepsti, nesvesno, u središte svega stavlja svoje
ubosti. sopstveno ja i samo svoje koristi, koji sebe
egzundacija (lat. exundatio) izlivanje reke iz smatra središtem svega.
korita. egreneza (fr. egraineuse) mašina za krunje-nje
egida (grč. aigis) mit. bronzani štit Zevsov koji je kukuruza, krunjača, krunjačica.
okovao Hefest i koji mrakom, gromom i egres (lat. egredi iziNi, egressus) izlazak,
munjom zadaje strah; nadimak boginje Atene istupanje, odlazak; izlaz; uzeti egres otići,
i simbol zaštite bogova; zaštita, okrilje, istupi™ iz čega.
branič; biti pod čijom egido m b iti pod
čijo m zaštito m, okriljem. egreta (ital. egretta, fr. aigrette) ukras za
glavu od perja (za šešir i sl.).
egijet (fr. aiguillette) na voj. uniformi: vrpca
kao ukras na ramenu; up . egiljeta. ed (fr. aide, nlat. adiutare) pomoć, pomaganje; u
vistu: saigrač, partner; ed memoar (fr. aide-
egilops (grč. aigilops) med. čir u uglu oka. memoire) spis koji treba da posluži kao
podsetnik.
Eda 256 edulkorirati

Eda (Edda) lit. naslov dvaju dela stare bornici koji se staraju i vode nadzor nad
islandske književnosti: Mlaña ili Snora-eda grañevinama.
(izmeñu 1220. i 1230. god.) je udžbenik za edilitet (lat. aedilitas) čin i zvanje edila,
mlade skalde, sadrži izlaganje nordijske edilstvo.
mitologije, opisivanje i pesničke izraze, kao-i Edip (grč. Oidipus) mit. sin tebanskog kralja Laja
jednu pesmu posvećenu dvojici kneževa; i Jokaste, razrešio zagonetku Sfin-ge i time
Starija eda (izmeñu 1240. i 1250) je zbirka sa oslobodio Tebu od toga čudovišta, u neznanju
trideset pesama iz IX—HP veka, sadrži ubio oca i oženio se roñenom materom, sa
nordijsku mito-logiju i priče o starim junacima kojom je imao decu: Eteokla, Polinika, Ismenu
i herojima. i Antigonu. Kada im je proročište otkrilo ovaj
edacitet (lat. edacitas) ješnost, preteranost u greh, Jokasta se ubila, a Edip u očajanju
jelu, proždrljivost. sam sebe oslepio i, u pratnji odane kćeri
edeitis (grč. aidos zazor, sramljenje, stid) med. Antigone, došao na antički breg Kolon i tu se
zapaljenje stidnih delova. upokojio; predmet mnogih umetničkih i
edem (grč. oidao stičem, natičem, oidema) med. pesničkih dela (tragedije od Sofo-kla, Eshila,
otok koji postaje prelaženjem tečnosti iz krvi Voltera, Korneja i dr.); Edi-pov kompleks u
u potkožno tkivo. psihoanalizi: duševni poremećaj usled sukoba
edematezan (grč. oidao) med. v. edematičan. izmeñu spolnog nagona prema roditeljima
edematizirati (grč.) med. oticati, patiti od vodene suprotnog spola i etičke savesti.
bolesti. edirati (lat. edere) izdati, objaviti, npr. knjigu,
edematija (grč. oidema) med. oticanje kože. spis.
edematičan (grč. oidao) med. otečen, koji ima editor (lat. edere izdati, editor) izdavač;
otok, sa OTOKOM. knjižar-izdavač.
eden (hebr.) raj, vrt slasti; fig. uživanje, slast, editorijalan (lat. editor) izdavački, koji potiče
naslada. od, koji se tiče izdavača.
edentata (lat. edentata) pl. zool. bezupci, sisa-ri edifikacija (lat. aedificatio) zidanje, podizanje
bez prednjih zuba, npr. lenjivci, lju-skari i grañevine, grañenje; podizanje, podrža vanje.
dr. edificirati (lat. aedificare) graditi, zidati,
edeoblenoreja (grč. aidos stid, blenna sluz, geo podizati grañevinu; poučiti, podići na noge;
tečem) med. žensko belo pranje. podržati, ukrepiti, umiriti, utešiti.
edeolatrija (grč. aidos zazor, stid, latreia edicija (lat. editio) izdavanje; izdanje
obožavanje) obožavanje stidnih delova, (knjige); prav. sudski izveštaj i saopštenje;
(spolnih organa) kao simbola plodnosti, npr. edicio princeps (lat. editio princeps) prvo
kod Indijanaca. izdanje, najstarije (ili prvo) štampane
edeotomija (grč. aidos stid, temno sečem, izdanje nekog starog pisca posle pronalaska
režem) med. operativno lečenje spolnih organa. štamparstva; glavno izdanje, najbolje
edikt (lat. edicere, edictum) kod starih izdanje.
Rimljana: javna objava pretora u kojoj ed-memoar (fr. aide-memoire) v. ed.
saopštava plan svog rada u idućoj godini, tzv. edukator (lat. educator) vaspitač; odgajivač,
„pretorski edikt" (jedan od najvažnijih izvora hranitelj.
rimskog prava); službena objava, obznana, edukacija (lat. educatio) vaspitanje, odgoj,
službeno nareñenje; Nantski edikt povelja odgajivanje, podizanje.
kojom je francuski kralj Anri IV dozvolio 13.
aprila 1598. huge-notima slobodu edukt (lat. educere izvesti, izvaditi,
veroispovesti. eductum) izvod, izvadak, ono što je izdvojeno
ediktale (lat. edictale) prav. zvaničan ili sudski iz nečega; hem tvar koja je izdvojena iz
javni poziv, ediktalna citacija, ediktalni poziv; nekog tela i koja je u njemu, kao sasto-jak,
pl. ediktalna (edictalia); per ediktales (lat. per već postojala, a ne proizvedena tek u toku
edictales) prav. putem javnog poziva. hemijskog procesa; supr.: produkt.
ediktaliter (lat. edictaliter) prav. putem javnog edukcija (lat. eductio) hem. izdvajanje
poziva, putem poziva preko javnosti; luženjem.
ediktaliter citirati pozvati službeno, putem edulkoracija (lat. dulcis sladak, nlat.
javnosti. edulcoratio) farm. dodavanje leku kakve
ediktalna citacija prav. v. ediktale. slatke tvari da bi mu se popravio ukus,
edil (lat. aedilis) viši činovnik u starom Rimu zaslañivanje, ublažavanje gorčine ili
koji se starao o grañevinama, hramovima, o oporosti; izvlačenje soka.
redu i bezbednosti na trgovima i ulicama, edulkorirati (lat. dulcis sladak, nlat. edulcare)
narodnim veseljima; bilo ih je dve vrste: hem. talog, dodavanjem i ponovnim
plebejskih koji su se starali o javnim igrama odstranjivanjem izvesne tečnosti, osloboditi
(ludi romani), i kurilskih, tj. pitricijskih; od sastojaka koji su se u njemu rastvo-rili;
edilima se i danas u nekim gradovima zasladiti, razblažiti, izvući sok.
nazivaju opštinski od-
257 ekarlat

ezan (arap. adan, tur. ezan) poziv na molitvu, u ranom detinjstvu i kod primitivnih naroda.
koji mujezin upućuje s minareta. eidetski (grč. eidos lik izgled) koji se tiče lika i
ezempio (ital. esempio, lat. exemplum) primer, izgleda.
pozorišni komad koji se veoma izrazito eidograf (grč. eidos slika, grapho pišem),
odnosi na stvarni život. mašina za kopiranje slika.
ezito (ital. esito, lat exitus) trg. izvoz; ezito-roba eidografija (grč.) postupak pri izrañivanju slika
roba za izvoz; ezito-carina izvozna carina. na metalnim pločama za štampanje.
Ezop (grč. Aisopos, lat. Aesopus) duhoviti, eidologija (grč. eidos, logia nauka) psih. nauka o
zajedljivi i grbavi rob iz Frigije, u VI veku slikovitom predstavljanju stvari u čo-večjoj
pre n. e., koji se smatra kao tvorac basne u predstavi.
prozi. eidos (grč. eidos) vid, slika, lik, oblik; biće,
ezopski (grč. aisopeios) duhovit, šaljiv; ideja.
zajedljiv, zagrižljiv; ružan, gadan. eikr v. akr.
ezoterik, v. ezoteričar. eipatija (grč. aie uvek, pathos patnja, bol,
ezoteričan (grč. eso unutra, esoterikos aeipatheia) med. stalna bolest, neprestano
unutarnji) unutarnji, tajni, nerazumljiv za pobolevanje.
svakoga, namenjen samo posvećenima; strogo eirometar (grč. eidos vuna, metron) instru-ment
naučan, učen, stručan; supr. egzoteričan. za merenje debljine vunenih dlaka prema
ezoteričar (grč. esoteros koji je više unutra, stepenu kovrčavosti vune.
unutarnji) onaj koji je upućen u tajne nekog eisantema (grč. eis, anthema očna) med. v.
društva; onaj koji je posvećen u bitnost i enantem.
suštinu nekog učenja ili nauke. ejakulacija (nlat. eiaculatio) izbacivanje; fiziol.
ezofag (grč. aisophagos) znat. v. ezofagus. izbacivanje muškog semena u vagi-nu ženke;
ezofagektomija (grč. oisophagos jednjak, ek- kratka usrdna molitva.
tome isecanje) med. vañenje celog ili samo ejakulirati (lat. eiaculari) fiziol. izbaciti,
jednog dela jednjaka. izbacivati (naročito seme u vaginu ženke).
ezofagizam (grč. oisophagos) med. v. ezofago- ejalet (tur. eijalet) oblast u bivšoj Turskoj, kojoj
spazmus. je stajao na čelu jedan činovnik (valija,
ezofagitis (grč. oisophagus) med. zapaljenje mutesarif) sa titulom paša, zbog čega se zvala
jednjaka. i pašaluk; delila se u više sandžaka; posle
ezofagodinija (grč. oisophagos, odyne bol) 1865. više elajeta sačinjavale je jedan vilajet.
med osećanje bola u jednjaku. ejvala (tur. eyvallah) reč koja se upotrebljava
ezofagomalacija (grč. oisophagos, malakos kao pozdrav pri rastanku: zbogom, uz-
mek) med. omekšanje jednjaka. dravlju; kao zahvaljivanje: hvala, Bog ti
ezofagopatija (grč. oisophagos, pathos patnja) platio!
med. oboljenje jednjaka. ejd- v. end-.
ezofagoragija (grč. oisophagos, regnymi ejektor (lat. ejicere izbaciti) sprava za crpenje
prsnem) med. krvarenje iz jednjaka. i usisavanje pare, gasa ili tečnosti.
ezofagorea (grč. oisophagos, rheo curim) med. ejekcija (lat. ejectio) prav. izbacivanje; iste-
lučenje sokova iz jednjaka. rivanje, proterivanje sa poseda.
ezofagoskop (grč. oisophagos, skopeo gledam, ejicirati (lat. jacere, ejicere) izbaciti; isterati,
posmatram) med. instrumenat za pregledanje izgurati, oterati (sa poseda), proterati,
jednjaka. izagnati.
ezofagoskopija (grč. oisophagos, skopeo) med. ejurirati (lat. ejurare) odreći se nečega pod
pregledanje jednjaka, naročito pomoću ezo- zakletvom.
fagoskopa. ek- (grč. ek-) grčki predlog sa značenjem: iz, od
ezofagospasmus (grč. oisophagos, spasmos (dolazi u složenicama).
grč) med. grč jednjaka; ezofagizam. eka-aluminij(um) hem. stari naziv za element
ezofagotomija (grč. oisophagos, tome sečenja. galijum.
rezanje) med. prorezivanje jednjaka, eka-bor hen. stari naziv za element skandi-jum.
operativne otvaranje jednjaka. ekaj (fr. ecaille, ital. scaglia) ljušturasto
ezofagocela (grč. oisophagos, kele prosutost, bojenje na porculanu u tapetama; kornjače-
kila) med. prosutost jednjaka, jednjakova kila. vina; kornjačina kora za držanje nakita i
ezofagus (grč. oisophagos) inat. jednjak. DR-
ekar (fr. ecart) u igri karata: odbačene i umesto
end- (grč. eidos) vid, izgled, oblik; slika, lik. njih kupljene druge karte; berz. razlika izmeñu
eidetizam (grč. eidos vid, oblik, slika) dnevnog kursa i kursa isporuke.
sposobnost ponovnog doživljavanje utiska i ekarlat (fr. ecarlate, sskr. surakta) skrletno
duže vremena posle opažanja. crvenilo, skrletna boja.
eidetika (grč. eidos vid, oblik, slika) psih. deo
psihologije koji ispituje svet opažanja i
početni stepen obrazovanja predstava
ekartirati 258 ekvinocij (um)

ekartirati (fr. ecarter, ital. scartare) u kartanju: mehanički ekvivalent toplote: količina rada,
neke karte odbaciti da bi se druge uzele ili 427 kilogramometara, koja je jednaka
kupile; ukloniti, uklanjati, udal>iti, odvojiti, količini toplote potrebne da se l kg vode
metnuti u stranu. (kilogram-kalorija) zagreje za 1°S; hemijski
eka-silicijum hen. stari naziv za element ekvivalent nekog elementa je količnik iz
germanijum. atomske težine i valence toga elementa.
ekber (arap.) najveći, najstariji. ekvivalentan (nlat.) jednakovredan, jednake
ekblefaron (grč. ek-, blepharon očni kapak) vrednosti; ekvivalentna težina nekog elementa
med. veštačko oko. jeste količnik iz atomske težine i vrednosti toga
ekbole (grč. ek-ballo izbacim, ekbole uga- elementa; koji ima jednako dejstvo; koji ima
nuće; pobačaj) ned. uganuće, potpuno išča- isto značenje.
šeše; pobačaj. ekvivalencija (nlat. aequi-valere) jednakost
ekbolia (grč. ekbole) pl. med. sredstva kojima se vrednosti, jednaka vrednost; jednaka (ili ista)
vrše pobačaji; abortiva. vrednost, odgovarajuća vrednost.
ekbolika (grč.) med. v. ekbolia. ekvivalirati (nlat.) jednako vredeti, imati jednaku
ekvalav (lat. aequalis) isti, jednak, ravan, vrednost: biti istog značaja kao i, imati isto
ravnomeran. značenje sa čim.
ekvalitet (lat. aequalitas) jednakost; ravno- ekvivoka (lat. aequivoca) pl. reči koje imaju više
mernost; jednaka starost. raznih značenja; dvosmislenosti, sumnje,
ekvanimitet (lat. aequus, animus, eaquani- podozrenje; v. i generacio ekvivoka.
mitas) ravnodušnost. ekvivokan (lat. aequivocus, fr. equivoque)
ekvator (lat. aequare izjednačiti, aequator) dvosmislen, sa dva značenja: koji daje maha
geogr. polutar, linija Zemljine lopte koja je od nezgodnom tumačenju i razumevanju,
oba Zemljina pola podjednako udaljena i koja podozriv, sumnjiv.
deli Zemlju na severnu i južnu poluloptu. ekvivokacija (nlat. aequivocatio) dvosmisle-nost,
ekvatoreal (lat. aequare izjednačiti) astro- dvosmislica.
nomski dogled za odreñivanje deklinacije i ekvidistanta (lat. aequus jednak, isti, dista-ge
rektascenzije jedne zvezde. odstojati) mat. prava koja u svim svojim
ekvatorealan (nlat. aequatorealis) v. ekvato- tačkama ima jednako odstojanje od druge
rijalan. prave.
ekvatorijal v. ekvatoreal. ekvidistantan (lat. aequi-distans) jednako
ekvatorijalan (lat. aequatorialis) koji pripada udaljen, na jednakom odstojanju.
polutaru, koji se tiče ekvatora, po-lutarski. ekvilateralan (lat. aequus jednak, isti, 1a-teralis
ekvacija (lat. aequatio) izjednačavanje, iz- bočni) sa jednakim stranama, isto-stran,
jednačenje; mat. jednačina, jednadžba. ravnostran.
ekves (lat. eques) pl. ekvites konjanici, jahači, ekvilibrizam (lat. aequus jednak, isti, I-bra
vitezovi; u rimskoj državi: rod vojske u kojem vaga) nauka o ravnoteži; u etičkom pogledu:
su služili najimućniji plemići kao konjanici; učenje po kojem čovek u svojim postupcima
docnije se od ovih stvorio zaseban, veoma i delima može samo onda imati pravu
uticajan i moćan stalež koji je stajao izmeñu slobodu kada postigne potpunu ravnotežu
senata i naroda; u doba carstva, ekvites su pobuda, motiva.
bili samo još kao oficiri paradnih trupa i ekvilibrij(um) (lat.) ravnoteža.
carski upravni činovnici. ekvilibrijum indiferencije (lat. aequi-li-brium
ekvestrika (lat. equester konjički) veština indifferentia) fil. ravnoteža dvaju suprotnih
jahanja, jahačka veština, naročito u motiva, dveju suprotnih pobuda; up.
cirkusima. Buridanov magarac.
ekvilibrirati (lat. aequus jednak, isti, C-bra vaga)
ekvi- (lat. aequus) predmetak u složenica-ma uravnotežiti, uravnotežavati, ujednačiti.
sa značenjem: jednak, isti. ekvilibrist(a) (lat.) veštak koji ume da održava
ekvivalen(a)t (nlat. aequi-valens podjednako ravnotežu u vazduhu (igrač na konopcu i
vredeći, jednakovredan) isto značenje; jednaka drugi skakači u vazduhu).
vrednost, ista vrednost; stvar iste vrednosti, ekvilibristika (lat.) veština održavanje ravnoteže
zamena za vrednost, odšteta, naknada; u u vazduhu; pr. ekvilibristički.
mehaničkom smislu: sila koji proizvodi isti
rad kao i neka druga sila; elektrohemijski ekvinocijalan (lat. aequus jednak, isti, pih noć)
ekvivalent: količina nekoga elementa koji pada u vreme kada su dan i noć jednako
izdvojenog iz rastvora prolaskom količine dugi; ekvinocijalie burebure koje nastaju za
elektriciteta jednog kulona, npr. struja od 1 vreme proletnje i jesenje rav-nodnevice (21.
ampera, tj. kulona u 1 sekundi, izdvoji na marta i 23. septembra); ekvinocijalna zona
katodi 0,001118 g srebra iz srebra nitrata, te žarki pojas, tropske oblasti.
elektrohemijski ekvivalent srebra je 1,118 ekvinocij(um) (lat.) ravnodnevica, dva dana u
mg; godini kada su dan i noć jednako dugi (po 12
časova), 21. marta i 23, septembra, zato
ekvinocio 259 eklektizam

što Sunce tada preseca nebeski polutar (ili: oficir mora da ima; mor. celokupne ljudstvo u
ekvator): prolećna i jesenja ravnod-nevica. službi na brodu, posada jednog broda.
ekvinocio (lat.) v. ekvinocijum. ekipiranje (fr. equipement) opremanje,
ekviparirati (lat. aequiparere izjednači™) spremanje; naročito: snabdevanje broda ljud-
izjednači™, izjednačavati, isporediti, stvom i svima potrebnim stvarima.
uporediti, uporeñivati. ekipirati (fr. equiper) spremiti, spremati, sna
ekvipolentan (lat. aequipollens) jednake važnosti; bdeti; sna bdeti priborom za putovanje i svim
jednakog značenja; jednake vrednosti; što je potrebno; snabdeti ljud-stvom i
ekvipolentan pojmovi log. jednaki pojmovi potrebnim stvarima, npr. brod.
samo sa različitim imenima, npr. j „ravnostrani ek-katarza (grč. ek-, katharsis čišćenje) med.
paralelogram" i „romb", „Aristotel" i „osnivač iščišćavanje, čišćenje, uredna stolica.
naučne logike"; ekvipolentni sudovi log. sudovi ek-katartika (grč. ek-, kathartikos koji služi
koji na različite načine i u različitom obliku za čišćenje) pl. med. sredstva za čišćenje koja
kazuju isto, npr. „Aristotel je bio vaspi-tač dejstvuju kroz kožu.
Aleksandra Velikog" i „Aleksandar Veliki je ek-klizis (grč. ek-, klisis savijanje, naginja-nje)
bio vasgštanik Aristotelov". med. razilaženje kostiju, iščašenje;
ekvipolencija (nlat. aequipollentia) jednaka razmicanje krajeva kod preloma kostiju.
važnost; jednako značenje; jednaka vrednost; ek-koproza (grč. ek-, kopros izmet) med.
log. jednako značenje pojmova ili sudova. izbacivanje izmeta.
ekvipotencijalan (lat. aequus, nlat. poten-tialis ek-koprotikum (grč. ek-, kopros izmet) med. lek
moćan da izvrši rad) koji ima isti potencijal; koji pomaže čišćenju, koji izbacuje,
ekvipotencijalna površina ili nivoska izbacivanje izmeta.
površina je geometrijsko mesto svih tačaka ek-koprotičan (grč. ek, kopros izmet) med. koji
koje imaju jednak potencijal, npr. pomaže čišćenju, izbacivanju izmeta.
elektrostatična ekvipotencijalna površina ek-kriziologija (grč. ek-, krino lučim, izdvajam,
površina čije tačke imaju isti električni logia) med. nauka o lučenjima čoveč-jeg tela.
potencijal; magnetna ekvipotencijalna ek-krizis (grč. ek-, krino lučim) med. izluči-vanje
površina površina čije tačke imaju isti bolesnih materija kroz znoj, mokraću itd.
magnetni potencijal. eklampsija (grč. eklampein zasvetleti, zasijati)
ekvitas (lat. aequitas) prav. osećanje pravičnosti med. jedna od najtežih bolesti kod trudnih
kojim sudija ima pravo da se ruko-vodi kad žena, obično za vreme poroñaja; iznenadno
ga zakon direktno upućuje na to, ili pri gubljenje svesti, grčevi i trzaji po celom telu,
tumačenju zakona i otklanjanju zakonskih prestanak disanja (ovakvi grčevi se
praznina. ponavljaju veoma često).
ekvitacija (lat. equus konj, equitatio) veština eklatantan (fr. eclatant) sjajan, odličan,
jahanja, jahanje. izvanredan, slavan; očigledan, očit, jasan;
ekvites (lat. equites) pl. v. ekves. javan; zvonak, zvučan.
ekvitet (lat. aequitas) jednakost, ravnopravnost; eklezija (grč. ekklesia narodna skupština, lat.
pravednost, pravilnost. ecclesia) ranije; narodna skupština; posle:
ekvus (lat. aequus) jednak, ravan, prav; crkva; eklezija metropolitana (lat. ecclesia
pravedan; ekvo animo (lat. aequo animo) metropolitana) saborna, nad-biskupska
ravnodušno, mirno, spokojno; eko ekvo (lat. crkva.
eh aequo) s jednakim pravom. eklezijarh (grč. ekklesia predvodim,
ekdemiomaaija (grč. ekdemeo idem van rukovodim) starešina, nastojnik crkve,
zemlje, van zeml>e sam, mania ludilo, strast) nadzornik crkava, onaj koji se stara o
strast za seljakanjem, ljubav prema putovanju. redu bogosluženja u grčkoj pravoslavnoj
ekzibicija (lat. exhibitio) pogrešno, treba crkvi.
ekshibicija. eklezijarhija (grč. ekklesia, archo) crkvena
ekiklema (grč. ekkyklema) u starogrčkom vlast; nadzor crkava.
pozorištu naprava koja je služila otprilike eklezijast (grč. ekklesiastes) sveštenik, crkveni
kao današnja pokretna pozornica. sluga; eklezijastik.
ekipa (fr. equipe) sp. izvršujući članovi jednog eklezijastik (lat. ecclesiasticus) v. eklezijast.
sportskog kluoa KOJI učestvuju na nekoj
utakmici; grupa radnika na nekom poslu; eklezijastika (grč. ekklesia) l. crkvene
povorka laña povezanih jedna za drugu. učenje, učenje crkve; 2. eklezijastika (lat.
ekipaža (fr. equipage) pribor koji je potreban za ecclesiastica) pl. crkvene stvari, crkveni
putovanje; konji, kola i posluga; naročito: poslovi.
konji i kola; sve ono što jedan eklezijastički (grč. ekklesia) crkveni, duhovni,
sveštenički.
eklektizam v. eklekticizam.
eklekticizam 260 ekonomski sistem

eklekticizam (grč. eklego odabirao, eklektikos drugima. U ekologiju spada, na primer,


odabiraš, koji odabira) fil. način mišljenja ishranjivanje, stanovanje, mesto stanovanja,
kada neko ne stvara svoj sopstveni sistem, rasprostranjenost, porodični i društveni život,
nego bira iz drugih sistema ono što mu izgleda negovanje mladunaca, oploñavanje biljki,
tačno i zgodno, pa onda od toga gradi celinu i simbiotični odnosi itd.
sistem. ekonom (grč. oikonomos) domaćin, gazda,
eklektičar (grč. eklego, eklektikos) fol. „oda- privrednik) privrednik, domaćin koji
birač", onaj koji ne stvara svoj filozofski ekonomično organizuje obradu svoga
sistem, niti pristupa samo jednom imanja ili poslovanje svoga preduzeća:
filozofskom sistemu, nego od raznih sistema privredni stručnjak, organizator pri-vrednog
uzima ono što mu izgleda kao tačno i dobro, poslovanje preduzeća.
pa onda sve to spaja u celinu; svaki onaj koji ekoiomat (grč.) odeljenje u preduzećima i
od svega što ga opkoljava i što se oko njega ustanovama koje nabavlja, čuva i rasporeñuje
zbiva prisvaja sebi ono što odgovara potrošni materijal; voñenje kućnih poslova,
njegovoj prirodi. domaćinstvo.
eklektički (grč. eklektikos) birajući, odabi-rajući, ekonometrija (grč. oikonomia upravljanje
koji odabira i uzima od drugih ono što mu kućom, metron mera) naunna disciplina koja
izgleda tačno i dobro; nestvara-lački, ispituje ekonomske i društvene pojave
neoriginalan. primenom statističko-matematičke analize.
ekleraža (fr. eclairage) osvetljenje, osve- ekonomizam (grč. oikonomia) oportunistička
tljavanje; ulog u igri. struja u meñunarodnom socijal-demokrat-
eklerer (fr. eclaireurs) pl. voj. trupe prethodnice, skom pokretu prema kojoj radnici treba da
čarkaši, četnici; naročito: lako naoružani vode samo ekonomsku borbu protiv
konjanici za izviñanje; brodovi za izviñanje. kapitalizma a ne i političku.
eklerirati (fr. eclairer) osvetliti, obasjati, ekonomizer (grč.) maš. grejač vode u ureñaju
posvetliti; voj. izviñati, izvideti, biti u parnog kotla.
izvidnici. ekonomizirati (grč. oikonomeo upravljam
sklizne (grč. eklysis slabljenje, slabost, ek-lyo kućom, rukovodim, vladam, nareñujem)
oslabim) med. slabost, nemoć, nesvestica. voditi domaćinstvo, baviti se racionalnom
eklipsa (grč. ekleipsis) astr. pomračenje nekog privredom ili poljoprivredom; živeti razumno
nebeskog tela usled toga što se izmeñu njega i i štedljivo; ekonomisati.
Sunca pojavilo drugo nebesko telo; ekonomija (grč. oikonomia, oikos kuća, nomos
pomračenje, mrak, tama; med. prolazna zakon) upravljanje kućom, domaćinstvo, ce-
nesvestica, nemoć. lishodno ureñenje; gazdinstvo, imanje, dobro;
ekliptika (grč. ekleipsis izostajanje, pomračenje) štednja, štedljivost, razumno isko-rišćavanje
astr. Sunčeva putanja, najveći krug na dobara i snage; privreda, poljoprivreda;
nebeskom svodu koji Sunce u godini dana nauka o privreda, o organizaciji proizvodnje,
prividno preñe (nazvan zbog toga što se u po načelu: što veći uspeh što manjim
blizini toga kruga dogañaju pomra-čenja sredstvima, tj. postizavanje cilja što manjom
Sunca i Meseca); kosina ekliptike ugao od upotrebom snage.
23V2 stepena pod kojim Sunčeva putanja na ekonomika (grč. oikonomike) l. ekonomija,
dvema tačkama, ekvinocijama (u Ovnu i češće praktična primenjena, praćenje i
Terazijama), preseca nebeski polu-tar. proučavanje privrednih lojava; 2. privreda,
ekloga (grč. eklego odabiram, ekloge) poet. privredni sistem; 3. ekonomisanje, štednja,
izabrana pesma; obično: pas-gdrska pesma, ušteda, racionalna upotreba.
pesma iz prirode, idilična pesma (po tome ekonomisati v. ekonomizirati.
što Vergilijeve idile nose naslov „Ekloge"). ekonomist(a) (grč. oikonomikos) pristalica
eklogit (grč. ekloge biranje, izbor)«»», meta- fiziokratskog sistema (v. ekonomski sistem);
morfna stena sastavljena od granata i stručnjak, proučavalac privrednih pojava i
piroksena ili amfibola. problema.
ekmečija v. ekmedžija. ekonomičan (grč. oikonomos domaćin, gazda,
ekmedžija (tur. ekmekfi) pekar, hlebar. privrednik) koji ne iziskuje velike troškove,
eko (ital. esso) gle, evo ga, evo, ovde je! koji donosi upggedu, celishodan, racionalan.
ekografija (grč. oikos kuća, grapho opisu-jem) ekonomičnost (grč. oikonomia) poslovanje
opisivanje kuće. koje uz najmanje troškove postiže najveći
ekolog (grč. oikos kuća, logia) stručnjak za privredni učinak, racionalnost.
ekologiju. ekonomski (grč. oikonomikos) domaćinstven,
ekologija (grč. oikos, logia) biologija i fi- kućanstven, gospodarstven, koji je po
ziologija u užem smislu, nauka o odnosima načelima ekonomije; (poljo)privredni;
životinja i biljki prema svojoj mrtvoj i živoj domaćinski.
okolini, kao i jednih prema ekonomski sistem privredne ureñenje; shvatanje
fiziokrata po kojem je zemlja jedini
261 ekskapitulirati

izvor bogatstva i blagostanja jednog naroda i eksartikulacija (lat. exarticulatio) odsecanje,


države. amputiranje udova ili njihovih delova u
ekopa (grč. ekkope isek) med. povreda kosti, zglobu.
naročito lubanje. eks-arhijater (grč. eh, archo upravljam, pre-
ekosaedar v. ikozaedar. dvodim, iatros lekar) pomoćnik glavnog
ekoskopija (grč. oikos kuća, skopeo gledam) lekara, pomoćnik ličnog lekara; bivši lični
proricanje po slučajnim pojavama u kući ili lekar.
na kući. eks voto (lat. eh voto) na osnovu zaveta, po
ekpijezis (grč. ek-, pyon gnoj) 1. med. izluči- zavetu, po zaveštanju.
vanje gnoja, potpuno zagnojavanje. ekse- v. pod egze- (v. napomenu pod eksa . . .).
ekpijezis (grč. ek-piezo istiskam) 2. isti- eksekcija (lat. ex-sectio) isecanje, odsecanje;
skivanje, ceñenje sokova iz biljaka; med. škopljenje, štrojenje.
zgnječavanje lubanje. ekselencija (lat. excellentia) ð.ekscelenciJa.
ekpijezma (grč.) sok isceñen iz biljke, biljni ekser (tur. ekser) gvozdeni klin, čavao.
sok; med. razbijenost lubanje. eksecirati (lat. ex-secare) iseći, isecati, odseći;
ekpiroza (grč. ek-rug66 izgorim, sagorim) uškopiti, uštrojiti.
spaljenje, sagorenje; fil. po učenju Hera-klita i eksi- v. pod egzi- (v. napomenu pod eksa-).
stoičara: propast sveta od požara, posle čega eksik (tur. eksik) nepotpun, manjkav, faličan,
će se opet obnoviti, da bi periodično neispravan.
proživljavao isti proces. eksikancije (lat. exsiccantia) pl. farm. sredstva za
ekpleksija (grč. ekplexis) zgranutost, za- isušivanje (ili: sušenje).
panjenost, zaprepašćenost. eksikativan (nlat. exsiccativus) isušivan, koji
ekrazantan (fr. ecraser zdrobiti, smrviti, satrti) suši, koji isušuje.
razoran, eksplozivan, snažan; veoma eksikator (nlat. exsiccator) isušivač, labo-
nadmoćan. ratorijska sprava za čuvanje hemikalija,
ekraze (fr. ecrase) dug korak u plesu; sjajna snabdevena tvarima koje jako upijaju vodu,
koža, lak. — kako što je hlor-kalcijum, sumporna
ekrazer (fr. ecraseur) hirurški instrument za kiselina i dr. — u cilju sušenja; proces
uništavanje obolelih delova silom. isušivanja ubrzava se iscrpljivanjem vazduha
ekrazirati (fr. ecraser) zgaziti, zgnječiti, iz eksikatora (vakuum-eksikator).
smrviti, zdrobiti, uništiti. eksikatorij(um) (nlat. exsiccatio) farm. sušnica.
ekrazit (fr.) razorni materijal kojim se pune eksikacija (nlat. exsiccatio) farm. sušenje,
bombe, pikrinska kiselina. isušivanje.
eks improvizo (lat. eh improviso) nehotice,
ekran (fr. esgap) 1. platno na koje se projek-tuju iznenada, neočekivano, nepredviñeno, ne-
slike s filmske trake; 2. deo televizora na slućeno.
kome se pojavljuje slika, prednji deo katodne sksitovati (lat. excitare) podstaći, podsti-cati,
cevi; 3. pomičan zid, zaklon, pregrada. pobuditi, pobuñivati, uzbuditi, uz-buñivati,
ekranizacija (fr. ecranisation) snimanje, nadraži(va)ti.
pretvaranje u film. eksicirati (lat. ex-siccare) isušiti, osu-šiti.
ekranizirati (fr. esgap platno na kome se eks jure (lat. eh jure) prav. s pravne strane, po
prikazuju filmovi) roman, epopeju, pozo- pravu, s pravnog gledišta.
rišno delo i dr. obraditi kao scenario prema eksk. (lat. exc. = excudit) skraćenica na ba-
kome će se snimati film. krorezima koja stoji iza imena umetniko-vog
ekrem (arap. akram, tur. ekrem) najveći, = iskovao je, izradio.
najplemenitiji, najmilostiviji. ekskavator (nlat. excavator) bager jaružar,
ekritir (fr. ecritures) pl. spisi; trg. računi, pisma. mašina za kopanje i vañenje zemlje; med.
eks (lat. eh) 1. pril. naiskap, do dna, nadušak; zubarska burgija za odstranjivanje natrule
(u imeničkoj službi) čaša koja se tako ispija; zubne kosti.
2. prvi deo složenica u značenju: bivši, ekskavacija (lat. excavatio) dubenje, iskopa-
nekadašnji, raniji: ek-sministar, ekskralj; vanje.
inače znači: iz, od. ekskavirati (lat. excavare) izdupsti, iskopati,
eksa- v. pod vgza- (po pravopisu našeg iskopavati.
književnog jezika, grčko i latinsko h ke, kad ekskapitulant (nlat. ex-capitulans) onaj koji je
stoji meću samoglasnicima, piše se i čita kao islužio svoj rok, onaj koji traži razrešenje od
gz). službe.
eks abrupto (lat. eh abrupto) iznenada, ekskapitulacija (nlat. excapitulatio) islu-ženje,
najednom; bez pripreme. dosluženje; traženje razrešenja od službe.
eksangvinacija (lat. eh, sanguis krv) krva- ekskapitulirati (nlat. ex-capitulare) biti islužen,
renje do smrti. eksarkoma (grč. eh, sarx, izvršiti rok službe; tražiti razrešenje od
sarkos meso) med. službe.
izrašćivanje divljeg mesa.
skskarnaciJa 262 eksmisija

ekskarnacija (lat. eh, sagr meso, carnis) skidanje ekskralj bivši kralj, svrgnuti monarh.
mesa, deranje; mučenje. ekskreacija (lat. excreare, excreatio) med.
eks katedre (lat. eh cathedra) sa katedre; tj. sa iskašljavanje, iskašljaj.
merodavnog, nadležnog mesta; učeno; eks ekskremsnt (lat. ehsegpege izdvojiti, izlu-čiti,
katedri Petri (lat. eh cathedra Petri) reč sa excrementum izmet) izmetina.
Petrove, tj. papinske stolice, koja je, po dogmi ekskrescenca (lat. excrescere) med. izraštaj,
objavljeno] 1870, nepogrešiva. grba, bradavica i dr.
ekskvizicija (lat. exquisitio) izbor; ekskrescirati (lat.) izrasti.
istraživanje, ispitivanje. ekskreti (lat. ehsegpege) izlučiti, excreta) pl.
eksklava (lat. eh, clavis ključ) 1. deo državnog zool. izlučci, izlučevine, tj. hemijski sastojci
područja koji je kao posed druge države neupotrebljivih materija koje, dejstvom
isključen iz matice zemlje; 2. bot. poja-vljivanje (ekskrecijom) naročitih žlezda, luči i izbacuje
izvesnih biljaka ili životinja na mestima ili životinjske telo.
područjima u kojima ih inače normalno ekskretirati (lat. ehsegpege) izlučivati, lučiti,
nema. izbacivati.
eksklavacija (lat. excavare izdubiti) način ekskretoran (nlat. excretorius) izlučan, koji
vaćenja ruda ili zemlje uz pomoć ekskava- izlučuje, koji luči, koji pomaže i izaziva
tora ili miniranjem. lučenje.
eksklamativan (lat. exclamare uzvikivati) ekskrecija (nlat. excretio) izlučivanje, lučenje,
gram. uzvičan (npr. rečenica). odvajanje, izbacivanje; izlučenje, izlučevina.
sksklamacija (lat. exclamatio) uzvik, usklik, ekskudit (lat. excudit) v. eksk.
uzvikivanje. ekskurz v. ekskurs.
eksklamirati (lat. exclamare) viknuti, uzviknuti, ekskurzivan (lat. excurrere istrčati) odstu-pan,
dreknuti. koji odstupa, koji se udaljuje, koji se tiče
ekskludirati (lat. excludere) isključiti, ekskursa.
isključivati, izuzeti, izuzimati, izdvojiti, ekskurzija (lat. excursio) izlet, kratak put,
odvojiti. putovanje radi provodnje; voj. upad, prepad;
ekskluzivan (lat. exclusivus) isključen, koji fig. malo udaljavanje od glavnog predmeta.
isključuje, koji je isključiv, koji ne pušta ekskurs (lat. excurs) odstupanje; zasebno
(supr. inkluzivan); ekskluzivne rečenice objašnjenje nekog predmeta koji je sa
gram. one nezavisne rečenice od kojih se glavnom temom naučnog ili umetničkog dela
druga javlja kao izuzimanje od prethodne, u ma kakvoj vezi; dodatak knjizi koji sadrži
npr.: Došao je, samo nije doneo knjigu; iscrpnije izglaganje samo jednog predmeta.
ekskluzivno društvo društvo u koje nije ekskusija (nlat. excussio) prav. podnošenje tužbe
slobodan pristup onima koji nisu jednaki po radi naplate duga; ispitivanje da li je dužnik
položaju ili po roñenju sa ostalim članovima; još u stanju da odgovara obavezama.
ekskluzoran. ekskutirati (lat. excutare pretresti) prav. podneti
ekskluzive (nlat. exclusive) pril. isključivo, tužbu radi naplate duga; sudskim putem ispitati
isključio, isključujuće. stanje dužnika ili njegovu sposobnost plaćanja
ekskluzivizam (lat. exclusivus) v. ekskluzi-vitet. i odgovaranja obavezama.
ekskluzivitet (nlat. exclusivitas) isključi-vost, eksleks (lat< eh 1eh) izvan zakona, nepodvrg-
isključnost; povučenost, zatvore-nost. nug zakonu, lišen svih zakona, bez zaštite
ekskluzivnost (lat. exclusivus) v. ekskluzivitet. zakona.
ekskluzija (lat. exclusio) isključenje, ekslibris (lat. eh libris) „iz knjiga", znak na
isključivanje, izuzimanje, izdvajanje. knjigama radi označavanja sopstvenika,
ekskluzoran (lat. excludere) v. ekskluzivan. obično se nalazi na zasebnom listu u
ekskomunikacija (nlat. excommunicatio) početku knjige, sa imenom vlasnika i sa
isključenje, isterivanje iz nekog društva ili grafičkim crtežima i ukrasima, alego-rijama
zajednice; naročito; isključenje iz crkve, itd.
anatema. eksmatrikulacija (nlat. exmatriculatio) brisanje,
ekskomunicirati (nlat. excommunicare) ispisivanje iz spiska ili iz upi-snice
isključiti iz crkvene zajednice, baciti (matrikule), odlazak sa univerziteta.
anatemu, anatemisati. eksmatriku lira ti (lat. eh, matrix spisak,
eks koncesis (lat. eh concessis) prav. prema matricula) brisati iz spiska, naročito iz spiska
odobrenju, na osnovu priznatog i stečenog grañana, studenata i dr., ispisa™ koga iz
prava. upisnice.
ekskorijacija (lat. excoriatio) med. površin-ska eksmisija (lat. exmissio, exmittere izbaciti)
povreda (ogrebotina) na koži ili sluznici. izbacivanje, isterivanje (sa poseda, iz kuće,
ekskorporacija (lat. eh, corpus telo) izdvajanje, stana) od strane vlasti, prisilno iseljavanje,
izuzeće; izlučivanje iz nečeg; supr. ispražnjavanje prostorija.
inkorporacija.
263 ekspertizirati

ekso- v. pod egzo- (v. napomenu pod eksa-). mesto, kandidat za neki položaj ili zvanje.
eksogamija (grč. eho, gameo oženim se) brak ekspektirati (lat. ex-spectare) čekati, iščekivati,
izmeñu pripadnika raznih plemena; supr. očekivati, nadati se, npr. nekom položaju,
endogamija. zvanju i sl.
eksogen v. egzogen. ekspektorans (lat. expectorans) med. lek za
eksonim (grč. eho, onoma ime) drukčija čišćenje grudi, lek koji pomaže izbacivanje
upotreba naziva nekog geografskog pojma sluzi iz grudi.
kod nas u odnosu na upotrebu u dotično] zemlji ekspektoracija (nlat. expectoratio) med.
(npr. Beč prema nemačkom Wien). izbacivanje iz grudi, iskašljavanje; ispljuvak
eks oficio (lat. eh officio) po dužnosti, po iz grudi, iskašljaj, fig. izlivanje srca,
službenoj dužnosti, službeno. olakšavanje duše.
ekspander (lat. expandere raširiti, razapeti) sp. ekspektorancije (lat. eh, pectus prsa, grudi) med.
gimnastičke sprava sa rasteglji-vim vrpcama, sredstva koja olakšavaju iskašljavanje
koja služi za jačanje ručnih mišića. (obično u obliku sirupa ili čajeva).
ekspanzer v. ekspander. ekspektorirati (lat. expectorare) med. izbaciti (ili:
ekspanzibilan (nlat. expansibilis) širljiv, izbacivati) iz grudi, ispljuva-ti, iskašljati,
raširl>iv, rastegljiv. izbaciti sluz; ekspektorirati se otvoriti srce,
ekspanzibilitet (nlat. expansibilitas) šir-ljivost, reći što je na duši, ispovediti se.
raširljivost, rasprostranlji-vost. ekspenzarij(um) (nlat. expensarium) spisak
ekspanzivan (lat. expansivus) koji se širi, širljiv, troškova, račun o učinjenim troškovima,
raširan, raširljiv; ekspanziv-na sila sila troškovnik.
kojom se nešto širi, naročito: sila kojom ekspenze (lat. expense sc. pecuniae) pl.
gasovita tela teže da se šire; naponska sila; troškovi, izdaci, naročito: sudski troškovi.
med. psihopatsko stanje u kojem postoji ekspenzivan (lat. expendere platiti, nlat.
uvećanost samo-osećanja, npr. kod expensivus) skup, skupocen.
megalomanije, golemaš-tva. ekspenzija (nlat. expensio) isplata, is-
ekspanzivnost (lat. expansivus) osobina onoga plaćivanje, izdatak.
što je ekspanzivno, sklonost širenju; ekspenzilacija (lat. expensi latio) unošenje
osvajačke težnje, osvajački karakter. nekog izdatka u knjigu računa; prividan,
ekspanzija (nlat. expansio) širenje, raširivanje, fiktivan izdatak; up. akceptilacija.
raširenje, proširenje; raši-renje, raširenost; eksperijencija (lat. experiri pokušati,
napon. experientia) iskustvo.
ekspanzioni (nlat.) panonski. eksperimenat (lat. experimentum) ogled, opit,
ekspanzionizam (nlat.) sklonost ekspanziji, pokus: pokušaj, proba.
širenju; ekspanzivna politika. eksperimentalan (lat.) iskustven, ogledni, opitni,
eks parte (lat. eh parte) delom, delimično, pokusni, osnovan na iskustvu, po-tvrñen
delimice; od strane, npr. te i te vlasti, toga i
toga čoveka. opitima; eksperimentalna fizika fizika sa
ekspatrijacija (nlat. expatriatio) izgnanje iz ogledima; eksperimentalna he-mija hemija na
otadžbine; napuštanje otadžbine, istupanje iz osnovu opita.
podanstva. eksperimentator (lat.) onaj koji vrši ogle-de ili
ekspedirati (lat. expedire odrešiti) slati, poslati, opite, ona] koji „prirodi postavlja pitanje i
otpremati, otpremiti, otpraviti, otpravljati, primor^za je da mu se otkrije" (Kivije).
uputiti. eksperimentirati (lat. eksperiri pokušati,
ekspeditan (lat. expeditus) v. ekspeditivan. ogledati, experimentum) vršiti oglede ili
ekspeditivan (nlat. expeditivus) hitar, brz, opite, učiti iz iskustva, učiti na osnovu
okretan u svršavanju poslova. ogleda.
ekspeditor (lat. expeditor) otpremilac, onaj koji eksperimentisati v. eksperimentirati.
otpravl>a pošiljke, pošiljalac, ot-pravljač; ekspert (lat. expertus) stručnjak, znalac, veštak
carinski posrednik; špediter. u čemu, naročito: onaj koji vrši veštačenje
ekspedicija (lat. expeditio) slanje, odašiljanje, čega.
otpravljanje, otpremanje; pohod više lica sa ekspertan (lat.) iskusan, vešt, vičan, stručan.
izvesnim ciljem, npr. naučnim; vojno ekspertize (fr. expertise) prav. upotreba ve-štaka
preduzeće, pohod; mesto u pošti gde se u iznalaženju materijalne i objek-tivne istine
pošiljke pripremaju za odašiljanje i odakle se u privatnopravnim i Javno-pravnim
šalju; odeljenje u administraciji nekog lista odnosima, veštačenje; iskaz ve-štaka,
odakle se list šalje na poštu i gde se izdaje zapisnik o izvršenom veštačenju.
prodavci-ma; trg. v. špedicija. ekspertizirati (fr. expertiser) prav. istra-živati
ekspektan (lat. expectans) iščekivalac nekog nešto putem veštačenja, vešta-čiti.
mesta (ili: položaja), onaj koji se nada
nekom mestu ili koji čeka neko
ekspiJaciJa 264 eks!1onenci]alan

ekspijacija (lat. expiatio) okajavanje pogreške eksploziv (lat. explosivus) opšti naziv za sve
prestupa i sl., ispaštanje. tvari koje imaju svojstvo rasprska-vanja uz
ekspilator (lat. expilator) kradljivac tuñeg pucanj (barut, dinamit, ekrazit itd.); gram.
nasledstva; drumski razbojnik. praskavac (glas).
ekspilacija (lat. expilatio) pljačkan>e, kraña, eksplozivan (lat.) rasprsan, koji se rasprskava,
naročito tuñeg nasledstva. koji ima svojstvo rasprskavanja, praskav;
ekspiratoran (lat. expirare) 1. koji se odnosi na eksplozivna zrna zrna sa razornim
izdisanje, na fazu disanja kojom s° punjenjem.
odstranjuJu iz organizma nepotrebni gaso-vi; eksplozija (lat. explosio) prasak, pucanj, ra-
2. fon. koji se odlikuje snagom fona-cione sprskavanje uz pucanj; fig. nagao i jak
struje. izliv, npr. gneva, srditosti i dr.
ekspiracija (lat expiratio) izdisanje, umiranje, eksplorater (fr. explorateur) voj. izvidnik,
smrt; prav. isticanje izvesnog vremena ili izviñač, uhoda; istraživač.
roka, dan plaćanja. eksplorativan (nlat. explorativus) istraži-van,
ekspirirati (lat. ex-spirare) izdisati, izdahnuti, istraživački, izviñački, izvid-nički.
ispustiti dušu, umreti; minuti, prohujati, eksploracija (lat. exploratio) istraživanje,
prestati, ugasiti se; isteći, doći, dospeti (za ispitivanje, izviñanje; med veštačke pre-
dan plaćanja). gledanje bolesnika pomoću fizičke eks-
eksplanacija (lat. explanare) objašnjavanje, plorativne metode (gledanjem, kucanjem,
razjašnjavanje, izlaganje. slušanjem, pipanjem, termometričkim, he-
eksplantacija (nlat. explantatio iščupa-vanje iz mijskim, mikroskopskim pregledanjem).
zemlje) fiziol. osobina živih or-ganskih tkiva da eksploracija (lat. exploratio) istraživanje
mogu, u podesnim hranljivim rastvorima, ispitivati, izviñati.
rasti i napredovati i izvan tela.
eksplement (lat. explementum) sredstvo za ekspoze (fr. expose) izveštaj, izlaganje,
ispunjavanje (ili: popunjavanje); dodatak (u prikazivanje nekog stanja, npr. izveštaj koji
govoru). ministar podnosi skupštini o nekom važnijem
eksplentivum (lat. explentivum) gram. umetnu-ta pitanju ili stanju u svom po-DRUČJU, resoru.
reč; pl. ekspletiva. ekspozimetar (lat. expositio, grč. metron
ekspletivan (lat. explere) koji dopunjuje, mera) fot. sprava za odreñivanje ekspozi-cije
upotpunjuje. potrebne za snimanje.
eksplikabilan (nlat. explicabilis) objašnjiv, koji ekspozitura (nlat. expositura) ispostava,
se može objasniti. odeljak neke ustanove, npr. suda; u katoličkoj
eksplikativan (nlat. explicativus) objašnja-van, crkvi: od neke parohije odvojena crkva, koja
koji služi za objašn>enje, koji objašnjava, je uglavnom samostalna i ima svog
objašnjavajući. sveštenika (ekspozitusa).
eksplikacija (lat. explicare, explicatio) ekspozitus (nlat. expositus) v. ekspozitura.
objašnjavanje, razjašnjavanje, objašnjenje, ekspozicija (lat. expositio) izlaganje, izložba
razjašnjenje, tumačenje, prikazivanje, umetničkih stvari i dr.; položaj prema
izlaganje. vazduhu i suncu, izlaganje svetlosti; pričanje,
sksplicirati (lat. explicare) razjasniti, izlaganje, razlaganje, prikazivanje, razvijanje
razjašnjavati, objasniti, objašnjavati, jednog pojma, objašnjenje, tumačenje; u
tumačiti, izlagati, prikazati; privesti kraju, drami: prvi od tri glavna dela drame, u kojem
završiti. se upoznajemo sa povodom dramske radnje
eksplicit (fr. explicit) završni deo teksta u i sa licima koja se u drami pojavljuju.
kome se iznosi zaključak, sažeti sadržaj ekspolirati (lat. expolire) ugladiti, uglača-ti,
onoga što je napred rečeno. kititi, ulepšati.
eksplicitan (nlat. explicitus) izrečan, otvoren; ekspolitura (nlat. expolitura) glañenje,
supr. implkcitan. doterivanje, ulepšavanje, npr. nekog izraza
eksplicite (nlat. explicite) izrečno, jasno, kitnjastim frazama.
razumljivo; supr. implicite. ekspedicija (lat. expolitio) v. ekspolitura.
eksploatator (fr. exploiter) iskorišćavati) eksponat (lat. ehropege) predmet koji se
iskorišćavalac tuñe radne snage. prikazuje na izložbi, u muzeju i sl., izloženi
eksploatacija (fr. exploitation) iskorišća-vanje; predmet.
iskorišćavanje tuñe radne snage; vañenje, eksponator v. eksponent.
kopanje (rude). eksponent (lat. exponens) čovek koji radi za
eksploatirati (fr. exploiter) iskorišćavati, račun nekog drugog, naročito u političkom
koristiti se; upotrebljavati; izrañi-vati, životu, poverljiva ličnost, poverenik; mat.
obavljati, obdelavati; vaditi, kopati (rudu). izložilac, izložitelj (stepenov a3, 3 je
eksploatisati v. eksploatirati. eksponent).
eksplodira™ (lat. explodere) rasprsnuti se uz eksponencijalan (lat. exponentialis) mat. koji se
pucanj, rasprskavati se, raspući se, prasnuti. tiče iz ložite lja, izložiteljni; ekspo-
eksponibilan 265 ekstabulacija

nenciJalna Jednačina jednačina u KOJOJ je ju ničega zajedničkog i koje su potpuno


nepoznata u izložiocu, eksponentu. suprotne; supr. impresiokizam.
eksponibilan (nlat. exponibilis) izložljiv, ekspresionist(a) (lat. exprimere, expressus) um.
objašnjiv, koji se može objasniti. pristalica ekspresionizma.
eksponirati (lat. ehropege) izložiti, izla-gati, ekspres-restoran restoran sa samoposluži-
prikazati, objasniti; izložiti čemu, npr. nekoj vanjem.
opasnosti; fot. ploču u fotografskom aparatu eksprimirati (lat. exprimere) izraziti, izražavati,
izložiti za kratko vreme uticaju svetlosti opisati, prikazivati nešto (bojama ili rečima).
otkrivanjem sočiva na aparatu; izložiti ekspromisija (nlat. expromissio) trg. primanje
svetlosti. tuñeg duga na sebe tako da potpuno prestaje
eksport (eng. export) trg. izvoz, izvoženje robe obaveza plaćanja stvarnog dužnika.
u inostranstvo; izvezena roba (eksportacija); ekspromisor (nlat. expromissor) trg. lice koje
eksport-pivo pivo koje se spravlja samo za prima na sebe tuñi dug.
izvoz u inostranstvo; supr. import. ekspromitirati (lat. expromittere) trg. osloboditi
eksportabilan (nlat. exportabilis) trg. nekog obaveze primajući na sebe njegov dug.
izvožljiv, koji se može izvoziti, koji je za ekspromptno (lat. expromptus gotov, pri ruci)
izvoz. bez pripreme, iznenada, odjednom.
eksportater (fr exportateur) trg. izvoznik, onaj eksproprijator (lat. eh, proprius) onaj koji vrši
koji izvozi robu na strana tržišta. eksproprijaciju.
eksportacija (lat. exportatio) trg. v. eksport. eksnronrijacija (nlat. expropriatio) prav. prisilno
eksporter (lat. exportare) onaj koji se bavi oduzimanje imovine od privatnih lica, u
izvozom, izvoznik. opštem interesu, naročito zemljišta, fabrika i
eksportirati (lat. ex-portare) trg. izvoziti (robu u svih drugih sredstava proizvodnje; zakon o
inostranstvo, na strano tržište); supr. eksproprijaci-ji zakon po kojem se vrši
importirati. prisilno oduzimanje imanja u opštem interesu;
eksportni (eng. export) trg. izvozni, u vezi sa pravo eksproprijacije pravo oduzimanja od
izvozom; eksportna bonifikacija carin-ske, privatnih lica imanja u opštem interesu.
podvozne i dr. povlastice za izvoženje robe eks proprijis (lat. eh propriis) iz sopstvenih
u inostranstvo, koje se daju u cilju sredstava; po svom sopstvenom naho-ñenju,
pomaganja izvoza domaće robe; eksportna iz sopstvenih pobuda.
kuća izvoznička kuća, tj. trgo-vačka kuća eksproprirati (nlat. expropriare) prav. oduzeti
koja se poglavito bavi izvoženjem domaće (ili: oduzimati) posed ili imovinu, naročito
robe (u inostranstvo). zemljište koje će se upotrebiti za opšte
ekspres (lat. expressus) 1. hitno, vrlo brzo, što ciljeve, izvršiti eksproprijaciju.
je brže moguće (pismo, telegram); 2. brzi eks profeso (lat. eh professo) temeljno,
voz; parobrod. znalački, stručno, sa stručnim poznavanjem
ekspresan (lat.) izrečan, jasan, tačan; naročit, stvari.
nameran, hotimičan, navlašan; hitar, brz; ekspulziva (nlat. expulsiva) pl. med. sredstva za
hitan; brzovozni; ekspresno pismo = hitno proterivanje (ili: čišćenje).
pismo; ekspresna pošiljka = hitna pošiljka. ekspulzivan (nlat. expulsivus) koji isteruje, koji
ekspresivan (nlat. expressivus) izrazit, preteruje, koji čisti.
izražajan, pun izraza, silan izrazom. ekspulzija (nlat. expulsio) isterivanje, izg-
nanje, iskl-^čenje.
ekspresivnost (lat. expressus istinit; jasan, očit) ekspurgac*č.. lat. expurgatio) čišćenje,
osobina onoga što je ekspresivno, izrazitost, pročišćavanje; opravdavanje, opravdanje,
izražajnost, upečatljivost. izvinjenje.
ekspresija (lat. expressio) izraz, izražavanje, ekspurgirati (lat. expurgere) očistiti, pro-čistiti;
izrazitost, izražajnost, prikazi-vanje; SJŠK. ispraviti, npr. rukopis; opravdati, izviniti.
pojačavanje boja, izbor boja. eksreks (lat. eh, geh kralj) bivši (ili:
ekspresionizam (lat. exprimere izraziti, nekadašnji, svrgnute) kralj; up. ekskralj.
izražavati, expressus) umetnički i eksrotulacija (nlat. exrotulatio) prav. sudski
književni pravac od početka XX veka postupak, kada se otvaraju vraćena akta
(1912) kojem je glavno ishodište i glavni cilj koja su bila razaslata radi donošenja presude.
da prikaže i izrazi ono što je iznutra, eks specijali mandato (lat. eh speciali mandato)
umetnikovom vizijom doživlje-no, dakle — po naročitom nalogu.
izražavanje subjektivnih raspoloženja i ekstabulacija (nlat. extabulatio skidanje,
osećanja, bez obzira na „objektivne" ili brisanje sa table) prav. brisanje hipotekar-nog
konvencionalne vrednosti, sudove i istine; meničnog duga, skidanje intabulacije.
prema tome, ekspresionizam smatra da
podražavanje i repro-dukovanje prirode ne
samo da nije zadatak umetnosti nego direktno
odriče svaku vezu izmeñu umetnosti i prirode,
koje nema-
266 ekstirpacija

ekstaza (fč. ek iz stasis pomeranje) zanos, ljena izvan studija; 3. slika sa motivom iz
ushićenje, oduševljenje, osećanje beskrajne spoljašnjeg, otvorenog prostora.
radosti; najviši stepen ushićenosti, blizak eksteritorijalan (lat. eh iz, terra zemlja,
ludilu, u kojem se postojanje čoveka stapa u territorium zemljište, oblast) koji se nalazi
jedno jedino osećanje kada se duša van zemlje ili države), inostran, spoljnji.
sjedinjuje sa bogom; u tome stanju, po eksteritorijalitet (lat. eh, territorium) prognanost
Plotinu, čovek postaje čisto duhovno biće koje iz otadžbine; pravo diplomat-skog
je došlo u neposredan dodir sa božanstvom, predstavnika u stranoj državi da on i
sa apsolutnim. područno mu osoblje žive i upravljaju se po
ekstatičan (grč.) zanosan, koji zanosi, ushi-tan, zakonima svoje zemlje i da budu osloboñeni
koji ushićava; zanošljiv, ushitljiv. od svih nameta i poreza; pravo ratnih
ekstatičnost (grč.) osobina onoga što je brodova da u vreme mira ostanu pod
ekstatično, zanetost, zanos. sudskom nadležnošću svoje države; sloboda
ekstemporale (lat. extemporale) prevod od plaćanja državnih nameta i poreza koju
izrañen odmah, bez pripreme, probni rad (ili: uživa papa u Italiji.
probni zadatak) koji se radi bez pripreme; eksteritorijalnost v. eksteritorijalitet.
paz. govoriti ekstemporale govoriti na sceni eksterminacija (nlat. exterminatio) proteri-
ono što se ne nalazi u tekstu uloge, vanje, izgnanje; istrebljivanje, istrebljenje,
improvizovati. utamanjivanje, utamanjenje, isko-renjivanje,
ekstemporacija (lat. eh, tempus) izvoñenje iskorenjena, uništavanje, uništenje;
nečega što nije bilo predviñeno, pripremljeno istrebljenje, istrebljenost, utamanjenje,
(naročito u glumačkim ulogama); utamanjenost, uništenje, unište-nost.
improvizacija. eksterminirati (lat. exterminare) proterati preko
eks tempore (lat. eh tempore) smesta, odmah, granice; istrebiti, istrebljivati, iskorenjivati,
bez pripreme. iskoreniti, utamaniti, utamanjivati, uništiti,
ekstemporirati (nlat. extemporare) raditi bez uništavati.
pripreme (npr. držati govor, pisati o čemu, eksternat (lat. externus spoljap!nji) škola u koju
pevati i sl.); up. improvizirati. ñaci samo dolaze na predavanja, a ne stanuju
ekstenzibilan (nlat. extensibilis) istegljiv, koji u njoj; supr. internat.
se može rastezati, rastegljiv, raši-rljiv, eksterni (lat.) pl. spoljnji, spoljašnji; naročito:
proširljiv. pomoćni lekari u Francuskoj koji ne stanuju
eksteizibilitet (nlat. extensibilitas) iste-gljivost, u bolnici; pitomci koji ne stanuju u školi,
rastegljivost, raširljivost, proširljivost. nego samo dolaze na predavanja.
ekstenzivan (nlat. extensivus) istezan, koji eksternist(a) (lat.) med. bolesnik koji ima spoljnu
isteže, rastezan, koji rasteže, proširen, koji ozledu; bolesnik koji nije primljen da leži u
proširuje; rasprostrt; ekstenzivna veličina bolnici, ali dolazi da se leči i prima lekove;
prostorna veličina, veličina u prostoru; ñak koji ne stanuje u internatu.
obiman, opširan, prostran; supr. intenzivan. ekstinktivan (nlat. extinctivus) ugasan, koji
ekstenzija (lat. extensio) istezanje, raste-zanje, gasi, uništavan, koji uništava; ekstink-tivna
pružanje, ispružanje; širenje, pro-širivanje; zastarelost prav. zastarelost koja poništava
proširenost; rasprostiranje, rasprostrtost; neku tužbu.
obim, opseg; med. kod prelo-ma kosti:
održavanje okrajaka prelomljene kosti u ekstinktor (nlat. extinctor) gasilac, onaj koji
najpovoljnijem položaju za zarašćivanje gasi, vatrogasac; sprava za gašenje vatre.
pomoću potezanja. ekstinkcija (lat. extinctio) gašenje, uništavanje;
fiz. gubljenje svetlosnih trepta-ja, naročito
ekstenzitet (lat. extendere ispružiti) širina, usled njihove hemijske delatnosti.
obimnost. ekstirpator (lat. extirpator) iskorenjivač,
ekstenzor (lat. extendere, nlat. extensor) znat. utamanjivač; poljoprivredna sprava za
mišić opružač. čišćenje korova i za riljanje zemlje, naročita
ekstenzum (lat. extendere, extensum) trg. vrsta pluga.
iscrpio i zametne nabrajanje uzroka zbog ekstirpacija (lat. extirpatio) iskorenji-vanje,
kojih je nemoguće izvršiti plaćanje, sa iskorenjenje, iščupavanje iz korena,
davanjem podataka o svojim dužnicima i istrebljivanje, istrebljenje; uništavanje u klici;
istraživanjima; in ekstenzo (lat. in extenso) iskorenjenje, iskorenjenost, istrebljenje,
veoma iscrpio, u potpunosti, nadugačko i istrebljenost; med. iskorenjivanje, vañenje
naširoko, posve opširno. putem operacije raznih bolesnih tvorevina na
ekstenuancije (lat. extenuantia) pl. farm. čovečjem i životinjskom telu (npr. guka,
sredstva za razblažavanje. naraslica i dr.).
eksteran (lat. externus) spoljnji, spoljašnji; tuñ,
stran; supr. interan.
eksterijer (fr. exterieur) 1. spoljašnji izgled,
spoljašnjost; 2. filmska scena snim-
ekstirpirati 267 ekstrahent

ekstirpirati (lat. extirpare) iskoreniti, ekstraktivan (nlat. extractivus) izvlačan, koji


iskorenjivati, čupati iz korena; trebiti, izvlači, koji vadi; ekstraktivna materija
istrebiti, istrebljivati, tamaniti, pota-maniti, sastojci organskih tela koji se, pomoću vode i
uništiti u klici. alkohola, mogu izdvajati i vaditi iz njih.
ekstra (lat. extra) spolja, izvan, van; naročit, ekstraktor (lat. extrahere izvlačiti, eh-tractor)
osobit, izvanredan, odličan; ono što se učini v. ventilator; izvlačilac, vadi-lac; jaružar,
više i bolje no što je odreñeno i što se traži; bager.
prkl. izvanredno, osobito, naročito. ekstrakcija (lat. extractio) vañenje, izvlačenje;
ekstrablat (lat. extra, nem. Blatt list) vanredan mat. izvlačenje korena; med. vañenje nekog
list, vanredan prilog nekim novinama. predmeta čije bi dalje prisustvo u telu moglo
ekstravagantan (lat. extra, vagans lutajući) koji biti štetno (npr. puščanog zrna, pokvarenog
odstupa od uobičajenog, koji za-stranjuje, zuba itd.); izvlačenje rukom deteta iz
nastran, preteran; čudan, čudnovat; lud, poroñajnog kanala da bi se što pre dovršio
budalast. poroñaj; fig. poreklo, rod, naročito: dobro
ekstravagantnost (nlat. extravagantia) poreklo; čovek od ekstrakcije čovek iz dobre
odstupanje od uobičajenog, zastranjivanje, na- porodice, lepo vaspitan, uglañen i obrazovan,
stranost, preteranost; budalaština; ludost. ugledan čovek.
ekstravagancija v. ekstravagantnost. ekstraliberalan (lat. extra, liberalis darežljiv)
ekstravazat (lat. extra izvan, van, vas sud) veoma darežljiv, veoma izdašan, vrlo
med. izlivena krv, izliv krvi ili drugih tečnosti podatljiv.
u telu. ekstramentalan (lat. extra, mens razum, pamet,
ekstravazacija (lat.) med. izlivanje (krvi ili drugih svest) fil. koji se nalazi van svesti, vansvestan.
tečnosti); izliv. ekstranac (lat. extra, extraneus) onaj koji je
ekstravazirati (lat.) med. izliti se (ili: izlivati se) spoljnji, koji ne stanuje (naročito koji ne
iz svojh sudova. stanuje u vaspitnom zavodu); up. ekster-nist.
ekstraverzija (lat. extra, vertere okretati) ekstraordinaran (lat. extraordinarius) izuzetan,
prilagoñavanje. neobičan; neredovan, vanredan.
ekstravertan (lat. extra, vertere okretati) ekstraordinarij(um) (nlat. extraordinarium)
upravljen, okrenut napolje; ekstravertne vanredni prihodi i rashodi jedne države.
ličnosti psih. po Jungu, to su aktivne ličnosti, ekstraordinarijus (lat. extraordinarius)
one koje vole da se mešaju sa svetom, koje vanredni profesor (na visokoj školi,
vole i traže društvo i stvarnost (supr. univerzitetu); supr. ordinarijus.
intravertne ličnosti).
ekstraparohijalan (lat. extra, grč. paroikia)
ekstravertiran v. ekstravertan. vanparohijski.
ekstradirati (nlat. ex-tradere) izdati, izda-vati, skstrapolacija (lat. extra, nlat. interpolare
predati, predavati; prav. izdati krivca nekoj uvrstiti) primena onih zakonitosti koje su
drugoj državi; trg. isporuči-ti, isporučivati. utvrñene u jednom području na širu, još
ekstradicija (nlat. extraditio) izdavanje; neispitanu oblast; mat. odreñivanje vrednosti
predaja; prav. izdavanje krivaca, koje se neke funkcije izvan intervala u kojem je
sastoji u tome što vlasti jedne države predaju definisana ili poznata; astr. odreñivanje
vlastima druge države izvesno lice radi pomračenja Sunca ili Meseca za stotine
voñenja krivičnog postupka protiv njega ili godina unapred.
radi izvršenja kazne nad njim. ekstraprofit (lat. extra izvan, van, fr. profit)
ekstradobit v. ekstraprofit. ekon. višak iznad prosečnog profita, posebna
ekstraesencijalan (lat. extra izvan, essen-tialis zarada ostvarena na osnovu razlike izmeñu
bitan, suštinski) nebitan, nesu-štinski, postignute i normalne, realne cene
nevažan, nepotreban. proizvoda.
ekstrajudicijalan (nlat. extrajudicialis) ekstrasistola (lat. extra, systole stezanje) med.
vansudski, npr. troškovi, pretres. poremećaj u pravilnosti srčanog rada.
ekstrakt (lat. extractum) 1. izvadak, ono što je ekstrauterina (lat. extra, uterus materica)
izvañeno, izvučeno; farmaceutski pre-parati vanmaterična trudnoća.
koji se spravljaju tako što se razne droge ekstrauterinski (lat.) med. vanmaterični (npr.
(biljke, meso i dr.) pomešaju sa vodom, ekstrauterinska trudnoća).
alkoholom ili etrom da bi se iz njih izvukli ekstrafajn (lat. extra, nem. fein) naročito fin,
njihovi farmakološki aktivni sastojci; 2 (nlat. izvanredno fin.
extractus) izvod, izvadak (iz knjige ili
spisa); 3. srž jezgro čega, ono što je najbolje ekstrahent (lat. extrahens) onaj koji pravi
ili najlepše u nekoj stvari. izvod iz čega; prav. onaj koji nešto traži ili
moli, odnosno koji daje povoda da se nešto
izradi.
ekstrahirati 268 ekscelzitet

ekstrahirati (lat. ex-trahere) vaditi, izvaditi, ekshaustor (nlat. exhaustor) mašina za


izvući, izvlačiti; praviti izvod iz četa', prav. iscrpljivanje (ili: isisivanje) vazduha ili gasa;
izdejstvovati (poziv, naredbu). šmrk za isisivanje nužničkih jama.
ekstracug (lat. extra, nem. Zug voz) vanredni eksheredat (lat. exheredatus) onaj koji je
voz, specijalni voz, naročita železnička isključen iz nasleña.
kompozicija. eksheredacija (lat. exheredatio) isključenje iz
ekstrem (lat. extremum) krajnost, kraj, krajnja nasleña, lišavanje nasleña.
tačka; ono što je najviše, vrhunac, najviši eksheredirati (lat. exheredere) isključiti iz
stepen; preteranost; pl. ekstremi suprotnosti; nasleña, lišiti nasleña.
preteranosti; ad ekstrema (lat. ad extrema) do ekshibent (lat. exhibens) prav. predavalac,
krajnosti, do krajnjih granica. podnosilac (spisa, isprave itd.).
ekstreman (lat. extremus) krajnji, poslednji, ekshibirati (lat. exhibere) izdati, izdavati,
najviši; prekomeran, preteran. isporučiti, predati, predavati, izložiti,
ekstremizam (lat.) preteranost, nepopustlji-vost, pokazati, npr. menicu; ekshibirati se
nepomirljivost (u držanju, u nekom gledištu i pokazivati se, pokazati se, istaći se.
sl.). ekshibit (lat. exhibitum) predat spis, predana
ekstremist (lat.) pristalica ekstremnih mera, isprave i sl.; pismena predstavka.
sledbenik ekstremizma (v.). ekshibicija (lat. exhibitio) sp. javno pokazi-
ekstremitet (lat. extremitas) krajnost, krajnja vanje, propagandno takmičenje; prikazi-
tačka; poslednji trenutak, poslednji čas; vanje, izlaganje, podnošenje (isprava i sl.);
preteranost, nepomirljivost, nepopu-stljivost (u ekshibiciona tužba prav. tužba zbog izdavala
gledištu na neko pitanje), ekstremizam; neke stvari ili pokazivanja neke isprave.
krajnja zbunjenost, krajnja nevolja; poslednje ekshibicionizam (lat.) med. nagon kod duševno
utočište; pl. ekstremi-teti krajnji delovi tela obolelih da pokazuju i razgolićuju javno
(naročito ruke i Kiore); krajnja sredstva, inače pokrivene delove tela (geni-talije i dr.).
nasilne sredstva. ekshibicionist(a) (lat. exhibitio) med. bolesnik
ekstremnost (lat. extremus krajnji) v. koji pati od ekshibicionizma.
ekstremizam. ekshorta (lat. exhortari podsticati) kratak govor
ekstrofija (grč. eh iz, trophe ishrana, hrana) za bodrenje, pouka; školska propo-ved.
med. izvraćenost mokraćnog mehura (bešike), ekshortativan (lat. exhortari obodravati,
usled čega bolesnik nije u stanju da zadrži podsticati) obodravan, koji obodrava, koji
mokraću. podstiče, koji služi za podstrek.
ekstuberancija (nlat. extuberantia) med. v. ekshortacija (lat. exhortatio) obodravanje,
ekstuberacija. podsticale, hrabrenje.
ekstuberacija (lat. extuberatio) med. otok, ekshortirati (lat. exhortari) obodravati, bo-driti,
tuka, micina, izraštaj; ekstuberancija. sokoliti; podsticati, nagovarati.
ekstuberirati (lat. ex-tuberare) med. oticati, ekshumacija (lat. eh, humus zemlja) iskopa-
nateći, oteći. vanje leša iz groba izvesno vreme posle
ekstumescencija (nlat. extumescentia) med. sahrane, bilo radi prenošenja na drugo mesto,
otok, nažuljenost, naročito kosti. bilo pak, na zahtev sudskih vlasti, radi
ekstumescirati (lat. ex-tumescere) med. oticati, naknadnog utvrñivanja pravog uzroka smrti.
oteći. ekshumirati (nlat. exhumare) iskopati iz groba
eksu- v. pod egzu- (v. napomenu pod egzo . . .). leš; fig. otrgnuti od zaborava.
eksukcija (nlat. exsuctio) izvlačenje sokova, ekscedent (lat. excedens) onaj koji pravi
isisavanje. izgrede, izgrednik, prestupnik, istupnik,
eksucirati (nlat. exsuccare) isisati, isisa-vati, razuzdan čovek.
oduzimati sokove. ekscedirati (lat. excedere) prekoračiti, napraviti
eksfolijativ (lat. eh, folium list) med. lek protiv ispad, prelaziti granicu dopu-štenog,
ljuspanja kostiju ili" kože. razuzdano živeti.
eksfolijativan (lat.) ljuspav, ljuskav. ekscelentan (lat. excellens) izvrstan, odličan,
sjajan, veoma istaknut.
eksfolijacija (nlat. exfoliatio)jvfe?. ljuspanje, ekscelencija (lat. excellentia) odličnost,
odvajanje u obliku listića izvesnih delova izvrsnost; kao titula ministara: uzviše-nost,
kostiju, žila i dr. koje su u zapaljenju; preuzvišenost; par ekselans (fr. rag
ljušćenje kože. excellence) pril. naročito, osobito, izvanredno,
eksfolirati (lat. eh, folium list) med. lju-spati se, po prevashodstvu; u pravom smislu reči,
ljuskati se, cepati se. pravi; ekselencija.
ekshalacija (lat. exhalatio) izdisanje, odi-sanje, ekscelzior (lat. excelsus uzvišen, excelsior) viši,
isparavanje; para. uzvišeniji.
ekshalirati (lat. halare, exhalare) odisati, ekscelzitet (lat. excelsitas) uzvinJenost.
izdisati, isparavati.
ekshaustgija (lat. exhaustio) iscrpljivanje,
izvlačenje, isisavanje (naročito vazduha).
ekscelirati 269 ektoderm

ekscelirati (lat. excellere) isticati se, od-likovati ekscizura (nlat. excisura) med. isečak, izrezak.
se, biti u čemu odličan. ekscipirati (lat. excipere) izuzeti, izuzi-mati,
ekscentar (lat. eh centrum središte) fiz. kod isključiti; prav. primetiti, prigovoriti,
parne mašine: ekscentrična ploča, tj. glavni odgovoriti na tužbu.
deo, pored razvodnila, sprave koje pušta u skscitabilan (nlat. excitabilis) nadražljiv,
stublinu paru čas s jedne čas s druge strane razdražljiv, uzbudljiv.
klipa i ispušta je; ekscen-trikum, ekscentrika. ekscitabilitet (nlat. excitabilitas) razdražljivost.
ekscentrikum fiz. v. ekscentar. ekscitancije (lat. excitantia) pl. med. sredstva za
ekscentricitet (lat. eh, centrum središte) razdraživanje.
odstojanje (ili: udaljenost, odstupanje) od ekscitat (lat. excitatus) prav. dužnik koji je pao
središta; odstupanje (krive, krivulje) od pod stečaj.
kružnog oblika; numerički (brojni) ekscitativan (nlat. excitativus) nadražan, koji
ekscentricitet (kupinog preseka): odnos nadražuje, nadražujući; podbodljiv,
izmeñu žižne daljine i odstojanja od linije podstrekljiv, koji podbada, koji podstre-kava,
vodilje (direktriks); fig. nastra-nost, koji podstiče.
zanesenjaštvo, fantastičnog. ekscitacija (lat. excitatio) nadraživanje,
ekscentričai (lat. eh, centrum, fr. eh-centrique) razdraživanje, nadraženje, razdraženje;
vansredišni: (krug) koji nema isto središte sa nadraženost, razdraženost; podsticanje,
drugim krugom; koji ima svoju tačku oslonca podstrekavanje, podbadanje; podsticaj,
itd. van središta; koji ne prolazi kroz podstrek; uzbuñivanje, uzbuñenje, izazivanje.
središte; koji nije kružni, koji odstupa od ekscitirati (lat. excitare) podsticati, pod-badati;
kružnog oblika; fig. nastran, jednostran, nadraživati, pobuñivati, draži-ti; bodriti,
preteran; ekscentrična glava usijana glava; sokoliti; uzbuditi,uzbuñiva-ti, izazivati,
ekscentričan udarac udarac čiji pravac ne izazvati.
prolazi kroz težište tela. eksčendž (eng. exchange) trg. razmena, menjanje,
ekscentričnost (lat. eh, centrum) neuravno- trampljenje; londonske berza; bil ov
teženost, nesreñenost, nastranost. eksčendž (eng. bili of exchange) menično
eksceptivan (nlat. exceptivus) izuzetan, iz- pismo, menica.
niman, koji sadrži izuzetak, isključu-jući, ektaza (grč. ektasis istezanje, protezanje, ek-
uslovan. teino istežem, protežem) protezanje,
eksceptive (lat. exceptive) pril. isključujući, produžavanje, npr. slogova.
izuzimajući, uslovio. ekteza (grč. ek-tithemi) izlaganje,
ekscepto (lat. excepto) izuzev, izuzevši, objašnjavanje, tumačenje.
izuzimajući, osim.
ekscepcija (lat. exceptio) izuzimanje, izuzeće; ektetotrofeum (grč. ek-tithemi napustim,
prav. prigovor, izuzeće u tehničkom smislu, ostavim, tropheion hranarina, izdržavanje)
odbrana optuženog u kojoj tvrdi neko svoje zavod za nahodčad.
pravo koje stoji nasuprot po sebi ektilotika (grč. ek-, tylos žulj) pl. farm. sredstva
osnovanom pravu tužiočevom, i kojom, protiv žuljeva, kurjih očiju.
ističući ga kao svoje pravo, hoće posve ili ektima (grč. ek-thyo izbijam) med. gnojnoraz-
delimično da isključi važnost i dejstvo jedno zapaljenje kože koje izaziva gnojna
tužiočevog prava. streptokoka (obično na butinama i, kod dece,
ekscepcionalan (nlat. exceptionalis) izuzetan, na debelom mesu).
izniman, izvanredan. ektimoza (grč.) med. navala krvi.
ekscerpirati (lat. sagrege brati, ehsegrege) vaditi ektipi (grč. ek-, typos otisak; lik) pl otisci
iz, izvlačiti, praviti izvode iz čega, npr. iz brušenog kamenja; fini, umetnički radovi od
neke knjige. drveta, kamena, mramora itd.
ekscerpt (lat. excerptum) izvadak, izvod (iz ektipografija (grč. ek-, typos, grapho) fino
knjige, udžbenika). graviranje u metalu na jakoj vatri; štampa za
eksces (lat. excessus) prekomernost, prete- slepe, koja se čita pomoću pipanja naročito
ranost; ispad, izgred, prestup, istup; nasilje, ispupčenih slova, reljefna štampa.
svirepost; ekscesus in modo (lat. excessus in ektlipsa (grč. ek-thlibo istisnem) istiski-vanje;
modo) prav. greška u načinu izvoñenja ili u gram. izbacivanje jednog slova ili više slova
obliku neke radnje. da bi se izbegao hijatus.
ekscesivan (nlat. excessivus) prekomeran, ektoblast (grč. ektos napolju, izvan, blatsos
preteran, neobuzdan, razuzdan. klica) fiziol. v. ektoderm.
ekscidencija (nlat. excidentia) med ispadanje ektoderm (grč. ektos napolju, izvan, ñerma
zgloba. koža) fkztl. spoljašnji od tri klicina listića na
ekscidirati (lat. excidere) ispadati; med. životinjskom zametku, embri-ju; ektoblast,
sečenjem vaditi; izvaditi, iseći. epiblast.
e ke ci zi j a (lat. excisio) med. vañenje sečenjem,
isecanje, odstranjivanje čega.
ektoparazit 270 elastičnost

sktoparazit (grč. ektos, parasitos) spoljašnji, ekcezma med. v. ekcem.


gotovan, gotovan koji uzima hranu sa kože; ekcem (gr. ekzem proključati, provreti) med.
supr. endoparazit. kožno oboljenje koje se sastoji u pojavi
ektoparazitizam (grč. ektos, parasiteo) biol. crvenila, otoka i malih mehurića
parazitski odnos u kome parazit živi na (plikova), iz kojih izlazi sukrvasta tečnost a
površini tela domaćina. prati ga ljušćenje pokožice.
ektopizam (grč. ek-, topos mesto) med. išča- ekce homo (lat. eeee homo) „evo čoveka!"
šenje; promena položaja jednog organa kada reči kojima je Pilat predstavio Hrista
taj organ leži van duplje za njega odreñene, Jevrejima (Jov., 19,5).
obično na površini tela; ekto-pija. ekcehomo (lat. eccehomo) um. slika Hrista sa
ektopija med. v. ektopizam. trnovim vencem na glavi u trenutku kada ga
ektoplazma (grč. ektos izvan, plasma) biol. Pilat, rečima eeee homo! predstavlja
spoljašnji sloj citoplazme, ćelijske pro- Jevrejima.
toplazme. elaborat (lat. elaboratum) nešto izrañeno,
ektoplazma prazn. naročita supstancija koja, pod obrañeno, rad, naročito pismeni, pismena
odreñenim uslovima, tobože izlazi iz tela izrada.
spiritističkog medija. elaboracija (lat. elaboratio) izrañivanje, izrada,
ektrima (grč. ek-tribo istrem) med. ožiljak (ili: obrañivanje, obrada; elaboraciona knjiga
rana) na koži usled trljanja ili pritiskivala. farm. knjiga koja sašrži uputstva o spravljanju
ektroza (grč. ek-, titrosko ozledim) med. rañanje lekova.
pre vremena, pobacivanje, pometanje. elaborirati (lat. elaborate) izraditi, izra-ñivati,
ektroma (grč.) med. pobacivanje, rañanje pre obraditi, obrañivati.
vremena, abortus. elain (grč. elaion maslinovo ulje) hem. uljana
ektropija (grč. ek-trepo odvraćam; pretvaram) materija koju sadrže vrste životinjskog ulja i
presuvraćenost, posuvraćenost. loja, kao i ulja i masti biljaka u svežem
ektroiij(um) (grč.) med. posuvraćenost, naročito stanju; elein, olein.
očnih kapaka. slan (fr. elan) polet, zamah, ushićenje, zanos,
ektrotika (grč. ek-, titrosko ozledim) pl. med. oduševljenje.
sredstva koja izazivaju i pomažu pobacivanje. elapso termine (lat. elapso termino) po iste-ku
ektrotičan (grč.) med. pobačajni, pometni, koji roka.
se tiče pobacivanja (ili: pometanja). elaržirati (fr. elargir) raširiti, proširiti, razvući,
ekumena (grč. oikumene) naseljeni deo rastegnuti.
Zemlje; ceo svet, vaseljena. elastiks (grč. elauno udaljavam, nlat. elas-ticus)
ekumenizam (grč.) pokret za zbliženje svih rastegljivo tkivo od gume i vune, koja je
hrišćanskih crkava. prethodno pretvorena u neku vrstu vate, i iz
ekumenski (grč. oikumenikos) koji se tiče cele koje se zatim prede konac za pravljenje
nastanjene Zemlje, koji pripada celoj čojastih tkanina; supr. kamgarn, koji se pravi
nastanjenoj Zemlji, opšti, vaseljenski, od fine češljane vune.
opštečovečanski, svečovečanski; npr.
ekumenski sabor ili koncil opšti vaseljenski elastin (grč., nlat. elasticus) glavni sastojak
crkveni sabor; ekumenski pa-trijarhtitula elastičnog tkiva u životinjskom organizmu,
carigradskog pravoslavnog patrijarha. materija slična belančevina
ekut (fr. ecoute) voj. osluškivalište, mesto za elasticitet (grč. elauno, fr. elasticite) svojstvo
osluškivanje, za osmatranje. nekih tela da pod uticajem spoljnje sile mogu
ekfizis (grč. ekphysis izraštaj) med. v. ek-fima. menjati svoj oblik, deformisati se, ali čim ta
ekfima (grč. ekphyma) med. izraštaj, grba; sila prestane delovati, opet se vraćaju u svoj
ekfizis. prvobitni oblik; pružljivost, gipkost,
ekfoneza (grč. ekphonesis) ret. uzvik, usklik, rastegljivost; okretnost, spretnost, lakoća pri
poklič. radu i kretanju; koeficijent elasticiteta ra-
ekfraktika (grč. ekphrasso otčepim, otvorim) pl. zlomak za koliko se istegne žica popreč-noga
med. sredstva za otvaranje, rastva-ranje, preseka jednog kvadratnog milimetra pri
razreñivanje. isteznom opterećenju od težine jednog
ekfronija (grč. ekphron izbezumljen, van kilograma; elastičnost.
sebe) bezumlje, ludost, ludilo. elastičan (grč. elauno, nlat. elasticus) pružljiv,
ekhiloma (grč. ek-, chylos sok) isceñeni sok gibak, rastegljiv; okretan, spretan, lak pri
biljaka, bil>ni ekstrakt. radu i kretanju; elastič-na granica granica do
ekhimoza (grč. ek-cheo izlijem) med. izliv krvi koje tela mogu, kad prestane dejstvo spoljnje
u ćelično tkivo. sile na njih, da ponovo prime svoj prvobitni
oblik, a kada se ta granica preñe, onda zauvek
ekhimoma (grč. ek-chymos tečnost) med. krvavi ostaju po obliku promenjena; elastični
otok, krvavi mladež. modusreci-pročna vrednost koeficijenta
elastičnost.
elastičnost v. elasticitet.
elastomehanika 271 elektrana

elastomehanika (grč. elauno, mehanao veštački elegant (lat. eligere izabrati, elegans) otmen
radim) fiz. nauka koja ispituje one gospodin, kicoš, pomodar u odevanju i
mehaničke pojave tvrdih tela koje zavise od ophoñenju.
njihove elastičnosti. elegantan (lat. elegans) za ljude; otmen,
elaterij(um) (grč. elater terač, gonilac) med. gospodski, lep, fin, sa puno ukusa; o stvarima:
zgusnuto sok divljeg krastavca (Ecballi-um), lepa, ukusna, otmena, kitnjasta; elegantan svet
lek za čišćenje veoma jakog dejstva. obrazovano, fino, otmeno društvo.
elaterin (grč.) hen. gorka tvar koja sadrži elaterij. elegante (ital. elegante) muz. kitnjasto, gospo
elaterit (grč.) min. elastičan asfalt, prirodni dstveno, otmeno; elegantemente. elegantemente
ugljovodonik, lepljiva i poput kaučuka (ital. elegantemente) muz. v. elegante.
elastična zemljana smola. elegancija (lat. elegantia) odabran i ukusan
elaterometar (grč. elauno pokrećem, teram, spoljašnji izgled, otmenost, gospodstve-nost,
elater onaj koji tera, ono što tera, raetron) dostojanstvenost, uglañenost, finoća, fin
aparat za merenje pare. ukus; kon eleganca (ital. sop eleganza) muz.
elativ (lat. elativus uzvišen, visok) gram. oblik v. elegante; elegantnost.
kojim se u nekim jezicima iskazuje visok, elegija (grč. elegeia) poet. kod starih Grka i
pojačan stepen neke osobine bez poreñenja sa Rimljana: svaka lirsko-epska pesma napisana
drugim pojmovima, apsolutni superlativ, npr. u distisima; docnije; umetnička pesma u kojoj
latinski maximus — vrlo velik, italijanski pesnik iznosi svoja osećanja, naročito tihu
benissimo — vrlo dobro itd. tugu i bol zbog toga što je u svetu sve nestalno
elativ u ugro-finskim jezicima padež kojim se i prolazno; žalobna pesma, tugovanka,
označava kretanje iz unutrašnjosti prema žalopojke; predstavnici kod nas: J. St.
spoljašnjosti nečega. Popović, ð. Jakšić, J. J. Zmaj, V. Ilić.
elacija (lat. elatio) uzdizanje, gordost, nadu- elegičan (grč. elegos) tužan, setan, žalostan,
venost, oholost. bolan, žaloban; sklon razmišljanju, osetljiv;
elgersburški poluporculan (nem. Elger-burg) elegičan stih onaj koji se sastoji od distiha, tj.
trg. v. emilijan. koji je napisan u heksa-metru i pentametru (koji
Eldorado (šp. el Dorado) ovako su u Evropi dolaze jedan za drugim); elegična pesma svaka
nazivali, na osnovu pričanja Pizarovog pesma u distisima.
saputnika Franciska Orenjana, tobožnju elegičar (grč. elegefon) onaj koji peva elegije,
zlatom bogatu oblast oko nekog jezera pisac elegija.
Parime, u tadašnjoj španskoj Gvajani (Južna
Amerika), koja u stvari nije ni postojala a koju elein (grč. elaion maslinovo ulje) hem. v. elain.
su, naročito u XVI i HUP veku, mnogi elejci v. eleati.
pustolovi išli da traže, u želji da se obogate; elekta (lat. electa) vrsta najodabranije i najfinije
fig. zemlja u kojoj teče med i mleko, zemlja vune.
srećnog življenja u najvećem izobilju, elektivan (nlat. electivus) izborni, izvršen putem
zemaljski raj. izbora.
eleati (po grčkoj koloniji Bleji u južnoj I t al i j i ) elektor (lat. elector) birač; izborni knez u
p ri st a l i c e ele jske ško le (540—460 pre n. Poljskoj i Nemačkoj, kurfirst.
e.), čiji je osnivač rapsod Ksenofan, a elektorat (nlat. electoratus) dostojanstvo
najznačajniji predstavnici Parmenid i Zenon; izbornog kneza; izborio kneževstvo.
osnovna im je teza: Biće je jedno, nedeljivo, Elektra (grč. Elektra) kit. kći Agamemnona i
večito i nepromenljivo. Klitemnestre, sestra Ifigenije i Oresta, posle
eleatizam (po grč. gradu Bleji u južnoj Italiji) očevog ubistva spasla Oresta bek-stvom u
učenje elejaca. Fokidu, pomogla mu da izvrši osvetu nad
elevator (nlat. elevator) znat. mišić podi-zač; Egistom i Klitemnestrom i posle se udala za
dizalica za lakše soabraćanje izmeñu Orestovog prijatelja Pilada; motiv obradili
pojedinih spratova u visokim grañevinama, Sofokle i Euripid u istoimenim tragedijama,
lift; dizalica za prenošenje velikih tereta. Eshil u drami „Hoefore" (Choephćroi), a
elevacija (lat. elevatio) dizanje, uzdizanje; Rihard Štraus u operi.
podizanje; astr. visina zvezde nad horizontom,
naročito visina pola; uzdizanje hostije u Elektra kompleks (po migu o Elektri) lak.
katoličkoj crkvi; voj. elevacija topa, psihoanalitički termin za potisnutu želju
elevacioni ugao nagibni ugao, onaj koji ćerke da uspostavi rodoskrvne odnose sa
pravac bacanja zrna zaklapa sa vodo-ravnom, ocem (Frojd).
horizontalnom ravni; vrh. nacrt, plan elektrana (grč. elektron ćilibar) fabrika koja
(grañevina); poz. polet, lakoća; fig. uzvišenost, proizvodi električnu energiju, „munjara".
veličina, plemenitost.
elevirati (lat. elevare) dignuti, podignuti,
uzdignuti, uzvisiti; v. levirati.
elektrizacija 272 elektrode

elektrizacija (grč.) punjenje električnom strujom, električna centrala fabrika koja proizvodi
elektriziranje; med. v. elektrote-rapija. električnu struju (energiju) za javnu upotrebu.
elektrizirati (grč.) izazivati elektricitet; med. električni elementarni kvantum fiz. za jed-
prodirati električnom strujom u telo čovečje, novredni (monovalentni) jon vezana količina
lečiti elektricitetom; u saobraćaju: sa parnog elektriciteta (zvana i elementarno opterećenje
pogona preći na električni; fig. oduševiti, ili elementarni naboj) koja iznosi 1,6 XI O-19
zaneti, raspali™, ushititi, učiniti da neko kulona.
živahne. električne kolo sistem električnih izvora i
elektrike v. elektricitet. potrošača povezan električnim pro-
elektrisati v. elektrizirati. vodnicima u zatvoren krug.
elektrifikacija (grč. elektron, lat. facere raditi) električne polje fiz. prostor u okolini
uvoñenje elektrike za osvetljenje i pogon, naelektrizovanog tela u kojem se ispoljava
poelektrisavanje. privlačno ili odbojno dejstvo toga tela prema
drugim naelektrizovanim telima; up.
elektrifikovati v. elektrificirati. influenca.
elektrificirati (grč. elektron, lat. facere) uvoditi, elektro- (grč. elektron ćilibar) predmetak u
uvesti elektriku radi osvetlja-vanja i pogona, složenicama sa značenjem: elektrike, putem
poelektrisati, poelektri-savati. elektriciteta.
elektricitet (grč. elektron, nlat. electricitas) vrsta elektroakustika (grč. elektron, akyo čujem)
sile u prirodi, ona osobena sila koja se grana primenjene akustike koja se bavi
pojavljuje u raznim telima (ćilibaru, staklu, ispitivanjem zvučnih pojava i promena
smoli, sumporu itd.) i na razne načine izazvanih električnim putem.
(trljanjem, dodirom, za-grevanjem itd.), čije elektroanaliza (grč. elektron, analysis
se dejstvo pokazuje u privlačenju i odbijanju, razlaganje) hemijska analiza putem elek-
svetljenju, svetlu-canju i raznim oblicima; trolize.
izraz elektricitet uveo je engleski lekar elektrobiologija (grč. elektron, bios život, logia
Gilbert (1600. g.) po tome što je ova čudna nauka) nauka o električnim procesi-ma u
sila najpre primećena na ćilibaru (grč. životinjskom organizmu (npr. kod jegulja, u
„elektron"). mišićnim živcima itd.).
elektricitet atmosferski elektricitet koji se nalazi
u vazduhu, vazdušni elektricitet. elektrobus (grč. elektron, lat. omnis sav,
omnibus svima) omnibus sa električnim
elektricitet galvanski strujni elektricitet koji se pogonom.
izaziva hemijskim procesom u Voltinim
elementima. elektrovegetometar (grč. elektron, lat. vege-tare,
rasti, grč. metron) instrument za ispitivanje
elektricitet životinjski elektromotorne sile koje uticaja elektriciteta na ra-stenje biljaka.
se razvijaju izmeñu mišića i živaca, ili elektrogimnastika (grč. elektron, gymnazo
izmeñu različitih delova pojedinih mišića i vežbam) med. lečenje talasima istosmisle-ne
pojedinih živaca, i time proizvode galvansku ili naizmenične struje na taj način što uzeti i
struju. oslabljeni mišić struja održava u odreñenom
elektricitet medicinski elektricitet koji se ritmu; pronalazak francuskog rendgenologa
primenjuje radi lečenja nekih oboljenja Ž. Bergonijea (Jean Bergonie, 1856—1925);
čovečjeg tela. otuda i: bergo-nizacija.
elektricitet negativni zvani , ,smolni elektricitet", elektrogvožñe gvožñe koje se proizvodi u
onaj koji se izaziva na ebonitu, i smolama električnim visokim pećima.
kada ih taremo krznom; minus elektricitet (— elektrogen (grč. elektron, genos rod, gignest-hai
E). roditi se, nastati) fiz. uzrok koji izaziva
elektricitet pozitivni zvani „stakleni elektricitet", električne pojave i električna dejstva.
onaj koji se izaziva na staklu kada se ono elektrogenerator (grč. elektron, lat. generator)
trlja svilom; plus elektricitet (+E). v. dinamo-mašina.
električan (grč. elektron ćilibar) koji ima elektrogravura (grč. elektron, fr. gravure)
svojstvo električnog stanja, koji ima u sebi pravljenje čeličnih pečata pomoću
elektriciteta. elektriciteta.
električar majstor, tehničar, kvalifiko-vani elektrografija (grč. elektron, grapho pišem)
radnik za poslove oko električne struje, med. v. elektro-kardiografija.
električnih instalacije i sl.; stručnjak za elektrografit (grč.) sintetički, veštački grafit;
elektricitet i elektrotehni-ku; naučnik koji dobiva se od osnovne mase praha petrol-
proučava električne pojave. koksa.
električna influenca v. influenca. elektrode (grč. elektron, odos put) pl. fiz „putevi
elektriciteta", polne ploče kroz koje struja
ulazi i izlazi, i to: pozitivna
elektrodiJagnostika 273 elektrometalurgija

elektroda — anoda (,,put naviše"), i negativna ova ispitivanja se vrše pomoću elektro-
elektroda — katoda(„put naniže"). kardiografa.
elektrodiJagnostika (grč. elektron, diagno-stikos elektrokaustika (grč. elektron, kausis, paljenje)
vičan razlikovanju) med. upotreba med. paljenje tkiva žicom usijanom pomoću
jednosmislene (galvanske) i naizmenične električne struje.
(faradične) električne struje radi elektrokemija v. elektrohemija.
raspoznavanja i utvrñivanja bolesti. elektro-kinetičan (grč. elektron, kineo
elektrodinamika (grč. elektron, dynamis sila) krećem) proizveden elektricitetom u kretanju.
fiz. nauka o zakonima elektriciteta u stanju elektro-kultura (grč. elektron, lat. cultura
kretanja, ili o dejstvu električnih struja gajenje) uvećavanje žetvenog prinose
jednih na druge. poljoprivrednih proizvoda pomoću dejstva
elektrodinamičan (grč.) koji proizvodi električne struje, bilo da se pušta u samo tle
električnu struju. ili iznad plodova; takoñe: nego-vanje biljaka
elektrodinamometar (grč. elektron, dynamis, pri električnoj svetlosti, za vreme noći, koja
metron) vrsta galvanometra koji meri jačinu zamenjuje dnevnu svetlost.
električne struje elektrodinamič-kih mašina. elektrokucija (od elektro i egzekucija) izvršenje
elektrodistribucija (grč. elektron, lat. smrtne kazne pomoću električne stolice.
distributio) organizacija i sistem raspode-le
električne energije potrošačima (privreda, elektroliza (grč. elektron, lysis razlaganje) heh.
domaćinstva i sl.). razlaganje neke tečnosti na njene sastojke
elektroencefalogram (grč. elektron, enke- pomoću električne struje.
phalos mozak, gramma pismo) med, snimak, elektrolit (grč. elektron, lyo razlažem) hem.
grafički prikaz toka struje u mozgu i svaka tvar, supstanca, sposobna da se ra-zloži
njegovih promena. elektrolizom.
elektroevcefalograf (grč. elektron, enke- elektrologija (grč. elektron, logia nauka)
phalos, grapho pišem) aparat za grafič-ko nauka o elektricitetu, kojoj je poglavito cilj
prikazivanje električnog strujanja u mozgu. da unapreñuje razvoj naučnih istraživanje u
elektroeicefalografija (grč.) med. metoda za oblasti elektriciteta.
proučavanje izvesnih oboljenja mozga: gra- elektroluminiscencija (grč. elektron, lat.
fičko proučavanje oscilacija električnog luminscentia) pojava svetljenja nekih
potencijala koje se stalno dogañaju u kori materija pod uticajem električnog izbijanja
mozga, pošto se svi psihički na-dražaji i (npr. kada se nalaze u polju naizmenične
poremećaji u moždanoj funkci-ji ispoljavaju struje).
u promenama tih oscilacija. elektromagnet (grč. elektron, magnetis) fiz
elektroindustrija (grč. elektron, lat. ureñaj pomoću kojeg se mogu dobiti jake
industria) industrijske grana koja proizvodi magnetna polja.
opremu za proizvodnju, prenos i potrošnju
električne energije, kao što su: turbine, elektromagnetizam (grč. elektron, magnetis,
generatori, elektromotori, transformatori itd. li'thos) fiz. veza izmeñu električnih mag-
elektroivstalater (grč. elektron, fr. insta-lateur) netnih pojava i nauka o uzajamnom uticeju
stručnjak za izvoñenje i popravku elektriciteta i megnetizme.
električnih instalacije. elektromagnetna teorija svetlosti gledište koje
elektrokar v. elektrokardiogram. je, 1865. godine, prvi izneo Džems Klerk
elektrokardiogram (grč. elektron, kardi'a srce, Meksvel, po kojem se svetlost se-stoji od
gramma linija, crta) med. kriva linija koja elektromagnetnih talase.
prikazuje električne promene što se dogañaju elektromagnetni talasi talasi koji se keo jedan
u srcu za vreme raznih perioda njegovog rada; deo energije vrlo brzih električnih treptaja
ova linija se dobiva pri pregledu srca prostiru, izručuju u okolnu sredinu; radio-
elektrokardiogra-fom. talasi, infracrvene, svetlost, obična vidljiva
elektrokardiograf (grč. elektron, kardi'a, svetlost, ultravio-, letne svetlost, rendgenski
grapho pišem) med. vrsta galvanometra koji zreci, gema--zreci.
sprovodi i beleži električne struje što postaju elektromedicina (grč. elektron, let. medicina)
pri radu srca, prenose se kroz telo i izbijaju na primena elektriciteta u lekarstvu (obuhvata;
površinu. elektrokardiografija (grč.) ned. metod elektroterapiju, elektrodijag-nostiku,
ispitivanja srčanog rada kojim se lekar služi da rendgenoterapiju, elektrofoto-grafiju,
bi dobio tačnu predstavu o radu čoveč-jeg srca, elektroendoskopiju, zatim upotrebu
a koji se sastoji u beleženju srčanih električne struje keo sile koja kreće aparate
električnih struja što ih proizvodi, svojim za masiranje, mašine za bušenje zuba itd.).
skupljenjem, srčani mišić; elektrometalurgija (grč. elektron, metallon
kovine) dobijanje metale elektrolizom.
18 Leksikon
elektrometar 274 elektrotehnika

elektrometar (grč. elektron, mćtron) fiz. in- zvede uvećan lik sićušnog predmeta na
strumeng za merenje razlika elektrosta-tičkog fluorescentnom zaklonu ili fotografske]
potencijala; up. elektroskop. ploči slično stvaranju lika u složenom
elektrometeori (grč. elektron, meteoron ono što mikroskopu.
je na visini) pojave u atmosferi koje su elektrooptika (grč. elektron, optike nauka o
električnog porekla ili koje prati razvijanje viñenju, o svetlosti) nauka o pojavama
elektriciteta, kao: bura, elm-ska vatra, pomoću kojih se može dokazati bliska veza
polarna svetlost i dr. izmeñu elektriciteta i svetlosti, naime da su
elektromehanika (grč. elektron, mechanike) svetlost i elektricitet u suštini isto; nauka o
upotreba električne energije u mehanici. dejstvu električnog polja na optička svojstva
elektromobil (grč. elektron, lat. mobilis tela.
pokretan) motorna kola sa električni!« elektroosmoza (grč. elektron, osmos guranje,
pogonom. tiskanje) proticanje tečnosti kroz poroz-ne
elektromonter (grč. elektron, fr. monteur) onaj dijafragme zbog delovanje električnog polja;
koji montira električna postrojenja. primenjuje se za čišćenje vode.
elektromotor (grč. elektron, lat. movere elektropatologija (grč. elektron, pathos bol, logia
kretati) mašina koja pretvara električnu nauka) med. nauka o poremećajima u
energiju u mehanički rad. zdravstvenom stanju koje izaziva elektricitet.
elektromotorna sila fiz. sila koja održava ili teži elektropireksija (grč. elektron, pyrexis
da održi električnu struju kroz provodnik i groznica) med. izazivanje veštačke groznice
koja vrši rad samo kad se elektricitet kreće, putem elektriciteta, poglavito putem
koja, dakle, teži da pokreće izvesnu količinu ultrakratkih talasa.
elektriciteta u kolu. elsktropozitivan (grč. elektron, lat.
elektron (grč. elektron) ova reč je kod starih positivus) pozitivno električan (+ E).
Grka imala više značenja (ćilibar, neka elektropunktura (grč. elektron, nlat. punctu-ga
mešavina zlata i srebra, ponekad sjajan dragi bodenje, ubod, bod) med. vrsta akupunktu-re,
kamen uopšte); ime jednoga novog sjajnog koja se sastoji u tome što se igle, zabodene u
metala, neke legure magnezijuma srebrno- obolelo mesto, spoje sa jednim malim
bele boje, lakše od aluminijuma, koja se Voltinim stubom.
naročito upotrebljava za pravljenje delova elektrorafinacija (grč. elektron, fr. raf-finer)
mašina; fiz. glavno značenje u modernoj čišćenje metala elektrolizom.
fizici; vidi pod elek-troni. elektroskop (grč. elektron, skopeo gledam,
elektron-volt jedinica za energiju (i rad) oko posmatram) fiz. osetljiva sprava pomoću koje
bilion puta manja od erga (v.); upotrebljava se se može veoma lako poznati ne samo da li je
u atomskoj i nuklearnoj fizici. neko telo naelektrisano, nego i kojom je
elektronegativan (grč. elektron, lat. negati-vus) vrstom elektriciteta naelektrisano (up.
negativno električan (— E). elektrometar); medicinski aparat za
elektroni (grč.) pl. fiz. delovi atoma negativno osvetljavanje električnom sijali-com kao
naelektrisanu Naziv je 1891. god. dao izvorom svetlosti.
Džonston Stone. elektrostatika (grč. elektron, statikos koji
elektronika (grč.) deo elektrotehnike koja se prouzrokuje stajanje) nauka o zakonima
bavi problemima kretanja elektrona u elektriciteta u stanju mirovanja.
električnom i magnetskom polju i primenom elektrostatička jedinica količine elektriciteta
tih pojava u praktične svrhe. fiz. količina elektriciteta koja postavljena na
elektroničar (grč.) stručnjak za elektro-niku. odstojanje od jednog centimetra (u vazduhu)
elektronika (grč.) elektronske cev, radio-cev. od istovrsne i jednake količine odbija je silom
slektron-metal (grč. elektron, metalon) legu-ra jednoga dina.
magnezijuma, cinka i bakra; upotrebljava se elektroterapeut (grč. elektron ćilibar, the-rapeia
u avionskoj industriji, mašino-gradnji i dr. opsluživanje, dvorenje, negovanje; lečenje)
elektronske muzika muzika od zvukova i med. stručnjak za elektroterapiju.
šumova dobivenih elektroakustičkim putem; elektroterapija (grč.) med. upotreba raznih oblika
snimljena na magnetofonsku vrpcu, električne struje — galvanske, faradične i
reprodukuje se preko zvučnika; javlja se oko visokofrekventne — za lečenje bolesti.
sredine ovog veka. elektrotermija (grč. therme toplota) deo tehnike
elektronski zraci fiz. zraci koji se sastoje od koji se bavi pitanjima pretvaranja električne
elektrona. energije u toplotnu energiju u raznim
elektronski mikroskop alt. instrument u kojem se otpornicima.
snop elektrona sjedinjuje u »sižu pomoću elektrotehnika (grč. elektron, technike)
okolnog električnog ili magnet-nog polja naučna istraživanje i praktične primene u
(elektronskog sočiva) te se proi- oblasti nauke o elektricitetu ukoliko se oni
odnose na proizvoñenje i svestrano
iskorišćavani električne sile.
slektrotehničar 275 elefantijazis

slektrotehničar (grč.) onaj koji se bavi elekcija (lat. eligere izabrati, electio izbor) bir
elektrotehnikom, koji se posvetio elek- anje, izbor.
trotehnici. elemen(a)t (lat. elementum) gram. osnovni
elektrotipija (grč. elektron, typos utisak, trag; glasovi jezika, slova, azbuka, alfabeta;
slovo) galvanoplastička izrada slova, obično u pl.: osnove, načela, počela, bitni
stereotipskih ploča, drvoreza itd. delovi jedne nauke ili umetnosti; fiz. v.
elektrotipirati (grč.) galvanoplastički izrañivati galvanski element; hem. svako ono prosto telo
slova, stereotipske ploče, dr-voreze i dr. koje se nikakvim sredstvima ne može
elektrotonus (grč. elektron, tonos zatezanje, razložiti na kakve sastojke, pratvar, osnovna
snaga) med. menjanje stanja jednog živca na materija, osnovni sastojci tela (stari su, na
taj način što se kroz taj živac pusti električna osnovu neposrednog opažanja, smatrali da
struja; up. anelektrotonus i ka telektrotonus. postoje četiri kvalitativna elementa: vatra,
elektrotropizam (grč. elektron, trepo obr-ćem, voda, vazduh i zemlja, dok današnja hemija
okrećem) med. svojstvo protoplazme da je poznaje, dosad, 105); element elektriciteta je
elektricitet može odbijati ili privlačiti. električni elementarni kvantum; psih. sadržina
elektrofiziologija (grč. elektron, physis, priroda, svesti; fig. ono što je glavno, uslov života, npr.
logia nauka) deo fiziologije'koji proučava „to je njegov elemenat", tj. on bez toga ne
električne procese i pojave u živom može da živi; ,,on je u svome elementu", tj. on
organizmu (biljaka i životinja). je u sredini koja najbolje odgovara njegovoj
elektrofilter (grč. elektron, lat. filtrum) aparat prirodi i sklonostima.
koji propušta odreñene frekven-cije elementaran (lat. elementarius) koji spada u
naizmenične struje a sve druge zadržava. elemente, početni, prapočetni, osnovni, bitni,
elektrofor (grč. elektron, phoreo nosim) fiz. glavni; elementarna vatra prava-tra, glavni
najprostija mašina pomoću koje se in- izvor toplote; elementaran dogañaj onaj koji
'fluencom ili elektrostatičkom indukci-jom izazivaju prirodne sile, npr. provala oblaka;
može dobiti radom neograničen broj elementarna knjiga osnovna knjiga,
električnih naboja iz jednog naboja iši-bavši početnica, bukvar; ele-mentarne funkcije psih.
prethodno, radi dobijanja tog jednog naboja, osnovne delatnosti duše; elementarna znanja
ploču od smole ili tvrde gume vunenom osnovna (ili: početna, bitna) znanja;
krpom ili krznom. elementarne sile prirodne sile.
elektroforeza (grč. elektron, foreus nosač) elementarna analiza hemijsko razlaganje
pojava kretanja čestica prema katodi ili jednog tela u njegove bitne, osnovne sastojke,
prema alodi koja se javlja kad se propusti naročito nekog organskog tela u kiseonik,
jednosmerna električna struja kroz neki sol ili vodonik, azot i ugljenik.
kroz neku suspenziju ili emulzi-ju. Pojava elementarni naboj fiz. v. električni elementarni
kretanja čestica prema katodi zove se kvantum.
kataforeza, a pojava kretanja čestica prema elementarno opterećenje fiz. v. električni
anodi anaforeza. elementarni kvantum.
elsnktika (grč. elenchos dokaz) veština
elektrohemizam (grč. elektron, chemeia) dokazivanje, ubeñivanja ili pobijanje; nauka
shvatanje osnivača moderne hemije J.J. o crkvenom polemisanju.
Bercelijusa (1779—1848), da hemijsko elenhus (grč.) sadržaj, pregled sadržine,
srodstvo dolazi od elektriciteta koji se stvara registar; log. ignoracio elenhi(lat. igno-ratio
dodirom materija. elenchi) pogreška u dokazivanju koja se
elektrohemija (grč.) nauka o uticaju električne sastoji u tome što se ono što treba dokazati ili
struje na hemijska jedinjenja. pobiti prenebregava, igno-riše, a dokazuje
elektrohemijski ekvivalent količina nekog jona se ili pobija nešto drugo.
izdvojene dejstvom jedinice jačine struje (1 eleografija (grč. elaion maslinovo ulje, grapho
amper) u jedinici vremena (l s). pišem, slikam) slikanje masnim? bojama.
elektro-hemi-tipija (grč. elektron, chemeia, eleometar (grč. elaion, metron) aparat za
typos) nagrizanje cinka pomoću galvanske merenje specifične težine masnih ulja.
struje i rastvora sulfata bakra. eleuteriomanija (grč. eleutheria sloboda,
elektrohirurgija (grč. elektro . . ., cheir ruka, mam'a pomama, ludilo) zanos za slobodom,
ćrgon delo, posao, rad) med. primena preterano oduševljavanje slobodom.
visokofrekventne električne struje u elefant (grč. elephas, lat. elephantus) slon.
hirurškim operacijama. elefantijazis (grč. elephas slon) med. znatno
elektročelik čelik dobijen električnim putem (u uvećanje zapremine jednog uda ili jednog dela
električnoj peći). tela izazvano tvrdim i hroničnim
elektrošok (grč. elektron, fr. choc) med. šok edemomkože, najviši stepen krastavosti, bolest
izazvan električnim putem (pri lečenju nekih kod koje su noge prevučene nekom koricom
psihoza). sličnom slonovoj koži.
18*
elefantofag 276 elmska vatra

elefantofag (grč. elephas, phagos žderač) onaj eliminirati (lat. limen prag, eliminare s one
koji jede slonove, slonožder. strane praga staviti, isterati iz kuće) isključiti,
elzevir naziv za izdanja antičkih klasika, isključiva™, izbacivati, izbaciti; isterati,
Viblije, i dr. u XVI i HUP v. (prema udaljiti; izostaviti, izostavljati, brisati,
čuvenoj holandskoj porodici izdavača i izbrisati.
štampara Elzevir. eliminisan! v. eliminirati.
eligibilan (nlat. eligere birati, eligibilis izbirljiv) elipsa (grč. elleipsis izostavljanje, lat.
koji se može birati, koji ima pravo na izbor. ellipsis) l. stil. izostavljanje manje važnih reči,
eligibilitet (nlat. eligibilitas) izbirlji-vost, pravo delova rečenice, pa i celih rečenica koje se iz
na biranje, pravo po kojem neko može da ostale sadržine mogu razumeti, da bi se što
bude biran. jače istaklo ono što je glavno npr.: Ispod mire
elidirati (lat. elidere) izostaviti, izosta-vl>ati, devet vire; 2. geom. jajasta kriva linija,
izbaciti, izbacivati; naročito jedno slovo radi geometrijsko mesto svih tačaka čiji je zbir
blagoglasnosti; up. eli-zija. odstojanja od dve dane tačke (žiže) stalna
Elizej v. Elizijum. veličina i jednak velikoj osi te krive.
elizivan (nlat. elisivus) izostavan, koji izo- elipsograf (grč. elleipsis elipsa, grapho pišem)
stavlja, izbacivan, koji izbacuje; eliziv-ni instrument za crtanje, opisivanje elipse sa
artikli prav. stavovi protivdokaza u kojima se datim osama.
izlaže baš suprotno onome što protivnička elipsoid (grč. elleipsis elipsa, eldos oblik, vid)
strana hoće da dokaže. geom. telo čiji svi ravni preseci kroz jednu od
elizija (lat. elisio) izbacivanje, izosta-vljanje, oca jesu elipse, a svi drugi preseci elipse ili
radi blagoglasnosti, nepotrebnih krugovi; rotacioni elipsoid telo koje postaje
samoglasnika, naročito gde nastaje zev kada se elipsa obrće oko jedne od svojih
(hijat), koji treba ukinuti ne samo kad je u oca.
jednoj reči nego, često, i kad je meñu elipticitet (grč. elleiptikos eliptičan) oblik
dvema, tj. kada se jedna reč svršava, a elipse; stupanj odstupanja (neke putanje itd.)
druga neposredno za njom počinje samogla- od kružnog oblika, ili sfe-roida od loptnog
snikom, npr.: Da j' u mene što j' u cara oblika; kol. spljošte-nost Zemlje (1/298,257).
blaga! eliptičan (grč. elleiptikos izostavljen, skraćen)
slizijski (grč. Elysion) divan, bajan, čaro-ban, jajast, duguljasto okrugao.
rajski; up. Elizijum. eliptičnost v. elipticitet. '
Elizijum (grč. Elysion) mit. po najstarijim elisa (fr. helice, grč. elix zavojica, zavoj-nica)
pesnicima, naročito Homeru, blagosloveni vijak (brodski zavrtanj za pokretanje
kraj u koji odlični junaci odlaze a ne umiru; brodoga; vazdušni zavrtanj za pokretanje
docnije: boravište blaženih u podzemnom aeroplana i vazdušnih brodova); propeler.
svetu, tj. u Adu; fig. divno boravište, Elisejska palata v. Jelisejska palata.
prekrasan kraj, bajna zeml>a; ime mesta za Elisejska pol>a (grč. Elysion pedion) v.
proizvodnju, naročito u prirodi; elizijska polja Jelisejska polja.
(supr. Tartar). elita (lat. eligere izabrati, fr. elite) ono što je
elikvacija (lat. eliquatio) topl>enje, rasto- najbolje, najodabranije, kita, cvet nečega,
pljavanje; bistrenje, razbistravanje. naročito društva; voj. najodabra-nija vojska,
elikvirati (lat. eliquere) utečniti, utečnja-vati, jezgro vojske.
napraviti tečnim, topiti, rastopi-ti; bistriti, elitan (fr. elite) biran, odabran, otmen.
razbistriti. elitritis (grč. elytron materica) med. zapaljenje
eliksacija (lat. elixare, elixatio) barenje, materice.
iskuvavanje na lakoj vatri; razmekšavanje elitronkus (grč. elytron, onkos masa, veličina
kuvanjem. teškog tela) med. otok na materici, oticanje
eliksivacija (nlat. elixivatio) izluženje, luženje, materice.
parenje ceñem. elitroptoza (grč. elytron, pthosis pad) med.
eliksir (arap. el-iksir) najfiniji ekstrakt neke poremećaj u materici.
materije; kamen mudrosti; ranije: napitak elitroragija (grč. elytron, regnymi prskam,
sastavl>en od većeg broja jedno-stavnih pucam) med. krvarenje iz materice.
lekova i prokuvan, lekovit napitak; danas: elitrotomija (grč. elytron, tome sečenje) med.
lek u nešto gušćem obliku koji se daje u sečenje (ili: prosecanje) materice.
kapljama. elitrocela (grč. elytron, kele prosutost) med.
sliminacija (nlat. eliminatio) izbacivanje, prosutost (ili: kila) materice.
isterivanje; izbačenost, isteranost; elmska vatra prameni svetlosti koji se pri jakoj
udaljivanje, odstranjivanje, udaljenje, od- nepogodi u vazduhu i snežnim veja-vicama
stranjenje, udaljenost, odstranjenost; kat. pokazuju na šiljcima gromobrana, katarki,
izbacivanje, uklanjanje; med. odstranjivanje tornjeva, na vrhovima drveta i uopšte visokih
izumrlih delova organizma; brisanje, naročito predmeta, a koji potiču od elektriciteta
iz nekog spiska npr. umrlih, pre-seljenih itd. što izlazi iz tih
Eloah 277 emanaciona terapiJa

šiljaka (naziv po tome što su sicilijan-ski naroda, oličenja prirodnih sila, mali i
mornari zvali u pomoć svetog Elma); u nas: nestašni duhovi koji, kao dobra i lepa bića,
svetlost svetog Ilije. žive na nebesima, ali, kao opaka i ružna, kao
Eloah (hebr. Eloah) jevrejske ime boga; up. noćni duhovi, borave pod zemljom.
Jehova. elfer (nem. Elfer) sp. kazneni udarac sa 11
elogij(um) (grč. logos reč, lat. elogium) izreka, metara, pravo u gol, u fudbalu.
iskaz; natpis, nadgrobni natpis; odredba u elčija (tur. elci) diplomatski predstavnik,
testamentu; up. elož. poslanik, izaslanik, ambasador; pismonoša,
elož (fr. eloge) hvala, pohvala, pohvalni-ca, poštar.
pohvalna beseda. eljen (mañ. eljen) živeo, da živi, ura!
elokacija (nlat. elocatio) iznajmljivanje, iz- emajl (fr. email, ital. smalto, nem. Schmelz)
najmljenje, davanje pod najam, pod zakup; caklina, gleñ, gleña, caklo, savat; stakla-sta
devojačka sprema. masa (feldspat, kvarc, boraks i dr.) kojom se
elokventan (lat. eloquens) rečit, krasnore-čiv. prevlače metalni predmeti, naročito
elokvencija (lat. eloquentia) rečitost, kra- kuhinjsko posuñe, radi boljeg održavanja ili
snorečivost. zbog ukrašavanja, vrsta belila za žene;
elokucija (lat. elocutio) govorničko izražavanje, emajl-boje staklaste boje za bojadisanje
govornički stil, izvoñenje i razvijanje misli metala, stakla, porculana i dr.; emajl-lak
pri govoru. mastan lak, beo ili u boji, za davanje sjaja
elongacija (nlat. elongatio) produžavanje, već obojenim predmetima; emajl-staklo
rastezanje, razvlačenje; produženje, pro- neprozirno staklo za ukra-šavanje stvari od
duženost; udaljavanje, udaljen>e; astr. stakla, ilovače i metala.
uglovno odstojanje planete od Sunca, ili emalj (fr. email) v. emajl.
pratioca, satelita, od svoga središnog, emaljer (fr. emailleur) onaj koji radi gle-ñom,
centralnog tela; fiz. odstojanje izmeñu veštak u gleñosanju.
položaja stabilne ravnoteže i početnog emaljirati (fr. emailler) gleñosati, savat-leisati;
položaja treptavog, oscilujućeg sistema. raditi (ili: išarati, šarati) gleñom.
elongirati (nlat. elongare) odužiti, produžiti, emanatizam (lat. emanare isticati, proizi-laziti)
odul>iti, produl>iti, otegnuti, protegnuti, teol. učenje o proisticanju svega iz jednog
rastegnuti. najvišeg prabića (po indijskom, persijskom i
elron (fr. aileron) vrh krila; pero na vode- egipatskom religijskom sistemu).
ničnom točku; voj. pl. mala spol>ašnja emanator (lat.) med. aparat za pravljenje i
postrojenja kod utvrñenja. proizvoñenje radiogenskih preparata različite
eluvij(um) (lat. eluere oprati, nlat. eluvium) geol. jačine; up. emanaciona terapija.
proizvodi nepogoda koji su se zadržali ia svom emanatorija (lat.) med. v. emanaciona terapija.
mestu postanka na Zeml>inoj površini emanacija (lat. emanatio) izlaženje, oda-vanje
(ilovača, blato i dr.); supr. alu-vijum. (od sebe), izviranje, isticanje, ispa-ravanje,
eludirati (lat. eludere) vep!to odbiti, na fin isparenje, npr. veoma finih i od tela
način izbeći; mimoići (ili: obići) zakon; odvojenih delića (mirisa i dr.); fiz. gasovita
osujetiti, ne dati da doñe do čega; izigrati, tvar, supstanca koja strujanjem izlazi iz
izraditi, podvaliti, obmanuti. radioaktivnih materija i koja je i sama
eluzivan (lat. eludere, nlat. elusivus) izbega-van, radioaktivna; prav. objavljivanje neke naredbe
mimoilazan, osujetan, koji izbegava, i sl.; fil. po učenju novopla-toničara i
mimoilazi, osujećuje; izigravan, koji izigrava, gnostičara, svet je emanacija božanstva, tj.
koji podvaljuje. izlazak jednog manje savršenog bića iz
eluzija (lat. eludere, nlat. elusio) izbega-vanje, nekog višeg i savršenijeg principa, a da se
obilaženje, mimoilaženje, osujeći-vanje; pri tom ovaj viši princip nije izmenio.
izigravanje, izrañivanje, podvalji-vanje. emanaciona teorija fiz teorija koju je, 1678, izneo
eluksacija (lat. luxare, nlat. eluxatio) med. Njutn, no koja je docnije (u XIX stoleću)
iščašenje, uganuće (kosti). napuštena, po kojoj svetlost, kao beskrajno
elukubriratm (lat. elucubrare) raditi pri fina materija, izlazi putem strujanja iz
svetlosti, noću; marljivo, revnosno prou- svetlog tela; korpuskularna teorija, emisiona
čavati (ili: obrañivati). teorija; u novije doba došla do izražaja u
elutrijacija (nlat. elutriatio) hem. ispiranje, talasnoj mehanici i izmirena sa Hojgensovom
čišćenje zemljanih delova ispiranjem. undulacionom teorijom.
elucija (lat. eluere, ispirati, očistiti, elutio) emanaciona terapija med. lečenje bolesnika
hem. v. elutrijacija; elucioni postupak način emanacijom radija u obliku radiogenskih
dobijanja šećera putem za-luživanja poroznim preparata (vode za piće i kupanje, blata za
krečom zamenjene me-lase pomoću
alkohola.
elf (eng. šved. elf, stnord. alfr, dan. elv, nem.
A1r) mit. pl. elfi duhovi kod germanskih
emanacioni sistem 278 emenda

parenje), ili udisanjem u zatvorenim duplju, začep, začepak; kundak na štrcalj-


prostorijama (emanatorijama), u kojima se kama i vazdušnim pumpama.
razvija emanacija. embolizam (grč. emballo ubacim) 1. umetanje;
emanacioni sistem teol. v. emanatizam. up. interkalacija; 2. med. začepljenje krvnog
emanirati (lat. emanare) isticati, proisti-cati, suda embolom.
izlaziti, poticati; odavati, zrači-ti; izvirati, embolija (grč.) med. prodiranje stranih, tvrdih
isparavati se. predmeta krvotokom i zatvaranje,
emancipator (lat. emancipare) oslobodilac, začepljavanje z jalova krvnih sudova tim
spasilac. tvrdim telima.
emavcipacija (lat. emancipatio) kod Rimljana: emboliforman (grč. embolos klin, čep, lat.
osloboñenje jednog člana porodice od vlasti forma, oblik) up. emboličan.
starešine porodice; u današnjem pravu: emboličan (grč.) u obliku čepa, zapušača, klina,
osloboñenje dece od očinske ili starateljske čepast, klinast.
vlasti, postajanje punolet-nim; fig. embregma (grč. embrecho) med. lagano sipanje
osloboñenje stanja zavisnosti i ograničenja tečnosti na oboleli deo tela, lečenje mokrim
slobode, npr. robova, Jevreja, žena, škole od oblozima; trljanje tečnim lekom; embroha,
crkve, crkve od države itd. embrokacija.
emancipacionist(a) (lat. emancipare osloboditi) embrio (grč. bryo ničem, teram, embryon
protivnik robovanja crnaca; pristalica i zametak) biol. životinjsko i biljno oplo-ñeno
pobornik svake emancipacije uopšte. jaje, zametak, začetak; up. fetus.
emancipirati (lat.) osloboditi ropstva ili zavisnosti embriogenija (grč. embryon, genos roñenje)
od nekoga, osloboditi dete očeve i staraočeve biol. postanak zametka, fetusa.
vlasti i nadzora oca ili staraoca, proglasiti
punoletnim, oglasi-ti za samostalnog; embriografija (grč. embryon, grapho opisu-jem)
izjednačiti u pravima; osloboditi nekoga od biol. v. embriologija.
grañanskih ili crkvenih ograničenja; embrioktoviJa (grč. embryon, kteino ubijam)
emancipirati se osloboditi se od ograničenja ubijanje, uništavanje zametka, ploda (u
slobode, postati jednak u pravima; postati utrobi).
preteran u slobodi. embriologija (grč. embryon, logia) biol. nauka o
emaskulator (lat. eogex, masculus muž, razvitku zametka (embrija) u materino]
mužjak) sprava za škopljenje mužjaka kod utrobi počevši od jajne ćelije do napuštanja
životinja. jajnih ovoja ili do poroda; up. embriografija.
emaceracija (lat. emaceratio) med. mrša- embrionalan (grč. embryon) zametni, začet-ni,
vljenje, slabljenje, sušenje, ispijenost. koji se odnosi na embrio, koji ima izgled
embrija, kl!š,ast, semenast; fig. koji se nalazi
emacerirati (lat. etasegage) med. mršaveti, tek u začetku, još neizrañen.
sušiti se, postajati ispijen. embriotlazis (grč. embryon, thlao zgnječim,
emacijacija (lat. emaciatio) kec. v. emaceracija. zdruzgam) med. zgnječenje ili smrvljavanje
embalofrazija (grč. emballo ubacujem, fraza, ploda u slučajevima teškog poroñaja.
v.) ubacivanje tzv. parazitskih reči (ovaj, embriotlast (grč. embryon, thlao zgnječim,
onaj, dakle, eto i dr.) u govoru mucavih i zdruzgam) hir. instrumenat za zgnječenje i
nekih drugih logopata. razdrobljavanje glave mrtvog deteta u
embargo (šp. embargar) uzapćenje brodova sa utrobi.
robom koji se nalaze u jednoj luci, stavljanje embriotomija (grč. embryon, tome sečenje)
zabrane na jedan brod ili više brodova u luci; med. rasparčavanje (ili: sečenje) deteta u
zatvaranje luke, zabrana brodovima da ulaze materici, u veoma teškim slučajevima
u pristanište; uzapćenje na brodu. porañanja, da bi se lakše izvuklo iz
emblem (grč. emblema ukrasni umetak) umet- matere.
nut rad; simvol, znamenje, znak, obeležje; embrokacija (grč. embroche) v. embregma.
up. amblem.
emblematizirati (grč.) prikazivati u slikama, embroha (grč. embroche) med. v. embregma.
izlagati slikovito, simvolizirati, alegorisati. emezija (grč. emesia) med. sklonost povraćanju
emblematičan (grč.) znamenjevit, simvoli-čan, (ili: bljuvanju).
alegoričan, prikazan u slici, sliko-vit. emeziz (grč. emesis povraćanje, eteb
emblemizirati (grč.) v. emblematizirati. povraćam) med. povraćanje, bljuvanje.
embol (grč. embolos uturak, ugurak, klin) med. emezma (grč. eteb povraćam, emesma) med. ono
tvrdo telo koje se prenosi krvotokom i što se povraća, izbljuvak.
zatvara zjap krvnog suda, odnosno srčanu emenagoga (grč. em-menos mesečni, ta emme-
t'a mesečno pranje žena, agogos odvodan,
koji odvodi) pl. med. v. emeniagoga.
emenda (nlat. emenda) naknada štete, novča-na
kazna zbog protivpravne radnje ili
protivpravnog postupka, koja se plaća da bi
se izbegla veća šteta.
emendand 279 emisioni
a

emendanda (lat. emendanda) pl. ono što u emigraciji (lat. emigratio) iseljavanje (ili:
jednom spisu treba popraviti (ili: iseljenje) iz zemlje; sve izbeglice iz neke
ispraviti), popravke, ispravke. emendator (lat. države.
emendator) onaj koji popra- emigrirati (lat. emigrare) iseliti se, iseljavati
vl>a greške, ispravljam, popravljač. se; izbeći, pobeći iz države (iz političkih ili
emendacija (lat. emendatio) popravljanje, dr. razloga).
ispravljanje; popravka, ispravka. emendirati smili jan trg. belo, žućkasto ili plavičasta zemljano
(lat. emendere) popraviti, popravljati, ispraviti, posuñe, slično poluporculanu (fajansu), koje
ispravljati. emeniagoga (grč. ta emmem'a dolazi iz sela Elgersburga u Nemačkoj, zbog
mesečno pranje žena, agogos odvodan, koji čega se zove i elgersbur-ški poluporculan
odvodi) pl. med. sredstva koja pomažu (služi za hemijske posude).
mesečno čišćenje žena, koja izazivaju emin (arap. amin, tur. emin siguran, veran,
menstruaciju: emena-goga. pouzdan) visoki činovnik u nekadašnjoj
ementaler (nem. Emmental) trg. čuveni Turskoj; zakletva (emin ili jemin učiniti
švajcarski sir u velikim kolutovima. zakleti se).
emergencija (lat. emergere pojaviti se, eminentan (lat. eminens) istaknut, odličan,
izroniti) 1. fil. spontano pojavljivanje novog vanredan, osobit, veoma velik.
stupnja na nižem prethodnom; 2. bog. izraslina eminencija (lat. eminentia) istaknutom1,
na biljnim organima (npr. tri). emergirati (lat.) odlučnost, uzvišenost; kao titula: preuzvi-
izbiti na površinu, izaći šenost; med. strčaše, ispupčenje, ispupče-nost,
na javnost, pročuti se, istaknuti se. emerzija npr. neke kosti.
(lat. emersio) izbijanje na površinu, pomaljanje; eminirati (lat. eminere) isticati se, odli-kovati
astr. izronjenje, izlazak jednog nebeskog tela iz se, biti primetan.
senke drugog nebeskog tela, usled čega postaje emir (arap. amfr, tur. emir) arabljanski
vidljivim. emeri (eng. emery) rapava hartija poglavica, vladalac, knez; zapovednik i
za čišćenje metala, šmirgl. guverner osvojene pokrajine.
emerit (lat. emeritus) onaj koji je islužio, koji je emir-al-mumenin (arap.) vladalac vernih, titula
napunio godine službe, koji je u penziji. kalifa koju je prvi imao kalif Omar.
emeritirati (nlat. emeritare) ili nekoga emir-al-omara (arap.) zapovednik, titula prvog
proglasiti pro emerito (nlat. rgo emeri-tio) ministra kod kalifa i indijskih mogula; titula
penzionisati, staviti u mirovinu. emeritura pojedinih upravnika pokrajina u Turskoj.
(lat. emerere odslužiti, steći emir-al-umara (arap.) v. emir-al-omara.
pravo na . . .) penzija, mirovina. emetatrofija emirat (arap. emir) oblast pod vlašću emira.
(grč. eteb povraćam, trophe ishrana) med. emisar (lat. emissarius) l. izaslanik, poverljiva
slabljenje (ili: oslabelost) usled čestog ličnost koju neki čovek, grupa ljudi ili
povraćanja. emetikum (grč. eteb) med. sredstvo stranka šalje u nekoj poverljivoj stvari; 2. (lat.
koje goni emissarium) u hidroteh-nici: odvodi, mahom
na povraćanje; pl. emetika. emetin (grč.) farm. podzemni, kanal za odvoñenje vode ili za
materija u biljci ipeka-kuanha, zbog koje ova isušenje nekog jezera.
ima svojstvo da izaziva povraćanje. emetičan emisija (lat. emissio) slanje, izašiljanje,
(grč. emetikos) med. sklon po- odašiljanje, odavanje, izbacivanje, ispu-
vraćanju; koji izaziva povraćanje. štanje; puštanje, isticanje tečnosti; iz-davanje
emetokatarza (grč. emetos povraćen, kathairo novih hartija od vrednosti: novčanica
čistim) med. čišćenje s obe strane u isto vreme, (banknota), desnica (akcija) itd.; fiz.
tj. i povraćanjem i stolicom. emetokatartičan odašiljanje, ispuštanje u okolni prostor
(grč.) med. svojstvo leka koji istovremeno goni (toplote); zračenje, puštanje radio--talasa,
na povraćanje i na pražnjenje creva puštanje preko radija govora, muzike i dr.
prirodnim putem. emetologija (grč. eteb emisiona teorija fiz. v. emanaciona teorija,
povraćam, logi'a) med. emisioni (lat. emissio) koji se tiče emisije ili je u
nauka o sredstvima za povraćanje. vezi sa emisijom; emisiona vanka fin. banka
emetomanija (grč. eteb tata) preterana koja izdaje hartije od vrednosti, naročito koja
sklonost nekog lekara da preporučuje ima povlasticu i pravo da izdaje papirni
bolesnicima lekove za povraćanje. novac; emisioni kurs vrednost koju su
emetofobija (grč. eteb, phobos strah) preterano hartije od vrednosti imale kad su se pojavile
zaziranje i strah od lekova za povraćanje. u opticaju, tj. nominalna vrednost; emisiona
emigrant (lat. emigrans) onaj koji se iselja-va, sposobnost fiz. sposobnost jednog tela da
iseljenik; onaj koji pobegne iz otadžbine, zračenjem pusti iz sebe izvesnu količinu
naročito iz političkih ili verskih razloga, toplote;
izbeglica.
emisioni sistem 280 empiriosimbolizam

emisiona stanica predaJna radio-stanica; empijetičan (grč. empyetikos) med. koji pati od
emisioni spektar spektar usijanih tela. unutarnjeg zagnojavanja, naročito od čireva u
emisioni sistem teol. v. emanatizam. plućima; empijičan.
emitent (lat. emittens) onaj koji šalje empijičan med. v. empijetičan.
izaslanika; onaj koji izdaje ili pušta u empirej (grč. empyros ognjen) najuzvišeniji deo
opticaj hartije od vrednosti, naročito papirni neba, ispunjen svetlošću i vatrom, boravište
novac. bogova (po grčkom) ili svetitelja (po
emiter (eng. emitter) l. odašiljač; 2. elek-troda hrišćanskom verovanju); fig. vrhunac, visina.
nekih poluvodoničkih naprava. empirizam (grč. empeiria iskustvo) filozofija
emitirati (lat. emittere) poslati, izaslati, iskustva, gnoseološki pravac koji celokupne
izašiljati, odašiljati, odaslati; izdati (ili: saznanje izvodi iz iskustva; u metodološkom
izdavati) hartije od vrednosti, pustiti (ili: pogledu: princip da sve nauke treba da se
puštati) u opticaj hartije od vrednosti, osnivaju na iskustvu (osnivač gnoseološkog
naročito papirni novac (ban-knote). empirizma je Con Lok, a metodološkog Fransis
emitovati v. emitirati. Bekon); supr. racionalizam.
emitor v. emitent. empirije (grč.) iskustvo, poučavanje putem
emovirati (lat. emovere) izazvati emociju, posmatranja činjenica, nauka o iskustvu.
uzbuditi. empirijski (grč. empeirikos iskustven) fil. v.
emoliens (lat. emolliens) med. sredstvo za empiričan; empirijski pojmovi log.
umekšavanje; pl. emoliencia. iskustveni pojmovi, oni pojmovi koji potiču iz
emolirati (lat. emollire) smekšati, umekšati, iskustva (supr. apriorni); empirij-ska
ublažiti. psihologija ona koja polazi od činjenica
emotivan (lat. emovere, emotum) sklon emo- duševnog života.
cijama, osećajan, osetljiv; up. emociona-lan. empiriokriticizam (grč. empeiria iskustvo, krino
emotivitet v. emotivnost. sudim, presuñujem, odlučujem) „filozofija
emotiviost (lat. emovere uzbuditi, nlat. kritičkog (ili: čistog) iskustva",
emotivitas) osobina i stanje onoga ko je subjektivnoidealistički pravac koji se pojavio
emotivan, onoga što je emotivno; sklonost u drugoj polovini XIX v. u Nemačkoj i
uzbuñivanju i uzrujavanju, osećajnost, Austriji, a osnivači su mu Rihard Avenarijus
uzbudljivost; up emocionalnost. (1843—1896) i Ernst Mah (1838—1916), po
emocija (nlat. emotio) uzbuñenje, uzbuñenost, kome se zove i mahi-zam. Ovo učenje odriče
uzrujanost, uzavrelost; psih. čuvstvo, duševni realnost svega što nije neposredno dato u
pokret, afekat; buna, pobuna. iskustvu, za jedinu realnost smatra subjektivne
emocionalan (lat.) čuvstven, osećajan; uzbu-dan, osećaje, a za pravu stvarnost samo ono što je
koji lako uzbuñuje; uzbudljiv, dirljiv, potresan, neposredno dato u opažaju. Elementi
ganutljiv; emocionalna etika fil. etički pravac stvarnosti su, npr. osećaji crvenog, gorkog i
koji pobude (motive) etičkog htenja i delanja dr.; materija, tela, stvari samo su „komplek-
gleda i traži u osećanjima, sklonostima i si" osećaja i ne postoje van osećaja, van naše
afektima. svesti. Na taj način sve fizičko svodi se na
emocionalizam (nlat.) fil. pravac koji smatra da psihičke elemente, na osećaje. Po
celokupan duševni život čoveka počiva na Avenarijusu, mišljenje i biće u stalnoj su vezi,
emocionalnim osnovima. u tom smislu što nema mišljenja bez bića i
emocionalnost (nlat.) osobina i stanje onoga što je obratno. Osnova te veze je, po njemu, svest, a
emocionalno, osećajnost; up. emotivnost. svest ne može postojati bez subjekta koji misli.
emocionirati (nlat. emotio, fr. emotionner) U svom delu ,,Materijalizam i
uzbuditi, uzbuñivati, potresati, potresti, dirnuti, empiriokriticizam" Lenjin je ovo učenje
ganuti, izazvati jako čuvstvo. empazma (grč. podvrgao veoma oštroj kritici.
empasso usipam, posipam) med. empiriokritičar (grč. empeiria, kritikos)
prah (ili: puder) za posipanje. empaistika (grč. pristalica empiriokriticizma.
empaio utisnem, utiskujem) veština pravljenje empiriomonizam (grč. empeiria, monos sam,
metalnih predmeta sa ispupčenim figurama i jedan) pravac u filozofiji, podvrsta
ukrasima (tj. reljefa). empiriokriticizma, koji je osnovao A. Bo-
empajabl (fr. impayable nenaplativ, ne- gdanov, a u kome je pojam individualne
isplativ) dragocen, nenaplativ, prekrasan. svesti zamenjen pojmom kolektivne.
empijezis (grč. empyesis čir, plućni čir) empiriosimbolizam (grč. empeiria, symbo-lon)
med. stvaranje gnojnog čira. empijema (grč. pravac u filozofiji, podvrsta
empyema) med. unutarnje zagno-javanje, empiriokriticizma, čiji je predstavnik bio P.
naročito: čir u grudima, zagnoja-vanje pluća. Juškjevič, a prema kome su naše forme
saznanja simboli naših osećaja, a ne slike
spoljnjeg sveta.
empirist(a) 281 enantiologija

empirist(a) (grč. empeiria) fil. pristalica bademi i koja izaziva vrenje; v. amig-
empirizma, tj. onaj koji dolazi do saznanja na dalin.
osnovu čulnog opažanja i iskustva, dakle emundancija (lat. emundantio) med. čišćenje
aposteriorno; up. empiričar. spolja (rana i čireva).
empiričan (grč. empeirikos) fil. iskustven, na emundancije (lat. emundantia) pl. med. sredstva
osnovu iskustva, dat iskustvom, koji se odnosi za čišćenje spolja, npr. rana i čireva.
na iskustvo (tynp. racionalan, aprioran, emundirati (lat. emundare) med. iščistiti. čistiti,
transcendentalan); up. empirij-ski. npr. rane, čireve.
empiričar (grč. empeiria) onaj koji se u radu i emunktorija (nlat. emunctorium) pl. med. sudovi
mišljenju oslanja na iskustvo, koji dolazi do za odvajanje ili odvoñenje, organi za
znanja putem iskustva i ogleda, ne čišćenje, npr. nozdrve.
upravljajući se spekulativnim mišljenjem; emfaza (grč. emphasis prikazivanje, pokazi-
fig. veštak u korišćenju iskustvom, npr. lekar; vanje; snaga izraza, naglašenje) očigledno
supr. teoretičar. izlaganje i prikazivanje; preterivanje u tonu
empirozis (grč. empyros u vatri) med. vatra, ili u izrazima, izveštačena svečanost u
zapaljenje, opekotina. govoru, visokoparnost.
emplastikum (grč. emplasso zaputim, emfatičan (grč.) jak u tonu i izrazima, koji jako
zatvorim) med. sredstvo za zatvaranje; pl. naglašava izraze želeći im time povećati
emplastika. važnost, uzbudan, visokoparan; up. emfaza.
emplastičan (grč.) med. koji zatvara, steže, emfizem (grč. emphysema, emphysao uduvam,
skuplja. naduvam) med. nagomilavanje vazduha u tki-
emplastracija (lat. emplastratio) kalemljenje vima, naročito ispod kože (kao posledica
biljke. povrede pluća i dušnika); emfizem pluća
emplastrirati (lat. emplastrare) kalemiti biljku, preterano proširenje plućnih mehurića,
okulirati. praćeno gubitkom njihove elastičnosti, ometa
emplastrum (lat. emplastrum, grč. emplas- izmenu vazduha u plućima, usled čega
tron) med. melem za rane, flaster. dolazi do kratkog i otežanog disanja, do
empneumatoza (grč. empneumatosis sipnje.
nadimanje) med. v. emfizem. emfizematezan (grč. emphysema) v. emfize-
empora (grč. emporion) bočna galerija, balkon matičan.
u crkvi. emfizematičan (grč.) naduven, ponosan,
emporij(um) (lat. emporium, grč. emporion) gord; med. tesnogrud, sipljiv, sa teškim
trg, tržište, pomorske trgovište. disanjem.
empresmomanija (grč. empresmos paljevina, emfiteuza (grč. emphyteuo usañujem, uvodim) u
manla pomama, ludilo) zločinačke sklonost rimskom pravu: vrsta naslednog zakupa po
paljevini (kao patološki nagon). kojem neko ima pravo potpunog uživanja
emprostotonija (grč. emprosthen ispred, tei-po zakupljenog zemljišta, pa čak i pravo da ga
izdužim, prostrem) med. povijenost tela napred otuñi i ostavi drugom u nasleñe, s tim da se
pri oboljenju od tetanusa; empro-stotonus. sopstveniku plaća godišnja zakupnina po
emprostotonus (grč.) med. v. emprostotonija. emfiteutskom ugovoru.
emfiteut (grč.) nasledni zakupac.
empsihoza (grč. empsychos obdaren dušom, emfraksis (grč. emphrasso učepim, začepim)
živ) oduhovljavanje, tobožnje putovanje zatvorenost (ili: začepljenost) krvnih sudova i
duša, ulaženje duša u telo embrija. creva.
emptor (lat. emptor) prav. kupac. emfraktikum (grč.) med. sredstvo za zatvaranje;
empcio (lat. emptio) prav. kupovanje, kupovina; pr. emfraktičan.
kupovina, kupljena stvar. enalaga (grč. en-allasso zamenim, enallage) ret.
emu (eng. emu) zool. krupna ptica, vrsta noja zamena, zamenjivanje jedne reči drugom,
(Dromaeus novae hollandiae), živi u naročito: zamenjivanje govornih delova
Australiji. jedne vrste s obzirom na njihovo poreklo ili
emulgator hem. tečnost koja potpomaže njihov oblik, npr. zamenjivanje apstraktne
stvaranje emulzije. imenice konkretnom, jednine množinom,
emulzivan (lat. emulsio) prirode emulzije, sadašnjeg vremena prošlim vremenom.
mlečast, mlečan, koji je kao mleko, uljasto enantem (grč. ep- u, antheo ničem, izbijem)
tečan a sličan sa mlekom po boji i gu-stini. osip na sluzokoži, najčešće kod osipnih
emulzija (lat. emulgere izmusti, emulsio) zaraznih bolesti, obično pre no što ospa izbije
uljasta tečnost koja ima boju i gustinu mleka, na koži, unutarnji osip.
mleko od semena, mleko dobijeno od stucanih enantiozis (grč. enantiosis) fil. suprotnost,
badema u vodi itd.; farm. lek spravljen da liči protivrečno«- (u kojoj je, po Pitagori,
na takvu tečnost. osnovni zakon života).
emulzin (lat. emulsio) hem. belančevinasta enantiologija (grč. enantiologia) protivljenje,
supstanca koju sadrže slatki i gorki protivrečnost.
enantiomorfan 282 endokarpiJum

enantiomorfan (grč. enantios suprotan, šavost u brdskim predelima, azijska kolera u


morphe oblik) suprotna oblika, sa suprotnim Indiji itd.); supr. epidemija.
oblikom; supr. ortomorfan. endemičan (grč.) mesni, domaći, zavičajni;
enantiopatija (grč. enantios, pathos bol) med. med. koji snalazi jedan narod ili jednu oblast
prenošenje bolesti s jednog dela tela na drugi; (za bolesti).
alopatija, aleopatija. endsrmatizam (grč. en, ñerma koža) med.
enantiofanija (grč. enantios, phaino pokazujem, lečenje ogoljene potkožice, potkožnog tkiva,
objavim) prividno neslaganje, to-božnja tj. tkiva sa kojeg je skinuta pokožica.
protivrečnost. endermatika pl. med. v. pod endermatičan.
enargit (grč. enarges svetao, jasan; savršen) endermatičan (grč. ep- u, ñerma koža) med. koji
mineral sulfoarsenijat bakra; kristali obično leži u koži; koji se upotrebljava za kožu,
pritkastog oblika sive ili gvožñano-crne boje. naročito za potkožicu, npr. ender-matična
enartroza (grč. ep- u, arthron zglavak, zglob sredstva = endermatika.
med. nameštanje (ili: umetanje) zglavka u endermičan med. v. endermatičan.
njegovu šupljinu. endijada (grč. ep dia dyoin jedno pomoću
enartron (grč.) ned. neko strano telo u zglobu, dvoga) poet. govorka figura u kojoj se jedan
članku. pojam iskazuje dvema rečima skopčanim
envajronment (eng. environment) sredina; jednom svezom, npr. dvema imenicama sa
skup objekata i okolnosti u kojima nastaje i svezom i, umesto jednog prideva i jedne
razvija se neka pojava ili biće. imenice, npr. sila i ordija mesto silna ordija,
engareb (arap.) istočnjačke postelja za kita i svatovi mesto kićeni svatovi.
odmaranje (sofa) koja se sastoji od čvrstog endlovati (nem. enden) opšivati, praviti, ivice
drvenog okvira, u kome je razapeta ela- na ženskim radovima, ivičiti, naročito
stična mreža od kožnih kaiša po kojoj je pomoću mašine endlovače.
razastrt ćilim. endlovača (nem. Ende) v. pod endlovati.
engastrilog (grč. en-, gaster trbuh, želudac, endo- (grč. endon) predmetak u složenicama sa
logos govor) onaj koji govori iz želuca; značenjem: unutra, kod kuće.
engastrimit, ventrilokvist. endoblast (grč. endon, blastos klica) fiziol. v.
engastrimant (grč. en-, gaster, manteuo endoderm.
proričem) onaj koji proriče iz želuca, tj. endogamija (grč. endon, gameo ženim se,
pomoću veštine da govori iz želuca. udajem se) brak izmeñu pripadnika istog
engastrimantija (grč. en-, gaster, manteia plemena ili istih plemenskih grupa; supr.
proricanje) proricanje iz želuca (pomoću eksogamija.
govorenje iz želuca). endogen (grč. endon, genos, gignesthai roditi se,
engastrimit (grč. en-u, gaster trbuh, želudac, nastati) fiziol. unutarnji, koji raste iznutra, koji
mytheiio kazujem, pričam) v. engastrilog. je postao iz unutarnjih po-dobnosti ili
Engil (tur.) naziv Novog zaveta u Koranu. uzroka; supr. egzogen.
engimetar (grč. engys btizak, metron mera) endogene pojave geol. pojave kojima je središte
instrumenat za merenje malih odstojanja. u glavnoj masi Zemlje, u njenoj unutrašnjosti,
i koje potiču posredno ili neposredno od
engiskop (grč. engys, skopeo gledam, toplote te mase i od njenog hlañenja.
posmatram) uveličavajuće staklo. endogeničan (grč.) v. endogen.
englizirati (eng. english) v. anglizirati. endoderm (grč. endon, ñerma koža) biol.
engonade (grč. ep- u, gony koleno) pl. egipat- spoljni list gastrule, tj. jednog stadijuma u
ske figure predstavljene u klečećem stavu. embrionalnom razviću.
engram (grč. en-, gramma urezak) psih. trajna endodinamika (grč. endon, dynamis sila) deo
promena organske supstance koja dolazi kao geologije koji obuhvata sve pojave u kojima
posledica uticaja nadražaja, čulnih utisaka. se obelodanjuje i troši unutarnja toplota
end ek v. jendek. Zemljina.
endem (grč. en, demos narod) biljka ili endozis (grč. endosis popuštanje, endidomi
životinja koja živi samo u jednoj geografskoj popuštam) med. popuštanje, slabljenje neke
oblasti. bolesti.
endemizam (grč.) biol. pojava ograničenog ra- endokanibalizam (grč. endon, šp. caniba'l
sprostranjenja biljaka i životinja na jednoj ljudožder) etn. običaj nekih ljudožder-skih
odreñenoj, obično maloj teritoriji. plemena da jedu meso svojih sapleme-nika;
endemija (grč.) med. domaća, lokalna (ili: supr. egzokanibalizam.
mesna) bolest, tj. ona koja naročito vlada u endokardijum (grč. endon, kardia srce) med.
nekom mestu ili u nekoj oblasti i koja obično unutrašnja površina srca.
dolazi od vazduha, načina ishrane i životnih endokarditis (grč.) med. zapaljenje unutarnje
prilika uopšte (npr. povrat-na groznica u površine srca.
močvarnim krajevima, gu- endokarp v. endokarpijum.
endokarpiJum (grč. endon, karpos plod) bog.
unutarnja kožica ploda.
endokrin 283 energetizam

endokrin (grč. endon, krino lučim, izdvajam) zovanju jedinjenja prima toplota od okoline, tj.
koji luči unutra; endokrine žlezde fiziol. žlezde spolja, npr, pri obrazovanju jodovo-donika;
sa unutrašnjim lučenjem. supr. egzoterman.
endokrinologija (grč. endon, krino, logia endotermija (grč. endon, thermos topao) med.
nauka) deo medicine koji proučava osobine i metod lečenja pri kojem se oboleli delovi tela,
rad žlezda sa unutarnjim lučenjem pomoću električne struje, zagrevaju koliko je
(endokrinih žlezda). potrebno, usled čega se menja pritisak krvi,
endolimfa (grč. endon, lat. lympha) alat. tečnost leči reumatizam, ishijas (ili: išijas) i dr.
u lavirintu unutrašnjeg uha, unutrašnja slušna endotermički v. endoterman.
vodica. endotermski (grč.) koji zavisi od toplote, koji
endometritis (grč. endon, metra materica) deluje toplotom, koji se leči toplo-tom.
med. unutarnje zapaljenje materice. endspert (nem. Ende, kraj, eng. spurt) sl. kod
endomitoza (grč. endon, mitos nit, vlakno) konjskih trka: neočekivan i iznenadan jak
deoba ćelije pri kojoj se dele samohromo- napor konja i jahača pri kraju trke.
somi a ćelijsko jezgro ostaje nepodeljeno. enña (tur. yenge) »sena koja vodi mladu u
endomorfoze (grč. endon, morphosis uobli- mladoženjinu kuću, starija jetrva;./en£a.
čenje, oblik) kol. promene koje se dešavaju u eneagon (grč. eppea devet, gonia ugao) geom.
još nekonsolidovanoj eruptivnoj masi, pri devetougaonik, poligon koji ima devet
dodiru sa drugim stenama, u strukturi i u uglova.
mineralnim sastojcima. eneandria (grč. ennea, aner, andros čovek,
endoparazit zool. životinja koja živi i nalazi muž) pl. bog. deveta klasa u Lineovom bilj-nom
hranu u unutrašnjim organima druge sistemu: biljke čiji hermafroditni cvetovi
životinje;^, parazit. imaju devet slobodnih prašnike.
endoparazitizam biol. parazitski odnos u kome eneapetalan (grč. ennea, petalon list) bog. sa
parazit živi u unutrašnjosti tela domaćina, devet cvetnih listova.
npr. u crevima, krvotoku itd. Eneja (lat. Aeneas, grč. Aineias) mit. čuveni
endoperikarditis (grč. endon, peri oko, kar-dia trojanski junak, sin Anhize i Afrodite, koji se,
srce) med. zapaljenje unutarnje i spoljne sa malim brojem Trojanaca, spasao posle
površine srca. propasti Troje i, nakon mnogih pustolovnih
endoplazma (grč. endon, plasma tvorevina) doživljaja, došao u Italiju i osnovao državu;
biol. unutrašnji deo ćelije. praotac rimskog naroda.
endopleura (grč. endon, pleura bok, rebro) bog. Enejida (lat. Aeneis).mrr. spev rimskog pesnika
unutarnja semenčina kožica kod biljaka. Publija Vergilija Marona u 12 knjiga, u
endorizon (grč. endon, riza koren) bog. biljka ili kojem se opevaju doživljaji Enejini (od
seme koji niču iz klice korena. propasti Troje do dolaska u Italiji); v. Eneja.
endoskop (grč. endon, skopeo gledam) hir. enemon (grč. henaimon tj. pharmakon koji
instrument sa napravom za osvetljavanje zaustavlja krv, tj. lek) med. lek protiv
pomoću koga se vrši pregled uzanih kanala u krvarenja.
šupljinama. eneolitik (lat. aeneus, grč. lithos kamen) prva,
endoskopija (grč.) med. vrgpenje pregleda sporadična upotreba bakra, pri kraju
pomoću endoskopa. kamenog doba.
endosmoza (grč. endon, osmos guranje) fiz. dve enervantan (fr. enervant) koji enervira,
različite tečnosti odvojene jedna od druge uzbuñuje, razdražljiv; koji se odnosi na
poreznom opnom (membranom) mešaju se enervaciju, živčanu rastrojenost, razdražljiv.
(difunduju) kroz ovu, ali jedna tečnost prolazi enervacija (lat. enervatio) rastrojavanje, ra-
više nego druga, tako da nastaje povećavanje strojenje; rastrojenost; iznuravanje, iz-
grañe (supstance) na jednoj strani, a moždavanje, slabljenje; izmoždenje, iz-
smanjenje na drugoj strani. Struja koja je tako moždenost.
upravljena da povećava zapreminu zove se enervirati (lat. enervare) učiniti nervoz-nim,
endosmoza; supr. egzo-smoza. istrošiti; rastrojiti; izmožditi, izmoždavati,
endosmometar (grč. endon, osmos, te!gop)fiz. iznuravati, iznuriti, oslabiti.
aparat za merenje i ispitivanje endosmoze. energana naziv nastao kod nas za pogonsko
endosperm (grč. endon, sperma seme) vot. se- odeljenje u industriji u komunalnoj privreda
menska pričuve. koje proizvodi električnu i to-plotnu
endotel (grč. endon, thele bradavica na energiju.
dojci) zool. fina i nežna koža na unutarnjoj energetizam (grč. energeia delatnost, radinost)
površini krvnih sudova i šupljina na telu, idealističko učenje prema kome se sve
epitel sastavljen od jednog reda ljuspastih materijalne i duhovne pojave svode na
ćelija. ispoljavanje energije.
endoteliom (grč.) med. tumor grañen od ćelija
krvnih ili limfnih sudova, obično be-nigni.
endoterman (grč. endon, therme toplota) fiz.,
hen. endotermna reakcija kada se pri obra-
energetika 284 enologiJa

energetika (grč.) fiz. nauka o energiji, deo enkantis (grč. ep-, kanthos očni kut, oko) med.
mehanike koji proučava prenošenje i oticanje suznih žlezda.
pretvaranje energije, tj. ekonomske iskori- enkatizma (grč. ep-, kathisma sedište, kathi-zo
šćavanje sila koje nam stoje na raspolaganju; posadim) kupanje u sedećem stavu, kupanje
fil. pogled na svet koji sve što postoji i sve do pola; parenje u sedećem stavu.
što se zbiva svodi na energiju, čak i materiju i enkauma (grč. ep-, kaio palim, sagorim, kalima
duh, koji u stvari nisu ništa drugo do oblici u sagorevanje, sažizanje) med. oticanje rožnjače.
kojima se energija pojavljuje. eikaustika (grč. ep-, kaio) tehnika slikanja
energida (grč. en-ergeia) fiziol. jezgro i telo ćelije starih Grka, koja se sastojala u tome da se
ili pojedina jezgra u sincitijumu zajedno sa voštane boje, putem zagrevanja, prenose na
protoplazmom; ćelija kao fi-ziološka osnovu slike, obično na drvo.
jedinica. enkaustirati (grč.) nagorevanjem utisnuti boje;
energizam (grč. energeia) fil. etičko shvatanje voskom ili sgear/ogolgimpregnirati (prožeti),
koje najviše dobro ne gleda u subjek-tivnim naročito gipsane otiske, usled čega ovi otisci
pokretima i uzbuñenjima, nego u objektivnoj dobijaju žućkasto glatku površinu.
sadržini života, u izvesnoj afirmaciji života, u enklava (grč. ep, lat. clavis ključ) 1. manje
punom razvitku i potpunoj delatnosti svih područje jedne države opkoljene sa svih
vrlina i svih stvarnih vrednosti. strana stranim zemljištem; 2. imanje potpuno
energija (grč. ep- u, ergon delo, rad, energeia) 1. okruženo tuñim; up. eksklava.
delatnost, radinost; 2. fiz. sposobnost za enklizis (grč. en-klino naginjem, enklisis
vršenje rada; kinetička ili aktuelna energija naginjanje) gram. naslaganje jedne reči na
energija kretanja, tj. sposobnost mase da izvrši prethodnu reč, na koju baca i svoj naglasak;
rad usled svoje pokrenuto-sti; potencijalna up. enklitika.
energija sposobnost za vršenje rada koju enklitika (grč. ep-, klinč) gram. reč koja baca
ima masa na osnovu svoga položaja, kad je svoj naglasak, akcenat na prethodnu reč i
dignuta iznad tla i sposobna da pada. Oblici koja se izgovara s rečju ispred sebe kao
energije su: toplotna, magnetna, električna jedna reč (npr. sam, si, je, smo, ste, su; bih, bi,
energija. Princip (ili: zakon) održanja bi, bismo, biste, biše; ću, ćeš, će, ćemo,
energije: ,,.. Priroda kao celina ima zalihu ćete, će; me, mi, te, ti, se, si, ga, je, ju, joj,
energije koja se nikako ne može ni povećati nas, nam, vas, vam, ih, im), naslonje-nica,
ni smanjiti, dakle, količina energije u naglašena reč; up. enklizis.
neorganskoj prirodi... je večna i enklitičan (grč.) gram. nenaglašen; up. enklitika.
nepromenljive" (Helmholc); 3. fil. Aristotel enklitički v. enklitičan.
razlikuje energeia (lat. actus) što znači: enkolpija (grč. ep-, kolpos grudi) nešto što stoji u
stvarnost, oblik, suština, i dynamis (lat. grudima ili na grudima; otuda: kutijica sa
potentia) što znači: mogućnost, materija. relikvijama (obično krstić, medaljon, Hristov
energičav (grč. energon delo, rad, energos monogram i dr.) koja se nosi o vratu,
delatan, delotvoran) koji pokazuje ili ima amajlija; krst na grudima vladika i biskupa.
energiju; radan, delatan, delotvoran, krepak, enkomijastika (grč. enkomiastikos slavilač-ki)
odlučan, jak, silan. veština zaslužne ljude hvaliti i slaviti u
enehem (grč. ep- u, echo zvuk, jeka, enechema) govoru (enkomionu) ili u pesmi (enkomija
"ed. zujanje u ušima. stikonu).
enzim v. encimi. enkomijastikon (grč. en-komiazo veličam,
enziforman (lat. ensis mač, nlat. ensiformis) slavim) pesma u slavu zaslužnog čoveka.
bog. u obliku mača, mačolik. enkomion (grč. enkomion) pohvalna beseda,
enzootija (grč. ep-, zoon životinja) vet. domaća govor u slavu zaslužnog čoveka.
stočna zaraza, ona koja se ponajčešće javlja enkopa (grč. enkope) med. rana od udarca,
na stoci nekoga kraja;lr. enzoo-tičan; up. naročito na lubanji.
endemija, endemičan. enkratija (grč. en-krateia) uzdržljivost,
-•nigma (grč. ainigma) zagonetka, zagonetan umerenost, savlañivanje samoga sebe.
govor. enografija (grč. omos vino, grapho opisu-
enigmatika (grč.) veština u sastavljanju i jem) opisivanje aina. enoidan (grč. oinos,
rešavanju zagonetaka. eidos vid, oblik, slika)
enigmatičan (grč. ainigmos) zagonetan, taman, poput vina, koji je kao vino, sličan vinu.
mračan, nejasan. enolog (grč. oinos, logos) poznavalac vina,
enigmatičar (grč. ainigma zagonetka) onaj onaj koji ume stručno obraćivati i nego-
koji se bavi sastavljanjem i rešavanjem vati vino. enologija (grč. oinos, logia nauka)
zagonetka. poznavanje
enistron (grč. enystron) zool. četvrti odeljak vina; nauka o kultivisanju, tj. ceñenju,
želuca kod preživara, sirište (u kome se previranju vina i postupanju sa vinima.
dovršava varenje).
enološki 285 enterotom i j a

enološki (grč. ofnos, logos) što se tiče entelehija (grč. entelecheia) fil. neprekidna
poznavanja vina, što je u vezi s naukom o radinost ili delatnost, naročito duha;
vinu. stvarnost, realnost; kod Aristotela: aktivni
enomanija (grč. oinos, mam'a ludilo) vinske princip koji ono što je moguće stvara, zatim
besnilo, vinsko ludilo; pijanično ludilo. usavršava i, najzad, od toga pravi cilj svog
enomantija (grč. omos, manteia) proricanje iz života; viša energija koja sama sebi
vina, naročito žrtvenog. odreñuje pravac, ili viša delatnost koja svoj
enometar (grč. oinos, metron) instrument za cilj ima u sebi (za razliku od materije koja
odreñivanje vremena kada se šira nalazi u nosi u sebi samo mogućnost postojanja).
najvećem previranju. entelogeneza (grč. entellomai naručim, gene-sis,
enopolij(um) (grč. omos, poleo dajem) vinara, postanak, roñenje), veštačke oplo-ñenje;
krčma u kojoj se toči vino; pravo točenja inseminacija.
vina. enteomanija (grč. entheos oduševljen bogom,
enoptromantija (grč. en-optron ogledalo, maru'a pomama, ludilo) versko ludilo, ver-ska
manteia proricanje) proricanje iz ogledala. zaslepljenost.
enorman (lat. enormis) ogroman, grdno velik, eiter- v. entero-.
prekomeran, nečuven, nesrazmerno velik. enteradenografija (grč. enteron creva, aden
enormitet (lat. enormitas) ogromnost, preko- žlezda, grapho opisujem) opisivanje crev-nih
mernost, grdna (ili: vanredna, nečuvena) i želudačnih žlezda.
veličina. enteradenologija (grč. enteron, aden, logi'a)
enostoza (grč. en-, osteon kost) med unutarnji nauka o crevnim i želudačnim žlezdama.
izraštaj u kostima. enteralgija (grč. enteron, algos bol) med. bol u
enofil (grč. omos vino, philos koji voli) ljubitelj crevima, bol u utrobi, ko lik.
vina, prijatelj vina, vindžija. enteralni (grč. enterikos utrobni, crevni)
enocijanin (grč. omos, kyanos modar) hen. utrobni, koji dolazi od želuca i creva, koji se
boja izvučena iz grožñane pokožice. tiče utrobe.
enprimir (fr. imprimure) slik. premazivanje enterijer (fr. interieur, lat. interior unutrašnji)
platna (na kojem će se raditi slika) unutrašnjost, unutarnja strana; um.
osnovnom bojom; grundiranje. prikazivanje unutrašnjosti neke sobe ili
enritmičan (grč. en-, rythmos) post. koji je u grañevine; supr. eksterijer.
ritmu, napisan (ili: sastavljen) u ritmu, enterijerist (fr. incerieur unutrašnji) slikar koji
skladan, skladno udešen. prikazuje enterijere.
ens (lat. ens, šum jesam, esse biti) stvar, biće. enteritis (grč. enteron utroba, creva) ned.
entaza (grč. enteino zapinjem, zatežem, enta- zapaljenje creva, crevni katar.
zis zapinjanje, zatezanje) arh. u antičkoj entero- (grč. enteron) predmetak u složeni-
arhitekturi: visoki dorskk stubovi su u sredini cama sa značenjem: creva, utroba.
nešto širi nego pri dnu i pri vrhu, a stupnjevi em-erozoa (grč. enteron utroba, creva, zoon
širokih grčkih stepenica su u sredini malo životinja) pl. gliste koje žive u crevima.
uzdignutiji nego na oba kraja. Antički enterokliza (grč. enteron, klyzein opirati) med.
arhitekti su primetili da stubovi iste širine i ispiranje creva.
vodorav-ni stupnjevi stepenica izgledaju, zbog enterokolitis (grč. enteron) med. zapaljenje,
jedne optičke varke, u sredini ulegnuti, te su, upala tankog i debelog creva.
ovim proširivanjem (entazom), taj estetski enterologija (grč. enteron, logi'a) nauka o
nedostatak otklanjali. crevima i o utrobi uopšte.
entalpija (grč. en-, thalpos toplota, jara) fiz. enteroptoza (grč. enteron, ptosis pad, padnu-
„toplotna sadržina", kako je nazvao R. tost) med. spadanje utrobe usled slabljenja
Mollier veličinu: zbir unutrašnje energije (U) i veza, pantljike (ligamenata) naročito posle
spoljašnjeg reda r. v (proizvoda iz pritiska i trudnoće, jakog mršavljenja itd.
promene zapremine). Gibbs naziva ovu
veličinu „toplotna funkcija pri stalnom enteroragija (grč. enteron, regnymi prskam,
pritisku". pucam) met. krvarenje iz creva (kod crevnog
entvikler (nem. Entwickler razvijač) Hem. rastvor tifusa, izraštaja na crevima ili drugim
pomoću koga se izaziva slika na fotografskoj trbušnim organima, kod oboljenja krvnih
ploči. sudova, hroničnog zapaljenja bubrega, raznih
entega (grč. entheke ulog) u pomorskom pravu: trovanja itd.).
ugovor o podeli dobiti izmeñu vlasnika, enteroskop (grč. enteron, skopeo gledam) ked.
posade i trgovca čiju robu prevoze; javlja se instrumenat, ogledalo za osvetljavanje i
u starom Dubrovniku. pregledanje creva.
enteizam (grč. ep u, theos bog) fil. učenje po enteroskopija (grč.) med. pregledanje i
kome je sve u bogu, tj. da izvan boga ništa ne ispitivanje creva, pomoću enteroskopa.
postoji. enterostenoza (grč. enteron, stenosis suženje)
med. sužavanje creva.
enterotomija (grč. enteron, tome sečenje) med.
rasecanje creva, rasecanje želuca.
286 enformel

entimem (grč. enthfmema) log. skraćen noću danog stanja tela ili sistema tela.
zaključak u kojem se jedna premisa Entropija tela ili sistema tela jeste količnik
izostavlja i ne iskazuje, ali se u mislima (en iz zbira povećanje unutrašnje energije i
thymo) može da dopuni, npr.: Svaki čovek spoljašnjeg izvršenog rada pri širenju toga
je smrtan; dakle: i Dušan je smrtan (izo- tela i apsolutne temperature. Pri svakom
stavljena premisa je: Dušan je čovek). procesu u prirodi zbir energija ostaje stalan,
entitet (lat. ens biće, šum jesam, esse biti) fil. ali to pretvaranje energije iz jednog oblika u
bitnost, suština. drugi vrši se u pravcu povećanje zbira
engleza (grč. enthlao ugnječim, ulubim) med. entropija svih tela koja učestvuju u procesu.
nagnječenost, ulubljenost, naročito lu-banje. U granič-nom, zamišljenom, slučaju, za
entoderm v. endoderm. povratni proces, ovaj zbir entropija ostaje
entozoa (grč. entos unutra, zoon životinja) pl. v. nepromenjen. U prirodi svi procesi su nepo-
enterozoa. vratni, ireverzibilni. Otuda, pored principa
entoksizam (grč. en-, toxikon otrov) med. tro- održanja energije, u prirodi važi princip
vanje, otrovanje; entoksicizam. povećanje entropije. Prvi princip je nužanza
entoksicizam med. v. entoksizam. objašnjenje zbivanja u prirodi, ali nije
entomogamija (grč. entomos usečen, urezan, dovoljan. U tu svrhu dopunjuje ga drugi
gamos brak) bog. oprašivanje biljaka po- princip.
sredstvom insekata. entuzijazam (grč. ep- u, theos bog, entheos
entomograf (grč. entomos entoma zoa insekti, oduševljen bogom, enthusiasmos božansko
grapho opisujem) zool. onaj koji se bavi oduševljenje, ushićenje) prvobitno (u pa-
opisivanjem insekata. ganskim kultovima): stanje nekog čoveka
entomografija (grč. entomos, grapho) zool. koji je „pun boga"; docnije: zanos,
opisivanje insekata. oduševljenje, ushićenje, razdraganost;
entomoliti (grč. entomos lithos kamen) geol. naročito: strasna zagrejanost za neku ideju,
okamenjeni ostaci insekata. neki ideal.
entomolog (grč. entomos logos) zool. poznavalac entuzijast (grč. enthusiasmos) zanesenjak,
insekata, proučavalac insekata. oduševljen čovek, strastan obožavalac ili
entomologija (grč. entomos logla nauka) zool. poštovalac koga ili čega.
nauka o insektima; pr. entomološki. enudacija (lat. enudatio) razgolićavanje,
entomon (grč. en-temno usečem, urežem, razgolićena, otkrivanje.
entomos usečen, urezan) zool. insekt; pl. entoma. enudirati (lat. nudus go, nag, enudare) ogoliti,
entomofag (grč. entomos phagem jesti) zool. razgolititi, otkriti.
sisar koji se hrani insektima (npr. jež, krtica, enukleacija (nlat. enucleatio) vañenje jezgra;
slepi miš itd.). razvijanje, objašnjavanje, razjašnjavanje,
entomofil (grč. entomos philos ljubitelj) onaj prikazivanje; med. odstranjivanje nekog
koji voli insekte (za biljke koje insekti članka iz zgloba. enukleirati (lat. nucleus
oprašivanjem oploñavaju). jezgro, jedro,
en gomofi li ja (grč. entomos, phileo voleti) zool. enucleare) izvaditi jezgro čega; brižljivo
oprašivanje biljaka posredstvom insekata. obraditi, razviti, objasniti, razjasniti,
entonija (grč. en-teino zategnem) med. napre- prikazati. enula (grč. ep- u, Šop desni) med.
zanje, napetost, zategnutost. unutarnja
entopičan (grč. en-topos mesto, entopios strana zubnog mesa (desni). enumeracija
domaći) domaći, zavičajni. (lat. enumeratio) brojenje, na-
entoptičan (grč. entos unutra, brz, oroz oko) koji brajanje, prebrajanje; reñanje. enumerirati
leži (ili: postoji) u samom oku; entoptične (lat. enumerere) nebrojiti; po-
boje obične boje (za razliku od dioptričnih brojiti; srečunati, izračunati. enuncijativan
boja). (lat. enuntiare iskazati)
entostoza (grč. entos osteon kost) med. unutarnje iskazan, koji sedrži neki iskez; iskezni,
oticanje kosti. koji iskazu pripade; prav. suprotno od
entotični šumovi (grč. entos, ous, otos, oti-kos dispozitivan. enuncijatum (lat. enuntiatum)
ušni) med. subjektivni šumovi (u uhu) koje čuje iskaz, izreka;
samo sopstvenik obolelog uha. stav, sud, presuda. enuncijacija (lat.
entofiton (grč. entos, phyton biljka) vot. biljka enuntiatio) iskaz, sud,
gotovanka, parazitna biljka.
entrata (ital. entrata) predigra, uvod, in- izreka; objeve, obznana, saopštenje.
trodukcija; ulazna cena, ulaznica. enuncirati (lat. enuntiare) izreći, izrice-
entripsologija (grč. entripsis utrljavanje, 1o-gi'a ti, iskezivati, iskazati, izgovoriti, izja-
nauka) med. nauka o unošenju lekova u telo viti, objeviti.
trljanjem. enureza (grč. ep- u, uron mokraće) med.
entropija (grč. en-, trope pretvaranje, entro-pfa nesposobnost zadržavanja mokraće usled
sadržina pretvaranja) fiz. funkcija čija osla-
veličina služi kao mera za verovat- belosti mokraćnog mehura. enformel (fr.
informel apstrakten) stil u
modernom slikerstvu koji traži isklju-
enharmonija 287

čivu izražajnost u boji, ignorišući li-kovno enciklika (grč. eg-kykl66 u krugu okrećem)
prikazivanje predmeta. enciklično pismo, poslanica; poslanica
enharmonija (grč. en, harmonia) u antičkoj papina svim nadbiskupima i biskupima.
muzici jedan od tri tonska sistema encikličan (grč. eg-kyklios) kružni, okrugao,
(dijatonika, hromatika, enharmonija); en- koji obilazi u krugu, koji ide redom, opšti.
harmonijski tonova — tonovi koji se različito enciklopedizam (grč. eg-kyklios kružni; opšti,
zovu i beleže, a zvuče isto. običan, paideia obrazovanje) filo-zofska
enharmonika v. enharmonija. shvatanja, naročito slobodnjačka i donekle
enharmoničan (grč. enarmonikos) muz. koji je u ireligiozna mišljenja francuskih
harmoniji i koji zavisi od nje; zgodan, enciklopedista; enciklopedijski način
podesan; skladan; enharmonični tonovi izlaganja nauke.
tonovi koji igraju dvostruku ulogu, prema enciklopedija (grč.) prvobitno: krug pri-premnih
tome da li pripadaju jednom ili drugom nizu i opštih naučnih predmeta s kojima se treba
tonova, usled čega se, njihovom sklad-nošću upoznati pre početka stručnog obrazovanja
ili bojom, menja u isto vreme i njihovo ime, za poziv u životu; krug naučnog obrazovanja
kao cis ili dis, gis ili as; enharmonični uopšte; pregledno izlaganje nauka i umetnosti
glasovi oni kojima isti ton pripada pod u celovi-tosti ili delimično, obrañeno u
raznim imenima, kao dis-moll ili es-moll. organskoj vezi (sistematska enciklopedija) ili
enheiridion (grč. encheiridion) ručna knjiga, po azbučnom redu (azbučna-, alfabetska-,
priručnik, pregled, kratak udžbenik neke realna enciklopedija, stvarni ili realni
nauke. rečnik).
enhimozis (grč. enchymosis) med. izlivanje enciklopedijski (grč.) pregledan (ili:
sokova u delove tela. obaveštajan) u naučnom pogledu; izrañen u
enhiridion v. enheiridion. obliku enciklopedije, tj. sa svim opšte-
enhondroma (grč. enchondros rskavičav) fi-ziol. potrebnim i korisnim znanjima i
rskavica koja se stvara na račun koštane srži, obaveštenjima.
a ponekad i jedrog košta-nog tkiva, enciklopedisti (grč.) fil. izdavači i saradnici
orskavičavanje, orskavičenje, hondroma. velike francuske enciklopedije
enhorijsko pismo (grč. enchdrios domaći, („Encyclopedie ou Dictionnaire raisonnć des
domorodni) narodno pismo starih Egipća-na; sciences, des arts et des metiers") koji su, od
demotično pismo. 1751-1772, izdavali francuski filozofi
encelialgija (grč. enkoilia utroba, creva, algos prosvećenosti Dalamber i Didro, uz saradnju
bol) med. bolest želuca ili utrobe. Monteskjea, Voltera, Rusoa, Trima, Holbaha,
enceliitis (grč. enkoilia) med. zapaljenje creva. Marmontela i dr. (sadrži celo-kupno stvarno
encefal- (grč. enkephalos mozak) predmetak u znanje toga doba); sve pristalice filozofskih,
složenicama sa značenjem: mozak, koji se religioznih i državnih shvatanja koja su
tiče mozga. našla izraza u toj Enciklopedija.
encefalalgija (grč. enkephalos algos bol) med. encimi (grč. ep- u, zyme kvasac) pl. hem. ne-
oboljenje mozga, bol u mozgu. organizovani fermenti, organski azotni
encefalitis (grč. enkephalos) med. zapaljenje spojevi koji su, po svojoj grañi, slični
mozga. belančevinama, npr. dijastaza, pepsin,
ptijalin, lipoliza.
encefalograf (grč. enkephalos, grapho pišem) encimologija (grč. en, zyme, logos reč, govor)
med. aparat koji automatski beleži (registruje) nauka o encimima (fermentima).
rad mozga. encimohemija (grč. en, zyme chemeia) grana
encefalografija (grč.) med. specijalni metod hemije koja se bavi proučavanjem delovanja
snimanja mozga pomoću rendgenskih encima.
zrakova. eozin (grč. eos jutarnja rumen, zora) bledocr-
encefalologija (grč. enkephalos, logfa nauka) vena fluorescentna boja koja služi, izmeñu
nauka koja se bavi proučavanjem mozga, ostaloga, bojenju mikroskopskih predmeta.
nauka o mozgu. eozinofilija (grč. eos zora, phileo volim)
encefalomalacija (grč. enkephalos, malakia povećan broj eozinofilnih belih krvnih ćelija.
razmekšavanje) med. razmekšanje mozga; eozoik (grč. eos zora, osvit, zoon živo biće)
nastaje usled začepljenja arterije. razdoblje u razvoju Zemlje kada se javljaju
encefaloskopija (grč. enkephalos, skopeo prvi tragovi živih bića.
gledam, posmatram) ispitivanje (ili: pre- eojski (grč. eos zora) koji potiče sa Istoka,
gledanje, proučavanje) mozga; up. kranio- istočni, koji je došao ili dospeo sa Istoka
skopija. (tj. u Grčku).
encefalotomija (grč. enkephalos, temno sečem, eo ipso (lat. eo ipso) samim tim, samo sobom,
režem) med. sečenje (ili: rasecanje) mozga. samo sobom razumljivo.
enciklij(um) (grč.) v. enciklika.
Eol 288

Eol (grč. Aiolos) kit. bog i gospodar vetrova kod nu od dvanaest meseci; broj dana Mesečeve
starih Grka. starosti prvoga dana godine (danas prvog
eoliti (grč. eos zora, lithos kamen) pl. kamenje januara, nekada prvog ili dvadeset drugog
koje neki naučnici smatraju za oruña i posude marta).
preistorijskih ljudi iz tercijarne periode. epanadiploza (grč. ep-anadiplosis udvostru-
Bolova harfa cev sa žicama od creva koja se, čenje) poet. udvostručavanje, kada se jedna
poput sprave što pokazuje pravac du-vanja rečenica završava istom reči kojom je i
vetra, na vetru okreće, pri čemu žice, pod počela; med. češće vraćanje napada groznice;
uticajem vetra, zvuče obično u akordima; up. prelaženje jedne proste bolesti u kom-
Eol. plikovanu.
eolska ero zija geol. mehanički rad vetra na epanalepsa (grč. epanalepsis ponavljanje) poet.
prenošenju materijala i odiranju zemljišta, kada se jedna reč ili više njih, posle duže
naročito u pustinjama, stepama i drugim umetnute rečenice, ponovi na kraju, često sa
predelima sušne klime. jačim naglaskom; kada istom reči kojom se
eolski (grč. aiolos) vetrovit, buran, nagao, brz. neka rečenica ili neki stih završava druga
eolski dijalskat najstarije od tri glavna grčka rečenica ili drugi stih počinje.
narečja; up. Eolci. epanastrofa (grč. epanastrophe) poet. izmena
eolski talozi geol. talozi koji se stvaraju kada mesta reči, premeštanje reči, npr.: sumnje
vetar donosi sa površine stena sitan kameni i nema, mesto: nema sumnje; figura u kojoj se
mineralni prah, pa ga razno-si kao prašinu u krajnjom reči jedne rečenice počinje sle-deća
velike daljine, a kada snaga vetra malakše, rečenica; med. izvrtanje materice ili mokraćnog
onda ta prašina pada na zemlju i stvara mehura (bešike); up. anastrofa.
taloge. epanafora (grč. epi-, apa-, phero nosim) poet. up.
Eolci (grč. Aiolels) jedno od četiri glavna anafora.
plemena starih Grka u Tesaliji i zap. Grčkoj, epanodos (grč. epanodos povratak) ret.
po mitologiji poreklom od Eola, sina vraćanje glavnom predmetu posle malog
Helenovog. udaljavanja od njega; ponavljanje reči
eon (grč. aion) dug period vremena, neizmerno obrnutim redom, npr.: „Ko ne može ono što
dugo vreme, nepromenljivo trajanje, večnost; želi, neka želi ono što može"
period sveta. (Leonardo da Vinči).
eonije (grč.) pl. proslave stogodišnjica, ju-bilarne epanortoza (grč. epanorthoo popravljam, era-
proslave. narthosis popravka) popravljanje, vraćanje u
eonomantija (grč. eionos ptica, manteia pro- ranije stanje ili raniji položaj; ret. popravljanje
ricanje, gatanje) proricanje po letu i glasu samoga sebe u govoru, popravljanje ili
ptica. dopunjavanje rečenoga kakvim izrazom koji
Eos (grč. Heos, Eos) mit. boginja zore kod jasnije i tačnije iskazuje neku misao;
starih Grka. opominjanje, savetovanje.
eosin v. eozin. eparma (grč. eparma otok, tuka) med. otok,
eocen (grč. eos zora, kainos geol. starija oticanje, osipanje.
tercijarna formacija, nazvana zato što u eparh (grč. ep-archos) poglavar, zapovednik,
njenim okamenotinama ima veoma malo onih upravnik pokrajine u vizantijskom carstvu.
koje bi se mogle dovesti u vezu sa danas živim eparhija (grč. eparchia) oblast i delokrug
vrstama, te se pojavljuje kao zora (eos) jednog eparha; u pravoslavnoj crkvi:
novog stvaranja; posle ove dolaze: oligocen, oblast koja stoji pod upravom jednog
miocen i pliocen. episkopa ili arhiepiskopa.
ep (grč. epefn kazivati, reći, epos junačke
pesma, herojska pesma) poet. up. epopeja. epafereza (grč. epaphairesis) med. ponovno
epagoga (grč. epagoge dokazivanje izvoñenjem oduzimanje, naročito krvi.
sličnih primera i slučajeva) log. v. in-dukcija; epegzegeza (grč. ep-exegesis) gram. dodato
pr. epagoški. objašnjenje, dalje dopunsko objašnjenje,
spagomeni (grč. ep-ago dodajem, umećem) u dodatak koji treba da objasni; up. apozicija.
kalendaru naroda koji imaju dvanaest meseci epengl (fr. epingles) pl. bakšiš, napojnica; a katr
po trideset dana; pet dana koji se, na kraju, epengl (fr. a quatre epingles) doteran, kao iz
dodaju ovim mesecima da bi se navršilo 365 kutije.
dana. ependima (grč. ependyma gornja odeća) znat. fina
epakma (grč. epakmos zašiljen, zaoštren, epi tanka kožica kojom su prevučene moždane
na, za, akme vrh, vrhunac) med. pogor- šupljine.
šavanje bolesti.
epenteza (grč. epenthesis) gram. umetanje jednog
epakmastičan (grč. epakmastikos koji raste u
sili) koji raste, koji se pojačava, koji se slova ili sloga u neku reč (u grčkom,
zaoštrava. nemačkom i dr. jezicima).
epakti (grč. ep-ago umetnem, dodam, epaktos epi- (grč. er!) predmetak u složenicama sa
uveden, umetnut) pl. broj dana za koliko značenjem: na, nad, po.
Sunčana godina premašuje Mesečevu godi-
epiblast 289 epididimitis

epiblast (grč. epi, blastos klica) fiziol. v. ektoderm. epigramatist(a) (grč. epigramma) v. epigra-mist.
epigamija (grč. epigamia) druga ženidba ili druga epigramatologija (grč. epigramma, logia) zbirka
udaja; brak izmeñu članova različitih staleža. natpisa; zbirka epigrama; nauka o epigramu
epigastrij(um) (grč. epigastrion, gaster trbuh) kao pesničkom rodu.
anat. gornji deo trbuha, deo abdomena koji se epigramist(a) (grč. epigramma) poet. pisac
nalazi neposredno iznad želuca. epigrama, epigramski pesnik.
epigastričan (grč. epi-, gaster) koji pripada epigramski (grč.) u obliku epigrama; fig.
epigastriju, koji je u vezi sa epigastrijem. zajedljivo, satirično; kratko i jasno, kao u
epigeneza (grč. epigignomai rodim se posle, epigramu.
nastajem posle) biol. shvatanje po kome se epigraf (grč. epigraphe) natpis na nekoj kući,
razvoj organskog sveta osniva na obrazovanju nadgrobnom ili drugom spomeniku; naslov na
organske klice kao novog proizvoda; up. knjizi; geslo, mogo.
preformacija. epigrafika (grč. epi-grapho) poznavanje natpisa,
epigenema (grč. epigennema posle roñeno, deo nauke o starinama koji tumači i rešava
posle stvoreno) nešto što je naknadno prinio, antičke natpise urezane u kamen, metal ili
naknadno stvoreno ili roñeno; med. bolest drugi trajan materijal, što je od velike i
koja se pridružila nekoj ranijoj bolesti. sigurne važnosti za poznavanje državnog i
epigevetika (grč. epi-, gignomai rañam se) privatnog života starih naroda.
biol. nauka koja ispituje uzročne mehanizme epigrafički (grč.) koji je u vezi sa epigra-fikom
koji dovode do razvitka individua. ili se tiče epigrafike; koji ima natpis, npr.
epigenija (grč. epi-gignomai posle nastajem, epigrafička strana dinara, strana na kojoj je
pridolazim) geol. rečna dolina klisura-stog natpis (za razliku od strane na kojoj je lik).
oblika koja je usečena u uzvišenje iznad epideiktičan (grč. epideiktikos pokazan) koji se
nižeg zemllšta. pokazuje, koji se ističe, sjajan; epideiktičan
epiginičan (grč. epi, gyne »sena) bog. cvet govor sjajan, uzoran, umetnički govor.
kojega čašica, krunica, i prašnikovi sudovi epidemija (grč. demos narod, epidemia raši-renje
stoje iznad plodnika, tj. koji se bolesti) med. bolest koja vlada nekim krajem,
' sam oploñava (npr. cvet u jabuke i ružičastih zarazna bolest, zaraza, rednja, narodna
biljaka uopšte). bolest; u užem smislu: bolest koja je došla
epiglotis (grč. epiglottis) anat. grkl>ani poklopac spolja i neko vreme vladala u nekom kraju,
(koji zatvara grkljan). no bolest od koje taj kraj inače ne pati; supr.
endemija.
epmglotitis (grč. epi, glotta jezik) tea. zapaljenje
grkljanog poklogša. epidemiolog (grč. epidemia, logos) med. prou-
čavalac postanka, širenja i suzbijanja
epigoni (grč. epi-gonoi) mig. potomci, naročito zaraznih bolesti.
sinovi sedmorice grčkih junaka poginulih u
prvom ratu protiv Tebe, koji su, deset godina epidemiologija (grč. epidemia, logia) med. nauka
posle njihove pogibije, osvetili smrt svojih o zarazi i zaraznim bolestima; pr
očeva i razorili Tebu; ist. sinovi naslednika epidemiološki.
Aleksandra Velikog (dijadoha); deca iz drugog eoidemičav (grč. epidemem biti raširen u
braka; potomstvo uopšte, naročito potomci narodu) med. koji vlada u nekom kraju,
jedne velike epohe; lt-, pokolenje pisaca koji, u zarazan.
nedostatku sopstvene stvaralačke snage, rade epidendroi (grč. epi na, dendron drvo) beč.
u duhu ideja i oblika svojih velikih biljka gotovanka (parazitna biljka) koja raste
prethodnike; fig. podražavaoci, tra-banti. po drveću.
e pi gram (grč. epigrapho, epigramma) poet. epiderm(a) (grč. epi, ñerma koža) zool. pokožica,
prvobitno, kod starih Grka: natpis na umet- najgornji sloj čovečje i životinjske kože; bog.
ničkim delima, nadgrobnim spomenicima itd., kod viših biljaka: najgornji sloj ćelija
obično napisan u distisima; docnije: kratka (pokorica), koji prvobitno zatvara sa spoljne
lirska pesma koja nam, zbijeno i jasno, strane sve delove biljke, a docnije se često
kazuje neku istinu, koja nas iznenañuje, ali zamenjuje sekundar-nim tkivom.
koju odmah osetimo kao tačnu i umesnu, epidermoid (grč. epi, ñerma koža, eidos vid,
peckalica. Epigram treba da ima ove polovine: oblik) biol. pokožično tkivo, pokorično tkivo.
očekivanje i objašnjenje; u objašnjenju se epidermski (grč. epi, ñerma) koji pripada
nalazi tzv. žaoka (poenta), pošto je danas pokožici ili pokorici, koji je u vezi sa
svaki epigram zajedljiv. Kod nas su se, u pokožicom ili pokoricom;up epiderma.
ovoj vrsti, najviše istakli: J. St. PopoviN, Br. epididimis (grč. epididymis) zool. pasemnik.
Radičević, Lj. Nenadović, P. Preradović, ð. epididimitis (grč.) med. zapaljenje pase-mnika.
Jakšić, J.J. Zmaj i dr.
19 Leksikon
epidijaskop 290 epilion

epidijaskop (grč. epi, dia kroz, skopeo gledam) epikarpi)(um) (grč. epi-, karpos plod) med.
opt. aparat koji i prozirne i nepro-zirne objekte flaster za puls; zavoj oko tačnog korena;
dovoljno jasno projicira. bog. pokorica oplodnice, spoljna koža ploda;
epidiktičan (grč. epideiktikos) v.epideikti-čan. supr. endokarpij(um).
epidoza (grč. epidosis) dodatak; med. neobično epikauma (grč. epi-kaio palim na površini) med.
uvećavanje jednog dela tela; napredovanje mehur od opekotine; otok zenice ili otok na
(ili: zaoštravanje) neke bolesti. rožnjači.
epidozit (grč.) stena iz grupe kristalastih epikerastika (grč. epi-kerastika) pl. ubla-žavna
škriljaca, sastavljena pretežno od epi-dota i sredstva, sredstva za ublažavanje, za
kremena. razblažavanje.
epidot (grč.)lvž mineral, silikat alumini-juma, epikranijum (grč. epi-, kranion lubanja) zool.
gvožña i kalcijuma, čiji se providni primerci gornji deo lubanje.
prerañuju u drago kamenje. epikriza (grč. epikrisis procena, odluka) med
epidrom (grč. epidrome) med. navala sokova, naučio objašnjenje i utvrñivanje jednog
naročito krvi;>17. kongestija. slučaja oboljenja s obzirom na njegov
epizsuksis (grč. epizeuxis) ret. ponavljanje jedne postanak, tok i ishod.
reči, sa naglaskom, u govoru, npr. „Davno, epikureizam (grč. Epikuros) filozofska škola
davno je to bilo." starogrčkog filozofa Epikura (341-270. pre
epiziotomija (grč. episeion stidnik, tome n.e.): svetovi se bez božanskog upravljanja
sečenje, rezanje) med. rasecanje završnog razvijaju time što se atomi, sem kojih ne
prstena poroñajnog kanala da bi se proširio postoji ništa do prazan prostor, skupljaju i
sramnični procep, kako bi se pre izvršio ponovo rastva-raju; isto tako postaju i
poroñaj i sprečio rascep meñice. nestaju živa bića i duša, koja se sastoji od
epizoda (grč. ep-eis-6dion umetak, dodatak) najfinijih atoma; vrednost saznavanja prirode
dijaloški deo izmeñu horskih pesama u sastoji se u tome što oslobaña čoveka od užasa
starogrčkoj tragediji; šaljivi umeci u praznoverice, religije i straha od smrti; ovo
komediji; samostalni, tj. bez jače veze sa osloboñenje je potrebno radi sticanja
glavnom radnjom, delovi u romanu, epskoj blaženstva, koje nije u čudnom uživanju,
pesmi, drami ili govoru; fig. sporedna radnja, nego u tome što se telo oslobaña od bolova a
uzgredan dogañaj, nešto umetnuto što je u duša od nespokojstva (u netačnom i
slaboj ili ni u kakvoj vezi sa glavnim pogrešnom smislu, koje su proširili
predmetom. protivnici, epikureizam je želja za uživanjem
epizodan (grč.) umetnut, sporedan, uzgredan, u i čulnom nasladom).
slaboj ili ni u kakvoj vezi sa celinom; epikurejac (grč. Epikuros) pristalica Epi-
epizodna pesma sporedna pesma, umetnuta kurove filozofije, koja u osećanju duhovnog
pesma. blaženstva, što dolazi kao posledica
epizona (grč. epi na, zone pojas) najviša osloboñenja duše od nespokojstva a tela od
zona preobražava stena u Zemljinoj kori sa bola, gleda najviše dobro; no kako su
niskom temperaturom u kojoj deluju stalno Epikurovi učenici i protivnici njegova načela
bočni potisci; ispod nje leži mezozona, a još izopačili odajući se više čudnim uživanjima i
dublje katazona. nasladama, epikurejcem se obično smatra
epizoon (grč. epi-, zoon životinja) zool. goto-van čovek odan čudnim nasladama, dakle:
koji živi na spoljnoj površini kože; pl. epizoa; razvratnik, sladostrasnik i sl.Jlr epikurejski.
entozoon. epilator (fr. epilatoire) sredstvo za skidanje,
epizoonosologija (grč. epi-, zoon, nosos bolest, čupanje dlaka.
logia) nauka o stočnoj zarazi. epilacija (fr. epiler, epilation) čupanje, vañenje,
epizootija (grč. epi-, zoon) životinjska, naročito skidanje dlaka naročitim prepara-tima ili
stočna zaraza većih razmera, pomor stoke. pomoću električne struje radi lečenja ili
epizootičan (grč.) zarazan, koji ima oblik ulepšavanje.
zaraze (kod životinja). epilema (grč. epi, lemma dobitak)ret. pitanje ili
epizootiologija (grč. epi-, zoon životinja, logia napomena koju govornik sam sebi postavi,
nauka) nauka o parazitima i zaraz-nim pa odmah na nju odgovori.
bolestima domaćih životinja. epilepsija (grč. epi-lembano, epilepsia) med,
epik (grč. epos junačke pesma) pisac epskih padajuća bolest, padavica, gora, velika bolja,
pesama, epski pesnik; up. epski. gorska bolest.
epika (grč. epos, fr. epique) pong. epsko pe- epileptika (grč. epileptika padavica) pl. med.
sništvo pesništvo koje lagano i opširno priča lekovi protiv padavice.
ono što se desilo ili što se moglo desiti epileptičan (grč.) koji se odnosi na epilep-siju,
nekada u životu, ne isti-čući pri tom i bolestan od epilepsije.
osećanja koja ti dogañaji u nama izazivaju, epileptičar (grč. epileptikos) med. onaj koji
kao što je to slučaj kod druge dve glavne pati od padavice, padavičar. epilion (grč.
pesničke vrste (lirskog i dramskog pesništva). epyllion) poet. mali epos, mala pesma, pesmica.
291 epistil

epilog (grč. epi-logos) završna reč, pogovor; episkop (grč. episkopos posmatrač) opt. aparat
završni govor na kraju nekog pozorišnog koji može da projicira i neprozirne objekte
komada kojim se glumac obraća gledaocima; pomoću jake svetlosti.
fig. završetak ili neposredna posledica nekog episkop (grč. episkopos nadzornik, episkopeo
dogañaja ili radnje; sulr. prolog. nadgledam) vladika, biskup.
epilogizam (grč.) log. na osnovu poznatih episkopali (grč. episkopos) pl. članovi epi-
činjenica i okolnosti zaključivanje o skopalne ili biskupske (avglikaiske) crkve
činjenicama i okolnostima koje još nisu u Engleskoj.
poznate. episkopaliziranje (grč. episkopos nadzornik)
epimeleti (grč. epimeletes) pl. u staroj uvoñenje episkopskog dostojanstva i
Grčkoj, naročito u Atini: upravnici i starešine episkopske vlasti.
raznih upravnih zvanja. episkopalist(a) (grč. episkopos) katolik koji ne
epimenija (grč. epimenios mesečni) žrtva koja priznaje papu kao vrhovnog predstavnika
se prinosila svakog meseca kod starih Grka; crkve, nego biskupe skupljene u jednom
fiziol. menstruacija. opštem koncilu.
epimitij(um) (grč. epimythion) poet. završetak episkopalni (grč. episkopeo nadgledam) vla-
pesme, priče ili basne koji sadrži moralnu dičanski, biskupski; episkopalni sistem
pouku koja se iz toga može izvesti, shvatanje po kojem najviša crkvena vlast
„naravoučenije". treba da je u rukama svih biskupa i
njihovog opšteg koncila, za razliku od
epimona (grč. epimone zadržavanje, epimeno papalnog ili kurijalnog sistema, koji danas
zadržavam) Ret. zadržavanje na jednom vlada u katoličkoj crkvi i po kojem svu vlast
predmetu da bi se što iscrgšije izložio i ima papa (u pravoslavnoj crkvi važi i danas
objasnio. episkopalni sistem); epi-skopalna crkva
epivefrin (grč. epi, nephros bubreg) med. v. engleska anglikanska crkva.
adrenalin. episkopat (grč. episkopos) vladičanstvo, bi-
epivikion (grč. epi-, ruke pobeda, epirakion) skupstvo; zvanje i dostojanstvo vladike ili
proslava pobede, svečanost u slavu pobede; biskupa; sve vladike ili svi biskupi, kao
pobednička pesma u čast pobednika u celina.
narodnim i olimpijskim utakmicama (kod episkopija (grč.) zvanje i oblast koja stoji pod
starih Grka). upravom jednog episkopa.
epinikijski (grč. epi-, nike) koji pripada pobedi,
pobedim, pobednički. episkopokratija (grč. episkopos nadzornik,
kratia vlast) vladavina (ili: svemoć) episkopa
epinomis (grč. epi-, nomos zakon) dodatak i sveštenstva (npr. u nekoj državi).
zakonu; dodatak uopšte. episkopska projekcija opt. prikazivanje slika ili
eššedometrija (grč. epipedon ravan) geom. v. predmeta pomoću odbijanje svetlosti.
planimetrija. epispadija (grč. epi-, spao vučem) med. uroñena
epipetalan (grč. epi-, petalon list) bog. sa anormalnost koja se sastoji u ispu-štanju
natcvetnim tučkom. mokraće kroz poleñinu muškog spolnog
epiplazma (grč. epi-plasso) med. oblog, melem organa; gornji procep uda.
za lečenje rana. epispazmus (grč. epispao privlačim) veštačke
epipleksija (grč. epiplexia) med. uzetost jedne izvlačenje obrezane gornje kože na
strane usled udara kaplje; pr. epiplekti-čan. muškom spolnom organu da bi se time
epiplektičar (grč.) med. onaj kome preti opasnost dokazalo nejevrejsko poreklo (što su, u doba
od kaplje. rimskih careva, često radili odro-ñeni
eššleroza (grč. epiplerosis prepunjenje) med. Jevreji); takav Jevrejin zvao se epi-spast.
bolesna punokrvnost, prekomerno punjenje epispast (grč.) v. pod epispazmus.
arterija krvlju. epispastikum (grč.) med. sredstvo, flaster za
epirater (fr. epurateur) prečišćavač, mašina za izvlačenje.
prečišćavanje pamuka. epispastičan (grč.) med. opšti naziv za sup-stance
eiirenon (grč. epi, lat. gep bubreg) med. v. koje proizvode plikove na koži, npr. za
adrenalin. slačicu, kantarion i dr.
episemazija (grč. episemasi'a pokazivanje, po- epistaksis (grč. epistazein nanovo kapati) ned.
javljivanje bolesti) med. predznaci bolesti. curenje krvi iz nosa.
episemema (eng. episememe) liigv. najsitnija epistemologija (grč. episteme znanje, saznanje,
sintaksička jedinica. nauka, logia) fil. teorija saznanja; nauka o
episilogizam (grč. epi-, sillogismos posredni aksiomima filozofije.
zaključak) log. silogizam koji sadrži kao epistemoničan (grč. epistemonikos) koji spada u
jednu premisu zaključeni sud, konkluziju, nauku, naučni.
drugog silogizma; zaključak koji dolazi kao epistil (grč. epistylis, epistylon, epistylos stub)
posledica nekog drugog zaključka. arh. greda koja stoji povrh stubova i
19'
epistola 292 epifiti

spaja ih, arhitrav; glava ili venac na epitem(a) (grč. epithema) med. oblog, naročito
stubu. oblog za želudac; epitema.
epistola (grč. epistole, lat. epistola) pismo, epitet (grč. epithetos) poet. pridev ili prilog koji
poslanica, pismena poruka; u Novom zave-tu: dolazi uz glavnu reč kao pomoć da bi
apostolsko pismo, poslanica; fig. grdnja preko predstava bila što življa, potpunija i lepša,
pisma, vakela; poetska epistola pismo u npr. beli dvori, rusa kosa, carsko grlo;
obliku pesme, poslanica u stihovima. epiteton ornans (lat. epitheton ornans)
epistolar (nlat. epistolarius) u katoličkoj ukrasni pridev, ukrasni prilog.
crkvi: sveštenik koji na bogosluženju čita epitimija (grč. epithymia) med. žudnja, požuda,
apostolske poslanice. epistolarij(um) (nlat. želja, jak prohtev za jelima što ga oseća
epistolarium) knjiga u kojoj su pobeležene žena za vreme trudnoće.
biblijske poslanice, zbirka biblijskih poslanica. epitimija (grč. epitimia) kazna kojom više
epistolarni (grč. epistole) pismeni, u obliku crkvene vlasti kažnjavaju neko svešteno lice
pisma; epistolski. epistolij(um) (lat. za učinjenu krivicu; poslati na epitimiju
epistolium) malo pismo, poslati sveštenika u manastir da izdrži kaznu
pisamce. epistolograf (grč. epistole, grapho) na koju je osuñen.
onaj koji epitogij(um) (grč. epi-, lat. toga) gornji ogrtač;
pite pisma, pisac pisama. epistolografija med. zavoj za rame.
(grč. epistole, graphia) veština sastavljanja epitoma (grč. epitome) kratak izvod iz nekog
pisama (ili: poslanica). većeg dela, pregled sadržine.
epistolski (grč. epistole) v. epistolarni. epitomirati (grč.) dati (ili: izraditi) kratak
epistomij(um) (grč. epi'-stomizo zapušim pregled nekog dela, napraviti izvod.
epitrahilj (grč. epi-, trachelos vrat) deo
usta) tea žvale na ustima. epistrof (grč. epi- odežde pravoslavnih sveštenika koji se nosi
strepho okrećem) zool. drugi vratni pršljen, koji o vratu i stoji ispod glavne gornje odežde
pomaže okretanje glave. (stihara).
epistrofa (grč. epistrophe okret) med. vraćanje epitrit (grč. epitritos) metr. stihovna stopa od
bolesti, slučaj kada se bolest, koja je bila već četiri sloga koju sačinjavaju jedan spondej i
pri kraju, povrati. epistula v. epistola. jedan jamb ili spondej i trohej, tako da oba
episcenij(um) (grč. epi-, skene, lat. scena) poz. para slogova stoje u ritmič-kom odnosu tri
gornji deo pozornice. prema četiri: i — (prvi),
epitaza (grč. epitasis, pojačanje, porast, epi- - U - - (drugi), - - i - (treći), -------- U (četvrti
teino) med. pojačanje, pogoršanje u stanju epitrit).
neke bolesti, porast vatre; poz. za-plet u epitropa (grč. epitrope) ret. privremeno ustu-
pozorišnom komadu. epitalam (grč. epi-, panje, dopuštenje.
thalamos ložnica) svad-bena pesma kod starih epitrohazam (grč. epi-trochazo ovlaš
Grka i Rimljana koja se, obično u horu, pevala dodirnem) površno dodirivanje; ret. nago-
pred ložnicom (thalamos) mladenaca, svatovac. milavanje većeg broja misli u jednom
epitaf (grč. taphos, epitaphion) nadgrobni periodu govora.
natpis (na spomeniku); nadgrobni spomenik, epifanija (grč. epi-phainamai, epiphaneia)
spomenik uopšte. pojavljivanje, naročito: pojavljivanje nekog
epitafijus (grč. epitaphios) posmrtni govor, boga i praznovanje u ime toga; u hrišćanskoj
naročito govor u slavu boraca poginulih za crkvi: dolazak Spasitelja meñu ljUDe; u
otadžbinu. katoličkoj crkvi: proslava dolaska triju
epitafist(a) (grč. epitaphion) pisac kraljeva novoroñenom Isusu; u pravoslavnoj
nadgrobnih natpisa, pisac epitafa. epiteza (grč. crkvi: Bogojavljenje.
epithesis dodatak) gram. prira-stak, tj. epifenomen (grč. epiphaino pojavljujem se
dodavanje na kraju reči jednog slova ili posle) fil. pojava koja ide kao pratilja važnijih
sloga radi jačeg artikulisanja te reči, npr. -ka procesa, zbivanja, npr. svest, psihičke
(u meneka), -na (oĆdž,ena), -r (tadarj itd. pojave; med. uzgredna (ili: sporedna)
epiteza (grč. epi, thesis postavljanje) mom. pojava kod neke bolesti.
postanak glasa. epifiza (grč. epiphysis priraštaj, pro-dužak,
epitel (grč. epi, thele bradavica, dojka) fi-zkol. epi-phyomai) rastem na, uhvatim se za; znat.
nežno površinsko tkivo na sluzo-koži, npr. na koštana jabučica, okrajci dugih kostiju; mala
usnama, sisama itd.; pl. epiteli delići kože. endokrina žlezda koja se nalazi na zadnjem
enitelijalan (grč.) koji se odnosi na epitel. delu srednje komore mozga, važna za
epiteliom (grč.) med. epitelijalni rak. razvitak telesnih i spol-nih osobina čoveka,
naročito po tome što reguliše i koči prerano
razvijanje spol-nih obeležja.
epifilosperma (grč. epi, phyllon list, sperma
seme) pl. bot. biljke čiji se cvetovi nalaze na
listovima.
epifiti (grč. epi-phyomai rastem na) pl. bot.
gotovanske biljke koje rastu na drugim
epifonema 293

biljkama, ali ne oduzimaju od njih hranu kao po kome je tekuća godina dobijala ime, u
što je slučaj kod ostalih gotovana (parazita). Sparti prvi efor, u Tebi prvi beotarh).
epifonema (grč. epiphonema) uzvik, poklik; eponimičav (grč.) nazvan, prozvan, istoime-ni;
ret. krepka završna misao u govoru. kada smisao i značenje imena odgovara
epifora (grč. epiphora) zaključak, završetak; karakteru ili sudbini onoga koji nosi to ime.
ret. ponavljanje jedne reči ili više reči na epopeja (grč. eipein kazivati, reći, epopoiia)
kraju rečenice; med. suženje (očiju). junački spev, jedinstveno pesničko prika-
epiheirema (grč. epicheirema) mog. zaključi- zivanje izvesnog niza znatnih dogañaja
vanje, dokazivanje; ret. nagomilavanje okupljenih oko jednog središta, tj. oko
zaključaka ili dokaza na kraju govora, glavnog junaka; epopeja može biti narodna,
završetak govora u kojem svaki stav ima i koja je uglavnom sastavljena od narod nih
svoj dokaz; epiherema. pesama i priča (,,Kosovo" od St. Novakovića,
epiherema (grč. epicheirema) v. epiheirema. „Lazarica" od Sr. Stojkovića, „Ilijada",
spihoričan (grč. epichorios) domaći, običa-jan, „Odiseja" i dr.) i umetnička koju je napisao
domorodan; up. enoemičan. samo jedan pesnik; ova poslednja ima četiri
epihroza (grč. epfchrosis prebojenje) med. osip po vrste: istorijska epopeja, koja opeva znatne
koži u boji. istorijske dogañaje, romantična epopeja, koja
epicentar (grč. epi-, kentron, lat. centrum opeva junačke i ljubavne pustolovine čuvenih
središte) površinsko središte; kol. ono mesto vitezova, pobožna epopeja, sa sadržinom iz
na površini kamene Zemljine kore koje se Svetog pisma, i komična epopeja, u kojoj
nalazi vertikalno iznad hipocen-tra, tj. mesta mašta dolazi u sukob sa razumom ili
u kamenoj Zemljinoj kori u kojem je izvor osećanjem; ep, epos, epska pesma.
zemljotresa. epos (grč. eipem, epos) poet. v. epopeja.
epicenum (grč. epikoinos, lat. epicoenum) epoha (grč. ep-echo, epoche) doba, vreme
gran. reč koja vredi za oba roda, i muški i nekoga znatnog dogañaja od koga se počinje
ženski. brojati izvestan niz godina, odsek ili period
epicikl (grč. epi-, kyklos krug) astr. mali krug vremena; činiti epohu stvarati jedno novo i
čije se središte kreće obimom nekoga drugoga značajno doba, učiniti sebe ili doba u kojem
kruga (u Ptolomejevu geocen-tričnom sistemu se živi značajnim, izazvati velik ugled, biti
taj drugi krug je veći, zvani deferent); značajan; astr. proizvoljno utvrñen datum za
geocentrična putanja planete; pr. epicikličan. koji su uneti u tablice elementi nužni za
epicikloida (grč. epi-, kyklos eidos oblik) kriva izračuna-vanje mesta nekog nebeskog tela.
linija koju opisuje jedna tačka na obimu epohalan (grč. epoche) znatan, veoma
kruga koji se kotrlja sa spoljne strane značajan, velik, koji čini epohu, koji svojom
jednog nepomičnog kruga. vrednošću i značajem nadmašava sve što se u
epod (grč. epodos) čarobnjak, gatalac, onaj tom vremenu dogodilo i daje mu svoje
koji pomoću čarolijskih pesama, izreka, obeležje (npr. epohalan pronalazak, uspeh
gatalica i natprirodnih sredstava pomaže i i sl.).
leči; up. magnetizer. epohant (grč. epoche, nlat. epochans) onaj
epoda (grč. epado pripevam, epode) poet. pri-pev, koji izvrši nešto krupno i značajno, onaj
refren, umetnut stih, završna pesma koja koji predstavlja, koji čini epohu.
dolazi posle strofe i antistrofe u starogrčkim e profundis (lat. e profundis) iz dubine, npr.
horskim pesmama; vrsta lirske pesme kod pevati.
Horacije kod koje naizmenično dolaze epruveta (fr. eprouvette) zadnivena staklena
jedan kraći stih (versus epodus) i jedan cev za vršenje hemijskih opita, ogleda.
duži. epsilon (grč. e, psilos go, nag) ime petog slova
epodičan (grč. epodos) poet. koji se pripeva, grčke alfabete = kratko e; up. eta.
umetnut; sa refrenom, pripevom. epsilontika (grč. epsilon) mat. meñu matema-
epoleta (fr. epaulette) voj. naramenica na kojoj tičarima uobičajen naziv za rigorozno
stoji znak oficirskog čina; dobiti epolete izlaganje matematičke analize; izraz je
dobiti oficirski čin, postati oficir; izgubiti potekao otud što se u mnogim dokazima čiste
epolete prestati biti oficir, biti lišen analize upotrebljava grčko slovo Č (epsilon)
oficirskog čina. kao oznaka za proizvoljno malu pozitivnu
epolirati (fr. epauler) voj. zakloniti veličinu.
grudobranom, opkopom; zaštititi krila vodom, epsilontičar (grč.) matematičar koji smatra da
baruštinom itd. se matematika mora uvek izlagati u potpuno
epolman (fr epaulement) voj. grudobran strogoj formi, čak i za nematema-tičare; fig.
napravljen od nabacane zemlje, džakova preterano strog matematičar.
peska i dr. epski (grč. epos) koji se tiče epske poezije; fig.
eponim (grč. eponymos) onaj po kojem je junački, opširan; epska pesma v. epopeja;
nešto nazvano, koji daje nekoj stvari ime (kao epska plastičnost pričanje koje u epu mora
što je npr. u Atini bio prvi arhont, biti tako živo i očigledno kao
294 ergosterin

da se dogaña pred našim očima; epska poezija eratičan (lat. erraticus) koji luta, koji se
v. epika; epski pesnik=epik; epska širina ili premešta; nepostojan, nepravilan, nere-dovan,
opširnost lagano pričanje mnogih dogañaja u nastupni; eratične stene geol. putu-juće stene,
kojima učestvuje, pored glavnog junaka, veći lutajuće stene, tj. one koje se nalaze na
broj junaka, opisivanje svega nadugo i površini Zemlje daleko od mesta na kojem
naširoko; epski stih stih kojim se ponajčešće su postale; eratične bolesti med. nepravilne,
pišu epske pesme (deseterac i heksametar.) neredovne, nastupne, atipične bolesti, npr.
epsomit (po eng. gradu Epsomu) gorka so, groznica.
mineral, magnezijumov sulfat s kristalnom Erato (grč. Erato) mit. jedna od devet muza,
vodom MgSO4X7H2O. zaštitnica poezije, naročito lirske (ljubavne), i
epulis (grč. epulis) med. mekani izraštaj na erotične muzike; u umetnosti obično
desnima. prikazivana sa lirom; up. muza.
epuloza (grč. epulosis) med. zarašćivanje, za- eratum (lat. erratum) greška, zabluda, omaška;
rašćenje, zamlaćivanje, zamlañenje, npr. naročito: štamparska greška; pl. erata.
rana. erbij(um) (lat. erbium) hem. element, red. br. 68,
epulotikon (grč. epulotikos koji pomaže za- atomska masa 167,26 metal iz grupe retkih
mlañenju, zarašćivanju) med. lek za zemalja (lantanida).
skupljanje i sušenje rana. erg (grč. ergon rad, delo) 1. fiz. jedinica rada u
epulotikum med. v. epulotikon. apsolutnom sistemu mera: rad koji jedinica
epurativan (nlat. epurativus) koji čisti (ili: sile (jedan din) izvrši kad napadnu tačku
trebi, prečišćava). pomeri za jedinicu dužine (1 st); kiloerg rad
epuracija (nlat. epuratio) čišćenje, preči- od hiljadu erga; megaerg rad od milion erga;
šćavanje, trebljenje. deset megaerga zove se džul (eng. joule), tj.
epurirati (lat. purus čist, nlat. erigage) očistiti, rad koji je potreban da se teret od 1,02 kg
prečistiti, otrebiti, prebrati. podigne na visinu od 10 st.
Epur si muove (ital. Eppur si muove) „Pa ipak erg (arap. erg, pl. areg) 2. geogr. naziv za
se kreće" (tj. Zemlja), reči koje je uzviknuo izvesne oblasti u Sahari pokrivene peščanim
Galilej pred inkvizicionim sudom kad su ga dinama, nasuprot stenovitim zaravnima ili
primorali da se odrekne Kopernikovog „hamadama".
učenja. ergastika (grč. ergazomai radim, delam)
epa (nlat. aega) računanje vremena, način učenje o radu i radinosti.
računanja vremena od nekog znatnog ergativ (grč. ergon rad, delo) liigv. padežni oblik
dogañaja; hrišćanska epa, naša epa u nekim jezicima (baskijskom npr.) koji
računanje vremena od početka hrišćanstva, pokazuje od koga potiče stanje u kome se
od roñenja Hristova; kod muslimana od nalazi subjekat.
Hidžre-ta, Muhamedovog bekstva iz Meke
(622. god. n. e.); kod starih Rimljana od ergela (pere. hargele, tur. hergele) l. odgajalište
osnivanja Rima (753. god. pre n. e.). konja, stočarska ustanova za unapreñenje
konjarstva; 2. čopor, krdo, mnoštvo (najčešće
eradijacija (nlat. eradiatio) izračivanje, konja).
izračenje, zračenje, puštanje zrakova
svetlosti i toplote. ergo (lat. ergo) dakle, stoga, prema tome.
erantan (lat. eggage lutati, errans) koji luta, koji ergograf (grč. ergon rad, grapho beležim)
je u zabludi, koji greši; skitalački. aparat za beleženje rada što ga mogu izvršiti
erar (lat. aerarium) državna blagajna starog mišići prstiju.
Rima u Saturnovom hramu na Kapitolu; ergometar (grč. ergon metron) med. sprava za
državna imovina (za razliku od fiskusa ili merenje rada što ga izvrši jedan mišić ili
privatne imovine careva); otuda, danas: grupa mišića.
državna imovina, državna (ili: zemaljska, ergometrin hem. jedan od alkaloida ražane
gradska) blagajna. glavnice (Secale cornutum) kao i ergota-min,
erare humanum est (lat. eggage humanum est) upotrebljava se za zaustavljanje krva-vljenja
u ljudskoj prirodi je da greši. iz materice posle poroñaja.
srarijalni (nlat. aerarialis) v. erarni. ergonomija (grč. ergon, nomos običaj, red,
erarij(um) (lat. aerarium) v. erar. zakon) nauka koja proučava odnos izmeñu
erarni (lat. aerarius) koji se tiče državne kase; čoveka i sredstava za proizvodnju i koja
erarni prihodi i rashodi, prihodi i rashodi pokušava da iznañe najpogodnije uslove u
državne blagajne. psihičkom i fizičkom pogledu odnosa čovek
erata (lat. eggage grešiti, erratum, errata) pl. — mašina.
štamparske greške; spisak štampar-skih ergostat (grč. ergon rad, istemi stavim,
grešaka koji, obično, dolazi na kraju stanem) med. aparat za terapeutičko isko-
knjige; up. eratum. rišćavanje rada mišića, kod koga bolesnik,
erata korige (lat. errata corrige) ispravi obrćući jednu ručicu, može da izvrši tačno
štamparske greške (obično se stavlja na kraju odreñenu količinu rada.
knjige, kao naslov spiska štampar-skih ergosterin v. ergosterol.
grešaka).
ergosterol 295 eritroza

ergosterol hem. provitamin vitamina D2, koji bolac, plamenik, brnka, crveni vetar, jar-bolac,
nastaje zračenjem ergosterola ultralju- plamac, požarica, gronici. erizipelatezan (grč.
bičastim zracima; ergosterin. erythros pella) med. sličan sa crvenim vetrom, u
ergotamin (fr. ergotine) hem jedan od alka-loida vezi sa vrban-cem, crvenim vetrom; koji boluje
raževe glavnice (Secale cornutum); od erizi-pela.
upotrebljava se, uglavnom, za zaustavljanje erina (grč. en-, ris, rinos nos) pl. med. sredstva
krvavljenja iz materice; up. ergometrin. protiv kijavice.
ergotizam (fr. ergot glavnica) med. trovanje erinija (grč. erinys) pl. erinije boginje osvete kod
raževom glavnicom, naročito posle pokušaja starih Grka, koje su, kao izvrši-teljice
nasilnog pobačaja. Pravde, naročito vršile osvetu nad
ergotin (fr. ergotine) med. važan sastojak raževe zločincima; kod Rimljana furije.
glavnice ili izrodice, koji izaziva skupljanje eriometar (grč. erion vuna, metron) v. eiro-
krvnih sudova i nekih mišićnih snopića, metar.
naročito kod materice; ergotinin. erir (tur. harir) svileno platno.
ergotinin č(fr. ergotine) v. ergotin. eristika (grč. eris svaña, prepirka, razdor,
Ereb (grč. Erebos) mit. božanstvo mraka; kod eristike) veština prepiranja (ili: raspra-vljanja,
Homera: carstvo mrtvih, podzemni svet, polemisanja, diskutovanja).
pakao; kod Hesioda: mitsko biće, sin Hao-sov, erističan (grč. eristikos) sklon svañanju i
otac Etera (nebeskog prostora) i He-mera prepiranju; sporan, koji se može ospora-vati,
(dana). koji je za osporavanje.
erekcija (lat. erectio) podizanje, uspravlja-nje, erističari (grč. eristike veština prepiranja,
uzdizanje, fiziol. dizanje, nabreknu-će, raspravljanja) pl. oni koji vole da se prepiru,
krućenje muškog spolnog organa kao da raspravljaju; fil. pristalice starogrčke
posledica spolne razdraženosti; osni-vanje, megarske filozofske škole (zbog sklonosti
ustanovljavanje, podizanje, izvoñenje, prepiranju i rasprav-ljanju).
grañenje. eritema (grč. erythema) med. crvenice, opšti
eremit (grč. eremites, lat. eremita) pustinjak, naziv za pojavu crvenila na koži, na
usamljenik, isposnik, anahoreta. većem ili manjem delu kože, kao reakcija
eremitaža (fr. eremitage) pustinjakovo obi- kože na štetno dejstvo spoljnog činioce;
tavalište, isposnička ćelija; usamljeno mesto, eritrema.
usamljena kućica; kućica u parkovima eritrazma (grč. erythros crven) med. zarazno
izrañena od drveta ili kamena, naročito bila oboljenje kože oko pleća i prepona.
omiljena kao ukras u HUŠ veku; ime čuvene eritrema (grč. erythros) med. v. eritema.
galerije slika u Lenjin-gradu; vrsta finog eritremija (grč. erythros crven, haima krv) med.
burgundskog vina. v. eritroza.
eremitizam (grč. eremos pust, usamljen) pu- eritrizam (grč. erythros) pojava da se u
stinjaštvo, usamljeništvo, isposništvo; narodu koji inače ima crnu kosu rañaju i lica
pustinjački (ili: usamljenički, ispo-snički) sa crvenom kosom (ova pojava naročito je
život. česta kod evropskih Jevreja, dok je kod
erepsin (grč. ereipo obaram, raskidam) fiziol. crnaca uopšte nema).
ferment sluzokože tankoga creva koji eritrijaza (grč.) med. crvenilo kod novoroñenčadi.
rastvara belančevine. eritrin (grč.) hem. crvena ruda koja nastaje
eretizam (grč. erethi'tho) med. v. eretizija. atmosferskim trošenjem (oksidacijom)
eretizija (grč. erethitho nadražim, raz-dražim) kobaltnih arsenida i arsenosulfida, ko-baltov
med. uznemirenost, razdraženost, npr. mozga; cvet.
bolesno uvećana uzbudljivost; eretizam. eritro- (grč.) predmetak u složenicama sa
eretičan (grč. erethitho nadražim) uzbuñen, značenjem: crven, koji je crvene boje.
uznemiren, razdražen. eritroblaste (grč. erythros, blastos klica) fiziol.
ereuksis (grč. ereiigomai podrignem, rigam) ćelije koje stvaraju crvena krvna zrnca.
med. riganje, podrigivanje; eruktacija. eritroblastemija (grč.) med. povećanje broja
erzak (arap. arzaq, tur. erzak) hrana, jelo. eritroblasta u krvi, obično kod anemič-nih
Erida (grč. Eris) mit. boginja svañe i razdora kod osoba.
starih Grka. Na svadbi Ahilovih roditelja eritroblastoma (grč.) med. izraslina od
Peleja i Tetide bacila meñu goste zlatnu eritroblasta, slična tumoru.
jabuku, na kojoj je pisalo: Najlepšoj (te eritrodermija (grč. erythros, ñerma koža)
kalliste), i time izazvala meñu učesnicima med. jako i prostrano crvenilo kože, praćeno
svañu i mržnju, što je, posredno, dovelo do jačim ili slabijim ljuštenjem.
Trojanskog rata. eritroza (grč. erythros) med. 1. crvenilo kože i
Eridina jabuka jabuka razdora, seme razdora; sluznice; 2. bujanje tkiva koje stvara crvena
up. Erida. krvna zrnca.
erizipel (grč. erysipelas, erythros crven, pel-1a
koža) med. zarazna bolest: vrbanac, vr-
eritrozin 296 erpetologija

eritrozin (grč.) hek. organska bojena materija mesto; med. površinski, najčešće prugasti i
koja se dobija iz fluoresceina i kojom se vidno ograničeni nedostaci u sluzo-koži
bojadišu svila i vuna žutocrveno i pojedinih organa, npr. želuca, ma-teričnog
modrocrveno. grlića, rožnjače i dr.
eritromelalgija (grč. erythros, melos ud, al-gos eroikamente (ital. eroicamente) muz. v. eroiko.
bol) med. crvene i dosta jako natečene belege, eroiko (ital. eroico) muz. herojski, junački, tj.
praćene bolom, koje se povremeno javljaju po pojačanom silinom.
rukama i, reñe, po nogama, pa se izgube; eror (lat. eggog) zabluda, greška, omaška; eror
poreklo im je u oboljenju živaca. fakti(lat. error facti) stvarna zabluda; eror in
eritropoeza (grč. erythros, poieo činim, fakto (lat. error in facto) prav. zabluda
stvaram) zool. stvaranje crvenih krvnih odnosno činjeničnog stanja, tj. zabluda o
zrnaca. postojanju krivičnog dela; eror in judikando
eritropsija (grč. erythros opsis gledanje) med. (lat. error in judicando) prav. kada pravni lek
stanje čula vida pri kome se sve vidi kao kroz tvrdi da je napadnut odluka materijalno
crveno staklo. netačna zbog rñave primene krivičnog
eritrofil (grč. erythros, phyllon list) vot. lisno zakona; eror in proce-dendo (lat. error in
crvenilo. procedendo) prav. kada pravni lek tvrdi da
eritrofitoskop (grč. erythros, phyton biljka, postupak na osnovu koga je odluka donesena
skopeo posmatram, gledam) crvene naočari, ne odgovara zakonu.
aparat kroz koji se lišće u biljaka vidi u Eros (grč. Eros) nit. bog ljubavi kod starih Grka
purpurnoj crvenoj boji. (kod Rimljana: Amor, Kupidon): fig. ljubav;
eritrofobija (grč. erythros, phobos strah) med. fil. ljubav prema idejama, nagon za saznanjem
bolestan strah stidljivih osoba da će u (kod Platana); astr. planetoid koji se nekad
odreñenoj situaciji pocrveneti i na taj način približi Zemlji više nego ikada Mars, zato što
odati svoje duševno stanje. njegova putanja leži izmeñu putanja Zemlje i
eritrohloropija (grč. erythfos, chloros otvo- Marsa.
renozelen, žućkast, opsis viñenje) med. erotsmatika (grč. erotao pitam) veština
nesposobnost da se vidi modrožuta boja. zgodnog postavljanja pitanja.
eritrocijanoza (grč. erythros kyanos modar)
med. oboljenje koje dovodi do modrica i erotematički, erotematski (grč. erotemati-kos u
mestimičnih crvenkastih tačkica na koži. vidu pitanja, erotema pitano, pitanje)
eritrociti (grč. erythros, kytos šuplje telo, bokast zove se nastavim metod u kome jedan pita a
sud) pl. zool. crvena krvna zrnca. drugi odgovara, kako je npr. radio Sokrat;
eritrocitoza (grč. erythros, kytos ćelija) med. supr. akroamatski.
povećan broj crvenih krvnih zrnaca, zbog erotizacija (grč. eros spolna ljubav) dovo-ñenje
različitih uzroka. u erotično stanje, povećanje erotič-nog
eritrocitometar (grč. erythros, kytos, metron nagona.
mera) instrument za merenje eritrocita u krvi. erotiziranje (grč. eros) fiziol. specifično spolni
erker (nem. Erker) isturen deo zgrade sa uticaj materija koje spolne žlezde luče u krv
prozorima, zatvoren balkon. (seksualnih hormona) na centralni nervni
erl (eng. earl) grof, treći stepen plemstva u sistem, središni živčani pribor.
Engleskoj, izmeñu markiza i vajkaunta. erotik (grč. erotikos) pisac ljubavnih pesama,
erlkonig (dan. ellerkonge, nem. Erlkonig) kit. ljubavni pesnik.
vilinski kralj, bauk. erotika (grč eros spolna ljubav) veština voñenja
ermenevtika (grč. ermeneutike tumačenje) v. ljubavi, nauka o ljubavi; ljubavno pesništvo.
hermeneutika. erotičan (grč. erotikos) ljubavni; sklon ljubavi,
ermitaž v. eremitaža. zaljubljiv, zaljubljen; erotična poezija
erogator (lat. erogator) prav. izdavalac, izvršilac ljubavno pesništvo.
poslednje volje. erotomanija (grč. eros spolna ljubav, mama
erogacija (lat. erogatio) prav izdavanje, is- pomama, ludilo) ljubavno ludilo; med. duševni
plaćivanje; deljenje, podela. poremećaj kod nekoga koji je obuzet stalnim
erogen (grč. eros ljubav, genes, gignesthai ljubavnim zanosom: sve svodi na spolnu
roditi se) koji izaziva spolni nadražaj, spolnu radnju i strast, svuda vidi samo spolne pojave,
strast. odaje se prekomerno spol-nom uživanju, samo
erodirati (lat. erodere) razjesti, razjeda™, o tome misli i govori; takoñe: kada bolesnik
nagrizati, najedati; geol. odnositi, skidati. uobrazi da je neko u njega ili on u nekoga
erozivan (lat. erodere, erosivus) razjedan, zaljubljen (erotomanija kod žena =
nagrizan, najedan, koji razjeda, nagriza, na j nimfomanija, kod muškaraca = satirijaza).
e da. erpetologija (grč. erpeton gmizavac, logia) zool.
erozija (lat. erosio) razjedanje, najedanje, na- v. herpetologija.
grizanje; razjedenost, nagrizenost, najede-
nost; geol. odnošenje, skidanje; razjedeno
ersted 297 eskamotaža

ersted (po imenu danskog fizičara Oers-ted-a) esencijalizam (lat. essentialia) pravac u sa-
fiz. jedinica za merenje jačine mag-netskog vremenoj filozofiji u Americi koji teži da
polja; oznaka Oe. održi dostignuća zapadnjačke kulture.
erćek (tur. erkek) muško; mužjak kod ptica. esencijalizacija (lat.) ostvarenje, realiza-cija
erćelije (tur. ersekli) pl. toke. onoga što je suštinsko.
eruginirati (nlat. aeruginare) staviti bakar u rñu; esencijalije (lat.) pl. bitnosti, bitne stvari, glavne
bakar ili bronzu prevući na izgled starim stvari, bitni sastojci; esenci-jalia konstitutiva
slojem bakarne rñe (patine). (lat. essentialia consti-tutiva) pl. glavni
erugo (lat. aerugo) rña na bakru, bakarni oksid. sastojci.
erudit (lat. eruditus) učenjak, naučio obrazovan esencijalitet (lat. essentia) bitnost, sušta-
čovek, znalac. stvenost, suština.
eruditan (lat.) obrazovan, načitan, učen, naučni. esencijelan (fr. essentiel) v. esencijalan.
erudicija (lat. eruditio) načitanost, učenost, eseri (od skr. SR = socijalni revolucionari)
obrazovanost, naučnost. pripadnici sitnoburžoaske partije u Rusiji na
eruktacija (lat. eructatio) med. v. ereuksis. početku XX v. koja je propovedala da je
eruktirati (lat. eructare) med. rigati, izri-gati, seljaštvo revolucio-narnija klasa od
izrigivati, podrigivati. proletarijata, zastupala teoriju „seljačkog
eruptivan (lat. erumpere izbijati, izbiti, socijalizma" i ogorčeno se borila protiv
eruptivus) koji je postao izbijanjem iz boljševika.
unutrašnjosti Zemlje; eruptivno stenje stenje esesovac (prema transkribovanom izgovoru
koje je postalo od magme ili lane; eruptivna skraćenice SS, od početnih slova nemačke
groznica groznica sa ospama, koprivna reči Schutzstaffel zaštitni odred) pripadnik
groznica. zloglasne policijsko-vojne organizacije u
erupcija (lat. eruptio) izbijanje, izliv (gneva, fašističkoj Nemačkoj.
ljubavi); geol. izbacivanje, npr. nekog eskablon (fr. escabelon, lat. scabellum)
vulkana; nasilno izbacivanje; iznenadno i postolje na kojem stoji bista.
obilno proizvoñenje nečega; med. nenadan eskadra (fr. escadre, šp. escuadra, lat. ex-
izliv krvi, gnoja ili vode; osi-panje, izbijanje quadra) voj. odeljenje ubojnih brodova pod
ospica. istim zapovednikom.
erc v. herc. eskadrila (fr. escadrille) voj. malo odeljenje
erceg (mañ.) v. herceg. ubojnih brodova pod istim zapovednikom,
esap (arap. hisab, tur. hesap) račun; broj; mala eskadra; grupa vojnih aviona.
procena. eskadron (fr. escadron, ital. squadrone, šp.
esapiti (tur. hesap) l. računati, brojati, ubrajati; escuadron) voj. taktičke jedinica konjice od
2. misliti, smatrati, pretpostavljati. 120—150 konjanika u ratnom stanju, pod
esaul (rus. esaul od turkmenskog nsaul) reč koja komandom komandira eskadrona; švadron.
je u staro-ruskim kozačkim jedinicama eskalada (fr. escalade, lat. scala)so/ penjanje na
označavala čin kapetana. zidove i bedeme utvrñenja pomoću ju-rišnih
ese (lat. esse) biti, postojati; kao imenica; biće, lestava.
postojanje. eskaladirati (fr. escalader) voj. popeti se na
esej (eng. essay, fr. essai, ital. saggio, lat. bedeme pomoću jurišnih lestava, jurišati sa
exagium) lit. posle pojave Montenjevih lestvama.
„Essais" (1580) naziv za kraću raspravu o eskalator (fr. escalader) automatske pokret-ne
nekom naučnom, umetničkom, književnom stepenice u velikim trgovinskim kućama,
ili javnom pitanju, koja je pisana tečno, lako metrou i sl.
razumljivo, strogo književno i nimalo eskalatorna klauzula (fr. escalade) klauzu-la
površno, ogled, pokušaj. koja u kratkotrajnom ugovoru daje
esejist(a) (eng. essayist) pisac kraćih rasprava, mogućnost da se, pod odreñenim uslovima,
ogleda, eseja; publicist. odstupi od ugovorenih cena i da se one, zbog
esen (hebr. haššain oni koji ćute) pripadnik nestalih promena, ponovo utvrde.
starojevrejske sekte u I v. n. e; odbacivali su eskalacija (fr. escalader penjati se, popeti se) 1.
privatnu svojinu, novac i porodicu. penjanje, stepenovanje; juriš na kulu uz pomoć
esencija (lat. esse biti, essentia) bitnost, suština, lestava; 2. naziv za jedan element američke
bit, glavno, glavna stvar; hem. glavni tečan ratne doktrine, tzv. elastičnog odgovora;
sastojak što se dobije iz nečega podrazumeva postepeno nara-stanje vrste,
destilisanjem; alkoholni i bitni sastojak obima i intenziteta berbenih dejstava.
plodova, biljki itd.; miris; mirisavo ulje. eskalirati (fr. escaler) mor. uploviti u pri-stanište
esencijalan (lat. esse, essentialis) bitan, su- u koje ne treba.
štastven, suštinski, pravi, glavni, osnovni, eskalop (fr. escalope) kuv. tanak režanj
neophodan. pržena mesa, bečka šnicla.
eskamotaža (fr. escamotage) izvoñenje
mañioničarskih trikova, opsenjivanje, opse-
eskamoter 298 esplanada

na; brzo i vešto skrivanje nečega, vešto espadilja (šp. espadilla, espada, ital. spada grč.
izvedena kraña. spathe širok mač) mali mač.
eskamoter (fr. escamoteur) mañioničar, op- espadon (šp. espadon) veliki širok mač za obe
senar. ruke i sa dva reza.
eskamotirati (fr. escamoter) izvesti, izvoditi espadrila (fr. espadrille) laka, od kanapa
mañioničarske trikove; nešto pri-kri(va)ti; pletena cipela sa kožnim ili drvenim ñonom.
ukloniti, uklanjati, odba-ci(va)ti. espadron (šp. espada) ot. mač koji služi za
eskampirati (fr. escamper) voj. umaknuti, učenje mačevanja.
pobeći, uhvatiti maglu. espanjol (fr. espagnol) španski duvan za
eskapada (fr. escapade) jax. pogrešan skok u šmrkanje, španski burmut.
stranu školskog konja; fig. nepromi-šljen i espanjola (fr. espagnole) španska igra, ples.
nestašan podvig, nestašluk. espanjolet (fr. espagnolette) fina vunena
eskarpa (fr. escarpe, šp. escarpa) vo/ unuta-rnji tkanina; gvozdena zapinjača na prozorima i
bedem, najdonji grudobran jednog rova, opkop. dr.; običnije: spanjolet.
eskarpirati (fr. escarper) voj. napraviti, iskopati espap (arap. asbab, tur. espap, esbab) roba,
bedem (ili: opkop). proizvod za tržište, predmet trgovine; odeća.
eskvajr (eng. esquire) štitonoša, paž; titula esparagosa (šp. esparagossa) vuna od špan-skih
nižeg plemstva kod Engleza; danas: titula ovaca.
kojom se oslovljava svaki ugledniji čovek esparzeta (fr. esparcette) vot. vrsta deteline,
(odgovara našem „poštovani" „blagorodni"). grahorka Onobrychis viciaefolia iz fam.
eskivaže (fr. esquiver izbeći) sp. izbega-vanje Papilionaceae, koja se gaji za ishranu
protivnikovih udaraca u boksu. stoke.
eskivirati (fr.) u sportu, naročito boksu: vešto esparto (šp. esparto) končasti listovi jedne trave
izbeći protivnikov napad, iskra-sti se, (nlat. štipa tenacissima) koja dolazi iz
neprimetno se izvući iz teškog položaja. Španije i Alžira, a služi za pravljenje asura,
eskiza (fr. esquisse) skica; površan nacrt. za uvijanje cigara, u fabri-kaciji hartije i dr.
esperantido (lat. sperare nadati se) veštački
eskont (fr. escompte) trg. v. diskonto. jezik, uprošćen oblik esperanta.
eskontirati (fr. escompter, nlat. escompu-tare) esperantist(a) (fr. esperance nada) onaj koji
trg. v. diskontirati. veruje i nada se da će esperanto postati, jednog
Eskorijal (šp. Escorial) ime jednog kraljevskog dana, opšti jezik; pristalica esperanta; onaj
dvorca kod Madrida; eskorijal — vuna fina koji uči esperanto.
španska vuna. esperanto (fr. esperer nadati se, esperance
eskorta (fr. escorte, ital. scorta) oružana nada) „jezik za koji se može nadati da će
pratnja, svita; fig. povorka. postati jezik budućnosti", jezik koji je ruski
eskorteri (fr. escorteurs) pl. voj. tip ratnih lekar dr Zamenhof veštački sastavio od
brodova („pratioci") koji služe kao zaštita najrasprostranjenijih, pretežno romanskih,
oklopnjačama i krstaricama. svetskih jezika; jednostavan, pravilan i lak za
eskortirati (fr. escorter) pratiti, sprovodi™ pod učenje, i koji bi, jednog dana, trebalo da
oružanom pratnjom. postane opšti svetski jezik.
eskortovati v. eskortirati. esperto (ital. esperto, lat. expertus vešt) veštak,
eskudo (port. escudo) novčana jedinica Por- znalac, stručnjak, onaj koji ima iskustva u
tugalije i Čilea (= 100 centavosa). nečemu; onaj koji je posvećen u tajne nekoga
Eskulap (lat. Aesculapius) mit. bog veštine političkog udruženja.
lečenja, sin Apolonov i Koronidin; fig lekar. espes (fr. espece, lat. species) vrsta, rod; vrsta
eskulentan (lat. esca jelo, esculentus) koji je za novca, zvečeći novac; an espes (fr. en
jelo, koji se može jesti. especes) pl. u gotovu, u zvečećem novcu.
eskulin (lat. aesculus gorun, lužnik, hrast) tvar espion (fr. espion) uhoda, špijun, vrebalo;
koja se nalazi u kori divljeg kestena (S21 N24 ogledalo koje se stavi van prozora pa se
013). pomoću njega, neopaženo, posmatra
eslinger (naziv po nemačkom industrijskom kretanje na ulici.
gradu Eslingenu) čvrsta i gusta drvena espionaža (fr. espionage) uhoñenje, vrebanje,
zavesa na prozorima, roletna. špijunisanje.
esmeralda okretna igra u 3/4 takta, slična brzoj espirando (ital. espirando) muz. zamirući,
polki. umirući, izdišući.
esnaf (arap. asnaf, tur. esnaf) nekadašnja esplanada (fr. esplanade, šp. esplanada, lat.
staleška organizacije zanatlija iste strune; planus ravan) slobodno i ravno mesto,
član esnafa, zanatlija. prazan prostor pred velikim grañevinama i
espada (šp. espada) mač; mačem naoružan utvrñenjima; vežbalište, egzerciri-šte,
borac, naročito u borbi s bikovima. gradsko polje; voj. krov na grudobranu.
espresivo 299 estimirati

espresivo (ital. espressivo) muz. sa puno kolja. U njenu čast Jevreji slave praznik
izražajnosti, izražajno. Purim.
espreso (ital. espresso) l. mali ekspresni esteri (grč. aither čist, gornji sloj vazduha) pl.
restoran; 2. vrsta crne kafe. hem. „složeni eteri", jedinjenja kiselina sa
espri (fr. esprit, lat. spiritus) duh, um, razum; alkoholima (naziv dao nemački hemičar
oštroumlje, dosetljivost, duhovitost; smisao Gmelin, možda da podseća na zvuk
nečega, sadržina nekog dela; najfiniji tečan Essigather, u ono doba najobičniji
sastojak neke materije koji se dobije putem predstavnik grupe).
destilacije, esencija; narav, karakter; bel esterifikacija (grč.) dobijanje estera iz alkohola i
espri (fr. bel-esprit) lep duh, čovek koji se kiselina.
bavi umetnošću i naukom, onaj koji polaže esterovanje v. esterifikacija.
pravo na duhovitost; espri d kor (fr. esprit de esteta (grč. aisthetikos opažajni) v. esteti-čar;
corps) drugarstvo, drugarska solidarnost; onaj koji posmatra život i svet jednostrano,
espri de loa (fr. esprit des lois) duh zakona. samo sa estetskog gledišta.
est (fr. est) istok. estetizam v. esteticizam.
establišment (eng. establishment) ustano- estetizirati (grč. aisthetike) govoriti ili pisati o
vljenje; naziv za ustanove koje imaju lepom, o ukusu, o umetničkim pitanjima i
državni karakter (npr. državna crkva). stvarima; oplemenjivati osećanja.
Danas najčešći naziv, naročito u društvenim estetika (grč.) nauka o čulnom opažanju; u užem
naukama, za celokupni društveni sistem u smislu: nauka o lepom, naročito o umetnosti
njegovoj organizaciono j, institu- kao najpotpunijem izražaju onoga što je
cionalizovanoj formi. Naziv se odomaćio lepo, nauka o smislu za umetnost i o
naročito u američko] sociologiji. umetničkom ukusu.
estavela (fr. estavelle) kol. otvor ili ponor u esteticizam (grč. aisthesis osećaj, oset,
karstu u koji u vreme suše voda ponire, a u aisthetike) estetsko shvatanje života,
kišno doba iz njega izbija. shvatanje po kojem u estetskom uživanju i
estakada (šp. estacada, ital. steccata, nem. stvaranju leži najviša vrednost, i po kojem
Staken proštac, motka) pobodeni stubovi, je lepo pretežno činilac pri svakom
pobodeno kol>e, brana; drveni most, skela. rasućivanju i delanju (ovoga shvatanja najviše
estamento (uni. estamento, nlat. stamentum, lat. su se držali romantičari); supr. intelektualizam
stare stajati) stalež; narodna ili staleška i moralizam.
skuppggina u Španiji; pl. esta-mentos estetičan (grč. aisthetikos opažajni) opažajni,
(estamentos), oba tela španskog narodnog koji spada u oblast čula i čudnog opažanja;
predstavništva. koji se tiče dobrog ukusa; veoma ukusan, lep,
estampa (fr. estampe, ital. štampa, nem. koji odgovara zakonima lepog; estetično
stampfen, Stempel žig) slika kao otisak osećanje smisao za ono što je lepo, smisao za
ploče, snimak, utisnut lik, bakrorez; izrezana umetnost, osećanje i ukus za lepo; estetski.
gvozdena ploča; pečat, žig.
estetičar (grč. aisthetike) filozof umetnosti,
estancija (šp. estancia) u Juž. Americi: posedi poznavalac umetnosti, sudija u pitanjima
na kojima se neguje stoka; manje seosko ukusa; čovek koji o svemu sudi samo sa
imanje; stan, boravište. gledišta lepog; čovek koji voli lepo, uživa u
estancijero (šp. estanciero) posednik (ili: lepom.
sopstvenik) estancije. estetski (grč. aisthetikos) v. estetičan.
estar v. esteri. estivacija (nlat. aestivatio) bot. doba pu-pljenja,
estafeta (fr. estafette) ulak, skoroteča, glasnik položaj cvetnih listića pre ras-cvetavanja.
na konju; up. štafeta. estimator (lat. aestimator) onaj koji odreñuje
esteziologija (grč. aisthesis osećaj, oset, logia) čemu vrednost, procenitelj.
nauka o čulima, nauka o čudnim organima. estimatoran (lat. aestimatorius) procenski, koji
esteziometar (grč. aisthesis osećaj, oset, se tiče precenjivanja; estimatorna zakletva (lat.
metron) psih. instrument za ispitivanje juramentum aestimatorium) prav. kada se
osetl>ivosti kože za osećaj prostora putem neko zaklinje da će savesno izvršiti procenu
odreñivanja najmanjeg odstojanja na kojem neke stvari čija je vrednost sporna; estimatorija
se dva mesio odvojena čulna na-dražaja akcio(lat. aestimatoria actio) prav. tužba protiv
mogu osetiti upravo kao odvojeni; instrument procene vrednosti neke stvari.
za merenje zamorenosti. estimacija (lat. aestimatio) procena,
esteziometrija (grč. aisthesis, metron mera) precenjivanje, ocenjivanje; cenjenje, uvaža-
med. metod kojim se ispituje čulo dodira. vanje, poštovanje.
estezis (grč. aisthesis) osećaj, oset, čulno estimirati (lat. aestimare) proceniti, oce-niti;
opažanje; osećanje. držati, smatrati; ceniti, uvažava-ti, poštovati.
Estera (pere. stareh zvezda) lepa Jevrejka,
žena persijskog vladara Kserksa koja je
spasla jevrejski narod od persijskog po-
est modus in rebus 300

est modus in rebus (lat. est modus in rebus) v. eshatologija (grč. eschatos krajnji, poslednji,
modus. logia) u crkvenoj dogmatici: učenje o tzv.
estokada (fr. estocade) bod mačem, udar poslednjim stvarima, tj. o onome što, posle
mačem bodimice; fig. nametljiva i drska smrti, čeka pojedince, čovečanstvo i ceo svet,
molba za zajam, otmeno prosjačenje; dakle: učenje o smrti, besmrtnosti duše,
varanje, prevara. strašnom sudu, smaku sveta, večnom
estomihi (lat. esto mihi) poslednja nedelja pred blaženstvu i paklu.
veliki post kod katolika, nazvana po lat. escajg (nem. Essen, Zeug) pribor za jelo.
početku psalma 71,3; Esto mihi in Deum eta (fr. etat, lat. status stanje) stanje, položaj,
protectorem (Neka mi Bog bude zaštitnikom). svojstvo; stalež, poziv; državno gazdinstvo,
estompa (fr. estompe) u slikarstvu: ra-strljivač, predračun o ggrihodima i ras-hodima u
trljalica od kože ili hartije za ravnomernu državnom gazdinstvu; domaćinstvo,
podelu i osenčavanje boja u crtežima kredom gazdovanje; voj. propisano brojno stanje
i pastelom; crtež ra-strljivanjem; a l'estomp trupa; država; l'eta se moa (fr. l'etat, c'est
(fr. a l'estompe) rañen rastrljivačem, tj. crtež. moi) „država, to sam ja!", čuvena izjava
estompirati (fr. estomper, nem. stumpf tup) slik. francuskog kralja Luja XTV pred
staviti na crtež; debeo sloj boja pa onda parlamentom 1655, koja izražava vrhunac
rastrljivanjem udesiti svetlost i senke, apsolutističke svesti jednog vla-daoca; etatna
rastrljati, trljalicom boje razmazati; desen godina računska, budžetska godina.
estompe (fr. dessein estompe) crtež izrañen eta (grč. <}) sedmo slovo grčke azbuke, dugo e.
trljanjem, rastrljivačem. etablirati (fr. etablir, lat. stabilire) utvrditi,
estrada (fr. estimde, lat. via strata pločnik, osnovati, ustanoviti, zavesti, otvoriti, npr.
popločan put) prvobitno: put, drum; uzvišenje, trgovinu, fabriku i sl.; etablirati se otvoriti sebi
podijum, uzvišeno mesto na podu (kod radnju, radionicu, fabriku; smestiti se,
prozora, prestola, amvona, u crkvi, katafalka odomaćiti se, naseliti se, okućiti se, oženiti
itd.); mala koncertne ili po-zorišna priredba. se.
estradni (fr. estrade put, cesta) koji se odnosi etablismav (fr. ćtablissement) postavljanje,
na estradu, binski, scenski. nameštenje, nameštanje; ustanovljavanje,
podizanje, osnivanje, otvaranje (radnje,
estramadura (šp. estramadura) prvobitno: radionice, fabrike, poslovnice itd.); ustanova,
španska vunica, konac od vune; danas: radnja, radionica; veća elegantna gostionica,
šestostruk konac. mesto za provodnju.
estrapada (fr. estrapade, šp. estrapada) vrsta staž (fr. etage, ital. staggio, lat. stare stajati)
mučenja: vešala za secanje, išča-šavanje sprat, kat, boj kuće (zapravo samo gornji
ruku i nogu, čengele, točak; naročit skok spratovi jedne kuće, bez prizemlja); etažna
veštaka u skakanju; jah. kada se konj propne svojina svojina samo jednog stana ili samo
pa istovremeno pojuri. jednog sprata u jednoj više-spratnoj zgradi;
estrapadirati (fr. estrapader) secati (ili: cimati) egažnispratni, u vezi sa spratom; etažno
na vešalima za ruke i noge, mučiti; jah. grejanje grejanje po spra-tovima u modernim
proleti se i u isto vreme pojuriti (za konja). grañevinama (kada se jednom peći zagreva
sstromanija (grč. oistros strast, ljubavni bes, ceo sprat).
mama pomama, ludilo) spolno besnilo, eta ženero (fr. etats generaux) glavni sta-leži,
nezasitljivost u zadovoljavanju spolnog skupština triju staleža: plemstva, duhovništva
nagona. i grañanstva, koja se sastaja-la u Francuskoj
estropirati (fr. estropier, lat. turpis ružan, od 1302. do 1614; posle nesastajanja od 175
exturpiare) osakatiti, obogaljiti, načiniti godina, Luj XVI ponovo je sazvao 5. maja
bogaljem, naružiti; kod slikara i vaja-ra: 1789, čime je otvorena velika francuska
pokvariti, naružiti, pokvariti, unakaziti. revolucija.
estuarij(um) (lat. aestuarium) morska bara, etažer (fr. etagere) polica, raf, stakleni ormar
laguna; ušće velikih reka slično morskom sa više pregrada za ostavu staklenog posuña,
zatonu (supr. delta); med. znojnica, soba za knjiga itd.
znojenje. etažni (fr. etage) v. pod etaž.
estuacija (lat. aestuatio) talasanje mora, pe- etalon (fr. etalon) pramera, osnovna mera,
nušanje mora; fig. uzburkanost strasti, osnovna težina; voj. kalibar, kalibarska mera.
plahovitost. etalon pastuv, ždrebac.
estuirati (lat. aestuare) talasati se, peniti se, etalonirati (fr. etalonner) baždariti, žigosati
besneti; za reku: širokim ušćem ulivati se u meru ili teg i dovesti u sklad sa zakonskim
more ili reku. odredbama; sravnjivati merenja kod
estuozan (lat. aestuosis) strastan, strašću instrumenata.
ustalasan, plahovit, žustar. eta-mažor (fr. etat-major) voj. štab.
etamin (fr. etamine) tanka i retka pamučna
tkanina, gazi slična, koja se stavlja u
postavu odela; platno za sita i cediljke;
301

prozirna tkanina od kamgarna za ženske koji duvaju sa severozapada oko 40 dana


haljine; estaLat. godišnje, i to leti; etezijski vetrovi.
etan (grč. aitho gorim) hem. zasićeni ugljovo- etezijski vetrovi v. etezije.
donik iz reda parafina (S2 N6 ), bezbojan gas, etelizam (grč. ethelo hoću) fkl. v. voluntari-zam.
bez mirisa; javlja se u gasovima naf-tinih eter (grč. aither čist, gornji sloj vazduha) v. etar.
izvora; upotrebljava se u rashlad-nim eterizam (grč.) v. eterizacija.
ureñajima za postizanje niskih temperatura. eterizacija (grč.) med. udisanje sumpornog etra
Btavin (arap.) asgr. jedna od dve jasne zvezde u radi privremenog opijanja; up. eteri-zirati.
glavi „Aždaje", koje stoje u našem zenitu na eterizirati (grč. aitho zapalim, sagorim, aither)
severnom delu neba. med. dati da se udiše para čistog sumpornog
etapa (fr. etape, nem. Stapel) stepen, stupanj, etra sa primesom atmosferskog vazduha da bi
stepen razvitka; voj. konak, danište, postaja, se osetljivost čulnih nera-va za neko vreme
drumska stanica, odmorište; dan marša; oslabila i na taj način nervi učinili
slagalište, spremište, skladište, magacin neosetljivim prema bolovima.
robe; dnevni obrok. eteričan (grč. aitherios) nebeski čist, oduho-
etapje (fr. etapier) voj. upravnik intendant-skog vljen, nežan, duhovni; hem. sličan etru, koji
slagališta, tainpija. ima svojstva etra; eterična ulja v. etarska
etar (grč. either čist, gornji sloj vazduha) u ulja.
grčkoj predstavi: plameni vazduh u kome eternal (lat. aeternalis večit) tanka, valjana i
zvezde lebde i bogovi stanuju, dakle nebeski prugasta veoma fina tkanina od češlja-ne
prostor i svetlosne tvar ujedno, nebeski vune.
vazduh, nebo; u grčkoj filozofiji: najfinija eternalan (nlat. aeternalis) večan, večit,
pratvar (Anaksagora, Empedo-kle, Platon), neprolazan, trajan.
peti element — kvintesenca — koji ispunjava eternizirati (fr. eterniser) ovekovečiti; produžiti
nebeski prostor iznad Meseca (Aristotel); hen u večnost.
fina, bistra, bezbojna, lako pokretljiva tečnost eteriirati (lat. aeternare) ovekovečiti, obe-smrtiti.
karakteristične mirisa, specifično lakša od eternit (lat. aeternus večit) grañ. smesa od
vode (S4N10O); fkz. tvar koja, sem materije u cementa i azbesta koja se upotrebljava za
prostoru, po pretpostavci postoji kao sredina u pokrivanje krovova.
kojoj se zbivaju izvesne pojave u prirodi; npr. eteroman (grč. aither etar, mama strast) onaj
energija koju Sunce zrači u prostor prenosi se koji je odan strasti pijenja ili udisanje etra.
poprečnim talasima kroz elastičnu sredinu eteromanija (grč.) bolesna strast za pijenjem ili
etar, koja je ne-težljiva, imponderabilna; eter. udisanjem etra.
etarska narkoza med. v. eterizacija. etehijatu (arap.) kod muslimana: molitva
etarska ulja hem. lako isparljivi sastojci mnogih obavezna pri klanjanju u sedećem stavu.
biljaka koji se dobijaju destilaci-jom ovih etivaža (fr. etuver sušiti) sušionica, sušara, npr.
biljaka vodenom parom; imaju važnu i mesa, šljiva itd.
mnogostruku primenu u medicini. etivirati (fr.) sušiti (šljive, meso i dr.) da bi
etarski (grč. aithćrios) v. eteričan. isparila preostala voda i da bi se izvršila
etas (lat. aetas) doba, čovečji vek, doba sterilizacija, a time i otklopila mogućnost
života, život. kvarenja.
etatizam (fr. etat država) jačanje državne etida (fr. etude, lat. studium) muz. studija,
intervencije u privredi; u širem značenju, komad za tehničko vežbanje, naročito za
tendencija da se sve sfere društva podrede uvežbavanje prstiju; slik. crtež kao studija,
državi, što vodi povećanju uloge činovničkog ogled.
aparata (birokratije) koji se osamostaljuje u staja (fr. etui) l. korice, futrola; 2. kutijica za
rukovoćenju društvenim, a naročito čuvanje neke stvari od vrednosti.
ekonomskim aktivnostima. staka (grč. ethos običaj, ethike) fčl. deo
etatizirati (fr. etatiser) podržaviti, po- filozofije koji proučava i procenjuje moralne
državljivati, prevesti u državnu svojinu ili pod vrednosti (što je dobro ili što je rñavo, što
državnu upravu; utvrditi stavove prihoda i treba da bude ili što ne treba da bude),
rashoda u državnom budžetu. poreklo i načela moralno-sti (još se zove:
etacizam (grč.) izgovaranje grčkog slova moralna filozofija, praktična filozofija,
(eta) kao dugog e, koje je uveo humanista nauka o moralu); hrišćanska etika nauka o
Erazmuz iz Roterdama (1467—1536); supr. moralu osnovana na hrišćanskim dogmama;
itacizam. senzualna etika shvatanje po kojem je
etveš (mañ. eotvos; oznaka e ) jedinica za „dobro" ono što se čulnom opažaju pokaže
merenje promene gravitacije (IO"6 g na 10 kao takvo: radost trenutka.
km); po mañarskom fizičaru R. Etvešu
(1848—1919).
etezije (grč. etos godina, etesios godišnji,
etesiai) pl. vetrovi u oblasti Sredozemlja
302 etnografija

etiketa (fr. etiquette) 1. cedulja (ili: listić) sa etičar (grč. ethike) učitelj (ili: propoved-nik)
natpisom, natpis na robi na kojem je morala; onaj koji se bavi etikom ili
označena količina, kakvoća, cena i dr.; 2. praktičnom filozofijom; onaj koji živi u
cedulja na lekovima sa uputstvom o skladu sa moralnim zakonima i propisima.
vremenu*i načinu upotrebe toga leka; 3. etički (grč. ethikos) koji spada u etiku, koji se
Dvorski običaji, dvorski propisi; ukrućenost i tiče etike ili je u vezi sa etikom, moralan,
usiljenost društvenih formi, pravila moralno čist.
društvenog ophoñenja; formalnosti u etički dativ (lat. dativus ethicus) gram. osećajni
titulisanju pri pisanju molbi. dativ, tj. dativ kojim se kazuje da lice koje
«tikecija (fr. etiquette) uglañeno društveno govori ima interesovanja za onoga s kim
ophoñenje; pravila o lepom ponašanju; govori ili za ono o čemu govori, ili izvesnu
ukočeno držanje u društvu, na javnom naklonost prema onome s kim govori ili o
mestu i sl., ceremonijalnost. čemu govori, npr. Jesi li mi zdravo i veselo?
etikoteologija (grč. ethike, theologia nauka o — Lepa tije u Alage ljuba, — Čudna
bogu) fkl. pokušaj da se postojanje i osobine timigodinica doñe, — Spavaj čedo, svojoj
boga izvedu i dokažu na osnovu postojanja majci, — Jadna ti sam i čemerna.
morala i moralnog poretka u svetu, učenje o etmoidalan (grč. ethmoeides sitast, ethmos
bogu zasnovano na učenju o moralu; moralna cedilo, sito, eidos oblik) v. etmoidan;
teologija.
stil (grč. aitho gorim) jednovalentni radikal, etmoidalna kost v. etmoideum. etmoidan (grč.
nalazi se u mnogim organskim je-dinjenjima. ethmos cedilo, sito, eidos oblik) koji je u
Važna jedinjenja: etil-alko-hol (S2N4O2) i etil- obliku
(grč.)
sita, sitast; etmoidalan. etmoideum
znat. sitasta kost (jedna od
hlorid (S2N5S1 — monohlor-etan). lubanjskih kostiju).
etilen hem. gas bez boje, mirisa i ukusa, S2N4; etmolit (grč. ethmos rešetka, cediljka) oč-vrsla
sastavni deo gasa za osvetljenje; upotrebljava
se za izradu iperita. magma u unutrašnjosti Zemljine kore.
etimolog (grč. etymologos) onaj koji etnarh (grč. ethnos narod, archo vladam)
istražuje poreklo i značenje reči. namesnik, upravitelj, vladar u pokrajini.
etimologizirati (grč. etymon pravo značenje neke etnarhija (grč. ethnos, archo vladam) kneže-
reči prema njenom poreklu, logos) vina, pokrajina, namesništvo. Etnarhna-
proučava™ poreklo reči, baviti se mesnik pokrajine.
ispitivanjem porekla reči. etnici (grč. ethnea) pl. neznabošci; up. et-
etimologija (grč. etimologi'a) nauka koja nički.
istražuje poreklo, koren i osnovna značenja etnicizam (grč.) neznaboštvo, mnogoboštvo, vera
reči; nauka o tvorbi reči. u postojanje više božanskih bića koja su
etimologikon (grč. etymon pravo značenje meñusobno jednaka ili jedna drugim
neke reči prema njenom poreklu, logos) podreñena.
delo koje ispituje poreklo i koren reči; rečnik etnički (grč. ethnikos) prvobitno: neznabožački
sa naznačenjem porekla reči. (zato što su hrišćanski pisci srednjeg veka
etimologikum (grč.) v. etimologikon. sve nehrišćane i nejevreje nazivali ethnea,
etimološki (grč.) korenski, koji spada u oblast lat. gentes = narodi); danas: narodni,
etimologije. narodnosni, svojstven narodu, poreklom iz
etimon (grč. etymon) koren, poreklo i osnovno naroda, u vezi s narodom.
(ili: pravo) značenje reči. etaobiologija (grč. ethnos narod, bios život,
etiolizacija (fr. etioler ispijati) biol. gubljenje logos reč, govor) nauka koja proučava bio-loška
zelenila i svežine lišća usled nedostatka svojstva jednog naroda. etnogeneza (grč.
svetlosti; bledoća. ethnos, genesis postanak) proces stvaranja i
etiolman (fr. etiolement) vot. naziv za promene nestajanja naroda (proučava se na osnovu
koje nastaju kod biljaka kad se ove uzgajaju arheoloških, lingvi-stičkih i istorijskih
u potpunoj tami. podataka). etnogonija (grč. ethnos, gone
etiologija (grč. aitia uzrok, aitiologia) fil. nauka roñenje, postanak) grana paleontologije koja
o uzrocima i posledicama stvari; nauka o nastoji da rekonstruiše formiranje preistorijskih
logcčnom obrazložavanju i doka-zivanju, rasa.
npr. u hriji; ned. deo medicine koji istražuje etnograf (grč. ethnos, graphos) onaj koji se
i proučava uzroke bolesti. bavi proučavanjem načina života i običaja
etiologijski (grč. aitia, logikos) uzročan, jednog naroda; etnolog. etnografija (grč.
kauzalan. ethnographia) nauka o životu, verovanjima i
etiološki (grč. aitia logos reč, govor) koji se običajima jednog naroda; etnologija.
odnosi na etiologiju, koji se zasniva na
etiologiji, uzročan.
etiopizam (grč. Aitiops) religiozno-poli-tički
pokret meñu crncima hrišćanima u Južnoj
Africi kojem je cilj dobijanje crkvene
samostalnosti.
etnografski 303 eudiometar

etiografski (grč. ethnos, grapho) koji je u vezi žiži nalazi crno bojadisana lopta ose-tl>ivog
sa običajima naroda; etnografski muzej termometra).
zbirka umetničkih proizvoda, oruña, odela, et-hom (eng. at home) kod kuće, u kući, u
domova u minijaturi i dr. jednog naroda, iz zavičaju; mala monodrama koja satirički
čega se može donekle dobiti slika i jasnija prikazuje domaći život; takoñe: dan primanja.
predstava o životu i običajima toga naroda; et cetera (lat. et cetera) i tako dalje; kao
etnološki. skraćenica: etc. = itd.
etnoliza (grč. ethnos, analyo razrešavam) eu (grč. eu) grčki prilog, pojavljuje se kao
proučavanje izdvajanja pojedinih ljudskih predmetak u mnogim složenicama i označava
grupa i kultura iz širih ljudskih zajednica i nešto dobro, valjano, pravo, lako, povoljno:
kultura u pojedinim vremenskim razdobljima. supr, dis.
etnolingvistika (grč. ethnos, lingvistika) deo euanalepsa (grč. eu, analepsis) med. lako, brzo
lingvistike koji proučava odnos izmeñu ozdravljenje (od bolesti).
jezika i naroda, kao i uzajamno dejstvo euanaleptičan (grč. eu, analeptikos) med. koji
lingvističkih i etničkih faktora u lako i brzo ozdravlja.
funkcionisanju i razvitku jezika. euantan (grč. euanthes) pr. bog. sa lepim
etnolog (grč. ethnos, logos) v. etnograf. cvetovima, koji lepo cveta.
etnologija (grč. ethnologfa) v. etnografija. eubiotika (grč. eu, bios život) nauka o
etnološki (grč. ethnos, logos) v. etnografski. dobrom življenju; up. dijetetika.
etnomuzikologija deo muzikologije koji se bavi eubulija (grč. eubulia) mudrost, razboritost,
proučavanjem narodnog folklora. uviñavnost.
etnopsihologija (grč. ethnos narod, psyche duša, eugenetika (grč. eu, genea potomstvo) jedna od
logia nauka) nauka koja proučava duševne najvažnijih grana socijalne politike: rasna
osobine (tzv. „narodnu dušu") većih higijena, tj. nauka o uslovima koji vode
zajednica i pojedinih naroda. Kod nas se stvaranju telesne i društveno zdravog
najviše i najuspešnije njom bavio Jovan potomstva, odnosno koji sprečavaju rañanje
Cvijić. nezdravog i za život nesposobnog
etnos (grč. ethnos) pleme, narod. potomstva; težnja da se ovakvi uslovi
etnocentrizam (grč. ethnos narod, lat. stvore.
centrum) soc. uzdizanje nacionalne ili druge eugenija (grč. eugeneia) v. eugenetika.
etničke zajednice kojoj se pripada nad eugenika (grč. eu, gennao rañam) v. eugenetika.
drugim nacionalnim ili etničkim grupama. eugenol (grč. eugenes dobrog porekla, lat.
etognozija (grč. ethos običaj, gnosis oleum ulje) hem. bezbojna i lepa mirisa
poznavanje, znanje) nauka o običajima, tečnost, sastavni deo karanfilovog ulja, služi
navikama. za spravljanje veštačkog vanilina i kao lek
etografija (grč. ethos, graphia) v. pod etolo-gija. protiv jektike.
etografski (grč.) v. etološki, euglena (grč. eu, glene zajednica) vrsta alge
etokratija (grč. ethos, kratfa vladavina) (lat. euglena viridis).
vladavina morala ili vrline, idealno eudemonizam (grč. eu-daimon srećan, blažen)
državno ustrojstvo u kojem bi moralnost bila fil. etički pravac koji smatra sreću i
jedini zakonodavac i vladalac. blaženstvo kao glavni motiv, pobudu i svrhu
etolog (grč. ethos, logos govor, reč) onaj koji se svih naših težnji (pr. eudemoni-stički);
bavi etologijom, koji proučava običaje ili eudemonologija.
način života organizama. eudemonija (grč. eudaimonia) sreća,
etologija (grč. ethos, logia) prikazivanje (ili: blaženstvo; kao osobna imenica: boginja sreće
crtanje) karaktera jednog čoveka ili moralnih i blaženstva kod starih .Grka.
shvatanja i običaja jednog naroda, eudemonist(a) (grč. eudaimon srećan, blažen)
karakterologija (izraz C. St. Mila); etografija fil. pristalica eudemonizma: Demo-krit,
zool. nauka o životnim navikama životinja. Sokrat, Epikur, Spinoza, Lok, Lajb-nic, L.
etološki (grč. ethos, logos) koji je u vezi sa Fojerbah, D. F. Štraus, i dr.; eudemonolog.
etologijom; etografski. eudemonolog (grč. eudaimon, logos) fil. v.
etopeja (grč. ethos, poiem činiti, praviti) crtanje eudemonist.
(ili: prikazivanje) karaktera. eudemonologija (grč. eudaimon, logia) fil. v.
etos (grč. ethos) običaj, ćud, narav; zbir stalnih eudemonizam.
osobina što ih jedan čovek poseduje, karakter eudinamija (grč. eu, dynamis sila) ned. krep-
(za razliku od patosa, tj. trenutnog i kost, snažnost; up. eukrazija.
promenljivog stanja duše). eudiobiotika (grč. evidios tih, miran, vedar, bios
etrioskop (grč. aithria vedrina, vedro nebo, život) veština, živeti vedro i udobno;
skopeo gledam) aparat pomoću koga se eubiotika.
odreñuje koliko je nebo čisto od oblaka eudiometar (grč. eiidios, metron) instrument za
(parabolično izdubeno ogledalo u čijoj se ispitivanje vazduha, tj. za utvrñivanje
sadržine kiseonika u vazduhu.
eudiometrija 304 euritopan

eudiometrija (grč.) ispitivanje (ili: mere-nje) sunomija (grč. eunomia) zakonitost, pravič-nost;
kakvoće vazduha. Eunomija mit. boginja zakonitosti kod starih
eudiometrijski (grč.) koji se tiče eudiome-trije, Grka, jedna od hora; up. Temida.
koji je u vezi sa eudiometrijom. eunuh v. evnuh.
eueksija (grč. eu-echo, euexia) med. zdrav i lep eupatija (grč. eupatheia) udobnost, zdravlje;
izgled, dobro osećanje u zdravstvenom velika prijemljivost za spoljne utiske; med.
pogledu, zdravlje. velika sklonost pobolevanju; strpljivost u bolu
euemija (grč. eu, haima krv) med. dobro (ili: i patnji; pr. eupatičan.
povoljno) stanje krvi, dobar (ili: povoljan) eupatridi (grč.) u staroj Atini, rodovsko
sastav krvi. plemstvo, aristokratija.
euzemija (grč. eusemie, sema znak) med. dobar eupatridizam (grč. eu, pater otac) pretposta-
predznak, povoljni simptomi u razvoju neke vljanje plemstva, davanje preimućstva ple-
bolesti. mićkom staležu.
euzitija (grč. eu, sftos hrana, jelo) med. eupepsija (grč. eupepsi'a) med. dobro, lako
raspoloženje za jelo, volja za jelom. varenje hrane u želucu, dobra (ili: laka)
eukaliptus bog. vrlo visoka (do 150 t) drve-nasta probava.
biljka Eucaliptus iz fam. Mytraceae eupeptičan (grč. eu, pepsis) med. probavan, koji
poreklom iz Australije i Tasmanije, iz čijih lako vari (želudac); lako svarljiv, lako
se mahuna izvlači etarsko ulje koje se probavljiv, koji se lako vari (hrana).
upotrebljava kao antiseptikum i za inhalaciju, euplastika (grč. eu, plasso uobličavam,
a drvo služi za železničke pragove i sl. gradim) pl. hranljiva sredstva koja goje i
eukinetika (grč. eu, kineo krećem se) nauka o jačaju telo.
lepom i pravilnom kretanju; u baletu: nauka eupneja (grč. eupnoia, pneo dišem) med. dobro i
o izrazu u igri. lako disanje.
euporija (grč. euporia) okretnost, spretnost,
euklidska geometrija geometrija po grčkom lakoća; zdravlje; pr. euporičan.
matematičaru Euklidu (oko 300. pre n. e.), tj. eupraksija (grč. eupraxia, euprasso učinim,
geometrija u kojoj je zbir uglova u trouglu uradim) dobro raćenje, uspeh u radu, dobro i
u ravni 180°. povoljno stanje.
eukolija (grč. eukolia) fil. veselost, vedrina, Eurazija zajednički naziv za dva kontinenta:
sklonost da se sve stvari i pojave u svetu Evropu i Aziju.
gledaju i primaju povoljno; kod stoika: eurazijci melezi u Indiji od oca Engleza i majke
karakteristika njihovog mudraca; supr. di- Indijke (ima ih oko 100.000).
skolija. eureka (grč. eureka) pogodio sam! pronašao
eukrazija (grč. eu, kerannymi mešam) med. sam! — uzviknuo je grčki matematičar i
dobro (ili: povoljno) mešanje sokova (supr. fizičar Arhimed kad je, sedeći u kupatilu,
diskrazija); dobro (ili: prijatno) otkrio zakon da svako telo potopljene u
raspoloženje, srećan i vedar temperamenat. tečnost gubi od svoje težine onoliko kolika je
eukratija (grč. eu, krateo vladam) dobra težina njime istisnute tečnosti (ili gasa); kaže
uprava, dobra vlada. se kad neko najzad reši neki problem.
eulaksin (grč. eu dobro, lat. laxare otvarati, Euridika (grč. Euridike) mit. »sena legendarnog
olakšati) sredstvo za regulisanje varenja i grčkog pevača Orfeja koju je ovaj, kad mu je
stolice. umrla od zmijinog ujeda, pokušao iz
podzemnog sveta da vrati na gornji svet.
eulogizam (grč. eu, logos) delanje (ili: euriterman (grč. eurys širok, prostran, thermos
postupanje) prema razlozima verovatnoće topao) sposoban da izdrži velike promene
kada su gledišta i shvatanja nekog pitanja temperature u sredini u kojoj živi (za živa
različita. bića); supr. otenoterman.
eulogija (grč. eu, logos, eulogia) razboritost u euritmija (grč. eu, rythmos ritam) pravilno i
govoru i delanju; verovatnoća, sla-vljenje; lepo držanje u kretanju, ravnomernost,
blagoslov, posveta; u pravoslavnoj crkvi: skladnost (npr. u plesanju, muzici, pe-sništvu
tajna večera, pričest; eulogije pl. osvećeni itd.); pravilna i lepa srazmer-nost meñu
hlebovi, proskurice (u pravoslavnoj crkvi). delovima jedne celine uopšte; med. pravilnost
eumenide (grč. Eumem'des) mit. drugo, blaže i krvotoka ili bila.
lepše ime starogrčkih boginja osvete erinija euritmika v. euritmija.
ili furija, čije pravo ime — erinije — niko euritop (grč. eurys širok, prostran, topos mesto)
nije voleo da izgovara. biol. organizam (biljka ili životinja) sposoban
eumetričan (grč. eumetros) dobro odmeren; da se prilagodi životu u različitim klimatskim
poet. metrički dobar. uslovima.
eumorfija (grč. eumorphia) lepota, oblina, lep euritopan (grč.) koji ima široku raspro-
oblik, lepota. stranjenost, zbog toga što može da živi i
eumuzija (grč. eumusi'a) osećanje za lepo, uspeva i pod različitim klimatskim uslovima
smisao za umetnost. (naročito o biljkama i životinjama); supr.
stenotopan.
eurifagi 305 euharistički

eurifagi (grč. eurys, phagos koji jede) zoal. blaža i lepša reč, ponekad i suprotnog
svaštojedi, tj. životinje koje se hrane značenja, npr. obilaziti istinu umesto lagati,
raznovrsnom hranom biljnog i životinjskog rastaviti nekog s dušom umesto ubiti.
porekla. eufemija (grč. euphemia) ublažavanje i
Eurovizija v. Evrovizija. ulepšavanje neprijatnog i ružog izraza
europij(um) (lat. Europium) hemijski element blažim i lepšim izrazom.
iz grupe retkih zemalja (lantanida), red. broj eufemistički (grč. euphemeo govorim reč koju
63, atomska masa 151,96; siv metal. je prijatno čuti) koji ublažava, koji ulepšava
euros (grč. euros) med. plesan, trulež; (izraz, reč).
truljenje kostiju. eufijizam (grč. euphyes stasit, naočit) lit. v.
eusebija (grč. eusebeia) strah božji, pobožnost, eufujizam.
smirenost. eufijistički (grč), v. eufujistički.
eusplanhnija (grč. eu, splanchnon iznutrice, eufonija (grč. euphonia milozvučnost,
utroba) ned. dobro zdravstveno stanje blagoglasnost) blagoglasnost u rečima, tj.
utrobe. potreba dobrog književnog stila da se reči
eustazija (grč. eu, stasis stanje) ravnomerno mogu lako izgovarati i dobro čuti; supr.
dizanje i spuštanje morske površine. kakofonija.
Eustahijeva truba (lat. tuba Eustachiana) eufonion (grč. euphonos milozvučan,
zool. ušna truba, kanal, poluopnast a po- blagoglasan) muz. instrument koji se sastoji od
lurskavičav, spaja bubanj (srednje uvo) sa izvesnog broja čaša od kojih svaka, različito
posnim delom ždrela, nazvana po lekaru i punjena, ima svoj ton; svira se prevlačenjem
anatomu Eustahiju (1524—1574); Eustahijeva gu dala preko ivica čaša.
cev. eufonist(a) (grč. eu, phone glas, ton, zvuk) onaj
eutanazija (grč. euthanasia) lako i blago koji piše po zakonima fonetike, fonetski; up.
umiranje, gašenje života bez samrtnik fonetik.
bolova; ublažavanje smrti time što se eufoničan (grč. euphonos) blagoglasan,
bolesniku dadu narkotična sredstva (koja milozvučan; eufonično slovo slovo koje se
lekar sme da pruži samo da bi ublažio stavlja u neku reč samo radi blagoglasno-sti.
umiranje a nikako da bi ga ubrzao). euforija (grč. euphoria lako podnošenje,
eutanazist(a) (grč. eu, thanatos smrt) pristalica strpljenje) osećanje prijatnosti, stanje u kojem
shvatanja po kome lekar treba, iz čisto se bolesnik oseća neobično prijatno,
čovečnih obzira, da prekrati patnje zadovoljan je sam sobom, misli i osećanja
neizlečivih bolesnika zadavanjem brze i lake puni su mu spokojstva i vedrine; ovakvo
smrti; supr. antie^ 'ganazist. osećanje se javlja obično kod raznih duševnih
eutermija (grč. eu, thermaino grejem) stanje i živčanih oboljenja, zatim kod tuberkuloznih
organizma čoveka i toplokrvnih životinja bolesnika, morfini-sta, kokainista i
kada telo ima normalnu temperaturu (kod alkoholičara; po Flisu (Fliesz) naročito se
čoveka 36—37°S). javlja pred samu smrt.
Euterpa (grč. Euterpe) lit. jedna od devet eufradija (grč. euphradeia) rečitost.
muza, muza zaštitnica sviranja u frulu i eufrazija (grč. euphrasia) veselost, dobro
tragičnih horova, zbog čega u umetnosti uvek raspoloženje (naročito pri gozbi).
prikazivana sa frulom (up. muza); vrsta eufrosine (grč. euphrosyne) dobra volja, radost,
tropske palme; astr. asteroid otkriven 1851. veselost; mit. jedna od tri gracije: ona koja
god. daje radost.
eutimetrija (grč. euthys prav, metria) me-renje eufujizam (grč. euphyes stasit, naočit, lep, eng.
pravolinijskih figura. Euphues) lit. bombast i preterano kitnjast
eutimija (grč. euthymia) duševno spokojstvo, književni stil u Engleskoj, nazvan po romanu
veselost, dobra volja. Dž. Lili: „Euphues" (1580); eufijizam.
eutihija (grč. eutychia) sreća, blaženstvo, eufujistički (grč. euphyes, eng. Euphues) lit.
spokojstvo. bombast, izveštačen, preterano kitnjast;
eutokija (grč. eutokia) med. lako porañanje, lak eufijistički.
poroñaj. euharistija (grč. eucharistia) zahvaljivanje,
eutonija (grč. eutoni'a) med. krepkost, snaga; fil. zahvalnost; u staroj hrišćanskoj crkvi:
krepkost, naponska sila duše (kod stoika), molitva zahvalnica pre osvećivanja hleba i
moralni turgor. vina prilikom pričešćivanja; tajna pričešća;
eutocija v. eutokija. tajna večera; osvećeni hleb (nafora).
eutrofija (grč. eu, trepho hranim) med. dobra euharistika (grč. eucharisteo zahvaljujem)
uhranjenost; zdrava, obilna ishrana. učenje o proslavi tajne večere.
eutrofičan (grč.) koji povoljno utiče na ishranu i euharistički (grč. eucharistos zahvalan;
razvoj. dobrotvoran) koji se tiče svete tajne pričešća;
eufemizam (grč. euphemismos) poet. trop pe- euharistički kongres meñunarod-
sničkog stila koji postaje kada se mesto
pravog izraza za nešto neprijatno,
strašno, ružno ili rñavo upot rebi
20 Leksikon
euhemerizam 306 eficijentan

ni zbor katoličkih sveštenika i vernih radi zaključuju poslove sa hartijama od vrednosti i


unapreñivanja i širenja poštovanja prema menične poslove; efektni posao ili efektna
tajni pričešća. trgovina v. efekti.
euhemerizam fil. učenje kirenajičara Euhe- efelidi (grč. ephelus) pl. med. pege na licu od
merosa iz Mesene (oko 300. g. pre n. e.) po sunca; pege po telu.
kojem mitološki bogovi prvobitno nisu bili efemera (grč. eph-, emera dan) med jedno dnevna
ništa drugo nego heroji i uopšte znatni i groznica; efemera uterina (nlat. ephe-mera
istaknuti l>udi, koje je narodna mašta, posle uterina) groznica kod porodilje, naročito u
njihove smrti, proglasila bogovima. prvoj nedelji, usled velikog na-gomilavanja
euhilija (grč. eu, chylos sok) med. dobar sastav mleka u dojci.
mlečnog soka; hilus. efemeran (grč. ephemeros, emera) koji traje
euhimija (grč. eu, chymeia mešavina) med. dobra jedan dan, jednodnevan; kratkotrajan,
(ili: povol>na) mešavina sokova u telima. privremen, prolazak.
euholija (grč. eu, hole) ned. normalno stanje efemerida (grč. eph-, emera dan) dnevnici;
žuči. novine i periodični spisi uopšte; astr. godišnjaci
euhologij(um) (grč. euchologion molitvenik, u kojima su izračunate promene koje će
euche molitva) molitvenik pravoslavne nastupiti u položaju nebeskih tela.
crkve. efemeron (grč. ephemeron tj. zoon jednodnev-na
euhreja (grč. euchroia) med. dobra, zdrava boja životinja) zool. insekt koji živi samo nekoliko
kože, zdrav izgled. časova.
efe (fr. effet) u bili j zru: dejstvo svakog udarca efeminator (lat. effeminare razmekušiti) vet.
koji nije upravl>en u sredinu lopte, dakle: hirurška sprava za vañenje spolnih žlezda
dejstvo visokog, niskog udarca u loptu i (škopljenje) kod ženskih grla.
udara u loptu sa strane. efeminacija (lat. effeminatio) med. pojava
efeb (grč. ephebos) lep mladić, uzor telesne ženskih osobina kod homoseksualnih
skladnosti i lepote. muškaraca, naročito u ponašanju, načinu
efedrin hen. i med. glavni alkaloid raznih biljaka hoda, odevanju itd.; fig. razneženost,
iz fam. Ephedraceae; beli kristalni prašak mekuštvo.
topljiv u alkoholu i etru; slano-kisela so efendi (grč. authentes neograničen gospodar,
ephedrium hydrochlori-cum koja se u BOK. afthendi, afendi, tur. efendi) gospodin,
medicini upotrebljava kao lek protiv astme, gospodar, titula koju Turci daju učenim
bronhitisa i dr. ljudima, naročito sveštenicima, pravnicima,
efekt (lat. efficere, effectus) dejstvo, učinak, službenicima; rejs-efendi turski državni
uspeh; fiz. rad u jedinici vremena (sekundi), kancelar i ministar spoljnih poslova.
rad koji može da izvrši radna sposobnost efendija (tur. efendi) v. efendi.
jednog čoveka, mašine, vodopa-da itd. u efervesceicije (lat effervescentia) pl. materije
jedinici vremena, tj. u jednoj sekundi; koje kipte, uzaviru; sredstva koja izazivaju
nominalki efekat dobitak ili rad po uzaviranje, kipljenje.
predračunu; totalni efekat ukupno dejstvo, efigijes (lat. effigies) slika, lik; nekoga in efigije
ukupan učinak. spaliti, obesiti nečiju sliku, umesto njega
efekti (lat. effectus, fr. effets) pl. dobra, imanje, samog, spaliti ili obesiti.
pokretno imanje, prtljag; trg. menice, efidrijade (grč. eph-, hydor voda) mit. vodene
pokretnina, pokretna imovina jednog trgovca nimfe, boginje izvora i bunara kod starih
(u robi, menicama, založnicama i dr.); državni Grka.
efekti državne hartije od vrednosti; trgovina efidroza (grč. epi-, idroo znojim se) med.
efektima trgovina državnim hartijama od prekomerno znojenje.
vrednosti, koju obavljaju komisionari i Efijalt (grč. Ephialtes) Grk koji je 480. pre n. e.,
makleri (senza-li, posrednici), a čiji je Persijancima pred Termopilskim klancem
instrument kur-sni list. pokazao put i doveo ih iza leña hrabrom
efektivan (lat. effectivus) stvaran, istinski, koji spartanskom kralju Leonidi i njegovim
je odista izvršen ili postoji; efektivno stanje Spartancima; simbol odvratnog i prezrenog
npr. vojske, vojnici koji su odista na licu mesta, izdajnika otadžbine.
tj. koji se stvarno nalaze pod zastavom; efijaltes (grč. ephialtes) med. mora, osećanje
efektivni dobitak stvaran dobitak, čist dobitak; pritiska pri spavanju, koje uliva strah i
efektivna roba trg. roba koju prodavac može gotovo davi bolesnika.
ili treba da isporuči odmah po zaključenju efikasan (fr. efficace) dejstven, uspešan,
kupovine. snažan, od dejstva, delatan.
efektni (lat. effectus) stvarni, istinski; koji je u efikasnost (lat. efficacitas) dejstvenost,
vezi sa efektima, koji se tiče efekata; efektna delatnost, radinost, uspešnost.
berza mesto gde trgovci eficijentan (lat. efficiens) dejstven, uspešan,
delatan, izvršan; kauza eficijens (lat. causa
efficiens) v. pod kauza.
eficijencija 307

eficijencija (lat. efficientia) dejstvenost; je, naposletku, mogla da ponavlja samo


delatnost, radinost. poslednji glas reči; otuda: eho.
eflorescencija (nlat. efflorescentia) vot. pro- ehograf (grč. echo, grapho) ureñaj za auto-
cvetavanje, doba cvetanja; med. pojavljivala matsko beleženje dubine mora.
bubuljica na koži, ospičanje; hem. izbi-janje ehografija (grč. echo odjek, grapho pišem)
sonih kristala na površini čvrstih tela, npr. na med. bolestan nagon da se napisane reči
zidovima koji su podesni za stvaranje ponove više puta jedne za drugim.
šalitrenih soli. ehokinezija (grč. echo, kinesis kretanje) med.
eflorescirati (lat. efflorescere) bat. cvetati, bolesno stanje u kojem bolesnik mora više
procvetavati; med. izbijati na koži, bu- puta da ponovi iste pokrete; up . ehomi-mija.
buljičati se, osipati se. eholalija (grč. echo, lalia govor) bolesno stanje
efluviografija (lat. effluere izići, obelo-daniti u kojem osoba automatski ponavlja reči koje
se, grč. grapho pišem) pravljenje čuje u svojoj okolini; up. eho-frazija.
fotografskih slika u mraku.
efluksija (nlat. effluxio) isticanje, oticanje, eholot (grč. echo, nem. Lot) sprava za merenje
izlivanje. morskih dubina zvukom, zvučni dubino-mer.
efor (grč. ephoros) nadzornik, čuvar, poglavar; ehomatizam (grč. echo, matos traženje,
naročito: čuvar hramova; u Sparti: najviša istraživanje) med. bolesni nagon za
vlast od pet lica koju je narod birao svake ponavljanjem zvukova i reči.
godine. ehometar (grč. echo, metron) instrumenat za
eforat (grč. ephoros, nlat. ephoratus) zvanje i merenje trajanja zvukova i utvrñivanje
vlast jednog efora; up. efor. njihovih intervala i odnosa.
eforija (grč. ephoros) delokrug jednog efora, ehometrija (grč. echo, metria) merenje zvuka,
naročito kao nadzornika crkava i hramova; jeka, odjeka, glasa.
up. efor. ehomimija (grč. echo, mimos podražavanje)
efraktor (nlat. effractor) prestupnik; onaj koji ned. bolesno stanje u kojem bolesnik mora da
je izvršio krañu obijanjem, obijač, provalnik. ponovi pokrete koji se izvrše u njegovom
efraktura (nlat. effractura) med. nasilne po- prisustvu; up. ehokinezija.
vreda lubanje; efrakcija. ehopraksija (grč. echo, praxis radnja,
efrakcija (lat. effringere provaliti, razbiti, postupak) med. v. ehokinezija.
effractum) med. efraktura. ehoskopa (grč. echo, skopeo posmatram) med. up.
efta (tur. hafta) sedmica, sedam dana. auskultacija.
efuzivno kamenje kol. izlivno kamenje, ono ehoskopij(um) (grč.) med. slušalica, steto-skop.
koje se razvilo iz vulkanske lave.
efuzija (lat. effusio) izliv, izlivanje; fig. izliv, ehofrazija (grč. echo zvuk, ton, šum, phrasis
izbijanje strasti. govorenje, izraz) med. bolesno stanje u kojem
efuziometar (lat. effusio izliv, izlivanje, grč. osoba besmisleno i nepotrebno ponavlja
metron mera) aparat za odreñivanje gustine pojedine reči ili čitave rečenice koje čuje u
gasova na osnovu brzine efuzije, svojoj okolini; up . eholalija.
efuzor (lat. effusor) levak za isticanje. ešak (arap.) uzbuñenost, ekstaza.
efulguracija (lat. fulgurare, nlat effulgura-tio) ešampirati (fr. echampir) slik. svetlošću i
osvetljavanje, prosvetljavanje; sevanje, senčenjem pojačati sliku na njenoj osnovi.
sevkanje, zablistavanje. ešanada (fr. echappade) pogrešan potez,
ehinodermiti (grč. echinos jeze, ñerma koža) pogrešan zarez kod bakrorezaca (kada se
zool. bodljokošci. rezaljke oklizne pa ode ustranu); fig. ne-
ehinoidi (grč. echfnos, eidos oblik) pl. zool. stalnost, površnost, brzopletost.
morski ježevi, jabučaste morske životinje sa ešarpa (fr. echarpe) voj. oficirski opasač kao
bodljikama i krečnom ljušturom. znak dežurstva ili kakve druge, naročito
ehinokokus (grč. echinos, kokkos zrno, svečane, dužnosti; pojas, tkanica, opasač;
bobica) zool. jetrena trakulja, gotovan koji živi kosi udarac; uzani šal od flora ili slične
ponajčešće u jetri, a reñe u mozgu ili materije; pucati an ešarp (fr. en echarpe)
bubrezima čovečjim, prelazi sa psa (žednjak, pucati koso (ili: sa strane, zboka).
komuška, mehurica, pasja glista, klobučasta ešafo (fr. echafaud) skela, gubilište, giljotina;
glista, komunisti crv). smrtna kazna.
ehinoftalmija (grč. echinos, ophthalmos oko) ešafodaža (fr. echafaudage) podizanje (ili:
med. zapal>enje očiju. grañenje, nameštanje) skele; voj. skela, skela
ehinus (grč. echinos) jež; morski jež; arh. ukras od kolja.
na jonskim stubovima ispod aba-kusa. ešvo (fr. echeveau) v. eše.
eho (grč. echo zvuk, ton, šum) jeka, odziv,
odjek. eše (fr. echee) povesmo; francuska mera za
konac=1000 t; ešvo.
Eho (grč. Echo) mit. nimfa koja se, od žalosti
zbog nesrećne ljubavi prema lepom Narcisu,
toliko razbolela i oslabila da
20*
308 ešofirati

ešeans (fr. echeance) trg. dospelost, rok plaćanja ešelonirati (fr echelonner) voj. rasporedi-ti trupe
menice. po ešelonima.
ešek (fr. echec) l. šah; udar, poraz, neuspeh, ešikje (fr. echiquier) šahovska tabla; voj.
šteta, gubitak; (echecs) pl. igra šaha, figure raspored trupa kao na šahovskoj tabli, gde
za šah. zadnji odredi zauzimaju praznine u prednjim
ešek (tur. e$ek) 2. magarac. odredima; an ešikje (fr. ep echiquier) voj.
ešekluk (tur. eseklik) magareći posao, nastupati ili povlačiti se kao na šahovskoj
magareća posla, magareština. tabli.
ešel (fr. echelle) lestvica, muzička skala; eškile (arap.) pril. rado, drage vol>e, s ljubavlju.
geogr. merilo po kome se izrañuje neki eškut (mañ. eskudt kletvenik) seoski sudija,
crtež, razmera; pl. glavna trgovačka mesta i porotnik; zapovednik.
stovarišta na Istoku (echelles du Levant). ešofiran (fr. echauffer) zagrejan, razdražen;
ešelon (fr. echelon) prečaga na lestvama; fig. izveden iz strpl>enja.
stupanj, stepen; an ešelon (fr. ep echelon) voj. ešofirati (fr. echauffer, lat calefacere)
postepeno, pomalo, tj. u manjim odredima, zagrejati, raspaliti, razdražiti, naljutiti,
jedan za drugim (maršovati ili nastupati). izvesti iz strpljenja, napraviti nestrpljivim.
Ž, ž osmo slovo naše ćirilice, tridesete naše
ž čila radoznale poglede), vitak prozorski
latinice (Ž, ž). kapak, zavesa od tankih daščica; žaluzina.
žabo (fr. jabot, lat. gibba) muški i ženski ukras žaluzina (fr. jalousie) v. žaluzija.
od muslina ili čipke koja se nosi preko žalfija (lat. salvia) bot. zeljasta biljka,
košulje u vidu plastrona. mirišljavih listova i cvetova, Salvia
žad (fr. jade) bubrežni kamen, nefrit vrsta officinalis; upotrebljava se u lekarstvu.
minerala od kojeg se izrañuju ukra-sni žanbaža (fr. jambe, jambage) grañ. temeljni zid,
predmeti, poludragulj. zid temeljac; dovratak.
ž'adub (fr. j'adoube) izraz koji se, po ša- žandarm (fr. gens d'armes, gendarm)
hovskim pravilima, upotrebljava kada igrač prvobitno, u Francuskoj: konjanik u teškom
samo dodirne ali ne pokrene fi-GURU- oklopu; docnije: naziv za pojedine konjičke
žakar (fr. jacquard) platnena tkanina pukove; u bivšoj Jugoslaviji: čuvar javnog
izrañena na Žakarovoj mašini. poretka i bezbednosti, policajac, redar,
Žakarova maši na mehanič ki razboj za pozornik, pandur.
izradu naročito finih tkanina, nazvan po
pronalazaču, lionskom tkaču, Žoze--Mari žandarmerija (fr. gendarmerie) u bivšoj
Žakaru (J.-M. Jacquard, 1752— 1834). Jugoslaviji i danas u mnogim zemljama —
žake (fr. jacquet) v. žakonet. na vojničkoj osnovi organizovane trupe za
održavanje javnog poretka i bezbednosti u
žakerija (fr. jacquerie) seljačka buna u državi.
severnoj Francuskoj 1358. god., kojoj je bio
cilj uništavanje plemstva (nazvano po žanr (fr. genre) rod, vrsta; način pisanja, stil;
nazivu Jacques bonhomme, tj. budalina dernije žanr (fr. dernier genre) poslednja
Žak, kako su plemići prezrivo zvali moda; žanr-slika slika koja prikazuje prizor
seljake); otuda: seljačka buna, pobuna si- ili radnju iz svakidašnjeg života (za razliku
romašnih staleža protiv bogatih. od istorijske slike, čiji je predmet neki
žaket (fr. jaque, jaquette) dugačak muški crni istorijski dogañaj); žanr-slikar onaj koji radi
kaput (za svečanije prilike); kratak ženski žanr-slike; žanr-umetnostumetnost koja
gornji kaput; dečji kaputić. prikazuje jedinku kao predstavnika svoje
žakonet (fr. jaconat) vrsta istočnoindij-skog, vrste u krugu delanja koje karakteriše tu
većinom glatkog muslina; žake. vrstu (bila u modi u XIX v. u svim
žalon (fr. jalon, galon, gaulon) voj. kolac za evropskim zemljama).
odmeravanje odstojanja, tačka smera, pravca; žara (ital. giara) l. posuda (od zemlje, kamena
kočić za premeravanje, premerni kočić sa ili metala) za držanje i čuvanje ulja, vina,
barjačićem. žita i dr., ćup; vrč; 2. kutija s malim
žaloner (fr. jalonneur) voj. onaj koji ko-čićima otvorom na gornjoj strani za ubaci-vanje
sa barjačićima obeležava krilne tačke kuda novaca, kuglica i sl., kasica; 3. sud s pepelom
pešadija treba da promaršuje. pokojnika, urna; 4. kotarica, korpa,
žalonirati (fr. jalonner) obeležiti (ili: košarica.
obeležavati) koljem (ili: kočićima, pre- žargon (fr. jargon, ital. igergone) l. pokvaren
mernim motkama); zabadati (ili: udarati) (ili: nerazumljiv, pogrešan) govor; naročit
kočiće, premerne motke. govor, poseban govor nekog društvenog reda;
žaluzan (fr. jaloux, nlat. zelosus, grč. zelos) osobenost jednog govora; 2. sitno, kao
ljubomoran, nenavidan, zavidljiv, koji čiodina glava, hijacintu slično kamenje žute i
gleda popreko na, neraspoložen, sure-vnjiv. ljubičaste boje (upotrebljava se za ukras).
žaluzija (fr. jalousie) ljubomora, surevnji-vost, žardinijera (fr. jardiniere) vrtarka, ba-
zavidljivost; rešetka na prozoru (koja se štovanka; stalak, stočić za cveće; vez na
stavljala iz ljubomore da bi spre- zaponcima i koliru.
žbir 310 žiratar

žbir (ital. sbirro, šp. esbirro) ranije u Italiji, ženšen (nlat. Panax ginsen) v. šinseng.
naročito u crkvenoj (papskoj) državi: žerant (fr. gšrant) trg. poslovoña, delovoña,
vojnički organizovani stražari i panduri; kod predstavnik trgovačke firme; odgovorni
nas se upotrebljava u značenju: uhoda, urednik ili predstavnik uredništva (redakcije)
špijun. nekog lista.
ždanovizam (prema sovjetskom političaru A. žerve (fr. gervais) vrsta masnog francuskog sira
A. Ždanovu, 1896—1948) postupanje u nazvanog po prvom proizvoñaču Žer-veu
javnom životu, osobito u oblasti umetnosti, (Gervais).
nauke i kulture, u duhu krutih, dog-matskih žerminal (fr. germinal, lat. germinare klijati)
načela. mesec klijanja, sedmi ili prvi prolećni mesec
že (fr. jei) igra, igranje, šala. u francuskom repub-likanskom kalendaru, od
želatin (fr. gelatine, lat. gelare slediti; slediti 21 (22) marta do 18 (19) aprila.
se) čisto tutkalo, čisti lepak, bez boje i ukusa, žersej (fr. jersey) vrsta pletene svilene materije
koji se dobija kad kuvamo u vodi kosti, kožu, za haljine.
krvne sudove i rskavi-ce; pihtije, ladetina. žeton (fr. jeton) tantuz za obračun, za
želatinezan (fr. gelatineux) pihtijast, koji je kao kocku; nm. štamparski lenjir za merenje
pihtije. teksta.
želatinizirati (fr. gelatine, geler) spihti-javati se, žig (fr. gigue, ital. gige) živahan francuski ples
pretvarati se u pihtijastu masu, stezati se usled u 8/8 takta i muzički komad kao pratnja za
hlañenja, stinjavati se, smržnjavati se. taj ples; gig.
žele (fr. gelee, ital. gelata) voćni sok ukuvan žigolo (fr. gigolo) mlad čovek koji uglavnom
sa šećerom koji se, zato što sadrži živi od ljubavnih veza sa starijim imućnijim
pektinske supstance, pri hlañenju steže i gospama, u čije kuće ponajčešće ulazi kao
spihtija, sulc; sok od raskuvana mesa učitelj igranja; profesio-nalni igrač koji daje
spihtijan, pihtije, ladetina. časove igranja po kućama.
ženantan (fr. genant) dosadan, tegoban, mučan, žile (fr. gilet) prsluk, prsnik, jelek; ha-zardna
nepriličan, nezgodan; koji se usteže, stidljiv, igra sa kartama.
snebivljiv. žilet nožić za brijanje (nazvan po imenu
Ženevska konvencija meñunarodni ugovor, pronalazača, Gillete, 1855—1932).
sklopljen 22. V111 1864. u Ženevi, u cilju žip (fr. jire, nlat. jirra, ital. giubba) kratak,
poboljšanja sudbine ranjenih i bolesnih na naročito ženski, deo odela, prsluče, jeleče,
bojnom polju; ovaj ugovor, obnovljen i steznik; donja suknja.
dopunjen 6. VI 1906, proteže se na nego- žip-kilot (fr. jupe-culotte) šalvarasta suknja,
vanje i zaštitu bolesnih zarobljenika, a šalvare.
potpisalo ga je mnogo država. Posle II žipoi (fr. jupon) donja suknja.
svetskog rata, 12. UŠ 1949, donete su četiri žirado v. žirardi-šešir.
nove Ženevske konvencije: 1. Konvencija za žiraida (fr. girande, lat. gyrus) vodoskok sa
poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u mnogo cevi iz kojih vodeni mlazovi skaču
oružanim snagama u ratu, 2. Konvencija za uvis i, zbog vazduha zatvorenog u cevima,
poboljšanje položaja ranjenika, bolesnika i prave velik šum; veliki vatreni točak koji sipa
brodolomnika oružanih snaga na moru, 3. iskre iz raketa; vatromet kod koga u isti mah
Konvencija o postupanju sa ratnim sune uvis mnogo raketa u raznim pravcima.
zarobljenicima, 4. Konvencija o zaštiti žirandola (fr. girandole, ital. girandola)
grañanskih lica za vreme rata. uspravan svećnjak na krakove; vatreni
ženeral (fr. general) voj. v. general; ženeral an točak, vatreno sunce (u vatrometima);
šef (fr. general en chef) vrhovni komandant, naročito: čuveni vatromet koji se prireñuje 6
glavnokomandujući. velikim praznicima, u Rimu, kada po hiljadu
ženeralan (fr. general) v. generalan; an raketa najednom poleti uvis; obo-ci, minñuše
ženeral (fr. en general) uopšte. od dragog kamena, dijamanta.
ženerozan (fr. genereux, lat. generosus) v. žirant (ital. girante) trg. lice koje menicu, na sebe
generozan. vučevu (trasiranu), prenosi na nekog drugog,
žsnerozitet (fr. generosite) v. generozitet. prenosilac menice; indo-sant.
ženes (fr. jeunesse) mladost, mladićko doba; žirardi-šešir po bečkom glumcu Aleksandru
omladina, mladići, mlad svet; ženes dore (fr. Žirardiju (Girardi) nazvan pljosnati slamni
jeunesse doree) „zlatna omladina" bogata šešir.
rojalistička omladina za vreme francuske žirasol (fr. girasol) dragi kamen, jedan od
revolucije; otuda: lakomisle-na omladina iz naziva za opal; suncokret.
otmenog sveta. žirat (ital. giratario) trg. lice na koje se menica
ženijalan (fr. genial) v. genijalan. prenosi; žiratar, indosatar; supr.: žirant.
ženirati (fr. gener) stešnjavati, smetati, žiratar (ital. giratario) trg. v. žirat.
ograničava™; ženirati se ustezati se,
ustručavati se, stideti se.
žirator 311 žur-fiks

žirator (ital. giratario) trg. lice na koje se prenosi žiro-račun (ital. giro) račun na kome pravna
menica. lica drže svoja novčana sredstva kod banke.
žirafa (fr. girafe, arap. zarafa, eg. sor- žiroskop v. giroskop.
aphe) zool. poznata dugovrata afrička žiskobutizam (fr. jusqu'au bout do kraja)
životinja; kod. vrsta ženske frizure; nuz. vrsta politika koja ide u sprovoñenju svojih ciljeva
pijana, tzv. klavir-harfa; fig. motka, visoka i do krajnjih granica, politika re-vanša i
suva žena, visok i suv muškarac. osvetničkog rata, politika nepo-mirljivosti.
žire (fr. jure, lat. jurare zakleti se) onaj koji je žiskobutist(a) (fr. jusqu'au bout) pristalica
zaklet; prav. član porotnog suda, porotni politike žiskobugizma.
sudija, porotnik. žitije (stsl.) životopis svetaca, hagiogra-fija; opis
žirela (fr. girelle) zool. vrsta šarene morske ribe nečijeg života uopšte, biografija; doživljaji iz
toplih mora, Julis vulgaris. nečijeg života.
žiri (fr., eng. jury, lat. jurare zakleti se) porotni žovijalan (fr. jovial, ital. gioviale, lat. Jovialis)
sud, porota; ocenjivački sud ili odbor za roñen pod Jupiterom, tj. pod srećnom
dodeljivanje nagrada na umetnič-kim, planetom; otuda: vedar, radostan, veseo,
književnim, naučnim i sl. konkursi-ma, vesele naravi.
stečajima. žovijalnost (fr. jovial, lat. Jovialis koji se tiče
žirirati (ital. girare) trg. menicu ili neko Jupitera) veselost, razdraganost.
istraživanje na nekog drugog prenositi ili žokej v. džokej.
preneti, prepisati, doznačiti (takva menica žongler (fr. jongleur, lat. joculator šaljivčina) u
zove se žirirana menica). srednjem veku: muzičar ili svirač koji je
žiro (ital. giro, lat. gyrus, grč. gyros krug) trg. pratio trubadura; docnije: komedijaš,
opticaj novca; prepisivanje (ili: pismeni prenos) lakrdijaš, pajac; opsenar, veštak koji baca
menice ili bankovnog potraživanja sa jednog uvis pa dočekuje lopte, noževe, baklje i dr.;
sopstvenika na drugog; mesto gde se trgovci varalica, izmota-valo.
sastaju radi zaključivanja poslova, berza; žiro žonglerija (fr. jonglerie) komedijaštvo, op-
obaveza obaveza žiranta da će platiti iznos senarstvo; prevara, varanje.
menice na kojoj stoji njegovo ime. žonglirati (fr. jongler) pokazivati veštine,
žiroautopilot (grč. gyros krug, autos sam, fr. opsenariti; bacati u isto vreme uvis više stvari
pilote) ureñaj za automatske upravljanje pa dočekivati ih u ruke; fig. izmotavati se.
avionom pomoću žiroskopa. žoržet (fr. georget) tanka svilena tkanine
žiro-banka (ital. giro, fr. banque) trg. ban-ka u zrnaste površine; upotrebljava se za fine
kojoj se novac prenosi sa jednoga na drugog ženske haljine; takoñe: krep-žoržet.
prostim dopisivanjem i otpisi-vanjem. žrec (rus.) mnogobožački, paganski sveštenik;
žiroklinometar (grč. gyros krug, klino nagi-bam, fig. istaknuti, uticajni predstavnik kulturnog ili
metron mera) avij. aparat koji automatski javnog života uopšte.
pokazuje svaku promenu nagiba, odnosno žužu (fr. joujou, jouet) vrsta igračke.
težnju za naginjanjem u toku leta. žuisans (fr jouir, jouissance, lat. gaudere)
žironda (fr. gironde) umerena republi-kanska uživanje, naslañivanje; prav. uživanje,
stranka za vreme velike francuske revolucije upotreba; bezobrazna pesma.
(1791—1793), nazvana po tome što su voñi žur (fr. jour, ital. giorno, nlat. jornus) dan;
te stranke bili iz departmana Žironda. poslepodnevna sedeljka i zabava.
žirondisti (fr. girondins) pl. pristalice žironde žurnal (fr journal, ital. giornale, nlat. jornale)
(oni su takoñe glasali za smrt kralja Luja dnevnik, delovodnik; dnevnik, dnevni list,
XVI, ali su gledali da ga, apelom na narod, časopis, novine; modni list; trg. dnevni
spasu); 2. juna 1793. oborili su ih jakobinci, beležnik, dnevnik, štraca.
a 31. oktobra već je 21 žirondist bio žurnalizam (fr. journalisme) novinarstvo;
giljotiniran. novinarski stalež.
žiroplan (fr. gyroplane) avij. motorni vaz- žurnalizirati (fr. journaliser) pisati po
duhoplov kod koga se, sem eliseia prednjoj novinama, baviti se novinarstvom; trg. unositi
strani, postavlja elisa i iznad krila, sa ciljem u poslovne knjige, knjižiti.
da, obrćući se oko uspravnih osovina, žurnalist(a) (fr. journaliste) novinar, onaj koji
omogući strmije uzletanje i sletanje. živi od novinarstva; pisar dnevni-čar;
žiropter (grč. gyros krug, pteron krilo) avij. dnevničar uopšte.
vazduhoplov teži od vazduha sa krilima žurnalistika (fr. journal) novinstvo, novinarstvo.
iznad trupa koja se obrću oko vertikal-nog, žurnata (ital. giornata) nadnica, dnevnica.
uspravnog stuba, ima istovremeno svojstva i žur-fiks (fr. jour fixe) u otmenim kućama:
aviona i helikoptera. utvrñeni dan primanja u nedelji kada se može
žiro-poslovi aktivni kratkoročni ban-karski doći u posetu i bez poziva, dan primanja.
poslovi u kojima banka na zahtev svog
komiteta žirira njegove menice.
z
Z, z deveto slovo naše ćirilice, dvadeset deveto dobri duh (Ahrimarazde) i zli duh
naše latinice (Z, z); astr. Z = položaj zenita, z (Ahriman) Ahrimarazdeu pomaže šest dobrih
= zenitna daljina; mat. z = treća oca u duhova: Istina, Dobrota, Mudrost, Vlast,
prostornom pravolinijskom koordinatnom Zdravlje i Dugovečnost, a Arimanu dva: Laž i
sistemu, oca aplikata. Gnev. Njegovo učenje održalo se do danas kod
zabejizam v. sabejizam. Rebara u Persiji i Indiji: Zoroaster, Zerdušt.
zabijci pl. v. sabejci. zarzuela (šp. zarzuela) starinski pozorišni
zavije (arap.) osama, samica, isposnička ćelija, komad u kome se smenjuju govorne i
manastir; sirotinjski dom kod muslimana. muzičke tačke, vrsta operete.
zagar (tur. zagar, mañ. agar) lovački pas, hrt, zarf (arap. zarf, tur. zarf posuda) duh, veština,
ogar. oštroumnost; elegancija; korice, zamotak;
zaira (arap. dahira, tur. zahire) hrana, rezervna ukrašena metalna čašica u kojoj, pri
hrana. služenju kafe, stoji fildžan.
zajim (tur. zaim voña) v. zijamet. zahmet (tur. zahmet, arap. zahma) trud, muka.
zak (hol. Zak, nem. Sack) stara holandska zbaljo (ital. sbaglio) trg. omaška, greška;
mera za žito = 83,4 1; holandski naziv za pogreška u računanju; popravka greške
hektolitar. davanjem odštete.
zalf (arap.) v. zarf. zbićen (rus. zbitenB) rusko narodno piće od
zambo (šp. zambos) melez od američke vode, meda i karanfilića, koje se pije kao čaj.
Crnkinje i američkog Indijanca. zborzirati (ital. sborsare) trg. isplatiti, položiti
zamet (tur. zahmet) nevolja, teškoća, napor, novac, akoktirati.
trud, muka. zborzo (ital. sborso) trg. izdatak, isplata,
zampt (tur.) naziv u nekim našim krajevima za uzimanje unapred, akonto.
arapsku gumu. zvekir (tur. zekir) metalni predmet za lupanje u
zanana (pere. zananeh) odeljenje za žene u vrata, obično u obliku prstena, alke, koluta.
kući običnih Persijanaca. zgvardio (ital. sguardio) najviši sud reda
zanat (arap. san'at, tur. sanat) majstorija, malteških vitezova, kome je podložan i sam
veština; obrt. veliki majstor.
zani (ital. zanni) lakrdijaš, pajac, opsenar (u zgrafito (ital. sgraffito) molovanje gre-
ital. komediji); v. bufon. benjem na golom kreču ili gipsu.
zapateado (šp. zapateado) prilično slobodan zgura (ital. scoria) šljaka.
španski ples, pri kome se takt udara cipelom. zdenjozo (ital. sdegnoso) muz. prkosno, srdito,
zapt (arap. dapt, tur. zapt) l. stega, disciplina; 2. neraspoloženo; kon zdenjo.
zaustavljanje daha u prsima kod astmatičara; zdrućolando (ital. sdrucciolando) muz. klizeći
3. prav. sekvestriranje, za-plenjivanje. preko dirki.
zaptija (arap.) v. zapčija. Zebaot (hebr. zebaoth) pl. nebeske čete, tj. sva
zapčija (tur. zaptiye, arap. dabtiyya) upravnik, nebeska tela, zvezde, svet; otuda: Bog Zebaot
guverner; onaj koji održava red i disciplinu, (kod, nas, po staroslovenskom i novo-grčkom
stražar, redar; zaptija. izgovoru: Savaot).
zar (arap. izar, tur. zar kožica, opna) 1. veo, zebra (šp., port. zebra, ital. zebro) zool. životinja
koprena koju u nekim krajevima nose preko iz roda konja, sa lepim prugama po telu, živi
lica muslimanske žene; zavesa, zastor; 2. u Africi, afrički magarac; zebra-drvo
kocka u nekim igrama; sreća u igri. palmovo drvo sa šarama.
Zaratustra (stpers. Zarathustra) učitelj mudrosti zebu istočnoindijska i afrička vrsta domaćeg
kod starih Persijanaca i osnivač jedne bivola; Indusi ga poštuju kao svetu životinju.
dualističke religije (660— oko 580 g. pre zevzek (tur. zevzek) blesavko, glupak.
n.e.); postoje dva principa, dva duha:
Zevs 313 zefir

Zevs (grč. Zeus) mit. najstariji i najpoštova-niji zenana (pere. zenaneh) v. zanana.
bog kod starih Grka, otac bogova i ljudi, bog zen-budizam v. zenizam.
neba, nebeske vatre (munje) i svetlosti, zend (pere. zend) stari persijski jezik, onaj kojim
ozbiljni, svemoćni i sveznajući gospodar je napisana Zend-Avesta, najstariji iranski
sveta, praizvor pravde i poretka, zaštitnik jezik (spada u grupu arijskih jezika).
doma, grada i gostoprim-stva, spasilac i Zend-Avesta (pere. zend vasta) „živa reč",
osloboditelj od zla (kod Rimljana: Jupiter). sveta knjiga zendskog naroda, tj. starih
Zedekilj (hebr. Zedekiel) mit. anñeo božanske Persijanaca i njihovih potomaka — Par-za i
pravde kod Jevreja. Rebara, — u kojoj je izloženo reli-giozno-
zeilitoid (grč. zeia žito, lithos kamen, eidos vid, filozofsko učenje Zaratustre.
oblik) žitni kamen, tvrda materija koja se zonñil (tur. zengin) imućan, bogat.
spravlja od žita i od koje se, rastvaranjem i zenñiluk (tur. zenginlik) bogatstvo, blagostanje.
prekuvavanjem, dobiva pivo. zenit (arap. samt) najviša tačka na nebu, ona
zein (grč. zeia žito) hem. osoben biljni sasto-jak, koja stoji vertikalno nad temenom
dobiva se od semena zea mays (kukuruza). posmatračevim; fig. najviša tačka, vrhunac
zejtin (arap. zaytun, tur. zeytin) maslina, ulje. čega; supr. nadir.
zejtinlik (arap.-tur. zeytinlik) maslinjak; kraj zenitalan (arap.) koji se nalazi u zenitu, tj. tačno
kod Soluna sa grobljem srpskih vojnika, nad temenom posmatrača, npr. zenitalna
umrlih i poginulih u borbama na solunskom zvezdi.
frontu, 1915—1918. zenitizam (zen — japanski izgovor kineske
zekat (arap. zaka(t)) v. zekijat. ideogramske transkripcije sanskrtskog
zekijat (arap. zaka(t)) četrdesete deo prihoda u termita dhyana - na kineskom č'an - koji
novcu i svaki četrdeseti komad sitne stoke označava meditaciju, samoponiranje)
koji, po propisima Korana, treba davati na filozofija jedne, u V veku u Kini osnovane, a
pomaganje sirotinje, vrsta muslimanskog u HŠ presañene u Japan, budističke sekte,
verskog poreza; zekat. koja spaja u sebi taoističke i budističke ideje;
zelenkada (pere.-arap., tur. zerrin kadeh odbacivanje knjiškog znanja i, naročito,
zlatna čaša) vot. baštenske lukovična biljka naglašavanje razmišljanja; svaki čovek nosi
levkastih, mirišljavih cvetova, belih i žutih; božanstvo u srcu.
narcis. zeoliti (grč. zeo, ključam, lithos kamen) pl. min.
zeloza (grč. zelos, zelosis) revnost, usrdnost, grupa većinom belih, sjajnih i lisnatih
marljivost, vrednoća, žar. minerala, uglavnom silikati sa vodom,
zelozo (ital. zeloso, grč. zelos) muz. usrdno, sa natrijumom i kalijumom; zeolitne ploče grañ.
žarom, vatreno. nezapaljive ploče za pokrivanje grañevina.
zelot (grč. zelotes takmac, podražavala«) član zera (tur. zerre, arap. darra, fr. zero) neki
ekstremne jevrejske narodne stranke koja se, veoma mali mrav; sićušni delić, trunči-ca;
izmeñu 66—70. n.e., pobunila protiv Rimljana; kod nas: nešto vrlo malo i sitno; nema ni
fig. onaj koji s netrpeljivo-šću prima suprotno zere, nema ništa.
mišljenje, naročito u religijskim i drugim zerdav (tur. zerdeva, pere. zerd) zpol. samur.
pitanjima. zerdast (pere. zerd) žut, plave kose, bled,
zelotizam (grč. zelotes) preterana revnost, šafranaste boje.
netrpeljivost (naročito u verskim i crkvenim zerdenlija (tur. zerdali) vrsta sitne i slatke kajsije
stvarima); up. zelot. sa gorkom jezgrom.
zelotipija (grp. zelotypia) ljubomora, zavist; Zerdušt (pere.) v. Zaratustra.
strasna revnost, preterana revnost, zero (fr. zero) nula, ništica.
netrpeljivost. zetetika (grč. zeteo tražim, istražujem; pitam)
zelotičan (grč. zetotos) preteran u verskim veština da se pomoću veštog po-stavljanja
pitanjima, preterano revnostan u vršenju pitanja doñe do istine (metod Sokratov).
verskih obreda itd. zetetičan (grč. zetetikos) koji traži, koji pita,
zeman (arap. gamap, tur. zeman) vreme; vek, ispitivački, istraživački.
stoleće; smrt, umiranje. zeugma (grč. zeugma most, ćuprija; jaram) ret.
zembil (pere. zenbil, tur. zembil) torba izrañena figura pri kojoj se jedan predikat (glagol),
od rogoza, trske, platna, kože i sl., koja koji zapravo pripada samo jednom subjektu,
obično služi za nošenje namirnice. odnosi na više subjekata, ili kad se subjekat
Zemzem (arap. Zamzam) sveti bunar u Meki koji pripada samo jednom predikatu odnosi na
koji je, po prastaroj arabljanskoj legendi, sam dva ili više predi-kata, npr.: „Moje oči gledaju
Bog stvorio; muslimani smatraju vodu sa toga na pravedni-ke, a uši na njihove vapaje."
bunara čudotvornom. Zeus (grč. Zeus) mit. v. Zevs.
Jemstvo (rus. zemstvo) oblasna ili sreska zefir (grč. zephyros) zapadni vetar, blag i
skupština u carskoj Rusiji, ustanovljena prohladan vetrić, povetarac (vesnik pro-
reformom od 1864. god.
zefiri 314 zicflajš

leća); mit. bog vetra kod starih Grka, sin Astreja zimoza (grč. zyme) hem promenjivanje organ-
i boginje £os(kod Rimljana: Favo-nijus); trg. skih tela pod uticajem fermenata, vrenje;
fina muselinska tkanina, naročito za košulje; fermentacija.
voj. v. zefiri. zimoze (grč. zymosis vrenje) pl. hem. v. encimi.
zefiri (fr. zephyrs) pl. nekadašnji rod lako zimozismetar (grč. zyme metron mera)
naoružane francuske vojske u Alžiru. instrument za merenje različitih stepena
zeher (pere. zehr, tur. zehir) otrov. vrenja (fermentacije).
Zigija (grč. Zygos) kit. boginja braka kod starih zimologija (grč. zyme, logia) hem. nauka o
Grka, nadimak Junonin. vrenju, tj. o rastvaranju organskih supstancija
zigoza (grč. zygosis) zool. sljubljivanje. u jednostavnije spojeve pod uticajem
zigoma (grč. zygoma) znat. jabučna kost, jago- fermenata (mikroskopski sitnih gljivica koje
dična kost, jagodičnjača. svojim razvijanjem prouzro-kuju vrenje).
zigomatičan (grč. zygoma) znat. jagodičnjač-ni, zimoma (grč. zymoma) pl. hem. sredstva za
jagodnjačni, koji pripada jabučnoj ili izazivanje vrenja; fermenti, encimi.
jagodičnoj kosti. zimoskop (grč. zyme, skopeo gledam) aparat
zigomorfan (grč. zygos jaram, morphe oblik) za ispitivanje kvasca.
znat. ovako se naziva graña nekog organizma zimotehnija (grč. zyme, tehne) v. zimoteh-nika.
kada se može samo jednom ravni podeliti na zimotehnika (grč. zyme, tehnike) veština
simetrične polovine, npr. kod zmije, lista izazivanja i iskorišćavani vrenja, nauka o
ljubičice i dr.; zigomorfan cvet bog. simetričan privrednom iskorišćavanju vrenja ili
cvet. fermentacije, npr. u proizvodnji piva,
zigostat (grč. zygostateo terazijama merim) onaj špirituse, sirćeta i dr.
koji meri, koji ispituje težinu metalnog novca. zimotehničar (grč. zyme, technikos) poznavalac
zigostatičan (grč. zygostateo) terazijama vrenja, onaj koji se bavi privrednim
izmeren, odmeren, ispitan merenjem, odreñen. iskorišćavanjem vrenja.
zigot (grč. zygon spoj, veza) fiziol. oploñeno jaje, zimotikum (grč. zyme) hem. sredstvo za
koje postaje spajanjem jajne ćelice i izazivanje vrenja, fermenat, encim.
spermatozoida, odnosno spajanjem muškog i zimotičan (grč. zymotikos) koji izaziva
ženskog gameta. vrenje; zimotične bolesti raniji čest naziv za
zigurat (asirsko-vavilonski zikkuratu vrh, infekcione bolesti.
vrhunac) vrsta stepenaste piramide-hra-ma zimurgija (grč. zyme, zymurgia) hemija vre-nja,
grañene u starom Vavilonu; jedna od takvih nauka o vrenju.
piramida poznata je kao Vavilon-ska kula. zindan (tur. zindan, pere. zindan) tamnica.
zijamet (tur. ziamet, arap. zaa'ma) vojnički zindikiti (arap.) pl. slobodoumnici i atei-sti kod
feud sa godišnjim prihodom od 2000 aspri muhamedanaca.
najmanje; sopstvenik takvog feuda zove se zip (eng. zip) v. rajsferšlus.
zajim. ziratiti (arap. ziraa') obrañivati zemlju, orati.
zijafet (tur. ziyfet), arap. diyafa) gostoljubi-vost, ziratni (arap.) zemljoradnički, orački, za oranje;
doček gosta, gozba, čast; kad mu vidiš kijafet ziratna zemlja zemlja dobra za oranje,
dao bi mu zijafet, kad ga vidiš kako je lepo oranica.
odeven, primio bi ga u kuću kao gosta (tj.: zitogala (grč. zythos ječmeno pivo, gala
prevario bi se čovek kada bi nekoga cenio mleko) hem pivska i sirćetna surutka.
samo po spoljašnjem izgledu). zitopeja (grč. zythos, polem praviti) spravljanje
zikr (tur. zikir, arap. dikr) spominjanje Boga piva, kuvanje piva.
kod muslimana; verski obredi derviša. zitos (gr. zythos) piće spravljeno putem
zile (pere., tur. zil) l. dve okrugle pločice, u vrenja, pivo; sirće.
obliku tanjirića, koje zveče udaranjem jedne zitotehnika (grč. zythos technike veština)
o drugu; služe kao sastavni delovi defa i veština kuvanja piva, kuvanje piva.
daira, ili kao samostalni muzički instrument; zift (tur. zift) crna gar od duvana na unutrašnjoj
činele, kastanjete;2. praporac, zvonce. strani čibuka, lule, muštikle i sl.
zima (grč. zyme) kvasac, kiselo testo. ziher (nem. sicher siguran) pouzdan, siguran.
zimaza (grč. zyme) biol. skup fermenata koji
izazivaju anaerobni raspad ugljenih hi-drata ziheraš (nem. sicher) naziv za nekog koji ide
(pri vrenju i glikolizi). nasigurno, bez rizika.
ziherica (nem. sicher siguran) v. zihernadla.
zimičan (grč. zymoo mešam sa kvascem,
zyme kvasac) koji je nastao usled previ-ranja, zihernadla (nem. Sicherheitsnadel) spučani-ca,
kiseo, uskisao. spučaljka, spuča, skopčanica, igla osigurača,
zimogen (grč. zyme, -genes, gignesthai roditi se, osiguračica.
nastati) koji stvara i izaziva vrenje, koji zicer (nem. Sitzer) polozsaj u igri bilijara iz
proizvodi vrenje. kojeg se može postići siguran pogodak.
zicflajš (nem. Sitzfleisch) fig. strpljenje, dugo
naporno učenje ili drugi rad.
315 zoološki

zlot (polj. zlot) novčana jedinica Poljske = 100 zoogeja (grč. zoon, ge zemlja) životinjska
groša. zemlja, kao konačan proizvod (produkat)
zoantropija (grč. zoon životinja, anthropos raspadanja i truljenje životinjskih tela.
čovek) med. vrsta ludila u kojem čovek zoogen (grč. zoon, genes, gignesthai roditi se,
uobražava da se pretvorio u neku životinju. nastati) pihtijasta masa (želatin)ko]a se dobiva
zograf (grč. zographos) v. zoograf. iz kostiju hemijskim putem.
zografija (grč. zographia) v. zoografija. zoogenija (grč. zoon, genos, gignesthai roditi se,
Zodijak (grč. zodion životinjica; slika, lik) nastati, postajati) nauka o postojanju živih
astr. „Životinjski krug": ovako se zovu, još bića; up. filogenija.
od najstarijih vremena, zvezde koje se zoogenij(um) (grč. zoon, genos) v. zoogen.
nalaze na ekliptici i koje su podeljene na zoogeografija (grč. zoon, geographia) grana
dvanaest jata u tom krugu, nazvana većinom geografije ili zoologije koja proučava i
životinjskim imenima (Ovan, Bik, Blizanci, opisuje rasprostranjenost životinja na Zemlji.
Rak, Lav, Devica, Terazije, Škorpija, Strelac, zooglifit (grč. zoon, glypho dubem, izdubem,
Kozorog, Vo-dolija, Ribe). urežem) geol. kamen u obliku životinje,
zodijački Životinjskog kruga; v Zodijak. životinjski otisak u kamenu; zoomorfit.
zoetrop (grč. zde život, trope obrt) opt. v. zootrop. zoogonija (grč. zoon, gignomai rañam se,
zoidiofilija (grč. zoidion životinjica, phileo nasta jem) rañanje živih mladunaca.
volim) vot. prenošenje polena pomoću zoograf (grč. zoon, grapho opisujem) opisi-
životinja (insekata); zoidiofilne biljke one čiji valac životinja; slikar životinja, živo-pisac;
polen prenose životinje, naročito insekti. zograf.
zoizam (grč. zoe život) život životinja, životni zoografija (grč. zoon, grapho pišem) opisivanje
proces kod životinja. životinja, proučavanje životinja; slikanje
Zoilos (gr. Zoilos) grčki govornik iz Amfi-pola, životinja; pr. zoografski.
u Trakiji, živeo u Š veku pre n.e., poznat kao zoodinamija (grč. zoon, dynamis sila, snaga,
pakostan kritičar Homerovih pesama, zbog moć) životna sposobnost i moć organizma.
čega se i danas njegovim imenom zooemija (grč. zoon, naima krv) epidemija
obeležava pakostan kritičar i kudilac. kod životinja; up. endemija.
zoičan (grč. zoikos životinjski) životinjski, koji zooerastija (grč. zoon, egab žudim, želim) v.
potiče od životinja; životni, koji održava sodomija.
život, koji hrani. zooza (grč. zoosis) oživljavanje; spasavanje ili
zojater (grč. zoon životinja, iatros lekar) održavanje života.
marveni lekar, veterinar. zoozofija (grč. zoon, sophia znanje) v. zoolo-
zojatrija (grč. zoon, iatreia lečenje) marveno gija.
lekarstvo, lečenje životinja, veterinar-stvo. zooid (grč. zoon, eidos vid, oblik) jedinka u
zojatrika (grč. zoon, iatreia) v. zojatrija. životinjskim kolonijama.
zona (grč. zone) „pojas", svaki deo loptine zoojazis (grč. zoon, iasis lečenje) v. zojatrija.
površine koji je zatvoren izmeñu dva zoojatrika (grč. zoon, iatreia) v. zojatrija.
paralelna kruga; naročito: klimatske zone zooksantela (grč. zoon, xantos žut) zool. v.
Zemljine površine koje su zatvorene izmeñu zoohlorela.
uporednika (žarka, umerena, hladna, zookultura (grč. zoon, cultura) gajenje
suptropska zona); krug, oblast; društvena životinja.
klasa; med. pojavljivanje sitnih me-hurića zoolater (grč. zoon, latreuo obožavam,
samo na jednoj polovini tela ili duž pojedinih poštujem) obožavalac životinja, poštovalac
nerava, praćeno svrabom i neuralgičnim životinja.
bolom. zoolatrija (grč. zoon, i resa obožavanje)
religiozno poštovanje izvesnih živo-tinja
zonar (grč. zone, zonarion) pojas od crne (kod većine mnogobožačkih naroda),
kože koji su Jevreji i hrišćani morali nositi zasnovano na verovanju da se u njima kriju
oko tela da bi se mogli razlikovati od Turaka. duhovi predaka.
zoničan (grč. zone) pojasni, koji se tiče zoolit (grč. zoon, lithos kamen) geol. okamenjena
Zemljina pojasa, koji je u vezi sa Zemlji-nim životinja, ostatak fosilnih životinja.
pojasom; v. zona. zoolog (grč. zoon, logos) poznavalac i učitelj
zoo- (grč. zoon životinja) 1. predmetak u nauke o životu i prirodi životinja.
složenicama sa značenjem: životinja, zoologija (grč. zoon, logia) nauka o životinjama
životinjski. s obzirom na njihovu spoljnu i unutrašnju
zoo (grč. zoon životinja) 2. skraćen naziv za grañu, na njihove meñusobne odnose i odnose
zoološki vrt. prema ostalom svetu; zoozofija.
zoološki (grč. zoon, logos) zoologijski, koji se
odnosi na nauku o životinjama; zoolo-ška
stanica zavod za ispitivanje i proučavanje
životinjskog sveta, naročito mor-
zoomagnetizam 316 zoofor

skih životinja; zoološki vrt vrt u kojem se zooterapija (grč. zoon, therapeia lečenje)
podižu i taje životinje, radi posmatranja i nauka o lečenju životinja.
proučavanja. zootehnika (grč. zoon, techne veština) nauka o
zoomagnetizam (grč. zoon, magnes magnet) gajenju domaćih životinja i njihovom
životni magnetizam, tobožnji uticaj živčanog, prilagoñavanju odreñenim potrebama.
nervnog života jednog čoveka na živčani, zootipoliti (grč. zoon, typos otisak, lithos
nervni život nekog drugog čoveka u cilju kamen) pl. kamenje sa životinjskim otiscima.
lečenja; zove sei biomagne-tizamk zootokija (grč. zoon, tikto rañam, tokos
magnetoterapija. rañanje) rañanje »sivih mladunaca, npr. kod
zoomorfav (grč. zoon, morphe oblik) koji ima sisara itd.
oblik životinje. zootoksin (grč. zoon, toxikon otrov za
zoomorfi (grč. zoon, morphe oblik) pl. tvo- strele) otrov koji luče životinje višeg reda
revine (ili: stvari) izrañene u obliku životinja. (zmije, pčele, muve, škorpioni i dr.).
zoomorfizam (grč. zoon, morphe) zami- zootomija (grč. zoon, teme sečenje, rezanje)
šljanje i predstavljanje u obliku životinja. životinjska anatomija, anatomija životinja.
zoomorfit (grč. zoon, morphe) v. zooglifmt. zootrop (grč. zoon, trope obrt, povrat) opt. živi
zoomorfoze (grč. zoon, morphe oblik) pl. geol. točak, aparat osnovan na načelu
okamenjene životinje iz ranijih geoloških zakašnjavanja svetlosnih utisaka: na
perioda. unutrašnjoj površini jednog doboša nalazi se
zoon (grč. zoon) životinja. niz slika koje predstavljaju razne uza-stopne
zvonim (grč. zoon, onoma ime) lkngv. ime koje položaje jednog tela koje se kreće (npr. konja
nosi životinjska vrsta. u trku). Kada se doboš brzo okreće, pa se
zoonoze (grč. zoon, nosos bolest) pl. med. zarazne gleda kroz proreze na toj površini u
bolesti domaćih životinja koje mogu preći i unutrašnjost, izgleda kao da se to telo zaista
na ljude koji dolaze u dodir s njima ili sa kreće: stroboskop.
njihovim izmetinama (bed-renica, besnilo, zootropejon (grč. zoon, trepho hranim) mesto
sakagija i dr.). gde se podižu i taje životinje.
zoonozologija (grč. zoon, nosos, logia nauka) zoofag (grč. zoon, phagem jesti) onaj koji se
nauka o životinjskim bolestima. hrani mesom, mesožder.
zoonomija (grč. zoon, nomos zakon) nauka o zoofagija (grč. zoon, phagem) hranjenje
životu, o zakonima i načelima kojih se treba mesom, mesožderstvo.
držati da bi se očuvala životna sposobnost. zoofagičan (grč. zoon, phagem) koji jede
zoopaleontologija (grč. zoon, palaios star, meso, koji se hrani mesom.
drevni, on, ontos biće, logia) v. paleozoo- zoofarmakologija (grč. zoon pharmakon lek,
logija. logia) nauka o sredstvima za lečenje bolesti
zooparaziti (grč. zoon, parasitos gotovan) pl. kod životinja.
životinjski paraziti. zoofenomenologija (grč. zoon, phainomenon
zoopark (grč. zoon, eng. park) zoološka bašta, pojava, logia) nauka o životnim pojavama
zoološki vrt. kod zdravih i bolesnih životinja.
zoopatologija (grč. zoon, pathos bol, logia) v. zoofizika (grč. zoon, physis priroda) nauka o
zoonozologija. hemijskim svojstvima u životinja.
zooplanktoni (grč. zoon, planktos koji luta zoofiziologija (grč. zoon, physis, logia) nauka
tamo-amo) životinjski organizmi koji plutaju o životnim pojavama u životinjskom i
po vodi nošeni strujama čovečjem telu.
zooplast (grč. zoon, plasso uobličavam, zoofilan (grč. zoon, philos prijatelj) koji se rado
izrañujem) onaj koji ume da izrañuje hrani krvlju životinja (npr. komarci).
životinjske oblike. zoofilija (grč. zoon, phileo volim) spolna
zooplastičan (grč. zoon, plasso) koji se tiče naklonost prema životinjama; slučaj kad
radova zooplasta, koji sadrži radove zoo- milovanje životinja izaziva spolni na<-gon.
plasta, npr. zooplastični kabinet ili muzej zoofit (grč. zoon, phyton biljka) životinja sa
zbirka ispunjenih životinja. telom sličnim biljci, polip.
zoopsija (grč. zoon, opsis viñenje) med. privi- zoofitoliti (grč. zoon, phyton, lithos kamen) pl.
ñanje životinja. kol. okamenjeni polipi.
zoopsihologija (grč. zoon, psyche duša, zoofitologija (grč. zoon, phyton, logia) nauka o
logia) nauka o duševnim pojavama kod životinjama sličnim biljkama, nauka o
životinja. polipima.
zoosperma (grč. zoon, sperma seme) fiziol. zoofobija (grč. zoon, phobeomai bojim se) med.
životinjske seme, semena ćelija. bolestan strah od životinja.
zoospora (grč. zoon, sporos seme, plod, usev) zoofor (grč. zoon, phoros, phero nosim) arh.
fiziol. bespolne ćelije koje vrše umnoža-vanje. stub ili svod koji drži na sebi životinju.
zooteizam (grč. zoon, theos bog) v. zoolatrija.
zoohemija 317 zuher

zoohemija (grč. zoon, chemeia) nauka o hemij- no nazvana francuska kolonijalna pešadija u
skim materijama u životinjskom telu, tj. Alžiru.
nauka koja ispituje hemijske procese u zubun (tur. zibin, arap. gubba) gornja haljina sa
živom organizmu. kratkim rukavima ili bez rukava, sastoji se od
zoohigijena (grč. zoon, hygiainein biti zdrav) tri dela, razne veličine i sa ukrasima.
nauka koja proučava uslove života domaćih zulkade (arap., tur. zilkade) ime jedanaestog
životinja, njihovu ishranu i kori-šćenje radi meseca po muslimanskom kalendaru.
bolje zdravstvene zaštite, odgajivanja, zulum (arap zulm, tur. zuliim) nasilje,
rasploñavanja i dr. ugnjetavanje; tiranski postupak.
zoohirurgija (grč. zoon, cheirurgia) veština zulumćar (pere.-tur. zulumkar) nasilnik,
lečenja životinjskih rana. tlačilac, ugnjetač.
zoohlorela (grč. zoon, chloros otvorenozelen. zulumćariti (tur. zuliim) činiti zulum, nasilje,
zelenožut) biol. jednoćelijska alga koja živi u ugnjetavati, tlačiti, tiranisati.
simbiozi sa životinjama; zooksan-tela. zulufi (tur. zilliif, pere. zulf) pl, kudrava kosa
zoohrezija (grč. zoon, chresis upotreba) nauka o koja visi niz uvo, uvojci, zulovi.
stočarstvu, stočarstvo. zulhidže (arap., tur. zilhicce) ime dvanaestog
zor (tur. zor, pere. zor, zur) sila, snaga, moć; meseca po muslimanskom kalendaru.
nasilje, bes. zum (eng. zoom zujati, brzo se približavati i
zoran (pere., tur.) silan, snažan, moćan, udaljavati) fot. približavanje i udaljavanje
napastan, besan. objekta pomoću sočiva.
zorba (tur. zorba, pere. zor sila, bahten zumba (pere. sunbe, tur. zimba) sprava za
igrati) buna, ustanak; nasilje. poništavanje taksenih maraka bušenjem.
zorli (tur.-pere.) jako, snažno, silno, silovito, zumbul (pere. sunbul, tur. sumbul) bog. divlja i
žestoko. baštenska lukovična biljka, najčešće bele,
Zoroaster (grč. Zoroastres) grčko ime za Zara ružičaste ili plavičaste boje, vrlo mirišljave
tustru. cveta, Hyacinthus arientalis.
zort (tur. zort, arap. dart) strah, plašlji-vost. zurle (pere. surna, tur. žurna) muz. narodni
zotika (grč. zotike, sc. dynamis) životna drveni duvački muzički instrument sa
snaga životinja. dvostrukim jezičkom; svira se obično uz
zotičan (grč. zotikos životvoran; živ, pratnju tupana.
'životinjski) koji živi, koji unaprećuje život, zurne v. zurle.
koji se tiče života. zuher (nem. suchen tražiti, Sucher) l. astr. sa
Zohar (hebr.) Knjiga Svetlosti, najvažnija velikim dogledom za posmatranje spojen i s
knjiga Kabale. Isto se ime odnosi na sve njim paralelan mali dogled sa velikim vidnim
ezoteričke knjige koje ovu dopunjuju. poljem (služi za traženje npr. jedne zvezde,
Zuavi (arap. Zwawa, tur. zuaf, fr. zouave) pl. koja se, kad je ovaj mali pronañe, pojavi u
stanovnici okruga Zuavije u pokrajini velikom); 2. na foto-grafskim aparatima:
Konstantini koji su nekada za novac stupali u ogledalu slična na-prava koja predmet
vojnu službu gospodara Alžira, Tunisa i snimanja jako umanjuje i pomaže da aparat,
Tripolisa; po njima svojevreme- pri snimanju, bude u pravilnom položaju.
B V G D ð Z K L M N
318/ 318eG T>1<K UOlj 2>2,&a. a&ft. Š/ 52,8/ 335o,

O P R S T Ć F H Š Z,
iiffo . ifcS OGS/ ^ ^a. ^1 / 1 6 «? / 2) 6? / 3 1 0 / 3 2 Zcx

I
I, i deseto slovo naše ćirilice, trinaeste naše ibrik (pere. abnz, tur. ibrik) bokast bakren sud
latinice (I, i); kao skraćenica: ib ili ibid. = sa uskim grlom i poklopcem, za vodu, rakiju
ibidem; id. = idem; i. e. = id est (lat. id est) i kafu.
to jest, tj.; i. £. = in fine (lat. in fine) na ibrišim (pere. ebrium, tur. ibrisim) svileni
kraju; i. m. = in medio (lat. in medio) u konac.
sredini, sredinom; i. m. = in margina (lat. in ivning (eng. evening) veče; ivning-dres (eng.
margine) na ivici; imi. = imperativ; imp. = evening-dress) večernje odelo, dugačko sa-
imprimatur; inči. ili inclus. = inkluzive; inv. lonsko odelo (gerok) sa dva reda dugmeta.
= invenit; ind. = indikativ; inf. = infuzum; i. ivoar (fr. ivoire, lat. eboreus) slonova kost,
q. = id kvod ili idem kvod (lat. id, idem slonovača.
quod) isto što; it. = item; mat. I = rimski broj ivorit (eng. ivory, fr. ivoire slonovača) u
1,1 = oznaka za imaginarnu veličinu ;ft. = Americi pronañena, sa hartijom spojena i
intenzitet dejstva ;Hem. In = indijum, Ir = izmešana bela masa na kojoj se piše
iridijum, Y = itrijum, Yb = iterbijum. olovkom ili mastilom, a posle se napisano
Iberija (grč. Iberia lat. iberia) zeml>a kojom može lako izbrisati vlažnom krpi-com.
teče Mbep (danas Ebro), dakle stara igalo (grč. aigialos) morska obala.
Hispanija, tj. celo Pirinejsko poluostr-vo igelit (trgovački naziv) plastična masa od
(Španija i Portugalija); takoñe stari naziv za polivinil-hlorida; upotrebl>ava se za izradu
istočnu Gruziju. kišnih kaputa, cipela, torbi, štitova lampi, za
ibermenš (nem. iiber nad, Mensch čovek) izolaciju žica i dr.
natčovek, pojam iz filozofije Fridriha Ničea. igl (eng. eagle) severnoamerički zlatan novac u
Ovim su se pojmom koristili nemački rasisti vrednosti od 10 dolara koji na sebi ima lik
pod Hitlerom označavajući njime svoju, orla.
navodno višu rasu. iglu (eng. igloo) eskimska koliba načinjena od
iberciger (nem. Uberzieher) ogrtač, proleć-ni ili isečenih komada snega i leda.
jesenji mantil. ignescentan (lat. ignescens) zapaljiv, ra-spaljiv,
ibidem (lat. ibidem) na istom mestu, u istom koji se lako pali.
delu, na istoj strani neke knjige; obično se igni et fero (lat. igni et ferro) ognjem i
pojavljuje, kao skraćenica, u naučnim mačem.
delima: ib. ili ibid. ignikola (nlat. ignicola, fr. ignicole) pošto-
I bik (grč. Ibykos) starogrčki lirski pesnik iz VI valac, obožavalac vatre. \
veka pre n.e.; jednom, kada je putovao radi ignipunktura (lat. ignis oganj, vatra, punctu-ga
takmičenja na istmijskim igrama, ubili su ga bodenje, bod) med. zabadanje usijanih igala
razbojnici, koje su, posle toga, prokazali u obolele delove tela (npr. kod lečenja
ždralovi (Džbikovi ždralovi, , poznata balada čireva), izgorevanje; ignipuik-cija.
Fridriha Šilera). ignipunkcija med. v. ignipuiktura.
ibis (eg. hippen, grč. ibis, lat. ibis) egipatska ignis (lat. ignis) vatra, oganj; ignis Antoni-ji (lat.
baroka ptica, veoma slična rodi, koju su stari ignis Antonii) med. crveni vetar (nazvan po
Egipćani obožavali kao simbol boga sv. Antoniju); ignis persikus (lat. ignis
mudrosti i nauke Tata ili Tauta. persicus) med. persijska vatra, vrsta opasnog
iblis (arap. iblis, tur. iblis) ñavo, satana; čira; ignis fatuus (lat. ignis fatuus) varljiva
starešina ñavola; biće natprirodne veličine, svetlost, svetlost lutalica.
džin, div. ignis et akve interdikcio (lat. ignis et aquae
ibn (arap. ibn, tur. bin, ibin) patronimički interdictio) formula osude na progonstvo
dodatak pred arapskim ličnim imenima; kod Rimljana: zabrana upotreblja-vanja vatre
označava obično oca (reñe deda ili nekog i vode.
ranijeg pretka), npr. Ali ibn Hasan = Alija
sin Hasanov; bin.
ignispi cij (um) 319 ideal-realizam

ignispicij(um) (lat. ignis, spectio gledanje, vršenstva, najviši cilj, želja čije bi ostvarenje
ignispicium) proricanje (ili: vračanje) po predstavljalo vrhunac sreće za onoga koji
načinu gorenja vatre. »seli; ono što je u potpunom skladu sa idejom;
ignitron (lat.) usmerivač struje kod visokog predmet naročite želje, ljubavi, divljenja ili
napona. obožavanje.
igniferan (lat. ignifer) vatronosan, koji prenosi idealan (grč. idea, nlat. idealis) savršen, uzorak,
vatru, vatren. koji potpuno odgovara idealu, koji je željen,
ipšcija (nlat. ignitio) sagorevanje u kreč i pepeo, uzvišen, divan, obožavan; idealno lep
pretvaranje u kreč; usijanost, usi-javanje. savršeno lep, koji odgovara svim uslovima
ignominija (lat. ignominia) sram, stid, lepoga; idealne vrednost uobražena, nestvarna
obeščašćenje, beščašće. vrednost; idealno pravo prirodno pravo;
ignoramus et ignorabimus (lat. ignoramus et idealni svet nat-čulni svet; up. materijalan,
ignorabimus) fil. čuvena izreka nem. fi- realan.
ziologa Di Boa-Rejmona (1818—1896): „Ne idealizam (grč. idea) fil. materijalizmu suprotan
znamo, a nećemo nikada ni znati", tj. pogled na svet, po kojem je spoljni svet samo
nikada nećemo moći prekoračiti ljudskom predstava subjekta koji opaža, čak i materija
duhu postavljene granice saznanja prirode; samo oblik u kojem duh dolazi do izražaja;
bvome nasuprot postavio je nem. priro-dnjak apstraktni idealizam platonska predstava o
Ernst Hekel lozinku: impavidi pro-gredijamur samostalnom i nezavisnom postojanju
(lat. impavidi progrediamur) „Poćimo bez prapojmova, zakona: saznanje stvarnosti jeste
kolebanja napred!" saznanje zakona stvari, te je zakon stvarnost,
ignorant (lat. ignorans) neznalica; onaj koji se a pojedine stvari su prolazne; praktični
pravi da ne zna, onaj koji prelazi preko idealizam upravljanje volje prema idealnom,
nekoga ili nečega kao da i ne postoji. težnja da se u životu ostvari ono što se
ignorantan (lat. ignorans) neznalački, neuk, koji smatra idealnim, savršenim; objektivni ili
ne zna, koji je bez znanja. konkretni idealizam onaj po kome pojmovi
ignorancija (lat. ignorantia) neznanje, nezna- razuma postoje u samoj stvarnosti (Hegel);
laštvo; ignorancija jurio ili legne (lat. subjektivni idealizam učenje po kome je
ignorantia juriš, legis) nepoznavanje prava spoljni svet samo predstava, a stvarno postoji
ili zakona; ignorancija supina (lat. ignorantia samo posmatrač; up. materijali-zam.
supina) hotimično neznanje; ignorancija idealizirati v. idealizovati.
fakti (lat. ignorantia facti) nepoznavanje idealizovati (grč. idea, fr. idealiser) davati čemu
činjenice ili dogañaja. obeležje ideala, nešto nesavršeno u mislima
ignoracio elenhi (lat. ignoratio elenchi) log. v. oslobaćati njegovih nesavr-šenstava,
elenhus, , izjednačivati nešto sa idealom, ulepšati,
ignorirati (lat. ignorare) ne znati, ne hteti znati ulepšavati, prikaziva-ti nešto uzvišenijim i
za što, praviti se da ne znaš za koga ili za savršenijim no što je.
što, prelaziti preko čega kao da i ne postoji. idealisati (grč. idea) sanjariti, maštati, žudeti
ignorisati v. ignorirati. za čim kao za krajnjim ciljem svojih želja,
ignoscibilan (nlat. ignoscibilis) oprostljiv; ignoti žarko želeti.
nula kupido (lat. ignoti nulla cupi-do) posl. idealist(a) (grč. idea) fil. pristalica idea-lizma;
znano voljeno, neznano nevoljeno. sanjalica, zanesenjak, čovek koji teži za
ignoscirati (lat. ignoscere) ne pamtiti više, savršenim, idealnim;^, materi-jalist.
oprostiti, zaboraviti, smatrati kao da se što
nije ni dogodilo. idealistički (grč. idea) koji se tičeideali-zma, koji
iguava (šp. iguana, lat. iguana tuberculata) je u vezi sa idealizmom, koji ima svojstvo
zoolJ v. leguan. idealizma. — Engels: „Marks i ja bejasmo
iguman (grč. egeomai predvoditi, rukovodi-ti, svakako zajedno jedini koji smo iz nemačke
egiimenos) starešina (pravoslavnog) idealističke filozofije spasli svesnu
manastira, opat; igumanija nastojnica dijalektiku i materijalističko shvatanje
ženskog manastira. istorije prirode i istorije".
Ida (grč. Ide) velika planina kod Troje, glavno idealitet (grč. idea, nlat. idealis) postojanje kao
mesto kulta boginje Kibele, mesto gde je ideja ili predstava (za razliku od realista, tj.
Parne napasao stado i odakle je Ganimed postojanja u stvarnosti, u prostoru i u
odnesen na nebo. vremenu).
ide (lat. idus) pl. u starorimskoj mesečevoj ideal-realizam fil. shvatanje po kojem je ono što
godini: dan punog meseca; otuda u rimskom je idealno u isto vreme i realno, idealitet i
kalendaru: petnaeste dan u martu, maju, julu realitet su korelati, shvatanje da se realno
i oktobru, a trinaesti u ostalim mesecima; ovi može izvesti iz ideal-nih principa; učenje da
dani bili su posvećeni Jupiteru. idealnom odgovara nešto realno i da se
ideal (grč. idea pojava, lik, svojstvo, način, nlat. realno ispoljava
idealis) uzor, savršenstvo, slika sa-
ideacija 320 idila

u idealnom; shvatanje po kojem je realno utvrditi (ili: utvrñivati) istovetnost; smatrati


nosilac i organ idealnog. istim.
ideacija (grč. idea) fil. odnos konkretnog prema identičan (fr. identique, ital. identico) istovetan,
ideji, uzdizanje posebnog, pojedi-načnog do jedan i isti, potpuno isti, koji ima isto
opšteg, trajnog; obrazovanje pojmova i značenje.
predstava, saznavanje onoga što je bitno i identičnost v. identitet.
utvrñivanje toga što je saznano u jednom ideogram (grč. idea predstava, gramma znak,
odreñenom pojmu. slovo) znak ili slika koja simboliše predstavu
ideja (grč. eidos vid, oblik, idea) misao, neke stvari bez izražavanja imena njenog,
pojam, predstava, osnovna misao, zamisao, kao kineska slova itd.; znak za beleženje
pomisao; nazor, gledište; slika koju duh sebi pojma, pojamni znak.
stvara o nekoj stvari; teorijski ili praktični cilj ideograf (grč. idea grapho pišem) v. ideogram.
koji čoveku lebdi pred očima, misao vodilja; ideografija (grč. idea, graphia) pismo kod koga,
dosetka; praslika, slika, tip; osnovni nacrt, mesto običnih glasovnih slova, slike
plan, skica; prauzrok stvari (u Platonovoj predstavljaju pojam stvari, npr. sliko-vno
filozofiji), logička pretpostavka, hipoteza; pismo Kineza i Indijanaca.
sanjarija, maštanje, uobraženje; u običnom ideografika (grč. idea, grapho veština pisanja
govoru: nešto vrlo malo, malčice; asocija-cija znacima koji predstavljaju pojmove, pisanje
ideja v. asocijacija. ideografima; up. pasigrafija.
idejan (grč. idea) koji postoji samo kao ideja, ideokratizam (grč. idea, krateo jak sam,
misaon, pojmovan, zamišljen, koji postoji vladam) vlada razuma, težnja da se sve stvari
samo u mislima; nerealan, nestvaran. u svetu urede po pojmovima razuma.
idem (lat. idem) isti, isto; idem per idem (lat. ideokratija (grč. idea, krateo) vladavina
idem per idem) log. isto istim (dokazivati, razumnih pojmova, vlada ideja.
definisati ili pojmovno odreñivati), greška u ideolog (grč. idea, logos) pristalica ideologije
dokazivanju ili pojmovnoj odredbi, definiciji, učenja; mislilac, teoretičar; sanja-lica,
kad se svodi na nešto što sadrži u sebi zanesenjak, onaj koji se zanosi idejama i
značenje onoga što ima da se dokaže, odredi. verom u njih.
idemist(a) (lat. idem est isto je) onaj koji sve ideologija (grč. idea, logia) fil. nauka o
odobrava, koji na sve kaže: da!, aminaš. pojmovima, o idejama, o osnovama saznanja,
identigrafija (nlat. identitas istovetnost, grč. metafizika; učenje o psihičkim funkci-jama i
graphia) istovetnost pisma. tvorevinama, o postanku i razvitku mišljenja;
identist(a) (nlat. identitas istovetnost, jednakost) mišljenje, misli koje sačinjavaju jednu idejnu
fil. pristalica filozofije identiteta. celinu, npr. ideologija socijalizma sve misli
identitet (nlat. identitas) istovetnost; zakon koje sačinjavaju socijalizam i kojima se
identiteta (nlat. principium identitas) log. svaki rukovodi socijalizam; po Marksu skupina
pojam, svaki predmet jeste ono što jeste, znači svesti, ideja i odreñivanja vrednosti neke
ono što znači (A = A, čita se: A je A); filozofija društvene grupe, ona je „nadgradnja" na
ili sistem identiteta filozofski pravac koji osnovi društvenih i privrednih odnosa, od
smatra da materija i duh, telesne i duševno, kojih zavisi postanak i razvoj odreñenih
subje-kat i objekat, mišljenje i biće nisu dve duhovnik, kulturšgh oblika.
načelno različite stvari, nego identične, ideološki (rp'i. idea, logikos) koji je u vezi sa
istovetne, samo dva različita načina po- ideologijom; mislilački, teoretski,
javljivanja i shvatanja jedne jedinstvene sanjalački, zanesenjački.
supstancije (Spinoza, Šeling, Fehner i dr.). — ideomotoran (grč. idea, lat. motus kretanje,
Lenjin: „Svestrane, univerzalna elastičnost pokret) psih. automatski mišićni pokreti koji
pojmova, elastičnost koja ide do identiteta nastaju usled potpune zauzetosti svesti jednom
suprotnosti, — u tome je ono što je bitno". predstavom, i u vezi sa moždanim središtima
identifikacija (nlat. identificatio) poisto- koja kontrolišu takve pokrete.
vljavanje, poistovljenje, utvrñivanje isto- ideoplastičan (grč. idea, plasso uobličavam)
vetnosti nekoga ili nečega; identifiko-vanje, ideoplastična umetnost ona na koju vrše uticaj
identificiranje. ideje, koja stvara pod uticajem ideja ili
identifikovana (nlat. identitas istovetnost, lat. prikazuje ideje (Fervorn); supr. fizioplastičan.
facere učiniti) v. identifikacija. idila (grč. eidyllion sličica) poet. pesnička vrsta
identifikovati v. identificirati. koja prikazuje i slika prirodan, zadovoljan i
identificiranje (nlat. identitas, lat. facere) v. spokojan život ljudi u prirodi, naročito
identifikacija. pastira, seljaka i ribara; naročito bila omiljena
identificirati (nlat. identitas istovetnost, lat. kod starih Grka (Teokrit) i Rimljana
facere) poistovetiti, poistovećivati, (Vergilije); kod nas: dubrovački pesnici,
Jovan Hadžić (Miloš Svetić) i dr.; bukolsha
pesma.
idiličan 321 idiotizam

idiličan (grč. eidyllion) pastirski, jednostavan, idiomutacija (grč. fdios, lat. mutatio promena)
prirodan, bezazlen i nežan, seoski, koji ima biol. nasledna promena kod živih bića koja se
karakter zadovoljnog i spokojnog života u g javlja usled promene jednog nasled-nog
rirodi. činioca.
idio- (grč. idios pojedincu svojstven, pojedi- idiopatija (grč. idios, pathos bol) lokalne
načan) predmetak u složenicama sa oboljenje jednog dela tela, bez ikakvog
značenjem: samo-, pojedinačno, što pripada uticaja na ostale delove.
pojedincu; sopstven, lični, osoben, odvojen, idiopatičan (grč. fdios, pathos) med. koji dolazi
različit. neposredno kao posledica uzroka bolesti; fil.
idiobio šgija (grč. fdios, bfos život, logfa nauke) idiopatična osećanja osećanja koja se odnose
deo biologije koji proučava pojedina živa na sebe samog, na sopstveno ja.
bića. idioplazma (grč. fdios, plasma tvorevina) biol.
idioblast (grč. fdios, blaste klica) vot, deo osnovne supstancije životinjskih i biljnih
pojedinačna, individualna biljna ćelija ćelija, tzv. plazme, iz koga se stvara izvesno
različite prirode ili sadržine od okolno-ga odreñeno živo biće (supr. stereoplazma, tj.
tkiva. opšta stvaralačka plazma).
idioginija (grč. fdios, gyne žena) bat. spolna idioritam (grč. fdios, rythmos sklad, oblik)
odvojenost. manastir u kome je dopušteno da svaki
idioginičan (grč. idios, gyne) bat. raznospo-lan, kaluñer ima svoju ličnu imovinu, da sam za
jednodoman. sebe živi, hrani se i odeva. Prvi put su se
idiognomik (grč. idios, gnomon poznavalac) javili u Sv. Gori, naročito u XIV i XV veku,
čovek koji ima svoje sopstvene nazore i meñu njima i Hilandar.
vlastita gledišta na stvari. idiosinkrazija (grč. idios, syn- sa, krasiš
idiograf (grč. idios, grapho pišem) sopstveni mešavina, mešanje telesnih sokova) 1.med.
rukopis, svojeručan potpis; idiohiron. osobina izvesnih lica da na neke na-dražaje
idiografski (grč. idios, grapho) svojeručan, odgovaraju jače nego što je normalno,
vlastoručan; koji prikazuje ili opisuje ono uroñena preosetljivo« 'prema nekim
što je individualno, ono što se samo jednom stvarima, naročito odvratnost prema nekim
desi i što se više nikada neće ponoviti; supr. stvarima, nekim jelima (jagodama,
nomotetički. rakovima), lekovima (aspirinu, jodu,
idiodijahronija (grč. idios, dia, hronos vreme) kininu) mirisima i životinjama, ili naklonost
istorijska gramatika; dijahronija. prema odvratnim mirisima (na gore
idioelektričan (grč. idios, elektron ćilibar) fiz. pomenuta jela i lekove organizam reaguje
koji je trl>an>em, sam od sebe postao električan. poremećajima organa za varenje,
idiokraza (grč. idios, kerannymi mešam, koprivnjačom, ospama i dr.); 2. temperame-
krasiš) osobenost prirode jednog čovečjeg ili nat (ili: duševni sklop, način mišljenja)
životinjskog tela. svojstven nekoj jedinki; 3. način izražavanja
idiokratičan (grč. fdios, kerannymi, krasiš) svojstven nekoj jedinki.
telesne osoben, osobenog telesnog sastava. idiosinkratičan (grč. idiosynkrasfa) koji se tiče
idioktonija (grč. idios, ktefno ubijem) idiosinkrazije, koji je u vezi sa
samoubistvo. idiosinkrazijom, koji potiče od idiosinkrazije;
idiolatrija (grč. fdios, latrefa obožavanje) svojstven; up. idiosinkrazija.
poštovanje (ili: obožavanje) samog sebe. idiosinhronija (grč. fdios, syn sa, hronos
idiolekt (eng. idiblect) lingv. celokupnost vreme) lingv. 1. isto što i sinhronija; 2. opisna
govornik osobina pojedinaca, individualci gramatika.
govor, individualni jezik. idiosomnabulizam (grč. fdios, lat. somnum san,
idiom (grč. idioma) l. naročita osobina, ambulare šetati) somnabulizam koji je
naročitost, osobenost; 2. filol. osobenost jezika, postao bez uticaja magnetizera.
narodni jezik, narečje, dijalekat, način idiospazmus (grč. idios, spasmos grč) med. grč
govora, svaki osoben i samostalan govor koji se pojavio u samo jednom jedinom delu
uopšte. tela.
idiomatika (grč. idfoma, idiomatos osobenost, idiospastičan (grč. fdios, spasmos) med. koji pati
naročita osobina) lingv. celokupnost idioma od grča u samo jednom delu tela, koji dolazi
jednog jezika; deo lingvistike koji proučava od takvog grča.
idiome. idiot (grč. idiotes) u staroj Grčkoj: privatan
idiomatografija (grč. idfoma, graphfa) v. idioma čovek iz nižih slojeva naroda koji nije
tologija. upućen u državne poslove i koji nema u
idiomatologija (grč. idfoma, logfa) filol. nauka o njima učešća; fig. glupak, blesavko, ble-savac,
osobenostima jezika, nauka o na-rečjima; budala, maloumnik; med. najteži stepen
idiomatografija. mentalno zaostalost.
idiomatski (grč. idfoma) filol. koji je svojstven idiotizam (grč. idiotes) med. blesavost, ma-
nekom dijalektu ili govoru, koji naročito loumnost; filol. osobenost jednog jezika ili
odlikuje neki dijalekat ili govor. govora, dijalekatski izraz.
21 Leksikon
idiotija 322 izobarometarske linije

idiotija (grč. idiotes) med. blesavost, malou- kartama vezuju ona mesta koja, s obzirom
mnost, slaboumnost. na toplotu, pokazuju podjednako odstupanje
idiotikon (grč. fdios) rečnik jednog narečja, od normalne mesečne prosečne temperature.
dijalekatski rečnik; up. idiom. Izanagi bog koji je stvorio Japan; on i žena mu
idiotičan (grč. idiotikos) blesav, slabouman, Izanami bili su prvi japanski bogovi u
malouman, tupoglav, duhovno ograničen. ljudskom obliku.
idiotrof (grč. fdios, trophos hranilac) osobenjak Izanami japanska boginja, žena boga Izanagi.
u pogledu hrane i načina ishranji-vanja. izanemore (grč. fsos jednak, anemos vetar) pl.
idiotski (grč. idiotes) blesavački. crte na karti koje spajaju mesta sa
idiofoni instrumenti (grč. fdios svoj, vlastiti, podjednakom jačinom vetra; izoanemore.
fone glas)d«uz. instrumenti u kojima titra sama izanomale (grč. fsos, anomalos nepravilan) pl.
materija od koje su napravljeni (kastanjete, crte na karti koje spajaju mesta na Zemljinoj
činele i dr.); up. krustički instrumenti. površini koja za jednak broj stepeni odstupaju
idiohiron (grč. fdios, chei'r ruka) v. ccio-graf. od krajeva sa normalnom temperaturom.
idiohromatski (grč. idios, chroma boja) koji ima izaritmičan (grč. fsos, arithmos broj) koji se
svoju sopstvenu boju; idiohromatske rude sastoji od jednakih, istih brojeva, istoci-freni.
nam. rude kod kojih je boja bitno svojstvo izatš. (grč. isatis sinj, sinjavica, sinjevica, sač)
njihove tvari i koje ne mogu nikada biti hem. organski hemijski spoj, organsko
bezbojne. hemijsko jedinjenje, sastojak nekih vrsta
ido (na esperantskom jeziku ido potomak) indiga, rastvara se u toploj vodi i alkoholu.
veštački stvoren meñunarodni jezik, izegorija (grč. isegoria, fsos jednak, agoreuo
izmenjen i uprošćen oblik esperanta; sastavili javno govorim, na zboru govorim) jednaka
su ga (1907) danski lingvist Oto Jespersen i sloboda, jednako pravo govorenje i gla-
dr. sanja o državnim i sudskim stvarima (kod
idol (grč. efdolon, lat. idolum slika) kumir, starih Grka); jednakost u grañanskim
predmet slepog obožavanje i poštovanja; pravima, grañanska sloboda, sloboda uopšte.
opsena, varka, natprirodno biće; fil. čovečja Izegrim (nem. Isegrim „gvozdeni šlem") ime
predrasuda koja smeta pravom saznanju kurjaka u nemačkim pričama o životinjama,
istine (Fransis Bekon). vujo; fig. svirep čovek; mrzovoljan, natmuren
idolater (grč. efdolon, latreuo obožavam) čovek, gunña lo.
obožavalac idola (ili: kumira), idolopo-klonik; I zid a mit. v. Izio.
idololater. Izislop-. egipatska boginja, žena Ozirisova,
idolatrija (grč. efdolon, latrefa obožavanje) prvobitno poštovana kao simbol stvaralačka
obožavanje idola (ili: kumira) idolopo- snage prirode (slična grčkoj Demet-ri) i kao
klonstvo; idololatrija. pronalazač mnogih veština; docnije su je
idologija (grč. efdolon, logfa) nauka o slikama. smatrali kao boginju meseca i zamenjivali sa
idololatrija (grč. efdolon, latrefa) v. idolatrija. grčkom Io; astr. asteroid pronañen 1856; Izida.
idolopeja (grč. efdolon, poieo pravim) Izidina tabla ta-bla u egipatskom muzeju u
pravljenje idola (ili kumira). Turinu na kojoj su u slikama predstavljene
Idomenej (grč. IotepeuvJlgot. sin Deukalio-nov, Izidine tajne.
unuk Minosov, kralj Krita, jedan od izmet (arap. hidma, tur. hizmet) služba,
najhrabrijih grčkih junaka pod Trojom. Kada služenje, posluga, posluživanje.
se, posle trojanskog rata, vraćao kući, za izmećar (arap.-pers., tur. hizmetkar) sluga,
vreme jedne bure zavetuje se bogu Posejdonu poslužitelj.
da će mu prineti na žrtvu prvog koga izo- (grč. fsos) predmetak u složenicama sa
sretne; prvog je sreo svog sina. Kada je, posle, značenjem: isti, jednak, sličan.
izbila kuga, Krićani su ga preterali (ovu izoanemore (grč. fsos, anemos vetar) pl. geogr. v.
temu obradio je Mocart kao operu, 1781). izanemore.
iñirot (tur. egir otu) bog. dugogodišnja bar-ska izoanomale (grč. fsos, anomalos neravan,
lekovita biljka, Acorus calamus. nejednak) meteor. linije koje na meteoro-loškoj
I zabele (šp. Isabela) žensko ime = čedna, karti spajaju mesta kod kojih su zapažena
nevina, netaknuta; izabela boja mrko-be- ista odstupanja u vazdušnoj temperaturi.
ličasto-žuta boja; konj mrko-beličasto--žute izobare (grč. fsos, barys težak) pl. crte koje na
boje, kulaš; Izabelii orden španski orden, karti spajaju mesta sa istim pritiskom
posvećen Izabeli Katoličkoj (osnovao ga vazduha, tj. sa presečno jednakim godišnjim
kralj Ferdinand VII 1815). barometarskim promenama; izobarometarske
izametrale (grč. fsos jednak, metron mera, linije.
merilo)ll. linije koje na meteorološkim izobarometarske linije v. izobare.
izobate 323 izolukse

izobate (grč. isos, bathys dubok) pl. na geo- izokolon (grč. isos, kolon deo perioda) ret.
grafskim kartama: crte koje predstavljaju iste jednakost delova u govoru.
dubine mora i jezera. izokrime (grč. isos, krymos mraz) pl. crte
izobronte (grč. isos, bronte grmljavina) pl. crte koje na geografskoj karti spajaju mesta
koje na kartama spajaju mesta u kojima se, koja pokazuju istu temperaturu u toku
za vreme nepogode, grmljavina najpre čuje. najhladnijih dana, npr. za vreme ZO naj-
izogamija (grč. isos, gamos brak) btl. oplo-ñenje hladnijih uzastopnih dana u godini.
nastalo spajanjem morfološki potpuno izola (ital. isola, lat. insula) ostrvo, otok.
jednakih semenih ćelija (gameta); sulr. izolator (ital. isolatore) fiz. 1. telo koje ne
anizogamija. provodi ili koje rñavo provodi elektricitet,
izogeoterme (grč. isos, ge zemlja, therme neprovodnik elektriciteta, npr. staklo,
toplota) crta ili površina koja spaja tačke u porcelan, smola, crveni vosak, ebonit, ćilibar
unutrašnjosti Zemlje koje imaju istu (up. dielektrikum); 2. svaka stvar koja ne
temperaturu; kol. geoizoterme. dovodi ili koja rñavo sprovodi toplotu, zvuk.
izogloss (grč. isos jednak, glossa jezik) linije na izolatorij(um) (nlat. isolatorium) klupica na
lingvističkoj karti koje spajaju sva mesta sa koju treba da stane onaj koji hoće da se
istim jezičkim osobinama. elektrizira, a koja je staklenim ili por-
izogov (grč. fsos, gony ugao) kom. mnogougao celanskim nogama izolovana od zemlje.
(poligon) sa jednakim uglovima. izolacija (nlat. isolatio) izdvajanje, odvajanje;
izogona (grč. isos, gony) crta na karti koja spaja izdvojenost, odvojenost; usamljivanje,
sva mesta na Zemljinoj površini na kojima se uklanjanje; fiz. obezbeñenje od prelaženja ili
pokazuje ista deklinacija mag-netne igle; provoñenja elektriciteta, toplote; med.
izogonična linija. izdvajanje onih koji boluju od zarazne bolesti
izogovizam (grč. isos, gone potomak, mladunče) kako se bolest ne bi raznosila; izdvajanje
biol. proizvoñenje spolnih jedinaka istog umobolnih; izoli-ranje.
sklopa (strukture) sa raznih stabala, koje se izolacionizam (lat. isolare izdvojiti, odvojiti)
javlja u nekih hidrozoa (me-duza). politički pravac koji ide za izdva-janjem;
izogoničav (grč. isos, gony ugao) jednakih specijalno američki politički pravac za
uglova, koji ima jednake uglove, ravnou-gli; nemešanje Evrope u američke i Amerike u
izogonična linija v. izogona. evropske poslove, poznat pod imenom
izografija (grč. isos, graphfa) jednako pisanje, Monrobva doktrine.
pravljenje faksimile; verno pre-štampavanje izolacionist(a) (ital. isolare izdvojiti, osamiti)
starih spisa, npr. „Mirosla-vljevog pristalica usamljivanje, izdvajanja od nekog
jevanñelja". pokreta; naročito: Ameri-kanac koji je bio
izografska projekcija crtanje jedne karte pri za to da Amerika ne stupa u prvi svetski
kojem se zamišlja kao da se oko nalazi za rat.
jedan Zemljin poluprečnik iznad Zemlje izolekse (grč. isos isti jednak, legein
(homalografska projekcija); up. projekcija. govoriti) linije koje na lingvističkoj karti
izodimorfan (grč. isos, dimorphos dvoobli- spajaju sva mesta u kojima se upotrebljava
čan)min. koji se pojavljuje u više različitih ista reč ili više istih reči.
kristalnih oblika, npr. članovi jednoga izolirajući jezici jednosložni jezici kod kojih se
izomorfnog niza. meñusobni odnos reči izražava bez promene
izodivame (grč. isos, dynamis sila, jačina, (fleksije), jedino mestom na kojem su ili
snaga) pl. crte koje na fizičkim kartama pomoću predloga (u ove jezike spadaju:
spajaju mesta na Zemljinoj površini na kineski, tibetski i neki jezici Indije).
kojima je jačina magnetizma podjednako izoliran (ital. isolato) slobodan, sam, usamljen;
velika; izodinamične linije. odvojen, izdvojen, zaseban; koji »sivi sam za
izodinamija (grč. isos, dynamis) fiz. podjednaka sebe, povučen od sveta; fiz. koji je napravljen
jačina, podjednako jako dejstvo, naročito neprovodljivim, neprovod-nikom; izolovan.
magnetizma. izoliranje (ital. isolare) v. izolacija.
izolirati (ital. isolare) izdvojiti, izdvaja-ti,
izodivamičav (grč. isos, dynamis) podjednako odvojiti, usamiti;fetz. odvojiti pomoću
jak, koji ima jednako dejstvo. neprovodljivih tvari da se spreči prelaženja ili
izodinamične linije v. izodiname. provoñenja elektriciteta, toplote, učiniti
izodoze (grč. isos, dosis davanje) crte koje neprovodljivim, neprovod-nikom; izolovati.
spajaju sve tačke na nekom području istog izolovan (ital. isolato) v. izoliran.
intenziteta radioaktivnog zračenja. izolovati (ital. isolare) v. izolirati.
izokline (grč. isos, klino naginjem, nagnem) pl. izolukse (grč. isos isti, jednak, lat. lux svetlost)
crte koje na geografskoj karti spajaju mesta crte koje spajaju tačke jednake osvetljenosti
na kojima se pojavljuje ista inkli-nacija izražene u luksima.
magnetne igle',izokliničke linije.
izokliničke linije v. izokline.
21*
izomeran 324 izoteralna linija

izomeran (grč. isos, meros deo) koji ima izoperimetrija (grč. isos, perimetros obim)
jednake delove, jednako podeljen, sastavljen jednakost obima.
od sličnih delova; izomeričan; izo-merna tela izoperimetričan (grč. isos, peri-metrikos) koji
hen. v. izomerija. je jednakog obima, koji ima jednak obim
izomeri (grč. isos, meros) hem. jedinjenja koja (opseg).
imaju isti hemijski sastav, ali različite izopletan (grč. isoplethes) jednak brojem;
strukturne formule; razlikuju im se fizičke jednake veličine, podjednak.
karakteristike, a delom i hemijska svojstva. U izopleuron (grč. isos, pleura strana) ravno-
nuklearnoj (rizici: atomska jezgra u strana figura.
probuñenom stanju, koja takvo stanje izo-površina fkz. ekvipotencijalna površina.
relativno dugo mogu zadržati. izopolitija (grč. isopolitheia) jednakost u
izomerija (grč. isos, meros) jednak udeo, jednako pravima, grañanska ravnopravnost.
pravo na nešto; mat. svoñenje razlo-maka na izopolitičav (grč. isopolites) sa jednakim
iste imenitelje; hem. pojava da tela istoga grañanskim pravima, ravnopravan.
procentnog sastava imaju različita hemijska i izopssfičan (grč. isopsephos) koji ima jednako
fizička svojstva, i to ne samo u čvrstom pravo tlasanja', izopsefični stihovi oni čija
agregatnom stanju gde različitost u svojstvima slova, posmatrana kao brojevi, sačinjavaju
može biti uslo-vljena istim molekulima koji su isti broj.
različito rasporeñeni (alotropija, polimorfija izorahije (grč. Isos, rachia plima) pl. crte na
vam fizička izomerija), već u svima agre- pomorskim kartama koje spajaju mesta na
gatnim stanjima, tako da različitost svojstava kojima je u isto vreme plima i oseka;
počiva na različitom rasporedu atoma u homoplerote.
molekulu. izoseiste (grč. isos, seismos potres, trus) pl. geol.
izomeričan (grč. fsos, meros) v. izomeran. crte na geološkim kartama koje spajaju mesta,
izometrija (grč. isos, metria) merenje na jednake koja, pri jednom zemljotresu, osete
delove. podjednako jak potres; izosiste.
izometričan (grč. isos, metron) jednak po izosintagme (grč. isos, syntagma sreñivanje)
meri, koji ima istu meru; izometrični sistem linije koje na lingvističkoj karti spajaju sva
št. regularni sistem kristali-sanja (zbog tri mesta sa istim sintaksičkim osobinama.
jednake ose). izosiste (grč. isos, seismos potres, trus) pl. geol.
izomorfav (grč. isos, morphe oblik) hem., min. v. izoseiste.
jednakoobličan, koji ima svojstvo krista- izoskelan (grč. isos, skšlos krak) mat. ravno-krak;
lisanja u istom ili bliskom geometrij-skom deljiv bez ostatka.
obliku; izomorfne rude št. rude koje, uz izoskop (grč. isos isti, jednak, skopeo
sličan hemijski sastav, imaju i slične gledam) ureñaj za izoštravanje i ujednača-
kristalne oblike. vanje slike kod dogleda.
izomorfe (grč. isos, morphe) linije koje na izosmotičan (grč. isos, osmos guranje, tiska-nje)
lingvističkoj karti spajaju sva mesta gde se v. izotoničai.
javljaju isti gramatički oblici, iste morfološke izostazija (grč. isos, stasis stajanje) geol. nauka o
osobine. opštem stanju ravnoteže masa u Zemljinoj
izomorfizam (grč. isos, morphe) hem. svojstvo kori.
izvesnih hemijskih supstanca da, pored izostenija (grč. isos, sthenos snaga) jednaka
sličnog hemijskog sastava, imaju i slične jačina, ista snaga.
kristalne oblike; izomorfija.
izomorfija (grč. isos, morphe) jednakooblič-nost; izostera (grč. isos, stereos tvrd, čvrst, krut,
hen. v. izomorfizam. ukočen, gust) crta na geografskim kartama
izonefe (grč. isos, nephoo naoblačim) pl. crte koja spaja mesta na Zemljinoj površini koja
na geografskim kartama koje spajaju mesta imaju istu gustinu vazduha.
sa podjednakom oblačnošću. izotalanta (grč. isos, talanton vaga) crta koja na
izonomija (grč. isonomia) jednakost pred meteorološkoj karti spaja sva mesta sa istom
zakonima, jednakost u pravima, razlikom u temperaturi izmeñu najhladnijeg i
ravnopravnost, politička jednakost, grañanska najtoplijeg meseca, ili mesta sa istim
sloboda. godišnjim temperaturnim kole-banjem
izonomičan (grč. isonomikos) koji važi za sve (amplitudom).
podjednako; koji živi slobodnim grañanskim izotahija (grč. isos, tachys brz) crta na
životom. geografskim kartama koja spaja tačke iste
izopatija (grč. isos, pathos patnja, bol) med. grana brzine vode na poprečnom profilu nekog
medicine koja, slično homeopatiji, hoće da vodenog toka.
leči isto istim, po načelu: klin se klinom izotera (grč. isos, theros leto) crta na
izbija; izopatika. geografskim kartama koja spaja mesta na
izopatika (gr. isos, pathos) med. v. izopatija. Zemljinoj površini koja imaju istu srednju
izopatičan (grč. isos, pathos) koji leči istim letnju temperaturu. izoteralna linija v. izotera.
onim čime je i prouzrokovano oboljenje.
izotermalan 325 izuriJa

izotermalan (grč. isos, thermos topao) v. mesta sa kojih se polarna svetlost podjednako
izotermičan; izotermalne linije v. izo-terme. često vidi.
izoterme (grč. isos, thermos) crte na izohaline (grč. isos, hals so) crte koje na
geografskoj karti koje spajaju sva mesta na okeanografskim kartama spajaju sve tačke na
Zemljinoj površini iste srednje temperature, moru sa istim salinitetom.
godišnje ili mesečne, većinom sve-dene na izohejimalna linija v. izohimena.
morski nivo; izotermične ili izotermalne linije. izohele (grč. isos, helios sunce) crte koje na
izotermičan (grč. isos, thermos) koji ima istu meteorološkoj karti spajaju sve tačke sa
srednju temperaturu, jednako topao; istom količinom Sunčeve svetlosti.
izotermične linije v. izoterme. izohijeta (grč. isos, hyetos kiša) crta koja na
izotone (grč. isos, tonos dizanje glasa) crte koje geografskim kartama spaja mesta na
na lingvističkoj karti spajaju sva mesta sa Zemljinoj površini u kojima pada godišnje
istim akcenatskim osobinama. podjednaka količina kiše; izohije-toza,
izotoni (grč. isos, tonos napetost) fiz. atom-ska izohita.
jezgra koja sadrže isti broj neutrona, a izohijetoza (grč. isos, hyetcs) v. izohijeta.
različiti broj protona. izohimena (grč. isos, cheima zima) crta na
izotonija (grč. isos isti, jednak, tonos napetost, geografskim kartama koja spaja sva mesta sa
napon) fiz. jednakost napregnutosti osmotskog istom srednjom zimskom temperaturom;
pritiska različitih rastvora. izohijemalna linija.
izotoničan (grč. isos, tonos zategnuće, napon) izohipsa (grč. isos, hypsos visina) crta koja na
zove se, u fiziologije vodeni rastvor geografskim kartama spaja mesta na
izvesnih materija (soli, šećera i dr.) koje Zemljinoj površini sa istom nadmorskom
osmozom sa jednako jakim osmoznim visinom.
pritiskom upijaju i privlače još više vode izohita (grč. isos, hyetos) v. izohijeta.
(izosmotični rastvori). Ćelični sok morskih izohore (grč. isos, choros prostor) crte koje na
biljaka izotoničan je sa morskom vodom, dijagramima prikazuju promenu pritiska i
inače bi u ćelijama morala nastu-piti temperature pri stalnoj zapremini gasa.
plazmoliza i na te biljke štetno delovati; tzv. izohromatičan (grč. isos, chroma boja) koji je
fiziološki rastvor kuhinjske soli izotoničan je jednake boje, istobojan; izohromatična
sa ćelijama crvenih krvnih zrnaca i, prema fotografija fotografija koja na slici pokazuje
tome, neškodljiv. boje predmeta onakve kakve su i u prirodi;
izotonan hen. koji ima svojstvo izotopa. izohromatični firnajs firnajs koji se
izotopi (grč. isos, topos mesto) hem. razni upotrebljava za premazivanje slika raćenih
vidovi atoma istog hemijskog elementa; masnim bojama.
imaju isti atomski broj (broj protona u izohron (grč. isos, chronos vreme) istovre-men,
atomskom jezgru i broj elektrona u omota-ču), koji traje podjednako dugo; izohroni-čan,
ali različit broj neutrona u jezgru i različitu sinhronističan.
masu atomskih jezgra, odn. atoma; neki od izohrona (grč. isos, chronos) linija koja spaja
izotopa su radioaktivni. mesta na kojima se istovremeno javlja neka
izotopizam hem. svojstvenost izotopa. pojava, npr. linija koja spaja sva mesta na
izotopija hen. v. izotopizam. kojima se javlja istovremeno zemljotres;
izotopičan hen. v. izotopan. linija koja spaja tačke u koje se iz jedne
izotropan (grč. isos, tropos način) ,,koji se vlada tačke može za isto vreme stići; up. tautohrona.
na isti način"; izotropna tela sa jednakim izohronizam (grč. isos, chronos) istovreme-nost,
fizičkim, naročito optičkim, svojstvima u jednakovremenost, podjednaka dužina
svima pravcima, tj. kod kojih se svetlost, trajanja; naročito: jednako trajanje os-
toplota i elektricitet ra-sprostiru na sve strane cilacije, treptaja klatna na jednom istom mestu
jednakom brzinom. Ovde spadaju amorfne Zemlje.
supstancije i kristali regularnog, teseralnog izohroničan (grč. isos, chronos) v. izohron.
sistema; supr.: anizotropan. izohronost v. izohronizam.
izofona (grč. isos, phone glas) lingv. v. izo- Izrael v. Izrailj.
glosa. Izrailj (hebr. Jisrael „onaj koji se bori za boga")
izofoničan (grč. isos, phone) koji ima jednak 1. počasno ime Jakova i njegovih potomaka;
glas, sa glasom jednakog obima. 2. carstvo Izrailja i to: a) svi potomci
izofota (grč. isos, phos svetlost) kriva koja Avramovi; b) carstvo Izrailja (za razliku od
spaja tačke jednake svetlosne jačine na carstva Judinog koje se, posle Solomona,
snimku ili slici svetle ili osvetljene površine. otcepilo od Izrailja).
izohazma (grč. isos, chasma raspuklina) crta Izrailjac (hebr. Jisrael) potomak Izrailja, tj.
koja na geografskim kartama spaja ona člana jevrejskog naroda, Jevrejin.
izurija (grč. isos, uron mokraća) med. izbacivanje
svakog dana podjednake količine mokraće.
Ijakho 326 ikonoklastija

Ijakho (grč. lakhos) mistično ime boga Baha u Ikar (grč. Ikaros) mig. sin Dedalov; spasao se sa
Atini i Eleuzini; svečano klicanje i pevanje u ocem iz ropstva na Kreti (Kritu) pomoću
slavu Baha, praćeno orgijskim plesovima i krila napravljenih od perja i voska, ali,
drugim bahovskim obredima šestog dana pošto se u letu odviše približio Suncu, krila
velikih Eleuzinija. mu se otopila i on pao u more. Po njemu
ijamatologija (grč. fama lek, 1o^a)med. nauka o jugoist. deo Egejskog mora nazvan Ikarsko
sredstvima za lečenje, nauka o lekovima. more; smatra se kao prva žrtva
ijatralipt (grč. iatraleiptes) lekar koji leči vazduhoplovstva.
mastima, tj. pomazivanjem spolja. ikarija (grč. Ikaros) u cirkusu: akrobatska
ijatraliptika (grč. iatros lekar, aleipho mažem) produkcija u kojoj glavni artist ležeći na
med. veština lečenja mastima; nauka o lečenju leñima baca uvis i opet dočekuje u ruke,
bolesti mastima i drugim spoljnim lekovima. kao lopte, decu i poluodrasle; lekarske igre.
ijatrarhija (grč. iatros lekar, archo vladam) ikarski komunisti v. ikarci.
vladavina lekara, lekarska sila. ikarci (grč. Ikaros Ikar) iliikarski komunisti
ijatreuza (grč. iatreuo lekar sam, lečim) v. udruženje francuskih socijaliste koji su
ijatrija. ispovedali načela što ih je fr. advokat Etjen
ijatreuziologija (grč. iatreuo, logia) med. nauka o Kabe (Etienne Cabet, 1788— 1856) izložio u
lečenju bolesti. svom delu „Voyage en Icarie" (,,Putovanje u
ijatrija (grč. iatreia lečenje) nauka o lečenju Ikariju", i koji ih je naveo da se, 1894, isele u
bolesti. Ameriku radi osnivanja komunističke opštine;
ijatričan (grč. iatrikos) lekarski, lečnički, koji ikarci-ma su se nazvali po Ikaru, uporeñujući
se tiče lekara. visinu svoje zamisli sa smelim letom Ikara.
ijatro- (grč. iatros) predmetak u složenica-ma ikebava (jap. živo cveće) veština aranži-ranja
sa značenjem: lekar, lekarski. cveća, vrlo popularne u Japanu (od XIV v.).
ijagrognomika (grč. iatros, gnome saznanje; ikozaedar v. ikosaedar.
oznaka, obeležje) nauka o raspoznavanju i ikozandrija v. ikosandrija.
utvrñivanju vrsta bolesti; up. dijagno-stika. ikozitetraedar v. ikositetraedar.
ijatrologija (grč. iatros, logia) nauka o veštini ikona (grč. eikon slika, lat. icon) slika nekog
lečenja. božanstva ili svetitelja.
ijatromantija (grč. iatros, manteia prorica-nje) ikonizam (grč. eikon) verno prikazivanje na
lekarske proricanje, gatanje. slici, verna slika.
ijatromatematika (grč. iatros, mathema) pri- ikone- (grč. eikon) predmetak u složenicama sa
mena matematičko-mehaničkih principa u značenjem: slika, ikona.
medicini; ijatromehanika. ikonoborci (grč. eikon) sekta u ruskoj pra-
ijatromatematičar (gr. iatros, mathematikos) voslavnoj crkvi koja je vodila borbu protiv
pristalica lekarske škole koju je, u HUD veku ikona i molila se bogu pod vedrim nebom.
u Pizi, osnovao Boreli, i koja je htela da ikonograf (grč. eikon, grapho pišem) ikono-
objašnjava funkcije čovečjeg tela po pisac; sprava za mehaničke prenošenje slika
mehaničkim zakonima, kao funkcije kakve i crteža.
obične mašine; ijatromehani-čar. ikonografija (grč. eikon, graphia) ikonopis;
ijatromehanika (grč. iatros, mechane sprava) v. opisivanje, poznavanje slika i kipova,
ijatromatematika. naročito onih iz starog veka.
ijatromehavičar (grč. iatros, mechanikos) v. ikonografski (grč. eikon, grapho) ikonopi-sni,
ijatromatematičar. koji se odnosi na izradu (ili: opis, poznavanje)
ijatrosofist(a) (grč. iatros, sophistes mudrac, slika, ikona, kipova, koji je u vezi sa izradom,
filozof) lekar koji voli da filozofira, lekar- opisivanjem, poznavanjem slika, ikona,
filozof. kipova.
ijatrotehnika (grč. iatros, techne) veština ikonoduli (grč. eikon, dulos rob) pl. pošto-vaoci
lečenja (naročito rana). ikona, obožavaoci ikona i slika u crkvi.
ijatrofizika (grč. iatros, physis priroda) nauka o ikonodulija (grč. eikon, dulia ropstvo)
prirodi sa lekarskog gledišta. poštovanje ikona, obožavanje ikona.
ijatrofizičar (grč. iatros, physiSKOS) onaj koji ikonoklazma (grč. eikon, klasma odlomak,
proučava prirodu sa lekarskog gledišta. parče) v. ikonoklastija.
ijatrohemija (grč. iatros, chemeia) lekarska ikonoklast (grč. eikon, klao lomim, razbijem)
hemija, tj. delovi hemije koji su u najte-šnjoj ikonoborac, protivnik ikona i slika u crkvi.
vezi sa naukom o lečenju bolesti. ikonoklastija (grč. eikon, klao) ikonobor-stvo,
ijatrohemičar (grč. iatros, chemeia) poznavalac protivljenje poštovanju ikona i slika u crkvi.
lekarske hemije.
ikamet (arap.) kod muslimana: poziv sa
minareta na ustajanje i molitvu (slično
ezanu).
ikonolater 327 iliberalan

ikonolater (grč. eikon, latreuo obožavam) ikteričan (grč. f kteros) med. onaj koji boluje
obožavalac ikona i slika. od žutice, žutičav. ikterus (grč.
ikonolatrija (grč. eikon, latreia obožavanje) ikteros) med. žutica.
poštovanje (ili: obožavanje slika i ikona). iktus (lat. icere pogoditi; ictus) udar, ubod, hitac,
ikonolog (grč. eikon, logos) onaj koji proučava otkucaj, mlaz; kuz. takt; četr. jače naglašavanje
simbolično i alegorično značenje ikona, pojedinih slogova u stihu, arza, naglasak,
poznavalac ikona. dizanje glasa; iktus arte-rijarum (lat. ictus
ikonologija (grč. eikon, logia) poznavanje arteriarum) med. kucanje bila, otkucaj bila.
ikona kao simbola, proučavanje simboličnih il- (lat. il-) predmetak u lat. rečima koje
slika i starih spomenika. počinju sa „\"=in (in).
ikonomanija (grč. eikon, mama pomama, ila (grč. ile) odred, eskadron konjice od 200
ludilo) preterano i ludo poštovanje slika sa ljudi u staroj makedonskoj vojsci, pod
likovima svetitelja. komandom jednog ilarha.
ikonomahija (grč. eikon, machia borba) borba ilakrimacija (lat. illacrimare, illacrimatio) med.
protiv ikona, borba protiv poštovanja i izliv suza, suženje.
obožavanja slika sa likovima svetitelja, llarh (grč. ile, archo vladam) u staroj
ikonoborstvo. makedonskoj vojsci: komandant jedne ile.
ikonometar (grč. eikon, metron) u fotografiji: mlata (lat. inferre uneti, illatum) pl. ono što je
ogledalu slična naprava kod fot. aparata koja uneseno u kuću, prćija, miraz; stvari od
predmet snimanja pokazuje u jako vrednosti koje se unose u posao, pri osni-vanju
umanjenom obliku i pomaže da aparat, pri nekog preduzeća i sl., a koje se ne sastoje od
snimanju, bude u pravilnom položaju; zuher. gotovog novca, npr. mašine, zgrade,
ikonoskop (grč. eikon, skopeo gledam) tehn. zemljište, prava itd.
najstariji tip katodne cevi u TV kameri kojom
se optička slika pretvara u električne ilativ (lat. illativus) lingv. poseban padež u
impulse; konstruisao ga V. K. Zvo-rikin nekim jezicima ugro-finske grupe jezika
(1933); ortikon. kojim se označava nešto što je vezano za
ikonostas (grč. eikon, istemi stavim, postavim) unutrašnjost predmeta.
pregrada izmeñu oltara i ostalog dela crkve, ilativan (lat. illativus) zaključni, zaključan;
ukrašena, po naročitom i utvrñenom redu i ilativne rečenice gram. posledične rečenice.
rasporedu, ikonama. ildirim (tur. jyldyrym) munja, grom, ratni grom;
ikonski (grč. eikonikos koji daje vernu nadimak sultana Bajazita I, zeta carice
sliku) naslikan verno, naslikan kao što je u Milice.
prirodi; ikonske statue kipovi izra-ñeni verno, ilegalac (nlat. illegalis) protivzakonit, ne-
naročito koji su izrañeni u prirodnoj veličini zakonit.
(supr. kolosalne statue kipovi u natprirodno j ilegalac (nlat. illegalis) onaj koji radi ilegalno.
veličini). ilegalnost (fr. illegalite) nezakonitost, pro-
ikosaedar (grč. eikosi dvadeset, hedra osnova, tivzakonitost.
strana) geometrijsko telo ograničeno s ilegibilan (rtat. illegibilis) koji se ne može čitati,
dvadeset ravnostranih trouglova. i-i> . ?»k, nečitljiv.
ikosandria (grč. eikosi dvadeset, aner, andros ilegitiman (lat. illegitimus) nezakonit, roñen u
čovek, muž:) pl. vot. biljke čiji cvetovi imaju nezakonitom braku, vanbračan; nepravedan,
20 i više slobodnih prašnike (HL klasa u nedopušten.
Lineovom sistemu biljaka). ilegitimitet (nlat. illegitimitas) nezakonitost,
ikositetraedar (grč. eikosi dvadeset, tetra četiri, neosnovanost; poreklo iz nezakoni-tog braka,
hedra osnova) min. telo zatvoreno sa 24 vanbračnost; ilegitimitetna tužba prav. tužba
ravne plosni; leucitoedar. kojom se osporava zako-nitost deteta roñenog
iks \.mat. naziv za latinske slovo h koje se često od supruge.
upotrebljava kao oznaka nepoznate veličine u ilejitis (grč. eilem zavijati se) med. zapaljenje
matematičkim izrazima; 2. u običnom usukanog creva, ileuma.
govoru: oznaka za neodreñenu ili nepoznatu ilejičan (grč. eilem) anat. koji pripada usu-kanom
ličnost, predmet, pojam; neodreñeno mnogo, crevu ili donjem delu karlične kosti.
neznano koliko. Iks ipsi-lon (prema h, u — ileum (grč. ile, lat. ileum) zool. usukano
nepoznate u matematici) oznaka za crevo, donja polovina tankog creva; donji deo
neodreñenu ili nepoznatu osobu, ili za neki karličnjače ili karlične kosti (nlat. os ilium, os
drugi pojam. ilei).
iksan (arap.) v. nisan. ileus (grč. eilem sabiti, stutkati eileos) med.
ikseutika (grč. ixeiio hvatam ptice na lepak, izos zapletena creva; v. mizerere.
imela) hvatanje ptica na lepak. iliberalan (lat. illiberalis) nedarežljiv, ne-
iksija (grč. ixia) med. proširenje vena. podatljiv, neizdašan, škrt; nazadan, ne-
iksografija fotografisanje Rendgenovim slobodouman.
zracima (H-zracima, čita se: iks-zraci-ma);
rendgenografija.
iliberalitet 328

iliberalitet (lat. iliberalitas) neslobodou-mlje; iluzionizam (lat. illusio) filozofski pravac koji
nedarežljivost, nepodatljivost, ne-izdašnost, smatra da su istina, lepota i moralnost samo
škrtost. iluzija, obmana i varka.
Ilijada (grč. Ilias) veliki herojski spev u 24 iluzionist(a) (lat. illusio) mañioničar, veštak u
pevanja koji se pripisuje Homeru, opeva izazivanju iluzija kod drugih, opsenar.
jednu epizodu iz borbi Grka pod Trojom, iluzoran (nlat. illusorius) obmanjljiv, varljiv,
gnev Ahilov zbog uvrede koju mu je naneo prevarljiv, neostvarljiv, prazan, koji postoji
Agamemnon, i njegovu osvetu nad trojan- samo u mašti, opsenski; iluzoran ugovor
skim junakom Hektorom, zato što mu je ugovor koji nema izgleda da će ikada biti
ovaj ubio najboljeg prijatelja Patrokla. ostvaren.
ilijičan (grč. eilem) anat. v. ilejičan. ilum (arap. 'ilm, tur. Št) znanje, nauka.
ilikvidan (nlat. illiquidus) nejasan, mutan, iluminat (lat. illuminatus) prosvećen čovek,
nerazumljiv, sumnjiv, koji još nije izveden na obrazovan čovek.
čistinu, npr. neki račun;trg. nesposoban da vrši iluminator (nlat. illuminator) prosvetitelj; onaj
plaćanja svojih obaveza. koji bojadiše slike, bakroreze ili otiske u
ilikviditet (nlat. illiquiditas) nejasnost, ne- kamenu; u sred. veku=minijator; iluminist.
razumljivost, odnos koji nije izveden na iluminacija (lat. illuminatio) svečano osve-
čistinu; nesposobnost plaćanja obaveza. tljavanje; bojadisanje nekog crteža, bakro-reza
ilimitiran (lat. limes, limitis, fr. illimite) ili otiska u kamenu; iznenadno nadahnuće,
neograničen, bezgraničan. svetlost koja ozari dušu,inspi-racija.
ilingus (grč. Špdon)med. vrtoglavica, nesvestica. iluminiran (lat. illuminatus) svečano osvetljen;
ilinirati (lat. linere, illinere) med. trljati uljem ili prosvećen; izrañen u živim bojama; fig. pijan.
mašću. iluminirati (lat. lumen svetlost, illumi-nare)
Ilion (grč. Šop) v. Troja. osvetliti, osvetljavati; naročito: osvetliti
iliterat (lat. illitteratus) neobrazovan čovek, svečano, radi ukrasa; pomoću boja dati
čovek neposvećen u nauku. nečemu živost; prosvetiti, na-dahnuti, ozariti;
ilitsra ga (lat. illitterata) pl. tonski spojevi koji se fig. opiti.
ne mogu beležiti slovima, npr. šumovi, uzdasi iluminist(a) (lat. illuminare) v. iluminator .
itd. ilustragivan (lat. illustrativus) objašnjavg n, koji
I litija (grč. Eileithyia) mit. boginja poroñaja kod objašnjava, koji služi kao objašnjenje,
starih Grka, zaštitnica porodilja, kći Zevsova osvetljavan, koji osvetljava.
i Herina (kod Rimljana Luci-na). ilustrator (lat. illustrator) slikar slika u nekom
ilicija (nlat. illitio) med trljanje uljem ili mašću, tekstu; objašnjivač, tumač.
pomazivanje. ilustracije (lat. illustratio) objašnjenje,
ilicite (lat. illicite) prav. nedozvoljeno, tumačenje, teksta; sjaj, slava, proslavlje-
nedopušteno; rve ilicita (lat. res illicita) nost; slika kao dopuna ili kao ukras teksta
nedopuštena radnja. u listu ili knjizi; ilustrovani list, časopis sa
ilidža (tur. ihca) izvor lekovite vruće vode, slikama, list sa slikama.
banja, toplice. ilustrirati (lat. illustrare) objasniti, objašnjavati,
il-kan (mong.) vojskovoña u ratu, vladalac, pokazati (ili: pokazivati) u pravoj svetlosti,
gospodar. osvetliti; proslaviti; dopuniti i ukrasiti neki
ilmihal (arap.) v. katehizmus. tekst slikama (listove, časopise, knjige).
iloza (grč. illosis) med. razrokost. ilustrisimus (lat. illustrissimus) najsjajniji,
ilos (grč. illos razrok) med. čovek koji gleda najuzvišeniju najslavniji; kao oslovlja-vanje:
razroko. presvetli, preuzvišeni.
Ilos (grč. llos) mit. sin Trosov i Kalirojin, praunuk ilu otrovan (lat. illustrare, fr. illustre) koji je,
Dardanov, otac Laomedonov, brat pored teksta, dopunjen, osvetljen i ukrašen
Ganimedov; sagradio je Ilion (Troju). još i slikama, npr. list, časopis, knjiga.
iltizam (arap., tur. iltizam) zakup, arenda. ilustrovati (lat. illustrare) v. ilustrirati.
iludirati (lat. ludere, illudere) igrati se s kim ili ilutacija (lat. lutum, nlat. illutatio) med. lečenje
s čim, zbijati šalu, titrati se s kim, rugati se, pripijanjem neke smese, kaše ili lekovitog
ismeva™, vući nekoga za nos; izbegavati, blata na oboleli deo tela.
izigravati (npr. zakonske propise); ilutirati (nlat. illutare) med. premazivati kašom,
obmanjivati, varati. privija™ kašu ili lekovite blato na obolelo
iluzija (lat. illusio) čulna obmana, samoobmana, mesto.
varka, uobraženje, obmana pri kojoj se im- (lat. im-) predmetak in u lat. rečima koje
zapaža neki predmet drukčije no što je u počinju usnenim suglasnikom.
stvarnosti; iluzija ima tri vrste: usled
nepažnje; usled afekta, naročito straha (kad
nam se, npr. noću u šumi učini od panja da
je čovek); bez afekta, tj. one koje ne moraju
nestati ni pri budnoj pažnji.
imaginabilan 329 ime d IJ ata n

imaginabilan (nlat. imaginabilis) zami-šljiv, imanencija (nlat. immanentia) postojanje u,


koji se može zamisliti, moguć, verovatan. nalaženje u, ostajanje u, bitno pripadanje
imaginaran (lat. imaginarius) uobražen, nečemu; filozofija imanencije pravac u
zamišljen, tobožnji, koji postoji samo u filozofiji koji se ograničava na saznanja u
uobrazilji, nestvaran; mat. imaginarne veličina granicama iskustva i svesti, koji drži, dakle,
veličina koja nije realna; imagi-narna da ne postoji neka stvarnost koja bi bila
jedinica broj Y*-T. obeležava se sa i. nezavisna od svesti.
imaginativan (nlat. imaginativus) maštav, koji imanitet (lat. immanitas) nečovečnost, bezo-
ima sposobnost zamišljanja, uo-bražavanja; sećajnost, surovost.
mašteni, koji potiče iz mašte (ili: uobrazilje) imaret (arap. 'imara tur. imaret) zgrada, dom,
koji je u vezi sa maštom (ili: uobraziljom); stan; naročito: javna grañevina; u užem
koji je pun mašte, koji ima jaku uobrazilju. smislu: vrsta gostionice u Turskoj, gde se ñaci
imaginacija (lat. imaginatio) uobraženje, uo- hrane i gde se dele životne namirnice sirotinji
bražavanje, zamišljaj; uobrazilje; moć i putnicima.
uobražavanja, mašta, fantazija; uobraženje, imarinirati (lat. m, marinus morski) v.
uobražena stvar, stvar koja ne postoji. marinirati.
imago (lat. imago) slika; lik; zool. naziv za imaterijalan (nlat. immaterialis) netelesan,
potpuno razvijen insekat. bestelesan, duhovni; imaterijalna dobra
imažizam (lat. imago, fr. image slika) pesnički proizvodi duhovnog rada, duhovna svojina.
pokret u Engleskoj i SAD (1909—1917) i u imaterijalizam (nlat. immaterialis) fil. pravac
SSSR (1917—1925); ima-žisti su uglavnom koji poriče stvarnost materije tvrdeći da je sve
negovali „slobodan stih", nov ritam i što postoji duh (Platon); učenje da je duša
ispovedali potpunu slobodu u izboru tema. bestelesna; spirituali-zam; supr. materijalizam.
imažinizam v. imažizam. imaterijalist(a) (nlat. immaterialis) fil. pristalica
imakulatav (lat. immaculatus) neporočan, imaterijalizma; onaj koji smatra ili tvrdi da je
neokaljan, neumrljan; imakulata koncep-cio duša bestelesna; supr. materijalist.
(lat. immaculata conceptio) učenje katoličke imatrikulacija (nlat. immatriculatio) upis,
crkve o bezgrešnom začeću Deve Marije, tj. upisivanje u matrikulu neke ustanove, naročito
da je bila osloboñena naslednog greha od prvog univerziteta, stupanje u red studenata.
trenutka života u materino] utrobi. ima grikul prati (nlat. imatriculare) upisati u
imam (arap. imam, tur. imam) gospodar, matrikulu, zavesti u spisak; naročito: upisati
vladalac; naročito: bivši gospodar i vladalac za redovnog studenta univerziteta; supr.
Jemena u Arabiji, kao i nekadašnji vladalac eksmatrikulirati.
Maskata u Persijskom zalivu; dvanaest imama imatrikulisati v. imatrikulirati.
od Iraka, potomci Alije, čija je vlast u Medini
postojala pored halifata; turski sveštenik i imbecil (lat. imbecillus) onaj koji je, tele-sno ili
naučenjak, naročito: poznavalac Korana, duševno slab, duhovno zaostao čovek,
glavni hodža jedne džamije; imam-efendi maloumnik, blesavko, glupak, tupoglavac.
svešte-nik-hodža u seraju. imbecilan (lat. imbecillus) telesno ili duševno
imamat (arap.-tur.) zvanje i nadležnost starešine slab, duhovno zaostao, malouman, blesav,
džamija; država jednog imama. glup.
iman (arap. iman, tur. iman) vera, zakon, imbecilitst (lat. imbecillitas) maloumnost,
verovanje. duhovna zaostalost, blesavost.
imansngan (lat. immanens) unutrašnji, koji imbibirati (lat. bibere piti, imbibere) upi-jati,
ostaje unutra, bitan, neodvojljiv; fil. ima-nentna usisavati, upiti, usisati; slik. kvasiti, nakvasiti,
metoda ona koja se odreñuje samim predmetom natopiti, natapati.
istraživanje; imanentna kritika ona koja imbibicija (nlat. imbibitio) usisavanje, upijanje,
jednu misao ili sistem misli procenjuje sa kvašenje, natapanje.
njihovih sopstvenih pretpostavki; u teoriji imborzirati (ital. imborsare) trg. primiti novac,
saznanja: koji ostaje u granicama mogućeg naplatiš.
iskustva (Kant) ili u granicama svesti (Fihte); imbroljo (ital. imbroglio) muz. zaplet u ak-
po Spinozi, bog je imanentni uzrok sveta, centima, kada dva različita glasa stoje u
dakle sam svet (deus sive natura bog ili različitim vrstama takta; zapleten pozorišni
priroda); supr. transeuntan, transcen-dentan. komad.
imanontnosg (nlat. immanentia) fil. v. ima- imedijatan (nlat. immediatus) neposredan;
nencija. trenutak, koji se odmah dogaña ili obavlja;
imedijatna molba, predstavka prav. neposredna
molba ili predstavka koja obilazi sve niže
vlasti i predaje se neposrednoj najvišoj
vlasti, vladaocu;
ime dzdativan 330

imediJatni grad grad KOJI zavisi samo od imitator (lat. imitator) podražavalac, onaj koji
najviše vlasti, slobodni grad. radi po ugledu na koga ili što; veštak u
imedijativai (nlat. immediativus) koji radi bez podražavanju raznih tipova ljudi, životinja i
posredovanje, koji neposredno označava ili dr.
kazuje što, npr. glagol koji, bez dodavanja imitacija (lat. imitatio) podražavanje, ugledanje
imenice, iscrpljuje pojam radnje: boriti se, na; ono što je izrañene po ugledu na nešto,
ići itd. npr. veštačke drvo, kamen, mramor itd.
imemorabilan (lat. immemorabilis) koji nije imitira™ (lat. imitari) l. podražava ti, ugledati
vredan da se pomene, koji nije zaslužio se na, stvarati po ugledu na koga ili na što;
sećanje. majmunisati.
imemorijalan (lat. immemorialis) nezapamćen, imitira™ (lat. immitere) 2. poslati u, met-nuti u,
koji se ne može zamisliti, nečuven. pustiti, usaditi, uglaviti; prav. sudskim putem
imenzan (lat. immensus) neizmeran, beskrajan, odrediti, narediti, izdati nalog.
bezgraničan, ogroman. imobilan (lat. immobilis) nepokretan;
imergeti (lat. immergere zagnjuriti, zamo-čita)ll. nepomičan, postojan, nepokolebljiv, čvrst; voj.
pristalica ponovnog krštenja, tj. krštenja neopremljen, nespreman za rat; imobilan
odraslih; anabaptisti, meno-niti. zavoj med. zavoj koji čini da se neki deo tela
imerzija (lat. immersio) potapanje, zama- ne može kretati (od gipsa, vodenog stakla
kanje, zagnjurivanje; astr. ulazak jednog ne- itd.).
beskog tela u senku drugog nebeskog tela, imobilizirati (nlat. immobilisare) pokretno
zaklanjanje jednog nebeskog tela drugim dobro ili imanje pretvoriti u nepokretno,
nebeskim telom; zamračivanje jedne zvezde proglasiti nepokretnim; napraviti nešto
sunčanim zracima ;olt, kada se, radi dobi-janja postojanim; utvrditi, učvr-stiti.
što boljih likova pod mikroskopom, umesto imobilijaran (nlat. immobiliaris) nekret-ninski,
vazduha izmeñu donje površine najdonjeg nepokretnosni, nepokretan, sastavljen od
sočiva u objektivu i stakla koje pokriva nepokretnih dobara ~, imobilijar-na egzekucija
predmet, pri najjačim uveliča-vanjima egzekucija koja se vrši na nepokretnim
upotrebi kakva tečnost; homogena imerzija dobrima; imobilijarno imanje nekretnina,
kada se tečnost i staklo za pokrivanje nepokretnost, nepokretno imanje; imobilijarni
objekte izaberu tako da oboje imaju isti kredit zajam na nepokretno imanjeJ
indeks prelamanja kao i naj-donje sočivo imobilijarna masa masa koja se sastoji od
objektiva; imerziono krštenje krštenje koje nepokretnog imanja.
se vrši zagnjuri-vanjem u vodu; med. primena imobilije (lat. immobilia se. bona) pl. ne-
stalnog, perma-nentnog kupatila. kretnine, nepokretnosti, nepokretna dobra,
imigrant (lat. immigrare doseliti se, immig-rans) nepokretna imanja.
doseljenik, useljenik. imobilitet (lat. immobilitas) nepokretnost,
imigracija (lat. immigrare doseliti se, nlat. nepomičnost; nepromenljivost, stalnost; med.
immigratio) useljavanje, udeljenje, do- ukočenost.
seljavanje, doseljenje; useljenost; uselje- imoralan (nlat. immoralis) protivan moralu,
ništvo, svi useljenici. nemoralan; razvratan.
imigrirati (lat. immigrare) useliti se, useljava™ imoralizam (nlat. immoralis) fil. stanovište „s
se, doseliti se, ući u. one strane dobra i zla", to jest, uzevši
iminsntan (lat. imminens) koji tek što nije relativno: s one strane onoga što se sada
nastupio (ili: naišao), koji neposredno smatra kao dobro i zlo ili, uzevši apsolutno:
predstoji, zagrozan, koji zagrožava, koji preti odricanje svih moralnih vrednosti, apsolutna
dolaskom. uzvišenost iznad onoga što važi kao dobro i
iminencija (lat. imminentia) neposredno zlo.
predstojanje, zagrožavanje, skoro nastu- imoralist(a) (nlat. immoralitas) fil. pristalica
panje, blizak dolazak. imoralizma; protivnik morala, nemoralan
imisija (lat. immissio) prav. upućivanje na posed, čovek, razvratnik.
puštanje na posed; imisio bonorum (lat. imoralitet (nlat. immoralitas) protivnost moralu,
immissio bonorum) =imisija; puštanje nesaglasnost s moralom; nemoral-nost,
unutra, posvećivanje;.il»gsž>ni de-kret sudska razvratnost.
odluka o puštanju na posed; imisioni termin imortalitet (lat. immortalitas) besmrtnost,
rok za puštanje na posed. vekovečnost, neumrlost.
imitabilan (lat. imitabilis) koji se može
podražava™, koji je za podražavanje, za imortela (fr. immortelle) bot. smilje, biljka sa
ugledanje. sjajnim i suvim laticama koje, zbog toga,
imitativan (nlat. imitativus) koji podražava, koji ne venu.
se ugleda na nekog, kome je cilj da Imotep kit. bog lekarske veštine kod Egip-ćana.
podražava.
impaginirati 331 imperijalizam

impaginirati (lat. in-, pagina strana) tip. radnje, bez obzira na cilj, na materiju
prelamati štampali slog (šifove) u strane i radnje; hipotetički imperativ zapovest koja
tabake. nareñuje nešto kao sredstvo za postizavanje
impako (ital. impacco) trg. pakovanje, sme- cilja i koja važi samo pod izvesnim
štanje, spremanje; per impako (ital. reg okolnostima; energetički imperativ glasi: „Ne
impacco) za robu: upakovana, dobro troši uzalud energiju, nego se njome koristi!"
smeštena, dobro spremljena. (Ostvald).-
impanatori (nlat. impanatores)mr. pristalice imperativan (lat. imperativus) zapovedni,
učenja o impanaciji. zapovedan, zapovednički; imperativni
impanacija (lat. panis hleb, nlat. impanatio) mandat prinudna naredba.
•kol. spajanje tela Hristova sa hlebom u imperator (lat. imperator) zapovednik;
hrišćanskoj tajni pričesti. vladalac, car.
imparabilan (nlat. imparabilis) koji se ne može imperatorski (lat. imperatorius) vojvodski,
uporeñivati, neuporediv, nesra-vnjiv, zapovednički; vladalački, carski.
besprimeran. imperije (lat. imperium) carevina, država (npr.
imparisilabum (lat. imparisyllabum) gram. Rimska Imperija, Britanska Impe-rija).
nejednakosložna reč, tj. reč koja u drugom imperijal (lat. imperialis) l. ruski zlatan novac
padežu ima više slogova nego u prvom, npr. od 10 rubalja; 2. hladno piće od vode,
vreme, vremena. šećera, limunove kore i vinskog kamena
impast (ital. impastare, impasto) slik. debeo (strešna); 3. tl. vrsta sloga sa veoma visokim
reljefan namaz boja (ulja, tempere) na slici. slovima; 4. vrsta finog sira; 5. bradica pod
impastacija (ital. impastare, impasto) ute- donjom usnom (naziv po tome što je takvu
P1ćenje, pretvaranje u testo, u smesu, u bradicu nosio francuski car Napoleon Š); 6.
lepak; slikanje debelim slojem boja, španska meri-no-ovca; 7. carski ples;
izbacivanje boja; u bakrorezu: izglañivanje imperijal-dukat ruski zlatan novac od 3
tačaka i crtica i dejstvo koje se, usled toga, rublje; imperijal papir hartija najvećeg
dobiva. formata; carska hartija.
impastirati (ital. impastare) grañ. praviti zidarski imperijalizam (lat. imperialis carski) 1. carska
lepak od maltera i sitno razdrobljenog vlast, privrženost carstvu; 2. neograničeno
kamena; u bakrorezu: tačke i crte, vladanje koje se oslanja na vojnu silu,
napravljene rezaljkom ili vajali-com, despotska vladavina; 3. najviši stupanj
izgledati i izbrisati. razvoja kapitalizma, u koji je ovaj prerastao
impatibilan (lat. impatibilis) nesnosan, ne- krajem XIX i početkom XX veka. Njegovu
snošljiv, nepodnošljiv. bitnu karakteristiku čini dominanta uloga —
impacijencija (lat. impatientia) nestrpljenje, u ekonomici i politici — privatno-
nestrpljivost, nepodnošljivost. kapitalističkog monopola koji izrasta na
impedancija (lat. impedantia) fiz. svaki otpor osnovi visokog stupnja razvoj n proizvodnih
jednoj električnoj struji. snaga i koncen-tracije proizvodnje ,,. . .
impediment (lat. impedimentum) smetnja, imperijalizam je monopolistički stupanj
prepreka; impediment pl. prav. prepreke zbog kapitalizma" (Lenjin). Njegove bliže
kojih se neko oslobaña odgovornosti što nije karakteristike su: a) monopol ničice
došao na sud. kapitalista u industriji i trgovini; b) monopol
impekabilitet (nlat. impeccabilitas) bezgrešnost, šačice kapitala u bankarstvu. Industrijski i
nepogrešivost, nevinost. bankovni monopol su proizvod visokog
impenetrabilan (lat. impenetrabilis) stupnja koncentracije proizvodnje. Ovi se
neprobojan; koji ne propušta vodu, monopoli prepliću i stapaju u novi vid
nepromočiv; nedokučljiv, neispitljiv, kapitala — monopol finansijskog kapitala,
nedosežan; neprolazan, neprohodan. koji gospodari čitavim privrednim životom (i
impenze (lat. impensae) pl. troškovi; ono što je politikom) date zemlje. Njima raspolaže
utrošeno ili uloženo u što; impenze grupica kapitalista — fi-nansijska oligarhija;
necesarije (lat. impensae necessa-riae) nužni v) izvoz kapitala i borba za monopol u izvozu
troškovi; impenze volupta-rije (lat. impensae kapitala postaje bitna ekonomska operacija
voluptariae) troškovi na provoñenje, na finansijskog kapitala; g) meñunarodni
raskoš; impenze utiles (lat. impensae utiles) monopoli koji ekonomski dele svet, jesu oblik
troškovi koji donose korist; impenze funebres vladanja i borbe finansijskog kapitala za
(lat. impensae funebres) pogrebni troškovi. monopol u eksploataciji svetskog trži-šta; d)
imperativ (lat. imperativus) gram. zapovedni monopol finansijskog kapitala u eksploataciji
način; fil. zapovest, zapoved, naredba, propis; kolonijalnih i zavisnih zemalja na osnovu
zakon; Kantov kategorički imperativ glasi: izvršene teritorijalne podele sveta u borbi za
Delaj tako da načelo tvoje volje može u novu deobu sveta koja vodi svetskim
svako doba postati opštim zakonom; ratovima. Imperijali-
kategorički imperativ zapovest koja nareñuje
da se nešto radi zbog same te
imperijalist(a) 332 impliciran

zam je , .... svetski sistem kolonijalne^ ubediti, tvrdoglav, zadrt; impersvazibi-lan.


ugnjetavanje i finansijskog gušenja ogromne impertinentan (lat. impertinens) nepristojan,
većine stanovništva zemaljske kugle od strane neučtiv, neuljudan, bezobrazan, bezobziran,
šačice ,naprednih' zemalja" (Lenjin), — tj. drzak.
finansijskog kapitala tih zemalja. — impertinencija (nlat. impertinentia) nepri-
Imperijalizam je viši stupanj kapitalističkih stojnost, neučtivost; drskost, bezobzirnost,
proizvodnih snaga, ali ujedno znači i dalje bezobraznost.
razvijanje protivrečnosti kapitalizma, njihovo imperturbacija (lat. imperturbatio) duševno
krajnje zao-štravanje, zbog čega je svetski spokojstvo koje se ne može ničim poremetiti;
kapitali-zam s velikom krizom (1929—1939) ravnodušnost.
definitivno zašao u period svoje opšte krize. imperfekat (lat. imperfectum) gram. preñašnje
Imperijalizam je stoga „. . .predvečerje nesvršeno vreme, tj. glagolski oblik kojim se
socijalne revolucije proletarijata" (Lenjin). ističe trajanje glagolske radnje u prošlosti;
Usled produbljivanje opšte krize imperfektum.
kapitalizma u mnogome se menjaju stari imperfektan (lat. imperfectus) nedovršen,
oblici i odnosi imperij a lizma, ali i sada u nepotpun, nesavršen.
svetu preovlaćuje težnja izgrañivane novih imperfektivan (nlat. imperfectivus) nesvr-šen;
vidova imperijalizma čiju ekonomsku osnovu imperfektivni glagol gram. nesvrše-ni glagol.
čini državni ka-pitalizam. Istovremeno raste i imperfektivnost (nlat. imperfectivus) gram.
jača an-tiimperijalistička borba naroda za nesvršenost, nesvršeni vid.
slobodu i uzajamnu saradnju na osnovi imperforacija (nlat. imperforatio) med. za-
ravnopravnosti. tvorenost ili sraslost izvesnih delova tela
imperijalist(a) (lat. imperialis) pristalica koji, po prirodi, treba da su otvoreni, naročito
imperijalizma; privrženik carev, carstva; u zadnjice.
Francuskoj bonapartist; osvajač, pljačkaš. impetigo (lat. impetigo) med. kožno oboljenje u
imperijalistički (lat. imperialis) koji je u duhu obliku mehurića sa bistrom tečnosti, koje,
imperijalizma, koji se u političkom radu kad se mehurići otvore i tečnost sasuši,
rukovodi i oduševljava idejama prelazi u žute kraste.
imperijalizma, zavojevački, osvajački. impetigologija (lat. impetigo, grč. \o$a)med.
nauka o oboljenjima kože, naročito o
imperij(um) (lat. imperium) najviša državna postojanju, razvijanju i lečenju krasta.
vlast koja je, u starom Rimu, prenošena sa impetrant (lat. impetrans) prav. tužilac, tužitelj;
naroda na najviše činovnike, naročito vojna pr. impertrantičan.
vlast; najviša vlast, vlada; docnije: Rimsko impetrat (lat. impetratus) črav. tuženi, optuženi;
Carstvo; imperijum Manlija-ium (lat. pr. impetratičan.
imperium Manlianum) stroga vr-hovna vlast,
nazvana po Luciju i Torkvatu Manliju, impetracija (lat. impetratio) prav. dobivanje,
poznatim sa svoje strogosti; imperijum zadobivanje; naročito: dobivanje prava;
merum (lat. imperium merum) čista državna tužba.
vlast u upravnim stvarima i u ratu; takoñe: impetuozo (ital. impetuoso) muz. neobuzdano,
neprijatnost sudskog položaja, pravo suñenja burno, plahovito, silovito.
na život i na smrt; imperijum mikstum (lat. impetus (lat. impetus) žestok napad, npr. neke
imperium mix-tum) mešovita državna vlast, bolesti; kum impetu (lat. sit impetu)
tj. upravna i zakonodavna vlast. neobuzdano, žučno, plahovito;konimpeto
(ital. con impeto) nuz. v. impetuozo.
impermanentan (nlat. impermanens) neposto- impičment (eng. impeachement) optužba i
jan, nestalan, promenljiv. sudski postupak, naročito protiv državnih
impermanencija (nlat. impermanentia) nepo- činovnika.
stojanost, nestalnost, prevrtljivost, pro- implantacija (nlat. implantatio) med. primanje i
menljivost. održavanje transplantata; usañi-vanje,
impermeabilan (nlat. impermeabilis) v. im- ukorenjivanje; kalemljenje, pelco-vanje.
penetra bilan. implauzibilan (nlat. implausibilis) neisti-nit,
impermeabilitst (lat. in-, permeare prolaziti) fiz. neprihvatljiv, neuverljiv, neodobriv,
nepropustljivost; supr.: permea-bilitet. neverovatan, neusvojiv i sl,
impersonalan (nlat. impersonalis) bezličan; implement (lat. implementum) med. bolesno
impersonalni glagol gram. bezlični glagol. gojenje; popunjavanje; pomoćno sredstvo;
impersonalia (lat. impersonalia se. verba)mr. implementum kontraktus (lat. implementum
gram. bezlični glagoli. contractus) prav. izvršavanje ugovora.
impersuazibilan (nlat. impersuasibilis) sa implikacija (lat. implicatio) zapletanje,
kojim se ne može govoriti, koga je teško upletanje u što; umešanost.
impliciran (lat. implicatus) upleten u nešto,
umešan u; koji se podrazumeva, sadržan,
obuhvaćen.
implicirati 333 impresario

implicirati (lat. implicare) uplesti, ume-šati, importacija (nlat. importatio) trg. uvoženje (robe
uvući, uvlačiti; fig. sadržavati, obuhvatati iz inostranstva), uvoz; donošenje sa strane
sobom. (mode, običaja, navika i sl.).
implicitan (lat. implicare) koji je obuhvaćen, importer (fr. importeur) uvoznik, trgovac koji
sadržan u nečemu; koji se podrazumeva. se bavi uvoženjem robe iz inostranstva.
implicite (lat. implicite) dril. podrazumeva-jući se importirati (lat. importare) trg. uvoziti stranu
već (u); obuhvaćeno čim; prećutno; supr. robu na domaća tržišta, baviti se uvoznom
eksplicite. trgovinom, tj. uvoženjem robe koja nije
implorant (lat. implorans) prav. tužitelj, tužilac; izrañena ili se ne izrañuje u zemlji; donositi
onaj koji traži zaštitu; pr. implorantski. sa strane, npr. modu, navike, običaje; supr.
implorat (lat. imploratus) prav. tuženi, optuženi. eksportirati.
imploracija (lat. imploratio) prizivanje u importunitet (lat. importunitas) nametlji-vost,
pomoć, preklinjanje za nešto. impluvij(um) (lat. dosañivanje, nametanje, dosadno sale-tanje
pluvia kiša, impluvium) nepokriven i otvoren molbama.
prostor u predvorju (atrijumu) starorimskih impos (lat. potis, impos) nemoćan, nesposoban,
kuća, u kojem se obično nalazio basen za slab; impos ama/m (lat. impos animi) slab
skupljanje kišnice; kućna bašta; predvorje duhom, malouman.
crkve, ulaz u crkvu; med. kupanje u kišnici. imposibilan (lat. impossibilis, fr. impo-ssible)
impozantan (fr. imposant) koji uliva poštovanje nemoguć, nemogućan.
(ili: divljenje, poslušnost), koji zadobija i osvaja impost (lat. imponere nametnuti, udariti, nlat.
ljude, koji pravi utisak, koji privlači na sebe impostus, ital. imposto) posredan porez,
pažnju; nadmoćan, ugledan, značajan, porez na robu; grañ. deo izmeñu stuba i svoda,
dostojanstven, veličanstven. tako da svod time dobiva širu podlogu.
impozicija (lat. impositio) polaganje ruku pri impostirati (ital. impostare) udariti (ili: udarati)
posvećivanju za sveštenika, rukopo-laganje; porez na, opteretiti porezima, oporezovati;
porez, namet, danak; tip. udeša-vanje forme, jako impostirana roba jako oporezovana roba.
strane; impozito silencio (lat. imposito silentio) impostor (lat. imponere, nlat. impostor)
prav. pošto je nareñeno ćutanje. varalica, lažov, klevetnik; impostores dokti
imponderabilav (nlat. imponderabilis) ne- (lat. impostores Aos\l)pl. učene varalice,
težljiv, nemerljiv po težini. impovderabilije naučenjaci koji su tendenciozne spise
(nlat. imponderabilia) stvari koje se ne mogu poturali drugima, ili pogrešno izvodili citate,
meriti po težini, netežljive stvari, npr. etar; ili branili pogrešna učenja.
moralne vrednosti; osećanja, raspoloženja, impotentan (lat. impotens) nesposoban,
misli i dr., neodredljivi uzroci, neodredljivi nemoćan (naročito u spolnom pogledu);
uticaji. imponderabilitet (nlat. sakat, bogaljast; duhovno nesposoban,
imponderabilitas) duhovno nemoćan
netežljivost, nemerljivost po težini. imponente impotenlija (lat. impotentia) spolna nemoć
(ital. imponente) kuz. veličanstveno, muškarca, nesposobnost oploñavanja;
dostojanstveno. nesposobnost ženke da primi seme mužjaka;
imponirati (lat. imponere) nametnuti uslove; duhovna nemoć, duhovna nesposobnost;
narediti (npr. da se ćuti i sl.); naročito: praviti nemoć da se nešto sprovede; impotencija
utisak; ulivati ili zahte-vati poštovanje (ili: konjugalž (lat. impotentia coniugalis)/ipae.
divljenje, strah, poslušnost); imati uticaja na bračna nemoć, supružanska nemoć.
ljude; tip. urediti štampanu stranu i metnut je impregnator (nlat. impraegnator) prav. oplo-
u formu. ditelj, otac deteta.
imporozitet (nlat. imporositas) neporoznost, impregnacija (nlat. impraegnatio) oploñenje,
nešupljikavost; nepostojanje meñumole- zatrudnjenje; he«, natapanje, natopljavanje,
kulskih prostora; med. zatvorenost otvora na nakvašenje, prožimanje nekog tkiva uljem ili
koje izlazi znoj. mašću, drveta tvarima koje ga čuvaju od
imoort (lat. importare uvoziti, uvesti, eng. truljenja (npr. železničkih pragova), tkanina
import) trg. uvoz, uvozna trgovina; uvezena nesagorljivim ili nepropustlji-vim tvarima,
roba; supr. eksport. importabilan (nlat. npr. vodenim staklom, da bi se obezbedile od
importabilis) koji se vatre, itd.
impregnirati (nlat. impraegnare) zatrudni-ti,
može uvoziti, koji je odreñen za uvoz. oploditi; hem. natopiti, natapati, nakvasiti,
importantan (lat. importans) važan, značajan, prožeti drvo ili tkaninu uljem, mašću ili
znatan, uticajan, osetan, bitan. drugom kakvom nesagorljivom ili
nepropustljivom tvarju.
impresario (ital. impresario) lice koje se, u ime
kakvog pozorišnog ili koncertnog društva,
stara o prireñivanju predstava i
impresibilan 334 imunitet

koncerata i o njihovom materijalnom hodnog pripremanje; stastaviti nešto na brzu


uspehu; lice koje pronalazi i vrbuje dobre i ruku (pesmu, govor, deklamaciju itd.).
talentovane članove, npr. za neku pozorišnu improperije (lat. improprius) pl. delovi li-
trupu. turgije na Veliki petak u katoličkoj crkvi:
impresibilan (nlat. impressibilis) sposoban za žalbe Spasitelja zbog nevernosti njegovog
primanje utisaka, prijemljiv za utiske. naroda.
impresivan (lat. impressio utisak, dojam, fr. improporcija (nlat. improportio) nesrazme-ra,
impressif) upečatljiv, koji pravi utisak, nesrazmernost.
dojmljiv. improprijacija (nlat. impropriatio) prav.
impresija (lat. impressio) utisak, upečatak, prisvajanje, prisvojenje; davanje crkvenih
dojam, dejstvo koje jedna stvar (npr. pročitana dobara u leno.
knjiga, viñena slika, saslušan muzički improprijetet (lat. improprietas) nepode-snost,
komad itd.) ima na koga. pogrešna upotreba (izraza).
impresionizam (lat. impressio) likovni, muzički impuberes (lat. impuberes) pl. prav. nestasali za
i književni pravac koji se javio šezdesetih ženidbu, nestasale za udaju, nedorasli,
godina XIX veka u Francuskoj i koji smatra nesazreli za ženidbu.
da se zadatak u umetnosti sastoji u što impubertet (nlat. impubertas) neodraslost,
čistijem i vernijem prika-zivanju i nestasalost, nesposobnost za ženidbu (ili:
reprodukovanju čulnih utisaka; fil. udaju).
pozitivizam, zato što za njega, kao jedino impugnacija (lat. impugnatio) pobijanje,
realni, važe čulni utisci; supr. ekspresioiizam. osporavanje, napadanje razlozima; impug-
impresionisti (lat. impressio) pl. pristalice nacioni spis prav. spis kojim se pobijaju
impresionizma u slikarstvu, čiji je voñ bio dokazi protivničke strane.
Klod Mone (1840—1926), koji smatra da impudencija (lat. impudentia) bestidnost,
umetnost treba da reprodukuje samo prvi, bezobzirnost, bezočnost; nečednost.
neposredan utisak; supr. ekspresio-nisti. impulzivan (nlat. impulsivus) pokretan, koji
impresionistički (lat. impressio) koji potiče iz pokreće, koji podstiče, koji pobuñuje, koji
impresionizma, koji pripada im-presionizmu, podstrekava, koji radi kao da ga nešto goni.
koji je u vezi sa impresio-nizmom. impulzija (lat. impulsio) v. impuls.
impresum (lat. impressum) štampana stvar, impulzorijales (nlat. impulsoriales se. lit-terae)
tiskanica; zakonski obavezno naznača-vanje, pl. pismene opomene kojima viši sud
na novinama i listovima, imena izdavača i podstiče niži sud da pristupi rešavanju neke
urednika, odgovornih za sadržinu. stvari.
imprimatur (lat. imprimatur) „neka se impuls (lat. impulsus) podsticaj, nagon, težnja;
štampa, može se štampati"; ranije: formula pokretna sila, pokret; med. neodoljiv nagon;
kojom cenzura dopušta da se neko delo sme impuls sile fiz. proizvod iz sile i vremena,
štampati; danas: odobrenje kojim pisac, trajanja, njenog dejstva.
urednik, odgovorni korektor i sl. dopušta da imputacija (nlat. imputatio) uračunavanje,
se nešto može štampati. pripisivanje, beñenje, nabeñivanje, okri-
improbabilitet (nlat. improbabilitas) neve- vljenje, podmetanje krivice.
rovatnost, neverovatnoća. imputirati (lat. imputare) uračunati, ura-
improbacija (nlat. improbatio) neodobravanje, čunavati, pripisivati (u krivicu), nabe-diti,
odbacivanje. nabeñivati, kriviti, okrivljavati, podmetati,
improvidencija (nlat. improvidentia) neoba- podmetnuti.
zrivost, neopreznost, nesmotrenost, ne- imrahor (arap.-pers., tur. mirahor) kon>u-šar.
pažljivost. imun (lat. immunis) slobodan od državnih
improvizan (lat. improvisus) nepredviñen, tereta, osloboñen poreze, vojne službe; med.
neslućen, iznenadan; v. eko improvizo. neprimljiv za zarazu, otrov, bolest, obezbeñen
kalemljenjem od bolesti.
improvizator (nlat. improvisator, ital. imunizacija (lat. immunis) med. činjenje ne-
improvisatore) onaj koji nešto čini bez primljivim za zarazu, otrov, bolest,
prethodnog pripremanje, npr. drao! govor, obezbeñenje od zaraze, otrova, bolesti;
sastavlja pesmu, recituje, glumi, svira, peva obezbe-ñenost od zaraze, otrova, bolesti;
itd. kale-mljenje protiv bolesti.
improvizacije (nlat. improvisatio) činjenje (ili: imunizirati (lat. immunire) obezbediti (ili:
rañenje) bez pripreme; držanje govora, pisanje obezbeñivati) od bolesti, činiti (ili: učiniti,
pesme, recitovanje, glumljenje, pevanje itd. praviti, napraviti) nepri-mljivim za bolest,
bez pripremanje: improvi-zada. kalemiti protiv bolesti.
improvizirao™ (ital. improvisare) učiniti (ili: imunizovati v. imunizirati.
raditi, činiti, uraditi) bez pret- imunitet (lat. i.nmunitas) osloboñenje sve-
tovnih i crkvenih poseda od vlasti javnih
službenika; osloboñenje od tereta,
imunologi]a 335 invazi)a

poreza i dr.; krivična neodgovornost narodnih inartikulacija (nlat. inarticulatio) nejasnoća u


predstavnika za dela i izjave koje učine u izgovaranju, mucanje, mumlanje.
svojstvu narodnih predstavnika; med. inartikuliran (nlat. inarticulatus) nejasno
neprimljivost za zarazu, otrov, bolest, otpornost izgovoren, promucan, promumlan.
organizma prema zaraznim bolestima. U inat (tur. inat, arap. 'inad) prkos, tvrdoglavost,
meñunarodnom pravu imunitet znači upornost u protivljenju; inad.
osloboñenje tuñih državnih organa inauguralni (lat. inauguro posvećujem,
pretvaranja, npr. pri prekoračenju granice u uvodim) koji je u vezi sa inauguracijom, koji
službenom saobraćaju; znači iekste- se tiče inauguracije; inauguralni govor
ritorijalnost. govor koji se drži prilikom posvete i
imunologija (lat. immunis, grč. logia) med. uvoñenja u dužnost, zvanje ili položaj,
nauka o imunosti organizma. pristupni govor, pristupna beseda, pristupno
imunost v. imunitet. predavanje; inauguralna diser-tacija ili
imunoterapija (lat. immunis, grč. therapeia disputacija naučna rasprava koju, na
lečenje) med. podsticanje organizma da univerzitetima, mora da napiše i podnese
stvara tela koja ga čine neprimljivim za fakultetskom savetu onaj koji želi da dobije
zarazu, otrov, bolest. zvanje doktora.
imutacija (lat. immutatio) menjanje, preina- inauguracija (lat. inauguratio) posveta u neko
čavanje, preobražavanje. dostojanstvo, svečano uvoñenje u zvanje,
imutirati (lat. immutare) promeniti, izmeniti, položaj, dužnost; svečano otvaranje, svečano
preinačiti, preobraziti. otkrivanje; započinjanje, označavanje
in- (lat. in) u složenicama kada dolazi ispred početka.
1 piše se i čita il, ispred: b, m, r = im, ispred r inaugurirati (lat. inaugurare) svečano po-svetiti
= ir; 1. nerazdvojan odrečni predmetak u koga u neko dostojanstvo, svečano uvesti u
latinskom i romanskim jezicima —ne, dužnost ili zvanje; svečano otvoriti, svečano
iskazuje prestanak, suprotnost ili odsustvo i otkriti; započeti, zapo-činjati.
nepostojanje onoga što sadrži u reči, pred inauratura (lat. aurum zlato, nlat. inaura-tura)
kojom stoji, izraženi pojam; 2. latinski i v. inauracija.
italijanski predlog, sa značenjem: za kretanje inauratus (lat. inauratus) pozlaćen; pilule
i pravac — u, na, ka; za vreme — do; za rok inaurate (lat. pilulae inauratae) pl. med.
— na; za smer i svrhu — na, za, radi, zbog. pozlaćene pilule.
nnabruptan (lat. inabruptus) preopširan, inauracija (lat. aurum zlato, nlat. inaura-tio)
neprekidan, odviše razvučen. pozlata, pozlaćivanje;*ged. prevlačenje pilula
inad (tur.) v. inat. zlatnom penom.
inadekvatav (nlat. inadaequatus) nejednak, inafektacija (nlat. inaffectatio) neusilje-nost u
neodgovarajući, nepodesan. ponašanju, prirodnost.
inadžija (arap.-tur. inalci) tvrdoglav, jogunast
inakuratan (nlat. inaccuratus) netačan, čovek, prznica, svaña lica.
nemaran, aljkav, neuredan. in Baho et Venere (lat. in Baccho et Venere) u
inakceptabilitet (nlat. inacceptabilitas) ne- Bahu i Veneri, tj. u piću i ljubavi.
primanje, neprihvatljivost, neusvajanje. in brevi (lat. in brevi se. tempore) za kratko
inakceptibilan (lat. in-, acceptibilitas) ne- vreme, uskoro.
prihvatljiv. inbriding (eng. inbreeding) biol. gajenje životinja
inamorato (lat. amor, ital. inamorato) onaj koji ili biljaka putem ukrštanje srod-nih jedinki.
je zaljubljen, dragan. inv. (lat. inv., invenit) v. invenit.
inanicija (nlat. inanitia) ispra. ,_njavanje; iivaginacija (lat. vagina kapija, korice, nlat.
praznoća želuca; nemoć (ili: slabost) usled invaginatio) uvlačenje u korice, navlaku,
nedostataka hrane. kanal i sl.; med. uvlačenje jednog creva u
inapetencija (nlat. inappetentia) nemanje (ili: drugo.
nedostatak) prohteve za jelom, invadirati (lat. invadere) upasti u tuñu zemlju
neraspoloženje za jelo, nedostatak volje za sa vojskom, napasti, navaliti.
jelom; gañenje od nečega. invazivan (nlat. invasivus) napadan, osvajački,
inaplikabilan (nlat. inapplicabilis) nepri- napadački ;invazivna vojska vojska za
menljiv, koji se ne može primeniti. neprijateljski upad u tuñu zemlju; inva-zivni
in apsencija (lat. in absentia) u odsutnosti, u rat napadački rat koji počinje iznenadnim
odsustvu. upadom u neprijateljsku zemlju; invazivne
inapstinencija (nlat. inabstinentia) neuz- bolesti koje izazivaju životinjski i biljni
držljivost, neuzdržavanje. gotovani (izraziti).
in apstrakto (lat. in abstracto) u opštem, invazija (lat. invasio) navala, najezda, upad s
posmatran zasebno, samo u mislima (bez vojskom u tuñu zemlju; naročito:
obzira na konkretne odnose); supr. in kon- neprijateljski upad kome nije cilj trajno
kreto. osvajanje zemlje, nego samo postizanje
in armis (lat. in armis) pod oružjem, naoružan. nekog prolaznog cilja.
invalencija 336 inverziJa

invalencija (lat. invalentia) nemoć, iznemo- imanja, ili same te stvari;živiinventar stoka
glost, slabost, bolešljivost. koja pripada nekom imanju; mrtvi inventar
invalid (lat. invalidus) onaj koji je nesposoban ili poljoprivredne sprave, alata i sl.; knjiga koja
onesposobljen za službu i zarañi-vanje radi sadrži takav spisak.
izdržavanja sebe i svoje porodice, naročito inventarizacija (nlat. inventarisatio) popi-
onaj koji je onesposobljen u ratu, ratni invalid. sivanje (ili: pravljenje spiska) stvari koje
invalida (lat. invalida) vrsta socijalne pomoći pripadaju nekom imanju ili ostav-štini,
invalidima i njihovim porodicama. pravljenje inventara; inventari-sanje.
invalidan (lat. invalidus) iznemogao, nemoćan, inventarizirati (nlat. inventarisare) popisati (ili:
s manom, nesposoban za službu, popisivati, napraviti spisak) stvari, napraviti
neupotrebljiv, onesposobljen; rashodovan, inventar; inventarisa-ti, inventirati.
škart; prav. nevažeći, koji nije osnovan na inventarisanje (nlat. inventarisare) Ć.
pravu. inventarizacija.
invalidacija (nlat. invalidatio) prav. progla-šenje inventarisati (nlat. inventarisare) v.
nevažećim, presuda kojom se nešto inventarizirati.
proglašava za nevažeće, obesnaženje;ln- inventivan (nlat. inventivus, fr. inventif) v.
validiranje. invenciozan.
invalidirati (lat. in, valere, fr. invalider) prav. inventor (lat. inventor) pronalazač, izumi-telj,
poništiti, oboriti, obesnažiti, lišiti pravnog tvorac.
osnova. inventura (nlat. inventura) pregled i popis onoga
invaliditet (lat. invalidus, fr. invalidite) što se zatekne, npr. u nekom stovarištu; trg.
iznemoglost, nemoćnost, neupotrebljivost, ispisivanje robe koja se nañe na stovarištu;
nesposobnost za vršenje službe; naročito: stovarišna knjiga, skla-dišna knjiga, knjiga
nesposobnost nekog lica da, usled bolesti ili stovarišta, lagerska knjiga; stovarišno stanje,
rana zadobivenih u ratu ili javnoj službi, skladišno stanje, stanje lagera.
radom privredi ni trećinu onoga što bi, da je invencija (lat. inventio) pronalaženje, izu-
telesno odnosno duševno zdravo, moglo da mevanje; pronalazak, izum; pronalazački
privredi; prav. ne-važenje, nevažnost, dar, sposobnost pronalaženja; duhovitost,
ništavost. dosetljivost.
invar (lat. varius različit, nlat. invariabilis invenciozan (lat. invenire pronaći, nlat.
nepromenljiv) čelik sa oko 36% nikla, sa vrlo inventiosus) pronalazak, iznalazan,
malim koeficijentom istezanja, zbog čega je pronalazački, iznalazački; duhovit, dosetljiv;
podesan za izradu raznih vrsta mera i sl. inventivan.
invarijabilan (nlat. invariabilis) nepromenljiv, invergencija (nlat. invergentia) nagib, nagi-
;
neizmenljiv, postojan. banje, naginjanje.
invarijabilitet (nlat. invariabilitas) nepro- inverzivan (nlat. inversivus) obrnut, izvra-ćen,
menljivost, postojanost. premetnut;Jčnverzo ordine (lat. inver-so
invarijanta (lat. in-, fr. variant) kat. svojstvo ili ordine) obrnutim redom, u obrnutom poretku.
vrednost koja pri datim trans-formacijama inverzija (lat. inversio obrtanje) gram. preme-
ostaje nepromenjena. tanje, premetnut red rečenica, kad zavisna
invekta (lat. invehere uvesti, invectus uve-zen, rečenica doñe pre glavne gde hoće da se jače
invecta uvezeno, uvezene stvari) v. invekta et istakne smisao zavisne rečenice, npr.: Kud
plata. vojska preñe, tu trava ne raste; ret. premet,
invekta et plata (lat. invecta et illata) prav. „sve obrtanje reda reči radi isti-canja onoga dela
što je uvezeno i uneseno", pokretno-sti koje rečenice koji bi, u običnom redu reči,
zakupac donosi na zemlju uzetu pod zakup; zauzimao manje vidno mesto, napr.: Za
invekta. junačko pitaju se zdravlje (= hiperbaton);
invektiva (lat. invehi kidisati, nasrnuti, napasti, voj. obrazovanje ubojnog reda na način koji
invectivus nasrtljiv, pogrdan) na-srtanje, odstupa od uobičajenog, postrojavanje
vreñanje, uvreda, uvredljivo za-dirkivanje, obrnutim redom; med. izvrat, izvraćenost,
peckanje, grdnja, grñenje; naročito: invektive posuvraćenje, posuvraćenost (pojedinih
uvrede, vreñanja, uvredljiva zadirkivanja, šupljih organa), npr. materi-ce, creva, pri
peckanja, grdnje. čemu unutarnja površina postane spoljašnjem, i
invektivan (lat. invectivus) nasrtljiv, uvredljiv, obratno ;meteor. slučaj kad se na nekoj visini
pogrdan. nañe topliji sloj vazduha nego što je sloj
invenit (lat. invenire pronaći, invenit) pronašao ispod njega dok je normalno da temperatura
je, pronašao (na bakrorezima, obično na većoj visini bude niža; u seksologiji: spolni
skraćeno inv., pored imena umetni-kova). život osoba koje svoje spolne prohteve mogu
zadovoljiti samo na osobama spola kome i
inventar (lat. invenire pronaći, nlat. same pripadaju; hen. pretvaranje
inventarium) spisak stvari koje se nañu
prilikom nekog pregleda, spisak pokretnih
stvari koje spadaju u sastav nekog
inverzor 337 ingrediJenpiJa

hemijskih stereoizomera iz jednog oblika u jati; imati u sebi, sadržavati u svom


drugi, razlaganje složenih šećera na optički pojmu.
aktivne komponentama!-, suprotna operacija involukrum (lat. involucrum) zavoj, omotač,
(npr. sabiranju je inverzno oduzimanje). pokrivač, oblog; bot. ovojak.
inverzor (nlat. inversor) fiz. instrumenat koji involucija (lat. involutio) Jðijanje, zamota-
služi za preokretanje galvanske struje, vanje, obmotavanje; zapl ::t, zamršaj; med.
preokretač. inversivan v. inverzivan. oronjavanje tela u stare iti (npr. u kli-
invertebrata (nlat. invertebrata) pl. zool. makterijumu), ili pojedinih organa (npr.
beskičmenjaci. materine odmah posle poroñaja); opadanje,
ivvertencije (lat. invertentia) pl. med. sredstva za slabljenje; supr. evolucija.
omotavanje ljutih lekova, naročito kiselina. invocirati (lat. invocare) prizvati, prizivati,
invertirati (lat. invertere) obrtati, obrnuti, dozivati, moliti da,doñe.
izvrnuti, izvrtati, preokrenuti, preo-kretati, invulnerabilitet (nlat. invulnerabilis) ne-
premetnuti;vo/. postrojiti obrnutim redom. ranljivost, nepovredljivost.
investigabilav (lat. investigabilis) koji se može ingvinalan (lat. inguinalis) znat. preponski, koji
istražiti ili ispitati. se tiče prepona.
investigator (lat. investigator) istraživač, iigeminacija (nlat. ingeminatio) udvajanje,
ispitivač. ponavljanje.
investigacija (lat. investigare) istraživanje; ingeminirati (lat. ingeminare) udvojiti, udvajati,
traganje; traženje. ponoviti, ponavljati; udvojiti se, udvajati se,
investirati (lat. investire) postaviti, postavljati, umnožavati se.
snabdeti znacima dostojanstva; trg. uložiti ingeneracija (nlat. ingeneratio) usañivanje,
novac u neki unosan posao ili preduzeće. rañanje s čim, uroñenost.
investitura (lat. investire postaviti, nlat. in genere (lat. in genere) uopšte, općenito, u
investitura) svečano postavljanje na neki svemu, ukupno.
položaj, npr. biskupski; uvoñenje u posed ingenij(um) (lat. ingenium, ingignere usaditi)
feudalnog dobra; davanje biskupima prstena i prirodna sposobnost, darovitost, duh, razum,
štapa kao znaka njihovog prava poseda. genije; duhovit i oštrouman čovek;
investicija (lat. investitio) ulaganje kapitala u oštrouman pronalazak; ingenijum akutum (lat.
neki unosan posao ili unosno preduzeće; ingenium acutum) oštrouman i fin duh:
investiciona banka novčani zavod koji daje ingenijum kapaks (lat. ingenium sarah)
kredit za ulaganje novca u unosno preduzeće; sposoban duh; ingenijum stupidum (lat.
investicioni zajam zajam koji se zaključuje za ingenium stupidum) tlupak; ingenijum tardum
privredne korisne ciljeve (npr. za izgradnju (lat. ingenium tardum) trom duh, glava koja
železnica, puteva i dr.); investicioni sporo misli.
klkmelioracionikredit kredit koji se nngeniozan (lat. ingeniosus) uman, oštrouman,
upotrebljava za popravljanje kakvoće duhovit, darovit, dosetljiv, pronicljiv.
zemljišta, za pretvaranje zemljišta ingeniozitet (nlat. ingeniositas) oštrou-mnost,
nesposobnog za obrañivanje u sposobne (npr. dosetljivost, pronicljivost, darovitost,
za isušivanje ritova i ol.). pronalazačka sposobnost.
invizibilan (lat. invisibilis) koji se ne može ingenuitet (lat. ingenuitas) nekada pravo
videti, nevidljiv. čoveka koji se rodio kao slobodan (a ne kao
invizibilitet (lat. invisibilitas) nevidlji-vost. rob); prostodušnost, bezazlenost, iskrenost.
in vitro (lat. in vi tro) u staklu (npr. u epru-veti). ingerent (lat. ingerens) prav. sporedni tu-žilac.
in vino veritas (lat. in vino veritas) ,,y vinu je ingerencija (nlat. ingerentia) mešanje u što,
istina", tj. kada je čovek pri piću, govori uticanje, vršenje uticaja.
istinu. ingerirati (lat. ingerere) uneti, unositi; unositi u
invitator (lat. invitator) pozivač. želudac hranu; ingerirati se mešati se,
invitacija (lat. invitatio) poziv, pozivanje. petljati se u što.
in vivo (lat. in vivo) uživo; na živo. ingeeta (lat. ingerere unositi, ingesta) pl. fkziol.
invokacija (lat. invocatio) prizivanje, dozivanje, tvari, materije, koje se unose u telo (hrana,
moljenje da doñe. vazduh i dr.).
involvencia (lat. involventia) pl. med. sredstva za ingestija (lat. ingestio) unošenje hrane u telo
ublažavanje i neutralizovanje žestine nekog kroz usta.
leka, npr. ulje. Inglišmen (eng. Englishman) Englez.
involvirati (lat. involvere) umotati, umota-vati, ingluvijes (lat. ingluvies) zool. voljka, guša.
zametati, zamotavati, obviti, obvi- ingot (eng. ingot) oblici metala izliveni u
naročitim kalupima; blok kovine; kalup za
livenje kovine.
iigredijencija (lat. ingredior) sastavni deo nekog
spoja, smeše; sastojak; dodatak, pri-mesa,
ingredijens.
22 Leksikon
ingres 338 individualizam

ingres (lat. ingressus) ulazak, pristup, stupanje ve, u neko] stvari radilo na svoju ruku, da
u; odobravanje; primanje kaluñericu u postupak toga ministarstva smatra oprav-
manastir. danim i nekažnjivim.
ingresiv (lat. ingredior) gram. glagolski vid ili indent (eng. indent) trg. nekada ugovor o
oblik kojim se' označava otpočinjanje isporučivanju robe evropskim trgovačkim
glagolske radnje ili stanja. kućama u Istočnoj Indiji i Australiji, ili ovih
ingresija (lat. ingressio) ulaženje, ulazak, poslednjih domaćim trgovcima.
stupanje u, početak. independentan (lat. independens) nezavisan,
ingrosar (nlat. ingrossarius) poverilac koji je samostalan, slobodan; sklon nezavisnosti ili
upisan u hipotekarnu knjigu. samostalnosti.
ingrosat (nlat. ingrossatus) v. ingrosar. independevti (lat. independens, indepeden-tis)
ingrosator (nlat. ingrossator) onaj koji vodi pristalice jedne protestantske struje u
hipotekarnu knjigu; ingrosžt. Engleskoj i Americi, koji traže nezavisnost i
ingrosacija (nlat. ingrossatio) unošenje (ili: samostalnost svake crkvene opštine.
upisivanje) u hipotekarnu knjigu. in depozito (lat. in deposito) prav. u ostavi, na
ingrosirati (nlat. ingrossare) akta ili dokumenta čuvanju kod suda.
prepisati načisto; naročito: upisati u iideterminacija (nlat. indeterminatio) neo-
hipotekarnu knjigu. dreñenost, neopredeljenost; nerešenost,
ingrosist(a) (nlat. ingrossare) v. ingrosator. nerešljivost.
in groso (ital. in grosso) trg. naveliko. indetermiiizam (lat. in determinatio odreñenje,
ingustabilan (lat. gustare, nlat. ingustabilis) opredeljenje) fil. učenje da je čovečja volja
bezukusan, otužan, bljutav. potpuno slobodna u svom opredelji-vanju i
indantren-boje (složenica od indigo i antracin) delanju, tj. da se može, pod istim okolnostima
vrsta postojanih katranskih boja. i uslovima, različito opre-deljivati; supr.
indsbite (lat. indebite) prav. bez krivice, determinizam.
nedužno; bez prava, bez ovlašćenja. indetermiiiran (nlat. indeterminatus) neodreñen,
indebitum (lat. indebitum nedug)lrav. radnja neopredeljen; nerešen.
izvršena iz zablude, koja se nije morala indetermiiist(a) (lat. in, determinare odrediti,
izvršiti. opredeliti) fil. pristalica učenja da je čovečja
indeklinabilan (lat. indeclinabilis) gran. volja slobodna; up. indeter-minizam.
nepromenljiv, bespadežan. indefenzus (lat. indefensus) prav. nebranjen,
indeklinabilitet (lat. indeclinabilitas) gram. kome nema pomoći.
nepromenljivost imenica, prideva, bespa- čndefinitan (lat. indefinitus) neodreñen, nejasan,
dežnost. nerazumljiv.
indeks (lat. index) pokazivač lista ili strane u indefinitum (lat. indefinitum) gram. neodreñena
knjizi; spisak, registar; kratka sadržina; zamenila.
pokazivač, skazaljka;mag. oznaka desno indecentan (lat. indecens) nepriličan,
udnu; znak; staviti nekoga ili nešto na indeks nepristojan, bezobrazan.
zabraniti, isključiti, žigosati kao opasno; indecizivan (nlat. indecisivus) koji ne rešava,
indeks librorum prohibitorum (lat. index koji ne odlučuje, neodlučujući.
librorum prohibi-torum) ili samo indeks individua (lat. individuum ono što je
spisak knjiga koje je katolička crkva zabranila nedeljivo) v. individuum.
zbog jere-tičkih učenja koja sadrže, i koje se individualan (lat. individualis) jedinčani, koji
smeju čitati samo po naročitom odobrenju; pripada jedinci ili pojedincu, koji se tiče
in-deksna kongregacija stalni odbor kardinala jedinke ili pojedinca, pojedinačni, osobni,
i dominikanaca koji vodi nadzor nad knjigama ponaosobni, lični; osoben, samo jednome
i odlučuje: koje od njih treba odobriti; indeks svojstven; individualno pojam log. pojam
cena pokazatelj cena. koji obuhvata samo jednu jedinku ili samo
indeks prelamanja svetlosti opt. odnos izmeñu jedan predmet, npr. Kraljević Marko.
sinusa upadnog i sinusa prelomnog ugla, individualizam (lat. individuum jedinka) fil.
koji je uvek isti za dve odreñene sredine, i ne pravac mišljenja, osećanja i htenja koji je
zavisi od veličine upadnog ugla, nego samo upravljen samo na jedinku kao takvu,
od prirode obeju sredina (pokazuje odnos sistem izdvajanja jedinki u društvu; etički
brzina prostiranja svetlosti u obema individualizam posmatra jedinku kao krajnji
sredinama). cilj, a njeno svestrano razviće i sreću kao ono
indemnitet (lat. damnum šteta, indemnitas) što je prvo i najglavnije; istorijski
naknada štete, odšteta. individualizam smatra veliku ličnost, heroja,
indemniti (eng. indemnity) obezbeda od kazne, kao glavnog činioce u istorijskom zbivanju
nekažnjivost; akt (ili: bil) ov indemniti (eng. (Karlajl); politički individualizam posmatra
Act, ili: Bili, of Indemnity) zakonski predlog društvo i državu samo kao sredstvo za
ili rešenje kojim par-lamenat saopštava, u postizanje ciljeva jedinke; pri-
slučaju kada je ministarstvo, imajući u vidu
interese drža-
individualizaciJa 339 indikator

vredni individualizam ostavlja uobliča-vanje indigestan (lat. indigestus) neprokuvan, ne-


privrednog života slobodnoj delatnosti svaren; fig. nepromišljen, neizrañen, ne-
pojedinaca; pedagoški individualizam traži da dorañen, nesreñen.
se vaspitni rad podešava prema osobenosti i indigestibilan (nlat. indigestibilis) teško
sposobnostima vaspi-tanika; sociološki svarljiv, nesvarljiv.
individualizam tvrdi da društvene pojave indigestija (lat. indigestio) med. nevarenje,
nastaju usled uzajamnog delanja jedinki. rñavo varenje, mali katar želuca.
individualizaciJa (nlat. individualisatio) v. indigeti (lat. indigetes)mr. mit. kod Rimljana:
individuacija. domaći bogovi-zaštitnici, bogovi zaštitnici
individualizirati (lat. individuum, fr. zemlje, heroji koje su, posle smrti, proglasili
individualiser) upojediniti, upojedinjava-ti, za bogove.
izdvajati koga ili što da bude samo za sebe, indignacija (lat. indignatio) negodovanje,
pa ga onda tako posmatrati ili prema zlovoljnost, srditost, ljutnja, ogorčenost zbog
njemu postupati; odvajati prema osobenosti; nezasluženog postupanja.
supr. generalizirati. indigniran (lat. indignatus) rasrñen, naljućen,
individualist(a) (lat. individuum) fol. pristalica koji se opravdano buni protiv koga ili čega,
individualizma; naročito: onaj koji smatra da ogorčen zbog nezasluženog postupanja.
je ličnost, heroj, glavni činilac istorijskog indignirati (lat. indignari) naljutiti, rasr-diti,
zbivanja; supr. kolek-tivist. izazvati (ili: izazivati) pobunjenje i zlovolju.
individualitet (nlat. individualitas) jedin-ka, indignitet (lat. indignitas) nedostojnost, ne-
ličnost; priroda i osobenost jedinke, priroda vrednost, nedostojno ponašanje ili postupanje,
pojedinca, skup osobina kojima se jedinke niskost, sramota, uvreda.
razlikuje od svih ostalih jedinki iz svoje vrste, indigo (šp. indigo, ital. indaco, fr. indigo, lat.
osobenost; individualnost. indicum = indicus color indijska boja) čivit,
individualnost (nlat. individualitas) v. najstarija i jedna od najlepših prirodnih
individualitet. modrih boja, postojana prema svetlosti i vodi,
individuacija (lat. individuum jedinka) a i prema uticaju kiselina i boja, dobija se od
upojedinjavanje, upojedinjenje; zbivanje i lišća raznih vrsta čivitnjača (Indigofera) u
proces izdvajanja jedinke iz nečega opšteg; Indiji; reducirani indigo v. indigotii; indigo,
radnja kojom nešto postaje jedin-kom, ili indigo-hartija indigom modro obojena hartija
kojom se pojačava nečija osobenost koja služi istovremenom pisanju kopija.
(individualitet); posmatranje nekoga ili nečega indigoterija (šp. indigo, fr. indigoterie) sañenje
prema njegovoj osobenosti; ograničavanje na indigo-biljke; mesto gde se pravi indigo,
jedinku; principijum individuacionis (lat. čivitarnica.
principium indi-viduationis) načelo (ili: indigotin (šp. indigo) hem. supstanca koja
činilac) na kojem se osniva individuacija. kristališe u tananim pravim rombičnim
prizmama plave boje i metalnog sjaja; čist
individuitet (nlat. individuitas) pojedinač-nost, indigo koji služi za bojenje trajno modrom
osobenost; ]a. (plavom) bojom; reducirani indigo.
individuum (lat. dividere deliti, individuum indijanist(a) (lat. India, sskr. sindhu, pere.
nedeljivo), ono što je nedeljivo, što se ne može hindu, fr. indianiste) naučnik koji se bavi
deliti, a da time ne izgubi svoju osobenost i ispitivanjem i proučavanjem indijskih jezika i
svoje postojanje, koje zavisi samo od njegove književnosti «aročito starijih (sanskrta i dr.).
celovitosti; jedinka, pojedinac, pojedinačno indij(um) (nlat. ind-ium, indigo po tome što boji
biće; osoba, ličnost, neko; individua. plamen plavom bojom) Hem. elemenat,
indivizibilan (nlat. indivisibilis) koji se ne može atomska masa 114,82, redni broj 49, znak Ir,
deliti, nedeljiv. srebrnastobeo metal, »silav kao olovo i lako
indivizibilije (lat. dividere deliti, nlat. isparljiv.
indivisibilia) nedeljiva tela, tela koja se ne indikant (lat. indicans) med. znak, pojava,
mogu deliti. simptom, po kojem se može poznati i
indigen (lat. indigena, indu u, gignere, genui utvrditi neka bolest.
roditi, stvoriti) uroñenik, starosedilac, domaći. indikat (lat. indicatum) ono što se pokazuje,
indigenan (lat. indigenus) uroñenički, sta- simptom, znak, pojava.
rosedelački, domaći, zemaljski. iidikativ (lat. indicativus) gram. pokazni (ili:
indigenat (lat. indigena) pravo zavičajno-sti, izjavim) glagolski način.
pravo grañanstva, državljanstvo; davanje indikativan (lat. indicativus) koji pokazuje,
grañanskih prava i plemićke titule strancu; up. pokazni.
inkolat. indikator (nlat. indicator) pokazivač, puto-kaz;
indigencija (lat. indigentia) potrebitost, hem. supstance koje promenom obojenja
nemaština, oskudnost, ubogost. pokazuju promenu stanja ili hemijske pri-
22«
indikatoran 340 indiciJe

rode nekog sistema, većinom završetak neke ivdispenzabilitet (nlat. indispensabilitas) preka
reakcije (neutralizacije, oksidacije ili potreba, neophodnost, neizbežnost,
redukcije i taloženja); u elektroteh-nici: neminovnost.
signalna naprava; u mašinstvu: instrument za indispozicija (nlat. indispositio) rñavo
beleženje dijagrama o promeni odnosa raspoloženje, neraspoloženje, mrzovolja,
izmeñu pritiska i zapremine, ili pritiska i zlovolja; nelagodno osećanje, bolešlji-vost,
vremena u stublini neke mašine u toku rada; kenjkavost.
med. radioaktivne materije pomoću kojih se indisponibilan (lat. disponere raspolagati, nlat.
mogu pratiti procesi izmene materija u indisponibilis) neraspoloživ, kojim se ne
čovečjem organizmu; fiz. materijali koji pod može raspolagati, koji nije na raspolaganju,
dejstvom nekog nuklearnog zračenja postaju neotuñiv.
ra-dioaktivni. indisponiran (nlat. indisponere) neraspoložen,
indikatoran (nlat. indicatorius) pokazan, zlovoljan, mrzovoljan; koji se ne oseća
naznačan, prikazan, koji pokazuje, koji dobro, nelagodan, bolešljiv, kenjkav.
naznačuje, koji prikazuje. indispoairati (nlat. indisponere) oneraspoložiti,
indikacija (lat. indicatio) pokazivanje, ozna- oneraspoložavati, ozlovoljiti, pokvariti
čavanje, oznaka, uputstvo;prav. osnov dobro raspoloženje.
podozrenja; med. najbolji način lečenja ili lek indisputabilan (nlat. indisputabilis) neosporan,
koji, kao najcelishodniji, treba primeni-ti u nesumnjiv, o kome ne treba raspravljati.
neko j bolestiJs^pr. kontraindikacija. indistinkcija (nlat. indistinctio) neodreñe-nost,
indikta kauza (lat. indicta causa) prav. bez nejasnost, nerazgovetnost.
saslušanja, bez odbrane, bez dozvoljeno indiscipliniran (nlat. indisciplina) neu-kroćen,
odbrane. neobuzdan, neposlušan; voj. neobučen,
indikum (lat. indicum) v. indigo. neuvežban.
indikcija (lat. indictio) objava, objavlji-vanje; indiferentan (lat. indifferens) ravnodušan, koji
raspisivanje, sazivanje crkvene skupn1tine; ne mari, kome je svejedno ^indiferentan
crkveni proglas; indikcio pashalis (lat. bankovni posao posao u kome banka
indictio paschalis) objavlji-vanje uskršnjih učestvuje samo kao posrednik izmeñu kupca i
praznika (kod katolika). prodavca; indiferentna sredstva bezazlena
sredstva, ona koja nemaju nikakva dejstva;
indirekt (lat. indirectus) u fudbalu: slobodan indiferentna tačka fiz. tačka na kojoj nema
udarac koji se ne tuče pravo u kapiju, nego se dejstva, tačka izmeñu dva suprotna pola gde
lopta doda nekom drugom igraču koji puca u se oni uzajamno potiru, npr. magnetna
kapiju. indiferentna tačka je tačka koja leži u sredini
iidirektan (lat. indirectus) posredan, obila-zan, izmeñu severnog i južnog pola jednog
zaobilazan, okolišan; indirektan govor gram: magneta; indiferentne terme topli izvori koji ne
neupravni govor; indirektan dokaz onaj kojim sadrže nikakve karakteristične soli (za razliku
se dokazuje istinitost zaključka pokazivanjem od mineralnih voda).
neistinitosti njegove kontradiktorne suprotnosti indiferentizam (nlat. indifferens nerazli-čan,
ili pokazivanjem da zaključak ne može biti koji se ne razlikuje, ravnodušan)
pretpostavljen kao neistinit; indirektan ton ravnodušnost, neučešće u nečemu, naročito u
odbijen ton, refleksni toi;indirekt-ni porezi verskim stvarima ;fil. ravnodušno ponašanje
posredni porezi, tj. oni koji se ne razrezuju prema izvesnim teorijskim ili praktičnim
neposredno na poreske obvez-nike, nego na (socijalnim) nazorima;lgega-fizički
taj način što se udaraju na izvesne vrste robe. indiferentizam shvatanje da se čovečja volja
indiskretan (lat. indiscretus) suviše radoznao, ne opredeljuje ni spoljnim ni unutarnjim
slobodan u odnosu prema nekome; ne- pobudama; supr. fanatizam.
razborit, nepromišljen, nesmotren, neoprezan; indiferentist (nlat. indifferens) ravnodušan
proliven, koji ne ume da ćuti, koji ne ume da čovek, onaj koji ne pokazuje interesovanje za
čuva tajnu, brbljiv; nametljiv, nepristojan. što (supr fanatik); fil. pristalica indiferentizma.
indiskrecija (nlat. indiscretio) neobazri-vost, indiferentnost v. indiferencija.
nepromišljenost; nesmotrenost, neo-preznost; indiferencija (lat. indifferentia) ravnodušnost,
prolivenost, nečuvanje tajne; suvišna neosetljivost, hladnokrvnost, ne-
radoznalost, sloboda prema kome; zainteresovanost.
nametljivost. indicije (lat. indicia) pl. med. znaci, predzna-ci,
indiskriminacija (nlat. indiscriminatio) karakterne oznake, simptomi (bolesti); prav.
nesposobnost ili nemogućnost razlikovanja, osnovi podozrenja, okolnosti koje izazivaju
nerazlikovanje. sumnju ili podozrenje; dokaz indicijama
indiskutabilan (nlat. indiscutabilis) koji se ne dokaz na osnovu izvesnih znakova, dokaz za
može pretresati, o kome se ne može krivicu optuženoga samo po osnovama
raspravljati, neosporan. podozrenja.
indicij(um) 341 indukciona vaga

indicij(um) (dat. indicium) v. indicije. dus u nedokazanim slučajevima okrivlje-


indicirati (lat. indicare) naznačiti, označiti, nog treba osloboditi).
pokazati, pokazivati, prikazati; nagovestiti, induizam religija Indusa koja je nastala
obećati; uputiti, ukazati, naznačiti posao; početkom srednjeg veka spajanjem bramani-
indicirana konjska snaga teh. konjska snaga zma i budizma; glavna božanstva u indui-zmu
jedne gasne ili klipne parne mašine koja se su: Brama, Indra, Višnu i Siva (Šiva).
pokazuje na dijagra-mu indikatora. indukovana struja ili indukciona struja fiz.
Indogermani (lat. India, Germani) v. Indoe- električna struja izazvana ili proi-zvedena
vropljani. indukcijom ili magnetom induk-cijom ili
Indoevropljani (lat. India, Europa) zajedničko voltaindukcijom; v. pod indu-kcija.
ime za grupe naroda koji žive u velikom delu indukovati (lat. inducere uvesti, uvoditi) log.
Azije i gotovo celoj Evropi, a pripadaju zaključivati (ili: zaključiti) iz poje-dinačnog o
kavkaskoj (beloj) rasi: Hindu-si, Persijanci, opštem (supr. dedukovati, de-ducirati); fiz. u
Jermeni, Grci, Romani, Sloveni, Germani, zatvorenom provodniku izazvati električnu
baltički narodi, Kel-ti i Al banci; indoevropski struju kretanjem u blizini magneta
jezici jezici kojima su govorili i govore (magnetna indukcija), ili provodnika kroz
indoevropski narodi; up. arijski jezici. koju protiče struja (volta indukcija) ili
indoktrinacija (lat. doctrina nauka, učenje) u zatvaranjem i otva-ranjem kola struje.
ideološko-političkom smislu znači nastojanje induktivan (nlat. inductivus) log. koji se
neke organizaciono snage da pomoću zaključuje ili je zaključen putem indukci-je;
raspoloživih sredstava nametne odreñena induktivni metod metod indukcije (v.
shvatanja, verovanja i načine ponašanja. indukcija); induktivne nauke nauke koje se,
indolentan (lat. dolere boleti, žalostiti se, nlat. uglavnom, osnivaju na metodi indukcije; supr.
indolens) koji ne oseća bol; neosetljiv, deduktivan.
ravnodušan, nehatan, nemaran, trom, lenj, induktivitet (lat. inducere uvesti, uvoditi, nlat.
učmao. inductivus) fiz. koeficijenat sa-moindukcije
odnos izmeñu kapaciteta dvaju kondenzatora
indolencija (lat. indolentia) neosetljivost prema jednakih po veličini kad je jedan od njih
bolu; ravnodušnost, neosetljivost, nehatnost, napunjen naročitim die-lektrikumom, a drugi je
nemarnost, tromost, lenjost, uč-malost. vazdušni konden-zator.
in dorzo (lat., ital. in dorso) trg. na poleñini, npr. induktivnost (nlat. inductivus) log. kakvoća
menice. postojanja kao induktivan; fiz. p.induktivitet.
indosament (ital. in dorso, indosso na poleñini) induktor (lat. inductor) fiz. indukcioni aparat
trg. prenošenje svih prava sa jedne menice na aparat koji pokazuje jake naponske pojave;
drugo lice time što se taj prenos zabeleži na varnični induktor.
poleñini menice; žiro.
indosant (ital. indosso) trg. onaj koji prenosi induktorij(um) (nlat. inductorium) fiz. aparat za
menicu na drugog; žirant. proizvoñenje i izazivanje električne struje; v.
indukcioni aparat, indukcioni kalem.
indosat (ital. indosso) trg. v. indosatar.
indukcija (lat. inductio) l. uvoñenje; 2. log.
indosatar (ital. indosso na poleñini) trg. onaj na zaključivanje iz pojedinačnog o opštem,
koga se menice prenosi; indosat, žiratar. metod mišljenja kojim se dolazi, na osnovu
indosirati (ital. indossare) trg. prenositi (ili: posmatranja, do istina o prostornovre-menskoj
preneti) menicu na drugoga time što se taj stvarnosti, metoda prirodnih nauka (induktivna
prenos zabeleži na poleñini; ži-rirati. metoda); supr. dedukcija; 3. fiz. Faradej je otkrio
indocilan (lat. indocilis) nepoučljiv, nepo- 1831. god., da u zatvorenom provodniku bez
slušan, nepokoran, kojim se ne može struje, kada se u njegovoj blizini kreće
upravljati. magnet ili pro-vodnik kroz koji protiče
Indra (sskr. ind, indh, ind. Indra) mit. bog električna struja, nastaju električne struje koje
vazduha i vetra, nosilac munja i gromovnik, samo dotle traju dok se magnet ili provodnik
najviši bog kod najstarijih stanovnika Indije; kreće. Ovo zbivanje nazvao je Faradej
docnije: vladar nižih bogova, tj. svih sem indukcijom, i to u prvom slučaju magnet-nom,
Brahme, Višnu i Šive. a u drugom voltaindukcijom, a struje tako
in dubio pro reo (lat. in dubio pro geo)lrav. proizvedene indukovanim klkinduk-cionim
jedno od osnovnih načela sudskog krivič-nog strujama; 4. fig. navoñenje na što, zavoñenje.
postupka tzv. klasične škole, po kojem indukciona vaga veoma osetljiva sprava pomoću
osumnjičenog, u nedostatku dokaza o krivici, koje se ispituje unutrašnja sadržina metala, ili
treba osloboditi krivične odgovornosti (lat. in se, pomoću elektriciteta,
dubilis reus est absolven-
indukciona mašina 342 inekspresibilan

pronalaze u metalu skrivene primese (služi industrijalac (lat. industria) onaj koji se bavi
za otkrivanje lažnog novca). obrtom naveliko, sopstvenik indu-strijskog
indukciona mašina fiz. mašina za proizvoñenje preduzeća, fabrikant, tvorni-čar.
indukovanih električnih struja. industrijalizam (lat. industria) učenje po kojem
indukcioni aparat fiz. aparat za proizvoñenje je industrija glavna svrha radinosti čoveka i
indukovanih struja visokog napona na osnovu društva; prevlast industrije ili industrijalca.
voltaindukcije u sporednom ili sekundarnom industrijalizacija (lat. industria) pretvaranje u
kalemu (sa tankom dugačkom žicom) industriju, uvoñenje industrije, širenje
prekidanjem i uspostavljanjem struje u industrije.
glavnom ili primarnom kalemu (sa debelom industrijalist(a) (lat. industria, fr. indu-
kratkom žicom). strialiste) pristalica industrijalizma.
indukcioni kalem fiz. kalem za izazivanje industrijski (lat. industria) koji se tiče industrije,
indukovane električne struje. koji je u vezi sa industrijom, obrtnički,
indukcioni kapacitet fiz. količina punje-nja fabrički, tvornički; indu-strijska železnica
strujom, sadržina punjenja; jačina izazivanja fabričke železnica, ona koja vezuje
električne struje putem induk-cije. industrijske preduzeća sa glavnom prugom;
indukcioni motor fiz. električni motor čiji se industrijska berze mesto gde se trguje
anker pokreće indukovanom strujom. sirovinama i fabričkom robom; industrijske
indulgentan (lat. indulgens) koji prašta, blag, sistem sistem političke ekonomije Adama
popustljiv, milostiv. Smita, po kome su marljivost, rad i štedljivost
indulgencija (lat. indulgentia) popustljivost, praizvori celokupne tekovine jednog naroda,
blagost, milostivnost; opraštanje, oproštaj; pa i poslednji uslov njegovog blagostanja i
teol. opraštanje grehova; opraštanje grehova za bogatstva, te je, prema tome, s pravnog
novac, što je katolička crkva činila u sred. gledišta opravdano da budu tri vrste poreza:
veku, privikavajući time narod na verovanje porez na zemlju, na obrt i na kapital.
da se mogu gresi, čak i budući, novcem industrijski melanizam biol. pojava tamnih
otkupiti (trgujući opraštanjem grehova za oblika insekata u industrijskim rejoni-ma
novac, papa Lav H je ogromnim prihodima od zagañenim čañi iz fabrika; tamna boja tela je
te trgovine, sagradio crkvu sv. Petra u prilagoñenost na promenjenu (tamnu) sredinu.
Rimu). inducije (lat. induciae) pl. primirje; prav. rok
indulin (lat. indulin) hem. fabričko ime za koji se ostavlja slučajnim i neizmernim
indigomodru bojenu materiju; služi za krivcima.
bojenje vune, svile i za spravljanje mastila. inducirana struja fiz. v. indukovana struja.
indult (nlat. indultum) povlastica, dozvola; rok inducirati (lat. inducere) v. indukovati.
koji je nekome odobren radi izvršenja svoje inevideitan (nlat. inevidens) nejasan, neraz-
obaveze, odgañanje, odlaganje roka; izuzetna govetan, nerazumljiv.
papska povlastica, papsko pismo kojim daje inegalan (fr. inegal) nejednak, neravnome-ran;
neku milost za oproštaj. promenljiv, nestalan.
in dulci jubilo (lat. in ñul ci jubilo) ,,y slatkom inegzaktan (nlat. inexactus) nehatan, nemaran,
likovanju", tj. živeti u veselju i izobilju. nebrižljiv; pogrešan, netačan.
in duplo (lat. in duplo) dvostruko, u dva inegzigibilitet (nlat. inexigibilitas) nemogućnost
primerka, u duplikatu. potraživanja, zahtevanja, nepo-tražljivost.
induradija (nlat. induratio) otvrdnuće; fig. inegzistencija (nlat. inexistentia) nepostojanje.
okorenje, otupljivanje; nepokajanje, nepo- inedita (lat. inedita) pl. v. ineditum.
pravljanje; induracio kordž (nlat. induratio ineditum (lat. ineditum) još neobjavljen, ili:
cordis)med. otvrdnuće srca;induracio lijenis ranije neobjavljeni spis, anegdota; pl. inedita.
(nlat. induratio lienis) med. otvrdnuće slezine;
induracio hepatis (nlat. induratio hepatis) inedifikacija (lat. ineadificatio) zidanje na tuñem
med. otvrdnuće jetre. zemljištu.
in durijus (lat. in durius teže, oštrije)prav. osuditi inekvalan (lat. inaequalis) neravan, nejednak,
nekoga teže no što ga je osudio niži sud; up. in različit.
pejus. inekspertan (lat. inexpertus) neiskusan, ne-
indurit (lat. in, durus) hem. vrsta baruta, vičan, neoproban.
mešavina nitro-celuloze i aromatičnih nitro- ineksplorabilan (nlat. inexplorabilis) nei-
jedinjenja. stražljiv, neispitljiv, neproučljiv.
industrija (lat. industria marljivost, umetnost, inekspresibilan (nlat. inexpressibilis) nei-
radinost) proizvodna delatnost; naročito: skažljiv, neizražljiv, koji se ne može opisati;
proizvodnja na veliko, prerada sirovina ineksprimabilan.
pomoću mašina i podele rada (dok zanatstvo
obično proizvodi na malo); grana obrta.
inekstenzibilan 343 injurija

inekstenzibilan (nlat. inextensibilis) koji se ne inicia (lat. initium početak, tŠa)ll. osnovi,
može rastezati, nerastegljiv. elementi, prapočeci; u katoličkoj crkvi:
in ekstenzo (lat. in extenso) veoma opširno, tajna služba božja.
sasvim iscrpio, u potpunosti, u svojoj inicijalan (lat. initialis) početni, osnovni.
obimnosti. inicijali (lat. initialia) pl. velika početna slova;
in ekstremis (lat. in exstremis) v. ekstrem. ukrašena početna slova kojima počinju
ineligibilan (nlat. ineligibilis) koji ne može glave ili odseci u nekoj knjizi; početna
biti izabran, nebirljiv. slova imena i prezimena.
ineligibilitet (nlat. ineligibilitas) nemogućnost da inicijative (lat. initium početak, nlat. initiativa)
se bude izabran, nebirljivost. samostalan podsticaj, prvi podstrek na nešto,
inepcija (lat. ineptus, ineptiae) glupost, započinjanje, pregalaš-tvo; pravo otvaranja
budalaština, ludost. sednice i pravo prve reči pri savetovanjima;
inervacija (lat. nervus živac, nlat. inner-vatio) pravo podnošenje predloga u zekonodavnom
fiziol. 1. snabdevenost delova tela nervima; 2. telu; čovek od inicijative čovek koji prvi
sprovoñenje nadražaja putem nerava iz uzima ne sebe da pokrene neku stvar ili neko
centralnog nervnog sistema u organe. pitanje, koji prvi daje podstreka za nešto,
insrtan (lat. iners, inertis) nepokretan, preduzimljiv čovek, pregalac.
mrtav, trom, učmao; lenjiv. inicijativan (nlat. initiativa) koji daje podstreka,
inertne supstance (lat. iners, inertis) sup-stance koji prvi počinje nešto, koji redi iz
koje hemijski reaguju veoma teško (npr. sopstvenih pobuda, pregalački, preduzimljiv.
inertni gasovi). inicijator (nlat. initiator) podstrekeč, ze-četnik,
inercija (lat. inertia) nepokretnost, mrtvilo, vinovnik, pregalac, čovek or, inicijative; up.
tromost, lenjost, učmalost; nesposobnost, inicijative.
slabost; fiz. zakon inercije prvi osnovni inicijatorski (nlat. initiator) podstrekački,
zakon dinamike (Galilej-Njutn): svako telo zečetnički, pregelački.
ostaje u svojem stanju mirovanje ili inicijacija (let. initiatio uvoñenje, upući-venje,
jednakoga pravolinijskog kretanja sve dok ga posvećivanje u što) etn. običaji i obredi
dejstvo sila ne prinudi da to svoje stanje (gotovo kod svih primitivnih naroda)
promeni. kojime se dečak proglešava momkom, a
inesiv (eng. inessive) gram. vrsta lokativa koji devojčica devojkom.
pokazuje da se nešto nalazi u unutrašnjosti inicijirati v. inicirati.
nečega. inicij(um) (lat. inire početi, initium poče-tek)
inefektivan (nlat. ineffectivus) nestvaran; koji uvod, pristup, početek; ab iiicio (lat. ab
je bez dejstva. initio) od početka, ispočetka;lni-cijum
inžektor (fr. injecteur, lat. injector ubaci-vač) kognoscendi (lat. initium cognoscen-di) fil.
v. injektor. načelo, princip, početek, osnov saznanja.
išksnjsr (fr. ingenieur, nlat. ingenium duh, dar, inicirati (lat. initium početek) deti, deveti
oštroumlje) izrañivač ratnih oruña i mašina inicijetivu za nešto, zepočeti, zepo-činjati,
(u srednjem veku); docnije: naučio obrazovan pokrenuti, pokretati, izazvati, izaziveti
tehničar koji rešava zadatke podizanje nešto; uvesti, uvoditi, ostve-riti, ostveriveti
mostova, puteva, železnice, grañevina, nešto (kao novinu, po prvi put), zečeti,
mašina, vodenih ili elektro-tehničkih zečinjeti.
postrojenja. injektirati (lat. injicere) v. injicirati.
inženjering v. inžinjering. injektor (lat. injector ubaciveč) sprave za
inžinir v. inženjer. ubacivanje vode u parni kezan, ubacivač,
inžinjer v. inženjer. usisavač.
injekcija (dat. tjes1š)med. ubrizgavenje neke
inžinjerija (fr. ingenieur) voj. rod vojske za tečnosti u telo pomoću brizgalice, uštr-
tehničke poslove u vezi sa vojskom i cavanje, brizganje; uštrcane (ili: ubriz-gana)
njenim operacijama. tečnost.
inžinjering (eng. engineering) stručna ra-zrada injicirati (lat. injicere) ubacivati, ubriz-gati,
nekog projekta, poduhvate i sl. koju uštrcati, uštrcaveti; injektirati.
obavljaju specijalista za tehniku i sl. struke; injunkt (let. injunctum) prav. v. injunkcija.
preduzeće koje se bavi takvom delatnošću. injunktiv (let. injungere uglaviti, nlat.
inzulaiac (lat. insula ostrvo) stanovnik ostrva, injunctivum) lingv. indoevropski preterit bez
ostrvljanin, otočanin. augmenta.
inzulin (lat. insula) med. jedini i najpouzda-niji injunkcija (lat. injunctio) prav. propis, naredbe
lek protiv šećerne bolesti, proi-zvod (sudske), zapovest.
endokrinog dela guštereče(lankrea-sa), u injurat (lat. injuratus) prav. onaj koji nije
kojoj se nalazi u vidu ostrvaca (po čemu je položio zakletvu, nezakleti.
dobio ime: insula ostrvo). injurija (lat. iniuria) prav. nepravo, nepravda,
in instanti (lat. in instanti) u trenutku, u povreda prava; uvreda, uvreda časti;
magnovenju, u tren oka, odmah.
iijurijakt inkvijetacija

injurija verbalis (lat. iniuria verbal\s\ uvreda sztaža m torilika kota ili čega,
nanesena rečima, usmena uvreda; injurija sušti; koji je postao čovekom; koji ima boju
realis (lat. iniuria realis) stvarna nepravda ili mesa.
uvreda; injurijarum kauza (lat. iniuriarum inkarnirati (lat. caro, carnis, nlat. incar-page)
causa) zbog nepravde ili uvrede časti (tužiti, ovaplotiti, ovaploćavati, utelovi-ti,
optužiti); v.jus. utelovljavati, otelovljavati, otelovi-ti,
injurijant (nlat. injurians) prav. nanosilac pretvoriti u krv i meso (tj. u telo), pretvoriti
nepravde, uvredilac časti, klevetnik, u čoveka; oličiti, oličavati.
ogovarač. inkarceracija (lat. sagseg zatvor, haps, nlat.
injurijat (nlat. injuriatus) prav. onaj kome je incarceratio) stavljanje u zatvor, hapšenje;
nanesena nepravda, uvreñeni. inkarceracio hernije (nlat. incarceratio
injuste (lat. justus, injuste) pril. nepravo, herniae) med. zatvaranje prosutosti, kile.
nepravedno, nepravično. inkarcerirati (lat. sagseg, nlat. incarcera-ge)
nika titula starih peruanskih kraljeva i staviti u zatvor, zatvoriti, uhapsiti; med.
prinčeve iz peruanske vladalačke porodice zatvoriti prosutost, kilu.
(pre španskog gospodstva). inkasirati (ital. cassa, incassare) trg. primiti
Inka (per.) pleme i država u Južnoj Americi na gotov novac za nešto, naplatiš račun u
teritoriji Perua, Ekvadora, Boli-vije i Čilea; gotovom novcu.
ovu su državu uništili španski osvajači pod pikaso (ital. incasso) trg. naplaćivanje, naplata u
Pisarom i Alma-grom 1532—35. godine. gotovom; inkaso-mandat nalog za
in kazu (lat. in času) prav. u slučaju. naplaćivanje novca za tuñi račun; inkaso--
in kazum (lat. casus slučaj, in casum) za posao bankovni posao koji se sastoji u
slučaj, u slučaju. naplaćivanju menica, novčanik uputnica,
in kazum kazus (lat. casus slučaj, in casum kupona kojima je dospeo rok i dr. za tuñi
casus) u slučaju slučaja, tj. u slučaju ako se račun.
pojave izvesne predviñene okolnosti. inkastratura (lat. incastratura) mala kutija u
inkalescencija (lat. incalescentia) zagrevanje, kamenim oltarima za čuvanje relikvija,
zažarivanje. utvari i sl.
inkalcando (ital. incalzando) iuz. žurno, naglo, inkvest (eng. inquest) prav. sudski pretres,
hitro, brzo. istraga, isleñivanje.
inkantacija (lat. incantatio) omañijavanje, inkvizit (lat. inquisitus) prav. onaj protiv koga
opčinjavanje; formula kojom mañioničari se vodi istraga, optuženi.
opčinjuju. inkvizitor (lat. inquisitor) istražni sudija,
inkapacitet (nlat. incapacitas) nesposobnost, islednik, sudija, naročito sudija protiv jeretike
nepodobnost, nedoraslost. u sred. veku (u vreme ^katoličke inkvizicije);
inkardinacija (nlat. incardinatio) prenošenje veliki inkvizitor vrhovni sudija protiv jeretike
uprave neke crkve na stranog sveštenika u Španiji, meñu kojima je naročito poznat sa
(nlat. clericus incardinatus) kod katolika; nemilosrdne strogoćeGodgasde Torkemada
izbor za kardinala. (1420—1498); ft. mučitelj.
inkarnancije (lat. caro, carnis meso, nlat. inkvizitorijalni (nlat. inquisitorialis) mu-
incarnantia) pl. med. sredstva koja pomažu čiteljski, preterano strog; inkvizitorijalni sud
rastenje mesa. sud koji kinji i muči vršeći istragu.
inkarnat (lat. caro, carnis, nlat. incarnatum)
slik. boja mesa, ton boje mesa, ugasitorume-na inkvizitorski (nlat. inquisitorius) ispitivački,
boja; duboka rumen lica (od stida i sl.). ispitivalački; koji je kao kod inkvizitora,
inkarnatan (lat. caro, carnis, nlat. incarna-tus) mučiteljski.
koji ima boju mesa; kod bojadžija: inkvizicija (lat. inquisitio) istraživanje, istraga,
otvorenocrvene boje. samovoljna istraga; u rimokato-ličkoj crkvi:
inkarnativan (lat. caro, carnis, nlat. incar- duhovni sud za prona-laženje i kažnjavanje
nativus) med. koji stvara meso, koji pomaže odstupnika od pravog učenja vere (jeretike).
meso da raste. Kazne su se sastajale u mučenju, oduzimanju
inkarnatka bot. vrsta deteline koja može narasti imanja, javnom bičevanju i spaljivanju ne
i do 70 st i ima lepe, velike, crvene lomači. Inkvizicija je, kao naročita ustanova
krunice, Trifolium incarnatum. papina, vladela u svima zemljama Zapadne
inkarnacija (nlat. incarnatio) utelovlja-vanje, Evrope skoro kroz ceo srednji vek; naročito
utelovljenje, ovaploćavanje, ova-ploćenje, je po zlu poznata inkvizicija u Španiji, gde
otelovljavanje, otelovljenje, oli-čavanje, }e auto da fe progutao hiljade nevinih žrtava;
oličenje, oličenost, slika i prilika, naročito fig. mučenje, zlostavljanje, kinjenje.
neke ideje (u hrišćanstvu je npr. Isus inkvijetacija (lat. inquietatio) prav.
inkarnacija božanstva, Sokrat je inkarnacija uznemiravanje u posedu.
mudrosti, tj. sušta mudrost).
inkarniran (lat. caro, carnis, nlat. incarna-tus)
utelovljen, ovaploćen, otelovljen,
inkvilinat 345 ipkompresibilitst

inkvilinat (lat. inquilinus ukućanin, inqui- inkoercibilan (nlat. incoercibilis) neukro-tljiv,


linatus)npaB. pravni odnos meñu stanarima, nesavladljiv, nezadržljiv; koji se ne može
kirajdžijama. stisnuti ili stegnuti, nezatvo-rljiv.
inkvilinizam (lat. inquilinus ukućanin, in- inkolat (lat. incolere stanovati, incolatus)
colinus od incolo stanujem) zool. stanje kada u zavičajne pravo, pravo grañanstva,
telesnim šupl>inama ili mestima bora-vljenja državljanstvo; up. indigenat.
izvesnih organizama žive i drugi organizmi inkombustibilan (nlat. incombustibilis) hen.
kao gotovani (paraziti). nesagorljiv, neizgorljiv.
ivkvirent (lat. inquirere istraživati, inquirens) inkombustibilitet (lat. comburare sagoreti,
prav. onaj koji vodi istragu, istražni sudija, spaliti, nlat. incombustibilitas) hem.
islednik. nesagorljivost, neizgorljivost.
inkvirirati (lat. inquirere) istraživati, voditi inkomenzurabilan (nlat. incommensurabilis)
istragu, pribavljati dokaze o čemu, nesamerljiv, koji se ne može meriti istom
saslušavati. merom; mat. koji nema zajedničke mere.
inklavacija (lat. clavus klinac, ekser, nlat. inkomenzurabilitet (nlat. incommensurabi-litas)
inclavatio) zabijanje, udaranje klinaca;med. nesamerljivost.
usañivanje, nameštanje zuba u vilice, gom- inkomestibilan (lat. comedere jesti, pojesti, nlat.
foza. incomestibilis) koji nije za jelo, koji se ne
inklinatorij(um) (nlat. inclinatorium) fiz. sprava jede.
za merenje magnetne inklinacije; u katoličkoj inkomiscibilan (nlat. incommiscibilis) koji se ne
crkvi: stolica za nemoćne sve-štenike u horu može pomešati, nepomešljiv, neiz-mešljiv.
crkve. inkomodirati (lat. incommodare) dosañiva-ti,
inklinacija (lat. inclinatio) naklonost, sklonost; smetati, dovoditi u nezgodu, praviti
nagib, pad, nagnutost; inklina-cioniugao neprijatnosti; inkomodirati se biti u nezgodi,
nagibni ugao;astr. nagibni ugao ravni praviti sebi neprijatnosti.
planetske putanje prema ravni ekliptike; mat. inkomoditet (lat. incommoditas) nezgoda,
nagnutost dveju ravni jedne prema drugoj ili neugodnost, nepodesnost, neprijatnost.
jedne linije prema jednoj ravni; magnetna inkomparabilan (lat. incomparabilis) nesra-
inklinacija fiz. ugao koji pravi inklinaciona vnjiv, neuporedljiv, bez premca, jedinstven,
igla sa horizon-talnom ravni kad se njena vanredan.
ravan obrtanja poklapa sa magnetnim inkomparabilia (lat. incomparabilia)™. gram.
meridijanom (inklinaciona igla pokazuje tada pridevi bez poredbenih stepena.
nagib linija sile zemnomagnetnog polja prema inkompatibilan (lat. in ne, comptabilis
horizontu); med. sklonost organizma nekoj podnošljiv) nesaglasan, nesaglašljiv, ne-
bolesti. spojljiv, koji se ne slaže ili ne ide s čim,
inklinirati (lat. inclinare, grč. keino naginjem) nesložan, nesložljiv, nepodudaran.
imati sklonost, biti sklon čemu; voj. top inkompatibilitet v. inkompatibilnost.
namestiti tako da središta dušna oca šupljine inkompatibilnost (lat. incompatibilis) hem.
cevi bude nagnuta napred ispod horizontale; nemogućnost mešanja dva različita tela a da se
med. imati sklonost nekoj bolesti. u njima ne pojave hemijske promene; med.
inklinograf (lat. inclinare nagnuti, grč. grapho suprotno dejstvo dva ili više lekova datih
pišem) fiz. magnetograf koji beleži magnetnu zajedno; nepodnošljivost odreñenih krvnih
inklinaciju. grupa za primaoce koji imaju druge krvne
inklinometar (lat. inclinare nagnuti grč. metron grupe.
mera, merilo) instrumenat za vr-p!enje inkompenzabilan (nlat. incompensabilis) ne-
nivelacije. naknadljiv, neporavnjiv, nezamenljiv.
inkludirati (lat. claudere zatvoriti, zaključati, inkompetencija (nlat. incompetentia) nenad-
includere) uključiti, uključivati sobom, ležnost, nemerodavnost, nepozvanost, be-
obuhvatati sobom, sadržavati u sebi, spravnost za vršenje nečega; nesposobnost,
podrazumeva™. nedoraslost, inkompetencija dotle (nlat.
inkluzivan (nlat. inclusivus) uključen, koji incompetentia dotis) prav. nemanje prava na
uključuje, koji sadrži u sebi, koji obuhvata miraz ili na dodatak; inkompetencija termini
sobom, koji se podrazumeva; zaključan; pril. (nlat. incompetentia termini) nezgodnost ili
inkluzive uključio, uključujući. neprikladnost odreñenog roka (npr. ako taj
inkluzija (lat. inclusio) uključenje, uključi-vanje, rok pada o verskim ili državnim praznicima).
obuhvatanje, sadržavanje u sebi,
uračunavanje u, podrazumevanje. inkompleksan (nlat. incomplexus) nesložan,
inkluzum (lat. inclusum) ono što je pri-loženo, nesastavljen, prost, jednostavan.
priključeno, prilog uz što. inkompresibilan (nlat. incompressibilis) ne-
inkognito (lat. incognitus nepoznat, incogni-to) stišljiv, koji se ne može stisnuti.
nepoznato, prikriveno, pod tuñim imenom; inkompresibilitet (nlat. incompressibilitas)
zatajivanje pravog imena ili položaja. nemogućnost stišnjavanja, nestišljivost.
inkoiprehenzibilan 346 inkriminisati

inkomprehevzibilan (nlat. incomprehensibi-lis) inkoncesibilan (nlat. inconcessibilis) koji se ne


nepomljiv, neshvatljiv, nerazumljiv, može dopustiti, nedopustljiv, nedo-pušten.
neobjašnjiv; čudan. inkorektvost (lat. incorrectus) nepravilnost,
inkonvenijsntan (lat. inconveniens) nezgodan, neispravan; netačan, pogrešan. inkorektnost
nepodesan, nepogodan, nepriličan; (lat. incorrectus) nepravilnost, neispravnost;
nepristojan, neprijatan. netačnost, pogre-šnost, nekorektnost.
inkonvenijencija (nlat. inconvenientia) nezgoda, inkorekcija (nlat. incorrectio) nepravilnost,
nepogodnost, neprilika; nepristoj-nost, netačnost; neispravnost.
neprijatnost; teškoća, prepreka, smetnja. inkorigibilan (nlat. incorrigibilis) koji se ne
inkonvertibilan (nlat. inconvertibilis) koji se ne može popraviti, nepopravljiv.
može preobraziti, nepreobratljiv; inkorporativni jezici lingv. jezici posebne
nepretvorljiv, nepromenljiv, postojan. strukture, čija je glavna osobina da se u
inkongruentan (lat. incongruens) nesaglasan, izražavanju misli i osećanja jezička
nepodudaran, nepodesan, neumestan, sredstva (razne vrste reči ili cele rečenice)
nepravilan, pogrešan. stapaju u jednu reč, jednu mor-fološku
ivkongruencija (nlat. incongruentia) nesa- celinu; takvi su, npr., eskim-ski,
glasnost, nepodudarnost, nepodesnost, neu- paleoazijski, neki kavkaski i mnogi
mesnost; nepravilnost, pogreška. domorodački jezici Severne i Južne Amerike.
inkondenzabilan (nlat. mcondensabilis) nez- inkorporativnost v. inkorporacija.
gušnjiv, koji se ne može zgusnuti. inkorporacija (nlat. incorporatio) sjedinja-
inkonzekventan (lat. inconsequens) nedosle-dan, vanje, sjedinjenje, spajanje, pripajanje; sje-
nesledstven; sam sebi protivrečan; besmislen, dinjenost, spojenost, pripojenost; primanje u
nepromišljen. društvo; teol. otelovljenje.
inkonzekvencija (lat. inconsequentia) nedo- inkorporiran (lat. corpus telo, incorpora-tus)
slednost, nesledstvenost; protivrečnost sa sjedinjen, pripojen, pridružen, primljen u
samim sobom; besmislenost, nepromišljenost. sastav čega, npr. inkorporirane zemlje.
inkonzistencija (nlat. inconsistentia) nesta inkorporirati (lat. corpus, incorporare) cje-
lnost, nepostojanost; neskladnost, diniti, spojiti, pripojiti, pridružiti, primiti u
protivrečnost, nesaglasnost. sastav (neke celine, društva).
inkonzonancija (lat. inconsonantia) nesklad, inkorporisan v. inkorporiran.
neskladnost. inkorporisati v. inkorporirati.
inkonkluzivan (nlat. mconclusivus) koji ne inkorupcija (lat. incorruptio) nepokvare-nost,
može da dovede do zaključka, koji ne čistota; supr. korupcija.
dokazuje, nedokažljiv, neubedljiv. «vkohezija (nlat. incohaesio) v. inkoheren-
inkonsekvencija v. inkonzekvencija. cija.
inkoherentan (nlat. incohaerens) koji nema
inkovstantan (lat. inconstans) nepostojan, veze, koji nije u vezi, čiji delovi nisu
nestalan. povezani, labav; zbunjen, smeten, nedosle-
inkonstancija (lat. inconstantia) nepostojanost, dan.
nestalnost. inkoherevcija (nlat. incohaerentia) nemanje
inkonstitucionalav (nlat. inconstitutiona-lis) veze, mesvezanost, labavost; zbunjenost,
neustavan, protivustavan. smetenost, nedoslednost.
inkontestabilan (nlat. incontestabilis) neo- inkrasancije (lat. incrassantia) pl. med. sredstva
sporan, neporečan, pouzdan. za zgušnjavanje krvi i drugih sokova u
inkontinencija (lat. incontinentia) neuz- čovečijem telu.
držljivost, neumerenost; med. nemogućnost ivkredibilav (lat. incredibilis) neverodosto-jan,
zadržavanja neke prirodne potrebe, npr. za neverovanje, neverovatan.
mokraće. inkrement (lat. incrementum) rastenje, po-rast,
in kontinuo (lat. in continuo) neprekidno, priraštaj, napredovanje; kat. prira-niTaj.
stalno. ivkrepacija (lat. increpatio) grñenje, karanje,
inkontracija (ital. incontratio) trg. meñusobno prekorevanje.
obračunavanje više lica u cilju izmi-renja inkreti (lat. in crescere) biol. proizvodi žlezda s
dugova; škontracija. unutrašnjim lučenjem, hormoni.
inkontribuabilan (nlat. incontribuabilis) koji inkriminacija (nlat. incriminatio) prav.
nije obavezan da plaća porez, neopo-režljiv. okrivljavanje, okrivljenje, optužba.
inkontro (ital. incontro) susret, sticaj, dogañaj; inkriminirati (nlat. incrimmari)npas okri-viti,
trg. povoljan sticaj prilika za prodaju robe. okrivljavati, optužiti, optuži-vati.
inkovfidenti (nlat. inconfidentes) pl. prav. inkriminisati v. inkriminirati.
nepouzdane lica, lica sumnjiva vlastima,
sumnjivci; up. konfidenti.
inkrustat 347 inokupapiJa

inkrustat (lat. incrustatum) telo iz životinjskog inkurzija (lat. incursio) neprijateljski upad,
ili bil>nog carstva koje je prevučeno napad, prepad.
kamenastom ili kalcitnom korom; kamen inkurija (lat. incuria) nehat, nemarnost, ne-
inkrustat cementni kamen, veštački kamen. brižljivost, nepažnja; eko inkurija (lat. eh
inkrustacija (lat. incrustatio) hvatanje ka- incuria) iz nehata, nepažnjom.
menaste kore, kamena kora; hvatanje kal- inkuriozitet (nlat. incuriositas) neradozna-lost,
citne obloge na organskim i anorganskim neljubopitljivost.
telima koja se nalaze u kalcitnim izvorima; inlet (nem. Inlett) platnena ili pamučna tkanina
grañ. oblaganje zidova raznim vrstama u koju se meće perje za posteljne stvari;
kamena; umetanje tvrñih predmeta (kocki i angin.
ornamentskih parčića od ilovače, mramora, in loko (lat. in loco) u mestu, na licu mesta, na
metala i dr.) u mekanu masu koja će se posle istom mestu.
stvrdnuti, npr. u kit, gips, cement itd.; in majorom dei glorijam (lat. in maiorem dei
oblaganje zlatnim ili srebrnim listićima; gloriam) u što veću slavu božju.
inkrustaciona mašina mašina za prevlačenje in malam partem (lat. in malam partem) sa
semenja ñubretom. ružne strane, po ružnoj strani, po zlu.
inkrustirati (lat. incrustare) obložiti in medijas res (lat. in medias res) citat
kamenastom korom; usañivati u zid ili u pod (navod) iz Horacija: u sredinu stvari, u srce
pločice od keramike; izbaciti na zid cementni stvari, tj. odmah preći (ili: prelaziti) na samu
malter; oblagati (ili: obložiti) zlatnim ili stvar, u sredinu toka radnje.
srebrnim listićima. in memorijam (lat. in memoriam) za uspomenu,
inkubator (lat. incubator) l. aparat za nasa- u uspomenu, radi uspomene.
ñivanje jaja i veštačko izvoñenje pilića, in natura (lat. in natura) u prirodi, u
veštačka kvočka; 2. aparat sa odreñenom stvarnosti, onako kako jest, prvobitno; u
temperaturom za negovanje nedonoščadi i istom sastavu, pravi, sušti.
slabe novoroñenčadi; 3. aparat za čuvanje in naturalibus (lat. in naturalibus) u prirodnom
bakterijskih kultura. stanju, kao od majke roñen, go.
inkubacija (lat. incubatio) ležanje na čemu, npr. in nomine (lat. in nomine) u ime, po naredbi; in
odojčeta na materinim grudima; ležanje nomine dei tllmdomini (lat. in nomine dei,
kokoške na jajima, leženje jaja; med. vreme domini) u ime boga.
koje proñe od prodiranja klica neke bolesti u in nuce (lat. in pise) u ljusci od oraha, tj. sasvim
organizam pa do prvih znakova oboljenja, zbijeno, sažeto, ukratko.
vreme potmulog razvijanja bolesti. inobligatan (lat. obligatus obavezan, nlat.
inkulpant (lat. culpa krivica, nlat. incul-rage inobligatus) neobavezan.
učiniti krivicu, inculpans) prav. onaj koji in obskuro (lat. in obscuro) u mraku, u tami;
optužuje, tužilac. potajno, skriveno.
inkulpat (lat. culpa, nlat. inculpatus) prav. onaj inovacija (lat. innovatio) novina, novačenje,
koga optužuju, optuženik; inkulpata tutela novotarenje, menjanje.
(nlat. inculpata tutela) odbrana u nuždi, nužna inovirati (lat. innovare) uvoditi nešto novo,
odbrana. uvoditi, novotarije.
inku l nacija (lat. culpa, nlat. inculpatio) prav. inogeneza (grč. is, inos žila, genesis postanak,
okrivljavanje, okrivljenje, optuži-vanje, stvaranje) med. stvaranje vlaknastog tkiva;
optužba. inoza.
inkulpirati (lat. culpa, nlat. inculpare) kriviti, inoza (grč. is, inos) med. v. inogeneza.
okriviti, bediti. inozit (grč. is, inos) hem. šećer što ga sadrži
inkultura (nlat. incultura) neobrañenost, za- meso, naročito srce i mišići, kao i mnoge
puštenost, napuštenost; nedostatak obra- biljke (boranija, grašak, sočivo i dr.), S6N12O6
zovanja, neobrazovanost. + 2N2O.
inkunabule (lat. incunabula) pl. najstarije inozurija (grč. is, inos, uron mokraća) med.
štampane knjige, one koje su se pojavile pre vrsta šećerne bolesti kod koje se u mokraći
1500 god. (tj. knjige iz doba pronalaska nalazi; inozit.
štamparske veštine pa do početka XVI veka); inokulator (lat. inoculator) kalemilan, ce-pilac,
fig. prvi počeci; ab inkunabulis (lat. ab onaj koji vrši kalemljenje, ce-pljenje
incunabulis) od kolevke, od prvih dana (pelcovanje).
detinjstva, od samog početka.
inkurabilan (nlat. incurabilis) koji se ne može inokulacija (lat. inoculatio) med. kalemljenje,
izlečiti, neizlečiv. cepljenje, pelcovanje; ubrizgavanje izazi-
inkurat (lat. curare starati se, brinuti se o kome vača bolesti (virusa) u telo neke životinje u
ili čemu, nlat. incuratus) župnik, sveštenik. cilju ispitivanja i proučavanje dejstva klica te
inkurvacija (lat. incurvatio) savijanje, kri- bolesti.
vljenje, ugibanje. inokulirati (lat. inoculare) med. kalemiti, ceniti,
pelcovati.
inokulisati v. inokulirati.
inokupacija (nlat. inoccupatio) nezauzetost,
nezapošljenost.
inokupiran 348 insekcija

inokupiran (nlat. inoccupatus) nezauzet, ne- inrotulacija (nlat. inrotulatio) prav. sreñi-vanje i
zapošl>en, besposlen. inominatan (lat. uvezivanje akata radi upućivanja od nižeg
innominatus) neimenovan, suda višemu; inrotulacioni termin dan
bezimen;inominatnikontrakt neimenova- odreñen za pregledanje i popi-sivanje akata.
ni ugovor, tj. realni ugovor. inoperabilan inrotulirati (nlat. inrotulare) napraviti spisak
(nlat. inoperabilis) med. koji se akata, srediti i uvezati akta.
ne može operisati, koji nije za operaciju. in salvo (lat. in salvo) u sigurnosti, na
inopinata (lat. inopinata) pl. neočekivani sigurnom mestu.
dogañaji, neočekivani slučajevi. inoportun in saldo (ital. in saldo) trg. još u dugu, još dužan
(lat. inopportunus) nezgodan, neu- (ostati).
mestan, nekoristan, koji pada u nezgodno insalivacija (lat. saliva pljuvačka, nlat.
vreme. inopservacija (lat. inobservatio) insalivatio) mešanje pljuvačke sa jelom
nevršenje, pomoću žvakanja; nedostatak pljuvačke.
neodržavanje (reči, obećanja). in optima insalubritet (nlat. insalubritas) nezdravost, npr.
forma (lat. in optima forma) u nekog mesta s obzirom na vazduh, vodu,
najboljem obliku, u savršenom obliku podneblje (klimu) i dr.
(ili: redu). inormalan (nlat. irmormalis) insan (arap. insan, tur. insan) čovek, osoba,
nepravilan, ljudski stvor.
neprirodan, protivprirodan. inoćentamente insanabilan (nlat. insanabilis) neizlečljiv,
(ital. innocentamente) muz. neisceljiv, nepopravljiv.
prostodušno, prirodno, neizveštačeno. insanija (lat. insania) ludilo, duševna bolest,
inoficiozan (lat. inofficiosus) nezvaničan, bezumlje.
neslužben. inocentan (lat. posege škoditi, insanija nokturna (lat. insania nocturna)*«».
innocens) noćno ludilo, lutanje noću ili za vreme
neškodljiv, nevin, bezazlen, prostodu- spavanja.
šan. inocencija (lat. innocentia) nevinost, insanitet (lat. insanitas) med. nemanje zdravlja,
pro- bolest; ludilo, bezumlje.
stodušnost, bezazlenost. in savo seizu (lat. in sano sensu) u dobrom
INP- V. IMP-. smislu, u lepom smislu.
in parentezi (lat. in parenthesi) uzgred, in sedecimo (lat. in sedecimo) tip. u šesnaestom
uzgredno, uz to. delu veličine štampanog tabana, u formatu
in pade (lat. in rase) u miru, mirno. šesnaestine.
in pejus (lat. in peius) prav. v. pod pejus. insekt (lat. insecare useći, urezati, insectum
in perpetuum (lat. in perpetuum) zauvek, za kukac) pl. insekti zool. kukci (vaši, steni-ce,
večna vremena. bube, komarci, muve, zolje, pčele, str-šljeni
in persona (lat. in persona) u sopstvenoj itd.).
osobi, lično, osobno. insektarij(um) (lat. insectum kukac) naročito
in peto (ital. in petto) u sebi, u duši, u srcu, u udešen kavez u kome se kukci čuvaju, neguju
pripravnosti (imati). i posmatraju (vrsta terarijuma).
in pleno (lat. in pleno) u celini, u celokup-nosti; u insektivora (nlat. insectivora) pl. zool. bu-božderi,
punoj sednici, u punoj skupštini. bubojedi, životinje koje se hrane kukcima (jež,
in praksi (lat. in praxi) u primeni, u stvarnosti, u krtica, rovka i dr.); bot. biljke koje se hrane
radu, u praktičnom vršenju. kukcima, bubojede biljke.
in prima instancija (lat. in prima instantia) v. insektifuga (lat. insectum, fugare bežati) razna
instancija. prirodna i veštačka sredstva kojima se teraju,
in pristinum statum (lat. in pristinum statum) odstranjuju insekti.
u prvobitno stanje (vratiti), dovesti nešto u insekticidan (lat. insectum, caedere ubiti) koji
raniji položaj, u stanje u kome je ranije ubija insekte; insekticidna sredstva sredstva za
bilo. utamanjivanje insekata (naročito prašak od
in promptu (lat. in promptu) u pripravnosti, u cvetnih glavica buhača, DDT i dr.).
pripremnosti, pri ruci. insekticidi (lat. insectum, caedere) insekticidna
in punkto (lat. in puncto) odnosno, u pogledu na, sredstva.
s obzirom na. insektolog (lat. insectum, grč. logos) zool.
in punkto punkti (lat. in puncto puncti) c poznavalac kukaca, naučnik koji proučava
obzirom na šestu božju zapovest (tj. na kukce (insekte); entomolog.
čednost, na moralnu čistotu).
in puris naturalibus (lat. in puris naturali-bus) insektologija (lat. insectum, grč. 1o$a)zool.
v. in naturalibus. nauka o kukcima; entomologija.
inramo (lat. in ramo) trg. sirovi pamuk, naročito insektores (nlat. insectores) pl. zool. seku-tići,
egipatski. osam prednjih zuba.
in rerum natura (lat. in rerum natura) u insekcija (lat. secare seći, rezati, nlat. insectio)
prirodi stvari, u suštini ili bitnosti stvari, u usek, urez, usecanje.
celom svetu.
in residuo (nlat. in residuo) u ostatku, u
preteku, u suvišku.
inssminaciJa 349 inspirisati

inseminacija (lat. in, semen seme) oploñenje, inskripcija (lat. scribere pisati, inscriptio)
osemenjenje; up. entelogeneza. upisivanje, upis; stavljanje naslova, naslov,
insenescencija (nlat. insenescentia) nesta-renje, natpis.
staračka svežina; agerazija. inskulpirati (lat. insculpere) urezati, useći,
insenzibilan (nlat. insensibilis) neosetljiv; utisnuti.
neosetan, neprimetan. insolacija (lat. sol sunce, insolatio) sunčanje,
inseparatan (lat. inseparatus) neodvojen, iznošenje na sunce, izlaganje suncu; med.
nerazdvojen, nezaseban. sunčani udar, sunčanica.
inserat (nlat. insertum) plaćeni oglas u insolventav (nlat. insolvens) trg. koji ne može
dnevnim listovima; prav. prilog, umetak, da vrši plaćanje, bez sredstava za plaćanje;
podsetnik; up. insert. proglasiti pro insolvente (lat. pro insolvente)
inserendum (lat. inserendum) oglas, beleška proglasiti nesposobnim za vršenje plaćanja.
(ili: vest) koju treba pustiti u dnevni list. insolventnost v. insolvencija.
inserirati (lat. inserere) umetati, umetnuti, staviti insolvencija (nlat. insolventia)ijw. nesposobnost
u (naročito u novine). plaćanja, obustavljanje plaćanja obaveza.
insert (lat. inserere staviti, metnuti) isečak, insolentan (lat. insolens) nepristojan, ne-
odlomak, kratka beleška u novinama, skroman, obestan, drzak, naduven, onakav
informacija- na radiju i televiziji; filmski kakav ne treba biti.
insert snimljeni materijal umetnut u TV insolencija (lat. insolentia) nepristojnost,
program, film, predavanje i sl. drskost, oholost, naduvenost.
insercija (lat. insertio) umetanje, unošenje; med. insolidan (lat. insolidus) neodrživ, bez čvrstine,
nameštanje mišića na deo tela koji treba da se slab; nepouzdan, sumnjiv.
kreće; inserciona kontrola spisak oglasa za insolirati (lat. insolare) izlagati suncu, sunčati,
objavljivanje (u listu). iznositi na sunce, sušiti na suncu; up.
inses (lat. insidere, nlat. insessus) med. kupanje insolacija.
(ili: parenje) u sedećem stavu. in solutum (lat. in solutum) trg. primiti ili dati
insesija (nlat. insessio)j«yr. sedenje u kupatilu, nešto na ime plaćanja ili mesto plaćanja u
parenje u sedećem stavu. gotovom novcu.
insignije (lat. insignia) pl. znaci, znamenje, insomnija (lat. msommaV«^. besanica, nesanica.
osobeni znaci nekog zvanja ili dostojanstva, in spe (lat. in spe) u nadi, u očekivanju.
počasni znaci, odličje. inspektor (lat. inspector) nadzornik; starešina,
insidijacija (nlat. insidiatio) pravljenje zaseda, upravnik.
pletenje zamki, rañenje o glavi. inspektorat (nlat. inspectoratum) nadzor-ništvo,
insimulacija (lat. insimulatio) više ili manje zvanje, delokrug i stan nadzornika
neosnovana optužba. (inspektora).
insimulirati (lat. insimulare) lažno op-tužiti, inspektura (nlat. inspectura) v. inspektorat.
okriviti, nabediti, potvoriti. inspekcija (lat. inspectio) pregledanje, pregled;
insinuantan (lat. insisnuans) ulagljiv, koji ume nadziravanje, nadzor; nadzorništvo; voj.
da se ulaguje, da se uvuče pod kožu; smotra; okularna inspekcija (lat. inspectio
ulagivački, umiljat, dopadljiv; insinua-tivan. ocularis) vršenje pregleda na licu mesta,
insinuativan (nlat. insinuativus) v. insinuantan. iscrpen zvaničan pregled.
insinuacija (lat. insinuatio) vešto izvoñenje na insperzija (lat. inspersio) posipanje, pr-skanje,
neku misao, puštanje u uši, ulivanje u glavu škropljenje, poškropljavanje; usi-panje,
na fin način; podmetanje; ulagi-vanje, uprskavanje.
uvlačenje pod kožu; prav. predavanje nekog in specije (lat. in specie) naročito, osobito; u
akta putem suda; insinuacioni termin rok za zvečećem, u gotovom novcu.
proglašavanje presude.
insinuirati (lat. insinuare) nekome nešto na fin inspirator (nlat. inspirator) podstrekač, na-
način dostaviti, pustiti u uši, uliti u glavu, vodilac, onaj koji nagovara na što; onaj koji
vešto navesti koga na neku misao; podmetati, daje nadahnuće, nadahnjivač.
podmetnuti; prav. dostaviti preko suda; inspiracija (lat. inspiratio) udisanje; pesničko
insinuirati se dodvori-ti se, ulagati se, uvući nadahnuće, nadahnjivanje, oduše-vljavanje,
se kome pod kožu. zagrevanje za što; podstreka-vanje,
insistirati (lat. insistere) uporno nastojati (da podsticanje, nagovaranje, izvoñenje na; teol.
nešto bude), postojano tražiti, ne popuštati u božansko nadahnuće, više nadahnuće.
nekom zahtevu, navaljivati, ne odustajati od inspirirati (lat. inspirare) udisati, udahnuti; poet.
nečega, ostajati pri. nadahnuta, nadahnjivati, odu-ševiti,
inskribirati (lat. inscribere) upisati, upi-sivati, oduševljavati, zagrejati za; pod-strekavati,
zapisati, zapisivati;staviti natpis; prepisati, podsticati, navesti na misao, nagovoriti.
pripisati; posvetiti kome što. inspirisati v. inspirirati.
inspisaci]a 350 instruirati

inspisacija (lat. spissare zgusnuti, nlat. instigacija (lat. instigatio) podbadanje, pod-
inspissatio) med. zgušnjavanje. strekivanje, podbunjivanje, nagovaranje,
inspicijent (lat. inspiciens) onaj koji vrši izvoñenje na.
nadzor; naročito: službenik u pozorištu koji instilacija (lat. instillatio) med. sipanje kap po
nabavlja stvari potrebne za predstavu ili kap, ukapavanje (leka).
probu, upravlja statistima, daje znak instilirati (lat. instillare) med. sipati kap po kap,
glumcima kad treba da izañu na pozornicu i ukapavati (lek).
uopšte obavlja i vrši sve poslove iza instimulprati (lat. instimulare) podbadati, dražiti
pozornice. na, podsticati, podstrekavati, podstreknuti.
inspicirati (lat. inspicere) izvideti, ispitati, instinkt (lat. instinguere podbosti, podsta-knuti,
pregledati; nadgledati, nadziravati, voditi instinctus) nagon, nasledni nagon kod
nadzor. životinja i ljudi koji ih nagoni da, bez uticaja
instalater (fr. installateur) stručno obrazo-vano volje i razuma, dakle nesvesno, vrše izvesne
tehničko lice koje vrši sve radove oko radnje kojima je, u osnovi, cilj održanje
uvoñenja, ureñenja ili opravke vodovoda, jedinke (individue) i vrste.
električnog osvetljenja, kupatila i dr. instinktivan (nlat. instinctivus) nagonski, po
instalacija (nlat. installatio) svečano uvo-ñenje nagonu, nehotimičan, izvršen pod uticajem
u dužnost, ustoličenje (npr. novog patrijarha); prirodnog nagona.
postavljanje na zvanje, nameštanje, institor (lat. institor) rukovodilac poslova,
smeštanje; stručno izvoñenje vodo-vodnih, poslovoña (faktor, disponent, prokurist
elektrotehničkih i dr. postrojenja; postrojenje. iprovizor su vrste institora); sitničar,
instalirati (nlat. installere) uvesti u dužnost, prodavac namalo.
ustoličiti; postaviti na zvanje, u službu, instituirati (lat. instituere) ustanoviti,
namestiti; uvesti, uvoditi (npr. vodovod, ustanovljavati, urediti, udesiti, uvesti, zavesti.
električne osvetljenje itd.). instituisati v. instituirati.
instalisati v. instalirati. institut (lat. institutum) ustanova, zavod, naučni
instantan (nlat. instans) trenutak, iznenadan, zavod, škola; zavod za unapreñi-vanje
npr. instantana dizanja i spuštanja zemljišta stručnog znanja (npr. geografski, botanički,
kao posledica zemljotresa. patološki, ginekološki itd. institut).
instancija (lat. instantia) navaljivanje, uporna institutor (lat. institutor) osnivač, ustano-vljač;
molba, uporna želja, npr. ad in-stancijam učitelj, nastavnik.
kreditorum (lat. ad instantiam creditorum) na institucija (lat. institutio) ustanova, zavod,
uporno navaljivanje (ili: upornu molbu) ustanova ureñena za naročiti cilj, naročito
poverilaca; prav. nadležna vlast, sudska naučni; ustanova, ustanovljeno; osnivanje,
nadležnost, npr. in prima instancija (lat. in ustanovljavanje, ustanovljenje, zavoñenje.
prima instantia) u prvoj instanciji, tj. kod Institucija (lat. Institutiones) pl. uputstva, deo
prvostepenog suda; dobiti ili izgubiti parnicu Korpus jurne, delo koje sadrži pregled
kod svih instancija, tj. kod prvostepenog, i rimskog prava i koje je, za cara Justinijana,
svih vi-šestepenih sudova; ret. prigovor, protiv- izrañene 535. god. radi uvoñenja u
dokaz; absolvirati abinstancija prav. zbog proučavanje rimskog prava; predavanja i
nedokazane krivice osloboditi optuženog udžbenici koji treba da posluže kao uvod u
dužnosti da se i dalje osvrće na tužbu protiv izučavanje rimskog prava.
sebe, obustaviti, prekinuti dalje progonjenje institucionalizam (lat. institutio) l. pravac u
optuženog. američko] vulgarnoj političkoj ekono-miji
in statu kvo (lat. in statu quo) u stanju u koji se oslanja na filozofiju prag-matizma, i
kojem je neka stvar i dotle bila, tj. ističe uticaj društvenih institucija, navika,
nepromenjeno. običaja na ekonomske ponašanje ljudi; 2.
in statu kvo ante (lat. in statu quo ante) u privrženost institu-cijama, regulisanje
stanju u kojem je stvar i ranije bila (tj. pre društvenog života i odnosa utvrñenim
početka spora, rata i sl.). institucijama.
instradacija (ital. instradare) voj. grafički
instaurator (nlat. instaurator) ustanovlji-vač, pregled kretanja odreñenog vojnog transporta
osnivač, zasnivač; obnavljač, obnovi-lac. u kopnenom, pomorskom ili rečnom
instauradija (lat. instauratio) ustanovlji-vanje, saobraćaju.
ustanovljenje, osnivanje, zasnivanje; insgradicija (ital. instradare) odreñivanje
obnavljanje, obnovljenje. transportnog puta i transportnih sredstava za
instaurirati (lat. instaurare) ustanoviti, jednu potiljku.
ustanovljavati, osnova™, zasnovati; obno-viti, instruent (lat. instruens) istražni sudija,
obnavljati. islednik; instruktor.
instigator (lat. instigator) podbadač, podstrekač, instruirati (lat. instruere) poučiti, pouča-vati;
podbunjivač; skupljač dažbina, naplaćivalac davati uputstva, dati uputstva, upu-
taksa; fiskal.
instruisati 351

•šti, upućivati; obavestiti, obaveštavate, instrumentima) (lat. instrumentum) onaj koji


prepisivati. svira na nekom muzičkom instrumentu,
instruisati v. instruirati. muzikant.
instruktivan (nlat. instructivus) poučan, insubordinacija (nlat. insubordinatio)
obaveštavan, uputai, kome je cilj pouča- neposlušnost, nepokornost, protivljenje
vanje čemu i upućivanje u što. starijem, odricanje poslušnosti.
instruktor (lat. instructor) nastavnik, učitelj, insubordiniran (nlat. insubordinatus) nepo-
npr. jahanja, smučanja itd.; vojni nastavnik, slušan, nepokoran.
npr. u rukovanju bombama, zagu-šljivim insulin v. inzulin.
gasovima, novom vrstom oružja; vojni insult (nlat. insultus) uvredljiv napad, iznenadan
stručnjak koji ureñuje i obučava čiju napad, uvreda, grdnja, korenje, ruganje,
(stranu) vojsku. podrugivanje;lged. napad, paroksizam, spoljna
instrukcija (lat. instructio) ureñenje; uputstvo, povrede.
upućivanje, poučavanje, nastava; uputstvo insultant (lat. insultans) onaj koji nanosi
punomoćniku kako ima da se drži u nekoj uvredu, vreñalac, napadač.
stvari, propis, uputstvo o vršenju službe; insultadija (lat. insultatio) v. insult.
pripremanje jedne pravne stvari za naricanje insultirati (lat. insultare) grubo vreñati,
presude po njoj; punomoć, ovlašćenje; zlostavljati, napadati, grditi; rugati se,
instrukcija akata prav. sreñivanje svih spisa prkositi.
koji se tiču neke parnice; ižtrukciona loža insultor (lat. insultor) v. insultant.
loža u slobodnom zidarstvu u kojoj majstor in suma (lat. in summa) u svemu, ukratko,
drži slobodna predavanja o ciljevima pokreta jednom reči.
slobodnih zidara. insurgent (lat. insurgens) buntovnik,
instrumsn(a)t (lat., instrumentum) sprava, pobunjenik, ustanik.
naprava, oruñe, alat, pomoćne sredstvo, oruñe insurekcija (lat. insurgere, insurrectio) buna,
koje služi tehničkim ili naučnim svrhama; pobuna, ustanak, dizanje naroda na oružje.
mehanizam na kojem se proizvode muzički insuficijencija (nlat. insufficientia)
tonovi; med. lekarska, naročito hirurška sprava; nedovoljnost, oskudnost, nesposobnost;
prav. dokumenat, akt; instrumentu!* autentikum naročito: nedovoljnost čijeg imanja za
(lat. instrumentum authenticum) prava isprava, pokriće njegovih obaveza; med. nedovoljna
verodo-stojna isprava, pravovažna isprava; in- snaga, slabost (naročito srca).
strumentum cesionis (lat. instrumentum insuflacija (lat. insufflare uduvati, udahnuti,
cessionis) akt o ustupanju čega. instrumenta« nlat. insufflatio) uduvavanje, upiri-vanje,
(lat. instrumentalis se. sasus) gram. oruñni udahnjivanje.^
padež, sedmi ili šesti padež u srpskohrvatskom inscenacija v. insceniranje.
jeziku. insceniranje (lat. in, scaena)noa. udešavanje
instrumentalan (nlat. instrumentalis) oruñni, nekoga pozoriginog komada da se može
sredstveni, koji služi kao sredstvo ili oruñe; prikazivati na pozornici; fig. pravljenje ili
izrañen oruñem ili spravama; ižtrumentalna prireñivane nekome scene, dogañaja.
aritmetike računanje pomoću mehaničkih inscenirati (lat. in, scaena) loz. udesiti (ili:
sprava, npr. mašine za računanje itd.; udešavati) pozorišni komad za prikazivanje
instrumentalna muzika muzika koja se izvodi na pozornici; fig. praviti ili prirediti nekome
instrumentima (simfonije, uvertire i dr.), za scenu, tj. napasti nekoga otvoreno i na
razliku od vokalne, koju izvode čovečji javnom mestu, izazvati ga na svañu, tuču i
glasovi. sl.
instrumentalizam (lat. instrumentum oruñe, intabulando (lat. intabulando) prav. putem
sredstvo) fil. shvatanje filozofa Džona Djuia unošenja u baštinsku knjigu, putem
(John Dewey), po kojem je mišljenje — tj. intabulacije.
logičke, etičke i dr. forme — sredstvo intabulacije (nlat. intabulatio) zapisivanje na
(instrumenat) za prilagoñavanje promenljivim tablu, upisivanje; prav. hipotekarno upisivanje
uslovima; up. pragmatizam. meničnog duga, stavljanje pri-beleške na
instrumentarij(um) (nlat. instrumentarium) imanje; grañ. najgornji deo le-simsa.
zbirka raznih instrumenata koji služe istoj intabulirati (lat. tabula, nlat. intabulare)
svrsi; instrumentarijum hirurgi-kum (nlat. zapisati na tablu; uneti u knjigu, zapisati u
instrumentarium chirurgicum) opis baštinsku knjigu, u katastar, u inta-bulacioni
hirurških instrumenata. protokol.
instrumentacije (nlat. instrumentatio) muz. intabulisati v. intabulirati.
udešavanje muzičkog dela za izvoñenje na intaktan (lat. tangere taknuti, dirati, intactus)
većem broju instrumenata. nedirnut, netaknut, nepovreñen, ceo, čitav;
instrumentirati (lat. instrumentum) duz. muzički voj. trupa koja još nije uvoñena u borbu, koja
komad udesiti za izvoñenje na većem broju je još sveža i krepka.
muzičkih instrumenata; prav. izraditi neku intaljo (ital. intaglio) tema, dragi kamen sa
ispravu. udubenim, urezanim ukrasima (lat. gemma
insculpta).
intarzija 352 intelektualnost

intarzija (ital. tarsia, intarsia) umetničko integrirajući (lat. integrare) pr. koji nužno
ukrašavanje predmeta od drveta umetanjem pripada nekoj celini, bitan.
parčića drveta i drugih stvari u raznim intsgrirati (lat. integrare) obnoviti, dopu-niti,
bojama (negovane u Italiji u XV i XVI veku, dodati nešto celini kao njen bitni deo; kat.
sa ukrašavanjem crkvenih stolica, zidova i izračunati ili naći integral.
dr.; od XVI veka upotrebljavao se za integritet (lat. integritas) nepovreñeno,
umetanje još i sedef, slonova kost i metal za nedirnuto stanje, potpunost, celokupnost;
ukrašavanje nameštaja, nosilj-ki, nepovreñenost, čitavost; čistota duše, časnost,
poslužavnika i dr. Francuski luksuzni čestitost; nevinost.
nameštaj u stilu Luja XV i Luja XVI takoñe integrum (lat. integrum) nedirnuta celina; nešto
ima ovakve ukrase; u umetnosti Azije ova restituirati in integrum vratiti u ranije,
tehnika se takoñe neguje) ;intar-zijatura, prvobitno stanje ili raniji, prvobitni položaj.
kntarziono slikarstvo. integument (lat. integumentum) pokrivač,
intarzijator (ital. intarsiatore) majstor koji radi zavoj, omotač; zool. koža; bot. kod faneroga-
intarziju. mne biljke: jednostavni ili dvostruki omotač
intarzijatura (ital. intarsiatura) v. intar- semenog zametka koji ostavlja jedan
slobodan i uzan otvor za ulazak cvetno-
integer (lat. integer) nepovreñen, čitav, prašne cevi.
nedirnut, potpun, nov; integra res (lat. inte-gra intelek(a)t (lat. inter izmeñu, legere skupljati,
res) nepovreñena (ili: nenačeta, birati, čitati, intelligere uviñati, shvatati,
nepromenjena) stvar. intellectus) razum, um, zbir onih duhovnih
integral (nlat. integralis celinski) mat. 1. integral funkcija koje iz opažaja prave saznanja;
jedne funkcije je ona veličina čija je dana sposobnost saznavanja.
funkcija diferencijal ili diferencijalni intelektualac (nlat. intellectualis) razumni,
koeficijenat (zove se tako što se može umni, pojmovni, duhovni, duševni, koji
smatrati kao ceo zbir niza uzastopnih pripada razumu ili se njega tiče; fil. natčulan,
vrednosti koje uzima jedna infinitezimalna do koga se došlo putem mišljenja;
funkcija, diferencijal, promenljive, dok se intelektualno obrazovanje obrazovanje duha
poslednja neprekidno menja od jedne ili razuma; intelektualno saučesništvo u nekom
vrednosti do druge). Kad su takve granice zločinu prav. posredno učestvovanje u zločinu
promene odreñene, onda se zove „odreñen savetom; intelektualni začetnik duhovni
integral"; 2. integral jedne diferencijalne začet-nik, onaj koji zapovešću,
jednačine ili sistema diferencijalnih nagovaranjem, primoravanjem ili koristeći se
jednačina jeste jednačina ili sistem jednačina zabludom i sl. dade povoda da neko izvrši
od kojih se dana jednačina ili dani sistem kakvo krivično delo.
jednačina mogu izvesti diferenciranjem. intelektualac (lat. intellectus) obrazovan čovek,
integralan (nlat. integralis) celinski, koji čovek posvećen duhovnom radu; filozof,
sačinjava celinu, potpun, celokupan, ce-lovit; naučnik, književnih.
koji postoji sam za sebe (npr. inte-gralne
železnice); integralni račun ili račun intelektualizam (lat. intellectus) fil. 1. v.
integrala grana infinitezimalno-ga računa racionalizam; 2. cenjenje intelekta kao
koja se bavi iznalaženjem i najviše moći duha: („um i nauka, čovekova
- svojstvima integrala funkcije, takoñe služi najviša sila"); 3. filozofski pravac koji
za rešavanje diferencijalnih jednačina itd.; intelektu daje prvenstvo nad svima ostalim
integralne formule obrasci koji se primenjuju duhovnim funkcijama; 4. u oblasti etike:
pri rešavanju zadataka iz integralnog računa. shvatanje da se uviñanjem i trezvenim
integralitet (lat. integer potpun, nlat. razmišljanjem može odreñivati rad i delatnost
integralitas) celinstvo, potpunost, celo- čovečije volje; intelektualna filozofija.
kupnost, celovitost. intelektualizirati (nlat. intellectualisare)
integrant (lat. integrans) nešto što spada u jednu rastvarati, rastavljati na pojmove ili misli.
celinu, što je dopunjuje kao bitan sastojak. intelektualist(a) (nlat. intellectus) fil. sledbenik
integrator (nlat. integrator) mat. mehaničke (ili: pristalica) intelek-tualizma; pr.
sprava za dobijanje brojnih vrednosti nekih intelektualistički.
veličina, kao što su nepravilne geometrijske intelektualitet (nlat. intellectualitas) svojstvo
slike itd. duhovnih bića, stanje sposobnosti saznavanja,
integraf (lat. integer, grč. grapho) v. integrator. ono što je u čoveku duhovno; intelektualnost.
integracija (lat. integratio) obnavljanje, do- intelektualna filozofija v. intelektualizam.
punjavanje čega onim što mu je bitno; mat. intelektualnost (lat. intellectus) v. intelektualitet.
izračunavanje integrala; fil. prelazak iz
jednog rastrojenog i rasutog stanja u
usredsreñeno stanje (supr. dezintegracija).
inteligen(a)t 353 interval

inteligen(a)t (lat. intelligens) čovek sposoban intenzimetar (nlat. intensivus, grč. metron)
za pravilno shvatanje i razumevanje stvari i med. aparat za doziranje Rendgenovih
pojava u životu i svetu, čovek koji ima zraka.
inteligencije, inteligentan čovek. intenzitet (nlat. intensitas) jačina, silina,
inteligentan (lat. intelligens) sposoban za žestina; unutarnja jačina delatnosti; de-latna
pravilno razumevanje stvari i pojava u snaga, delotvornost, veličina snage (supr.
životu i svetu, razuman, uman, pametan, koji ekstenzitet); napregnutost, napetost, naprezanje,
ima duha, mudar, dosetljiv, bistar; vešt, sila, silina, stepen napetosti.
vičan, umešan. intenzifikacija (lat. intensio napregnutost, facere
inteligencija (lat. intelligentia) uroñena činiti) činjenje nečega jačim, pojačavanje,
sposobnost pravilnog razumevanja stvari i povećavanje.
pojava u životu i svetu, razum, um, intenzo (ital. intenso) kuz. snažno, krepko,
sposobnost shvatanja i pojimanja; kao povećano, pojačano.
zbirna imenica: svi ljudi koji imaju ovu intencija (lat. intendere uperiti, smerati,
osobinu; otmeniji i bolji svet uopšte, nameravati, intentio) namera, nameravanje,
školovani ljudi namisao, nakana, težnja za čim, cilj,
inteligibilan (lat. intelligibilis) razumljiv, svrha; intencio akcionis (lat. intentio
razgovetan, pojmljiv, shvatljiv; fil. natču-lan, actionis) prav. krajnji cilj tužbe, pobuda za
pojmove l, koji je dat samo za razum a tužbu; intencio principalis (lat. intentio
nikako čulima; inteligibilni svet nat-čulni principalis) glavna namera; intencio
svet; supr. senzibilan. sekundarija (lat. intentio secundaria)
intelipens servis (eng. Intelligence service) sporedna namera, uzgredna namera.
britanska obaveštajna služba. intevcionalizam (lat. intentio) shvatanje po
Intelsat skr. od eng. International Tele- kojem su opravdana sva sredstva samo da bi
communication Satellite Consortium - se postigao cilj.
Meñunarodni konzorcij(um) za telekomuni- intencionalist(a) (lat. intentio) pristalica
kacije putem veštačkih Zemljinih sate-lita; shvatanja da cilj opravdava sredstva.
prvi satelit lasniran 6. IV 1965. intencionizam v. intencionalizam.
intendant (fr. intendant) nadzornik, nastojnik, inter (lat. inter) predlog, pojavljuje se kao
upravnik, npr. pozorišta; voj. ofi-,dir koji predmetak u složenicama sa značenjem:
vodi nadzor i stara se o plaćanju i meñu, izmeñu, za vreme.
snabdevanju trupa. interakcija (lat. inter, actio radnja, dejstvo)
intendantura (nlat. intendantura) uprava, meñudejstvo, meñuzavisnost; fiz. dejstvo dva ili
nadzor; sedište i delokrug jednog nadzornika, više sistema, ili pojava, jednog na druge; fil.
upravnika; voj. ustanova koja se stara o načelo interakcije je jedan od osnovnih
snabdevanju vojske. pojmova filozofije dijalekti-ke; dijalektički
intendancija (nlat. intendantia) vrhovni nadzor; metod podrazumeva različite prirodne i
uprava; oblast koja stoji pod jednim društvene pojave kao meñusobno povezane i
nadzornikom ili upravnikom. uzajamno uzrokova-ne; npr. u prirodi tkivo
intenzivan (nlat. intensivus) jak, moćan, silan, biće je modifi-kovano prema sredini u kojoj
bujan; koji označava pojačanu radnju, koji »sivi, a sa svoje strane ono modifikuje
označava stepen napregnutosti; in-tenzivna sredinu.
veličina jačinska veličina, veličina koja, za inter arma silent leges (lat. inter arma silent
razliku od prostorno, ekstenzivne, ima leges) navod iz Ciceronovog govora Za
stupnjeve jačine (kao: svetlost, zvuk, Milona (Pro Milone, VI, 10): „Pod oružjem
električna struja i dr.); intenzivno gazdinstvo ćute zakoni", tj. u ratu ne važe nikakvi
oblik upravljanja dobrom u kome se na zakoni sem zakona vojne sile.
obrañivanje zemljišta ulaže mnogo više truda inter arma silent muze (lat. inter arma silent
i novca, ali se dolazi i do znatno većeg musae) „Kad oružje govori, muze ćute", tj.
prinosa i prihoda; supr. ekstenzivan. gde se vodi rat, tu ne napreduje umetnost i
intenzivirati (lat. intendere zategnuti, naprezati) nauka.
činiti, učiniti jačim, pojača-ti, pojačavati. interartikularni (nlat. interarticularis) koji se
intenzivnost v. intenzitet. nalazi meñu zglobovima, meñu-zglobni.
intenzivum (lat. intensivum, sc. verbum) rpax. interval (lat. inter, vallus bedem, prostor
glagol koji označava pojačavanje radnje izmeñu bedema, intervallum) meñuprostor,
drugog glagola, npr. „prisluškivati" od odstojanje, razdaljina, razmak, praznina
„slušati", „klati" od „tući", itd. izmeñu čega; meñuvreme; prav. meñuvreme,
intenzija (J:ZT. intensio) naprezanje, rok;muz. razlika visina izmeñu dva tona; per
napregnutost, pojačavanje snage; unutarnja tggervala (lat. per intervalla) u prekidima, na
snaga, jačina, žestina; sadržina, unutarnja, prekide, sa prekidima',dilucida ili običnije
vrednost, stepen jačine. lucida ingervala (lat. dilu-cida, lucida
intervalla) pl. svetli trenuci
23 Leksikon
intervalometar 354 interesent

prisebnosti kod bolesnika, naročito kod kom, naučnikom itd., gleda da posta-
bolesnika duševno obolelog. vljanjem pitanja dozna njegovo mišljenje o
intervalometar (lat. intervallum rastojanje, grč. važnim dnevnim pitanjima da bi ga objavio u
metron) voj. u artil>eriji: sprava za merenje listu.
rastojanja od cilja do tačke udara zrna ili intervokalni (lat. inter, vocalis glasan, zvučan)
rasprskavanja u vazduhu. lingv. koji se nalazi izmeñu dva vokala.
intervenijent (lat. interveniens) prav. onaj koji interglacijalna doba (lat. inter, glacialis leden)
se umeša u neki spor kao treći (lat. tertius geol. doba koja su bila izmeñu pojedinih
interveniens), posrednik, sudija, izborni ledenih perioda na Zemlji, naročito u Evropi.
sudija. interdentalan (lat. inter, dens zub, dentalis
intervenirati (lat. intervenire) mešati se, zubni) koji je izmeñu zuba;gram. meñuzubni
umešati se u što (npr. u kakav spor), (glas).
pojavljivati se kao posrednik, posredova-ti; interdikt (lat. interdictum) zabrana; u
trg. menicu koju je trasat odbio isplatiti ili katoličkom crkvenom pravu: obustava oba-
regulisati za račun trasanta; raditi (ili: vljanja svih crkvenih obreda (sem krštenja,
uticati) na berzi da se održi kurs novca ili krizmanja, ispovedanja i priče-šćivanja
hartija od vrednosti; voj. umešati se vojnom bolesnih i samrtnika), kao crkvena kazna za
silom, priteći vojskom (u pomoć i sl.). oblast, državu, grad ili opštinu (koju su
intervenisti v. intervenirati. primenjivale ranije pape da bi prisililo vlade
interventivan (nlat. interventivus) koji se na popušta lje).
pojavljuje u ulozi posrednika, posred-nički. interdiktor (nlat. interdictor) onaj koji
interventor (nlat. interventor) posrednik, izborni zabranjuje, zabranilac.
sudija. interdikcija (lat. interdictio) zabrana,
intervencije (lat. interventio mešanje, uskraćivanje, uskraćenje, ukidanje, liša-
posredovanje, ulazak trećeg lica u neki spor u vanje, lišenje.
ulozi sudije ili posrednika; mešanje jedne interdiciran (lat. interdictus) prav. proglašen
države u poslove druge države; fin. nesposobnim za samostalno upravljanje
posredovanje na berzi u svrhu održavanje imovinom.
kursa hartija od vrednosti; trg. primanje tuñe interdicirati (lat. interdicere) zabraniti, uskratiti;
menice na sebe; voj. ulaženje u rat. zabraniti slobodno raspolaganje svojom
intervencionizam (lat. interventio) l. politička imovinom.
doktrine i praksa oružanog, političkog i interegnum (lat. interregnum) vreme od
ekonomskog mešanja u meñu-državne ili smrti ili silaska s prestola jednog vla-daoca
unutardržavne odnose, radi očuvanja ili pa do stupanja na presto drugog vladaoca,
promene postojećeg stanja; 2. ekon. pravac meñuvlada, vreme za koje država nema
koji zahteva uplitanje države u privredni vladaoca.
život, tj. da država reguli-še osnovno interes (lat. intersum, interesse učestvovati,
kretanje u privredi. uzeti udela) udeo, učešće; odnos, privlačnost,
intervencioiisti (lat. interventio) pl. oni koji rade zanimljivost; pažnja, ljubav, naklonost;
na tome da se interveniše, tj. da neka država značaj, važnost, vrednost; korist, dobit,
uñe u rat. dobitak; kamata, prihod od ulože-nog novca,
intervertebralan (nlat. intervertebralisjawa?-. novac plaćen za upotrebu uzaj-mljenog novca;
meñupršljenski, koji leži meñu pršlje- prost interes novac plaćen na glavninu zajma;
novima. složen interes ili interes na interes interes
inter vivos (lat. inter vivos) meñu živima, za plaćen na glavninu periodično povećanu
života; prav. zaživotni, npr. posao: ugovor, dodavanjem neplaćenog interesa; prav. korist
testamenat itd. ili šteta koju neko ima od radnje nekog
Intervizija (lat. inter meñu izmeñu, visio drugog lica ili od dogañaja; per interese (lat.
pojava, viñenje) udruženje televizijskih per interesse) iz koristoljublja; interesni
stanica socijalističkih zemalja Istočne Evrope; račun račun kojim se. izračunavaju kama-te;
Evrovizija. politika interesa sebične politika.
intervju (eng. interview) razgovor, ispitivanje; interesantan (fr. interessant) zanimljiv,
naročito: razgovor izmeñu saradnika nekog privlačan, koji pobuñuje radoznalost,
lista i kakve istaknute ličnosti iz javnog uzbudljiv, zabavan; važan, značajan; redak,
života o aktuelnim pitanjima, koji će taj osoben.
saradnik docnije objaviti u svom listu. interesantnost (lat. interesse) zanimljivost,
intervjuisati (eng. interview) posetiti koga u privlačnost, zanačajnost.
cilju ispitivanja njegovog mišljenja; v. interesent (lat. interesse, fr. interesser) onaj
intervju. koga se nešto tiče, onaj koji ima udela u
intervjuist(a) (eng. interview) saradnik, re- čemu, onaj kojemu je stalo do čega, učesnik,
porter nekog lista koji, u razgovoru s udeonik; onaj koji želi što, koji polaže pravo
kakvim istaknutim državnikom, umetni- na što; kupac, mušterija.
interesira™ se 355 in terminis

interesira«! se v. interesovati se. interkontinentalan (nlat. intercontinenta-lis)


interesna sfera područje uticaja; u meñunarodnoj koji je izmeñu kontinenata, meñukonti-
imperij alističkoj politici znači priznate nentalan; meñukopnen.
prvenstvo uticaja nekoj imperi-jalističkoj sili interkonfesionalan (nlat. interconfessiona-lis)
na drugu zemlju; područje interesa pojedinih koji se tiče meñusobnih odnosa raznih
država. veroispovesti; koji ne deli, ne razlikuje, po
interesovati se (lat. interesse) zanimati se za, verskom pripadništvu.
imati udela u, sudelovati, učestvovati, uzimati interkostalan (nlat. intercostalis) alat. meñu-
učešća u; imati prema čemu naklonost ili rebarni, koji leži meñu rebrima.
ljubav, biti odan; zauzimati se za koga; imati interkruralan (lat. inter, crus, cruris) znat.
saučešća; interesuje me zanima me, stalo mi meñubedreni, meñubutni.
je, tiče me se, privlači me, izaziva moje interkurentan (lat. intercurrens) koji se
saučešće, moju radoznalost, moju pažnju; tu pojavljuje za trajanja nekog stanja, koji
sam zainteresovan prema tome nisam izbija; med. za bilo, puls: nepravilan.
ravnodušan, do toga mi je stalo, to me se tiče, interkutan (nlat. intercutanus) anat. koji se
to je za mene važno, tu su u pitanju moji nalazi izmeñu kože i mesa.
računi; interesirati se. interlingva (lat. inter, lingua jezik) veštački
interijer (lat. interior) v. enterijer. jezik napravljen od glavnih jezika zapadnih
interim (lat. interim) meñutim; meñuvreme; naroda, sa toliko uprošćenom gramtikom da
privremeno: privremena uredba, privremena ga svaki poznavalac velikih zapadnih jezika
odluka o kakvoj spornoj stvari; privremeno može razumeti gotovo bez ikakvih teškoća.
stanje; provizorijum. interlingvistika (lat. inter, fr. linguisti-que)
interimistikum (lat. interimisticum) prav. lingvistička disciplina koja se bavi
privremena odredba o nekoj spornoj stvari, sastavljanjem veštačkih jezika za me-
koja važi dok se ne donese konačna odluka; ñunarodno sporazumevanje.
provizorijum. interlinearan (nlat. interlinearis) napisan ili
interiorizacija (lat. interior unutrašnji) tih. štampan izmeñu redova, meñuredni,
shvatanje da je psihička delatnost u stvari meñuvrsni; interlinearna verzija prevod
rezultat unutra prenesene (inte-riorizovane) napisan izmeñu dva pisana ili štampana reda.
spoljašnje materijalne delatnosti. interlokut (lat. interlocutum) prav. v. inter-
ingerjekcija (lat. interjectio) gram. uzvik, usklik lokucija; prethodno priznanje na par-nici.
(ah, oh, jao, ih, uh, fuj, ajs, iš! i dr.); prav. interlokucija (lat. interlocutio) razgovor; prav.
podnošenje žalbe (apelate) na presudu višem prethodna odluka, privremena presuda koja se,
sudu. ranije, izricala pre donošenja konačne
interkalaran (lat. intercalaris) umetnut, do-dan, presude; sporedna osuda u parni-ci zbog
dometnut; interkalaris anus (lat. intercalaris kakve sporedne stvari.
annus) prestupna godina; interkalaris dies interludij(um) (lat. interludere, nlat. inter-
(lat. intercalaris dies) npe-stupni dani (29. II ludium) muz. meñuigra.
svake četvrte godine); med. dani bez groznice. intermaksilaran (nlat. intermaxillaris) znat.
interkalacija (lat. intercalare) naknadno meñuvilični.
dodavanje, umetanje, dodatak, umetak. intermedijaran (nlat. intermediarius) koji
inter kanem et lupum (lat. inter canem et predstavlja sponu ili vezu izmeñu dve ili više
lupum) „izmeñu psa i kurjaka" tj. u stvari, koji posreduje, posredni.
sumrak, zapravo u vreme izmeñu trenutka intermedijeri (fr. intermediaire) meñupro-dukti,
kad pastir dreši psa sa lanca da mu čuva meñuproizvodi.
stado, i vremena kada se kurjak, koristeći se intermedij(um) (nlat. intermedium) vreme
početkom padanja mraka, prikrada u blizinu izmeñu dva utvrñena roka;fiz., hem. materija
stada. koja pomaže prelazak jedne materije u drugu,
interklavikularan (nlat. interclavicularis) znat. ili sjedinjavanje drugih dveju materija u jednu;
meñuključnjačni, koji leži izmeñu ključnjača. katalizator; poz. igra izmeñu dva čina,
interkolumnij(um) (lat. inter, columna stub) meñuigra.
grañ. razmak izmeñu dva stuba; meñupro- intermeco (ital. intermezzo, lat. intermedium)
stor. meñuigra; mali komični pozorišni komad,
interkomunikacija (nlat. intercommunica-tio) obično mala komična opera koja se izvodi
zajednica, opštenje, meñusobna veza. izmeñu činova glavne predstave i koja nema
interkomunicirati (nlat. intercommunicare) biti nikakve veze sa glavnom predstavom; u
u zajednici, imati meñusobnu vezu, opštiti. instrumentalnoj muzici: kratak, samostalan
interkonjekcija (lat. inter meñu, izmeñu, so- komad; komična epizoda uopšte.
njicere strpati) meñusobno povezivanje in terminis (lat. in terminis) u pristojnim
električnih centrala dalekovodima. granicama, u pripadajućim granicama
(ostaviti).

23*
intermisija 356 iiternacionalne brigade

intermisija (lat. intermissio) prekid za neko svetskom ratu srozavši se u najgori soci-
vreme, propuštanje; izostajanje za neko jalšovinizam i oportunizam prema impe-
vreme, privremeni prestanak; vreme izmeñu rijalizmu. — Treća internacionala
prestanka i ponovnog pojavljivanje čega, npr. (1919—1943). Osnovao je Lenjin na kongresu
intermisija groznice med. vreme bez groznice u Moskvi, marta 1919, kao revolucionarno
(tj. vreme izmeñu njenog prestanka i meñunarodne udruženje radnika.
ponovnog pojavljivanja). ...... njena je misija: ispuniti, sprovesti u
intermitens (lat. intermittens) med. prestup-na život zavete marksizma i ostvariti vekovne
groznica, groznica koja se javlja na mahove, ideale socijalizma i radničkog pokreta."
s prekidima. (Lenjin). Ova je Internacionala raspuštene
intermitentan (lat. intermittere obustaviti, 1943. god. —Druga i po internacionala
prekinuti) koji ima prekide, koji je s (1921—23) meñunarodna organizacije
prekidima, na mahove, koji izostaje s centrističkih i socijalistič-kih partija i grupa,
vremena na vreme, koji prestane pa se osnovana u Beču, kao reakcija na stvaranje
pojavi; nastupni. Treće komunističke internacionale, da bi se
intermitirati (lat. inter-mittere) prekinuti za očuvao uticaj u radničkim masama i sprečio
neko vreme, propustiti, propuštati; izostajati, njihov odlazak ulevo. Spajanjem ove
prekidati se, prestajati za neko vreme; internacionale sa ostacima Druge
intermitirajuće bolesti bolesti sa prekidima za internacionale nastaje tzv. Socijalistička
vreme kojih se bolesnik oseća relativno radnička internacionala 1923—40, koja se
zdravim (npr. intermitirajuća groznica); posle II svetskog rata (1951) obnavlja u
intermitira-jući izvori izvori koji privremeno Socijalističku internacionalu, sastavljenu
presušuju pa opet izbijaju; intermitirajući puls uglavnom od so-mijalističkih i
bilo (puls) koje nejednako bije, s prekidima. socijaldemokratskih partija Zapadne Evrope;
intermuskularan (nlat. intermuscularis) aiat. 2. himna meñunarodne socijalne demokratije,
meñumišićni, koji se nalazi izmeñu mišića. tekst Ežena Potjea (1871), a melodija Pjer de
internat (nlat. internatum) vaspitan zavod u Gajtera; komunistička internacionala,
kojem pitomci, pored nastave imaju stan i kominterna.
hranu (supr. eksternat). internacionale!! (nlat. internationalis)
internacija (nlat. internatio) v. interni-rati. meñunarodni (npr. internacionalno pravo,
internacionala (lat. inter, natio narod) 1. internacionalni odnosi ugovori, j"ezik itd.).
meñunarodne udruženje radnika. — Prva internacionalizam (lat. inter, natio narod) 1.
internacionala (1864—1876). Osnovana meñunarodni pokret radnika svih zemalja za
1864. god. u Londonu. Organizatori Marks i klasno jedinstvo i solidarnost u borbi za
Engels. Marks je formulisao njene principe i zbacivanje vlasti buržoazije, uništenje
bio njen stvarni rukovodilac. Internacionala imperijalizma i uvoñenje soci-jalističkog,
je imala cilj da organizuje i poveže akciju odnosno komunističkog poretka; 2. osećanje
meñunarodnog proletarijata radi ekonomskog solidarnosti i bratstva svih radnika sveta,
oslobañanja radnika iz najamnog ropstva a s zbližavanje svih naroda i stvaranje jednog
tim i uništenja svakog klasnog gospodstva, tj. višeg, jedinstvenog društva ureñenog pr
klasa. Da bi to postigao, proletarijat mora da socijalističkim načelima; zbog toga
se organizuje u svakoj zemlji u posebnu internacionalizam vodi borbu protiv
političku partiju. Prvu internacionalu je šovinizma, nacional-ne isključivosti,
raspustio Marks, jer je njen rad bio imperijalizma, milita-rizma i rata.
onemogućen porastem reakcije u Evropi internacionalizacija (lat. inter, natio)
posle poraza Pariske komune, a i zbog priznavanje čega za zajedničko,
podrivačke delatnosti anarhista (Baku-njin). meñunarodne; sporazum po kome sve države
Faktički je prestala sa Haškim kongresom imaju jednako pravo da se nečim koriste, npr.
(1872), mada je formalno ra-spuštena na nekom teritorijom, moreuzom, rekom itd.
kongresu u Filadelfiji (1876. god.). — internacionaliziragi (lat. inter, natio) činiti,
Druga internacionala (1889—1914). učiniti nešto zajedničkim, meñunarodnim;
Osnovana na kongresu u Parizu. Organizator sporazumom rešiti da sve države imaju
je Engels, koji je njome stvarno rukovodio za jednako pravo da se nečim koriste, npr.
vreme svoga života. Dotle je i Internacionala nekom teritorijom, rekom, nekim moreuzom
stajala na marksističkim pozicijama. Od itd.
početka XX veka u njoj preovlañuje internacionalist(a) (lat. inter, natio) pristalica
oportunizam i revizionizam, uprkos otporu ili član radničke internacionale; kosmopolit.
revolu-cionarnog levog krila (Lenjin, Roza iiternacionalne brigade jedinice stranih
Luksemburg). Pretrpela je slom u prvom dobrovoljaca koje su se borile na strani
republikanske vojske u Španskom
grañanskom ratu (1936-39).
interni 357 interpretirati

interni (lat. internus) unutrašnji, unutar-nji; interpelacija (lat. interpellatio) upadica,


domaći; interna medicina deo medicine koji se prekidanje u govoru, prigovor; u parla-
bavi unutarnjim bolestima; interna trgovina mentarnom smislu: pitanje kojim poslanik, u
unutarnja trgovina, domaća trgovina (supr. parlamentu, traži od vlade ili nekog ministra
eksterna); koji je odreñen za unutarnju službu, pismeno ili usmeno izja-šnjenje o izvesnoj
koji nije za javnost (npr. interne stvari, stvari iz oblasti unutrašnje ili spoljne politike;
interni spor). prav. spre-čavanje, osporavanje poseda,
internirati (nlat. internare) sumnjive strance, prigovor; pozivaše pred sud.
političke ili vojne begunce strane države, interpelirati (lat. interpellare) prekidati,
podanike neprijateljske države za vreme rata, prekinuti koga u govoru, upadati u reč,
ili domaće politički sumnjive i neispravne smetati; tražiti odgovor ili objašnjenje o
ljude osuditi da žive pod policijskim ili čemu od nadležnog ministra u parlamentu;
vojnim nadzorom u odreñenom mestu, u tzv. prav. sprečavati nešto; praviti prigovor; zvati
koncentra-cionim logorima; zatvoriti, držati pred sud.
u zatočenju, ograničiti slobodu kretanja; kao interpelisati v. interpelirati.
imenica: interniranje, internacija. interpozicija (lat. interpositio) umetanje,
internirac (lat. internus) onaj koji je inter-niran; stavljanje izmeću; zalaganje, posredovanje;
v. internirati. ulaganje pravnog leka; posredovanje vlasti;
internist(a) (lat. internus unutrašnji) ñak koji, interpozicio apelacionis (lat. interpositio
pored nastave, ima u zavodu i stan i hranu appellationis) prav. ulaganje priziva na viši
(supr. eksternist); med. lekar specijalista za sud.
unutarnje bolesti; bolesnik koji boluje od neke Interpol (skr. od eng. International police)
unutarnje bolesti; u Francuskoj: lekarski Meñunarodna organizacije kriminali-stičke
pomoćnik. policije (sa sedištem u Parizu) za pomaganje
internodij(um) (lat. internodium) bot. članak, država članica u otkrivanju krivičnih dela i
prostor izmeću dva kolena (ili: kolenca) u hvatanju zločinaca; SFRJ je članica od
stabljike, rastojanje izmeñu kolena (ili: 1946. god.
kolenaca) članaka. interpolator (lat. interpolator) falsifikator tuñih
internum (lat. internum) ono što je unutarnje; dela, umetač u tekst, poturivač, podmetač.
unutrašnja stvar ili posao. interpolacija (lat. interpolatio) umetanje,
internuncije (lat. internuncius) pregovarač, kvarenje prvobitnog teksta nekog spisa
posrednik; izvanredni papinski poslanik docnijim umetanjem reči, rečenica, stro-fa ili
drugog ranga. stavova;mat. umetanje novih članova izmeñu
interogativ (lat. interrogativum)/pajM. upitna članova jednog niza brojeva.
zamenica: ko? što? koji? čiji? interpolirati (lat. interpolare) glasanjem dati
interogativan (nlat. interrogativus) upitni, koji nečemu nov ili drukčiji izgled, doterati;
ima oblik pitanja. umetnuti i tim umetanjem pokvariti nešto;
interogatorij(um) (nlat. interrogatorium) prav. interpolirana mesta iskva-rena ili docnije
saslušanje, sudsko ispitivanje; zapisnik o umetnuta mesta u tekst nekog dela; mat. vršiti
saslušanju. interpelaciju.
interogacija (lat. interrogatio) pitanje, interponent (lat. interponens) prav. ulagač
ispitivanje, saslušavanje, saslušanje. pravnog leka protiv neke odluke.
interokeanski (lat. inter, oceanus, grč. intsrponirati (lat. interponere) umetnuti, umetati,
okeanos) meñuokeanski, koji leži izmeñu metnuti izmeñu, metati izmeñu, stavljati
okeana, koji vezuje okeane. izmeñu, staviti izmeñu; posredo-vati, primiti se
interparlamentarni (lat. inter, nlat. posredovanja u čemu; prav. uložiti (ili: ulagati)
parlamentum) koji vezuje sve parlamente, pravni lek protiv nepovoljne odluke.
meñuparlamentarni; interparlamentarna unija interpret (lat. interpres) tumač, objašnjava-lac;
udruženje parlamentaraca raznih država, prevodilac; prikazivač, predstav-ljač, npr.
osnovano 1888, koje radi na rešavanju neke uloge.
meñunarodnih sporova; neka vrsta svetskog interpretator (nlat. interpretator) tumač,
parlamenta koji svake godine održava svoje izlagač; objašnjavalac, prikazivač, pred-
konferencije i ima svoj st al an bi ro (1909 — stavljač; prevodilac.
1914. u Bri sl u, 1914—1920. u Kristijaniji,
a od 1920. u Ženevi). Krajem 1976. imala je interpretacija (lat. interpretatio) tumačenje,
72 zemlje--članice. objašnjavanje, izlaganje (spisa, zakona,
inter partes (lat. inter partes meñu ugovora i dr.); predstavljanje, prikazi-vanje
strankama) prav. oznaka da neki pravni (npr. neke uloge); prevoñenje stranog pisca.
posao stvara pravo i obaveze samo za interpretirati (lat. interpretari) tumačiti,
stranke koje su u njemu sudelovale. objašnjavati, izlagati; prikazivati,
interpelant (lat. interpellans) podnosilac predstavljati; prevoditi.
interpelacije u parlamentu.
interpungirati 358 intimus

interpungirati (lat. interpungere) v. inter- i pri tome uzajamnom dejstvu ili se


punktirati. pojačavaju, ili se slabe, ili se poništavaju.
intsrpunktacija (nlat. interpunctatio) v.in- interferirati (lat. interferre) fiz. vršiti uzajamno
terpunkcija. dejstvo svetlosnih (ili toplot-nih, zvučnih
interpunktirati (nlat. interpunctare) gram. staviti itd.) talasa, tako da se dejstvo svakog talasa
(ili: stavljati) rečenične znake: tačku, zarez, pojača, oslabi ili poništi, up. interferencija.
znak pitanja itd.; interpungirati. interferisati v. interferirati.
intsrpunkcija (lat. interpunctio) gram. reče-nični ivterferometar (nlat. interferre, grč. met-ron)
znaci; stavljanje rečeničnih znakova; aparat za merenje dužine svetlosnih talasa
interpunktacija. pomoću pojava interferenckje svetlosnih
interesne (lat. inter, sexus) biol. organizam kod zrakova.
koga su izražene i muške i ženske polne interfon (lat. inter, grč. phone glas, zvuk, eng.
odlike. interphone) ureñaj za meñusobne razgovore,
intersekcija (lat. intersectio) presecanje, presek, kada je neposredno sporazumevala nemoguće.
izukrštavanje; presecište, tačka u kojoj se intercedent (lat. intercedere, intercedens)
presecaju dve linije. posrednik, onaj koji se zauzima za koga ili
interseptum (lat. interseptum) pregradni zid, što; jemac.
pregrada; znat. prečaga, vetrila, dijafragma. intercelularni (lat. inter, cellula ćelija) fiziol.
intersecirati (lat. intersecare) prosecati, meñućelijski, koji se nalazi izmeñu tkivnih
rascepiti, raseći. ćelija životinjskog tela, npr. intercelularni
interskapilij(um) (nlat. interscapilium) zool. v. prostori vazduhom ispunjeni prostori izmeñu
interskapulum. ćelija; inter-celularna supstancija tvar koja se
interskapulum (nlat. interscapulum) znat. prostor nalazi izmeñu ćelija i koja ih spaja.
izmeñu lopatica. intercepcija (lat. interceptio) oduzimanje tu-
interstelarni (nlat. inter, stella) meñuzvezdani, ñega, prisvajanje, zatajivanje.
koji se nalazi meñu zvezdama. iitercesija (lat. intercessio) zauzimanje,
intersticijalan (lat. interstitialis) meñupro-storni, zalaganje, posredovanje, moljenje; jemčenje,
koji se tiče meñuprostora, koji je u vezi sa jemstvo; prav. ulaganje prigovora.
meñuprostorima;.ingersgici/a.gg-no tkivo žol. intercizija (lat. intercisio) rasecanje, presek;
poduporno tkivo u životinj-skom parenhimu prekid, odmor, stanka, počinka, pauza;
(vezivno, hrskavičavo i koštano). odeljak, odsek, pasus; gram. umetnuta
intersubjektivan (nlat. intersubjectivus) fil. koji rečenica.
važi za veći broj subjekata. intestabilan (lat. intestabilis) prav. nesposoban, da
intertignij(um) (lat. intertignium) grañ. prostor svedoči (pred sudom), nesposoban za
izmeñu dve grede. pravljenje testamenta.
intertrigo (lat. terere trti, tritum, inter-trigo) intestatan (lat. intestatus) koji nije napravio
med. ojedina, zapaljenje kože izmeñu dveju raspored imovine pred smrt; heres intestatus ili
kožnih površina koje se dodiruju. heres ab intestato (lat. heres intestatus, ab
intestato) prav. onaj koji prima nasledstvo i
intertritura (lat. intertritura) med. dobijanje bez testamenta, tj. prirodni, zakoniti
stolice pomoću trljanja. naslednik.
intertropski (lat. inter, grč. trope vraćanje, intestatni naslednik (lat. heres intestatus) v.
obrtanje) geogr. meñupovratnički, koji se intestatan.
nalazi izmeñu povratnika; koji raste ili uspeva intestinalan (nlat. intestinalis) utrobni;.in-
izmeñu povratnika. testinalni ton med. šum u crevima koji se može
interuzurij(um) (lat. inter, uti upotrebljava-ti, čuti pomoću lekarske slušalice.
usus upotreba, interusurium) trg. meñu- intestinum (lat. intestinum) znat. crevo; in-testina
kamate, tj. obračunavanje kamata pri utroba.
plaćanju nekog potraživanja koje još nije nitima (lat. intimus) l. unutrašnji, skriveni
dospelo za vreme od dana plaćanja do roka u sadržaj duševnog života pojedinca; skrivena
kojem bi trebalo izvršiti plaćanje. misao, želja; skriven, zatvoren način
interupcija (lat. interruptio) prekidanje, življenja; prijatna sredina, topla atmosfera; 2.
presecanje; smetanje, ometanje; interupcio anat. unutrašnji sloj zida krvnih i limfnih
preskripcionis (lat. interruptio praescrip- sudova.
tionis) prav. prekidanje zastarelost. intiman (lat. interior, intimus) unutrašnji;
interferencija (nlat. interferentia) fiz. pojava prisni, lični, srdačan, prijateljski.
koja nastaje kada do iste tačke M (neke intimat (lat. intimatum) visoka naredba,
elastične sredine) stignu dva trep-tajna naredba sa najvišeg mesta.
kretanja, ili, drugim rečima, kada kroz M intimacija (nlat. intimatio) objavljivane.
prolaze dva zraka; uzima se da su periode intimnost (lat. intimus) prisnost, prisno
oba kretanja jednake. Kaže se da dva takva prijateljstvo, tesna veza.
zraka interferišu u tačci M, intimus (lat. intimus) prisni prijatelj.
intoksikaci]a 359 intronizacija

intoksikacija (lat. in u, grč. toxikon otrov) med. intranzitivan (lat. intransitivus) neprelazan;
trovanje, bolest izazvana dejstvom otrova na verbum intranzitivum (lat. verbum
organizam; fig. opijanje, zano-šenje, intransitivum) v. intranzitivum.
očaravanje; zanesenost, očaranost, opijenost. intranzitivum (lat. intransitivum) gram.
intolerantan (lat. intolerans) netrpeljiv. neprelazni glagol.
intolerantizam (lat. intolerantia) netrpelji-vost, intransigentan (lat. in- ne, transigere nago-diti
netrpljivost. se) nepopustljiv, nepomirljiv; uporan,
intolerantnost v. intolerancija. postojan.
intoleravcija (lat. intolerantia) netrpelji-vost, intransigenti (lat. in- ne, transigere) oni (ljudi)
netrpljivost. koji ne popuštaju i ne upuštaju se ni u kakvo
intonacija (ital. intonatio)muz. davanje tona; pogañanje.
proizvoñenje tona; sviranje, pevanje; u kat. intransigentnost (lat. in-, transingere) nepo-
crkvi: početne reči molitve koje izgovori pustljivost, nepomirljivost.
sveštenik za oltarom i na koje verni intraokularni (nlat. intraocularis) koji se nalazi
odgovaraju. u oku, očni.
intonirati (lat. intonare)«y3. dati ton, davati ton; intrauterinski (nlat. intrauterinus) med. koji je u
proizvoditi tonove; svirati, pevati. unutrašnjosti materice.
intorzija (lat. intorsio) uvrtanje, zavrtanje; intracelularan (lat. intra, cellula ćelija, nlat.
krivljenje, iskrivljenost; intorzio uteri (lat. intracellularis) biol. koji je u unutrašnjosti
intorsio uterine?, iskrivljenost mate-rice. ćelije, u ćeliji.
intra (lat. interus, intra) latinski predlog, intriga (fr. intrigue, ital. intrigo) spletka,
pojavljuje se u složenicama, kao predme-tak, smutnja; u drami: zaplet, tj. veštačke
sa značenjem: u, unutra, iznutra; vremenski: zamršavanje konaca usled čega dolazi do
za, pre isteka; o brojevima: ispod; u obimu, u ukrštavanja interesa i želja ličnosti koje
granicama. igraju.
intravenozan (nlat. mtravenosusjMea. koji se intrigant (fr. intrigant) spletkaš, splet-kar,
ubrizgava (lek) pravo u vene, da bi se smutljivac; u drami: lice koje svojim
ubrzalo dejstvo. spletkama najviše doprinosi stvaranju
intravertan (lat. intra, vertere okretati) okrenut dramskog zapleta.
unutra, upravljen prema onome što je unutra; intrigantski (fr. intrigant) spletkarski,
intravertne ličnosti tih. po Jungu, to su osobe spletkaški, smutljivački, lukav, prepreden,
koje vole da su same sa sobom, koje su podmukao.
povučene u sebe, misaoni intrigirati (ital. intrigare, fr. intriguer)
• ljudi (supr. ekstravertne ličnosti). spletkariti, spletkašiti, praviti spletke (ili:
intravilan (lat. intra, villa letnjikovac) gradski, smutnje), kovati zamke, raditi kome iza
varoški (naziv za izgrañeni i naseljeni deo leña; poz. zaplesti, praviti zaplet.
gradske ili varoške opštine); supr. ekstravilan. introverzija (nlat. introversio) podavije-nost,
intrada (ital. intrata, stfr. intrade) muz. uvod, okrenutost unutarnjoj strani; intro-verzio
predigra, kratak instrumentalni period kao palpebrarum (nlat. introversio palpebrarum)
uvod u veći muzički komad; intrade pl. med. podavijenost ivica očnih kapaka.
državni prihodi (od poreza, nameta i dr.). introvertan v. intravertan.
intrakapsularan (nlat. intracapsularis) ned. koji introvertiranost (lat. intra, vertere okretati)
se nalazi u zglobnoj čašici, npr. povreda psih. duševno stanje u kome se pojedinac
zgloba koja je doprla u zglobnu čašicu. „zatvara u sebe", ograñuje od dodira s
intrakardijalan (lat. intra, grč. kardia srce) med. okolinom; supr. ekstravertiranost.
koji se daje u srce (interkardijalna injekcija). introgresija (lat. introgredi, nlat. intro-gressio)
intrakranijalan (lat. intra, grč. kranion lobanja) ulazak, ulaženje, pristup.
unutar lobanje. introdukcija (lat. introductio) uvoñenje,
uvod; uvoñenje u dužnost, u zvanje; uvod (u
intramentalan (lat. interus, intra, mens, duša) knjizi); muz. uvod u neki muzički komad,
fil., psih. koji pripada svesti pojedinca, obično laganog i ozbiljnog karaktera.
području ličnog, neposrednog (subjektivnog) introitus (lat. introire ući, ulaziti) pristup, uvod;
doživljavanje. uvodna pesma (obično u katoličkoj misi).
intra muros (lat. intra muros) koji je izmeñu introjekcija (nlat. introjectio) metanje u,
zidova; koji nije za javnost, tajni. umetanje.
intramuskularan (lat. intra, muscularis) med. intromisija (nlat. intromissio) unošenje,
koji se ubrizgava u mišiće. uvlačenje, ubrizgavanje.
intranzigenti v. intransigenti. intromitirati (lat. intromittere) pustiti (ili:
puštati, poslati) unutra.
intromitovati v. intromitirati,
intronizacija (grč. thronos presto, nlat.
inthronisatio) podizanje (ili: stupanje) na
intronizirati 360 infant

presto; svečano ustoličavanje novopo- kih pojmova i zakona; takoñe: učenje o


svećenog patrijarha, vladike, biskupa ili pape intuiciji kao najglavnijem i najpouzda-nijem
u glavnoj (stolnoj) crkvi; osloboña-vanje izvoru saznanja.
pokajnika i ponovo primanje u crkvenu intumescencija (lat. intumescentia) med. oticanje,
opštinu; ponovno osvećenje oskvrnje-ne crkve otok; nabujavanje.
ili oskvrnjena oltara. inturgescencija (nlat. inturgescentia) v.
intronizirati (grč. thronos presto, nlat. intumescencija .
inthronisare) svečano postaviti na presto; intus (lat. intus) u unutrašnjosti, unutra.
vladiku ili biskupa svečano uvesti u zvanje i intus-suscepcija (nlat. intus-susceptio) fi-ziol.
dostojanstvo. primanje u unutrašnjost, u sebe; naročito:
introspektivan (nlat. introspectivus) samo- unutarnje prisvajanje, prisajedinja-vanje
posmatrački, samoposmatralački koji ispituje materija primljenih u telo; rastenje primanjem
(ili: posmatra) svoju unutrašnjost, koji u se hranljivih materija; intus-suscepcija
izražava samoposmatranje, koji se odnosi na jednog creva med. uvlačenje gornjeg dela
samoposmatranje. jednog creva u drugo.
introspekcija (nlat. introspectio) gledanje unutra, inćar (arap. inkar, tur. inkar) poricanje,
zagledanje u sebe, samoposmatranje, odricanje, odbijanje, neodobravanje.
posmatranje svojih misli, osećanje itd. inćariti (arap.) poricati, odricati, odbijati.
introspicirati (lat. intro-spicere) gledati u, inulin (lat. inula) hem., farm. skrobu sličan ugljeni
posmatrati svoju unutrašnjost, zagleda-ti u hidrat koji se dobiva od korena biljke oman
svoju unutrašnjost, posmatrati samoga sebe; (lat. inula).
ispitivati poblisko ili podrobno. inumbracija (lat. umbra senka, inumbratio)
intruzivan (lat. intrusivus) koji se uvlači (ili: senčenje, osenčavanje, zamračivanje.
nameće), nametljiv; geol. koji je ugasnut, u inumerabilav (lat. innumerabilis) koji se ne
tečnom stanju, u šupljine ili pukotine drugog može izbrojati, neizbrojljiv, bezbrojan.
stenja. inundacija (lat. inundatio) plavljenje, poplava.
intruzija (nlat. intrusio) bespravno uvla-čenje inunkcija (lat. inunctio) med. trljanje, utrlja-vanje,
ili ulaženje u zvanje; nametanje, nametljivost. pomazivanje trenjem.
intubacija (lat. in, tubus) med. uvlačenje naročite inutilis (lat. inutilis) nekoristan, neupo-trebljiv,
cevčice u grlo da bi se omogućio dolazak štetan, P1kodljiv; inutile pon-dus tere (lat.
vazduha u pluća, naročito kod difteričnih inutile pondus terrae) besko-risni teret zemlje,
oboljenja. tj. neradin i nekoristan čovek koji zna samo
intuitivan (lat. intueri sagledati, nlat. tŠŠušJfžg. za uživanje.
1. koji je predmetintuicije, koji se saznaje infalibilizam (nlat. infallibilitas) učenje o
intuicijom, koji se neposredno uviña i opaža, nepogrešivosti, dogma o nepogrešnosti pape;
bez posredstva razmišljanja (intuitivna istina); up. infalibilitet.
2. koji sačinjava intuiciju i koji prati intuici-ja, infalibilist(a) (nlat. infallibilitas) pristalica i
do koga se dolazi neposrednim shva-tanjem branilac učenja i dogme o nepogre-šljivosti
suštine stvari (intuitivno saznanje); supr. pape.
diskurzivan; 3. koji je obdaren intuicijom, infalibilitet (nlat. infallibilitas) nepo-grešnost,
koji saznaje intuicijom, koji može da nepogrešivost; naročito: ne-pogrešivost pape
neposredno uviña i opaža;intui-tivan duh duh u pitanjima vere i hrišćanske etike; dogma o
koji neposredno uviña i opaža koji sagleda nepogrešivosti (infalibilitetu) pape primljena je
celinski, a ne rasuñu-je raščlanjavanjem tek na vatikanskom koncilu, 18. jula 1870 (u
(analizom) i apstrak-cijom. borbi protiv donošenja ovakve dogme naročito
intuitivizam v. intuicionizam. se istakao ñakovački biskup Josip Juraj
intuitu (lat. intuitu) prav. s obzirom na, u Štrosmajer).
pogledu. infaman (lat. infamis) na zlu glasu, ozlogla-šen,
intuitus (lat. intultus) gledanje, posmatranje, izvikan; beščastan, sraman, gadan, gnusan,
opažanje, sagledanje; opažaj. odvratan, nizak, prljav.
intuicija (lat. intueor sagledam, opazim, nlat.
intuitio) \.fil. neposredno opažanje, infamantan (lat. infamans) koji škodi časti, koji
neposredno uviñanje, duhovno gledanje, nanosi sramotu.
neposredno stečeno saznanje, tj. ono do koga infamija (lat. infamia) ružan glas; neča-snost,
se nije došlo putem iskustva ili razmišljanja beščasnost, besramnost, niskost, gadost,
(refleksije), neposredno doživljavanje sramota, ruglo.
stvarnosti, „otkrivenje koje se razvija iz infant (lat. in, fari govoriti, infans, šp. infante)
čovekove duše" (Gete); 2. na-slućivanje, „onaj koji još ne može da govori", tj. dete;
predosećanje, slutnja. prvobitno: naslednik kraljevskog prestola,
intuicionizam (nlat. intuitio) fil. učenje o prestolonaslednik; zatim: kraljev sin,
neposrednoj, intuitivnoj izvesnosti etič- kraljević, kraljevski princ u Španiji i
Portugaliji.
infantado 361 infinitezimalan

infantado (šp. infantado) zemlja koja se nici koji borave u donjem svetu; donji svet,
ustupa na doživotno uživanje infantu ili podzemni svet (kod starih Rimljana).
infantkinji; otuda: infantados (in-fantados) inferioran (lat. inferior) donji, niži; mlañi,
pl. čuvene španske merino-ovce, koje su slabiji; potčinjen, podreñen; lošiji po
odgajane na tim imanjima. vrednosti.
infanterija (ital. infanteria) voj. pešadija, inferioritet (lat. inferior donji, niži, nlat.
pešačke trupe. inferioritas) potčinjenost, niži položaj,
infanterist(a) (ital. infanteria) voj. pešak, podreñenost; manja vrednost, slabiji kvalitet;
vojnik, koji služi u pešadiji. supr. superioritet.
infantilan (inn. infantil) detinji, dečiji; ivferiornost (lat. inferior donji, niži) v.
detinjast; maloletan. inferioritet.
infantilizam (lat. infans dete) zastoj u razvitku infernalan (lat. infernalis) koji se tiče
jedne osobe u telesnom i dušev-nom pogledu, podzemnog sveta, koji je u vezi sa
oblik oboljenja u kojem odrastao čovek podzemnim svetom, sa paklom; pakleni,
zadržava, i u telesnom i u duševnom pogledu, ñavolski, nečastivi.
detinjske crte i osobine, nedozrelost, naivnost. inferno (ital. inferno) podzemni svet, pakao;
infanticid (lat. infans, caedere ubiti, nlat. naslov prvog dela Danteove „Božan-stvene
infanticida) prav. ubica deteta, deteubica, komedije" (Inferno Pakao).
čedoubica; za ženu: infanticida. infertilan (nlat. infertilis) neplodan, nero-dan,
ivfanticidij(um) (nlat. infanticidium) prav. neprinosan.
deteubistvo, čedomorstvo. infestacija (lat. infestatio) neprijateljsko
infantkinja (šp. infanta) kraljevska kći, napadanje; napad, pustošenje, uznemiravanje.
princeza (u Španiji i Portugaliji); up. infant. infeudacija (nlat. infeudatio) davanje u feud,
infarkt (lat. infarcire umetati, trpati u nešto, davanje u leno.
nlat. infarctus) med. zatvaranje kanala i krvnih infeudirati (nlat. infeudare) dati (ili: davati) u
sudova u čovečjem telu što dovodi do feud, davati (ili: dati) u leno.
izumiranja izvesnih delova tkiva u koje infibulacija (lat. infibulatio) zakopčavanje (ili:
krvni sudovi ne mogu dovesti krv (naročito zašivanje) spoljnih delova ženskog spolnog
mozga, bubrega, srca, pluća i dr.); infarkt organa ili gornje kože muškog spolnog uda u
miokarda oboljenje srca prouzrokovano cilju sprečavanja prevreme-ne obljube ili
izumiranjem ograničenih delova srčanog brakolomstva, ili da bi se sprečilo, kao
mišića usled začepljenja srčanih (koronarnih) škodljivo po zdravlje, vr-šenje onanije kod
arterija. muškaraca. Raniji običaj na Istoku, koji se i
infatigabilan (lat. infatigabilis) neumoran, koji danas još održava kod nekih prirodnih
ne zna za umor. naroda.
infatuacija (lat. fatuus glupav, benast, nlat. infidelitet (lat. infidelitas) neverstvo, ve-
infatuatio) do smešnosti preterana ljubav rolomstvo; neverovanje, bezverje.
prema čemu, zaluñenost, zasleplje-nost, infiks (lat. infingere umetnuti, infixum) gram.
zanesenost za što. umetak.
infekt (lat. infectum) gram. glagolski oblik koji infiltrat (nlat. infiltrare) med. pojava koja
obeležava trajnu nesvršenu radnju. nastaje kada u tkivo prodru sastojci koji mu
infektan (lat. infectus) med. zaražen, kužan, nisu svojstveni (proizvodi zapaljenja, gnoja,
zagañen, otrovan, zatrovan; smrdljiv, gadan, seruma i dr.).
gnjio; infektivan. infiltracija (nlat. infiltratio) ulaženje ce-ñenjem,
infektivan (nlat. infectivus) med. v. infek- prodiranje u što; med. ravnomerno razilaženje
ciozan. i rasporeñivanje proizvoda bolesti (gnoja,
infektirati (fr. infecter) med. v. infici-rati. seruma, masti, ćelija raka) po supstanciji
infektologija (lat. infectio) med. nauka o organa; geol. uvlačenje ra-stvora u pukotine
zaraznim bolestima. stena.
infekcija (lat. infectio) med. zaražavanje, infiltrirati (nlat. infiltrare) ulaziti ce-deći se u
zaraženje, zaraza, izazivanje zaraze, na- nešto; utajati, upijati se u, prožimati kapljući.
stajanje stanja zaraženosti; prodiranje i infiman (lat. infimus) najdonji, najniži;
razmnožavanje klica bolesti; prenošenje ili poslednji; krajnji.
dobivanje bolesti zarazom. infinitan (lat. infinitus) beskrajan, beskonačan,
infekciozan (nlat. infectiosus) med. zarezan, trajan, neprestan; opšti; gram. neodreñen.
kužan, zaražljiv, kužljiv, koji ima svojstvo ili infinitszimala (fr. infinitesime)jifar. beskonačno
moć da prenese bolest infekci-jom; zarazni, mala količina.
koji potiče od zaraze ili infekcije, koji je infinitezimalan (nlat. infinitesimalis) l. mat.
pogodak da se prenese sa jedne osobe na beskrajno mali, neograničeno mali; in-
drugu. finitezimalniračun kltlanaliza besko-na čnog
inferi (lat. inferi) pl. mit. podzemni bogovi koji naziv za diferencijalni ra čun i integralno
borave u donjem svetu; umrli, pokoj- račun smatrani kao jedan; 2.
infinitet 362 influksizam

suviše malen da bi mogao biti izmeren ili inflacionisti (lat. inflatio) pl. pristalice
izračunat; krajnje sićušan, krajnje finansijske politike kojoj je cilj izda-vanje i
beznačajan. puštanje u opticaj većeg broja novčanica no
infinitet (lat. infinitas) beskrajnost, što je, prema stvarnim eko-nomskim
beskonačnost; bezbrojnost. prilikama zemlje, potrebno; up. inflacija.
infinitiv (lat. infinitivum se. verbum) gram. infleksibilan (lat. inflexibilis) nesavi-tljiv,
neodreñeni glagolski oblik, neodreñeni način, nevitak; nesalomljiv, kojim se ne može
npr. ići, jesti, »oteti, stajati. upravljati, neumoljiv, tvrdoglav; gram.
infinitorist(a) (lat. infinitus) pristalica nepromenljiv.
evolucione teorije u učenju o organskom infleksibilije (nlat. inflexibilia) gram.
stvaranju. nepromenljive reči (sveze, prilozi, predlozi i
infinitum (lat. infinitum) ono što je beskrajno, dr.).
beskonačno, bezgranično; ad ili in infinitum infleksija (lat. inflexio savijanje) opt. skretanje
(lat. ad, in infinitum) u beskrajnost, u svetlosnih zrakova sa njihovog pravog puta;
beskonačnost. muz. menjanje glasa, tona; gram. menjanje,
infirmarija (nlat. infirmaria) bolnica, soba u oblici.
kojoj se neguju bolesnici (po kat. inflektirati (lat. inflectere) savijati, pre-gibati,
manastirima); mesto za bolesne biljke u menjati; gram. staviti nad samogla-snik akcenat
zimskim baštama. cirkumfleks. inflektor (nlat. inflector) naprava
infirmarijus (nlat. infirmarius) čuvar bolesnika, koja se meće na okna za ventilaciju i kroz
onaj koji neguje bolesnike (u kat. koju ulazi u okno spoljni vazduh. inflikcija
manastirima). (lat. inflictio, infligere naneti, zadati; pričiniti)
infirmativan (nlat. infirmativus) poništa-van, prav. dosuñivanje kazne, odreñivanje kazne;
koji poništava, koji čini nešto nevažećim. izvršenje kazne. inflorescencija (nlat. inf
infirmirati (lat. infirmare)npaB. obesnaži-ti, lorescentia) bot. 1. cvat; inflorescencija
poništiti važnost, npr. nekog testamenta. kompozita (lat. in-florescentia composita)
infirmitet (lat. infirmitas) nejakost, slabost, složeni cvat; inflorescencija simpleks (lat.
bolešl>ivost. inflorescen-tia simplex) prosti cvat;
inficijacija (lat, infitiatio) prav. odricanje, inflorescencija racemoza (lat. inflorescentia
poricanje pred sudom. racemosa) grozdasti cvat; 2. procvetavanje,
inficirati (lat. in, facere, inficere) med. zaraziti, cvetanje, rascvetavanje. inflorescirati (nlat.
zaražavati, okužiti, zatrovati (voda inflorescere) procve-
inficirana kolerom = voda za-ražena tavati, procvetati, rascvetavati se. influentna
kolerom); zaraziti, zaražavati, uneti (ili: mašina fiz. na načelu električne influence
unositi) u organizam klice neke bolesti osnovana mašina za proizvoñenje elektriciteta.
(inficiran kolerom = zaražen kolerom); influenca (nlat. influentia, ital. influenza)
infektirati. uticaj, upliv; fiz. električna influenca ili
inflamabilan (nlat. inf lammabilis) zapaljiv, elektrostatička indukcija pojava kada se neko
raspaljiv, upaljiv. nenaelektrisano telo naelek-triše unošenjem
inflamabilije (nlat. inflammabilia) pl. za-paljive njegovim u polje jednog naelektrisanog tela, a
materije, gorivo. čim se udalji iz toga polja, elektricitet potpuno
iščezava; magnetna influenca svojstvo npr.
inflamatoran (nlat. inflammatorius) zapaljiv, gvožña koje u polju jednog magneta postaje i
raspaljiv; med. koji izaziva zapaljenje, koji je samo magnet?">šo, ali gubi magnetizam čim se
u vezi sa zapaljenjem; inflamatorna groznica magnet dovoljno udalji te se gvožñe ne nalazi u
groznica kao posledica zapaljenja. njegovu polju; med. zarazna i veoma prilepljiva
inflamacija (lat. inflammatio) zapaljivanje, bolest sa temperaturom, klonulošću, bolovima u
zapaljenje; zapaljenje, zapaljenost; med. mišićima i zglobovima, kašljem, glavoboljom
zapaljenje, upala. itd., grip, vrled, vrlesija, kunjalica; rorina; vet.
inflamirati (lat. inflammare) zapaliti; raspaliti, konjska bolest slinavica. influencirati (ital.
razdražiti, ogorčiti. influenzare) uticati, uplivisati, imati uticaja na
inflatilije (nlat. inflatilia se. instrumenta) muz. koga ili što; zaraziti, okužiti; podmititi,
instrumenti na koje se svira duvanjem, duvački potkupiti, zadobiti za.
instrumenti. influksizam (lat. influxus uticaj, upliv) fil.
inflacija (lat. inflare naduvati, inflatio shvatanje po kojem duša i telo vrše jedno na
nadimanje) fin. uvećavanje i puštanje u drugo takav uticaj da svaki deo jednoga
opticaj sredstava za plaćanje u znatno izaziva u drugom promene koje odgovaraju
većem broju no što je, s obzirom na promenama na samom njemu.
ekonomske prilike zemlje, potrebno;
preterano štampanje novčanica (supr.
deflacija); med. nadimanje tela usled vetrova;
naduve-nost.
influksija 363 infulirati

influksija (lat. influxio) uticaj, upliv; sistem infra (lat. infra) predl. pod, ispod, niže; pril.
influksije v. influksizam. dole, niže (supr. supra, super); infra--svet svet
influksionist(a) (lat. inf luxus) fžg. pristalica beskrajno malog, tj. svet atoma (supr. supra-
influksizma. svet svet beskrajno velikog, tj. svet vasionskih
influksus (lat. influxus) fiz. v. influenca; razmera); infra-crveni zraci zraci talasne
influksus fizikus (lat. influxus physi-cus) dužine iznad 8 dese-tohiljaditih milimetara
fizički uticaj (tj. uticaj tela na dušu). koji ne izazivaju osećaj čula vida, nevidljivi
informan (lat. informis) bezobličan, bez zraci sa toplotnim dejstvom.
odreñenog oblika; ružan, nakaradan; bez infrazvuk fiz. naziv za mehanično treperenje
reda, protivan redu. čvrstih, tečnih i gasovitih tela, čiji je broj
(formant (lat. informans, informantis)j«HrB. treptaja toliko mali da ga čovečje uho ne
termin kojim se označava prirodni nosilac može osetiti.
jezika kao osnovni izvor. nformat (nlat. infraktor (nlat. infractor) prav. prekršilac
informativum) prav. pravio mišljenje, sud o ugovora; prestupilac zakona.
čemu, u obliku mišljenja ili saveta, koji traži infrakcija (lat. infractio) narušenje, pre-kršenje,
neki sudija od nekog pravnika radi svog prestup, povrede; prekid, npr. sporazuma,
ličnog obave-štavanja; pravio uputstvo koje je saveza; med. prelom, naročito delimičan
već dobijeno. prelom kosti.
informativ (nlat. informativum) prav. v. in- infra mikrobi (lat. infra, grč. mikros mali, bios
format. život) biol. živa bića koja se ne mogu videti ni
informativan (nlat. informativus) obave-stan, pod najjačim mikroskopskim uveličanjem.
obaveštavan, koji služi za obaveštenje, infrastruktura (lat. infra pod, ispod, niže,
obaveštajan, poučljiv; informa-TIVNJG list list structura od struere slagati, sklapati) temelj,
koji služi samo za upoz-navanje čitalaca sa osnova, podloga; osnova za privredni i
dogañajima i činjenicama; informativne služba društveni razvoj, koju čine: saobraćajne
obaveštajna služba. mreža (putevi, železničke pruge, kanali i sl.),
informatika (lat. informare) nauka o isko- vodene instalacije, izvori električne i dr.
rišćavanju informacija za upravljanje i energije, objekta. namenjeni javnim
donošenje odluka u privredi, nauci i tehnici. potrebama osvetljenje, parkovi, trgovi,
informator (nlat. informator) obaveštač, domovi zdravlja, bolnice, dispan-zeri, škole
obavestilac, obaveštavalac, izvestilac; itd.).
domaći učitelj; za ženu: informatorka. infuzija (lat. infusio) ulivanje, nalivanje,
informacija (lat. informatio) poučavanje, polivanje; natapanje, poparivanje; med. uno-
upućivanje, uputstvo; obaveštavanje, šenje tečnosti, obično tzv. fiziološkog
obaveštenje; raspitivanje; obaveštenost; rastvora (kuhinjske soli) pod kožu ili u krvne
obavest, izveštaj, izvešće; sudsko iz-viñanje, sudove radi nadoknañivanja krvi ili telesnih
istraga. sokova; fig božansko nadahnuće.
Informbiro naziv za „Informacioni biro" koji infuzoran (nlat. infusorius) nalivni, natop-ni,
su 1947. godine osnovale komunističke i koji je postao prisipanjem neke tečnosti ili
radničke partije istočnoevropskih i nekih potapanjem u tečnost.
zapadnoevropskih zemalja i koji se od 1948. infuzorije (lat. infusoria) pl. zool. trepljare,
godine do svoga raspu-štanja 1956. nalivnjaci (jednoćelične, mikroskopski sitne
angažovao protiv nezavisne politike životinjice složenog unutarnjeg sastava, »sive
Jugoslavije i KPJ. u vazduhu, vodi i drugim tečnostima).
informirati (lat. informare) poučiti, uputiti; infuzorij(um) (nlat. inf usorium) sprava za
obavestiti, obaveštava™, izvesti-ti, polivanje; zool. trepljara, nalivnjak; up.
izveštavati; informirati se obave-štavati se, infuzorije.
obavestiti se, raspitati se. infuzum (lat. infusum) naliv, doliv, ono što
informisati v. informirati. se naliva, što se dosipa.
Infortijatum (nlat. infortiatum) prav. drugi infula (lat. infula) bela ili crvena vunena
deoDigesta, od 21—38. knjige, deo zborni-ka vezoglava koju su nosili oko čela, kao
Korpus jurne civilne. ukras, sveštenici i druga neprikosnovene lica
infortuna (nlat. infortuna) astrol. položaj neke kod starih Rimljana; kod katolika: biskupska
planete koji predskazuje nesreću, naročito s ili opatska kapa; biskupski šešir, traka na
obzirom na dve zlokobne i neprijateljske biskupskom šeširu.
planete, Mars i Saturn, od kojih se Mars zove infulirati (nlat. infulare) podariti biskupski šešir,
infortuna minor (lat. infortuna minor) = manja tj. proizvesti za biskupa; infulirani opati opati
nesreća, a Saturn infortuna major (lat. kojima je papa podario pravo da mogu nositi
infortuna maior) = veća nesreća. znake bi-skupskog dostojanstva.
infunde 364 incizivan

infunde (lat. infunde) dospi, dolij; infunde akve njom; psih. sprečavanje Koje se vrši voljom,
fervide kvantum suficit ili sufi-cijentem ili nagonski i podsvesno, na kakav čuvstveni
kvantitatem (lat. infunde aquae fervidae podstrek ili drugo duševno stanje; prav.
quantum sufficit, sufficientem quantitatem) zabrana (višega suda) da se po nekoj stvari
farm. uspi vrele vode koliko je potrebno (ili: obustavi postupak (u nižem sudu).
koliko je dovoljno). inhoativa (nlat. inchoativus) početni, uvod-ni;
infundibulum (lat. infundibulum levak) zool. verba inhoativa (lat. verba inchoativa) pl.
levkasto udubljenje, npr. u trećoj moždanoj gram. glagoli koji pokazuju početak neke
komori; levak u glavonožaca; plućni mehur ić. radnje ili stanja.
inhabilan (lat. inhabilis) nevešt, nevičan, inhoativan (lat. inchoativus) početni, uvod-ni;
nespretan; prav. nesposoban. verba inhoativa (lat. verba inchoativa) pl.
inhabilitet (nlat. inhabilitas) nesposobnost; gran. glagoli koji pokazuju početak neke
inhabilitas testijum (lat. inhabilitas testium) radnje.
prav. nesposobnost svedoka. in hok kazu (lat. in hoc času) prav. u ovom
inhalator (nlat. inhalare, inhalator) med. aparat slučaju, u datom slučaju.
pomoću koga se vrši udisanje pare ili gasova in hok pasu (lat. in hoc passu) prav. u ovome
(inhalacija). slučaju, s obzirom na ovaj (ili: na dati) slučaj.
inhalacija (nlat. inhalatio) med. udisanje pare ili in honorem (lat. in honorem) u čast.
gasova koji se razvijaju iz izvesnih tečnosti, inhumanacija (lat. homo, čovek, humanus
bilo prirodno ili pod uticajem zagrevanje i čovečiji, nlat. inhumanatio) kol. očove-čenje,
ključanja; inhalacioni aparat v. inhalator; počovečenje, ovaploćenje Hristovo.
inhalacione bolesti bolesti koje nastaju usled inhumanitet (lat. inhumanitas) nečovečnost;
udisanja ško-dljivih gasova; inhalaciono neobrazovanost, neblagorodnost, neljubaz-
lečenje lečenje veštačkim udisanjem nost.
gasova, pare i dr. inhumacija (nlat. inhumatio) ukop, ukopa-
inhalirati (lat. inhalare) med. udisati, usi-savati. vanje, sahranjivane, sahrana.
inherentan (lat. inhaerens) prirodno i incentiv (lat. incentivum) sredstvo za na-
nerazdvojno spojen ili udružen sa, bitan, draživanje, za podsticanje, za podstreka-
svojstven, nerazdvojan. vanje.
inherencija (nlat. inhaerentia) prirodna i incentivan (lat. incentivus) koji daje ton;
nerazdvojna pripadnost, nerazdvpjnost, bitno podstican, podstrekavan, podbadan, uzbu-
pripadanje čemu, odnos dveju stvari u kojem dan, koji uzbuñuje, nadražan, koji na-
se jedna može zamisliti samo u drugoj, odnos dražuje, uzbudljiv, nadražljiv, razdražljiv.
svojstava jedne stvari prema toj stvari, inceracija (nlat. inceratio) uvoštavanje,
akcidencija prema supstanci-ji, npr. okrugloća uvošćenje, prevlačenje voskom, prelivanje
inherira krugu; prav. ostajanje pri čemu, voskom, mešanje sa voskom; mešanje suve
nepopuštanje. materije sa kakvom tečnošću dok se ne
inherirati (lat. inhaerere) bitno pripadati, biti zgusne kao vosak.
nerazlučljiv od; biti nerazdvojno spojen ili incerirati (lat. in, sega vosak, incerare) uvoštiti,
udružen sa; prav. produžiti, nastaviti, ostajati uvoštavati, prevući (ili: preliti) voskom;
pri čemu, ne popuštati. pomešati sa voskom.
inheritor (nlat. inhaeritor) prav. naslednik; za incest (lat. in, castus čedan, incestus) prav.
ženu: inheritorka. rodoskvrnjenje, rodoskvrnavljenje, spolno
inhibirati (lat. inhibere) zadržavati, zadržati, opštenje sa bliskim srodnicima sa kojima je
sprečiti, sprečavati, zabraniti, zaustaviti. brak, zbog srodstva, zabranjen (npr. izmeñu
inhibitoran (nlat. inhibitorius) koji zabranjuje, oca i ćerke, majke i sina, brata i sestre).
kojim se zabranjuje što, koji zadržava, koji inciviliziran (lat. civis grañanin, incivilis)
sprečava. neobrazovan, neuljuñen; grub, surov, prost.
inhibitori (lat. inhibere zadržavati, sprečavati) incivilizovan v. inciviliziran.
supstance koje svojim prisustvom u malim incident (lat. incidens) dogañaj, slučaj,
koncentracijama usporava-ju ili sasvim neprijatan slučaj; zamerka, prigovor,
zaustavljaju jednu odreñenu reakciju ili primedba, upadica; sporedan dogañaj,
proces. sporedna radnja; mali sukob.
inhibitorijale (nlat. inhibitoriale)npaB. sudska incidentan (lat. cadere, incidens) upadni;
naredba o zabrani; inhibitorij(um). umetnut; uzgredan, sporedan, slučajan; in-
inhibitorij(um) (nlat. inhibitorium) prav. v. cidentni ugao opt. upadni ugao (supr. re-
inhibitorijale. fleksioni ugao ili refrakcioni ugao).
inhibicija (lat. inhibitio) fiziol. zadržavanje čncidencija (nlat. incidentia) opt. upadanje, upad.
neke organske radnje, funkcije, voljom ili incizivan (nlat. incisivus) zasecan, koji zaseda,
nevoljnom fiziološkom rad- nagrizan, koji postepeno nagriza;
incizivi 365 iracionalizam

med. koji rastvara, koji razblažuje; fig. apse (lat. ipse) sam, lično, glavom;ipso jure (lat.
zajedl>iv; oštar. ipso iure) samim pravom, samo sobom, samo
incizivi (nlat. incisivi se. dentes) pl. zool. po sebi; pleo fakto (lat. ipso facto) samim
sekutići, sečnjaci (zubi); incizores. delom, tim samim.
incizija (lat. incisio) rasecanje, zarez, pro-sek; ipsizam (lat. ipse sam, nlat. ipsismus) sebičnost,
otvaranje lešine. samoljublje; egoizam.
incizores (nlat. incisores) pl. zool. v. incizivi. ipsiloida (grč. ypsilon, eldos vid, oblik) znat.
incizorij(um) (nlat. incisorium) med. nož kojim šav moždane kore, nazvan tako zbog sličnosti
se otvaraju lešine; sto na kojem se otvaraju sa grčkim slovom ipsilon (Y).
lešine. ipsilon (grč. u psilon „golo i") dvadeseto slovo
inckzum (lat. incisum) usek; gram. umetnuta grčke alfabete.
rečenica; umetak, parenteza. ipsisima verba (lat. ipsissima verba)^. naj-
incizura (lat. incisura) usek, razrez; med. sopstvenije reči, tj. pravo i tačno navede-ne
izdubljenje na ivici kosti ili na hrska-vičavim reči (pesnika, mudraca i sl.).
delovima. ipso fakto (lat. ipso facto) samo po sebi, po
incineracija (lat. in, činiš gen. cineris pepeo) prirodi stvari.
pretvaranje u pepeo spaljivanjem; pogrebni ipsofon (lat. ipse sam, grč. phone glas, zvuk)
običaj spaljivanja mrtvaca ;up. kremacija. aparat koji automatski beleži (na traci ili
in cirka (nlat. in circa) otprilike. čeličnoj vrpci) obaveštenja koja kasnije može
incitancije (lat. incitancia) pl. med. sredstva koja da ponovi.
izazivaju uvećavanje životne svežine i Iralšt. boginja srdžbe kod starih Rimljana.
delatnosti. irada (arap. irada tur. irade zapovest) u
inč (eng. inch, lat. uncia) mera za dužinu u bivšoj Turskoj: zvaničan spis, ukaz (u formi
Engelskoj = 1/12 engleske stope (foot) = carske naredbe) koji se dostavlja velikom
2,54 cm. veziru radi objavljivane.
indžijel v. indžil. iradijacija (nlat. iradiatio) ozračivanje,
indžil (tur. incil, grč. eyaggelion) evanñelje; ozračenje, osvetljavanje, zračenje; zrakasto
sveta knjiga. širenje; ozračenost, obasjanost; fig. oza-
pitala (tur. insallah, arap. inša'allah) ako Bog rivanje, ozarenje, ozarenost; ont. pojava da
hoće, ako Bog da! svetli (beli) predmeti izgledaju na tamnoj
Iokasta (grč. lokaste) mit. žena tebanskog kralja (crnoj) osnovi veći nego isto toliki tamni
Laja, mati i, posle Lajove smrti, žena (crni) predmeti na svetloj (beloj);med. širenje
Edipova (kod Homera Episkasta); Jokasta. bola izvan granica obolelog dela tela',lingv.
Iona (grč. 16) mit. kći Inaha, kralja u Argosu, širenje jedne gramatičke kate-gorije s nekog
koju je Zevs voleo, ali, da bi svoju ljubavnicu odreñenog područja na druga.
sakrio od ljubomorne Here, pretvorio ju je u mradijirati (lat. irradiare) ozračiti, ozra-čivati,
belu kravu. Hera izmoli tu kravu sebi na zračiti, osvetljav&ti, obasjavati; zrakasto se
poklon i poveri je Argusu, čudovištu sa sto širiti; fig. zračiti (npr. umom); ozariti,
očiju, na čuvanje. Po Zevsovoj naredbi ozarivati.
Hermes ubije Argusa, ali Hera pusti na Ionu
jednog obada koji ju je gonio kroz ceo svet, iranski jezici porodica indoevropskih jezika
dok nije u Egiptu dobila preñašnji oblik i koja, sa indijskim, sačinjava arijsku grupu
našla spas; posle su je u Egiptu poštovali kao jezika; najstariji je staropersijski i avestijski
botinju Izidu. jezik na kome su napisane svete knjige
ipekakuana (port. ipecacuanha) bot. biljka iz pristalica Zaratustrinih; u ovu grupu, pored
porodice Rubiacea, jajastog lišća, belog cveta ostalih, spada još novo-persijski, kurdski i
i modrog ploda, koren joj se upotrebljava kao afganski jezik.
sredstvo za povraćanje („bljuvaći koren"), irascibilan (nlat. irascibilis) sklon gnevu, ljutit,
preznojavanje, čišćenje i kao lek protiv durnovit, plahovit; ab irato (lat. ab irato) u
kašlja; raste u Brazilu. ljutnji, u razdraženom stanju, izdata npr.
iperit hen. opšti naziv za grupu opasnih bojnih kakva naredba i sl.
otrova plikavaca (di-hlor-dietil--sulfid), iracioialan (lat. irrationalis) nerazuman, koji
uništavaju kožu, stvaraju rane, izazivaju nije obdaren razumom; nerazložan,
grčeve, povraćanje i dr.; naziv po belgijskom nepametan, koji je „iznad razuma", protivan
mestu Ipru (Ypres), gde je, 1917. god., prvi razumu, koji se razumom (umom) ili
put upotrebljen. pojmovnim mišljenjem ne može shvatiti, koji
ipsacija (lat. ipse sam, nlat. ipsatio) samo- se ne može dovesti u sklad sa zakonima
zadovoljavanje spolnog nagona kod logičnog mišljenja; mag. neracionalan;
muškaraca, žena i dece putem spoljnih i nesamerljiv običnim veličinama kao što su
misao-nih nadražaja spolnih organa; prirodni brojevi; neizražljiv običnim
masturba-cija, manustupracija, onanija. (krajnjim) razlomkom, pravim ili nepravim;
obično se kaže za korenove, npr.
iracionalan broj\| 2.
iracionalizam (lat. irrationalis) fil. metafizičke
gledište kome je polazna tačka.
iracionalitet 366 iridektomija

za posmatranje i shvatanje sveta ono što je jedinjenjem neke oblasti, koja je u tuñoj
nerazumno i nepodložno zakonima nauke. državi. irezoluto (ital. irresoluto) muz.
iracionalitet (nlat. irrationalis) nerazumnost, kolebljivo,
neobdarenost razumom; nesagla-snost sa manje odmereno, manje tačno. irezolucija
razumom, neshvatljivost pojmovima, ono na (nlat. irresolutio) nerešljivost,
što se ne mogu primeniti zakoni logike; mat. neodlučnost, kolebljivost. irekuzabilan (lat.
neracionalnost, nesa-merljivost običnim irrecusabilis) koji se ne
veličinama, kao što su prirodni brojevi; može odbaciti, odbiti ili odreći. ire lativitet
neizražljivost običnim (krajnjim) (nlat. irrelativitas) nemanje od-
razlomkom, pravim ili nepravim. nosa, nesuodnosnost, osamljenost, neveza-
iracionalnost v. iracionalitet. nost sa. irelevantan (nlat. irrelevans)
irvas zool. vrsta severnog jelena, niskog rasta, neznatan, bez-
Rangifer tarandus. načajan, sićušan, mali, koji je bez važno-
irealan (lat. irrealis) koji nije stvaran, nestvaran; sti, nevažan. irelevantnost (nlat. irrelevans)
gram. nezbiljski. v.irelevan-
ireverzibilan (nlat. irreversibilis) nepovra-tan; cija. irelevancija (nlat. irrelevantia)
ireverzibilni procesi oni čiji pravac i tok ie neznatnost,
može da se vrati natrag, npr. životni procesi beznačajnost, sićušnost; irelevantnost;
(razvitak od jajeta do pune zrelosti pl. beznačajne, neznatne, sićušne stvari.
organizma), istorijski dogañaji i dr.;fot. proces ireligiozan (lat. irreligiosus) bezveran, koji
koji se ni na jedan jedini način ne može nema vere, nepobožan, bezbožan.
potpuno povratiti (svi drugi procesi su iremedijabilan (lat. irremediabilis) koji se
reverzibilni, tj. povratljivi). Drugim rečima: ne može izlečiti, neizlečiv. Irena (grč.
ireverzibilni proces je onaj posle čijeg eirene mir) mit. jedna hora, kći
proteka ne može se čak upotrebom svih u Zevsa i Temide, boginja' mira i sloge;
prirodi postojećih sredstava (reagencija) Eirena; astr. asteroid otkriven 1851.
uspostaviti svuda tačno početno stanje, tj. irenarhija (grč. eirene mir, archfa vlada-
ne može se celokupne priroda povratiti u vina) mirovni sud; vladavina mira i reda.
stanje koje je imala u početku procesa. ireneje (grč. eirene mir) pl. pesme o miru,
irevolucionaran (nlat. irrevolutionarius) ne- miroljubive pesme. irenika (grč. eirene mir)
buntovan; protivan revoluciji i njenim teol. nauka o miru,
načelima, koji nije pristalica revolu-cionarnih učenje o miru. ireparabilan (fr.
načela i metoda. irreparable) nepopra-
iregularan (nlat. irregularis) nepravilan; vljiv, nenadoknadiv, nepovrativ. iresistibilan
neredovan, netačan, neuredan; iregularna (nlat. irresistibilis) kome se ne
vojska deo vojske koji nema veze sa može odoleti, neodoljiv. irespektuozan (nlat.
redovnom vojskom, čak ni izmeñu sebe nije irrespectuosus) koji ne
jednoobrazan s obzirom na odelo i opremu, ukazuje, koji ne odaje poštovanje.
neredovna vojska; iregularan puls med. iresponzabilitet (nlat. irresponsabilitas)
neuredno kucanje bila. neodgovornost. irigator (nlat. irrigator)
iregularitet (nlat. irregularitas) nepravilnost; staklena, gumena
neredovnost, neurednost; u katoličkoj crkvi: ili limena posude1 sa gumenim crevom za
nemanje jedne od osobina koje se smatraju klistiranje, ispiranje ženske usmine,
neophodno potrebnim za dobi-vanje drugih organa i rana. iriga goran (nlat.
svešteničkog čina ili zvanja. irrigatorius) koji služi za
iregularnost v. iregularitet. navodnjavanje, za zalivanje. irigacija (lat.
Iredenta (ital. Italia irredenta) 1. „neoslo- irrigatio) navodnjavanje, zali-
boñena Italija", politički savez u Italiji, od vanje; med. ispiranje, uštrcavanje, naroči-
1878, koji je težio za ujedinjenjem svih to ispiranje ženske usmine pomoću iriga-
krajeva u kojima se govori italijanski i u
kojima ima Italijana sa tadašnjem irigirati (lat. irrigare) navodnjavati, zalivati;
Kraljevinom Italijom; 2. u XX veku težnja med. ispirati žensku usminu pomoću irigatora.
reakcionarnih i fašistič-kih krugova Italije za
proširenjem granica svoje zemlje, naročito na irigoskopija (lat. irigare natapati, grč. sko-reo
područje Istre i dalmatinske obale; 3. šovini- gledam) rendgenski pregled creva posle
stička politika svojatanja tuñih teritorija. unošenja kontrastnog sredstva kroz analni
otvor.
iredentizam politika ili program Ireden-te i
iredentista. irideza (grč. iris dužica, doneo tresem,
iredentisti (ital. irredento) pl. pristalice Iredente; potresam) med. operativno proširivanje zenice
fig. svi oni koji teže za prisa- putem izvlačenja jednog dela dužice.
iridektomija (grč. iris, ektome isecanje) med.
veštačke obrazovanje zenice putem ise-canja
jednog dela dužice u oku, kada je
iridenkleizis 367 isagogika

zenica pokrivena izraštajima dužice ili iritabilitet (lat. irritabilitas) razdražljivost,


rožnjače. nadražljivost, sposobnost žive supstancija da
iridenkleizis (grč. iris, enkleio zatvorim, odgovara na spoljne nadražaje menjanjem
zaključam) med. oboljenje oka koje dolazi od životnih procesa. Ova sposobnost nije
toga što dužica pritiskuje rožnjaču. svojstvena samo živim sistemi-ma, jer su i
irideremija (grč. iris, eremia nedostatak)med anorganski sistemi sposobni da na promene
nedostatak kod dužice usled čega oko ne okoline i uslova odgovore menjanjem (tako
može da podnosi svetlost i oštrina vida uopšte se, npr., brzina svakog hemijskog pretvaranja
opada (u tome slučaju moraju se nositi menja sa svakom promenom temperature).
naočari u boji); aniridija. iritans (lat. irritans) med. v. iritancije.
iridescencija (lat. iridescens) prelivanje u iritancije (lat. irritantia) med. sredstva za
različitim bojama prouzrokovano inter- nadraživanje, koja sistem sudova i miši-ša
ferencijom. pokreću na življu delatnost; jedi. iritans.
iridizirati (grč. iris, nlat. iridium) v. iri-zirati. iritativan (nlat. irritativus) nadražan, na-
iridij(um) (nlat. iridium) hem. elemenat, dražavan, koji draži, koji nadražuje, koji
atomska masa 192,2 redni broj 77, znak Ir, izaziva življu delatnost, npr. mišića i dr.;
kao srebro beo metal, koji se veoma teško (tek razdražen, razdražavan, koji razdražuje.
na 2450°) topi; upotrebljava se za izradu čritacija (lat. irritatio) draženje, nadraživanje,
normalnih mera, hemijskih sprava i pera za nadraženje; draženost, nadraže-nost;
pisanje. razdraživanje, razdraženje; raz-draženost;
iridirati (lat. ridere, irridere) ismevati, rugati ogorčenje, gnev, srditost.
se, izrugavati se. iritis (grč. iris dužica) med. zapaljenje dužice
iridodeza (grč. iris, desiš vezivanje, veza)hlr. (oka).
operacija u kojoj se očna dužica obezbeñuje u irmologija (grč. eirmos, logos reč, govor)
izvesnom položaju vezivanjem. bogoslužbena knjiga u kojoj su sabrani irmosi,
iridodijaliza (grč. iris, dialysis odvajanje) zbirka irmosa; crkvene pesme, irmosi;
med. veštačke odvajanje očne dužice od poznavanje irmosa, pevanje irmosa.
zračice. irmos (grč. eirmos) početna strofa pravoslavne
iridodoneza (grč. iris, doneo tresem, drmam) crkvene pesme, prema čijoj se melo-diji
veštačke odvajanje očne dužice od zračice. pevaju ostale pesme; vrsta pesme u
iridologija (grč. iris, 1o^a)med. dijagnostika pravoslavnom bogosluženju.
očiju. iroborirati (lat. irroborare) prav. pojačati,
iridoptoza (grč. iris, ptosis pad) med. spuštanje potkrepiti.
dužice. irogacija (lat. irrogatio) prav nametanje kazne,
iridotomija (grč. iris, tome sečenje)med. zase-. dosuñivanje kazne.
canje očne dužice. irogirati (lat. irrogare) prav. nametnuti, dosuditi
iridocela (grč. iris, kele prosutost) med. prosutost kome što, naročito kaznu.
očne dužice kroz rožnjaču. ironizirati (nlat. ironisare) na fin način
irizacija (grč. iris duga) pojava duginih boja ismevati, podsmevati se, podrugivati se kome
nastalih interferencijom svetlosti koja se ili čemu.
odbila s lica i sa poleñine veoma tankog ironije (grč. eironefa, lat. ironia) fina prikrivena
sloja nanetog na neku površinu. poruga koja se sastoji u tome što se njome
irizirati (grč. iris dužica) pokazivati dugine kazuje baš protivno onome što se, u stvari
boje, prelivati se u duginim bojama; izrañivati misli i hoće da kaže, npr. kada se plašljivcu
predmete i stvari u duginim bojama; kaže da je hrabar, gladnom da je sit, glupom
iridizirati. da je pametan itd.; metodom ironije naročito
Iris (grč. Iris) mit. kći Taumasa i Elektre, se služio Sokrat u razgovoru s onima koji su
boginja duge, krilata vesnica i služi-teljica svoje znanje precenjivali.
bogova (zato što su stari Grci zamišljali dugu ironičan (grč. eironikos) podrugljiv, podsmešljiv,
kao vest s neba; Prida; astr. ime jedne od zajedljiv.
manjih planeta, pronañena 1847. god. iroracija (lat. ros, roris rosa, nlat. irroratio)
iris (grč. iris duga) alat. dužica u oku; bog. orošavanje, orošenje;med. prskanje, škro-
perunike, bogiša; iris staklo providno staklo pljenje.
koje se preliva u duginim bojama; iris iroš (mañ. iros pisar) kicoš, gizdelin, ženskar,
kamenje kristali, naročito razne vrste razmetljivac.
kvarca, koji se prelivaju u duginim bojama;
iris ulje etarsko ulje koje se spravlja od isagoga (grč. eisagoge) uvod, uvoñenje (u neku
korena perunike ili ljubičice; iris štampa nauku).
štampanje u šarenom, kod koga se razne boje isagogika (grč. eisagogike) veština uvoñenja u
istovremeno štampaju sa jedne ploče tako da neku nauku, uvodna nauka; naročito:
na svojim ivicama prelaze jedna u drugu.
isagogičan 368

nauka koja služi kao uvod u proučavanje procenjuju kao istorijski uslovljene i
Viblije. promenljive.
isagogičan (grč. eisago uvodim) koji služi kao istorija (grč. historia) l. povest, nauka koja
uvod u nešto, uvodni. istražuje i proučava prošlost; 2. povesnica
Isak (hebr. Ishak) sin Avrama i Sare, drugi (knjiga, udžbenik); 3. priča, dogañaj; historija.
praotac Jevreja, na čudan način spasen da ne istorijski (grč. historikos) koji se tiče povesti,
bude prinesen na žrtvu. povesni; koji se pamti, čuven; koji je stvarno
iskariotizam podlo izdajstvo (po Judi Iskariotu, bio, tačan.
učeniku Hristovom, koji ga je izdao za ZO istoriograf (grč. historia, grapho pišem) pisac
srebrnjaka). istorije, povesničar.
islam (arap. islam) odanost, predanost bogu; istoriografija (grč. historia, grapho pišem)
ovim je imenom Muhamed nazvao religiju pisanje istorije.
koju je osnovao i čiji se najstariji doku-menti istoriomatija (grč. historia, mathema
nalaze uKoranu i u Haditu; osnovi islama poznavanje, nauka) izučavanje istorije.
sastoje se u ovih pet glavnih tačaka: 1. istoricizam (grč. historia) l. sociološko i
vera u Alaha kao jedinog boga i u njegovog filozofsko učenje koje posmatra ljude i
poslanika Muhameda; 2. salat, moljenje bogu dogañaje ne po njihovoj unutarnjoj vrednosti,
pet puta dnevno: molitva, recitovanje svetih nego u istorijskoj sredini, tj. u odnosu prema
reči, klanjanje i okretanje lica Meki; 3. zakat, društvenoj sredini iz koje su ponikli; 2. težnja
prilog za sirotinju; 4. post u mesecu da se umetnička dela objašnjavaju metodom
ramazanu; 5. hadžiluk na ćabu u Meki; čiste istoričnosti, isključujući kao prazno i
islamizam. opasno svako estetsko posmatranje; 3.
islamizam (arap. islam) v. islam. shvatanje po kome je istorija, ostavljena
isperdašiti (pere.) istegnuti kožu, uglača-ti; fig. sopstvenoj moći i bez pomoći filozofije,
istući, izudarati. sposobna da utvrdi izvesne moralne i
religijske istine.
Ispolkom (rus. Ispolkom — Izvršni odbor) istoričar (grč. historikos) pisac istorije,
1. Ispolkom Kominterne Izvršni odbor proučavalac istorije, povesničar ;histo-rik.
Komunističke internacionale; 2. skr. naziv za Isus (grč. Jesus) grčki oblik jevrejskog imena
Ispolnitelvnvš komitet Soveta rabočih, Jehoshua, tj. onaj čija je pomoć Jehveh
krestlnskih i krasno-areiskih deputatov (Jehova); up. Hristos.
(Saveta radničkih, seljačkih i Ishemija (grč. ischo zadržavam, zaustavljam,
crvenoarmejskih delegata). haima krv)lged. zaustavljanje krvoliptanje;
istam geogr. uska kopnena prevlake izmeću sprečenost priticanja krvi usled pojave grča u
dva mora (naziv prema Korintskoj prev-laci nekom krvnom sudu, npr. u mozgu.
Isthmos, koja spaja Peloponez sa grčkim ishemon (grč. ischo, haima) med. sredstvo za
kopnom). zaustavljanje krvi.
istamske igre v. pod Istmos. ishiagra (grč. ischfon karličnjača, sednjača,
Istar mit. asirsko ime boginje Astarte. agra lov) med. v. ishijas.
Ister i Istar antičko ime za Dunav. ishialgija (grč. ishfon, algos bol) med. v. ishijas.
isteso tempo (ital. istesso tempo) muz. isti tempo. ishidroza (grč. ischo zadržavam, zaustavljam,
istiva (tur. istifa) bela zemlja od koje se hudor voda) med. nemogućnost znojenja,
prave lule. nemogućnost isparavanja kože.
istifan (tur. istifan, ngrč. stefanos) vrsta ishidrotičan (grč. ischo, hudor) med. koji
ženskog pokrivala za glavu; nevestin venac. sprečava znojenje, koji dolazi od spreče-
istmijske igre v. pod Istmos. nosti (ili: nemogućnosti) znojenja.
istmitis (grč. isthmos vrat) med. v. angina. ishijadika (grč. ischfon) med. v. ishijas.
istmoragija (grč. isthmos vrat, regnymi ishijadičan (grč. ischfon) anat. sednjača, koji
prskam, pucam) med. krvarenje vratnih pripada sednjači ili koji je u vezi sa
sudova. sednjačom (npr. ishijadični živac, ishi-
Istmos (grč. Isthmos) zemljouz, prevlaka, jadična arterija itd.); ishijadična sredstva
naročito Korintske prevlaka koja vezuje lekovi protiv bolova u kukovima.
Peloponez sa srednjom Grčkom; istmijske igre ishijas (grč. ischfon karličnjača, sednjača)
viteške utakmice koje su svake druge godine med. neuralgično oboljenje ishijadičnog živca,
održavane na Istmosu, u omoriko-vom gaju koji se nalazi na zadnjoj strani buta (sastoji
posvećenom bogu Posejdonu, i to svagda u se u jakim bolovima duž toga živca, tj. od
prvoj i trećoj godini olimpijade; utakmice su krsta pa zadnjom stranom sve do stopala);
bile gimnastičke i muzičke; istamske igre. išijas, ishijadika, ishiagra, ishialgija.
istorizam (grč. historia) fil. sklonost da se ishion (grč. ishion) znat. kukača, karličnjača,
duhovne i kulturne tvorevine (pravo, mo- karlična kost; os ishii (nlat. os ischii)
ralnost, religija i dr.) posmatraju kao sednjača.
proizvod istorijskog razvitka, ili da se
ishnofon 369

ishnofon (grč. ischnćs slab, tanak, phone glas) iterativum (lat. iterativum) gram. učestali glagol
čovek tanka, slaba glasa; tepavac, mucavac. (koji iskazuje radnju koja se ponavlja, npr.
ishuretika (grč. ischo zadržavam, uron lupkati, skakutati).
mokraća) pl. med. sredstva koja zadržavaju iteracija (lat. iteratio) ponavljanje, obna-vljanje.
mokraću. iterbij(um) (naziv po mestu otkrića —
ishuretična sredstva v. ishuretika. švedskom selu Ytterby) hen. elemenat, znak
ishurija (grč. ischo zadržavam, zaustavljam, Yb, atomska masa 173,04, redni broj 70;
uron mokraća) med. prestanak izbacivanje pripada grupi retkih zemalja.
mokraće zato što bubrezi kod zapaljenja itinerarij(um) (lat. itinerarium) opis puta,
bubrega ili kolere, ne izdvajaju mokraću, ili putovoña; spisak stanica i postaja koje se
usled mehaničkih prepreka u mokrać-nim nalaze na drumu izmeñu dva velika mesta, sa
kanalima npr. kamena, otoka i dr.; anurija. naznačenjem odstojanja jedne od druge;
Ital (grč. Italos) mit. pravedni kralj Bru-tija; po molitva koju kat. sveštenici treba da čitaju
njemu nazvane Italija. kada su na putu (lat. itinerarium clericorum).
Igala (dat. Itala) najstariji starolatinski prevod itinerer v. itinerarijum.
Biblije, iz koga je docnije postala Vulgata. itrij(um) (lat. yttrium) hen. element, znak Y,
Italija iredenta (ital. Italia irredenta) v. atomska masa 88,905, redni broj 39; pripada
Iredenta. grupi retkih zemalja.
italijavizam (fr. italianisme) svojstvenost ićindije (tur. ikindi, ikinci drugi) večernji čas
italijanskog jezika. koji deli vreme na polovine; treća po redu od
italijanizacija (fr. italianisation) poitali- pet dnevnih molitava kod muhame-danaca,
janjavanje, poitalijanjenje, nasilno koja se obavlja uveče, po zalasku sunca.
pretvaranje pripadnika drugih narodnosti u Ifigenija (grč. Iphigenefa) kit. kći kralja
Italijane; zanošenje u govoru na italijanski, Agamemnona i Klitemnestre. Da bi se
upotrebljavani u govoru italijanskih izraza. umilostivila boginja Artemida — koja je,
italijanizirati (fr. italianiser) poitalija-niti, srdita na Agamemnona, sprečavala odlazak
poitalijanjivati; silom pretvarati u Italijane; Helena iz Aulide u Troju — Agame-mnon je
zanositi u govoru na italijanski, služiti se u hteo da je prinese boginji na žrtvu, ali je
govoru italijanskim izrazima. ova odnese na Tauridu i učini svojom
italijanisimi (ital. Italianissimi) pl. Italijani koji sveštenicom. Tu spase svoga brata Oresta i
su, u težnji i zahtevima za slobodom Italije, pobegne s njim i kipom Artemidinim u Atiku,
bili najuporniji, najžešći, najodlučniji i gde je umrla kao sveštenica. U svetskoj
najnepomirljiviji rodoljupci; sing. umetnosti i književnosti predmet mnogih
italijanisimo. obrada: Es-hil, Sofoklo, Euripid, Rasin, Gete;
italijanisimo (ital. Italianissimo) v. italijanisimi. opera od G luka.
italik (fr. italique) tip. kosi slog, kosa latinska iftira (tur. iftira, arap. iftira) kletva, obe-
štamparska slova, kurzivna slova, kurziv. ñivanje, ogovaranje; srebroljublje.
Italiot (grč. Italiotes) prastanovnik Italije, iftihar (arap.) slava, čast;
naročito Velike Grčke. ihnevmon (grč. ichneumon) zool. faraonski
italofil onaj koji je prijateljski raspoložen prema pacov, mala i krvoločne životinja iz porodice
Italijanima i svemu italijanskom. cibetke (nlat. viveridae), živi u Južnoj Evropi i
italofob onaj koji je neprijateljski raspoložen Egiptu; stari Egipćani su ga obožavali.
prema Italijanima i svemu italijanskom. ihnognomika (grč. ichnos trag, gnome
itacizam novogrčki izgovor starogrčkog jezika, saznanje, uviñanje) veština ulaženja u trag,
po kojem se samoglasnici i, u, e, oi, ei ne veština pronalaženja traga.
izgovaraju različito, nego svi kao „i"; supr. ihnograf (grč. fchnos, grapho pišem) onaj koji
etacizam. crta plan ili nacrt, crtač plana ili nacrta.
item (lat. item) prid. takoñe, isto tako; dalje, ihnografija (grč. fchnos, grapho pišem,
nadalje. opisujem) opisivanje traga; nacrt, plan
iterativan (nlat. iterativus) ponovl>en, pokovan, grañevine.
koji se više puta dogaña, učestan, učestao. ihor (grč. ihor) prvobitno: krv bogova, etar-ska,
iterativnost (lat. iterare ponoviti) llngv. osobina krvi slična tečnost što teče u žilama bogova;
glagola da označava radnju koja se ponavlja, med. sukrvica, krvna surutka (nlat. serum
koja je učestale (poskakivati i sl.). sanguinis); gnoj.
ihram (arap. ihram, tur. ihram) beli nesaši-veni
ogrtač muhamedanskih hadžija koji idu u
Meku na hadžiluk.
ihti- (grč. ichthys) predmetak u složenica-ma sa
značenjem: riba, riblji.
24 Leksikon
ihtijar 370 Ištar

ihtijar (arap. ihtiyar, tur. ihtiyar) star čovek, ihtiomorfan (grč. ichthys, morphe) ribast, u
starac. obliku ribe, sličan ribi, kao riba, ribo-
ihtijeleum (grč. ichthys, lat. oleum ulje) riblje lik.
ulje, riblji zejtin. ihtiomorfit (grč. ichthys, morphe) v. ihtiomorf.
ihtiografija (grč. ichthyos, graphia) opisivanje ihtiosaur (grč. ichthys, sauros gušter) riba-
riba. -gušter, prepotopska životinjska vrsta
ihtiodonti (grč. ichthyos, odus, oddntos zub) pl. iz jurskog perioda, sredina izmeñu ribe i
kol. okamenjeni riblji zubi. guštera. ihtioteologija (grč. ichthys, theos
ihtioza (grč. f chthyos) med. vrsta kožne bolesti: bog, logfa)
kraljuštica, tj. sušenje i perutanje kože. dokaz za postojanje boga, na osnovu toga
ihtioidan (grč. ichthyo-eides) sličan ribi, kao što postoje ribe. ihtiotipoliti (grč. ichthys,
riba, u obliku ribe. typos otisak,
ihtiokola (grč. ichthys, kolla lepak) riblji lepak, lithos kamen) pl. riblji otisci u kamenu.
riblje tutkalo, morunin mehur od koga se ihtiotomija (grč. ichthys, temno sečem,
pravi lepak, kit, engleski flaster i dr.
ihtiol (grč. ichthys, lat. oleum ulje) med. režem) anatomija riba. ihtiofagi (grč.
mineralno ulje koje sadrži fosilne ostatke ichthys-phagoi) pl. ribožde-
riba (gusta, bistra, neprijatna mirisa i ukusa ri, ribojedi; ljudi koji se hrane samo
tečnost, upotrebljava se poglavito za lečenje ribom (kao npr. neka divlja plemena u
ženskih spolnih organa, crvenog vetra i Africi i na obalama Arabije i Crvenog
raznih kožnih oboljenja). mora). ihtiofagija (grč. ichthys-phagla)
ihtiolit (grč. ichthys, lithos kamen) min. riblji hranjenje
kamen. ribom; up. ihtiofagi. ihtiti (grč. ichthys-ites)
ihtiolog (grč. ichthys, 16gos) poznavalac riba, pl. riblje okameno-
proučavalac riba. tine. išijas (grč. ischfon karličnjača,
ihtiologija (grč. ichthys, logfa) nauka koja se karlična
bavi proučavanjem riba. kost) med. reč nepravilno obrazovana, v.
ihtiomantija (grč. ichthys, mantela prori-canje) ishijas.
proricanje po utrobi riba. išpan (mañ. ispan) župan. ipggali (tur. iftahU)
ihtiomorf (grč. ichthys, morphe oblik, vid) koji ima volju za jelom,
slika ribe; otisak ribe; riblji kamen. sa apetitom; željan. Ištar naziv feničanske
boginje Astarte
kod starih Asiraca.
J, j jedanaesto slovo naše ćirilice, četrnaeste
J kim zvoncastim ili čahurastim cvetovima
naše latinice; kao skraćenica: J. S. ili J. Chr. (drvo se naročito upotrebljava za fine
— Jezus Hristus (lat. Jesus Christus) Isus stolarske radove).
Hristos; J. N. R. J. = Jezus Nazarenus Reke jakna (nem. Jacke) kratak ženski ili muški
Judeorum; J. u. D. = juris utrijuskve doktor; gornji kaput.
jun. = junior; hen. J = jod. jakobinizam (fr. jacobin) stranka i političko
jabana (tur. yabana pustinja, divl>ina) tuñina, shvatanje jakobinaca; čežnja za slobodom i
inostranstvo; jalovina, neobrañivana zemlja. jednakošću, radikalnost u zahte-vima za
jabandžija (tur. yabanci) stranac, tuñin. slobodom.
jabiru (braz. jabiru, jaburu) zovi. barske ptica jakobivski (fr. jacobin) koji se tiče jakobinaca,
Južne Amerike, slična čaplji, samo znatno koji radi kao jakobinci; radikalan u
veća. zahtevima za slobodom i jednakošću,
javaš (tur. yava$) blago, sporo; polako, lagano, oduševljen za slobodu.
tiho; javaš, javaš! samo polako! im. slab, jakobinci (fr. jacobins) pl. 1. po mestu gde su se
mek duvan. sastajali, ranijem dominikanskom manastiru
javka (rus. nvka) 1. ugovorena tajna reč, sv. Jakoba u Parizu, nazvani članovi
rečenica ili kakav znak za raspoznavanje političkog udruženja za vreme francuske
koji se upotrebljava u stražarskoj službi u revolucije, koji su u svojim zahtevima za
vojsci ili pri susretu ilegalaca, lo-zinka; 2. slobodom i jednakošću išli do krajnjih granica
lice preko kojeg ilegalna orga-nizacija i bili glavni oslonac Robespjera; otuda: ljudi
održava vezu sa svojim članovima ili koji se energično zalažu u zahtevima za
drugom sličnom organizacije!«. slobodom i jednakošću, oduševljeni borci za
jagluk (tur. yaglik) rubac, marama, maramica. slobodu i jednakost u pravima grañana; 2.
jagma (tur. yagma) plen, pljačka, grabljenje, vrsta engleskog zlatnog novca.
otimanje, pljačkanje. Jakov po Bibliji unuk Avramov i sin Isa-kov.
Jago (šp., port. Jago) lice u Šekspirovoj tragediji Imao dvanaest sinova koji se smatraju
„Otelo", čije su spletke i intrige dovele do pravcima izraelskih plemena.
tragične propasti (katastrofe) Otela i jakos ned. vrsta osipnog oboljenja, naročito
Dezdemone; fig. spletkar, smutljivac. odomaćena u Africi.
jaguar (braz. jagoara) zool. krvoločne životinja j akrep (tur. akrep) v. akrep.
iz roda mačaka, američki tigar. jaktancija (lat. jactantia) hvadisanje,
jazija (tur. yazi od yazmak pisati) pismo, razmetanje, razbacivanje.
pisanje, natpis, list pisane hartije. jakulator (lat. jaculator) bacač, praćkaš,
jazidžija (tur. yazici) pisar. strelac, džilitaš; kod starih Rimljana: vojnik
jaija (tur. uaua) pešak; rod vojske u staroj naoružan kopljem.
Turskoj — pešadija. jakut 1. kožom obložena drvena laña u
jak (tibet.) 1. zool. vrsta azijskog govečeta crne istočnom Sibiru, nazvane po tursko--
boje, debele kože i duge dlake, otpo-ran i tatarskom plemenu Jakuti.
snažan, pripitomljen služi kao i naše jakut (grč. yakindos, tur. yakut) 2. rubin.
domaće goveče; Poephagus grunniens. jakut-aga (tur.) starešina evnuha u sultanovom
jak (rus. Hk) 2. sovjetski tip aviona nazvan po dvoru.
konstruktoru A. S. Jakovljevu. jalija (tur. yah obala) pust, prazan prostor uz
jaka (tur. yaka) okovratnik, kragna; deo rečnu ili morsku obalu; obala; poveće prazno
ženske narodne nošnje koji se nosi preko mesto na periferiji grada; polje, ledina.
ramena. jamavas istočnoindijski taft sa zlatnim i
jakaranda (braz. jacaranda) vrsta južnoame- svilenim cvetovima.
ričkog drveća, slična akacijama, sa veli- jamak (tur. yamak pomoćnik) pomoćnik u
poslu, majstorov pomoćnik, kalfa; para-

24*
jamb 372 Jafet

kuvar; regrut u janičarskoj vojsci; bar- tejev, Epimetejev, Atlasov i uopšte celog
jaktarev zamenik. ljudskog roda; simbol duboke starosti.
jamb (grč. fambos) poet. stihovna stopa koja se japija (tur. yapi) drveni grañevinski materijal;
sastoji od jednog kratkog i jednog dugog graña; telesna graña.
sloga: i-, bio odomaćen u pesmama u čast japundže (tur. yapunca, yapinca) ogrtač, protiv
Demetre i Baha, odatle prešao u satirič-nu kiše i snega, kišna kabanica.
poeziju Arhiloha; najpoznatiji stih koji se jarak (tur. ark) rov, prokop, kanal.
sastoji od jamba je jagapski trime-tar ili senar. jaramaz (tur. yaramaz) nevaljalac, besposličar;
jampski trimetar poet. v. jamb. nepristojan, nestašan; zlikovac.
jang (kin. yang) pozitivni princip, načelo dobra, jaran (pere. uag) drug, prijatelj, povratim,
u kineskoj filozofiji; supr. jin ljubimac, ljubavnik, dragan; pomoćnik.
jarbol (lat. arbor drvo, ital. albero) drveni ili
japija (tur. yahni) vrsta jela: meso sa vite vrsta gvozdeni stub na brodu na koji se razapinju
zeleni, koje se dugo kuva. jedra, zastave, signalni znaci i sl.; up. katarka.
janičar (tur. yeniceri nova vojska, vojnik nove jard (eng. yard) engleska mera za dužinu od Z
vojske) vojnik turske milicije koju je 1329. eng. stope=0,91439 t.
ustanovio Orkan od mladih i zdravih jarma (tur. yarma) krupno samleveno žito kao
hrišćana-zarobljenika, nasilno pre-vedenih u stočna hrana, prekrupa.
islam; 1360. sultan Murat je sproveo jarovizacija (rus.) agrotehnička priprema
organizaciju ove nove vojske i dao joj semena poljoprivrednih kultura pre setve radi
izvesne povlastice, zbog čega su i mnogi ubrzanje njihova razvitka i po-većanja
Turci u nju stupali. Ova vojska, odlično prinosa; postupak se sastoji od niza radnji:
opremljena, predstavljala je jezgro turske tako se, na primer, seme ozime pšenice
pešadije; docnije se jako osi-lila, tako da je i pokvasi i drži na temperaturi od 10-15°S i na
samom sultanu bila opasna, zbog čega ju je toj se temperaturi održava sve dok ne pusti
Muhamed P ukinuo 1826; jenjičar. klice, a onda se 15 dana drži na temperaturi
janičarska muzika vojna muzika u Turskoj, čiji od 2-5°S; ovim postupkom, ozima pšenica
su neki instrumenti uvedeni u vojne muzike i dobiva svojstvo jare (otuda naziv
na Zapadu; otuda: svaka potpuna vojna jarovizacija).
muzika uopšte. jaru ga (tur. yarik) vododerina, brazgotina,
jansenizam teol. učenje holandskog teologa i pukotina; jarak.
biskupa Kornelijusa Jansena (1585 — jas (eng. yaws) med. vrsta kužne bolesti u Africi
1638), koji je, u svojoj knjizi „Augustinus", i južnoj Aziji, hronična i zarazna bolest
učio, u duhu sv. Avgustina, da je milost božija kože; frambezija.
tolika da za nju nije potrebno posredovanje jaca (ital. yassa) tatarski zakonik.
crkve i uopšte težio za religioznoetičkim jasmin (tur. yasemin) vot. poznata džbunasta
produbljivanjem, čime je navukao na sebe i biljka sa belim cvetovima, veoma jaka i
svoje pristalice, janseniste, gnev katoličke prijatna mirisa.
crkve, naročito jezuita. jaspis (grč. faspis) min. veoma tvrd, neproziran
jansenisti pl. sledbenici i pristalice učenja kamen u raznim bojama i šarama, iz grupe
jansenizma. kalcedona.
jantar (rus. nntarB) min. v. ćilibar; bog. glatki jaspra v. aspre.
bor. jastog (grč. astakos) zool. vrsta velikog morskog
raka vrlo ukusnog mesa; Homarus vulgaris.
januar (lat. Janus, januarius) „Janusov jastuk (tur. yastik) uzglavlje, posteljni predmet
mesec", tj. mesec kojim godina počinje, koji se stavlja pod glavu.
zimski mesec, siječanj; ima 31 dan. jatagan (tur. yatagan) kratak i kriv mač, kriva
Janus (lat. Janus) mit. staroitalsko i rimsko sablja, poreklom iz Indije, nekad glavno
božanstvo, najpre bog sunca, docnije bog oružje turskih janičara; handžar.
godine, bog rata i mira, vremena i svakog jatak (tur. yatak) gnezdo, leglo divljeg zvera;
počinjanja uopšte. Predstavljan je sa žezlom mesto gde se počiva, postelja; skrovište
u desnoj a ključem u levoj ruci, i sa dva lica, lopova ili hajduka; onaj koji pomaže ili
jednim mladićkim kojim gleda napred, tj. u skriva lopove, hajduke i uopšte odmetnike od
budućnost, a drugim starim kojim gleda vlasti i prekršitelje zakona.
unazad, tj. u prošlost. Njegov hram bio je u jati (ind. yati) četvrti stepen života kod
miru zatvoren, a za vreme rata stalno brahmanaca.
otvoren. Janusova politika politika sa dva jatro- (grč. iatro-) v. pod ijatro-.
lica, politika vrdanja, nestalna politika. jauznovati (nem. jausen) varv. uživati.
japanska zemlja v. katehu. Jafet (hebr. Jepheth) treći sin Nojev, koga su
Japet (grč. lapetos) mit. jedan od gigana, sin smatrali praocem naroda rasejanih istočno i
Uranov i Gejin, brat Kronov, otac Prome- zapadno od Palestine (jafetiti) i grčkim
Japetom; otuda: jafetski narodi i jezici =
indoevropski narodi i jezici.
jafetiti 373 Jeremija

jafetiti (hebr. Jepheth) pl. v. Jafet. jezuitski (lat.) koji se tiče jezuita, koji je u vezi sa
Jahve (hebr. Jahveh večni, nepromenljivi) ime jezuitima, koji je u duhu jezuit-skih načela i
Boga u Starom zavetu; Jehova. jezuitskog rada; fig. dvoličan, licemeran,
jahta (hol. jaghte, jaght, eng. yacht) vrsta pritvoran.
malih i brzih luksuznih jedrilica, brod na Jezus (hebr. Jeschua, lat. Jesus) Isus; Jezus
jedra ili na mehanički pogon za zabavno Nazarenus Reke Judeorum (lat. Jesus Naza-
plovljenje, jedrilica, sportski brodić. renus Rex Judeorum) Isus Nazarećanin, kralj
Jehudija (tur. Yahudi) Hebrej, Jevrej, Židov, Jevreja (natpis koji je Pilat naredio da se
Izraelac. stavi na krst na kojem je Isus bio razapet).
jacea (nlat. jasea) bog. dan i noć, sirotica; jacee jejun (lat. jejunus) slab, mršav; suvoparan,
herba (nlat. jaseae herba) med. suvo lip!će otrcan, bezukusan, neduhovit.
sirotice koje se upotrebljava kao sredstvo za jejunum (lat.) med. gornji deo tankog creva.
urećivanje stolice, obično sa čajem. jektenija (grč. ektenem istezanje; uslužnost) u
jacentan (lat. jasege ležati, jacens) prav. koji leži, pravoslavnoj crkvi: kratka molitva koju
ostavl>en, napušten, bez gospodara ili bez ñakon ili sveštenik izgovara na liturgiji i u
naslednika, npr. jacentno imanje. kojoj su iskazane potrebe, duhovne i
jacija (tur. jassy, jatsy) vreme kad treba ići na materijalne, svih vernih (ima ih više vrsta).
spavanje; peta i poslednja dnevna molitva kod jektika (grč. ektikos naviknut, običan,
muhamedanaca, dva časa po zalasku sunca, sušičav) med. sušica; v. tuberkuloze.
oko 10 h uveče. jektikacija (nlat. jecticatio) med. bacakanje,
jašmak (tur.) tanka koprena kojom trzanje, svako nepravilno kretanje tela u
muslimanske žene pokrivaju glavu, lice do nekim bolestima; drhtanje bila; vrsta
očiju i grudi. padavice.
jašmačar (tur.) materija od koje se pravi jašmak. jelej (grč. elaion) posvećene ulje koje se
jevanñel... v. pod evanñel... upotrebljava u crkvenom obredu (kod
jevanñelist v. evangelist. pravoslavnih).
jete (tur. ege) vara. turpija. jelek (tur. yelek) prsluk.
jeger (nem. Jager) lovac, strelac; jegeri rod jelinist v. helenist.
vojske u Austro-Ugarskoj. Jelisejska palata (fr. palais d e 1'Elysce) dvor
jegerke (nem. Jagerhemd) košul>a od ovčije u Parizu koji je Luj XTV kupio za gospoñu
vune koja se nosi preko donjeg rubl>a i Pompadur; od 1871. u njoj stanuju
prsluka (nazvana po zoologu Gustavu Jege- predsednici Francuske Republike.
ru, 1832—1916). Jelisejska polja (grč. Elysion, pedion) 1. nit. po
jeglen (tur.) v. eglen. verovanju starih Grka i Rimljana: zemlja u
jedek (tur. yedek od yedmek voditi) uže, donjem svetu gde su, posle smrti, živeli u
konopac; povodac od ulara; konj u povodu; milju i obilju ljubimci bogova, naročito heroji;
laća vučena o užetu. 2. veliki bulevar u Parizu u kome stanuje
Jeñupak jedan od starih naziva za Roma koji predsednik Francuske Republike; up.
znači EgšAanin jer se nekad mislilo da oni Elisejska pol*a.
potiču iz Egipta. jelou-metal (eng. yellowmetal) „žuti metal",
jezan (arap. ezan) poziv kojim mujezin sa legura (slitina) od 60 delova bakra i 40
minareta pet puta dnevno poziva muslimane u delova cinka, veoma slična mesingu.
džamiju na molitvu. jsmsnije (tur. yemeni) vrsta lake plitke obuće;
jezuit (lat. Jesus Isus, Societas Jesu Društvo vezene papuče.
Isusovo) pl. jezuiti, članovi ili pristalice jemin (arap. emin) upravnik, nadzornik.
„Društva Isusovog", katoličkog reda koji je jen (jap. uep) od 1871. novčana jedinica u
1534. god. osnovao Injasio Lojola, za borbu Japanu = 100 sena'.
protiv reformatorstva i za obnovu snage i jendek (tur. hendek) jarak; šanac, rov; en-dek.
uticaja katoličanstva, papa Pavle Š (1540) jenña (tur. yenge) v. enña.
potvrdio ovaj red, papa Klement XIV (1773) Jenki (eng. Yankee) karakteristične ime za
ga je ukinuo, a Pije UP (1814) ponovo stanovnike Sev. Amerike, naročito SAD.
uspostavio. Dele se na četiri klase: novici, Jenki-dudl (eng. Yankee-doodle) narodna
sholastici, koa-djutori i profesi. Na čelu reda pesma Severnih Amerikanaca sa veoma ži-
stoji general, sa sedištem u Rimu, koga bira vahnom i originalnom melodijom, nekada
generalna kongregacija doživotno. Još se himna Sjedinjenih Država.
zovu: lojoliti, po imenu svog osnivača, i jenjičar (tur. yeniceri) v. janičar.
isusovci; fig. dvoličan čovek, licemer. jerarh (grč. hiereus sveštenik, agsćb vladam)
jezuitizam (lat. Jesus Isus) učenje Injasija vladika, episkop, arhijerej.
Lojole, osnivača jezuitskog reda; shvatanja i jerej (grč. hiereus) sveštenik.
način rada jezuita; fig. dvolič-nost, Jeremija (hebr. Jirmejah) jedan od tzv. velikih
licemerstvo, pritvornost. proroka Starog zaveta, koji je prore-
jeremijada 374 JODIN

kao i oplakao razorenje Jerusalima u i istočne Evrope; predstavlja mešavinu


svojim tužbalicama, jeremijadama. staronemačkih, slovenskih i jevrejskih
jeremijada (hebr. Jirmejah) naricaljka, tugo- jezičkih elemenata; piše se jevrejskim
vanka, žalopojka, tužba lica (na zvana po alfabetom. Poznata je književnost na jidiš
starozavetnom proroku Jeremiji, koji je u jeziku.
svojim tužbalicama prorekao i oplakao Ji-kung (kin. Yu-kung) kanonska knjiga
razorenje Jerusalima); otuda: jadikovanje, Kineza, najstariji izvor kineske istorije.
tugovanje, naricanje. j i n ( k i n . y i n ) k i n e s k e m e r a z a d u ž i nu
jeres (grč. hairesis izbor, prihvatanje, davanje =24,556 t; takoñe: mera za težinu = oko
prvenstva) učenje koje se razlikuje i odstupa 600 g; fil. negativni princip, načelo zla, u
od pravog učenja, naročito u pitanjima vere, staroj kineskoj filozofiji; gin.
krivoverstvo, otpadništvo; herezija. jovilabijum (lat. Jupiter, Jovis, nlat. jovila-bium)
jeretik (grč. hairetikos) onaj koji odstupa od astr. instrument za predočavanje kretanja i
pravog učenja (naročito verskog), krivove- položaja planete Jupitera i njegovih
rac, otpadnik. pratilaca.
jerihonska ruža (lat. Anastatica hierochun-tica) joga (ind. yoga) hinduska filozofija, jedan od
bog. letnja biljka koja raste na istočnim šest indijskih filozofskih sistema čiji je
obalama Sredozemnog mora, stablo joj se širi tobožnji pisac Patandžali; veruje se u
iznad same zemlje u mnogo ograna-ka, pod postojanje jednog praduha, tj. božanstva, i
kraj života postaje drvenasto i, poput teži se za sjedinjenjem sa tim božanstvom
mahovine, ponovo oživi čim se stavi u putem krajnje uzdržljivost™ u svim vrstama
vodu; otuda se zove i anastatika, tj. uskršnji čulnog uživanja, ukočeno-šću tela,
cvet. zadržavanjem disanja, intelektualnim
jerihonske trube po biblijskoj priči Jevreji su, usredsreñenom (koncentracijom) i moralnom
osvajajući prastari grad Jerihon u Palestini, stegom; ovim putem postignuto sjedinjenje
sedam puta obilazili oko njegovih zidina dovodi do shvatanja Večnog, pročišćavanja i
trubeći, a kad su se sedmi put trube oglasile, spasenja duše; sastavni delovi joge ušli su
bedemi su pali i oni su ušli u grad. u budizam.
jerlija (tur. yerli) meštanin, ovdašnji; do-
morodac, uroñenik; naziv za Turčina koji se jogi (ind. yogi) pristalica religiozno--filozofskog
od davnina naselio u nekom našem kraju. učenja uoga;asket, isposnik, čovek koji, po
jeroglifi (grč. hieros svet, glypho dubem) v. narodnom verovanju u Indi-ji, jakim
hijeroglifi. usredsreñenjem (koncentracijom) volje može
jeroñakon (grč. hierodiakonos) kaluñer ña- da razvije u sebi natprirodnu snagu.
kon. jogunast (tur. yogun) tvrdoglav, svojeglav,
jeromonah (grč. hiereus sveštenik, monachos samovoljan.
kaluñer) u pravoslavnoj crkvi: kaluñer koji jogurt (tur. joghurt) vrsta kiselog mleka,
može vršiti sve sveštene radnje koje i tzv. veoma prijatna ukusa i velike hranljivo-sti;
beli sveštenik, sveštenik--kalućer. postaje vrenjem mlečnog šećera koje izaziva
Jecaja (hebr. Jeschajahu) prvi od „velikih tzv. bugarski bacil; sadrži, kada je u
proroka" Starog zaveta, radio oko 740. do zgusnutom stanju: belančevine (7,1%), masti
700. god. pre n. e.; umro kao mučenik. (7,2%), mlečnog šećera i mlečne kiseline
jesidi pl. religiozna sekta u Mesopotamiji, (8,9%), vode (73,7%) i sve vitamine, naročito
osnovana posle Muhamedove smrti, naročito A i D.
meñu Kurdima (nazvane po svom osni-vaču jod (grč. ioeides poput zagasite ljubičice, ion
šeiku Jesidu); njihovo verovanje sadrži zagasite ljubičica, eidos vid, oblik) hen.
ostatke starog paganstva, sa primesama element, atomska masa 126,9044, redni broj
hrišćanskog i muhamedanskog učenja; 53, znak J, pronañen 1811. u pepelu morskih
obično ih zovu obožavaocima satane; jecidi. biljaka; prosto nemetalno telo crno-sive boje,
neprijatna mirisa, u vodi se veoma slabo
jestastvenica (rus. estestvo) prirodopis. rastvara; upotrebljava se u medicini kao jako
jeti nepalski naziv za tzv. snežnog čoveka u antiseptično sredstvo; jodin.
visokim predelima Himalaja.
Jehova (hebr. Jahveh, Jahovah večni, nepro- jodat (nlat. iodum) hek. jodno-kisela so.
menljivi) jevrejske ime za boga; Jehova jod-vodonik hem. v. jodovodonik.
Zabaotgospodar svetova, tj. svih bića koja jodid (nlat. iodum) hem. jedinjenje joda s
postoje u vaseljeni = Gospod Savaot; Jahve. drugim elementom, naročito sa metalom
ječerma v. ñečerma. (npr. olovom, gvožñem, srebrom i dr.);
jidiš (nem. jiidisch jevrejski) jezik kojim se veoma osetljiv na svetlost, zbog čega se
služe Jevreji u nekim zemljama centralne naročito upotrebljava u fotografiji.
jodizam (nlat.) med. trovanje jodom usled
uzimanje joda i jodovih preparata u većim
količinama.
JODIN (grč. 1OP) hem. V. JOD.
jodipin 375 jonski

jodipin (nlat.) hem. jedinjenja sezamovog ulja sa jomen (eng. yeoman) slobodni sopstvenik
jodom, jodni preparat koji lako resor-buje, zemljišta koji nije plemić, seljak; dvorski
upotrebljava se kao lek protiv sipnje (astme), sluga; kraljevski gardist-konjanik u
arterioskleroze, rahitisa, sifi-lisa i dr. Engleskoj.
jodirati (nlat.) hem. pomešati s jodom; pre- jomenri (eng. ueošapgu) konjica narodne vojske
mazati jodom (npr. posrebrenu bakarnu u Engleskoj, sastavljena od slobodnih
ploču, pomoću jodne pare, pokriti tankim sopstvenika zemlje (upotrebljava se pogla-vito
slojem jod-srebra pri izrañivanju fotografija). za uJušivanje unutarnjih nereda); vrsta
jodikalij(um) hem. preparat joda koji se spravlja kraljevske telesne straže (oko 250 ljudi).
od čistog joda; u medicini se upotrebljava kao jon (grč. ion ono što ide, ono što grede) pl. joni
unutarnje sredstvo, a naročito mnogo u fiz. materijalni delić, atom (ili skupina
fotografiji. materijalnih delića, atoma) sa električnim
jodlanje (nem. jodeln) način pevanja kod nabojem koji se kreće u električnom polju,
stanovnika planinskih predela Švajcarski, bilo u gasu bilo u tečnosti, dakle spoj
Austrije i Slovačke; sastoji se u brzom električnih i materijalnih atoma, ili atomskih
prelazu iz prirodnog glasa u visoki fal-set; grupa; up. anjon, katjon.
jodlovanje. Jona (hebr. Jonah) jedan od jevrejskih staro-
jodlati (nem. jodeln) pevati na osoben način, brzo zavetnih proroka iz IX v. pre n.e.
izmenjujući prsne glasove sa grlenim; joni (grč. ion) pl. fiz. v.' jon.
jodlovati. jonizam (grč. lones) zbir duhovnih osobina
jedva tinktura med. rastvor joda u alkoholu, starih Jonjana; up. jonski.
upotrebljava se u medicini kao' spoljno jonizator (nlat., grč. ion) fiz. v. jonizacija.
antiseptično sredstvo. jonizacija (grč. ićn) fiz. u elektrolitima, tečnostima
jodni preparat med. svaki lek koji je napravljen koje provode elektricitet, JONI već postoje koji
pomoću joda. nose struju, a u gasovi-ma koji provode
jodovodonik hem. jedinjenje joda i vodonika. elektricitet oni se moraju tek proizvesti.
jodometrija hem. metod kvantitativne analize u Obrazovanje jona u gaso-vima zove se
hemiji, koji se zasniva na redukciji jonizacija ili jonizovanje, sam gas u stanju
elementarnog joda u jodid-jon. provodljivosti jonizovan, pomoćna sredstva
jodoform (nlat. iodum, forma, oblik) hem. koja obrazuju j one zovu se jonizatori;
jedinjenje joda, SNJ3, stvara žute heksago- jonizacija nadljubičastom svetlošću,
nalne kristale slatka ukusa i šafranova Rendgenovim zracima, ra-dioaktivnim
mirisa; u medicini se upotrebljava kao zracima, usijanim meta lima, elektronskim
antiseptično sredstvo; služi za posipanje udarom.
rana i sl. jonizovanje (grč.) fiz. v. jonizacija.
jodoformisati v. jodoformovati. jonizovati (nlat., grč. ion) dovesti u stanje
jodoformovati med. jodoformom lečiti, jodo- jonizacije.
formom prožeti. jonij(um) hen. radioaktivni izotop hemijskog
jodoformizam (nlat. iodoform) med. trovanje elementa torijuma.
usled lečenja jodoformom. jonikus (grč. ionikos) u antičkoj metrici:
četvorosložna, jonska, stihovna stopa sa dva
jozefinizam socijalno-političke i crkvene kratka i dva duga sloga, obično se javlja u
reforme koje je austrijski car Josif P obliku: i i - - (lat. ionicus a minori), ili: - - i i
(1765—1790) želeo da sprovede u svojoj (lat. ionicus a maiori).
državi, a koje su bile zadojene i prožete jonosfera (grč. ion, od ienai ići, sphaira lopta,
duhom tzv. prosvećenog apsolutizma. kugla) sloj atmosfere u debljini od nekoliko
jozefinist pristalica jozefinizma, političkog stotina kilometara, nalazi se na visini većoj
programa austrijskog cara Josifa P. od stotinu kilometara od Zemlje i sadrži
jok (tur. yok) ne, nije, nema. veoma mnogo jona.
Jokasta (grč. lokaste) mit. v. Iokasta. jonski (grč. ionikos) koji pripada Joncima,
jokus (lat. jocus) igala, lakrdija; joci kauza (lat. jednom starrgrčkom plemenu; jonski dija-
joci causa) radi šale, u šali, iz šale. •zrejrar narečje Jonjana; jonski stil, jonski
jole (hol. jol, eng. yawl) sp. čamac preklo-pne stubovi arh. stubovi čija je „glava" (kapitl)
%rañe, znatno širi od skulera; dobro imala zavojite, spiralne ukrase; jonski stih v.
izdržava talase, zbog čega ga upotrebljavaju jonikus; jonska škola fil. najstarija filozofija
na moru i rekama za vežbanje u veslanju. starih Grka, čiji su predstavnici: Tales iz
joldaš (tur. yolda?) drug, drugar; saputnik, Mileta, Anak-simander iz Mileta,
pratilac. Anaksimenes iz Mileta, Heraklit iz Efeza,
jolpaz (pere., tur. yolpaz) skitnica, besposličar, Anaksagora iz Klazomene i Diogenes iz
bitanga. Apolonije (po ovim filozofima načela
prirode su: ili voda, ili beskrajno, ili vazduh,
ili vatra kao lotos, ili duh itd.).
jontoforeza 376 judofil

jontoforeza (grč. ion, iontos, phoresis juventus (lat. juventus) v. juventa.


nošenje) med. lečenje putem jonizacije, juga (sskr. yuga) u sanskrtu: doba ili period
naročito kod hroničnih i akutnih oboljenja sveta, kojih ima četiri, a odgovaraju zlatnom,
zglobova. srebrnom, gvozdenom i bakarnom dobu
jopac (nem. Affe) majmun; jopica majmunica. klasičnih naroda.
jorgan (tur. yorgan) posteljni pokrivač jugalan (lat. jugum jaram, jugalis) spojen,
postavljen vatom i prošiven. združen, udružen; bračni, svadbeni; jar-meni,
jorgovan (pere., tur. erguvan) ukrasni grm iz koji se tiče jarma; sličan jarmu; jugalna kost
porodice maslina sa lepim grozdastim (lat. os jugale) anat. jagodnjača, jagodična kost.
mirisnim cvetovima plave i bele boje; Syringa juger (lat. jugerum) jedinica mere zemljiš-nog
wulgaris, fam. Oleaceae. poseda u starom Rimu (3200 t2), odgovara
jorkšir (eng. yorkshire) po engleskoj grofo-viji našem nazivu jutro, ral, lanac i sl.; takoñe
Jorkunazvana rasa dosad najplemeni-tijih označava i njivu, oranicu.
svinja bele, retke dlake i uspravnih ušiju; jugovinil (skr. jugoslovenski polivinil-hlorid)
dostiže težinu od 500 kg. hem. sintetička plastične masa, polimer
jota (grč. iota) ime devetog slova grčke azbuke vinilhlorida, od koje se izrañuje veštačke
(g.); izgovaralo se kao „i", ali ponekad, platno, veštačka koža, izolacioni materijal i
naročito izmeñu suglasnika, i kao ,,j"; fig. dr.
nešto malo, sitno, neznatno, beznačajno. jugularan (nlat. jugularis) anat. vratni, gr-kljanski,
jotacizam odviše često ponavljanje slova jota; koji se tiče vrata ili grkljana, kotalački;
nesposobnost izgovaranja „jote", jedna vrsta jugularna vena vratna ili ko-talačka vena.
tepanja. Juda (hebr. Jehudah) l. četvrti sin Jakova i
johimbin farm. alkaloid iz kore drveta jo-himbe njegovo pleme; posle podele carstva zasebna
koje raste u tropskim krajevima Amerike; država, koja se zvala i Judeja; 2. Isusov
upotrebljava se kao sredstvo za „pojačanje učenik koji ga je izdao za ZO srebrnjaka;
muške snage", naročito za po-jačanje otuda: izdajnik, čovek koji je gotov da sve
erekcije. učini i proda za novac.
juan (kin. yuan) novčana jedinica u NR judaizam (lat. Judas) judejska ili jevrejska vera,
Kini. jevrejske shvatanje, jevrejski način rada i dr.,
jubilar (lat. jubilare) slavljenik, onaj koji jevrejstvo.
proslavlja ju bile j nečega, npr. života, braka, judeks (lat. judex) sudija, sudac; sub judice
književnog ili umetničkog rada, službovanja prav. pod sudijom, pod sudom, tj. još nerešeno.
u nekoj struci, vladanja itd. judika (lat. judica) u katoličkoj crkvi: peta
jubilate (lat. jubilate) u katoličkoj crkvi: treća nedelja posta, nazvana po lat. početku 43.
nedelja posle Uskrsa, nazvana po lat. psalma: Judica me, Sudi mi.
početku 66. ili 100. psalma: Jubilate, judikatoran (nlat. judicatorius) prav. sudski,
Likujte, veselite se. sudijski, koji spada u nadležnost suda (ili:
jubilej (lat. annus jubilaeus, nlat. jubilaeum) sudije).
proslava dana ili godišnjice nekog dogañaja ili judikatum (lat. judicatum) presuda, sudska
perioda života od 100, 75, 60, 50, 25 ili 10 odluka, sudsko rešenje; res judikata (lat. res
godina. judicata) pravio važeća odluka, stvar pravio
jubileum (nlat. jubilaeum) v. jubilej. završena, sudska odluka koja stupa na snagu.
juvancije (lat. juvare pomagati, juvantia) pl. • judikatura (lat. judicare suditi) organizacije i
med. sredstva za pojačavanje lekova, sastoj-ci rad sudskih organa, pravosuñe.
koji se mešaju u lekove da bi im se pojačalo
dejstvo. judikacija (lat. judicatio) suñenje, presuñi-vanje,
juvel (lat. jocus, fr. jouai, ital. gioiello, eng. donošenje presude.
jewel, hol. juweel) brušen dragi kamen, judicijalan (lat. judex sudija, judicalis) sudski;
adiñar; nakit, dragocenost. sudijski.
juveli (hol. juweel) pl. v. juvel. judicijaran (lat. judiciarius) v. judicijalan.
juvelir (hol. juWeellier) trgovac adiñarima ili judicij(um) (lat. judicium) sudstvo, pravosuñe;
nakitom; veštak u izrañivanju adiña-ra i sudska istraga, suñenje, parnica; sud,
nakita, zlatar. mišljenje, shvatanje; pravna radnja, pravni
juvenalije (lat. juvenalia) mladićke svečanosti postupak; sudnica; moć rasuñivanja,
kod starih Rimljana, proslava mladosti u vezi oštroumlje.
sa pojavom prve brade. judiciozan (nlat. judiciosus) sposoban da ra-
juvenilan (lat. juvenilis) mladićki, mlade-nački, suñuje, razborit, razuman, razložan, smi-
mladalački; juvenilna voda geol. voda koja šljen, oštrouman, mudar.
postaje, u unutrašnjosti Zemlje, od vodene judofil (lat. Judas Jevrejin, philos prijatelj)
pare. onaj koji voli Jevreje, prijatelj Jevreja.
juvenilitet (lat. juvenilitas) mladost, mla-
dalaštvo, mladićka nezrelost.
juventa (lat juventa) mladost, doba mladosti;
mladićka snaga; mit. boginja mladosti kod
Rimljana; juventus.
judofob 377 jurator

judofob (lat. Judas Jevrejin, grč. phobos strah) nik; Junkerska napmtja reakcionarna
v. antisemit. plemićka partija u Nemačkoj, koja se proti-
juzbaša (tur. yiizbasi) kapetan u nekadašnjoj vila izjednačenju Jevreja i hrišćana u
turskoj vojsci, zapovednik bul>uka (čete). grañanskim pravima i bila protiv velikih
jukluk (tur. yiikluk) ormar, obično uzidan, gradova, po njihovom shvatanju gnezda
uklopljen u zid; polica ili udubljenje u zidu socijalnih pokreta i revolucija; junker-ska
za smeštaj stvari (odela, posteljine i dr.), politika ratoborna politika, koju su u
dolap. Nemačkoj uglavnom vodili oficiri sa bivšim
juksta (lat. juxta) pril., predl. pored, ublizo, kod, kajzerom Vilhelmom P na čelu, politika
kraj, do, uz; kod hartija od vrednosti, lozova i zveckanje sabljom.
akcija sa kuponima: crta, redovno u nekoj junkerirati (nem. junkerieren, junkern) živeti
drugoj boji, koja pokazuje gde treba kupon (ili: ponašati se, biti besan) kao junker, živeti
odseći; jukstim. u neradu; biti ratoboran, zveckati sabljom.
jukstapozicija (nlat. juxtapositio) stavljanje (ili: junkers voj. tip nemačkih aviona u P svetskom
metanje) jednog pored drugog, grani-čenje s ratu, najpre transportnih a docnije
nečim, slaganje spolja, dodavanje. bombardera (nazvan po nemačkom kon-
jukstim (lat. juxtim) pril., preda. v. juksta. struktoru i fabrikantu aviona Junkersu).
juksuk (tur. yuksuk) napretek. junktim (lat. jungere spojiti, sjediniti, junctim)
psih. namerno stajanje dvaju kompleksa misli
jul (lat. Julius, Julii) sedmi mesec u godini, i osećanja, koji su stvarno u slaboj ili
mesec žetve, srpanj, ima 31 dan (nazvan u nikakvoj vezi, radi pojačavanja efekta.
čast Julija Cezara, koji je izveo reformu junktura (lat. junctura) veza, spoj, sastav,
kalendara, a toga se meseca rodio; pre njega zglob; položaj, okolnost.
se zvao kvintilis); juli. Junona (lat. Juno) mit. kći Saturna i Reje,
juli (lat. Julius, Julii) v. jul. ponosna i ljubomorna »sena i sestra Jupi-
julijaiski kalendar kalendar koji je popravio i terova, boginja meseca, domaćinstva i braka
uveo Julije Cezar postavivši mu kao (kod Grka joj odgovara Hera); astr. jedna od
osnovicu Sunčevu godinu, umesto dotadanje malih planeta izmeñu Marsa i Jupitera,
mesečeve godine, koja se zbog toga zove otkrivena 1804. god.
julijanskom godinom. Po ovome kalendaru, junferica (prema nem. Jungferschaft nevinost,
koji se još zove stari kalendar ili stari stil, devičanstvo) nevina, čedna devojka, devica.
danas se još upravlja pravoslavna crkva, dok Jupiter (lat. Juppiter) l. mit. najglavniji i
se zapadne crkve upravljaju po kalendaru najmoćniji bog starih Rimljana, bog munje i
koji su, za pape Gregora HŠ, izračunali groma (gromovnik), zaštitnik polja i prava
naučenjaci 1582. i koji se zove novi stil, ili (kod Grka Zevs ili Kronion), sin Saturna i
gregorijan-ski kalendar; razlika izmeñu ova Reje, brat Neptuna i Plutona, muž i brat
dva kalendara iznosi 13 dana. Junonin.
jun (lat. junius = Junonius) šesti mesec u Jupiter (lat. Juppiter) 2. astr. najveća planeta u
godini, lipanj, ima ZO dana (nazvan, našem Sunčevom sistemu, od Sunca udaljena
verovatno, po boginji Junoni, kojoj je bio 778 miliona kilometara, a 5*/2 puta dalja od
posvećen); juni. Zemlje; vidi se golim okom.
Junajted pres (eng. United Press) „Ujedinjena jura (po planini Jura) geol. v. jurska formacija.
štampa", najveća novinska agencija u Se- jurament (lat. juramentum) prav, zakletva;
vernoj Americi. juramentum manifestacionis (lat. juramentum
juni (lat. junius = Junonius) v. jun. manifestationis) zakletva kojom dužnik,
junien džek (eng. Union Jack) popularan naziv pošto prethodno da podatke o svom
za britansku državnu zastavu. materijalnom stanju, tvrdi pred sudom da
junior (lat. juvenis mlad, junior mlañi) član ništa od imanja nije zatajio ni prikrio.
podmlatka nekog, naročito sportskog, jura novit kurija (lat. jura novit curia) prav. sud
društva, pripravnik. zna pravo; načelo po kome sud mora da
poznaje zakone i da zna pravo, tako da
juniorat (nlat. junioratus) prav. nasledstvo stranke ne treba da mu ga dokazuju.
najmlañih u najmlañoj liniji; imanje koje «ee jurat (lat. juratus) prav. onaj koji je položio
daje na uživanje samo mlañim sveštenicima zakletvu, koji je zaklet; jurata depozicio (lat.
(kod katolika). jurata depositio) iskaz dat pod zakletvom;
juniori (lat. juniores) pl. mlañi članovi, jurata renuncijacio (lat. jurata renunciatio)
podmladak nekog sportskog društva (za odricanje nečega pod zakletvom.
razliku od starijih, reprezent? tavnih članova jurator (lat. jurator) polagač zakletve, zakleti
društva, seniora). svedok, zakleti sudija.
juniperus (lat. juniperus) bog. smreka.
junker (nem. junger Herr mlad gospodin,
Jungherr, Junker) „mladi gospodin", tj.
mladi plemić, naročito (mali) seoski plemić
u Pruskoj, oficirski priprav-
juratoran 378 jyc retorzionis

juratoran (lat. jigage zakleti se, nlat. morem, a Atlantski okean bio je kopno; u
juratorius) prav. pod zakletvom, dat ili ovoj formaciji nañeni su mnogi ostaci
učinjen pod zakletvom. organskog sveta (ribe koštunjače, kor-čanje,
juratorij(um) (nlat. juratorium) obećanje dato krokodili, naročito ihtiosauri, pleziosauri i
pod zakletvom. dr.).
juracija (lat. juratio) zaklinjanje, polaganje jurta (rus. kzrta pere. jurd) pokretni stan, koliba
zakletve. Kirgiza i ostalih sibirskih no-mada, kirgiski
jurget duguljasta tikvica, obično se jede šator; zimski stan Kam-čadala koji je, u
punjena samlevenim mesom; jurgeta. stvari, pokrivena zemu-nica.
jure (lat. jus pravo, jure) s pravom, po pravu; de juruk (tur. yuruk) 1. pripadnik nekadašnje
jure ili eko jur» (lat. de jure, eh jure) c janičarske pomoćne vojske, 2. nomad, čovek
pravom, po pravu, s pravnog gledišta; jure bez stalnog prebivališta. jus (lat. jus, sskr.
divimo (lat. jure divino) s božanskim pravom, yoh) pravo, pravičnost, pravda, sila i vlast
po božanskom pravu; omni jure (lat. omni koja proističe iz prava; sumum jus suma
jure) sa svim pravom, s punim pravom. injurija (lat. sum-mum jus summa injuria)
jurekonzultus (lat. jureconsultus) prav. v. ju- posl. najveće, tj. najstrože, pravo često je
riskonzultus. najveća nepravda. jus agracijandi (nlat. jus
juridice (lat. juridice) dril. v. juridičan. aggratiandi) prav.
juridičan (lat. juridicus) pravni, sudski, pravo pomilovanje. jus gencijum (lat. jus
zakonski, koji ide zakonskim putem, putem gentium) meñunarodne
zakona; pril. juridice. pravo. jus divinum (lat. jus divinum)
jurne (lat. jus pravo, ten. juriš prava) kvid jurio božansko
(lat. quid juriš) što je pravo, što je po pravu; pravo.
biti sun jurio (lat. sui juriš) biti svoj jusiv (nlat. jussivus) gram. v. imperativ. jus in
gospodar, tj. ne biti pod očin-skom vlašću; biti sakra (lat. jus in sacra) pravo što ga
alijeni jurio (lat. ali-eni juriš) biti podložan ima crkva nad svojim članovima. jus
tuñoj vlasti, naročito očinskoj; jurio jurandum (lat. jus jurandum) prav. zakletva. jus
studiozus (lat. juriš studiosus) pravnik; kanonikum (lat. jus canonicum) kanonsko
jurio utrijus-kve doktor (lat. juris utriusque pravo, papsko pravo. jus kvezitum (lat. jus
doctor) doktor oba prava, tj. rimskog i quaesitum) stečeno
kanonskog (grañanskog i crkvenog). pravo.
jurisdikcija (lat. jurisdictio) pravda, pravo, jus komune (lat. jus commune) opphte pravo.
pravosuñe, sudstvo; pravo suñenja, nadležnost jus konubii (lat. jus cormubii) u rimskom
suda; oblast javnog suda, delokrug suda. pravu: sposobnost rimskog grañanina da
juriskonzultus (lat. jurisconsultus) pravnik, sklopi zakoniti brak.
poznavalac prava i zakona; jurekonzultus. jus kriminale (lat. jus criminale) krivično
jurisprudencija (lat. jurisprudentia) pravna pravo, kazneno pravo.
nauka, pravna učenost; način sudskog jusovi ime slovima za nazale u starosloven-skoj
rešavanja, sudska praksa. azbuci: mali jus A (nazalno e — e), veliki jus
jurist(a) (lat. jus pravo, nlat. jurista) pravnik, Ž (nazalno o — r). jus opcionis (lat. jus
poznavalac prava. optionis) prav. pravo
juristicij(um) (nlat. juristitium) v. justi-cij(um). opcije; v. pod opcija. jus precedencije (nlat.
juristička persona v. pod persona. jus praecedentiae) v.
juristički (nlat. jurista) svojstven pravni-cima, precedentno pravo.
koji se tiče prava ili je u vezi sa pravom, jus prime noktis (lat. jus primae noctis)
pravnički, pravni, sudski, zakonski; pravo na prvu noć koje, po verovanju mnogih
juridičan; jurističko lice pravio lice, pravio naroda, pripada bogovima ili demoni-ma, te je,
telo. kao opasno po mladoženju, obično ustupano
juriš (tur. yiiruyus od yiiriimek hodati, * nekom strancu; u srednjem veku: tobožnje
napredovati) navala, napad. pravo feudnog gospodara da, kad njegov sluga
jurodiv (rus. gorodivši šašav, sumanut) „budala ili kmet sklopi brak, provede prvu noć sa
Hrista radi", naziv apostola Pa-vla i ostalih njegovom nevestom i da joj oduzme nevinost
apostola. Rusi smatraju da se na ovakvim (ono se osnivalo samo na pravu gospodara da
jurodivima, ludacima od roñenja, ispoljila odobri ili ne ženidbu svoga potčinjenog). jus
volja božija, zbog čega ih nazivaju „božjim primogeniture (nlat. jus primogeniturae)
ljudima" i veruju da imaju moć proricanja; u prav. v. pod primogenitura. jus protekdionis
V veku: oni koji su se izlagali ruglu i (nlat. jus protectionis) pravo zaštite.
ismevanju smatrajući to moralnim jus retorzionis (lat. jus retorsionis) pravo
savršenstvom. odmazde, pravo vraćanja istom merom; jus
jurska formacija kol. doba u razvitku Zemljine talionis.
kore, nazvano po planini Juri; u ovo doba
bio je veliki deo Evrope pod
jus reformandi 379 jyxra

jus reformandi (lat. jus reformandi) nekadašnje justicij(um) (lat. justitium) obustavljanje
pravo vladaoca da odlučuje da li će neka sudskih poslova zbog kakvih radosnih ili
veroispovest biti dopuštena ili neće. tužnih dogañaja, naročito zbog rata, teških
jus talionis (lat. tališ takav, jus talionis) v. jus zaraznih bolesti, zemljotresa i sl.; juristicij.
retorzionis. justic-kolegij(um) (lat. justitia, collegium) sud,
Justinijanov kodeks v. Korpus jurio. sudijsko veće, sudije koje predstavljaju sud u
justifikatura (nlat. justificatura) odobrenje, jednom zasedanju.
odobravanje nekog računa. justic-mord (lat. justitia pravda, nem. Mord
justifikacija (nlat. justificatio) prav. pravdanje, ubistvo, zločin) pravosudno ubistvo, tj.
opravdanje; dokazivanje na sudu, dokaz; izvršenje smrtne kazne nad nekim usled
odobrenje računa pošto se prethodno ispita; nedovoljne savesnosti i nehata sudija u
izvršenje kazne, naročito smrtne, pogubljenje. ispitivanju i utvrñivanju krivičnog dela.
justificirati (lat. justificare) prav. pravdati, justorij(um) (nlat. justorium) tio. tačan
opravdati, opravdava™; dokazati, pravougaoni instrument za ispitivanje i
dokazivati; ispraviti; izvršiti presudu, utvrñivanje ispravne izrade visine izli-venih
naročito smrtnu kaznu, pogubiti, omaknuti. štamparskih slova.
Justicija (lat. Justitia) mit. boginja pravde kod justus (lat. justus) pravedan, pravičan; prav,
Riml>ana, predstavljena kao devojka sa ispravan, pošten; justum nekare perec Italije
zavezanim očima, sa mačem i terazijama; (lat. justum pesage reges Italiae) lozinka
kod Grka: Temida. italijanskih karbonara:Pravo je ubijati
justicija (lat. justitia) pravda, pravica, pra- kraljeve Italije.
vičnost; pravosuñe; sud, sudnica; justicija jusu (lat. jussu) po zapovesti, po naredbi.
distributiva (lat. justitia distributiva) jus civile (lat. jus civile) grañanske pravo,
pravosuñe koje vodi računa, u procenji- civilno pravo.
vanju nekog dela, i o okolnostima pod jus pirka sakra (lat. jus circa sacra) crkveno
kojima se delo dogodilo; justicija komuta-tiva pravo države (za razliku od jus in sakra).
(lat. justitia commutativa) pravosuñe koje ceni juga (beng. chuti, eng. jute) likini konci
delo kao takvo, bez obzira na okolnosti pod dveju lipi sličnih indijskih biljaka (nlat.
kojima je izvršeno; Justicija regnorum Corchorus capsularis i Corchorus olitorius),
fundamentum (lat Justitia regnorum indijska konoplja ili kudelja koja se mnogo
fundamentum) Pravda je temelj država, tj. izvozi, naročito u Englesku i Sev. Ameriku, i
vlasti, „Pravda drži zemlju i gradove". upotrebljava za izradu jakog platna za jedra,
justicijar (nlat. justitiarius) sudija, upravnik užad i sl.
suda; pravni stručnjak, referent za pravne jufka (tur. yufka) fino, tanko razvijeno testo,
poslove i pitanja u nekoj ustanovi ili nekom kora za pitu.
nadleštvu juhta (hol. jucht, jugt) vrsta crvene goveñe ili
konjske kože koja se izrañuje pomoću
brezovog ulja i upotrebljava za lovačke
čizme, ručne torbe, povezivanje knjiga itd.
ñ E i z a n o r s t

K
K, k dvanaesto slovo naše ćirilice, petnaeste kabalirati (fr. cabaler) spletkariti, spletkašiti,
naše latinice (K, k); kao skraćenica: So., praviti spletke.
Comp., Cie = kompanija; SoA. = kodeks; Cio = kabalist (hebr. kabbalah) jevrejski mističar,
KOHTo; st = centimetar; kg=kilogram; km = učitelj i poznavalac jevrejskih tajnih učenja;
kilometar; Ljt = kubni metar; sst = kubni trg. tajni ortak; fig. spletkaš, spletkar,
centimetar; stt = kubni milimetar; č = metrička smutljivac, intrigant; kabaler.
centa; qcm = KBafl-ratni centimetar; astr. kabalistika (hebr. kabbalah) tobožnje op-štenje
k=Gausova kon-stanta, brojna vrednost s duhovima; tajno učenje, mañijska veština.
gravitacione kon-stante Sunčevog sistema; mat. kabalistički (fr. cabalistique) tajanstven,
so$ = kosi-nus; ctg ili cotg=kotangens; fiz. K nerazumljiv, zagonetan, mračan; koji pripada
= kel-vin; S = kulon; hem. SA = kadmijum; jevrejskom predanju, koji je u vezi sa
K=ka-lijum; Cf= kalifornijum; Sa = jevrejskim predanjem; up. kabala.
kalcijum; S = karbon; St = kirijum; So = kabardinci pl. rasa čerkeskih konja iz oblasti
kobalt; K.g=kripton; He = ksenon; Si = Kabarde, na severnoj strani Kavkaza.
kuprum; Ki = kur ča tovi j um. kabardisati (tur. kabarmak) oteći, oticati, naduti
Kaba (arap. Kjabe) duguljasto-četvrtasta, 12 se, nabubriti.
m duga, 10 m široka i 15 m visoka zgrada u kabare (fr. cabaret, arap. hamarat) krčma;
Meki, koju je islamski svet odvajkada smatrao elegantna gostionica u kojoj se daju i
svetinjom, a sam Muhamed proglasio žižom artističke produkcije (kabaret); stočić,
islamske vere i ciljem poklonstvenih poseta služavnik za čašice i šoljice; lepeza-sta
vernih (hadžija); u jugoistočnom uglu zgrade činija za kompot.
nalazi se uzidan sveti „crni kamen" (hadžar), kabaret (fr. cabaret, nem. Kabareti), v. pod
koji pobožni posetioci sa najvećim kabare.
poštovanjem dodiruju i celivaju; naši kabast (tur. kaba) krupan, debeo, glomazan.
muslimani obično kažu ćaba. kabestan (fr. cabestan) lom. vitao, čekrk, kotur
kabadahija (tur. kabadayi) prost vojnik, grubi na koji se namotava uže.
dahija, nasilnik. kabildo (nm. cabildo, lat. capitulum) mesto gde
kabak (rus. kabak, fr. cabaret) rakidžinica, kaluñeri drže skupštinu, kaptol; opštinska
livnica, krčma. sudnica; većnica, senat u juž-noameričkim
republikama.
kabala (hebr. kabbalah) jevrejske tajno Kabili (arap.) pl. ime mnogobrojnih plemena
učenje, religijsko i filozofsko, čija je osnova severne Afrike, Berberi.
istočnjačke učenje o emanaciji; veština kabil (arap., pere.) bračni ugovor kod Turaka i
opštenja s duhovima; tumačenje tajanstvenih Persijanaca, koji se sklapa za odreñeno
znakova; pravo klanja stoke koje rabiner vreme; izdržavanje koje pripada udo-vicama
daje šahterima pošto polože ispit; trg. tajni turskih paša.
ortakluk; fig. tajno udruženje; sporazum kabina (fr. cabine, eng. cabin) sobica na
potajno napravljen radi postignuća nekog brodu, avionu, sobica u javnom kupatilu;
ružnog cilja; spletka, smicalica, ogovaranje, sobica ili kućica za telefon.
intriga. kabine separe (fr. cabinet separe) naročita
kabaler (fr. cabaleur) spletkar, spletkaš, up. soba, zasebna soba.
kabalist. kabinet (fr. cabinet) mala soba, sporedna
kabalero (šp. caballero) vitez, gospodin; sobica; u vladarskim dvorovima: soba za
kavaljer. stanovanje i soba za poverljiva savetovanja
ka ba leta (ital. cabaletta) muz. naročito prijatan i i rad; kancelarija; vlada, tj. članovi
milozvučan umetak u većim muzičkim ministarskog saveta; osoblje kancelarije
delima, u ariji ili kavatini italijanskih opera. ministra, predsednika parlamenta i sl.; zbirka
učila (u školama); soba u kojoj su izložene
retkosti, naročito umetnič-
kabir 381

ki predmeti; orman sa fiokama; nužnik; kavaz (tur. kavas) lični momak ili počasni
kabinetsko pitanje pitanje od čijeg rešenja stražar stranih diplomatskih predstavnika u
zavisi opstanak jednog kabineta (vlade); Turskoj i viših državnih činovnika uopšte;
kabinetski rat rat koji se vodi iz dinastičkih stražar, policajac.
razloga; kabinetsko pismo pismo jednog kaval (tur. kaval) l. vrsta frule, svirale; 2. vrsta
suverena bez premapotpisa ministrovog; kratke starinske puške.
kabinetsko vino skupoceno vino. kavalerija v. kavaljerija.
kabir (arap.) voña putnika kroz pustinju. kavaleta (ital. cavalletta) muz. -v. kabaleta.
ka bl (fr. cable, eng. cable, nlat. caplum, lat.
sarege hvatati, uhvatiti) debelo uže, pa-lamar kavaleto (ital. cavalletto „konjic") drveni konj
od kudel>e ili tanke žice za vezivanje laña, za vežbanje u skakanju na konja i preko
visećih mostova itd.; uže od bakarne žice, konja (up. voltigiranje); drveni magarac za
izolovano gumom i gutaper-kom, zaštićeno batinjanje; slikarske nogare, štafelaj.
spolja metalom, služi kao provodnik kavalir v. kavalir.
električne struje kod podzemnih i kavalkada (fr. sa val čañe) svečan sprovod na
podmorskih telegrafa, telefona i DR- konjima; sjajna povorka ili grupa konjanika;
kablirati (fr. cabler) telefonirati ili telegrafirati šetnja na konjima.
podzemnom ili podmor-skom žicom; sukati, kavalke (fr. cavalquet) voj. marš konjice; trubio
upredati uže, praviti kablove, palamare. sviranje pri ulasku konjice u neku varoš.
kablogram (fr. cable, grč. gramma slovo) kavaljer (fr. cavalier, ital. cavaliere) konjanik,
depeša poslata podzemnom ili podmor-skom jahač; pratilac, udvarač neke dame; čovek
žicom (kablom). uslužan i izdašan (naročito u novcu), otmen
kabotaža (fr. cabotage) plovidba kraj obale; čovek, fin gospodin; vitez, plemić; konj (u
primorska (ili: obalska) trgovina, tj. trgovina šahu); hartija velikog formata; hartija za
obalama jedne zemlje, od jednog pristaništa pisma malog formata; fort. prednji, istaknuti
do drugog. deo nekog utvrñenja.
kaboten (fr. cabotin) putujući glumac; rñav kavaljerija (ital. cavalleria, fr. cavalerie) voj.
glumac; komedijaš; čovek koji se ponaša kao konjica; u taroku: četiri slike u istoj boji jedna
glumac. za drugom.
kabotinirati (fr. cabotiner) živeti životom kavaljerist(a) (ital. cavaliere) voj. konjanik.
putujućeg glumca; rñavo glumiti; ponašati se kavaljeros (šp. caballeros) vrsta španske vune.
kao glumac. kavaljerski (fr. cavalierement) pril. viteški;
kabotirati (fr. caboter, um. cabo rt) „ploviti od ljubazno, uslužno, predusretljivo; fino,
rta do rta", tj. duž; obale, baviti se obalskom gospodstvene; otvoreno, neusiljeno, slobodno.
trgovinom. kavana (tur. kahvehane) mesto, radnja u kojoj
kabotje (fr. cabotier) mali brod koji plovi duž se kuva kafa, kafana.
obale (kabotjera); takoñe: sprovodnik brodova kavata (ital. sa vata, cavare) 1. čuz. mala, laka i
kroz opasna mesta. jednostavna pesma (za razliku od raskošne
kabotjera (fr. cabotiere) v. kabotje. operske arije); trg. iznos menice prema kursu;
kabošon (fr. cabochon) dragi kamen nebru-šen, prodaja meničnog pisma za gotov novac.
ili brušen samo prema svom prirodnom kavata (lat. cavus šupalj) 2. svod; grañ, temelji
obliku, naročito rubin; bakreni klinac na svod jedne crkve.
pozlaćen ili bronziran, sa ukraše-nom kavatina (ital. cavatina) muz. kratak i
glavom, koji se upotrebljava za nameštaj. jednostavan muzički komad za pevanje bez
kabriolet (fr. cabriolet) lake dvokolice sa ikakvih ukrasa i bez uobičajenih ponavljanja
kožnim košem i sa jednim konjem; vrsta kod arije; up. kavata 1.
otvorenog automobila sa dva do četiri kavacija (lat. cavatio pravljenje nečega
sedišta; vrsta ženskog šešira; vrsta male šupljim) grañ. kopanje podruma.
naslonjače. kavga (pere. gawga, tur. kavga, gavga) prepirka,
nabuja (šp. cabuya) vrsta južnoameričke svaña; bitka.
konoplje. kavgadžija (pers.-tur.) onaj koji izaziva svañu,
kabuki japanske narodno pozorište (od početka prepirku, svañalica.
HUP v.); prikazuje istorijske, ro-mantične i kave (lat. cave) čuvaj se!
ljubavne drame uz muzičku pratnju i igru; kaveat (lat. cavere, caveat) „neka se čuva,
ženske uloge igraju muškarci. neka se pripazi"; prav. opomena; sudski
kabuliti (arap. qabul, tur. kabul) primiti, prigovor.
dopustiti, dozvoliti, odobriti. kavez (pere. qafes, tur. kafes) krletka; rešetke
kavaža (fr. sa vage) trg. smeštaj robe u podrum; na prozorima starinskih kuća; ka-fez.
kirija za podrum; plata radnicima koji vrše
smeštanje robe.
kaverna 382 kadmij(um
)

kaverna (lat. caverna) šupljina, otvor, duplja; nici) jednog nadleštva; stručni kadrovi stručni
pećina, špilja; podrum; med. šupljina u ljudi za pojedine delatnosti u društvenom i
plućima, koja je nastala usled raspadanja državnom životu.
tkiva, naročito kod tuberkuloze, a ponekad i kadar (arap. qadir, tur. kadir) 2. pr. koji je u
usled apscesa i gangrene. stanju da nešto uradi, moćan, sposoban za
kavernozan (lat. cavernosus) pun pećina, pun nešto.
duplji; šupljikav, šupljikast, spužvast; kadariti (arap.) „sudbinaši", protivnici
kavernozna respiracija med. šupljinsko ortodoksnog shvatanja sudbine i fatali-zma u
disanje. islamu, a pristalice slobode ljudske volje.
kavedžija (tur. kahveci) sopstvenik kafane; onaj kadeliti (arap.) v. kadri.
koji kuva kafu; onaj koji voli da pije kafu. kadentan (lat. cadens, cadere padati, pasti) koji
kaveta (fr. cavette) fort. mali utvrñeni op-kop pada, koji je u padu, koji tone, koji se spušta.
izmeñu dva veća. kadsnte (ital. mese cadente) trg. protekli, prošli
kavijar (tat., fr. caviar, ital. caviale, tur. mesec.
hayvar) usoljena ikra od jesetre, morune i kadenca (ital. cadenza, nlat. cadentia) odmor na
drugih riba, naročito iz Volge i Kaspij-skog poslednjem, naglašenom slogu (stiha,
jezera; hajvar. rečenice); ritam; kretanje po taktu; muz.
kavilacija (lat. cavillatio) zadirkivanje, završni ton, spuštanje glasa na završetku
peckanje, podsmevanje; pravljenje sofiza-ma, (pesme); svršetak jednog reda akorada; u
govorenje u sofizmima. plesu: takt.
kavirati (lat. cavere) čuvati se; jamčiti; pri kadencirati (fr. cadencer) pravilno i lepo
mačevanju; izbegavati protivnikov udarac udesiti, odmeriti po taktu, npr. korake pri
odbijanjem njegovog mača udarcem odozdo i plesu.
izmicanjem tela; trg. naplatiti (menicu). kadet (fr. cadet, lat. caput) učenik, pitomac
kavitacija (lat. cavitas gen. cavitatis) nasta- vojne akademije, oficirski pripravnik; mlañi
janje mehura ili vakuuma u tečnosti koja se sin, sin mezimac, naročito u plemićkim
vrtložno kreće. porodicama, koji se sprema za vojnu vežbu;
kavitet (lat. cavus pgupalj, nlat. cavitas) član mlade ekipe nekog sportskog kluba.
šupljina, duplja, naročito u čovečjem telu kadeta (fr. cadette) kamena ploča (za kaldr-
(glavi, grudna i trbušna duplja). misanje, popločavanje); kratak bilijarski tak.
kavkaski koji pripada Kavkazu, koji potiče od kadeti pl. članovi stranke „konstitucio-nalnih
planine Kavkaza; kavkaska rasa bela ili demokrata" (po čemu je napravljen i naziv:
indoatlantska rasa, kojoj pripadaju stanovnici k. d.) u bivšoj Rusiji, koji su imali u
Evrope (sem Mañara, Turaka, Samojeda, programu: ustavne slobode, versku trpeljivost,
Laplanćana i Finaca), Prednje Azije, Indije i slobodu štampe, ravnopravnost Jevreja i
Sev. Amerike. agrarnu reformu; voña stranke bio je Pavle
kavurma (tur. kavurma) l. vrsta jela od Miljukov.
iznutrice i drugih dodataka; 2. vrsta čorbe kadi (fr. cadis, eng. caddis) trg. fina naborana
od iznutrice; 3. ovčije ili svinjsko meso u vunena tkanina.
komadićima isprženo i konzervi-rano kadija (tur. kadi) sudija, niži sudija, mi-rovni
zalivenom mašću. sudija kod Turaka i drugih muhame-danskih
kagular (fr. cagoule) pripadnik tajne polu- naroda.
vojničke fašističke organizacije u Francuskoj kadiluk (tur. kadihk) zvanje sudije; oblast,
u vreme od 1932. do 1940. god. delokrug jednog sudije.
kadaver (lat. cadaver) lešina, mrtvac, mrtvo padine (tur. kadin) pl. žene sultanove (sedam na
telo, strvina, mrcina. broju), koje su birane izmeñu haremskih
kadaverin (lat. cadaver lešina) hem. otrovno robinja, po rangu su stojale izmeñu kaseki-
organsko hemijsko jedinjenje iz grupe ami-na sultane i odalisaka.
koje se stvara razgrañivanjem belančevina, kadifa (tur. kadife) svilena tkanina koja s jedne
pri raspadanju mrtve životinjske materije strane (s lica) ima nisko sasečene dlake, a s
(npr. leševa). druge strane je potpuno glatka, svileni somot.
kadaverozan (lat. cadaverosus) mrtvački, le- kadiš (hebr. kaddisch) molitva za mrtve kod
šinski, strvinast. Jevreja.
kadaif (tur. kadayif) vrsta slatkog jela, kadmij(um) (grč. kadmla kalamina) hem.
spravljenog od brašna, jaja, masla i element, atomska masa 112, 40, redni broj 48,
šećera. znak Cd, cinku sličan metal, plavkasto-belog
kadar (fr. cadre, lat. quadrum četvorougao) 1. sjaja, upotrebljava se u zubarskoj tehnici, kao
voj. skupina (kor) oficira i podoficira u jednoj materijal za elektrode itd.; spojen sa
vojnoj jedinici; stalni kadar mirnodopska sumporom daje lepu žutu slikarsku boju.
vojna sila jedne države, vojnici koji su na
odsluženju svog zakonom propisanog roka;
adi. službeništvo, činovništvo, svi službenici
(ili: činov-
kadmiologiJa 383 kazuistika

kadmiologija (grč. kadmia kalamina, logia) kazačok (rus. kazačok) vrlo živa ukrajin-ska
nauka o kobaltu; nauka o upotrebi kobal-ta. narodna igra u dvočetvrtinskom taktu:
kadet (hebr. kadosch) v. kadiš. počinje lagano, zatim postaje sve brža, a na
kadran (fr. cadran) brojčanik, brojnik, ci- kraju igrač pravi temperamentne skokove i
farnik, ploča sa brojkama (ciframa) na čučnjeve na jednoj nozi.
časovniku; sunčanik, sunčani sat; astr. sprava kazba (arap. kasba) grad, tvrñava; stambena
za merenje Sunčeve visine. četvrt u gradovima severne Afrike oko
kadri (arap. kadri, kadarijat) pl. „oni koji su vladareva dvorca; sam taj dvorac.
Bogom odreñeni da budu moćni", članovi kazeaza hem. ferment koji razlaže belanče-
jedne strogo religiozne muhamedanske sekte; vinu kazein u prostije jedinjenja.
kadeliti. kazein (lat. caseus sir) hem. vrsta belančevi-ne
kadril (fr. quadrille) 1. četvorka, poznati koja se nalazi u mleku i koja se pri
francuski ples sa četiri para igrača; 2. sasiravanju, pod uticajem kiseline, izdvaja.
viteška igra koju izvode četiri odreda kazimir (sskr. kacmira, fr. casimir, cachmir,
konjanika; 3. jedna igra karata učetvoro (kod eng. cassemere) laka, tanka, naborana vune-
l'ombra). na tkanina, vrsta polučoje; fina i meka
kadrirati (fr. cadre) raščlanjavati radnju (filma, tkanina od kostreti kašmirske koze; up.
televizijskog programa) na pojedine delove. kašmir.
kadrovac voj. onaj koji služi obavezni vojni rok kaznio (ital. časa, casino), „kućica", letnji-
u stalnom kadru. kovac, vila; nekada kockarnica u Firenci u
kadrovik 1. službenik koji vodi brigu o kojoj su se skupljali plemići (otuda isti naziv
kadrovskom, personalnom sastavu i za većinu današnjih kockarnica);
preduzeća, ustanove i sl., personalki referent. zatvoreno, uže društvo i kuća u kojoj se
2. aktivni oficir ili vojnik (koji pripada takvo društvo sastaje, društveni dom, klub i
stalnom kadru). klupske prostorije; gostionica u kojoj se
kadukan (lat. caducus) l. bezvredan, trošan; 2. hrane oficiri, fabrički činovnici i dr.; igra
oronuo, nemoćan. učetvoro ili utroje sa francuskim kartama;
kaduna (tur. kadin, hatun) gospoña, ugledna ka-sina.
žena, dama, kneginja; dobra domaćica. kazu (lat. casus slučaj, času) slučajno,
kaducej (lat. caduceus) kit. štap antičkog boga slučajem; in kazu (lat. in času) prav. u
trgovine Merkura, sa dva krila na vrhu i slučaju itd.; in prezenti kazu (lat. in
obavijen dvema zmijama; takav štap kao praesenti času) u sadašnjem slučaju, u datom
glasnička palica i simbol trgovine. slučaju.
kaduceus v. kaducej. ka zu a lan (lat. casualis, fr. casuel) slučajan,
kaducirati (lat. caducus sklon padu; pao) koji zavisi od slučaja, neizvestan; spore-dan,
proglasiti propalim, učiniti ne-važećim; neredovan.
kaducirano imanje prav. imanje bez kazualizam (lat. casus slučaj) fil. učenje o
naslednika koje, zbog toga, ima da postane slučajnosti, tj. shvatanje da sve u svetu
državna svojina. postaje i biva slučajno.
kaducitet (nlat. caducitas) sklonost padu, kazualije (lat. casualia) pl. slučajnosti; slučajne
trošnost, dotrajalost; nevaženje; fig. pojave; neredovni (ili: sporedni,
prolaznost. nepredviñeni, slučajni) prihodi ili ras-hodi.
kaza (tur. kaza) ist. administrativno-uprav-na kazualist(a) (lat. casus) fil. pristalica (ili:
jedinica u nekadašnjoj Turskoj, sastavni deo propovednik) kazualizma.
sandžaka, kadiluk, srez. kazualitet (nlat. casualitas) slučajnost.
kazaz (arap. qazz svila, tur. kazzaz) svilar, , kazuar (mal. cassuwari, suwari) zool. vrsta
zanatlija koji izrañuje svilene i pamučne velike australijske i istočnoindijske ptice,
predmete i ukrase. slične noju.
kazuarina bog. zimzelena biljka Casuarina iz
kazak (fr. casaque) kabanica, ogrtač; džokej- fam. Casuarinaceae koja ima pršljenasto
ski kaputić; duga ženska bluza. razgranato stablo s ljuskastim listićima; gaji
kazaken (fr. casaquin) vrsta gornjeg kaputa; se kao ukrasna biljka.
vrsta ženske gornje hal>ine. kazuizam (lat. casus slučaj) fil. v. kazualizam.
kazamat (lat. časa madida vlažna koliba, fr. kazuist(a) (lat. casus slučaj, fr. casuiste)
casemate, ital. casamatta) voj. podzemno veštak u rešavanju raznih, naročito spornih
odeljenje na svodove u tvrñavi koje je sigurno pitanja savesti; poznavalac teških i
od puščanih zrna; na ratnim brodovima: zamršenih pravnih slučajeva; up. kazuistika.
oklopljena prostorija za smeštaj topova i kazuistika (lat. casus slučaj, fr.sazi!8^ie) fil.
municije; podzemni magazin; fig. podzemni učenje o sukobima izmeñu raznih dužnosti,
zatvor, tamnica, hapsana. naročito izmeñu različitih ten-dencija,
kazan (pere., tur. kazan, Kazgan) kotao, veliki interesa i sl.; veština reša-
lonac; janičarski puk.
kazuk 384

valja raznih pitanja savesti; mudro i kajak-čamac sp. veoma spretan čamac,
umešao raspravljanje i snalaženje u teškim poreklom sa Grenlanda, služi za vožnju po
praznim pitanjima; uopšte: veština brdskim rekama, preko slapova i brzaka,
pronalaženja pomirljivog, srednjeg puta; fig. gradi se od gume ili neprobojnog platna, nosi
lukavost, dovitljivost, doskočlji-vost. jednoga a najviše dva veslača, tera se naročito
kazuk (tur. kaak) debeo kolac na rečnoj udešenim dvostrukim veslom, može se lako
obali za vezivanje laña i čamaca. složiti i nositi na leñima.
kazula (lat. casula) obredna haljina katoličkih kajalit (tur. kaja cement, grč. Hthos kamen)
sveštenika, bez rukava, razrezana sa strane, veštačka kamena masa od magnezija-ce-
u kojoj se služi misa. menta, upotrebljava se za izradu stonih
kazus (lat. casus) slučaj, dogañaj; gram. padež kamenih ploča i dr.
(u promeni imenica, zamenica, prideva i kajarsuz (gur.) konj koji nije kajaren, tj.
brojeva). nepotkovan konj.
kazus beli (lat. casus belli) povod ratu, uzrok kajao (tur. kayasa) kožna uzica, remen.
ratu, razlog zbog koga se objavljuje ili vodi kajgana (tur. kaygana) jelo od izmućenih
rat. prženih jaja.
kazus mikstus (lat. casus mixtus) prav. mešo-vit kajda (fr. cahier) v. kaja.
slučaj, tj. slučaj u kome ima krivice i do ka jen (fr. saueppe) najbolja boja u vistu; trg.
onoga lica kome se dogodio. vrsta polusvilene letnje tkanine sa prugama.
kazus oblikvus (lat. casus obliquus) gram. kajzer (nlat. Kaiser, lat. Caesar) car, uobičajen
kosi, zavisni padež u lat. jeziku (genitiv, naziv za bivšeg nemačkog cara Vilhelma P.
dativ, akuzativ i ablativ); per kazum kajzerbart (nem. Kaiserbart) brada duž obraza;
oblikvum (lat. reg casum obliquum) fig. up. bakenbart.
kosim putem, zaobilazno. kajzerizam (nem. Kaiser car) sistem unutarnje
kazus rektus (lat. casus rectus) gram. nezavi-sni (što bolje naoružanje i jaka vojna
padež (nominativ i vokativ). organizacije) a poglavito spoljne imperi-
kazus federis (lat. casus foederis) prav. slučaj jalističke („Drang nach Osten") politike koji
kada jedan savez stupa na snagu, tj. kad je naročito bio zaveo nemački kajzer Vilhelm
treba da doñe do izražaja. II.
kaid (arap.) voñ, poglavica; arapski poglavar u kajzerica (nem. Kaiser car) „carska zemička",
Maroku, Alžiru i Tunisu. vrsta malog okruglog peciva.
nail (arap. qa'il, tur. kail) naklonjen, odan, kazeršiit (nem. Kaiserschnitt „carski rez") med.
zaljubljen; spreman, voljan, sporazuman. v. sekcio cezarea.
kaim (arap., tur. kaime) turski papirni novac; kajita (hol. kajuit, šv. kajuta) mor. soba za
čuvar u mošejama. stanovanje na lañi.
Kain (hebr. Kajin) mit. stariji sin Adama i Eve (I kajmak (tur. kaymak) „ono što stoji", skorup,
Moje., 4), ubica svog brata Avelja, koga je fig. ono što je najbolje, probrano, srž nečega.
Bog zbog toga žigosao (Kainov žig). kajmakam tur. kaymakam) zastupnik; u
kainit (grč. kain6s nov) mineral, dvojka so Turskoj: okružni načelnik, pomoćnik velikog
kalijumhlorida i magnezijumsulfata sa tri vezira; takoñe: zastupnik jednog ta-tarskog
molekula vode; upotrebljava se kao veštačke kneza.
ñubrivo. kajmaka™ (ind.) vrsta finog indijskog platna.
kainka-koren farm. koren meksičke i antil-ske Kajmakčalan (tur. kaymakcali probrana šikara,
biljke (nlat. chiococca racemosa) iz porodice grmlje i trnje) najviši vrh na planini Nice u
broćeva (rubijacea), koji se upotrebljava kao Makedoniji.
lek protiv ujeda zmije i vodene bolesti. kajnauba-vosak prirodni vosak, dobiva se, u
kaiten (jap.: put u nebo) tzv. živi torpedo, obliku ljuspica, sa lišća brazilijanske voštane
japanske oružje slično kamikazama; do- palme (Copernicia cerifera); upotrebljava se
brovoljac-samoubica upravlja torpedom za izradu raznih maziva.
pomoću periskopa u pravcu neprijateljskog kajsija (tur. kaysi) marelica, Prunus arme-
broda; upotrebljavan u drugom svetskom ratu niaca.
od 1944. god. kajuta v. kajita.
kaiš (tur. kayis) remen; kožni opasač. kakadu (mal. kakatua) zool. vrsta belih
kaišar (tur. kayis) podvaladžija; zelenaš, lihvar. papagaja sa uspravnom ćubom, živi u
kaja (fr. cahier) sveska (hartije); muz. notna Australiji i na indijskim ostrvima.
sveska; trg. sveska za pribeleške; kajda. kajak kakalekseterije (grč. kakos rñav, alexo
(tur. kayik) čamac, čun, barka; laka turska branim) med. sredstva i lekovi koji služe za
laña sa 1—7 pari vesala. poboljšanje i jačanje telesnih sokova.
kajakaš sp. onaj koji se bavi veslačkim kakao (meke. Kakauati, nlat. theobroma cacao)
sportom u kajacima. vot. drvo koje raste u tropskoj Americi i
kajakaštvo sp. vrsta veslačkog sporta, veslanje zapadnoj Indiji, sa plodom sličnim kra-
u kajacima i kanuima.
kakaovac 385 kakofoničan

stavcu, u kome ima mnogo semena, veličine kakozmija (grč. kakos, osme miris) ružan (ili:
zrna pasulja; od semena se prženjem spravlja rñav, neprijatan, otužan, nezdrav) miris.
kakao-prah, čokolada, mast i kakao--buter, kakoknemos (grč. kakos, kneme golenjača,
od koga se prave razne vrste poma-da, cerati gnjat, list) anat. čovek tankih, slabih listova
i fini sapuni. (zadnjeg, mesnatog dela gnjata).
kakaovac (Theobroma cacao) drvo tropske kakokratija (grč. kakos, kratia vlada,
Amerike, visoko do 8 t; gaji se i u zapad-noj upravljanje) rñavo, nezakonito vladanje ili
Africi i na Cejlonu zbog hranljivih semenki, upravljanje.
iz kojih se dobiva kakao. kakologija (grč. kakologfa) zao govor,
kakemono ,(jap.: ono što se veša) slika u ruženje, potvora; gram. pogrešan govor, rñav
obliku svitka od svile ili papira u umetnosti govor.
azijskih naroda, naročito u Japanu; čuva se kakometar (grč. kakćs, metron) fiz. instru-ment
savijena i veša samo u odreñenim prilikama; za merenje pokvarenosti vazduha; up.
up. makimono. eudiometar.
kakesteza (grč. kakćs rñav, zao, loš, aisthesis kakomorfija (grč. kakćs, morphe oblik)
osećanje) med. bolesno i nelagodno osećanje. nakaznost organskih delova tela.
kaki (pere. khaki) tkanine zemljane boje od kakomorfoza (grč. kakos, morphosis uobli-
koje se prave tropske uniforme. čenje, oblik) v. kakomorfija.
kakistokratija (grč. kakos rñav, kakistos kakonihija (grč. kakos, onix nokat, gei.
najgori, krateo vladam) vladavina najgo-rih. cnixos) med. rñav sastav (ili: bolest) noktiju.
kaklofon (grč. kachlozo šumeti, klokotati, kakopatija (grč. kako-pathta) nevolja, muka,
phone) starogrčka pozorišna sprava za zlovolja, rñavo raspoloženje, nepovoljno
pojačavanje glasa. zdravstveno osećanje.
kako- (grč. kakos loš) predmetak u složeni- kakopragija (grč. kako-pragfa nezgoda,
cama sa značenjem: rñav, nepravilan, nesreća) med. slabost utrobe, poremećaj u
pogrešan. delatnosti organa za varenje.
kakogalaktija (grč. kakos, gala mleko) med. kakorahitis (grč. kakćs, rachis rtenjača,
rñavost mleka, rñav sastav mleka. kičma) med. pokvarenost (ili: iskrivlje-nost)
kakogamija (grč. kakos, gamćo ženim se, hrpta (kičme).
udajem se) rñav brak, rñava (ili: nezakonita) kakosinteton (grč. kakćs, syntheton složene,
ženidba (ili: udaja). složenica) gram. pogrešno, nepravilno
kakografija (grč. kakographia) ružno pisanje, sastavljena reč.
rñavo pisanje, naročito ono što nije u kakositija (grč. kakć-sitos) med. odvratnost
skladu sa pravopisom. prema jelima, gadljivost na jela.
kakodemon (grč. kako-daimon) zao demon, zao kakospermazija (grč. kakos, sperma seme) med.
duh; fig. siromašak, ubogi ñavo. rñav sastav semena.
kakodemonija (grč. kakodaimonfa) ludilo, kakosplanhnija (grč. kakos, splanchnon utroba)
besnilo, nesreća, nevolja, ubogost. med. poremećenost utrobe i, kao posledica
tog, rñavo varenje.
kakodil (grč. kakos) hem. bezbojna, ružna kakostomahus (grč. kakćs, stćmachos želudac)
mirisa i otrovna tečnost, na vazduhu gori,
radikal koji se sastoji iz ugljenika, vodonika i med. čovek slaba želuca.
arsenika, čiji su oksidi al-karzin ili kakodil- kakostomija (grč. kakćs, stćma usta) rñav
oksid, i alkargenilk kakodilna kiselina. izgovor, nepravilan izgovor.
kakodoksija (grč. kakodoxia) rñavo kakosfiksija (grč. kakosphyxia) med. neuredno
mišljenje, zao glas. bilo, nepravilan puls.
kakoet (grč. kakoethes rñavog pomišljenja na kakotimija (grč. kakothymfa) med.
srcu, rñavog karaktera) med. neizlečiva neraspoloženje, zlovol>a, utučenost; ludilo sa
bolest, npr. rak; fig. neiskorenjiva navika, pojačanom besnoćom.
neodoljiva strast, naročito za pi-sanjem (po kakotrihija (grč. kakćs, thrix, trichćs vlas,
jednom izrazu Juvenalovom). dlaka, kosa) med. retkoća kose, bolesno
kakoza (grč. kakosis) med. pogoršanje, rñavo stanje kose.
(ili: bolesno) telesne stanje. kakotrofija (grč. kakćs, tropheta ishrana,
kakozelija (grč. kakozeUa) naopako povoñenje hranjenje) med. rñavo (ili: nedovoljno)
za kim, glupo podražavanje; podražavanje hranjenje (dece).
rñavih stvari. kakofil (grč. kakćs, philos) prijatelj zla, čovek
kakozelon (grč. kakos, zelćo revnujem, podra- odan zlu, zao čovek.
žavam) neukusnost u podražavanju rñavih kakofonija (grč. kakćs, phoneo zvučim) nes-
uzora. kladnost zvukova, disharmonija; gram. rñav
kakozelos (grč. kakos, zelos revnost, nagon, izgovor, neblagoglasnost; supr. eufonija.
težnja) nespretan (ili: zlosrećan) po- kakofoničan (grč. kakćs, phoneo zvučim)
dražavalac. neskladan, neblagoglasan.
25 Leksikon
kakofrazija 386 Kalevala

kakofrazija (grč. kakos, phrazem govoriti, kalamitet (lat. calamitas) beda, nevolja, nesreća;
kazivati) med. mucanje, rñavo govorenje, šteta, gubitak, propast; poraz; ka-lamiteti
teško govorenje. nesrećni slučajevi.
kakohilija (grč. kakos, chylos sok) med. rñav kalamoč (lat. calamus, grč. kalamos, ital.
sastav (ili: pokvarenost) mlečnog i hra- calamo trska) ribarska sprava, štap za koji
nljivog soka uopšte. je vezana jedna ili više udica.
kakohimija (grč. kakos, chemeia hemija) med kalamus (lat. calamus, grč. kalamos) trska;
rñavo rastvaranje hrane u želucu, stvaranje pero za pisanje od trske; lapsus kalami (lat.
nezdravih sokova, slabo varenje hrane, rñava lapsus calami) pogreška (ili: omaška) pri
probava hrane; pr. kakohimičan. pisanju; up. kalem.
kakoholija (grč. kakos, chole žuč) med. bolest kalanbur (fr. calembour) v. kalambur.
žuči, pokvarenost žuči. kalander (fr. calandre, lat. cylindrus) mašina
kakoholičan (grč. kakos, chole žuč) med. za roljanje, roljača sa valjcima koji stoje
bolestan od žuči; koji je došao kao posledica jedan nad drugim; služi za satini-ranje, tj. za
oboljenja žuči. davanje veće tvrdoće, sjaja i glatkosti
kakohreja (grč. kakćs, chroia boja kože) med. tkaninama, hartiji, koži i dr,
rñav izgled, bolesna boja kože. kalando (ital. calando) muz. popuštajući u jačini
kaktus (grč. kaktos) vot. južnoamerička zelena i tona i u tempu, tj. u isto vreme i slabije i
mesnata bodljikava biljka. sporije.
kakuminalni suglasnici (lat. cacumen vrh) lingv. kalandrirati (fr. calandrer) roljati, puštati
suglasnici koji nastaju udarom vrha jezika o tkanine, hartiju, kožu i dr. kroz kalander-
nepce. mašinu da bi im se na taj način dala veća
kala-azar (ind.) med. crna groznica (bolest tvrdoća, sjajnost i glatkost.
poreklom iz Indije, u Evropi retka; simptomi: kalanka (ital. calanca, fr. calencar) vrsta
tamne mrlje po celom telu, vrlo visoka istočnoindijskih pamučnih tkanina sa šarama,
temperatura, povećane slezina i jetra i dr.). mustrama.
kalabaluk (tur. kalabahk) množina, gomila; kalauz (tur. kilavuz) putovoña, pratilac; ključ
velika i glomazna pratnja; mnoge ali koji otvara svaku bravu.
potrebne stvari. kalafatirati v. kalfatirati.
kalabrezac (lat. Calaber kalabrijski) šešir sa kalaš (pere. qalas) rasipnik, raspikuća; lopov,
širokim obodom kakav su nosili stanovnici nevaljalac, bitanga; kalaštura.
Kalabrije, oblasti u južnoj Italiji, znak kalaštura (pere.) raskalašna žena.
republikanstva. kalvados (fr. calvados) vrsta rakije od jabuka.
Kalvarija (lat. calva lubanja, calvaria
kalabrijas (po Kalabriji, pokrajini na jugu lubanja) „breg lubanja", gubilište koje je
Italije) vrsta kartaške igre. nekada bilo izvan Jerusalima, a sada je na tom
kalada (fr. calade, ital. calare) sp. obronak, mestu crkva Svetog groba = biblijska
padina na konjskim trkalištima. Golgota; u katoličkim zemljama: breg sa
kalaj (arap. kali) hen. element, atomska masa raspećem, često veštački napravljen; fig.
118,69, redni broj 50, znak Sn, sjajnosrebr- raspeće, mučeništvo, stradanje; up. Golgota.
nast metal; u prirodi se najčešće javlja u kalvila (fr. calville) vrsta glatkih i veoma
obliku oksida; upotrebljava se za izradu ukusnih jabuka.
raznih legura za prevlačenje gvozdenog kalvinizam učenje verskog reformatora Žana
lima kutija za konzerve. Kalvina (1509—1564), koje se od Luterovog
kalam (grč. kalamos) v. kalem. razlikuje u učenju o pričešći-vanju i
kalamajka (rus.) živa narodna igra pri- predestinaciji.
karpatskih Ukrajinaca u 2/4 takta kalvinist(a) pristalica (ili: sledbenik)
(nazvana po gradu Kolomiji). Kalvinovog učenja, kalvinizma.
kalamank (eng. calamanco, fr. calmande) kalvitet (nlat. calvitas) med. ćelavost.
vrsta prugaste vunene tkanine, najpre kalvicij(um) (lat. calvitium) ćela, plešina, ćelavo
izrañivane u Brabantu, sa sjajnim licem; mesto.
kalmank. kaldera (tl. caldera kotao) otvor vulkana,
kalambur (fr. calembour) dosetka, igra reči koja krater, grotlo.
se sastoji u upotrebi reči sa dvostrukim kaldrma (grč. Kalos drćmos lep put, tur.
značenjem, npr. „Tu nek plijen vranom vranu kaldmm) kamenom popločan drum, pločnik;
stoji" (Ivan Mažuranić); kalan-bur. kamen za popločavanje drumova.
kalamburist (fr. calembour) onaj koji u kale (tur.) tvrñava (reč koju često sretamo u
govoru ili pisanju upotrebljava kalambu-re; sastavu, na početku ili završetku, imena
veseljak, šaljivčina. mesta, naročito mesta koja se nalaze na
kalamistrum (lat. calamistrum) gvožñe za Crnom moru).
pravljenje kovrčica u kosi; ret. preterana Kalevala (fine. Kalewala) „zemlja Ka l eva", tj.
kitnjastost u govoru i načinu izražavanja. Finska; ime starog finskog narodnog eposa,
sa oko 23 hiljade aliterirajućih
387 Kalimegdan

stihova, KOJI se kroz dugi niz vekova valjanost, važnost; kalup, obrazac; vrsta,
očuvao u usmenom predanju naroda; prvi kov, fajta, soj.
put objavl>en 1835. god. kaliblefaron (grč. kallos lepota, blepha-ron
kalež (lat. calix) čaša (sa stalkom) koja se, u očni kapak) sredstvo za ulepšavanje
katolika, upotrebljava prilikom crkvenih trepavica.
obreda, putir. kalibrenik (fr. calibre, ital. calibro) sprava za
kaleidoskop (grč. kalćs lep, eidos vid, oblik, merenje kalibra cevi lakog vatrenog oružja i
skopein gledati, posmatrati) fiz. op-tička artiljerijskih zrna.
naprava koja se sastoji iz jedne cevi sa obično kalibrer tehn. onaj koji priprema valjke za
šest ravnih ogledala koja se spajaju svojim valjanje čelika odreñenog oblika.
ivicama, ispod kojih predmeti (komadići kalibrirati (fr. calibrer) udesiti prema odreñenoj
raznobojnog stakla, ñinñuve, mahovina) meri (kalibru), odrediti prečnik cevi, zrna
izgledaju umnoženi i pokazuju lepe figure, (puščanog, topovskog), izmeriti kalibar.
koje se pri obrtanju naprave oko dužne ose i kaligrai (grč. kalos lep, gramma) pesma čiji je
stalno menjaju; zove se i miriomorfoskop. motiv predstavljen i likovno, veštim
kaleidofon (grč. kalos, eidos, phone zvuk, ton) preplitanjem slova.
fiz. naprava pomoću koje se mogu videti kaligraf (grč. kalligrapheo lepo pišem) onaj
treptaji potrebni za proizvoñenje tonova; koji ima lep rukopis, veštak u lepom pisanju,
fonički kaleidoskop. krasnopisac.
kalem (grč. kalamos) trska za pisanje na kaligrafija (grč. kalligraphia) lepo pisanje,
Istoku (pero i držalje); kalam. veština lepog pisanja, krasnopis; pr.
kalendar (nlat. calendarium, lat. calendae) kaligrafski.
prvobitno, kod Rimljana, knjiga u koju su se kalidan (lat. calidus) topao, vruć, vreo.
unosili porezi primljeni o ka l end ama; docnije: kaliditst (nlat. caliditas) toplota, vrelina; količina
prihod koji se od toga poreza dobivao; u toplote.
novije vreme: godišnjak, tj. knjiga sa kalidukt (lat. calidus topao, ducere voditi)
podelom godine na mesece (12), nedelje (52) i provodnik toplote, cev koja sprovodi toplotu
dane (365), sa naznačenjem praznika. (kod centralnog grejanja).
kalendariograf (nlat. calendarium, grč. grapho kaliestetika (grč. kallos lepota, aisthanomai
pišem) pisac (ili: sastavljač) kalendara. osećam, opažam) nauka o osećanju lepoga,
kalendariografija (nlat. calendarium, grč. ispitivanje i proučavanje onoga što je u lepom
graphia) uputstvo o sastavljanju kalendara, dopadljivo.
sastavljanje kalendara. kalij(um) (arap. kali) heč. element, atomska
kalende (lat. calendae) pl. kod Rimljana: prvi masa 39,102, redni broj 19, znak K, srebr-
dan svakoga meseca; ad kalendas gre-kas nobeo, jako sjajni metal, topi se na 62°, mek
(lat. ad calendas graecas) na kukovo leto tj. skoro kao vosak, na vazduhu brzo potamni,
nikada. jer naglo oksiduje (stoga se ne može na
kalentura amarilja (tl. calentura amarilla) vazduhu ni održati u čistom stanju; održava
žuta groznica u tropskim predelima. se u tečnostima bez kiseonika, npr. u
kaleologija (grč. kalos lep, logfa) nauka o petroleju).
lepom; up. kalilogija. kalikandus vot. ukrasna mirisava biljka
kaleta (ital. caletta) kod brilijanata: bru-šena Calycanthus floridus iz fam. Calycantha-
površina koja zatupljuje donju piramidu. seae, poreklom iz Severne Amerike, čija se
kalefaktor (lat. calefactor) ložač, onaj koji kora upotrebljava kao lek i začin.
zagreva sobe; sluga, poslužitelj; glasonoša, kaliko (fr. calicot, eng. calico) prvobitno: katun;
došaptava lo, ulizice; kalfaktor. fina pamučne tkanina, platno, naročito za
povezivanje knjiga (potiče iz Kalkute po
kalefacijencije (lat. calefacientia) pl. sredstva za čemu joj i ime).
zagrevanje. kaliks (lat. calix) čaša, pehar; putir; bog. čašica,
naleta (fr. caleche, od nem. Kalesche od češ. čaška.
kolesa, od slov. kolo = točak) polufi-jaker, kalikstiici (lat. calix) pl. jedna stranka husita u
intov, karuce, otvorena putnička kola. XV veku, pristalica Jana Husa, čiji su članovi
Kaliban (Caliban) u Šekspirovoj „Buri": naročito tražili čašu (putir), tj. da se
čudovište koje samo upola liči na čoveka pričešćuju i hlebom i vinom (sub utraque
(protivnost Arijelu); fig. grubo i neotesa-no specie, pod obadva vida); up. utrakvisti.
stvorenje. kalilogija (grč. kallilogia) govornička veština,
kalibar (fr. calibre, ital. calibro, lat. qua libra) rečitost; nauka o lepom.
voj. prečnik šupljine kod vatrenog oružja; kalime (fr. calumet, lat. calamus) ukrašena lula
prečnik metka, zrna; veličina i težina sa dugačkim čibukom američkih In-dijanaca,
topovskog metka; fig. vrednost, iz koje, pri pregovorima o miru, svi puše
dodajući je jedni drugima.
Kalimegdan (arap., tur. kale tvrñava, teu-dan
polje, vašarište; boj, dvoboj) veli-

25*
kaliologija 388 kalkulirati

ki javni park u Beogradu na uzvišici kalicifloran (lat. calix, gec culicis čaša, kupa,
iznad ušća Save u Dunav; Kalemegdan. florere cvetati) vot. čaškat, čaši-čat, koji ima
kaliologija (grč. kalia gnezdo, logfa) čašku.
proučavanje ptičjih gnezda, nauka o tičjim kaliciforman (lat. calix čaša, kupa, forma oblik)
i dr. gnezdima. vot. čašičast, čaškast, u obliku čaške.
Kaliopa (grč. KaŠ-ore) nit. „miloglasna", jedna kalk (fr. calque) tačan precrt kroz providnu
od devet muza (deveta po redu i najstarija), hartiju; linga. reč ili izraz načinjen običnim
zaštitnica epskog pesništva, filozofije i kopiranjem načina na koji su odgovarajuću
retorike, koju su pri-kazivali sa voštanom reč ili izraz napravili u nekom stranom
pločom i pisalj-kom; up. muza. jeziku, npr. „samostalan" je kalk nemačke
kalipsdija (grč. kalli-pais koji ima lepu decu; reči selbstandig, „kolodvor"— Bahnhof,
lepo dete) veština podizanje lepe dece; „veleizdaje" — Nosć-verrat, „podmet" od
imanje lepe dece. lat. subjectum itd.; pl. kalck; fig. slepo,
kalipedopeja (grč. kalli-pais lepo dete, poieo potpuno podražavanje, obična patvorina.
pravim, činim, stvaram) veština stvaranja i kalkaža (fr. calquage) precrtavanje kroz
podizanje lepe dece. providnu hartiju; patvorenje.
Kalipso (grč. Kalypso) mit. kći Atlasova, nimfa kalkan (tur. kalkan štit, zaklon) 1. vrsta
koja jb držala kod sebe, na ostrvu Ogigiji, starinske ženske kape; 2. štit; 3. gornji
Odiseja sedam godina, kada mu se, na trouglasti deo zida na kući sa dvostranim
povratku iz Troje, razbila laña; astr. asteroid krovom; daščana zaštitna ograda na zidu;
otkriven 1858. god. natkriveni otvor, vrata na krovu; 4.
kalipso (grč. kalypso) 1. narodna popevka na potkrovlje, tavan; zatvoreni balkon; 5.
Karipskim ostrvima; 2. ples u 2/4 taktu, naprava od drveta ili kože koja se stavlja na
poreklom iz Latinske Amerike. leña jahaćoj životinji i služi kao sedište
jahaču.
kalipter (grč. kalypto pokrivam) med. poklopac, kalkaneum (lat. calcaneum os) aiat. petna kost,
zaklopac, korice. petnjača.
kalirati (ital. calare, grč. chalao popu-štam, kalkant (lat. calcare gaziti, calcans) onaj što
labavim) trg. ne imati potrebnu težinu, gubiti gazi mehove na orguljama.
(ili: izgubiti) u težini usled sušenja i dr.; kor.
spustiti, spuštati jedra. kalkarija (lat. calcarius krečni, calx kre-čnjak,
kalistenija (grč. kallos lepota, sthenos ja-kost, kreč) krečata zemlja, zemlja u kojoj ima
snaga) telesno vežbanje radi jačanja snage i kreča, krečna zemlja, kreč.
lepote naročito kod mladih devojaka. kalkator (lat. calcator) onaj koji gazi mehove na
kalistija (grč. kalćs lep, kallistos najlepši) u orguljama; up. kalkant.
staroj Grčkoj: nadmetanje muškaraca i žena kalkatura (lat. calcatura) gaženje, gnječenje,
za prvenstvo u telesnoj lepoti. muljanje (grožña).
kalkil (fr. calcul) trg. račun, obračun, pred-račun.
kalitehnika (grč. kallos lepota, technike) veština kalkirati (fr. calquer) precrtati (kroz providnu
ulepšavanje, veština lepog pri-kazivanja. hartiju); slepo podražavati, ropski se
kalitipija (grč. kallos, typos otisak) fotografski ugledati; up. kalk.
postupak pri izradi zagasitih kopija iz nalije (lat. calquier) vrsta istočnoindijske atlasne
ferioksalata i srebrnog ni-trata. tkanine.
kalif (arap. hhalif) zastupnik, naslednik (titula kalkograf (grč. chalkos bakar, tuč, bronza,
islamskih vladalaca koji, smatrajući se grapho) v. halkograf.
zakonitim naslednicima Muha-medovim, kalks (lat. calx) min. kreč; krečnjak; znat. peta.
stoje na čelu islama; u početku su kalife bili kalkulativan (lat. calculare) koji služi za
birani i stanovali su u Medini, docnije u obračunavanje, obračunski; odreñen, utvrñen
Damasku, Bagdadu, Kai-ru i, naposletku, u kalkulacijom, zasnovan na kalkula-ciji.
Carigradu, gde su svi turski sultani bili kalkulator (lat. calculus račun) račundžija;
ujedno i kalife; marta 1924. god. kalifat je računovoña, onaj koji vrši proračune i
ukinula narodna skupština u Angori). obračune; računoispitač.
kalifat (arap. hhalifah) zvanje (ili: vlast) kalife.
kalifonija (grč. kalos lep, phone glas) lepota kalkulatura (lat.) računanje; proračunavanje,
glasa. obračunavanje; mesto (ili: soba, odeljenje)
kalifornij(um) (po mestu otkrića — Kali-forniji) gde se vrše obračuni i sl.
hen. element (transuran), znak Cf, atomska kalkulacija (nlat. calculatio) sračunavanje,
masa 249, red. broj 98; nema ga u prirodi; izračunavanje, proračunavanje; predra-čun,
dobiven veštački 1950. god. proračun.
kalkulirati (lat. calculare) računati, izračunati,
proračuna™, proračunavati,
kalkulisati 389 kalumniJa

obračunavati, obračunati; fig. odmeriti, kalong zool. tropski sisar Pteropus edulis iz reda
odmeravati. Megachiroptera, noćna životinja koja se hrani
kalkulisati v. kalkulira™. sokovima plodova, a danju spava obešena o
kalkulozan (lat. calculosus, calx krečnjak) granje drveća, letipas.
med. koji ima kamena (u mokraćnom mehuru, kalopizam (grč. kallopismos krašenje, rešenje,
u bu bregu); kol. kamenit. ukrašavanje) veština ulepšavanja i
kalkulus (lat. calx krečnjak, calculus kamičak, doterivanja, veština ukusnog odevanja;
kamenče) kamičak, kamen za računanje (up. kalopistrija. J
kalkil); med. kamen u mokraćnom mehuru ili kalopistrija (grč. kallopizo krasim, resim,
u bubrezima. ukrašavam) v. kalopizam.
kalmank (eng. calamanco) v. kalamank. kalor (lat. calor) toplota, jara, žega; žar, vatra.
kalmantan (fr. calmant) stišavan, koji stišava, kalorizirati (lat.) prevlači™ metal alu-minijem.
uminjavan, koji uminjava, ublaža-van, koji kalorija (lat.) fiz. jedinica za merenje toplote, tj.
umiruje, koji ublažava (npr. bol). ona količina toplote koja je u stanju da jednom
kalmato (ital. calmato) muz. blago, tiho, mirno. kubnom centimetru (1 st3) čiste vode povisi
Kalmetova vakcinacija med. vakcinacija koja temperaturu za jedan stepen Celzijusov (1°S
služi kao predohrana protiv tuberkuloze. od 14,5° do 15,5°) zvana gramkalorija (cal);
Kalmici (tat.) pl. „otpadnici", mongolsko pleme hiljadu puta veća količina toplote zove se
koje živi u unutrašnjosti Azije nomadskim kilogram-kalorija (kcal); up. mehanički
životom. ekvivalent toplote.
kalmuk (fr. calmouc) vrsta dlakavog sukna, kalorika (lat.) fiz. nauka o toploti.
nazvana po tome što Kalmici nose ogrta-če kalorimetar (lat. calor, grč. metron).sprava za
od sličnog sukna. merenje toplote.
kalo (ital. calare gubiti, calo) trg. gubitak, manjak kalorimetrija (lat., grč.) merenje toplote.
u težini neke robe usled sušenja, prerade i kalorifer (fr. calorifere) toplonoša, pro-vodnik
dr.; naknada za takav gubitak; kalirati toplote, mašina za centralno gre-janje, peć od
kalobiotika (grč. kalos lep, bi'os život) veština livenog gvožña; grejač.
lepo, tj. razumno živeti, veština shvatanja kalorifikacija (nlat. calorificatio) proizvoñenje
života tako da ga čovek može smatrati kao toplote.
sreću. kaloričnost (lat. calor toplota) osobina onoga
kaloderma (grč. kalos, dćrma koža) kozme- što je kalorično, sposobnost stvaranja kalorija;
tičko sredstvo za negovanje kože (pravi se od količina kalorija u nečemu, kalorična
želatina, meda, glicerina, vode i parfema). vrednost.
kalo di pezo (ital. calo di peso) trg. manjak, kalospintehromokrena (grč. kalos lep, spint-her
nedostatak u potrebnoj težini. iskra, varnica, chroma boja, krene izvor,
kalo di preco (ital. calo di prezzo) trg. padanje vrelo) vodoskok koji, osvetljavan raznim
cene (nekoj robi). bojama, izgleda kao da baca oko sebe
kalodont (grč. kalos lep, odys gen. odontos raznobojne svetlucave iskre.
zub) pasta za negovanje zuba. kalota (fr. calotte) istočnjačke kapa, kapi-ca;
kalozan (lat. callosus) žuljevit, koji ima debelu okrugla sveštenička kapica koja pokriva
kožu, koji ima žul>eve, nažuljen; fig. samo teme (naročito kod katolika), ćelepuš;
neosetljiv, otupeo, okoreo, oguglao. kat. odsečak lopte; arh. plitko kube, okruglo
kalozitet (lat. callositas) med. zadebljalost kože, zasvedena tavanica.
otvrdnuće kože, žuljevitost; fig. neosetljivost, kalotip (grč. kalos lep, typos otisak) slika
oguglalost. izrañena putem kalotipije, tj. fotografija.
kalokagatija (grč. kalos, kai agathos lep i kalotipija (grč.) izrada slika na hartiji hemijski
dobar) fil. udruženost onoga što je lepo sa prireñenoj (pronalazak engleskog hemičara
onim što je dobro, moralna lepota i dobrota, Foksa Talbota); talbotiii-ja, fotografija.
moralan i u isto vreme lep način života (etički kalošne (nem. Galoschen) v. galošne.
ideal starih Grka). kalpak (tur. kalpak, mañ. kalpag) l. visoka
kalologija (grč. kallos lepota, logia) učenje (ili: okrugla kapa od krzna ili opšivena
nauka) o lepom. krznom; 2. vojnička kapa od lakog metala,
kalomel (grč. kalos lep, melas crn, zagasit) hem. šlem.
med. jedinjenje žive i hlora Hg2 C12, upotrebljava kaluñer (grč. kalos lep, geron starac) sve-šteno
se kao sredstvo za čišćenje, pri lečenju lice monaškog reda, monah.
sifilisa i nekih spoljnih očnih bolesti. kalumet (eng. calumet) dugačka, ukrašena
kalometrija (grč. kalos, metria mera, merilo) lula severoameričkih Indijanaca, tzv. „lula
merenje lepote; nauka o odreñivanju stepena mira" (puši se uz naročite ceremonije);
lepote umetničkih dela itd. kalime.
kalumnija (lat. calumnia) v. kalumnijacija.
kalumnijant 390 kambij(um
)

kalumnijant (lat. calumniari klevetati) onaj koji čom, dodavanje kreča, okrečavanje, zakre-
lažno optužuje, klevetnik, spletkar. čavanje; pretvaranje u kreč.
kalumnijacija (nlat. calumniatio) lažna kalcificirati (lat.) snabdeti (ili: snab-devati)
optužba, kleveta, spletka, prevara; kalu- krečom, dodati (ili: dodavati) kreč, okrečiti,
mnija. okrečavati, zakrečiti, zakrečavati; pretvoriti
kalumniozan (lat. calumniosus) klevetan, (ili: pretvarati) u kreč.
klevetnički, spletkarski. kalj (nem. Kachel)., četvrtasti crep (opeka) s
kalumnirati (lat. calumniari) lažno op-tuživati, jedne strane gleñosan, za grañenje peći.
klevetati, spletkariti. kalja (tur. kalya) 1. vrsta jela od kuvanog
kalup (pere. kalib, kalbud, arap. qaleb, qalib) kupusa sa mesom; 2. vrsta jela od prženog ili
obrazac, model, forma, oblik. kuvanog krompira; 3. jelo od boranije.
kalus (lat. callus) mulj, debela koža; košta-na kaljun (tur. kalyon, um. galion) vrsta lañe
masa koja ponovo spaja prelomljene kosti. jedrenjače koja je bila naoružana topovima (u
kalfa (arap., tur. kalfa) trgovački ili za-natlijski ratnoj mornarici Turske Carevine).
pomoćnik, onaj koji je nakon šegrtskog staža kama (tur. kama) nož, bodež prav i oštar sa obe
položio ispit za kalfu i stekao pravo na strane.
polaganje majstorskog ispita. kamamber (fr. camembert) vrsta sira iz
kalfaktor (lat. calefactor) v. kalefaktor. okoline francuskog grada Kamambera.
kalfataža (fr. calfatage) šuperenje, zapu- kamara (grč. kamara) l. gomila, hrpa; veliki
šavanje, kučinom i smolom sastavaka, rupa broj, mnoštvo; 2. plast, stog sadevenog
ili pukotina na lañi, čamcu, tegljeni-ci, skoplja ili slame.
prozorima ili vratima, kalavaćenje. kamerad (fr. camarade) drug, drugar; školski
kalfatirati (fr. calfater) šuperiti, zapu-šavati drug, drug po službi.
sastavke na brodu, čamcu (ili: ispucaloj, kamaraderija (fr. camaraderie) drugarstvo;
rastočenoj lañi) kučinom i smolom, društvo za meñusobno pomaganje, klika,
kalavatiti. koterija.
kalcedon (grč. Kalchedon) min. mlečni kamen, kamarera (šp. camarera, ital. cameriera)
vrsta poludragulja (nazvan po maloazijskoj dvorska dama, komorkinja; počasna dama
varoši Kalhedon, odakle je prvi put došao u kraljičine.
trgovinu). kamarero (šp. camara soba, camarero) sobar;
kalcedoniks (grč. Kalchedon, bpuh nokat) šš. komornik.
mlečni kamen sa mrkim, belim i sivim kamarijer (šp. camarero) l. titula koju papa daje
prugama. crkvenim prelatima; 2. sobar; poslužitelj.
palci (fr. calques) pl. lingv. v. kalk. kamarila (šp. camarilla, lat. camera) „sobica";
kalcidi (lat. calx, calcis) pl. krečna tela. dvorska klika, uža okolina jednog vladaoca
kalcijum (nlat. calcium, calx krečnjak) hen. koja vrši osetan i negativan, ali
element, atomska masa 40,08, redni broj 20, neodgovoran uticaj na upravljanje zemljom.
znak Sa, lak zemnoalkalni metal, hemij-ski kamarinskaja (rus. kamarinskal) ruska narodna
veoma aktivan, sjajnobele boje, neophodan igra »sivih pokreta u 2/4 ili 3/4 taktu.
sastavni deo organizma, naročito kostura, kamarologija (grč. kammaros rak, logi'a) nauka
skeleta. o rakovima.
kalcinabilan (nlat. calcinabilis) pretvo-rljiv u kamarot (ital. camerotto) pomoćnik, sluga na
kreč, ukrečljiv, koji se može pretvoriti u brodu.
kreč. kamata (grč. kamatos) dobit, interes na
kalcinabilitet (nlat. calcinabilitas) pretvo- uloženi novac.
rljivost u kreč, ukrečljivost. kamašne (fr. gamache) naglavci od sukna ili
kalcinacija (nlat. calcinatio, lat. calx kreč) kože; gamašne.
skrečavanje, pretvaranje u kreč. kambana (ital. satrapa) nuz. \. narodni
kalcinirati (nlat. calcinare) pretvarati, pretvoriti muzički instrument u Makedoniji, vrsta
u kreč; hen. kiseonik spojiti s metalima, = udaraljki; 2. crkvene zvono; zvono uopšte.
oksidirati. kambiza (fr. cambuse) brodske kuhinja.
kalcinozan (nlat. calcinosus) krečat, koji ima kambijalno pravo menično pravo.
u sebi kreča, krečni. kambijatura (ital. cambiatura) menični račun;
kalcit (lat. calx krečnjak, kreč) min. prirodan menjanje pošte, italijanska putnička pošta.
kristalisan romboedarski kalcijum karbonat kambijirati (ital. cambiare) trg. baviti se
(Sa SO3); predstavlja treći stupanj tvrdoće po meničnim poslovima.
Mosovoj lestvici. kambij(um) (lat. cambium) biol. sloj ćelija
kalcitratan (lat. calcitrans) koji se opire, koji se izmeñu kore i drvenog dela biljke čijim
protivi. deobama delovi biljke (koren, stablo i grane)
kalciferan (lat. calx kreč, fero nosim) krečat, debljaju.
koji ima u sebi kreča.
kalcifikacija (lat. calx gei. calcis kreč, facere
činiti, praviti) snabdevanje kre-
kambio 391 kamertuh

kambio (ital. cambio, nlat. cambium) trg. kameralizam (grč. kataga, lat. camera soba)
menica, menično pismo; menjačnica. ekonomska politika kojoj je cilj podizanje
kambio di polica (ital. cambio di polizza) trg. nacionalne industrije, povećanje izvoza a
menično pismo. smenjivanje uvoza radi aktivnosti spolja-
kambio di ritorno (ital. cambio di ritorno) trg. šnjeg trgovinskog bilansa.
povratka menica. kameralije (lat. cameralia) pl. nauka o
kambio konto (ital. cambio conto) trg. menič-ni državnim finansijama, nauka o upravljanju
račun. državnim prihodima i rashodima; nauka o
kambio seko (ital. cambio secco) trg. „suva", tj. trgovini i privreñivanju uopšte; kameralne
sopstvena menica. nauke.
kambist(a) (ital. cambio) trgovac menicama. kameralist(a) (lat.) finansijski stručnjak u
kambrijska formacija geol. v. kambrijski period. teorijskom ili praktičnom pogledu, onaj koji
kambrijski period geol. doba u razvitku Zemljine se bavi kameralnim naukama.
kore u kojem su postali najstariji zemaljski kameralistika (lat.) nauka o državnim
slojevi u kojima su nañeni pouzdani i finansijama i privreda.
mnogobrojni organski ostaci; naziv po kameralne nauke v. kameralije.
Kambriji — Cambria, keltskom imenu za kamera lucida (lat. camera lucida) fiz. „svetla
engleski Vele, gde su ovi slojevi prvi put komora", instrument u kojem se svetlosni
proučeni. zraci od predmeta odbijaju pomoću prizme i
kambrik (eng. cambric) vrsta finog tankog obrazuju lik na hartiji koji se nalazi dole u
pamučnog ili lanenog platna; up. kamertuh. instrumentu, te se taj lik može nacrtati
kamgarn (nem. Kamm-garn) predano sa rapa- pisaljkom.
vom vunenom žicom, jako i sjajno, za koje
se vuna, po čišćenju, najpre pomoću magline kamera opskura (lat. camera obscura) fiz.
dobro izgrebena i uvalja. „mračna komora", sanduče, iznutra crno, na
kameja (fr. satee, ital. cammeo, nlat. sa- prednjoj strani ima otvor sa sabirnim
maeus, lat. sata, satta) izvajan, rezan sočivom, koje daje stvaran, izvrnut i
kamen; naročito: rezan dragi kamen kod umanjen lik predmeta spoljašnjeg na hartiji,
koga ispupčena figura ima drukčiju boju staklu itd. koji se nalazi u žiži sočiva (svaki
nego osnova; takoñe: slika u jednoj boji, slika fotografski aparat je, u stvari, jedna ovakva
u kamenu. komora).
kamel (grč. kamelos) sprava za izdizanje kamerarijus (nlat. camerarius) nadzornik
olovnih objekata (laña, čamaca i dr.) iznad blagajne, naročito papski komornik
vode; up. kamila. (kardinal koji stoji na čelu Aposto.lske
kameleov (grč. chamaileon) zool. vrsta guštera, komore).
živi u Africi, Australiji i Indiji, glavna mu je kameracija (lat. cameratio) vrh. ispupčenje,
odlika što može pomoću pigmentskih ćelija svod; zidanje na svod.
da menja svoju zelenu boju; fig. prevrtljivac, kamerdiner (nem. Kammerdiner) sobar u
prevrtljiv, bezna-čelan čovek, onaj koji lako otmenim kućama, komornik.
menja boju. nameri j a (tur. Kameriye) isturen, obično
kamelija (nlat. camelia) bog. japanska ili otvoren, nezastakljen balkon, doksat
kineska ruža, nazvana po ital. jezuiti G. (prema dvorištu) u starim muslimanskim
Kamelusu, koji ju je 1639. pronašao na kućama.
Filipinima i odatle preneo u Evropu. kamerirati (lat. camera) arh. zasvoñavati, zidati
kamelopard (lat. camelopardalis) zool. ži-rafa. na svod.
kamelot (fr. camelot) l. glatka tkanina od kamerjunker (nem. Kammerjunker) v. kamer-
češljane vune, kostreti ili svile, slična taftu; 2. her.
ulični prodavac igračaka; prodavac novina u kamerleng (ital. camerlengo) ist. komornik,
Parizu. blagajnik.
kamelhar (nem. Kamelhaar) trg. kamilja kamermuzik (nem. Kammermusik) v. kamerna
dlaka. muzika.
kamera (lat. camera, grč. kamara soba, odaja kamerna muzika sobna muzika, tj. muzika
na svod) sprava za snimanje slika koja je namenjena za uži prostor i uži krug
(fotografski aparat; filmska kamera); TV slušalaca, i koja se, zbog toga, izvodi sa
elektronske sprava za direktni prenos »sivih manjim brojem instrumenata, naročito solo-
prizora na daljinu. instrumenata.
kamera del komerčo (ital. camera del kamerton (lat. camera, tonus, grč. kamara,
commercio) trgovačka komora. tonos) muz. osnovica za podešavanje muzičkih
kamera klara (lat. camera clara) fiz. „jasna instrumenata po meñunarodnom spora-zumu
komora", instrument za precrtavanje i = 435 treptaja u jedinici vremena.
neosvetljenih predmeta. kamertuh (nem. Kammertuch, fr. cambresine,
eng. cambric) vrsta veoma finog sukna,
nazvanog po hol. gradu Kammerich ili
Kambray; up. kambrik.
kamerher 392 kamdžija

kamerher (nem. Kammerherr) otmeni lični kampanularia (nlat. campanularia) pl. zool.
sluga nekog vladara; upotrebljava se često korali zvonastog oblika.
samo kao titula; kamerjunker. kampanja (fr. campagne, ital. campagna, lat.
kamze (tur. Kabiz) držak sablje, handžara, campus polje, campaneus poljski) 1. poljsko
noža i sl. dobro; selo; 2. fig. voj. vojni pohod, rat,
kami (jap.) opšti naziv za japanska božanstva; ratovanje; 3. borba za ili protiv (koga ili čega,
titula koja se davala plemićima. naročito putem štampe); 4. svi radovi kojima
kamizol (fr. camisole, ital. camiciuola) rekla, se priprema ostvarenje nekog
prsluče, zubun. socijalnopolitičkog zadatka, npr. izborna
kamikaze (jap.) „božji vetar", ciklon koji je u kampanja; 5. doba odreñenog rada u godini,
HŠ veku spasao Japan potopivši mon-golsku sezona radova na nečemu, npr. kampanja
invazionu flotu; japanski pilot samoubica šećerne repe itd.
koji se zajedno sa svojim avionom (torpedom) kamparij(us) (nlat. camparius) poljar, čuvar
punim eksploziva bacao na neprijateljski brod. polja.
kamila (grč. Kamelos) zool. poznata azijske i kampelogija (grč. katre krivina, logia) nauka o
afrička tovarna životinja sa jednom grbom krivinama, o krivim linijama.
ili dve grbe; up. kamel. kampemetar (grč. katre krivina, metron
kamilavka (grč. Kamelauke) okrugla visoka mera) sprava za merenje krivina.
kapa pravoslavnih kaluñera i sveštenika. kamper (eng. satr) onaj koji logoruje u
kamiltej (nem. Kamillentee) čaj od kamilice. kampu, žitelj kampa.
kamin (grč. Kaminos peć, lat. caminus) peć, kampilogramika (grč. kampylos savijen, kriv,
furuna, sobno ognjište; odžak. gramma crta, linija) nauka o krivim linijama
kaminirati (ital. camininare, fr. chemin) kod i krivolinijskim veliči-nama.
mačevanja: uzmičući pri borbi gledati da se kamping (eng. camping) boravljenje, logoro-
protivnik navede na otkrivanje. vanje u kampu.
kamion (fr. camion) velika teretna kola, teretni kampirati (fr. camper) logorovati, živeti u polju
automobil. (ili: u okolu, logoru); uokoliti se, ulogoriti se;
kamionet (fr. camionnete) lako teretno mo- fig. privremeno se smestiti, privremeno
torno vozilo (za prevoz tereta do 2000 kg.). stanova™.
kamis (arap.) pamučna noćna haljina; košulja kampodeja zool. vrsta insekta, žućkaste boje,
kojom Turci pokrivaju mrtvace pošto ih koji obično živi pod kamenjem ili
okupaju. mahovinom, Campodea staphylinus.
kamiš (tur. Kami§) cev na luli za pušenje, čibuk. kampo santo (ital. satro santo) „sveto
kamlo (fr. camelot) v. kamelot. polje"; groblje, kosturnica, naročito: groblje
kami (eng. satr) mesto sa šatorima ili kućicama opkoljene otvorenim arkadama.
koji služe za letovanje, sportski ili turistički kamut (nem. Kummet) ogrlina, ogrljak koji se
logor. stavlja životinji (obično konju) oko vrata;
kampada dud. deo, prsten rudarskog tunela, okovratnik na amu.
jame. kamuflaža (fr. camouflage) prerušivanj'e,
kampana (nlat., ital. satrapa, fr. satrape) prerušenje, preobražavanje; voj. bojadi-sanje
zvono, crkvene zvono; zvono na vazdušnom ratnog materijala tako da se ne razlikuje od
šmrku (pumpi); arh. kapitel u obliku izvrnutog okoline u kojoj se nalazi; fig. zavaravanje
zvona na korintskom stubu; bog. zvonce, (traga i sl.).
zvončić; zvoncaste kite i rojte od svile ili kamufdirati (fr. camoufler) prerušiti,
zlatnog konca za ukrašavanje svečanih prerušavati; voj. obojiti (ili: pokriti, udesiti)
dvorana. ratni materijal tako da se ne razlikuje od
kampanelizam v. kampanilizam. okoline u kojoj se nalazi; zavarati,
kampaneta (ital. campanetta) huz. zvonjenje. zavaravati (trag i sl.).
kampanile (ital. campanile) zvonara, zvonik;
toranj; kube, tornjić na zgradi gde stoji kamfin (nlat. camphora) hen. materija koja se
časovnik. pomoću joda dobiva iz kamfora; mešavina
kampanilizam (ital. campanilismo) preterana terpentina i špiritusa koju u Se-vernoj
ljubav prema rodnom kraju, lokalni Americi upotrebljavaju kao gorivo u
patriotizam. lampama.
kampanilist (ital. campanilismo) privrže-nik kamfor (nlat. camphora) bela smola kamfo-
kampanilizma, uskogrudi patriota. rovog drveta, sagorljiva i jakog mirisa i
kampanologija (nlat. satrapa, grč. logia) ukusa; upotrebljava se mnogo u fabrikaci-ji
nauka o zvonima, nauka o livenju zvona. celuloida i eksploziva, a u medicini, u
kampanula (nlat. campanula) bog. zvonce, alkoholnom rastvoru (špiritus-kamfor), za
zvončić. trljanje kod reumatizma i neuralgije, naročito
kod slabosti srca i krvnih sudova, zapaljenja
pluća i dr.
kamdžija (tur. Kamci) bič; kandžija.
393

kan (tur., tatar.) turska titula sultanova; knez, kan volan (fr. camp volant) voj. leteći logor,
vladar, gospodar, naročito kod Tatara. leteća vojska, vojni odred kome je zadatak da
kana (lat., ital. sappa, fr. sappe) 1. trska, napada neprijatelja iznenadno, čas ovde čas
rogoz; štap, palica. onde.
kana 2. v. kna. kandahar (po eng. grofu od Kandahara) naziv
kanabe (lat. soporešp, grč. konopeion) divan, za vezu kojom se skijaška cipela čvršće
sofa; kanape. vezuje uz skiju.
kanabizam (grč. Kannabis konoplja) bolesni kandela (lat. candela sveća) fiz. jedinica za
nagon za uživanjem hašiša; up. kanabin; jačinu svetlosti po Meñunarodnom sistemu
kanabinomanija. jedinica.
kanabin (grč. Kannabis konoplja, lat. sapa-bis) kandelabar (lat. candelabrum svećnjak,
heh. alkoholni sastavni deo indijske konoplje candela sveća, voštanica) bogato ukrašen
koje ima jako narkotično dejstvo. veliki svećnjak u obliku stuba sa tri i više
kanabinomanija (grč. kannabis, mama strast) v. ogranaka; veliki svećnjak na javnim
kanabizam. mestima, naročito pred trgovima, zgradama
kanabis (grč. Kannabis, lat. cannabis) vot. itd.
konoplja. kandidan (lat. candidus) čist, beo, sjajan;
kanadaris pl. polusvilene istočno-indijske neizveštačen, iskren, čestit; vedar, srećan,
tkanine sa crvenim i crnim prugama; vrsta veseo.
francuskog tepiha. kandidat (lat. candidatus ,,y belo obučen", jer
kanal (lat. canalis oluk, brazda, žleb, sappa su u starom Rimu oni koji su se takmičili
trska) veštačka reka, propust, prokop; za neki položaj bili, za vreme izbora, u belo
vodovod, oluk; moreuz; cev, čunak; fig. obučeni) onaj koji traži mesto ili službu;
sredstvo, put i način za postignuće nekog cilja; pripravnik; ñak koji stoji pred ispitom; onaj
aiat. žila; arh. žleb. koji se sprema i radi da bude izabran za
kanalizacija (nlat. canalisatio) prokopa-vanje narodnog poslanika, predsednika republike,
kanala, sprovoñenje kanala, naročito vladaoca i sl.
podzemnih (u gradovima); mreža podzemnih
cevi za odvoñenja vode i nečistoće iz kuća i kandidatura (nlat. candidatura) takmičenje za
naselja. neko zvanje (ili: mesto), neki položaj,
kanalizirati (nlat. canalisare) graditi kanal (ili: vrbovanje; up. kandidat.
kanale), sprovoditi kanale; fig. dati jednoj kandidacija v. kandidatura.
stvari ili pokretu izvestan smer i pravac, kandidirati v. kandidovati.
uputiti ih odreñenim tokom. kandidovan! (lat. candidatus) istaknuti (ili:
isticati) za kandidata; kandidovati se,
kanalisati v. kanalizirati. kandidirati se takmičiti se, pojaviti se kao
kanaliti (lat. sappa trska, cev, grč. lithos takmac za neko zvanje, mesto, položaj i dr.
kamen) pl. kol. cevaste okamenotine jedne kandizacija (fr. candi) prevlačenje (ili:
vrste biljki-životinja; v. tubuliti. posipanje) šećerom; kristalizovana šećera.
kanap (ital. saparo) uzica, vrpca; konopac, uže. kandilo (grč. Kandelos, tur. kandil) l. mala
kanarinac (ital. canarino, fr. canari) zool. mala staklena posuda, svetiljka u kojoj gori žižak u
žuta ptica pevačica, poreklom sa Kanarskih ulju (obično u crkvi, na grobu, pred ikonom i
ostrva. sl.); 2. v. kandilj 1.
kanarinka (ital. canarino) v. kanarinac. kandilj (tur. Kandil) l. fenjer ili električna
kanaris (ind.) pl. indijske džepne maramice od sijalica, obično na minaretu, koja se pali
žute svile sa belim tačkama. prilikom muslimanskih praznika; 2. v.
kanaster (grč. Kanastron korpa od vrbovog kandilo.
pruća, tl. canastro) l. najfinija vrsta kandirati (fr. candir) zašećeriti, posuti
venecuelskog duvana koji je puštan u šećerom, prevući šećerom; ušećeriti;
trgovinu lakovan u kotarice (šp. canastro); kandirano sohe ušećereno voće, šećerne
duvan u valjcima, neprerañen duvan; 2. džak voće.
od životinjske kože za pakovanje robe u kandi s (sskr. khanda, fr. candis) preči-šćen,
Indiji. kristalizovan šećer.
kanat (tur. kanad) l. krilo prozora ili vrata; kandi-stor (eng. candy-store) engleska
2. pregrada; 3. drvena ograda na kolima sa poslastičarnice; konditoraj.
sve četiri strane. kaneva (fr. canevas, nlat. canevasium) juga,
kanaus (pere.) vrsta fine persijske svilene retko platno sa pravilnim četvrtastim
tkanine. rupicama za ñurñev (za vez); holandsko
kanaf(a) v. kanap. jedrilsko platno; fig. prvi nacrt knji-ževnog
kanafas (fr. sape vas) čvrsto, gusto laneno ili dela ili slike, skica, plan; u italijanskoj
namučio platno; upotrebljava se za muške nepisano] komediji: podela dramske grañe
kapute i za izradu madraca. na činove i scene, koje posle glumci
ispunjavaju improvizujući.
394 kantalupa

kanela (nlat. canella, fr. cannelle) kora od kanonada (fr. canonade) pucanje (ili: bi-jenje,
cimeta, cimet. gañanje) iz topova, topovska paljba, gruvanje
kanslas (fr. cannelle) cimet prevučen šećerom. topova, bombardovanje.
kanelira (fr. cannelure) vrh. uzdužna plitka kanonenfuter (nem. Kanonenfutter) „hrana za
brazda, obično polukružna, na antičkom topove", podrugljiv izraz za vojnike koji su
stubu. žrtve topovskih zrna (fr. chaire a sapop = šer
kanelirati (fr. canneler) ižlebiti, izbraz-dati, a kanon).
izolučiti, napraviti prugastim, npr. stubove. kanonizacija (grč. kanonfzo) proglašavanje
kanepen (fr. canepin, ital. canapino, lat. nekoga ili nečega svetim, uvršćenje u red
cannabis konoplja) fina, belo učinjena svetaca, posvećivanje.
jagnjeća ili jareća koža (za rukavice). kanonizirati (grč.) proglasiti nekoga ili nešto
kanibal (iš. canibal, Caribal = Caribe) svetim, uvrstiti u red svetaca, posveti™.
stanovnik Karibijskih ostrva, ljudožder, kanonizovati v. kanonizirati.
antropofag; fig. divlji (ili: grub, surov) čovek, kanonik (nlat. canonicus) u katoličkoj crkvi:
nečovek, divljak. više svešteno lice svetovnjačkog reda, prota.
kanonist(a) (nlat. canonicus, grč. kanon) v.
kanibalizam (iš.) ljudožderstvo, antropo-fagija; kanoničar.
fig. svirepost, nečovečnost, di-vljaštvo. kanoničar (grč. kanon, nlat. canonicus)
kanibalski (tl.) ljudožderski; divlji, surov, poznavalac ili učitelj crkvenog, kanonskog
nečovečan, zverski. prava; kanonist.
kanije (tur. kin) korice noža ili sablje. kanonske godine godine starosti koje su
navila (fr. cannule, lat. cannula) cevčica; ned. propisane kao uslov za primanje svešte-*
cev na štrcaljki, klistiru; hirurška metalna ničkog čina.
cevčica. kanonske knjige knjige Svetog pisma koje
kaikan (fr. sapsap) ritmička igra, vrsta crkva priznaje kao svete i nadahnute, i koje,
zabavnog baleta; bila vrlo popularne, naročito zbog toga, smatra kao najviši verski autoritet.
u Parizu u drugoj polovini XIX veka. panonski (nlat. canonicus, grč. kanon) koji
kankanovati (fr. sapsap) igrati, plesati kankan. odgovara crkvenim propisima (kanonima),
kainov (mañ. kanko) med kapavac, triper, koji je u skladu sa crkvenim propisima ili
gonoreja. autoritetom, propisan, verodostojan (knjige,
kankrinski (nlat. cancrinus, lat. sapseg rak) koji spisi); crkveni, papski; fig. koji služi kao
ide kao rak; o stihovima: koje treba čitati uzor, uzorak, ugledan.
odnatrag, ili kod kojih je, čitani spreda ili panonski časovi (nlat. horae canonicae) časovi
odnatrag, isti red reči, npr. Signe te, signa; koje kaluñeri i sveštenici treba dnevno da
temere me tangis et angis. provedu u molitvi.
kankroid (lat. sapseg, grč. eidos oblik, vid) med. kanonsko pravo (nlat. j us canonicum) pravo
otok sličan raku; rak prostog epitela. hrišćanske crkve, sadržano u Corpus juriš
kano (fr. canot, eng. sapoe, port., ital., šp. canonici, koje, osim čisto crkvenih odredaba,
sapoa) lak čun od kore drveta ili izdube-nog donesenih na crkvenim saborima, sadrži i
stabla, kakav obično upotrebljavaju privatne, procesne i kaznene odred be.
severnoamerički Indijanci, oranica; up. kanu, kanope (eg.) pl. egilatske vaze — idoli u obliku
kenu. trbušastih krčaga sa čovečjem glavom na
kanobe (eg.) v. kanope. vrhu (poklopcu), u kojima su nekada čuvali
kanoistika v. kajakaštvo. mumizirane unutarnje delove tela (srce i
kanon (grč. kanon, lat. sapop) pravilo, propis, pluća); takoñe: vaze u etrurskim grobovima;
merile, uzor; crkvena odluka, crkveni zakon; kanobe.
zbir knjiga ili spisa koje je neki autoritet Kanosa (ital. Canossa) zamak, danas ruševine, u
(crkveni sabor) oglasio i priznao kao ital. provinciji Reñino nel' Emili-ja, u kojem
autentične (Sveto pismo) i koje sadrže se 1077. nemački car Henrik IV pokorio papi
pravila hrišćanske vere i hrišćanskog života; Grguru UP, izvukavši od toga poniženja
u katoličkoj crkvi: srednji deo mise koji se političke koristi; otuda: uhu u Kanosu poniziti
nikad ne menja (od Sanktus do Komuniona); se pred papom ili uopšte pred nekim kome si
muz. komad za dva glasa ili više glasova u se dotle protivio.
kome drugi ili ostali glasovi istu melodiju, kantabile (ital. cantabile) kuz. za pevanje, što
upadajući, ponavljaju jedni za drugima; vrsta se može pevati; pevajući.
moio-horda u muzici Grka; tip. vrsta velikih kantalup (fr. cantaloupe, ital. cantalupo) vot.
slova od 42 i 32 tipografske tačke; u likovnoj hrapava dinja (nazvana po zamku Kan-talupo,
umetnosti: pravilo o prikazi-vanju lepote u Ankoni, gde je najpre donesena iz
čovečjeg tela. Jermenije).
kantalupa v. kantalup.
kantando 395 kancelar

kantando (ital. cantando) muz. pevajući, tj. računa; okolnost o kojoj se ne mora voditi
navodeći tako kao da se peva. računa pri rešavanju kakvog političkog ili
kantante (ital. cantante) muz. pevajući. ekonomskog pitanja.
kantaride (grč. kantharis, gen. kantharidos kantitis (grč. kanthos očni ugao; oko) med.
španska buba) zool. španske bube, spadaju u zapaljenje očnog kutića, zapaljenje oka.
porodicu majaka, zlatnozelene boje; skupljaju kante (ital. canto, lat. cantare pevati,
ih, suše i trljaju, pa od toga prave melem cantus) pesma; pevanje.
koji izvlači plikove na koži. kantovac fil. v. kantist.
kantaridizam (grč.) med. trovanje otrovom od kanton (ital. cantone, fr. canton) srez, okrug,
španske bube, kantaridinom. oblast; u Francuskoj: jedan deo arondismana;
kantaridin (grč.) hem. otrov od španske bube. u Švajcarskoj: savezna dr-žavica (25
kantata (ital. cantata) muz. prvobitno, za razliku saveznik republika).
od sonate, pesma koja se pevala uz pratnju kantonada (fr. cantonade) deo pozornice koji
instrumenata; sada: veća crkvena pesma, se nalazi iza kulisa.
kompozicija za pevanje u svečanim kantonalni (fr. cantonal) koji pripada kan-tonu;
prilikama. sreski, oblasni.
kantatila (ital. cantatilla) v. kantatina. kantonizirati (fr. canton) deliti (ili: podeliti) na
kantatina (ital. cantatina) muz. mala kantata, kantone.
pesmica za pevanje. kantoniran (ital. canto) apx. sa stubovima na
kantatorij(um) (nlat. cantatorium) kod katolika: uglovima.
knjiga iz koje pojac (kantor)na misi odgovara. kantoniranje (fr. cantoppeg) voj. smeštaj (ili:
kavgadžija (lat. cantatio) pevanje, pesma. razmešta)) vojske po stanovima i kućama u
kantela (fine. Kantele) harfa sa pet metalnih nekom mestu; boravljenje vojske po kućama
žica uz koju finski narodni pevači pevaju (supr. logorovanje); up. kanton-man.
narodne pesme; up. runo. kantonirati (fr.) voj. razmesti™ (ili: smestiti)
kantizam fil. v. kantijanizam. vojnike po stanovima i kućama nekog mesta;
kantijanizam fil. kritička i transcenden-talna boraviti u kantonmanu.
filozofija Imanuela Kanta (1724 —1804) sa kantonist(a) (fr. canton) vojni obveznik.
svojim razlikovanjem forme od predmeta kantonman (fr. cantonnement) smeštaj vojske
saznanja, apriornog od aposte-riornog, sa po kućama u nekom mestu (kantoniranje);
svojim učenjem o apriornosti formi opažanja mesto takvog smeštanja.
prostora, vremena i kategorija, sa svojim kantor (lat. cantor, sapege pevati) pevač,
ograničenjem celokupnog saznanja na pojave, crkveni pojac (kod katolika); učitelj crkvenog
tj. na predmete mogućeg iskustva, dok se pevanja i muzike.
sama stvar po sebi (daš Ding ap sich) ne kantr (eng. canter) kratak galop (ili: kratak trk)
može saznati; Kant, dakle, priznaje konja.
postojanje stvari nezavisno od naše svesti; kanu (šp., port., ital. sapoa, eng. sapoe, nem.
kantizam;v. transcen-dentalna filozofija, Kahn, fr. canot) uzan čamac primitivnih
transceidentalni idealizam. naroda napravljen od izdubenog stabla,
kantikum (lat. sapege pevati, canticum) pesma oranica; u veslačkom sportu: čamac sa
koja se peva. dvostrukim veslom za jednog, reñe za dva
Kantikum kantikorum (lat. Canticum canti- veslača; up. kano.
corum) Pesma nad pesmama (pripisuje se kanun (tur. kanun) muz. stari arapski muzički
izrailjskom caru Solomonu, 970-930. god. pre instrument s velikim brojem žica.
n. e.).
kantilena (lat., ital. cantilena) muz. pesmica, kanuni (arap.) pl. sastavni deo šerijatskog prava,
pesmica za pevanje; melodija; kratak svetovno pravo muslimanskih naroda koje
muzički komad u obliku pesme (za pevanje); izdaju islamski vladari, prema prilikama i
istaknuta pevačka melodija u većim potrebama društva, i koje je, prema tome,
muzičkim delima. promenljivog i mesnog (lo-kalnog) karaktera,
kantina (ital. cantina) baraka, krčma, prostor u jer se može menjati i važi samo za državu
nekom preduzeću gde se mogu dobiti hrana i koja ga je izdala; up. fikh.
piće; sanduk sa pregradama (za boce); muz. kanu ra (tur. kaput) nametak preñe (vunene,
četvrta žica na violini. pamučne i sl.) pripremljene za bojenje.
kantiner (fr. cantinier) sopstvenik kantice, kancel (lat. cancelli rešetka, ograda) propo-
krčmar (vojnički, radnički), baraker. vedaonica, predikaonica, govornica u
kantinerka (fr. cantiniere) sopstvenica kantice, katoličkoj crkvi (zapravo prostor koji je
barakerka. ograñen rešetkama); up. kancelarija.
kantist(a) fil. pristalica kantijanizma, Kantove kancelar (lat. cancellarius) u srednjem veku:
filozofije; kantovac. najviši dvorski službenik, čuvar državnog
kantite negližabl (fr. quantite negligeable) pečata i sastavljač javnih isprava; prvi
zanemarljiva veličina, beznačajna veličina, državnik (u Nemačkoj je prvi dobio titulu
veličina o kojoj se ne mora voditi kancelara Bizmark).
kancelarija 396 kapacitet

kancelarija (nlat. cancellaria, cancelli, rea. uzvišenom sadržinom (oda), npr. kod
cancellorum rešetka, od cancellus račić, od Petrarke.
sapseg rešetkasta životinja, tj. rak) prvobitno: kanconeta (ital. canzonetta) kuz. pesmica, mala
prostor, soba ili sto koji je rešetkama odvojen; pesma; prvobitno: pesmica u duhu narodne
danas: zvanična soba za rad, nadleštvo, ured, pesme.
uredske prostorije. kanconijer (ital. canzoniere) prvobitno, zbirka
kancelarije™ jezik jezik kojim su pisana starih trubadurskih pesama; zbir-ka pesama;
zvanična akta i povelje krajem srednjeg pesmarica.
veka. kandža (tur. kanca) gvozdena kuka, kvaka;
kancelarijom« stil krut, suvoparan i suviše oštar i kukast nokat ptica grabljivica.
formalistički način pisanja, kakvim se obično kandžija (tur.) v. kamdžija.
pišu zvanični i uopšte poslovni spisi. kanjoni (šp. canons) pl. kol. rečna korita i rečne
kancelarijski format trg. srednje fina i fina doline sa strmim stanovitim stranama, u
hartija za pisanje malog formata (33X42 st). oblastima gde su slojevi zadržali vodoravan
kancelacija (lat. cancellatio) precrtavanje, položaj, koje su napravile brdske vode
poništavanje nekog spisa, menice, priznanice (naročito u Severnoj Americi).
i dr.; sudsko poništenje nekog spisa, kaolin (kin. kao-ling, kao visok, ling breg, ime
dokumenta. jedne planine u severnoj Kini, gde je najpre
kancele (lat. cancelli) pl. rešetke (ili: pregrade) dobijan) „porculan", porculanska zemlja,
u nekim kancelarijama izmeñu službenika i bela, brašnjava masa od koje se pravi
publike (npr. u pošti, bankama itd.). porculansko posuñe.
kancelirati (lat. cancellare) pregraditi rešetkama; kap (fr. cap, ital. capo, lat. caput glava)
pisano precrtati, prebrisati, poništiti. predgorje, rt, svaki deo obale koji se spušta
kancelist(a) (lat. cancelli) pisar, činovnik, strmo u vodu.
službenik kancelarije. kapa (lat. sarra) kaluñerski ogrtač sa širokim
kancelparagraf čuveni § 130a nemačkog rukavima i kapuljačom; kišni ogrtač; kačket.
kaznenog zakona (donesen 1871. i 1876) koji kapak (tur. kapak) zaklopac, poklopac (na
zabranjuje zloupotrebu svešteničkog položaja posudi, satu, oku itd.); prozorsko krilo.
u cil>u mešanja u državne poslove na način kapama (tur. kapama) kuvano jelo od jagnjetine,
koji može ugroziti javni mir i bezbednost mladog luka i drugih začina.
(kazna do 2 godine robije). kapamadžija (tur. kapamaci) zanatlija koji
kancer (lat. sapseg) zool. rak; astr. Rak (sazvežñe); izrañuje pokrivače.
med. rak (bolest). kapar (grč. kapparis, arap., pere. kabar, fr.
kanceracija (lat. sapseg rak, nlat. sapse-ratio) sarge, ital. sarrego) vot. trnovita žbuna-sta
med. oticanje od raka, postajanje raka. biljka, Capparis spinosa, koja raste i u našim
kancerin (lat. sapseg rak) prah od račjih krajevima (u Dalmaciji i Hercegovini);
ljuštura. njeni nerazvijeni cvetni pupoljci sadrže ulje
kacerogen (lat. sapseg, grč. genos rod) med. koji slično slačicinom ulju i upotrebljavaju se kao
stvara, izaziva rak. začin i dodatak nekim jelima, kojima daje
kancerozan (lat. sapseg rak) med. u obliku raka, poseban ukus; kadra.
poput raka; oboleo od raka. kapara (ital. saragga) trg. novac koji se pri
kancerolog (lat. sapseg, grč. logos govor, reč) sklapanju ugovora ili pogodbe daje unapred
lekar specijalista za kancerozna oboljenja. kao zaloga da će sve uslove ugovora ili
kancerologija (lat. sapeg, grč. logfa) med pogodbe obe strane tačno ispuniti.
nauka koja se bavi ispitivanjem i prouča- kapacitet (lat. capacitas) sposobnost, umetnost,
vanjem bolesti raka. valjanost; upotrebljivost; sposobnost
kanceroma (lat. sapseg) med. otok od raka, hvatanja, sposobnost sadržavanja, za-
rak. premina, sadržina, prostranost, obi-mnost;
kanciona (šp. cancion, lat. cantio, fr. čovek koji uživa velik i neospo-ran autoritet;
chanson) pesma, naročito lirska slikova-na ugled u nekoj struci (naučnik, umetnik i dr.),
pesma koja se obično sastoji od stihova sa priznat stručnjak; fiz. kapacitet toplotni jednog
dvanaest troheja. tela je ona količina toplote koja je potrebna
kancioneri (iš. cancioneros) pl. lit. španske zbirke (ili broj jedinica toplote potreban) da se to telo
pesama naročito zbirke iz XVI veka. zagreje za 1°S; elektrostatički kapacitet jednog
kancona (ital. canzone, šp. cancion, lat. cantio) provodnika meri se količinom elektriciteta
u romantičnom pesništvu, naročito kod koja mu se mora pridati da bi se njegov
Talijana, vrsta lirskih pesama sa potencijal povisio od nule do jedinice; ili:
kapacitet jednog kondenzatora je odnos
količine elektriciteta na jednom provodniku
prema njego-
kapacitron 397 kapital

vom potenci]alu dok je drugi provodnik zličite vrste valjkastih crva iz roda
uzemljen (ima potencijal nulu). Capillaria.
kapacitron (lat. sarah sposoban, grč. kyklos kapilarnost (lat. capillus dlaka) fiz. svojstvo
krug, elektron) fiz. aparat za brzo i snažno dokazivanje kapilarnih pojava: ako dve
bombardovanje elektrona. otvorene jednake staklene cevi sa vrlo uzanom
kapeadori (um. capeadores) pl. u borbama s šupljinom, od kojih je jedna veća, zamočimo
bikovima: pomoćnici boraca koji raz-dražuju donekle u vodu, ona neće u cevima biti na
bika jednim crvenim ogrtačem, pa mu onda istom nivou na kome je voda u sudu: nivo u
vešto izmaknu i puste borca da on produži široj cevi viši je od nivoa u sudu, a nivo u
igru. užoj cevi viši je i od nivoa vode u široj
kapela (nlat. capella, ital. cappella, fr. cevi; kod žive je obratan slučaj. Gornja
chapelle) crkvica, domaća (dvorske) površina tečnosti (u cevi, zvana meniskus)
bogomolja; prvobotno: mesto (sakristija) gde je koje kvase (voda) je izdubena, a koje ne
sveštenik ostavljao svoj ogrtač (lat. sarra) i kvase (živa) isggu-pčena. Ove pojave zovu
crkvene stvari; docnije: mesto za pevače i se kapilarne.
muzičare u crkvi; crkveni hor (pevači i kapilaroskopija (lat. capillus, grč. skopeo
orgulje); muzičke društvo, muzički orkestar; posmatram, gledam) med. mikroskopsko
a kapela (ital. a cappella) muz. brže no što se ispitivanje kapilara na živom čoveku (kod
izvodi jedan crkveni komad; pevanje a kapela poremećaja sudovnog živčanog sistema i dr.).
horsko pevanje bez muzičke pratnje; ala kapilacija (lat. capillatio) med. vlaknast, jedva
kapela (ital. alla cappella) kao u kapeli, tj. primetan rascep lubanje.
vokalna i in-strumentalna muzika zajedno. kapirati (lat. sarege) pojmiti, shvatiti, shvatati,
kapelan (nlat. capellanus) pomoćni sveštenik, razumeti, razumevati.
mlañi sveštenik koji je dodeljen kao kapisla (lat. capsula) v. kapela.
pomoćnik i zamenik starijem svešteniku. kapislara (lat.) starinska puška koja se pali
kapelanija (nlat.) zvanje, položaj, služba i stan pomoću kapisle.
jednog kapelana. kapistracija (nlat. capistratio) med. v. fi-moza.
kapelen (ital. capello kosa) poz. glumac ili kapistrum (lat. capistrum ular) hirurški zavoj;
statist kome se radi veće uverljivosti uloge med. grč donje vilice.
obrije glava. napita (lat. caput glava, capita) pl. glave; kapita
kapel-majstor (lat. capella, magister, nem. averza (lat. capita aversa) na kova-nom
Kapellmeister) v. kapelnik. novcu: glave čija su lica okrenuta jedno od
kapelnik (lat. capella) starešina (ili: dirigent) drugog; kapita adverza (lat. capita adversa)
muzičke kapele, naročito operskog orkestra; glave sa licima okrenutim jedno drugom;
kapel-majstor. kapita jugata (lat. capita iugata) spojene
kaper (hol. kaper, fr. sarge, lat. sarege glave, dve glave na novcu.
uhvatiti) gusar, morski pljačkaš; gusar-ska kapital (lat. capitalis glavni, caput glava) 1.
laña, gusarski brod. vrednost koja se odreñenim kretanjem
kapetan (fr. capitaine, ital. capitano, lat. caput oploñava, uvećava viškom vrednosti. Opšti
glava; glavna ličnost) poglavica, starešina; obrazac je N-R-N1 (gde znači: N pre-
voj. komandir čete (ili: eska-drona, baterije); dujmljenu vrednost, R vrstu robe, N1 oplo-
zapovednik broda (ili: pristaništa, vazdušnog ñeni kapital). Kretanje obuhvata: I faza —
balona); starešina sportskog kluba; up. promet, kupovinu elemenata proizvodnje,
kapiten. predujam kapitala u radnu snagu i sredstva
kapi-aga (tur.) starešina uškopljenika na za proizvodnju; P faza — proizvodnju,
turskom dvoru (odgovara evropskom „mar- trošenje elemenata proizvodnje, pri čemu
šalu dvora"); takoñe: janičarski general. radna snaga stvara višak vrednosti; Š faza —
kapija (tur. kapi) vrata, ulaz; fig. dvor (carski). promet, realizaciju oploñenog kapitala.
kapilaran (lat. capillus vlas, dlaka, kosa, Razvijeni obrazac je:
vlakno, capillaris vlasi, dlačni, kosni) vlasni, r.s.
dlačni, koji se tiče kose, kosni; vlasast, 1
dlakast, vlaknast, tanak kao dlaka, veoma N-R R . . . R'-N .
tanak; kapilarni sudovi (kapi-lari) veoma
fini krvni sudovi koji predstavljaju prelaz od Ovo je kretanje industrijskog
arterija ka venama i u kojima se krv kreće kapitala. Pojedine njegove faze se
ravnomerno; kapilar-ne cevi cevi sa osamostaljuju, postaju funkcija pojedinih
vlasastom, tj. vrlo uskom i malom šupljinom; vrsta kapitala: proizvodni kapital se bavi
kapilarne pojave pojave koje pokazuju proizvo-ñenjem viška vrednosti,
tečnosti u uskim cevima. proizvodnjom; tr-govinski kapital vrši
kapilari (lat. capillus) pl. znat. v. pod kapilaran. stvarnu realizaciju proizvoda kapitala;
kapilarioza vet. bolest domaćih životinja, kamatonosni kapital mobiliše slobodne
naročito peradi, čiji su uzročnici ra- novčane kapi-tale, pretvara nedelatni kapital
u delat-ni. Kapital je, dakle, odreñeni
društveni odnos u proizvodnji —
eksploatacija na-
kapitala 398 kapitulant

JZMNOG rada pod komandom kapitala, TJ. nerešljive protivrečnosti. Sve napretke u
proizvodnje viška vrednosti. U stvarnom tehnici koristio je za još veću eksploataciju.
kretanju višak vrednosti se pojavljuje kao Kao neizbežan saputnik kapitalizma javlja se
profit. Pošto svoju svrhu — višak vrednosti nezaposlenost. Nago-milavanjem kapitala u
(profit) — kapital ostvaruje samo kretanjem, rukama kapitalista raste beda širokih radnih
to on teži da se beskonačno kreće i uvećava. masa, pro-dubljuje se jaz izmeñu rada i
I svaki se kapital, bez obzira na poreklo, kapitala. Početkom XX veka došao je u svoj
pretvara u akumu-lirani višak vrednosti. 2. najviši stadijum — imperijalizam. Pobedom
„Kapital" — glavno delo Karla Marksa — velike socijalističke revolucije, u oktobru
najveće političko-ekonomsko (i filozofsko) 1917, izvršen je prvi proboj u lancu
delo, u kojem su kritički prerañena sva kapitalizma; 3. fig. moć novca (kapitala) i
dotadašnja dostigauća u oblasti ekonomi-je i bogatih ljudi.
u kojem je genijalne izložena nova teorija kapitalizacija (fr. capitalisation) l. odreñivanje
kapitala. U njemu je otkrivena suština vrednosti imovine prema dohotku koji ona
kapitala, anatomija njegovog kretanja i donosi, uzimajući za osnov di-skontni
utvrñena nužnost propasti kapitalizma usled procenat koji postoji u odreñeno vreme; 2.
ekonomskih protivrečnosti „. . . . pretvaranje viška vrednosti u kapital;
akumulacije kapitala i akumu-lacije bede pretvaranje imovine u novčani kapital.
proletarijata . . ." koju izvršava proletarijat kapitalisanje v. kapitalizacija.
svojom revolucijom; 3. glavni grad, kapitalisati (fr. capitaliser) trg. pretvoriti višak
prestonice. vrednosti u kapital.
kapitala (lat. capitalis glavni) velika slova kapitalist(a) (lat. capitale) vlasnik kapitala, tj.
nekog pisma (latiničnog ili grčkog), ka- odreñene vrednosti koju predujmlju-je radi
pitalno pismo. profita. Izvor profita je naja-mni rad
kapitalan (lat. capitalis) glavni, osnovni, radnika, kojim kapitalist komanduje i
temeljni, bitni, poglavit; odličan; veoma besplatno prisvaja višak vrednosti (profit).
važan, presudan; kapitalna slova tip. velika Kapitalist je oličenje kapitala; njegova svest i
početna slova; kapitalkonto trg. račun u glavnoj duša je duša kapitala.
trgovačkoj knjizi u koju se unosi sve ono što kapitana (ital. nm. capitana) glavni, admi-
se tiče povećanja ili umanjivanje osnovne ralski brod jedne flote.
imovine; kapitalni zločin prav. zločin koji napita ci j a (lat. capitatio, caput glava) lična
poalači smrtnu kaznu. poreza, glavarina.
kapitalac (lat. capitalis) zool. snažan jelen s kapitel (nlat. capitellum) apx. najgornji deo (ili:
velikim rogovima. vrh, glava) stuba.
kapitalizam (lat. caput glava, capitalis kapiten (lat. caput glava, eng. captain, nem.
glavni) 1. naziv za privredni i društveni Kapitan) kapetan; sp stariji i najbolji igrač
poredak u kojem je glavni pokretač koji se pojavljuje kao voña, starešina i
privrednog života profit, a ne zado- predstavnik svog tima; postoji u svim
voljavanje opštih potreba; 2. poslednji sportskim disciplinama kad se istupa grupno.
društveni poredak zasnovan na eksploa-taciji kapitis deminucio (lat. capitis deminutio) prav
jedne klase drugom, nastao posle feudalizma. smenjivanje ili gubljenje prava, naročito
U poreñenju sa ranijim, kapitalizam grañanskih prava, grañanska smrt.
predstavlja treći oblik ugnjetavanje i kapitl (lat. capitulum, ital. capitolo) glave,
eksploatacije: u njemu su sva sredstva odsek, odeljek u knjizi; fig. sadržina jednog
proizvodnje svojina malog broja ljudi (klase odeljka, predmet razgovora; u katoličkoj
kapitalista), dok je u isto vreme neposredni crkvi: zbor viših sveštenika radi rešavanja
proizvoñač — radnik — lišen tih sredstava. tekućih pitanja, kaptol, kapi-tol.
Suština kapitalističke eksploatacije sastoji se kagštol (lat. capitulum) skupština sve-štenstva
u tome što kapitalisti prisvajaju neplaćeni jedne crkve ili kaluñera nekog manastira.
rad najamnog radnika, višak vrednosti. U Kapital (lat. Capitolium) tvrñava grada Rima
kapitalizmu robna proizvodnja dobiva opšti i na Kapitolijskom bregu, na kojem su bili
vladajući oblik. Razvitak kapitalizma u hramovi, Tarpejska stena itd. (današnji
pojedinim zemljama bio je vrlo Kapitol je ureñen prema nacrtu
neravnomeran i u svakoj je bio specifičan. Mikelanñelovom); u SAD: sedište zakono-
On je odigrao naprednu ulogu u razvitku davne vlasti u Vvšingtonu.
društva; uništio je esnafska ograničenja, kapitulant (nlat. capitulans) vojnik koji, po
ličnu zavisnost radnika, lokalnu zatvorenost i odsluženju roka, i dalje dobrovoljno ostaje da
iscepkanost. Razviv-ši silne proizvodne služi; pregovarač, onaj koji zaključuje neku
snage, kapitalizam je stvorio materijalne kapitulaciju.
uslove za socijali-stičku revoluciju, stvorio je
svoga grobara — radničku klasu. Ali se
zapleo u
kapitulat 399 kapu la

kapitulat (nlat. capitulatum) sporazum, na- kapricirati se (fr. caprice) uzjoguniti se, biti
godba izmeñu država. tvrdoglav, joguniti se, uvrteti sebi nešto u
kapitulacije (nlat. capitulatio) saglasnost, glavu, držati se nečega uporno.
sporazum; ugovor o predaji vojnika ili kapričeto (ital. capriccetto) muz. mala, kratka
nekog mesta u ratu; ugovor o služenju fantazija.
drugog roka u vojsci; u govori po kojima su kapričo (ital. capriccio) ćudljivo, neobično
evropske države imale pravo u Turskoj, umetničko, naročito kraće šaljivo mu-zičko
njenim vazalnim državama i u drugim delo, u obliku sonate; a kapričo (ital. a
istočnim, naročito muslimanskim državama, capriccio) «uz. po volji, po ćefu.
da njihovim grañanima sude njihovi vlastiti kapričozo (ital. capriccioso) muz. ćudljivo,
konzuli; fig. popuštanje, ustu-panje, žrtva, prema ćefu.
priznanje pobede, predaje. kaprolaktam Hem. organsko jedinjenje koje služi
kapitulira™ (nlat. capitulare) pregovarati o kao sirovina za izradu veštačkog vlakna.
predaji; predati se, pokoriti se, popustiti, kapron (trgovački naziv) smolasta plastič-na
popuštati; poravnati se, sporazumeti se, masa, vrlo elastične i izdržljiva, koja služi
sporazumevati se. za izradu veštačkog vlakna, delova radio-
kapidžik (tur. kapicik) mala sporedna vrata; aparata i dr.
vratnice izmeñu susednih dvorišta. kapsa (lat. capsa) mrtvački sanduk; odar.
kaplaka (hol. Kap, Laken) trg. doplata za kapsijen (fr. capsien) apx. paleolitska kultura
podvoz koju, sem redovnog podvoza, daje zapadnog Sredozemlja; poznato pećin-sko
onaj što šalje robu brodom da bi se slikarstvo sa scenama iz lova i kult-nih igara
čuvanju robe obratila naročita pažnja. (nazvane tako po nalazištu Kapsa u Tunisu).
kaplan (fr. capelan, nem. Kapelan) zool. vrsta kapsitis (lat. capsula) med. v. kapsulitis.
morske ribe Mallotus villosus iz porodice kapsla (lat. Kapsula kovčežić, kutica, sanduče)
Salmonidae. čaura, kopguljica, omotač; metalni omotač na
boci; metalna katica ili cevčica napunjena
kaplar (fr. caporal) najniži starešinski čin u eksplozivom (služi za paljenje ggunjenja
nekim vojskama; postojao i u staroj puščanog, topovskog, minskog i dr.); bot.
jugoslovenskoj vojsci čaura (koja omotava seme); hem. bokast sud
kapnomant (grč. kapnos dim, mantis prorok) za isparavanje; kapi-sla, kapsula.
onaj koji proriče sudbinu po dizanju dima. kapsula (lat. capsula) bog. v. pod kapsla.
kapnomantija (grč. kapnos, manteia prorica-iie) kapsularan (lat. capsularis) bot. čaurast, u obliku
proricanje iz dima, gatanje u dim. čaure (ili: omotača).
kaponir (fr. capponiere) voj. betonski bunker, kapsulitis (lat. capsula) med. zapaljenje čaure
izgrañen za flankiranje rova sa dve strane, očnog sočiva; kapsitis.
snabdeven mitraljezima, a ponekad i nekim kaptaža (lat. captare hvatati, fr. captage)
artiljerijskim oruñima. hvatanje i dovoñenje vode (izvorske, rečne,
kapotaž (fr. capotage) oklop oko avionskog podzemne).
motora. kaptacija (lat. captatio, captare revnosno
kapotaža (fr. capotage) poznavanje vodenih težiti za čim, vrebati) lukavstvo, maj
puteva, nauka o vodenim putevima; veština storija, dovijanje, dokopavanje čega vešti
merenja puta što ga prevali jedna laña. nom; upotreba nepoštenih sredstava da bi
kapotasto (ital. capotasto, capo di tašto) kuz. se došlo do cilja. •
gornji deo (onaj koji se drži u ruci) violine i kaptacio benevolencije (lat. captatio bene-
sličnih instrumenata; parče od ebanovine i sl. volentiae) retorska fraza kojom govornik,
koje se upotrebljava za učvršćivanje žica na u početku govora, moli slušaoce za
gudačkim instrumentima; prečažica koja se blagonaklonost; vešto zadobijanje naklonosti,
meće na gitaru radi povišavanja tona; metalni lov na milost.
prut preko žica (na pijanofortu).
kaitivacija (nlat. captivatio) hvatanje veštinom
kapra bot. v. kapzr. ili lukavstvom, pecanje.
kapriola (ital. capriola srna, fr. cabriole) skok kaptirati (lat. captare) mašati se nečega,
uvreten (ili: smesta uvis) igrača; skok konja vrebati, kebati, uloviti nešto; uhvatiti, doći do
koji, skočivši uvis, istovremeno se praćakne čega lukavstvom ili prevarom; hvatati i
zadnjim nogama. odvoditi vodu (izvorsku, rečnu, podzemnu).
kapris (fr. caprice, ital. capriccio, lat. sareg) kaptol (lat. capitulum, ital. capitolo) v. pod
ćud, ćudljivost; muz. fantazija; up. kapričo. kapitl.
kaprifikacija (lat. caprificus divlja smok-va) kapudan (tur. kapudan) starešina, zapovednik
veštačke oploñavanje divljih smoka-va (naročito pomorski).
pomoću smokvinih oca. kanula (lat. saerša) 1. crni luk; 2. jelo od
kapriciozan (fr. capricieux) ćudljiv, tvrdoglav, zgnječena pasulja s lukom.
jogunast; fig. nepravilan, čudan, čudnovat;
fantastičan.
kaput 400 karakteran

kaput (lat. caput, capitis glava) glava, karavela (šp. caravela, fr. caravelle) u XV i XVI
odeljak, poglavlje, odsek (u knjizi); ehe veku: veliki brodovi koji su, svojom grañom
kanite (lat. eh capite) iz glave, po sećanju; bili osigurani od bure; danas: jedrilica sa
prav. iz razloga, zbog. četiri katarke u Španiji i Portugaliji; laña za
kapućehaja (tur. kapukahyasi) zastupnik, lovljenje haringi, od 120 do 140 tona (u
predstavnik nekog manjeg stranog vladao-ca Francuskoj); oveći turski ratni brod sa četiri
na turskom dvoru (ovo je bila zvanična titula katarke; tip francuskog mlaznog putničkog
i srpskog predstavnika u Carigradu, dok je aviona.
Srbija bila još vazalna kneževina). Karavlah stanovnik Karavlaške; Rumun.
kapuca (nlat. caputium, ital. cappucio, fr. Karavlaška ist. turski naziv za južni deo
sarise) kapuljača, kukuljača; ogrtač sa Rumunije.
kapuljačom (kaluñerski). karagan (tat.) zool. stepska lisica, naročito
kapuciner (nlat. caputium kapuljača) 1. cenjena zbog svog krzna.
,,kaluñer sa kapuljačom", član katoličkog karagoli (ital. caragolo, nm. caracol) pl. vrsta
franjevačkog reda, osnovanog 1525. god.; 2. školjki u Jadranskom moru koje su dobre za
crna kafa koja, pomešana sa malo mleka, jelo; njihove sjajne ljušture, očišćene od
dobija boju kapucinerske mantije. krečne naslage upotrebljavaju se za
kapcija (lat. captio obmanljiv zaključak) pravljenje raznog ženskog nakita.
namerno pogrešan zaključak, obmanljiv
zaključak; up. sofizam. Karadag (tur.) turski naziv za Crnu Goru.
kapciozan (lat.) koji se odnosi na kapciju; karañoz (tur. karagoz crnooki) predstava sa
lukav, varljiv, obmanljiv. obojenim figurama koje, pomoću konca,
kara (tur. kara) l. crn; često dolazi kao pokreće glumac koji je iza platna i glasom
sastavni deo imena, npr. Kara-ðorñe, Ka-ra- prati pokrete figura; komičar ma-ñioničar,
Mustafa. lakrdijaš, marioneta.
kara (fr. sagge, lat. quadratum kvadrat) 2. voj. karaka (ital. sagassa) POJI. veliki jedrenjak koji je
v. pod kare. nekad (od XTV do HLŠ veka) upotre-bljavan
karabin (fr. carabine, ital. carabina, arap. najviše za prevoz tereta, a ponekad i kao
karab) puška, lakša i kraća od pešačke, za ratni brod.
konjicu, artiljeriju i -sl. karakal (tur. kahral-kulak crno uho, fr., eng.
karabinac (fr. carabinier) vojnik naoružan caracal) zool. grabljive, slična risu životinja iz
karabinom, laki konjanik. roda mačaka (Felis caracal), živi u Aziji i
karabinijeri (ital. carabinieri) pl. konjanici Africi.
naoružani karabinima; u Italiji: žandarmi. karakol (tur. karakol) l. noćna straža, patrola;
Karabogdanska u tursko doba naziv za straža uopšte; 2. noćni stražar, patroldžije;
istorijsku pokrajinu, kneževinu Moldaviju, u noćni stražer uopšte.
istočnom delu Rumunije. karakola (fr. caracole) zavojnica, spirala;
karaboja (tur. kara boya) narodni naziv za pužaste, zavojite stepenice; jak. poigra-venje
mešavinu zelene galice i taninskih ek-strakta konja udesno i ulevo.
od koje se pravi crna boja. karakolirati (fr. caracoler) igrati, poigra-vvti
Karaburme (tur. kara burun crni greben, crni konja teko da poskakuje udesno i ulevo;
rt) mali brežuljak nad samim Dunavom, deo fig. trčkati tamo-amo.
Beograda. karakondža, karakondžula (tur. karakoncolos)
karavan (eng. caravan) l. u motorizovanom utvara, avet, strašilo.
turizmu, automobilska prikolice opremljena karakter (grč. charasso usecam, urezujem,
ležajevima i kuhinjskim ureća-jima. charakter) zbir osobina ili svojstava kojima
karavan(a) (pere. karwan, tur. kervan, fr. se neki čovek, neka stvar ili pojava odlikuju;
caravane) 2. društvo (ili: povorka) putnika, trajna osobina volje i načina delanja jednog
naročito trgovaca, u srednjoj i prednjoj Aziji čoveka koja ga čini onim što je, tj. različnim
i u Africi, koje zajednički preduzima, radi od svih drugih ljudi; u užem, psihološkom
uzajamne odbrane, put kroz daleke i divlje smislu: trajnost, stalnost i doslednost u volji,
krajeve, naročito pustinje; voña takvog u načinu delanja; značaj, znak, obeležje,
društva je karavan-- banda. bitna oznaka, osobenost, posebna odlika,
karavaning (eng. caravaning) putovanje u osobina, svojstvo; čvrstina, jačina duše;
automobilu s prikolicom (karavanom), kao priroda, narav; ličnost sa dobrim osobinama
vrsta pokretnog turizma. duše i srca; položaj i čin, zvanje, stalež;
karavan-seraj (pere. karavan-seraj) na Istoku: harakter.
velika zgrada bez nameštaja za sklonište karakteran (grč. charakter) koji ima karaktera;
putnika (po gradovima i putevima), koji sačinjava i predstavlja karakter, bitan,
karavanski han; fig. velika, neudobna svojstven; čestit, ispravan, pošten, valjan;
gostionica. karakterna maska poz. maska koja prikazuje
neki stalež, tip, neku ličnost, narav i sl.;
karakterna rola uloga kojoj je cilj da
ocrta i potpuno
karakterkzam 401 karbolizam

razvije izvestan karakter; karaktervi komad karamelizacija (nlat. caramelisatio) pečenje


pozorišni komad kome je glavni cilj da šećera; začinjavanje (ili: prevlačenje)
prikaže karaktere. pečenim šećerom.
karakterizam (grč.) obeležavanje (ili: ocr- karankas pl. teške istočnoindijske svilene
tavanje) izvoñenjem bitne oznake; retorsko tkanine sa zlatnim, srebrnim i dr. cvetovima.
prikazivanje. karanten (fr. quarantaine, ital. quarantina)
karakterizirati (grč. charakter, fr. sagas- četrdesetodnevno sanitetsko posmatranje
teriser) bitne oznake nekog čoveka ili neke putnika što dolaze iz krajeva (inostranstva,
stvari istaknuti (ili: isticati, prika-zivati, preko mora i dr.) u kojima vlada kakva
prikazati, ocrtati, obeležiti), tačno označiti. zarazna bolest; up. kontumac.
karakterisati v. karakterizirati. karantin (ital. quarantina) v. karanten.
karakteristika (grč. charakter) oznaka, obeležje, karanfilić (grč. Karyophyllon) cvetni pupoljak
osobina, suština, ono čime se neka stvar ili sa drškom od tropskog drveta Caryophyllus
neki čovek naročito odlikuje i razlikuje od armoracius; domaćice ga upotrebljavaju za
drugih stvari ili ljudi; obeležavanje, začin, a i u farmaciji igra znatnu ulogu,
izvoñenje glavnih, bitnih osobina ili svojstava naročito kao antiseptično sredstvo.
koga ili čega; mat. značila, tj. ceo broj jednog karar (arap. qarar, tur. karar) stalnost, po-
logaritma (supr. mantisa). stojanost, trajanje; zaključak, odluka; prilika;
karakterističan (grč.) bitan, značajan, svoj- počivanje, pokoj.
stven, obeležavajući. karat (grč. karation, fr. carat, ital. carato)
karakterističar (grč.) spi«, prikazivač karaktera, „semenka rogača", jedinica za merenje
slikar kome je glavni cilj prikazivanje težine zlata, srebra i dijamanata ( = 0,275
karakterističnog u predmetu koji obrañuje. grama).
karakterogen (grč. charakter osobitost, karatirati (grč. keration, fr. carat) praviti smesu
znamenje, gennao rañam) koji stvara karakter, od zlata i srebra, ili od zlata, srebra i bakra.
koji utiče na stvaranje karaktera. karatura (grč. kerdtion rogač) smesa zlata i
karakterolog (grč. charakter, logi'a) onaj koji se srebra, ili zlata, srebra i bakra.
bavi karakterologijom, koji izučava karaula (tur. karavul) stražarske kula na
karaktere. granici, stražarnica; kao manji forti-
karakterologija (grč.) nauka koja proučava fikacijski objekt, služi za zaštitu mostova i
individualne razlike i varijacije kod tunela.
pojedinaca ili grupa, ličnosti kao takve, karafa (ital. caraffa) stona boca od bruše-nog
individualne karaktere i tipove; karak- (šlifovanog) stakla sa zapušačem.
terologiju neki nazivaju i individualnog! karafina (ital. caraffa, caraffina) mala stona
psihologijom. boca za zejtin i sirće.
karafindl (ital. caraffina) v. karafina.
karakul (rus. karakulB) vrsta ovce (nazvane po karadž (arap.) lični porez, glavarina (u
gradu Karakulu u Uzbečkoj SSR) koja se gaji Turskoj).
radi proizvodnje skupocenog kovrdža-vog karaš (nem. Karausche) zool. slatkovodna riba
jagnjećeg krzna, astragana; krzno od te ovce. srodne šaranu, ali bez brkova, Sa-rassius
karamanka agr. vrsta vrlo ukusne kruške koja vulgaris.
je u našu zemlju prenesena iz Karamanije u karbamat hem. so karbaminske kiseline.
Turskoj. karbamid (grč. carbo ugalj, lat. amida amoni-
karambol (šp. carambola) crvena bilijarska jak) diamid (hidrozid) ugljene kiseline;
lopta; bilijarska igra sa tri lopte; fig. sudar, napravljen, kao prva organska supstanca,
sukob (npr. kola). veštački iz neorganskog jedinjenja; nalazi se
karambolaža (fr. carambolage) sudar jedne u mokraći sisara i nekih reptila.
lopte sa dvema od jednog poteza takom karbid (lat. carbo ugalj) hem. jedinjenje uglje-
(kod bilijara); fig. sudar, sudaranje. nika sa nekim drugim elementom, obično
karambolina (šp. carambola) žuta lopta u metalom, npr. jedinjenje kalcijuma i uglje-
bilijaru; bilijarska igra sa pet lopti. nika, dobija se u električnim pećima iz kreča
karambolirati (fr. caramboler) dve ili više i ugljena.
bilijarskih lopti jednim potezom udariti trećom; karbinol 1. hen. naziv za metilalkohol; 2. vrsta
fig. jednim udarcem ubiti dve muhe; sudariti lepka.
se. karbo (lat. carbo) ugljen, ugalj.
karambolisati v. karambolirati. karbolein (lat. carbo ugalj, oleum ulje) materija
karamel (fr. caramel, možda od nlat. sappa za gorivo, sastoji se od praha drvenog ili
mellis šećerna trska) kestenjaste i gorka masa kamenog uglja, koji, pomešan sa nekim uljem,
od pečenog šećera za bojadisanje pića; postaje čvrsta masa; upotrebljava se za parne
pečeni šećer, bombone od pečenog šećera. mašine.
karbolizam (lat. carbo ugalj) med. trovanje
usled uzimanje karbolne kiseline ili

26 Leksikon
karbolineum 402 kardija

dužeg neopreznog rukovanja karbolnom karbonski (lat. carbo ugalj) 1. hem. ugljenič-ki,
kiselinom. ugljički; ugljene kiseline, prouzroko-van
karbolineum (lat. carbo ugalj, oleum ulje) gasom, ugljenom kiselinom; 2. geol. iz slojeva
karbolno ulje (sredstvo za impregnisanje i Zemljine kore sa naslagama kamenoga
mazanje drveta kao i za dezinfekciju. uglja, iz doba stvaranja kamenoga uglja,
karbolna kiselina hem. kiselina karbolnog ulja, stena, fosila u tim slojevima; karbonski
srodna kreozotu, dobija se iz katrana kamenog sistem, karbonska perioda.
uglja, stvara bezbojne, higroskop-ne kristalne karbunkul (lat. carbunculus) min. crveni
iglice koje na vazduhu pocrvene; plemeniti granat; med. vrsta velikog, višeog-
upotrebljava se u vodenom rastvoru Z—5% njišnog čira, naročito na potiljku (kod starijih
kao odlično antiseptičko sredstvo; v. fenol. ljudi).
karbon (lat. carbo ugalj) hem. ugljenik, ugljik, karbunkulacija (lat. carbunculatio) bog.
nemetalan elemenat, atomska težina 12, redni zapaljenje u pupoljcima biljaka.
broj 6, znak S, javlja se nejedinjen u tri karburator (lat. carbo ugalj, fr. carburateur,
alotropna oblika (dva kristalna — dijamant i eng. carburettor, carburet jediniti sa
grafit — i jedan amorfan — drveni ugalj), u ugljenikom) teh. kod motora sa unutrašnjim
jedinjenju SČ2 (gasu ugljenoj kiselini) i gotovo sagorevanjem: raspinjač, naprava za
u svima organskim jedinjenjima; geol. v. pretvaranje tečnog goriva (benzina, benzola,
karbonska perioda. špiritusa i dr.) u gasovitu smešu vazduha i
karbonada (fr. carbonnade) kuv. meso pečeno gorivne pare.
na žaru, ćulbastija. karburiranje (fr. carbure) hen. povećavanje
harbonado (port. carbonado) tin. porozan i rasvetne moći gasa za osvetljenje privo-
uglast crni dijamant (služi većinom kao graña ñenjem ugljovodonika koji su bogati
za glačanje i za burgije za bušenje stena). ugljenikom.
karbonari (ital. carbonari) l. pl. „ugljari", karga (šp. carga, fr. cargaison, lat. carrus) mor.
članovi političkog udruženja u Italiji kojima v. kargo.
je prvobitno bio cilj borba protiv francuskog kargador (šp. cargador) punomoćnik po-šiljaoca
gospodstva, a posle 1814. god. osloboñenje i robe brodom, koji putuje s njom i na
ujedinjenje Italije; fig. zaverenici; 2. širok i odreñenom mestu je predaje ili prodaje;
dugačak muški ogrtač bez rukava. brodski senzal.
karbonarizam (ital) ideje, načela i način rada kargo (šp. cargo, fr. cargaison, lat. carrus) mor.
italijanskih karbonara; up. karbodža-ri 1. tovar broda; punjenje, tovarenje broda; kargo-
karbonat (lat. carbo ugalj, ugljen) hem. so brod brod s robom; kargo-težina teret koji se
ugljične kiseline, so ugljenične (ili ugljene) može metnuti na jednu tovar-nu životinju (u
kiseline. Španiji = oko 150 kg); trg. osiguranje robe u
karbonescirati (lat. carbonescere) ugljeni-sati pomorskom, avionskom i kopnenom
se, pretvarati se u ugalj. saobraćaju; karga.
karbonizacija (fr. carbonisation) hem. uglje- kardamom(arap., grč. kardamomon) &>t. srditi;
nisanje, pretvaranje u ugljen; u tkačkoj seme jedne sa ñumbirom srodne istočno-
industriji: uništavanje biljnih primesa u indijske biljke; upotrebljava se u medicini i
neprerañenoj vuni pomoću sumporne kiseline. kao začin (u kobasicama, likeru i sl.).
karbonizirati (fr. carboniser) hem. pretvarati u kardan tehn. mehanički zglob na motorima
ugalj, ugljenisati. vozila, mašina alatljika i sl. koji omogućava
karbonisati v. karbonizirati. da se obrtanje prenosi sa jednog vratila na
karbonit (lat. carbo ugalj) hem. rudarski drugo, odnosno da se kretanje vrši u svim
eksploziv, mešavina nitroglicerina s pravcima (nazvan po kon-struktoru,
kalcijumovom šalitrom i brašnom. italijanskom lekaru i matema-tičaru
karboniferski (lat. carbo, gen. carbonis ugalj, ðerolamu Kardanu — Gerolamo Cardano,
f ero nosim) geol. ugljonosan, = kar-bonski. 1501—1576).
karbon-papir tanak papir premazan rastvo-rom kardaš (tur. kardas) drug, prijatelj.
ugljenog prapgka rastopljenog u lepku, koji karderonirati (fr. quarderonner) izraditi u
služi za kopiranje. obliku četvrtine kruga; grañ. rogljeve ivica i
karbonska perioda geol. perioda kamenog greda zaokrugliti, zaobliti, zao-bljavati.
uglja, doba stvaranja kamenoga uglja, doba
stvaranja kamenoga uglja u slojevima kardialgija (grč. kardia srce, algos bol) med. bol
Zemljine kore neposredno nad devonskom srca, osećanje pritiska na srce; grč želuca,
formacijom. zavijanje u želucu.
karbonska formacija v. karbonska perioda. kardigan (eng. cardigan) vrsta pletenog prsluka.
kardija (grč. kardia) znat. 1. srce; 2. ulaz iz
jednjaka u želudac, želudačni ulaz, že-
ludačna usta, srčanik.
kardiJaka 403 karikatura

kardijaka (grč. kardi'a srce, nlat. cardiaca) pl. karditis (grč. kardi'a srce) med. zapaljenje srca.
sredstva za pojačavanje delatnosti srca, kare (fr. sagge, lat. quadratum) četvorou-
lekovi za srce. gaonik, kvadrat; kuč. teleća, ovčija ili svinjska
kardijalni (grč. kardi'a) aiat. koji pripada srcu, rebra pržena ili pirjanjena; voj. kara,
srčani; u odnosu na organe za va-ren>e: koji četvorougaonik u koji se postrojava pešadija
su blizu kardije. radi odbrane od konjice; topovske kare kola u
kardinal (lat. cardinalis baglamni, stožer-ni; kojima se vozi topovska municija.
glavni; cardo, gen. cardinis baglama, stožer) karebarija (grč. kare glava, barys težak) med.
1. od XI veka: prvi sveštenik do pape u teška, nesnosna glavobol>a.
katoličkoj crkvi, stariji po činu od biskupa i kareograf (fr. sagge, grč. grapho) aparat za
nadbiskupa; ima ih 70 i oni, zajedno sa papom snimanje perspektivnih crteža.
sačinjavaju Sveti kole-gijum i papino karsta (ital. carretta) zool. vrsta kornjače,
savetodavno telo (konzi-storijum); 2. piće od Chelone imbricata.
belog vina, narandži i šećera; 3. vot. vrsta karecando (ital. carezzando) muz. umilno.
jabuka i grožña; 4. zool. crvena ptica karecevole (ital. carezzevole) muz. ljupko.
pevačica, duga do 23 st, živi u Sev. Americi. karibu zool. severni jelen iz arktičkih predela
kardinalan (lat. cardinalis) glavni, osnovni, Rangifer caribou iz fam. Cervidae.
bitni, najvažniji, najznatniji; kardinal-ne karizma (nlat. carisma, lat. quadragesima)
tačke glavne tačke; naročito: četiri glavne uskršnji, četrdesetodnevni post; kod nas
strane sveta (istok, zapad, sever, jug) i četiri obično: korizma.
glavna vetra koji od njih duvaju (kardinalni karijatide (grč. Kariatides Karijaćanke) pl. u
vetrovi); kardinalni brojevi prosti brojevi grčkoj arhitekturi: ženske figure koje, kao
(jedan, dva, tri, četiri itd.); supr. ordinalni stubovi, drže na glavi gredu ili tavanicu
brojevi redni brojevi (prvi, drugi, treći, četvrti (naziv po u ropstvo odvedenim ženama iz
itd.). peloponeskog grada Kirije, ili, verovatnije
kardinalija gram. kardinalni, osnovni brojevi. po sveštenicama koje su bile na službi u
kardio- (grč. kardia) predmetak u složenica-ma Artemidinom hramu u Kariji).
sa značenjem: srce, srčani. karijer (fr. carriere, ital. carriera, lat. carrus
kardiogram (grč. kardi'a, gramma crta, linija) kola) jih. pun, najbrži trk konja; napad u
med. kriva (ili: kriva linija, krivulja, crta) koju karijeru voj. žestok konjički juriš; up.
beleži kardiograf. karijera.
kardiograf (grč. kardi'a, grapho pišem, karijera (fr. carriere, ital. carriera, lat. carrus
beležim) med. aparat koji beleži kretanja srca kola) trkalište za kola; astr. opti-caj zvezda;
pomoću povlačenja krive linije na hartiji, fig. vreme koje se provede u nekom
itd.; služi za ispitivanje bolesti srca, zanimanju, zvanju; uspešan tok službe u
kardiografija (grč. kardi'a, graphia pisanje, nekom pozivu ili nekoj struci; put života; up.
beleženje) med. grafičko predstavl>anje karijer.
kretanja srca. karijerizam (fr. carriere) revan rad na lakom i
kardiologija (grč. kardia, logfa) med. nauka o brzom napredovanju u službi i dobivanju
srcu i njegovim svojstvima. položaja i zvanja, ali ne na osnovu sopstvene
kardiometar (grč. kardi'a, metron mera, vrednosti i nesebičnog uspešnog rada za opšte
merilo) med. instrumenat za merenje sile dobro, nego nepo-tizmom i dodvoravanjem
srčane radnje. onima od kojih to zavisi.
kardioneuroza (grč. kardi'a, neuron živac) karijerist(a) (fr. carriere) onaj koji bezobzirno
med. nervoza srca. radi na pravljenju karijere, lak-taš, gurgur;
kardiopalmija (grč. kardia, palnios skakanje, up. karijerizam.
drhtanje) med. kucanje srca. karijes (lat. caries trulež, gnjilost) med. truljenje,
kardiopatija (grč. kardi'a, pathos bol) med. razjedanje kostiju, obično kao posledica
bolest srca, bol srca. tuberkuloze kostiju.
kardioperikarditis (grč. kardia, nlat. karika (mañ. karika) kolut, prsten; fig. deo neke
pericardium) med. zapaljenje osrña. celine; veza uopšte.
kardiospazmus (grč. kardi'a želudačni ulaz, karikatura (ital. caricare tovariti, optere-titi,
želudačna usta, spasmćs grč) med. grč že- caricatura) u književnosti, naročito u
ludačnih usta. likovnim umetnostima, prvenstveno u
kardiostenoza (grč. kardia, stenosis suženje, slikarstvu: veoma razvijen način prika-
suženost) med. suženost želudačnih usta. zivanja neke ličnosti, nekog dogañaja ili
kardiotoiika (grč. kardfa, tonikos naponski, predmeta, u kome se karakteristične osobine
zategnutosni) pl. med. sredstva (ili: lekovi) za namerno toliko preuveličavaju da celina, i
jačanje srca. pored sličnosti, izaziva osećanje smešnoga;
kardiofon (grč. kardi'a, phone zvuk, glas) fig. nakaza, nagrda, rugoba, nakarada, ruglo.
aparat, sličan telefonu, za ispitivanje i
kontrolisanje delatnosti srca.
26*
karikaturist(a) 404 karner

karikaturist(a) (ital. caricare) umetnik koji crta, njem čovečanstvu delanjem, preko akcije
koji radi karikature. (nasuprot meditaciji i askezi).
karikirati (ital. caricare) praviti karikature; karmanjol (fr. carmagnole) 1. po italijanskom
unakaziti, nagrditi; preuveličava-ti izvesne gradu Karmanjoli nazvana francuska
osobine kod koga ili čega radi ismevanja; revolucionarne pesma i igra iz 1792, ru galica
pretovariti; trg. opteretiti nekoga menicama; Mariji Antoaneti; internacio-nalna
pr. karikiran. revolucionarna pesma; 2. kratak kaput iz
karina (lat. carina) pop. unutrašnjost broda; vremena francuske revolucije; fig.
glavna uzdužna greda na dnu lañe, kobi-lica. revolucionar, jakobinac.
kariogamija (grč. karyon orah, gamos brak) karmelit kaluñer karmelitskog reda, osno-vanog
biol. spajanje jedara gameta prilikom oplo- 1156. god. i nazvanog po palestin-skom bregu
ñivanja. Karmelna planini Libanu, gde je i osnovan.
kariozan (lat. cariosus) med. bolestan u kostima; karmen (lat. carmen) pesma, naročito: pri-
načet, natruo, razjeden (o kostima); šupalj (o godna pesma (svadbene, pogrebna i dr.); pl.
zubu); up. karijes. karmina.
kariokineza (grč. karyon orah, kineo okrećem) karmin (sskr. krmija, arap. karmez, kermez)
biol. indirektna deoba ćelije; up. mi-toza. jako crvena boja (od karminske kiseline, koja
kariologija (grč. karyon, logia nauka) biol. deo se dobiva od sasušenog tela štitaste vaši
nauke o ćeliji (citologije) koji se bavi košenil, sa malo ilovače i kreča); crveno
proučavanjem struktura i promena koje se mastilo; crvena mast za usne itd. (RUŽ).
dešavaju u jedru. karmina (lat. carmina) gozba za spomen
karioplazma (grč. karyon, plasma tvorevina) mrtvima, daća, podušje.
biol. jedrova plazma, tečna supstancija koja karminativ (nlat. carminativum, lat. carmi-nare
čini osnovnu materiju jedra. grebenati) med. sredstvo protiv nadimanja i
kariofilum (grč. karyophyllon) karanfi-lić, vetrova.
(začin). karminirati (fr. carminer) bojiti (ili: obojiti)
kariran (fr. sagge) četvrtast, kockast, u karminom.
kockama (naročito o tkaninama.) karminisati v. karminirati.
karirati (fr. carrer) praviti, napraviti karmoazin (fr. cramoisi) ugasitocrvena boja,
četvrtastim, u kockama, na kocke, praviti pomalo plavičasta, krmez.
kocke; voj. praviti, napraviti karu. karmofite (grč. karmos panj, r ću ton biljka) bot.
karitas (lat. caritas, ital. carita) ljubav, biljke koje imaju koren, stablo i list; up. talofite.
hrišćanska ljubav prema bližnjima; naročito karnalan (lat. sago, meso, carnalis) koji je od
materinska ljubav (omiljena tema u likovnim mesa, mesnat, telesni; fig. čulan, puten.
umetnostima: mati okružena decom koju sa karnalist(a) (lat. carnalis) onaj koji voli da jede
puno nežnosti i ljubavi hrani i neguje). meso, mesožder, proždrljivac; fig. pohotljivac;
karitativan (lat. caritas, nlat. caritativus učinjen karnalit.
iz ljubavi) milostiv, darežljiv, dobrotvoran. karnalit (po pronalazaču Carnallu) hem.
karišik (tur. kansik) l. smesa, mešavina (npr. kalijum-magnezijum-hlorid sa šest mole-kula
žita: pola raži, pola pšenice); slanina sa vode; nalazi se u prirodi uz naslage soli;
izmešanim slojevima mesa i slanine; 2. upotrebljava se kao veštačke ñu-brivo.
muzička kompozicija od više arija. karnauba (ind.) voštana brazilska palma
Copernicia cerifera iz fam. Palmae; vosak
karlsbadska so med. so koja se dobiva koji se dobiva od te palme.
isparavanjem mineralne vode u Karlovim karnacija (lat. carnatio) slik. boja ljudskog tela;
Vari-ma, Karlsbadu; mnogo se upotrebljava prikazivanje mesa na slici.
kao odlično sredstvo za čišćenje. karne (fr. carnet) trg. priručna knjiga sa spiskom
karma (ind. karma) fil. jedna od glavnih dužnika i poverilaca.
dogmi u brahmanizmu, budizmu i džaini- karneval (ital. carnevale, lat. sagpe vale
zmu; apsolutni zakon uzročnosti koji „zbogom meso") mesojeñe, poklade i razna
neizbežno prati svet u svima njegovim veselja, maškare) koja se u vreme od 6.
ispoljenjima (manifestacijama). Sva živa bića januara pa do početka uskršnjeg posta,
podložna su zakonu karme: on goni svet na prireñuju, naročito u Italiji.
ponovno rañanje, život i smrt; svaki, pa i karneol (lat. sago meso, gen. carnis) mat. vrsta
najmanji akt ostavlja za sobom svoj karmički poluprozirnog kalcedona, koja ima boju
efekat, koji čini sudbinu svakog čoveka mesa.
onakvom kakvu je zaslužio svojim karner (lat. carnarium) l. prvobitno: kosturnica;
prethodnim životom. vrh. mala, okrugla kapela u ro-manskom i
karma-joga (ind. karma-yoga) fil. sistem života gotskom stilu.
po kome se čovek usavršava služe- karner (nem. garnieren) 2. ukrasni porub ili
našivena nabrana traka, obično na odeći.
karner 405 kartici

karner (ital. carniera) 3. kožna lovačka torba. karpuz(a) (tur. karpuz) vot. lubenica.
karnivora (lat. sago meso, vorare žderati) pl. karpus (grč. karpos, nlat. carpus) anat. šačni
zool. mesožderi, mesojedi, tj. životinje koje se koren.
hrane mesom; bog. bubojede biljke tj. biljke karst (nem. Karst) geol. krš, kras, krečnjački
koje žderu insekte. predeli koji imaju, na površini, duboke
karniz (nem. Karnies) arhit. ukrasni ispust sa brazde razdvojene oštrim zupcima
reljefom na grañevini, obično ispod krova ili (škrape) i utolegline tanjiraste i levka-ste
iznad prozora i vrata. (vrtače).
karniza v. karniz, karniša. karstologija (nem. Karst, grč. logfa nauka)
karnifikacija (lat. carnlficatio) ned. omek- naučna disciplina koja se bavi prouča-vanjem
šavanje (ili: omekšanje) kostiju; pretvaranje u karsta.
meso, npr. pluća. karta (grč. charte, lat. charta) parče krute,
karnificirati (lat. carnificare) med. pretvoriti u debele hartije; parče krute hartije sa slikom
meso; pretvarati se u meso; fig. kinjiti, mučiti. (za igranje); geografske mapa (kogšena,
karniša (fr. corniche) l. v. karniz; 2. prečaga morska, astronomska); posetni-ca; poštanske
iznad prozora, vrata i sl. za koju se otvoreno pismo, dopisnica, dopisna karta;
pričvršćuje zavesa. jelovnik, račun za jelo; jasti a la kart (fr. a la
karnozan (lat. carnosus mesnat) med. zgusnut carte) jesti po jelovniku; posedovati nešto per
usled bolesti; bog. tvrd i sočan. kartam (lat. per chartam) prav. posedovati
karo 1. (fr. saggeai) karta za igranje sa nešto na osnovu nekog pismenog zaveštanja.
crvenim kvadratima; kamena kocka, koc- karta bjanka (ital. carta bianca „bela
kasta kaldrma; šara, motiv u obliku če- hartija") fig. neograničeno poverenje, neo-
tvorugla; tkanina sa takvom šarom; 2. (fr. graničena punomoć, potpuno slobodne ruke,
quarreau) četvrtast lenjir za povlačenje potpuna sloboda; kart blanš.
jednako udaljenih linija. kartamin (nlat. chartamus) v. kartamus.
karoza (grč. Karos dubok san, zanos, samrtni kartamus (nlat. carthamus, hebr. qarthami)
san) med. vrtoglavica, bolesna želja za bog. divlji šafran, od koga se dobiva crvena
spavanjem; up. karus. bojena materija kartamin.
karolina latinski pismo kojim se pisalo u doba kart blanš (fr. carte blanche) „čista bela
Karla Velikoga (oko 800. god.). hartija"; v. karta bjanka.
karos (grč. karos) med. v. karus. kartezijanizam filozofija osnivača novi-jeg
karoserija (fr. carrossene) gornji deo kola, racionalizma i dualizma Rene Dekarta (lat.
naročito automobila, kolni sanduk (pod, Renatus Cartesius, 1596—1650), oca novije
sedišta i krov.) filozofije i njegovih učenika.
karota (nlat. daucus carota, fr. carotte, grč. kartezijanci fil. učenici filozofa Karte-zijusa
karotćn) bog. mrkva, šargarepa; smotuljak (Dekarta), pristalice kartezijani-zma.
duvanskih listova za mrvljenje u burmut. kartel (fr. cartel, ital. cartello) l. red borbi pri
karotaža (fr. carottage) tehn. ispitivanje terena turnirskim utakmicama; u meñuna-rodnom
analizom vretenastih odrezaka zemlje pravu: ugovor, sporazum zaraćenih država o
izvučenih sondom iz slojeva različite dubine, razmeni zarobljenika; sporazum, savez,
sondaža. naročito izmeñu političkih partija u cilju
karotide (grč. karotides, karoyn uspavati pomaganja pri izborima (kartelisane partije);
dubokim i teškim snom, zaneti, jer se 2. oblik kapitali-stičkog monopola; sporazum
pritiskanjem vratnih arterija proizvodi zanos, meñu kapita-listima oko kvote proizvodnje,
ošamućenost — Galen) pl. znat. dve velike prodajnih cena i deobe tržište, radi
vratne arterije, desna i leva, koje dolazeći iz odstranjivanja konkurencije i postizanja
aorte, vode krv v mozak. monopolskog profita.
kartelant (fr. cartel) donosilac pisma kojim se
karotika (grč. karos) pl. v. karotikum. neko izaziva na dvoboj.
karotikum (grč. karotikćs ošamutan, koji kartel ski brod (fr. cartel) ratni brod koji vozi
proizvodi zanos, nlat. caroticum) med. sredstvo zarobljenike radi razmene.
za uspavljivanje, za omamljivanje; pl. karter (eng. čarter) tehn. osnovni deo motora sa
karotika. unutrašnjim sagorevanjem, kućište.
karotin (nlat. daucus carota) bog. crvena boja od karteč (ital. cartoccio, fr. cartouche) voj.
hromoplasta. topovsko zrno napunjene komadićima
karpe diem (lat. carpe diem) „beri dan", tj. gvožña, šrapnelima, rasprskava se još u
koristi se vremenom! topovskoj cevi; služe samoodbrani artiljerije
karpolit (grč. karpos plod, ilthos kamen) geol. za gañanje na kraća odstojanja (450 t) i u
skamenjen plod. meso.
karpolog (grč. karpos, logos) bog. poznavalac kartidi (fr. quartidi) u kalendaru velike
plodova biljaka, drveća. francuske revolucije: četvrti dan jedne
karpologija (grč. karpos, logfa) vot. nauka o dekade.
plodovima bilja, drveća.
kartilaginozan 406 kasavet

kartilaginozan (lat. cartilago hrskavica, kartuš (fr. cartouche) l. isečena hartija ili
cartilaginosus) a"iat. hrskavičav. karton kao mustra (uzorak) za molo-vanje ili
kartilago (lat. cartilago) znat. hrskavica. krojenje; ukrasi oko naslova, u obliku
karting (eng. carting) sp. takmičenje malim, razvijenog lista hartije, na planovima,
niskim sportskim automobilom bez karo- grbovima i sl.; na staroegipat-skim
serije. spomenicima; eliptične figure ispunjene
kartirati (fr. carte) zabeležiti, zapisati; uneti, hijeroglifima; arhitektonski ukras; fišek,
upisati u kartu; poštanske po-šiljke (pakete i metak; fišeklija (kod konjanika); 2. lopov,
sl.) odaslati sa potrebnim uputnicama, razbojnik (po čuvenom pariskom razbojniku
tovarnim listovima itd. Kartušu, smak-nutom 1721. godine).
kartogram (fr. carte, grč. gramma crta, linija) karunkula (lat. caruncula mesce, malo parče
geografske karta koja, pomoću raznih crtica mesa, sago meso) ned. suzna bradavica, kre-
i sl., prikazuje statistič-ke odnose u stica.
pojedinim zemljama. karus (grč. karos) ned. samrtni, dubok san,
kartograf (fr. carte, grč. grapho pišem, bolest spavanja u visokom stepenu; karoza.
beležim) crtač (ili: izrañivač) geografskih karusel (fr. carrousel, ital. carosello) viteška
karata. igra na konjima u kojoj takmičar pokazuje
kartografija (fr. carte, grč. graphia) nauka o svoju veštinu jahanja i gañanja alke; mesto
tome kako se rade geografske karte, planovi gde se vrše takve viteške igre-utakmice na
i sl.; pravljenje geografskih karata, planova i konjima; okretaljka, vr-teška, ringlšpil sa
sl.; zbirka geografskih karata. drvenim konjima.
kartomantija (fr. carte, grč. manteia prori- karuca (ital. carrozza) kočije na feder.
canje, gatanje) gledanje u karte, bacanje karfiol (ital. cavoli fiori, lat. cauli flores) bog.
karata, gatanje (ili: proricanja) iz karata. cvetača, poznata biljka sa mesnatim i ukusnim
kartometar (fr. carte, grč. metron mera) cvetnim plodom.
sprava za merenje dimenzija geografskog karfolog (grč. karphologeo suve grane skidam,
objekta na osnovu geografske karte. suve slamke berem) med. bolesnik, ludak ili
kartometrija (fr. carte, grč. mćtron) merenje po onaj koji je u bunilu od groznice, koji čupa
kartama, nauka o merenju po planovima, na krevetski čaršav; fig. ce-pi dlaka.
topografskim i geografskim kartama. karfologija (grč. karphologia) med. čupkanje
krevetskog čaršava, kako rade umobolni i koji
karton (fr. carton, ital. cartone) kruta i debela su u vatri od groznice (krocidizam); fig.
hartija; slikarska skica; blok za crtanje; cepidlačenje u ocenjivanju.
korice od debele hartije (meki povez).
kartonaža (fr. cartonnage) pravljenje kartona; karcinit (grč. karkmos rak, lithos kamen)
povezivanje knjiga kartonom; izra-ñivanje geol. okamenjeni rak.
kutija i dr. predmeta od kartona; radnja koja karcinoza (grč. karkmos rak, životinja i bolest)
radi poslove sa kartonom; prodavnica med. v. karcinom.
predmeta izrañenih od kartona. karcivoidan (grč. karkfnos, eidos vid, oblik)
kartonerija (fr. cartonnerie) veština pra-vljenja poput raka, sličan raku; karcinomatozan.
kartona, fabrika kartona; predmeti od karcinologija (grč. karkfnos, logfa) zool. nauka o
kartona. racima, nauka o ljuskarima, proučavanje
kartonirati (fr. cartonner) koričiti, uko-ričiti, ljuskara.
povezati knjigu kartonom. karcinom (grč. karkfnoma) med. bolest raka;
kartoskop (fr. carte, grč. skopein) aparat za karcinoza.
gledanje malih kinematografskih nizova karcinomatozan (nlat. carcinomatosus) v.
slika. karcinoidan.
kartoteke (fr. carte, grč. theke ostava, spre- karcinofobija (grč. karkfnos rak, phćbos strah)
mište, kovčeg) mesto gde se drže karte; med. preteran strah od raka (bolesti).
registar karata; u knjižarstvu, bibliote-karstvu kasa (lat. capsa, ital. cassa) blagajna, metalni
(knjižničarstvu), trgovini, admi-nistrativnoj ormar gde se čuva novac, mesto gde se novac
struci: ureñena zbirka karata na kojima je — prima i isplaćuje; trg. gotov novac; kasa
po alfabetskom (azbučnom) redu, brojevima defekt, kasa deficit, kasa manko manjak pri
ili pojmovima — zapisano ono što može pregledu faktičkog stanja blagajne i
zatrebati (knjige sa imenima pisaca i blagajničkih knjiga; in kasa (ital. in cassa)
izdavača, adrese i sl.). nalazi se u kasi, tj. u gotovom novcu; per
kartuzijanci v. kartezijanizam. kasa (ital. per cassa) uz plaćanje u
kartular (lat. charta isprava) rukopisni zbornik gotovom novcu.
(zbirka) prepisa isprava, ugovora, kasaba (tur. kasaba) gradić, varošica, palanka.
testamenata i sl. kasavet (arap., tur. kasavet) žalost, tuga, briga;
kajanje.
kasa-konto 407 kastoreum

kasa-konto (ital. cassa-conto) trg. račun blagajne, kasiterin (grč. kassfteros kalaj) metalna
jedan od računa „glavne knjige" u koji se smesa čiji je glavni sastojak kalaj.
zbirno unose, dnevno ili mesečno, sva kasiterit (grč. kassfteros kalaj) min. prirodan
primanja i izdavanja na blagajni (ovaj se dioksid kalaja, najobičnija kalajna RUDa.
račun saldira računom izravnanja; sal-do kask (fr. casque) voj. šlem, kaciga, kapa sa
ovog računa pokazuje stanje blagajne). gvozdenim štitom za odbranu od udarca
kasapin (arap. qassab, tur. kasap) mesar. sablje i šrapnela.
kasarna (fr. caserne) zgrada u kojoj stalno kaskavela (šp. cascabel) zool. južnoamerička i
stanuje vojska; fig. kućerina. srednjoamerička otrovna zmija, Crotalus
kasa-saldo (ital. cassa-saldo) trg. ostatak (ili: tezrificus.
pretek) posle zaključivanja kase; zaključak kaskada (fr. cascade, šp. cascada, ital.
stanja kase. cascata) vodopad, vodoskok; vatromet u
kasatoran (fr. casser poništiti) prav. uki-dan, obliku vodopada.
koji ukida, poništavan, koji poni-štava, kaskader (fr. cascadeur) naziv za filmskog
smenjuje; kasatorna klauzula spo-redan radnika koji se specijalizovao za padanje s
ugovor, koji se dodaje glavnom ugovoru, po konja, većih visina itd.; obično zamenjuje
kome jedna strana ne mora da se drži (dublira) u tim scenama glavnog junaka.
ugovora ako druga ne ispunjava njegove kasko (šp. casco) šlem, kaciga, kalpak; dete
odredbe. mulatskih roditelja; u lonbru: „kupo-vanje"
kasacija (fr. cassation) l. otpuštanje iz službe, potrebnih karata; tor. trup broda; trg.
smenjivanje sa dužnosti, lišenje čina; osiguranje broda, aviona, automobila od
poništenje, npr. jedne presude i dr.; najviši različitih rizika (bez robe i prtljaga) .
sud koji donosi konačne odluke o presudama kasonada (fr. cassonade) neprečišćen šećer
prvostepenih i apelacionih sudova. iz francuskih kolonije; šećer kuhinjski, za
kasacija (ital. cassatione, eng., fr. cassation, mešenje.
nem. Kassation) 2. iuz. u HUŠ v. muzička kasta (šp., port. casta, lat. castus čist) stalež,
kompozicija za solistički instrumentalni klasa ljudi, društveni red.
sastav, srodna serenada. kastanija (grč. kastanon, lat. castanea
kaea-škonto (ital. cassa-sconto) trg. odbitak (ili: kesten) bog. drvo i plod kestena (nazvan po
smanjenje) kupcima i dužnicima kad kupuju maloazijskom gradu Kastana).
za gotovo ili kad plaćaju dug pre roka. kastanjete (nm. castanetas, fr. castagnettes) pl.
kasa-štik (nem. Kassenstiick) pozorišni komad, mali i zvonki koturi od drveta ili slonove
film i sl. koji ima mnogo posetilaca, te kosti koji se nataknu na prste i udaraju jedni
donosi dobar prihod. o druge pri igranju (nazvani zbog sličnosti sa
kasa-štraca (ital. cassa-strazza) trg. pomoćna prepolovljenim keste-nom).
knjiga u koju se privremeno unose primili i kastel (lat. castellum, castrum) dvorac, za-mak;
izdaci, da bi se docnije uneli u glavnu knjigu mala tvrñava, gradić, utvrñeno mesto;
blagajne. kaštel.
kaseki-sultana (arap. khos, tur. kaseh) prva kastelan (lat. castellanus) upravnik (ili:
sultanova žena, majka naslednika prestola; nadzornik) dvorca (ili: zamka); upravnik ili
up. kadine. kuvar jednog društvenog lokala; čuvar kuće;
kaseta (fr. cassette, ital. cassetta, cassa) nadzornik grañevina.
kasica, sanduče, kutija za novac ili nakit; kastigacija (lat. castigatio) kažnjavanje,
arh. udu bena polja kao ukras na tavanici; fot. kazna; prekorevanje, ukor.
pljosnata kutija gde se čuvaju ploče ili kastigirati (lat. castigare) kazniti, kažnja-vati;
filmovi; postoje i audio--kasete sa koriti, karati; kastigovati, kašti-govati.
magnetofonskom trakom na koju se snimaju kastigovati v. kastigirati.
muzika, govor i sl. kao i video-kasete za kastitas violata (lat. castitas violata) prav.
snimanje TV materijala. povreñena nevinost, povreñeno devičanstvo.
kasetirati (fr. cassette) arh. praviti na tavanici kastico (pš. castizo) potomak portugalskih
udu bena polja. uroñenika (kreolaca) i mestika u Južnoj
kasida (arap. quasida) vrsta poduže lirske Americi.
pesme kojom se veliča neka ličnost. kastor (grč. kastor, lat. castor, sskr. kasttiri)
kasina (ital. casina) v. kaznio. zool. dabar; dabrovo krzno, dabrovina; šešir
kasir (ital. cassiere) osoba koja rukuje kasom, od dabrove dlake.
novcem, blagajnik. kastoreum (lat. castoreum) farm. žućkasta
kasirati (ital. cassa, incassare) 1. primiti, zejtinjava tečnost u jednoj žlezdi blizu čmara
naplati™ novac; inkasirati. kod dabra, opojna mirisa i gorka ukusa, služi
kasirati (ital. cassare, fr. casser) 2. poništiti, kao odličan lek protiv bolesti živaca.
proglasiti nevažećim, npr. neki dokumenat,
testamenat i dr.; lišiti čina (ili: zvanja,
službe), raščiniti, otpustiti iz službe.
kastorin 408 katalizator

kastorin (lat. castor) kao svila sjajna tka-nina vaju i na odbijanju i na prelamanju svetlosti.
od najbolje španske vune; takoñe: pamučni katadioptričan (grč. kata u katoptričan i
konfekcijski pliš. dioptričan) opt. koji pripada odbijanju i
Kastor i Poluks (grč. Kastor, Polydeykes) mit. prelamanju svetlosti, koji se tiče odbijanje i
blizanci spartanskog kralja Tindare-ja, ili prelamanja svetlosti; koji prividno uvećava
Zevsa, i Lede, nerazdvojna braća koja, pošto ili približava predmet gledanja (npr. staklo,
su pretvoreni u zvezde, služe mornarima kao ogledalo, naočari).
vodiči i zaštitnici; fig. oličenje nerazdvojnog katakana japanske pismo.
drugarstva i prijateljstva; astr. sazvežñe kataklaza (grč. kata-klao slomim; savijem)
„Blizanci" u Zodijaku; up. Dioskuri. med. lomljenje kostiju; grč očnih kapaka.
kastrametacija (lat. castra logor, oko, metari kataklizma (grč. kataklysmos poplava, potop)
omeñiti) voj. podizanje i ureñivanje poljskog med. ispiranje creva, klistir; potop, poplava;
logora; veština podizanje logora. fig. prevrat, slom, propast; teorija kataklizme
kastrametrija (lat. castrum logor, fr. Kivijeovo mišljenje, zasnovano na
castrametrie) veština izbora mesta za logor paleontološkim istraživanjima i pod
trupa i njegovo utvrñivanje. uticajem biblijskog učenja o stvorenju
kastrat (lat. castrare uštrojiti, castratus) sveta, po kome će organski svet, usled
uškopljenik, evnuh. poremećaja na zemljinoj površini, ponovo
kastracija (lat. castratio) vañenje spolnih biti uništen, a zatim opet se roditi u novom
žlezda, škopljenje, štrojenje, jalovljenje. obliku (teorija katastrofe).
kastrirati (lat. castrare) uškopiti, uštro-jiti, katakombe (nlat. catacumbae, ital. cata-
ujaloviti; izbrisati, izbaciti, smanjiti; comba) pl. podzemni hodnici, dugi ponegde
kastriran spis spis iz koga su neka mesta i više kilometara, u koje su se sahranjivali
izbačena. prvi hrišćani (u Rimu, Na-pulju, Jerusalimu,
kastrola (fr. casserolle, castrole) gperpa, Sirakuzi).
pherpenja, činija, sud za prženje od metala ili kataksis (grč. kataxis prelamanje) med. prelom
gline sa dugačkom drškom ili ručkama. kosti.
kastrum (lat. castruin) utvrñenje, tvrñava, katakustika (grč. kata, akustike) fiz. nauka o
utvrñeni grad; u srednjem veku: plemićki odbijanju zvuka; katafonika.
zamak, plemićke gnezdo (lat. castrum kataleksa (grč. katalego prestajem) četr. zamena
nobile) slogova koji nedostaju u stihu doda-vanjem
kast stil (eng. čast steel) liveni čelik. pauze ili produženjem sloga.
kat (tur. kat) red, sloj; sprat; materijal za jedno katalekte (grč. kata-lego uračunam, ubrojim,
odelo. ubrajam) pl. zbirka odlomaka ili kraćih
kat- (grč. kata) v. kata-. pesama (npr. Vergilijevih); nepotpuni ostaci
kata- (grč. kata) grčki predlog koji se dela starih klasičnih pisaca.
pojavljuje kao predmetak u mnogim katalektičan (grč. kata-lego prestanem,
složenica-ma i naučnim terminima, završim; katalektikos koji prestaje)
izražava, uglavnom, neko kretanje i pravac nepotpun; krnj; katalektičan stih pong. stih kod
nekom cilju, obzir, odnos, prilagoñenost, koga je poslednja stopa kraća za jedan slog ili
sličnost itd.; služi i za grañenje prelaznih više slogova (supr. akatalektičan).
glagola; pred samoglasnicima; kat- (kat- i katalepsija (grč. katalepsis) med. obamrlost,
kath-). ukočenost, grčenje, bolest spavanja;
katabazija (grč. katabasis, kata-balno silazim) zadržavanje tela i udova u svakom pa i
ulaz u neku podzemnu prostoriju; u grčkim najnezgodnijem datom položaju (usled
crkvama: mesto ispod oltara na kome se hipnotičnog stanja i kod nekih duševno
čuvaju relikvije. bolesnih).
katabolizam (grč. katabole) biol. opšti naziv za kataleptičan (grč. kataleptikos) ukočen,
hemijske procese razlaganje hranljivih obamro; up. katalepsija.
materija u organizmu na različita je- kataliza (grč. katalysis) rastvaranje; hem.
dinjenja, pri čemu se iz tih jedinjenja ubrzavanje jedne reakcije prostim prisustvom
oslobaña energija potrebna za održavanje jedne materije (katalizatora), koja pri tom ne
života. pretrpi nikakvu stalnu promenu (na katalizi se
katavasija (grč. katabasfa) u pravoslavno] osniva oksidacija sum-porne kiseline
crkvi: izvodi iz kanona; pesme koje se pomoću platine ili že-leznog oksida, zatim
pevaju na jutrenju. katatipija i dr.).
katagma (grč. katagma) med. prelom kosti; pr. katalizator (grč. kata-lyo rastvaram) hem.
Katagmatičan. supstanca koja ima svojstvo da ubrzava
katagrafologija (grč. katagrapho opišem, hemijske procese ili da ih izaziva na znatno
opisujem, logfa) nauka o opisivanju lekova. nižoj temperaturi od one na kojoj bi se ti
katadioptrika (grč. kata u katoptrika i dioptrika) procesi sami sobom izvršili; up. kataliza.
opt. nauka o pojavama koje poči-
katalitičan 409 katastrirati

katalitičan (grč. kata-lyo) rastvoran, koji teh. sprava za regulisanje rada parnih mašina.
rastvara; hem. koji ima svojstvo da dejstvuje katarakta (grč. katarraktes) med. v. pod katarakt.
katalizom, tj. da rastvara druga tela samim kataraktičan (grč. katarraktes) med. sa belom
dodirom ne sjedinjujući se s njima. mrenom u očima, bolestan od katarakta.
katalog (grč. katalogos) spisak, naročito kataralan (grč. katar-reo) med. koji je u
umetničkih i naučnih zbirki, ili spisak knjiga zapaljenju, koji luči sluz; kijavičav, naze-
javnih ili privatnih biblioteka, antikvarnica i bao; kataralna groznica groznica praćena
izdavačkih preduzeća; prozivnik ñaka lučenjem sluzi; kataričan.
jednog razreda. katareksa (grč. katarrexis) jako trganje, ču-
katalogizirati (grč. katalogos) uneti (ili: unositi) panje; med. žestok proliv.
u spisak, u katalog; katalogi-rati. katareuma (grč. katar-reo stačem se, slevam
katalogirati (grč. katalogos) v. katalogizi- se) med. lučenje sluzi, izbacivanje sluzi,
sluzotok.
katalotičan (grč. kat-aloao smrvim) med. koji katarza (grč. katharsis) med. čišćenje,
uklanja ožiljke, masnice. ispražnjavanje creva; fil. moralno čišćenje i
katamenije (grč. katamenios mesečni) pl. med. uzdizanje duše iznad svih telesnih, čulnih
mesečno pranje kod žena, menstruacija. strasti i prljavština (po Aristotelu cilj
katapazma (grč. katapasma, kata-passo no- tragedije).
spem, posipam) med. prašak za posipanje i katarizam (grč. kathafro čistim) čišćenje
sasušivanje rana. jezika; v. purizam.
katapepsija (grč. kata-pesso svarim) med. sva- kataričan (grč. katar-reo stačem se, slevam se)
rivanje, potpuno varenje hrane u želucu. med. v. kataralan.
katarka (ngrč. katartakion) drevni ili gvozdeni
katapeptičan (grč. kata-pesso) med. koji se tiče stub na brodu na kojem se razapinju jedra;
varenja, koji pomaže i olakšava varenje, up. jarbol.
probavni. katartiza (grč. katartisis urećenje, doterivanje)
katapirin (grč. kata, rug vatra, oganj) med. lek med. v. katartizam.
protiv vatre, groznice, glavobolje i DR- katartizam (grč. katartismos zglobljenje,
kataplazma (grč. kataplasma namazano, učašenje) med. nameštanje prelomljene ili
premazane, kata-plasso namažem) med. iščašene kosti; katartiza.
gusta kaša od raznih vrsta brašna ili od katartika (grč. kathartikos čišćenje) 1. fil.
ukuvanih trava (upotrebljava se, u obliku nauka, učenje o čišćenju duše veština
zavoja, kao sredstvo za održavanje vlage moralnog očišćavanja; 2. pl. med. sredstva za
na ranama, otocima i drugim obolelim čišćenje creva; pr. katartičan.
mestima). katartister (grč. katartister) hir. instrumenat za
kataplazmirati (grč. kata-plasso namažem) nameštanje prelomljenih ili iš-čašenih
med. stavljati na bolesna mesta obloge od kostiju.
guste kaše; up. kataplazma. katasarka (grč. kata, sarx meso) med. v. ana-
katapleksija (grč. kataplexis) med. ukočenost sarka.
tela usled kaplje; kočenje vilica, lica i dr.; katastaza (grč. katastasis) poet. deo drame u
fig. uplašenost, utučenost. kome se zaplet, počet u epitazi, joni više
kataptoza (grč. kataptosis pad) med. v. epilep- zamršava i zapliće, dok se, u katastrofi,
sija. potpuno ne rasplete; ret. deo govora u kojem se
katapult (grč. katapeltes, lat, catapulta) izlaže predmet za raspravljanje; med. stanje,
sprava za bacanje kamenja, strela ili kopalja sastav.
u grčkoj i rimskoj vojsci; uvrtni (ili: katastaltika (grč. katastaltikos podesan za
torzioni) top; mor. mehanička napra-va za zaustavljanje, za sprečavanje, katastello
uzletanje aviona s broda koji nema palubu za zaustavljam, sprečavam) pl. med. sredstva za
uzletanje; mehanizam za automatske zaustavljanje krvi.
odvajanje kosmonauta od svemir-skog katastar (nlat. catastrum) državna ustanova za
broda. istraživanje čistog prihoda od zemljišta i
katar (grč. katarrus stakanje, salevanje, odmeravanje poreza na zemlju; zadatak
katar-reo stačem se, salevam se) med. katastra je da prikupi potreban materijal za
zapaljenje sluzokože nekog organa (nosa, procenu i da sprema osnovu za sastav
ždrela, grkljana, dušnika, uva, bešike, creva, baštinskih knjiga, gruntovnica.
pluća i dr.) usled nazeba ili mesnog katastih (grč. kata, stfchos red, vrsta) u
(lokalnog) nadražaja, praćeno lu-čenjem starim srpskim manastirima: ručna knjiga u
sluzavog proizvoda; kijavica, na-zeb. koju je manastirska uprava upisivala sve
katarakt (grč. katarraktes vodopad, lat. priloge i zaveštanja što ih je narod darivao,
cataracta) vodopad, brzak; med. zamućenost „pisao" manastiru.
očnog sočiva, siva ili bela mrena, besna, katastrirati (nlat. catastrum) uneti (ili: unositi,
beločica, belorka, belo perde (katarakta); uvoditi, uvesti, upisati, upi-sivati) u katastar.
katastrofa 410 katereza

katastrofa (grč. katastrophe) preokret, prevrat, najopštijih pojmova. Po Aristotelu, takvih


obrt, presudan, odlučan trenutak; u drami: kategorija ima 10: Supstancija (čovek, konj);
odlučan dogañaj koji dovodi do rešenja Koliko (od dva lakta, od tri lakta); Kakvo
zapleta (up. epitaza i katastaza); svaki (belo, gramatički); Odnos, prema
odlučujući, naročito nesrećan obrt; težak (dvostruko, pola, više); Gde (na trgu); Kada
(ili: nesrećan) dogañaj, propast; teorija (danas, lane); Položaj (ležati); Stanje (biti
katastrofe v. pod kataklizma; pr. katastrofalan. opremljen); Delati (seći, kopati); Trpeti (biti
katastrofizam (grč. katastrophe prevrat, bijen, zepsti). Po Kantu, kategorije su
preokret; propast) teorija po kojoj su neke osnovni pojmovi saznanja (apriorni pojmovi)
geološke i biološke pojave bile prou- koji omogućuju saznanje, jer su funkcije za
zrokovane katastrofama, ili naglim i silnim suñenje, i dele se na 4 grupe (svaka sa po 3
poremećajima u prirodi, u Zemljinoj kori. dela): kvalitet, kvantitet, relacija i modalitet. Po
katashazmus (grč. kata-schazo zaparam) med. Hegelu: ........ objektivni pojam stvari čini
lokalno puštanje krvi pomoću kupica. samu stvar".
katasheza (grč. kataschesis) med. dobar, kategorisati (grč. kategoreo) urediti, ureñi-vati,
povoljan telesni sastav. deliti po vrstama (ili: rodovima, strukama),
katataza (grč. katateino istežem, katarasis razvrstati, razvrstavati, srediti, sreñivati.
uzglobljena istezanjem) med. nameštanje kategoričan (grč. kategorikos koji tvrdi) koji
prelome kosti. tvrdi bezuslovno, bezuslovan, odlučan,
katatipija (grč. kata, typos otisak) med. odreñen, tačan, jasan; fil. kategoričan sud log.
fotografski postupak, osnovan na katalizi, pri sud u kome se jednom subjektu naprosto
pravljenju kopija sa negativa i bez uticaja nešto daje ili odriče.
svetlosti. kategorički imperativ fil. imperativ dužnosti,
katatonija (grč. katatonos manje napregnut koji je nemački filozof Kant ovako
nego što bi trebalo da bude) med. duševna postavio: Dela j tako da maksima (ili:
bolest praćena povremenom melanholijom, načelo* princip) tvoje volje u svako doba
potpunom nepokretljivošću, grčevima, istovremeno može važiti kao načelo opšteg
raznim halucinacijama, sumanutim idejama i zakonodavstva; ua. imperativa
sl. katedre (grč. kathedra sedište) stolica, učiteljev
katafalk (ital. catafalco, fr. catafalque) sto; uzvišeno mesto sa naslonom za grudi, sa
postolje ukrašeno crnim draperijama i dr. koga nastavnik drži predavanje; biskupska,
na koje se meće sanduk sa mrtvacem, papska stolica; fig. naučni predmet na
svečani odar. univerzitetu (katedra slavistike, filozofije
katafonika (grč. kata, phone zvuk) fiz. v. ka itd.); eks katedra (lat. eh cathedra) na način
takustika. onoga koji govori zvanično, sa autoritetom.
katafora (grč. kataphora san sa zanosom) med. katedrala (grč. kathedra sedište) glavna,
dubok bolesnički san, bolesna želja za saborna crkva, pored koje obično stanuje
spavanjem. crkveni velikodostojnik (patrijarh, biskup,
kataforeza v. elektroforeza. vladika).
katafrakt (grč. kataphratto oklopim, kata- katedralan (grč. kathšdra) koji se tiče bi-
phraktos oklopljen) grudni oklop; med. zavoj skupske, vladičanske vlasti, saborni.
za prebijena rebra.
katahreza (grč. katachresis) rñava upotreba; katenarav (lat. catenarius) verigast, lan-čast,
ret. pogreška u upotrebi figura, bilo da je u obliku lanca.
samo jedna figura nelogične i netačna, ili da katenarija (lat. catena lanac, catenaria) mat.
su dve figure rñavo vezane, npr.: „Na troje lančanica, kriva linija koju gradi lanac ili
je vojsku razdvojio", „Kliče Arap iz grla konopac podjednake gustine koji slobodno
bijela" itd.; pr. katahresti-čan. visi o dvema utvrñenim tačkama koje nisu
katgut (eng. catgut) hir. konac, ranije izrañi-van u istoj uspravnoj, vertikalnoj, liniji.
od mačjeg creva (eng. sa1=mačka), kojim katenacija (lat. catenatio) vezanje lancem;
hirurzi podvezuju krvne sudove. ulančavanje, spajanje, pripajanje.
kateget (grč. kathegetes) voña, učitelj, vaspi-tač. katenizacija (lat. catena, sa tena tio) proces
kategzohen (grč. kat' exochen) prvenstveno, slivalja glasova u glasovne skupine, tj.
po prevashodstvu, osobito, odlično slogove reči; ščitavanje; sastavni deo
izvanredno. procesa početnog čitanja.
kategorizirati (grč. kategoreo) v. kategori-sati. katenuliran (lat. catenula) verižica, lančić)
kategorija (grč. kategorfa) odsek, vrsta, rod, sastavljen od lančića, sastavl>en od člančića.
klasa, red; fil. najopštiji pojmovi bez kojih se katereza (grč. kathalresis smanjivanje, smr-
ništa ne može zamisliti a da se ne bi moglo šavljenje) med. klonulost, slabost, utuče-nost.
podrediti pod jedan od tih
kateretika 411 katoptromantija

kateretika (grč. kathairetikos podesan za Faradejeve kovanice), npr. vodonik, cink


slabljenje) pl. sredstva za slabljenje, umr- (anjon npr. hlor, azot).
tvljivanje; sredstva za ubijanje; sredstva za katoda (grč. kathodos put nadole) fiz. 1. put
nagrizanje. kojim električna struja napušta elektro-lit i
kateta (grč. kathete uspravnica, uspravna linija, prelazi u negativan pol; tačka ili mesto ili
kathiemi spuštam) geoa. strana u pravouglom površina u dodiru sa negativ-nim polom; 2.
trouglu koja sa drugom stranom toga trougla jezička upotreba poistove-tila je krajeve
zaklapa ugao od 90°; up. hipotenuza. elektrolita, tečnoga pro-vodnika, sa naleglim
katetar (grč. katheter ono što se spušta) med. krajevima metalnoga provodnika,
valjčasta cev od kaučuka ili metala koja se elektrodama, te negativnu elektrodu naziva
uvlači kroz mokraćnu cev u mokraćni katodom.
mehur radi veštačkog popuštanja za-držane katodna cev naprava u kojoj se proizvode
mokraće; upotrebljava se i za unošenje katodni zraci odn. mlaz elektrona (Brau-nova
lekova u telo. cev). Nalazi primenu za katodne osciloskope,
kateter (grč. katheter) med. v. katetar. televizijske prijemnike i DR-
kateterizam (grč. katheter) med. ispuštanje katodni zraci fiz. zraci sastavljeni od elektrona;
zadržane mokraće uvlačenjem katetra u nastaju pri električnom pražnjenju u cevi u
mokraćni mehur. kojoj pritisak spadne na nekoliko stotih
kateterizirati (grč. katheter) ispuštati za-držanu milimetara žive; svetleći stub odvoji se od
mokraću pomoću katetra. katode pri čemu iz katode izlaze plavičasti
katetometar (grč. kathete uspravnica, zraci koji se zovu katodni. Oni se prostiru
uspravna linija, metron mera, merilo) sprava pravoli-nijski dok ne udare o anodu ili
za merenje razlike u visini dveju tačaka, stakleni zid, pri čemu staklo fluorescira
naročito malih razlika nivoa tečnih stubova u zelenkasto; up. katoda.
cevima; takoñe: aparat za merenje lubanje. katodofon (grč. kathodos put naniže, phone
kateheza (grč. katechesis usmena nastava) zvuk) vrsta mikrofona za tonfilm i radio, kod
poučavanje; u hrišćanskoj crkvi: pouča-vanje koga jonizirani vazduh služi kao provodnik
u obliku pitanja i odgovora; poučavanje onih struje -izmeñu slabo zagrejane svetle katode i
koji »sele da preñu u hrišćanstvo. anode.
katehet (grč. kat-echetes nastavnik, učitelj) katolizirati (grč. kata, holos ceo) prevesti (ili:
veroučitelj koji poučava putem pitanja i prevoditi) u rimokatoličku veru, pokatoličiti.
odgovora; učitelj nauke o veri; katiheta. katolik (grč. kata, holos, katholhcos opšti,
katehetika (grč. kat-echeo usmeno poučavam) celinski) 1. hripgćanin koji svoje crkve-no
veština poučavanja u veri u obliku pitanja i verovanje smatra kao jedino pravo i
odgovora; metodsko upućivanje i uvoñenje u obavezno, pravoverni hrišćanin; 2. pristalica
ovu veštinu; katihetika. (ili: član) rimokatoličke crkve.
katehizacija (nlat. catechisatio) poučavanje u katolikon (grč. kata, holos, katholikćn
veri u obliku pitanja i odgovora; katihi-zacija. opšte) nešto opšte; naročito: opšti rečnik,
katehizirati (grč. katechfzo) poučavati u veri rečnik sveg znanja; opšti lek, tj. lek koji
putem pitanja i odgovora. treba da leči sve bolesti.
katehizmus (grč. katechismos) svaki kratak i katolicizam (grč. kata, hćlos, katholikos)
jezgrovit udžbenik neke nauke ili umetnosti; shvatanje i tumačenje hrišćanstva u duhu
udžbenik o osnovama hrigpćanske vere, rimokatoličke crkve; rimokatolička ve-
napisan u obliku pitanja i odgovora; ka-tihizis. roispovest.
katilinizam pravljenje zavere, zavereničke katolički (grč. kata, holos, katholikos) opšti,
spletke i intrige (po L. S. Katilini, tvorcu opštevažeći; pravi, pravoverni; koji se tiče
jedne opasne zavere uperene protiv republike rimokatoličke crkve, koji pripada
u starom Rimu, koju je otkrio i osujetio rimokatoličkoj crkvi, papski.
Ciceron). Katon (lat. Cato) čuveni rimski državnik,
katirati (fr. catir) valjati i presovati štofove da nepomirljivi protivnik Kartage, velik
bi dobili veću jakost i sjaj-nost. rodoljub i strog moralista (234—149. pre n.
katiheta (grč. kat-echeo) v. katehet. e.); fig. ozbiljan mudrac, strog i neumi-tan
katihizacija (grč. kat-echeo) v. katehizacija. sudija u pitanjima morala.
katihizis (grč. katechismos) v. katehizmus. katonizam strogost u pridržavanju moralnih i
katjon (grč. kation ono što silazi, silazeće, etičkih normi, strogo poštovanje tih normi
katienai silaziti) fiz. elektropozitivan (prema imenu rimskog državnika Katona).
elemenat koji se u elektrohemijskom ra- katoptrika (grč. kat-optron ogledalo) opt. nauka
zlaganju razvija na katodi (supr. anjon; o odbijanju svetlosti; anakamptika.
katoptromantija (grč. kat-optron ogledalo,
manteia proricanje) proricanje iz ogledala.
katorga 412 kaustičan

katorga (grč. katergon, delo, rad) robija, tale; dok se ne utvrdi ta veza, smatra se da ne
prinudni rad, kuluk. postoji ni krivična odgovornost.
katoterika (grč. katoterikos koji čisti) al. med. kauzalno-genetičan (lat. causa grč. genesis
sredstva, lekovi za čišćenje; pr. ka-toteričan. postanak) koji izlaže uzroke razvitka, koji
katoha (grč. katoche ukočenost) med. krutost, počiva na uzrocima razvoja.
ukočenost udova; tvrdo spavanje pri kauza sine kla non (lat. causa sine qua pop)
otvorenim očima. uzrok bez koga se nešto ne bi uopšte ni
katren (fr. quatrain) post. strofa od četiri stiha, dogodilo, tj. glavni, osnovni uzrok.
četvorostih. kauza sui (lat. causa sui) fil. sam sebi uzrok,
katronin tehnol. vrsta hemijskog jedinjenja koje bezuzročan, apsolutan.
se upotrebljava za punjenje vatroga-snih kauzativan (nlat. causativus) uzročan, učinski;
aparata. kauzativni glagoli gram. glagoli koji iskazuju
katul-bujruntija (arap. qatl, tur. katal ubistvo, uzrok neke radnje, uzročni, učinski, faktitivni
pogubljenje) pismena zapovest kojom se glagoli (npr. deliti, belim je kauzativan —
nareñuje da se neko pogubi. znači: činim da nešto postane belo — prema
katul-ferman (arap. qatl, tur. katil) sultanova glagolu bele-ti, belim, koji znači: postajem
pismena zapovest kojom se nareñuje da se beo).
neko pogubi. kauzator (nlat. causator) vinovnik, tvorac.
katun (arap. kuton, ital. cotone, pamuk, engl. kauza finalis (lat. causa finalis) krajnji uzrok,
cotton) vrsta krute i sjajne pamučne tkanine, krajnji cilj, svrhni uzrok.
obično sa šarama, sa mustrama. kauza civilne (lat. causa civilis) prav. grañanski
kathipnija (grč. kata, hypnos san) med. veoma spor; predmet grañanske parnice.
tvrd san, dubok san. nauk (tur. kavuk) okrugla kapa od deblje
kaćuša (rus. hip. od Katarine) popularan naziv tkanine oko koje Turci obavijaju čalmu.
za sovjetska višecevna (plotunska) raketna kaul (arap. qawl, tur. kavil) reč, govor;
oruña iz drugog svetskog rata. uslov, ugovor.
kauboj (eng. cowboy) kravar, govedar, pastir, kauledon (grč. kaulos stabljika) med. popre-čan
na konju na zapadu Sjedinjenih Američkih prelom kosti.
Država. kaulescentan (lat. caulis stablo zeljastih
kaudalan (lat. caudalis, cauda, rep) zool. koji biljaka) bog. koji utiče na stvaranje stabla, koji
pripada repu, repni. stvara stablo.
kaudiljo (šp. caudillo voña) voña; titula kaulikulue (lat. cauliculus) apx. cvetno stablo na
španskog diktatora generala Franka; up. glavi korintskih stubova.
duče, firer. kauliflorija (grč. kaulćs stabljika, lat. flos,
kauza (lat. causa) uzrok; razlog, povod, floris cvet) bog. pojava cvetova na starijim
pobuda; pravna stvar, pravio pitanje, sporno delovima stabla i grana.
pitanje, parnica, in kauza (lat. in causa) kaulom (lat. caulis stablo) bot. svaka stablji-ci
prav. u spornoj stvari. slična tvorevina na biljci (za razliku od lišća,
kauza eficijens (lat. causa efficiens) dej-stveni korena i dr.).
uzrok, učinski uzrok, uzrok koji prethodi nauma (grč. kauma vrućina, žar) med. jaka
delu, stvarni uzrok (supr. kauza finalis). vatra, groznična vatra.
kauza kriminalne (lat. causa criminalis) prav. kaunt (eng. count) u Engleskoj: naziv za
krivični predmet, predmet krivične parnice. „grofa" koji nije Englez, za razliku od erl-
kauzalan (lat. causalis) uzročan, uzročni; a, engleskog grofa.
kauzalna konjunkcija gram. uzročna svezi- kauper (eng. couper) tehn. aparat za zagrevanje
ca; kauzalna ili uzročna rečenica zavi-sna vazduha potrebnog za proizvodnju gvožña u
rečenica kojom se kazuje uzrok radnje u visokoj peći.
glavnoj rečenici, npr.: Poslušaj, ga, jer je kaur v. ñaur.
pametan. kauri (eng. cowrie) 3007. vrsta afričkog puža
kauzalgija (grč. kausis paljenje, algos bol) med. Surgea moneta iz fam. Cypraeidae, čija se
jaki bolovi u ruci ili nozi. šarena ljuštura upotrebljavale kao sredstvo
kauzalizam (lat. causa) naglašavanje kau- plaćanja, umesto novca.
zalnosti, uzročne povezanosti pojava. kaustika (grč. kaustikos nagrizan, koji
kauzalitet (lat. causalitas) fil. uzročnost, nagriza) 1. pl. sredstva za nagrizanje, za
uzročna veza, odnos izmeñu uzroka i najedanje; kaustična sredstva; 2. sposobnost
posledice; princip kauzaliteta glasi: svaka nagrizanja pomoću kaustičnih sredstava;
promena mora imati i svoj uzrok. takoñe: nauka o kaustičnim kri-vuljama (v.
kauzal-neksus (lat. causa uzrok, causalis pod kaustičan).
uzročni, nexus veza) prav. u krivičnim kausticitet (nlat. causticitas) nagriznost,
delima: uzročna veza izmeñu krivične najednost, moć (ili: svojstvo) nagrizanja (ili:
radnje koju je učinio izvršilac i štet-nih najedanja); fig. zajedljivost, za-grižljivost,
posledica koje su usled te radnje nas- podsmešljivost.
kaustičan (grč. kaustikćs) nagrizan, najedan,
koji nagriza, koji najeda; fig. zajedljiv,
zagrižljiv, satiričan; kaustična kri-
kaustičnost 413 kvadrat

vulja (linija) fiz. kriva linija koju obrazuju lih životinja, strvodernica (nemački izraz iz
svetlosni zraci koje je odbila ili prelomila HUP v.).
neka kriva površina; hen. kau-stična soda kaftan (pere., tur. kaftan) duga gornja haljina,
jedinjenje natrijuma, vodonika i kiseonika muška i ženska, obično od plave čohe; kod
(NaHO). Turaka: počasna duga gornja haljina koju su
kaustičnost v. kausticitet. sultani iz počasti davali stranim podanicima;
kaustobioliti (grč. kaustikos koji gori, bios kod Rusa: dugačak kaput (narodna nošnja).
život, Hthos kamen) sedimenti koji gore kahal (hebr.) v. kagal.
(ugalj, bitumen, nafta i dr.). kaheksija (grč. kachexfa rñavo stanje tela,
kautela (lat. cautela) prav. mera predostrožnosti, zdravlja, kakos rñav, hexis stanje, svojstvo)
odredba ugovora kojoj je cilj obezbeñenje od ned. slabo stanje zdravlja, rñav izgled,
moguće štete. oronulost, kao posledica teških hronič-nih
kautelarna jurisprudencija deo praktične opštih bolesti (sifilisa, tuberkuloze, raka i
pravne nauke koji se bavi merama za dr.); kahektika.
obezbeñenje od moguće štete. kahektika (grč. kakds, hexis) med. v. kaheksija.
kauterizacija (nlat. cauterisatio) med. sagore- kahektičan (grč. kakos, hcxis) med. slab, tu-
vanje rane u cilju sprečavanja dal>eg berkulozan, ispijen bolešću.
procesa, veštačke otvaranje rane pomoću na- kaciga (lat. cassis) vrsta šlema.
griznih (ili: razjednih) hemijskih sredstava, kacik (ši. cacique) haitska reč kojom se naziva
usijanog metala ili varnica električne struje poglavica divljih indijanskih plemena u
visokog napona. Srednjoj Americi, Meksiku i Gvatemali; oni
kauterizirati (nlat. cauterisare) med- lečiti su i danas predsednici indijanskih opština.
pomoću površinskog nagrizanja ili sago- kama (ital. caccia lov) muz. lovačka muzika sa
revanja tkiva. rogovima.
kauterijum (grč. kauterion) med. sredstvo za kačak (tur. kapak) l. begunac, odmetnik; 2.
nagrizanje, za površinsko sagorevanje prokrijumčarena roba.
tkiva u cilju lečenja; metal pomoću koga se kačamak (tur. kacamak) vrsta jela od kuku-
vrši kauterizacija. ruznog brašna, mamaljuga, žganjci, pura;
kaucija (lat. cautio) jamstvo, jamčevina, palenta.
izvesna suma novca položena na ime jamstva kačkavalj (ital. caciocavallo) vrsta prevre-log
za nekoga ili za sebe, zaloga; realna kaucija presovanog sira, spravljenog obično od
(lat. cautio realis) prav. osiguranje dobara. ovčjeg mleka.
kaucirati (lat. cautio) položiti (ili: pola-gati kačket (fr. casquette, ital. caschetto) kapa sa
kauciju) (ili: jamčevinu). štitom; oficirska kapa.
kauč (eng. couch postel>a, ležaj) moderni kašika (tur. kasik) žlica, ožica.
krevet sa malim naslonom koji može da kaširati (fr. cacher) kod knjigovezaca: obaviti
posluži i za sedenje. hartijom, prevući hartijom; prile-piti, staviti
kaučuk (fr. caoutchouc) guma koja se dobiva iz na platno, npr. geografsku kartu; kriti,
mlečnog soka izvesnih tropskih juž- prikrivati, prećutati, zatajiti.
noameričkih, afričkih i indijskih drveta, kaškavalj v. kačkavalj.
naročito od drveta ficus elastica; mnogo se kašmir (sskr. kacmira, fr. cachemir) vrsta fine
upotrebljava u privatnom životu, tehnici i i mekane tkanine koja se izrañuje od kostreti
nauci (reč uzeta iz jezika brazilskih kašmirskih koza.
Indijanaca, cahuchu suze drveta). kaštel (lat. castellum) v. kastel.
kafa (arap. qahwa, fr. cafe, eng. coffee, nem. kaštelan v. kastelan.
Kaffee) 1. drvo poreklom iz Etiopije, raste u kaštigovati (lat. castigare) v. kastigirati.
Arabiji, ist. Indiji i ostalim tropskim k&adar (lat. quadra) 1. /tom. prav kvadratni ili
krajevima Starog i Novog sveta; koštuničav pravougaoni paralelepiped; arh. pravilno
plod toga drveta; poznato i omiljeno piće od otesan četvorougli zidarski kamen.
toga ploda. kvadar (ital. quadro) 2. slika, slikarski rad
kafa 2. trg. vrsta indijskog katuna. četvrtastog oblika.
kafana (tur. ) v. kavana. kvadernarija (ital. quadernario) post. strofa sa
kafe (fr. cafe) kafa (roba i piće); kafana; kafe- četiri stiha jednog soneta.
restoran (fr. cafe-restaurant) kafana i kvadragezima (lat. quadragesima) kod
gostionica; kafešantan (fr. cafć--chantant) katolika: četrdeseti dan pre Uskrsa, prvi dan
kafana u kojoj se prireñuju artističke, uskršnjeg posta.
naročito pevačke predstave. kvadragezimale (nlat. quadragesimale) kod
kafeizam med. oboljenje koje nastaje od prete- katolika: četrdesetodnevni post, uskr-šnji
ranog pijenja kafe. post.
kafeni (arap., qahwa, nlat. caffeinum) lei. v. kvadrant (lat. quadrans) četvrti deo jedne
kofein. celine, četvrtina kruga; astr., brod. sprava
kafilerija (nem. Kaffillerie) ustanova u kojoj se
uništavaju lešine uvijenih i uginu-
kvadrati elektrometar 414 kvadrupedi

za merenje visine planeta, služila za um. plastično prikazivanje ovakvih kola;


odreñivanje položaja broda (četvrtina kruga med. unakrsni zavoj.
podeljena na stepene); voj. instrumenat za kvadrienalan (lat. quadriennalis) koji ima
upravljanje topova; sprava za merenje četiri godine, četvorogodišnji.
uglova, uglomer. kvadrienijum (lat. quadriennium) četvorole-će,
kvadrati elektrometar fiz. veoma osetljiv vreme od četiri godine.
instrument za merenje električnog tovara (ili: kvadrilijun v. kvadrilion.
električnog naboja, opterećenja). kvadrilion (nlat. quadrillio) milion tri-liona:
kvadrat (lat. quadratum) mat. četvorougaonik sa jedinica sa dopisane 24 nule, tj. 1024 (u
jednakim stranama i uglovima; kvadrati SFRJ, SSSR, Engleskoj, Nemačkoj), ili
metar površina od l m dužine i l m širine; jedinica sa dopisanih 15 nula, 1015 (u SAD,
alt. drugi stepen (druga potencija). Francuskoj).
kvadrati (lat. quadratum) pl. tip. veći delovi
sloga, dugi 24, 36 i 48 tipografskih tačaka kvadrimani (lat. quadrimani) pl. zool. v.
(punktova). kvadrumani.
kvadratne jednačina mat. jednačina drugog kvadrinom (lat. quattuor četiri, nomen ime)
stepena (kod koje nepoznata veličina stoji na mat. veličina koja se sastoji od četiri člana,
drugoj potenciji). četvoročlan izraz, četvoroimena količina.
kvadrati (lat. quadratus) četvorouglast, kvadrinoman (lat. quattuor, nomen) mat. koji
četvrtast; mat. kvadrati broj druga potencija, ima četiri člana, četvoročlan, četvoro-imen
tj. proizvod koji se dobija kad se jedan broj (izraz).
pomnoži samim sobom; kvadrat-ni koren broj kvadripartirati (lat. quadripartire) deliti sa 4,
koji je „osnova" jednog kvadratnog broja, podeliti na četiri dela.
npr. 5 je kvadratni koren od 25 (V/25 = 5); kvadripartiran (lat. quadripartitus) podeljen
kvadratni metar v. pod kvadrat; min. na četiri dela, četvorostruk.
kvadratni kristalni sistem v. tetragonalni kvadriparticija (lat. quadripartitio) deljenje na
kristalni sistem. četiri dela, četvrtanje.
kvadratura (lat. quadratura) 1. mat. izna-laženje kvadrirati (lat. quadrare) napraviti četvo-
jedne površine jednake sa nekom danom rouglastim; mat. iznaći površinu jednaku sa
površinom, naročito iznalaženje kvadrata nekom danom površinom, iznaći kvadrat
jednakog po površini sa jednom danom jednak po površini sa jednom danom
površinom, kao u čuvenom problemu koji se površinom; broj (ili; izraz) podići na drugi
zove kvadratura kruga, tj. pretvaranje kruga stepen, tj. pomnožiti ga sa samim sobom;
u kvadrat s jednakom površinom pomoću napraviti na spoljašnjem zidu takve useke da
šestara i lenjira; fig. tražiti kvadraturu kruga izgleda kao da je sastavljen od četvrtastog
tražiti nešto nemoguće, pošto je broj ut" (pi) kamenja; fig. slagati se, složiti se, biti
transcen-dentan broj; 2. astr. odnosni prilagoñen.
(relativan) položaj dvaju nebeskih tela kada je kvadrirema (lat. quadriremis) laña sa četiri reda
njihova razlika dužine 90°. vesala (veslačkih klupa).
kvadrivalvan (lat. quattuor četiri, valva krilo kvadrisekcnja (lat. quattuor četiri, secare seći,
vrata, valvulae mahune, ljuske) bog. koji ima nlat. quadrisectio) deljenje na četiri dela,
četiri mahune, četvoromahunast; zool. koji rasecanje na četvoro, četvrtanje.
ima četiri ljušture.
kvadrivalentan (nlat. quadrivalens) hen. če- kvadrisilabum (lat. quattuor, grč. syllabos
tvorovredan, koji je (tj. jedan atom nekog slog) četvorosložna reč; pr. kvadrisila-bičan.
elementa) vezan sa četiri atoma vodoni-ka, kvadrifilan (lat. quattuor, grč. phyllon list)
četvorovalentan; up., valencija. bot. četvorolist, sa četiri lista.
kvadrivaskularan (lat. quattuor četiri, kvadrifloran (nl. quadrifloris) bog. sa četiri
vasculum sudić) bog. koji ima četiri čašice cveta, četvorocvetni.
(čaške) četvorodomni. kvadrifolij(um) (nlat. quadrifolium) bot.
kvadrivijum (lat. quadrivium, quattuor, via četvorolist, sa četiri lista; pr. kvadrifloran.
put) mesto gde se sastaju četiri puta, kvadrifilan (lat. quattuor, grč. phyllon
raskrsnice; u srednjem veku: četiri dela roobličan, koji ima četiri oblika.
matematike: aritmetike, geometrija, kvadricikl (nlat. quadri-cyclus) velosiped na
astronomija i muzika, koje su stari, pored četiri točka; up. bicikl.
trivijuma (gramatike, retorike i dija-lektike), kvadro (ital. quadro) muz. komad za četiri glasa
pod imenom „sedam slobodnih nauka", ili instrumenta (kvartet); arh, ploča (kocka) u
smatrali glavnim predmetima višeg školskog podnožju spomenika.
obrazovanja. kvadrumani (lat. quadrumani) pl. zool. sisari sa
kvadrita (lat. quadriga, quattuor, jugum četiri ruke, tj. majmuni.
zaprega) zaprega od 4 konja; dvokolice sa 4 kvadrupedi (lat. quadrupedes) pl. zool. četvo-
konja (u starom veku upotrebljavate naročito ronošci, četveronožni sisari.
pri utakmicama, trijumfima i sl.);
kvadruplika 415

kvadruplika (lat. quadruplum) prav. četvrti spis neku stvar pod uslovom da jednom stvar iste
ili treći odbrambeni spis optuženoga, vrste i vrednosti dade u naknadu za nju.
odgovor na tripliku. kvale (lat. qualis kakav, quale kakvo)
kvadruššrati (lat. quadruplare) učetvoro- svojstvo, osobina, kakvoća.
stručiti, učetvorostručavati, učetvoro-gubiti, kvalitativav (nlat. qualitativus) kakvoćni,
učetvorogubljavati, izraditi u četiri primerna. osobinski, koji se odnosi na osobinu,
kvadruplicirati (lat. quadruplicare) v. kva- kakvoću, vrednost neke stvari; kvalita-tivna
druplirati; prav. predati sudu kvadru-pliku. razlika razlika usled pripadnosti dvama
kvadruplum (lat. quadruplum) ono što je rodovima, razlika po kakvoći (supr.
četvorostruko, četvorogubo, u četiri primerna. kvantitativna razlika); hen. v. analize.
kvadšiling (hol. quadschilling) holandski kvalitet (lat. qualitas) kakvoća, svojstvo,
srebrni novac. osobina; vrlina, vrednost, dobrota, dobra
kvazar (Quasar od eng. quasi stellar radio osobina; log. kvalitet suda svojstvo suda s
source tj. tobožnji zvezdani izvor) do sada obzirom na potvrñivanje i odricanje pre-
najudaljeniji uočeni kosmički objekti (i do 12 dikata (afirmativni — potvrdim i nega-tivni
milijardi svetlosnih godina) izvanrednog sjaja, — odrečni); psih. kvalitet osećaja ono glavno
neuporedive gustine i energije, čije poreklo i svojstvo jednog osećaja koje ga čini onim
struktura još nisu dovoljno naučio što je.
objašnjeni. kvalitetni (lat. qualitas kakvoća) koji je dobre
kvazi (lat. quasi) kao, kao da, gotovo, skoro, kakvoće, koji je od vrednosti.
donekle, otprilike; muz. kao, skoro; u kvalifikativan (nlat. qualificativus) odre-dan,
sastavljenim rečima (složenicama) obično u koji bliže odreñuje, koji pridaje ili odreñuje
značenju: tobožnji, vajni, polu-, nadri-, npr. osobinu, svojstvo.
kvazi-naučnik, kvazi-umetnik itd. kvalifikator (nlat. qualificator) prav. izve-stilac,
kvazi-afinitet (lat. quasi affinitas) prav. odnos odredilac jednog krivičnog dela prema
sličan rodbinskom odnosu. krivičnom zakonu, referent, tuži-lac (u
kvazi-dezercija (lat. quasi desertio) prav. krivičnim delima).
postupak jednog supružnika koji je sličan
napuštanju bračne zajednice, nevršenje kvalifikacija (lat. qualificatio) odreñivanje
bračne dužnosti. kakvoće ili svojstva, pridavanje (ili:
kvazi-delikt (lat. quasi delictum) prav. delo ili davanje) imena čemu; vrednost, sposobnost,
radnja koja se graniči sa prestupom i koja se, upotrebljivost; prav. pravni osnov tužbe, tj.
u svojim privatnopravnim dej-stvima, tretira zakonski naziv jednog krivičnog dela koje je
kao prestup; neizmeran prestup, prestup bez predmet tužbe, zajedno sa izvoñenjem
predumišljaja. krivičnog zakona, koji se, po predlogu
kvazi-dominij(um) (lat. quasi dominium) prav. tužioca, ima da primeni; kvali-fikacije pl.
prividna svojina, koja se prethodno tretira sposobnosti nečije za što, naročito s obzirom
kao svojina. na svedočanstva o svršenim školama,
kvazi-kontrakt (lat. quasi contractus) prav. osposobljena, osposo-bljenost.
prividan ugovor; pravni odnos koji se tretira kvalifikovan (nlat. qualificatus) sposoban (ili:
i smatra kao ugovor pošto ne postoji pravi dorastao) za neki posao, osposobljen, stručno
ugovor, prećutan ugovor. spreman.
kvazi legitimitet (nlat. quasi legitimitas) prav. kvalifikovati (nlat. qualificare) odrediti (ili:
prividna (ili: tobožnja) zakonitost. odreñivati, pridavati, pripisati, pripisivati,
Kvazimodo (lat. Quasimodo) grbavi zvonar pridati) izvesne osobine, kakvoću nekome ili
Bogorodičine crkve u Parizu, glavni junak nečemu, utvrditi nečemu vrednost, priznati
romana Viktora Igoa: „Bogorodičina crkva u sposobnost za nešto; kvalifikovati se pokazati
Parizu"; fig. nakaza, rugoba. se sposobnim (ili: vrednim, doraslim) za neki
kvazimodogeniti (lat. quasi modo geniti) pl. posao, osposobiti se.
„kao da su tek roñeni", prva nedelja posle kvalificiran v. kvalifikovan.
Uskrsa, „bela nedelja" (zato što su tada, u kvalificirati v. kvalifikovati.
staro hrišćanske vreme, kršteni poslednji put kvalunkvizam (ital. uomo qualunque običan,
nosili svoje bele haljine). mali čovek) pol. politički pokret u Italiji
kvazi-posesija (lat. quasi-possessio) prav. posle drugog svetskog rata, osnovan od
nestvarno posedovanje, posedovanje netele- bivših fašista.
snih stvari, čije se stvarno posedovanje u kvalunkvist(a) pristalica kvaluikvizma.
pravom smislu ne može zamisliti. kvant (lat. quantum koliko) količina čiji se
kvazi-tradicija (lat. quasi traditio) prav. radnja iznos ne odreñuje potpuno; fiz. najmanja
koja zamenjuje radnju formalne predaje. količina energije; teorija kvanta učenje novije
kvazi-uzusfruktus (lat. quasi ususfructus) fizike po kome energija nije bezgranično
prav. pravo koje se daje nekome da uživa deljiva, tj. i energija je diskretna kao i
materija (Plank).
416 kvarc-lampa

kvanta (lat. quantum koliko, količina, veličina, osnovnog tona, kvarta izvrši 4/ 3 puta toliko
quanta) pl. od kvantum; kvanta diskreta (lat. treptaja u sekundi koliko izvrši osnovni ton;
quanta discreta) prekidne, neprodužne treća žica na violini (a); mač. četvrti način
veličine; kvanta kontinua (lat. quanta zadavanja udarca; u igri karata: 4 karte iste
continua) neprekidne veličine, produžne boje koje dolaze jedna za drugom.
veličine; v. kvant. kvartal (nlat. quartale) četvrtina godine,
kvantaš (lat. quantum koliko, količina) tromesečje, tromesečni period ili ras-hod;
prodavac i kupac naveliko. kvartalni časopis tromesečnik, časopis koji
kvantitativa (nlat. quantitativa sc. nomina) pl. izlazi svaka tri meseca.
gram. imenice koje označuju količinu. kvartana (lat. quartana sc. febris groznica)
kvantitativan (nlat. quantitativus) količin-ski, groznica koja dolazi svaka 4 dana, četvo-
veličinski, s obzirom na količinu, na veličinu, rodnevka.
na kvantitet; kvantitativna razlika količinska kvartar (nlat. quartarius) kol. najmlañi slo-jevi
ili veličinska razlika, razlika po količini, po Zemljine kore (diluvijum i aluvijum), sa
veličini a ne po pripadnosti dvama rodovima; prvim tragovima čoveka.
hen. v. analiza; supr. kvalitativan. kvartarni (nlat. quartarius) četvrti po redu, koji
kvantitet (lat. quantitas) količina, množina, zauzima četvrto mesto u nekom redu ili nizu,
veličina; broj, brojna odreñenost; gram. dužina npr. kvartarni period, geol. v. kvartar.
i kratkoća slogova, količina sloga; muz. mera kvartacija (nlat. quartatio) razlučivanje zlata
vremena, mera tona; log. kvantitet suda od srebra pomoću šalitrene kiseline, ako je
odreñenost jednog suda prema obimu subjekta srazmera izmeñu oba metala 1:3; up.
(univerzalni — opšti, partikularni — kvartirati 2.
delimični, singularni — pojedinačni). kvarter (eng. quarter) engleska (290,951) i
kvantitetski (lat. quantitas količina) gram. američka (242,10 1) mera za zapreminu
količinski, koji se tiče količine, npr. suvih materija.
kvantitetske promene. kvarteroni (šp. cuarteron) pl. potomci jednog
kvantitirati (lat. quantitas) četr. slogove u stihu Evropljanina i jedne terceronke, ili
meriti i graditi po kvantitetu, tj. s obzirom na terceronca i Evropljanke.
dužinu i kratkoću a ne po naglasku. kvartet (ital. quartetto) muz. kompozicija za
kvantifikacija (nlat. quantificatio) ukoli- četiri instrumenta, ili četiri glasa; kvadro.
činjavanje; log. izjednačavanje, poklapanje; kvartetino (ital. quartettino) muz. mali muzički
kvantifikacija predika ga izjednačavanje komad za četiri glasa.
predikata sa subjektom po obimu, tj. kvartir (fr. quartier, nem. Quartier) stan,
odreñivanje veličine obima predikata sklonište, konak; voj. logor, logorište, bkb,
prema veličini obima subjekta. vojnički stan van kasarne.
kvantifikovati log. po obimu izjednači™ sa kvartirati (fr. quartier, nem. quartieren) 1.
subjektom. smestiti (ili: smeštati) vojnike u logor,
kvantum (lat. quantum) količina, odreñen kasarnu, uokoliti, ulogoriti; stanovati.
udeo, mera, iznos, zbir, broj, množina, kvartirati (lat. quartus četvrti, nlat. quartare)
veličina (pl. kvanta); fiz. energijski atom, 2. zlato i srebro otopiti u sra-zmeri 1:3, pa ih
elemenat energije; up. električni elementarni onda, putem kvartacije, razlučiti.
kvantum. kvartir-majster (nem. Quartier-meister) voj.
kvarat (lat. quartarius) četvrti deo, četvrtina onaj koji se stara o stanovanju vojnika,
neke mere; up. kvart. stanar, konačar; mor. pomoćnik krmara,
kvargl (nem. Quargel) specijalna vrsta sira. nadzornik brodskih straža, mornarski
kvark (eng. quark) jedna od tri hopotetične kaplar.
čestice (i njihove odgovarajuće antičesti-ce — kvarto (ital., šp. quarto) četvrti deo nečega,
antikvarkovi) iz kojih se, kako se četvrtina.
pretpostavlja, sastoje sve poznate elemen- kvartus (lat. quartus) četvrti.
tarne čestice. Zbog nedostataka ove teorije, u kvarc (nem. Quarz) min. belutak, kremen,
poslednje vreme čine se pokušaji dopune sa vrsta kamena velike tvrdoće, u vodi i
još nekoliko čestica tipa kvark (hipoteze kiselinama gotovo nerastvoran, po hemijskom
broja, hipoteze šarma, Han-Nambu model). sastavu silicijeva kiselina bez vode; na
kvart (lat. quartum) četvrt, četvrtina; tip. format 1720° S postaje tečan i tada se od njega
hartije u veličini četvrtine jednog tabaka; izrañuju predmeti za hemijske, fizičke i
mera za tečnosti i »sito u nekim zemljama; medicinske laboratorije.
gradska četvrt, rejon; in kvarto (lat. in kvarcit (nem. Quarz) kol. običan kvarc, stena
quarto) u kvartu, tj. u veličini V 4 tabaka od kvarca.
(knjiga). kvarc-lampa med. „kremena svetiljka", lampa
kvarta (lat. quarta) četvrti razred jedne škole; kod koje električna struja prolazi kroz
muz. četvrti ton po redu počev od živinu paru, ima veoma jaku svetlost i
kvarcovanje 417 kvescionirati

zrači ultravioletne (nadljubičaste) zrake; kvatro (ital. quattro, lat. quattuor četiri) a
staklo u ovoj lampi je od kvarca. kvatro ili a kvatro voči (ital. a quattro voci)
kvarcovanje (nem. Quarz) ned. zračenje ultra- muz. za četiri glasa (muzički komad).
violetnim, nadljubičastim, zracima pomoću kvatročentisti (ital. quattrocento četiri stotine)
kvarc-lampe radi predohrane i sprečavanja pl. italijanski pisci i umetnici! iz XV veka, tj. u
širenja izvesnih bolesti. početku renesanse.
kvas (rus. kvas) nakiselo, osvežavajuće be- kvatročento (ital. quattrocento četiri stotine)
zalkoholno piće u Rusiji, spravlja se talijanski naziv za XV vek, naročito s
previranjem slada, raženog brašna i vode. obziro!« na književnost i umetnost toga
kvasija (nlat. quassia amara) bog. jedna suri- vremena.
namska biljka sa gorkim korenom i gorkom kvezitor (lat. quaesitor tražilac) prav. istražni
korom; upotrebljava se za pojačavanje pro- sudija.
hteva za jelom i okrepljenje uopšte kvezitum (lat. quaesitum) ono što se traži,
(nazvana po nekom crncu Koasiju). traženo.
kveker (nem. Quacke mamac za životinje) u
kvasin (nlat. quassia) hen. alkaloid, glavni izrazu: udariti nekome kveker: podvaliti,
sastojak kvasije; upotrebljava se za kli- nasamariti (nekoga).
stiranje i kao sredstvo protiv glista pozderuša.
kvekeri (eng. quakers) pl. oni koji drhte,
kvastna (nem. Quaste) kita, rojta, peca; jastučić drhtavin (nazvani po tome što dršću kad
za puderisanje. padnu u verski zanos), religijska hrišćanska
kvaterna (lat. quarterni po četiri; četiri sekta u Engleskoj i Americi koja nema ni
odjednom, nlat. quaterna) dobitak na četiri sveštenika, ni crkvenih obreda, ni tajni; oni ne
broja uzeta i zvučena (kod tombole ili lutrije). priznaju zakletvu, vojsku (rat), zadovoljstva,
kvaternar (lat. quaternarius koji se sastoji od prazne formalnosti itd., sve ljude oslovljava ju
po četiri) poet. četvorostopni stih; v. dimetar. sa „ti", ni pred kim ne skidaju kapu, a same
kvaternaran (lat. quaternarius koji se sastoji od sebe nazivaju „društvom prijatelja"; osnivač
po četiri) četvorostruk, od četiri dela; sekte je eng. obućar Džordž Foks 1652. god. u
kvaternarni slojeva kol. četvrti i poslednji Engleskoj, a B. Pen je preneo u Sev.
slojevi u obrazovanju Zemljine kore. Ameriku 1682. godine.
kvaternio (nlat. quaternio) četvrtina, mnoštvo kverela nulitatis (lat. querela nullitatis) prav.
od četiri, celina koja se sastoji od četiri dela; ništavna žalba, tužba zbog ništa-vosti kojoj je
naročito u starim rukopisima i knjigama; cilj da, i posle formalne pravosnažnosti,
jedan sloj od četiri dvostruka lista koji su ukloni dva najteža razloga ništavosti; učešće
umetnuti jedni u druge; pl. kvaternioni. isključenog sudije pri donošenju pobijenog
kvaternion (lat. quaterni po četiri, nlat. rešenja i nedostatak stranačkog zastupanja.
quaternio) 1. skupina četiri lica ili četiri kverulant (nlat. querulans) tužibaba, onaj koji
stvari; 2. kat. količnik dva vekto-ra, ili operater pati od toga da stalno tužaka; prav.
koji menja jedan vektor u drugi, tako nazvan predavalac tužbe sudu.
zbog zavisnosti od četiri geometrijska kverulancija (lat. querulus) bolesna sklonost
elementa; pl. kvaternioni onaj oblik računa tužakanju i parničenju.
vektora u kojem se upotrebljava ovaj kverulat (nlat. querulatus) prav. lice protiv
operater. koga se podnosi tužba, tuženi.
kvaternio terminorum (lat. quaternio Termi- kverulirati (lat. querulus, nlat. querulare)
norum) log. četvrtina pojmova, četiri pojma, tužakati, podnositi tužbu bez naročito
pogreška u zaključivanju koja nastaje usled opravdanih razloga.
dvosmislenosti jednoga od tri pojma (gornji, kvestor (lat. quaestor) 1. visok finansijski
srednji i donji pojam) u zaključku, silogizmu, službenik kod starih Rimljana, državni
koji u ovom slučaju ima, mesto tri, četiri blagajnik kome je bila dužnost da skuplja
člana. državne prihode; 2. na nekim univerzite-tima:
skupljač, naplaćivalac honorara za
kvaternitet (nlat. quaternitas) četvornost, profesorska predavanja; 3. u nekim
četvorostrukost. ' državama: upravnik policije.
kvaterno (ital. quaderna) četiri broja na jedno] kvestura (lat. quaestura) zvanje i služba
istoj vodoravnoj liniji (u tomboli). kvestora.
kvatriduum (lat. quatriduum) vreme od četiri kvescio (lat. questio) pitanje, sporno pitanje;
dana, četvorodnevni rok. naučio pitanje; naučio ispitivanje; zadatak,
kvatricinij(um) (nlat. quatricinium) muz. muzički istraga, sporna tačka; mučno pitanje, muka,
komad za četiri roga ili četiri trube. mučenje.
kvescio jurne (lat. quaestio juriš) prav. pravio
pitanje, pitanje koje spada u oblast prava.
kvescionirati (lat. quaestio) prav. pitati,
istraživati, ispitivati, mučiti ili do-saćivati
pitanjima.

27 Leksikon
kvescio fakti 418 Kvirinal

kvescio fakti (lat. quaestio facti) prav. ispitivanje kvinkvercij(um) (lat. quinquertium petoboj)
(ili: pitanje) o stvarnom, činje-ničnom (za petostruka borba, pet vrsta berbenih vežbi
razliku od ispitivanja pravnog načela). kod starih Grka i Rimljana: skakanje,
kvecal (sa acteškog) 1. ptica iz Srednje bacanje diskrsa, hitanje koplja, trčanje i
Amerike, neobično lepa, crveno-zelene boje; rvanje; kod Grka: pentatlon.
smatra se simbolom slobode i nalazi se u grbu kvinkvecentisti (nlat. quinquecentisti, ital.
Republike Gvatemale; 2. novčana jedinica cinquecentisti) v. činkvečentisti.
Gvatemale, deli se na 100 centa-vosa. kvinkvilion (lat. quinque pet) milion kva-
kvecalkoatl (acteški) pernata zmija. driliona, tj. 1030.
kviditet (nlat. quidditas, od lat. quid što, šta) kvins-metal (eng. queens-metal) metalna sme-sa
fil. bitnost, suština stvari. od cinka, olova, antimona i bizmuta.
kvid pro kvo (lat. quid pro quo) jedno mesto kvint (lat. quintus peti) v. kvinta.
drugog, brkanje, nesporazum, zamena u kvinta (lat. quinta) peti razred jedne škole; muz.
pojmu, osobi ili imenu. alt-violina; E žica na violini; peti ton od
kviz (eng. quiz) ispit; ispitivanje nečijeg znanja osnovnog tona koji u sekundi izvrši 3/2 puta
postavljanjem zadataka, priredba s toliko treptaja koliko izvrši osnovni ton
takmičenjem u znanju i veštini iz različitih (zvana još dominanta); mač. peti način
oblasti. zadavanja udarca; u piketu: peta po redu karta
kvijer (lat. corium životinjska koža, fr. cuir) iste boje.
pergament; dokument na njemu. kvintal (šp. quintal, fr. quintal) pedeset
cvijeta non movere (lat. quieta pop movere) ono kilograma; metarski kvintal sto kilograma.
što miruje ne treba dirati (po Platonu), kvintana (lat. quintana) med. petodnevka,
opomena vladama da ne preteru-ju u groznica koja dolazi svakog petog dana.
donošenju reformi. kvinternio (nlat. quinternio) letina, mnoštvo od
kvijetiv (lat. quies mir) fil. saznanje prave pet, celina sastavljena od pet delova; u
suštine stvari koje vodi ka umirivanju volje starim rukopisima i knjigama: sloj od pet
za životom, ka odricanju te volje u dvostrukih listova koji su u metnu ti jedni u
razočaranju, rezignaciji (up. pesimizam). druge; pl. kvinternkoni.
kvintesenca (lat. quinta essentia peta suština)
kvijetizam (lat. quies, gen. quietis mir) 1. fil. fil. prvobitno: eter, koji je Ari-stotel dodao, kao
težnja odvraćanju od životnog nemira i želja peti uz četiri elementa (vatru, vodu, vazduh,
za što pasivnijim i bezosećajnijim stavom u zemlju), ali koji važi, zbog svoje finoće,
životu, za kontemplativnim udu-bljivanjem u kao prvi, naj-glavniji elemenat; fig. ono što je
božanstvo; 2. učenje jedne hrišćanske sekte, najfinije i najčistije u nečemu, suština, srž,
osnovane u XVH v. u Španiji, koje se sastoji u jezgro, skup onoga što je najbolje, najbitnije,
sticanju unutarnjeg mira putem potpunog ekstrakt; hem. najfiniji deo; alhem. glavna
udubljivanja i predavanja duše bogu; up. materija za pretvaranje metala; kvintesencija.
kvijetisti. kvintesencija (lat. quinta essentia) v.
kvijetisti (lat. quies) pl. pristalice filozofskog ili kvintesenca.
religioznog kvijetizma. kvintesenciran (lat. quinta essentia) pr hem. koji
kvijeto (ital. quieto) muz. mirno, spokojno. je pretvoren u ekstrakt, iz koga je izvañen
kvinar (lat. quinarius koji sadrži pet) metr. stih ekstrakt.
od pet stopa. kvintet (ital. quintetto) muzički komad za pet
kvinaran (lat. quinarius) koji se sastoji od pet, glasova ili pet instrumenata.
deljiv sa pet, petostruk; kome je osnova pet. kvintilijun v. kvintilion.
kvindekagoi (lat. quindecim petnaest, grč. gonia kvintilion (lat. quintus peti) broj 1018 (u
ugao) kom. petnaestougaonik. Francuskoj i SAD) ili broj 1030 (u Engleskoj i
kvinkvagezima (lat. quinquagesima) sedma Nemačkoj).
nedelja, odnosno pedeseti dan pre Uskrsa kvintirati (fr. quinter) muz. svirati u kvin-tama;
(kod katolika), koji obično zovu i esto-mihi. žigosati metal, naročito zlato i srebro.
kvinkvenal (lat. quinquennalis petogodiš-nji) kvintola (lat. quintus peti) muz. tonska figura od
trg. petogodišnji poček plaćanja; up. pet nota koje, izvedene povezano, dobivaju
moratorijum. vrednost četiri takve note.
kvinkvenalan (lat. quinguennalis) koji traje pet kvintuplika (nlat. quintuplum petostruko,
godina, koji biva svake pete godine, petogubo) prav. peti protivodgovor, peti utuk.
petogodišnji. kvintuplum (nlat. quintuplum) petostruko,
kvinkvenijum (lat. quinquennium) vreme od pet petogubo, petostruka količina.
godina, petogodište, petogoñe, peto-leće. Kvirinal (lat. Quirinalis sc. collis brežuljak)
kvinkverema (lat. quinqueremis) laña sa pet jedan od sedam brežuljaka u Rimu, na kojem
reda vesala, ili sa pet veslačkih klupa. se, od 1870, nalazio kraljev dvor;
kvisling 419 kelnska voda

otuda nekada fig. italijanska vlada (up. kvotirati (lat. quota sc. pars) prav. podeliti na
Vatikan). srazmerne delove, obeležiti brojevima spise
kvisling onaj koji je u službi tuñina, a protiv koji se tiču jedne parnice.
osećanja i interesa svoga naroda (po kvo titule (lat. quo titulo) na osnovu čega? s
norveškom političaru Vidkunu Kvi-sliigu, kojim pravom?
koji je, u drugom svetskom ratu, stupio u kvouskve tandem (lat. Quousque tandem Cati-
službu okupatora Nemaca i bio, u to vreme, lina, abutere patientia nostra?) „ta dokle
predsednik norveške ,,kvi-slinške" vlade). ćeš!" izraz kojim se iskazuje nestrpljenje
Kvislinzima su u to vreme smatrani: Haha (prema početnim rečima Ciceronovog
u Češkoj, Pavelić u Hrvatskoj, Rupniku prvog govora protiv Katiline).
Sloveniji, Nediću Srbiji, Peten u Francuskoj, kvocijent (lat. quotiens koliko puta) mat. količnik,
Degrel u Belgiji, Tuka u Slovačkoj, broj koji kazuje koliko se puta jedan broj
Antonesku u Rumuniji i dr. sadrži u nekom drugom broju.
kvit (fr. quitte, lat. quietus) gotov, svršen; ke (fr. queue, lat. cauda rep) red, povorka lica
izmiren, slobodan, razrešen obaveze, raz- koja čekaju na red (npr. na ulazu u poz.
dužen. blagajnu i sl.); ograñen prostor pred
kvita (fr. quittance) priznanica, namira. blagajnom, da bi se izbegla gužva; bili-jarski
kvitancija (fr. quittance) v. kvita. štap, tak; muz. drška na violini, žičnik,
kvitirati (fr. quitter) osloboditi, razrešiti, hordar.
razrešavati; osloboditi se obaveze, razdužiti keb (eng. cab) najamna jednoprežna kočija u
se; potvrditi prijem novca (priznanicom); Engleskoj.
ostaviti, napustiti (posao, službu); razići se, kebl (eng. cable) mera za konac u Sev. Americi,
raskrstiti s kim ili s čim. = oko 220 t.
kegl (nem. Kegel) kupa, čun; nišan (na ku
Kvo vadis? (lat. Quo vadiš, Domine?) Kuda glani).
ideš, Gospode? pitanje koje je, po kediv (pere. liidiw) titula bivšeg egipatskog
hrišćanskom predanju, apostol Petar, bežeći vicekralja; vladalac, knez, veličanstvo.
iz Rima, uputio Isusu susrevši ga na izlasku iz kej (fr. quai, eng. quay) zid pored rečne ili
grada. Isus mu je odgovorio da se umesto morske obale, ozidana obala; mesto u
njega vraća u Rim 1da bude ponovo razapet, što pristaništu za utovar i istovar robe; ulica
je Petra postiñeno! nateralo da se vrati u Rim, pored obale, put izmeñu vode i kuća;
gde je doživeo mučenič-ku smrt. železnički peron.
kvod erat demonstrandum (lat. quod erat kejaža (fr. quaiage) trg. dažbina za utovar i
demonstrandum, skraćeno q. e. d.) što je bilo istovar robe; up. kej.
za dokazivanje, što je trebalo da se dokaže. keko (eng. cake, cakes) pl. engleski dvopek, sitni
kvorum (lat. quorum kojih) predviñen mini- suvi kolačići koji se naročito jedu uz čaj.
malni broj članova jedne organizacije čije kelvin (skrać. K) fiz. jedinica za merenje
je prisustvo na sednici potrebno da bi se temperature u Meñunarodnom sistemu
poslovi mogli obavljati; u parlamentu: jedinica (po engleskom fizičaru V. Kelvi-nu,
potreban broj članova (poslanika) za 1824—1907).
punovažno rešavanje. keleraba (nem. Kohlrabi, dijal. Kehlerabe) vot.
kvota (lat. quota sc. pars koliki deo) deo koji dvogodišnja zeljasta biljka, čiji se ko-ren-
pri nekoj deobi, pripada pojedincu, srazmeran stablo jede.
deo, pripadajući deo, udeo; po-reski iznos; keler-menica (nem. Keller-Wechsel) trg. lažna
pro kvota (lat. pro quota) prema udelu, menica, na kojoj su potpisi trasanta,
srazmerno. akceptanta i indosanta izmišljeni, pošto to lice
kvotacija (nlat. quotatio) obračunavanje i ne postoji, a samo je potpis poslednjeg
podela kvote, udela; kvotizacija. indosanta istinit, i on nema namere da se
kvotidijana (nlat. quotidiana) med. svakod- izvuče iz obaveze, nego samo da doñe za
nevka, svakodnevna groznica. neko vreme do novca; fingirana menica,
kvotidijanus tipus (lat. quotidianus typus) med. proforma-menica.
svakodnevni povraćaj neke bolesti. kelimei šehadet (arap.) dve glavne osnove
kvotizacija (nlat. quotisatio) v. kvotacija. islamske vere, islamsko „vjeruju": verovanje
kvotizirati (lat. quota sc. pars koliki deo) u jedinstvo božje i poslanstvo Muhamedovo.
srazmerno deliti (ili: podeliti), utvrñi-vati (ili: kelner (lat. cellarius podrumar, nem. Kellner)
utvrditi, odrediti) kvotu: fi-nansijskim kafanski momak koji služi goste jelima i
zakonom utvrditi, u parlamentu, visinu pićima, konobar.
poreza koji se ima pokupiti u svakoj kelnera] (nem. Kellnerei) pregrañen prostor u
budžetskoj periodi, prema državnim krčmama i gostionicama u kome stoje čaše,
finansijskim potrebama. boce, piće i dr.
kelnska voda (nem. Kolnisches Wasser) v.
kolonjska voda.
27*
kelologija 420 keratomi

kelologija (grč. kele kila, prosutost, logia) med. narno doba, koji sadrži životinjske ostatke
nauka o kili, nauka o prosutosti. novijeg doba.
kelotom (grč. kele, tome sečenje, rezanje) hir. kenozojski period geol. najmlañe Zemljine
nož. kojim se vrši operacija kile. formacije (tj. tercijar, diluvijum, aluvi-jum);
kelotomija (grč. kele, tome) hir. operacija kile. kenozojska formacija.
Kelti (grč. Keltoi, lat. Celtae) pl. staro kenologija (grč. koinos zajednički, logia)
indoevropsko pleme u zap. Evropi (naročito u dogovor, savetovanje; savetovanje lekara o
Galiji, Španiji i Britaniji) koje se, većim stanju bolesnika, lekarski konzilijum.
delom, izmešalo sa Germanima. kenotaf (grč. keno-taphion) prazna grobnica
keltolog naučnik koji proučava istoriju, jezik i (bez mrtvaca), kakve su Grci podizali u čast
kulturu Kelta. pokojnika poginulih u ratu ili na moru
kemalizam političke, ekonomske, socijalne i kojima se nije znalo za grob; počasni
kulturne reforme Kemala Ataturka, voñe spomenik.
turskog naroda i obnovitelja turske države, kenofobija (grč. kenon prazno, prazan prostor,
koji je za nešto više od 10 godina, od phobem plašiti se) med. strah od velikih
Turske, nekadašnjeg „bolesnika na Bosforu" i praznih prostora (trgova, poljana i sl.).
sinonima zaostalosti i zaparloženosti, Kentaur (grč. Kentauros) mit. neman pola
napravio modernu državu. čovek a pola konj, Centaur.
kemalisti pristalice nekadašnjeg predsednika nenu (eng. sapoe) v. kano i kanu.
Turske Republike Mustafe Kemala Ataturka; kenhriti (grč. kenchros proso) pl. min. kamenje
up. kemalizam. čija su zrnca slična prosu.
kemp (eng.) v. kamp. kenhroiti min. v. kenhriti.
kemping v. kamping. kenjača (mañ. kenocs) kolomast.
keiangija (grč. kenos prazan, angos sud) med. kep (eng. sare, nem. Karre, nlat. sarra) med.
praznoća krvnih sudova, malokrvnost. dug ženski prolećni ogrtač bez rukava.
kengur(u) (domorodački gangaruh, eng. kepotaf (grč. kepos vrt, gradina, taphos grob)
kangaroo) zool. vrsta velikog biljojedog nadgrobni spomenik oko koga je napravljen
australijskog torbara, sa dugim repom, vrtić.
dugim i snažnim zadnjim nogama, koje mu kepčija (tur. kepce, kefce) kutlača.
služe za skakanje i odbranu, i sa kratkim, ker (fr. coeur) srce; crveno srce na francuskim
slabim prednjim nogama; meso mu se jede, a kartama za igranje; up. herc.
krzno je važan trg. artikl. keramika (grč. keramike) lončarstvo, grn-
kendo (jan. ken mač, do način, veština) sp. stara čarstvo, izrada posuda i dr. stvari od gline
japanska veština borenja mačem; od XIX v. pečenjem; tričarija, grnčarska roba; pr.
sportska disciplina; borci nose zaštitnu keramičke.
opremu, a bore se bambusovim štapovima. keramografija (grč. keramos lončara, grn-čara,
kenesteza (grč. koinos zajednički, opšti, glina, graphia) slikanje na posudama od
aisthesis osećaj, osećanje) psih. opšti osećaj gline, naročito na vazama, kod starih Grka.
postojanja koji potiče od ukupnosti telesnih keramografika (grč. keramos, graphike) v.
utisaka; životni osećaj. keramografija.
kenobij(um) (grč. koinobion, koinos zajednički, keratektomija (grč. kćras rog, ek-temno
opšti, bios život) manastir. isečem) med. operativno odstranjenje (ili:
kenobit (grč. koinos, bioo živim) opšteži-telj, isecanje) rožnjače oka.
onaj koji živi u manastiru, kaluñer; fig. keratijazis (grč. kćras) med. rožast izraštaj na
usamljenik, isposnik. delu tela.
kenogeneza (grč. kenos prazan, genesis keratin (grč. kćras) fiziol. rožnina, belan-
postanak) zool. odstupanje od palingeneze u čevinasta tvar, supstancija u rogovima,
ontogenetskom razvitku: uzrok prilagoñavanja pokožici, noktima i dlakama.
vrste novim uslovima za indivi-dualni keratina (grč. keras) muz. krivi rog, pozauna.
razvitak, razvitak koji ne odgovara zakonima keratitis (grč. kćras) med. zapaljenje rožnjače
života jednog organizma. oka.
keratogeneza (grč. keras, gćnesis postanak,
kenoza (grč. kainos nov, zoon životinja) kec. obrazovanje) stvaranje roga, orožavanje.
ispražnjavanje, čišćenje. keratoza (grč. kćras) med. bolest kože koja se
kenozoik (grč. kainos nov, zoon životinja) sastoji u hipertrofiji rožastog dela po-kožice.
geol. v. kenozojski period. keratoidi (grč. keras, eidos vid, oblik) pl. geol.
kenozojska formacija geol. v. kenozojski period. rogu slične okamenotine.
kenozojski (grč. kainos nov, zoon životinja) koji keratoliti (grč. keras, Uthos kamen) pl. geol.
je iz trećeg velikog geološkog doba, koji okamenjeni rogovi.
pripada trećem velikom geološkom dobu, keratomi (grč. keras) pl. med. mrke ili crven-
koji obuhvata tercijarno i kvater- kastomrke bradavice, obično u veličini
sočiva, pojavljuju se na čoveku posle četr-
keratoplastika 421

desete godine života usled otvrdnuća, keser (tur. keser od kesmek seći) tesarska
• orožnjenja kože. sekira; vrsta čekića kojim se može uki-vati,
keratoplastika (grč. keras, plastike) med. seći i tesati, bradva; hecep.
obrazovanje rožastog dela kože veštač-kim kesedžija (tur. kesici) l. junak, dobar borac
putem; zamena neprozirnog dela rožnjače (koji seče glave protivnika; 2. drumski
prozirnim. razbojnik, kradikesa, ubojica.
keratoskop (grč. keras, skopem gledati, kesim (tur. kesim) zakup, najam, arenda.
posmatrati) ned. aparat za ispitivanje krivina kesov (fr. caisson) municiona kara; komor-
rožnjače i utvrñivanje njihovih ne-pravilnosti. džijska kola; kolski sanduk na boku, ispod
keratoskopija (grč. keras, skopem) med. sedišta; mor.' sanduk na stražnjem kraju lañe;
ispitivanje rožnjače pomoću keratoskopa. metalni sanduk koji se spušta u vodu da bi
keratotom (grč. keras, temno sečem, režem) se mogli kopati pod vodom temelji i zidati
med. instrumenat za probadanje ili prose-canje stubovi za mostove, ureñen za radnike da bi
rožnjače. mogli raditi pod visokim vazdušnim
keratotomija (grč. keras, temno) med. probadanje pritiskom bez štete po zdravlje.
rožnjače, prosecanje rožnjače. kefalagra (grč. kephalargia, atički za ke-
keraunometar (grč. keraunos grom, metron phalalgia, kephale glava, algos bol) med.
mera, merilo) aparat za merenje jačine ulozi, post glave.
munje i oluje. kefalgija (grč. kephale, algos) med. bol glave,
keraunoskopija (grč. keraunos, skopem gledati, glavobolja.
posmatrati) gatanje po oluji, nepogodi, munji. kefaleja (grč. kephale) med. jaka, teška
keraunoskopijum (grč. keraunos grom, glavobolja.
skopem) mesto sa koga se posmatra kefalija (grč. kephale) u srpskoj
grmljavina; mašina za proizvoñenje srednjovekovne] državi: poglavar, starešina
grmljavine na pozornicama. grada (poglavito vojno-politička ličnost).
Kerber (grč. Kerberos) l. mit. troglavi pas sa kefalika (grč. kephale) pl. med. sredstva, lekovi
zmijskim repom koji je čuvao ulaz u za jačanje glave.
podzemni svet i na ulaznike mahao repom, kefalitis (grč. kephale) med. zapaljenje glave,
ali nikoga nije pustio da iziñe; fig. grub i mozga.
neljubazan vratar, surov hapsandžija; 2. kefalodinija (grč. kephale, odyne bol) med.
astr. sazvežñe koje sada spada u Herkul. glavobolja.
kere (grč. Keres) pl. mit. boginje smrti i sudbine, kefalometar (grč. kephale, metron mera,
naročito nasilne smrti kod starih Grka. merilo) glavomer, sprava za merenje glave
kerenština sistem slabe i labave uprave, šuplji novoroñenčadi.
govori, paradiranje rodoljubljem i besplodna kefalopodi (grč. kephale, pus, gen. podos
politika (po A. F. Kerenskom, prvom noga) pl. zool. glavonošci, životinje iz kola
predsedniku ruske vlade posle odstupanja mekušaca, najsavršeniji mekušci.
cara Nikole P, 1917).
keriktika (grč. keryx glasnik, objavljivač) kefaloskopija (grč. kephale, skopeo gledam,
veština propovedanje; homiletika. posmatram) med. ispitivanje glave, pregle-
kermez (arap.) vrsta južnoevropske štita-ste danje glave.
vašice; jagodičasta udubljenja na lišću, u kefalotrib (grč. kephale, tribe) med. v. bazio-trib.
kojima ova vašica nosi jaja, od kojih se kefalotripsija (grč. kephale, tripsis trenje, tribo
prave crvene boje. tarem, satrem) med. lomljenje, razbijanje
kermes (eng. kermess) zabava, obično glave mrtvog deteta u utrobi poro-dilje, u
dobrotvorne, koja se prireñuje u slobodnoj slučajevima teškog porañanja.
prirodi. kefalotriptor (grč. kephale, tribo), med. v.
kerner (nem. Korner) teh. obeležač, burgija baziotrib.
kojom se počinje bušenje rupa, tačkalo. kefalocentričai (grč. kephale lat. centrum
kerografija (grč. keros vosak, graphia) slikanje središte) fil. koji se nalazi u glavi, koji postoji
voskom, slikanje u vosku. samo u glavi.
kerozin (grč. kćros) svetleća materija koja se kefir (tat.) penušavo i gusto mlečno vino od
dobiva od američkog petroleja. kravljeg mleka i kefirskih zrna ili kefirskih
keroidan (grč. keros, eidos vid, oblik) voš-čast, gljiva, prijatna i sveža mirisa i ukusa,
sličan vosku. pronašli ga kavkaski Tatari; upotrebljava se i
keromantija (grč. keros, manteia proricanje) kao sredstvo protiv malokrvnosti, bledoće i
gatanje u vosak. hroničnih bolesti pluća.
keroplastika (grč. keros, plastike) pravljenje keč (eng. catch) l. muz. kompozicija komične
figura od voska. pesme u stilu fuga, naročito omiljena u
kesa (pere. kiše, tur. kese) vreća, džačić, Engleskoj.
torba; papirna vrećica; vrećica za držanje keč (eng. catch, skr. za catch-as-catch-can,
novca. doslovno: uhvati kako možeš) 2. sp. vrsta
kečer 422 kilistika

rvanja u kome su dozvoljeni svi zahvati, kivot (grč. kibotos) u pravoslavno j crkvi:
rvanje slobodnim stilom. kovčeg sa moštima nekog svetitelja; kutija u
kečer (eng. catch) sp. sportista koji se bavi kojoj se čuva euharistija; ćivot.
kečomrvač slobodnog stila. kid (eng. kid) učinjena jareća koža.
keš (eng. cash) novac u gotovom; plaćanje u kidisati (grč. kindyneuo, tur. kiymak) 1.
gotovom. navaliti, napasti (na nekoga ili na nešto),
kibernetika (grč. kybernao upravljam, vladam, jurišati, nasrnuti, saleteti, spo-pasti; 2.
krmanim) nauka o opštim zakonito-stima prionuti, prianjati na posao; 3. oduzeti
procesa upravljanja i komunikacije u nekome život, ubiti (se).
organizovanim sistemima — mašinama, živim kidnaper (eng. kidnapper) kradljivac deteta ili
organizmima i meñusobnom odnosu jednih odrasle osobe u cilju ucenjivanja.
prema drugima; definiše se i kao nauka o kneza (grč. kyesis) med. trudnoća, bremeni-tost.
načinima primanja, predaje, ču-vanja, obrade kieziologija (grč. kyesis, logia) med. nauka o
i iskorišćavani informacija u mašinama, trudnoći, bremenitosti.
živim organizmima i meñusobnom odnosu kiema (grč. kyema) biol. zametak, embrio.
jednih prema drugima. kienognoza (grč. kyesis trudnoća, gnosis
kibernetičar naučnik koji se bavi kiberne-tikom. poznavanje) med. poznavanje (ili: utvrñiva-nje)
kibitka (rus., arap.) šator nomadskih Kal-mika i trudnoće.
Kirgiza od koža ili kore drveta; kizlar-ara (tur. kizlar agasi) glavni nadzornik
polupokrivena ruska putnička kola ili saonice. crnih uškopljenika (evnuha) i sultanovog
kibicer (nem. Kiebitz) radoznao posmatrač i harema.
savetnik nekog igrača pri igri (karata); kijamet (arap. qiyama) zabuna, buna, gungula,
radoznao posmatrač uopšte, merkalo. vika i galama; nepogoda, mećava, rñavo
kibicovati (nem. kiebitzen) posmatrati sa vreme; napast, zlo, nedaća; smak sveta;
zadovoljstvom druge pri igranju karata; uskrsnuće mrtvih na dan strašnog suda.
radoznalo posmatrati uopšte, merkati. kijanizacija natapanje drveta u rastvoru živinog
kibla (arap. qibla) 1. strana okrenuta prema sublimata, vitriola, bakra i dr. radi zaštite od
nama, strana u koju gledamo, prednja strana, truljenje, nazvan po engleskom pronalazaču
naročito južna; jerusalimski, naročito ovoga metoda Kijanu (Kuap).
mekanski hram; tačka koja označava kijanit (grč. kyanos zatvorenoplav, modar) min.
geografski položaj Meke, prema kojoj se vrsta minerala, aluminijev silikat, obično
muslimani okreću kad se mole Bogu; ormar sa modre boje.
Korakom u svakoj džamiji koji označava taj kijanometar (grč. kyanos zatvorenoplav, te-tron
pravac. merilo) instrumenat za merenje jačine
kibla (nem. Kubel) 2. kablica, čabrica. nebeskog plavetnila; cijanometar.
kibomantija (grč. kybos kocka, manteia kik (eng. kick) sp. kod fudbala: udarac, šut;
proricanje) proricanje iz kocaka, gatanje u takoñe: pravo na udarac po redu.
kocke. kiker (eng. kicker) sp. fudbalski igrač, član
kibuc (hebr.) poljoprivredna komuna u fudbalskog kluba.
Izraelu, sa zajedničkom svojinom nad Kiklop (grč. Kyklops) kit. mitski džin na Siciliji,
zemljom i sredstvima za proizvodnju; pod sa jednim okom na čelu; Kiklo-pi, kod
uticajem su raznih političkih i verskih Homera: prastari narod gorostasa na Siciliji;
organizacije. Ciklop.
kivan (pere. km ljutnja, osveta) ljut, kiks (nem. Kickser, eng. kick) muz. pogrešan ton
neprijateljski raspoložen, spreman za neku duvačkog instrumenta; fig. pogreška, omaška.
osvetu. kikser (nem. Kickser) v. kiks.
kiveta (fr. cuvette) umivaonik; sud za hvatanje kiksirati (eng. kick) učiniti nešto kako ne treba,
kišnice s krova; čanak u kome stoji saksija sa promašiti, promašivati.
cvećem; kod džepnih satova sa kljunićem; kikstarter (eng. kickstarter) nožni mehanički
unutrašnji poklopac sa dve rupice za pokretač na motornom vozilu.
navijanje i doterivanje; voj. ki-neta. kila (grč. chilioi hiljadu) v. kilogram.
kini zool. retka i sve reña ptica trkačice sa Novog kilar (grč. chilioi, lat. agea) mera za površinu,
Zelanda sa dugim i tankim kljunom, potpuno 1000 arz = 100.000 t 2 ; kiliar.
zakržljalim krilima i repom, i dlakastim kilasa (fr. culasse) voj. zadnji deo topa, ležište
perjem. topa; donji deo brilijanta.
ki vivra, vera (fr. qui vivra, verra) ko živi, kiler (nem. Kuhler) naprava za hlañenje pri
videće, tj. budućnost će pokazati, videće se. destilaciji i kod automobila, hladnjak.
kivlaža (fr. cuvelage) podgrañivanje, obla-ganje kiliar (grč. chilioi, lat. agea) v. kilar.
okna daskama; u voñenje metalne cevi u kilistika (grč. kylistikos koji pripada valjanju,
arteski bunar. vešt u valjanju) veština hodanja na rukama i
stajanja na glavi.
kilka 423 kinematografija

kilka (rus.) zool. ruska sardela, cenjena zbog talnoj fonetici: aparat koji beleži krivu lju
veoma ukusnog mesa. zvuka.
kilo (grč. chilioi hiljadu) v. kilogram. kimografija (grč. kymamo talasam se,
kilo- (grč. chilioi) u sastavljenim nazivima graphia) med. merenje i grafičko
metarskog sistema mera i težina, kao i predstavljanje pritiska krvi.
električnih jedinica = hiljadostruki broj kimografion (grč. kymaino talasam, grapho
jedinice uz koju stoji, npr. kilovat, kilogram, pišem) med. aparat pomoću koga se meri i
kilometar itd. grafički predstavlja pritisak krvi.
kilobar (grč. chfUoi, baros težina) megeor. kimono (jap.) muška i ženska gornja haljina
jedinica za merenje atmosferskog pritiska, kod Japanaca sa širokim rukavima
od 1000 kg na 1 st 2 . (prenesena i u Evropu).
kilovat (grč. chilioi, eng. watt) = 1000 vata = kiva-vino farm. vino sa tinkturom kinina;
1,36 konjske snage; kilovat-čas = 1000 vat- upotrebljava se za jačanje organizma.
časova. kina-kora farm. kora južnoameričkog kina--
kilogram (grč. chilioi, gramma) 1000 grama; drveta, jednog od najvažnijih lekova protiv
jedna od osnovnih mernih jedinica po groznice; kino-koren se ne dobija od ovoga
Meñunarodnom sistemu jedinica = masi drveta, nego od persijske biljke kina-smilaks;
etalona koji je sankcionisala Generalne peruanska kora.
konferencija za težine i mere, održana u king 1. stari kineski muzički instrumenat; 2.
Parizu 1889. godine. kineska mera za površinu = 6,7335 ari;
kilogramkalorija v. kalorija. fu.
kilogramometar (grč. chilioi, gramma, met- king-sajz (eng. king siže kraljevska mera)
ron) fiz. jedinica rada u tehničkom ili odreñena dužina cigareta, domaćih i stranih
gravitacionom sistemu merenja, rad koji se (srednje dugačka).
izvrši kada se l kg podigne na visinu od kined (grč. kmaidos) pasivni pederast, pro-
jednog metra. tivprirodan bludnik.
kiloza (grč. kyllcs kriv, iskrivljen) med. kinedija (grč. kinaidi'a neprirodna pohota)
iskrivljenost, uzetost udova i, kao posledica pederastija, protivprirodan blud.
toga, klaćenje pri hodu. kineza (grč. kinesis) kretanje.
kilokalorija v. kalorija. kinezijatrika (grč. kinesis kretanje, iatrike
kilolitar v. kilolitra. lekarstvo) lečenje (ili: snaženje) tela pomoću
kilolitra (grč. chilioi, litra) hiljadu litara. kretanja, gimnastike.
kilometar (grč. chilioi, metron) dužina od 1000 kineziometrija (grč. kinesis, metria) veština
metara. merenja kretanja.
kilometarska fotografija v. rotaciona fotografija. kinezioneuroza (grč. kinesis, neuron živac)
kilometraža (grč. chilioi, metron) merenje u med. živčano, nervno, oboljenje pribora za
kilometrima; obeležavanje kilometara; kretanje.
računanje po kilometrima, nagrada po kinezioterapija (grč. kinesis, therapeia
preñenom kilometru. lečenje) lečenje pomoću kretanja, gimnastike.
kilote (fr. culotte) pl. kratke čakšire; kratke kineziterapija v. kinezioterapija.
gaće; ženske gaćice. kinema (grč. kinema pokret, kretanje) v.
kiloherc (grč. chilioi, nem. Herc) v. hiljadu kinematograf.
herca (kHz hiljadu oscilacija u sekundi), kinematika (grč. kinema) nauka o zakonima
mera za frekvenciju. kretanja tela bez obzira na sile i mase koje
kilodžaul (grč. chilioi, eng. joule) fiz. hiljadu to kretanje proizvode; primenjena kinematika
džaula. deo ove nauke koji se bavi mehanizmom
kilt (eng. kilt) kockasta nabrana suknja, kretanja; up. kinetika.
narodna nošnja škotskih brñana. kinematogram (grč. kinema kretanje, gramma
kilj(a) (ital. chiglia) glavna uzdužna greda na slika) niz živih, kinematografskih slika.
dnu lañe, kobilica. kinematograf (grč. kinema, graphem pisati) 1.
kim (grč. kyminon, tur. kimyon, nem. aparat za snimanje i reprodukovanje
Kummel) bog. vrsta biljke (Carum carvi) iz predmeta koji se kreću, pronañen 1895.
fam. štitarica, koja služi kao hrana za stoku, god. naročita vrsta fotografskog aparata koji
a njene sitne sivosmeñe semenke kao začin. pravi u sekundi oko 20 snimaka; 2. dvorana u
kima (grč. kyma) apx. talasasti deo glave stuba. kojoj se prikazuju i gledaju filmski snimci;
kimberlit geol. alkalna eruptivna stena tamne kinetograf, kineto-skop.
boje (nazvana prema Kimberliju, gradu u kinematografija (grč. kinema krećem, grapho
Južnoafričkoj Republici). pišem) uzastopno snimanje živih bića ili
kimograf (grč. kyma talas, talasanje, gra-pho stvari u pokretu kino-foto-ka-merom na
pišem) 1. aparat koji grafički regi-struje kino-filmu i njihovo uveli-čano
fiziološke pojave (krvni pritisak, puls, projektovanje kinoprojekcijom na filmske
disanje i dr.); 2. u eksperimen- platno.
kineskop 424 kir

kineskop (grč. kineo krećem, skopeo gledam) kinovija (grč. koinosbios) manastirska
sprava sa stereoskopskim slikama koje se zajednica u kojoj kaluñeri žive kao članovi
okreću. jednog, zajedničkog domaćinstva.
kinestezija (grč. kinesis kretanje, anaisthesis kinodiva (grč. kineo krećem, lat. diva
osećanje) osećanje kretanja. božanska, omiljena) čuvena, slavna i omi-
kinestetični osećaji psih. naročiti osećaji kretanja, ljena filmska glumica, filmska zvezda.
napetosti i napregnutosti snage. kinoidin (per. quina, grč. eidos) hem. gorak i bez
kineta (fr. cunette, lat. cunae) voj. odvodni mirisa proizvod koji se, kao uzgredan, dobiva
kanal u sredini suvog tvrñavskog rova. pri spravljanju kinina; upotrebljava se i kao
kinetika (grč. kinetikos pokretan, koji lek protiv groznice.
pokreće) deo dinamike koji istražuje odnose kinodroi (grč. kyon, pas, drćmos put, cesta)
izmeñu kretanja tela i sila koje dejstvuju na sportske trkalište za pse.
njih (supr. statika); pr. kine-tički. kinologija (grč. kyon gen. kynos pas, logfa)
kinetička energija fiz. energija kretanja, tj. nauka o psima i o psećim rasama.
sposobnost jednog tela da svojim kretanjem kinoreksija (grč. kyon, orexis težnja, prohtev,
izvrši rad, zvana još i živa sila: polovina žudnja) med. kurjačka glad, pasja glad,
proizvoda iz mase tela i kvadrata njegove neodoljiva žudnja za jelom.
brzine (supr. potencijalna energija ili energija kinoskop (grč. kinesis kretanje, skopeo
položaja). gledam) aparat za presnimavanje televi-
kinetičke veštine mimičke veštine. zijskih emisija sa televizijskog ekrana.
kinetograf (grč. kinetos pokretljiv, pomičan, kinoteke (grč. kineo krećem, theke kutija,
grapho pišem) v. kinematograf. sanduk; ostava) zbirka filmova, filmska
kinetografija (grč. kinetos, grapho) pismo za arhiva; zgrada u kojoj se nalazi' ovakva
plesne pokrete; upotrebljava se u nekoliko zbirka.
zemalja: SAD, Nemačkoj, Vel. Britaniji i dr. kinofikacija (grč. kineo okrećem, vrtim, lat.
kinetoze (grč. kineo okrećem, vrtim) pl. med. facere činiti, raditi) uvoñenje i širenje
poremećaji vegetativnog nervnog sistema koji kinematografske mreže; populari-zacija
se ispoljavaju bledilom, gañenjem i kinematografske umetnosti.
povraćanjem kod osoba izloženih posebnim kinofobija (grč. kyon pas, phobos strah) med.
pasivnim kretanjima za vreme plo-vljenja, bolesni strah od pasa.
letenja i vožnje automobilom i vozom. kinteron (šp. quinteron) „petina crnca";
kinetoskop (grč. kinetos, skopem gledati, potomak Evropljanina i kvarteronke; up.
pogledati) v. kinematograf. kvarteroni.
kinetofon (grč. kinetos, phone zvuk, ton) kindžal (rus. kinžalð, tur. hancer) nož sa
Edisonov pronalazak: kombinacija oštricom na obe strane, bodež.
kinematografa i gramofona, pri kojoj radnju kionitis (grč. ki'on peca) med. zapaljenje resice.
na slici prate odgovarajuće reči, preteča kionoptoza (grč. ki'on, ptosis pad) med. spadnu-
tonfilma. tost resice.
kinefot (grč. kineo krećem, pokrećem, phos kionofaranks (grč. kion, pharanx klisura) med.
gen. photos svetlost) aparat za gledanje rascep resice.
malih kinematografskih slika, poreñanih na kiosk (tur. košk ugao, ćošak) orijentalski
ploči u krugu ili zavojito, spi-ralno, sličan hladnjak u bašti na stubovima; istaknuti deo
kartoskopu. na orijentalskim zgradama u obliku
kinidin (per. quina) hen. smolasti sastojak kore zatvorenog balkona; ulični paviljon od
kininskog drveta, po hem. sastavu sličan drveta, gvožña ili stakla u kome se prodaju
kininu; služi kao lek kod živča-nih novine, duvan i sl.
poremećaja srca. kiotrofija (grč. kyos zametak, breme, trophe
kinizam v. cinizam. ishrana) med. ishranjivanje zametka u materici.
kinin (per. quina) form. osoben alkaloid, so koja kioforija (grč. kyos, phoreo nosim) med. nošenje,
se pravi od kore kininskog drveta, poznato vreme trudnoće, trajanje trudnoće.
odlično sredstvo protiv groznice. kip (mañ. kep slika, lik) 1. Um. izvajan lik
kininizacija (nlat. cininisatio) med. opšta čoveka u glini ili kamenu; statua, spomenik.
upotreba kinina kao sredstva za predo-hranu kip 2. novčana jedinica Laosa, deli se na 100
od bolesti, naročito u malaričnim krajevima. ata.
kininovac (per.) vot. rod tropskog visokog drveta kiper (nem. Kipper) l. teretno vozilo
iz čije se kore dobija kinin. (obično kamion) sa pokretnom karoseri-jom
kinici (grč. kynikos) pl. fil. v. cinici. za brzo istovarivanje tereta; 2. dizalica, lift.
kino (grč. kineo krećem) kraći izraz za kir (grč. kyrios) gospodin, gospodar (naročito
kinematograf. kao sastavni deo osobnog imena, npr. Kir-
Janja); ćir.
kiraet 425 kitab

kiraet (arap.) kod muslimana: čitanje, reci- kisa (grč. kissa) med. gañenje na obična jela i
tovanje Korana. bolestan prohtev za neobičnim jelima kod
kirasa (fr. cuirasse) oklop (kožni, gvozdeni i trudnih žena; kita.
sl.) koji je štitio grudi i leña vojnika; grudni kislev (hebr.) treći mesec jevrejskog kalendara.
deo oklopa. kismet (tur. kismet, arap. qisma) sudbina, udes,
kirasir (fr. cuirassier) konjanik sa prsnim ono što je proviñenje svakom unapred
oklopom. odredilo.
Kirgizi pl. nomadski narod tursko-tatar-skog kismis (ind.) vrsta istočnoindijskog ka
plemena, živi u Kirgijskoj stepi, izmeñu tuna. J
Urala i Irtiša. kisoida (grč. kissos bršljan, eidos oblik, vid)
kire (fr. sigee, ital. corata) lov. deo ubijene mat. linija bršljanastog lista, kriva linija trećeg
divljači koji se daje psima (utroba i krv). stepena.
kirenajici pl. fil. pristalice Sokratovog učenika kist (rus. kistv) slikarska četkica, kičica; četkica
Aristipa iz Kirene, koji su smatrali kao za bojenje; fig. način, tehnika slikanja,
najviše dobro hedonizam (načelo slikarski stil; veština slikanja, slikarski rad,
zadovoljstva). slikarstvo; slikar.
kireta (fr. curette, curer) med. greblica, naročita nista (grč. kystis mehur, kesa) znat. mokraćni
kašika na dugačkoj dršci za čišćenje mehur, mokraćna bešika; med. okruglasta i
materice. šuplja oteklina sa kašastim ili tečnim
kiretaža (fr. curettage) med. čišćenje materice sadržajem; kistis.
pomoću kirete. kistalgija (grč. kystis mokraćni mehur, algos bol)
kirzomfalus (grč. kirsos prskanje ili proširenje med. bol u mokraćnom mehuru; kistodi-nija.
krvnog suda, omphalos pupak) med. kistis (grč. kystis) znat. v. kista.
proširenost trbušne vene. kistitis (grč. kystis mokraćni mehur) 1. med.
kirzotomija (grč. kirsos, tome sečenje, re- zapaljenje mokraćnog mehura.
zanje) med. odsecanje vene, odvajanje vene kistitis (grč. kysthos stidnica) 2. med. zapaljenje
sečenjem. usmine (na ženskom spolnom organu).
kirzoftalmija (grč. kirsos, ophthalmos oko) kističan (grč. kystis mehur; kesa) pr. koji se tiče
med. zapaljenje očiju sa proširenjem vena. mokraćnog mehura; mehurast, beši-čast.
kirzocela (grč. kirsos, kele kila, prosutost) med. kistodinija (grč. kystis, odyne bol) med. v.
prosutost vena, proširenost semene vene. kistalgija.
kirzus (grč. kirsos) med. proširenje vene. kistolit (grč. kystis, llthos kamen) med. kamen
kiri (skr. Ci) fiz. ranija jedinica za merenje u mokraćnom mehuru.
aktivnosti radioaktivnih supstanci; predstavlja kmetom (grč. kystis) med. izraštaj podeljen na
3,7H1010 radioaktivnih raspada u sekundi; više šupljine sa tečnom ili pihtijastom
naziv po francuskoj naučnici poljskog sadržinom.
porekla Mariji Kiri; danas se za jedinicu kistopatija (grč. kystis, pathos bol, bolest) med.
uzima bekerel. oboljenje mokraćnog mehura.
kirija (arap. kira) zakup, zakupnina, zakup-na kistoskop (grč. kystis, skopeo posmatram,
cena. gledam) med. sprava (ili: ogledalo) za pregled
kirije eleison (grč. kyrios gospodin, eleeo sažalim mokraćnog mehura.
se, smilujem se) Gospodi pomiluj! — reči kistoskopija (grč. kystis, skopeo) med. pregled
kojima počinje katolička misa. mokraćnog mehura kistoskopom.
kirij(um) hem. radioaktivan trovalentni kistotom (grč. kystis, tome sečenje, rezanje)
elemenat, atomska masa 247, redni broj 96, med. nož za prorezivanje mokraćnog mehura.
znak St; ime po Mariji k Pjeru Kiri. kistotomija (grč. kystis, tome) med. operativne
kiriologija (grč. kyrios glavni, presudan, logia) otvaranje, prorezivanje mokraćnog mehura.
pravo značenje, stvarno značenje, pravi kistocela (grč. kystis, kele) med. kila (ili:
smisao. prosutost) mokraćnog mehura.
kiriološki (grč. kyrics, logos) prid. što treba kit (grč. ketos) l. zool. najveći sisar koji živi u
razumeti u pravom smislu; u pravom izrazu; okeanima, Balaena mysticetus.
prirodno predstavljene, prirodno prikazano. kit (nem. Kitt) 2. meka, testasta tvar, sup-stanca
Kirka (grč. Kirke) kit. grčka čarobnice koja je koja se, posle upotrebe, stvrdnjava; služi za
pretvarala ljude u životinje, poznata po tome pričvršćivanje čvrstih tela (npr. prozorskih
što je kod sebe zadržavala Odiseja kad se okana).
vraćao od Troje (Homerova „Odiseja"); fig. kit 3. egipatska jedinica za težinu.
opasna ljubavnica; astr. ime jednog asteroida kita (grč. kitta) med. v. kisa.
otkrivenog 1855. godine. kitab (arap.) knjiga, pismo; Koran, ćitab.
kirner (nem. Korner) v. kerner.
kirtoma (grč. kyrtoma) med. otok, taka, micina.
kitajka 426 klarirati

kitajka (rus. kitaika) trg. vrsta kineske svilene klav(e)sen (fr. clavecin) muz. žičani muzički
ili pamučne tkanine; u Češkoj: vrsta finog instrumenat, preteča današnjeg klavira; up.
katuna. klavičembalo.
kotara (grč. kithara) muz. v. gitara. klavus okuli (lat. clavus oculi) med. ispad dužice
kitatka (rus.) vrsta kineske pamučne tkanine. (oka) kroz otok na rožnjači.
kitirati (nem. kitten) spojiti, stajati kitom; kitovati. klavus pedis (lat. clavus pedis) med. žulj na
kitnkes (nem. Quitten-kase) „sir od duša", nozi, kurje oko.
spihtijan sok od kuvanih dunja. klavus histerikus (nlat. clavus hystericus) med.
kitovati v. kitirati. žestok bol samo na jednom mestu glave.
kit u dubl (fr. quitte ou double) u igri: ili klajderštok (nem. Kleiderstock) vešalica za
gubitak povratiti ili dvostruko platiti; fig. odela, čiviluk.
staviti sve na kocku, ili ostati ili propasti. klajster (nem. Kleister) obućarski lepak; ćiriš.
kifl(a) (nem. Kipfel) vrsta finog peciva obično klak (fr. claque) šamar; potplaćeni plje-skači
u obliku polukruga. (u pozorištu); šešir (cilindar) na sklapanje.
klaker (fr. claqueur) plaćeni pljeskač; up. klak.
kifoza (grč. kyphos grba) med. krivljenje (ili: klakson (eng. clack škljocati, lat. sonus glas)
iskrivljenost) hrpta (kičme) unazad, grbavost, zvučni signalni, alarmni ureñaj, sirena.
grba; up. lordoza, sholioza. klaksofon (eng. clack, grč. phone glas) v.
kifom (grč. kyphoma grba) med. v. kifoza. klakson.
kič (nem. Kitsch od eng. sketch ekipa) klamer (nem. Klammer) spojnica, spojka, spa-
prvobitno, naziv za jeftinu robu iz oblasti jalica, žabica.
primenjeno umetnosti; sada opšti naziv za klamfa (nem. Klampfe) gvozdena kuka kojom
proizvode likovne, literarne i muzičke nazovi se sastavljaju grede i slični veći predmeti.
umetnosti. klan (kelt.) 1. u Škotskoj: bratstvo čiji su
kičma (tur. kif stražnja strana) leña, leñni stub. članovi verovali da vode poreklo od jednog
kjat burmanska novčana jedinica, deli se na 100 osnivača, tako da je starešina bratstva imao
pjasa. nad njima neku vrstu patri-jarhalne vlasti
Kju-kluks-klan (eng. Ki Klux Klan) naziv (klansko ureñenje ukinuto 1745. god.); 2. eš.
tajne rasističke organizacije u SAD koja širi naziv za bratstvo čiji se članovi smatraju
rasnu diskriminaciju i sprovodi teror nad krvnim srodnicima, te, prema tome, ne
Crncima i naprednim pokretima u SAD. sklapaju izmeñu sebe brakove, svete se
Organizacije osnovana 1867, ukinuta zajedničkom neprijatelju i dr.; fig. grupa ljudi
zakonom od 1871. ponovo oživela 1915. vezanih zajedničkim interesima.
godine. klandestina posesio (lat. clandestina possessio)
klabo (fr. clabaud) kevkalo; vrsta levačkih pasa prav. imanje do koga je neko došao potajno.
klempavih ušiju. klandestina sponzalia (lat. clandestina spo-salia)
klavijatura (lat. clavis ključ) muz. sve dirke, red i pl. prav. potajni verenici.
raspored dirki na klaviru i orguljama; klandestinum konjugijum (lat. clandestinum
tastatura. coniugium) prav. potajni brak.
klavikula (lat. clavicula ključić) aiat. ključna kost, klapa (nem. Klappe) film. naročita pločica sa
ključnjača. udarnim delom odozgo sa koje se snimaju
klavikularan (lat. clavicula ključić, nlat. oznake za obeležavanje pojedinih kadrova
clavicularis) znat. ključnjačni, koji se tiče filma; klapna.
ključne kosti. klapna (nem. Klappe) l. v. ventil; 2. deo
klavir (lat. claviarium, fr. clavier) muz. mehanizma koji putem pritiska, pomeranje i
najvažniji instrumenat sa dirkama i žica-ma, sl. služi za zatvaranje ili otvaranje nekog
kod koga obim tonova iznosi šest i po do otvora, uključivanje ili isključivanje nekog
sedam oktava. ureñaja i dr.; 3. film. v. klapa.
klavirštimer (nem. Klavierstimmer) onaj koji klarina (ital clarino) muz. truba, trompeta.
podešava, ugaća, štimuje klavire. klarinet (fr. clarinette) muz. drveni duvački
klavis (lat. clavis) ključ; muz. dir ka kod orgulja instrumenat, vrsta flaute; pronañen oko 1700.
i klavira; notni ključ, znak kojim se godine.
obeležava ton nota; filološkiklavis jezički klarinetist(a) (fr. clarinette) svirač u klarinet.
ključ, rečnik, npr. Clavis Homeria rečnik sa klarirati (lat. clarare) razjasni™, izvesti na
tumačenjem Homerovih reči. čistinu; obaviti carinski postupak pri dolasku
klavihord (lat. clavis, grč. chorde žica) stariji, ili odlasku broda; oslobodi-
klaviru sličan muzički instrumenat.
klavičembalo (ital. clavicembalo) muz. v.
klavihord.
klarisimus 427

ti robu pošto se odgovori svim carin-skim je u nekoj književnosti, s obzirom na


obavezama. vrednost, najbolje, prvorazredno. klasična
klarisimus (lat. clarissimus) „najslavniji", starina vreme starih Grka i Rimljana.
Visost, Svetlost (grof, titula). klasna borba borba o prevlast dveju klasa koje
klarifikacija (nlat. clarificatio) bistrenje, se" po političkoekonomskom položaju i
prečišćavanje (neke tečnosti); prav. pogledima, meñusobno razlikuju; u užem
objašnjenje, izviñanje, izviñaj. smislu: borba modernog proletarijata protiv
klasa (lat. classis razred) bog., zool. 1. razred, kapitalističkog društvenog ureñenja. „U
kolo; 2. u sociološkom smislu: „Klase se zovu modernoj istoriji bar je, dakle, dokazano da
velike grupe ljudi koje se razlikuju po svome sve političke borbe jesu klasne borbe i da se
mestu i istorijski odreñenom sistemu sve emancipacij-ske borbe klasa, uprkos
društvene proizvodnje, po svome odnosu . . . svome nužno političkom obliku — jer je
prema sredstvima za proizvodnju, po svojoj svaka klasna borba politička borba —
ulozi u društvenoj organizaciji rada i, prema najzad okreću oko ekonomske
tome, po načinu dobijanja bogatstva kojim emancipacije". Fridrih Engels.
raspolažu" (Lenjin). Klase su istorijski klasna svest celokupan pogled na svet jedne
prolazna kategorija. Po marksizmu, borba društvene klase do koga je došla i u kome je
klasa u savremenom društvu nužno vodi vaspitana na osnovu svoga političkoe-
diktatu-ri proletarijata kao obliku ukidanja konomskog položaja i opštih uslova života.
klasa; 3. vrsta; razred, učionice, odeljenje; klasni porez neposredan porez, pri kome se
voj. obveznici kojima iste godine pada rok poreski obveznici razvrstavaju u odreñene
služenja; sp. npr. konj od klase odličan konj, klase, prema spoljnim oznakama (socijalni
odličan trkač. položaj itd.), i prema tome se različito
klaser (lat. classis razred) u filateliji: naročita oporezuju.
knjiga za umetanje i čuvanje maraka i klauza (nlat. clausa, clausum, claudere
duplikata maraka; zbirka predmeta složenih zaključati, zatvoriti) prebivalište, koliba;
po nekom redu, principu, kolekcija. kaluñerova ili isposnikova ćelija; tesnac,
klasik (lat. classicus) v. klasici. klanac; sprava za valjanje stabala sa planina
klasirati (fr. classer, lat. classis) razvrsta-ti, u doline.
razvrstavati, deliti ili podeliti na redove, kola, klauzula (lat. clausula) prav. uslov koji
vrste itd.; odrediti vrednost, red. rang, klasu. ograničava, odredba, tačka, član (ugovora,
klasifikacija (lat. classificatio) podela, raspored, zakona); ret., muz. zaključak jednog perioda;
razvrstavanje, logička klasifi-kacija podela sine klauzula (lat. sine clausula) bez
obima jednog pojma, tj. podela toga pojma na ograničenja.
one pojmove koje on pod sobom obuhvata, klauzura (lat. claudere zaključati, zatvoriti,
npr. pojam paralelograma deli se na: kvadrat, clausura zatvor, brava) zatvaranje; hapšenje,
pravougaonik, romb i romboid. manastirski haps; manastirska osamljenost;
klasifikovati (nlat. classificare), razvrsta-ti, pismeni zadatak na završ-nim državnim
razvrstavati, podeliti na vrste, grupe, kola, ispitima koji se radi pod nadzorom članova
redove i dr.; ocepiti (učenike). ispitne komisije (u zatvoreno j sobi).
klasificirati v. klasifikovati. klaustrofobije (lat. claudere, grč. phobos
klasici (lat. classici) pl. u starom Rimu: grañani strah) strah od zatvorenih prostora. klaustrum
prve klase; docnije: istaknuti pisci grčke i (lat. claustrum) manastir, „zatvoreno mesto"; u
rimske starine; u novijim književnostima: katoličkim manastirima: unutrašnje dvorište
pisci koji su pisali ugledajući se na starogrčke okruženo tremovi-ma sa arkadama (klaustar);
i rimske pisce, ili oni čija dela, po vrednosti samostan; klo-ster.
spadaju u prvi red; sit. klasik. kleidagra (grč. kleis, kleidos ključnjača, agra
klasicizam (lat. classis) pravac u novijoj ispadanje, napad) med. kostobolja ključ-
književnosti i umetnosti čija je glavna odlika njače.
ugledanje na slična dela klasične starine i kleidomantija (grč. kleis ključ, manteia
renesansa; supr. romangizam. proricanje) proricanje po ključevima, gatanje
klasicitet (lat. classis) ono što je primer-no, u ključeve.
uzorno, nedostižno, npr. stil. kleplovati (nem. kloppeln) u ženskom ruč-nom
klasičan (lat. classicus) koji se odnosi na klasike radu: plesti čipku drvenim štapićima
ili potiče od klasika, antički; uzorit, odličan, (iglama).
prvorazredan; klasični jezici grčki i latinski klepsidra (grč. klepsydra, klepto skrivam,
jezik. hydor voda) starinski vodeni časovnik
klasična književnost književnost starih Grka i sličan peščaniku, peščanom satu. klepte (grč.
Rimljana; u širem smislu: ono što kleptes) pl. v. klefte.
kleptoman 428

kleptoman (grč. klepto kradem, mania klijentela (lat. clientela) štićenici, kli-jenti
pomama, ludilo) osoba opterećena bolesnim i advokata; bolesnici, pacijenti lekara;
neodol>ivim nagonom za krañom. mušterije trgovca.
kleptomanija (grč. klepto, mania) med. bolestan i klik (eng. cliks) liigv. fonetski termin za glasove
neodoljiv nagon za krañom kod psihopata, nekih afričkih i dr. jezika koji se proizvode
slaboumnih, epileptičara i histeričnih osoba; na taj način što se vazduh uvuče unutra pa se
kleptosine. pritom crkne jezikom.
kleptosine (grč. kleptosyne lupeštvo, lo- klika (fr. clique) društvo za spletkarenje ili
povština, kraña) v. kleptomanija. varanje, meñusobno pomaganje neča-snim
kler (fr. dere, grč. kleros ždrebljenjem sredstvima, bagra, fajta.
dobijeno, nasleñeno dobro) sveštenstvo, klima (grč. klima nagib, predeo Zemlje, klinč
duhovništvo; duhovnički stalež. naginjem) podneblje, stanje (ili okolnosti,
klerik (grč. kleros) sveštenik, duhovnik; pisac, prilike) jednog predela, ili kraja, neke oblasti
naučnik; klirik. u odnosu prema pretežnim pojavama kao što
klerikalan (grč. kleros) sveštenički, koji su temperatura, vlaga itd., osobito ukoliko to
pripada svešteničkom staležu; koji u radu utiče na životinjski i biljni život.
strogo vodi računa o interesima crkve i klimazona (grč. klima, zone pojas) geol. oblast sa
sveštenstva (ultramontan). odreñenom klimolg(od koje zavisi stvaranje
klerikalac (grč. kleros) pristalica sveštenstva i Zemlje).
klerikalizma. klimaks (grč. klimax lestve, stube) penjanje;
klerikalizam (grč. kleros) sistem politike i poet. reñanje u kome se ide od činjenica
ideologije katoličkog ultramontanskog najmanje važnosti ka onima koje su
sveštenstva, koje u svima svojim postupcima i najvažnije, npr.: „Će obrne hoće nišaniti, (ðe
javnom radu vodi prvenstveno računa o nišani hoće pogoditi,) ðe pogodi melem ne
interesima katoličke crkve i svoga staleža. trebuje"; gradacija.
klerikat (nlat. clericatus) sveštenički stalež, klimakterij (grč. klimakter stupanj, lestvna
sveštenstvo. prečaga) med. doba kod žene kada joj prestaje
klerogamija (grč. kleros, gamia ženidba, menstruacija; fig. stupanjska godina, opasna ili
udaja) sveštenički brak. prekretna godina u ljudskom životu.
klerokratija (grč. kleros, kratfa vladavina, klimakteričan (grč. klimakterikćs stupanj-ski,
vlast) vladavina, svešteničkog staleža, stepenski) klimakterične godine kritične
vladavina, uticaj i moć klerikalaca. „opasne" godine (kod žena doba kad im se
kleromantija (grč. kleros, manteia prori-canje, spolne funkcije počnu gasiti, izmeñu 45—
gatanje) proricanje iz kocaka ili datih 55, a kod muškaraca izmeñu 50—60 godine).
brojeva. klimatizator (grč. klima) aparat kojim se
klerofašizam (grč. kleros, ital. fascismo) reguliše i održava odgovarajuće temperatura
moralna i fizička saradnja i sprega ri- u zatvorskoj prostoriji.
mokatoličkog sveštenstva (naročito višeg, sa klimatizacija (fr. climatisation) održavanje
biskupima i Vatikanom na čelu) sa fašizmom odgovarajuće temperature i vlažno-sti
i fašističkim državama (Nemačkom, Italijom vazduha u zatvorenim prostorijama pomoću
i Španijom) u borbi protiv naprednih i klimatizatora.
demokratskih ideologija i država u svetu, klimatika (grč. klima) nauka o uticaju klime,
naročito pred drugi svetski rat i u vreme podneblja, na telo.
njegovo. klimatografija (grč. klfma, grapho) opisivanje
klime.
klerus (grč. kleros, lat. clerus) sveštenički klimatologija (grč. klima, logia) nauka o klimi
stalež, sveštenstvo; up. klir. (deo fizičke geografije).
klefte (grč. kleptes) pl. hajduci koji su se, kad klimatoterapija (grč. klima, therapeia lečenje)
su Turci pokorili Grčku, povukli u planine lečenje uticajem klimatskih prilika.
severne i srednje Grčke i odatle radili na klimatske bolesti bolesti koje, uglavnom,
osloboñenju svoje otadžbine; kleše. posredno ili neposredno, izaziva klima
klizeometar (grč. kh'sis savi j anje, nagib, (toplota, vlažnost, vetar, nadmorska visina
metron) ned. instrumenat za merenje ženske itd.); pretežno su tropske prirode, javljaju se
karlice (zdelice). u žarkom pojasu.
kliziometar (grč. klisis, metron) ned. v. klimatski (grč. klima) koji se odnosi na klimu,
klizeometar. koji je u vezi sa klimom.
klizma (grč. klysma) v. klistir. klinike (grč. klinikos koji leži bolestan u
klijen(a)t (lat. cliens gen. clientis „onaj koji se krevetu, kline ležište, krevet) med.
odziva" svom zaštitniku, grč. Muo čujem, proučavanje u praktičnoj medicini na samim
slušam) štićenik; lice koje se poverilo bolesnicima; bolnica, zdravstveni zavod gde
advokatu da mu ovaj štiti interese; med. se daju takve pouke studentima medici-
bolesnik, pacijent; trg. mušterija, kupac.
kliničar 429

ne; stacionarna klinika bolnica čiji bolesnici šenje lekova i hrane; sprava pomoću koje se
služe i kao nastavni materijal; poliklinika to vrši.
zavod u koji dolaze bolesnici radi saveta; klistirati (grč. klyzo ispiram, ispiram creva)
ambulatorna klinika poseta bolesnicima u ispirati creva pomoću klistira.
njihovim stanovima (naročito od strane klitoridektomija (grč. kleitoris, gei. kleitori-dos
mlañih lekara) lečenje bolesnika koji ne leže u sekilj, sikilj, dražica, ektome iseca-nje) med.
postelji. operativne vañenje klitorisa.
kliničar (grč. kline ležište, krevet) med. nastavnik klitorizam (grč. kleitoris) med. bolesni otok
u klinici; student koji posećuje kliniku radi klitorisa; protivprirodna upotreba se-kilja,
učenja. dražice radi zadovoljenja spolnog nagona.
klinički (Grč. klinikos) koji se tiče lečenja
bolesnika vezanih za postelju; klinički klitoris (grč. kleitoris) med. sekilj, sikilj, dražica
institut ustanova za proučavanje bolesti i (valjčast organ na prednjem i gornjem delu
lečenje bolesnika pored bolesničke postelje. ženskog spoljašnjeg spolnog organa).
klinkeri ( eng. clinker) pl. sp. trkački čamci klitoritis (grč. kleitoris) ned. zapaljenje klitorisa.
preklopne gradnje. klif (eng. cliff) strmo zemljište koje se uzdiže
klinoidan (grč. kline krevet, postelja, eidos visoko iznad vode (mora) ili okol-nog
oblik, vid) posteljast, krevetast, u obliku zemljišta.
postelje, sedla (kost). kliše (fr. cliche) fotografski snimak na staklu
klinologija (grč. kline, logia) ned. nauka o ili metalno j ploči, stereotipne ploča, otisak
najboljem i najcelishodnijem načinu nego- slike, kalup sa slikom (slika za
vanja i lečenja bolesnika. umnožavanje).
klinometar (grč. klinein nagnuti, nagibati, kliširati (fr. clicher) prenositi (ili: preneti) sliku
metron mera, merile) rudarski instrumenat za na kalup (kliše) radi umnožavanja.
merenje nagibnog ugla brdskih slojeva. klišograf (fr. cliche, grč. grapho pišem) sprava
klinoskop (grč. klino nagnem, nagibam, sko-reb za kliširanje elektromehaničkim putem;
posmatram) rudarski instrumenat koji upotrebljava se većinom u novinarstvu.
pokazuje da li neka površina ili linija
odstupa od vodoravnog pravca. kloaka (lat. cloaca) ñubrište, pomijara;
klinotehnika (grč. kline postelja, krevet, podzemni odvodni kanal za nečistoću; zool.
technike) med. veština ureñenja bolnica, zajednički odvodni kanal za izmet i mokraću
bolesničkih soba i dr. kod ptica.
klinč (eng. clinch) sp. u boksovanju, pesni- klovn (eng. clown, lat. colonus seljak, budala)
čenju: položaj kad se borac nasloni na (ili šaljivčina na staroengleskoj pozornici (ono
uhvati za) svog protivnika i na taj način ga što je Hanswurstkod Nemaca); danas:
sprečava da zadaje udarce. komedijaš, lakrdijaš, pajac u cirkusu klaun.
Klio (grč. kleio, kleos dobar glas, slava) nit. klozet (stfr. dem. od clos, lat. clausum od
jedna od devet muza, muza zaštitnica claudere zaključati, zatvoriti) nužnik, zahod;
istorije, obično predstavljena sa engleski klozet nužnik u kojem se nečistoća
poluotvorenim smotuljkom hartije u ruci; up. spira vodom u dovodnu jamu.
muza. klon (grč. klon klica, mladica) biol. red direktnih
kliper (eng. clipper) vrsta severnoamerič-kih potomaka nasledio Jednorodnih organizama
brzih trgovačkih jedrilica u XIX veku; (ili odvojenih ćelija u kulturama) nastalih
veliki transportni avion. kao rezultat bespol-nog ili vegetativnog
klir (grč. kleros) v. kler. razmnožavanja od jednog zajedničkog
kliring (eng. clearing) u ekonomskoj politici: pretka; u mikrobiolo-giji klon predstavlja
sistem razmene dobara kome je cilj da uvozi sveukupnost potomaka jedne ćelije
iz jedne države u drugu budu podjed-naki, tj. rodonačelnika (nasleñuju se geni samo jednog
da roba robu plaća; trg. plaćanje obaveza bez pretka — samo oca ili samo majke).
davanja gotovog novca ili deviza, prostim kloničan (grč. klonćs žestok pokret, silan
prenošenjem sa svog računa kod neke banke pokret) med. trzav, trzajni; supr. toničan.
na račun onoga prema kome se imaju klonuo (grč. klonos) med. trzajni grč, trza-vica.
obaveze plaćanja. klonfer (nem. Klempner) limar.
kliring-haus (eng. clearing-house) ustanova u kloster (lat. claustrum, nem. Kloster) manastir,
kojoj bankari izravnavaju svoja potraživanja samostan.
(menična, čekovna i dr.); prva ovakva klot (eng. cloth) sukno, platno, materija za
ustanova osnovana je 1775. u Londonu. postavu.
klistir (grč. klyster štrcaljke) ubrizga-vanje
tople ili hladne vode (često sa dodatkom
zejtina, soli, sapuna, sirćeta ili male
količine, glicerina) u creva radi ispiranja i
čišćenja od zaostale hrane (upotrebljava se i
za direktno uno-
klu 430 kovarijacija

klu (fr. clou čavao, klin) fig . vrhunac, centralna, koaksacija (lat. coaxatio) v. koasacija.
najuzbudljivija tačka neke priredbe. koaksijalan (lat. sit sa, axis oca, osovina,
klub (eng. club) uže društvo (političko, nlat. coaxialis) saosni, saosovinski, sa
književno, prijateljsko) i mesto gde se takvo zajedničkom osom (ili: osovinom). koaktivan
društvo sastaje; sportske društvo; prid. (lat. cogere primorati, prinudi-
klupski. ti, coactio primoravanje, prinuñenje) pri-
kna (tur. kina, arap. hinna') misirska kalina, nudan, prisilan, koji ima pravo da pri-
egipatska pasjakovina (Lawsonia intermis) sili. koakcija (lat. coactio) prinuda, prisilja-
čijim listom žene na Istoku bojadišu nokte i vanje; prinudno naplaćivanje. koala zool.
kosu crvenkastonarandžastom bojom. vrsta sisara torbara (Phasedarc-
knedla (nem. Knodel) kup. poznato jelo od tus cinerens) koji živi u Australiji; sli-
brašna i jaja (sa sirom, šljivama i dr.) oblika čan je malom medvedu. koalescencija (nlat.
lopte, valjušak. coalescentia) med. sra-
tsnjszdga V^P^- VcnSesis "češanj^ med. rðDŠčnšaip šćivanje; sraslost.
mesto, ožiljak ili rana napravljena če-šanjem.
knezmus (grč. knesmos) med. svrab. Kneset stati; koalizirati.
(hebr.) službeni naziv za izraelski koalizirati (fr. coaliser) v. koalescirati.
Parlament. koalirati (lat. coalescere) udružiti, sjedi-niti.
knidozis (grč. knide kopriva) med. svrab, koalicija (lat. coalitio) udruživanje, savez;
svrbljenje; koprivnjača; pšbanje koprivama naročito: udruživanje više sila ili političkih
(kod neosetljivosti), urtikarija. kniks (nem. stranaka protiv zajedničkog protivnika.
Knicks) poklon pred kim sa koaptacija (lat. co-aptatio) podešavanje,
malim poklecavanjem. prilagoñavanje; med. nameštanje slomljenih
knisoregmija (grč. kni'ssa miris pečenja, ili osakaćenih udova.
regnymi izbijem, pokuljam) med. podrigi- koaptirati (lat. co-aptare) sastaviti, priljubiti;
vanje. podesiti, prilagoditi.
knuta (rus. knut, got. hunto) bič, kamdžija; koarktacija (lat. coarctatio) jako sužavanje,
naročiti bič od neučinjene kože kojim su u stešnjavanje, stešnjenje, zbijanje; jako su-
Rusiji, sve do 1845, šibali one koji su ženje, jaka suženost, stešnjenje, stešnje-nost.
osuñivani na macke. koartikulacija (nlat. coarticulatio) znat. sastav (ili
koagulancia (lat. coagulantia) pl. med. sredstva spoj, veza) dveju kostiju; sinar-troza.
koja izazivaju zgrušavanje krvi i krvne koacervacija (lat. coacervatio) ret. gomilanje,
surutke (krvnog seruma). koagulativan (nlat. nagomilavanje (dokaza, razloga).
coagulativus) zgrušavan, koji izaziva kobalt (nem. Kobalt, ista reč kao Kobold, jer su
zgrušavanje, koji pomaže usiravanje. nekad rudari smatrali da nema vrednosti)
koagulacija (lat. coagulatio) zgrušavanje, hen. elemenat, atomska masa 58,9332, redni
zgrušanje, grušanje, sasiravanje, usiravanje, broj 27, znak So, belosiv metal, tvrñi od
usirenje; zgrušanost, sasirenje, sa-sirenost, gvožña, kovan je magneti-čan, ima ga u
usirenje, usirenost. koagulirati (lat. coagulare) prirodi samo u obliku jedinjenja sa arsenom i
zgrušati, zgru-šavati, sasiriti, sasiravati, sumporom; od njegovog oksida dobiva se
usiriti, usiravati; zgrušati se, zgrušavati se, lepa plava boja (smalta) za bojenje stakla i
sasiriti se, sasiravati se, usiriti se, usiravati glazura za grnčariju; kobalt-ultramarin plava
se, zdrigosati se. koagulum (lat. coagulum) boja sastavljena od kobaltovog oksida i gline.
sredstvo za zgrušavanje; med. krvni kolač kobaltna bomba med. ureñaj kojim se omogućuje
koji se stvara pri zgrušavanju krvi. primena radioaktivnog kobalta za
koadjuvancija (nlat. coadjuvantia) pomoć, sa- ozračavanje i uništavanje malignih ćelija;
radnja. tehiol. ureñaj za dobijanje radiograf-skih
koadjutor (nlat. coadjutor) pomoćnik; pomoćnik snimaka metalnih ili betonskih delova; voj.
ili unapred odreñeni naslednik crkvenog hidrogenska bomba sa omotačem od kobalta
velikodostojnika kod katolika, naročito koji prilikom eksplozije razvija radioaktivni
nadbiskupa. koadjutorat (nlat. coadjutoratus) kobaltni prah ogromne snage.
zvanje i koboldi (nem. Kobolde) pl. u nemačkoj mito-
služba koadjutora. logiji: ružni, pakosni, kao patuljci mali
koadjutorkinja (nlat. coadjutor) pomoćnice ili domaći i brdski demoni.
unapred odreñena naslednica jedne opatkinje, kobre (port. cobra, lat. colubra zmija) zool.
igumanije. istočnoindijska naočarka (zmija otrov-nica).
koadunacija (nlat. coadunatio) ponovno spa- kovarijacija (lat. co-variatio) v. korelacija.
janje, udruživanje onoga što je ranije bilo
odvojeno.
koventrirati 431 koercitivan

koventrirati (eng. Coventry) bombardovanje»! kodenuncijat (nlat. co-denuntiatus) prav.


topovima i iz vazduha jedan grad ili saoptuženik, saokrivljenik.
naselje pretvoriti u gomilu ruševina (kao što kodecernent (nlat. co-decernere saodlučiti,
su Nemci, u prvoj fazi drugog svetskog rata sarep!iti) učesnik u donošenju odluke,
učinili sa engleskim indu-strijskim gradom saradnik na donošenju odluke.
Koventrijem); up. ham-burgirati. kodivizija (nlat. co-divisio) sporedna podela
koverat (fr. couvert) v. kuvert. nečega po drugom nekom načelu.
koverkot (eng. covercoat) glatka vunena tka- kodirektor (nlat. codirector) saupravnik,
nina; ogrtač od takve tkanine. saupravitelj.
kovrdžast (tur. Kivircik) kudrav, kuštrav, kodirekcija (nlat. codirectio) sauprava, sau-
loknast. pravljanje.
kovrdžica (tur. Kivircik) lokna, pramen uvijene kodifikator (nlat. codificator) sastavljač
kose. zakonika (ili: zbornika zakona).
kogitabilan (lat. cogitabilis) zamišljiv, koji se kodifikacija (lat. codex zakonik, facere činiti,
može zamisliti. praviti) pribiranje pojedinačnih zakona i
kogitacija (lat. cogitatio) fil. mišljenje, njihovo sreñivanje i unošenje u jedno
razmišljanje, smišljanje; svesnost, svest. jedinstveno, sistematsko delo.
kogito, ergo sum (lat. cogito, ergo šum) fil. kodifikovati v. kodificirati.
mislim, dakle postojim (osnovno načelo kodificirati (lat. codex zakonik, facere činiti,
Dekartove filozofije). praviti) sastavljati zakonik, sastaviti zakonik
kognat (lat. cognatus) srodnik, roñak po krvi, (ili: zbornik zakona).
roñak po ženskoj strani (materi ili »seni); kodicil (lat. codicillus dem. od codex) prav.
Supr. agnat. dodatak testamentu koji sadrži neke spo-
kognacija (lat. cognatio) krvno srodstvo; fig. rednije i manje važne odredbe; takoñe:
sličnost, srodnost; kognacio spiritualis (lat. testamenat koji nije sastavljen u propisnom
cognatio spiritualis) duhovno srodstvo, obliku i pred dovoljnim brojem svedoka;
kumstvo. kodicilarna klauzula odredba po kojoj jedan
kognitivan (nlat. cognitivus) saznanjski, koji se testamenat treba smatrati kao kodicil u
tiče saznanja, saznajni, spoznajni. slučaju da ne bude priznat kao pravi.
kognicija (lat. cognitio) moć saznavanja, Kod Napoleon (fr. Code Napoleon) francuski
saznanje, znanje; prav. sudska istraga. grañanski zakonik koji je nazvan tako po
kognicionalni (lat. cognitionalis) prav. koji tome što je izrañen pod predsedniš-tvom
spada u sudsku istragu, koji se tiče sudske Napoleona I i objavljen 1804. godine.
istrage. koegzistencija (nlat. coexistentia) saposto-janje,
kod (fr. code) l. P1ifra, ključ; 2. meñunarodni saopstanak, istovremeno postojanje,
naziv za sistem znakova za signaliza-ciju i zajedničko postojanje, postojanje više stvari
sporazumevanje. u isto vreme.
koda (ital. coda, lat. cauda rep) muz. završetak koegzistirati (nlat. coexistere) postojati u isto
jednog muzičkog komada; post. stihovi kao vreme, zajedno postojati.
dodatak uz sonet. koegzistovati v. koegzistirati.
kodak (Kodak) izmišljeno fabričko ime kao koedukacija (lat. co-educatio) zajedničko va-
zaštitni znak za američko-engleske spitavanje muške i ženske dece u istom
proizvode fotografskih aparata i filmova; razredu (odeljenju), u mešovitom školama.
fotografski aparat. koekstenzivan (nlat. coextensivus) koji se
kodebitor (nlat. codebitor) sadužnik. podjednako daleko prostire, pruža.
kodein (grč. kodeia makova čaura, nlat. koekstenzija (lat. coextensio) podjednako
codeinum) hež. alkaloid koji se nalazi u prostiranje, podjednako pružanje.
opijumu, spravlja se veštački iz morfi-na, ali koemcija (lat. coemptio) kupovina, ortačka
je blaži od ovoga; upotrebljava se kao kupovina; brak pri kome se žena kupuje.
sredstvo za smirenje kašlja, bolova i živčane koepiskop (lat. so-, grč. episkopos) suvladi-ka,
napetosti. saepiskop, sabiskup.
kodeks (lat. codex trupac, deblo, panj; knjiga, koercibilan (nlat. coercibilis) ukrotljiv, sa-
jer su stari pisali na drvenim tabli-cama vladljiv; za gasove: utečnjiv, koji se može
prevučenim voskom, caudex beležnica) pretvoriti u tečnost.
zakonik, zbornik zakona; rukopis; fig. propis, koercibilitet (nlat. coercibilitas) ukrotlji-vost,
propisi, pravila. savladljivost.
kodeks kartaceus (lat. codex chartaceus) stari koercirati (lat. soegsege) prisiliti, prinu-diti,
rukopis napisan na hartiji. primorati, ukrotiti.
kodeks manuskriptus (lat. codex manuscrip- koercitivan (nlat. coercitivus) prinudan, prisilan;
tus) delo u rukopisu, naročito: stari rukopis. koercitivna sila fiz. sposobnost gvožña da
kodeks reskriptus (lat. codex rescriptus) v. zadrži u sebi preostali magnetizam po
palimpsest. prestanku dejstva induku-jućeg magneta.
., koerciciJa 432

koercicija (lat. coercitio) ograničavanje, koincidencija (lat. coincidentia) geom. pokla-


obuzdavanje; primoravanje. panje, podudaranje; fig. jednovremenost,
koesencija (nlat. coessentia) jednosušnost, istovremenost, dogañanje u isto vreme; susret;
jednaka suština (u učenju o sv. Trojici); koikcidencija opozitorum (nlat. coincidentia
koesencijalitet. oppositorum) fil. podudaranje (ili: slaganje)
koesencijalan (nlat. coessentialis) iste suštine, suprotnosti.
iste bitnosti, jednosušan. koincidirati (lat. coincidere) geok. poduda-rati se,
koesencijalnost (nlat. coessentialitas) v. podudariti se, poklapati se, poklopiti se; fig.
koesencija. dogoditi se (ili: dogañati se, zbivati se, zbiti se)
koeficijent (nlat. coefficiens) kat. stalna ili jednovremeno, istovremeno imati vezu sa;
poznata veličina koja je množitelj prid. koinci-dentan.
promenljive ili nepoznate veličine, sa- koir vlakna od ljuske kokosovog oraha, koja
činitelj, sačinilac. služe za pravljenje konopaca, četaka i sl.
koeficijencija (nlat. coefficientia) sadej-stvo, koitus (lat. co-ire sastati se, spojiti se, coitus)
saradnja, sudelovanje. snošaj, parenje; obljuba.
kozakin (rus.) vrsta kraćeg muškog ogrtača. koitus animalijum (lat. coitus animalium)
parenje životinja.
kozaci (rus.) u carističkoj Rusiji: plaćanja kojon (fr. coillon) v. kujon.
poreza osloboñeni, ali zato uvek za polazak u
rat spremni ruski stanovnici na jugu kojot (šp. coycte) zool. američki P1akal
evropske Rusije, severnom Kavkazu i duž (izmeñu lisice, kurjaka i psa).
azijske granice (ukrajinski, donski, uralski, koka (lat. coccus bobica) 1. biol.-med. bakterija
kubanski, zaporoški, sibirski i loptastog ili jajastog oblika, izazivač mnogih
zaraznih bolesti: zapaljenja mozga
DR-)- (meningokoka), zapaljenja pluća (pneumoko-
kozer (fr. causeur) čovek koji ume i voli lepo ka), gonoreja (gonokoka) i dr.
i zanimljivo da priča, pričalo, ćaskalo. koka (iš. sosa, nlat., erythroxylon sosa) 2.
kozerija (fr. causerie) razgovaranje, peruanska biljka čije mirisavo i gorka ukusa
ćaskanje, pričanje; predavanje ili napis više lišće žvaću radi njegovog stimula-tivnog,
zabavnog nego ozbiljnog i strogo naučnog oživljavajućeg dejstva.
karaktera.
kozinus v. kosinus. kokana (iš.) Hem. alkaloidna materija koja se
kozirati (fr. causer) pričati, ćaskati. nalazi u lišću koke, upotrebljava se za
kozmetika (grč. Kosmetike) v. kosmetika. umirivanje živaca i uminjavanje bolova.
kozmizam v. kosmizam. kokainizam (šp.) uživanje kokaina, oblik
kozmo- (grč. kosmo-) v. kosmo. narkomanije; trovanje kokainom.
kozmoglobus v. kosmoglobus. kokainist(a) (šp. cocaina, fr. sosate) onaj koji
kozmodrom v. kosmodrom. uzima kokain kao drogu.
kozmozoa v. kosmozoe. kokainomanija (šp. sosa, grč. tata pomama,
koilanaglif (grč. Koilaino izdubiti, glypho ludilo) teška telesna i duhovna rastroje-nost
urezati u kamen) um. plitak reljef na kojem kao posledica uživanja u kokainu.
su samo obrisi figura urezani u podlogu. kokakola osvežavajuće piće od različitih
koilometrija (grč. koilos šupalj, tb koilon biljnih ekstrakta s dodatkom vrlo male
udubljenje, metria merenje) veština merenja količine kofeina.
pgupljih tela, nauka o merenju posuda. kokarda (fr. cocarde, coq petao, nazvane
tako po petlovoj kresti) značka (na kapi ili
koilostomija (grč. Koilos, stoma usta) šu-pljina kaputu) kao znak pripadnosti nekom staležu
glasa, šupalj glas. (vojsci) ili nekoj organizaciji (političkoj,
koindikantan (nlat. coindicans) ned. koji pored socijalne j, kulturnoj, sportskoj itd.), znak
ostalih pojava, takoñe pokazuje, npr. članstva nekog staleža ili neke organizacije.
postojanje neke bolesti.
koindikacija (nlat. coindicatio) med. saznak, kokve (lat. coquere, coque) farm. kuva j (na
istovremen znak, sporedna pojava, spore-dan receptima). koker (eng. cocker) zool. mali
simptom (neke bolesti). lovački pas,
koiae (grč. Koinos zajednički) prvobitno, opšti, vrsta prepeličara, kovrdžave dlake, crne,
zajednički govorni i književni jezik starih riñe, žute ili mrke boje, sa belim pegama
Grka postao od različitih dijalekata, a u ili bez njih. kokerija (fr. coquerie) 1. brodske
širem smislu — svaki jezik postao na taj kuhinja; 2.
način — uklanjanjem razlika meñu mesnim fabrika, pogon za proizvodnju plina, pli-
govorima, odnosno meñu različitim nara; 3. fabrika, pogon za proizvodnju
dijalektima. koksa, koksara.
koinologija (grč. Koinologia) zajedničko koketa (fr. coquette) žena koja voli i gle-, da
savetovanje, dogovor, naročito lekara (kon- da se dopadne drugima (naročito
zilijum). muškarcima); kaćiperka, namiguša, svid-
koinspektor (nlat. coinspector) sanadzornik. ljivica.
koketan 433 kolare

koketan (fr. coquet) koji voli (ili: udešava, ili kapavca), meningokok (izazivač
traži) da se drugima dopadne; lep, krasan, zapaljenja mozga), pneumokok (izazivač
cifrast, ukusan (za stvari). zapaljenja pluća), stafilokok (izazivač
koketerije (fr. coquetterie) želja za dopa- gnojenja), streptokok(izazivač crvenog vetra,
danjem, za sviñanjem; udvaranje; kaćiper- zapaljenja u trbušnoj i grudnoj duplji i
stvo, namigivanje, cifranje. gnojenja); pl. koki.
koketirati (fr. coq petao, coqueter) „ponašati se kokcidije (nlat. coccidia) pl. med. gotovanske
kao petao", tj. težiti na sve moguće načine (parazitske) praživotinje, izazivači veoma
da se zadobije i privuče pažnja suprotnog opasnih bolesti jetre i creva.
pola. kokcidioza (nlat. coccidia) med. veoma opasna,
koketovati v. koketirati. obično smrtonosne, bolest jetre i creva,
koki (lat. cocci) l. pl. med. v. kokus. izazvana prisustvom jednoćelijskih ži-
koki (fr. sosi, lat. cuculus kukavica) 2. votinjica kokcidija.
prevaren muž, rogonja, rogan (zapravo kokcija (lat. coctio) kuvanje, varenje; varenje,
„kukavica", zato što mužjak kukavičin biva, probava hrane u želucu; koktura.
tobože, prevaren na taj način što njegova kola (lat. colare procediti, cola) 1. farm. na
žena nosi jaja u gnezda drugih ptica i receptima: procedi, filtriraj.
ostavlja da ih one izvedu). kola (grč. kolla) 2. lepak, klija, ćiriš, tutkalo.
kokila (fr. coquille školjka) metalni kalup za kolabirati (lat. collabi) med. naglo malaksa-ti,
livenje. klonuti snagom; onesvestiti se; biti napadnut
kokliš (fr. coqueluche, lat. cucullus) kaluñerske kolapsom.
kapuljače; med. magareći kašalj, hripavac; kolaborator (lat. collaborator) saradnik,
fig. ljubimac žena. pomoćnik; pomoćni učitelj, sveštenik; u P
kokni (eng. cockney) maza, mekušac svetskom ratu saradnik fašističkog okupatora;
(podrugljivo ime za Londonce). up. KVISLING.
koknizam (eng. cockneyism) londonski dija- kolaboratura (lat. collaboratura) sarañi-vanje,
lekat. saradnja; saradničko mesto.
kokon (fr. coque, cocon) čaura ili mehurak
svilene bube, zapredak gusenice, svilo-prelje. kolaboracija (lat. collaboratio) saradnja, sa-
kokota (fr. cocotte koka, kokica) otmena rañivanje; prav. zajedničko privreñivanje
javna »seneka, supr. grizeta. muža i žene.
koks (eng. coke) materijal za gorivo koji se kolaboracionizam (lat. collaborare) saradnja s
dobiva suvom destilacijom kamenog uglja, fašističkim okupatorom u P svetskom ratu.
lakši ali čvršći i bolji od njega. kolaboracionist(a) (fr. collaboration capa-
koksagiz bog. višegodišnja zeljasta biljka ñivanje, saradnja) čovek koji je u drugom
Taraxacum iz fam. Campositae, čiji koren i svetskom ratu sarañivao sa fašističkim
lišće sadrže kaučuk; koksagis. zavojevačem, saradnik okupatora.
koksagra (lat. soha kuk, grč. agra napad) med. kolaborirati (lat. collaborare) sarañivati,
kostobolja kukova. sudelovati u radu.
koksalgija (lat. soha, grč. algos bol) med. bol u kolaborisati v. kolaborirati.
kukovima, bol u slabinskom delu. kolaž (fr. colle lepilo) slik. slika od nale-pljenih
koksara fabrika, pogon za proizvodnju komada različitog materijala, novinskih
koksa. isečaka, štampanog teksta i ilustracija,
koksitis (lat. soha) med. zapaljenje bedrenog fotografija, tkanina itd.
zgloba. kola jna (ital. collana ogrlica) 1. metalna
koksohemija (nem. KOKS , eng. coke, grč. pločica sa simboličnim znakom, likom ili
chemeia) tehn. grana tehnologije koja proučava natpisom, obešena na tekstilnu pantljiku, koja
način proizvodnje koksa. se daje nekom zaslužnom licu; orden; 2.
koktel (eng. cocktail) „petlov rep", konj koji ogrlica, ñerdan.
nije čiste rase; vrsta rashlañenog groga, gorka kola parte (ital. colla parte) čuz. oznaka za
ukusa (mešavina rakije, šećera, limuna i glasove koji prate ili se upravljaju prema
leda). glavnom glasu.
koktel-bar (eng. cocktail, bar) zasebna kolale (nlat. collapsus) med. nagla malaksalost,
prostorija (obično u većim hotelima) gde se naglo opadanje životne energije posle jakog
služi piće, a gosti se zadržavaju kraće vreme. gubitka krvi i bolesti koje iscrpljuju, praćeno
koktel-partija (eng. cocktail, fr. partie) prijem sa hladnoćom kože, slabim bilom, vrlo slabim
manjim posluženjem (obično popodnevni). disanjem i dr.; slom.
koktura (lat. coquere kuvati, coctura) v. kolaptika (grč. Kolapto) izdubljivanje dle-tom,
kokcija. vajanje dletom.
kokus (lat. coccus bobica) med. klica okru-glasta kolare (lat. collare) okovratnik; kod katoličkih
ili jajasta, izazivač raznih oboljenja, npr. sveštenika; okovratnik ugasite boje sa belim
gonokok (izazivač tripera prugama ili čipkama.

28 Leksikon
kol arno 434 kolektivni

kol arko (ital. coll'arco) huz. gudalom, tj. vući, zvanjem, npr. svi nastavnici jedne škole,
svirati. većnici jednog grada, članovi jednog suda itd.;
kolateralan (nlat. collateralis) pobočni, sporedni, društvo sa odreñenim ciljem; aka-demsko
prostran; kolateralna utvrñenja voj. sporedna predavanje na univerzitetu; up. ko-lež.
utvrñenja u sastavu jedne tvrñave; kolateralni kolegijum medikum (lat. collegium medicum)
naslednici prav. naslednici u pobočnoj liniji. zdravstveni savet, sanitetski savet.
kolateralna linija pobočna linija, sporedno kolegijum privatisimum (lat. collegium
srodstvo. privatissimum) plaćeno predavanje samo za
kolator (lat. collator) sravnjivač, uporeñi-vač ograničen broj slušalaca.
različitih rukopisa istog dela. kolegijum privatum (lat. collegium privatum)
kolatorijum (lat. colatorium) tkanina koja služi naročito predavanje koje slušaoci plaćaju.
za filtriranje tečnosti. kolegijum publikum (lat. collegium publi-
kolatura (lat. colare procedi™, colatura) hem. cum) javno besplatno predavanje.
filtrirana, proceñena tečnost. kolegijum sakrum (lat. collegium sacrum)
kolaudacija (lat. collaudatio) pohvaljivanje, sveti sabor, sabor kardinala u Rimu.
pohvala; zvaničan pregled grañevina radi koleda (lat. calendae) prvobitno: Božić ili Nova
proveravanja da li njihova izrada odgovara godina; docnije: povorka mladih momaka
ugovoru. koji, u božićnoj sezoni, idu od kuće do kuće i
kolaudirati (lat. collaudatio) l. vršiti, izvršiti igraju i pevaju pesme, kojima se dočarava
kolaudaciju; 2. pregledati, sravniti, plodnost i bogatstvo, i za koje je
sravnjivati. karakterističan pripev koledo (starinski
kolacija (lat. conferre, collatio) 1. prav. uno- običaj, postoji i kod nas).
šenje, spajanje imanja u zajedničku masu kolež (fr. college) zavod za vaspitanje; privatna
(lat. collatio bonorum); davanje crkvenog gimnazija (u Francuskoj i Belgiji).
dobra, univerzitetske titule i sl.; skromna koleza (grč. Kollesis) slepljivanje; spajanje
večera o postu; svaki skroman obrok uopšte; metala, lomljenje; ned. brzo srašćivanje.
uporeñivanje, sravnjivanje prepisa sa koleitis (grč. Koleos korice, kapija) med.
originalom. zapaljenje vagine; vaginitis.
kolacija (lat. colare, colatio) 2. v. kolatura. kolekta (lat. colligere skupljati, zbrati,
kolacionirati (lat. collatio) sravniti (ili: collecta) skupljanje priloga, novac skupljen
sravnjivati, uporediti) prepis sa originalom; u dobrotvorne svrhe; u kat. liturgiji: molitva
razgledati (ili: pregledati) nepovezane knjige, koju sveštenik govori ili peva pre čitanja
list po list, radi proveravanja da li su potpune; evanñelje.
užinati, doručkovati.
kolektanea (lat. collectanea) pl. zbirke misli iz
kolbertizam po Žan Batistu Kolberu(1619-— dela raznih pisaca, izvodi iz dela.
1683) nezvani sistem u narodnoj ekono-miji: kolektant (nlat. collectans) skupljač, sabi-rač
pretpostavljanje i povlašćivenje industrije, a (npr. milostinje).
zapostavljanje poljoprivrede, otežavanje
uvoza (putem velikih uvoz-nih carina), kolektacija (nlat. collectatio) skupljanje priloga
unapreñivanje izvoza (putem naročitih u dobrotvorne svrhe.
povlastice); merkantilizam. kolektiv (lat. collectivum) l. gram. zbirno ime,
kold-krim (eng. cold-cream) bela pomada za zbirna imenica (ona koja jedninom označava
omekšavanje kože. veći broj lica ili stvari, npr.: momčad, čeljad,
kolega (lat. collega) drug, drugar; drug u deca, lišće i dr.; 2. sva lica združena na
struci (ili: u službi, po školi). istom, zajedničkom radu, npr.: kolektiv
kolegijalan (lat. collegium) drugarski, fabrike duvana, kolektiv narodnog pozorišta,
druževan, družel>ubiv. kolektiv pro-svetnih radnika i sl.
kolegijalitet (lat. coellegialitas) v. kolegi-jalnost. kolektivni (lat. collectivus) zbirni, skupni,
kolegijalnost (lat. collegialitas) prijateljski i zajednički, opšti; gram. kolektivna imenica
srdačan odnos meñu članovima istog reda zbirna imenica; kolektivni pojam fil. pojam
ili poziva; drugarstvo, druželjublje; koji obuhvata više predmeta kao jednu celinu,
kolegijalitet. npr. puk; kolektivna garancija zajedničko
kolegijat (lat. collega) član nekog akadem-skog jemstvo opšte jemstvo, jamstvo svih;
društva koje uživa prihode od zgrada kolektivna presuda prav. presuda koja
(kolegijatura) koje pripadaju akademiji. obuhvete više lica; kolektivne sočivo ont.
kolegijatura (lat. collega) studentski dom, zgrada sočivo mikroskope okrenuto predmetu;
u kojoj stanuju studenti pod nadzorom kolektivni ugovor u meñunarodnom prevu:
nastavnika (najpre u Parizu, zatim i na dr. držvvni ugovor u kojem na svakoj strani
univerzitetima). učestvuje više od jedne strane ugovornice
kolegij(um) (lat. collegium) društvo (ili: skup) (meñunarodno pravo i izgrañeno je u suštini
osoba koje su meñusobno vezane istim na zaklju-čivanju kolektivnih ugovore); u
privred-
kolektivizam 435 kolimator

nom pravu: ugovor izmeñu više radnika i stoji se od teških točkova koji se kotrljaju
jednog poslodavca ili više poslodavaca. preko grañe i drobe je.
kolektivizam (lat. colligere skupljati, zbrati) kolereta (fr. collerette) ženska ogrlica, jačica
osećanje čvrste nevezanosti ličnosti s od tankog platna.
kolektivom, izjednačena svoga bića s kolerik (grč. cholerikos ljut, besan) žučan i plah
kolektivom u kome živi i radi i uverenje da čovek, onaj kod koga je energija združena
bez napretka kolektiva i čitave zajednice sa žučnošću i plahovitošću.
nema ni ličnog napretka i sreće. kolerina (grč. cholera) med. blaži slučaj kolere,
kolektivizacija (lat. colligere združiti) obično se javlja samo u obliku proliva;
udruživanje individualnih poljopri-vrednih takoñe: težak želudačnocrevni poremećaj,
domaćinstava u velika zadružna domaćinstva naročito kod dece.
socijalističkog tipa. koleričan (grč. cholerikos ljut) plah, žučan,
kolektivne nota zajedničko formalno (pismeno) žestok, vatren, kod koga je energija
saopštenje više kabineta (vlada) vladi neke združena sa žučnošću i plahovitošću, npr.
države u kome se izlaže zajedničko gledište koleričan temperament (up. kolerik); med.
tih kabineta odnosno nekog aktuelnog bolestan od kolere.
političkog pitanja. koletika (grč. kolletikos podesan za lepljenje)
kolektivni prokura trg. kada je više lica ovlašćeno pl. med. sredstva koja slepljivanjem pomažu
da potpisuju firmu, ali se sva smatraju kao brzo srašćivanje; up. koleza.
jedan prokurist (ako sva ne potpišu firmu, koletičan (grč. kolletikos) podesan za lepljenje)
potpis nema vrednosti). koji slepljuje; med. koji doprinosi
kolektivum (lat. nomen collectivum) gram. v. zarašćivanju.
kolektiv 1. koleto (fr. coli, ital. collo) svežanj, denjak, koji
kolektirati (lat. collectare) skupljati; prirediti se šalje železnicom, brodom ili poštom.
kolektu; pevati ili čitati kolek-tu(u katoličkoj koledž (eng. college) u Engleskoj i SAD: ime
crkvi). raznih vaspitnih zavoda i škola, od srednjih
kolektor (nlat. collector) sakupljač, sabirač, npr. škola do univerziteta; takoñe: naziv
maraka, bilja i dr.; prodavac srećaka; sabirna specijalnih viših škola.
jama u kanalizaciji; deo električnog kolibacil (nlat. bacillus coli) med. bacil koji živi u
generatora koji sakuplja naizme-ničnu struju debelom, naročito u sitom crevu ljudi i
iz rotora i pretvara u jednosmernu; elektroda životinja, veoma sličan tifusnom bacilu kod
tranzistora koja odgovara anodi u ljudi; izaziva teška oboljenja mokraćnih
elektronskoj cevi; sabirno sočivo. organa, zapaljenje slepog creva, srčanih
kolekcije (lat. collectio) zbirka (npr. starog opni, žučnih kanala i dr.
novca, oružja, rukopisa, pisama, maraka kolibri (šp. colibri) zool. jedna od najmanjih
itd.); skupljanje. ptica, duga svega 6 st, živi u tropskim
kolenhim (grč. kbNa lepak, cnchyma usuto) krajevima Amerike.
bot. tkivo sa izduženim i po uglovima koligacija (lat. colligatio) spajanje, združi-vanje,
zadebljanim ćelijama kao u lisnim petelj- vezivanje, povezivanje.
kama i mladim stabljikama mnogih diko- kolidirati (lat. collidere) sudariti se, suda-rati se,
tiledona. sukobljavati se, sukobiti se, doći (ili: dolaziti)
koleopter (fr. coleoptere) vazduhoplov sa u opreku.
nepokretnim prstenastim krilom i sopstvenim kolidovati v. kolidirati.
mehaničkim pogonom. kolizija (lat. collisio) sudar, sukob, opreka,
koleoptera (grč. koleos krilni poklopac, pteron borba.
krilo) pl. zool. tvrdokrilci. kolika (grč. kolikos koji pati od grčeva u
koleoptoza (grč. koleos korice, kapija, ptosis stomaku) med. svaki jak trbušni bol koji se
pad) ned. spad (ili: spuštenost) vagine. javlja kao čupanje i zavijanje; jak i
koleoreksis (grč. koleds, rexis kidanje, pro- iznenadan proliv.
valjivanje) med. provaljenost (ili: iski-danost) kolikvativan (nlat. colliquativus) koji ute-
vagine. čnjava, koji pretvara u tečnost; koji rastapa,
koleocela (grč. koleos, kele) med. prosutost, kila koji izaziva slabljenje; kolikva-tivno dao/elje
vagine. jako znojenje koje oslabljuje.
kolera (grč. cholćra, lat. cholera) med. vrlo kolikvacija (lat. colliquatio) utečnjavanje,
teppsa zarazna i paidemična bolest koja se utečnjenje, pretvaranje u tečnost, stapanje,
sastoji u iznenadnom i veoma jakom prolivu, rastapanje; med. rastvaranje sokova; truljenje.
povraćanju, velikom gubitku tečnosti, padu kolikodinija (grč. kolon sito crevo, odyne bol)
telesne temperature, promuklosti i dr.; u med. bol sitog creva.
najviše slučajeva završava se smrću. kolimator (nlat. collimator) ont. mali durbin za
koleraba (nem. Kohlrabi) v. keleraba. doterivanje linije kolimacije drugog durbina
kolergang (nem. Kollergang) Tex. drobilica za na kojem je pričvršćen; up. koli-macija; cev
usitnjavanje ruda, kamena, uglja i dr.; sa- sa procepom i sečivom (ili: samo sočivo) u
spektroskopu za skupljanje
kolimaciJa 436 kolonijalna roba

svetlosti i bacanje ove u paralelnim zracima kolon (grč. kolon) 2. aiat. sito (debelo) crevo.
na prizmu. kolon (lat. colonus) 3. sitni zemljoradnik u
kolimacija (nlat. collimatio od collineatio starom Rimu koji je dobio zemlju od parce-
dovoñenje u jednu zajedničku pravu liniju) kod lisanih latifundija, s obavezom da je ne sme
optičkih instrumenata za merenje: napustiti i da jedan deo prihoda daje vlasniku
poklapanje vidne linije sa optičkom osom; zemlje; up, kolonat.
kolimaciona linija vidna linija ili optička kolon 4. novčana jedinica Kostarike (= 100
oca; kolimaciona greška iznos za koji vidna centimosa) i Salvadora (= 100 centavosa).
linija skreće od svoga položaja tačne kolona (fr. collone, ital. colonna, lat.
podešenosti. columna) stub; spomenik u obliku stuba;
kolimirati (lat. collimare od collineare) opt. stubac (u novinama, knjizi); voj. red, razmešta]
doterati vidnu liniju (durbina); namesti-ti (dva vojnika pri kome pojedini delovi (vodovi, čete
sočiva, itd.) tako da (njihove) optičke ose i dr.) stoje jedan za drugima; takoñe oznaka
budu u istoj pravoj liniji. za delove vojske: municio-na, ikžinjerska,
kolitis (grč. kolon sito crevo) med. zapaljenje sitog sanitetska, automobilska kolona itd.
creva. kolonadi (fr. collonade) red stubova; hodnik (ili:
kolma (ital. colma) plima na Jadranskom dvornice) na stubove.
moru. kolonat (lat. colonatus) sistem proizvodnih
kolo (ital. collo) trg. denjak, bala robe. odnosa koji se razvijao u periodu raspadanja
koloboma (grč. koloboma osakaćeno, robovlasničkog poretka. Nastao ce-panjem
osakaćen deo) med. unakaženost ili osakaće- krupnih latifundija na sitne par-cele, koje se
nost nekog organa, naročito mana dužice daju na obrañivanje kolonima, tj.
usled nepotpunog zatvaranja sudovnjačine upropašćenim seljacima ili osloboñe-nim
pukotine. robovima, a ovi vlasnicima ustupaju višak
kolodij(um) (grč. kolla lepak) Hek. rastvor koji roda u obliku naturalis rente. Začetak
se dobija rastvaranjem dinitrocelu-loze u feudalizma.
alkoholu i etru; posle isparenja ostavlja tanku kolonatikum (nlat. colonaticum) služba koju je
i providnu opnicu; upotrebljava se za obraćivalac dužan da vrši sopstveni-ku
premazivanje manjih rana i u fotografiji. zemljišta.
koloid (grč. kolla lepak, eidos oblik, vid) med. kolonel (fr. colonel) voj. pukovnik; tip. vrsta
pihtijasto tkivo koje se razvija u telu; fiz., sitnijih štamparskih slova (izmeñu non-
hen. svaka supstanca koja se rastvara ali parela i petita).
pritom ne obrazuje kristale, npr. dekstrin, kolonizator (fr. colonisateur) osnivač
sirup, belančevinasta materija, lepak i dr.: naseobine, naseljivač.
prid. koloidalan; up. kristaloid. kolonizacija (nlat. colonisatio) naseljavanje,
koloidna hemija grana fizičke hemije koja naseljenje, osnivanje kolonije.
proučava koloide. kolonizirati v. kolonizovati.
kolokacija (lat. collocatio) položaj; sme-štanje, kolonizovati (fr. coloniser) naseliti, na-
odreñivanje mesta; prav. stavljanje poverilaca seljavati, osnivati naseobine; učiniti
u red po kome će se naplaćiva-ti; kolonijom.
kolokaciona presuda rešenje po kome će se kolonija (lat. colonia) l. naseobina, naselje;
redu poverioci isplaćivati (kod stečaja). naselja u nekoj stranoj, naročito preko-
kolokvijalan (lat. colloquium) koji je svoj-stven morskoj zemlji, koja osniva jedna strana
razgovornom jeziku, tj. svakidašnjem država radi ekonomske koristi; 2. u im-
jeziku, razgovorni, nenamešten, neformalan perijalizmu — područje koje je prigrabi-la
(stil, izgovor). neka od razvijenih država i koje njen
kolokvijalizam (lat. colloquium) lingv. reč (ili finansijski kapital monopolski eks-ploatiše
izraz) svojstvena razgovornom jeziku (npr.: kao sferu izvoza kapitala, izvore sirovina i
Užasno sam se umorio; Strašno mi ga je žao; prodajno tržište; u posleratnom periodu
i sl.). dekolonizacije najveći deo nekadašnjih
kolokvijum (lat. colloquium) razgovor, odgovor; kolonija osloboñen je i od njih su stvorene
led. nastavka metoda koja se sastoji u nove nezavisne države; 3. ferijalne,
pitanjima učiteljevim i odgovorima uče- slikarske i sl. kolonije, sezonski skupovi
nikovim; propitivanje učenika (na omladinaca ili umetnika u prirodi ili kakvom
univerzitetu), usmeni ispit. ru-ralnom ambijentu.
kolokvirati (lat. colloqui) razgovarati, do- kolonijalizam borba za kolonije radi njihovog
govarati se; polagati usmeni ispit. povećanje, čuvanja ili stvaranja koju vode
kolokucija (lat. collocutio) v. kolokvijum. imperijalističke zemlje.
kolon (grč. kolon) l. član (ili: odsek) jednog kolonijalna roba trg. neprerañeni proizvodi
perioda, naročito deo rečenice; dve tačke (u žarkog pojasa, naročito iz nekadašnjih
interpunkciji). kolonija evropskih država: kafa, šećer, čaj,
začini i sl.
koloni) alni 437 kolumela

kolonijalni (nlat. colonialis) koji se tiče kolonija ovim se imenom nazivaju velike grañevine za
ili potiče iz kolonije; naselje-nički, javne priredbe.
naseobinski. kolostomija (grč. kćlon sito crevo, tome
kolonista (lat. colonus) naseljenik, stanovnik rezanje) med. operativne stvaranje otvora na
kolonije. debelom crevu.
kolonjska voda (fr. eau d e Cologne) mešavina kolostracija (lat. colostratio) ked. bolest koju
raznih mirisnih esencija (jorgovana, odojče dobija od prvog materinog mleka,
ruzmarina, ruže, kedra, limuna i dr.) u kolostruma.
utvrñenim srazmerama sa alkoholom od kolostrum (lat. colostrum) ked. prvo mleko
90%; kelnska voda. posle poroñaja, babinje mleko, ono koje
kolor (lat. color) boja; izgled, spoljašnost mlečne žlezde luče pre nadolaženja pravog
koloramento (ital. coloramento) slik. način mleka, grušalina.
rasporeñivanja boja na slikama. kolotomija (grč. kolon, tome) med. otvaranje
koloratura (ital. coloratura) muz. pevački ukras, kolona (sitog creva) operativnim putem.
finesa, svako sa izvesnom okretno-šću i kolofon (grč. kolophon) vrh, kraj, završetak,
veštinom izvedeno spajanje više nota na završni kamen; otuda, na poslednjoj stranici
jednom slogu; koloraturne pevačice starih knjiga: beleška sa imenom pisca,
sopranistkinje koje umeju i mogu da pri štampara, mesta i godine štampanja (ovaj se
pevanju prave kolorature. običaj u najnovije vreme počeo ponovo
koloracija (nlat. coloratio) bojenje, bojadi-sanje; uvoditi).
bojenost, bojadisanost; doterivanje, kolofonij(um) (grč. Kolophon jedan od 12
ulepšavanje. jonskih gradova) smola za mazanje violin-
kolorimetar (lat. color boja, grč. metron mera, skih gudala, nazvana po maloazijskom gradu
merilo) sprava za merenje jačine neke boje. Kolofonu.
kolorimetrija (lat. color, grč. metrfa merenje) kolpalgija (grč. kolpos stidnica, algos bol) med.
merenje jačine boje; hen. odreñivanje jačine bol usmine (ili: stidnice, vagine).
rastvora prema jačini boje. kolpeuriza (grč. kolpos, euryno proširim) med.
kolorisati (lat. colorare, ital. colorare) bo-jiti, proširivano (ili: rastezanje) vagine.
obojiti; dati lep izgled, doterati, doterivati, kolpeurinter (grč. kolpos, eyrynter) med. ra-
ulepšavati, ulepšati, ukra-siti; učiniti stezač (ili: proširivač) vagine.
slikovitim; prid. kolori-san. kolpitis (grč. kolpos stidnica) med. zapaljenje
kolorist(a) (fr. coloriste) slikar koji vešto vagine.
upotrebljava boje, jak u bojama, koji slika u kolportaža (fr. colportage) raznošenje i prodaja
lepim, svežim, izrazitim i živim bojama; pisac novina i knjiga po ulicama i kućama;
čiji je stil sjajan, izrazit, živ i slikovit. torbarenje, telaljenje; prenošenje vesti.
kolorit (ital. colorito) veština bojenja, veština kolporter (fr. colporteur) ulični prodavac
davanja i upotrebe boja; prirodan sjaj boje; sitnica, naročito novina, knjiga i sl.; raznosač
mesna, lokalna boja; način izlaganja nekog glasova.
pisca ili pesnika; muz. način instrumentacije kolportirati (fr. colporter) prodavati po kućama
kompozitorove. i ulicama, torbariti; fig. razno-siti glasove,
kolor-fotografija (lat. color boja, phos svetlost, pronositi glasove.
grapho pišem) fotografija u boji.
kolpohisterotomija (grč. kolpos stidnica, hystera
kolos (grč. kollosos gorostasan kip, kip materica, tome sečenje) med. otvaranje
izrañen preko prirodne veličine) nešto materice sa strane stidnice, za vreme
ogromno, gorostasno; naročito: kip na ostrvu trudnoće nazivano i stidnični carski rez.
Rodosu koji prikazuje Apolona i koji su stari kolt (eng. colt) vrsta američkog vojničkog
smatrali kao jedno od sedam svetskih čuda (34 revolvera (po pronalazaču Samjuelu
m visok); fig. gorostas, div, džin, ispolin. Koltu).
kolosalan (nlat. colossalis) ogroman, gorostasan, koluzija (lat. collusio) šurovanje, domunña-
džinovski, divovski, ispolinski, veoma velik. vanje; prav. potajan sporazum izmeñu
kolosalnost (nlat. colossalis) ogromnost, go- optuženog i svedoka u cilju prikrivanja
rostasnost, divovska, ispolinska veličina. istine; prid. koluzoran.
koloseum (lat. colosseum) ogroman amfiteatar u kolum (lat. colum) cedilo.
starom Rimu (opseg 524 t, visina 48,5 t), u
kojem su se prireñivale javne igre, mogao je kolumbarij(um) (lat. columbarium)
primiti 40.000—50.000 gledalaca, dovršen 80. „golubarnik", udubljenje sa pregradama
god. naše ere, danas veličanstvena ruševina; (sličnim golubarniku) u zidu starih rimskih
u novije vreme grobnica za posude sa pepelom spaljenih;
danas: mesto gde stoje urne sa pepelom
spaljenih leševa.
kolumbij(um) (nlat. columbium) Hem. v. tantal.
kolumela (lat. columella) stubić; geol. valjča-sta
okamenotina; kolumelarni zubi zubi
kolumna 438 kombinacija

očnjaci, koljači u nekih životinja (npr. u komanditno društvo trg. ortačko preduzeće pod
zveri, divlje i domaće svinje itd.). zajedničkom firmom sa dvostrukim
kolumna (lat. columna stub) tip. stubac, jemstvom ortaka: jedni jemče celokupnom
štampana strana; up. kolona. imovinom (komplementari, tj. unutarnji
kolure (grč. koluros) pl. astr. dva najveća članovi), a drugi ulogom u novcu, robi ili
kruga koja se u nebeskim polovima seku, od radu (komanditisti, tj. spoljni članovi); u
kojih jedan prolazi kroz ekvinocijalne voñenju poslova učestvuju samo
(ekvinocijalna kolura), a drugi kroz sol- komplementari, a komanditisti imaju pravo
sticijalne (solsticijalna kolura) tačke nadzora.
ekliptike. komandova™ (ital. comandare) v. komandira ti.
kolutorij(um) (nlat. collutorium) farm. voda za komandosi (port), voj. jurišni odredi ili pojedinci
ispiranje usta. specijalno obučeni za izvr-šavanje
kolhicin hen. otrovni alkaloid; nalazi se u diverzantskih akcija na neprijateljskoj ili
semenkama biljke mrazovac (Colchicum neutralnoj teritoriji.
autumnale). komasacija (nlat. commassatio) zgrupisa-vanje
kolhoz (rus. kolektivnoe hoznistvo kolektivne imanja, naročito zemljišta, npr. kad seljaci
gazdinstvo) oblik krupnog (zadru-žnog) formiraju radnu zadrugu, mogu dobiti
gazdinstva u poljoprivrede! u SSSR-u. zemljište u jednom kompleksu, a svoja rasuta
Poseduje zemlju, stoku i manje važna oruña- imanja ustupaju vlasnicima uzete zemlje.
inventar. Nastao kolektivi-zacijom. komatizam (grč. komma odsečeno, komad)
Najglavnija tehnička oruña za rad (traktore, iseckan način pisanja, pisanje u kratkim
kombajne itd.) drže mašin-sko-traktorske rečenicama.
stanice, koje su državna preduzeća. komatičan (grč. kommatikos odsečen, koji se
kolje (fr. collier) ñerdan, ogrlica; pseći litar, sastoji iz pojedinih odeljaka ili odseka)
kaiš oko vrata. sastavljen iz pojedinih stavova ili rečenica.
kom (lat. sit, sop- s, sa) predmetak u slože-
nicama sa značenjem: s, sa. komatozan (grč. koma dubok san, zanos u snu,
fr. comateux) koji izaziva ili pokazuje znake
koma (grč. koma od koimao uspavam) 1. med. duboke zanesenosti; up. koma 1.
duboka zanesenost, pospanost u kojoj su
moždana delatnost, osećajnost i voljni pokreti kombabizirati samog sebe uštrojiti, ujalo-viti
delimično ili potpuno iščezli, tako da (po imenu Kombabos).
bolesnik uopšte ne može da odgovara na kombajn (eng. combine spojiti) mašina
spoljne nadražaje. sastavljena od više raznih mašina tako da
koma (grč. komma urez, zarez od kopto istovremeno obavlja nekolike poslove;
udarim) 2. gram. zaleta, zarez (rečenični poljoprivredni kombajn sastoji se od mašina
znak); muz. deveti deo tona, devetina tona. žetelice i vršalice, te može istovremeno i da
komanda (ital. comando) voj. zapovedništvo; »sanje i vrše žito.
kratka vojnička zapovest koja se mora kombatanti (fr. combattant) pl. borci, ratnici
odmah izvršiti; sedište nekog vojnog (za razliku od neboraca); ratni drugovi,
nadleštva, npr. komande mesta, divizij-ske saborci.
oblasti i dr.; trg. narudžbine, porudžbi-na; teh. kombatirati (fr. combattre) boriti se, tući se; fig.
ureñaj koji automatski ili na pritisak izvršava pobijati (dokaze).
željenu radnju. kombinabilan (nlat. combinabilis) sklo-pljiv,
komandant (ital. comandante) voj. zapovednik sastavljiv, složljiv.
(grada, tvrñave, vojne jedinice od bataljona kombinat (lat. combinare spojiti) tehnološke i
naviše, ratne lañe itd.). organizaciono povezivanje preduzeća gde
komandantura (ital. comandatura) zvanje, proizvodi jednog služe kao sirovina
stan ili kancelarija komandanta. (materijal) za drugo preduzeće; najviše su
komandir (fr. commandeur) voj. zapovednik zastupljeni u povezivanju poljoprivrede i
čete, baterije, eskadrona i dr.; vitez, nosilac šumarstva sa industrijom.
nekoga višeg ordena, npr. „legije časti". kombinator (nlat. combinator) spajač, skupljač,
komandira™ (ital. comandare, fr. sot- sastavljač.
mander) zapovedati, narediti, nareñivati, kombinatorika (lat. combinare) mat. deo
nalagati, naložiti; vladati čim; trg. naručiti, matematike koji istražuje broj različitih
naručivati, poručiti, poručivati. kompleksija datih stvari ili elemenata (deli
komandita (ital. commandita) trg. v. koman-ditno se na permutacije, kombinacije i varijacije).
društvo. kombinacija (nlat. combinatio) sastav,
komanditar (fr. commanditaire) trg. tajni ortak; sklop, spoj, stajanje dveju ili više stvari,
up. komanditno društvo. jedinjenje; splet, sticaj; log. vezivanje srodnih
komanditist(a) (ital. commandita) trg. spoljni član pojmova; fig. računanje, proraču-
komanditnog društva.
kombinacije 439 komentara™

navanje, dovijanje; naslućivanje; plan, komedijaš (grč. komodia) šaljivčina; pred-


namera; kombinovanje. stavljač šaljivih uloga (cirkuskih), klovn,
kombinacije (nlat. combinatio) pl. hat. različite pajac.
skupine, grupe odreñenoga broja koje se komediograf (grč. komodia, grapho pišem)
mogu načiniti od svakoga broja danih pisac komedija.
elemenata bez obzira na njihov red u komediografija (grč. komodia, grapho) pisanj e
poreñanosti. komedija. .,
kombinacioni ton ak. treći ton koji se čuje kad Komedi fransez (fr. Comedie francaise)
jednovremeno neprekidno zvuče dva tona Francuska komedija, parisko pozorište koje
različite visine vrlo snažno i podjednako jako prikazuje poglavito klasične komade;
pri pogodnom intervalu i podesnoj jačini, i osnovano 1680. godine.
broj treptaja ovoga tona ravan je razlici broja komedo (lat. comedo) ned. mozuljica, lojavi-ca,
treptaja ona dva tona: diferencijalni ton, sujed; miteser.
Tartinijev ton; čuju se zbirni topovi ili komemorabilan (lat. commemorabilis) vredan
sumacioni golovi, čiji je broj treptaja jednak (ili: zaslužen) sećanja, vredan (ili: zaslužan)
sa zbi-rom ova dva tona; diferencijalni k pominjanja.
sumacioni tonovi jesu kombinacioni topovi. komemorativan (nlat. commemorativus) koji se
kombinezon (fr. combinaison) mod. žensko prireñuje radi sećanja, za uspomenu, u
donje rublje; radno odelo (zanatlija, avija- spomen, koji služi za sećanje, za uspomenu,
tičara, traktorista, rudara i dr.) koje se sastoji u spomen.
od kaputa i čakšira izrañenih izjedna. komemoracija (lat. commemoratio) spomen,
kombinira™ (lat. combinare) sastaviti, složiti, sećanje; svečan sastanak u slavu nekog
sjediniti, spajati, spojiti, srediti; praviti plan za velikog pokojnika (na kome se govori o
neki posao, smisliti, smišlja™, dovijati se: hen. njegovom životu, radu i zaslugama);
jediniti, sjediniti, spojiti, spajati dva tela ili (crkveni) pomen umrlima, podušje.
više raznih tela po utvrñenom merilu; komemorirati (lat. commemorare) spominjati,
kombinovati. sećati se, obnavljati uspomenu na koga ili što;
kombinovati (lat. combinare) v. kombinirati. držati pomen umrlom.
kombustibilan (nlat. combustibilis) zapa-ljiv, komenda (nlat. commenda) upražnjena paro-hija
gorljiv, sagorljiv. (kod katolika); imanje verskog reda; imanje
koje uživa neko po svom činu ili zvanju
kombustibilije (nlat. combustibilia) pl. za- (sveštenik, učitelj).
paljive tvari, zapaljive materije. kombinacija (lat. commendatio) preporuka; kod
kombustibilitet (nlat. combustibilitas) za- katolika: molitva za umrlog, zaupo-kojna
paljivost, gorljivost, sagorllvost. molitva.
kombustija (lat. combustio) gorenje, sagore- komendirati (lat. commendare) preporuči-ti,
vanje; požar; zgarište. preporučivati.
kombustor (nlat. combustor) održavač sago- komenzal (lat. commensalis) stoni drug, onaj
revanja; hen. naziv za elemenat koji se, pod koji se hrani za istim stolom sa nekim, u
uticajem svetlosti i toplote, lako spaja sa zajednici, solojednik; zool. v. parazit.
drugim nekim elementom, npr. kiseonik. komenzalizam (lat. commensalis) zool, naziv za
komedi a tiroar (fr. comedie a tiroir) šaljiv poz. simbiozu kod koje se jedne životinje, živeći u
komad sa scenama bez meñusobne veze. zajednici sa životinjama druge vrste, hrane
komedija (grč. komodia) prvobitno: pesma u otpacima njihove hrane.
čast boga Dioniza, iz koje se razvila komenzurabilan (nlat. commensurabilis) tat. naziv
starogrčka komedija; danas: vesela, šaljiva za sve veličine koje se mogu deliti ili meriti
igra; dramsko prikazivanje ko-mičnog bez ostatka nekom drugom veličinom kao
sukoba, u kome glavni junak u toku cele njihovom zajedničkom merom; koji ima
radnje strada, ali to njegovo stradanje ne zajedničku meru, samerljiv; upo-redljiv.
izaziva u nama osećanje sažaljenja, nego komsnzurabilitet (nlat. commensurabilitas) mat.
osećanje smešnoga, koje dostiže svoj vrhunac samerljivost; uporedljivost.
na kraju, kada se ipak sve svršava lepo (supr.: komensalizam v. komenzalizam.
tragedija); fig. šala, šegačenje, šaljiv slučaj. komentar (lat. commentarius) objašnjavanje,
komedijant (grč. komos, ital. commediante) izlaganje, tumačenje; knjiga sa
glumac, putujući glumac; fig. glumac, li- objašnjenjima.
cemer, čovek koji u životu glumi. komentarisati (lat. commentari) v. komenti-rati.
komedija™ (grč. komodia) zbijati šalu, šaliti se, komentator (lat. commentator) objašnjava-lac,
šegačiti se izlagalac (dela, pisca, dogañaja itd.).
komentacija (lat. commentatio) naučna
rasprava koja objašnjava neki predmet.
komentirati (lat. commentari) tumačiti,
objašnjavati; komentarisati.
kome prima 440 komisiono izdanje

kome prima (ital. come prima) auz. kao pre, smešno, što izaziva smeh; sposobnost da se
kao gore. izazove osećanje smešnog.
komers (lat. commercium, fr. commerce) komikstura (nlat. commixtura) v. komiks-cija.
trgovina, trgovanje, trgovinstvo; u komikscija (nlat. commixtio) mešanje; pri-
studentskom jeziku: svečana gozba, pijanka mesa; smesa; komikstura.
(up. kermes); igra karata. komilitoii (lat. commilito) pl. saborci, braća po
komercijalan (nlat. commercialis) trgovački, oružju, ratni drugovi; školski drugovi.
obrtni, privredni, prometni; druš-tveni; kom il fo (fr. comme il faut) uzorno, valjano,
komercijalna ulica trgovačka ulica; primerno, baš kako treba, kao što priliči;
komercijalne igre društvene igre; otmenost.
komercijalni sistem sistem državne privredne kominacija (lat. comminatio) prav. pretnja,
politike koja povlašćuje trgovinu, naročito na zaplašivanje, stroga opomena.
račun poljoprivrede; komercijalni traktat kominike (fr. communique) službena objava,
trgovinski ugovor. zvanično saopštenje, zvaničan izveštaj;
komercijalist(a) (lat. commercium) lice stručno komunikat.
za voñenje trgovačkih poslova; lice koje se Kominterna skr. za Komunistička inter-
bavi trgovačkim poslovima. nacionala v. internacionala.
komercijum (lat. commercium) odnos, op- komis (lat. commissus) naziv za stvari koje
štenje; v. komers. država daje vojniku (rublje, cipele, hleb itd.).
komes (lat. comes) saputnik, pratilac; muz. komisar (nlat. commissarius) v. komesar.
slično ponavljanje fuge u drugom nekom komisarijat (nlat. commissariatus) v.
glasu. komesarijat.
komesar (nlat. commissarius) osoba kojoj je komisija (lat. commissio) nalog za izvršenje
neki naredbodavac, naročito država, poverio nekog posla; lica koja treba da izvrše taj
naročitu dužnost (npr. finansij-ski komesar, posao; naročito: zvanična lica koja država
vladin komesar); vojni komesar onaj koji se ili neka ustanova odreñuje radi obavljanja
stara o snabdevanju vojske hranom, odelom i izvesnog posla (ispitna, anket-na, sanitetske,
dr.; u narodnooslobodi-lačkoj borbi: politički regruta komisija i dr.); eks komisione (lat. eh
rukovodioci pojedinih jedinica. commissione) po nalogu; tehnička komisija
komesarijat (lat. commissariatus) zvanje, odbor stručnjaka.
dužnost i sedište (kancelarija) komesara; komision (lat. commissio) trt. v. komisiona
komisarijat. trgovina.
komesarija t. komisiona knjiga trg. knjiga u koju se unose svi
kome sopra (ital. come sopra) muz. v. kome nalozi i sve narudžbine.
prima. komisiona menica trg. menica vučena i prodata po
kome sta (ital. come sta) muz. kako stoji, kako nalogu nekog trećeg (komitenta); komisiona tra
jest, bez svojevoljnog ukrašavanja. ta.
kometa (grč. kometes, lat. cometes) astr. zvezda komisionar (nlat. kommissionarius) trg.
repatica, kosara, kreće se oko Sunca posrednik, onaj koji prima naloge,
parabolom ili eliptičnom putanjom (velikog opunomoćenik, lice koje obavlja trgovačke
ekscentriciteta), tako da je te putanje teško poslove za tuñ račun uz izvestan procenat.
razlikovati. komisiona rimesa trg. menica izdata po nalogu i
kometografija (grč. kometes, graphia) astr. za račun nekog trećeg (komitenta).
opisivanje (ili: proučavanje) zvezda repatica. komisiona trata trg. v. komisiona menica.
kometologija (grč. kometes, logia) nauka o komisiona trgovina trgovački posao (kupovina i
zvezdama repaticama. prodaja), po kojem komisionar sklapa
kometomantija (grč. kometes, mantela prori- trgovačke poslove u svoje ime, ali za tuñ
canje, gatanje) proricanje na pojavama račun (za račun komitenta), i uz izvestan
kometa. procenat; trgovačka organizacije koja obavlja
komi (fr. commis) trgovački pomoćnik; niži takve poslove; komisioni posao.
činovnik, pisar. komisioni artikl trg. roba koju trgovac, uz
komi voajažsr (fr. commis voyager) trgovački izvestan procenat, prodaje za račun
putnik. sopstvenika robe.
komigracija (lat. commigratio) odlaženje, komisioni biro ustanova koja obavlja poslovne
odlazak, seljenje, seoba. naloge uz izvesnu nagradu.
komigrirati (lat. commigrare) seliti se, odseliti komisioni konto trg. račun o poslovima
se, odseljavati se. obavljenim za tuñ račun.
komizeracija (lat. commiseratio) sažaljenje; deo komisioni posao v. komisiona trgovina.
govora kojim branilac želi da izazove kod komisiono izdanje u knjižarstvu: kada se
sudije sažaljenje (samilost) prema optuženom. knjižar primi, uz izvestan procenat, pro-
komika (grč. komos terevenke, pijanka, veselje,
komikos šaljiv, smešan) ono što je
komisiono pismo 441 kompanije

daje dela koje je pisac ili neko drugi izdao komodacija (lat. commodatio) prav. pozajmlji-
o svom trošku. vanje, pozajmljenje; zajam.
komisiono pismo trg. pismo kojim se izdaje komodeto (ital. comodetto) muz. v. komode.
nalog za obavljanje nekog posla. komoditet (lat. commoditas) udobnost, ugod-
komisura (lat. commissura) spoj, sveza; alat. nost; popustljivost, nemarnost.
živčani (nervni) spletovi koji spajaju levu i komodo (ital. comodo) muz. udobno, umereno,
desnu stranu središnog živčanog pribora natenane.
(centralnog nervnog sistema). komodor (eng. commodore) mor. oficir
komita (lat. comes, comitis drug, pratilac) voj. zapovednik po činu iznad kapetana a ispod
pripadnik oružanih formacija koje nisu kontra-admirala; zapovednik male ratne
sastavni delovi redovne vojske. eskadre kojoj se poverava izvršenje nekog
komitet (lat. comitatus) pratnja; svita. naročitog zadatka; glavni brod trgovačke
komitativ (lat. committere sastaviti, zadu-žiti) flote.
gram. padež koji znači društvo ili zajednicu. komodum (lat. commodum) prav. korist, dobit;
komitent (lat. commitens) trg. naredbodavac; dobro, blagodet; udobnost; komodum
poslovni prijatel> van mesta u kojem je posesionis (lat. commodum possessionis)
trgovina kome se poverava da u svome korist vezana sa posedovanjem neke stvari na
mestu zastupa dotičnu trgovinu; up. osnovu prava; komodum publikum (lat.
komisiona trgovina. commodum publicum) opšte dobro;
komitet (fr. comite) l. odbor koji je meñu komodum rep vendite (lat. commodum rei
svojim članovima izabrala neka veća venditae) pravo uživanja prodate stvari.
organizacije da radi u njeno ime na Komonvelt (engl. commonwealth zajednica)
ostvarenju izvesnih ciljeva (političkih, pri- zajednica koju sačinjava Velika Britani-ja sa
vrednih, kulturnih i sl.); lokalni komitet svojim bivšim kolonijama i domi-nionima,
mesni odbor; centralni komitet glavni odbor; 2. sada samostalnim državeme; to je novi vid
rukovodeći partijski organ ili partijski meñudržavne organizacije najvećeg dela
forum; 3. naziv za neke državne ustanove. bivše Britanske Imperije ustanovljen 1948.
komitiv (lat. committere poveriti, predati) 1. trg. godine.
narudžbenica, porudžbeno pismo, po- komonicija (lat. commonitio) opominjanje,
rudžbenica, punomoćno pismo. podsećanje, opomena.
komitiv (nlat. comitivum) 2. pismeno ovla- komora (grč. kamara, lat. camera) svod; odaja
šćenje ili punomoć. na svod, soba; organizacije nekih staleža
komitirati (lat. committere poveriti, predati) (advokatske, trgovačke, itd.); ranije, u
1. Trg. izdati nalog, porudžbinu; omastiti, dati nekim državama, parlement ili državna
pismeno ovlašćenje, opu-nomoćiti. blagajna; voj. četa s vozilima za snebde-venje
komitirati (lat. comitari) 2. pratiti, oiti u pratnji. berbenih trupa; rud. podzemni prazni rudarski
komicije (lat. comitium) pl. narodna skupština prostori odeljeni monolitima rude koja se
kod Rimljana, koja je rešavala o važnim kopa; znat. duplja u nekim organime tela
državnim poslovima. (moždana, srčana, očna, grkljanska komora);
komičan (grč. komikos smešan, šaljiv, ko-mos opt. mračna komora, v. kamera opskura; up.
terevenka, pijanka, veselje) smešan, šaljiv; kamera.
zabavan. komorna muzika v. kamerna muzika.
komičar (grč. komikos, lat. comicus) pisac komot v. kamut.
šaljivih stvari, komedija; glumac koji komotan (lat. commodus) v. komodan.
prikazuje šaljive, komične uloge.
komoda (fr. commode) onizak ormar sa komedija (lat. commotio) pokret, potres,
fiokama. uzbuñenje; med. jak unutrašnji potres, npr.
komodamente (ital. comodamente) muz. v. ko- mozga. Ova se reč kod nas često pogrešno
modo. upotrebljava mesto komoditet.
komodan (lat. commodus) prijatan, ugodan, kompakt (lat. compactum, compacisci
udoban, pogodak, zgodan; popustljiv, koji sporazumeti se meñusobnim ugovorom)
gleda kroz prste; nemaran (kod nas se ugovor, sporazum, nagodbe; kompakti (lat.
često upotrebljava, u ovom značenju, reč sot-pacta) pl. tečke ugovora.
komotan). kompaktan (lat. compactus, compingere
komodant (lat. commodans) prav. v. komodat. sastaviti, zbiti ) čvrst, jeder, gust, zbijen,
komodat (lat. commodatum) prav. stvar koju jedinstven; jek, solidan.
njen sopstvenik (komodant) daje privremeno kompaktat (lat. compacisci uglaviti) ugovor,
na upotrebu nekome (komodataru) besplatno. sporazum; poznat Češki ili Preški sklopljen
komodatar (lat. commodatarus) prav. v. komodat. izmeñu husitskih utrakvista i izaslanika
sabora u Bazelu.
kompakcija (lat. compactio) sklop, zbije-nost,
jedrine.
kompanija (fr. compagnie, ital. compagnia)
društvo, udruženje; trgovačko društvo; voj.
četa; kompanija.
kompanjo 442 kompetovati
n

kompanjon (fr. compagnon, ital. compagno) kompatriot (fr. compatriote) zemljak, suna-
trg. ortak, drug u nekom poslu; drug, pratilac, rodnik.
saradnik; konpanjon. kompaund-mašina (eng. compound) teh. parna
komparabilan (lat. comparabilis) uporedljiv, mašina sa kondenzatorom u kojoj mehaničke
sravnjiv. dejstvo pare počinje u jednoj manjoj stublini
komparativ (lat. comparativus) gram. drugi (cilindru), a završava se u jednoj većoj
poredbeni stepen prideva (npr. lepši, bol>i stublini.
itd.). kompendijum (lat. compendium) izvod, izva-
komparativan (lat. comparativus) uporedni, dak, kratka sadržina; udžbenik u izvodu,
poredbeni. priručna knjiga, priručnik, podsetnik.
komparator (lat. comparator) sravnjivač; kompendiozan (lat. compendiosus) kratak,
sprava za merenje veoma finih razlika u sažet, zbijen, u izvodu.
dužini. hompenzabilan (nlat. compensabilis) nakna-
komparapija (lat. comparatio) poreñenje, dljiv, odštetljiv.
uporeñivanje, sravnjivanje, sravnjenje, upo- kompevzator (nlat. compensator) onaj koji ili
reñenje; ret. figura kojoj je cilj da nam nešto ono što naknañuje, naknadilac, na-knadilo,
učini poznatijim tim što će to nepoznato regulator.
uporediti sa nečim njemu sličnim a kompenzacija (lat. compensatio) naknada,
poznatijim, npr.: „Preñe Miloš preko pol>a odšteta, obeštećenje; izravnanje, poravna-
ravna, kao zezda preko neba sjajna"; gram. vanje, zamena; fiz. izravnanje dejstva nečega
poredba prideva. što bi, inače, štetno delovalo; kom-
komparent (lat. comparere pojaviti se, penzaciono klatno klatno udešeno tako da
predstati) prav. onaj koji predstaje sudu. usled temperaturskih promena ne menja svoju
komparencija (lat. sotragege.nlat. sotra- dužinu, pa stoga ni vreme klaćenja; med.
rentia) prav. predstajanje sudu. prilagoñavanje srca uticajima koji menjaju
komparzerija (ital. comparsa) v. komparse- krvotok.
rija. kompenzirati (lat. compensare) naknaditi,
komparirati (lat. comparare) l. uporeñivati, naknañivati, vratiti, izravnati, izrav-navati,
uporediti, sravniti, porediti, sra-vnjivati, ret. odštetiti; izravnati se, izravnava™ se,
praviti poreñenje; gram. porediti prideve. poravnati se, poravnavati se, nagoditi se.
komparirati (lat. comparere) 2. pojaviti se pred komperendinator (nlat. comperendinator)
sudom, predstati sudu. prav. lice koje iznosi nove činjenice da bi
komparicija (lat. comparere, nlat. izazvalo odlaganje presude.
comparitio) prav. v. komparencija. komperendinacija (lat. comperendinatio)
komparsa (ital. comparsa) v. komparserija. prav, odlaganje za treći dan; pozivanje obeju
komparserija (ital. comparsa) poz. lica koja u stranaka da trećeg dana predstavu sudu;
pozorištu i filmu nastupaju kao neme figure, obnavljanje spora.
statisti, figuranti; raspored i pojavljivanje komperendinirati (lat. comperendinare) prav.
statista; komparzerija, komparsa. odložiti rok predstajanja sudu za treći dan.
kompartiment (ital. compartimento) pravilna kompetent (lat. competens) suparnik, tak-mac,
podela polja ili odeljaka; železnički odeljak satražilac, polagač prava na.
(ili: kupe). kompetentan (lat. competens) nadležan,
komparticija (nlat. compartitio) podela na merodavan, formalno ili stvarno osposo-
pravilne odeljke. bljen (kvalifikovan) za neki posao, sposoban.
kompas (lat. sit, passus) sprava, u obliku kompetencija (nlat. competentia) nadležnost,
kutije, sa magnetnom iglom, služi za merodavnost; sposobnost (ili: pozva-nost
odreñivanje strana sveta (busola); fig. sudije za suñenje ili ocenjivanje; polje rada
snalaženje u nečemu; pravilno opredelji- (ili: područje) nekog nadleštva; takmičenje
vanje. više lica za neko mesto; ono što se ostavlja
kompasija (lat. compassio) samilost, dužniku da bi mogao od toga da »sivi; pitanje
sažaljenje, saučešće. kompetencije pitanje nadležnosti (npr. nekog
kompaskuum (lat. compascuum) prav. suda, nadleštva itd.).
zajednička paša.
kompateriitet (nlat. compaternitas) duhovno kompetirati v. kompetovati.
srodstvo, kumstvo. kompetitor (lat. competitor) v. kompetent.
kompatibilan (nlat. compatibilis) saglasan, kompeticija (nlat. competitio) polaganje
saglašljiv, složljiv, spojljiv, snošljiv; prava na, takmičenje, suparništvo.
pomirljiv. kompetovati (lat. competere) pripadati po
kompatibilitet (nlat. compatibilitas) saglasnost, pravu; biti u nadležnosti, spadati u
saglašljivost, složljivost, sno-šljivost; nadležnost; naticati se, takmičiti se za neko
pomirljivost; mogućnost da jedno lice mesto, zajedno s nekim težiti za čim.
istovremeno vrši više javnih poslova.
kompilator 443 kompozitoran

kompilator (lat. compilator) sabirač, pa-birčar, nekih novina (ili: nekog časopisa, neke
sastavl>ač iz tuñih knjiga. zbirke i sl.); sve što sačinjava potpunost
kompilacija (lat. compilatio) delo sastavljeno knjižnice, zbirke, trgovine, kuće itd.
pabirčenjem (ili: paletkovanjem), književni kompletan (lat. completus) potpun, celokupan,
pabirak (ili: paletak); sasta-vljanje dela sav, ceo; savršen; popunjen, dovršen.
pabirčenjem iz tuñih knjiga; skupljanje, kompletirati (fr. completer) popuniti, po-
pabirčenje, palektovanje. punjavati, dopuniti, dopunjavati.
kompilirati (lat. compilare) skupljati (ili: komplikacija (lat. complicatio savijanje,
paletkovati, pabirčiti), iz tuñih dela. smotavanje) nejasnost, zaplet, zapletenrst,
kompilovati v. kompilirati. zamršenost; med. oboljenje koje se pojavljuje
kompjačevole (ital. compiacevole) muz. ljupko, u toku nekog drugog, već izraženog
dopadljivo. oboljenja, i time otežava bolesnikovo
kompjuter (eng. computor) elektronska mašina stanje i remeti pravilan tok glavne bolesti;
za računanje, „elektronski mozak"; psih. udruživanje izmeñu neistovr-snih, po
kompjuter. kakvoći različitih, elemenata (osećanja
komplanabilan (nlat. complanabilis) moguć za različitih čula) pri čemu je jedan elemenat
upravljanje, uravnjiv; koji se može (osećaj) pretežak, tj. njega smo više i jasnije
izjednačiti, izjednačljiv. svesni nego ostalih.
komplanacija (lat. complanatio) mag. izraču- komplikovati (lat. complicare) zaplesti, za-
navanje površja neravnih površina; pletati, zamrsiti, zamutiti, zapetljati,
uravnavanje, uravnjenje, npr. tvrñavskih zapetljavati (neku stvar); zbog nespretnosti
postrojenja. učiniti jednu stvar tezgom no što bi trebalo;
komplanirati (lat. complanare) poravniti; komplikovati se zaplesti se, za-pletati se,
sravniti) uravnati, uravnavati, izravna-vati, zapetljavati se; za bolest: poći na gore, biti
izravniti; fig. otkloniti, otklanja-ti teškoće. otežan (drugom bolešću); komplicirati.
kompleks (lat. complexus) gomila, masa koja komllimenat (ital. complimento, fr.
sačinjava celinu, npr. kuće, zemljište; compliment) izraz poštovanja rečima i
složeno, složenost; fil. složen pojam; u pokretima, naklon, poklon; laskava reč;
psihoanalizi: sadržaji svesti, većinom kazati nekom komplimenat kazati nekom ono
čuvstveni (emocionalni), potisnuti te otuda što mu godi; praviti komplimente govoriti
podsvesni, koji dovode do nenormal-nog laskave, udvarati se, čestitati kome na čemu.
duševnog stanja. komplimentirati (fr. complimenter) pozdraviti,
kompleksan (lat. complexus) složen, sastavljen pozdravljali, pokloniti se, klanjati se;
od delova povezanih meñu sobom; zapleten; čestitati, pohvaliti, govoriti ljubazne reči.
mat. kompleksan broj (broj sastavljen od komplipes delikti (nlat. complices delicti)
realnih i imaginarnih veličina (npr. a+Lj, gde pl. prav. V. KOMPLICI.
je i imaginarna jedinica, tj!U^T, a a i b komplici (lat. complex gen. complicis saveznik,
realni brojevi. učesnik) pl. prav. saučesnici, pomagači,
kompleksija (lat. complexio) celokupnost, sukrivci.
ukupnost; sastav tela, sklop tela; boja lica, komplicirati (lat. complicare saviti, savi-jati,
izgled. sklopiti) v. komplikovati.
komplement (lat. complere dopuniti, sot- komplicitet (nlat. complicitas) prav.
plementum) dopuna, dodatak, popuna; gram. saučesništvo, saučestvovanje, saučešće.
dopuna, odredba; mat. ugao koji se dopunjuje
do 90° (up. suplement); med. serumska komplot (fr. complot) zavera, tajni sporazum,
materija koja ima sposobnost da uništava sprezanje više osoba radi izvršenja nekog
bakterije ili da neutrališe njihove otrove. zločina, udara, pobune.
komplementan (lat. complementum) v. kom- komplotirati (fr. comploter) kovati zaveru,
plementaran. skovati zaveru, snovati, spremati u potaji
komplementar (nlat. complementarius) trg. (prevrat, udar i sl.).
zamenik, zastupnik, administrator trgovačke kompozita (lat. composita) pl. od kompozi-tum.
kuće; v. pod komanditno društvo. kompozite (lat. compositae) pl. bog. glavočike,
komplementaran (nlat. complementarius) do- mnogobrojna porodica biljaka sa složenim
punski, koji dopunjuje, koji služi kao cvetovima (sa preko trinaest hiljada vrsta).
dopuna ili dodatak (čemu); komplementar-ne kompozitor (fr. compositeur) muz. v. kompo-nist.
boje dopunske boje, tj. one dve koje daju belu kompozitoran (nlat. compositorius) muz. koji se
boju kad se pomešaju u odreñenom odnosu, tiče izrade muzičkog dela, koji je u vezi
npr. žuta i indigoplava boja (harmonične (ili: u odnosu) sa izradom muzičkog dela.
boje); komplementarni dan dopunski dan
(29) u februaru svake pre-stupne godine.
komplot (lat. completus) celokupna dela jednog
pisca; svi brojevi (ili: sva godišta)
kompozitum 444 kompulzorij(um)

kompozitum (lat. componere sastaviti, kompresivan (lat. comprimere stisnuti, nlat.


compositum) ono što je sastavljeno, od više compressivus) stiskav, koji stiska, sabijan,
delova, složene; gran. složena reč, složenica; koji sabija, zbijajući.
mikstum kompozitum (lat. mixtum kompresija (lat. compressio) pritisak; sabi-janje,
compositum) užasna zbrka, strašan darmar; stiskanje, stezanje, zbijanje; fig. pri-nuñivanje,
eko kompozito (lat. eh composito) prav. po potištavanje, tlačenje; kompre-siona mašina
sporazumu, po pogodbi, po nagodbi. sprava za zbijanje elastič-nih, naročito
kompozitora (lat. compositura) sklop, sastav, gasovitih tela; kompresio-no ognjilo v.
žleb za spajanje. pneumatično ognjilo.
kompozicija (lat. compositio) sastavljanje, kompresor (nlat. compressor) sabijač, sabi-
sastav, sklop, sastavljanje delova u celinu; u jalo, sprava za sabijanje (ili: zgušnja-vanje)
estetici: umetnička obrada jedne misli prema vazduha ili gasova.
zahtevima i zakonima umet-ničkog kompresorij(um) (nlat. compressorium) med.
prikazivanja; muz. pronalaženje i umetnička hirurški instrumenat za vršenje pritiska na
izrada muzičkog dela, muzičke delo; slik. krvne sudove; u mikroskopiji: aparat pomoću
delo, obično većih razmera, na kojem je koga se predmet ispitivanja i posmatranja
prikazano više osoba i stvari, vešto učini tanjim i providnijim.
povezanih u celinu; u najmoderni-jem komprehevzibilan (lat. comprehensibilis)
slikarstvu, tzv. apstraktnom: slika bez pojmljiv, shvatljiv, razumljiv.
ikakvog motiva, u kojoj je najglavnije komprehenzivan (nlat. comprehensivus)
raspored boja; «ž. naziv za razne metalne obuhvatan, koji obuhvata; shvatljiv, koji
slitine, legure; hen. jedinjenje, sjedinja-vanje; shvata, koji pojima, koji razume.
sva kola (ili: svi vagoni) jednog voza. komprehevzija (lat. comprehensio) shvatlji-
komponenta (lat. componere sastaviti) sa- vost, moć shvatanja, sposobnost pojimanja
stavnica, sastojak, svaki sastavni deo jedne (ili: shvatanja, razumevanja); shvatanje,
celine; fiz. sastavnica (supr. rezul-tanta). razumevanje.
komponirati v. komponovati. komprimirati (lat. comprimere) sabiti, sa-bijati,
komponist(a) (lat. componere) sastavljač zbiti, zbijati, stisnuti, stiskati, zgušnjavaš,
muzičkog dela; kompozitor. zgusnuti; fig. ugušiti, ukrotiti, prigušiti.
komponovati (lat. componere) sastaviti, komprimovati v. komprimirati.
sastavljati; izraditi plan za neko umetničko komprobacija (lat. comprobatio) priznanje,
delo i srediti njegove delove; muz. sastaviti priznavanje, odobrenje.
muzičke delo; komponirati. kompromis (lat. compromissum) sporazum,
komportirati se (fr. se comporter) vladati se, poravnanje, nagodba; prav. u grañanskoj par-
ponašati se; slagati se, snositi se. nici: sporazum stranaka koje su u sporu da će
komposesija (nlat. compossessio) prav. se, izabravši sudiju spora (arbitra), pokoriti
zajedničko imanje, zajednički posed. njegovoj presudi.
kompost (lat. compositum) mešanac, mešani kompromisar (nlat. compromissarius) prav.
gnoj, mešano gnojivo (ili: ñubrivo, ñubre), izborni sudija.
naročito: mešavina zemlje sa istrulelim kompromisor (nlat. compromissor) sajemac,
organskim materijama. onaj koji još sa jednim stoji za nekoga
kompostirati (lat. compositum) ñubriti mešanim dobar.
ñubretom (kompostom). kompromitent (lat. compromittens) prav. onaj
komposto (ital. composto) muz. složene. koji pristaje da spor reši izborni sudija.
kompot (fr. compote, lat. compositum kompromitira™ (lat. compromittere) l. prav.
sastavljeno, componere sastaviti, udesiti) voće sporazumeti se da spor reši izborni sudija;
kuvano sa šećerom. 2. izložiti (ili: izlagati) neprilici ili
komprador (port.) u Kini i nekim drugim opasnosti, nahuditi (ili: huditi) ugledu ili
zemljama Istoka, posrednik, obično komi- poverenju, dovesti (ili: dovoditi) u pitanje,
sionar, koji posreduje u izvoznoj i uvoznoj izneti (ili: iznositi) na rñav glas, brukati,
trgovini za račun inostranih firmi. obrukati.
komlres (lat. compressa) med. obloga, zavoj od kompromitovati v. kompromitirati.
više puta presavijenog komada platna ili komlulzacija (nlat. compulsatio) v. kompul-
gaze; kompresa. zija.
kompresa (lat. compressa) med. v. kompres. kompulzija (nlat. compulsio) primoravanje,
kompresan (lat. compressus) zgusnut, stisnut, prisiljavanje, prinuda, prisila.
zbijen. kompulzor (nlat. compulsor) naplaćivalac
(računa, poreza i dr.).
kompresibilan (nlat. compresibilis) sti-šljiv, kompulzoran (nlat. compulsorius) prinudan,
zgušnjiv. prisilan.
kompresibilitet (nlat. compressibilitas) fiz. kompulzorij(um) (nlat. compulsorium) prav. akt
stišljivost, zgušnjivost. kojim viši sud nareñuje nižem da pohita sa
odlukom o nekoj stvari.
kompurgator 445 komunicirati

kompurgator (nlat. compurgator) prav. onaj radom uz skraćeno radno vreme. Prisva-janje
koji pod zakletvom jemči za nečiju nevinost. sredstava za potrošnju je prema potrebama
komputabilan (lat. computabilis) sračunljiv, pojedinaca. Nema nikakvih klasa ni države.
proračunljiv, izračunljiv. komunikabilan (nlat. communicabilis) saop-
komputacija (lat. computatio) izračunavanje; štljiv, dostavljiv; spojljiv, saobraćajne
prav. odreñivanje stepena srodstva po spojljiv, koji se može vezati, spojiti
rimskom (civilna komputacija), ili po pap- (saobraćajnom vezom).
skom pravu (kanonska komputacija). komunikant (lat. communicans) u katoličkoj
komputirati (lat. computare) sračunata, crkvi: pričesnik, onaj koji prima pričest.
preračunato, zbrojiti. komunikat (lat. communicatum) v. kominike.
kom si, kom sa (fr. comme ci, comme sa) i komunikativan (nlat. communicativus) pre-
ovako i onako, svakojako. nošljiv, koji se lako prenosi na drugoga;
Komsomol (rus. Sokzz kommunističeskoi saopštljiv, koji rado kazuje svoje misli
molodeži) skraćenica za „Savez drugome, razgovoran; pristupačan.
komunističke omladine", omladinske komunikativnost (lat. communicare) pristu-
organizacije u Sovjetskom Savezu sa pačnost, veština u opštenju i sporazume-
zadatkom da vaspitava omladinu — vanju s ljudima.
„smenu", kako kažu boljševici — u komunikacija (lat. communicatio) saopšta-
marksističko-ko-munističkom duhu. vanje, saopštenje; veza, ophoñenje, op-
komun (lat. communis) pr. opšti, zajednički, štenje, dodir; saobraćaj; saobraćajnica; voj.
javan. zaštićen pristup prednjim položajima,
komuna (fr. commune) opština, teritori-jalna komunikaciona linija saobraćajne linija.
jedinica sa lokalnom samoupravom; grañani komunikacio idiomatum (nlat. communicatio
jedne opštine; opštinski dom; zajednica; idiomatum) teol. sjedinjenost svojstava
Pariske komuna socijalistička vladavina u božanskih i čovečanskih u Isusu Hristu.
Parizu, ustanovljena 18. Š 1871; posle komunio (lat. communio) zajednica, naročito
žestokih borbi ugušena od versajske vlade u crkvena, verska; pričest; vreme kad se
maju iste godine. pričešćuje (u katoličkoj crkvi); zajedničko
komunaliziranje (lat. communalis) prelaženje učešće.
privatnih preduzeća u opštinske ruke (ili: komunista) (lat. communis) pristalica
pod opštinsku upravu). komunizma; član komunističke partije.
komunalije (nlat. communalia) pl. opštinske Komunistička internacionala v. pod
stvari, opštinski poslovi. internacionale.
komunalni (lat. communalis) opštinski, koji Komunistički manifest spis koji su 1848.
pripada opštini, koji se tiče opštine. objavili, po nalogu internacionalnog
komunalni sistem upravno-teritorijalno Komunističkog saveza, Krl Marks i Fri-drih
urećenje, u okviru ustavnih odredbi, koje se Engels, u kojem su izložene osnove
zasniva na samoupravi komuna (opština) a komunizma. „Sa genijalnom jasnoćom izne-to
ostvaruje se u punoj samostalnosti opštinskih je u ovom delu novo shvatanje sveta,
ustanova, organa i udruženja grañana u dosledni i oblast društvenog života obuhvatni
privrednoj, kulturnoj i drugim oblastima. materijalizam, dijalektika kao
komunar (fr. communard) učesnik u Pari-skoj najmnogostranije i najdublje učenje o
komuni (1871). razvoju, teorija klasne borbe i svetsko isto-
komunizam (lat. communis) društveni poredak rijske revolucionarne uloge proletarijata,
koji istorijski smenjuje kapitalizam. tvorca novoga, komunističkog društva" (V.
Besklasno društvo na bazi visokog stupnja I. Lenjin). •
proizvodnih snaga. U njemu su sva sredstva
za proizvodnju u direktom društvenom komunitet (lat. communitas) zajednica; smisao
posedovanju. Proizvodnja je planska, pod za zajednicu; opšte dobro.
sveskom kontrolom društva (proizvoñači) i komunice (lat. communis zajednički) pl.
služi njegovim raznovrsnim potrebama. zajedničke ispaše (gore, šume i planine
Razlikujemo nižu i višu fazu komunizma. jednoga plemena, sela ili zadruge). Svi
Niža faza komunizma = socijalizam, još ima kojima one pripadaju imaju podjednako
tragova prošlosti, tj. kapitalizma. Sredstva za pravo uživanja, ali ne mogu nijedan deo
proizvodnju su podruštvljena, ali otuñiti.
nagrañivanje se vrši prema radu. Još uvek komunicirati (lat. comunicare) pozajedni-čiti,
postoje izvesne klasne razlike. Nije uki-nuta pozajedničavati, učiniti zajedničkim;
suprotnost umnog i fizičkog rada. Postoje i saopštiti, saopštava™, objaviti, izneti (ili:
neke državne funkcije. Viša faza komunizma iznositi) na javnost; biti u vezi s kim,
se razvija na daljem stupnju ekonomskog dopisivati se, opštiti; u katoličkoj crkvi:
napredovanje društva. U njemu se svi pričesti™ se, priče-šćivati se.
(sposobni) bave proizvodnim
komutabilan 446 konvencionalan

komutabilan (lat. commutabilis) zamenljiv, konvalescirati (lat. convalescere) opora-vljati


promenljiv. se, biti na putu ozdravljenja.
komutativni ugovor (lat. commutare kon varijacioni (ital. sop variazioni) muz. sa
promeniti) dvostrani ugovor zasnovan na varijacijom, sa delimičnim odstupanjima od
obavezi da ono što jedna strana daje glavne teme.
drugoj mora biti jednako onome što od nje konvejer (eng. conveyer, conveyor) ureñaj,
prima (npr. ugovor o kupoprodaji, zajmu, „beskrajna traka", koji služi za neprekidno
zameni). dodavanje proizvoda u fazi izrade od
komutator (lat. commutare) fiz. prekidač, sprava jednog radnika do drugog; ureñaj za prenos
kojom se vrši naizmenično prekid i tereta, transporter.
uključenje električne struje u jednom kolu, konveksan (lat. convexus) ispupčen, soči-vast
prema potrebi i automatski, odvo-ñenje (supr. konkavan).
struje u drugo kolo, ili menjanje smera konveksitet (lat. convexitas) ispupčenost; (supr.
struje; sprava kojom se otvara ili zatvara konkavitet).
galvanska struja i u zatvorenom luku po konveks-konveks (lat. convexus) v. bikonvek-
volji obrće; strujni menjač, koji na dinamo- san.
mašini naizmenično struje upravlja jednim konveksno-konkavan (lat. convexus ispupčen,
pravcem. concavus izduben) ispupčeno-iz-duben.
komutacija (lat. commutatio) menjanje, izmena, konvektor (lat. convectio) ureñaj za grejanje
promena, zamena; prav. zamenjivanje jedne prostorija.
kazne drugom; lingv. metod isptivanja koji se konvekcija (nlat. convectio) fiz. strujanje (up.
sastoji u tome da se pri izmenama na jednom kondukcija, radijacija); meteor. strujanje toplog
jezičkom planu (nivou) javljaju neke izmene vazduha od Zemlje uvis i njegovo mešanje sa
na drugom jezičkom planu; kat. zakon gornjim, hladnijim vazduhom.
komutacije: zbir (proizvod) ne menja vrednost kon vol o čita (ital. sop velocita) muz. v. ve-loče.
ako sabirci (činioci) promene mesta. konvenabilan (fr. convenable) zgodan, pogodak,
komutirati (lat. commutare) menjati, razmenite, podesan, prikladan, povoljan.
zameniti. konvenijencija (lat. convenientia) pristoj-nost,
komfor (eng. comfort) ugodnost, udobnost; uljudnost; ugodnost, udobnost, prijatnost;
konfor. podudaranje, slaganje, saglasnost, skladnost,
komfortabilan (eng. comfortable) ugodan, prikladnost, podesnost; voñenje računa i
udoban; konfortabilan. imanje obzira prema onome što postoji, što
komfortan (eng. comfort udobnost) v. odgovara spoljašnjim okolnostima (položaju,
komfortabilan. zvanju, imetku i dr.), obzir.
komforter (eng. comforter) ogrtač za kišu. konvenirati (lat. convenire) slagati se,
komšija (tur. kom?u) sused. odgovarati; svideti se, dopadati se, goditi;
kon- (lat. sit, sop-) predmegak u složeni-cama pristojiti, priličiti, biti u skladu sa interesima.
sa značenjem: s, sa. konvent (lat. conventus) sastanak, zbor,
konak (tur. konak od konmak odsesti, biti gost) skupština, sabor (naročito kaluñerski);
dvor, gospodski dvor, palata; put koji se manastir, samostan; Konvent 1792. u
prevali za jedan dan; noćište, prenoćište. Francuskoj sazvana Ustavotvorna skupština
kon alegreca (itzl. sop allegrezza) muz. sa Convention nationale.
živošću, živahno, sa veselošću. konventual (nlat. conventualis) kaluñer, monah;
kon amareca (ital. sop amarezza) muz. sa naročito: katolički kaluñer koji pripada redu
gorčinom, tužno. sa blažim i slobodnijim propisima (za razliku
kon amore (ital. sop amore) muz. s ljubavlju, od opservanta).
radosno, sa zadovoljstvom. konvencija (lat. conventio) sporazum (ili:
kon anima (ital. sop anima) muz. sa izrazom pogodba, ugovor) izmeñu pojedinih država
punim duše. kojim se regulišu njihovi meñusobni pravni,
konat (lat. conatus) pokušaj, namera; prav. politički i ekonomski odnosi (književna,
pokušaj nedozvoljene radnje. vojnička, finansijska i dr.); sporazum,
konaturalitet (nlat. connaturalitas) prirodna dogovor; u Engleskoj: sastanak parlamenta u
veza, srodnost po prirodi. vreme kad nema kralja; običaj, primljene
kon afeto (ital. sop affetto) v. afetuozo. pravilo, uobičajenost.
konvencionalan (lat. conventionalis) koji se
kon adžitacione (ital. sop agitazione) muz. v. osniva na konvenciji, koji odgovara
adžitato. sporazumu, sporazumni, ugovorni, dogovorni;
kon brio (ital. sop brio) muz. živahno, burno, uobičajen, koji se drži primljenih navika ili
vatreno. običaja; konvencionalni braJgbrak koji je
konvalescent (lat. convalescens) bolesnik koji sklopljen prema staleškim ili imovnim
je počeo da se oporavlja. obzirima, a ne prema naklono-
konvalescencija (lat. convalescentia) opora-
vljanje od bolesti, ozdravljenje.
konvencionalna kazna 447 kongelacije

sti; konvencionalna laž neistina prihvaćena konvertit (ital. convertito) preverenik, onaj koji
po sporazumu. je prešao iz jedne vere u drugu, preobraćeni;
konvencionalna kazna kazna kojom se neko konzervus.
obavezuje da će platiti izvesnu sumu u konvertita (ital. convertita) preverenica,
slučaju ako ne izvrši, ili ne izvrši kćko preobraćenica, ona koja je prešla u drugu
treba, neki posao. veru, preobraćena; konverza.
konvergencija (nlat. convergentia) geom., fiz. kon viveca (ital. con vivezza) muz. živahno, živo.
uzajamno približavanje, sticanje; fig. konvivij(um) (lat. convivium) gozba, čast,
stremljenje (ili: težnja) istom cilju, slaganje. gošćenje.
konvergirati (nlat. convergere) približa-vati se kon vigore (ital. con vigore) muz. krepko,
uzajamno, sticati se (u istoj tački); fig. živahno, snažno, izrazito.
stremiti (ili: težiti) istom cilju; pr. konvikt (lat. convictus) zavod u kome stanuju
konvergentan. studenti katoličke teologije ili ñaci uopšte;
konvergovati v. konvergirati. takoñe: ustanova u kojoj se ñaci hrane
konverza (lat. conversa) v. konvertirati. besplatno ili uz znatan popust.
konverzatorij(um) (nlat. conversatorium) soba konviktorij(um) (nlat. convictorium) zajednička
za razgovor; društvo za zabavu koja se trpezarija.
sastoji u razgovoru. konviktorist(a) (lat. convictus) pitomac konvikta.
konverzacija (lat. conversatio) razgovor, konvikcija (lat. convictio, convincere) prav.
razgovaranje, zabavljanje ili učenje stranog uverenje, ubeñenje, dokaz.
jezika razgovorom. konvincirati (lat. convinecere) prav. ubediti,
konverzacioni leksikon veliki enciklope-dijski uveriti, dokazati.
stvarni rečnik, koji obrañuje, al-fabetskim konvoj (fr. convoi pratnja) voj. grupa trgovačkih
(azbučnim, abecednim) redom, predmete koji ili transportnih brodova sa pratnjom jedinica
se u ophoñenju pojavljuju (naročito su poznati ratnih brodova (radi zaštite od napada
veliki nemački konverzacioni leksikoni neprijateljskih podmornica i aviona); grupa
Brokhausov i Majerov). vozila koja se kreće pod zaštitom oružane
konverzija (lat. conversio) okretanje, obrtanje, pratnje; svaka oružana pratnja kojoj je
promena, pretvaranje; trg. promena interesne zadatak zaštita.
stope, pretvaranje jednog duga u drugi sa konvokacija (lat. convocatio) sazivanje, sa-ziv;
povoljnijim uslovima; preo-braćanje; prav. pozivanje poverilaca.
preobraćanje u veru, prevera-vanje, konvolatilizacija (nlat. convolatilisatio) hen.
preverenje; fil. logička konverzija obrtanje saisparavanje, pretvaranje u paru zajedno sa
jednog suda, tj. kad suojekat i predikat drugim tečnostima.
promene svoja mesta (up. kon-trapozicija); konvolvulus (lat. convolvulus) bog. poponac, s
prav. pretvaranje Jednog pravnog odnosa u lak; med. zapletenost creva.
drukčiji, npr. zakupa u najam. konvolut (lat. convolvere smetati, skotura-ti,
konverzirati (lat. conversari) razgovarati, convolutim) smotak akata; sveska za akta
zabavljati se razgovorom; učiti strani jezik (ili: spise).
razgovorom. konvoluta (nlat. convoluta) apx. zavojica na
konverzus (lat. conversus) v. konvertit. jonskom kapitlu.
konverter (lat. convertere okretati, pretvarati) 1. konvolucija (nlat. convolutio) med. umotavanje.
tehnol. aparat za prečišćavanje rastopljenog konvocirati (lat. convocare) sazvati, sazi-vati.
metala oksidacijom; 2. TV adapter koji konvulzibilitet (nlat. convulsibilitas) med.
omogućava primanje frek-ventnog područja trzavost, trzanje mišića.
za koje televizor nije bio prvobitno konvulzivan (lat. convulsus, nlat. convul-sivus)
konstruisan; 3. el. menjač; konvertor. med. grčevit, praćen grčevima; koji izaziva
konvertibilan (nlat. convertibilis) pretvor-ljiv, grčeve (ili: trzaje).
preobratljiv. konvulzija (lat. convulsio, convellere) med.
konvertibilnost (lat. convertere okretati, grčenje, grčevi, trzanje; fig. trzavica; pokret,
pretvarati) preobratljivost, pretvorlji-vost, potres.
promenljivost (u). konvulzionar (nlat. convulsionarius) med.
konvertiplan (eng. convertiplane) avion sa onaj koji boluje od grčenja, trzanja mišića;
rotorom, kombinacija helikopteri i aviona. takoñe: kveker.
konvertirati (lat. convertere) preobraziti,
preobraćati, preobratiti, pretvoriti, promeniti kongelativan (nlat. congelativus) koji izaziva
(u); preveriti, preveravati, preobratiti, prevesti smrzavanje, koji smrzava.
u drugu veru; fin. pretvoriti (ili: pretvarati) koigelacija (lat. congelatio) smrzavanje,
jedan dug u drugi pod povoljnijim uslovima smrznuće, sleñavanje, sleñenje; smrznuće,
po dužnika. smrznutost, sleñenje, sleñenost; stvrdnja-
vanje, zgrušavanje.
kongelirati 448 kondsnzativan

kongelirati (lat. congelare) smrznuti, smrzavati; kongregacionalisti (lat. congregatio) pl. članovi
zgusnuti, zgušnjava™; zgrušati, usiriti. verske partije u Engleskoj koji priznaju kao
kongeneričan (lat. congener, genus rod) jed- jedini izvor vere Sv. pismo, odbacuju svaku
norodan, istorodan, istovrsan. simboličnu versku formu, ne priznaju nikakve
kongenijalan (nlat. congenialis) duhovno sro- verske poglavare (biskupe, papu);
dan, srodan po duhu. independenti.
kongenijalitet (nlat. congenialitas) srodnost po kongregacionisti (lat. congregatio) pl. članovi
duhu, duhovna srodnost. jedne verske kongregacije, naročito jezuitske.
kongenijalnost v. kongenijalitet. kongregirati (lat. congregare) sabrati, udružiti,
kongenitalan (lat. congenitus, nlat. sop- sjediniti, skupiti.
genitalis) uroñen, koji postoji od samog kongres (lat. congressus) skupština, skup, zbor,
roñenja, npr. neka bolest (mana srca). sastanak radi dogovaranja i savetovanja o
kongerirati (lat. congerere) snositi, zgrta-ti, zajedničkim poslovima; naročito: sastanak
nagonilavati; up. kongestija. punomoćenika više država (npr. Pariski,
kongestivan (nlat. congestivus) koji izaziva Bečki kongres); skupština članova istog
navalu krvi, koji potiče od navale krvi. staleža i iste struke (pro-fesorski, učiteljski,
kongestija (lat. congestio) ned. navala krvi ili geografski itd. kongres) ili istih načela
sokova, prepunjavanje jednog organa krvlju, (partijski kongres); u SAD: zakonodavna
podilaženje krvi. skupština narodnih poslanika.
konglobacija (lat. conglobatio) zgrtanje, go- kongresija (lat. congressio) sastajanje, sastanak.
milanje; ret. gomilanje dokaza. kongresist (lat. congressus) član kongresa,
konglobirati (lat. conglobare) gomilati, na- učesnik u kongresu.
gomilavati; ugrudvati, ugrudvavati. kongruentan (lat. congruens) saglasan, jednak,
konglomerat (lat. conglomerare zgomilati, zbiti) podudaran; mat. podudaran, jednak i sličan,
geol. gromača, slepljevina (kad se kakvim istog oblika i jednake površine.
lepkom slepi krupan rečni, jezer-ski ili morski kongruentnost (lat. congruere) v. kongruen-cija.
šljunak ili valuci); fig. prenatrpanost, kongruencija (lat. congruentia) saglasnost,
mešavina svega i svačega. slaganje; podudarnost, sličnost i jednakost;
konglomeracija (lat. conglomeratio) gomilanje, istovetnost oblika i jednakost površina;
nagomilavanje, slepljivanje; spajanje svega i kongruentnost.
svačega. kongruirati (lat. congruere) biti saglasan, slagati
konglomerirati (lat. conglomerare) zgrudva-ti, se; podudarati se, poklapati se, biti sličan i
nagomilati, skupiti, slepiti. jednak.
konglutinantan (lat. conglutinans) lepljiv, kongruitet (nlat. congruitas) saglasnost,
slepljiv. slaganje, potpuna jednakost.
konglutinancia (lat. conglutinantia) pl. farh. v. kon gusto (ital. con gusto) muz. v. gustozo.
koletika. kondebitor (lat. condebitor) prav. sadužnik.
konglutinat (lat. conglutinatum) nešto sle- kondemnat (lat. condemnare osuditi, sop-
pljeno; min. nekristalisan kamen slepljen demnatus) prav. osuñenik.
nekom masom. kondemnator (lat. condemnator) prav, onaj
konglutinacija (lat. conglutinatio) slepljivanje, koji izdejstvuje donošenje presude, tuži-lac.
slepljenje; zgušnjavanje, zgruša-vanje, kondemnatoran (nlat. condemnatorius) prav.
usiravanje. osudni, kazneni; kondemnatorna presuda
konglutinirati (ital. conglutinare) lepiti, slepiti; (nlat. sententia condemnatoria) osudna
zgusnuti, zgušnjavati. presuda, ona koju izriče sud kad nañe da je
kon granita (ital. con gravlta) iuz. osuñenik kriv za delo za koje se optužuje.
dostojanstveno, sa dostojanstvom. kondemnacija (lat. condemnare osuditi,
kongratulacija (lat. congratulatio) v. gratulant ja. condemnatio) prav. osuda, kazna.
kongratulirati (lat. congratular) v. gratuli-rati. kondenzabilan (nlat. condensabilis) koji se
kon gracija (ital. con grazia) muz. ljupko, može zgusnuti, zgušnjiv.
umilno. kondenzabilitet (nlat. condensabilitas)
kongregati (nlat. congregatum) pl. min. nekri- mogućnost zgušnjavanja, zgušnjivost.
stalisano kamenje koje se samo sobom, bez kondenzans (lat. condensans) sredstvo za
neke naročito lepljive materije, slabo održava zgušnjavanje; pl. kondenzaciJa.
u vezi. kondenzancia (lat. condensantia) pl. v.
kongregacija (lat. congregatio) verske kondenzans.
udruženje, zajednica, bratstvo; udruži-vanje kondenzat (lat. condensare zgusnuti) fiz. tečnost
više manastira istoga reda u organizovanu nastala kondenzacijom neke pare.
celinu; skupština kardinala; naziv jedanaest kondenzativan (nlat. condensativus) zgušnja-
administrativnih odeljenja kardinalskog van, koji zgušnjava, zgušnjavajući.
kolegijuma u Rimu (inkvizicija, propaganda
vere itd.).
kondenzator 449 konduit-lista

kondenzator (nlat. condensator) fiz. zgušnji-vač, bena rečenica ona koja kazuje pogodbu ili
skupljač; električni kondenzator dve metalne uslov pod kojim se vrši ili bi se vršila radnja
ploče, razdvojene slojem od materijala koji ne glavne rečenice, npr.: Pomogao bih ti kad
provodi elektricitet, die-lektrikuma (vazduh, (ako) bih mogao.
staklo, porcelan, pa-rafin i dr.), od kojih je kondicionalizam (lat. condicio) fil. učenje po
jedna vezana s izvorom elektriciteta a druga kojem pojam uzroka treba zameniti
sa zemljom (služi za nagomilavanje pojmom uslova.
elektriciteta u većoj količini no što bi se to kondicionirati (lat. conditio) usloviti,
moglo postići samo sa jednom pločom); kod uslovljavati; biti u nekoj službi, zauzi-mati
par-nih mašina: sud s vodom u kome se neko mesto; biti dobro kondicioni-ran (fr.
zgušnjava izrañena para iz stubline, cilin-dra; conditionne) biti dobro očuvan, u dobrom
kod peći za topljenje: sprava za zgu- stanju; kondicionirana menica uslovna
šnjavanje tečnih supstanci. menica.
kondenzacija (lat. condensatio) fiz. zgušnja- kondicio sine kva non (lat. conditio čine qua
vanje, pretvaranje pare u tečnost putem pop) uslov bez koga se nešto ne može
rashlañivanja ili pritiska; električna zamisliti ili izvršiti, tj. neminovan,
kondenzacija zgušnjavanje, nagomilavanje neophodan, nužan, apsolutan uslov.
elektriciteta pomoću električnog kon- kondicirati (lat. condicere) prav. tužiti, sudskim
denzatora, lajdenske boce itd.; zbijanje, putem zahtevati vraćanje neke stvari ili
sažimanje. prava.
kondenzirati (lat. condensare) zgusnuti, zgu- kondolencija (lat. condolentia) saučešće,
pgnjavati; zbiti, zbijati, skupljati; fig. sažeti, sažaljenje; izjava saučešće.
sažimati. kondolirati (lat. condolere) sažaljevati,
kondenzitet (nlat. condensitas) gustoća, zgu- učestvovati u čujoj žalosti; izjaviti (ili:
snutost. izjavljivati) saučešće.
kondenzovati v. kondenzirati. kon dolore (ital. con dolore) muz. s bolom,
kondenzor (lat. condensor) aparat za osvet- tužno, žalosno.
ljavanje objekte posmatranja (kod kon dolčeca (ital. con dolcezza) muz. ljupko,
mikroskope i projekcionog aparata); opt. sočivo umilno, slatko.
sabirača, sakupljača. kondom (fr. condom) košuljice, navlaka od
kondikcija (lat. condictio) otkazivanje, otkaz; gume ili ribljeg mehura koja se navlači na
prav. zahtev za povraća] stvari koja nam muški spolni organ radi predohrane od
pripada ili prava koje nam pripada; svaka zaraze i zatrudnjavanja, nazvana po
lična tužba uopšte. pronalazaču, engleskom lekaru Conton-y; up.
kon diliñenca (ital. con diligenza) .itz. pažljivo, prezervativ.
brižljivo. kondominat (nlat. condominatum) zajednička
kondilom (grč. kcndylos) ked. guta, guka, vladavina više lica nekom zemljom; imanje
izraštaj, bradavica; prid. kondilomatozan. sa više gospodara.
kondilus (grč. kondylos) znat. zglob, zglavak, kondominij(um) (nlat. condominium)
čukalj. zajedničko vladanje više država nekom teri-
kondirektor (nlat. condirector) saupravnik. torijom, saposedovanje, zajedničko
konditor (lat. condere osnovati, conditor) l. vlasništvo, suvlasništvo.
osnivač, tvorac.
konditor (lat. condire začiniti; ukusno zgo-toviti, kondominus (nlat. condominus) saposednik,
conditor) 2. poslastičar; luksuzni pekar. suvlasnik.
konditoraj (lat. condire začiniti; ukusno kondonacija (lat. condanatio) prav. po-
zgotoviti) poslastičarnica; radnja sa klanjanje, darivanje; oproptgenje.
luksuznim pecivom. kondor (tl. condor) zool. najveći južnoame-
konditum (lat. condire, conditum) farm. rički sup, lešinar.
pomešano, začinjeno šećerom. kondota (ital. condotta) pratnja, sprovo-ñenje;
kondicija (lat. conditio) uslov; stanje, okolnost; trg. otpremanje, odašiljanje robe.
služba, položaj, nameštenje; mesto koje se kondotjeri (ital. condotieri) pl. voñe najam-
dobiva pod izvesnim uslovima; privatno ničkih trupa u XIV i XV v., koji su u Italiji
poučavanje ñaka, davanje privatnih časova često bili veoma moćni; avanturisti.
ñacima; biti u kondiciji sp. biti u dobrom
(ili: povoljnom) stanju (rvač, bokser, konduita (fr. conduite, lat. conducere)
teniser, fudbaler, vežbač na spravama, vladanje, ponašanje (naročito u službi);
trkački konj i dr.). ophoñenje, način života; svedodžba o
ponašanju.
kondicional (lat. conditionalis) gram. pogod-beni
način (kod glagola), npr.: Putovao bih, kad konduit-lista (fr. conduite, nem. Liste) lista u
bih mogao. koju pretpostavljeni beleže kvali-fikacije,
kondicionalan (lat. conditionalis) uslovan, zasluge, radnu sposobnost i ponašanje
pogodbeni; gran. kondicionalna ili pogod- službenika (činovnika) ili oficira.

29 Leksikon
kondukter 450 konzistorija

kondukter (fr. conducteur) voña, pratilac, političkom životu, staromodan, zastareo; supr.
sprovodnik (voza, tramvaja, pošte, broda liberalan.
itd.); nadzornik, upravnik radova. konzervativac (nlat. conservativus) čovek
konduktibilan (nlat. conductibilis) provod-ljiv, konzervativnih pogleda i shvatanja; član
koji se može rasprostreti ili širiti konzervativne stranke; supr. liberal.
provoñenjem, sprovodljiv. konzervativizam (lat. conservare sačuvati,
konduktibilitet (nlat. conductibilitas) pro- održati) pravac mišljenja i težnja onih koji
vodljivost, mogućnost provoñenja. žele da se održava i čuva staro, ono što se
konduktor (lat. conductor) prav. zakupac; fiz. zateklo i nasledilo (u privatnom, društvenom,
provodnik (elektriciteta, toplote itd.), tvar (ili: političkom itd. životu).
graña, supstanca) koja ima svojstvo da konzervator (lat. conservator) nadzornik,
provodi elektricitet, toplotu itd., tj. da se čuvar; onaj koji održava u redu umetničke
kroz nju prostire toplota itd. od sloja do sloja stvari, starine, naučne zbirke i sl.
(up. konvekcija, radijacija); naziv za jedan konzervatorij(um) (nlat. conservatorium) visoka
deo mašine za proizvoñenje elektriciteta muzička škola (u rangu fakulteta), zavod za
trenjem koji skuplja elektricitet; gromovod na negovanje dobre muzike; kuća u kojoj se
zgradama; med. hirurški instrumenat pomoću čuvaju biljke od zimske hladnoće, zimska
koga se unosi neki drugi instrumenat u bašta.
organe, šuplja sonda; takoñe: osoba koja konzervatorist(a) (nlat. conservatorium) ñak
prenosi bolest u prikrivenom stanju. visoke muzičke škole; fig. čovek visoke
kondukcija (lat. conductio) u rimskom pravu: muzičke kulture.
davanje u zakup, iznajmljivanje; fiz. provo- konzervacija (lat. conservatio) l. održavanje,
ñenje (toplote, elektriciteta, itd.), pro-stiranje održanje, čuvanje; princip konzer-vacije
od sloja do sloja ili od delića do delića; up. energije načelo održanja energije; 2.
konvekcija, radijacija. spremanje hrane biljne i životinjske
kondurango-kora med. kora biljke gonolobus (sušenjem, salamurom, dimljenjem, toplo-
condurango, koja se upotrebljava kao lek tom, hladnoćom i hemikalijama), tako da se
protiv raka. može sačuvati od kvarenja duže vremena.
konducirati (lat. conducere) voditi; spro-voditi, konzerviran! (lat. conservare) čuvati, oču-vati,
pratiti; provoditi; prav. najmiti, zakupiti. sačuvati, održati; metati u turšiju, praviti
koneks (lat. connexus) spoj, tesna veza. konzerve; prid. konzerviran.
koneksa (lat. soppeha) pl. spojene stvari, stvari konzervisati v. konzervirati.
koje su u meñusobnoj vezi. konzilijar (lat. consiliarius) većnik, savetnik;
koneksija (lat. connexio) veza, tesna veza; savetodavac; naročito: savetodavni lekar koji
uticajno poznanstvo. važi kao autoritet u svojoj struci.
konektiv (nlat. connectivum) bog. veza, konzilij(um) (lat. consilium) savet, predlog;
produžetak prašničkog nita izmeñu praš- savetovanje, većanje.
ničkih kesica. konzilijum abeundi (lat. consilium abeundi)
konektirati (lat. connectere) svezati, spojiti, savet ñaku da napusti školu (zbog slabog
skopčati; biti spojen, biti vezan, biti u vezi. učenja ili krivice), nešto blaža vrsta
kon espresione (ital. con espressione) «uz. sa relegacije.
izrazom, izrazito. konzilijum medikum (lat. consilium medi-
konetabl (fr. connetable) maršal, nekadašnji cum) lekarski savet, lekarske mišljenje.
glavni zapovednik vojske u Francuskoj; konzilirati (lat. consiliar) većati, savetovati se;
takoñe kao nasledna počasna titula; u davati savet, savetovati; udaljiti od škole.
Engleskoj; policijski službenik, kon-stabler. konzistentan (lat. consistens) čvrst, gust, jedar
konz ... reči kojih nema ovde treba tražiti pod (npr. konzistentna mast); fig. stalan, postojan,
kons. 1.1. održljiv.
konzerva (fr. conserve, ital. conserva) naročito konzistencija (nlat. consistentia) čvrstoća,
spremljene i od kvarenja osigurane životne gustoća, slabija ili jača povezanost sastojaka,
namirnice (voće, povrće, ribe, meso) u trajnost; fig. stalnost, postoja-nost.
limenim, dobro zatvorenim i zalemljenim konzistirati (lat. consistere) istrajati, biti
kutijama ili bocama, turši-ja; voj. spoljašnje istrajan, održati se, ostati (ili: ostajati) pri
utvrñenje ispred velikog utvrñenja. čemu.
konzervabilan (nlat. conservabilis) sačuv-ljiv, konzistorija (lat. consistorium) kod Rimljana:
održljiv, koji se može sačuvati, održati. carski savet; mesto gde se taj savet sastajao;
konzervativan (nlat. conservativus) koji kod pravoslavnih: duhovni sud, pomoćni
održava, koji čuva ono što se zateklo, koji organ eparhijskih episkopa pri vršenju
je protivan novotarijama, naročito u njihove sudske vlasti; kod katolika: skupština
biskupovih pomoćnih organa, skupština
kardinala pod pred-
451 kon]unktiv

sedništvom pape; kod protestanata: crkvena konioza (grč. konis prah) med. oboljenje koje
vlast; pr. konzistorijalan. nastaje usled udisanja raznih vrsta praha
konzola v. konsola. (ugljenog, krečnog, bakarnog, železnog i
konzorcij(um) (lat. consortium) v. konsorci- DR-)-
jum. konifere (grč. konos šišarka, lat. ferre nositi,
konzul (lat. consul) u starorimskoj republi-ci: proizvoditi) pl. bog. četinari, npr. bor, omorike,
titula dvojice najviših službenika koji, jela, smrča itd.
zajedno sa senatom, upravl>ahu državom; konicitet (grč. konos kupa) kupastost; kosina,
naziv tri najviša funkcionera u Francuskoj nagnutost.
Republici (1799—1804); danas: službenik koničan (grč. konos) kupast, čunast, u obliku
koji u inostranstvu zastupa trgovačke i kupe; konačna refrakcija prelamanje
privredne interese svoje države i njenih svetlosnog zraka u kupast snop; konačno
podanika, a katkad mu se poverava i ogledalo kupasto ogledalo.
diplomatska funkcija (po rangu se dele na: konjektansa (lat. conjicere, conjectanea) pl.
generalne konzule, konzule, vice-konzule i zbirka napomena, zapažanja, trenutnih
konzulske agente. desetaka i slično.
konzulat (lat. consulatus) dostojanstvo i konjektura (lat. conjectura) naslućivanje,
zvanje konzula; nadležnost konzula; pred- nagañanje, pretpostavka, verovatnoće; način
stavništvo jedne države u raznim mestima čitanje starih pisaca koji se oslanja na
druge kojemu je na čelu konzul; kancelarija pretpostevke i nagañanja.
konzula. konjekturalan (lat. conjecturalis) koji se
konzulsnt (lat. consulens) savetodavac, osniva na nagañanjima, naslućivanjima,
branilac, zastupnik; pravni savetnik. pretpostavkama.
konzulirati (lat. consulere) savetovati se, pitati konjekturalizam (lat. conjectura naslućivanje)
za savet. fil. učenje Nikole Kuzanuse (Kuzan-skog,
konzult (lat. consultum) odluka, rešenje; pravio 1401—1464), po kojem je, s obzirom na
mišljenje. nedovoljnost našega saznanja, sve naše
konzulta (ital., šp. consulta) savetodavna znanje samo naslućivanje i nagañanje
skupština; državni savet u Italiji i Španiji. beskrajne istine.
konzultativan (nlat. consultativus) savetoda-van. konjekturirati (lat. conjectura) negeñeti,
konzultator (nlat. consultator) onaj koji traži pretpostavljati.
savet za što ili za mišljenje o čemu. konjicirati (lat. conjicere) nageñati, praviti
konzultacija (lat. consultatio) v. konsulta-cija. verovatne zaključke; objašnjavati (ili:
konzultirati (lat. consultare) v. konsulti-rati. popravljati, utvrñivati, postavljati) verovatne
konzultovati v. konsultovati. varijacije nekog teksta.
konzultor v. konsultor. konjugalan (lat. conjugalis) bračni, koji se tiče
konzum (lat. consumere trošiti, potrošiti) braka; supružnički.
potrošnja, trošenje, proña. konjugata (lat. conjugata linea) znat. mali
konzument (lat. consumere) potrošač, naročito prečnik zdelice (karlice).
životnih namirnice i robe (supr. producent). konjugacija (lat. conjugatio spajanje) gram.
konzumirati (lat. consumere) trošiti, potrošiti; promena glagola po licu, broju, vremenu,
jesti. načinu i rodu; bog., zool. sljubljivanje (kod
konzumtibilije (nlat. consumtibilia) pl. roba koja izvesnih alga i jednoćeličnih životinja
se troši, naročito koja je za jelo, životne jednostavan spolni proces koji se sastoji u
namirnice. stapanju dveju ćelija).
konzumtivan (nlat. consumtivus) koji troši, konjugijum (lat. conjugium) brak.
nagrizan, koji nagriza, koji uništava. konjugirati (lat. conjugare) v. konjugovati.
konzumtor (lat. consumtor) potrošač. konjugicidijum (nlat. conjugicidium) prav.
konzumcija (lat. consumtio) trg. trošenje, ubistvo bračnog druga.
potrošnja, npr. životnih namirnice; med. konjugovati (lat. conjugare spregnuti, spre-zati,
trošenje tkiva, slabl>enje, sušenje, su-šica. spojiti, stajati) gram. menjati glago-le; geom.
koniin (grč. koneion kukuta) hem. tečnost bez konjugovani prečnici spregnuti prečnici
boje, neprijatna i omamljiva mirisa, nalazi se (jednog kupinog preseka): dva prečnika takva
u kukuti, veoma otrovan alkaloid (otrov da je svaki paralelan sa dirkom na kraju
kojim su otrovali Sokrata); ciku-tin. drugoga; fiz. konjugovana ogledala spregnuta
konimetar (grč. konos kupa, metron mera) ogledala: dva parabol-na ogledala postavljena
sprava za merenje kupa. tako jedno prema drugom da se toplotni ili
svetlosni zraci koji polaze iz žiže jednoga od
njih odbijaju paralelne ka drugom, pa odatle
u njegovu žižu.
konjugirati (lat. conjugere) vezati, spojiti,
sjediniti, dodati.
konjunktiv (lat. conjunctivus) gram. zavisni
način u glagolskoj promeni kojim se iska-
konjunktiva 452 konkordirati

zuje radnja koja se pretpostavlja (u grčkoj, konklave (lat. conclave) „zaključana odaja",
latinskoj, francuskoj i nemačkoj grama-tici). kardinalska skupština za biranje pape; tajna
konjunktiva (lat. conjunctiva) znat. veznica očnih zaključana dvornice u kojoj se vrši izbor pape
kapaka, vežnjača, sluzokožna opna koja (ranije u Kvirinalu, zatim u Vatikanu).
vezuje očnu jabučicu sa kapcima i oblaže konklavist(a) (lat. conclave) lice dodeljeno
njihovu unutarnju stranu, kao i jedan deo kardinalu (sluga, lekar) za vreme biranja
očne jabučice. pape, koje ne može napustiti konklave dok se
konjunktivan (lat. conjunctivus) gram. koji se tiče izbor ne izvrši.
konjunktiva, koji stoji u konjunkti-vu, konklamacija (lat. conclamatio) vikanje, vika;
uslovljen; spoj ni, vezivni. klicanje.
konjunktivitis (lat. conjunctiva veznica očnih konkludirati (lat. concludere) log. zaključi-vati,
kapaka) med. zapaljenje očnih kapaka; v. zaključiti, izvoditi (ili: izvesti) zaključak.
konjunktiva. konkluzivan (nlat. conclusivus) zaključni, koji
konjunktivni sudovi log. sudovi sa jednim sadrži zaključak, završni; gram. kon-kluzivne
subjektom (S) i sa više predikata (Pi, P2, RZ . . ili zaključke rečenice nezavi-sne rečenice od
.), npr.: Godišnja doba su proleće, leto, jesen kojih se druga javlja kao zaključak prve, npr.:
i zima. nisi učio, dakle ne možeš ni znati.
konjunktura (nlat. conjunctura) sticaj zgodnih konkluzio (lat. conclusio) log. zaključak, logički
prilika, okolnost, prilika; trg. izgled na akt mišljenja gde se izvodi sud iz jednog suda
povoljnu ponudu i tražnju robe koji se pruža ili više sudova (premisa). Ako se izvodi iz
ili ukazuje poslovnim pre-duzećima. jednog suda, onda je neposredan, a ako se
konjunkcija (lat. conjunctio) stajanje, izvodi iz dva suda ili više sudova, onda je
združenje; gram. veznik, svezica (a, i, ali, jer); posredni zaključak ili silogizam; ret. zaključak,
astr. položaj dva nebeska tela koja se, završetak govora.
posmatrana sa Zemlje, nalaze u istom konkluzum (lat. conclusum) ono što je odlučeno,
pravcu sa iste strane (supr. opozicija); odluka, rešenje, zaključak.
povoljan ili nepovoljan sticaj okolnosti konkokcija (lat. concoquere skuvati, svariti)
(=konstelacija), naročito u politici i na berzi. varenje, kuvanje, prekuvavanje (hrane u
konjurant (lat. conjurans) zaverenik, urot-nik. želucu).
konjurat (lat. conjuratus) v. konjurant. konkomisar (nlat. concomissarius) prav. sao-
konjuracija (lat. conjuratio) zavera, urota. punomoćenik.
konkavan (lat. concavus) izduben, uduben konkomitantan (lat. concomitari pratiti) koji
(supr. konveksan); konkavnom se naziva prati, koji sadejstvuje, koji se pojavljuje
unutrašnja strana jedne krive linije i površine; istovremeno.
konkavno sočivo opt. izdubeno sočivo. konkomitirati (lat. concomitari) pratiti,
konkavitet (lat. concavitas) izdubenost, udu- sadejstvovati; konkomitirajući simptomi ned.
benost, ugnutost. pojave koje samo prate, sporedne (ili: nebitne,
konkavno-konveksan (lat. concavus, conve-xus) nevažne) pojave kod bolesti.
opt. izdubeno-ispupčen. konkordabilan (lat. concordabilis) koji se može
konkavno-konkavan (lat. concavus) opt. dvogu- složiti, složljiv, saglašljiv.
boizduben, ugnut s obe strane. konkordabilitet (lat. concordabilitas)
konkameracije (lat. concameratio) pl. odelj-ci, mogućnost slaganje, složljivost, saglašlji-vost.
pregrade, odeljenja, komore. konkordantan (lat. concordans) saglasan,
konkatenacija (lat. concatenatio) povezanost, složan, jednodušan, skladan.
vezivanje (lancima). konkordancija (lat. concordantia) saglasnost;
alfabetski spisak svih reči koje dolaze u
konkauze (lat. concausae) pl. fil. sauzroci, jednom spisu, npr. u Bibliji (verbalna
sporedni uzroci, tj. oni koji deluju zajedno sa konkordancija) sa navoñenjem citata, ili
glavnim uzrokom. spisak svih mesta koja se odnose na neku
konkvistadori (šp. conquistadores) pl. pogrešan misao ili neki predmet (realna
izgovor, v. konkistadori. konkordancija); geol. pojava kad površine
konkista (šp. conquista osvojenje) period prvih slojeva teku paralelne.
otkrića u Americi. konkordat (lat. concordatum) sporazum, na-
konkistadori (šp. conquistadores) osvajači; u godba; naročito: sporazum izmeñu pape i
nekadanjim španskim i portugalskim jedne svetovne sile o odnosima i pravima
posedima Srednje i Južne Amerike: osvajači rimokatoličke crkve u toj državi.
zemlje i njihovi potomci, koje je dvor konkordija (lat. concordia) sloga, saglasnost,
nagraćivao plemićkim titulama i velikim jednodušnost.
imanjima; fig. zavojevači, osvajači, pustolovi. konkordirati (lat. concordare) slagati se, biti
saglasan.
konkorporacija 453 konotativan

konkorporacija (lat. concorporatio) prisaje- proizvoñača za realizaciju roba. Ako je


dinjavanje, prisajedinjenje, zdruzkivanje, ponuda robe veća od potražnje, onda
združenje. konkurencija besni meñu vlasnicima robe;
konkorporirati (lat. concorporare) prisaje- uspeva se niskim cenama (dakle višom
diniti, prisajedinjavati, sajuziti, združiti, proizvodnošću rada) i kvalitetom robe.
združivati, primiti u društvo, primiti u Slabiji proizvoćači propadaju. Ako je ponuda
bratstvo. robe manja'1 od potražnje, onda se
konkreditirati (nlat. concreditare) učestvovati s konkurencija prenosi na stranu potražnje.
drugima kao poverilac, npr. u nekom Kupci se nadmeću u nabijanju cena, a
zajmu. prodavci imaju neki vid monopola.
konkreditor (nlat. concreditor) sapoverilac. konkurencije klauzula (lat. concurrentiae
konkrement (nlat. concrementum) telo koje clausula) trg., prav. pogodba kojom se službenik
nastaje zgušnjavanjem neke tečnosti u (npr. trgovački pomoćnik) ograničava, u
čovečjem ili životinjskom telu (npr. kamen u korist svoga nekadašnjeg poslodavca, u svom
mokraćnom mehuru). privrednom radu.
konkrescencija (lat. concrescentia) srašći-vanje, konkurzifeks (nlat. concursifex) prav.
slepljivanje. zajednički dužnik; up. konkurs.
konkret (eng. concret) engleski kameni malter. konkurzus kreditorum (lat. concursus
konkretan (lat. concretus) „srastao", stvaran, creditorum) v. pod konkurs.
koji se može opaziti čulima, opaža-jan, konkurs (lat. concursus) takmičenje više
opipljiv, telesni; konkretan pojam log. osoba za neku stvar, povlasticu, nagradu,
pojam koji označava čulima opažljivu stvar ili neki položaj, naticanje, utakmica; raspi-sati
čulima opažljivo svojstvo (supr. apstraktan). konkurs = raspisati stečaj; trg. stečaj, zajednički
konkretizirati v. konkretizovati. istup poverilaca radi obe-štećenja svojih
konkretizovati (lat. concrescere srasti, potraživanja od zajedničkog dužnika čija
concretus) učiniti da nešto bude stvarno, pasiva premaša aktivu, ili je, sticajem prilika,
prikazati (ili: predstaviti) stvarno, postao nesposoban da odgovara svojim
OPIPLjIVO. novčanim obavezama (konkurzus
konkretum (lat. concretum) stvar koja postoji, kreditorum).
npr. čovek, životinja, drvo itd.; in konkreto konkusija (lat. concussio) zaplašivanje u cilju
(lat. in concreto) u stvarnosti, u datom iznuñavanja novca, globljenje, primanje mita;
slučaju, u stvarnom slučaju, ono što se krimen konkusionis (lat. cri-men
javlja u oblasti stvarnoga. concussionis) prav. zločin iznuñavanja novca,
konkrecija (lat. concretio) srašćivanje, primanja mita.
skupljanje u jedno; zgušnjavanje, usiravanje, konkusionar (nlat. concussionarius) prav. iz-
stvrdnjavanje, smrzavanje nekog tečnog tela; nuñivač, globadžije, derikoža.
med. taloženje stranih tvari u telu, npr. konkusor (lat. concussor) prav. v. konkusionar.
kamena u mokraćnom mehuru; mia. kon mogo (ital. con moto) muz. v. pod motus.
mineralna masa koja je postala koncen- konoid (grč. konos kupa, eidos oblik, vid) telo
tracijom mineralne supstancije oko jednog koje nastaje obrtanjem kupinog preseka oko
središta; fig. otelovljenje, ovaplo-ćenje. svoje ose, npr. paraboloid, hiper-boloid i dr.
konkrecijanci (lat. concretio) pl. psiholozi koji konoidan (grč. konoeides kupast, eidos) ku-
smatraju da je duša nerazdvojive od tela. past.
konkubina (lat. concubina) naložnica, van- konopejon (grč. konopelon od konops
bračna žena; bludnica. komarac) mreža za zaštitu od mušica i
konkubinar (nlat. concubinarius) naložnik, komaraca, komarnik; krevet sa zavesama
vanbračni muž; bludnik. od tanke materije za odbijanje mušica; up.
konkubinat (lat. concubinatus) divlji brak, kanabe.
naložništvo; blud. konosament (ital. connoscimento) trg. v. kono-
konkubitus (lat. concubitus) snošaj, oble-žaj, sman.
obljuba; konkubitus anticipatus(hzl. kon oservanca (ital. con osservanza) muz. s
concubitus anticipatus) prav. prevremeni pažnjom, pažljivo.
snošaj (npr. verenika, pre venčanja). konosman (fr. connaissement) trg. pomorski
konkurator (lat. concurator) prav. sastaralac, tovarni list, na kome kapetan lañe potvrñuje
sututor, član starateljstva. pošiljaocu prijem izvesne robe i obavezuje se
konkurent (lat. concurrens) suparnik, tak-mac, da će je, pošto mu se plati podvoz, predati na
takmičar, nadmetač. odreñeno mesto.
konkurencija (nlat. concurrentia) l. supar- konotativan (lat. con, notare obeležiti)
ništvo, takmičenje, nadmetanje, utakmica; saobeležavajući, saoznačavajući (kaže se o
takmičenje više osoba (npr. za raspisanu jednom izrazu koji ne označava neki
nagradu, položaj i sl.); 2.. borba robnih „predmet", nego on postaje jasan i razumljiv
samo po jezičkoj vezi, npr. i, ali, ma, da).
konotacIJa 454 konskribirani

konotacija (nlat. connotatio) saprijavlji-vanje; prostom pristanku ugovaračkih strana


konotacioni termin prav. rok za prijavu svih (kontrahena ta).
dugova i potraživanja u jednom stečaju. konsenzus (lat. consensus) slaganje, pristanak,
konoftalmus (grč. konos kupa, ophthalmos odobrenje (npr. za stupanje u brak i sl.);
oko) med. kupasta ispadnutost oka. pismeno odobrenje; saosećanje; fil. saglasnost
konpanija (fr. compagnie) v. kompanije. misaonih bića (uzima se često kao jedan od
konpanjon (fr. corapagnon) v. kompanjon. kriterija istine); konsens.
kon pasione (ital. con passione) muz. strasno, konsenzus gencijum (lat. consensus gentium)
strastveno, sa uzbuñenjem; pasionato. teol. saglasnost svih naroda u pogledu
konrektor (nlat. conrector) saupravitel., verovanja u postojanje božanstva (uzima se
nastavnik koji po rangu dolazi iza rektora i često kao dokaz za postojanje boga).
koji ga zastupa. konsens (lat. consensus) v. konsenzus.
konrektorat (nlat. conrectoratum) zvanje i konsentirati (lat. consentire) saglasiti se,
kancelarija konrektora. saglašavati se, slagati se, sporazumeti se,
kons . . . reči kojih nema treba tražiti pod konz L!. jednoglasno odlučiti.
I. konsignant (lat. consignans) trg. onaj koji daje
konsakramental (nlat. consacramentalis) v. robu u konsignaciju.
konjurator. konsignatar (nlat. consignatarius) sapotpi-snik,
konsangvinitet (lat. consanguinitas) krvno npr. svedodžbe, uverenja; trg. prima-lac
srodstvo, srodstvo po ocu. konsignirane robe.
konsangviničan (lat. consanguineus) srodan po konsignacija (lat. consignatio) obeležavanje
krvi, srodan po ocu. (znakom), pečaćenje; trg. deponovanje, pre-
konsekventan (lat. consequens) dosledan, daja robe na čuvanje ili radi prodaje; naročita
sledstven, postojan u načelima, veran sam vrsta komisione prodaje, uobičajena pri
sebi, tj. svojim načelima i tvrdnjama, trgovini robom sa udaljenim, naročito
nepokolebljiv. prekomorskim mestima, gde po-šiljalac robe
konsekvencija (lat. consequentia) posledica; log. (konsignant) prima od prodavca iste
zakl>učak; doslednost, postojanost, ne- (konsignatara)u menicama predujam na tu
pokolebljivost; važnost i značaj neke stvari robu (obično jednu trećinu do dve trećine
(s obzirom na njene posledice). iznosa fakture).
konsekvirati (lat. consequi) sledovati, ići za konsignacio bonorum (lat. consignatio bono-
kim; steći, sticati, postizati, postići, zadobiti. rum) prav. sudski popis imanja (npr. posle
konsekracija (lat. consecratio) osvećenje, smrti onoga koji umre bez testamenta), kod
osvećivanje, osveštavanje, npr. crkve; po- javnih prodaja, u slučaju bekstva nekog
svećenje u čin višeg katoličkog svešten-stva; prestupnika; simbolično oduzimanje
osvećenje hleba i vina pri pričesti (kod imanja.
katolika). konsignirati (lat. consignare) obeležiti
konsekrirati (lat. consecrare) osvetiti, (znakom), obeležavati (znakom), zapečati-ti;
osvećivati, osveštavati, osveštiti; po-svetiti u voj. izdati nareñenje, odrediti neku jedinicu da
čin. bude u pripravnosti (npr. za pokret); trg.
konsektarijum (lat. consectarium) posledica, predati robu u konsignaciju; dati na čuvanje,
zaključak. položiti, deponovati novac.
konsekutivai (lat. consecutivus) posledični, konsignifikacija (lat. consignificatio) dvostruko
sledben; sledni, uzastopni; konsekutivne značenje.
bolesti med. one koje se javljaju kao posledica konsiderabilan (nlat. considerabilis) zama-šan,
ranijih bolesti; log. konsekutivne oznake znatan; značajan, od položaja, ugledan,
jednog pojma su one koje dolaze iz drugih, tj. vredan poštovanja.
konstitutivnih oznaka; psih. konsekutivne slike konsideracija (lat. consideratio) posmatranje,
paslike, tj. sledbene posledične slike; gram. razmatranje, razmišljanje; precenjivanje,
konsekutivna rečenica posledična rečenica ispitivanje, uzimanje u obzir; poštovanje,
(ona zavisna rečenica kojom se kazuje uvažavanje.
posledica radnje kazane u glavnoj rečenici; konsistirati (lat. consistere) v. konzisti-rati.
npr.: Toliko sam umoran da se jedva konsjeržerija (fr. conciergerie, nlat. sop-
krećem). cergeria) nadzorništvo kuće, pazikućstvo,
konsekucija (lat. consecutio) sled, sleñenje, vratarev stan; zatvor; naročito: zatvor starog
sledovanje; sled, posledica, zaključak. francuskog dvora, kod „Palate pravde", u
konsekucio temporum (lat. consecutio tempo- Parizu.
rum) gram. sled vremena, pravilno slaganje konskribent (lat. conscribens) popisivač
vremena u rečenici. vojnika, skupljač regruta.
konsenzualan (nlat. consensualis) koji sao-seća, konskribirani (lat. conscribere popisati) onaj
saosećajan; konsenzualniugovor prav. ugovor koji je uzet u vojsku, regrut, vojni obveznik.
čija se važnost osniva samo na
konskribirati 455 konsternirati

konskribirati (lat. conscribere) popisati, konsocijacija (lat. consociatio) združivanje,


popisivati vojnike, regrutovati, pridruživanje, spajanje; udruživanje;
konskripcija (lat. conscriptio) popis, popi- udruženje.
sivanje vojnika, regrutovanje. konspskt (lat. conspectus) gledanje, razgle-
konsola (fr. console) apx. podupirač balkona, danje, viñenje, vidik, izgled, pregled; spisak;
podgrednjak; polica uza zid za kipove ili in konspektu omnijum (lat. in conspe-ctu
vazne; stočić na dve izvijene noge koji stoji omnium) naočigled svih, pred celim svetom.
pod ogledalom ili uz zid; kon-zola. konspirant (lat. conspirans) zaverenik,
konsolator (lat. consolari tešiti, consola-tor) urotnik.
tešilac, utešilac. konspirativan (nlat. conspirativus) zavere-
konsolacija (lat. consolatio) uteha, umirenje, nički, koji ima karakter zavere, urotnič-ki;
ospokojenje. tajni, strogo poverljiv.
konsolidancija (lat. consolidantia) pl. med. konspiracija (lat. conspiratio) zavera, urota.
sredstva koja pomažu zalečivanje, sra- konspirirati (lat. conspirare „duvati u istu tikvu")
šćivanje (rana). zaveriti se, učestvovati u zaveri, sklapati
konsolidacija (lat. consolidatio) utvrñi-vanje, zaveru.
utvrñenje, učvršćivanje, učvr-šćenje, konspicirati (lat. conspicere) gledati, raz-
srećenost (dugova); fin. pretvaranje letećih matrati, paziti, opažati.
državnih dugova u dugoroč-ne zajmove; konsponzor (lat. consponsor) prav. onaj koji
utvrñivanje, sreñivanje akcio-narskog jemči zajedno sa ostalima, sujemac; saduž-nik.
preduzeća smanjivanjem osnovnog kapitala; konstabilirati (lat. constabilire) učvrstiti,
med. zarašćenje, zalečenje (rana i sl.). učvršćivati, utvrditi.
konsolidirati (lat. consolidare) utvrditi, konstabler (lat. constabularius) voj. donosač
utvrñivati, učvršćivati, učvrstiti, obezbediti, municije, tobdžijski pomoćnik; komandant
osigurati, staviti na zdrave noge; sjediniti u topa (na ratnim brodovima); stražar,
celinu; med. zalečiti (ranu). milicajac, policajac; konštabler.
kondolirati (lat. consolari) tešiti, uteši-ti, umiriti, konstanta (lat. constare) mat., fiz. stalna veličina,
ospokojiti. nepromenljive veličina.
konstantan (lat. constans) l. stalan,
konsonant (lat. consonans) gram. suglasnik. nepromenljiv; postojan, istrajan; koji je
konsonanta (fr. consonante) muz. vrsta trajnog dejstva (npr. galvanski elementi);
harfe. koji vlada, vladajući (običaj, navika);
konsonantan (lat. consonans) jednoglasan, izvestan, nesumnjiv, priznat (činjenica).
suglasan, skladan. konstantan (lat. constans) 2. legura bakra i
konsonantizam (lat. consonare sazvučati) nikla; upotrebljava se za izradu spirala
gram. sistem, tj. broj i svojstva suglasnika raznih otpornika.
jednog jezika. konstantnost (lat. constantia) stalnost, ne-
konsonanca (lat. consonantia) v. konsonan- promenljivost; postojanost; istrajnost,
cija. doslednost; konstancija.
konsonancija (lat. consonantia) muz. sklad, konstancija (lat. constantia) v. konstantnost.
skladnost, harmoničnost, stapanje tonova i konstant (lat. constat) stoji kao činjenica,
zvukova u skladnu celinu (supr. diso-nancija); izvesno, poznato je; slaže se (račun).
poet. slikovanje, rimovanje; kon-sonaca. konstatacija (lat. constat, fr. constatation)
konsonirati (lat. consonare) muz. biti u skladu, utvrñivanje, utvrñenje, utvrñivanje činjenica,
biti usklañen, skladno zvučati; poet. slikovati ustanovljavanje, ustanovljenje; utvrñena
se, rimovati se; fig. sagla-siti se, saglašavati se, činjenica.
biti saglasan sa, slagati se. konstatirati (lat. constat, fr. constater) utvrditi,
konsort (lat. consors) ortak, drug, učesnik; ortak utvrñivati, ustanoviti, ustano-vljavati, uveriti
(u rñavom smislu), jatak, član neke bagre, se da nešto postoji, osvedočiti se; potvrditi.
klike, fajte; prav. satužilac ili saoptuženi. konstatovati (fr. constater) v. konstatirati.
konsortes litis (lat. consortes litis) pl. prav. konstelacija (lat. constellatio) astr. zvezdano jato,
drugovi pred sudom, svi koji pred sudom sazvežñe; položaj zvezda i njihov tobožnji
zajednički zastupaju isto pravo. uticaj na čovečju sudbinu (up. nativitet);
konsorcij(um) (lat. consortium) zajednica, izvesno odreñeno grupisanje; fil. psihička
udruženje; u berzanskom saobraćaju: konstelacija opšte prethodno stanje svesti;
udruživanje banaka i trgovačkih kuća radi fig. sticaj prilika.
davanja zajmova državi, osnivanja konsternacija (lat. consternatio) poraženje,
trgovačkih preduzeća, akcionarskih društava, poraženost, preneražena, preneraženost,
banaka i sl.; brak. zaprepašćenje, zaprepašćenost, utu-' čenost,
zabuna.
konsternirati (lat. consternare) poraziti,
poražavati, zaprepastiti, zaprepašćava-
konstipancija 456 konsultor

ti, preneraziti, preneražavati, zbuniti; prid. nak narodnog predstavništva (supr. apso-
konsterniran. lutizam); konstitucionalni sistem.
konstipancija (lat. cinstipantia) pl. farm. lekovi konstitucionalitet (nlat. constitutionalitas)
protiv proliva, za zatvaranje. ustavnost, ustavna vladavina.
konstipacija (lat. constipatio) med. zatvor, konstriktivan (nlat. constrictivus) znat. ste-zav,
zatvorenost, tvrda stolica. koji steže, skupljan, koji skuplja, sužavan,
konstipirati (lat. constipare) med. zatvoriti, koji sužava (mišić).
zatvarati, izazivati, izazvati tvrdu stolicu. konstriktor (nlat. constrictor) znat. mišić stezač.
konstituant (fr. constituant) član ustavo-tvorne konstrikcija (lat. constrictio) med. stezanje
skupštine. (delova tela), skupljanje, grčenje; ograni-
konstituanta (lat. constituere) ustavotvorna čavanje, sužavanje.
skupština, ona koja donosi osnovni zemaljski konstringencija (lat. constringentia) pl. med.
zakon (ustav). sredstva za stezanje, skupljanje.
konstituens (lat. constituens) farm. sredstvo koje konstringirati (lat. constringere) stezati,
propisanom leku daje oblik. stegnuti, skupiti, skupljati.
konstituent (lat. constituens) prav. vlastoda-vac, konstruirati v. konstruisati.
izdavalac punomoći; u Engleskoj: bi-rač za konstruisati (lat. construere) graditi, sagraditi,
parlamenat. napraviti, sazidati, izvesti (zgradu, mašinu);
konstituirati v. konstituisati. sastaviti, izraditi plan (za zgradu, mašinu
konstituisati (lat. constituere) sastaviti, sačiniti, itd.); iz osnovnog pojma (iz osnovne
sačinjava™, obrazovati, osno-vati, ustanoviti; zamisli) razviti (učenje, nauku); geom.
utvrditi, urediti, rasporediti; prav. pozvati na nacrtati (vrstarom i šestarom) sliku, telo; gram.
odgovornost; konstituisati se rasporediti se, rasporediti, složiti reči u rečenicu, sastaviti
odrediti prava i dužnosti (zvanja) izabranih rečenicu; napisati, sačiniti, sastaviti skinu
članova uprave; konstituisani autoriteti (književnog dela, slike, filma i dr.).
zakonske sile, državne vlasti. konstruktivan (nlat. constructivus) koji sreñuje,
konstitutivan (nlat. constitutivus) odreñen, koji dosledno, logički razvija (misao,
utvrñen, osnovni, bitan, objektivno važe-ći; zamisao); koji gradi, podiže; koji je bitan za
sastavan, sastavni; up. regulativni. održavanje u celosti delova grañevine (supr.
konstitutivna naredba prav. naredba kojom se dekorativan).
nekome daju izvesna prava (dozvole, konstruktivizam pravac u zapadno] umetnosti i
povlastice i sl.). književnosti, nastao posle I svetskog rata,
konstitutor (lat. constitutor) rasporeñivač, čije pristalice nastoje da umetnička
ureñivač, osnivač. stremljenja dovedu u sklad s razvojem
konstitutum (lat. constitutum) prav. utvrñeno, tehnike i industrijalizacije.
ugovoreno; obnovljen ugovor. konstrukcija (lat. constructio) grañenje,
konstitutum posesorijum (lat. constitutum gradnja, pravljenje, zidanje, podizanje; način
possessorium) prav. jedan od načina sticanje grañenje, način gradnje; graña (ili: materijal)
svojine u pokretnim stvarima bez stvarne za grañenje; sastav, način sa-stavljanja,
predaje, tj. tako da ta stvar i dalje ostane kod ureñenje i raspored delova neke celine;
ranijeg sopstvenika u upotrebi (državini). dosledno, logičko razvijanje neke misli (u
konstitucija (lat. constitutio) prav. ustav, učenje, u nauku, u sistem); gram. sastav,
osnovni državni zakon; ustanovljena, sklop, red, raspored reči (u rečenici); geom.
odreñivanje; akat. skup svih telesnih i duševnih crtež (ili: crtanje vrstarom ili šestarom) nekog
osobina jednog čoveka, telesni sastav, graña geometrijskog lika (ili: tela) radi izvoñenja
tela, telesni sklop; Hem. unutrašnji sastav dokaza ili rešavanja kakvog zadatka.
hemijskih jedinjenja; raspored atoma u konstupracija (lat. constupratio) obešča-šćenje,
molekulu. silovanje.
konstitucionalan (nlat. constitutionalis) prav. konsultator (nlat. consultator) onaj koji traži
ustavni; znat. koji je u vezi sa sasta-vom (ili: savet za što ili mišljenje o čemu.
sklopom) tela, koji potiče iz sastava tela; konsultacija (lat. consultatio) savetovanje,
konstitucionalne bolesti med. one kojima je većanje (naročito više lekara pored
uzrok u samom sastavu tela; konstitucionalna bolesničke postelje u ozbiljnijim slučajevima
monarhija ustav-na monarhija; oboljenja); pitanje za savet, traženje saveta
konstitucionalni sistema, konstitucionalizam. ili mišljenja.
konstitucionalac (lat. constitutio) prijatelj konsultirati v. konsultovati.
ustava, pristalica ustavnog oblika vladavine, konsultovati (lat. consultare) pitati za savet, za
ustavobranitelj. mišljenje (npr. lekara, pravnike i dr.); davati
konstitucionalizam (lat. constitutio) ustavni savet, davati mišljenje; tražiti obaveštenja.
sistem kod koga je vladalac pri dono-šenju konsultor (lat. consultor) savetnik, saveto-
zakona vezan za saradnju i prista- davac.
konsumaciJa 457 kontigvitet

konsumacija (lat. consummatio) sabiranje, kontano (ital. contano) muz. brojite, tj. pravite
sračunavanje; prav. izvršenje (ugovora, pauzu (u partituri kod onih glasova koji
prestupa, brakolomstva itd.). docnije počinju).
konsumirati (lat. consummare) sabrati, sa- kontantan (ital. contante) trg. sposoban za
birati, sračunata, sračunavati; svršiti, izvršiti. plaćanje gotovim; koji plaća u gotovom; in
kon suono pjene (ital. con suono pieno) muz. kontanti (ital. in contanti) u gotovom; per ili
punim tonom. pro kontakte (ital. per, pro contante) za gotov
konsupstancijalan (nlat. consubstantionalis) novac.
teol. istovetan, jednobitan. konte (ital. conte) knez, grof.
konsupstancijalitet (nlat. consubstantiona-litas) kontejner (eng. container) naročiti otvoreni ili
teol. istovetnost, jednosušnost, jed-nobitnost (u zatvoreni sanduk ili cisterna za prevoz
hrišćanskom učenju o sv. Trojici). nepakovane ili lako lakovane robe u
konscijencija (lat. conscientia) svest; savest. pomorskom i kopnenom prevozu.
konscijencijalizam (lat. conscientia svest) fil. kontekst (lat. contextus) veza misli u govoru;
shvatanje da je predmet nauka ono što nam je sadržina jednog akta u celini, smisao, spoj
dato u svesti, dakle osećaji i osećanja, a da reči.
„stvari po sebi" uopšte ne postoje; kontekstura (nlat. contextura) veza, splet,
gnoseološki idealizam. sklop, sastav, spoj.
konscijenciozan (nlat. conscientiosus) savestan. kontemplativan (lat. contemplativus) posma-
trački, misaoni, sklon misaonom
konscijus (lat. consicus) suznalac, učesnik, posmatranju sveta i života.
svedok. kontemplatoran (nlat. contemplatorius) v.
kong (fr. comte, lat. comes pratilac) grof, knez. kontemplativan.
kontabescencija (nlat. contabescentia) med. kovtemnlacija (lat. contemplatio) misaono
sušenje, venjenje; up. tabes. posmatranje, razmipiBanje, misaono udu-
kontabilitet (fr. comptabilite) polaganje računa, bl>ivanje, nutrenje.
odgovornost računovoñe; računo-vodstvo, kontemplirati (lat. contemplari) posmatrati,
knjigovodstvo. razmišljati, udubljivati se duhom u nešto,
kontagijum (lat. contagium) med. tvar (ili: nutriti.
supstanca, materija) za koju se pretpostavlja kontemporaneitet (nlat. contemporaneitas)
da se njome prenosi zarazna bolest. savremenost.
kontagiozan (lat. contagiosus) med. zarezan, kontemporaran (nlat. contemporarius)
prilepl>iv, prenošljiv. savremen.
kontagiozitet (nlat. contagiositas) med. zaraz- kontemporirati (lat. con sa, tempus gen. tem-
nost, zarazna moć neke bolesti, prilepči-vost. poris vreme) jednovremeno postojati, živeti u
kontagion (lat. contagio) med. zaraza, zaraz- isto vreme.
nost, prilepčivost; zarazna bolest. kontemptibilan (lat. contemptibilis) prezriv,
koji je za preziranje.
kontakt (lat. contactus) dodir; spoj; fig. dodir, kontener v. kontejner.
druženje, opštenje, veza. kon tenereca (ital. con tenerezza) muz. sa
kontaktni (lat. contactus) dodirni, koji nastaje nežnošću, nežno, dirljivo.
dodirivanjem; kontakta infekcija med. zaraza kontente (lat. continere) pl. u primorskim
izazvana dodirom; kontaktni elektricitet gradovima: spiskovi prispele robe sa
dodirni elektricitet, npr. onaj koji nastaje imenima brodara i primalaca.
dodirom bakra i cinka; kontaktni kontentivni zavoj (lat. contendere naprezati se)
metamorfizam kol. promena koju pretrpi neka med. zavoj od gipsa, ćiriša i dr. koji, tim što se
starija stena usled dodira sa mlañom usijanom stvrdne, drži zavijeno delove tela u
eruptivnom stenom. pravilnom položaju.
kontaminacija (lat. contaminatio) kvarenje, kontencija (lat. contentio) naprezanje, napor;
prljanje; med. ulaženje zarazne tvari (ili: spor, raspre, svaña.
materije) u telo; lit. stapanje, stajanje više kontendiozan (lat. contentiosus) sporni, koji se
rukopisa nekog dela u jedan; gram. stapanje tiče spora; svadljiv, prepirački, nasrtljiv.
više oblika reči u jedan. kontesa (ital. contessa) grofica, grofova kći;
kontaminirati (lat. contaminare) kvariti, kneginja, kneginjica.
unakaziti, uprljati; med. zaraziti; lit. dobro kontestabilan (nlat. contestabilis) sporan,
književno delo unakaziti rñavim u osporljiv.
mecima i dodacima. kontestacija (lat. contestatio) prav. posvedo-
kontan (fr. comptant) trg. gotov novac, goto- čenje pomoću svedoka, posvedočenje
vina; plaćanje u gotovu; o kontan (fr. ai svedocima; osporavanje, osporenje, spor.
comptant) za gotovo, u gotovu. kontestirati (lat. contestari) prav. pozivati za
svedoka, tvrditi pomoću svedoka; ospo-
ravati, osporiti, sporiti.
kontigvitet (nlat. contiguitas) graničenje,
dodirivanje; fil. dodirivanje u prostoru i
kontignaciJa 458 kontra

vremenu, prostorno ili vremensko, ograničenje kontinuiran (lat. continuus produžen)


predstava, koje izaziva asocijacije. neprekidan, stalan, kontinualan.
kontignacija (lat. contignatio) apx. sklop od kontinuirati (lat. continuere) produžavati,
greda, sprat. produžiti, nastaviti, nastavljati; neprestano
kontingens (lat. contingens) nešto slučajno, trajati, ne prestajati.
slučaj, slučajnost, mogućnost. kontinuitet (lat. continuitas) produženost,
kontingent (lat. contingens) obavezan deo koji neprekidnost (supr. diskretnost, diskon-
na nekoga pada; u meñunarodnoj trgovini: tinuitet); produžavanje, stalno trajanje;
ograničena količina robe koju države neprekidna veza, prisna povezanost;
meñusobno jedna drugoj odobravaju za izvoz, kontinuitet svesti psih. neophodan uslov lo-
pod izvesnim povlašćenim uslovima; takoñe: gičkoga mišljenja, jer bi bez njega upore-dna
deo obaveze neke države da daje odreñen delatnost mišljenja bila nemogućna.
broj trupa s kojima učestvuje u kakvoj kontinuo (ital. continuo) muz. bez prekidanja.
meñunarodnoj političko-vojnoj akciji. kontinuum (lat. continuiun) kat., fil. produž-na
kontingentan (lat. contingens) dodirni, u dodiru, veličina, neprekidna veličina, celina pre
susedan, blizak; kontingentnipojmovi lot. delova (supr. diskretum, diskretna veličina;
pojmovi, koji, u obliku jednog višeg pojma, prostor i vreme su kontinua, materija je
označavaju najsitnije razlike (npr. u nizu diskretum); in kontinuo (lat. in continuo)
pojmova: beo, otvorenosmeñ, smeñ, neprekidno, stalno.
zatvorenosmeñ, crn itd. kontingentni su kontirati (ital. contare) trg. staviti u račun,
pojmovi: otvorenosmeñ i smeñ; slučajan, koji stavljati u račun; up. konto.
je neizvesnog pojavl>ivanja, mogućan; kontist (ital. conto račun) trg. onaj koji ima konto,
uslovljen, zavisan od nečega ranijeg. npr. kod nekog kreditnog zavoda.
kontingentirati v. kontingentovati. konto (ital. conto) trg. račun; u knjigovodstvu:
kontingentovanje novčanica fin. tačno utvr- predstavljanje stanja računa izmeñu dva
ñivanje broja novčanica koje ne moraju poslovna prijatelja na taj način što svaki od
imati metalnu podlogu. njih na suprotnim stranama („duguje" i
kontingentovati (lat. contingere dopasti, pripasti) „potražuje") konto-knjige beleži obaveze
utvrditi (ili: utvrñivati) kontingent. („duguje") i primanja („potražuje") onoga
kontingencija (lat. contingentia) slučajnost, drugog; nekome otvoriti konto stupiti s nekim
neizvesnost, mogućnost da nešto bude i u poslovne veze, odobriti mu kredit; saldirati
drukčije no što je (supr. nužnost). konto izmiriti račun, zaključiti račun; per
kontinent (lat. continens se. terra, continere konto (ital. per conto) po računu.
držati zajedno, sadržavati) deo sveta, kopno, konto a meta (ital. conto a meta) konto o
suva zeml>a (za razliku od ostrva). poslovima na zajednički račun, tj. na
kontinentalan (nlat. continentalis) kopneni, deljenje gubitka i dobitka.
suvozemni; kontinentalne sile države
evropskog kopna (za razliku od Engleske); kontoar (fr. comptoir) trg. kancelarija, pi-sarnica,
kontinentalne trupe one koje su odreñene da poslovnica trgovca i njegovog osoblja;
služe samo na kopnu; kontinentalni sistem trgovačke kuća; blagajna; kontor.
mere Napeleonove kojima je hteo (1806— kontoarist(a) (fr. comptoir) knjigovoña,
1812) da isključi Englesku od trgovačkog trgovački službenik (ili: činovnik); pri-vatni
saobraćanja sa Evropom. službenik (ili: činovnik).
kontinencija (lat. continentia) uzdržavanje; konto korente (ital. conto corrente) trg. tekući
uzdržljivost (naročito u spolnom životu), račun, tj. kada banke, trgovci i industrijalci
umerenost. otvaraju jedan drugom me-nični ili akceptni
kontinirati (lat. continere) sadržavati, kredit ili račun (konto), pa na osnovu toga
obuhvatati, biti u vezi; kontinirati se kredita vrše meñusobne poslove.
uzdržavati se, umeravati se. kontor (ital. contore) trg. v. kontoar.
kontinualan (lat. continuare produžavati) kontorzija (lat. contortio) nasilno izvijanje
neprekidan, trajan, stalan, koitinuiran. mišića i udova; kreveljenje, razvlačenje lica,
kontinuativan (nlat. continuativus, continuare pravljenje grimasa; med. grčenje, uvi-janje,
produžavati) produžen, koji produžava, koji zavijanje.
iskazuje neprekidnu radnju. kontorzionist(a) (lat. contortio) u cirkusu:
kontinuator (nlat. continuatori) nastavljač, veštak u izvijanju tela, čovek-zmija.
produžavalac. kontorist (fr. comptoir) v. kontoarist.
kontinuacija (lat. continuatio) produža-vanje, kontorno (ital. contorno) v. kontura.
produženje, nastavljanje. kontorcija (lat. contortio) v. kontorzija.
kontinuet (lat. continuet) med. neka nastavi kontr (fr. contre) l. v. kontra.
(bolesnik da upotrebljava lek). kontr (fr. contre) 2. v. kontr-dans.
kontinuetur (lat. continuetur) med. neka se kontra (lat. contra) prema, sproću, na suprotnoj
nastavi (uzimanje leka). strani; naprotiv, protivno, suprotno, drukčije,
obrnuto; protiv.
kontraavionski 459 kontrakcija

kontraavionski (lat. contra, avion od avis ptica) tercii sive medii; up. kontraran, subkon-traran.
protivavionski, koji dejstvuje protiv aviona kontradiktornost (lat. contradicere protiv-rečiti)
(npr. top). v. kontradikcija.
kontraadmiral (lat. contra, arap. amlr al--bahr) kontradikcija (lat. contradictio) protivreč-nost,
voj. podadmiral, početni admiralski čin. logička suprotnost.
kontraalt (ital. contralto) duboki alt, naj-dubl>i kontradikcio in adjekto (nlat. contradictio in
ženski glas. adjecto) log. protivrečnost u pridanome, npr.
kontraapertura (nlat. contra-apertura) med. četvorouglast krug, drveno gvožñe, hladna
protivotvor, naročito kod gnojenja, da bi gnoj vatra itd.
mogao izlaziti. kontradikcio simptomatum (nlat. contradictio
kontrabanda (fr. contrebande, ital. contrab- symptomatum) med. protivrečnost znakova
bando) krijumčarenje; krijumčarena roba. bolesti.
kontrabandirati (ital. contrabbando) kontradicent (lat. contradicens) prav. protiv-
krijumčariti; baviti se nedopuštenom rečilac, protivnik.
trgovinom. kontradicirati (lat. contradicere) protiv-rečiti;
kontrabandist(a) (ital. contrabbando) kri- biti u opreci.
jumčar. kontrados (nlat. contrados) prav. protivmi-raz,
kontrabas (ital. contrabbasso) muz. duboki bas, protivzaveštanje koje muž posle smrti
po tonu najdublji instrumenat orkestra, ostavlja ženi koja mu je donela miraz.
obično sa 4 žice (kontraviolon); onaj koji kontraekstenzija (nlat. contraextensio) med.
peva duboki bas. potezanje u suprotnom pravcu (kod
kontrabasist(a) (ital. contrabbassista) svirač u nameštanja iščašenih udova i preloma
kontrabas; pevač koji peva kontrabas. kostiju).
kontraindikans (nlat. contra-indicans) med.
kontrabaterija (fr. contrabatterie) voj. pro- pojava kod bolesnika koji govori protiv
tivbaterija. upotrebe nekog leka.
kontravalacija (nlat. contra-vallatio) voj.
protivopkop, protivrov opsadilaca za zaštitu kontraindikacija (nlat. contraindicatio) suprotna
od ispada opsañenih. pojava, suprotan znak; med. način lečenja, lek
«ontravenijent (nlat. contraveniens) prav. ili operacija koji bi bili necelishodni ili čak i
istupnik, prestupnik. štetni u izvesnom slučaju bolesti (supr.
kontravenijencija (nlat. conravenientia) prav. v. indikacija).
kontravencija. kontraindicirati (nlat. contraindicare)
kontravenirati (nlat. contravenire) prav. raditi pokazivati suprotne znake, imati suprotna
protivno, istupiti, ogrešiti se (o ugovor, obeležja.
zakon, propis). kontrakambio (ital. contra-cambio) trg. po-
kontravencija (nlat. contraventio) prav. istup vratna menica.
protiv, prestup (zakona, ugovora); in kazu ili kontrakt (lat. contractus) prav. ugovor sporazum.
in kazum kontravencionis (nlat. in času, in kontraktan (lat. contractus) gram. sažet,
casum contraventionis) prav. u slučaju istupa, skraćen, okrnjen; med. ukočen, uzet, parali-
nevršenja; kontravenijencija. zovan.
kontraviolon (lat. contra, ital. violone) muz. v. kontraktibilan (nlat. contractibilis) stež-ljiv,
kontrabas. skupljiv, zgrčljiv.
kontravotirati (lat. contra, votum zavet) glasati kontraktibilitet (nlat. contractibilitas)
protiv. stežljivost, skupljivost, zgrčljivost;
kontradampf (lat. contra, nem. Dampf para) kontraktilitet.
protivpara (koju daje mašinovoña kad kontraktivan (nlat. contractivus) sažiman, koji
hoće, u naročitim slučajevima, mašinu naglo sažima, stezav, koji steže, koji skuplja, koji
da zaustavi). izaziva skupljanje.
kontradiktor (nlat. contradictor) protivre-čilac; kontraktilan (nlat. contractilis) .v. kontraktibilan.
prav. zastupnik zajedničkog dužnika koji kontraktilitet (nlat. contractilitas) v.
pregovara sa poveriocima o njihovim kontraktibilitet.
potraživanjima. kontraktura (lat. contrahere skupljati, stezati,
kontradiktoran (nlat. contradictorius) pro- contractura) med. zgrčenost jednog dela tela
tivrečan, logički suprotan; kontradik-torni usled skraćivanja mišića, žila i tkiva; uzetost.
sudovi log. kad se u jednom od dva suda kontraktus socide (nlat. contractus socidae)
stavlja, potvrñuje izvestan odnos (S je R), a u prav. V. SOCIDa.
drugom se taj odnos uklanja, odriče (S nije kontrakcija (lat. contractio) stezanje,
R); zakon o isključenom trećem sudu izmeñu skupljanje, skraćivanje; gram. sažimanje,
dva kontradiktorna suda (lat. principium skraćivanje (npr. dvaju slogova u jedan);
exclusi tertii inter duo iudicia
contradictoria) v. principijum ekskluzi
kontralicitirati 460 kontrasignirati

med. skupljanje, grčenje (mišića, vrata i moničnosti; naročito: deo kompozicije koji
DR-)- sa jednom datom melodijom (lat. sap-tus
kontralicitirati (lat. contra, licitari) trg. firmus) stapa u harmoničnu celinu jednu
nadmetati se pri javnoj prodaji. melodiju ili više drugih samostal-nih
kontralto (ital. contralto) muz. dublji alt; melodija.
kontraalt. kontrapunktirati (nlat. contrapunctare) «uz.
kontramarka (fr. contremarque) trg. drugi žig primenjivati u komponovanju zakone kon-
na robi; karta u pozorištu koja se daje pri trapunkta.
izlasku izmeñu činova radi kontrole pri kontrapunktist(a) (nlat. contrapunctum) muz.
povratku. kompozitor koji se drži zakona kontra-
kontramarkirati (fr. contramarquer) trg. udariti punkta, školovan muzičar.
(ili: udarati) drugi žig na robu; up. kontraran (lat. contrarius) suprotan, opre-čan,
kontramarka. protivan, koji se nalazi na suprotnoj strani;
kontramarš (fr. contramarche) voj. marš u kontrarni pojmovi log. oni koji su kao članovi
suprotnom pravcu, vraćanje, odstupanje, jednog niza kordiniranih pojmova, najviše
povlačenje. udaljeni jedan od drugoga, npr.: beo-crn,
kontramina (fr. contre-mine) voj. protivmi-na dobar-rñav, vrlina i porok; iz istinitosti
opsañenih kojoj je cilj bacanje u vazduh mina jednoga suda sleduje neistinitost kontrarno
koje su postavili opsañivači; fig. suprotnoga suda, a iz neistinosti jednoga suda
protivlukavstvo, protivsmicalica; trg. ne sleduje istinitost kontrarno suprotnoga
spekulacija kojoj je cilj da doskoči drugoj suda, jer oba mogu biti neistinita, npr.
spekulaciji. sudovi ,,tela mirišu prijatno" i „tela mirišu
kontraminirati (fr. contreminer) postavljati neprijatno" oba mogu biti neistinita u odnosu
kontramine; fig. raditi nasuprot (kome ili na tela koja uopšte ne mirišu.
čemu). kontraran seksualni osećaj pskh. bolesno
kontrapozauna (lat. contra, nem. Posaune) muz. izvrtanje spolnog osećaja pri kome se oni što
duboki bas u orguljama. pate od toga osećaju, u svojim spolnim
kontrapozicija (nlat. contrapositio) log. nagonima, kao da pripadaju drugom spolu, i
preokretanje, tj. neposredan zaključak iz zbog toga osećaju spolni nagon prema svom
danoga suda jednakim formalnim va- sopstvenom spolu (homoseksualnost).
ženjem sa obrtanjem (konverzijom), tj. sub-
jekat danoga suda postaje predikatom za- kontrarevolucija (lat. contra-revolutio) pro-
ključenoga ili izvedenoga suda, a predikat tivrevolucija, tj. nastojanja i radnje protiv
danoga subjektom izvedenoga ili za- učinjenog prevrata u jednoj državi, kojima je
ključenoga, uz promenu kvaliteta, npr.: Svi cilj uspostavljanje i vraćanje ranijeg stanja;
indoevropski narodi su kulturni narodi; pr. kontrarevolucionaran.
zaključak preokretanjem: Nijedan nekulturan kontrarevolucionar (lat. contra protiv, ge-
narod nije indoevropski; trg. ispravka volutio prevrat) pristalica kontrarevo-lucije.
pogreške u knjigovodstvu; pokriće meničnog kontrarija (lat. contraria) pl. protivnosti,
duga. suprotnosti; kontrarija kontrariis ku-rantur
kontraponirati (lat. contra-ponere) log. dati (lat. contraria contrariis curantur) protivnosti
jednom sudu, ne menjajući mu sadržinu, se leče protivnostima (načelo alopatije).
drugi oblik tako da od odrečnog postaje kontrarnost (lat. contrarietas) suprotnost,
potvrdan sud (up. kontrapozicija); trg. ot-pisati oprečnost, protivnost.
ili dopisati, uneti ispravku u knjige. kontrasignal (lat. contra, nlat. signale znak)
kontrapost (lat. contra, ital. posta) u vajar-skim protivznak, odgovor znakom na znak.
radovima: ritmička ravnoteža delova tela kontrasignalizirati v. kontrasignalizo-vati.
koji se nalaze u različitim pokretima; ret. = kontrasignalizovati (lat. contra, nlat. signale
antiteza. znak) odgovoriti (ili: odgovarati) znakom na
kontrapriznanica trg priznanica kojom se ranije znak, dati (ili: davati) pro-tivznake (kao
izdata priznanica stavlja van snage. odgovor na primljene znake).
kontraprotest (lat. contra, protestari) trg. kontrasignatura (nlat. contrasignatura) pre-
podizanje meničnog protesta protiv adre-sata mapotpis, npr. uz potpis vladara potpis i
po potrebi ili akceptanta za čast zbog ministra na ukazu (čime ovaj na sebe
neprimanja ili neplaćanja menice. prima odgovornost za opravdanost u korist
kontraproši (fr. contre-approches) voj. ro-vovi toga akta).
koje opsednuti podižu prema rovovi-ma kontrasignirati (nlat. contrasignare) pre-
opsañivača. mapotpisati (v. kontrasignatura)', staviti,
kontrapunkt (lat. punctum contra punctum) pored adrese, i ime službenika koji otpravlja
muz. „tačka prema tačci", tj. nota prema noti pismo.
(zato što su se ranije mesto nota
upotrebljavale tačke); veština sjedinja-vanja
više glasova prema zakonima har-
kontrast 461 kontrolna kasa

kontrast (fr. contraste, ital. contrasto) kontrabalavsirati (fr. contrebalancer) držati u


protivnost, suprotnost, najveća razlika, jako ravnoteži, uravnotežavati, uravnotežiti; fig.
odudaranje, jako odskakanje. izjednačavati se sa, nadoknañivati.
kontrastimulizam (nlat. contrastimulus kontrbij (fr. contrebille) protivlopta, lopta koja,
protivpodstrek) ned. sistem medicine koji se odbivši se od ivice bi li jara, pogodi loptu
sastoji u namernom izazivanju na-dražaja, saigrača.
npr. bola u jednom delu tela, da bi se time kontr-dans (fr. contredance) četvorka, živahan
izazvao nadržaj u nekom drugom. i lep francuski ples sa mnogo figura, u kome
kontrastimulist(a) (nlat. contrastimulus) ned. učestvuju po dva para ili više parova igrača
pristalica kontrastimulizma. koji stoje jedni prema drugima; kontr.
kontrastimulus (nlat. contrastimulus kontrektacija (lat. contrectatio) prav. be-spravno
protivpodstrek) med. protivnadražaj; up. prisvajanje, kraña.
kontrastimulizam. kontrektirati (lat. contrectare) opipati,
kontrastirati (fr. constraster) veoma se dodirivati) prav. prisvojiti protivzako-nito,
razlikovati, jako odudarati, jako odskakati. krasti.
kontrastna sredstva (fr. contraste) med. sredstva kontreran (fr. contraire) v. kontraran; o
koja se unose u neku telesnu duplju, u šuplje kontrer (fr. au contraire) naprotiv, obrnuto,
organe ili u krvne sudove radi rendgenskog štaviše.
pregleda ili snimanja pome-nutih delova tela. kontreskarpa (fr. contre-escarpe) voj. spoljni
kontrasubjekat (nlat. contrasubjectum) kuz. nagib rova (okrenut prema neprijatelju).
drugi, podreñeni stav u fugi. kontr-ešanž (fr. contre-echange) trg. v. kon-
kontratempo (ital. contratempo) v. koitrtan. tršanž.
kontra tonovi muz. najdublji tonovi basa (ispod kontribuent (lat. contribuens) poreska glava,
S). poreski obveznik.
kontrafa (ital. contraffare protivno raditi) rñavo
rañena, neumetnička slika, umetnička kontribuirati (lat. contribuere) plaćati porez,
nakarada (kakve se viñaju po seoskim i namet (naročito ratni); platiti, priložiti svoj
palanačkim berbernicama, kafanama Š reda i deo (troška); doprineti, do-prinositi, pomoći,
sl.). pomagati, pripomoći.
kontrafagot (lat. contra, ital. fagotto) kuz. za kontributivan (nlat. contributivus) poreski;
jednu oktavu dublji fagot. pripomoćni, doprinosni.
kontrafaktura (nlat. contrafactura) vajar-sko kontribucija (lat. contributio) zajednički prinos;
delo, kip, skulptura. porez; ratni namet koji se uzima u novcu u
kontrafakcija (nlat. contra-factio) nedopušteno okupiranom delu neprijateljske države.
podražavanje, patvorenje; nedopu-pggeno kontr-ku (fr. contre-coup) sp. protivudar,
preštampavanje (knjige). uzvraćen udarac, odboj.
kontrafacijent (nlat. contrafaciens) prekr-P1ilac kontroverza (lat. controversia) naučna ra-spra,
naredbe. spor; sporno pitanje, sporna stvar;
kontrafisura (nlat. contrafissura) hir. suprotna nesuglasice.
pukotina, suprotan prelom (npr. kad lubanja kontroverzan (lat. controversus) sporan,
prsne na drugom mestu a ne na onome gde je osporljiv; osporen, koji je u pitanju.
dejstvovala spoljna sila). kontroverzija (lat. controversia) v. kontroverza.
kontrafraktura (nlat. contrafractura) hir. v. kontroverzirati (lat. controversari) prepirati se,
kontrafisura. sporiti se oko čega (rečima, perom); sporiti,
kontrahaža (lat. contrahere) sklapanje osporiti.
ugovora, ugovaranje; ugovor; izazivanje na kontroverzist(a) (lat. controversari) protivnik,
dvoboj; utvrñivanje uslova dvoboja. borben govornik.
kontrahent (lat. contrahens) prav. onaj koji kontrovertist(a) (lat. controversari) v. kon-
sklapa ugovor, ugovaralačka strana. troverzist.
kontrahencia (lat. contrahentia) pl. med. sredstva kontrola (fr. controle) dvostruki registar,
za stezanje (skupljanje). dvostruko računovodstvo u kancelarijama da
kontrahirati v. kontrahovati. bi se izbegle greške, zloupotrebe i sl.;
kontrahovati (lat. contrahere) s(a)kupiti, kontrolna knjiga, kontroliše; nadzor,
s(a)kupljati, stegnuti; sažeti, sažimati, skratiti; nadgledanje.
trg. sklopiti ugovor, ugovoriti, ugovarati; kontrolirati v. kontrolisati.
pozvati na dvoboj; kontrahirati se skupiti se, kontrolisati (fr. controler) pregledati (rad,
stegnuti se, zgrčiti se. račune i sl.); nadgledati, nadzirava-ti, paziti na
kontrašpijunaža (lat. contra protiv, fr. (koga ili što); unositi u kontrolnu knjigu.
espionnage) suzbijanje, osujećivanje kontrolna kasa kontrolnim napravama
neprijateljske špijunaže sopstvenom špiju- snabdevena kasa, koja tačno i automatski
nažom.
kontrabalans (fr. contrebalance) protiv-teža,
uravnoteženi; fig. naknada.
kontrolni aparati 462 konfekcije

beleži sva plaćanja izvršena u toku dana. konturirati (fr. contour) praviti nacrt; ocrtati,
kontrolni aparati naprave koje automatski ocrtavati, povlačiti granične linije nekog lika,
pokazuju da li je neki rad, koji je trebalo neke figure; okruži-ti, okruživati, zaokružiti;
izvršiti, odista izvršen. konturni-rati.
kontrolor (fr. contr61eur) pregledan, nadzornik, konturnirati (fr. contourner) v. konturirati.
nadzorni službenik; aparat za regulisanje kontutor (lat. contutor) prav. sastaralac, član
nečega. starateljskog odbora.
kontrordr (fr. contre-ordre) protivnaredba, kontuš (pol., contusz) spreda otvorena ženska
protivzapovest (kojom se neka ranija gornja haljina; takoñe: muški kratak domaći
ukida). kaput.
kontr-pa (fr. contre-pas) u plesu: protivko-rak, končertino (ital. concertino) muz. manji muzički
kojim se prema igraču odgovara, promena komad, obično sa jednim odeljkom do tri
koraka. samostalna odeljka.
kontrparada (fr. contre-parade) mač. odbijanje
udarca mačem. končeti (ital. concetti) lit. briljantni i pun
kontrparirati (fr. contre-parer) mač. odbraniti, afektiranja pesnički način izražavanja, sastoji
odbiti, odbijati (udarac mača). se u preteranoj virtuoznosti meta-fora,
kontrpart (fr. contre, lat. pars rea. partis) hiperbola, antiteza i u izveštače-noj igri sa
protivnik i protivna strana. beskrajnim nagomilavanjem reči i fraza.
kontrparti (fr. contre-partie) muz. protiv-glas; Ovaj stil je, na štetu jednostavnog i
trg. kontrolna knjiga, kontroliše. prirodnog stila, prepla-vio ital. književnost
poznije Renesanse (Taso, Marili), iz Italije
kontrpoa (fr. contrepoids protivteg) motka prešao u Španiju (gongorizam), Englesku
kojom se igrači na konopcu održavaju u (eufujizam) itd.
ravnoteži.
kontrsali (fr. contre-salut) voj. otpozdrav končetizam (ital. concetti) lit. v. končeti.
topovskom paljbom. končetisti (ital. concettisti) pl. pristalice
pesničkog pravca končeti (u Italiji, Španiji,
kontrtan (fr. contretemps) dogañaj u nevreme, Engleskoj i Nemačkoj u XVH veku).
neprijatan dogañaj, neprilika, nezgoda; konubijalan (lat. connubialis) bračni, koji se
iznenadno prekidanje konja u njegovom odnosi na brak.
pravilnom kretanju; kod mačevanja: udarac konubijum (lat. connubium) brak; pravo na
upotrebljen u nevreme; muz. razvlačenje brak (meñu članovima različitih staleža,
tempa. plemena i sl.); konjugijum.
kontrtranše (fr. contre-tranchee) voj. prema-rov, konu teraci ja (nlat. connumeratio, lat. sit s, sa,
rov prema opsañivačima. pitegage brojiti, računati) sraču-navanje.
kontrfason (fr. contre-facon) podražavanje, konus (grč. konos kupa, lat. conus) geom. kupa,
preštampavanje. čunj.
kontr-šanž (fr. contre-change) trg. povratka
menica. konfabulacija (lat. fabula) pojava da osoba ono
što nije dobro zapamtila ili je zaboravila u
kontuzija (lat. contusio) uboj, naboj, zgnječe- svojim usmenim ili pismenim iskazima
nost usled udara kakvog spoljnog tupog ispunjava izmišljenim stvarima.
predmeta, ili vazduha usled eksplozije
granate, dinamita i dr. konfederacija (lat. confoederatio, cum, foe-dus
kontuzovati (lat. contundere) zgnječiti, pri- gen. foederis savez) udruživanje (ili:
gnječiti, zdrobiti. povezivanje) u savez, udruženje u savez;
kontumaks (lat. contumax prkosan, uporan) naročito: savez država pri kojem one
prav. onaj koji je u odsustvu optužen ili zadržavaju svoj suverenitet ali imaju
osuñen. zajednički centralni organ.
kontumacija (lat. contumacia prkos, upornost) konfederirati se (lat. confoederare) udru-žiti se
prav. neposlušnost, neodazivanje sud-skom u savez, vezati se savezom.
pozivu, nedolazak na suñenje; takoñe: = konfekt (nlat. confectum, ital. confetto) kolač,
karantin; in kontumacijam (lat. in poslastica, šećerleme (naročito ušećereni
contumaciam) zbog neposlušnosti, tj. zbog bademi, orasi itd.).
neodazivanja sudskom pozivu, u odsutnosti konfekcija (lat. confectio) pravljenje, grañenje,
(biti osuñen); u šahu: gubitak partije zbog gotovljenje; svršetak, dovršenje, izvrp!enje;
prekoračenja vremena za razmišljanje. pravljenje odela; radnja goto-vim muškim
kontumacirati (lat. contumacia prkos, (muška konfekcija) ili ženskim (ženska
upornost) prav, zbog neposlušnosti ili konfekcija) odelom; farm. spravljanje lekova.
nedolaska na suñenje suditi i osuditi na
osnovu podnete tužbe (lat. in contumaciam);
biti (ili: držati) u karantinu.
kengura (fr. contour) nacrt; skica, ocrt, opseg,
linija koja ide granicom, koja ocrtava neki
lik, neku figuru.
konfekcionar 463 konflikt

konfekcionar (nlat. confectionarius) izra-ñivač konfinacija (lat. confinatio) prav. progonstvo;


gotovog odela; trgovac gotovim odelom; zatočenje; upućivanje nekoga u mesto u kojem
apotekar. mora stalno živeti; kućni zatvor. konfini (lat.
konfer (lat. conf eg) uporedi, sravni (upućivana confinis, confines) pl. susedi po
na neko mesto u knjizi); upotrebljava se imanju, graničari. konfinije (lat. confinia) pl.
obično u skraćenom obliku: cf.; up. konferatur. granice, granič-
konferansje (fr. conferencier) javni govornik, ne linije, meñe; zemlje koje se graniče.
predavač; lice koje na priredbama najavljuje konfinijum (lat. confinium) meña, granica,
i objašnjava pojedine tačke programa granični kamen, meñaš.
(najčešće na duhovit način); voditelj. konfinirati (fr. confiner) graničiti se;
konferatur (lat. conferatur) neka se uporedi; ograničiti slobodu kretanja, zatvoriti, osuditi
up. konfer. na kućni zatvor; prognati, proterati. konfinitet
konferencija (lat. conferentia) savetovanje, (nlat. confinitas) graničenje, su-
dogovor; sastanak radi dogovora, raspra- sedstvo.
vljanje (o nekom spornom pitanju i dr.); konfirmand (lat. confirmandus) onaj koga treba
javno predavanje, obično sa diskusijom. učvrstiti u veri, tj. mladić koji se proglašava
konferirati (lat. conferre, fr. conferer) crkveno punoletnim (kod katolika).
savetovati se, dogovarate se, pregovarati; konfirmanda (lat. confirmanda) devojčica koja
sastajati se radi dogovora; držati javno se proglašava crkveno punoletnom; up.
predavanje; uporeñivati, sravnjivati; koi- konfirmand.
ferisati. konfirmativan (nlat. confirmativus) potvrdan,
konferisati (fr. conferer) v. konferirati. kojim se potvrñuje.
konfesija (lat. confessio) prav. priznanje; konfirmacija (lat. confirmatio) kod prote-
veroispovest, svaka hrišćanska verska stanata i katolika: svečan čin potvrñi-vanja
stranka uopšte (rimokatolička, staroka- crkvenog punoletstva i puštanja prvoj pričesti
tolička, luteranska, reformistička, mladića i devojčica (konfirmandi), krizma,
pravoslavna konfesija i dr.). krizmanje; prav. potvrñenje, potvrda, overa,
konfesionalan (nlat. confessionalis) veroi- overavanje. konfirmirati (lat. confirmare)
spovedni, koji se tiče vere, verski. potvrditi, potvrñivati, učvrstiti, učvršćivati,
konfesionalizam (lat. confessio) učenje teologa osnažavati, osnažiti; potvrditi nekoga u veri,
koje smatra da prava religioznost zavisi od proglasiti crkveno punoletnim, krizmati.
pripadnosti ovoj ili onoj ve-roispovesti. konfiskabilan (nlat. confiscabilis) koji je za
konfesionar (nlat. confessionarius) ispovediše. oduzimanje, zaplenljiv, uzaptljiv. konfiskat
konfesionist(a) (lat. confessio) pripadnik jedne (nlat. confiscatum) ono što je
konfesije. zaplenjeno, uzapćeno (roba, imanje).
konfesor (lat. confessor) onaj koji ispoveda konfiskacija (lat. confiscatio) prav. oduzimanje
hrišćanstvo; naročito, u staroj crkvi, onaj privatnog dobra (stvari, neke vrednosti,
koji je morao da strada za veru, mučenik; imanja) u korist države, uzapći-vanje,
ispovediše. uzapćenje; konfiskovanje. konfiskovati (lat.
konfeti (ital. confetti) pl. kolačići, loptice od confiscare) v. konfisci-
gipsa ili raznobojne hartije kojima su se, rati.
naročito u Italiji, gañali učesnici u karnevalu; konfiscirati (lat. fiscus državna blagajna,
danas: raznobojni papirni kružići kojima se confiscare) oduzeti (ili: oduzimati, uzap-
obasipaju učesnici igranki ili novogodišnjih ćivati, uzaptiti) u korist države (robu, imanje).
svečanosti. konfitent (lat. confitens) onaj koji se ispoveda
konfiguracija (lat. configuratio) uobliča-vanje, (kod katolika).
uobličenje, obrazovanje oblika, spoljni oblik; konflagracija (lat. conflagratio) opšti požar;
astr. odnosni položaj, prividan ili stvaran, naročito: propast svega u požaru „strašnog
nebeskih tela. suda"; fig. prevrat, buna, ustanak, revolucija.
konfigurirati (lat. configurare) uobličiti, konflagrirati (lat. conflagrare) opaliti, sažeći,
uobličavati, dati (ili: davati) oblik. uništiti požarom, pretvoriti u prah i pepeo; fig.
konfidejusor (lat. confideiussor) prav. saje-mac. pobuniti. konflacija (lat. conflatio)
konfident (lat. confidens) poverenik, pouz- zduvavanje, stapanje; zduvanje, stopljenje.
danik, poverljiva osoba; doušnik. konflikt (lat. conflictus) sukob, sudar, borba;
spor, svaña; tragičan konflikt sukob zakona ili
konfidencija (lat. confidentia) poverenje, dužnosti u kome propada jedan ljudski život.
poverljivost; poverljivo saopštenje.
konfidirati (lat. confidere) poveriti, pove-ravati;
osloniti se (na koga), pouzdati se (u koga).
konfluentan 464 koncentracioni logor

konfluentan (lat. confluere sticati se, sli-vati se, konfrontirati (nlat. confrontare) prav. suočiti,
confluens, confluentis) koji se sliva, slivni. suočavati (svedoke, okrivljene); sravniti,
konfluencija (lat. confluentia) stave, sastav, sravnjivati, uporeñivati, upo-rediti.
slivanje (dveju reka); skupljanje, na-loga, konfuzija (lat. confusio) mešanje različitih
navala (ljudi). stvari; pomešanost, zbrka, nered, ne-jasnost
konfluirati (lat. confluore) slivati se, uticati; (stila, misli); pobrkanost, br-kanje, mešanje,
slegati se, sleći se, sticati se, navaljivati (o nerazlikovanje, pometnja; fig. zbunjenost,
ljudima). zbrkanost, smućenost, zabuna; pr. konfuzav.
konfokalan (lat. focus žiža, nlat. confo-calis) konfuzionar (nlat. confusionarius)
opt. sažižni, sužižni, sa zajedničkom žižom, smetenjak, smućenjak.
sažarišni, sužaritni. konfundirati (lat. confundere) pomešati,
konfor (fr. confort) udobnost, ugodnost (kao smešati, zamrsiti, zbrkati; smesti, zbuniti,
posledica ukusnog i praktičnog ureñenja dovesti u nepriliku.
stana, života i sl.), sve ono što jedan stan treba kon fuoko (ital. con fuoco) mu3. vatreno, sa
da ima pa, da bude potpuno udoban; žarom, živahno.
materijalno blagostanje; pomoć; komfor. konfutabilan (nlat. confutabilis) koji se može
konforman (lat. conformis) saobrazan, jed- pobiti, opovrgnuti.
noobrazan. konfutator (nlat. confutator) onaj koji pobija
konformacija (lat. conformatio) sastav, (dokaze, navode), opovrgavalac.
sklop, graña nekog tela; saobražavanje, konfutacija (lat. confutatio) pobijanje,
saobraženje, podešavanje prema čemu, dokazivanje protivnog; ućutkivanje.
prilagoñavanje. konfutirati (lat. confutare) pobiti, pobijati,
dokazivati protivno.
konformeri (eng. conformers) pl. v. konfor- konfučijanizam religija koju je osnovao kineski
misti. filozof Konfučije (Konfučije, Kung-fu-ce,
konformizam (lat.) saobražavanje, 551—479) i njegovo učenje o vrlini, o prirodi
prilagoñavanje, slaganje, prihvatanje nečijeg i društvenom ureñenju.
mišljenja iz spekulativnih ili oportuni- konha (grč. konche) apx. 1. svod u obliku
stičkih razloga. školjke, polukupola; 2. polukružna izbočina
konformirati (lat. conformare) saobraziti, na grañevini, apsida.
saobražavati, podesiti, udesiti; dati oblik; konhilije (grč. konchylion dem. od konchyle =
konformirati se prilagodi™ se. konche dvoljušturna školjka) pl. zool. lju-skari
konformisti (lat. conformare) pl. engleski (puževi i školjke).
protestanti koji su priznali 39 članova konhiliolog (grč. konche dvoljušturna školjka,
anglikanske konfesije od 1562; konformeri. logos) proučavalac (ili: poznavalac)
konformitet (nlat. conformitas) saobraz-nost, ljuskara.
jednoobraznost. konhiliologija (grč. konche, logia) zool. nauka o
konfortabilan (fr. confortable) ugodan, ljuskarima; up. konhilije.
udoban, prijatan; lepo i praktično ureñen; konhiforman (grč. konche, lat. forma) pr.
komfortabilan. školjčast, oblika dvoljušturne školjke.
konfortancija (nlat. confortantia) pl. med. konhoida (grč. konche, eidos oblik, vid) mat.
sredstva (ili: lekovi) za jačanje. školjčanica, Nikodemova ravanska kriva
konfortativ (nlat. confortativum) med. lek za linija četvrtog stepena.
jačanje, lek za okrepljenje. koncedirati (lat. concedere) dopustiti, do-
konfortacija (nlat. confortatio) jačanje, kre- pupggati, dati za pravo, ustupiti, popustiti,
pljenje, okrepljenje. priznati.
konfortirati (nlat. confortare) l. okrepiti, koncentracija (nlat. concentracio) usredsre-
okrepljivati, ojačavati, ojačati; fig. ohrabriti, ñivanje, usredsreñena, usredsreñenost;
ospokojiti. prikupljanje, zbiranje; smeštaj, npr.
konfortirati (fr. confort) 2. snabdeti, snabdevati zarobljenika u mali prostor (v. koncentracioni
(kuću, stan itd.) konforom. logor); hen. pojačavanje rastvora smanje-njem
konfrater (lat. confrater) sabrat, sadrug, drug njegove zapremine (npr. isparavanjem);
po zvanju ili službi. pojačanje rastvora, pojačanost rastvora; rud.
konfraternizirati (lat. confrater) zbrati-miti, uklanjanje mehaničkim putem manje vrednih
primiti u bratstvo. delova rude; zgušnjavanje, zgusnu će.
konfraternitet (lat. confrater sabrati, nlat. koncentracija kapitala uvećavanje kapitala
confraternitas) bratimstvo, pobra-timstvo, putem akumulacije vitka vrednosti. Time se
drugarstvo. povećava društveno bogatstvo, za razliku od
konfrontacija (nlat. confrontatio) prav. suo- centralizacije, koja ga samo drukčije
čavanje, suočenje, naročito svedoka (nlat. rasporeñuje.
confrontatio testium) ili okrivljenih čiji su koncentracioni logor 1. voj. mesto u koje se
iskazi protivrečni; poreñenje, sravnji-vanje, internira ju civilni zarobljenici i trupe
sravnjenje, uporeñivanje, uporeñenje.
koncentrirati 465 kondizija

koje su prešle na neko neutralno zemlji-šte; 2. ceptio immaculata beatae Virginis) teol. ne-
sabirališta političkih protivnika za vreme poročno začeće Bogorodice (učenje rimo-
mira, spol>nopolitičke za-tegnutosti i u toku katoličke crkve).
rata; mnogo ih je osnovano u P svetskom koncer(a)t (lat. concertare takmičiti se, tal.
ratu, naročito u fašističkim zemljama, gde su concerto) pol. saglasnost, sporazum više sila u
bila mesta sistematskog uništavanja ljudi. cilju zajedničkog političkog delo-vanja (npr.
koncentrirati v. koncentrisati. Evropski koncerat); muz. veći muzički komad,
koncentrisati (nlat. concentrare) usredsrediti, obično u tri dela, za jedan solo-instrumenat sa
usredsreñivati, skupiti, skupljati, sabirati, orkestarskom pratnjom (npr. violinski,
sabrati, sjediniti na jednom mestu; zbiti, klavirski i dr. koncerat); program sa više
zgusnuto; Hem. povećati jačinu rastvora muzičkih komada (vokalnih ili
smanjenjem njegove zapremine; rud. izdvojiti instrumentalnih); javna muzička priredba.
(ili: izdvajati) metal ili rudu iz jalovine; koncern (eng. concern) najviši oblik pri-
koncentrirati (koncentrisati) se skupiti se, vatnokapitalističkog monopola. Uključuje niz
sabrati se; usredsrediti se, usredsreñivati se, industrijskih, trgovinskih i ban-karskih
pribrati se, srediti se (misli). monopola. Obično je na čelu najkrupnije
koncentricitet (nlat. concentricitas) sasre- banka. Preko koncerna najviše jača moć
dišnost, zajedničnost središta. finansijske oligarhije (npr. koncern Morgan u
koncentričan (nlat. concentrare) sasrediš-ni, sa SAD); održavanje meñusobnih odnosa (u
zajedničkim središtem; koji su upravljeni ka političkom smislu).
istom središtu; voj. koncentričan napad napad koncert (lat. concertare) v. koncerat.
koji je iz polukruž-nog položaja upravljen ka koncertacija (lat. concertatio) prepiranje,
jednoj tačci; koncentrična vatra unakrsna prepirka (rečima); takmičenje, utakmica;
vatra; koncentrično odstupanje odstupanje sporazum, saglasnost.
rasture-nih delova vojske u pravcu iste tačke;
kat. koncentrični krugovi sasredišni krugovi, koncertne (ital. concerto koncerat) muz. vrsta
krugovi sa zajedničkim središtem. akordiona ili harmonike na raz-vlačenje.
koncertirati (lat. concertare takmičiti se) muz.
koncentus (lat. sapege pevati, concentus) muz. takmičiti se javno u sviranju ili pevanju,
skladno pevanje, skladne muzika, sklad-nost, prirediti (ili: prireñivati) koncerat, učestvovati
harmoničnost. u koncertu; pol. ugo-voriti, ugovarati,
koncept (lat. conceptum, concipere zamisliti, sporazumevati se o čemu.
shvatiti) 1. plan, nacrt, skica; prvi pismeni koncertist(a) (ital. concertante) glavni pevač ili
sastav (nekog dela ?g isa). svirač na koncertu.
koncept (lat. conceptus) 2. pojam; sposobnost
shvatanja, moćpojimanja; izleći iz koncep-ta koncert-majstor (lat. concertare, nem. Mei-ster)
izgubiti vezu misli, pobrkati misli, zbuniti se; muz. prvi violinist (solist) u orkestru; titula
izbaciti nekog iz koncepta poremetiti nečiji netaknutih članova muzičkih kapela.
red misli, zbuniti ga. koncert™ komad muz. koncerat u užem obliku
konceptakulum (nlat. conceptaculum) ostava; za neki solo-instrumenat u orkestru.
sanduk za ostavu, pohranilište; bog. koncesivan (nlat. concessivus) gram. dopustan,
udubljenje na talusu (v. talus 1) u kome se dopusni (npr. rečenica, svezica); konce-sivna
razvijaju spolni organi (kod mrkih alga). ili dopusna rečenica ona koja kazuje
koiceptivan (nlat. conceptivus) zool. oplod-ljiv, dopuštenje ili ustupanje radnji glavne
sposoban da bude oploñen; shvatljiv, rečenice, npr.: Nisam ga našao, iako sam ga
sposoban za shvatanje. svuda trežio.
konceptirati (lat. conceptum) izraditi prvi koncesija (let. concedere dopustiti, sop-cessio)
sastav, praviti (ili: napraviti) plan, nacrt, dopuštanje, ustupak, povlastice, davanje
skicu (dela, spisa i sl.). povlastice; odobrenje vlasti (državne,
koncept-papir prostije, polubela hartija za opštinske) za bavljenje nekim poslom koji je
sastavljanje koncepata. slobodan od nadzora te vlasti.
koiceptualizam (lat. conceptus pojam) fil. pravac koncesionar (nlat. concessionarius) onaj koji ima
izmeñu realizma i nominalizma po kojem koncesiju (povlasticu), povlašćeni,
opšti pojmovi jesu oblici i prave radnje povlastičar.
misli, a ne prosti znaci koji se podjednako koncesionirati (lat. concedere ustupati, dopustiti,
primenjuju na više jedinki. concessio) dati kome povlasticu, koncesiju.
konceptualista (lat. conceptus pojam) fil. koncizan (let. concisus) sažet, jezgrovit, zbijen,
pristalice konceptualizma. pregledan, kratak, jasan.
koicepcija (lat. conceptio) l. poimanje, shvatanje, koncizija (lat. concisio) l. komadanje, rasko-
razumevanje; shvatljivost, moć poimanja, madavanje; 2. r e t. kraćenje (rečenica,
moć razumevanja; zamisao; 2. fiziol. začeće,
oploñenje, zatrudnjavanje; koncep-cio
imakulata beate Virtnis (lat. con-

ZO Leksikon
konciznost 466 koordinacija

stavova); 3. zbijenost, jezgrovitost, saže-tost. kooperativa (nlat. cooperativa) zadruga,


konciznost (lat. concisio) v. koncizija 3. dobrovoljno udruženje privredno slabih
koncil (lat. concilium) skupština crkvenih grañana koji žele, udruženim sredstvima i
velikodostojnika radi raspravljanja i rešavanja radom, da obavljaju odreñene privredne
o aktuelnim crkvenim pitanjima, crkveni poslove u korist svojih članova (zadruga-ra).
sabor; univerzitetski sud. kooperativan (nlat. cooperativus) zadružni,
koncilijantan (lat. concilians) pomirljiv, osnovan na zajedničkom delovanju više
popustl>iv, sklon posredovanju, zgodan za članova jednog staleža.
posredovanje i izravnavanje nesuglasica. kooperativizam (nlat. cooperari sarañivati)
koncilijatoran (nlat. conciliatorius) v. zadrugarstvo, zadružni pokret. U uslovima
koncilijantan. kapitalizma može korisno da posluži sitnim
koncilijum (lat. concilium) v. koncil; proizvoñačima, ali ne i radikalno da popravi
koncilijum akademikum (nlat. concilium njihov položaj; to je moguće u uslovima
academicum) univerzitetski savet (ili: sud); izgradnje socijalizma.
koncilijum ekumenikum(nlat. concilium kooperator (nlat. cooperator) saradnik,
oecumenicum) veseljenski sabor, sveopšta pomagač.
crkveni sabor čije su odluke (kanoni) kooperacija (nlat. cooperatio) oblik zajedničkog
obavezne za ceo hrišćanski svet, a kojih je, od rada, u istim ili povezanim pro-cesima
Nikejskog (325) do Trident-skog (1545— proizvodnje i po planu; prosta kooperacija
1563), bilo osamnaest; koncilijum medikum ako svaki učesnik vrši sve operacije potrebne
(nlat. concilium medicum) lekarski sastanak i da ee napravi proi-zvod; složena kooperacija
savetovanje o težim stručnim pitanjima; prid. u njoj je izvr-J ena podela rada: svaki se
koncilijarni. specijalizuje u pojedinim operacijama, a
koncilirati (lat. conciliare) pomiriti, sprijatel>iti, proizvod je gotov kad proñe kroz ruke sviju.
izmiriti (npr. različita mišljenja i sl.); složiti, — Kooperacija je skok u razvoju proizvodnih
saglasiti; udružiti, udruživati. snaga u odnosu na individualnu proizvodnju.
koncinan (lat. concinnus) Ret. skladan, skladno kooperirati (nlat. cooperari) sarañivati,
i umetnički sastavljen s obzirom na oblik i sudelovati; fig. doprinositi.
vezu pojedinih delova; lep, dopadljiv. kooperisati v. kooperirati.
koncinator (lat. concinnator) ureñivač, kooptacija (lat. cooptatio) dopunski izbor,
urednik; takoñe: smicaličar, onaj koji voli biranje novih članova (radi dopune nekog
da pravi smicalice. društva).
koncinirati (lat. concinnare) skladno sastaviti, kooptirati (lat. cooptare) birati novog člana
urediti, srediti. (radi dopune nekog društva).
koncinitet (lat. concinnitas) ret. umetničko i koordinata (nlat. coordinata) mat. svaka veličina
skladno spajanje (reči, misli), skladnost, jednog sistema dveju ili više veličina
harmoničnost. upotrebljenih za odreñivanje položaja tačke,
koncipijent (lat. concipere zamisliti; sastaviti) linije, ili ravni odnosom prema jednom
pisac, sastavljač jednog spisa; pisar, vežbenik utvrñenom sistemu linija, tačaka, itd. (up.
(npr. advokatski, sudski). apcisa, ordinata), koordi-natne ose (u
koncipirati (lat. concipere) sastaviti; napisati; Dekartovu sistemu) jesu dve prave koje se
smisliti, zamisliti (plan, ekipu, nacrt); biol. seku ili pod pravim uglom ili pod kosim
zatrudneti, ostati oploñen. uglom. Koordinate jedne tačke (u ravni) jesu
koncitament (lat. concitamentum) med. sredstvo njena odstojanja od koordinatnih oca; polarne
za razdraživaše. koordinate jesu koordinate koje odreñuju
koncitativan (nlat. concitativus) podbadan, koji tačku (u ravni) odnosom prema jednoj
podbada, podstrekavan, koji podstre-kava, utvrñenoj liniji (početno] liniji ili osi) i jednoj
buntovan, buntovnički, razdražu-jući. utvrñenoj tački (početku ili polu) na toj liniji.
koncitator (lat. concitator) podstrekač, pod- Koordinate neke tačke jesu dužina prave linije
badač, bunilac. (radijus vektor) povučene do nje od pola i
koncitacija (lat. concitatio) podbadanje, pod- ugao koji gradi ta linija sa osom.
strekavanje, podbunjivanje, podsticanje, ra koordinatograf (lat. coordinata, grč. grapho
zdraživanje. pišem) sprava za ucrtavanje na kartu ili plan
koncitirati (lat. concitare) podbadati, pod- tačaka prema njihovim koordina-tama.
strekavati, podbunjivati, razdražiti, ra-spaliti. koordinacija (nlat. coordinatio) ureñenje,
konštabler (lat. comes stabuli) v. konsta-bler. ureñivanje, sreñivanje; izjednačena, izjed-
konjak (fr. cognac) po francuskoj varoši načivanje (u rangu); gram. naporednost; log.
Cognac nazvana fina rakija od destilisa-nog uzajamni odnos izmeñu pojmova koji su
vina, sa 50 procenata alkohola. podreñeni jednom istom višem pojmu.
koordinirati 467 kopulacija

koordinirati (lat. coordinare) srediti, urediti, koprodukcija (lat. so, productio) zajednička
ureñivati, dovesti u red; prirediti, prireñivali, proizvodnja; saradnja preduzeća iz dve ili
pridodato, pridružiti, pri dru živeti. više zemalja pri podizanju investicio-nih
kopaj-balzam heh. smolasti sok južnoame- objekata ili u proizvodnji druge robe
ričkog, naročito brazilijskog drveta ko- namenjene tržištu.
pajiva (port., šp. copaiba, braz. cupauba). koprokritika (grč. kopros, krino lučim,
kopajiva (port., šp. copaiba, braz. cupauba) izdvajam) pl. med. sredstva za čišćenje;
bog. južnoameričko drvo od koga se dobiva kopragoga.
kopaj-balzam. koprolalija (grč. kopros, lalein brbljati) med.
kopal (meke. kopalli) ćilibaru slična, čvrsta, pojava kod nekih duševno obolelih da
sjajna i prijatna mirisa drvena smola koja se moraju i protiv volje, izgovarati nepri-
dobiva od isušenog soka drveta rhus stojne, ružne i sramne reči.
copallinum; upotrebljava se kao firnajs. koproliti (grč. kopros, lithos kamen) Pl.
kopar (arap., pere. kabar, fr. sarge, ital. okamenjeni izmeti prepotopskih životinja.
sarrego) bog. miroñija, join zatvoren pupoljak kočrologija (grč. kopros, logfa nauka) 1.
jedne biljke u Sredozemlju; upotrebljava se ispitivanje fekalija u dijagnostičke svrhe;
kao začin u jelima. 2. fig. naziv za pornografsku lite-raturu.
koparticija (nlat. copartitio) sporedna deoba, koproprijetet (nlat. co-proprietas) prav. su-
deljenje iste celine prema drugim obzirima i vlasnipggvo, zajednička sopstvenost.
meri l ima. koproskleroza (grč. kopros, skleros tvrd) med.
kopejka (rus. kopeika) najmanji ruski otvrdnjavanje izmeta u crevima, tvrda stolica.
(bakarni) novac = 1/100 rublje (nazvan po koprostaza (grč. kopros, stasis stajanje,
tome što je prvobitno bio sa likom konjanika zaustavljanje) med. zatvor, tvrda stolica.
naoružanog kopljem). koprofag (grč. kopros, phagein jesti) životinja
koja jede izmet druge životinje.
kopija (lat. copia) prepis; fot. otisak, snimak; koprofagija (grč. kopros, phagein) med. jedenje
precrt, preslikano slikarsko ili vajarsko delo; izmeta (pojava kod neke vrste duševno
fig. podražavanje, ugledanje; nešto izrañene bolesnih).
podražavanjem; pro kopija (lat. rgo copia) Kopti (arap. Kibti, lat. Aegypti) pl. hrišćanski
za prepis. potomci starih Egipćana, ima ih oko 3 mil.
kopiozan (lat. copiosus) bogat, obilan. u Egiptu.
kopiopija (grč. kopos zamor, malaksalost, opsis koptska umetnost period egipatske umetnosti, od
vid) med. zamorenost očiju. P pre do UŠ veka posle n. e., koji se sastoji od
kopirajt (eng. copy-right) uobičajena formula elemenata egipatske, grčke i sirijske
za zaštitu autorskog i izdavačkog prava. umetnosti.
kopirajt bil (eng. copy-right bili) zakon o kopteki jezik najmlañi oblik egipatskog jezika,
autorskom i izdavačkom pravu. služi se grčkom azbukom (danas postoji
kopirati (lat. copia, fr. copier) prepisati, samo kao jezik koptske hrišćanske crkve.)
prepisivati; precrtavati, preslikavati; kopula (lat. copula) gram. spona (reč koja
umnožavati (spis); fot. praviti otisak, snimati vezuje subjekat sa predikatom); zool. stapanje;
(sliku); fig. praviti po ugledu na, podražava™. log. onaj deo u sudu kojim se izražava da
kopir-buh (nem. Kopier-buch) knjiga sa pre- veza izmeñu subjekta i predikata postoji kao
pisima, naročito trgovačkih pisama i dr. saglašavanje ili kao opreka, npr.: Čovek je
kopir-mašina sprava za umnožavanje rukopisa smrtan; kopula karnalis (nlat. copula
mehaničkim putem. carnalis) prav. snošaj.
kopir-papir tanka hartija za umnožavanje kopulativan (lat. copulativus) gram. sastavan,
rukopisa na kopir-mašini ili presi za opojan; kopulativna konjunkcija sastavna
kopiranje. svezica; kopulativna rečenica sastavna
kopist (lat. copia) prepisivač; fot. snimač; fig. rečenica, tj. nezavisna rečenica koja kazuje
podražavalac. radnje koje se mogu samostalno vršiti bez
kopjejka (rus.) v. kopejka. uticaja jedne na drugu, npr: On je to rekao, pa
kopos (grč. kopos zamor) keš. osećanje velike će i potvrditi; log. kopulativni sudovi sudovi
zamorenosti, premorenost, malaksalost, koji imaju više subjekata, a samo jedan
klonulost. predikat.
kopra (ind.) trg. osušeno meso kokosovog kopulator (lat. copulator) sveštenik koji
oraha, od koga se spravlja poznato kokoso- obavlja venčanje (kod katolika).
vo ulje. kopulacija (lat. copulatio) spajanje brakom,
kopragoga (grč. kopros izmet, balega, ago venčavanje; biol. spolno spajanje dveju ćelija
odnosim) pl., med. v. koprokritika. u jednu zigosporu (kod nižih biljaka ili
kopragogija (grč. Kopros, ago) med. životinja); spolno sparivanje uopšte; način
izbacivanje izmeta, čišćenje creva od izmeta. oplemenjavanja voća spajanjem plemenitog
stabla sa divljakom.
zo*
kopulirati 468 kordofoni instrumenti

kopulirati (lat. copulare) spojiti brakom, korbač (tur. kyrbac, polj. karbacz) bič, kam-
venčati; spolno opštiti; oplemenjavati voćke džija.
spajanjem plemenitog stabla sa divljim. korbbal (nem. Korb koš, Bali lopta) sp.
kopun (ital. sarrope, nem. Kapaun) uštroje-ni nemačka sportska igra loptom, slična košarci.
petao (radi boljeg gojenja i ukusnijeg mesa). korbeja (fr. corbeille) kotarica; na pariske j i
kopunizacija (ital. sarrope) štrojenje, od- bečkoj berzi: mesto rezervisano za berzanske
stranjivanje spolnih žlezda kod mladih agente.
petlova; up. kopun. korbijar (fr. corbillard) velika putnička kola
kor- (lat. sog-) 1. latinski predmetak koji sa korpom pozadi; takoñe: mrtvačka kola.
dolazi, mesto kon- (sop-), u rečima koje korveta (fr. corvette, lat. čorbi ta) voj. manja
počinju sa g. izvidnička laña, mala brza krstarica.
kor (lat. sog, gen. cordis) 2. anat. srce. kord (eng. cord) mančestarski pamučni somot sa
kor (fr. corps, lat. corpus) 3. telo, celina; prugama.
zajednica, društvo, esnaf, svi predstavnici korda (fr. corde, ital. corda) uže, konopac;
jednog reda ljudi (oficirski, diplomatski kor), struna, žica (na violini); mat. tetiva, prava linija
odred vojnika pod jednim komandantom koja spaja dve tačke obima kruga; fitilj za
(armijski kor); kor a kor (fr. corps a corps) paljenje eksploziva; muz. una korda (ital.
prsa u prsa, ukoštac; up. korpus. una corda) jedna žica (kad na klaviru,
kor (grč. chorćs) 4. v. hor. pomoću pedala, čekići dodirnu samo jednu
koraba, (nem. Kohlrabi) keleraba, vrsta povrća žicu); a due korde (ital. a due corde) na dve
iz roda Brassica; korabica. žice; tuge korde (ital. tutte corde) sve žice, tj.
koradijacija (nlat. corradiatio) sticanje bez pedala.
(svetlosnih) zrakova u jednoj tačci. kordeljera (fr. cordeliere) kalućerica fra-
korazija (lat. corrasio) geol. ronjenje, podlo- njevka; konopac za opasivanje (kaluñer-
kavanje. ski); ženska čvornasta ogrlica.
kordijalan (nlat. cordialis, lat. sog srce)
koral (grč. korallion) l. merdžan; crveno staklo srdačan, usrdan; koji okrepljuje (lek).
od kojeg se prave perle za nakit i sl; zool. kordijale (nlat. cordiale) farm. lek koji krepi
morska životinjice iz klase antozoa, čija se srce.
skeletna masa upotrebljava za ukrase; 2. kordijalitet (nlat. cordialitas) srdačnost,
vrsta crkvene horske pesme, koja se peva usrdnost, prisnost, iskrenost.
jednoglasno. kor diplomatik (fr. corps diplomatique) svi
korali (grč. korallion) pl. male drvene loptice sa predstavnici stranih država u nekoj državi,
umerenim šiljcima na pasjem ovratniku, koje diplomatski kor, diplomatske telo.
bodu kad se ovratnik povuče (upotrebljava se korditis (grč. chorde žica) med. zapaljenje
pri dresiranju pasa). glasnica.
koralin 1. veštačka riblja kost koja se pravi kordifolijum (nlat. cordifolium) bog. srčast list,
od vlakana nekih biljki. list oblika srca; biljka sa srčastim lišćem.
koralin (grč. korallion) 2. crvena bojena kordiforman (nlat. cordiformis) u obliku srca,
materija, koja se dobiva od fenola. srčast.
koraliniti (grč. korallion koral, merdžan, lithos kor d'loži (fr. corps de logis) apx. srednji glavni
kamen) pl. v. koraliti. deo palate ili zamka.
koralioliti (grč. korallion, lithos) pl. v. koraliti. kordova novčana jedinica Nikaragve deli se na
koraliopetre (grč. korallion, petra kamen) pl. v. 100 centavosa; kordoba.
koraliti. kordovan (šp. cordoban) v. korduan.
koraliti (grč. korallion, lithos kamen) pl. kordon (fr. cordon) uzica, gajtan, vrpca
okamenjeni korali. (npr. na šeširu); traka, lenta (od
koralitičan (grč. korallion) ark. ukrašen cvećem ordena); a r h . gornji venac na podzi du
i lišćem. (simsu); voj. lanac vojnih straža za zaštitu
koram populo (lat. coram populo) v. koram granice od krijumčarskih upada, vojna
publike. granica.
koram publike (lat. coram publico) pred kordonist(a) (fr. cordon) pogranični stražar,
skupljenim narodom, pred celim svetom, graničar.
javno i otvoreno. kordofoni instrumenti (ital. corde žice) muz.
Korav (arap. Qur'an) arapski pisana reli-giozna instrumenti kod kojih se ton dobiva
knjiga muhamedovaca, koja sadrži u treperenjem zategnutih žica koje je iza-zvano
govorima, psalmima, zakonima, savetima i na više načina; razlikuju se tri vrste: gudački
legendama objavljena božanska otkrivenje (violina; viola, violonče-lo), trzalački (razne
Muhamedova, izvor vere i zakona vrste tambura, harfa, gitara i sl.) i udara čki
muhamedovaca, sastoji se iz 114 glava žičani instrumenti, kod kojih se treperenje dobi-
(sura); Alkoran.
kor d'plas 469 korespondent

va putem udarca u žicu (klavir, klavi-kord, korekcionalan (nlat. correctionalis) popravni,


cimbalo i sl.). koji pripada popravni (ili: isprav-ci); koji se
kor d'plas (fr. corps de place) voj. glavni tiče popravke (ili: ispravke); popravan, koji
unutarnji deo utvrñenja. popravlja.
kords (ept. cords, fr. corde) pl. trg. razne vrste korekcionar (nlat. correctionarius) onaj koji se
teških pamučnih tkanina. nalazi u zavodu za popravku, zatvorenik,
korduan (fr. cordouan) pomoću ruja ušta- kažnjenik.
vljena ovčija ili kozija koža, šagrini-rana, korelati (nlat. correlata) pl. stvari koje stoje u
služi za izradu finije obuće, ga-lanterijske uzajamnom odnosu; log. pojmovi koji
robe i za povezivanje knjiga (naziv po pretpostavljaju jedan drugi (npr. uzrok —
španskom gradu Kordovi, gde su je izrañivali posledica, pravo — dužnost, brdo — dolina).
Mavri); kordovan. korelativ (lat. sit sa, relativus odnosan) lingv.
Kordun (fr. cordon) deo SR Hrvatske oko jezički elemenat, reč, ili grupa reči, koja je u
reke Korene; teritorija nekadašnje „vojne suodnosu s drugom rečju ili grupom reči:
granice" (pogranični pojas izmeñu Austro- kakav-takaa; koliki-tolikk i sl.
Ugarske i Bosne); up. kordon. korelativan (lat. correlatus) suodnosan, uza-
Kordunaš (fr. cordon) stanovnik Kor du na; jaman, koji kazuje uzajamni odnos;
graničar. korelativan pojam log. onaj koji pretpostavlja
korealan (nlat. correalis) prav. sukriv, koji se ili traži neki drugi pojam (npr. mati i kći, gde
osniva na zajedničkoj krivici ili obavezi; mati znači nešto u odnosu prema kćeri, i
korealna obligacija skupna obaveza, skupni obratno, otac i sin, žena i muž itd.).
dug, dugovanje većeg broja lica; korealni korelativizam (lat. correlatus) fil. pravac u teoriji
dužnik skupni dužnik; korealni poverilac saznanja po kojem su subjekat i objekat
skupni poverilac. korelati te se ne mogu odvajati jedan od
koredijaliza (grč. kćre zenica, dialysis drugoga.
razdvajanje, odvajanje) med. veštačke korelativitet (nlat. correlativitas) suodno-snost,
stvaranje zenica odvjanjem dužica; irido- saodnosnost, postojanje uzajamnog odnosa,
dijaliza. uzajamni odnos, uzajamno pretpo-stavljanje.
korektazija (grč. kore, ektasis istrezanje) med. korelacija (lat. correlatio) suodnosnost, uza-
proširenost zenica. jamnost, uzajamni odnos, uzajamno pretpo-
korektan (lat. correctus) koji je bez pogreške, stavljanje; takoñe: izveštaj koreferenta; u
besprekoran, ispravan, uredan, tačan, nastavi: dovoñenje u uzajamnu vezu
pravilan; jezički pravilan; koji odgovara predmeta koji imaju sličnosti i dodirnih
umetničkim pravilima i propisima; tip. koji tačaka, npr. pedagogije i psihologije, istorije
nema štamparskih grešaka. i geografije, i etnologije, matematike i fizike
korektne (lat. correctivum) sredstvo za itd.
popravljanje, sredstvo za doterivanje; ned. koreoliza (grč. kore zenica, lysis odvajanje)
sredstvo koje popravlja ili ublažuje svoj-stva med. odvajanje zenice.
drugog nekog leka ili sredstva; fig. ublaženje, koreografija (grč. choreuo igram u kolu,
popravka. graphem pisati, beležiti) veština be-leženja
korektivav (lat. correctivus) popravan, koji koraka, pokreta i figura u plesu, veština
popravlja, koji ispravlja, koji pobolj-šava. komponovanja balega; horeogra-fija.
korektnost (lat. correctus) besprekornost, korepetirati (nlat. correpetare) obnavljati s
ispravnost, tačnost, pravilnost. nekim zadatak, pomagati pri učenju, pre-
korektopija (grč. kore zenica, ek iz, topos slišavati zadatak.
mesto) med. neprirodan položaj zenice kada korepetitor (nlat. correpetitor) onaj koji
ne leži u sredini dužice (nego sa strane). pomaže ñacima pri učenju, preslišava-lac
korektor (lat. corrector) popravljač, ispra-vljač; zadataka; poz. preslišavalac uloge;
onaj koji ispravlja greške što ih napravi uvežbavač operskih horova.
slagač pri slaganju; opominjač, korilac. korepcija (lat. correptio) gram. skraćivanje
korektorijalan (nlat. correctorialis) v. ko- slogova (u izgovoru).
rekckonalan. koreskop (grč. kćre zenica, skopeo posmatram)
korektura (lat. correctura) ispravljanje, med. instrumenat za ispitivanje zenica.
popravljanje, ispravka, popravka; tip. korespondent (nlat. correspondens) onaj koji
ispravljanje štamparskih grešaka; privremeni piše pisma, naročito u nekom preduzeću,
otisak sloga na kome treba ispraviti pri trgovački ili bankarski službenik koji piše
slaganju napravljene štamparske greške. pisma i odgovara na prispela pisma; onaj s
korekcija (lat. correctio) popravljanje, kojim se pismeno ili poslovno opšti, pošiljač
ispravljanje, ispravka, popravka; opomena; ili primalac pisma,
regudisanje rečnih obala i korita, granica i dr.
korespondenc-biro 470 korna

poslovni prijatelj; saradnik na strani, korivacija (lat. corrivatio, rivus potok) svo-
dopisnik (novina). , ñenje više potoka ili reka u jedno korito.
korespondenc-biro (nlat correspondere, fr. korigend (lat. corrigere popraviti, corri-
bureau) v. presbiro. gendus) onaj koji treba popravljati, npr.
korespondencija (nlat, correspondentia, ital. maloletan prestupnih.
corrispondenza) pisanje pisama, do- korigenda (lat. corrigenda) pl. sve ono što treba
pisivanje, prepiska, opštenje preko pisama; popravljati (ili: ispravljati); ispravke,
veza, promet, saobraćaj; saglasnost, slaganje, popravke (naročito štamparske greške).
podudaranje (npr. u shvatanju), odgovaraše korigencija (lat. corrigentia) pl. med. primese
čemu. lekovima koje popravljaju ukus i otklanja-ju
korespondenc-karta poštanska dopisna karta, škodljivost; sredstva za popravku sokova.
dopisnica. korigibilan (nlat. corrigibilis) popravljiv,
korespondirati (nlat. correspondere, ital. ispravljiv, koji se može popraviti.
corrispondere) pisati i odgovarati na pisma, korigirati v. korigovati.
dopisivati se, biti u prepisci s nekim, biti u korigovati (lat. corrigere) popraviti, ispraviti,
poslovno j vezi; slagati se, odgovarati, popravljati, ispravljati (rukopis, štamparske
podudarati se. greške); opominjati, koriti, kažnjavati.
koresponzal (nlat. corresponsalis) trg. v. ak- korida (tl. corrida) borba s bikovima.
ceptant. koridor (ital. corridore) apx. trem, hodnik na
koreus (lat. correus) prav. sukrivac, saduž-nik; koji vode vrata iz pokrajnih soba, loža i dr.;
koreus debendi (lat. correus debendi) u političkoj geografiji: deo zemlje ili linija
sadužnik; koreus kredeidi (lat. correus koja spaja jednu državu sa morem.
credendi) sapoverilac. koriza (grč. koryza) med. zapaljenje nosne
koreferat (lat. correferre) saizveštaj, sai- sluznice, pijavica, unjkavica.
zvešće, sporedni izveštaj. korizma (nlat. carisma) v. karizma.
koreferent (lat. correferrens) saizvestilac, korijandar, korijander bog. jednogodišnja
sporedni izvestilac, pomoćnik referenti. aromatična i lekovita biljka iz por. štitara,
koreferencija (lat. correferre) saizveštaj, Coriandrum sativum.
saizvešće; takoñe: korelacija. korijandoli (ital. coriandoli) v. konfeti.
koreferirati (lat. correferre) dati (ili: davati, korijere (ital. corriere) l. v. kurir; 2. poštar-
podnositi, podneti, slati, poslati) saizveštaj. konjanik.
korza (ital. correre, corsa) trka konja bez korinta (fr. corinthe) suvo grožñe bez semena,
jahača (u Italiji). nazvane po grčkom gradu Korintu, odakle
korzaž (fr. corsage) ženska bluza. dolazi.
korzak (rus. tatar.) mala stepska lisica sa korintski (grč. korinthios) koji je svojstven ili
skupocenim krznom, živi u azijskom delu koji pripada grčkom gradu Korintu; korintski
SSSR. stil ark. treći po redu stil (posle dorskog i
Korzakovljeva bolest ned. teško duševno jonskog) koji se pojavio u grčkoj arhitekturi
oboljenje koje se javlja kao posledica hro- krajem V veka pre n. e., odlikuje se stubom
ničnog alkoholizma; praćeno je sumornim koji se završava kapi-telom u obliku kotarice
raspoloženjem, apatijom, zaboravnošću i od akantova lišća.
čestom sumanutošću. korioi v. horion.
korzar (ital. corsare, šp. corsario) morski korifej (grč. koryphalos poglavar, voñ, prvi,
razbojnik, gusar; gusarske laña; naoružana koryphe teme) najviši deo čega; u pozorištu
laña za hvatanje neprijateljskih trgovačkih starih Grka: voña hora; danas: voña, prvak
laña. balega; fig. prvak, onaj koji je najbolji u
korzet (fr. corset, lat. corpus telo) prsnik, nečemu, naročito u nekoj grani umetnosti ili
prsluk, grudnjak, steznik, stežnjak, mi der. nauke, „zvezda"; narodni voña, kolovoña.
korzirati se (ital. corso) šetati se korzom, voziti kormoran (lat. corvus marinus) zool. morski
se ulicama radi šetnje. gavran, crni pelikan (ptica koja se hrani
korzo (ital. corso, lat. cursus) trk, trčanje; tok; isključivo ribom).
trkalište; ulično šetalište (upotrebljava se kormofite (grč. kormćs panj, cepanica,
često i kao ime ulica, kafana i sl.); trg. = phytcn biljka) pl. bog. biljke koje imaju
kurs; al korzo (ital. al corso) po sadašnje j koren, stablo i list (za razliku od talofita).
vrednosti, po kursu. kormus (grč. kormćs) bog. telo biljke na kome se
koribavtizam (grč. korybas zanesenjak) med. nalaze tri organa; stablo, list i koren.
spavanje otvorenim očima; trabunjanje u korna (eng. sogpeg) sp. v. korner.
groznici.
korival (nlat. corrivalis) suparnik (naročito u
ljubavi).
korivalitet (nlat corrivalitas) suparništvo
(naročito u ljubavi).
kornak 471 korporificirati

kornak (arap., fr. sogpas) 1. voña slonova, korozivan (lat. corrosivus) razgrizan, koji
slonar; 2. vodič stranaca. razgrize, razjedan, koji razjeda, nagrizan,
kornamuza (ital. sogpo rog, cornamusa) koji nagriza, koji najede.
„svirala sa rogom", tj. gajde. korozija (lat. corrosio) razgrizanje, nagrizanje,
kornd bif (eng. corned beef) usoljena govedina najedanje; znat. nagrizanje, razaranje
konzervisana u limenim kutijama (konzerva). životinjskog tkiva usled gnojenje; geol.
kornea (lat. sogpea) znat. rožnjača (oka). ronjenje, podlokavanje; hen. nagrizanje,
korneitis (lat. sogpea rožnjača) med. v. kera-titis. razaranje površine metala izazvane hemij-
korver (eng. sogpeg) ugao, kut, ćošak; u skim ili elektrohemijskim procesima (npr.
fudbalu: kazneni udarac nogom sa ugla oksidacija).
protivničke gol-linije pred kapiju protivnika, korola (lat. corona, corolla krunice) bog.
zbog toga što je igrač protivničkog tima venčić, cvetna krunica.
izbacio loptu sa igrališta pored ili iza svog korolar (lat. corollarium) kom., log. stav ili
gola; trg. udruživanje trgovaca naveliko radi zaključak koji sleduje kao prirodna
dizanja cena robi. posledica iz već dokazanoga steva; prirodna
korist (ital. cornetto) «uz. mali rog, roščić, posledice.
trubica; obruč od rožine za držanje kose. korolitičan (lat. corolla venčić) arh. obvi-jen
korneta (fr. cornette) konjička zastava; lišćem i cvećem, ukrašen zelenilom.
brodska zastava; ženska kapa za spavanje. koroia (grč. kogbpe, let. sogope) venec, kruna;
koristiš» (ital. cornettino) huz. mali krivi rog. kod starih Grka i Rimljana: najviše
kornetist(a) (ital. cornetto) onaj koji svira u odlikovanje koje se davalo pobednicima ne
rog, svirač u rog, svirač u trubu. utakmicame, zaslužnim grañanima,
korniša (fr. corniche, ital. cornice, lat. coronis) vojskovoñama i dr.; fig. krut slušalaca,
ark. atula, venac, gornji deo na gesimsu publika; svetiteljski sjaj; astr. beličaste sjajan
(opšivnici) stubova i dr., glavna opšivnica, venac koji se vidi oko temnog Mesečevog
glavni gesims; gornji, kraći deo zavese više kolute ze vreme totalnog pomračenja Sunca;
prozora ili vrata. opsadna linija vojske.
kornišoni (fr. cornichons) pl. mali krastavci, koroia veneris (lat. corona Veneris) med.
krastavčići. „Venerin venac", sifilisni osip po čelu.
korio (ital. sogpo) muz. rog; korio di kača (ital. koronarit (lat. corona venac) med. oboljenje
sogpo di caccia) šumski, lovački rog. venčastih arterija srca.
koronacija (nlat. coronatio) krunisanje,
kornulit (lat. cornu rog, grč. Hthos kamen) naročito mledenaca pri venčanju.
min. okamenotina u obliku roga. koronida (grč. koronis) u grčkoj dramatici:
kornuta (lat. cornuta) hen. retorta sa dva spiritus lenke ze oznaku kraze (npr. tu-mon
vrata, jedinim pravim kratkim, i jednim mesto to emon).
dugim savijenim. koro pjeno (ital. ćoro pieno) muz. pun hor,
koroborans (lat. corroborans) med. v. korobo- potpun hor.
rativ. korosa (um. coroza) ñavolska kapa, kapa
koroborancije (lat. corroborantia) pl. med. jeretike koje je inkvizicija osuñivala na
sredstva za okrepljenje i jačanje. lomaču (u Španiji).
koroborativ (lat. corroborativum) med. sredstvo korota (arap. kahret) žalost za mrtvim.
za okrepljenje i jačanje. korporal (fr. caporal, nem. Korporal) kap-lar.
koroboracija (lat. corroboratio) jačanje, korporalan (lat. corporalis) telesni.
okrepljivanje, okrepljenje, snaženje. korporalitet (nlat. corporalitas) telesnost.
koroborirati (lat. corroborare) jačati, osnažiti, korporativno (fr. corporativement) u društvu,
okrepiti. zajednički, osobno, lično.
korodencije (lat. corrodentia) pl. nagrizna korporacija (nlat. corporatio) više lica
sredstva, sredstva za nagrizanje (ili: udruženih u istom cilju kojima je država
najedanje). priznala prave pravnog lica, esnaf, društvo,
korodibilan (nlat. corrodibilis) v. korozibi-lan. udruženje.
korodirati (lat. corrodere) gristi, nagriza-ti, korporaciona prava prav. prava pravnog lica.
najedati, izgrizati, ojedati. korporizacija (nlat. corporisatio) v. korpo-
korozibilan (nlat. corrosibilis) nagrižljiv, rifikacija.
najedljiv, razjedljiv. korporizirati (nlat. corporisare) v.
koroziv (lat. corrosivmn) nagrizno sredstvo, korporificirati.
razjedno sredstvo, sredstvo za nagrizanje; korporifikacija (nlat. corporificatio) pretvaranje
ljut (ili: razjedan, nagrizan) otrov; pl. u telo, otelovljenje, ovaploćenje; pretvaranje
koroziva. tečnog tela u čvrsto; korporizacija.
koroziva (lat. corrosiva) pl. v. koroziv. korporificirati (nlat. corporificere) pretvoriti u
telo, oteloviti, ovaplotiti; stvrdnuti.
korpulentan 472 kosmetika

korpulentan (lat. corpulentus) krupan, pun kortikalan (nlat. corticalis) korni, koji pripada
(telom). kori (supr. medularan), spoljašnji; korast,
korpulentnost v. korpulencija. prirode kore.
korpulencija (lat. corpulentia) krupnoća, de- kortikozan (lat. corticosus) korat-, pun kore,
bljina, punoća tela; korpulentnost. bogat korom.
korpus (lat. corpus) telo; celina, ukupnost, kortina (ital. cortina) v. kurtina.
skup; stalež; zbornik; voj. veći odred vojske korugator (nlat. corrugator) znat. čeoni mišić
pod jednim komandantom, kor; tip. vrsta koji nabira kožu čela, mišić mr-štilac.
štamparskih slova od 10 tipograf-skih tačaka korugacija (nlat. corrugatio) mršćenje, bo-ranje
(nazvana po tome što je njima štampan čela.
Korpus jurne); in korpore (lat. in sogroge) korugirati (lat. corrugare) namrštiti, na-brati
listom, svi zajedno. (ili: nabirati) kožu čela.
korpus vile (lat. corpus vile) v. pod vilis. korumpirati (lat. corrumpere) kvariti, pokvariti,
korpus delikti (lat. corpus delicti) prav. izopačiti, izopačivati; podmititi, podmićivati,
predmet koji dokazuje krivicu, tj. oruñe potplatiti, potplaćiva-ti, potkupiti,
kojim je krivica izvršena ili objekat nad potkupljivati pr. korumpi-ran.
kojim je izvršena. korund (lat. corundum, tamilski kurand
korpus Domini (lat. corpus Domini) u kat. rubin) št. veoma tvrd mineral iste klase kao
crkvi: telo Gospodnje (Hristovo); priče-sna rubin i safir; prost korund, smrvljen,
hostija kao telo Hristovo; Telovo, Brašančevo upotrebljava se za čišćenje i gla-čanje
(praznik). metala (šmirgl).
koruptan (lat. corruptus) pokvaren; pot-
Korpus jurne (lat. Corpus juriš) zbornik plaćen, podmićen; naopak, nastran, posu-
prava, knjiga celokupnog rimskog prava: vraćen (u pojmovima).
zbirka rimskog prava koju je, u VI veku, koruptela (lat. corruptela) kvarenje, izopa-
priredio car Justinijan (Institucije, Pandekte, čivanje; podmićivanje, potplaćivanje;
Kodeks Justinijanus i Novele), no koja je tek zavoñenje, beščašćenje.
u XVI veku dobila ovo ime. koruptibilan (nlat. corruptibilis) ukvarljiv,
Korpus jurne kanonici (lat. Corpus juriš pokvarljiv, raspadljiv, podložan kva-renju,
canonici) zbirka pravnih izvora kanon-skog truljenju (o telima); podmitljiv, potkupljiv.
prava. koruptibilitet (nlat. corruptibilitas) uk-
Korpus jurne civilne (lat. Corpus juriš civilis) varljivost, pokvarljivost, podložnost
zbirka pravnih knjiga Justinijano-vih (sadrži: truljenju, podmitljivost, potkupljivost.
Institucije, Pandekte, Kodeks i Novele). korupcija (lat. corruptio) pokvarenost, kvar-
korpuskula (lat. corpuscula) pl. od korpusku- nost, izopačenost, razvrat; potkuplji-vanje,
lum. podmićivanje, potkupljenje, pod-mićenje;
korpuskularac (lat. corpusculum) pristalica kvarenje, ukvarivanje, truljenje, raspadanje;
korpuskularne filozofije, atomisti-čar. krivotvorena (spisa, mere, tega i sl.).
korpuskularna teorija fkz. v. emanaciona teorija. korupcionist(a) (lat. corruptio) pokvarenjak,
korpuskularna filozofija (lat. corpusculum pokvaren čovek; naročito: onaj koji prima
telašce, malo telo) učenje da su poslednji mito.
sastavni delovi tela izvesna telašca (atomi) kordž (ind., eng. corge) izraz koji, slično
koja se ne mogu deliti na sitnije deliće, a koja našem tucetu, u Indiji označava 20 komada
su po veličini i obliku različita; atomistika. nečega.
korpuskulum (lat. corpusculum) malo telo, kos (ind.) istočnoindijska milja.
telašce; takoñe: atom (lat. corpusculum kosekans (nlat. cosecans, complementi secans)
primitivum); pl. korpuskula. geom. goniometrijska funkcija jednog ugla:
odnos izmeñu hipotenuze i suprotne kate-te,
kortež (fr. cortege) svečana pratnja, počasna sekanta koltlementa jednog ugla (skr. cosec);
pratnja kakvog visokog funkcionera, svita. kosekanta.
korteks (lat. cortex) bog. kora. kosekanta (nlat. cosecans) geom. v. kosekans.
kortes (šp. corte) narodna skupština u Španiji i kosinus (co-sinus, complementi sinus) kat. si-nus
Portugaliji (oba zakonodavna tela, senat i komplementa danoga ugla, goniometrijska
parlamenat). funkcija: odnos nalegle katete prema
korteš (mañ. kortes) onaj koji revnosno radi za hipotenuzi (skr. cos).
neku političku ličnost, partiju ili ideju, ili koskinomantija (grč. koskinon sito, manteia
protiv njih, politički agita-tor. proricanje) vračanje u sito.
. kortešovati (mañ. korteskedik) raditi kao kosmarhija (grč. kosmos svet, vasiona, archo
korteš. vladam) vladanje svetom, npr.: papizma.
kosmetika (grč. kosmetike veština ukraša-
vanja) 1. veština polepšavanja tela ve-
kosmetika 473 kostalii

štačkim doterivanjem pojedinih delova (kose, kupnosti svih pojava u prostoru i vremenu;
kože, zuba, ruku i dr.) pomoću pomade, kosmika.
mirisa, pudera, šminke itd.; radnja u kojoj se kosmološki (grč. kosmos, logikos) koji pripada
prodaju ili koja izrañuje sredstva za kosmologiji, koji se tiče kosmologi-je;
ulepšavanje; kozmetika. kosmološka razmatranja razmatranja o
kosmetika (grč. kosmetikos ukrasni, uresni) 2. vasioni kao ureñenoj celini i opštim
pl. sredstva za ulepšavanje i doterivanje. zakonima koji u njoj vladaju; kosmološki
kosmizam (grč. kosmos) uzimanje svemira i dokaz o postojanju boga teol. na osnovu
pojava u njemu za predmet umetničkog, činjenice što postoji vasiona zaključuje se da
obično književnog stvaranja. mora postojati i prvi uzrok vasione, nešto
kosmika (grč. kosmos) v. kosmologija. bezuzročno, bezuslovno, apsolutno, a to je
kosmički (grč. kosmos svet, vasiona) vasionski, bog (jedan od glavnih dokaza hrišćanske
vaseljenski, svetski, koji se odnosi na ceo dogmatike).
svet, vaseljenu; astr. kosmički izlazak zvezde kosmonaut (grč. kosmos, nautes mornar) onaj
izlazak zvezde zajedno sa Suncem; kosmički koji leti u kosmos, na planete; up. astro-naut.
zalazak zalazak zvezde zajedno sa Suncem; kosmonautika (grč. kosmos, nautike veština
kosmički zraci zraci koji neprekidno dolaze plovljenja) nauka koja se bavi rešavanjem
iz svemira na Zemlju, odlikuju se velikom problema lansiranja letelica (sa posadom ili
prodornom moći (180 put većom od moći bez nje) u vasionu, njihovog kretanja u
Rendgenovih zrakova); supr. telurski. vasioni (kosmosu) i povratka na Zemlju.
kosio- (grč. kosmos) predmetak u složeni-cama kosmonizam (grč. kosmos, monos sam) fil.
sa značenjem: svet, vasiona, vaseljena, pogled na svet koji gleda na vasionu,
vaseljenski. zajedno sa čovekom i svim što je čovečan-
kosmoglobus (grč. kosmos, lat. globus) sprava sko, kao na jedno veliko jedinstvo i celinu, a
za prikazivanje pojava u vasioni. na duh kao ogledanje vasione.
kosmogonija (grč. kosmogonia) učenje o kosmonomija (grč. kosmos, nomos zakon) nauka
postanku sveta, naročito hipoteze Kanta i o zakonima koji vladaju vasionom.
Laplasa, poznate pod imenom Kant-- kosmopolit (grč. kosmopolltes) grañanin sveta,
Laplasova teorija o postanku Sunčevog tj. onaj koji ceo svet smatra svojom
sistema; mitsko tumačenje stvorenja i otadžbinom, a sve ljude svojim sugrañanima i
postanka sveta (predmet mnogih pesničkih i svojom braćom.
dr. dela); pr. kosmogonijski. kosmopolitizam (grč. kosmopolftes) grañanstvo
kosmograf (grč. kosmos, grapho) opisivač sveta, shvatanje kosmopolita.
sveta, opisivač vasione. kosmopolitizirati (grč. kosmopolltes) raditi na
kosmografija (grč. kosmos, graphia opisivanje) širenju kosmopolitizma; praviti se
nauka koja opisuje i prikazuje opšte crte kosmopolitom, izigravati kosmopolita.
vasione (neba i Zemlje), nauka o vasioni, tj. kosmorama (grč. kosmos, orama pogled,
o svima nebeskim telima (proučava položaj, prizor) slika sveta, niz slika koje
daljinu, fizička svoj-stva i kretanja nebeskih predstavljaju razne delove vasione.
tela, kao i sile od kojih zavise njihova kosmos (grč. kosmos) svet, svemir, vasiona,
kretanja). vaseljena.
kosmodrom (grč. kosmos vasiona, dromos put, kosmoskopija (grč. kosmos, skopeo
staza) ureñena površina zemljišta sa posmatram) posmatranje vasione.
objektima, instalacijama i ureñajima za kosmosofija (grč. kosmos, sophia mudrost) v.
smeštaj, održavanje i lansiranje raketa sa kosmozofija.
vasionskim letelicama. kosmosfera (grč. kosmos, sphaira lopta)
kosmozoe (grč. kosmos, zoon životinja) pl. živa nebeska lopta, vasiona, svet.
bića vasione; hipoteza kosmozoa shvatanje S. kosmoteizam (grč. kosmos, theos bog) fil.
A. Arenijusa (1859) i dr. po kojem život na učenje da su bog i svet (vasiona) jedno; up.
Zemlji nije postao putem prazačeća, nego se panteizam.
u klicama oduvek nalazio u supstanciji kosmoteologija (grč. kosmos, theos bog, logtfa
vasione, odakle je sa meteoritima, kosmičkim učenje, nauka) teol. učenje da postoji bog na
prahom ili putem svetlosti, došao na Zemlju. osnovu činjenice što postoji svet, koji je
kosmozofija (grč. kosmos, sophia) ispitivanje morao imati svoj prauzrok i svog tvorca.
vasione putem intuitivnog razmišljanja; kosmofizika (grč. kosmos, physike) ispitivanje
kosmosofija. prirodnih zakona koji vladaju vasionom.
kosmokratija (grč. kosmos, krateo vladam) v. kosmofil (grč. kosmos, philos prijatelj) prijatelj
kosmarhija. vasione.
kosmologija (grč. kosmologta) teorija vasione kost (nem. Kost) hrana, ishrana.
kao ureñene celine i opštih zakona koji nostalgija (lat. costa rebro, grč. algos bol) med.
vladaju njome; fil. onaj deo metafizi-ke koji bol u rebrima.
raspravlja o ideji sveta kao celo- nestalni (nlat. costalis) rebarni, koji pripada
rebrima.
kostija 474 kohezi]a

kostija dete belca i fustije (u Americi). kostim kotiljon (fr. cotillon) francuski društveni
(ital., fr. costume) „navika, običaj", odelo, ples; muzika za taj ples. koting (eng. coating)
nošnja, naročito nonš>a koja je karakteristične vrsta engleske guste i čupave vunene tkanine
za neko doba, zemlju, sta-lež itd.; »seneka (upotrebljava se za zimske kapute).
suknja i kaput od iste tkanine; istorijski kostim kotirati (fr. coter) obeležiti, obeležava-ti,
nošnja minulih vremena kao izraz kulture u označiti (ciframa, slovima); berz. be-ležiti (ili:
pojedinim epohama. odreñivati) vrednost (kurs) hartija od vrednosti
kostimer (fr. costumier) paz. lice koje se stara (up. kota 1); topogr. odreñivati visinsku tačku (up.
o kostimima koji odgovaraju vremenu u kota 2). kotlet (fr. cotelette) kuv. rebra s
kojem se dogaña prikazivani komad; mesom (ovčija, teleća, svinjska ili od divljači),
pozorišni krojač; čuvar pozorišne garderobe; krmenadla.
kostimje. koton (fr. coton, šp. al-godon, arap. koti) l.
kostimirati (fr. costumer) obući kostim, pamuk koji se dobiva od semenih čaura jedne
prerušiti; odenuti, obući; kostimirani bal prvobitno arapske biljke; pamučna tkanina,
zabava na koju posetioci dolaze u raznim katun; 2. (fr. condom) v. prezer-vatkv, kondom.
nošnjama (istorijskim, pokrajin-skim i dr.). kotonada (fr. cotonnade) pamučna tkanina,
kostimograf (fr. costume, grč. grapho katunsko platno.
pišem) slikar, crtač kostima za pozorišne kotonerija (fr. cotonnerie) gajenje pamuka;
predstave. zemljište zasañeno pamukom; radionica
kostirati (nem. Kost) hraniti, ishranjivati, davati pamučne robe.
(ili: izdavati) hranu; kod nas se čuje i
koštiratk. kostički (ital. costi tamo) pr. trg. kotoniziran (fr. coton pamuk) izrañen kao
tamošnji; pamuk, pamučast (npr. kao pamuk izrañena
kostička roba tamošnja roba. kostumbristi (nm. lanena vlakna). kotonizirati (fr. coton) vlakna
costumbre običaj) slik. južnoamerički slikari like ili
svakodnevnog života, običaja, naravi, predela celulozu prerañivati kao pamuk. kotonirati
itd. (u XIX v.). (fr. cotonner) ispuniti pamukom, fatirati.
kota (fr. cote) l. razrez, deo, udeo (koji neko kofein (arap. kahva, nlat. coffeinum) hem.
treba da plati), kvota; slovo, cifra, broj (za alkaloid, nalazi se u kafi, ča ju i kola--
oznaku akta i sl.); kursna lista (na berzi). orahu, u malim količinama deluje oži-
kota (fr. cote) 2. na geografskim kartama: vljavajuće, u većim otrovno; sredstvo protiv
visinska tačka (označava apsolutnu ili glavobolje i drugih nervnih bolesti; kafeni.
nadmorsku visinu); brežuljak, vis, kosa; morska kofer (grč. kophinos korpa, fr. coffre) putnički
obala, pribrežje, primorje. kotangene (nlat. sanduk, kovčeg, skrinja; voj. u utvrñenjima:
cotangens, complementi tangens) kon. prolaz s obe strane utvrñenja zaštićen
goniometrijska funkcija: odnos izmeñu nalegle zemljanim nasipom koji vodi preko suvih
i suprotne katete, tangenta komplementa rovova ili kroz brisani prostor ka spoljnim
danoga ugla (skr. cotg). delovima utvrñenja. kofoza (grč. kophosis)
kotangenta (nlat. cotangens) geom. v. kotangene. ned. gluvoća. kofraža (fr. coffrage) voj.
kotež (fr. cottage, eng. cottage) poljska oblaganje min-skih hodnika ili zemljanih
kućica, kuća van grada, vila, kuća za jednu prokopa gredama, oblicama, talpama i sl.
porodicu; deo grada sa vilama, kućama za po kofrirati (fr. coffrer) voj. oblagati hodnike i
jednu porodicu. prokope gredama, oblicama i sl., vršiti
koterija (fr. coterie) spletkaško društvo, kofražu. koh (nem. kochen kuvati) kuv. povarak
skupina ljudi koji rade da postignu izvesne koji se
IJljljeve na račun drugah-, društvo, obično tte^e ^ •VDŽJZML (rerni). kohabitant (lat.
političara ili književnika i umetnika, za cohabitans) sastanovnik,
meñusobno pomaganje (u rñavom smislu), sastanar.
klika. kohabitacija (lat. cohabitatio) stanovanje
kotizacija (fr. cotisation) razrezivanje, zajedno; život udvoje; snošaj, spolno op-
odreñivanje dela; razrez, srazmeran deo koji štenje.
pada za plaćanje, ulog. kotizirati (fr. cotiser) kohezivan (nlat. cohaesivus) uzajamno
razrezati, razrezi-vati, odrediti deo koji svaki privlačan, koji drži zajedno, koji ima svojstvo
učesnik u nekom poslu ima da plati; davati koheriranja; up. kohezija. kohezija (lat.
svoj udeo. cohaesio) fiz. privlačna sila izmeñu molekula
kotile (grč. kotyle) čašica, zdelica. kotiledov istog tela (čvrsta tela imaju najveću, tečna vrlo
(grč. kotyledon) bog. prvi kličin listić. malu, vazdušasta nikakvu koheziju); fig. veza,
povezanost jednog reda misli i sl; sinafija.
koherentan 475 kraniopatija

koherentan (lat. cohaerens) koji se drži kraziologija (grč. krasiš, logia) ned. nauka o
zajedno; skopčan, povezan, spojen; fiz. mešanju sokova u životinjskom telu; up.
povezan (sa drugima) tako da se svakoga kraza.
trenutka treptajno stanje jednoga potpuno krajcer (nem. Kreuzer) bakreni novčić u
slaže sa treptajnim stanjem drugoga. Austro-Ugarskoj.
koherencija (lat. cohaerentia) sveza; spojenost, krak (dan. crack) l. kor. vrsta danskih i
sraslost, povezanost; fiz. koherencija (talasnih švedskih brodova sa tri katarke.
sistema): svojstvo biti koherentan. krak (eng. crack) 2. sp. najbolji konj u jednoj
koherirati (lat. cohaerere) držati se zajedno; trkačkoj štali; konj koji ima najviše izgleda
biti u vezi, biti povezan, biti spojen, imati na pobedu.
veze (npr. govor). krakovjak poljski narodni ples (po gradu
kohibicija (lat. cohibitio) zabrana, sprečavanja, Krakovu).
obuzdavanje, ograničavanje. krakuzi (polj.) pl. laka poljska konjica,
kohinor (ind., eng. kohinoor) min. čuveni ustrojena 1812. u Krakovu i nazvana po sv.
dijamant race od Lahora, ima 279 karata, Krakusu.
danas najskupoceniji dragulj engleske Krampus (nem. Krampus) pratilac sv. Nikole,
krune. u obliku ñavola sa motkama i vilama, koji
kohliti (grč. kochlos puž, lithos kamen) pl. kažnjava neposlušnu decu, dok sv. Nikola
geol. okamenjeni puževi. dobru nagrañuje.
Kohovi bacili med. bacili tuberkuloze, otkrio ih krampus (nlat. crampus, fr. crampe) med. grč.
dr Robert Koh (1843—1910). kran (grč. geranos, lat. grus, nem. Kranich
kohorta (lat, cohors) kod Rimljana: deseti deo ždral) teh. mašina dizalica za podizanje
legije, jedinica koja se sastojala od šest velikih i teških tereta (nazvana po tome što
centuriona po 100 vojnika; četa, pratnja, njena gvozdena konstrukcija podseća na
telesna straža. dugački vrat ptice ždrala).
Kocit (grč. Kokytos) mit. „reka kukanja", kranijum (nlat. cranium, grč. kranion lubanja)
reka u podzemnom svetu koja je tekla iz znat. v. kranion.
Stiksa u Aheron; up. Tartar. kranio- (grč. kranion) predmetak u složeni-
košsnil (fr. cochenille) zool. američka šti-tasta cama sa značenjem:- lubanja, lubanjski.
vaš (nlat. Coccus cacti), od čijih se osušenih kraniognomika (grč. kranion, gnome moć
ženki dobiva najfinija krmez-na boja. saznanja, razum) psih. odreñivanje i
košer (hebr.) hrana i način spravljanje jela proučavanje duševnih sposobnosti i sklonosti
dopušteni jevrejskim verskim propisima. jednog čoveka prema sastavu njegove
košmar (fr. cauchemar) mora, nemiran i težak lubanje.
san; fig. nesnosan čovek. kranioklazija (grč. kranion, klasis lomljenje)
košon (fr. cochon) svinja, svinjče; fig. ned. razbijanje detinje lubanje u slučajevima
prljavac, poganac; pokvarenjak. veoma teških poroñaja.
košonerija (fr. cochonnerie) svinjarija, kranioklast (grč. kranion, klao lomim,
prljavpggina; bezobrazluk. slamam) ned. instrumenat za razbijanje
koštati (nem. kosten) stajati, vredeti (u novcu); detinje lubanje u slučajevima vrlo teških
kušati, okusiti (jelo). poroñaja.
koštirati (nem. Kost) v. kostirati. kranioliti (grč. kranion, ilthos kamen) pl. geol.
kraal (hotent., hol. kraal) hotentotsko selo. okamenjene lubanje raznih životinja.
kraval (nlat. charavallium, nem. Krawall) kraniolog (grč. kranion, logos) anat. poznavalac
gungula, gužva, metež (obično praćen pro- lubanje, proučavalac lubanje.
tivzakonitim povredama osoba ili stvari), kraniologija (grč. kranion, logia) anat. nauka o
vika, galama. čovečjoj lubanji, s obzirom na veličinu, oblik
kravalist(a) (nem. Krawall) čovek kome je u i težinu; pr. kraniološki.
krvi da pravi nered, galamdžija, bukač, kraniomalacija (grč. kranion, malakos mek)
svañalica. med. v. kraniotabes.
kravata (fr. cravate) prvobitno: vratna marama; kraniomant (grč. kranion, mantis prorok)
mašna, poša (nazvana po Hrvatima od kojih onaj koji proriče sudbinu prema obliku
su je, za vreme ratova sa Francuzima u HUP lubanje.
veku, primili najpre Francuzi, a potom i kraniomantija (grč. kranion, manteia prori-
ostali zapadni narodi). canje) gatanje po lubanji, proricanje iz
kragna (nem. Kragen) deo košulje i kaputa lubanje.
kojim obuhvata vrat, jaka, ogrlica. kraniometrija (grč. kranion, metria mereše)
kraza (grč. krasiš mešanje) med. mešanje sokova merenje oblika i veličine lubanje kao
u telu, od čega, po zastarelom shvatanju, veoma važnog činioca za utvrñivanje ka-
zavisi zdravlje; gram. mešanje, stapanje, rakterističnih odlika svakog čoveka i rase
sažimanje dvaju samoglasnika u jedan ili kojoj pripada.
dveju reči u jednu (npr. tiinoma mesto to kranion (grč. kranion) znat. lubanja; kranijum.
onoma ime). kraniopatija (grč. kranion, pathos bol) med. bol
lubanje; bolest lubanje.
kranioskop 476 kreirati

kranioskop (grč. kranion, skopeo posmatram, kreacijanci (lat. creatio) pl. fil. pristalice
gledam) ned. instrumenat za ispitivanje kreacijanizma.
lubanje. krevasa (fr. crevasse) prolom, pukotina,
kranioskopija (grč. kranion, skopeo posmatram, naročito na ledniku (glečeru).
gledam) med. pregledanje, ispitivanje lubanje. krevele pl. trg. mali slonovi zubi sa Gvineje
kraviotabes (grč. kranion, lat. tabes sušica) (važan trgovački artikl).
med. omekšanje lubanje, naročito zatiljka kreda (lat. creta) št. po ostrvu Kritu nazva-na
(kod rahitisa); kraniomalacija. vrsta zemljastog belog krečnjaka; geol. doba
kraniotom (grč. kranion, tome sečenje, temno (ili: period) u razvitku Zemljine kore, treća
sečem) med. aparat za otvaranje (ili: mezozojska formacija.
bušenje) lubanje, vrsta trepana. kredenca (lat. credenda) pl. ono u što treba
kraniotomija (grč. kranion, tome) med. razbijanje verovati, članovi (simbola) vere.
(ili: bušenje) lubanje (u slučajevima teškog kredenc (ital. credenza) prvobitno: postavljen
poroñaja). sto sa koga su kušana jela i pića za vladara;
kranoge (kelt. crannoges) pl. drvena ostrva, stočić pored oltara za utvari (kod katolika);
veštačka preistorijska ostrvca, obično trpezarijski orman.
okrugla, u jezerima i rekama Škotske i Irske. kredencirati (ital. credenza) kušati jela i pića za
krasnoarmejac (rus. krasnoarmeec) vojnik stolom vladara (za dokaz da nisu otrovana);
Crvene armije, vojnik u SSSR. poslužiti, posluživati jelom i pićem.
krasnogvardejac (rus. krasno tvar d eec) „crveni kredibilan (lat. credibilis) kome se može
gardist", vojnik „crvene garde" za vreme verovati, vredan poverenja, verodostojan,
grañanskog rata u Rusiji (postojala od 1917. verovatan.
do 1920).
krater (grč. krater) kod starih Grka: sud sa dve kredit (lat. credere verovati, credit, fr. credit)
drške u kome su mešali vino sa vodom; poverenje u neku osobu da svoje novčane
vulkansko grotlo, ždrelo; usta staklarske obaveze može i hoće ispuniti, vera, veresija,
peći. poček (jedna od najvažnijih ustanova
krati-šerif (pere.) svojeručan potpis turskog savremene privrede); otvoren račun; fig.
cara; up. hati-šerif. poverenje, uvažavanja, ugled, upliv, uticaj;
kraun (eng. crown) kruna, engleski srebrni fin. svota (ili: suma) pred-viñena budžetom
novac od 5 šilinga; kraun-staklo staklo od koja se ne može prekoračiti; ekonomsko-
silicije, potaše i kreča, sa flint--staklom od pravni odnos izmeñu dva fizička ili pravna
važnosti za grañenje sočiva kojima se ništa lica u kojem jedno istupa kao poverilac,
hromatska aberacija. drugo kao dužnik.
kraher (nem. krachen praska™, pući) poznato kreditiv (nlat. creditivum) pismena punomoć
bezalkoholno piće u zatvorenim bocama jednog poslanika, akreditiv.
koje, pri otvaranju, izazivaju prasak. kreditirati (fr. crediter) dati (ili: davati) na
kransje (fr. creancier) poverilac, kreditor. poverenje (ili: na veresiju, na poček).
kreativav (nlat. creativns) stvaralački, tvo- «reditna zadruge nekada: novčana ustanova
rački, tvoran. kojoj je cilj da privredne slabije zaštiti od
kreatin (grč. kreas meso) hen. glavni sastojak zelenaštva i da ih privredne održi, ojača i
mesa, krvi, mozga itd. u kičmenjaka. osposobi za privrednu delatnost.
kreatinin (grč. kreas meso) hen. proizvod kredit™ papiri hartije od vrednosti, ob-veznice.
lučenja belančevina, stvara se iz kreati-na, kreditno pismo trg. dokumenat kojim se adre-sat
nalazi se u mesu, krvi i mokraći kičmenjaka. (obično banka) izveštava da u pismu
kreator (lat. creator) tvorac, stvoritelj, naznačeno] trećoj osobi (akreditiranom)
stvaralac, stvori lac; pronalazač. isplati, pod izvesnim uslovima, neku svotu
kreatofagija (grč. kreas meso, phagem jesti) (ili: sumu) novca.
mesožderstvo; v. kreofagija. kreditor (lat. creditor) poverilac.
kreatura (lat. creatura) stvor, stvorenje; kredo (lat. credo) verujem; simvol vere,
miljenik (ili: štićenik, prišipetlja) nekog vjeruju; veroispovest, vera; muz. treći deo
uglednog čoveka; nakaza, čovek za jedne mise.
preziranje. Krez (grč. Kroisos) poslednji lidijski kralj
kreacija (lat. creatio) stvaranje (npr. pozorišne (560—546. pre n. e.), čuven sa svoga
uloge); pronalaženje, proizvoñenje; delo, bogatstva; fig. truli bogataš, čovek koji ni sam
tvorevina; trg. izdavanje kreditne hartije. ne zna šta sve ima.
kreacijanizam (lat. creatio) fil. učenje Aristotela krezol hen. fenolu sličan sastojak suve
i crkvenih otaca po kome je bog stvorio destilacije drvenog i kamenog uglja
čovečju dušu pri samom stvaranju tela i da ju (sredstvo za dezinfekciju ruku, rublja,
je udahnuo u telo (Supr: traduciJanizam). ispljuvaka, podova itd.).
kreirati (lat. sgeage) stvoriti, stvarati," sazdati,
napraviti; izmisliti, pronaći; ustanoviti,
osnovati; ulogu kreirati poz.
krejon 477 kretenizam

prvi prikazati jednu ulogu u nekom novom kreolci (fr. creole, tl. criollo) pl. potomci
komadu (na pozornici ili u filmu). evropskih doseljenika roñeni u bivšim
krejon (fr. sgauop) olovka; slika izrañena francuskim, španskim, portugalskim,
olovkom, kredom; slikanje olovkom ili holandskim i dr. kolonijama Amerike, Afrike
kredom; skica, nacrt. i Azije.
krem (eng. sgeat, fr. sgete, ital. steta, lat. Kreon (grč. Kgebp) kit. brat Jokastin, šurak
cremor lactis) skorup, kajmak, pavlaka; jelo Edipov, posle smrti Edipovih sinova kralj u
od mleka, jaja, brašna i šećera; žućkasta boja; Tebi, naredio da se Antigona živa zakopa.
vrsta finog likera; pomada, mast za lice i kreofag (grč. kreas meso, phagein jesti,
ruke; fig. ono što je najbolje, najodabranije i žderati) mesojed, onaj koji se hrani mesom,
najbolje (u staležu, društvu), kita, cvet mesožder.
(društva). krep (lat. crispus kovrčast, fr. stere) laka i retka
kremajera (fr. cremaillere) voj. testerasto, svilena, polusvilena, vunene ili pamučna
zupčasto, na ševuljicu (ili: cik-cak) tkanine kovrčasta izgleda (služi za balske
izlomljena linija jednog rova. i letnje ženske haljine); laka crna tkanine za
kremajerija (fr. cremaillerie) voj. testerast rov, ženske haljine u žalosti, vela i sl. flor;
rov na cik-cak. kudrava kosa; vrsta kudrave frizure;
kremajirati (fr. cremailler) voj. praviti te- krepon.
steraste, ševuljičaste rovove. krep-de-šin (fr. stere de Chine) kineski flor
Kremalj v. kremlj. (tanka svilena tkanina od čvrsto upredenih
žica).
kremaster (grč. kremaster mišić dizač muda, krep-žoržet (fr. crepe-georget) v. žoržet.
kremannumi vešam, obesim) aiat. mišić koji krepirati (lat. sgerage, ital. sgerage) crći, lipsati,
podiže semenjake (muda). uginuti, manjkati, krepati.
krematorijum (lat. crematorium) naročito krepitacija (lat. crepitatio) puckaranje vatre;
udešena peć za higijenske spaljivanje med. krckanje, škripanje (prelomljenih
mrtvaca, spalište; zgrada za kremaciju. kostiju); puckanje zglobova.
kremacija (lat. crematio) spaljivanje mrtvaca (u krepitacio vezikularis (nlat. crepitatio
krematorijumu). vesicularis) med. krčanje u grudima koje se
kremirati (lat. crematio) spaliti, spaljiva-ti čuje pri udisanju vazudha.
mrtvace (u krematorijumu). krepitus ventris (lat. crepitus ventris) med.
kremlj (rus. kremlv) 1. utvrñen unutarnji deo čujno, glasno puštanje vetrova iz trbuha
nekog grada, gradska tvrñava u starim (kroz creva).
ruskim gradovima; 2. Kremlj sedište Sov- krep-maroken (fr. crepe-maroquin) maro-
jetske vlade u Moskvi; fig. Sovjetska vlada. kanski flor, laka svilena tkanina od valovite
kremometar (fr. sgete skorup, kajmak, grč. potke.
metron mera) graduiran stakleni valjak krepon (fr. sgerop) v. krep.
(cilindar) koji pokazuje jačinu skorupnog krepuskularan (nlat. crepuscularis) sumrač-ni,
sloja u mleku. sutonski, večernji.
kremonska violina vrsta odličnih violina iz krep šanžan (fr. stere changeant) krepčije se
italijanskog grada Kremene (Amatije-ve, boje prelivaju.
Gvarnerijeve, Stradivarijeve i dr.). kresent (eng. crescent) polumesec, red kuća u
kremor (lat. cremor) gust sok, kajmak, skorup; obliku polumeseca.
kremor tartari (lat. cremor tartari) xea. vinski krescencija (lat. crescentia) rastenje, bu-janje;
kamen, strep!. prinos, žetva; prinos od berbe grožña.
krenelirati (fr. creneler) voj. praviti (ili: krsta (fr. crete, lat. crista) kresta u petla;
napraviti) zupčaste otvore na zidovima greben, vrh; perjanica; šiljak na šlemu; voj.
tvrñava, načiniti puškarnice; izupčati obod kruna, venac grudobrana.
novca. kretacejski (lat. cretaceus kredast, creta kreda)
krene (fr. creneau) voj. puškarnica; zupča-sti kredni, kredast; geol. iz doba krede, iz
otvori na zidovima tvrñava. formacije krede, nañen u formaciji krede;
krenologija (grč. krene izvor, logfa) nauka o kretacejski periodcoba za kojeg su naslagani
izvorima, naročito lekovitim. kredni slojevi (up. trijas, jura, kreda).
kreozot (grč. kreas meso, sozo spasavam, kreten (fr. cretin, ital. cretino, lat. christia-num
održavam) hen. materija koja služi ljudski stvor) med. osoba koja je u svom
održavanju mesa; žuta, bistra i zejtinjava duhovnom razvitku zaostala a fizički
tečnost, miriše na dim i ljuta ukusa, dobiva zakržljala (suviše mali rast, gušavost, velika
se iz katrana vukovog drveta; služi i kao glava, krive noge itd.); pope. poslednji, najteži
odlično dezinfekciono sredstvo, naročito kao slučaj umne zaostalost; fig. blesan, blesavac,
lek protiv zubobolje. maloumnik, glupačina.
kreolski jezici mešavina romanskih, ho- kretenizam (fr. cretenisme) ned. bolest kretena,
landskog ili engleskog jezika sa crnač-kim, koja se osniva na prevremenom pre-
indijanskim i drugim jezicima, odn. sa
jezicima starosedelaca.
kreten 478 krioskopiJa

stanku razvijanja kostiju i nesrazmerno kriminalistika (lat. crimen zločin) nauka o


velikom razvitku mekanih delova (najteži realijama krivičnog prava; ona ispituje: kako
oblik umne zaostalost); fig. blesavost, umio i je zločin izvršen, koji su mu bili motivi,
telesne bogaljstvo, opšta zekržljelost. kakve je imao ciljeve i, naposletku, metode
kreten (fr. cretonne) jako belo platno od njegovog otkrivanja.
konoplje; vrsta jakog katuna. kriminalitet (nlat. criminalitas) krivič-nost,
krecio (lat. cretio) prav. izjava pred sudom i zločinost; vladanje pojedinaca, celog jednog
svedocima o primanju nekog nasledstva. naroda ili pojedinih klasa društvenih s
krešendo (ital. crescendo) kuz. sve jače, poja- obzirom na vrstu i obim vršenja krivičnih
čavajući jačinu tona. dela.
kribedž (eng. cribbage) engleska i severoame- kriminalne antropologija nauka koja objašnjava
rička igra karata, obično sa dva igrača i pet zločine telesnim i duševnim oso-benostima
karata vista. (anomalijama) zločinaca (osnivač Čezare
kribler (fr. cribleur) mašina sejačica. Lombrozo).
kribrozan (nlat. cribrosus lat. cribrum sito) kriminalne politika nauka o ciljevima kazne i o
izbušen, izrešetan, kao sito, sitast, re-šetast. što celishodnijem ureñenju krivičnog
krigla (nem. Krugel) čaša, naročito pivska od zakonodavstva i metoda kažnjavanja.
pola litre. kriminalne psihologija nauka koja se bavi
kridar (nlat. cridarius) zajednički dužnik, onaj ispitivanjem sposobnosti za odgovornost
koji je u nemogućnosti da plaća svoje optuženog.
obaveze, insolvent. kriminalne statistike brojni (ili: statistički)
kriz v. griz. podaci o zločinima u pojedinim odsecima
kriza (grč. krisis) preokret, obrt, nastupanje vremena.
odsudnog trenutka; med. obrt u nekoj bolesti kriminator (lat. criminator) tužilac, op-tužilac;
(na bolje ili na gore); fig. prekretnice, klevetnik, opadač.
poremećaj, zbrka; politička kriza neredovno kriminacija (lat. criminatio) okrivljavanje,
stanje, naročito izmeñu ostavke i obrazovanje optužba; klevetanje, opadanje.
nove vlade; privredne kriza poremećaj u kriminoetiologija (lat. crimen, criminis, grč.
širim privrednim krugovima u pogledu aitia uzrok, povod, logos) nauka koja ispituje
proizvodnje ili potrošnje proizvoda narodne uzroke zločina.
privrede. kriminolog (lat. crimen, grč. logos reč,
krizanteme v. hrizantema. govor) onaj koji se bavi kriminologijom,
krizma (grč. chrisma mast, ulje) v. hrizma. stručnjak u kriminologiji; kriminalist.
krizmanje (grč. chrisma) v. komfirmacija i kriminologija (lat. crimen zločin, grč. logfa)
hrizma. nauka o zločinu, tj. naučio ispitivanje zločina
kriket (eng. cricket) engleska igra lopte sa po s obzirom na okolnosti pod kojima je izvršen
11 igrača u svakoj od dve partije, drvenim i na unutarnje, psihološke uzroke koji su ga
maljicama i gumenim loptama teškim po 200 izazvali.
grama. kriminosomatologija (lat. crimen gen. criminis,
krikoidan (grč. krikos prsten, eidos oblik, vid) grč. soma gen. somatos telo, logos) deo
koji je u obliku prstena (ili: beoču-ga), kriminoantropologije koji se bavi
beočugast, prstena«-. ispitivanjem oblika prestupa (kriminala) ma-
krikotraheotomija (grč. krikos, arteria e tra- loletnika.
cheia dušnik, tome sečenje) ned. v. laringo- krimodinija (grč. krymos mraz, studen, ody-pe
traheotomija. bol) med. hladan reumatizam zglobova.
krimatologija (grč. krima sud, logia) log. Krimhilda (nem. Kriemhild) glavna junakinja
nauka o sudovima i zaključcima. nemačke narodne epike („Nibelun-ške
krimen (lat. crimen zločin) prav. kažnjivo delo, pesme"), sestra kralja Guntera, žena
zločin, zločinstvo, prestup. Sigfridova, docnije hunskog kralja Ecela
krimen dese majestatis (lat. crimen laesae (Atile); pošto je osvetila Sigfridovu smrt
majestatis) prav. uvreda veličanstva; zločin ubivši njegovog ubicu Hagena, nju je ubio
prema državi, veleizdaja. stari Hildebrand.
kriminalac (lat. criminalis) prav. koji se donosi krinoidee (lat. crinis kosa, vlasi, grč. eidos
na kazneno pravo ili kazneni postupak; oblik, vid) pl. kol. okamenotine morskih
krivični, kazneni; zločinački, zlikovački, ljiljana i drugih izumrlih životinjskih vrsta,
kažnjiv; kriminalne pravo krivično pravo. većinom biljnog oblika.
kriminalac (lat. crimen zločin) zločinac, krinolina (lat. crinis kosa, dlaka, fr. crinoline)
zlikovac. tkanine u koju je utkana konjska dlaka da bi
kriminalist(a) (lat. crimen zločin, fr. bila kruća; široka donja suknja od ovakve
criminaliste) poznavalac (ili: profesor) tkanine.
krivičnog prava. krioskopija (grč. kryos mrez, skopein posma-
treti) odreñivenje tačke mržnjenja kod
tečnosti.
krioterašca 479 kristalizacija

krioterapija (grč. kryos, therapeia lečenje) kriptografika (grč. kryptos, grapho) veština
med. lečenje rashlañivanjem, naročito raka, pisanja tajnim pismenima.
pri čemu se u obolelim delovima organizma kriptodepresija (grč. krypto, depressio) reorp.
pomoću hladnoće izazivaju znatne promene ulegnuće ispunjeno vodom čiji je nivo viši
u životu i funkciji ćelija. od mora.
kriofor (grč. kryos, phoreo nosim, donosim) fiz. kriptokarpičan (grč. krypto, karpos plod) bog.
sprava pomoću koje se voda, putem brzog koji raña skrivenim plodovima.
isparavanja, pretvara u led. kriptoklerikalac (grč. krypto, kleros) potajni (ili:
kriohidrat (grč. kryos, hydor voda) hem. skriveni) privrženik svešten-stva i njegove
rastvor, npr. kuhinjske soli u vodi, koji se ideologije.
mrzne na stalnoj temperaturi, kao da je kriptomnezija (grč. kriptos, mnesis pamćenje)
jedinstveno telo (eutektička mešavina). podsvesno pamćenje.
kripta (grč. krypte skrivalište, skriveno kripton (grč. krypto) hem. elemenat, atomska
udubljenje, lat. crypta) grobnica ispod hora u masa 83,80, redni br. 36, plemeniti gas bez
starim hrišćanskim crkvama, docnije boje, mirisa i ukusa, znak Kg; nalazi se u
proširena u samostalne kapele ispod vazduhu u malim količinama (0,028%).
crkve. kriptonim (grč. krypto, oputa ime) sa skrivenim
kripte (grč. kripte) pl. med. džepaste jamice, u imenom, anoniman.
vrate žlezdanih cevi, kao i uvale u krajni kripgoportik (grč. krypto, lat. porticus trem,
cima. hodnik) arh. skriven ili podzemni hodnik.
kriptestezija (grč. kryptos skriven, aisthesis kriptorhizam (grč. kripto, orchis mudo) med.
osećanje, opažanje) skrivena sposobnost, npr. kriptorhija.
kod telepata, vidovitih i dr. kriptorhija (grč. krypto, orchis) med. skrivena
kriptičan (grč. kryptos) sakrit, skriven, muda, tj. kad muda leže, mesto u svojoj kesi,
ezoteričan. u trbušnoj duplji ili preponskom kanalu
kripto- (grč. krypto skrivam, krijem, muškarca.
kryptos skriven) predmetak u složenica-ma kriptorhit (grč. krypto, orchis) med. onaj kod
sa značenjem: skriven, tajni. koga se muda nalaze u trbušnoj duplji ili
kriptoanaliza (grč. kryptos, analisis preponskom kanalu.
raščlanjavanje) deo kriptologijekojm kriptoskop (grč. krypto, skopeo gledam)
proučava šifrovane poruke i utvrñuje njihovu instrumenat za snimanje Rendgenovim
vrednost. zracima u svetlom prostoru.
kriptofite (grč. kryptos, phyton biljka) vot.
kriptogame (grč. kryptos, gamos svadba) pl. višegodišnje zeljaste biljke čiji nadze-mni
bog. proste biljke bez cveta, koje mesto delovi izumiru u vezi sa nastajanjem
mnogoćelijskog semena sa zametkom (kli- nepovoljnog perioda godine, a pupoljci se
com) imaju jednoćelijsku sporu, bez klice, nalaze na podzemnim organima ili na
kojom se množe, bescvetnice, biljke sa organima u vodi ili mulju.
nevidljivim ili skrivenim spolnim orga-nima krispatura (nlat. crispatura) kovrčavost,
(XXIV i poslednja klasa u Lineovu sistemu). smežuranost, zgrčenost, zboranost.
kriptogamija (grč. kryptos, gamos i -ia krispacija (nlat. crispatio) kovrčanje, nabi-ranje,
nastavak za stanje) skriven brak, potajan smežuravanje; med. skupljanje, grčenje
brak. (živaca, mišića).
kriptogamičan (grč. kryptos, gamos) koji živi krispirati (lat. crispare) kovrčati, nabira-ti, grčiti,
u skrivenom (ili: potajnom) braku: čiji je smežuravati; med. krispirati žilu odsečenu žilu
način razmnožavanja zagonetan (ili: malo zavrnuti da bi se ustavilo krvarenje.
nejasan). kristal- (grč. krystallos) 1. prva, početna reč
kriptogamologija (grč. kryptos, gamos, logfa) u složenicama sa značenjem: led, sve što je
bog. nauka o bescvetnicama tj. o biljkama kod ledu slično, kristal.
kojih se ne razaznaju spolni delovi: up. kristal (grč. krystallos) 2. ledu slično
kriptogame. obrazovanje minerala; min. telo ograničeno
kriptogenetičan (grč. krypto, genos poreklo) ravnim geometrijskim površinama (pljo-
kome se ne zna poreklo, koji je nepoznata snima) i u svima delovima podjednakih
porekla. hemijskih svojstava; kristalno staklo
kriptogram (grč. kryptos, gramma) pismo providno, teško i veoma skupoceno staklo.
napisano (ili: spis napisan) tajnim pismom; kristalan (grč. krystallos) koji ima svojstvo
šifra. kristala; fig. savršeno bistar, providan, čist (kao
kriptograf (grč. kryptos, grapho pišem) onaj kristal); supr. amorfan. kristalast (grč.
koji piše tajnim pismom; pisaća mašina krystallos) v. kristalan. kristalizacija (grč.
pomoću koje se mogu pisati šifre; pr. krystallos) min. obrazovanje kristala,
kriptografski. postajanje pravilnih oblika; kristalizovanje.
kriptografija (grč. kryptos, grapho) pisanje
tajnim pismenima, šifrovanje.
kristalizirati 480 kroa d'oner

kristalizirati (fr. cristalliser) pretvarati (ili: kristalofizika (grč. krystallos, phisike) deo
prelaziti) u geometrijske oblike, npr. kocku, mineralogije koji se bavi fizičkim svojstvima
tetraedar, oktaedar, šesto-stranu prizmu, tj. u kristala.
kristale; fig. utvrditi, tačno odrediti; kristalohemija (grč. krystallos, chemia) deo
kristalizovati. kristalografije koji proučava odnose izmeñu
kristalizovati v. kristalizirati. sastava kristala i njihovih hemij-skih
kristalisati v. kristalizirati. svojstava, kao i uzajamnu vezu izmeñu
kristali™ (grč. krystallos, h'thos kamen) pl. poš. hemijskih s jedne i fizičkih i geometrij-skih
mikroskopom« sitne tvorevine, još neizraženi i svojstava s druge strane.
neodreñeni počeci krista-lizacije pojedinih kristijanija (po starom nazivu glavnog grada
minerala (za razliku od mikrolita, koji već Norveške) sp. okret obema nogama kod
imaju odreñene oblike). skijanja.
krite (grč. krithe) med. ječmičak (u oku).
Kristalna palata (eng. Crystal Palače) velika
palata u Sidenhemu (Sydenham), predgrañu kriterij(um) (grč. kriterion) merilo, znak
Londona, sagrañena 1851—1854. od gvožña i raspoznavanja; npr. kriterijum za for-malnu
stakla, sa pozorišnim i kon-certnim istinu su logički zakoni.
dvoranama, i stalnim umetnič-kim i kritizer (grč. kritike) onaj koji voli da kritikuje,
kulturno-istorijskim izložbama. prigovara, zajeda, nekonstruk-tivan kritičar,
zajedalo.
kristalni sistem naziv za sve grupe kri-stalnih
oblika koji se mogu svesti na jedan, kritizerstvo (grč. kritike) kritikovanje, naročito
zajednički sistem oca simetrije (v. teseralni, nekonstruktivno, prigovaranje.
tetragonalni, heksagonalni, rombni ili kritizirati (grč. krmo sudim, ocenjujem)
rombični, monoklini, tri-klini sistem). ispitivati vrednost', ocenjivati, pisati kritiku;
kuditi, zamerati; kritikovati.
kristalno sočivo znat. sabirno sočivo oka,
sastavljeno od mnogobrojnih providnih kritika (grč. kritike, krino) ocenjivanje, veština
slojeva, nalazi se odmah iza zenice. ocenjivanja, tj. utvrñivanje i razli-kovanje
kristalogenija (grč. krystallos, gignomai postati, onoga što je dobro ili vredno od onoga što je
nastati) stvaranje (ili: postajanje) kristala. rñavo ili slabo (u književnosti, nauci, javnom
kristalogija v. kristalologija. životu itd.); prikaz (ili: ocena) nekoga
umetničkog, naučnog i dr. dela.
kristalografija (grč. krystallos, graphfa) min. kritikaster (grč. kritike) zameralo, nadri-
opisivanje kristala, deo mineralogije koji kritičar, vajni kritičar.
proučava geometrijske oblike minerala. kritikovati (grč. krinokritike) v. kritizirati.
kristaloidan (grč. krystallos, eidos oblik, vid)
kristalast, sličan kristalu, kao kristal. kritikomanija (grč. kritike, mania pomama,
besnilo) strast za kuñenjem (ili: zame-ranjem,
kristaloidi (grč. krystallos, eidos oblik, vid) kritikovanjem).
pl. min. tela koja neposredno ili u spoju sa kriticizam (eng. criticism) fil. pravac filo-zofijske
drugim telima dobivaju oblik kristala i koja kritike, ono gnoseološko stanovište koje
su sposobna za difuziju; agregati sastavljeni smatra osnovnim zadatkom filozofije
od sitnih kristala grupisanih oko zajedničkog sistematsko ispitivanje porekla, mogućnosti,
središta tako da im se ne može tačno važnosti i granica našeg saznanja (Kant). U
odrediti kristalni oblik; up. koloid. pitanju porekla saznanja, kriticizam stoji
kristalologija (grč. krystallos, logos, govor) izmeñu racio-nalizma i empirizma, a u
nauka o kristalima; kristalogija. pitanju njegove mogućnosti, važnosti i
kristalomantija (grč. krystallos, manteia granica izmeñu skepticizma i dogmatizma.
proricanje, gatanje) proricanje iz kristala ili kritičan (grč. kritikos) koji se odnosi na kritiku
ogledala. ili ima karakter kritike; koji ocenjuje, koji
kristalometrija (grč. krystallos, metron mera, kudi, kudljiv; ned. opasan, odlučujući,
merilo, metria merenje) vepggina me-renja sudbonosan, presudan; kritič-ne godine
kristala. godine klimakterijuma.
kristalonomija (grč. krystallos, nomos kritičar (grč. kritikos) ocenjivač, sudija (u
zakon) nauka o zakonima nestajanja kristala. pitanjima književne, umetničke, naučne,
kristalotehnika (grč. krystallos, technike) moralne itd. vrednosti); fig. kudilac, zameralo.
vepggina postakljivanja. kritički (grč. kritikos) v. kritičan.
kristalotomija (grč. krystallos, tome sečenje, kritomanija (grč. krino sudim, ocenjujem,
cepanje) razdvajanje (ili: cepanje) kristala. mania) v. kritikomanija.
krmez (tur. kirmiz) tamnocrvene boja koja se
dobiva od istoimenog insekta.
kroa d'oner (fr. croix d'honneur) francuski
orden: krst legije časti.
kroazada 481 kruna

kroazada (fr. croisade) krstarenje, naročito krop (eng. sgor) berba, naročito: berba duvana u
morem; krstaški rat; u mačevanju: unakr-san Sev. Americi; veliko bure u koje se pakuje
udarac. duvan u listu.
kroaze (fr. croise, ukršten, unakrstan) 1. kros (eng. cross) sp. v. kros-koitri.
ime različitih svilenih i vunenih tkanine, krosa (fr. crosse, ital. croccia) pastirski štap,
naročito za postavu; 2. korak u plesu. biskupska štaka; voj. kundak na pušci; rep
kroazirati (fr. croiser) ukrotiti, ukršta-vati; lafeta.
K'ostariti, obilaziti, ići tamo-amo; voj. otvoriti kros-kontri (eng. cross-country) sl. lakoat-letska
unakrsnu vatru. disciplina: trčanje po raznolikom terenu
krojcer (nem. Kreuzer) voj. krstarica, krstaš, (uzbrdo, nizbrdo, kroz šume, polja i dr.) na
vrsta brzih ratnih brodova; kraj-cer. stazi od 3—15 km; održava se obično
krokantan (fr. croquant) vruskav, rskav, koji uproleće (lrolećni) i ujesen (jesenji kros).
pri jelu pucka pod zubima (kolači od badema). krotalist(a) (grč. krotalon) igrač uz ka-stanjete;
kreket (eng. croquet) sp. društvena igra u kojoj up. krotalon.
učestvuju dve strane sa drvenim lop-tama i krotalon (grč. krotalon) antička čegrtaljka,
čekićastim maljicama. kastanjeta, klepetalo.
kroketa (fr. croquette) kuv. knedla, valjušak (od krotafij(um) (grč. krotaphos slepoočnica) med.
mesa, krompira i dr.). kucanje u glavi, naročito u slepoočnicama.
krotafit (grč. krotaphites) anat. slepoočni mišić.
kroki (fr. croquis) prva zamisao, nacrt, skica krotonin (grč. kroton) hen. eona organska
slike ili predela izrañena jednostavnim baza koja se nalazi u semenu biljke croton
sredstvima (olovkom, šestarom, vrstarom, tiglium.
merenjem odoka). krofter (eng. crofter) škotski seljak, pola
krokirati (fr. croquer) raditi nacrt nekog predela farmer a pola radnik, koji nema sopstvene
odoka; crtati (ili: nacrtati) u glavnim zemlje nego plaća za nju veleposedniku neku
potezima, skicirati. malu zakupninu.
krokodil (grč. krokodeilos) zool. vrsta velikih krocea (lat. sgosea šafran) v. kroča.
grabljivih i veoma opasnih guštera, živi u krocidizam (grč. crocydismos) med. v. karfo-
većim rekama Afrike, naročito u Nilu; logija.
krokodilske suze pritvorne, neiskrene, kroča (lat. sgosea šafran, ital. croccia) crvena
licemerne suze (jer krokodil, po priči, kad kardinalska mantija; krocea.
vreba plen podražava glas deteta koje kročata (ital. crociata) krstaški rat; novac koji
plače). su plaćali oni koji nisu lično učestvovali u
krokomagma (grč. krokos šafran, magma krstaškom ratu.
mast) farm. šafranova mast. kročati (ital. crociati) pl. krstonosci, kr-staši,
krokus (grč. krokos, lat. crocus) bog. v. šafran. križari.
kroma (ital. croma, grč. kroma boja) iuz. kroš (fr. croche) ku3. osmina note.
spuštanje ili povišavanje note za pola tona kroše (fr. crochet) kuka, kukica; igla sa
(naziv verovatno po tome što su se ranije kukicom (za kukičanje); kovrčica kose na
polutonovi označavali drukčijim mastilom, ili slepoočnicama kod žena; kalauz; nosački
po tome što su ih smatrali samo kao boju i samar; voj. kukast zidani ispust na uglovima
nijansu osnovnih, glavnih tonova); takoñe: utvrñenja za zaštitu od bočne vatre; gram.
osmina note. kukaste zagrade [ ]; med. kuka za izvlačenje
kromiomantija (grč. kromyon crni luk, man-teia kamičaka; sp. u boksu: udarac izmah-nutom
proricanje) gatanje u luk. rukom u širinu, i to tako da se pogodi telo
kromlek (kelt. erom, lech, eng. cromlech) protivnika prednjim delom stisnute pesnice.
preistorijski keltski kameni oltar, druidski kroširati (fr. sgos kuka, kukica, crocher)
nadgrobni spomenik. savijati; kukičati, raditi kukicom (ženski
kromoplasti v. hromoplasti. rad).
krvnika (grč. chronika) v. hronika. krsmet (tur. k'smet) sudbina, udes.
Kronos (grč. Kronos) mit. gospodar sveta pre krudelitet (lat. crudelitas) svirepost.
Zevsa, najmlañi sin Uranov i Gejin, muž kruditet (lat. cruditos) med. nesvarljivost;
Rejin, pojeo svu svoju decu, pošto mu je bilo pretovarenost želuca.
prorečeno da će ga sin zbaciti s prestola, kruentacija (nlat. cruentatio) krvavljenje,
samo ostane Zevs, koga je mati bila sakrila; okrvavljenje, umrljanost krvlju.
Zevs ga docnije zbilja svrgne i baci u kruks (lat. crux) krst; fig. muka, patnja.
Tartar; kod Rimljana: Sa turi. kruna (grč. korone, lat. sogopa, nem. Kgope) 1.
kronprinc (nem. Kronprinz) prestolonasled-nik, novčana jedinica u nekim evropskim
najstariji sin kajzerov (u bivšoj Nemačkoj državama; 2. znak vladarskog dostojanstva
Carevini). koji se, u svečanim prilikama, nosi na glavi;
v. koroia.

31 Leksikon
kruor 482 ksenofobija

kruor (lat. sgiog) usirena, prelivena krv, krv Ksantipa (grč. Ksanthipe) „žuta kobila"; ime
izvan tela; crvena boja krvi. zle i goropadne žene Sokratove; fig. aspida,
krup (elt. croup, nem. Kropf) l. med. zapaljenje zla žena, oštrokonña.
grkljana i dušnika, veoma teška bolest, ksantogen (grč. ksanthos, gen- koren od gfg-
naročito kod dece, kod koje bolesnik izgleda nesthai roditi se, nastati, postati) hen.
kao zadavljen, zadavica, gušter. materija koju sadrže lišće i cvetovi i
krup (fr. croupe) 2. sapi kod konja. koja, spojena sa alkalijama, požuti.
krupada (fr. croupade) jak. školski skok kod ksantom (grč. ksantbs) med. benigni žućkasti
koga konj prednje noge izbaci uvis, a za- tumor, obično na gornjoj veñi.
dnjima se odbaci i izvede skok preko ksantopsija (grč. ksanthćs, <5psis vid, viñenje)
prepone. ned. žutovidost (kod žutice i trovanja
krupje (fr. croupier) pomoćnik, zastupnik pikrinskom kiselinom i santoninom).
onoga što drži bank, meša karte, prima ksantofil (grč. ksanthos, phyllon list) vot. žuta
izgubljeni novac i naplaćuje dobitke (u boja u hromoplasta; žutilo lišća, žuti pigment
velikim kockarnicama); ortak u igri; trg. tajni koji sadrži lišće kad požuti.
ortak. ksenelazija (grč. xenos tuñinac, elases teranje,
krupon (fr. croupon) vrsta kože za pravljenje isterivanje, elayno teram) pro-gonjenje
cipela. stranaca, tuñinaca.
kruralan (lat. crus, cruralis) zool. butni, be- ksenije (grč. xenia) pl. pokloni za goste; kod
dreni. rimskog pesnika Marcijala: naslov XIII knjige
kruska (ital. crusca) trice, mekinje, osevine; njegovih epigrama; naslov knjige Geteovih i
Akademija dela kruska (ital. Accademia della Šilerovih epigrama (1797) protiv izopačenosti u
crusca) 1582. god. u Firenci osnovano naučio ovdašnjoj nemačkoj književnosti; kratki
društvo za čišćenje italijanskog jezika (kao stihovi duhovite ili satirične sadržine.
brašna od trica). ksenogamija (grč. xenos tuñ, gamos brak) bog.
krusta (lat. crusta) kora, ljuska. unakrsno oprašivanje biljaka, pri kome se u
procesu oploñenja spajaju gameti različitih
krustar (nlat. crustarius) izrañivač reljefa. individua iste vrste.
krustacea (lat. crustacea) pl. zool. ljuskari ksenografija (grč. xenos tuñ, graphein
(rakovi). pisati) poznavanje stranog pisma; strano
krustaceologija (lat. crustacea, grč. logia) pismo.
zool. nauka o ljuskarima. ksenoza (grč. xenosis) otuñivanje, odroña-
krustacija (nlat. crustatio) dobivanje kore, vanje.
okoravanje, okorenje, skoravanje; med. kra- ksenokratija (grč. xenos tuñ, krateo vladam)
stanje. vladavina stranaca, tuñinaca.
krustički instrumenti (grč. kruo udaram, lat. ksenologija (grč. xenos, logos govor) govor o
instrumentum) kuz. instrumenti u koje se tajnom, skrivenom, = okultizam.
udara (bubanj, timpan, daire ili def); ksenoman (grč. xenos tuñinac, stranac, tata
membranofoni instrumenti. pomama, besnilo) onaj koji preterano voli
krustoderme (lat. crusta kora, grč. ñerma strance i sve strano.
koža) pl. zool. ribe sa tvrdom kožom, npr. ribe ksenomanija (grč. xenos, mania) preterana
oklopnjače. ljubav prema strancima i onome što je strano,
krustozan (lat. crustosus) korat, koji ima koru; tuñinsko, ludovanje za tuñinšti-nom.
med. krastav. ksenomizija (grč. xenos, miseo mrzim)
krucijacija (lat. crux krst, nlat. cruciatio) mržnja na tuñince (ili: strance).
raspinjanje, prikivanje na krst. ksenon (grč. xenos) hem. elemenat, atomska
krucifer (nlat. crucifer) krstonosac. masa 131,30, redni broj 54, znak He, 1898.
krupifere (nlat. cruciferae) pl. vot. (biljke) god. pronañeni „plemeniti gas", koga u
krstašice. malim količinama (0,005%) ima u vazduhu;
krucifiks (nlat. crucifixus) raspeće Hristovo na u spektru pokazuje plave linije.
slici ili u kipu (na Zapadu se počelo ksenotafijum (grč. xenos tuñ, taphos grob)
umetnički prikazivati tek od XIII veka). groblje za strance.
kruška (rus. kruška) mera za tečnosti u Rusiji ksenofilija (grč. xenos, philos prijatelj, koji
=1/10 vedra= 1,230 1. voli) ljubav prema strancima i onome što je
krdžalija (tur.) turski hajduk u XVIII veku i na strano, tuñinsko.
početku XIX veka. ksenofob (grč. xenos, phobos strah) neprijatelj
ksako (jap.) vrhovni sveštenik religije fo u stranaca; onaj koji se plaši stranaca; onaj
Japanu i Kini. koji se plaši stranaca i zazire od njih.
ksaitin (grč. ksanthos žut) hem. organska baza ksenofobija (grč. xenos, phobeo bojim se)
koja se nalazi u mokraći, krvi i jetri sisara, mržnja na tuñince (ili: strance), strah od
bezbojna i nekristalinska masa koja se u stranaca.
vodi teško rastvara (C5H4O2N4); žuta boja
koja se dobiva od broća.
kserazam 483 kubacija

kserazam (grč. xerasmos suvoća) med. sušenje ksilografija (grč. xylon, graphem pisati)
kose, ćelavljenje, ćelavost; kserazija. rezbarstvo, rezbarija, veština pravljenja
kserazija (grč. xerasia suvoća) med. v. kserazam. figura i slika u drvetu; štampanje drvenim
kserafijum (grč. xeros suv) farm. suvi lek protiv slovima i tablicama; veština pre-štampavanja
osipa. na drvo.
kserion (grč. xerds) farm. suvi lek, naročito lek u ksilografirati (grč. xylon, graphem) v. de-
obliku praška za posipanje. kalkirati.
ksero- (grč. hegbk) predmetak u složenicama sa ksilografski (grč. xylon, graphem) rezbar-ski;
značenjem: suv. štampan drvenim slovima, izrañen putem
kseroderma (grč. xercs, ñerma koža) med. preštampavanja na drvo.
sušenje kože, suvokožast. ksiloidan (grč. xylon, efdos vid, oblik) sličan
kseroza (grč. hegbz) med. sušenje, sasušivanje, drvetu, nalik na drvo, drvast.
suvoća. ksiloidiv (grč. xylon, eidos) hem. materija koja
kseroma (grč. xeros) med. suvoća, naročito se dobiva uticajem jake šalitrene kiseline na
očiju. drvenu strugotinu, pamuk, platno i dr.
kserometar (grč. xeros, metron mera, merile) ksilolatrija (grč. xylon, latreia obožavanje)
sprava kojom se meri gubitak težine tela usled obožavanje drveta, tj. slika ili kipova od
sasušivanja. drveta, drvenih idola.
kserostomija (grč. xeros, stoma usta) med. ksilolit (grč. xylon, lithos kamen) kameno drvo,
sušenje usta, suvoća usta. veštačka kamena masa od strugotine drveta i
kserosfera (grč. xeros, sphalra lopta) klima u magnezija kita (upotrebljava se za izradu
pustinjama. poda, stepenica itd.).
ksilologija (grč. xylon, logfa) nauka o raznim
kserotičan (grč. xeros) koji suši, koji zasu-šuje, vrstama drveta, opisivanje raznih vrsta
zasušavan. drveta.
kserotribija (grč. xeros, tribe trljanje) med. suvo ksilometar (grč. xylon, metron mera, merile) u
trljanje bolesnog dela tela. šumarstvu: naprava za merenje zapremine
kserotripsija (grč. xeros, tripsis trljanje) med. v. stabala nepravilnog oblika (drvo koje treba
kserotribija. izmeriti zagnjuri se u vodu, i zapre-mina vode
kserofagija (grč. xercs, phagem jesti) koja pri tome biva istisnuta jednaka je
hranjenje suvom hranom; hranjenje suvim zapremini zagnjurenog drveta).
plodovima i hlebom za vreme posta (kod ksiloterapija (grč. xylon, therapeia lečenje) med.
prvih hrišćana). lečenje nekim vrstama drveta.
kserofili (grč. xerds, phileo volim) bog. ksilofag (grč. xylon, phagein jesti, žderati) zool.
životinjske vrste prilagoñene suši, stanovnici drvožder, crv koji »sivi u drvetu.
sušnih oblasti. ksilofon (grč. xylon, phone zvuk) muz. drvena
kserofite (grč. xerbs, phyton biljka) vot. biljke citra, instrumenat koji se sastoji od tankih
koje su prilagoñene životu na be-zvodnom daščica raznog tona i na koji se svira
zemljištu (stenama, pustinjama i DR-)- udarajući maljićima.
kseroform (grč. xercs, lat. forma oblik) farm. ksister (grč. huo stružem) med. strug za
žut i bezmirisan prašak; služi spolja kao skidanje streša (kamenca) sa zuba.
antiseptikum za rane i razjede, a iznutra ksifijas (grč. xiphos mač) zool. morska sablja,
protiv katara creva. riba naročito poznata po svojim usoljenim
kseroftalmija (grč. xeros, ophthalmos oko) perajama koja se spravljaju na Siciliji.
med. suvo zapaljenje očiju sa zakrvavlji- ksifodan v. ksifoidan.
vanjem beonjače, zapaljenje očiju praćeno ksifodonti (grč. xiphos mač, odus, odontos zub)
crvenilom i bolom. pl. geol. mačozupci, vrsta okamenjenih
ksilit (grč. xylon drvo, lithos kamen) Hem. pretpotopskih sisara.
naročita vrsta alkohola koji se dobiva od ksifoidan (grč. xiphos mač, eidos vid, oblik)
drveta; mineral po spoljašnosti sličan drvetu. u obliku mača, kao mač, mačast.
ksilo- (grč. xylon) predmetak u složenicama sa ksi-čestice v. hiperoni.
značenjem: drvo, drveni. ktitor (grč. ktfzo osnivam) kod pravoslavnih
ksilogliptika (grč. xylon, glypho dubem, režem) Slovena i u srednjovekovnoj Vizanti-ji:
v. ksiloglifika. osnivač manastira, njegov zaštitnik i veliki
ksiloglif (grč. xylon, glypho) drvorezac, darodavac.
duborezac. kub (lat. cubus, grč. kybos kocka) mat, treći
ksiloglifika (grč. xylon, glypho) veština rezanja stepen nekog broja, tj. proizvod tri jednaka
figura ili slova u drvetu, drvo-restvo, činioca (npr. 8 = 23 =2H2H2), pošto je
duborestvo; ksilogliptika. zapremine kocke jednaka trećem stepenu
ksilograf (grč. xylon, graphein pisati) njene ivice, a3 ; kubus.
drvorezac, duborezac, veštak u pravljenju kubatura (nlat. cubatura) izračunavanje
figura i slika u drvetu. zapremine jednog tela; zapremine.
kubacija (nlat. cubatio) v. kubatura.

31*
kubizam 484 kulmipacija

kubizam (grč. kybos, lat. cubus kocka) slik. vljavanje putem autosugestije (naziv po fr.
umetnički pravac (naročito u slikarstvu) na apotekaru E. Soie-u).
početku XX veka, čiji su predstavnici svodili kuzen (fr. cousin) roñak, bratić, sestrić.
ljudske figure i predmete iz prirode na kuzina (fr. cousine) roñaka, sestra od strica, od
geom. oblike (kocke, kvadrate, lopte i dr. ujaka, od tetke.
geometrijska tela). kujavjak (polj. kujawiak) poljska narodna
kubirati (lat. cubus kocka) kat. podići (ili: dizati) igra u 3/4 taktu, srodna mazurki.
jedan broj na kub, tj. na treći stepen; kujon (fr. couillon) nikakav čovek, propalica,
izračunati zapreminu nekog tela. kukavica; kojon.
kubist(a) um. pristalica kubizma. Ku-kluks-klan, v. Kju kluks klan.
kubitalni (lat. cubitalis) aiat. lakatni. kukularis (nlat. cuculla kapa, kukuljača,
kubitus (lat. cubitus) aiat. lakat. cucullaris) anat. mišić šije.
kubni (grč. kybikcs) kockast, u obliku kocke, kukurbita (lat. cucurbita) bog. bundeva; ned.
koji je iste dužine, širine i visine (npr. kubna kupica, sprava za isisivanje krvi.
stopa, mera, kubni metar); kubne tablice kukurbitacija (nlat. cucurbitatio) med. me-tanje
tablice koje sadrže kubove (ili: treće stepene) kupica, isisavanje krvi.
brojeva od 1—1000 i dalje; kubni koren mat. kukurbitacija (nlat. cucurbitatio) med. me-tanje
veličina koju dobijemo kad jedan broj (kubni kupica, isisavanje krvi.
broj) podelimo na tri jednaka činioca (npr. 2 ku laža (fr. coulage) trg. gubitak u tečno j robi
je kubni koren od 8); up. kub. usled curenja (ili: isticanje); iscurela tečnost.
kuboidan (lat. cubus, grč. eidos vid, oblik) kulak (rus. kulak) seoski bogataš, kapita-list.
kockast, sličan kocki, u obliku kocke. kulan (tatar.) divlji magarac u Tatarskoj,
kubre (tl. cubras) pl. potomci mulata i Persiji i Indiji.
crnaca u Južnoj Americi. kujundžija (tur. kuyumcu) zlatar, zanatlija koji
kubura (tur.) 1. mala puška (pištolj); 2. kožna izrañuje ukrasne predmete od zla-
torba, pričvršćena uz sedlo, u kojoj se drži kulant (fr. coulant) pokretan ukras (dragi
mala puška; 3. uzan hodnik; 4. kamena ili kamen i sl.) na ženskim ogrlicama; pokretni
drvena humka, u obliku kocke, na prsten (na kišobranu).
grobovima velikana; fig. nevolja, nedaća, kulantan (fr. coulant) lak, tečan (stil); prijatan,
beda, jadno stanje. prirodan; uslužan, predusretljiv, prilagodljiv.
kubus (lat. cubus, grč. kybos) mat. v. kub. kulaš (tur. kula at) konj sivopepeljaste boje,
kuvada (fr. couvade ležanje) eš. veoma ra- boje olova, mišje boje.
sprostranjen običaj da se muškarac, kad mu kule (fr. coulee) tip. v. kurziv.
se rodi dete, ponaša u svemu kao da ga je on kulevrina (fr. coulevrine, lat. coluber zmija)
rodio: leže u postelju, neguje dete, prima voj. poljska zmija, vrsta lakog dugačkog topa.
čestitanja, uzdržava se od jela porodiljama kuli (fr. coulis) l. proreñena i jaka supa (od
zabranjenih itd. Ovo je jedan od običaja koji živine, teletine, rakova i dr.).
ukazuje na prelazak iz matrijarhata u kuli (kin., eng. coolie) 2. nadničar, nosač,
patrijarhat. amalin u Indiji i Kini, pripadnik jedne od
kuveza (fr. couveuse) med. grejalica, „kvoč-ka", najnižih i najsiromašnijih kasta.
aparat za zagrevanje pre vremena roñene i kulinarav (lat. culinarius) kuhinjski, kujn-ski,
slabunjavo dece pomoću gasa ili električne koji spada u spravljanje jela.
struje. kulinarstvo (lat. culina kuhinja) veština
kuver (fr. couvert) l. stoni pribor za jelo; 2. v. spremanja jela.
kuver(a)t. kulisa (fr. coulisse) l. pokretni zid na
kuver(a)t (fr. couvert) zavoj za pisma, koverat. pozornici (pronañen u XVI veku u
kuvertira (fr. couverture) pokrivač postelj-ni; Italiji); deo pozornice koji publika ne vidi, tj.
korice knjige; omot. onaj koji je iza kulisa; otuda: raditi nešto iza
kuvertirati (fr. couvert) metnut (ili: me-tati, kulisa raditi tajno, skriveno; fig. tajna; 2. skup
zatvoriti) pismo u koverat. berzanskih posrednika i špekulanata na
kugla (nem. Kugel) kom. lopta, telo kod kojeg pariskoj berzi; 3. voñice (na mašini), povoñe,
su sve tačke njegove površine (periferije) vodilo.
jednako udaljene od središta; lopta za igru kulisje (fr. coulissier) berzanski posrednik; up.
(drvena, koštana, gumena, staklena itd.). kulisa 2.
kuglof (nem. Gugelhupf) kuč. pečeni kolač od kulicide (lat. culex, nlat. culicidae) pl. zool.
brašna, jaja, mleka, šećera, suvog grožña i komarci.
sl. kulmen (lat. culmen gei. culminis) vrhunac,
kuglja v. kugla. vrh, najviša tačka; vrhunac napetosti.
kuguar zool. v. puma. kulminacija (nlat. culminatio) astr. prolazak
kudu (hotent.) zool. južnoafrička antilopa. zvezde kroz meridijan (podnevak) nekog
kueizam med psihoterapijska metoda lečenja
koja se osniva na uticaju volje na ozdra-
kulminaciona tačka 485 kumulativan

mesta; gornja kulminacija prolazak nekog kultivisati (nlat. cultivare) gajiti, obrañi-vati,
nebeskog tela kroz podnevak nekog mesta obdelavati, krčiti zemlju; održavati dobre
iznad horizonta (vidika); donja kulminacija odnose i veze s nekim; razvijati, vežbati,
prolazak nekog nebeskog tela kroz podnevak obrazovati, usavršavati, po-boljšavati,
nekog mesta ispod horizonta (vidika); fig. oplemenjivati.
najviša tačka u razvitku nečega, vrhunac. kultura (lat. colere gajiti, negovati, cultura) 1.
kulminaciona tačka najviša tačka u razvitku obdelavanje, obrañivanje, negovanje, gajenje,
nečega, vrhunac, najviši stupanj, krajnji racionalno podizanje neke privredne grane; 2.
stepen. racionalno podignuta pri-vredna grana; 3. fig.
kulminirati (lat. culmen vrh, nlat. razvijanje, obrazovanje, usavršavanje,
culminare) astr. proći (ili: prolaziti) kroz oplemenjavanje, bo-gaćenje duha; stručna,
meridijan (podnevak) nekog mesta, i, prema naročito opšta obrazovanost; načitanost; etička
tome, doći do krajnje tačke; fig. dostignuti kultura podizanje pojedinca i celog društva
najvišu tačku ili najviši stepen, doći do do toga da mu budu ideali: pravičnost,
vrhunca, biti na vrhuncu, vrhuniti. istinitost, čovečnost i uzajamno poštovanje;
kuloar (fr. couloir) hodnik, prolaz, trem (u 4. gajenje izvesnih vrsta bakterija u naučne
pozorištu, berzi, zgradi parlamenta); up. svrhe; bakterije dobivene gajenjem u
koridor, foaje. laboratoriji.
kulometrija v. kulonmetrija. kulturan (lat. cultura) odnegovan, obrañen,
kulon (skr. S) fkz. jedinica za merenje količine obdelan; razvijen, usavršen, oplemenjen; koji
elektriciteta u Meñunarodnom sistemu ima stručno i, naročito, opšte obrazovanje,
jedinica; predstavlja količinu elektriciteta koji načitan.
u l s proñe kroz po-prečni presek provodnika kulturizam (fr. culturisme) atletska gimnastika
u kome jačine električne struje iznosi 1 — sistem telesnog vežbanja kojemu je svrha
amper; kulon je jednak jedinici ampersekunda skladan razvoj muskulature tela.
(skr. As); naziv po francuskom fizičaru Š. kulturne tehnika nauka o svemu što je u vezi
Kulo-nu (Charles Coulomb, 1736—1806). sa racionalnim obrañivanjem zemlje
kulonmetrija (po fr. fizičaru Kulonu, grč. (geodezija, regulisanje malih voda i njihovo
metria merenje) merenje količine elektriciteta. iskorišćavani, poznavanje poljopri-vrednih
kulpa (lat. sšra greh, pogreška) prav. krivica sprava itd.).
(bez predumišljaja, tj. iz nemarnosti ili kulturni sistemi delimični izražaji jedne kulture,
neopreznosti); in kulpa (lat. in culpa) u povezani meñusobno stvarnom srodnošću, od
krivici, kriv, kažnjiv. kojih su najvažniji: religija, umetnost, nauka,
kulpabilitet (lat. culpabilitas) kažnjivost, privreda, država i pravo.
krivičnost. kuluk (tur. kulluk) l. besplatan rad turskom
kulpa lata (lat. culpa lata) prav. široka, tj. gruba, spahiji; 2. težak, naporan rad za drugoga; 3.
teška krivica. obavezan besplatan rad na izgradnji puteva i
kulpa levis (lat. culpa levis) prav. laka, mala drugih objekata u korist zajednice.
krivica. kumbara (pere. humbere, tur. kumbara) vrsta
kulpa levisima (lat. culpa levissima) prav. starinske granate ili bombe; top koji baca
veoma laka, posve mala krivica. ove granate.
kulpa mea (lat. culpa tea) moja krivica, moj kum grano salis (lat. sit grano šališ) v. pod
greh. granum salis
kulpirati (lat. culpare) prav. kriviti, okri-viti; kumir (stsl.) jedan od starih slovenskih naziva
koriti, ne odobrava™. za idol.
kulpozan (nlat. culposus) grešan, kriv. kum laude (lat. sit laude) sa pohvalom,
kult (lat. cultus, colere gajiti; poštovati) pohvalio, odlično (u ocenjivanju uspeha na
poštovanje boga; crkveni obredi, vera, ispitima).
veroispovest; visoko poštovanje, divljenje do kumio (mont., rus.) mlečno vino, stepsko
obožavanje (npr. kult rada, slobode, Tolstoja mleko, kiselo mleko koje se dobiva od
itd.). kobila sa ruskih stepa, proizvod vrenja
kultivator (nlat. cultivator) ratar, zemljoradnik, mlečnog šećera; značajno kao sredstvo za
zemljodelac; svaka poljoprivred-na sprava za ishranu i lek.
površinsku obradu zemljišta; plug prašač, kum rezervacione (nlat. sit reservatione) sa
drljača (koja odstranjuje korov i kamenje i izuzetkom, uz ogradu, osim.
time oplemenjuje zemlju). kumrija (arap. qumriya, tur. kumru) grlica,
kultivacija (nlat. cultivatio) obrañivanje, gugutka.
obdelavanje, gajenje, podizanje; usavrša- kumulativan (nlat. cumulativus) nagomilan;
vanje, oplemenjivanje. nagomilavan, koji gomila; skupni, udruž-ni;
kultivirati v. kultivisati. kumulativna granata voj. granata čije je zrno
udešeno za probijanje oklopa, npr.
tenkovskog, puni se naročitim eksplozi-
kumulacija 486 kurabilitet

vom, pri udaru razvija toplotu uz visoku kupela (lat. cupella) hem. mala posuda za
temperaturu koja rastapa oklop i probija ga. čišćenje srebra ili zlata od olova; že-lezna
kumulacija (nlat. cumulatio) gomilanje, na- posuda sa peščanom podlogom, slična kazanu,
gomilavanje; ret. nagomilavanje sličnih za zagrevanje retorti.
pojmova (supr. distribucija). kupelacija (lat. cupella) hen. čišćenje zlata ili
kumulirati (lat cumulare) gomilati, nago- srebra od olova oksidacionim to-pljenjem; up.
milavati; imati istovremeno više zvanja i kupela.
primati plate koje ona nose. kupelirati (lat. cupella) hem. čistiti zlato ili
kumulonimbus (lat. cumuius gomila, nimbus srebro od olova oksidacionim to-pljenjem.
taman olujni oblak) keteor. veliki oblak u vidu Kupidon (lat. Cupido) nit. bog ljubavi kod starih
planine, a nekad u vidu nakovnja; obično Rimljana, Amor.
nosi oluju, pljusak, grmljavinu i grad. kupirati (fr. soireg, ital. colpire) seći, odseći;
kumulus (lat. cumuius gomila, nagomilana preseći, npr. put; mešati razne vrste nekog
masa) meteor. vrsta gustih oblaka, obično pića (vina); voznu kartu zace-piti ili probušiti i
blistavo belih, u vidu tornjeva ili glavica time je poništiti; podseći rep (konjima, psima);
karfiola; obično se pojavljuju pri lepom voj. preseći odstupnicu; med. u samom početku
vremenu usled sunčevog zagrevanje vlažnih sprečiti razvijanje neke bolesti; u kartama:
predela. preseći, odneti adutom; mač. obići protivni-kov
kundalini (sskr. kundalini) „vatrena moć", mač pa izvesti udarac.
velika magnetna moć (koja se krije u kuple (fr. couplet) v. kuplet.
materiji i u čoveku). kupler (lat. copulare spojiti, skopčati, nem.
kunealan (lat. cuneus klin, nlat. cunealis) Kuppler) podvoñač; sopstvenik javne radnje;
klinast, u obliku klina. za ženu: kuplerka.
kuneiforman (nlat. cuneiformis) v. kunealan. kupleraj (nem. Kupplerei) javna radnja, bludna
kuneus (lat. cuneus klin) voj. klinasti bojni red. kuća, burdelj.
kunktator (lat. cunctator) oklevalo, odgaña-lo, kuplet (fr. couplet, lat. copulare spojiti,
stezalo. skopčati) strofa Jedne pesmice; u fr. komičnoj
kunktacija (lat. cunctatio) oklevanje, otezanje, operi: pesmica duhovite, socijalne ili političke
odgañanje. sadržine; u vodvilju: pesma čije se strofe
kunst (nem. Kunst) veština; umetnost; fig. pevaju po istoj melo-diji, obično sa refrenom
veština; to je kunst to je veština, to nije lako. (npr. „Berberi su prvi ljudi" itd.); pravilan
kunstgrif (nem. Kunstgriff) veštački ru-kohvat izgovor je: kuple.
koji ne može svako izvesti (naročito u kupletirati (fr. coupleter) rugati se, isme-vati u
raznim vrstama sporta). stihovima; pevati kuplete.
kunstdruk-hartija (nem. Kunst-druck) hartija kuplung (nem. Kupplung) meh. spoj dvaju
prevučena kazeinom, glatka i porcelan-skog vratila koji prenose pogonsku snagu jednog
izgleda (služi za precizne umetnič-ke otiske vratila na drugo, kvačilo, spojnica.
autotipija). kupola (nlat. cuppula, ital. cupola) vrh. u obliku
kunstštajn (nem. Kunststein) veštačka kamena polulopte ili drugog rotacionog tela izveden
masa, veštački kamen. svod, naročito na monumentalnim
kunstštik (nem. Kunststiick) majstorija, ve-ština; grañevinama, kube.
fig. obešenjakluk. kupon (fr. coupon) odsečak, ostatak tkanine
kup (eng. sir) pehar; naročito nagradom, koji u (restl); fin. odsečak, npr. akcije, na osnovu koga
sportu svake godine odnosi igrač ili se prima interes ili dividenda; priznanica.
organizacije koji se, u nizu utakmica, pokažu ku pri g (lat. cuprum) bakarne ruda (88,8%
kao najbolji; kup sistem način odigravanja bakra), oksid bakra (Si2 O); svetlocrven
sportskih utakmica većeg broja timova ili mineral.
pojedinaca po principu eliminisanja: kuproza (fr. couperose, lat. cupri rosa) hem.
pobeñeni ispada iz daljeg takmičenja, a u bakrena voda, vitriol; med. bubuljice, bu-
završnoj (finalnoj) utakmici dobija se buljičavost.
konačni pobednik. kuprum (lat. cuprum) hem. bakar.
kupaža (fr. coupage) mešanje različitih vrsta kur (fr. soit) 1. dvor, dvorac; podvorenje na
vina; mešanje alkohola razne jačine; dvoru ili na nekom visokom mestu; dvor-ska
dodavanje vode u piće. poniznost, ulagivanje; udvaranje; up. kurisati.
kupe (fr. soire) zatvorena kola sa dva sedišta, kur (lat. cura, nem. Kur) 2. med. mere za
polufijaker; prednji deo poštanskih kola; suzbijanje i otklanjanje bolesti, lečenje.
odeljenje u železničkom vagonu; korak u kurabilan (nlat. curabilis) izlečljiv, koji se može
plesu. lečiti.
kupeza (fr. coupeuse) mašina (ili: sprava) za kurabilitet (nlat. curabilitas) izlečljivost,
sečenje hartije. isceljivost, lečljivost.
kuraž 487 kurs

kuraž (fr. courage, lat. sog) hrabrost, srča-nost, kurziv (lat. cursiva se. scriptura) nm. polože-no
odvažnost; pr. kuražan. (ili: koso) pismo, slova nagnuta nade-sno
kurand (lat. curandus) prav. maloletnik, (tako da izgleda kao da trče).
štićenik, siroče. kurzoran (lat. currere trčati, nlat. curso-rius)
kurantan (fr. courant, lat. sštege) tekući, koji je koji teče bez zadržavanja, bez prekida, npr.:
u opticaju (naročito novac koji ide po svojoj čitanje.
nominalnoj vrednosti); koji prolazi, koji ima kurija (lat. curia) u starom Rimu: jedan od ZO
proñu, koji se traži (roba); kurantni dugovi odeljaka na koje su bile podeljene najstarije
sitni, leteći dugovi (bez podloge menice i sl.); rimske porodice (patriciji); mesto, kuća u
biti o kuran(fr. ai courant) biti u toku čega, kojoj se sastajale kurija radi većanja o
biti s čim upoznat, kurentan. zajedničkim poslovima; docnije: zgrada za
kurare (indijan.) jak biljni otrov, u koji senatske sednice, većnica; danas: većnica,
uroñenici Juž. Amerike moče strele; u sudnica; veće, sud; papin dvor; Rimska
medicini se upotrebljava protiv tetanusa i pri kurija v. Kurija romana.
vivisekcijama; up. urari. kurijalije (lat. curialia) pl. formalnosti
kurariv hen. otrovni alkaloidi od kojih se kurijalnog stila; kancelarijski običaji i
sastoji otrov kurare. formalnosti; izrazi učtivosti u naslovima i sl.
kurasao vrsta finog likera od kore naran-čine, kurijalisti (lat. curia) pl. katolici koji priznaju
izrañuje se u Holandiji (naziv po papi neograničenu vlast u crkvi,
zapadnoindijskom ostrvu Kurasao). ultramontanci; <upr. episkopali-sti.
kurijalni (lat. curialis) napisan kurijalnim
kurat (lat. curare brinuti se, curatus) kod stilom; kurijalni stil kancelarijski stil,
katolika: zastupnik parohijskog sveštenika, formalistički stil; kurijalno pismo tip latinice
kapelan. kojim su pisani stariji dokumenti papske
kuratela (nlat. curatela) prav. starateljstvo, kancelarije.
tutorstvo. Kurija romana (lat. Curia romana) Rimska
kurativa (lat. curativus) med. lečenje organ-skih kurija, papin dvor; svi papski službenici i sve
i psihičkih oboljenja. papske ustanove koje se staraju o izvoñenju
kurativan (nlat. curativus) koji leči, koji je za opšteg crkvenog prava; papina vlada.
lečenje, lekovit. kurikulum vite (lat. curriculum vitae) tok
kurator (lat. curator) prav. staratelj, stara-lac, života, životopis.
tutor. kuriozan (lat. curiosus) radoznao, ljubopitljiv;
kuratorij(um) (nlat. curatorium) prav. redak, neobičan, čudan, čudnovat, zanimljiv.
starateljstvo, staralaštvo, tutorstvo (zvanje i kuriozitet (lat. curiositas) radoznalost, lju-
nadležnost). bopitljivost; retkost, neobičnost, osobenost,
kuracija (lat. curatio) lečenje. čudnovatost; retka stvar, zanimljivost,
kurba v. kurva. znamenitost; kurioznost.
kurbav (arap.) prinos, žrtva, žrtva bogu; kuriozum (lat. curiosum) neobičnost, retkost,
Kurban barjam v. barjam. znamenitost, zanimljivost.
kurbatura (fr. courbature) vet. ukočenost kurir (fr. courrier) glasnik, skoroteča, ulak;
(konja). službenik ili poverljiva osoba koje vlada ili
kurbeta (fr. courbette) jak. podskok konja poslanstvo šalju sa važnim vestima, aktima ili
prednjim nogama, vrlo kratak galop; fig. sl. (zbog hitnosti ili veće sigurnosti).
klanjanje, naklon. kurira™ (lat. curare) med. negovati bolesnika,
kurbetirati (fr. courbetter) jak. juriti kratkim lečiti.
galopom; up. kurbeta. kurisati (fr. cour) udvarati se (nekoj dami).
kurva (fr. courbe, lat. curvus kriv) vrh. krivina; kurkuma zelenkasto-žuta biljna boja iz korena
kom. kriva linija, kriva, kri-vulja; vet. vrsta južnoazijske biljke Curcuma longa i
otoka na konjskom kolenu; kurba. Curcuma rotunda; služi za bojenje pamuka,
kurvatura (lat. curvatura) krivljenje, iskri- vune, svile, ulja, butera, sira i dr.
vljenost; krivina; kurvacija. kurmuzirati (šv.) oivičiti, ovenčati, uok-viriti;
kurvacija (lat. curvatio) v. kurvatura. naročito: krupniji dragi kamen okružiti
kurvilinearan (nlat. curvilinearis) geom. kri- vencem sitnijih kamenčiće; karmozira ti.
volinijski. kurotrofij(um) (grč. kuro-trophos koji gaji
kurvimetar (lat. curva kriva, krivulja, grč. decu) zavod za nahočad.
metron merilo, mera) instrumenat za me- kurs (lat. cursus tok, fr. cours) tok, putanja,
renje krivih linija (na crtežima i kartama). pravac (npr. broda); opticaj jedne vrste
kurentan (lat. currens) tekući, koji je u toku; novca; berzanska cena pojedinih vrsta
kurantan. novca, menica, državnih hartija, akcija i
kurer (fr. coureur, lat. sštege trčati) trkač;
konj trkač; voj. laki konjanik, izvi-ñač;
ženskaroš, suknjaroš.
kursalon 488 kšatrija

sl; tečaj, niz predavanja, časova nekog kur-first (nem. Kurfurst) izborni knez, jedan
predmeta (npr. kurs ruskog jezika, steno- od kneževa koji su, od XIII veka, birali
grafije itd.), udžbenik. nemačke careve.
kursalon (lat. cura lečenje, fr. salon dvorana za kurcšlus (nem. Kurzschluss) fiz. „kratak spoj",
prijem) dvorana u kojoj se skupljaju vanjski tj. slučajan dodir ili premošćenje dva
posetioci, dvorana za zabavu i provodnju u električna raznoimena pola, usled čega se
banji. stvara izuzetno jaka struja, koju provodnik ne
kursirati (fr. cours) biti u toku, biti u opticaju, može da izdrži, nego mora da pregori;
opticati, biti u prometu; kurzi-rati. dovodi do prekida struje.
kurs-makler trg. berzanski posrednik koga, za kurčatovij(um) hem. radioaktivan elemenat,
pojedine berze, postavlja i otpušta vlada atomska masa 260, redni broj 104, znak Ki;
(sudeluje u zvaničnom utvrñivanju ime po sovjetskom fizičaru I. V. Kurča-tovu
berzanskih kurseva za robu i hartije od (1902—1960).
vrednosti). kuršum (tur. kur$um) olovo; puščano zrno, tane.
kursni list trg. pregled cena koji izdaje berza kustodija (lat. custodio) čuvanje, nadzor,
svakodnevno sem prazničkih dana, kada se stražarenje, zatvor, tamnica.
berzanski sastanci ne drže; u njega se kustodija honesta (lat. custodia honesta) prav.
unose cene svega čime se trguje na berzi. kazna lišenja slobode koja ne lišava časti,
kurtaža (fr. courtage) posredovanje u trgovini; naročito za manje političke krivice (naš
nagrada koju dobiva posrednik za svoj trud; pravni sistem je ne poznaje).
up. kurtje. pustos (lat. custos) čuvar, nadzornik, nad-zorni
službenik (npr. biblioteke, zbirke, muzeja
kur-taksa (lat. cura lečenje, nlat. taxa) itd.); crkvenjak; zvonar.
propisana cena koju plaćaju kupači kusur (arap. qusur, kusur, tur. kusur) ostatak
(bolesnici) i posetioci banja, banjska novca koji prodavac vraća kupcu.
dažbina. kuter (eng. cutter) brza jedrilica, naročito kod
kurtalisati (tur. kurtarmak) osloboditi, spasti, ratnih brodova; takoñe: brz mali engleski
izbaviti. brod sa jednom katarkom.
kurtana engleski kraljevski mač bez šiljka, koji kuta (fr. coutil, lat. culcita) jako i gusto
se, o svečanosti krunisanja, nosi ispred laneno, kudeljno ili pamučne platno (za
kralja. postelje), cvilih.
kurtizan (fr. courtisan) dvoranin; laskavac, kutikula (lat cuticula) zool. pokožica; &»
udvarač; ljubavnik. kožasta opna na biljkama.
kurtizana (fr. courtisane) elegantna ljubaz-nica, kutis (lat. cutis koža) zool. potkožno tkivo, bog.
milosnica, naložnica. kora jednogodišnjih biljki.
kurtina (fr. courtine, ital cortina) zavesa, kutitis (lat. cutis) ned. zapaljenje kože.
naročito u pozorištu pri promenama na kutka (rus.) kratka bluza ruskih ratnika.
otvorenoj pozornici; krevetska zavesa; fort. kufsko pismo po gradu Kufa nazvano
bedem koji spaja dva bastiona, srednji bedem; najstarije arapsko pismo, danas u upotrebi
kortina. samo kao ukrasno pismo (na novcu, u
kurtje (fr. courtier) trg. posrednik za trgovačke natpisima i sl.).
poslove, senzal, mešetar. kuš! (fr. couche) naredba psima: lezi! mi-RUJ!
kurtoazija (fr. curtoisie) otmeno ponašanje, ćuti! umukni!
fino, viteško ophoñenje, naročito prema kšatrija (ind.) druga po redu indijska ka-sta,
damama, dvorska uglañenost, učtivost, koju sačinjavaju ratnici i narodni prvaci;
uljudnost. pripadnik ove kaste.
E IO V

L
L, l trinaesto slovo naše ćirilice, še-snaesto naše labijirati (lat. labium) muz. orguljske cevi
latinice (L, 1); kao skraćenica: 1 = litra; L = snabdeti, snabdevati jezičcima.
rimski broj 50, oznaka za funtu sterlinga; 1. labij(um) (lat. labium) usna, gubica; muz. jezičak
s. = loko citato; 1L> = lord; 1ls. = licencijat; na orguljskim cevima; pl. labije.
Liiq. = likvor; L. D. = legum doktor, doktor labilan (lat. labilis) nemoćan, slab, prolazak,
prava (u Engleskoj); log., ln = logari-tam; trošan, nesiguran; fkz. nepostojan, nestalan;
(L. S.) = loko sišli; hen. L. = liti-jytt; La = labilna ravnoteža nepostojana ravnoteža (kad
lantan; Lr = loreicijum; Lu = težipgge tela stoji u vertikali iznad osovine);
supr. stabilan.
labadisti pristalice verske protestantske sekte, labilnost (lat. labilis) neučvršćenost; ne-
koju je u XVH v. osnovao Žan Laba-dije. postojanost, kolebljivost, nepouzdanost.
labarum (grč. labaron, nlat. labarum) rimska labimetar (grč. labis drška, ručka, metron
ratna zastava za vreme poznijih careva; mera, merilo) ned. hirurška sprava za
posle Konstantina Velikog sa znakom krsta merenje rastojanja krakova klešta, odnosno
i grčkim početnim slovima imena Isusa rastojanja izmeñu kašike na kracima tih
Hrista; kod katolika: crkveni če-tvorouglasti klešta, pomoću kojih se vrši pora-ñanje; u
ophodni barjak od skupocene materije sa grčkopravoslavnoj crkvi: kaši-čica kojom se
slikom raspeća ili kog svetitelja. verni pričešćuju.
labdacizam v. lambdacizam. labiodental (lat. labialis usneni, dentalis zubni)
label (eng. label marka, etiketa) naročita vrsta gram. usnenozubni glas.
stalnog bojkota koji, u kapitali-stičkim labiodentalai (lat. labialis usneni, dentalis
zemljama, radnički sindikati primenjuju zubni) koji se izgovara pomoću usana i zubi,
prema izvesnim preduzećima; onima koja usnenozubni.
izlaze u susret radničkim zahtevima sindikati labiovazal (lat. labialis usneni, našališ nosni)
daju svoje kontrolne marke (labele) da ih gram. usnenonosni glas; u srpskohr-vatskom
stavljaju na robu koju proizvode, po čemu će jeziku labionazal je glas t.
članovi sindikata i ostali potrošači znati da je labirint (grč. labyrinthos) mit. ogromna Mi-
to roba preduzeća koja su u dobrim odnosima notaurova zgrada sa velikim brojem soba i
sa sindikatima te, prema tome, samo nju treba izukrštanih hodnika, u kojoj je bio zatvoren
kupovati. Ovo je način posrednog bojkoto- Tezej i iz koje se spasao samo pomoću
van>a nečije robe time što se preporučuje roba Arijadninog konca; otuda: izukrštane staze
fabrikanata koji su naklonjeni radnicima; na kojima se nije lako snaći; fig. zamršenost,
lejbel. nejasnost, mnogostrukost, složenost,
labelum (lat. labellum) bog. medna usna. zbrkanost, zapletenost; zamršen posao;
laberdan (hol. labberdaan) svež bakalar, položaj u kome je teško snaći se i naći iz
prireñen kao sleñ (ili: haringa). njega izlaz; znat. unutrašnje uvo; lavirint.
labidometar (grč. labis drška, ručka, mera, labirintit (grč. labyrinthos) med. zapaljenje uva,
merilo) med. v. labimetar. naročito labirinta.
labijal (lat. labialis) gram. usneni glas. labirintski (grč. labyrinthos) izukrštan,
labijalan (lat. labialis) usneni. zamršen, zapleten, nejasan, zbrkan, bez
labijalizacija (lat. labium usna) lingv. izgovor početka i kraja, složen, mnogostruk; la-
glasova (vokala) praćen zaokruglji-vanjem i birintska voda znat. slušna voda.
isturanjem usana. labis (grč. labia klešta, maglice) med. klešta
labijate (nlat. labiatae) bog. usnatice (npr. žalfija, kojima se vrši poraćanje; up. labimetar.
bosiljak, majčina dušica i dr.). laborant (lat. laborans) radnik, naročito u
labije (lat. labia) pl. muz. v. labijum. hemijskom, apotekarskom itd. laboratori-
jumu;u srednjem veku: hemičar koji pravi
zlato, alhimist.
laboratorija 490 lazaret

laboratorija (nlat. laboratorium) nekad šte i episkopa (lavri ima u Jerusalimu,


radionica, naročito hemijska, apotekarska, Rusiji, Svetoj Gori i dr.).
puškarska itd.; danas specijalno ureñena laga (nem. Lage) muz. položaj u registru
prostorija ili zavod u kojem se vrše razna tonova na muzičkom instrumentu ili kod
ispitivanja, ogleda i eksperimen-talna naučna pevača (npr. gornja laga, donja laga).
istraživanje. lagena (lat. lagoena) bokast sud za vino sa
laborirati (lat. laborare) raditi; Hem. luči-ti, dugačkim i uzanim grlom i sa ručicama sa
destilovati, topiti; med. trpeti, bolovati, ležati strane.
od bolesti. lageniforman (nlat. lagoeniformis) koji ima
labrador (po Labradoru, severnoameričkom oblik boce, koji je kao boca.
poluostrvu) diž. mineral iz grupe feld-spata — lager (nem. Lager) stovarište, smestište,
bazičnih silikata — u kojima kalcijum skladište; voj. tabor, logor; ležište, le-galo,
preovlaćuje nad natrijumom; upotrebljava se postelja.
za izradu nakita i ukra-snih predmeta. lago (ital., šp. lago, lat. lacus) jezero.
labradorit št. stena u kojoj je glavni sasto-jak lagonoponos (grč. lagon slabina, ponos muka,
mineral labrador. bol) med. bol (ili: probadanje) u slabinama.
labride (lat. labrum usna) zool. usnače, usta-šice lagostoma (grč. lagos zec, stoma usta) zečja
(ribe). usna, rnja, rasečena gornja usna; rnja, rnji-ca,
labrum (lat. labrum) usna (v. labijum); ivica rnjavac, rnjo, čovek sa rasečenom gornjom
suda; posuda za pranje. usnom.
lagoftalmija (grč. lagos, opthalmos oko) med.
laburisti (eng. labourist; labour trud, rad) pl. zečje oči, držanje otvorenih očiju pri
pristalice, članovi britanske Radničke spavanju, kao zec, usled mane u očnim
stranke (Labour Party i Independent Labour kapcima.
Party Radnička stranka, Nezavisna radnička lagoftalmos (grč. lagos, ophthalmos oko) čovek
stranka). koji spava otvorenih očiju, kao zec.
lava (lat., ital. lavare prati, otirati, lava) užarena lagohilus (grč. lagos, cheilos usna) rnja, rasečena
i tečna masa koju izbacuju vulkani, koja teče gornja usna; v. lagostoma.
iz njih, a koja, kad se rashladi, očvrsne kao lagrimozo (ital. lagrimoso) muz. plačno, tužno, u
kamen. plačnouzbudljivom tonu.
lavabo (lat. lavare prati, lavabo) umivaonik. lagum (tur. lagun) l. podzemni hodnik. 2.
lavanja (ital. lavagna) vrsta kamena koja se podzemni potkop napunjen eksplozivom za
naročito upotrebljava za izradu mozaika. rušenje nečega; up. mina.
lavatorij(um) (nlat. lavatorium) sud za pranje lagune (ital. lago, lat. lacunae) pl. mala jezera,
(ili: kupanje); kupatilo, kupka. plićaci ostrva u Jadranskom moru, plitki
lavendla (nlat. lavandula) bog. despić, poznata morski rukavci, obalske bare.
baštenske biljka veoma prijatna mirisa; Lada 1. boginja proleća, mladosti i lepote u
upotrebljava se mnogo u kozmetici. starih Slovene; 2. (Lada) udruženje li-kovnih
lavi (fr. lavis) crtanje (ili: bojenje) tušem. umetnika u Beogradu (osnovano 1904).
lavina (nlat. lavina, ital. lavigna) usov, snežna ladizam v. ludizam.
masa koja se kotrljanjem sa visokih planina ladan (fr.) dijalekt retoromanskog jezika.
uveća do ogromnih razmera rušeći i satirući ladino (šp.) 1. špansko-jevrejski jezik, kojim se
sve što pred sobom nañe; fig. nešto što se služe Jevreji u mediteranskim zemljama; 2.
kreće velikom brzinom i neodoljivom silinom melez, potomak belca i Indi-janke u Južnoj
i čemu je nemoguće suprotstaviti se i odoleti. Americi.
lavirati (lat. lavare) l. slik. boju stavljenu na ladinjos (šp. ladinos, lat. latinus) pl. oni koji
sliku vodom isprati; tuširati, izraditi crtež pristaju uz latinsku crkvu, Indijanci i mulati u
tušem ili mastilom. Srednjoj Americi koji su primili katoličku
lavirati (hol. laveren, fr. louvoyer, louvier) 2. veru.
mor. prema vetru ploviti ševuljicom; fig. laditi v. luditi.
postupati smotreno i oprezno, ne izja-šnjavati lažirati (fr. lacher prepustiti) sp. namerno iz
se brzo o nekoj stvari, služiti se svakojakim nekog računa izgubiti na nekom takmičenju.
izgovorima da bi se što izbeglo (plaćanje, Lazar (hebr. Eleasar) brat Marte i Marije koga
vraćanje duga i sl.), vrdati, izvrdavati. je Isus, treći dan po smrti, vaskrsao iz groba;
livirint (grč. labjrinthos) v. labirint. ime jednog u Bibliji opisanog (Luka, 12,20)
lavman (fr. lavement) med. ispiranje creva radi gubavca, koji je docnije postao, kao svetitelj,
čišćenja, klistiranje. zaštitnik svih bolesnika; fig. ubog i bolestan
lavor (nlat. lavatorium, fr. lavoir) l. čovek.
umivaonik; perionica; 2. v. lovor. lazaret (fr. lazaret, ital. lazzaretto) prvobitno u
lavra (rus. lavra, grč. lauros) prvobitno: ćelija sred. veku: dom za gubavce kod Jerusalima,
anahoreta; docnije: veći pravoslavni posvećen sv. Lazaru; docnije: bolnica,
manastir, naročito koji je sedi- naročito vojna bolnica; up. karantin.
lazaroni 491 lakoliti

lazaroni (ital. lazzaroni) pl. ubogi lenjivci i prvi živi putnik u vasionu (3. novembra
golje u Napulju i Siciliji, koji žive od nosaštva 1957. u Sputniku).
(amalstva) i drugih nadničar-skih poslova, ili lajm (nem. Leim) lepilo, tutkalo.
od prosjačenja (nazvali po ubogom Lazaru, lajmovati (nem. Leim) lepiti lajmom, tutka-liti.
iz „Evanñelja" po Luki). lajner (eng. liner) brod koji plovi prema
lazirati (nlat. lazurium) slik. već izrañenu i utvrñenom redu plovidbe, „linijski" brod; supr.
gotovo suvu sliku u boji ili metalnu osnovu tramper.
ovlaš premazati retkom, providnom bojom, lajstna (nem. Leiste) letvica.
tako da se slika ispod te boje vidi, npr. kod lajter (nem. Leiter) upravitelj, upravnik, voñ,
lakiranja. kolovoña; fiz. provodnik (struje).
lazur (nlat. lazurium, lazur, arap. lazvard) lajtmotiv (nem. leiten voditi, nlat. motivum)
min. vrsta plavog kamena koji se upotrebljava pobuda u radu, misao vodilja; muz. u oper-skim
poglavito za ukras. kompozicijama, naročito kod Rihar-da
lazura (nlat. lazurium) lako premazivanje već Vagnera: odreñena muzička tema kojoj je cilj
izrañene slike u boji nekom providnom, ranije da karakterizuje nekog junaka ili neki
plavom bojom, tako da se donja boja može dogañaj, i koja se uvek ponavlja pri
videti; boja kojom se vrši takvo pojavljivanju na pozornici toga junaka i pri
premazivanje. sećanju na taj dogañaj.
lazuran (nlat. lazurium, arap. lazvard) boje kao lajtnant (nem. Leutnant, fr. lieutenant) voj.
lazur, svetloplav, plav kao nebo; poručnik; lojtnant.
transparentan; lazurno nanošenje boje lak (lat. 1as) 1. mleko; lak sulfuris(lal. 1as
nanošenje boje tankim premazom, za razliku sulfuris) hen. sumporno mleko, sumporni
od pastuoznog. talog mlečnog izgleda.
lazurne boje v. lazura. lak (sskr. lakscha, nlat., ital. lacca, fr. laque)
laizirati (grč. laikos narodni, pučki, nlat. laicus) 2. neproziran firnajs koji se izrañuje od
lišiti svešteničkog čina, raš-činiti, vratiti raznih smola i u raznim bojama, a
sveštenika u položaj svetovnog lica, raspopiti, predmetima njim namazanim daje sjajan
raspopljavati. izgled; vrsta veoma fine i sjajne kože za
laik (grč. laos narod, puk, laikos narodni, pučki) izradu obuće, ručnih torbica itd.
svetovnjak, svetovno lice, lice koje nije lakaj v. lakej.
sveštenik; fig. onaj koji nije posvećen u što, lakej (fr. laquais, šp. lacayo) pratilac, sluga;
čovek nevičan i neiskusan u nekoj umetnosti naročito: uniformisan sluga u otmenim
ili veštini; ne-stručnjak. kućama; fig. ulizice, podlac.
laicirati (grč. laikos) v. laizirati. lakirati (ind. lakh) v. lakovati.
laički (grč. laikos narodni, pučki) svetovan, lakirer (pere.) radnik ili zanatlija koji radi
mirski, nesveštenički; neposvećen u što, lakom, koji lakira.
nevešt, nevičan, neiskusan; nestru-čan. lakisti (eng. Lakists) engleski pesnici tzv.
lajas (eng. lias) kol. v. lijas. jezerske škole, koji su stanovali u blizini
lajbl (eng. libel) prav. uvreda ili kleveta engleskih jezera (S. T. Kolridž, R. Saudi i
nanesena putem štampe. V. Vordsvort) i težili za pri-rodnošću u
lajbnicijanizam učenje nemačkog filozofa i izražavanju i izboru teme, jezerci.
matematičara Gotfrida Vilhelma Lajb-nica lakmus (hol. 1aktoez, lak lak, moes voćna
(1646—1716), obeleženo monadologi-jom, kaša) plava bojena materija koja se dobiva iz
spiritualizmom i optimizmom naročito, a raznih vrsta lišajeva, naročito od Lecanora
zatim prestabilizovanom harmo-nijom, tartarea i Roccella tinctoria; upotrebljavaju je
racionalizmom, teleologijom i de- hemičari, bilo u vodenastom rastvoru
terminizmom. (lakmusova tinktura), ili kao hartiju obojenu
lajbhen (nem. Leibchen) prsnik, prsluk, prsluče. tim rastvorom (lakmusova hartija), za
lajdenska boca fkz. staklen sud obložen spolja i raspoznavanje kiselina i baza, pošto ona u
iznutra, do izvesne visine, kalaj-nim listovima kiselinama pocrveni, a u bazama ponovo
(staniolom), služi za skupljanje elektriciteta poplavi.
(pronañena u Lajde-nu); kondenzator. lakovati (fr. lacre vrsta voska za pečaćenje, ind.
lajka vrsta vrlo predivnog fotografskog aparata lakh crvena smolasta tvar) premazati lakom,
(skr. od Leitz-Camera, po Ernstu Leitzu, premazivati lakom.
nemačkom industrijalcu, 1843— 1920). lakoliti (grč. 1akko8 udubljenje, rupa, jama,
lajke rasa levačkih oasa rasprostranjena u lithos kamen) pl. kol. mase kristalastih stena
Skandinaviji i severnim oblastima SSSR; zasvoñenog oblika i većeg ili manjeg obima,
jedna sibirska lajka (Lajka) bila je katkada više kilometara široke, postaju kad se
magma utisne meñu slojeve taložnih stena,
razdvoji ih i u njima očvrsne u vidu žične
stene. Kod nas: Kopaonik.
lakonizam 492 Lakšimi

lakonizam (grč. Lakon Lakedemonac) Ret. laksitet (lat. laxitas) labavost, razlabavlje-nost,
preterana kratkoća i zbijenost u iskazi-vanju aljkavost.
misli, naročito kada se izostavljaju reči koje laktagoga (lat. lac, lactis mleko, grč. ago
se po smislu mogu nagaćati, da bi rečenice izazivam, dovodim) pl. med. sredstva koja
bile što kraće, no što često smeta jasnoći stila pomažu lučenje mleka.
i misli, npr. dan i komad, krv i nož itd. (izraz laktati (lat. lac, lactis) pl. hem. soli mlečne
postao po starim Lakedemoncima, koji su se kiseline.
odliko-vali ovom osobinom); supr. pleonazam, laktacija (nlat. lactatio) stvaranje (ili: lučenje)
tau-tologija. mleka iz mlečnih žlezda; is-hranjivanje
lakonizirati (grč. lakonizo) ugledati se na deteta materinim mlekom.
Lakedemonce, tj. govoriti kratko i jezgrovito; laktein (lat. lac, lactis mleko) kajmaku slična
up. lakonizam. masa koja se dobiva isparavanjem mleka.
lakonikum (grč. LaKon, lat. laconium se. laktizma (grč. laktisma ritaj, ritnuće, lakti-zo
balneum lakedemonsko kupatilo) med. ritnem) med. osetno kretanje deteta u materici.
odeljenje u kupatilu za parenje i preznoja- laktirati (lat. lactare) dojiti.
vanje, suvo kupatilo, parno kupatilo. laktiferan (lat. lac, lactis mleko, fero
lakonski (grč. lakonikos) kratak i jasan, donosim) mlečan, koji daje mleko.
zbijen, jezgrovit, sažet, koji s malo reči laktifugij(um) (nlat. lactifugium) med. sprava za
kazuje mnogo (po običaju starih Lakonaca, tj. crpenje mleka pumpom.
Lakedemonaca, koji nisu marili za opširan lakticinije (lat. lacticinium) pl. mlečni
govor). proizvodi (sir, mleko, kajmak i dr.).
lakrdije (tur. lakirdi) poet. vrsta niže komedije, laktičan (lat. lac, lactis mleko) mlečan, mlečni;
kojoj je glavni zadatak da izazove smeh, laktična groznica med. mlečna groznica kod
bez ikakvog cilja, tako da je, zbog porodilja.
preterivanja u svemu, više karikatura nego laktobioza (lat. lac, lactis, grč. bfos život) v.
prava komedija, farsa; fig. šala, šegačenje. laktoza.
lakrdijaš (tur. lakirdi) praviti šale, šaliti se, laktovegetarijanac (lat. lac, lactis, nlat.
šegačiti se. vegetarinarius) vegetarijanac koji se hrani,
lakrdijaš (tur. lakirdi) šaljivčina, spadalo. pored bilja, i proizvodima od živih životinja,
lakrima (lat. lacrima) suza; lakrime Kristi (lat. naročito mlekom i njegovim prerañevinama.
lacrimae Christi) „Hristove suze", vrsta laktodenzimetar (lat. lac, densus gust, grč.
otvorenocrvenog, veoma finog i skupocenog metron mera, merilo) areometar za ispitivanje
vina od grožña „lakrima", koje uspeva u specifične težine mleka: brojevi 20—40 na
Italiji, na podnožju Vezuva. skali, lestvici, odgovaraju spe-cifičnoj težini
lakrimalan (nlat. lacrimalis) med. koji se tiče 1,020 do 1,040; naročito udešena vaga za
suznih kanalića, suzni. utvrñivanje kvaliteta mleka.
lakrimalia (lat. lacrimalia) pl. znat. suzne kosti. laktoza (lat. lac, lactis) hem. šećer koji se
lakros (fr. lacrosse zavinut štap) sp. igra dobiva od mlečnog šećera.
loptom; dve ekipe sa po 10 igrača nastoje da laktozurija (lat. lac, grč. uron mokraća) med.
reketom proteraju loptu kroz protivnička vrsta šećerne bolesti kod koje se nalazi u
vrata. mokraći mlečni šećer.
lake (nem. Lachs) zool. losos, pastrvka,
pastrmka (grabljiva morska i slatkovodna laktolin (fr. lactoline) v. laktein.
riba, veoma ukusna za jelo). laktometar (lat. lac mleko, grč. metron mera,
laksament (lat. laxamentum) olakšanje, merilo) razne sprave pomoću kojih se
olakšica; prav. rok od dva meseca koji se daje ispituju i mere sastojci mleka.
staraocima za vraćanje pupilnog ma- laktoskop (lat. lac, lactis, grč. zkoreo
loletničkog novca. posmatram) v. laktometar.
laksancija (nlat. laxantia) pl. med. sredstva za lakuna (lat. lacuna) nedostatak, praznina,
čišćenje. šupljine, npr. u knjizi.
laksativ (nlat. laxativum) med. sredstvo za lakunar (lat. lacunar) apx. tavanica sa izdu-
čišćenje; pl. laksativa. benim kockastom poljima, bojadisanim ili
laksativa (nlat. laxativa) pl. med. v. laksativ. sa ukrasima od zlata i slonove kosti.
laksativan (nlat. laxativus) med. koji čisti, koji lakunozan (lat. lacunosis) koji ima praznina, sa
tera napolje. nedostacima, nepotpun, krnj.
laksizam (nlat. laximus) labavost u lakustričan (lat. lacus jezero) jezerski, koji se
shvatanjima i pitanjima morala. tiče jezera, koji pripada jezerima.
laksir (lat. laxare razlabaviti, smekšati) Lakšimi u indijskoj religiji boginja lepote,
med. Proliv. supruga boga Višnu; obično se predstavlja
laksirati (lat. laxare) med. imati stolicu, čistiti kako sedi na lotosovom cvetu; Lakomi.
creva, ići često napolje.
493 lampreta

la la (fr. 1a 1a) svakojako, površno, osrednje, lamelioforman (nlat. lamellioformis) plo-čičast,


donekle, prilično. koji ima oblik listića ili pločice.
lala (tur. lala) l. turski velikaš, dvoranin; 2. lamentabile (ital. lamentabile) muz. tužno,
učitelj, vaspitač. plačno, žalosnim tonom.
lalacija (grč. lalia) tepanje, mucanje. lamentacija (lat. lamentatio) tugovanje, jadi-
laletika (grč. laleo tepam) nauka o govorenju, kovanje, oplakivanje, naricanje, kukanje,
poznavanje veštine govorenja. ridanje, plač.
lalija (grč. lalia) govor, govorenje. lamentirati (lat. lamentari) oplakivati, žaliti,
lalofobija v. logofobija. jadikovati, tužiti, kukati, cvi-leti, naricati.
lama (tibet, blama, lama) 1. titula budističkih lamentozo (ital. lamentoso) muz. v. lamentabile.
sveštenika u Tibetu koji, kod Mongo-la i lameta (ital. lametta) pl. tanani konci od metala
Kalmika, većinom žive po manastirima; v. obično u boji, za ukrašavanje božićne jelke.
dalaj-lama. lati reč sastavljena od imena muzičkih tonova
lama (per. Nata) 2. zool. ovca-kamila, dugo-vrata 1a i mi; muz. nešto što zvuči ružno ili tužno;
životinja, velika koliko jelen, živi u čoporima svršiti sa lami svršiti ružno, žalosno.
po planinama Perua, pri-pitomljena služi kao laminaža (lat. lamina ploča, fr. laminage)
najvažnija domaća životinja za tegljenje pravljenje metalnih pločica i listova,
(cenjena i zbog vune i mesa); vrsta fine valjanje, tanjenje, metala.
vunene tkanine, slične flanelu, naročito za laminerija (lat. lamina ploča, fr. lami-nerie)
dame. radionica za valjanje i tanjenje metala,
valjaonica.
lamaizam (tibet, lama) hijerarhijski oblik
budizma u Tibetu i Mongoliji, naročito njegov laminirati (lat. lamina ploča, fr. laminer) praviti
preobražaj koji su izvršili, u XIV i XV veku, od metala lim, praviti metalne listove ili
Džong-kapa i njegovi učenici. pločice, tanjiti (ili: valjati) metal.
lamaisti (tibet, lama) št. v. lamaiti. laminoar (fr. laminoir) mašina za tanjenje (ili:
lamaiti (tibet, blama lama,) pl. pristalice valjanje) metala.
budističke, lamajske religije u Tibetu i lamiran (fr. laminer, lame) protkan srebrom ili
Mongoliji; up. lamaizam. zlatom.
lamajska religija v. lamaizam. lampadarijus (grč. lampas, lat. lampadarius)
bakljonoša, zubljonoša.
lamarkizam učenje fr. prirodnjaka ŽanLa-marka lampadedromija (grč. lampas buktinja, dromos
(1744—1829), po kome upotreblja-vanje ili trčanje) utakmica u trčanju sa zapaljenim
neupotrebljavanje pojedinih organa ima voštanim buktinjama.
uticaja na preobražavanje same vrste lampadefor (grč. lampas, foreo nosim) onaj
organskih bića, a stečene osobine postaju koji nosi buktinju, zublju, bakljonoša.
nasledne, i po kome »siva bića imaju lampadist(a) (grč. lampas) trkač sa zapaljenom
sposobnost da se prilagoćavaju okolini u kojoj buktinjom.
žive (u neolamarkizmu pitanje nasleñivanja lampadodromija (grč. lampas, dromos) v.
stečenih osobina je sporno). lampadedromija .
lambda (grč. lambda) grčko ime slova „l" lampadomantija (grč. lampas, manteia npo-
(H); lambda-tav anat. spoj temenih kostiju sa ricanje) proricanje po tome kako gori buktinja.
zatiljkom kosti u obliku grč. slova „L" — lampas (fr. lampas, lampasse) 1. vrsta svilene
H. istočnoindijske i kineske tkanine sa slikama i
lambdacizam (grč. lambda) pogrešno izgova- šarama; 2. voj. široka traka od tkanine druge
ranje glasa „l" mesto „r". boje (obično crvene), umet-nuta duž
lambdoidan (grč. lambda, eidos oblik, vid) spoljašnjeg šava čakšira viših oficira.
sličan grčkom slovu lambda (H), uglast, lampion (fr. lampion) mala, lampa, lampica;
ćoškast. lopta od hartije, sa šarama i slikama u živim
lamblijaza (po ruskom lekaru Lamblu) med. bojama, u kojoj gori sveća i koja visi
zarazna crevna bolest, najčešće dečja; prenosi nepomična ili se nosi o štapu u svečanim
se mišjim izmetom; up. lamblije. prilikama, proslavama i sl.
lamblije ned. paraziti u crevima (po ruskom lampiris (grč. lampyris) zool. svitac, kre-snica.
lekaru Lamblu koji ih je specijalno lampreta (lat. lambere lizati, petra kamen,
proučavao). stena, nlat. lampreta, lampetra) zool. morska
zmijuljica, životinja iz reda kolou-sta.
lame (fr. lame) vrsta tkanine protkana
metalnim žicama.
lamela (lat. lamella) listić, pločica, ljuspa;
tanak lim od raznog metala.
lamelaran (nlat. lamellaris) pločični, u obliku
pločice (ili: lima, listića, ljuspe).
lamelacija (nlat. lamellatio) listavost, listanje,
ljuspavost, ljuspanje.
lamprofiri 494

lamprofiri žične magmatske stene zrnaste sastojak kosmetičkih i medicinskih masti


strukture; kod nas se javljaju u zapadnom (lat. adeps 1apae = mast od vune).
podnožju Avale, kod Ripnja (kersantit, koji lanoform (lat. lana, forma) farm. mast za rane,
se naziva i „ripanjski granit"), na planini pravi se od lanolina i formalde-hida.
Rudniku i na dr. mestima. lane (fr. lance) vrsta plesa sa dva para ili više
lamprofonija (grč. lampros jasan, phone parova, slična kadrilu.
glas, zvuk) jasnoglasnost, veoma jasan i jak lansadirati (fr. lancade) jak. praviti s konjem
glas. polukružne skokove uvis.
lamprofoničan (grč. lampros, phone glas, lansaža (fr. lancage) mor. porinuće, spuštanje
zvuk) jasnoglasan, sa jakim i jasnim glasom. lañe u vodu.
lana (lat. lana) vuna.
lanbri (fr. lambris) ark. drvena ili mramorna lansira™ (fr. lancer) hitnuti, hitati, baciti,
obloga donjeg dela sobnih zidova; gipsana bacati; izbaciti (npr. torpedo iz lansirne cevi);
tavanica, plafon u gipsu. dobaciti pitanje (ili: slutnju, sumnju,
lanbrisirati (fr. lambrisser) obložiti (ili: predlog); uvesti (ili: u voditi) u svet (ili: u
oblagati) zidove drvetom ili mramorom; društvo, u modu); dati (ili: davati) maha
obložiti gipsom. čemu; vešto, ali ne zvanično, pustiti u
langvente (ital. languente, lat. languere) kuz. javnost glas, vest, saopštenje, predlog; brzo
čežnjivo, žudno, s uzdisajima. plesati; sa psima ići po tragu divljači;
langviditet (nlat. languiditas) malaksalost, lansirati brod spustiti brod u vodu.
iznurenost, slabost, nemoć; čežnja, sa- lansje (fr. lancier) konjanik naoružan kopljem,
hnjenje, ginjenje, ljubavna strast. ulan.
langvido (ital. languido) muz. v. langvente. lantan (grč. lanthano krijem) hem. elemenat
langetirati (fr. languetter) reckati ivice na olovaste boje, metal, pronañen 1839. u
belom rublju, praviti šupljike, šu-pljičiti. ceritu, atomska masa 138,91, redni broj 57,
Langobardija staro ime današnje italijanske znak La.
Lombardije. lantanidi (grč. lanthano skrivam) hen. naziv za
langusta (lat. locusta, fr. langouste) zool. jastog hemijske elemente sa rednim brojem 57—71.
(veliki morski rak); vrsta skakavca; v. lan-tenis (eng. lawn-tenis) sl. „poljski tenis",
lokusta. poznata igra malim gumenim lopta-ma,
landauer (nem. Landauer) putnička kola, engleskog porekla.
kočije sa četiri sedišta, čiji je krov u sredini lanterna (fr. lanterne, lat. la(n)terna) fenjer.
rastavljen, tako da se jedna polovina može lanugo (lat. lanugo) malje, sitne meke dlačice
spustiti napred, a druga natrag. Nazvan po po ljudskom telu.
tome što je takvim kolima car Josif I putovao lanceta (fr. lancette) hir. instrumenat sa dva reza
1702. ka opsednu-tom gradu Landau. i šiljastim vrhom za otvaranje vena,
landver (nem. Landwehr) voj. prvi i drugi kalemljenje itd.; kratak šiljat dvorezač-ki
poziv u nemačkoj i švajcarskoj operativ-noj nož.
vojsci; u bivšoj Austro-Ugarskoj: deo vojske lancman v. lacman.
koju je davala sama Austrija (za r a zli ku o d
„ z a j ed n i č ke ", t z v . K . ip s K.=carske i lanč (eng. lunch) drugi doručak kod Engleza,
kraljevske vojske). zakuska oko podne, izmeñu ranog doručka i
landgraf (nem. Landgraf) titula vladalaca u ručka.
staroj nemačkoj državi. Laokooont (lat. Laocoon) mit. sveštenik
Landliga (eng. Landliga) političko udruženje u Apolonov u Troji, koga su, zajedno sa
Irskoj, osnovano 1879, koje je zahtevalo njegova dva sina, udavile dve ogromne zmije,
ukidanje vlastelinstva i vraćanje zemlje zato što je savetovao Trojancima da ne unose
irskom narodu. u grad drvenog konja i prvi hitnuo koplje na
landolet (nem., fr. landaulet) mali landauer, njega govoreći: „Bojim se Danaja-ca i kad
polulandauer, male poluzatvorene kočije. darove donose". Laokoontova grupa čuveno
landšturm (nem. Landsturm) voj. poslednja helenističko plastično delo (iz II veka pre n.
odbrana mladića i staraca u nemačkoj e. sada u Vatikanu), koje prikazuje trenutak
vojsci (obuhvatala sve vojne obveznike od kada zmije dave Laokoonta i njegove sinove.
17. do pune 45. god. života koji nisu prošli laokratija (grč. laos narod, kratos vladavina,
kroz stalni kadar. vlast) vladavina naroda, demokratija.
laniferan (lat. lana vuna, ferre nositi) koji nosi Lao-ce kineski filozof i „posmatrač prirode",
vunu, vunat. iz VI v. pre n. e., smatra se piscem čuvenog
lanolin (lat. lana, nlat. lanolinum) hem. žućkasta dela Tao-teh king i osnivačem taoizma.
masa koja se dobiva od vunene masti i lapazan (pere. lafzen) brbljivac, laparalo.
alkalija; upotrebljava se za pomazivanje
su ve i krte ko že i slu ži kao važan
lapaktičan 495 laringoskop

lapaktičan (grč. lapazo ispraznim) med. koji larbord (eng. larboard) mor. leva strana
pomaže da se creva blago ispražnjavaju, koji broda.
ureñuje stolicu. larva (lat. larva) kod starih Rimljana: avet,
laparalo (pere. lafzen) v. lapazan. priviñenje, utvara; obrazina, maska; zool. mlad
laparoskopija (grč. lapare slabina, skopeo oblik neke životinje koji se u mnogome
posmatram) med. ispitivanje trbuha u cilju pogledu razlikuje od roditeljskog oblika (prvi
utvrñivanja uzroka oboljenja. stadijum u razviću insekata).
laparotomija (grč. lapare, tome sečenje) hir. larvalan (nlat. larvalis) zool. koji pripada larvi,
otvaranje trbuha na slabinama. larvin; larvalni organa organi koje neka
laparohisterotomija (grč. lapare, hystera životinja ima samo dok je larva, a koji se
materica, tome sečenje) med. operativne docnije, kad se razvije, gube.
otvaranje trbuha i materice radi vañenja larviran (lat. larva) pod obrazinom, prikriven;
deteta, u slučaju velike tesnoće zdelice kod larvirane bolesti bolesti kod kojih se neki
porodilja, carski rez, „kajzeršnit", sectio simptomi ne pojavljuju.
caesarea.
laparocela (grč. lapare, kele kila) med. trbušna, largeto (ital. larghetto) muz. malo sporije,
prosutost, hernija. rastegnutije, gotovo andante.
lapen (fr. lapin) zool. pitomi zec. largeca (ital. larghezza) obilje, izobilje; trg. znatna
lapidar (lat. lapidarius) sredstvo za prema- rezerva novca za menična pisma na jednom
zivanje koje ima svojstvo da premazani tržištu.
predmet otvrdne kao kamen (može se mešati largisimo (ital. larghissimo) muz. veoma lagano i
i sa bojom). svečano; up. largo.
lapidaran (lat. lapidarius) urezan u kamenu; largo (ital. largo) muz. lagano, polagano,
kratak, zbijen, jezgrovit; lapidaran stil zbijen, rastegnuto, razvučeno; trg. obilno i, zbog toga
kratak i jezgrovit stil (kao stil u starim jevtino.
rimskim natpisima). largo di molto (ital. largo di molto) muz. v.
lapidarijum (lat. lapis, kamen, lapidarium) largisimo.
zbirka kamenih spomenika. largus (lat. largus) obilat, bogat; darežljiv,
lapidacija (lat. lapidatio) kamenovanje, bacanje izdašan, podatljiv; larga manu (lat. larga
kamenom na koga. manu) darežljivom rukom, tj. izdašno,
lapidifikacija (lat. lapis kamen, nlat. obilato, bogato.
lapidificatio) okamenjavanje, pretvaranje u lari (lat. Lar, Lares) pl. mit. kod starih Rimljana:
kamen, posta j anje, eolskog peščara time što domaći, kućni bogovi, bogovi zaštitnici doma,
u smetove peska voda unese krečni cement. blagotvorni duhovi preminulih ukućana; up.
lapili (lat., ital. lapilli) pl. vrsta šljunka koji penati.
izbacuju vulkani: omaleni, ćoškasti ili
zaobljeni komadići sa staklenom korom, a laringal (grč. larynx, grlo, grkljan) liigv. glas
unutarnjom masom često kristala-stom. koji se obrazuje u grkljanu, laringal-ni
lapis (lat. lapis) kamen; lapis infernalis (lat. (grkljanski) glas.
lapis infernalis) hem. srebra nitrat; lapis laringe-alan (grč. larynx grkljan) grkljanski,
kaustikus (lat. lapis causticus) hem., med. grleni.
natrijum-hidroksid; lapis filozo-fikus (lat. laringizam (grč. larynx) med. grčevito stezanje
lapis philosophicus) kamen mudrosti. mišića grkljana i šije kod dece, dečja astma.
lapsus (lat. labi, lapsus) greška, pogreška, laringitis (grč. larynx) med. opšti naziv za sve
omaška: pad, padanje, opadanje, vrste zapaljenja grkljana i dušnika.
propadanje; lapsus bonorum (lat. lapsus laringo- (grč. larynx) predmetak u složeni-cama
bono-rum) prav. opadanje, propadanje imanja; sa značenjem: grkljan, grkljani, grleni.
lapsus kalami (lat. lapsus calami) greška laringolog (grč. larynx, logos) lekar stručnjak
(ili: omaška) učinjena pri pisanju; lapsus za grkljan i njegove bolesti.
lingve (lat. lapsus linguae) pogreška (ili: laringologija (grč. larynx, log'a) med. nauka o
omaška) napravljena u govoru; lapsus grkljanu i njegovim oboljenjima.
memorije (lat. lapsus memoriae) greška u laringoragija (grč. larynx, regnymi prskam,
pamćenju; lapsus palpebre (lat. lapsus pucam) med. krvarenje iz grkljana, dušnika.
palpebrae) med. mana u očnom kapku. laringosirinks (grč. larynx, syrinx frula; šuplja
lapta (rus.) stara ruska narodna igra s palicom, naprava) med. brizgalica (ili: štrcaljke) za
danas jedna od masovnih sportskih igara i dušnik ili pluća.
popularna zabava u SSSR; slična je bezbolu. laringoskop (grč. larynx, skopeo posmatram)
lararij(um) (lat. lararium) domaća kapelica ili med. malo ogledalo u veličini metalnog dinara,
naročito mesto kod ognjišta na kome su na držalju, pomoću koga se vrši pregled
stajale slike i kipovi domaćih bogova-- grkljana, dušnika i obližnjih organa
zaštitnika (lara) kod starih Rimljana. (pronañeno 1840. usavršeno 1858).
laringoskopija 496 Lateran

laringoskopija (grč. larynx, skopeo posmatram) tvenog poretka uvoñenjem opšteg biračkog
med. pregledanje grkljana i obližnjih organa prava; lasalovci.
laringoskopom. lasalovci v. lasalijanci.
laringoskopirati (grč. larynx, skopeo lase (fr. lacet) vrpca, gajtan, uzica; vrpca za
posmatram) med. pregledati grkljan i ženske domaće haljine.
obližnje mu organe laringoskopom. laser (eng. skr. od Light Amplfication by
laringospazmus (grč. larynx, spasmos grč) Stimulated Emission of Radiation) aparat
med. grč u glasnici. pomoću kojega se od elektromagnetske
laringostenoza (grč. larynx, stenosis suženje) energije (vidljivih i infracrvenih zrakova)
ned. stešnjavanje (ili: sužavanje) grkljana i stvara snop svetlosti koji ima razornu snagu.
otežano disanje koje dolazi usled toga. lasi (fr. lacis) mrežaste tkivo; vrsta polu-svilene
laringostroboskop (grč. larynx, strćbos tkanine, marli.
vrtlog, skopeo posmatram) instrumenat za laso (nm. lazo, lat. laqueus) konopac ili kaiš
ispitivanje treptaja glasnih žica, kao i za sa olovom ili omčom na kraju, 10 do 15 m
proučavanje drugih treptavih tela. dug, pomoću kojega pastiri u Americi,
laringotomija (grč. larynx, tome sečenje, bacajući ga, hvataju bivole, konje i druge
rezanje) hir. otvaranje grkljana radi životinje.
uklanjanja izraslina, čireva, stranih tela itd. lasta™ja (vlat. lastagium) mor. tovar broda;
laringotraheitis (grč. larynx, tracheia dušnik) mesto u velikim primorskim gradovima gde
med. zapaljenje grkljana udruženo sa lañe vrše utovar i istovar robe.
zapaljenjem dušnika. lastadija (nlat. lastadium) mor. v. lastagpja.
laringotraheotomija (grč. larynx, tracheia lasteks v. lastiš.
dušnik, tome sečenje, rezanje) med. najuobi- lastik v. lastiš.
čajeniji metod otvaranja vezdušnih puteva lasting (eng. lasting trajan) vrsta atlasaste
presecanjem prstenaste hrskavice i dveju glatke i sjajne vunene tkanine (upotrebljava
najgornjih dušnikovih hrskavica; se naročito za zimske kapute).
krikotraheotomija. lastiš (grč. elatino vučem, rastežem, nlat.
laringofisura (grč. larynx, lat. fissura ce-panje, elasticus) veoma elastične tkanine izrañena
rascep) med. operativno rasecanje grkljana od gume i raznih tekstilnih žica; upotrebljava
radi odstranjivanja stranih tela. se za izradu podvezica, midera, uprta za
laringofon (grč. larynx grlo, phone glas, zvuk) držanje čakšira i dr.
specijalni mikrofon koji se prič-Bpnihyje na lascivan (lat. lascivus) razvratan, poho-tljiv,
grlo i služi da bi se pri razgovoru otklopila pohotan, sladostrasan, razuzdan, bestidan,
spoljna buka; primenjuje se i u tenkovskim i sablažnjiv.
avionskim radiostanicama. lascivitet (lat. lascivitas) razvratnost, po-
laringoftiza (grč. larynx, phthisis sušica, hotljivost, pohotnost, sladostrasnost,
tuberkuloza) med. tuberkuloza grkljana, bestidnost, sablažnjivost.
dušnika. lateks (grč., lat.) mlečni sok iz kaučukovog
laringohirurgija (grč. larynx, cheir ruka, ergon drveta od kojeg se pravi kaučuk.
delo, rad) hir. operacije grkljana. latentan (lat. latere, latens) tajni, potajni,
larinks (grč. larynx) alat. grkljan. prikriven, sakriven; fiz. vezan, skriven (supr.
larinksedem (grč. larynx, oidema oticanje, otok) osloboñen), npr. latentna toplota vezana toplota,
med. oticanje glasnice, oticanje gr-kljanove tj. toplota koju neko telo prima a da se pritom
sluzokože koje dovodi do teškoće pri ne zagreva, da mu se temperatura ne
disanju i gušenje; glotisedem. povišava, npr. led kad se usled toplote topi, i
l'ar pur l'ar (fr. l'art pour l'art) „umetnost zbog dok god se topi, temperatura mu se ne
umetnosti", shvatanje po kome umetnost treba povišava; latentna snaga prikrivena snaga med.
da postoji samo zbog umetnosti, a nikako ne latentne bolesti bolesti koje ne pokazuju nikakve
sme da bude sredstvo ili cilj čemu drugom vidne znake.
(deviza Teofila Gotjea). latentnost (nlat. latentia) potajnost, pri-
larpurlartizam (fr. l'art pour l'art) v. l'ar pur krivenost, skrivenost.
l'ar. latencija (lat. latentia) vreme koje protekne od
Larus (fr. Larousse) čuveni francuski en- momenta kada počne da deluje stimulus do
ciklopedijski rečnik, leksikon, u velikom i momenta kada nastaje reakcija na stimulus.
malom izdanju, nazvan po leksiko-grafu i lateralan (lat. lateralis) bočni, pobočni, sa
izdavaču Pjeru Larusu (1817 —1875). strane, sporedni; lateralni naslednici
lasalijanizam učenje F. Lasala o društvu i naslednici iz pobočne linije; lateralno srodstvo
državi; v. lasalijanci. srodstvo po pobočnoj (ili: sporednoj) liniji.
lasalijanci pl. pristalice učenja nem. socijaliste Lateran (lat. Lateranus) paleta u Rimu u
Ferdinanda Lasala (1825—1864), kojem je kojoj su pape stanovale do progonstva u
cilj razvitak „radničkog staleža" pomoću Avinjon, od 1843. u njoj se nalazi čuveni
države i preobražaj druš-
laterirati 497 laudemij(um)

muzej za paganske i hrišćanske starine; do latitudinarizam (lat. latitudo) širokogru-dost,


nje je crkva sv. Jovana, u kojoj su slobodoumnost; labavost u pitanjima morala.
održavani ekumenski, tzv. lateranski crkveni latitudinarci (lat. latitudo) pl. širokogru-di,
sabori (sinodi). slobodoumni ljudi; fil. po Kantu: predstavnici i
laterirati (lat. latus strana) računske stavke po prista-w ce širokogrudo-sti i labavosti u pita f
stranama sabrati da bi se iznos dobiven na ima morala (supr. rigoristi), oni koji su, za
jednoj strani (latus) preneo na narednu stranu. vreme žučnih verskih borbi i sukoba u
laterit (lat. later opeka, cigla) vrsta zemljišta u Engleskoj i Škotskoj u XVII veku, hteli da
tropskim predelima; nastaje raspadanjem posreduju meñu zavañenim strankama.
stena pod uticajem tople i vlažne klime i latifolan (lat. latifolius) širokolist, koji ima
šumske vegetacije; odlikuje se jasnom široke listove.
crvenom bojom, znak da u njemu ima i latifundija (lat. latifundium) veliko poljsko
hidroksida gvožña po kojoj je i dobio ime. imanje, veliki posed.
laterna (lat. laterna) fenjer, lampa; laterna latma (arap. ha trna svršetak, kraj) 1. jedno
magika (lat. laterna magica) ont. čarobna čitanje (učenje) celog Korana; 2. molitva
lampa, projekciona lampa, skioptikon. posle završetka čitanja celog Korana; 3.
laternizirati (lat. laterna) obesiti koga o kraj, svršetak, konac. *
fenjerski direk. Latom (grč. latomos) radnik u kamenolomu;
slobodni zidar.
Latin (lat. Latinus) l. prastari stanovnik
Lacijuma, stare oblasti današnje Italije u kojoj latomija (grč. latomia) kamenolom, majdan
leži Rim; 2. u našim narodnim umotvorinama kamena; podzemne tamnice u kamenolomima
odomaćeni naziv za pripadnika nekog naroda kod Sirakuze (za vlade tiranina Dio-nizija);
zapadne Evrope; 3. la-tin rimokatolik. slobodno zidarstvo.
lativac 1. srednjoškolac koji uči latinski jezik; 2. lato seizu (lat. lato sensu) u širem smislu.
v. latinist. latrija (grč. latrefa) služba; bogosluženje;
latinizam (lat. Latini) osobenost latinskog naročito: obožavanje svetaca.
jezika, naročito reda reči, što pada u oči kod latriva (lat. latrina) nužnik, zahod.
bukvalnog prevoda sa lat. na srpsko-hrvatski, latrociiijum (lat. latro razbojnik, hajduk,
npr. „Cezar, pošto je . . .", mesto: „Pošto je latrocinium) drumske, ulično razbojništvo.
Cezar . . ." latrunkulator (lat. latrunculator) sudija koji
latinizirati (nlat. latinizare) podražavati latinski istražuje zločine drumskih, uličnih
jezik, osobenosti i način izražavanja razbojnika.
latinskog jezika prenositi u drugi jezik; latun (šp. laton, fr. laiton, isl. latun) lim od
provoditi na latinski; pola-tiniti, polatinjavati. mesinga.
latinist(a) (fr. latiniste) poznavalac latinskog latus (lat. latus strana, bok) strana lista; zbir
jezika i književnosti, čovek kome je latinski (ili: iznos) računa napisanog na jednoj strani
jezik struka. računske knjige; latus per se (lat. latus per se)
latinitet (lat. latinitas) poznavanje latinskog strana ili iznos računa za sebe, tj. iznos
jezika, naročito: čisto latinske izražavanje; pojedinih strana, kada jedna strana sadrži
latinske pravo. samo jednu stavku ili partiju; ad latus (lat. ad
latinofobija (lat. Latinus, grč. phobos strah) latus) pridodan kao pomoćnik, kao savetnik
1. strah od Latina i njihovog uticaja, naročito i sl.
od agresivnosti rimokato-ličke crkve; 2. laudamijum (nlat. laudamium) v. laudemijum.
mržnja na Latine; up. Latin 2, 3. laudaminijum (nlat. laudaminium) v.
latirostre (lat. latus širok, rostrum kljun) pl. laudemijum.
zool. ptice sa širokim kljunom. laudanum (nlat. laudanum) ranije: svako
latituda (lat. latitudo) širina, prostranstvo; sredstvo za umirivanje živaca i uspavlji-
geogr. širina, uglovno odstojanje na podnevku vanje; danas: prosta alkoholna tinktura
(meridijanu) nekog mesta na Zemljinoj opijuma, napitak za uspavljivanje.
površini severno ili južno od polutara laudativan (lat. laudativus) koji ima karakter
(ekvatora); astr. uglovno odstojanje nekog pohvale, pohvalan.
nebeskog tela od ekliptike („nebeska laudator (lat. laudator) hvalilac, hvalitelj; onaj
latituda"); fig. sloboda, polje rada. koji drži posmrtni govor, govornik na
latitudinalan (nlat. latitudinalis) širin-ski, koji pogrebu.
se tiče (geografske) širine. laudatorav (lat. laudatorius) pohvalan, poh-
latitudinaran (nlat. latitudinarius) široko-grud, valni, koji govori pohvalio.
slobodouman, koji ne preteruje, ne-preteran. laudacija (lat. laudatio) hvaljenje, pohvala;
pohvalni govor; posmrtni govor.
laudemijSum) (nlat. laudemium) dažbina koja se
davala vlasniku lena za ustupljeno
iskorišćavani lena.

32 Leksikon
laudirati 498 levir

laudirati (lat. laudare) hvaliti, pohvaliti, slaviti; levant (ital. levante istok) povetarac koji duva
laudirati svedoka prav. naznači-ti (ili: sa istoka.
imenovati) svedoka. Levant (ital. Levante) sve zemlje na Sredoze-
laudum (nlat. laudum) prav. odluka izbornog mnom moru koje leže istočno od Italije, do
sudije. Eufrata i Nila; u užem smislu: primorje Male
laureat (lat. laureatus) pesnik ovenčan lo- Azije, Sirije i Egipta; Istok, Orijent.
vorovim vencem, tj. pesnik koji je dobio kao levantina (ital. Levante, fr. levantine) trg.
nagradu lovorov venac; književnik ili svilena ili polusvilena tkanina sa kr-stićima
umetnik koji je dobio najvišu nagradu; za ženske haljine, poreklom sa Levanta.
nosilac najviše nagrade, ili najvišeg Levantinci (ital. Levantino) pl. Evropljani,
priznanja. naročito Grci i Italijani, i melezi izmeñu
laureatus (lat. laurus lovor, laureatus) lovo- njih i istočnjaka, koji su roñeni i koji žive u
rovim vencem ovenčan; nagrañen (za pesni- primorskim gradovima Levanta.
ke, umetnike i dr.). levantski (ital. levante) istočnjački, koji potiče
laureacija (nlat. laureatio) v. promocija. sa Istoka ili pripada Istoku; levantski vetrovi
laus (lat. laus gen. laudis) hvala, pohvala, žestoki zapadni vetrovi na obalama Sirije.
slava, priznanje; up. kum laude, magia levator (lat. levare dizati, podizati, nlat.
kum laude, suma kum laude (pod suma). levator) zool. mišić podizač.
lauta (nem. Laute) instrumenat sličan gitari, sa levatorijum (nlat. levatorium) med. v. eleva-
4—5, docnije sa 24 žice. torijum.
lautirati (nem. Laut glas, lautieren) ščita-vati, levacija (lat. levatio) dizanje, naročito ruke pri
ščitati, pri učenju čitanja: slova odmah udaranju takta.
izgovarati prema njihovom glasu, a ne leve (fr. levše) dizanje, podizanje; zbiranje,
sricati, tj. izgovarati svako slovo zasebno; sabiranje (useva); pozivanje u vojsku;
metoda lautiranja metoda ščita-vanja. ustanak; leve an mas (fr. levee en masse)
lautist(a) (nem. Laute) svirač u lautu. narodni ustanak, opšti ustanak, poslednja
lautferšterker (nem. Lautverstarker) aparat za odbrana.
pojačavanje glasa (kod telefona). leveleri (eng. leveller koji izjednačava) „borci
lautšpreher (nem. Laut-sprecher) za jednakost", pripadnici demokratske partije
glasnogovornik, zvučnik (npr. kod radio- u Engleskoj osnovane za vreme buržoaske
aparata). revolucije u XVII v.; zahtevali su sveopšte
laufer (nem. Laufer) l. jedna figura u šahu, izborio pravo, jednakost svih pred zakonom,
lovac; 2. dugačak i uzan tepih (ili: ćilim); versku slobodu, vraćanje seljacima oduzetih
pravilnije; lojfer. delova zemlje, ukidanje trgovačkih i
lafet (fr. l'affut) voj. prednjak, postolje na privrednih monopola, osloboñenje iz zatvora
kome stoji topovska cev. dužnika koji nisu mogli da plate porez; 15. XI
lafetirati (fr. l'affut) namestiti (ili: na-mepggati, 1647. podigli su u vojsci ustanak, koji je
metati, metnuti) top na prednjak, na lafet. Krom-vel ugušio; iščezli su sredinom XVII
laceracija (lat. laceratio) deranje, kidanje, v.
cepanje, rastrzanje. leventa (pere., tur. levend, ital. levantino)
lacman (nem. Landsmann) l. zemljak; 2. lenština, besposličar, dangubnik, goto-van;
tuñinac, stranac, osobito iz zapadne Evrope, ranije: turski vojnik.
često i prezrivo; laicman. levigacija (lat. levigatio) glačanje; fark.
daco (ital. lazzo) poz. nema igra u tal. komediji, pretvaranje čvrstih tela u prah rastrlja-
naročito u komediji del'arte, radi vanjem.
ispunjavanje pauza u govoru, govor bez levigirati (lat. levigare) glačati, uglačati; hen.
reči; smešno ponašanje, lakrdije, šega-čenje, čvrsta tela rastrti, rastrljati u prah.
šala; pl. laci., levijatan (hebr.) 1. ogromna (biblijska) morska
Leander (lat. Leander) mit. ljubavnik Herin, koji neman; 2. fig. ogroman, strašan čovek; veliki
je svake noći plivao iz Abida u Sest dragani brod; 3. mašina, stroj za ukla-njanje
na sastanak, dok se nije udavio u Helespontu. nečistoće iz vune; 4. Levijatan po-litičko-
lebel-sistem (eng. label, grč. systema) v. la-bel. filozofski spis engleskog fi-lozofa-
leblebija (tur. leblebi) seme od biljke sla-nutka; materijaliste T. Hobsa, objavljen 1651. god.
jede se i prženo. levir (lat. levir, grč. daer) prav. mužev brat,
lev (bug.) novčana jedinica u Bugarskoj od dever; leviratski brak brak izmeñu žene i
100 stotinki. brata njenog pokojnog muža, brak izmeñu
levada (fr. levade) u jahanju: kada se konj najbližih srodnika (kod Jevreja i nekih
visoko propne, a prednje noge skupi, tako da prirodnih naroda u Aziji).
telo pri tom za kratko vreme nepokretno
stoji samo na zadnjim nogama.
leva manu (lat. laeva manu) muz. levom rukom.
levirati 499 legija

levirati (fr. lever, lat. levare) jax. naterati konja legat (lat. legatum) l. zaveštanje, ostavljanje u
da se propne na zadnje noge; levirati protest trg. nasledstvo jednog dela ostavštine nekom licu
protestovati menicu. koje inače ne bi, po zakonu, imalo prava na
levit (lat. levita, grč. levites, hebr. lewi) kod nasledstvo.
starih Jevreja: potomak Levija, član plemena legat (lat. legatus) 2. kod starih Rimljana:
Levi koji je morao da bude sveštenik; u podvojvoda koji je zapovedao jednim krilom
rimskoj crkvi: pomoćnik sveštenika. vojske u ratu; najviši pomoćnik na-mesnika
levitacija (nlat. levitatio) u spiritizmu: tobožnje carske pokrajine; u novije doba: papin
lebdenje jednog tela, uklanjanje privlačne sile izaslanik ili stalni predstavnik u nekoj državi;
Zemljine duhovnom snagom (primer levitacije legatus a latere ili de latere (lat. legatus a
bio bi legendarne uz-dizanje Hristovo na latere, de latere) papin poslanik prvog reda,
nebo). kardinal-po-slanik; opunomoćenik Svete
levkoja (grč. leukoion bot. dremovac, poznato stolice u stvarima duhovnog suda za jednu
baštensko cveće iz porodice sunovrata. veću oblast.
levuloza (lat. laevus levi) hen. šećer koji se nalazi legatar (nlat. legatarius) lice kome je zave-
u mnogom slatkom voću, medu, obrće nalevo štanjem ostavljen u nasledstvo deo zave-
ravan polarizovane svetlosti (up. dekstroza); štačeve ostavštine, a koje inače ne bi imalo
fruktoza, prava na nasledstvo.
levha (arap.) kaligrafski napisani i uram-ljeni legativan (nlat. legativus) poslanstven, koji spada
citati iz Korana ili mudre istočnjačke izreke u poslanstvo, koji se tiče poelan-stva.
koje kao ukras vise po zidovima legato (ital. legato) muz. v. ligato.
muslimanskih kuća. legator (lat. legator) onaj koji ostavlja
legabile (ital. legabile) muz. vezano, spojeno, zaveštanje, zaveštalac, zaveštač.
sliveno. legatura (ital. legatura) mešanje (ili: mešavina)
legalan (lat. 1eh zakon, legalis) zakonski, dva ili više metala putem stapanja, slitina;
zakonit, zakonom dozvoljen, pravni, pra- aligacija, legiranje, legura.
vovaljan; legali modo (lat. legali modo) legacija (lat. legatio) izaslanstvo; poslanstvo;
zakonski, po zakonu, putem zakona; lega-lis osoblje poslanstva; zgrada poslan-stva.
medicina (lat. legalis medicina) sudska legen (pere.) 1. vrsta posude sa poklopcem i
medicina. drškom; leñen.
legalizacija (fr. legalisation) ozakonjava-nje, legen (eng. lagan, lagon) 2. mor. roba sa neke
ozakonjenje, potvrda (ili: potvrćenje) kod razbijene lañe izbačena vodom na kopno.
vlasti, overavanje (po propisima zakona). legenda (lat. legere čitati, legenda) l. ono što
legalizirati v. legalizovati. treba čitati; 2. u sred. veku: naslov knjige koja
legalizovati (fr. legaliser) ozakoniti, oza- je sadržavala štiva koja su se svakog dana
konjavati, pozakoniti, pozakonjavati, učiniti morala čitati na službi božjoj; 3. priča iz
nešto da ima zakonsku vrednost; potvrditi na života svetaca, životopis svetaca; izmišljena
sudu, overiti, preći u legal-nost. priča, bajka, gatka, basnoslovna priča; 4.
legalitet v. legalnost. ^ natpis na vencu metalnog novca ili medalje;
legalni marksizam političko-literarna struja spoljašnja ivica metalnog novca na kojoj, da
liberalne inteligencije u Rusiji koja se krajem bi se otežalo falsifikovanje, obično stoji
XIX v. pod zastavom mark-sizma borila kakva misao ili deviza; 5. tumač, objašnjenja
protiv narodnjaštva, pogrešno tumačeći znakova (na crtežu, u planu, geografskoj
marksizam; njeni predstavnici objavljivali su karti i sl.).
svoje članke u legalnim novinama i legendar (nlat. legendarius) pisac priča iz života
časopisima (otuda naziv). Glavni svetaca, životopisac svetaca; pisac legendi.
predstavnici ove struje bili su: P. Strune, M. legendaran (nlat. legendarius) koji ima karakter
Tugan-Baranovski, S. Bulgakov i N. legende, koji spada u legende, ba-snoslovan;
Berñajev. čuven, slavan (kao neki junak iz bajke).
legalnost (nlat. legalitas) zakonitost, zakonski legendarijum (nlat. legendarium) knjiga sa
propisi, saglasnost jedne radnje sa zakonom; pričama iz života svetaca, zbirka priča o
fil. postupanje (ili: delanje, ponašanje) koje je svecima, žitije svetih.
u skladu sa državnim, spoljnim zakonom (za legija (lat. legere, legio) u starorimskoj vojsci:
razliku od morali-teta, to će reći postupanja ili odeljenje od 1.200—6.000 pešaka i 300
delanja ili ponašanja koje je u skladu sa konjanika, podeljeno na ZO manipula i 60
unutarnjim zakonom, tj. moralom); načelo centurija, a docnije na 10 kohorata; fig. velika
legaliteta prav. načelo po kome se, kod množina vojske, četa, odred, vojska; v.
krivičnih dela za koja se goni i sudi po Ležjon etranžer.
službenoj dužnosti, mora početi krivično
postupanje čim se steknu dovoljni stvarni i
pravni razlozi za krivično postupanje.

32«
500 ledizam

legion (lat. legio) voj. v. legija. visi od volje naroda, te se, kao i svako
legiovar (lat. legionarius) vojnik rimske legije; privatno pravo, ne može i ne sme krnjiti; u
vojnik Stranačke legije (Lšgion etrangere); Francuskoj: stranka koja priznaje pravo na
imalac ili vitez francuskog ordena Legije presto samo starijoj lozi Burbona; mañarski
časti (Legion d'honneur). legitimisti pristalice ponovnog dovoñenja
legirati (lat. lex, legis zakon, legare) l. Habzburgovaca na kraljevski presto
testamentom zaveštati, praviti zave-štanja, Mañarske.
ostaviti (ili: ostavl>ati) u nasledstvo; poslati legitimistički (fr. legitimiste) koji je uz zakonitu
koga kao poslanika; postaviti (ili: uzeti) za vladu i princip legitimiteta; up. legitimitet.
legata. legitimitet (fr. legitimite) zakonitost, osnovanost
legirati (ital. legare, lat. ligare spojiti, združiti) na pravu; zakonito roñenje deteta; pravo na
2. mešati (ili: stapati) više metala, naročito: presto po roñenju; princip legitimiteta princip
zlato i srebro mešati sa metalima manje po kome se ne mogu krnjiti prava naslednik
vrednosti; u kuvarstvu: čorbe ili sosove vladalačkih dinastija.
začiniti jajetom ili brašnom da bi bili gušći; u legograf (lat. lex, legis zakon, grapho pišem)
mačevanju: v. ligirati. pisac zakona, sastavljam zakona.
legislativa (nlat. legislativa) zakonodavno telo, legografologija (lat. legere čitati, grč. lego čitam,
zakonodavna skupština, zakonodav-na vlast. grapho pišem, logfa) nauka o či-/ tanju i
legislativan (nlat. legislativus) zakonoda-van; pisanju.
zakonodavni, koji se tiče zakonodav-stva; legologija (lat. legere, grč. lego, logfa)
zakonski. ština čitanja, znanje čitanja.
legislatura (nlat. legislatura) zakonodav-stvo, leguan (šp. iguana) zool. vrsta guštera u, žarkim
donošenje zakona; zakonodavna skupština, predelima, naročito u tropskoj Americi, 1 /2
zakonodavna vlast, zakonodavno telo; m dug, meso mu je dobro za jelo.
legislaturni period vreme trajanja i rada legulejizam (lat. 1eh zakon, legulejus zakonski
zakonodavne skupštine. sitničar) rñavo advokatisanje, slepo držanje
legislacija (lat. legis-latio) donošenje zakona, (ili: pridržavanje) zakonskih paragrafa.
zakonodavstvo, zakonodavna vlast; zakoni. legumen (lat. legumen) bog. mahuna.
legist (lat. 1eh zakon, fr. legiste) poznavalac legumin (lat. legumen) belančevinasta materija
zakona, pravnik; nastavnik svetovnog prava, u plodovima mahunastih biljaka, slična
pristalica rimskog prava u sred. veku (supr. kazeiiu, biljni kazein.
dekretist); u Italiji: protivnik fašizma. leguminoza (nlat. leguminosa) hranljivi '
legitima (lat. legitimasc. pars zakonski deo) preparat koji se dobiva od brašna ploda
prav. zakonski deo očinstva ili materinstva mahunastih biljaka pomešanog sa brašnom
koji nasledniku, bez obzira na testa-menat, pšenice ili raži; daje hranljive supe (ili:
mora pripasti. juhe) koje želudac lako vari.
legitiman (lat. legitimus) zakonit, zakonski; leguminoze (nlat. leguminosae) pl. bog. mahu-
pravedan, opravdan, pravilan (zahtev); roñen nare, mahunaste biljke.
u zakonitom braku, bračni. legura (ital. legare) v. legatura.
legitimacija (nlat. legitimatio) uzakonjenje, leghorn (po eng. imenu ital. grada Livorna —
usinovljenje, usvojenje vanbračnog deteta; Leghorn) l. vrsta belih kokoši, nastala
potvrñivanje, akreditovanje stranog ukrštanjem italijanskih i španskih kokoši;
poslanika; overavanje ovlašćenja (ili: gaji se i kod nas; 2. vrsta pletene slame za
punomoći); isprava izdana od vlasti nekom šešire i šešir od takve slame.
licu (sa slikom, naznačenjem imena,
položaja i zvanja, starosti, ličnog opisa, mesta Leda (grč. Leda) kit. neobično lepa žena
roñenja i dr.), iskaznica; pravo na podnošenje spartanskog kralja Tindareja, u koju se
tužbe. Zevs zaljubio i prilazio joj prerušen u labuda,
legitimizam (fr. legitimiste) shvatanje i načela dok se kupala; mati Kastora i Poluksa, lepe
legitimista. Jelene, Klitemnestre; omiljen predmet
legitimirati v. legitimisati. mnogih umetničkih dela; astr. ime jednog
legitimisati (lat. legitimare) uzakoniti, usvojiti, asteroida pronañenog 1856. god.
usiniti, posiniti; overiti, oza-koniti, potvrditi; ledent (lat. laedens) prav. onaj koji nanosi
tražiti od nekoga da se kaže, tj. da pokaže uvredu, uvredilac.
svoje isprave; legitimisati se pokazati svoju lederica (nem. Leder koža) vrsta jabuke
punomoć ili ovlašćenje, dokazati svoje pravo debele kožice, kožara.
na što, pokazati svoje isprave, kazati se. ledi (eng. lady) izraz kojim se oslovljava
legitimisti (fr. legitimistes) pl. pristalice otmena »sena ili devojka u Engleskoj, dama;
principa legitimiteta, po kojem pravo na presto Ledi, Bogorodica.
jedne vladalačke dinastije ne za- ledizam v. ludizam.
ledi-laJK 501 lekcionarijum

ledi-lajk (eng. lady-like) ono što odgovara lekisti v. lakisti.


jednoj otmenoj gospoñi, što je u skladu sa leks (lat. lex, legis) zakon, zakonski predlog,
položajem jedne ledi. zakonska odredba, propis, pravilo; lege
ledi petrones (eng. lady patroness) otmena artis(lat. lege artis) po zakonu umetnosti;
gospoña kao pokroviteljica (npr. priredbe u prema propisu; leks abrogata (lat. 1eh
dobrotvorne svrhe). abrogata) zakon koji više ne važi, ukinut
ledirati (lat. laedere) oštetiti, pokvariti, ozlediti, zakon; kontra leges (lat. contra leges)
pozlediti; vreñati, uvrediti; uskratiti, naneti protivno zakonima.
(ili: pričiniti) štetu. leksika (grč. leksikon rečnik) sve reči jednog
ledičan (nem. ledig) sam, koji živi kao jezika, dijalekta ili nekog pisca.
samac, neoženjen; ledična, neudata. leksikalan (lat. lexicalis) v. leksički.
leñen (pere. legen) v. legen 1. leksikalije (nlat. lexicalia) pl. stvari koje se tiču
leñere (ital. leggiere) muz. lako, s lakoćom, bez rečnika ili koje spadaju u rečnik.
usiljavanja. leksikograf (grč. lexikon rečnik, grapho pišem)
leñerisimo (ital. leggierissimo) muz. veoma pisac (ili: sastavljač) rečnika.
lako, posve lako, bez imalo usil>avanja. leksikografija (grč. lexikon, graphia) pisanje,
leñermente (ital. leggiermente) muz. v. leñere. sastavljanje rečnika.
ležeran (fr. leger, legere, lat. levis) lak,
neusil>en; lakomislen, brzoplet, nesmo-tren, leksikolog (grč. lexikon, logos) naučnik koji se
nemaran; površan, aljkav. bavi proučavanjem reči.
ležernost (fr. legerete) lakoća; lakomislenost, leksikologija (grč. lexikon, logia) nauka o
nesmotrenost, nemarnost, brzople-tost, rečnicima i njihovom sastavljanju.
površnost, aljkavost. leksikon (grč. lexikon sc. biblion) rečnik; pl.
Ležjon d'oner (fr. Legion d'honneur) veoma leksika, rečnici.
ugledan fr. orden „Legija časti". leksipireton (grč. lexis prestanak, presta-janje,
Ležjon etranžer (fr. Legion etrangere) pyretos groznična vatra) med. sredstvo (ili:
„Stranačka legija", trupa osnovana posle lek) protiv groznice.
julske revolucije u Francuskoj (1830) i leksis (grč. lexis) med. popuštanje (ili:
sastavljena od političkih begunaca i pu- prestajanje) bolesti.
stolova svih naroda, pod komandom leksički (grč. lexikon rečnik) rečnički, koji
francuskih oficira; služila je za osiguranje spada u rečnik, koji se tiče rečnika; u obliku
francuskih prekomorskih i koloni j al-nih rečnika, npr. delo.
poseda. lektira (fr. lecture, nlat. lectura) čitanje; štivo,
lezbijka ženska osoba nenormalnih seksualnih knjige ili gradivo koje treba pročitati uopšte
sklonosti, koja se seksualno zadovoljava s ili za izvesno vreme, npr. u jednoj školskoj
drugom ženskom osobom (naziv prema godini, školsko štivo.
grčkom ostrvu Lezbosu, gde je živela lektor (lat. legere čitati, lector) čitalac,
pesnikinja Sapfa, za koju se pričalo da vodi predavač; na univerzitetima: učitelj živih
ljubav sa ženama). jezika, muzike i dr., koji ne mora imati
lezbijski (grč. Lesbos) koji pripada ostrvu akademski stepen; ispravljač, a i ocenjivač,
Lezbosu, koji potiče sa ostrva Lezbosa, u rukopisa u izdavačkim predu-zećima.
Egejskom moru; lezbijska ljubav neprirodno lektorat (nlat. lectoratum) zvanje predavača i
zadovoljavanje spolnog nagona izmeñu dveju učitelja živih jezika na univerzitetu.
žena, po lezbijskoj pesnikinji Sapfi (tribadija). lektrisa (fr. lectrice) čitateljka, prodavačica.
lszginka vrsta kavkaskog narodnog plesa.
lezet (tur. lezzet) slast, užitak. lektulus (lat. lectulus) ned. zavoj za uvezi-vanje
lezija (lat. laesio) prav. ozleda, povreda; vre- u daščice (slomljenih ruku, nogu itd.).
ñanje, uvreda; oštećenje, pričinjavanje štete, lektura (lat.) čitanje i jezičko popravljanje
zakidanje. tekstova.
lezonit v. lesonit. lekhorn (eng. leghorn) v. leghorn.
lezus (lat. laesus) prav. onaj koji je uvreñen, lekcija (lat. lectio) nastava, obučavanje,
pozleñen, oštećen. predavanje, čas nastave; zadatak za učenje;
le
J (RUM- leu) od 1868. novčane jedinica u odlomak iz biblijskih ili drugih crkvenih
Rumuniji = 100 banija. knjiga; grdnja, karanje; očitatilekciju, očitati
lejbel v. label. vakelu, ukoriti, pokarati nekoga.
le(j)lek (tur. leylek) roda, štrk. lekcionarijum (nlat. lectionarium) u katoličkoj
lekaža (nem. lecken curiti, isticati) trg. curenje iz crkvi: zbirka odlomaka iz Biblije koje se
oštećenih sudova, gubitak usled curenja; čitaju na bogosluženju (ako su iz evanñelje =
svota (ili: suma) koja se unosi u obračun na evangelijarijum, ako su iz apostolskih
ime odbijanja od ukup-nog iznosa računa poslanica = epistolarijum, ako su iz oba =
zbog curenja. pleiarijum).
lek-daj (eng. lac-dye) naročita vrsta laka koja
se upotrebljava poglavito za bojenje vune
crvenom bojom.
502 Leonida

lem (nem. Lehm, glina, ilovača) lepak, vezi-vo, srednjovekovnog društvenog ureñenja); up.
kit; ureñaj za lemljenje (najčešće električni). feud.
lema (grč. lemma) fil. pretpostavka, premi-sa, lenta (rus. lenta) široka traka od sjajne
pravilo koje jedna nauka uzajml>uje od druge skupocene tkanine na kojoj se nosi orden
neke nauke u kojoj je ono već dokazano, npr. najviših stepena; obično se nosi ukoso preko
neko pravilo koje fizika uzima od grudi.
matematike; lozinka, geslo, deviza;naslov lentando (ital. lentando) muz. sa otezanjem, sve
članka koji sadrži objašnjenje onoga o čemu sporije i sporije.
se u članku govori; reč u rečniku kojoj se lentante (ital. lentante) muz. v. lentando.
značenje opisuje. lentenscentan (lat. lentenscens) med. koji se
leming (lat. lemmus lemmus) zool. arktička polako razvija, hroničan (za bolesti).
životinja slična poljskom mišu (glodar). lentiginozan (lat. lentiginosus) med. lećaiv, koji
lemiti (nem. Lehm) lepiti lemom. ima po telu pege od sunca.
lemniskata (grč. lemmskos traka, zavoj) geom. lentigo (lat. lentigo) med. pege po koži.
naziv za izvesne zatvorene krive linije koje lentikular (lat. lens sočivo, leće, lenticula-ris
uopšte liče na ~ (brojku 8, osam). sočivast) hirurški nož; u obliku sočiva.
lemozitet (grč. leme, lat. lema) med. krmelji-vost. lentikularan (lat. lens, lenticularis) u obliku
lempira novčana jedinica Hondurasa (= 100 sočiva, sočivast, lećast.
centavosa). lentitis (lat. lens) med. zapaljenje (očnog) sočiva;
lemur zool. vrsta polumajmuna iz fam. Lemu- fakitis.
ridae, kratkih ruku, dugih nogu, glave levto (ital. lento) muz. lagano, otegnuto, sporo,
slične lisičjoj; živi na Madagaskaru i u natenane.
tropskim predelima Afrike i Azije. l sito asai (ital. lento assai) muz. veoma lagano.
lemuri (lat. lemures) pl. mit. kod starih Rimljana: lenjinizam učenje i delanje Vladimira Ili-ča
duše pokojnika, od kojih su dobre duše Uljanova Lenjina (1870—1924) voñe ruske
poštovane kao domaći bogovi (lari), a zle su revolucije, državnika i filozofa, koje je u
tumarale kao noćne aveti. suštini marksizam. Lenjin kaže: „Učenje
lemurije (lat. lemuria) pl. mit. kod starih Marksovo je svemoćno, jer je tačno." Lenjin
Rimljana: svečanosti koje su se slavile o je razvio marksizam u novim uslovima
ponoći 9, 11. i 13. maja radi otklanjanja zlih kapitalizma i klasne borbe proletarijata;
duhova od domova. obnovio je i ostvarivao revolucionarnu
lenger (tur. lenger, ital. Gapsoga, fr. Gapsge, sadržinu marksizma, primenjujući ovaj
grč. ankyra) sidro, kotva. naročito na ruske prilike i boreći se protiv
oportunizma Druge internacionale. Lenjinovo
lengo (fr. lingot) šipka, poluga, slitak (olova, razvijanje marksizma označeno je kao
zlata, srebra i dr.); tip. kvadrat za popunjavanje marksizam epohe imperijalizma i proleterske
praznina. revolucije. Lenjin kaže: „Marksizam
lendler (nem. Landler) omiljeni ples stanovnika pobeñuje već nesumnjivo sve druge
tzv. Laidla, u Gornjoj Austriji, u 3/8 i 3/4 ideologije radničkog pokreta . . . Ideološka
takta. borba revo-lucionarnog marksizma protiv
Lend-lis (eng. Lend-lease acte) Zakon o zajmu i revizio-nizma krajem devetnaestog veka jeste
najmu, donet 1941. u Sjedinjenim Američkim samo uvod u velike revolucionarne borbe
Državama, na osnovu kojega se savez- proletarijata, koji uprkos svima kolebanjima i
ničkim vladama dodeljuje pomoć u materijalu, slabostima malograñanštine korača u susret
brodovima itd. punoj pobedi svoje stvari."
lendlord (eng. landlord) veliki posednik zemlje lenjir (nem. Lineal) poduža daščica za
u Engleskoj, veleposednik, vlastelin. povlačenje pravih linija, vrstar.
lenijencia (lat. lenientia) pl. med. sredstva za lenjo (ital. legno) drvo; kol lenjo (ital. col
uminjivanje (ili: ublažavanje) bolova; legno) muz. drvetom gudala, a ne strukom
omekšavna sredstva, sredstva za omekša- (svirati).
vanje. leone novčana jedinica Sijera Leone = 100 centa.
lenitiv (nlat. lenitivum) med. sredstvo za leonezas (šp. leonesas) trg. vrsta najbolje španske
uminjivanje (ili: ublažavanje) bola; takoñe: v. vune.
palijativ. Leonida (grč. Leonfdas) slavni spartanski kralj
lenitivav (nlat. lenitivus) ublažavan, koji (vladao od 488. pre n. e.) koji je 480. sa 300
ublažava, utolan, koji utoljava, koji umi-RUJe. Spartanaca i oko 6.000 saveznika junački
leno (nem. Lehn) zemlja ili imanje koje su, u branio Termopilski klanac od daleko
sred. veku, vladari darivali svojim za-služnim nadmoćnije persijske vojske, koju je vodio
ratnicima (vazalima, kletveni-cima) uz Kserks, dok nije, izdajstvom Efi-jalta, poginuo
obavezu da im oni budu verni i odani u službi sa svim vojnicima. Na spomeniku, u obliku
(jedan od osnovnih pojmova lava, uklesane su reči:
Leonidi 503 lereza

„Putniče, kad doñeš u Spartu, javi da smo pali lepidolit (grč. lepfs, lithos kamen) min. ljuskasti
pokoravajući se njenim zakonima." liskun ljubičastocrvene boje; li-lalit.
Leonidi (lat. leo, leonis lav) astr. roj meteora koji lepidomelan (grč. lepis, melas crni) min. mineral
se javlja svake godine u prvoj polovini iz grupe crnog liskuna (biotita) sa znatnom
novembra kao da polazi iz sazvežña Lava. količinom gvožña.
leoninski stihovi metr. heksametar i penta-metar lepidoptera (grč. lepis, pteron krilo, pero) pl.
kod kojih se kraj slikuje sa sredinom stiha, zool. leptiri i moljci.
nazvani po jednom srednjovekovnom lepidopteriti (grč. lepis, pteron, lithos kamen)
pesniku koji se zvao Leo. pl. geol. otisci leptira u kamenu.
leoninski ugovor (lat. societas leonina) lepidopterolog (grč. lepis, pteron, logos)
nepravedan ugovor, po kome jedna strana poznavalac leptira, zoolog koji proučava
vuče „lavovski deo", tj. svu korist, a druga leptire i moljce.
malo ili nimalo, poput onoga lava (lat. leo, lepidopterologija (grč. lepis, pteron, logfa) zool.
leonis lav) u poznatoj Ezopovoj basni. nauka o leptirima i moljcima.
leoninsko društvo (lat. societas leonina) društvo, lepidotičan (grč. lepidotos) ljuskav, sa lju-
drugovanje s lavom; v. leoninski ugovor. skama, ljuščav.
leonsko zlato lažno zlato koje se spravlja od lepra (grč. lepos ljuska, lepros ljuskav, krastav,
čistog bakra i cinka, pozlaćeni bakar i cink, gubav, lepra guba) med. guba, prokaza,
nazvano po španskoj varoši Leo-nu; lionsko hronično oboljenje koje izazivaju naročiti,
zlato. tzv. Hanzenovi leprozni bacili.
leonsko srebro lažno srebro, posrebren bakar; lepralgija (grč. lepra guba, algos bol) med. bol
leonsko cveće veštačke cveće od posrebrene mišića koji se pojavljuju pri oboljenju od gube.
ili pozlaćene bakarne žice. leproza (grč. lepra) med. v. lepra.
leontijaza (lat. leon, leontos lav) med. lice slično leprozan (grč. lepra, lat. leprosus) bolestan od
lavovskom usled čvornovitog za-debljanja gube, gubav, prokažen.
kože kod gube i krasta, ili preterane leprozerijum (nlat. leproserium) med. v. le-
razvijenosti viličnih kosti i krsti lica. prozorijum.
leonard (grč. leon lav, pardos panter) zool. leprozorijum (nlat. Ićprosorium) bolnica za
afrički tigar, grabljive životinja iz porodice gubavce.
mačaka, ali se hrani i biljem; živi u Africi, leproidan (grč. lepra, eidos oblik, vid) med.
Persiji i Indiji. sličan gubi, nalik na gubu.
leopon (reč stvorena od leopard i leon lav) lepsis (grč. lepsis uzimanje, hvatanje); pret-
melez lava i ženke leoparda (okoćena dva u postavljanje, pretpostavka; med. napad (neke
jednom japanskom zoološkom vrtu). bolesti).
lepta (grč. leptos tanak, sitan, lepton) staro-
lepeza (tur. elpeza, elpeze) sprava (obično na grčki bakarni novac; novogrčki sitan novac
sklapanje) kojom se žene, mašući njom, = 1/100 drahme.
hlade na vrućini. leptografski (grč. leptos tanak, tanan, sitan,
lepezan zool. golub lepezasta repa. grapho pišem) napisan finim ili sitnim
lepezast koji liči na lepezu. slovima.
lepidantičan (grč. lepis, lepidos krljušt, ljuska, leptomerija (grč. leptos, meros deo) sasto-janje
anthos cvet) bog. koji ima ljuskaste cvetove, od sitnih delova.
sa ljuskastim cvetovima. leptoni (grč. leptos) fiz. najfiniji sastojci
lepidij(um) (grč. lepidion) bat. gronica sa materije; elektroni, atomi, joni i mole-kuli.
ljuščicama. leptonologija (grč. leptos, logia) nauka o
lepido- (grč. lepfs, lepidos) predmetak u leptonima.
složenicama sa značenjem: krljušt, ljuska, leptotriks (grč. leptos, thrix vlas, dlaka) med.
ljuskav, ljuskast. vrsta bakterija kojih ima naročito mnogo u
lepidodan (grč. lepis, eidos oblik, vid) ljuskast, šupljim zubima.
u obliku ljuski; lepidodičan. leptotrihija (grč. leptos, thrix, trichos vlas,
lepidodendron (grč. lepis, dendron drvo) geol. dlaka) fina, tanka kosa; finoća perja.
leptofilan (grč. leptos, phyllon list) bot. tankolist,
vrsta okamenjenih, drvetu sličnih preči-ca sa koji ima tanko lišće.
rompskim lisnim ožiljcima oblika ljuske na leptofonija (grč. leptos, phone glas) tanko-
površini (naročito u karbon-skoj periodi). glasnost, finoća glasa.
lepidodičan (grč. lepis, eidos lik, oblik) v. leptohroa (grč. leptos, chroia koža) tanka i fina
lepidodan. koža.
lepidoza (grč. lepis, eidos) med. ljuskasto osi- leptocefalija (grč. leptos, kephale glava)
panje, krastanje. uskoglavost, jedan oblik dolihocefalije.
čepidoida (grč. lepis, eidos) zool. ljuskasti šav lereza (grč. lereo) benetanje, lud i detinjast
lubanje. govor; naročito: podetinjavanje u dubokoj
starosti.
lerzolit 504 lsucizam

lerzolit min. dubinsko-magmatska stena zr-naste (leukociti) izvanredno umnožavaju, a crvena


strukture, spada u peridotite. smanjuju.
lesija (lat. laesio) prav. v. lezija. lsuketiopija (grč. leukos, Aithiops Etiop-ljanin)
leso (ital. lesso) muz. v. lesto. med. v. albinizam.
lesonit obično: lesonit ploče—presovane ploče leuko- (grč. leukos) predmetak u složenica-ma
od drvenih vlakana i veštačke smole; služe sa značenjem: beo, beli.
za izolaciju zvuka i toplote; imaju primenu i leukoblastičan (grč. leukos, blastos klica,
u izradi montažnih zgrada, stolarije, izdanak) med. koji se tiče stvaranja belih
nameštaja i pregrada; lezonit. krvnih zrnaca.
lesto (ital. lesto) muz. živo, živahno, lako. leukoderma (grč. leukos, ñerma) med. v.
Leta (grč. Lethe) l. mit. boginja noći i svega leukodermija.
skrivenog kod starih Grka, mati Apolona i leukodermija (grč. leukćs, ñerma koža) med. v.
Artemide (kod Rimljana: Latona); astr. asteroid albinizam; takoñe: stalna bela, bespig-
pronañen 1861. god. mentna mesta na koži, dobivaju se od
Leta (grč. LeŠe) 2. nit. reka zaborava u roñenja ili usled bolesti, npr. sifilisa ili
podzemnom svetu iz koje se, po verovanju zapaljenja živaca.
starih Grka, oni što silaze u podzemni svet leukoza v. leukemija.
napiju vode i zaborave sve što su preživeli leukoma (grč. leukoma) med. bela mrlja na
ranije; fig. zaborav, zaborav-nost. rožnjači (oka), kao posledica zapaljenja.
letalan (lat. letalis) smrtan, smrtonosan; egzitus leukomatozan (grč. leukoma) med. koji boluje od
letalis (lat. exitus letalis) smrtonosan ishod. leukome.
letalitet (nlat. letalitas) smrtonosnost, ubi-
tačnost; smrtnost. leukopatija (grč. leukos, pathos bol, bolest)
letargija (grč. lethargia, lethe zaborav) ned. med. bledoća, malokrvnost.
bolesna želja za spavanjem, bolest spavanja, leukopatičan (grč. leukos, pathos) med. bled,
obamrlost, tromost, neosetljivost; fig. nemar, malokrvan.
krajnja nemarnost. leukopenija (grč. leukos, perua siromaštvo,
letargičan (grč. lethargia) bolesno spavljiv, potrebitost) med. smenjivanje broja belih
bolesno pospan, obamro, trom, neosetljiv; krvnih zrnaca.
krajnje nemaran. leukoplakija (grč. leukos, plašiš obrazovanje,
L'eta s'e moa (fr. L'etat c'est moi) Država uobličavanje) med. stvaranje belih, sjajnih,
sam ja (izreka koju pripisuju fr. kralju Luju sedefu sličnih belega na sluzokoži jezika i
XIV radi označavanja njegovog apso- usta, naročito kod pušača; teško se leči i
lutizma). dosta često prelazi u rak.
logera (ital. lettera) pismo; letera di kam-bio leukoplasti (grč. leukos, plasso obrazujem,
(ital. lettera di cambio) trg. menično pismo, tvorim) bog. mala, bezbojna tela oblika lopte
menica. ili elipsoida koja imaju sposobnost da se,
letest novelti (eng. latest novelty) trg. poslednja prema potrebi, pretvaraju u hloro-plaste ili
novost, tj. najnoviji trgovački ar-tikl. hromoplaste.
letifikancia (lat. laetificantia) pl. med. sredstva za leukorea (grč. leukos, geb tečem, curim) med.
okrepljivanje (ili: razvedravanje, belo pranje kod žena.
oživljavanje). leukotom (grč. leukos, terano sečem) med.
letova™ (nem. loten) spajati dva metala hirurški instrumenat kojim se vrši leu-
pomoću naročite smese za lemljenje, le-miti. kotomija.
letr de gros (fr. lettre de grosse) u trgovačkom leukotomija (grč. leukos, temno) med. prese-
pravu: pismo kojim se osigurava brod za canje izvesnih vlakana u beloj moždanoj
slučaj nesreće. supstanciji u cilju lečenja izvesnih duševnih
letr de kreans (fr. lettre de creance) akredi- poremećaja i oboljenja.
tivno pismo; istraživanje. leukofan (grč. leukos, phamo sijam,
letr de repi (fr. lettre de repit) trg. pismo kojim svetlim) min. beo i sjajan mineral; naročito ga
se nekom dužniku odlaže rok plaćanja ima u Norveškoj.
duga. leukofobija (grč. leukos, phobos strah) med. strah
letr de šanž (fr. lettre de change) trg. menično od bele boje.
pismo, menica. leukociti (grč. leukos, kytos šuplje telo, šupalj
leuka (grč. leuke) med. bela tuba. sud) pl. zool. bela krvna zrnca.
leukangitis (grč. leuko beo, angos sud) med. leukocitoza (grč. leukos, kytos šuplje telo, šupalj
zapaljenje limfnih sudova. sud) med. prolazno umnožavanje belih krvnih
leukemija (grč. leukos beo, haima krv) med. zrnaca, za vreme trudnoće, kod
belokrvnost, oboljenje organa koji stvaraju novoroñenčadi, zatim posle velikog gubitka
krv pri kojem se bela krvna zrnca krvi, kod zaraznih bolesti (npr. šarlaha,
sepse, pneumonije i dr.).
leut (ital. leuto, liuto) 1. muz. v. lauta; 2. vrsta
malog ribarskog broda (za bacanje i
izvlačenje mreže).
leucizam (grč. leukos) med. v. albinizam.
leucin 505 libidinist(a)

leucin (grč. leukos, nem. Leuzin) hek. prva tičke slobode: slobodu mišljenja i delanja; 3.
izlovana aminokiselina, sastavni deo mnogih prihvatanje različitih vidova buržoaskog
belančevina. (političkog i ekonomskog) sistema i
leucit (grč. leukos) min. mineral, silikat buržoaske ideologije, kao i pokušaj njihovog
aluminijuma i kalijuma, beličast, vul- infiltriranja u teoriju i praksu socijalizma;
kanskog porekla; naročito važan za dobijanje blagonaklon, pomir-ljiv stav prema
metalnog aluminijuma. neprijateljima, prema neprijateljskoj
leucitis (grč. leukos) ned. zapaljenje beonjače ideologiji, prema negativ-nim pojavama
(oka). uopšte; 4. teorija i praksa neograničene
leceder (nem. Lebzelter) onaj koji pravi razne slobode tržišta; 5. pomirljivost, suvišna
kolače s medom; licitar. popustljivost.
lecitin (grč. lekithos žumance) fiziol. liberalizacija (lat. liber slobodan) proces
karakterističan sastojak mozga, živaca i oslobañanja spoljne trgovine od ograničenja
žumanca, ima ga i u životinjskim i biljnim koja sputavaju njen slobodni razvoj;
organizmima, sadrži fosfora, spada u oslobañanje uvoza od količinskih ograničenja.
lipoide. liberalizirati (fr. liberaliser) praviti što ili
lecitoblast (grč. lekithos, blastos klica, izdanak) koga slobodoumnim, staviti se na
fiznol. žumanačna žlezda. slobodrumne osnove; pokazivati se (ili:
lešina (pere. laše, tur. les, nem. Leiche) mrtvo ponašati) kao slobodouman i napredan čovek.
telo čoveka ili životinje; strvina. liberalistički (lat. liberalis) slobodouman na
li (eng. 1ea) 1. engleska mera za konac= l, 1V2 ili način nezgodan i štetan.
2 /arda. liberalitet (lat. liberalitas) slobodoumno i
li (eng. lee side) 2. kor. strana zaklonjena od plemenito mišljenje, slobodoumnost;
vetra, tj. strana koja je u zavetrini, zave- plemenitost, darežljivost.
trina. liberator (lat. liberator) oslobodilac; leteća
li 3. kineska mera za dužinu (576 t). tvrñava, vrsta velikih aviona bombardera u
liander v. oleander. Sjedinjenim Državama Amerike (U drugom
livade (arap. lubbada, pere. lebad) kratka svetskom ratu).
ženska gornja haljina. liberatoran (lat. liberare osloboditi)
libanomant (grč. Ifbanos tamjan, mantis oslobañajući; prav. liberatorna presuda
prorok) onaj koji proriče (ili: tata) po mirisu presuda kojom se optuženik oslobaña
tamjana. krivice.
libanomangmja (grč. Ifbanos tamjan, manteia liberatorijum (nlat. liberatorium) v. apsolu-
proricanje) proricanje, gatanje po mirisu torijum.
tamjana. liberacija (lat. liberare osloboditi, libera-tio)
libel (lat. libellus) knjižica, mali spis; prav. osloboñenje, puštanje na slobodu; pro-
pismeno, pismena molba, pismena tužba; glašenje za nevinog na sudu.
ismevački spis, pamflet, pask-vila. Libertas (lat. Libertas) mit. boginja slobode kod
libela (lat. libella) l. zal. ravnjača, ravno-mer, starih Rimljana.
vodena vaga u kojoj se, iznad tečnosti (etra), u liberte (fr. liberte) sloboda; liberte, egali-te,
jednoj blago savijenoj cevi nalazi mehur fraternite(fr. Liberte, egalitš, frater-nite)
vazduha (služi za iznalaženje vo-doravnog čuvena lozinka francuske revolucije, koju je
položaja); vaservaga; 2. zool. vi-linski konjic, izneo juna 1793. Klub Cordeliers; ona je bila i
insekat lepe boje sa četiri mrežaste krilca; 3. zvanično geslo Druge republike (1848—
vrsta ukosnice. 1852).
libelant (nlat. libellans) pisac ismevačkih spisa, libertina (lat. libertinus) dubrovački srebrni
paskvila, pamfleta. novac iz HUŠ v.
libelirati (lat. libella) l. ispitivati i iznalaziti libertinizam (nlat. libertinismus) težnja (ili:
vodoravan položaj pomoću ravnjače; up. žudnja) za slobodom, slobodnjaštvo; učenje o
libela. slobodi.
libelirati (lat. libellus) 2. prav. podneti (ili: liberticid (nlat. liberticidus) onaj koji ubija
podnositi) pismenu molbu ili tužbu. slobodu, ubica slobode, tj. onaj koji ruši ili
libelist(a) (lat. libellus) v. libelant. ukida slobodu.
liberal (lat. liberalis) čovek slobodouman i
napredak; član liberalne stranke. liberum arbitrijum (lat. liberum arbitrium) fil.
liberalan (lat. liberalis) slobodouman, koji nema slobodna volja, sloboda volje, sloboda
predrasuda, napredan, slobodnjački; plemenit, opredeljivanja.
blagorodan, blag, dobroćudan; podatljiv, liberum isto (lat. liberum veto) pravo
darežljiv; supr. konzervativac. slobodnog odricanja ili uskraćivanja, do
liberalizam (lat. liberalis slobodan) 1. prvobitno: 1791. zakonsko pravo svakog člana poljske
slobodoumlje, slobodarstvo; 2. buržoaski skupštine da, glasanjem protiv, osujeti
politički i ideološki pravac koji se u doba donošenje neke odluke.
feudalizma borio za poli- libidinist(a) (lat. libido požuda) slado-strasnik,
pohotljivac, razvratnik.
libidinozan 506

libidinozan (lat. libidinosus) sladostrasan, visine lukom (p ); tip. spa j anje dvaju slova (npr.
pohotljiv, čulan, razvratan. se); med. podvezivanje vena, podveza za vene;
libido (lat. libido požuda) seksualna strast, zavoj, omot knjige.
sladostrašće, povećan spolni nagon, po- ligacija (lat. ligatio) med. hirurški zavoj.
hotljivost, pohota; psih. psihička energija, tj. ligel tender (eng. legal tender) fin. primanje od
intenzitet psihičkog procesa, njegova strane engleskih državnih blagajni novčanica
psihološke vrednost (Jung). koje izdaju pojedine banke u Engleskoj, pošto
libitum (lat. libitum) volja, nahoñenje, se te novčanice prethodno proglase valjanim
dopadanje, ćef; ad libitum (lat. ad libitum) ili sredstvom plaćanja.
pro libito (lat. pro libito) po volji, po ligeštul (nem. Liegestuhl) stolica (bašten-ska) za
nahoñenju, npr. pevati; lubitum. ležanje i odmaranje; šezlong.
libra (lat. libra vaga) mera za težinu. ligirati (lat. ligare) u mačevanju: izvesti ligadu;
libracija (lat. libratio) astr. prividno kolebanje ligirati metale v. legirati 2.
Meseca usled njegovog nejednakog kretanja ligist(a) (šp., ital. liga) član lige, saveznik.
eliptičnom putanjom čija je ravan nagnuta za ligmus (grč. lygmos štucanje) med. grčevito
5° prema eklipticip usled nagnutosti njegove štucanje.
ose za l'Aj" prema upravnoj na ravan l i šin (lat. lignum drvo) drvena materija.
ekliptike; to je uzrok što možemo, umesto lignit (lat. lignum) vrsta mrkoga uglja na kojem
polovine, posmatrati gotovo 6Lo Mesečeve se vide tragovi porekla od drveta.
površine. lignozan (lat. lignosus) drvenast, sličan drvetu,
libretist(a) (ital. librettista) pisac teksta za kao drvo.
operu, pesnik libreta. lignozitet (nlat. lignositas) drvenastost, sličnost
libreto (ital. libretto) knjižica, naročito sa drvetu.
tekstom opere ili operete; reči opere. lignolit (lat. lignum drvo, grč. lithos kamen) v.
live (fr. livet) poslednji po redu igrač u bili j ksilolit.
zru. lignoston (lat. lignositas) kameno drvo; dobiva se
lividan (lat. lividus) olovne boje, modar, vrućim presovanjem drvenih gredica,
modrikast, boje kao zemlja; fig. zavidan, prethodno impregnisanih nekim
zloban, pakostan. hemikalijama; služi kao zamena
lividitet (nlat. lividitas) olovna boja, modrina; egzotičnih vrsta tvrdog drveta za izradu
fig. zavist, pakost. mašinskih delova u tekstilnoj industriji,
livor (lat. livor) med. modrica. podmetača za železničke šine i dr.
livra (fr. livre) funta; = livra sterlinga;^. sterling. lignum (lat. lignum) drvo.
livrezon (fr. livraison, lat. liberatio) trg. lid (nem. Lied) muz. solo-pesma uz klavirsku
isporuka, predavanje, predaja (robe). pratnju, naročito u doba romantizma.
livreja (fr. livree, ital. livrea, uni. librea) lider (eng. lead, leader) upravnik, voña,
prvobitno: ogrtač i dr. koje je fr. kralj, o prvak; lider stranke voña (ili: prvak) stranke;
naročito svečanim prilikama, davao svojim liding artikl (eng. leading artic-1e) u
stegonošama i gardistima; docnije: novinama: uvodni članak, uvodnik.
jednoobrazno odelo koje nosi posluga i vratar lidijski kamen (lat. lydius lapis) min. v. lidit.
u jednoj otmeno j kući, dvoru itd., služiteljska
uniforma. lidit (lat. lydius sc. lapis) min. ftanit sa mnogo
lig (eng. league) engleska mera za dužinu: na ugljena, služi za ispitivanje čistoće zlata u
suvu = 4,827 km, na moru = 5,565 km. zlatnim predmetima.
liga (šp., ital. liga, fr. ligue) savez, društvo, lido (ital. lido, lat. litus morska obala, žalo)
udruženje, zajednica; savez vladalaca ili obala; peščani sprudovi iznad morske
država; Liga naroda Društvo naroda, površine, obično dugački i uzani, često u
nekadašnje udruženje država osnovano posle obliku ostrvskog lanca; naročito: obala jako
prvog svetskog rata radi rešavanja utvrñenog ostrva Malamoko, koji deli
mećunarodnih sporova mirnim putem, sa lagune Venecije od Jadranskog mora.
sedištem u Ženevi. liza (grč. lysis drešenje) razrešenje, otkup,
ligada (fr. ligade) mač. izvijanje ili izbi-janje osloboñenje; med. postepeno kretanje nabolje
protivniku mača iz ruke jednim kružnim jedne bolesti, naročito groznice (supr. kriza).
pljoštimičnim pokretom mača. lizeza (fr. liseuse) čitačica; ženska gornja
ligament (lat. ligamentom) alat. žiličasta haljina koja se oblači pri čitanju; belega od
tvorevina pomoću koje se većina delova kartona, značka, obično u obliku nožića, za
kostura drži u vezi, veza, žila; tip. dvostruka označavanje strane u knjizi na kojoj se stalo
slova, slivena slova, npr. oz. u čitanju; sto za čitanje.
litar (od fr. Iop lav i tigar) melez lava i tigrice, lizin hem. aminokiselina C6Hi4N2C>3, sasto-jak
odnosno tigra i lavice; lagar. mnogih belančevina, bitan sastavni deo
ligato (ital. ligato) muz. vezano, spojeno, sli-veno; ishrane.
legato.
l i ga tu ra (lat. ligatura) muz. spajanje dveju nota
iste visine ili više nota nejednake
507 Liliput

lizini hem. materije u krznom serumu koje likvidacija (nlat. liquidatio) trg. obračunavanje,
rastvaraju bakterije ili eritrocite. prečišćavanje, raščišćavanje, ra-sprodavanje,
lizne (grč. lysis) v. liza. rasprodaja; obračunavanje troškova;
lizol (grč. lysis rastvaranje, lat. oleum ulje) hem. napuštanje i prestanak neke radnje ili posla i
veoma jako dezinfekciono i antisep-tično sve što je s tim u vezi; plaćanje dugova;
sredstvo, dobija se mešanjem krezo-la sa likvidacioni odbor odbor kome je zadatak
ricinusnim ili lanenim uljem, otrovno. konačno raščišćavanje stvari jedne radnje,
lizoform (grč. lysis rastvaranje, lat. forma trgovačkog preduzeća, banke, ustanove itd.;
oblik) hem. dezinfekciono sredstvo, složene likvidacioni termin rok koji sud odredi
od formaldehida i sapuna. poverioci-ma za podnošenje prijava njihovih
lijas (eng. lias, fr. liais) kol. donji slojevi jurske potraživanja.
formacije koji se sastoje od plavog glinovitog likvide (lat. liquidae sc. litterae) pl. gram. tekući
krečnjaka. glasovi, suglasnici l, r, lj; supr. mute.
lijen (lat. Iep) anat. slezina. likvidirati (nlat. liquidare) trg. prečistiti, srediti,
lijevalan (nlat. lienalis) zool. slezinski, koji se tiče raspraviti; meñusobne potraživanja
slezine. obračunati; obustaviti plaćanja; postepeno
lijenterija (grč. leios gladak; podjednako tečan, napustiti neki posao rasproda-jom robe,
bez grumuljica, enteron crevo) med. jak raspusti™ neko trgovačke društvo,
proliv, srdobolja. postepeno ugasiti neku trgovačku kuću ili
lijerica (grč. lyra) gudački narodni instrumenat u posao; izvesti obračun troškova koje treba
upotrebi na Primorju, grañen iz jednog platiti, izvršiti konačno obračunavanje,
komada; ima tri žice preko kojih se vuče obračunati; raspro-davati; smaći, ukloniti.
primitivnim gudalom; služi za pratnju igre, likviditet (lat. liquiditas) tečnost, tečno stanje;
plesa. trg. odnos sredstava kojima raspolaže neko
likaitropija (grč. lykos vuk, anthropos čovek) trgovačke preduzeće prema obavezama
med. vrsta ludila koja se sastoji u tome što kojima uskoro dolazi rok plaćanja.
bolesnik uobrazi da se pretvorio ili da se likvidnost (lat. liquiditas) v. likviditet.
može pretvoriti u vuka (bolest koje je likvidum (lat. liquidum) nešto tečno, tečnost;
naročito mnogo bilo u starom i srednjem trg. jasno dokazano istraživanje, jasno
veku). dokazan dug.
likvacija (lat. liquatio) utečnjavanje, uteč- likvor (lat. liquor) tečnost; alkohol, špiritus;
njenje; topljenje, rastapanje, izdvajanje med. rastvor nekog čvrstog tela koje se daje u
metala topljenjem. kapljicama; naročito: kičmena tečnost koja
se nalazi pod mrežastom opnom, a postaje
likventan (lat. liquens) tečan; fig. jasan, lučenjem u mozgu.
razumljiv. liker (fr. liqueur) fina rakija sa dodatkom
likvescencija (nlat. liquescentia) utečnjavanje, šećera, biljnog ekstrakta, eteričnih ulja,
topljenje, pretvaranje u tečnost. voćnih esencija itd.
likvescirati (lat. liquescere) utečnjavati se, likoreksija (grč. lykos vuk, orexis žudnja,
pretvarati se u tečnost, topiti se. prohtev) med. osećanje strašne gladi.
likvefakcija (nlat. liquefactio) utečnjavanje, liksivijacija (nlat. lixiviatio, lat. lixivia lug,
utečnjenje; utečnjenost; topljenje, rastapanje, ceñ) iskuvavanje u ceñu, luženje.
pretvaranje čvrstih tela u tečna. liksija (lat. lixivia) lug, ceñ.
likvidan (lat. liquidus tečan); trg. jasan* čist, liktori (lat. lictores) pl. sluge i pratioci najviših
pravilan, izvestan, pouzdan; lik-vidna državnih činovnika kod starih Rimljana
sredstva u trg. bilansu: ona aktiva koja se brzo (diktatora, konzula i pretora); oni su nosili
i bez većih napora i teškoća može upotrebiti pred svojim gospodarima snopove pruća
kao sredstvo plaćanja, ili pretvoriti u (fasces), iz čije je sredine strčale sekira, kao
sredstvo za plaćanje, npr. gotov novac, znak sudske vlasti; inače su bili u svemu
istraživanje kod banke, dobre menice, sigurna slepi izvršioci volje svojih gospodara.
potraživanja i dr. lila (fr. lilas, šp., eng. Šas, tur. leilak) bog.
likvidant (nlat. liquidans) poverilac koji putem jorgovan, ljiljak; boja jorgovana, boja ljiljka,
suda opominje dužnika i traži isplatu svog tj. otvorena plavo-rumenkasta boja.
potraživanja. lilacin (fr. lilas) hem. gorka materija koja se
likvidat (nlat. liquidatus) tuženi dužnik, dužnik dobiva od listova i lisnih pupoljaka
od koga poverilac preko suda traži vraćanje jorgovana.
duga. lilija (lat. lilium, grč. leipion) bog. ljiljan.
likvidator (nlat. liquidator) lice koje vrši lilijacee (nlat. IIaseae) pl. bog. ljiljani.
obračunavanje i raščišćavanje računa, Liliput izmišljena zemlja čiji su stanovnici
predstavnik ili zastupnik mase, obraču- (Liliputanci) veliki koliko palac
navalac, raspravnik.
likvidatura (lat. liquidare, nem. Liquidatur)
kancelarija, odeljenje uz blagajnu koje
likvidira račune.
Liliputanac 508 limfa

(u Sviftovim „Guliverovim putovanjima"). ted kompani — limited company); kao


Liliputanac stanovnik zemlje Liliput, visok kao skraćenica: Itd. ili ld.
palac; fig. čovek duševno ili telesne mali i limitiran (lat. limes granica, limitatus)
zakržljao; fig. protivnik koji je za preziranje. ograničen, utvrñen, tačno odreñen.
lim (ital. lamina) tanka ploča gvožña; pleh. limitirati (lat. limitare, eng. to limit) ograničiti,
lima (grč. lelmma) l. muz. veoma mala pauza, ograničava™, omeñiti, omeñava-ti; tačno
počivka, interval. odrediti, propisati cenu ili kurs nekoj robi,
lima (ital. lima) 2. turpija, rašpa. naročito hartijama od vrednosti.
limakografija (grč. leimax, lat. limax puž golać, limito (ital. limito) trg. v. limitum.
graphia) zool. opisivanje puževa. limit(um) (lat. limes, limitis granica, meña) trg.
limakologija (grč. lefmax puž golać, logia) zool. najviša i najniža utvrñena cena, granica kursa;
nauka o puževima. granica kredita koji jedan trgovac daje
liman (rus., tur., grč. limen luka, zaliv) drugom.
močvaran zaliv ili morski rukavac u Rusiji, limnade (grč. limne jezero, ribnjak) pl. mit.
naročito ušće reke koje je proši-reno u jezerkinje vile, vodene nimfe.
prostran morski rukavac. limnigraf (grč. limne jezero, grapho) v.
limanhija (grč. limos glad, ancho davim, limnograf.
mučim) skapavanje od gladi, smrt od gladi. limnimetar (grč. limne, metron mera) sprava
limatura (nlat. limatura) opiljci, ostrušci, koja automatski obeležava promene nivoa
strugotina od turpijanja. vode u jezerima.
limacee (lat. limax puž golać, limaceae) pl. zool. limnobiologija (grč. limne stajaća voda, ribnjak,
puževi. jezero, bios život, logos govor, reč) grana
limburgit (po gradu Limburgu u Belgiji) mm. biologije koja proučava živa bića i njihov
vrsta magmatske, vulkanske stene; očvrsla na život u kopnenim, uglavnom slatkim,
površini; sadrži veću količinu al-kalija. vodama.
limbus (lat. limbus) ivica, rub, porub na limnograf (grč. limne, grapho pišem) na-prava
haljinama; na instrumentima za merenje koja automatski beleži vodostanje;
uglova: ivica kruga podeljena na stepene, limnografska krivulja linija koja pokazuje
minute; po učenju rimokat. crkve: limbus promene u kretanju vodostanja.
infantum (lat. limbus infantum) odvojeno limnolog (grč. limne, logos reč, govor) naučnik
mesto pored pakla u kome borave deca koja koji se bavi proučavanjem kopnenih voda
su umrla nekrštena, sve dok se ne očiste od (reka, jezera).
naslednog greha i time postanu sposobna da limnologija (grč. limne, logia) nauka koja
uñu u raj; limbuspatrum(lat. limbus patrum) proučava sve što je u vezi sa jezerima i
slično predvorje pakla u kome su boravili slatkim vodama uopšte, deo hidrogra-fije.
sveti i bogougodni ljudi Starog zaveta, dok ih limoza (grč. limos glad) med. bolesno osećanje
nije Hristos odatle oslobodio svojim gladi, neodoljiv prohtev za jelom.
pobedničkim silaskom u podzemni svet. limoktonija (grč. limoktonia) ubijanje glañu,
smrt od gladi.
limenereutika (grč. limen luka, zaliv; limonin (ital. limone, fr. limon, eng. lemon,
pribežište, egeipab istražujem, težim za) arap. laimun) hem. gorka materija koju sadrže
nauka o moreplovstvu, naročito o limunove semenke.
upravljanju brodom, o krmarenju. limonit (grč. leimon luka, livada, navodnje-
limes (lat. limes) l. granica; granica nekadašnje na ravnica) min. veoma važna ruda gvožña;
rimske države; 2. mat. naziv za graničnu oksid gvožña sa vodom, prvobitni oblik
vrednost funkcije. gvozdene rude iz vodenog rastvora; boje je
limit (lat. limes, fr. limite) trg. v. limitum. žute ili mrke, često izmešan sa glinom,
limitativan (nlat. limitativus) ograničavan, koji gradi žutu prašnjavu masu (žuta okra),
ograničava, ograničavajući; limitativan sud koja se upotrebljava za boju. ,-
log. sud koji je po svom obliku potvrdan, ali limoterapija (grč. limos -glad, therapeuo lečim)
sadrži negativan predikat (S je non-R), npr.: med. lečenje pomoću gladovanja.
Duša je besmrtna. limpidan (lat. limpidus) bistar, jasan, providan.
limitacija (lat. limitatio) ograničavanje, limuzina (fr. limousine) vrsta zatvorenih kola,
ograničenje; odreñen rok, propisan rok. naročito zatvorenih automobila (naziv po
limited (eng. to limit ograničiti, limited) francuskoj provinciji Limu-zen).
ograničen, tačno utvrñen, odreñen; kao limunade (fr. limonade, ital. limonata) piće za
sastavni deo naslova akcionarskih društava u osvežavanje od limunova soka, šećera i
Engleskoj, znači: da članovi toga društva vode.
jamče za dugove društva samo u visini iznosa limfa (lat. lympha ili limpha voda) fiziol.
kapitala koji su uložili, društvo sa belančevinasta, bezbojna ili pomalo žućkasta
ograničenim jamstvom (limi- tečnost koju grade krvna plazma i
limfadenitis 509 linearifolan

bela krvna zrnca i koja obliva tkiva i ćelije u zadatak da činjenice koje je prikupila
organizmu, bela krv; bog. vodenast sok u filologija svestrano analizira, utvrdi njihove
biljkama. veze i uzroke, i da tako otkrije i utvrdi opštu
limfadenitis (lat. lympha, grč. aden žlezda) zakonitost u životu i razvitku jezika.
med. zapaljenje limfnih žlezda. lingvistički (fr. linguistique) koji se tiče nauke o
limfadenom (lat. lympha, grč. aden) med. otok jeziku, koji pripada nauci o jeziku.
limfnih žlezda. lingviforman (lat. lingua jezik, forma oblik)
limfangiom (lat. lympha, grč. angeion sud) med. jezičast, u obliku jezika.
otok koji se obrazovao iz proširenih limfnih lingvičan (lat. lingua jezik) jezički, govor-ni, koji
sudova. se tiče govora, koji je u vezi s govorom.
limfangitis (lat. lyrapha, grč. angeion) med. lingijada (po imenu osnivača švedske gimnastike
zapaljenje limfnih sudova. P. H. Lingu) sp. slet švedske gimnastike
limfatičan (lat. lymphaticus) fiziol. v. limfni; (prva lingijada održana je 1939, a druga, i
limfatičan temperamenat v. flegmatik. poslednja, 1949).
limfni (lat. lymphaticus) fiziol. koji se tiče lingula (lat. lingula) mali jezik, jezičak; zool.
limfe, koji pripada limfi; limfni sistem sistem školjka iz reda brahiopoda.
limfnih sudova koji se nalaze u svima linea (lat. linea) v. linija; a linea ili alinea
organima čovečjeg tela a kojima je cilj da (lat. a linea) spreda, iz početka, iznova;
tkivnu tečnost, koja je izvan krvnih sudova, odeljak, odsek, pasus, nov red.
skuplja i ponovo dovodi u krv, od koje je i linea alba (lat. linea alba) zool. bela linija, traka
postala; limfni sudovi tanke, venama slične žila u sredini trbuha, gde su mišići
cevčice. meñusobno srasli.
limfo- (lat. lympha ili limpha) predmetak u linea ascendens (lat. linea ascendens) prav. linija
složenicama sa značenjem: voda, tj. bela krv; srodstva koja se penje, uzlazna linija
v. limfa. (roditelji, dedovi, pradedovi itd.).
limfoza (lat. lympha) fiziol. obrazovanje (ili: linea descendens (lat. linea descendens) prav.
stvaranje) limfe u limfnim sudovima. linija srodstva koja ide naniže, silazna linija
limfoidan (lat. lympha, grč. eidos oblik, vid) (deca, unuci, praunuci itd.).
fiziol. sličan limfi; limfoidno tkivo tkivo linea inferior (lat. linea inferior) v. linea
slično tkivu limfnih žlezda. descendens.
limfom (lat. lympha, grč. nastavak -oma kao u lineal (lat. linea lanena nit; crta) lenjir, ravnalo.
reči karcinom) med. v. limfadenom. linealan (lat. linealis) crtast, koji ima oblik
limfopenija (lat. lympha, grč. penia siromaštvo) crte ili linije, koji se kreće u pravoj liniji;
med. smanjeni broj limfocita u perifernoj krvi. linealni sistem prav. odreñivanje nasledstva
limfosarkom (lat. lympha, grč. sarkoma izraštaj po najbližoj liniji srodstva (supr. gradualni
mesa) med. maligni (zloćudni) izraštaj koji sistem); lineal-no-gradualni sistem
nastaje u limfnom tkivu iz atipičnih odreñivanje nasledstva po najbližem stepenu
limfocita. najbliže linije.
limfotok (lat. circulatio lymphae) fiziol. linea lateralis (lat. linea lateralis) zool. bočna
opticanje limfne tečnosti telom. linija u riba, tj. sa svake strane tela po jedna
limfotomija (lat. lympha, grč. tome sečenje, linija kojom teče naročito čulo.
rezanje) med. operacija limfnih sudova. linea medija (lat. linea media) znat. srednja linija
limfociti (lat. lympha, grč. kytos šuplje telo, tela.
bokast sud) fiziol. mala bela krvna zrnca, lineamenti (lat. lineamenta) pl. crte, potezi, crte
limfne ćelije. lica; crte na ruci, na dlanu.
limfocitoza (lat. lympha, grč. kytos) med. bolesno linearan (lat. linearis) crtast, koji ima oblik
namnožavanje limfocita u krvi. linije ili crte; linearna jednači-na mat.
linament (lat. linum lan, linamentum iš- jednačina čija je nepoznata, odnosno
čimkano platno) šarpija. nepoznate, na prvom stepenu; linearna taktika
lingvalan (lat. lingualis) jezični, koji se tiče voj. način borbe sa rasporedom trupa u dugim
jezika, koji pripada jeziku. linijama; linearni crte}« crtež izrañen u
lingvafon (lat. lingua jezik, phone glas) serija linijama, tj. skida, nacrt, kotura.
gramofonskih ploča na koje je snimljen lineariboličan (lat. linearis, grč. bolos gruda
potpuni tečaj (kurs) za učenje nekog stranog zemlje) bog. koji ima režnjeve u obliku linija.
jezika (kod nas se često čuje pogrešan oblik linearifolan (lat. linearis, folium list) bog. koji
lingafon). ima listove u obliku linija, sa crtolikim
lingvist(a) (lat. lingua, fr. linguiste) jezi-čar, lišćem.
znalac jezika, onaj koji se bavi prou-
čavanjem jezika.
lingvistika (fr. linguistique) nauka o jeziku,
nauka analitičkog karaktera kojoj je
linea superior 510

linea superior (lat. linea superior) v. linea linotip (eng. linotype) tip. mašina-slagači-ca koja
ascendens. odmah lije cele redove; up. mono-tip.
linea facijalis (lat. linea facialis) znat linija lica. lint (eng. lint) raščijani lan, kučina, šar-pija;
lineta (fr. lunette) dogled; staklo za uveli- flanelasta tkanina od pamuka za
čavanje; naočnjaci, zazirci (kod konja); fort. medikamentozne preparate (karbol-lint,
malo istaknuto utvrñenje ispred ro-vova u borlint itd.).
obliku polumeseca; vrh. polukruž-no pol>e linurgija (grč. linurgia) izrañivanje platna,
na zidu, iznad prozora, vrata i dr., često tkanje platna, platnarstvo.
ukrašeno šarama i slikama u boji; prozorče, linč (eng. lynch) samovlasno vršenje narodne
otvor na svodu u obliku polumeseca; osvete ili narodnog kažnjavanja nad
polukružna slika iznad kakve veće slike (na omrznutim osobama koje bi, po shvatanju
oltaru). gomile, zakoniti sud osudio na suviše blagu
linija (lat. linea) crta, potez, pravac, niz, red, kaznu; ovakvo suñenje, naročito odo-maćeno
nit; mat. idealno prostiranje u dužinu, bez u Sev. Americi, gomila vrši obično
debljine i širine; u genealogiji i nauci o neposredno posle izvršenog kri-vičnog dela,
nasledstvu: niz sredstava koji potiče od vešanjem, kamenovanjem ili premlaćivanjem
jednog zajedničkog praoca ili osnivača (naziv napravljen po Džo-nu Linču, farmeru
porodice (prava, pobočna, uzlaz-na, silazna koji je živeo krajem XVI veka u Virdžiniji, i
linija); voj. taktički raspored trupa u koji je od svojih sugrañana bio dobio
dugačkom frontu i sa malom dubinom; neograničenu vlast da nemilosrdno kažnjava
stajaća vojska (sem garde); fig. pravac i načela odbegle robove, razbojnike, lopove i dr.);
kojih se čovek pridržava u životu (on je ostao narodno suñenje, sud gomile.
na staroj liniji, tj. ostao je veran svojim linčovati (eng. lynch) izvršiti nad nekim linč,
načelima); takvo shvatanje nije na liniji nije premlatiti krivca bez suñenja i na licu mesta.
u skladu sa načelima, npr. stranke. liofilizacija (grč. 1ub rastvaram, razre-šujem,
phflos prijatelj) hen. proces kojim se u
linijski (lat. linea) koji se odnosi na liniju, koji naročitim aparatima izoluje neka supstancija
pripada liniji; linijski brodovi brodovi koji se iz rastvora njegovim zamrza-vanjem i
upotrebljavaju u jednoj borbenoj liniji, veliki isparavanjem pod vakuumom.
oklopni brodovi sa 50 do 110 topova; linijska liparija (grč. liparos mastan) med. gojaznost,
perspektiva pravilno skraćivanje linije i debljina.
skice predmeta, koje treba nacrta™, po liparit (po ostrvu Lipari u Tirenskom moru)
zakonima perspektive; linijski sistem iu3. pet min. vrsta vulkanska stene, po glavnim
paralelnih linija na kojima se pišu note. sastojcima slična granitu.
liniment (lat. linimentum) gustotečna mešavina lipemija (grč. lipa masnoća, ulje, hafma krv)
za mazanje i trljanje sastavljena od masnih med. umnožavanje inače veoma male
ulja ili sapuna. sadržine masti u krvi, kod teških slučajeva
linin v. ahromatin. šećerne bolesti i hroničnog alkoho-lizma.
linkejoskop (grč. Lynkeus jedan od argonauta lipidi (grč. lipos mast, eidos vid, oblik) hen.
čuven sa svoga oštrog vida, skopeo supstancije slične mastima koje se ra-
posmatram) Opt. fotografski objektiv koji daje stvaraju u organskim rastvaračima — etru,
perspektivno tačne slike; aplanat. hloroformu, benzolu i dr., a nera-stvorljive
linkrusta (lat. linum lan, crusta kora) vrsta su u vodi.
linoleuma od koga se prave veštačke kožne linil (grč. Ifpos masnoća) heč. materijal čiji oksid
tapete. stvara bazu masnih ulja.
links (grč. Guph) zool. ris. lipicaneri (nem. Lippizaner) pl. vrsta puno-
linoksin (lat. linum lan) elastična masa koja se krvnih arapskih konja, tamnozelene, gotovo
dobiva oksidacijom lanenog ulja; služi kao crne boje, koja sa starošću prelazi u belu,
osnova za proizvodnju linoleuma. nazvanih po ergeli Lipica, blizu Sežane.
linoleum (lat. linum lan, oleum ulje) materija za lipoidi (grč. Hpos mast, eidos vid, oblik) hem.
pokrivanje podova i oblaganje zidova: smesa jedinjenja slična mastima koja se, za razliku
od firnajsa lanenog ulja i 50% smole od masti, ne mogu pretvarati u sapun.
(kolofonija) rastopi se i pomeša sa praškom lipoliza (grč. lipos mast, 1ub rastvaram) fiziol.
od pluta (zapušača) i mineralnih boja, pa se rastvaranje hranljivih masti u masne kiseline i
onda ta masa stavi na čvrstu tkaninu od jute. sapun u toku želudačnog varenja, pod
linon (lat. linum, fr. linon) veoma fino laneno uticajem žuči i gušteračnog soka.
ili pamučno platno od najfinijeg konca, fini lipom (grč. lipos mast i nastavak -oma) med.
batist. tumor koji obrazuju masna tkiva.
linonpl (fr. linomple) v. linon.
lipomatoza 511 literat

lipomatoza (grč. Upos mast i nastavak - lisa (grč. lyssa) med. bes, besnilo, naročito: pasje
osis) ned. nagomilavanje masti u tkivima. besnilo; mehurić, otok ispod jezika kod
lipotimija (grč. lype jad, tuga, thymos duh, duša, besnih pasa.
lipothymia) seta, žalost, tuga, neveselost. lisans (fr. licence) univerzitetski stepen u
lipsava (grč. leipo, lefpsanon) ostatak, svetinja, Francuskoj, diplomski ispit.
svete mošti, relikvija. lisansje (fr. licencie) onaj koji je položio lisans,
lipsanografija (grč. leipsanon ostatak, diplomirani student univerziteta u
preostatak, grapho pišem) opisivanje Francuskoj.
relikvija. lisodegma (grč. lyssa besnilo, degma ujed)
lipsanoteka (grč. leipsanon, theke pričuvi-šte, med. ujed besnog psa.
sanduk) mesto gde stoje relikvije. lisodepius (grč. lyssa, degma) v. lisodegma.
liptauer (nem. Liptauer) vrsta finog ovčijeg sira lista (fr. liste, ital., tl., nlat. lista) spisak,
koji se izrañuje u Liptovu, u Slovač-koj. popis.
liptopedion (grč. lithos kamen, pafs dete) med. lister (nem. Lister) vrsta lake sjajne tkanine (za
uginuli zametak koji se u materici ili trbušnoj letnja odela).
duplji (u slučaju vanmateričnog začeća) l'isteso tempo (ital. l'istesso tempo) muz. ista mera
pretvorio u kamen. za vreme (kada se u nekom muzičkom
lipurija (grč. lipos mast, ureo mokrim) ned. komadu takt menja, ali i dalje ostaje isto
lučenje masti putem mokraće kod nepri- kretanje).
rodnog spoja mokraćnih kanala sa limf-nim listrin (fr. lustrine) pečeni štirak, koji se
sudovima. upotrebljava za apretiranje tkanine, da bi im
liphaber (nem. Liebhaber) ljubavnik, dragan; se dao sjaj.
ljubitelj, prijatelj čega, amater. litagoga (grč. lithos kamen, ago teram) pl. ked.
Lir (eng. Lear) mitski kralj Britanije, junak sredstva koja pomažu izbacivanju kamena,
istoimene Šekspirove tragedije; fig. simvol litanije (grč. litaneia moljenje, preklinjanje)
nesrećnog i teško razočaranog oca. molitva koja se peva u slučaju nužde,
lira (lat. libra, ital. lira) l. novčane jedinica u molepstvije; crkvena žalopojke, tužba-lica;
Italiji od 100 čentezima. fig. nagvaždanje, dugo i dosadno ponavljanje,
lira (grč. lyra) 2. najstariji muzički instrumenat gnjavljenje.
kod starih Grka, sličan kita-ri, no sa dubljim i litantraks (grč. lithos kamen, anthrax ugalj) pl.
punijim glasom, najpre sa 4 žice, a posle sa 7 okamenjene biljke u kamenom uglju.
žica; fig. simvol lirskog pesništva, pesništvo. litantraciti (grč. lithos, anthrax) pl. kameni ugalj.
Lira (grč. Lyra) astr. sazvežñe na Severnom nebu, litar v. litra.
sa zvezdom prve veličine Bega. litargirum (grč. lithos, argyros srebro) ok-sid
liridi (Lyridi) noćni meteorski roj sa radi- olova (PbO) koji se dobiva izlaganjem
jantomu sazvežñu Lire, otuda i naziv. rastopljenog olova vazdupšoj struji.
lirizam (grč. lyra, fr. lirisme) oduševljenje,
zanos, toplina; lirski jezik; lirsko litera (lat. littera, sskr. likh) slovo; ad literam
raspoloženje; pesnički stil. (lat. ad litteram) doslovno, bukvalno; in
lirik (grč. lyrikos) pisac lirskih, naročito literam (lat. in litteram) azbuč-nim redom, po
ljubavnih pesama. azbučnom redu.
lirika (grč. lyra, lyrike) poet. pesnička vrsta koja literalan (nlat. litteralis) doslovan, bukva-lan,
rečima izražava osećanje pesnika; može biti: od reči do reči; literalni kontrakt ugovor kod
lirika svečanog i zanosnog raspoloženja koga izdavalac ugovora već samim
(himna, oda, ditiramb), lirika čistog osećanja pismenom postaje obavezan; lite-ralna metoda
(osećajna, naročito ljubavna pesma), misaona metoda sricanja u nastavi čitanja (za razliku
i posmatračka, refleksivna lirika (elegija). od tzv. „glavne metode").
lirist(a) (grč. lyra) svirač u liru. literalizam (lat. littera slovo) doslovnost,
liričar (grč. lyrikos) poet. v. lirik. bukvalnost, zanemarivanje duha i duhovnog
lirod (grč. lyrodos) pevač uz liru. rada zbog krutog i slepog pridrža-vanja
lirodan (grč. Guta, efdos lik) sličan liri, u obliku napisanog.
lire, kao lira. literalist(a) (lat. littera) onaj koji se kruto drži
lirska poezija v. lirika. napisanog, cepidlaka.
lirski (grč. lyrikos) koji pripada liri; koji se tiče literaran (lat. litterarius) koji se odnosi na
lirike, koji pripada lirici; koji se može knjige, koji je u vezi sa knjigama, koji
pratiti lirom; koji se može pevati, koji ima spada u pismenost; književan, koji ima
oblik pesme; pun osećanja; lirska pesma književne vrednosti, koji je od značaja po
pesma u kojoj je glavno izražavanje književnost; literarna istorija istorija
osećanja; lirska poezija v. lirika; lirski pismenosti i književnih dela jednog naroda.
pesnik v. lirik. literat (nlat. litterator) onaj koji se bavi
književnošću, koji poznaje književnost,
književnik.
literatura 512 litopedion

literatura (lat. litteratura) književnost, pi- litografija (grč. lithos, graplraa) 1. veština da se
smenost uopšte; naročito: lepa književnost, crteži, slova i dr., izrañeni na kamenu,
pesništvo; stručna literatura ona koja obuhvata umnožavaju pomoću naročite pre-se; 2.
samo pojedine struke (npr. tehnička, opisivanje kamenja.
medicinska, muzička, vojna, filozofska, litografika (grč. lithos, graphike) veština crtanja
pedagoška literatura). (ili: pisanja, štampanja) na kamenu; v.
litere (lat. litterae) pl. slova; pismo, pismeni litografija.
sastav, rukopis; knjige, književnost; učenost, litografirati (grč. lithos, grapho) štampati ili
nauka. crtati na kamenu, pa onda otiske sa toga
literia (grč. 1ub ublažim, nlat. lyteria) pl. med. kamena umnožavati; min. opisivati kamenje.
predznaci povoljnog i srećnog obrta u razvitku litografisati (grč. lithos, grapho) v. litografirati.
opasnih bolesti. litografski (grč. lithos, grapho) koji se tiče
literomanija (lat. litterae spis, grč. mama litografije, izrañen putem litografije; koji se
pomama, strast) strast za pisanjem, osobina odnosi na opisivanje kamenja; litografski
onoga koji voli da piše. kamen naročiti kamen škri-ljac za upotrebu u
litigant (lat. litigans) prav. onaj koji vodi spor, litografiji.
parnična strana, parničar. litodevdron (grč, lithos, dendron drvo)
litigacija (nlat. litigatio) parnica, spor; okamenjeno drvo, kameno drvo.
parničenje, sporenje, suñenje; parba, par-
bl>enje, prepiranje, kavženje. litodijaliza (grč. lithos, dyalysis razluči-vanje,
litigiozan (lat. litigiosus) parnični, spo-ran, rastvaranje) med. rastvaranje kamena u
koji je u sporu; koji voli da se parniči, mokraćnoj bešici.
parničarski, kavgadžijski. litozoa (grč. lithos, zoon životinja) pl. zool.
litigiozitet (nlat. litigiositas) spornost, koralne životinje, korali.
sumnjivost neke stvari; litigioznost. litoidan (grč. lithos, eidos vid, oblik) sličan
litigirati (lat. litigare) parbiti se, svañati se, kamenu, kao kamen, kamenast.
parničiti se, suditi se, voditi spor. litoklaze (grč. lithos, klasis lomljenje) pl. kol.
litijum (grč. lithos kamen) hem. elemenat, pukotine koje se, uticajem raznih geodina-
alkalni metal, srebrnastobeo, najlakši od mičkih sila, proizvode na Zemljinoj kori.
svih metala, atomska masa 6,939, red. broj litoklast (grč. lithos, klaos lomim, razbijem) med.
3, hem. znak Li. instrumenat za razbijanje kamičaka u
litija (grč. litaneuo molim, prosim) u pra-vosl. mokraćnoj bešici (mehuru).
crkvi: 1. molitva uoči nedelje i praznika, na litokoletičan (grč. lithokolletos) optočen,
večernju, sa osvećenjem hle-bova; 2. ukrašen dragim kamenjem.
povorka vernih sa sveštenstvom i crkvenim litoksilon (grč. lithos, xylon drvo) min.
barjacima, kao manifestacija pobožnosti, o okamenjeno drvo.
velikim praznicima (o crkvenoj slavi, litolabon (grč. lithos, lambano hvatam,
Bogojavljenju, Uskrsu, Spasovdanu i dr.); 3. uzmem) med. instrumenat za vañenje kamena
povorka (kao pod 2) kao naročito iz mokraćne bešike (mehura).
molepstvije za prestanak kiše, suše, rata, litolatrija (grč. lithos, latreia obožavanje)
kakve zarazne bolesti itd. obožavanje kamenja, vrsta fetišizma.
litijaza (grč. lithiasis kamen u mokraćnom litolog (grč. lithos, logos) poznavalac kamenja,
mehuru) med. stvaranje kamena u mokraćnoj naučnik koji se bavi proučavanjem postanka
bešici. i prirode stena i kamenja; pe-trolog.
lito- (grč. lithos) predmetak u složenicama sa litologija (grč. lithos, logia) nauka o postanku i
značenjem: kamen, stena. prirodi stena i kamenja; poznavanje kamenja;
litobolija (grč. lithos, bole bacanje, hitac, od petrologija.
balio bacam) ubijanje kamenjem, litomantija (grč. lithos, manteia proricanje)
kamenovanje. proricanje (ili: gatanje) po kamenju, ili
litogenija (grč. lithos, genos od gignomai položaju kamenja.
nestajem, postajem) jedan od najvažnijih litomorfi (grč. lithos, morphe oblik) pl. kamenje
delova opšte geologije u kome se proučava i koje ima oblik čega (životinje, čoveka, glave
izlaže kako je postalo stenje i kamenje; i dr.).
petrogenija. litonefroza (grč. lithos, nephros bubreg) med.
litoglipt (grč. lithos, glyptos urezan, iz-rezan) oboljenje od kamena u bubrezima.
v. litoglif. litontriptika (grč. lithos, tripsis trenje, trljanje)
litogliptika (grč. lithos, glypho urezujem, režem) pl. med. v. litotriptika.
v. litoglifika. litopedion (grč. lithos, pals, paidćs dete) med. u
litoglif (grč. lithoglyphos) kamenorezac; kamen slučajevima vanmateričnog začeća: uginuli
koji služi za ukras. zametak koji se, u trbušnoj duplji, pretvorio u
litoglifika (grč. lithos, glypho urezujem, režem) kreč.
kamenorezačka veština.
litograf (grč. lithos, grapho pišem) crtač (ili:
štampar, pisac) na kamenu.
litopon 513 lihenologija

litopon (grč. lithos) hen. bela mineralna boja; svetlosti i senki (služe kao ukras na
sastoji se od smeše cink-sulfida i barijum- prozorima, šeširima lampi itd.).
sulfata. litofize (grč. lithos, phyo postajem) pl. geol.
litoral (lat. litus morska obala) obalski ili velike šupljikave lopte od koncentrično
neritski deo morskog dna, koji se za vreme naslaganih ljusaka kristalisane sili-cije.
oseke delimično nalazi van vode. litofil (grč. lithos, phyllon list) okamenjen list.
litoralan (lat. litus morska obala, litoralis) litofiti (grč. lithos, phytcn biljka) pl.
primorski. okamenjene biljke.
litorale (lat. litorale) primorje. litohromija (grč. lithos, chroma boja) veština
litostea (grč. lithos, osteon kost) pl. slikanja na kamenu masnim bojama i
okamenjene kosti. skidanja naslikanog na platno, otisak u boji
litostratum (grč. lithos, lat. stratum pod) pod snimljen sa kamena; hromolitogra-fija.
(ili: patos) izrañen u mozaiku. litra (grč. litra, lat. libra) u metričkom sistemu
litosfera (grč. lithos, sphafra lopta) geol. mera: jedinica za merenje zapremine tečnosti,
Zemljina kamenita kora. iznosi jedan kubni decime-tar (skraćeno: 1).
litota (grč. litotes prostota, jednostavnost) poet. litrametar (fr. litre, grč. metron mera, merilo)
ublažavanje, umanjivanje, jedan od tropa sprava za odreñivanje specifične težine
pesničkog stila u kome se prave reči tečnosti.
zamenjuju slabijim i suprotnim izrazima, tj. litura (lat. litura) precrtavanje, brisanje ili
kad se upotrebi blaži izraz da bi se stvar o popravljanje onoga što je napisano; precrtano,
kojoj se govori utoliko više i jače istakla, npr. izbrisano ili popravljeno mesto.
nije rñavo (tj. dobro je), dobro nije, moj liturgija (grč. lithos, ergon delo, posao) 1.
brate Alile (tj. rñavo je). prerañivanje kamena; nauka o poznavanju
litotipografija (grč. lithos, typos otisak, graphia) kamena, hemija kamena.
prenošenje štampanog teksta na kamen i liturgija (grč. leiturgia) 2. u staroj Atini: radovi
umnožavanje po metodu pronala-zača, braće koje su grañani o svom trošku morali da
Diponu Parizu. obavljaju u korist drhtave; u crkvenom jeziku:
litotom (grč. lithos, tomos oštar, koji seče) med. služba božja, bogo-služenje.
instrumenat za isecanje kamena u žuč-nom ili liturgika (grč. lithos, ergon delo, rad) 1.
mokraćnom mehuru. primenjena nauka o kamenu, nauka o prera-
litotomija (grč. lithos, tomia sečenje) med. ñivanju kamena i minerala uopšte.
operacija koja se sastoji u rasecanju ili liturgika (grč. leiturgike) 2. nauka o bogo-
neposrednom isecanju kamena u žučnom ili službenim radnjama i bogosluženju, o bo-
mokraćnom mehuru. goslužbenom ritualu.
litotomist(a) (grč. lithos, tomia) hir. lekar liturgikum (grč. leiturgikos službeni, ergon delo,
stručnjak za vañenje kamena iz žučnog ili rad) u pravoslavnoj crkvi: knjiga koja sadrži
mokraćnog mehura. tri bogosluženja ili litur-gije: sv. Vasilija, sv.
litotripsija (grč. lithos, tripsis trljanje) med. Jovana Zlatoustog (Hrizostoma) i sv.
razbijanje kamena u žučnom ili mokraćnom Grigorija Velikog.
mehuru. liturija (grč. lithos, ureo mokrim) med.
litotriptika (grč. lithos, tripsis trl>anje) pl. izbacivanje kamena ili peska putem
sredstva za razbijanje ili rastvaranje kamena mokraće.
u žučnom ili mokraćnom mehuru. liferant (nem. Lieferant, fr. livrer isporu-čiti,
litotriptor (grč. lithos, tribo trljam) med. isporučivati) trg. snabdevač, nabavljač,
instrument za razbijanje i usitnjavanje dobavljač, isporučilac (robe i sl.).
kamena u žučnom ili mokraćnom mehuru. liferacija (nem. Lieferung) isporučivanje,
litotriptija (grč. lithos, tribo) med. razbijanje isporuka, nabavljanje, nabavka,
(ili: razdrobljavanje) kamena u žučnom ili snabdevanje, dobavljanje.
mokraćnom mehuru. liferovati (nem. liefern) isporučiti, isporučivati,
litotritist(a) (grč. lithos, tribo) med. lekar-- snabdeti, izvršiti narudžbinu robe i sl.
specijalist(a) za vañenje kamena iz žučnog lift (eng. lift) uspinjača, dizalica za ljude i robu
ili mokraćnog mehura. u višespratnim kućama.
litotritor (grč. lithos, lat. tero, tritum) med. v. lift-boj (eng. lift-boy) dečko koji rukuje liftom.
litotriptor. lihen (grč. leichen, lat. lichen) vot. lišaj; med. lišaj,
litofag (grč. lithos, phagem jesti, žderati) onaj liša (na koži).
koji jede ili gloñe kamen. lihenologija (lat. lichen, grč. logia) vot. nauka o
litofagija (grč. lithos, phagem jesti, žderati) lišajima.
žderanje (ili: gutanje) kamenja.
litofanija (grč. lithos, phaino svetlim)
izrañivanje slika na tankim, neglazira-nim
pločama od porcelana; litofani su slike
utisnute u ploče i, kada svetlost kroz njih
probija, daju stupnjevite prelaze

33 Leksikon
lihnomantija 514

lihnomantija (grč. lychnos svetiljka, man-teia naje svakoga, naročito one koji u poslovnom
proricanje) proricanje (ili: gatanje) po i političkom životu nešto znače, a bez koga
plamenu svetiljke. se, kao posrednika, ne može ništa važnije
liht (nem. licht) pr. svetao, vidan; otvoren, svršiti.
otvorene boje; redak. lobuleran (lat. lobus režanj, krilo) znat. koji se
licej (grč. Lykeion, lat. Lyceum) gimnazija u tiče jednog dela plućnih režnjeva, režnjast.
staroj Atini s vrtovima, u kojoj su preda-vali lobuli (nlat. lobuli) pl. znat. plućni režnji-ći,
filozofiju Aristotel i peripateti-čari (nazvana plućna krilca.
po obližnjem gaju koji je bio posvećen lobus (nlat. lobus, grč. lobos) alat. plućni režanj,
Apolonu Likejskom); otuda: viša, srednja krilo, strana.
škola, gimnazija, naročito: ženska srednja lovor bog. zimzeleni šib ili drvo primorskih
škola. krajeva, Laurus nobilis, čiji se listovi
licencija (lat. licentia) dopuštenje, dozvola, upotrebljavaju kao začin (narodni naziv
odobrenje, pravo na što; pravo upotrebe, lorber); lavor.
pravo vršenja čega, pravo izvoñenje ili lovrata (lat. aurata zlatna) zool. vrsta morske
prikazivanja čega; povlastica; dozvola za ribe, zlatva.
profesionalno bavljenje nekim sportom; log (nem. Logge, eng. log) mor. instrumenat za
zloupotreba slobode, razuzdanost; licencija merenje brzine brodova.
poetika (lat. licentia poetica) pesnička logaedski stihovi (grč. logos reč, aoide pevanje,
sloboda, dopuštenje da pesnik sme da odstupa pesma) četr. stihovi kod kojih su sjedinjene
od strogih propisa poetike i gramatike; stope raznih ritmova, npr. dak-tilski (1 i i) i
licenca. trohejski (— i), tako da izgleda kao da stoje u
licencijat (nlat. licentiatus) onaj koji je, na nekoj sredini izmeñu pesničkog (aoide) i
visokim školama, dobio dopuštenje da bude proznog (logos) ritma.
doktor i da predaje svoju nauku, naročito logar v. litar.
teologiju i pravo. logaritam (grč. logos odnos, arithmos broj, nlat.
licencirati (lat. licentiare) dopustiti, popuštati, logarithmus) mat. logaritam jednog broja (z)
dozvoljavati, dozvoliti; osloboditi, dati za neki osnovni broj ili osnovu, bazu (b) zove
slobodu, otpustiti, razrešiti. se eksponent (izložitelj) koji nam pokazuje
licet (lat. licet) dopušteno je, slobodno je, kojoj je potenciji, stepenu baze b jednak broj z.
dopušta se, sme se, može se. Ako je, dakle, z = b1, onda je l = log z (za bazu
liceum (lat. Lyceum) v. licej. b). Tako je npr., po običnom, Briksovom ili
licitando (lat. licitando) Tpr. putem javne prodaje dekadnom sistemu logaritama (sa bazom:
nadmetanjem. b=10) l log. od 10, 2 log. od 100, 3 log. od
licitant (lat. licitans) trg. ponuñač, učesnik na 1000, 5 log. od 100.000 itd. pošto su brojevi
javnoj prodaji nadmetanjem. 10, 100, 1000 itd. prva, druga, treća itd.
licitar (nem. Lebzelter) poslastičar koji izrañuje potencija od 10.
razne kolače sa medom. logaritamski (grč. logarithmos) mat. koji se tiče
licitacija (lat. licitatio) trg. javna prodaja koju logaritama; logaritamske tablice knjiga u
vrše organi vlasti; rasprodaja. kojoj su izračunati logaritmi jednog sistema
licitirati (lat. licitari) trg. prodavati na javnoj brojeva.
prodaji koja se vrši nadmetanjem; logaritmar (grč.) sprava koja služi za različita
učestvovati na javnoj prodaji kao nadme-tač; računanja: za množenje, deljenje,
fig. povraćati (posle pijanke). stepenovanje, izračunavanje korena, reša-
licitum (lat. licitum) trg. ponuda pri javnoj vanje jednačina itd.
prodaji koja se vrši nadmetanjem. logaritmika (grč. logarithmos) mat. nauka o
lišjo (ital. liscio) muz. prosto, prirodno, glatko. logaritmima; v. logaritam.
lob (eng. lob) sp. u tenisu: udarac koji se izvodi logi- (grč. logizomai mislim, sudim) predme-tak
oborenom raketom okrenutom uvis; lopta u složenicama koji označava nešto u vezi sa
bačena visoko. mišljenjem, suñenjem, prosuñi-vanjem.
lobektomija (grč. lobos režanj, ektome logizam (grč. logos reč, govor; razum, um) fil. 1.
izrezivanje) ked. operacija na plućima kojom učenje po kome je svet logička priroda, koji
se odstranjuje jedan plućni režanj. se razvija po logičkim zakonima; 2. v.
lobelin hen. gust, tečan alkaloid iz biljke logicizam.
Lobelia inflata koji isparava i miriše na -legija (grč. Ićgos slovo, pojam, razlog, odnos,
duvan; upotrebljava se u medicini u obliku učenje) završne reč u složenicama, znači:
injekcija kao sredstvo za podsticanje disanja. znanje, učenje, nauka (npr. bio-logi-ja, psiho-
loberan (lat. lobus režanj, krilo) med. koji se tiče logija, socio-logija, filo-lo-gija itd.).
celih plućnih režnjeva; loberna pneumonija logika (grč. 16gos razum; odnos; pojam, logi-
zapaljenje plućnih režnjeva. kos koji se tiče_ razuma, razumni logike se.
lobi (eng. lobby predvorje, predsoblje, hodnik;
„devojka za sve") u poslovnom i političkom
životu Amerike: čovek koji poz-
logistika 515 lodn

tehne veština) fil. nauka o zakonima mišljenja, logokratija (grč. Ićgos razum, kratos vladavina)
tj. o onim zakonima mišljenja kojih se valja vladavina razuma.
pridržava™ pri sticanju naučnog saznanja; u logolatrija (grč. logos, latrefa obožavanje)
užem smislu: nauka o prirodi i postajanju preterano poštovanje reči ili razuma, vera u
pojmova, sudova i zaključaka; fig. zdravo svemoć razuma.
mišljenje i rasu-ñivanje, doslednost u logomanija (grč. logos, mama pomama, ludilo)
mišljenju i rasuñi-vanju; logika činjenica preterana govorljivost (često znak duševnog
zakonitost u prirodnom zbivanju. oboljenja).
logistika (grč. logistike) veština računanja logomah (grč. logomachšo prepirem se) onaj
pomoću slova (umesto cifara), algebra; koji se bori rečima, svaćalica.
veština pravljenje zaključaka, sposobnost logomahija (grč. logomachfa) borba rečima,
zaključivanja; voj. nauka koja uči kako se prepirka, svaña.
proračunavaju vreme i prostor koji su logoneuroza (grč. logos, neuron živac) med.
potrebni da bi se izveo kakav taktički pokret. poremećaji u govoru usled pogrešnog
logicizam (grč. logikos razumni, logički) fol. obrazovanje misli.
učenje koje (ili: metoda koja) logiku čini logopatija (grč. logos, pathos bolest) med. v.
osnovom, načelom filozofije; supr. logoneuroza.
psihologizam. logoped (grč. logos, paideia vaspitanje)
logicitet (grč. logike, nlat. logicitas) karakter nastavnik koji radi na otklanjanju govornih
onoga što je logično; supr. fakticitet. poremećaja i nedostataka.
logičan (grč. logiko's) koji je u skladu sa logopedija (grč. logos, paideia vaspitanje)
zakonima mišljenja, koji pravilno misli, vežbanje u izgovaranju reči i govoru (kod glu
dosledan u mišljenju i rasuñivanju. vonemih).
logičar (grč. logike) učitelj pravilnog mišljenja; logor (nem. Lager) voj. v. lager.
onaj koji pravilno misli, razuman, razborit logoreja (grč. logos, rheo tečem) poremećaj
čovek. usmenog govora, čitanja i pisanja u nekih
logički (grč. logike) koji se tiče logike, koji afazičara.
pripada logici, koji je u vezi sa logikom. logos (grč. logos) reč, govor; um, razum, moć
logo- (grč. logos) predmetak u složenicama sa mišljenja i rasuñivanja; odnos; u stoičkoj
značenjem: reč, govor; razum, um. filozofiji: božanski razum koji vlada
logo v (mañ. logo koji se kreće) konj upregnut vasionom i prožima je; u jevrejsko-alek-
sa strane u zaprezi sa jednim ili dva konja. sandrijskoj religiozno] filozofiji; božanska
logograf (grč. logographos) hroničar, pove- stvaralačka snaga i proviñenje; u hrišć.
sničar, ime najstarijih grčkih istoričara koji su teologiji: božanska priroda Isusa Hrista (u
pisali verodostojne ili potvr-ñene vesti i Jovanovom Evanñelju). Po Heraklitu: sve
predanja o osnivanju pojedinih grčkih teče; ali otac ili kralj ovoga toka je rat, tj.
gradova i sl. u prozi, za razliku od pesnika opreka suprotnosti. U večnom uništenju i
(poietes). Ovako su se zvali Herodot i njegovi ponovnom stvaranju vlada nepromenljivo
prethodnici: He-katej, Ferekid i Helanik. jedinstvo — logos, svetski um ili svetski
logografija (grč. logographfa) hroničarstvo, zakon.
povesničarstvo, pisanje najstarije istorije na logotet (grč. logotheteo tražim računa od koga,
osnovu verodostojnih predanja itd.; up. logos račun, tithemi stavljam) pisac; pisar,
logograf. brzopisac; visoki činovnik, kan-celar u
logogrif (grč. logos, griphos zagonetka) Vizantijskom carstvu i kod srpskih
zagonetka slovima, kod koje reč, srednjovekovnih vladara.
ispuštanjem, dodavanjem ili menjanjem logotipi (grč. logos, typos) v. logotipija.
jednog slova, dobiva različita značenja; fig. logotipija (grč. logos, typos otisak) otisak u
zamršena, nejasna stvar, zagonetna osoba. drvetu izrezanih ili galvanoplastički
logodedalija (grč. logos, daidallo uresim, izrañenih štamparskih formi koje sadrže
krasim) slatkorečivost, krasnorečivost, čitave reči ili slogove, tzv. logo-tipe.
veština govora. logofobija (grč. logos, phćbos strah) strah od
logodijarea (grč. logos, diarreo protičem, govorne aktivnosti i izbegavanje govora;
ističem) proliv od reči, preterano govorenje, ispoljava se najčešće kod mucavih osoba.
preterana opširnost u govoru. logofor (grč. logos, foreo nosim) prenosač reči,
logozofija (grč. logos, sophia razum, cev za govor, telefon.
poznavanje, znanje) znanje (ili: poznavanje) lod (eng. load) engleska mera za žito = 5
reči, temeljno i svestrano poznavanje reči. kvartera=14,539 hl; kao mera za drvo = 40
logoklonija (grč. logos, klonos metež) ned. engl. kubnih stopa (=l,13cbm) za nepre-
bolesno ponavljanje završetaka reči ili rañeno drvo, a 50 kub. stopa (=1,41 cbm) za
rečenica. prerañeno; kao mera za težinu = 2240 funti
= 1016 kg.
lodi (nem. Loden) sukno od grube vune, naročito
za sportska odela.

33*
loña 516 lokanda

loña (ital. loggia) loža; naročito: pokriven i srednici, naročito radi osiguranja brodova i
poluotvoren hodnik, u prizeml>u ili na spratu, prevoza, kao i radi primanja i davanja
oko neke kuće, galerija, hodnik sa obaveštenja); ovo londonske društvo docnije
svodovima. se razvilo u osiguravajuće, a od 1834. bavi se
Loengrin (nem. Lohengriin) mit. u nemačkim i razvrstavanjem pomor-skih brodova, ima
epskim pesmama HŠ veka: vitez svetog svoj veliki obaveštaj-ni biro za trgovačke i
Grala i sin kralja Parsifala. Sveti Gral ga pomorske pitanje, izdaje svoj list itd. Po
šalje da brani vrlu i nevinu Elzu od Brabanta ugledu na ovo, osnovana su udruženja sa
od lažnih optužbi grofa Fridriha od sličnim ciljevima i u nekim drugim
Telramunda, i on dolazi kao nepoznat vitez u državvma Evrope.
čunu koji vuče labud, pobedi u dvoboju lojtnant (nem. Leutnant, fr. lieutenant) v.
Fridriha i oženi se Elzom. Ali kad ga Elza lajtnant.
zapita za pravo ime i poreklo, on je odmah lojtra v. lotra.
napušta na istom čunu sa labudom. Opera lojfer (nem. Laufer) v. laufer.
Rikarda Vagnera (1850. god.) i predmet većeg lokabilitet (nlet. locabilitas) skladnost sa
broja umetničkih dela. prilikama i prirodom jednog mesta.
loža (fr. loge, ital. loggia, nlat. logia) kolibice, lokajati (ind.) indijski filozofi materi-jalisti koji
kućica, ćelija; poz. zasebno i pregradama priznaju samo čulno opažanje, odbacuju
odvojeno mesto sa više sedišta; soba za otkrovenje i sve religijske običaje smatraju
oblačenje glumaca; u slobodnom zidarstvu: prevarom gramzivih sveštenika.
dvorana ili mesto gde se drže skupštine i lokal (lat. locale) prostor, prostorija, mesto;
sastanci, sama skupština, udruženje slobodnih prostorija udešena za neku svrhu (dućan,
zidara u jednoj pokrajini ili državi; zasebna radionicu, čitaonicu, gostionicu, kafanu); voz
ćelija za bolesnike u bolnici za umobolne; mor. ili stalno prevozio sredstvo (autobus,
sobica, kabina; u menažerijama: kavez za parobrod) jednog grada i njegove bliže
divlje životinje; u Engleskoj: stan za čuvara okoline.
kapije nekog parka; mala kućica na selu;
kancelarija trgovačkog preduzeća, lokalan (lat. localis) mesni, prostorni; koji je
poslovnica, biro. udešen prema jednom mestu, koji odgovara
potrebama ili prilikama jednog mesta i
loži (fr. logis, nlat. logicum) stan, kuća, njegovog položaja, koji pripada jednom
obitavalište, prebivalište. mestu, koji se nalazi ili upotrebljava u jednom
ložiranje (fr. logement) stan, stanovanje; voj. mestu, koji ima važnosti samo za jedno mesto;
u opsadnom ratu: utvrñivanje jedne tačke lokalna vlast mesna vlast; lokalni list mesni
koju su opsañivači osvojili; sama ta utvrñena list, tj. onaj koji se bavi poglavito prilikama
tačka; razmeštanje vojnika po kućama. mesta u kome izlazi; lokalni patriotizam
loz (nem. Los) srećka. ljubav prema zavičaju, u užem smislu, i svemu
lozinka (nem. Losung) l. ugovorena tajna reč što je u njemu i što iz njega dolazi; lokalni
kao znak raspoznavanja; 2. kratka izreka saobraćaj unutrašnji saobraćaj jednog grada
kojom se izražava rukovodna ideja neke ili opštine.
organizacije.
loimijater (grč. loimos kuga, iatros lekar) lekar lokalizam (lat. localis) l. zalaganje za usko
koji leči kugu. shvaćene interese svoga mesta ili kraja koji
loimografija (grč. loimos, graphi'a) opis, su u suprotnosti sa interesima šire zajednice;
opisivanje kuge, nauka o kugi. 2. gram. jezička crta karakteri-stična za usko
lojalan (fr. loi zakon, loyal zakonski, lat. područje.
legalis) veran, iskren, odan; čestit, častan, lokalizacija (nlat. localisatio) ograničenje na
pošten; ispravan, pravičan, propisan. izvesno mesto, na uži prostor, npr. bolesti,
lojalist (fr. loyal) veran (ili: odan, iskren) čovek; požara, rata itd.; odreñenje mesta gde se
= rojalist, naročito onaj koji je u nešto zbiva.
severnoameričkom ratu ostao veran lokalizirati (nlat. localisare, fr. localiser)
engleskom kralju. ograničiti (ili: ograničavati) na izvesno
lojalitet v. lojalnost. mesto, npr. rat, bolest, požar itd.; lokalizovati.
lojalnost (fr. loyal) iskrenost, odanost, vernost, lokalizovati (nlat. localisare, fr. localiser) v.
podanička vernost; čestitost; ča-snost, lokalizirati.
poštenje; ispravnost, pravilnost; zakonitost, lokalija (lat. locus mesto) mesna prilika, mesni
propisnost. interes.
lojd (ept. Lloyds, Lloyd) naziv društava za lokalistički (lat. localis) ponekad mesto
razvrstavanje brodova radi pomorskog lokalan.
osiguranje i pomorskog prevoza (naziv po lokalitet (nlat. locabilitas) skladnost sa
Edvardu Lojdu, pod kraj XVH veka, sop- prilikama i prirodom jednog mesta.
stveniku jedne kafane u Londonu, u kojoj su lokanda (ital. locare, locanda) soba za izda-
se sastajali pomorci i trgovački po- vanje; gostionica, krčma, svratište (u
lokariJum 517 Lombrozov tip

Italiji, Grčkoj i nekim varošima loko roba trg. roba koja se nalazi na tržištu.
Dalmacije). lokot (ital. luchetto) katanac.
lokarijum (lat. locarium) zakupna cena, lokofiksitet (lat. loco fixus utvrñen za jedno
zakupnina, kirija. mesto) nepokretnost, nepomičnost,
lokatar (nlat. locatarius) zakupac stana, ki- neprenošljivost.
rajdžija. lokocesija (nlat. lococessio) pravljenje mesta, u
lokativ (nlat. locativus se. causus) gram. sedmi stupanje, u klanjanje s mesta.
padež, znači mesto na kojem se nešto nalazi lokris (eng. locchreas) platno iz Mrske.
ili gde se neka radnja vrši; upotrebljava se loksartroza (grč. loxos kos, arthron članak)
samo s predlozima. med. krivljenje članaka.
lokativni (nlat. locativus) gram. koji se odnosi na loksodroma (grč. loxos kos, dromos put;
lokativ, npr. završetak. kretanje, trčanje) kursna linija koja s utvrñe-
lokator (lat. locus mesto) 1. elektronski ureñaj nim skretanjima (zbog prirodnih prepreka)
za otkrivanje objekata i utvrñi-vanje najpovoljnije spaja dva mesta (npr. brodovi
njihovog položaja, pravca i brzine kretanja plove po loksodromi); loksodrom-ska linija;
pomoću radio- ili ultrazvučnih talasa; 2. v. i ortodroma.
iznajmilac, izdavalac pod zakup. loksodromska linija geogr. dvostruko kriva linija,
lokatorijum (locatorium) v. lokarijum. povučena površinom jedne lopte ili jednog
lokatum (lat. locatum) ono što je dato u eliptičkog sferoida, koja se, presecajući pod
zakup ili pod kiriju. istim uglom sve meridi-jane, približava polu
lok-aut (eng. lock-out) otpuštanje radnika iz u obliku spirale.
jednog ili više preduzeća koje vrše loksokosmos (grč. loxos kos, kosmos svet,
poslodavci u kapitalističkim zemljama da bi vasiona) sprava koja predstavlja kretanje
primorali radnike na prihvatanje težih uslova Zemlje oko Sunca i oko svoje osovine.
rada, ili da bi sprečili, odnosno ugušili štrajk. loksoftalmičan (grč. loxos kos, omthalmos oko,
lokacija (lat. locatio) izdavanje ili uzimanje pod loxophthalmos) med. razrok.
zakup ili kiriju, iznajmljivanje, iz-najmljenje; lokum (tur. lokum, rahatlokum) vrsta kolača od
zakupnina, kirija; smeštaj pojedinih objekata tvrdog testa, ratluk.
na nekom području ili u nekom mestu. lokum tenens (lat. locum tenens) onaj koji drži
lokia (nem. Locke) kovrčica, uvojak, vitica mesto; zastupnik, upravnik, zapovednik, šef.
(kose). lokus (lat. locus) mesto; lokus delikti (lat. locus
leko (lat. loco) na mestu, u mestu; umesto, delicti) prav. mesto gde je krivično delo
namesto; loko sigili(lat. loco sigilli) umesto izvršeno; lokus komunis (lat. locus
pečata (kao skraćenica: L. S.); loko laudato ili communis) opšte mesto, mesto za svakog
loko citate (lat. loco laudato, citato) na razumljivo; lokus minoris rezistencije (lat.
navedenom ili na označenom mestu (kao locus minoris resistentiae) med. mesto
skraćenica: 1. 1., 1. s.); trg. mesto gde se roba sposobne da da slabiji otpor, tj. mesto kroz
prodaje. koje se neka bolest ponajlakše može uvući u
lokomobil (lat. loco mobilis) v. lokomobila. organizam.
lokomobila (lat. loco mobilis s mesta lokucija (lat. loqui govoriti, locutio) govor,
pokretljiv) prenosna (ili: pokretna) par- -na izraz, način izražavanja.
mašina.
lokomobilan (lat. loco mobilis s mesta lombard (fr. lombard) trg. lombardni posao
pokretljiv) sposoban za mešanje mesta, s davanje zajmove na zalogu pokretnosti;
mesta pokretljiv, prenosan, pomičan. založni zavod, založna banka; zalog, zaloga.
lokomobilitet (nlat. locomobilitas) pokre-tljivost Ovaj kreditni posao dobio je ime po
s mesta, pomičnost. menjačima (sarafima) iz Lombardije u Italiji,
lokomotiva (nlat. locomotiva) parna mašina koja koji su, kao pristalice Gibeli-na, početkom
sama sebe kreće i služi za vučenje tereta HŠ veka morali da beže u Francusku i prvi se
(vozova), parna kola. počeli baviti ovom vrstom posla i osnivati
lokomotivan (nlat. locomotivus) koji može ovakve zavode.
izazvati menjanje mesta, koji pokreće ili lombardi (fr. lombards) pl. priznanice na
pomiče s mesta. založene stvari, založnice.
lokomotivitet (nlat. locomotivitas) pokre- lombardirati v. lombardovati.
tljivost, sposobnost kretanja. lombardni posao trg. v. lombard.
lokomotor (nlat. locomotor) mašinska kola, kola lombardovati (fr. lombard) trg. dati u zalogu,
za pogon. založiti.
lokomotoran (lat. locus mesto, motor) koji služi Lombrozov tip tip čoveka koji se rodio sa
za pokretanje s mesta, koji se tiče pokretanje sklonostima zločinu, roñeni zločinac (naziv
s mesta. po italijanskom naučniku, neuro-logu i
lokomocija (nlat. locomotio) kretanje s jednog kriminalisti Čezaru Lombrozo, 1836—1909,
mesta na drugo, pokretanje. koji se naročito bavio prou-čavanjem
kriminalnih tipova).
lonbr 518 loci

lonbr (fr. l'hombre) igra karata, poreklom iz lorencij(um) hem. radioaktivan elemenat,
Španije, obično izmeñu tri igrača. atomska masa 257, redni broj 103, znak Lr;
longaniman (lat. longus dug, animus duh, dobijen veštački 1961. godine.
duša) strpljiv. loreta (fr. lorette) malo otmenija javna
longet (fr. longuette) duga i uzana platnena ženska u Pari zu, fi na faćkalica (nazvana
traka za komprese i gipsane zavoje. po crkvi Notr Dam de Loret, u čijoj blizini
longimetrija (lat. longus dugačak, grč. te-tria većinom stanuju).
merenje) merenje dužina. lorika (lat. lorum, lorica) oklop, pancir, naročito
longitudinalan (nlat. longitudinalis) dužin-ski; od kože; voj. grudobran na šan-čevima ili
koji se odnosi na dužinu, dužni; uzdužni; tvrñavama.
longitudinalni talasi fiz. uz-dužni talasi, tj. loricirati (lat. loricare) staviti oklop, oklopiti;
talasi koji se prostiru u pravcu poremećaja hem. čaše obložiti ilovačom da se ne bi na
ravnoteže delića elastične sredine (supr. vatri rasprsle.
transverzalan). lornjet (fr. lorgnette) naočarsko staklo za
longitudo (lat. longitudo) dužina, geografske ili jedno oko, vrsta naočara koje ne stoje na
astronomska dužina. nosu, nego vise o vratu i učvršćene su na
long plej (eng. long play) naziv za gramofonske jednoj, obično lepo ukrašenoj dršci, a
ploče velikog formata. stavljaju se pred oči samo kad zatreba.
Lonšan (fr. Longchamp) mesto u Boa de lornjon (fr. lorgnon) obično uveličava juće
Bulonj (Bois de Boulogne), kod Pariza, gde je staklo, naočarsko staklo samo za jedno oko,
ranije bilo trkalište; otuda: trkali-šte, trkačka monokl.
staza. los (rus. losv) zool. vrsta velikog severnog jelena,
loran (skr. od eng. Long Range Navigation lopatastih rogova, Cervus alces.
duga plovidba) aparat na brodovima i losos (rus. LOSOSB) zool. vrsta ribe iz roda
avionima koji hvata radio-signale i pomoću pastrmki.
njih odreñuje svoj momentalni položaj u lost (eng. lost) u golfu (igri): izgubljena lopta.
plovidbi ili u letu. lot (nem. Lot) sprava za merenje morske
lorandit (po prezimenu Lorand) min. veoma dubine, zvučni dubinomer; eholot.
redak crvenkast mineral, nañen u rudi-štu leto (ital. lotto) poznata društvena igra koja se
arsenovih jedinjenja kod Alšara nedaleko od sastoji u vučenju brojeva, tombola, lutrija.
ðevñelije; sastoji se iz taliju-ma, arsena i lotos (grč. lotos) bog. zvezdan; ime različitih
sumpora. biljaka sa hranljivim i osvežavajućim
lorbsr (nem. Lorbeer) bog. lovorovo lišće kao plodovima, naročito biljka koju su stari
začin. Egipćani i Indijci smatrali svetom, a njen
lord (eng. lord, staroengleski = čuvar hleba: cvet simbolom zemlje; ime većeg broja
loaf) gospodin; u užem smislu: član engleskog morskih i vodenih ruža.
Gornjeg doma, per; počasna titula engleskog lotra (nem. Leiter) jedna od dve bočne ograde na
visokog plemstva po rangu ispod vojvode teretnim (seljačkim) kolima u obliku lestvica;
(markiza, grofa, vikonta i barona) ; zvanična lojtra.
titula nekih visokih državnih činovnika (lord- lotura (lat. lotura) sredstvo za ispiranje; v. loci
admiral, lord--kancelar i dr.) i biskupa ja.
engleske narodne crkve.
lord-mer (eng. lord-mayor) ,,gospodin lohije (grč. locheia rañanje, porañanje) pl. med.
predsednik", titula prvog predsednika opštine sluzasta, iz početka malo sukrvičasta tečnost
gradova Londona i Jorka. koja izlazi iz materice porodilje i traje 3—6
lordoza (grč. lordosis) med. savijenost kičme nedelja (to je, u stvari, čišćenje porodilja posle
napred, nagnutost, povijenost tela napred. poroñaja, a dolazi od ponovnog stvaranja
lordoma (grč. lordoma) med. v. lordoza. sluzokože u materici, koja se usled poroñaja
lordotičan (grč. lordos) iskrivljen napred, grbav. bila istro-šila i propala).
lordšip (eng. lordship) dostojanstvo lorda; lohioragija (grč. locheia, regnymi prskam,
gospodstvo, gospodarstvo, vlast: ju r lordšip pucam) med. krvavljenje materice posle
(engl. your lordship) u oslovljavanji-ma: poroñaja.
vaše gospodstvo. lohodohijum (grč. lochos porañanje, docheion
loreat (lat. laura lovor, fr. laureat lovorom primalište, mesto za primanje) med.
okićen) v. laureat. porodilište, zavod (ili: bolnica) za porodilje.
Lorelaj (nem. Lorelei) veoma strma stena na loc (nem. Lotse) v. loce.
desnoj obali Rajne, čuvena po svom ehu, loce (nem. Lotse) brodar koji, kao dobar
nekada brodarima bila veoma opasna; po poznavalac vodenih puteva, sprovodi lañe
mitologiji, boravište i ime jedne vodene vile, kroz opasna mesta; loc.
koja je svojim pevanjem primamljiva-la loci (lat. loci, locus) pl. mesta; ad loka (lat. ad
brodare, dok im se lañe ne bi razbile o stenu loca) na svoja mesta sedite; loci memo-
(predmet većeg broja pesničkih i muzičkih
dela).
locija 519 lumbago

rijales (lat. loci memoriales) mesta koja luzingando (ital. lusingando) muz. umiljava-jući
treba učiti napamet. se, sa umiljavanjem, umiljato.
locija (lat. lotio) pranje, ispiranje, kupanje, luzingevolmente (ital. lusinghevolmente) muz. v.
čišćenje; v. lotura. luzingando.
locijum (lat. lotium) med. mokraća, urin. Luzitanija (lat. Lusitania) l. rimska pokrajina u
locirati (lat. locare) metnuti na jedno mesto, Španiji, otprilike današnja Por-tugalija; 2.
smestiti, namestiti; dati na zajam, pozajmiti, veliki engleski parobrod koji su Nemci, u
npr. novac; izdati, pod najam, dati pod zakup; početku prvog svetskog rata (7. maja 1915),
prav. odrediti poverioce stečajne mase. potopili kod južne obale Irske, kojom
lubarda v. lumbarda. prilikom se udavilo 1134 lica.
lubin (port.) zool. vrsta morske ribe, smudut. luzitanski (lat. Lusitania) portugalski.
lubitum (lat. lubitum) v. libitum. luzus (lat. ludere, lusus) igranje, igra.
lubrikancia (lat. lubricantia) pl. sredstva koja luizit bojni otrov, teška uljasta tečnost, sa
izazivaju pohotljivost; predmeti, slike, spisi mirisom koji podseća na miris cveća zdravac
i sl. koji izazivaju pohotu. (geranijum); plikavac je, po tok-sičkim
lubrikator (lat. lubricator) mazalica, sprava za osobinama sličan iperitu; posto-janost na
automatske podmazivanje mašina. zemljipggu je 3—6 puta manja nego iperita.
luj-dor (fr. louis d'or) „Luj od zlata", fr. zlatan
lubrikacija (nlat. lubricatio) izazivanje po- novac, nazvan po Lu ju HŠ, od 20 zl. franaka;
hotl>ivosti. up. napoleon.
lubrifikater (fr. lubrificateur) v. lubrikator. lukijerna (lat. lucerna) svetiljka.
lubrifikacija (fr. lubrification) v. lubrikacija. luknja (nem. Lučke) rupa, otvor.
lubricitet (fr. lubricite) pohota, pohotljivost, lukrativan (lat. lucrativus, lucrum dobit, korist)
sklonost bludu. koji donosi zaradu, unosan, koristan,
Luvr (fr. Louvre) stara kraljevska palata u probitačan.
Parizu, na desnoj obali Sene, od 1793. glavni luke (lat. lux, lucis svetlost, svetlo) fiz. jedinica
francuski muzej sa veoma raznovrsnim i za merenje jačine osvetljenja: jedan luke ima
bogatim umetničkim zbirkama. površina koja je jedinicom svetlosne jačine
ludizam pokret engleskih radnika u početku (jačine svetlosti) na odstojanju od jednog
XIX veka kojem je bio cilj uništavanje fabrika metra osvetljena upravio.
i mašina, koje su smatrali uzro-kom bede luksacija (nlat. luxatio) med. uganuće, išča-šenje
radnih masa (naziv, bez potvrde, po radniku (kosti).
Ludu, Ned Ludd, koji je prvi uništio jedan luksometar (lat. lux svetlost, grč. metron mera)
tkački razboj). Radi suzbi-janja ludizma u aparat za merenje jačine svetlosti (pri
Engleskoj bio je donet vrlo strog zakon. filmskom snimanju, fotografisanju i sl.).
ludisti pl. v. luditi. luksuz (lat. luxus) raskoš, raskošnost, sjaj,
luditi pl. engleski radnici koji su radili na obilje; ljubav prema sjaju i raskošu; ono bez
suzbijanju besposlice time što su se čega se može biti, tj. što nije neophodno za
sistematski borili protiv uvoñenja ma-šinskog život.
rada, kao najvećeg neprijatelja svoga opstanka luksuzan (lat. luxus raskoš) raskošan, sjajan,
(ludizam); nezvani po Ladu ili Ludu (Ludd), rasipan; luksuzni artikal trg. raskošan
koji je prvi razbio jednu mašinu; laditi. predmet, predmet koji je, po carin-skoj tarifi,
Ludolfov broj kat. broj koji označava odnos ocenjen kao raskošan i, prema tome,
prečnika kruga prema njihovom obimu, ocarinjen po višoj stopi.
beleži se obično sa ni (pi) i iznosi 3,141592 luksuzirati se (lat. luxus) živeti u raskošu, terati
. . .) nazvan po matematičaru Lu-dolfu raskoš.
Kelenu (Ceulen, Keulen, 1540— 1610); p je lukubracija (lat. lux svetlost, lucubratio)
transcendentan broj. sedenje i rad noću, noćno proučavanje,
lues (lat. lues) pomor, zaraza; lues venerea (lat. noćni rad, vrlo savestan rad.
lues venerea) ned. v. sifilis. Lukul (lat. Lucullus) čuveni rimski vojskovoña
luetičan (lat. lues) med. koji boluje od luesa, (114—57 pre n. e.), naročito se istakao u ratu
sifilisa, sifili(s)tičan. protiv Mitridata, poznat po bogatstvu i veoma
luetičar (lat. lues) med. onaj koji boluje od raskošnom životu (lukulske gozbe).
sifilisa, sifilitičar. lukulski raskošan, bogat i obiman (po ugledu na
Luzijadi (port. Os Lusiadas) pl. potomci raskošni način života rimskoga vojskovoñe
Luzusa, praoca Portugalaca; naslov slavnog Lukula).
Kamoensovog (1524—1580) epa, u kome lumbago (lat. lumbus krsta, lumbago) med.
veliča dela svojih zemljaka koji su, pod protisli, krstobolja, used, ušinuta leña,
voñstvom Vaska da Game, učestvovali u reumatično-živčani bolovi u krstima, bol u
pohodu na Indiju. krstima.
lumbalan 520 lupavar

lumbalan (nlat. lumbalis) znat. koji se odnosi na ce. Predstavlja „. . . invalidski dom aktivne
krsta, koji pripada krstima; lumbalna radničke armije i mrtvi balast industrijske
anestezija med. postizavanje neosetljivosti za rezervne armije" (Marks). U klasnoj borbi
bolove, npr. kod operacije, na taj način što se proletarijata često je oruñe buržoaske
u kanal kičmene moždine, izmeñu reakcije.
pršljenova, ubrizga 5% rastvor tropako-kaina lumperaj (nem. Lump) pijanka, pijančenje,
ili novokaina, usled čega postanu nesetljiva terevenke.
oba donja uda i trup niže pupka; lumbalna lumpovati (nem. Lump) pijančiti, tereven-čiti.
punkcija vañenje tečnosti iz kanala kičmene luna (lat. luna) l. Mesec (nebesko telo); 2.
moždine, u slabin-skom delu, u terapeutičkom (Luna) starorimska boginja Meseca; 3. ime
ili dijagno-stičkom cilju. nekoliko sovjetskih automatskih vasionskih
lumbaran (lat. lumbus krsta; but, kuk, deo tela stanica.
oko bubrega) znat. v. lumbalan. lunambulizam (nlat. lunambulismus) mese-
lumbarda (ital. lombarda) l. starinski top; 2. čarstvo, padanje u stanje slično snu pod
velika šuplja gvozdena kugla, napunjena uticajem Mesečeve svetlosti, tumaranje
olovom i barutom, koja se izbacuje iz topa. zatvorenih očiju po mesečini; lunatizam.
lumen (lat. lux, lumen) svetlost, sjaj; fig. sjajna, lunambulist(a) (lat. luna mesec, ambulare
glava, veliki duh; lumen naturale (lat. lumen hodati, šetati) mesečar, somnambulist,
naturale) fkl. prirodna svetlost, tj. prirodna, epileptičar.
prvobitna, čoveku uroñena moć saznavanja; lunaran (lat. lunaris) koji se tiče Meseca,
fkz. jedinica svetlosne struje: svetlosna struja Mesečev; u obliku Meseca, mesečast; lu-
koju šalje u svima pravcima tačkast svetlosni narski.
izvor koji svetli jedinicom svetlosne jačine u lunarijum (nlat. lunarium) aparat za pre-
prostorni ugao jedan. dočavanje kretanja Meseca oko Zemlje
lumija (ital. lumia, lomia) bog. vrsta sitnih, lakih (obično spojen sa telurijumom).
i slatkih limunova, sličnih na-randži. lunar orbiter (naziv za neke američke veštačke
lumikon (lat. lumen, luminis svetlost) satelite oko Meseca.
fotografski aparat koji može da snima i u lunarski (lat. lunaris) v. lunaran.
gotovo potpunom mraku; primenjuje se lunatizam (nlat. lunatismus) mesečarstvo; v.
naročito u medicinskoj radioskopiji i u lunambulizam.
astronomiji. lunatik (lat. lunaticus) v. lunambulist; lu-
luminal farm. beo kristalni prašak gorka ukusa; natikus morbus (lat. lunaticus morbus)we^
služi za umirenje živaca i za uspavljivanje; mesečarstvo, padavica, epilepsija.
up. veronal. lunatičan (lat. lunaticus) med. koji pati od
luminarizam (lat. lumen svetlost) um. pravac u mesečarstva, epileptičar.
slikarstvu koji poglavito obraća pažnju na lunaut (lat. luna Mesec, grč. nautes brodar)
dejstvo i prelivne svetlosti. letač na Mesec.
luminescencija (nlat. luminescentia) fiz. lunacija (nlat. lunatio) mena Meseca.
svetljenje tela na drugi način a ne usled luneta v. lineta.
usijanosti, proizvoñenje tzv. „hladne Lunik v. Lunjik.
svetlosti" (zajedničko ime za fluores- lunisiolaran (lat. luna Mesec, sol Sunce) koji
cenpijuk fosforescenciju). se tiče kretanja Sunca i Meseca.
luminizam v. luminarizam. luniforman (lat. luna, forma oblik) koji ima
luminiferan (lat. lumen, fero) koji prenosi oblik mladog Meseca, mesečast.
svetlost, svetlonosan. lunta (nem. Lunte fitilj) 1. upaljač, fitilj za
luminozan (lat. luminosus) svetao, sjajan, paljenje eksploziva; 2. staro vatreno oružje
blistav, jasan. koje se palilo na fitilj (puška ili top).
lumpen-proletarijat (nem. Lump odrpanac, lunula (lat. lunula) mali mesec; ženski ukras,
golja, lat. proletarius grañanin najnižeg reda) broš (u obliku polumeseca); bela polukružna
1. u starom Rimu propalo, osiroma-šeno mrlja pri dnu nokata.
seljaštvo, pretvoreno u armiju skitnica, Lunjik (rus. lunik prema lat. luna Mesec) ime
prosjaka, koji su se slegli u Rim, živeli od nekoliko sovjetskih veštačkih sate-lita;
milostinje velikaša. Nisu radili, jer je rad Lunik.
bio samo stvar robova, nešto što se luogo (ital. luogo, lat. locus mesto) kuz. na
preziralo, već su živeli na račun robova; 2. u pravom mestu.
kapitalizmu najdonji, uboški sloj nezaposlene lupa (fr. loupe) ont. instrumenat — jako
radničke klase. Sem skitnica, prostitutki i sl. ispupčeno sabirno sočivo kratke žižne daljine
obuhvata tri kategorije: a) sposobne za rad, — pomoću koga se sitni bliski predmeti mogu
b) siročad i paupersku decu, v) propale gole videti pod mnogo većim vidnim uglom no
siromahe, za rad nesposobne, inva-lide, žrtve golim okom, tako da izgledaju jako uvećani.
industrije, bolesnike, udovi- lupanar (lat. lupanar) javna kuća, bordel,
kupleraj.
lupin 521 Lucifer

lupin (lat. lupinus) bog. vučjaka, obrnika Lutecia) hen. element, lantanid, retka zemlja,
(ukrasna biljka). hem. znak Lu, atomska masa 174,97, red. broj
luping (eng. looping) avaj. jedna od najsmelijih i 71.
najtežih vazdušnih akrobacija: obr-taj lutirati (lat. lutare) gusto premazati lepkom,
avionom u vertikalno] ravni za 360°. kitovati, zakitovati.
lupinoza (lat. lupinus obrnika) bolest ovaca koja lutrija (fr. lot, letterie) igranje srećkama;
se pojavljuje, kad se ovce hrane obr-nikom, klasna lutrija lutrija sa više, obično pet,
od otrova koji sadrži u sebi obrnika (lupin), vučenja, sa tačno utvrñenim planom vučenja
tzv. lupinotoksina. srećaka, koje se najčešće dele na četvrtine,
lupinotoksin (lat. lupinus obrnika, vučjaka, grč. polovine i cele; lutrijski zajam državni zajam
toxikon otrov) otrov kojeg ima u obrnici koji zajmodavcu daje izgled na izvlačenje
(vučjaci); v. lupinoza. kakvog većeg zgodit-ka, ali zato nosi manji
lupilin (lat. lupulinum) hmeljno brašno, žlezde interes.
na šišaricama ženskog hmelja koje daju luf (eng. loof) mor. strana izložena vetru.
pivu aromatičan ukus; upotrebljava se u luft (nem. Luft) vazduh.
medicini i kao sredstvo koje tera na luftbad (nem. Luftbad) med. vazdušno
mokrenje. kupanje, lečenje pomoću svetlosti i vazduha;
lupus (lat. 1iriv)zool. vuk, kurjak; med. živa rana, up. fototerapija.
lokalna tuberkuloze kože, naročito na nosu luftbalon (nem. Luft vazduh, fr. ballon
ili kome drugom delu tela; lupus in fabula vazdušni balon, aerostat.
(lat. lupus in fabula) posl. citat iz Terencija: luftirati (nem. Luft, liiften) vetriti, prove-travati.
mi o vuku, a vuk na vrata (kad iznenada luft-linija (nem. Luft, lat. Ipea) vazdušna linija,
naiñe neko o kome se baš u taj mah tj. najkraće rastojanje izmeñu dva mesta na
govorilo). Zemljinoj površini.
luskozitet (lat. luscus škiljav, ćorav, nlat. luc sp. jedan od najtežih skokova u umetničkom
luscositas) med. kratkovidost. klizanju (nazvan po austrijskom kli-začu
luster (lat. lustrum) svećnjak sa više sijalica, Alfredu Lutzu).
obično raskošno izrañen. lucerka (fr. luzerne) vot. v. lucerna.
lustracija (lat. lustratio) svečano čišćenje od lucerna (fr. luzerne) bog. vrsta veoma izdaš-ne
grehova, čišćenje žrtvom, posveta; deteline, plava detelina.
razgledanje, razmatranje. lucidan (lat. lux svetlost, lucidus) jasan, svetao
lustrum (lat. lustrum) vreme od pet godina kod blistav (npr. duh); svestan; lucida intervala v.
Rimljana posle koga je cenzor prireñivao interval.
svečanu žrtvu očišćenja od grehova i luciditet (nlat. luciditas) vedrina, bistrina, duha;
pokajanja za ceo narod; otuda: period od pet jasnost, svesnost.
godina, petoleće. lucidnost (nlat. luciditas) v. luciditet.
luscitet (lat. luscus škiljav, nlat. luscitas) med. lucimetar (lat. lux, lučiš svetlost, grč. te-tron
škiljavost. merilo, mera) 1. instrumenat za me-renje
lutein (lat. luteus žut, žućkast) žuta boja u lišću jačine svetlosti, fotometar; 2. instrumenat za
biljaka i u žumancetu. merenje isparavnog dejstva sunčane svetlosti.
luteran pristalica učenja Martina Lugara Lucifer (lat. Lucifer=lux, ferre onaj koji nosi
(1483—1546), osnivač nemačke reformi- svetlost, svetlonosac) 1. astr. ime planete
stičke crkve; fig. otpadnik od prave vere, Venere kada se javlja pre izlaska Sunca,
izdajnik. zornjača, zvezda Danica; 2. vladar tame,
luteranizam pokret i učenje velikog refor- poglavica ñavola, sotona, ñavo, po
matora i osnivača nemačke narodne crkve alegoričnom prikazivanju proroka Isaije
Martina Lutera. (14,12) i Luke (10,18).
luteranstvo v. luteranizam.
lutecij(um) (po latinskom nazivu Pariza —
Lj, lj četrnaeste slovo ćirilske azbuke, a
lj bujnim zelenilom; omiljeno prebivalište
sedamnaesto naše latinice. ljaneros (tl. pastira i odgajivača stoke; pl. ljanosi.
llaneros) pl. pastiri i odgaji- ljarmavi (alb.) pl. Albanci dvoverci koji se
vači stoke koji žive na stenama Španije prikazuju kao muslimani, a u stvari su, kod
i Južne Amerike; v. ljana. ljano (tl. Papo) kuće, potajno katolici.
velika, ravna i nepošu- ljulj (lat. lolium) vot. vrsta trave, utrinac, vrat;
mljena stepa u Španiji i Južnoj Americi zeljasta jednogodišnja biljka, raste u
koja, u doba kiša, obraste bujnom travom i usevima i po livadama.
A B E I Z O N R U
589/

M
M, m petnaeste slovo naše ćirilice, osamnaeste stvenih sila prirode, duhova i demona.
naše latinice; kao skraćenica: M = rimski Verovanje u magiju je kaldejskog porekla,
broj 1000; mr = magister; u eng. i fr. pa— odakle se, preko Persije i Egipta, raspro-strlo
mister, mesje; na receptima: m = manipulus, čak na Zapad; bela magija ona koja priziva u
misce, misecatur; m = metar; na = kvadrati pomoć nebeske sile, tj. dobre duhove; crna
metar; m* = kubni metar; M = marka magija ona koja priziva u pomoć zemaljske
(nemački novac); mm = milimetar; mf. = sile, tj. zle duhove.
mezoforte; muz. — meno, mano, meco; gram. t. magister (lat. magister) v. magister.
= maskulinum; hen. Mg = magnezijum; Md magister (lat. magister) učitelj, nastavnik; učitelj
= mendeljevkjum; Mp = mangan; Mo = slobodnih (humanističkih) umetnosti; zvanje
molibden. koje se posle položenog pro-pisanog ispita
maviš v. mafiš. dodeljuje svršenim studentima trećeg stupnja
mag (grč. magos, lat. magus) staropersijski (postdiplomskih studija); magister farmacije
obožavalac vatre, naročito njegovi diplomira-ni apotekar (skr. Mg ph.);
sveštenici, koji su bili zvezdoznanci i tumači magistar.
snova; istočnjački mudrac koji prevaru i magistsrijum (lat. magisterium) upravitelj-stvo,
praznovericu iskorišćuje u vradžbine i nadzorništvo, upraviteljska služba,
čarolije; žrec, vrač, čarobnjak. nadzornička služba; upravljanje, nadzor;
magaza (tur. magaza) prostorija u kojoj se drži dostojanstvo magistra.
žito, so ili druga roba, podrum; v. magacin. magistrale (lat. magistralis učiteljski; glavni)
magazin (arap. mahhazin) l. dućan, radnja, svaka glavna linija (ili: pruga) u odnosu na
trgovina robom naveliko; 2. stručni ili sve drugostepene i sporedne linije koje iz
ilustrovani časopis, zbornik; v. i magacin. nje izlaze (npr. glavni drum, glavna
magazinaža (fr. magasinage) trg. vreme ležanja železnička pruga, glavna vodovodna cev,
robe u magacinu; magacinska tak-sa, glavni električni vod i
ležarina; smeštanje robe u magacin, u DR-)-
stovarište, u skladište. magistralan (lat. magistralis) školski, učiteljski;
magaziner (fr. magasinier) v. magacioner. majstorski; veštački, vešt; glavni, poglavit,
magacin (arap. mahhazin, fr. magazin, ital. koji sačinjava osnovu nečega; med. izrañen po
magazzino) stovarište, skladište, spre-mište propisu lekarevom; magistralna formula (lat.
za robu; žitnice, ambar; voj. slaga-lište formula magistralis) recept koji je propisao
ubojnog materijala; ležište za metke u lekar.
pušci; v. i magazin. magistrale (nlat. magistrale) voj. spoljašnji
magacinirati smestiti (ili: smeštati) u magacin greben linije utvrñenja.
(ili: u skladište, u stovarište). magistrand (nlat. magistrandus) onaj koji se
magacinska puška poj. puška sa magacinom sprema da postane magistar.
ispod cevi u koji staje više metaka, magistrat (lat. magistra tuš) sudski (ili:
brzometka. policijski, samoupravni) službenik; opštinski
magacioner (ital. magazziniere) upravnik, sud, opštinske veće, opština.
nadzornik, rukovalac magacina (stovarište, magistratura (nlat. magistratura) upravio
skladišta). nadleštvo, upravna vlast, poglavarstvo;
maga (maggi) poznati hranljivi začin za supe poglavarsko dostojanstvo; ispit za zvanje
i čorbe, sastavljen uglavnom od bilj-nih magistra.
sastojaka (nazvan po pronalazaču Ju-liju magistrirati (lat. magister, magistrare) dobiti
Magiju, 1846—1912). zvanje magistra na velikoj školi, postati
magija (grč. mageia) čarolija, vradžbina, magister.
veština potčinjavanja svojoj volji tajan- magičan (grč. mageia, magos) čaroban,
čarobnjački; magični kvadrat kvadrat
podeljen na kvadratiće u koje treba upisati
brojeve tako da zbirovi svih brojeva u
magičar 524 magnetoindukciJa

bilo kojoj vrsti, stupcu ili dijagonali budu magnet (grč. magnetis Hthos, Magnes lithos)
jednaki; magična oko specijalna radio-cev u ili prirodni magnet, mineral koji ima svojstvo
radio-prijemniku koja služi za podešavanje da privlači i drži gvozdena tela (nazvan po
prijemnika na tačnu du-žinu željene radio- gradu Magneziji, gde su ga stari Grci prvi put
stanice. našli); veštački magnet, onaj koji se dobije
magičar (grč. mageia) čarobnjak, vrač. kada se komad čelika prevlači u jednom
magia (grč. magma testo) med. gnjecava masa, smeru prirodnim magnetom.
mast; reojr. gradivo eruptivnih stena koje se magnetizam (grč. Magnes Hthos) svojstvo
nalaze u unutrašnjosti Zemlje u usijanom, izvesnih tela, gvozdene rude, da privlače i
tečnom, kašastom ili kao testo gustom stanju. drže druga tela u kojima ima gvožña;
magmazona (grč. magma, zone pojas) kol. zana prirodna sila čije se dejstvo ispoljava u takvim
rastopljeno mase koja se, po mišljenju pojavama privlačenja (i odbijanja); nauka o
nekih teologa, nalazi ispod čvrste Zemljine magnetnim pojavama; životinjski magnetizam
kore. magnetna sila za koju se pretpostavlja da
magmasfera (grč. magma, sphaira lopta) teol. v. postoji u životinjskom, naročito u čovečjem
magmazona. organizmu, pomoću koje neki čovek može da
magmatizam (grč. magma) naziv za sve pokrete vrši znatan uticaj na volju i na telesno stanje
rastopljene užarene mase u unutrašnjosti nekoga drugog čoveka; up. somnambulija.
Zemlje. magnetizer (fr. magnetiseur) stariji naziv za
Magia karta (lat. Magna charta, eng. The hipnotizera.
Great Charter Velika povelja) osnovni magnetizirati (nlat. magnetizare) l. preneti
državni zakon Engleske koji je, 15. juna magnetna svojstva sa magneta na gvožñe
1215, odričući se nekih svojih prava, morao koje nije magnet; 2. po metodu dr Mesmera
dati plemstvu i sveštenstvu kralj John trljanjem ili pravilnim kretanjem ruke i
Lackland (Jovan Bez Zemlje), kojim su bili dodirivanjem (manipulacijom) probuditi u
regulisani feudalni odnosi, sveštenstvo čovečjem telu skrivene sile i na taj način
izuzeto od nadležnost svetov-nih sudova itd. lečiti bolesti; 3. dovesti nekoga u stanje
magia kum laude (lat. magna cum laude) sa magnetičnog sna; 4. imati neodoljiv uticaj na
velikom pohvalom, veoma pohvalio (u koga, neodoljivo privući ili privlačiti koga.
ocenjivanju uspeha na ispitima). magnetizmomanija (grč. Magnes magnet, ta-ša
magnalijum (grč. Magnesia) hem. slitina pomama, ludilo) med. bolest govorenje u snu.
(legura) magnezijuma i aluminijuma (90 i magnetizovati (nlat. magnetizare) v.
vipge procenata), veoma laka, veoma magnetizirati.
čvrsta i kao srebro bela; služi za pravljenje magnetisati (nlat. magnetizare) magnetizirati.
osetljivih analitičkih vaga. magnetit (grč. Magnes i nastavak -ites)
magnet (ital., šp. magnate, nlat. magnas, lat. gvozdena ruda (Fe3O4) na kojoj je prvo
magnus velik) 1. velikodostojnik, velikaš, primećeno magnetno svojstvo privlačenja.
velmoža; naročito: visoki državni službenik magnetičan (grč. nlat. magneticus) koji ima
ili plemić od davnina (naročito u Ugarskoj i privlačnu silu magneta; fig. neodoljivo
Poljskoj); 2. krupan sopstvenik zemlje, privlačan, neodoljiv; up. magnetski.
vlastelin; 3. krupan kapitalista, npr. magnetni (grč. Magnes) v. magnetski.
finansijski magnat. magneto- (grč. Magnes) predmetak u složeni-
magnezija (grč. Magnesia, nem. iz grč. Magne- cama sa značenjem: magnet, magnetski,
zija, grad u Maloj Aziji) hem. oksid magnetni.
magnezijuma (MgO); beli alkalni prah koji se magnetograf (grč. Magnes, grapho pišem)
dobiva od karbonata magnezijuma; magnetometar koji automatski beleži veličinu
upotrebljava se kao blago sredstvo protiv zemnomagnetskih kolebanja (ako beleži
zatvora i kiseline. deklinaciju = deklnnograf, ako beleži
inklinaciju = inklinograf.
magnezij(um) (grč. Magnesia Magnezija, grad magnetodetektor (grč. magnetis, lat. detegere)
u Maloj Aziji) hem. elemenat, atomska masa vazduhoplovni ureñaj na bazi magnetizma za
24,312, redni broj 12, znak Mg, beo, sjajan i traženje i odreñivanje položaja pod-mornica
vrlo lak metal; jako zagrejan zapali se i protivnika.
sagori jakom belom svetlošću (magnezi- magnetoelektricitet (grč. Magnes, elektron) fiz.
jumova svetlost služi za fotografske snimanja električna struja koja je izazvana pomoću
u mraku, davanje signala i dr.); magnijum, magneta.
talcijum. magnetoindukciJa (grč. Magnes, lat. inductio) fiz.
magnezit (grč. Magnesia Magnezija, grad u izazivanje električne struje pomoću
Maloj Aziji) min. bezbojan ili žućkast mineral, relativnog kretanja električnog provod-nika i
magnezijumov karbonat; upotrebljava se za magneta.
pravljenje gorke soli i magne-zije.
magnetologija 525 mañija

magnetologija (grč. Magnes, logia) nauka o univerziteta (na nekim univerzitetima


magnetu i magnetizmu. Zapada, „rektor magnifikus").
magnetometar (grč. Magnes, metron merilo, magnificencija (lat. magnificentia) vele-lepnost,
mera) instrumenat za tačno odreñivanje veličanstvenost, divotnost, ra-skošnost.
magnetske deklinacije i za merenje jačine magnovenje (stslov.) tren, trenutak, trenut.
Zemljinog magnetizma; naprava kojom se magnolije (Magnolia) bog. ukrasno drveće i
sigurno i brzo ispituje sadržina Zemljine kore žbunje iz fam. Magnoliaceae, duguljastog
u svrhu otkrivanja nalazišta bogatih rudom i lišća, belih ili crvenih cvetova sličnih lali;
naftom. raste u Sredozemlju i toplim krajevima (naziv
magneton (grč. Magnes) elementarna jedinica po Pjeru Magnolu, francuskom botaničaru).
magnetskog momenta; magnetski moment magnus (lat. magnus) velik, naročito kao
izazvan rotacijom elektrona i protona. sastavni deo imena vladara.
magnetopat (grč. Magnes, pathos bol) v. mag- magot (hebr.) zool. vrsta majmuna bez repa;
netizer. živi u severnoj Africi i oko Gibralta-ra; lako
magnetoskop (grč. Magnes, skopšo gledam) fiz. se pripitomljava.
ureñaj za registrovanje i reprodukciju TV Magreb (arap. aG maghrib zapad) zajednički
programa na magnetskoj traci. naziv za arapske zemlje u zapadnom delu
magnetostrikcija (grč. magnetis, lat. strictu-ga severne Afrike (Maroko, Alžir i Tunis).
stezanje) osobina izvesnih metalnih legura da madam (fr. madame) gospoña, gospa, milostiva
se stavljene u promenljivo mag-netsko polje gospoña, milostiva, izraz kojim se oslovljava
izdužuju i skraćuju u istom ritmu kao i udata žena, u Francuskoj i Engleskoj takoñe
promene magnetnog polja. i ugledne starije devojke.
magnetoterapija (grč. Magnes, therapeia madarozis (grč. madarosis) med. ćelavljenje,
lečim) med. lečenje živčanih oboljenja putem ćelavost; naročito: opadanje trepavica;
životinjskog magnetizma, osnovano na dejstvu madezis.
sugestije. madezis (grč. madesis) med. v. madarozis.
magnetofon (grč. Magnes, phone glas) aparat madeira (port. Madeira) v. madera.
koji beleži govor na traci prevučenoj madera (šp. madera) vrsta odličnog vina sa
gvozdenim prahom, tako da se zvuk na nju ostrva Madere.
prenosi elektromagnetskim putem, i zatim madefakcija (nlat. madefactio) vlaženje,
može da se reprodukuje. kvašenje, škropljenje..
magnetohemija (grč. Magnes, chemeia) nauka madlen (fr. madeleine) fig. pokajnica (po
koja proučava vezu magnetskih i dijamag- biblijskoj Magdaleni Pokajnici).
netskih svojstava hemijskih elemenata sa madlonete (fr. madelonnettes) pl. 1. pokajni-ce,
njihovim hemijskim svojstvima. bivše razvratno »sene koje u manastirima
magnetohidrodinamika (grč. Magnes, hydor okajavaju svoje grehe, nazvane po
voda dynamis) fiz. moderna grana fizike, koja novozavetnoj Magdaleni (= Madleni)
proučava svojstva jonizovanih gasova Pokajnici; 2. manastiri ili zavodi u kojima one
(plazme). žive.
magnetron (grč. Magnes elektron) elektron-ska madmoazel (fr. mademoiselle) gospoñica.
lampa u kojoj na elektrone koji protiču Madona (ital. Madonna) moja gospoña;
dejstvuje spoljašnje magnetsko polje; služi za slikarske ili plastično prikazivanje
proizvodnju vrlo kratkih radio--talasa. bogorodice koja drži u naručju malog Isusa,
magnetski (grč. magnetikos) koji ima pri-vlačnu često okružena i svetiteljima.
silu magneta; magnetska igla igla koja madrac v. matrac.
zauzima pravac sever-jug, igla koja zauzima madrigal (grč. mandra tor, fr. madrigal, ital.
pravac magnetnog podnevka (ili: meridijana); madrigale) poet. prvobitno: pesma koju su
magnetska indukckja v. mag-netoindukcija; pevali pastiri, pastirska pesmica; od Petrarke:
magnetsko lečenje primena životinjskog kratka idilična pesma; docnije: idilična šaljiva
magnetizma u lečenju bolesnika; magnetsko pesmica; muz. vrsta umetničko horske pesme,
polje okolina magneta do daljine na kojoj se naročito negovana u XVI i HUP veku.
još opaža njegova sila, njegovo dejstvo; mañarizacija pomañarivanje, pretvaranje u
magnetni. Mañare nemañarskog stanovništva, naročito
magnijum (nlat. magnium) hem. v. magnezijum. slovenskog.
magnilokvencija (lat. magnus velik, loqui Mañarorsag (mañ. Magyarorszag) mañarski
govoriti) hvalisanje, hvalisavost, naziv bivše Kraljevine Ugarske.
razmetljivost. Mañenta (ital. Magenta) l. grad u severnoj Italiji
magnifikan (lat. magnificus) veličanstven, gde su, 4. juna 1859. Francuzi i Pijemontezi
velelepan, divan; divotan, sjajan, uzvišen, pobedili austrijsku vojsku; 2.mañenta vrsta
raskošan. crvene anilinske boje.
magnifikacija (lat. magnificatio) veličanje, mañije (grč. mageia) v. magija.
slavljenje, uzdizanje hvalama.
magnifikus (lat. magnificus) veličanstven,
sjajan; plemenit, uzvišen; titula rektora
mañijski 526 majstergezang

mañijski (grč. magos, lat. magus) vračarski, majnher (hol. mynheer) izraz kojim se oslo-
vradžbinski, čarobnjački; čaroban. vljavaju u Holandiji; gospodine, moj
mañioničar (grč. magos, lat. magus) vrač, gospodine; nadimak za Holanñane.
čarobnjak, veštak u izvoñenju tobožnjih majolika (ital. Majolica, Majogsa) posude
natprirodnih pojava, koje su, u stvari, vešte izrañene od fine ilovače, sa belom glazu-rom
prevare i obmane. i umetnički išarane, rañene naročito u XVI
maestozo (ital. maestoso) muz. veličanstveno, veku, kada su najveći umetnici, čak i Rafael,
svečano. iz ličnog zadovoljstva radili slike na takvim
maestral (ital. maestrale) severozapadni vetar posudama; naziv po ostrvu Majorka ili
koji duva na Jadranskom i Sredoze-mnom Majolika.
moru. majonez (fr. mayormaise) kup. vrsta hladnog
maestro (ital. maestro, lat. magister) majstor, umokca (sosa) od kiselog skorupa (milera-
učitelj, umetnik, veštak; naročito: veliki ma), limunova soka, ulja i žumanaca, koji se
majstor u stvaranju muzičkih dela, učitelj jede uz hladno pečenje i ribu.
muzike; veliki veštak u šahu; gospodin, major (lat. magnus velik, major veći) stariji od
gospodar, pretpostavljeni. dva brata; up. senior; log. prva premi-sa u
zaključku; voj. početni čin višeg oficira;
mažong (kin. mah-jong) kineska igra, slična upravnik, nadzornik imanja; mažor.
dominama, sa 144 kamena, u kojoj sude-luju majora (lat. maiora se. vota) pl. većina glasova,
četiri igrača. nadmoćnost u glasovima; per majora (lat.
mazdaizam (stpers.) vera starih Persija-naca. per maiora) većinom glasova.
mazohizam izopačena spolna strast koja se majoran (ital. majorana, nlat. majoraca) bog.
sastoji u tome što neki muškarac ili neka poznata baštenske biljka iz porodice usnatica
žena oseća povećan spolni nadražaj i čije se lišće upotrebljava (kao miroñija) za
uživanje ako joj osoba suprotnog spola zadaje začine.
telesne bolove, npr. ako je tuče, štipa, ujeda i majorat (nlat. majoratus) utvrñen red
sl.; ova izopačenost nazva-na je po nem. nasledstva koji daje pravo nasledstva
piscu Leopoldu Saher--Mazohu (1836— najstarijem članu porodice. Ovde spada: pri-
1895), koji ju je u svojim pikantnim mogenitura pravo prvoroñenog, po kome
romanima i novelama prikazivao; up. najstariji član iz najstarije linije srodstva
sadizam. prima nasledstvo; senioratpo kome najstariji
mazurka (rus., polj. mazurek) poljski narodni član porodice uopšte ima pravo nasledstva;
ples u 3/4 takta, veoma živa igra (nazvana majorat u užem smislu po kome prima
po oblasti Mazuriji). nasledstvo najbliži srodnik prema stepenu
mazut (rus.) ostatak od destilacije petroleja, srodstva, a kada ima više podjednako bliskih
tečno gorivo. srodnika, onda nasle-ñuje najstariji;
maina (ital. ammainare spustiti) tišina bez neotuñiva imovina, ne-kretnina.
vetra na vodi. majordoma (šp. mayordoma) nadzornik kuće;
maj (lat. maius) ime petog meseca u godini, upravnik imanja, glavni nadzornik.
svibanj, ima 31 dan (nazvan po rimskoj major domus (lat. maior domus) najviši
boginji prirode Maji). dvorski i državni službenik u staroj
maja (tur. taua) kvasac; vakcina, serum. franačkoj državi, nastojnik kraljevskog
majasil (tur. mayasil) med. 1. vrsta kožne dvora i zastupnik kraljev; docnije, pod
bolesti od koje ispuca koža po rukama i slabim vladaocima, često imao svu vlast u
stopalima; 2. šuljevi, hemoroidi. svojim rukama, npr. Pipin Heristalski, Karlo
majdan (arap. ma'dan, ma'din, tur. maden) Martel, Pipin Mali.
mesto gde se kopa ruda ili kamen, rudnik. majoren (nlat. majorennis, lat. major annis)
majestet (lat. maiestas, fr. majeste) najviša i pr. punoletan.
najveća vlast i najviše dostojanstvo; titula majorevitet (nlat. majorennitas) prav. puno-
careva, kraljeva i njihovih žena; veličanstvo. letstvo, punoletnost.
majestetičan (lat. maiestas) veličanstven, majorizirati (lat. maior veći) nadglasati,
uzvišen; kraljevski, vladarski. nadglasavati, nadvladati većinom glasova,
majeuzis (grč. maieusis) med. vršenje poroñaja, npr. protivničku stranku.
porañanje. majoristi (lat. maior) pl. u katoličkoj crkvi:
majeutika (grč. maieutike) veština vršenja nosioci viših svešteničkih činova, od
poroñaja, babička veština; fin. veština kojom subñakona naviše.
je Sokrat, čija je mati bila babica, umeo da majoritet (nlat. majoritas) većina, većina
zgodnim pitanjima i odgovorima izvuče glasova; supr. minoritet.
tačno saznanje koje je nesvesno čamilo u majstergezang (nem. Meistergesang) lit.
nekom čoveku; meja. umetničko lirsko pesništvo kojim su se, u
majeutički (grč. maieutikćs) koji pripada XIV veku, bavili u Nemačkoj tzv. „majsto-ri-
babičkoj veštini, babički. pevači"; v. majsterzingeri.
majsterzengeri 527 makleraža

majsterzengeri (nem. Meistersanger) pl. lit. v. Italiji); podrugljivo: Italijani; maka-ronski


majsterzingeri. stihovi šaljivi stihovi u koje su umešane reči
majsterzingeri (nem. Meistersinger) pl. lit. iz drugih jezika.
„majstori-pevači", nemački pesnici iz makartizam naziv za reakcionarnu politiku
grañanskog reda, u XIV veku, koji su se u koju je vodio američki senator Džozef R.
svojim profesionalnim udruženjima bavili Makarti (Joseph McCarthy, 1909—57) pod
umetničkim pesništvom (majsterge-zang), parolom „borbe protiv komunističke
držeći se strogo pesničkih propisa, koji su bili opasnosti".
izloženi u njihovoj tabu-laturi. makasar-ulje farm. ulje koje pomaže rastenju
majstor (nem. Meister, lat. magister) zanatlija, kose, nazvano po gradu Makasaru u Indiji.
naročito onaj koji je položio majstorski ispit i makat laka vunena tkanina sa krstićima, za
stekao majstorsko pravo; učitelj, onaj koji je u prekrivanje divana, kreveta itd.
čemu dostigao savršenstvo, umetnik, veštak. maketa (fr. maquette) prva vajarska skica od
majuskuli (lat. majusculus poveći, oveći) pl. tip. ilovače, voska ili gipsa (obično umanjena),
velika slova, početna slova; štam-panje samo model neke palate, crkve, sta-tue, knjige i
velikim slovima, iz verzala; supr. minuskuli. dr.
Makabejci pl. v. pod makabijada. maki (fr. maquis šikara, šikarje, zemlji-šte
makabijada sp. priredba na kojoj se okupljaju obraslo žbunjem) pl. „šumski ljudi"; naziv za
Jevreji sportista iz celoga sveta, u Izraelu, francuske rodoljube koji su, u vreme drugog
gde se takmiče u svima vrstama sporta i svetskog rata, ustali protiv Nemaca-okupatora
veština, jevrejska olimpijada (naziv po i vodili protiv njih uspešne gerilske i druge
jevrejskoj vladalačkoj porodici Makabejaca, operacije (maki je, prvobitno, značilo
iz P veka pre n.e.). „šibljak" koji je nekada bio postojbine i
makabr (fr. danse macabre) mrtvačka igra, utočište korzi-kanskih pastira i svakoga koji
mrtvački ples, slikovito prikazivanje tzv. je došao u sukob sa sudom i zakonom).
mrtvačkog plesa na grobljanskim zidovima; makijavelizam učenje ital. državnika i istoričara
predmet mnogih alegorijskih slika i motiv u Nikole Makijavelija (Niccolo Machiavelli,
mnogim umetnostima. 1469—1527), izloženo u njegovoj knjizi
makadam (eng. macadam) način izrañivanja „Vladalac" (II Principe), kojim preporučuje
ulica i puteva, kod koga se kolovoz obično da se vladaoci u svom radu pridržavaju samo
sastoji samo iz dobro nabijenog sloja neograničenih načela mudrosti, ne vezujući se
istucanog kamena, nazvan po pronalazaču nikakvim zakonima morala i sentimentalnim
John London Mas Adam-y (1756—1836); obzirima, tj. da ne prezaju ni od kakvih
graña od koje se pravi makadamisan put. sredstava samo da bi došli do cilja, sa
makadamizirati (eng. macadam) raditi ulicu ili geslom: cilj opravdava sredstva.
put nabijanjem kolovoza slojem istucanog makijavelist(a) (ital. Machiavelli) onaj koji se
kamena; up. makadam. rukovodi ili koji smatra da se treba rukovoditi
makaze (arap. maqass, tur. makas) nožice, načelom: cilj opravdava sredstva, pristalica
škare. makijavelizma.
makako (port. tasaso) zool. morska mačka, makijavelistički (ital. Machiavelli) koji je u
vrsta majmuna koji žive na obali Gvineje, duhu makijavelizma, podmukao, neveran,
Angole itd. bezobziran, kome je glavno postignuće
makame (arap. makameh) književni skup na cilja.
kome učesnici zabavljaju jedni druge či-
tanjem duhovitih književnih radova; priče makimono (jap.) v. kakemono.
napisane u umetničkom, polupesničkom makinjon (fr. maquignon) vešt trgovac
obliku, koji je naročito usavršio arapski konjima, džambas koji mesto dobrih konja
pesnik Hariri. podmeće arum-kon>e; fig. vešt posrednik,
makao (braz. glasao) zool. brazilijanski papagaj posrednik-vrdalama (npr. makinjonska
sa dugim repom. politika).
makara (tur. makara) l. vitao; naprava pomoću makinjonaža (fr. maquignonnage) trgovanje
koje se dižu predmeti uvis ili spuštaju naniže. konjima, džambastvo, džambašenje; fig. po-
2. mašina za pobijanje u zemlju stubova dvaljivanje, podvala, prevara.
(drvenih, čeličnih, armi-ranobetonskih); 3. makler (nem. Makler) trg. posrednik, lice koje
cev, kalem; tkački čunak. za račun nekoga drugog posreduje pri
makaron (ital. macarone, fr. macaron) kola-čić ugovorima o kupovini ili prodaji robe, hartija
od badema. od vrednosti, pri obezbeñenju, oda-šiljanju ili
makaroni (ital. maccaroni) pl. vrsta suvog testa, prevozu, i to vrši kao stalno zanimanje:
fabrički izrañenog od brašna tzv. „tvrde mekler, broker, senzal.
pšenice" u obliku dugih šupljih cevčica makleraža (nem. Makler) trg. nagrada koju
(veoma omiljeno narodno jelo u makler dobiva za svoje posredovanje, a
čija je visina obično odreñena berzan-skom
uredbom ili po običaju koji vlada na
528 makrociti

tržištu, ili prema tome kako su obe makropnoja (grč. makros, pneo dišem) med.
strane ugovorile: mekleraža, senzarija. duboko i lagano udisanje vazduha. makropoda
mako crvenkastožuti egipatski pamuk, odlične (grč. makros, pus, podos noga) pl. zool. glodari
kakvoće (nazvan po Mako-beju, koji se sa dugačkim zadnjim nogama.
najviše bavio gajenjem ovog pamuka). makropsija (grč. makros, opsis vid, viñenje)
makrela (hol. makreel, nlat. macarellus) zool. med. viñenje stvari u povećanom obliku,
skuša, škombra (vrsta veoma ukusne morske bolest očiju koja dolazi usled slabosti
ribe). izvesnih spoljnih očnih mišića, zbog čega
makro (fr. maquereau) 1. peza, podvodač; izgleda da su predmeti veći i dalji no što su
mučibabić, uljez; sopstvenik javne kuće, u stvari; megalopsija.
kupler. makroptera (grč. makrćs, pteron krilo) pl.
makro- (grč. makros) 2. predmetak u slože- zool. insekti sa dugačkim krilima.
nicama sa značenjem: velik, visok; dug, makroskopija (grč. makros, skopeo posmatram,
dugotrajan. gledam) posmatranje, ispitivanje golim okom
makrobioza (grč. makros, bios život) dug (supr. mikroskopija).
život, dugovečnost. makroskopičan (grč. makros, skopeo) golim
makorbiotika (grč. makros, bfos) veština dugog okom vidljiv, koji se može videti bez lupe ili
življenja, nauka o čuvanju i održa-vanju mikroskope (supr. mikroskopičan).
zdravlja uopšte, nazvana po isto-imenoj knjizi
Kristofa Vilhelma Hufe-landa (1796); makroskopski v. makroskopičan.
dijetetika, higijena, orto-biotika. makrosomija (grč. makros, soma telo)
makrobiotičan (grč. makrobiotos) koji dugo gorostasna razvijenost celog tela, svih
živi, dugovečan; koji se tiče produženje njegovih delova; gigantizam.
života, koji pomaže produženju života. makrosporangija (grč. makrćs, spora seme)
makroglosija (grč. makros, glossa jezik) med. bog. deo biljke u kojem se razvijaju
neprirodno uvećanje jezika, kao posledica makrospore.
proširenosti limfnih sudova (mahom u makrospore (grč. makros, spora) al. vot. ženski
roñen nedostatak). spolni organi kod bescvetnica.
makrodaktil (grč. makrcs, daktylos prst) med. makrostihičan (grč. makros, stfchos) koji ima
dugoprsti, onaj koji ima dugačke prste. dugačke redove, sa dugim redovima ili
makroekonomija (grč. makros, oikonomia stihovima.
upravljanje kućom) deo ekonomije koji makrostomičan (grč. makros, stćma usta) sa
proučava društvenu privredu kao celinu, za velikim ustima.
razliku od mikroekonomije koja proučava makrostruktura (grč. makros, lat. structura
pojedinačne ekonomske pojave. sklop, sastav) graña i sastav nekog prirodnog
makrokefalija (grč. makros, kephale glava) objekta npr. kamena, koji se mogu videti i
med. nenormalno povećanje lubanje. raspoznati golim okom.
makrokosmika (grč. makros, kosmos svet, makrotija (grč. makros velik, us gen. otos uho)
vasiona) pl. spoljašnje stvari, stvari iz med. nenormalna razvijenost ušiju, uha-tost,
spoljašnjeg sveta; up. kosmos. ušatost.
makrokosmologija (grč. makros, kosmos, makrofauna (grč. makros, nlat. fauna
logia) nauka o stvarima i pojavama iz životinjski svet) zool. deo faune koji obuhvata
spoljašnjeg sveta. životinje koje se mogu videti golim okom;
makrokosmos (grč. makros, kosmos) svet u supr. mikrofauna.
velikom, veliki spoljni svet, vasiona, svemir makrofon (grč. makros, phone glas, zvuk)
(supr. mikrokosmos). koji ima jak glas, sa glasom (ili: zvukom) koji
makrolingvistika (grč. makrćs, fr. lingu- se daleko čuje.
istique) 1. lingvistika kao kompleksna i
ujedno jedinstvena nauka; 2. grana lin-gvistike makroftalmos (grč. makros, ophthalmos oko)
koja se bavi ispitivanjem jezika u najširim čovek krupnih očiju, krupnooki.
razmerama putem statistič-kih metoda. makroheir (grč. makro-cheir) onaj koji ima
makrologija (grč. makrologfa) opširno duge ruke, dugoruki.
govorenje, opširnost, sklonost držanju dugih i makrohejlija (grč. makros, cheflos usna) med.
opširnih govora. odebljanje gornje i donje usne, kao posledica
makromeran (grč. makros, rneros deo) mat. hroničnog zapaljenja.
kaže se za kamen čiji se sastojci mogu videti makrohir (grč. makro-cheir) v. makroheir.
i razaznati golim okom, fanerome-ran (supr. makrocefal (grč. makros, kephale glava)
mikromeran). onaj koji ima preterano veliku lubanju (ili:
makronozija (grč. makros, nosos bolest) med. glavu), glavonja, glavatilo.
dugotrajna bolest, iznurenost. makrociti (grč. makros, kytos šuplje telo, bokast
makroplasija (grč. makros, plasso uobliča-vam, sud) pl. ned. izvanredno velika crvena krvna
gradim) med. prekomerna razvijenost zrnca koja se nalaze kod perni-ciozne
pojedinih delova tela. anemije, malarije, trovanja krvi i drugih
bolesti: megalociti, megaloblasti, gigantociti.
makrura 529 malvacee

makrura (nlat. macrura) pl. zool. ptice sa malaga vrsta čuvenog slatkog i aromatičnog
dugačkim repom kod kojih je rep duži od vina, nazvanog po španskom gradu Malaga.
nogu; dugotrbi raci. malagma (grč. raalagma) med sredstva za
maksvel fiz. jedinica za merenje toka mag-netske omekšavanje, obloga, sredstvo za uminja-
indukcije, oznaka Mh; nazvana po eng. vanje bola, zavoj koji ublažava bol.
fizičaru Dž. K. Maksvelu (1831-1879). maladerija (fr. maladie bolest) bolnica,
maksi (lat. maximus) pojam u novoj modi, naročito bolnica za gubavce.
koji označava haljine i suknje do peta; supr. malakija (grč. malakia) med. v. malacija.
miii. malakodermi (grč. malakos mek, ñerma koža)
maksila (lat. maxilla) zool. vilica. maksilaran pl. zool. mekušci; puževi, školjke i gla-
(lat. maxillaris) koji se tiče vonošci; moluske.
vilica ili pripada vilicama, vilični. maksima malakozoe (grč. malakos, zoon životinja) pl.
(lat. maxima sc. regula) osnovno načelo koga zool. mekušci; v. malakodermi.
se čovek pridržava u životu i radu, rukovodna malakozoologija (grč. malakos, zoon životinja,
misao, pravilo, lozin-ka; izreka, kratko i jasno logia) zool. v. malakologija.
nekazana misao; muz. najveća ili najduža nota. malakolit (grč. malakos, lithos kamen) min.
maksimalan (nlat. maximalis) najveći, najviši, meki kamen, augitu srodna vrsta kamena.
preko koga se više ne može (npr. brzina, malakologija (grč. malakos, logia) zool. nauka o
težina, iznos itd.); sulr. minimalan. mekušcima.
malak-osteon (grč. malakos, osteon kost) med.
maksimalne™ (lat. maximum najveća vrednost, omekšavanje kostiju.
najveći iznos) pl. pripadnici grupe ruskih malaksacija (nlat. malaxatio) med. umekša-
socijaliste revolucionara (esera), koja se 1906. vanje, ublažavanje.
izdvojila i borila za tzv. maksimalni program, malaksirati (lat. malaxare, grč. malasso)
trudbeničku republiku, a raspala se posle razmekšavati, mesiti, gnječiti.
oktobarske revolucije. malaktika (grč. malasso, nlat. malactica) pl.
maksimirati (nlat. raaximare, fr. maximer) med. sredstva za omekšavanje (ili: za
utvrditi (ili: utvrñivati) najveću vrednost (ili: ublažavanje, za uspavljivanje).
cenu) čemu; povisiti (ili: povišavati) do ma l anti čak (grč. malaktikos) med. omekšavan,
najvišeg stupnja; maksi-mirane cene koji omekšava. ublažavan, koji ublažuje,
propisane, najviše cene po kojima se izvesni uspavljuje.
robni artikli mogu i smeju prodavati. malandrija (lat. malandria, ital. malandra) vet.
maksimum (lat. maximum) ono što je najveće ili vrsta konjske bolesti: pauk.
najviše: najviša vrednost, najviši stupanj.; malarija (ital. malaria, mala aria rñav
najveća količina; najveća cena, najveća vazduh) med. hronična i povratka groznič-na
suma; najveća kazna; supr. minimum. bolest izazvana ubodom komarca mala-ričara
maksimus (lat. maximus) najveći, najviši. Anopheles maculipennis.
maksuz (arap. majjsus, tur. mahsus) naročit, malarijatifoid (ital. malaria, grč. typhos para,
specijalan, osobit; maksuz selam naročit, topli dim, eidos vid, oblik) med. istovremeno
pozdrav. oboljenje od malarije i tifusa; malarija koja
makuba vrsta finog duvana-burmuta koji ima se razvija kao tifus.
miris ljubičice (nazvan po distriktu Makuba na malarni (lat. mala obraz, nlat. malaris obra-zni)
Martiniku, gde se kultiviše i izrañuje). obrazni, koji pripada obrazu, koji se tiče lica
manula (lat. macula) mrlja, pega; žig srama, ili obraza.
ljaga, sramota; med. mestimična, manja ili malati (nem. malen) raditi živopis, slikati bojom;
veća, promena u boji na koži. makulatura up. molovati.
(nlat. maculatura) umrljani i pokvareni mala fide (lat. mala fide) u zloj nameri,
štampani tabani hartije koji se upotrebljavaju zlonamerno, podmuklo.
za pakovanje, rñavo od-štampan tabak; fig. malahit (grč. malache crni slez) min. mine-ral,
književni rad bez ikakve vrednosti, rukopis uglavnom karbonat bakra, često gradi
„za koš". makulirati (lat. maculare) uprljati, bubrežaste mase koje su u unutrašnjosti
ispr-ljati, umrljati (hartiju pri štampanju); koncentrične, te otuda, uglačan, pokazuje
izbrljanu ili pokvarenu hartiju upotrebiti za divne zelene šare u raznim prelivima.
pakovanje. mal (arap. mal) dobro, imanje, malacija (grč. malakia mekoća, slabost) med.
svojina, gotov bolesna želja za jelom, naročito kod trudnih
novac, bogatstvo. žena; malakija.
mala v. mahala. malvasija (ital. malvagia, malvasia) čuveno
balzamsko i slatko crno vino koje se
prvobitno dobivalo u Napoli di Malvasija, na
istočnoj obali Peloponeza, a docnije
presañeno i na ostala grčka ostrva, u sred.
veku veoma cenjeno; takoñe: vrsta veštačkog
spravljanog francuskog vina od muskata.
malvacee (nlat. malvaceae) pl. bog. slezovi.

34 Leksikon
malverzant 530 maltuzijanizam

malverzant (fr. malverser) onaj koji ne vrši malinkonikamente (ital. malinconicamente) muz.
ispravno i pošteno svoju službu, v. melankoliko.
proneverilac, utajivač. malinkoniko (ital. malinconico) muz. v.
malverzacija (fr. malversation) neisprav-nost u melankoliko.
vršenju službe, pronevera, utaja; zloupotreba maliforman (lat. malum jabuka, nlat. mali-
službenog položaja zbog primanja mita. formis) u obliku jabuke, jabučast.
malverzirati (lat. male versare, fr. malverser) malicija (lat. malitiaj zloba, pakost, podmuklost;
proneveriti, proneveravati, vršiti pronevere, nevaljalstvo, ugursuzluk.
utajiti, utajivati. maliciozan (lat. malitiosus) zloban, pakostan,
male (lat. male) pril. zlo, rñavo. podmukao, lukav; nevaljao.
maleabilan (nlat. malleabilis) kovan (metal), maliciozitet (nlat. malitiositatis) zloba, pakost,
koji se daje (ili: može) kovati. podmuklost; nevaljalstvo, ugursuzluk.
malevolentan (lat. malevolens) zlonameran, malicioznost (nlat. malitiositas) v. maliciozitet.
zločest, zlurad; supr. benevolentan. malnutricija (lat. male rñavo, nutrire hraniti,
malevolencija (lat. malevolentia) zluradost, nlat. malnutritio) med. rñava ishrana, tj.
zlonamernost; nenaklonost. jednolika, rñavo pripremljena, neukusna itd.
malez (fr. malaise) med. kenjkavost, slabost, hrana, čiji sastojci nisu u dobrim
osećanje telesne nelagodnosti. razmerama.
maleni (lat. malleus sakagija) vet. preparat Maltežanin (ital. Maltese) v. Maltezac.
izrañen od bacila sakagije; služi za Maltezac (ital. Maltese) l. stanovnik ostrva
utvrñivanje postojanja sakagije; up. malei- Malte, Maltežanin; vitez sa Malte, tj. član
nizicija. kaluñerskog reda sv. Jovana, koji je osnovan
maleinizicija (lat. malleus sakagija) vet. naučna u doba krstaških ratova; 2. mal-tezac luksuzni
proba kojom se utvrñuje da li su kopitari pas sa čisto belom i kao svila mekom
zaraženi sakagijom ili nisu; up. maleni. dlakom, crnim nosom i očima.
maleolaran (lat. malleolus čekićić) aiat. ču-kljeni, malter (nem. Mortel) smesa od jednog dela
gležnjeni, koji se tiče čuklja ili gležnja, koji krečne kaše i 3 do 4 dela peska, na
pripada čuklju ili gležnju. vazduhu otvrdne, jer se sušenjem iz njega
maler (nem. Maler) 1. slikar-umetnik, živo- gubi mehanički vezana voda.
pisac; kod nas: moler slikar-zanatlija, maltoza (nem. Malz slad) hem. vrsta šećera koja
mazalo. nastaje uticajem slanog ekstrakta na skrob,
maler (fr. malheur) 2. nesreća, neprilika, zao kristališe u finim belim iglicama.
udes, neprijatan slučaj. maltretirati (lat. male tractare, fr. maltraiter)
maleraj (nem. Malerei) slikarstvo kao umetnost, zlostavljati, kinjiti, mučiti, rñavo postupati s
živopis; up. moleraj. kim.
malerozan (fr. malheureux) nesrećan, zlo- maltuzijanac pristalica maltuzijanizma.
srećan, baksuz. maltuzijanizam soc. učenje engleskog
maleus (lat. malleus) l. vet. v. sakagija. nacionalnog ekonoma Tomasa Roberta
maleus (lat. malleus čekić) 2. aiat. naziv za Maltusa (1766—1834) po kojem se težnja
najveću slušnu koščicu u srednjem uhu. množenja stanovništva kreće u geometrijskoj,
maligan (fr. malligand) l. aparat za brzo a proizvodnja životnih sredstava u aritme-
odreñivanje količine alkohola u vinu; zasniva tičkoj progresiji, čime objašnjava sva
se na principu da je tačka klju-čanja vina društvena zla i bedu siromašnih slojeva
niža što je sadržina alkohola veća; nazvan naroda; kasniji razvoj ukazao je na suprotne
po pronalazaču, fr. eno-logu Maliganu (up. tendencije od onoga što je iznosio Maltus, npr.
ebulioskop); 2. proce-nat alkohola u vinu, u visokorazvijenim zemljama došlo je do
npr.: vino je jako 12 maligana. sniženja stope rasta stanovništva, pa se sve
maligan (lat. malignus zloćudan, zlurad, opak) više prihvata gledi-šte, koje je još Marks
med. maligni tumor zloćudni tumor, onaj koji izrekao, da je razvitak stanovništva istorijski
se sastoji od nezrelih ćelija i prodire duboko u uslo-vljen proces, što će reći u zavisnosti od
tkiva šireći se i po drugim mestima tela putem delovanje bioloških, demografskih, so-cio-
telesnih sokova i tečnosti (limfom i krvlju); ekonomskih, kulturnih i drugih či-nilaca, te se
supr. benigni. ne može izolovano posmatrati;
malignitet (lat. malignitas) zlobnost, pakost, neomaltuzijanizam pokret koji polazi od istih
opačina, zluradost; med. opakost. argumenata kao Maltus, ističući da je porast
malignus morbus (lat. malignus morbus) med. stanovništva osnovni uzrok bede u mnogim
opaka bolest, teška bolest. zemljama, kao i proletarijata u gradovima, pa
malizam (lat. malum zlo) fil. učenje da u svetu smatra da je interes društva odn. države da
i životu, zbog stalnog kretanja i menjanja, ograni-či umnožavanje stanovništva.
ima više zla, bola i trpljenja nego
zadovoljstva i radosti.
maltuzijanist(a) 531 mandarina

maltuzijanist(a) v. maltuzijanac. mamut (rus., tatar. mamma zemlja) zool., geol.


malum (lat. malum) zlo, nesreća, nevolja; ogromna preistorijska životinja, veoma slična
muka, jad, bolest; malum necesarijum(lat. današnjem indijskom slonu (naziv po tome
malum necessarium) nužno zlo (ranije i što su Tunguzi i Jakuti verovali da je živeo
definicija, pojmovna odredba žene). pod zemljom i rio kao krtica).
malc (nem. Malz) slad, svako žito koje se mamutovac vot. v. sekvoja.
veštački dovede do klijanja, naročito sirovine mana (grč. manna, lat. manna, hebr. tap,
koje se upotrebljavaju u fabri-kaciji piva i arap. tapp) 1. nebeski dar; hrana koja je
špiritusa, u prvom redu ječam, u čijim se Izrailjcima, po biblijskoj legendi, padala iz
klicama tada stvara dijastaza, koja pretvara neba kad su bili u pustinji; 2. med. žućkasta,
ječmeni skrob u šećer (maltoza); malc ili slad žitka i sladunjava masa, sa 60—80%
je u stvari, tako promenjen ječam. manita, koja služi kao sredstvo za otvaranje.
malcbonbone (nlat. Malz, fr. bonbon) pl. manastir (grč. monasterion) v. monastir.
bonbone koje se spravljaju od sladovog manacija (lat. manatio) izlivanje, isticanje; up.
ekstrakta i običnog šećera. emanacija.
mama (lat. mamma) sisa, dojka; u dečjem mangal (tur. mangal, arap. manqal) sud sa
govoru: majka. raspaljenim ugljem, žeravicom, obično od
mamalije (nlat. mammalia) pl. zool. sisari, bakra, služi za zagrevanje prostorije ili
sisavci. podgrevanje jela, lak i podesan za
mamaliologija (lat. mammalis, grč. logia) prenošenje.
zool. nauka o sisarima. mašan (grč. magnes, nlat. manganesium) hen.
mameluk (arap. mamluk, ital. mammalucco) 1. metalan, gvožñu sličan elemenat, atomska
rob roñen od roditelja hrišćana a vaspitan u masa 54,9380, redni broj 25, znak Mp;
muslimanskoj veri; 2. pripad-nik nekadašnje veoma rasprostranjen, ali nikada sam, nego
telesne garde egipatskih sultana; 3. pripadnik pomešan sa drugim mineralima, čelič-nosiv,
Napoleonove telesne straže; 4. danas: veoma krt i tvrd.
otpadnik od vere, renegat; takoñe: slepi sluga manganeut (grč. manganeuo obmanjujem
i branilac čega, npr. vlade, režima i sl. pomoću čarolija) čarobnjak, opsenar, mañio-
mameluci (tl. mamelukos) pl. deca belaca i ničar; varalica.
Indijanaca u Brazilu. manganeutski (grč. manganeutikos)
mamzel (fr. mamselle) izraz kojim je, u HUŠ čarobnjački, opsenarski; varalički.
veku i prvoj polovini XIX veka, oslovlja-vana manganizam med. profesionalno oboljenje,
devojka iz grañanskog staleža, gospoñica. izazvane višegodišnjim udisanjem prašine
mamila (lat. mammilla) znat. bradavica (na sisi). ili pare metala mangana.
mamilaran (lat. mammilaris) bradavičast, poput manganija (grč. manganeia) čarobnjaštvo,
snene bradavice. opsenarstvo, mañioničarska veština.
mamifere (lat. mamma sisa, dojka, fero mangovizacija (nlat. mangonisatio) trg. isticanje
nosim) pl. biol. sisari. dobrih svojstava svoje robe a pri-krivanje
mamiforman (lat. mamma sisa, forma njenih nedostataka; falsifiko-vanje lekova.
oblik) u obliku sise, dojke, sisast. mangonija (lat. mango trgovac varalica) v.
mamozan (lat. mammosus) sisat, koji ima mangonizacija.
velike sise. mangonijum (lat. mangonium) v.
maiozitet (nlat. mammositas) velike i pune mangonizacija.
grudi, punoća grudi, sisatost. mangura (tur. mangir, mankir) sitan turski
mamon (grč. mamonas bogatstvo, hald. ta- bakarni novac.
top, hebr. matmon) zlatno tele, zlatni kumir, mandal (tur. mandal) drvena greda koja se
bog zlata (Mamon); fig. blago, novac, stavlja preko vrata sa unutrašnje strane radi
zemaljska blaga i bogatstva za kojima čovek zatvaranja, zasovnica, prevornica
žudi. (prijevornica).
mamonizam (hald. mamon) žudnja za novcem, mandamus (lat. mandare, mandamus) „nare-
vladavina i svemoć novca, obožavanje boga ñujemo, zapovedamo"; naredba kraljevskog
Mamona, klanjanje zlatnom teletu. suda u Londonu, koja se izdaje u ime kralja i
mamonist(a) (hald. mamon) Mamonov sluga, kraljice.
obožavalac novca, tvrdica, cicija; onaj koji mandant (lat. mandans) v. mandator.
je za carstvo zemaljsko. mandarin (sskr. mantrin, mantra, port. man-
mamuran (arap. mabmur, tur. mahmur) darim) svaki visoki državni službenik u Kini
polupijan, još neistrežnjen, umoran i za vreme carstva; titula otmenog Kineza
neispavan posle pića. uopšte; vrsta vunenog ili poluvu-nenog štofa
mamurluk (tur. mahmurluk) stanje posle za zimske kapute.
preterane upotreba alkohola i duvana.
mandarina (port. mandarim) bog. vrsta sitnih i1
slatkih naranči sa ostrva Malte.
34«
mandat 532 maniksr

mandat (lat. mandatum) nalog, naredba; vežba većeg broja jedinica u ratnoj službi; u
punomoć, ovlašćenje; poslaničko punomoć- ratu: sva sredstva kojima je cilj da se oslabi
stvo; uputnica, nalog za isplatu. neprijatelj, sem borbe, naročito važna u tzv.
mandatar (nlat. mandatarius) prav. lice koje strategiji zamaranja i zbunji-vanja
prima na sebe da, u ime i za račun nekoga protivnika; mor. kretanje i vežba jednog
drugog (mandatora), izvrši neki posao, broda ili više brodova, vešto izvedeno
punomoćnik, zastupnik, predstavnik; kretanje; u saobraćaju: razme-štanje vagona
poslovoña. i vozova.
mandati (lat. mandatum) kolonijalne područja manevarka (fr. manoeuvre) lokomotiva za
koja su pod specijalnom upravom nekih razmeštanje vagona i sastavljanje vozova.
velikih sila ili meñunarodnih organizacije. manevrisati (fr. manoeuvrer) upravljati svojim
Posle P svetskog rata taj je sistem zamenjen pokretima, izvoditi vešte pokrete; voj.
starateljstvom UN. izvoditi vežbe u većem obimu; raznim
mandatni (lat. mandatum) naložni, nared-beni, strategijskim sredstvima raditi na zamaranju
koji se tiče naloga, koji je u vezi sa nalogom i zbunjivanju neprijatelja; mor. vešto
(ili: naredbom, mandatom); man-datne oblasti upravljati brodom; razmeštati vagone i vozove;
bivše nemačke kolonije i delovi nekadašnje fig. vešto i lukavo raditi, vrdati, izvrdavati,
Turske Carevine (Pa-lestina, Sirija, vešto se snalazi-ti u nezgodnim prilikama.
Mesopotamija), kojima su, po Versajskom manež (fr. manege, ital. maneggio, nlat.
ugovoru o miru, posle prvog svetskog rata, managium) škola jahanja; jahačnica, ja-
upravljale druge sile po nalogu Društva hačka staza; veština jahanja, veština
naroda; mandatno pismo pismo koje sadrži ukroćavanja i obučavanja konja.
nalog ili ovlašćenje da se izvrši neki posao; maneken (fr. mannequin) drvena lutka sa
mandatni postupak u grañanskom procesnom pokretnim udovima (krojačeva, slikare-va),
pravu: postupak koji počinje time što sudija koja služi za probanje; u modnim
izdaje nalog dužniku da ispuni ono što poveri- trgovinama: osoba koja služi za probanje
lac od njega traži; mandatna kazna kazna odeće; fig. čovek bez karaktera, lutka,
koja se naplaćuje na mestu prekršaja. igračka u tuñim rukama; med. veštački
mandator (nlat. mandator) prav. onaj koji daje izrañeni pojedini delovi tela za vežbanje u
nekome nalog da u ime njegovo svrši neki vršenju operacija; fantom.
posao, vlastodavac, naredbodavac; supr. manekinaža (fr. mannequinage) vajarski rad
mandat, mandatar. na grañevinama.
mandelada (nem. Mandel badem) piće od bade- manžetne (fr. manchette) narukvice, tasli-ca;
movog mleka, žumanca, šećera, cimeta ili manšeta.
vapile. mani (eng. money) novac; tajm iz mani (eng.
mandman (fr. mandement) nareñenje koje ima time is money) vreme je novac.
više karakter saveta i opomene nego proste mani-broker (eng. money-broker) menjač, se-
naredbe, nalog, raspis, poziv; biskup-ska raf.
poslanica.
mandola (ital. mandola) muz. instrumenat manizam (lat. manes seni, duše pokojnika kod
potpuno sličan mandolini, samo od nje veći Rimljana i starih italskih naroda) teol.
i sa dubljim glasom. poštovenje predaka svog naroda ili svoje
mandolina (fr. mandoline) muz. vrsta male i porodice.
kratke tambure sa 4-6 žica; mandora. manija (grč. mama) oblik duševnog oboljenja
mandora (ital. mandora) muz. v. mandolina. koje se javlja na razne načine, često u
mandorla (ital. mandorla) badem; svetiteljske nastupima; bes, sumanutost, ludost, ludilo; u
oreola koja ne obuhvata samo glavu, nego glavu uvrćena misao; nastranost, zanesenost,
ceo lik, izrañena u obliku badema. strast za čim, npr. za knjigama (=
mandra (grč. mandra staja, obor, tor) pu- bibliomanija), za Englezima i svim što je
stinjačka ćelija, peštera; manastir. njihovo ( = anglomakija) itd.; mani-tost.
mandragora (grč. mandragoras, lat. mandra- manijabilan (fr. maniable, lat. manus ruka)
gora) bog. biljka za čiji se koren ranije spretan, zgodan i lak za rukovanje, koji se
pretpostavljalo da ima sličnosti sa čo-večjim lako radi rukom; fig. gibak, zgodan, pogo-dan,
likom, alrauna. podesan.
mandril zool. vrsta afričkog čovekolikog manijak (grč. manikos) ludak, zanesenjak;
majmuna, Mandrillus sphynx. nastran čovek, onaj koji je uvrteo sebi u glavu
mandukatores (lat. manducare žvatati, man- neku misao, npr. bezrazložan strah od čega
ducatores) pl. zool. mišići žvatači. što u stvari i ne postoji, itd.
mandula (ital. mandula, mandorlo) 1. bot. manijački (grč. mama pomama, ludilo) koji se
badem (plod i stablo); 2. znat. krajnik. osniva na maniji; nastran, zanesen, ludački.
manevar (fr. manoeuvre) rukovanje, maniker (fr. maniqueur) onaj koji vrši
upravljanje, obavljanje nekog rada, način manikir.
postupanja; rad koji se izvodi vešto i lukavo,
smicalica, ujdurma, spletka, podvala; voj.
manikir 533 manometar

manikir (fr. manicure, manucure) negovanje manit (grč. manna, arap. mann) hen. sladak
ruku i noktiju, naročito ono koje vrše stručno glavni sastojak mane, služi kao lek za
obrazovana lica; pribor za negovanje ruku i otvaranje; manin šećer.
noktiju. Manito mit. v. Manitu.
manikirati (fr. manicure, nem. manikieren) manitost (grč. mama pomama, ludilo) v.
negovati ruke sasecanjem nokata, zanokti-ca, manija.
kožnih zadebljanja, lakiranjem i dr. Manitu mit. veliki duh, bog severnoamerič-kih
manilovština prazno sanjarenje, pasivan odnos Indijanaca; Manito.
prema stvarnosti (po Manilovu, junaku manifest (lat. manifestus) proglas, objava,
Gogoljevog romana „Mrtve duše"). obznana; proglas koji upućuje vlada narodu o
maniman (fr. inaniement, manier) rukovanje, nekom važnom pitanju da bi nagove-stila,
upravljanje, način rada; rukovanje kičicom objasnila ili opravdala svoje držanje i
(kod slikara). postupke; v. Komunistički manifest.
manifestant (lat. manifestans) onaj koji javno
maniok (port. mandioca) bog. brašnom bogati ispoljava svoje mišljenje, učesnik u javnom
koren biljke Latropha manihot, koja raste u ispoljavanju političkih i drugih uverenja i
Indiji i Jun«.. Americi; daje veoma uku-san i raspoloženja.
zdrav hleb. manifestator (nlat. manifestator) otkrivač,
maštu la (lat. manipulus) l. farm. na receptima: objavljivač, obznanjivač, pokazivač; up.
pregršt, npr. trave ili lišća; 2. kod starih manifestant.
Rimljana: odeljenje pešadije, od 60 do 120 manifestacija (lat. manifesta tio) javno
ljudi. ispoljavanje, javno izražavanje odobravanja
manipulant (lat.) 1. rukovalac; 2. niži službenik ili negodovanja, objava, objavljivane,
u nekim nadleštvima ili predu zećima. iznošenje na videlo, pokazivanje.
maššulator v. manipulant. manifestirati (lat. manifestare) v. manife-stovati.
manipulacija (nlat. manipulatio) vešto, stručno manifestovati (lat. manifestare) ispoljiti,
rukovanje ili upravljanje nečim; pravljenje ispoljavati, objaviti, objavljivati, obz-
poslovnih smicalica; dodirivanje ili nanjivati, obznaniti, obnarodovati, izneti na
prevlačenje rukom preko živčano obolelog javnost; javno ispoljiti svoje mišljenje ili
tela, kao što čini magnetizer da bi izazvao u raspoloženje.
telu povoljne promene. manihejizam učenje persijskog jeretika Ma-
manipulirati v. manipulisati. nesa ili Mani i njegovih pristalica, neka
manipulisati (nlat. manipulare) rukovati, mešavina staropersijskog dualizma i
upravljati (čime): rukom obrañivati (ili: raditi, hrišćanskog gnosticizma, po kojem je od
spravljati); udešavati, praviti smicalice; samog početka postojalo carstvo svetlosti i
dodirivati ili prevlačiti rukom, pilati. carstvo mraka; potpuni manihejci strogo su se
uzdržavali od svakog čulnog uživanja,
manipulum (nlat. manipulum) u grčkoj ručnog rada i zemaljskog poseda; u
crkvi: rubac za brisanje ruku i sv. sasuda koje studentskom govoru: „glupo" shvatanje
je ñakon nosio preko levog ramena; kod poverilaca da treba plaćati svoje dugove.
katolika: široka iskićena traka koju nosi manihejci (nlat. Manichaei) pl. pristalice
sveštenik na misi. pagansko-hrišćanske sekte persijskog jeretika
manir (fr. maniere, ital. maniera) put i način Manesa ili Mani, osnovane oko 242. n. e.; v.
ponašanja ili postupanja u nekoj stvari, način manihejizam.
obrañivanje koji prelazi u jednoobraznost i mankando (ital. mancare, mancando) muz.
šablon; fin način života, ponašanje, draganje; postepeno popuštajući, iščezavajući, gubeći
umetnički potez; u književnosti i umetnosti: se.
neduhovito podražavanje ili stalno mankirati (fr. manquer, ital. mancare) ne
ponavljanje jednoga po sebi dobrog i pogoditi, promašiti; propušta™, propustiti
originalnog stila, izveštačeno«, priliku; ne uspeti, ne poći za rukom, izraditi
nakinñurenost; maniri pl. običaji, rñavo; trg. ne odgovarati obavezama,
ponašanje; muzički ukrasi; čovek lepih obustaviti plaćanja, pasti pod stečaj,
manira čovek lepog ponašanja i ophoñenja. bankrotirati.
manirizam (fr. manierisme) um. 1. stvaranje manko (ital. manco) trg. nedostatak, gubitak,
slepim podražavanjem oblika, tehnike i ideja manjak u robi.
starijih, dobrih uzora; izveštače-nost, mano (ital. mano, lat. manus ruka) mano
neprirodnost, usiljenost; 2. pravac izmeñu destra ili drita (ital. mano destra, dritta desna
kasne renesanse i ranog baroka koji ruka) kuz. desnom rukom; mano sini-stra
karakteriše uznemirenost kompozicije, (ital. mano sinistra leva ruka) kuz. levom
izduženost proporcija i sl. rukom (tj. svirati).
manirist(a) (fr. maniere) književnik ili umetnik manometar (grč. manos redak, mštron mera,
koji radi u duhu manirizma. merilo) fiz. instrumenat za merenje elastične
sile gasova ili pare.
mansarda 534 mančester

mansarde (fr. mansarde) soba ili stan na manuskript (lat. manu scriptum) rukopis,
tavanu, potkrovnica, potkrovlje; krov ili naročito onaj koji je spremljen za obja-
prelom, na lakat, holandski krov (naziv po vljivanje, za štampanje.
imenu pronalazaka, fr. grañevinara Fransoa manustupracija (nlat. manu-stupratio) spol-no
Manevra, Fr. Mansard, 1598 — 1666). samozadovoljenje, onanija, drkanje, ip-sacija.
mantevizam (grč. manteuo proričem) laki oblik manutenevcija (nlat. manu-tenentia) prav.
vidovitosti (sposobnosti predviñanja). održavanje na snazi, npr. nekog zakona;
mantika (grč. mantikos proročki) veština zaštita prava posedovanja.
proricanja sudbine, veština gatanja (ili: manutencija (nlat. manu-tentio) prav. v. manu-
vračanja). tenencija.
mantil (lat. mantellum, nem. Mantel) v. mantl. manufakt (lat. manu factum) rukotvorina, ono
mantilja (pš. mantilla, lat. mantellum) dugačka što je izrañene rukom, ručni rad.
marama od čipaka koju žene u Španiji nose manufaktura (nlat. manufactura) l. složena
na glavi i koja im pokriva deo lica i dopire kooperacija koja počiva na podeli rada; njenu
do pojasa. tehničku osnovicu čini zanat. Razvija do
mantisa (lat. mantissa) dodatak, dometak; kat. virtuoznosti umetnost radnika u vršenju
desetinske (decimalne) brojke logaritma, delimičnih operacija, ali ga čini nesposobnim
kazaljka; supr. karakteristika. da sam izradi ceo proi-zvod; radnik postaje
mantički (grč. manteia proricanje, mantikos) nesposoban za rad van manufakture, ali
koji se tiče proricanja, koji je u vezi sa umetnik u njenom sklopu. S podelom rada u
proricanjem, proročki. manufakturi vrši se i uprošćavanje zanatskog
mantl (lat. mantellum, fr. manteau, nem. alata, njegovo prilagoñavanje delimičnim
Mantel) ogrtač bez rukava, plašt; gornji operacijama radnika; time se u
kaput uopšte, prolećni muški i ženski kaput; manufakturnom periodu kapitalizma
zaklon; mantil. pripremaju materi j alni uslovi za mašineriju
mantlirati (lat. mantellum) voj. ograditi, opasati, koja se sastoji iz kombinacije jednostavnih
učvrstiti, utvrditi. instrumenata. Predstavlja oblik krupne
mantra (sskr.) kratke molitve kojima se proizvodnje koji se javlja u raznim istorijskim
pripisuje osobita moć; magične formule. epohama, ali je karakterističan za kapitalizam
manu (lat. manus ruka) rukom; manu armata od XVI do XIX veka; postaje ili
(lat. manu armata) oružanom silom; manu kombinacijom ranije samostalnih raznih
proprija (lat. manu propria) sopstvenom zanata u jedan povezani proces proizvodnje u
rukom, svojeručno; manu fortn(lat. manu kojem se dalje usavršava podela rada, ili
forti) prav. silom, silom državne vlasti. kon-centracijom radnika istog zanata, koji se
manual (lat. manualis ručni) trg. ručka knjiga, takoñe raščlanjava. Prema karakteru
beležnica, priručnik; naročito: knjiga u koju proizvoda razlikujemo heterogenu i or-
se unose izdaci i primici (sa rubrikama: od gansku manufakturu; 2. naziv za tekstil-nu
koga i zašto); dnevnik, podsetnik, memorijal; industriju.
kod orgulja: niz dirki, klavijatura. manufakturirati (fr. manufacturer) raditi,
manuale (lat. manuele) muz. kod orgulja: izrañivati, fabrikovati (robu).
sviranje na klavijaturi koja je za ruke (za manufakturist(a) (fr. manufacturier) obrt-nik,
razliku od pedale, što znači sviranje na zanatlija; tvorničar, fabrikant; trgovac
klavijaturi za noge). manufakturnom robom.
manualiter (nlat. manualiter) pril. muz. ručno, mancipacija (lat. mancipatio) u rimskom
izvoditi na orguljama samo rukama, bez pravu: predaja neke stvari drugom u svoji-nu
pedala. po svima propisima zakona; primanje u
manuduktor (nlat. manuductor) rukovodilac. svojinu, prisvajanje, podvrgavanje pod
vlast; ua. emancipacija.
manudukcija (nlat. manuductio) rukovanje, mancipij(um) (lat. mancipium) u rimskom
rukovodstvo, uputstvo. pravu: formalna kupovina zaključena pred
manuelan (lat. manus ruka, fr. manuel ručni) sudom, ugovor o kupovini; pravo svojine,
ručni, koji radi rukama; koji je izrañen svojina, pritežnjavanje; u ranije vreme:
rukama; manuelni radnik onaj koji radi kupljeni rob.
fizički, zanatlija (za razliku od mancipirati (lat. mancipare) u rimskom pravu:
intelektualnog, koji radi glavom i perom). dati nešto u svojinu, prodati, zaključiti
manukaptor (nlat. manucaptor) prav. onaj koji prodaju pred nadležnom vlasti.
daje pismeno jemstvo. mančester (eng. Manchester) vrsta pamučne
manukapcija (nlat. manucaptio) prav. pismeno tkanine, slične somotu, naročito za sportska
jemstvo. odela, ženske haljine i dr. (nazvala po
manus (lat. manus) ruka. engleskom gradu Mančesteru, gde se počela
izrañivati); mančesterska škola shvatanje
jedne grupe nacionalnih
mandža 535 marijaž

ekonomista u Vel. Britaniji koji traže margarite (nlat. margaritae) pl. u katoličkoj
slobodu trgovine i nemešanje države u crkvi: parčići osvećene hostije koji se daju
industriju; često se pod tim podrazumeva bolesnicima.
shvatanje da je egoizam pojedinaca pokre- margaritom (grč. margarites biser) med. izraštaj
tačka snaga u privreda. sličan zrnu bisera, bisernik.
mašda (ital. mangiare) jelo. margaritum (nlat. margaritum) u grčkoj
manšeta (fr. manchette) v. manžetna. crkvi: posuda u kojoj je držana pričest.
manjanerija (fr. magnanerie) zavod za gajenje margina (lat. margo, gen. marginis ivica, rub,
svilenih buba; svilarstvo. okrajak, ital. margine) prazan prostor sa
maoizam naziv za ideje i političku delatnost strane na pisanim i štampanim listovima,
voñe kineske revolucije i predsednika belina; up. margo.
centralne vlade NR Kine Mao Ceduna, kao i marginalan (lat. marginalis) koji se tiče ivice,
za kineski model političke prakse. koji se nalazi na ivici, ivični, obodni,
mapa (lat. tarra) geografske karta, plan, okrajni, rubni.
crtež; torba, tašna, korice za držanje spisa, marginalizam buržoasko ekonomska doktri-na
planova, crteža. (krajem XIX veka) koja vrednost roba
maper (fr. mappeur) voj. crtač geografskih, objašnjava graničnom (marginalnom) ko-
naročito vojnogeografskih, karata i crteža. risnošću i marginalnom produktivno-nihy,
manira™ (lat. tarra) crtati geografske karte; drugim rečima, psihološkim faktorima,
neki predeo ili zemlju kartograf-ski snimati subjektivnim stavom potrošača (otuda i
(ili: snimiti). naziv: teorija subjektivne vrednosti,
mapmond (fr. mappemonde) mapa cele subjektivistička škola, psihološke škola).
Zemlje, planiglob. marginalije (lat. marginalia) pl. beleške (ili:
marabu-pera (fr. marabouts) pera od mara- napomene, primedbe) napisane na ivici, sa
bua (rode toplih krajeva), zbog izvanredne strane (npr. neke knjige).
lepote služe kao ukras, naročito na ženskim marginirati (lat. marginare) oivičiti, oi-
šeširima. vičavati; napisati (ili: pisati) primedbe na
marazam (grč. marasraos čiljenje, venjenje, ivici lista (ili: sa strane) u knjizi, pored
gubljenje) med. gubljenje telesne snage i štampanog teksta.
svežine usled bolesti; senilni marazam (nlat. marginoplastika (lat. margo rub, ivica, grč.
marasmus senilis) gubljenje snage i svežine plastike) med. porubljivanje očnog kapka.
usled starosti, staračke nemoć. margo (lat. margo) ivica, rub, okrajak; trg.
marama (arap. miqrama) šal, rubac, bošča; prazan prostor na ivici tovarnog lista na
ručnik, peškir; mahrama. kojem se beleže oznake i brojevi posla-te
maranzis (grč. maransis) med. slabljenje, robe.
venjenje, gubljenje snage i svežine. margraf (nem. Markgraf) knez koji je upravljao
marani (šp. marranos) Jevreji i Mavri u Španiji jednim pograničnim okrugom, markom.
koji su, pod pritiskom inkvizi-cije morali da mareaža (fr. mareage) mornarska, matroska
prime hrišćanstvo, ali su potajno i dalje ostali plata; ugovor izmeñu sopstvenika broda ili
verni svojoj ranijoj religiji. trgovca i posade broda.
marantičan (grč. marantikos) med. koji je maregraf (lat. mare more, grč. grapho
došao usled slabosti, usled gubljenja telesne pišem) aparat koji automatski beleži
snage; marastičan. talasanje morske površine; služi za
maraskin (fr. marasquin, ital. maraschino) odreñivanje srednjeg nivoa površine mora,
vrsta finog likera od trešanja, trešnje-vača. prema kome se odreñuju nadmorske visine
marastičan (grč. maraino) med. v. marantičan. ostalih tačaka, plimomer.
maraugija (grč. maraugla) med. treperenje pred marela (lat. amarus gorak, ital. amarella) bog.
očima, gubljenje vida; fotopsija. v. amarela.
margarin (grč. margaron biser, fr. margarine) mareograf (lat. mare more, grč. grapho
veštačke maslo, pravi se od smeše pišem) v. maregraf.
prečišćenog goveñeg loja, svinjske masti, mareometar (lat. mare more, grč. metron
nekog biljnog ulja (sezamova zejtina) i mera, merilo) v. maregraf.
oplavljenog mleka, ukusno je i hranljivo kao
i prirodno maslo, samo što ne sadrži marž (fr. marge) v. margo.
vitamine; danas se izrañuje više vrsta marža (lat. margo, fr. marge ivica, rub,
margarina, od kojih se nekim dodaju i okrajak) berz. razlika izmeñu dnevnog i
vitamini. emisionog kursa neke hartije od vrednosti;
margarit (grč. margaron biser) min. bisera-sti razlika izmeñu najvišeg i najnižeg kursa ili
liskun, srebrnast liskun sedefastog sjaja. najviše i najniže cene; razlika izmeñu
margarita (grč. margaron, margarites biser) kupovne i prodajne cene.
med. pega na rožnjači, slična zrnu bisera. marijaž (fr. mariage) brak, bračno stanje; u
kartama: kralj i dama u jednoj ruci.
Marijana 536 markirati

Marijana (fr. Marianne) žensko ime; oličenje sti od 17 krajcara; 2. srpski nikleni novac u
Francuske Republike. vrednosti od 5 para din.; 3. naziv za više
marimba afrički muzički instrumenat od vrsta igara sa 32 karte.
drvenih pločica sa rezonatorom, sličan marka (nem. Mark) l. granica sreza ili oblasti;
ksilofoiu. 2. današnja novčana jedinica u Nemačkoj od
marina (fr. marina, lat. marina) mornar-stvo, 1871. god. = 100 pfeniga; 3. (fr. marque, tal.
brodarstvo; pomorska sila, mornarica, marca) znak, belega, obeležje, oznaka; žig;
brodovlje, flota; u slikarstvu: motiv s mora, poštanska vrednost koja se lepi na pisma i
slika mora. uputnice; raboš, tantuz; znak (ili: žig) neke
marinada (fr. marinade) salamure; jelo, trgovačke kuće ili robe.
naročito riba iz salamure; marinat. markando (ital. marcando) muz. istaknuto sa
marinaža (fr. marinage) metanje u salamuru, naročitim naglaskom.
usol>avan>e, usoljenje. markantan (fr. marquant) istaknut, znatan,
marinat (fr. marinade) v. marinada. važan, vidan, upadljiv, koji pada u oči, koji
marinac (lat. marinus) mornar, pomorac; se odlikuje.
vojnik na ratnom brodu; brodar, lañar. markato (ital. marcato) muz. v. markando.
Mariner (eng. Mariner) porodica američkih markacija (nem. Mark) oznaka; belega;
automatizovanih vasionskih letelica za obeležje; obeležavanje; znak za planinarske
ispitivanje meñuplanetskog prostora i staze.
Marsove atmosfere. markgraf (nem. Markgraf) od Karla Velikog:
marinizam (lat. marinus morski) 1. težnja jedne zapovednik jednog pograničnog okruga,
države da stvori i održava što jaču marke; ovo dostojanstvo docnije je postalo
pomorsku silu, mornaricu. nasledio.
marinizam 2. lit. način pisanja ital. pesnika marker (fr. marqueur) onaj koji beleži
ðambatiste Marina (1569—1625), koji se pogotke kod bilijara; kelner u gostionicama
odlikuje izveštačenošću, naročito traženim koji beleži pića i jela što se iznesu iz
slikama i aluzijama; ovaj stil je bio uzeo kuhinje, beležač, zabeleživač; mašina za
maha u ital. književnosti XVII veka. udaranje žiga.
marinirati (fr. mariner) useliti, metnuti u marketender (ital. marcatante) trgovčić koji
salamuru; staviti ribe u sirće i začine. prodaje vojnicima životne namirnice i ostale
marinist(a) (ital. Marini) lit. pristalica i sledbenik sitne potrebe.
marinizma u pesništvu; v. marinizam; um. marketerija (fr. marqueterie) rad išaran
(lat. mare more) slikar koji obrañuje pejzaže utiskivanjem parčića raznobojnog drveta ili
s mora. kamenčiće, šaranje utiskivanjem, mozaik.
marinski (lat. marinus) morski, pomorski; marketing (eng. marketing) trg. izraz kojim se
marinska akademija visoka škola u kojoj se obuhvataju sve odluke i mere koje se
obrazuju pomorski oficiri. preduzimaju u okviru preduzeća radi
marioneta (fr. marionette) „Marijica", mala najboljeg plasmana robe.
lutka sa pokretnim udovima koja može da marketirati (fr. marqueter) poprskati, pr-skati,
podražava l>udske kretnje (pokreti udova šarati umetanjem raznobojnog drveta, raditi u
izvode se pomoću konca ili žice); sa mozaiku.
ovakvim lutkama izvode se čitavi manji markiz (fr. marquis) visoka plemićka titula u
pozorišni komadi u tzv. marionet-skim Francuskoj, Engleskoj i Italiji (po rangu
pozorištima, pozorištima s lutkama; fig. čovek izmeñu vojvode i grofa).
koji se može za sve i svakoga pridobiti, markiza (fr. marquise) žena ili kći markiza;
povodljiv čovek. platneni zaklon od sunca ili kiše pred
mariska (lat. marisca) med. bradavica. prozorima i vratima; krov nad peronom;
paritalan (lat. maritalis) bračni, muževl>i, prav. fotelja; belo vino pomešano sa ki-selom
maritalis potestas (lat. maritalis potestas) vodom ili sokom od limuna.
muževlja vlast; maritalis soci-jetas (lat. markizat (fr. marquisat) dostojanstvo i plemićki
maritalis societas) bračna zajednica; maritalis posed markiza.
tutela (lat. maritalis tutela) pravo
muževljevog staralaštva; maritalis markizet (fr. marquisette) tanka končana
uzusfruktus (nlat. maritalis ususfructus) pravo tkanina, raznobojne, upotrebljava se za
muža da uživa ženino imanje dok je u braku. ženske haljine.
maritiman (lat. maritimus) morski, pomorski; markirati (fr. marquer) označiti, označa-vati,
koji se tiče pomorstva, pomorske sile i dr.; obeležiti; staviti žig na, žigosati; metnuti
primorski. poštansku ili taksenu marku; istaći, skrenuti
marifstluk (arap.-tur. marifetlik) preprede-nost, pažnju na važnost neke misli i sl. time što se
dovitljivost, majstorija, lukavstvo. štampa masni jim slovima ili kurzivom; na
marihuana (šp. marijuana) v. hašiš. pozorišnim probama: ulogu samo čitati, bez
marjaš (mañ.) 1. mañarski srebrn novac u glu-mljenja; u bilijaru: beležiti pogotke.
XVII veku sa likom Deve Marije, u vredno-
marksizam 537 marodirati

marksizam (nem. Marxismus) filozofske, eksproprisani" (Marks). Ovo se izvršuje


ekonomske i političke teorije nemačkog klasnom borbom proletarijata, koja se uzdiže
filozofa i sociologa Karla Marksa (1818— do revolucije i diktature proletarijata. „Ova
1883). Filozofski: marksizam je tzv. ne uspostavlja iznova rad-nikovu privatnu
dijalektički materijalizam pri-menjen na svojinu, ali uspostavlja individualnu svojinu
prirodu i društvo; njegova osnovna na osnovicu tekovina kapitalističke ere: na
društveno-ekonomska postavka je: „U osnovici koo-peracije i zajedničkog poseda
društvenoj proizvodnji svoga života l>udi zemlje i sredstava za proizvodnju koje je
stupaju u odreñene, nužne, od njihove vol>e proizveo sažrad"(Marks). Vladimir Iljič
nezavisno odnose — odnose proizvodnje, koji Uljanov Lenjin kaže: „Marksizam je sistem
odgovaraju odreñenom stupnju razvitka nazora i učenja Marksovih. Marks je bio
njihovih materijalnih proizvodnih snaga. nasta-vljač i genijalni dovršilac triju duhov-
Celokupnost tih odnosa proizvodnje sačinjava nih glavnih struja devetnaestoga veka, koje
ekonomsku struk-turu drupggva, realnu pripadaju trima najodmaklijim zemljama
osnovu na kojoj se diže pravna i politička čovečanstva: klasične nemačke filozofije,
nadgradnja i kojoj odgovaraju odreñeni oblici klasične engleske političke ekonomije i
društvene svesti. Način proizvodnje materi- francuskog socijalizma u vezi sa francuskim
jalnog života uslovljava društveni, politički i revolucionarnim učenjima uopšte. Čak i
duhovni proces života uopšte. Ne odreñuje Marksovi protivnici priznali su značajnu
svest ljudi njihovo biće, već obrnuto, njihovo doslednost i potpunost njegovih nazora, koje u
društveno biće odreñuje njihovu svest. Na svojoj celokupnosti pretpostavljaju moderni
izvesnom stupnju svoga razvitka materijalne materijalizam i moderni naučni socijalizam
proizvodne snage društva dolaze u kao teoriju i program radničkog pokreta u
protivrečnost sa postojećim odnosima svima civilizovanim zemljama sveta . . ."
proizvodnje, ili — što je samo pravni izraz za marksist(a) fil., soc. pristalica marksizma.
to — sa odnosima svojine u kojima su se markt (nem. Markt) svako javno mesto na kome
dotle razvijale. Iz oblika razvitka proizvodnih se vrši izmena dobara, trg, tržište, pazar,
snaga ti se odnosi pretvaraju u njihove okove. pijaca.
Tada nastupa epoha socijalne revolucije. S marli (fr. marli) mrežaste i pomalo kruta
promenom ekonomske osnove vrši se brže ili tkanina, tul; mrežast ukras na ivici srebrnih
sporije prevrat u čitavoj ogromnoj nadgradnji tanjira, ivica porcelanskih tanjira; vrsta
. . . U opštim crtama mogu se azijatski, antički, polusvilene tkanine (nazvana po selu
feudalni i savremeni buržoaski način Marli-la-Machine, gde je najpre početa da se
proizvodnje označiti kao napredne epohe izrañuje).
ekonomske društvene formacije" (Marks). marmariga (grč. marmafro) med. v. maraugija.
Kagdatalizam je poslednji društveni poredak marmelada (fr. marmelade od grč. meli med,
zasnovan na klasama i njihovom melon jabuka) pekmez od raznog voća uku-
antagonizmu. Uloga kapitalizma je bila van sa šećerom.
podruštvljenje procesa proizvodnje. On je marmor (lat. marmor, grč. marmaros) min.
rasparčava radnička sredstva koncentrisao, mramor, mermer, fin i veoma tvrd kre-čnjak,
pretvorio u kapital, a samog proizvoñača u sastavljen od sitnih nepotpunih kristala,
najamnog radnika. Njegovu predistoriju čini raznobojan.
nasilno i krvavo sprovoñenje ove ekspropri- marmoracija (nlat. marmoratio) mramori-
jacije ranije sitnih proizvoñača. A zatim je sanje, oblaganje mramornim pločama.
kapital silno razvijao proizvodne snage — marmorirati (lat. marmorare) izraditi pege ili
radi profita — uvećao se, centra-lizovao, ali i pruge kao kod mramora; obložiti (ili:
uvećao masu proletarijata — aktivnu i oblagati) mramornim pločama.
rezervnu armiju rada. Sa ovom marmot (fr. marmotte) zool. brdski pacov,
koncentracijom i centralizacijom kapitala „. . . mrmot, svizac (živi u porodicama po
raste masa bede, pritiska, ropstva, najvišim planinama Evrope i Azije).
degeneracije i eksploatacije, ali i revolt marod (fr. maraud, lat. moratus) bolestan, slab,
radničke klase koja stalno nabu-java i koju nemoćan, iznuren od puta.
sam mehanizam kapitalistič-kog procesa maroder (fr. maraudeur) pljačkaš, vojnik koji,
proizvodnje školuje, ujedinju-je i organizuje. pod izgovorom premorenosti ili slabosti,
Kapitalov monopol postaje okov za način zaostaje iza svoje jedinice pa krišom ide u
proizvodnje koji. je s njim i pod njim krañu i pljačkanje; vojnik koji pljačka
procvetao. Centralizacija sredstava za poginule i ranjene vojnike; fig. hulja, nitkov.
proizvodnju i podruštvljenje rada dostižu maroderstvo (fr. maraudage) pljačkanje
tačku na kojoj više ne mogu podnositi stvari uvijenih i ranjenih vojnika.
kapitalističku ljusku i razbijaju je. Kuca marodirati (fr. marauder) bolovati, biti slab;
poslednji čas kapitalističke privatne svojine. voj. pod izgovorom premorenosti ili
Eksproprijatori bivaju
marok 538 maršalat

slabosti zaostati iza svoje jedinice pa ići u deći svoj život, pri hrišćanskoj veri,
pljačku po okolini; drsko prosjačiti; otimati; mučenik, junak vere.
pl>ačkati poginule i ranjene vojnike. martirij(um) (lat. martyrium) mučeništvo,
marok (fr. maroc) laka vunena tkanina. patnje i smrt onoga koji nevino strada (za
maroken (fr. maroquin, ital. marrochino) svoju veru); deo crkve u kome se nalazi
marokanska koža, bojadisana kozja koža sa grob mučenika za veru.
finim ožiljcima, safijan. martoloz (ngrč. armatolos, tur. martoloz) ime
maroko (marocco) vrsta američkog burmuta; kojim su Turci, u XVI i XVII veku, nazivali
pamučne tkanina za povezivanje knjiga. hrišćane koji su služili kao vojnici u turskim
maron (ital. marrone) vot. pitomi kesten, krupan pograničnim gradovima; marto-lozbaša
i veoma ukusan za jelo; maron glase (fr. starešina martoloza.
marrons glaces) kestenje u šećernoj marturina (lat. marturina, nem. Marder kuna)
ocaklini. zemljarinska dažbina u feudalnoj Slavo-niji;
Mars (lat. Mars, gei. Martis) mit. bog rata kod plaćana najpre u krznima kuna (otuda
starih Rimljana (kod Grka Arvs); fig. rat, boj, naziv), a od XVI v. u novcu.
borbene buka; astr. jedna od velikih planeta, marćale (ital. marciale) kuz. s. marčale.
izmeñu Zemlje i Jupitera. marunka (lat. malus armeniaca jermenska
Mars I sovjetska vasionska sonda, prva koja se jabuka) bog. jermenska žuta jabučica; vrsta
1963. približila Marsu, ispitala niz krupnih, okruglih, plavocrvenih šljiva.
karakteristika ove planete i otkrila treći maruflirati (fr. maroufler) slik. nalepiti slikarske
prsten zračenja oko Zemlje; prošav-ši Mars, platno na drvo; maruflirana slika slika na
postala je veštačka planeta koja kruži po lepljena na drvo.
elipsi oko Sunca. marcescirati (lat. marcescere) postajati trom,
marsala (ital. vino di Maršala) slatko sici-lijsko slab, slabeti, mlitave™.
vino, spravlja se dodavanjem zgu-snute šire, marcijalan (lat. martialis Marsov, boga rata)
slično malvasiji (nazvane po sicilijskom ratnički, ratoboran, borben, ratni; srčan,
primorskom gradu Marsali). hrabar, odvažan; divlji; up. Mars.
marselin (fr. marcelline) vrsta lake, obično crne marcijalizam (lat. martialis Marsov, boga rata)
svilene tkanine (tafta); nazvana po ratobornost, borbenost, sklonost ratovanju.
francuskom gradu St. Marcellin. marcijalitst (nlat. martialitas) v. marcijalizam.
Marseljeza (fr. Marseillaise) marseljski marcipan (nlat. Marci panis, ital. marza-rape)
margp, omiljena fr. narodna pesma koja je, za kolač od oadema i šećera.
vreme prve francuske revolucije, podsticala marčale (ital. marciale) muz. kao marš, vojnički,
narod na borbu za slobodu i jednakost, spevao ratnički; marćale.
ju je i komponovao kapetan Rouget de l'Isle marš (fr. marche) hod, hodanje, gredenje,
1792. g.; danas francuska himna (ime dobila koračanje; uredno kretanje jedne vojne
po tome što su je, u Parizu, prvi put pevali jedinice ka odreñenom cilju; muzički komad
vojnici iz Marselja). kao pratnja svečanih, naročito vojničkih
marsilijana (ital. marsiliana) venecijanske, kretanja, stupanja, „vojnički", „žalosni",
spreda okrugla laña za obalsku trgovinu na „paradni" marš; forsiran marš usiljen marš,
Jadranskom moru. brz marš; kao komanda: marš! = napred!
marsupijal (lat. marsupialis) Zool. torbar, polazi!; dalje! beži! kidaj! marš-ruta put
oposum. kojim se ima maršovati, pravac maršovanja
marsupijalizacija (nlat. marsupialisatio) med. (ili: putovanja).
pravljenje trbušne torbe. maršal (nem. Marschal, nlat. marescalcus, ital.
marsupijalije (lat. marsupialia) pl. zool. tor- mariscalco, fr. marechal) prvobitno:
bari. , . * » * • konjušar, nadzornik štale; zatim: vrhovni
mart (lat. martius) mesec posvećen bogu Marsu, nadzornik vojske i dvora nekog vladao-ca;
treći mesec u godini, ožujak (31 dan); prvi nadzornik i rukovalac javnih svečanosti;
mesec u godini starih Rimljana. danas: najviši vojni čin u vojskama nekih
martelosi (ital. martellos, lat. martulus) pl. država; maršal dvora najviši dvorski
zasvoćene okrugle kule na obalama Sar-dinije činovnik, nadzornik i upravnik unutarnjih
i Korzike za odbranu od morskih razbojnika poslova vladalačkog dvora; feldmaršal
(gusara). vrhovni komandant vojske u nekim
martengal (fr. martmgal) bilal, kaiš koji državama.
prolazi izmeñu prednjih nogu kod konja i ne maršalat (fr. marechalat) l. zvanje i nadležnost
da mu da diže ili spušta glavu, nego mora da maršala; 2. nadleštvo pod nadzorom maršala;
je drži uvek u istom položaju. 3. zgrada u kojoj se nalaze kancelarije
martir (grč. martyros svedok) svako koji je maršala i njegovih službenika; 4. vrhovna
gonjen i zlostavljan zbog svoje ideje, naročito vojna komanda, sa marša-lom na čelu,
onaj koji je mučen i ubijen zbog toga što uvedena u Francuskoj u febr. 1858. godine.
uporno ostaje, ne žaleći i ne šte-
maršan 539 maskuliranje

maršan (fr. marchand, lat. merx, mercatus) masirati (grč. massein mesiti, gnječiti, lat.
trgovac, prodavac. massare, fr. masser) telo (posle kupanja)
marše (fr. marche) tržište, trg, pijaca; pijačne trljati, gnječiti, valjati da bi se izazvao življi
cena, kupovna cena. krvotok i dr.; up. masaža.
marširati (fr. marcher) v. maršovati; marširati maska (fr. masque, nlat. masca) obrazina,
nekoga najuriti nekoga kazavši mu marš! lorfa; lice pod obrazinom, prerušena ličnost;
maršovati (fr. marcher) pravilno koračati, ići stalna karakterna uloga u šaljivim igrama;
propisnim vojničkim korakom; pešačiti, fig. privid, spoljašnji izgled; izgovor,
tresti, putovati; nekoga maršovati nekoga pretvaranje, lukavstvo; čovek koji želi da se
najuriti, otperdašiti, oterati. prikaže drukčijim no što je, pretvaralo;
marš-ruta (fr. marche-route) v. marš. maškara.
masa (lat. massa, fr. masse) l. <riz. mera za maskara (tur. maškara, mashara) šala,
inerciju, jednaka je količniku sile i ubrzanja ismevanje, sprdanje; čovek sa obrazinom,
(jedinica mase v. gram); masa nekog tela maskom; šaljivčina, lakrdijaš, ismevač.
meri se količinom materije koja se sadrži u maskarada (fr. mascarade, ital. mascherata)
njemu; proizvod iz zapremine i gustine; 2. prerušavanje, prerušenost; gomila ili povorka
velik broj, gomila, množina, mnoštvo; 3. puk, prerušenih osoba (pod obrazinama), krabuljni
svet, narod, rulja; 4. testo, smesa; 5. telo bez ples.
odreñenog oblika; 6. ulog u kocki; 7. prav. maskaron (fr. mascaron, ital. mascarone) arh.
imanje koje ostane posle nečije smrti; imanje čovečja glava, obično iscerena lica, koja se,
pokretno i nepokretno, koje ostaje posle kao ukras, oduvek u grañevinarstvu
pada neke trgovine pod stečaj, a od kojeg se upotrebljavala, naročito na kapijama, nad
imaju da podmire poverioci; masa bono-rum prozorima, na bunarima i dr.
(lat. massa bonorum) imovno stanje; masa maskenbal (nem. Maskenbali) zabava (ili:
konkurzus (lat. massa concursus) ste-cišna igranka) na koju učesnici dolaze pod
masa, ona iz koje imaju da se naplate obrazinama (maskama).
poverioci; masa hereditatis(lat. massa maskirav (fr. masquc) koji je pod obrazinom,
hereditatis) celokupne ostavština onoga koji prerušen, preobučen; sakriven, prikriven,
ostavlja nasledstvo. zaklonjen; maskirana baterija (jedinica i dr.)
masaža (fr. massage) trljanje tela, gnječenje tela voj. prikrivena baterija (jedinica i dr.), ona
(naročito posle kupanja) radi pojača-vanja koju neprijatelj ne može da primeti sve do
cirkulacije krvi, održavanje zdravlja, jačanja trenutka dok ne stupi u dejstvo, zato što je
mišića i dr. prikrivena kakvim za to podesnim predmetom
masakr (fr. massacre) pokolj, mrcvarenje, (granjem, zelenilom i sl.)
ubijanje, krvoproliće. maskira™ (fr. masquer) metnut obrazinu,
masakrirati (fr. masacrer) ubijati, klati, prerušita, preobući; voj. položaje, topove i
mrcvariti, kasapiti žrtvu, prolivati krv. druge vojne objekte pomoću granja, zelenila i
masal (hebr. masal) uticaj neba ili zvezda na sl. učiniti nevidljivim za neprijatelja,
čovekov život, sreća, sudbina. zakloniti, sakriti; fig. prikriti, prikrivati,
masenjo (ital. masegno) beli krečni kamen iz zavijati, sakrivati prave namere.
Verone za kaldrmisanje ulica. maskoki (mascochi) trg. vrsta pamučne tkanine
maser (fr. masseur) lice koje vrši trljanje ukrašene cvetovima, izrañuje se u Austriji.
(masažu), trljač (u kupatilu i dr.). maskota (fr. mascotte) dete sreće, batlija, bat
maserka (fr. masseuse) trljačica. lika; amajlija, talisman.
maseter (grč. maseter) znat. mišić žvatač. maskulina (lat. masculina) pl. gram. reči muškog
masiv (fr. massif) petrografski: nepravilna roda; v. maskulinum.
eruptivna gromade; orografski: planina bez
glavnog pravca; masa kristala-stih škriljaca maskulinizam (lat. masculinum) pojava telesnih
koja može odiskona biti nepokrivena mlañim i duševnih muških osobina kod ženskih
formacijama, ili je bila pokrivena pa osoba.
ogolićena erozijom i dislokacijama. maskulinum (lat. masculinum) gram. muški rod;
masivan (fr. massif) težak, pun, jak, čvrst, reč muškog roda; pl. maskulina.
načinjen iscela; nezgrapan, trom, sirov; u maskuliranje (lat. masculinum) fiziol. pretvaranje
grañevinarstvu: čvrsto sagrañen, jak, ot- ženskih životinja u muške time što im se na
poran, jakih i temeljnih zidova; o metali-ma: mesto ženskih spolnih žlezda, koje se
gust, pun, težak, neprobojan, koji nije šupalj. uklone, usade muške spol-ne žlezde, tako da
masivitet (fr. massivete) v. masivnost. se životinja posle toga dalje razvija, i u
masivnost (fr. massivete) punoća, težina usled telesnom i duševnom pogledu, kao muška
punoće, čvrstina. jedinka; ovaj metod pretvaranja ženskih u
muške i muških u ženske (feminiranje) prvi
je pokušao da primenjuje bečki lekar Ojgen
Štajnah.
540 mateozofija

masovan (lat. massa) koji je u masi, u velikom mashalister (grč. maschalister kaiš nara-
broju; masovan rad rad u kojem učestvuje menik) anat. drugi vratni pršljen.
veliki broj radnika; sredstva masovne mat (fr. mat) l. pr. bez sjaja, taman, tamne
komunikacije štampa, radio, televizija. boje, ugasit.
mason (fr. mafon, nlat. macio) zidar, naročito: mat (pere.) 2. u šahu: završni potez protivnika
slobodan zidar; v. franmason. posle koga ugroženi kralj više nema nikakvog
masonerija (fr. maconnerie) slobodno zi- izlaza; fig. pobeñen, propao, izgubio igru.
darstvo; slobodni zidari. mata (šp. mata) paragvajski čaj od biljke Peh
masoterapija (fr. massage masaža, grč. the- paraguayensis, omiljeno piće Južno-
rapeia lečenje) med. lečenje trljanjem, ma- amerikanaca.
sažom. matador (šp. matador, lat. mactator koljač,
mastalgija (grč. mastos dojka, sisa, algos bol) ubica) glavni borac u borbi s bikovima u
med. bol u sisama, bol dojke. Španiji, koji ranjenoj životinji zadaje smrtni
master (eng. master, lat. magister) gospodar, udarac; u kartama: najjači aduti; fig. istaknut,
starešina, gazda, sopstvenik; majstor; važan, ugledan čovek, čuvena ličnost, prvak u
gospodin, učitelj; mladi gospodin; upravi-telj, nekoj struci, pečen u svojoj struci, „zverka".
nadzornik. matamorizam (šp. matamoros) samohvali-
mastike (grč. mastiche) v. mastike. sanje; izraz koji se upotrebljava za one koji
mastikatorije (nlat. masticatoria) pl. med. lekovi vikom i drekom, nadutim i visoko-parnim
koji se uzimaju žvakanjem. rečenicama pokušavaju da zbune svoje
mastikatorijum (nlat. masticatorium) sredstvo protivnike; zool. izraz kojim se označava
za žvakanje. način odbrane kojim se služe neki insekti da
mastikacija (lat. masticatio) žvakanje, žva- bi se odbranili od svojih napadača time što
tanje. se silno kostreše, nadimaju, ističu svoje
mastike (grč. mastfche, fr. mastic) bledožu-ta i bodljike i dr., samo da bi zastrašile svoje
mirišljave smola mastikovog drveta, koje neprijatelje.
raste naročito na Hiosu, upotrebljava se za matamoro (šp. matamoros) lit. „ubica Mava-ra",
pravljenje raznih balzama, masti, firnajza, veoma omiljena ličnost u staroj španskoj
lakova i kao začin za kolače, šećerne voće i komediji, španski vojnik--lažljivac koji priča
dr.; staklorezački lepak, kit; vrsta rakije svoja junaštva i podvige koji se, u stvari,
začinjene ovim mirisom; mastika. nikada nisu dogodila; bog. naziv za veći broj
mastitis (grč. mastos dojka, sisa) med. neofan-zivnih biljaka, ali po izgledu veoma
zapaljenje sisa, dojki. opasnih i otrovnih.
mastif (eng. mastiff) samsov, buldog (vrsta mateziologija (grč. mathesis učenje, znanje,
velikog psa). logfa) učenje o nauci, tj. metodika.
masto- (grč. mastos) predmetak u složenica-ma
sa značenjem: sisa, dojka. matezis (grč. mathesis učenje, znanje) v.
mastodan (grč. mastos) v. mastoidan. matematika; matezis aplikata (nlat. mathesis
mastodinija (grč. mastos, odyne bol) med. applicata) primenjena matematika; matezis
osećanje bola u sisama (ili: dojkama), pura (nlat. mathesis pura) čista (ili:
sisobolja. neprimenjena) matematika, tj. ona koja
proučava veličine same za sebe.
mastodon(t) (grč. mastos, odiis zub) geol., zool.
vrsta izumrlog surlaša iz porodice slo-nova, matema (grč. mathano učim, naučim, mathema
sa kljovama u gornjoj i donjoj vilici. znanje, nauka) ono što je naučeno, predmet
učenja, znanje, nauka; pravilo, naročito
mastozoolit (grč. mastos, zoon životinja, lithos matematičko.
kamen) geol. skamenjen sisar. matematika (lat. mathematica, grč. mathema)
mastozoon (grč. mastos, zoon životinja) zool. nauka o veličinama, tj. aritmetika, alge-bra i
sisar, sisavac. geometrija; matezis.
mastoidan ^grč. mastos, eidos oblik, vid) matematičar (lat. mathematicus, grč. mathema)
sličan sisi, sisast, dojčast. nastavnik matematike; onaj koji se naučio
mastoidit (grč. mastos dojka, eidos) med. bavi matematikom.
zapaljenje sisastog dela slepoočne kosti koji matematički (grč. mathema) koji pripada
se nalazi iza ušne školjke. matematici ili se na njoj osniva; izvestan,
mastopatija (grč. mastos, pathos bol, bolest) pouzdan, nesumnjivo utvrñen.
med. v. mastodinija. matev (fr. matin, ital. mattino, lat.
mastupracija (nlat. mastupratio) v. manustu- matutinum) l. jutro; jutarnji kaput, jutarnja
pracija. haljina; 2. ime poznatog francuskog lista.
masturbacija (nlat. masturbatio) v. manustu- mateozofija (grč. mataios uzaludan, ništavan,
pracija. sophia) ništavna mudrost, nadrimu-drost.
masturbirati (nlat. masturbare) onanisati; v.
manustuprirati.
mashala (grč. maschale) med. pazuho.
mateologiJa 541 mater familijas

mateologija (grč. mataios uzaludan, ništavan, jedino za čim valja težiti, odbacujući I
logia) nekoristan govor, prazne reči, prezirući tzv. idealne vrednosti, pošto su
lupetanje. materijalna dobra jedini stvarni osnovi života i
mateopeja (grč. mataios uzaludan, ništavan, kulture; istorijski materijalizam primena
poieo činim, radim) nekoristan, bes-ciljan, dijalektičkog materija-lizma na istraživanje
uzaludan posao. istorije, primena na društvene nauke:
mateoponija (grč.ta1ašroša)uzaludan trud, „Privredni sklop (ekonomske struktura)
uzaludan rad. društva jeste stvarna osnova na kojoj se
mateotehnija (grč. mataios uzaludan, ništavan, podiže pravni i politički nadgradak (pravna i
tehne veština) veština ili umetnost bez politička nadgradnja), i kojoj odgovaraju
vrednosti. odreñeni društveni oblici svesti . . . Načinom
mater (lat. mater) mati, majka; alma mater (lat. proizvodnje materijalnog života uslo-vljeno
alma mater) blaga, časna majka (počasno ime je društveno, političko i životno zbivanje
za univerzitet); dura mater (lat. dura mater) uopšte" (Karl Marx, Zur Kritik der
znat. tvrda moždane opna, mož-dani omotač. politischen Okonomie, predgovor, 1859);
Mater doloroza (lat. Mater dolorosa) „bolom mehanički materijalizam učenje koje smatra
skršena majka"; bogorodice u bolu zbog da živi organizam nije ništa drugo nego
patnji svoga sina (omil>ena tema slavnih složen mehanizam, i da se, prema tome,
slikara i vajara). živa materija ne razlikuje od mrtve; supr.
materija (lat. mater mati, materia) fil. celo- idealizam.
kupna objektivna stvarnost koja postoji materijalizacija (nlat. materialisatio) tobožnje
nezavisno od ljudske svesti, data je u otelovljenje, ovaploćenje duhova onih koji
prostoru i vremenu, a njeno suštinsko su umrli, kako veruje spiriti-zam; postajanje
svojstvo, prema Marksu, jeste da je ona telesnim, pretvaranje nečega eteričkog u
subjekt svih promena, odn. da je dinamič-ka, telesno.
da u sebi sadrži princip kretanja; tvar, materijalizirati v. materijalizovati.
stvarna sadržina prostora ili jednog njegovog materijalizovati (fr. materialiser) učiniti nešto
dela, ono što ispunjava prostor a čiji se telesnim, pretvarati (ili: pretvoriti) u telesno,
fizički karakter označava kao „masa", ovaploćavati, ovaploti-ti, oteloviti,
telesna tvar, ono od čega je telo sastavljeno otelovljavati; pridati (ili: pridavati) čemu
(supr. forma); sadržina, predmet (npr. govora, prirodu telesnog.
proučavanje); tkani-na; materija morbi ili matsrijalist(a) (fr. materialiste) fil. 1. pristalica
materija pekans (lat. materia morbi, materia materijalizma; supr. idealist; 2. čovek koji
peccans) med. uzrok bolesti. ceni samo materijalna dobra i teži samo za
materijal (lat. materia) graña za neki rad, materijalnim dobrima, sebi-čnjak.
predmet obrade; sprema, pribor, oprema; materijalistički (fr. materialiste) koji je u skladu
graña, gradivo. sa učenjem materijalizma, naklonjen
materijalan (lat. materialis) tvarni, telesni-, materijalizmu.
stvarni, koji se tiče onoga od čega se neko materijatum (nlat. materiatum) nešto što je
fizičko telo sastoji; bitan, sadrža-jan (supr. izrañene ili sastavljeno od neke tvari (ili:
formalan); materijalna istina prav. najveći grañe, materije).
stepen izvesnosti do koje sudija može doći u
krivičnom postupku; materijalni interes materijacija (nlat. materiatio) stvaranje
stvarna korist, bitna korist; materijalna tačka (ili: obrazovanje) grañe (ili: materije,
geometrij-ska tačka sa fizičkim značenjem, tvari). materna (lat. mater mati, materna) l. pl.
tj. tačka koja ima svojstvo lenivosti ili iner- prav.
cije (pojam koji je u XVIH stoleću stvorio materinstvo, materinski deo nasledstva,
Dubrovčanin Ruñer Bošković); geometrij-ska nasledstvo koje nekome pripada po materi.
tačka. materna (lat. materna) 2. fosforom bogati
materijalizam (fr. materialisme, lat. materialis) hranljivi preparat koji se spravlja od
fil. teorijski: shvatanje koje smatra tvar ili klica »sita. maternite (lat. mater mati, fr.
materiju kao jedinu supstanciju sveta i kao maternite)
suštinu svih stvari, pa i psihičke (duševne) porodilište; škola za babice. maternitet
pojave samo kao funk-cije materije; (lat. mater mati, nlat. materni-
dijalektički materijalizam — marksistička tas, fr. maternite) materinstvo; bitisanje
filozofija. ,, . . . nauka o najopštijim majke; princip materniteta prav. načelo
zakonima kretanja i razvitka prirode, po kome je dužnost matere da izdržava
ljudskog društva i mišljenja" (Engels); svoje vanbračno dete. mater pija (lat. mater
praktički ili etički materijalizam: učenje koje pia) nežna, bogougodna
postavlja kao cilj života čulno uživanje majka; aiat. meka moždana opna, meki mož-
sadašnjice, a čulna ili materijalna dobra dani omotač. mater familijas (lat. mater
smatra kao familias) majka
porodice, majka.
542 mahagoni

matiko (nlat. folia matico) biberasta ukusa lišće koji će polagati viši tečajni ispit
jedne peruanske biljke, od koga se spravlja (maturu):
lek protiv gonoreje. maturancije (lat. maturantia) pl. med. lekovi koji
matinata (ital. mattinata) jutarnja pesma pod pomažu sazrevanje, gnojenje.
prozorom dragane; supr. serenada. maturativan (nlat. maturativus) sazrevan, koji
matine (fr. matinee) vreme od svanuća do pomaže sazrevanje, gnojenje.
podne, prepodne; zabava (ili priredba, maturacija (lat. maturatio) ubrzavanje, po-
sedeljka) koja se održava pre podne i žurivanje; zrenje, sazrevanje, dozrevanje;
posle podne; jutarnja haljina. med. gnojenje, zagnojavanje.
matirati (fr. mater) 1. učiniti nesjajnim, maturirati (lat. maturare) dovesti do zrelosti,
tamnim, ugasitim; up. mat 1. učiniti zrelim; zreti, dozreti, sa-zreti; položiti
matirati (pere.) 2. pobediti protivnika u šahu; fig. ispit zrelosti u srednjoj školi; ubrzati, brzo
pobediti, savladati, ukrotiti, onesposobiti za izvesti, požuriti nešto; prav. tražiti da se ubrza
dalji rad ili borbu, uhvatiti koga u sve četiri; donošenje rešenja.
up. mat 2. maturitet (lat. maturitas) zrelost, dozre-lost,
matrac (nlat. matratium, ital. materasso) dušek dospelost; naročito: ispit zrelosti u srednjoj
ispunjen konjskom dlakom ili morskom školi, viši tečajni ispit (matura).
travom pa prošiven; strunjača; pro-šiven matutina (lat. matutina se. hora) u katoličkoj
kolski jastuk; madrac. crkvi: jutrenje, prvi kanonski čas.
matrijarhat (lat. mater mati, grč. archos voća, maćuška (rus. matuška) majčica, mamica.
starešina) 1. prvobitni oblik društvenog
ureñenja u kojem je majka bila glava mauzerka voj. brzometna puška, brzometka
porodice i upravljala zadrugom; 2. kalibra 7,9 mm i sa najvećim dometom od
materinsko pravo, stanje u kome dete ne 4.000 m (nazvana po pronalazačima Vil-
pripada očevoj, nego materinoj lozi. helmu i Pavlu Mauzeru).
matriks (lat. matrix) znat. materica; fig. poreklo, mauzolej (grč. Mausoleion, lat. Mausoleum)
izvor, uzrok; javni spisak, popis, matica. divan nadgrobni spomenik, raskopšo
matrikula (lat. matricula) popisna knjiga, spisak ukrašena grobnica, vladarska grobnica. Naziv
imena članova nekog društva; upi-snica na po spomeniku koji je kraljica Arte-mizija
univerzitetima; spisak prihoda nekog podigla u Halikarnasu, svom mužu Mauzolu,
duhovnog ili svetovnog nadleštva; spisak karskom kralju (377—353. pre n. e.) i koji
članova jedne parohije: roñenih, krštenih, je bio ukrašen vajarskim radovima.
umrlih i oženjenih (udatih), matica, broj maunt (eng. mount, lat. mons breg, brdo) reč
vojničkog jediničnog spiska. koja se pojavljuje kao sastavni deo mnogih
matrimonijalan (nlat. matrimonialis) koji se tiče geografskih naziva (npr. Mount Everest).
braka, bračni. mafija (ital. Mafia, Maffia) tajno razbojničko i
matrimonijalije (nlat. matrimonialia) pl. '" pljačkaško društvo na Siciliji, koje je
bračne stvari, bračni poslovi. postojalo od 1860. g.; fig. opasno društvo,
matrimonijum (lat. matrimonium) brak, udruženje ljudi sa opasnim ciljevima.
bračno stanje; supr. konkubinat. mafiš (tur. mafis) l. vrsta slatkiša od tankih
matrica (fr. matrice) tip. bakarni kalup u kojem listova ispržena testa s jajima.
se liju štamparska slova; u galva-noplastici: mafiš (arap.) 2. ništa.
obrnut kalup koji se dobiva otiskivanjem mah (nem. mach) jedinica za merenje brzine
drvoreza ili autotipije, pomoću jedne prese, u aviona, projektila i raketa bržih od zvuka.
ploči od voska ili od čiste gutaperke, pri čemu maha- (ind., pere. maha-) velik (javlja se u
se ispupčeni delovi prvobitne ploče pojavljuju mnogim složenim rečima).
udube-ni, dok su udubeni delovi ispupčeni;
baž-darska mera, pramera. Mahabharata (ind. Mahabharata) „Veliki rat
matricidijum (lat. matricidium) ubistvo matere, porodice Bharata"; veliki narodni ep Indusa,
materoubistvo. ima preko 200.000 stihova; potiče od nekoliko
matroz (hol. matroos, dan., šv. matros) pesnika, a u IV veku dobio uglavnom svoj
mornar, brodar, sluga na brodu. sadašnji oblik; široko poznate su epizode
matrona (lat. matrona) kod starih Rimljana: Pesma o kralju Nalu (Nal i Damajanta),
ugledna gospoña visokog reda; uvažena Bhagavad-gita, Legenda o Savitri.
žena u godinama, gospa. mahagoni (eng. mahogany) bot. fino i veoma
matronimika (grč. mater mati, oputa ime) tvrdo drvo, raste u istočnoj Aziji i Južnoj
izvoñenje porodičnog imena (prezimena) od Americi, boje crvenosmeñe, služi za fine
ženskog, materinog imena, npr. Mili-čić stolarske radove, furnire, štapove i dr.
(Milica), Ljubičić (Ljubica), Aničić (Anica) i
dr.
natura (lat. matura) v. maturitet.
maturant (lat. maturare dozrevati, maturans)
učenik završnog razreda srednje škole
543 mbret

mahala (arap. mahalla, tur. mahalle) deo šivanje, raskiseljavanje, topljenje, kva-šenje;
jedne varoši, gradska četvrt, kvart; ulica, fig. iznuravanje, kinjenje, mučenje.
sokak; mala. macerirati (lat. macerare) topiti, potopi-ti,
maharadže (sskr. maha, rajan) „veliki kralj", močiti, natapati, kvasiti, raskvasiti (npr.
vladalac u Indiji pod kojim stoji više rada; macerirati kosti potopiti kosti u vodu da bi
često samo titula običnog domaćeg vladaoca mekani delovi sa njih otpali, naročito radi
(race). anatomskih prepariranja); fig. mučiti, kinjiti,
mahatma (sskr. maha velik, atman duša) fil. iznuravati.
najviša titula koja se može dati čoveku koji je maces (hebr. mazzah) beskvasni hleb koji
napredovao i otišao daleko u duhovnom Jevreji jedu u vreme Pashe.
saznanju (kod Indusa); velika duša, duša macijes (lat. macies) mršavost; med. suppša;
svega (u filozofiji Vedante); u teozofiji; jektika, tuberkuloza.
duhovni voñ. mačeta (šp. macheta, port. machete) oružje i
Mahdi (arap.) mit. prorok, očekivani spasitelj, oruñe u Južnoj Americi, služi za sečenje trske
muslimanski mesija koji, po predanju, živi i krčenje puta kroz punglu, sredina izmeñu
skriven u nekoj pećini blizu Bagdada. noža i sablje, handžar, lovački nož.
maher (nem. Macher učinilac) čovek koji se mašalah (arap. ma ša'allah, tur. ma?allah)
ume u svim prilikama snaći, umešan kako je Božja volja, kako Bog hoće! (kao
čovek; ujdurmaš, podvaladžija. uzvik); izraz koji, po narodnom verovanju,
maheraj (nem. Macherei rad) posao koji je štiti od uroka; turski naziv za opijum.
izveden na štetu nekoga drugog, vešto mašina (grč. mechane oruñe da se nešto veštački
izveden podvig, ujdurma, podvala. izradi, lat. machina) l. teh. oruñe za rad koje
maheta v. mečeta. stalnim pokretima svojih delova obavlja
mahetika (grč. mache borba) veština bo-renja, raznovrsne radnje po zamisli čoveka,
boračka veština. pretvarajući energiju jedne vrste u drugu ili
mahizam v. empiriokriticizam. jednog oblika u drugi; 2. lokomotiva; 3. fig.
mahiia (lat. machina) v. mašina. stvor bez duha, čovek bez duha.
mahinalno (nlat. machinale, fr. machinal) mašinizacija (grč. mechane, lat. machina
nehotično, nesmišljeno, kao mašina, sprava) uvoñenje mašina (strojeva) u po-
mašinski; mehanički. slovanja i proizvodnju gde se ranije
mahinacija (lat. machinatio) podbadanje, upotrebljavao fizički rad ljudi i životinja (u
podstrekavanje, podsticanje; spletka, zanatstvu, poljoprivrede, vojsci itd.); up.
ujdurma, smicalica, podvala. mehanizacija.
mahinirati (lat. machinari) izmisliti, izmišljati; mašinalno (fr. machinal) v. mahinalno.
smišljati (ili: snovati) neko zlo ili podvalu, mašingever (nem. Maschinengewehr) voj. v.
potajno spremati nešto, plesti zamke. mašinengever.
mahinist(a) (lat. machina) v. mašinist. mašinengever (nem. Maschinengewehr) voj.
mahmil (arap.) tovarna životinja; naročito: vatreno oružje kalibra vojničke puške i
posvećena kamila koja ide u Meku sa automatskog dejstva, podesne za
raskošnim darovima i vodi direktno poreklo prenošenje, u minutu može da izbaci oko 600
od kamile na kojoj je Muhamed, na svojim metaka.
putovanjima, obično jahao.
mahmudija (arap. mahmudiyya, tur. mahmu- mašinerija (fr. machinerie) strojevi, mašine;
diye) turski zlatan i srebrn novac. mašinski delovi; izrada mašina; odeljenje u
mahnovština kontrarevolucionarna oru-žana kome se nalazi više mašina koje sve služe
borba anarho-kulačkih bandi u Ukrajini istoj svrsi; naročito: sve sprave pomoću kojih
(1918—1921) protiv sovjetske vlasti, kojima se vrše promene na pozornici.
je rukovodio avanturist N. I. Mahno. mašinist(a) (fr. machiniste) rukovalac
mahorka (rus. mahorka) vrsta prostog duvana, mašinom, mašinovoña; gradilac mašina;
krca. poz. nadzornik mašina.
mahrama (arap. miqrama) v. marama. mašinka (fr. machine) voj. automatska ma-
mahut (ind. mahut) gonič ili čuvar slonova u' šinska puška ili mašinski pištolj, strojnica,
Indiji. automat.
maca (hebr. mazzah) v. maces. mašinski (fr. machine) koji se tiče mašina, koji
macaklin zool. vrsta guštera, velika gubavi-ca, pripada mašinama; izrañen na mašini.
Hemydactilus turcicus. maškara (ital. maschara) l. v. maska.
macerat (lat. maceratum) farm. tečnost dobi-vena ma škara (arap. mashharat) 2. v. maskara.
putem maceracije. mašna (nem. Masche) petlja, zamka; vrsta
maceracija (lat. maceratio) duži uticaj neke kratke kravate.
tečnosti (vode, alkohola, etra, kiselina i dr.) na mbret (alb.) poglavica države, vladar (titula
neku čvrstu biljnu ili životinjsku tvar na nekadašnjih vladara u Albaniji).
običnoj temperaturi; raskva-
mea kulpa 544 Megera

mea kulpa (lat. tea culpa) moja krivica, moj megalomanija (grč. megas, mama pomama,
greh, kriv sam! (uzvik kojim se pokajnički ludilo) golemaštvo, ludilo veličine, uobražena
priznaje sopstvena krivica). veličina, bolesno precenjivanje samog sebe;
meandri (grč. Mafandros) pl. v. meandrine. grandomanija.
meandrine (grč. Maiandros) pl. zavoji, okuke; megaloniks (grč. megas, onyx nokat, pandža)
vijuge (ili: okuke) koje neka reka gradi pri zool. vrsta izumrle životinje iz diluvi-jalne i
toku kroz ravnicu (nazvane po maloazijskoj najmlañih slojeva neogenske formacije, bila
reci Meandru, koja ima neobično vijugav duga 2,5 m i imala na prstima veoma velike
tok); u ornamentici: vijugave šare. pandže.
meandričan (grč. maiandros) krivudav, megalopsija (grč. megas, opsis vid) med. v.
vijugav, verugav, zavojit, sa okukama (kao makropsija.
maloazijska reka Meander, koja je čuvena sa megalopsihija (grč. mćgas, psyche duša)
svojih mnogih okuka). veličina duše, velikodušnost.
meatus (lat. meatus) hod, hodanje, kretanje;
meatus auditorius (lat. meatus auditorius) megalosaur (grč. megas, sauors gušter) zool. div-
alat. slušnik, slušnica, ušnica. gušter, ogromna izumrla životinja, slična
mebl (fr. meuble, lat. mobile) pokretnina, krokodilu, duga oko 18 t.
pokretno«, pokretno imanje; naročito: kućni megalofon (grč. megas, phone glas) čovek
nameštaj; mebl-štof tkanina za pokrivanje jaka i puna glasa.
nameštaja. megalofonija (grč. megas, phone) pun i jak
meblirati (fr. meubler) kuću namestiti, snabdeti glas.
nameštajem. megalofoničan (grč. meglophonos) koji ima jak
Mevlud (arap. mawlid, tur. mevlid roñenje) i pun glas, jaka i puna glasa.
roñendan proroka Muhameda, veliki megalocefal (grč. megas, kephale glava) v.
muslimanski praznik. makrocefal.
mega- (grč. megas, megale, mega velik, -a, -o) megalociti (grč. megas, kytos duplja, šuplje telo)
predmetak u složenicama sa značenjem: pl. med. v. makrociti.
velik, veliki, golem. megametar (grč. megas, metron mera, merilo)
megavat (grč. megas, eng. watt) fiz. „veliki vat" astr. instrumenat sličan heliometru; danas bez
električna jedinica = milion vati; znak: MW. značaja.
megavolt (grč. mćgas, ital. Volta) fiz. „veliki megapodije (grč. megas, pus, podos noga) pl.
volt", električna jedinica = 1 milion volta; zool. velikonošci, vrsta ptica sličnih
znak: MV. kokošima.
megagastrija (grč. megas, gaster želudac) med. megarani fil v. megarici.
povećanje želuca, povećan želudac. megarici pl. fil. pristalice starogrčke fi-lozofske
megakolon (grč. megas, kolon debelo crevo) škole (megarska škola), čiji je osnivač
med. preterano veliko debelo crevo. učenik Sokratov Euklid iz Mega-re (oko
megalantropogenezija (grč. megas, anthropos 444-369. pre n. e.). Oni su se poglavito
čovek, gćnesis stvaranje, rañanje) veština bavili logikom, veštinom u borbi rečima, i
stvaranja uslova za rañanje krupne, zdrave i spajali sokratovsku eti-ku sa eleatskim (v.
snažne dece. eleati) učenjem o večnom i nepromenljivom
megalegorija (grč. megalegoria) hvalisanje, biću, o dobru, koje je samo jedno, mada ga
hvastanje, razmetanje. ljudi različito nazivaju.
megaliti (grč. megas, h'thos kamen) pl. veliki megaskop (grč. megas, skopeo posmatram,
kamenovi, starodrevni spomenici koji se gledam) ont. vrsta kamere opskure, laterne
sastoje od velikih kamenih trupaca, blokova. magike pomoću koje se dobije uveličan lik
megalo- (grč. megas) v. mega-. (nekog predmeta) na zaklonu.
megaloblasti (grč. megas, blastos klica, megaterijum (grč. megas, therion zver, divlja
izdanak) pl. med. v. makrociti. životinja) zool. vrsta ogromnog izumrlog
megalograf (grč. megas, grapho pišem) slikar lenjivca-surlaša koji je veličinom prelazio
koji radi predmete, naročito osobe u današnjeg slona; takoñe: opšti naziv za
prirodnoj veličini. velike izumrle životinje.
megalografija (grč. megas, graphia) slikanje
(ili: prikazivanje) važnih predmeta u megafon (grč. megas, phone glas, zvuk)
uvećanom obliku, npr. junaka, bogova i dr. dugačka cev za govor sa otvorom u obliku
megalokarpičan (grč. megas, karpos plod) zvona i dve cevi za slušanje, služi za pojača-
koji ima krupan plod. vanje zvuka i za razgovor na većim odsto-
megaloman (grč. megas, mama pomama, janjima (pronalazak Edisonov).
ludilo) golemaš, uobražena veličina, čovek megdan (arap. maydan) v. mejdan.
koji boluje od ludila veličine, koji pre- megdandžija (arap.-tur. meydanci) v. mejdan-
cenjuje samog sebe, svoju vrednost; grando- džija.
man. Megera (grč. Mćgaira) nit. jedna od tri furije kod
starih Grka; fig. goropadna žena, zla žena,
oštrokonña.
megom 545 meditativan

megom (grč. megas, nem. Ohm) fiz. „veliki medijastinum (nlat. mediastinum) alat. sredo-
om", električna jedinica = 1 milion oma; znak grudnica, prostor izmeñu plućnih krila u
ML. kojem se nalaze srce, aorta, dušnik, jednjak
megometar (grč. megas, nem. Ohm, grč. metron i grudna žlezda (timus).
metar) fiz. aparat za merenje veoma velikog medijatan (nlat. mediatus) posredan, koji biva
otpora, reda veličine od milion oma; up. posredstvom koga ili čega.
megom. medijater (fr. mediateur) posrednik; sudija,
medalja (fr. medaille, ital. medaglia, nlat. izborni sudija.
medalla) kolajna, spomenica izrañena od medijativan (nlat. mediativus) koji posredu-je,
metala; odlikovanje, orden. posredan.
medaljist(a) (fr. medailliste) poznavalac (ili: medijatizacija (nlat. mediatisatio) pretvaranje
skupljač) medalja i starog novca. jedne nezavisne države u zavisnu
medaljon (fr. medaillon) velika spomenica, stavljanjem pod vlast druge, pripajanje (ili:
krupna medalja; okrugla ili oblika jajeta priključenje) obično većoj državi.
slika, sa skupocenim i umetnički izrañenim medijatizirati v. medijatizovati.
okvirom, koja se nosi o vratu; sam takav medijatizovati (nlat. mediare) učiniti za-visnim
okvir; an medaljon (fr. en medaillon) u od koga drugog; nezavisnu državu ili
obliku spomenice, npr. okrugla slika. vladaoca staviti pod vrhovnu vlast druge
medam (fr. mesdames) pl. v. madam. države.
medano (tl. medano) peščani breg, dina. medijator (nlat. media tor) v. medijater.
medvedki (rus. medvedki) pl. trg. kože mladih medijatoran (nlat. mediatorius) posrednič-ki,
morskih vidri, dok su još bele. koji ima karakter posredovanje.
medezimo modo (ital. medesimo modo) muz. v. medijacija (nlat. mediatio) posredovanje, po-
medezimo tempo. sredništvo; muz. zastoj pri pevanju u sredini
medezimo tempo (ital. medesimo tempo) muz. stiha.
istim tempom. medij(um) (lat. medium) l. ono što se nalazi u
Medeja (grč. Medeia) mit. kći kralja Ejeta u sredini ili što predstavlja sredinu, sredina,
Kolhidi, pomogla svojim čarolijama ar- srednji put; 2. fiz. sredina, posrednik, ono kroz
gonautu Jazonu da se dočepa zlatnog runa, što se prenosi dejstvo; pomoćne sredstvo,
udala se za njega i pobegla s njim u Jolkos, sredstvo poreñenja; 3. u spiritizmu: posrednik
gde mu se za neverstvo svirepo osvetila; fig. izmeñu ljudi i duhova; 4. u grčkoj gramatici:
ljubomorna i osvetoljubiva žena. srednje stanje, koje stoji izmeñu radnog i
medet (arap. madad) pomoć, potpora; kao trgdaog stanja kod grčkih glagola; 5.
uzvik: upomoć, pomagaj! medijum evum (lat. medium aevum) srednji
medecina (fr. medecine) v. medicina. vek, vreme od V do kraja XV veka.
media (lat. media) pl. gram. v. medija. medikabilan (lat. medicabilis) lečljiv, izle-čljiv,
medieval (lat. medium aevum srednji vek) tip. koji se može lečiti.
vrsta starinskih štamparskih slova = antikva. medikament (lat. medicamentum) lek.
medievalan (lat. medium aevum) koji pripada medikaster (nlat. medicaster) nadrilekar, rñav
srednjem veku, srednjovekovni. lekar.
medievisti (lat. medium aevum) pl. ljudi iz medikasterija (nlat. medicaster) nadrile-
srednjeg veka; naročito: pisci srednjeg veka. karstvo.
medij (lat. medium) gram. v. medijum 4. medikacija (lat. medicatio) lečenje.
medija (lat. media) gram. srednje slovo; naziv za medikomanija (lat. medicus lekar, grč. ta-nia
zvučne suglasnike; razlikuju se tri vrste: pomama, ludilo) strast za davanjem ili
čiste ili zvučne medije, polu zvučne medije i uzimanjem lekova.
aspirovane medije. mediko-hirurg (lat. medicus, grč. cheirour-
iedijalan (nlat. medialis) koji se nalazi u gos) lekar-hirurg koji leči i unutrašnje
sredini, srednji, središni. bolesti.
medijana (lat. medianus srednji) kat. svaka od medikus (lat. medicus) lekar; pl. medici
triju duži povučenih iz temena trouglo-vih do (medici) lekari.
sredina suprotnih strana; težiš-na linija medio (lat. medio) u sredini, sredinom; trg. u
trougla. sredini meseca (menice koje se izdaju „per
medijanta (nlat. medianta) muz. srednji ton, onaj medio" (per medio) moraju se petnaestog u
koji se nalazi izmeñu osnovnog tona i njegove mesecu isplatiti, i za njih nema počeka).
kvinte i terce. mediokrist (lat. mediocrist) v. mediokritet 5.
medijante (lat. mediante) pril. pomoću, po- mediokritet (lat. mediocritas) 1. osrednjost; 2.
sredstvom, putem; medijante juramento (lat. osrednje stanje; 3. osrednja sposobnost; 4. delo
mediante juramento) prav. zakletvom, osrednje vrednosti; 5. čovek osrednje
posredstvom (ili: putem) zakletve. sposobnosti i vrednosti (umne).
medijastinitis (nlat. mediastinum) med. meditativan (nlat. meditativus) koji misli, koji
zapaljenje sredogrudnice. razmišlja, utonuo u misli, sklon
razmišljanju, zamišljen.
35 Leksikon
meditaciJa 546 mezildžija

meditacija (lat. meditatio) razmišljanje, dinski mešnjak; medularna supstakciJa


misaone posmatranje; tiha i usrdna molitva. moždina.
mediteranski (lat. mediterraneus) sredoze-mni; medulin (nlat. medullinus) bela tvar koja se
Mediteranska more Sredozemno more. izdvaja iz srži raznih biljaka, naročito zove.
meditirati (lat. meditor) misliti, razmišljati, medulitis (lat. medulla) med. zapaljenje leñne
premišljati, misaone posmatrati što; utonuti moždane. medulozan (lat. medullosus) sržat,
u misli o bogu. moždi-
medicina (lat. medicina) nauka o lečenju i nat, koji je pun srži, moždane. meza (ital.
negovanju bolesnika; sredstvo koje pomaže mezza, lat. medius) pola, upola; a meza voče
lečenju, lek; medicina forenzis (lat. medicina (ital. a mezza voće) muz. u pola glasa,
forensis) sudska medicina; medicine doktor poluglasno. meza voče (ital. mezza voće) muz.
(lat. medicinae doctqr) lice koje je svršilo poluglasno,
medicinski fakultet univerziteta i steklo titulu u pola glasa, prigušeno. mezalijansa (fr.
„doktor"; medicine praktikus (nlat. medicinae mesalliance) nepriličan brak, brak izmeñu
practicus) lekar koji vrši praksu, praktični osoba veoma različitih po rodu ili položaju.
lekar. mezalijirati (fr. mesallier) oženiti ili udati za
medicinar (nlat. medicinarius) student nepriliku, tj. za osobu koja svojim radom ili
medicinskog fakulteta (ili: medicinske visoke svojim društvenim položajem ne odgovara.
škole); onaj koji uči lečenje ili koji se bavi mezanin (ital. mezzanino) grañ. polusprat,
lečenjem; poznavalac medicinske nauke. meñusprat, svaki niži sprat koji se nalazi
medicinirati (ital. medicinare, fr. medici-peg) izmeñu dva viša; poluprozor, manji prozor
upotrebljavati ili primenjivati lekove, davati izmeñu dva veća. mezar (arap. mazar, tur.
lekove. mezar mesto obilaska) groblje.
medicinski (lat. medicinus) koji se tiče mezarluk (arap.-tur. mezarl k) v. mezar.
medicine; koji spada u lekove; službeno mezatinta (ital. mezza-tinta) klik. v. mezo-
priznat kao lekovit; lečnički. tinto.
Mediči (ital. Medici) čuvena florentinska meze (ital. mese, lat. mensis) l. mesec; per
porodica, vladala Firencom 1434—1737, meze (ital. per mese) trg. na mesec, mesečno.
naročito pomagala umetnost i nauku; doba meze (tur. meze poslastica) 2. zakuska, jelo
Medičija doba cvetanja umetnosti i nauke u koje se uzima uz neko piće. mezelin (fr.
Firenci pod uticajem i zaslugom porodice meseline) fino francusko platno od vune i
Mediči. svile (za zavese, prevlake i dr.).
medmoazel (fr. mesdemoiselles) pl. v. mezenterijalan (grč. mesenterion opornjak)
madmoazel. anat. opornjačni, maramični, koji se tiče
medok (fr. medoc) crveno bordosko vino, opornjaka, koji pripada opornjaku, koji je u
nazvano po istoimenoj francuskoj varoši, u vezi s opornjakom.
čijoj se okolini proizvodi. mezenterijum (grč. mesenterion) znat. maramica
medopersijski koji se tiče Meñana i Persi- koja obmotava creva, opornjak. mezenteritis
janaca. (grč. mesenterion) med. zapaljenje maramice koja
medorea (grč. medos muški spolni organ, geo obmotava creva, zapaljenje (ili: upala)
tečem, curim) med. v. gonorea. opornjaka. mezenterski znat. v. mezenterijalan.
medresa (arap. medres, medreset) muslimanska mezencefalon (grč. mesos srednji, ep u, ke-
srednja škola, gimnazija u kojoj se, pored phale glava) anat. v. mezocefalum. mezil (arap.
naučnih predmeta, uče i verski predmeti, manzil, tur. menzil) mesto gde se putnik
arapski jezik itd.; takoñe: visoka škola. zaustavlja, gostionica, stanica, obdanica; pošta,
Meduza (grč. Medusa) l. lit. jedna od tri naročito ona koju su nosili stalni kuriri na
Gorgone, tj. kćeri Gorgonove, koja je htela konjima; mezu l, menzul.
boginji Ateni da ospori prvenstvo u lepoti, mezilana (arap., tur. menzilhane) poštanske
zbog čega je ova njenu lepu uvojitu kosu stanica gde se menjaju konji, usputne stanica
pretvorila u zmije, a očima joj dala strahovitu na kojoj su stalni kuriri, tzv. tata-ri, noseći
moć da se svako pod njihovim pogledom zvanična pisma, dokumente i novac iz raznih
mora pretvoriti u kamen. 2. meduza zool. pokrajina u Carigrad, menjali zamorene
morski klobuk. konje odmornim, kako bi bez zastoja mogli
medula (lat. medulla) zool. moždina, srž:; produžiti put; mezula-na, menzulana.
jezgro; medula oblongata (lat. medulla mezildžija (arap.-tur.) onaj koji nosi poštu na
oblongata) produžena moždina, pamoždi-na; konju, poštar, kurir.
medula osijum (lat. medulla ossium) koštana
srž; medula spinalis (lat. medulla spinalis)
leñna moždina.
medularan (lat. medullaris) moždinski, srž-ni,
kičmeni; medularni sarkomkec. mož-
547

mezo- (grč. mesos) predmetak u složenicama sa mezotinto (ital. mezzo tinto) slik. srednja boja,
značenjem: sredina, srednji. tj. boja koja se stvara prelaskom jedne boje
mezogastrijum (grč. mesos, gaster trbuh) znat. u »drugu, poluboja; u bakrorezu: pripremanje
srednji deo trbuha. ploče tako da se dobije blago senčenje;
mezognati (grč. mesos, gnathos vilica) pl. mezatinta.
antrop. ljudi u kojih su vilice nešto malo mezotorijum (grč. mesos srednji, lat. tho-rium)
isturene, a zubi nešto koso usañeni. hem. radioaktivni elemenat potomak
mezoderm (grč. mesos, ñerma koža) anat. torijuma, izotop radijuma, bega izrači-vač;
srednji list kličinog zametka. poluvreme 6—7 godina; dobiva se iz
mezozoe (grč. mesos, zoon živo biće, monacitnog peska; upotrebljava se za lečenje
životinja) biol. životinjski parazitski kao i radijum.
organizmi sastavljeni samo od nekoliko mezotron (grč. mesos, tron iz reči elektron) fiz.
ćelija meñu kojima postoji podela rada. teški elektron sa masom otprilike nekoliko
mezozoik (grč. mesos, zoon) kol. zajedničko stotina puta većom od mase običnog
ime za formacije: grijao, jura m kreda, gde elektrona, mezon.
nema više paleozojskih životinja, a prvi put mezofil (grč. mesos, phylon list) bog. srednji sloj
se javljaju ptice, sisari i ribe oko-štala tkiva u listu biljke.
skeleta. mezofili (grč. mesos, phileo volim) zool.
mezozojski (grč. mesos, zoon) kol. koji sadrži životinjske vrste koje žive u uslovima
ostatke životinja što predstavljaju prelaz ka srednje vlažnosti staništa (npr. u šumama i
životinjama koje još žive, koji stoji u sredini na livadama).
izmeñu paleozojskog i kenozojskog perioda. mezofiti (grč. mesos, phyton biljka) bog.
mezoklima (grč. mesos, klima) meteor. proseč-no biljke prilagoñene životu na umereno
stanje atmosfere manjih područja na vlažnim staništima.
površini Zemlje (šuma, ravnica, grad, jezero mezoforte (ital. mezzoforte) muz. sa pola
i dr.). jačine, polujako, poluglasno.
mezokranijum (grč. mćsos, kranion lubanja) mezohoros (grč. mesochoros) onaj koji stoji u
anat. teme. sredini hora, horovoña.
mezolabijum (grč. mesolabion) starinski, mezocefalitis (grč. mesos, kephale glava) «ed.
Eratostenov, instrumenat za nalaženje zapaljenje srednjeg mozga.
srednjih proporcionala izmeñu dveju datih mezocefalum (grč. mesos, kephale) anat. srednji
linija. mozak.
mezolitik (grč. mesos, lithos kamen) kol. mezra (arap.) noćno putovanje Muhamedovo na
srednje kameno doba, izmeñu paleolitskog i nebo.
neolitskog perioda. mezuza (hebr. mezuza) limeni valjčić koji je
mezolitski (grč. mesos, lithos) kol. koji pripada učvršćen na ragastovima jevrejskih stanova i
prelaznom dobu od paleolitskog ka koji sadrži, na pergamentskom listiću, deset
neolitskom periodu. božjih zapovesti.
mezologija (grč. mćsos, logia) proučavanje mezul (arap. manzil) v. mezil.
sredine. mezulana (arap.) v. mezilana.
mezomerija (grč. mesos, meros deo) pojava da mezuldžija (arap.-tur.) v. mezildžija.
se neki spoj, koji bi, pri istom rasporedu mejdan (arap. maydan) prostrano polje, veći
atomskih jezgara, mogao imati više različitih prazan prostor u gradu, trg, vašarište,
struktura, pojavljuje samo u jednoj pijaca; mesto gde se vodi borba; dvoboj.
modifikaciji. mejdandžije (arap.-tur. meydanci) junak u borbi,
mezon (grč. mesos) l. fiz. v. mezotron. učesnik u borbi, naročito u dvoboju.
mezon (fr. maison) 2. kuća, dom. mejd in . . . (eng. made sačinjeno, proizvede-no,
mezo pijano (ital. mezzo piano) muz. polusla-bo, in u) izrañene u . . . (ime zemlje), oznaka na
polutiho. robi koja označava njeno poreklo.
mezopotamski (grč. mesos srednji, potamos mejligma (grč. meiligma) med. sredstvo za
reka) koji leži izmeñu dve reke. uminjivanje (ili: ublažavanje), naročito lek
za umirivanje, za razvedravanje.
mezoskaf (grč. mćsos, skaphos čamac) mejligmata (grč. meiligma) pl. med. v. mejligma.
sredstvo za naučna ispitivanja u srednjim mejoza (grč. meiosis) hed. smanjivanje nekog
morskim dubinama. organa usled oboljenja; Ret. tobožnje
mezosopran v. mecosopran. smanjivanje, prividno umanjivanje koga ili
mezostilon (grč. mesos, stylos stub) arh. prostor čega.
izmeñu dva stuba. mejtef (arap. maktab) v. mekteb
mezosfera (grč. mesos srednji, sphaira) sloj Meka (arap. Makka, tur. Mekke) glavni grad
Zemljine atmosfere na visini od 50 do 80 Hedžasa (Saudijska Arabija) u kome se nalazi
km; njena gornja granica je mezopauzau Ćaba, najveće muslimansko svetilište; rodno
kojoj se pojavljuje polarna svetlost. mesto Muhamedovo.
mezotermino (ital. mezzo-termino) srednji put; mekam (arap. maqam) glas, melodija; način
sredina izmeñu dveju krajnosti. harmoničnog (ugodnog) učenja Kurana;
položaj (u nekom zvanju).
35*
mekanografika 548

mekanografika v. mehanografika. melanoza (grč. melas, nosos bolest) ned. crno-


mekintoš (eng. mackintosh) nepromočiva, gu- kožnost, pocrnjivanje telesnih organa i tkiva
mirana tkanina i ogrtač sa kapuljačom za usled menjanja krvnog crvenila u materiju
kišu od takve tkanine, nazvan po imenu crne boje.
pronalazača, škotskom hemičaru Čarlsu melanoma (grč. melanoma) crnilo, crna masa;
Mekintošu (1766—1843). med. mrki izraštaj.
mekler (nem. Makler) trg. v. makler. melanoragija (grč. melas, regnymi prsnem,
mekleraža (nem. Makler) trg. v. makleraža. pucam) med. crna srdobolja; up. melema.
mekometar (grč. mekos dužina, veličina, melanotip (grč. melan, typos otisak) fotografske
metron mera, merilo) sprava za merenje slika izrañena na pocrnjenom bakru.
dužine. melanotipija (grč. melan, typos) veština
mekometrija (grč. mekos dužina, metria izrañivanja fotografskih slika na pocrnjenom
merenje) merenje dužine. bakru.
mekonizam (grč. mekon mak) med. trovanje melanurija (grč. melas, uron mokraća) med.
opijumom. crno mokrenje, izlučivanje melanina
mekonijum (grč. mekon mak, lat. meconium) mokraćom, obično znak melanoznih otoka u
sok od nedozrele mahove čahure, opijum; unutarnjim organima, naročito u jetri.
takoñe, zbog sličnosti po boji, prva, žit-ka melanhlorus (grč. melas, chloros otvoreno-
stolica kod novoroñenčadi. zelen) med. koji boluje od melanoze.
mekonin (grč. mekon) hem. makova materija, melanholije (grč. melas, chole žuč,
kristalast sastojak opijuma. melancholia) seta, setnost, tuga, snuždenost,
mekonion (grč. mekon) v. mekonijum. potištenost; vrsta duševnog oboljenja kod
mekteb (arap.) škola, naročito osnovna škola; koga preovlañuje mučno i potišteno
mektebali visoka, velika škola. raspoloženje; melanholije agitans (nlat.
mekterbaša (pers.-tur. mekter basi) zapovednik melancholia agitans) nemirna seta sa
sultanove ili šahove vojne muzike, kapelnik. nastupima straha; melanholije mizantropi-ka
mekterin (pere. mihter veći, velikan) starešina, (nlat. melancholia misanthropica) seta
pretpostavljeni, načelnik; na per-sijskom spojena sa strahom od ljudi; melanholije
dvoru: komornik kome je u svako doba hipohondrika (nlat. melancholia hypo-
slobodan pristup šahu; svirač u vojnoj chondrica) seta na osnovu uobraženih bolesti.
muzici vladaočevoj; sluga koji namešta melanholik (grč. melancholikos) čovek me-
šator. lanholična temperamenta, tj. sklon jakim i,
mektubdži (arap.-tur. mektupfu) pisar, obično, punim bola uzbuñenjima koja se
sekretar, tajnik. lagano menjaju i prolaze.
mel (lat. mel) med. melanholičan (grč. melancholikos) setan,
melazma (grč. melasma) ned. crnilo ili crna pega tužan, snužden, potišten; melanholičan
na obolelom delu tela kod onih što pate od temperamenat v. melanholik.
kostobolje (gihta). melanholičar (grč. melancholikos) v.
melanemija (grč. melas crn, naima krv) med. melanholik.
prisustvo u krvi krvnog crnila (melani-na), melas (grč. melas) med. crna pega na koži.
gotovo uvek kao posledica teških nastupnih melasa (fr. melasse, lat. mellaceum ukuvana
groznica, nastaje raspadanjem crvenih krvnih šira) mrki sirup koji ostaje posle ukuva-vanja
zrnaca i stvara crnu boju kože i unutarnjih šećera, sa mnogo primešanih soli, zbog čega
organa; crnokrvnost, crnokrvica. se iz njega više ne može šećer iskristalisavati;
melanž (fr. melange) mešavina, smesa; me-šani po naročitom postupku može se iz njega
sladoled; bela kafa. vaditi i ostatak šećera; služi za stočnu hranu i
melanizam v. industrijski melanizam. za vrstu šećerne rakije, tzv. tafije.
melanin (grč. melas crn) crna bojena materija melatrofija (grč. melos ud, atrophi'a nehra-
koje ima u sudovnjači oka, koži crnaca, njenje) med. sušenje jednog dela tela.
mastilu sepije itd. melafir (fr. melaphyre, grč. melas, porphy-ga)
melanit (grč. melas) min. granat crne boje, crni porfir.
gvozdeni granat, granatu srodna vrsta melez (arap. malas) mešanac, križanac, ba-
kamena; smesa od tvrde gume, crne boje stard, potomak roditelja različitih rasa, rod od
(upotrebljava se za pravljenje češljeva i dve razne životinje, npr. od magarca i kobile.
DR-)-melankoliko (ital. melancolico) muz. melek (arap. malak) anñeo, Božji poslanik;
setno, meleć.
tužno, žalosno. melano- (grč. melas, melaina, melem (grč. malagma, tur. melhem) mast za
melan) predme- mazanje, flaster; lek; fig. blag čovek.
tak u složenicama sa značenjem: crn, melena (grč. melaina crna) med. crna bolest, crni
crna, crno. melanodermija (grč. melan, ñerma proliv, crna boljka; hematemeza.
koža) med.
mrkopegavost, vrsta kožne bolesti.
meliglosus 549 Melpomena

meliglosus (grč. meli-glossos) onaj koji ima melodija (grč. melodia) muz. skladan, ritmi-čan,
medena usta, zlatousti; fig. odličan govornik. metričan i prema zakonima muzičke
melizma (grč. melisma) muz. pesma, arija, arhitektonike sreñen niz tonova; način
melodija kao suprotnost recitativnoj ili pevanja, pevanje, napev.
deklamatorskoj muzici. melodika (grč. melos pesma, ode pevanje) muz.
melikrat (grč. mlikraton) piće od mleka i meda nauka o melodiji; instrumenat sličan
koje su Grci prinosili na žrtvu dušama orguljama, vrsta malog fligla.
pokojnika i podzemnim bogovima. melodiozan (nlat. melodiosus) v. melodičan.
melilit (grč. meli med. lithos kamen) min. sa melodist(a) (grč. melodia) pisac (ili: sa-stavljač)
granatom srodan kamen, kao med žute boje, prijatnih melodija; muzičar koji ima više
vulkanskog porekla. sklonosti melodiji nego harmoniji.
melinit (grč. meline proso) razorni materijal koji melodičan (grč. melodos) blagozvučan, milo-
se sastoji poglavito od pikrinske kiseline. zvučan, umilan; koji se može pevati, udešen
melioidoza (grč. melis bolest životinja, eidos za pevanje; melodiozan.
izgled, spoljašnjost) vet. bolest životinja iz melodrama (grč. melos pesma, drama radnja,
grupe zoonoza koju prouzrokuje mikrob pozorišni komad, ital. melodramma) lit.
Malleomyces pseudomallei (Pseudo-monas pozorišni komad u kome govor dramskog
mallei ili Pfeiferella Whitmori); potiče sa lica prati muzika, ili svuda ili samo na
Dalekog Istoka. značajnim mestima; vrste: monodrama, ako u
meliorament (nlat. melioramentum) v. me- komadu govori samo jedna ličnost, i
lioracija. duodrama, ako u komadu učestvuju dva
melioracija (nlat. melioratio) poboljša-vanje, lica.
popravljanje, naročito poljopri-vredne melokopija (grč. melos ud, kopiao sustanem,
vrednosti nekog zemljišta; up. me-liorirati. klonem) med. oduzetost udova.
meliorizam (lat. bonus dobar, melior bolji) fil. meloman (grč. melos pesma, manikos pomaman,
shvatanje da ovaj svet, istina, nije baš ushićen) oduševljen, strastan ljubitelj
najbolji, ali da nije ni posve rñav, naročito da muzike.
bi se mogao čovečjim radom, nastojanjem i ielomanija (grč. melos pesma, mama pomama,
pregalaštvom poboljšati. ludilo) strasna, preterana ljubav prema
meliorirati (lat. meliorare) poboljšati, po- muzici.
boljšavati, popravljati; popraviti, poboljšati melomantija (grč. melos ud, mantela prori-
poljoprivrednu vrednost nekog zemljišta can>e) proricanje (ili: gatanje) po nehotičnim
(navodnjavanjem, odvodnjavanjem pokretima udova jednog tela.
trebljenjem korova, gnojenjem i dr.). melon (grč. melon jabuka) med. ispupčenje oka
melis (fr. melis) trg. kudeljno platno za jedra u obliku jabuke.
(fr. izgovor: meli). melonkus (grč. melon obraz, oinkos nadutost)
melisa (grč. melissa) bog. biljka matičnjak. med. otok obraza.
melitemija (lat. mel, grč. meli, melitos med, melopeja (grč. melos pesma, poieo pravim)
haima krv) med. šećerna bolest. pisanje pesama; sastavljanje melodija; govor
melitizam (grč. melitismos) med. upotreba meda u vidu pesme, recitativ.
u lečenju bolesti. meloplast (grč. melos pesma, plasso obliku-jem,
meliturija (grč. meli, melitos med, uron uobličavam, obrazujem) muz. metod (koji je
mokraća) med. izlučivanje šećera pronašao Galen) nalaženja i davanja
mokraćom, šećerna bolest. intonacije bez pomoći muzičkog instrumenta.
meliferan (lat. mellifer) medonosan, koji meloplastika (grč. melon obraz, plastike veština
proizvodi med. uobličavanja) med. popravljanje obraza
melifikacija (nlat. mellificatio) pravljenje meda, hirurškim putem.
proizvoñenje meda. melos (grč. melos) kod starih Grka: lirska
melifluentan (nlat. mellifluens) koji teče pesma koja se pevala uz pratnju
medom, obilat medom; sladak kao med. instrumenata; zatim: pesma uopšte, pevanje,
melograf (grč. melos pesma, grapho pišem) način pevanja, melodija, zvuk.
pisac i zabeležač narodnih melodija; pisac melotezija (grč. melothesia) kuz. sastavljanje
nota; mašina za pisanje nota (na klaviru, melodije, komponovanje.
koja sve što se svira automatski stavlja u melotet (grč. melos pesma, tithemi stavljam,
note, = notograf). mećem) muz. sastavljač melodije, kompozitor.
melografija (grč. melos, graphia) pisanje nota; melotipija (grč. melos, typos otisak) štam-panje
beleženje narodnih melodija; opisivanje nota.
narodnih melodija. Melpomena (grč. melpo pevam, Melpomene)
melodeklamacija (grč. melos, lat. declama-tio) mit. ime jedne od devet muza, muza zaštitnica
umetničko govorenje ili čitanje nekog teksta pevanja i tragedije, koju su prikazi-vali sa
(u stihu ili prozi) uz pratnju muzike. tragičnom obrazinom i bršljano-vim vencem
oko glave; ime četvrte knjige
550 menetekel

Herodotove istorije; astr. ime asteroida memorijale (lat. memoriale) v. memorijal.


otkrivenog 1852. god. memorijalist(a) (fr. memorialiste) pisac
melski (grč. melos pesma) pr. koji se može pevati, uspomena, memoara; podnosilac predstavke
koji je za pevanje, npr. melsko pesništvo (ili: molbe), molilac.
lirsko pesništvo ili pe-sništvo udešeno za memorirati (lat. memorari sećati se) pamtiti,
pevanje. učiti napamet.
melton (eng. Melton) trg. vrsta vunene tkanine za menada (grč. mainas, mainados) mit. svešteni-ce
odela, naročito muška, zagasite sjaja boga Baha, besna bahantkinja; fig. be-snulja,
(nazvane po engleskom gradu Meltonu, gde se besna i goropadna žena, zla »sena.
izrañuje). menaža (fr. menage, nlat. managium, lat.
Melhior (hebr.) „kralj svetlosti"; jedan od sveta mansio boravište) domaće gazdinstvo,
tri kralja ili jerarha. domaćinstvo; zajednička ishrana, udruži-
Melhisedek (hebr. Malki-zedek) „kralj pravde"; vanje više lica radi zajedničkog i jevti-nijeg
u St. zavetu: jevr. prvosveštenik i car u ishranjivanja (npr. oficirska, službenička
Salimu (Jerusalimu) u vreme Avra-movo, menaža); mesto gde se tako udružena lica
važi kao uzor Hristu. hrane.
membrana (lat. membrana) opna, nežna menažer (fr. menageur) domaćin, onaj koji vodi
koža, kožica; fiz. elastične metalna pločica za domaćinstvo ili gazdinstvo; rukove-lac
prenošenje zvučnih treptaj a gotovo bez menažom.
promene. menažerija (fr. ' menagerie) živinarnik;
membraniforman (nlat. membraniformis) op- zverinjak, mesto gde su smeštene strane i
nast, kožičast. retke životinje, zbirka životinja, zoološki vrt.
membranozan (nlat. membranosus) opnast, menažirati (fr. menager) štedeti, čuvati; '
kožast, kožičast. domaćinski postupati; hraniti se u me-naži;
membranofoni instrumenti muz. instrumenti iz rukova™ menažom.
grupe udaraljki, kod kojih ton proizvodi menajon (grč. meniaios mesečni) „mesečne
treperenje zategnute kože (membrane); knjiga"; liturgijska knjiga u pravoslavnoj
najpoznatiji: bubanj, tamburin. crkvi, koja sadrži liturgije za praznične dane;
membratura (lat. membratura) obrazovanje mine j.
udova, graña udova; svi udovi. menarhe (grč. men mesec, arche početak) med.
vreme pojave prve menstruacije, početak
membrirati (lat. membrum ud) stvarati udove, polne zrelosti »sene.
obrazovati udove; supr. dismembrirati. menadžer (eng. menager) nadzornik pozornice,
membrum (lat. membrum) znat. ud; član, npr. reditelj, režiser; tehnički upravnik ili direktor
nekog društva. u engleskim fabrikama; poslovoña,
memento (lat. memini sećam se, memento) kao prireñivač, npr. neke sportske utakmice, javne
usklik: pamti! sećaj se! misli na! kao imenica: priredbe i sl.
znak za podsećanje, podsetnik; memento mori mengele (grč. magganon, tur. mengene) pl.
(lat. memento mori) sećaj se smrti, pomišlja] procep, zanatlijske sprave ze stezanje i
na smrt! presovanje.
memla (pers.-tur. nemli) vlaga, buñ. mendacitet (nlat. mendacitas) sklonost laži,
memoar (fr. memoire) spomenice; pismeno lažljivost.
izlaganje, predstavka; pl. memoari uspomene, mendelizam vot. zekonitost u prenošenju ro-
delo u kome pisac iznosi svoja sećanja na diteljskih osobina na potomke kod biljnog
dogañaje koje je sam doživeo ili u kojima sveta; otkriće austrijskog botaničara Gregora
je učestvovao, kao i sećanja na značajne Mendela (1822—1884).
ljude. mendeljevij(um) (po Mendeljejevu, ruskom he-
memorabilan (lat. memorabilis) vredan mičaru) hem. hemijski elemenat, aktinit, znak
spomena, znatan, znamenit. Md, redni broj 101, atomske masa izotope sa
memorabilije (lat. memorabilia) pl. stvari koje najdužim vekom 256; dobiven veštačkim
vredi pamtiti, znamenitost. putem 1955. god.
memorandum (lat. memorandum) predstavka, mendula v. mandula,
diplomatske nota; podsetnik, beležnik; trg. mene (fr. menee) lov. trag divljači u bežanju.
komisioni račun. Menelaj (grč. Menelaos) mit. spartanski kralj,
memoracija (lat. memoratio) sećanje, sin Atrejev, brat Agamemnonov, muž lepe
podsećanje, pominjanje, pomen. Jelene koju je Paris bio odveo i zbog čega je
memorija (lat. memoria) uspomena; pamćenje, došlo do trojanskog rata; jedan od najhrabrijih
sećanje, opominjanje; moć pamćenja, in me- grčkih boraca pod Trojom.
morijam(lat. in memoriem) radi sećanja, u menestrel (fr. menestrel) svirač, pevač--pesnik
spomen. u srednjem veku, sluga i pratilac
memorijal (lat. memorialis liber) ono pggo služi provensalskih trubadura koji je umeo samo
za sećanje, kao podsetnik; spomeni-ca, knjiga da peva, ali ne i da sastavlja pesme.
uspomena; predstavka, pismena molba; trg. menetekel ili potpuno: mene mene tekel ufarsin
beležnica, štrace, primanote, trgovački (= brojio, brojio, izmerio i
dnevnik.
551 menstrualan

razdelio) tajanstvene reči koje je po Bibliji, meningokoka (grč. meninx, lat. coccus bobi-ca,
nevidl>iva ruka ispisala na zidu dvorane u zrno) med. klica zapaljenja moždane opne.
kojoj je bezbožni vavilonski kral> Valtazar, meningorea (grč. meninx, geb curim, tečem)
sa svojim doglavnicima, pio vino iz zlatnih med. prodiranje krvi kroz moždanu opnu.
posuda ukradenih iz jerusalimskog hrama, a meningosimfiza (grč. meninx, symphysis
koje su mu prori-cale skoru pogibiju i sraslost) med. sraslost lubanjske opne.
propast njegove države, koju su Persijanci, meningocela (grč. meninx, kele prosutost)
539. pre n.e., odista i uništili (St. zavet, Dan., med. prodor moždane opne.
gl. 5); otuda: tajanstvena opomena i pretnja. meninks (grč. meninx) znat. moždana opna,
menza (lat. mensa) sto, trpeza; prostorija gde moždanica.
se hrani više lica. meniskus (grč. meniskos mesečić) predmet u
menzija (lat. mensio) merenje, premeravanje. obliku polumeseca; opt. ispupčeno-izdu-beno
menzis (lat. mensis) dvanaesti deo godine, sočivo; geom. kružni odsečak u obliku
mesec. polumeseca; fiz. ispupčena ili izdubena gornja
menzola (ital. mensola) grañ. kamen koji po- površina tečnoga stuba koju prou-zrokuje
dupire zid, kamen, podupirač. kagšlarnost; med. srpasta, polukružna
menzul v. mezil. hrskavica izmeñu zglobova.
menzula (lat. mensula) geodetski sto, daska za menisheza (grč. menes mesečno pranje kod
crtanje koja leži vodoravno na stativu sa žena, schazo zadržim) med. obustava meseč-
razapetom hartijom na kojoj se prave snimci nog pranja kod žena.
terena u proizvoljnoj srazmeri. meno (ital. tepo, lat. minus) muz. manje; meno
menzulana v. mezilana, alegro (ital. tepo allegro) manje brzo;
menzura (lat. metior meriti, mensura) mera; meno pijano (ital. tepo piano) manje slabo;
naročito: graduirana staklena posuda u obliku meno forte (ital. tepo forte) manje jako.
valjka koja služi za merenje količine tečnosti; menologijum (grč. tep mesec, logion) istorija
merenje vremena; muz. vre-menska vrednost svetaca sreñena po mesečnim danima,
pojedinih nota, mera za vreme jedne jedinice kalendar svetaca.
takta, tempo jedne kompozicije; pravilna menoniti hrišćansko-protestantska sekta, koju je
podela vrata instrumenta sa žicama; mač. u XVI v. osnovao u Holandiji Menon Simons;
izmereno rastojanje izmeñu boraca; u propovedaju krštenje odraslih, nepriznavana
studentskom govoru: dvoboj sabljama; ad sile i vojne službe, odba-civanje zakletve itd.
menzuram (lat. ad mensuram) prema meri i menopauza (grč. menes mesečno pranje kod
težini. žena, pausis prestanak) med. prestanak me-
menzurabilan (nlat. mensurabilis) merljiv, sečnog pranja kod žena, precvet.
izmerljiv. menoplanija (grč. tep mesec, planao skrećem)
med. neurednost u javljanju mesečnog pranja
menzurabilitet (nlat. mensurabilitas) mer- kod žena.
ljivost, izmerljivost. menoragija (grč. menes mesečno pranje kod
menzuralan (lat. mensuralis) merni, koji služi žena, -ragia od korena rag- od regnymi
za merenje; menzuralna muzika ranija prsnem, puknem) med. odviše često ili odviše
muzika sa tačno odreñenim tempom i taktom; dugotrajne mesečno pranje kod žena.
menzuralne note srednjovekovne note koje menorea (grč. tep mesec, geb tečem, curim)
su tačno beležile trajanje pojedinih tonova. med. mesečno pranje kod žena.
menzu raci j a (lat. mensuratio) merenje, pre- menostazija (grč. tep mesec, stasis stajanje,
mer, premeravanje. mirovanje) med. zastoj (ili: izostanak)
menzurirati (lat. mensurare) meriti, izme-riti; mesečnog pranja.
orguljske cevi odmeriti prema tokovima koje menosheza med. v. menisheza.
treba da daju. Menroova doktrine v. Monroova doktrina.
meni (fr. menu) jelovnik; naročito: spisak jela mene (lat. mens, mentis) misaoni duh, razum,
koja sačinjavaju jedan obrok. um; razum, um; raspoloženje, shvatanje,
meninge (grč. meninx, meningos kožica) znat. smisao; mene legne (lat. mens legis) prav.
opne koje obmotavaju mozak i kičmenu duh zakona, smisao zakona; mene sana in
moždanu. korpore sano (lat. mens sana in corpore
sano) zdrav duh u zdravom telu (navod iz
meningizam (grč. meninx moždana opna, Juvenalovih „Satira").
moždanica) med. znaci slični zapaljenju menstrualan (lat. menstrualis) mesečni; koji
moždane opne. traje mesec dana; naročito: koji se tiče
meningitis (grč. meninx) med. zapaljenje (ili: ženskog mesečnog pranja, koji je u vezi sa
upala) moždane opne, prouzrokovano ženskim mesečnim pranjem; menstrualni
najčešće bacilom tuberkuloze. kolikmed. iznenadna i nagla pojava mesečnog
meningo- (grč. meninx) predmetak u slože- pranja, praćena bolom.
nicama sa zanačnjem: moždana opna,
moždanica.
menstruacija 552 merinovka

menstruacija (lat. mensis mesec, nlat. oktobarske revolucije; njihov voña i ide-olog
mestruatio) mesečno pranje kod žena, ženski bio je L. Martov (1873—1923); za vreme
cvet, mesečnica, perioda; up. men-struum. prvog svetskog rata našli se na poziciji
menstruirati (lat. mensis, menstruare) dobiti ili socijal-šovinista.
imati mesečno pranje, mesečiti, omesečiti se. menjševici (rus. menvševiki manjinaši) pl.
menstruum (lat. menstruum) ono što biva pristalice menjševizma, minimalisti.
svakog meseca, mesečno pranje kod žena; mer (fr. maire) l. predsednik opštine, varoški
hem. rastvorio sredstvo. sudija, gradski načelnik; seoski kmet.
menta (grč. mmtha, mmthe, lat. menta, mer (eng. mayor) 2. predsednik opštine; up.
mentha) bat. metica, nana. lordmer.
mentagra (lat. mentum brada, grč. agra lov, meraba (arap. marhaba) v. merhaba.
plen) med. zapal>enje žlezda dlačnih meš-čića merak (arap. maraqi, tur. merak) strast,
na usnama, bradi i obrazima, kosopa-sica. želja, prohtev, ćef.
mentalan (nlat. mentalis) koji se tiče duha, meraklija (arap.-tur. merakh) ljubitelj nečega,
duše, uma, duhovni, duševni, umni. čovek koji voli da zadovoljava svoje
mentalizam (lat. mens, gen. mentis duša, duh, prohteve i želje, koji zna i ume da uživa i da
razum, pamet) liigv. naziv koji daju se provodi.
predstavnici američke deskriptivne (opisne). meratrofija (grč. meros deo, atrophia nehra-
lingvistike onim pravcima u lingvisti-ci koji njenje) med. v. melatrofija.
razmatraju govorni akt kao rezultat složenog merdevine (pere. nerduban, tur. merdiven) pl.
kompleksa pojava zasnova-nih na umio j lestvice, stube.
delatnosti govornog lica. meredov (mañ.) mreža na motki kojom se riba
mentalitet (nlat. mentalis, fr. mentalite) vadi iz barke.
celokupne duhovno ustrojstvo — način mer-emfraksis (grč. meros deo, emphrasso
mišljenja, shvatanja, sklonosti, raspoloženja i zapušim, začepim) med. delimična zače-
dr. — jednog čoveka, društvenog reda, pljenost ili pretrpanost.
pokolenja itd., duševno stanje, duhovna meretriks (lat. merere zarañivati, meretrix)
nastrojenost. bludnica, kurva, javna »seneka.
metalna higijena med. grana medicine koja se merzer (nem. Morser) l. voj. teški top za
bavi sprečavanjem duševnih poremećaja i uništavanje jako utvrñenih tačaka; 2. avan
čuvanjem duševnog zdravlja. (sud za tucanje u prah tvrdih materija).
mengni (fr. maintenue) prav. sudska zaštita meridijan (lat. meridianus sc. circulus, od
sopstvenosti. meridies podne) geogr. podnevak, krug (u
mentol (lat. menta nana, oleum ulje) glavni stvari elipsa usled spljoštenosti Zemlje) koji
sastojak nane, služi kao lek protiv prolazi kroz neko mesto na Zemlji i kroz
glavobolje, katara i dr.; takoñe kao sredstvo stožere, tj. severni i južni pol; to je Zemljin
za osvežavanje. meridijan ili terestrički meridijan (ime otuda
mentomanija (lat. mens, gen. mentis, grč. mama) što sva mesta na jednom podnevku imaju
bolesna sklonost za pričanjem laži. podne u isto vreme); astr. najveći krug
nebeskog svoda koji prolazi nebeske podove i
Mentor (lat. Mentor) nit. odani prijatelj Odisejev zenit nekoga mesta na Zemljinoj površini; fig.
i vaspitač sina mu Telemaha, kome je visina, najviši stepen, vrhunac.
Odisej, pred polazak u trojanski rat, poverio meridionalan (lat. meridies, nlat. meridi-onalis)
na čuvanje svoju kuću; otuda: voña, podnevni, južni; južnjački.
savetodavac, vaspitač, nastavnik.
mentula (lat. mentula) anat. muški ud. meridionalitet (nlat. meridionalitas) pod-
nevnost, podnevni ili južni položaj ili pravac,
mentulagra (lat. mentula, grč. agra lov, južnost.
lovina) med. v. prijapizam.
menuet (fr. menuet, lat. minutus sićušan) meridrozis (grč. meros deo, idroo znojim se)
nekadašnji fr. ples sa laganim, odmerenim i med. delimično ili lokalne znojenje, znojenje
svečanim pokretima, svečani ples; muz. samo pojedinih delova tela.
komad zgodan kao pratnja za taj ples. meridrotičan (grč. meros, idrotikos koji tera na
menueto (ital. menuetto) muz. u temggu manueta. znojenje) med. koji se znoji samo na
menhiri v. megaliti. pojedinim delovima tela.
menjševizam (rus. menvšinstvo manjina) merinizacija (šp. merinos) oplemenjivanje
ideologija i politika manjine Socijalističke domaćih vrsta ovaca ukrštavanjem s me-
stranke u carskoj Rusiji, koja se 1903. rino-ovnovima.
razišla od boljševike, a definitivno se merino (šp. merinos) čuvena španska ovca sa
odvojila 1912; bili su za fe-bruarsku najfinijem kovrčastom vunom, sviloruna
revoluciju 1917. i ušli su u privremenu ovca; vuna merinskih ovaca; tkanine od vune
vladu, ali su bili protiv merinskih ovaca.
merinovka (šp. merinos) v. merino.
meristem 553

meristem (grč. merizo delim) bog. bujno tkivo, merkurijalizam (lat. mercurius) med. živina
ono koje je podložno stalnom deljenju bolest, lagano trovanje usled upotrebe žive.
ćelija, iz kojih neprestano postaju i razvijaju merkurijalizacija (nlat. mercurialisatio) med.
se nova tkiva. lečenje živom.
merit (fr. merite, lat. meritum) zasluga; merkurijalija (nlat. mercurialia) pl. med. lekovi
vrednost, valjanost; pl. meriti zaslužni ljudi. koji sadrže u sebi žive.
meritirati (fr. meriter) zaslužiti, za-služivati; merkurijalci (lat. mercuriales se. viri) ljudi čiji
biti zaslužan, valjan; steći zasluge. je zaštitnik bog Merkur; naučnici i pesnici;
meritoran (lat. meritorius) zaslužan, pohva-lan; trgovci.
koji se upušta u samu stvar, koji se tiče merkurifikacija (nlat. mercurificatio) hen.
suštine same stvari ili predmeta, koji jedinjenje (ili: spa janje) sa »sivom, pretvaranje
odgovara značenju; bitan, suštastven, stvaran; u živu; izdvajanje metala pomoću žive.
pozvan za, stručan, nadležan, zaslužan, merkurificirati (lat. mercurius živa, fa-sege
sposoban da dade svoje mišljenje o čemu. učiniti, napraviti) hem. pretvoriti u živu;
meritum (lat. meritum) zasluga; vrednost, pomešati sa živom.
valjanost. Merlin (eng. Merlin) kit. u starobritanskim
merkantilan (nlat. mercantilis) trgovački, koji pričama čarobnjak, drug za trpezom kralja
se tiče trgovca, trgovinski, koji spada u Artura; predmet mnogo obraćivan u
trgovinu, koji se tiče trgovine (merkatoran); umetnosti.
merkantilni sistema, mer-kantilizam. merlon (fr. merlon) voj. deo grudobrana izmeñu
merkantilizam (nlat. mercantilis) u narodnoj dve puškarnice.
ekonomiji: shvatanje po kojem je trgovina merluški (rus.) pl. kože mladih jaganjaca,
jedini pravi izvor narodnog blagostanja i naročito sa Krima.
bogatstva; pogledi merkantilista mogu se svesti mermer (grč. marmaros, tur. mermer) mramor.
na sledeće principe: izjednača-vanje merobalneum (grč. meros deo, ud, lat. bal-
bogatstva s novcem, neposredan izvor neum kupanje) med. lečenje udova i pojedinih
bogatstva je promet i to spoljnotrgovin-ski, delova tela kupanjem.
bilans spoljne trgovine mora biti aktivan; Merovinzi pl. najstarija vladalačka porodica u
ćiftinstvo; v. pod merkantilan; trgovina i nekadašnjoj franačkoj državi (vladala od
obrt, trgovački poslovi sa svojim običajima, 486. do 752).
zakonima i osobenosti-ma uopšte; supr. meropija (grč. mćros deo, brz, oroz oko) ked.
fiziokratski sistem. delimično pomračenje vida.
merkantilno™ (nlat. mercantilis) pl. pristalice meropsi (grč. oi meropes ljudi) kmetovi u
merkantilizma ili merkantilnog sistema. srednjem veku; uc. parik.
merkantilistički (nlat. mercantilis) koji je u merocela (grč. meros stegno, but, kele prosutost,
skladu sa učenjem merkantilizma; fig. kila) med. butna kila.
ćiftinski. mersi (fr. merci, lat. merces plata, nagrada)
merkantilni sistem v. pod merkantilan, hvala, zahvaljujem.
merkancija (nlat. mercantia) trgovačka špe- martrijera (fr. meurtriere) voj. puškarnica,
kulacija, nepoštena dobit. mazgala.
merkaptani (lat. mercurium captans koji merula (lat. merula) zool. kos.
veže živu) hem. organska hemijska je- merum (lat. merum se. vinum) čisto,
dinjenja, poznata i pod imenom tioalkoho-li; nepomešano vino; prav. merum ju s (lat. merum
tečnosti veoma jakog i neprijatnog mirisa; j us) čisto, izrično, zakonsko pravo; mero jure
sadrže karakterističnu SH grupu. (lat. mero jure) po zakonskom pravu, po
merkatoran (lat. merx roba, stvar, mercato- slovu zakona.
rius) v. merkantilan. merhaba (arap. marhaba, tur. merhaba)
merkatura (lat. mercatura) trgovina, trgovanje, pozdrav kojim se muhamedanci pozdravljaju
promet robe. samo meñu sobom: zdravo!; meraba.
Merkur (lat. Mercurius) l. kit. rimsko ime mercedes pupilorum (lat. mercedes pupillo-
grčkog boga Hermesa, vesnik bogova, bog rum) pl. prav. troškovi oko izdržavanja i
trgovine, simbol mira, pronalaženja, mudrosti školovanja maloletnika.
i veštog govorenja, ali i lukavstva, prevare i mercerizovanje tehnol. postupak u industriji
krañe; fig. vesnik, poslanik; 2. astr. najmanja pamuka: ispiranje pamuka visokoprocent-nim
od velikih planeta i najbliža Suncu; 3. hen. natrijskim hidratom, da bi se pamučnim
živa. vlaknima dala svilasta sjajnost (pronalazak
merkurijalan (lat. mercurialis) koji se tiče engleskog hemičara Džona Mercera, 1844).
Merkura; koji sadrži u sebi žive, živin, od merdžan (arap. margan, tur. mercan) koral.
žive. mesa (ital. messa, šp. misa, fr. messe, lat.
missa) l. kod katolika: služba božja;
duhovna muzika koja se izvodi za vreme
službe božje (sastoji se iz šest delova);
554 metagogija

2. javna prodaja životnih namirnice i robe, met (eng. Metropolitan Railway) 2. londonske
sajam, vašar. gradska železnice, londonska podzemna
mesaž (fr. message, nlat. messagium) poruka, železnice.
glas; zvaničan, službeni izveštaj; poslanica. meta (lat. meta) 1. cilj, granica, kraj za kojim
mesažerija (fr. messagerie) prevoz putnič-kim se teži; kupast stub na kraju niskog zida u
kolima; putnička pošta, zgrada u kojoj je trkalištu.
putnička pošta; brz prevoz; privatna ustanova meta (ital. meta, fr. moitie, lat. medietas) 2.
za prevoz putnika brzim kolima (u polovina; a meta (ital. a meta) trg. popola, na
Francuskoj i Belgiji); autobu-sko preduzeće. jednak dobitak i gubitak.
mesalijanci (sir. zala, kald. zela) pl. v. meta- (grč. meta) 3. predlog koji se pojavljuje u
masalijanci. mnogim složenicama i označava, uglavnom,
Mesalina (lat. Messalina) zloglasna treća žena promenu mesta, reda, stanja, prirode; dalje:
rimskog cara Klaudija, čuvena sa svog učestvovanje, zajedničku radnju; teženje,
razvratnog života, gramzivosti i vlastoljubl>a traženje; katkad ima značenje: za, iza, posle,
(ubijena 48. god.); otuda: bestidna, drska i po, odgovara latinskom trzne-.
sladostrasne žena uopšte. metabaza (grč. meta-bamo prelazim na drugi
mesalina vrsta veoma fine svilene tkanine u predmet) ret. figura kojom se govornik obraća
boji. odsutnima ili kakvom mrtvom predmetu
mesendžer (eng. messenger) glasnik, vesnik (apostrofa); metabazis e je alo genos (grč.
(ime mnogih engleskih novina). metabasis eis allo genos) log. pogreška u
mesendžer-boi (eng. messenger-boy) sluga za dokazivanju koja se napravi kada se iz jedne
spoljni posao, raznosač robe. oblasti najednom skoči u neku drugu.
mesidor (fr. messidor, lat. messis) mesec metabola (grč. metabole promena) v. metabo-
žetve, deseti mesec u nekadašnjem lizam.
francuskom republikanskom kalendaru, od metabolizam (grč. metabole) l. biol., hem., fi-ziol.
19. VI do 18. UP. zbivanje ili proces u jednom organizmu ili u
Mesija (hebr. maschiach, maschach) pomaza- pojedino] ćeliji kojom hranlji-va graña
nik, kralj; u poznijem jevrejstvu: kralj koji (nutritivan materijal) prelazi u živu materiju
će, po obećanju starozavetnih proroka, posle (konstruktivan metabolizam, anabolizam), ili
perioda patnji i muka doći i osnovati kojim se protopla-zma razlaže na prostije
savršeno (mesijansko) carstvo i spasti tvari (supstan-ce) da vrši naročite radnje,
jevrejski narod: hrišćanstvo smatra mesijom funkcije (destruktivni metabolizam,
Isusa Nazarećanina; fig. do-nosilac i katabolizam); 2. menjanje običaja, navika i sl.;
propovednik spasonosnih ideja, spasitelj. 3. nm. premeštanje slova; 4. ret. sjedinjavanje
mesijanizam (hebr. maschiach) dostojanstvo suprotnosti obrnutim redom.
Mesije; učenje o Mesiji; očekivanje Mesije i metabolija (grč. metabole) v. metabolizam.
spasenja koje će on doneti; fig. tobožnja metaboličan (grč. metabole) promenljiv, koji trpi
spasiteljska, izbaviteljska uloga nekoga. ili preživljuje izvesno preobra-ženje, koji se
mesijanitet (hebr. maschiach) biće i sušta- menja; biol., hem. koji pripada metabolizmu,
stvenost Mesije. koji je skopčan s me-tabolizmom, koji je
mesing (nem. Messing) slitina, metalna masa proizveden metaboli-zmom.
(legura) bakra sa 40% cinka (ta razmera metabulija (grč. meta-buleyo menjam odluku)
može biti i drukčija). menjanje volje, menjanje ranije odluke.
mesje (fr. messieurs) pl. gospoda. metagalaksija (grč. meta, galaktos) naziv za
meskalin Hem. alkaloid iz jedne vrste mek-sičkog deo prostora do kojeg dopiru astronomski
kaktusa, upotrebljava se za izazivanje instrumenti.
ekstaze prilikom verskih obreda. metageveza (grč. meta, genesis postanak,
mesmerizam med. učenje i način lečenja pomoću rañanje) biol. pravilno menjanje spolnog i
magnetizma Franca Mesmera (1734 — bespolnog razmnožavanja kod nekih životinja
1815), osnivača učenja o životinjskom (salpe) i mnogih biljaka, dosta često spojeno
magmetizmu. sa različitim načinom života i telesnim
mestang (eng. mustang, iš. mestengo v. mu- ustrojstvom organizama.
stang. metaglobulin (grč. meta, nlat. globulus loptica)
mestici (šp. mestizo, lat. mixtus pomešan) zool. oblik proteinskih tela u životinjskom
melezi od oca belca i majke Indijanke u carstvu, tj. belančevina-stih materija koje
Americi. sadrži životinjske telo.
mesto (ital. mesto, lat. moestus tužan) muz. metagnostika (grč. meta, gnostike) fil. v.
tužno, žalosno, setno. metafizika.
mestozo (ital. mestoso) muz. v. mesto. metagogija (grč. metagoge) ret. govorničko
met (fr. meute, nlat. movita) l. lov. čopor od 50 ponavljanje jednih istih reči radi izazivanja
do 60 pasa hajkača. jačeg i boljeg dejstva kod slušalaca.
metagra 555 metaloterapiJa
m

metagram (grč. meta, gramma slovo, pismo) tankim metalnim slojem; prožimanje me-
dodatak pismu, prilog uz pismo; prepis; talom; unovčavanje, pretvaranje u novac.
prevod. metalizirati (fr. metalliser) preobratiti u metal ili
metagramatizam (grč. meta, gramma menjanje rudu; drvo načiniti trajnijim i otpornijim
slova, prepisivanje slova. impregnisanjem, proži-manjem zelenom
metagramatika (grč. meta, grammatike) galicom i kalcijumhlori-dom; obložiti (ili:
filozofija nauke o jeziku (gramatika). oblagati) predmete tankim metalnim slojem.
metadon hemijski preparat za lečenje osoba metalni (lat. metallum) materija sastavl>ena od
koje su zahvaćene manijom upotrebe opojnih olova, cinka i ugljenika (služi za
droga na bazi opijuma. podmazivanje mašinskih delova).
metazoa (grč. meta, zoon životinja) pl. zool. više, metalisti (lat. metallum) pl. u narodnoj ekonomiji:
mnogoćelijske životinje, tj. one čije se telo pristalice metalizma; supr. nomi-nalisti.
sastoji iz ćelijskih kompleksa i diferenciranih metaliferan (lat. metallifer) koji proizvodi
tkiva, dakle sve životinje sem protozoa, koje kovine, koji ima u sebi kovina, bogat
se sastoje samo od jedne ćelije. kovinama, kovinovit.
metazomatoza v. metasomatoza. metalno doba zajedničko ime za bakarno,
metajezik jezik lingvističke nauke, a u širem bronzano i gvozdeno doba u istoriji čoveka,
smislu — jezik naučne teorije uopšte. doba u kome su ljudi izrañivali svoja oruña
metakarpijum (grč. metakdrpion) anat. šačna od metala (posle kamenog doba).
grana, doručje, šaka. metalo- (grč. metallon) predmetak u slože-
metakineza (grč. metakinesis) v. metakinema. nicama sa značenjem: kovina.
metakinema (grč. metakinema) premeštanje, metalogika (grč. meta, logike logika) fil. nauka
menjanje mesta, prelazak; med. premeštanje o osnovima na kojima počivaju logički
bolesti. zakoni.
metakopdili (grč. meta-kondyloi) pl. anat. delovi metalogičan (grč. meta, logos reč, govor;
izmeñu zglavkova na prstima. razum, mišljenje) fil. koji je izvan oblasti
metakosmije (grč. meta, kosmos vasiona) pl. logičke sfere, koji se ne osniva na logici.
meñusvetovi, prostor izmeñu svetova u kojima metalografija (grč. metallon, graphia pisanje,
bogovi, po Epikuru, provode život u opisivanje) opisivanje metala i le-gura s
blaženstvu; intermundije. obzirom na njihova hemijska, fi-zička i
metakritika (grč. meta, kritike) kritika neke tehnička svojstva; veština izra-ñivanja crteža
druge kritike, kritika na kritiku, utuk na na metalnim pločama (kao u drvorezu),
utuk. metalopis, metalan urez.
metaksilogija (grč. metaxylogia) pravl>enje metalografirati v. metalografisati.
umetnutih rečenica (u govoru ili pisanju), metalografisati (grč. metallon, grapho pišem)
umetanje rečenica. izrañivati crteže na metalnim pločama, praviti
metal (grč. metallon iskopina, ruda, metallao ureze u metalu.
istražujem, lat. metallum) pl. metali kovine, metaloza (grč. metallon) med. oboljenje pluća
hemijski elementi, svi sem some čvrsti na usled udisanja metalnog praha.
običnoj temperaturi, dobre to-plotne i metaloidan (grč. metallon, eidos oblik, vid)
električne provodljivosti, neprozirni, sa metalast, sličan metalu, nalik na metal,
osobenim metalnim sjajem. kovinast.
metalaga (grč. metallage) v. metalaksa. metaloidi (grč. metallon, eidos) hem. tela slična
metalaksa (grč. metallaxis) promena, izmena, metalima, ali koja nemaju metalnih
zamena, razmena. svojstava: fluor, hlor, brom, jod, kiseonik,
metalan (nlat. metallicus) izrañen od kovine ili sumpor, selen, telur, azot, fosfor, arsen, bor,
metala; koji sadrži metale; sličan metalu; silicijum, ugljenik; kod nekih hemičara: laki
zvonak kao metal. metali.
metalepsa (grč. meta-lepsis) retorsko metaloksid (grč. metallon, oxys oštar, ljut) hem.
premeštanje ili zamenjivanje kada se mesto spoj metala sa kiseonikom.
prethodnog stanja pomene ono koje treba metaloskopija (grč. metallon, skopeo
tek posle da doñe, npr. ,,grob" mesto posmatram) med. u metaloterapiji: vršenje
„smrt". ogleda sa metalom na koji je obolela osoba
metalizai (grč. metallon, lat. metallum) u osetljiva; takoñe: tobožnje sposobnost na-
narodnoj ekonomiji: shvatanje po kojem slućivanja i pronalaženja metala u zemlji.
treba da bude novčana jedinica uvek izvesna metalosfera (grč. metallon, sphaira lopta) kol.
količina zlata i srebra, jer samo metal daje sloj magme, debeo oko 1400 km, u kome se
novcu, kao sredstvu plaćanja, njegovu nalazi, po mišljenju nekih teologa, metalno
stvarnu vrednost i samo on može da služi kao plastično jezgro Zemlje.
stvarno merile vrednosti; supr. nominalizam. metaloterapiJa (grč. metallon, therapeia lečenje)
metali zaci ja (fr. metallisation) preobra-ćanje med. lečenje oduzetih delova kod
u čist metal: oblaganje predmeta
metalotehnika 556 metar

histeričnih i živčano bolesnih metanjem metamorfopsija (grč. meta, morphe, opsis


metalnih ploča na obolela mesta. vid, viñenje) med. nedostatak u očima usled
metalotehnika (grč. metallon, technike) veština koga oblik i veličina predmeta izgledaju
prerañivanja i primene metala. izmenjeni, razvučeno gledanje.
motalofon (grč. metallon, phone glas, zvuk) metan hem. gas bez boje i mirisa, nalazi se u
muz. udaraljka slična ksilofonu; niz če-ličnih vulkanskim gasovima i rudnicima kamenog
pločica smeštenih u kutiji; ton se dobiva uglja, nastaje suvom destilacijom kamenog
udaranjem maljicama. uglja i drugih organskih supstancija (ako se
metalohemija (grč. metallon, chemeia) hemija pomeša sa vazduhom ili kiseonikom pa
metala ili kovina. zapali, nastaje strašna eksplozija), barski
matalohromija (grč. metallon, chroma) gal- gas.
vansko bojenje metala. metanastaza (grč. metanastasis seoba)
metalurg (grč. metallurgos) stručnjak u meta- pojedinačno ili grupno preseljavanje
lurgiji; topioničar. stanovništva u cilju promene mesta
metalurgija (grč. metallon, ergon delo) 1. dotadašnjeg stanovanja.
nauka o procesima putem kojih se od ruda metaneologija (grč. metanoia promena mišljenja
dobivaju metali i neki njihovi spojevi, ili odluke, logia) nauka o poka--janju (ili:
topioničarstvo; 2. industrija koja proizvodi popravljanju, obraćanju na pravi put, u pravu
crne i obojene metale. veru).
metalurgistSa^grč. metallurgos) v. metalurg. metanisati (grč. meta-noeo menjam svoju
metamatematika (grč. meta, mathematike) odluku) kajati se, činiti pokoru; davati izraza
filozofija matematike; nauka koja posmatra svoje skrušenosti i pokornosti padanjem
i analizira osnove matematike sa dubljeg ničice (pred ikonom, oltarom, episkopom
filozofsko-logičkog gledišta. itd.); fig. ropski se ponašati.
matameri (grč. meta, meros deo) pl. zool delovi metanol v. metilalkohol.
tela kod životinja koji se pravilno nižu jedni metaplazija (grč. metaplasis preinačenje,
za drugima, npr. prsteni kod prstenastih glista preobražavanje) med. pretvaranje jedne
i zglavkara, pršljenovi kod kičme itd. vrste tkiva u drugu (npr. vezivnog u
metamerizam (grč. meta, meros deo) hem., zool. v. hrskavično).
metamerija. metaplazija (grč. metaplasis preinačenje,
metamerija (grč. meta, meros) hem. vrsta izo- preobražavanje) fižol. menjanje tkiva, izmena
merije, stanje tzv. metamernih tela, tj. stanje tkiva.
onih izomernih jedinjenja koja i pored istog metaplazma (grč. metaplasso preobličavam,
sastava i molekulske težine imaju različita preinačujem) lingv. preinačenje, menjanje,
hemijska svojstva; zool. metamerno npr. oblika jedne reči; naročito: slučaj kad se
segmentovanje, podeljenost na jednake pojedini padeži izvode iz druge osnove, a ne
segmente. nominativne.
metamikroskopski (grč. meta, mikros mali, metaplastičan (grč. metaplasso preobličavam,
skopeo gledam) koji se ne može videti ni pod preinačujem) preinačavan, koji prei-načuje,
najvećim mikroskopskim uveliča-vanjem (o preobličavan, koji preobličava, koji menja,
bićima i stvarima). koji se tiče preinačavanja (ili:
metamorfizam (grč. meta, morphe oblik) kol. preobličavanje, preobražavanja), koji je u
promene u sastavu stena izazvane uticajem vezi sa preinačavanjem.
vulkanskih para, vode ili dodira sa erup- metapodijum (grč. meta, pus, podos noga) znat.
tivnim kamenjem. grana stopala; geol. otisak u kamenu koji liči
metamorfoza (grč. meta-morphosis) na otisak gorostasne ljudske noge.
preobražavanje, preobražaj, promena, preo- metapolitika (grč. meta, politike) čisto fi-
braćanje, pretvaranje; u grčkoj mitologiji: lozofsko učenje o državi.
pretvaranje ljudi u životinje, kamenje, metapsihika (grč. meta, psyche duša) v. pa-
drveće i dr. (često pesnički obrañivana tema, rapsihologija.
naročito kod rimskog pesnika Ovidija); metapsihoza (grč. meta, psychosis davanje
zool. proces razvijanja od jajeta do zrele duše, oživotvoreno) v. metempsihoza.
životinje. metapsihologija (grč. meta psyche duša, logia
metamorfozija (grč. metamorphosis) med. v. nauka) fil. nauka o najosnovnijim, poslednjim
metamorfopsija. načelima psihičkog (duhovnog i duševnog)
metamorfozirati (grč. meta-morphoo preo- života.
bražavam, preinačujem, preobličavam) metaptoza (grč. metaptosis preokret) med.
preobražava™, preobraziti, preobliči-ti, preokret jedne bolesti u drugu; metashe-
preobličavati, pretvarati, preobra-ćati, matizam.
preobratiti. metar (grč. metron mera, merile, lat.
metamorfologija (grč. meta, morphe oblik, logia metrum) l. mera za dužinu i jedna od 7
nauka) viol. nauka o preobražajima osnovnih jedinica u Meñunarodnom sistemu
organizama od samog početka (jajeta) do jedinica: prvobitno je definisan kao
završne, adultne faze razvitka. četrdesetmilioniti deo Zemljinog meridijana
(ili desetomilioniti deo kvadran-
metarziologija 557 metafragma

ta tog meridijana); danas predstavlja dužinu metateza (grč. metathesis) gram. premeštanje
koja je jednaka 1,650.763,73 tala-snih dužina slova i glasova u reči, npr. namastir mesto
svetlosti koju zrači atom kriptona 86; 2. manastir.
poet. mera stiha, stopa stiha, mera kojom se metatonija (grč. meta, ton) gram. izmena,
raspoznaju veće zvučne celine: ritamski promena intonacije pojedinih samoglasnika;
redovi ili stihovi. promena prirode akcenta.
metarziologija (grč. metarsios uzdignut, u metatoraks (grč. meta, thorax trup; grudni koš)
vazduhu, logia) nauka o promenama i zool. zadnji grudni prsten kod insekata.
uzrocima promena u vazdušnom omotaču metatorijum (lat. metatorium sc. jus) prav.
Zemlje; up. meteorologija. pravo smeštanja, pravo logorovanja.
metarkilogram (grč. metron, chilioi,, gramma) metatropizam (grč. meta, tropos način) ne-
fiz. jedinica za merenje rada u tehničkom prirodan uzajamni odnos spolova u
sistemu mera, tj. rad koji je potreban da se sila seksualnom pogledu.
od l kg savlada na putu od l m; danas u metafaza (grč. meta, phainomai pojavljujem
običaj eniji naziv kllopondmetar. se, phasis pojava) fiziol. v. mitoza.
megarkilopond v. kilopondmetar. metafiza (grč. metafyomai rastem posle
metarski (grč. metron) koji ima metar za nečega) anat. deo duge kosti, izmeñu epifi-ze i
jedinicu merenja, npr. metarski sistem. dijafize, koji raste u dužinu.
metasilikati (grč. meta, lat. silex, gec. silicis) soli metafizika (grč. ta meta ta physika ono što
metasilicijumove kiseline koja ima približno dolazi posle fizike) fil. u zbirci Ari-stotelovih
sastav (H2 SiO3) H. dela stajale su knjige koje su se bavile
matasivkriza (grč. meta, syn-krino sastavljam, načelima i uzrocima stvari posle (meta)
spajam) med. poboljšanje u opštem stanju tela njegove fizike (ta physika). Ovo, prvobitno
koje je došlo usled izbaci-vanja škodljivih čisto spoljašnje obeležje, upotrebljene je,
tečnosti iz kože pomoću melema (flastera) docnije, kao obeležavanje mišljenja koje se
za izazivanje plikova. bavi onim što je van granica iskustva, onim
metasinkritičan (grč. meta, syn-krino) ned. koji što je izvan pro-stornovremenske stvarnosti;
preobražava ili poboljšava opšte stanje tela otuda: nauka o poslednjim principima i
putem izbacivanje škodljivih tečnosti iz uzrocima stvari, o saznanju stvari po sebi.
kože. Tri glavna problema kojima se metafizika
metasifilitičan (grč. meta, v. sifilis) kec. izraz oduvek bavi jesu: bog, sloboda volje i
kojim se označavaju bolesti što dolaze kao besmrtnost duše; u marksizmu metafi-zički
posledica sifilisa (progre-sivna paraliza, metod se tumači kao formalno-lo-gički
sušenje kičmenjače i pro-širenost aorte). metod koji posmatra stvari kao večno date i
nepromenljive, a ne u njihovom razvoju; supr.
metasomatoza (grč. meta, soma telo) kol. dijalektika.
pretvaranje jedne stene u drugu sasvim
različite vrste; metensomatoza. metafizičar (grč. meta physika) fil. poznavalac
ili učitelj metafizike, filozof koji se u svom
metastabilan (grč. meta, lat. stabilis postojan) učenju drži metafizičkog pravca
koji pokazuje težnju da preñe u stanje raspravljajući probleme metafizike.
stabilnosti, u stabilnu ravnotežu.
metafizički (grč. meta, physika) fil. koji spada u
metastaza (grč. metastasis premeštanje, pre- metafiziku; koji se nalazi van granica
mepggaj; preobličenje, preinačenje) med. iskustva, natčulni, natprirodni.
stanje kada klice bolesti ne izazivaju bolesne
promene samo na mestu zaraženja, nego se metafora (grč. metaphora prenošenje, prenos)
šire i po ostalim delovima tela, krvotokom ili poet. figura u kojoj reč, mesto svoga
limfnim sudovima, te se tako pojavljuju nova prvobitnog značenja, dobiva drugo, zbog
oboljenja na drugim mestima, npr. kod toga što je govornik u svom duhu uporedio dva
gnojenja, tumora i dr. predmeta; skraćeno poreñenje u kome nije
izrično kazano da je neka stvar poreñena sa
metastatičan (grč. metastatikos) premeštaj-ni, drugom, te je, mesto reči koja treba da se
koji je prešao na drugo mesto. poredi, prosto došla reč s kojom se ona
metastrofa (grč. metastrophe preokret, poredi, npr. „društveni talog" (mesto
preokretanje) odvraćanje misli od neke stvari. ološ), „glava države" (mesto vladalac),
metashematizam (grč. metashematismos „čelična volja" (mesto nepokolebljiva volja)
preobličenje, preobražaj) med. v. metaptoza. itd,', slikovit izraz, prenosio značenje,
metataksa (grč. meta, tatto stavljam) lingv. prenosni smisao.
premeštanje akcenata bez promene njihove metaforski (grč. meta-phero) slikovito, u
intonacije: voda — voda, trava — trava, vino prenosnom značenju ili smislu.
— vino i sl. metafragma (grč. meta, phragma ograda,
metatarzus (grč. meta, tarsos lesa, splet) znat. plot) zool. pregrada izmeñu grudne i tr-bušne
grana stopala. duplje kod insekata.
metafraza 558 meteoronomi J a

metafraza (grč. metaphrasis) opisan prevod, meteorizam (grč. meteoron) med. nagomila-
prevod po smislu; naročito: prevod stihova u vanje vazduha u želucu, nadimanje.
prozi. meteorizacija (nlat. meteorisatio) med. v.
metafrast (grč. meta-phrazo) onaj koji prevodi meteorizam.
po smislu, opisno. meteorika (grč. metćoron) nauka o vazduš-nim
metahoreza (grč. metachoreo prelazim) med. pojavama, nauka o vremenu.
menjanje mesta, premeštanje ili seljenje meteorit (grč. meteoron) stenovita ili metalna
materije koja prouzrokuje bolest. masa što pada iz neba na Zemlju; ima je
mstahromatipi (grč. meta, hroma boja, typos dve vrste: meteorsko kamenje, koje se sastoji
otisak) pl. slike u boji prenesene na hartiju iz silikatnih minerala u raznim
pomoću litografije. kombinacijama, i meteorsko gvožñe, prosto
metahromatipija (grč. meta, chroma, typos) gvožñe sa nešto nikla.
veština prenošenja slika u boji, štampanih na meteoro- (grč. meteoron koji se nalazi u
naročitoj hartiji koja je prevučena nekim vazduhu, nad Zemljom) predmetak u slože-
lakorastvorljivim slojem, na drvo, staklo, nicama koji označava pojave i promene u
metal, porcelan, kožu, lim i dr., pošto se vazdušnom omotaču Zemlje.
obratna strana hartije na kojoj je slika meteorognozija (grč. meteoron, gnosis
prethodno ovlaži; up. dekal-komanija. poznavanje, znanje) naučio proučavanje i
metahronizam (grč. meta, chronos vreme) poznavanje vremenskih pojava;
premeštanje jednog dogañaja u neko poznije predskazivanje vremena.
vreme (u kome taj dogañaj nije mogao da se meteorognost (grč. meteoron, gnostes
dogodi); up. anahronizam. poznavalac) onaj koji proučava vremenske
metacentar (grč. meta, kentron, lat. centrum pojave.
središte) u mehanici tečnih tela i bro- meteorograf (grč. meteoron, grapho opisu-
dogradnji: granični položaj tačke preseka (ili jem) ogdasivalac vremenskih pojava; aparat
presecišta) izmeñu vertikale koja prolazi koji na jednom postolju sadrži više
kroz težište plivajućeg tela kad je u automatskih instrumenata koji beleže
ravnoteži i vertikale povu-čene kroz vazdušne promene; instrumenat koji odreñuje
napadnu tačku potiska kad je telo malo putanju meteora.
okrenuto (telo plovi stabilno dok mu je meteorografija (grč. meteoron, graphfa
težište ispod metacentra). opisivanje) opisivanje vremenskih pojava i
metempirijski (grč. meta, empeiria iskustvo) s vazdušnih promena.
one strane iskustva, koji prelazi granice meteorografski (grč. meteoron, graphia) koji
iskustva. opisuje vremenske pojave, koji pokazuje
metempsihoza (grč. metempsychosis) fil. promene u vazduhu.
seljenje duše iz jednog tela u drugo posle meteorolit (grč. meteoron, li'thos kamen) v.
smrti (vera u metempsihozu bila je raširena meteorit.
kod Hindusa i Egipćana, i ona sačinjava meteorolog (grč. meteoron, logos) naučnik
sastavni deo budističke, orfi-stičke i koji proučava atmosferu i sve prirodne
pitagorejske filozofije, zatim Platonove, pojave u njoj.
Plotinove, Empedoklove i dr.). Danas su meteorologija (grč. meteoron, logia) nauka
pristalice ovoga učenja teozofi; koja se bavi proučavanjem atmosfere i
metensomatoza. svih pojava u njoj: temperature vazduha,
metempsihoziti (grč. metempsychosis) pl. atmosferskog pritiska, vetrova, oblaka,
pristalice učenja o metempsihozi. magle, vodenih taloga, svetlosnih i
metemptoza (grč. meta, emptosis upadanje) u električnih pojava i dr., a naročito
gregorijanskom kalendaru: ispuštanje ispitivanjem uzroka vremenskih pojava,
jednog prestupnog dana u 134 godine. uslova njihovog razvitka i preobražaja i,
metensomatoza (grč. meta, en u, soma telo) 1. najzad, predviñanjem (prognozom) vremena.
geol. v. metasomatoza; 2. fil. v. metempsihoza. meteorološki (grč. meteoron, logikos) koji se
meteor (grč. meteoron) l. „ono što lebdi u tiče meteorologije, koji je u vezi sa
vazduhu", vazdušna pojava, sve ono što se meteorologijom; meteorološka stanica
dogaña u atmosferi: talozi, duga, jutarnje ustanova u kojoj se redovno vrše posmatranja
rumenilo i dr.; u užem smislu: komad stene vremenskih pojava i beleže njihove promene
koja iz nebeskog prostora pada na Zemlju; i razna stanja (temperature, vlažnosti,
fig. neobična (ili: čudna) pojava; 2. pamučni vazdušnog pritiska itd.).
saten; satin; gruba veštačka svila. meteoromant (grč. meteoron, mantis prorok)
meteoracija (nlat. meteoratio) stanje vremena, onaj koji proriče kakvo će biti vreme,
ponašanje vremena. prorok, predskazivač vremena.
meteori (grč. meteoron) pl. grčki manastiri u meteoromantija (grč. meteoron, mantia npo-
Tesaliji, sagrañeni na visokim, nepri- ricanje) proricanje vremena; proricanje
stupačnim stenama. dogañaja po pojavama u vazduhu.
meteoronomija (grč. meteoron, nomos zakon)
nauka o zakonima po kojima se vrše
promene u vazduhu.
meteoropatiJa 559 metonomazija

meteoropatija (grč. meteoron, pathos bolest) istine, saznanja, odreñeni put i način
med. tegobe, smetnje koje nastaju kao ispitivanja, mišljenja i rada; u užem smislu:
posledice vremenskih promena (glavobol>e, misaoni ili praktični postupak koji
reu-matični bolovi i dr.). omogućava da se doñe do znanja o predmetu
meteoropatologija (grč. meteoron, pathos bolest, istraživanje; u istraživačke metode ili
logia nauka) jedna od najmlaćih grana heurističke metode ubrajaju se: analizaili
medicine, kojoj je zadatak da tačno odredi analitičkimetod, sinteza ili sintetički metod,
veličinu i karakter uticaja meteorolo-ških indukcija ili induktivni metod, dedukcija ili
promena na čovečji organizam. deduk-tivni metod; dijalektički metod v. dija-
meteoroskop (grč. meteoron, skopeo lektika i metafizika; naročito: način poučavanja
posmatram) instrumenat koji pokazuje i predavanja; Sokratov metod način
promene u vazduhu. poučavanja u kojem se dolazi do saznanja
meteoroskopija (grč. meteoron, skopeo) putem vešto postavljenih pitanja i odgovora.
posmatranje (ili: proučavanje) vremena i metoda (grč. methodos) v. metod.
vremenskih promena u atmosferi. metodizam (grč. methodos) strogo utvrñen
meteorski (grč. meteoros) koji se tiče meteora, način poučavanja i izvoñenja nastave;
vazdušni; meteorsko gvožñe, meteor-sko naročito: učenje i način života metodista.
kamenje, v. meteorit; meteorski čelik čelik m sto dika (grč. methodike, se. techne) nauka o
spojen sa niklom. metodima nastave uopšte (metodologija), i
meter (fr. metteur en pages) tip. slagač koji pojedinih nastavnih • predmeta posebno
prelama slog u strane. (specijalna metodika).
metil (grč. methy opojno piće, vino, yle drvo, metodist(a) (grč. methodos) v. metodičar;
tvar, materija) hem. jednovalentna grupa — takoñe: lekar koji se u svom radu pridržava
SN3 , baza drvnog špirituse, mravlje kiseline strogo nauke.
i mnogih drugih organ-skih hemijskih metodisti (grč. methodos) pl. hrišćanska sekta,
jedinjenja. naročito u Engleskoj i Sev. Americi, koju su
metilalkohol (grč. methy, yle, arap. al-koh-hlu) osnovali oko 1738. Con i Čarls Vesli u
hem. drvni špiritus, žestok otrov, dobiva se Oksfordu, nazvana po tome što se za njene
suvom destilacijom drvena, upotrebljava se za članove govorilo kako su pronašli neki nov
rastvaranje lakova i firnajsa, za gorivo i za metod hrišćanskog života (danas ih ima
dobivanje ani-linskih boja, a najviše za preko 25 miliona); ranije katolički pisci u
spravljanje formalina. XVH veku koji su hteli da prekrate borbu sa
metilamin (grč. raethy, yle, amin = ammonia) protestantima.
hem. jedinjenje u kojem je jedan atom vodoni- metodičar (grč. methodos) nastavnik ili
ka u amonijaku zamenjen metilom. naučnik koji se u radu strogo pridržava nekog
metilbenzol (grč. methy, yle, nlat. bensoe) hem. nastavnog ili naučnog metoda, koji piše o
v. toluol. metodima uspešne nastave.
metilbihlorid (grč. methy, yle, chloros otvo- metodologija (grč. methodos, logia) v. metodika.
renozelen, zelenkast, žutozelen, lat. bis metodski (grč. methodos) pril. prema utvrñe-nim
dvaput) hem. spoj hlora sa metilom; načelima rada, po redu, po planu, planski,
upotrebljava se kao sredstvo za opijanje. smišljeno; školski, nastavio; vešto, umešao,
metiletar (grč. methy, yle, aither) hem. drvni naučio; metodska jedinica kraća partija
etar, bezbojan gas, postaje od metilalkoho-la nastavnog gradiva koja se obrañuje obično
sa sumpornom kiselinom; metiloksid. na jednom času, a može i na više časova i
metilizam (grč. methy, yle) ned. trovanje me- predstavlja jednu celinu, tesno povezanu i sa
tilalkoholom. prethodnim i sa narednim izlaganjem. Pri
metiloksid (gr. methy, yle, oxys oštar, ljut) hem. planiranju, gradivo jednog nastavnog
v. metiletar. predmeta obično se deli na „metodske
metilhlorid (grč. methy, yle, chloros otvo- jedinice".
renozelen) hem. spoj hlora sa metanom, služi za metonimija (grč. metonymia zamena imena)
pravljenje katranskih boja i veš-tačkog leda. poet. figura u kojoj se jedan pojam zamenjuje
metiologija (grč. methy, logia) veština pi-jenja, drugim pojmom koji s onim prvim, po svom
nauka o pijanstvu. smislu, stoji u bližoj vezi, npr. „hiljada
metistika (grč. methy) 1. v. metiologija. pušaka" (mesto hiljada vojnika), „seda kosa"
metistika (grč. methy, nlat. methystica) 2. pl. (mesto duboka starost).
med. opojna sredstva. metonimski (grč. metonymia) zamenjujući
metje (fr. metier) l. struka, zanimanje. 2 jedno ime drugim ili neku reč drugom iz kojih
tehnička sprema, radno iskustvo, stručno se mogu pogoditi zamenjeno ime ili
obrazovanje umetnika, pisca. zamenjena reč.
metod (grč. methodos istraživanje, ispitivanje, metonomazija (grč. metonomasia menjanje
put i način istraživanje, lat. methodus) imena) menjanje jednog osobnog imena,
smišljeno i plansko postupanje pri radu radi naročito prevoñenjem tog imena na neki tuñ
postignuća nekog uspeha,
metopantralgiJa 560 metroptoza

jezik, npr. Aleksandar mesto Branko, Teo-dor metrika (grč. metrike se. techne) poet. teorija
mesto Božidar, Konstantin mesto Stojan k dr. pesničke blagoglasnosti ili nauka o stihovima
metopantralgiJa (grč. metopon povije, čelo, uopšte; prvi deo metrike je nauka o merenju
antron duplja, pećina, algos bol) med. bol u slogova (prozodika), a drugi se bavi poetskim
čeonoj duplji. stopama, stihovima i stro-fama.
metopantritis (grč. metopon, antron) med. metriopatija (grč. metrios umeren, uz-
zapaljenje čeone duplje. držJBIv, pathos čuvstvo, osećanje, strast)
metopantron (grč. metopon, antron) znat. čeona umerenost u strastima, duševno spokojstvo,
duplja. staloženost.
istopi (grč. metopon) pl. arh. obično reljefi-ma metritis (grč. metra materica) med. zapaljenje
ukrašena polja izmeñu triglifa na dorskom materice.
frizu (naročito čuveni na atin-skom metričar (grč. metrike) poet. poznavalac nauke o
Partenonu). pravljenju stihova (metrike); pesnik koji piše
metopomantija (grč. metopon čelo, manteia u stihovima.
proricanje) proricanje (ili: vračanje) po metrički (grč. metrikos) l. poet. koji se odnosi na
crtama lica ili čela. metriku, odmeren tačno po zakonima metrike;
metoposkop (grč. metopon skopeo posmatram) napisan u stihovima; 2. (grč. metron mera,
onaj koji predskazuje ili vrača po crtama čela merilo) kome je metar kao jedinica za merenje
i lica; up. fiziognom. (up. "metar 1).
metoposkopija (grč. metopon, skopeo) metro (fr. metro, metropolitain) gradska
proricanje iz crta lica ili čela. podzemna ili nadzemne električna
metoh (grč. metecho sudelujem, učestvujem, železnice.
metochos) l. zemljoradničko naselje nekog metrografika (grč. metron mera, merilo,
manastira u kome su živeli sami monasi i graphike) veština pisanja stihova po
obrañivali zemlju; 2. u srednjovekovne} zakonima metrike.
Srbiji: mala crkva i pored nje malo zemlje sa metrologija (grč. metron mera, merilo, logi'a)
stanom za monahe; 3. docnije: svaki nauka o merama.
manastir koji su ktitori priložili nekom metromanija (grč. metra materica, mama
većem manastiru i podložili ga njegovoj pomama, ludilo, bes) 1. ženska pohota; up.
upravi; 4. danas: svako imanje jednog nimfomanija.
manastira koje je udaljeno od njega. metromanija (grč. metron mera, marna) 2.
strast za pisanjem (ili: pravljenjem) stihova,
metr (fr. maitre, lat. magister, ital. maestro) preterana ljubav prema stihovima.
gospodar; gazda, vlasnik, sopstvenik, učitelj, metrometar (grč. metron) muz. v. metronom; =
nastavnik; veštak, onaj koji se usavršio u hronometar.
svojoj struci, majstor, vir-tuoz; majstor metronimikon (grč. meter mati, oputa = opota
slobodnih zidara; metr d'o-tel (fr. maitre ime) materino ime, ime izvedeno iz
d'hotel) glavni kelner. materinog imena; supr. patronimikon.
metra (grč. meter, metra) med. materica. metronimičan (grč. meter, oputa) nazvan po
metraža (fr. metrage) merenje metrom, me- imenu svoje matere.
trenje; broj metara. metronom (grč. metron mera, nomos zakon,
metralgija (grč. metra materica, algos bol) med. pravilo) fkz. kratko fizičko klatno (sa
bol u materici. težištem iznad tačke vešanja) čije se trajanje
metralgičan (grč. metra, algos) med. koji se tiče treptaja (oscilacija) reguliše pomeranjem
bola u materici; sa bolovima u materici. jednog tega duž šipke klatna, sa na špici
metratonija (grč. metra thnesko venem, či-lim, urezanim podeljcima na kojima je označen
učmijam) med. učmalost (ili: malaksalost) broj oscilacija u minuti; upotrebljava se, u
materice. muzici, za davanje takta, često za brojanje
metratrezija (grč. metra, a-, tresis probuše-nje) sekundi.
med. bolesna zatvorenost materice. metropola (grč. metro-polis) grad-matica za
metrektomija (grč. metra, ek iz, tome sečenje, razliku od gradova u pokrajinama; glavni
rezanje) med. vañenje materice sečenje. grad, prestonice.
metropolip (grč. metra, polys mnogi, pus
metremfizema (grč. metra materica, emphy- noga) med. materični polip.
sema uduvina, uduvano) med. naduvenost metropolit (grč. metropolftes) kod katolika:
(ili: nadutost) materice. nadbiskup, up. mitropolit.
istresa (fr. maitresse) gazdarica, domaćica; metropolitan (grč. metropolites) kod evange-
ljubaznica, naložnica. lika: glavni sveštenik, starešina glavne
metreurizma (grč. metra materica, eurus (saborne) crkve.
prostran, širok) med. proširenje (ili: metropolitanski (nlat. metropolitanus, nad-
rastezanje) materice. biskupski; metropolitanska crkva nadbi-
metrizirati (fr. maitriser) vladati, gospodariti; skupska, glavna crkva.
savladati, ukrotiti. metroptoza (grč. metra materica, ptosis pad)
med spad materice.
metroragija 561 mecena

metroragija (grč. metra, regnymi prsnem, se bavi proučavanjem pojava kretanja i


pucam) med. v. metrorea. mirovanja, tj. zakonima, silama i pomoćnim
metrorea (grč. metra, geb tečem, curim) med. sredstvima koja izazivaju kretanje i
curenje (krvi, sluzi) iz materice. ravnotežu tela, nauka o kretanju i ravnoteži;
metroskop (grč. metra materica, skopeo deli se na statiku (hidrostatiku, aerostatiku),
posmatram) med. instrument pomoću koga dinamiku (hidrodinamiku, aerodinamiku i
se vrši pregled materice, materična slušalica. dr.); nauka o mašinama; ureñenje, graña
metroskopija (grč. metra, skopeo) med. pregle- mašine itd.
danje materice, naročito pomoću metro-skopa. mehanisti (grč. mechane mašina, stroj)
metrotomija (grč. metra, tome sečenje, reza- pristalice mehaničkog materijalizma;
nje) med. rezanje materice. posebno je tako nazivana jedna grupa sovjet-
metrocela (grč. metra, kele prosutost, kila) med. skih filozofa krajem dvadesetih i početkom
prodor materice. tridesetih godina ovog veka (Buharin,
metrum (lat. metrum) loet. v. metar 2. Stjepanov, Akselrod, Sarabja-nov i dr.).
Metusal (hebr. Methuschelach) mit. v. Metusalem. mehanistički (nlat. mechanismus) pr, fil. koji je u
Metusalem (hebr. Methuschelach) mit. po St. duhu mehanicizma, mehanizma.
zavetu (1 Moje. 5,2?), čovek koji je dostigao mehanicizam (grč. mechane mašina, stroj,
starost od 969 godina; otuda: star kao sprava) fil. shvatanje po kojem se sve pojave
Metusalem kaže se za onoga koji doživi u prirodi i u društvu svode na me-haničko
duboku starost; pravilnije: Metusal. kretanje materije; mehanizam 3.
methemerski (grč. meta, hemera dan) med. mehaničar (lat. mechanicus, grč. mechani-
dnevni, svakodnevni, koji se javlja svakog kos) onaj koji se bavi mehanikom, naročito
dana, npr. napad groznice. primenjenom; onaj koji pravi i opravlja
mefijantan (fr. mefiant) nepoverljiv; obazriv, mašine, naučne pomoćne alate i instrumente,
oprezan, koji sumnja. mašinist.
Mefisto mit. v. Mefistofeles. mehanički (grč. mechanikos) zanatski, ručni,
Mefistofeles (grč. te ne, phos ki. photos rukom izrañen; psi*, izrañen ili učinjen po
svetlost, philos prijatelj) mit. „onaj koji ne voli navici, bez učešća mišljenja i svesti,
svetlost, koji se plaši svetlosti", tj. ñavo, mahinalan; koji se tiče mehanike, koji spada
sotona; ime ñavola u Geteovom „Faustu". u mehaniku; koji je izazvan kretanjem,
mefitizam (lat. mephitis škodljiva para, prirodnim (fizičkim) uzrocima; mehaničke
škodljivo isparenje, naročito iz zemlje) med. nauke delovi mehanike, nauke koje spadaju
kužnost vazduha usled otrovnih isparenja; u mehaniku; mehaničke veštine veštine koje
zagušljiva, zarazna, kužna moć, zaraznost, se izvode rukom; mehanički dokaz dokaz
kužnost. koji se izvodi pomoću instrumenata.
mefitizirati (lat. mephitis, fr. mephisiter) mehanografija (grč. mechane veštačka
okužiti, zaraziti, opoganiti. sprava, grapho pišem) upotreba mašina,
mefitis (lat. mephitis) škodljivo, kužio strojeva za obavljanje kancelarijskih
isparenje, zagušljiv, zarazan vazduh. poslova.
mefitičan (lat. mephiticus) koji dolazi od mehanografika (grč. mechane oruñe za ve-
kužnih isparenja, kužan, zarazan, zagušljiv, štačko izvoñenje čega, grapho opisujem)
smrdljiv, opoganjen. mehaničke slikanje, mehaničke slikarstvo.
mehana (pere. teu piće, vino, hane kuća, tur. mehanologija (grč. mechane, logia) nauka o
meyhane) krčma, gostionica, pivnica. spravama koje izazivaju kretanje, tj. o
mehandžija (pere.-tur. meyhaneci) krčmar, vi- mašinama.
nar. mehanoterapeut (grč. mechane, therapeuo
mehanizam (grč. mechanao veštački radim, lečim) veštak u lečenju pomoću kretanja
nlat. mechanismus) l. graña (ili: sastav, (masaže); up. mehanoterapija.
unutarnji sklop) neke mašine (časovnika, mehanoterapija (grč. mechane, therapeia
puške i dr.); 2. zakonski odreñen sistem lečenje) nauka o lečenju pomoću kretanja,
kretanja ili zbivanja, kao i naprava koja naročito trljanjem, gnječenjem, valjanjem i
izvodi te kretnje; 3. fil. v. mehanicizam. dr. mišića ( = švedsko lečenje gimnasti-kom,
mehanizacija (grč. mechanao) l. zamena masaža); tvorac i osnivač ovakvog lečenja je
fizičke (ljudske i stočne) snage mašinama, Šveñanin Per H. Ling.
uvoñenje i upotreba mapšna u proizvodnji; 2. mehanurgija (grč. mechane, ergon delo,
voj. snabdevanje vojske ubojnim oklopnim i posao) 1. veština pravljenje mašina; 2. deo
motorizovanim vozilima (tenkovima, medicine koji obuhvata mehaničke lečenje
automobilima itd.); up. mašinizacija i bolesnika.
motorizacije. meca (ital. mezza, lat. medius) v. meza.
mehanika (grč. mechanao veštački uradim, mecanin (ital. mezzanino) v. mezanin.
pronalazim, mechanike) deo fizike koji mecena pokrovitelj i zaštitnik književnika,
umetnika i naučnika, po Gaju Cilniju
36 Leksikon
mecenstvo 562 mizerikordiJe

Meceni (1. Maecenas, 70. pre do 8. n. e.), midalein (grč. mydao istrulim) med. otrov koji se
uglednom Rimljaninu, ljubimcu cara Avgusta, stvara u truloj lešini.
zaštitniku i prijatelju naučnika i pesnika, midezis (grč. mydao) med. truljenje usled sluzi
naročito Vergilija i Horacija. ili druge neke vlage.
mecenstvo pokroviteljstvo; v. mecena. mider (nem. Mieder) steznik, uteg, potpašaj.
mecosopran (ital. mezzo soprano) muz. glas midi (eng. mid srednji) jedan od modernih stilova
izmeñu soprana i alta, naročito se odlikuje odevanja; karakteriše ga umere-nost, za
punoćom srednjih tonova; mezosopran. razliku od maksitl miii.
mecotinto v. mezotinto. midinetkinja (fr. midinettes) pomoćnica u
mecofant (ital.) čovek koji zna više stranih pomodnim trgovinama u Francuskoj; mlada
jezika, poliglot (izraz stvoren po kardinalu radnica; midineta.
ðuzepeu Mecofantiju, 1771-1849, koji je mi dolina tip. vrsta slova, mešavina izmeñu slova
znao oko 60 stranih jezika. antikva i fraktura, tzv. akcident-na slova.
mecoforte (ital. mezzoforte) v. mezoforte. midon (grč. mydao istrulim) med. truo izraštaj na
meč (eng. match) sp. utakmica, takmičenje, telu.
borba, dvoboj (naročito bokserski, šahov-ski); midraš (hebr.) zbirka rabinskih tumačenja
u užem smislu: trka u kojoj se takmiče Biblije.
samo dva konja. midrijazis (grč. mydriasis) med. proširenje
meč-bol (eng. match-ball) sp. poslednji, zenice izazvane veštačkim putem ili usled
odlučujući poen uteniskom meču. oboljenja.
mečet (arap. masgid, tur. mescid) mala midrijatikum (grč. mydriasis) med. sredstvo koje
muslimanska bogomolja, kao kapela. izaziva proširenje zenica.
medžedija v. medžidija. midrijatičan (grč. mydriasis) med. koji boluje od
medžela (arap. magalla, tur. mecelle) rezime proširenje zenica.
kodeksa šerijatskog prava. miza (fr. mise) ulog u igri; trg. kapital uložen u
medžidija (tur. mecidiye) nekadašnji turski neki posao ili trgovačko preduzeće i dr.
novac; srebrna medžidija vredela 20, a mizaletija (grč. miseo mrzim, aletheia istina)
zlatna — 100 groša, naziv po sultanu Mepidu mržnja na istinu, zaziranje od istine.
(sredina XIX v.). mizandrija (grč. miseo, aner, andrćs čovek)
medžlis (arap. magliš mesto gde se sedi, tur. mržnja na muškarce, strah i zaziranje od
meclis) u arapskim zemljama skupština, muškaraca.
parlament; sudski kolegijum; versko mizanscena (fr. mise en scene) rasporeći-vanje
upravio telo. glumaca na pozornici.
mialgija (grč. mys mišić, algos bol) med. bol u mizantrop (grč. miseo mrzim, anthropos čovek)
mišićima. čovekomrzac; osoran i povučen čovek.
miastenija (grč. mys mišić, astheneia slabost, mizantropija (grč. miseo, anthropos) mržnja na
nemoć) med. slabost (ili: nemoćnost) mišića. ljude, zaziranje od ljudi; osornost i
miatonija (grč. mys, atonia mlitavost, klonulost) povučenost.
med. mlitavost mišića. mizantrope™ (grč. miseo, anthropos) koji ima
migma (grč. mlgma, mignymi mep!am) mešanje, osobine čovekomrsca i osorna čoveka.
mešavina; up. mikstura. mizautija (grč. miseo, autćs sam) mržnja na
migmatiti (grč. meigma, mlgma mešanje, samog sebe, preziranje samoga sebe.
mešavina) kol. magmatske stene stvarane za mizdrak (arap. mizraq, tur. imzrak) koplje;
vreme tektonskih pokreta od materijala mizrak.
magmatskog porekla i okolnih stena kroz mizerabilan (lat. miserabilis) jadan, bedan,
koje se magia probija. kukavan, nesrećan.
migmos (grč. mygmos) med. v. mihmos. mizerabilitet (nlat. miserabilitas) beda, jad,
migratorav (nlat. migratorius) koji se seli, kukavnost, nesreća.
pokretan, nestalan. mizeracija (lat. miseratio) žaljenje, sažalje-
migracija (lat. migratio) seoba, seljenje; seoba vanje; dirljiv način govora.
životinja, npr. ptica selica. mizerere (lat. miserere) početak 57. psalma:
migrena (grč. hemikrama, hemisys pola, kra- Miserere mei, Deus! — Bože, smiluj se na
nion lubanja, lat. hemicrania, fr. migraine) mene; med. povraćanje izmeta usled zamršenih
med. jednostrana glavobolja. creva.
migrenin (fr. migraine) med. lek protiv mi-grene mizerija (lat. miseria) beda, nevolja, nesreća;
(mešavina antipirina, kao i ko-feina i jad; beda od čoveka, oličenje bede i nevolje.
limunove kiseline). mizsrikordija (lat. misericordia) milosrñe,
migren-štift (fr. migraine, nem. Stift) farm. sažaljenje, samilost; milost, pomilovanje.
mentol u obliku male pisaljke (lek protiv mizerikordije (lat. misericordiae) pl. kod
glavobolje i zubobolje, kao i sredstvo za katolika: stolice za stare i nemoćne sveštenike
rashlañivanje. na kojima sede za vreme bogosluženja.
migrirati (lat. migrare) seliti se, preseli-ti se,
iseliti se, odseliti se, otići; seliti, preseliti.
563 mikotanaton

mizet (fr. musette) muz. male gajde; francuska mijelo- (grč. myelos) predmetak u složeni-cama
narodna igra ili mali muz. komad u 6/8 sa značenjem: srž, mozak.
takta; vojnički ranac; ñačka torba. mijeloza (grč. myelos moždina) med. 1. bujanje
mizo- (grč. miseo mrzim) predmetak u slože- koštane moždine; 2. postojanje većeg broja
nicama sa značenjem: mržnja. mijeloma.
mizogal (grč. miseo, lat. Gallus Gal) onaj koji mijeloidan (grč. myelos, eidos vid, oblik) sličan
mrzi na Francuze, francuzomrzac. srži, sržast.
mizogam (grč. miseo, gamos brak) onaj koji mijelom (grč. myelos) med. izraštaj u koštano j
mrzi na brak ili zazire od braka; mator srži, tumor, vrsta raka koštane srži.
neženja. mijelomalacija (grč. myelos, malakia mekoća)
mizogamija (grč. miseo, gamos brak) mržnja na med. omekšanje leñne moždine.
brak, zaziranje od braka. mijelomeningitis (grč. myelos, meninx mož-dana
mizogamski (grč. misćo, gamikos bračni) opna) med. zapaljenje leñne moždine i njenih
neprijateljski raspoložen prema braku. omotača.
mizogin (grč. miseo, gyne žena) onaj koji mijelopatija (grč. myelos, pathos bolest) med.
mrzi na žene, ženomrzac. bolest, oboljenje leñne moždine.
mizoginija (grč. miseo, gyne) mržnja na žene. mijeloplakse (grč. myelos, plax ploča) pl.
mizokal (grč. miseo, kalos lep) onaj koji mrzi i zool. krupne sržne ćelije.
prezire ono što je lepo i dobro. mijslospongus (grč. myelcs, spongos sunñer)
mizokapnos (grč. misćo, kapnos dim) neprijatelj med. moždinski spužvasti izrapggaj.
(ili: protivnik) pušenja duvana. mijeloftizis (grč. myelos, phthisis sušica) med.
mizokozmija (grč. miseo, kosmesis kićenje, sušenje kičme.
rešenje) mržnja na kićenje i doterivanje, mijelociti (grč. myelos, kytos sud, ćelija) pl. zool.
preziranje kićenja i doterivanja. ćelije koštane srži.
mizoksenija (grč. miseo, xenos tuñinac) mijitis (grč. mys mišić) med. zapaljenje mišića.
mržnja na strance (ili: na tuñince). mika (lat. mica zrno, mrvica, nešto sitno) min.
mizolog (grč. miseo, logos) onaj koji mrzi i liskun, mačje srebro, mačje zlato.
prezire razum ili nauku.
mizologija (grč. miseo, logia) mržnja na razum mikagrafija (lat. mica, grč. graphia pisanje)
ili nauku (često slučaj kod teologa); pr. podražavanje slikanja na staklu le-
mizološki. pljenjem na staklo bojom išaranih listića
mizoneizam (grč. miseo, neos nov) mržnja na liskuna.
novo, otpor protiv onoga što je novo — protiv mikado (jal. mi uzvišen, kado vrata, doslovno:
novih ideja, novih običaja, novih ureñenja visoka vrata) titula japanskog cara, koju
itd. — koje se odbacuje, bez ispitivanja i naročito upotrebljavaju stranci; takoñe:
proveravanja, samo zato što je u suprotnosti kratak muški zimski kaput.
sa starim i nasleñenim. mikacija (nlat. micatio) med. kretanje (ili:
mizopedija (grč. miseo, paideia omladina, kruženje) krvi po telu.
deca) mržnja na decu. mikašist (fr. micaschiste) geol. metamorfna
mizopogon (grč. miseo, pogon brada) brado- stena iz grupe kristalastih gpkriljaca čiji su
mrzac, onaj koji mrzi na bradu, protivnik glavni sastojci kvarc i liskuni, odnosno
nošenja brade. amfiboli i pirokseni.
mizoponija (grč. miseo, ponos trud, muka) mikeleti (šp. miqueletes, fr. miquelets) pl.
mržnja na rad, zaziranje od rada. ratoborni gorštaci, stanovnici južnih Pirineja,
mizopsihija (grč. miseo, psyche duša) odlični strelci.
zasićenost životom, mržnja na život. mikimoto japanski veštački biser (po ostrvu
mizofobija (grč. mysos nečistoća, prljavština, Mikimoto).
phobos strah) bolestan strah od dodira, od mikoza (grč. mykes gljiva) med. glavna bolest,
infekcije; strah od mikroba, nečistoće. opšte ime za sve bolesti izazvane glji-vama.
miiocefalon (grč. myia muva, kephale glava) mikozis (grč. mykes) med. sluzni polip, glji-vast
med. prodor dužice (oka) kroz rožnjaču. izrapggaj na mesu, oboljenje od glji-vica.
mikologija (grč. mykes, logia nauka) nauka o
mijaza (grč. myia muha, muva) med. oboljenje gljivama; poznavanje gljiva.
prouzrokovano muvama. mikoriza (grč. mykes, rhiza koren) pojava
mijazma (grč. miasma opoganjenje) med. naseljavanja nekih gljivica na korenu ili u
zarazna, kužna klica u vazduhu, zaraznica, korenu viših biljaka (bukve, breze, jele i dr.).
kužio isparavanje. mikotanaton (grč. mykes, thanatos smrt) od
mijazmatičan (grč. miasma) med. zarazan, sumporne kiseline i kuhinjske soli spra-vljeno
kužan, okužen, opoganjen, zagañen. sredstvo za utamanjivanje i sprečavanja
mijelalgija (grč. myelos srž, mozak, algos bol) plesnivosti i truljenja drveta.
med. bol u leñnoj moždini.
mijelin (grč. myelos) znat. živčana moždina.
mijelitis (grč. myelos) med. zapaljenje leñne
moždine.
36*
mikotičan 564 mikropaleontologija

mikotičan (grč. mykes gljiva) med. izazvan mikrokristalast (grč. mikros, krystallos)
gljivama, gljivičav. sastavljen od kristala vidljivih samo pod
mikrakustičan (grč. mikros mali, akoyo mikroskopom.
čujem) koji može da čuje i slab glas, koji mikrolepidopterologija (grč. mikros, lepis,
pojačava zvuk (naziv za instrumente koji lepidos ljuspa, pahulja, pteron krilo, logia
pojačavaju moć slušnog čula dovodeći mu nauka) zool. nauka o leptirićima.
zvučne treptaj e). mikroliigvistika (grč. mikros, lat. lingua jezik)
mikro- (grč. mikros) predmetak u složenica-ma lingv. 1. deo nauke o jeziku koji proučava
sa značenjem: mali, sitan, golim okom veze i uzajamne odnose pojava u jezičkom
nevidljiv. sistemu; 2. lingvistika u užem smislu; supr.
mikroanaliza (grč. mikros, analysis razlaganje, makrolingvistika.
razlučivanje) v. mikrohemija.
mikrobarometar (grč. mikros, barys težak, mikroliti (grč. mikros, lithos kamen) sitni
metron mera, merilo) fiz. barometar koji kristali koji se mogu videti samo pod
pokazuje stanje žive u uvećanoj meri (što mikroskopom.
olakšava čitanje veoma malih promena u mikrolog (grč. mikro-logos) cepidlaka, sit-ničar,
pritisnu vazduha). tesnogrud čovek, pedant.
mikrobi (grč. mikros, bios život) pl. najmanja mikrologija (grč. mikro-logia) cepidlačenje,
životinjska ili biljna živa bića; zarazne klice, sitničarenje, bavljenje beznačajnim stvarima,
bakterije; up. mikroorganizmi. pedanterija.
mikrobiologija (grč. mikros, bios, logia mikromanija (grč. mikros, mama pomama,
nauka) nauka o mikrobima. ludilo) psih. bolesno potcenjivanje samog
mikroblasti (grč. mikros, blastos klica, sebe, naročito kod melanholije, staračke
izdanak) pl. med. sitna jezgrovite crvena krvna izlapelosti i dr. (supr. megalomanija); uo-
zrnca. braženje da se telo smanjilo i skupilo, ludilo
mikrovaga (grč. mikros, nem. Wage vaga) hen. smanjivanja.
naročito osetljiva (do 1/10.000 g) vaga za mikromegas (grč. mikros, megas velik) mali
mikroanalitička ispitivanja. čovek, koji bi hteo da ga smatraju nekom
mikrogram (grč. mikros, gramma mala težina) veličinom.
vrlo mala težinska jedinica; 1 mikrogram = mikromelija (grč. mikros, melos ud) ned.
0,001 miligrama. nenormalno mali udovi.
mikrografija (grč. mikros, graphia opisivanje)
1. opisivanje malih tela posmatra-nih pod mikromerav (grč. mikro-meres) koji je
mikroskopom; 2. pisanje malim slovima. sastavljen od veoma malih delova (naročito
mikroskonomija (grč. mikros, oikonomia se kaže za minerale čiji se sastojci mogu
upravljanje kućom) deo ekonomije koji videti samo pomoću mikroskopa).
proučava pojedinačne ekonomske pojave: mikrometar (grč. mikros, metron merilo,
cene pojedinih roba, mehanizam tržište, , mera) fiz. sprava na dogledima i
ponašanje individualnih proizvoñača i mikroskopima koja služi za merenje veoma
potrošača, raspodelu dohotka itd. malih predmeta i uglova (obično pomoću
mikrozom v. mikrosome. mikrometarskog zavrtnja, malog zavrtnja za
mikrokardija (grč. mikros, kardia srce) znat. preciziranje fizičkih, astronomskih i
slaba razvijenost srca. matematičkih instrumenata).
mikrokefalija (grč. mikros, kephale glava) mikrometeorologija (grč. mikros, meteorolo-
nenormalno mala lubanja (lobanja). gija) nauka o fizičkim procesima u naj-
mikroklima (grč. mikros, klima) fizičko stanje nižem sloju vazduha (na donjoj granici
prizemnog sloja atmosfere (do 2 m visine); atmosfere).
stanje prirodnih pojava na vrlo malom mikrometrija (grč. mikros, metria merenje) fiz.
prostoru. veština merenja veoma malih predmeta i
mikrokosmički (grč. mikros, kosmos svet, uglova.
vasiona) koji se tiče mikrokosmosa, koji mikromilimetar (grč. mikros, metron mera,
pripada mikrokosmosu. merilo, lat. mille hiljada) v. mikron.
mikrokosmologija (grč. mikros, kosmos, logia
učenje, nauka) učenje o malom svetu, učenje mikron (grč. mikron) fiz. jedinica za merenje
ili nauka o svetu u malome; nauka o veoma malih dužina u svetlosti= 1/10.000 st=
čoveku, antropologija; up. mikrokosmos. 1/1000 tt (obeležava se grčkim slovom i);
mikrokosmos (grč. mikros, kosmos) svet u mikromilimetar; up. milimikron.
malom, svet malih veličina, koji se donekle mikroorganizmi (grč. mikros, organon oruñe,
može posmatrati kao zaseban svet, kao alatka) biol. životinjska i biljna bića koja se
umanjena slika velikog sveta ili makro- mogu videti samo pomoću mikroskopa; up.
kosmosa, sveta u velikome; naročito, od mikrobi.
Paracelzusa, tako se zove čovek kao centar mikropaleontologija (grč. mikros, paleon-
makrokosmosa; u najnovijoj fizici: atom, tologija) grana paleontologije koja proučava
molekul. male fosilne objekte (npr. alge,
foraminifere).
mikroparaziti 565 mikrofon

mikroparaziti (grč. mikros, parasitos goto-van) tinje; mikroskopska tehnika v. mikrotehnika.


viol. mikrobi koji žive kao paraziti i mikrosomatija (grč. mikrćs, soma telo) v.
prouzrokuju bolesti. mikrosomija.
mikropetalan (grč. mikros, petalon list) bog. koji mikrosome (grč. mikrćs, soma telo) il. fiziol.
ima male latice. jezgrasti delići u protoplazmi ćelija.
mikropila (grč. mikros, pyle vratnice, kapija) mikrosomija (grč. mikros, soma) patuljstvo,
zool. na jajetu školjki, insekata i dr.: fini badžavost, mala graña tela.
otvor na čvrstoj opni oko neo-ploñenog mikrosociologija (grč. mikros, sociologija)
jajeta, služi za disanje, is-hranjivanje za grana sociologije koja proučava male
vreme razvijanja i za prolaz semene ćelije pri društvene grupe i procese koji povezuju ljude
oploñavanju; vot. na semenom zametku u takve grupe.
biljčinog ploda: propust koji vodi kroz mikrospore (grč. mikrćs, spora setva, usev) št. vot.
integument ka nucelusu, služi za prodiranje muški spolni organi kod bescvetnica.
cvetnog praha ili cvetnoprašne cevi radi mikrosporija (grč. mikrćs, spora) med. zarazna
oprašivanja ili oploñavanja. bolest kože i kose, koju izazivaju naročite
mikropsija (grč. mikros, opsis vid, viñenje) gljivice.
med. gledanje stvari u umanjenom obliku, mikrostoman (grč. mikros, stoma usta) pr.
bolest očiju koja dolazi usled slabosti nekih koji ima mala usta, maloust.
unutarnjih očnih mišića i, izvesnih oboljenja mikrostruktura (grč. mikros, lat. structura
mrežnjače, zbog čega izgleda da su predmeti sklop, sastav) graña jednog tela koja se
gledanja manji i bliži no što su u stvari; supr. može promatrati samo pomoću mikroskopa.
makropsija. mikrosfiksija (grč. mikros, sphyzo uzbudim se,
mikropsihija (grč. mikros, psyche duša) uzrujavam se) ned. slabo kucanje bila (pulsa).
malodušnost, klonulost duševna; sitničar-stvo, mikrotazimetar (grč. mikros, tasis napetost,
tesnogrudost. zapetost, metron mera, merile) fiz.
mikroptera (grč. mikros, pteron krilo) pl. zool. instrumenat koji pokazuje i najmanje iste-
sitnokrilci meñu insektima. zanje nekog tela usled toplote vlažnog
mikropteran (grč. mikros, pteron) zool. koji ima vazduha i dr.
mala krila, sitnokril. mikroteka (grč. mikros, theke orman) zbirka
mikrorhija (grč. mikros, orchis mudo) ned. mikrofotografija.
sitnomudost, sitni semenjaci. mikrotehnika (grč. mikros, technike) sve
mikroseizmičan (grč. mikros, seismćs potres) metode za istraživanje najfinije
koji potiče od malih potresa Zemlje; koji (mikroskopske) grañe tela.
pokazuje i beleži male potrese; koji se može mikrotom (grč. mikrćs, tome sečenje) aparat
videti samo na seizmografu, tj. neosetan pomoću kojeg se životinjska i biljka tkiva
(potres). rasecaju u posve tanke i providne listiće (do
mikrosekunda (grč. mikros, lat. secunda) 0,005 mm debljine), i na taj način
milionita deo jedne sekunde. pripravljaju za mikroskopska ispitivanja.
mikroskop (grč. mikros, skopeo posmatram, mikrotrofija (grč. mikrćs, trophe ishrana,
gledam) ont. instrumenat (uglavnom) sa dva hrana) med. oskudna (ili: nedovoljna) ishrana.
sabirna sočiva, pomoću kojeg se sitni bliski mikrofarad (grč. mikros, eng. Faraday)
predmeti mogu videti pod mnogo većim milionita deo jednog farada; znak: .fi F.
vidnim uglom no golim okom, usled čega mikrofauva (grč. mikrćs, nlat. fauna
takvi predmeti izgledaju jako uveli-čani životinjski svet) zool. deo faune koji obuhvata
(najnoviji mikroskopi mogu da uve-ličaju životinje koje se mogu posmatrati samo pod
predmet posmatranja nekoliko hiljada puta); mikroskopom; supr. makrofauna,
mikroskopijum simpleks (lat. microscopium mikrofile (grč. mikros, phyllon list) pl. bog.
simplex) prosto, jednostavno uveličava juće biljke sa malim lišćem.
staklo; mikroskopijum kompozitum(lat. mikrofilm (grč. mikrćs, eng. film) fotografski
microscopium compo-situm) aparat za umanjen snimak knjiga i dokumenata.
uveličavanje koji se sastoji od više sočiva; mikrofiti (grč. mikros, phyton biljka) pl. vot.
elektronski mikroskopi uveličavaju daleko biljni mikrobi.
više puta nego pomenuti (stotine hiljada mikroflora (grč. mikros, lat. flora biljni svet)
puta). sitni biljni organizmi, koji su široko
mikroskopima (grč. mikros, skopeo) upotreba rasprostranjeni u prirodi (gljive, alge,
aparata za uveličavanje (mikroskopa) i bakterije).
nauka o tome; posmatranje, ispitivanje, mikrofon (grč. mikros, r pope zvuk, glas) fiz.
proučavanje pomoću mikroskopa. aparat za pojačavanje zvuka, naročito u
mikroskopirati (grč. mikros, skopeo) raditi telefoniji i rapiofoniji.
mikroskopom, uveličava™.
mikroskopski (grč. mikros, skopeo) koji se
odnosi na mikroskop; posmatran
mikroskopom; koji se može videti samo pod
mikroskopom, npr. mikroskopske živo-
mikrofonija 566 milijada

mikrofonija (grč. mikrćs, phone) slabost glasa, mikstura (lat. mixtura) smeša, mešavina, bu-
slaboglasnost. ćkuriš; farm. mešavina od raznih lekova,
mikrofotografija (grč. mikrćs, phos, photćs pomešano piće; muz. orguljski registar za
svetlost, graphia pisanje) snimanje (ili: pojačavanje tonova, mešavina osnovnog tona,
slikanje) u uvećanom obliku, pomoću mi- kvinte i oktave, ili duode-cime.
kroskopa, mikroskopski malih predmeta. miktere (grč. mykter) pl. alat. nozdrve.
mikrofotoskop (grč. mikros, phos, photos, mikterizam (grč. mykterismcs) ruganje, izru-
skopeo posmatram) aparat pomoću kojeg se givanje, podrugivanje, ismevanje.
mogu čitati generalštabne karte u mikterofovija (grč. mykter, phone glas) med.
smanjenom srazmeru i danju i noću. govorenje kroz nos, unjkanje.
mikroftalmija (grč. mikros, ophthalmfa oč-na mile (lat. mille) hiljada, tisuća, npr. jedan pro
bolest) med. bolesna smanjenost očne mile jedan na hiljadu, dva pro mile dva na
jabučice, sitnookost; pr. mikroftalmi-čaa. hiljadu.
mikrohemija (grč. mikros, chemef a) deo hemi-je miledi (eng. mylady) izraz kojim se oslovljava
koji se bavi posebnim svojstvima malih i jedna ledi: milostiva gospoña, milostiva
najmanjih delića, i utvrñivanjem sastojaka gospoñica.
koji se mogu naći samo pomoću mikro-skopa, milezim (fr. millesime) godina utisnuta na
ultramikroskopa, mikrovage itd. novcu (ili: spomenici, medalji itd.).
nilenar (nlat. millenarius) v. hilijast.
mikrohrovometar (grč. mikrćs, chronos vreme, milenarizam (nlat. millennium hiljadu godina)
metron merilo, mera) sprava za merenje učenje o budućem hiljadugodišnjem carstvu
veoma malih vremena, časovnik za Mesijinom na Zemlji; up. hilija-zam.
odreñivanje veoma malih razmaka milenijum (nlat. millennium) vreme od hiljadu
vremena. godina; hiljadugodiiš>e carstvo.
mikrocefal (grč. mikrćs, kephale glava) onaj milepes (lat. millepes) zool. stonoge.
koji ima mikrocefaliju, sitnoglavac. mileram (nem. Milchrahm) pavlaka sa mleka.
mikrocefalija (grč. mikrćs, kephale) sitno- mileranizam oportunistička struja u
glavost, osobina ljudi koji, zbog toga što im socijalističkom pokretu koja traži učešća
prerano srastu kosti lubanje, imaju neobično socijaliste u buržoaskim vladama; naziv po
sitnu lubanju, usled čega im se i mozak imenu fr. socijalističkog voñe Aleksandra
nedovoljno razvije te ostanu duhovno Milerana (Millerand), koji je 1899. god. ušao
ograničeni. u vladu Valdek-Rusoa; up. mini-sterijalizam.
mikrociti (grč. mikros, kytos duplja, šuplje telo, milerovanje negovanje tela jutarnjom sobnom
bokast sud) med. neprirodno sitna, loptasta gimnastikom po sistemu danskog inženjera
krvna zrnca. J. P. Milera.
miksa (grč. tuha sluz) med. nosna sluz. milefjori (ital. millefiori) pl. „hiljadu cvetova",
miksedem (grč. tuha, oidema otok)lged. sluza-sta stakleni mozaik od živopisnih staklenih
podbulost kože, naročito na licu. prutića umetnutih u nebojeno staklo (za
mikseoliza (grč. mfgnymi mešam, 1uo šolje, doze i dr.).
rastvaram) spravljanje čistijih mešanih boja milefolijum (lat. millefolium) bog. sporiš,
mešanjem njihovih rastvora. hajdučka trava, stolisnik.
mikser (eng. mixer) 1. momak koji meša piće u mili- (lat. mille, milli-) predmetak u slože-
baru; 2. aparat za mešanje, seckanje, nicama sa značenjem: hiljaditi deo čega
mlevenje i ceñenje namirnica; 3. stručnjak za (1/1000).
mešanje, pretapanje slika (video-mi-kser) ili miliamper (lat. mille, milli-, fr. Ampere) fiz.
tonova (audio-mikser) na televiziji i radiju. hiljaditi deo jednog ampera.
miksodan (grč. tuha sluz) pr. med. sličan sluzi, miliampermetar (lat. mille, fr. ampere, grč.
sluzast. metron) fiz. ampermetar pomoću kojega se
miksoma (grč. tuha) med. sluznik, sluzni mogu meriti vrlo male jačine električne
izraštaj, naročito na pljuvačnim žlez-dama, struje.
mudima i dr. miliar (lat. mille, area površina) hiljaditi deo
miksomatoza (grč. tuha, soma telo) med. jednog ara, deseti deo kvadratnog metra.
zarazna virusna bolest zečeva i kunića. milibar (lat. mille, milli-, grč. baros težina,
miksomicete (grč. myxa, mykes gljiva) pl. bog. v. teret) dinamička jedinica za merenje at-
micetozoa. mosferskog pritiska, = hiljaditi deo jednog
miksorea (grč. tuha, geo tečem, curim) med. bara.
isticanje sluzi, izlučivanje sluzi. miligram (lat. mille, grč. gramma) hiljaditi deo
miksosarkom (grč. gluha, sarx, sarkos meso) grama (beleži se sa mg).
med. sluznomesnati izraštaj, sluzni polip. milijada (nlat. milliada) vreme od hiljadu
miksofite (grč. myxa, phyton biljka) pl. vot. v. godina, hiljada godina.
micetozoa.
miksgum (lat. mixtum) smeša, mešavina.
milijarav 567 mimikrija

milijarav (lat. milium proso) sitan kao zrno koja štiti život i ličnu slobodu grañana,
prosa; milijarna tuberkuloze med. tuberkuloza održava javni red i mir, otkriva krivična
sa tuberkulama sitnim kao zrno prosa. dela i njihove izvršioce i obezbeñuje
milijarde (fr. milliard) hiljadu miliona. izvršenje drugih poslova od-reñenih
milijarder (fr. milliardaire) bogataš čije imanje zakonom.
predstavlja vrednost od jedne milijarde ili milicioner (lat. militia) član milicije;
više milijardi. milicioner.
milijarija (lat. milium proso, miliaria) med. miloniti (grč myle mlin) pl. kol. zdrobljene ili
prosica, prosasti osip; milijaris febris (lat. potpuno samlevene stene koje postaju
miliaris febris) prosasta groznica. prilikom izvlačenja pojedinih delova
milije (fr. milieu) l. sredina, okolina, društvo, stenovitih masa preko stabilne podloge.
sve ono što okružava jedno živo biće, pa i milord (eng. mylord) gospodin, milostivi
čoveka; 2. mali stoni čaršav, stolnjak (vezen gospodin; titula visokog plemstva u
ili od čipaka); milje. Engleskoj; titula raznih visokih državnih
milijum (lat. milium proso) ked. sitna bela ili činovnika i episkopa engleske narodne crkve.
žućkasta zrnca koja nastaju sku-pljanjem milreis (port.) zlatna portugalska novčana
epidermskih ćelija u lojnim žlezdama kože, jedinica od 1000 reisa, težine 1,77 g.
ponajčešće na očnim kapcima. miltoza (grč. miltos crvena kreda) med.
mililitar (lat. mille, grč. litra) hiljaditi deo ispadanje trepavica usled zapaljenja; mada-
litra. roza.
milimetar (lat. mille hiljada, grč. metron mera, milja (eng. mile, lat. mille hiljada) jedinica za
merilo) hiljaditi deo metra. merenje dužine (engleska milja) = 1760
milimikron (lat. mille, grč. mikron mali, sitan) jarda= 1609,3426 m u zemljama Komonvelta
opt. jedinica za merenje posve malih dužina = i 1609,3472 m u SAD; mera za površinu u
1 milioniti deo milimetra (beleži t;e sa m V-). Engleskoj = 2,58 km2; morska milja u nau-tici
milion (nlat. mililo, ital. milione) hiljadu jedinica za odstojanja; ona je jednaka lučnoj
hiljada = 1,000.000. minuti i iznosi 1852 t.
milionar (fr. millionnaire) bogataš čije imanje milje (fr. milieu) v. milije.
predstavlja vrednost od jednog ili više milje (ital. miglio) italijanska milja =1,48 km.
miliona; fig. veoma bogat čovek, truli mima (grč. mimos, lat. mimus) podražavanje;
gazda. lakrdije, šaljiva igra kod starih Grka i
milister (lat. mille, fr. milistere) hiljaditi deo Rimljana koja se poglavito sastojala u
jednog etera; up. eter. komičnom podražavanju raznih karaktera i
militarizam (fr. militarisme) prevlast vojske tipova; mimska umetnica, baletska igračica.
nad civilnim organima državne vlasti; sistem mimanza (sskr. mimangsa) fil. naziv jednog
primenjivanja vojne sile u konačnom indijskog filozofskog sistema pantei-stičkog
rep!en>u spornih pitanja spoljne i unutarnje pravca, koji smatra supstanciju kao jedino
politike; politika naoružanja i pripremanje što je stvarno, a sve ostalo kao puku varku i
za rat; vojnički sistem, vojna uprava, obmanu.
vojnička vladavina. mimansa v. mimanza.
militarizacija (fr. militarisation) uvoñenje mimar (tur. mimar) grañevinski inženjer,
vojničkog ureñenja, ureñivanje neke arhitekt(a); otuda naziv neimar.
ustanove (škole, države, društva, staleža mimber(a) (tur. minber, mimber) propovedao-
itd.) po vojničkom sistemu, povojniča- nica u džamiji s koje se govori petkom i na
vanje, povojničenje; proširenje vojnih zakona Bajram.
i vojne discipline na izvesne grane narodne mimeza (grč. mimesis podražavanje) 1.
privrede (industrije, železnice i dr.); podražavanje pokreta i ponašanja nekoga
uvoñenje opšte vojne obaveze. čoveka; 2. ret. podrugljivo ponavljanje čijih
militarizirati v. militarizovati. reči; podražavanje uopšte, npr.: „On će doći,
militarizovati (fr. militariser) uvesti (ili: uvoditi) ja velim." „Hm! . . . On će doći, ja velim."
vojničko ureñenje, povojničiti, povojničavati; mimeograf (grč. mimos, grapho pišem,
uvoditi (ili: uvesti) opštu vojnu obavezu. beležim) aparat za umnožavanje pisanih
militarist(a) (fr. militariste) pristalica stvari (pronalazak Edisonov).
militarizma. mimika (grč. mimos) označava izrazne pojave
milicajac (lat. militia) v. milicioner. na licu ukoliko ove počivaju na pokretima
milicija (lat. militia) 1. narodna vojska, mišića.
naoružani narod (za razliku od redovne ili mimikrija (eng. mimicry od grč. mimikos
stajaće vojske); 2. u SFRJ: oružani deo podražavački) zool., bog. stalna ili privremena
državne ili javne bezbednosti, jedna od sličnost po obliku, boji i drugim spoljnim
službi organa unutrašnjih poslova, osobinama nekih životinja, u manjoj meri i
biljaka, sa okolinom u kojoj
mimičar 568 mineralne soli

obično žive (sa granjem, lišćem, korom minñuše (tur. mengu§, od pere. menguš) nakit
drveća, kamenjem i dr.), usled čega ih je koji se veša o uho, naušnica, obo-dac.
teško prepoznati kada su na tim predmetima; mine (nem. Minne) ljubav, udvaranje ženama;
takoñe: velika sličnost jednih životinja s up. minezengeri.
drugim, tako da ih je teško razlikovati, iako minezengeri (nem. Minnesangeri) pl. nemački
izmeñu sebe nemaju nikakve druge veze sem lirski pesnici iz HP i HŠ veka, nazvani po
te spoljne sličnosti (npr. neki leptirovi liče na tome što je glavni predmet njihovog pevanja
osice, zbog čega se neprijatelji ne usuñuju bila ljubav i udvaranje ženama.
da ih napadaju). minezingeri (nem. Minnesangeri) pl. v.
mimičar (grč. mimos) veštak u podražavanju i minezengeri.
predstavljanju nekog drugog, glumac; minej (grč. meniaios mesečni) u pravoslavnoj
šaljivčina, lakrdijaš. crkvi: mesečnik, knjiga koja se upotrebljava
mimički (grč. mimikos podražavan, po- na bogosluženju, a sadrži tropare i sve što se
dražavački, mimos) podražavan, koji peva o praznicima, rasporeñeno po
podražava, koji predstavlja pokretima mesecima.
nekoga drugog, podražavajući; koji spada u minen-verfer (nem. Minenwerfer) voj. sprava za
mimiku; mimičko predstavljanje bacanje mina na neprijateljske objekte i
predstavljanje podražavanjem pokreta; mi- položaje, minobacač.
mičke veštine veštine podražavanja; mimički miner (fr. mineur) vojnik koji služi u rodu
umetnici glumci. vojske kojem je zadatak pravljenje i
mimograf (grč. mimos, grapho pišem) pisac nameštanje mina; pionir; rudar, rudarski
mimičkih pozorišnih komada. radnik; na berzi: špekulant koji računa sa
mimografija (grč. mimos, graphia) pisanje dizanjem kursa (supr. kontra-miner onaj koji
mimičkih pozorišnih komada i drama. špekuliše padanjem kursa).
mimodrama (grč. mimos, drama) mimički mineral (nlat. minerale, fr. mineral) ruda,
pozorišni komad, mimička drama. svako homogeno anorgansko prirodno telo
mimoza (nlat. mimosa, iš. mimoso) bog. porodica koje sretamo kao sastavni deo Zemljine
biljaka veoma srodnih sa leptira-stim kore, kao i neki proizvodi raspadanja
biljkama, samo sa zrakastim cvetovima; organskih materija (ugalj, smola, petrolej i
naročito je zanimljiva tzv. mimoza pudika dr.).
(lat. mimosa pudica „stidljiva mimoza"), čiji mineralan (nlat. mineralis) rudni, koji sadrži u
se listići pri dodiru sklapaju. sebi rude; mineralna voda lekovita voda,
mimolog (grč. mimos, logos) podražavalac, voda sa znatnim sastojkom raznih soli i
veštak u podražavanju drugoga. gasova, koja se, prema svom glavnom
mitologije (grč. mimos, logia) podražavanje sastojku, zove: kisela, gorka, sumporna,
govora i ponašanja drugih lica. gvozdena, jodna voda; mineralna teorija
bog. učenje nemačkog hemičara J. Libiga
mina (ital. mina, fr. mine) l. podzemni (1803—1873), po kojem se biljke hrane ras-
hodnik u rudniku i utvrñenju; tamnik, tvorljivim mineralnim sastojcima koji se
lagum; rudnik, majdan, rudno okno; rudna nalaze u tlu; mineralna fizika deo
žica; ruda; voj. čelična kutija napunjena jakim mineralogije koji proučava fizičke osobine
razornim materijalom za uništavanje ruda; mineralna hemija nauka koja
neprijateljskih objekata (utvrñenja, brodova, proučava hemijski sastav i hemijska svojstva
mostova i dr.); fig. skriven plan kome je cilj minerala; mineralna ulja tečni ugljovodonici
uništavanje koga ili čega; grafit za pisaljke. izdvojeni iz nafte frak-cionom destilacijom;
mina (fr. mine) 2. izraz lica, izgled, lice; praviti mineralne soli neorganska jedinjenja koja se
minu izrazom lica pokazivati svoje sastoje iz kiselina delimično ili potpuno
raspoloženje prema kome ili čemu. neutra-lisanih bazama.
minare(t) (tur. minare) visoka uska kula uz mineralizacija (fr. mineraliser) pretvaranje u
džamiju, s koje mujezin poziva vernike na mineral; menjanje sastava vode dodavanjem
molitvu. * mineralnih sastojaka.
minatoran (nlat. minatorius) pripretan, koji mineralizirati (fr. mineraliser) pretvoriti (ili:
preti, pretilački, opasan. pretvarati) u mineral; izmeniti vodu
minačevole (ital. minaccevole) muz. v. mina-čozo. dodavanjem mineralnih sastojaka.
minačozo (ital. minaccioso) muz. preteći, silno. mineralije (nlat. mineralia) pl. minerali, rude;
minber(a) v. mimber(a). kabinet mineralija zbirka ruda i raznog
minder (tur. minder) dušek. kamenja.
minderluk (tur. minderlik) vrsta dugačkog mineralna teorija v. pod mineralan.
otomana s jastucima; sećija. mineralna ulja v. pod mineralan.
mineralna fizika v. pod mineralan.
mineralna hemija v. pod mineralan.
mineralne soli v. pod mineralan.
mineralog 569 ministerijat

mineralog (nlat. mineralis, grč. logos) glazura u grnčarstvu, za zaštitu metala od


poznavalac minerala, naučnik koji se bavi rñanja i dr.
mineralogijom; mineralogist. minima (lat. minima) muz. mala nota, nota
mineralogija (nlat. mineralis, grč. logia) koja označava pola takta.
nauka o sastavu i svima ostalim svojstvima minimalan (nlat. minimalis) najmanji, naj-
minerala. sitniji, najniži, najneznatniji; najneop-hodniji,
čineralogist(a) (nlat. mineralis, grč. logi-stes) v. najpotrebniji; minimalni termometar
mineralog. termometar koji pokazuje samo najnižu
mineralurgija (nlat. mineralis, grč. ergon temperaturu za neki razmak vremena; supr.
delo) dobivanje i prerada minerala. maksimalan.
Minerva (lat. Minerva) mit. kod starih Rimljana: minimalisti (lat. minimum) pl. oni koji se u svom
kći Jupiterova, boginja mudrosti, veština političkom programu zadovoljavaju
(naročito tkanja) i nauka; takoñe: boginja najmanjim.
rata i ratne veštine (kod starih Grka Atina). minimum (lat. minimum) (ono što je) najmanje,
minerogen (nlat. mineralis, grč. gen- koren od najsitnije, najniže, najneznatnije; najmanja
gignesthai nastati, postati) koji je nastao od mera, najmanja vrednost neke veličine,
minerala, ovako se kaže za rude čiji su najmanji iznos nečega, najniži stepen neke
sastojci postali ili kristaliza-cijom iz veličine (supr. maksimum); ba-rometarski
rastopljene materije ili iz ra-stvora, dakle bez minimum oblast najnižeg ili najdubljeg
saradnje organskih bića; supr organogen vazdušnog pritiska; minimum egzistencije
minerogenija (nlat. mineralis, grč. koren gen- materijalna sredstva koja su neophodno
od gignesthai sa dodatkom genia u značenju potrebna za održavanje života i za opstanak.
načina proizvoñenje, postajanja) deo minimus (lat. minimus) vrlo mali, vrlo sitan,
mineralogije koji se bavi istorijom postanka i najmanji, najsitniji.
razvitka minerala. minirati (fr. miner) potkopati, potkopava-ti,
minerognozija (nlat. mineralis, grč. gnosis praviti podzemne hodnike, lagume; na-
poznavanje, znanje) deo mineralogije koji se mestiti minu, nameštati mine, praviti minske
bavi opisivanjem i svrstavanjem minerala. prepreke; fig. skriveno i lukavo raditi protiv
minerografija (nlat. mineralis, grč. graphia koga ili čega, podrivati temelje čega.
opis) opisivanje ruda (minerala). ministar (lat. minister) „sluga"; najviši državni
minet v. menuet. službenik koji, stojeći neposredno pod
miii (lat. minimus) pojam u novoj modi, koji poglavarom države, upravlja jednom granom
označava veoma kratke haljine i suknje; državne uprave i koji je odgovoran samo po
takoñe oznaka za predmete izrañene u veoma glavaru države a, u ustavnim državama, i
malim razmerama; sulr. maksi. narodnom predstavništvu. Svi ministri
čini-basket (mini- od lat. minimum, eng. zajedno sačinjavaju ministarski savet ili
basket) sp. košarka koju izvode dečaci m kabinet, kojem na čelu stoji ministar
devojčice (od 8 do 12 godina), dečja košarka. predsednik (mini-ster-prezident); ministar bez
minijator (ital. miniatore) umetnik koji radi portfelja ministar koji samo učestvuje na
slike u malom formatu. većanjima ministarskog saveta, a nema svoga
resora.
minijature (ital. miniatura) prvobitno: slika
minijatora, obično kaluñera koji su, u sred. ministarski (nlat. ministerialis) koji se tiče
veku, ukrašavali rukopise, naročito velika ministra ili ministarstva, koji pripada
početna slova, crtežima; otuda: slika izrañena ministru ili ministarstvu, koji potiče od
u malom formatu, slika u malome. ministra ili ministarstva.
minijaturav (lat. miniatus, fr. miniature) ministarstvo (lat. ministerium) odsek celokupne
malen, smanjen, u malom ili smanjenom vrhovne državne uprave koji je pod upravom
obliku; minijaturni slikarstvo slikanje jednog ministra i njegovi službenici; zgrada
srednjovekovnih minijatora; slikarstvo koje za to.
izrañuje slike u malom formatu gumi- ministerijalizam (lat. minister) l. politika
bojama. ministara; 2. odobravanje rada ministara i
minijaturizacija (lat.) umanjivanje, usitnja- držanje uz njih, tj. uz vladu; 3. oportuni-
vanje, cepkanje (sečenje) do najmanjih stička struja u socijalističkom pokretu koja
delića. traži učešće socijaliste u buržoa-skim
minijaturist(a) (fr. miniaturiste) v. minijator. vladama, „ministarski socijalizam" (up.
minijum (lat. minium crvenilo) složeni oksid mileranizam).
olova (Pb3O4); crvene boje; upotrebljava se u ministerijalitet (nlat. ministerialitas) zvanje i
industriji stakla, za izradu položaj ministra.
ministerijalni (lat. minister) v. ministarski.
ministerijat (lat. minister) zvanje i položaj
jednog ministra.
ministeriJum 570

ministerijum (lat. ministerium) državna uprava Atinjani morali da šalju kao danak u krvi,
ili vlada; svi ministri jedne države i njenog svake devete godine po 7 mladića i 7 devojaka,
poglavara; resor koji stoji pod upravom za kaznu zbog ubistva Minosovog sina; grčki
jednog ministra i njegovi činovnici. junak Tezej, koji se takoñe nalazio meñu tih
minister-rezident (nlat. minister residens) sedam mladića, ubije čudovište pomoću
opunomoćeni ministar jedne države kod vlade Minosove kćeri Ari-jadne, i tako oslobodi
i vladaoca druge (po rangu, niži od Atinjane te sramne i teške kazne.
ambasadora). minster (nem. Munster, lat. monasterium)
mivistrativan (nlat. ministrativus) koji služi, glavna crkva, stolna crkva, saborne
poslužuje, pomaže, sarañuje. crkva.
ministrator (lat. ministrator) sluga, pomoćnik, minstrel (eng. minstrel) pevač, guslar.
saradnik; ministrator jurne (lat. ministrator minuend (lat. minuendus) kat. broj koji se
juriš) pravni savetnik. umanjuje, od koga treba oduzeti drugi neki
ministracija (lat. ministratio) služba, broj, umanjenik.
posluživanje, pomaganje, sarañivanje. minuirati (lat. minuere) smanjiti, umanjiti,
minitator (nlat. minitator) onaj koji preti, suziti, ograničiti.
pretilac, grozilac. minus (lat. minus) manje; mat. znak kojim se
minitacija (nlat. minitatio) pretnja, grožnja, označavaju negativne veličine ( —, —h, —
ugrožavanje. u); znak za radnju oduzimanje; fiz. znak za
minifon (lat. minimus najmanji, grč. phone elektricitet izdvojen na svili kojom se trlja
zvuk, glas) mali aparat koji se sastoji od staklo; znak za oznaku temperature ispod
mikrofona za diktiranje, električnog ureñaja temperature leda koji se topi ili vode koja se
za pojačavanje i slušalice (ili zvučnika) za mrzne pod normalnim pritiskom; kod
slušanje. termometra: znak kojim se obeležava stanje
minor (lat. minor) manji, slabiji, neznatni-ji; note ispod nule (tj. ispod tačke smrzavanja);
mlañi po godinama; log. druga premisau kao imenica: manjak, nedostatak; to je
posrednom zaključku. njegov minus to je njegova mana,
minorat (nlat. minoratus) pravo prvenstva nedostatak, neuspeh, nešto što mu ne ide u
mlañeg u nasleñivanju; supr. majorat. prilog.
minorativ (nlat. minorativus) farm. sredstvo za minuskuli (lat. minusculus omanji) pl. tip. vrsta
blago čišćenje. veoma malih slova.
minorativan (nlat. minorativus) Ked. koji pomaže minut (lat. minutum) v. minuta.
blago čišćenje. minuta (lat. minuta se. pars umanjen deo)
minoracija (nlat. minoratio) smanjivanje, šezdeseti deo jedne celine, naročito jednog
umanjivanje; kec. blago čišćenje. časa, stepena; geogr. šezdeseti deo jednog
minore (ital. minore) muz. v. mol. stepena; fig. veoma mali deo vremena, časak,
minoren (nlat. minorennis) prav. maloletan, trenutak; slik. mala mera za dužinu čovečjeg
nepunoletan; supr. majoren. tela, četrdesetosmi deo dužine jedne glave;
minorevitet (nlat. minorennitas) prav. malo- arh. trideseti deo jednog modela; ala minuta
letstvo, maloletnost. ili al minut (ital. alla minuta, al. minuto) trg.
minorist(a) (lat. minor) katolički sveštenik namalo, nasitno, tj. trgovati, prodavati;
nižeg čina. minuta trgovina trgovina namalo, detalda
minoritet (nlat. minoritas) manjina, manji broj trgovina.
glasova; supr. majoritet. minuterije (lat. minuta) pl. v. minucije.
minoriti (lat. fratres minores) pl. manja ili
neznatnija braća, ime kojim se, iz skromnosti minutisima (lat. minutissima) pl. sitnice,
i skrušenosti nazivaju franci-skanci podrobnosti, najsitnije (ili: najneposred-nije)
pojedinosti, npr. nekog dogañaja.
(franjevci).
minorka plemenita rasa kokošiju belog ili crnog minutist(a) (lat. minuere umanjiti) trgovac
perja (nazvana po španskom ostrvu Minorka namalo, sitničar, detaljist.
ili Menorka). minucije (lat. minutiae) pl. sitnice, bezna-
Minos (grč. Minos) kit. 1. sin Zevsov i čajnosti, besposlice.
Evropin, kralj i zakonodavac na Kršu; čuven minuciozan (fr. minutieux) koji ide do sitnica,
po svojoj strogoj pravičnosti, sudija u podroban, iscrpen; veoma tačan, savestan;
podzemnom svetu; 2. unuk prvoga, tvorac cepidlački.
čuvenog laviriita, kritski kralj koji je minucioznost (fr. minutieux) podrobnost,
primorao Atinjane na plaćanje teškog i iscrpnost; tačnost, brižljivost, krajnja
.sramnog danka u krvi; up. Minotaur. savesnost; cepidlačenje.
Minotaur (grč. Minos, tauros bik) mit. sin Minhauzen (nem. Munchhausen) šaljivčina koji
Pasifaje, žene kritskog kralja Minosa, i grubo uveličava svoje lovačke i razne
jednog bika, čudovište — pola čovek a pola lagarije; fig. veliki lažov.
bik; kralj Minos sagradio je lavirint i minjon (fr. mignon) mali i ljubak, nežan,
zatvorio u njega Minotaura, hraneći ga umiljat, dražestan, sladak, omiljen, naj-
ljudskim mesom, zbog čega su mu
571 mirijada

miliji; kao imenica: miljenik, ljubimac; kup. miofobija (grč. mys, myos miš, fobija) bolestan
vrsta malih i veoma slatkih kolača; tip. vrsta strah od miševa.
sitnih slova. miofon (grč. mys, phone zvuk, glas) med.
mio- (grč. mys, myos) predmetak u složeni- sprava za slušanje mišićnih šumova, mišićna
cama sa značenjem: mišić, mišica. slušalica.
miogeloza (grč. mys, myos mišić, lat. gelare miocen (grč. meion manji, kainos nov) geol. v.
zgusnuti, stegnuti) med. mestimično otvrd-nuće pod eocen.
mipšća. mi-partitum (nlat. mi-partitum) moda koja je
mioglobin (grč. mys, lat. globus, lopta, bila od XI do XVI veka, kada je bio običaj da
grudva) hem. složena belančevina koja se svaka polovina odela bude u drugoj boji,
nalazi u mišićima. katkad i drukčije sašivena.
miograf (grč. mys, grapho pišem, beležim) mir (rus. mir svet) 1. u Rusiji nekad seoska
aparat pomoću kojeg se meri snaga mišića. opština sa svojim članovima.
miografija (grč. tu s, graphia opisivanje) mir (fr. mire) 2. mušica (na pušci); ska-zaljka
opisivanje mišića; crtanje mišićnih kretanja. za doterivanje (na dogledima).
miodinamija (grč. mys, dynamis snaga, sila)
snaga mišića. mira (lat. murrha, murra) 1. sok koji je kapao sa
miodinamometar (grč. mys, dynamis, metron arabljanskog drveta mire, kojim su stari
mera, merilo) v. miograf. mazali kosu te je činili sjajnom i lepom.
miodinija (grč. mys, odyne bol) med. bol u mira (grč. myron, hebr. tog) 2. izmirna,
mišićima, reumatizam mišića. gorka, veoma mirisava i lekovita smola koja
miozis (grč. myein zatvoriti) med. sužavanje se dobiva od više vrsta drveta Sot-miphora.
zenica. mirabela (lat. mirabella) bog. sitna crvenka-
miozitis (grč. mys, mycs) med. zapaljenje mi stomrka ili žuta šljiva, piskor, pisko-ruša,
šića. * džanarika (po fr. gradu Mirabo, lat.
miokardijum (grč. mys, kardfa srce) znat. mišić Mirabella).
od kojeg se sastoji srce, mišićni deo srca. miraz (arap. mi'rat, tur. miras) nasleñe; imovina
miokarditis (grč. mys, kardia) med. zapaljenje koju devojka donosi mužu prilikom udaje,
mipšćnog dela srca. prćija.
mioklonija (grč. mys, klonos grč) med. mišićni mirakl (lat. miraculum) čudo, čudna stvar,
grč. čudan dogañaj; u srednjovekovnoj franc. i
mio konto (ital. mio conto) trg. na moj račun, za eng. književnosti: dramatizovan dogañaj iz
mene; per mio. života svetaca.
miologija (grč. mys, logia) znat. nauka o mirakulozan (nlat. miraculosus) čudan, vredan
mišićima. čuñenja ili divljenja, koji liči na čudo;
mnom (grč. mys) med. mišićni izraštaj, obično čudotvoran: mirakulozan čovek čovek koji
na materici, mišićnjak; fibroic, izaziva divljenje.
miomantija (grč. mys, manteia) gatanje (ili: mirarh (grč. myrios deset hiljada, agsćb
vračanje) pomoću miševa (obično belih, vodim, predvodim) pukovnik u novogrčkoj
dresiranih). vojsci.
mioparaliza (grč. mys, paralysis uzetost, miradž (arap.) praznik uzlaska Muhamedovog
oduzetost) med. uzetost mišića. na nebo.
miopatija (grč. mys, pathos bol, bolest) med. bol mirza (pere. mlrza) sin vladalačke porodice,
u micdaćima. kraljević, knežević; plemić. Kad mirza
miopatičan (grč. rriys, pathos) pr. bolestan od stoji iza imena, npr. Abas-mirza = kraljević,
mišića, bolesnih mišića. knežević iz vladajuće porodice u Persiji; kad
miopija (grč. myein zatvarati, ops, opos oko, stoji ispred imena, npr. Mirza-Šafi =
vid) med. kratkovidost. gospodin.
miopičan (grč. myein, ops) kratkovid. miri-ar (grč. myrias deset hiljada, lat. agea
miopodiortotikon (grč. myein, ops, opos) med. površina) deset hiljada ara = milion t2.
sprava za lečenje kratkovidosti. Miriditi pl. albansko katoličko pleme, živi u
miops (grč. myein, ops, opos) med. kratkovid. Albaniji, južno od Drima.
miositis (grč. mys, myos mišić) med. zapaljenje, mirizma (grč. myrisma mirišljave mast)
upala mišića. mirisavo ulje, pomast, balzam.
miospazmus (grč. mys, spasmćs grč) med. mirija (tur. miri) po ranijem turskom pravu,
mišićni grč. zemlja na koju se plaćao harač; porez,
miotomija (grč. mys, tome sečenje) med. pot- danak.
kožno sečenje mišića, rasecanje mišića. mirijagram (grč. myrias deset hiljada, gram-ma)
Mirtovija (grč. mys, tonos zatezanje, zategnu- deset hiljada grama.
tost) med. napetost mišića, mišićni grč. mirijada (grč. myrias gen. myriados) najveći
miofibrili (grč. mys, lat. fibrilla) bnol. vrlo tanka broj za koji su stari Grci imali jednu reč:
vlakanca u citoplazmi ćelija. deset hiljada; mirijade pl. bezbrojno mnoštvo.
mirijalitar 572

mirijalitar (grč. myrias deset hil>ada, Htra) deset miro"), koje se kuva od mirisavih tvari i koje
hiljada litara. poglavar crkve osvećuje na Veliki četvrtak;
mirijametar (grč. myrias, metron) deset služi za „sv. tajnu miropoma-zanja".
hiljada metara. mirolog (grč. myron, logos) poznavalac
mirijapodi (grč. myrias, pus, podos noga) pl. mirisavih ulja i pomasti; veštak u spravljanju
zool. stonoge; miriopodi. mirisavih ulja, balzama, melema i sl.
mirijarh (grč. myri-archos) zapovednik nad miroteka (grč. myron, theke ostava) posuda ili
deset hiljada vojnika; u novogrčko j vojsci: kutija za mirisavo ulje, balzam i dr.
divizijski general. mirotecijum (grč. myron, theke ostava) posu-
mirijaster (grč. myrias, fr. stere) deset hiljada dica, kutijica za balzam i dr.
etera = deset hiljada kubnih metara. mirski (rus. mir svet) svetovni; mirsko
miriomorfoskop (grč. myrios, morphe oblik, sveštenstvo svetovno sveštenstvo, za razliku
skopeo posmatram, gledam) fiz. ogledalo sa od monaha.
bezbroj slika = kaleidoskop. mirta (grč. myrtos, lat. myrtus) bog. poznato,
mirmedonija (grč. myrmex mrav) biol. insekti stalno zeleno šiblje ili drveće iz žar-kog
tvrdokrilci iz fam. Staphylinidae, žive u pojasa, sa belim i mirisavim cvetovima i
mravinjacima, hraneći se jajima mrava ili bobicama u veličini graška; kod pesnika
njima samim. simbol ljubavi, zato što je kod starih Grka i
mirmekofilija (grč. myrmex, myrmekos, Rimljana, bilo posvećene Veneri (Afroditi);
phileo volim) biol. simbioza, zajedničko mirtin venac svečani venac kojim se kite
življenje, izmeñu mrava i biljaka, odnosno mlade.
izmeñu nekih insekata i biljaka. mis (eng. miss) gospoñica; ranije: kći iz
mirodija v. miroñija. porodice nižeg engleskog plemića.
miroñija (grč. mirodia) bog. jednogodišnja misa (lat. missa) služba božja, bogosluženje kod
zeljasta biljka, Anetum graveolens, iz katolika.
fam. Umbelliferae, korena vretenasta; zbog misal (nlat. misaale) kod katolika: knjiga koja
aromatičnog mirisa i ukusa, upotrebljava se sadrži molitve i pesme koje se čitaju i pevaju
kao začin. na bogosluženju, molitvenik, trebnik; tip.
miropodi (grč. myrias bezbroj, mnoštvo, pus, vrsta velikih slova kojima se štampaju
podos noga) pl. zool. v. mirijapodi. naslovi i početni redovi kod misala.
miriorama (grč. myrias, orama pogled, izgled) mi-sezon (fr. demi-, mi-saison) srednje doba
veštačka naprava pomoću koje se pojedine godine; prelazio doba izmeñu zime i leta, i
slike predela mogu sastaviti tako da obratno; prolećna i jesenja moda, npr. šapo
izgledaju kao mnogi novi predeli. de mi-sezon (fr. chapeau de mi-saison)
miriofilum (grč. myrias phyllon list) vot. v. prolećni ili jesenji šešir; demi-se-zon.
milefolijum. misija (lat. mittere poslati, slati, missio slanje,
mirmekijazis (grč. rriyrmex mrav) med. v. mir- poslanje) nalog, zadatak; poslan-stvo,
mecizam. izaslanstvo sa naročitim ciljem; poslanje;
mirmekije (grč. myrmex) pl. med. mravičaste diplomatske predstavništvo u nekoj državi;
bradavice, naročito na dlanu i tabanu; društvo ili ustanova za obraćanje nevernika u
mirmecije. pravu veru, naročito kod katolika; misio in
mirmekolog (grč. myrmex; logos) prirodnjak posesionem (lat. missio in possessionem)
koji se bavi proučavanjem mrava, prav. zvanično, sudsko upućivanje nekoga da
poznavalac mrava. primi u posed dodeljeno mu imanje.
mirmekologija (grč. myrmex, logia) nauka o
mravima. misionar (nlat. missionarius) sveštenik ili
mirmekofag (grč. myrmex, phagem jesti, kaluñer koji je poslat da obraća inoverne u
žderati) zool. mravožder, mravojed. pravu veru; fig. propovednik neke nove ideje;
mirmekofili (grč. myrmex, phflos prijatelj, koji pr. misionarski.
voli) pl. zool. prijatelji mrava, tj. zglavkari misionarstvo (lat. missio poslanje) pokret za
koji žive zajedno sa mravima; mirmekofilne obraćanje nevernika u pravu veru, naročito
biljke biljke koje su sa mravima u tešnjoj verska politika katoličke crkve kojoj je cilj
vezi, tj. koje im daju stan i hranu, a mravi obraćanje nehrišćanskih naroda i rasa u kat.
opet njih štite od napada drugih životinja veru; fig. propovedanje novih ideja.
(mirmekofite). misioner (fr. missionnaire) v. misionar. misio
mirmekofite (grč. myrmex, phyton biljka) pl. (eng. missis) izraz kojim se u Engleskoj
bog. v. pod mirmekofili. oslovljava udata žena: gospoña, madam
mirmecizam (grč. myrmex) med. mravci, (upotrebljava se samo zajedno sa porodičnim
osećanje kao da po telu mile mravi, imenom).
mirmekijazis.
mirmecije (grč. myrmex mrav) pl. med. v.
mirmekije.
miro (grč. myron mirisavo ulje) u pravosl.
crkvi: osvećene mirisavo ul>e („sveto
573 mitlfajn

mistagog (grč. mystagogos) kod Grka: sveštenik mističar (grč. mystikos) onaj koji veruje u
koji je upućivao u misterije; danas u mistiku, koji teži za mistikom; fig. zanesenjak.
podrugljivom smislu: onaj koji preteruje u mistral (fr. mistral) v. maestral.
čuvanju tajni. mistres (eng. mistress, fr. maitresse) domaćica,
mistagogija (grč. mystagogfa) pripremanje za gazdarica; učiteljica; gospoña, izraz kojim se
posvećivanje u misterije; uvoñenje u misterije; oslovljavaju sve udate »sene koje nemaju
teol. uvoñenje u učenje hrišćanske crkve. prava na titulu ledi; dragana, metresa.
mister (eng. mister) gospodin (skraćeno u misurit (Missouri SAD) iii. vulkanska stena
pismima: Mg.), izraz kojim se oslovl>avaju, u sastavljena od olivina, piroksena i leu-cita.
Engleskoj, sva gospoda koja nemaju pravo na miscela (nlat. miscella) odredba u zave-štanju
titulu lord, sir i dr. kojom muž »seni, koja ga nasleñuje,
misterija (grč. mysterion tajna, pl. mysteria) zabranjuje stupanje u drugi brak.
tajna; pl. misterije tajne; kod starih Grka: tajne miscelaneje (lat. miscellaneae) pl. članci, spisi
nauke, tajne službe nekom božanstvu koje su razne, mešovite sadržine; svašti-ce, sitne
se sastajale u tome što su pred narodom vesti i saopštenje, razno.
izvoñeni njemu neki nerazumljivi obreda (npr. miscele (nlat. miscellae) pl. v. miscelaneje.
eleuzinske, orfičke, samo-trakijskei dr. miscirati (lat. miscere) mešati, izmešati; na
misterije); — u sred. veku: dramska lekarskim receptima: misce (lat. misce)
prikazivanja scena iz života svetaca, naročito mešaj; misce, da, sita (lat. misce, da, signa)
prizora iz roñenja, muka, vaskrsenja i mešaj, podaj, označi; misce, fi-jat, pulvis (lat.
ponovnog dolaska Hristo-va na Zemlju, misce, fiat, pulvis) Meniaj, neka bude prah;
najpre samo na lat. jeziku u crkvama, a posle misceatur (lat. misceatur) neka se izmeta.
i na narodnom na javnim mestima (up. mig (grč. mythos) lit. bajka, pripovetke o
moraliteti). dogañajima iz života natprirodnih i
misteriozan (nlat. mysteriosus, fr. myste-rieux) božanskih bića, u kojoj se ta božanska bića
tajanstven, zagonetan, nerazumljiv, nejasan, spuštaju na Zemlju, žive i rade kao ljudi, s
mutan, mračan. kojima se često druže i zajedno s njima vrše
misterioznost (nlat. mysteriositas) tajan- mnoge čudnovate i junačke podvige (najlepše
stvenost, zagonetnost, nerazumljivost. primere mita imamo u staroj klasičnoj,
misteriozofija (grč. mysterion tajna, sophi'a naročito grčkoj mito-logiji); mitos.
nauka, učenje) nauka (ili: učenje) o mitariti se zool. menjati perje (o pticama).
tajanstvenom. mitacizam (grč. tu, mytakismos) pogrešno
mistika (grč. mystikos tajni, tajanstven) nagomilazanje slova „m", tj. izgovaranje
prvobitno: učenje o tajanstvenom u koje su glasa „m" mesto drugih glasova.
samo izabrani bili posvećivani; zatim: mitela (lat. mitra, mitella) povezača za glavu;
tobožnje shvatanje natčulnog, transcen- med. poveska.
dentnog i božanskog putem pronicanja u miteser (nem. Mitesser) bubuljica, lojavica,
mračne dubine sopstvenog bića i sjedinja- sujed, sujedica.
vanja sa božanstvom; težnja za tajanstvenim, mitigantan (lat. mitigans) v. mitigativan.
nepoznatim i neobjašnjivim, da bi se, putem mitigancija (lat. mitigantia) med. lek za
neposrednog sagledanja i doživljavanje, ublažavanje bola; prav. razlog za ublaža-
shvatilo i približilo duši i srcu. vanje kazne, olakšavajuća okolnost.
mistifikator (nlat. mystificator) obmanji-vač, mitigativan (nlat. mitigativus) ublažavan,
varalica. ublažavajući, utoljavan, ugodan, utoljava-jući;
mistifikacija (nlat. mystificatio) obmanji-vanje, mitigantan.
obmana, prevara; zbunjivanje; književna mitigacija (lat. mitigatio) ublažavanje,
prevara, književna prerušenost. utoljavanje; mitigacio pene (lat. mitigatio
mistificirati (nlat. mystificare) iskori-šćavati roepae) prav. ublažavanje kazne.
lakovernost nekog čoveka navodeći ga da mitilizam (grč. mytilos, lat. mytilus pučica,
veruje u smešne i nemoguće stvari, školjka) ned. trovanje školjkama.
zaluñivati; obmanuti, obmanjiva-ti, varati, mitilotoksizam (grč. mytilos, toxikon otrov) med.
prevariti. v. mitilizam.
miting (eng. meeting) skup, skupština, sastanak,
misticizam (grč. mystikos tajni, tajanstven, fr. zbor; javni narodni zbor.
mysticisme) sklonost mistici, tj. verovanju u
čuda i u mogućnost saznanja onoga što je mitificirati (grč. mythos mit, lat. facere učiniti,
tajanstveno i nedokučljivo; vera u mogućnost načiniti) učiniti pričom, pretvoriti u priču ili
neposrednog sjedinjenja sa božanskim bićem bajku, napraviti nešto da bude mit.
i strasna težnja za postignućem toga mitlfajn (nem. mittel-fein) koji je srednje
sjedinjenja. finoće, srednje fini (naročito hartija).
mističan (grč. mystikos) odan mistici, tajan,
tajanstven, neobjašnjiv, taman, skriven,
zagonetan.
mitograf 574

mitograf (grč. mythos mit, graphos pisac) pisac mitraljezac (fr. mitrailleur) vojnik koji služi u
priča ili bajki, naročito o junacima, mitraljeskom odeljenju, vojnik koji rukuje
natprirodnim pojavama, vilama, bogovima i mitraljezom.
dr. mitraljirati v. mitrajirati.
mitografija (grč. mythos, graphia pisanje) Mitras (pere.) mit. u staroiranskoj religiji: bog
pisanje priča ili bajki. dana i sunca, čiji je kult naročito bio razvijen
mitoza (grč. mitos nit osnove) znat. deoba jedra za vreme prvih vekova hrišćanstva.
ćelije na niti. mitridat protivotrov, sredstvo protiv trovanja,
mitolog (grč. mythologos) pripovedač priča ili lek koji sadrži opijum i još 54 razne
bajki, skupljač bajki, poznavalac i supstancije, upotrebljava se protiv
proučavalac bajki (mita). najraznovrsnijih bolesti, nazvan po pont-skom
mitologizirati (grč. mythologeo) obraditi (ili: kralju Mitridatu (oko 120. pre n. e.) koji je, da
obrañivati) nešto kao priču ili bajku, tumačiti bi se sačuvao od trovanja, privikao svoje
ili smatrati nešto kao priču ili bajku. telo na razne vrste otrova.
mitologije (grč. mythologia) naziv za mnogo- mitridatizam privikavanje organizma na otrov;
božačke religije, učenje o bogovima i up. mitridat.
herojima, naročito staroga veka; grčko-- mitropolija (grč. meter mati, polis grad)
rimska, germanske, slovenska mitologije. crkvena oblast koja stoji pod upravom
pravoslavnog mitropolita; zgrada u kojoj
mitološki (grč. mythologikos) koji spada u stanuje i radi mitropolit.
oblast priča i bajki o bogovima, herojima, mitropolit (grč. meter, polites grañanin) posle
vilama i čudima. patrijarha najviši arhijerejski čin u
mitopeja (grč. mythos, poieo činim, pravim) pravoslavno] crkvi.
pričanje, stvaranje priča ili bajki, pesničko mitski (grč. mythikos) koji spada u oblast priča
obrañivanje bajki. (ili: mita), basnoslovan, stvoren maštom,
mitos (grč. mythos) lit. v. mit. izmišljen.
mitoteologija (grč. mythos mit, theos bog, logia miuričan (grč. mys miš, ura rep, myuros
nauka) spajanje mitologije sa učenjem o bogu. mišorep) koji ima mišji rep, sličan mišjem
mitofobija (grč. mythos, phobeomai bojim se) repu; četr. „kratkorep", tj. stih čiji metar na
strah od izmišljenih priča, strah od laži. kraju nije potpun.
mitra (grč. mitra, lat. mitra) prvobitno: pojas, miurus pulzus (grč. myiiros zatubast, lat.
povezača; vrsta turbana kod starih naroda pulsus bilo) ned. slab ali veoma brz puls
prednje Azije, naročito kod njihovih (bilo).
vladalaca, koji su ga nosili kao znak svog Mihl (nem. Michel) podrugljivo oličenje Nemaca
dostojanstva; u hrišć. crkvama: kruna i njihovih slabih strana, naročito sporosti i
pravoslavnih episkopa; kapa katoličkih tromosti.
biskupa koju nose kad služe; mitra Hipokratis mihmos (grč. mychmos) med. stenjanje, ječanje;
(lat. mitra Hippocratis) med. „Hipokratova migmos.
kapa", zavoj oko glave. mihrab (arap. mihrab, tur. mihrab) oltar u
mitraizam (pere.) kult staroiranskog boga džamiji sa koga imam, okrenut prema Meki,
Mitrasa, zaštitnika istine i pravde, koji se, od čita molitvu; prostran trem.
I veka n. e., bio jako raširio po celom micetozoa (grč. mykes gljiva, zoon živo biće,
Rimskom Carstvu, ali ga je docnije potisnuo životinja) pl. bot. vrsta najnižih biljnih
kult prema Hristu, koji mu je umnogome organizama koji su u mnogo čemu slični
sličan. izvesnim životinjskim organi-zmima.
mitrajada (fr. mitraillade) voj. kartečna vatra, micetologija (grč. mykes, logia) v. mikolo-gija.
gañanje kartečom. micetofag (grč. mykes, phagein jesti, žderati)
mitrajirati (fr. mitrailler) voj. zasipati gljivojed, gljivožder.
neprijatelja kartečom, tući (ili: gañati) miš-maš (nem. Mischmasch) smesa, mešavina,
kartečom. zbrka, nered; up. pel-mel.
mitralan (nlat. mitralis) kapast, u obliku kape, Mišna (hebr. Mischnah) prvi deo Talmuda,
dvoperni, dvokrilni, dvolisni; mi-tralna sadrži sve zakonske odredbe koje su stvorene
valvula (nlat. valvula mitralis) med. v. mitralis. do kraja P veka n. e.
mitralis (nlat. mitralis) med. dvoperni zali-stak, mjuzik-hol (eng. music-hall) muzička dvor-
dvolistak. nica, muzička dvorana, varijete.
mitraljez (fr. mitrailleuse) voj. brzometno mnema (grč. mneme pamćenje) psih. opšti
vatreno oružje sa mecima kalibra vojničke naziv za sve sposobnosti organizma za
puške i automatskim punjenjem i paljenjem, primanje i zadržavanje spoljnih utisaka,
izbacuje u minutu do 350 metaka, a neki nadražaja; te se sposobnosti sastoje u tome
specijalni mogu izbacivati i do 1.800; up. da nadražaji izazivaju u živim bićima trajne
mašinengever promene (engrami), koje meñusobno stoje u
izvesnoj sreñenoj vezi i
mnemoveutika 575 modalitst

koje se mogu ponoviti čim slični na-dražaji mobilitet (lat. mobilitas) pokretnost; mogućnost
počnu da deluju; pamćenje, sećanje. kretanja, pokretljivost; fig. nepo-stojanost,
mnemoneutika (grč. mnemoneutos što se promenljivost.
pamti, čega se čovek može setiti, što se movevs (lat. movere kretati, pokrenuti, to-vens
može pamtiti) v. mnemonika. pokretan, koji kreće, koji pokreće) sredstvo
mnemonika (grč. mnemon koji pamti, koji se koje izaziva kretanje, pokretna sila, uzrok
seća, mnemonikos koji se tiče pamćenja, koji kretanju; spiritus movens (lat. spiritus
je u vezi sa pamćenjem) veština pamćenja, tj. movens) duhovni (ili: glavni) pokretač
veština da se mogućnost pamćenja neke delatnosti.
potpomogne izvesnim pomoćnim sredstvima; movencije (lat. moventia) pl. delovi imanja koji
sastoji se poglavito u tome da se stvari koje mogu sami da se kreću, npr. stoka (za
treba zapamtiti asocijaci-jom dovedu u razliku od mobilija, stvari koje treba drugi
vezu sa drugim stvarima, obično po da krene).
mehaničkoj shemi, čime se olakša sećanje movimento (ital. movimento) nuz. mera za
na one prve. vreme, tempo.
mnemoničar (grč. mnemonikos pamtljiv) moviola (lat. movere kretati) u filmskoj tehnici,
pamtljivac, onaj koji dobro pamti, veštak u sto na kojem se montiraju filmovi i kopira
pamćenju. tonska vrpca.
mnemonički (grč. mnemonikos) u vezi sa mog (eng. mogg) engleska pamučna materija,
veštinom pamćenja, putem pamćenja. slična pikeu.
mnemotehnika (grč. mneme pamćenje, sećanje, moget (fr. moguette) plišu slična vunena
technike) v. mnemonika. tkanina sa utkanim figurama, upotrebljava se
mnestički (grč. mneso sećam se, pamtim)pete. koji za ćilime.
se tiče pamćenja, koji je u vezi sa mogigrafija (grč. mogis s mukom, jedva, grap-
pamćenjem; mnestički poremećaja pore- hia pisanje) ked. pisarski grč, bolesni ili
mećaji u pamćenju. nervozni poremećaji mišića i živaca ruku i
moalakat (arap. al-mualakat) ime sedam ara- prstiju (usled prekomernog pisanja ili
bljanskih pesama iz VI veka n. e. koje se nepravilnog držanja pera pri pisanju);
smatraju najboljim ostvarenjima poezije iz grafospazmus.
vremena pre Muhameda. iogila (rus. mogila) stari mongolski nadgrobni
moare (fr. moire preliv, sjaj) vrsta svilene ili brežuljak, u stenama južne Rusije; humka,
vunene tkanine, glatke i sjajne, s prelivima grob.
nepravilnih oblika i različitih veličina. mogilalija (grč. mogis s mukom, jedva, lalia
moarirati (fr. moirer) dati čemu, npr. tkanini, ili ćeretanje) teško govorenje, mucanje, za-
metalu, prelivni sjaj, plameni ili mramorast muckivanje.
izgled. mogoviš (lat. magavisium) danak koji su stari
moatje (fr. moitie, ital. medieta, lat. Dubrovčani plaćali trebinjskim i humskim
medietas) polovina, polutka; praviti moatje knezovima za vinograde izvan gradskog
deliti s kim dobitak i gubitak, npr. u igri; bedema.
preuzeti u zajednica s nekim posao na osnovi mogul prvobitno naziv za Mongole, docnije
jednake deobe dobitka i gubitka. naziv za sve muslimanske vladare u Indi-ji;
mob (eng. mob) prost svet, svetina, ološ. veliki mogul titula mongolskih osvajače
mobilan (lat. mobilis) pokretan, pokretljiv, Timurida, koji su vladali musliman-skim
pomičan; voj. gotov, spreman za pokret; za delom Indije 1526—1803. godine.
polazak u rat; v. perpetuum mobile. moda (fr. mode, lat. modus način) ćud, ukus,
mobilizacija (fr. mobilisation) voj. činjenje običaj, način nošnje i odevanja nekog
pokretnim, pokretanje, stavljanje u pokret; vremena; a la mod (fr. a la mode) po modi, u
prevoćenje jedne vojske iz mirnodopskog modi, po sadašnjem običaju, po najnovi-jem
stanja u ratno stanje po ranije pripremlje-nom ukusu.
mobilizacionom planu. modalan (nlat. modalis, modus način) koji je
mobilizirati voj v. mobilisati. uslovljen prilikama ili koji zavisi od prilika;
mobilijar (vlat. mobiliare) pokretnost, po- gram. načinski.
kretnina, pokretna imovina, naročito kućni modalitet (nlat. modalitas) fil. načinstvo, put i
nameštaj. način na koji nešto postoji, zbiva se ili
mobilije (lat. mobilia) pl. pokretnosti, po- zamišlja; kategorije modaliteta su:
kretnina, pokretna imovina; pokućstvo; up. mogućnost — nemogućnost, stvarnost —
mebl. nestvarnost, nužnost — slučajnost; log.
mobilisati (fr. mobiliser) voj. načiniti (ili: svojstvo suda da se u njemu iskazuje odnos
učiniti) pokretnim, pokrenuti, staviti u pokret, kao moguć (problematičan), stvaran (aser-
stavljati u pokret, prevesti jednu vojsku iz toran) ili nužan (apodiktičan sud);
mirnodopskog stanja u ratno po neposredno zaključivanje modalitetom: Ako
mobilizacionom planu; mobilizirati. je istina da S mora biti R, onda je istina da
S jeste R, i istina je da je S mogućno kao
R. - Ako S jeste R, sleduje da je S kao F
mogućno, a ne sleduje da S mora
modeartikl 576 modler

biti R. — Ako S jeste mogućno kao R, ne moderirati (lat. moderare, moderari) umeri-ti,
sleduje niti da S jeste R, niti da S mora biti R; umeravati, blažiti, ublažiti, smanjiti, stišati,
muz. tonski red; fig. slučajna razlika, sporedna umiriti.
razlika. moderna (fr. moderne) raniji izraz kojim su se
modeartikl (fr. mode, lat, articulus) trg. roba označavali svi najnoviji književni i
koja odgovara najnovijoj modi, pomodna umetnički pravci.
roba. modernizam (nlat. modernismus) l. malo
modedama (fr. mode dame) žena koja se slobodniji pravac u katoličkoj teologiji, koji
odeva po najnovijoj modi, pomodarka. se upravljao po modernoj teoriji saznanja i
model (ital. modello, fr. modele, lat. istorijskoj kritici (papa Pije H osudio je ovaj
modulus) l. v. modul; 2. obrazac, uzorak, pravac); 2. ukus novog vremena i sklonost
mustra; 3. um. potpuno ili delimično gola osoba takvom ukusu (u književnosti, umetnosti,
prema kojoj umetnik radi sliku ili kip; 4. u modi i dr.).
grañevinarstvu i tehnici: uzorak predmeta koji modernizacija (fr. modernisation) preina-
treba izvoditi, izrañen od jevtinog materijala i, čavanje (ili: udešavanje) po najnovijem
obično, u smanjenom obliku; 5. kalup po ukusu (ili: načinu, shvatanju).
kome se što izrañuje, npr. liju se u pesku modernizovati (fr. moderniser) preinačiti po
mašinski delovi i dr.; fig. ugled, primer, uzor. novom, na nov način prekrojiti, udesiti po
modelar (fr. modeleur) v. modeler. najnovijem, vladajućem ukusu ili modi.
modelarstvo (fr. modele) grana sportskog modernist(a) (fr. moderne) pristalica ukusa i
vazduhoplovstva koja organizovanim radom duha novog vremena.
na izradi minijaturnih letećih mo-dela u modestan (lat. modestus) umeren, trezven,
omladine razvija ljubav i smisao za razborit; skroman, pošten, čedan.
vazduhoplove i vazduhoplovnu tehniku. modestija (lat. modestia) umerenost, trezve-
nost, razboritost, skromnost, smernost,
modelacija (ital. modellare, fr. modeler) izrada čestitost, čednost.
lika prema odreñenom modelu. modi (lat. modus način, modi načini) pl. od
modeler (fr. modeleur) izrañivač uzoraka, modus.
uglednih primeraka, stolar izrañiva . modela modijon (fr. modillon, ital. modiglione) vrh.
od drveta po kojem će se predmet liti u glava kao ukras ispod krovnog venca.
pesku. modijus (lat. modius) stara rimska mera za žito.
modelirati (ital. modellare, fr. modeler) raditi modikus (lat. modicus) umeren, koji vodi
(ili: izraditi) po izvesnom uzor-ku; izraditi u računa o potrebno j meri, o onome koliko je
malom obliku, predstaviti u manjim potrebno.
razmerama; izraditi (ili: izrañivati) modele modiskinja (fr. modiste) trgovkinja pomod-nom
(od ilovače, gipsa, voska i dr.). robom; radnica koja izrañuje pomodnu robu
modelisati v. modelirati. (ženske šešire, fino rublje i dr.).
modelist(a) (fr. modelliste) izrañivač uzoraka, modist(a) (fr. modiste) trgovac pomodnom
uglednih primeraka, modela. robom.
modelovati v. modelirati. modifikacija (lat. modificatio) preinači-vanje,
moderan (fr. moderne, nlat. modernus) preinačenje, predrugojačavanje, pre-
sadašnji, današnji, koji je u duhu novog drugojačenje, izmena; preinačenje, preina-
vremena, savremen, koji ima obeležje čenost, predrugojačenost; odreñivanje mere;
nečega novog, koji odgovara najnovijem bliže odreñivanje npr. jednog pojma;
ukusu ili shvatanju; u književnosti i ograničavanje, ublažavanje.
umetnosti: koji nosi obeležje novijeg doba modifikovati v. modificirati.
(supr. antički). modificirati (lat. modus način, lacere načiniti,
moderantizam (nlat. moderantismus) ume- činiti, modificare) preinačiti, preinačavati,
renjaštvo, duh umerenosti; umereni sistem predrugojačiti, predrugo-jačavati, izmeniti,
vladanja. izmenjivati; drukčije ili bliže odrediti,
moderantist(a) (fr. moderantiste) umerenjak, ograničiti; odmeriti kako treba, svesti na
pristalica umerenosti, naročito u političkim pravu meru, uo-bličiti.
stvarima. modicitet (nlat. modicitas) umerenost, nez-
natnost, malenkost.
moderatan (lat. moderatus) umeren, skroman; modl (nem. Model, lat. modulus mera, merilo)
ravnodušan; jevtin. metalan ili drven kalup za pravljenje
moderato (ital. moderato) muz. umereno. kolača, slatkiša.
moderator (lat. moderator) upravljač, ruko- modler (lat. modulus mera, merilo, fr.
valac; na mašinama: deo koji usmerava modeleur) l. umetnik koji vaja kipove,
kretanje, regulator. statue i reljefe; vajar koji je sposoban da svaki
moderacija (lat. moderatio) umeravanje, ume- oblik izradi, do sitnica, u najsavr-šenijim i
renje; umerenje, umerenost; blaženje, ubla- najživljim nijansama (npr.
žavanje, obuzdavanje.
molo 577 molekul

Roden); 2. radnik koji izrañuje modele; 3. moire (grč. Moira) pl. št. boginje sudbine, suñaje
fabrikant statueta; trgovac statuetama; up. kod starih Grka; kod starih Rimljana parke.
modeler. Mojsije (hebr. Moscheh, maschah „onaj koji je
modo (lat. modo) pril. odmah (na trg. prizna- spasen iz vode") po predanju oslobodi-lac,
nicama, računima i dr.). osnivač vere, prorok, voñ i zakonoda-vac
modul (lat. modulus mera, merile) arh. mera za Izrailjaca, živeo oko 1500. pre n. e.
odreñivanje veličine pojedinih delova stubova mojsijevstvo (hebr. Moscheh) skup svih propisa
i svodova grañevine; jedinica za meru, merilo; i uredaba, religioznih i socijalno--političkih,
prečnik metalnog novca, medalje i dr.; figura koji se pripisuju Mojsiju, Mojsijevo učenje,
ili slika kod krojačica i tkalja; kalup za jevrejstvo; Mozaizam. mok (eng. mock)
pravljenje metaka; fiz. modul elastičnost, neprerañeni čelik, gvožñe
moduo elastičnost recipročna vrednost slično čeliku. moka vrsta najbolje kafe (iz
koeficijenata elastičnost; model. Moke, grada i
modulator (lat. modulari umeriti, odmeriti luke u Jemenu).
skladno pevati) 1. prilagoñavač, usklañi-vač, mokasin (indijan. moccasin) opanak severo-
regulator; 2. sprava za izvoñenje mo- amerilkih Indijanaca izrañen od neštav-ljene
dulacije. kože; danas vrsta plitke cipele bez vezica.
modulacija (lat. modulatio) muz. pravilno meket (fr. moquette) ranije: briselski ćilim;
odmeravanje ili menjanje glasa, izvijanje somotasta vunene ili pamučna tkani-na; danas,
glasom, prelaz iz tona u ton ili iz skale u obično, tepih koji se postavlja od zida do zida.
skalu; način sviranja ili pevanja; fig. mokirati se (fr. se moquer) podsmevati se,
raznolikost (stila). šaliti se na čiji račun. mol (fr. toNe, lat. mollis
modulirati (lat. modulari) muz. menjati, izvijati mek) 1. skala ili mol lestvica, tonovi koji
(glasom), praviti prelaze, imati melodične odgovaraju crnim dirkama na klaviru; naziv
prelaze, menjati ton u melodiji i harmoniji. nema nikakve veze sa mekotom tonova, već
stoji u vezi sa uglastim i oblim oblikom znakova
modus (lat. modus mera; način) mera, merilo; tf i J>, to jest V durum (tvrdo be) t* V molle
put i način nekog zbivanja ili postojanja; kuz. (meko be) srednjovekovnog pisanja nota
vrsta tona, tonski red, skala; gram. glagolski (Helmholc); supr. dur. mol (nlat. molecula
način (modus indikati-vus = odreñeni način, masica, mala masa) 2. fiz. gram-molekul, u
modus konjunkti-vus = savezni način,
zavisni način) u grčkoj, latinskoj, francuskoj Meñunarodnom sistemu jedinica predstavlja
i nemačkoj gramatici; modus optativus = jedinicu za količinu supstance (mol); jednak je
zapovedni način; modus imperativus = onoj količini strukturnih čestica (atomi, moleku-
zapovedni način); pl. modi; fil. način li, joni 12i dr.) koliko ima atoma u 0,012 kg
postojanja (Spinoza). nuklida S.
modus vivendi (lat. modus vivendi) način mol (ital. molo) 3. lučki nasip; gat. mola (lat.
življenja, snošljiv život u zajednici mola) med. izrodila, plodina. mol-akord (lat.
protivničkih strana, po načelu: živeti i dati mollis mek, ital. accordo) muz.
drugome da živi. trozvuk u molskoj skali. molaran (lat.
molaris mlinski kamen, žrvanj) koji služi za
modus major (lat. modus major) muz. velika mlevenje. molari (lat. molaris mlinski kamen,
ili dur-skala. modus minor (lat. modus žrvanj)
minor) muz. mala ili anat. kutnjaci (zubi).
mol skala. modus ponens (lat. modus ponens) molasa (fr. mollasse, lat. mollis) kol. gli-novit i
log. hipote- peskovit krečnjak, naročito izmeñu Alpa i
tičan zaključak u kome druga premisa ure.
potvrñuje pogodbu izraženu u prvoj pre- molekil (fr. molćcule) fiz. v. molekul.
misi. modus procedendi (lat. modus molekul (fr. molecule, nlat. molecula masica,
procedendi) mala masa, od lat. moles masa) fiz. najsitniji
način postupanja, metod rada. modus tolens delić jednog tela koji još zadržava sva
(lat. modus tollens) log. hipote- svojstva svoje prvobitne celine; svako telo
tičan zaključak u kome druga premisa sastoji se od molekula, a svaki molekul iz
odriče pogodbu izraženu u prvoj premisi. atoma; molekulska masa zbir atomskih masa
mozaizam (nlat. mosaismus) v. mojsijevstvo. svih atoma prisutnih u molekulu; broj koji
mozaik (fr. mosaique, šp., port. mosaico, pokazuje koliko je puta masa jednog
ital. musaico, lat. opus musivum, grč. molekula veća od 12 mase 1/12 atoma
museion) slika ili ornamenat, na zidu ili ugljenikovog izotopa S; ekvi-valentna je
podu, izrañeni od kamičaka, mramornih molekulskoj težini; molekul-ske sile,
ili staklenih parčića u boji. mozaist(a) (fr. molekularne sile privlačne i
mosaique) umetnik koji radi
slike i ornamente u mozaiku.
37 Leksikon
molekularna biologija 578 moment-fotografija

odbojne: sile molekula; fig. veoma mali deo, mesingani kip sa volovskom glavom i
delić. raširenim rukama; fig. nešto što zahteva
molekularna biologija (grč.) područje biologije velike i teške žrtve, npr. Moloh gladi,
koje se bavi proučavanjem osnovnih Moloh rata i dr.
bioloških fenomena na nivou molekula. mol-skala (lat. mollis, scala) muz. tonska
molekularna genetika (grč.) grana biologije koja lestvica u molu; melodijska mol-skala ona
proučava procese nasleñivanja, muta-cije, kojoj se pri penjanju i šesti stupanj povi-šava
promene naslednik osobina i evolu-cije na za polustepen, a pri spuštanju šesti i sedmi
osnovu fizičko-hemijske grañe ćelijskog stupanj snižavaju za polustepen; harmonijska
jezgra. mol-skala ona koja i pri penjanju i pri
molekularni (nlat. molecula masica, mala masa) spuštanju ima podjednak razmak stupnjeva.
koji se tiče (ili koji potiče od) molekula, koji molski (lat. mollis) muz. koji je u molu.
se osniva na (ili koji je u vezi sa) molskin (eng. moleskin) fina pamučna tka-
molekulima. nina sa utkanim šarama od fine vune.
moler (nem. Maler) v. maler. molto (ital. molto) muz. mnogo, vrlo; molto alegro
moleraj (nem. Malerai) slikarstvo kao zanat; (ital. molto allšgro) vrlo brzo; non molto
neumetnički živopis; up. maleraj. (ital. pop molto) ne previše, ne prejako.
moles (lat. moles) teret, masa, teško telo, npr. molton (fr. molleton) mekana i topla vunena
velika grañevina, kolos; napor, teškoća, tkanine, vrsta finog flanela.
muka, trud, nevolja. moluske (nlat. mollusca) v. malakodermi.
moleskin (eng. moulskin krzno od krtice) momenat (lat. momentum za movimentum od
gusta i teška pamučne tkanine slična movere kretati, pokretati) trenut, trenutak,
jelenjoj koži. čas, časak, magnovenje; vreme za počinjanje
molestan (lat. molestus) težak, mučan, dosadan, nekog posla; odsudan, odlučan trenutak;
neprijatan, nelagodan. razlog, povod, ono što pokreće, podstiče na
molestirati (lat. molestare) dosañivati, neki rad; bitni sastojak, bitna okolnost, bitna
zlostavljati, uznemiravati. tačka; fiz. momenat inerciji ili momenat
moleta (port. moleta, fr. molette, lat. mola-ge) lenivosti zamišljena masa koja, postavljena na
slik. tučak za rastrljavanje boja; mali čelični odstoja-nju=1 od obrtne ose, pri istoj
valjak za snimanje mustre na katun. uglovnoj brzini, ima istu energiju koju ima
moletirati (fr. moleter) snimati mustru pomoću i stvarno telo koje se obrće (zbir proizvoda iz
čeličnog valjka na bakar; glačati ogledala. materijalnih tačaka i njihovih kvadrata
molibden (grč. mclybdos olovo) hen. elemenat, odstojanja od obrtne ose £ mr2); mag-netni
metal, atomska masa 95,94, redni broj 42, momenat jednog magneta: proizvod iz jačine
veoma dragocen u pravljenju čelika. jednog pola toga magneta i rastojanja oba
molibdenit (grč. molybdos) št. glavna ruda pola; mehaničkim statički momenat proizvod
molibdena. iz jedne sile R i rastojanja g neke tačke od
molibdomantija (grč. molybdos, manteia pravca sile zove se (statički) momenat sile u
proricanje) proricanje po istopljenom olovu. odnosu prema toj tačci.
molijencije (lat. mollientia) pl. med. omekšav-na moment v. momenat.
sredstva, sredstva ili lekovi za omek-šavanje. momentalan (lat. momentum) v. momentan.
moliment (lat. mollimentum) med. lek za momentan (nlat. momentaneus, fr. momenta-
umekšavanje ili ublažavanje bola. pe) trenutak, magnoven; iznenadan,
molifikativan (nlat. mollificativus) umek-šavan, letimičan, brz, prolazak.
umekšavajući, ublažujući, umi-njujući. momentativum (nlat. momentativum) gram.
molifikacija (nlat. mollificatio) umekšavanje, trenutni glagol (koji označava radnju koja se
ublažavanje, uminjavanje. u jednom trenutku zbiva).
molo (ital. molo, lat. moles) nasip, kamena moment-aufname (lat. momentum trenutak,
brana na ulazu u pristanište. nem. Aufnahme snimanje; snimak) fot.
molovati (nem. malen) raditi kao mazalo ili snimanje trenutnih slika; trenutno snimanje
slikar zanatlija, naročito sobe. slika.
molops (grč. molops) med. masnica, maznica, momevt-bild (lat. momentum, nem. Bild
ožiljak. slika) fot. trenutno snimljena slika.
molosus (grč. moloss6s, se. pus) četr. sti- momentulum (nlat. momentulum) muz.
hovna stopa od tri duga sloga ( -------------- ), šesnaestina jedne pauze.
nazvana po epirskoj oblasti Molosiji. momentum (lat. momentum) muz. osmina jedne
Moloh (hebr. molech kralj) mit. božanstvo, pauze.
kumir starih Feničana, Amonita i Moa-bita u moment-fotografija (lat. momentum, grč. phos,
kome su poštovali Sunce i kome su, prinosili photos svetlost, graphia pisanje) izrañivanje
decu na žrtvu; poznat je njegov trenutnih slika; takoñe mo-ment-bild.
momomanij 579 monere
a

momomanija (grč. momos kuñenje, mama vladavine, protivnik vladanja jednog čoveka.
pomama, ludilo) strast za grñenjem (ili: za monarhomahi (grč. monarchos, machšomai) pl.
kuñenjem), džankavost. „oni koji se bore protiv monarhije", ovako su
mona (ital. topla, skr. za madona) gospoña. nazivani pisci koji su se, u XVI i XVII veku,
monada (grč. monas, monados jedinica) fil. borili protiv apsolutne monarhije i dokazivali
jedinica, jednostavno biće, prosto biće, da je nosilac vlasti narod.
nedel>ivi sastojak materije; Lajbnic: mo-nade monarhofašizam (grč. monarchfa, ital.
nisu delovi, već osnove pojava; zool. veoma fascismo) fašizam koji se tesno vezuje za
sitna jednoćelična životinjica iz roda monarhiju i dinastiju i oslanja se na njih
Flagellata, bičara; hen. elemenat ili radikal (npr. nekad u Italiji).
koji ima moć jedinjen»a jednog atoma monarhofašist(a) pristalica i sledbenik
vodonika. monarhofašizma.
monadelfija (grč. monos jedini, adelphos brat) monastir (grč. monasterion, lat. monasteri-um)
vog. jednobratstvo, svojstvo biljaka kod kojih „mesto gde se živi samačkim životom",
su prašnici svojim prašnič-kim kolčićima samostan (kod nas odomaćen nepravilan
srasli u jednu cev, npr. kod slezova (u oblik: manastir).
Lineovom sistemu biljaka XVI klasa). monastičav (grč. monastikos) usamljeničke,
monadologija (grč. monas jedinica, logfa) fil. manastirski, samostanski; kaluñerski,
učenje o monadama; po ðordanu Brunu, sve monaški.
stvari sastoje se od telesnih i oduho-vljenih monauralan (grč. monos sam, jedan, lat. auris
monada; pravi osnivač nauke o monadama uvo) koji ima samo jedno uvo.
je Lajbnic, po kome su monade, iz kojih se monah (grč. monos, monachos) „onaj koji
sastoje sve stvari, bestelesne, jednostavne, živi sam", tj. usamljenik, kaluñer.
večne, oduhovljene jedinice sile, sposobne da monahizam (grč. monachos) kaluñerski red,
stvaraju predstave i da teže; one su kaluñerstvo, duh kaluñerstva.
metafizičke tačke, psihički atomi, entelehije; monahinja (grč. monache) kaluñerica, opatica,
Monadologija delo Lajbnicovo, u kome je on časna sestra.
izneo svoj pogled na svet. monahologmja (grč. monachos, logfa) učenje o
monandrija (grč. monos čak, jedini, aner, kaluñerstvu i kaluñerskom životu, izlaganje
andros muž, čovek) bog. svojstvo koje imaju suštine kaluñerstva.
jednomuževne biljke, tj. one čiji cvetovi monahomahija (grč. monachos, mache boj,
imaju samo jedan prašnik (I klasa u Li- borba) borba protiv kaluñerstva i suštine
neovom sistemu). kaluñerstva.
monartrizam (grč. monos, arthron zglob) med. monacidan (grč. monos, lat. acidum kiselina)
jednozglobni reumatizam. žeš. koji ima moć zasićenja jednog molekula
monarh (grč. monarchos) vladalac, samo- monobazne kiseline.
držac, samovladar. monaški (grč. monachos) koji se tiče
monarhizam (grč. monarchfa) sistem monar- kaluñerstva, kaluñerski.
hijske vladavine, samovlada; privrže-nost mongolizam (nlat. mongolismus) patološka
monarhijskom sistemu. anomalija kod koje oboleli izgleda kao
monarhizirati v. monarhizovati. Mongolac, a pokazuje i znake duševne
zaostalost.
monarhizovati (grč. monarcheo sam i mond (fr. monde, lat. mundus) svet, vasiona,
neograničeno vladam) jednu državu ili vaseljena; ljudski rod, ljudi; svet, društvo;
republiku pretvoriti u monarhiju. fini svet, dobro društvo, odabrano društvo;
monarhija (grč. monarchia) oblik vladavine u svetska mudrost, fin način života.
kojoj je na čelu države stalno neka osoba monden (fr. mondain) svetski čovek, čovek
(monarh), vlada jednog čoveka; apsolutna koji odlazi u viša i otmenija društva, čovek
monarhija država u kojoj vladalac ima koji hoće i ume da uživa u zadovoljstvima
neograničenu vlast; konstitucional-na ovog sveta.
monarhija ustavna monarhija, država u kojoj mondenka (fr. mondaine) svetska dama,
je vlast vladaočeva odreñena i ograničena svetska žena; up. monden.
ustavom. mondenski (fr. mondain) svetski, svetovni,
monarhijski (grč. monarchikos) osnovan na ovosvetski; visokodruštveni, koji živi ili koji
monarhijskom sistemu vladavine, koji se tiče se ume dobro snalaziti u veliko-društvenom
monarhije ili joj pripada; carski, kraljevski, životu.
vladarski. monepigrafičan (grč. monos sam, jedini, epi-
monarhista) (grč. monarchia) pristalica grapho pišem na, napišem na) o novcu: koji
monarhističnog sistema vladavine. ima samo slova ili natpis, bez lika.
monarhističan (grč. monarchikos) koji je monere (grč. moneres) pl. zool. po Heklovu
odan monarhiji ili monarhu. shvatanju najprostije živa bića koja bi
monarhomah (grč. monarchos, machomai
borim se) protivnik monarhijskog sistema

37*
Moneta 580 monogra
m

trebalo da se sastoje samo od protoplazme monmorilonit (po mestu Montmorillon u


bez jedra, ali takva živa bića nisu nañena; Francuskoj) mineral, hidratisani sili-kat
delići protista bez jedra nisu sposobni za aluminijuma; sličan kaolinu; sadrži i
život. kalcijuma i magnezijuma.
Moneta (lat. Moneta se. Juno, moneo mono- (grč. monos) predmetak u složenicama sa
opominjem) mit. „ona koja opominje", značenjem: sam, jedan, jedini.
nadimak boginje Junone, zbog dobrih saveta monoacidne baze (grč. monos jedan, lat. aci-dus
koje je davala Rimljanima; u blizini njenog kiseo, grč. basis) xea. jedinjenja čiji molekuli
hrama, na Kapitolu, bila je kovnice novca mogu primiti jedan protok, odnosno čiji jedan
(up. toneta). molekul reaguje s jednim molekulom
moneta (lat. moneta) novac, naročito: kova-ni monobazne kiseline.
novac. monobazne kiseline (grč. monos, basis) hem.
monetalni (lat. monetalis) koji se odnosi na jedinjenja čiji molekuli mogu odati jedan
novac, novčani. proton, odnosno u kojima vodonikov atom
monetarni (lat. monetalis, fr. monetaire) v. može biti zamenjen nekim drugim jednova-
monetalni. lentnim jonom ili radikalom.
monetizacija (lat. moneta, fr. monetisation) monovalentan (grč. monos, lat. valere
kovanje novca; unovčavanje, unovčenje, vredeti) hem. jednovredan, tj. elemenat čiji se
pretvaranje u novac. jedan atom spaja s jednim atomom vodo-nika
monetizirati (lat. moneta, fr. monetiser) kovati (ili: vo dika), ili može da zameni jedan
novac, iskivati novac; pretvoriti (ili: njegov atom (hlor, brom, jod, fluor, kalijum,
pretvarati) u novac, unovčiti, unov-čavati. natrijum, srebro i dr.).
monecije (grč. monos sam, jedini, oiki'a kuća, monogame (grč. mćnos, gamos brak) vot. biljke
dom) pl. bog. jednodomne bil>ke sa odvojenim sa sraslim prašnicima u prostim cvetovima.
muškim i ženskim cvetovima na jednom monogamija (grč. monos, gamos) brak izmeñu
stablu (u Lineovom sistemu biljaka XXI jednog muža i jedne žene, jednoženstvo;
klasa). zool. život u parovima; supr. poligamija.
moni (eng. money) v. mani. monogamski (grč. monos, gamos) sa jednom
monizam (grč. monos sam, jedini) fil. filo- ženom ili sa jednim mužem; bog. koji ima
zofsko shvatanje koje sve pojave svodi na srasle prašnike; zool. koji živi sparen.
jedan jedini princip, bilo u pogledu njihove monogen (grč. monos, gen. od gignesthai nastati,
supstance, bilo u pogledu zakona koji u njima postati) koji potiče samo od jednog roda ili
vladaju, bilo u pogledu morala, po kojem, stabla, jednovrstan; monogene stene kol.
dakle, telesne i duhovno imaju isto poreklo i u stene koje se sastoje samo od jednog
suštini su isto; up. dualizam, pluralizam. minerala.
moni-meking (eng. money-making) pravljenje monogeveza (grč. monos, genesis postanak,
novca, zarañivanja novca. rañanje) zool. samozačeće, bespolno
movirati (lat. monere) opominjati, podseća-ti, množenje.
upućivati, poučavati; koriti, ukoriti, kazniti. monogenizam (grč. monos, gignomai postajem,
monist(a) (grč. monos sam, jedini) fil. pristalica nestajem) u biologiji i antropologiji: shvatanje
monizma. da sve ljudske vrste vode poreklo samo od
monistički (grč. monos) koji posmatra ži-vot i jedne vrste koja je nastala na jednom
svet u duhu monizma, koji smatra da se geografskom mestu; supr. poligeni-zam.
duhovno i telesne mogu odvajati, pošto SU U monogin (grč. monos, gyne žena) bog. v. mono-
suštini jedno. giničan.
monitaža (fr. monitage) prskanje vinograda. monotonija (grč. monos, gyne) jednoženstvo;
monitor (lat. monitor) l. savetodavac, opo- bog. svojstvo biljaka sa cvetovima čiji
minjač; učenik koji poučava svoje drugove; tučkovi imaju samo po jedan stubić (I red u
pravni savetnik; 2. voj. manji ubojni brod za klasama I—HŠLineovog sistema biljaka).
operacije uz morsku obalu, rečni ubojni brod; monoginičan (grč. monos, gynaikeios ženski)
3. aparat u televizijskom studiju na kojem se bog. jednožen, tj. cvet čiji tučkovi imaju samo
proverava ispravnost slika na televizijskom po jedan stubić; monogin.
prijemniku; 4. službenik koji stalno prati monotonija (grč. monos, gonefa rañanje,
strane radio-emisije i izveštava o njima. stvaranje) zool. bespolno množenje (delje-
monitorij(um) (nlat. monitorium) opomena, njem, pupljenjem, klicinim telašcima,
naročito pismena opomena. delovima tela, ili sporama).
monitum (lat. monitum) podsećanje, opomena, monogram (grč. monos, gramma slovo) jednim
prekor, prekorna napomena; pl. monita. potezom napisana početna slova jednog
moniha (grč. mcnos, opuh nokat) pl. zool. v. imena, ili imena i prezimena; jednostavan,
mononiha. samo linijama načinjen crtež; figura koja
predstavlja marku neke trgovačke kuće ili
nekog artikla; znak koji stavlja umetnik na
svoje radove mesto imena.
ionogramisti 581 monomani]a

ionogramisti (grč. monos, gramma) pl. u istoriji vanje muzičkih intervala (dugačka kutija od
umetnosti: umetnici, poglavito slikari, o tankog suvog drveta, na kojoj su razapete, i
kojima se ne zna nešto podrobnije i koji su pomoću tegova zategnute, jedna ili više
poznati samo po svojim monogramima. žica).
monografije (grč. monos, graphfa pisanje) movokordav (grč. monos, chorde) jednožičan,
književna ili naučne rasprava koja se sa jednom žicom, sa jednom strukom.
podrobno bavi samo jednim predmetom neke monokotiledone (grč. monos, kotyledon kli-cin
nauke, ili životom i radom samo jednog pisca, listić) pl. bot. biljke koje imaju samo jedan
umetnika, filozofa, istorijske ličnosti itd. klicin listić; pr. monokotiledon-ski.
monodaktilav (grč. monos, daktylos prst) movokrat (grč. monos, kratos j anina; vlast)
zool. koji ima samo jedan prst, jednoprst. samovladar, samodržac, monarh.
monodija (grč. monodfa) pevanje pojedinca, movokratija (grč. monos, kratos) samovlada,
solo-pevanje; pesma u jednom tonu, monarhija.
monolog u stihovima. movokristal (grč. monos, krystallos) kristalno
monodontan (grč. monos, odus, odontos zub) telo sastavljeno od samo jednog kristala.
zool. koji ima samo jedan zub, jednozub. movokromatski v. monohromatski.
monodrama (grč. monos, drama radnja, monoksilon (grč. monos, xylon drvo) čamac
pozorišni komad) pozorišni komad u kojem izrañen, izduben od jednog stabla, oranica.
nastupa samo jedno lice. movokularav (grč. monos, lat. oculos oko)
monoze v. monosaharidi. koji ima samo jedno oko, jednook; monoku-
monozof (grč. monos, sophćs mudrac) onaj larno gledanje gledanje samo na jedno oko;
koji misli da je samo on pametan, uobraženi supr. biiokularan.
mudrac. movokultura (grč. monos, lat. cultura gajenje)
monozofija (grč. mćnos, sophfa mudrost) aip. obdelavanje samo jedne vrste useva u
uobražena mudrost onoga koji misli da je nekoj zemlji, koja je njena glavna privredne
samo on pametan. grana (npr. gajenje kafe u Brazilu). Nezgoda
monoidejizam (grč. monos, ideia misao, ovog sistema je u tome što, u slučaju rñave
predstava) laž ograničenost svesti koja je žetve, narod ostaje bez izvora za podmirenje
obuzeta samo jednom jedinom mišlju ili svojih potreba; podizanje i negovanje samo
predstavom; supr. polidejizam. jedne vrste nasa-da, npr. bukova šuma,
monokarpan (grč. monos, karpos plod) bot. hrastova šuma i sl.; supr. polikultura.
jednoplod, koji ima samo jedan plod; mono- monokulus (grč. monos, lat. oculus oko) v.
karpne biljke biljke koje za vreme svog monoftalmus.
života samo jednom cvetaju i donose plod, pa monolajn (eng. monoline) tip. mašina slaga-čica
posle toga uginu. koja slaže i lije cele redove.
monokeros (grč. monćkeros) zool. v. monoce- monolema (grč. monos, lemma primljeno,
ros. uzeto) log. polovični zaključak, zaključak u
movokefalan (grč. monos, kephale glava) kojem nedostaje jedna premisa.
koji ima samo jednu glavu, jednoglav. monolit (grč. monos, Ifthos kamen) delo izra-
monokini (grč. monos, bikini po ostrvu u Tihom ñeno od jednog kamena, npr. spomenik ili
okeanu) vrsta ženskog kupaćeg kostima bez stub (obelisk) od jednog jedinog kamena.
grudnjaka;ust. toplis. monolitan (grč. mćnos, Uthos) izrañen iz-jedna,
monokl (grč. mćnos, lat. oculus, fr. monocle) iscela, jedinstven, celinski po sklopu.
naočarsko staklo samo za jedno oko; supr. monolog (grč. monos, Ićgos govor, razgovor)
binokl. razgovor sa samim sobom; lit. deo drame u
moiokliničav (grč. monos, kline krevet) bog. koji kome neko lice samo sa sobom govori i
ima i prašnike i tučkove u istom cvetu. upoznaje slušaoce sa svojim duševnim
movoklinski sistem (grč. monos, klinč stanjem i pobudama.
naginjem) u kristalografiji: sistem u kome su movologisati (grč. monos, Ićgos) govoriti
tri nejednako duge ose, od kojih se dve seku monolog; govoriti sam sa sobom.
pod oštrim uglom, a treća je na njima movom (nlat. monomius sa jednim izrazom)
upravna. mat. jednočlan izraz (tj. izraz čiji delovi nisu
movokolov (grč. monćkolos jednostran, jed- vezani sa plus ( + ) i minus (—)', mononom;
nolik, jednovrstan) poet. pesma koja se sastoji up. vinom, polinom.
samo od jedne vrste stihova; supr. bikolon. monomav (grč. mćnos, manfa ludilo) med
moaokolor (grč. monos, lat color) filmska duševni bolesnik koji je uvrteo sebi u glavu
tehnika u jednoj boji; up. polikolor. samo jednu bolesnu misao (fiks-ideju).
movokord (grč. monćchordon, mćnos jedini, monomanija (grč. mćnos, mama) med. naziv za
chorde žica, struka) sprava pomoću koje se izvesne bolesne nagone koji se smatraju kao
ispituju zakoni treperenja (oscilova-nja) žica; samostalni duševni poremećaji, kao
služi za matematička odreñi-
monomatičan 582 monosilabičan

jednostrano ludilo (npr. kleptomanija, grañu stihova (supr. dipodija); bog. jedno-
piromanija, bolesni nagon za ubijanje, me- nožnost.
galomanija i dr.); sad je dokazano da su monopodijski (grč. monos, r us, podos) ketr. koji
ovakve pojave znaci opšteg duševnog se sastoji od istih stopa, napisan u jednakim
obol>enja. stopama; monopodijsko grananje bog.
monomatičan (grč. monos, omma oko) koji jednonožno grananje.
ima jedno oko, jednook. monopol (grč. monopolion pravo samotrgovi-ne,
monomah (grč. monomachos) pojedinačni samoprodaje, od monos, poleo prodajem)
borac, borac u dvoboju (kod Rimljana = isključivo pravo trgovanja nekom vrstom
gladijator); nadimak Vladimira P, kijevskog robe (naročito kad država zadrži za sebe
kneza (1113—1125). pravo na proizvoñenje i trgovinu nekom
monomahija (grč. monomachia) pojedinačna vrstom robe, npr. solju, šibicama, duvanom,
borba, dvoboj. petroleumom, raznim obrascima i dr.);
monomsran (grč. monos, meros deo) sastavljen iz kapitalistička udruženja (karteli, sindikati,
jednostavnih, prostih delova, jednode-lan, trustovi) kojima je cilj da bez konkurenata
jednočlan; supr. polimeran. zavladaju nekim granama privrede radi
monomerija (grč. monos, meros) sastavljenost iz dobijanje vitka vrednosti, jedan od najviših
prostih delova, jednostavnost, jedno-članost; stupnjeva udruživanja kapitalističkih
supr. polimerizam. preduzeća, karakterističan za epohu
movometalizam (grč. monos, metallon) u imperijalizam.
narodnoj ekonomiji: slučaj kada je novčana monopolizirati (grč. monopolion) uvesti za neku
jedinica neke države odreñena kao izvesna vrstu robe monopol; fig. zadržati (ili:
količina nekog metala (zlata ili srebra), kada zadržavati) samo za sebe pravo na nešto.
se, dakle, obavezno novac sastoji od jednog monopolisati v. monopolizirati.
metala; up. bimetalizam. monopolist(a) (grč. monos, poleo prodajem)
monometar (grč. mćnos, metron mera, merile) imalac isključivog prava proizvodnje i
metr. stih koji se sastoji od istih stopa, npr. trgovine nekom vrstom robe; službenik
dvostopni jampski ili trohejski stih. monopola, radnik u monopolu.
monometričan (grč. monos, metron) ketr. koji se monopsihizam (grč. monos, psyche duša) fil.
sastoji iz istih stopa, istostopni. učenje Averoesa, po kome su pojedine duše
monomorfan (grč. monos, morphe oblik) koji samo modifikacije jedne univerzalne, opšte
ima isti oblik, jednoobličan. duše.
monomorfija (grč. monos, morphe) isti oblik, monopson (grč. monos, opson tržište) trg.
istoobličnost, jednoobličnost. situacija na tržištu kada se pojavljuje samo
moioniha (grč. monos, onyx, onychos nokat, jedan kupac.
kopito) pl. zool. lihoprsti papkari (konji, monopteran (grč. monos, pteron krilo, pero)
nosorozi i dr.). zool. jednokrilni, sa jednim perajem; arh. sa
moionom (nlat. mononomium) mat. v. monom. jednim redom stubova, u obliku okrugle
mononukleari (grč. monos, lat. nucleus jedro) grañevine sa jednim redom stubova.
š,, fiziol. bela krvna zrna, krupna i sa velikim monopteron (grč. monos, pteron) zool. jedno-
okruglim jedrom. krilac, jednoperajac.
monopteros (grč. monos, pteron) arh. okrugla
mononukleoza (grč. monos, lat. nucleus) med. grañevina koja leži samo na jednom redu
povećali broj monocita u krvi. stubova (antički hram).
monopatija (grč. monos, pathos bolest, bol) monorema (grč. monos, geta reč) lingv.
med. oboljenje samo jednog dela tela, jednočlan izraz (kada se jednom rečju
oboljenje samo duše, oboljenje samo tela. obuhvati cela misao, npr. u dečjem govoru).
monopetalan (grč. monos, petalon list) bog. monorima (grč. monos, fr. rime slik) poet. pesma
jednolist, sa jednim cvetnim listićem; up. sa jednom vrstom slikova, ili sa istim
polipetalan. slikovima.
monopireničan (grč. monos, pyren koštica) bog. monorhidija (grč. mćnos, orchfdion mudašce)
koji ima samo jednu košticu, jezgru. anat. uroñeni nedostatak jednog muda, jedno-
movoplan (grč. mćnos, lat. planum ravan) mudost, lihomudost; jednostrani kriptor-hizam.
aeroplan koji ima sa svake strane trupa samo monorhizam (grč. monos, orchis mudo) anat. v.
po jedno krilo (za razliku od bipla-na, monorhidija.
triplana i multiplana). monorhit (grč. monos, orchis) anat. lijać,
monoplastida (grč. monos, plastos uobličen, jednomudac, onaj koji se rodio samo sa
obrazovan) pl. zool. jednoćelijske životinje, jednim mudom.
protozoe. monosaharidi (grč. monos, sakchar šećer) hen.
monoplegija (grč. monos, plege udarac, rana) jednostavni ugljeni hidrati, naročito laktoze.
med. uzetost samo jednog uda ili samo jedne monosilabičan (grč. monos, syllabe slog) jed-
grupe mišića. nosložan, koji ima samo jedan slog; mono-
monopodija (grč. monos, piis, podos noga,
stopa) ketr. istostopnost s obzirom na
monosilabum 583 monohromi]a

silabični jezici jezici kod kojih se reči monotriglif (grč. monos, triglyphos) apx. na
sastoje samo od jednog sloga (npr. kineski, fasadama dorskih hramova: trostruki razrez
tibetanski i dr.). izmeñu dva stuba, kada su stubovi blizu
monosilabum (grč. monos, syllabe) gram. jedno- jedan drugom.
složna reč. monotropan (grč. monos, trćpos obrt, pravac)
monosimptomatičan (grč. monos, symptoma mm. naziv za mineralne tvari koje mogu
slučaj, dogañaj) koji pokazuje samo jedan preći iz jedne modifikacije u drugu, ali iz
simptom. ove ne mogu preći u onu prvu.
monositija (grč. monos, si'tos jelo, hrana) monofagija (grč. monos, phagefn jesti) v.
osobina onoga koji voli da jede sam; monositija.
uzimanje hrane samo jedanput dnevno; monofazi (grč. monos, phagem) životinje koje
mono-fagija. se hrane samo jednom vrstom hrane: biljnom
monospermija (grč. monos, sperma seme) fi-ziol. ili životinjskom.
postojanje samo jedne semene ćelije; monofazija (grč. monos, phasis iskaz,
prodiranje samo jedne semene ćelije. tvrñenje) med. poremećaj u sposobnostima
monospermičan (grč. monos, sperma) jednose- govora koji obično dolazi posle kaplje ili
meni, sa samo jednom semenom ćelijom. kod duševnih bolesti, a sastoji se u tome što
monostihov (grč. monos, stićhos red, stih) bolesnik može da izgovara samo jednu reč ili
poet. pesma od strofa sa po jednim stihom. najviše nekoliko reči, dok je ostale reči ili
monosciji (grč. monos, skia senka) pl. geogr. zaboravio ili ne može da ih izgovara.
„jednosenčani", tj. stanovnici umerenih monofiziti (grč. monos, physis priroda) pl.
pojaseva kojima senke, u toku cele godine pristalice učenja carigradskog arhiman-drita
padaju u podne samo u jednom pravcu: u Eutihesa o samo jednoj božanskoj prirodi
severnom umerenom pojasu — ka severu, u Isusa Hrista; prokleti na crkvenim saborima u
južnom — ka jugu. Kalcedonu (451) i Carigradu (553).
monoteizam (grč. monos, theos bog) vera u monofilan (grč. monos phyllon list) bog.
postojanje jednog boga, jednoboštvo; supr. jednolist, koji ima samo jedan list; supr.
politeizam. polifilan.
monoteist(a) (grč. mćnos, theos) onaj koji monofiletizam (grč. monos, phyle pleme)
veruje u postojanje samo jednog boga, jedno- biol. učenje da sva živa bića (ljudi,'životinje,
božac; supr. politeist. biljke i mikroorganizmi) vode poreklo od
monoteistički (grč. monos, theos) jedno- zajedničkog pretka — najnižeg organizma,
božački, koji veruje samo u jednog boga; tj. od ćelije; leži u osnovi darvinizma i
koji je u vezi sa učenjem o postojanju samo savremene biosistematike; supr. polifiletizam.
jednog boga; supr. politeistički. monofilija v. monofiletizam.
monoteleti (grč. monos, thćlo hoću) teol. pristalice monofobija (grč. monos, phćbos strah) med.
učenja o dve prirode, ali samo jednoj volji strah od samoće.
Isusa Hrista (na VI crkvenom saboru, u monofon (grč. monos, phone glas, zvuk) pr.
Carigradu 680, oni su, nasto-janjem jednoglasan; jednozvučan; supr. polifon.
protivnika, tzv. dioteleta, prokleti). monofonija (grč. monos, phone) jednogla-
monoteletizam (grč. monos, thelo) teol. učenje o snost; jednozvučnost.
postojanju samo jedne volje u Isusu Hristu; monoftalmija (grč. monos, ophthalmos oko)
up. monoteleti. posedovanje samo jednog oka, jednookost.
monotip 'grč. monos, typos otisak) 1. tip. mašina monoftalmičan (grč. monos, ophthalmos)
slagačica koja slaže i lije pojedina slova (up. jednook, koji ima samo jedno oko.
monolajn linotip); 2. slik. samo jedan otisak monoftalmus (grč. monos, ophthalmos) onaj
slike prethodno izrañene uljanim bojama na koji ima samo jedno oko, jednooki.
bakarno j ploči; mo-notipija. monoftong (grč. monos, phthongos zvuk, glas)
monotipija (grč. monos, typos) slik. v. monotip 2. gram. dug samoglasnik, jednoglasnik.
monotičan (grč. mćnos, us, nar. otos uvo) med. monoftongiranje (grč. monos, phthongos)
koji čuje samo na jedno uvo. gram. pretvaranje dvoglasnika (diftonga)u
monotom (grč. monos, tome sečenje, rezanje) jednoglasnik (monoftong).
mineral koji ima samo jednu cepljivost. monohroizam (grč. monos, chros boja kože)
monoton (grč. monos, tonos naglasak, ton) u jednobojnost.
jednom glasu (ili: zvuku); jednolik, jed- monohroičan (grč. monos, chros) u jednoj
noobrazan, dosadan. boji, jednobojan.
monotonija (grč. monos, tonos) jednolikost, monohrom (grč. monos, chroma boja) slika u
jednoobraznost, dosada. jednoj boji.
monotreme (grč. monos, trema rupa, otvor) pl. monohromatski (grč. monos, chroma) koji
zool. životinje koje imaju samo jedan otvor za ima samo jednu boju, jednobojan.
izbacivanje izmeta, mokraće i semena, monohromija (grč. monos, chroma) jednoboj-
kljunari.
movohroničan 184 monter

monohroničan (grč. monos, chronikos vre »Jonstrozitet (nlat. monstrositas) čudoviš-nost,


menski) jednovremen, istovremen. nakaznost, nakaradnost; nečuven postupak;
monoceros (grč. monos, keras rog) zool. jedno- nečovečnost, gadost.
rožac, narval, morska životni," slična kitu i monstrum (lat. monstrum) čudovište, neman,
delfinu, sa zubom u gornjo; gllici koji je ala; nakaza, nakarada, nagrda, grdoba,
često duži od 3 t. rugoba; grdosija; čudovište od čoveka,
motocikl (grč. monos, kyklos *TUG, točak) nečovek; nečuveno delo, nečuvena stvar.
velosiped samo sa jednim točkom (na kome monstruozan (lat. monstruosus) v. monstruozan.
artisti izvode svoje produkcije); supr. bicikl. monstruoznost (nlat. monstruositas) v. mon-
monociti (grč. monos, kytos šupljina) vrsta struozitet.
belih krvnih zrnaca. monsun (eng. monsoon, fr. mousson) vetar
monroizam v. Monroova doktrina. koji redovno duva, u odreñeno doba godine,
monroist(a) pristalica Monroove doktrine. usled nejednakog zagrevanje kopna i mora,
na Kineskom moru i Indijskom okeanu: od
Monroova doktrina shvatanje Džemsa Monroa maja do septembra sa jugozapada, od
(James Monroe, 1758—1831), petog oktobra do aprila sa severoistoka; pri
predsednika SAD, po kojem treba odbiti menjanju pravca duvanja vladaju žestoke
svako mešanje evropskih država u poslove bure; muson.
nezavisnih američkih država, i obratno, i po montaža (fr. montage) l. postavljani neke
kojem SAD treba smatrati zaštitnikom sprave na mesto upotrebe; nameštanje,
država Srednje i Južne Amerike, a energično sklapanje, sastavljanje (mašina, pušaka,
odbijati svako dalje širenje evropskih država topova i dr.); 2. voj. punjenje metaka, granata
na tlu Amerike; Menroova doktrina. itd.; 3. odabiranje pojedinih odlomaka,
mons (lat. mons, fr. mont, ital., šp. monte) delova, crteža, slika i dr. i sastavljanje u
breg, planina, gora; mons Veneris (lat. mons jednu skladnu umetničku celinu (u
Veneris) znat. Venerin brežuljak. književnosti, muzici, filmu, grafici,
monsenjer (fr. monseigneur) milostivi fotografiji i dr.).
gospodin; u Francuskoj: titula kojom se montan (fr. montant) trg. iznos, veličina jednog
oslovljavaju članovi vladalačkog doma računa.
(visočanstvo, vaša visost, vaša milost), sem montanist(a) (lat. montanus brdski, planinski)
cara i kralja, i crkveni velikodostojnici poznavalac šumarstva i rudarstva, stručnjak
(preosveštenstvo, visokopreosve-štenstvo). za šumarstvo i rudarstvo.
monsinjor (ital. monsignore) titula kat. montanistaka (lat. montanus) nauka o rudar-
crkvenih velikodostojnika: preosveštenstvo, stvu i rudnicima.
visokopreosveštenstvo. montanistički (lat. montanus) v. montanski.
monstr (eng. monster, fr. monstre, lat. montanski (lat. montanus) brdski, gorski,
monstrum) v. monstrum; u sastavljenim planinski; brñanski, gorštački; rudar-stveni,
rečima označava nešto grdno veliko, koji se tiče rudarstva, rudarski.
neizmerno, npr. monstr-adresa predstavka sa montanja (ital. montagna) planina, brdo, gora.
vrlo mnogo potpisa; monstr-koncert koncert u montanjar (fr. montagnard) gorštak, brña-nin,
kojem su svi instrumenti zastupljg-ni u planinac; naziv tzv. montanjara ili „brdske
velikom broju; monstr-miting zbor sa partije", ekstremni republikan-ci u
ogromnim brojem učesnike; monstr-peti-cija francuskoj nar. skupštini (1792. i 1848—
molba sa velikim brojem potpisa; monstr- 1849), nazvani zato što su u skup-štinskoj
proces parnica sa veoma velikim brojem dvorani, koja je imala stepenaste uzvišena
optuženih, svedoka i brani laca. sedišta, zauzimali najviša sedišta na
krajnjoj levici, za razliku od umerene
monstranca (lat. monstrare pokazivati, nlat. stranke žirondista (g. 1792), koji su zauzimali
monstrantia) u katoličkoj crkvi: bogato niža sedišta i zbog toga nazivani parti de
zlatom i srebrom ukrašena posuda u kojoj se la plen (parti de la plaine), tj. stranka
drži osvećene hostija (radi pokazivanja ravnice ili stranka doline.
vernima da bi joj se mogli pokloniti), monte (ital. monte) fin. zajam uzet na podlogu
darohranilnica, pokaznica. nepokretnog imanja.
monstrativan (nlat. monstrativus) koji se montekopter (fr. monter peti se; sklopiti, grč.
osniva na pokazivanju ili neposrednom helix spirala, pterćn krilo) novo vozilo
opažanju, opažajni. (konstruisano u SAD) koje je istovremeno
monstracija (lat. monstratio) iskazivanje, helikopter, motorni čamac i automobil.
prikazivanje; up. demonstracija. Montenegro (ital. monte negro) Crna Gora.
monstrozan (lat. monstrosus, monstruosus, monter (fr. monteur) sastavljač (ili: skla-pač)
fr. monstrueux) čudovišan, nakazan, na- mašina, časovnika i dr.; optočilac dragog
grdan; užasan, strahovit; grdan, ogroman, kamenja; sklapam pušaka, topova.
strašno velik; monstruozan.
montir 585 morbidan

montir (fr. monture) optok od nakita. ralu, govoriti o moralu, propovedati moral;
montiranje (fr. monter) v. montaža. fig. korita, karata koga, popovati kome.
montirati (fr. monter) l. penjati, podići, moralisati (nlat. moralisare) v. moralizirati.
podizati, uzdići; 2. sklopiti, namestiti mašinu moralist(a) (fr. moraliste) učitelj, propo-vednik
na mestu upotrebe iz gotovih delova; morala, pisac koji piše o moralu; sudija u
namestiti (ili: optočiti, uglaviti) dragi kamen; pitanjima morala.
spremiti, snabdeti kuću nameštajem; snabdeti
brod posadom; voj. uglaviti pušku u drvo; moralitet (lat. moralitas) ono što je u skladu sa
sastaviti top i učiniti ga sposobnim za dejstvo; zahtevima morala (pomišljenje na srcu,
puniti puščane i topovske metke; supr. radnja, postupak), svojstvo slaganja sa
demonti-rati; up. montaža. najvišim zakonom održanja ljudskog društva,
montisti (ital. monte) pl. fiz. davaoci zajmo-va na celine ljudskog roda (supr. lega-litet svojstvo
podlogu nepokretnih imanja. slaganja sa zakonima ili pravnim poretkom
montura (fr. monture) vojničko odelo, oprema; jedne države), ono što je u moralnom pogledu
mundir jednoobrazno odelo posluge; podloga dobro, moralno ponašanje nekog čoveka;
vlesulje (perike). vrlina, krepost, čistota i etička vrednost nekog
monumen(a)t (lat. monumentum) umetnički postupka.
izrañen predmet koji neposredno ili moraliteti (fr. moralites) pl. u poznijem
simbolično služi kao uspomena na koga ili srednjem veku: vrsta pobožnih drama koje su,
što, spomenik. za razliku od misterija, predočavale, u
monumentalan (lat. monumentalis) koji pripada izmišljenim primerima, pojedine moralne
spomeniku ili se tiče spomenika; kao pouke.
spomenik, tj. velikolepan, veličanstven, moralne pedagogija vaspitanje u duhu shvatanja
znatan, koji ima svojstva onoga što se ne života koje se oslanja na filozof-sku i
može zaboraviti. naučnu, a ne na religijsku etiku.
monumentomanija (lat. monumentum moralne statistike statistike izvesnih, u
spomenik, grč. mama pomama, ludilo) moralnom pogledu značajnih, pojava i radnji
pretere-nost u želji za podizanjem u ljudskom društvu koje se dogañaju po nekoj
spomenika. pravilnosti, npr. zločini, samoubi-stva,
mope (fr. mops, nem. Mops) Zool. rasa pasa sklapanje i razvodi brakove itd.
kratke dlake i male, zatupaste njuške, mala moralne teologija po Kantu, pokušaj da se, na
doga. osnovu uroñene težnje razumnih bića da
mora (ital. toga) 1. omiljena italijanska i žive u skladu sa izvesnim moralom, zeključi
dalmatinska igra prstima u kojoj učestvuju o postojanju boga i njegovih osobina.
dva igrača: jedan brzo pruža jednu ruku ili moralne filozofija v. pod moralni.
obe pokazujući izvestan broj prstiju, a
protivnik odmah mora, takoñe prstima, da moralni (lat. moralis) koji se tiče morala i
pogodi koliko je onaj prstiju pokazao; ala njegovih propisa, koji pripada moralu;
mora (ital. alla mora). moralni zakon unutarnji zakon po kojem
mora (lat. toga) 2. oklevanje, odlaganje, niko ne treba da čini ono što ne bi želeo da se
otezanje. njemu učini (v. kategorički impera-tiv);
mora (lat. mora) 3. fon. jedinica glasovne moralna osoba pravio lice, juri-stičko lice,
(fonetske) dužine koja otprilike odgovara ono što ima sva zakonska prava a stvorio ne
kratkom glasu, odnosno polovini dugog glasa. postoji kao osoba, npr. neko zaveštanje;
moral (lat. mos gen. moriš običaj, moralis) fil. moralni princip moralni zakon: moralni
skup običaja, naročito dobrih običaja, onih filozof filozof koji moralne i etička pitanja
koji omogućuju povoljan i skladan opstanak i sistematski proučava i obrañuje; moralna
razvitak pojedinca i društva, vrlina, krepost, filozofija učenje o moralu, praktične
najviši zakon održanja ljudskog društva; filozofija, etika; up. etički.
misao kojoj je cilj da pouči, pouka (npr. neke moralnost (lat. moralis) v. moralitet.
priče, basne); fig. duševno raspoloženje, duh, morendo (ital. morando) iuz. otežući,
hrabrost, npr. vojnički moral; up. etika. razvlačeći, zadržavajući.
mora lan (lat. moralis) v. moralni. moratorijum (nlat. moratorium od lat. mora-ri
moralizam (lat. moralis) priznavanje i strogo odužiti, odugovlačiti) odlaganje roka plaćanja
zahtevanje jednog moralnog shvatanja nekog duga, bilo pristankom pojedinih
dužnosti; supr. amoralizam, imoralizam. poverilace ili putem zekone; odlaganje
moralizacija (nlat. moralisatio) potpoma-ganje plaćanje do izvesnog roka, koje odreñuje
(ili: unapreñivanje) morala i njegovih vlada ked nastupe izuzetne okolnosti i
propisa; up. moralizirati. prilike, npr. rat i dr.
moralizira™ (nlat. moralisare) činiti (ili: morbidan (lat. morbidus) bolestan, bolešljiv;
učiniti) moralnim, popravljati koga ili što u slik. mekan, nežan.
moralnom pogledu; uliti moral, ulivati
moral; razmišljati o mo-
morbiditet 586 morozan

morbiditet (nlat. morbiditas) med. bolesno zove se bočna morena; kada se dva lednika
stanje, bolesnost; brojni odnos bolesnih sa svojim morenama sastanu i spoje u jedan,
prema zdravim. onda se i njihove bočne morene spoje u
morbile (nlat. morbilli) pl. med. ospe, ospice, jednu, tzv. središnju morsku.
mrase, sipanice. morendo (ital. morendo) muz. izumirući, gubeći
morbilitet (nlat. morbilitas) med. v. morbili-tet. se, spuštajući ton toliko da se jedva čuje;
morbilozan (nlat. morbillosus, fr. morbi-leux) morijente.
med. ospični, koji spada u ospice. mores (lat. mos, moriš) pl. v. pod mos.
morbicid (lat. morbus bolest, caedere ubijati) moreska (ital. moresca, fr. moresque) ,,ma-
hen. formaldehidni sapunski preparat varska igra", igra s mačevima u 3/4 takta,
(dezinfekcijsko i antiseptično sredstvo). naročito bila omiljena u XV i XVI veku (kod
morbozan (lat. morbosus) bolestan; nezdrav, nas i danas postoji i izvodi se svake godine u
bolešljiv, slabunjav. gradu Korčuli, o prazniku gradskog zaštitnika
morbozitet (lat. morbositas) bolesnost, bole- sv. Todora, 28. avgusta, i prikazuje borbe sa
šljivost, slabunjavost. Mavrima i pobedu nad njima); moriska,
morbus (lat. morbus) med. bolest. moreška.
Morgana (Morgana Le Fay) mitološke biće, moreske (ital. moresco, šp. morisco) pl. v.
prvobitno keltsko polu božanstvo, vila ili zla arabeske, groteska.
volšebnica, zavisio od vremena u kojem se Morzeov aparat ureñaj koji je 1832. izumeo
oživljava; sestra kralja Artura, u kasnijim severnoamerički slikar i pronalazač Samjuel
legendama zlobna zavodnica: fata morgana Morze (1791—1872) kojim se ot-premanje
(nlat., ital. fata Morgana vila Morgana) telegrama vrši ručno, pomoću tastera, a
opsena u Mesinskom moreu-zu, pripisivana primanje na sluh (akustički) ili optički,
njenim čarolijama, zato nazvana po njoj. prenošenjem znakova na traku; u upotrebi od
morganatika (nlat. morganatica) jutarnji dar, 1844. god.
koji je, ranije, mladoženja davao ženi Morzeova azbuka, Morzeovi znaci azbuka
posle prve bračne noći. (pismo) koju je sastavio američki pronalazač
morganatski brak (nlat. matrimonium ad Samjuel Morze; pismo se sastoji od tačaka i
morganaticam, stvnem. morgan jutro) crtica, a služi za telegrafi-sanje i
nepriličan brak, tj. brak što ga sklopi član signalizaciju; up. Morzeov aparat.
neke vladalačke kuće ili visokog plemstva sa Morzeovo pismo v. Morzeova azbuka.
ženom koja mu po roñenju nije ravna; deca moribundus (lat. mori, moribundus) med. koji
iz takvog braka nasleñuju samo materino je na smrt oboleo, samrtnik.
ime i imanje. morija (grč. topa) med. v. moroza.
mordacitet (lat. mordacitas) moć i sposobnost morijente (ital. moriente) muz. v. morendo.
nagrizanja; fig. zajedljivost. Morlaci (ital. Moriacchi) „vlasi s mora",
mordeksin (fr. mordexin, šp. mordechin) med. Sloveni (Hrvati i Srbi) sa ist. obale
azijska kolera. Jadranskog mora, tj. sa Hrvatskog primor-ja i
mordente (ital. mordente) muz. polutrilo-vanje, iz Dalmacije, do Splita.
ukrašavanje sviranja ili pevanja time što se mormonizam mormonstvo, vera i shvatanja
iz glavnog tona brzo prelazi u najbliži niži sekte mormonaca.
ton, pa se opet vraća u glavni; osnova mormonci pl. „sveci poslednjih dana" (eng.
(grund) za pozlaćivanje i posrebravanje. Latter-day Saints), religiozna sekta koju je,
morela (ital. morello, fr. moreau, lat. mau-rus) 1827, osnovao u Sev. Americi Dž. Smit
vot. odlična vrsta krupnih, crnih ili (1805—1844), koji je 1830. izdao knjigu
mrkocrvenih trešanja. nekog tobožnjeg proroka Mormona, pisanu
morel inseniti (eng. moral insanity) med. 420. n. e., punu izmišljenih priča o bi-
moralno ludilo, bolesni poremećaj u blijskim plemenima u Sev. Americi, čuda i
duhovnoj delatnosti koji dolazi do izražaja u otkrivenje; mormonska vera dopušta i
nedostatku moralnih (etičkih) osećanja i propoveda mnogoženstvo, inače sadrži
pojmova, u slabosti volje i u sklonosti hrišćanske i moderne nehrišćanske ideje.
nemoralnim i zločinačkim radnjama mormorando (ital. mormorando) muz. žuboreći,
(obično uroñena, ali dolazi i kao posledica kao da žubori.
odanosti piću i sl.). mormorevole (ital. mormorevole) muz. v.
merena (fr. moralne) geol. sa obronaka i mormorando.
proplanaka, ispod kojih se nalaze ledni-ci mormorozo (ital. mormoroso) muz. v.
(glečeri), pada na lednike krupno i sitno mormorando.
kamenje i zemlja; lednik, krećući se polako morodohijum (grč. moros budala, luda, doc-
naniže, nosi sobom taj kameni materijal, koji heion prihvatište) luda kuća, ludnica;
se lagano slaže uz njegove bokove u dugačke morokomijum.
redove; sav taj materijal moroza (grč. moria) med. tupoglavost, ludost,
ludilo; morija.
morozan (lat. morosus) mrgodan, nabusit,
namćorast, osoran, mrzovoljan.
morozofija 587 morfometrija

morozofija (grč. moros luda, sophia mudrost) nisi bene) posl. o mrtvima ne treba govoriti
med. vrsta mračnog ludila. ništa nego samo ono što je dobro.
morokomijum (grč. moros, kome selo) v. moro- morula (lat. morula dudinja, plod od duda)
dohijum. biol. začetni stadijum u razvitku »sivog
moromoro (tl. togotogo) zool. vrsta lame, organizma (skup ćelija sličan plodu duda).
šarena, crne i bele boje, samo veća od morum (grč. moron, lat. morum) bog. dudinja,
obične lame. dud; med. dudasti čir.
more (lat. mors) smrt; more aparens ili more moruna (grč. muraina, lat. murena) zool. vrsta
spurija (lat. mors apparens, spuria) med. vrlo krupne ribe iz fam. jesetri, Acipen-ser
prividna smrt; more civilne (lat. mors civilis) huso.
prav. grañanska smrt. morus (lat. morus) bog. dudovo drvo.
morsele (nlat. morsuli, merselli) pl. farm. du- morf (grč. morphe oblik) lingv. morfološka
guljaste i četvrtaste pločice od šećera u koje jedinica kao fizička pojava.
se, dok su rastopljene, stavljaju razne lekovite morfea (grč. morphe oblik) med. bela kožna
supstancije. pegavost (predznak gube).
Morseovo pismo v. Morzeova azbuka. Morfej (grč. morphe, lat. Morphoeus) mit. po
mort (nem. Mortel) lep, malter, žbuka. Ovidiju, sin boga spavanja Somnusa, bog
mortadela (ital. mortadella) debela bolonj-ska sna, nazvan zbog toga što se njegovom
kobasica od jednog dela svinjskog mesa sa pomoću, u duši onoga koji spava, stvaraju
slaninom i dva dela govedine, sa bibe-rom i razne slike i oblici (morphe = oblik).
dr. začinima. morfema (grč. morphe) najmanji deo reči koji
mortalitet (lat. mors smrt, mortalitas) je nosilac nekog značenja — seman-tičkog ili
smrtnost, umiranje; zbir slučajeva umiranja u gramatičkog; npr. reč voda sastoji se od dve
jednom odreñenom vremenu, za razliku od morfeme: vod-i -a; prva ima semantičko
slučajeva rañanja (fertiliteta); tablice mortaliteta značenje, a druga grama-tičko: označava da
tablice iz kojih se vidi broj smrtnih slučajeva u je to imenica ženskog roda i ujedno
izvesnom vremenu. nominativ jednine.
mortisdonacija (nlat. mortis donatio, donatio morfij(um) (grč. morphe, lat. Morphoeus) hen. v.
mortis causa) prav. poklon u slučaju smrti, morfin.
zaveštanje. morfin (grč. morphe, lat. Morpxoeus) hen.
mortifikacija (nlat. mortificatio) izumi-ranje, glavni sastojak opijuma, sasušen mlečni sok
umrtvljenje, izumiranje pojedinih delova; što curi iz zasečenih čaura nezrela maka,
mučenje, umrtvljivanje (tela); ukrćivanje, kristališe bezbojno, u manjoj količini
umekšavanje, npr. mesa, time što se drži na uspavljuje i utoljava bolove, a u većoj
vazduhu; trg. uništavanje, ukidanje, npr. otrovan (mnogo se upotrebljava u medicini);
potraživanja nekog duga; prav. proglašenje morfij(um).
izgubljene isprave za nevažeću ili nekog duga morfinizam (grč. morphe) med. trovanje usled
da se ugasio; fig. poraženost, uniženje; stalne upotrebe morfijuma, ispoljava se u
amortizacija. teškim nervnim poremećajima i obolje-
mortificirati (nlat. mortificare) izumira-ti; njima; strasna i neodoljiva odanost uži-vanju
kinjiti, mučiti (svoje telo); priguši-vati, npr. u morfijumu.
prohteve, strasti; ukrćivati, umekšavati meso morfinist(a) (grč. morphe) onaj koji je strasno
time što se ostavlja na vazduhu; prav. odan uživanju u opijumu.
poništiti, oglasiti da ne važi (ugovor, morfinoman (grč. morphe, mania pomama,
testament); med. umrtviti; ft. poraziti, strast) v. morfinist.
poniziti; teško uvrediti; takoñe: amortizirati. morfinomanija (grč. morphe, mania) strast
mort-sezov (fr. morte-saison) mrtva sezona, uživanja u morfijumu; up. morfinizam.
doba godine kad nastupa veliki zastoj u morfo- (grč. morphe) predmetak u složeni-
trgovačkim poslovima, obično za vreme cama sa značenjem: oblik.
letnjih meseci; sezon-mort. morfogeneza (grč. morphe, genesis postanak,
mortuarijum (nlat. mortuarium) u feudal-nom postanje) fnziol. ontogenetski i filogenet-ski
sistemu: pravo gospodara da, u slučaju smrti razvitak oblika živih bića (organi-zama).
nekog njegovog kmeta-podanika, traži za morfografija (grč. morphe, graphia opis)
sebe nešto od njegove ostavšti-ne; takoñe: opisivanje prirodnih tela, s obzirom na
manus mortua. njihove oblike.
mortuus (lat. mori umreti, mortuus) mrtav, morfoza (grč. mćrphosis) uobličenje, posta-
umro, mrtvac; manus mortua (lat. manus janje oblika, razvijanje oblika, oblik.
mortua mrtva ruka) prav. svojina koja je, morfologija (grč. morphe, logia) nauka o
putem zaveštanja, postala neotuñiva, postanku i razvitku oblika; organskih tela
imanje koje je, putem zaveštanja, prešlo u (životinja i biljaka), Zemljine kore, reči itd.
svojinu crkve i time postalo za državu morfometrija (grč. morphe, metron merilo,
takoreći mrtvo (takoñe: mortuarijum); de mera) merenje oblika.
mortuis nil nizi bene (lat. de mortuis nil
morfonomija 588 motoskaf

morfovomija (grč. morphe, nomos zakon) motivirati (fr. motiver) v. motivisati.


nauka o zakonima postojanja i razvijanja motivisati (fr. motiver) obrazložiti, obrazlagati,
oblika prirodnih tela. navesti (ili: navoditi) pobude ili razloge za
morfosintaksa (grč. morphe, syntaxis) lingv. deo nešto.
gramatike koji proučava morfeme zajedno s motilitet (lat. movere kretati, motus kretanje,
njihovim funkcijama, službama. pokret, nlat. motilitas) pokretlji-vost,
morfotika (grč. morphe, nlat. morphotica) pl. pokretnost, sposobnost za svojevoljno
delovi iz kojih su sastavljena prirodna, kretanje.
naročito organska tela. moto (ital. motto, fr. mot, nlat. muttum, lat.
morfotomija (grč. morphe, tome sečenje, muttire zucnuti, zuckati) jezgrovita misao,
rezanje) nauka o rastavljanju i razućivanju poslovica ili navod (citat) iz nekog pisca
organskih tela = anatomija. koji se stavlja na čelo nekog spisa, rasprave
morfotropija (grč. morphe, tropos) u krista- ili većeg dela, obično odmah posle naslova,
lografiji: sličnost morfoloških i fizičkih a koji treba da naznači i nagovesti sadržinu,
svojstava jedinjenja koja hemijski nisu znalo smisao ili svrhu onoga o čemu se pisalo.
gna. moto-kros (eng. moto-cross) sp. takmičenje u
mos (lat. mos ki. moriš) običaj, navika, vožnji motociklom kroz teške terene s
način života. prirodnim zaprekama (uzbrdica, klizav teren,
mosje (fr. monsieur) u Francuskoj: titula koja vodeni prelazi i sl.).
se, iz učtivosti, daje svakoj muškoj osobi; pl. motonautika (lat. motus kretanje, grč.
mesje. nautes) sp. takmičenje sportskih čamaca s
moskitero (šp. mosquitero) zavesa na krevetu za motornim pogonom.
zaštitu od uboda moskita i drugih dosadnih motor (lat. motor) pokretač, pokretna sila,
insekata; muvobran. pokretalo; pogonski mehanizam kod mašina
moskito (šp. mosca, mosquito, lat. musca (pokretan snagom vode, vetra, pare, gasa,
muha) komarac nekoliko raznih vrsta roda benzina ili elektriciteta); motocikl.
Culex, čija »senka dugačkom rilicom notorna (lat. movere kretati, pokretati, nlat.
probada kožu životinja i ljudi i siše krv, motoria) pl. zool. organi koji proizvode
komarac malaričar. kretanje.
moskovada (fr. moscouade, ital. moscovato) motorizacije (lat. movere kretati, nlat.
neprečišćen šećer; up. kasonada. motorisatio) zamenjivanje ljudskog i
moso (ital. mosso) nuz. sa malo življim životinjskog rada motornom energijom (npr.
kretanjem, pokretljivo. u poljoprivrede); motorizacija vojske upotreba
most (nem. Most) v. mošt. automotora za snabdevanje i brzo
mostard (ital. mostarda) slačica. transportovanje trupa i vojnog materijala, za
moshata (nlat. moschata) pl. stvari koje imaju vuču artiljerije i dr.; up. mehaniza-cija.
mošusa ili mošusovog mirisa. motorizirati v. motorizovati.
mosholatrija (grč. moschos tele, latreia motorizovati (lat. movere kretati, motor
obožavanje) mit. obožavanje teleta, kome su se pokretač) snabdeti, snabdevati motorom;
klanjali Izrailjci dok su bili u pustinji. uvesti motore i motorna vozila u transport,
motacile (lat. motacillae) pl. zool. red ptica poljoprivredu, vojsku; voj. motorizo-vana
pastirica (u koji spadaju slavuj, vrabac, divizija ona koja je pomoću automobila i
grmuša i dr.). traktora za artiljeriju sposobna za brzo
motel (od eng. Motorists Hotel) hotel na auto- pokretanje; motorizovana pešadija ona koja
putu sa garažom i servisnom stanicom se pomoću automobila i motoci-kala može
namenjen onima koji putuju motornim brzo prebacivati s mesta na mesto.
vozilima.
moteta (nlat. motetum, fr. motet, ital. motorist(a) (eng. motorist) rukovalac motorom;
mottetto) iuz. crkvena pesma u više glasova, terač kola sa motorom, vozač na motociklu.
bez instrumentalne pratnje, obično sa tekstom motorni (lat. motorius) pokretan, koji pokreće,
iz Biblije; predstavnici: Pale-strina, Laso, koji proizvodi kratanje, npr. motorni živci;
Bah i dr. koji je u vezi sa motorom, koji se zasniva na
motiv (nlat. motivum, ital. motivo, fr. motif) motoru, koji pripada motoru; motorna kola
pobuda, povod, podstrek, podsticaj, razlog; u kola koja tera motor; motorni točak v.
lepim veštinama: izvorno za-snovana motocikl; motorni čamac čamac koji se tera
umetnička misao koja preovlañuje motorom.
celokupnim umetničkim delom ili celo- motosikl (fr. motocycle) v. motocikl.
kupnom umetničkom radnjom; muz. figura motoskaf (ital. motoskafo) voj. veoma brz
od vipJe tonova iz čijeg se ponavljanja, ubojni čamac, sa 3 člana posade, naoružana
menjanja i mešanja sa drugim motivima malim topom i torpedom.
razvijaju veće tonske celine.
motivacija (nlat. motivatio) obrazlaganje,
obrazloženje, izvoñenje pobuda ili razloga za
nešto.
motocikl 589 muzika

motocikl (lat. motor, grč. kyklos točak) točak parfema, a ranije se uti rebljavao i kao lek;
(ili: velosiped) koji se tera motorom; motosikl. bizam.
motociklizam (lat. motus kretanje, grč. mramor (lat. marmor) čvrsta kristalasta stena
kyklos) sport u kome se takmičenja sastavljena od zrnaca kalcita ili dolomita,
održavaju na motociklima. postala metamorfozom krečnjaka; obično
motu proprio (lat. motuproprio iz vlastite bele boje; služi kao dekorativni grañevinski
pobude) poslanica, bula ili naredba koju materijal i u vajar-stvu; mermer.
izdaje papa po sopstvenom nahoñenju, tj. mrmot(a) zool. mali glodar srodan neverici
bez podstreka sa strane. (Arctomys marmota); odlikuje se time što
motus (lat. motus kretanje, pokret) kretanje, provodi u spavanju 8—10 meseci, u dubokim
pokret; duševni pokret, pokret duše, jako jamama koje sam iskopa; živi u Karpatima,
osećanje, duševna radnja, strast; kon mato Pirinejima i Alpima.
(ital. con moto) muz. sa kretanjem, živo; mato mu 1. (mow) kineska jedinica za merenje
prećedente (ital. moto precedente) muz. v. površine, koji iznosi: običan mu 6,250 ari,
medesimo tempo; motu proprio (lat. motu šangajski mu 6,144 ari, razne vrste mu od,
proprio) iz vlastite pobude, po sopstvenom 6,13 do 7,67 ari; 2. (too) burmanska jedinica
nahoñenju (up. motu proprio). za merenje mase (ili težine), koji iznosi:
motus peristaltikus (nlat. motus peristalti-cus) 2,04 g.
fiziol. v. peristaltika. muazil (tur.) prvi doglavnik jednog turskog
mofeta (ital. mofetta) kol. izbijanje kužnog ili paše.
otrovnog gasa iz pukotine zemlje; pukotina iz muderiz v. muderis.
koje izbija kužan ili otrovan gas. muderis (arap.) učitelj na višoj školi,
mohatra (arap. muhatarah, nlat. contractus nastavnik, profesor; muderiz.
mohatrae, mohatrae pactum) prav. tobožnji mudir (arap. mudir) upravnik grada ili neke
ugovor, zelenaški ili kaišarski ugovor koji oblasti, uggravitelj škole.
dve strane prividno sklapaju, obično da bi mueda (port. mueda, lat. moneta) novčana
izvršile kakvu nezakonitu radnju. jedinica u Portugaliji.
mohel (hebr. mohel) lice koje vrši obrezi-vanje mužik (rus. mužik) seljak u Rusiji; fig.
novoroñene dece kod Jevreja. muškarac, muškarčina, grub čovek.
moher (eng. mohair) kostret angorske koze; muza (grč. Musa) pl. muze mit. kćeri Zevsa i
materija za odela od angorske vune; vrsta Mnemosine, boginje i zaštitnice učenosti i
materije koja sem kostreti sadrži vunu i lan. lepih veština, naročito pesništva i muzike.
Mohikanci pl. izumrlo pleme Indijanaca u Sev. Broj muza bio je najpre tri ili četiri, dok
Americi, istočni ogranak Irokeza; poslednji najzad nije utvrñen na devet, i to: Kaliopa,
Mohikanac, po naslovu čuvenog romana Dž. zaštitnica epskog pesništva; Klio, muza
F. Kulere, poslednji iz svog plemena, istorije; Melpomena,muza tragične i lirske
poslednji iz svoje vrste. poezije; Talija, muza komedije i komične
poezije; Euterla,muza lirskog pesništva;
mohlija (grč. mochleia nameštanje polugom) Erato, muza ljubavne (erotične) poezije;
med. nameštanje iščašenih zglobova pomoću Uranija, muza astrono-mije; Polihimnija,
istezanja. „bogata pesmom", muza svečane pesme i
moceta (ital. mozzo, mozzetta) kaput bez rečitosti; Terpsihora, muza veštine igranja;
rukava visokog katoličkog sveštenstva u fig. pesništvo, pesma, spev, veština,
Italiji. umetnost, nauka.
mocija (lat. motio) kretanje, pokretanje tela, muzej (grč. muselon) kod Grka i Rimljana:
gibanje, menjanje, promena; usmeno podne- mesto posvećeno muzama, hram posvećen
sen predlog na skupštini; duhovni podsticaj. muzama; od renesansa: mesto gde se čuvaju
mošak v. mošus. zbirke predmeta iz oblasti umetnosti,
mošeja (arap. masdžd, ital. moschea) muhame- etnografije, istorije, tehnike itd; zbor-nik,
daleka bogomolja, turski hram drugog reda; naučni časopis, različite sadržine.
up. džamija. muzeografija (grč. musefon, graphia opis)
mošt (nem. Most) nov, tek isceñen grožñani sok opisivanje umetničkih i prirodopisnih zbirki i
sa 12—30% šećera, slatko vino, šira. njihovih retkosti.
mošti (stsl.) kosti nekog sveca. muzeolog (grč. musefon, logos) onaj koji se
mošus (nlat. moschus, lat. muscus, arap. stručno bavi muzejskim pitanjima i
muck) sekret mužjaka moškavca, dok je poslovima.
svež predstavlja meku, crvenkastomrku muzeologija (grč. muslon, logi'a) nauka ili
masu, jakog mirisa i gorkog, oštrog ukusa; uputstvo o sastavljanju i održavanju
osušen postaje crnomrk i može da se prirodopisnih zbirki itd.
pretvara u prah; služi za spravljanje muzeum (grč. musefon, lat. museum) v. muzej.
muzika (grč. musike se. tehne, lat. mušica)
tonska umetnost, čiji su osnovni tehnički
elementi ritam, melodija i harmonija; kod
starih Grka obuhvatala, za razliku od
muzikalan 590 multa

gimnastike, sve one umetnosti koje su uticale muktar (tur. muhtar) starešina mahale u gradu,
na obrazovanje duha i srca, a tek u seoski starešina, upravni činovnik.
hrišćanskom periodu dobila uže značenje muktaš (tur. muft) onaj koji hoće sve badava,
kao čisto tonska umetnost. mukte, koji hoće da se časti na tuñ račun.
muzikalan (grč. musikćs, ital. musicale) koji mukte (pere. muft) pril. besplatno, badava;
odgovara zakonima muzičke umetnosti; koji mufte.
poznaje muziku; koji ima smisla i dara za mukulentan (nlat. muculentus) sluzast, balast,
muziku, koji ima dobar sluh; blagozvu-čan, slinast, slinav, sluzav, balav.
milozvučan. mukulencija (nlat. muculentia) balavost,
muzikalije (nlat. muscalia) pl, stvari koje sluzavost, slinavost.
spadaju u muziku ili se tiču muzike, mukus (lat. mucus) med. sluz, slina, bala.
naročito: sveske sa notama. mu l (eng. muli) 1. tanak i fin muslin
muzikant (ital. muscante) onaj kome je sviranje (poreklom iz Indije).
stalno zanimanje, svirač. mul (fr. moule) 2. vrsta malih školjki za jelo:
muzikologija (grč. musike, logia) nauka o klapavica, klapunica, pučica.
muzici (bavi se poglavito teorijom i istorijom mula (arap. mawla, tur. mlilla) l. gospodin,
muzike). gospodar, sudija u velikoj varoši; bog.
muzirati (fr. mousser) v. musirati. mula (lat. mulus) 2. zool. mazga, mazgov.
muzicirati (ital. musicare) proizvoditi muzičke mulaža (fr. moulage) kalupljenje, pravljenje
tonove; baviti se muzikom; svirati; pevati. kalupa, livenje u kalupu, izlivanje; uzimanje
otiska, otisak; kolorisan anatom-ski preparat
muzičar (lat. musicus) umetnik u muzici, od voska.
izvoñač; kompozitor. mulat (šp., port. mulato, lat. mulus mazga)
muzički (grč. museios) posvećen muzama, koji se prvobitno: mazga (od ždrepca i magarice);
tiče muza; koji se tiče muzike, koji pripada posle: polucrnac (roñen od oca crnca i bele
muzici (npr. muzički koncerat, instrumenat, »sene, ili obratno); za žene: mulat-kinja.
muzičko obrazovanje itd.); muzičke veštine mulatkinja (šp. mulata) v. pod mulat.
kod starih Grka: sve ono što spada u više mulac (lat. mula) zool. mazgov.
duhovno i umetničko obrazovanje (za razliku mulzum (lat. mulsum se. vinum) vino
od gimnastičkog). pomešano s medom, medovina.
muzomanija (grč. musa, mania pomama, mulijebrije (lat. mulier žena, muliebria) pl.
strast) strasna ljubav prema umetnosti, nsenske stvari, ženski spolni organi; med.
naročito prema muzici, oduševljenje za žensko mesečno čišćenje.
muziku. mulijebritet (nlat. muliebritas) ženska priroda,
mujaža (fr. mouillage) „krštavanje vina", ženskost, ženstvenost.
dodavanje ukiseljenom vinu špiritusa, šećera i mulinaža (fr. moulinage) predenje svile i sve
vode da bi se napravilo upotreb-ljivim. što je potrebno za taj posao (mašine i
mujezin (arap., tur. miiezzin) hodža koji sa DR-)-
minareta poziva verne na molitvu. muline (fr. moulinet, ital. mulino lat. mulina)
mukago (nlat. mucago) med. v. mukus. mali mlin, vodeničica; okret u plesu; sprava
mukadem (arap. muqaddam probrani, vredni) za merenje brzine rečnog toka; okretni krst
poglavica, starešina, zapovednik, gospodar, (na prolazu za pešake); vrsta konca od dve
gospodin; mukadem pojas gospodski pojas. raznobojne niti; sukno tkano od tog konca; u
mukajet (tur. mukayyet) zainteresovan, obazriv, mačevanju: kružno vitlanje mačem da bi se
pažljiv; biti mukajet povesti, voditi računa o istovremeno odbili udarci više protivnika.
nečemu, obraćati pažnju na nešto, mariti, mulinirati (fr. mouliner) presti u dve boje (na
želeti; ni mukajet ni najmanje ne obraća točku), npr. svilu.
pažnju, ni brige ga nije. mulir (fr. moulure) apx. venac na kući, pervaz,
gesims.
mukati (lat. mucus sluz, nlat. mucata) pl. nek. mulirati (fr. mouler) liti u kalup, saliti u
sluzaste soli. kalupu; uzeti otisak, otisnuti, štampati,
mukoza (nlat. mucosa se. membrana) znat. odštampati.
sluzokoža. mulkta (lat. mulcta) prav. v. multa 1.
mukozan (lat. mucosus) sluzast, balast, sli-nast, mulktirati (lat. mulctare) prav. kazniti novčano,
sluzav, balav, slinav; mucilagino-zan. kažnjavati novčano.
mukozitet (nlat. mucositas) sluzavost, bala-vost, mulomedicina (lat. mulomedicina) nauka o
slinavost. lečenju životinja.
mukoidi (lat. mucus sluz, eidos vid) hem. multa (lat. multa) l. prav. novčana kazna,
belančevinaste materije iz grupe gliko-- globa (mulkta).
proteina. multa (lat. multa mnoge stvari, mnogo) 2. d*-.
mnogo (u kvantitativnom pogledu), mnoge
stvari, mnogo toga; non multa, sed multum
multeka 591 mundharmonika

(lat. pop multa, sed multum) ne mnogo multipotentan (lat. multipotens) koji mnogo
stvari (kazati, učiniti), nego od jedne kazati može, veoma moćan. multifaran (lat.
ili učiniti mnogo, tj. malo ali temeljno, bolja multifarius) koji ima mnogo
je kakvoća nego količina rada. redaka, mnogored. multifloran (lat.
multeka (arap.) = liturgika (islamska). multiflorus) bog. sa mnogo
multi- (lat. multum) predmetak u složeni-cama cvetova, mnogocvetan, koji ima više od
sa značenjem: mnogo, više. pet cvetova. multiforman (lat. multiformis)
multiangularan (nlat. multiangularis) mno- mnogoobli-
gougli, mnogougaon, mnogokutan. čan, koji ima mnogo oblika, raznoobličan,
multivalentan (nlat. multivalens) hem. elemenat raznolik, mnogolik.
koji ima više valencija; mnogovre-dan. multum (lat. multum) mnogo; v. pod multa.
multivitamin (lat.) preparat koji sadrži više multus (lat. multus) mnogi, mnogobrojan,
vrsta vitamina. obilan; up. multa.
multivitaminski (lat.) koji sadrži mnogo (ili: mumija (pere. mumia, fr. momie) kod starih
veći broj) vitamina. Egipćana: lep! čoveka očišćen od svih
multigeneričan (lat. multigeneris) raznovr-stan, mekanih delova, ispunjen smolom, asfaltom
raznorodan. ili gumom, obmotan naročitim likom i
multikoloran (lat. multicoloris) mnogobojan, premazan smolom; fig. preživeo starac,
raznobojan, šaren. starkelja; mršav čovek; mineralna mumija
multilateralan (nlat. multilateralis) mnogo- vrsta veoma skupocenog persijskog bal-zama,
stran, višestran. prijatna mirisa i za rane vrlo lekovitog, koji
multilateralizam (lat. multilateralis) ekon. su stari Egipćani upotre-bljavali pri
odnos više država koji se reguliše mumificiranju leševa.
sporazumem o raznim pitanjima (o plaćanju, muiin (tur. mumin) vernik, musliman.
trgovini, carinama itd.). mumifikacija (nlat. mumificatio) balzamo-
multimodan (lat. multimodus) na mnogo vanje, pretvaranje u mumiju, pravljenje
načina, mnogostran. mumija; fig. smršavljenje.
multinuklearan (nlat. multinuclearis) sa mumificirati (nlat. mumificare) pretvarati (ili:
mnogo jezgri, mnogojezgreni, mnogojedreni. pretvoriti) u mumiju, balzamova-ti; fig.
multipara (lat. multipara) »sena koja je mnogo smršaveti, doći mršav i suv kao pršuta.
puta rañala, dobra rotkinja.
multipl (lat. multiplus) pr. mnogostruk, mno- munara (tur. minare) v. minaret.
gogub; složen; kao imenica; kat. broj koji mungo (lat. mungos ichneumon) 1. zool. v.
sadrži drugi neki broj više puta bez ostatka, ihnevmon.
sadržitelj. mungo (eng.) 2. vrsta sukna; predivo od stare,
raščijane tkanine.
multiplan (lat. multus, planum ravan) aeroplan mundanizam (lat. mundus svet) svetovnost,
sa više redova krila; up. monoplan. duh ovoga sveta.
multipleks (lat. multiplex) mnogostruk, mno- mundanitet (nlat. mundanitas) v. mundani-
gogub.
multiplikand (lat. multiplicandus) mat. broj koji mundanski (lat. mundanus) koji je u vezi sa
treba pomnožiti drugim brojem, množenik; svetom, svetski, svetovni.
up. multiplikator. muvdijal (lat. mundus svet) sportske takmičenje
multiplikativan (nlat. multiplicativus) na kojem učestvuju predstavnici zemalja iz
umnožavan, umnožavajući, množan, koji celog sveta.
izražava množenje ili umnožavanje. mundijum (nlat. mundium) pravo muža nad
multiplikator (lat. multiplicator) kat. broj kojim ženom, staraoca nad štićenikom i dr.
se množi drugi broj (multiplikand), mundir (fr. monture) VOJ. v. montura.
množitelj, množilac. mundifikancije (nlat. mundificantia) med.
multiplikacija (lat. multiplicatio) mat. množenje; sredstva za čišćenje.
umnožavanje. mundifikativa (nlat. mundificativa) pl. med. v.
multiplicirati (lat. multiplicare) umnoži-ti, mundifikancije.
umnožava™; mat. množiti. mundus (lat. mundus) svet, vasiona;
multiplicitet (nlat. multiplicitas) mnoštvo, čovečanstvo, ljudi; mundus inteligibilis (lat.
množina, raznovrsnost. mundus inteligibilis) razumni svet, svet
multiplum (lat. multiplum) mnogubo, mnogu-ba razuma; mundus senzibilis (lat. mundus
veličina; mat. sadržatelj, broj koji sadrži u sensibilis) čulni svet, priroda; mundus vult
sebi drugi broj više puta bez ostatka (npr. 9 je decipi, ergo deoipijatur (lat. mundus vult
multiplum od 3) sadržatelj. decipi, ergo decipiatur) posl. svet (ljudi)
multipolaran (nlat. multipolaris) mnogo- hoće da bude obmanjivan, prema tome da se
stožerni, koji ima mnogo stožera, polo-va, sa obmanjuje, treba ga obmanjivati.
mnogo stožera, polova. mundharmonika (nem. Mundharmonika) muz.
instrument sa čeličnim jezičcima na kojem se
zvuk proizvodi duvanjem.
mundštik 592 muskulatura

mundštik (nem. Mundstlick) muštikla, ci-garluk; musaka (arap. musaqqa, tur. musaka) jelo od
muz. pisak, deo koji se meće u usta (na tanko izrezanog uprženog krompira ili plavog
duvačkim instrumentima). patlidžana posutog samlevenim mesom, u
muniment (lat. munimentum) zapggitno slojevima, i zapečene u pećnici.
sredstvo, tvrñava, utvrñenje; prav. dokazno musafir (arap. musafir) putnik, stranac,
sredstvo, okolnost koja jednoj parničnoj strani namernik, gost.
ide u prilog. musafirhana (tur. misafirhane) u islamskim
municija (lat. munitio utvrñivanje, utvrñenje, zemljama kuća, odaja za goste i putnike--
lat. munire utvrditi, zaštititi, obezbediti, fr. namernike.
munition) voj. zaira, džebana, tj. puščani muse (fr. mousseux) penušavo vino; kao
meci, granate, šrapneli, bombe i dr.; pridev: penušav, koji se penuši, npr.
municioni delo smestište municije, slagalište šampanjsko vino.
municije; municio-na kolona odeljenje vojske muselim (arap. musallim) sreski sudija.
koje snabdeva operativnu vojsku municijom. muselin (fr. mousseline, ital. mussolino) fina
municipalizirati (lat. municipium) dati nekom pamučna tkanina (nazvana po irač-kom
gradu, nekoj varoši, opštinski sud čije gradu Mosulu, gde se najpre počela
članove biraju grañani. izrañivati).
municipalitet (nlat. municipalitas) gradski odbor, musirati (fr. mousser) praviti penu, peniti se,
opštinske veće, sud opštine, gradsko penušati se (kod nas uobičajeno muzi-rati).
poglavarstvo, gradska uprava; službenici (ili: muska (lat. musca) zool. muva.
službeništvo, činovnici, činovništvo) gradskog muskade (fr. muscadet) belo vino od muskat-
odbora ili opštine, opštinske časništvo. skog grožña, tamjanike.
municipalni (lat. municipalis) koji se tiče muskarin (lat. musca) hem. otrovni alkaloid koji
gradskog odbora (ili: samostalne gradske sadrži otrovne gljive muhomor (Aga-ricus
uprave), gradski, varoški, opštinski; muscarius).
municipalni činovnik službenik gradskog muskarinizam (lat. musca) med. trovanje glji-
odbora ili opštine. vama; up. muskarin.
municipija (lat. munus capere, municipium) muskat (fr. muscade, šp. moscada, nlat.
grad u Italiji ili van Italije pod vrhovnom muscatum) mošusov orašak, oraščić.
rimskom vlašću, ali sa svojom samou- muskatel (nlat. muscatellum se. vmum, ital.
pravom, ustavom i zakonima (grañani moscatello) muskatsko grožñe, tamjanika;
ovakvih slobodnih gradova dobili su docnije i vino od toga grožña.
rimsko grañanske pravo, čak i pravo
glasa). muskatelka (nlat. muscatellum) kruška mi-
risavka.
murale (lat. murus zid, murales) pl. biljke koje musketa (ital. moschetto, fr. mosquet, nlat.
rastu po zidovima. muscheta) stara vojnička puška u XVI i HUP
muratori (lat. murus zid, nlat. muratores) pl. veku, koja se palila fitiljem; muš-keta.
slobodni zidari. musketar (fr. mousquetaire) vojnik naoružan
murdar (pere. murdar) neuredan, nečist, musketom, pešak; mušketir.
prljav, aljkav. musketon (eng., fr. mousqueton, nem. Muske-
murdarluk (pers.-tur. murdarhk) neurednost, ton) ručno vatreno oružje jahaćih i drugih
nečistoća, prljavština, aljkavost. jedinica, kojima je puška smetala zbog
murid (arap. murid) pristalica islamske svoje dužine.
religiozno-mistične sekte na Kavkazu, koju muskozan (lat. mouscosus) mahovinovit,
je osnovao Ćamil; mirid. obrastao mahovinom.
murija™ (lat. muria salamura, raso, nlat. muskoze (lat. muscosae) pl. bog. mahovinaste
muriata) pl. hem. hloridi. biljke.
murijatikum (nlat. muriaticum se. acidum, lat. muskozitet (nlat. muscositas) mahovinovi-tost.
muria salamura, raso) hem. eona kiselina, muskul (lat. mus miš, musculus mali miš,
hlorovodonična kiselina. mišić) pl. muskuli anat. mišići, mesnati delovi
murijatičav (nlat. muriaticus) hem. koji sadrži čovečjeg i životinjskog tela koji ga,
sonu kiselinu; murijatični prah barutu slična skupljanjem i ispružanjem, čine sposobnim
smesa koja, mesto šalitre, sadrži hlorno-kiseo da izvodi svojevoljne kretnje.
kali. muskularitet (nlat. muscularitas) snaga mi-šića,
murijacit (lat. muria) hem. v. anhidrit. sposobnost i delatnost mišića.
murmur (lat. murmur) žuborenje, romorenje; muskularni (nlat. muscularis) anat. mišićni;
med. krkljanje, šuštanje. muskularni sistem sastav i raspored svih
murus (lat. murus) zid, bedem; pl. muri. mišića u jednom telu.
Musaget (grč. Musegetes) „voña, pročelnik muskulatura (nlat. musculatura) anat. mišićni
muza", nadimak Apolona i Herakla; fig. pribor, svi mišići jednog tela, sistem mišića.
prijatelj muza, zaštitnik i pokro-vitelj nauke i
umetnosti.
muskulozan 593 muf

muskulozan (lat. musculosus) mišićat, ra- mutacioni (lat. mutatio promena) koji je u vezi
zvijenih mišića, jakih mišića, snažan, jak. sa mutacijom; mutaciona teorija biol. oblik
muskuloziost (nlat. musculositas) mišića-tost, neodarvinizma koji je osnovao hol. biolog
razvijenost mišića, telesna snaga (usled jakih Hugo de Friz: organske vrste ne razvijaju se
mišića). jedna iz druge neprimetno, tj. u postupili
muskus (lat. muscus) l. vot. mahovina. prelazima, već naglo, bez malih postupnih
muskus (lat. muscus, fr. musc) 2. zool, v. prelaza, putem mutacije.
mošu s i bizam; mošusov miris. mutekarib (arap.) Poet. arapski jedanaesterac koji
musliman (arap. muslim, tur. musliman) onaj se sastoji iz 4 ba(k)hijske stope sa
koji ispoveda islam, tj. muhamedovac; kataleksom na kraju.
Musliman pripadnik jedne etničke zajednice u mutesarif (arap. mutasarrif) upravnik,
SFRJ. guverner jednog sandžaka u Turskoj.
muslin (fr. mousseline) v. muselim. muteselim (arap. mutasallim) privremeni
musloman (arap. muslim) v. musliman. upravnik jednog sandžaka u Turskoj.
muslomanstvo (tur.-pers. musulmanlik) prava mutizam (nlat. mutismus) nemost, nemoća;
vera, muhamedanstvo. ćutanje.
muson (fr. mousson, arap. mausim) v. monsun. mutilacija (lat. mutilatio) sakaćenje, bo-
mustang (eng. mustang, šp. mestengo stočar- galjenje, obogaljenje, krnjenje, oskrnjivanje,
ski) 1. poludivlji konj u američkim pre- kvarenje; osakaćenje, osakaćenost, obo-
rijama; 2. „mustang" tip severoameričkog gal>enje, obogaljenost.
vojnog aviona mestang. mutilirati (lat. mutilare) osakatiti, obo-galjiti,
mustaš (fr. moustache, ital. mostaccio, grč. okrnjiti, kvariti, pokvariti.
mystax) brk, brkovi. mutirati (lat. mutare) menjati, zamenjivati,
muster one vert (nem. Muster ohne Wert) trg. promeniti; naročito: menjati (dečački) glas
„mustre bez vrednosti", natpis na posve maloj pri nastajanju doba spolnog sazre-vanja
količini robe koja se šalje besplatno na (puberteta).
ogled.
mustija kći belca i mulatkinje; up. fustija. mutograf (lat. mutare menjati, grč. grapho
mustik (fr. moustique) v. moskito. pišem, beležim) aparat za fotografske
mustiker (fr. moustiquaire) komarnik, mu- snimanje predmeta u kretanju.
varnik; moskitero. muton (fr. mouton) ovan, ovnujsko meso;
mustra (nem. Muster) uzorak, predmet koji podrugljiv naziv za francuske tajne policajce.
služi za ugled; fig. osoba koja ne može mutoskop (lat. mutare, grč. skopeo) aparat za
poslužiti za ugled. iskazivanje prizora snimljenog mutogra-fom.
muscide (lat. musca) pl. zool. muve, kao mutualan (nlat. mutualis) uzajamni, meñusobni,
porodica insekata. obostran.
muta (lat. muta se. littera) gram. stariji naziv za mutualizam (lat. mutuus uzajmljen; uzajamni)
mukli (ili: bezvučni) suglasnik: k, p, s, t, ć, utopijskosocijalističko učenje Pjera Žozefa
f, h, c, č, š. Prudona, po kojem se kapitali-zam može
mutabilan (lat. mutabilis) promenljiv, kole- preobraziti u socijalizam putem osnivanja
bljiv, nestalan, nepostojan. udruženja za uzajamnu pomoć, za davanje
mutabilitet (lat. mutabilitas) promenlji-vost, beskamatnog kredite i sl.; biol. slabija ili jača
kolebljivost, nepostojanost. uzajamnost izmeñu životinja, ili izmeñu
mutap (pere. muytab) materija od kozje dlake biljaka različite vrste, ili izmeñu životinja i
(za prostirke, prekrivače samara, zobni-ce, biljaka (up. mutualisti i simbioza),
džakove itd.); strunar, onaj koji pravi mugualisti (lat. mutuari uzajmiti) pl. 1. članovi
pojaseve za konje. jednog tajnog udruženja, osnova-nog 1833. u
mutard (fr. moutarde, ital. mostarda, lat. Lionu, kome je bio cilj borba za jednakost u
mustrum, nem. Most) kuv. slačica (gorušica) pravima; 2. članovi društva kome je cilj
začinjena slatkim vinom ili vinskim uzajamno osiguranje; 3. zool. vrsta parazita
sirćetom. (gotovana) koji životinji, od koje i na kojoj
mutaskop (lat. mutare menjati, grč. skopeo žive, čine znatne usluge.
gledam) v. mutoskop. mutualitet (nlat. mutualitas) uzajamni odnos,
mutatis mutandis (lat. mutatis mutandis) uzajamnost.
pošto se izmeni što se mora izmeniti, kad se mutuacija (lat. mutuatio) uzajmljivanje,
izvrše potrebne izmene. pozajmica, zajam.
mutacizam (nlat. mutacismus) svojevoljna ne- mutuum (lat. mutuum) zajam, pozajmica, dug u
most, namerna nemost. novcu.
mutacija (lat. mutatio) promena, menjanje; muf (nem. Muff) l. grejač za ruke u obliku
gram. pomeranje, pomeštanje glasova; torbice s obe strane otvorene, koji se pravi
menjanje glasa kod dečaka u doba spolnog od toplog krzna, kolčak.
sazre-vanja (puberteta); iznenadna pojava
novih svojstava kod biljnih i životinjskih
vrsta.
38 Leksikon
muf 594 muštuluk

muf (nem. Muffe) 2. teh. naglavak za vezivanje mucescirati (lat. mucescere) pretvarati se u sluz,
(ili: spajanje) dveju cevi koje se dodiruju. postajati sluzav.
mufete (fr. moufette) pl. geol. v. mofeta. Mucije Scevola (lat. Mucius Scaevola) rimski
mufl (fr. moufle, eng. muffle, nlat. muffilla) plemić koji je, kad su Etrušćani 507. pre n. e.
hem. posuda od pečene ilovače u kojoj se bili opseli Rim, otišao u logor kralja Porzene
mogu jako zagrejati predmeti koji ne smeju da ga ubije, a kad su ga uhvatili, da bi
doći u dodir ni sa gorivom ni sa gasovima što dokazao svoju neustraši-vost, sagoreo je svoju
ih razvija vatra (npr. porcelan). desnu ruku, zbog čega je dobio nadimak
muflon (fr. mouflon, ital. muffo, nem. Muff) Scaevola, tj. Levak.
zool. divlja ovca (»sivi po bregovima Sar-dinije mucilaginoza (lat. mucilaginosus) med. sluzava
i Korzike, u Sibiru i severozapad-noj sredstva, lekovi biljnog ili životinjskog
Americi); argali. porekla koji sadrže dosta sluzi.
mufte (tur. muft) besplatno, džabe; mukte. iucilaginozan (nlat. mucilaginosus) v. mu-kozai.
mufti (tur. muftii) v. muftija. mucilago (nlat. mucilago) med. v. mukus; mu-
muftija (tur. muftu) pravoznalac Korana, cilago gumi arabici (nlat. mucilago gum-mi
tumač zakona na osnovu Korana; turski arabici) guma rastvorena u četiri dela vode,
vrhovni sveštenik i vrhovni sudija; ministar gust gumeni rastvor.
prosvete u Turskoj (koji se zove i veliki
muftija). mucini (lat. mucus sluz) sluzaste belanče-
muhabet (arap. mahabba, tur. mehabbet) vinaste materije iz grupe glikoproteina koje
razgovor radi zabave, ćaskanje; l>ubav, izlučuju kožne žlezde.
prijateljstvo. mušema (arap. muBamma, tur. musamma) vo-
Muhamed (arap. .Muhammed) onaj koji je štano (ovošteno) ili gumirano platno.
dostojan slave, hvaljeni, slavljeni; osnivač mušeta (fr. mouchette) arh. nadstrešnica,
muhamedanske religije, roñen u Meki oko nadnesen deo na zidu sa žlebom pozadi da se
570. umro 632. god. ne bi voda slivala niza zid.
muhamsdanizam učenje Muhamedovo, islam. muškatl(a) (nlat. muscatellum), v. pelargo-nija.
muhamedanci v. muhamedovci. mušketa (fr. mousquet) v. musketa.
muhamedovci pripadnici vere koju je osnovao mušriki (arap. musrik, tur. musrik) pl. mno-
Muhamed, muslimani, muhamedanci. gobošci, politeisti, nagani, ime kojim
muharem (arap. muharrem) prvi mesec u mu- muhamedanski teolozi nazivaju hrišćane, zato
hamedanskom kalendaru (ima ZO dana), što veruju u tri lica božja.
nazvan po tome što je u njemu zabranjen rat i
borba (harama = zabraniti). mušrikluk (arap. musrik, tur. musrik) mno-
muhafeza (arap. muhafaza, tur. muhafaza) goboštvo, politeizam, paganstvo.
tvrñava, utvrñeni grad. mušterija (arap. muštari) kupac, stalan kupac u
muhafis (arap. muhafiz, tur. muhafiz) jednoj trgovini; klijent.
zapovednik tvrñave (muhafeze); garnizonski muštuluk (pers.-tur. mu^tuluk) povoljan,
vojnik, stražar, čuvar; muhafiz. prijatan glas; nagrada koja se daje onome
muhadžiri (tur. muhacir) pl. pristalice Mu- koji prvi javi kakvu dobru, radosnu vest.
hamedove koje su se u Medini skupljale .
oko njega; iseljenici, izbeglice.
A E I O U
595<h boo/608/Gila 6f?o.

N
N, n šesnaeste slovo naše ćirilice, devetnaeste nagana vet. vrsta stočne bolesti od koje najviše
naše latinice (N, p); kao skraćenica: p. = stradaju goveda (u Južnoj Africi).
pomen, numerus, neutrum, nomi-nativus (na nagari (ind.) naziv za najmlañu staroindij-sku
rim. natpisima i rukopisima); N meñunarodna azbuku, kojom se obično štampa san-skrt.
skraćenica za: sever (eng. North, fr., nem. nagit (eng. nugget) grudva nekog plemenitog
Nord) N. V. ili NB. = Hora bene; N. metala, naročito zlata.
S.=nuovo ili nostre konto (ital. nuovo, nostro nagor zool. vrsta afričkih antilopa.
conto) No., Nr., Nro.=numere; nadir (arap. nadir) geogr. tačka koja leži
lot.=nominativus; N. T.= Novum testamentu*!; suprotno od zenita a nalazi se na donjoj
tLo. = neto; trg. novi račun, naš račun; fiz. nevidljivoj polovini nebeskog svoda; nadir i
N=njutn; hem. ~№=nitrogenijum; Na = zenit su podovi horizonta i za po 90° od
natrijum; Nd= neodim; Ne = les«?; Np= njega udaljeni; nazir.
neptunijum; N1= nikl; 1$z=nilsborijum; nazal (nlat. našališ) gram. nosni glas (koji se
tfb=HHo6njyM; No = nobelijum. izgovara propuštanjem daha kroz nos); kuz.
nabob (arap. nuwwab, eng. nabob) prvobitno nosni registar na orguljama.
oblasni namesnik u carstvu velikih mogu-la; nazalan (nlat. našališ) nosni, npr. nazalni
docnije upravnik, guverner, komandant u suglasnik= nosni suglasnik.
Indiji; činovnik nekadašnje Englesko-- nazalizacija (nlat. nasalisatio) izgovaranje kroz
istočnoindijske kompanije koji je stekao nos.
bogatstvo u Indiji; fig. veliki bogataš, bogati nazalizirati (fr. nasaliser) v. nazalirati.
gavan, truli gazda. nazalije (nlat. nasalia) med. sredstva za uš-
naval (lat. navale) cena za najam broda ili za mrkivanje u nos.
prenos robe, pomorska vozarina. nazalirati (nlat. našališ nosni) govoriti kroz
nos, izgovarati kroz nos; nazalizirati.
navalije (lat. navalia) pl. graña za brodove; nazarevi pl. pristalice pijetističko-bap-tističke
brodske oprema, sve što pripada brodu; sekte, koju je osnovao kalvinski pastor
brodarska radionica. Henrih Frelih, u Švajcarskoj (oko 1830);
navalvi (lat. navališ) morski, pomorski, sva njihova učenja svode se samo na Sveto
plovidbeni, koji se tiče pomorstva; na-valni pismo, ne poštuju krst i njegovo znamenje, a
rat pomorski rat. od crkvenih tajni priznaju samo krštenje i
navar (reč napravljena od reči navigacija i pričešće po kalvinskom obredu, a ne priznaju
radar) aparat za regulisanje vazdušnog sveštenstvo, svetitelje, ikone, hramove i
saobraćanja, sličan radaru (upotrebljava se u crkvene obrede; odbacuju sve gozbe i
Americi). veselja, ne sviraju i ne igraju, ne piju vina i
navigabilan (lat. navigabilis) plovak; sposoban ne puše, protivnici su zakletve i svakog
za plovljenje. ubistva, stoga ni kao vojnici neće da polažu
navigator (lat. navigator) brodar, mornar, zakletvu ni da nose oružje; odbacuju
moreplovac; plovilac. nacionalizam i propovedaju
internacionalizam. Kod nas ih ima u
navigacija (lat. navigatio) l. plovljenje, plovidba, Vojvodini, gde ih zovu još i novovercima i
moreplovstvo; brodarenje; brodar-stvo, bugerima (sirotinjom).
nautika; 2. plovljenje vazduhom, vaz- nazarenizam slik. v. pod nazarećani 3.
duhoplovstvo. nazarećani pl. 1. hrišćani, pristalice hrišćanske
navigacijski satelit veštački Zemljin sa-telit koji vere (ime kojim su protivnici nekada
dostavlja podatke važne za navigaciju i nazivali hrišćane po Nazare-tu, mestu u
aeronavigaciju (v.). kome su živeli Hristovi roditelji; 2.
navikularni (lat. naviciilarius) brodarski. hrišćanska sekta u Palesti-
nagajka (rus.) debeo kozački bič sa kratkim
bičaljem, knuta.
38'
Nazarećaniv 596 Napoleon

ni, iz II veka, koja je smatrala da treba nava (arap. na'ne) l. bog. poznata lekovita
spojiti jevrejski ceremonijal sa propisima biljka, metvica. nana (tur. nine) 2. majka;
Hristovim; 3. slik. pristalice religij-skog baba; baka, stara
pravca (nazarenizma) u novijem nemačkom žena; uspavanka; nanuška. nanizam (grč.
slikarstvu, na čelu sa Overbekom, nannos kepec, patuljak) med. neprirodnost u
Kornelijusom i dr. razvitku čovečjeg bića koja se sastoji u
Nazarećaniv (grč. Nazarenos, Nazoraios, preterano maloj, kepeča-stoj razvijenosti tela
hebr. ben nezer) čovek iz galilejskog grada u odnosu prema običnom čoveku istih godina
Nazareta, nadimak Isusa Hrista. i iste rase, patuljavost; nanosomija. nankin
nazir (arap. nazir, tur. nazir) turski vipš prvobitno kineska, veoma gusta i jaka
činovnik, nadglednik, nadzornik, inspektor. pamučna tkanina, obično žute boje (po
naivan (fr. naif, nlat. naivus, lat. nativus) kineskom gradu Nankingu). nanking v. nankin.
priroñen, prirodan, bezazlen, prostodu-šan, nankinet nankingu slična gusta i jaka, samo
neskučen, otvoren, neiskusan, de-tinjast; fig. fini j a pamučna tkanina. nanomelija (grč.
priglup. nannos kepec, patuljak, melos ud) ned.
naivitet v. naivnost. neprirodnost u razvitku koja se sastoji u
naivka (fr. naive) pl. glumica koja igra uloge preterano] kratkoći celih udova ili samo
mladih i bezazlenih devojaka. njihovih pojedinih delova. nanosomija (grč.
naivnost (fr. naivete) prirodnost, bezazlenost, nannos kepec, patuljak, soma telo) v. nanizam.
prostodušnost, iskrenost, neisku-snost, nanocefalija (grč. nannos kepec, patuljak,
detinjastost; često i u značenju: priglupost, kephale glava) med. neprirodnost u razvitku
ograničenost. čoveka koja se sastoji u sitnoći cele glave ili
naidion (grč. naos hram) nadgrobni spomenik u samo pojedinih delova, sitno-glavost.
obliku crkvice. Nansenov pasoš (Certificat Nansen) potvrda
najada (grč. Naias) mit. rečna nimfa, vodena identiteta i putna isprana; počela se davati
nimfa, vila brodarica; zool. rečna školjka. posle I svetskog rata izbeglicama i drugim
najide (grč. nais, naias) pl. zool. male slatko- emingrantima čime im je utvrñen pravni
vodne prstenaste gliste, žive na vodenim položaj do eventualnog sti-canja državljanstva
biljkama. neke zemlje. nanule (tur. nalin) vrsta papuča s
.najkvirc (nem. neues Gewiirz, Neugewurz) drvenim ñonom i malim kaišem odozgo;
„novi začin"; trg. bobice tropske mirte Pimenta nalune, nalule.
officinalis, imaju ukus biberast i služe za iaos (grč. naos) starogrčki hram, naročito
začin; dolaze iz Meksika, Anti-la i Jamajke; unutrašnjost hrama gde je stajao kip
pimeit. božanstva kome je hram posvećen. nana (po
najlon (eng. nylon) sintetička gradnja, he-mijski kalifornijskom gradu Napa) pre-parirana
proizvod proteinasta sklopa koji se sastoji od jagnjeća ili jareća koksa koja se upotrebljava
polimernih amida, dobiva se iz uglja, vazduha za izradu rukavica. napali (skr. od naftenat
i vode, pogodak za uobli-čavanje u konce palmitat) vrlo zapaljiva smesa koja pri
krajnje žilavosti, jačine i elastičnost; sagorevanju dostiže visoku temperaturu uz
upotrebljava se za tkanine, čarape, snažan plamen; služi za punjenje plamenih
padobrane, četkice i dr. bombi i bacača plamena; napalm-bomba,
najt (eng. knight) vitez (u Engleskoj); najtof d- plamena bomba, bomba napunjena napalmom
garter (knight of the garter) vitez ordena koja pri eksploziji razvija plamen do 2.000°,
podvezice. sagoreva jući sve unaokolo; upotrebljene prvi
najt-klab (eng. night-club) noćni lokal, bar. put na pacifičkom ratištu 1944, a masovno u
nakere (ital. nacchere) pl. koturići od drveta korejskom ratu (1950-1953). napeza (fr.
koji se nataknu na prste pa se udaraju jedan nappeuse) parom zagrevana mašina koja suši
o drugi, kao neka muzička pratnja uz žive i vunu i pravi od nje vatu. napeja (grč. napaios
vesele melodije; kastanjete. sa gorovitim dolinama, sa šumovitim
Nal (sskr. Nala) junak u jednoj epizoda dolinama, pare šumovita dolina, gota) mit.
Mahabharate, kralj koji je u kocki izgubio dolinske vila, dolinske nimfa. napirati (fr. parre)
svoju državu, u šumi napustio i svoju vernu kup. preliti, prelivati
ženu Damajantu, s kojom se, tek posle jelo sokom ili sulcom.
mnogih patnji i muka ponovo sjedinio. Napoleon (grč. napos, pare šumovita dolina,
ialune (arap. pa'1eup, tur. nalin) v. nanule. leon lav) „lav iz doline"; ime velikog i
namaz (pere., sskr. namas) molitva, klanjanje pobedonosnog fr. cara (1769—1821); na-
koje su muslimani dužni da obavljaju pet poleon francuski zlatnik od 20 franaka sa
puta dnevno. likom Napoleona I i III.
namćor (pere. tap hleb, kur slep) nezahvalnik,
onaj koji ne vidi, koji zaboravlja dobro
koje mu je učinjeno; nabusig, prek, nevaljao,
džandrljiv.
napoleondor 597 nasciturus

napoleondor (fr. Napoleon, d'og zlatan) zlatnik narkotizam (grč. narke) med. stanje opijeno-sti,
= napoleon. uspavanost čula, neosetljivost za bolove;
napoleovizam (fr. napoleonisme) načela kojih narkoza.
se Napoleon I, kao vladalac pridržavao, i narkotizacija (grč. narke, nlat. narcotisatio)
odobravanje tih načela. opijanje narkotičnim sredstvima.
napoleonist pristalica Napoleona I, bona-partist. narkotizirati (grč. narke) med. pomoću
napoleoiomanija (fr. Napoleon, grč. tata narkotičnih sredstava učiniti neosetljivim za
pomama, ludilo) strasno poštovanje bolove, dovesti u stanje narkoze, opiti,
francuskog cara Napoleona I. uspavati.
napolitanke (ital. Napoli Napulj) vrsta čokolade; narkotin (grč. narke) farm. jedan od alkaloi-da
kocke od nekoliko listića testa premazane opijuma, sredstvo za uspavljivanje (lek protiv
obično čokoladom. malarije i glavobolje); opijan, opijanin.
napoliten (fr. napolitaine, ital. Napoli) glatka
tkanina vunene osnove i potke, često narkotikum (grč. narke, nlat. narcoticum) med.
mešana i sa pamukom (upotrebljava se za sredstvo za uspavljivanje, za uminjavanje
ogrtače i odela). bola; opojna sredstva; pl. narkotici.
nar (tur. epag, nar) bog. šipak. narkotici (grč. narke, nlat. narcotica) pl. med. v.
narandža (tur. pageps) bog. voćka slična limu-nu, narkotikum.
s okruglastim, sočnim plodom, Citrus narkotičan (grč. narkotikus opojan, ošamu-tan)
aurantium; pomorandže. koji opija, opojan, koji uspavljuje, koji
narata (dat. paggage pričati, narrata) pl. stvari uminjava bol; narkotična sredstva opojna
koje se pričaju; priče ili ispri-čane podrobnije sredstva, sredstva za uspavljivanje, za
okolnosti nekog dogañaja. uminavanje bola.
narativan (nlat. narrativus) pripovedan, narteks (grč. narthex) v. nartecijum.
pripovedački, koji je u obliku priče. nartecijum (grč. narthex, lat. narthecium)
narator (lat. narrator) pripovedač, priča-lac. kutijica za belilo i rumenilo, masti i meleme;
narackja (lat. naratio) priča, pripovetke, med. daščica za lečenje preloma kostiju; vrh.
pripovest; pričanje, pripovedanje. uzano, četvrtasto predvorje kod bazilika i
narval (šv. narhval, eng. narwhale) zool. jed- crkava; bog. lekovita biljka iz porodice
norog, zuban, kljovan (Monodon monoceros) ljiljana.
sisar iz roda delfina u Sev. ledenom moru, narćisino (ital. narcissino) poz. karakterna uloga
do 5 m dug, beo sa mrkim pegama; mužjak glupaka u italijanskoj mimičkoj komediji.
ima do 3 m dug, savijen zub u gornjoj narcein (grč. narke) hen. jedna od biljnih baza
vilici, sličan slonovom. koju sadrži opijum.
nargila (pere. nargile) istočnjačke lula kod koje narcizam (grč. Narkissos Narcis) sklonost
duvanski dim pomoću duge gumene cevi zaljubljivanju u samog sebe, uživanje u
prolazi kroz sud sa vodom, tako da pušaču samom sebi, samodopadanje.
dolazi u usta rashlaćen dim. narcis (grč. narkissos) vot. sunovrat.
narda (grč. nardos, lat. nardus, hebr. nerd) pl. Narcis (grč. Narkissos) mit. sin Kefiza i Lariope,
narde, bog. mirisni podanci (rizomi) većeg veoma lep mladić koji se, videvši svoj lik u
broja biljaka, naročito iz porodice odoljena potoku, toliko sam u sebe zaljubio da je od
(Valerianaceae), u starom i sred. veku veoma čežnje za samim sobom umro; njegov leš su
cenjeni; od njih se dobivaju skupoceno posle bogovi pretvorili u cvet koji nosi
nardovo ulje i nardova mast. njegovo ime; fig. čovek zaljubljen u samog
parka (grč. narke ukočenost, grč) ned. sebe, lep mladić.
ukočenost, opijenost; zool. riba drhtulja. narcitin (grč. narkissos) med. materija koja goni
narko- (grč. narke) predmetak u složenica-ma na povraćanje, a dobiva se iz lukovi-ca
sa značenjem: ukočenost, grč. vodenih narcisa.
narkoza (grč. narkosis ukočenje, nesvest) med. nasta (grč. nastos) med. veliki mesnat izraštaj,
opijenost, neosetljivost usled upotrebe naročito na vratu.
narkotičnih sredstava. vascentav (lat. nasci rodi se) koji se upravo
narkolepsija (grč. narke, lepsis napad) med. stvara, nastaje; nascentno stanje Hem. ak-tivno
iznenadan napad želje za spavanjem. stanje neke materije (elementa) u trenutku
narkologija (grč. narke, logia) med. nauka o oslobañanja iz jedinjenja.
ublažavanju, ugušivanju i pritajivanju bolova vascencija (lat. nasci roditi se, nascentia)
opojnim sredstvima. roñenje, rañanje; postajanje, postanak.
parkom (rus. narkom, narodnvš komissar) nasciturus (nlat. nasciturus) onaj koji tek ima
zvanje članova vlade u SSSR do 1947, kada da se rodi, dete koje je još u utrobi materinoj;
je zamenjeno zvanjem „ministar". iasciturus pro jam nato habe-tur (lat.
narkoman (grč. narke, mania pomama, strast) nasciturus pro jam nato habetur) prav. onaj
med. onaj koji je odan narkomaniji. koji ima tek da se rodi, tj. dete u utrobi, smatra
narkomanija (grč.) med. strast za uživanjem u se, s .obzirom na njegova prava, kao da je
opojnim sredstvima. već roñen.
natales 598 natura naturans

natales (lat. natales se. dies) pl. v. natali-cije. red u svetu), sve ono što je samo sobom
natalitet (lat. natalis koji se tiče rañanja, fr. postalo, nezavisno od ljudi i veštačkih
natalite) zbir slučajeva rañanja u jednom uticaja.
odreñenom vremenu (u nekom narodu, naturalan (lat. naturalis) prirodan (a ne
državi), odnos broja rañanja prema broju veštački).
stanovništva, rodnost; supr. mortalitet. naturalia (lat. naturalia) pl. prirodne stvari,
natalicija (lat. natalicia) proslava roñen-dana. prirodne potrebe, prirodnosti.
natalni (lat. natalis) koji se tiče roñenja, rodni, naturalizam (nlat. naturalismus) fil. pogled na
roñeni, zavičajni; dies natalis (lat. dies svet koji smatra prirodu kao jedino što
natalis) roñendan. stvarno postoji, i duh i njegove tvore-vine
Natan (hebr. Nathan) izrailjski prorok koji je, svodi pod pojam prirode (stojici, Epikur, ð.
svojom mudrom pričom, prekorio cara Bruno, Spinoza, Gete, Hekl i dr.); po Kantu,
Davida što je mučki oteo Urijinu ženu, i objašnjavanje celokupnog zbivanja prirodnim
pomogao Solomonu da doñe na presto. uzrocima i zakonima; u etici: zahtev da se
notaroš (lat. notarius) seoski beležnik, notar. živi u skladu sa prirodom (Ruso); u teologiji:
natatores (lat. natatores) pl. zool. ptice plo-vuše, ojvašnja-vanje i idealizovanja (Zola); u
plivačice. religiji= ževnosti i umetnosti: pggo vernije
nativan (lat. nativus) uroñen, priroñen, do- podražavanje prirode i prikazivanje života
biven roñenjem, prirodan. onakvog kakav je, bez ikakvog ulepšavanje i
nativizam (lat. nativus uroñen, priroñen) fil. idealizovanje (Zola); u religiji = paiteizam.
učenje po kome su izvesni pojmovi, neke naturalizacija (nlat. naturalisatio) priro-ñenje,
istine, neka načela i opšte ideje čoveku primanje u državljanstvo, u grañanstvo,
uroñeni (za razliku od onih do kojih se nacionalizacija; bog. presañivanje,
dolazi tek putem iskustva); pol. svhatanje po prilagoñavanje biljaka drugom tlu i pod-
kome domorocima pripada prednost. neblju; zool. punjenje životinja.
nativistički (lat. nativus uroñen, priroñen) koji je naturalizirati (fr. naturaliser) prirodi™, primiti
zasnovan na nativizmu, sa gledišta u državljanstvo, u grañanstvo,
nativizma. nacionalizirati; primiti koga u porodicu i
nativitet (lat. nativitas) u astrologiji: roñenje, proglasiti ga da ima pravo nasledstva,
čas roñenja, srećna zvezda jednog čoveka, usvojiti; bog. neku biljku priviknuti na drugo
položaj zvezda u času roñenja nekog podneblje, održati biljku u prirodnom stanju;
čoveka i proricanje njegove sudbine po zool. puniti, ispuniti životinju.
položaju zvezda, horoskopkojk se odnosi na naturalije (lat. naturalia) pl. prirodna tela koja
roñenje nekog čoveka; otuda: čitati nekome nisu veštačkim putem izmenjena, naročito u
nativitet proricati sudbinu po položaju zvezda zbirkama — kabinetima natura-lija —
u času njegovog roñenja. izložene životinje, biljke, minerali, fosili;
natir mort (fr. nature morte mrtva priroda) um. zemaljski proizvodi, životne namirnice,
slika neživih predmeta (cveća, voća, povrća, sirovine, prirodna tela; prav. prirodne
divljači, mrtvih riba i dr.), sli-kana ne u posledice i osobine jednog već postojećeg
slobodnoj prirodi nego u ateljeu. prava.
NATO skr. od eng. North Atlantic Treaty naturalist (fr. na tura! iste) l. prirodnjak, onaj
Organization Severnoatlantski savez koji se bavi proučavanjem prirode; 2. fil.
(sačinjavaju ga: SAD, Velika Britanija, pristalica naturalizma; 3. onaj koji ispoveda
Francuska, Kanada, Belgija, Danska, prirodnu religiju a ne priznaje otkrovenje; 4.
Island, Italija, Holandija, Norveška, prirodan čovek, čovek koji teži da živi u
Luksemburg, Portugalija, Grčka, Turska i skladu sa prirodom i njenim zahtevima; 5.
Zapadna Nemačka). um. književnih i umetnik koji teži da u
natrij(um) (nlat. natrium) xe x. elemenat, svojim delima prikaže prirodu onakvom
atomska masa 22,997, redni broj 11, znak kakva je, bez ulepšavanje i idealizovanja; 6.
Na, nalazi se poglavito u kuhinjskoj zool. ispunjavač životinja.
(kamenoj) soli, morskoj vodi, slavim naturalistički (lat. naturalis prirodan) u duhu
izvorima, čilskoj šalitri, mnogim silikati-ma i naturalizma; koji je u skladu sa prirodom,
dr.; natrijum sulfat ili natrijum sulfurikum v. koji posmatra sa gledišta prirodnih nauka i
Glauberova so; natrijum--hlorid kuhinjske uzima prirodu za ugled, ili samo nju smatra
so. merodavnom; koji smatra prirodu, prirodne
natron (fr., eng. natron, arap. natrun, lat. činjenice i prirodna zbivanja kao jedinu
nitrum, grč, nitron) hem. natrijumov oksid, osnovu svega.
pored kalija najjača od svih baza. natura naturans (lat. natura naturans) fil.
natura (lat. nasci roditi se, natura) priroda tvorna priroda, stvaralačka priroda, priroda
(osobina, suština, narav, karakter, koja stvara (izraz pod kojim filozof Spinoza
temperament); priroda (kao svet, vasiona, zamišlja prirodu kao ži-
natura naturata 599 nacionalnom

votvorno jedinstvo koje, u svojoj stvara-lačkoj nafora (grč. ana-phero, ana-phoreo uznosim) u
delatnosti, proizvodi iz sebe natura naturata); pravoslavno] crkvi: osvećeni hleb koji
sinonim za boga. predstavlja u pričešću telo Hristovo.
natura naturata (lat. natura naturata) fil. nafta (hald. naphtha, arap. naft) hen. kameno
stvorena priroda, skup svega onoga što ulje, sirovi petrolej (mrka, zejtinjava i lako
sačinjava prirodu. zapaljiva tečnost, jaka mirisa i lakša od
natura non facit saltus (lat. natura pop facit vode).
saltus) fiz. priroda ne pravi skokove (princip naftalin (hald. naphtha) hem. ugljovodonik koji
kontinuiteta, po kome se celo-kupni razvitak nastaje suvom destilacijom organ-skih tela, a
u prirodi vrši organski i postepeno). dobiva se i iz katrana kamenog uglja;
naturizam (lat. natura priroda) 1. shvatanje po upotrebljava se za utamanjivanje moljaca, za
kojem su se primitivni religije sastajale u pravljenje veštačkih boja i smola,
obožavanju pojava i predmeta u prirodi; med. eksplozivnih materija i dr.
metoda lečenja prirodnim lekovima; 2. v. nafteni (grč. naphtha) zasićeni ciklični
nudizam. ugljovodonici; glavni sastojci galicijske i
natus (lat. natus) pr. roñen; im. sin. kavkaske nafte.
nauzeja (lat. nausea, grč. nausie) ned. morska naftiferan (hald. naphtha, lat. ferre nositi)
bolest; muka, povraćanje, bljuvanje; naftonosan, koji sadrži naftu.
gañenje. naftoli (grč. naphtha) hem. organska je-
nauzeoza (lat. nauseosa) pl. med. sredstva koja dinjenja formule Ci0H7OH; nalaze se u
teraju na povraćanje. katranu kamenog uglja, a spravljaju se i od
nauzeozan (lat. nauseosus) gadan, koji izaziva naftalina; služe za proizvodnju veštačkih
gañenje, odvratan; koji tera na povraćanje. organskih bojenih materija.
naumahija (grč. naumachia) bitka na moru, nahija (arap. nahiya, tur. nahiye) okrug, srez;
pomorske bitka. naija.
nauskop (grč. naus brod, laña, skopein nahname (nem. Nachnahme) pouzeće, povuka,
posmatrati) kor. sprava za pronalaženje doplata; per nahnažepreporučeno, sa pou-
udaljenih brodova. zećem, na povuku, na doplatu.
nauskopija (grč.) kor. veština pronalaženja naci~.skraćeni oblik izraza naiionalsoci-jalist.
udaljenih brodova. nacizam skraćeni oblik izraza nacionalso-
naut (pere. nohud) bog. rogačica, slani grah (od cijalizam.
koga se pravi leblebija). nacija (lat. nasci roditi se, natio) narod,
društvena zajednica ljudi koji govore istim
nautika (grč. naus brod, laña, nautike se. jezikom, koji su zajednički proživeli politički
techne veština plovidbe, brodarstvo) 1. i kulturni razvoj i koji su prožeti svešću o
pomortvo, skup svih teorijskih i praktičnih uzajamnoj pripadnosti i celovitosti u odnosu
znanja koja su potrebna mornaru da bi prema drugim kapijama.
bezbedno mogao prevesti, najkraćim putem, nacional (nlat. nationale) spisak svih ljudi koji se
brod preko mora; navigacija; 2. pomorska nalaze u sastavu neke vojne jedinice (sa
škola ili: akademija). podacima, za svakog ponaosob: ime, prezime,
nautil (fr. nautile) kor. pojas za održavanje na mesto roñenja, godine, veroispo-vest itd.);
vodi, pojas za spasavanje. obrazac (formular) sa ličnim podacima koji
nautilit (grč. nautilos, lithos kamen) geol. ispunjavaju studenti pri upisu na univerzitet;
okamenjeni nautilus. lični podaci o jednom čoveku uopšte;
nautilus (lat. nautilus, grč. nautilos) zool. lañica, narodno obeležje, značka, kokarda.
morska životinja iz porodice nacionalan (nlat. nationalis) narodni, narodski,
četvoroškržnjaka. koji pripada nekom narodu, koji se tiče
nautičar (grč. nautikos) moreplovac, pomo-rac, jednog naroda, koji je svojstven jednom
poznavalac pomorstva; nastavnik veštine narodu, otačestven, zavičajan; nacionalni
moreplovstva. karakter skup svih onih osobina kojima se
jedan narod naročito izdvaja od drugih
nautički (grč. nautikos) pomorski, plovid-beni, naroda; nacionalna ekonomija narodna
koji je u vezi sa moreplovstvom; nautički privreda, nauka kojoj je cilj si-stematsko
instrumenti sprave koje su potrebne proučavanje pojava i zakona privrednog
moreplovcu (kompas, kvadrant, sek-stant i života naroda.
dr.). nacionalizam (fr. nationalisme) narodnjaš-tvo,
nautomanija (grč. naus brod, laña, mania rodoljublje; društveno, političko i kulturno
pomama, ludilo) med. strah od vode. delovanje sa nacionalnog stanovišta koje se
nautofobija (grč. nautes mornar, phobos strah) ispoljava u različitim oblicima: 1. kao
med. bolestan strah od vožnje brodom. društveno-politički i kulturni pokret
naufragij(um) (lat. naufragium) brodolom; fig. grañanske klase u cilju buñenja nacionalne
stradanje, propast. svesti, osloboñenja,
nacionalizacija 600

ujedinjenja i stvaranja nacionalne države; 2. hitlerovci su uzeli Ničeovu misao: „Slabi i


kao ideološki i politički izraz zatvaranja, netvorni neka uginu, a prvi znak naše
samodovoljnosti i kulta sopstvene nacije milosti prema njima biće da im pomognemo
kojeg karakteriše šovini-stički odnos (v. da što pre doñu do propasti". Izazvavši drugi
šovinizam) i potcenjivanje prava i vrednosti svetski rat i pregaziv-ši, u munjevitom
drugih nacija i nacionalnosti, narodni naletu, gotovo celu Zapadnu Evropu,
egoizam. Jugoslaviju, Grčku i veliki deo SSSR,
nacionalizacija (fr. nationalisation) primanje u Hitlerovi Nemci su primenji-vali Ničeovu
državljanstvo, priroñenje, pretapanje; misao nemilosrdnim masov-nim ubijanjem i
podržavljivanje, podržavljenje, pljačkanjem podjarmljenih naroda,
proglašavanje čega narodnom, tj. društvenom, ostvarujući tako svoj zloglasni „životni
državnom svojinom. prostor" (Lebensraum). Ovaj pakleni nasrtaj
nacionalizirati (fr. nationaliser) primiti (ili: na čovečanstvo izazvao je opravdan revolt
primati) državljanstvo, prirediti, priroñavati, celog naprednog i demo-kratskog sveta i
pretogdati pripadnika jednog u člana udružio ga protiv Nemačke i njenih
drugog naroda tako da se smatra sa ovim saveznika, Italije i Japa-na, tzv. „Osovine
jedno; podržaviti, po-državljivati, proglasiti Berlin—Rim—Tokio". Rezultat ovoga
nešto svojinom naroda. revolta bio je potpun vojni, moralni i
nacionalizovati (fr. nationaliser) v. politički poraz osovin-skih sila, čiji je
nacionalizirati. logičan epilog bio Meñunarodni vojni sud u
nacionalist (fr. nationaliste) narodnjak, ro- Nirnbergu, koji je glavne voñe
doljub, patriota; pl. narodnjaci, rodoljubi, nacionalsocijalizma osu-dio kao ratne
pristalice političkih struja i stranaka koje zločince, na smrt; nacizam, hitlerizam; up.
poglavito vode računa o interesima svoje fašizam.
zemlje i svoga naroda; v. šovinist. nadžak (pere. načah, tur. nacak) čekić; mala
nacionalitet (fr. nationalite) narodnost, narodna ubojna sekira.
osobenost, pripadnost jednom narodu; princip nadžak-baba (tur.) svaćalica, prznica.
nacionaliteta načelo savremenog političkog neartroza (grč. neos nov, arthron zglob) med.
shvatanja po kome svaki narod ima pravo da stvaranje novog zgloba, ali ne na pravom
se samostalno opredeljuje i da, nezavisno mestu.
od drugih država, sam rešava svoja životna ne bis in idem (lat. ne bis in idem) prav.
pitanja. načelo u kaznenom pravu po kome se jedno
nacionalsocijalizam Hitlerov fašistički poredak lice ne može osuñivati dvaput za isto
u Nemačkoj (1933—1945) i njegova krivično delo.
ideologija. Nacionalsocijali-stička partija nebula (lat. nebula magla; oblak) nabula
osnovana 1918, naglo uzela maha u godinama kornee (nlat. nebula corneae) med. mrlja u
velike krize (1929 — 1933), koja je najjače rožnjači (oka), nefelijum; astr. mamina, neko
pogodila Nemačku. U oštrom klasnom nebesko telo gledano golim okom ili
sukobu, koji se razgarao, uspela je, poduprta durbinom nalik na oblak.
krupnim kapitalom, da privuče u svoje nebulist (lat. nebula) um. slikar oblaka.
redove velike mase upropašćene sitne nebulistički (lat.) maglovit, oblačan; mutan,
buržoazije a delom i proletarijat, služeći se nejasan; crtati nebulistički crtati tako da se
demagoškim parolama „socijalizma", likovi i crte veoma nejasno naziru.
„kontrole kapitala", „nacionalizma". Pobedila nebuloza (lat. nebula) maglina u vasioni u kojoj
i zbog oportunizma socijal-demokratije i sek- se nalazi bezbroj zvezda; maglovi-tost,
taštva nemačke komunističke partije, koje zamagljeno«1, nejasnoća.
nisu umele da iskoriste krizu kapitalizma u nebulozan (lat. nebulosus) maglovit, oblačan,
interesu radničke klase. Teror, gušenje svega mutan; fig. maglovit, nejasan, nerazumljiv.
demokratskom i najagresiv-niji imperijalizam nebulozitet (nlat. nebulositas) oblačnost,
odlike su njene politike na vlasti. Pobedom natuštenost; fig. natmurenost; maglovi-tost,
nacional-socija-lizma (1933) finansijski nejasnost, nerazumljivost.
kapital je rešio krizu u svoju korist, ali u nebuloznost (nlat. nebulositas) v. nebulozitet.
obliku razvijanja najterorističkije i najzver- nevra- (grč. neuron živac) v. pod neura-.
skije forme državnog kapitalizma. Pro- vevro- (grč. neuron živac) v. pod neuro-.
povedajući svoju pseudonaučnu, u stvari nevus (lat. naevus) med. mladež, madež:.
mizantropsku, teoriju o čistoti germanske negando (lat. negando) odričući, odricanjem,
rase i golemaški nacionalizam, ovaj sistem je putem odricanja.
uspeo da zavede i opije znatan deo negativ (lat. negativus) u fotografiji: negativna
nemačkog naroda i ideološki ga pripremi za slika, fotografske ploča na kojoj mesta gde
osvajački rat. Za filozofsku podlogu svoje je svetlost jače dejstvovala jače pocrne, mesta
imperijalističke politike gde je slabije dejstvovala pocrne slabije, a
mesta na koja nije nika-
601 nekrograf

ko dejstvovala ostanu sasvim providna negosijabilan (fr. negociable) koji se može


(negativ se, u dal>em radu, mora fiksirati, tj. prodati, koji se može preneti na drugog (npr.
učiniti da svetlost na njega više ne dejstvuje). menice, hartije od vrednosti i dr.).
negativa (fr. negative) gram. odrečna rečenica; negosjater (fr. negociateur) posrednik, pre-
odricanje, odrečan stav, odrečno mišljenje; govarač (naročito u političkim stvarima).
odrečan odgovor, odrečna izjava i negocijanizam (nlat. negotianismus) trgovački
DR- duh.
negativan (lat. negativus) odrečan; log. negativan iegocijant (lat. negotians) trgovac, onaj koji
sud odrečan sud (supr. afirmativan sud); trguje naveliko.
negativan odgovor odrečan, nepovoljan negocijator (lat. negotiator) trgovac naveliko;
odgovor (supr. pozitivan odgovor); negativna naročito: trgovac novcem, bankar.
veličina veličina sa znakom minus ( —); negocijacija (lat. negotiatio) trgovački posao,
negativan zžigznak minus ( —); negativni trgovina, trgovanje; pregovaranje, ugo-
brojevi mat. brojevi ispod 0, sa znakom varanje, posredovanje (naročito u političkim
minus(—); v. elektricitet negativan; supr. stvarima); prodaja menice kojoj još nije
pozitivan. dospeo rok plaćanja, prodaja nedospe-le
negativizam (lat. negativus) psih. strast za menice, prenošenje menice na drugog.
odricanjem, bolesna sklonost izvesnih duševno negresa (fr. negresse) crnkinja.
poremećenih lica da svemu proti-vreče i da negreti (šp. negretti) pl. vrsta španskih ovaca
uživaju kad rade suprotno onome što treba. sa gustom i jakom vunom (nazvana po nekom
negativitet (nlat. negativitas) odrečnost, grofu Negreti, koji je, kažu, držao takve
protivan stav ili odnos. ovce).
negativo (šp. negativo) za vreme španske negrilo (šp. negrillo, lat. niger crn) vrsta crnog
inkvizicije; „jeretik"koji nije hteo pred holandskog burmuta.
inkvizitorskim sudom da prizna ništa od nsgrit (šp.) pripadnik crne rase, crnac.
onoga za šta je optuživan (ovakve jeretike negroid (lat. niger, šp. negro, fr. negre, grč.
inkvizicija je, posle temeljnog mučenja, efdos) pripadnik negroidnih naroda; čovek
spaljivala na lomači kao nepo-pravljive koji ima crnačka rasna obeležja.
grešnike). negroidan (pot. negro crnac, grč. eidos oblik,
negatorijska tužba (lat. actio negatoria, vid) sličan crncu, kao crnac, poput crnca.
negativa) prav. tužba kojoj je cilj obe- negrofil (šp., ital. negro crnac, grč. philos
snaženje polaganja prava ili zahteva drugog prijatelj, koji voli) prijatelj crnaca, onaj
nekog lica na stvarno pravo onoga koji podiže koji želi osloboñenje crnaca od robovanja
tužbu. belcima.
negatron fiz. negativni elektron, elementarna negus (etiop. negus) „krunisani", titula
čestica negativnog elektriciteta. abisinskog cara.
negatur (lat. negatur) odriče se, poriče se, tvrdi negusa nagast (etiop.) ,,kralj kraljeva", zva-
se da nešto nije; odbija se, ne prima se. nična titula abisinskog cara, potiče još iz IV
nsgacija (lat. negatio) odricanje; gram. odrečna veka, iz vremena kada su Abisinci primili
reč; supr. afirmacija; fih. Hegel: ,, . . . da se hrišćanstvo.
protivrečno ne razrešava u nulu, u apstraktno než (fr. neige sneg) vunena tkanina poprskane
ništa, nego u negaciju svog odreñenog belim tačkicama, tako da izgleda kao posuta
sadržaja". Zakon negacije negacije kao jedan snegom.
od triju zakona dijalekti-ke: jedinstvo nezologija (grč. nesos ostrvo, otok, logia)
protivrečnosti i jedinstvo suprotnosti. „Istina nauka o ostrvima (deo fizičke geografije).
bića kao i ničega jeste otuda jedinstvo oboga; neimar (arap. mi'mar, tur. mimar) graditelj,
ovo jedinstvo je nastajanje" (Hegel). grañevinski inženjer, arhitekt.
neger (šp., ital. negro, fr. negre, lat. niger) nekacija (lat. pesage ubiti, necatio) ubijanje,
pripadnik crne rase, crnac. usmrćivanje.
negirati (lat. negare) odricati, odreći; poricati, nekiomantija (grč. nekys leš, manteia
govoriti ili tvrditi da nešto nije bilo ili da ne proricanje) v. nekromantija.
postoji. nek-plus-ultra (lat. nec plus ultra) v. non--
negligentan (lat. negligens) nemaran, neha-tan, plus-ultra.
aljkav, lakouman. nekro- (grč. nekros mrtav; leš) predmetak u
negligencija (lat. negligentia) nemarnost, složenicama sa značenjem: mrtav; lepši,
aljkavost, nehatnost, zanemarivanje. lešinski.
neglidjente (ital. negligente) muz. nemarno, nekrobioza (grč. nekros, bios život) med.
nehatno, bez velike pažnje. postepeno kvarenje, izumiranje živih delova
negliže (fr. neglige) domaća haljina (noćna ili organskih tela, a da pri tom ti delovi ne
jutarnja); u negližeu u domaćoj haljini, prelaze u truljenje.
neobučen propisno, nedoteran. nekrograf (grč. nekros, grapho pišem) pisac
istorije umrlih (ili: mrtvih).
nekrografija 602

nekrografija (grč. nekros, graphia pisanje) neksum (od lat. nectere vezati) sklapanje
pisanje istorije mrtvih, istorija mrtvih. zajma (u starom rimskom pravu); eks neksu
nekrodermitis (grč. nekros, ñerma koža) ned. (lat. eh nexu) van obaveze. neksus (lat. nexus)
zapaljenje kože spojeno sa truljenjem, kož-no sveza, veza; pravni odnos, pravna obaveza;
izumiranje. neksus kauzalis (lat. pe-xus causalis) uzročna
nekroza (grč. nekrosis izumrlost) med. veza, uzročna po-vezanost.
izumiranje delova tkiva kod živih bića usled nsktar (grč. nektar) mit. božansko piće, vino koje
nedovoljne ishrane krvlju, dejstva raznih su, po verovanju starih Grka, pili olimpski
klica, opekotina, otrova i sl. bogovi; fig. odlično piće, osvežavajuće piće;
nekrokaustija (grč. nekros, Kaio spaljujem) čuveno grčko vino sa ostrva Skio od suvarka
spaljivanje mrtvih. (polusuvog grožña) bog. mednik, mednica (u
nekrolatrija (grč. pekgoz, latreia obožavanje, cveću). nektarijum (grč. nektar, nlat. nectarium)
poštovanje) poštovanje mrtvih. bog.
nekrolog (grč. pekgoz, logos reč, govor) članak mednik, mednica (u cveću). nektarski (grč.
napisan povodom smrti nekoga tek umrlog nektareos) sladak i osvežavajući kao nektar,
pokojnika (sa podacima o njegovom životu, božanski. nekton (grč. nektos koji pliva) u
radu i zaslugama); spisak umrlih, čitulja; okeanogra-fiji: živi svet koji samostalno
zbirka životopisa umrlih. pliva vodama; up. plankton, bentos. nelikvidan
nekrologija (grč. nekros, logia) životopis (lat. liquidus) koji ima aktivu veću od pasive,
pokojnika, zbirka životopisa pokojnika. ali ne raspolaže potreb-nom gotovinom da bi
nekromanija (grč. nekros, mania pomama, odgovorio svojim novčanim obavezama; supr.
strast) v. nekrofilija. likvidan. nel tempo (ital. nel tempo) muz. u
nekromant (grč. nekromantes) onaj koji priziva tempu, u
duhove da bi od njih doznao ono što je bilo i taktu. nematelmintes (grč. nema konac, nlat.
što će biti, volšebnik, prizivač duhova umrlih. nema-
nekromantija (grč. nekromantia) prizivanje thelminthes) pl. zool. v. nematoidi. nematoidi
duhova umrlih da bi se od njih doznalo ono (grč. nema konac, nit, eidos vid,
što je bilo ili što će biti, volšeb-ništvo. oblik) pl. zool. oble gliste. Nemeza (grč. Nemesis)
nekropola (grč. nekros, polis grad) v. nekro- mit. v. Nemezis. Nemezis (grč. Nemesis, peto
polis. dodelim, dosu-dim, dosuñujem) mit. božanstvo
nekropolis (grč.) grad mrtvih, podzemna u kome je oličena božanska pravičnost, koja
grobnica, groblje; mesto gde su stari, naročito na-grañuje dobro a kažnjava zlo, naročito
Grci i Egipćani, sahranjivali mrtve. nepravde i nasilja učinjena iz obesti. nemejade
nekropompa (grč. nekros, pompe svečana (grč. ta Nemeia) pl. v. nemejske igre. Nemejske
povorka) pratnja mrtvaca, sprovod. igre viteške utakmice starih Grka koje su se,
nekropsija (grč. nekros, opsis vid, viñenje, u čast Zevsa, održavale u Nemeji svake treće
gledanje) v. nekroskopija. godine. nemejski lav mit. ogromni lav koji je
nekrosilija (grč. nekros, sylao pljačkam) pusto-šio okolinu argolidskog sela Nemeje sve
pljačkanje mrtvaca. dok Herkul nije uspeo da ga ubije. nemet
nekroskopija (grč. nekros, skopein posmatrati, (mañ.) plemić, vlastelin. nemo (lat. peto,
gledati) pregled mrtvaca (ili: leša); gen. neminis) niko; nemo judeks, nemo testis
nekropsija. idoneus in proprija kauza (lat. nerno judex,
nekrotizija (grč. nekros, thysis) ned. obami- peto testis idoneus in propria causa) prav.
ranje, npr. nekog mesta u telu usled delo- niko ne može u sopstvenoj stvari, tj. gde je
vanja bacila. lično zainteresovan, biti ni pravi sudija ni
nekrotičan (grč. nekros) ned. koji je u svedok. nemolit (grč. nemos pašnjak, gaj, lug,
zapaljenju, izumro (naročito o kostima i lithos
hrskavicama). kamen) min. v. dendrit.
nemoralije (lat. nemoralia) pl. šumske, du-
nekrotomija (grč. nekros, tome sečenje, bravske svečanosti kod starih Grka i
rezanje) prav. otvaranje leša da bi se mogao Rimljana. nemorozan (lat. nemorosus)
utvrditi uzrok smrti; ned. odstranjivanje šumovit, bogat
izumrle kosti operativnim putem. šumom; sa gustim drvećem. nemoroze (lat.
nekrofag (grč. nekros, phagein žderati) 30ol. nemorosae) pl. bot. šumske
strvožder. biljke, biljke koje rastu po šumama. venija
nekrofilija (grč. nekros, philein voleti, philia (lat. nenia) naricaljka, žalopojka, tužbalica
sklonost, naklonost) sklonost vršenju (koju su, kod starih Rimljana, na pogrebima
nemoralnih, naročito seksualnih postupaka sa pevale naročite žene slaveći pokojnika);
umrlim, obljuba mrtvaca, mrtvoskrnavljenje; uspavanka. veo- (grč. neos) predmetak u
nekromanija. složenicama sa značenjem: nov, novo.
nekrofobija (grč. nekros, phobos strah) strah
od mrtvaca, strah od leša.
neovitalizam 603 neoplatovizam

neovitalizam (grč. neos, lat. vitalis život-ni) fil. dvoboj, kišobran, kolodvor, olovka, pali-
moderni oblik vitalizma, spajanje mehaničkog drvce, znatiželjan itd.
pogleda na svet sa vitali-zmom. neologija (grč. neos, logia izgovaranje, govor)
veogen (grč. neos, gen- koren od gignesthai upotreba starih reči u novom značenju,
postati, nastati) kol. mlañi odeljak terci-jarnog pravljenje novih reči, novotvorina, kovanica.
perioda u razvitku Zemljine kore; deli se na veologistički (grč. neos, logos reč, govor) pr.
dva pododeljka: pliocen i miocen. sklon uvoñenju novotarija i novotvorina,
veograf (grč. neos, grapho pišem) pisac koji naročito u jeziku i stvarima vere; novo-
se ne drži propisanog pravopisa, novotar u stvoren, novoskovan.
pisanju. neomaltuzijanizam Soc. v. pod maltuzijani-zam.
neografizam (grč.) strast za uvoñenjem novo- neomicin (grč. neon novo, mykes gljiva) hen.
tarija u pisanju, naročito u pravopisu. antibiotik izolovan 1949. iz gljivice
geografije (grč. neos, graphia pisanje) nov Streptomyces fradiae; deluje protiv bacila
način pisanja, odstupanje od propisanog tuberkuloze i crvenih bakterija.
pravopisa. neomutacija (grč. neos, lat. mutatio promena)
neogrek (grč. neos, fr. neo-grec) stil koji je biol. nasledna promena kod živih bića usled
težio da razvije klasicizamdo bogatijih pojave nekog novog naslednog či-nioca.
grčkih umetničkih oblika; naročito cvetao za veov (grč. neon novo) hen. elemenat, spada u
Napoleone Š. plemenite gasove zato što se ne spaja sa
veodarvivizam evolucionistička teorija drugim elementima, ima ga u vazduhu,
nemačkog biologa A. Vajsmana (Weismann atomska masa 20,183 redni broj 10, znak
August, 1834—1914) u kojoj je Darvinov Ne.
princip prirodnog odabiranja proširen i na neonacizam (grč. neos, nacizamoc nacional-
procese u samom organizmu. socijalizam) naziv za krajnje reakcionar-na
neodim (grč. neos nov, didymos dvojni, strujanja u Zapadno] Nemačkoj koja teže
dvostruk) hem. elemenat iz grupe retkih vaskrsavanju nacionalsocijalistič-kog, tj.
zemalja; atomska masa 144,27; hem. znak nacionalfašističkog pokreta.
Nd; mineral žućkastobele boje. veonomisti (grč. neos, nomos zakon) pl.
veozoik (grč. neos, zoon životinja) kol. v. pristalice nekog novog zakona.
kenozojski period. ieopagavizam (grč. neos, lat. paganus seljak)
neoimvresvonizam (grč. neos, lat. impressio novo neznaboštvo, pokušaj da se stara
utisak) slik. v. poeitilizam. ' neznabožačke verovanja obnove i da zamene
neokantijanizam filozofski pravac koji se, hrišćansku religiju; up. paganizam.
sredinom prošlog veka, javio u Nemačkoj, neopedagog (grč. neos, paidagogos) onaj koji
kao reakcija na spekulativni ideali-zam se, kao vaspitač, služi novim vaspitnim
Fihteov, Šelingov i Hegelov, i koji je istakao metodama.
kao polaznu tačku vraćanje Kantu p neopitagorejizam fil. obnova i, pod uticajem
njegovoj kritičkoj filozofiji. istočnjačke religije, modifikacija pita-
neoklasicizam (grč. neos, lat. classis) gorejizma, spojenog sa elementima raznih
književni pravac na Zapadu, od 1905. god., grčkih filozofema, koja predstavlja teo-
koji, oslanjajući se na klasičnu književnost, zofsku spekulaciju.
naročitu važnost polaže na što veće neoplazma (grč. nćos, plasma tvorevina) med.
savršenstvo oblika. normalno ili bolesno nagomilavanje novih
neolitik (grč. neos, lithos kamen) kol. mlañe tkiva u telu, novo tkivo, novoraslica,
kameno doba, doba glačanog kamena (trajalo izraslica, izraštaj.
u Evropi od 10000—3000. god. pre n.e.),
kada su ljudi upotrebljavali kamen za neoplastija (grč. neos, plassein uobličiti,
svoje potrebe (oružje, oruñe, zidanje i dr.), obrazovati) ied. obnova povreñenih ili
podizali gradove, naselja i bavili se već izgubljenih delova tela prirodnim putem,
zemljoradnjom i stočarstvom. novorastenje.
nvolitski (grč. neos, lithos kamen) kol. koji neoplasticizam (grč. neos nov, plasso uobli-
pripada novijem, mlañem kamenom dobu; čavam, obrazujem) slik. jedan od pravaca
neolitik. apstraktnog slikarstva u kojem preovla-ñuju
neolog (grč. neos, logos reč, govor) onaj koji geometrijski elementi.
unosi novotarije u neko starije učenje; neoplatonizam fil. stapanje Platonovih,
naročito: onaj koji uvodi nove reči i Aristotelovih, stojičkih i dr. učenja sa
konstrukcije u jezik. istočnjačkim religiozno-spekulativnim
neolognzam (grč. neos, logos reč, govor) novina elementima, u jedan jedinstven pogled na
u nekom starom učenju ili religiji, svet, uz jaku primesu mističkih i teozof-skih
novotvorina; strast za uvoñenjem novotvo- crta; posle propasti antičke kulture,
rina; gram. nova reč napravljena po ugledu na neoplatonizam je imao jakog uticaja na
strane jezike, kovanica, stara reč s novim izgradnju hrišćanske filozofije.
značenjem, npr. brzojav, vodovod,
neopren 604 nerandža

neopren sintetički kaučuk dobiven polime- žoaskih krugova, poglavito u Italiji i


rizacijom hlorbutadijena. Nemačkoj, koji teži oživljavanju bivše
neopurizam (grč. neos nov, lat. purus čist) liitv. fašističke vladavine.
jezičko čistunstvo koje se oseća kod nekih neofilolog (grč. neos, philos, logos) poznavalac i
savremenih jezičkih stručnjaka. istraživač novijih jezika i književnosti,
neorama (grč. neos, orama pogled, prizor) naročito slovenskih, roman-skih i
kombinacija panorame i diorame, aparat germanskih.
koji prikazuje sliku unutrašnjosti neke neofobija (grč. neos, phobos strah) strah (ili:
grañevine, hrama i sl. zaziranje) od uvoñenja novotarija.
neorganska hemija v. anorganska hemija (pod neohegelijanizam fil. pravac u modernoj filozofiji
anorganski). koji, oslanjajući se na nemačkog filozofa
neorealizam (grč. neos nov, lat. realis Hegela, razvija dalje njegove misli.
stvaran) 1. umetnički pravac, nastao najpre u neohumanizam prosvetiteljski pokret 18. veka
italijanskoj umetnosti posle drugog svetskog u Nemačkoj kojem je ideal bio ostvarenje
rata, čiji su predstavnici, suprotno harmoničnog čoveka po uzoru na stare
subjektivnim ekspresionistima, težili za Grke.
realnim prikazivanjem sveta; 2. fil. jedan od nepentes (grč. nepenthes) med. sredstvo za
pravaca u savremeno] idea-lističkoj filozofiji, ublažavanje bolova; sredstvo za osveža-
čiji predstavnici smatraju da su osećaji (oseti) vanje i razvedravanje, razbibriga; bog.
osnovni, odnosno jedini elementi sveta. vrsta bubojedih biljaka iz tropske Azije i
neoromantizam v. neoromantika. Australije, čiji su listovi u vidu kan-tica.
neoromantika (grč. neos, fr. romantique) neper fiz. jedinica za merenje akustičnih i
pravac u novijoj književnosti koji se javio električnih vibracija; skr. N (naziv po
oko 1890. kao suprotnost naturali-zmuk škotskom matematičaru Džonu Neperu,
pozitivizmu. 1550—1617); up. bel.
neosalvarzan med. spoj salvarzana sa for- Neperov broj v. pod E. e.
maldehidnatrijumsulfoksilatom, služi kao nepotizam (lat. nepos, nepotis nećak) povla-
lek protiv sifilisa i drugih spiro-hetnih šćivanje roñaka u davanju položaja i
oboljenja. zvanja na račun drugih zaslužnijih ljudi koji
neoslavizam noviji pravac panslavizma, kome je bi, s obzirom na svoje zasluge i sposobnosti,
cilj da sve Slovene ujedini, ostavlja- trebalo da imaju prvenstvo; uvlačenje roñaka
jući^svakom slovenskom plemenu i narodu na unosne i uticajne položaje; prvobitno:
što puniju samostalnost; ova ideja uzela je uticaj papinih roñaka na državne poslove.
naročito maha posle 1908, kada je Austro- Neptun (lat. Neptunus) l. kit. bog mora kod
Ugarska nasilno i iznenadno anektirala starih Rimljana (kod Grka Posejdon); 2.
Bosnu i Hercegovinu. astr. planeta u našem sunčanom sistemu iza
neosocijalizam (grč. neos, lat. socius drug) Urana.
pokušaj nekih francuskih socijaliste
(Renodela i Markea) da stvore oportuni- neptunizam kol. shvatanje nekih teologa, tzv.
stičku struju u socijalističkom pokretu, neptunista, iio kome je Zemljina kora, u
stvaranjem nekog državnog socijalizma svom sadašnjem obliku, postala uticajem
(kombinacija sa fašizmom). vode (supr. vulkanizam, po kojem je vatra
neospinozizam filozofski pravdi kojima služi jedini uzrok sadašnjeg oblika Zemljine kore,
kao polazna tačka Spinozina filozofija, i plutonizam, shvatanje po kojem je
naročito njegov monistički pogled na svet. unutrašnja toplota Zemlje uticala na
stvaranje oblika njene kore).
neosholastika (grč. neos nov, schole škola)
pokret, nastao sredinom XIX v., u okviru neptunij(um) (lat. Neptunus) hem. radioakti-van
katolicizma, za oživljavanje srednjovekovne element (transuran), redni broj 93, znak Np;
sholastike; pokret se često naziva i u prirodi ne postoji, nego dobiven veštačkim
neotomizam, zbog naslanjanja na učenje putem 1943—44, kada je prirodni uran bio
sholastičara Tome Akvinskog. bombardovan neutroni-ma; raspadajući se
neotenija (grč. neos nov, tenem produžiti) biol. radioaktivno, on se pretvara u drugi
sposobnost živih bića da se raz-množavaju i transuranski hem. element plutonijum.
pre nego što se razviju. neptunisti geol. pristalice neptunizma.
neoterizam (grč. neoterizo novotarim, uvo-dim Nentunov .. . (lat. Neptunius) Neptunov pojas
novine) težnja za novim, ljubav prema med. mokar oblog oko tela, preko kojeg se
novotarstvu; upotreba novih reči i stavlja vunena tkanine; Neptunova pošta
konstrukcija. davanje vesti u staklenim bocama koje se, u
neoteričan (grč. neoterikos mladalački) no- slučaju opasnih nepogoda na moru, puštaju u
vovrstan, koji je po novom uskusu, koji teži more.
za novim. nerandža (pere.) v. narandža.
neofašizam (grč. neos nov, lat. fascus svežanj,
snop) pokret reakcionarnih bur-
nerv 605 neto-registar-tona

nerv (lat. nervus, grč. neuron) znat. živac; nervni neseser (lat. necessarius, fr. necessaire) ono što
sistem živčani pribor; fig. snaga, moć, jačina; je nužno, potrebno; naročito: putnička kutija ili
živac, duša, glavni pokretač nečega, npr. torba sa onim što je čoveku najpotrebnije
nerv društva =duša, stub društva; nervus (pribor za toaletu); alatsko sanduče, torba sa
probandi (lat. nervus probandi) log. glavni alatom; najpotrebniji lekarski instrumenti.
osnov dokazivanje. iestijatrija (grč. nesteia pošćenje, iatreia
nervatura (nlat. nervatura) bog. v. nervacija. lečenje) med. lečenje gladovanjem. Nestor (grč.
nervacija (nlat. nervatio) bog. rebra, žilice na Nestor) mig. sin Nelejev, kralj u Pilu, čuven sa
listu, lisna rebra. svoje mudrosti i velikog iskustva; u dubokoj
nerviva (nlat. nervina) pl. med. sredstva za starosti učestvovao u Trojanskom ratu i svima
pojačanje i umirenje živaca. služio kao odličan savetodavac; otuda: mudar,
vervirati (lat. nervus živac) razdražiti, iskusan i častan starac, najstariji i najiskusniji
razdraživati, uzrujati, uzrujavati. meñu sebi ravnima.
nervna supstancija fiziol. tvar (materija) od koje nestorijanizam teol. učenje carigradskog
se sastoje živci. patrijarha Nestorija, koje je hrišćanska crkva
nervni sistem fiziol. v. nerv. proglasila i osudila kao jeretič-ko; v.
vervoza (lat. nervus živac) ned. bolest živaca, nestorijanci.
slabost živaca; razdražljivost, uzbu-dljivost. nestorijanci pristalice carigradskog patrijarha
nervozan (lat. nervosus) koji se tiče živaca,
živčani; danas obično u značenju: živčano Nestorija koji je 431. god., zbog svog učenja o
oboleo, razdražl>iv, lako uzbudl>iv, oslabelih dvema odvojenim prirodama Isusa Hrista,
živaca. božanskoj i čovečanskoj, kao jeretik svrgnut
nervozitet (nlat. nervositas) v. nervoza. sa svog položaja i proteran. nestoterapija (grč.
nervus probandi (lat. nervus probandi) log. v. nesteia pošćelje, thera-
pod nerv. peia lečenje) med. v. nestijatrija. nescijencija
nervus rerum (lat. nervus rerum živac (nlat. nescientia) neznanje. nescio (lat. nescio)
stvari) glavna stvar, ono što je stvarni, bitni ne znam. nescire (lat. nescire) ne znati; a
osnov nečega. nescire ad non ese (lat. a nescire ad pop
Nerej (grč. Nereus) mit. sin Okeanov i Gejin, muž esse) log. nepravilno zaključivanje „iz
Daridin, bog mora i otac pedeset kćeri neznanja o nepostojanju", tj. misliti da se
(nerejida) koji stanuje s njima u dubinama nešto zna a u stvari to ne znati, pa na osnovu
mora. takvog neznanja zaključivati da to nešto ne
nerejide (grč. Nereides) pl. 1. mit. kćeri postoji.
Nerejeve, morske nimfe (meñu kojima su net (nem. nett, fr. net, ital. netto) l. lep,
najpoznatije: Tetida, Kalipso i Amfi-trita). zgodan, pristao, doteran.
nerejide (grč. nereides) 2. zool. morske životinje net (eng. net) 2. mreža, naročito mreža kod
iz porodice glista čekinjara. tenisa koja stoji izmeñu igrača protivnika.
ne recipijatur (lat. ne recipiatur) prav. ne prima ietivz (eng. natives) pl. oni koji su se rodili u
se, odbija se. Americi, roñeni Amerikanci; članovi
nero antiko (ital. nero antico) crni egipatski političke stranke u Sjedinjenim Američkim
mramor. Državama koja se organizovala u cilju
neroli (ital., fr. neroli) eterično ul>e od odbrane prava prvenstva roñenih
pomorandžinog cveta, veoma jakog i prijat- Amerikanaca u odnosu prema strancima i
nog mirisa. doseljenicima, i koja traži da se rok za
Neron (lat. Nero) zloglasni rimski car (54— naturalizovanje produži od 7 godina na 21
68. god. n. e.) čuven sa svoje svireposti i godinu.
strahovitog gonjenja hrišćana koje je
optuživao da su zapalili Rim (64. god.), ubica nego (ital. netto) trg. izraz, u običaju od
svoje matere, žene i mnogih drugih uglednih početka HUD veka, koji označava čistu
Rimljana; otuda: svaki svirep i krvoločan težinu (neto-težina) neke robe, tj. kad se odbije
gospodar i vladalac. od ukupne bruto-težine ono u čemu roba stoji
neronski (lat. Neroneus) svirep i okrutan kao (džak, bure, sanduk i dr.), ili čist prihod
Neron. (neto-prihod) od nekog posla, tj. kad se
ners (eng. nurse) dojkinja, dadilja, vaspita-čica, odbije iznos svih rashoda itd.
čuvarica. neto-investicije (ital. netto čisto lat. investitio)
nerterologija (grč. nerteros, enepteros donji, ekon. celokupne društvena ula-ganja iz
logia) nauka o telima koja se nalaze pod narodnog dohotke.
zemljom. neto-regastar-tona (eng.) mera za zapreminu i
nerteromorfija (grč. nerteros donji, morphe nosivost broda (korisni prostor); skr. nrt.
oblik) stvaranje podzemnih tela i oblika.
nerc (nem. Nertz, Nortz) zool. vrsta male
vidre severnih zemalja; krzno te životinje.
neto tara 606 neurospazme

nego tara (ital. netto tara) trg. odbitak stvarne, a nefograf (grč. nephos oblak, grapho pišem)
ne približno težine onoga u čemu roba stoji, naročita vrsta fotografskog aparata za
npr. džaka, bureta, sanduka i dr. neuma (grč. snimanje oblaka.
neuma mig, znak) znaci za be-leženje nota u neurografija (grč. neuron, graphia opis)
srednjem veku; nisu odreñi-vale apsolutnu opisivanje živaca.
visinu tonova, nego melo-dijsko kretanje; u neurodinija (grč. neuron, odyne bol) med.
pravoslavnoj i katoličkoj crkvenoj muzici bolest živaca, neuralgija.
zadržale su se dugo posle uvoñenja notnog neuroza (grč. neuron) med. nervoza.
sistema. neur- (grč. neuron živac) predmetak u neurolema (grč. neuron, eilyma omot, obvoj)
slo-ženicama sa značenjem: živac, koji se anat. v. neurilima.
tiče živaca, živčani. neuroleptici (grč. neuron živac, lepsis
neuralgija (grč. neuron, algos bol) ned. bolest hvatanje) med. sredstva za umirivanje živaca.
živaca koja se, u nastupima, pojavljuje u neurolog (grč. neuron, logos reč, odnos)
odreñenom delu tela, a nije izazvana nekim naučnik, biolog koji se bavi proučavanjem
vidljivim anatomskim promenama; pr. živaca; lekar stručnjak za živčane bolesti.
neuralgičan. neurastenija (grč. neuron, neurologija (grč. neuron, logia) nauka koja
astheneia slabost) proučava živce.
med. slabost živaca. neurom (grč. neuron) med. živčani izraštaj,
neurastenik (grč. neuron, asthenikos slabu- živčanik.
njav) med. onaj koji pati od slabosti živaca. neuroma (grč. neuron) med. v. neuron.
neurastenični (grč. neuron, astheneia slabost) neuromalacija (grč. neuron, malakia mekoća)
med. koji pati od slabosti živaca, živčano med. omekšanja živaca.
oboleo. neurastičan (grč. neuron) med. v. neuron (grč. neuron) anatomska i fiziolo-ška
neurasteni- jedinica živčanog sistema, osnovni element
čan. neureksereza (grč. neuron, exa'resis živčanog (ili: nervnog) tkiva, nervna ćelija,
vañenje) živčana ćelija.
operativne odstranjenje obolelog živca. neuronal (grč. neuron) med. lek za umirenje
neurektomija (grč. neuron, ek iz, tome ce- živaca i uspavljivanje.
čenje, rezanje) med. delimično isecanje jednog neuroparaliza (grč. neuron, paralysis, uze-tost)
živca. med. uzetost živaca.
neuri- (grč. neuron) predmetak u složenica-ma neuropat (grč. neuron, pathos bolest) med. onaj
sa značenjem: živac, koji se tiče živaca, koji pati od živčanih bolesti.
živčani. neurilema (grč. neuron, eilyma omot, neuropatija (grč. neuron, pathos bolest) med.
obvoj) bolest živaca.
alat. v. neurilima. neuropatolog (grč. neuron živac, pathos bolest,
neurilima (grč.) inat. živčana opna, živča-nica, logos reč, govor) med. lekar specijalist za
Švanova opna; pogrešno: neurilema, neuropatologiju.
neurolema. neuropatologija (grč. neuron, pathos, logia)
neurin (grč. neuron) med. veoma otrovan proi- med. nauka o živčanim bolestima;
zvod koji dolazi usled truljenja leševa. neurit poznavanje živčanih bolesti.
(grč. neuron živac, nerv) anat. živčano vlakno. neuropira (grč. neuron, pur vatra) med. živčana
neuritikum (grč. neuron, nlat. neuriticum) groznica.
med. sredstvo za lečenje i ojačavanje živaca. neuropsihijatrija (grč. neuron živac, psy-che
neuritis (grč. neuron) med. zapaljenje živaca. duša, iatreia lečenje) nauka koja obuhvata
neuritičan (grč.) med. koji se tiče (ili: neurologiju (nauku o nervnim obo-ljenjima)
dolazi od) zapaljenja živaca; koji utiče na i psihijatriju (nauku o psihič-kim
živce, koji jača živce. neuro- (grč. neuron) oboljenjima).
predmetak u-složenica-ma sa značenjem: živac, neuropeihoze (grč. neuron, psyche) pl. med.
koji se tiče živaca, živčani. neurobat (grč. živčano-duševne bolesti koje se javljaju bez
neuron, baino koračam, idem) anatomskih promena.
igrač na konopcu. neuroptera (grč. neuron, pteron krilo) pl.
neuroblasti (grč. neuron, blastos klica, zool. mrežokrilci, kukci sa četiri prozirna i
izdanak) pl. anat. ćelije koje stvaraju živce, mrežaste krila.
ćelije živčorodnice. neurovegetativan (grč. neuroretinitis (grč. neuron, nlat. retinitis
neuron živac, lat. vegetus) koji pripada zapaljenje mrežnjače) med. zapaljenje vidnog
vegetativnom nerv-nom sistemu. živca i mrežnjače.
neurogamija (grč. neuron, gamos brak) spa- neuroskop (grč. neuron, skopeo gledam) aparat
janje živčane delatnosti=životinjski za ispitivanje i merenje karaktera i talenta
magnetizam. (pronalazak ukrajinskog lekara dr Viskija).
neurospazme (grč. neuron »sila, vrpca, spa-
smos grč) pl. lutke koje se kreću pomoću
žice ili konca; marionete.
neurostenija 607 nefrit

neurostenija (grč. neuron, sthenos jačina, da bi po svaku cenu mogla održati i


snaga) med. odviše velika živčana delatnost. odbraniti svoj neutralitet.
neurotikum (grč. neuron, nlat. neuroticum) neutralnost (lat. neutralis) v. neutralitet.
med. v. neuritikum. neutrino (lat. neutrum nijedno od oboga) fiz.
neurotičan (grč. neuron) živčani, koji se tiče neutralna materijalna čestica manje mase od
živaca; koji dolazi kao posledica oboljenja mase neutrona.
živaca. neutron (lat.) fiz. materijalna pračestica
neurotomija (grč. neuron, tome sečenje, reza- (Chadwick) koja se javlja u zracima i koja je
nje) med. sečenje, prerez živaca. bez naboja (v. električni elementarni kvantum)
neurotonija (grč. neuron, teino zatežem) med. mase veće od mase protona; pored jednake
zatezanje živaca. mase sa masom vodoničnog atoma, razlikuje
neurofibrili (grč. neuron živac, lat. fibrilla) se od neutralnih vodoničnih atoma mnogo
vlakanca živčanog sistema. manjom zapreminom, čime se objašnjava jaka
neurohirurgija (grč. neuron, cheir ruka, eg-gon prodirna moć njihova; up. neutrino.
rad) med. lečenje hirurškim putem bolesti neutrofili (lat. neutrum, grč. philos koji voli) pl.
živčanog porekla, kao i raznih oboljenja med. bela krvna zrnca koja primaju neutralne
mozga i moždane (deo moderne medicine). boje.
neutra (lat. neutra) pl. gram. v. neutrum. neutrum (lat. neutrum) nijedno od obadvoga;
neutralac v. neutralist. gram. srednji rod kod imenica, zamenica,
neutralan (lat. neutralis) nepristrasan, koji ne prideva i brojeva; reč srednjega roda (pl.
pripada ni jednoj stran(c)i, koji ne učestvuje u neutra); verbum neutrum (lat. verbum
ratu; gram. ni muškog ni ženskog roda, neutrum) neprelazni glagol.
srednjeg roda; hen. koji ne reagu-je ni kiselo ni iefelijum (grč. nephele, nlat. nephelium) med. v.
alkalno; neutralne države države kojima je, iz nefelion.
meñunarodnih razloga, zajemčena nefelinit (grč. nephele oblak, magla) min.
neutralnost, npr. Švajcarska; fiz. neutralna zona bazaltni eruptivni kamen, sastoji se od
magnata onaj deo magneta koji ne pokazuje augita, magnetnog gvožña i nefelina.
magnetno dejstvo; bez + ili — naboja. nefelion (grč. nephelion oblačić, maglica) med.
neutralizam (lat. neutralis) nepripadanje maglica, oblačić u rožnjači (oka) i u mokraći;
nijednoj odreñenoj religiji ili nijednom bela pega na noktima.
filozofskom pravcu, slobodno mišljenje. nefsloidan (grč. nephele oblak, magla, eidos vid,
neutralizanpija (nlat. neutralisantia) pl. med. oblik) oblačan, maglovit, mutan, sumoran.
sredstva za uklanjanje kiseline u želucu. nefelologija (grč. nephele, logia) nauka o
neutralizacija (nlat. neutralisatio) dovoñenja u postajanju oblaka.
stanje nepripadanja nijednoj strani, iz- nefeloformetar (grč. nephele, phoreo nosim,
jednačenje suprotnih stanja, potiranje, ot- odnosim, metron mera, merilo) aparat za
klanjanje dejstva, činjenje neškodljivim; merenje oblačnosti i kretanja oblaka.
hem. zasićavanje, spajanje kiseline sa ba-zom nefograf (grč. nephos oblak, grapho pišem)
u so, u kojoj su izgubljena svojstva i kiseline naročita vrsta fotografskog aparata za
i baze. snimanje oblaka.
neutralizovati (nlat. neutralisare) učiniti nefologija (grč. nephos oblak, logos reč,
neutralnim, dovesti u stanje nepripadanja govor) nauka koja proučava oblake.
nijednoj strani, učiniti bezuticajnim, otkloniti nefometar (grč. ne^os, metron mera) in-
uticaje neke radnje ili stvari, osujetiti; hen. strument kojim se odreñuje pravac i brzina
jednu kiselinu sa bazom ili neku bazu sa kretanja oblaka.
kiselinom tako pomešati da ta mešavina više nefoskop (grč. nephos, skopeo gledam) v.
nije ni kisela ni alkalna, nego neutralna. nefometar.
neutralizirati (nlat. neutralisare) v. nefralgija (grč. nephros bubreg, algos bol) med.
neutralizovati. bol u bubrezima.
neutralisati (nlat. neutralisare) v. neutralizovati. nefratonija (grč. nefros bubreg, reino zate-žem)
neutralist (lat. neutralis) neopredeljen čovek, med. uzetost bubrega, slabost bubrega.
onaj koji ne zastupa nijednu od sukob-ljenih nefrektomija (grč. nephros, ektome isecanje)
strana, onaj koji ne pripada nijednoj religiji med. vañenje bubrega, celoga ili samo jednog
ili nijednom filozofskom pravcu, slobodni njegovog dela, operativnim putem.
mislilac; nepristra-stan posmatrač. nefridije (grč. nephros bubreg) alat. mokrać-ni
neutralitet (nlat. neutralis) nepristrasnost, organi.
nepripadanje ni jednoj strani, nemešanje u nefridij(um) (grč. nephros, nlat. nephri-dium)
raspre i sporove drugih; oružani neutralitet med. bubrežna mast.
ako se jedna država naoružava nefrit (grč. nephrites bubrežast) min. ,,bu-brežni
kamen", mineral koji se upotrebljava za
pravljenje pečata, balčaka na mačevima, a u
preistorijskom dobu od njega su izrañivali
kamene sekire.
nefritika 608 nigromant

nefritika (grč. nephros, nlat. nephrotoca) pl. nečerel silekšn (eng. natural selection) biol.
med. sredstva protiv stvaranja kamena u prirodno odabiranje u borbi za opstanak (po
bubrezima. učenju Darvinovom).
nefritis (grč. nephrites) med. zapaljenje bubrega. Nibelungenlid (nem. Nebelungenlied) Nibe-
nefritičan (grč. nephros bubreg) bubrežni; lunška pesma, najznačajniji nemački
nefritičan bol bol u bubrezima; nefri-tična srednjovekovni junački ep, koji potiče s
sredstva sredstva protiv bolova od kamena u početka HŠ v. od nepoznatog pesnika;
bubrezima. obrañuje mitološke motive o Sigfridu,
Brunhildi i Krimhildi, i bajke o propasti
nefro- (grč. nephros) predmetak u složeni-cama Burgunda na Atilinom dvoru.
sa značenjem: bubreg, u vezi sa bubre-gom, Nibelunzi (nem. Nibelungen) pl. u nemačkoj
bubrežni. mitologiji: pleme patuljaka, sopstvenika tzv.
nefrografija (grč. nephros, graphia opis) med. nibelunškog blaga.
opisivanje bubrega. nivelacija (fr. niveler ravnati, izravnati) 1.
nefrodičan (grč. nephros, eidos vid, oblik) izravnavanje, izjednačavanje, doterivanje
bubrežast, sličan bubregu. nečega u vodoravan položaj; uklanjanje
nefroza (grč. nephros, nysos bolest) med. bolest razlika izmeñu nečega; 2. me-renje visinske
bubrega, oboljenje bubrega. razlike raznih tačaka na Zemlji pomoću
nefrolitijaza (grč. nephros, lithos kamen) med. naročite sprave, nivelira.
bolesno stanje usled kamena u bubregu, u niveleta (fr. nivelette) kretati ravnomer,
bubrežnoj karlici, usled taloženja sastojaka ravnjača, libela.
inače normalno rastvorenih u mokraći nivelir (fr. niveler) sprava za odreñivanje
(mokraćna kiselina, oksalna kiselina, razlike u visini raznih tačaka zemljine
fosfa^ti). površine.
nefrolog (grč. nephros, logos govor, reč) med. niveliranje (fr. niveler) merenje ravnjačom (ili:
lekar koji se bavi proučavanjem i lečenjem ravnomerom, libelom); odreñivanje razlike u
bubrega. visini izmeñu raznih tačaka Zemljine
nefrologija (grč. nephros, logia) nauka o površine; izravnavanje; porav-navanje; fig.
bubrezima i njihovim radnjama, funkcija-ma, uklanjanje razlike izmeñu čega,
proučavanje bubrega, poznavanje bubrega. izravnavanje, izjednačavanje, nivel-man.
nefron (grč. nephros) znat. osnovna anatom-ska i nivelirati (fr.) odrediti (ili: odreñivati) razlike u
funkcionalna jedinica bubrega. visini izmeñu raznih tačaka Zemljine
nefropatija (grč. nephros, pathos bolest) med. površine; meriti ravnjačom (ili:
opšti naziv za sve bolesti bubrega. ravnomerom, libelom); uvodoravni-ti,
nefropeksija (grč. nephros, pexis pričvršćena) napraviti vodoravnim, izravniti, po-ravniti,
med. v. nefrorafija. sravniti; fig. otkloniti razlike, izjednačiti,
nefropijelitis (grč. nefros, puelos valov, korito) izravnati.
med. zapaljenje bubrežnog levka ili nivelisanje (fr.) v. niveliranje.
bubrežne karlice. nivelisati (fr.) v. nivelirati.
nefropioza (grč. nephros, pyosis gnojenje) med. nivelisač (fr. niveleur) onaj koji meri libelom,
gnojenje bubrega. merač; izjednačilac.
nefroragija (grč. nephros, pag- koren od
pagregnymi prskam, pucam) med. krvarenje nivelman (fr. nivellement) v. niveliranje.
bubrega. nivo (fr. niveau, lat. libella) vodoravna po-
nefrorafija (grč. nephros, raphe šav) med. vršina, vodoravan, razina; morska površina,
operativne pričvršćivanje (ili: priši-vanje) površina mora (morski nivo); ravnjača,
bubrega; nefropeksija. ravnomer, libela; fig. stepen visine čega, npr.
nefroskleroza (grč. nephros, skleros) med. obrazovanosti, kulture itd.; biti ispod nivoa
bolest bubrega, prouzrokovana patolo-škim biti ispod prosečnosti.
promenama na bubrežnim arterijama. nivoz (fr. nivose, lat. nix, nivis sneg) „snež-ni
nefrotomija (grč. nephros, tome sečenje, mesec", četvrti mesec u nekadašnjem
rezanje) med. vañenje kamena iz bubrega francuskom republikanskom kalendaru (od
operativnim putem. 21. HP do 19. I).
nefroftizis (grč. nephros, phtisis sušica) med. nivoski (fr. niveau) pr. koji se tiče nivoa;
tuberkuloza bubrega. nivoska površina = ekvipotencijalna
nec (nem. Netz) mreža; preña. površina površina u električnom ili
necesitet (lat. necessitas) nužnost, nužda, magnetnom polju koja stoji upravio na
potreba. pravac linija sile.
necssitirati (nlat. necessitare) primorati, niger (lat. niger) crn.
primoravati, prisiljavati, prisiliti, prinuditi, nigrescentan (lat. nigrescens) koji crni, prelazi
prinuñivati, naterati, nag-nati. u crno, crnkast, nacrn.
nigromant (lat. niger, crn, grč. mantis prorok)
mañioničar, čarobnjak, onaj koji vra-ča i
proriče pomoću zlih duhova.
nigromantija 609 nimfa

nigromantija (lat. niger, grč. manteia pro- Nikolova prizma opt. prizma od islandskog
ricanje) tobožnja crna veština, gatanje i kristala za ispitivanje polarizovane svetlosti
proricanje sudbine pomoću zlih duhova. (nazvana po škotskom fizičaru William-y
nigror (lat. nigror) med. crna ili modro siva pega Nicol-y, 1768—1851).
na koži. nikotin hem. veoma otrovan alkaloid, nalazi se u
nidifikacija (nlat. nidificatio) zool. pravljenje lišću i semenu duvana vezan uz jabučnu i
gnezda. limunovu kiselinu, inače bezbojna i uljasta
nidologija (lat. nidus gnezdo, grč. logia) tečnost koja na vazduhu dobije smeñu boju
nauka o gnezdima. (naziv po Francuzu Jeap Nicot-y, koji je uneo
nidor (lat. nidor) para, miris, vonja od duvan u Francusku 1560).
izgorelih životinjskih tela; med. miris na nikotinizam (nlat. nicotinismus) med. tro-vanje
trulo (kod podrigivanja). duvanom.
nidorozav (nlat. nidorosus) koji se oseća na nikocijana (nlat. herba nicotiana) bot. duvan,
trulo, na mućak, truležan. duvanova biljka.
nizam (arap.) red, pravilo, pravilnost, uredba; nikocijanin (nlat. nicotiana) hem. v. nikotin.
redovni turski vojnik; titula nekih vladalaca niksis (grč. nysso bodem, probadam) med. bo-
— vazala u Indiji. denje, bockanje.
nijansa (fr. nuance, lat. nubes oblak) postupak nikt- (grč. puh, nyktos) predmetak u slože-
prelaz, postupno prelivanje boja, sen-čenje nicama sa značenjem: noć, noćni.
bojama; fig. fina i neosetne razlika, jedva niktalopija (grč. puh, nyktos, ops vid, viñenje)
primetan prelaz iz jednoga u drugo; muz. med. očna bolest koja se sastoji u tome što je
prelaz; gram. finoća jezika, tananost izraza, bolesnik slep za dnevnu svetlost, a ima
tančina, utančanost. sposobnost da vidi noću.
nijansiran (fr. nuance) izrañen (ili: izražen) u niktalops (grč.) ned. onaj koji je slep za
nijansama, u finim prelazi-ma, predstavljen dnevnu svetlost, onaj koji bolje vidi noću
u tančinama, utančan. nego danju; supr. hemeralops.
nijansirati (fr. nuancer) praviti postupke prelaze niktacija (lat. nictatio) med. treptanje, trep-kanje,
u bojama, udesiti (ili: udešavati) boje žmirkanje.
mešanjem, senčiti; fig. praviti ili iznositi niktegersija (grč. puh, nyktos, egersis buñenje)
utančane i postupke razlike. med. buñenje noću, trzanje iz sna.
nijelirati (ital. niellare) na zlatnim i srebrnim niktitacija (nlat. nictitatio) med. v. niktacija.
pločama urezivati ukrase pa ih onda niktobatezis (grč. puh, nyktos, baino idem,
ispunjavati crnim emajlom; up. ni-jelo. hodam) lutanje noću, mesečarstvo.
nijelo (ital. niello, lat. nigellus) tamna masa niktobatija (grč. nyktobatia) med. v. niktoba-
spravljena od zajedno istopljenog srebra,
bakra, olova, sumpora i boraksa; služi za niktograf (grč. puh, nyktos, grapho pišem)
ispunjavanje graviranih ukrasa na zlatnim i sprava za pisanje u pomrčini.
srebrnim pločama, crni emajl. niktografija (grč. puh, nyktos, graphia pisanje)
veština pisanja noću, u pomrčini.
Nikejski sabor crkveni sabor koji je sazvao, 325, niktofite (grč. puh, nyktos, phyton biljka) pl.
u vitinijskom gradu Nikeji, Konstan-tin Veliki bot. biljke kojima se cvetovi noću otvaraju, a
radi rešavanja arijanskih raspri. Na njemu je danju zatvaraju.
arijanizamproglašen za jeres i donesen tzv. niktofobija (grč. puh noć, phobos strah) med.
nikejski simbol vere (koga se i danas drže sve strah od noći, od mraka.
hrišćanske veroispovesti). nikturija (grč. puh, nyktos, uron mokraća)
nikerbokeri (eng. knickerbockers) pl. Holan-ñani med. pojačano mokrenje noću.
koji žive u Njujorku; široke čakšire do nimbus (lat. nimbus) prstenast sjaj oko glave
kolena (kakve ovi nose). svetitelja, svetiteljski venac (krug) oko glave;
nikl (nlat. nicolum, fr. nickel, nem. Nickel) hen. u meteorologiji: kišni oblak, olujni oblak
element, atomska masa 58,71, redni broj 28, (up. kumulus, stratus, cirus); fig. sjaj koji
znak Ni; čisti nikl je srebrnasto-beo metal, okružuje neku istaknutu, veliku ličnost,
uglačan ima veoma lepu sjaj-nost, na veliki ugled.
vazduhu postojan, može se kovati i legirati. Nimrod jevrejske osobno ime, sin Husov, unuk
niklovati gvozdene predmete prevući ni-klom Hamov, legendarni osnivač Vavilon-skog
galvanskim putem. Carstva i graditelj Vavilonske kule i asirskih
nikol opt. običniji i kraći naziv za Niko-lovu gradova; po Starom zavetu (Moje. I, 10, 9):
prizmu. „dobar lovac pred Gospodom"; otuda se za
nikolaiti pl. pristalice jeretičke gnostič-ke sekte u dobrog lovca uopšte kaže: lovac kao
P veku hrišćanske crkve; pristalice ponovnog Nimrod.
krštenja u XVI veku; katolički sveštenici koji nimfa (grč. nymphe) mit. manje žensko
napuštaju sveštenički čin radi ženidbe. božanstvo kod Grka, vila. Ima ih više vrsta, a
zovu se po mestima u kojima žive:
aulonijade, oreade, leimonijade, limnade,

39 Leksikon
nimfagog 610 nitrofoska

napeje, nerejide, i oceanide, naJade i po- nitna (nem. Niet) teh. zakivak, zakovica, na-
tamide, drijade i hamadrijade; fig. lepa kovica, čavao.
devojka, lepotica; ljubavnica, javna ženska; nitovati (nem. nieten) teh. zakovati, zakivati
zool. larva insekta. zakivcima, udarati zakivke.
nimfagog (grč. nymphe, ago vodim) ručni niton (lat. nitere sjati, svetleti se) hen. element,
dever. atomska masa 222, redni broj 86, znak Nt;
nimfe (grč. nymphai) pl. znat. male ružičaste plemeniti gas; up. radon.
usmine na ženskom spolnom organu, male nitr- (grč. nitron) predmetak u eloženicama sa
stidnice. značenjem: lužna so.
nimfitis (grč. nymphe) med. zapaljenje malih nitrat (grč. nitron lužna so) hen. so azotne
ružičastih u emina (ili: malih stidni-ca); up. kiseline, kalijumov nitrat ili šalitra u svom
nimfe. prirodnom stanju; natrijumov nitrat ili čilska
nimfomanija (grč. nyraphe, mania pomama, šalitra; nitrat srebra lapis, pakleni kamen.
strast) preterana pohotljivost i spolna nitridi (grč. nitron) pl. hem. jedinjenja elemenata
razdražljivost žena prema muškarcima, s azotom.
andromanija. nitrirati (nlat. nitrare) hem. praviti šali-tru;
nimfonamija (grč. nymphe) žensko samoblu-ñe; šalitriti.
up. onanija. nitriti (grč. nitron) pl. hem. soli azotaste kiseline.
nimfonkus (grč. nymphe, ognos masa, tele-sina) nitrifikacija (nlat. nitrificatio) hem. pretvaranje
med. otok stidnice, usmina. amonijaka u šalitrenu kiselinu, obrazovanje
nimfotomija (grč. nymphe, tome sečenje, šalitre.
rezance) med. operativno odstranjivanje malih nitro-anilini derivati benzola koji sadrže jednu
ružičastih usmina na ženskom spolnom amino-grupu i jednu ili više nitro-grupa;
organu. žućkaste kristalne materije koje služe
Nioba (grč. Niobe) kit. kći Tantalova i Dionina, uglavnom za dobijanje ani-linskih boja.
žena tebanskog kralja Amfiona. U nitrobenzid (grč. nitron, šp. benjui) hem. v.
materinske} gordosti što ima 7 sinova i 7 nitrobenzol.
kćeri, drznula se da se poredo sa boginjom nitrobenzin (grč.) v. nitrobenzol.
Letom, koja je imala samo dvoje dece nitrobenzol (grč.) hem. tečnost žućkaste boje,
(Apolona i Artemidu).Ca bi je kaznili za ovu dobije se ako benzol metnemo u smesu
drskost, Apolon i Artemida poubijaju joj pred koncentrisane azotne i sumporne kiseline;
očima svu decu strelama; bol i očajanje miriše kao ulje gorkog badema, pa se zato
pretvore nesrećnu majku, voljom Zevsovom, njime parfimišu tzv. bademovi sapu-ni;
u jednu stenu. Ovaj motiv je u književnosti i najviše se upotrebljava u industriji anilinskih
umetnosti veoma mnogo obraćivan. boja.
niobijum (nlat. niobium) hem. element, veoma nitrogenij(um) (grč. nitron, gen- koren od
redak metal belog sjaja, atomska masa gygnesthai postati, nastati) hem. dušik, azot.
92,906, redni broj 41, znak Nb. nitroglicerin (grč. nitron, glykys sladak) hem.
Nipon (Nippon) l. japanski naziv za Japan; 2. veoma jako eksplozivne sredstvo, dobiva se
najveće japanske ostrvo; zove se još Hondo preradom glicerina azotnom i sumpornom
ili Honšu. kiselinom; po pronalazaču di-namita Alfredu
nirvana (sskr. nirwana) u budističke j reli-giji i Nobelu zove se još i Nobelovo praskavo ulje;
filozofiji: „ugasnuće", stanje večitog i nitroleum.
blaženog mira koje se nalazi s one strane sveta nitrozan (lat. nitrosus) hem. šalitrovit, koji ima u
svesti i individualnog življenja. Do ovoga sebi šalitre; šalitrast, sličan šalitri.
stanja, za kojim prosveće-ni budist teži kao nitrozitet (nlat. nitrositas) hem. šalitrovi-tost;
za najvišem i krajnjom svrhom, dolazi se šalitrastost.
potpunim uga-snućem svoga „ja" i volje za nitroleum (grč. nitron, lat. oleum ulje) hem. v.
životom, tj. potpunim osloboñenom duha od nitroglicerin.
materije; u docnijem budizmu: blaženi život u nitron organska boja, difenil-anilo-dihi-dro-
nekom Budinom svetu punom sjaja i tirazol, čiji vodeni rastvor sulfata služi kao
velelepnosti. reaktiv za dokazivanje i odreñivanje azotne
Nisa (grč. Nysa) kit. jedna od nimfi koje su kiseline.
odgojile Baha, nazvane po istoimenom gradu i nitro-fenoli aromatična nitro-jedinjenja sa
bregu u Indiji; astr. asteroid otkriven 1857. jednom ili više nitro-grupa, čvrste kristalne
godine. supstance koje predstavljaju polazne sirovine
nisan (aram.) prvi mesec jevrejskog kalendara; za proizvodnju boja, lekova i dr.
ima ZO dana; označava početak proleća nitrofoska složene veštačke ñubrivo koje sadrži
(mart-april). jedinjenja azota (nitrogenijuma),
nistagmus (grč. nystagmos klimanje glavom,
dremanje) med. bolesno miganje očima,
drhtanje očiju, grč u očnoj jabučici ili
kapcima.
nietaksis (grč. nystaxis) ned. v. nistagmus.
nitrofoefat 611

fosfora i kalijuma (odatle i naziv: ni--fos- nobelij(um) hem. element, aktinid, redni broj 102,
ka). znak No; dobijen veštačkim putem (naziv po
nitrofoefat (grč. nitron, phos svetlost) hen. švedskom fizičaru Nobelu).
veštačke ñubre: mešavina azota i fosforne Nobelova nagrada zaveštanje koje je, svojim
kiseline. testamentom od 27. XI1895, ostavio
nitroceluloza (grč. nitron, lat. cella ćelija) hem. pronalazač dinamita, švedski hemičar Alfred
praskavi pamuk. Nobel (1833—1896). On je odredio da se
nitrum (grč. nitron, lat. nitrum) hem. ša-litra. kamate od njegovog imanja (44 miliona
nitruracija (lat. nitrum šalitra) stvrdnja-vanje franaka) posle njegove smrti dele, kao
čeličnih površina pomoću azota (naročito pri nagrada, onim velikanima koji su, u toku
izradi cilindara za avion-ske motore). prošle godine, najveće usluge čovečanstvu
nife geol. centralni deo Zemljinog jezgra za koji učinili na polju hemije, fizike, književnosti,
se pretpostavlja da je, uglavnom, sastavljen medicine i održanja svetskog mira.
od nikla i gvožña (Ni + Fe = nikl + Nobelovo praskavo ulje hem. v. nitroglice-rin.
gvožñe). nobiles (lat. nobiles) pl. plemići.
Niflhajm (nem. Niflheim) u nord. mitologi-ji: nobilis (lat. nobilis) plemenit; plemić.
hladni severni deo sveta; podzemni svet u nobilitacija (nlat. nobilitatio) davanje (ili:
kome vlada boginja Hela. podarivanje) plemićke titule, proglaša-vanje
nihil (lat. nihil) ništa. za plemića.
nihilizam (lat. nihil ništa) fil. stanovište nobilitet (lat. nobilitas) plemstvo, plemić-ko
potpunog odricanja vrednosti uopšte: teorijski poreklo, plemićki stalež, plemići; plemićki
nihilizam odriče mogućnost saznavanja duh.
istine, a etički nihilizam vrednost moralnih vobl (fr. noble, lat. nobilis) plemenit; odličan,
zakona; u političko--socijalnom pogledu: izvrstan; uzvišen, sjajan, raskošan; otmen,
shvatanje da današnje društvo i pelokupni gospodstven; plemenit po roñenju, plemeniti.
njegov poredak ne valja ništa, zbog čega bi nobles (fr. noblesse) plemstvo, plemićke
ga trebalo potpuno uništiti, pa tek na tim dostojanstvo, plemenitost; nobles obliž (fr.
ruševinama graditi jedno posve novo društvo; noblesse oblige) plemićka titula, obavezuje, tj.
izraz napravljen po idejama koje je ruski ko je plemić taj mora plemićki i da se
pisac I. S. Turgenjev izneo kroz Bazaro-va, ponaša.
glavnog junaka svog romana Očevi i deca, nova (lat. nova) pl. nove stvari, novine, novosti;
1862. god., koji je odlučno odricao sva načela noviteti; sing. astr. nova zvezda (nekretnica).
i tradicije ruske plemićke kulture. novantike (lat. novus nov, fr. antiques
nihilisti (lat. nihil) pl. pristalice nihili-zma. starine) pl. nove stvari izrañene po starom,
nihilitet (nlat. nihilitas) ništavost, ništavilo, naročito klasičnom ukusu.
odsustvo svake vrednosti. novantički (lat. novus nov, fr. antique starinski)
nihilum album (nlat. nihilum album) med. izrañen sada, ali po starom, naročito
cinkovo belilo (lek za oči). klasičnom ukusu.
ničevo (rus. ničego) v. njičevo. novator (lat. novare uvoditi novine) onaj koji
niša (fr. niche) vrh. obličasto udubljenje u zidu, uvodi nove ideje i metode rada u nekoj oblasti
izdubak, slepi prozor; obično služi da se u nju doprinoseći time kvalitetnom i kvantitetnom
stavi kip, poprsje ili drugi kakav ukras. unapreñivanju neke vrste rada.
nišador (arap.-pers.) hen. amonijumhlorid novacija (lat. novatio) prav. obnavljanje, po-
(NH4C1), salmijak; ukusa je ljuto-slanog, a u ništavanje jedne zakonske obaveze time što
vodi se rastvara; služi kao lek, za grañenje mesto nje stupa na snagu druga; zamena jedne
amonijaka, punjenje Leklanšeo-vih isprave drugom.
elemenata, pri lemljenju i kalajisanju metala novela (ital. novella, lat. novellus nov) „mala
itd. novina" 1. lit. prvobitno: lako i prijatno ispričan
dogañaj koji ima draž nečeg novog (veliki
nišan (pere. nišan) znak, beleg; meta u koju se majstor u ovoj vrsti je Bokačo sa svojom
gaña (kopljem, puškom, topom); nišan-ska zbirkom novela Dekame-ron); danas: manja
tačka. pripovetke u prozi koja se, za razliku od
nišaniš (pere.) streljati, gañati u cilj. romana koji prikazuje obimnu i složenu sliku
nišan iftihar (pers.-arap.) znak slave, počasno vremena i života, ograničava na samo jedan
obeležje, turski orden koji je ustanovio sultan dogañaj iz života glavnog junaka, ili na samo
Mahmud P. jednu crtu iz narodnog života i karaktera, dok
no 1. klasična japanska lirska drama praćena se ostala radna lica i sporedne radnje samo
pesmom i igrom; 2. japanska pozo-rišna ovlaš pominju i nagoveštavaju; 2. prav. pl.
maska. novele (tj. constitutiones odredbe)
noveleta 612

nove odredbe ili zakoni Justinijanovi posle nostičan (grč. noetikos) fil. koji spada u
objavljivane drugog Kodeksa (jedan deo oblast mišljenja ili saznavanja. No je (hebr.
Korpus jurio); 3. naknadne izmene i podaci Noach) mit. po Starom zavetu, jedini pravednik u
jednom zakoniku. grešnom rodu ljudskom koji se, po Božjoj
noveleta (ital. novelletta) lit. mala pripovetke, odredbi, sa svojom porodicom spasao od potopa
novelica; muz. mali muzički komad izrañen u u tzv. Nojevu kovčegu, i sa svojim sinovima
sasvim slobodnom obliku (kakve ] je prvi Samom, Hamom i Jafetom postao praotac
komponovao Robert Šuman). današnjeg čovečanstva; Noah. nokaut (eng.
novelist (ital. novellista) lit. pisac novela; ljubitelj knock udarac, out ugašen, izbačen iz igre) sp. u
novosti, raznosač novih vesti, abronoša. boksu: kad od udaraca protivnikovih (obično u
novelistički (ital. novella) lit. napisan u obliku bradu, želudac ili srce) bokser padne,
povele. zanemogne i 10 sekundi ne može da se digne
radi pro-duženja borbe; tehnički nokaut je kada
novelti (eng. novelty) trg. novost, nov trgovački protivnik ne padne, ali nije sposoban da se dalje
artikl. bori.
novembar (lat. novem devet, november) deveti nokautirati (eng. knock-out) sp. u boksu:
mesec u kalendaru starih Rimljana; danas: pobediti protivnika nokautom; fig. onespo-sobiti
jedanaesti mesec, studeni (ima ZO dana). koga za dalju borbu. nokdaun (eng. knock
novečento (ital. nove cento devet stotina) um. udarac, down oboriti, baciti na zemlju) sp. u
izraz za umetnost XX veka (likovnu, ar- boksu: udarac koji trenutno onesposobljava
hitekturu i muziku). protivnika; bokser je u nokdaunu čim padne na
novitet (lat. novitas) novost, novina; trg. sveža zemlju. noksa (lat. posege škoditi, poha) šteta,
roba, nov trgovački artikal; u knjižarstvu: krivica, prestup; prav. šteta koju nečijem imanju
nova, tek objavljena knjiga. nanese neko po sebi neodgovorno biće, npr.
novicijat (nlat. noviciatus) iskušeništvo, vreme životinja.
koje onaj koji želi da stupi u neki sveštenički noktambul (lat. nox, noctis noć, ambulare
red mora da provede kao iskušenik ili hodati, šetati, nlat. noctambulus) med.
pripravnik (novicijus), a koje obično traje mesečar; up. somnambul. noktambulacija (nlat.
jednu godinu do dve godine (kod katolika). noctambulatio) med. v.
novicijus (lat. novicius) novajlija, novak, noktambulizam. noktambulizam (nlat.
početnik; u katoličkoj crkvi: manastir-ski noctambulismus) med.
iskušenik, pripravnik za kaluñera. mesečarstvo; up. somnambulizam. noktua (lat.
novokain (lat. novus nov, šp. sosa) ned. noctua) zool. sova, sovuljaga. nokturno (lat.
sintetička zamena kokaina, služi za lokalnu nocturnus) muz. v. noturno. nokturvus (lat.
anesteziju. nocturnus noćni se. cantus pesma) kod
novum (lat. novum) nešto novo; prav. okolnost katolika: noćna služba, noćna pesma u
koja, posle već završenog pravnog postupka, manastirima, noćnica. nokšir (nem.
daje povoda pokretanju drugog postupka. Nachtgeschirr) noćna posuda
Novum testamentum (lat. Novum testamen- obično za malu nuždu (mokrenje). noleño
tum) Novi zavet. (ital. noleggio) mor. v. nolo. . l o lene volens
iovus (lat. novus) pr. nov; im. novajlija; homo (lat. nolens volens) hteo ili ne
novus (lat. homo novus) novi čovek, hteo, milom ili silom.
novajlija, skorojević. voli me tangere (lat. noli me tangere) ne diraj
nodozan (lat. nodosus) čvornat, čvorovit, me, ne dodiruj me!; slik.prikazivanje prizora
čvornovit; zapleten, zamršen. kada Hristos, ustavši iz groba, kaže
nodozitet (nlat. nodositas) čvornatost, čvor- Magdaleni: „Ne dodiruj me!" (Jov. 20,17);
novitost, čvorovitost, kvrgavost; med. čvorasta bog. mimoza; med. naziv za rane, naročito
gukavost. sifilisne, koje se lokalnim lečenjem
nodulus (nlat. nodulus) znat. čvorić, kvržica. pogoršava ju; muz. tremulant na orguljama; fig.
nodus (lat. nodus) čvor, zaplet; teškoća, stvar koju je bolje ne dirati.
smetnja; med. tvrdi otok na zglavkovima, Noli turbare cirkulos meos (lat. Noli tur-bare
tkivima i dr., guka; bog. kolence; nodus circulos meos) „nemoj kvariti moje
gordijus (lat. nodus gordius) v. Gordijev krugove!" Po Liniju (XXV, 31, 10) reči
čvor. kojima se Arhimed, udubljen u svoja
noeza (grč. noesis) fil. saznavanje, mišljenje, akt matematička razmišljanja, obratio rimskom
mišljenja, svest. vojniku kada je ovaj provalio u njegovu
noema (grč. noema) fil. predmet mišljenja, kuću i ubio ga.
mišljeno, misao. nolo (ital. nolo) mor. uzimanje lañe pod zakup;
poetika (grč. poeo mislim, saznajem) fil. nauka zakupnina za brod; tovar lañe, cena za
o mišljenju ili saznavanju. prenos tovara.
613 nomokratija

voma (grč. peto pasem, pote paša) ned. nominala (lat. nomen ime, nominalis imen-ski)
licojedina, vodeni rak (opaka zarazna bolest v. pod nominalan.
koja se javlja u obliku rane na obrazima i nominalan (lat. nominalis) koji se tiče imena,
drugim delovima lica, naročito kod imenski; po imenu; nominalna vrednost ili
slabunjave i bolešću oronule dece). nominala fin. imenska, nazivna, označena
nomadi (grč. Nomades, pote paša) pl. pa- vrednost, tj. vrednost naštampa-na ili utisnuta
stirski narodi bez stalnog boravišta, koji, na novcu, hartijama od vrednosti i dr. (supr.
menjajući pašnjake, lutaju sa svojim stadima, stvarna realna vrednost); nominalna definicija
naročito kod Arabljana i Turaka. log. de-finicija koja, pored čistog objašnjenja
nomadizirati (grč. nomas, nlat. nomadisare) reči, ne zamenjuje samo tu reč drugom, nego
lutati, skitati; živeti nomadskim životom. daje i značenje reči; nominalna distink-cija
nomadski (grč. nomadikos) skitački, luta-lački, razlikovanje značenja reči; nominal-ni iznos
bez stalnog boravišta. naznačeni iznos; nominalni ka-talog spisak
nomantija (lat. nomen ime, grč. manteia knjiga po azbučnom redu imena pisaca.
proricanje) proricanje sudbine iz slova od nominalizam (lat. nomen ime) 1. fil. shola-stičko
kojih se sastoji jedno ime. shvatanje po kome su opšti pojmovi
nom d'ger (fr. pot de guerre) „Ratno ime", (univerzalija) samo reči, imena, koja služe
lažno ime koje su uzimali vojnici-na-jamnici, kao znaci za stvari i njihova svoj-stva i, sem
nadimak; lažno književničko ime, toga apstraktnog i misaonog, ne označavaju
pseudonim. ništa stvarno (supr. realizam); 2. u narodnoj
nom d'plim (fr. pot de plume) v. nom d'rep. ekonomiji: gledište po kojem novčana
nomen (lat. nomen) ime, naziv; gram. reč koja jedinica nije izvesna količina vrednog metala,
označava neku stvar (nomen substantivum) nego izvesna količina, apstraktne kupovne i
ili osobinu ili svojstvo neke stvari (nomen platežne moći, koja može biti predstavljena i
adjectivum); pl. nomina. predmetom koji, sam po sebi, nema nikakve
nomen gentile (lat. nomen gentile) narodno ime, naročite vrednosti, kao što je na primer
npr. Srbin, Francuz itd. papirni novac (supr. metalizam).
nomen est omen (lat. nomen est omen) ime je nominalisti (lat. nomen) pl. pristalice no-
znamenje, predznak, tj. često već samo ime minalizma u filozofiji i narodnoj ekonomiji;
sadrži veliko značenje, pokazuje bitnu supr. realisti.
osobinu onoga koji ga nosi, npr. kad se nominat (lat. nominatus) imenovani, naime-
neko zove Vinko a voli vino itd. novani, novopostavljeni.
nomenklator (lat. nomenclator) kod Rimljana: nominativ (lat. nominativus se. casus) gram. prvi
rob koji je svom gospodaru kazivao imena padež, nazivni padež, padež koji u rečenici
onih koje bi sretali; otuda: spisak imena bez pokazuje gramatički podmet ili prirok (ako je
ikakvog daljeg objašnjenja, registar imena. taj prirok ime).
nomenklatura (lat. nomenclatura) zbirka nominatori (lat. nominatores) prav. lica koja
tehničkih izraza, skup uobičajenih imena i nadležnoj vlasti predlažu jednog čoveka za
naziva u nekoj naučio j oblasti; bog. zool. staraoca maloletniku koji je ostao bez
utvrñen način davanja imena biljnim i staraoca primajući u isto vreme na sebe i
životinjskim vrstama sa latinskim ili odgovornost za njega.
latiniziranim rečima, koje isključuju nominacija (lat. nominatio) kazivanje, ime-
promenljivost živih jezika a razumljive su i novanje, naimenovanje: nominacio aukto-ris
zajedničke svim narodima. (lat. nominatio auctoris) u grañanskom
nomen materijale (lat. nomen materiale) gram. procesnom pravu: pravo optuženog da
gradivno ime, gradivna imenica, npr. voda, odredi svog zastupnika.
kamen, zlato, drvo itd. nomo- (grč. nomos) predmetak u složenicama sa
nomen patronimikum (nlat. nomen patrony- značenjem: zakon.
micum) očevo ime, prezime napravljeno po nomograf (grč. nomos, grapho pišem) pisac
očevom imenu, npr. JoBaHoenh po imenu zakona, sastavljač zakona, zakonodavac,
oca Jovana. skupljač zakona.
nomen proprijum (lat. nomen proprium) gram. nomografija (grč. nomos, graphia pisanje)
vlastito ime (zemlje, osobe itd.). pisanje zakona, zakonodavstvo.
nomina (lat. nomina) pl. imena, nazivi; nomina nomodidakt (grč. nomos, didaktos učen)
sunt odioza (lat. nomina sunt odiosa) citat po poznavalac zakona, pravnik.
Ciceronovu govoru „Za Seksta Roscija": nomokanon (grč. nomos, kanon pravilo,
imena su mrska, imena treba izbegavati (tj. propis) zbirka državnih i crkvenih zakona; u
kad se govori o moralu i kude mane, poroci i grčko-pravoslavnoj crkvi: ručna knjiga
sl. bolje je i uggutni-je, navodeći primere o crkvenog prava koju je, oko 883. god. izradio
tome, ne pominjati imena). patrijarh Fotije.
nomokratija (grč. nomos, kratia vladavina,
vlast) vladavina zakona, državno ureñenje
iomokratska vladavina 614 non paseran

u kome vladaju zakoni, kao kod starih martu, maju, julu i oktobru (u kojima je bio
Izrailjaca. sedmi dan); nazvane po tome što su vazda
vomokratska vladavina v. nomokratija. bile devet dana pre ida.
nomologija (grč. nomos, logia nauka) veština nonegzistencija (nlat. nonexistentia) fil.
donošenja zakona; fil. nauka o zakonima nepostojanje, nestvarnost.
zbivanja. nonev-akord (lat. popa deveta, ital. accordo)
vomomah (grč. nomos, machomai borim se) muz. petozvuk, tj. istovremeno zvučanje pet
onaj koji se bori protiv zakona, koji tonova jedne skale, i to: osnovnog tona,
napada zakon. njegove terce, kvinte, septime i none.
nomomahija (grč. nomos, machomai borim se) nonens (nlat. nonens, lat. pop ens) fil. ne-stvar,
borba protiv zakona, napadanje zakona. ništa, stvar koja ne postoji niti može
nomos (grč. nomos) zakon, uredba, odredba, postojati; non entis nula sunt pre-dikata (nlat.
običaj; kuz. melodija, napev, muzički komad pop entis nulla sunt praedi-cata) ono što ne
kod starih Grka koji se izvodio na kitari ili postoji nema nikakvih oznaka.
flauti. noventitet (nlat. nonentitas) fil. nebićnost,
nomotezija (grč. nomothesia, nomos zakon, nepostojanje, ništavost, ništa.
tithemi postavljam, stavljam) donošenje nonet (ital. nonetto) muz. kompozicija za
zakona, zakonodavstvo. devet glasova.
nomoteletika (grč. nomos, telos izvršenje) noneto (ital. nonetto) muz. v. nonet.
nauka o održavanju i primenjivanju zakona; nonidi (lat. nonus deveti, dies dan) deveti dan
crkvena disciplina. dekade u nekadašnjem francuskom
nomotet (grč. nomothetes) onaj koji donosi republikanskom kalendaru; up. dekada.
zakon, zakonodavac. nonijus po Portugalcu Pedru Nonijusu
nomotetika (grč. nomothetike) donošenje (Pedro Nunez, 1492-1577) nazvano merilo
zakona, zakonodavstvo, veština donošenja podeljeno na delove metra (obično na
zakona. milimetre), duž koga se može pomerati drugo
nomotetički (grč. nomothetikos) zakonodav- merilo, na koje je prenesena dužina od devet
stveni, koji se tiče zakonodavstva, zako- podelaka prvog merila, i ona (tj. dužina)
nodavni; po Vindelbandu, prirodne nauke su podeljena na deset jednakih delova te se može
nomotetičke, zato što one obuhvataju u nešto izmeriti tačno na desete delove
„prirodne zakone" dogañaje u prirodi koji se milimetra; isto merno načelo primenjuje se i
stalno ponavljaju na isti način (supr. na merenje desetih delova i kod merenja
idiografski). uglova, duž limbusa pomera se pomoćni
nomofilaks (grč. nomos, phylax čuvar) čuvar nonijusni luk (stvarni pronalazač ovoga
zakona, onaj koji se stara da se zakoni instrumenta je R. Ver-nier, 1631, pa ga često
primenjuju kako treba. zovu i po njemu: vernije).
non (lat. pop, fr. pop) ne. nonkonformizam (lat. pop ne, conformare
nova (lat. popa) 1. huz. deveti ton po redu saobraziti, prilagodi™) nesaglasnost, blaža
(počevši od osnovnog tona). forma protesta protiv nekog u društvu
nova (nlat. norma, fr. nonne) 2. kod katolika: vladajućeg religioznog, političkog ili nekog
kalućerica, opatica; zool. duvna, noćni drugog shvatanja; supr. kon-formizam.
paunovac (vrsta noćnog leptira, čija gusenica vonkonformisti (lat. pop ne, conformis ca-
pustoši borove i omorikove šume). glasan, jednoobrazan) pl. engleski prote-stanti
nova (ital. popa) 3. ned. neodoljivi nagon za koji ne pripadaju vladajućoj epi-skopalnoj
spavanjem, koje može trajati po nekoliko crkvi; disenteri, prezbiteri-janci,
dana, pa i nedelja (obično dolazi kao independenti.
posledica gripa). non likvet (lat. pop liquet) v. likvet.
nonagevarijus (lat. nonagenarius) devedese- nov multa, sed multum posl. v. pulta.
togodišnjak, čovek od 90 godina. nonopstancija (nlat. nonobstantia) povelja (ili:
nonagon (lat. nonus deveti, grč. gonia ugao) akt) o ponovnom postavljanju ili o
geom. poligon sa 9 uglova, devetougaonik. ponovnom uspostavljanju.
nonandria (lat. nonus deveti, grč. apeg, ap-dros
muž, čovek) pl. bog. biljke sa devet prašničnih iovparej (fr. nonpareille) bez premca, bez
niti na muškom cvetu; pr. nonandričan. ravnog sebi; tip. vrsta najsitnijih štam-parskih
nov bis iv idem (lat. pop bis in idem) prav. v. ne slova od tipografskih tačaka (nonparel);
bis in idem. uopšte naziv za sve stvari koje se odlikuju
nonvalencija (nlat. nonvalentia) trg. svojom naročitom vrednošću, npr. krupan
nesposobnost plaćanja. brilijant, vrsta uzanih svilenih traka itd.
nonvaler (fr. nonvaleur) nevrednost; stvar ili nonparel (fr. nonpareille) tip. v. nonparej.
imanje koje ne donosi prihoda; nepri-nosnost, vov paserav (tl. pop paseran) „neće proći"
neunosnost; hartije od vrednosti koje ne lozinka španskih revolucionara koji su
donose nikakvih prihoda.
none (lat. popae) pl. u starorimskom kalendaru:
peti dan u svima mesecima, osim u
non-plus-ultra 615 normiranje

se borili protiv fašističke diktatura u Španiji. normala (lat. normalis) kom. okomica, upravna
non-plus-ultra (lat. pop plus ultra) ono što je ili linija pod pravim uglom spuštena na neku
najviše i nenadmašivo u svojoj vrsti; nek- pravu ili na ravan.
plus-ultra. normalan (lat. normalis) koji odgovara pravilu,
non posumus (lat. pop possumus) „ne može- pravilan, propisan, redovan, prirodan; uzoran,
mo", formula kojom rimska kurija odbija za ugled, ugledan, primerak; mat. upravan,
razne zahteve svetovnih vlasti, koji su u ortogonalan; fig. duševno i telesne zdrav, npr.
protivnosti sa dogmama katoličke crkve (ovu normalan čovek.
formulu je prvi upotrebio papa Kle-ment VII normalizacija (lat. normalis) l. sreñivanje,
odbijajući da dade razvod braka Henriku dovoñenje u normalno stanje; 2. v. standar-
VIII). dizacija.
nonsans (fr. non-sens) v. nonsens. normalije (lat. normalia) pl. osnovni oblici;
nonsens (nlat. non-sensus) besmislica, glupost, uzorni crteži, uzorne skice, uzorni obrasci.
ono što nema nikakvog smisla; nonsans. normalitet (nlat. nornialitas) stanje koje
non-uzus (nlat. non-usus) prav. neuobičaje-nost odgovara propisima ili pravilima, redovno
primenjivanja nekog prava. stanje; stanje potpunog duševnog i telesnog
nonšalantan (fr. nonchalant) nehatan, zdravlja.
nemaran; bezbrižan. normalna (lat. normalis) ned. v. normalna
nonšalantnost (fr. nonchalance) nemarnost, škola; takoñe: osnovna škola.
nehatnost; bezbrižnost. normalna brzina teh. srednja brzina jedne mašine.
noogonija (grč. noos razum, gone rañanje) log. normalna mera propisana mera, osnovna
učenje ili nauka o postojanju pojmova. mera.
noologija (grč. noos, logia) fil. ranije: nauka o normalna težina tačno utvrñena i propisana
duševnom životu, psihologija; po Gom- jedinica težine prema kojoj se upravljaju sve
percu, deo filozofije koji se bavi pro-blemom ostale težine.
mišljenja. normalna škola uzorna škola, škola u kojoj
noologist (grč. noos, logos) fil. po Kantu, svaki se radi po najpriznatijim i najboljim
mislilac koji smatra da saznanja, nezavisno nastavnim metodama; normalka.
od iskustva, imaju svoj izvor u razumu normalni kolosek puno i propisno rastojanje
(Platon); supr. empirist (Aristo-tel). izmeñu železničkih pružnica (šina) od
noološki (grč.) fil. koji se odnosi na duh, koji je 1,435 m (za razliku od uzanog i
samostalan, aktivan, stvaralački i napredan nadnormalnog koloseka).
izvor duhovnog života; supr. psihološke. normalno vreme jedinstveno vreme, ono koje
noosterezis (grč. noos, steresis lišenje) med. važi za železnice.
gubljenje svesti pod uticajem opojnih normalno pravo prirodno pravo, pravo kome je
sredstava. poreklo u razumu.
noohirija (grč. noos, cheir gen. cheiros ruka) normalnost (nlat. normalis) v. normalitet.
nasilni napad na nečije duhovne sposobnosti, Normani (germ. Normannen, Nord-mannen)
zločin izvršen nad duševnim životom nekoga. pl. „ljudi sa severa", ime germanskih
noi (hol., por., fr. pore) upoćak, čvorić u stanovnika Skandinavskog poluostrva koji
vunenoj tkanini (štofu, čoji). su, od Vni-XI veka, u Evropi bili čuveni kao
nopalin (meke. nopalli) crvena bojena materija, gusari i moreplovci.
krmez. normativ (lat. norma) veličina utroška
nopovati (fr. poreg) čistiti tkaninu, štof, materijala i vremena za proizvodnju jedne
čoju od čvorića. jedinice (sirovine, energija, gorivo itd.);
No-poperi (eng. No-Popery) „nikakvog pa- izražava se u novčanim ili naturalnim
pinstva", lozinka engleskih episkopala, pokazateljima.
kojom se odbija svaka pojava papinske normativan (nlat. normativus) koji služi kao
vlasti u Engleskoj. pravilo, koji postavlja pravila ili propise;
norija (šp. noria) točak, dolap za navodnjavanje koji prepisuje šta treba i kako treba nešto
polja u Španiji. raditi (up. norma); normativ-ne nauke =
norki (rus.) pl. krzna mladih polarnih lisica u logika, etika i estetika, pedagogija, pravna
nauka i politika (kao primenjena sociologija),
SSSR-u. zato što se one, pored ostalog, bave i
norma (lat. norma) pravilo, propis, merilo, normama mišljenja, htenja, umetničkog
osnova, načelo rada, ugledni primer; stvaranja, vaspitanja i društvenog života;
utvrñena mera (ili: količina) rada; tip. skraćeni normativne odredbe osnovne odredbe.
naslov knjige pri dnu svakog novog
štampanog tabaka; ad normam (lat. ad normiranje (nlat. normare) utvrñivanje,
normam) prema pravilu, po propisu. sreñivanje, regulisanje; propisivanje,
odreñivanje, usklañivanje sa pravilima, us-
klañivanje sa propisima.
normirati 616 not-bremza

normirati (nlat. normare) utvrditi osnovna rodnim krajem; fig. čežnja za nečim što nam
pravila ili propise; udesiti (ili: udešavati) je nekada bilo veoma drago i prijatno;
prema pravilima ili propisima (npr. cene nostomanija.
životnih namirnice); srediti, propisati, nostalgičan (grč. nostos povratak u zavičaj,
utvrditi, regulisati, odrediti učinak, odrediti algos bol) koji se tiče tuge za zavičajem; koji
količinu rada koji ima da se izvrši za dano, tuguje za rodnim krajem
utvrñeno vreme. nostomanija (grč. nostos povratak u zavičaj,
normirac (lat. normare) onaj koji proverava, mania pomama, strast) v. nostalgija.
kontroliše radne norme i vodi evidenci-ju o nostrat (lat. nostras, nostratis) našinac,
njima. zemljak.
norne (nord. norn) u skandinavskoj mitolo-giji: nostrifikacija (nlat. nostrificatio) usvo-jenje,
boginje sudbine, suñaje (Urda — Bivša, primanje u red grañana; davanje
Verdandi — Sadašnja i Skuld — Buduća). ravnopravnosti svedodžbi neke strane škole
norvik (rus.) mlada polarna lisica čije se krzno sa svedodžbom domaće škole iste vrste.
(norki) vrlo ceni. nostrifikovati (nlat. nostrificare) v. no-strifkcira
nortes (pš., eng. norther) jak, hladan severni ti.
vetar koji duva zimi na obalama Meksič-kog nostrificirati (nlat. nostrificare) učiniti svojim
zaliva. ili našim; usvojiti, prirodi™, primiti u
noselija (grč. noseleia) med. bolešljivost, grañanstvo, dati nekome grañanska prava;
slabunjavost; negovanje bolesnika; bolnica. priznati svedodžbi neke strane škole
nosema (grč. nysos, nysema bolest) net. opasna ravnopravnost sa svedodžbom istovrsne
bolest odraslih pčela koju izaziva goto-van domaće škole.
Nosema apis dolazeći s hranom u crevni nota (lat. nota) znak, oznaka, podsetnik;
aparat pčele. pismena primedba, zabeleška, napomena radi
nosetiologija (grč. nosos bolest, aitia uzrok, dopune i objašnjenja nekog mesta u knjizi; u
logia nauka) med. nauka o uzrocima bolesti. diplomatiji: formalno saopštenje jedne vlade
noso- (grč. nosos) predmetak u složenicama sa drugoj; trg. kratak račun, privremena
značenjem: bolest. priznanice, zabeleška koja služi kao potvrda
nosogenija (grč. nosos, gennao rodim, rañam, o prijemu robe; banknota; muz. odreñeni znak
otvaram) v. nosogonija. kojim se be-leže pojedini tonovi, muzičko
nosogeografija (grč. nosos, ge zemlja, graphia pismo; ocena (u školi); nota karakteristika
opis) med. prikazivanje geografskog i kli- (ital. nota caratteristica) ton kojim jedan
matskog rasprostranjeno bolesti, geogra-fija muzički komad počinje; prima nota osnovna
bolesti. knjiga, prvobeležnica;uzep* nešto ad notam
nosogonija (grč. nosos, gonos roñenje, poreklo) (lat. ad notam) uzeti zabelešku o čemu,
med. postanak bolesti, začetak bolesti. primiti k znanju, zapamtiti.
nosograf (grč. nosos, grapho opisujem) onaj nota bene (lat. nota bene) zapamti! znaj! imaj
koji se bavi opisivanjem bolesti. na umu! notabene im. znak za podsećanje,
nosografija (grč. nosos, graphia opis) opisivanje pribeleška koja služi kao podsetnik.
bolesti. notabilan (lat. notabilis) viñen, ugledan,
nosodohij(um) (grč. nosos, docheion prihva- znamenit, značajan, važan.
tište) v. nosokomijum. notabilitet (nlat. notabilitas) viñenost,
nosokomija (grč. nosos, komizo negujem) ned. uglednost, uvaženost, značaj, ugled; no-
negovanje bolesnika. tabiliteti pl. najviñenije (ili: najuglednije)
nosokomij(um) (grč. nosokomeion bolnica) ličnosti države ili grada, prvaci.
bolnica. not-adresa (nem. Not nužda, fr. adresse) trg.
nosolog (grč. nosos, logos) med. naučnik koji adresa u nuždi, adresa trgovačke kuće
podrobno proučava pojedine bolesti; pa-tolog. koja se stavlja na menicu za slučaj da
nosologija (grč. nosos, logia) med. nauka o menični trasat ne plati menicu.
bolestima; patologija. notalgija (grč. notos leña, algos bol) med. bol u
nosološki (grč. nosos, logikos) med. koji se tiče leñima.
nauke o bolestima; patološki. notar (lat. notarius) prvobitno: brzopisac, onaj
nosomanija (grč. nosos, mania pomama, koji piše pomoću skraćenica ili znakova
ludilo) med. uobražavanje bolesti. (notae), pisar.
nosonomija (grč. nosos, nomos zakon) med. notarijat (nlat. notariatus) zvanje i nadležnost
nauka o zakonima postanka i razvitka notara.
bolesti. notat (lat. notatum) beleška, pribeleška,
nosofobija (grč. nosos, phobos strah) med. napomena, primedba.
strah od bolesti, hipohondrija. notacija (lat. notatio) beleženje, označa-vanje,
nostalgija (grč. nostos povratak u zavičaj, primećivanje; muz. pisanje nota.
algos bol) tuga za zavičajem, čežnja za not-bremza (nem. Not-bremse) na, vozovima:
kočnica koja se upotrebljava samo u slučaju
opasnosti.
617 nuklearna fisija

note (lat. notae) pl. od nota; = muzikalije. nubilitet (nlat. nubilitas) stasalost, sposobnost za
notenplan (lat. nota, planus, nem. Notenplan) stupanje u brak.
kuz. pet linija na kojima se pišu note. nubilozan (nlat. nubilosus) oblačan, mutan,
notes (lat. notitia, fr. notes pl. od note nota, tmuran, natmuren.
pribeleška) beležnica, džepna knjižica za nuvelist (fr. nouvelliste) raznosač novih vesti;
sitne pribeleške. novinarski saradnik.
potaje (grč. nothos vanbračni, nlat. nothia) pl. nuvote (fr. nouveautes) pl. novosti, novine;
prav. delovi imanja koji se ostavl>aju u naročito: modne novosti, stvari poslednje
nasledstvo vanbračnoj deci. mode.
notiologija (grč. notios vlažan, logia) v. nugat (fr. nougat, lat. pih orah) kolač od oraha
higrologija. ili badema (kod nas poznat pod imenom
notiometar (grč. notios vlažan, metron mera, francuski nugat).
merilo) v higrometar. nugacitet (lat. nugacitas, nugax šaljiv) la-
notirati (lat. notare) beležiti, ubeležiti, zapisati; krdijaštvo, šegačenje.
trg. uneti u knjigu, knjižiti. nudizam (lat. nudus go, nag) 1. učenje po kome
notist (lat. nota)Mys. pisar nota, onaj koji iz bi najbolje odgovaralo uslovima higijene,
partiture ispisuje note za pojedine glasove. fizičke i moralne, kad bi se ljudi kretali i
notifikacija (nlat. notificatio) objavlji-vanje, bavili sportovima u slobodnoj prirodi potpuno
obznanivanje; objava, obznana, oglas; ili delimično nagi; 2. kult golotinje, pokret koji
saopštenje, izveštaj. teži da oslobodi čoveka predrasuda i stida od
notificetura (lat. notificetura) v. notifikacija. golog čovečijeg tela.
notificirati (lat. notus poznat, facere učiniti, nudisti (lat.) pl. pristalice pokreta goli-šavosti,
notificare) objaviti, objavljivati, obznaniti, golišavci; up. nudizam.
obznanjivati, oglasiti; saopštiti, saopštavati, nuditet (lat. nuditas) nagota, razgolićenost,
dostaviti, dostavlja-ti, izvestiti, izveštavati. golotinja; slika ili kip golog ljudskog tela,
notica (lat. nota) mala beleška, kratka vest, gola figura.
kratko saopštenje. nudl (nem. Nudel) valjušak od brašna i
notograf (lat. nota, grč. graphia pišem) mrz. krompira.
sprava koja odmah piše note komada koji se iudla (nem. Nudel) v. nudl.
svira na klaviru. nudus (lat. nudus) go, nag, razgolićen.
notoran (lat. noscere upoznati, poznati, nu zla (arap. nezle) med. mehurići u ustima.
notorius) opštepoznat, javan. nuklearan (nlat. nuclearis) bog., zool., fiz. jez-
notorijetet (nlat. notorietas) opštepozna-tost, greni, jezgrin, jedreni; nuklearna fizika grana
opštepoznata stvar. moderne fizike koja se bavi prou-čavanjem
notorno (ital. nottorno) cuz. v. noturno. svojstva atomskog jezgra; nuklearna
notornost (nlat. notorietas) v. notorijetet. energija jezgrena energija atoma.
Notr-dam (fr. Notre-Dame) Bogorodica; nuklearna bomba (lat. nucleus) bomba čije se
crkva posvećena Bogorodici; ime čuvene dejstvo ostvaruje atomskom eksplozijom, tj.
Bogorodičine katedrale u Parizu. odreñenom nuklearnom (atomskom)
not-signal (nem. Not, nlat. signale) znak koji reakcijom pri čemu se veoma brzo oslobaña
obraća pažnju na opasnost. ogromna količina energije vezane u
noturnino (ital. noturnino) muz. v. noturno. atomskom jezgru.
noturno (ital. notturno) muz. noćna ili nuklearna reakcija fiz. proces u kome jedno
večernja pesma; serenada, podoknica; atomsko jezgro reaguje sa drugim atomskim
obično: klavirska kompozicija sanjalač-kog jezgrom, elementarnom česticom ili fo-
karaktera (najbolji predstavnik Šopen). tonom proizvodeći u veoma kratkom vremenu
notus (grč. nothos vanbračnk, nlat. nothus) l. jedno ili više drugih jezgara, a eventualno i
vanbračni sin, kopile. druge čestice.
notus (grč. notos, lat. notus) 2. južni vetar ili, nuklearna tehnika fiz. metode, procesi i sredstva
tačnije, jugozapadni vetar. koja služe pri korišćenju nu-klearne energije.
noumevon (grč. noumenon) fil. stvar koja (ili: nuklearna transmutacija fiz. pretvaranje jezgara
biće koje) se ne može opaziti, nego samo hemijskih elemenata jednih u druge pri
razumom zamisliti, pojam bez predmeta koji nuklearnim reakcijama. Spontane nuklearne
bi mu odgovarao u iskustvu; ideja kojoj u transmutacije otkrili su M. i P. Kiri. Prvu
stvarnosti ne odgovara ništa; supr. veštačku nuklearnu tran-smutaciju izveo je E.
fenomenon. Raderferd (bombar-dujući azot alfa-česticama
nocio (lat. notio) log. pojam, misao. dobio je kiseonik i vodonik). Savremene
nubekula (lat. nubecula) med. oblačak, bela nuklearne transmutacije vrše se pomoću
pega u rožnjači (oka); nefelion. akcelera-tora.
nubilan (lat. nubilis) stasala za udaju; sta-sao nuklearna fisija (eng. nuclear fission) fiz.
za ženidbu. razlaganje, cepanje, razbijanje atomskog
jezgra urana bombardovanjem neutronima
nuklearna xeiuiqa 618 numero

uz oslobañanje velike energije, tzv. nu- kulinara (lat. nullipara) žena koja još nikako
klearne energije, koja se ispoljava uglavnom nije rañala, nerotkinja; supr. multi-para.
u razvijenoj toploti. nulitet (nlat. nullitas) ništavost, nevaž-nost,
nuklearna hemija grana hemije koja se bavi nevrednost, gubitak važnosti ili vrednosti.
proizvodnjom i primenom materija koje nulifikacija (nlat. nullificatio) poništa-vanje,
nastaju promenama u atomskom jezgru. poništenje, stavljanje van snage, ukidanje.
nuklearns elektrine (lat. nucleus) električne nulifipirati (nlat. nullificare) poništiti,
centrale (elektrane) na nuklearni pogon. poništavati, staviti (ili: stavljati) van snage,
nuklearni reaktor (lat. nucleus jezgro, gea-gere) proglasiti nevažećim, ukinuti, ukidati;
fkz. ureñaj za cepanje atomskog jezgra izjednačiti sa ništicom, potce-niti.
nuklearnih goriva i za dobivanje energije koja nulti (lat. nulla ništica) mat. koji ima kazaljku
se pri tom razvija, ili za dobivanje nula (tj. član niza), npr. a„, h0, u„ itd.; nulti
radioaktivnih izotopa ili neutrona. meridijan nulti podnevak geogr. meridijan,
nukleini (lat. nucleus, nuculeus) hem. proizvodi podnevak, koji prolazi kroz početak
razgrañivanja nukleoproteida s manjim obeležavanja geografskih dužina, grinički
sadržajem belančevine. meridijan; fiz. apsolutna pulta tačka
nukleinske kiseline (lat. nucleus jezgro) složena temperature je na — 273°S.
organska hemijska jedinjenja koja se nalaze u nulto-valentan (lat. nullus nijedan, valere
jezgru ćelija biljaka i životinja. vredeti) hem. koji se ne jedini s drugim
nukleolus v. nukleus. elementima (takvi su, npr. helijum, neon,
nukleoni (lat. nucleus) fiz. zajednički naziv za argon, kripton, ksenon i radon).
neutrone i protone, sastavne delove numaran (lat. nummarius) novčani.
atomskog jezgra. numen (lat. numen) izraz kojim su Rimljani
nukleonika (lat. nucleus) fiz. i hem. nauka o obeležavali boga, silu božanstva,
atomima i drugim elementarnim česticama, veličanstvenu i čudesnu moć božanstva;
nuklearna fizika. božanstvo, veličanstvo.
nukleoproteidi (lat. nucleus, grč. protos prvi, numenalan (lat. numen božanstvo) božan-stven,
eidos oblik, vid) složene belančevine veličanstven, čudesan.
ogromne molekulske težine; sasta-vljeni su numenon (grč. noumenon) fil. pogrešno mesto
od belančevine i nukleinske kiseline, a nalaze noumenon.
se prvenstveno u jedrima ćelija. numera (lat. numerus, nem. Nummer) broj.
nukleoprotein (lat. nucleus, proteinum) hem. numerale (lat. numerale, se. nomen) gram. broj,
organsko jedinjenje čiji se molekuli sastoje reč koja označava broj; pl. numeralia.
od nukleinske kiseline i proteina. numeralia (lat. numeralia) pl. gram. v. numerale.
nukleus (lat. nucleus) l. zool., bog. jezgro (ili: numerativ (nlat. numerativum) gram. v.
jedro) ćelije; 2. fiz. jezgro atoma. numerale.
nuks (lat. pih) orah, lešnik; ii nuce (lat. in numerator (lat. numerator) mat. brojitelj, brojilac
pise) zbijeno u ljusku od oraha, tj. ukratko, (kod razlomka); sprava za udaranje (ili:
zbijeno, sažeto; nuks vomika (lat. pih beleženje) brojeva po redu.
vomica) med. pasji orah, seme numeracija (lat. numeratio) mat. brojenje, iz-
istočnoindijskog drveta (Strychnos pih govaranje brojeva; udaranje brojeva, obe-
vomica) koje izaziva povraćanje. ležavanje brojevima; numerisanje.
nula (lat. nulla) kat. ništica, znak koji označava Numeri (lat. Numeri) Brojevi, naziv IV knjige
ništicu ili odsustvo jednog broja; fig. Mojsijeve, zato što počinje brojenjem
vrednost ravna ništici, ništavilo. izrailjskih plemena.
nula pena sine lete (lat. nulla poena sine lege) numerirati (lat. numerare) brojiti; udarati
„nikakva kazna bez zakona"; prav. načelo brojeve, obeležiti (ili: obeležavati, označavati)
zakonitosti u pogledu kazne, po kome se brojevima (predmete, strane u knjizi itd.); trg.
kazna može utvrditi samo zakonom i cene robi označiti slovima ili kakvim drugim,
primeniti jedino na dela za koja je zakon samo trgovcu poznatim, znacima na samoj
unapred rekao da će biti tom kaznom robi.
kažnjena. numerisati (lat. numerare) v. numerirati.
nula racione (lat. nulla ratione) ni na koji način, numeričan (lat. numerus) koji se tiče brojeva,
nikako, nipošto. brojni; brojem izražen.
nulibisti (nlat. nullibi) pl. oni spirituali-sti koji numero (lat. numero) prema broju, prema
tvrde da duša, kao bestelesno biće, ne može cifri; sub numero (lat. sub numero) pod
postojati u jednom ograničenom prostoru kao brojem, tj. pod rednim brojem, npr. 1, 2, Z itd.
što je čovečje telo; supr. holomerijanci.
numeroza 619 nucelus
n

numerozan (lat. numerosus) mnogobrojan, svečano i javno izjaviti; nunkupativa vo-


čest; rat. blagozvučan, harmoničan, ritmi-čan. luntas (lat. nuncupata voluntas) volja
numerozitet (nlat. numerositas) mnogobroj- nekazana jasno i odreñeno.
nost, velik broj, masa, gomila; Ret. ritmič-ka nuncijant (lat. nuncians) prav. potkazivač,
blagozvučnost govora. dostavljač, tužilac.
numeroznost (nlat. numerositas) v. numerozitet. nuncijat (lat. nunciatus) prav. potkazani, do-
numerus (lat. numerus) broj; brojna, cifra; stavljeni, tuženi.
gram. broj tj. jednina (singular), dvojina nuncijatura (nlat. nuntiatura) zvanje,
(dual) i množina (plural); muz. takt, melodija; nadležnost i sedište papinog poslanika na
ret. govornički ritam, blagoglasnost. nekom stranom dvoru, pri vladi neke tuñe
numerus klauzus (lat. numerus clausus) države.
„zatvoren broj", odredba po kojoj se u neko nuncijacija (lat. nunciatio) objavljivanje,
zvanje, na neku priredbu itd. može primiti dostavljanje, pri j ava.
samo odreñen broj službenika ili uče-snika. nuncije (lat. nuntius) glasnik, vesnik, poslanik;
numizmatika (grč. nomisma novac, lat. naročito: papin poslanik na stranom dvoru
numisma) nauka koja se bavi proučavanjem ili pri vladi neke strane države (potpuna mu
starinskog novca i starih medalja; deli se na: je titula: nuncijus apostolikus).
staru numizmatiku, koja proučava doba do nuncijum (lat. nuntium) vest, izveštaj, izvešće;
Zapadnog Rimskog Carstva, srednjeve- poslanstvo.
kovnu, koja počinje sa Vizantijom i sa nupcijalitet (lat. nuptiae svadba) soc. odnos
novcima iz vremena seobe naroda, i moder-nu, sklopljenih brakova neke zemlje prema
koja počinje sa renesansom; pr. numi- ukupnom broju njenih stanovnika, ili prema
zmatički. broju lica sposobnih za brak.
numizmatičar (grč. nomisma novac, lat. nupcijalni (lat. nuptialis) svadbeni, venčani,
numisma) onaj koji se bavi sakupljanjem i bračni; lakta nupcijalia (lat. pacta nuptialia)
proučavanjem starinskog novca i starinskih pl. bračni u govori.
medalja. nurija (grč. enoria) parohija, župa.
numizmatograf (lat. numisma, grč. grapho nus (grč. nus um) fil. duh, intelekt; kod
pišem) onaj koji se bavi opisivanjem Anaksagore: duša sveta; kod Platona i
starinskog novca i starinskih medalja, spo- Aristotela: dup!a koja misli, a po kojoj se
menica. čovek razlikuje od životinje.
numizmatografija (lat. numisma, grč. gra-phia nutacija (lat. nutatio) klimanje, njihanje;
opis) opisivanje starinskog novca i starinskih kolebanje; astr. razne periodične nejedna-kosti
medalja; pr. iumizmatograf-ski. u precesiji koje dolaze od privlačne sile
numinozan (lat. numen) v. numenalan. Meseca na spljoštenu Zemlju, čija oca nije
numofilacijum (lat. nummus novac, grč. upravna na ravan ekliptike, a ravan
phylatto čuvam) zbirke novca, naročito Mesečeve putanje nagnuta je prema
starinskog. Zemljinom polutaru; bog. obrtanje biljke
numularan (nlat. nummularis) koji ima prema Suncu.
oblik kovanog novca, paričast. nutrija (Myocastor coypus) zool. barski da-bar,
numularijus (lat. nummularius) menjač novca, glodar dug do 90 st; živi u Južnoj Americi, a
saraf. gaji se u mnogim zemljama, pa i kod nas,
numuliti (lat. nummus novac, grč. lithos radi skupocenog krzna.
kamen) pl. geol. naslage krečnjaka, pešča-ra i nugrijencia (lat. nutrientia) pl. hranljive materije.
dr. u kojima se nalaze mnogobrojni ostaci autriment (lat. nutrimentum) sredstvo za
nekadašnjih organizama, naročito puževa i ishranu, hrana.
školjki, u obliku novca. nutritivan (nlat. nutritivus) koji hrani, hranljiv,
nunkupativ (lat. testamentum nuncupativum)
prav. poslednja volja nekazana usmeno. koji služi za ishranu.
nunkupativan (nlat. nuncupativus) koji je nutricija (nlat. nutritio) hranjenje; is-
izjavljen usmeno, usmeni, npr. nunkupa-tivno hranjivanje, odgajivanje.
zaveštanje. nutricionist (nlat. nutritio hranjenje, is-
nunkupacija (lat. nuncupatio) svečano pro- hranjivanje) soc. onaj koji stručno proučava
glašavanje za naslednika. ishranu raznih naroda.
nunkupirati (lat. nomine capere, nuncupare) nutus (lat. nuere, nutus) mig, dani znak.
prav. izjaviti nešto u zakonskom obliku, nufar (pere.) bog. morska ruža, vodeni krin,
kordon, lokvanj, lopoč, lopuh; nenufar.
nucelus bog. zametno jezgro.
Nj, nj sedamnaesto slovo naše ćirilice,
nj
Njuget (eng. Newgate) veliki kriminalni zatvor
dvadeseto naše latinice (Nj, nj). u Londonu, zgrada u kojoj se izvršuju smrtne
njanja (rus. nnnnj čuvarica male dece, dadi-lja, kazne.
dojkinja; u deminutivu: njanječka, nja-njuška. njukeri (eng. newkerry) vrsta surinamskog
njanjuška (rus.) v. pod njanja. pamuka slabijeg kvaliteta.
aus-boi (eng. news-boy) raznosač, prodavac
Njerdr (nord. Njordhr) u nordijskoj mitolo-giji: novina.
bog mora, moreplovstva, bogastva i obilja ljuta (skr. N) jedinica za silu u Meñunarod-nom
uopšte. sistemu jedinica; definisana je kao sila koja
njičevo (rus. ničego) ne mari ništa, ne škodi masi od l kg poveća brzinu za 1 m/s; naziv
ništa, ne znači ništa; ničevo. po engleskom naučniku Isaku Ljutnu
njoki (ital. gnocchi) pl. kuv. knedle, valjušci. (1642—1727); v. din.
lju (eng. new, lat. novus, nem. neu) nov, njufaundlender (eng. -New-Foundland) rasa
skorašnji (naročito se javlja kao sastavni deo velikih i snažnih pasa crnosjajne dlake sa
američkih i engleskih imena mesta, npr. New belim pegama na grudima; služi za
York, New Orleans, New Westminster i dr.). spasavanje davljenika i odličan je čuvar;
poreklom je sa ostrva Nju-Faundlenda (na
severoistočnoj obali Amerike); ter-nev.
B V T D Ž Z I L L, M,
6Z8/ bZOa. 610/

noprstFhii
M / 6» J" «M«. «8/ I6<h «8/ «9/ 65(/ Š/ IJU

O
O, o osamnaeste slovo naše ćirilice, dvadeset obsdijsncija (lat. obedientia) poslušnost,
prvo naše latinice; kao skraćenica: O = ordr pokornost.
(na menicama); Or. = opus; Orr. = opera (lat. obezitet (lat. obesitas) gojaznost.
opus, opera); hem. O = oksigenijum; O$ = obelizam (grč. obelismos) obeležavanje, obe-
osmijum. lusom, označavanja sumnjivih mesta i
o (fr. eai) voda; o d'Kolonj (fr. eai de izraza u starijim izdanjima klasika.
Cologne) KOLONJSKE voda, kelnska voda. obelisk (grč. obeliskos) u starom Egiptu:
oaza (grč. oasis, auasis, koptski ouahsi) plodan četvrtast, 15 do 20 m visok, obično iz
predeo sa vodom usred velikih peščanih jednog kamena istesan kameni stub koji se pri
pustinja Afrike, kao neko kopneno ostrvo u vrhu sužava; svaki visok spomenik koji se
ogromnom peščanom moru; fig. udobno pri vrhu sužava.
odmorište posle velikog i napornog rada; pr. obelus (grč. obelos ražanj) znak kojim se
oaski. obeležavaju mesta i izrazi, u starijim
oarion (grč. oarion jajnjak) anat. malo jaje, izdanjima klasika, u čiju autentičnost ima
jajašce; jajnjak; up. ovarijum. razloga da se sumnja.
oarionkus (grč. oarion, onkos masa, telesina) ober (nem. Ober) v. oberkelner.
med. otok jajnjaka. oberkelver (nem. Oberkellner) u gostionicama:
oaritis (grč. oarion) med. zapaljenje jajnjaka. glavni konobar, glavni kelner, onaj koji
oaskop (grč. bop jaje, skopeo posmatram) naplaćuje; ober.
sprava za pregled jaja. oberliht (nem. Oberlicht) grañ. otvor za puštanje
obad (fr. aubade, ital., lat. alba) jutarnja pesma svetlosti u zatvorene prostorije (obično na
trubadura; koncert u zoru nekome u čast, krovu itd.), svetlarnik.
jutarnja serenada, podoknica. Oberon (nem. Oberon, fr. Auberon) mit. vi-linski
obaudicija (nlat. obauditio) med. gluvost, glu- kralj, muze Titanije, zaštitnik prave i iskrene
voća. ljubavi; naslov i predmet poznatog
obvencija (nlat. obventio) susret, sretanje, romantičnog epa nem. pesnika Vilanda.
doček; prav. prihodi; dobrovoljni prilog, oberst v. obrst.
porez, naročito crkveni prirez. oberfeldher (nem. Oberfeldherr) voj. vrhovni
obvolencija (lat. obvolentia) pl. med. lekovi u zapovednik (u nemačkoj vojsci).
obliku zavoja, koji razgolićena ili ranjava obit (nlat. obitus) svečano opelo umrlom u
mesta pokrivaju lekovitim oblogom. katoličkoj crkvi; godišnji parastos ili
obvolutan (lat. obvolvere, obvolutus) spolja pomen; dies obitus (lat. dies obitus) dan
savijen, žlebast, olučast. sahrane.
obvolucija (lat. obvolutio) med. zavijanje, uvi- \
janje, obvijanje, povijanje. obituarij(um) (nlat. obituarium) spisak umr- \
obdukcija (lat. obductiq) u sudskoj medicini: lih, čitulja.
otvaranje i pregled lešine u cilju utvr-ñivanja obitus (lat. obitus) propast, smrt; obitus jurijum
uzroka smrti; obdukcioni izveštaj zvaničan (nlat. obitus jurium) prav. prestanak ili
izveštaj o otvaranju i pregledu lešine; gubitak izvesnih prava ili polaganja prava
protokol obdukcije zvanični spisak činjenica usled zastarelost.
nañenih i utvrće-nih prilikom otvaranja i objek(a)g (lat. objectum) predmet, stvar, ono što
pregleda lešine. se vidi ili predstavlja, predmet ili osoba na
obducent (lat. obducens) lekar koji vrši koje je posmatranje upravljeno; zadatak,
otvaranje i pregled lešine radi utvrñi-vanja svrha, cilj neke delatnosti; gram. predmet, tj.
uzroka smrti; up. obdukcija. ona reč u rečenici na koju prelazi (ili: na koju
obducirati (lat. obducere) u sudskoj medicini: se odnosi) glagolska radnja; fil. predmet ili
otvarati i pregledati leš radi utvr-ñivanja sadržina neke misli, bila ona stvarna (realni
uzroka smrti itd. objekat) ili samo zamišljena (idealni
objekat); supr. subjekat.
objektiv 622 oblomovština

objektiv (nlat. objectivus) kod optičkih večere ljubavi; u katoličkoj crkvi: sveta
instrumenata (dogleda, durbina, mikroskope i pričest, žrtveni hleb; okrugla markica od
fotografskih aparata): dvoguboispu-pčeno hartije za pečaćenje pisama, paketa i dr.:
sočivo, ili kombinacija više sočiva koja farm. v. oblanda.
skupa dejstvuju kao sabirao sočivo, koje oblatorije (nlat. oblatoria) pl. štampane
stvara od predmeta posmatranja ili snimanja trgovačke ponude, preporuke i sl.
(objekta) stvaran izvrnut lik. oblacija (lat. oblatio) prinošenje, posveći-vanje
objektivan (nlat. objectivus) objektni, koji se komu ili čemu; žrtvovanje bogu ili crkvi;
tiče objekta, predmeti; stvaran, istinski, darivanje, dar, poklon; posveći-vanje hleba
koji nije samo zamišljen, nego odista postoji, i vina za pričest.
nezavisan od subjekta i subjektivnog oblektacija (lat. oblectatio) uživanje,
mišljenja, prirode i od interesa subjekta, koji zanimanje, zabavljanje, zabava.
važi za sva razumna bića, opštevažeći; obliviozan (lat. obliviosus) zaboravan.
nepristrasan, pravedan, pravičan, ni po babu obligatan (lat. obligatus) vezan dužnošću,
ni po stričevi-ma; supr. subjektivan. obavezan.
objektivacija (nlat. objectivatio) upredme- obligato (ital. obligato) muz. izraz koji označava
tljavanje, upredmetljenje, pravljenje nečega da neki glas pripada glavnom glasu, da služi
predmetom, objektom; psihička radnja kod kao pratnja uz glavni glas, te se, prema tome,
koje svest projicira svoje sadržaje u spoljni ne sme izostavljati; supr. ad libitum.
svet, pa ih onda smatra predmetima obligatoran (lat. obligatorius) obavezan,
spoljašnjeg sveta (npr. kod iluzija i propisan, zakonom utvrñen i odreñen, pri-
halucinacija); javljanje stvari po sebi u silan, prinudan; supr. fakultativan.
obliku koji se može opažati. obligacija (lat. obligatio) obaveza, obavez-nost;
objektivizam (lat. objectum predmet) fil. u dug; obveznica, priznanica; obliga-cio
teoriji saznanja: priznanje objektivnih, tj. akcesorija (lat. obligatio accessoria) prav.
opštevažećih istina, vrednosti i normi, koje sporedna obaveza.
postoje nezavisno od subjekta koji saznaje; u
etici: pravac koji, suprotno subjektivizmu, obligo (ital. obligo) trg. dug ili obaveznost jednog
odnosno kao njegova dopuna, priznaje i teži trgovca prema drugom trgovcu; jemstvo,
da odredi objektivna merila i ciljeve etičkog garancija; bit-i in obligo = biti nekome
delanja; naziv za tendenciju prikrivanja obavezan (ili: dužan); dati za nekoga svoj
društvene odreñenosti nauke i filozofije. obligo = jamčiti (ili: jemči-ti) za nekoga.
objektivizacija v. objektivacija. obližantan (fr. obligeant) uslužan,
objektivirati (lat.) upredmetiti, upredme-tljivati, predusretljiv, učtiv, ljubazan.
učiniti predmetnim, tvorevinu naših čula oblikvitet (lat. obliquitas) kosost, kosina,
shvatati kao nešto (predmet, stvar) što postoji nagnutost, nagib; pritvornost, neiskre-nost,
van nas i nezavisno od nas. okolišenje, izvrdavanje, vrdanje; gran.
objektivisati (lat.) v. objektivirati. zavisnost.
objektivisti (lat.) pl. fil. pristalice objek-tivizma. oblikvum (lat. obliquum) kosost, kosina,
objektivitet (lat.) predmetnost, stvarnost; krivina.
nezavisnost od subjektivnih primesa i uticaja, oblikvus (lat. obliquus) kos, kriv; oracio
nepristrasnost, pravičnost. oblikva (lat. oratio obliqua) gram. neuprav-ni
objektivnost (lat.) v. objektivitet. govor.
objektirati (lat. objectare) v. objicirati. obliteracija (lat. oblitteratio) brisanje, pre-
objektitet (lat. objectum) fil. ono što za jedan brisavanje slova; fig. brisanje iz pamćenja,
subjekat postoji kao objekat. predavanje zaboravu; med. zapušenost, za-
objekcija (nlat. objectio) primedba, napomena; čepl>enost, zagušenost (krvnog suda, kanala
prigovor, zamerka; prepreka. itd.).
objicirati (lat. objicere) primetiti, prigovoriti, obliterirati (lat. oblitterare) brisati, izbrisati
zameriti; odgovoriti, odvratiti, protivstaviti. slova; fig. izgladiti iz pamćenja, predati
obkoničan (lat. ob, grč. konos kupa) koji je u zaboravu; med. zapušiti, zapušavati.
obliku kupe okrenute naopako, tj. sa osno- oblokvij(um) (nlat. obloquium) v. oblokucija.
vom nagore. oblokucija (nlat. oblocutio) protivrečenje,
oblande (lat. oblata) fari. tanka pločica od prigovaranje; oblokvij(um).
neuskislog pšeničnog brašna koja služi kao Oblomov (rus.) v. pod oblomovština.
omot radi lakšeg gutanja lekova u prašku; oblomovština (rus.) osobina čoveka
up. oblata. nepokretnog, lenjog, slabe volje, po prirodi
oblata (lat. oblata od offerre) prvobitno: hleb dobrog i pitomog, ali od koga su vaspitanje i
koji su stari hrišćani donosili na društvena sredina učinili goto-vana (po
Oblomovu, glavnom junaku istoi-menog
romana ruskog pisca I. A. Gonča-rova).
oblong 623 oglu

oblong (lat. oblongum) duguljast četvorou- ovarioterapija (nlat. ovarium, grč. therapeia
gao, pravougaonik. oblovgav (lat. oblongus) lečenje) ned. lečenje jajnjaka.
duguljast, duguljast ovariotomija (nlat. ovarium, grč. tome se-čenje,
i četvrtast. obnoksijacija (nlat. obnoxiatio) rezanje) med. operativno uklanjanje jajnjaka.
prav. pot- ovaritis (nlat. ovarium, jajnik, jajnjak) med.
činjavanje, kojim je onaj koji nije mogao zapaljenje jajnjaka.
sam sebe da hrani, ili da položi dužnu ovatan (lat. ovatus jajolik) u obliku jajeta,
krvarinu, ili da naknada što je ukrao, jajolik (naročito u botanici).
sebe ili svoju porodicu, jednom formal- ovatifoličan (lat. ovatus jajolik, folium list)
nom poveljom (lat. charta obnoxiationis), bog. koji ima lišće oblika jajeta.
prodavao nekom trećem licu. obnubilacija
(nlat. obnubilatio) med. pomra- ovatooblongan (lat. ovatus jajolik, oblongus
čen>e vida; pomračenje uma. oboa (fr. hautbois, duguljastookrugao) koji je više duguljast nego
hoboe) kuz. drveni duvački instrument sa jajolik.
oštrijim tokovima od ovacija (lat. ovatio) kod Rimljana: mali trijumf,
tonova flaute; oboe. obovalan (nlat. ulazak pobedonosnog vojskovoñe u grad
obovalis) u obliku jajeta pešice ili na konju i sa mirtinim vencem na
okrenutog naopako, tumbe. oboist(a) (fr. glavi, pri čemu je pobednik, mesto vola,
hautbois) muz. svirač u obou; prinosio bogovima na žrtvu ovcu (ovis);
svirač u vojnoj muzici uopšte. obod (grč. danas: javno i burno odobravanje ili
obolos) starogrčki sitan novac, ukazivanje počasti kome.
1/6 drahme, oko 1/2 din; od 1836. grčka ovidukt (nlat. oviductus) alat. jajovod.
jedinica za merenje težine = 1/10 drahme ovizam (lat. ovum jaje) zool. učenje ovista; v.
= 1 decigram; fig. para, novčić, marjaš, ovisti.
lepta. obrepcija (lat. obreptio) prokradanje, ovipara (lat. ovum, parere rañati, leći; nositi,
dobi- sneti) pl. zool. životinje koje se legu iz jaja;
vanje čega na vešt način, prevarom. supr. vivipara.
obrogacija (lat. obrogatio) prav. predlog da se oviparan (lat.) zool. koji se leže iz jaja.
neki zakon ukine ili izmeni. obrogirati (lat. oviparitet (lat. ovum, parere) biol. razvoj jaja u
obrogare) prav. stari zakon spoljašnjoj sredini, van tela majke.
novim sasvim ili delimično ukinuti, nekom ovisti (lat. ovum jaje) pl. zool. biolozi koji su
zakonu oduzeti punu važnost. obrst (nem. smatrali da je prava klica jaje, a da ga
Oberst) l. u nemačkoj vojsci: spermatozoid, pri oploñavanju, samo podstiče
komandant puka, pukovnik. obrst (nem. daš da se razvije; supr. spermatisti.
Oberste ono što je najgornje) oviforman (nlat. oviformis) jajast, jajolik,
2. pavlaka (na mleku). obrst-lojtnant (nem. oblika jajeta.
Oberst, fr. lieutenant) u ovovivipara (lat. ovum, vivus živ, parere rañati,
nemačkoj vojsci: zastupnik pukovnika, leći) pl. zool. životinje čija snese-na jaja, u
potpukovnik. obrusa (grč. obryzos čisto normalnom slučaju, imaju u sebi više ili
zlato, lat. obru- manje razvijen zametak (npr. ptice, kljunari
ssa) prečišćavanje zlata pomoću vatre. obe itd.).
... (lat., fr. obs . . .) v. pod ops. . . obt ... ovogeneza (lat. ovum, grč. genesis rañanje,
(lat., fr. obt. . .) v. pod opt. . . obumbracija postajanje) biol. v. oogeneza.
(nlat. obumbratio) senčenje, ovoidalan (lat. ovum, grč. eidos lik) jajolik;
osenčavanje, zamračivanje. obfirmirati isto i ovoidan.
(lat. obfirmare) učvrstiti,
utvrditi, pojačati. oval (nlat. ovalis, ovale) 1. ovoidan (lat.-grč.) u obliku jajeta, jajast.
duguljastookrugla ovologija (lat. ovum, grč. logia) v. oologija.
slika; jajastost, okruglastost; u ovalu, u ovoskop (lat. ovum, grč. skopem posmatrati)
duguljastookruglom obliku, npr. slika. oval ogledalo za pregled jaja.
(lat. ovum jaje) 2. geom. zatvorena kriva ovulacija (nlat. ovulatio) med. izbacivanje zrelog
koju nijedna njena tangenta ne seče. ovalan jajeta iz jajnjaka (kod žena izmeñu dve
(nlat. ovalis) oblika jajeta, jajast, menstruacije).
duguljastookrugao. ovaplotiti (crksl.) nečem ovulisti (lat. ovulum ženska spolna ćelija, jaje)
zamišljenom dati pl. zool. v. ovisti.
stvaran, telesni oblik, oteloviti. ovaralgija ovulum (lat. ovulum) malo jaje, jajce; bog.
(nlat. ovarium jajnik, grč. algos semeni zametak; zool. ženska spolna ćelija,
bol) med. v. ovarialgija. ovarialgija (nlat. jaje.
ovarium jajnik, grč. algos ovum (lat. ovum) jaje; početi ab ovo (lat. ab
bol) med. živčani bol u trbuhu koji dolazi ovo) od jajeta, tj. sasvim od početka, od
od jajnjaka. ovarijalan (nlat. ovarialis) samog osnova.
jajnični, koji ogar v. zagar.
pripada jajniku, koji se tiče jajnika (ili: oglan (tur.) dečko, mladić; šegrt, sluga.
jajnjaka), jajnjački. ovarij(um) (nlat. oglu (tur. oglu) sin.
ovarium) v. ooforon.
ogro 624 odontoterapija

i, fr. ogc^, mkal. oteo, z\km. \


Orcus) mit. vukodlak, divlji čovek, džin koji ep o desetogodišnjim lutanjima i neobičnim
jede decu, hala. doživljajima itačkog kralja Odiseja, kada se,
od (isl. odr) neka neobična prirodna sila koja, posle pada Troje, vraćao morem u otadžbinu;
po nem. prirodnjaku Karlu Rajhenba-hu fig. pustolovno putovanje, pustolovine, lutanje.
(1788—1869), strujanjem izlazi iz predmeta, oditologija (grč. hodites putnik, logia) v.
naročito iz ljudi, i koju osetljivi tzv. hoditologija.
senzitivni ljudi više ili manje jako osećaju. odol (grč. odus zub, lat. oleum ulje) farm. voda ili
oda (grč. ode pesma) 1. poet. vrsta svečane i nasta za ispiranje i dezinfikovanje zuba i
uzvišene pesme, pune bujnog zanosa i strasnog usta (mešavina alkohola, mentola, naninog
osećanja u koje pesnik dolazi motreći uzvišene ulja i jednog antiseptika).
i veličanstvene pojave i stvari u prirodi i odometar (grč. odos put, metron merilo,
ljudskom društvu (npr. more. Bog, vera, mera) v. hodometar.
prijateljstvo, junaštvo itd.). odont- (grč. odus, odontos) predmetak u
oda (tur. oda) 2. odred, četa turskih vojnika, složenicama sa značenjem: zub, zubni.
naročito janičara. odontagogum (grč. odus, odontos, ago vučem,
odabaša (tur. oda oazd) zapovednik čete privlačim) med. klepgga za vañenje zuba.
turskih vojnika, naročito janičara, kapetan; odontagra (grč. odus, odontos, agra plen) med.
glavni nadzornik jednog karavanse-raja. zubna kostobolja.
odaja (tur. oda) odeljenje kuće ili stana, soba. odontalgija (grč. odus, odontos, algos bol) ned.
odaksezmus (grč. odaxezmos ujedanje, gri- zubobolje, oboljenje zuba, bol zuba.
zenje, čupanje) med. sevanje, oštar i ljut bol, odontalgika (grč.) med. sredstva protiv zubobolje.
naročito bol pri izbijanju zuba = odontijazis. odontijazis (grč. odus, odontos) med. teško
odaksestički (grč. odaxo grizem) med. koji peče dobivanje zuba kod dece.
od bola, koji jako boli. odontijatrija (grč. odus, odontos, iatreia
odaliska (tur. odalik) služavka, bela robinja u lečenje) med. nauka o lečenju zuba, zubno
istočnjačkom haremu koja obavlja grublje lekarstvo.
domaće poslove, sobarica; naročito: ime odontika (grč. odus, odontos) pl. med. v.
služavki bivših turskih sultana izmeñu kojih odontalgika.
on bira za sebe sedam kaduna; fig. naložnica; odontin (grč.) med. lek protiv zubobolje; sredstvo
vrsta vunene tkanine. za održavanje zuba.
odadžija (tur. ' odaci) l. sobar, sobarica (u odontitis (grč.) med. zapaljenje zuba.
gostionici), poslužitelj; 2. podrugljiv naziv za odontoblaste (grč. odus, odontos, blastos klica,
pesnike oda. izdanak) pl. tvorne ćelije zubne kosti.
odeon (grč. odeion, lat. odeum) l. kod Grka i odontogenija (grč. odus, odontos, genesis
Rimljana: zgrada u kojoj su se održavale postanak, stvaranje) obrazovanje zuba,
pesničke i muzičke utakmice; zbirka lir-skih stvaranje zuba.
pesama; odeum. odontoglifon (grč odus, odontos, glypheion
Odeon (fr. Odeon) 2. čuveno pariske pozorište rezbareni nož, rezaljka, dubač) med. lekarski
na levoj obali Sene. instrumenat za čišćenje zuba.
odeum (lat. odeum, grč. odeion) v. odeon. odontografija (grč. odus, odontos, graphia
odijum (lat. odium) mržnja, omraženost, opis) opisivanje zuba.
neprijateljstvo; nenaklonost, nezadovoljstvo, odontozis (grč. odus, odontos) med. dobivanje
ogorčenje. zuba, nicanje zuba, obrazovanje zuba.
Odin (nord. Odin, Odhinn) mit. najstariji i odontoidan (grč. odus, odontos, eidos vid,
najpoštovaniji bog kod svih starogerman-skih oblik) zubast, zubolik, u obliku zuba.
plemena, bog pobede; Vodai, Vuotan. odontolit (grč. odus, odontos, li'thos kamen)
odioza (lat. odiosa) pl. mrske (ili: odvratne, med. zubni kamen.
gnusne) stvari. odontoliti (grč.) pl. kol. okamenjeni zubi sisara.
odiozan (lat. odiosus) mrzak, smrznut, odvratan, odontolitijazis (grč.) med. stvaranje, pravljenje
gnusan, grozan, dosadan. zubnog kamena.
odiozitet (nlat. odiositas) mrskost, odvratnost, odontologija (grč. odus, odontos, logia nauka,
omrznutost, mržnja. učenje) nauka o zubima, zubno lekarstvo.
odioznost (nlat.) v. odiozitet.
odiozus (lat. odiosus) mrzak, odvratan, gnusan odontom (grč. odus, odontos) med. zubni
izraštaj, zubnik.
čovek.
Odisej (grč. Odysseiis) mit. sin Laertov, muž odontoplastika (grč. odus, odćntos, plastike
verne Penelope, otac Telemahov, kralj Itake, veština uobličavanja) zamenjivanje rñavih
hrabri, lukavi i dovitljivi grčki junak pod zuba veštačkim.
Trojom; fig. lukav i dovitljiv čovek. odontoterapija (grč. odus, odćntos, therapeia
lečenje) med. nauka o lečenju i održavanju
zuba.
odontotehni j a 625 oklagija

odontotehnija (grč. odus, odontos, techne oka (per., šp.) 2. biljka sa hranljivim kore-nom
veština) veština održavanja zuba u dobrom (nlat. Oxalis tuberosa), glavna hrana Indij
stanju; zamenjivanje rñavih zuba novim. anaca-uroñenika.
odontotehnika (grč. odus, odontos, technike) okazion (lat. occasio gen. occasionis) prilika,
zubna tehnika. zgoda, prigoda, povoljan slučaj; povod,
odor (lat. odor) miris, vonja. razlog.
odorantan (lat. odorans) mirišljiv, mirisan. okazionalizam (lat.) fil. učenje o slučajnim
odorata (lat. odora ta) pl. prijatni mirisi; stvari uzrocima, po kome bog svuda neposredno
prijatna mirisa. sadejstvuje služeći se voljom ljudi i nagonom
odvratan (lat. odoratus) v. odorantan. životinja samo kao povodom za delanje: ne
odoriferan (lat. odor miris, f ero nosim) utiču telo i duša jedno na drugo, kako je tvrdio
mirisan, mirišljiv. Dekart, nego bog stvara, u zgodnoj prilici (lat.
o živa (fr. ogive) apx. šiljat obluk na gotskim occasio), od kretnji osećaje u čulnim organima,
svodovima. a od akata volje, opet u zgodnoj prilici,
oživalan (fr. ogival) apx. koji ima šiljat obluk, pokrete mišića. Glavni predstavnici ovoga
šiljatog obluka; duguljast. pravca, oka-zionalisti, su: Arnold Gelinks
ozemund vrsta odličnog švedskog gvožña u (1624— 1669) i Nikolas Malbranš (1638—
šipkama, nazvana po istoimenom rudniku 1715).
gvožña Osemund. okazionalisti (lat.) pl. fil. pristalice oka-
ozena (grč. ozaina izrastao u nosu neprijatna zionalizma.
mirisa) med. kijavica, katar nosa sa bala-ma okazionalni sistem fil. v. okazionalizam.
ružnog mirisa. okazionalno (nlat. occasionaliter) pril. slučajno,
Oziris mit. glavni bog starih Egipćana, bog Sunca, zgodom, prigodne.
tvorac vremena, zaštitnik Egipta i Nila, muž okazionar (nlat. occasionarius) v. partizan.
Izidin. okalescencija (nlat. ocallescentia) zadeblja-
ozokerit (grč. ozein mirisati, kerds vosak) hen. vanje kože, otvrdnjavanje kože, dobivanje
zemljani vosak (prirodna smesa čvrstih debele kože; fig. neosetljivost, otupelost.
ugljovodonika); upotrebljava se za pravljenje «žalica (tur. okka) posuda; boca koja sadrži jednu
parafina i ceresina. oku.
»kapi zool. vrsta male žirafe, velike kao konj, u
ozon (grč. ozein mirisati) hem. koncentrisan prašumama Srednje Afrike, veoma retka
kiseonik, postaje pražnjenjem elektrici-teta u životinja.
kiseoniku. Oksidiše jače no kiseonik, te stoga okarina (ital. oca, ocarina) muz. mali, pogla-vito
utire biljne boje i ubija klice; ima ga u dečji duvački instrumenat od ilovače, sa 10
vazduhu, naročito u šumskom i morskom, rupa za tonove.
čiji je veoma koristan sastojak, jer ga čisti od Okean (grč. Okeanos) l. mit. po najstarijem
škodljivih klica; upotrebljava se za beljenje grčkom verovanju, moćna reka koja ogggiče
(slonova kost, lan) i za čišćenje pijaće vode ceo svet, praizvor svih stvari, pa i bogova;
od škodljivih klica. zatim: sin Uranov i Gejin, muž Teti-din, otac
ozonizacija (grč.) hem. pretvaranje u ozon. mnogobrojne dece (3000 sinova i 3000 kćeri),
ozonizirati (grč.) hem. pretvoriti, pretvarati u Ocean.
ozon. okean (grč.) 2. veliko svetsko more
ozonometar (grč. ozein mirisati, metron mera, (Atlantski, Tihi i Indijski okean); fig. more,
merilo) hem. sprava za merenje količine bezbroj, sijaset, tušta i tma; ocean.
ozona u vazduhu: hartija natopljena u lepak Okeanija (nlat. Oceania) v. Oceanija.
jodkalija, koja od ozona poplavi. okeanograf (grč. Okeanos) stručnjak u okea-
ozostomija (grč. ozein mirisati, stoma usta) nografiji.
med. ružan zadah iz usta, zaudaranje iz usta. okeanografija (grč. Okeanos) nauka koja se
oidijum (nlat. oidium) vot. pepelnica, maća, sijer bavi proučavanjem mora i okeana, izučava
(vrsta veoma sitnih gljiva, koje se na biljkama osobine morske vode, kretanje, dubine i
i životinjskim telima pojavljuju kao uzrok organski svet mora, reljef i sastav morskog
pojava bolesti, naročito kod vinove loze). dna i dr.
ojkofobija (grč. oikos kuća, phobos strah) okeanski (grč. Okeanos) v. oceanski.
med. strah od kuće, duševno-živčani oker (grč. ochros bled, žućkast, zelenkast)
poremećaj koji se sastoji u osećanju straha od ilovača žuta od gvožña oksida; pr. oke-rast.
sopstvenog doma. okigrafija (grč. okys brz, grapho pišem)
oka (tur. okka) l. ranija jedinica za merenje veština brzog pisanja; tahigrafija.
težine u Turskoj, Srbiji, Bosni, Grčkoj, okidrom (grč. okys brz, dramem infinitiv
Bugarskoj, Mañarskoj i Rumuniji = 1,250 - aorista od trecho trčim) onaj koji brzo trči,
1,280 kg. skoroteča, glasnik-pešak.
okipod (grč. okys brz, pus, podos noga) brzo-
nog.
oklagija (tur. oklagu, oklava) drvena oblica za
razvijanje testa.

40 Leksikon
okludirati 626 oksitonon

okludirati (lat. occludere) zatvoriti, zatvarati, oksigoničan (grč.) geom. opggrougli, sa oštrim
zaključati; smetati, sprečiti; fiz. zadržati uglovima.
gasove na svojoj čvrstoj površini. oksid (grč. oxys) hem. jedinjenje sa kiseonikom,
okluziv (lat. occlusivus) lingv. zatvorni, pre- naročito jedinjenje nekog metala sa
gradni ili eksplozivni glas, tj. glas pri čijem kiseonikom, npr. oksid gvožña.
izgovoru vazdušne struja nailazi na oksidabilan (grč. oxys, nlat. oxydabilis) hem.
prepreku, koja je potpuno zaustavlja, tako koji može da se jedini s kiseonikom, tj. koji
da ona ne može nastaviti put dok se pregrada može da oksidiše.
ne ukloni. oksidabilitet (grč., nlat.) hem. sposobnost
okluzivan (nlat. occlusivus) koji zatvara; koji sjedinjavanja sa kiseonikom, jedinljivost s
sprečava; okluzivni zavoj med. zavoj koji kiseonikom.
sprečava da do rane dopru spoljne ozlede i oksidabilnost (grč., nlat.) hem. v. oksidabilitet.
prljavštine. oksidacija (grč. oxys, nlat. oxydatio) hem.
okluzija (nlat. occlusio) zatvaranje, spreča- sjedinjavanje nekog tela s kiseonikom, sa-
vanje; fiz. adsorpcija gasova na površini gorevanje.
čvrstih tela. oksidirati (grč. oxys, lat. oxydare) hem. jedi-niti
o kontan (fr. au comptant) trg. uz plaćanje u se (ili: spojiti se, spajati se) s kiseonikom,
gotovom. pretvarati se u oksid.
okra (grč. ochros bled, žućkast) mešavina gline oksidisati (grč. oxys) hem. v. oksidirati.
sa hidroksidom gvožña; up. oker. oksid-hidrat (grč. oxys, hydor voda) hemijsko
oksalati (nlat. oxalis kiseljak) pl. hem. soli jedinjenje oksida s vodom.
oksalne kiseline, nalaze se u mnogim oksikrat (grč. oxys, krasiš mešavina) si-rćetna
biljkama, naročito u kiseljaku. voda, mešavina sirćeta i vode.
oksalemija (nlat. oxalis kiseljak, grč. chal-ma oksikratirati (grč.) prati, ispirati si-rćetnom
krv) med prisustvo oksalne kiseline u krvi više vodom.
no što treba, npr. kod šećerne bolesti i dr. oksikroceum-flaster (grč. oxys, krokos šafran,
oksalij(um) (nlat. oxalium) hem. dvostruko kiseli nem. Pflaster) med. šafranov flaster,
kalijum. crvenomrki melem od žutog voska,
oksalis (nlat. oxalis kiseljak, kiselj) bog. cecelj. kolofonijuma, omorikove smole, terpentina,
oksalit (nlat. oxalis kiseljak, grč. -ites) mineral šafrana i drugih sastojaka (lek protiv
koji se sastoji od oksalnog gvozdenog oksida reumatizma).
i vode; humboltit. oksimsl (grč. oxys, lat. mel med) farm. kiseli med,
oksalna kiselina (nlat. acidum oxalicum) hem. preparat od prečišćenog meda pome-šanog sa
otrovna kiselina koja nastaje oksida-cijom biljnim sirćetom.
mnogih organskih jedinjenja, danas se oksimstar (grč. oxys, metron mera, merilo)
dobiva od celuloze (služi u farbar-stvu i za sprava za merenje jačine kiseline.
vañenje mrlja od mastila, čišćenje metala i oksimoron (grč. oxys, moros tup, glupav) ret.
dr.). duhovita glupost, duhovita besmislica, misao
koja na prvi pogled sadrži u sebi neku
oksalurija (nlat. oxalis kiseljak, grč. uron protivrečnost, a ipak oba pojma stoje jedan
mokraća) med. prisustvo oksalne kiseline u pored drugog i vezuju se u jedan pojam,
mokraći više nego što treba. npr. nemi glas, glasna tajna, pametna budala,
okser (eng. oheg) sp. vrsta složene prepone, rečito ćutanje i sl.
prepreke (u jahanju). oksinitron (grč. oxys, mtron lužna so) hem.
oksi- (grč. oxys) predmetak u složenicama sa šalitrena kiselina.
značenjem: oštar. oksiopija (grč. oxys, ops gen. oroz vid) oštar
oksigen (grč. oxys, genos poreklo, roñenje, vid, oštrovidost; fig. oštroumnost. oksirodin
koren gen- od gignesthai roditi se, postati, (grč. oxys, rodon ruža) sirće od ruže.
nlat, oxygenium) hem. kiseonik, kisik, oksisaharum (grč. oxys, sakchar šećer) hem.
najrasprostranjeniji element u prirodi, sirćetni šećer, mešavina sirćeta i šećera.
sastojak vazduha, vode, većine minerala i oksitimija (grč. oxythymia) naprasitost,
gotovo svih jedinjenja što sačinjavaju grañu plahovitom1, plahost, prekost.
biljaka i životinja; hem. znak O, atom-ska
masa 16, redni broj 8. oksitimičan (grč. oxythymos) ljut, naprasit, plah,
oksigenacija (grč. oxys, genos, nlat. oxyge- plahovit, prek.
natio) hem. v. oksidacija. oksitonirati (grč. oxys, teino zatežem) gram.
oksigenij(um) (grč. oxys, genos) hem. v. oksigen. jedan slog, naročito poslednji slog neke reči,
oksigenirati (grč. oxys, genos) hem. v. oksidi-rati. izgovoriti visokim ili oštrim naglaskom
oksigon (grč. oxys, gonia ugao) geom. figura sa (akutom).
oštrim uglovima. oksitonon (grč. oxytonon) gram. u grčkoj gra-
matici: reč sa oštrim naglaskom (akutom) na
poslednjem slogu.
oksiuris 627 oktroisati

oksiuris (grč. oxys, ura rep) zool. bela glista, oktanski broj merile otpornosti nekog mo-
šiljac. torskog goriva prema nekontrolisanom
oksiuroza (grč.) med. opšti naziv za sva eksplozivnom sagorevanju (detonaciji).
oboljenja prouzrokovana belom glistom. oktant (lat. octans) osmi deo kruga; luk od 45
oksifonija (grč. oxys, phone glas, zvuk) oštar stepeni (=45°); astr. položaj Meseca ili drugog
glas, piskav glas. nebeskog tela koji je udaljen 45 stepeni od
oksihemoglobin (grč. oxys, haina krv, lat. nekog drugog položaja, naročito od položaja
globus lopta, grudva) znat. kiseonik vezan za konjunkcije ili opozicije; ont., astr. instrument
hemoglobin, koji arterijama odlazi u tkiva. za merenje uglova, sa podeljenim lukom od 45
oksihidrat (grč. oxys, hydor voda) he», je- stepeni.
dinjenje oksida i vode. oktapla (grč. okta-plasios osmostruk) pl.
oksihloridi (grč. oxys, chloros otvoreno-zelen) izdanje Biblije na osam jezika.
pl. hek. spojevi (jedinjenja) metalnih oksida sa oktahord (grč. okto osam, horde žice, stru-na)
hlornim jedinjenjima (spojevi-ma). muz. instrument sa osam žica; oktohord.
oksford (eng. oxford) 1. vrsta tkanine; 2. u oktet (lat. octo osam) muz. komad od osam
fudbalu: udarac u loptu zadnjim gornjim samostalnih glasova; otet.
delom kopačke, petom. oktiduum (nlat. octiduum) rok od 8 dana,
oktav (lat. octavus osmi) format hartije koji vreme od 8 dana.
je, normalno, jedna osmina običnog formata; oktilion (lat. octo osam i nastavak -illion) l. kod
format knjige čiji štampani tabak, ima 8 Francuza i Amerikanaca: 1027, hiljada
listova ili 16 stranica (odstupanja u veličini podignuta na deveti stepen, broj pred-stavljen
naniže ili naviše zovu se mali oktav i veliki jedinicom uz koju stoje 27 nula; 2. kod
oktav); in oktavo (lat. in octavo) u formatu Engleza i Nemaca: 1048, milion podignut na
osmine, tj. tako da se tabak presavije na osmi stepen, broj predstavljen jedinicom uz
osam listova. koju stoje 48 nula.
ostava (lat. octo osam, octava) kuz. osmi ton oktifonij(um) (grč. okto, phone glas) huz.
počevši od osnovnog tona; tonska grupa na komad za osam samostalnih glasova.
kakve se deli jedan tonski plan; celokupan oktobar (lat. october) vinski .mesec, u rimskom
obim svih osam tonova; fiz. ton čiji je broj kalendaru osmi, kod nas deseti mesec u
treptaja u sekundi dvaput veći od broja godini, listopad, ima 31 dan.
treptaja onoga tona čiji je on oktava (viša oktobarska revolucija v. revolucija 1.
oktava); u katoličkoj crkvi: osmod-nevni oktobristi (lat. october) pl. nekadašnja
verski obreda u proslavi nekog velikog monarhističko-ustavna stranka u carskoj
praznika (npr. uskršnja oktava); poslednji, Rusiji, osnovana 1905. godine.
osmi dan takve osmodnevne svetkovine; poet. oktoginia (grč. okto osam, gyne žena) pl. bog.
strofa od osam stihova. cvetovi koji imaju osam stubića (osmi red u
oktavoni (fr. octavon, šp. octavo) pl. deca klasama I—XIII Lineovog sistema biljaka);
?£vropejca i kvarteronke. pr. oktogikičan.
oktagon (grč. okto osam, gonia ugao) geom. v. oktogon (grč. okto osam, gonia ugao, kut) geom.
oktogon. osmougaonik; oktagon.
oktaedar (grč. oktaedron, okto osam, bedra oktogonalni (grč.) geom. osmougaoni.
sedište, osnova) kon. telo ograničeno sa 8 oktodec (lat. octodecim osamnaest) tip. format
ravnostranih trouglova, pravilan osmo- hartije sa osamnaest listova, 36 stranica, u
stranac; u kristalografiji: oblik tese-ralnog, jednom štampanom tabaku.
regularnog sistema. oktoih (grč. okto osam) u pravoslavno}
oktaedarski (grč. okto osam, hšdra osnova) crkvi: osmoglasnik, bogoslužbena knjiga u
koji ima osam površina. kojoj su pesme za večernju, jutrenju i
oktaeterida (grč. okto, etos godina), period liturgiju za svaki sedmični dan razdelje-ne na
vremena od 8 godina, osmogoñe. osam glasova.
oktaeterisa (grč.) v. oktaeterida. oktonarijus (lat. octonarius) poet. stih od osam
oktan (grč. okto osam) hem. bezbojna, isparlji-va i stopa; tetrametar.
zapaljiva tečnost, jedinjenje 8 atoma oktopetalan (grč. okto, pćtalon list) bog. koji ima
ugljenika i vodonika, sastojak nafte i benzina. osam kruničnih listića (ili: latica).
oktangularan (nlat. octangularis) geom. koji ima oktopoda (grč. okto, pus, podos noga) pl. zool.
osam uglova, osmougaoni. osmoručci.
oktangulum (lat. octo osam, angulus ugao, kut) OKTOSTILON (grč. oktO, StyloS Stub) arh. NIZ OD
tom. osmougaonik. osam stubova, svodova.
oktandria (grč. okto, aner, andros muž, oktofilan (grč. okto, phyllon list) bog. osmo-lisni,
čovek) pl. bog. cvetovi sa osam slobodnih koji ima osam listova.
praktičnih niti (UŠ klasa u Lineovom sistemu oktohord (grč. okto, horde žica, struka) v.
biljaka); pr. oktandričan. oktahord.
oktroisati (fr. octroyer, lat. auctorare) dati,
podariti, ustupiti, odobriti, dopustiti; dati (ili:
dopustiti) slobodu trgo-

40*
oktuplum 628 oleandar

vanja; nametnuti, silom odrediti; oktroi-sati okupatoran (lat. occupatorius) osvajački,


zakon ili ustav silom vladalačke vlasti i kome je cilj osvajanje.
autoriteta nametnuti zakon ili ustav, bez okupatorski (lat. occupatorius) v. okupatoran;
prethodnog odobrenja o saglasnosti narodnog okupatorska vojska vojska kojom se vrši
predstavništva. posedanje ili zauzimanje jedne strane zemlje
oktuplum (lat. octuplum) ono što je osmo- ili države.
struko, osmogubo, osmostruka (ili osmo- okupacija (lat. occupatio) posedanje,
guba) veličina (ili: količina). zauzimanje, osvajanje; voj. posedanje vojskom
okular (lat. ocularis očni) ot. sočivo u durbinu, jedne strane zemlje u cilju prisilnog zadobi-
mikroskopu itd. koje je okrenuto oku i koje janja ili priznanj a neki h zahteva ili u
vrši ulogu lupe za posmatranje lika dobivenog slova; prav. uzimanje u posed neke stvari koja
prelamanjem svetlosti kroz objekgiv. je dotle bila bez gospodara; fig. zaposlenost,
okularan (lat ocularis) očni; vidljiv; oku-larna zauzetost, posao, zanimanje.
inspekcija pregled, smotra; oku-larni svedok okupiran (lat. occupatus) posednut, zaposed-nut,
prav. očevidac; okularno staklo v. okular. zauzet, osvojen; zapremljen; zaposlen, zauzet
okulacija (nlat. oculatio) bog. kalemljenje. poslovima.
okulirati (lat., nlat. oculare) bog. jedno biljno okupirati (lat. occupare) posesti, posedati;
okce umetnuti u strano drvo, kalemiti; up. zauzeti, zauzimati, osvojiti; zapremiti,
inokulirati. zapremati; držati neku stvar, dočepati se neke
okulist(a) (lat. oculus oko) med. očni lekar. stvari; zaposliti, zapošljavati.
okulistika (lat. oculus oko) ned. nauka o okurentan (lat. occurrens) koji se dogaña
bolestima očiju, očno lekarstvo. slučajno, koji se zbiva slučajem.
okulomotorijus (nlat. oculomotorius se. ner- okurencija (nlat. occurrentia) dogañaj, slučaj,
vus) znat. zajednički živac očnih mišića. povod, prilika; u crkvenom jeziku: padanje
okulta (lat. oceulta) pl. skrivene stvari, tajne. dva praznika u jedan isti dan; al okorenca
okultan (lat. occultus) skriven, prikriven, tajni, (ital. ali' occorrenza) trg. slučajno, prema
potajni; okultna nauka =spiriti-zam; okultne prilikama.
bolesti potajne (ili: skrivene) bolesti. okcident (lat. occidere zaći, sesti, occidens)
okultans (lat. occultans) farh. sredstvo za zalazak Sunca; zapad; supr. orijent; Okcident
prikrivanje mirisa i ukusa. Zapad, države na zapadu, kultura zapadnih
okultator (lat. occultator) prikrivač, zata-jivač, naroda.
naročito nekog zločina. okcidentalan (lat. occidentalis) zapadni,
okultacija (lat. occultatio) krijenje, prikrivanje, zapadnjački; Okcidentalno carstvo Zapadno
sakrivanje, tajenje, zatajivanje; astr. Rimsko Carstvo.
pomračenje zvezde. okcipitalni (nlat. occipitalis) koji se tiče potiljka
okultizam (lat. occultus tajni, skriven) tajna (ili: zatiljka); koji pripada potiljku (ili:
nauka, nauka o okultnom (tj. mračnom, zatiljku), potiljni, zatiljni; os okcipitalis (nlat.
skrivenom, natčulnom), o „mnogim stvarima os occipitalis) znat. potiljka kost, potiljača,
izmeñu neba i zemlje, o kojima naša školske zatiljača.
mudrost ne može ni da sanja", kako tvrde okcipiciJSum) (lat. occipitium) anat. zadnji deo
okultisti sa Hamletom; učenje o nekim glave, potiljak, zatiljak.
pojavama koje se, kako kažu, ne mogu okciput (lat. occiput) alat. v. okcipicijum.
objasniti neobičnim putem, tj. na osnovu olaj (mañ. olaj ulje) laneno ulje, ulje od
poznatih prirodnih zakona. Ovde razlikuju: lanenog semena.
fizičke (parafizičke) i psi-hičke olgatin vunena tkanina ukrašena persijskim
(parapsihičke) pojave. U one prve ubrajaju: šarama i crtežima.
kucanje, pojave svetlosti, kretanja i lebdenja old (eng. old) star; old Inglecd (eng. old
bez dodira (telekinezija i levitacija), pojave England) „stara Engleska", od 1643. naziv za
telesnih likova koji se mogu čak i Englesku kao zemlju starih predanja i stare
fotografisati (materijali-zacija); u ove druge: slave (za razliku od engleskih na-seobina u
telepatiju i vidovi-tost; up. metapsihika, Severnoj Americi); old Džek (eng. old
parapsihologika. Jack) stari Džek (britanske zastava).
okultisti (lat. occultus) pl. pristalice okultizma. eld-boj (eng. old-boy) sp. društvo starijih igrača
okulus (lat. oculus) oko; okulus elefantinus (nlat. jednog sportskog kluba koji se ne bavi više
oculus elephantinus) med. volovsko, buljavo aktivno sportom.
oko; ad okulum ili ad okulos demonstrirati olea (lat. oleum ulje, olea) pl. od oleum.
(lat. ad oculum, ad oculos) izneti pred oči oleaginozan (lat. oleagineus, fr. oleagineux)
svima, pokazati tako da svi jasno vide i uvere uljat, uljevit, koji ima u sebi ulja, zej-tinjav.
se, nepobitno dokazati, dokazivati. oleandar (nlat. oleander, ital. oleandro, nlat.
oleandrum, lorandrum) bog. južnjačka
zimzelena biljka sa velikim, ružičastim
cvetovima, i belim, veoma otrovnim sokom u
stabljici, lijander.
oleaster 629 Olimpija

oleaster (lat. oleaster) vot. divlja maslina (Drvo). oligemija (grč. oligos malen brojem, chaima
oleat (nlat. oleata) l. v. oleati; 2. slika rañena krv) med. smanjenost količine krvi, malo-
uljem ili na uljanom papiru. krvnost.
oleati (nlat. oleata) pl. hen. soli oleinske oligo- (grč. oligos) predmetak u složenicama sa
kiseline. značenjem: brojem malen, mali brojem;
olein (lat. oleum ulje, fr. oleine) hem. osobe-ni mali, malen.
sastojak svih biljnih i životinjskih masti; up. oligoklas (grč. oligos, klao lomim) št. na-trijev i
elain: kalcijev feldspat, obično mutne boje.
oleinska kiselina nezasićena masna kiselina oligokrat (grč. oligos, kratos jačina, snaga,
Ci7H33COOH. vlast, vladavina) v. oligarh.
olekranon (grč. olekranon strčava glava la- oligokratija (grč. oligos, kratos) v. oligar-hija.
katnjače u pregibu) ned. lakat, komolac. oligokratski (grč. oligos, kratos) v. oligarhijski.
oleografija (lat. oleum ulje, grč. grapho pišem) oligomeriji (grč. oligos, meros deo) zool.
um. otisak slike rañene uljanom bojom. životinje čije je telo sastavljeno od malog
oleoza (nlat. oleosa) pl. farm. naziv za sve broja članaka.
zejtinjave lekove. oligopol (grč. oligos, poleo prodajem) trg. tržišna
oleomargariv (lat. oleum ulje, grč. margaron situacija kada nekoliko prodavaca vlada
biser) veštački puter. celokupnim tržištem nekog proizvoda.
oleometar (lat. oleum, grč. metron mera, oligopsihija (grč. oligos, psyche duša) slabost
merile) sprava za ispitivanje valjanost ulja, duha, siromaštvo duha.
uljomer. oligopson (grč. oligos, opson tržište) trg. tržišna
oleohalkografija (lat. oleum, grč. chalkos situacija u kojoj nekoliko kupaca vlada
bakar, graphfa pisanje) bakrorez sa ulja-nim tržištem odreñene robe.
bojama. oligotrihija (grč. oligos, thrix, gen. trichos vlas,
oleoharta (lat. oleum, grč. chartes hartija, list dlaka) med. oskudica u kosi, retkoća kose,
hartije) tapeta natopljena u ulju (tako da slaba dlakavost; pr. oligotrihičan.
se može prati). oligotrofija (grč. oligos, trophe hrana, ishrana)
oleracee (lat. olus zeleniš, povrće, nlat. med. smanjeno uzimanje hrane, nedovoljna
oleraceae) pl. bog. kuhinjske biljke, povrće, želja za jelom, post.
zeleniš. oligofilan (grč. oligos, phyllon list) vot. koji
oleum (lat. oleum) ulje, zejtin. ima malo lišća.
olefini (grč.-lat.) hem. nezasićeni ugljovo-donici oligofrenija (grč. oligoi malo njih, fren duša)
sa dvostrukim vezama. med. maloumnost, umna zaostalost.
oliban (nlat. olibanum) tamjan. oligofrenopedagogija (grč. oligos mali, phren
oliva (lat., šp. oliva, fr. oliye, ital. uliva) bog. gen. phrenos duša, duh, um, razum, pais
maslinka, plod maslinovog drveta; fig. ukras u gen. paidos dete, ago vaspitavam, odgajim)
obliku maslinke, metalna drška na kvaci u med. nauka o vaspitanju, odgoju, proučavanju
obliku maslinke, dugme u obliku maslinke. umio zaostale, maloumne dece.
olivaran (nlat. olivaris) maslinov, masli-nast, u oligohroničan (grč. oligo-chronios) koji traje
obliku maslinke. malo, kratkotrajan, malovečan.
olivenit (nem. Oliven-erz maslinasta ruda, oligohronometar (grč. oligos mali, chronos
nastavak grč. -ites) min. maslinastozelena vreme, metron mera, merilo) instrumenat za
ruda bakra, prirodni arsenit bakra. merenje malih odseka vremena.
o li vot (lat. olivetum) maslinjak; maslinov vrt, oligopen (grč. oligos, kainos nov) geol. po
maslinova šuma. starosti druga po redu grupa slojeva u
olivil (lat. oliva maslina) hem. osobeno kri- tercijarnoj formaciji, koja dolazi posle
stalasto telo maslinove gume. vodena.
olivin (lat. oliva) rompski mineral masli- oligocitemija (grč. oligos, kytos duplja, šuplje
nastozelene boje. telo, chaima krv) med. smanjenost crvenih
krvnih zrnaca (obično kao posledica gubitka
oligarh (grč. oligos mali brojem, brojno krvi, duge groznice, slabe ishrane i dr.)
malen, archos voña, glavar) član ili oligurija (grč. oligos, urein mokriti) med.
pristalica vladavine malog broja plemićkih smanjenost mokrenja usled bolesti.
porodica; up. oligokrat, Olimp (grč. Olympos) čuveno brdo na granici
oligarhija (grč oligarchia) vladavina malog Makedonije i Tesalije, visoko 2970 t; mit.
broja plemićkih (aristokratskih) porodica; stan, prebivalište Zevsa i ostalih bogova, po
up. oligokratija. verovanju starih Grka; fkg nebo.
oligarhijski (grč. oligarchikos) koji je pod Olimpija (grč. Olympia) predeo u Elidi,
vladavinom malog broja; koji ima oblik posvećen bogu Zevsu, gde su održane čuvene
vladavine malog broja plemićkih porodica; olimpijske igre.
koji je pristalica ovakvog oblika vladavine;
up. oligokratski.
olimpiJada 630

olimpijada (grč. olympias) vreme od četiri om fiz. praktična jedinica za merenje


godine, tj. vreme od jednih olimpijskih igara električnog otpora, nazvana po nem. fizičaru
do drugih (Grci su po njima računali godine, Georgu Simonu Omu (Ohm, 1787—1854):
počinjući od 776. god. pre n. e.); olimpijske otpor stuba žive dugačkog 106,3 centime-tra a
igre; danas: meñunarodne utakmice u svim poprečnog preseka jedan kvadratni milimetar
glavnijim granama sporta, koje se od 1896. na O°S.
prireñuju svake četvrte godine, sem u vreme omagra (grč. omos rame, agra plen) med.
rata; od 1924. uvedene su i zimske olimpijske kostobolja u ramenima.
igre. omazum (lat. omasum) zool. listavac, treći
olimpijac učesnik u olimpijskim igrama, na odeljak u želucu preživara.
olimpijadi. omalgija (grč. omos rame, algos bol) med. bol u
olimpijski (grč. olympios) koji se nalazi na ramenima; up. omoalgija.
Olimpu; pridev Zevsa i ostalih bogova koji, omama (mañ. 6 star) baka, baba.
po verovanju starih Grka, borave na Olimpu; omartritis (grč. omos rame, arthron zglob)
fig nebeski: olimpijske igre svečane narodne med. zapaljenje ramena.
igre kod starih Grka koje su se, svake četvrte ombrograf (grč. ombros kiša, grapho pišem) v.
godine, održavale u Olimpiji, predelu u Elidi ombrometar.
koji je bio posvećen Zevsu; u ovim igrama ombrologija (grč. ombros, logia nauka) grana
učestvova-la su sva grčka plemena, a meteorologije koja ima za predmet ispitivanja
sastajale su se od utakmica u borenju, kišu.
trčanju, skakanju, bacanju koplja i dr.; up. ombrometar (grč. ombros, mćtron mera,
olimpijada. merilo) kišomer, daždomer.
olimpski (grč. olympikcs) koji pripada ombrometrija (grč. ombros, metria merenje)
Olimpu; up. olimpijski. merenje količine kiše koja padne.
oliteti (lat. oleum ulje) pl. mirisava ulja, tinkture omega (grč. b mega) veliko, tj. dugo ili
i esencije koje sadrže u sebi ulja; lekovi produženo „o" u grčkom jeziku (š), poslednje,
spravljeni od ulja. dvadeset četvrto slovo u grč. azbuci; alfa i
olitoričan (lat. olitor povrtar, olitorius) koji omega početak i kraj, sve i sva.
raste u povrtnjacima, koji se tiče kuhinjskog omen (lat. omen) znak, predznak, znamenje,
povrća. kob, slutnja.
olifant (fr. olifant, lat. elephantus slon) 1. rog omentitis (lat. omentum) med. zapaljenje
od slonove kosti koji su nosili, o bedrima, crevne mrežice, skramice.
srednjovekovni vitezi-lutalice; rog paladina omentum (lat. omentum) anat. skramica; trbušna
Karla Velikog Rolanda; 2. hartija najvećeg maramica.
formata sa markom slona (za tabele i omikron (grč. o mikron) malo, tj. kratko
bakroreze). grčko „o" (o).
olofonija (grč. oloos loš, bolestan, rpbne glas) omilitika (grč. homilia) v. homiletika.
lingv. defektan glas zbog nepravilno-sti ominirati (lat. ominari) predskazivati, ko-biti,
govornih organa. slutiti, naslućivati.
oltar (lat. altare) rlg. deo hrama gde se vrši ominozan (lat. ominosus) koban, zlokoban,
glavni deo bogosluženja (u pravoslavnoj koji naslućuje zlo ili nesreću.
crkvi odvojen ikonostasom). emisija (nlat. omissio) izostavljanje,
oluk (tur. oluk) limena cev za odvoćenje vode propuštanje, propust, prenebregavanje;
sa krova; kanal. omisija nasledstva prav. propuštanje zakonskog
olfaktoietar (lat. olfactus miris, grč. te-tron roka za prijem nasledstva.
mera, merilo) aparat za merenje oštrine omisum (lat. omissum) ono što je izostavlje-no,
mirisa. ispušteno, izostavljena tačka, rečenica, stav
olfaktometrija (lat. olfactus, grč. metria (pl. omisa); kazus omisi (lat. casus omissi) pl.
merenje) merenje, ispitivanje oštrine mirisa. prav. u pravnim odredbama, zakonima i dr.:
olfaktoran (nlat. olfactorius) koji se tiče čula izostavljeni, nepomenuti slučajevi, o kojima
mirisa, koji pripada mirisnom čulu. posle, ocenivši okolnosti, rešava vrhovna
olfaktorijus (nlat. olfactorius) znat. mirisni vlast; salvo erore et omisione (lat. salvo
živac. errore et omissione) trg, „izuzevši pogrešku i
olfaktus (lat. olfactus) miris; čulo mirisa. propust, uz ogradu od zabluda i
olja podrida (nm. olla podrida) omiljeno izostavljanja", formula koja se stavlja ispod
špansko narodno jelo od raznih vrsta sitno računa i sl.
iseckanog mesa i raznih zeleni i začina (vrsta emitirati (lat. omittere) propustiti, propu-štati,
našeg „lonca" ili papazja-nije); posuda izostaviti, izostavljati, napustiti, napuštati,
napunjena raznim mirisnim cvećem ili mahnuti se čega, preći preko čega.
korenjem, poturi; lit. čest naziv knjiga sa omlet (fr. oeufs meles mešana jaja, omelette)
raznolikom, obično šaljivom sadržinom, kajgana.
svaštarije, sva-štice. (lat. omne) sve; svako; celo, potpuno; pl.
omnia.
omne vivum eks ovo 631 onanisati

omne vivum eks ovo (lat. omne vivum eh ovo) omoplata (grč. čmos rame, nlat. omoplata)
fiziol. sve živo razvija se iz jajeta (misao anat. lopatica, plećka.
koju je formulisao Viljem Harvej, 1578- omotokija (grč. omos nezreo, prevremen, to-kos
1657). omnia (lat. omnia) pl. od omne; rañanje, porañanje, poroñaj) med. pre-vremeni
omnia mea poroñaj, nedonošenje.
mekum porto (lat. omnia tea mecum porto) omofag (grč. omos sirov, presan, phagein
sve što imam nosim osobom (izreka grčkog jesti) onaj koji jede sirovo, presno meso.
mudraca Bijasa, kome je najveće blago bilo omofagija (grč. omos, phagein) hranjenje si-
u njegovoj mudrosti). omnibus (lat. omnis rovim, presnim mesom.
sav, sva; svaki, svaka; omofor (grč. omos rame, phoreo, phero
omnibus svima) „za sve, svima"; u javnom nosim) u pravoslavno] crkvi: naramnik,
saobraćaju: prostrana putnička kola sa dugačka i poširoka traka od čiste vune koju
više sedišta, koja vrše redovan sao- arhijerej nosi na ramenima i bez koje ne može
braćaj na odreñenoj liniji; up. autobus. vršiti nikakvu crkvenu radnju.
omnibus-filmovi (lat. omnibus svima, eng. omfal- (grč. omphalos) predmetak u slože-
film) umetnički filmovi sastavljeni od nicama sa značenjem: pupak, pupčani.
nekoliko različitih priča istog ili Omfala (grč. Omphale) kit. ime jedne lidij-ske
srodnog autora, povezanih sličnim moti- kral>ice, koja je Herkula umela toliko da
vima ili istim licem. omnivora (lat. očara i strpa pod papuču da je, preobučen u
omnivorus koji sve guta, žensku odeću, i preo na preslici; zato se
proždire, omnivora) pl. zool. svaštojeci kaže: svaki će Herkul naći svoju Omfalu.
(životinje, naročito neke ptice, koje uzi- omfalelkozis (grč. omphalos, elkosis gnojenje)
maju hranu i iz biljnog i iz životinjskog med. čir na pupku, gnojenje pupka.
carstva). omnivoran (lat. omnivorus) zool. koji omfalitis (grč. omphalos pupak) med. za-
sve guta pal>enje pupka.
(ili: proždire), svaštojed, svaštožder; omfaličan (grč. omphalos, omphalikos) koji se
up. omnivora. omni ju m (lat. omnium svih, tiče pupka, pupčani; u obliku pupka, pupčast.
sviju) sp. trka u omfalomantija (grč. omphalos, manteia npo-
kojoj učestvuju svi konji (bez obzira na ricanje) proricanje (ili: čitanje) sudbine iz
njihovu starost, rasu i sl.). omnikoloran (lat. vijuga pupčanog čvora novoroñenčeta.
omnis, color boja) svakoja- omfaloneuron (grč. omphalos, neuron žila,
kih boja, raznobojan, šaren. omniparentan vrpca) anat. pupčana vrpca.
(lat. pario rodim, proizvodim, omfalonkus (grč. omphalos, onkos masa,
omniparens) koji sve raña, sveproizvodan, telesina) med. tvrdi otok pupka.
koji sve proizvodi. omniparitet (nlat. omfaloragija (grč. omphalos, koren rag- od
omniparitas) svejedna- regnymi prskam, puknem) med. krvarenje
kost, opšta jednakost. omniiotentan (lat. pupka kod novoroñenčadi.
omnipotens) svemoćan, omfalotaksis (grč. omphalos, taxis ureñenje,
svemogućan, svemoguć. omnipotencija (lat. nameštanje) med. nameštanje ispale pupča-
omnipotentia) svemoć, nice.
svemogućnost (kao oznaka savršenosti omfalotom (grč. omphalos, tome sečenje,
bića). omniprezentan (nlat. omnipraesens) rezanje) med. instrumenat za odrezivanje
svuda pupčane vrpce.
prisutan, sveprisutan. omniprezencija (nlat. omfalotomija (grč. omphalos, tome) med.
omnipraesentia) sve- odrezivanje pupčane vrpce.
prisutnost, svudaprisutnost. omnis (lat. omnis) omfaloflebitis (grč. omphalos, phleo gen.
sav, sva; svaki, svaka; ceo, phlebos žila, vena) med. zapaljenje pupča-nih
cela, potpun, potpuna. omnis celula e celula vena.
(lat. omnis cellula e omfalocela (grč. omphalos, kele prosutost)
cellula) biol. svaka ćelija razvija se iz med. prosutost pupka, pupčani prodor.
jedne ćelije (misao koju je izneo Rudolf onagar (grč. onagros, lat onagrus) zool. divlji (ili:
Firho, 1821 — 1902). omniscijentan (nlat. šumski) magarac; ratna sprava starih
omnisciens) koji sve Rimljana za bacanje kamenja; onager.
zna, sveznajući. omniscijencija (nlat. onanizam v. onanija.
omniscientia) svez- onanija neprirodno zadovoljavanje spolnog
nanje, sveznalost (kao oznaka savršenosti nagona nadraživanjem spoljašnjih spol-nih
bića). omnifag (lat. omnis, grč. phagein organa, samoblud, samobluñe, drkanje; naziv
jesti, po starozavetnom Onanu (I Moje., 38,9), koji
žderati) zool. svaštožder, svaštojed. „znajući da neće biti njegov porod, kad lijegaše
omniforman (nlat. omniformis) koji se javlja sa ženom brata svojega, prosipaše na zemlju, da
(ili: nalazi) u svakom obliku. omoalgnja ne rodi djecu bratu svojemu"; up. masturbacija.
(grč. omos rame, algos bol) med. v. enanisati vršiti samoblud, drkati.

omometar sprava za merenje električnog


otpora; up. OM.
onanist(a) 632 onomatolatri] a

onanist(a) onaj koji vrši samoblud, drkač. onihitis (grč. opuh, onychos nokat) med. v.
ovaiit v. onanist. onihija.
ombražirati (fr. ombrager) zaseniti, za-senčiti, oniho- (grč. onyx, onychos) predmetak u
pokriti hladom ili senkom; elt. senčiti, dati složenicama sa značenjem: nokat; kopito.
slici više senke. onihograf (grč. opuh, onychos, grapho pišem,
ongstrem v. angstrem. beležim) med. instrument koji meri i beleži
ondatra (huronski ondatra) zool. bizamski kretanje krvnog pritiska u noktima.
pacov; dezman. onihografija (grč. opuh, graphia pisanje,
ondeñamento (ital. ondeggiamento) muz. v. on- beleženje) med. merenje i beleženje kretanja
deñare. krvnog pritiska u noktima pomoću
ondeñare (ital. ondeggiare) muz. talasaste onihografa.
kretanje, drhtanje, podrhtavanje. onihogripoza (grč. opuh, onychos, grypos
ondulacija (fr. ondulation) talasanje, nji- | iskrivljen, kukast) med. savijenost noktiju,
hanje, lelujanje, talasaste kretanje, valo kandžatost noktiju.
vite kretanje; doterivanje kose da bude onihogrifoza (grč. opuh, onychos, grypos)
talasaste (ili: valovita). med. v. onihogripoza.
onihokritija (grč. opuh, krino presuñujem,
i sudim) naslućivanje (ili: pogañanje) osobina
ondulirati (fr. onduler) talasati se, lelu- ; jata karaktera jednog čoveka po obliku noktiju
se; talasati kosu, praviti (ili: napraviti) njegove ruke.
kosu valovitom. onihologija (grč. opuh nokat, kopito, logia
oneiro- (grč. oneiros) predmetak u složeni-cama nauka) net. nauka o potkivanju.
sa značenjem: san. onihomantija (grč. opuh, manteia proricanje)
oneirodinija (grč. oneiros san, odyne bol, proricanje sudbine po noktima.
muka) sanjanje da te neko guši, mora. onihomikoza (grč. opuh, onychos, mykes
oneirokrit (grč. oneiros, krites presudilac, gljiva) med. gljivična noktobolja.
sudac) v. oneirolog. onihoreksis (grč. opuh, regnymi prskam,
oneirokritija (grč. oneiros, krites) v. oneiro- pucam) kec. krtost noktiju, lomljivost noktiju.
logija. onihofagija (grč. opuh nokat, phagem jesti) med.
oneirolog (grč. oneiros, logos) tumač snova. bolesni nagon za griženjem noktiju.
oneirologija (grč. oneiros, logla) nauka o Onkl Sam (eng. Uncle Sam) šaljiv naziv za
snovima; tumačenje snova, proricanje iz Amerikance kao narod, nastao od skraće-
skova. nice U. S. A. M. = United States of America
oneiromant (grč. oneiromantis) onaj koji proriče (Sjedinjene Američke Države).
iz snova, tumač snova. onkologija (grč. onkos masa, telesina, logia
oneiromantija (grč. oneiros, mantei'a nauka) med. nauka o bolesnim izraštajima.
proricanje) proricanje iz snova, tumačenje onkotomija (grč. onkos, tome sečenje, rezanje)
snova. med. sečenje (ili: odstranjivanje) otoka ili
oneiropol (grč. oneiropolos) v. oneiromant. izraštaja operativnim putem.
oneiroskopija (grč. oneiros, skopeo posmatram) onkus (grč. onkos) med. tvrdi otok, izraštaj.
posmatranje snova, proučavanje snova. onokrotalus (grč. onos magarac, osao, krota-lon
onera (lat. onus teret, pl. opega) pl. v. opus; čeketalo, čekrtalo) zool. v. pelikan.
opera publika (lat. onera publica) državni onolatrija (grč. onos, latrefa obožavanje)
porezi, javni nameti. služba magarcu, poštovanje magarca (zbog
onerabilan (nlat. onerabilis) oporežljiv. čega su stari optuživali Jevreje i, docnije,
onsracija (nlat. oneratio) terećenje, opte- hrišćane, verovatno zbog toga što je Hristos,
rećivanje. jašući na magarcu, ušao svečano u Jerusalim).
onerozav (lat. onerosus) težak, tegoban, te- onoma- (grč. onoma) predmetak u složenicama
retan, mučan, dosadan. sa značenjem: ime.
oniks (grč. opuh) min. vrsta prugastog kalce- onomastikon (grč. onoma) l. spisak imena ili
dona, sastoji se od jednog crnog i jednog reči; 2. rečnik koji nije sreñen azbučnim
sjajnog sloja (upotrebl>ava se za izradu redom, nego po stvarnim grupama, realni
nakita); med. nagomilavanje gnoja izmeñu leksikon; 3. pesma u slavu nečijeg
pločica rožnjače. imendana ili roñendane.
oniomanija (grč. one kupovanje, kupovina, onomatika (grč. onomatike) nauka o značenju i
mama pomama, strast) med. bolesni nagon pravljenju imena.
za kupovanjem svega što se stigne. onomatolalija (grč. onoma, lalia ćeretanje,
oniromant (grč. oneiros san, manteia gatanje, blebetanje) med. nagon za ponavljanjem
proricanje) tumač snova. izvesnih reči.
oniromantija (grč. oneiros, manteia) tumačenje onomatolatrija (grč. onoma, latreia obožavanje)
snova. preterano poštovanje, obožavanje imena
onihija (grč. opuh, onychos nokat) med. nekog slavnog čoveka.
zapaljenje noktiju, zanoktice.
onihisternon (grč. opuh, onychos nokat, ste-geo
liphim, lišavam) nož za opsecanje noktiju.
onomatologija 633 oonin

onomatologija (grč. onoma, logfa nauka) v. ontografija (grč. bp, ontos, graphfa opis)
onomatika; takoñe: tumačenje imena, pro- opisivanje stvari ili bića.
ricanje iz imena. ontozofija (grč. bp, ontos, sophia mudrost,
onomatomanija (grč. onoma, mama pomama, nauka) fil. v. ontologija.
ludilo) med. ludački strah i zaziranje od novih ontologizam (grč. bp, ontos, logos razmišljanje,
reči. dokazivanje) fil. 1. zaključivanje da postoje
onomatomantija (grč. onoma, manteia prori- stvari na osnovu toga što postoje pojmovi o
canje) proricanje (ili: čitanje) sudbine iz tim stvarima; 2. shvatanje racionalista, po
imena. kome potpuno, lo-gičko mišljenje sadrži u
onomatomorfoza (grč. onoma, morphosis uo- sebi u isto vreme i realitet (stvarno
bličavanje, uobličenje, obrazovanje) pra- postojanje) onoga o čemu se mislilo; 3.
vljenje (ili: sastavljanje) imena, obrazovanje učenje koje se osniva na Platonu, Avgustinu i
(ili: pravljenje, grañenje) reči. Malbran-šu, a po kome je biće boga
onomatopeja (grč. onomatopola) ret. pravljenje istinski predmet neposrednog i čisto
(ili: grañenje) imena ili reči; podražavanje duhovnog opažanja itd.
zvuka, grañenje reči podražavajući prirodni ontologija (grč. bp, ontos, logia nauka) fil.
glas ili zvuk neke stvari ili radnje (npr. nauka o biću, o onome što postoji, osnovna
bubanj, topot, šuštanje, sr-kanje, bleka, rika, nauka, nauka o opštim svojstvima stvari i
zveka, kukurekati itd.). bića.
onomatopejski (grč. onoma, poiem činiti, ontološki (grč. on, ontos, logikos koji se tiče
praviti) v. onomatopoetski. mišljenja) fil. koji se tiče ontologi-je ili se
ovomatopoetika (grč. onoma, poein) pl reči osniva na njoj; ontološki dokaz o biću ili
sastavljene prema prirodnom glasu ili zvuku postojanju boga dokaz postojanja boga iz
predmeta koji označavaju. pojma boga kao beskrajnog ili savršenog
onomatopoetski (grč. onoma, poiem činiti, bića; ontološki metod logički postupak koji,
praviti) podražavajući zvuk; poet. koji ritmom oslanjajući se na princip protivrečnosti i
podražava prirodni zvuk i prirodne znakove. princip dovoljnog razloga, hoće da na osnovu
onomatotet (grč. onoma, tithemi mećem, postojanja pojmova zaključuje o postojanju
stavljam, thetes stavljač, metač) sastavljač onoga što ti pojmovi predstavljaju; ua.
reči, pronalazač novih reči, naročito novih kosmološki, fizikoteološki.
imena. ontonomija (grč. on, ontos, nomos zakon) fil.
onore di letera (ital. onore di lettera) trg. v. zakonitost bića, zakonitost postojanja.
honor di litera. ontoteologija (grč. on, ontos, theos bog, logia
onoscelit (grč. onos magarac, skelos krak, učenje, nauka) učenje da postoji bog, sa
noga) onaj koji ima magareće butine. svima svojim atributima, na osnovu toga što
onocefalus (grč. onos magarac, kephale postoji pojam o bogu kao takvom.
glava) magareća glava. onus (lat. onus) teret, tovar, breme; tegoba,
ontario vrsta jabuke nazvane po svojoj po- dosadnost; dužnost, obaveznost; opus pro-
stojbini, kanadskoj pokrajini Ontario; plod bandi (lat. onus probandi) teret dokazi-vanja.
ove jabuke, koja se i kod nas mnogo uvodi, oo- (grč. bbp) predmetak u složenicama sa
krupan je, gladak, okruglo-kola-častog značenjem: jaje.
oblika i veoma ukusan. oogamija (grč. bbp jaje, gamos brak) biol.
onteizam (grč. bp gen. ontos biće, prilog oploñavanje, sjedinjavanje jajne ćelije sa
glagola emai biti, postojati, theos bog) fil. spermatozoidom.
izraz kojim Hekl, za razliku od panteizma, oogeneza (grč. bbp, genesis postanak) biol.
naziva predstavu o postojanju boga kao postanak jaja iz klicinih praćelija u
individualnog lica, koje, kao samostalan jajnjacima; med. odreñivanje spola po jajetu.
subjekat, postoji izvan prirode. oogonije (grč. bbp, gone rañanje) pl. biol.
ontički (grč. emai biti, postojati, to bp, gen. tu klicine praćelije u jajnjacima od kojih
ontos biće, stvarnost) fil. koji se tiče onoga postaju jaja.
što postoji, koji se tiče opštih svojstava oolit (grč. bbp, lithos kamen) min. ikrovac,
stvari i bića. krečnjak od zrnaca sličnih ikri.
onto- (grč. emai biti, postojati, to bp, gen. tu oolitski (grč. bbp, lithos) u obliku ikrovca,
ontos biće, stvarnost) predmetak u slože- sastavljen od sitnih zrnaca sličnih ikri;
nicama sa značenjem: biće, bićni, stvar-nosni. oolitska formacija kol. v. jura--formacija.
ontogeneza (grč. on, ontos, genesis postanak) oologija (grč. bbp, log'a nauka) biol. nauka o
biol. razvitak jedinke od oploñenog jajeta pa jajima; nauka o ptičjim jajima i gnezdima.
do potpunog organizma. oomantija (grč. bbp, manteia proricanje)
ontogenija (grč. on, ontos, gignomai nestajem, proricanje iz jaja; ooskopija.
postajem, rañam se) biol. nauka o postanku oonin (grč. bbp) belančevina, belančevina-sta
organskih bića na Zemlji, nauka o ontoge- materija.
nezi.
ooskopija 634 operkuliti

ooskopija (grč. bbp, skopem posmatrati) v. operativni (nlat. operativus) koji se tiče rada,
oomantija. radni; operativna vojska sve jedinice i rodovi
ooforektomija (grč. bbp, rćogeb nosim, ekte- vojske koji učestvuju u izvoñenju ratnih
mno isečem) kod. vañenje jajnjaka. operacija; operativne lekar-stvo = hirurgija.
ooforin (grč. bbp, rćogeb nosim) farm. preparat operatika (lat. operatio) voj. teorija i veština
izrañen od jajnjaka svinja i goveda, lek primene i voñenja vojnih operacija.
protiv bolova pri menstruaciji i operator (nlat. operator radnik, izvršilac) 1.
klimakterijumu. med. lekar koji vrši operacije, hirurg (v.
ooforitis (grč. bbp, rćogeb) med. zapaljenje operater); 2. mat. simbol ili znak koji pokazuje
jajnjaka. neku operaciju (radnju) i sam predmet
ooforon (grč. bbp, rćogeo) zool. jajnjak; up. operacije, npr. operator za dife-renciranje
ovarijum. d/dx.
spal (sskr. upala kamen, grč. opallios, lat. operacija (lat. operatio) delanje, rad, oba-
opalus) št. kvarcu sličan mineral, po vljanje, vršenje; med. lečenje hirurškim
hemijskom sastavu silicijev dioksid sa putem, rezanje, sečenje; trg. vešto izveden
vodom, raznobojan i preliva se (upotrebljava posao, spekulacija; voj. ratna radnja, plan-ski
se naročito za ukras). izveden pokret jedinica radi postizanje
opalescentan (nlat. opalescens) koji preliva boje izvesnog cilja: mat. računska radnja,
kao opal; opalescengno staklo opalio staklo, računanje; fig. upotreba nekog tajnog sredstva.
staklo koje se preliva poput opala. operacijski v. operacioni.
opalescencija (nlat.) prelivanje boja; pr. operacionalizam (lat. operari poslovati, raditi)
opalescentan. idealistički, antimaterijali-stički pravac u
opalescirati (nlat. opalescare) v. opalizi-rati. savremeno] fizici, koji sve pojmove o
opalizacija v. opalescencija. fizičkim veličinama kao i same veličine,
opalizirati (nlat. opalisare) prelivati boje kao svodi na operacije koje posmatrač vrši pri
opal. merenju ili drugom načinu proučavanje;
opat (ital. abbate) u katoličkoj crkvi: starešina osnivač mu je američki fizičar P. V.
(muškog) manastira; crkveni ve- Bridžmen.
likodostojnik uopšte. operacioni (lat. operatio delanje, rañenje,
opatija (ital. abbazia) samostan, manastir nekih radnja) pr. koji se tiče operacije, koji je u vezi
katoličkih redova. sa operacijom; operaciona baza voj. osnova,
opatica (ital. abbadessa) igumanija ženskog oslonac za ratna kretanje i poth-vete,
manastira; katolička kaluñerice uopšte, naročito niz utvrñenja i meste iz čijih se
duvna. zaliha vrši dopunjavanje utrošenog ratnog
opekunski sovjet (rus. opekunskii sovet) meterijale; operaciona linija glavna linija
starateljsko veće (u Rusiji). ratnih operacija; operacioni osuekatcilj jedne
opera (lat. opera) l. delanje, rañenje, delatnost; operacije; operacioni plan plan po kome se
rad, trud, muka. radi u cilju postizavanje izvesnog cilja;
opera (ital. opera) 2. muz. drama u kojoj se operaciona sala med. dvornice (ili: dvorana) u
cela sadržina peva, pri čemu instrumen-talna kojoj se vrše hirurške operacije.
muzika dolazi delom kao pratnja pevanju, a operacionizam (let.) stanovište u savremeno]
delom samostalno (sastoji se iz uvertire, filozofiji fizike, prema kojem osnova
rečitativa, arija, solo-partija, dueta, terceta, fizike nije pasivno iskustvo, već ljudski izumi
horova i dr.); opera bufa (ital. opera buffa) i proizvodnja mernih obre-zeca i mernih
komična opera; opera lirik (fr. opera instrumenata, dekle lebo-ratorijska praksa.
lyrique) lirska opera; opera serija (ital. opereta (ital. operetta) mela opera, obično
opera seria) ozbiljna, velika opera. šaljive sadržine, u kojoj se i peva i govori.
opera (lat. opus, opera) 3. pl. dela; opera operira™ (lat. operari delati, raditi) v. operisati.
omnia (lat. opera omnia) celokupne dela; operisati (lat. operari) raditi, obavljati;
opera selekta (lat. opera selecta) izabrana dejstvovati, vršiti dejstvo; med. lečiti neku
dela, odabrana dela. bolest hirurškim putem, seći, re-zati.
operat (lat. operari raditi) spis, pisana uredba, operist(a) (ital. opera) peveč u operi, oper-ski
iscrpne pismena predstavka. pevač.
operater (fr. operateur) med. lekar kome je operistkinja (ital. opera) pevačica u operi,
struka hirurgija, hirurg, operator; ruko-valac operske pevačica.
nekom mašinom, npr. filmskim aparatom operkuliti (lat. operculum poklopac puže-vljeve
itd.; fotograf koji vrši kine-matografska kućice, grč. lithos kamen) pl. geol.
snimanja. okamenjeni puževi.
operativa (lat. operativus) 1. izvršni orga-ni
neke ustanove ili organizacije koji sprovode
izvršenje nekog zadatka, posla; 2. praktični
radovi, praksa.
operkulum 635 oportunitet

operkulum (lat. operculum) zool. poklopac u oplecija (lat. oppletio) med. pretovarivanje
puževljeve kućice; vot. poklopac. želuca.
opernglas (nem. Opernglas) v. opernguker. opobalzam (grč. opobalsamon) vrsta
opernguker (ital. opera, nem. Gucker dogled) skupocenog mirišljavog arabljanskog balzama
pozorišni (operski) dogled. od soka drveta Amyris gileadensis; mekabal-
operozan (lat. operosus) trudan, mučan; koji se zam.
mnogo bavi čim, trudoljubiv. opodeldok (grč. opos biljni sok) farm. mast ili
opignoracija (lat. pignus zaloga, nlat. tečnost za trljanje protiv kostobolje,
oppignoratio) davanje u zalog, zalaganje. sastavljena od sapuna, kamfora i amonija-ka
opignorirati (lat. pignus zaloga, oppignora-ge) (kovanica Teofrastusa Bombastusa
dati u zalog, založiti; dekretum de Paracelzusa).
opignorando (lat. decretum de oppigno- opozita (lat. opposita) pl. suprotne stvari,
rando) prav. akt kojim vrhovna staratelj-ska protivnosti, suprotnosti, oprečnosti.
vlast dopušta da se založi imanje štićenika opozitum (lat. oppositum) protivno, protivnost,
(maloletnika). suprotno, suprotnost, oprečno, oprečnost; pl.
opizma (grč. opizo, opos sok) skupljanje i opozita.
zgušnjavanje biljnih sokova. I opozicija (lat. oppositio) suprotnost, protivnost,
opijaniv (lat. opium, grč. opion makov sok) protivljenje, protivstavljanje; protivnička
farm. alkaloid opijuma, sredstvo za uspa- stranka, obično stranka manjine koja je
vljivanje, glavobolju itd.; up. narkotin. protivna vladi i njenoj većini; log. odnos
opijat (lat. opium, grč. opion) far«, lek koji sadrži izmeñu dvaju suprotnih pojmova, sudova ili
opijuma'(za uspavljivanje). stavova; astr. planeta je u opoziciji sa Suncem
opijum (lat. opium, grč. opos, opion makov ako je Zemlja na liniji koja spaja planetu sa
sok) mlečni sok koji se dobiva zarezi- Suncem, ili kada je razlika u dužini dvaju
vanjem nedozrelih makovih čahura; od nebeskih tela 180°; up. konjunkcija.
davnina važno sredstvo za lečenje, utiče na opozicioni (lat. oppositio) suprotni, pro-tivni,
umirenje živaca, umiljava bolove i pomaže koji pripada opoziciji; opozicio-na partija
spavanju; od srednjeg veka upotrebljava se protivna strana, politička stranka koja radi
kao opojno sredstvo, naročito u Kini, protiv vladajuće stranke i vlade.
Engleskoj i Severne j Americi; up. laudanum, opolčenije (rus. opolčenie) rusko domobran-stvo,
mekonijum. treći poziv.
opijumomanija (grč. opion makov sok, mama opolčenjec (rus. opolčenec) vojnik trećepo-zivac
strast) strast za uživanjem u opijumu. u Rusiji, domobranac.
opilacija (lat. oppilatio) med. zatvaranje, za- oponent (lat. opponens) onaj koji protivreči,
pušavanje. protivnik, zastupnik oprečnog miš-ljenja.
opinavt (lat. opinari misliti, pretpostavljati) onaj oponirati (lat. orropege) biti protivan kome ili
koji daje svoje mišljenje (glas), glasač. čemu, staviti (ili: stavljati) nasuprot,
opinion piblik (fr. opinion publique) javno protivstaviti, protivstavljati, navesti protiv,
mnenje, javno mišljenje. sporiti, osporavati, proti-viti se, prigovarati,
opiofag (grč. opion makov sok, phagein jesti) činiti napomene (ili: upadice).
med. onaj koji jede opijum, koji je odan oportun (lat. opportunus) zgodan, podesan,
poroku uživanja u opijumu. povoljan, koji dolazi u zgodnom trenutku, u
opiofagija (grč. opion, phagein) med. jedenje dobar čas, koji je s ruke.
opijuma, strast uživanja u opijumu. oportunizam (lat. opportunus, fr. opportu-
opistenar (grč. opisthenar) alat. nadlanica. nisme) iskorišćavani povoljnih prilika radi
opistobranhijati (grč. opisthen pozadi, branchia postizavanje ciljeva, naročito u politici; u
škrge) pl. zool. puževi sa škrgama pozadi radničkom pokretu: sporazu-mapggvo,
srca. svoñenje klasne borbe na borbu za
opistograf (grč. opisthen, graphia opisivanje) pojedinačne reforme u okviru buržoaske
rukopis ili knjiga kod koje se tekst nalazi na zakonitosti; zanemarivanje osnovnih ciljeva
poleñini listova. klasne borbe, izdaja u revolucio-narnim
opistografija (grč. opisthen, graphia) pisanje situacijama.
na zadnjoj strani lista. oportunist(a) (lat. opportunus zgodan, podesan,
opistodom (grč. opisthodomos) apx. zadnji deo fr. opportuniste) čovek koji se ume snalaziti;
hrama. u radničkom pokretu: sporazu-maš s klasnim
opistokefalov (grč. opisthen pozadi, kepha-1e neprijateljem u svim prilikama, v.
glava) alat. v. opistocefalum. oportunizam; pr. oportuni-stički.
opistokranion (grč. opisthen, krani'on lubanja) oportunitet (lat. opportunitas) zgodnost prilike,
alat. potiljak, zatiljak; potiljača, za-tiljača, povoljnost prilike, zgodna prilika, zgoda,
zatiljna kost. povoljno vreme, povoljna okolnost;
opistotonos (grč. opisthen, tonos) med. ukočenost
vrata, zatiljni grč.
opistocefalum (grč. opisthen, kephale glava)
aiat. zatiljak, potiljak.
oportuno 636 opstagiJum

podobnost, sklonost, prijemljivost, npr. za opsesije (lat. obsessio) saletanje, navaljivanje,


neku bolest. spopadanje, dosañivanje; spopadnu-tost,
oportuno (lat. opportune) pril. korisno, pro- obuzetost čime (npr. mišlju, idejom).
bitačno, zgodno, povoljno. opsiantičan (grč. opse, opsi kasno, dockan,
opoterapija (grč. opos biljni sok, therapeia anthos cvet, anthikćs cvetni, cvećni) bog.
lečenje) kec. lečenje bolesti (izraštaja, raka i koji kasno cveta.
dr.) organskim sokovima (prepara-tima opsigamija (grč. 6psi kasno, dockan, gamos
organskih sokova); up. organotera-pija. brak) pozni brak, brak u nevreme, brak
opresivan (lat. opprimere tlačiti, ugnjeta-vati, podstarost.
nlat. oppressivus) ugnjetački, nasil-nički, opsignacija (lat. obsignatio) pečaćenje, zape-
tlačilački; med. zagušan, zapti- j van, koji čaćivanje, udaranje pečata; potvrñivanje,
guši, zagušuje, zaptiva. overavanje (udaranje pečata).
opresija (lat. oppressio) pritiskivanje, opsigoničan (grč. opsi dockan, kasno, gone
ugnjetavanje, tlačenje; pritisak; potlače-nost; roñenje) dockan roñen, dockan postao ili
ned. gušenje, zagušivanje, zaptivanje, teško stvoren, pozni.
disanje. opsimatija (grč. opsi, manthano učim) pozno
oprimirati (lat. opprimere) pritiskivati, učenje, izučavanje čega podstarost.
ugnjetavati, tlačiti; gušiti, zagušivati, opsiometar (grč. opsis vid, viñenje, metron
zaptivati. mera, merilo) v. optometar.
Ops (lat. Ops) kit. boginja plodnosti kod opskuran (lat. obscurus) mračan, taman,
Rimljana, zaštitnica zemljoradnje, plodnosti, zatvoren, mrk; mračan, nejasan, nerazumljiv,
obilja i bogatstva, sestra i žena Saturnova. maglovit, neodreñen; potajan, prikriven;
opsedirati (lat. obsidere, fr. obseder) opse-dati; nepoznat, neznatan; živeti in opskuro (lat. in
biti stalno uz koga, dosañivati, obletati, obscuro) živeti u tišini, u povu-čenosti, kao
saletati, spopadati, spopasti, uporno nepoznat.
moljakati, ne prestajati s molbama. opskurant (lat. obscurans) mračnjak, naza-
opsekvije (nlat. obsequiae) pl. kod katolika: dnjak, neprijatelj svetlosti (ili: prosvećenosti,
pogreb, pratnja. napretka).
opsekracija (lat. obsecratio) preklinjanje, opskurantizam (nlat. obscurantismus) mra-
bogorañenje, moljenje boga radi. čnjaštvo, nazadnjaštvo, mržnja na napredak,
strah od prosvećenosti, težnja da se
opservabilan (lat. opservabilis) koji motke biti razmišljanje i napredak prosvećenosti spreči,
posmatran, koji se može posmatrati, da se narod održi u mraku neznanja itd.
primetan, opažljiv. opskuracija (lat. obscuratio) «sed. pomračenje,
opservabilije (lat. observabilia) stvari koje se zamračenost, npr. rožnjače (oka).
mogu čulima opažati, očevidne stvari, opskuritet (lat. obscuritas) tama, pomrčina;
očigledni predmeti. nejasnost, nerazumljivost, maglovitost,
opservancija (lat. observantia) poštovanje neodreñenost, neizvesnost; potajnost, pri-
utvrñenog reda, poštovanje (ili: pridr- krivenost, skrivenost; nepoznatost, nez-
žavanje) propisa (ili: pravila, zakona), pošta natnost.
koga ili čega; up. oservanca. opskurnost (lat. obscuritas) v. opskuritet.
opservat (lat. observatus posmatran) onaj koji opsolescirati (lat. obsolere, obsolescere) v.
je pod policijskim nadzorom, sumnji-vac. opsolirati.
opservator (nlat. observator) posmatrač, opsoletan (lat. obsoletus) zastareo, izve-štao,
osmatrač, ispitivač; posmatrač na iznošen, otrcan, neupotrebljiv (naročito o
zvezdarnici. rečima i izrazima).
opservatorija (nlat. observatorium) v. opser- opsolirati (lat. obsolere) zastareti, izve-štati;
vatorij(um), otrcati se, izići iz mode; izgubiti u ugledu i
opservatorij(um) (nlat. observatorium) po- vrednosti.
smatračnica, osmatračnica; naročito: opsomanija (grč. opson kuvano jelo, na vatri
astronomska osmatračnica, zvezdarnica, zgotovljeno jelo, marna pomama, strast)
zvezdara. preterana strast za jelima. ; opsofag (grč. opson,
opservacija (lat. observatio) opažanje, phagem jesti, žderati) \ onaj koji jede mnogo
posmatranje, ispitivanje, motrenje, osma- povrća (variva); tako-: ñe: izjelica,
tranje; pl. opservacijeprimedbe, napomene, proždrljivac, mesožder.
opaske.
opserver (eng. observer) posmatrač, motrilac opsofagija (grč. opson, phagem) ljubav prema
(naslov jednog eng. lista). povrću (varivu); proždrljivost.
opservirati (lat. observare) posmatrati, opstagijum (lat. obses talac, nlat. obsta-gium,
ispitivati, motriti, paziti na što, opažati, ital. ostaggio) prav. jamstvo koje se • sastojalo u
vršiti posmatranja. tome što glavni dužnik, ili njegovi jamci, uñu u
neki grad, zamak ili stan i tu ostaju, kao taoci,
dok poverioče-vi zahtevi ne budu zadovoljeni;
zabranjen
opstetrika 637 optometar

Ženevskom konvencijom od 12. avgusta viñenja, gledanja; geometrijska optika nauka


1946. god. o pravolinijskom prostiranju svetlosti i
opstetrika (lat. obstetrix babica, primalja) pojavama koje su s tim u vezi; praktična ili
babištvo, primaljstvo, veština babi-čenja, primenjena optika bavi se sočivima,
veština porañanja; opstetricija. kombinacijama sočiva i optič-kim
opstetricija (lat. obstetrix gen. obstetricis instrumentima; fizičke ili fizikalna optika
babica, primalja) med. grana medicine koja se proučava opšte pojave svetlosti
bavi normalnom i patološkom trud-noćom i (interferenciju, difrakciju, di-sperziju,
poroñajima; opstetrika. polarizaciju, dvostruko prela-manje,
opstinatan (lat. obstinatus) uporan, tvrdoglav, fosforescenciju, fluorescenciju i dr.).
jogunast. optilogion (grč. optike, Ićgos govor, govorenje)
opstinacija (lat. obstinatio) upornost, sprava kojom se gluvonemi sporazumevaju.
tvrdoglavost, jogunstvo, uskopiglćenost. optimalan (lat. optimus najbolji) koji najbolje
opstipacija (nlat. obstipatio) med. zatvore-nost, odgovara, najpovoljniji.
zapečenost, tvrda stolica. optimat (lat. optimas) plemić, aristokrat.
opstipiran (nlat. obstipatus) med. zatvoren, optimati (lat. optimates) pl. ljudi iz najboljih
zapečen, tvrde stolice. krugova, odličnici, plemići, aristokrati;
opstipirati (lat. obstipare) med. zatvoriti, zapeći članovi aristokratske i konzervativne stranke
(o stolici). kod starih Rimljana.
opstipitet (nlat. obstipitas) med. iskrivlje-nost optimati ja (nlat. optimatia) plemstvo,
vrata. aristokratija.
opstruencije (lat. obstruentia) pl. med. sredstva otima fide (lat. optima fide) u najboljoj veri,
za zatvaranje. u najboljoj nameri.
opstruirati (lat. obstruere) prečiti, sprečavati, optima forma (lat. optima forma) najbolji
smetati, ometati; kočiti rad skupštine dugim oblik, u najboljem obliku.
govorima; med. zagušiti, zagušivati, zapušiti. optimizam (lat. optimus najbolji) fil. shvatanje
opstruktivan (nlat. obstructivus) med. koji koje sve stvari i dogañaje u svetu posmatra
zatvara, zapušava, zagupguje. sa njihove najbolje strane, u ružičastoj boji;
opstrukcija (lat. obstructio) sprečavanje, naročito: filozofsko učenje po kome je ovaj
smetanje, kočenje; ometanje skupštinskog svet najbolji od svih mogućih svetova
reda dugim govorima; med. zatvaranje, za- (Lajbnic); fig. sklonost da se stvari gledaju
tvorenost, zagušenost. sa njihove najlepše strane; supr. pesimizam.
opstrukcionisti (lat. obstruere zakrčiti, optimist(a) (lat. optimus) fil. pristalica
zatvoriti, eng. to obstruct) pl. članovi optimizma; čovek sklon da sve stvari i pojave
stranke u eng. parlamentu, koji su sačinja-vali u životu gleda u lepoj ružičastoj boji; supr.
Irci, i koja se istakla što je 1882. i 1887. god. pesimist.
dok još nije usvojen stroži pravilnik o optimistički (lat. optime) koji odgovara
poslovnom redu, pokušala da ometa optimizmu, koji je zasnovan na optimizmu, koji
skupštinski rad raznim parlamen-tarnim je u vezi sa optimizmom; fig. vedar, pun
smicalicama (dugim govorima, besciljnim životne radosti.
predlozima i sl.). optimitet (nlat. optimitas) odličnost, izvr-snost.
opscena (lat. obscena) pl. skarednosti, gadosti, optimum (lat. optimum) ono što je najbolje,
odvratnosti, gnusobe, nepristojnosti; najpovoljnije; skup najpovoljnijih uslova.
nepristojne reči. otirati (lat. optare) želeti, hteti; birati, izabrati;
opscenav (lat. obscoenus) skaredan, gadan, opredeljivati se (ili: opredeliti se) u izboru
odvratan, gnusan, prljav, sramotan, podaničke pripadnosti.
nepristojan. optičar (grč. optikćs vidni, koji se tiče vida,
opscenitet (lat. obscoenitas) skarednost, viñenja, gledanja) izrañivač očnih stakala,
sramotnost, nepristojnost, gnusnost. naočari i optičkih instrumenata.
optabilan (lat. optabilis) poželjan. optički (grč. optikos) koji spada u nauku o
optant (lat. optare, optans) prav. onaj koji ima svetlosti; svetlosni, vidni, očni; optički
pravo slobodnog opredeljivanja u biranju instrumenti razne kombinacije ogledala, sočiva
otadžbine ili podaničke pripadnosti; up. i prizama pomoću kojih možemo dobiti,
opcija. prema potrebi, uvećane ili umanjene likove
optativ (lat. optativus) gram. način kojim se predmeta, pomoću kojih, dakle, naoružavamo
iskazuje želja (u grčkom jeziku), željni način. oči (lupa, mikroskop, durbin, teleskop,
optativan (lat. optativus) željni, koji sadrži ili fotografski aparat itd.).
iskazuje neku želju. optometar (grč. optikos, mćtron merile, mera)
optacija (lat. optatio) željenje, želja. med. vidomer, aparat za odreñivanje i me-
optika (grč. orao vidim, gledam, optikos
vidni, koji se tiče viñenja) fi-z. nauka o
svetlosti i svetlosnim pojavama uopšte;
nauka o prirodi svetlosti i zakonima
optometriJa 638 Orbilije

renje jačine vida radi propisivanja naočara; neizvršenje, prema izboru, u nekom
opsiometar. odreñenom roku neke trgovačke
optometrija (grč. optikos, metria merilo, transakcijepo odredbama sada utvrćenim.
mera) med. odreñivanje i merenje jačine or (fr. og, lat. aurum) zlato; or duble (fr. og
vida pomoću optometra. double) stvari izrañene od pozlaćenog bakra,
optorpescirati (lat. obtorpescare) ukočiti se, naročito nakit.
utrnuti, postati neosetljivim. ora (grč. hora, lat. hora) pravo, najpogodnije
optofon (grč. optikos vidni, koji se tiče viñenja, vreme.
phone glas, zvuk) „slušač svetlosti", aparat orada (fr. aurade) hen. kamfor od pomoran-
sastavljen od komore i telefona, pomoću džinog cveta.
koga slepi mogu opažati svetlosne utiske orakulski (lat. oraculum) pril. kao u proro-čištu,
putem slušanja (pronañen 1912. god.). tj. tajanstveno, zagonetno, nejasno, mračno,
optrektacija (lat. obtrectatio) prav. zlonamerno dvosmisleno.
ogovaranje, kuñenje, obeñivanje. orakulum (lat. oraculum) kod starih Grka:
optruzivan (nlat. obtrusivus) nametljiv, pri- proročište, mesto na kome su naročita
morljiv, prisilni, nasilan. sveštena lica primala poruke od bogova i
optruzija (nlat. obtrusio) ugurivanje, ume- saopštavala ih ljudima; proročanstvo,
tanje; prisiljavanje, primoravanje. odgovor bogova; proricanje; fig. svaka za-
optuzan (lat. obtusus) tup, otupljen; bez gonetna ili dvosmislena izreka uopšte.
osećaja, ošamućen, opijen, onesvešćen; oralni (lat. os gen. oris usta, lice) usni; u
slabouman. smeni; oralni zakon u smeni zakon, nepi-sani
optuzija (lat. obtusio) tupost, otupelost; bez- zakon.
osećajnost, neosetljivost; slaboumnost. orangutan (mal. orang utan „šumski čovek")
optundencija (lat. obtundentia) pl. med. sredstva zool. veoma snažan, oko 1,35 m visok
za opijanje. majmun na Borneu, od koga je, po nekim
optundirati (lat. obtundere) otupiti, otu-pljivati, priro-dnjacima, postao čovek.
zatupljivati, zatuliti; ošamu-titi, opiti, zaneti, oranž (fr. orange) narandžasta boja.
onesvestiti, oslabiti, zaglušiti, zaglušivati. oranža (fr. orange, ital. orancia, nlat. aurantia,
opturatori (nlat. obturatorii se. musculi) pl. šp. naranja, pere. nareng) bot. po-morandža,
znat. mišići zatvarači, zapušači. narandža (drvo i plod).
opturacija (nlat. obturatio) hir. zatvaranje, oranžada (fr. orangeade) piće od narandži-nog
zapušavanje, začepljavanje. soka, šećera i vode.
opturbacija (nlat. obturbatio) pometnja, oranžat (fr. orange) slatko od narandžine kore,
zabuna; med. zatvaranje, zapušavanje. ušećerene narandžina kora.
opturbirati (lat. obturbare) pomesti, dovesti u oraniselete (fr. orangelettes) sitne, nedozrele,
zabunu, zbuniti; med. zapušiti, zatvoriti, osušene narandže.
začepiti. oranžerija (fr. orangerie) vrt sa narandžama i
opturgescirati (lat. obturgescere) oticati, limunovima, narandžište; mesto gde se
bubreti, nadimati se. narandže zimi drže.
opulentan (lat. ops, opulentus) veoma bogat; orašketa (fr. orangette) narandžica, zelena
bujan, raskošan; veoma moćan. narandža za slatko.
opulencija (lat. opulentia) veliko bogatstvo, oranija (tur. harani) veliki kazan.
izobilnost, izobilje; raskošnost, veli- orator (lat. orator) govornik;, besednik; pro-
čanstvenost. povednik; član duhovničkog reda.
opus (lat. opus) delo, naročito: naučio ili oratorija (nlat. oratoria) v. oratorika.
umetničko delo, knjiga, spis; kuz. kompozicija; oratorij(um) (lat. oratorium) l. soba za molitvu,
pl. opera. bogomolja; 2. muz. vrsta muzičke drame sa
opuskulum (lat. opusculum) delce, malo delo, ozbiljnom sadržinom (obično iz Bi-blije),
mali spis, mala rasprava. koja se ne prikazuje igrom, nego se samo
opus musivum (lat. opus musivum) v. mozaik. muzički izvodi.
opus postumum (lat. opus posthumum) oratorika (lat. orator govornik, besednik)
posmrtno delo, delo koje je objavljeno tek govorništvo, besedništvo, govornička ili
posle smrti njegovog pisca. besednička veština; oratorija.
opcija (lat. optio) slobodno biranje, slobodni oratorski (lat. oratorius) govornički, besed-
izbor, pravo biranja; naročito: pravo nički.
slobodnog opredeljivanja u biranju otadžbine oracija (lat. oratio) govor, beseda; oracio direkta
ili podaničke pripadnosti, koje se daje, do (lat. oratio directa) gram. upravni govor;
jednog odreñenog roka, stanovnicima osvojene oracio indirekta (lat. oratio indi-recta) gram.
ili prisajedinjene (anekti-rane) pokrajine; neupravni govor.
opcionis jus (lat. optio-nis j us) pravo orbikularan (lat. orbicularis) kružan, kotu-rast,
slobodnog opredeljivanja u izboru otadžbine okrugao, prstenast.
ili podaničke pripadnosti; trg. povlašćenje Orbilije (lat. Orbilius) rimski gramatičar, strogi
za izvršenje ili učitelj pesnika Horacija; otuda: strog i ljut
učitelj, ñački tiranin; orbilski.
orbis 639 organoskopija

orbis (lat. orbis) krug; okruglina, obruč. organizirati (fr. organiser) snabdeti orga-nima
orbis piktus (lat. orbis piktus) naslikani svet, potrebnim za život, oživiti; ustrojiti,
svet u slikama, prikazivanje predmeta iz ustrojavati, stvoriti (ili: urediti) po izvesnom
prirode i umetnosti u slikama; naslov planu, dati čemu pravilan oblik; voj. učiniti
poznate knjige za decu, koju je 1657. god. neku vojsku sposobnom za akciju; supr.
izdao Amos Komenijus. dezorganizi-rati.
orbis terarum (lat. orbis terrarum) Zeml>in šar, organizovano (grč. organon, nlat. organisatio)
Zemljin svet. pravljenje, stvaranje organizacije: v.
orbita (lat. orbita) kolosek, putanja; astr. putanja organizacije.
kojom se kreću nebeska tela; znat. očna organizovati (fr. organiser) v. organizirati.
duplja. organist(a) (nlat. organiste) muz. svirač u
orbitalni (lat. orbita očna duplja, nlat. orbitalis) orgulje, orguljaš.
znat. koji pripada očnoj duplji, koji se tiče organo- (grč. organon) predmetak u složeni-
očne duplje. cama sa značenjem: oruñe, alatka, naprava,
orbitet (lat. orbitas) bezdetnost, nemanje dece; sprava, oruñni, napravim, spravni.
nemanje roditelja, samohranost, siro-tanstvo. organogen (grč. organon, gen- koren od gig-
orgazam (grč. orgao bujam, da prsnem od nesthai postati, nastati, roditi se, genos
zdravlja; upaljujem se) med. jako kretanje poreklo) pr. koji je organskog porekla.
krvi i drugih sokova u telu, navala krvi organogeneza v. organogenija.
(naročito u pravcu spolnih organa), zanos; organogenija (grč. ćrganon, genos) nauka o
bujanje, jak nagon; orgazmus venerus (nlat. postanku organskih (živih) bića.
orgasmus venereus) spolni zanos; up. orgoza. organognozija (grč. organon, gnosis saznanje,
organ (grč. organon oruñe, alatka; naprava, poznanje) saznavanje organskih tela,
sprava) oruñe; ranije: muzički instrumenat pravljenje razlika meñu organskim telima.
(otuda naše orgulje, nlat. organum); pomoćne organografija (grč. organon, graphia opis,
sredstvo, član pomagač; fiziol. deo jedne žive opisivanje) opisivanje organskih prirodnih
jedinke koja ima neku samostalnu funkciju, tela; opisivanje muzičkih instrumenata.
ud, deo tela, naročito: čulo, čulno oruñe; organozoe (grč. ćrganon, zoon životinja) pl.
govorio oruñe, glas (pevača, glumca); fig. gotovani (paraziti) koji žive u životinjskim i
predstavnik, npr. organ vlasti i sl.; lice po biljnim organima.
kome se nešto poručuje ili koje ima za koga organozoizam (grč. ćrganon, zoon) fil. vrsta
da obavi neki posao, posrednik; glasilo, hilozoizma, učenje koje celokupni život, čak
list, časopis koji je predstavnik nekog i viši život mišljenja i htenja, izvodi iz
pokreta, staleža, grupe i dr. organskog života materije.
organdin (grč. organdi) vrsta fine pamučne
tkanine, slične muslinu i linonu. organozoonomija (grč. organon, zoon, nomos
organeli (grč. organon oruñe, sprava) biol. zakon) teorija o zako'nima života u organ-
sastavni delovi tela jednoćeličnih orga- skoj prirodi.
nizama koji, kao organi višećeličnih organologija (grč. ćrganon, logia nauka) nauka
organizama, obavljaju pojedine životne o organskim prirodnim telima; med. nauka o
radnje. instrumentima koji se upotrebljavaju pri
organizam (grč. ćrganon, fr. organisme) živo vršenju poroñaja.
biće, živ stvor; celina, sposobna za život ili organonomija (grč. organon, nomos zakon)
za neki rad, sastavljena od većeg broja nauka o zakonima organskog života.
različitih delova (organa) od kojih svaki ima organon (grč. organon) fil. pomoćno sredstvo,
svoju posebnu funkciju, ali svi zajedno ipak oruñe; ime kojim su izdavači nazvali
služe održavanju te celine i stoje u logičke spise Aristotelove, smatrajući ih
uzajamnom odnosu kao sredstvo i svrha. „oruñem" koje pomaže da se doñe do istine.
organizator (nlat. organisator) ustrojilac, onaj Za razliku od Aristotela, Fren-sis Bejkn je
koji (ume da) organizuje, ureñivač, sreñivač; nazvao svoje novo učenje o metodama:
osnivač (ili: tvorac) organizacije. „Novi organon" (Novum organon).
organizator«:™ (nlat. organisatorius) ustro- organopatija (grč. organon, pathos bolest)
jilački, ureñivački, sreñivački; tvorač-ki, med. bolest organa, organska bolest.
stvaralačku koji ima smisla i duha za organopatologija (grč. ćrganon, pathos, logia
stvaranje, za organizaciju. nauka) med. nauka o bolestima organa.
organizacije (nlat. organisatio) spajanje po- organoplastika (grč. ćrganon, plastikos koji
jedinačnih delova (organa) u celinu, tako da pripada uobličenju, vičan uobličavanju)
ta celina bude sposobna za život, stvaranje, postajanje organa.
orgadizovanje/ustrojstvo, ureñenje; sastav, organoskopija (grč. ćrganon, skopeo gledam,
sklop; društvo, udruženje, ustanova. posmatram) ispitivanje organa
posmatranjem.
organoterapija 640 ordonans

organoterapija (grč. drganon, therapeia lečenje) ordinale (nlat. ordinale) l. gram. redni broj (prvi,
med. lečenje izvesnih bolesti, naročito raka i drugi, itd.); pl. ordinalija redni brojevi.
izraštaja uopšte, preparatima od sitno ordinale (nlat. ordinale, fr., eng. ordinal) 2.
iseckanih ili isceñenih organa koji utiču na knjiga koja sadrži pravila anglikanske crkve
rastenje izraštaja (slezine, jetre, želuca i dr.); i sveštenstva.
up. apoterapija. ordinalia (nlat. ordinalia) gram. pl. od ordinale:
organohordijum (grč. organon, chorde strune) v. ordinale 1.
muz. v. orhestrion. ordinand (lat. ordinandus) onaj koji je
organski (grč. organikos) biol. koji je snabde-ven posvećen, rukopoložen za sveštenika.
organima ili orućima, tj. svim onim što je ordinant (lat. ordinans) kod katolika: onaj koji
potrebno za življenje, rastenje i posvećuje za sveštenika, biskup koji vrši
razmnožavanje životinja i biljaka, živ; koji rukopoloženje.
sačinjava živu celinu, jedinstven; koji je ordinaran (lat. ordinarius) redovan, običan,
svojstven ili koji pripada organ-skim telima, pravilan, prosečan, osrednji; prost, neo-tesan,
npr. jedan organski prirodni zakon; koji se neuljudan, nepristojan; ordinarna cena trg.
tiče unutarnjeg sklopa ili unutarnjeg života; pijačne cena; kod knjižare: dućanska,
koji predstavlja harmonički sreñenu i za prodajna cena knjige, za razliku od neto-cene.
život i postojanje sposobnu celinu, celinski, ordinarijat (nlat. ordinariatus) kod katolika:
celovit; organska hemija deo hemije koji se dijecezni duhovni upravni sud pod
bavi proučavanjem sastava složenih grupa predsedništvom biskupa; na univerzite-tima:
kod biljaka i životinja; supr. anorganski. služba i položaj redovnog profesora
organcin (ital. organzino, fr. organsin) (ordinarijusa).
upredena svila. ordinarij(um) (lat. ordinarium) kod katolika:
orgastičan (grč. orgao) bujan, žestok; neodoljiv, stalni delovi mise, tj. oni koji se na svakoj
zanosan, spolno zanosan. misi redovno ponavljaju (npr. Kirije elejson,
orgijast (grč. orgiastes) mit. posvećeni, koji slavi Glorija i dr.); u državnom gazdinstvu:
orgije. redovni, budžetom predviñeni prihodi i
orgijastički (grč. orgiastikos) pril. oduševljeno, rashodi.
zanosno; divlje, obesno, pomamno, plahovito. ordinarijus (lat. ordinarius) redovni profesor
orgija™ (grč. orgiazo slavim orgije) pirove-ti, univerziteta, glavni predstavnik jedne naučne
pijančiti, terati kera, praviti orgije. struke, katedre (supr. ekstra-or-dinarijus);
orgije (grč. orgia) pl. prvobitno: svaka ver-ska razredni starešina; svaki sveštenik, koji stoji
tajna služba u slavu nekog božanstva, na čelu jedne crkve ili parohije; u katoličkoj
naročito pomamne noćne gozbe i žrtve u crkvi: biskup kao stvarni upravnik svoje
slavu Bahusa; fig. pijanka, terevenke. biskupije (dijeceze).
orgoza (grč. orgao bujam, da prsnem od ordinario (ital. ordinario) muz. obično, na običan
zdravlja, upaljujem se) med. v. orgazam. način.
ordinata (nlat. ordinata) geom. u Dekartovu
orgulje (grč. organon) muz. najveći muzički koordinatnom sistemu: merni broj odstojanja
instrument, u kojem su sjedinjeni mnogi ma koje tačke u ravni od apscisne ose;
instrumenti na duvanje, upotrebljava se ordinatna oca prava koja ima upra-van,
poglavito u crkvenoj muzici kod katolika i normalan položaj prema apscisnoj osi u
protestanata; orgulje-harmonijum spoj koordinatnom sistemu; aplikata.
orgulja i harmonijuma, instrument koji često
zamenjuje orgulje. ordinacije (lat. ordinatio) med. lekarski propis,
ordal (nlat. ordalium) „Božji sud", vrsta lekarska odredba; stan u kojem lekar prima
sudskog dokazivanja u srednjem veku, koje bolesnike; u katoličkoj crkvi: za-rećivenje,
se sastojalo u tome što je optuženi svoju rukopoloženje.
krivicu imao da dokaže time što je morao ordineran (fr. ordineire) v. ordinaran.
da izdrži izvesne, po život opasne probe: ordinira™ (lat. ordinare) med. propisati,
dvoboj, guranje ruke u vatru i dr.; pl. ordalije. prepiseti, odrediti lek; primati bolesnike na
ordevr (fr. hors d'oeuvre) predjele, jelo pre pregled i lečenje; kod katolika: rukopoložiti,
glavnog jela. zarediti, posvetiti za sveštenika.
orden (lat. ordo red) 1. stalež, društvo, ordo (lat. ordo gen. ordinis red) red; poredak;
udruženje, svetovno ili duhovničko bratstvo sa sloj; odeljenje, odsek, razred, vrsta; stalež.
izvesnim (verskim ili humanim) ciljevima, ordonans (fr. ordonnance) raspored, ure-
znacima itd.; 2. odličje, odlikovanje; kola jna. ñenje, red; naredba, uredba, odredba, odluka,
ordija (tur. ordu) l. vojska; 2. gomila, rulja; up. propis, rešenje; voj. niži oficir, podoficir,
horda. desetar ili redov koji je dodeljen nekom
ordinalan (lat. ordinalis) redni; up. kardina- višem oficiru da izvrševa
ordonans oficir 641 orijentacioni sport

njegova nareñenja; slik. raspored i razme-štaj klo; izvorno delo, izvornik, prvobitno delo,
predmeta na slici. onako kako ga je izradio njegov tvorac (za
ordonans oficir (fr. ordonnance-officier) voj. razliku od prepisa, kolije i sl.; up.
mlañi oficir dodeljen na službu višem oficiru kompilacija); uzor, obrazac, primer; fig.
(komandantu), radi izvrša-vanja njegovih čovek naročit u svojoj struci, po svom držanju
nareñenja. i sl.; osobenjak, čudak.
ordonirati (fr. ordonner, lat. ordinare) srediti, originalan (lat. origo, originalis) izvoran,
sreñivati, ureñivati, urediti, ra-sporediti, iskonski, prvobitan, samonikao, samostalan,
rasporeñivati; nareñivati, prepisivati, pravi, koji nije izrañen podražavanjem i
odreñivati. ugledanjem na druge; redak, čudan, koji se
ordr (fr. ordre, lat. ordo) red, poredak; pravilo, razlikuje od običnog, neobičan, naročit,
propis; trg. nalog; na menicama: prenos osobit; originalno izdanje izdanje jednog
menice na drugog; par ordr (fr. par ordre) po dela koje priredi zakoniti, ovlašćeni izdavač
nareñenju, po vašoj zapovesti; ordr di žur (fr. (za razliku od pre-štampanog); originalan
ordre du jour) dnevni red; voj, dnevna pesnik pesnik koji peva samostalno, ne
zapovest. ugledajući se na druge
oreada (grč. oros breg, planina, Oreias ten. originaliter (lat. originaliter) prav. u izvor-nom
Oreiados) mit. planinska nimfa, gorska vila obliku, u originalu, npr. pokazati neku
(kod Grka); up. nimfa. ispravu.
o revoar (fr. au revoir) do viñenja! originalitet (nlat. originalitas) izvornost,
orejon (fr. oreillon) l. kapica koja se stavlja samoniklost, samostalnost, prvobitnost;
konju na glavu; 2. (fr. oreillons) med. zauške; osobenost, osobitost, neobičnost, čudnova-tost.
3. voj. v. orijon. originalnost (nlat. originalitas) v. originalitet.
oreksija (grč. orexis težnja, žudnja) želja, originacija (nlat. originatio) početak, postanak,
požuda; med. prevelika želja za jelom, poreklo, izvor čega.
ješnost. orijaš (mañ. orias) div, gorostas.
orelin hen. v. pod orlean. orijent (lat. oriri roditi se, izaći, oriens) rañanje
oreljef (fr. haut-relief, ital. alto rilievo) uh. Sunca, istok; Orijent Istok; supr. okcident.
reljef sa jako ispupčenim, gotovo punim orijental (fr. orientale) vrsta pamučne tkanine,
likovima. satin.
oreola (fr. aureole, lat. aureola) svetao venac ili orijentalac (lat. orientalis) čovek sa istoka,
krug oko glave svetitelja; fig. sjaj, slava; up. istočnjak.
aureola, nimbus. orijentalizam (nlat. orientalismus) osobenost
oreofite (grč. oros gora, planina, phyton biljka) istočnjačkih jezika; poznavanje istočnih
pl. bog. alpske biljke, tj. biljke koje rastu na naroda i književnosti.
visokim planinama i na kojima se jasno vidi orijentalist(a) (fr. orientaliste) poznavalac
uticaj visinske klime, vi-sinskog podneblja. istočnih naroda i književnosti, naročito
oreri (Orrery) v. orerij(um). semitskih.
orerij(um) (nlat. orrerium) sprava pomoću orijentalistika (lat. orientalis) nauka koja se
koje se prikazuje kretanje nebeskih tela oko bavi proučavanjem istočnjačkih naroda,
Sunca (nazvana po grofu Oggegu, kome je njihovih jezika i književnosti.
prva takva sprava bila posvećena); up. orijentalitet (nlat. orientalitas) istočni položaj;
planetarij(um). istočnjaštvo, priroda i osobenost Istoka i
Orest (grč. Orestes) mit. sin mikenskog kralja istočnih naroda.
Agamemnona i »sene mu Klitemnestre. Da bi orijentalni (lat. orientalis) istočni; istočnjački;
osvetio mučko ubistvo svog oca, ubije majku orijentalno pitanje istočno pitanje, nekada
Klitemnestru i njenog ljubavnika Egista; ali veoma važno političko pitanje: kako
zbog ubistva matere počnu ga goniti potisnuti Tursku Carevinu sa Balkana;
eumenide, te siñe s uma. Jedan od glavnih Orijentalno Carstvo Istočno Rimsko ili
junaka starogrčke tragedije, čuven i po Vizantijske Carstvo.
svom prisnom prijateljstvu sa vernim orijentalski (lat. orientalis) v. orijentalni.
Piladom. orijentacija (fr. orientation) snalaženje u
orestijada (grč. orestias, orestiados) mit. v. prostoru; odreñivanje položaja nekog mesta
oreada. prema stranama sveta; fig. snalaženje, umenje
oržada (fr. orge ječam, orgeade) piće od da se nañe put, upućivanje u, upozna-vanje,
ječma i sluzastih biljnih materija (pije se obaveštavanje.
radi osvežavanja). orijentacioni sport takmičenje po neobe-
origami japanska vepggina oblikovanja naj- leženom putu pomoću geografskih karata i
različitijih figura od hartije. kompasa; od 1962. svake druge godine
original (lat. origo poreklo, iskon, origina-lis održavaju se takmičenja za prvenstvo
prvobitni, iskonski) nešto što je prvo u Evrope u orijentacionom trčanju.
svojoj vrsti, što nije izrañene podražavanjem,
ugledanjem na druga slična dela, nego
samostalno, izvorno, samoni-
41 Leksikon
orijentirati se 642 ornitografija

orijentirati se (fr. s'orienter) zapravo: tražiti orellana; sadrži narannastocrvenu bojenu


izlazište Sunca, Istok, da bi se po tome mogle materiju (biksin) i jednu smeñu (orelin);
naći i ostale strane sveta i po njima se upotrebljava se, u farbarstvu, za izradu
upravljati (što su morali da rade mornari pre uljanih i vodenih boja, za bojadisanje
pronalaska magnetne igle); snaći se u putera, sireva, ulja, margarina, firnajsa i dr.
prostoru, snalaziti se u prostoru, upoznati se orlon trg. vrsta sintetičnog tekstilnog vlakna,
sa položajem i prilikama nekog mesta; dobiven polimerizacijom akriloni-trina;
upoznati se s nečim; fig. snaći se, snalaziti veoma otporan, lako se pere; pro-izveden
se, upoznati se, obavestiti se. 1946. u SAD; upotrebljava se za izradu
orijentisanje (fr. orientation) v. orijenta-cija. odeće, zavesa, tkanina za jedra i
orijentisati se (fr. s'orienter) v. orijentirati se. DR-
orijon (fr. orillon) voj. ispupčenje na uglu ormanica (ital. armare naoružati) veći čamac
izmeñu fasade i boka utvrñenja, radi zaštite kao ratni brod.
branitelja boka; arh. ukras na uglu zgrade; ormar (lat. armarium) uspravan, visok sanduk
orejon. za držanje haljina, knjiga i dr.
oriktogenija (grč. orykton kopano, iskopano, ormolju (eng. ormolu) pozlaćene bronza;
gen- koren od gignomai postanem) postanak predmeti ukrašeni takvom pozlatom.
kamenja. Ormuzd (pere. ahura mazda) mit. genije koji
oriktognozija (grč. orykton kopano, iskopano, stoji na čelu prvog dana stare persijske
gnosis nauka, poznavanje) nauka o ra- sunčane godine; u učenju Zoroastrove
spoznavanju prostih ili nepomešanih mi- religije: svetlost, načelo dobra, princip dobra
nerala. (za razliku od Ahrimana, u kome je oličeno
oriktografija (grč. orykton, graphia opis) načelo zla).
opisivanje kamenja i ruda. ornamen(a)t (lat. ornamentum) ukras, ures,
oriktozoologija (grč. orykton, zoon živo-tinja, šara, nakit; naročito: ukras ili šara na
logia nauka) nauka o okamenjenim grañevinama, posudama i dr.
životinjama (fosilima). ornamentacija v. ornamentika.
oriktologija (grč. orykton, logia) v. minera-
logija. ornamentika (lat. ornamentum) skup ukrasa;
oriktometrija (grč. orykton, metria merenje) veština ukrašavanja; nauka o upotrebi i
veština merenja kamenja, merenje kamenja. primeni ornamenata.
oriktohemija (grč. orykton, chemeia) hemijsko ornamentirati (nlat. ornamentare) ukrasi-ti,
ispitivanje kamenja i ruda. ukrašavati, uresiti, urešavati, ki-titi,
orinjak (fr. orignac) zool. v. orinjal. snabdeti ornamentima.
orinjal (fr. orignal) zool. kanadski los, se-verni ornamentist(a) (lat. ornamentum) ukrašava-lac,
jelen, veoma snažna životinja iz roda jelena. uresilac, onaj koji pravi ukrase, ornamente
Orion (grč. Orion) mit. po Odiseji, odličan lovac, na grañevinama, posudama i dr.
veliki junak, vanredno jak i lep čovek, ornat (lat. ornatus) ukras, nakit; naročito:
ljubimac boginje Eos (Zore), posle smrti propisno odelo, svečano odelo visokodo-
pretvoren u sazvežñe; astr. sazvežñe od 136 stojnika, sveštenika, sveštenička odežda; u
zvezda koje se mogu videti golim okom. punom ornatuu propisnom svečanom odelu i
orka (lat. ogsa) zool. kosatka. sa svima znacima svoga čina i dostojanstva.
orkan (ital. oragano, fr. ouragan, šp. ornatamente (ital. ornatamente) muz. ukrašeno,
huracan) reč iz jezika ostrva Haiti; velika izvoñeno sa ukrašavanjem.
bura, naročito u žarkim krajevima, vihor; ornatura (nlat. ornatura) v. ornacija.
fig. bura, vihor, npr. strasti, gneva, ornacija (lat. ornatio) kićenje, rešenje, ure-
oduševljenja itd. šavanje, ukrašavanje, ulepšavanje, raspo-
orkestar (grč. orchestra) v. orkestar. reñivanje ukrasa.
orkestracija (grč.) v. orhestracijak ornitihniti (grč. ornis, ornithos ptica, ich-nos
instrumentacije. stopa) pl. kol. tragovi nogu prepotop-skih
orkestrion (grč. orchestra) muz. vrsta meha- ptica (u kamenju).
ničkog muzičkog instrumenta koji podražava ornito- (grč. ornis, ornithos) predmetak u
zvuk orkestra; pokreće se rukom ili složenicama sa značenjem: ptica, ptičji.
električnim poganom; orhestrion. ornitogalum (grč. ornis, ornithos, gala mleko)
orkestrirati (grč.) v. orhestrirati. bog. ptičje mleko, vranji luk.
Orkus (lat. Orcus) mit. prebivalište mrtvih, donji, ornitogame biljke (grč. ornis) biljke čije
podzemni svet kod starih Rimljana; Tartarus. oprašivanje vrše ptice prenoseći cvetni prah
orlean lepa crvena bojena materija, dobiva se na tučak.
od semena južnoameričke biljke Bixa ornitograf (grč. ornis, ornithos, grapho
opisujem) zool. opisivač ptica, prirodnjak koji
se bavi proučavanjem ptica.
ornitografija (grč. ornis, ornithos, graphia
opisivanje) zool. opisivanje ptica.
ornitoza 643 ortogeveza

ornitoza (grč. ornis) med. zarazno oboljenje orodermatoza (grč. orros, orros surutka, serum,
koje prenose ptice, osobito golubovi i ñerma koža) med. v. orodermitis.
papagaji. orodermitis (grč. orros, orćs, surutka, serum,
ornitolit (grč. ornis, ornithos, lithos kamen) ñerma koža) med. vlažno zapaljenje kože.
ptičji kamen, okamenjena ptica. oroz (tur. horoz) petao; obarač na pušci,
ornitolog (grč. ornis, ornithos, logos reč, okidač.
mišljenje) poznavalac, proučavalac ptica; orolog (grč. oros, logos) naučnik koji se bavi
pisac o pticama. proučavanjem brda i planina.
ornitologija (grč. ornis, ornithos, logia orologija (grč. oros brdo, gora, logia) l. deo
nauka) deo zoologije koji se bavi prouča- geografije koji se bavi opisivanjem i
vanjem ptica, nauka o pticama. proučavanjem brda i planina.
ornitrmant (grč. ornis, ornithos, mantis orologaja (grč. orros, oros surutka, serum,
prorok) onaj koji motri ptice, pa na logia) 2. med. deo normalne i patološke
njihovom letu i glasu proriče; ornito-skop. anatomije koji ispituje i proučava sokove u
ornitomantija (grč. ornis, ornithos, manteia organizmu (krv, limfa i dr.).
proricanje) proricanje sudbine po letu i glasu orometrija (grč. oros, metria merenje) nauka
ptica; ornitoskopija. koja hoće da izrazi, srednjim vrednostima,
orniton (grč. ornis, ornithos) kuća za ptice, karakteristične odnose oblika i veličina
kavez, krletka. planina; radi samo na osnovu karata, te je,
orvitopter (grč. ornis, pteron krilo) vazdu- prema tome, i njena pouzdanost po-glavito
hoplov teži od vazduha, koji se održava u zavisna od pouzdanosti karata sa kojima radi.
vazduhu mahanjem krila. -- oronim (grč. oros, onoma ime) liitv. ime brda,
ornitorinhus (grč. ornis, ornithos, rynchos planine, gore.
njuška) zool. kljunar, kljunasta guja (vrsta ororea (grč. orros, oros surutka, vodnjikav
neobičnog sisara, sličnog guji, sa kljunom kao deo, serum, geo tečem, curim) med. vodnjika-
u patke i sa 4 noge za plivanje; živi po va stolica, vodnjikav proliv.
jezerima Njuholenda). oros (grč. orros, oros surutka, vodnjikav deo,
ornitoskop (grč. ornithoskopos) v. ornito-mant. serum) fiziol. vodnjikasti sastojak mleka, krvi
ornitoskopija (grč. ornithoskopia) v. itd.
ornitomantija. oroteologija (grč. oros, thećs bog, logia)
ornitoteologija (grč. ornis, ornithos, theos bog, dokazivanje da postoji bog na osnovu toga
logia) dokazivanje da postoji bog na osnovu što postoje brda i planine.
posmatranja ptica i njihovog života. orohezija (grč. orros, oros surutka, vodnjikav
ornitotrofija (grč. ornithotrophia) hranjenje deo, serum, cheo lijem, sipam) med.
ptica, odgajivanje ptica. vodnjikave, surutki slična stolica.
ornitofilija (grč. ornis, philia prijateljstvo) bog.
oprašivan>e posredstvom ptica. orpingtonka (eng. Orpington) vrsta plemenite
ornitofobija (grč. ornis, phobos strah) med. rase kokošiju, dobivena ukrštanjem azijske
bolestan strah od ptica. rase i drugih rasa kokošiju; može da teži
ornitocefalus (grč. ornis, ornithos, kephale do 4,5 kg.
glava) ptičja glava; zool. prepotopska ore (eng. oars) pl. mali čamci sa dva vesla,
okamenjena životinja (po Semeringu). služe za prevoz preko Temze.
oro- (grč. oros) predmetak u složenicama sa orsej (fr. orseille, ital. oricello, nlat. lichen
značenjem: brdo, gora, planina. rocoella) bojadžijski lišaj, služi za spravljanje
orogeneza (grč. oros, genesis postojanje, ljubičastocrvene boje i lakmusa; up. eritrin.
postanak) kol. posta j anje (formiranje) brda ortak (tur. ortak) drug u trgovini, kom-
i planina. panjon; drug u nekom poslu uopšte.
orogenija v. orogeneza. ortikon (grč. orthos ravan, pravi) katodna cev u
orognozija (grč. oros, gnosis nauka, TV kameri, usavršeni tip ikono-skopa.
poznavanje) proučavanje (ili: poznavanje) ortičan (grč. orthios uspravan; prav) kuz. visok;
brda i planina. ortična melodija melodija koja se kreće u
orognostički (grč. oros, gnostikos vičan visokim tokovima.
saznanju, vičan poznavanju) koji se tiče prou- orte- (grč. orthos) predmetak u složenicama sa
čavanja, poznavanja brda i planina. značenjem: prav; pravi, ispravan, pravilan;
orograf (grč. oros, grapho opisujem) opisi-vač upravan.
brda i planina. ortobiotika (grč. orthos, biotike veština
orografija (grč. oros, graphia opisivanje) življenja) nauka o pravilnom, dobrom ži-
opisivanje, opis brda i planina. vljenju.
orografski (grč. oros, grapho pišem, ortogeieza (grč. orthos, genesis postanak,
opisujem) koje se odnosi na opisivanje brda roñenje) normalni razvoj; učenje da je pro-
i planina; orografska karta mapa na kojoj su menljivost živih bića usmerena u jednom
predstavljene planine i brda. odreñenom pravcu, tj. da se iz jedne vrste

41
ortognati 644 ortorendgenografija

mogu razviti nove jedinke u odreñenim ortoepika (grč. orthos, epos reč) nauka o
pravcima i do odreñenih granica. pravilnom izgovoru reči.
ortognati (grč. orthos, gnathos vilica) pl. ljudi u ortoepistički (grč. orthos, epos) v. ortoep-ski.
kojih je prednji deo glave u profilu približno ortoepografija (grč. orthos, epos, graphia)
upravio sa linijom donje vilice; supr. nauka o pravilnom izgovoru i pisanju.
opistognati, prognati. ortoepski (grč. orthos, epos) koji se tiče
ortogon (grč. orthos, gonia ugao, kut) geom. pravilnog izgovora reči.
pravougaonik. ortoklas (grč. orthos, klasis lomljenje) min.
ortogonalan (grč. orthos, gonia ugao) geom. kalijev feldspat, cepa se vrlo lepo u dva,
pravougli. jedan na drugom upravna pravca koji idu
ortograf (grč. orthos, graphos) poznavalac paralelne bazi i pinakoidi; upotrebljava se za
(ili: nastavnik) pravilnog pisanja. izradu porculana i raznog kamenog posuña.
ortografija (grč. orthos, graphia pisanje) ortokolon (grč. orthos kolon ud) med. ukočenost
pravilno pisanje, pravopis; veština na-crtati (ili: nepravilna ispruženost ili pravost)
uspravnu stranu nekog tela onako kako pada jednog uda.
u oči. ortokromatičan v. ortohromatičan.
ortografika (grč. orthos, graphike) nauka o ortokromatičnost v. ortohromatičnost.
pravilnom pisanju, o pravopisu. ortologija (grč. orthos, logia) pravilnost jezika,
ortografska projekcija crtanje geografske karte pravilan govor.
pri kome se zamišlja da se oko nalazi na ortometrija (grč. orthos, metria merenje)
beskrajnom odstojanju od Zemlje pa vidi pravilno merenje.
pojedine zemlje kao da stoje, jedna pored ortomorfan (grč. orthos, morphe oblik) fiz. za
druge, na nekoj ravnoj ploči; up. projekcija. telo se kaže da je ortomorfno kad se
ortografski (grč. orthos, graphikos koji se tiče ogledanjem ili sa ogledanjem složenom
pisanja, pismeni) koji odgovara pravopisu, simetrijskom operacijom može dovesti u
pravopisni; ortografska greška pravopisna položaj koji se ne da razlikovati
greška. svakidašnjem metodom istraživanje; a kad
ortodidaktika (grč. orthos, didasko pouča-vam, se može razlikovati naziva se enantiomor-
didaktikos nastavni, poučan) pravilna, fan.
celishodna nastavka metoda. ortomorfizam (grč. orthos, morphe) med. v.
ortodijagonala (grč. orthos, dia kroz, goma ortomorfija.
ugao, kut) min. vodoravna poprečna oca u ortomorfija (grč. orthos, morphe) med. lečenje
monoklinskom kristalnom sistemu. iskrivljenosti kičme i udova.
ortodijagraf (grč. orthos, dia-grapho nacrtam) ortonimičan (grč. orthos, onoma ime) sa
med. aparat za beleženje Rendgenovih slika pravim imenom, pravilno nazvat.
unutrašnjih organa, naročito srca i želuca, u ortopanhromatičnost (grč. orthos, pan sve,
prirodnoj veličini. chroma boja) fot. svojstvo ploča i filmova koji
ortodijagrafija (grč. orthos, dia-grapho) med. su sposobni da osete i prime sve boje spektra
metod odreñivanja veličine unutrašnjih i da ih prenose onako kako ih vidi čovečje
organa, naročito srca i želuca, pomoću oko.
ortodijagrafa. ortopedija (grč. orthos, pals gen. paidos dete)
ortodoksai (grč. orthodoxos) pravomeran, koji deo hirurgije koji se bavi lečenjem
strogo veruje, pravoslavni; pravi, istinit; iskrivljenosti i izobličenja, deformacija čo-
ortodoksna crkva istočno-pravoslav-na crkva. večjeg tela, naročito kostura, prvobitno samo
ortodoksija (grč. orthodoxia) pravoverje, kod dece, a posle i kod odraslih; ovo lečenje
pravoslavlje, puna saglasnost sa učenjem se vrši na hiruršhim klinikama i naročitim
crkve; supr. heterodoksija. ortopedskim institutima ili zavodima pomoću
ortodoksist(a) (grč. orthos, doxa mišljenje, gimnastike, masaže, elektriciteta, bandaža,
mnenje) pravoslavac, pravoslavni, zaštitnik mapšna i izvoñenje odreñenih pokreta tela.
pravoverja. ortopedijum (grč. orthos,4 pals gen. paidos) med
ortodoksografija (grč. orthodoxos pravoveran, = ortopedski institut.
graphia pisanje) spisateljstvo koje se strogo ortopedski (grč. orthos, paidikos dečji) koji se
pridržava crkvenog učenja. tiče ortopedije.
ortopedski institut med. v. ortopedija.
ortodontija (grč. orthos, odus, odontos zub) ortopneja (grč. orthos, pnem disati) med.
med. ispravljanje nepravilnost zubala, tj. mogućnost disanja samo u uspravnom stavu,
zuba koji stoje nepravilno. najviši stepen teškoće disanja (naročito kod
ortodroma (grč. orthos, dromos put; kretanje, astme, kada bolesnik uopšte ne može da diše
trčanje) najkraći put koji spaja dva mesta; ležeći).
najkraća udaljenost dveju tačaka na površini ortoptera (grč. orthos, pteron krilo) pl. zool.
Zemlje (npr. avioni lete po ortodro-mi); v. i pravokrilci.
loksodroma. ortorendgenografija med. v. ortodijagrafija.
ortoepija (grč. orthos, epos reč) v. ortoepika.
ortoskop 645 orhis

ortoskop (grč. orthos ravan, pravi, skopeo legendarnog tračkog pevača Orfeja. Verovali
gledam) pribor za proveru nišanjenja pri su u seobu duše i u njeno pročišća-vanje
obučavanju i gañanju streljačkim oružjem putem zatvaranja u telo i kazni u podzemnom
(puškom, automatom, puškomitraljezom i svetu: telo (soma) je grob (sema) iz koga duša
mitraljezom). gleda da se oslobodi; oni su uveli kajanje i
ortosomatika (grč. orthos, somatikos telesni) askezu u grčki život.
med. ortopedija. orfički (grč. orphikos) koji se tiče Orfeja, npr.
ortotonija (grč. orthos, tonos naglašenje, orfički kult, prastari religiozno--mistički
naglasak) gram. pravilno naglašavanja reči. obred kod starih Grka; up. orfici.
ortotonički (grč. orthos, tonos glas) liigv. koji orheziografija (grč. orchesis igranje, ple-sanje,
je naglašen, koji ima svoj akcenat. graphia opis) opisivanje plesa, igranja.
ortofonija (grč. orthos, phone zvuk, glas) orheotomija (grč. orchis mudo, semenjak, tome
pravilno izgovarane reči; up. ortoepika. sečenje, rezanje) med. v. orhitomija.
ortofonika (grč. orthos, phone zvuk, glas) orhestar (grč. orchestra igralište, plesa-lište)
uputstvo za pravilno izgovaranje reči. kod starih Grka: mesto gde se igralo i
ortofrenija (grč. orthos, fren duša) ned. nauka pevalo; prostor izmeñu pozornice i gledališta
koja se bavi proučavanjem duševnog razvoja. gde je hor igrao i pevao; mesto na atinskom
ortohromatičan (grč. orthos pravi, chroma trgu gde su se prodavalo knjige; kod Rimljana:
boja) koji je sposoban da prima boje spektra i mesto ispred pozornice gde su sedeli senatori;
da ih tačno prenosi; ortokromati-čan. — danas: skup većeg broja svirača i muzičkih
ortohromatičnost (grč. orthos pravi, chroma instrumenata u celinu radi izvoñenje nekog
boja) svojstvo fotografskih ploča ili filmova muzič-kog komada; naročito: mesto u
da tačno prima i pokazuje boje spektra, pozorišti-ma i koncertnim dvornicama za
odnosno njihove nijanse; ortokro-matnčnost. muzičku kapelu; orkestar.
ortocentričan (grč. orthos, lat. centrum orhestika (grč. orchestike) veština igranja: (ili:
središte) koji ima središte na pravil- ' nom plesanja).
mestu (izraz u optici). orhestracija (grč. orchestra igralište, plesalište)
ortus (lat. oriri rañati se, izaći, ortus) prerada i udešavanje muzič-kog komada za
rañanje, roñaj, izlazak. razne instrumente orhestra; orkestracija.
orfaniti (grč. orphanos siroče) pl. husiti koji su orhestrion (grč. orchestra) muz. 1. orgulje sa
se, posle Žiškine smrti, odvojili, a posle spojili žicama, pronalazak opata Foglera, u Am-
sa taboritima. sterdamu 1789 (zove se i organohordijum);
Orfej (grč. Orpheus) kit. sin muze Kaliope i 2. sličan prvome muzički instrumenat sa
Apolona, slavni grčki pevač i svirač u liru, žicama i cevima, u obliku fligla, pronañen u
koji je svojom pesmom očaravao ne samo Pragu 1791; 3. veliki automatski muzički
ljude nego i divlje životinje, reke, potoke i instrumenat, pronañen 1851. u Drezdenu.
vetrove, pa i same bogove, koje je na taj orhestrirati (grč. orchestra) muzički komad
način toliko odobrovoljio da su pristali da mu preraditi i udesiti za razne instrumente
vrate iz podzemnog sveta ženu Euridiku, pod orhestra; orkestrirati.
uslovom da se, vodeći je, ne osvrne na nju, orhialgija (grč. orchis mudo, algos bol) med. bol
što on ipak učini, te nje tako nestane. Često u semenjaku, mopgnicama.
ime mnogih levačkih društava. orhidalgija (grč. orchis, algos) med. v. orhialgija.
orfejon (grč. Orpheus, fr. orpheon) naziv orhideje (grč. orchis) pl. bog. porodica kaćuna
muških levačkih društava u Francuskoj; (oko 15 hiljada poznatih vrsta).
muzička dvorana; dvorana za igranje i druge orhidektomija (grč. orchis, ektome isecanje;
zabave; orfeum. pgkopljenje, štrojenje) med. operativno
orfelinat (grč. orphanos siroče, fr. orphelinat) vañenje muda, škopljenje, štrojenje; up.
dom za siročad, dom za sirotu decu. orhitomija.
orfeonist(a) (grč. Orpheus, fr. orphšoniste) član orhidodinija (grč. orchis, odyne bol) med. v.
muškog pevačkog društva; orfio-nist. orhialgija.
orfeum (grč. Orpheus) v. orfejon. orhidopeksija (grč. orchis, pexis umetanje,
orfika (grč. orphika) muz. instrument sa žicama, pričvršćivanje) med. prišivanje mošnica ili
po tonu sličan leutu, u koji se svira muda.
udaranjem maljicama. orhidoterapija (grč. orchis, therapeia lečenje)
orfionist(a) (fr. orphioniste) v. orfeonist. med. lečenje mošnica (muda).
orfici (grč. Orpheus) pl. starogrčka reli-giozna- orhidocela (grč. orchis, kele prosutost, kila) med.
mistička sekta u VII i VI veku pre n. e. koja prosutost mošnica, mudna kila.
je smatrala svojim osnivačem orhis (grč. orchis) zool. mudo, semenjak,
mošnice; bog. kaćun, gorocvet, čukundeda.
orhitis 646 osteitis

orhitis (grč. orchis) med. zapaljenje mošnica osmazom (grč. osme miris, zomos čorba, juha)
(muda). hem. V. OSMOZOM.
orhitomija (grč. orchis, tome sečenje, rezanje) osmanizam (po imenu Osman, osnivača turske
med. sečenje (ili: rezanje) muda; up. orhidek- države) reakcionarna, šovinistička doktrine
tomija. nastala u turskim buržoasko--spahijskim
orhotomija (grč. orchis, tome) med. v. orhitomija. krugovima krajem XIX v.; imala je za cilj
os (lat. os, oris) l. usta; lice; otvor, ušće; per os nasilnu asimilaciju ugnjetenih naroda Turske
(lat. reg os) med. kroz usta, na usta, tj. unositi Carevine; za vreme i posle buržoaske
lek, lečiti. revolucije (1908) postala zvanična ideologija
os (lat. os gen. ossis, pl. ossa) 2. znat. kost. Mladotu-raka. '
oca (lat. os ki. ossis kost, ossa) pl. kosti. Osmanlija (arap.-tur. Osmanli) Turčin.
osari (fr. hausser) valovita nanosi šljunka i Osmanlije naziv koji se nekad (od XIV do poč.
peska u severnoj Evropi, proizvodi ota-panja XX v.) upotrebljavao za Turke; naziv za
glečera. dinastiju turskih sultana do 1922, prema
osarij(um) (nlat. ossarium) mesto na groblju gde imenu prvog sultana Osmana.
se čuvaju mrtvačke kosti, kosturnica; osmašguk (tur.) senica od vinove loze koja se
osuarijum. penje uza stubove, odrina, čardaklija.
osatura (nlat. ossatura) med. kostur, sklop osmij(um) (grč. osme miris) hem. elemenat
kostiju. metal, atomska masa 190,2, redni broj 76,
osein (lat. os kost) aiat. organska materija koja znak Os, sličan platini, modrosiv ili crn,
čini osnovnu masu koštanog tkiva. javlja se zajedno sa platanom, upotrebljava se
oservanca (ital. osservanza) v. opservancija; kon za žice u sijalicama; njegov oksid odaje od
oservanca (ital. con osservanza) muz. pažljivo, sebe jak miris i otrovnu paru.
smotreno. osmodisforija (grč. osme miris, dys-phoreo
osivoričan (lat. ossa kosti, vorare žderati) med. teško podnosim) nemogućnost podnošenje
koji nagriza kosti, koji ždere kosti. nekih mirisa.
Osijan (kelt. Ossian) legendarni sin kelt-skog . osmoza (grč. osmos guranje, tiskanje, otheo
kralja Fingala, koji je, po priči, opevao u guram, gurnem, tiskam) fiz. mešanje dveju
svojim bardskim pesmama slavna dela svoga tečnosti difuzijomkroz pregradu, propu-stljivu
oca. opnu, semipermeabilnu membranu
osilegijum (nlat. ossilegium) sakupljanje kostiju; (polupropustljivu opnu), koja ih razdvaja. Ako
zbirka kostiju. je jedna od ovih tečnosti rastvor, onda
osifikacija (nlat. ossificatio) pretvaranje rastvorena graña, pošto ne prolazi kroz opnu,
hrskavice u kost; okoštavanje, okoštanje, vrši pritisak na ovu, jer ne može da se kreće,
okošćenje; okoštalost. i to je osmozni, osmo-tički ili osmotski
osificirati (nlat. ossificare) pretvarati u kost, pritisak, koji se pokorava gasnim zakonima,
okoštati, okoštavati. tj. osmozni pritisak nekog rastvora je isti kao
oskar pozlaćena bronzana figura (predstavlja pritisak koji bi vršili molekuli kad ne bi bilo
viteza oslonjenog o balčak mača) koju od rastvorenog sredstva, već bi njime zauzet
marta 1929. dodeljuje svake godine prostor bio na raspolaganju onim molekulima
Akademija filmske umetnosti i nauke u Ho- u gasovitom stanju; diosmoza (up. egzosmoza,
livudu (Academy of Motion Picture Arts endsmoza); osmotični postupak u fabrikaciji
and Sciences) kao nagradu za najviša šećera: dobivanje većeg prinosa iz melase
američka ostvarenja u filmu u prethodnoj prolaskom kroz celulozu i pergamentsku
godini, za najbolju mušku i žensku ulogu, za hartiju.
najbolju režiju, scenario itd.; od 1956.
dodeljuje se i za najbolja neamerička osmologija (grč. osme miris, logia nauka)
ostvarenja u filmu (ime — prema anegdoti — nauka o mirisima, o mirisavim materi-jama.
po tome što je prilikom prvog dodelji-vanja osmonozologija (grč. osme, nosos bolest,
nagrade zapažena slučajna sličnost s nekim log'a) med. nauka o bolestima čula mirisa.
producentom čije je ime bilo Oskar). osram-lampa električna lampa (sijalica) koja
oskulatacija med. v. auskulatacija. daje jaku svetlost a u isto vreme štedi
oskulacija (lat. osculatio) ljubljenje; geom. dodir struju (reč osram je skraćenica od prvog
jedne krive drugom krivom u više od jedne sloga reči osmijum i drugog reči volfram).
tačke, dodir drugog stepena. ostalgija (grč. osteon kost, algos bol) med. bol
oskulirati (lat. osculari) ljubiti, poljubiti; geom. u kostima, kostobolja. ostalgitis (grč. osteon,
dodirivati u više od jedne tačke. algos) med. zapaljenje
oskultacija (lat. auscultatio) med. postupak kostiju.
lekara da osluškivanje!« rada pojedinih ostealgaja (grč. osteon, algos) med. v. ostalgija.
organa, prvenstveno srca i pluća, stvara osteitis (grč. osteon) med. v. ostalgitis.
zaključke o njihovom normalnom ili ne-
normalnom stanju.
oskulum (lat. osculum) ustašca; poljubac.
ostenzibilan 647 ostracizam

ostenzibilan (lat., nlat. ostensibilis) koji se treba osteopatija (grč. osteon, pathos bol, bolest)
ili može pokazati, vredan da se pokaže; med. osećanje bola u kostima, bolest kostiju.
javan, očit, očigledan, očevidan, jasan kao osteopatologija (grč. osteon, pathos, logia
dan. nauka) med. nauka o bolestima kostiju.
ostenzivan (nlat. ostensivus) koji samo pokazuje osteopedion (grč. osteon, pais, paidos dete)
a ne objašnjava pojavu, npr. ostenziv-na med. zametak koji se pretvorio u kost; up.
metoda nastavka metoda koja se sastoji samo litopedion.
u pokazivanju bez objašnjavanja; očigledan, osteoplastika (grč. osteon, plastike veština
očit, jasan. uobličavanja) med. krpljenje kostiju, za-
ostenzorij(um) (nlat. ostensorium) u katoličkoj menjivanje kostiju.
crkvi: pokaznica; v. monstranca. osteoporoza (grč. osteon, poros rupica) med.
ostentativan (nlat. ostentativus) kome je cilj šupljikavost ili razreñenost kostnog tkiva;
isticanje (ili: pokazivanje, iznošenje na česta u starosti.
videlo); razmetljiv, hvalisav. osteosarkom (grč. osteon, sarkoma izraštaj
ostentacija (lat. ostentatio) iznošenje na videlo, mesa) med. rak koštanog tkiva.
razmetanje, hvalisanje. osteosinteza (grč. osteon, synthesis sastav-
ostentaciozan (nlat. ostentatiosus) v. ostentativan. ljanje) med. u operaciji kostiju, učvršći-vanje
ostentirati (lat. ostentare) iznositi na videlo, delova prelomljenih kostiju metalnom
razmetati se, hvalisati se. žicom, pločicama, klinovima i dr.
ostentum (lat. ostentum) znak, predznak, čudno osteoskleroza (grč. osteon, skleros krt, tvrd)
i neobično znamenje; neobična prirodna med. otvrdnjavanje kostiju.
pojava (kao predznak čega). osteotom (grč. osteon, tome sečenje, rezanje)
osteo- (grč. osteon) predmetak u složenica-ma hir. testera za rezanje kostiju.
sa značenjem: kost. osteotomija (grč. osteon, tome) med. delimično
osteoartritis (grč. osteon, arthron zglob) med. sečenje kostiju.
zapaljenje zglobova i kostiju. osteohemija (grč. osteon, chemeia) nauka o
osteoblasti (grč. osteon, blastos klica, izdanak) hemijskim svojstvima i prirodi kostiju.
pl. fiziol. tvorne ćelije kopgganog tkiva, ćelije osteocela (grč. osteon, kele prosutost, kila) med.
iz kojih postaju koštane ćelije. prelom kosti.
osteogeneza (grč. osteon, genesis postanak, osteofima (grč. osteon, phyma izraštaj) med.
postajanje) postajanje kostiju, postanak mekan kostni (koštani) izraštaj.
kostiju. ostijarijat (nlat. ostiariatus) zvanje vratare-vo;
osteografija (grč. osteon, graphia opis) prvi od četiri najniža sveštenička čina u
opisivanje, opis kostiju. katoličkoj crkvi; up. ostijarijus.
osteoderme (grč. osteon, ñerma koža) pl. zool. ostijarijus (lat. ostium vrata, otvor, ostia-rius)
hrskavičave ribe. čuvar vrata, vratar u manastirima; u
osteoektomija (grč. osteon, ektome isecanje) katoličkoj crkvi: lice koje je primilo
med. uklanjanje jednog parčeta kosti hirur- najniži od 4 početna čina (ostala tri su:
škim dletom. lektor, egzorcist i akolut).
osteoid (grč. osteon, eidos vid, oblik) med.
koštani izraštaj, koštanik bez krečnih soli ostaje (lat. ostia) pl. med. srčani otvorići.
(naročito kod „engleske bolesti"). ostinato (ital. ostinato) muz. uporno, stalno (za
osteoklazis (grč. osteon, klao lomim, slomim) tonske figure koje se stalno ponavljaju,
med. prelom kosti. većinom u basu).
osteoklast (grč. osteon, klao lomim, slomim) hir. ostiostenoza (lat. ostium ulaz, vrata, grč.
instrument za lomljenje iskrivljene kosti, stenosis suženje) med. sužavanje (ili:
naročito kod nepravilno izlečenog preloma. suženost) srčanih otvora.
osteolit (grč. osteon, Hthos kamen) geol. ostitis (grč. osteon kost) med. v. ostalgitis.
okamenjena kost. ostrakizam (grč. ostrakismos) v. ostracizam.
osteolog (grč. osteon, logos) poznavalac ostrakon (grč. ostrakon crep) crep od pečene
kostiju, proučavalac kostiju. zemlje ili keramike koji je u starom
osteologija (grč. osteon, logia) nauka o kostima, Egiptu i u antičkoj Grčkoj služio kao
deo ana tomi je koji proučava i opisuje kosti. materijal za pisanje; na njemu su i učenici
osteom (grč. osteon) med. koštani izraštaj, pisali školske zadatke i vežbe.
koštanik. ostrakon (grč. ostrakon crepić) glineni cre-pić,
osteomalacija (grč. osteon, malakia mekoća) pločica za glasanje u staroj Atini (v.
med. omekhpavanje kostiju. ostracizam).
osteomijelitis (grč. osteon, mielos moždina) med. ostracizam (grč. ostrakismos od ostrakon
zapaljenje kostne srži. crepić) kod starih Grka: progonstvo iz Atine
osteonekroza (grč. osteon, nekros leš, mrc) na 10, docnije na 5 godina kakvog uglednog
med. truljenje kostiju. grañanina (koga su smatrali da se toliko
osilio da bi mogao biti opasan) narodnim
glasanjem (sa 6000 glasova), koje se vršilo
na taj način što
ostraciti 648 otiJater

su glasači ispisivali ime kandidata za osciloskop (lat. oscill-are, grč. skopeo


progonstvo na crepiće (v. ostrakon) ili ljušture gledam) instrument za promatranje i
školjki. Ovakvo progonstvo nije se smatralo ispitivanje brzih promena koje nastaju osci-
kao sramota, nego kao neka počast, mada lacijom prouzrokovanom naizmeničnim
neprijatna. strujama.
ostraciti (grč. ostrakon crepić; ljuštura, školjka, oscitancija (nlat. oscitantia) v. oscitacija.
koruba) pl. geol. okamenjene školjke. oscitacija (lat. oscitatio) zevanje, dremanje;
ostrva (lat. ostrea) ostriga, vrsta morske školjke. nemarnost, tromost, aljkavost; način
ostriga (ital. oštrica) vrsta morske školjke vrlo izražavanja otmenosti poneke gospode koja, u
ukusna mesa, kamenica. razgovoru sa mlañima od sebe, nemarno
ostrizam (lat. ostrea) med. trovanje ostrugama, učestvuju u razgovoru i svaki čas zevaju;
školjkama. otuda: potcenjivanje, gledanje s visine,
ostrolit v. osteolit. izigravanje gospodstva i otmenosti.
osuarij(um) (nlat. ossuarium) v. osarijum. oscitirati (lat. oscitare) razjapljivati usta, zevati;
osfialgija (grč. osphys kuk, algos bol) med. bol biti aljkav i nemaran; praviti se otmenim.
u kukovima ot- (grč. us, otos) predmetak u složenicama sa
osfitis (grč. osphys) med. zapaljenje bedrenog značenjem: uho, ušni.
zgloba. otava (ital. ottava, lat octava) muz. v. oktava; al'
osfreza (grč. osphresis) mirisanje, miris, vonja, otava (ital. ali' ottava) u oktavi, u osmini
vonjava. tona, ili za osam tonova više; alta otava, alt'
osfreziologija (grč. osphresis mirisanje, miris, otava (ital. alta ottava, alta ottava) visoka
logia nauka) nauka o ču lu mirisa i o otava, znak da treba svirati za jednu oktavu
mirisima. više no što piše u notama.
osheitis (grč. osche mošnice) med. v. oshitis. otava rima (ital. ottava rima) poet. strofa od osam
osheonkus (grč. osche onkos masa, telesina) stihova, ital. stanca (stihovni oblik ital.
med. v. oshonkus. epskog pesništva sa slikom: a b a b a b s s).
osheofima (grč. osche phyma izraštaj, otok) otavina (ital. ottavina) muz mala oktava.
med. v. oshofima. otagra (grč. us, otos uho. agra plen) med ušna
osheocela (grč. osche ke!e prosutost, kila) med. kostobolja.
v. oshocela. otakustika (grč. us, otos, akuo čujem, akusti-
oshitis (grč. osche) med. zapaljenje mošnica kos slušni) vepggina pojačavanja čula sluha.
(semene kesice); osheitis. otakustičan (grč. us, otos, akustikos) koji
oshonkus (grč. osche onkos masa, telesina) pojačava sluh, koji služi pojačavanju sluha.
med. tvrdi otok (čir) mošnica; osheonkus. otalgija (grč. us, otos, algos bol) med. bolest
oshofima (grč. osche phyma izraštaj, otok) med. ušiju, uhobolja.
mekani otok ili čir mošnica; osheofima. otalgika (grč. us, otos, algos) pl. farm sredstva
oshocela (grč. osche kele prosutost, kila) med. za ublažavanje i otklanjanje bola u ušima.
prosutost mošnica, kila; osheocela. otalgična sredstva farm. v. otalgika.
oscilator (lat. oscillare) fiz. 1. telo koje oscilira, otelkozis (grč. us, otos, elkos gnojava rana)
koje može da titra, da se klati; 2. aparat koji med. zagnojavanje uha.
proizvodi oscilatorno kretanje.
Otelo (Othello) l. lit. glavni junak istoimene
iscilatoran (nlat. oscillatorius) treptav, Šekspirove tragedije, koji je, zatrovan
treptajni, koji se klati, ljulja, njiha. neopravdanom ljubomorom, udavio svoju
oscilacija (lat. oscillatio) treptaj, klaćenje, vernu i nedužnu ženu Dezdemonu a potom i
njihanje; fig. kolebanje; up. vibracija. sebi oduzeo život; fig ljubomoran muž.
oscilirati (lat. oscillare) klatiti se, njiha-ti se, otelo (othello) 2. vrsta vinove loze.
ljuljati se, trepteti, trepereti; fig. kolebati se; o tempora, o mores! (lat. o tempora, o mores!) o
vibrirati. da čudnih li vremena, o da čudnih li običaja!
oscilovati v. oscilirati. (uzvik kojim se izražava nezadovoljstvo
oscilogram (lat. oscillare, grč. gramma slovo) vremenom u kome se živi i njegovim
fiz. grafički crtež, dobiven pomoću običajima; navod iz Ciceronovog prvog
oscilografa, na kome se vidi razvoj titraja. govora protiv Katiline).
oscilograf (lat. oscillare, grč. grapho pišem) otenhita (grč. us, otos, ep u, cheo levam,
instrument za beleženje oscilacija, naročito sipam) med. štrcaljke za unošenje leka u uši.
električnih; instrument za prikazivnje otet (ital. ottetto) muz. v. oktet.
talasnih oblika promen-ljivih struja i ostalih otijater (grč. us, otos, iater lekar) lekar za
fizičkih veličina koje se mogu prikazati bolesti ušiju, ušni lekar.
električnim, ili pretvoriti u električnu
energiju.
otijatrija 649 ofiofag

otijatrija (grč. us, otos, iatreia lečenje) nauka o otočento (ital. ottocento osam stotina) naziv za
lečenju ušiju, nauka o bolestima ušiju. književnost i umetnost XIX veka, naročito
otijatrika (grč. us, otos, iatreia v. otijatrija. talijansku.
otika (grč. us, otos, otikos ušni) pl. med. ofanziva (fr. offensive) voj. napad; nastu-panje;
sredstva (ili: lekovi) protiv bolesti ušiju. napadačko i izazivačko draganje; preći u
otitis (grč. us, otos) med. zapaljenje ušiju. ofanzivu, preći u napad, napasti; supr
oto- (grč. us, otos) predmetak u složenicama sa defanziva.
značenjem: uho, ušni. ofanzivan (fr. offensif) napadni, napadački,
otoglifis (grč. us, otos, glypho dubem, koji služi za napad; ofanzivna po-ložaji voj.
urezujem) med. v. otoglifon. položaji koji treba da posluže kao osnova za
otoglifon (grč. us, otos, glypho dubem, iznenadan napad na neprijatelja, ili da
urezujem) med. kašičica za čišćenje ušiju. namame neprijatelja da preñe u napad;
otografija (grč. us, otos, graphia opis) ofanzivna pripreme pripreme za napad;
opisivanje ušiju, opis ušiju. ofanzivna rat napadni rat, napadački rat;
otodinija (grč. us, otos, odyne bol) ned. bol u ofanzivni savez savez za napad; ofanzivna i
ušima. defanzivni savez savez za napad i odbranu.
otolit (grč. us, otos, lithos kamen) med. ušni ofenzivan (nlat. offensivus) v. ofanzivan.
kamenčić. ofenzija (lat. offensio) navala, napad,
otolog (grč. ys, otos logos reč, govor) med. napadanje, nasrtaj; vreñanje, uvreda.
lekar specijalist za bolesti ušiju. oferirati (lat. offerre) trg. nuditi, ponuditi, podneti
otologija (grč. us, otos, log'a nauka) nauka o (ili: podnositi) ponudu za prodaju neke robe;
ušima i o ušnim bolestima. prinositi, žrtvovati.
otoman (arap. Utman Osman, Osmanlije) tursko ofert (lat. offerre ponuditi, nuditi, fr. offert)
nisko kanabe, divan. trg. ponuda (naročito pismena) za prodaju
otomikoza (grč. us, otos, mykes, gljiva) med. neke robe.
zapaljenje spoljnog ušnog kanala. ofertalni (fr. offert) ponudni, koji je pod-nesen u
oto-motori klipni motori sa unutrašnjim obliku pismene ponude; ofertalna licitacija
sagorevanjem, nazvani po pronalazaču, nadmetanje u obliku pismenih ponuda.
nemačkom konstruktoru Otu; za pogon ofertorij(um) (nlat. offertorium) u katoličkoj
upotrebljavaju lako gorivo: benzin, benzol i crkvi: dizanje i pokazivanje, na misi,
dr., po čemu se nazivaju i benzinski motori. posvećene hostije koja se nalazi u monstranci
i pesma koja se peva uz taj obred; molitva pre
otopatija (grč. us, otos, pathos bolest) med. i posle tog obreda; muz. komad za orgulje koji
bolest ušiju, ušno oboljenje. se izvodi izmeñu Kredo i Sanktus.
otoplastika (grč. us, otos, plastike veština ofidizam (grč. ophis zmija) med. trovanje od
uobličavanja) veštačke pravljenje (ili: ujeda zmije, trovanje zmijskim otrovom.
krpljenje, zamenjivanje) spoljašnjeg uha. ofidije (grč. ophis, nlat. ophidia) pl. zool. zmije.
otoragija (grč. us, otos, rag- koren od regnymi ofidiologija (grč. ophis zmija, logia nauka) deo
puknem) med. krvarenje iz ušiju. zoologije koji proučava zmije, nauka o
otorea (grč. us, otos, reo tečem, curim) med. zmijama.
curenje gnoja iz ušiju. ofijazis (grč. ophiasis) med. zmijasto ćela-vljenje
otorinolaringolog (grč. us, ris nos, larynx grlo, pojedinih mesta na glavi.
grkljan, logos reč, govor) med. lekar ofijanci (grč. ophis zmija) pl. hrišćanska
specijalist za bolesti uva, nosa i grla. gnosistička sekta, od P do UP veka, koja je
otorinolaringologija (grč. us. ris, larynx, logia poštovala zmiju, koja je navela prvog
nauka) med. nauka o bolestima ušiju, nosa i čoveka (Adama) na greh; ofiti.
grla. ofikleid (grč. ophis kleis, kleidos, reza, šip)
otoskleroza (grč. us, otos, skleros krt, tvrd) med. muz. duvački instrument, od mesinga i u
hronično zapaljenje srednjeg uha sa obliku zmije, sa šest rupa za tonove; daje
otvrdnjavanjem sluzokože bubanjske duplje, veoma dubok ton.
umanjivanjem pokretljivosti sluš-nih koščica ofiolatrija (grč. ophis, Iatreia obožavanje)
i dr.; ima za pos ledinu ogluvljivanje. poštovanje zmija, obožavanje zmija; ofi-tizam.
otoskop (grč. us, čtos, skopeo posmatram) med. ofioliti (grč. ophis, lithos kamen) pl. geol.
aparat (ogledalo) za pregledanje ušiju. okamenjene zmije.
otoskopija (grč. us, otos, skopeo) med. pregled ofiologija (grč. ophis, log'a nauka) deo
ušiju pomoću otoskopa. zoologije koji proučava zmije.
ototomija (grč. us, otos tome sečenje, rezanje) ofiomantija (grč. ophis manteia proricanje)
med. sečenje, rasecanje uva. proricanje sudbine pomoću zmija.
ofiofag (grč. ophis, phagein jesti) onaj koji jede
otofon (grč. us, otos, phone zvuk, glas) aparat zmije, zmijožder.
koji omogućava gluvima slušanje, uš-na
slušalica.
ofis 650 oftalmografija

ofis (fr. office, dat. officium) l. soba za stoni oficir (lat. officium dužnost, služba, fr. officier)
pribor u otmenim kućama, soba u kojoj jede voj. svako vojno lice koje je po činu starije od
posluga; kuhinjska posluga; usluga, služba. podoficira (počevši od potpo-ručnika pa do
ofis (eng. office, lat. officium) 2. poslovni-ca, generala, odnosno maršala, vojvode); oficir-
kancelarija; ekspedicija, biro. aspirant prvi oficirski čin u nekim evropskim
ofisje (fr. officier) voj. v. oficir; ofisje di žur (fr. državama, zastavnik, avantažer; oficirski
officier du jour) dežurni oficir. kor svi oficiri jedne vojske ili veće vojne
ofit (grč. ophites lithos) tin. v. serpengin. jedinice.
ofiti (grč. ophis zmija) pl. v. ofijanci. ofrand (fr. offrande) žrtva bogu; dar, prilog,
ofitizam (grč. ophis) v. ofiolatrija. poklon.
ofiuriti (grč. ophis, ura rep) pl. geol. okame- ofsajd (eng. off-side) sp. u fudbalu; nepravilnost
notine slične zmijinom repu. u igri koja se sastoji u tome što se igrač nañe
oficiirati (lat. officium) vršiti službe-nu izmeñu protivničkih bekova i golmana, pa u
dužnost; služiti službu božju; govoriti tome položaju dobije loptu; za ovu
zvaničnim tonom. nepravilnost sudija dosućuje kazneni udarac
oficijal (nlat. officialis) službenik, činovnik; kod protiv onog tima čiji se igrač našao u
katolika: zastupnik biskupa u duhovnom sudu, ofsajdu.
duhovni sudija, naročito u bračnim sporovima; ofset (eng. offset) tip. štampanje na ofset--presi.
predsednik biskup-skog duhovnog suda ofset-presa (eng. offset, lat. pressare tiska-ti)
(oficijalijata). tip. litografska rotaciona mašina za ravno
oficijalan v. oficijelan. štampanje sa prenosnim tiskanjem; ovde
oficijalije (nlat. officialia) službeni poslovi, prelazi otisak sa kalupove ploče na jedan
poslovi koji se vrše po zvaničnoj dužnosti. ogrtač od kaučuka na naspramnom valjku
oficijalijat (nlat. officialiatus) kod katolika: (cilindru), a ovaj predaje slog, koji treba
biskupski duhovni sud, konzistorija; zvanje i odštampati, na hartiju (pronalazak
nadležnost oficijala. Amerikanca Dž. V. Ru bela).
oficijant (nlat. officians) sluga, poslužitelj; niži oftalm- (grč. ophthalmos) predmetak u slo-
činovnik, zvaničnik; u katoličkoj crkvi: ženicama sa značenjem: oko, očni.
sveštenik koji služi misu. oftalmaltija (grč. ophthalmos, algos bol) med.
oficijelan (fr. officiel) službeni, zvaničan; bol u očima, okobolja.
vladin; oficijelne novine službene novine, oftalmija (grč. ophthalmos) ned. spoljašnje
zvanične novine; oficijelni izveštaj službeni zapaljenje očiju.
izveštaj, zvanični izveštaj. oftalmija simpatika (grč. ophthalmia
oficij(um) (lat. officium) dužnost, obavez-nost, sympathica) med. teško zapaljenje drugog
obaveza; osećanje dužnosti, vršenje dužnosti; oka koje nastaje obično 4 do 8 nedelja po
eko oficio (lat. eh officio) po službenoj oboljenju prvog oka, a može se javiti i posle
dužnosti, zvanično; besplatno, badava. više godina.
oficina (lat. officina, opificina) radionica, oftalmijater (grč. ophthalmos, iatros lekar) očni
laboratorija (naročito apotekarska, lekar.
štamparska). oftalmijatrija (grč. ophthalmos, iatreia lečenje)
oficinalan (nlat. officinalis) lekarski, propisan; med. nauka o lečenju očiju, očno lekarstvo.
opšti naziv za sve prirodne proizvode, oftalmijatrika (grč. ophthalmos iatrike
hemikalije i dr. koje se, kao sredstva za lekarstvo, nauka o lečenju) med. v. oftalmijatrija.
lečenje, nalaze u apotekama na slagalištu; u oftalmika (grč. ophthalmikos očni) pl. med.
užem smislu: samo oni lekovi koji se nalaze lekovi za oči, očne vodice, očne masti.
u farmakopejijedne države; oficinalne biljke oftalmitis (grč. ophthalmos) med. unutrašnje
sve biljke koje se upotrebljavaju u medicinske zapaljenje cele zenice.
svrhe, lekovite biljke; oficnnalna formula oftalmički (grč. ophthalmikos) očni; koji se tiče
(nlat. formula officinalis) recept sastavljen u lečenja očiju; oftalmička svoj-stva v.
apoteci. oftalmika.
oficinalije (nlat. officinalia) apotekarska roba, oftalmobiotika (grč. ophthalmos, biotikos
lekarije, lekovi. životni, koji služi životu, bios život) nauka o
oficinelan (nlat. officinalis) v. oficinalan. negovanju očiju.
oficiozan (lat. officiosus) poluslužbeni, polu oftalmoblenorea (grč. ophthalmos, blenna sluz,
zvaničan; oficiozni list polu službeni, bale, geb tečem, curim) med. gonoreič-no
poluzvanični list, nezvaničan vladin list; zapaljenje veznice očnih kapaka.
uslužan, predusretljiv, ljubazan. oftalmograf (grč. ophthalmos, grapho pišem)
oficiozitet (nlat. officiositas) uslužnost, instrument za posmatranje pokreta očiju za
predusretljivost, ljubaznost. vreme čitanja.
oftalmografija (grč. ophthalmos, graphfa opis)
opisivanje očiju.
oftalmodinija 651 odžačar

oftalmodinija (grč. ophthalmos, odyne bol) med. of šor (eng. off shore) „od obale", tj. van
bol u očima. zemlje; naziv za narudžbine koje SAD daju
oftalmolog (grč. ophthalmos, logos pojmovna stranoj industriji za izradu materijala
odredba; poučak; nauka) očni lekar, oku-list. (naročito ratnog), koji će, u vidu pomoći, po
oftalmologija (grč. ophthalmos, logi'a nauka) nalogu američke vlade biti isporučen nekoj
nauka o očima, očno lekarstvo, okuli-stika. državi.
oftalmometar (grč. ophthalmos, metron mera, ohema (grč. ochema nosač) med. tečan uvijač
merilo) instrument za merenje oblika oka i za odviše suve i jake lekove.
poluprečnika krivine rožnjače. ohlokrat (grč. ochlos gomila, svetina, kratos j
oftalmometrija (grč. ophthalmos, metria anina, snaga, vladavina) voña svetine (ili:
merenje) nauka o ureñenju i upotrebi of- onaj koji ima uticaja na svetinu); up. demagog.
talmometra; merenje oblika oka i poluprečnika ohlokratija (grč. ochlos, kratos) vladavina
krivine rožnjače. puka, svetine (za razliku od demokratije tj.
oftalmoplegija (grč. ophthalmos plege udarac) vladavine naroda u dobrom smislu).
med. uzetost očnog mišića. ohrana (rus. ohrana odbrana, čuvanje, straža)
oftalmoptozis (grč. ophthalmos ptosis pad) tajna policija u carskoj Rusiji, naročito protiv
med. ispadanje očne jabučice. naprednih društvenih snaga.
oftalmorea (grč. ophthalmos, geb tečem, ohrijazis (grč. ochriasis) med. žućkasto bledilo
curim) med. suzenje očiju, suzavost. lica.
oftalmoskop (grč. ophthalmos, skopeo
posmatram) med. očno ogledalo, aparat za ohropira (grč. ochros bled, bledožut, rug vatra)
ispitivanje i pregled očiju. med. žuta groznica.
oftalmoskopija (grč. ophthalmos, skopeo) Ocean (lat. Oceanus, grč. Okeanos) l. mit. v.
med. ispitivanje bolesnog oka oftalmosko-pom; Okean.
ranije: proricanje iz očiju. ocean (lat. oceanus, grč. Okeanos) 2. v. okean.
oftalmoskopirati (grč. ophthalmos, skopeo) Oceanide (lat. Oceanides) mit. kćeri Okeana,
med. ispitivati oči pomoću očnog ogledala morske nimfe; Oceanitide.
(oftalmoskopa). Oceanija (nlat. Oceania) opšte ime za sva
oftalmoskopski (grč. ophthalmos, skopeo) koji ostrva, ostrvlje u Tihom Okeanu, zajedno sa
se tiče oftalmoskopa, koji se vrši pomoću Australijom; Okeanija, Polinezija.
oftalmoskopa. Oceanitide (lat. Oceanitides) mit. v. Oceanide.
oftalmospazmus (grč. ophthalmos, spasmos, oceanograf v. okeanograf.
grč) med. očni grč. oceanografija (lat. oceanus, grč. graphi'a opis)
oftalmo-spektroskop (grč. ophthalmos, nlat. opisivanje mora, nauka koja se bavi
spectrum spektar, grč. skopeo posmatram, proučavanjem oceana, hemijskih i fizičkih
gledam) med. aparat za ispitivanje očnog svojstava njihove vode, faune i flore itd.;
slepila za boje; spektro-kolori-metar. talasografija.
oftalmostat (grč. ophthalmos, statos, postavljen, oceanotelegrafija (lat. oceanus, grč. tele u
stavljen, metnut) med. instrument za daljinu, na daljinu, graphia pisanje) te-
pričvršćivanje očne jabučice. legrafija pomoću podmorskog kabla.
oftalmo-terapija (grč. ophthalmos terapeia oceanski (lat. oceanus) koji pripada oceanu ili
lečenje) med. veština lečenja bolesnih očiju. ostrvima Južnog mora; oceanski jezici jezici
oftalmotomija (grč. ophthalmos tome ce-čenje, kojima govore stanovnici ostrva Južnog mora,
rezanje) med. rasecanje očiju, operi-sanje polinezijski jezici.
očiju. ocelatan (lat. ocellatus) alat. okcat, okčat, koji
oftalmotonometar (grč. ophthalmos, tonos ima okca.
zategnutost, napon, metron mera, merilo) ocelot (meke. oceloti, nlat. felis pardalis) zool.
med. instrument za merenje napona očne panteru slična životinja iz porodice mačaka
jabučice. (u Juž. Americi).
oftalmotonometrija (grč. ophthalmos, tonos, ocelus (lat. ocellus okce, oculus oko) okce,
metria merenje) med. merenje napona očne okance, oko.
jabučice pomoću oftalmotonometra. ociozan (lat. otiosus) dokon, besposlen; nei-
oftalmotrop (grč. ophthalmos, tropos obrt; skorišćen,^npr. novac, graña i sl.
način, sklop) med. model koji nam predočava oca (pere. hajge, tur. hoca, hace) v. hodža.
kretanja očnih mišića. odžak (tur. ocak) dimnjak, ognjište; kuća,
oftalmotropometrija (grč. ophthalmos, tropos, porodica; versko udruženje; janičarska trupa;
metria, merenje) med. merenje (ili: posada u pograničnim utvrñenjima; odžak
odreñivanje) kretanja očnih mišića. agalar janičarski oficir.
oftalmofantom (grč. ophthalmos phantasma odžaklija (tur. ocakli) l. prostorija koja ima
pojava) med. naprave za vežbanje u operi- ognjište sa zidanim dimnjakom (odžakom);
sanju očiju. 2. sin iz ugledne i stare porodice, kole-nović,
kućić.
odžačar (tur.) čistač dimnjaka, dimničar.
A E I 3 JI H 0 R S G T UF
,51o, 681/ 6??/ 708a TOV/ "^^a ^fl-/ ?33<x >61d ?№a ?£ba 7fOor
770

P
P, p devetnaesto slovo naše ćirilice, dvadeset knjiga u koju se upisuju radničke zarade u
drugo naše latinice (R, r); kao skraćenica: r. nekim preduzećima.
ili pag. = pagina; r. a. = pro ano; r. t. = per pagament (nlat. pagamentum) pomešan metal,
midaili pro mile; f. s. = procent; R. S. = slitina, legura; staro, izlomljeno srebro (za
post skriptum; r. t. = pro tempore ili plelo topljenje); kovani novac, naročito sitan
titule, premiso titule; pl. ili plur. = novac; trg. plaćanje u gotovom; rok kada
plural(is); praes. = prezens; praet. = treba izvršiti plaćanje.
preteritum; slik. r = piiksit; cuz. r. = pijano; pagan (lat. paganus neuk čovek, seljak)
apr. R = Zemlji-ni polovi; hen. Pd = neznabožac; mnogobožac; paganin,
paladijum; Pt = platina; Ri = plutončjum; poganin.
Ro = poloni-jum;Rt = prazeodilg;Rt = paganizam (lat. paganus) neznaboštvo, mno-
prometijum;¥a = protaktinijum;R = fosfor goboštvo (izraz nastao po tome što se
(phosphor). neznaboštvo najduže zadržalo po selima,
pa (fr. pas, lat. passus) korak, naročito: korak pagus selo).
u plesu; klanac, tesnac, moreuz. paganski (lat. paganus) neznabožački, mno-
pavana (šp. pavana, lat. pavo) paunov ples, gobožački.
vrsta španskog plesa u XVI i HUD veku; iuz. paganstvo (lat. paganus) v. paganizam.
pratnja uz taj ples; dostojanstven i gord hod, pagizam (fr. page) ljubavna sklonost starijih
španski korak. žena prema mladićima.
pavezada (fr. pavesade) kor. oklop na ratnim pagina (lat. pagina) strana u knjizi, broj koji
brodovima. označava stranu knjige.
navija (fr. pavie, iim. pavia) bog. breskva čije je paginacija (nlat. paginatio) tip. brojevi koji
meso sraslo sa košticom (nazvana po ital. obeležavaju strane knjige; obeležavanje
gradu Paviji, odakle potiče); trg. vrsta finog strana knjige brojevima.
belog lanenog platna. paginirati (nlat. paginare) obeležiti (ili:
pavijan (fr. babouin, ital. babbuino, nlat. obeležavati) brojevima strane knjige (ili:
babovinus, papio) zool. vrsta divljeg afrič-kog rukopisa).
majmuna sa kratkim repom; mor. stražar pagoda (pere. but-kadah, port. pagode) u
kod čamca. Evropi odomaćen naziv za idolske hramove
u Indiji i Kini; sam idol; idol koji klima
paviljon (fr. pavillon, lat. papilio leptir; šator, glavom; mala figura koja klima glavom i
nlat. pavilio) šator, baštenski i logorski kreće rukama; zlatan novac različite
šator; nebo nad krevetom u obliku šatora; vrednosti koji se nekada upotrebljavao u
krilo u obliku šatora (palate); mali Indiji.
letnjikovac sa okruglim krovom, kućica sa pagopleksija (grč. pagos mraz, plexis udarac)
kubetom; prostorija sa izloženim med. smrznutost, uzetost usled smrzavanja.
predmetima na izložbama; kruna ili gornji padišah (pere., tur. padisah) gospodar nad
deo na brilijantu; okvir grba; svaka zastava sa kraljevima, samodržac, car, sultan, veliki
nacionalnim bojama jednog naroda, naročito sultan (jedna od titula bivših turskih
brodska; široki deo levka na muzičkim sultana).
duvačkim instrumentima. padovana (ital. padovana) vrsta ital. plesa,
paviment (lat. pavimentum) šaren pod (od pavana.
kamičaka, zemlje i kreča), pod od mozaika. padrone (ital. padrone, lat. patronus) gospodin,
panonija (lat. pavo, nlat. pavonia) vrsta korala; gospodar; gospodar lañe; zaštitnik,
bog. biljka iz porodice slezova. pokrovitelj.
pavor (lat. pavor) drhtanje, strah; med. trzanje paž (fr. page, grč. paidion detence; mali rob,
od straha pri spavanju. mlad rob, nlat. pagius, ital. paggio) ranije:
naga (ital. paga, lat. pacare) plata, nagrada; mladi plemić koji se spremao da postane
radnička dnevnica; obračunska knjiga; vitezom; mladi plemić na službi kod
vladaoca, skutonoša; štipaljka za podizanje
haljine.
dajan 653 palatalizacija

pajav (grč. paian) himna u slavu nekog paks (lat. rah) 2. mir.
božanstva, naročito Apolona; svečana, pakt (lat. pacisci sporazumeti se, pactum)
radosna, pobednička pesma koja je pevana ugovor, pogodba, dogovor, sporazum; savez;
sa više glasova; up. pean. eko pakto (lat. eh pacto) prema ugovoru,
pajaco (ital. pajazzo) v. bajaco. prema pogodbi; pakta dotalia (lat. pacta
pajet (fr. paillette) zrnce zlata u pesku ili vodi, dotalia) prav. bračni ugovor.
listić zlata; vrsta lake svilene tkanine. paktirati (nlat. pactare) ugovarati, praviti
pajnt (eng. pint, šp., port. piata) mera za ugovor, pogoditi se, pogaćati se; sporazumeti
tečnosti i žita u Engleskoj = 0,568 1. se, sporazumevati se.
pajon (fr. paillon) listić srebra ili drugog nekog pakung (nem. Packung) pravljenje paketa,
metala. pakovanje; način pakovanja.
pajonizam teol. učenje o naročitoj milosti božjoj pakfong (kin. packfong) v. pakvon.
prema izabranim, nazvane po francuskom Palada (grč. Pallas, Pallñdos mit. v. Palas.
reformist Klodu Pajonu, 1626—1685, koji paladijanizam arh. podražavanje, naročito u XVII
je branio to učenje. i XVIII veku u Engleskoj, umetničkog
pajonirs (eng. pioneers) pl. v. pionir. grañevinskog stila glavnog majstora ital.
pajonist (fr. pajoniste) teol. pristalica pa-jonizma. renesanse Andrea Palladio (1518—1580).
paji (eng. pipe) v. pod pila; cev. paladij(um) (grč. Palladio p) 1. kit. legendarni kip
pajp-lain (eng. pipe-line) cevovod, vod Palas Atine u Troji, od koga je zavisila
gvozdenih cevi za provoñenje petroleja (od sudbina Prijamovog grada, jer ga nije niko
izvora do tržišta, rafinerija), vode. mogao osvojiti dok se kip nalazio u njemu;
pajtaš (mañ. pajtas) drug, drugar, prijatelj. otuda, fig. svaka stvar koja se smatra da ima
pak (nem. Pack) l. v. paket. zaštitnu moć; okrilje, zaštita; 2. hem. platini
pak (eng. pack) 2. mera za vunu u Engleskoj = veoma sličan metal koji se javlja zajedno s
108,86 kg. njom, pronañen 1803, atomska masa 106,4,
pak (eng. puck) 3. sp. pločica (loptica) u redni broj 46, znak Pd.
hokeju. paladin (fr. paludin, lat. palatinus carski) u
paka (port., braz. rasa, nlat. cavia rasa) zool. franc. i špan. romanima: ime viteza iz pratnje
brazilijski pacov. Karla Velikog, dvorski vitez; fig. otmen vitez,
pakan krzno kanadske lisice. hrabar junak; vitez lutalica, pustolov.
pakaret (inn. pacaret) vrsta najboljeg španskog palamar (grč. palamari, tur. palamar) l. uže,
vina; šeri. debelo uže, naročito ono kojim se brod veže
pakvon (kin. packfong) slitina, legura bakra za obalu; 2. debeli gvozdeni klin.
(50%), cinka (35%) i nikla (15%), po boji palamida (ital. palamita) zool. vrsta morske ribe
veoma slična srebru i na vazduhu postojana; iz porodice skuša, Pelamys sarda.
upotrebljava se za izradu sto-nog posuña, palander (ital. palandra) mor. vrsta ubojnog
raznih ukrasa itd.; „novo srebro", argentan, broda (za bombardovanje).
pakfoig. palanka (fr. palanque, mañ. palank, tur.
paket (fr. paquet, ital. pacchetto, nem. Pack) palanka) voj. malo utvrñenje od stabala,
rukovet, svežanj; roba složena i uvijena u palisada; varošica.
hartiju, kutija ili sanduče sa robom; pak. palankin (ind. palki, port., fr-, eng.
paketirati (fr. paqueter) praviti svežnje (ili: palanquin) nosiljke; mor. čekrk za dizanje
pakete); paketir-mašina sprava za pravljenje jedara.
paketa, naročito duvana, zači-na, čaja i dr. palanš (fr. palanche) gruba tkanina od vune i
paketni brod poštanska laña, obično manja laña lanenog konca, upotrebljava se za postavu,
koja, u odreñene dane, prevozi putnike i poštu matroske ogrtače i dr.
od jednog morskog pristaništa do drugog. Palas (grč. Pallas) kit. nadimak Atine, boginje
pako (per. raso) 1. zool. vrsta peruanske lame, mudrosti, lepih veština, ratničke hrabrosti i
manja od obične, naročito cenjena zbog veštine itd. (kod Rimljana: Minerva); astr.
veoma fine i skupocene vune, koju u planetoid otkriven 1802; ! Palada.
Engleskoj prerañuju kao kamilju dlaku. ! palas glavna zgrada u srednjovekovnom zam-i
pako (ital. rasso) 2. trg. denjak robe, bala robe, ku, sa svečanom dvoranom i odeljenjima za
zavežljaj s robom. stanovanje; sama svečana dvorana. j pa la ga
pakovati (nem. packen) zametati (ili: spremiti) (lat. palatiura carski dvor) velika i lepa kuća,
stvari radi odašiljanje, udenjčiti, udenjčavati, dvorac.
praviti paket; fig. nameštati karte, varati pri palatal (lat. palatum nepce, nlat. palatale)
kartama. gram. nepčanik, prednjonepčani glas ñ, ć, č, dž,
pakpapir (nem. Packpapier) jaka hartija za ž, š, lj, nj, j)
pakovanje. palatalizacija (lat. palatum nepce) lingv.
Paks (lat. Rah) 1. boginja mira kod starih umekšavanje su glasnika; promena,
Rimljana. pretvaranje zadnjonepčanih suglasnika k, g i
h u vezi s mekim vokalom u palatalne,
meke
palatalizirati 654 paleontografija

suglasnike (junak — junače, vrag — vraže, paleo- (grč. palaios) predmetak u složenica-ma
duh — duše; junak — junaci, zadruga — sa značenjem: stari, drevni.
zadruzi, duh — dusi i sl.). paleobiologija (grč. palaios, bios život, 1o-g'a
palatalizirati (lat. palatum, palatalis) gram. nauka) biologija prepotrpskih životinja i
umekšati, umekšavati (glasove); up. pala-tal. biljaka.
palatalni (lat. palatum, nlat. palatalis) znat. paleobotanika (grč. palaios, botanike) v. pa-
nepčani; gram. nepčani, tj. mek, prednjone- leofitologija.
pčani (glas). paleogen (grč. palaićs, gen- koren od gignest-
palatalnost (lat. palatalis, palatum) lingv. hai postati, nastati) geol. stariji tercijar, doba u
mekoća, prisustvo elemenata palatalnih kome su se mnogi krajevi Evrope, pa i
suglasnika u artikulaciji drugih sugla-snika; Balkanske poluostrvo nalazili pod morem.
takvih elemenata nalazimo, npr., kod paleogeografija (grč. palaios, ge zemlja,
srpskohrvatskih glasova: h, ñ, lj, i nj. graphia opis) nauka koja se bavi geograf-
palatin (fr. palatine) l. ženski krzneni ovratnik skim problemima i prilikama u ranijim
(kragna). geološkim vremenima i koja, npr. teži da
Palatin (lat. Palatinus) 2. palatinski breg i kraj u rekonstruiše sliku ranijih doba.
starom Rimu, gde je bio dvor cara Avgusta i paleograf (grč. palaios, graphos) poznavalac
njegovih naslednika (Palaci-jum); fig. palata, starinskog pisma, vepggak u čitanju starih
dvor rimskih careva. rukopisa.
palatin (lat. palatinus) 3. prvobitno: svako ko paleografija (grč. palaios, graphia pisanje,
pripada palacijumu;u sred. veku: veli- pismo) poznavanje starinskog pisma,
kodostojnik iz najbliže okoline kral>eve, poznavanje starinskih rukopisa, veština
naročito pfal!džraf;u Ugarskoj, do 1853, čitanja starih rukopisa.
najviši državni velikodostojnik, zamenik naleodoksija (grč. palaios, doxa mišljenje,
kraljeva, vicekralj; vojvoda (u Poljskoj). mnenje) starinsko mišljenje, mišljenje u
palatinat (lat. palatinatus) zvanje, dostojanstvo i starinskom duhu.
oblast palatina, palatinstvo, voj-vodstvo; up. paleoetnologija (grč. palaios stari, drevni,
palatin 3. ethnos narod, logia nauka) etnologija
palatitis (lat. palatum nepce) med. zapaljenje najstarijih i preistorijskih naroda.
nepca, upala nepca. paleozoik (grč. palaios, zoon životinja) geol. v.
palatogram (lat. palatum) veštačke nepce pod paleozojski.
kojim se eksperimentalna fonetika služi za paleozojski (grč. palaios, zoon) koji se tiče
odreñivanje artikulacije govornih organa pri prepotopskih životinja; u nauci o planinama:
obrazovanju glasova. koji sadrži u sebi ostatke najstarijeg
palatograf (lat. palatum, grč. grapho pišem) životinjskog sveta na Zemlji; geol.
aparat za precrtavanje ili presli-kavanje paleozojsko doba ili paleozoik doba u
palatograma u cilju njegove analize. razvitku Zemljine kore koje obuhvata
palatografija (lat. palatum, grč. grapho) formacije: permsku, karbonsku, devonsku,
gram. proučavanje tvorbe glasova pomoću silursku i kambrijsku.
palatograma, odnosno dijagrama koji paleozoologija (grč. palaios, zoon, logia
pokazuje deo nepca koji jezik dodiruje nauka) nauka o životinjama koje su živele u
prilikom tvorbe pojedinih glasova. ranijim geološkim vremenima.
palatoplastika (lat. palatum, grč. plastike paleozoon (grč. palaićs, zoon) prepotopska
veština uobličavanja) med. veštačke pravljenje životinja.
nepca. paleolit (grč. palaios, lithos kamen) starije
palatofonija (lat. palatum, grč. phone zvuk, kameno doba, najstarije i najduže doba u
glas) poremećaj glasa zbog rascepljenosti praistoriji; počinje od vremena kada je
nepca. čovekoliki majmun počeo da pravi prva
palatum (lat. palatum) znat. nepce. oruña i traje do neolita.
nalafiti (ital. palafitta kolje, tipovi) pl. paleolitičan (grč. palaios, lithikos kameni) koji
sojenice, stanovi na sohama ili kolju radi pripada starijim kamenim perio-dima.
zaštite od poplava, vlage i dr. paleolog (grč. palaios, logos reč; povesnica) 1.
Palacijum (lat. Palatium) v. Palatin 2. pristalica stare vere, staroverac 2.
palaco (ital. palazzo) v. palata. poznavalac, proučavalac starina.
palačinke (mañ. palacsinta) vrsta jela od testa paleologija (grč. palaios, logia nauka) staro
u kome je zavijen sir ili pekmez. učenje (supr. neologija); nauka o starinama,
palenta (ital., lat. polenta) gusto skuvano poznavanje starina.
kukuruzno brašno i prelivene vrelom mašću, paleontografija (grč. palaios, op, gen. ontos
u kojoj je ispržen crni luk, mlekom ili biće, ono što postoji, ono što je biti-pguće,
skorupom, žganjci, mamaljuga, kačamak; up. graphia opis) opisivanje okamenje-nih
polenta. ostataka biljaka i životinja koje su živele u
ranijim geološkim vremenima.
paleontolog 655 palindromos

paleontolog (grč. palaios, op gev. ontos, pril. od palijativan (nlat. palliativus) koji leči samo
einai biti, postojati, logos naučio istraživanje) privremeno; koji rešava neko pitanje samo
naučnik koji proučava životinje i bil>ke iz naoko, samo za neko vreme, koji zataškava,
ranijih geoloških vremena. ublažuje; palijativno lečenje lečenje koje
paleontologija (grč. palaios, bp gen. ontos, od otklanja prividno samo spoljašnje znake
emai, logia nauka) nauka koja proučava bolesti, a ne samu bolest i njen uzrok (supr.
životinje i biljke koje su živele na Zemlji radikalno lečenje).
u ranijim vremenima i čiji se tragovi i ostaci palijacija (nlat. palliatio) ogrtanje, uvijanje,
nalaze i danas u Zemljinoj kori. doterivanje čega da ima lepši izgled,
paleopatologija (grč. palaios, pathos bolest, ulepšavanje; ned. prividno, površno lečenje,
logia) nauka koja ispituje oboljenja od privremeno ublažavanje bolesti ili bola.
kojih je bolovao čovek praistorijskog doba. nalije (fr. palier) aaij. u govoru vazduhoplovaca:
paleoterion (grč. palaios, therion divlja kraći horizontalni let (najčešće pri uzletanju
životinja, zver) prepotopska životinja; vrsta i sletanju aviona).
prepotopskih životinja koje predstavljaju palij(um) (lat. pallium) omotač, pokrivač;
sredinu izmeñu tapira i noso-roga. ogrtač, naročito grčki ogrtač (za razliku od
paleotipi (grč. palaios, typos otisak) pl. početne, rimske toge); biskupski ogrtač koji su od IV
prve štampane stvari posle pronalaska veka, rimski carevi davali crkvenim
štampe; inkunabule. velikodostojnicima kao znak njihove duhovne
paleofitologija (grč. palaios, phyton biljka, logia vlasti, fig. okrilje.
nauka) nauka o okamenjenim ostacima palikari (ngrč. palikari) pl. neredovne trupe,
biljaka koje su živele u ranijim geolo-škim vojnici dobrovoljci u novogrčkoj vojsci.
vremenima; paleobotanika. palilalija (grč. palin opet, ponovo, lalia govor)
paleofron (grč. palaiophron) onaj koji (ili: ona govorni poremećaj sličan mucanju; osoba sa
koja) se ponaša kao star čovek, star-mali, ovim poremećajem, izgovarajući pojedine
starmala. stereotipne reči, ponavlja više puta neke
palestra (grč. palaistra rvalište; vežbalište, slogove pre nego što preñe na izgovor drugih
važbaonica; lat. palaestra) rvalište, škola reči.
rvanja, škola za mačevanje, mesto za palilogija (grč. palin logos reč) ret. vraćanje,
gimnastička vežbanja kod starih Grka i ponavljanje jedne reči ili više reči na kraju i u
Rimljana. početku rečenice, npr. Kada sutra bijeli dan
palestrika (grč. palaistrikos rvalipši, vežbališni) osvane, / Dan osvane i sunce ograne; — ðe si
veština mačevanja, rvanja, pesničanja i bila, ñe si dangubi-la, / Dangubila tri bijela
borenja uopšte; up. gimnastika. dana.
palestrina-stil muz. ili a-capella-stžg muzika za palimbahijus (grč. palimbakcheios) ketr. tro-
pevanje bez instrumentalne pratnje (nazvan složna stopa koja se sastoji od dva duga i
po kompozitoru Giovanni Pale-strina, 1526— jednog kratkog sloga: —U; antibahijus.
1594). palimpsest (grč. palimpsestos) pergamenat sa
koga je, u doba oskudice u pergamentima,
palestrit (grč. palaistrites, lat. palaestrita) prvobitni tekst izbrisan pa napisan nov;
borac, rvač, gimnastičar. pomoću hemijskih reagencija često je moguće
paleta (fr. palette, ital. paletta, lat. paia ašov, pročitati i raniji tekst; kodeks reskriptus.
lopata) jajasta daščica, sa otvorom za palac palingenezija (grč. palin opet, ponovo, gene-sis
leve ruke, na kojoj slikar pri radu drži i roñenje, postanak) ponovo rañanje, pre-
meša boje. poroñenje; teol. u okrenuće mrtvih na dan
paleto (fr. paletot, šp. paletoque) gornji kaput, strašnog suda; učenje da će i grešnici najzad
ogrtač, vrskaput. ući u carstvo nebesko (apokata-staza);
pali (sskr. pali) jedan od indijskih indo- moralni preporod čoveka; ponavljanje (ili:
evropskih jezika, kojim su napisane svete nasleñivanje) osobina predaka.
knjige budističke religije, mlañi izdanak palivgeiezis (grč. palin, genesis) v.
jednog jezika sličnog sanskrtu. palingenezija.
paliditet (lat. pallidus bled, nlat. palliditas) palingrafija (grč. palin, graphia pisanje, pismo)
bledilo, bledoća; up. palor. verno prenošenje drvoreza, bakro-reza i dr. na
palijativ (lat. palliatus ogrnut palijumom, nlat. kamen a da se original ne pokvari.
palliativum) med. lek ili sredstvo koje palindromija (grč. palindromia vraćanje,
uklanja privremeno bol i spol>ašn>e znake povratak) med. povratak iste bolesti, nov
bolesti, a ne njen uzrok, lek koji privremeno napad iste bolesti; up. recidiv.
leči i trenutno umanjuje bol; fig. sredstvo koje palindromos (grč. palindromos koji se vraća,
samo privremeno pomaže, privremena povratan) poet. rakovski stih (lat. versus
pomoć, trenutna pomoć. cancrinus), tj. stih koji i spreda i odna-zad
jednako glasi; reč koja kad se čita
palinodija 656 palpitacija

spreda i odnazad jednako glasi a ima isto Hristov u Jerusalim, kada su mu bacali pred
(npr. ratar, potop) ili različito značenje, npr. noge palmove grančice, Cveti, Vrbica.
dan = dan i nad, vez = vez i zev. palmatura (nlat. palmatura) zool. sraslost prstiju
palinodija (grč. palinodia) opozivanje pesme, opnom, npr. kod plovuša.
pisanje pohvalne pesme mesto ranije napi- palmer-metoda Ped. sistem učenja stranih jezika
sane uvredljive (kao što je Stesihor, mesto koji je izradio Harold Palmer (1877—
uvredljive pesme za lepu Jelenu, posle spevao 1942), metodičar engleskog jezika u Japanu, po
pohvalnu); prav. opozivanje onoga što se kome deca počinju učiti strane jezike najpre
ranije o kome pogrdno reklo ili nagšsalo. učenjem reči, zatim praksom govornog
palinodirati (grč. palinodia) opozvati (ili: jezika, a tek potom navikama čitanja
opozivati) rečeno ili napisano. tekstova i navikama pisanja.
palinologija (grč. paline sitna prašina) nauka palmestrija (nlat. palmestria) gatanje u dlan,
koja proučava polen i spore biljaka. hiromantija.
Palinur (lat. Palinurus) mit. u Vergilijevoj palmete (lat. palma, fr. palmettes) pl. arh.
Enejidi: verni krmar, Enejinkoji se, kad su ukrasi na grčkim svodovima u obliku
plovili u Italiju, udavio u moru kraj jednog palminog lišća ili grančica.
rta u Lukaviji; otuda: veran krmar uopšte; palmin (lat. palma) prečišćene kokosova mast
zool. vrsta velikog morskog raka, prug (nlat. (za jelo i za spravljanje margarina).
Palinurus vulgaris); mor. nautič-ki palmipedes (lat. palmipedes) pl. zool. ptice
instrumenat za odreñivanje skretanja plovuše, ptice sa sraslim prstima, sa opnom
(devijacija) kompasa. za plivanje.
palir (nem. Palier, Pallier) starešina zidara i palmit (lat. palma) palmino brašno, pal-mina
radnika na nekoj grañevini i dr. koji srž.
rasporeñuje rad i vodi nadzor, pomoćnik (ili: palmitin (lat. palma palma) hen. organsko
poverenik) glavnog preduzimače; jedinjenje palmitinske kiseline i glicerina,
grañevinski poslovoña; polir. estar, sastavni deo biljnih i živo-tinjskih
palisada (fr. palissade, nlat. palissata, lat. masti i ulja, naročito ga ima u palminom ulju.
palus kolac, proštac) ograda od prošća palmona (lat. palma) margarin spravljen od
(kolja); voj. kolje, u gornjem delu zašiljeno, kokosove masti.
usañeno u zemlju uspravno ili ukoso, naročito palmos (grč. palio vitlam, zavitlam, palmos
kod poljskih utvrñenja; bog. palisadno tkivo vijanje, vitlanje; drhtanje) med udaranje,
biljno tkivo sastavljeno od jedno-obraznih kucanje (naročito srca, bila).
parenhimskih ćelija, bogatih hlorofilom palmoskop (grč. palmos, skopeo posmatram)
(ovako nazvano zbog sličnosti sa ogradom med. instrumenat za merenje kucanja bila, pu
od kolja, palisadom) lea.
palisander-drvo purpurno drvo, vrsta veoma palmoskopija (grč. palmos, skopeo
finog gujanskog i brazilskog drveta lju- posmatram) med. posmatranje kucanja pulsa;
bičastoplave boje, koje pod uticajem vazduha gatanje (ili: proricanje) po kucanju bila,
menja boju (upotrebljava se za fine stolarske pulsa.
radove, muzičke instrumente itd.). palmospazmus (grč. palmos, spasmos grč) med.
palifikacija (lat. palus kolac, proštac, šip, nlat. grč koji izaziva drhtanje.
palificatio) utvrñivanje zemljišta tipovima palomantija (grč. palos ždreb, kocka, man-teia
(koljem) da bi se sprečilo odronjavanje i proricanje) proricanje iz kocke; up.
odnošenje zemlje. kleromantija.
palifiti v. palafiti. palor (lat. pallere, pallor) med. bledilo, ble-doća;
palma (lat. palma, grč. palame dlan, šaka) 1. prebledelost, mrtvačko bledilo; up paliditet.
dlan, šaka; mera za dužinu: pedalj. paloš (tur. pala, grč. pale, pala) dugačak i težak
palma (lat. palma) 2. bog poznato tropsko mač.
drvo, visoko i golo, sa lišćem i plodom palpabilan (lat. palpabilis) opipljiv; očevi-dan,
(urmama) samo pri vrhu; fig. palmova očit, jasan.
grančica nagrada, slava, znak pobede, simbol palpacija (lat. palpatio) dodirivanje, pipanje,
mira. opipavanje.
palmaran (lat. palma, palmaris) dlaneni, koji palpe (lat. palpae, palpes) pl. zool. pipni u
pripada dlanu; dlanast, sličan dlanu; kukaca (insekata).
palmarna mašpgulacija dodirivanje rukom palpebralni (lat. palpebralis) koji pripada
(kod magnetiziranja). očnim kapcima, kapčani.
palmarij(um) (lat. palmarium) nagrada za palpebracija (lat. palpebratio) trepušanje,
uspeh ili pobedu, naročito nagrada pra- žmirkanje, trepkanje.
vozastupniku za dobivenu parnicu. palpirati (lat. palpare) blago dodirivati, gladiti
palmarum (lat. palma, dies palmarum) kod rukom, pilati.
katolika: nedelja pred Uskrs, dan kada se palpitacija (lat. palpitatio) med. kucanje srca;
proslavlja uspomena na svečani ulazak kucanje bila, udaranje pulsa.
dalpitirati 657 Pandekta

palpitirati (lat. palpitare) ned. kucati, lupati; panarabizam (grč. rap) pol. težnja za
drhtati, treperiti,treptati; trzati se, mrdati. ujedinjenjem ili za političkom saradnjom
paludizam (lat. palus, gei. paludis bara) kec. svih Arapa.
barska groznica, malarija. panaricij(um) (lat. panaricium) med. prišt na
paludozan (lat. paludosis) močvaran, barovit, prstu, kukac.
barski. panateneje (grč. Pan-athenaia) pl. velike
pampa (per. ratra) velika i travom bogata narodne svetkovine u Atini u čast boginje
ravnica u Južnoj Americi. Atine (svake četvrte godine).
pampeiro (port. pampeiro) hladan i jak vetar sa panafrikanizam (grč. rap sve) težnja da se svi
zapada ili jugozapada koji briše preko afrički narodi i države okupe u jednoj
ravnica Južne Amerike od Anda. političkoj zajednici.
pampero (ši. ratrego) v. pampeiro. pana(h)ija (grč. rap) kuvano osvećeno žito
pamplegija (grč. rap sve, plege udarac) med. (pšenica) koje se služi kod pravoslavnih na
kaplja u celom telu, opšta uzetost tela. pogrebu ili parastosu.
pamflet (eng., fr. pamphlet) kratka nepovezana panaceja (grč. panakeia) lek za sve, opšti lek,
rasprava, obično o nekom spornom, lek od svake bolesti, čudotvorni lek; up.
političkom ili drugom predmetu, od opšteg Panakeja.
interesa; letak, mali spis ili knjižica, sa panašira (fr. panacher šarati, kititi) bog. pojava
piščevim imenom ili bez imena pisca, čija bledožućkastih pegavih listova, zbog
je svrha da nekome nanese uvredu ili ljagu nedostatka hloroplasta.
(njim se obično služe politički protivnici, panaširati (fr. panachure) izraditi u
naročito pred same za sebe značajne raznobojnim prugama.
dogañaje, npr. izvore itd.). panbioma (grč. rap sve, bios život) fol. opšte
načelo života, opšti princip života.
pamfletist(a) (eng., fr. pamphlet) pisac panbiotizam (grč. rap sve, bios život) fil.
pogrdnog spisa (pamfleta). shvatanje po kojem svuda u prirodi vlada
pan (polj., češ. rap) 1. gospodin; gospodar. život (A. Bergson).
Pan (grč. Rap) 2. itt. sin Hermesa ili Zevsa i panvavilonizam (grč. rap) mišljenje po kome se
jedne nimfe, bog polja, šuma, stada i pastira, sve religije i celokupna kultura starog sveta
pronalazač pastirske frule, sa kozjim ušima, uopšte, a potom i današnje religije i kultura,
jarećim rogovima, jarčijom bradom i svode poglavito na uticaje starih vavilonskih
jarčijim nogama, a rutav po celom telu; shvatanja.
smatrali su ga i izazivačem iznenadnog i panvitalizam (grč. rap sve, lat. vita život) fil. v.
neopravdanog straha, te otuda izrazi: panbiotizam.
paničan strah, panika. pangen (grč. rap, genos rod) biol. po teoriji De
pan- (grč. pas sav, pasa sva, rap sve) 3. Friza: materija koju sadrže ćelije organizama
predmetak u složenicama sa značenjem: sve. i koja, dobivena nasleñem, odreñuje svojstva
papagaja (grč. rap sve, agios svet, sveta) u ćelija.
pravoslavnoj crkvi: naprsnik, ikonica Hrista pangeneza (grč. rap, genesis postanak, posta-
ili Bogorodice koju arhijerej, pored krsta, nje) shvatanje po kome se iz samih ćelija
nosi o lancu na grudima; up. enkolpija. stvaraju nova, nasledio opterećena organ-ska
Panakeja (grč. Panakeia) mit. lečnica od bića.
svake bolesti, boginja ozdravljenja, kći pangermanizam (grč. rap, lat. Germani)
Eskulapova; up. panaceja. težnja da se svi nemački narodi duhovno i
panama 1. vrsta platnene, poluvunene ili politički ujedine, svegermanstvo.
vunene tkanine kod koje se prepliće isti broj pangsrmanist(a) (grč. rap, lat. Germanus)
niti osnove i potke, pa tako nastaju pristalica ideje pangermanizma, borac za
kvadratići. ideje pangermanizma.
panglosija (grč. rap, glossa jezik) brbljivost,
panama 2. letnji šešir načinjen od vlakana govorljivost.
nekih vrsta palmi. pandan (fr. pendant) predmet, naročito slika,
panama 3. izraz kojim se označava slom koji se simetrije radi stavlja uz drugi sličan
jednog preduzeća itd., prema aferi koja je predmet, uz drugu sličnu sliku ili prema
izbila za vreme izgrañivane Panamskog drugom sličnom predmetu ili drugoj sličnoj
kanala; fig. velika prevara uz podmići-vanje. slici; fig. (ono što je) slično, jednako, ravno.
panamsrikanizam (grč. rap sve) pol. opšti naziv pandantiv (fr. pendentif) vrh. deo loptastog
za sva nastojanja kojima je cilj ostvarenje svoda izmeñu velikih lukova što drže kube.
političke i privredne zajednice svih američkih Pandekta (grč. rap, dechesthai sad.ržati,
država pod voñstvom SAD. pandektes koji sve sadrži u sebi) pl. „knjige
koje sadrže sve", glavni sastavni deo Corpus
juriš civilis, zbornik koji sadrži spise starijih
rimskih pravnih pisaca
42 Leksikon
pandektist(a) 658 panzofija

(koji je sastavilo, po naredbi cara Justi-nijana, panegiptijanizam mišljenje po kojem se u


sedamnaest pravnike, i koji je objavljen 16. religiji starih Egipćana nalaze svi elementi
HP 533. sa zakonskom snagom); takoñe: ime docnijih tzv. viših religija.
koje obuhvata celokupne rim-sko grañanske panegirizam (grč. panegyrismos ošntenarod-no
pravo i predavanja o njemu; up. Digesta. svetkovanje) pohvalio besedništvo.
pandektist(a) (grč. pandektes) poznavalac panegirik (grč. panegyris skup celoga naroda,
Pandekta; profesor univerziteta koji predaje sleg svetkovanja radi) svečana beseda pred
Pandekta i rimsko pravo. narodom, svečana pohvalna beseda u slavu i
pandemija (grč. pandemios koji se tiče celoga čast nekoga, pohvalni spis, odu-ševljena
naroda, opšti) med. opšta bolest, bolest koja pohvala; fig. preterano hvaljenje i veli-čanje
pogaña ceo jedan narod ili kraj, opšta koga ili čega.
epidemija. panegirist(a) (grč. panegyristes učesnik u
pandemičan (grč. pandemios) koji se tiče celog opštem narodnom slavlju) onaj koji drži
naroda, opšti, svuda raširen, u celom narodu, pohvalne besede, onaj koji u govoru slavi i
u celoj zemlji, na celom kontinentu, na celom veliča; fig. onaj koji preterano hvali i veliča
svetu; supr. endemi-čan, epidemičan. koga ili što.
panegiričar (grč. panegyrikcs) pisac poh-valnih
pandemonij(um) (grč. panadaimonion) hram spisa i beseda (panegirika).
posvećen svima demonima ili polubogovi-ma; panegirički (grč. panegyris) koji ima svoj-stva
svi zli duhovi, svi ñavoli; prebiva-lište svih pohvalnog spisa ili pohvalne besede.
ñavola, carstvo sotone, pakao. panel (eng. panel, nlat. pannellus dem. od lat.
pandereta (ši. pandereta) kuz. mali tambu-rmn. pannus parče sukna) arh. udubena površina na
pandero (šp. pandero) muz. v. tamburin. zidu sobe oivičena i ukrašena šara-ma; isto
pandikulacija (nlat. pandiculatio) med. te-gljenje tako izrañene drvene ploče kojima su
(ili: protezanje) mipv!ća u celom telu, obloženi donji delovi sobnih zidova.
naročito kod groznice. iznela (port. panela, fr. panelle) prost nsuti šećer,
pandil (fr. pendule) klatno, šetalica; sat, u obliku ploča, iz Južne Amerike i Antila.
časovnik s klatnom.
panel-diskusija (eng. panel) organizovana javna
pandit (sskr. pandita) titula indijskog, naročito diskusije uz sudelovanje auditorijuma.
bramanskog naučnika koji se po-glavito bavi panelirati (eng. panel) donje delove sobnih
proučavanjem starih san-skrtskih tekstova zidova obložiti išaranim drvenim pločama;
(odgovara tituli „doktora" kod nas); pundit. up. panel.
Pandora (grč. pan, doron dar) „obdarena panel-ploča ploča sastavljena od slepljenih
svim darovima"; kit. prva žena na svetu koja letvica, oblepljene s jedne i druge strane
je stvorena na propast ljudima po nareñenju furniro&t, primenjuje se u stolar-stvu.
Zevsa, gnevnog što mu je Prometej ukrao panem et circenzes (lat. panem et circens'es)
vatru; stvorio ju je Hefest, a ostali bogovi „hleba i cirkuskih predstava!" (krilati-ca
obdarili svima dražima, darovima i lepotom. rimskog pesnika Decima Junija Juvena-la
Ona je sva zla ovoga sveta nosila zatvorena u prekorno upućena svetini u starom Rimu,
jednoj kutiji, koju je Epimetej otvorio, tako kasnije geslo vladajućih krugova kojim su
da su sva zla izletela i raširila se po Zemlji; u hteli držati narod u poslušnosti).
kutiji je samo ostala Elpis (Nada); Pan- panenteizam (grč. rap sve, ep u, theos bog) fil.
dorina kutija izvor svakog zla; astr. aste-roid učenje po kojem je svet sadržan u bogu, tj. po
otkriven 1858. god. kojem je sve u bogu a bog u svemu.
Pandorina kutija mit. v. pod Pandora. panerotizam (grč. pan, eros ljubav) med. duševni
pandur (nlat. banderius sledbenik zastave, poremećaj kod koga se spolni nagon
mañ. pandur) prvobitno: naoružani sluga i pojavljuje u svim mogućim pravcima i
pratilac hrvatskih i slavonskih plemića u oblicima.
HUP i HUŠ veku; vojnik pešak iz južne nanetizam (grč. pan, ethos običaj; uobičajeni
Mañarske; pre rata kod nas: opštinski stražar, način mišljenja i delovanje; moral) fil. učenje
služitelj; fig. prost i neotesan čovek, po kojem je moralno dobro osnova i merilo
bezobraznim sve stvarnosti (predstavnici: Platon, Kant,
panevropizam (grč. rap, Eugore Evropa) Bunt i dr.).
ekonomsko-politički pokret, čiji je osnivač panzootija (grč. pan, zoon životinja) eet. opšta
Austrijanac grof Coudenhove--Kalergi (1923. marvena (stočna) zaraza.
god.), kome je bio cilj stvaranje jednog panzootičan (grč. pan, zoon) koji se tiče
ekonomsko-političkog saveza evropskih celokupnog života, koji je u vezi sa životom
država („Sjedinjene Države Evrope") koji bi uopšte.
bio protivteža Sjedinje-nim Državama panzof (grč. pan, sophos) v. pansof.
Amerike. panzofija (grč. pan, sophla) v. paneofija.
paniberizam 659 panoptičan

paniberizam (grč. rap, Iberes I berci) 1. pokret pankratezija (grč. rap, kratesis gospodarenje,
za ujedinjenjem u jednu državu obeju država vladavina) svemoć, svevlast, neograničeno
na Pirinejskom (Iberskom) poluostrvu; 2. gospodarstvo.
težnja država tzv. Latinske Amerike (Južne pankratijast (grč. pankratiastes) gimnasti-čar
i Srednje Amerike) za što prisnijom vezom koji se bavi pankracijom.
sa Španijom i Por-tugalijom u cilju da se što pankration v. pankracija.
više parali-zuje ekonomski i politički uticaj pankracija (grč. rap sve, kratos jačina, snaga,
SAD i panamerikanizma. lat. pankratium) sp. borba ili utakmica sa
panika (grč. Rap, fr. panique, eng. panic, naponom svih sila i berbenih sredstava;
nem. Panik) iznenadna i bezrazložna vika i vežbanje u borenju kod starih Grka u kome
galama, iznenadno i bezrazložno opšte je bilo spojeno rvanje i pesničenje, i koje je
prestravljenje i zbunjenost, čijim su tvor-cem zahtevalo upotrebu celokupne telesne snage;
stari Grci smatrali boga Pana; kao berzanski mašina sastavljena od više točkova i
izraz: iznenadan pad vrednosti svih državnih pogonaca, čiji se prvi točak pokreće pomoću
hartija i hartija od vrednosti uopšte, opšta jednog tega (služi za pri-kazivanje i
poremećenost i gubljenje kredite. objašnjenje raznih principa koji se odnose,
panikografija v. panikonografija. na uštedu u vremenu i snazi).
panikonografija (grč. rap sve, eikon slika, lik, pankreas (grč. pankreas gušterača, rap,
grapho param, urezujem) postupak kreas meso) alat. gušterača, podželudačna
prenošenja slika, likova nacinkane ploče za žlezda.
štampanje, fotocinkografija. pankreasni (grč. rap, kreas) znat. koji se tiče
panikulus (lat. panniculus) krpica; med. gušterače, gušteračni; pankreasna žlezda v.
tvrda, debela koža. pankreas.
panir (fr. banniere, ital. bandiera, nem. Band, pankreatitis (grč. rap, kreas) med. zapaljenje
nlat. banderia) steg, glavna državna zastava, gušterače.
vojnička zastava. panlogizam (grč. rap, logos razlog) fil.
panirati (fr. rapeg) Kuv. parčeta mesa, ribe, hleba učenje Hegelovo po kome je svet ova-
i dr. pre pečenja umočiti u razmuće-no jaje pa ploćenje jednog apsolutnog razuma koji
posuti mrvicama hleba ili brašnom. ima sličnosti sa razumom.
panis (lat. panis) hleb, hlebac, kruh. panmelodion (grč. rap, melos pesma) mu-j.
panislamizam (grč. rap, arap. islam) poli-tičko- instrumenat na kome se proizvode tonovi
religiozni pokret kome je svrha združenje pomoću šipaka.
svih muhamedovaca, naročito ujedinjenje panmiksija (grč. rap, mixis mešanje) fiziol.
sunita i pošta, radi ojačanja i širenja islama i nesmetano mešanje dobrih i rñavih indi-
radi odbrane od svega što je upereno na vidualnih osobina pri razmnožavanju i
slabljenje islamskih država. nasleñivanju, glavni uzrok razvitka
rudimentarnih organa i drugih po organizme
panist (lat. panis hleb) onaj koji dobiva nepovoljnih pojava, što vodi kvarenju i
besplatno hranu. propadanju rasa.
panifikacija (lat. panis, nlat. panificatio) pan-iacionalan (grč. rap, lat. natio narod) koji
pravljenje hleba, mešenje hleba; pretvaranje se tiče celog jednog naroda, svenarod-ni,
u hleb, uhlebljenje. opštenarodni.
panihida (grč. pannychis, panychidos noćna pan-negrizam (grč. rap, šp. negro crnac)
svečanost) u pravosl. crkvi: opelo, pomen za težnja da se svi afrički crnački narodi i
pokoj duše mrtvima; up. vigilija i rekvijem. plemena ujedine; v. i panafrikanizam.
paničan strah v. Pan 2. pavo (fr. panneau) arh. udubena ili ispupče-na
paničar onaj koji pravi paniku. polja na vratima, zidovima i sl. (radi ukrasa,
pankalizam (grč. rap sve, kal los lepota) fil. natpisa i dr.); svaki ukrašeni deo grañevine;
učenje po kome je osnova svega u svetu naslikano prozorsko okno; široko sedlo na
lepota, po kome je biće i suština svega ono kome veštaci u jahanju po cirkusima jašu
što je lepo (osnivač američki filozof i stojeći.
psiholog Džems Mark Bolduin). panoplija (grč. rap sve, oplon oružje) puna
pankarta (fr. pancarte, grč. rap, chartes list viteška ili vojnička oprema; zbirka oružja
hartije) objava koja se prikucava na zid; umetnički razmeštenog po zidu.
velika hartija sa carinskom tari-fom. panoptikon (grč. rap, optikos vidni, koji se tiče
pankosmizam (grč. rap, kosmos vasiona) fil. viñenja, orao vidim) zavod u kome su
budističko učenje po kome postoji samo smeštene razne umetničko zbirke i nauč-ni
vasiona (kosmos) a. da bog ne postoji, svet aparati, naročito figure od voska, radi
bez boga uopšte. očiglednog poučavanja posetilaca rečju i
ogledom.
panoptikum (grč. rap, optikos, nlat. panopti-
cum) v. panoptikon.
panoptičan (grč. rap, optikos) koji sve vidi, koji
svuda gleda.
42*
panorama 660 panta re)

panorama (grč. rap, horama pogled, prizor) poslednjim pojavljuje kao transformiran i
celokupan izgled svih predmeta u prirodi koji sublimiran.
se mogu obuhvatiti pogledom sa izvesne pansimbioza (grč. rap, symbiosis zajednički
tačke i umetničko prikazivanje takvog život) fil. izraz kojim se naziva činjenica da u
izgleda u obliku okrugle ili dugačke slike (u celoj organskoj prirodi vlada načelo
novije vreme obično u naročito za tu svrhu uzajamnog i meñusobnog pomaganja,
udešenim prostorijama, gde se pretežno podržavanja u borbi sa teškoćama; ovo
prikazuju panorame bitaka). načelo igra u razvitku živih bića i u kulturi
panoramograf (grč. rap, horama pogled, prizor, istu značajnu ulogu kao i borba za opstanak,
grapho pišem, beležim) aparat koji izrañuje ili, štaviše, on je jedno sredstvo u borbi za
slike za panoramu. opstanak.
panostitis (grč. rap, osteon kost) med. opšte pansion (fr. pension) cena za stan i hranu;
zapaljenje kostiju. kuća, ustanova gde se može dobiti stan i
panotip (lat. pannus parče sukna, krpa, grč. hrana za novac; zavod za vaspitanje.
typos otisak) fotografske slika izrañena u pansionat (fr. pensionnat) v. pansion.
sloju kolodijuma koji leži na voštanom panslavizam (grč. rap, nlat. slavismus) sve-
platnu. slovenstvo, težnja za ujedinjenjem svih
panotipija (lat. pannus, grč. typos) veština slovenskih naroda u jednu državu, ili za
izrañivanja panotipa. stapanjem u jedan narod.
panotitis (grč. rap, us, otos uho) med- zapaljenje panslavist(a) (a) (grč. rap, nlat. slavismus)
celog slušnog organa, tj. srednjeg i svesloven, pristalica i pobornik ideja i ciljeva
unutrašnjeg uva. panslavizma.
pavofobija (grč. rap, phćbos strah) med. pansof (grč. rap, sophos mudar, pametan)
iznenadno trzanje iz sna usled prestravlje- onaj koji sve zna, sveznalica.
nosti. pansofija (grč. rap, sophia mudrost) svemu-
panoftalmitis (grč. rap, ophthalmos oko) ned. drost, sveznalaštvo; uobraženo sveznanje.
gnojno zapaljenje celog oka praćeno bolom. pansperiija (grč. rap, sperma seme) fil. teorija
pannlegija (grč. rap, plege udarac) med. opšta šved. fizičara Arenijusa (Arrhe-nius, 1859),
uzetost, potpuna uzetost. po kojoj se klice živih bića mogu prenositi sa
pavpneumatizam (grč. rap, pneuma dah; du- jedne planete na drugu pomoću pritiska
hato biće) fil. učenje da svuda u svetu sunčanih zraka, gde se pod povoljnim
postoji samo duh, sveduhovnost. okolnostima mogu potpuno razviti.
pannsihizam (grč. rap, psyche duša) panspermijum (grč. rap, sperma) osnovna
metafizičke shvatanje po kome je sve što materija, pramaterija, pratvar.
postoji dušato, oduhovljeno, odnosno po panspermičan (grč. rap, sperma) koji se
svom unutarnjem biću duhovno ili slično sastoji od samog semenja.
duši; kao što ni u jednom deliću materije panstereorama (grč. rap, stereos krut, tvrd,
nema beživotnosti, tako nigde ne postoji, u čvrst, horama pogled, prizor) un. prikazivanje
pravom smislu, potpuno umiranje i apsolutni nekog predmeta u jako ispupčenom reljefu.
prestanak života; takoñe: pretpostavke o pantagoga (grč. panta sve, ago odnosim) pl. med.
postojanju jedne opšte duše sveta. lekovi koji potpuno čiste creva.
pantalone (ital. Pantalone, Pantaleone) 1.
pavpsihisti (grč. rap, psyche) pl. fil. pristalice zaštitnik stanovnika Venecije, koga su
panpsihizma (Platon, Plotin, ðordano Bruno, naročito poštovali i deci na krštenju često
Lajbnic, Šeling, Fehner i dr.). davali njegovo ime, zbog čega su dobili
pansatanizam (grč. rap, hebr. satan) fil. nadimak pantaloni; karakterna uloga u ital.
sveñavolstvo, izraz kojim O. Libman naziva narodnoj komediji (commedia dell'arte):
Šopenhauerovu pesimističku metafi-ziku mudar, bogat, čas tvrdica, čas ljubomoran,
volje; Herbart ovako naziva pantei-zam, jer ponekad zaljubljen venecijanski trgovac,
bi se po njemu i sve zlo u svetu imalo obično otac porodice, star i mršav čovek, u
pripisati bogu. papučama koje, sem njega, niko na pozornici
panse (fr. pansee, lat. pensare) misao, ne nosi; takoñe: lakrdijaš, šaljivčina,
mišljenje, uverenje, shvatanje; bog. dan i noć zamlata.
(cveće); ljubičasta boja koja prelazi u pantalone (fr. pantalone) 2. pl. do stopala duge
crvenomrku. muške čakšire, koje su se pojavile za vreme
panseksualizam (grč. rap, lat. sexus spol) fil. francuske revolucije; čakšire uopšte.
učenje po kome se sve duševne pojave moraju pantamorfija (grč. panta sve, amorphos
izvoditi iz seksualnog, spolnog života i bezobličan) potpuno odsustvo oblika, potpuna
seksualnog, spolnog nagona, po kome je, bezobličnost.
dakle, spolni nagon osnova celokupnog panta rej (grč. panta rei) fil. „sve teče", tj. sve
duševnog života, od najnižih do najviših je podložno večitom menjanju (izreka
njegovih izražaja, gde se, u ovim starogrčkog filozofa Heraklita).
pantaskija 661 panhelenion

pantaskija (grč. panta sve, a- bez, skia senka) Zevsa, a kod hrišćana za Hrista); 2. u
geogr. potpuno odsustvo senke. pravoslavno] crkvi: ikona koja predstavlja
paetatipija (grč. panta sve, typos otisak) tip. boga kao tvorca sveta, obično stoji u kubetu
pretvaranje grafičkih radova, namenje-nih crkve.
za litografisanje i dr., u ispupčene ploče za pantometar (grč. rap, pantos, metron merilo,
štamparsku mašinu. mera) uglomer za vršenje najraznovrsni-jih
pantatrofija (grč. panta, a- bez, trophe ishrana, premeravanja na polju i na nebu.
hrana) med. potpuna uvelost, potpuna pantomim (grč. pantćmimos) „onaj koji sve
klonulost, potpuna iznemoglost; v. atrofija. podražava"; glumac koji predstavlja misli,
cantafobija (grč. panta, phobos strah) med. v. osećanja i radnje samo pokretima tela i
pantofobija. izrazom lica, obično uz ples i muziku (a bez
panteizam (grč. rap sve, thećs bog) fil. učenje po reči); podražavalac pokreta drugih.
kome su bog i priroda jedno isto, a, stvari i pantomima (grč. pas, pantos sav, rap sve,
pojave. u svetu samo momenti božanskog mimein podražavati) „podražavanje svemu";
sveživota, po kome, dakle, bog i svet ne igra izraznim pokretima, bez reči; govor
stoje u odnosu kao tvorac i stvoreno delo; samo pokretima i izrazima lica; dramska
glavni predstavnici: Eleaćani, Spinoza i radnja koja se prikazuje samo pokretima tela
ðordano Bruno; up. deizam. i izrazima lica, bez govora.
panteist(a) (grč. rap, theos) fil. pristalica pantomimizirati (grč. pan-to-mimem)
panteizma. podražavati koga, iskazivati ili prikazi-vati
pantelegraf (grč. rap, tele na daljinu, daleko, (misli, osećanja, radnju) samo izraznim
grapho pišem) telegraf koji može da prenosi pokretima, bez reči.
i rukopis, poteze, crteže i dr. pantomimika (grč. pan-to-mimein) veština
pantelizam (grč. rap, thelo hoću) fil. učenje o podražavanja drugih; veština govorenja i
svevolji, učenje da je vol>a osnovni i prikazivanja samo izraznim pokretima, bez
glavni činilac celokupnog postojanja i reči.
bivanja; ovim imenom je nazvana Šopen- pantomimist(-a) (grč. pantomimos) v. panto-
hauerova metafizika, koja u volji gleda
suštinu stvari, osnovu i razlog postojanja pantomimički (grč. pan-to-mimem) iskazan
sveta; voluntarizam. izraznim pokretima, bez reči. pantomorfan
panteologija (grč. rap, theos bog, logfa učenje, (grč. rap, pantos, morphe
nauka) učenje o svima bogovima. oblik) sveobličan, koji se javlja u svima
Panteon (grč. rap sve, theos božanski) „sav oblicima. pantofag (grč. rap, pantćs,
božanski"; 1. kod starih Grka i Rimljana: phagem jesti,
hram posvećen kultu svih bogova; 2. ranije žderati) zool. svaštojed, svaštožder.
crkva sv. Genoveve u Parizu, a od 1791. pantofagi ja (grč. rap, pantos, phagem jesti,
hram časti u kome se sahranjuju veliki i žderati) upotreba svake hrane bez ra-
zaslužni Francuzi. zlike. pantofobija (grč. rap, pantos,
panter (grč. panther, lat. panthera) zool. ti-gru i phobos
leonardu slična afrička i istoč-noindijska strah) ned. bolesni strah od svačega; strah
grabljiva životinja. od vode; pantafobija. panurg (grč. panurgos,
pantera (grč. rap sve, thera lovljenje, lov, fr. rap sve, ergon delo)
pantiere) mreža za hvatanje ptica, obično onaj koji može sve da učini, svemu vičan,
snabdevena ogledalima (u Italiji). vešt za sve; lukav, prepreden čovek.
pantljike (nem. Band, Bandel) vrpca, traka. panurgija (grč. panurgos svemu vičan, vešt
panto- (grč. rap, pantos sav) predmetak u za sve; lukav, prepreden) lukavost, pre-
složenicama sa značenjem: sve. predenost, dovitljivost, sposobnost sna-
pantograf (grč. pas, pantos sav, grapho pišem, laženja u svakoj prilici. panu s (lat.
beležim) aparat za mehaničke prenošenje pannus) krpa, dronjak; panus
crteža, karata, uzoraka od tkani-na i dr., u kutaneus lat. pannus cutaneus) med. pega,
uvećanom i umanjenom obliku. mrlja, mrlja na koži; panus okuli (lat.
pantografija (grč. pas, pantos, graphia pisanje, pannus oculi) mrlja ili navlaka na oku.
beleženje) veština prenošenja crteža pomoću panharmonikon (grč. rap, harmonikos skla-
paitografa; crtež; dobiven pomoću dan) huz. instrumenat koji sjedinjuje u
pantografa. sebi više duvačkih instrumenata.
pantozofija (grč. rap, pantos, sophi'a mudrost) panharmoničan (grč. rap, harmonikos skla-
v. pansofija. dan) savršeno skladan, potpuno saglasan.
pantokrat (grč. pantokrator) svemogući, vladar panhelenizam (grč. rap, Hellenes Heleni,
svih stvari, svedržitelj, bog. Grci) težnja za ujedinjenjem svih grčkih
pantokratija (grč. rap, pantos, kratos jačina, plemena u jednu narodnu državu.
snaga, vladavina) svemoć, svemogućnost. panhelenion (grč. rap, Hellenes Heleni,
pantokrator (grč. pantokrator) l. svedržitelj, Grci) 1. hram Zevsa Panheleniosa (tj.
svemogući (kod starih Grka naziv za Zevsa koga poštuju svi Grci), na Egini,
kod koga su se proslavljale panhelenije; 2.
panhistorija 662 papirologija

državni savet u Novoj Grčkoj, ustanovljen javlja se leti, naročito u krajevima u kojima
1828. godine. žive mali komarci.
panhistorija (grč. pan, historia) sveznanje. paperta (lat. pars aperta otvoreni deo) u starim
panhrestičan (grč. pan, hrestos upotrebljiv, hrišć. hramovima: otvoreni deo ili spoljašnji
koristan) koji pomaže u svemu, koji leči sve, pritvor, mesto na kome su stajali grešnici koji
za sve koristan, za sve upotrebljiv. su bili odlučeni i od crkve i oni koji su se
pavhrestum (grč. pan, hrestos) med. koji leči spremali da prime hrišćanstvo (oglašeni).
sve bolesti; up. panaceja. papesa (ital. papessa) žena, po imenu ðova-na,
panhristijapizam (grč. pan, Christćs) pokret koji za koju neki pisci i istoričari tvrde da je
teži jedinstvu hrišćanskih crkava; up. uspela, prerušena kao muško, 885. god. da
ekumenizam. se proturi i postane papa.
panhromatičnost (grč. pan, chroma boja) fot. papeterija (fr. papeterie) radnja sa hartijom,
osetljivost za sve boje spektra i sposobnost trgovina hartijom, papirnica; fabrika hartije;
njihovog reprodukovanja (kod ploča i izrañivanje hartije; kutija od drveta ili
filmova). kartona u kojoj stoji hartija i pribor za
panhumanizam (grč. pan, lat. humanus čove- pisanje.
čanski, čovečan) svečovečnost, opštečo- papizam (lat. papa) papstvo; učenje rimokat.
večnost. crkve o papi kao namesniku Hristovu na
pancer (ital. panziera) l. grudni oklop od zemlji i o njegovoj nepogrešivosti u
gvožña ili čelika; 2 oklop ratnih brodova; 3. pitanjima vere.
tenk. papijota (fr. papillote) parče hartije ili lima
pancir (ital. panziera) v. pancer. oko koga se obmota pramen kose da bi ostao
pančaratra (ind. pantscharatra) ime stare ukovrčen; vikler.
teističke sekte u Indiji, obnovljene u HI veku papijotirati (fr. papilloter) kovrčiti kosu, praviti
n. e.; bagavata. kovrčice uvijanjem kose oko parčeta hartije
panšan (fr. penchant, lat. pendere) sklonost, ili lima.
naročita ljubav prema čemu. palila (lat. papilla) adat. bradavica, kvržica;
papa (lat. papa, grč. pappas tata) 1. u dečjem naročito: prsna bradavica.
jeziku: tata, otac. papilaran (lat. papillaris) bradavičast; pa-
papa (lat. papa, grč. pappas tata) 2. u grčkoj pilario telo kvržični sloj, gornji sloj krzna
crkvi: naziv za sva, naročito viša sa papilama u kojima se završuju živci.
sveštenička lica (papas); u rimokatoličkoj papi li o (lat. papilio) zool. leptir. , papilionacee
crkvi: od V veka naziv za biskupe, a od XI (nlat. papilionaceae) pl. bog. leptiraste biljke,
isključivo za vrhovnog poglavara ri- lepirnjače.
mokatoličke crkve. papiliforman (nlat. papilliformis) bradavičast =
papilaran.
papabili (ital. papabili) pl. kardinali za koje se papilozan (nlat. papillosus) bradavičat,
misli da bi mogli biti izabrani za papu, kvržičat, koji ima kvržice slične bra-
kandidati za papu. davicama.
papaver (lat. papaver) bog. mak. papilom (lat. papilla) med. tvrd i bezopasan,
papaveracee (nlat. papaveraceae) pl. bog. biljke mali otok, obično na spoljnoj koži i
iz porodice maka, makovi. sluzokoži grkljana, ili mekani na materici, u
papaverin (lat. papaver) hen. jedna od biljnih želucu, crevima i mokraćnoj bešici (mehuru),
baza koje se nalaze u opijumu. gde može da izazove jaka krvarenja.
papagaj (tur. papagai, pere. bapga, arap. ba- papilon (lat. papilla) med. v. papilom.
badha, malaj. bayan, iš. papagayo, ital. papilotna (fr. papillote) v. papijota.
pappagallo, nem. Papagei, nlat. papagallus) papir (grč. papyros) biljna materija na kojoj se
zool. poznata veoma mnogobrojna porodica piše, hartija; up. papirus.
većinom lepih šumskih ptica u Aziji, Africi i papirni (grč. papyros) pergament-hartija.
Americi. papirmaše (fr. papier papir, mache saž-vakan)
papajacee (nlat. rarauaseae) pl. bog. tikve. papirna masa pomešana s lepilom, kredom i
papalizam (lat. papa) v. papizam. dr., od koje se prave različiti predmeti
papalini (ital. papalini se. soldati) pl. papini (igračke, kutije i sl.).
vojnici, vojnici papine države. papirograf (grč. papyros, grapho pišem)
papalitet (nlat. papalitas) papstvo, papske sprava za umnožavanje rukopisa.
dostojanstvo. papirografija (grč. papyros, grapho) kopi-ranje
papalni (nlat. papalis) papski, papin; pa-palna i umnožavanje rukopisa pomoću pa-
misa svečana misa koju služi papa; papalni pirografa.
sistem papska vrhovna vlast u papirologija (grč. papyros, logia nauka) nauka
rimokatoličkoj crkvi. koja se bavi proučavanjem grčkih i latinskih
papat (ital. papato) papstvo, papsko tekstova na papirusu, nañenim na teritoriji
dostojanstvo; vlast pape kao vrhovnog Egipta, a nastalim u perio-
poglavara katoličke crkve.
papatači-groznica (lat. febris pappataci) med.
akutna i kratkotrajna zarazna bolest;
papiroska 663 paragov

du izmeñu 331. god. pre n. e. i 641. god. n. e.; uzimati u prenesenom značenju, npr. Hri-
starije egipatske papiruse proučava egkp- stove priče o sejaču i semenu, o bludnom
tologija. sinu, o vinogradarima i dr.; kom. kriva linija
papiroska (rus. papiroska) cigareta. drugog stepena, kupin presek čija je svaka
papirus (grč. papyros) staroegipatska hartija tačka podjednako udaljena od dane tačke,
koju su pravili od tanke kore ili like jedne fokusa, i dane prave.
vrste site misirske; rukopis na papirusu, parabolizirati (grč. parabole) govoriti u
kakvi su nalaženi u Egiptu, Pompejima i poreñenjima, u prenesenom smislu.
drugim mestima. paraboličan (grč. parabolos) iskazan u obliku
papist(a) (lat. papa) papinac, bezuslovni poučne priče u poreñenjima; geom. koji ima
pristalica pape i njegove što potpunije vlasti; oblik parabole; parabolično ogledalo ont.
rimokatolik. izdubeno ogledalo koje ima površinu
papjemaše (fr. papiermache) uobličljiva masa, parabolocca; upotrebljava se u reflektorima.
ukalupljiva masa, napravljena od stare parabolni v. paraboličan.
hartije, sa dodatkom lepka, skroba, gipsa, paraboloid (grč. parabole, eidos oblik, vid)
krede i ilovače, ukalupljena, premazana kom. telo koje nastaje obrtanjem parabole
firnajsom i obojena; upotrebljava se za oko svoje ose.
duvanske i dr. kutije, lutke, životinjske paraboloni (grč. parabolos smeo, opasan)
figure, geografske karte itd. katolički sveštenici koji su se posve-tili nezi
papendekl (nem. Pappendeckel) olepljena, bolesnika.
debela hartija za zavijanje, karton. paravan (fr. paravent) vetrobran; pomični zid,
papocezarija (lat. papa, Cesar) papina vr-hovna španski zid, zaklon.
vlast; mešanje pape u prava svetov-nih par avans (fr. par avance) unapred, na ime
vladara. predujma.
paprikaš (mañ. paprikaš) kuv. goveñe, teleće, parageneza (grč. para, genesis postanak) po-
svinjsko ili živinsko meso uprženo sa dosta stajanje (ili: rañanje) u zajednici s kim ili s
luka i paprike. čim; min. nauka koja proučava okolinu i
papula (lat. papula) med. bubuljica, kožni prilike pod kojima su postali pojedini
mehurić. minerali i gleda da utvrdi zakone po kojima
papulozan (nlat. papulosus) med. bubuljičav, to biva.
bubuljičast. parageuzija (grč. para-geuomai okusim pored
papuča (pere. papus, od pere. ra noga, ri- toga, pokušam uz to) ned. ispitivanje ukusa i
šiden pokriti) laka, plitka, otvorena obuća sposobnosti za ukus.
koja se nosi u kući. paragij(um) (lat. par, nlat. paragium) prav.
papučar (tur. raris) onaj koji izrañuje i prodaje podjednako pravo na leno; naročito, kod
papuče; fig. muze kojim žena gospodari. podele nasledstva u nekoj vladarskoj
par (lat. par) l. pr. jednak, ravan; im. dvoje. porodici: izmirenje jedne sporedne linije time
par- (grč. par-) 2. v. pod para-. što joj se odvoji jedan deo poseda na
para (pere. rage) 1. sitan.novac; novac uopšte; uživanje; supr. apanogijum.
stoti der dinara. paragirati (nlat. paragere) odvojiti, odeli-ti;
para- (grč. para) 2. grčki predlog, javlja se u paragirana linija sporedna linija neke
mnogim složenicama i označava: promašaj, vladarske porodice koja je izmirena time što
pogrešku, zabludu; prekoračenje ili joj je jedan deo zemlje odvojen i predan u
premašaj, protivljenje ili suprotnu težnju; sopstvenost (supr. apanagirana linija).
pored i, najzad, neku promenu ili preobražaj; paraglas (fr. paraglace) mor. ledobran, ledo-lom,
pred samoglasnicima= par. naprava na brodu koja ga štiti od udara
paraaminosalicilna kiselina v. PAS. ledenih santi.
parabaza (grč. parabasis) l. odstupanje; 2. paraglosa (grč. para, glossa jezik) med.
prekoračaj, prekršaj; 3. skakanje s jednog zapaljenje jezičnih mišića.
predmeta na drugi; 4. u starogrčkoj komediji: paragoga (grč. paragoge dovoñenje) gram.
deo umetnut u sredinu komada (koji sa produženje završetka jedne reči time što se na
prikazivanim komadom nije imao nikakve završetak doda jedno slovo ili dva, npr.
veze), u kome se voña hora, u ime pisca „ovdena" mesto „ovde", „tuna" mesto „tu";
komada, obraćao gledaocima i slavio menjanje reči, promena, izvoñenje; med.
državne bogove, a ljude i zablude svog omekšanje kostiju.
vremena izvrgavao poru zi i šibao. paragogičan (grč. par-agogos izveden) gram. na
parabelum (grč. para, lat. bellum rat) veliki završetku produžen; izveden.
automatski pištolj sa veoma jakim dejstvom. paragomfoza (grč. para, gomfos klinac) med.
parablepsa (grč. parablepsis gledanje pored) nepotpune uglavljenost dečje glave u karlici.
med. priviñenje, obmana vida. paragon (ital. paragone, šp. paragon) l.
parabola (grč. parabole stavljanje naporedo, predstavnik, obrazac, tip; poreñenje, sra-
uporeñenje) poet. poučna priča u poreñenji-ma, vnjenje; krupan biser, biser, dijamant bez
tj. priča u kojoj sve što se priča treba
paragon 664 parakadutist

mane; tip. vrsta slova izmeñu teksta i tercije faradis, fr. paradis, nem. Paradies) zve-
(od 21 tačke odnosno 18 tačaka). rinjak, raskošan vrt, perivoj; kit. prebi-valište
paragon (ital. paragone) 2. vrsta crnog prvih ljudi dok ih bog zbog greha, nije odatle
mramora. isterao; mesto u koje dolaze pravednici posle
paragrama (grč. para, gramma slovo, pismo) smrti, raj; šaljivo: poslednja galerija u
dodatak, umetak, reči ili rečenice umet-nute pozorištu.
u neki spis; ispremeštana slova u reči radi paradni (fr. parade) koji se tiče parade, koji
dobivanja šaljive igre reči; takoñe = anagram. učestvuje u paradi, svečani; paradna kola
paragraf (grč. paragraphos linija ili crta sa kola za svečane prilike; paradni konj konj
strane sa tačkom iznad nje radi obe- koji se upotrebljava samo u paradama;
ležavanja delova hora i parabazeu tragediji i paradni marš voj. svečana korač-nica,
staroj komediji koji odgovaraju jedan svečani marš, marš kojim vojnici idu
drugom) odsek, odeljak nekog teksta koji prilikom smotre, naročito kad odaju počast
govori samo o jednoj stvari ili razvija samo starešini.
jednu misao; odeljak, član (zakona, uredbe, paradoks (grč. paradoxos protiv mišljenja,
pravilnika i sl.); znak § kojim se obeležena protiv očekivanja, neočekivan, neverovatan)
takav odeljak. mišljenje protivno opštem mišljenju; 1.
paragrafima (grč. para, graphia pisanje) med. prividna besmislica, osobenost, nastranost,
nesposobnost pisanja običnim pismenima neobična i čudna misao ili stvar; 2. ret. podvrsta
(znak izvesnih oboljenja mozga). aititeze: rečenica čija su dva dela na prvi
paragrafirati (grč. para-grapho napišem pored, pogled potpuno suprotna, a ipak stoje jedan
dopišem) deliti, podeliti na odse-ke ili odeljke; pored drugog, npr.: Ne bojim se, ali me je
obeležiti odeljke nekog teksta (spisa, zakona, strah.
uredbe i dr.) naročitim znacima, paragrafima paradoksalan (grč. para, doxa v. paradoksan.
(§) paradoksan (grč. paradoxos) protivan opštem
paragrel (fr. paragrele) top za rasterivanje mišljenju (ili: shvatanju, očekivanju),
gradonosnih oblaka. prividno besmislen, osoben, neobičan,
parada (fr. rageg, parade, lat. parata ženski rod nastran, čudnovat.
participa perfekta od ragage pripremiti,
spremiti) svečanost, svečana pri-redba kojoj paradoksija (grč. para, doxa mišljenje,
je cilj da se nešto pokaže ili istakne; voj. mnjenje) osobenost u načinu mišljenja i
svečana smotra; kač. odbijanje udarca shvatanja, nastranost, neočekivano, prividna
sabljom. besmislenost (ili: protivrečnost,
paradentoza (grč. para, lat. dens zub) med. neverovatnost); ljubav prema onome što je
prevremeno ispadanje zuba bez ikakvih nastrano.
simptoma oboljenja. paradoksologija (grč. paradoxologia govorenje
paradigma (grč. paradeigma) primer za o neverovatnim stvarima) govorenje ili
ugled, uzor, uzorak; obrazac; gram. obrazac pisanje u neobičnim rečenicama ili izrazima.
menjanja; model za likovne umetnike. paradoksomanija (grč. para, doxa, taša
paradigmatizirati (grč. paradeigma primer, uzor) pomama, strast) preterana sklonost nastra-
iznositi primere za ugled, poučava-ti, nom mišljenju i učenju.
objašnjavati, objašnjavati na prime-rima. paradokson (grč. paradoxon) v. paradoksija.
paradigmatik (grč. paradeigma) pisac živo- parazit (grč. para-sitos) onaj koji se hrani
topisa svetih i bogougodnih ljudi, onih koji zajedno s drugim; drug za stolom, tj. goto-
svojim životom i radom mogu drugima da van, onaj koji živi na račun drugog.
posluže za ugled. paraziti (grč. para-sitos) pl, biol. gotovani,
paradigmatika (grč. paradeigma) veština životinje i biljke koje žive na ili u drugim
pravljenja gipsanih figura, vajanje u organskim telima i hrane se na njihov račun;
gipsu. kod profesionalnih kockara varalica: tajni
paradigmatičan (grč. paradeigma) uzoran, saveznici glavnog igrača.
primerak, koji može da posluži kao parazitizam (grč. para-sitos) gotovanstvo,
obrazac; koji poučava primerom. življenje na tuñ račun.
paradijastola (grč. paradiastole stavljanje parazitologija (grč. para-sitos, logfa) biol. nauka
jednog pored drugog i rastavljanje) Ret. o gotovanima, nauka o biljkama i
rastavljanje stvari koje inače predstavljaju životinjama koje žive na račun drugih (nauka
celinu (radi boljeg razumevanja), o parazitima).
objašnjavanje nečega pomoću njegovih parazitski (grč. para-sitos) gotovanski, na
suprotnosti. račun drugoga.
paradirati (fr. parader) učestvovati na paradi; parazol (ital. parasole, fr. parasol) štit od
razmetati se čim, isticati nešto tako da pada sunca, suncobran.
u oči, iznositi na pazar. parakadutist (ital. paracadutista) voj. italijanski
paradne (grč. paradeisos, lat. paradisus, sskr. vojnik obučen za upotrebu pado-brana,
paradesa, pardes, pere. i arap. firdaus pl. padobranac.
parakeratoza 665 paralisati

parakeratoza (grč. para, keras rog) kec. ili delatnosti; analogiJa; fil. odnos sličnih
nepravilno stvaranje rožine. stvari jednih prema drugima; biogenetički
parakinezija (grč. para, kinesis kretanje) med. paralelizam sličnost i podudarnost izmeñu
poremećaj u pravilnom kretanju mišića. individualnog i opšteg razvitka; psihofizički
paraklaza (grč. para, klasis loml>enje paralelizam odnos izmeñu mišljenja i bića,
razbijanje) teol. veća tektonska pukotina ili psihičkog i fizičkog, prema kojem ove dve
rased. grupe jedna drugoj odgovaraju, ali nisu
parakletikon (grč. parakletikos odobravan, identične; geom. naporedan tok pravih linija ili
podržan, utešan) utešni spis; grčka crkvena površina, jednaki razmak linija i površina u
knjiga koja sadrži reči utehe. svim tačkama; teol. saglasnost, jednoobraz-
parakletičan (grč. parakletikos) utešan, pun nost, sličnost pojedinih mesta u Sv. pismu,
utehe. sličnost pojedinih stihova u psal-mima.
parakma (grč. par-akmazo precvetam, opa- paralelizirati (nlat. parallelisare) poredi-ti,
dam) med. v. parakma za. uporediti, uporeñivati, sravnjivati, sravniti.
parakmaza (grč. par-akmazo precvetam, paralelne mesta mesta u spisima koja jednako ili
opadam) med. popuštanje, slabl>enje bolesti slično glase, naročito u Sv. pismu.
(pošto je već bila dostigla vrhunac jačine). paralelne prave geom.: „Paralelne su one prave
parakmastičav (grč. parakmastikos) med. koji koje se nalaze u istoj ravni i koje se,
popušta, koji pada (pošto je već bio dostigao produžene u beskrajnost na obe strane, ne
svoj vrhunac). seku jedna s drugom" (Euklid).
parakopa (grč. parakope ludilo) med. buncanje, paralelpi krugovi uporednici, krugovi koji idu
trabunjanje u groznici. paralelne sa polutarom (ekvato-rom) a koji su
par aksidan (fr. par accident) v. per akci-dens. sve manji što su bliže stožerima; oni na
parakuza (grč. par-akiio čujem pored toga, Zemlji spajaju mesta iste geografske širine, a
čujem pritom) med. pogrešan sluh; zujanje u na nebu zvezde iste deklinacije.
ušima.
paralaga (grč. parallage) menjanje, zamenji- paralelnost (grč. parallelos) v. paralelizam.
vanje; med. duhovni poremećaj, zabuna, paralelogram (grč. parallelogrammon) geom.
zbrka. četvorougaonik kod koga su naspramne
paralakser (grč. parallaxis promena) ureñaj strane paralelne, te zbog toga i jednake;
kojim se odreñuje paralaksa. paralelogram sila fiz. rezultanta (ili:
paralaksa (grč. parallaxis menjanje, promena) proizlaznica) dveju sila koje dejstvuju u istoj
astr. ugao koji prave dve različite vidne linije nenadanoj tačci pod izvesnim uglom jednaka
prema istom predmetu, ili: paralaksa nekog je, po jačini i pravcu, dijagonali
predmeta jeste razlika izmeñu pravaca ka paralelograma konstruisanog od datih sila kao
tome predmetu kad se ovaj gleda iz dve strana.
različite tačke. paralelograf (grč. parallelos, grapho pišem,
paralalija (grč. paralaleo na brzu ruku beležim) muz. v. rastral.
blebećem) med. poremećaj u govoru, pogrešno paraleloššed v. paralelepiped.
izgovaranje reči. paraliza (grč. paralysis uzetost, oduzetost,
paralampsis (grč. paralampsis) med. bela i paralyo oduzmem, ukočim) med. potpuna
sjajna pega na rožnjači oka. uzetost, ukočenost; paralizis agitans (nlat.
paraleksija (grč. para, lexis govorenje, paralysis agitans) uzetost sa drhtanjem
izražavanje) med. nesposobnost pravilnog (naročito glave i ruku); v. i progresivna
čitanja, čitanje umišl>enih reči mesto onih paraliza.
koje su napisane. paralizirati (grč. para-luo, fr. para-lyser) med.
paralela (grč. parallelos naporedan, koji v. paralisati.
naporedo stoji, leži, ide itd.) poreñenje, paralipomena (grč. para-leipo propustim,
sravnjenje; lit. poreñenje dvaju karaktera; voj. izostavim) pl. stvari koje su još ostale da se
spojnica, saobraćajnica izmeñu dva rova; kažu, stvari koje su bile ispuštene ili preko
kom. jedna od dveju ili više para-lelnih kojih se prešlo, naknadni prilozi ili dopune
pravih. nekog dela.
paralelan (grč. parallelos) naporedan, upore-
dan, istoga pravca, koji je, kaže se, u paralipsa (grč. paraleipsis) ret. figura kojom se
svima tačkama jedan od drugog jednako nešto ističe i podvlači baš tim što govornik
udaljen; fig. saglasan, koji jedan drugom izjavi kako, tobože, želi da preñe preko
odgovara, barabar. toga; v. pretericija.
paralelepiped (grč. parallelepipedon, parallelos paralisati (grč. paralyo oduzmem, ukočim, fr.
naporedan, epipedon ravan) kom. telo paralyser) med. ukočiti, umrtviti; fig. slabiti,
ograničeno sa šest paralelograma, od kojih su oslabiti, ukočiti, lišiti snage; otkloniti,
naspramni meñusobno jednaki. predusresti.
paralelizam (grč. parallelos) istovremeno i
uporedio odvijanje dvaju ili više procesa
paralitik 666 parartroma

paralitik (grč. paralytikos) med. onaj koji je jednog dimorfnog tela u istom kristalu,
uzet, onaj koji je ukočen; onaj koji boluje od pseudomorfoze kod kojih se tvar samo
sušenja mozga. fizički promenila.
paralitičan (grč. paralytikos) med. uzet, ukočen; paramorfoza (grč. para, morphe) min. v.
bolestan od sušenja mozga; koji potiče od paramorfizam.
paralize. parangal (ital. ragapso konop, konopac) na-
paralogizam (grč. paralogismos) pogrešan prava za hvatanje riba u obliku dugačke
zaključak; log. neizmerno napravljen vrpce na koju su u malim razmacima na
pogrešan zaključak. kraćim uzicama privezane udice.
paralogizirati (grč. paralogizomai) praviti parangon (fr. parangon) v. paragon.
pogrešne zaključke, pogrešno zaključi-vati. paranimf (grč. paranymphos, para, nymphe
paralogija (grč. paralogia) suprotnost razumu, nevesta, mlada) onaj koji vodi mladu u
besmislica, zabluda; ned. trabunjanje, kuću mladoženjinu, ručni dever; upravljač
govorenje bez smisla. svadbenim svečanostima.
paralogistika (grč. paralogistike) veština paravoja (grč. para-noia ludilo) med. pore-
namernog pravljenja pogrešnih zaključaka, mećenost uma, vrsta ludila.
= sofistika. paranomija (grč. paranomia, para, nomos
paramagnetizam (grč. para, Magnes) fiz. svojstvo zakon) rad protiv zakona, protivzakoni-tost.
nekih tela (paramagnetična tela) da se parapet (ital. parapetto) nizak zid, zaklon,
svojom uzdužnom osom (tela oblika pruga, grudobran; priručje, ograda.
štapa) postave paralelne sa linijama sile parapetazma (grč. parapetasma) zavesa,
dvaju suprotnih magnetnih po-lova naročito pozorišna.
(aksijalno postavljanje, npr. hrom); supr. parapetalum (grč. para, petalon list) bog.
dijamagnetizam. sporedna latica.
paramagnetična tela v. paramagnetizam. parapitek (grč.) najstariji poznati fosilni
paramenti (lat. ragage spremiti, pripremiti, nlat. čovekoliki majmun, živeo u oligocenu.
paramenta) pl. u evangeličkoj i katoličkoj paraplazma (grč. paraplasma) nakaza, izrod.
crkvi: crkvene utvari i dra-gocenosti, svi paraplegija (grč. paraplegia) med. uzetost
predmeti koji spadaju u sastavne delove odgovarajućih delova gornje i donje polovine
crkve (pokaznice, čaše, krstovi, svećnjaci, tela, npr. obeju nogu, obeju ruku, oba oka
odežde i dr.). (kao posledica oboljenja leñne moždane ili
parametar (grč. para, metron mera, merile) mozga).
mat. svaka veličina koja se sadrži u nekoj parapleksija (grč. para-plexia) med. v.
funkciji pored promenljivih; kod nekog paraplegija.
konačnog preseka: dužina tetive upravne u paraplektičan (grč. paraplektikos) med. uzet u
žiži na glavnu osu; min. rastojanje od tačke u jednoj strani ili u jednom delu tela usled
kojoj jedna kristalna pljosan preseca osu do kaplje.
tačke preseka ose. parapleroma (grč. para-pleroma) ret. suviš-nost,
parametrij(um) (grč. para, metra materica) suvišna upotreba reči u govoru, tj. reči koje
anat. karlično tkivo koje obavija matericu. nisu potrebne ni radi smisla ni radi kakve
parametritis (grč. para, metra) ned. gramatičke veze, npr.: dakle, elem, znate,
zapaljenje karličnog tkiva (onoga što obavija more i dr.
matericu), koje se javlja kao posledica parapleuritis (grč. para, pleuritis zapaljenje
poroñaja. plućne maramice, zapaljenje porebrice)
paramecijum (lat. paramecium) zool. vrsta med. malo zapaljenje plućne maramice.
praživotinje, infuzorije, koja živi u stajaćim parapsihologija (grč. para, psyche duša, logia
vodama, a kreće se pomoću trepetljika, nauka) fil. posebna grana psihologije koja
trepalja na površini tela; najpoz-natija je kritički ispituje pojave izvan delo-vanja
papučica obična (Paramecium caudatum). prirodnih zakona kakvi su zasad poznati, tj.
paramitija (grč. para-mythia) poet. vrsta pa- spiritizam, telepatiju, tele-kinezu,
rabole koja neku višu moralnu istinu odeva materijalizaciju, vidovitost i druge okultne
u izmišljen dogañaj iz života mit-skih bića pojave; up. okultizam.
(bogova, anñela, dobrih i zlih duhova). pararitmičan (grč. pararythmos) koji
paramnezija (grč. para mimo, uz, mimnesko neprirodno (ili: neobično) bije, npr. bilo,
sećam se) pojava poremećaja pamćenja u puls.
obliku različitih deformacija zapamće-nog. pararitmus (grč. pararythmos) med. neprirodno
paramo (šp. paramo) ledina, pustara, pusto- bilo, neprirodan puls.
poljina; pl. paramosi visoravni u Andima. parartreza (grč. par-arthresis uganuće,
paramorfizam (grč. para, morphe oblik) min. iščašenje) med. malo, nepotpuno uganuće
istovremeno pojavllvanje obaju oblika zgloba.
parartrema (grč. par-arthrema zglob) med. v.
parartreza.
parartroma (grč. para, arthron) med. v.
parartreza.
paraselena 667 parafoničan

paraselena (grč. para, selene Mesec) metar. paratrima (grč. paratrimma) med. ojedenost
pamesec, sporedni Mesec, vazdušasta slika zadnjice, ojed.
Meseca; svetli krug oko Meseca. paratrihoza (grč. para, trix, trixos vlas,
parasilabičan (lat. par jednak, ravan, grč. dlaka) med. izbi j anje (ili: rastenje) dlaka na
syllabe slog) gram. koji ima isti broj slogova, mestima gde nije prirodno da rastu.
jednakosložan. paratropija (grč. para-trepem odvratiti,
parasimpatikus (grč. para, nlat. symphati-cus) skrenuti) med. nepravilan (ili: neprirodan)
deo vegetativnog živčanog sistema koji položaj nekog dela tela.
upravlja organima čiji se rad odvija bez paratrofija (grč. para, trophe hrana, ishrana)
sudelovanja naše volje (srce, želudac, creva). med. bolest usled loše ili nepovoljne ishrane.
parasit v. parazit. paraf (fr. paraphe, nlat. paraphus, grč. para-
parasifilitičan (grč. para, v. sifiliti-čan) med. graphos) potez pera pri potpisu, skraćen
opšti naziv za bolesti koje, istina, ne pokazuju potpis, obično početna slova imena i
simptome samog sifi-lisa, ali se smatraju kao prezimena, npr. na nekom aktu (čime se
njegove posledice. označava da je nadležni službenik imao akt
paraspadija (grč. para-spao odvučem, otr- u ruci i upoznao se sa njegovom
gnem) med. neprirodan razvitak muškog sadržinom).
spolnog uda, koji se sastoji u tome što parafernalije (lat. paraphernalia srednji rod
mokraćna cev ima bočno otvor za puštanje množine prideva od parapherna „osobina",
mokraće. zasebno imanje udate »sene, od grč. para i
paraspadijaza (grč. para-spao) med. v. pherne miraz, prćija) pl. prav. lična svojina,
paraspadija. lično imanje supruge, koje ne spada u miraz
parastati (grč. para-states) pl. ark. sporedni i nad kojim je ona zadržala neograničeno
stubovi, podupirači. pravo slobodnog raspolaganje .
parastatičan (grč. parastatikos) koji pomaže; parafernalno imanje prav. v. parafernalije.
pomoćni; koji samo prividno pomaže. parafiza (grč. paraphysis sporedan izdanak)
parastos (grč. parastasis stajanje uz koga) u bog. u plodonosnom telu izvesnih gljiva:
pravoslavno j crkvi: služba za pokoj duše sterilna vlakna koja stoje pored vlakana u
umrlog, panihida;kod. katolika: rekvijem. kojima su spore; sporedno biljno vlakno,
mladica, izdanak.
parastih (grč. para-stichos) Poet. v. akrostih. parafimoza (grč. para, phimoo uvežem,
parascena (grč. para, skefhe skela, pozornica) stegnem) med. otok i, usled toga, sužavanje
sporedna scena, sporedan dogañaj. gornje kožice muškog spolnog uda; španska
parascenij(um) (grč. para, skene) poz. soba do kragna.
pozornice (u kojoj se glumci oblače). parafin (fr. paraffine, lat. parum malo, affinis
parataksa (grč. para-taxis metanje pored, srodan; naziv dao nem. hemičar K. von
stavljanje pored, metanje prema, stavljanje Reichenbach) hem. mešavina čvrstih
prema) gram. naporednost, usporednost; ret. ugljovodonika, nalazi se kao sastojak
književna figura kojom se iskazuje neko petroleja, dobiva se naročito destilacijom
uporeñivanje, npr.: Čovek snuje, a bog nekih vrsta mrkog uglja, treseta i bitumi-
odreñuje; koordinacija. noznih škriljaca (parafinski škrilj-ci);
parataktički (grč. para-taxis) gram. napore-dan, upotrebljava se za izradu sveća, voštane
usporedan. hartije, voštanog platna, voska za mazanje
paratan (lat. ragage, paratus) spreman, gotov, poda, za natapanje žižica i za izolovanje kao
pripremljen. dielektrikum.
parateza (grč. para-thesis) pridodavanje, parafini (fr.) hem. naziv za ceo niz organ-skih
dodavanje, dometanje; poreñenje, sravnjenje; hemijskih jedinjenja, zasićenih ali-fatičnih
suprotnost, protivnost. ugljovodonika, opšte formule
parateizam (grč. para, theos bog) izraz kojim S„N2p+2-
neki istraživači religije označavaju budizam, parafinski škriljci pl. v. parafin.
pošto ovaj i nije religija u pravom smislu, parafinsko ulje ulje koje sadrži parafin.
nego neka vrsta životne filozofije Hindusa, parafirati (fr. parapher) načiniti mesto punog
koja im zamenjuje religiju; up. pankosmizam. potpisa svoj uobičajeni znak, skraćeno se
paratimija (grč. para, thymos duša, srce) med. potpisati, staviti paraf.
neraspoloženje, bolesna seta. parafonija (grč. para, phone glas) med.
paratifus (grč. para, typhos) med. zarazno poremećaj u glasu koji se sastoji u tome što se,
oboljenje trbuha, slično tifusu, samo znatno pored pravog glasa, čuje još jedan sporedan
manje opasno od ovoga. glas.
paratonija (grč. para, tonos zategnutost, parafonist(a) (grč. para, phone glas) sape-vač,
napon) med. bolesno napinjanje, bolesna horski pevač; prvi pevač, predvodnik u
napetost. pevanju.
parafoničan (grč. para, phone) koji ima ružan,
neskladan zvuk.
parafora 668 paremija

parafora (grč. para-phero, paraphoreo paracijeza (grč. para, kyesis trudnoća, bre-
prinosim) kec. ludilo u malom stepenu, sulu- menitost) med. vanmaterična trudnoća.
dost, sumanutost. parašit (fr. parachute) ada/ padobran, sprava u
parafraza (grč. paraphrasis) ret. opisno obliku velikog otvorenog kišobrana za
iskazivanje nečega u cilju bolje razumlji- spuštanje iz aviona i balona; rud. mehanizam
vosti, prepričavanje; iskazivanje neke koji sprečava da kabina (u oknu) padne, u
predstave ne jednom njenom rečju, nego sa slučaju da se prekine konopac dizalice.
više drugih reči koje jasno iznose njena parašitizam (fr. parachute) teorija i praksa
najglavnije svojstva, npr. preselio se u upotrebe i iskorišćavani pado-brana;
večnost mesto umr'o, dobro gleda i puškom i padobranski skok.
okom mesto dobro nišani itd.; peri-fraza. parašitist(a) (fr. parachute) ada/ padobra-nac,
parafrazirati (grč. paraphrazomai) opisati, onaj koji skače iz aviona ili balona pomoću
opisivati, prepričava™, objašnjavati, razviti, padobrana (parašita).
razgranato neku misao; peri-frazirati. parveni (fr. parvenir, parvenu) skorojević,
parafrast (grč. paraphrastes) opisivač, pre- skorovečernjak, kupikrastavčić, novajlija,
pričavalac, onaj koji objašnjava neki tekst neznatan čovek koji je najednom izbio na
opisno uprošćavajući ga prepriča-vanjem. površinu.
parafrastičan (grč. paraphrazomai) opisan, koji
objašnjava, koji prepričava; peri-frastičan. parder (grč. pardos, lat. pardus) zool. v. panter.
parafrenezija (grč. para, phren prečaga, vetrila) pardon (fr. pardon) oproštenje, oproštaj;
med. v. parafrenitis. oproštaj kazne, pomilovanje; molba za
parafrenitis (grč. para, phren) med. zapaljenje izvinjenje, za oproštaj; kao usklik: pardon!
prečage (dijafragme) i besnilo kao posledica = izvinite, molim oprostite!
toga oboljenja. pardonabl (fr. pardonnable) oprostljiv, koji se
parafroneza (grč. paraphronesis) med. pore- može, kome se može oprostiti.
mećenost, pomućenost uma, ludilo. pardonirati (fr. pardonner) praštati, oprostiti;
parafronetičan (grč. para-phroneo lud sam) pomilovati od kazne, pokloniti život; izviniti;
pomućena uma, bezuman. gledati kroz prste, trpeti koga ili što.
parafrosins (grč. paraphrosyne) med. v. parsgorikum (grč. paregorikos obodravan, koji
parafroneza. odobrava, osokolan, koji sokoli, ubla-žavan)
parahidroza (grč. para, hydor znoj) med. ab- med. lek koji ublažava i uminjuje bol.
normalno izlučicanje znoja. paregoričan (grč. paregoros odobravan,
parahroza (grč. para, chrosis bojenje) med. osokolan, utešan) koji ublažava, koji
menjanje boje, gubljenje boje; nečistoća boje. uminjuje bol.
parahroja (grč. para, chroia boja kože) med. pareza (grč. paresis popuštanje, slabljenje)
menjanje boje lica usled bolesti. med. nepotpune uzetost, poluuzetost, uze-tost
parahroma (grč. para, chroma boja) obmana za kretanja (a ne i za osećaje).
vida kad oko vidi druge boje a ne one što parezija (grč. parresia) otvorenost,
stvarno postoje. prostosrdačnost, prostodušnost, iskrenost;
parahromatopsija (grč. para, chroma, opsis prolivenoga, bezobzirnost u govoru.
viñenje) med. slepilo za boje, nesposobnost parski (grč. paroikoi) pl. pridošlice, došljaci
pravilnog raspoznavanja boja. (bez grañanskih prava).
parahromoblepsija (grč. para, chroma boja, parekija (grč. par-oikia) stanovanje u nekom
blepsis viñenje) med. pogrešno gledanje boja. mestu u svojstvu došljaka ili tuñinca, bez
parahronizam (grč. para, chronos vreme) grañanskih prava.
pogreška u odreñivanju vremena kad se desio
neki dogañaj. par ekselans (fr. par excellence) prkl. osobito,
parahroničan (grč. para, chronos) pogrešno izvrsno, izvanredno, po prevashodstvu; up.
odreñen s obzirom na vreme, koji se ne kategzohen.
slaže sa računanjem vremena, koji ne parektoza (grč. par-ektemo istežem pored,
odgovara vremenu. protežem pri tom) med. prekomerno raši-renje.
paracenteza (grč. para-kenteo probodem pored, parelipsa (grč. par-elleisis izostavljanje)
probodem sa strane) hir. ubadanje u duplju gram. ispuštanje jednog slova ili samoglasnika.
tela, naročito u trbuh ili grudi, radi vañenja parembola (grč. par-embole umetanje) gram.
tečnosti koja je u njoj. umetak, umetnuta rečenica; up. parenteza.
paracentezirati (grč. para-kenteo probodem paremija (grč. paroimia poslovica) poslovica,
pored, probodem sa strane) ned. ubosti, izreka; paremija jurne (alat. paroemia juriš)
ubadati; up. paracenteza. zakonsko pravilo koje je postalo poslovica.
paracentričan (grč. para, lat. centrum središte)
koji leži nejednako oko središta; koji se
kreće oko središta.
paremiograf 669 pariziJanizam

paremiograf (grč. paroimia, graphos pisac) med. bitni sastojak utrobe, meso od koga se
skupljač poslovica, pisac poslovica, izreka. sastoje žlezde.
paremiografija (grč. paroimia, graphia) parenhimatičan (grč. par-enchyma) fiziol. koji
skupljanje poslovica, pisanje poslovica (ili: se sastoji od parenhima.
izreka). parenhimatozan (grč. par-enchyma, lat. ra-
paremiologija (grč. paroimia logi'a) poznavanje renchymatosus) fiziol. koji se tiče parenhima,
poslovica, objašnjenje poslovica; zbirka sadržan u parenhimu.
poslovica. parencefalis (grč. para, eg-kephalos mozak)
paremptoza (grč. paremptosis upadanje pored, znat. mali mozak.
dospevanje pored, pridolazak) med. prodi- parencefalitis (grč. para, eg-kephalos) med.
ranje krvi u delove tela gde joj nije mesto, što zapaljenje malog mozga.
izaziva razna zapaljenja. parerga (grč. par-ergon sporedno delo) pl.
pareneza (grč. paramesis obodravanje, so- ovako su, prvobitno, nazivani oni Herku-lovi
koljenje, opominjanje) opomena, preporuka, prdvizi koje mu Euristej nije bio naredio da ih
savet, podsticanje i bodrenje na vrlinu, govor izvrši, koje je on, dakle, izvršio pored svojih
kojim se bodri. 12 glavnih podviga; otuda: sporedna dela,
parenetičan (grč. parainetikos koji pripada sporedni radovi, sporedne stvari, sporedne
obodravanju, sokoljenju, opominjanju, koji figure, manji spisi.
ume da obodrava) koji (ume da) savetuje
(ili: opominje, preporučuje), poučan. parergon (grč. par-ergon) v. parerga.
parenije (grč. para, omos vino, par-oinia) pl. parere (ital. ragege) trg. pismeno stručno
pesme uz vino, vinske pesme. mišljenje o nekom trgovačkom sporu; med.
parentalije (lat. parentalia) pl. svečano pri- lekarske mišljenje koje se, po zvaničnoj
nošenje žrtava u čast umrlih roditelja i dužnosti, izdaje o obdukciji leša i svemu što je
srodnika kod Rimljana, daće. pri tome nañeno (parere medikum).
parenteza (grč. parenthesis) umetanje, umetak; parere medikum (nlat. ragege medicum) med. v.
gram. umetnuta rečenica, označena time što pod parere.
je stavljena u zagrade: ( ) ili [ ], ili pares (lat. par jednak, pares jednaki) pl.
izmeñu crtica: ------- ; zagrada; fig. udaljenje jednaki, podjednako jaki, dorasli jedan
od predmeta o kojem se govori; mat. znak da drugom; po položaju ili staležu jednaki;
se sa veličinama koje se nalaze u zagrada-ma otuda: judicijum parijum (lat. judicium
ima računati kao sa celinom; in pa-rentezi parium) sud koji sudi članovima jednog
(nlat. in parenthesi) u zagradi, u zagradama; staleža, u kome optuženom sude samo
ret. figura koja postaje upotrebom suvišnih i za njemu ravni.
razumevanje nepotreb-nih reči, npr.: Privlači parestezija (grč. para, aisthesis osećaj) med.
se od grma do grma, /i uteče, vesela mu neobičan, izopačen osećaj (npr. kao da mile
majka./Vi odnese dva banova sina (ua. mravi po telu), izazvan abnormal-nim
parapleroma); v. pa-rentetičan. unutarnjim nadražajima.
narentela (lat. parentela) rodbina, srodstvo, rod, par et impar (lat. par et impar) parno i
svi potomci zajedničkog pradede, rodbinska neparno, liho i tako (hazardna igra).
loza (ili: linija). paretičan (grč. paretos omlitaveo, oslabeo,
parenteral (grč. para, enteron creva, utroba, malaksao) „ed. nepotpuno uzet, poluuzet,
drob) ned. lek koji se ne unosi kroz želudac, oduzet za kretanja ( a ne i za osećaje); up.
nego putem injekcija, trljanja i dr. pareza.
parenteralni (grč. para, enteron) med. koji se pareheza (grč. parechesis podražavanje tona ili
unosi u organizam putem vakcinacije, glasa) podražavanje zvuka; stajanje reči
injekcija, trljanja i sl., a ne kroz želudac; koje slično zvuče.
supr. enteralni. parehetičan (grč. parechetikos) koji
parentetičan (grč. parenthesis umetanje, podražava zvuk.
umetak) umetnut, stavljen u zagrade, u pari (ital. pari, lat. par ravan jednak) trg. v. al-
zagradama; sporedan, uzgredan, udaljen od pari; iznad pari iznad nominalne vrednosti;
predmeta o kome je reč (i zbog toga stavljen u ispod pari ispod nominalne vrednosti.
zagrade); up. parenteza.
parevtirzus (grč. para, en, thyrsos) ret. izraz paria (lat. paria se. vota jednaki glasovi) pl. isti
lažnog oduševljenja, preterivanje u izve- broj glasova, jednakost u glasovima (kod
štačenom zanosu, strasno preterivanje u izbora).
govoru ili predavanju. paride (nlat. paridae) zool. senice, ptice slične
parenhim (grč. parancheo ulijem pored, do- senicama.
lijem pored, par-enchyma uliv pored, do-liv parizer (nem. Pariser-wurst) vrsta kobasica od
pored) fiziol. biljno i životinjske ćelično tkivo telećeg i svinjskog mesa.
bez netaknutog naročitog oblika, delom sa pariziJanizam (fr. parisianisme) izraz i reč iz
donekle ravnomerno ispruženim ćelijama pariskog narečja; pariski običaj; pa-risizam.
(<upr. prozenhim);
parizjen 670 parkirati

parizjen (fr. parisienne), tip. vrsta sitnih paritetičan (lat. paritas) zajednički,
štamparskih slova od 5 tačaka; vrsta ravnopravan, ravnomerno sastavljen iz
najfinijeg katuna. raznih partija, npr. paritetična crkva = crkva
parija (ind. paharija) najsiromašnija društvena na koju imaju jednako pravo pripadnici
klasa u Indiji; više društvene klase raznih veroispovesti; paritetkčni iz-borni sud
smatrale ih „nečistima" (prvobitno pleme sud u kome su poslodavcu i radnici
prastanovnika Indije koje su sanskrtska zastupljeni jednakim brojem članova.
plemena pobedila i oterala u planine); fig. parifikacija (nlat. parificatio) izjednača-vanje,
siromašan, odbačen, potlačen, prezren izjednačenje.
čovek. paricida (lat. pater otac, caedere ubiti,
parijambus (grč. para, iambos) poet. v. imptt- parricida) prav. ubica roditelja, ubica oca,
hijus. matere ili roñaka; takoñe: veleizdajnik.
parijacija (nlat. pariatio) izmirenje duga; paricidijum (lat. parricidium) prav. ubistvo
plaćanje u gotovom; prav. usvojenje tuñeg roditelja, ubistvo oca, matere ili roñaka;
deteta sa uvoñenjem u sva detalja prava. veleizdaja.
parijetalvi (nlat. parietalis) zidni; anat. te-meni; park (eng. park, fr. rage, nem. Park, ital.
os parijentale (nlat. os parientale) temena ragso, nlat. parcus, parricus) šetalište,
kost, temenjača. naročito: gradsko šetalište, šumica
parik (grč. paroikos koji je pored kuće) u pretvorena u šetalište, gradski vrt za-sañen
srpskoj srednjovekovne j državi: cvećem i drvećem; voj. povorka kola,
zemljoradnik podložan crkvi ili vlastelinu, municiono odeljenje; topovi, mesto gde stoji
kmet, merops. artiljerija (artiljerijski park); plov-ni park
brodovi i tegljenice; automobilska park sva
parimija (grč. paroimia) u pravoslavno] automobili nekog preduzeća; tenkovski park
crkvi: priča, izabrana mesta iz staroza- svi tenkovi neke vojske ili veće vojne
vetnih i novozavetnih knjiga koja se odnose jedinice.
na dogañaj koji crkva toga dana slavi (čitaju
se na večernji). Parke (lat. Ragsae) lit. mit. prvobitno: boginje
parir (fr. parure) ukras, nakit; krašenje, poroñaja — Parka, Nona i Dekuma — kod
kićenje, rešenje. Rimljana (docnije izjednačene sa grčkim
parirati (lat. ragage, fr. rageg) 1. odbiti, Moirama, trima boginjama sudbine, suña-
otkloniti, sprečiti, zaustaviti, predu-prediti; jama, koje, kao Zevsove služavke,
mač. odbiti udarac sablje, izmaći udarcu upravljaju čovečjim životom i predu mu nit, i
sablje. to: Kloto drži preslicu i počinje nit, Lahezis
parirati (lat. ragege) 2. slušati, pokoravati se, nastavlja i prede konac, a treća, Atropos,
povinovati se. preseca).
parirati (nlat. pariare, fr. parier) 3. kladi-ti se, parkeziv hem. tvar slična gumi, sastavljena od
opkladiti se. pamuka za pravljenje baruta i ricinu-sova
Paris (grč. Pariš) mit. sin trojanskog kralja ulja, lako prima boju, služi za pravljenje
Prijama i Hekabe, u sporu izmeñu boginje tkanina, zamenjuje kaučuk i materijal za
Here, Atine i Afrodite oko toga koja je od njih izolovanje telegrafskih žica.
najlepša, on dosudi nagradu za lepotu parket (fr. parquet) 1. pod (ili: patos)
(Eridinu zlatnu jabuku) Afroditi; odveo je sastavljen od naročito impregnisanih drvenih
Jelenu, ženu kralja Menelaja, i time izazvao daščica; 2. poz. prednji redovi sedišta u
trojanski rat, ubio Ahila, a njega je ubio pozorišnoj dvorani; 3. u reformi-stičkim
Filoktet. crkvama: prostor u „lañi" u kome sede
parisizam (fr. Pariš) v. parizijanizam. crkveni oci; 4. u franc. sudu: mesto u sudskoj
parisilaban (lat. par jednak, grč. syllabe slog) dvorani izmeñu sedišta sudija i mesta za
gram. sa istim brojem slogova, jedna-kosložan. advokate; 5. u pariskoj berzi: odvojeno mesto
paristmije (grč. paristhmia krajnici) med. za menjače i mesto sa koga posrednici
krajnici i njihova oboljenja (zapaljenja). objavljuju kurseve.
paristmitis (grč. paristhmia) med. oboljenje parketar (fr. parqueteur) majstor koji pravi i
krajnika, angina. namešta parket.
paritet (lat. paritas jednakost) jednakost, parketirati (fr. parqueter) nameštati (ili:
ravnopravnost (naročito pripadnika raznih namestiti, udarati) pod od parketa.
veroispovesti pred sudom i u državnoj parking (eng. parking) parkiralište (za
upravi); fin. utvrñeni odnos izmeñu vrednosti automobile).
novca pojedinih država; metalni paritet stalni parkirati (fr. parquer) praviti šetalište, neko
odnos izmeñu metalnih, tj. zlatnih i srebrnih, mesto pretvoriti u šetalište (u park); po
novčanik jedinica pojedinih država, po kome gradskim ulicama i trgovima poreñati vozila
je, npr. novča-na jedinica teška jedan gram (automobile, fijakere) na za to odreñenim
zlata ravna svim novčanim jedinicama drugih mestima; voj. smestiti, namestiti, postaviti
država koje imaju istu težinu. park, navući, navesti; biti (ili: ležati,
stajati) u parku
parlamen(a)t 671 parol d'oner

(artiljerijskom, plovnom, automobilskom, da: sedište pesnika, carstvo pesničke


tenkovskom i dr.). umetnosti; popeti se na Parnasposvetiti se
parlamen(a)t (nlat. parlare, govoriti, parla- pesništvu; sin Parnasa sin muza, tj. pesnik.
mentvim, fr. parlement, eng. parliament) parnaside (grč. Parnasos) pl. v. muze.
danas u svim ustavnim državama izborni parnasovci (fr. parnassiens) pl. članovi franc.
najviši zakonodavni organ, narodno pesničke škole koji su izdavali (1866, 1869. i
predstavništvo; kod nas narodna skupština, 1876) antologiju „Le Parnas-se
sabor, sobranje; u Francuskoj pre revolucije: contemporain", kojom su zajednički izlazili
najviši sud jedne pokrajine koji je imao pred čitaoce. Mada su se razlikovali jedni od
udela i u najvišoj vlasti. drugih u ciljevima, ipak ih je opajala težnja
parlamentar (fr. parlementaire) voj. pokli-sar, za jasnim i čistim formama.
izaslanik ovlašćen za pregovaranje s parnes (hald.) starešina verske zajednice
neprijateljem (o uslovima primirje i dr.). (opštine) kod Jevreja.
parlamentarni (fr. parlamentaire) saglasan sa parodija (grč. parodia) poet. pesma kojoj je cilj
običajima i redom parlameita; fig. pristojan, da neku ozbiljnu pesmu napravi smešnom
učtiv; up. parlamentarni. time što, podražavajući njen spoljašnji oblik i
parlamentarac (fr. parlementaire) skupšti-nar, ton, priča druge stvari koje nemaju veze sa
pristalica skupštine i reda u njoj uobičajenog, sadržinom one ozbiljne pesme; smešno ili
onaj koji se ume snaći u skupštini i njenom podrugljivo podražavanje ozbiljnog dela; up.
radu. trave-stija.
parlamentarizam (nlat. parlamentarismus) parodirati (grč. parodeo pevam pesmu sa
ustavni politički sistem koji smatra da smešnim izmenama) pisati parodiju; izi-
potrebama naroda ponajbolje odgovara gravati, predstavljati nekoga ili nešto u
parlamentarna vladavina '(parlamentarni smešnoj boji, rugati se podražavanjem.
režim); takoñe: mešanje parlamenta u prava parodist(a) (grč. parodia) pisac parodija;
vladara. ismevač.
parlamentarni (fr. parlamentaire) koji se tiče parodont (grč. para, odus gec. odontos zub)
narodne skupštine, koji pripada narodnoj inat. sva tkiva oko zuba (desni, pokosnica, j
skupštini, skupštinski; koji odgovara amidža, vilica i dr.).
običajima i propisima parlamenta; fig. koji parodontide (grč. para, odus) med. boginje na
poštuje red, pristojan, učtiv (npr. to nije desnima koje izazivaju jak bol.
parlamentarni izraz); parlamentarni režim parodontitis (grč. para, odus) med. zapaljenje,
vlada koja upravlja državom u saglasnosti i uz upala desni.
potporu većine članova parlamenta, dakle parodos (grč. par-odos) izlazak na pozornicu
režim u kome je parlament stvarni nosilac hora, i pesma koju on pritom peva (u
celokupne državne vlasti. starogrčkoj tragediji); u starogrčkom
parlamentarni režim v. parlamentarni. pozorištu: vrata s leve i s desne strane, koja
parlamentirati (fr. parlementer) voditi su vodila u orkestar.
pregovore, biti u pregovorima, pregovara-ti;
raspravljati. paroksizam (grč. paroxysmos ogorčenje, po-
parlando (ital. parlando) muz. govoreći, kao kad oštrenje) zaoštrenost, pooštrenost; ned.
se govori, tj. više govoriti nego pevati. pojačavanje karakterističnih simptoma neke
bolesti, koja se javlja u nastupima, do krajnjih
parlante (ital. parlante) muz. v. parlando. granica (npr. kod neuralgičnih, epileptičnih i
parlatorij(um) (nlat. parlatorium) soba za dr. nastupa); fig. najviši stupanj bola, strasti,
razgovor, za prijem; soba za razgovor u gneva, očajanja, uzbuñenosti uopšte.
manastirima. paroksizmalan (grč. paroxysmcs, nlat. ra-
parlatorij(um) (nlat. parlatorium) soba za roxysmalis) koji se javlja u žestokim
razgovor, za prijem; soba za razgovor u napadima, napadni, nastupni.
manastirima.
parlograf (fr. parler, grč. grapho) aparat koji, paroksitonon (grč. paroxytonon) u grčkoj
poput fonografa, prima reči (diktat) i može gramatici: reč koja ima oštar akcenat (akut)
da ih ponovi kad god zatreba, tako da na pretposlednjem slogu, npr. lego, phaino.
stenogram uopšte nije potreban; diktafon. parola (fr. parole, ital. parola, lat. parabola,
parmak (tur. parmak) prst; palac u točku; grč. parabole) prvobitno: poučna izreka;
grubo otesana daska ili letva za ogradu. zatim: reč, govor; krilatice, lozinka, geslo;
parmezan (fr. parmesan) fin i ukusan polu- obećanje, časna reč; voj. ugovorena reč koja
mastan italijanski sir, koji se izrañuje u služi za raspoznavanje, lozinka, odziv, doziv.
Parmip oko Milana. parol d'oner (fr. parole d' honneur) časna reč.
Parnas (grč. Parnasćs, lat. Parnasus) kit. breg
muza, breg u Fokidi koji je bio posvećen
Apolonu i muzama, na čijem su podnožju bili
grad Delfi i izvor Kastalija; otu-
paromeoz 672 partenokarpi j a
a

paromeoza (grč. par-omoiosis upodobl>enje) su hrišć. opštine same sebe kazivale


retorska figura: izjednačavanje delova jedne smatrajući se tuñincima u ovome svetu;
besede koji dolaze jedan za drugim. oblast koja se nalazi pod upravom jednog
paromologija (grč. paromologia) prividno sveštenika, paroha, a ima bar jednu svoju
priznanje, prividno popuštanje, pritvorio crkvu (parohijska crkva).
slaganje. parohijalni (nlat. parochialis) v. parohij-ski.
paronim (grč. para, oputa = bpota ime) gram. parohijani (nlat. parochiani) pl. verni koji
reč koja je isto izvedena kao neka druga reč, pripadaju jednoj parohiji.
izvedena reč, npr. govoriti, govor, govornik, parohijani (nlat. parochialis) koji pripada
dogovor, razgovor; reč koja isto glasi, ali se parohiji, koji se tiče parohije; parohijska
razlikuje po poreklu, pravo-pisu i značenju, crkva glavna crkva jedne parohije;
npr.: grad — grad, duga — duga, mladež — parohijski sveštenik v. paroh.
mladež, zelen — zelen, sedeti — sedeti, gore par preferans (fr. par preference) pre, radije,
— gore itd. prvenstveno.
paroniman (grč. para, oputa) koji je izveden od par renome (fr. par renommee) po čuvenju.
istog korena, srodan po korenu koji isto pare (lat. pars gen, partis) deo, udeo.
glasi, ali se razlikuje po poreklu, pravopisu i Parsi pl. potomci starih Persijanaca koji su
značenju; jednakozvučan (o rečima). ostali verni učenju Zaratustre (par-sizmu),
paronimika (grč. para, oputa) gram. nauka o obožavaoci vatre; Gebri.
paronimima. parsizam učenje Zaratustrino, kome su Parsi
paronihija (grč. para, opuh, gen. onyxos ostali verni.
nokat) med. v. panaricčjum. pareki mramor po vanredno] lepoti čuveni beli
paronihoza (gr. para, opuh) med. rastenje mramor sa ostrva Parosa u Arhipe-lagu.
nokata gde ne treba da rastu. pare litigans (lat. pars litigans) prav. zavañena
paronomazija (grč. par-onomasia) jednako- strana, stranka koja je u sporu.
zvučnost različitih, po značenju često pare pro toto (lat. pars pro toto deo za
suprotnih reči, združivanje takvih reči u celinu) ret. figura u kojoj se upotrebljava deo
jednu retorsku figuru, npr. prevareni varalica; mesto celine, npr. „glave" mesto „ljudi",
igra reči koja se osniva na sličnosti njihovog „oružje" mesto „vojska" itd.
zvuka; anominacija. partaža (fr. partage, lat. pars deo) deljenje,
paropsija (grč. para, opsis viñenje) med. deoba, podela; deo, udeo, nasleñe; partaž-ni
poremećaj u viñenju usled oboljenja očiju. traktat sporazum (ili: ugovor) o podeli, npr.
paropteza (grč. paroptesis pečenje na zemlje, nasledstva i dr.
površini) med. preznojavanje u vrućem pepelu partažirati (fr. partager) deliti, podeliti; deliti
ili pesku. što s kim, zajednički posedovati što s kim,
paroptika (grč. para, optikos vidni, koji se tiče imati učešća.
vida) med. nauka o poremećajima u partajičan (fr, partie, nem. parteisch) stra-
sposobnosti viñenja. nački, koji pripada nekoj stranci; pri-
paroptičan (grč. para, optikćs) med. koji spada u strastan.
paroptiku. parte (ital. parte) muz. uloga u operi; glavni glas.
paroraza (grč. parorasis pogrešno viñenje) partenija (grč. partheneia) med. devičanstvo,
med. pogrešno viñenje (ili: gledanje) obmana devičanska nevinost.
vida. partenios (grč. parthenios devičanski,
par ordr (fr. par ordre) po naredbi, po devojački) med. devičanska bolest: bledoća i
zapovesti. malokrvnost.
paroreksija (grč. para, orexis težnja, prohtev) partenogamija (grč. parthenos devica, devojka,
med. poremećaj u volji za jelom koji se sastoji gamos brak) biol. razvitak embriona
u izopačenosti prohteve za jelom ili u (zametka) bez učešća muškog jedra.
bolesnoj ješnosti. partenogeveza (grč. parthenos, genesis
parorhidija (grč. para, orchis mudo) med. postanak, postanje, rañanje) biol. razvijanje
zaostalost muda u preponi, otok prepone. jaja ili rañanje živih mladunaca bez
parosmija (grč. para, osme miris) med. prethodnog oploñenja (poglavito kod
poremećaj u moći mirisanja usled bolesti. ljuskara, škrgonožaca, zatim kod kukaca,
parotie (grč. para, us, otos uho) aiat. velika ušna npr. li-snih oca, oca šišaruša i, donekle, kod
pljuvačka žlezda, zaušnica. pčela); kod bilja ova osobina je utvrñena samo
parotitis (grč. para, us, otos) med. zaušnjaci, kod nekih alga; teol. bezgrešne začeće Isusa
zauške. Hrista.
paroftalmija (grč. para, ophthalmos oko) partenogenetičan (grč. parthenos, genesis)
med. zapaljenje očnih kapaka. neoploñen, koji je postao bez oploñavanja.
paroh (nlat. parochus) sveštenik koji je partenokarpija (grč. parthenos karpos plod)
starešina jedne parohije. bog. obrazovanje i razviće ploda bez
parohija (nlat. parochia, grč. par-oikia oploñenja jajeta (semena), u kome je slučaju
stanovanje kao tuñinac na nekom mestu bez plod
prava grañanstva) „tuñina"; izraz kojim
Partenon 673 partimento

najčešće bez semena (kod nekih vrsta jara, šaha, sansa i dr.); 8. ženidba, udaja
grožña, naranči, banaka, krastavaca, (dobra ili slaba partija); 9. kuz. note ispisane,
bundeva, patlidžana, bostana, krušaka, iz kompozicije, za jedan glas; 10. stav u
smoka-va i dr.). računu, račun; držati nekome partiju biti
Partenon (grč. Parthenon) hram u antičko-- pristalica, držati uz nekoga.
dorskom stilu devičanske boginje Atine partijac (fr. partie stranka) član partije
Partenos na Akropol>u u Atini, sazidan u doba (stranke), naročito političke.
Periklovo (435. god. pre n. e.) i ukrašen partijski (fr. partie) koji se tiče partije, koji
plastičnim delima Fidijasa i njegovih pripada nekoj partiji.
učenika; u sred. veku pretvoren u hrišć. partikula (lat. particula) delić, komadić,
crkvu, za vreme Turaka u mošeju; porušen parčence; gran. rečca, nepromenljive reč
1687. god. (prilog, predlog, veznik).
partenofilija (grč. parthenos, philia ljubav,
prijateljstvo) duhovna ljubav žena prema partikularan (lat. particularis delimičan) koji se
devojkama, bez ikakve seksualne podloge. tiče samo jednog dela, delimičan, odvojen,
zaseban; naročit, osobit; opširan, tačan;
parter (fr. par terre, parterre) najdonji sprat partikularna akceptacija trg. samo delimično
kuće, prizemlje (Francuzi ovo nazivaju rez- primanje na sebe obaveza po jednoj menici;
de-chaussee); cvećna, travna gradine, vrtna partikularna istorija istorija pojedinih država;
leja; poz. zadnji deo gledališta koji se nalazi u partikularno pravo običajno pravo jedne
dvorani (za razliku od balkona i galerija); svi pokrajine, pravo jedne od nemačkih saveznih
gledaoci koji sede u tome delu; sp. u rvanju: država da ima svoje zasebno zakonodavstvo
položaj kada se rvač nalazi na zemlji, ali još zasnovano na običajima i posebnim prilikama
nije pobeñen; vrsta damasta sa utkanim zemlje; partikularan sud log. delimičan sud:
cvetovima. neki S jesu (ili nisu) R.
partes (lat. pars deo, partes) pl. delovi, npr.
nekog modela itd. partikularizam (lat. particularis delimičan)
partecetl (fr. partir otići, umreti, nem. Zettel sklonost odvajanju, čuvanju pojedi-načnih
listić, cedulja) posmrtna lista. interesa; 1. mišljenje Jevreja po kome su oni
parti blanš (fr. partie blanche) u bilijaru: obična „izabrani narod Gospodnji", tj. da bog daje
igra u kojoj učestvuju samo dva igrača sa dve prvenstvo njima nad svima ostalim narodima
lopte (otuda uzvik „parti!" znači što i i da će samo oni imati udela u večnom
„dobivene igra"). blaženstvu; 2. učenje o nekoj naročitoj
partizan (fr. partisan pristalica) 1. ime kojim milosti, naime da je Hristos umr'o samo nekih
su Napoleonovi zavojevači, 1812. god., radi, i da će samo neki doći u carstvo
nazivali grupe ruskih seljaka i rodoljuba koje nebesko; 3. u politici: shvatanje da povlastice
su se samostalno organizovale i, oružjem ili samostalnost jednog dela ne treba
otetim od neprijatelja, napada-le i podreñivati niti žrtvovati interesu neke veće
uznemiravalo pozadinu francuske vojske; 2. celine; težnja za što većom samostalnošću
borac, učesnik u narodnooslo-bodilačkom država sastavnica u nekoj saveznoj
ratu Jugoslavije. Od pojedi-načnog državi.
partizanskog odreda, koji su od 1941. partikularizacija (fr. particularisation) potanko
godine poveli nemilosrdan rat protiv svih izlaganje, opširno prikazivanje; posebno
okupatora i domaćih izdajica, stvorena je izdvajanje, upojedinjenje, upoje-dinjavanje.
Narodnooslobodilačka vojska, koja oslobaña partikularizirati (fr. particulariser) izdvojiti,
Jugoslaviju i obezbeñuje pobedu nove, izdvaja™, odvojiti, odvajati; potanko iznositi,
narodne vlasti; 3. pristalica neke stranke ili opširno izlagati, u pojedinostima prikazivati.
ličnosti. partikularist(a) (lat. particularis) pristalica (ili:
partizana (nem. Partisane, fr. pertuisane) pobornik) partikularizma.
vrsta koplja sa širokim šiljkom na dva reza
(nazvana, verovatno, po tome što je to oružje partikulariteti (nlat. particularitas) pl.
nekada davano partijskim pristalicama). pojedinosti, podrobnosti, posebnosti, poje-
partija (fr. partie, eng. party, ital. partita, dinačnosti, pobliže vesti, okolnosti i sl.
nem. Partei, lat. partiri podeliti) 1. stranka, partikulacija (nlat. particulatio) razdelji-vanje,
grupa ljudi istog mišljenja, naročito u rastavljanje, rasparčavanje.
političkom smislu, koji se udružuju da bi partimenti (ital. partiment) pl. ouz. komadi za
mogli da predstavljaju što jači front prema vežbanje u izvoñenju označenih kolora-tura.
onima što ne misle kao oni; 2. stranka, partimento (ital. partimento) kuz. označeni bas;
protivna strana, protivnička strana, više lica pratnja po pravilima general-basa.
ili jedno, lice u pravnom sporu sa drugima,
parničar; 3. deo, npr. jedne slike i dr.; 4.
izvestan broj ili izvesna količina, npr. neke
robe; 5. društvo; 6. zabava, jedno putovanje
ili šetnja radi zabave; 7. jedna cela igra (npr.
bili-
43 Leksikon
parti mort 674

parti mort (fr. partie morte) voj. pasivan giji: ponovni dolazak Hristov o strašnom
zaklon, mesto koje nije izloženo sudu.
neprijateljskoj vatri, mrtvi ugao. parfe (fr. parfait) kuč. krem s leda.
partipri (fr. partipris) unapred utvrñeno parfim (fr. parfum, lat. per, fumus dim) miris,
mišljenje i gledište, unapred doneseno mirisava vodica.
rešenje. parfimer (fr. parfumeur) prodavac mirisa;
partitiv (nlat. partitivum) gram. deona reč, npr.: fabrikant mirisa.
čas — čas, sad — sad. parfimerija (fr. parfumerie) prodavnica (ili:
partitivan (nlat. partitivus) deoni, koji deli, koji trgovina) mirisa; fabrika mirisa, radionica
izražava delimičan pojam, kome je cilj mirisa.
deljenje. parfimerijska roba roba koja se prodaje u
partito (ital. partito) iuz. podeljen na glasove. parfimeriji: mirisave vodice, mirisavi sapuni,
partitura (nlat. partitura) muz. pregledno puder i sl.
napisane note za sve glasove jednog više- parfimirati (fr. parfumer) namirisati; okaditi,
glasnog muzičkog komada. nakaditi.
particija (lat. partitio) deljenje, deoba, podela; parfimisati (fr. parfumer) v. parfimirati.
log. deljenje jednog pojma prema njegovoj par fore (fr. par force) silom, nasilno, usiljeno;
sadržini, npr. drvo = koren + stablo + kruna. parfors lov hajka; parfors pas hajkački pas.
particip (lat. participium) gram. glagolski pridev; par-forfe (fr. par forfait) sp. kazna za
particip preterita aktivnog glagolski pridev nedolazak na zakazanu utakmicu ili zbog
prošli; particip preterita pasivnog glagolski prekida utakmice (po kojoj se protivničkoj
pridev trpni. strani priznaje i bez borbe, pobeda sa
participant (lat. participans) učesnik, udeo-ničar. rezultatom 3:0 u fudbalu, 6:0 u hazeni).
participacija (lat. participatio) l. učešće, parhet (nlat. barracanus, nem. Barchent) s
sudelovanje; 2. u novijoj ekonomsko-po- jedne strane gruba pamučno-lanena tkani-na
litičkoj praksi, uvoñenje radnika u poslove (za zimsku odeću, naročito za zimsko rublje).
odlučivanja i upravljanja privatnim i parcela (nlat. parcella) komadić, delić celine,
državnim preduzećima; 3. deo sume kojim npr. zemlje, gradilišta.
korisnik kredita učestvuje u ukupno j sumi parcelacija (nlat. parcellatio) rasparča-vanje,
njemu odobrenog kredita. deljenje na parčad, naročito zemljišta;
participirati (lat. participare) imati u čemu parcelisanje.
učešća ili udela, dobiti deo, učestvovati u parcelirati (nlat. parcellare) deliti na komadiće,
delu. rasparčava™; veće zemljište podeliti na
participni (lat. participium) gram. koji se tiče pravilne parcele.
participa ili pripada participu, npr. nastavak. parcelisanje (nlat. parcellare) v. parcelacija.
partner (engl. partner, fr. partenaire) učesnik, parcelisati (nlat. parcellare) v. parcelirati.
drug u plesu, u igri karata itd. parcijalan (nlat. partialis) l. delimičan;
partneršip (eng. partnership) vrsta ortaš-tva parcijalni topovi fiz., muz. prosti tonovi koji
izmeñu radnika i poslodavaca, udeo-ništvo zvuče zajedno sa osnovnim tonom i čine boju
radnika u dobiti jedne fabrike. tona; gornji parcijalni tonovi
partu-bileta (fr. partout-billet) karta koja važi ONI KOJI Su VIŠI OD OSNOVNOG TONa; astr.
kao ulaznica za sve predstave jednog parcijalno pomračenje pri kojem je samo
pozorišta. deo svetlog nebeskog tela pokriven ili
partu-karta (fr. partout-carte) v. partu-bileta. pomračen (supr. totalno pomračenje); 2.
parturicija (nlat. parturitio) poroñaj, rañanje; pristrastan.
zool. koćenje. parcijalist(a) (lat. pars deo) onaj koji drži nekom
partus (lat. ragege, partus) rañanje, roñenje; stranu, pristrastan čovek.
vreme rañanja; novoroñenče. parcijalitet (lat. pars deo, fr. partialite)
parćavska strela fig. napad iz potaje, neočekivan strančarstvo, pristrasnost.
(zato što su Parćani, po Herodotu, bežeći parče (pere. parče) deo nečeg, komad,
odapinjali strele na neprijatelje koji su ih komadić.
gonili). pas (lat. passus, ital. passo, fr. pas, nem.
parulis (grč. para, ulon desni) med. zapaljenje RaV) putna isprava koju izdaju vlasti za
čeljusne pokosnice usled gnojnog zapaljenja slobodno putovanje, pasoš; tesnac; korak,
kožice zubnog korena. osobito u igri, plesu; nepravilan hod konja,
parurija (grč. para, uron mokraća) med. koji se sastoji u tome što konj, poput
nepravilnost kod mokrenja usled oboljenja. kamile, obe noge jedne strane diže
parusija (grč. parusfa) prisustvo, prisutnost; fil. istovremeno, tj. u isto vreme obe desne pa obe
prisustvo ideja u njihovim pojavama (po leve, ravan, trupkalica; u kartanju: izjava da
Platon}?); u hrišćanskoj teolo- igrač ne »seli dalje učestvova-
PAS 675 pasija

ti u tom krugu igre; mač. skok, ispad prema pasend (nem. passen, passend) zgodan, podesan,
protivniku; sp. dodavanje, dobačaj lopte pogodak; prikladan, shodan.
suigraču. pasibilan (nlat. passibilis) osetljiv, sposoban za
PAS (skr. paraaminosalicilna kiselina), beli osete, prijemljiv za radosti i žalosti.
kristalni prah bez mirisa, kiselog ukusa, pasiv (lat. pati trpeti, patiti, passivum) gram.
teško se topi u vodi; sprečava razvoj - trpio stanje (kod glagola); supr. aktiv.
tuberkuloznih bacila, te se primenjuje u pasiva (lat. passiva) trg. dugovi koji imaju da se
lečenju tuberkuloze. plate, teret, obaveze, skup svih dugo-vanja
pasabl (fr. passable) priličan, popriličan, nekog preduzeća; supr. aktiva,
podnošljiv, osrednji. pasivan (lat. pati trpeti, patiti, passivus) koji
pasavan (fr. passavant) propusnica; carin-ska trpi, koji samo prima utiske a ne odgovara na
propusnica; kor. most za prelazak iz prednjeg njih, koji samo posmatra a ne učestvuje lično,
dela broda u zadnji. koji ne radi, nedelatan, nedejstven; dužan;
pasada (fr. passade) prolazak, kratko bavljenje gram. trpni; pasivan dug v. pasiva; pasivna
u jednom mestu pri putovanju, obda-nica; legitimacija prav. op-tužljivost; pasivna
kratak prohtev, prolazna l>ubav; mač. pokret u trgovina ona koja radi podmirivanja potreba
pravcu napred; jah. jahanje tamo-amo jednog naroda mora da u vozi iz inostranstva;
stalno na istoj, jednako dugoj liniji. pasivna rezistencija borba protiv nadmoćnog
pasaž (fr. passage) prolazak, prelazak, neprijatelja bez upotrebe sile i formalno g
prelaženje; prelaz, prolaz; naročito: pokriven kršenja postojećih zakona, koja se obično
prolaz, pokrivena ulica, galerija; kretanje sprovodi sistematskim uzdržavanjem od
gore-dole, jahanje i vožnja na istom mestu; saradnje u svim javnim poslovima; pasivno
stav ili mesto u knjizi ili muzičkom komadu, biračko pravo pravo biti biran za narodnog
pasus; čuz. melodičan niz tonova; jah. poslanika.
odmeren i propisan hod konja; tzv. „španski pasivizam (lat. passivus) stanje nerada, nede-
korak" (izvedeno od ital. passeggio šetnja) latnosti, neprotivljenja, neotpornosti; fil.
tj. koračanje po taktu. shvatanje da život pojedinca, naroda i celog
čovečanstva ne zavisi od volje pojedinaca i
pasažer (fr. passageur) putnik, prolaznik; grupa, pošto ga smatra proizvodom neke više
naročito: onaj koji je prispeo poštan-skim sile, prirodnih zakona i dr.; supr. aktivizam.
kolima, vozom, parobrodom itd. pasivirati (lat. pati, passus) prevesti u stanje
pasaž-instrument (fr. passage, lat. instru- trpljenja, nedelatnost posmatranja, učiniti
mentum) astr. vrsta dogleda koji služi za neradnim, umrtviti; supr. aktivi-rati.
posmatranje prolaska (pasaža) zvezda kroz pasivist(a) (lat. pati, passus) pristalica
meridijan. pasivizma.
pasakalja (ital. passacaglia) kuz. kompozicija pasivitet (nlat. passivitas) ponašanje ili stanje
umerenog tempa, u trodelnom taktu; razvila nerada, nedelatnost, nedejstvenost, nerad,
se krajem HUP v. iz istoimenog starin-skog neprotivljenje; hea. pasivitet gvožña stanje
plesa; poreklom verovatno iz Špa-nije. gvožña kad ga zagnjurimo u šali-trenu
pasan zool. vrsta divlje koze (antilope) u kiselinu pa se pokrije slojem oksi-da i posle
persijskim planinama. toga postaje nepristupačno uticaju kiseline.
pasant (fr. passant) putnik u prolasku, pasivna rezistencija v. pod pasivan.
prolaznik; pasanti pl. gajtani kroz koje se pasivnost (lat. pati, passus) v. pasivitet.
provlače oficirske epolete. pasigrafija (grč. pas sav, graphfa pisanje,
pasaport (fr. passeport) putna isprana za pismo) „pismo za sve", veština iskazi-vanja
slobodno putovanje, pasoš. misli izvesnim svim narodima razumljivim
pasarile (fr. passarilles, iš. uva pasa) pl. suvo znacima ili pismenima.
grožñe u Španiji i Francuskoj. pasigrafika (grč. pas, graphikos pismen) v.
pasati (fr. passer, ital. passare) l. proći, minuti, pasigrafija.
npr. vreme je pasalo (u Hrvatskoj i severnoj pasigrafski (grč. pas, grapho pišem) pismenima
Dalmaciji). ili znacima svima razumljivim.
pasati (ital. passare) 2. pl. stalni prizemni pasija (lat. pati trpeti, patiti, passio patnja)
vetrovi koji duvaju na svima morima, od 30° 1. patnja, mučenje, trpljenje, telesni bol;
severne i južne geografske širine prema naročito: muke i stradanja Hri-stova, i vreme
ekvatoru i imaju na severnoj polu-lopti posvećeno uspomeni na ta stradanja; dramsko
severoistočni, a na južnoj jugoi-stočni ili muzičke prikazi-vanje tih stradanja; up.
pravac; njihovu pojavu izaziva stalno oratorijum.
postojanje visokog pritiska na geo-grafskim pasija (lat. passio, fr. passion, ital.
širinama oko 30°. passione) 2. strast, ljubavna strast; žesti-na,
pasato (ital. passare, passato) trg. prošli, minuli žar, toplina; vatrena želja, velika
mesec, npr. 6 passato = 6. prošlog meseca.

43*
pasi]ane 676 pasterizacija

sklonost čemu, neodoljiva za što; uzbuñenje, putem spisa, slika i sl. čiji je pisac
uzbuñenom1, uzrujanost. nepoznat.
pasijans (fr. patience) v. pasjans. paskvilant (ital. pasquillo) pisac paskvile.
pasilalija (grč. pas sav, lalia brbljanje) opšti paskvilantski (ital. pasquillo) u obliku paskvile,
jezik, svetski jezik, koji bi sjedinja-vao u sebi tj. uvredljiv, klevetnički (a nepotpisan).
ono što je najbolje u svim jezicima. paskvilirati (ital. pasquillo) pisati (ili:
pasilingva (grč. pas, lat. lingua jezik) v. sastavljati) paskvile.
pasilalija. pasma (grč. pasma, passo posipam) ned. lek
pasilogija (grč. pas, logos reč) v. pasilalija. koji se posipa po obolelom mestu.
pasim (lat. passim) pril. ovde-onde, na sve pasmanterija (fr. passementerie) radnja,
strane, raštrkano; bez razlike. trgovina gajtanima (širitima); fabrika gajtana
Pasional 'nlat. Passionale) zbirka hrišćanskih (širita); gajtanska, širitska roba.
srednjovekovnih legendi koje opisuju, pasovati (nem. passen, ital. passare) v. pasirati.
poglavito, muke i stradanja Hri-stova (lat. pasometar (lat. passus korak, grč. metron
passio stradanje), zatim i priče o Bogorodici, merile, mera) instrumenat za brojenje koraka.
apostolima i svetiteljima--mučenicima. pasoš (nem. RaV, fr. passeport) v. pasaport.
pasionato (ital. passionato) muz. strasno, sa pasparol (fr. passe-parole) voj. usmena zapovest
uzbuñenjem; kon pasione. koja se izda na čelu pa ide, od usta, do usta, do
pasioniran (fr. passione) strastan, oduševljen, kraja jedinice.
jako zagrejan za što, strasno zauzet čim (npr. paspartu (fr. passe-partout) l. glavni ključ,
pasioniran lovac, čitalac romana, sportist ključ koji otvara više brava; 2. besplatna,
itd.). stalna karta za sve predstave jednog
pasiovirati se (fr. se passionner) oduševi-ti se, pozorišta; 3. okvir (ram) od bakra ili kartona
zanositi se čime. u koji se mogu stavljati figure i slike razne
pasions-špile (lat. passio, nem. Passions-spiele) veličine; 3. tip. štapić koji služi kao ukras
pl. pobožne igre u kojima se dramatski nekog slova.
prikazuju muke i stradanja Hri-stova paspel (vr. passepoil) porub, ispust na
(najpoznatije su one što se svake godine haljinama; v. paspoal.
održavaju u Oberamergau i Erlu). paspelirati (fr. passepoil) opšiti uzanim trakama
pasirat (lat. psssus korak, ital. passare, fr. (gajtanima), porubiti, praviti ispuste.
passer) proći, prolaziti, proputova-ti; proteći, paspoal (fr. passepoil) porub, ispust na haljini;
proticati; preleteti, provesti se, projedriti, šareni gajtan na čakširama (kod uniformi i
projahati; dogoditi se, dogañati se, desiti se, livreja).
dešavati se, zbiti se, zbivati se; dobro stajati paspoalirati (fr. passepoil) v. paspelirati.
(npr. odelo), biti za što zgodan ili podesan, pasim (lat. passim) razasuto, raštrkano; na više
pasovati, npr. taj ključ ne pasira (ne pasuje) mesta u nekom delu (knjizi).
za bravu kuv. procediti, cediti kroz sito, tako lasta (grč. paste ječmena kaša, nlat. šp., ital.
da mekani deo proñe a tvrdi delovi (ljuske, pasta, fr. pate) l. biljni ekstrakt zgusnut u
seme) ostanu, npr. pasirati para-dajs, žitku masu; testo, prerañevina od testa; 2.
šipkove, šljive i dr.; sp. dodati loptu jednom otisak starog brušenog kamenja u smesi od
od svojih drugova (u fudbalu). pečatnog voska, sumpora, gipsa ili stakla; 3.
pasitelegrafija (grč. pas sav, tele na daljinu, meso, sardine itd. isitnjeno u kašastu masu
daleko, graphia pisanje) telegrafija čiji bi koja se maže na hleb.
znaci imali da budu razumljivi svima pastel (ital. pastello) pisaljka u boji; slika
narodima. izrañena takvom pisaljkom, slika izrañena
pasiflora (nlat. passiflora) al. bog. porodica suvom bojom; an pastel (fr. en pastel) „u
južnoameričkih ukrasnih biljaka, ima ih oko pastelu", tj. pisaljkom u boji, suvom bojom
300 vrsta, od kojih se mnoge taje kao sobne (slikati).
biljke; tu spada i tzv. „Hristovo cveće". pastelirati (fr. pasteler) raditi pisaljkom u boji,
pasifrazija (grč. pas, phrazo govorim, phra-sis slikati suvom bojom.
govorenje) v. pasilalija. pastelist(a) (fr. pastelliste) slikar koji radi
pasjans (lat. patientia strpljenje, fr. patience) pisaljkom u boji, tj. pastelom.
igra karata sa mnogo varijacija za jednu osobu pasterizacija (fr. pasteurisation) Hem. ubijanje
(sastoji se u tome da se karte dvostrukog ili toplotom u tečnostima — vinu, pivu, mleku i
samo jednog špila karata slažu po izvesnom dr. — gljivica i klica koje izazivaju vrenje,
redu, jedne pored drugih ili jedne na druge, sa da bi se duže vremena očuvale u ispravnom
ciljem da se sve karte pokriju). stanju i bile bezopasne po zdravlje; naziv po
paskvila (ital. pasquillo) podrugljiv spis na račun francuskom naučniku Luju Pasteru (1822—
nekoga, javna uvreda ili kleveta 1895).
pasterizirati 677 patentizirati

pasterizirati (fr. pasteuriser) Hem. zagre-vanjem u knjizi ili spisu, mali odeljak; slučaj in hok
tečnosti (mleka, vina, piva i dr.) do 55 i 60° pasu (lat. in hoc passu) u ovom slučaju, za
ubijati u njima gljivice i klice koje izazivaju ovaj slučaj.
vrenje, i na taj način učiniti ih održl>ivijim; v. Pasha (hebr. pesach, pasach) glavni jevrejski
pasteriza-cija. praznik, proslavljanje uspomene na izlazak
pasterizovati (fr. pasteriser) v. pasterizi- Jevreja iz Egipta i dogañaj kada je anñeo
smrti, ubijajući po kućama prven-čad
pastila (lat. pastillus loptica) loptica od brašna, misirsku, poštedeo samo jevrejske domove (Š
noćnog soka, šećera itd.; koluta-sta mirisava Moje. 12, 23, 27); slavi se 14. pisana, tj.
bombona; med. čvrst kolačić, u obliku loptice prvog prolećnog punog meseca.
ili kolutića, od šećera, čokolade, gume ili pat (ital. patto, fr. echec pat) u šahu: stanje
traganta, u koji je umešan prašak neke kada „kralj" treba da se miče a ne može,
lekovite tvari, sup-stancije (ta bleta); loptica ili pošto su ova polja oko njega ili zauzeta ili u
svećica za kañenje. šahu; šah-pat.
pastinaka (lat. pastinaca) vot. pastrnjak. patavinitst (lat. Patavium, patavinitas) na-rečje
pastićo (ital. pasticcio) v. pastiš. kojim govore stanovnici italijanskog grada
pastiš (fr. pastiche) pašgeta, smeša, pomešano Padove; naročito: način pisanja rim.
jelo; slik. podražavanje manira nekog istoričara Livija, roñenog u Padovi, koji je
čuvenog slikara; muz. operska muzika odstupao od uobičajenog načina pisanja
sastavljena od kompozicija raznih ostalih rimskih pisaca.
kompozitora (kvodlibet); obmana, prevara, patagij(um) (nlat. patagium) zool. kožica za
izda-vanje za nešto što nije. letenje, letna kožica.
pastozan (ital. pastoso) testav, gnjecav, mek patareni (ital. patareni) pl. 1. podrugljivo ime
kao testo, u obliku paste. kojim su nazivali protivnike braka katoličkih
pastor (lat. pascere pasti, pastor pastir, sveštenika (celibata), u vreme pape Gregora
čobanin) protestantski, evanñelički sveštenik. UP, u Milanu, nazvani po jednom zlo glasnom
pastorala (lat. pastorale) loet. pastirska pesma; kvartu Milana; 2. pristalice bogumilske
poz. komad sa pevanjem iz seoskog života, jeresi; v. bogumili.
pastirska igra; muz. komad pastirskog,
idšščnog karaktera. patati (ital. šp. patati) pl. bog. krompiri; batati.
pastorale (lat. pastorale) biskupski štap. pate (fr. pate) l. pašteta.
pastoralije (lat. pastoralia) pl. svepggenički pate (fr. pate, pates) 2. pl. srebrne šipke koje
poslovi i svešteničke dužnosti. nežigosane krijumčarenjem izvoze iz
pastoralna pisma pl. pastirska pisma apostola španskih poseda u Americi.
Pavla (Novi zavet) Titu i Timoteju, koja patela (lat. patella) anat. trouglasta kost na
sadrže uputstva o upravljanju crkve-nom kolenu, čašica; zool. zdelasti pune, čini-jasti
opštinom. puž.
Pastoralna simfonija muz. Betovenova šesta pateliforman (nlat. patelliformis) koji ima oblik
simfonija (F-Dur), koja veliča poeziju tanjira, tanjirast.
seoskog, pastirskog života. patema (grč. pathema patnja, jad) patnja,
pastoralna teologija nauka o vršenju sve- nesreća, naročito duševna patnja; strast.
šteničkih dužnosti. patematologija (grč. pathema, logia nauka)
pastoralni (lat. pastoralis pastirski, čobanski, nauka o strastima.
seoski) koji se tiče sveštenika i njegove patent (lat. patere biti otvoren, patens) javno
dužnosti, sveštenički, propoved-nički. pismo, otvoreno pismo; obnarodova-na
pastoralni prsten prsten koji dobivaju biskupi i naredba vlasti (lat. litterae patentes); povelja
opati (kao simbol njihovog duhovnog o postavljenju na neki službenič-ki položaj;
venčanja sa crkvom) prilikom po-svećenja u zaštitno pismo kojim se nekome zakonski
čin. obezbeñuje pravo prven-stvenog ili
pastorat (nlat. pastoratum) parohija, paro- isključivog izrañivanja neke robe; naročito:
hijalno zvanje, položaj i stan protestant-skog akt kojim se tvorcu nekog korisnog
pastora. pronalaska daje isključivo pravo
pastorela (tl. pastorela, fr. pastourelle) iskorišćavanja toga pronalaska za izvestan
pastirska pesma šaljive sadržine i vesele niz godina; majstorsko pismo; porez na
melodije. radnju; priznanice o plaćenom porezu na
pastrma (tur. pastirma, basdirmak pritisnuti) radnju.
usoljeno i osušeno meso. patentan (lat. patens) u studentskom jeziku: čist,
pasulat (nlat. passulatum) med. zgusnuto sok od pristojan, po modi, pomodan.
grožña, grožñani med. patente nega (ital. patente netta) uverenje
pasus (lat. passus) korak; stara mera za koje se daje putnicima da su sa polaznog
dužinu: dvostruki korak =5 stopa; mesto mesta krenuli zdravi (naročito bez ikakve
zarazne bolesti, ili za robu da je sa polaznog
mesta upućena ispravna.
patentizirati (fr. patenter) v. patentirati.
patentirati 678 patološki

patentirati (fr. patenter) dati ili dobiti prvenstvo patinirati (lat. patina) bakru ili tuču veštačkim
ili isključivo pravo iskori-šćavanja čega, putem dati mrku ili zelenu boju, kakvu imaju
naročito nekog pronalaska, zaštititi patentom; antička umetnička dela; up. patina.
fig. ponašati se kao da ima isključivo pravo patira (šp. patira) zool. bizamsko prase.
na nešto, npr.: Taj misli da je patentirao patirati (fr. patter) povlačiti notne linije notnim
mudrost. lenjirom (rastrolom).
pateit-licencija (lat. patens, licentia) dozvola za patirisa (grč. pater otac) u pravoslavnoj crkvi:
izrañivanje i iskorišćavani nekog natenta. štaka, palica, patarica, skiptar koji arhijerej
pater (lat. pater, grč. pater otac) crkveni otac, dobiva, odmah posle po-svećenja za
crkveni učitelj (u prvim vekovima episkopa, na liturgiji; kao znak duhovne
hrišćanstva); kaluñer, član katoličkog vlasti, ona treba da opominje arhijereja da
kaluñerskog reda. očinski (pater=oTau) upravlja poverenim
pater adoptivus (lat. pater adoptivus) prav. otac mu stadom.
usvojitelj, poočim. patišpanj (ital. pan di Spagno španski hleb)
paternalizam (lat. pater otac) shvatanje po kup. pečeno testo od brašna, jaja i šećera.
kome se pojedine društvene grupe, pa i cele patlidžan (pere. badingan, tur. pathcan)
nacije i rase, tretiraju kao maloletne, tj. paradajz, rajčica, Solanum lycopersicum.
nesposobno da se same razvijaju, već im je patoa (fr. patois, lat. pagus selo) seljački
potrebna „očinska briga" i pomoć nekoga ko govor, pokvaren govor, pokrajinsko na-
je od njih razvijeniji. rečje.
paternitet (lat. paternitas) očinstvo, pravni patogeneza (grč. pathos bolest, genesis
položaj oca prema detetu. postanak) med. v. patogenija.
paternoster (lat. pater noster) 1. očenaš; svaka patogeni (grč. pathos bolest, gen- koren od
veća loptica u brojanicama, kod koje treba gi'gnesthai roditi se, nastati, postati) za-razan,
očitati očenaš; 2. dizalica sa kotaricama ili koji izaziva bolesti; patogeni mi-
kabinama postavljenim u jednakim kroorganizmi sićušni gotovani koji u
razmacima, elevator. životinjskom i čovečjem telu izazivaju
pater patrije (lat. pater patriae) otac otadžbine, zarazna oboljenja.
počasna titula zaslužnih ljudi, a docnije i patogenija (grč. pathos genesis postanak,
rimskih careva. postanje) med. nauka o postanku bolesti.
pater familijas (lat. pater familias) domaćin, patogeničan (grč. pathos, genikos koji se tiče
otac porodice (pod čijom su vlašću, po rañanja, stvaranja) v. patogeni.
rimskom pravu, bili deca i robovi). patognomika (grč. pathos bolest, gnome
patetizam (grč. pathos čuvstvo, osećanje, fr. saznanje, uviñanje) med. nauka o znacima
pathetisme) veština razbuñivanja strasti, (simptomima) bolesti i o njihovom pravilnom
veština uzbuñivanja; lažni patos. procenjivanju.
patetika v. patos. patognomičan (grč. pathos, gnome) koji
patetikamente (ital. pateticamente) kuz. v. odreñuje (ili: utvrñuje) bolesti; koji je
patetiko. karakterističan za neku bolest.
patetiko (ital. patetico) kuz. svečano, patognostičan (grč. pathos, gnostikos sazna-
dostojanstveno, uzvišeno. van, koji je vičan saznavanju, uviñanju) v.
patetičan (grč. pathetikos) strastan, oseća-jan; patognomičan.
dirljiv; ganutljiv, uzbudljiv, potre-san; koji patografija (grč. pathos, graphfa opis) 1. med.
izaziva uzvišena osećanja, uzvišen; snažan i opisivanje raznih oblika oboljenja; 2. opis
dostojanstven, svečan; koji izražava patos. bolesti, istorija neke bolesti; 3. proučavanje
patibilan (lat. pati trpeti, patiti, patibilis) koji se uticaja neke bolesti na izvesnu radnu
može trpeti, podnošljiv, snošljiv; osetljiv, sposobnost bolesnika, npr. al-koholizma,
sposoban da oseća. tuberkuloze i dr.
patik (grč. pathikos lat. pathicus) čovek koji se patolog (grč. pathos, logos razum, uviñanje)
dade navesti na protivprirodan blud; up. poznavalac znakova i uzroka bolesti.
kined. patologija (grč. pathos, logia nauka) poznavanje
patika (grč. pathike) protivprirodan blud, spolni bolesti, nauka o bolestima i raznim oblicima
nagon prema dečacima. u kojima se one javljaju; deli se na: fiziološku
patologiju, koja proučava podobnosti za
patina (lat. patina) zdela, činija; lepa zelena ili bolesti, etiologiju, koja ispituje uzroke bolesti,
mrka navlake (rña) na antičkim bakrenim ili patogenezu ili patogeniju, koja istražuje
tučanim novcima, kipovima i dr. umetničkim postanak bolesti, i semiotiku, nauku o znacima
delima, koja se, hemij-skim sredstvima bolesti.
može i podražavati. patološki (grč. pathos, logos) koji spada u
patine (fr. paten, ital. pattino) pl. klizalj-ke, nauku o bolestima, koji se tiče nauke o
tociljače; šlitšue. bolestima; bolestan; patološka anatomi-ja
pativet (fr. petinette) v. trotinet. nauka o promenama bolesnih tkiva i organa.
patomimija 679 patronaža

patomimija (grč. pathos, mimeomai podra- patrimonij(um) lat. patrimonium) očevine,


žavam) med. neobična sklonost ponekog imanje nasleñeno od oca, baština.
čoveka da se namerno pravi bolesnim od patrinus (nlat. patrinus) kršteni kum.
neke bolesti, nalazeći bolesno uživanje u patriomanija (lat. patria otadžbina, grč. ta-nia
tome da zavarava svoju okolinu. pomama, strast, ludilo) preterana ljubav
patopeja (grč. pathos strast; bolest, nevolja, prema otadžbini.
poieo činim, izazivam) izazivanje, razbu- patriot(a) (nlat. patriota, grč. patribtes zemljak
ñivanje strasti. od patrios ocima ili precima svoj-stven,
patopsihologija (grč. pathos bolest, psyche duša, narodski) onaj koji voli otadžbinu, rodoljub.
logfa nauka) nauka o bolesnoj duši; up. patriotizam (nlat. patriota) ljubav prema
psihopatologija. otadžbini, rodoljublje; lokalni patriotizam
patos (grč. pascho patim, pathos patnja, ljubav ograničena samo na najuži zavičaj ili
bolest) patnja, bolest; bolesno stanje, naročito mesto roñenja.
duše; strast, strasna uzbuñenost; strasna patristika (lat. pater) v. patrologija.
uzvišenost i dirljivost u izrazu i govoru, patrističar (lat. pater) v. patrolog.
velika osećajnost govornika ili pesnika, patrica (lat. pater otac, nem. Patrize) tip. kalup
čuvstvenost, toplina, žar, polet, zanos; iz koga se liju matrice.
strastan i zanosan govor u drami, naročito u patricijat (lat. patriciatus) dostojanstvo
tragediji; svaki viši način izražavanja; plemića, plemstvo.
takoñe: naduvenost. patricije (lat. patricius) kod Rimljana: ple-mić,
patofiziologija (grč. pathos, fiziologije) med. član nekih porodica koje su, zbog svog
grana medicine koja se bavi prouča-vanjem porekla, u ranijim vremenima stare rimske
poremećaja funkcije tkiva, organa i celog države imale znatne povlastice i preimućstva;
organizma, koji nastaju usled bolesti; pl. patriciji; supr. plebejac.
patološka fiziologija. patricijski (lat. patricius) plemićki.
patofobija (grč. pathos, phobos strah) strah od Patroklo (grč. Patroklos) sin Menetijev, drug i
bolesti; hipohondrija. prijatelj Ahilov, koga je Hektor pred Trojom
patres (lat. patres) al. od pater oci. ubio (Ilijada, XVI).
patres apostolici (nlat. patres apostolici) pl. patrola (fr. patrouille) voj. straža, izvidnica,
neposredni učenici apostola i njihovi spisi. odred samo od nekoliko vojnika, čija je
patrija (lat. patria) otadžbina, domovina; in dužnost da izviña položaj ili kretanje
patrija (lat. in patria) u otadžbini, u zavičaju. neprijatelja; mali vojnički odred koji obilazi
patrija potestas (lat. potestas patria) prav. v. neko mesto radi nadzora i održa-vanja mira i
potestas patrija. reda.
patrijarh (grč. patriarches otac plemena, patrolirati (fr. patrouiller) obilaziti stražom,
patria rod, pleme, loza, archos voña, glavar) krstariti, izviñati.
praotac jednog plemena ili naroda, naročito patrolog (grč. pater otac, logos) poznavalac
izrailjskog (Avram, Isak, Jakov); od V veka života, spisa i učenja crkvenih otaca;
titula episkopa rimskog, konstantinopoljskog, poznavalac i proučavalac stare hrišćanske
aleksandrijskog, an-tiohijskog i jerusalimskog; istorije.
docnije: titula i dostojanstvo vrhovnih patrologija (grč. pater, logia) deo istorijsko
poglavara pravoslavnih hrišćanskih crkava; teologije koji se bavi životima, spisima i
fig. časna starina, uvažena starina. učenjima crkvenih otaca; filozofija crkvenih
patrijarhalan (nlat. patriarchalis) starinski, otaca (Irineja, Tertulijana, Klementa,
miran i skroman, koji se pridržava Origena, Avgustina i dr.) koja spaja
starinskih običaja i shvatanja. hrišćansku dogmatiku sa antičkom
patrijarhat (grč. patria rod, pleme, loza, filozofijom.
archos voña, poglavar) 1. dostojanstvo i patroldžije (fr. patrouille) noćni stražar; vojnik
oblast (patrijaršija) vrhovnog poglavara iz patrole.
hrišćanske pravoslavne crkve; 2. očevo patroi (lat. patronus) svetac kao zaštitnik doma
pravo, stanje u kome dete ne pripada ili porodice, slava; gospodar broda; šef
materinske j, nego očevoj lozi; Supr. matrijar- industrijskog ili trgovačkog preduzeća,
hat. gazda; branilac, advokat; zaštitnik
patrijaršija (grč. patriarchla) oblast kojom pokrovitelj, npr. neke svečane priredbe i sl.;
upravlja patrijarh, npr. srpska patrijaršija; metak za pušku ili revolver (up. patrola 2).
dvor u kome stanuje patrijarh i gde su patrona (lat. patrona) l. zaštitnica, pokro-
njegove kancelarije; patrijaršijska crkva viteljica; svetiteljica (kao zaštitnica osobe,
glavna, saborna crkva u sedištu patrijarha. doma ili ustanove).
patrimonijalan (nlat. patrimonialis) očevin-ski, patrona (fr. patron) 2. obrazac, kalup, po
koji pripada očevom imanju, od oca kome se nešto izrañuje, šablon; naročito:
nasleñen, baštinski. metak za pušku ili revolver.
patronaža (fr. patronage) zaštitništvo, zaštita,
okrilje, pokroviteljstvo.
patronanciJa 680 pahimeninks

patronancija (lat. patronantia) v. patro-naža. man i jednostavan, kakvim su nekada živeli


patronar (fr. patronneur) crtač slikarskih apostoli.
obrazaca; izrañivač šara, mustara u fabrici paund (eng. pound) funta; kao avoardipoa--
štofova. paund (avoirdupois-pound) = teg od 16
patronat (lat. patronatus) pokroviteljstvo, unca = 453,593 g; kao troi-paund (troy-
dostojanstvo ili nadležnost patrona; članovi pound) = 12 unca = 372,242 g; takoñe: funta
pokroviteljskog odbora neke ustanove. sterlinga (v. funta).
patronesa (fr. patronnesse) pokroviteljica, paundidž (eng. poundage) trg. naziv za cari-nu
zaštitnica; prireñivačica zabave u na svu robu koja izlazi u trgovinu (u
dobrotvorne svrhe. Engleskoj).
patronimikon (grč. pater otac, oputa ime) ime pauper (lat. pauper siromašan) siromašan,
po ocu, ime izvedeno iz očevog imena, neimućan; skučen, ograničen.
plemensko ime, npr. Heraklidi po Hera-klu, pauperizam (lat. pauper, fr. pauperisme)
Nemanjići po Nemanji, Petrovići po Petru osiromašenje; u klasnom društvu propadanje
itd.; pl. patronimika. seljaštva; u kapitalizmu: osiromašenje
patronimikum (lat. patronymicum) v. proletarijata usled kapitalističke
patronimikon. eksploatacije, koja jača sa razvojem
patronimičan (grč. pater, oputa) nazvan po kapitalističkih proizvodnih snaga. Naročito
očevom imenu, nazvan po plemenskom veliko u doba ekonomskih kriza, kada
imenu. nezaposlenost zahvata velike mase radnika.
patrongaš (fr. patron, nem. Patronentasche) v. pauperijes (lat. pauperies siromaštvo; potra,
fišeklija. potrica, šteta koju napravi četvoro-nožna
patrocinancija (nlat. patrocinantia) v. pa- životinja) prav. šteta kojom je oštećeni postao
trocinacija. siromašniji, naročito: šteta koju je nekom
patrocinacija (lat. patrocinatia) zaštića-vanje, pričinila tuña stoka.
branjenje, potpomaganje. paupertet (lat. paupertas) siromaštvo,
patrocinij(um) lat. patrocinium) nemaština, oskudnost.
pokroviteljstvo, zaštita, pravna pomoć; paus-papir (nem. Paus-papier) providna plava,
primanje na sebe voñenja neke parnice; ili ugljena hartija za precrtavanje i
zaštitno sredstvo. umnožavanje rukopisa.
patrocinirati (lat. patrocinari) zaštićava-ti, uzeti paušal (nlat. pauschale) prosečna, prora-
pod okrilje, braniti, potpoma-gati. čunska, predračunska svota; svota koja se
patrueli (lat. patrueles) pl. braća i sestre po plaća odsekom, ñuturica.
stricu, stričevići. paušaliranje (nlat. pauschale) pravljenje
pat sir pat (fr. pate sur pate) glaziran porculan predračuna; plaćanje odsekom.
u boji, sa ispupčenim (reljef-nim) belim i paušalno (nlat. pauschale) pril. presečno, po
providnim ukrasima. predračunu, odsekom, ñuture.
pauerlum (eng. powerloom) mašinski razboj za pafta (tur. pafta, pere. bafte otkan) 1. oveća
tkanje. metalna kopča kojom se zakopčava ženski
pauza (grč. paiisis prestajanje, raib zaustavim, pojas; 2. vrsta pojasa, tkanine kojom se
lat. pausa) l. privremen mali prekid u nekom opasuju žene i sveštenici; 3. metalna karika
radu, počinka, stanka, odmor, naročito u (na pušci), grivna.
muzici; znak za ćutanje, znak za mirovanje; pahi- (grč. pachys) predmetak u složenica-ma
med. zastoj, prestanak, popuštanje, sa značenjem: debeo, odebljao, zgusnut,
smirivanje neke bolesti. zgrušan, stvrdnut.
pauza (lat. pausa) 2. kopija crteža snimljena pahidermi (grč. pachys, ñerma koža) zool.
pomoću providne hartije. debelokošci, životinje debele kože, npr.
pauzirati (lat. pausare) praviti (ili: napraviti) slonovi, svinje i dr.
prekid u poslu, zastati; muz. praviti, napraviti pahidermija (grč. pachys, ñerma koža) med.
stanku (ili: počivku); odmarati se; biti bez zadebljavanje i otvrdnjavanje kože.
posla, ne raditi. pahidermičan (grč. pachys, ñerma koža) koji
nauke (nem. Pauke) kuz. instrument sa razape- ima debelu kožu, debelokožac
tom kožom koja se može pomoću zavrtnja pahiemija (grč. pachys, haima krv) med. zgu-
udešavati i tako dobivati potreban ton; snuće krvi, zgusnuta krv.
talambas, goč. pahiemičan (grč. pachys, haima krv) med. koji
paulinizam (lat. Paulus) teol. istinske učenje ima zgusnutu krv, zgusnute krvi.
apostola Pavla, za razliku od tzv. pahimenija (grč. pachys, hymen koksa, opna,
jevrejohrišćanstva, a naročito od učenja kožica) med. zadebljavanje kožica.
apostola Petra i Jovana. pahimeningitis (grč. pachys, meninx opna,
paulicijani pl. gnostičko-dualistička sek-ta u moždana opna) ned. zapaljenje tvrde možda-
Jermeniji, osnovana oko 650, koja je ne opne, zapaljenje (ili: upala) podlub-nice.
zahtevala od svojih članova život skro- pahimeninks (grč. pachys, meninx) znat. tvrda
moždana opna, podlubnica.
pahintika 681 pegomantija

pahivtika (grč. pachyno odebljavam, činim da pacificirati (lat. pacificare) uspostaviti mir,
postane debeo, ugojim) pl. med. sredstva koja stišati zañevice, namiriti.
pomažu odebljavanje. pacifički (lat. pacifikus) mirotvoran, miroljubiv,
pahintičan (grč. pachynein odebljavam, činim miran, tih; koji se tiče Paci-fika; Pacifička
da postane debeo, ugojim) ked. koji odebljava, obala obala Tihog okeana; Padžifičke
koji izaziva odebljavanje. države zapadne drža-ve Sjedinjenih
pahisomija (grč. pachys, soma telo) med. zade- Američkih Država, koje leže na obali Tihog
bljavanje mekanik delova tela. okeana.
pahitrop (grč. pachys, tropos obrt, pravac; pačavra (pere. parće-i ure, tur. pac'avra) krpa,
način) fkz. naprava koja omogućava brze sudopera; stvar bez ikakve vrednosti.
veze elemenata da bi se dobila najpovoljnije pačariz (pere. čepu-rast, tur. papariz) šteta,
veza koju zahteva Omov zakon: ona veza kvar, nered skopčan sa pravljenjem štete;
daje najveću jačinu struje kod koje je onaj koji nanosi štetu.
unutrašnji otpor što bliži danom spoljašnjem pačuli (fr. patchouli, ind. patch) biljka veoma
otporu. jakog mirisa, Plectranthus graveo-lens, koja
pahlavi (pere.) v. pehlevi. raste u tropskim krajevima Azije i Okeanije;
pahometar (grč. pachos debljina, metron me- vrsta jakog mirisa koji se spravlja od te
rilo, mera) ot. instrument za merenje biljke.
debljine stakla za ogledala. paša (pere. badišan, basa, tur. pasa) upravnik
pac (nem. Baize) kuv. salamure za ukrućivanje pokrajine u Turskoj; državni savetnik;
mesa (od divljači, svinjskog i dr.). ugledan vojskovoña, vojvoda; uopšte titula
pacijent (lat. patiens) onaj koji pati, koji boluje, velikodostojnika u Turskoj; kod nas, u
bolesnik. prenesenom smislu: samovlastan i bezobziran
pacijencija (lat. patientia) strpljenje, strpljivost; gospodar, koji radi šta hoće.
istrajnost. pašaluk (tur. pagalik) oblast kojom upravlja
paciscenti (lat. paciscor sporazumem se, paša; čin i zvanje paše.
pogodim se, paciscentes) prav. oni koji pašovati (tur.) biti paša, upravljati pa-šalukom;
zaključuju ugovor, koji se poravnjavaju, fig. raditi bezobzirno i samo po svojoj volji,
ugovorne strane, strane ugovornice. biti samovlastan, ponašati se kao paša.
paciscentne strane prav. v. paciscenti. pašteta (nlat. pastata, fr. pate) kolač od testa u
koje je uvijene: meso, riba, sir itd.
pacifizam (lat. pacificari napraviti mir, pean (lat. raeap, grč. paian) pesma zahvalni-ca
zaključiti mir, rah, «ž. pacis mir, facio činim, za pobedu (prvobitno upravljena Apolonu);
učinim, pravim, pacificus miro-tvoran) pesma pohvalnica, pesma u slavu, pesma
kulturno-etički i politički pokret u svetu radosnica.
(nastao u Zapadnoj Evropi krajem HUŠ i peanizam (lat. raeap, grč. paian) ret. oduševljen
početkom XIX veka) koji je protiv svakog poklič, uzvik.
rata i traži: rešavanje meñunarodnih sporove Pegaz (grč. Pegasos) l. kit. krilati konj koji je
mirnim putem i održavanje večitog mira postao iz krvi Meduze kad joj je Persej
meñu narodima. odsekao glavu; od udara njegovog kopita
Pacifik (lat. pacificus mirotvoran, miran) Tihi ili postao je izvor Hipokrena, čija je voda
Veliki okean; Pacifik-že-leznice velike nadahnjivala pesnike; u novije vreme: konj
severoameričke železnice koje spajaju obale muza; fig. pesničko nadahnuće; uzjahati
Tihog okeana sa Atlantskim okeanom. Pegaza posvetiti se pesništvu, pisati pesme; 2.
pacifikale (lat. pacificus, nlat. pacificale) u kat. astr. sazvežñe na Sev. nebu sa dve promenljive
crkvi: ostava za svetinje, kutija u kojoj se zvezde druge, 4 treće, 8 zvezda četvrte
čuvaju hostije. veličine i sa mnogobrojnim slabijim zvezdama
pacifikator (lat. pacificator) uspostavljač mira, koje se mogu videti i golim okom.
posrednik za mir, mirilac, miro-tvorac. pegel (nem. Pegel) letva podeljena na stupnjeve
pacifikacija (lat. pacificatio) uspostavljanje za merenje vodostanja, vodomer.
mira, vraćanje jedne zemlje, koja je u ratu ili pegijatrija (grč. pege izvor, iatreia lečenje) med.
u kojoj vladaju unutarnji nere-di, u stanje lečenje mineralnim vodama.
mira, umirenje, umirivanje, izmirenje, pegma (grč. pegma skela, postolje) skela,
pomirenje. naročito na pozornici.
pacifist(a) (lat. pacificus mirotvoran, koji miri, pegmatiti (grč. pegma, pegmatos čvrsta veza) pl.
miran) prijatelj rešavanja mećunarodnih min. vrsta stena iz novijeg razvoja Zemljine
sporova mirnim putem, protivnik rata, kore.
miroljubiv čovek, pristalica paci-fizma. pegnija (grč. paizo, paignion) mala, laka i
pacifistički (lat. pacificus mirotvoran, miran) šaljiva lirska pesma.
koji je u duhu pacifizma, naklonjen miru, pegologija (grč. pege izvor, logla nauka)
protivan ratu, mirotvoran, miroljubiv. nauka o lekovitim, mineralnim vodama.
pegomantija (grč. pege, manteia proricanje)
proricanje iz izvorske, bunarske vode.
pedagog 682 pediometar

pedagog (grč. pais, paidos dete, dečak, ago pedel (nlat. pedellus, nem. Pedel, fr. bedeau)
vodim, paidagogos koji vodi dečake; kao sluga, sudski poslužitelj; univerzitetski
imenica: rob koji je dečake iz roditeljske kuće poslužitelj.
vodio u školu ili na vežbalište i natrag kući, pederast (grč. pais, paidos dečak, epastes
vaspitač, učitelj muške omladine) vaspitač, ljubitelj, ljubavnik) čovek koji oseća spolni
učitelj; čovek koji se stručno bavi pitanjem nagon prema osobama istog spola; up.
škole i nastave. pedagogarh (grč. pais, ago, homoseksualac.
archo vladam, upravljam) upravnik vaspitanja, pederastija (grč. paiderastfa ljubav prema
upravi-telj škole. dečacima) bolesna i protivprirodna spolna
pedagogija (grč. paidagogia voñenje, strast prema istom spolu, naročito muškarca
upravljanje, poučavanje i vaspitavala mlada prema muškarpu; up. homo-seksualitet.
čoveka) nauka o vaspitanju, veština vaspitanja, pedetmos (grč. pedethmos skakanje) ned. v.
nauka koja istražuje i proučava zakone i pedezis.
sredstva pomoću kojih se najbolje mogu postići pedeutika (grč. paideutike) fil. izraz kojim je
vaspitan ciljevi. pedagogijom) (grč. Pitagora nazvao poučavanje u nauci o
paidagogeion boravište pedagoga, škola) naziv dobrom i lepom, tj. o vrlini.
škola koje su i vaspitan zavodi. pedeutički (grč. paideutikos) vaspitan,
pedagogika (grč. paidagogike veština popravni, koji se može upotrebiti radi
vaspitanja) v. pedagogija. pedagogist(a) (grč. popravljanje vrline.
paidagogefn) vaspitanik, pedeuterij(um) (grč. paideuterion obrazova-
pitomac pedagogijuma. lipgge) vaspitni zavod, obrazovalište, škola
za dečake.
pedagogičar (grč. paidagogikos vaspitan, pedi (eng. paddy) 1. u Indiji: pirinač u
nastavni) poznavalac sredstava i ciljeva ljuskama, neoljušten pirinač.
vaspitanja. pedi (eng. paddy) 2. podrugljivo ime kojim u
pedagogomanija (grč. paidagogos vaspitač, Engleskoj i Sev. Americi zovu Irce (reč
učitelj, manfa ludilo, pomama) strast (ili: postala kvarenjem imena St. Patric,
sklonost) nekoga da, u odnosu i dodiru sa zaštitnika Iraca).
drugima, stalno zauzima nekakav vaspitački pedialgija (lat. pes, pedis stopalo, noga, grč.
stav. algos bol) med. bol u stopalima, tabanima.
pedagoški (grč. paidagogikos) vaspitan, koji je pedigri (eng. pedigree rodoslov) rodoslov,
u skladu sa zakonima i ciljevima vaspitanja, rodoslovlje, rodoslovno stablo, rodovnik, loza,
koji spada u pedagogiju, koji je u vezi sa genealogija; u racionalnom stočarstvu:
pedagogijom. matična zapatna knjiga o domaćim
pedal (lat. pedalis stopni, nožni, ital. pedale) životinjama (sa podacima o poreklu, težini,
podnožnik, podnožnica, podnožje; daščica na proizvodom)j sposobnosti i dr. o svakom
orguljama, harfi i klaviru koja se pritiskuje pojedinom grlu); ot poreklo (rodoslov)
nogom i menja karakter zvuka; podnožnik trkačkog konja.
kojim se kreće bicikli dr. pedijater (grč. pais gei. paidos dete, iater
pedant (fr. pedant, ital. pedante, prvi deo, lekar) dečji lekar, lekar za dečje bolesti.
možda od grč. paidagogos) čovek koji preteruje pedijatrija (grč. pais, paidos, iatrela lečenje) 1.
u tečnosti, koji i najbeznačajnijim sitnicama nauka o dečjim bolestima; 2. nauka koja
pridaje važnost kao da su najkrupnije stvari, proučava sva pitanja i pojave u vezi sa
cepidlaka, sitničar. pedantan (fr. pedant) zdravim i bolesnim detetom.
preterano tačan, dosadan zbog predavanja pedijatrika (grč. pais, paidos, iatrefa) med. v.
važnosti sitnicama, cepidlački, sitničarski. pedijatrija.
pedanterija (fr. pedanterie) preterana tačnost, pedikacija (lat. paedor smrad, nečist) spolni
polaganje velike važnosti i najbeznačajnijim odnos preko čmara (anusa) kod homosek-
sitnicama, cepidlačenje, sitničarenje. sualaca.
pedantizam (nlat. pedantismus) v. pedanterija. pedikir (fr.. pedicure) negovanje nogu, se-
čenje i čišćenje nokata i rezanje žuljeva; lice
pedantnost (fr. pedant) v. pedanterija. koje taj posao stručno obavlja.
pedanhone (grč. pais, paidos dete, anchone pedikuloza (nlat. pediculosis) med. vašlji-vost,
ugušenje, udavljenje) med. krajnici kod ušljivost, bolest dobivena od va-šiju.
dece. pedatrofija (grč. pais, atrophia sušica) pedikulozan (lat. pediculosus) ušljiv, vašljiv.
med. peding (eng. padding) vunena tkanina slabije
dečja sušica. kakvoće; peding-mašina sprava za pranje i
pedezis (grč. pedesis skakanje, skakutanje) med. štirkanje tkanina.
kucanje srca; pedetmos. pediometar (grč. paidion detence, metron mera,
merilo) med. vaga za merenje težine, dužine
tela i veličine glave kod novoroñenčeta.
pedler 683 Pekila

pedler (eng. pedlar) trgovčić koji prodaje po pezada (fr. pesade, ital. pesare, lat. pensare)
kućama, torbar. pedo- (grč. pais, paidos) jah. propinjanje konja u mestu, bez kretanja
1. predmetak u zadnjih nogu; up. levada.
složenicama sa značenjem; dete, dečji. pedo- pezan voj. vrsta dugih pomorskih merzera
(grč. pedon) 2. predmetak u složenicama sa (naziv po pronalazaču, fr. marinskom
značenjem: zemlja, tlo. pedobaptizam (grč. pukovniku Pezanu— Paixhans).
pais, paidos, baptismos pezantan (fr. pesant) težak, trom, nezgrapan,
krštenje) krštenje dece. pedogeneza (grč. pais, npr. stil nekog pisca.
paidos, genesis postanak, rañanje) zool. vrsta pezante (ital. pesante) muz. teško, veoma
partenogeneze kod nekih životinja koje ne lagano i dostojanstveno.
postaju odmah u potpuno razvijenom obliku, pezeta (nm. peseta) v. peseta.
npr. kod lar-vi nekih muva šišaruša. pedograf pezo (nm., ital. peso) l. trg. teret, teg.
(lat. pes ki. pedis noga, grč. grapho beležim) pezo (šp. peso) 2. v. peso.
pribor za mehaničke crtanje trase puta pejabl (fr. payable) koji treba (ili: ima) da se
preñenog peške ili na konju. pedok (eng. plati; sa dospelim plaćanjem, platljiv, plativ.
paddock) ograda u kojoj se drže konji; pejeracija (nlat. pejeratio) prav. krivo za-
ograñen prostor za životinje u zverinjacima. klinjanje, krivokletstvo.
pedologija (grč. pedon tle, zemlja, logia pejzaž (fr. paysage) predeo; slika predela.
nauka) 1. nauka koja proučava fizička, pejzažist(a) (fr. paysagiste) slikar koji radi
hemijska i biološka svojstva zemljišta, tla. pejzaže.
pedologija 2. (grč. pais, paidos dete, logia) pejirazmologija (grč. peirasmos pokuša-
nauka o detetu (proučava zakone dečjeg vanje, logia nauka) v. pejiramologija.
razvitka u razna doba detinjstva, kao i pejirama (grč. peirao pokušam, okušam,
patološke pojave kod pojedine dece). ogledam) pokušaj, ogled; opit, proba; ono do
pedometar (lat. rez gen. pedis noga, stopalo, čega se došlo ogledom, opitom, iskustvom.
grč. metron mera, merilo) aparat za me-renje pejiramologija (grč. peirao, logia nauka) nauka
prevaljenog puta, putomer. pedopatologija (grč. o pravljenju opita (ogleda); uputstvo o
pais, paidos dete, dečak, patologija) nauka o pravljenju ogleda, eksperimenata.
psihičkim nedostaci-ma i manama dece i pejorativ (lat. peior gori, fr. pejoratif) reč
omladine; n auka o nenormalnoj deci uopšte. kojom se kazuje neko pogrdno značenje,
pedopeja (grč. paidopoiia) rañanje dece. obrazovana pomoću naročitih nastavka
pedotizija (grč. pais gen. paidos dete, thysla (glavonja, nožurda, selendra i sl.).
žrtva, žrtvovanje) žrtvovanje dece, pri- pejorativan (lat. peius, fr. pejoratif) koji daje
nošenje dece na žrtvu. rñav ili ružan smisao, pogrdan, koji
pedotrib (grč. paidotrfbes) učitelj dece u pogoršava.
gimnastici, kome je, naročito kod starih pejoracija (lat. peius, nlat. pejoratio) pogor-
Grka, bila dužnost da gimnastičkim vežbama šanje, pogoršavanje, pogoršanost.
učini da deca budu lepa, zdrava i jaka. pejsaž (fl. paysage) v. pejzaž.
pedotribija (grč. paidotribia veština pouča- pejsmejker (eng. rase maker) l. davalac brzine,
vanja dečaka u rvanju ili u gimnastici) davalac tempa, onaj koji održava tempo; kod
veština zabavljanja dece. pedotrofija (grč. trka: konj vodič, koji svojom brzinom
paidotrophia) ishranji- podstiče ostale da ga stignu; 2. med. aparat
vanje, negovanje i podizanje dece. pedofil koji pomaže srcu da normalno funkcioniše;
(grč. pais gen. paidos dete, philos prijatelj, 3. fig. voña.
koji voli) 1. prijatelj dece, ljubitelj dece; 2. pejus (lat. malum rñavo, peius gore) gore,
rñavije; osuditi koga in pejus ili in durijus
čovek sklon pedofiliji. pedofilija (grč. pais, (lat. in peius, in durius) prav. osuditi koga teže
paidos, phileo volim) ned. kod uroñene i no što ga je osudio niži sud.
staračke slaboumnosti: postojanje spolnog pek (eng. peck) četvrtinska, anglosaksonska
nagona prema deci protivnog spola. mera za žito i dr. = 9,0919 1 (skr. pck ili pk)
pedocentrizam (grč. pais, paidos, lat. u Engleskoj, i 8,8096 1 (skr. US pck ili pk) u
centrum) shvatanje da je dete centar SAD.
celokupnog obrazovno-vaspitnog procesa i pekav zool. kuna belica i njeno skupoceno
jedini kriterijum pri izboru sadržaja i krzno (u Kanali).
metoda nastave i vaspitanja. pedum (lat. pekari zool. vrsta malih, do ZO kg teških, divljih
pedum) starorimska pastirska palica; pedum svinja sa jednom žlezdom na leñima koja luči
episkopale (lat. pedum episcopale) tečnost veoma jaka mirisa (u žarkim
episkopski, biskupski štap. pežorativan v. krajevima Amerike); tajasu.
pejorativan. pekatifobija (lat. ressage grešiti, grč. fobeomai
bojim se) med. bolestan strah od greha.
Pekila (grč. Poikfle) čuvena galerija u staroj
Atini, ukrašena slikama Polignoto-
684 pelikan

vim, Mikonovim i Panenovim (bitka pelagoskop (grč. pelagos more, skopeo


Atinjana i Spartanaca kod Eneje, boj posmatram, gledam) aparat za gledanje u
amazonki, zauzimanje Troje, bitka kod Mara- morsku dubinu.
tona i dr.). pelagra (lat. pellis krzno, koža, ital. pelle, grč.
pekmez (pere. begmaz, tur. pekmez) raskuva- pelma taban, a'gra plen) med. endemično
no pa nagusto ukuvano voće, naročito oboljenje kože, naročito u sev. Italiji, juž.
šljive, kajsije, šipci i dr. Francuskoj i Španiji; hronično zapaljenje
peksijan (tur.-pers.) pogan, nečist, rñav čovek. kože sa ljuskanjem i otpadanjem kože sa lica
peksimit (grč. pexamadion, tur. peksimet) hleb i ruku, praćeno poremećaji-ma u varenju i
dvaput pečen, dvopek. živčanim bolovima; vraća se svakog proleća u
peksis (grč. pexis zgrugpavanje, smrzavanje) sve težim oblicima i, ako se zapusti, svršava
med. zgrugpavanje, zgrušanost, progruša-nost. se, izmeñu treće i sedme godine, smrću.
pekten (lat. pecten čegpalj; greben; grablje) zool. pelagrozan (lat. pellis, ital. pelle, grč. agra) med.
gpkoljka kapica; aiat. bručke, stidne dlake; kost koji boluje od pelagre.
preponjača. pelada (šp. pelada, fr. pelade) l. luženjem s
pektin (grč. pektos zgrušen, gust) hen. osobe-na kože skinuta a ne strižena vuna, očupana
biljna tvar koja čini da se ukuvani bil»ni sok vuna.
može spihtijati. pelada (fr. pelade) 2. med. kosopasica, proli-sina,
pektorale (lat. pectus prsa, grudi, nlat. mestimično ćelavljenje.
pectorale) u katoličkoj crkvi: naprsnik koji Pelazgi (grč. Pelasgoi) pl. deo najstarijih
nose viši činovi (opati i biskupi), u obliku stanovnika Grčke, koji su se, postupno,
malog štita, krsta ili kakve relikvije. pretopili u Helene; oni su, po predanju,
pektoralije (lat. pectoralia) med. lekovi za grudi, podigli kiklopske bedeme.
sredstva koja pomažu izbacivanje sluzi pelami pl. kineske i istočnoindijske svilene ili
(šlajma). atlasaste tkanine.
pektoralni (nlat. pectoralis) grudni, prsni. pelargonija (grč. pelargos roda) bot. ukrasna
pektorilokvija (nlat. pectoriloquia) med. govor iz biljka s lepim cvetovima čiji su plodovi
grudi (kod grudobolnih). nalik na ptičije kljunove.
pektus (lat. pectus gen. pectoris) grudi; srce, pelvimetar (lat. pelvis karlica, grč. metron mera,
duša. merilo) med. v. pelikometar.
pekulijarno imanje v. peku li ju m. pelekan (grč. pelekan, lat. pelecanus) zool. v.
pekulij(um) (lat. peculium) prav. odelito, lično pelikan.
imanje, imanje koje je lično stekao sin, rob, peleng (hol. peling) ugao izmeñu pravca kom-
itd., i u kojem otac, odnosno gospodar, nema pasne igle i pravca u kome se vidi neki
nikakva udela. predmet; v. pelengator.
pelengator (hol.) mor. naprava na kompasu
pekunijaran (lat. pecuniarius) novčani, koji se pomoću koje se odreñuje peleng raznih
sastoji u novcu. tačaka na obali ili predmeta na moru; up.
pekus (lat. pecus ten. pecoris) stoka; čovek glup radiopelengator.
kao stoka. pelengire™ (hol.) 1. mor. odrediti ugao izmeñu
pelagizam (grč. pelagos more) med. morska pravca kompasne igle i pravca na vidljivi
bolest. predmet; 2. pomoću radiopelenga-tora
pelagijal (grč. pelagos) l. područje otvorenog odreñivati mesta gde se nalazi emi-siona
mora; 2. zool. ili pelagijske životinje životinjski radiostanica; 3. odreñivati mesto izvora
organizmi koji žive u otvorenom moru (do zvuka pomoću hvatanja zvukova.
dubine od 300 ga). pelencia (lat. pellentia) pl. farm. sredstva koja
pelagijanizam učenje kaluñera Pelagijusa iz V pomažu pobacivanje, pobačajna sredstva.
veka; up. pelagijanci. pelerina (lat. peregrinari putovati, fr. pelerine)
pelagijanci pl. pristalice engleskog kaluñera putnički ogrtač bez rukava i sa kapuljačom;
Pelagijusa (umro posle 418), koji je, od 410, ogrtač uopšte.
u Kartagi i Rimu propovedao da ne postoji pelivan (pere. pehlewan) borac, junak, rvač,
nasledni greh i da su prirodne sile čovekove atleta, artist, akrobata.
dovoljne pa da stekne večno blaženstvo; ovo pelidnoma (grč. pelidnos crnkast, nacrn) med. v.
učenje je osuñeno kao jere-tičko na crkvenom pelioma.
saboru u Efezu, 431. godine. pelidnus (grč. pelidnos) med. vrsta kožnog crnila
pelagijski (grč. pelagios) morski, koji je postao (melanoze).
ili se nalazi u moru; pelagijski slojevi kol. pelikan (grč. pelekan, lat. pelicanus) zool. nesit,
slojevi koji su se staložili na morskom dnu; gem, najveća ptica plovuša koja ima izmeñu
pelagijske životinje zool. pučinska fauna, grana donjeg dela kljuna kožnu kesu za
morske životinje koje nalazimo u moru do rezervnu hranu; med. instrument za vañenje
300 m dubine. zuba; voj. vrsta starog topa; hen. staklena
posuda za destilisanje; stolarska pritegača.
pelikometar 685 penetrancia

pelikometar (grč. pelux, pelike sud za cr- pemptejos (grč. pemptaios) med. petodnevka,
penje, metron merilo, mera) med. aparat za petodnevna nastupna groznica.
merenje ženske karlice; pelvimetar. pemfigus (nlat. pemphigus, grč. pemphix plik)
pelioza (grč. peliosis nasedanje krvlju, modrica, med. izbijanje plikova (klobučića) po telu,
pelios crnkast, nacrn) med. krvna pegavica, plikovica.
hronično oboljenje,sa mnogobrojnim malim pemfiks (grč. pemphix) med. v. pemfigus.
izlivima krvi (petehijama) u kožu i sluzokožu, pena (lat. poena, grč. poine) l. kazna, odmazda,
usled pokidanosti naj-tananijih krvnih naknada; sub pena (lat. sub poena) prav. pod
sudova; purpura. kaznom, uz kaznu, pod pretnjom kazne.
pelioma (grč. pelioma krvlju naselo mesto pena (lat. reppa) 2. pero, pero za pisanje.
olovne boje, pelios) med. pega na koži od
uboja, olovne boje, zelena, žuta ili modra; pena kapitalis (lat. poena capitalis) prav. smrtna
pelidnoma. kazna.
politi pl. kol. mehanički sedimenti sasta-vljeni penal (lat. poenalis kazneni) svota novca koja
od praha i mulja. se plaća u slučaju neispunjenja ili kršenja
pel-mel (eng. pall-mall) l. igra sa kuglama i ugovora, npr. u slučaju zakašnjenja
drvenom maljicom (običniji naziv kro-ket); preduzeće će na ime penala za svaki mesec
igralište za ovu igru. zakašnjenja odbiti po 10% autorskog
pel-mel (fr. pele-mele) 2. pomešano, bez reda, honorara; u fudbalu: kazneni udarac koji se
kako koji stigne; mešavina, zbrka, dar-mar; bije sa 11 metara pravo ka golu kažnjene
up. miš-maš. strane.
pelo (ital., šp. pelo) v. pel-svila. penalizam (nlat. pennale) na nem. prote-
Pelops (grč. Pelops) mit. sin Tantalov, koga je otac, stantskim univerzitetima, naročito u XVH
kao dečka, zaklao i dao bogovima za ručak, veku (do 1662): zlostavljanje i despot-sko
ali su ga ovi ponovo oživili. Docnije je postupanje starijih studenata prema
prešao iz Frigije u, po njemu nazvani, studentima-novajlijama, u čemu se išlo dotle
Peloponez i, oženivši se Hipo-damijom, dobio da je moralo biti čak i zakonom zabranjeno.
oblast Elis i uveo olim-pijske igre; njegovi penalitet (lat. poena kazna, fr. penalite) prav.
sinovi su bili Atrej i Tijest, a unuci kažnjivost; kazneni sistem; kazna.
Agamemnom i Menelaj. penalni (lat. poenalis) koji se tiče kazne, koji
pelorion (grč. pelorios gorostasan, ogroman) spada u kaznu, kazneni, krivični.
med. preterano razvijen i velik neki deo tela. pevati (lat. penates) mit. bogovi zaštitnici države i
peloron (grč. peloron čudovište, neman) med. v. svake porodice ponaosob kod Rimljana,
pelorion. domaći bogovi koje je svaka porodica
pelota (fr. pelote, šp., port., nlat. pelota, lat. poštovala i prinosila im žrtve u samoj kući; fig.
pila) ned. loptasti deo pojasa protiv kile koji dom, stan, domaće ognjište.
pritiskuje prosuto mesto i ne da mu da ispada; pendakulum (lat. pendere visiti, biti obešen,
krojačko jastuče za zabadanje igala; bela nlat. pendaculum) čarobna amajlija koja se,
pega na konjskoj glavi; mali trkački brod. kao zaštita od zla i nesreće, nosi o vratu.
pelotaža (fr. pelotage) fina kamilja dlaka; pene agravacio (lat. poenae aggravatio) gram.
prosta vigonjska vuna za pravljenje šešira; u pooštrenje kazne, povišenje kazne.
bilijaru: nepravilno kečenje lopte. Penelopa (grč. Penelope) mig. »sena Odisejeva,
pel-svila (ital., iš. pelo, lat. pilus vlas, dlaka) mati Telemahova, čuvena sa svoje vernosti
svila od grubih končića koji se dobivaju od mužu; dok se Odisej bavio pod Trojom i 20
neispravnih čaura svilene bube. godina lutao morima, nju su saletali
pelucidan (lat. per-lucidus, pellucidus mnogobrojni prosci, ali ona ih je, navodeći
providan) providan, prozračan. vešte izgovore, uporno odbijala sve dok joj
pelc (lat. pellis krzno, koža, nem. Pelz) se nije vratio muž; fig. verna i odana žena.
prarañeno životinjske krzno; odelo penetrabilan (lat. penetrabilis) pojmljiv,
napravljeno od prerañena krzna, naročito shvatljiv, prozriv; probojan, prohodan.
bunda. penetrabilitet (nlat. penetrabilitas) poj-mljivost,
pelcer (nem. Pelzer) kalem, mladica. shvatljivost, prozrivost; pro-bojnost,
pelcmantl (nem. Pelzmantel, lat. pellis man- prohodnost.
tellum) ogrtač od krzna, bunda. penetrantan (lat. penetrans) prodiran, koji
pelcovati (nem. pelzen) med. kalemiti protiv prodire, prožiman, koji prožima (miris,
bolesti; bog. kalemiti mladice, ceniti, navrnuti. hladnoća itd.); proziran, koji prozire,
pelcfuter (nem. Pelzfutter) postava od krzna. pronicljiv (pogled); oštar, bistar (razum).
pemekin v. pemikan. penetrancia (lat. penetrantia) pl. med. lekovi koji
pemikan sušeno i stucano koncentrisano meso prodiru, koji prožimaju; v. penetra-cija.
bizona, kojim se hrane lovci i putnici na
krajnjem severu Sev. Amerike.
penetraciJa 686 pentakrostih

penetracija (lat. penetratio) prodiranje; penicil (lat. penicillum kičica) ked. kičica,
prodirna snaga, pronicljivost, oštrou-mnost, naročito kičica za rane.
sposobnost pronicanja i shvatanja suštine penicilin (nlat. penicillium) med., farm. tvar koja
stvari; kulturno ili ekonomske nadiranje se dobiva kristalizacijom iz tečne kulture
jedne države (naroda) u drugu. plesni Penicillium notatum. Deluje
penetrirati (lat. penetrare) prodreti, prodirati, antibiotički na stafilokoke, strepto-koke i
probiti; prozreti, proniknuti, dokučiti, neke druge bakterije, te se s uspehom
shvatiti; ispitati, istražiti. primenjuje kao lek protiv meningiti-sa,
penzija (lat. pendere obesiti, meriti; platiti, zapaljenja pluća i drugih gnojnih zapaljenja;
pensio plaćanje) prestanak aktivne službe unosi se u organizam putem intramuskularnih
radnika ili službenika, mirovi-na; primanje injekcija, tableta za sisanje i gutanje, masti
radnika ili službenika kad prestane aktivno za rane i oči, praška za posipanje; otkrio ga
sužiti, koje se, po posebnim propisima, engleski lekar i bakteriolog A. Fleming
prenosi i na planove porodice umrlog (1881— 1955).
penzionera. penologija (lat. poena kazna, grč. logia) nauka o
penzionat v. pansion. sredstvima za kažnjavanje.
penzioner (lat. pensio plaćanje, fr. pension- pene (eng. repse) pl. od peni.
naire) radnik ili službenik koji je prestao pensa (lat.) u srednjovekovnoj Hrvatskoj, ra-
aktivno služiti i koji prima nove, penzijske čunska jedinica ( = 40 denariusa).
prinadležnosti, umirovljenik. penseta (fr. pincette) hir. v. pincete.
penzionisan! (fr. pensionner) prevesti (ili: pensirati (fr. pincer) mlade izdanke na
prevoditi) iz aktivne službe u mirovinu, voćkama više trećeg ili četvrtog lista
staviti u penziju. odsecati, potkresivati; zalamati vinograd.
penzum (lat. pendere meriti po težini, izmeriti, penta- (grč. pente) predmetak u složenicama sa
pensum dnevni posao, dnevni rad* zadatak) značenjem: pet.
ono što je nekome odmereno, dodeljeno, pentaginije (grč. pšnte, gyne žena) pl. vot. peti
odreñeno; zadatak, naročito ñački. red u klasama I-HŠ u Lineovom sistemu
peni (eng. reppu) ranije srebrni, potom bakarni, biljaka.
danas bronzani sitan novac u Vel. Britaniji. pentaginičan (grč. pente, gyne žena) bog.
peni-bank (eng. penny-bank) štedionica za naziv za biljku čiji cvet ima pet stu bića; up.
siromašne u Londonu. pentaginije.
penibilan (lat. poena muka, tegoba, patnja, nlat. psntaglota (grč. pente, glotta jezik) knjiga na
poenibilis) mučan, težak, nevoljen, tegoban. pet jezika, naročito Biblija štampana u
penid-šećer (nlat. saccharum penidium) jednoj knjizi na pet jezika.
prečišćeni šećer u obliku šipki; ječ-meni pentagon (grč. pente, gony ugao, kut) 1. kom.
šećer. petougaonik; 2. (Pentagon) zgrada vojnog
penikulus (lat. peniculus četka; kičica) zool. ministarstva Sjedinjenih Američkih Država
četkica (na zadnjim nogama u pčele na koja ima oblik petougla; milita-ristički
unutarnjoj strani prvoga stogšog članka). krugovi koji se oko tog ministarstva
peninzula (lat. paeninsula) poluostrvo, polu okupljaju.
otok. pentagonalni (grč. pente, gonia ugao, kut)
peninzularni (nlat. paeninsularis) poluo- petougli, petougaoni.
strvski, poluotočni, koji pripada poluostrvu pentagram (grč. pente, gramma slovo)
(ili: poluotoku), koji se tiče poluo-strva (ili: prvobitno: figura koja se dobije kad se sve
polu otoka). strane pravilnog petougla toliko produže
peni-post (eng. penny-post) „pošta po peni", dok produženo linije jedna drugu ne dodirnu;
gradska pošta u Londonu, koja vrši samo petokraka zvezda.
lokalni promet. pentada (grč. pentas letina, pet) celina
penis (lat. penis) znat. muški spolni organ, muški sastavljena od pet delova, period vremena od
ud. pet godina.
penitencija (lat. poenitentia) kajanje, pentadaktil (grč. pente, daktylos prst) koji ima
pokajanje; ispaštanje; crkvena kazna. pet prsta, petoprst.
penitencijar (nlat. poenitentiarius) svešte-nik- pentadekagon (grč. pente kai deka petnaest,
ispovednik kod katolika; naročito: papin gonia ugao, kut) geom. petnaestougaonik.
predstavnik, obično kardinal, koji, u pentadika (grč. pentadike) sistem brojeva čiji
izuzetnim slučajevima, daje, u ime papino, je osnovni broj pet.
dispenzacije. pentaedar (grč. pente, hedra osnova, strana,
penitencijarija (nlat. poenitentiaria) papski sud sedište) kom. telo ograničeno sa pet strana ili
u čiju nadležnost spadaju stvari koje se tiču površina, petostranac.
penitencije, koji daje dispenzacije i odreñuje pentakrostih (grč. pente, akrostichis, akro-
crkvene kazne, pokoru, pokajanje, stichon) pesma od pet stihova čija početna,
ponekad i krajnja slova, sačinjavaju neko
ime ili neku reč.
pentalema 687

pentalema (grč. pente, lemma dobit, dobitak) pentafonij(um) (grč. pente, phono glas) kuz.
log. sud koji se sastoji od pet članova. komad udešen za pet glasova.
pentalfa (grč. pente, alpha) v. pentagram. pentahord (grč. pente, chorde žica, struka)
oentametar (grč. pente, metron mera) četr. pe- mu zi čki in stru men at sa p et žica
tostopni, odnosno tačnije, šestostopnida-ktilski (struna), petostruna lira.
stih, koji se sastoji od polovina odvojenih pentekosta (grč. pentekostos pedeseti, tj.
nepromenljivom cezurom, a upotrebljava se emera pedeseti dan, pentekoste) pedeseti dan
samo sa heksametrom; shema: -OD I-UU I-II- po Uskrsu, tj. Duhovi.
UU I-^UU I-. pentemeron (grč. pente, emera dan) vreme od
pentan (grč. pente) hen. najlakši parafin C5Hi2, pet dana.
bezbojna tečnost, ključa na 36°; ra-stvarač. pentemimeris (grč. pente, emipola-, polu-,
pentangularni (grč. pente, lat. angulus ugao, meros deo, emimeres od polovina, prepo-
kut) petougli, petougaoni. lovljen) ketr. deo stiha koji se sastoji od pet
pentagulum (grč. pšnte, lat. angulus ugao, polustopa ili dve i po cele stope; naročito:
kut) v. pentagon. cezura iza druge i po ili u trećoj stopi
pentandrija (grč. pente, aner gen. andrćs čovek, heksametra.
muž) pl. bog. biljke čiji cvetovi imaju pet Pentesileja (grč. Penthesilefa) kit. kći boga Aresa
slobodnih prašničnih niti (peta klasa u i amazonske kraljice, kao saveznica trojanske
Lineovom sistemu biljaka). junački se borila protiv Grka, dok je Ahil
pentapetalan (grč. pente, petalon list) bog. koji nije ubio; fig. ratničke, ratoborna »sena.
ima pet cvetnih listića. Pentikostar (grč. pentekostos pedeseti) u pravosl.
pentapolis (grč. pente, polis grad) 1. u staroj crkvi: Cvetni triod, bogosluž-bena knjiga koja
Grčkoj, savez pet gradova; 2. (Pentapolis) u se, počevši sa prvim danom Uskrsa,
srednjem veku, vizantijski posed pet upotrebljava za vreme sv. Pedesetnice, tj. od
primorskih gradova u Italiji (Rimini, Pesaro, Uskrsa do Duhova. I pentir-mat (fr. peinture-
Fano, Senigavlija i Ankona). raate) slikanje ter-pentinskim bojama na
pentapteran (grč. pente, pterćn krilo) koji ima negrundiranom platnu.
pet krila, petokrilan. pentoze (grč. pente pet) hen. ugljeni hidrati sa
pentaptoton (grč. pentaptčtos sa pet padeža) pet ugljenikovih atoma.
gram. imenica sa pet padeža. penultima (lat. paenultimus pretposlednji,
pentarh (grč. pentarchos, pente pet, archo paenultima tj. syllaba pretposlednji slog)
vodim, upravljam) član vlade petorice. gram. pretposlednji slog jedne reči.
pentarhat (grč. pente, archo) vlada od pet penultimus (lat. paenul pretposlednji (npr. ñak
članova, vlada petorice. u razredu).
pentarhija (grč. pente, archo) v. peitarhat. penumbra (lat. nlat. penumbra) polusenka
pentasilabum (grč. pente, syllabe slog) gram. koja se neprimetno gubi u svetlost; sumrak.
reč od pet slogova. penčingbal (eng. punchingball) sp. viseća
pentasperman (grč. pente, spćrma seme) bog. kruškasta lopta od kože na kojoj bokseri
koji ima pet semenki, petosemeni. vežbaju pesnice.
pentastilon (grč. pente, stylos stub) ark. zgrada penčn (eng. puncheon) engleska mera za
sa pet redi stubova. tečnosti = 381,661 1.
pentastihon (grč. pente, stfchos red) pesma od pendžer (pere. pengere, tur. repsege) prozor.
pet stihova. penje (fr. peignše) tkanina od češljane vune,
Pentateuh (grč. pente, teuchos sveska, knjiga) kamgarn; pl. (peignees) češljana svila u boji.
grčko-aleksandrijski naziv za tzv. pet knjiga penjer (fr. peigneur) mašina za grebenanje
Mojsijevih koje se zovu: Tenezis vune i kudelje, grebenara.
(„Stvaranje"), Eksodus („Izlaz"), Levit penjoar (fr. pegnoir, lat. pectinare češljati)
(„zakoni koji važe za Lezite"), Numeri ženski ogrtač koji se upotrebljava pri
(„Brojevi", tj. brojenje naroda), Deuterono- češljanju, puderisanju i kupanju; vrsta široke
mijum („Ponavljanje zakona"). i udobne ženske jutarnje i večernje haljine.
pentatlist (grč. pentathlos) kod starih Grka: onaj peon (grč. paion) 1. četr. stih-igrač, četvoro-
koji se vežba u petoboju, u petostru-koj borbi složna stihovna stopa u kojoj su 3 sloga
(pentatlonu). kratka a 1 dug, pojavljuje se u 4 razna
pentatlon (grč. pentathlon) petoboj (alma oblika, koji se nazivaju prema mestu
skakanje, dfskos hitanje diskosa, dromos dužine: peon: —iii, drugi peon: i -ii,, treći
trčanje, pale rvanje, pygme pesničanje); up. peon: ii — i, četvrti peon: iii—.
kvinkvercij(um). peon (šp.) 2. seljak-nadničar u Latinskoj
pentatonon (grč. pente, tonos ton) muz. razmak Americi koga nemilosrdno iskorišćava-ju
od pet celih tonova, mala septima. veleposednici.
pentafarmakon (grč. pente, pharmakon lek)
petostruk lek, petogub lek.
pentafilan (grč. pente, phyllon list) bog. koji
ima pet listova, petolist.
peonija 688 perdicija

peonija (grč. Paionia) bog. božur, nazvan po per aspera ad astra (lat. reg aspera ad astra)
staroj pokrajini Peonijiu sen. Makedoni-ji, posl. kroz trnje do zvezda, tj. kroz borbu ka
odakle je donesen. pobedi (citat po Vergiliju i Seneki).
pepazmus (grč. pepasmos) med. v. pepaazis. per bako! (ital. reg bacco) kao formula
pepanzks (grč. pćpansis sazrevanje, sazre- zakletve: tako mi Baha!
lost) med. dozrevanje jedne bolesti; vare-nje; perverzan (lat. pervertere pokvariti, uništiti,
probavl>anje. perversus) izopačen, pokvaren; ne-prirodan
pepastikum (grč. pepainS sazrevam, drzre- (spolno); u užem smislu: homo-seksualan.
vam) far«, sredstvo (ili: lek) koje pomaže perverzija (lat. perversio) izopačenost, izo-
sazrevanju bolesti. pačenje, pokvarenost, protivprirodnost
pepastičan (grč. pepaino sazrevam) med. koji (spolna), anomalnost u seksualnom životu
pomaže sazrevanju bolesti, koji proba-vlja, čoveka koji se sastoji u odstupanju od
vari. normalnog seksualnog cilja.
peperon (ital. reregope) v. feferon. pepita (šp. perverzitet (lat. perversitas) izopačenost,
pepita) krupnije zrno ili grumen čistog zlata. pokvarenost, pokvarenjaštvo,
pepsin (grč. pepto kuvam, varim, pepsis protivprirodnost; u psihijatrije izopačenost
kuvanje, varenje) hem. ferment želuca koga prirodnih osećanja i nagona, naročito spol-
ima u želudačnom soku i koji, rastvarajući nih.
belančevine, pomaže varenje i proba-vu perverznost (lat. perversio) v. perverzitet i
hrane. perverzija.
pepsis (grč. pepto) ned. kuvanje, varenje, pervertirati (lat. pervertere) izopačili, kvariti,
probava hrane. pokvariti.
peptika (grč. peptikos koji služi za kuvanje ili pervestigacija (lat. pervestigatio) traganje,
varenje, probavu) pl. med. sredstva koja istraživanje, pretraživanje.
pomažu varenje hrane, per nota majora (lat. reg vota majora) većinom
peptičan (grč. peptikos) koji vari, koji pomaže glasova.
varenju, probavi. pervulgacija (nlat. pervulgatio) objavlji-vanje,
peptogen (grč. pepto kuvam, varim, gennao iznošenje na glas; na javnost.
rodim, stvaram) med. opšte ime za sve psrgamen(a)t (lat. pergamena) hartija iz
hranljivo tvari, supstance koje pomažu azijskog grada Pergamona, gde su je, u st.
stvaranje pepsina u želudačnom soku. pepton veku, izrañivali kao zamenu papirusa;
(grč. pepto) med. hranljiva tvar koja se usled neučinjena, samo od dlaka očišćena i
varenja preobrazila; azotna je-dinjenja koja krečom lužena i uglačana životinjska
postaju od belančevinastih tela uticajem (magareća, ovčija, ili teleća) koža;
želudačnog soka. peptonizirati (grč. pepto) upotrebljava se za doboše i povezivanje
hen. rastvarati knjiga, a pre pronalaska hartije služila je,
belančevine. pored papirusa, za pisanje; spis ili povelja
peptonurija (grč. pepto, uron mokraća) med. napisana na takvoj koži.
lučenje peptona sa mokraćom (kod grozni-čavih pergamen(a)t-papir veoma jaka, kožasta i
zaraznih oboljenja, trovanja itd.). per (fr. pair, providna hartija koja se dobiva ako netut-
eng. reeg, lat. par jednak) 1. ranije: kalisanu hartiju podržimo malo u hladnoj
nadbiskupi, hercozi, grofovi, ba-roni itd. koji mešavini od 8 delova koncentrisane
su, kao sa vladaocem rav-norodni krunski sumporne kiseline i jednog dela vode, pa je
vazali, bili meñusobno jednaki i ravnopravni potom dobro isperemo vodom (služi za
članovi u najvišim državnim telima; član dokumente, planove, povezivanje boca,
Gornjeg doma u Engleskoj; velikaš; pir. per pakovanje itd.); vegetabilni pergament.
(lat. reg) 2. kroz, preko, po, u, kod; pred; za, za
vreme, u toku; pomoću, putem čega; zbog, pergamentska koža koži slična pergament-ska
radi; trg. per kilo = po kilogramu, za kilogram hartija za povezivanje knjiga.
itd. per abuzum (lat. reg abusum) pergola (ital. pergola, lat. pergula) vinova loza
zloupotrebom, koja raste uz drvene ili kamene stubove;
putem zloupotrebe. peragracija (lat. hodnik u zelenilu po vrtovima, zgradama itd.,
peragratio) putovanje, pro- osmanluk.
putovanje, prelaženje. per akcidens (lat. perde (pere. perde) zavesa, zastor (na prozoru,
reg accidens) slučajem, vratima, krevetu); pregrada, zaklon; platneni
slučajno; par aksidan. perakcija (lat. štit od sunca (na dućanskim izlozima) i dr.
peractio) završetak, zavr- perdendo (ital. perdendo) muz. gubeći se,
šna radnja, završni čin. per aliud (lat. reg postupno nestajući.
aliud) fil. v. pod per se. perambulator (nlat. perdendozi (ital. perdendosi) muz. v. per-
perambulator) v. hodo- dendo.
metar. perdita (ital. perdita) trg. gubitak.
per anum (lat. reg annum) za godinu, na perdicija (lat. perditio) propast; večno
godinu, godišnje \up. pro ano. prokletstvo, večna smrt.
pereant 689 periegeza

pereant! (lat. perire propasti, pereant) neka periblepsis (grč. peri, blepsis gledanje, blepo
propadnu, dole s njima! gledam) med. plašljivo gledanje oko sebe
pereat! (lat. perire propasti, pereat) neka (kod ludaka.)
propadne, dole s njim, dole! peribola (grč. peribole) obim, opseg; ret. go-
peregrinacija (lat. peregrinatio) bavljenje u vorničko ukrašavanje jedne misli;
tuñini, putovanje po tuñim, dalekim zaokrugljene rečenica; opisivanje nadugačko
zemljama. i naširoko; anat. v. perikardijum.
peregrinitet (lat. peregrinitas) tuñinstvo, peribrozis (grč. peri, brosis jedenje, bibrosko
tuñinština, tuñi običaj. jedem, razjedam) ned. čiravost očnih kutova.
peregrinoman (lat. peregrinari živeti u tuñini, peribronhitis (grč. peri, ta bronchia kraj
putovati, grč. manfa pomama, ludilo, strast) dušnika koji ulazi u pluća) med. zapaljenje
čovek koji ima strast da putuje. opne koja obavija dušnice.
peregrinomanija (lat. peregrinari, grč. mama) perivjen (fr. peruvienne) jaka svilena tka-nina
strast za putovanjem. ukrašena cvetovima.
peregrinus (lat. peregrinus) tuñinac, stranac. perigej (grč. peri, ge) astr. tačka na putanji
perekvator (lat. pereaquator) prav. poravna-lac, Meseca u kojoj je on najbliže Zemlji;
izborni sudija. takoñe: tačka na putanji planete u kojoj je
peremptorav (lat. peremptorius) koji ne trpi ova najbliže Zemlji; supr. apogej.
pogovora, odlučan, presudan; bezuslovan, periginije (grč. peri, gyne žena) bog. biljke kod
neodložan; supr. dilatoran. kojih se spolni delovi cveta nalaze na
perempcija (lat. peremptio) uništavanje; prav. čašici.
zastarevanje, prestanak važnosti neke tužbe; periginičan (grč. peri, gyne žena) bog. naziv za
konačna odluka. cvet čiji prašnici i oplodni listići stoje na
peremtoran (lat. peremtorius) v. perempto-ran. istoj visini, kao npr. kod trešnje.
periglotis (grč. peri, glotta jezik) znat. kožni
perene (lat. perennis trajan, stalan) pl. u omotač jezika.
cvećarstvu: višegodišnje biljke trajni-ce, tj. perigov (grč. peri, gone rod) bog. unutrašnji
one koje, jednom zasañene, mogu godinama cvetni venčić, ocveće.
ostati na istom mestu, gde izdržavaju zimu i
svake godine listaju i cvetaju, šireći se i perigonijalije (grč. peri, gone rod) bog. listići
razmnožavajući bez naročite nege. koji grade unutarnji cvetni venčić ili ocveće.
perenitet (lat. perennitas) trajnost, dugo- peridentitis (grč. peri, lat. dens, dentis zub) med.
trajnost, nepresušnost. zapaljenje kožice zubnog korena.
peresa (fr. pauresse) žena francuskog pera; periderma (grč. peri, ñerma koža) bog. zaštitno
plemićkinja; piresa. kožno tkivo koje je sastavljeno iz dva tkiva:
pereta (fr. perette, ital. rega) bog. vrsta sitnih, tvornog, koje se naziva pluta kambija ili
bledožutih i slatkih limunova u obliku felrgen, i trajnog, koje je poznato pod
kruške. imenom plugo; zool. čvrst hi-tinski, reñe
krečnjački omotač u hidro-zoa.
pereterion (grč. pereterion burgija, svrdlo, peridesmijum (grč. peri, desmos veza, okov)
regab probijem, probodem) hir. burgija, zool. kožni omotač žiličastih tvorevina (veza),
naročito za bušenje lubanje; .up. trepan. pomoću kojih se većina delova kostura drži
perzer v. persijanac. u vezi.
perzijaner v. persijanac. peridesmitis (grč. peri, desmos veza; okov)
peri (grč. peri oko, okolo) grčki predlog koji ned. zapaljenje peridesmijuma,
se pojavljuje u mnogim složenicama i peridot (fr. peridot) min. v. olivin (žućka-
označava: okolinu, rasprostranjenost, stozelena vrsta hrizolita).
izvršenje nekog kružnog toka; nadmaši-
vanje, prevazilaženje, prekoračavanje, peridotit (fr. peridot, grč. Hthos) stena
uvećavanje ili pojačavanje. sastavljena od olivina i rompskih i mo-
noklinskih piroksena.
perialgija (grč. peri, algos bol) med. veoma jak peridrom (grč. peridromos ono što opkoljava,
bol u celom telu. hodnik, galerija) arh. hodnik sa stubovima,
perialgičan (grč. peri, algos bol) kad. koji boluje hodnik izmeñu stubova i zidova; vrsta igre
od perialgije, koji je došao kao posledica na konopcu.
perialgije.
periama (grč. periamma) v. amulet. periegeza (grč. peri-egesis voñenje unaokolo i
periantijum (grč. peri, anthos cvet) bog. iskazivanje) voñenje stranca po okolini i
ocveće, cvetni omot. pokazivanje znamenitosti; opisivanje mesta i
periastrum (grč. peri, astron zvezda) aor. kod zemalja; periegeze pl. spisi, knjige u kojima
dvojnih zvezda: tačka na putanji pratioca se nabrajaju i opisuju umetnički spomenici i
kada je ovaj najbliže glavnoj zvezdi, slično sl.
perkhelu, plavetne putanje.

44 Leksikon
derieget 690 periodičan

perieget (grč. perf-egetes) onaj koji vodi perimadaričan (grč. peri, madarćs go, ogoljen,
strance i pokazuje im znamenitosti; opi-sivač nag) ned. koji uništava, koji razjeda kožu.
gradova i zemalja. perimetar (grč. perfmetron) mat. obim, opseg.
periergija (grč. perf-ergfa) preterana revnost, perimetarski (grč. perimetros koji meri
sitničarenje, cepidlačenje; odviše izveštačen unaokolo, perfmetron obim, opseg) obimni,
i naročito tražen način pisanja (stil). opsežni, koji se tiče obima (ili: opsega), koji
periereza (grč. periafresis) ned. uklanjanje pripada obimu (ili: opsegu).
(ili: odsecanje) čireva. perimetralan (grč. peri, metron) mat. v.
perizozis (grč. perizosis) med. opisivanje, ob- perimetarski.
vezivanje, podvezivanje. perimetrijum (grč. peri, meter materica) anat.
perizoma (grč. perizoma) pojas; pregača; znat. trbušna maramica koja obvija matericu,
prečaga (dijafragma). materičnica.
perija (fr. pairie) perstvo, zvanje i dostojanstvo perimetritis (grč. peri, meter) med. zapaljenje
jednog pera; perov posed, feud; član-stvo u trbušne maramice koja obvija matericu,
eng. Gornjem domu; up. per 1. zapaljenje (ili: upala) materičnice.
perijant (grč. peri oko, okolo, anthos cvet) perimetričan «at. v. perimetarski.
bog. spoljni deo cveta koji štiti delove za perimizijum (grč. peri, mys miš; mišić) anat.
oploñavanje, a sastoji se od čašice i venčića, kockasti omotač mišića, mišićna navlaka.
ocveće. perimorfoza (grč. peri, morphosis uobliča-
perijeki (grč. peri-oikos) pl. v. peri jeci. vanje, uobličenje) min. kristalni omotač,
perijen (eng. parian) porcelanska masa koja ponekad tanak kao hartija, koji obvija
izgleda kao persijski mramor, upotrebljava se agregat nekog posve drugog minerala kao
za izradu malih kipova i svih vajarskih kakvo jezgro.
radova. perineoreksis (grč. perinaion, rexis) med. ras-cep
perijeci (grč. peri-oikos) pl. okolni stanovnici, meñice; v. perineum.
susedi; geogr. svi oni koji žive na istom perineocela (grč. perinaion meñica, kele kila)
stepenu geografske širine; u staroj Sparti; med. prodor meñice (perineuma).
pokoreni seljaci, starosedeo-ci koji nisu perineum (grč. perinaion, peri neon) anvt.
imali grañanskih prava. meñica, spona izmeñu stidnice i čmara.
perika (fr. perruque, ital. perruca, lat. pilus perineurijum (grč. peri, neuron živac) anat.
vlas, dlaka) lažna, tuña kosa, vlasulja. tkivni omotač koji obvija pojedina živ-čana
perikardijski (grč. peri, kardia srce) anat. osrñni, vlakna a i ceo živac.
koji se tiče osrña (ili: osrčja), koji pripada perinefritis (grč. peri, nephrćs bubreg) med.
osrñu, npr. perikardijske arterije, vene i dr. zapaljenje (ili: upala) bubrežne opne
perikardijum (grč. peri, kardfa srce) anat. (bubrežnice).
osrñe, osrčje, srčana kesa. period (grč. peri, odćs put, periodos hod
perikarditis (grč. peri, kardia srce) med. unaokolo; obilaženje, obilazak, lat. peri-
zapaljenje (ili: upala) osrña. odus) obilaženje, ophod; astr. vreme za koje
perikarp (grč. peri, karpćs plod) vot. semeni planeta izvrši svoj put oko Sunca;
omotač; med. kožni lek koji se stavlja oko ponavljanje nekog zbivanja ili dogañaja i sl.
tačnog korena. u pravilnim vremenskim razmacima; doba,
perikistitis (grč. peri, kystis) med. zapaljenje (ili: odsek, deo vremena; fiz. trajanje jednog
upala) trbušne maramice. treptaja; poet. umetnički zaokrugljen
odeljak, umetnički zaokrugljena rečenica;
periklazis (grč. peri-klasis prelamanje, za- gram. složena rečenica; med. v. perioda.
lamanje) med. prelom, naročito kosti. perioda (grč. periodos) v. period; med. redovno
perikopa (grč. perikope opsecanje; spoljni ocrt mesečno pranje kod žena; up. menstruacija.
oblika; ukras, ures) odsek, odeljak; naročito: periodizirati (grč. periodos) deliti (ili: podeliti)
odeljak iz evanñelje, apostol-skih poslanica, na periode, utvrditi (ili: odrediti) periode.
dela apostolskih i St. zaveta, koji se, periodinija (grč. peri, odyne bol) med. jak bol u
nedeljom i praznikom, čita u crkvi i celom telu.
objašnjava: četr. sistem nejednakih strofa; R et. periodist(a) (grč. periodos, fr. periodiste)
mali rečenični deo. saradnik u povremenim časopisima.
perikohlion (grč. perikćchlion) teh. navrtanj, periodicitet (grč. periodos, nlat. periodi-citas)
gajka. pravilno vraćanje u odreñenim razmacima
perikranion (grč. kranion lubanja, pert-kra-nios vremena izvesnih pojava (zbivanja, sećanja,
koji obvija lubanju) anat. koža koja obvija raspoloženja, psihoza pojava koje prate
lubanju. raste,nje individue, roñenja, smrti i dr.),
perikulozai (lat. periculosis) opasan, nezgodan; povremenost.
smeo, drzak. periodičan (grč. periodikćs) koji se vraća u
perikulum (lat. periculum) pokušaj, ogled; pravilnim razmacima vremena; povremeni,
opasnost. koji se povremeno menja; nastupim,
periodni sistem 691 perisodaktila

prolazak; periodična kontrole nadzor (ili: peripatetički (grč. perf-pateo šetam se)
pregled) u odreñenim razmacima vremena; šetajući; fil. koji pripada učenju i školi
periodkčna rečenica gram. složena rečenica, Aristotelovoj, aristotelski.
ona koja je sastavljena iz dva nerazdvojno peripatologija (grč. peri oko, okolo, patolo-gija,
povezana dela (protaze i apodoze); v.) nauka i veština razvijanja preostalih čula
periodične bolesti povremene (ili: nastupne) slepih.
bolesti; periodičan spisi časopisi (ili: peripetije (grč. peripeteia obrt, preokret)
žurnali) koji izlaze pe-riodično; periodičan preokret u sudbini glavnog junaka drame;
vetrovi vetrovi koji duvaju u odreñenim neočekivana, iznenadna promena u nekom
razmacima vremena. stanju; rasplet čvora u drami; obrt, preokret,
periodni sistem hen. raspored hemijskih prelom.
elemenata prema njihovim atomskim masama peripijema (grč. peri, ruop gnoj) med. zagnoja-
kako rastu počev sa vodonikom (N, Ne, Li, vanje, stvaranje gnoja.
Ve, V, S... do Th, Ra, U), onda u peripleuritis (grč. peri, pleurž rebra) med.
vodoravnomredžu (periodu) pokazuje se stu- zapaljenje tkiva koje obvija grudnu
pnjevitost promene svojstava elemenata; a maramicu, pogrudnicu.
svojim svojstvima meñusobno slični periploka (grč. periploke obavijanje, obuhva-
(homologi) elementi stoje uspravno jedni tanje; zapetljavanje, upetljavanje, zamrši-
ispod drugih (grupa); ovaj raspored je izvršio vanje) veštačko uvijanje stvari; uvijen,
ruski hemičar Mendeljejev; prirodni sistem. prikriven govor.
periodičnost (grč. perfodos) v. periodici-tet. peripneumonija (grč. peri-pneumonla) med.
periodologija (grč. perfodos, logfa) gram. nauka o zapaljenje grudve maramice.
pravljenju složenih rečenica (peri-oda). peripsiksis (grč. peripsyxis ohlañenje,
periodontitis (grč. peri, odtis, odontos zub) rashlañenje) veliki nazeb; med. osećanje
med, zapaljenje pozubnice (cementa). hladnoće u celom telu.
periopa (grč. peri-orao gledam unaokolo) peripterijum (grč. peri, pteron položaj stubova
osmatračnice, zvezdarnica, zvezdara. krilne zgrade glavnih vratnica) arh. spoljašnji
hodnik, dvorana sa stubovima.
perioptrika (grč. perf-orao) fiz. nauka o peripteros (grč. peri, pteron) arh. zgrada sa svih
prelamanju svetlosnih zraka na površinama strana opkoljena hodnikom sa stubovima,
tela. naročito takav starogrčki hram; up. dipteros.
periorama (grč. peri, ćrama pogled, izgled) periptoza (grč. perfptosis slučaj, prigoda)
slika razglednica; up. panorama. med. odsudan preokret u razvoju neke bolesti.
periorbita (grč. peri, lat. orbita očna duplja) perirea (grč. perf-reo optičem, periroroia)
anat. kožni omotač očne duplje. med. opticanje, isticanje na više mesta ili na
periost (grč. peri, osteon kost) anat. pokosni-ca, svim mestima.
kožni omotač kostiju. perireksis (grč. perirrexis krunjenje unaokolo
periostitis (grč. peri, osteon) ned. zapaljenje kostiju) med. otkidanje, odvajanje (npr. kosti).
pokosnice. perisistola (grč. peri, systellc skulim, stegnem)
periostoza (grč. peri, osteon) med. zadeblja- med. zastoj srca, vreme izmeñu stezanje i
vanje kosti. ^ raširenja srca, tj. izmeñu dva udara bila.
perioha (grč. perioche) obim, celina; kratka i periskop (grč. perf-skopeo gledam unaokolo,
salveta sadržina (npr. neke knjige); takoñe: posmatram unaokolo, obazirem se) kod
ograničen odeljak, deo koji sačinjava sumarena (podmornice): optički aparat
zasebnu celinu. pomoću koga se može motriti vidik iznad
peripateza (grč. peripatesis) šetanje, šetnja; vode: više metara duga čelična cev, 10-20 st
u prečniku, koja se, pri zagnjurivanju
ozbiljan razgovor, ozbiljna zabava. sumarena, može teleskopski toliko produžiti
peripatetizam (grč. perf-pateo šetam se i da gornji kraj, na kome se nalazi jedna
pritom raspravljam) fil. učenje i način učenja totalno-reflektirajuća staklena prizma,
peripatetika; Aristotelova filozofija, ostane iznad površine vode.
peripatetička filozofija. periskopski (grč. peri-skopeo gledam unaokolo)
peripatetici (grč. peripatetikos filozof opt. koji gleda unaokolo, koji vidi unaokolo;
peripatetik, peripatetički filozof, re-ri-pateo periskopska stakla izdubenoi-spupčena ili
šetam se i raspravljam) fil. sta-rogrčki ispupčenoizdubena stakla za oči koja
filozofi koji su izišli iz škole Aristotela, pokazuju slabije sferno odstupanje nego
koji je svoje učenje izlagao učenicima dvoguboispupčena i dvoguboiz-dubena stakla,
šetajući se hodnicima (peripatoi) liceja u te stoga omogućuju jasnije gledanje i na
Atini. ivicama.
peripatetička filozofija v. peripatetizam. perisodaktila (grč. perissćs preko broja, preko
obične mere, neparan, daktylos prst)
perisologiJa 692 per kasa

al. zool. lihoprsti papkari (konj, nosorog, tapir peritonitis (grč. peri-tćnaion trbušna maramica)
itd.). med. v. peritoneitis. perihel(ijum) (grč. peri,
perisologija (grč. perissos preko broja, preko helios Sunce) astr. položaj neke planete kada
obične mere, prekomeran, logos reč, govor), se u svom kretanju, najviše približi Suncu,
bujica reči, suvišnost izraza; pleonazam. npr. Zemlja se nalazi u perihelijumu oko
perisoma (grč. perissos prekomeran, suvišan) 1. januara; supr. afelijum. periholija (grč. peri,
v. peritoma. chole žuč) med. preko-
perisomeran (grč. perissćs, meros deo) zool. mernost žuči. periholus (grč. peri, cholos
koji ima prekobrojne udove. žuč) med. onaj
perispermijum (grč. peri, sperma seme) vot. koji boluje od žutice. perihondrijum (grč.
semeni omotač; up. perikarp. peri, chondros rskavica)
perispomenon (grč. perispomenon) u grčkoj zool. hrskavična opna, pohrusnica.
gramatici: reč koja ima izvijen akcenat perihondritis (grč. peri, chondros) med.
(cirkumfleks) na poslednjem slogu, tj. na zapaljenje hrskavične opne. perifakitis (grč.
prvom od kraja zdesna nalevo, npr. andron, peri, phake sočivo) med. v.
skias, tois. perifacitis. perifacitis (grč. peri, phake
perisprit (grč. peri, lat. spiritus duh, duša) po sočivo) med.
shvatanju spiritista, neka sredina izmeñu zapaljenje očnog sočiva. periferan (grč.
duše i tela, oduhovljeno telo. periphereia obim, opseg) v.
peristaltika (grč. peristaltikos obuhvatan i periferijski.
stiskan, peri-stello) fižol. gmizanje, crva-sto periferija (grč. peripherefa) geom. obim, opseg;
kretanje bezvoljnih mišića crevnog kanala u fig. deo grada koji je najudaljeniji od središta
cilju pomeranja napred i izbaci-vanja crevne (centra), predgrañe; kraj, ivica. periferijski (grč.
sadržine (izmeta); motus pe-ristaltkkus, periphereia) koji se nalazi na periferiji,
peristaltičko kretanje. krajnji, ivični, najudaljeniji od središta;
peristatičan (grč. peristasis, peri-istemi po- periferijski ugao ugao koji grade dve tetive,
stavljam unaokolo) zametak, dugotrajan, a čije teme leži na periferiji (supr. središni
podroban, opširan. ugao). periflebitis (grč. peri, phlepsos žila,
peristil (grč. peristylon) ark. slobodan prostor vena) med. zapaljenje spoljašnje opne vene.
okružen stubovima i pokriven; hodnik sa perifraza (grč. periphrasis opisivanje) ret. v.
stubovima. parafraza. perifrazirati (grč. periphrazo
peristola (grč. peri-stello obuhvatim) fkziol. opisujem) v.
crvasto kretanje creva; up. peristaltika. parafrazirati. perifrastičan (grč.
periphrastikos opisan)
peristom (grč. peri, stoma usta) zool. ivica usta, v. parafrastičan.
obušće. perifriksis (grč. periphrfsso ceptim, drhtim
perisfera (grč. peri, sphalra lopta) spoljašnji jako) med. jeza od hladnoće, drhtavica.
deo lopte. pericement (grč. peri, lat. caementum kamen
perisciji (grč. periskios kružnosenčani, koji baca lomljenik) zool. kožni omotač zubnog korena.
senku unaokolo) pl. geogr. stanovnici u pericementitis (grč. peri, lat. caementum)
polarnom pojasu kod kojih Sunce po više med. zapaljenje pericementa. pericentar (grč.
dana ili meseci nikako ne zalazi, tako da peri, lat. centrum) astr. tačka na putanji
njihova senka u 24 časa oko njih obiñe. nebeskog tela u kojoj je ono najbliže telu oko
periscitizam (grč. periskythismcs) etn. običaj koga se okreće. pericistitis (grč. peri, kystis)
deranja kože s glave (koji je nekada vladao med. v. periki-
kod Skita); skalpiranje. stitis.
peritiflitis (grč. peri, typhlcs slep) med. aerjurant (lat. perjurans) krivokletnik.
zapaljenje trbušne maramice koja obvija perjuracija (nlat. perjuratio) prav. krivo za-
slepo crevo. klinjanje, krivokletstvo. perjurijum (lat.
peritoma (grč. perithos prekomeran, suvišan) perjurium) prav. kriva zakletva, krivokletstvo.
ono što preostaje, suvišnost; med. ostatak perjuriozan (lat. perjuriosus) krivokletan;
hrane koji preostaje posle varenja u želucu, neveran, lažljiv. perjurus (lat. perjurus)
pogan; ostatak od bolesti. prav. krivokletnik,
peritonealan (grč. perf-tćnaion) alat. koji nevera, lažljivac.
pripada trbušnoj maramici, koji se tiče perkal (fr. percale) gusto tkana istočnoin-dijska
trbušne maramice. pamučna tkanina, finije od mit-kala.
peritoneitis (grč. peri-tćnaion trbušna per kasa (ital. reg cassa) trg. uz plaćanje u
maramica) med. zapaljenje trbušne maramice. gotovom.
peritonejski (grč. peri-tćnaion) v. peritonealan.
peritoneum (grč. peritonaion) znat. trbušna
maramica.
perkvizitor 693 derniciozan

perkvizitor (lat. perquisitor) istraživalac, permanentnost (nlat. permanentia) v. perma-


istražitelj. nencija.
perkvizicija (nlat. perquisitio) sudska istraga, permanencija (nlat. permanentia) neprekidno
istraživanje; prekvizicio dome-stika (nlat. trajanje, postojanost, istrajnost; stalno
perquisitio domestica) premetačine, pretres zasedanje, npr. zakonodavnog tela, do
kuće ili stana. okončanja izvesnih pitanja; teol. neprestano
perkvizicioni protest prav. protest menice koji se prisustvo tela Hristovog u pričešću.
čini ako se trasat, u vreme plaćanja, ne permeabilan (lat. permeabilis) probojan,
može naći u mestu plaćanja. propustljiv.
perkelt (mañ. porkolt) kuv. mañarski paprikaš permeabilitet v. permeabilnost.
od goveñeg ili telećeg mesa. permeabilnost (lat. permeabilitas) propu-
perkolacija (lat. percolatio) hen. proceñi-vanje, stljivost, probojnost.
prečišćavanje, razbistravanje. permeacija (nlat. permeatio) prodiranje dvaju
tela jednog u drugo, mešanje.
per kontakte (ital. per contante) trg. uz
plaćanje u gotovom. permen (eng. pearmain) vrsta jabuke koja ima
per kovto (ital. per conto) trg. na račun. ukus kruške, parmenka.
per mile (lat. per mile) na hiljadu, po
perkurzija (lat. percursio) preletanje, pretr- hiljada, za hiljadu (komada); pro mile.
čavanje; letimično prelaženje čega, pro-
mišljanje na brzu ruku. permisiv (lat. permissio) liigv. dopusni način,
perkurirati (lat. reg-sštege) pretrčati letimično, način dopuštanja.
površno pregledati. permisija (lat. permissio) dopuštenje, dozvola,
odobrenje.
perkusija (lat. percussio) udaranje, sudar, udar, permisionar (nlat. permissionarius) imalac
potres; med. kucanje, opkucavanje, ispitivanje dozvole, besplatne karte; vojnik na odsustvu;
kucanjem. kod putujućih cirkusa i pozorišta: poslovoña
perkusioni (lat. percussio) udarni, koji biva koji putuje ispred trupe da na vreme izvadi
pomoću udara; perkusiona mašina fiz. sprava dozvolu za prireñivane predstava i pripremi
za ispitivanje brzine tela pokre-nutih sve što je potrebno.
udarom; perkusiona puška puška čije se permisiovisti (lat. permissio dopuštenje,
punjenje pali udarom čekićastog oroza u odobrenje) pl. stranci koji imaju dozvolu, da
kapelu; perkusiono paljenje paljenje borave u nekom gradu.
udarom. permiscibilan (nlat. permiscibilis) koji se može
perkusor (lat. percussor) sprava za razbijanje, pomešati, izmešljiv.
za lomljenje. permocija (lat. permotio) pokretanje, pobu-
perkustički instrument (lat. percutere udarati, ñivanje, pobuda; razdražena, afekt.
kucati, lupati) muz. udaraljka.
perkutanski (lat. per, cutis koža) kroskož-ni, permska formacija geol. v. permski period.
koji deluje kroz kožu (lek). permski period geol. period u razvitku Zemljine
kore koji se nalazi izmeñu karbon-skogk
perkutirati (lat. percutere) ned. kucati, ispitivati trijaskog perioda (nazvan po ruskoj oblasti
kucanjem, vršiti perkusiju, npr. grudi, Permu, gde su njegovi slojevi vrlo dobro
želuca. razvijeni i prvo proučeni); perm.
perkutorij(um) (lat. percutere, nlat. percuto- permutabilan (nlat. permutabilis) zamenljiv,
rium) med. lekarska kucaljka, čuk.
kerl (nlat. perla, fr. perle) tip. posle dija-manta razmenljiv, premestljiv.
najsitnija štamparska slova (od pet permutabilitet (nlat. permutabilitas) zame-
tipografskih tačaka). nljivost, premestljivost.
perla (nlat. perla, fr. perle) biser; ned. kao permutacija (lat. permutatio) promena,
mleko bela, biseru slična pega na rožnja-či razmena, razmenjivanje, zamenjivanje; mat.
(oka). premeštanje, menjanje mesta u nizu izvesnog
perlmuter (nem. Perlmutter) unutarnji bise-rasti broja datih elemenata.
sloj u školjke, sedef. permutirati (lat. permutare) razmenjivati,
perlustracija (lat. perlustratio) razgledanje, zamenjivati, promeniti; razmepggati,
pregledanje; otvaranje i čitanje tuñih pisama premestiti, premešta™.
bez znanja adresata (u cilju policijskog pernambuk crveno brazilsko drvo čija se
nadzora). strugotina upotrebljava za bojadisanje i
peri (po Permskoj oblasti u SSSR) kol. v. pravljenje crvenog mastila (nazvane po
permski period. brazilskoj pokrajini Pernambuko); fer-
permanentan (lat. permanens) trajan, istrajan, nambuk.
stalan, postojan, neprestan, neprekidan; pernioni (lat. pernio, perniones) pl. med. pri-števi
permanentni gasovi hen. postojani gasovi na nogama od zime, ozebice, smrzotine.
(koji se ranije nisu mogli pretvoriti u tečno perniciozan (lat. perniciosus) ubitačai, ra-zoran,
stanje); permanentno belilo trajna vodena boja škodljiv, opasan; perniciozna groznica
koja se dobiva od barijum-sulfata. nastupna groznica.
perniciozna anemija 694 persekutirati

perniciozna anemija (lat. perniciosus opasan) perpetuiteti (lat. perpetuitates) pl.


med. naročita vrsta teške malokrv-nosti. neprekidnosti, zadužbinska imanja.
perodinija (grč. pera torba, odyne bol) med. bol perpetuum mobile (lat. perpetuum mobile
želuca; up. kardialgija. večito pokretno) fiz. opšti naziv za sredstvo
perozis (grč. perosis ozleda, povreda) „ed. koje bi trebalo da samo od sebe stvara
sakaćenje, naročito udova i čula. energiju bez korišćenja nekog drugog
peroksid (lat. reg, grč. oxys oštar) hem. oksid izvora energije, npr. mašina ili sprava koja
sa većom razmerom kiseonika nego drugi bi, jednom pokrenuta, obavljala neprekidno
oksidi istog niza. mehanički rad bez ikakvog spoljnog uticaja
peroksidirati (lat. reg, grč. oxys) hen. pretvoriti, — što je nemoguće prema osnovnim
pretvarati u peroksid. zakonima fizike o održanju energije.
peroma (grč. peroma uzetost, osakaćenost) perpetuus (lat. perpetuus) neprestan,
med. osakaćenost, oštećenost čulnih organa. neprekidan, stalan, večan.
peron (fr. reggop) slobodan trem (terasa) pred perpleksan (lat. perplexus) zbunjen, smeten,
kućom; mesto na stanicama sa koga se ulazi smućen; nerešljiv.
u voz i na koji se izlazi iz voza. perpleksitet (nlat. perplexitas) zabuna,
nerona (grč. perone žbica) aiat. lišnjača, zbunjenost, smetenost, nerešljivost.
cevanica. per posta (ital. reg posta) poštom, preko pošte,
peroneji (nlat. musculi peronei) pl. aiat. li-šnjačni putem pošte.
mišići, cevanični mišići. per primam intencionem (lat. reg primam
intentionem) „prvim naprezanjem"; med.
peronbspora (grč. regbpe izraštaj na kosti, spora lečenje rane neposrednim strastanjem ivica
setva) obol>enje lista i bobica vinove loze koje rane, za razliku od lečenja per sekundam
izaziva prisustvo parazitne gljivice intencionem („drugim naprezanjem"), kod
Peronospora viticola; suzbija se prskanjem koga se rana zatvara putem drugih zbivanja,
rastvorom plavog kamena i dr. procesa, npr. stvaranjem granula-cionog
peroralni (lat. reg, os usta, peroralis) koji se tkiva.
uzima kroz usta, npr. lek. per prokura (ital. reg procura) prav. preko
per os (lat. reg os) med. kroz usta. punomoći, preko punomoćnika.
perotina (fr. perrotine) mašina za bojadi-sanje per prokuratorem (lat. reg procuratorem)
tkanina, koja može istovremeno da bojadiše u prav. preko punomoćnika.
tri boje: nazvana po pronala-začu Perou per prokuracionsm (lat. reg procurationem) v.
(Perrot). per prokura.
per pedes (lat. reg pedes) nogama, tj. pešice. per rikapito (ital. reg ricapito) trg. v. pod rikapito.
per pedes apostolorum (lat. reg pedes per saldo (ital. reg saldo) trg. za obračunavanje,
apostolorum) „nogama apostola", tj. peške za izravnanje; pro saldo.
(kao što su putovali apostoli). persan (fr. persan „persijski") arh. kip kao stub
perpendikl (lat. perpendiculum) visak; klatno koji dragi svod.
na satu, pendel. per se (lat. reg se) fil. po sebi, sobom, što postoji
perpendikularan (lat. perpendicularis) samostalno, samo za sebe, samo sobom, npr.
uspravan, odvesan, okomit; vertikalan. to je, kod sholastičara, supstancija, za razliku
perpendikularitet (nlat. perpendicularitas) od akcidencije, koja postoji samo per aliud,
uspravnost, odvesnost, okomitost; verti- tj. preko drugog, pomoću drugog.
kalnost. perseveracija (lat. perseveratio) fil. postoja-nost,
perper (grč. hiperpyron) nekadašnja novčana naročito: predstava u svesti, činjenica da sve
jedinica Crne Gore (=100 para), kovan od što je ikada ušlo u svest i postalo delom
1909. god. njene sadržine izaziva u njoj jače ili slabije
perpetracija (nlat. perpetratio) izvršenje, promene i ostavlja neki trag.
izvoñenje, sprovoñenje. perseverirati (lat. perseverare) istrajati, biti
perpetuana (lat. perpetuus neprekidan, ne- istrajan, ostajati pri svome.
prestan, stalan) vrsta veoma jake vunene Persej (grč. Perseys) 1. kit. sin Jupitera i Danaje,
tkanine slične seržu. argivski heroj, ubio gorgonu Meduzu (iz čije
perpetuacija (nlat. perpetuatio) neprekidno krvi je postao Pegaz); 2. astr. sazvežñe na
trajanje, ovekovečavanje. Severnom nebu sa 134 zvezde, koje se mogu
perpetuelan (fr. perpetuel) stalan, nepre-stan, videti i golim okom.
doživotan, večan. per sekundam intencionem (lat. reg secun-dam
perpetuirati (lat. perpetuare) neprekidno intentionem) med. v. pod per primam
nastavljati ili održavati, pustiti da nešto intencionem.
neprekidno traje, ovekovečiti, ove-kovečavati. persekutirati (fr. persecuter) prav. sudski
perpetuitet (lat. perpetuitas) neprestanost, progoniti, tužiti, terati, goniti, progo-niti;
stalnost, večitost, doživotnost, neprekidno persekvirati.
trajanje, npr. službe, zvanja itd.
persekutor 695 perspektiva

psrsekutor (nlat. persecutor) gonilac, progo- sti i osobenosti kao najviše vrednosti
nitelj, dosadan čovek, nasrtljivac. (Kant); teol. vera u boga kao ličnost.
persekucija (lat. persecutio) gonjenje, pro- personalizirati (fr. personnaliser) navodi-ti (ili:
gonjenje, proganjanje. označavati) ličnosti ili lične podatke;
persening (eng. persenning) mor. jako, teram oličavati, sličiti; zadirkivati, zadevati,
premazano platno za pokrivanje. peckati.
per si (lat. reg, nem. sie) na „vi"; biti s nekim personalije (lat. personalia) pl. bliži podaci o
per si govoriti nekome „vi"; supr. per tu. starosti, imovnom stanju, zanimanju itd. neke
persijanac 1. veoma fino crno jagnjeće osobe.
krzno iz Buhare (u SSSR = karakul); 2. vrsta personalist (lat. persona) onaj kome je priznate
porcelanskih valjaka. neko pravo samo u odnosu prema njemu
persijen (fr. persienne) vrsta finog persij-skog lično.
cica; rebrenice, roletne, žaluzine. personalitet (nlat. personalitas) ličnost,
persijski koji pripada Persiji, koga ili čega ima osobnost, ono što je lično, osobno, osobina
u Persiji, koji potiče iz Persi-je; persijska jedne ličnosti; svest o svojoj ličnosti,
zemlja engleska mrkocrvena boja; persi joko samosvest; personalitet pl. lične uvrede, lična
plavetnilo (fr. bleu de Perse) zelenoplava ili zadirkivanja.
tamnoplava boja; persijsko crvenilo personalna akta pl. akta o ličnim prilikama,
koralnocrvena boja; persijski poredak arh. sposobnostima, delima i dr. nekog službenika.
poredak stubova u kome kipovi robova personalna zamenila gram. lična zamenica (ja,
zamenjuju stubove. ti, on, ona, ono).
personalna unija ujedinjenje dveju ili više inače
persiko (fr. persicot) liker od koštica bresaka, samostalnih država pod jednim vladaocem ili
breskovača. jednom vladalačkom porodicom, državno-
persistevtan (lat. persistens) istrajan, postojan, pravni odnos kakav je, npr., postojao do
stalan, izdržljiv, uporan. 1918. god. izmeñu Austrije i Ugarske i, od
persistencija (nlat. persistentia) istrajnost, 1102. god., izmeñu Hrvatske i Ugarske.
postojanost, stalnost, izdržljivost, upornost; personalki (lat. personalis) lični, osobni, koji se
tvrdoglavost. tiče osobe ili osoblja.
persiflaža (fr. persiflage) ismevanje, izru- personalki konto trg. račun koji se pojedincima
givanje na fin način. otvara i, kao takav, vodi.
persifler (fr. persifleur) ismevač, podsme-vač, personalki kredit trg. veresija koja se osni-va na
podrugljivac. ličnom poverenju.
persiflirati (fr. persifler) ismevati se, praviti personalki poveritelj trg. poveritelj koji za svoja
koga ili što smešnim na fin način. potraživanja nema nikakve podloge.
perskripcija (lat. perscriptio) trg. knjiženje, personalki porez lični porez, glavarina, porez
unošenje u knjigu računa; pismena uputni-ca po poreskim glavama.
za isplatu, doznaka. persona publika (lat. persona publica javna
persona (lat. persona) osoba, lice, pojedinac, osoba) osoba koja stoji u javnoj službi,
ličnost, svako biće obdareno sposob-nošću državni službenik, javni radnik, pisac,
slobodnog i razumnog htenja i delanja glumac, umetnik; podrugljivo: javna žena.
(fizička persona); prav. svako lice koje ima personifikacija (nlat. personificatio) oli-
sposobnosti da stiče izvesna prava i prima čavanje, oličenje, prikazivanje neke stvari
na sebe obaveze, pravio lice (juristička kao živog bića; ret. vrsta metafore kojom se
persona); in persona (lat. in persona) nežive stvari i pojmovi zamišljenih predmeta
osobno, lično. prikazuju kao bića sa svim znacima
persona grata (lat. persona grata) omiljena ljudskog života, koja ne samo što rade,
osoba, osoba koja je kod pretpostavljenih u misle i osećaju kao ljudi, nego i govore s
milosti; persona non grata nepožel>na osoba. njima, npr.: nesreća korača brzo, sama knjiga
personal (lat. personalis lični) osoblje, svi caru besedila, drumovi će poželjet Turaka
nameštenici i službenici nekog preduzeća ili itd.; prozopopeja.
nadleštva; broj svih osoba koje sačinjavaju personifikovati (nlat. personificare) oličavati,
jedan kolegijum. oličiti, pretvarati, preobražava™ u osobu;
personalac (lat. personalis lični) onaj u čiju opšte pojmove, osobine, mrtve stvari ili
nadležnost spada staranje o osoblju nekog životinje prikazivati da rade i misle kao
preduzeća, nadleštva, neke ustanove. razumna bića (kao osobe).
personalizam (lat. persona) fil. učenje da se svet personificirati v. personifikovati.
sastoji od jedinki koje su »sive, koje svesno perspektiv (nlat. perspectivus, lat. perspec-tare
teže cilju i koje su svesne svoje vrednosti uočavati) mali dogled.
(Lajbnic, Loce, Bostrem, Renuv-je, L. V. perspektiva (nlat. perspectiva) nauka o pri-
Štern); shvatanje čovečje lično- kazivanju predmeta na datoj ravni onako
kako ih, sa odreñene tačke posmatranja,
perspektivizam 696 perfidnost

naše oko vidi; slika predmeta u daljini; fig. nerturbirati (lat. perturbare) pomesti,
pogled u budućnost; izgledi za budućnost; poremetiti, remetiti, uznemiriti, pobrka-ti,
poljska perspektiva kad tačka oka leži u zbuniti, zastrašiti, dovesti nekoga da bude van
visini čoveka iznad vidika; ptičja perspektiva sebe.
slikanje (ili: crtanje, pogled) na neki predmet pertusis (lat. pertussis) ned. veliki kašalj,
sa visine ptičjeg leta, tj. ukoso i odozgo; rikavac, hripavac.
žablja perspektiva slikanje (ili: crtanje, peru-balzam v. peruvijanski balzam.
pogled) ukoso i odozdo. peruvijanska kora far«, kora južnoamerič-kog
perspektivizam (nlat. perspectiva) fil. učenje kina-drveta (jedan od najvažnijih lekova
po kome mi stvarnost vazda shvatamo samo protiv groznice).
sa gledišta naših potreba, interesa i ciljeva, i peruvijanski balzam (nlat. balsamum peru-
po kome naše saznanje ima važnost samo u vianum) smolast sok, mrkocrven i pri-jatnog
tom smislu, a nikako u apsolutnom; vanilijskog mirisa, dobija se od kore
predstavnici: Niče i dr. peruanskog balzamovog drveta Mi-roxylon
perspektivna projekcija crtanje geografske karte pereirae; maže se kao lek na otvorene rane, a
pri kome se zamišlja da oko stoji u središtu upotrebljava i za spravljanje raznih pomada;
Zemlje i odatle gleda i prikazuje zemlje koje peru-balzam, indijski balzam.
oko sebe vidi; centralna projekcija. perula (lat. pera torba, uprtljača, perula
perspektivni (nlat. perspectivus) crtan (ili: vrećica, džačić) bog. kožasti ili korasti
slikan, gledan) u daljini, onako kako se vidi omotač jednog dela biljke, npr. pupoljke.
izdaleka, u perspektivi; fig. koji je u izgledu, peru-srebro novo srebro.
u budućnosti. peru-šalitra čilska šalitra.
perspiracija (lat. perspiratio) odisanje, znojenje, perfekt (lat. perfectum) gram. prošlo vreme (npr.
kožno disanje. od raditi: radio sam, od biti: bio sam), gradi
perstvo (fr. pairie) v. perija. se od sadašnjeg vremena glago-la biti, obično
persuazija (lat. persuasio) nagovaranje, u krećem obliku, i radnsJg prideva glagolskog
nagovor; nagovorenost; uveravanje, trajnih i svršenih glagola.
ubeñivanje; uverenost, ubećenost. perfektan (lat. perfectus) gotov, svršen,
persuazio doloza (lat. persuasio dolosa) prav potpun; savršen, usavršen.
lukavo (ili: zlonamerno) nagovaranje. perfektibilizam (nlat. perfectibilis usavr-šljiv)
persuazorije (nlat. persuasoria) pl. prav. sredstva fil. učenje o sposobnosti čoveka i
kojima se vrši nagovaranje. čovečanstva za usavršavanje.
per subrepcionem et obrepcionem (lat. reg perfektibilist (nlat. perfectibilis) fil. pristalica
subreptionem et obreptionem) prav. putem perfektibilizma.
obmane i prećutkivanja (istine). perfektuirati (lat. perficere, perfectum) izvršiti,
pertinentan (lat. pertinere dopirati, ticati se izvesti, privesti kraju, okončati; zaključiti
koga) pripadan, prikladan; nadležan. neki posao, ostvariti nešto.
nertinencija (lat. pertinere) pripadnost; stvar perfekcija (lat. perfectio) svršetak;
koja služi nekoj drugoj (glavnoj) stvari (npr. savršenstvo, odlične osobine.
poljoprivredni alat je perti-nencija perfekcionizam (lat. perfectio) fil. učenje po
poljoprivrednog dobra). kome je usavršavanje čoveka svrha
pertinencije (lat. pertinentia) pl. prav. pribor; moralnog htenja.
pripadajući delovi, npr. imanja, zemlje, koji perfekcionirati (nlat. perfectionare) yca-vršiti;
se, pri otućivanju glavne stvari, svršiti, dovršiti.
podrazumevaju uz nju. perfekcionisti (lat. perfectio) pl. fil. pristalice
per tu (lat. reg, tu) na „ti"; biti s nekim per tu perfekcionizma; članovi hrišćanske sekte u
govoriti nekome „ti"; supr. per si. Sev. Americi koji teže potpunoj zajednici
perturbacija (lat. perturbatio) poremećaj, porodice i imanja, „biblijski komunisti".
poremećenje; pometenost, zbrka, zabuna, perfeto (ital. perfetto) kuz. potpuno.
nemir; perturbacije pl. astr. poremećaji, perfeto mogo (ital. perfetto moto) muz. potpuni
odstupanja u putanjama nebeskih tela, ili tempo (naziv za trotakt, jer se 3 ne može
odstupanja od Keplerovih zakona koja deliti parnim brojem bez ostatka).
pokazuje tok jednog tela Sunčanog sistema, perfeto moto (ital. perfetto moto) kuz. tro-delni
planete, komete ili meseca, naročito našega takt.
Meseca, usled istovremenog privlačenja perfidan (lat. perfidus) neveran, veroloman,
ostalih tela. izdajnički; zloban, podmukao.
perturbacio kritika (nlat. perturbatio criti-sa) perfidije (lat. perfidia) neverstvo, vero-
med. uznemirenost koja prethodi krizi neke lomstvo, izdajstvo; zloba, podmuklost.
bolesti. perfiditet (nlat. perfiditas) v. perfidija.
perturbiran (lat. perturbatus) uznemiren, perfidnost (lat. perfidia) v. perfidija.
pometen, poremećen, pobrkan, zbunjen,
doveden van sebe.
perforativ 697 pestilencija

perforativ (nlat. perforativum) med. v. per- kupljenje, primanje (prihoda, novca, plodova
foratorijum. itd.).
perforativ-trepan (nlat. perforativum, fr. percepcionalizam (lat. perceptio opažanje) fil.
trepan) hir. burgije kojom se kosti samo učenje da celokupne mišljenje i znanje vodi
otvaraju, a koja ne izbacuje ono parče koje poreklo iz percepcije, tj. opažanja, i da su
sečivom obrezuje. opažanja same opažene stvari (Aristotel,
perforator (lat. perforare probušiti) bu-šilica, Hamilton).
bušile; probojac, zumba. percipijent (lat. percipiens) onaj koji prima,
perforatorijum (nlat. perforatorium) hir. burgija prima lac.
za bušenje kostiju ili lubanje. percipirati (lat. percipere) primati, primiti,
perforacija (nlat. perforatio) bušenje, pro- dobiti; opažati, shvatati, poimati, učiti.
bušenje; 1. med. provaljivanje pgupljih organa peršeronski konj (fr. cheval percheron) vrsta
ili vena usled oboljenja, npr. perforacija čira u teških i brzih konja, poreklom iz pokrajine
želucu i dr.; 2. hir.veštačke otvaranje šupljine Perš (Severna Francuska).
u telu; 3. zupčanje hartije, poštanskih maraka peršin v. peršun.
i dr. pomoću perforacione mašine. per-šub (fr. pair, nem. Schub) jednovremeno
perforaciona mašina sprava za pravljenje rupica imenovanje većeg broja članova prve komo-re
na hartiji, npr. na poštanskim markama itd. (perova), da bi se time osigurala vladi
perforacioni žig žig koji buši rupice. potrebna većina.
perforiran (lat. perforare) izbušen, snab-deven peršun (lat. petroselinum) bog. baštenska
rupicama; perforirana hartija u knjigoveštvu: dvogodiglnja biljka iz porodice štitarki,
hartija sa rupicama, da bi se listovi lakše Petroselinum hortense; gaji se zbog mesna-
mogli otkidati. tog korena i mirišljavog lišća. Izr. idi u
perforirati (lat. perforare) bušiti, probušiti, peršun/ublaženo umesto idi do ñavola!
vrteti, provrteti. per šup (lat. reg, nem. Schub) putem stra-
perfrigetorijum (lat. perfrigetorium) med. žarnog proterivanja, stražarno.
osećanje zime u velikoj meri kod groznič-nih pes (lat. pes ten. pedis) l. noga, stopa; stara
bolesti, velika zimljivost (ili: zi- rimska mera za dužinu (0,29 t); ketr. sti-hovna
mogrožljivost). stopa.
perfrikcija (lat. perfrictio) promrzlost, pes (eng. rase, fr. pas, lat. passus) 2. korak,
ukočenost od zime. hod; trčanje iz sve snage, trka, utakmica u
perhidrol (lat. reg, grč. hydor voda) far«. 30- trčanju; kao jedinica za dužinu = 2Va engleske
procentni rastvor vodonikovog super-oksida stope = 0,762 t.
(za dezinfikovanje i sl.). pesar (grč. pessos) ked. v. pesarijum.
perhorescentna zakletva prav. tvrñenje pod pesarijum (grč. pessos kocka, lat. pessarium)
zakletvom da se neki sudija ili svedok ne med. materični prsten, prstenasta naprava od
mogu smatrati kao nepristrasni. mekane ili tvrde gume koja spalu matericu
perhorescevcija (nlat. perhorrescentia) prav. drži u normalnom položaju; takoñe:
strah od pristrasnosti (sudije, svedoka i dr.) i duguljasta i okrugla svećica od vune, svile i
traženje izuzeća. dr. umešena sa smolom ili voskom, i
perhorescirati (lat. perhorrescere) užasnu-ti se, lekovitim sredstvima, koja se meće u
uzdrhtati od; zgaditi se na što, odbiti što od matericu ili stražnjicu.
sebe; prav. ne primiti, ne priznati, odbiti, peseta (šp. peseta) novčane jedinica u Španiji od
tražiti izuzeće, npr. sudije ili svedoka, zbog 1868. god., deli se na 100 sentimo-sa; pezeta.
pristrasnosti. pesimizam (lat. pessimus najgori) fil. pogled na
percent (lat. reg centum) v. procent. svet koji smatra da su ovaj svet i život, u
perceptibilan (nlat. perceptibilis) opažljiv, svojoj suštini, nepopravljivo rñavi, i da je,
primetljiv osetom, shvatljiv, pojmljiv, prema tome, bolje ne živeti no ovako živeti;
osetljiv. sklonost da se stvari uzimaju sa najgore
perceptibilitet (nlat. perceptibilitas) opa- strane; supr. optimizam.
žljivost, primetljivost osetom, osetljivost, pesimist (lat. pessimus) fil. pristalica pe-
sposobnost za percepcije. simizma; čovek sklon da sve stvari i pojave
perceptivan (nlat. perceptivus) opežen, koji u životu uzima s najružnije strane; supr.
opaža, koji prima spoljne utiske. OPTIMIST.
perceptivitet (nlat. perceptivitas) psih. opažnost,
sposobnost opažanja, sposobnost primanja peso (šp. peso) novčane jedinica u Argenti-ni,
utisaka spolja. Gvineji Bisau (pezo), Dominikanskoj
percepcija (lat. perceptio) psih. opažanje, Republici, Kolumbiji, Kubi, Meksiku,
opažaj, svi oni duševni procesi koji (ili: sva Urugvaju, Filipinskoj Republici i Či-leu, deli
ona duševne zbivanja koja) se neposredno se ne 100 sentavose.
izazivaju čulnim nedražaji-ma (up. pestilencija (let. pestilentia boleština, zareze)
apercepcija); prav. naplaćivanje, kuge, čuma.
pestilencijalan 698 petre getca

pesgilencijalan (nlat. pestilentialis) kao kuga, petitorijska tužba prav. v. petitorijum.


sličan kuzi, kužast; izložen kuzi; kužan, petitorijum (nlat. petitorium) prav. tužba ili
okužen, zaražen. pravni spor čija je svrha dobijanje izvesnog
pesulum (lat. pessulum) med. v. pesarijum. prava uopšte (za razliku od posesorijuma,
petalizam (grč. petalon) izgnanstvo na pet gde je prethodno posredi samo raspravljanje
godina iz Sirakuze, pri čemu se o onome koga pitanja o posedovanju ili pravu sopstvenosti
je trebalo prognati glasale lišćem od maslina neke stvari).
(petalon=list); up. ostrakizam. petitum (lat. petitum) molba, traženje; fil. načelo
petaloidan (grč. petalon list, eidos vid, oblik) čije se usvajanje pretpostavlja.
sličan listu, latici, kruničnom listiću. peticija (lat. petitio) molba, naročito: pismena
petaloi (grč. petalon) b:t. v. petalum. molba, molbenica; traženje, zahte-vanje.
petalosome (grč. petalon list, soma, telo) zool. peticionar (nlat. petitionaris) molilac, pod-
ribe sa telom sličnim listu, listovi. nosilac molbe nekom višem mestu.
petalum (grč. petalon list, nlat. petalum) bog. peticionirati (fr. petitionner) prav. podnositi (ili:
latica, cvetni listić, krunični listić. podneti) molbu (molbenicu), moliti.
petarda (fr. petard, ital., nni. petardo) voj. peticio principii (lat. petitio principi! traženje
starinski eksplozivni naboj (XVI—XIX v.) principa, moljenje načela) log. pogreška u
za rušenje mostova, bedema i drugih objekata; zaključivanju i dokazivanju koja postaje
danas kartonski cilindar s barutom za kada se stav koji tek treba da se dokaže uzme
označavanje eksplozija pri mane-vrima; kao premisa, kao razlog dokaza; drugi naziv
takoñe: pucal>ka za zaustavljanje voza u ove pogreške je cir-kulus in probando (lat.
slučaju opasnosti, i neopasna bomba za circulus in proban-do krug u dokazivanju).
izazivanje pucnjeva. peto (ital. petto, lat. pectus) grudi, srce, duša.
petaurist (grč. petayron sedalo, motka) igrač petrarkizam poseban pesnički stil po ugledu na
na konopcu, akrobat. italijanskog pesnika Frančeska Petrarku
petenoteologija (grč. peteinćs, petenos koji leti, (1304—1374).
krilat, pernat, theos bog, logia) teol. pobožno petraševci članovi tajnih kružoka u Rusiji
razmišljanje o pticama; dokaz o postojanju (1845—49), nazvanih po organizatoru,
boga na osnovu postojanja ptica. socijalisti utopisti Mihailu Vasiljevi-ču
petent (lat. petens) molilac, molitelj, pod- Butaševič-Petraševskom (1821— 1866);
nosilac molbe. pobornici unipggenja samodržavlja i1
petehe (nlat. petechia) pl. med. v. petehije. kreposnog prava; pripadao im i F. M.
petehijalva groznica ned. groznica pri kojoj Dostojevski.
izbijaju po telu sitne crvene pege; v. petehije. petrel (fr., eng. petrel, lat. petrellus, Petrus)
petehije (fr. petechie, nlat. petechia) pl. med. zool. mala burnica, ptica sv. Petra (najmanja
crven(kast)i pečati, sitne crvene pege na koži, vodena ptica).
obično znak neke vrste živčane groznice, petrefakt (grč. petra kamen, lat. factum
znak kuge. načinjeno) okamenotina, okamenjak,
petinoteologija (grč. petenos krilat, theos, logi'a) okamenjena životinja ili biljka; nauka o
v. petenoteologija. petrefaktima v. paleontologija.
petiolaran (nlat. petiolaris, petiolus petelj-ka) petrefaktan (grč. petra, lat. factus) v. petri-
bog. koji pripada peteljci, koji potiče od ficiraa.
peteljke, peteljčin. petrinizam (nlat. petrinismus) učenje prvo-
petiolus (lat. petiolus den. od pes) bog. petelj-ka bitnog jevrejo-hrišćanstva, čiji je predstavnik
(kod lista). apostol Petar.
petiotizirati umnožavati vino time što se na već petrifikacija (grč. petra, nlat. petrificatio)
isceñeno grožñe (kominu) sipa zašećerena skamenjivanje, okamenjivanje, okamenjenje;
voda, pa se onda pusti da ponovo prevri, od pretvaranje u kamen, okamenjenost, ska-
čega se dobije tzv. ko-minjak; naziv po menjenje, skamenjenost; okamenotina.
burgundijskom vinogra-daru Petiot-u, koji petrificiran (nlat. petrificatus) skamenjen,
je, 1859, prvi počeo ovako raditi. skamenjen, pretvoren u kamen; petrefaktan,
petirati (lat. petere) moliti, tražiti; up. petent. fosilan.
petit (fr. petit mali) top. vrsta štampar-skih petrificiran (nlat. petrificatus) okamenjen,
slova od osam tipografskih tačaka (izmeñu skamenjen, pretvoren u kamen; petrefaktan,
borgisa i kolonela). fosilan.
petitor (lat. petitor) molilac, naročito za neko petrificirati (nlat. petrificare) skameniti,
mesto; prav. tužilac u civilnim (grañanskim) okameniti, okamenjivati; pretvoriti u kamen,
stvarima. u stenu; fig. ukočiti, okameniti.
petitoran (lat. petitorius) prav. koji se tiče tužbe petrogenija (grč. petra stena, kamen, gen-koren
(ili: koji spada u tužbu) za dobijanje od gfgnonai postanem, nastanem) deo
izvesnog prava, tužbeni. geologije koji izučava rezultate rada geo-
petrogenska geologija 699 pigmentum vigrum

loških sila s pogledom na stvaranje i pehiagra (grč. pechys lakat, agra plen) med.
pretvaranje glavnog gradiva Zemlje, tj. giht u laktu.
stena. pehist (nem. Pech smola; baksuzluk) čovek
petrogenska geologija v. petrogenija. koji nema sreće u poslovima, baksuz, male-
petrografija (grč. petra stena, kamen, grap-hia rozan čovek.
opis) deo petrologije koji opisuje minerale. pehlevi ime persijskog jezika u doba Sasa-nida,
petrografska mineralogija nauka o mineralima i kojim su pretežno govorili zapadni Persijanci,
stenama. mešavina persijskog i semit-skog jezika u
petrografski (grč. petra stena, kamen, grap-ho kojoj je preovlañivala per-sijska gramatika;
opisujem) koji opisuje stene; petro-grafske pahlavi.
karte geografske karte na kojima su označene pehlivan v. pelivan.
vrste planina s obzirom na njihov stenski peci (ital. pezzi) pl. novac, vrste novca.
sastav i njegove granice. pedo (ital. pezzo) komad, parče (u svakom
petrodolar (nlat. petroleum, eng. dollar) dolar smislu).
zarañen prodajom petroleja, tj. prihod pedo di bravura (ital. pezzo di bravura) muz.
ostvaren iskorišćavanjem nalazišta nafte. komad sa tehničkim teškoćama.
petrolej (nlat. petroleum) v. petroleum. peco koičertato (ital. pezzo concertato) muz.
petrolet (fr. petrolette) automobil koji se kreće koncertni komad.
pomoću petroleja. peš (pere. piš, tur. re§) prednji deo haljine.
petroleum (grč. petra stena, kamen, lat. šešikan (ital. pescecane) morski pas, aj-kula.
oleum ulje, nlat. petroleum) kameno ulje Pešito (sir. Peschito) naziv najstarijeg si-rijskog
sastavljeno od smesa i otopina gasovitih, prevoda Starog i Novog zaveta (iz II veka).
tečnih i čvrstih ugljovodonika; nalazi se u peškeš (pere. piškeš) gar, poklon.
pukotinama i podzemnim slojevima gde peškir (pere. pišglr)"y6pyc, ručnik, marama.
natapa porozno kamenje, a sluha! kao pi (grč. 7£, R) grčko ime slova „p"; mat.
odlično sredstvo za osvetljenje; nafta. skraćenica reči periphereia (obim): Lu-
petroleum-benzin benzin koji se spravlja od dolfov broj, tj. odnos prečnika kruga
petroleuma. prema obimu=3,1415926.
petroleum-spiritus deo petroleuma koji se, pri piartroza (grč. ruop, gnoj, artron zglob) med.
prečišćavanju, najpre pretvara u paru; gnojenje zgloba.
upotrebljava se kao zamena terpentin-skom pibrok (eng. pibroch) ratna pesma, ubojna
ulju. muzika, škotskih gorštaka (za gajde).
petroliferan (nlat. petrolifer) petrolejono-san, Pigmeji (grč. Pygmaioi, pygme pesnica; aršin,
petrolejovit, koji ima u sebi petroleuma, lakat) legendarni narod patuljaka, koji je, po
petroleumski. Homeru, živeo na Okeanosu, a po docnijim
petrologija (grč. petra stena, kamen, logia predanjima na Nilu ili u Indiji; danas naučni
nauka) nauka o sastavu, strukturi i postanku naziv za tzv. narode patul>aka; fig. pigmej:
stena i minerala; u sovjetskoj mi-neralogiji kepec, patuljak, mali, sićušan čovek, duševno
sinonim za petrografiju. i telesne zaostao čovek, ništavilo.
petrofiti (grč. petra, phyton biljka) v. li-tofiti. pigmejski (grč. pygmios) kepečji, patuljast, kao
petunija (nlat. petun, petunia)6or. južnoame- kepec, kao patuljak; mali, sićušan.
rička ukrasna biljka iz porodice pomoć-nica, pigment (lat. pigmentum boja) fiziol. bojena
slična duvanu. materija u životinjskim i biljnim ćelij-skim
peucedan (grč. peykedanon, lat. peucedanum) tkivima, koja se nalazi u naročitim
bog. silj, siljevina. pigmentskim ćelijama (hromatoforama);
peucedanin (grč. peykedanon silj, siljevina) hen. bojena materija, boja, šminka; adjektivni
veoma gorka tvar, materija, koja se dobija iz pigment bojeve materije koje ne mogu
korena peucedana, silja, silje-vine. same, bez posrednog sredstva, da prionu za
peh (nem. Resć) smola; fig. nevolja, nesreća, tkaninu na koju treba da se prenesu; sup-
baksuzluk, maler. stakgivni pigmenta bojene materije koje same
pehar (nem. Becher) l. veća posuda za piće u neposredno prijanjaju.
obliku visoke čaše; vrč, krčag, pokal; 2. pigmevtacija (lat. pigmentatio) obrazovanje
posuda, vaza (obično od skupocenog pigmenata, prisustvo pigmenata; bojenje
materijala) koja se daje pobedniku na sport- pomoću pigmenata.
skom takmičenju; up. kup. pigmentirati (nlat. pigmentare) bojiti pomoću
pehblevda (nem. Pechblende) min. uranski pigmenata; bojadisati, šminkati.
smolinac, mineral mutan i smolasta masna pigmentum indikum (lat. pigmentum indi-
sjaja, veoma važan u nauci i tehnici, pošto se cum) v. indigo.
iz njega dobija najviše radioak-tivnih pigmentum vigrum (lat. pigmentum nigrum)
materija. očno crnilo na unutrašnjoj površini
sudovnjače.
pignorativan 700 pijetizam

pignorativan (nlat. pignorativus) založni, u hovni red, osnovan 1591. u Rimu, čiji se
obliku zaloga. članovi zavetuju da će omladinu besplatno
pignorator (lat. pignorator) onaj koji prima u poučava™; u Poljskoj =pijarci.
zalog. pijarci pl. v. pijaristi.
pigioracija (lat. pignoratio) zalaganje, davanje pijasava (ital. piasava) vrsta rogoza sa An-tila,
ili primanje u zalog. upotrebljava se naročito za metle i sl.;
pignus (lat. pignus) prav. zalog; ugovor o takoñe: lična vlakna južnoam. palme Attalea
zalogu, založio pravo; pignus imperiji (lat. funifera Mart., koja služe za izradu metli,
pignus imperij.) državna zaloga, državna četaka i dr.
podloga. pijaster (ital. plasira, nlat. plastra) „metalna
pijezis (grč. rue81z)lged. gnojenje, zagnojavanje. ploča"; nekada novčana jedinica u raznim
pijekhiza (grč. ruop gnoj, ekchysis izlivanje) zemljama (npr. Italiji, Španiji, Turskoj), danas
med. izliv gnoja. stoti deo novčanik jedinica u Egiptu, Libanu,
pijelitis (grč. pyelos valov) med. gnojno Siriji i Sudanu; pjaster.
zapaljenje bubrega i bubrežnog levka. pijafa (fr. piaffe) odmeren i po taktu izvo-ñen
pijelonefritis (grč. pyelos valov, nephros kas konja u mestu; pijafa koja se izvodi
bubreg) med. v. pielitis. kretanjem napred zove se „španski korak".
pijemezis (grč. ruop gnoj, emesis povraćanje) pijafirati (fr. piaffer) gordo, ponosno koračati,
med. povraćanje gnoja, bljuvanje gnoja. naročito kada konj, stojeći u mestu, prednje
pijemija (grč. ruop, halma krv) med. trovanje noge izbacuje veoma visoko i spušta ih
krvi usled zagnojavanja, sepsa, bolest koja žustro na zemlju, održavajući se u ravnoteži
nastaje usled prodiranja u krvne sudove samo pomoću zadnjih nogu.
izazivača gnojenje (stafilokoka i strep-tokoka). pijaca (ital. piazza, lat. platea ulica) trg, tržište
pijemičan (grč. ruop, ća!ta)med. bolestan od ;up. pjaca, plac.
trovanja krvi usled gnojenje. pijedestal (fr. piedestal, ital. piedestallo)
pižama (pere.) odeća za spavanje: duge čakšire podnožje, postolje, podloga; arh. stopa,
i kaput; pidžama. podnožje, cokla; u cirkusu: stub na čijem
pižon (fr. pigeon, lat. pipio) golub; vrsta finih gornjem kraju akrobata izvodi svoje veštine.
jabuka; vrsta hartije malog formata; ples pijezoelektricitet (grč. piezo pritiskujem,
sličan šotišu. elektron ćilibar) fiz. svojstvo nekih kristala,
pijade (pere. piyade, tur. piyade) vojnik-pe-tak; naročito kvarca, da se pod pritiskom ili
pešak u šahu. vučom naelektrišu na svojoj površini.
nija mater (lat. pia mater) „pobožna mati"; pijezometar (grč. piezo, metron mera, merilo)
znat- mrežasta opna moždane. fiz. sprava za merenje stišljivosti (kom-
lija mater spinalis (lat. pia mater spinalis) znat. presivnosti) tečnosti.
mrežasta opna moždinska. pijelografija (grč. pyelos korito, valov, grapho
pijanñevole (ital. piangevole) kuz. tužno, tužeći, pišem) med. rendgensko snimanje (pomoću
plačno, setno. kontrastnih sredstava) bubrežne karličice.
pijanino (ital. planino) «uz. mali pijano kod pije istorije (lat. piae memoriae) blažene
koga su žice uspravno. uspomene, svetle uspomene (pokojnik,
pijanino droa (fr. planino AgoI)muz. -v. pijanino. pokojnica).
pijanisimo (ital. pianissimo) kuz. sasvim tiho, pijesa (fr. piece, ital. pezza) v. podd/es.
veoma blago. pijeta (ital. pieta) pobožnost; smernost,
pijanista) (fr. pianiste) kuz. svirač u pijano, u milosrñe; u likovnoj umetnosti posle XIV
klavir. veka: umetničko kompozicije koje prikazuju
pijanistkinje (fr. pianiste) ,ita. sviračica u pijano, Bogorodicu, čas samu čas okruženu
u klavir. apostolom Jovanom i trima Marijama, kako
pijano (ital. piano) l. muz. tiho, lagano, na rukama ili kolenima drži i oplakuje telo
blago, slabo. svog sina skinutog s krsta.
pijano (ital. piano) 2. muz. v. pijanoforte 2. pijetet (lat. pietas) pobožnost; detinjska ljubav,
pijanola (lat. pianola) klavir-automat, kod koga uspomena puna poštovanja i ljubavi prema
se, pomoću podnožnika ili elektri-citeta, kome ili čemu, zahvalna ljubav, odanost i
izaziva udaranje maljica. uopšte nežno osećanje prema roditeljima,
pijanotip (ital. piano, grč. typos otisak) pit. dobrotvorima, otadžbini itd., naročito prema
mašina-slagačica; up. secmašina. milim pokojnicima.
pijanoforte (ital. pianoforte)iw>-3. l. umereno pijetizam (nlat. pietas pobožnost) po-
jako, srednjom jačinom. božnjaštvo, smirenost, čednost; sklonost da se
pijanoforte (ital. pianoforte) 2. muz. instrumenat religija prvenstveno shvata osećanjem i da se
sa žicama na kojima se proizvodi zvuk održavaju naročiti tajni sastanci radi
pomoću čekića ili maljica; forte-pijano, vežbanja u pobožnosti i
klavir, fligl.
pijaristi „očevi pobožnih škola" (lat. patres
scholarum piarum), katolički du-
pijetist(a) 701 pikrin

vršenju dobrih dela; bolesna religiozna radi osmatranja neprijatelja da ne bi izvršio


osećajnost kojoj čovečja priroda izgleda iznenadan napad; igra karata u kojoj
potpuno pokvarena i koja smatra svako učestvuju dva igrača sa 32 karte.
dobro što ga učine ljudi kao neposredno delo pikiran (fr. piquer) darnut, uvreñen, ujeden,
i izliv božanske milosti. koga nešto tišti, peče.
pijetist(a) (nlat. pietista) pobožnjak; u Lute- pikirati (fr. piquer) bosti, ubosti; pecka-ti,
rovoj i reformiranoj crkvi, od Filipa Jakoba pecnuti, uvrediti; razdražiti; ciknu-ti (za
Spenera 1675: vernik koji, pored ostalog, vino);aaed. velikom brzinom poleteti pravo
naročito polaže na održavanje sastanaka radi zemlji ;muz. (ital. piccare) jednim
vežbanja u pobožnosti. prevlačenjem gudala jedno za drugim
pijetistički (lat. pietas) pobožnjački; u duhu ukratko proizvesti više tonova ;kuv. nade-vati
pijetizma. meso slaninicom; u baštovanstvu: češće
pijetozo (ital. pietoso) šuz. pobožno, svečano; presañivati mlade biljke da bi bile što
izazivajući saučešće. bolje; pikirati se smatrati nešto za čast,
piju (ital. piu, lat. plus) muz. više. ponositi se čim, iznositi što na velika zvona.
pijum korpus (lat. pium corpus) dobrotvorna piknik (fr. pique-nique) zajednička gozba, izlet
ustanova, zadužbina. u kome svaki učesnik doprinosi ili plaća svoj
pijus (lat. pius) pobožan, bogobojažljiv; pošten, deo; četvrtasta korpa za hladna jela.
savestan, bogougodan. piknit (grč. pyknos gust, čvrst, zbijen, lithos
pik (fr. pique) 1. koplje sa dugačkim koplji- kamen) min. vrsta topaza.
P1tem; u kartama: crni list. piknozis (grč. pyknosis) zgušnjavanje, zgu-
pik (fr. pique, nem. Pik) 2. potajna srdžba, snuće, zadebljavanje.
prikrivena mržnja, želja za osvetom u prvoj piknometar (grč. pykncs gust, zbijen, metron
zgodnoj prilici; imati pik na koga ili što želeti mera, merilo) fkz. sprava za odreñivanje
da se kome osvetiš ili da ti padne šaka u specifične težine; sprava za merenje
prvoj zgodnoj prilici itd. gustoće; u fabrikaciji hartije: sprava za
pik (fr. pic) 3. šiljat vrh planine; uglasti merenje debljine.
prostor u krmi i kljunu broda. piknoskop (grč. pykncs, skopeo posmatram) v.
nika (lat. pića) svrake; «ed. prohtev trudnih žena piknometar.
za stvarima koje inače nisu za jelo, piknostilan (grč. pykncs, stylos stub) arh. koja
izopačavanje ukusa, drčnost na stvari koje je sa gustim stubovima.
nisu za jelo (kao što je slučaj kod svrake). piknostilon (grč. pykncs, stylos stub) arh.
nikada (šp. picar) prosecanje puta kroz pra- grañevina sa stubovima nagusto, u kojoj
šumu. razmak izmeñu dva stuba, iznosi jednu i po
pikador (nm. picadore) borac na konju, debljinu stuba.
naoružan kopljem, u borbama s bikovima u piknotika (grč. pykncs) pl. ned. lekovi koji
Španiji. pomažu zgušnjavanje.
pikantan (fr. piquant) koji draži, koji izaziva nikoliš» (ital. piccolino) muz. v. pikolo 1.
prohtev, nadražljiv, „slan" (npr. pikantna
priča); duhovit, zanimljiv, primamljiv, nikole (ital. piccolo) l. kuz. drveni instrumenat
dopadljiv, privlačan; zajedljiv, peckav. za duvanje: manja vrsta flaute, sa tokovima
pikanterija (fr. piquant) ono što draži, što za oktavu višim od tonova flaute.
izaziva prohtev; duhovitost, zanimljivost, pikolo (ital. piccolo) 2. stari novac u Veneciji, i
primamljivost; dvosmislena, „slana" Siciliji; pičiolo.
napomena, priča i sl. pikolo (ital. piccolo) 3. mali konobarski
pikaro (tl. picaro ništarija) lopov, lopuža, učenik, mali kelnerski šegrt.
ugursuz, nitkov; pikarski roman vrsta pikoti (fr. picots)mr. fino izrañene tačke,
romana u kojem se opisuju život i doživljaji tačkice, zupčići na čipkama ili opšavi-ma;
pustolove, probisveta, vrago-lana (počev od uzani končani opšavi na tkaninama.
„Lazarilja de Tormesa", iz 1554. godine). pikotiran (fr. picoter) poprskan, poškropljen
pikarski roman v. pod pikaro. tačkicama (kod grbova).
pikacija (lat. pix smola, picatio) smoljenje, pikotirati (fr. piquer, picoter) bockati,
mazanje, premazivanje smolom. izbockati; zaglavljivati (ili: udarati) klinove
piker (fr. piqueur) psar, lovac na konju koji u; praviti zupčiće (na koži, čipkama i dr.).
upravlja psima; jahač koji obučava konje; pikrati (grč. pikrćs ljut, oštar) pl. hen. soli
poznavalac vina, okušalac vina, probač pikrinske kiseline (melinit, ekrazit, lidit),
vina. koje mnogo lakše eksplodiraju nego ona.
piket (fr. piquc) 1. trg. vrsta pamučne tkanine. pikrin (grč. pikr6s)xeM. gorka tvar, materija,
piket (fr. piquet) 2. kočić za premeravanje koja se dobiva iz Digitalis rigrigea;dog»g-
zemljišta; voj. odeljenje vojnika, obično 50, talin.
koje je uvek u pripravnosti, naročito
pikrinska kiselina 702

pikrinska kiselina hen. postaje uticajem pretvorio u manje oštar ugljičnokiseli


sumporne kiseline na mnoge organske alkal.
materije, a tehnički od fenola i šalitrene pilozan (lat. pilus vlas, dlaka, pilosus dlakav,
kiseline; upotrebl>ava se za žuto bojenje svile kosmat) kosmat, dlakav, rutav.
i vune i kao jako eksplozivno sredstvo; pilokarpin hem. alkaloid iz listova juž-
trinitrofenol. noameričke biljke Pilocarpus; upotrebljava se
pikrit (grč. pikrćs ljut, oštar) mineral koji po u medicini za lečenje očnih bolesti, za negu
mineralnom sastavu odgovara pe-ridotu. kose itd.
pikroholan (grč. pikrocholos sa gorkom žu-či, pilon (grč. pylon velike vratnice, portal)
pikrćs ljut, oštar, chćlos žuč) sklon jarosti, kapija, velika vrata; naročito: visoka, kuli
žučan, naprasit, nabusit. slična grañevina na ulazu u staro-egipatske
niks (lat. pix) smola; piks alba (lat. pix alba) palate i hramove, spolja obično pokrivena
bela smola; piks likvida (lat. pix liquida) likovima i slikama u boji.
tečna smola, katran ter; piks navalio (lat. pilori (vlat. pilorium, fr. pilori) mesto na kome
pix navališ) lañarska smola; piks nigra (lat. su zločinci bili vezani i izlagani javnom
pix nigra) crna smola. prezrenju, sramni stub.
piksa (grč. pyxis) kutija od drveta, naročito pilorirati (fr. pilorer) privezati za sramni stub,
šimširovog; ua. piksis. izložiti javnoj poruzi.
piksis (grč. pyxis) kutija od šimširova drveta;
kod katolika: kutija u kojoj se čuva pilorus (grč. pyloros) znat. vratarnik, želudačni
posvećena hostija i relikvije. izlaz.
piksla (nem. Buchse, grč. pyxfs kutija od pilot (fr. pilote, ital. pilota) prvobitno: krmar,
šimširovine) kutija. krmanoš, prevodilac lañe kroz nesigurna i
piktogram (lat. pictus slikan, naslikan, grč. opasna mesta, loc; voña (ili: upravljač,
gramma pisano, pismo) slika, crtež, koji rukovodilac) vazdušne lañe, aeroplana,
prikazuje neki predmet, radnju ili dogañaj. balona.
piktografija (lat. pictus slikan, naslikan, grč. pilotaža (fr. pilotage)ali/ upravljanje (ili: veština
graphf a pisanje) umnožavanje rukopisa ili upravljanja) vazdušnom lañom, aeroplanom,
štampanog sloga pomoću preslika-vanja. balonom; mor. upravljanje lañom, krmarenje;
pila (lat. pila) lopta, kugla. plata (ili: nagrada) onome što provodi lañu
pilav (pere. pilaw, tur. pilav) pirinač sku-van sa kroz opasna mesta \rpai>. pobijanje šipova.
mesom nagusto. pilot-baloni mali vazdušni baloni koji se
pilada (lat. pila) drveni stub oko koga konj, puštaju radi odreñivanja pravca i brzine
vezan za konopac, optrčava radi vežbanja u vetra.
kasanju. pilotirati (fr. piloter) rukoveti, upravljati
Pilades (grč. Pylades) kit. sin Strofijev, sestrić (vazdušnom lañom, avionom, balonom);
Agamemnonov, veran prijatelj i pratilac sprovoditi brod kroz nesigurna i opasna
Orestov, za koga je hteo i život da žrtvuje i mesta; grañ. udarati šipove, pobijati šipove.
čiju je sestruElektru uzeo za ženu; fig. uzoran pilule (lat. pila lopta, dei. pilula loptica) lek u
i požrtvovan prijatelj. obliku loptice, obično u veličini graškovog
pilar (šp. pilar) stub u štalama, koji stoji zrna.
izmeñu dva konjska mesta; pilari pl. u pimeloza (grč. pimele mast) med. sklonost
cirkusima: dva jaka stuba, udaljena po dva gojenju, gojaznost.
metra jedan od drugog, izmeñu kojih se piment (fr. piment, nlat. pigmentum) biberu
vrši obučavanje konja. slične bobice istočnoindijskog drveta Myrtus
pilaster (ital. pilaster) četvrtast stub. pimenta (upotrebljava se za zači-ne);
pilatski (po Pokciju Pilatu, rimskom na- najkvirc.
mesniku Judeje, 26—36. god.) u frazili-latski pimsntiranje (lat. pigmentum) v. pigmenta-cija.
prati ruke znači skinuti sa sebe odgovornost; pimpinela (nlat. pimpinella) vot. dinjica,
ići od Poncija do Pileta ići od nemila do bedrenik (aromatična lekovita biljka).
nedraga, obijati pragove. nina (lat. pinna) l. vilo, brčno pero, brčje pero;
pilverizater (fr. pulverisateur) sprava za 2. vrsta sitnih klinaca bez glave; klinac u
pretvaranje čvrstih tela u prah, avan; sprava kompasu na kome stoji magnetna igla; 3.
za pretvaranje tečnosti u prah, raspršivač, mali, šiljasta štapovi (u geodeziji); 4. vrsta
prskalica, štrcaljka. duguljastih školjki (nlat. Pinna marina) čije
pileus (lat. pileus kapa od pusta, filcana kapa) se okamenotine zovu piniti.
bog., med. klobuk. pinakes (grč. pinax, pfnakos pločica) u staroj
pilirati (fr. piler) tucati, istucati, stuca-ti; Grčkoj, pločice (drvene, glinene, mermerne)
pilirani sapuii fini toaletni sapu-ni koji se, za pisanje.
pri fabrikaciji, istucaju (piliraju) da bi se, pinakl (fr. pinacle)apx. šiljak, naročito na
pod uticajem vazdušne ugljične kiseline, gotskim grañevinama.
alkal koji je u njima
pinakoteka 703 pionir

ššakoteka (grč. pinakotheke dvornice sa smole, smolina esencija; otvorenožuta


slikama, pfnax, pfnakos daska, tabla, tablica tečnost, jako mirišljave, dobiva se od ulja
tithemi metnem, mećem) slikama ukrašena omorikove smole i upotrebljava za
prostorija u atinskim Propi-lejima; kod osvetljavanje i kao firvajs.
Riml>ana: prostorija sa slikama; danas: pinseta (nem. Pinzette, fr. pincette) v. pin-ceta.
zbirka slika, dvorana sa umetničkim ninta (šp. mal de los pintos) med. kožna
slikama; naročito: čuvena galerija bolest u Srednjoj Americi, sa raznobojnim
umetničkih slika u Minhenu. pegama koje se ljuskaju i sevaju.
pinas istočnoindijska tkanina od like ili vlakana pintado (šp. pintar, pintado) istočnoindijska
ananasovog lišća. pamučna ili lanena tkanina sa šarama i
pinasa (ital. pinassa, eng. pinnace, lat. pinus slikama u raznim bojama.
bor) vrsta šajke sa najmanje 6 vesala; pincete (nem. Pinzette, fr. pincette) male i
dugačak i uzan manji brod, korveta; mala tanke hirurške matice za čišćenje rana,
laña sa dve katarke; po veličini drugi čamac kleštice (za čupanje dlaka), štipalj-čice;
na ratnim brodovima, naoružan malim pinseta, penseta.
topom. pinčbik (eng. pinchbeak) v. pinčbek.
pingvin (lat. pinguis mastan, debeo, kelt. rep pinčbek (engl. pinchbeck) žuti bakar, bakar-na
gwyn) zool. ptica iz porodice gnjuraca, ispod bronza, slitina od bakra, cinka i železa
kože ima debeo sloj masti koja ga čuva od (nazvane po pronalazaču, engleskom
hladnoće, živi po morima Južne polulopte. mehaničaru Pinčbeku); pinčbik, tombak.
ping-pong (eng. ping-pong) sp, tenis koji se igra pinčer (eng. pincher) rasa engleskih pasa,
na stolu, stoni tenis. inteligentnih, živahnih, pouzdanih, iz-
pindarizam (grč. Pindaros) podražavanje držljivih, glatke ili hrapave dlake.
Pindarovog načina pisanja. pinjon (fr. pignon) vrh. kalkan, zabat,
pindarski kao Pindar, Pindarovim stilom i trouglasti završetak zida pod krovom.
jezikom, tj. zanosno, oduševljeno, naduveno, pio- (grč. ruop) predmetak u složenicama sa
neprirodno. značenjem: gnoj, gnojni.
pinenžm bezbojna, optički aktivna i prijatna piogeneza (grč. ruop, genesis postanak, po-
mirisa tečnost (S10N1b), glavni sa-stojak stanje) med. stvaranje gnoja, zagnojavanje.
terpentinskog ulja, zbog čega je tehnički piogenija (grč. ruop, gen- koren od gignomai
veoma važan. postanem, nastanem) med. v. piogeneza.
pinija (lat. pinea smrčina šišarka) 1. kod piogeničan (grč. ruop, gen-, gignomai) med.
vulkana: stub od vodene pare i ostalog koji stvara, koji izaziva zagnojavanje.
eruptivnog materijala koji se penje do velikih piodermija (grč. ruop, ñerma koža) med. v.
visina, pa se onda rasturi na sve strane (izraz piodermitis.
koji je upotrebio Plinije Mlañi u opisu piodermitis (grč. ruop, ñerma) «ed. gnojavo
erugšije Vezuva, 79. god. n. e.). zapaljenje kože.
pinija (nlat. Pinus pinea) bog. 2. četinar koji pioemija (grč. ruop, haima krv) ned. prisustvo
raste samoniklo u zemljama oko gnoja u krvi, trovanje krvi usled
Sredozemnog mora i u Dalmaciji; gaji se zagnojavanja.
kao ukrasna biljka, zbog krunice koja je piozis (grč. prosiš) med. gnojenje, zagnojavanje.
visoka i slična štitu; njen plod (pinjol) piokarcinom (grč. ruop, karkinoma rak, rak-
sličan je bademu i dobar za jelo. rana) med. bolest raka praćena zagno-
pinika (grč. pino pijem) reč napravljena u jzvanjem obolelog mesta.
šaljivom smislu: nauka o piću i pijenju, piokenozis (grč. ruop, kenosis ispražnjava-nje)
čuturologija; pr. tatčki, med. čišćenje gnoja.
pinin (lat. pineus smrčin, omorikov) omori-kova piometra (grč. ruop, metra materica) med.
smola. skupljanje gnoja u materici.
pininska kiselina hem. kiselina omorikove smole, pioi (fr. pion) l. u šahu: pešak, bauer; u dami:
jedan od sastojaka kolofonijuma; v. pinin. zrno.
pinipedi (lat. pinna nepaja, nepaje, pes re « pedis pion (grč. ruop) 2. gnoj.
noga) zool. sisari koji žive u vodi (npr. pionefroza (grč. pyon, nephros bubreg) med.
morski konj i morski lav), perajari. zagnojavanje bubrega.
pink-koler (eng. pink-colour) karanfilasta pionir (fr. pionnier) prvobitno: vojnik-pe-šak;
boja, crvena porculanska boja, mineralni lak. danas: kopač rovova, vojnik koji radi i
pinksit (lat. pingere slikati, naslikati, pinxit opravlja vojne putove; fig. onaj koji krči nove
slikao, naslikao) na slikama, pored imena putove, koji u nečemu prednjači, koji utire
umetnikovog (obično skraćeno pinx): put, krčilac, začetnik nečega novog; —
slikao crtao. pionira pl. voj. odredi koji rade tehničke
pinolin (lat. pineus smrčin, omorikov, oleum poslove: mostove, putove, poljska utvrñenja,
ulje) ulje od smole, alkohol od miniranje raznih objekata itd.; u Sev.
Americi: prvi naseljenici u jednoj još
nenaseljenoj oblasti (koji su docnijim
pionirati 704 piretion

doseljenicima, može se reći, prokrčili put); renjem u sredini ili na zašiljenom kraju (za
kod nas: aktivistička organizacija najmlañe crpenje tečnosti, tekućina).
omladine. pips (nem. Pips, nlat. pipita) kataralna bolest
pionirati (fr. pionner) u šahu: uzimati što više kod ptica, naročito kokošaka, u vezi sa
liona; u damama: gubiti pion za pionomJžu. oticanjem vratnih žlezda i zače-pljenjem
kopati rovove;FJI-, krčiti put, prednjačiti. nosnih otvora; leči se premazi-vanjem
pioplanija (grč. pyon, planao lutam) širenje (ili: obolelih mesta hlornom vodom).
rasprostiranje) gnoja po telu. pir (eng. reeg) v. per 2.
piopneumotoraks (grč. pyon, pneuma dah, piramida (grč. pyramis gen. pyramfdos, eg.
disanje, thorax trup; grudni koš)med. nago- piromi) veličanstvena grobnica starih
milavanje vazduha i zagnojavanje u oblasti egipatskih kraljeva: ogromna kamena
porebrice. grañevina, u osnovi četvrtasta, čije se četiri
piopoezis (grč. ruop, poićsis pravljenje, strane pri vrhu završavaju u zajedničkom
stvaranje) med. v. piogeneza. temenu; grañevina, naročito spomenik, u
pioptizis (grč. ruop, ptyo pljujem) med. pljuvanje obliku piramide; geom. poliedar čija je
gnoja. osnova slika sa tri strane ili više strana a
pioragija (grč. ruop, rag- koren od regnymi druge strane, ili plosni, jesu trougli.
prsnem, puknem) med. pojava, početak gno- piramidalan (grč. pyramis) koji ima oblik
jenja. piramide, kao piramida;fig. ogroman,
piorea (grč. ruop, teo tečem, curim) med. džinovski, veličanstven, gorostasan.
isticanje gnoja, kuljanje gnoja. piramidion (grč. pyramis) mala piramida,
piosalpinks (grč. ruop, salpinx truba) ned. piramidica; završetak obeliska šil,a-stog
zagnojavanje jajovoda. oblika.
pioseptihemija (grč. ruop, septos koji izaziva piramidon (grč. pyramis) farm. dimetilami-no-
trulež, ha'ma krv) med. v. piemija. antipirin, lek protiv groznice, glavobolje i
pioskop (grč. ruop mastan, debeo, skopćo neuralgije.
posmatram) sprava za merenje masnoće Pirai i Tizba «st. mladi vavilonski ljubavnici (po
mleka, mlekomer. osnovnoj ideji, mitološki prethodnici Romea i
piotoraks (grč. ruop, gnoj, thorax trup; grudni Julije) koji su se, zbog protivljenja roditelja,
koš) mad. nagomilavanje gnoja u grudnoj tajno noću sastajali. Kada ih je jednom
duplji. iznenadio lav, oni se razbegnu; Piram,
pioftalmija (grč. ruop, ophthalmćs oko) med. misleći da je Tizba rastrgnuta, izvrši
gnojavo zapaljenje očiju. samoubistvo, a zatim i Tizba. Tema mnogo
piohezija (grč. ruop, cheo lijem, sipam) med. obrañivana u umetnosti i književnosti.
proliv s gnojem. piranometar v. solarimetar.
pirargmrit (grč. rug vatra, argyros srebro) min.
piocela (grč. ruop, kele prosutost, kila) med zatvorenocrvena ruda srebra, sulfid antimona
gnojna kila. i srebra.
piocijanin (grč. ruop gnoj, kyaneos zagasi- pirat (lat. pirata, grč. peirates) morski
toplav) med. bojena tvar (CUH14NO2) u plavom razbojnik, gusar; fig. razbojnik, lupež; pr.
gnoju. piratski.
piocistis (grč. ruop, kystis mehur; kesa)med. piraterija (fr. piraterie) v. piratika.
gnojni mehur, gnojna kesica. piratika (lat. piratica) razbojništvo na moru,
piociti (grč. ruop, kytos duplja, šupljina) pl. gusarstvo; pljačka, iznuñivanje; književna
med. ćelije gnoja. kraña.
pipa (šp., port. pipa, ital. pippa) l. dugačko i pirg (grč. pyrgos) v. pirgos.
uzano bure u kome se šalje vino i zejtin, pirgos (grč. pyrgos) toranj, toranj tvrñave, kula;
naročito u Španiji i Portugaliji; 2. (eng. pipe) kula sagrañena uz manastir za odbranu od
jedinica za merenje tečnosti u Engleskoj (izg. gusara i dr.; pirg.
paji) = 572,491 1; 3. lula, luša. pire (fr. puree) kup. kaša od kuvanog graška,
piperazin Hem. organska baza C4H10N2; krompira i plodova raznih mahuna-stih
upotrebljava se u industriji gume kao ubrzi- biljaka.
vač pri vulkanizaciji i u medicini kao pireksija (grč. pyresso u vatri sam od groznice,
sredstvo protiv glista u crevima. hvata me groznica) «ed. napad groznice,
piperidin (lat. piper biber) hen. materija koja groznica.
se nalazi u biberu, kao sastojak piperima: pireterij(um) (nlat. pyreterium) ognjište; deo
bezbojna tečnost koja miriše kao biber. hemijske peći u kome stoji vatra.
piperin (lat. piper) hen. slaba organska baza piretika (grč. pyretcs groznica) št. med. sredstva
koja se dobiva od belog bibera (služi za (ili: lekovi) protiv groznice (vru-ćice).
pravljenje začina za kobasice). piretin (grč. rug vatra)dge.«. smola za gorenje.
pipeta (fr. pipette) lulica, luša; hen. cr-pčica, piretion (grč. pyretos groznica, vrućična vatra)
staklena cev sa valjkastom proši- med. laka groznica.
piretičan 705 pirol

piretičan (grč. pyretcs) ned. grozničav, koji piroga (fr. pirogue, šp. piragua) čamac juž-
izaziva groznicu; koji odgoni groznicu. noameričkih Indijanaca od izdubenog stabla,
pmretogenezija (grč. pyretcs, genesis postanak, drveta, veći i viši od našeg običnog čamca.
postaše) med. postanak groznice. pirogalna kiselina (grč. rug vatra, lat. galla
piretogenija (grč. pyretos, gen- koren od šišarka) lii bela, lisnata i bezmi-risna masa
gfgnomai postanem, nastanem) med. v. pire- koja se dobiva sublimacijom iz ekstrakta
togenezija. dobro osušenih šišarki; upotrebljava se u
piretografija (grč. pyretcs groznica, groz-nična fotografiji za rastvaranje soli srebra.
vatra, graphia opis) med. opisivanje groznice. pirogalol (grč. rug, lat. galla) hem. trova-lentni
piretolog (grč. pyretcs, logos naučio fenol, dobiva se zagrevanjem sumporne
istraživanje) lekar koji se naročito bavi kiseline; u alkalnom rastvoru jako
proučavanjem groznice, poznavalac redukciono sredstvo, lako apsorbuje kiseonik
groznice. iz vazduha, zbog čega se upotrebljava u
piretologija (grč. pyretcs, logla nauka) deo gasnoj analizi, takoñe i u bojadisanju kose i
medicine koji se bavi uzrocima, pojavama i fotografiji (kao izazivač).
lečenjem groznice. pirogen (grč. rug, gen- koren od gfgnomai
piretoteraiija ''rč. rug vatra, pyretcs, the-rapefa postanem, nastanem) koji je postao iz vatre,
lečenje med. lečenje (sifilisa i dr. zaraznih vulkanski.
bolesti) veštački izazvanom groznicom. pirogenezija (grč. rug, genesis postanak,
piridin (grč. rug vatra) hen. isparljivo, bezbojno postanje) postanak (ili: stvaranje,
organsko jedinjenje (tačka klju-čanja 115°), proizvoñenje) vatre.
meša se s vodom, nastaje pri destilaciji pirogenetičan (grč. rug, gennetikos vičan
azotnih organskih tela, glavni sg.stojak stvaranju) koji proizvodi vatru, koji stvara
koštane masti; služi za in-halacije kod vatru.
sipnje, astme, i srčanih oboljenja. pirogeničan (grč. rug, gen- koren od gigno-mai
pirija (grč. rupa) med. kupatilo u toplom va postanem, nastanem) v. pirogen.
vduhu za preznojavanje, kupatilo u pari, u pirografija (grč. rug, graphfa pisanje)
»rućem pesku. proizvoñenje (i postupak pri proizvoñenju)
crteža na drvetu vrelim gvožñem.
pirinač (pere. piring, biring) riža, oriz. pirodinamika (grč. rug, dynamis snaga, sila)
pirit (grč. pyrites bakarna ruda)min. disul-fid nauka o snazi vatre.
gvožña, javlja se najčešće u žicama, veoma piroelektricitet (grč. rug, elektron ćilibar) fiz.
rasprostranjen; služi poglavito za dobivanje elektricitet izazvan toplotom, npr. kad se
sumporne kiseline. kristal turmalin zagreva, onda se njegova
piritičan (grč. rug vatra, pyretos groznična površina na jednom kraju ose naelektriše
vatra) koji daje vatru, koji proizvodi (ili: pozitivno, a na drugom negativno, i obrnuto
izaziva) vatru. pri hlañenju; isto tako ponašaju se drugi
piritologija (grč. pyrftes kremen, logla nauka) hemimorfni kristali ;up. pijezoelektricitet.
iii. opisivanje belutka (šljunka); nauka o piroelektričan (grč. rug, elektron ćilibar) fiz.
belucima. koji ima svojstvo naelektrisavanja na
pirihijus (grč. pyrrfche) ples u oružju i pesma površini usled zagrevanje ili hlañenja, koji
koja se uz to pevala; u grčko j i rimskoj je naelektrisan na svojoj površini usled
metrici: stopa od dva kratka sloga: U U; zagrevanje ili hlañenja.
up. dibrahis. piroza (grč. pyrosis zagrevanje, grejanje, žar)
piričan (grč. rug vatra) vatreni, ognjeni, koji med. gorušica, žgaravica, ljutina, osećaj
se tiče vatre, koji dolazi od vatre, ognja. pečenja koji se od želuca proteže uz
pirjan (pere. biryan, tur. ruguap) meso pečeno u jednjak, i grlo, obično praćen podrigi-vanjem
pari. kiseline; vatreno rumenilo lica.
piro- (grč. rug) predmetak u složenicama sa pirozija (grč. pyrosis) v. piroza.
značenjem: vatra, oganj. piroka (fr. pirogue) v. piroga.
pirobalistika (grč. rug vatra, balio bacim) piroksen (grč. rug, xenos) min. v. augit
veština bacanja vatre; vatrometna veština. (nazvan po tome što se u vatri = rug
pirobolika (grč. rug vatra, bole bacanje, hitac) ponaša kao tuñinac = xenos).
v. pirobalistika. piroksilin (grč. rug vatra, hu Ion drvo) he»,
Pirova pobeda pobeda zadobivena sa ogromnim praskavi pamuk, trinitrat celuloze, izgleda
gubicima, pobeda koja više oslabi pobednika kao pamuk, samo je od njega pod prstima
nego pobeñenog; nazvana po pobedi epirskog oštriji; zbog jake eksplozivne moći nalazi
kralja Pira (306—272. pre n. e.) nad veliku primenu u tehnici eksploziva; dobiva
Rimljanima, kod Askuluma, iz koje je izišao se obradom celuloze ša-litrinom kiselinom.
oslabljeniji nego Rimljani. pirol (grč. pyrrcs boje vatre, crvenožut kao
vatra, lat. oleum ulje) hem. bezbojna teč-
45 Leksikon
pirolater 706 pirueta

nost, nalazi se u smrdljivom životinjskom piroskop (grč. rug, skopeo posmatram) fiz. v.
ulju, naročito onome koje je dobivene iz pirometar.
kostiju kojima je oduzeta mast. pirosome (grč. rug, soma telo) pl. zool. svet-leće
pirolater (grč. rug vatra, latreiio obožavam, morske životinje sa hrskavičastim, gotovo
poštujem) poštovalac vatre, obožavalac providnim telom.
vatre. pirosfera (grč. rug, sphaira lopta) geol. usijana
pirolatrija (grč. rug, latreia obožavanje, sfera koja, po mišljenju većine geo-loga,
poštovanje) poštovanje vatre, obožavanje postoji ispod čvrste Zemljine kore (litosfere).
vatre. pirotehnika (grč. rug, technike) veština
pirolejin (grč. rug, lat. oleum u lje) hen. alaj upotrebe vatre, primenjena nauka o toplo-ti
kuvan sa oksidom olova. (proučava i obrañuje procese paljenja,
piroliza (grč. rug, lysis razlaganje) hen. loženja, topljenja, žarenja, izrade baruta,
razlaganje (ili: razlučivanje) toplotom. zapaljivih i eksplozivnih smesa, raketa,
pirološja (grč. rug, logla nauka) nauka o vatri. signalnih vatara itd.); takoñe: vatromet-stvo.
pirotehničar (grč. rug, technikos) onaj koji se
piroluzit (grč. rug, luč kupam, perem; bavi pirotehnikom.
kvasim)min. manganov oksid, crn kao gvožñe, pirotika (grč. pyrotikcs gorući, paleći) pl. ned.
veoma mek, ostavlja na prstima mrk trag, sredstva za paljenje ili nagrizanje; adurencia.
poput grafita; upotrebljava se za dobivanje pirotikum (grč. pyrotikcs) med. lek koji pali ili
kiseonika i za čišćenje stakla od boje. nagriza, npr. zeleni babak.
piromanija (grč. rug, mama pomama, strast, pirotin (grč. pyrrctes boja crvena, »guta kao
ludilo) strast za paljenjem, bolesni nagon za vatra) mineral kovna sjaja, neproziran i žute
izazivanjem požara. bronzane boje sa prelazom u smeñu; važan
piromant (grč. rug, mantis prorok) onaj koji za dobivanje nikla, a ako ovoga ne sadrži,
proriče iz vatre. onda se upotrebljava za dobivanje zelene
piromantija (grč. rug, manteia proricanje) galice.
proricanje po načinu gorenja vatre. pirotipija (grč. rug vatra, oganj, typos otisak)
pirometar (grč. rug, metron merile, mera) fiz. utiskivanje u drvetu rel>efnih ukrasa pomoću
aparat za merenje temperatura pomoću usijanih graviranih val>aka.
termoelektriciteta (termoelektrični pirometar) oirotičan (grč. pyrotikcs) koji peče, koji pali,
ili aparat za vrlo tačno odreñivanje koji nagriza, nagrizan.
temperature na osnovu zavisnosti svetlosti od pirofag (grč. rug vatra, oganj, phagem jesti,
temperature (optički pirometar). žderati) tobožnji gutač vatre, vatro-žder.
pirometrija (grč. rug, metria merenje) fiz. pirofagija (grč. rug, phagem) gutanje vatre,
merenje temperatura neodredljivih običnim vatrožderstvo.
termometrima. pirofan (grč. rug, phaino si j am) opal koji
piromorfit (grč. rug, morphe oblik) min. olovni usisavanjem istopljenog voska postaje
fosfat koji je postao uticajem fosforne proziran \up. hidrofan.
kiseline nagalenit; ima ga kod nas u Bosni, pirofob (grč. rug, phćbos strah) med. onaj koji
oko Ljubije. boluje od pirofobije.
pironizam (grč. Ruggbp) fil. učenje Piroia iz pirofobija (grč. rug, ph6bos strah) med. bolestan
Elide (360/5—270/5. pre n. e.), osnivača strah od vatre.
starije skeptičke škole, po kome ništa u svetu pirofan (grč. rug, phone glas, zvuk) muz.
nije ni lepo ni ružno, ni pravično ni instrumenat na kome se proizvode tonovi
nepravično, u svemu ima i jednog i drugog, pomoću vodonikovog gasa.
zavisi samo od toga kako i s koje se strane pirofor (grč. rug, phero nosim, donosim)
nešto uzima; stvari su našem saznanju vatronosac; vazdušni upaljač, materija koja
nepristupačne, i zbog toga pravi mudrac se na vazduhu sama pali, npr. fosfor.
treba da se uzdržava od donošenja odreñenog piroforan (grč. rug, rćegb) koji proizvodi vatru
suda ma o čemu; .up. skepticizam. ili svetlost; koji se sam od sebe pali,
pironovac fil. pristalica pironizma; onaj koji samozapaljiv.
sumnja u sve i sva; skeptik. pirofotografija (grč. rug vatra, phos gei. photćs
pirotski u duhu pironizma, kao Piron, tj. svetlost, graphia pisanje) izrada fotografija
sumnjajući u sve; skeptički. na topllvoj osnovi i toplji-vim bojama.
pirop (grč. pyropcs plamena lica) min. zatvo- piroške (rus. pirožok) pl. ruske pastete punjene
renocrveni granat, magnezijski granat u kome iseckanim mesom, ribom, jajima, sirom i sl.
redovno ima ponešto gvožña, a ponekad p pirueta (fr. pirouette) vrteška, okretaljka; u
hroma (ima ga u Češkoj, zbog čega se zove i plesu: okret oko sebe na jednoj nozi i na
češki granat).
piroskaf (grč. rug vatra, oganj, skaphos
brod, čamac) brod teran vetrom, tj. parobrod.
pirheliometar 707 piurija

vrhu prstiju; jah. okret konja na zadnjim Pitagornno pravilo u pravouglom trouglu
nogama; okret jahača koji stoji na konju. kvadrat nad hipotenuzom jednak je zviru
pirheliometar (grč. rug vatra, helios Sunce, kvadrata nad obema katetama.
metron merilo, mera) fiz. aparat za me-renje pitanologija (grč. pithanćs uverljiv, ube-dljiv,
iznosa energije koji Sunce dozrači površini logfa) nauka o ubećivanju, veština
Zemlje; up. aktinometar. ubeñivanja.
pisasfalt (grč. pfssa smola, asphaltos zemljana pitekantropus (grč. plthekos majmun, anthro-
smola) brdska smola. pos čovek) zool. prelaz izmeñu majmuna ka
pisela (fr. pucelle) nevina devojka, devica. čoveku, majmun-čovek čiji su ostaci nañeni
piseleum (grč. pissa smola, lat. oleum ul>e) spoj 1891/92. u diluvijumu Jave (najstariji,
smole i ulja, ter. prelazim tip u razvitku čoveka).
pisoar (fr. pissoir) nužnik za mokrenje. Litija (grč. Pythia, Fytho) kit. sveštenica
pisotjera (fr. pissotiere) mesto gde se mokri, Apolonova koja je u Delfima ili, po
nužnik za mokrenje; mali vodoskok; česma najstarijem imenu, Pitu, čuvenom grčkom
koja slabo curi. gradu na Parnasu, proricala; njena
pista (fr. piste, šp. pista) trag konja, trag „proricanja" sastojala su se iz reči bez veze i
divljači; ograda trkačke staze u cirkusu; staza rečenica zagonetnih i dvosmislenih; otuda fig-
;avij. letilište (deo aerodroma odreñen za osoba koja pravi nejasne i dvosmislene
uzletanje i sletanje, ili za sletanje na vodu, zaključke; otuda se zove i pitijska sveštenica.
vazduhoplova). pitije (grč. ta Pythia) pl. v. pod pitijski.
pistacija (grč. pistake, lat. pistacium) leš-niku i pitijski (grč. pythios) 1. koji se tiče Apolona,
bademu sličan plod drveta Pistacia vera, posvećen Apolonu; pitijske igre svečane igre
uljevit i veoma ukusan, trišlja, trišalj, morski i utakmice starih Grka u čast Apolonovu,
lešnik; raste na Istoku i u južnoj Evropi. koje su se (od 590. pre do IV veka n. e.)
pisteologija (grč. pistis vera, thećs bog, logfa svake 4 god. održavale kod Delfa (pitije);
učenje) nauka o veri, veronauk. 2. nerazumljiv, dvosmi-slen.
pistil (lat. pistullum) l. fark. apotekarski tučak pitirijazis (grč. pityriasis od pftyron mekinje)
(pistila), avanski tučak; 2. bog. tučak, med. zarazna bolest kože praćena pe-
plodnica (ženski spolni organ u cvetovima rutanjem.
biljaka, koji se sastoji iz Z dela: ovarijuma, pitometar (grč. pithos bure, metron mera,
stubića i žiga). merilo) sprava za merenje zapremine sudova,
buradi i sl.
pistila (lat. pistillum) fark. v. podpistil 1. pitometrija (grč. pithos, metria merenje)
pietole (fr. pistolet) v. pištolj; par pistole (fr. par merenje zapremine sudova i buradi.
pistolet) u bilijaru: iz slobodne ruke, tj. ne piton (grč. Python aždaja koju je Apolon ubio
naslanjajući ruku na bilijar udarati loptu. i dobio naziv pitijski, Python naziv predela
piston (fr. piston) teh. klin (kod šmrka, pumpe); kraj Parnasa u Fokidi, gde je bio grad Delfi)
na puškama kapislarama: kli-pčić na koji se 1. zool. rod velikih, neotro-vnih zmija u
meće kapsla;muz. mehanič-ka naprava kod Africi i Indiji, srodan sa boa; udav, zmijski
duvačkih instrumenata pomoću koje ovi nisu car.
upućeni samo na prirodne tonove. piton (fr. piton) 2. zavojit, spiralni šip u
piscina (lat. piscina) ribnjak; bazen za vodu u časovniku.
rimskim termama; krstionica u bapti- pitonisa (grč. Python, fr. pythonisse) proro-čica,
sterijugou; u katoličkoj crkvi: udubljenje gatarica, vračara.
pored oltara u koje otiče voda. pitoreskan (ital. pittoresco, lat. pictor slikar)
pita (grč. petta, tur. pite, pide) slatko ili slano živopisan, živopisno lep, slikarski, zgodan
jelo koje se pravi od tanko razvije-nog testa i za slikanje, npr. predeo; koji sadrži
raznog drugog prehrambenog materijala živopisno izlaganje ili opisivanje (priča,
(meso, sir, povrće, voće). putopis i sl.).
pitagorejizam (grč. Pythagoras) fkl. učenje pitoreske (ital. pittoresco) pl. živopisni opisi,
grčkog filozofa, matematičara i astro-noma živopisna ocrtavanja.
iz Samosa Pitagore (580tg-500. pre n. e.) i pituita (lat. pituita)*«» sluz, žitka tečnost u
njegovih učenika, religiozno i eti-čko- telu.
političko udruženje sa strogo ure-ñenim pituitozan (lat. pituitosus) sluzav, pun sluzi.
načinom života (uzdržljivost, ćutanje, piulkija (grč. pyulkcs koji izvlači gnoj, ruop
vernost, autoritet učitelja); inače od njih gnoj, elko vuče, odvučem) «ed. isceñi-vanje
potiče: učenje o brojevima kao načelima gnoja, ispuštanje gnoja.
svega što postoji, o harmoniji sfera i dr. piulkon (grč. pyulkcs koji izvlači gnoj, ruop
pitagorovci (grč. Pythagcreioi) fil. učenici gnoj, elko vučem, odvučem) »kd. cev za
Pitagore, osnivani i pristalice pitago-rejizma. ispuštanje gnoja.
piurija (grč. ruop gnoj, urem mokriti) med.
izlučivanje gnoja sa mokraćom, posledica
piut 708 plazmogonnja

zapaljenja mokraćnog mehura ili bubrež-nog tačka u koncertom programu; kratka


zagnojavanja. pesma, kratak sastav u prozi (pijesa); u
piut (hebr., grč. poietćn) religiozne pesme i šahu: svaka figura sem liona; sudski dokaz,
molitve sinagogalnog kulta (u Jevreja). dokument, diplomatska nota; soba, odeljenje,
piferino (ital. pifferino) muz. poprečna svi-ralica npr. stan od 6 pjesa.
na orgulji. pju (ital. piti) muz. v. pod piju.
pifero (ital. piffero) muz. duduk, frula, svirala; pjusijizam teol. učenje religiozne stranke čiji je
registar na orgulji. osnivač oksfordski teolot Pjusi (Pusey,
picikando (ital. pizzicando) muz. proizvo-deći 1800—1882), koja teži (priznavši predanje,
zvuk čupkajući prstom mesto gudalom (na ponovno zavoñenje posta, crkvenog
violini). pokajanje, mise i dr.) da približi englesku
picikato (ital. pizzicato) muz. v. picikando. crkvu katoličkoj i da suzbije racionalistički
pičiolo (ital. picciolo) v. pikolo 2. protestantizam; ritua-lizam.
pičpajn (eng. pitchpine) drvo američkog bora, plaga (lat. plaga, grč. plege) udar, rana; ned.
crvenkastožuto, odlično za grañu. otok usled udarca, pada itd.
pidžama (pere.) v. tokama. plagiedar (grč. plagios poprečan, kos, hedra
pipen-ingliš (eng. pigeon-, pidgin-english) osnova, baza) geom. telo ograničeno kosim
kinesko-engleski jezik kojim se govori u površinama.
kineskim primorskim mestima i prista- plagijarizam (lat. plagiarius lopov ljudi,
nipggima. dušeprodavac; učenjak lopov) sklonost
pišman (pere. pešiman, tur. pisman) onaj koji književno] krañi i nedopuštenom prisva-janju
se kaje. tuñe duhovne svojine uopšte.
pišmanluk (pere.-tur. pismanlik) kajanje, plagijat (lat. plagium kraña ljudi, dušepro-daja)
odustajanje od ugovora. književna kraña, prepisivanje iz tuñih dela,
pištolj (fr. pistolet, ital. pistola) ručno vatreno nedopušteno prisvajanje tuñe duhovne
oružje sa magacinom za metke koji se svojine.
može brzo zamenjivati (naziv po ital. gradu plagijator (lat. plagiarius, plagiator lopov ljudi,
Pistoja). dušeprodavac) književni kradljivac, onaj
pjaster (ital. piastra) v. pijaster. koji prepisuje iz tuñih dela, onaj koji
pjati (ital. piatti) pl. muz. dve metalne ploče prisvaja tuñu duhovnu svojinu.
kojima se udara jednom o drugu, sanovi, plagioklasi (grč. plagios poprečan, kos, klao
tasovi. lomim) pl. min. glinenci ili feldspati kod
pjatiljetka (rus. pntiletka) petoletka, peto- kojih pravdi stoje meñu sobom koso; supr.
godišnji plan i program SSSR za razvoj ortoklasi.
privrede; u vremenu od 5 godina izvoñenje plagiostoma (grč. plagios, stoma usta) zool.
tačno utvrñenog programa rada u oblasti „krivoustica", vrsta okamenjenih školjki;
industrije i poljoprivrede, po kome se mora plagiostome pl. ribe šiljoglavke sa kosturom
postići odreñena količina žitari-ca i skroz hrskavičavim, bez škrž-nih poklopaca,
industrijskih artikala, sprovesti potpuna sa spoljašnjim škržnim otvorima koji su kao
kolektivizacija sela, izvršiti podizanje prorezi, usta ozdo i popreko položena, npr.
fabrika, zidanje kuća, kopanje kanala, ajkule, kamenice i dr.
grañenje brodova itd. plagiocefalija (grč. plagios, kephale glava) med.
pjaca (ital. piazza, lat. platea, grč. plateia širok krivoglavost, deformacija lubanje koja se
put) u Italiji: trg, tržište; široka ulica ;up. javlja kao posledica rahitisa ili kakvih
pijaca, plac. mehaničkih uzroka.
pjačevole (ital. piacevole) muz. usrdno, ugodno, alagoskop (grč. plagos strana, skopeo
prijatno. posmatram) sprava koja pokazuje strane
pjačevolmente (ital. piacevolmente) muz. v. sveta; sprava koja pokazuje pravac duvanja
pjačevole. vetra.
pjačere (ital. piacere) muz. po volji, prema pladarozis (grč. pladarćs mokar, vlažan)med. v.
dopadanju; kako se hoće. pladaroma.
pjačimento (ital. piacimento) muz. v. pjačere. pladaroma (grč. pladaros mokar, vlažan) med.
pjedestal (fr. piedestal) v. pijedestal. otok očnih kapaka.
pjeduš (fr. piedouche) malo podnožje za plaža (fr. plage) obala (rečna, jezerska,
poprsja, akvarijume, vazne i dr. morska) pogodna za kupanje, kupalište,
pjekse (fine.) pl. sp. naročite cipele za skijanje žalo.
sa vrhovima uzvijenim, savijenim nagore. plazma (grč. plasso obrazujem, uobličim, pla-
pjene (ital. pieno) muz. punim glasom. sma tvorevina^ tvorevina, umetničko delo;
pjereta (fr. pierrette) žena obučena u karne- med. tečnost krvi i limfe (proto-plazma);
valsku haljinu, sličnu kostimu glupog zeleni jaspis, vrsta bojadisanog kalcedona;
Avgusta. fiz. materija u jonizovanom stanju.
pjes (fr. piece, ital. pezza, nlat. pecia) deo, plazmogonija (grč. plasma tvorevina, gone
komad, parče; komad novca, novac, para; rañanje, stvaranje) biol. postanak organ-
top; pozorišni komad; muzički komad;
plazmodij(um) 709 planira™

skih tvornih materija bez začeća i oplo- planar (nlat. planarius) ont. fotografski objektiv
ñavanja, što je danas, posle pronalaska koji nadmašuje alaetiliag, naročito većom
mikroskopa i Pasterovih ^garića o bak- jačinom i oštrinom svetlosti, zbog čega važi
terijama, samo joni hipoteza o postanku kao najbolji objektiv za veoma kratka,
najprostijih živih bića. trenutna snimanja (kinematografske slike),
plazmodij(um) (grč. plasma tvorevina, nlat. jaka uveliča-vanja i za pojedinostima bogate
plasmodium) med. klica, uzročnik mala-rije. reprodukcije.
plazioliza (grč. plasma tvorevina, lysis ra- planer (fr. planeur) l. onaj koji glača; 2. lice
zlučenje, rastvaranje) rastvaranje ćelije u koje priprema ekonomske planove; 3. avij.
rastvoru gušće koncentracije, npr. u jačem avion bez motora, jedrilica; avion koji
rastvoru šećera, pri čemu spoljni gušći planira.
rastvor izvuče iz ćelije vodu, usled čega se planerizam (fr. planeur) l. veština letenja i
protoplazma odvaja od ćelij-ske opne i upravljanja planerima; 2. planerski sport,
skuplja u sredini ćelije kao lopta. jedriličarstvo.
plajvaz (nem. Bleiweis) olovka, pisaljka. planerist(a) (fr. planeur) onaj koji leti
plana (fr. plaque) pločica, tablica, list; planerom, jedriličar.
metalna pločica koju, kao znak, nose mi- planeta (grč. planaomai lutam, zalutam,
licajci, policajci, nosači i dr. planetes koji luta, tj. aster zvezda) 1. astr.
plakata (fr. placage) oblaganje finih stolarskih tamno nebesko telo koje dobiva toplotu i
radova listovima nekog finijeg drveta, svetlost od Sunca, vidljivo stoga što odbija
furnir. Sunčevu svetlost, mirnog i retko treperavog
plakar (fr. placard) drveni ukras više vrata; sjaja, obrće se oko svoje ose (rotacija) i u isto
ormar u zidu, dolap; tip. slog u koloni; takoñe vreme optiče oko Sunca (revolucija) u pravcu
plakat. zapad — istok; u Sunčevom sistemu ima ih
devet: Merkur, Venera, Zemlja, Mars,
plakardirati (fr. placarder) saopštiti nešto Jupiter, Saturn, Uran, Neptun i Pluton.
javnosti putem objava, proglasa i sl.; lepiti planeta (grč. planetes) 2. u katoličkoj crkvi:
(ili: zalepiti) objave (ili: proglase); tkaninu dugačka sveštenička odežda.
lužiti i sna bdeti šarom, mustrom; up. planeta r (nlat. planetarium) spisak planeta:
plakatkrati. model pomoću koga se predočava kretanje
plakat (nlat. placare, placatum) oglas, objava, planeta oko Sunca.
proglas na zidu i drugim javnim mestima da planetarij(um) (nlat. planetarium) model
bi ga mogao svako videti i pročitati. Sunčevog sistema (planetar).
plakatirati (nlat. placatum) objaviti, saopštiti plavetarni (grč. planetćs) v. planetski.
javnosti putem plakata; lepiti ili prikucavati planetoid (grč. planetes koji luta, eidos vid,
plakate na javnim mestima. oblik) astr. nebesko telo koje optiče oko Sunca
planeta (fr. plaquette) pločica, naročito izmeñu Marsove i Jupiterove putanje; dosad
reljefna pločica, spomenica, umetnički ih otkriveno preko 1200, do kojih mnoga
izrañena mala ploča (obično od bronze, imaju u prečniku jedva 10 km; imaju različita
nikla, srebra itd.) ukrašena malim figurama; imena, ali se označavaju rednim brojevima,
plaketna umetnost umetničko izra-ñivanje po redu kako su otkriveni; asteroid.
ovakvih pločica; zbirka plakata odeljenje planetski (grč. planetos) koji luta naokolo; koji
muzeja u kome se čuvaju ovakvi predmeti. pripada planetama;planetska godina vreme
plakirati (fr. plaquer) obložiti (ili: oblagati, koje je potrebno da jedna planeta opteče oko
oblepljivati, oslepiti, prevu-ći) listićima; Sunca.
naročito: pozlatiti ili posrebriti oblaganjem planiglob (nlat. planiglobium) kogr. karta koja
zlatnim ili srebrnim listićima. pokazuje Zemljinu ili nebesku loptu, upravo
plakoidi (grč. plax gen. plakos ploča, tablica, obe Zemljine ili nebeske polulop-te u ravni;
površina, ravan, eldos oblik, vid)zool. planisfer, astrolabijum.
hrskavičave ribe (kečiga, moruna, jesetra i planimetar (lat. planum ravnica, ravan, grč.
dr.). metron merile, mera) sprava za me-renje
plav (lat. planum) l. ravnica, površina, ravan ravnih površina.
prostor, ravno zemljište; 2. nacrt, crtež planimetrija (lat. planum ravnica, ravan, grč.
grañevine; kartografsko prikazi-van>e neke metrfa merenje) merenje ravnih površina;
manje oblasti; 3. plan u ekono-mici svesno koš. nauka o prostornim veličina-ma koje
regulisane raspodele ukupnog proizvodnog leže u ravni; ravna geometrija.
rada na razne oblasti proizvodnje; oblik planirati (lat. planum ravnica, ravan, pla-page
regulisanja i ostvarivanja ukupne poravniti, poravnjivati, fr. planer) 1. ravnati,
reprodukcije, koji odgovara socijalizmu poravnjivati, glačati; 2. smi-šljati, snova ti,
(komunizmu). namerava ti; 3. praviti nacrt (plan)
privrednog razvoja; 4. avij. prekinuti rad
motora i elise, pa se avio-
planir-hemer 710 plastične limfa

nom postepeno, lagano, približava™ Zemlji; platna (fr. planche, nem. Planke) ploča,
spuštati se jedrilicom (planerom) lagano. metalna ploča u kovnici novca i medalja;
planir-haier (fr. planer glačati, nem. Hammer bakrorez, bakrene ploča.
čekić) čekić kojim zlatari, kujundžije i oni planšeta (fr. planchette) daščica; geome-tarska
što rade s bakrom glačaju metal. sprava, stolić za premeravanje; drveni ili
planisfer (lat. planus ravan, grč. sphaira lopta) koštani prutić u stezniku (mideru).
geogr. v. planiglob. plas (fr. place, ital. piazza) svaki slobodan,
plavkoveksan (lat. planus, convexus otvoren prostor, naročito trg, tržište; up. plac.
ispupčen) ont. ravnoispupčen, koji je ravan i plas d'arm (fr. place d'armes) stalno vojno
ispupčen; plankonveksno staklo rav- vežbalište.
noispupčeno staklo. plasiranje (fr. placer) v. plasman.
plankonkavan (lat. planus, concavus izduben) plasirati (fr. placer) namestiti, postaviti koga ili
opt. ravnoizduben, koji je ravan i izduben; što, naći kome službu; ulagati, uložiti, dati
plankonkavno staklo ravnoizdubeno staklo. novac na priplod ili u neko preduzeće;
planktov (grč. planktos koji luta tamo-amo, koji prodavati, prodati, nalaziti proñu.
švrlja tamo-amo, plankton) biol. „svet koji plasman (fr. placement) nameštanje, sme-štanje
tumara", zajedničko ime za sve biljne i u službu; davanje (ili: ulaganje) novca na
životinjske organizme koji žive u slobodnoj priplod ili u neko preduzeće; uloženi novac;
vodi na površini ili ispod same površine, a prodaja, proña (neke robe); imati dobar
sami nemaju dovollo pokret-ne snage da plasman imati dobro mesto, imati dobru
se'opiru vodenim strujama nego ih ove nose; proñu, dobro se prodavati;^. plasiranje.
planktonska ekspedicija putovanje po moru plastelin v. plastelina.
radi proučavanje života i prirode života u plastidi v. hromatofori.
moru; up. bentos i nek-ton.
planografija (lat. planus ravan, grč. grapho plastidul (grč. plasso pravim, tvorim) biol.
pišem) štamparski proces kojim se izvesni najmanji organski delić života, osetljivi
uzorak štampa sa ravne površine. organski molekul (Hekl).
plavparalelan (lat. planus ravan, grč. par- plastike (grč. plasso uobličavam, oblikujem,
allelos) ravan i iste debljine. obrazujem, plastike se. techne) 1. pravljenje
plantagineje (nlat. plantagineae)mr. vot. porodica likova od neke mekane tvari, materije
bokvica, bokvice. (ilovače, gipsa, voska itd.), vajanje, vajar-
plantago (lat. plantago) bog. bokvica. stvo, vajarska dela.
plantaža (fr. plantage) sañenje, zasañivanje; plastika (grč. plasso uobličavam, oblikujem,
naročito: industrijskim i trgovačkim biljkama obrazujem, lat. plastica) 2. pl. med. v. plastične
zasañeno i racionalno obrañiva-no zemljište u sredstva.
Americi, Indiji i dr. zemljama (kafom, vlastelin v. plastelina.
šećernom trskom, pamukom, čajem, plastilina (grč. plasso, ital. plastilina) veštačka
duvanom itd.). zamena ilovače u vajanju: staklar-skom kitu
planta pedis (lat. planta pedis) anit taban. slična masa od voska, oksida cinka, sumpora,
plantarij(um) (nlat. plantarium) poljopri-vredna ilovače i olivinskog ulja (kod nas u pogrešnoj
škola, rasadnik. upotrebi: plastelin).
plantarni (lat. plantaris) znat. koji se tiče tabana, plastiiitet (nlat. plasticitas) uobličljivost,
tavanski. sposobnost uzimanje raznih stalnih oblika pod
plantacija (lat. plantatio sañenje, zasañiva-nje) dejstvom izvesnog pritiska; živo
v. plantaža. prikazivanje, živogšsnost, slikovitost,
planteza (fr. planteuse) mašina za sañenje očiglednost.
krompira.
plastičan (grč. plastikos, lat. plasticus) stva-
planter (fr. planteur) sadilac, zasañivač; ralački, tvorački; uobličavan, oblikovan,
sopstvenikplantaže u kolonijama; vrtar, obrazovan, koji daje oblik; uobli-čljiv,
gradinar, bapggovan. sposoban da primi i zadrži dani oblik (supr.
plantigrada (nlat. plantigrada)mi. zool. živo-tinje elastičan), koji se upotrebljava za pravljenje
koje idu tabanima, tabanaši (npr. medvedi). lika, oblika, npr. pla-stična ilovača; koji
plantigradan (nlat. plantigradus) koji ide na deluje lepotom linija i oblika, živo opisan,
tabanima. prikazan kao da je živ, živopisan.
plantirati (lat. planta sadnica, m ladica, plastičar (grč. plasso uobličavam, oblikujem)
plantare) saditi, zasaditi. vajar, likovni umetnik.
planurija (grč. planos koji luta, koji švrlja, plastične limfa «ed. tečnost koja izlazi usled
uron mokraća) ned. izlučivanje mokraće zapaljenje ili kod rene, zgrušava se i prima
neprirodnim putevima. organski oblik.
ilastična sredstva 711 platforma

plastične sredstva (lat. plastica) med. sredstva platinit (šp. platina) slitina ili legura nikla i
koja pomažu hranjenje i obnavljanje tkiva. železa, služi kao zamena platine za tehničke
plastične umetnost likovna umetnost, plastike 1. svrhe.
plastične hirurgija opšti naziv za operacije u platinoid (šp. platina, grč. eidos vid, oblik)
cilju pokrivanja ili uklanjanja raznih slitina ili legura nikla, cinka, bakra i
telesnih nedostataka (kod kože, kostiju, volframa (za žice električnih otpora).
čitavih delova tela itd.). platnnotipija (šp. platina, grč. typos otisak) u
plastične operacije v. plastična hirurgija. fotografiji: izrada pozitiva na hartiji
plastični ugalj trg. ugalj u obliku kocke, jajeta i natopljenoj kalijum-platin-hlo-ridom i
sl. gvozdenim oksid-oksalatom.
plastičnost (nlat. plasticitas) v. plastici-tet. ilatinski metali mi», retki metali koji se javljaju
plastograf (grč. plasso pravim, tvorim, plastos, pomešani s platinom: rodijum, rutenijum,
grapho pišem) krivotvorilac, falsifikator paladijum, osmijum, iridijum.
spisa. platneno ogledalo metalna ploča prevučena
plastografija (grč. plastos, grapho) fal- platinom.
sifikovanje spisa; takoñe: postupak pri platirata (fr. plaquer, nem. plattieren) v.
izrañivanju reljefa pomoću hemijskog dejstva plakirati.
svetlosti. plate (fr. plateau) l. plitica ili tas na terazijama;
plastolog (grč. plastos izmišljen, lažan, 2. poslužavnik; Z.geogr. omanja visoravan.
neprav, Ićgos reč, govor) lažac, lažov. platonizam (grč. Platon) fil. sistem Plato-nove
plastron (fr. plastron, nlat. plastra) grudni filozofije, koja predstavlja vrhunac grčkog
oklop; grudnjak od kože koji nose oni koji se filozofskog mišljenja, naročito u pojmu
uče mačevanju; široka mašna za vezivanje; ideje, u značenju hipoteze, logičke
na ženskim haljinama: u metak koji pokriva pretpostavke koja služi kao osnova
otvor na grudima; nišan, predmet podsmeha. shvatanju, uviñanju, te je i Galilej pošao od
plata (iš. plata, grč. platyc širok) 1. srebro, nje, nasuprot Aristotelu, u traženju prirodnih
srebrn novac (za razliku od belela, tj. zakona; ideja je lo-gička pretpostavka koju
bakrenog novca). iskustvo ili potvrñuje (ogledom,
plata (fr. plat, plate, grč. platys širok) 2. eksperimentom) ili odbacuje, takoñe
peskovita površina, pesak i kamenje pred eksperimentom, merenjem. Merenjem
pristaništima i ušćima reka. proverena ideja jeste prirodni zakon. Po
platan (lat. platanus, grč. platys širok, drugom shvatanju Platonove ideje one su
platanos) bog. visoko i lepo drvo sa glatkom transcendentna bića, tj. bića koja postoje
korom, koja se listato ljuspa i širokim, van prostora i van vremena.
dlanastim lišćem, slično javoru, istočni javor platonizirati (fr. platoniser) sledovati
(Platanus orientalis L.). Platonovom učenju; voleti čistom duhovnom
plateja (grč. platys širok, r1a1e!a).ied. širo- ljubavlju bez ikakvih čulnih pobuda; up.
kočlana ojadjelica, trakulja. platonizam.
platen o titr (fr. platin au titre) slitina ili platononovci fil. učenici i pristalice učenja
legura platine i srebra (upotrebljava se za (platonizma) grčkog filozofa Platona (427—
izradu ukrasa i nakita). 347. pre n. e.).
platana (pš. platina dei. od plata srebro, od grč. platonska ljubav ljubav o kojoj Platon govori i
platys širok) 1. „srebarce", „malo srebro"; koju preporučuje u svom delu„Simpo-zion"
hen. metalni elemenat, redak, atomska masa („Gozba"): natčulna ljubav, ona koja je
195,09, redni broj 78, znak Pt, boje izazvana čisto duševnom lepotom, a ne
kalajnobele ili čeličnosive, veoma duktilan i telesnim odlikama ljubljenog bića, ideal-na
kovan, teško topljiv, spe-cifična težina ljubav.
21,45, zbog postojanosti upotrebljava se za platonska republika država sa savršenom
izradu hemijskog posuña; pronañena 1736. u upravom kakvu je zamišljao i preporučivao
Brazilu, ima je naročito u Uralu. Platon.
platana (fr. platine) 2. ploča na koju se platonski (grč. Platon) fil. koji se tiče Platona,
oslanja ju svi delovi sata; metalna ploča kroz koji potiče od Platona, koji je u skladu sa
koju prolazi ključ u bravu. njegovim učenjem; natčulni, savršen, idealan;
fig, praktično nemoguć, neostvarljiva
platinin amalgam hen. platinina živa, je- platonska ljubav, platonska republika.
dinjenje platine i žive pomoću kojeg se vrši platforma (fr. plat-forme) ravan krov na
oblaganje pl atinom. grañevini;voj. mesto na kome su namešteni
platinirata (šp. platina, fr. platiner) po- topovi za uspešno dejstvo; odeljenje izmeñu
platiniti, oblagati platinom, popla-tinjavati. spoljnog ulaza i ulaza u kupe (kod vagona,
tramvaja, trolejbusa i autobusa); visoravan,
zaravnjen vis; u vrtovima i parkovima:
veštački napravljena zarav-njena uzvišica
sa koje je lep izgled na
platfus 712 pleziosaurus

bližu ili dalju okolinu; grac. uravnjeno mesto plačidamente (ital. placidamente) muz. v.
za temelj; fig. osnova čega, polazna tačka, plačido.
misao ili pobuda kao pokretač i osnova neke plačido (ital. placido) kuz. mirno, spokojno,
delatnosti; up. pletform. blago.
platfus (nem. Plattfufi) med. ravan taban; v. ile (eng. play) igra, zabava (npr. tenis, trke);
dustaban. kocka, kockanje; pozorišni komad,
plaćido (ital. placido) kuz. v. plačido. predstava.
plauzibilav (lat. plausibilis) vredan plje-skanja, plebejac (lat. plebs narod, plebeijus) l.
zaslužan javnog odobravanja; prih-vatljiv, grañanin, pučanin, čovek iz nižeg staleža u
usvojljiv, verovatan, verodosto-jan. starom Rimu, onaj koji ne pripada sta-ležu
plauzibilitet (nlat. plausibilitas) zasluž-nost senatora i plemića; supr. patricije; 2. docnije,
javnog odobravanja (pljeskanja); prih- u srednjem veku: čovek iz reda varaličke
vatljivost, usvojljivost, verovatnost, sirotinje.
verodostojnost. plebejski (lat. plebejus) grañanski, pučki,
plafon (fr. plafond) l. tavanica; slike na pučanski, neplemićki, prost, niskog porekla.
tavanici, ukrasi na tavanici; 2. najviši ili nlebiscit (lat. plebis scitum, plebiscitum odluka
najveći iznos (npr. plate); 3. avij. najveća naroda) kod Rimljana: zakon donesen
visina do koje može doći avion, „vrhunac". narodnim glasanjem; narodno glasanje,
plafovaha (fr. plafonnage) tavanisanje, opredeljivanje naroda putem opšteg
pravljenje tavanice; ukrašavanje tavani- , ce glasanje;.^, referendum.
slikama; ukrasi na tavanici. plebiscitarni (lat. plebiscitarius) donesen
plafonirati (fr. plafonner) tavanisati, praviti opštim narodnim glasanjem.
tavanicu; ukrašavati tavanicu slikama i plebokratija (lat. plebs narod, puk, grč.
figurama. kratos j anina, snaga; vlada, vlast) vlada
plac (nem. Platz mesto; prostor, lat. platea) 1. puka (ili: svetine); ohlokratija.
mesto gde se prodaju namirnice, trg, tržište, plebs (lat. plere, plebs, plebis, grč. plethos
pijaca, 2. slobodno mesto za zidanje, mnoštvo, gomila) „ono čega ima mnogo",
gradilište. svetina, gomila, puk, pučani, narod;
plac-angst (nem. Platzangst) ked. strah živčano grañanski stalež (u Rimu).
slabih od praznog prostora i od prelaženja pled (fr. plaid) 1. odbrambeni govor pred
preko ulica, trgova itd.; up. agorafobija. sudom koji drži advokat.
placebo (lat. placere učiniti po volji) pseu- pled (eng. plaid) 2. ogrtač od šareno karira-ne
dolek, obično neka bezazlena pilule koja se vunene tkanine koja spada u škotsku
daje neobaveštenom pacijentu umesto pravog narodnu nošnju; velik debeli šal; putnički
leka, da bi se postigao autosuge-stivno pokrivač uopšte.
delovanje. pleder (fr. plaideur) branilac, zastupnik,
placenta (grč. plakus kolač, lat. placenta kolač) advokat kao glavni govornik u ime jedne
znat. posteljina kod porodilja; bog. semenik, parnične strane.
ono mesto na plodnom listiću odakle izlaze pleding (eng. plaiding) grubo ćebe za ogrtanje
semeni zameni. sa belim i crnim kockama, naročito vuneno.
placentalija (lat. placenta kolač) biol. si-savci pledirati (fr. plaider, nlat. placitare) voditi
koji u embrionalnom stanju imaju placentu. parnicu, braniti pred sudom (kao advokat),
placentalni (nlat. placentalisjaasr. koji pripada zauzimati se za, govoriti u prilog, govoriti
posteljici, posteljični. za, zastupati.
placenta savgvinis (lat. placenta sanguinis) ned. pledoaje (fr. plaidoyer) odbrambeni govor
krvava grušavica. advokata na sudu; završni govor, završna reč
placenta uterina (lat. placenta uterina) anat državnog tužioca i branioca u jednoj parnici.
posteljice kod porodilje. pledoajirati (fr. plaidoyer) v. pledirati.
placentacija (lat. placentatio) bog. nameštanje plezavtan (fr. plaisant) prijatan, zanimljiv,
semenih zametaka u plodnici. zabavan, smešan, šaljiv.
placet (lat. placere, place t) dopada se, prima se, plezanterija (fr. plaisanterie) šala, zabava na
usvaja se, odobrava se; kao imenica: čiji račun, zadirkivanja; plezantri a par (fr-
odobravanje, usvajanje, potvrda. plaisanterie a part) šala nastra-nu, bez šale,
placiditet (lat. placiditas) mirnoća, tihost, sasvim ozbiljno.
blagost. pleziopija (grč. plesfos blizak, susedan, brz gen.
placitum (lat. placitum) ono što se dopada, što oroz oko) med. v. pleziopsija.
se voli, što je omiljeno; mišljenje, nahoñenje, pleznopsija (grč. plesfos, ćpsis vid) med.
smatranje. kratkovidost.
plac-komandant (nem Platz-kommandant) voj. pleziosaurus (grč. plesfos, sauros gušter)gal.
komandant mesta. „životinja bliska gušteru", zmija-gu-šter,
fosilni gmizavac, dug 3—5 t, du-
plezir 713 pleomastija

tačka vrata, male glave, kratka repa i sa plektrum (grč. plesso udaram, lat. plectrum)
perajima mesto nogu. pero, trzalica, terzijan (od slonove kosti,
plezir (fr. plaisir) zadovoljstvo, uživanje, drveta ili metala) kojim su stari udarali u
zabava, prijatnost, udobnost; mon plezir (fr. žice citre, harfe.
top plaisir) moje uživanje, moje veselje plemirija (grč. plemmyris priliv, plima, bujica)
(čest naziv letnjikovaca i mesta za ned. obilje sokova, prisustvo sokova u telu
provodnju). više no što treba.
pleistocen (grč. pleistos veoma mnogi, kainćs plemiričan (grč. plemmyro prelivam se) koji
nov) kol. „onaj koji sadrži veoma mnogo ima puno sokova, koji potiče od obilja
sadašnjih oblika", = diluvijum; naziv uveo sokova.
1830. engleski geolog Čarls La jel (Lyell, plena potestas (lat. plena potestas) v.pleni-
1797—1875). potencija.
Plejade (grč. Pleiades)*nn-. 7 kćeri mavritan- plena proprijetas (lat. plena proprietas)npas.
skog kralja Atlanta i Plejone, ljubimice potpuna svojina (sopstvenost).
bogova i ljudi; kad su doznade da im otac plenarija fides (lat. plenaria fides) puna vera,
Atlas mora držati na leñima čitav nebeski potpuna vera.
svod, očajne zbog njegove patnje izvršile su plenarij(um) (lat. planerium) zbirka biblij-skih
samoubistvo, posle čega ih je Zevs pretvorio u odeljaka iz evanñelja (evangelijari-jum) i
zvezde, tzv. „Vlašiće"; astr. Vlašići (sazvežñe apostolskih poslanica (epistola-rijum) koji se
gledano golim okom izgleda kao da ima čitaju na katoličkoj misi; kutija u obliku
sedam zvezda, ali se jačim teleskopom vidi knjige u kojoj se čuvaju relikvije.
preko 2000. plenarna sednica v. plenum.
plejada (grč. Pleiades) grupa od 7 slavnih plenarni (nlat. plenarius) potpun, pun, sa punim
ljudi (književnika, filozofa i dr.), na-zvana brojem.
po 7 Atlantovih kćeri (Plejade); naročito: 7 plener (fr. plein air vani, na otvorenom, u
tragičnih pesnika koji su se, u Š veku pre n. prirodi) JŽ. slika rañena pod vedrim nebom,
e., javili u Aleksandriji za vreme Ptolomeja obasjana sa svih strana svetlošću; plener-
filozofa; grupa od 7 francuskih pesnika, u slikarstvo prikazivanje predmeta na slici u
XVI veku, koja je radila pod voñstvom punoj svetlosti, obasjanih sa svih strana
Ronsara i Di Belea, i težila da uvede u sunčanom svetlošću i bez senke.
pesništvo antički duh i antičke oblike; plenerkzam (fr. plein air) v. plener.
danas: skupio ime za grupu najboljih ljudi u plenerist(a) (fr. plain-airist) slikar koji radi
nekoj struci, pokretu i sl.; fiz. grupa izotopnih slike pod vedrim nebom, na punoj sunčanoj
elemenata. svetlosti.
plej-bek (eng. play gluma, igra, back natrag, plenipotencija (nlat. plenipotentia) puna vlast,
odostrag) u kinematografiji, naročito kod neograničena vlast; punomoć, puno-moćstvo,
muzičkih filmova: snimanje slika uz akt kojim se nekome daje punomoć.
istovremeno reprodukovanje ranije snim-
ljenog tona. plenist(a) (lat. plenus pun) fil. pristalica učenja
plejboj (eng. play igrati, zabavljati se, boy da u prirodi ne postoji prazan prostor.
mladić) mladić, dobro materijalno situi-ran, pleno jure (lat. pleno jure) s punim pravom.
kome je provod glavno u životu. pleno titule (lat. pleno titulo) sa punim
plejistocen (grč. to plelston ono što je naslovom, s punom titulom; kao skraćenica,
najveće, kainos nov) geol. gornji, najmlañi na adresama: p. t.
sloj pliocena. pleno horo (lat. pleno choro) kuz. sa punim
plekseoblaste (grč. plexis pletenje, tkanje, horom, sa svim glasovima.
blastos klica, izdanak) pl. bog. biljke sa plenpuvoar (fr. plein pouvoir) v.
dvostrukim kotiledonima. plenipotencija.
pleksiglas (grč. plexis, nem. Glas staklo) plenum (lat. plenum) puna sednica, puno
trgovački naziv za tvrdo, otporno, prozirno, zasedanje, sednica u kojoj učestvuju svi
teško lomljivo staklo od polia-krilne smole; članovi (za razliku od odborske i komi-
up. akrilna kiselina. sijske sednice); in pleno (lat. in pleno) u
pleksus (lat. plexus) zool. splet živaca ili krvnih punoj sednici, sa punim brojem članova.
sudova. pleo- (grč. pleon) predmetak u složenicama sa
pleksus solaris (lat. plexus solaris) zool. značenjem mnogo, više-.
„sunčani splet", splet ganglijskih živaca u pleogamija (grč. pleon, gamos brak) bog.
srednjem trbuhu ili u oblasti želuca. javljanje raznopolnih cvetova na jednoj
plektognati (grč. plektćs pleten, sukan, gna-thos biljci, ili na raznim primercima iste vrste.
vilica) zool. ribe pločare. pleomastija (grč. pleon, mastos sisa) med. v.
clektopode (grč. plektćs, pus, podos no ga) zool. polimastija.
ribe sa sraslim zadnjim perajima.
plektron (grč. plektron) v. plektrum.
pleomorfizam 714 pliocen

pleomorfizam (grč. pleon, morphe oblik) pleumodan (grč. pleumodes bolestan od


višeobličnost, mnogolikost, višelikost, pluća, pleumćn pluće) med. koji boluje od
raznolikost; up. polimorfizam. grudi, grudobolan.
pleonazam (grč. pleonasmos suvišak, pretek) pleumodes (grč. pleumon = pneumon pluće)
ret. upotreba suvišnih reči u govoru ili pisanju, med. onaj koji boluje od grudi, grudobolni.
suvišno obilje reči (tj. kad se uz reč širega pleumonija (grč. pleumonia = pneumonia) med
značenja upotrebi i druga čije je značenje v. pneumonija.
sadržano već u prvoj reči), npr. siromah pleura (grč. pleura) anat. grudna maramica,
prosjak, stara baba, mali čovečić itd.; med. pogrudnica, porebrica, plućna maramica.
preterana razvijenost ili prekobrojnost jednog pleuralgija (grč. pleura pogrudnica, algos bol)
dela tela, npr. šest prstiju na ruci. med. bol pogrudnice, bol porebrice.
pleonastičan (grč. pleonazo preobilujem, imam pleurezija (grč. pleura) med. v. pleuritis.
suviše) suvišan, pretrpan izrazima istog pleuritis (grč. pleura) med. zapaljenje
značenja. pogrudnice (porebrice, grudne maramice).
pleorama (grč. pleo plovim, horama pogled, pleuritičan (grč. pleura) bolestan od zapaljenja
izgled) slika plovljenja, slika obale koja grudne maramice.
polako prolazi ispred očiju gledaoca, dok pleurodinija (grč. pleura, odyne bol) med.
ovome izgleda kao da plovi čamcem pored reumatičan bol u visini meñurebarnog
predmeta prikazanih na slici. mipšća.
pleohroizam (grč. pleon više, chrosrea chro- pleuropijeza (grč. pleura, ruop gnoj) med.
matos boja kože, boja)fiz. svojstvo bojenih zagnojavanje plućne maramice.
dvoosnih kristala da u svima anizotrop-nim pleuropneumonija (grč. pleura, pneumon
pravcima pokazuju drugačije boje i sem pluće) med. zapaljenje pluća i plućne
toga za različite boje na različit način. maramice.
pleroza (grč. plerosis) med. punjenje, jačanje pleurotomija (grč. pleura, tome sečenje,
tela posle bolesti. rezanje) med. rasecanje grudne maramice,
plerotizam (grč. plerotes punoća, potpunost) fil. porebrice radi odstranjivanja škodlji-vih
učenje o stalnoj ispunjenosti prostora tečnosti koje su u njoj nakupljene.
materijom; supr. atomizam. pleurotonus (grč. pleura, tćnos zategnutost,
plerotika (grč. pleroo punim, ispunjavam, nlat. napon) med. v. pleurototonus.
plerotica) pl. med. lekovi koji pomažu •pleurototonus (grč. pleurothen bočno, sa
popravljanje i jačanje tela posle preleža-ne strane, tćnos zategnutost, napon) med. boč-ni
bolesti; up. sarkotika. tetanus, iskrivljenost tela na jednu stranu
plerofonija (grč. pleres pun, phone glas, (vrsta tetanusa).
zvuk) muz. bujnost tona, punoća tona, snaga pleh (nem. Blech) lim.
tona. plivioz (fr. pluviose) peti mesec u novom
kalendaru Prve francuske republike (1793),
plesigraf (grč. plesso udaram, grapho pišem, od 20. I — 18. P.
beležim) sprava koja opisuje prostor iz koga pliding (eng. pleading) prav. voñenje parnice;
dopire jek (kod perkusionih ispitivanja). odbrana na sudu.
plesimetar (grč. plesso, metron mera, meri-lo) ili jeza (fr. plieuse) mašina savij zlica,
med potuk, pločica koja se upotrebljava kod previjačica.
perkusionih ispitivanja. plijirati (fr. plier) savijati, previjati, borati,
pletizmograf (grč. plethos širina, veličina, praviti nabore; voj. popuštati, povlačiti se;
grapho pišem, beležim) med. instrumenat koji jah navikavati konja da se lako obrće desno
beleži kolebanje zapremine jednog organa. i levo.
plet-mašina (nem. Platmaschine) sprava za plika (nlat. plića, polonica, fr. plique) med.
glačanje (peglanje) rublja. poljačka kika, bolest kose usled nečistih
sokova (u Poljskoj dosta česta, po čemu i
pletomerija (grč. plethos mnoštvo, meros deo) dobila ime).
med. prekobrojnost delova tela, npr. šest plikarija (nlat. plicaria)<5br. obična prečica (kao
prstiju itd. tobožnji lek protiv „poljačke kk-> ke"); up.
pletere (grč. plethore punjenje, zasićenje) med. plika.
prepunost sokovima, punokrvnost. plimaža (fr. plumage) perje; ukras od perja na
pletoričan (grč. plethore prepunost) koji ima šeširu i šlemu, perjanica.
suviše krvi, punokrvan. plimut rok (eng. plymouth rock) vrsta američke
pletform (eng. platform) uzvišeno mesto sa oplemenjene kokoši.
koga govornik drži govor, tribina; otuda: plinta (grč. pHnthos) apx. četvrtasta ploča (kao
programska odluka (stranke, skupšti-ne); podnožje kipova, stubova, spomenika); deo
narodna odluka; politički program stranke;^, zida kuće od zemlje pa do visine poda
llatforma. prizemlja, stopa, „crkla".
pliocen (grč. pleion više, kainćs nov) geol. drugi,
mlañi pododeljak neogena ili mlañeg
tercijara, u čijim se okamenotinama nalazi
najviše novih organskih vrsta.
pliocenska formacija 715 plus-elektricitet

pliocenska formacija kol. v. pliocen. plumbati (lat. plumbum olovo) he«, spojevi (ili:
plise (fr. plisse) pravilni nabori na ženskim jedinjenja) superoksida olova sa ba-zama.
haljinama, nabor, bora. plumbatura (nlat. plumbatura) v. plumba-
pliseza (fr. plisseuse) mašina za pravljenje cpja.
nabora na tkaninama. plumbacija (nlat. plumbatio) zalivanje olovom;
plisirati (fr. plisser) nabirati, praviti nabore na udaranje olova (plombe).
ženskim haljinama. plumbizam (lat. plumbum olovo) med. tro-
pliš (nem. Plisch, eng. plush, lat. pilus vlas, vanje olovom, tj. parama i prašinom
dlaka) somot, kadifa od pamuka, lana, jute ili olova.
vune, polusomot, polukadifa. plumbum (lat. plumbum) olovo; olovni pečat;
ploajirati (fr. ployer, lat. plicare) saviti, olovna lopta; olovna cev.
savijati, prenijeti, slagati; voj. izvesti (ili: plumozan (lat. plumosus) pernat, perjan;
izvoditi) pokret u cilju obrazovanje smaknute maljav.
kolone. plumula (lat. plumala) bog. pupoljčić.
plombe (fr. plomb olovo, lat. plumbum) plural (lat. pluralis se. numerus) gram.
olovni pečat ili znak na paketima, vratima, množina; supr. singular.
sanducima, vagonima i dr.; masa kojom se plurale tantum (lat. plurale tantum) gram.
puni šupalj zub (kod nas se često čuje jednobrojna imenica, koja ima promenu i
pogrešno: blomba). koja se upotrebljava samo u množini, npr.
plombaža (fr. plombage) zalivanje olovom; ljudi, naočari, gaće, gusle, makaze, grudi,
udaranje olovnog pečata (plombe); prsa, vrata, kola, Karlovci itd.
ispunjavanje šupljih zuba olovom ili pluralizam. (lat. pluralis množinski, u množini)
drugom kakvom smesom. fil. postojanje množine, prisutnost množine;
plomberija (fr. plomberie) livnica olova; metafizičke pravac koji shvata stvarnost kao
livenje i prerañivanje olova; izrada olova; mnoštvo odvojenih i samostalnih načela,
pečaćenje olovom. principa.
plombira™ (fr. plomber) zapečatiti olovom, pluralis majestatikus (lat. pluralis majesta-
udariti plombu na pop!iljku, vrata, sanduk i ticus) „množina veličanstva", kad jedan
dr.; zaliti (ili: zalivati, ispuniti) olovom; vladalac o sebi govori samo u množini („mi"
šupalj zub ispuniti olovom ili drugim mesto „ja").
metalom, nekom smesom (pogrešno: pluralis modestatis (lat. pluralis modesta-tis)
bloibirati). „množina skromnosti", kada neki pisac, iz
plonžirati (fr. plonger) gnjurati, zagnjuri-ti, skromnosti, govoreći o sebi i u svoje ime
roniti, zaron>avati;doj. otvor topovske cevi upotrebljava množinu mesto jed-nine („mi"
oboriti naniže, pucati nadole. mesto „ja").
pluralisti (lat. pluralis množinski, u množini)
plotun (fr. peloton, ital. plotone) voj. četa 1. fil. pristalice i sledbenici pluralizma:
polučeta ili vod pešaka koji po komandi, Demokrit, Lajbnic, Herbart, Loce, Džems,
istovremeno okidaju puške; plotunska paljba Simel i dr.; 2. sopstvenici većeg broja imanja
istovremeno okidanje pušaka jednog odreda koja pripadaju položaju.
vojnika (pešaka), istovremeno ispaljivanje pluralitet (lat. pluralitas) množina, većina;
više vatrenih oružja (i topova). pluralitas votorum (lat. pluralitas votorum)
pluvijale (lat. pluvia kiša, pluviale) ogrtač većina glasova.
protiv kiše; ogrtaču slična odežda kat. pluralni (lat. pluralis) gram množinski.
sveštenika koju nose na popodnevnim bo- pluralni votum (lat. pluralis, votum od vove-ge
gosluženjima i drugim nekim svečanim svečano obećati, želeti) vrsta nejednakog
crkvenim priredbama. izbornog prava prema kojem pojedini birači
pluviograf (lat. pluvia kiša, grč. grapho pišem, (prema položaju, imovnom stanju itd.)
beležim) pluviometar sa registrom. uživaju više glasova.
pluviozai (lat. pluviosus) kišan, kišovit; koji pluralni izborni sistem sistem biranja po kome
donosi kišu. jedan biran (prema svojim godinama, imanju,
pluviometar (lat. pluvia kiša, grč. metron položaju i obrazovanju) može da ima pravo
merilo, mera) kišomer, sud koji se postavlja na više glasova.
radi hvatanja atmosferski» taloga, da bi se plus (lat. plus) više; kat. znak za sabiranje ( +
posle moglo izmeriti koliko bi bio visok sloj ); znak kojim se označava pozitivan broj ( +
vode na Zemljinoj površini kada se od );fiz. znak za označavanjestozitav-nog
količine koja je pala ne bi ništa upilo u elektriciteta, pola; višak, preostatak, veći
zemlju, niti oteklo, niti isparilo; obrometar, iznos; nadmoćnost, prednost; supr. minus.
hijetometar. plus-elektricitet (lat. plus, grč. elektron) fiz.
pluderhozne (nem. Pluderhose) pod. široke elektricitet koji se izaziva na staklu kad se
čakšire do kolena, obično u boji za izlete i ono tare svilom, pozitivna elektricitet,
planinarenje. označava se znakom
plumbago (lat. plumbago) št. v. grafit.
pluskvamperfek(a)t 716 pneumatolitski

plus ( + ), za razliku od minus-elektrici-teta, nju vazduha, nauka o težini, pritisku i


tj. elektriciteta koji se izaziva u ovome kretanju vazduha i gasova, aeromehanika.
slučaju na svili i to u podjednako} količini, pneumatičari (grč. pneuma) fil. 1. pristalice
ili na ebonitu i smo-lama kada se taru učenja o životnom dahu (Hipokrit i dr.); 2.
krznom, i koji se zove negativan elektricitet po gnostičarima: oni koji su ispunjeni
i označava znakom minus ( — ). hrišćanskim duhom, za razliku odhiličara
pluskvamperfek(a)t (lat. plus-quam-perfec- (ću!e=tvar, materija) tlpsi-hičara
tum) gram, glagolski oblik koji znači radnju (rzusće=duša).
koja se izvršila u davnoj prošlosti: davno pneumatična železnica, obično podzemna, koja
prošlo vreme. se kreće pomoću vazdušnog pritiska i služi
plutokrat(a) (grč. plutos bogatstvo, kratos j poglavito za prenošenje paketa i sl.
anina, snaga, vlast) onaj koji vlada, koji se pneumatična kada hem sanduče ispunjeno
održava na vlasti pomoću bogatstva (novca). vodom ili »sivom u kome se, pri hemijskim
plutokratija (grč. plutokratia) vladavina radovima, hvataju i drže gasovi u staklenim
bogatih (pomoću novca i kapitala), vlada valjcima.
novca; bogati ljudi, plutokrata. pneumatična mašina vazdušni šmrk.
Pluton (grč. Pluton, lat. Pluto) l. mit. bog pneumatična pošta pošta koja se prenosi kroz
podzemnog sveta kod starih Grka i Rimljana, cev vazdušnim pritiskom.
vladalac carstva mrtvih; 2. astr. 12. marta pneumatični (grč. pneumatikos) koji se tiče
1930. pronañena transneptunska planeta, vazduha, vazdušni; nastao usled vazdušnog
udaljena od Sunca oko 5920 miliona km, a pritiska, zasnovan na zakonima pneu-matike
vreme njene revolucije iznosi 248,4 godina. ili aeromehanike.
plutonizam (lat. Pluto) kol. teorija po kojoj se pneumatični dušek dušek, obično od gume, koji
stvaranje stena, pa i svih ostalih geoloških se puni vazduhom.
pojava, ne pripisuje samo dej-stvu vode, nego pneumatični telegraf brzojav u obliku za-
i uticaju Zemljine unutrašnjosti koja se još motuljka koji se šalje dejstvom vazdušnog
nije ohladila (za razliku od pritiska kroz cevi.
teorijeneltunizma, po kojoj su svi čvrsti pneumatično lečenje lečenje planinskim
sastavni delovi Zemlje postali jedino uticajem vazduhom ili udisanjem zbijenog vazduha
vode ili uz njenu pomoć). (u pneumatičnom kabinetu).
plutonij(um) (nlat. plutonium) hen. radioak-tivni pneumatično og&ilo fiz. sastoji se od jedne cevi
elemenat (transuran), redni broj 94, atomska sa pokretnim k lipom; kad se klip naglo
masa 238 i 239, znak Ri; u prirodi ne postoji, gurne u tu cev, u kojoj ima vazduha, savijeni
već je dobiven veštački putem 1943—44. vazduh se toliko zagreje da se komad truda,
god. prilikom radioaktivnog raspadanja koji se nalazi iznutra na klinu, zapali, jer
takoñe veštačkim putem dobi-venog hem. kad se jedna vazdušne masa od 20°
elementa neptunijuma; ima isključivo važnu sabijeadiuabathž* na polovinu svoje
primenu u dobivanju nuklearne energije. zapremine, njena temperatura se popne za
plutonisti (lat. Pluto) kol. pristalice plu-tonizma. 96°; kompresivno ognjilo.
plutonistički (lat. Pluto) koji je postao uticajem pneumato- (grč. pneuma) predmetak u slože-
i dejstvom usijane Zemljine unutrašnjosti. nicama sa značenjem dah, disanje; duh.
pnevma- (grč. pneuma dah) v. pod pneuma-. pneumatograf (grč. pneuma, grapho pišem,
pneuma (grč. pneuma dah) dah, vazduh, ete- beležim) med. v. pneumograf.
rična vatra; životna snaga, duh života, duh, pneumatod (grč. pneuma) med. v. pneumat.
duša; fil. kod gnostkčara: božanska klica pneumatodan (grč. pneumat6des).»r«w. naduven;
života u svetu; u hrišćanskoj teologiji: sveti koji ima tesne grudi, koji kašlje.
Duh. pneumatoza (grč. pneumatosis nadimanje) med.
pneumat (grč. pneuma dah, teško disanje) med. skupljanje vazduha ili drugih gasova,
čovek kratka daha, tesnih grudi. naročito u organima i tkivima u kojima ih,
pneumatemija (grč. pneuma dah, halma krv) normalno, ne bi trebalo da bude, naduve-
med. prodiranje vazduha u krv. nost, nadam.
pneumatizam (grč. pneuma dah; duhovito pneumatoliza (grč. rpešpa dah, duvanje, vetar,
biće, dušato biće) fil. shvatanje da u svetu lysis razlaganje, razlučivanje) geol.
stvarno postoji samo duh, a da je materija razlaganje minerala i stena pod uticajem
samo prividnost pojava; spkri-tualizam. vrelih gasova, koje se vrši u blizini vulkana
pneumatika (grč. pneuma) l. unutarnja guma i vrelih izvora.
sa zbijenim vazduhom (na točku velosipe-da, pneumatolitski (grč. pneuma, lytos raz-ložljiv,
automobila itd.); 2. fiz. nauka o kreta- razlučljiv, rastvorljiv) koji je postao iz
gasova i para, uticajem hemij-skih reakcija;
pneumatolitske rude one koje su postale iz
gasova i para, uticajem hemijskih reakcija,
mešajući se ili same meñu sobom ili sa
rudama u okolnom kamenju.
pneumatomahiJa 717

pneumatomahiJa (grč. pneuma dah; dušato pveumovogastričan (grč. rpešpop, gaster


biće, mache borba, boj) fil. odricanje želudac) koji se tiče pluća i želuca, plućno-
postojanja duha uopšte, odricanje postojanja želudačni.
duhovnog u čoveku. pneumonografija (grč. rpešpop, graphia
pneumatoraks (grč. pneuma, thorax trup, pisanje, opis) opisivanje pluća.
grudni koš) med. v. pieumotoraks. pneumonologija (grč. rpešpop, logfa nauka,
pneumatoterapija (grč. pneuma, therapefa učenje) nauka o plućima.
lečenje) ned. lečenje zgusnutim ili razre- pneumonomantija (grč. rpešpop, manteia
ćenim vazduhom. proricanje) proricanje, gatanje iz pluća.
pneumatofor (grč. pneuma, phero, phoreo pveumonometar (grč. rpešpop, metron mera,
nosim) zool. vazdušna komora u cevastih merile) med. v. pneumometar.
meduza. pneumonopatija (grč. rpešpop, pathos bolest)
pveumatohemija (grč. pneuma, chemefa) med. oppggi naziv za sve bolesti pluća.
hemijska prerada gasova i vazduha. pneumonopatičan (grč. rpešpop, pathos) koji
pneumatohord (grč. pneuma, chorde žica, boluje od pluća, grudobolan.
struka) Bolova harfa, kutija sa tankim pneumonosnazmus (grč. rpešpop, spasmos
bokovima na kojoj je razapeto više žica grč) med. grč u plućima.
udešenih za isti glas, koje, kad se stave na pneumonofteja (grč. pneumon, phthlo padam,
vetar, trepere i proizvode zvuk. stradam, iščezavam, čilim)med. -a.pneumo-
pneumatocela (grč. pneuma, kele prodor, noftizis.
prosutost) med. otok nastao usled prodi-ranja pneumonoftizis (grč. pneumon, phthlsis su-
vazduha; vazdušni prodor u plućima. šica) med. tuberkuloza pluća.
pneumaturija (grč. pneuma, uron mokraća) pneumonocela (grč. rpešpop, kele prodor,
med. lučenje vazduha ili gasova sa PROSUTOST) med. PLućnI Prodor.
mokraćom. pneumoperikardij(um) (grč. rpešpop, peri-
pveumo- (grč. pneuma, rpešpop pluće) pred- kardion osrće, osrčje)med. skupljanje vazduha
metak u složenicama sa značenjem pluća. u osrñu.
pneumograf (grč. pneuma, grapho pišem, pneumopiotoraks (grč. rpešpop, ruop gnoj,
beležim) med. aparat koji grafički beleži thorax trup, grudni koš) med. skupljanje
kretanje grudnog koša pri disanju. vazduha i gnoja u grudnom košu.
pneumokoka (grč. pneuma, kokkos, lat. coccus pneumopleuritis (grč. rpešpop, pleuron bok,
zrno, bobica) med. loptasta klica, najčešći rebro) med. istovremeno zapaljenje pluća i
izazivač zapaljenja pluća. plućne maramice.
pneumokonioze (grč. pneuma, konis prah, pneumoragija (grč. rpešpop, rag- koren od
prašina) med. oboljenja koja nastaju regnymi lomim, kidam, prolomim)«ed. kr-
udisanjem prašine i njenim taloženjem u varenje iz pluća, pljuvanje krvi.
plućima. ineumotifus (grč. pneOmon, typhos)w<w. tifus
pneumoliza (grč. pneuma, lysis razlaganje, sa zapaljenjem pluća.
razlučivanje) med. operativno odstranjenje lneumotomija (grč. rpešpop, tome sečenje,
srasle plućne maramice. rezanje) med. operacija pluća u cilju
pneumolit (grč. rpešpbp, Hthos kamen) med. uklanjanja nakupljenog gnoja, stranih tela,
kamenu sličan sloj kreča u plućima, plućni izumrlih delova pluća, gotovana (parazi-ta) i
kamen. dr.
pneumometar (grč. rpešpop, metron mera, pneumotoraks (grč. rpešpop, thorax trup,
merilo)med. aparat za odreñivanje kapaci-teta grudni koš) med. ucrpllvanje (ili: upum-
pluća za primanje vazduha u zdravom i pavanje) vazduha u pluća tuberkuloznih
bolesnom stanju, odnosno snage kojom se bolesnika da bi se oboleli deo pluća stisnuo
vrši udisanje i izdisanje vazduha. i na taj način prestao da radi; pneuma toraks.
pneumometrija (grč. rpešpop, metrfa mere-nje) pnigalion (grč. pnigaUon) med. mora.
«ed. merenje pluća s obzirom na veličinu pnigma (grč. pnigma ugušenje) med. izliv
prostora za primanje vazduha. krvi koji čoveka uguši.
pneumov (grč. rpešpop) aaat. pluće. pnigmus (grč. pnigmos ugušenje, zadavljenje)
pneumonalgija (grč. rpešpop, algos bol) med. med. gušenje, davljenje.
bolest pluća, grudobolja. poal d'len (fr. poil de laine) trg. fina nojeva pera.
pneumonektazija (grč. rpešpop, ektasis iste- poal d'ševr (fr. poil de chevre) kozja dlaka;
zanje, širenje) «ed. proširenje pluća. vrsta tkanine od vune i pamuka.
pneumonija (grč. rpešpop) med. zapaljenje poali d'Orjan (fr. poilu d'Orient) „čupavko s
pluća, upala pluća. Istoka", popularan naziv za francuskog
pveumonika (grč. pneumonikos plućni) pl. vojnika koji se, u prvom svetskom ratu,
med. lekovi za bolesti pluća. borio na Solunskom frontu (1915—1918),
pneumonitis (grč. rpešpop) med. v. pneumonija. „solunac".
pneumoničan (grč. pneumonikos) plućni; poavta v. poenta.
pneumonična sredstva v. pneumonika.
718 pozamenterija

poganin v. pagan(in). poev d'Vniz (fr. points de Venise)jM.


pogonijaza (grč. pogon brada, pogonias venecijanske čipke, mletačke čipke.
bradat) med. bradatost; rastenje brade u žena. poseta (fr. pointe, lat. puncta bod) lit. glavna
pogonologija (grč. pogon, logfa) nauka o bradi, misao, cilj, žaoka (dosetke, epigrama ili
o bradatosti. anegdote).
pogonofil (grč. pogon, philos koji voli, prijatelj) poenter (eng., fr. pointer) 1. lovački pas
prijatelj, ljubitelj brade. kratke dlake: ptičar, prepeličar.
podagra (grč. pus gen. podos noga, agra plen, poenter (fr. pointeur) 2. onaj koji utvrñuje i
lat. podagra)jfCT. kostobolja u nogama, ulozi, beleži poene; proveravač rada, lice koje u
giht. radionici beleži podatke o radu koji obave
podagrik (lat. podagricus) onaj koji pati od radnici, normirac; voj. onaj koji nišani
podagre, kostobolje u nogama. topom, nišandžija; u kartama: protivigrač
podagrist(a) (lat. podagra) v. podagrik. bankarov, onaj što meće na neku kartu neku
podagričan (lat. podagricus) koji boluje od svotu.
podagre, kostobolje, kostobolan u nogama. poentilizam (fr. point tačka) pravac u sli-
podagrozan (lat. podagrosus) v. podagričan. karstvu koji, udaljujući se odimpresioni-zma,
podalgija (grč. pus gen. podos noga, stopalo, teži da na slici očuva prvobitnu jasnoću i
algos bol) med bol u tabanima; takoñe: čistotu boja, i zbog toga ne stavlja na platno
podagra. mešane, nego čiste boje u odgojenim
podartritis (grč. pus. gen. podos, arthron tačkama ili crticama, tako da se, gledane sa
zglavak) med. v. podagra. izvesnog odstojanja, u mrežnjači oka same
poderbrod (hol. poderbrood) trg. vrsta šećera, mešaju u tonove koji se žele stvoriti;
izmeñu prostog i rafiniranog. neoimpresionizam.
podest (grč. pus, podos noga) arh. odmorište na poentiran (fr. pointer) naglašen, podvučen,
stepenicama, širi stupanj stepenica. naročito istaknut; zaoštren.
podesta (ital. podesta, lat. potestas moć, poentirati (fr. pointer) istačkati, praviti tačke,
vlast; nadleštvo; glavar, poglavar) snabdeti tačkama, punktirati; istaći (ili:
vlastodržac; namesnik, upravnik pokrajine; isticati, naglasiti) što i time obratiti pažnju
gradski sudija, gradski načelnik u Italiji. na važnost toga; udariti tačku, obeležiti
podestat (ital. podesta) v. podesta. tačkom, označiti tačkom (svršetak čega);
podij(um) (grč. podion, lat. podium) uzvišeno upraviti, upe-riti, nanišaniti; fig. smerati,
mesto (za govornika, glumca, i dr.); ciljati, nanišaniti, pucati na, težiti;
podnožje, postolje; prednji deo pozornice u'kartama: staviti ulog na kartu.
(onaj ispred zavese). poet (lat. poeta, grč. poietes) pesnik.
podozoa (grč. pus gen. podos noga, zoon posta laureatus (lat. poeta laureatus) lovo-
životinja) pl. zool. rod u koji spadaju zglavka- rovim vencem ovenčani pesnik, nagrañeni
ri, ljuskari, pauci i dr. pesnik.
podolatrija (grč. pus ge», podos, latreia obo- poetaster (nlat. poetaster) nadripesnik,
žavanje, poštovanje) poštovanje nogu, stihoklepac.
obožavanje nogu (idola, kumira). poetizirati (lat. poeta, fr. poetiser) praviti
podologija (grč. pus gen. pod6s, logf a učenje, stihove, pisati pesme; baviti se pe-sništvom;
nauka) nauka o nogama. dati (ili: davati) čemu pesnič-ki karakter (ili:
podometao (grč. rš gen. podos, metron mera, pesničko obeležje); izlagati (ili: prikazati,
merile) sprava koja broji korake pešaka ili izneti, prika-zivati) što na pesnički način.
konja, brojač koraka, vrstahodometra. poetika (lat. poetica, grč. poietike) nauka o
podoreuma (grč. pus gen. podos, reuma tok, pesništvu, teorija pesništva.
tečenje, bolesna tvar koja šeta po telu) med. poetičan (lat. poeticus, grč. poietikbs) pesnički,
reumatizam nogu. pesnički lep, pesnički vredan, zanosan,
poletan;.rp. poetski.
poezija (grč. pofesis) pesnička umetnost, pe- poetičar (lat. poetica) učitelj pesničke
sništvo; pesma, pesme; fig. divota, čar; supr. umetnosti, poznavalac poetike.
proza. poetski (lat. poeticus, grč. poietikos) pesnički,
poema (grč. poiema) veća pesma,, pesničko koji se tiče pesništva; zanosan, pun poleta
delo (najčešće epsko) spev. ;uš. poetičan.
poen (fr. point, lat. punctum) tačka; deo, poza (fr. pose) 1. telesni stav, položaj, držanje;
odeljak; oko na kockama i kartama, stav modela u kome ga radi slikar ili vajar; 2.
vrednost pojedine karte, bod; u kocki i sportu: neprirodno, izveštačeno draganje,
bod, jedinica koja se pri ocenjivanju računa u neprirodan, izveštačen stav.
uspeh; pobediti na poene na kraju borbe ili pozamenterija (nem. Posamenterie, fr. pas-
utakmice imati veći broj bodo-va (tj. tačaka sementerie) 1. izrada gajtana, širita, traka i
koje se, pri ocenjivanju, računaju kao uspeh dr. za porube, opšivenih dugmeta, rojti, resa
i, na završetku, sabiraju). itd.; 2. radionica u kojoj se izrañuje ovakva
roba.
pozauna 719

pozauna (nem. Posaune, lat. buccina, grč. svečan ili zvaničan stav i svečano ili
bukane) muz. duvački muzički instrumenat zvanično držanje, pripremiti se, biti u
sličan trubi samo sa savijenom cevi, čiji se pripravnosti.
pokretni delovi pomeraju naviše i naniže, i pozicija (lat. positio) položaj, raspored, stanje;
time proizvode razlike u tokovima; ima služba, mesto, nameštenje; voj. položaj,
tonove snažnije od tonova trube. utvrñen položaj za odbranu ili napad; trg.
pozdentalan (nlat. postdentalis)jpa»f. zazubni, stavka, računaš stav, bupetski stav; u plesu:
npr. glas. \ položaj noge (prvi, drugi, treći položaj noge);
pozer (fr. poseur) čovek izveštačena držanja, muz. ^aplikatura; u mačevanju: osnovni stav
onaj koji daje sebi važan izgled, koji hoće da mačevaoca; poet. produžavanje jednog
obrati na sebe pažnju neprirodnim držanjem samoglasnika time što iza njega dolaze dva
i načinom izražavanja (up. loza 2). ili više sugla-snika, usled čega, u grčkom i
poziranje (fr. roze) stajanje (ili: sedenje) kao latinskom, slog postaje dugim; raspored
model (slikaru, vajaru i dr.); izveštačeno, figura (u šahu i dr.).
neprirodno držanje; predavanje sebi važnosti pozicijski rat v. pozicioni rat.
zamlaćivanjem. pozicijski top teški, dalekometni top.
pozirati (fr. poser) stajati (ili: sedeti itd.) kao pozipiones kapcioze (lat. positiones captio-sae)
model (slikaru, vajaru); izveštačeno se pl. prav. zapleteni, zamršeni, tugalji-vi
držati, praviti se važan, zamlaćivati se. stanovi, zapletena, zamršena, tugalji-va
pozitiz (lat. positivus) gran. prvi poredbeni pravna pitanja.
stepen, prvi stepen poreñenja; prideva, npr. pozicioni rat voj. rat koji se vodi sa ranije
dobar, lep, visok, star, sit itd. (up. komparativ, utvrñenih položaja, rovovski rat, od-
superlativ); muz. male sobne orgulje; fot. slika, brambeni rat.
otisak, kopija (supr. negativ). pozicioni ugao ont. vidni ugao tj. ugao koji
pozitivan (lat. positivus) utvrñen, odreñen, sklapaju prave povučeno od krajnjih tačaka
siguran, poznat; stvaran, izvestan, koji se lika spoljašnjeg predmeta na mrežnja-či do
osniva na činjenicama, činjenični; potvrdan odgovarajućih tačaka predmeta ;astr. pravac
(supr. negativan); trezven (duh); koristan; koji komponenata (sastavnica) dvojnih zvezda
postoji, stvarno dat; fiz. pozi-tivni elektricitet— računa se od severa (0°) preko istoka
plus-elektricitet. (90°), juga (180°) i zapada (270°).
pozitivan broj kat. broj koji je veći od nule, poivt-les (eng. point-lace) čipka raćena rukom,
beleži se znakom +, plus. čipkane trake.
pozitivizam (lat. positivus) fil. pravac u pokal (nem. Pokal) 1. posuda za piće u obliku
filozofiji i nauci kojem je polazna tačka visoke čaše, obično s drškom, bokal; 2. v.
samo ono što je pozitivno, činje-nično i pehar 2.
iskustvom dato, i koji svoja potraživanja i poker (eng. poker) hazardna igra karata sa dva
izlaganja vrši samo u ovim granicama, do šest igrača s ulozima, u kojoj se karte
odbacujući svaki meta-fizički put kao igrača ne cene prema vrednosti pojedinih
potpuno nepotreban i nekoristan; ovim se karata, nego prema broju istih karata, broju
imenom naročito zove filozofski i sociološka uzastopnih karata, npr. du-plum, triplum itd.
škola O. Konta (1798—1857), tvorca ovoga pokisimo (ital. pochissimo) muz. vrlo malo.
izraza, koja, odbacujući metafiziku, poko (ital. roso, lat. paucum) muz. malo,
ograničava ljud-sko znanje samo na odnose i nešto; un žito (ital. un roso) nešto malo.
zakone, na pozitivne nauke: matematiku, poko alegro (ital. roso allegro) muz. malo brže,
astronomi-ju, fiziku, hemiju, biologiju i malo življe.
sociolo-giju.
pozitivisti (lat. positivus)n#. fil. pristalice i poko a poko (ital. roso a roso) muz. malo--
sledbenici pozitivizma. pomalo, postepeno.
pozitivnost (nlat. positivitas) odreñenost, poko largo (ital. roso largo) muz. nešto malo
izvesnost, pouzdanost, činjeničnost, tačnost, laganije.
utvrñenost; potvrdnost;f«z. pozitiv-no- poko lento (ital. roso 1etAo)muz. malo sporije, ne
električno svojstvo. odviše sporo.
pozitivno pravo utvrñeno, razumno pravo; poko meno (ital. roso tepo) muz. malo manje,
pravo koje je sada u važnosti; supr. prirodno nešto manje.
pravo. poko pjano (ital. roso piano) muz. nešto tiše.
pozitron (lat. positivus, grč. elektron) fiz. poko pju (ital. roso piu) muz. malo više, više,
elementarna čestica pozitivnog elektri-citeta, nešto više.
pozitivni elektron. poko presto (ital. roso presto) muz. malo brže.
pozitura (lat. positura) položaj tela, držanje poko forte (ital. roso forte)*^. malo jače.
tela, stav; zauzeti pozituru uzeti pol (lat. polus, grč. polos stožer, osa, osovina,
Zemljina osa, nebeska osa) stožer;astr.,
720 polemograf

geogr., kosmogr. stožer, obe krajnje tačke na no suprotna mesta sa suprotnim (privlačnim
simetrično] osi lopte, npr. Zemlje, oko koje ili odbojnim) svojstvima, otuda magnetni i
se okreće: krajnja tačka Zemljine ose prema električni polaritet; uopšte: cepanje jedne sile
severu zove se severna ili arktič-ki pol (lat. na dve suprotne delatnosti koje teže
polus arcticus), a prema jugu južni ili ponovnom sjedinja-vanju, suprotnost dvaju
antarktički pol (lat. polus antarcticus); svojstava ili dveju sila koje stoje u
nebeski polovi krajnje tačke nebeske ose oko meñusobnom odnosu.
koje se prividna nebeska lopta u 24 časa polarna distancija astr. odstojanje jedne zvezde
jedanput obrne; fiz. tačke ili mesta koja su od Severnog nebeskog pola.
sedište suprotnih sila ili svojstava, npr. Polarna zvezda (lat. Alpha Ursae Minoris)
magnetni polovi su mesta na magnetu koja astr. Severna zvezda, Severnjača, poslednja
teže suprotnim pravcima i u kojima je zvezda u repu Malog Medveda, u čijoj se
njegova privlačna sila najjača; Zemljini blizini nalazi Severni nebeski stožer ili pol.
magnetni polovi ne poklapaju se sa njenim polarna lisica lisica u zemljama oko Severnog
geografskim polo-vima (v. deklinacija). pola, veoma cenjena zbog svog krzna, koje je
polaka (ital. polacca) v. polka. inače kao sneg belo, a leti postane sivo.
polarizator (nlat. polarisator) fiz. deolola- polarna svetlost treperava tinjava svetlost koja
rizacionog aparata koji daje polarizova-nu se vidi noću u krajevima oko Zemljinih
svetlost, prva Nikolova prizma kroz koju polova, zvana aurora borealis, severna zora,
proñe prirodna svetlost ppolarizuje se, tj. aurora australis južna zora.
treperi u odreñenoj ravni; up. pola-riskop. polarne zemlje zemlje koje se nalaze izmeñu
polarizacija (nlat. polarisatio) fiz. davanje ili pola i polarnog kruga.
primanje polariteta; polarizacija svetlosti polarne koordinate v. koordinate.
svojstvo koje dobiva prirodni svetlosni zrak polarne struje morske struje koje idu od
prelamanjem, naročito kod tela sa dvojnim polarnih oblasti ka umerenim pojasevima i,
prelamanjem (islandski kristal), koje se noseći sobom ledene bregove, ugrožava-ju
pokazuje u tome što se takav polarizovani moreplovstvo.
zrak različito ponaša u raznim pravcima (za polarni (nlat. polaris) koji se tiče ili potiče od
razliku od prirodne svetlosti). I svaka polova, stožerni; suprotni, suprotnog dejstva,
odbijena, reflektovana svetlost je suprotnih svojstava.
polarizovana, što znači da se treperenja polarni krugovi stožernici, polarnici, uporednici
takve svetlosti vrše u odreñenoj ravni, (ili: paraleli) od 66V2° severne („severni
treptajnoj ravni; v. dielektrična polarizacija. polarni krug") i južne („južni polarni krut")
polarizacioni aparat fiz. aparat koji služi za širine, koji odvajaju tzv. polarne pojaseve od
posmatranje providnih tela u polarizovanoj umerenih pojaseva.
svetlosti; \ up. Nikolova prizma. polarnici (lat. polus, grč. polos stožer) geogr.
polarizirati (nlat. polaris, fr. polariser) fiz. stožernici; v. polarni krugovi.
davati ili primati polaritet. polarnost (nlat. polaritas) fiz, v. polaritet.
polarizovan zrak fiz. zrak koji se u raznim polemizirati (grč. polemos rat; prepirka, fr.
pravcima ponaša različito. polemiser) boriti se, prepirati se, voditi
polarizovati (fr. polariser) fiz. v. polarizirati. polemiku, naročito o raznim nauč-nim
polarimetar (nlat. polaris, grč. metron mera, shvatanjima.
merilo) fiz. v. polariskop. polemike (grč. polemos) veština prepiranja,
polarimetrija (grč. polos oca, osovina, veština voñenja naučne prepirke; prepirka
metron) fiz. merenje skretanja polarizova-ne izmeñu predstavnika dvaju različitih
svetlosti. naučnih shvatanja, koja se sastoji u
polariskop (nlat. polaris, grč. skopeo odbrani svoga i napadanju protivničkog
posmatram) fiz. deo polarizacionog aparata shvatanja; rat perima.
(za ispitivanje polarizovane svetlosti). polemisati (grč. polemos) v. polemizirati.
polaristrobometar (nlat. polaris, grč. stro-bos polemičar (grč. polemikos ratni; ratoboran)
vrtlog, metron) ha», aparat za odreñivanje veštak u voñenju naučne prepirke; onaj koji
mogućnosti optičkog obrtanje (obrt-nog voli da se prepire (naročito o nauč-nim i
ugla), naročito kod šećernih rastvo-ra i umetničkim pitanjima i shvatanjima); pisac
drugih optičkih aktivnih tečnosti, tj. onih polemike.
koje obrću polarizacionu ravan. polemički (grč. polemik6s) koji pripada po-
polaritet (nlat. polaritas) teženje ili pravac lemici; koji se prepire, koji napada,
dvaju slobodnih magneta prema mag-netnim napadni; polemički spisi spisi koji sadrže
polovima Zemlje; u širem smislu: svojstvo odbranu jednog i napadanje protivnog
pozitivnog i negativnog postojanja, shvatanja.
posedovanje dva pola ili dva potpu- polemograf (grč. polemos rat, grapho pišem,
opisujem) opisivač rata, pisac o ratu, ratni
istoričar.
polemografija 721

polemografija (grč. polemos, grapho pišem, poliblenija (grč. poly, blenna sluz, bale) med.
opisujem) opisivanje rata, opis rata. jako nagomilavanje (lučenje) sluzi, šlaj-ma.
polemografika (grč. polemos, grapho) veština polivipil-hlorid tehnol. sintetična vlakna koja se
opisivanja rata. dobivaju iz acetilena nizom poli-merizacionih
polemoskop (grč. polemos, skopeo gledam, hemijskih procesa; neosetljiva su prema
posmatram) ratni i pozorišni dogled dejstvu vode, a znatno otporna i postojana
(operituker), prema dejstvu alkali-ja i kiselina, ali su
polen (lat. pollen paspalj) vrlo sitno brašno, nepostojane prema povišenoj temperaturi;
prah; bog. cvetni prah na prašničnim nitima. polivinil sluzki za izradu cedila, ribarskih
poleniv (lat. pollen paspalj) hen. bil>ni sa-stojak mreža, predmeta za tehničku upotrebu, kišnih
koji se spravlja od cvetnog praha; up. polen. , ogrtača, odela za zaštitu radnika u hemijskoj
polenta (ital., lat. polenta) omiljeno italijansko industriji itd.
jelo: kaša od kukuruzaog brašna ili kestenje, polivitaminski (grč. poly, lat. vita život) biol.
prelivena puterom, zeitinom ili mašću i koji sadrži više vitamine.
posuta parmezanom (slična žganjcima ili poligalaktija (grč. poly, gala gen. galaktos
kačamaku);^p. palenta. mleko) med. obilje mleka, punomlečnost.
poleografija (grč. polis grad, graphia opis) poligalaktičan (grč. poly, galare». galaktos)
opisivanje gradova, opis gradova. bogat mlekom, koji ima puno mleka.
poli- (grč. poly) predmetak u složenicama sa poligalija (grč. poly, gala mleko) med. v.
značenjem: mnogo, više-. polkgalaktija.
poliadelfia (grč. poly mnogo, adelphos brat, poligamia (grč. poly, gamos svadba, brak,
sestra) š,, bog'. HUŠ klasa u Lineovom udaja, ženidba, lat. polygamia) pl. bog. HHŠ
sistemu biljaka: biljke sa cvetovima čije su klasa u Lineovom sistemu biljaka: biljke koje,
prašnične niti srasle u tri ili više snopića. sem hermafroditnih cvetova, imaju i bilo
poliakantičan (grč. poly, akantha bodlja, trn) muške bilo ženske cvetove, ili i jedne i
koji ima mnogo trnja, sa mnogo bodljika. druge u isto vreme.
poliangije (grč. poly, angos sud) genj biljke sa poligamija (grč. poly, gamos) mnogoženstvo,
mnogo pregrada u plodniku. bračna veza jedne jedinke sa više jedina-ka
poliandria (grč. poly, aner gei. andros muž, protivnog spola, u užem smislu: sveza
čovek) pl. bog. HŠ klasa u Lineovom sistemu jednog muškarca sa više žena.
biljaka: biljke čiji cvetovi imaju veći broj poligamist(a) (grč. poly, gamos) pristalica
slobodnih prašničnih niti. mnogogkenstva.
poligamičan (grč. poly, gamos) koji živi sa više
poliandrija (grč. poly, aner gen. andr6s) mno- žena; bog. v. poligamia.
gomuštvo, bračna veza ili odnos jedne žene poligenizam (grč. poly, gen- koren od gfgno-mai
sa više muževa; vot. svojstvo biljaka sa 20 do postanem, nestanem) biol. shvatanje da sve
100 slobodnih prašničnih niti u cvetu. ljudske rase ne vode poreklo samo od jedne
polianteja (grč. poly, anthos cvet) zbirka cveća; vrste, nastale na rodnom geograf-skom
zbirka raznovrsnih odabranih be-letrističkih mestu, nego da su postale na raznim
stvari. geografskim tačkama; supr. monogenizam.
poliantičan (grč. poly, anthos cvet) bog. politika (grč. poly, gyne »sena, nlat.
mnogocvetni koji ima mnogo cveća. polyginia) pl. bog. dvanaesti red u klasama
poliartritis (grč. poly, arthron zglob) kec. akutno I—HŠ Lineovog sistema biljaka: biljke čiji
zapaljenje većeg broja zglobova. cvetovi imaju mnoto tučaka.
poliarhija (grč. polyarchia) vladanje mnogih u poliginija (grč. poly, gyne) brak izmeñu
jednoj državi; .ri. monarhija. jednog muškarca i više žena, mnogozken-
stvo;^/. poligamija.
poliarhijski (grč. polyarchia) naziv za državno poliglobulija (grč. poly, lat. globulus loptica)
ustrojstvo u kome vlada više članova; up. med. preterano veliki broj (ili: nagomilanost)
monarhijski. crvenih krvnih zrnaca.
poliautografija (grč. poly, autos sam, gra* phia poliglot (grč. poly, gldtta jezik) čovek koji zna
pisanje, crtanje) veština umnožava-nja više jezika; pisac koji piše na više jezika;
crteža, spisa i sl. putem otiskivanja na delo koje sadrži istu sadržinu na više raznih
mramornim pločama; \up. litografija. jezika (naročito izdanja Bi-blije, kod kojih su
poliblastija (grč. poly, blastos izdanak) velika osnovnom tekstu doda-ni, u paralelnim
razgranatost, obilje ogranaka, obil-nost rasta. stupcima, prevodi na više jezika).
poliblastičan (grč. poly, blastos izdanak) koji poliglotan (grč. poly, glotta jezik) mnogoje-
ima mnogo ogranaka, koji je mnogo zični, koji zna mnogo jezika; na mnogo
razgranat. jezika; poliglotni leksikon rečnik više jezika.
poligon (grč. poly, gonfa ugao, kut) 1. geom.
geometrijska slika (ili: figura) ograni-
46 Leksikon
poligonalni 722 polimenoreJa

nena sa vite duži, mnogougaonik; 2. voj. da jedan prost spoljni dodir osete kao da je
utvrñenje, šanac zatvoren sa više strana; izvršen više puta.
artiljerijske strelište; veliki nena-seljen poliidejizam (grč. poly, idea predstava, misao)
prostor ili naročito ureñena prostorija, za pete. obilnost misli i celokupne duševne
ispitivanje tehničkih vojnih sredstava i za delatnosti; supr. monoidejizam.
vežbanje u tehničkim radovima vojske, npr. poliidrija (grč. poly, idris vičan, iskusan,
inžinjerijski poligon, hemijski poligon i dr. obavešten) v. polihistorija.
poligonalni (grč. poly, gonia)i mnogougli, iolijater (grč. polis grad, iatros lekar)
mnogokutni, mnogougaoni, koji se tiče gradski lekar, gradski fizikus.
mnogougaonika.
poligonija (grč. poly, gfgnomai nastanem, polijelej (grč. poly, elaion maslinovo ulje) u
postanem, rodim se) velika sposobnost pravosl. crkvi: 1. pevanje 134. i 135.
rañanja, velika plodnost. psalma na praznično j jutrenji; 2. veliki
poligonometar (grč. poly, gonia ugao, kut, svećnjak sa mnogo sveća koji visi nasred
metron mera, merilo) geom. sprava za me- crkve.
renje mnogougaonika. polikarpičan (grč. poly, karpos plod) bog. koji
poligonometrija (grč. poly, gonfa, metria ima mnogo plodova, sa mnogo ro d ova.
merenje)gesas. merenje mnogougaonika, nauka polikefalan (grč. poly, kephale glava) v.
o premeravanju pravolinijskih figura sa više policefalan.
od tri strane. polikladija (grč. poly, klados izdanak,
poligram (grč. poly, gramma crta, linija) figura mladica) bog. umnoženo, uvećano stvaranje
ograničena sa mnogo strana; pre-štampana izdanaka i pupoljaka kod biljaka.
stvar umnožena kopiranjem. poliklinika (grč. polis, klinikds koji leži u
poligramatski (grč. poly, gramma slovo) koji postelji) lečenje ili negovanje bolesnika;
ima mnogo slova, sa mnogo slova. zdravstvena ustanova u kojoj se bolesnici
poligraf (grč. poly-graphos) mnogopisac, pisac pretežno ambulantno leče; bolnica u kojoj se
koji piše mnogo i o svemu i svačemu mašina vežbaju klinički pripravnici; opšta bolnica
za kopiranje. gde se leče razne bolesti (u Engleskoj); .up.
poligrafija (grč. poly-graphfa) pisanje o klinika.
svemu i svačemu (obično na štetu vrednosti i polikotiledone (grč. poly, kotyledon kličin listić)
dubine). bog. biljke u kojih klica ima više od dva
poligrafski (grč. poly-graphikos) koji mnogo kličina listića.
piše; izrañen na mašini za kopiranje. prliksen (grč. poly, xenos tuñinac, stranac) min.
polidakrija (grč. poly, dakryon suza) ned. platinina ruda koja sadrži gvožña; platana
preterano lučenje suza, preterano suženje. pomešana sa drugim meta lima.
polidaktilan (grč. poly, daktylos prst) koji ima polikultura (grč. poly, lat. cultura gajenje) 1.
mnogo prstiju, mnogoprst, šestoprst. agr. obdelavanje pod približno podjedna-kim
polidaktilizam (grč. poly, daktylos) mnogo- uslovima raznih vrsta useva i rastinja u
prstost, pojava šestog prsta na jednoj ruci nekoj zemlji, vrlo podesne zbog toga što,
ili na obe ruke, ili na rukama i nogama. ako jedan usev svojim prinosom podbaci,
polidaktilija (grč. poly, daktylos) v. narod može da se koristi ostalim; 2. rastenje
polidaktilizam. raznih vrsta drveća na jednom kompleksu
polidemonizam (grč. poly, dafmon duh) vera u (slučaj sa svakom prirodnom šumom,
postojanje velikog broja dobrih i zlih duhova mešavinom raznovrsne vegetacije); supr.
(demona). monokultura.
polidinamija (grč. poly, dynamis sila, snaga, polilema (grč. polylemma) log. kod disjunk-
moć) obilje snage, velika jakost. tivnog silogizma: slučaj kad disjunkcija
polidipsija (grč. poly, dfpsa žeñ) med. mnogo prvepremise sadrži više mogućnosti ;up.
žeñica, velika, prekomerna protivpri-rodna dilema, trilema.
žeñ, naročito kod šećerne bolesti. polilog (grč. poly, 16gos reč) razgovor više lica;
poliedar (grč. poly, hedra osnova, baza) geom. dijalog u kome učestvuje više lica.
telo ograničeno sa više strana. poliemnja polilopca (grč. poly-logfa) razgovornost,
govorljivost, pričljivost.
(grč. poly, haima krv) med. obil- polimastija (grč. poly, mastos sisa, dojka)
nost krvi, punokrvnost. poliemičan (grč. poly, med. prisustvo katalačkih žlezda više no što
haima) koji ima mnogo treba. polimat (grč. poly-mathes) onaj koji je
krvi, punokrvan. poliencefalitis (grč. polios puno
siv, beličast, učio, čovek pun znanja.
ep- u, kephale glava) med. zapaljenje sive polimatija (grč. poly-mathla) velika
moždane supstancije. poliestezija (grč. učenost, velika načitanost. polimelija (grč.
poly, melos ud) med. preko-brojnost delova
poly, aisthesis osećaj, tela, npr. šest prstiju itd.; pletomerija,
osećanje) ned. pojava kod bolesnika koji polidaktilija. polimenoreja (grč. poly, men
pate od živaca i kičmene (leñne) moždine mesec, rheo tečem) med. učestale menstruacija.
polimeran 723 polipragmatičan

polimeran (grč. poly, meros deo) koji ima poliozis (grč. pollosis señenje, poliog sed) med.
mnogo delova, sa mnogo članova, mnogo- osedelost, sedoća kose. '
član. poliomielitis (grč. polios, myelos srž, moždina,
polimernzam (grč. poly, meros) mnogodel- mozak) med. zapallnje i degenera-cija sive
nost, mnogočlanost. moždinske supstancije kod dece, bolest koja
poliierizacija (nlat. polymerisatio) xea. proces dovodi do uzetosti.
stvaranja polimernih hemijskih jedinjenja; v. polioniman (grč. poly, oputa ime) mnogoi-men,
polimerija. koji ima više imena, koji je sa mnogo imena.
polimerija (grč. poly, meros deo) mnogodel- polionimija (grč. poly, oputa) mnogoime-nost,
nostJmag. pojava različitih oblika hemijskih višeimenost.
elemenata ili hemijskih jedinjenja, poliopija (grč. poly, 6psis viñenje) med.
zasnovanih na različitom broju ili rasporedu mnogostruke viñenje, dvostrukovidost.
istih a toma u njima. poliopsis (grč. poly, opsis) v. poliopija.
polimeričai (grč. poly, meros) v. polimeran. poliopter (grč. poly, ogab vidim, gledam) opt. v.
polimetalan (grč. poly, metallon kovina) koji polioptron.
sadrži nekoliko metala. polioptron (grč. poly, orao), ot. staklo za
polimetar (grč. poly, metron mera, merilo) u umnožavanje.
klimatologiji: sprava koja predstavlja spoj poliorketika (grč. poliorketikos opsadni, poli-
termometra i higrometra. orkeo opsañujem)vo/. nauka o opsedanju, o
polimetodizam (grč. poly, methodos) služenje opsadnom ratovanju.
raznovrsnim nastavnim metodama u procesu polip (grč. polypus koji ima mnogo nogu) 1.
učenja. ned. mesnat i bradavičast izraštaj u ili na
polimetrija (grč. poly, metria merenje) muč. čovečjem telu (na srcu, u nosu, jednjaku,
ritmička mnogostrukost jedne melodije. želucu, mokraćnoj cevi, materici i dr.); 2.
polimitija (grč. poly, mythos kaža, priča) lit. zool. vrsta morskih životinja koje provode
nagomilavanje (ili: nagomilanost) pe-sničkih život pričvršćene na jednom mestu; od njih
izuma (epizoda); pretrpanost zapletenih se, bespolnim putem ili pu-pljenjem,
dogañaja u pozorišnim komadima. razvijaju meduze, a od meduza spolnim
polimorfan (grč. poly, morphe oblik) mno- putem, tj. iz oploñenih jaja, nastaju polipi.
goobličan, koji se javlja u mnogo oblika, u polipar (nlat. polyparium) zool. mesto u vodi na
različitim oblicima. kome su utvrñeni polipi; v. polip 2.
polimorfizam (grč. poly, morphe) v. poli- polipatija (grč. poly, pathos bol, patnja) med.
morfija. mnogi bolovi, mnogostruki bol.
polimorfija (grč. poly, morphe) mnogo- polipatičan (grč. poly, pathos)«^. koji pati od
obličnost;dmn. svojstvo nekih kristala da se više bolesti.
javljaju u različitim kristalnim oblicima, a polipedija (grč. poly, pais gec. paidos dete)
imaju isti hemijski sastav (up. hemimorfija, mnogodetnost, mnoštvo dece, obilje u deci;
holiedrija); zool. u vezi sa podelom rada: politekiija.
različitost telesnog sastava članova iste polipetalan (grč. poly, petalon list) bog. koji ima
životinjske zajednice (npr. kod cevastih mnogo, tj. više od šest latica.
meduza) ili životinjske države (kod pčela, polipilan (grč. poly, lat. pilus dlaka, vlas) koji
mrava, termita); bog. lišće različitog oblika ima mnogo dlake (kose), kosmat.
na jednoj istoj biljci. polipionija (grč. poly, pion mastan, gojazan,
polinacija (nlat. pollinatio) bog. opraši-vanje. debeo) med. gojaznost, pretilost, sklonost
Polinezija (grč. poly, nesos ostrvo, otok) gojenju.
„zemlja sa mnogo ostrva" (Australija). poliplazijazam (grč. poly-plasios) umnožavanje
crteža, spisa, i dr.;^p. poliautogra-fija.
polinezijski (grč. poly, nesos) koji pripada ili poliplav (grč. poly, lat. planum ravnina)
živi na ostrvima Južnog mora;loli-nezijski aeroplan sa više od tri krila, koja su
jezici — oceanijski jezici. rasporeñena jedno ispod drugog.
polineuritis (grč. poly, neuron živac) med. polipozan (lat. polyposus) sličan polipu,
istovremeno zapaljenje većeg broja živaca. polipast; bolestan od po lipa.
polinktura (nlat. pollinctnra) pranje mrtvaca; polipozija (grč. poly, posis pijenje; piće)
premazivanje mrtvih tela uljem. prevelika sklonost piću, želja za pićem.
polinom (grč. poly, lat. nomen ime, naziv) kat. polipol (grč. poly, poleo prodajem) prodaja na
brojna veličina sa više članova, v i š e č l a n veliko; supr. monopol.
a l g e b a r s k i i z r a z , n p r . a + b-c+d.
polipragmatik (grč. poly, pragma delo, rad)
polinoman (grč. poly, lat. nomen ime, naziv) čovek mnogo zaposlen, vrednica koji se
koji ima mnogo delova, mnogo članova,
višečlan. bavi čim stigne, svaštar.
polipragmatičan (grč. poly, pragmatikos de-
latan; iskusan u poslovanju, poslen) mnogo

46*
poliptera 724 politika

zauzet, mnogo zaposlen, nemirna duha, koji polisinodija (grč. poly, synodla zajednički put)
se stalno nečim bavi. često sastajanje, često održavanje sastanaka.
poliptera (grč. poly, pter6n krilo) pl. zool. polisivteza (grč. poly, synthesis sastavljanje,
mnogokrilci (zglavkari sa više pari krila); sklapanje, slaganje) spajanje više delova u
mnogoperajari (ribe sa više leñ-nih pera ja). jednu celinu.
poliptihon (grč. poly-ptychon) 1. više slika polisintetizam (grč. poly, synthesis) v. pod
meñusobno povezanih tako da predstavljaju polisintetičan.
izvesnu celinu (naročito na oltarima); 2. polisintetičan (grč. poly, synthetik6s koji
knjiga sa mnogo listova, antička knjiga sa pripada sastavljanju ili sklapanju, sla-ganju;
više od tri tablice; 3. spisak crkvenih dobara sastavan) koji spaja u sebe mnogo delova,
(nlat. Polyptichon eccle-siasticum). mnogostruke složen; polisivte-tični jezici
poliptoton (grč. poly, ptosis padež) često jezici koji razne rečenične delove stapaju u
ponavljanje jedne reči sa promenjenim za- jednu reč s glagolom (polisintetizam).
vršetkom. poliskop (grč. poly, skopeo gledam) opt. staklo
polir (nem. Polier) v. palir. za umnožavanje, za umnogostručavanje.
poliratk (lat. polire, fr. polir) gladiti, glačati, polismen (eng. policement) policajac (u
uglačati, napraviti sjajnim, us-jajiti trljanjem Engleskoj i SAD).
(npr. metal); popraviti, doterati, napraviti polisomatija (grč. poly, soma telo) med. punoća
lepšim; izobraziti, profiniti. tela, gojaznost.
poliritmika (grč. poly, rythm6s mera vremena, polisperman (grč. poly, sperma seme) bogat
takt) nuz. istovremena upotreba različitih semenom, pun semena.
ritama u raznim glasovima; supr. izoritmika. polispermija (grč. poly, sperma) prodiranje
polis (grč. polisj grad, grad koji je u isto vreme većeg broja semenih ćelija u jaje; prevelik
i zasebna država (npr. kod starih Grka). odliv semena, prosipanje.
polisaža (fr. polissage) glačanje, glañenje, s polistilan (grč. poly-stylos) vrh. mnogostub-ni,
jaj anje; sjaj. koji ima mnogo stubova, sa mnogo stubova.
polisarkija (grč. poly, sarx gen. sarkos meso) polistilon (grč. poly-stylon) ark. zgrada sa
ned. mesnatost, velika razvijenost mišića, mnogo stubova.
gojaznost. polistoma (grč. poly, st6ma usta) pl. zool.
polisarkoza (grč. poly, zaghgel. sark6s)Me^. v. mnogoustice (vrsta utrobnih crva).
polisarkija. polishematističan (grč. poly, shematiso
polisaharidi (grč. poly, saharidi, v.) hen. oblikujem, uobličavam, obrazujem) mno-
složeni ugljeni hidrati čiji molekuli sadrže goobličan, koji ima mnogo oblika, sa
više od deset molekula monosaha-rida. različitim oblicima; polishematistički stihovi
polisemija (grč. poly, semeion znak) šštv. više poet. stihovi koji izgleda kao da imaju
značenja u jedne reči, kod kojih postoji nepravilan oblik.
semantička veza (npr. pun ima značenja: politeizam (grč. poly, the6s bog) verovanje u
ispunjen i debeo). više bogova, mnogoboštvoJJtt. monoteizam.
poliser (fr. polisseur) glačalac, gladilac (kod politeist(a) (grč. poly, theos) pristalica
zlatara, kamenorezaca itd.). politeizma, mnogobožac.
polisijalija (grč. poly, sfalon pljuvačka) med. politekvija (grč. poly, teknon dete, čedo) v.
preveliko lučenje pljuvačke. polipedija.
polisilabičan (grč. poly, syllabe slog) gram. politelija (grč. poly, thele bradavica na dojci,
mnogosložni, koji ima više slogova. sisi) med. pojava više bradavica na sisi.
politehnika (grč. poly, technike umetnost,
polisilabum (grč. poly, syllabe) gram. mnogo- veština) raniji naziv za višu tehničku školu;
složna reč, višesložna reč. škola u kojoj se uče sve grane tehnike.
polisilogizam (grč. poly, syllogismos silogi-zam, politehnički (grč. poly, technikos) koji
posredni zaključak) lot. složen posredni obuhvata mnoge grane tehnike i nauke;
zaključak, lanac silogizama, izvoñenje koji pripada politehnici.
jednog iz više od dva suda. politizirati (nlat. politisare) baviti se politikom,
polisindezija (grč. poly, syndesis veza, spoj, govoriti o politici; bistriti politiku.
sveza) ret. v. polisindeton. politika (grč. p61is grad, država, politikos
polisindeton (grč. rogu, syndeton sveza) ret. grañanski, državnički od polltes grañanin,
mnogosveznost, nagomilavanje i upotreba državni grañanin, politike skraćeno od
mnogih sveza radi pojačavanja utiska, episteme politike poznavanje države,
npr.: „I molio sam ga, i kumio sam ga, i veština upravljanja državom) 1. kauka i
pretio mu, i kažnjavao ga, no ništa ne veština upravljanja državom; nauka o
pomaže!"; supr. asindeton. ciljevima države i o najboljim sredstvi-
politika 725 polifoničan

ma i putevima koji vode ostvarenju tih politop (grč. poly, t6pos mesto) kat. geometrijski
ciljeva; deli se na unutarnju (trgovina, oblik u prostoru od četiri di-menzije ili više
finansije, privreda, presveta, vojska) i dimenzija.
spoljnu politiku, koja se bavi odnosima politopičan (grč. poly, topos) koji važi za
prema drugim državama; fig. metod rada neke mnogo mesta, koji se nalazi na mnogo
države, stranke, ustanove ili pojedinca, mesta; politopičan časovnik sunčani sat koji
mudrost i veština ophoñenja sa ljudima i pokazuje vreme u više gradova ili mesta.
snalaženja u životu, dovitljivost, politrihija (grč. poly, thrixrew. trichos dlaka,
snalažljivost, lukavost, preprede-nost. vlas) med. neprirodno uvećane rastenje kose
politika (lat. politica) pl. 2. državni poslovi, ili dlake, prekomerna rutavost, dla-kavost.
stvari koje se tiču države. politropija (grč. poly, tropos obrt; način) velika
politikavt (grč. politike politika) v. poli-tikaster. okretnost, doskočljivost, dovitljivost,
politikaster (grč. politike politika) nadri- lukavost; raspoloženje, ukus za mnoge stvari.
političar; čovek koji se bavi politikom, a politrofija (grč. poly, trophe ishrana) med.
nije za nju dorastao. mnoga i prejaka ishrana; prehranjenost.
politikologija (grč. politike, logfa nauka) .nauka politrofičan (grč. poly, trophikos ishram-beni)
o politici, proučavanje političkih pojava na uhranjen odviše, suviše uhranjen; odviše
naučnoj osnovi; politolo-gija. hranljiv.
politipi (grč. poly, typos otisak) pl. tip. reljefne politura (lat. politura) glačanje; uglačanost,
ploče za natpise; reči koje često dolaze u sjajnost, sjaj; fig. spoljašnji sjaj, lep
jednom komadu; takoñe: vinjete, ukrasi itd. spoljašnji izgled, gladac.
politipija (grč. poly, typos)ranr. umnožavanje poliurija (grč. poly, uron mokraća) med. po-
štampanog sloga; štampanje ukrasa, većano lučenje mokraće.
vinjeta i dr. polifag (grč. poly, phagein jesti, žderati)
politirati (lat. politura) glačati, davati (ili: mnogožder, svaštožder.
dati) spoljašnji sjaj čemu. polifagija (grč. poly, phagefn jesti, žderati)
političar (grč. politikos javni, državni) čovek med. preterana ješnost, proždrljivosti
koji se praktički ili teorijski bavi državnim polifarmakon (grč. poly-pharmakon).»««. lek
poslovima, veštak i zna-lac upravljanja sastavljen od više lekovitih tvari; lek za
državom, državnik; fig. snalažljiv, vešt, mnoge bolesti.
okretan, lukav i oprezan čovek. polifarmacija (grč. poly, pharmakon lek)
politička geografije deo antropogeografi-je koji pretrpanost lekovima, preterivanje u upotrebi
se bavi geografskim posmatranjem i lekova.
prikazivanjem istorijskog obrazovanja polifilan (grč. poly, phyllon list) bog. mno-
zemalja i država, služeći se naročito golist, mnogolisnat.
statistikom. polifiletičan (grč. poly, phylon stablo, pleme,
politička ekonomija nauka o zakonima rod)biat. koji vodi poreklo od više njih;
ekonomskog razvoja društva. Njen su polifiletična hipoteza hipoteza po kojoj je
predmet — društveni odnosi proizvodnje, organski svet postao od većeg broja raznih
koji se razvijaju i menjaju po odreñenim najnižih živih bića; supr. monofiletičan.
zakonima u vezi sa razvijanjem materijalnih polifilija (grč. poly, phflos prijatelj, poliphilla)
proi-zvodnih snaga društva. U ljudskoj istoriji 1. ljubav prema mnogima; obilje u
su bili odnosi proizvodnje (produkcio-ni prijateljima.
odnosi) prvobitne zajednice, ropstva, polifilija (grč. poly, phyllon list) 2. bog.
feudalizma i kapitalizma. Sada je epoha mnogolisnost, umnoženost lišća ili cvetova
smene kapitalizma komunizmom. neke biljke koja odstupa od redovnog,
politički (grč. politikos javni, državni) koji je pravilnog broja.
u vezi s naukom o državi, koji se tiče nauke polifon (grč. poly, phone glas, zvuk) muz.
o državi, državni, javni; fig. mudar, instrumenat; vrsta aristona.
snalažljiv, okretan, oprezan, prepreden, polifonan (grč. poly, phone) mnogoglasan;
lukav. mnogozvučan.
politokija (grč. poly, teknoo rañam, stvaram polifonizam (grč. poly, phone) v. polifo-nija.
decu) mnogo rañanje dece, velika plodnost. polifonija (grč. poly, phone) muz. višegla-snost,
politologija v. politikologija. mnogoglasnost, mnogozvučnost; mno-
politoman (grč. poly, tomos odsečak, režanj) goglasnost jednog muzičkog stava, pri čemu
koji ima mnogo režnjeva, sa mnogo svaki glas ima svoju punu melodičnu
režnjeva. samostalnost; istovremeno izvoñenje dveju,
politonalnost (grč. poly, t6nos glas, zvuk) kuz. triju i više raznih melodija.
istovremeno zvučanje dvaju ili više različitih polifoničan (grč. poly, phone) v. polifo-
tonaliteta.
polifrazija 726 poltronstvo

polifrazija (grč. poly, phrasis govorenje, način policefalan (grč. poly, kephale glava) koji ima
izražavanja) velika govorljivost, brbljivost) mnogo glava, mnogoglav.
(naročito kod nekih duševno bolesnih). policija (grč. politela državna uprava; ustav;
polihezija (grč. poly, cheo lijem, sipam) med. država, lat. politia) ogranak državne vlasti
stalan proliv. koji se stara o održanju javnog poretka, lične
polihidrija (grč. poly, hidroo znojim se) ned. i imovne bezbednosti; delatnost te vlasti i
prekomerno znojenje. osoblje u njenoj službi; zgrada u kojoj se
polihilija (grč. poly, chylds sok) «ed. obilje nalazi ta vlast; redarstvo.
hranljive materije koja daje mnogo mleč-nog policijezija (grč. poly, kyesis trudnoća, kyeo
soka, dakle hrane. zatrudnim) med. višestruka trudnoća.
polihiličan (grč. poly, chylos sok) sočan, bogat policijski (lat. politia) koji se tkče policije, koji
sokom, pun soka, odviše hranljiv. dolazi od policije, koji pripada policiji,
polihimija (grč. poly, chym6s sok) sočnost, redarstveni.
bogatstvo sokom, obilje sokova. policist(a) (lat. politia) v. policajac.
Polihimnija (grč. poly, hymnos pesma) teg. policitapija (lat. policitatio) prav. jednostrano
„bogata pesmom", jedna od devet muza, muza obećanje, obricanje.
lirske poezije i muzike; asgr. ime jednog policitemija (grč. poly, kytos šuplje telo; opna,
planetoida. omot, hafma krv) med. preterano na-
polihistor (grč. poly, historeo znam, poznajem; množavanje crvenih krvnih zrnaca.
upoznajem, iskusim) naučenjak koji vlada polišinel (fr. polichinelle) šaljivčina, lakrdijaš;
celokupnim znanjem svog vremena; onaj koji komična figura u nekim za-padnoevropskim
poznaje sve nauke ali, obično, nijednu pozorištima lutaka; up. pulčinela.
temeljno, sveznalac, svaštar. polka (polj. polka) „Poljakinja"; živahan poljski
polihistorija (grč. poly, historla znanje, ples u 2/4 takta;polaka, poloneza.
poznavanje) velika učenost, velika nači- polka-mazurka (polj. polka-mazurek) okretna
tanost iz oblasti svih nauka. igra u 3/4 takta.
poliholija (grč. poly, chole žuč) med. jako lučenje pelo (eng. iz tibetanskog pulu lopta 1. igra
žuči. slična hokeju u kojoj dve ekipe (sa po četiri
polihord (grč. poly, chorde žica, struna)muz. jahača) na konjima pokušavaju dugačkim
instrumenat sa više žica, pronañen 1799, štapovima da ubace drvenu loptu u
preteča klavihorda. protivnički gol, raširena naročito u
polihrestan (grč. poly, chrest6s upotrebllv) Engleskoj, SAD, Indiji, Pakistanu i Ar-gentini.
upotrebljiv za mnoge stvari, upotrebllv u pole 2. andaluzijski narodni ples; plešu ga Romi
mnogim slučajevima, npr. polihrestna so. uz kastanjete.
polihroman (grč. poly, chroma boja) koji ima polografija (grč. polos stožer, graphla opis)
više boja, mnogobojan. geogr. opis stožera, opisivanje podova; v. pol.
polihromatičan (grč. poly, chroma) v. poloveza (fr. polonaise) poljska okretna igra i
polihroman. njena melodija u 3/4 takta (polaka, polka);
polihromemija (grč. poly, chroma, hafma vrsta ženskog krznenog ogrtača; haljina
krv) med. preterano povećanje krvnog crvenila. slična redengotu.
polihromija (grč. poly, chroma) mnogoboj- polonizirati (nlat. Polonia) napraviti Po-ljakom,
nost; bojadisanje delova grañevine i plastičnih popoljačiti.
umetničkih dela raznim bojama (naročito bilo
u običaju u starom i srednjem veku; u novije polonij(um) (nlat. polonium od Polonia Poljska)
doba ponovo ulazi u modu). hen. radioaktivni elemenat (koji su otkrili u
polihromografija (grč. poly, chroma, gra-phia pehblendi supružnici Kiri), atomska masa
pisanje, beleženje) istovremeno štampanje u 210, redni broj 84, znak Ro.
više boja. polonika (lat. Polonia Poljska) literatura o
polihron (grč. poly, chronos vreme) koji dugo Poljskoj (bilo da se štampa u Poljskoj bilo u
traje, dugotrajan. inostranstvu).
polihroničan (grč. poly, chronos) v. polihron. polos (grč. p61os stožer) vrsta sunčanog sata.
polisa (eng. policy, nni. poliza, fr. police) poltron (fr. poltron, ital. poltrone, nem. Polster
isprava (ili: pismeno, povelja) o osiguranju jastuk) plašljivac, kukavica; junak na jeziku,
ličnosti ili stvari sa tačnim i podrobnim razmetljivac; kod nas i u značenju: ulizica,
spiskom osiguranih stvari i sa uslovima pod puzavac, beskičmenjak, podrepaš, ližisahan.
kojima je osiguranje pogoñeno. poltronerija (fr. poltronnerie) kukavištvo,
policajac ^lat. politia, grč. politeia državna plašljivost; junaštvo na jeziku, razmetljivost;
uprava; ustav; država) lice koje je u službi kod nas: puzavost, podrepaštvo.
javnog poretka i bezbednosti, re-dar, stražar. poltronstvo (fr. poltron) v. poJpronerija.
Poluks 727

Poluks (lat. Pollux, grč. Polydeiikes)*o»T. sin pongozool. vrsta antropoidnih majmuna, kojima
Tindarejev ili Zevsov i Ledii, nerazdvojni brat pripada i orangutan.
Kastorov; astr. ime zvezde prve veličine, jedna pond (lat. pondus težina) jedinica za me-renje
od dveju glavnih zvezda u sazvežñu sile i težine; skr. r; up. kilopond.
Blizanci. ponderabilan (nlat. ponderabilis) težljiv,
polucija (lat. polluere ukaljati, uprljati, pollutio težinski merljiv, koji se može meriti po težini.
kaljanje, prljanje) obesvećenje, os-kvrnjenjej ponderabilije (nlat. ponderabilia) težljiva tela,
med. nehotične noćno prosipanje semena usled tela težinski merljiva, tela čija se težina može
spolne nadraženosti u snu, ili sličnih duševnih meriti; supr. imponderabi-lije.
nadražaja po danu. ponderabilitet (nlat. ponderabi'itas) tež-ljivost,
poludio templi (lat. pollutio templi) prav. mogućnost merenja težine, težin-ska
oskvrnjonje (ili: obesvećenje) hrama ili merljivosg.
crkve. ponderacija (lat. ponderatio) merenje, odme-
polucirati (lat. pollutio) oskvrnaviti, obe- ravanje; ravnoteža, ravnomerna i odgova-
svetiti;mvd. prosuti (ili: prosipati) seme usled rajuća podela tereta; u vajarstvu: ravnomerna
spolnih nadražaja, prosuti se, prosipati se. podela težine tela na pojedine udove koji
poša (grč. pdma poklopac) 1. poklopac; zool. imaju da je nose; snig. ravnoteža u položaju i
škržni poklopac (u riba). kretnji jedne figure.
poma (lat. pomum voćka, št. rota voće) Č. pl. ponderozan (lat. ponderosus) težak; važan,
voće. značajan; vredan razmišljanja, ozbiljan (s
pomada (fr. pommade, igal. pomata) 1. obzirom na svoju važnost).
mirisava mast za negu lica i kose. ponderozo (ital. ponderosoJMys. sa puno
pomada (fr. pommeau, pommade) Z.jax. skok važnosti, sa naglaskom.
preko konja, pri čemu se skakač pridržava ponderometar (lat. pondus, gec. ponderis težina,
za jabuku sedla. teret, grč. metron merile, mera) sprava za
pomeridijanski (lat. pomeridianus) popodnevni; merenje tereta.
pomeridijanske biljke biljke koje samo posle iondmetar (lat. pondus teret, grč. metron
podne cvetaju. mera)fet. rad koji izvrši sila od 1 ponda na
pomodar (fr. mode) onaj koji se, u odevanju i putu od 1 t (skrać. rt).
dr., upravlja po modi, kicoš, gizdavac; za pondus (lat. pondus) težina; teg; ad pondus
»senu: pomodarka. omnijum (lat. ad pondus otšit)mad. isto
pomolog (lat. pomum voćka, grč. 16gos) toliko od svih drugih delova koji dolaze u
stručnjak, poznavalac voća i voćarstva, voćar. jedan lek.
pomologija (lat. rotšp voćka, grč. logia) pondus medipinale (nlat. pondus medicinale)
poznavanje voća, nauka o voću, voćarstvo; apotekarska mera (teg).
nauka o poznavanju voća. ponente (ital. ponente) mesto gde zalazi
pomoranča v. pomorandže. Sunce, zapad; supr. levante.
pomorandže (ital. pomarancia, pomo rancio, ponerologija (grč. poneros trudan, mučan; rñav,
sskr. narangas naranča drvo) „zlatna jabuka", poročan, logf a) učenje o zlu, naročito o zlu u
naranča. čovečjoj prirodi.
pompa (lat. rotra, grč. rotre) sjajna svečanost, poni (eng. ropu) vrsta mali* škotskih konja za
sjaj, raskoš; svečana povorka, svečani pohod. jahanje i prezanje, koji su obično visoki
pompadur (fr. pompadour) 1. stil nameštaja i samo 85—100 st, a najviše do 140 st.
ženskih haljina; vrsta torbica koju dame ponirati (lat. ropege) metnuti, metati, staviti,
nose na ruci (nazvani po markizi Pompadur, stavljati.
ljubaznici Luja XV); 2. francuski salonski ponlevi (fr. pontlevis, lat. pons levaticus)
ples u XIX veku; 3. ime jedne pokretni most za dizanje i spuštanje (pred
južnoameričke ptice lepog perja. starim dvorovima).
pompezan (lat. pomposus, fr. pompeux) sjajan, poklon (fr. rotre, rotrop) svileni cvetovi
raskošan, velikolepan, velelepan, prošarani zlatom ili srebrom (kao ukras za
veličanstven, svečan; visokoparan, npr. stil. glavu kod žena), kita, resa (npr. na vojničkoj
pompozan v. pompezan. kapi).
pompozo (ital. pomposo) muz. sjajno, velelep-no, ponseta (fr. poncette) kesica sa ugljenim
svečano. prahom za prevlačenje izbockanih crteža koje
pomum (lat. rotšp) voćka, plod drveta; treba prenositi.
naročito: jabuka. ponsirati (fr. ropseg, lat. pumpex plovu-ćac)
pomum Adami (lat. rotšp Adami)asar. gladiti (ili: glačati) plovućcem ili plovcem;
ispupčeni deo grkljana, „Adamova izbockane crteže prevući bojom u prahu, čañi,
jabučica". i tako ih prenositi, prevaliti.
pom frig (fr. pommes frites) kup. krompir ponta (ital. punta) vrh brda, rt (u Dalmaciji).
iseckan na prutiće i pržen u masti ili ulju.
ponta de' sospiri 728 populisti

povte de' sospiri (ital. ponte Ae' sospiri) „most pop-art (skrać. od eng. popular art popularna
uzdisaja" u Veneciji preko koga su nekada umetnost) jedan od savremenih likovnih
vodili na smrt osuñene. izraza; idejno blizak dadaizmu, nastao je oko
šštirati (fr. ponter) u farau: stavljati novac na 1955. istovremeno u SAD i Engleskoj kao
jednu kartu, igrati protiv ban-kara; poevtirati. reakcija na apstrakciju, obnovivši osećaj za
povtifeks (lat. pontifex) sveštenik u starom figurativan predmeti sveg, koristeći
Rimu kome je bila dužnost da vrši nadzor odbačene predmete masovne po-trošnje
nad svima verskim stvarima; prvosveštenik, (konzerve, stare automobile, flaše koka-kole)
biskup, vladika. koji se ugrañuju u slike; dela istovremeno
pontifeks maksimus (lat. pontifex maximus) veličaju i kritikuju savremenu potrošačku
vrhovni prvosveštenik kod starih Rimljana; civilizaciju.
u katoličkoj crkvi, od V veka, službeni naziv popliv (fr. popeline) polusvilena sjajna
pape. tkanina, slična taftu; puplin.
Pontifikale (lat. Pontificale) zbirka li- poplitični (lat. poples gen. poplitis koleni zglob;
turgijskih obrazaca koji sadrže prava i potkolenjak) znat. potkoleni, pot-kolenični.
dužnosti katoličkog biskupa (izdana 1485, pop-muzka (ror skrać. od eng. popular) vrsta
1595. prerañena i dopunjena pod papom zabavne muzike, koja se izvodi na elek-
Klementom VHI, i propisana za celu tričnim gitarama i udaraljkama uz upotrebu
katoličku crkvu). različitih tehničkih sredstava (zvučnici,
pontifikal (lat. pontifex) 1. katolička li- mašine za šumove, svetlosni efekti).
turgijska knjiga za obrede koje vrši biskup; popelo (ital. popolo, lat. populus) narod.
2. svečana misa koju služi biskup ili popularan (lat. popularis, eng. roršag, fr.
ovlašćena prelat. populaire) narodni; narodski; pisan za
pontifikalije (lat. pontificalia) pl. svešteni obredi narod, pristupačan i razumljiv širim
koje može da vrši samo biskup; delovi slojevima; omiljen u narodu, koji nalazi
odežde koje nosi samo biskup i naročiti odziva u narodu.
znaci biskupskog dostojanstva; sveštenička ššularizacija (nlat. popularisatio) širenje u
odežda; svečane haljine. narod, rasprostiranje u narod; činjenje
pontifikalni (lat. pontificalis) prvosve-štenički; pristupačnim narodu, činjenje razumljivim
papski: biskupski, vladičan-ski, arhijerejski. širokim narodnim slojevima, npr. neke
pontifikat (lat. pontificatus) čin i zvanje nauke; omiljavanje narodu; omiljenost u
pontifeksa; prvosvepggenstvo, papstvo, narodu.
dostojanstvo i vlast pape; vladičanstvo, popularizirati (nlat. popularisare) učiniti da
biskupstvo. nešto bude opšte razumllvo i pristupačno
pontičelo (ital. ponticello mostić) kuz. ću- širim narodnim slojevima; širiti u narod,
prijica, kobilica (na gudačkim muzičkim rasturati u narod; omiliti narodu;
instrumentima). popularizirati se steći ljubav i naklonost
ponton (fr. ponton) 1. čamac za most, čamac naroda, omileti narodu; širiti se u narodu.
optočen bakrom ili limom, kao podloga za popularizovati v. popularizirati.
tzv. pontonske mostove, naročito u ratu; popularisati v. popularizirati.
pontonski most; 2. barka sa plosnatim dnom popularitet (lat. popularitas) omiljenost u
na kojoj stoje sprave za vañenje zlato-nosnog narodu; naklonost narodu, snishodljivost;
peska; 3. buretu slična čelična sprava koja razumljivost za svakoga, pristupačnost širim
služi pri dizanju brodova. narodnim slojevima.
pontonir (fr. pontonnier) voj. v. pontonjer. popularnost (lat. popularitas) v. popularitet.
pontonski lim vrsta najjačeg železnog lima. populacija (nlat. populatio) naseljavanje, na-
pontonski most most sastavljen na podlozi od stanjivanje; stanovništvo, ljudstvo.
čamaca; v. ponton 1. populacionisti (nlat. populatio) ljt. protiv' nici
pontonski tren voj. povorka kola, voz, komora učenja engleskog ekonomisteDGaJpusa o
koja prevozi čamce i sve što je potrebno za prenatrpanosti stanovništva, pristalice
postavljanje pontona. množenja stanovništva.
pontonjer (fr. pontonnier) onaj koji gradi i populacionistika (nlat. populatio) nauka o
postavlja mostove; vojnik iz pontonske stanovništvu, o nastanjivanju; statistika
(mostovne) čete. stanovništva.
pontus (lat. pontus, grč. pontos) more. populizam (lat. populus narod, fr. populis-me)
Pontus Euksinus (lat. Pontus Euxinus) Crno lit. pokret u novijoj francuskoj književnosti
more. kome je cilj da, rukovoñen i nadahnut
pončo (šp. poncho) vrsta grubog ogrtača koji se ljubavlju prema narodu, prikazuje narodni
sastoji od četvrtastog komada tkanine sa život i njegovu suštinu.
jednim otvorom u sredini kroz koji se populisti (lat. populus narod) lit. pristalice
provlači glava; naročito se nosi u Argen-tini, populizma; takoñe: proleterski pisci
Peruu i Čileu.
populus 729 portikus

u Francuskoj koji u svojim delima porotikum (grč. rogbb otvrdnem, nlat. rogo-
izražavaju revolucionarni duh svoje klase. ticum) med. sredstvo za zalečivanje, za sra-
populus (lat. populus) narod, rimski narod (i šćivanje.
patriciji i plebejci); populus romanus (lat. porotičav (grč. poros otvrdnuće) koji stvr-
populus Romanus) rimski narod. dnjava; koji pomaže srašćivanje.
pore (grč. poros prolaz; otvor, cev, pl, pdroi, porocela (grč. poros kele prosutost) med. tvrda
lat. rogiz)ll. mali meñuprostora otvori ili prosutost, lanena prosutost (koja nastaje usled
šupljičice na koži; rupice kroz koje se luči otvrdnjavanja).
znoj;fiz. meñumolekulski prosto-ri, porpezit (po mestu Porpez) min. brazilska ruda
nevidljive šupljike. koja se sastoji od čistog zlata sa 4% srebra i
porencsfalija (grč. poros, en- u, kephale 10% paladijuma.
glava) ned. uroñena ili bolešću otečena port (lat. portus) morska luka, pristaništa;
šupljikavost mozga, često spojena sa ble- utočište, pribežište, mesto mira i sigurnosti;
savošću (idiotijom) i uzetošću. uzan brdski prolaz, tesnac (naročito u
porigo (lat. porrigo) med. kraste, kožna bolest; Pirinejima).
pitirijazis. porta (lat. porta) 1. vrata, kapija, ulaz; 2.
porizma (grč. porisma) zaključak iz nečega prostor oko crkve, crkvene dvorište (kod
što je već dokazano, dodatak, korolar, npr. pravoslavnih crkava).
u matematici; pl. porizmata. Porta (ital. Porta) ime kojim su ranije, u
poriomanija (grč. poreia idenje, put, mania Evropi, zvali tursku vladu; Visoka porta.
pomama, ludilo, strast) med. bolesni nagon za portabilan (nlat. portabilis) nosiš, nošljiv, koji
putovanjem (naročito kod epilepti-čara). se može nositi, koji je za nošenje.
poristika (grč.: poristikos dobavan, pronalazak, portabilitet (lat. portabilitas) nošljivost,
poristike) log. nauka o pravljenju zaključaka, nosivost.
o zaključivanju. portabl (fr. portable) 1. v. portabilan; 2. mala
porističan (grč. poristikos) koji je po pravilu, pisaća mašina zgodna za nošenje, putnička
pravilan; up. poristika. mašina.
pornija (grč. porneia) kurvanje, preljuba,
blud. portal (lat. porta vratnice, kapija, nlat, portale,
fr. portal) glavna vrata, glavni ulaz, svečana
pornograf (grč. pornem, grapho pišem) pisac vrata sa ukrasima, naročito na crkvama,
ili slikar bestidnih, skarednih dela, razvratnih, zamkovima itd.; prednja strana.
naročito iz života bludnica. pergament (ital. rog1atep!o)muz. kod pevanja i
pornografija (grč. porneia, graphia pisanje) sviranja na gudačke instrumente prelaženje
P1irenje u narod bludničenje književno-šću; iz jednog tona u drugi.
bestidna književnost i umetnost. portamento di voče (ital. portamento di voce)
porpografski (grč. porneia, grapho pišem) muz. v. portament.
bestidno i skaredno napisan ili nasli-kan; porta™ (ital. portata) pl. trg. u pomorskim
koji spada u pornografiju, koji ima karakter lukama i trgovačkim gradovima: spiskovi
pornografije. robe koja svakog dana stiže sa imenima
pornokratija (grč. porneia, kratos jačina, onih kojima je upućena.
snaga, vladavina) vlada bludnica, doba portativ (nlat. portativum) knjiga za džep,
najveće pokvarenosti papstva, u H veku, priručna knjiga.
kada su ljubavnice papa potpuno njima portativav (nlat. portativus) v. portabilan.
vladale, upravljale crkvenom državom i, kao port-boner (fr. porte-bonheur) donosilac
po nekom pravu nasledstva, bile stvarni sreće, batlija.
gospodari Svete stolice.
porozan (nlat. porosus) nevidljivo šuplji-kav, port-epe (fr. porte-epee) kaišić za vep!anje
pun malih nevidljivih otvora, snab-deven mača o kaiš oko pasa; temnjak, ukrasna
porama, propustljiv. resa na balčaku sablje.
porozis (grč. porosis otvrdnuće) okorelost; med. porter (fr- porteur) nosilac; nosač (prtljaga);
sraslost preloml>enih kostiju. trg. sopstvenik menice ili obvezni-ce,
porozitet (nlat. porositas) nevidljiva šu- donosilac; menice glasi na portera = na
pljikavost. donosioca; o porter hartije (au porteur) hartije
porozvost (nlat. porositas) v. porozitet. od vrednosti koje glase na donosioca.
poromfalov (grč. poros otvrdnuće, otvrdli-na, portijera (fr. portiere) vratarka, portirka; vrata
omphalos pupak) ned. prosutost pupka, (na kolima, fijakeru); zavesa na vratima.
pupčana kila. portik (lat. porticus) v. portikus.
poromfalocela (grč. poros) otvrdnuće, otvr-dak, portikus (lat. porta vratnice, kapija, porti-cus)
omphalos pupak, kele prodor, prosutost) dvorana (ili: dvornica), galerija, hodnik na
med. v. poromfalon. stubovima, hodnik sa svodovima (grč. stoa).
poropeja (grč. poros otvor, cev, poieo pravim,
činim) med. otvaranje, pomoću raznih lekova,
kožnih pora ili šupljičica za znoj.
portilan 730 posesorij(um)

portilan (fr. portulan, ital. portolano) mor. tijske carice porañaju u „purpurnoj
knjiga sa podacima o položaju obala i dvorani" carske palate).
pomorskih luka. porfirogenit (nlat. porphyrogenitus u pur-puru
portir (fr. portier, nlat. portarius) čuvar vrata, roñen) v. porfirogenet.
vratar; hotelski nameštenih koji čuva porhet (nlat. baraccanus, nem. Barchent) teh-
ključeve od soba. nol. jača tkanina koja je na naličju rašču-
portirka (fr. portiere) zratarka. pavljena.
portland cement (Portland, poluostrvo Dor- porcija (lat. portio) deo, udeo, obrok,
setshire) cement po boji sličan portland- sledovanje, naročito hrane; vojnička limena
skom kamenu (portlendstonu), žućkasto posuda za jelo; prav. deo nasledstva.
belom krečnjaku. porcio virilis (lat. portio virilis) prav. jednak deo
portlendston (eng. portlandstone) portland-ski nasledstva koji pripada deci.
kamen, vrsta oolitskog krečnjaka sa ostrva porcio gracijalis (lat. portio gratialis) prav. deo
Portlanda. imanja ili novca koji se daje dragovoljno, iz
portmone (fr. port-monnaie) novčanik. milosti.
porte (ital. portare nositi, porto) 1. taksa za porcio legitima (lat. portio legitima) prav. deo
pisma, poštarina. koji nekome pripada po zakonu, zakoniti
porto 2. čuveno portugalsko crveno vino iz deo.
grada Porto. porcio statuarija (lat. portio statuaria) lrav. deo
portolano (ital. portolano) mor. v. portilan. koji žena, po zakonu, nasleñuje posle smrti
portofraj (ital. porto poštarina, nem. frei muža, udovički deo.
slobodan) v. portofraiko. porcio hereditarija (lat. portio heredi-taria)
portofranko (ital. porto-franco) 1. slobodan od prav. deo koji se nasleñuje, nasledni deo.
poštarine, slobodno od poštarine; 2. (ital. porculan (ital. porcellana) fina smesa od
porto franco) slobodno pristanište koje ima kaolina i sitno istucanog feldspata, od koje se
pravo da izvozi i uvozi robu bez plaćanja grade posude i dr. predmeti; nazva-na po
carine. „porculanskom pužu" (lat. porcella-na,
portret (fr. portrait) slika, naročito po-prsje concha cypraea), zbog svoje glatkoće i
neke osobe; fig, veran opis neke ličnosti, mlečnog sjaja, ili pio se verovalo da se
sušta slika. izrañuje od takvih puževa; porculanske slike
portretirati (fr. portrait) slikati, raditi sliku prozirne reljefne slike od tankog porculana.
neke ličnosti; opisati, opisivati nekoga. Posejdon (grč. Poseidon) kit. bog mora kod
portretist(a) (fr. portraitiste) slikar koji radi starih Grka, sin Kronov i Rejin, mlañi brat
portrete. Zevsov, muž Amfitritin; kod Rimljana:
portfelj (fr. portfeuille) lisnice, buñelar; torba, Neptun.
službena torba (naročito jednog ministra), posesivni (lat. possessivus) posedni, koji se tiče
otuda: ministarstvo, ministarsko mesto, resor, poseda, posedovanja; gram. prisvojni, koji
npr. primiti portfelj prosvete postati ministar označava posedovanje.
prosvete; trg. novčanik, lisnica za novac; posesivum (lat. possessivum sc. pronomen)
mesto gde novčane ustanove drže hartije od gram. zamenica koja označava neko
vrednosti; hartije od vrednosti, menice. posedovanje, pristojna zamenica, npr. moj,
portfolio (eng. portf olio) v. portfelj. tvoj, naš, vaš itd.
porus (lat. porus, grč. poros otvrdnuće, posesija (lat. possessio) posedovanje, pri-
otvrdak)led izraštaj na kosti, nažuljeno težavanje; svojina, posed, imanje, dobro;
mesto. teo», opsednutost nečastivim silama, beso-
porfir (grč. porphyra) 1. min. purpurni kamen, mučnost.
grimizni kamen, mešavina raznih stenovitih posesio preskripta (lat. possessio praescrip-ta)
masa sa kristalima feldspata i dr.; 2. grimiz, prav. zastarela državina, osnov za sticanje
skerlet, purpur; skerlet-na odeća, grimizna prava svojine putem zastarelosti.
haljina (purpur). posesor (lat. possessor) prav. pritežavalac,
držalac; posednik, vlasnik.
porfiran (grč. porphyreus) grimizan, sker- posesoran (lat. possessorius) državin-ski,
letan, grimizne boje; purpuran. koji se tiče državine, koji spada u državinu,
porfirizma (grč. porphyra) med. v. šarlah. posednički, posedni.
porfirističan (grč. porphyra) med. koji se tiče posesor bone fidei (lat. possessor bonae
ili potiče od šarlaha. fidei) prav. častan pritežavalac, onaj koji
porfirit (grč. porphyra) mramor sa purpur-nim misli da po zakonskom pravu drži u
prugama. posed^vanju neku stvar.
porfirogenet (grč. porphyrogennetos, porph-^ra posesorij(um) (lat. possessorium) prav. tužba ili
purpur, skerlet, gennao rodim) „onaj koji se pravni spor u kojima je reč samo o
rodio u purpurnoj dvorani", nadimak nekih raspravljanju pitanja o posedovanju ili pravu
vizantijskih careva, „zakoniti car" (izraz sopstvenosti neke stvari (supr. peti-torijum).
došao od običaja da se vizan-
aosesor male fidei 731 postsinhronizacija

posesor male fidei (lat. possessor malae fidei) posteritet (lat. posteritas) potomstvo, potomci.
prav. nečastan pritežavalac, onaj koji zna da posterus (lat. posterus) pr. idući, sledeći,
nema zakonskog prava na pose-dovanje naredni, budući.
nečega. postala (lat. post illa sc. verba) kod katolika:
posesorna tužba prav. v. posesorijum. knjiga sa propovedima o nedeljnim i
posesorni proces prav. v. posesorijum. prazničnim evanñeljima.
posibilan (lat. possibilis) mogućan, moguć. postiljon (fr. postillon) poštanski momak,
posibilizam (lat. posse moći, possibilis poštanski kočijaš, sprovodnik poštanskih
moguć) 1. reformistička struja u kola; jahač na jednom od prednjih
socijalističkom pokretu, poreklom iz zapregnutih konja.
Francuske, koja je protiv toga da socijalizam postioplastika (grč. posthe kapica na udu,
ostvaruje svoje ideje revolucionari!™ plastike veština uobličavanja) med. stvaranje
metodama, nego hoće „politiku mogućnosti", kaline na muškom udu veštačkim putem.
tj. »seli da postiže svoje ciljeve postepeno, postarati (fr. poster) postaviti, postavljati,
malo-pomalo, i da čini ono što je mirnim namestiti, nameštati.
putem moguće; 2. prilagodljivost, udešavanje postigne (grč. posthe kapica na udu) med.
rada prema prilikama i sredini; oportunizam. zapaljenje kapice na muškom udu.
posibilisti (lat. possibilis moguć) pristalice postišan (fr. postiche) docnije načinjen i dodat,
posibilizma. lažan, veštački, pravljen, npr. postišna kosa,
posibilitet (lat. possibilitas) mogućnost. zubi itd.
posologija (grč. posos koliki, logfa) nauka o postliminij(um) (lat. postliminium) povratak
količini u kojoj se mogu i smeju davati kući, povratak u zavičaj; jus postli-minii (lat.
lekovi. jus postliminii) prav. ponovno stupanje u
post (lat. post) 1. predmetak u složenicama sa raniji posed, pravo koje nekome ponovo
značenjem: pozadi, ostrag, posle, docnije, pipada kada se vrati iz zarobljeništva ili iz
zatim. tuñine u zavičaj; vraćanje ranijih pravnih
post (eng. post) 2. direk, stub, kolac (naročito na odnosa u jednoj zemlji posle njenog
trkalištu, sa strane). osloboñenja od neprijateljske vlasti.
postalije (ital. posta pošta) poštanske stvari. postmeridijanski (lat. postmeridianus)
postament (nlat. postamentum) postolje, pod- popodnevni; v. pomeridijanski.
nožje, podloga (stuba, spomenika); temelj, postnumerando (nlat. postnumerando) plaćajući
osnova. unazad (ili: naknadno).
postdatirati (lat. post posle, datum oznaka postnumerirati (nlat. postnumerare) platiti
vremena) na pismu ili aktu staviti docniji posle, plaćati naknadno; supr. prenume-rirati.
datum, a ne onaj koga je pisano; up. postonkus (grč. posthe kapica na udu, onkos
antedatirati. masa)lged. otok kapice na muškom udu.
post-debi (fr. poste, debit) odašiljanje novina postpliocenski (lat. post, grč. pleion, kai-
poštom uz povlašćenu, sniženu po-štarinu. n6s)rec«r. koji je postao posle pliocenskih
postdentalan (lat. post posle, densrar. dentis tvorevina.
zub) gran. koji se stvara iza zuba na taj postpozicija (nlat. postpositio) zaposta-vljanje;
način što prednji deo jezika dodiruje zadnju gran. predlog koji ne stoji ispred imenice koju
stranu prednjih zuba, izazubni. treba bliže da odredi, nego posle nje, npr.:
postdiluvijumski (lat. post, diluvium potop) „Mojoj kući preko puta"; mnogi
poslepotopni, koji se dogodio, postojao ili neindoevropski jezici imaju samo postpozicije.
postao posle potopa; supr. antediluvi-jumski. postremitet (nlat. postremitas) poslednjost,
postegziegencija (nlat. post-existentia) buduće stanje poslednjega, položaj poslednjega.
postremum (lat. postremum) (ono što je)
postojanje, budući život (supr. preeg- poslednje; prav. poslednja reč pred sudom,
zistencija). pravo na završnu reč koje optuženom
poster (eng. poster) plakat obično sa slikom pripada.
većeg formata; velika umnožena fotografija. postremus (lat. postremus) najzadnji, poslednji,
posteri (lat. posteri) pl. potomci. krajnji.
posterijus (lat. posterius) pozniji, docniji, post restavt (fr. poste restante) pismo, nov-čana
kasniji. uputnica ili druga poštanska pošiljka koja se
posterioran (lat. posterior) docniji, kasniji, ne nosi primaocu u stan, nego čeka da on
pozniji, koji se dogodio posle nečeg drugog. sam doñe po nju; poštanski šalter za takve
posterioritet (nlat. posterioritas) zaostalost u pošiljke.
činu, manji položaj, položaj koji iziskuje postsinhronizacija (lat. post posle, grč. syn sa,
potčinjenost; supr. prioritet. chronos vreme) u kinematografiji: naknadno
ozvučavanje filma, u dvorani za
postskribirati 732 potencijalna energija

tonska snimanja, kada glumci govore svoje potaž (fr. potage, nlat. potagium) supa,
uloge prateći slike na platnu ;up. sinhro- čorba; francusko jelo sa mnogo vrsta
nizacija. zeleni, slično papazjaniji.
postskribirati (lat. postscribere) napisati iza potamide (grč. potamos reka) kdžt. vodene
čega, pismu dodati još nešto pri dnu, ispod nimfe kod starih Grka, vile vodarice.
potpisa. potamograf (grč. potamos, grapho pišem,
postskriptum (lat. postscriptum) dodatak pismu opisujem) opisivač reka.
(upotrebljava se obično kao skraćenica: P.S.). potamografija (grč. potamos, graphia
postcenij(um) (lat. post posle, iza, grč. skene opisivanje) opisivanje reka.
pokrivena drvena skela) prostor iza potamologij a (grč. potamos, logia nauka) nauka
pozornice; supr. proscenijugl. o rekama i vodenim strujama.
postulant (lat. postulans) onaj koji traži neko notasij(um) (nlat. potassium) hen. v.kalijum.
mesto, molilac; onaj koji traži da bude potatorij(um) (lat. potatorium) med. sklonost
primljen u manastir. piću, odanost piću.
postulat (lat. postulatum) zahtev; log. zahtev potaša (eng. potash, fr. potasse) hen. kali-
koji se logički ne može dokazati, ali koji jumkarbonat, ranije dobivan iz pepela
je nužan za razumevanje izvesnih činjenica, kopnenih biljaka, naročito iz pepela drveta, a
pretpostavka;mag. pretpostavka istinitosti docnije iz melase i dr.; upotrebljava se za
nekog stava bez dokaza; up. aksiom. proizvoñenje stakla, sapuna i uopšte
postulacija (lat. postulatio) zahtevanje, kalijevih jedinjenja, kao i pri pravljenju
traženje, žel>enje; naročito: proizvoñenje kolača.
nekog lica u sveštenički čin u koji ono, po Potemkinova sela opsene, stvari naročito
panonskom pravu, zapravo ne bi moglo biti udešene samo da naoko izgledaju dobre i
postavljeno. lepe; po ruskom ñeneralu i ministru J1. A.
postulirati (lat. postulare) iskati, tražiti, Potemkinu (1739—1791), koji je po pustim
zahtevati, pretpostavljati kao uslov, želeti; stenama južne Rusije dao sagraditi pored puta
pretpostaviti (ili: pretpostavljati) kao istinito veštačka sela, sa seljacima, pastirima i
bez dokaza; postaviti koga za biskupa stadima, samo da bi carica Katarine P,
izuzetno. prolazeći tuda (1787), videla kako Rusija, pod
postumat (nlat. postumatus) poslednje mesto, njegovim ministrovanjem, cveta i napreduje.
najniži stepen, najniži čin. potentan (lat. potens) moćan, snažan, jak;
postumum (lat. postumum) v. posthumum. med. sposoban za vršenje snošaja.
postumus (lat. postumus) v. posthumus. potentat (nlat. potentatus) onaj u čijim je
post urben konditam (lat. urbem conditam) rukama sila i vlast, samodržac, apsolutni
„od osnivanja grada", tj. Rima, po čemu vladar, car, kralj, knez.
su stari Rimljani računali godine. potencija (lat. potentia) moć, sila, snaga, jačina;
post faktum (lat. post factum) posle svrše-nog med. snošajna moć, sposobnost oploñavanja;
dela (ili: čina). fil. snaga, sposobnost, podobnost koju neka
post festum (lat. post festum) „posle stvar sadrži u sebi; mogućnost; oživljavajuća
svečanosti", tj. dockan, prekasno, posle boja sila, životvorna sila, pokretna sila;«at. stepen
kopljem u trnje. jednog broja.
postformacija (nlat. postformatio) zool. v. potencijal (lat. potentialis moćan) 1. fiz.
epiteneza. količnik rada izvršenog pri kretanju nekog
post hominum memorijam (lat. post hominum tela i mase tog tela u gravitacio-nom polju,
memoriam) otkako ljudi pamte, od odn. naelektrisanja tog tela u električnom
pamtiveka, oduvek, odiskoni. polju. 2. ono što ima moguću moć ili
posthuma (lat. posthuma) posmrče, žensko skrivenu, latentnu moć; ono što se može
dete roñeno posle očeve smrti. zbiti, dogoditi, npr. ratni potencijal, svi
posthumvi (lat. posthumus) posmrtni, ostao u industrijski izvori jedne zemlje koji su
rukopisu posle piščeve smrti, objavljen posle potrebni i korisni za voñenje rata mogu se
piščeve smrti. smatrati kao ratni potencijal; 3. gram.
posthumum (lat. posthumum) književno ili mogućni način, glagolski oblik kojim se
naučio delo objavljeno posle piščeve smrti; ukazuje da je nešto mogućno ili verovatno,
rukopisna zaostavštine; opus posthumum. ili da se želi da vrši ili izvrši.
posthumus (lat. posthumus) dete roñeno posle aotencijalan (nlat. potentialis) 1. koji može, koji
očeve smrti, posmrče; liberi posthu-mi (lat. ima snage, koji dejstvuje, koji ima delatnu
liberi posthumi) al. deca roñena posle očeve snagu; naročito: koji ne deluje neposredno,
smrti, posmrčad. nego posredno, skriveno, npr. potencijalni
pot (hol. Pott) 1. jedinica za merenje tečnosti u lekovi (za razliku od aktuelnih); 1. gram.
Holandiji = 0,96612 1. mogućni, pogodbeni.
pot (eng. pot) 2. velika svota novca, ulog potencijalna energija fiz. energija položaja,
svih igrača (u kartanju); opklada. nagomilana sposobnost za vršenje rada; supr.
kinetička energija.
potencijalna koturača 733 praksa

potencijalna koturača fiz. mašina sa izvesnim učinjeno, delo, radnja, čin, posao, stvar,
brojem pomičnih koturova kojom se može preduzeće; pl. pragmata.
dizati teret silom koja je onoliko puta manja pragmatizam (grč. pragma delo) \.fil. savremeni
od tereta, koliko je broj koji se dobije kad se filozofski pravac, čiji je začet-nik Č. S.
2 uzme onoliko puta kao činilac koliko ima Pire, po kome celokupne naše saznanje treba
pomičnih koturova; ako ih npr. ima tri, onda meriti i ceniti samo po njegovoj praktičnoj
2-2-2 = 2 3 = 8, dakle, osam puta slabijom vrednosti i koristi za život, i po kome je samo
silom može se dizati teret (bez uzimanja u ono „istinito" što može imati i praktične
obzir trenja). vrednosti; istina je ono što pomaže održanju.
džotencirati (lat. potentia) dati moć, ovla-stiti, Istina ili istinitost nekog suda sastoji se u
opunomoćiti; povećati, pojačati, dati veću tome što „je koristan", što „uspeva, polazi za
snagu; mat. podići (ili: podizati) na stepen, rukom", što „zadovoljava" (u Sev. Americi
stepenovati. ovo učenje zovu -l humanizam); 2. način
potestas (lat. potestas) moć, snaga, sila, vlast; pisanja i izlaganja istorije u kome je pričanje
in potestate (lat. in potestate) u vlasti, u dogañaja praćeno razmatranji-ma o stvarnim
rukama. uzrocima i posledicama prikazivanih
potestas imperii (lat. potestas imperii) snaga dogañaja.
države, moć države. pragmatika (grč. pragma, pragmatikos dela-
potestas patrija (lat. potestas patria) prav. tan, delotvoran; koji se tiče dela, poslova,
očinska vlast, pravo ili ugled oca u odnosu naročito državnih) poslovna delatnost,
prema deci. poznavanje i raspored poslovanja, nauka o
potišomanija (fr. potiche sud od kineskog ili redu u poslovnom prometu, poslov-nik; ono
japanskog porcelana, grč. manfa pomama, što je od opšte koristi.
strast) veština da se sudovima od običnog pragmatičan (grč. pragmatikos delatan,
stakla dade izgled pravih japan-skih i delotvoran; koji se tiče dela, naročito
kineskih porcelanskih sudova le-pljenjem državnih poslova, poslovni) stvaran, koji se
šarene hartije, crteža, cveća i dr. tiče delanja, koji služi delanju; opštekoristan,
poto (fr. poteau, nlat. postellum, lat. postis) poučan, koji daje poučio objašnjenje o čemu
stub, direk; sp. polazna ili dolazna tačka na (npr. pragmatično pisanje istorije, je ono
trkalištu. koje proučava uzroke i posledice dogañaja, pa
potografija (grč. poton napitak, piće, gra-phia iz toga izvodi poučne zaključke).
opis) opis (ili: opisivanje) raznih vrsta pića. pragmatična sankcija opštekorisna državna
potologija (grč. poton, logfa) nauka o pićima. uredba. nepovredljiv osnovni državni zakon
potomanija (grč. poton, mania pomama, koji je odreñen da bude stalno u važnosti a za
strast) odanost piću, strast za pićem, dobro svih (važne su: francuska, iz 1438, i
pijanstvo. nemačka pragmatična sankcija, iz 1439,
potpuri (fr. potpourri)jny3. komad sastavljen iz kojima se ograničava moć pape, kao i
više poznatih komada, niz više ili manje austrijska, koju je izdao Karlo VI 1724.
razrañenih tema ovlaš meñu sobom kojom se pravo nasleña prenosi i na žensko
povezanih, smeša;luv. paprikaš od raznog potomstvo).
mesa; fig. mešavina. prado (šp. prado, lat. pratus) „livada";
pohovati (nem. backen peći, pržiti) gys. v. šetalište, park, perivoj; ime glavnog šetališta
panirati. i muzeja u Madridu.
pocior kreditor (lat. potior creditor) prav. prazeodim (grč. prasinos zelen, dldymos
poverilac koji ima prvenstveno pravo dvostruk) kem. elemenat iz grupe retkih
naplate svog potraživanja. zemalja, atomska masa 140,92, redni broj
pocolana (ital. pozzolana) v. pucolana. 59, znak Rt.
potada (fr. pochade) prvi nacrt jedne slike, prajs (nem. Preis) vrednost neke stvari
slika izrañena na brzu ruku, u nekoliko izražena u novcu, cena.
poteza kičicom, nacrt, skida; delo napisano prajs-kurant (nem. Preis cena, fr. eourant
na brzu ruku. tekući) trg. cenovnik.
pošeta (fr. pochette) mali džep, džepić, dže- prakrit (sskr. prakrita) naziv izvesnog broja
pče; džepna violinica sa 3 do 4 žice, bila u starijih dijalekata Indije, kojima se pisalo i
modi od XVI do HUŠ veka. govorilo, pored sanskrta, od vremena Budila
poširati (fr. rosćeg)luv. ulupati jaja, skuvati jaja (500 god. pre n. e.) pa do kraja 1000 god. n.
bez ljusaka, tj. pošto se razbiju, pa kuvaju u e.
puteru ili vodi. prekriti (sskr. prakriti) fil. ono što je prvobitno:
pošta (ital., šp., port. posta, fr. la poste, lat. elementi iz kojih sve potiče: priroda, tvar,
ropege metnuti, staviti, postaviti) javna, materija.
najčešće državna ustanova za prenos pisama, praksa (grč. praxis radnja, delo) rad, vr-
paketa i osoba; fig. vest, glas. šenje, obavljanje nekog rada; vičnost,
pragma (grč. prasso ili pratto uradim, delam, izvežbanost, iskusnost (supr. teorija); sve
obavljam, vršim, pragma delo) ono što je mušterije nekog trgovca; svi pacijenti
prakseologija 734 preventivan

jednog lekara; svi kli]enti jednog advokata; pre (lat. rgae) predmetak u složenicama sa
prav. uobičajeni način rada u sudu; in praksi značenjem: pred, ispred, pra- (s obzirom na
(nlat. in praxi) u radu, u praktično] primeni. mesto, vreme, položaj, preimućstvo ili
prakseologija (grč. praxis, logla nauka) nauka o prednost).
ljudskoj praksi posmatrano] sa stanovišta preadolescencija (lat. rgae napred, spreda,
psihologije, sociologije, političke ekonomije i adolescencija) dve godine pre puberteta; tzv.
kibernetike. „pozno detinjstvo"; uzrasni period od 10—12
praktika (grč. praktikos delatan, radan, pre- god. starosti.
duzetan; koji se tiče radnje ili delanja, prasso preambulacija (lat. praeambulare praviti ubod,
delam, uradim, obavljam, vršim, nlat. pripremati, okolišiti)led. priprema, odnosno
practica) vršenje po pravilima neke vrste uvoñenje u nastavku temu.
rada, neke veštine (običnije: praksa); način preambulirati (nlat. praeambulare) praviti
postupanja; u kalendarskom jeziku: nauka o predgovor, ili uvod, pripremiti, okoli-
vremenu, predskazivanje vremena; astrološko P1ITI.
tumačenje nebeskih pojava. preambulum (nlat. praeambulum) predgovor,
praktikabilan (nlat. practicabilis) izvr-šljiv, uvod, uvoñenje, npr. u govor; fig. predigra,
izvodljiv, učinljiv, obavljiv; upotrebljiv, okolišenje, opširnost.
primenljiv; prohodan, prolazan. preanimizam (lat. rgae, animus duh, duša) u
praktikabilitet (nlat. practicabilitas) izvr- uporednom proučavanju religija: shvatanje po
šljivost, izvodljivost, obavljivost, uči-nljivost; kome u stvarima ne postoje duše, nego samo
upotrebljivost, mogućnost pri-menjivanja. sile; dinamizam.
praktikant (nlat. practicans) službenički (ili: preaprehenzija (nlat. praeapprehensio) unapred
činovnički) vežbe nik, pripravnik; lekar- stvoreno mišljenje, predrasuda.
pripravnik; vežbenik, pripravnik uopšte. prebenda (nlat. praebenda) prihodište, crkveno
craktikovati (nlat. practicare) v.praktici-rati. imanje koje pripada položaju; godišnji prihod
prakticirati (nlat. practicare) raditi, oba-vljati, od takvog imanja; zvanje kome pripada
vršiti neki posao, vršitilrahsu (kao lekar, prihod od takvog imanja.
advokat i dr.). prebendar (nlat. praebendarius) katolički
praktičan (grč. praktikos delatan, radan, sveštenik koji uživa prihod od nekog
preduzetan; koji se tiče radnje ili delanja, crkvenog imanja; up. prebenda.
prasso delam, uradim, obavljam, vršim) prebendat (nlat. praebendatus) v. prebendar.
iskusan, izvežban, vičan; podesan, zgodan; prevalacija (nlat. praevalatio) trg. naknada štete,
primenjen, primenljiv, izvodljiv; opitan, povuka.
ogledan, isproban; koji ume mudro da se prevalentan (lat. praevalens) nadmoćan, pre-
koristi svima prilikama, koristan po život; težan, koji ima prevagu, vredniji, važniji,
praktična filozofija filozofija koja se bavi jači.
ljudskim de-lanjem; praktične nauke nauke prevalencija (nlat. praevalentia) nadmoćnost,
čiji je neposredan predmet neka praksa, neko pretežnost, prevaga.
delanje; supr. teorijski.
praktičar (grč. praktikos delatan, radan, prevalirati (lat. praevalere) biti nadmoćan, imati
delotvoran, preduzetan) onaj koji vrši neki prevagu, više vredeti, više važi-ti;
posao, čovek vičan i iskusan u poslu; čovek preovladati, preovlañivati; prevalirati se trg.
koji se lako i umešno snalazi u poslovima; izvlačiti korist, koristiti se.
supr. teoretičar. prevarikacija (lat. praevaricatio) prekr-šenje
praktična teologija v. pastoralna teolo-gija. dužnosti, povreda dužnosti, nesa-vesnost u
praline (fr. praline) pl. bademi pečeni u šećeru; vršenju službe, izdajstvo.
čokolada punjena bademom, mar-cipanom, prevarikirati (lat. prevaricare) v.prevari-cirati.
sokom od voća i dr. prevaricirati (lat. praevaricari) ne ići pravim
prangije (fr. Franc Franak, i arap.-pers. sufiks putem dužnosti; prekršiti dužnost, ogrešiti se
-i, tur. frengi, firengi evropski) vrsta malog o dužnost, raditi nepošteno, zloupotrebljavati
topa, iz kojega se puca prilikom veselja; poverenje ili položaj.
upotrebljava se i za razbijanje gradonosni* preveniran (lat. praevenire) ranije (ili:
oblaka; fig. tvrdoglav čovek. prethodno, na vreme) obavešten.
praška (ital. pratica) dozvola za pristajanje u prevenirati (lat. praevenire) preteći, pre-
lukama ili za trgovanje, naročito ako laña ili duprediti, predupreñivati, sprečiti, preduhitriti,
roba dolazi iz zemlje u kojoj vlada kakva doskočiti; predvideti, predviñati; rakije
zarazna bolest. obavestiti, skrenuti pažnju na vreme.
preventivan (nlat. praeventivus) predohran-beni,
predohranski, koji služi za predo-hranu,
predupredan, koji predupreñuje, koji
sprečava, zaštitni.
preventivna medicina 735 predikabilije

preventivna medicina grana medicine koja se predela (ital. predella) donji deo krilnog oltara
bavi merama za sprečavanja bolesti u katoličkoj crkvi, obično ukra-šen slikama
(poboljšanjem higijenskih prilika, uvo- ili reljefima; na j gornja stepenica pred
ñenjem zaštitnih cepljenja, karantinom i oltarom, na kojoj sveštenik stoji dok služi.
DR-)- predeliberacija (nlat. praedeliberatio)
preventivna sredstva sredstva koja sprečavaju prethodno dogovaranje, prethodno
zarazu; sredstva koja sprečavaju oploñenje. savetovanje.
preventivna cenzura pregled knjige, spisa, predelikvent (lat. rgae, deliquere pogrešiti)
novina i dr. u rukopisu ili u prvim štampanim prav. maloletnik koji nije izvršio odreñene
otiscima, da bi se, po potrebi, mogli zabraniti godine starosti, a čini krivična dela; po
pre objavljivane. našem krivičnom zakoniku to su deca ispod
preventivni rat rat kome je cilj da se preduhitri 14 god. starosti a izvršila su krivična dela.
napad neprijatelja koji se još priprema da predelikvencija (lat. rgae, delinquere pogrešiti)
zarati. prav. pojava vršenja krivičnog dela od strane
prevencija (nlat. praeventio) predupreñi-vanje, dece ispod 14 god. života i prema kojima se
predupreñenje, sprečavanje, preduhi-trivanje; ne mogu primenjivati vaspitne mere ili mere
pobijanje primedaba za koje se pretpostavlja bezbednosti propisane krivičnim zakonikom.
da bi ih suprotna strana mogla navesti; predestinacija (lat. praedestinatio) teol. učenje
predubeñenje, predrasuda; ranije učinjena da je čoveku sudbina unapred odreñena;
opomena; prav. stavljanje u pritvor, unapred utvrñeno rešenje božije, po kojem će
pretvaranje, pritvor. jedni imati večno blaženstvo, a drugi večno
prevenciona teorija prav. teorija koja pravo prokletstvo (učenje sv. Avgustina); sudba,
državne vlasti da kažnjava krivce osni-va na sudbina.
pravu i dužnosti države da sprečava predestinapijanac (nlat. praedestinatianus)
ponavljanje krivice time što će kazna na pristalica učenja o predestinaciji i
izvršioca i ostale imati zastrašujuće dejstvo. predeterminizmu-
preverbacija (lat. rgae napred, spreda, ver-bum) predestiniran (lat. praedestinatus) unapred
lingv. tvorba perfektivnih (svrše-nih) glagola odreñen, predodreñen, predopredeljen;
od imperfektivnih (nesvr-šenih) pomoću namenjen večnom blaženstvu ili proklet-stvu.
prefiksa. predestinirati (lat. praedestinare) unapred
previgilije (nlalt. praevigiliae)jw. kod katolika: odrediti; predodrediti večno blaženstvo ili
dan pre predvečerja kakvog velikog praznika večno prokletstvo.
\up. vigilije. predeterminacija (nlat. praedeterminatio) teol.
previzija (nlat. praevisio) predviñanje, na- predopredeljenje ljudske volje i sudbine.
slućivanje onoga što će se dogoditi. predeterminizam (lat. prae-determinare) fil.
previo egzamine (lat. praevio examine) prav. po učenje o predopredeljenosti, po kome je
prethodnom ispitivanju. čoveku, bez obzira na to što on sam želi i
pretjera (igal. preghiera) ouz. molitva. hoće, unapred odreñeno hoće li biti srećan
preglacijalni (nlat. praeglacialis) zool. koji je ili nesrećan, dobar ili poročan, hoće li
postojao pre ledenog doba. dočekati večno blaženstvo ili večno
pregnantan (lat. praegnans) trud an; skotan, prokletstvo.
steon; plodan; važan, koji mnogo kazuje, predeterminirati v. predeterminisati.
duboko misaon, pun smisla, veoma značajan. predeterminisati (lat. prae-determinare)
pregnantnost (nlat. praegnantia) v.pregnan- unapred odrediti, predodrediti, unapred
ckja. opredeliti ljudsku volju.
pregvancija (nlat. praegnantia) trudnoća; predeterminist(a) (lat. prae-determinare)
skotnost; plodnost, obilnost; fig. bogatstvo pristalica (ili: pobornik) učenja o pre-
misli, bogatstvo smisla ili pojmova, dubina i dopredeljenju ljudske volje i sudbine
sažetost misli. (AvJustin, Anzelm, Kalvin i dr.).
pregnacija (lat. praegnatio) zatrudnjavanje, pre-decesor (lat. prae-decessor) prethodnik na
oploñavanje; trudnoća; skotnost. nekom položaju, u nekom zvanju.
pregravacija (nlat. praegravatio) preopte- predigestija (nlat. praedigestio) med. prerano
rećenje, pretrpavanje teretom. varenje, prevremeno varenje, prerana
pregustirati (lat. praegustare) okušati jelo i probava, prevremena probava.
piće pre iznošenja na sto (da bi se videlo predikabilije (lat. praedicabilia) pl. fil. 1. kod
da nije otrovano). Porfirija i po njemu kod svih shola-stičara:
predamnapija (nlat. praedamnatio) osuda pet klasa predikata: rod, vrsta, razlika,
unapred, prokletstvo unapred. svojstveno, slučajno (zvane takoñe quinque
predeizam (lat. rgae, deus bog) doba pre voces i modi praedicandi); 2. kod Kanta: svi
postojanja vere u boga, kada su bogovi bili pojmovi a priori koji se mogu
još samo numina; v. numen.
lredikabilitet 736 prezens

izvesti iz kategorija, npr. iz kategoriJe preegzistencija (nlat. praeexistentia) ranije


uzročnosti sila, radnja, patnja. postojanje, raniji život; naročito: postojanje
predikabilitet (nlat. praedicabilitas) fil. duše pre postanka tela;.^. metempsi-hoza.
sposobnost pridavanja ili pripisivanja neke preegzistencijanizam (nlat. praeexistentia) fil.
osobine ili nekog svojstva, izriclji-vost. učenje po kome su duše postojale pre
predikament (lat. praedicamentum) osobina, postanka tela.
svojstvo, ono što se o nekome može reći ili preegzistencijanci (nlat. praeexistentia) pl. oni
navesti kao njegova osobina, npr. nekoga koji tvrde da su čovečje duše postojale i pre
hvaliti ili kuditi svima predika-mentima = roñenja ljudi.
nekome predavati sve moguće dobre ili rñave areegzistirati (lat. rgae, existere postojati) ranije
osobine; fil. = kategorija. postojati, pretpostojati.
predikant (lat. praedicans) propovednik, preeminentan (lat. praeeminens) izvrstan,
protestantski sveštenik. odličan, istaknut, nadmoćan.
predikat (lat. praedicatum) gram. prirok, tj. onaj preeminencija (nlat. praeeminentia) prednost,
deo rečenice koji kazuje nešto o predmetu; nadmoćnost, prvenstvo (u činu, do-stojanstvu,
log. ono što se o jednom subjektu iskazuje, kao pravu).
njegovo svojstvo (u formalnoj logici preemcija (nlat. praeemtio)/jpau. ranija
označava se sa R); počasno ili službeno ime, kupovina; preče pravo kupovine.
titula, naziv. prezbidohij(um) (grč. presbys star, doche
predikativni (lat. praedicativus)ipav. v.pre- prijem, ugošćenje) dom za siromašne i
dikatski. iznemogle starce.
predikatni (lat. praedicatum) gram, priroč-ni, prezbiopija (grč. presbys, opsis vid) med. da-
npr. predikatni dodatak. lekovidost, daljnovidost (staračke).
predikatski (lat. praedicativus)ipajir. priroč-ki, prezbit (grč. presbys) med. onaj koji daleko
npr. predikatska rečenica. vidi, daljnovid čovek (koji ne vidi izbliza);
predikacija (lat. praedicatio) javno objavlji- supr. MIOPS.
vanje; propovedanje, propoved; log. prida- prezbiter (grč. presbyteros stariji, najstariji) u
vanje (ili: odricanje) predikata subjektu. najstarijoj hrišć. crkvi: crkveni službenik —
predikaciona teorija log. teorija suda po kojoj je svetovnjak koga je birala verska zajednica; u
sud sastavljen iz dva člana, subjek-ta i evanñeličkoj crkvi: svetovnjak kao član
predikata, od kojih u prostom sudu svaki uprave crkvene opštine; sveštenik; ua.
predstavlja samo jedan pojam; suština ovoga prezviter.
suda sastoji se u predavanju (ili: odricanju) prezbiterijanizam (grč. presbyteros) učenje i
predikata subjektu, tj. u predikaciji. crkvene ustrojstvo prezbiterijanaca.
prezbiterijanci (grč. presbyteros) pristalice
predikcija (lat. praedicere, praedictio) pred- prezbiterijalnog crkvenog ustrojstva, naročito
skazivanje, proricanje, gatanje. u Engleskoj i Sev. Americi, koje ne priznaje
predilekcija (nlat. praedilectio) osobita ljubav, nikakve biskupe, nego hoće da njihovom
osobite naklonost, povoljna predrasuda o crkvom, kao u prvim vremenima hrišćanstva
koma ili čemu. upravljaju samo sveštenici.
predispozicija (nlat. praedispositio) nastro- prezbiterijat (grč. presbyteros) uprava crkve;
jenost, prirodna sklonost, primljivost (npr. čin i zvanje starešine crkve.
za neku bolest); prirodna sposobnost za što prezbiterij(um) (grč. presbyterion veće starijih)
(za muziku, filozofiju itd.). crkvene veće (savet), crkvena uprava.
predisponirati (lat. praedisponere) unapred prezbiterofilija (grč. presbyteros stariji, philia
rasporediti, pripremiti; učiniti sklonim, prijateljstvo, naklonost) med. sklonost osoba
osposobiti, osposobljavati, pripremati oba pola da se seksualno povezuju sa
unapred za. partnerima koji su stariji od njih.
predicirati (lat. praedicare) objaviti, prezbitizam (grč. presbys) med. v. prezbiopija.
objavljivati, isticati nešto s pohvalom; prezbitija (grč. presbytes starac) med. v.
dokazivati, iskazati, tvrditi, pridati (ili: prezbiopija.
pridavati, pripisivati, pripisati) neko svojstvo prezviter (grč. presbyteros sgariji) u
ili neku osobinu. pravoslavno] crkvi: svešteno lice koje sme
predominantan (nlat. praedominans) svršavati sve crkvene obrede, naročito sv.
nadmoćan, koji ima prevlast. tajne, sem tajne sveštenstva.
predominantnost (fr. predominance) v.pre- prezviterat (grč. presbyteros) u pravoslavnoj
dominacija. crkvi: čin, nadležnost jednog sveštenika i
predominacija (nlat. praedominatio) nadmoć oblast (parohija) koja spada u nadležnost
nadmoćnost, prvenstvo, prevaga, prevlast. njegovu; JP. prezbiterijat.
predominirati (nlat. praedominare) preo- prezens (lat. od rgae, i sum jesam, praesse,
vlañivati, biti nadmoćan, imati prvenstvo, praesens) gram. sadašnje vreme (glagolski
imati prevagu. oblik koji znači radnju koja se vrši
prezens historikum 737 prekaucida

naporedo sa govorom govornog lica); lično prezis (grč. presis) med. zapaljenje, otok sa
prisutan, koji je sada tu. zapaljenjem.
prezens historikum (lat. praesens histori-cum) prezma (grč. presma zapaljenje, otok, pretho
gram. pripovedački prezent, istorijsko zapalim; nadujem) med. v. prezis.
sadašnje vreme (glagolski oblik koji kazuje preistorija (lat. rgae, grč. istoria) v.prehi-
radnju iz prošlosti kao da se dogaña u storija.
p e
sadašnjosti). R JUDIkat (lat. praejudicare) prav. ranija sudska
prezent (fr. present) 1. dar, poklon. presuda po nekom pravnom pitanju koja važi
prezent (lat. praesens) 2. gram. v. prezens. kao norma za sve docnije slične slučajeve.
prezentabilan (nlat. praesentabilis) predsta- prejudicijalna stvar prav sporna stvar koja se
vljiv, prikažljiv; preporučljiv. mora rešiti pre početka rešavanja glavne
prezentan (lat. praesens) prisutan; sadašnji. stvari, a koja ima presudan uticaj na glavnu
prezentant (lat. praesentans) imalac, stvar.
sopstvenik menice; onaj koji nekoga prejudicijalna tužba prav. tužba kojoj je cilj da
predlaže ili preporučuje (za neko zvanje, neki se utvrdi izvestan pravni odnos, čije je
položaj). postojanje od presudne važnosti po
prezentacija (nlat. praesentatio) podnošenje, donošenju odluke o svima ostalim zahte-
predavanje, pokazivanje, npr. menice; vima.
predlog, predlaganje, pravo predlaganja prejudicijalni predlog u parlamentarnom
kandidata za neko upražnjeno mesto (lat. jus životu: predlog čijim usvajanjem svi drugi
praesentandi); predstavljanje, prikazi-vanje. predlozi sami sobom moraju otpasti.
prezentiraš (lat. praesentare) podneti, podnositi, prejudicij(um) (lat. praejudicium) prethodan
nuditi, ponuditi; pokazati, pokazivati; sud, prethodno rešenje, odluka donesena
predstaviti, predstavljati, uvesti, uvoditi (u unapred; unapred donesene mišljenje,
društvo); pružiti, pružati, predati, predavati; predrasuda; prav. šteta koju podnosi jedna
izložiti, izlaga-ti; dati poklon, darivati, strana zbog neispunjavanja sudskog propi* sa;
darovat; — prezentirat se predstaviti se, presuda po jednom pravnom pitanju koja važi
pokazivati se, pokazati se, praviti se, pojaviti kao obrazac i norma za buduće slične
se, praviti dobar ili rñav utisak, imati dobar slučajeve; trg. šteta koja može proi-zići od
ili rñav izgled. primanja neke obaveze.
prezencija (lat. praesentia) prisustvo, prejudicirana menica menice koja je izgubila
prisutnost; in prezencija (lat. in praesentia) vrednost zbog zastarelost ili ne-podnošenja
u prisustvu, pred. protesta na vreme.
prezervativ (nlat. praeservativum) predo- prejudicirati (lat. praejudicare) prethodno
hranbeno sredstvo, sredstvo za predohra-nu, suditi, doneti prethodnu odluku; stvoriti
zaštitno sredstvo; naročito: navlaka od fine mišljenje o čemu unapred, praviti
gume koja čuva muški ud pri snošaju od pretpostavke bez stvarnog osnova; nanositi
spolne bolesti (up. kondom). štetu; jednim predlogom ostale gurnuti
prezervativan (nlat. praeservativus) koji čuva, ustranu.
koji vrši predohranu, zaštitan. prekambrij(um) (nlat. praecambrium) kol.
prezervacija (nlat. praeservatio) čuvanje, za- geološko doba pre kambrijskog doba ili
štićivanje, predohrana. kambrijskog perioda (naziv po Kambrijp,
prezervirati (nlat. praeservare) izbeći, zaštiti, keltskom imenu Velsa, gde su kambrijski
predohraniti. slojevi prvi put proučeni).
prezident (lat. praesidens) predsednik; prekaran (lat. precarius) izmoljen, ispro-šen,
starešina, najstariji član jednog kolegijuma; dat privremeno, zavisan od čije volje ili
najviši predstavnik izvršne državne vlasti u milosti; opozivljiv, privremen, nestalan,
Sjedinjenim Državama Amerike. nesiguran, prolazan.
prezidentura (nlat. praesidentura) predsed- prekarij(um) (lat. precarium) prav. besplatno
ništvo, zvanje i dostojanstvo predsednika. ustupanje nečega po molbi s tim da to
prezidijalni (nlat. praesidialis) predsednič-ki, ustupanje važi do samovlasnog opozivanja
koji pripada predsedništvu, koji potiče od od strane onoga koji je ustupanje izvršio;
predsedništva. nešto što je dato iz milosti na privremeno
prezidij(um) (lat. praesidinm) predsedniš-tvo, uživanje; opozivljivost, pravio stanje koje
sva lica koja su izabrana da rukovode nekom se može uvek opozvati.
skupštinom, zasedanjem, ustanovom i dr.; prekativ (nlat. precativus sc. modus) gram.
predsedničko zvanje; u SSSR je Prezidijum glagolski oblik kojim se iskazuje neka
Vrhovnog sovjeta kolegijalni organ umesto molba.
predsednika republike. prekativan (nlat. precativus) izmoljen, dat ili
ustupljen iz milosti, privremeno stavljen
kome na raspolaganje.
prekaucija (nlat. praecautio) obazrivost,
opreznost; mera predostrožnosti.

47 Leksikon
prekeran 738 premija

prekeran (fr. precaire) nesiguran, neizvestan, prelevman (fr. prelevement) posebna taksa
nestalan, opozivan. koja ima svrhu poskupljenje jeftinije
irekludirati (lat. praecludere) zaključati, uvozne robe do visine domaćih cena.
zatvoriti, isključiti; prav. odbiti zauvek, prelegat (lat. praelegatum) prav. zaveštanje
proglasiti nekoga lišenim prava ili polaganja napravljeno unapred, nešto unapred zave-
prava na što, pretenzija. štano.
arekluzivai (nlat. praeclusivus) isključan, koji prelegatum dotis (lat. praelegatum dotis)
isključuje, koji odbija potpuno ;pre-kluzugvii prav. zaveštanje kojim primalac miraza
rok isključan rok, isključujući rok, rok posle ostavlja ono što je primio kao miraz u
čijeg isteka neko gubi ono na što polaže nasledstvo ženi.
pravo; prekluzivna presuda presuda kojom prelegatum dotis restituende (lat. praelega-tum
se neko odbija ili isključuje od nekog dotis restituendae) prav. v. prelegatum dotis.
traženja. prelegirati (lat. praelegare) prav. zaveštati
prekluzija (lat. praeclusio) isključivanje, unapred, zaveštavati unapred.
odbijanje od nekog traženja. prelibacija (lat. praelibatio) kušanje unapred,
prekoks (lat. rgaesoh) prerano zreo, pre okušanje unapred; pravo prelibaci-je pravo
vremena zreo. prve noći.
prekonzumcija (nlat. praeconsumtio) trošenje prelibirati (lat. praelibare) kušati unapred,
unapred, primanje unapred. okusiti unapred, probati unapred.
prekonizirati (RJ at praeconisare) hvaliti, preliminiri (nlat. praeliminaria) pl. v. pre-
slaviti, obasš: tti pohvalama; predloži-ti liminarije.
nekog za biskupa.
prekoncept (nlat. praeconceptum) mišljenje o preliminarije (nlat. praeliminaria) pl. uvodi,
čemu stvoreno unapred, predrasuda, uo- pripreme, prethodni stanovi, prethodne tačke
brazilja. sporazuma; mirovne preliminarije pl.
prekoncipirati (nlat. praeconcipere) uobra-ziti pripreme za zaključenje mira, prethodne,
nešto unapred, stvoriti predrasudu, stvoriti osnovne tačke za sklapanje mira.
mišljenje o nečem unapred. preliminarna konvencija prethodni sporazum;
prekordijalni (nlat. praecordialis) lažični, koji prethodne tačke sporazuma.
pripada udubljenju ispod grudi a iznad preliminarni (lat. rgae limine, nlat. praeli-
trbuha, koji je u vezi sa lažicom; minarius uvodni, prethodni.
prekordijalni strah med. jako osećanje straha preliminirati (nlat. praeliminare) prethodno
koje je u vezi sa stezanjem srca, pritiskom na utvrditi u glavnim potezima, ne ulazeći u
srce. pojedinosti.
prekordij(um) (nlat. praecordium)ai»r. laži-ca, prelogičan (lat. rgae, grč. logikos) izraz kojim
udubljenje ispod grudi a iznad trbuha. Levi-Bril označava način mišljenja
nrekocitet (nlat. praecocitas) prerana zrelost; primitivnih naroda, koje ne oseća potrebu da
prevremenost. izbegava protivrečnosti.
prekurzija (lat. praecursio) prethoñenje, preludij(um) (nlat. praeludium) huz. uvodna
predgredenje. pesma, uvod u neko muzičke delo, uvodni
prekurzor (lat. praecursos) prethodnik; pre-teča komad; fig. uvod, predznak, prvi znak,
(npr. Jovan Krstitelj kao preteča Hristov). početak.
prekurzoran (lat. praecursorius) prethodni, preludirati (lat. praeludere) svirati što kao
uvodni. pripremu ili kao uvod; fig. raditi što sitnije
prelat (lat. praeferre pretpostaviti, dati pre prelaska na krupnije stvari,
prvenstvo, prelatus izvrstan, odličan) 1. nagoveštava™ što.
visoki crkveni dostojanstvenik u kat. crkvi, preluzija (lat. praelusio) predigra.
koji ima i sudsku vlast, visoko-prečasni promaturan (lat. praematurus) preran, pre-
(kardinal, nadbiskup, biskup, opat); visoki vremen, koji pre vremena sazreva.
crkveni dostojanstvenik u evangelističkoj i prematurirati (nlat. praematurare) prera-niti,
protestantskoj crkvi; crkveni prerano dozreti pre vremena se pojaviti.
dostojanstvenik koji stoji na čelu prematuritet (nlat. praematuritas) prera-nost,
sekulariziranih manastira i za-veštanja; 2. prevremenost, prevremena zrelost.
vrsta crkvenog vinskog likera sa raznim premeditacija (lat. praemeditatio) predumi-
začinima, naročito sa ek-straktom od ljuske šljanje, predumišljaj, umišljaj, namera,
naranče i limuna; prelatske čarape ljubičaste prethodno razmišljanje.
svilene čarape koje nose katolički premija (lat. praemium) nagrada, nagrada
velikodostojnici. kao znak priznanja za iskazani uspeh (u
prelatura (nlat. praelatura) dostojanstvo, školi, na utakmici i sl.); u spoljnoj
nadležnost i sedište prelata. trgovinskoj politici: pomoć koju država daje
prelacija (lat. praelatio) izvrsnost; preimućstvo, u obliku uvoznih i izvoznih premija; glavni
prednost, prvenstvo, pravo prvenstva. zgoditak u lutrijskim vučenjima;
premijant 739 preparirati

kod osiguranje: iznos koji osiguranik ima da prenumerant (nlat. praenumerans) onaj koji
plaća osiguraču za primanje rizika. plaća nešto unapred; abovent, pretplat-nik.
premijant (nlat. praemians) nagrañeni, pri- prenumeracija (nlat. praenumeratio) pret-
malac počasne nagrade. plaćivanje, pretplata; abonman.
premijat (nlat. praemiatus) v. premijant. prenumerirati (lat. praenumerare) platiti
premijer (fr. premier prvi, lat. primarius) onaj unapred, plaćati unapred, pretplaćivati,
koji je prvi, najglavniji, najbolji, najstariji; pretplatiti, poslati pretplatu; aboni-rati.
naročito: prvi ministar, tj. predsednik preokupatorav (nlat. praeoccupatorius) prav.
ministarskog saveta; u novinarstvu: prvi, preduhitran, koji preduhitrava, pre-
uvodni članak. duhitravajući; naziv za predstavku jednoga
koji je tužen višem sudu pre no što je pozvat
premijere (fr. premiere) prvo prikazivanje da se brani pred tim sudom.
pozorišnog komada, muzičkog dela, filma i preokupacija (lat. praeoccupatio) ranije
dr. zauzimanje nekog mesta; zauzetost nečim;
premijske obligacije obveznice premijskog briga, zabrinutost; zaokupljenost;
zajma, snabdevene brojem, sa mogućnošću predrasuda, predubeñenje.
dobivanja lutrijeke premije. preokupaciona libela prav. odbrana koju
premijske hartije v. premijske obligacije. optuženi podnosi pre no što mu je sud to i
premijski zajam (vrsta državnog zajma kod tražio.
kojeg mamac za upisivanje nije u visini preokupirati (lat. rgaeossirage) ranije zau-zati,
interesa koji zajam donosi, nego u ranije zauzimati, unapred zadobiti, obuzeta,
mogućnosti dobitka lutrijeke premije; lutrij- npr. nečiji duh; zadavati brigu, zabrinjavati,
ski zajam. uliti nekome predrasude; biti preokupiran
premijski posao berz. terminski posao kod kojeg već unapred biti zauzet nekom stvari, imati
je jednoj strani slobodno da, uz plaćanje ranije stvoreno mišljenje o čemu, imati
izvesne naknade (premije) do odreñenog predrasude.
roka odustane od toga posla. preoššant (nlat. praeopinari) onaj koji prvi
premijsko pismo pismeni ugovor o zaklju-čenju glasa ili daje mišljenje o čemu.
premijskog posla. preparand (lat. praeparandus) pripravnik, onaj
premisa (lat. praemissa tj. propositio ili koji se sprema za učitelja, tj. ñak učiteljske
sententia ranije postavljen sud) nešto što je škole.
napred istaknuto, pretpostavljeno; log. jedan preparandije (lat. praeparare) pripremna
od dva suda u silogizmu, posrednom škola; učiteljska škola.
zaključku; gornja premisa (lat. propositio preparat- (lat. praeparans) farm. spravljač
maior) ili donja premisa (lat. propositio lekova.
minor), koje sadrže „veći" i „manji" pojam i preparat (lat. praeparatum) nešto
srednji pojam (lat. terminus medius) iz pripremljeno, spravljeno, prireñeno, npr.
kojih se izvlači konkluzija, zaključak ili pripremljen lek i dr.; naročito: anatomski
zaključeni sud. preparati veštački učinjeni delovi čo-večjeg
premiso titule (lat. praemisso titulo) sa ili životinjskog tela za održavanje i
napred stavljenom titulom; obično kao iskazivanje ñacima itd.; mikro-skopski
skraćenica; R. T. preparat tanko odsečeno parče neke materije
premolari (nlat. praemolares sc. dentes) pl. radi stavljanja pod mikro-skop u cilju
znat. prednji kutnjaci. posmatranja i proučavanje.
preparator (lat. praeparator) onaj koji se bavi
premonstrator (nlat. praemonstrator) prepariranjem, onaj koji priprema preparate.
pokazivač, prednjak (naročito kod telesnih preparatorni (nlat. praeparatorius) pri-pravni,
vežbanja i sporta). pripremni, prethodni.
premonstracija (nlat. praemonstratio) poka- preparatura (lat. praeparatura) pripremanje,
zivanje pred drugima, prednjačenje. pripravljanje, spravljanje.
premunicija (lat. praemunitio) predohrana, preparacija (lat. praeparatio) pripremanje,
obezbeñenje; prethodno utvrñivanje, pripravljanje, spremanje (školskog zadatka);
naoružanje. pripremljenost, pripravljenost, pripremanje
preper (fr- preneur) kupac menice; kladi-lac zakonfirmacnju (kod katolika); sveska u
na trkama. kojoj se pripremaju zadaci za školu;
prenomen (lat. praeriomen) ime. gotovljenje, spravljanje.
prenotacija (nlat. praenotatio) prav. sudska preparirati (lat. rgaeragage) spremati, spremiti,
prethodna napomena, blagovremena opomena pripremiti, pripremati, izraditi, zgotoviti;
poverioca u slučajevima namernog ban- izrañivati anatomske preparate; med. v.
krotstva. secirati; — preparirati se spremati se,
prenotirati (lat. praenotare) prethodno spremiti se za što, pripravljati se, spremiti
zabeležiti, napomenuti ranije. se.
prenumeravdo (nlat. praenumerando) plaćajući
unapred, putem pretplate; supr. post-
numerando.

47*
prepozitura 740 prestante

prepozitura (nlat. praepositura) mesto i dopisnika i daje ih pretplatnicima u svojim


dostojanstvo pretpostavljenog (starešine); biltenima, naročito dnevnim listovima;
naročito kod katolika: mesto i dostojanstvo korespondencbiro.
starešine jednog kaluñerskog reda. presedan (fr. prec£dent) preñašnji slučaj,
prepozicija (lat. praepositio) gram. predlog, reč raniji slučaj, slučaj koji se ranije bio dogodio
koja pokazuje odnos jednog predmeta prema i koji docnijim sličnim slučajevima služi kao
drugom (npr. bez, blizu, do, kod, na, od itd.). primer.
preponderavtan (lat. praeponderans) važniji, presepe (lat. praesaepe jasle, štala) sdik. scena
pretežak, nadmoćan. koja prikazuje roñenje Hristovo u štali; astr.
preponderancija (nlat. praeponderantia) grupa zvezda u sazvežñu Raka.
prevaga, pretežnost, nadmoćnost. presse (lat. praeses kp. praesidis) v. prezi-
preponderirati (lat. praeponderare) prete-zati, dent.
pretegnuti, imati prevagu, biti nadmoćan. presi (fr. precis) kratak sadržaj, izvod iz
preponirati (lat. rgaeropege) staviti na čelo, nečeg; kratak pregled.
učiniti nekoga pretpostavljenim, postaviti za presignifikacija (nlat. prae-significatio)
starešinu. prethodan oglas, prethodna objava, pre-
preposteritet (nlat. praeposteritas) naopa-kost, dobjava, pre dokazivanje.
izvrnut red, naopak red. presija (fr. pression) pritisak, prisilja-vanje,
prepotentan (lat. praepotens) vrlo moćan, primoravanje, prinuda; nagonjenje,
nadmoćan; ohol, drzak, nasilnički, sile- požurivanje.
džijski, nadmen. presivg (eng. pressing hitan, vrlo potreban) sp.
prepotentnost (lat. praepotentia) v. prepo- naziv za iznenadan prodor, neočekivanu
tencija. navalu igrača koji se inače većim delom
prepotencija (lat. praepotentia) nadmoćnost, igre samo brane; u košarci igra čovek na
veća sila, veća vlast, veća sposobnost; čoveka.
oholost, drskost, nadmenost, samovolja. presirati (lat. pressare) pritiskivati, stezati;
prepucij(um) lat. praeputium) anat. kapica na goniti, napadati, juriti; primora-vati,
muškom udu. prinuditi, prinuñavati, prisiljava-ti, prisiliti;
prerafaeliti pl. grupa engleskih slikara, koja se žuriti, ubrzati, ne dopu-štati odlaganje; biti
pojavila 1850. god., koji su se ugledali na dresiran imati hitna posla, biti pritešnjen,
ital. slikare pre pojave Ra-faela (1483— biti u škripnu.
1520); osnovna crta njihove umetnosti je pres-konferencija (fr. presse, lat. confe-rentia)
jednostavnost i iskrenost, a motivi često konferencija za štampu.
mistične sadržine; glavni predstavnici: preskribiran (lat. praescribere, praescrip-tus)
Roseti, Hant, Mile i drugi. prav. zastareo.
prerija (fr. prairie, nm. praderia, lat, rga-tum preskribirati (lat. praescribere) propisati,
livada) livada; naročito: ogromna, travom prepisivati, odrediti (ili: narediti) pi-smenom
obrasla ravnica, bez drveća, u Severnoj naredbom; prav. proglasiti zastarelim, tražiti
Americi. na osnovu zastarelost^ polagati pravo
prerijal (fr. prairial) treći prolećni mesec, a zastarelošću.
deveti mesec u novom kalendaru Prve preskriptibilav (nlat. praescriptibilis) koji može
francuske republike (od 20. V — 18. VI). zastareti, zastarljiv.
prerogativ (lat. praerogare) v. prerogativa. preskriptibilitet (nlat. praescriptibilitas) prav.
prerogativa (lat. praerogativa) povlastica, zastarljivost.
preimućstvo, prvenstveno, isključivo pravo, preskripcija (lat. praescriptio) propis, pravilo,
npr. vladaoca da vrši pomilovanje itd.; kod pismena naredba; prav. zastarelost, sticanje
Rimljana: pravo centurije da glasa prva. prava na osnovu zastarelost«; osloboñavanje
pres (eng. press, fr. presse) štampa, na osnovu zastarelost.
novinarstvo, novine, listovi; presa 2. prestabilizam (nlat. praestabilare) fil. učenje
presa (fr. presse, nem. Presse) 1. mašina za o predodreñenosti, mišljenje da je sve što se
pritiskivanje; sprava za gnječenje i ce-ñenje dogaña u svetu i životu prethodno odreñeno.
grožña, mu ljana; štamparska mašina; 2. v. prestabilirana harmonija (nlat. harmonia
pres. praestabilata) fil. ranije odreñena sklad-nost
presantan (fr. pressant) hitan, neodložan, koja, po Lajbnicu, ishodi od boga i održava u
preko potreban; dosadan, nasrtljiv, nametljiv. skladnosti sve stvari na svetu; ta skladnost
presbiro (fr. presse štampa, bureau upućuje sve stvari istom cilju, a njome se
kancelarija, nadleštvo) novinsko preduzeće, objašnjava i zajednica duše i tela.
privatno ili državno, koje se bavi orga- prestabilirati (nlat. praestabilire) ranije
nizacijom obaveštajne službe, prima vesti iz odrediti, prethodno utvrditi.
celog sveta od svojih naročitih prestante (lat. praestantes) pl. muz. prednje
velike svirale od kalaja na orgulji; up.
principal.
prestacio damni 741 pretura

prestacio damni (lat. praestatio damni)npas, preteksta (lat. praetexta) purpurom oper-
naknada za pretrpljenu štetu. važena gornja haljina starih Rimljana,
prestacio doli (lat. praestatio doli) prav. rimska narodna tragedija.
naknada za štetu zlonamerno učinjenu. pretekstirati (lat. praetextus) izgovarati se,
prestacio evikcionis (lat. praestatio evicti- navoditi kao razlog ili povod, uzimati za
onis)npaB. naknada za jemstvo. izgovor, opravdavati.
prestaciones avue (lat. praestationes anuae) pl. pretendent (lat. praetendus) tražilac, po-lagač
prav. godišnja plaćanja, godišnje kama-te; prava na nešto, onaj koji polaže pravo na
godišnji nameti, obavezna godišnja plaćanja nešto; princ koji polaže pravo na presto.
podanika ili zakupaca. pretendirati (lat. praetendere) zahtevati,
prestaciones publice (lat. praestationes tražiti, težiti za nečim, polagati pravo na što.
publicae) pl. prav. javni državni nameti, pretendovati (lat. praetendere) v. pretendirati.
porezi i prirezi. pretenzija (nlat. praetensio) zahtevanje,
prestigijator (lat. praestigiator) opsenar, traženje, polaganje prava na što; uobra-
mañioničar. ženje.
prestiž (fr. prestige) uticaj, ugled, naročito pretenciozni (fr. pr&tentieux) koji polaže neka
politički; viša vrednost neke ličnosti, uobražena prava na što, koji ima o sebi
državne, zajednice i sl. preterano lepo mišljenje, uobražen, naduvan.
prestisimo (ital. prestissimo) muz. v. pod presto. pretenciozitet (nlat. praetentiositas) uo-
prestita kaucione (nlat. praestita cautione) braženost, naduvenost, nadmenost, drskost;
prav. pošto se položi jemstvenina, po polaganje uobraženih ili preteranih prava na
izvršenom jemstvu. što.
presto (ital. presto) muz. vrlo brzo; presto asai pretencioznost (nlat. praetentiositas) v.
(ital. presto assai) ili prestisimo (ital. pretenciozitet,
prestissimo) što brže, vrlo brzo. preterit (lat. praeteritnm) gram. prošasto vreme,
presumabilan (nlat. praesumabilis) pretpo- glagolski oblik koji pokazuje radnju u
stavljiv, koji se može pretpostaviti, ve- prošlosti.
rovatan. preteritoprezent (lat. praeteritopraesens)
presumirati (lat. praesumere) ranije uzeti u gram. prošlo sadašnje vreme.
sebe; pretpostaviti, pretpostavljati, držati, pretericija (nlat. praeteritio) prividno prelaženje,
smatrati za, naslućivati; imati dobro prećutkivanje, nespominjanje; ret. figura koja
mišljenje o čemu, precenjivati, uobražavati se sastoji u tome što neko tobož kaže kako
što. neće nešto da pominje, a baš time obrati
presumptivan (nlat. praesumptivus) verova- naročitu pažnju na to (paralipsa); prav.
tan, koji se može pretpostaviti ili očekivati, izostavljanje, obilaženje jednoga koji ima
npr. presumptivni predsednik onaj koji ima pravo na nasledstvo.
izgleda da će biti izabran za predsednika. pretermisija (lat. praetermissio) izostavljanje,
presumcija (lat. praesumtio) pretpostavka propuštanje, propust, prelaženje preko
stvorena na razlozima verovatnosti, slutnja, nečeg, obilaženje.
naslućivanje, verovatnost; sumnja, preternaturalan (nlat. praeter-natnralis)
podozrenje; uobražavanje, precenjivanje. protivprirodan, neprirodan, veštački.
presumcio juridika (lat. praesumtio juridi-sa) pretor (lat. prae-ire prethodi™, prae-itor,
prav. pravna slutnja, pravna sumnja, tj. praetor) starešina, pretpostavljeni; kod
smatranje, na osnovu zakonskog propisa, da Rimljana: zapovednik vojske, vojvoda;
se nešto može smatrati kao dokazano sve takoñe: najviša službena ličnost posle
dotle dok se ne dokaže protivno. konzula, vrhovni sudija; upravnik pokrajine.
presumcio jurne (lat. praesumtio juris) v. pretorijanstvo (lat. praetorianus) vladavina
presumcio juridika. vojnika, vladavina vojske; up, pretori-janci.
presupozicija (nlat. praesuppositio) pretpo- pretorijanci (lat. praetoriani) vojnici telesne
stavljanje, pretpostavka. garde starorimskih careva, koji su se isticali
presuponirati (nlat. praesupponere) svojom obešću i nasiljima, tako da su igrali
pretpostaviti, pretpostavljati, smatrati kao veliku ulogu u dvorskim prevratima i
istinito. ubijali i same careve i druge dovodili na
prescijencija (nlat. praescientia) predznanje, presto; fig. trupe koje služe kao potpora i
uroñeno znanje, znanje koje prethodi daju podršku svakoj nasilničkoj vladavini.
iskustvu; poznavanje budućnosti. pretorstvo (lat. praetor) v. pretura,
pretekst (lat. praetextus) izgovor, izlika, pretura (lat. praetura) zvanje, čin i nadležnost
tobožnji uzrok, prividan izrok ili povod; sub pretora (kod Rimljana); sud, sudnica.
pretekstu jurne (lat. sub praetextu juris) pod
pravnim ili zakonskim izgovorom, navodeći
kao razlog tobože pravo ili zakon.
prefacio 742 preciJum

prefacio (lat. praefari unapred govoriti, prehistorija (lat. rgae, grč. istorfa) praisto-rija
praefatio) predgovor, uvod; kod katolika: čoveka, nauka koja proučava život i kulturu
molitva zahvalnica (izmeñu prinošenja žrtve čovečanstva onih vremena iz kojih nema
i pretvaranja u telo i krv Hri-stovu). pisanih spomenika; ispitivanja samo na
prefekt (lat. praefectus) pretpostavl>eni, osnovu ostataka materija l ne kulture.
starešina, načelnik; naziv raznih grañanskih i precedentni slučajevi v. precedencije.
vojnih zvanja u starom Rthu;muz. prvi pevač, precedentno pravo (lt. jus praecedentiae)
voña hora; danas: upravnik grada, policije, pravo prvenstva, prvenstveno pravo.
npr. u Parizu; vaspitač (u vaspitnim vrecedencija (nlat. praecedentia) prethod-nost;
zavodima, konviktima i sl.). prvenstvo, preimućstvo, nadmoćnost, prevaga,
prefektura (lat. praefectura) starešinstvo, pretežnost.
načelstvo, uprava grada, uprava policije; čin, precedencije (lat. praecedentiae) pl. prav.
zvanje, nadležnost i sedište (kuća) prefekga. prethodni slučajevi, raniji slučajevi (presude
preferavs (fr. pr6ferance) vrsta igre karata za itd.) koji su, po svom načinu rešavanja,
32 karte i tri igrača; sans. obrasci prema kojima se rešavaju svi docniji
vreferevcija (nlat. praeferentia) pretposta- slični slučajevi; up. presedan.
vljanje, davanje prvenstva, davanje prednosti; precedirati (lat. praecedere) prethoditi,
veća ljubav prema čemu; u kartama: jača prednjačiti, nadmašavati, imati prvenstvo,
boja, boja koja ima prvenstvo (kuler). imati prevagu.
preferevcijalan (nlat. praeferentialis) po- precentor (lat. praecentor) svirač, pevač; voña
vlašćen, koji ima prvenstvo; preferei-cijalni hora i učitelj pevanja crkvenih i školskih
ugovor ugovor izmeñu dveju država kojim horova; up. kantar.
daju jedna drugoj veće povlastice od onih precept (lat. praeceptum) učenje, pouka, propis,
koje se priznaju trećoj državi. pravilo; naredba, zapovest; sudska naredba,
nalog.
preferirati (lat. praeferre) pretpostavljati kome precepta (lat. praecepta) al. od precept.
ili čemu, dati prvenstvo, davati prvenstvo, vreceptivav (lat. praeceptivus) poučan, koji
više ceniti, više voleti. savetuje, opominje, upućuje.
prefiguracija (nlat. praefiguratio) prethodno
uobličavanje, prethodno stvaranje, prethodno preceptor (lat. praeceptor) domaći učitelj,
obrazovanje. vaspitač, poučavalac.
prefiks (nlat. praefixum) gram. slog koji se precesija (lat. praecessio) prethoñenje, rgae-
jednoj reči dodaje spreda, predmetak, npr. cedere prethoditi) prethodnost, prednja-čenje;
predgovor, saradnik, zaraditi itd.; (supr. zar. precesija ravnodnevičkih tačaka,
sufiks); trg. plaćanje kod koga ne važi poček. ekvinocija, jeste lagano pomeranje prolećne i
prefiksacija (lat. praefixio) lingv. tvorba reči jesenje tačke na zapad i ono iznosi 50", 2 za
pomoću prefiksa. godinu dana ili približno 1° za 70 godina. Ta
prsfiksija (nlat. praefixio) metanje ispred, promena dolazi od kretanja nebeskog
dodavanje spreda; odreñivanje, utvrñivanje, polutara (ekvatora), a ovo kretanje jeste
ugovaranje (npr. roka). posledica promene pravca Zemljine ose,
prefivicija (lat. praefinitio) odreñivanje odnosno nebesne ose. U stvari, precesija se
unapred, prethodno utvrñivanje, propis. sastoji u vrlo laganom kružnom kretanju pola
ekvatora oko pola ekliptike i vreme jednog
prefiso (ital. prefisso, lat. praefixum) trg. punog opticaja iznosi 26000 godina.
plaćanje menice bez odlaganja, plaćanje po vrecesor (lat. praecessor) prethodnik u službi,
viñenju. na nekom položaju; antecesor.
prefokacija (lat. praefocatio) ned. davljenje,
ugušenje. vrecizav (lat. praecisus) tačan, tačno odreñen,
preformacija (nlat. praeformatio) prethodna pravilan; jasan i razgovetan (npr. stil);
uobličenost, prethodno obrazovanje; biol. precizna mehanika izroda veoma finih i
učenje po kome se delovi tela potpuno tačnih aparata, instrumenata i sl.
obrazuju već u samom jajetu ili u semenoj vrecizija (lat. praecisio) tačnost, odreñe-nost,
ćeliji, samo što su toliko mali da ih je opredeljenost; tačno odreñivanje, tačna
nemoguće opažati; sam dalji razvitak, po odreñenost pojmova; kratkoća, jasnost
ovoj teoriji, nije ništa drugo nego postepeno izražavanja, izlaganja.
povećavanje i ogrubljivanje tih već postojećih precizirati (lat. praecisio, fr. preciser) tačno
delova; supr. epigeneza ili postformacija. odrediti, tačno odreñivati, tačno utvrditi,
preformirati (lat. praeformare) ranije uo-bličiti, tačno utvrñivati, tačno izložiti, tačno se
prethodno stvoriti ili prethodno obrazovati. izraziti.
prehenzija (lat. prehensio) med. ukočenost, preciznost (lat. praecisio) v. precizija.
kočevnica; katalepsija. precijum (lat. pretium) vrednost, cena; nagrada.
precioza 743 privilegija

precioza (fr. precieuse) otmena i uglañene žena; vot lični, domaći život jedne osobe (koji nema
fig. »sena izveštačenog i neprirod-nog načina veze sa njegovim službenim radom).
odevanja, ponašanja i govora; up. precioza privativan (lat. privativus) lišavan, koji lišava,
1. odriče, isključuje;)J>am. koji označava lišenje,
preciozav (lat. preciosus) skupocen, dragocen, isključenje, nemanje, odrečan; alfa privatum
skup, vredan; fig. izveštačen, nepri-rodan, slovo a (a) koje ozna-čuje lišenje, odricanje
usiljen. (u grčkom jeziku); privatno pravo
precioze (lat. precieuses) \.pl. u Francuskoj, u isključujuće pravo.
prvoj polovini HUP veka: dame koje su težile privatizacija (nlat. privatisare) svojatanje,
da profine društvo, a to su mislile postići shvatanje da je neka javna funkcija privatna
pretjerivanjem u načinu odevanja, ponašanja i stvar pojedinca kome je poverena.
govora; otuda: precioza. privatizirati (nlat. privatisare) živeti kao
precioze (fr. preciouses, lat. pretium) 2. pl. slobodan čovek, tj. bez službe, bez nekog
skupocenosti, dragocenosti, adiñari, nakit i stalnog zanimanja; shvatati svoju javnu
sl. funkciju kao privatnu stvar, svojatati.
preciozitet (lat. pretiositas) skupocenost,
dragocenost; fig. nakinñurenost, izvešta- privatisime (lat. privatissime) pril. posve sam,
čenost, usiljenost. sasvim za sebe, najprisnije, najintimnije.
precipirati (lat. praecipere) unapred uzeti, ranije privatist(a) (lat. privatus) slobodan čovek; ñak
dobiti; propisati, prepisivati, narediti, koji ne pohaña školu kao redovan učenik,
zapovediti. nego se sprema kod kuće i na kraju godine
precipitalna mast farm. bela živina mast za polaže ispit.
kožne bolesti. privatje (fr. homme prive, privatier) privatan
precipitavdo (lat. praecipitandojMpa. v.pre- čovek, slobodan čovek, onaj koji nije ni u
čipitando. kakvoj, naročito ne u državnoj službi, čovek
precipitans (lat. praecipitans) hem. sredstvo koje bez stalnog zanimanja i poziva, rentijer.
izaziva taloženje; med. sredstvo koje uništava privatna audijencija nezvaničan prijem,
želudačnu kiselinu. poverljiv prijem, razgovor sa vladaocem.
privatna biblioteka domaća, lična knjiž-nica
precipitavcia (lat. praecipitans, praecipi- jednog čoveka.
tantiaJiM. or, precipitans. privatna korespondencija lična, prisna prepiska
precipitat (lat. praecipitatum) hem. talog, ono jedne osobe.
što je palo na dno; naziv za neka jedinjenja privatna nastava domaća, kućna, pojedinačna
žive (oksid, aminohlorid). nastava.
precipitacija (lat. praecipitatio) prenaglje-nost, privatna tužba prav. lična, grañanska tužba,
brzopletost; hem. taloženje. zakonsko progonjenje kažnjivih radnji od
precipitiran (lat. praecipitatus) koji se sta-ložio strane lica koje je tim radnjama lično
(na dno); prenagljen, prebrz. oštećeno.
precipitirati (lat. praecipitare) hem. ta-ložiti, privatan docent čovek od nauke koji je, na
staložiti; taložiti se, sta-ložiti se; padati na osnovu habilitacije, dobio od fakulteta
dno; fig. nagliti, prenagliti, prenagljivati, biti univerziteta odobrenje da drži predavanje, a
brzoplet, srljati. nije obavezan i ne prima za to nikakvu
precipuum (lat. praecipuum) prav. pravo nagradu, sem što se može nadati da će, pošto
prvenstva pri deobi nasledstva (up. prele- se istakne u struci, biti izabran za stalnog
gat); pravo prvenstva pri deobi prihoda; deo docenta.
koji se, pri deobi, unapred uzima, tj. pre privatno pravo deo državnog zakonodavstva
početka deobe. koji priznaje pojedincima prava koja ih
prečipitando (ital. precipitando) kuz. žureći, ovlašćuju da mogu vršiti izvesne radnje ili
ubrzavajući, sve brže i brise. ih ne vršiti u cilju zadovoljenja svojih
pri (fr. prix, nem. Preis, ital. prezzo, lat. životnih potreba, i koja im priznaju izvestan
pretium) vrednost čega izražena u novcu, položaj (statua) u porodici, društvu i državi.
cena; a pri fiks (fr. a prix fixe) po privacija (lat. privatio) lišavanje, lišenje;
utvrñeno j ceni; a tu pri (fr. a tout prix) po lišenje, lišenost; oduzimanje, nemanje,
svaku cenu, ma i po najmanju cenu; gran pri oskudica u najpotrebnijem; gubitak, oduze-
(fr. grand prix) velika, glavna nagrada. tost, lišenost; odsustvo, nepostojanje (nekog
privado (iš. privado, lat. privatus) milo-snik, svojstva ili neke osobine).
ljubimac, poverenik; prvi ministar u Španiji. privilegija (lat. privilegium, privus, lex) zakon
privatan (lat. privatus) koji nije državni, koji koji se odnosi samo na pojedinu ličnost (kod
pripada jednoj ličnosti, lični, vla-stit, Rimljana); naročito, izuzetno, isključivo
domaći, kućenik; neslužben, nezva-ničan; pravo, povlastica; prednost, prvenstvo,
poverljiv, skriven; privatan ži- preimućstvo; prirodni dar; kum privilegio
(lat. sit privilegio)
privilegij(um) prioritatis 744 primarna škola

sa dopuštenjem, sa dozvolom, sa prijapizam (grč. Rp'aro5)med. bolom praćena


povlašćenjem. trajna ukrućenost muškog uda (kod trovanja
privilegij(um) prioritatis (lat. privilegium kantaridinom, bolova u kičmi i nekih
prioritatis) pravo prvenstva, prioritetno duševnih bolesti).
pravo. prijapitis (grč. Prlapos) med. zapaljenje muškog
drivilegirati (lat. privilegium) povlastiti, uda.
povlašćivati, dati (ili: davati) povla-sticu, prijapski (grč. Priapos) koji se tiče Prijana; fig.
Davati prvenstvo, dati prvenstveno, izuzetno razvratan, bludan, pohotljiv;lrtg-japske pesme
(ili: naročito) pravo; naročito obdariti. = prijapeje; prijapski stih poet. stih kojim su
privilegisan (nlat. privilegiatus) povla-šćen, pisane prijapeje (sastojao se iz jednog
koji ima prvenstveno pravo; naročito glikonejskog i jednog fe-rekratejskog stiha).
obdaren. prijapus (grč. Priapos, lat. rpariz)lged. suviše
privilegisati (lat. privilegium) v.privile-girati. velik muški ud.
privilegovan (nlat. privilegiatus) v. prim (lat. prima od primus prvi) 1. muz.
privilegisan. instrumenat udešen za prvi, vodeći glas; a
privilegovati (lat. privilegium) v. privile-girati. prim a sa crticom = a'; 2. fin. višak koji se
priz (fr. prise pl en) ai/ sva privatna imovina plaća, na neki novac, devizu, hartiju od
neprijateljskih brodova koja se, za vreme vrednosti preko nominalne vrednosti ili
blokade, zapleni na moru, kao i brodovi zakonom utvrñenog kursa, ažija; 3. u kat.
neprijateljskih zemalja, zajedno sa tovarom, manastirima: prvi jutarnji čas za molitvu, u 6
kad pokušaju da prebiju liniju blokade pa časova, ili drugi kanonski čas; 4. u
pritom padnu u ruke zaraće-noj strani koja je mačevanju: prvi borački stav; up. prima.
objavila blokadu. prima (lat. prima od primus prvi) \.trg. prva,
prizis (grč. prfsis testerenje, prisis odonton najbolja ili najfinija vrsta neke robe (prima
škrgutanje zubima) med. testerisanje, bušenje sorte); Č. muz. prvi ton jedne oktave, prva
lubanje; takoñe: grčevito škrgutanje zubima. partija, prvi glas; 3. prvi a i najstariji
krizma (grč. prisma) kom. poliedar ograničen razred neke više škole; 4. prvo izdavanje
sa dva paralelne i podudarna poligona, kao menice, prva menice; up. prim.
osnovama, i paralelogrami*« kao bokovima; prima balerina (tal. prima ballerina) prva
optička prizna providno telo takvog oblika, igračica, prvakinja u baletu nekog pozorišta
od stakla, kristala itd. obično sa trougaonim i sl.
osnovama, upotrebljava se za refrakciju ili prima vista (ital. prima vista) trg. po viñenju,
disperziju svetlosti; v. Nikolova prizma, tj. platiti menicu; muz. svirati nešto odmah,
polariza-cija. čim se vidi, s lista, bez pripreme.
prizmatičan (grč. prisma) koji ima oblik primadoia (ital. prima donna) prva pevačica
prizme; svojstven prizmi, proizveden (opere); umetnica koja igra glavne uloge (u
prizmom; prizmatični barut barut preso-van u operi, drami, filmu).
obliku prizama (za punjenje teških topova). primaža (fr. primage)«0p. novac nlklremi-ja
prizmatoid (grč. prlsma ge«, prismatos, eidos koju, u izvesnim slučajevima utovarač robe
vid, oblik) v. prizmoid. plaća kapetanu broda, npr. kad hoće da mu
prizmoid (grč. prisma, eidos)reoM. telo nalik na roba brate putuje.
prizmu koje ima slične osnove ali koje nisu primaliteti (nlat. primalitates) pl. fil. po
jednake. Kampaneli: atributi koji sačinjavaju suštinu
Prijam (grč. Priamos) mit. kralj trojanski, sin onoga što jest i onoga što nije; primaliteti
Laomedonov, muž Hekabin, imao 50 sinova, onoga što jest su: sposobnost bitisanja i delanja
meñu kojima Hektora, čiji je leš otkupio od (potentia), znanje (sapi-entia) i ljubav (atog);
Ahila, i Parisa, čijom je krivicom došlo do primaliteti onoga što nije jesu: nesposobnost
trojanskog rata; prilikom zauzimanja Troje (impotentia), ludost (insipientia) i mržnja
ubio ga Ahilov sin Neoptolem. (odium).
Prijap (grč. Prlapos) mit. bog oploñavanja i
plodnosti, vrtova, polja i vinograda, sin prima-menica prvi primerak jedne vučene
Dioniza i Afrodite; prikazivan kao bra-dat menice (za razliku od drugog primerka ili
čovek sa velikim muškim udom (fa-lusom), sekunda-menice).
kao simbolom oploñavanja; fig. pohotljivac, prima-nota (ital. prima nota) trg. prvobe-ležnica,
razvratnik. trg. knjiga u koju trgovac najpre unosi sve
prijapeje (grč. Piiapos, lat. priapeae) pl. poet. dnevne poslove; memorijal.
vrsta epigramskih razvratnih pesama kod primaran (lat. primarius) v. primarna.
Rimljana, neznanih po Prijapu. primarij(us) (lat. primarius) prvi, glavni lekar
jednog odeljenja bolnice; kod katolika: prvi,
glavni'propovednik.
primarna škola osnovna škola.
nrimarne bolesti 745 principal

primarne bolesti med. bolesti koje nisu došle primitivni živci zool živčana stabla koja izlaze
kao posledica drugih nekih bolesti neposredno iz mozga ili leñne moždine.
(sekundarnih, tercijarnih), nego koje su primitivci (lat. primitivus prost, nepotpun,
postale neposredno, npr. sifilis. početnički) 1. prosti, sirovi, neuglañeni,
primarne pojave prve, prvobitno pojave, one necivilizovani, jednostrani, nekultur-ni ljudi;
koje su došle nezavisno od drugih, npr. kod 2. SJOOS. naziv za italijanske slikare pre
bolesti. renesanse, koji su bili još neuki i naivni,
primarni (lat. primarius) prvi, osnovni, početni, daleko od znanja velikih renesansnih
prvobitni; nepatvoren, izvorni, koji postoji majstora.
onakav kakav je postao, bez ikakvih prime (lat. primo) najpre, prvo, na prvom
docnijih uticaja. mestu, pre svega; pro prtio.
primarni kvaliteta fll po učenju engleskog primogenitura (nlat. primogenitura) prve-
filozofa Džona Loka: kvaliteta nerazdvojni naštvo, prvorodstvo, prvoroñenje; pravo
od pojma materije, koje naša čula opažaju prvoroñenja, naročito s obzirom na
uvek u svakom delu materije, dovoljno nasledstvo prestola; jus primogenigure.
velikom da bude opažen: raspro-strtost, primodijalitet (nlat. primordialitas) prvobitnost,
čvrstoća, oblik, broj, kretanje ili mir; up. prapočetnost, osnovnost, bitnost.
sekundarni kvalitet. primordijalna zena kol. najdonja zona si-
lurske formacije.
primarni oblik osnovni oblik, prvobitni oblik, primordijalva fauna kol. okamenjene životinje
naročito kod kristala. primordijalne zone.
primas (nlat. primas) u kat. crkvi: počasna primordijalni (nlat. primordialis) prvobitni,
titula arhiepiskopa jedne biskupije, koja mu prapočetni, glavni, bitni.
pripada zbog nekadašnjeg političkog ili primus (lat. primus prvi) 1. prvak, onaj koji je
crkvenog značaja te biskupije; muz. v. primaš. prvi, najbolji, naročito ñak u razredu; 2.
prima sorte (ital. prima sorte) trg. prva, naprava za kuvanje na špiritusu.
najbolja, najfinija vrsta robe; prima. primus inter pares (lat. primus inter pares)
primat (lat. primatus prvo mesto, prvenstvo) fil. prvi meñu jednakim po činu.
prvenstvo bića nad svešću, materije nad prinel (eng. prunello, fr. prunelle) vrsta fine i
duhom; primat volje, tj. prvenstvo volje nad guste svilene tkanine; vrsta vunene tkanine,
razumom, volja pre razuma; u kat. crkvi: lasting.
prvenstvo pape nad svima ostalim princ (lat. princeps prvi, glavni, glavar, fr.
velikodostojnicima crkve; nadbiskup-stvo; prince) titula člana vladarske porodice koji
dostojanstvo i nadležnostprimasa: fig. nije vladar; vladarev sin, knez.
prvenstvo po rangu, preimućstvo, pr- princeza (fr. princesse) titula ženskih članova
venstveno pravo, npr. na neki položaj, presto vladarske porodice (sem žene ranijeg ili
itd. sadašnjeg vladaoca), vladare-va kći,
primati (lat. primates)njr. odprimas; zool. po kneginja.
Lineu: prvi red sisara koji obuhvata princeps (lat. princeps prvi, glavni) onaj koji
čoveka, majmune i polumajmune (obično se je prvi, najugledniji, glavni; dakle: prvak,
pod ovim imenom podrazumevaju samo glavar, gospodar, vladar, knez.
čovek i majmuni).
princesa (fr. princesse) v. princeza.
primaš (nlat. primas) nuz. prvi violinist princip (lat. principium) početak, poreklo,
ciganske muz. kapele; pričao. počelo, izvor, praizvor; načelo, osnov,
prim-brojevi prosti brojevi koji se ni sa jednim praosnov, osnovni uzrok, prabiće, tvorac,
drugim brojem, sem s brojem 1 i sa samim začetnik; osnovna tvar, pratvar, pramate-rija;
sobom, ne mogu deliti bez ostatka, npr. 7, temelj, podloga, osnovno pravilo, osnovni
11, 13, 17, 19, 23, itd. pojam, osnovno učenje, osnovna misao neke
primipara (lat. primipara) »sena koja je prvi put nauke; načelo, naročito načelo po kojem
rodila, prvorotkinja;.up. multipara i nultipara. čovek živi i radi; fil. izvor saznanja, osnov
primitivan (lat. primitivus) prvobitan, izvoran, saznanja, ono što leži u osnovima stvari
osnovni; nepotpun, početnički, koji sadrži (princip bića), ili ono na što se saznavanje
samo ono što je najnužnije, jednostavan, nužno oslanja (princip saznanja), ili načelo
prost, običan; duhovno slabo razvijen, po kojem se radi (praktični princip); v. i
nekulturan, koji je na niskom stupnju. principi.
primitivizam (lat. primitivus) 1. v. primi- privciial (lat. principalis) glavna ličnost,
tivitet; 2. elt. tehnika primitivaca. načelnik, poglavar, upravnik, gospodar;
primitivitet (lat. primitivitas) prvobitnost, naročito: upravitelj škole, domaćin kuće,
izvornost; jednostavnost, prostota, ne- sopstvenik radnje, gazda, šef; opunomoćenik;
složnost, običnost; nerazvijenost (duhovna, muz. glavna, obično spreda, svirala na
kulturna itd.). orgulji; u složenicama znači: glavni, npr.
principal-bas glavni bas; principal-glas
glavni glas, solo-glas;
principalan 746 pro ano

principal-dužnik glavni dužnik; prin-cipal- razloga", koji glasi: Sve što se zamišlja i sve
poverilac glavni poverilac itd. što postoji mora imati dovoljnog razloga i
principalan (lat. principalis) prvobitan; otmen, opravdanja zašto se tako zamišlja kako se
odličan; glavni, poglaviti, najvažniji, zamišlja, zašto tako postoji kako postoji, a
najznatniji. ne drukčije.
priEcipalitet (lat. principalitas) prvenstvo, princip kauzaliteta zakon uzročnosti; v.
starešinstvo, upravništvo; pravo i vlast kauzalitet.
domaćina. princ-regent (fr. prince, lat. regens koji vlada)
priicipalka (lat. principalis) domaćica kuće, član vladarske kuće koji vrši vladarsku
gazdarica; šefovica. (kraljevsku) vlast do punolet-stva zakonitog
priidipat (lat. principatus) po Momzenu prvo vladara, knez-namesnik.
doba Rimskog Carstva nasuprot do-minatu privčipe (ital. principe) knez vladar; naslov
Dioklecijanovu; prvenstvo, prvo ili najviše Makijavelijevog dela „Vladar".
mesto u državi ili vojsci, zapovedničko prion (grč. prion testera) med. testera za
mesto; vladarstvo, vladavina, carevanje, sečenje lubanje, burgija za bušenje lubanje.
kraljevanje; kneževsko zvanje i vlast, prior (lat. prior) načelnik, nastojnik, starešina
kneževstvo, kneževina. (naročito kat. manastira).
principi (lat. principia) pl. početna učenja, priora (lat. priora) pl. ono što je ranije bilo,
osnovna učenja, osnovne misli, načela; fil. ranije stvari, raniji dogañaji.
počeci, osnove svega što postoji, npr. voda prioran (lat. prior) prvi, prednji (od dvojice),
(Tales), vazduh (Avaksimen), vatra ili etar raniji, preñašnji; stariji, bolji.
(Heraklit), broj (Pitagora), ato -mi (Demokrat), prioritet (nlat. prioritas) prvenstvo,
ideje (Platon), oblik i materija (Aristotel), dah preimućstvo, prvenstveno pravo;
ili pneuma (stojici), supstancija (Spinoza), starešinstvo, prvenstvo s obzirom na doba
monade (Lajbnic), ja (Fihte), apsolutno starosti.
(Šeling), volja (Šopenhauer), nesvesno prioritetni (nlat. prioritas) prvenstveni, koji
(Eduard Hartman) itd. ima pravo prvenstva; prioritetne obligacije pl.
principijelan (lat. princip(i)alis) prvobitan, obveznice zajmova i akcio-narskih društava
osnovni, početni; koji je u skladu sa čije se kamate moraju ranije isplatiti ili
principom, načelan, dosledan. obračunati pre no što se akcionarima isplati
principijum ekskluzi tercii sive medii (lat. dividenda: prioritetno pravo pravo prvenstva
principium exclusi tertii sive medii)jor. jedan preče pravo; prioritetni dugovi dugovi koji se,
od četiri zakona mišljenja, „stav isključenja prilikom otvaranja stečaja, moraju na prvom
trećeg" ili „stav isključenog trećeg suda" mestu uzeti u obzir; prioritetno rešenje sudsko
izmeñu dva kontradiktorna suda, po kome rešenje o tome koji se poverioci imaju
svaka stvar mora ili postojati ili ne prvenstveno isplaćivati iz stečajne mase.
postojati, pošto je nešto treće nemoguće; ili pritan (grč. prytanis) u staroj Atini: član
logički formulisan: 1. Jednom subjektu mora odbora pedesetorice državnih savetnika koji
se ili predati ili odreći jedan dati predikat su upravljali narodnom skušntinom; reditelj
(A mora ili biti B ili ne biti B, nešto treće je viteških igara kod starih Grka.
nemoguće); 2. Od dva protivrečna suda pritanej (grč. prytaneion) državna zgrada u
jedan mora biti istinit, ne mogu oba biti lažna. staroj Atini u kojoj je bilo sedište državne
principijum identitatis (lat. principium vlade i u kojoj su sepritani, za vreme svoje
identitatis) log. jedan od četiri zakona službe, hranili o državnom trošku, a zaslužni
mišljenja, „stav istovetnosti" ili „iden- ljudi doživotno; ime izvesnih vaspitnih,
tičnosti", po kome svaki pojam je istovetan naročito vojnih, zavoda u Francuskoj čiji se
sa samim sobom (A je A), a svaka stvar jeste pitomci izdržavaju i školuju o državnom
ono što jeste (A=A); v. identitet. trošku.
principijum kovtradikcionis (lat. princi-pium pritaneum (lat. prytaneum, grč. prytaneion) v.
contradictionis) log. jedan od četiri zakona pritanej.
mišljenja, „stav protivrečnosti", po kome: 1. pri fiks (fr- prix fixe) trg. stalna, utvrñena cena.
Nijedan pojam nije ono što nije (A nije pop- pro (grč. rgb) 1. grčki predlog, javlja se kao
A); 2. Jednom istom subjektu ne može se i predmetak u mnogim složenicama i znači:
pridati i odreći jedan isti predikat (A ne može pred, ispred, napred; pre, pre toga, ranije;
i biti i ne biti B); 3. Nemoguće je da jedna radije, draže, više.
ista stvar u isto doba i postoji i ne postoji; 4. pro (lat. rgo) 2. latinski predlog, javlja se kao
Od dva protivrečna suda jedan mora biti predmetak u mnogim složenicama i znači:
netačan, ne mogu biti oba istinita. za, prema, s obzirom, putem, pomoću.
principijum racionis suficijentis (lat. principium proagogija (grč. proagogefa) zavoñenje, podvo-
rationis sufficientis)jor. jedan od četiri ñenje, provoćenje bluda.
zakona mišljenja, „stav drvoljnog pro ano (lat. rgo appo) v. per anum.
proapodoza 747 provizorij(um)

proapodoza (grč. proapodidomi pre vratim, pre poreklo i suština duše, problem sls^bod-ne
ili prethodno predam) rat. figura u kojoj istom volje i vrednosti, poreklo i budućnost ljudskog
reči jedna rečenica ili neki stav i počinje i roda.
svršava se. problematika (grč. problematikos zadaćni, koji
pro ara (lat. pro arrha) kao zaloga, na ime se tiče zadatka ili spornog pitanja) 1.
predujma, kao predujam. spornost rešljivosti zadatka, spornost
proba (nlat. proba) ispitivanje, ogledanje, rešljivosti pitanja, zagonetnost, sumnji-vost,
pregledanje, kušanje; mat. ispitivanje dvosmislenost; 2. skup svih problema u nekoj
pravilnosti i tečnosti računskog zadatka ili društveno], naučio j ili umetničko j grani ili
konstrukcije računskim putem ili crtanjem; oblasti, up. tematika.
ispitivanje sadržine metala od kojeg se kuju problematičan (grč. problematikos) koji je u
novci; trg. uzorak, mustra; vežbanje, priprema pitanju, sumnjiv, nepouzdan, nepoznat; dvo-
za izvoñenje ili pri-kazivanje (muzičkog i smislen, zagonetan; problematičan sudlog. sud
pozorišnog komada); generalne proba čija je potvrda ili odricanje samo moguće i
glavna poslednja vežba pre javnog izvoñenje verovatno; up. apodiktičan, aser-toran,
ili prikazi-vanja. modalitet.
probabilan (lat. probabilis) verovatan, koji se proboscidi (nlat. proboscidea, grč. proboskts
može dokazati, dokažljiv. gev. probosWdos surla) pl. zool. surlaši.
probabilizam (lat. probabilis) fil. stanovište probrahis (grč. rgo, brachys kratak) četr.
verovatnoće; teorijski: shvatanje po kome stopa koja se sastoji od jednog kratkog i
naše saznanje i znanje mogu biti samo četiri duga sloga: i -------------------
verovatni; načelo da je samo mišljenje da bi provazal (nlat. provasallus) zamenik kletve-
neka radnja mogla biti dobra i korisna nika (vazala).
dovoljno pa da se ta radnja preduzme; pol. provansalski jezik jezik kojim se govori u juž.
pravac u kat. moralno] teologiji, koji je Francuskoj, danas samo narečje, ali nekada
jezuita Katrajner ovako formulisao: „Ako je bio samostalan književni jezik.
dopustljivost ili nedopustljivost neposredno i provansalski pesnici francuski pesnici HP i HŠ
isključivo sumnjiva, onda se treba upravljati veka iz Provanse i sev.-ist. Španije, koji su
po blažem shvatanju, samo ako je ono opevali viteške motive;
stvarno verovatno, pa makar suprotno
shvatanje bilo, nesumnjivo, više verovatno". trubadura-
probabilisti (lat. probabilis) fil. pristalice i provenijence (nlat. provenientiae) pl. osobe koje
predstavnici stanovišta verovatnoće, tj. dolaze (ili: roba koja dolazi) iz inostranstva.
probabilizma (Arkesilaos, Kar-neades, provenijencija (nlat. provenientia) poreklo robe
Ciceron, Hjum i dr.). uvezene (iz inostranstva).
probati (lat. probare) v. prebirati. proverb (fr. proverbe, lat. proverbium
probatum est (lat. probatum est) ispitan je, poslovica) poslovica; naročito: mala komedija
iskušam je, pomaže sigurno (često kao natpis i manji poz. komad u kome se razvija neka
na lekovima). poslovica (naročita vrsta francuske dramske
probacija (lat. probatio) ispitivanje, književnosti).
pregledanje, odobravanje; ogled, opit; Proverbia (lat. Proverbia) pl. Priče Solo-
dokazivanje, dokaz; iskušeništvo, vreme munove.
isku-šeništva. proverbijalii (lat. proverbialis) poslovič-ki,
probiologija (grč. rgo, bios život, logfa nauka) poslovični.
nauka o predstepenima života. provizija (lat. provisio) trg. procenat od
probionti (grč. probioo pre živim, prethodno obavljenog posla koji se daje kao nagrada za
živim) pl. prabića, najjednostavniji trud posredniku u tom poslu (agentu,
praorganizmi. špediteru ili komisionaru); hrana, životne
prebirati (lat. probare) ispitivati, ogledati, namirnice, zaira; snabdevanje životnim
pregledati, kušati, proveriti da li je nešto namirnicama; u katoličkoj crkvi: postavljenje
onako kako treba da je; ispitati i odrediti na neko crkvene zvanje ili u neku parohiju.
tačnu i pravu sadržinu ruda i metala. provizionalan (nlat. provisionalis) v. provi-
problem (grč. problema naučni zadatak, zoran; provizionalni dekret prav. rešenje
sporno pitanje, od proballo iznesem pitanje, kojim neka sporna stvar prelazi u posed
postavim zadatak) pitanje, zadatak koji čeka jedne od parničnih strana.
rešenje, sporno i sumnjivo pitanje koje treba provizor (lat. provisor) nastojnik, upravnik
rešiti; zagonetka. Kao glavni problemi (apoteke, fonda, škole i sl.).
čovečjeg mišljenja smatraju se, u filozofiji: provizoran (nlat. provisorius) odreñen samo za
problem odnosa duha i materije, problem kratko vreme, privremen, probni, pomoćni.
istine i stvarnosti, suština prostora i vremena, provizorij(um) (nlat. provisorium) stanje
materija i sila, poreklo i suština života, privremenosti, privremeno stanje,
privremeno rešenje, privremenost.
provijant 748 progres

provijant (lat. providere predvideti, pripremiti, progimnazija (grč. rgb, gymnasion) niža
ital. provianda) hrana, jelo, životne gimnazija, škola koja priprema učenike za
namirnice; naročito: životne namirnice koje višu gimnaziju.
su potrebne i predviñene za ishranu vojske prognati (grč. rgb, gnathos vilica) ljudi u koji
(kod nas se kaže i pro-fijant). su vilice isturene preko gornjeg dela lica, a
provijant-kolona voj. sva prevozna sredstva i zubi u njima koso usañeni; supr. ortognati.
sve osoblje pomoću kojih se snabdeva prognatizam (grč. rgb, gnathos) oblik lubanje u
vojska hranom, naročito za vreme rata prognata.
(deo komore). prognoza (grč. prdgnosis prethodno znanje,
provincija (lat. provincia) kod Rimljana: prethodno saznavanje) odreñivanje ishoda
osvojena ili nasleñene oblast; danas: nekog stanja koje je već u toku ili u
pokrajina, oblast; unutrašnjost; u katoličkoj očekivanju, predviñanje, predskazivanje,
crkvi: oblast koja spada pod jednu zaključivanje unapred o čemu, npr. o toku i
nadbiskupiju. ishodu neke bolesti; prognoza vremena
provincijal (nlat. provincialis) kod katolika: predskazivanje, predviñanje, na osnovu
starešina manastira jednog kaluñer-skog reda izvesnih podataka, kakvo će biti vreme
u nekoj oblasti. provincijalac (lat. provincialis) (može biti: opšta, oblasna, mesna ili lokalna,
stanovnik pokrajine, čovek iz unutrašnjosti, kratkoročna i dugoročna).
palan-čanin. prognostika (grč. prognostikos koji se tiče
provincijalizam (lat. provincialis) reč koja je prethodnog znanja ili saznavanja, koji je
poznata samo u jednoj pokraj iii (provinciji) vičan prethodnom saznavanju) veština ili
narodnoj, dijalekatska reč; upotreba reči sposobnost predskazivanja (predviñanja), na
koje su poznate samo u jednom kraju osnovu izvesnih podataka, ishoda nekog
(greška protiv jasnosti naročito ako postoji stanja, naročito vremena, neke bolesti i dr.
druga, opštepoznata reč). provincijski (lat. prognostikov (grč. prognostikos) predznak,
provincialis) pokrajinski, oblasni; unutrašnjosni, preteča, glasnik; znamenje, znak;
koji pripada ili se tiče unutrašnjosti; palanački. predskazivanje na osnovu izvesnih, obično
provitamini biol. materije iz kojih se u astro-loških, znakova; vrsta barometra koji
organizmu živih bića stvara ju vitamini. pokazuje kakvo će biti vreme po zamući-
provokando ad akta (lat. provocando ad acta) vanju tečnosti kojom je napunjen (baro-
prav. pozivom (ili: pozivajući se) na sudska skop); postaviti nekome prognostikon =
akta (spise). provokant (lat. provocans) prav. nekome nešto predskazati, naročito sudbinu.
onaj koji prognostičar (grč. prognosis) onaj koji zna
poziva na viši sud; apelant. provokat (lat. unapred, predviñač, predskazivač.
provocatus)npaa onaj koga zovu program (grč. programma) raspored po kome
na viši sud; apelat. će se nešto izvoditi; spisak muzičkih dela i
provokater (fr. provocateur) v. provokator. drugih tačaka u nekoj priredbi i red po kome
lrovokativan (nlat. provocativus) izazivan, će se izvoditi; spisak predmeta i obim u
koji izaziva, izazivački. provokator (nlat. kome će se ti predmeti učiti u jednoj vrsti
provocator) izazivač, pod-badač; agent škole ili u jednoj školskoj godini; u politici:
provokator plaćeni bukač, onaj koji načela i ciljevi političke stranke,
zlonamerno navodi na akciju, na nešto štetno, ministarstva, vlade.
pomoćnik tajne policije. provokacija (lat. programer (grč. pr6gramma) stručnjak za
provocatio) izazivanje, draženje, čikanje; pripremu i obradu programa za elektronske
izvoñenje na protivza-konito delo ili računare i kompjutere,
protivzakonitu radnju; izazivanje na dvoboj; programska muzika instrumentalna muzička
prav. izazivanje na podizanje tužbe; pozivaše dela u kojima kompozitor hoće tokovima da
na viši sud (apelacija). prikaže izvestan dogañaj, neku misao i sl. (u
provocirati (lat. provocare) izazvati, izazivati, ovoj vrsti naročito se ističu sim-fonije
dražiti, čikati, začikavati; davati povoda, Berlioza, i simfonijske poeme Lista,
prouzrokovati; navoditi na protivzakonito Vagnera, Štrausa, Čajkovskog i
delo i izjave- sa ciljem kompromitovanja i DR-)-
prijave. progaster (grč. rgb, gaster) zool. progres (lat. progressus) napredak,
pracrevo. progastor (grč. progastor) med. napredovanje, uspeh; razvijanje, širenje,
kuljavko, onaj uveća-vanje; pomicanje napred, prodiranje
kome trbuh od debljine visi. progenitura (lat. napred; fkl. tok misli koji se kreće u
progenitura) deca, potomstvo; mladunci. odreñenom pravcu: od uzroka ka posledi-ci,
progerija (grč. pr6geros koji stari pre od razloga ka posledici, od opštega ka
vremena) med prevremeno starenje, prerano posebnom, od cilja ka sredstvu; od uslova ka
starenje. uslovljenom i obratno; progres može biti
konačan i beskonačan (ovaj poslednji
progresivan 749 proza

često se zove progresus in infinitum); supr. produktivnost (nlat. productivitas) proi-


regres. zvodnost, sposobnost proizvoñenje, plodnost,
progresivan (nlat. progressivus) koji se kreće stvaralačka delatnost.
napred, koji se razvija; napredak, uspešan; produktna berza berza na kojoj se trguje
koji pomaže napredovanje; po-stepen, odreñenim poljoprivrednim proizvodima i
postupan; koji se postepeno povećava; supr. industrijskim prerañevinama (žitom,
regresivan. šljivama, jajima, petrolejom, šećerom,
progresivna metoda fol. mišljenje koje se kreće ugljem itd.).
od opštega ka posebnom. produktna trgovina trgovina prirodnim ili
progresivna paraliza (nlat. paralysis rgo- zemaljskim proizvodima.
gressiva) med. sifilitično oboljenje mozga produktni posao prodaja poljoprivrednih
koje se računa u tercijarni stadijum si-filisa, proizvoda (životnih namirnica).
a javlja se posle 10—20 i više godina od produkcija (lat. productio) predstavljanje,
zaraze i vodi postepeno uništavanju mozga prikazivanje, npr. nekih veština; trg.
sifilitičnim klicama, sve većem ludilu i proizvoñenje, proizvodnja; proizvod; prav.
smrti; zove se i: progre-sivno ludilo, sušenje podnošenje dokaza, isprava (lat. productio
mozga. documentorum); dovoñenje svedoka (lat.
productio testium).
progresivni porez oporezivanje kod koga se produkcioni termin prav. rok u kome jedna
poreska stopa penje u srazmeri sa penja- strana treba da donese dokaze.
njem (povećanjem) prihoda i kapitala po- producent (lat. producens koji proizvodi,
reskih obveznika. proizvodan) 1. svako lice koje svojim
progresija (lat. progressio) unapredno kretanje, radom nešto proizvodi, proizvoñač, radnik,
kretanje unapred, napredovanje, postepeno fabrikant, poljoprivredni* (supr. konzument);
kretanje; hat. niz brojeva koji se kreće po 2. prav. lice koje dovodi sudu svedoke ili
izvesnom zakonu, može biti aritmetički, gde podnosi dokaze, isprave i sl.; ua. produkt 2.
je razlika izmeñu dva uzastopna broja stalna, producira»« (lat. producere) izvoñenje,
npr. 1, 3, 5, 7, 9,11 itd. (aritmetička prikazivanje, iskazivanje, izlaganje;
progresija), ili geometrijski, gde je količnik proizvoñenje, izrañivanje; rañanje.
izmeñu narednog i prethodnog broja stalan, producira™ (lat. producere) izvoditi, pri-
npr. 1, 2, 4, 8, 16, 32, 64 itd. (geometrijska kazivati, pokazivati, iznositi na videlo,
progresija); kuz. ponavljanje jedne figure u izlagati; proizvesti, proizvoditi, izra-ñivati,
raznim vrstama tonova. graditi; rañati; donositi prihod; producirati se
progresist(a) (lat. progressus) prijatelj napretka, javno pokazivati svoje sposobnosti ili
naprednjak (čest naziv članova raznih osobine, pokazivati se; isticati se.
političkih partija). proegumena (grč. rgb, ago vodim) pl. med.
progresus in infinitum (lat. progressus in daleki, pripremni, prethodni uzroci neke
infinitum) fia. v. pod progres. bolesti.
prodekan (lat. prodecanus) zamenik dekana proegumeničan (grč. rgo, ago) koji služi kao
(na fakultetu); v. dekan. priprema, pripremni, prethodni.
pro domo (lat. rgo domo) za svoju kuću, tj. za proemij(um) (grč. pro-oimion, lat, proemium)
svoju korist, za svoj račun, u svom interesu kod starih Grka: manje homerovske himne,
(govoriti, raditi). nazvane po tome što su čitane pre recito-
prodoto (ital. prodotto) trg. čist iznos meni-ca i vanja epskih pesama; docnije: predigra,
robe. uvod u neki govor ili pesmu, predgovor.
prodrom (grč. prodromos koji istrčava, koji trči proeminentan (nlat. proeminens) istaknut,
ispred) ret. uvod, predgovor; nec. predznak odličan, vanredan; ispupčen.
bolesti, nelagodno osećanje koje prethodi proeminencija (nlat. proeminentia) istaknu-tost,
bolesti i nagoveštava je; fig. preteča, vesnik. odličnost; ispupčenje.
pro et kontra (lat. rgo et contra) za i protiv; pro
produkt (lat. productum) 1. proizvod, npr. et kontra neke stvari za i protiv neke stvari, tj.
zemlje, prirode (zemaljski, prirodni ono što se može navesti u prilog i protiv
proizvod) ili neke veštine (veštački nje.
proizvod), delo, plod; mag. proizvod, iznos proza (od lat. prosa u izrazu prosa oratio
koji se dobije množenjem; ham. novostvore-na prav govor, upravan govor, neukrašen
složena materija koja se dobije hemij-skim govor; ženski rod od prosus postalo od
procesom (supr. edukt). prorsus od proversus pravce napred okrenut;
produkt (lat. productum) 2. prav. protivnik nevezan govor) nevezan slog, govor upućen
producenta. neposredno, način izražavanja koji nije
produktivan (nlat. productivus) koji proizvodi, ograničen rimom ili ritmom, način pisanja u
proizvodan, bogat, plodan, koji dosta donosi, onim književnim poslovima kojima je cilj
prinosan; fig. plodan, npr. pisac, umetnik. prikazivanje stvarnosti onakve kakva je,
bez ikakvog izmišljanje
prozaizam 750 projekcija

i odstupanja od onoga što jest ili što je bilo; prozopografija (grč. prosopon, graphf a opis)
fig. suvoparnost, odsustvo svega pe-sničkog, opisivanje osoba, crtanje karaktera.
lepog i uzvišenog; supr, poezija. prozopologija (grč. prdsopon logia nauka)
prozaizam (nlat. prosaismus) osobenost neve- nauka o izgledu lica;.^. fizionomika.
zanog, nepesničkog govora; fig. suvoparnost, prozopomant (grč. prosopon, mantis prorok)
suva trezvenost. onaj koji proriče sudbinu iz crta lica.
prozaizirati (lat. prosa) pisati u prozi; fig. prozopomantija (grč. prosopon, mantela pro-
činiti (ili: učiniti) nešto suvopar-nim. ricanje) proricanja sudbine iz crta lica.
prozaist(a) (lat. prosa) v. prozaičar. prozopopeja (grč. prosopon, poteo pravim,
prozaičan (nlat. prosaicus) nevezan, nepe- činim) r«-, oličavanje, prikazivanje nečega
snički; svakodnevni, suvoparan, plitak, neosobnog i neživog kao da je živo,
običan, dosadan; supr. poetičan. oživljavanje; personifikacija.
prozaičar (lat. prosa) onaj koji piše u prozi, prozopoplegija (grč. rgbzbrop plege udarac)
tj. nevezanim slogom;fig. suvoparan čovek. med. uzetost lica, uzetost ličnog živca.
prozekvirati (lat. prosequi) v. prosekvi-rati. prozoposkopija (grč. prosopon, skopeo
prozekutor (lat. prosecutor) v. prosekutor. posmatram) motrenje lica, ispitivanje lica;
prozekucija (lat. prosecutio) v. prosekucija. naročito: nauka o bolesnom izrazu lica, =
prozelit (grč. pros-elitos) došljak, pridošlica; patološka fiziognomika.
obraćenik, onaj koji je prešao u DRUGU prozopospazmus (grč. prdsopon, spasmos grč)
veru, onaj koji je iz jedne stranke, naročito med. grčenje obraza, grč u licu.
religiozno, prešao u neku drugu (izraz potiče pro i kontra (lat. pro, contra) v. pro et kontra.
od grčkog jevrejstva, kada su se, u vreme projek(a)t (nlat. project t, nacrt, ski-
Hristovo, ovako nazivali neznabošci koji su ca; predlog; nakak .-l; generalni
primili jevrejsku veru). projekt opšti nac^- ,,ethodni plan, plan u
prozelitizam (grč. proselytos) manija ili glavnim crtama; specijalni projekt nacrt u
pomama obraćanja u neku veru pristalica pojedinostima.
druge vere, težnja onih koji gledaju da, projektant (nlat. projectans) izumevač (ili
naročito nečasnim i ružnim sredstvima, tvorac) projekta (ili nacrta, plana), iz-
pristalice druge religiozne stranke pridobiju rañivač plana, nacrta.
za svoju stranku. projektivan (nlat. projectivus) koji baca,
prozenhim (grč. pros-enchyma) bog. oblik bacački, projekcioni; naziv za figure koje
biljnog ćelijskog tkiva kod koga je ćelij-ska se pomeranjem mogu dovesti u perspek-tivni
opna odrvenila a ćelije izdužene i na oba položaj.
kraja zašiljene, tako da svojim vrhovima projektivna geometrija deo geometrije koji
zalaze jedna u drugu i nemaju meñuće-lijskog proučava svojstva prostornih tvorevina, a
prostora. koje pri projektovanju iz odreñenog centra
Prozerpina (lat. Proserpina) mit. žena Plu- ostaju neizmenjene.
tonova i, po tome, kraljica podzemnog projektil (fr. projectile) svako telo bačeno
sveta (kod Grka: Perzefona); astr. ime nekom silom, naročito: topovske zrno,
planetoida otkrivenog 1853. god. puščane zrno.
prezimiti (grč. pro, zyme kvasac) pl. ime projektovati (lat. projicare) v. projicirati;
kojim rimokatolici nazivaju pravoslavne, nacrtati, obeležiti, praviti plan (nacrt);
zato što se ovi pričešćuju kvasnim hlebom; nameravati, smišljati.
upl. azimiti. projektor (nlat. projector) bacan, sprava za
prozni (lat. prosa) napisan u prozi; prozaičan. bacanje, sprava bacačica; takoñe:
prozodija (grč. prosodia naglašavanje) deo projekcioni aparat.
metrike: izgovaranje reči po glasoudaru projektura (lat. projectura) vrh. deo grañevine
(akcentu) i dužini slogova; pravila o dužini i koji ispada, streja.
kratkoći slogova; knjiga koja sadrži pravila projekcija (lat. projectio) u mehanici: hi-tanje,
i primere o dužini i kratkoći slogova. bacanje, izbacivanje nekog tela; u crtanju:
prozodika (grč. prosodikos naglasni, koji se nacrt, predstavljanje u crtežu prividnog
tiče naglašavanja slogova) nauka o dužini i položaja ili oblika nekog predmeta, naročito:
kratkoći slogova, nauka o glasou-daru. crtanje geografskih karata (v. centralna ili
prozodomanija (grč. prosodfa, naglašavanje; perspektivna, ortografska, stereografska,
pripev, mania strast, pomama) strast za homalograf-ska ili izografska projekcija;
pravljenjem stihova, stihoklepetao. polarna, ekvatorijalna, horizontalna,
prozopalgija (grč. prosopon lice, algos bol) vertikalne projekcija); bačeni zraci, slika
ned. bol u licu. bačena svetlosnim zracima na neku
površinu, zid, platno; nauka o projekciji
nauka o predstavljanju prostornih oblika
(tačke, prave, ravni, tela) u ravni
(upotrebljava se u geometriji, kartografiji i
optici).
projekciona veština 751 irokurant

projekciona veština prikazivanje slika, crteža i proksenetizam (grč. rgohepeb dobavim devojku
sl. pomoću skioptikona. za »senu) trgovanje belim robljem; po-
projekcione slike slike proizvedene na zidu ili dvoñenje.
platnu pomoću projekcionih aparata. proksenija (grč. proxenia) kod starih Grka:
projekcioni aparat ont. električni bacam državno gostoprimstvo, odnos i pravo
svetlosti, bacan slika; sprava pomoću koje državnog gostoprimstva prema poslaniku,
dobivamo na platnu jako uvećane slike. uglednoj ličnosti ili vladaocu strane države;
nrojicirati (lat. projicere baciti pred) na-crtati, ovu dužnost, u ime države, obavljao je
praviti nacrt ili plan, predstavljati na nekoj naročito za to odreñeni grañanin, proksenos.
površini ili ravni, praviti projekciju. proksima (lat. proxima) trg. najbliži rok koji
prokancelar (nlat. procancellarius) zamenik izdavalac menice odreñuje.
kancelara. proksimitet (lat. proximitas) blizina, su-sedstvo;
prokatalepsa (grč. prokatalepsis prethodno bliskost, blisko srodstvo.
oduzimanje, prethodno uzimanje)ret. prelazak proksimo (lat. proximo sc. mense) trg, idućeg,
sa tačaka optužbe na tačke koje govore u narednog, tj. meseca.
prilog optuženoga. proksimus (lat. proximus) najbliži, najpreči;
prokatarktičan (grč. prokatarktikos prethodni) proksimus sukcesor (lat. proximus
«ed. prethodni, pripremni. successor) prav. najbliži naslednik.
pro kvota (nlat. pro quota) srazmerno, pro- proktagra (grč. proktos čmar, trtica, agra plen)
porcionalno. med. reumatičan bol čmara.
prokimen (grč. prokefmenon) u pravosl. proktalgija (grč. proktos, algos bol) med. bol
crkvi: kratak stih, izabran iz psalama čmara, čmarni bol.
Davidovih, koji se peva pred čitanjem prokt-atrezija (grč. proktos, a- bez, ne, tresis
apostola i evanñelja. probušenje) lged. suženost čmara, začeplje-nost
proklama (lat. proclama) v. proklamacija. zadnjeg creva.
proklamator (lat. proclamator) objavljiva-lac, proktitis (grč. rgbM»8)med. zapaljenje sluzo-kože
vikač (na licitaciji). zadnjeg creva.
proklamacija (lat. proclamatio) proglas, objava, prokt-odinija (grč. proktos, odyne bol) med. bol
obznana, obnarodovanje, objavljivanje; u čmaru ili zadnjem crevu.
proklama. proktonkus (grč. prdktos, onkos masa) med.
proklamirati v. proklamovati. oticanje, otok čmara.
proklamovati (lat. proclamare) proglasiti, proktoragija (grč. proktos, rag-koren od reg-
proglašavati, objavljivati, objaviti; ob- nymi slomim, prekinem, skrham)med. krva-
narodovati, obznanjivati, obznaniti. renje čmara ili zadnjeg creva.
proklitika (grč. pro-klino napred nagnem) proktorea (grč. proktos, geb tečem, curim)
gram. reč koja nema svoga akcenta, nego se med. curenje sluzi iz zadnjeg creva.
izgovara s rečju koja dolazi posle nje (to su proktoreuma (grč. proktos, geb tečem, curim)
neki predlozi, svezice^g pni i prilog ne na med. reumatičan bol u čmaru, u zadnjem
koje skače akcenat reči uz koje stoje, npr. iza crevu.
sna, pred zoru, ni ja, ni, ti, ul, blato, u meso, u proktoskop (grč. proktos, skopeo posmatram)
kolo, uz brdo, ne radim itd.); pep. enklitika. med. ogledalo za pregledanje zadnjeg creva.
prokonzul (lat. proconsul) kod Rimljana: bivši proktoskopija (grč. proktos, skopeo)«^. pregled
konzul i pretor koji je, po isteku svog (ili: ispitivanje) čmara ili zadnjeg creva
službovanja, dobivao na upravu neku pomoću proktoskopa.
pokrajinu, potkonzul. proktospazmus (grč. proktos, spasmos grč)med.
prokrastinacija (lat. procrastinatio)npaB. grč na završetku zadnjeg creva (na čmaru).
odlaganje od jednog dana do drugog. proktostenozis (grč. prokt6s, stenosis suže-nje)
med. suženost zadnjeg creva.
Prokrust (grč. Prokroystes) mit. nadimak
legendarnog atičkog razbojnika Polipemona ili proktotomija (grč. proktos, tome sečenje,
Damastesa, koji je imao dve postelje, jednu rezanje)med. prosek mišića stezača zadnjeg
kratku i jednu dugačku. Ako bi mu navratio creva.
radi prenoćišta kakav putnik visoka rasta, on proktocela (grč. proktos, kele prodor, kila) med.
bi ga smestio u kratku postelju i odsekao od spad, prosutost zadnjeg creva.
njega toliko da može stati u postelju; ako bi prokura (nlat. procura) upravljanje nekim
namernik bio mala rasta, odveo bi ga u poslom, zastupanje, zamenjivanje, staranje o
dugačku postelju i istezao dok ne bi ispustio čemu, preuzimanje neke stvari na sebe;
dušu. Ubio ga je Tezej. Otuda: Prokrustova pismeno punomoćstvo koje principal daje
postelja znači neki proizvoljan oblik ili prokuristi; — per prokura v. pod per
kalup u koji neko silom hoće da ugura neku prokura.
stvar. prokurador (šp. procurador) 1. v. prokura-tor;
2. član druge komore u Španiji, narodni
poslanik.
prokurant (lat. procurans) trg. v. prokurist.
prokurator 752 promemoriJa

prokurator (lat. procurator) poslovoña, za proizvodnju i živi samo od rada u


zastupnik, opunomoćenik; pravozastupnik, najmu; radnička klasa; osnovna proizvo-
advokat; starešina, nadzornik, upravnik; ñačka i eksploatisana klasa kapitali-stičkog
ekonom u katoličkim manastirima (kaluñer); društva čiji je istorijski zadatak da likvidira
kod Rimljana: upravitelj carskih ili kapitalizam i izgradi besklasno, komunističke
državnih prihoda. društvo; antički proletarijat — klasa
prokuratura (nlat. procuratura) voñenje slobodnih grañana antičkog (rimskog) društva
poslova (ili: dužnosti) prokuratora; javno koja je živela na račun države ili imućnih
tužilaštvo. sugrañana.
prokuracija (lat. procuratio) trg. v. prokura. proleter (lat. proles potomak, dete, proleta-rius
prokurist(a) (lat. rgosigage starati se o čemu) grañanin najniže klase) 1. u Rimu: grañanin
trg. pomoćnik, poslovoña, ovlašćen od najnižeg reda, siromašak koji je koristio
principala da može, u ime njegovo, samo po tome što raña decu (proles); 2. u
zaključivati trgovačke poslove i puno-važno kapitalizmu: naj amni radnik. On je lišen
potpisivati njegovu firmu; proku-rant. sredstava za proizvodnju, koja su vlasništvo
prolabij(um) (lat. labium usna, nlat. riješio) kapitalista. Raspolaže jedino svojom radnom
anat. prednji deo usne, prednja crvena pruga na snagom, koju mora da prodaje kapitalisti, da
usni. se podvrgava njegovoj komandi u radu i da
irolapsus (nlat. prolapsus) ned. spadnutost, mu besplatno proizvodi višak vrednosti, jer
ispadnutost mekanih delova. samo pod tim uslovom može da pribavi sebi
prolapsus ani (nlat. prolapsus ani) med. nužna sredstva za život. Za kapital važi kao
ispadnutost čmara ili zadnjeg creva. njegovo najbitnije, živo oruñe; 3. Proleteri
prolapsus okuli (nlat. prolapsus oculi) med. svih zemalja, ujedinite se! završna rečenica
ispadnutost oka. kao gesla „Manifesta Komunističke partije"
prolapsus uteri (nlat. prolapsus uteri) med. od Karla Marksa i Fridriha Engelsa, koja je
ispadnutost materice. postala geslo meñunarodnog komunističkog
prolacija (lat. prolerre izneti, prolatio) pokreta.
iznošenje, pričanje, spominjanje; proširenje, proliferan (lat. proles dete, potomak, ferre
odlaganje; iuz. produženje tona, pro- nositi) biol. koji množi pojedine sastojke
dužavanje vrednosti jedne note. jednog ćelijskog tkiva, koji pupi, koji naglo
prolegat (nlat. prolegatus) papski namesnik u raste.
jednoj pokrajini nekadašnje crkvene (papske) proliferacija (lat. proles, ferre) biol. množenje
države. pojedinih sastojaka ćelijskog tkiva, množenje
prolegomena (grč. prolego kažem prethodno, ćelije deljenjem; vot. pupljenje na delovima
kažem unapred) pl. ono što je unapred koji obično ne nose pupoljke, npr. kad iz
rečeno, stvari koje služe kao podsetnik, sredine čašice izbije nov cvet.
prethodne napomene, predgovor većem delu, prolifikacija (lat. proles, facere činiti, nlat.
uvod, priprema za ulaženje u neku nauku; rgo1Šsa1i>)vnalj oploñavanje, rañanje,
pripremna predavanja (na univer-zitetima i proizvoñenje.
dr. visokim školama). prolificirati (lat. proles, facere) biol. oploñavati,
prolepsa (grč. pro-lepsis uzimanje unapred) rañati.
dged. prevremeno nastupanje neke bolesti (npr. prolog (grč. pro-logos predgovor) u antičkoj
napada groznice); bog. prevremeno pupljenje drami: prvi deo koji se prikazivao pre
(kada se pupoljci, koji treba da izbiju iduće pojave hora, a cilj mu je bio da uvede
godine, razviju još iste godine); ret. slušaoce u razumevanje dramske radnje;
odgovaranje unapred na napomene ili otuda: predgovor, uvodni govor, naročito:
prigovore za koje govornik pretpostavlja da bi govor slušaocima pre početka prikazi-vanja
se mogli učiniti (antici-pacija). nekog komada; predigra; supr. epilog.
proleptičav (grč. proleptikos koji preduhi-trava, prolongacija (nlat. prolongatio) produža-vanje,
koji prethodno preseže) prenagljen, preran, produženje; odgañanje, odlaganje;
prethodan, koji pretiče, koji pre-dusreta. produženje, produženost.
proletarizacija (lat. proletarius) osiroma-šenje, prolongirati (nlat. prolongere) produžiti,
osiromašavanje, umnožavanje sirotinje produžava™; odgoditi, odložiti, produžiti
(proletarijata); povećanje broja pro-leterskog rok; prolongirati menicu produžiti menicu (tj.
stanovništva. odreñeni dan plaćanja, po meñusobnom
proletarizirat (lat. proletarius) srozati nešto na sporazumu, pomeriti unapred za odreñeno
najniži red u najnižu vrednost, učiniti vreme).
siromaškim, osiromašiti, osi-romašavati, prolonž (fr. prolonge) voj. uže koje vezuje lafet
osirotiti, obeskućiti, obe-skućavati. s prednjakom; municijska kara.
proletarijat (nlat. proletarius) klasa kapi- promemorija (lat. promemoria) spis ili knjiga
talističkog društva koja nema sredstava radi uspomene na koga ili što, spomenice;
podsetnik; pismena molba.
promevada 753 pronominaci]a

promenada (fr. promenade) šetnja, šetanje; promptan (lat. promptus) gotov, spreman,
šetalište. pripravan; brz, okretan; oštrouman,
promesa (fr. promesse, lat. promittere obećati) pronicljiv, dovitljiv, doskočljiv; tačan, gotov
obećanje, odobrenje; trg. priznanica, pismena (novac); neodložan; prošggno plaćanje
obaveza da će se u odreñenom roku izvršiti plaćanje u gotovom novcu, odmah.
plaćanje. promulgator (lat. promulgator) obznanjivač,
Prometej (grč. Prometheus) mit, sin gigana objavljivač.
Japeta i okeanide Klimene, brat Epimete-jev, promulgacija (lat. promulgatio) obnarodo-
otac Deukalionov, najveći prijatel> i vanje, objavljivanje, obznanjivanje.
dobročinitelj ljudi; ukrao je vatru od bogova promulgirati (lat. promulgare) obnarodova-ti,
i doneo je ljudima, a njihove duše naselio objaviti, objavljivati, obznanjivati, obznaniti
slepim nadama; za kaznu Zevs ga prikovao (zakon).
za jednu stenu na Kavkazu, a orao mu kljuvao pronaos (grč. pro-naos) kod antičkih hramova:
džigericu; oslobodio ga Herkul; fig. uman i trem pred ulazom u glavni deo hrama (lañu);
vešt čovek; junak u podnošenju bola. Motiv je aoat. prednji deo usmine.
često obrañivan u književnosti i umetnosti. pronator (nlat. pronator) alat. mišić koji okreće
prometejski (grč. Prometheus) koji je kao ruku napred, obrtač.
Prometej, koji je junak u podnošenju bola, pronacija (nlat. pronatio) ned. uvrtanje, npr.
veličanstven, koji se ne boji neba, koji materine; naročito: pokret ruke i šake pri
prkosi nebu, kao Prometej; koji strašno trpi i kome, kod spuštene ruke, dlan stoji ostrag a
pati (kao okovani Prometej), veličanstven i palac unutra; supr. supinacija.
gord u patnji. Previjena uzda fiz. dinamometar s kočenjem kod
prometij(um) hen. elemenat iz grupe retkih koga je primenjeno trenje radi merenja efekta
zemalja, atomska masa izotopa sa mašina (nazvana po pronalazaču,
najdužim vekom 145, redni broj 61, znak francuskom inženjeru i matematičaru
Rt. Ironiju).
promil (lat. rgo mille) v. pro-mile. pronomen (lat. pro-nomen) gram. zamenica.
pro-mile (lat. rgo mille) na hiljadu, po pronomen añektivum (nlat. pronomen adjec-
hiljadu=°/os, 1 promile=1/10 procenta. tivum) gram. pridevska zamenica.
prominentan (lat. prominens) istaknut, odličan, pronomen supstantivum (nlat. pronomen
znatan, vodeći. substantivum) gran. imenička zamenica.
prominentnost v. prominencija. pronomina (lat. pronomina) pl. gran. zameni-ce;
prominencija (lat. prominentia) istaknu-tost, up. pronomen.
znatnost, veličina. pronomina demonstrativa (nlat. pronomina
cromiskuitet (nlat. promiscuitas) mešavina, demonstrativa) pl. gran. pokazne zamenice
pomešanost, zbrka; spolno opštenje (taj, ovaj, onaj, i dr.).
muškaraca sa svim ženama jednog plemena, pronošgaa indefinita (nlat. pronomina
zajednica žena (kod primitivnih naroda). indefinita) pl. gram. neodreñene zamenice
promisorai (nlat. promissorius) koji obećava, (neki", neka, neko itd.).
koji daje reč; progoisorna zakletva prav. pronomina knterogativa (lat. pronomina
zakletva pre davanja iskaza kojom se obećava interrogativa) pl. gram. upitne zamenice (ko,
govorenje istine (supr. asertorna zakletva). koji, što itd.).
promovirati (lat. movere, promovere) una- pronominalan (nlat. pronominalis) gram. za-
prediti, doći na viši stepen; na univer- menični, zamenički.
zitetima: dati nekome titulu „doktora"; pronominalia (nlat. pronominalia) pl. gram.
primiti titulu „doktora". oblici koji, u nekim jezicima, služe za
promovisati (lat. promovere) v. promovirati. označavanje kvantiteta i kvaliteta, veličine i
promorfologmja (grč. rgb, morphe oblik, broja predmeta.
logfa) nauka o spoljašnjem obliku živih bića pronomina personalia (nlat. pronomina reg-
i o njihovoj stereometrijskoj osnovi. sonalia) pl. gram. lične zamenice (ja, ti, on,
promotor (nlat. promotor) 1. dekan fakulteta mi, vi i oni.).
univerziteta koji, po utvrñenom cere- pronomina posesiva (nlat. pronomina posses-
monijalu, proizvodi nekog za „doktora", vrši siva) št. gram. prisvojne zamenice (moj, tvoj,
promociju; unapreñivač u viši čin ili više njegov itd.).
zvanje; 2. promotori hemijske supstance pronomina relativa (nlat. pronomina relati-va)
koje povećavaju katalitičku moć pl. gram. odnosne zamenice.
katalizatora. pronomina refleksiva (nlat. pronomina
promocija (nlat. promotio) unapreñenje, reflexiva) pl. gram. povratne zamenice.
proizvodstvo na stepen „doktora" nekog pronominacija (lat. pronominatio) izbega-vanje
fakulteta univerziteta. pominjanje nekog imena na taj način što se,
progagg (lat. promptus) v. promptan. mesto imena, pomene neka okolnost koja je s
tim imenom u poznatoj vezi, npr.
Fruškogorska vila mesto Milica Stoja-
dinović-Srpkinja itd.
48 Leksikon
prononcijacija 754 proponent

prononcijacija (fr. prononciation) gram. akcenat (akut) na trećem slogu od kraja, npr.
izgovor, izgovarane; javna obznana. legetai, efpete.
prononsiran (fr. prononce) jako izražen, jako pro parte virili (lat. rgo parte virili) „prema
označen, jasno obeležen ili ista-knut; čuven; muškom udelu", tj. prema snazi, po
pronunciran. mogućnosti; prav. s glave na glavu, na ravne
prononsirati (fr. prononcer) izgovoriti, delove.
izgovarati, izreći, izricati presudu; obeležiti; propatija (grč. rgo, pathos bolest, patnja, bol)
prononsirati se snažno se izraziti, jasno med. predosećanje neke bolesti.
izjaviti, odlučno se izja-sniti, obeležiti se; pro patrija (lat. rgo patria) za otadžbinu, za
pronuncirati. domovinu.
pronedevtika (grč. propaideuo prethodno
prontamente (ital. prontamente) muz. brzo, poučavam) prethodno vežbanje, predško-la,
hitro. znanje koje služi kao uvod i priprema u neku
pronuncijamento (šp. pronunciamento) u Italiji nauku, pripremna obuka, pripremna nastava;
i Latinskoj Americi: vojnički ustanak u cilju filozofska pronedevtika nauke koje služe kao
političkog prevrata, vojnički puč; poziv na uvod i priprema za uspešno izučavanje
prevrat. filozofije, naročito logika i psihologija.
pronuncijato (ital. pronunciato) muz. jasno, propedevtički (grč. propaidetio) koji služi kao
istaknuto, naglašeno. prethodna vežba, pripremni; propedevtički
pronuncijatum jurne (lat. pronuntiatum zavod pripremna škola.
juris) sudska odluka, pravio rešenje. propeler (lat. propellere goniti napred, terati
pronuncijacija (lat. pronuntiatio) gram. v. napred, eng. propeller) fiz. Arhimedov
prononcijacija. zavrtanj; vijak, brodski zavrtanj za
pronuncije (nlat. pronuntius) titula nuncija koji pokretanje brodova; vijak, vazdušni zavrtanj
je postao kardinal. za pokretanje aviona i vazdušnih laña (elisa).
pronunciran (lat. pronuntiatus) v. prononsiran. properispomenon (grč. properispomenon) u
pronuncirati (lat. pronuntiare) v. prononsirati. grčkoj gramatici: reč koja ima izvijen
propaganda (lat. propaganda) 1. delatnost akcenat (cirkumfleks) na pretposlednjem
kojoj je cilj da utiče na najšire slojeve, širenje slogu, npr. pheuge, benai.
ideja, rasprostiranje ideja; ime društva koje je, pro persona (lat. rgo persona) na osobu, po
1623, osnovao u Rimu papa Urban UŠ (lat. čoveku, npr. plaća se.
Congregatio de propaganda fide), sa ciljem da propileji (grč. rgo, r£1e vratnice, velika vrata,
radi na širenju katoličke vere; svako društvo to propylaion predvorje, ta prop^-laia
za širenje političkih ili religijskih učenja i predvorja) pl. predvorje, raskošan ulaz u
načela; praviti propagandu raditi na širenju kakvu veliku grañevinu; naročito:
nekog mišljenja, pokreta i sl.; 2. reklama. monumentalan i raskošan ulaz u Akropolis,
propagandizam (lat. propagare) 1. načela i tvrñavu stare Atine; fig. spisi koji služe kao
način rada neke propagande; revnost u uvod u razumevanje čega, npr. umetničkih
širenju ideja, pokreta i sl.; 2. reklami-ranje. zbirki.
propagandist(a) (lat. propagare) širilac ideja; proplazma (grč. rgo, plasma tvorevina) uzor,
pristalica i pobornik neke propagande. uzorak, model od ilovače (prema kome
propagator (lat. propagator) širilac, ras- umetnik radi).
prostranjivač, razmnožavalac, revnostan prope (fr. propos) v. propozitum; prigodan
pobornik i širilac neke ideje. pozorišni komad; v. a propo.
propagacija (lat. propagatio) širenje, propozitum (lat. propositum) govor, reči, iskaz;
rasprostiranje, razmnožavanje. predlog, ponuda; namera, odluka, rešenje;
propagirati (lat. propagare) 1. širiti, ra- propo.
sprostirati ideje, raditi za koga ili što; propozicija (lat. propositio) predlog, pred-
obaveštavati javnost o čemu; 2. re-klamirati. laganje, ponuda; postavka, stav, tvrñenje;
propagulum (nlat. propagulum) bog. prah log. sud; r«-, izlaganje predmeta; sp. svi uslovi
pomoću koga se umnožavaju lišaji, klicin predviñeni za jednu trku i druga sportska
prah. takmičenja (nagrade, ulozi, težina, dužina
propanhelg. bezbojni neotrovni ugljovodonik staze i dr.).
(S3N8); nalazi se u sirotoj nafti i u zemnom propozicio major (lat. propositio maior) ži-,
gasu; upotrebljava se kao gorivni gas u gornja prepisa.
domaćinstvu, radionicama i sl. propozicio miner (lat. propositio gšpog)log,
proparoksitonon (grč. proparox^tonon) u donja premisa.
grčkoj gramatici: reč koja ima oštar propolis (grč. pr6polis) „predgrañe"; smola-sta
materija kojom pčele zatvaraju rupice na
košnici i na saću.
proponent (lat. proponens) podnosilac predloga,
predlagan; onaj koji se nezvan meša u govor.
proponirati 755 proskomidIJa

proponirati (lat. rgoropege) predlagati, (nlat. rgo rata temporis) prema vremenu,
predložiti; predstaviti, pretpostaviti; u prema isteku delova vremena, npr. kod
ekarte-u primiti, prihvatiti igru. utvrñivanja dividende novih akcija: 12% rgo
proporcija (lat. proporito) razmer, srazmera, rata temporis od 1. oktobra do kraja
odnos; mat. jednakost dvaju odnosa, npr. 5:15 = godine=3% od nominalne vrednosti.
6:18, a:b=c:d; aritmetička proporcija odnosna proratiziranje (nlat. rgo rata) prav. podela na
jednačina sa jednakim ostacima, npr. 11-8 = rage, tj. na udele.
10-7; geometrijska proporcija jednakodeljiva prorektor (nlat. prorector) na visokim školama:
odnosna jednačina, npr. 12:4=6:2; zastupnik rektora (položaj za koji se obično
harlgonična proporcija odnos izmeñu 4 bira raniji rektor).
veličine kada se razlika prve dve odnosi prorektorat (nlat. prorectoratus) zvanje i
prema razlici treće i četvrte kao prva dostojanstvo prorektora.
veličina prema poslednjoj. prorogativan (lat. prorogativus) odgodan, koji
proporcionalan (lat. proportionalis) razme-ran, odgaña, odložan, koji odlaže, pro-dužan,
srazmeran, koji stoji u nekoj srazme-ri, koji produžava.
odmeren; proporcionalne veličine pl. veličine prorogirati (lat. prorogare) odložiti, odlagati,
koje stoje u nekom odnosu jedne prema odgoditi, odgañati (npr. skup-štinske
drugima, npr. proporcionalne linije; sednice); produžiti rok, npr. neke menice;
proporcioialni izborni sistem izborni sistem up, prolongirati.
kod koga se broj izabranih poslanika pro saldo (ital. rgo saldo) trg. v. per saldo.
pojedinih političkih stranaka odreñuje u proseko (ital. prosecco) v. proše«.
srazmeri prema ukupnom broju svih onih prosektor (lat. prosector) ned. parač leša,
što su glasali. pomoćnik profesora anatomije koji, pod
proporcionalitet (nlat. proportionalitas) nadzorom ovoga, vrši paranje leša; takoñe:
srazmerkost, jednakost odnosa. onaj koji vrši ispitivanja sečenjem čovečjeg
proporcioniran (fr. proportionne) srazmeran, tela.
ravnomeran, koji stoji u odnosu ili srazmeri prosektura (lat. prosectura) ustanova pri
sa čim; srazmerno udešen, srazmerno velikim bolnicama za praktično reša-vanje
skrojen, pravilno ureñen ili po-del>en, tačno zadataka iz oblasti patološke anatomije (u
odmeren, pravilnog rasta. kome se, dakle, vrše seciranja i bakteriološka
proporcionirati (fr. proportionner) dovesti (ili: ispitivanja,).
staviti, dovoditi, stavljati) u srazmeru, učiniti pro sekunde (lat. rgo secundo) u drugom redu,
srazmernim, udesiti prema čemu. drugo (pri nabrajanju); up. pro primo.
proposta (ital. proposta) predlog, predla-ganje; prosekutor (nlat. prosecutor) pratilac,
trg. ponuda; nuz. tema. sprovodnik; sudski gonilac, tužilac.
propotizam (grč. pro-potlzo) med. lekoviti prosekucija (lat. prosecutio) nastavljanje, predu
napitak i njegovo davanje. živanje; sudsko progonjenje.
propretor (lat. propraetor) kod starih proselit (grč. proselitos) v. prozelit.
Rimljana; upravnik ili vrhovni sudija jedne proseminar (lat. rgo, semen, seminis seme)
pokrajine. seminar za studente početnike na
proprija auktoritate (lat. propria auctorita-te) univerzitetu, u kome se oni osposobljavaju za
sopstvenom silom ili vlašću, samo-vlasno, docniji samostalan rad u seminaru.
samovoljno. proseuha (grč. pro-euche bogomolja) jevrejska
proprija kauza (lat. propria causa) svoja bogomolja pored puteva, bunara itd.; takoñe
stvar, sopstvena stvar, lični posao. = sinagoga.
proprija manu (lat. propria manu) sopstvenom prosilogizam (grč. rgb, syllogismbs posredni
rukom, svojeručno. zaključak) log. prednji silogizam, tj. onaj čiji
proprijetet (lat. proprietas) svojina, sop- je zaključak gornja ili donja lreldaea sledećeg
stvenost; pravo svojine; svojstvenost, zaključka u polisilogizmu.
svojstvo, osobina; imanje, dobro. prosimo (ital. prossimo sc. mese, lat. proxi-
pro prodigo (lat. pro prodigo)npan. proglasiti mo)ipr. idućeg meseca, narednog meseca.
koga rasipnikom i zbog toga staviti ga pod prosimo venturo (ital. prossimo venturo) trg. za
starateljstvo. idući mesec, za naredni mesec.
proptoza (grč. proptosis ispadanje) med. v. prosimo pasato (ital. prossimo passato) trg.
procidencija. prošlog meseca.
proptoma (grč. pr6ptoma ispadanje) med. v. prosit! (lat. prosum, prosit) neka je na korist,
procidencija. u zdravlje, na zdravlje!
propulzivan (nlat. propulsivus) koji tera, koji proskineza (grč. pros-kynesis) štovanje nekog
gura napred, pogonski. kao boga, klanjanje, padanje ničice pred
propulzija (nlat. propulsio) teranje napred, kim, npr. pred vladaocem, metani-sanje;
guranje napred; pogon broda. prosternacija.
pro rata (nlat. rgo rata) srazmerno, prema proskomidija (grč. pros-komlzo prinosim) u
izračunatom udelu; pro rata temporis pravoslavno] crkvi: pripremanje za liturgiju,
tj. pripremanje časnih darova (hleba i vina)
za pričešće.

48*
proskribirati 756 prosfora

proskribirati (lat. pro-scribere) staviti van prostatektomija (grč. prostates, ektome ise-
zakona, stavljati van zakona, lišti (ili: canje) med. operativne vañenje prestane.
lišavati) koga zaštite zakona; osuditi na smrt prostatelkozis (grč. prostates, elkosis gnojenje)
bez sudskih formalnosti; goniti, progoniti, »ed. gnojenje (ili: zagnojavanje) .prosta ge.
prognati, isključiti, isterati (iz društva); prostatizam (grč. prostates).»«^ opšti naziv za
zabraniti, ukinuti; žigosati, bojkotovati. sve slučajeve uvećanja (hipertrofije) korene
proskriptivan (nlat. proscriptivus) koji stavlja žlezde (prostate).
van zakona; koji goni, progoni, preteruje, prostatitis (grč. prostates) med. zapaljenje korene
proterni; koji izgoni, isključuje, isključen; žlezde (prostate).
koji zabranjuje, ukida; koji ži-goše, bojkotni. prostatičan (grč. prostatik6s) koji strči, koji
proskripcija (lat. proscriptio) stavljanje van se ističe, koji stoji na čelu, odličan, izvrstan.
zakona, osuda na smrt bez sudskih prostatolit (grč. prostates, Uthos kamen) med.
formalnosti; gonjenje, proganjan«; kamen u prestati.
progonstvo; izgnanje, isključenje; zabrana, prostatovkus (grč. prostates, onkos masa) led.
uki-danje; žigosanje, bojkotovanje; izraz otok prostate.
potiče od Sulinih proskripcija u starome prosteza (grč. prdsthesis dodavanje)gram.
Rimu. dodavanje jednog slova ili sloga na početku
proskura (grč. prosphora) v. prosfora. reči; med. naknada, zamenjivanje izgubljenih
prospek(a)t (lat. prospectus) izgled, pogled, udova veštačkim, nameštanje ve-štačkog
prizor; u likovnoj umetnosti: predstavljanje dela tela, npr. drvene noge; proteza.
izgleda grupe grañevina, ulica, trgova itd. prosternidij(um) (grč. prosternidios koji se
(prospekte slikarstvo); široka ulica (npr. nalazi pred grudima, pretprsni, pred-
Nevski prospekt u Lenjingradu); poz. slikana grudni)led. melem (ili: flaster) za grudi.
pozadina, dubina pozornice; nacrt, plan, prosternirati (lat. prcSsternere) prostreti na
skica neke zgrade prema spoljnjem izgledu; zemlju, oboriti; prosternirazi se baciti se
pregledan plan o ureñenju nekog pred nekim na zemlju, pasti na kolena,
industrijskog, naučnog, umetničkog ili poniziti se.
prosvetnog preduzeća; trg. reklama neke robe prosteta (grč. prostfthemi dometnem, prislonim)
u obliku štampanog letka ili brošure. pl. med. lekovi koji se upotrebljavaju spolja.
arospektivan (nlat. prospectivus) koji prostetis (grč. rgb, stethos grudi, prsa) med.
predviña ono što će doći, dalekovidan. mesnatost na prednjem delu grudi kod
prosaektor (lat. prospector) ispitivalac snažnih muškaraca; mesnatost ruku i nogu,
zemljišta u mineralnom pogledu, onaj koji se tzv. „miš" na ruci i lopta pozadi nožnog
stručno bavi istraživanjem i prona-laženjem palca.
minerala. prostil (grč. rgb, stylos stub) vrh. kapija, ulaz
prospekcija (lat. prospectio) ispitivanje sa stubovima spreda; stubovi samo spreda; pr.
zemljišta u cilju traženje minerala, prostilan.
istraživanje minerala. prostituirati (lat. prostituere) v. prosti-tuisati.
prosperirati (lat. prosperare) uspevati, na- prostituisati (lat. pro-stituere) navesti na blud,
predovati, ići od ruke, polaziti za rukom; izvoditi na blud, javno izlagati bludu;
imati sreće, dospevati u povoljne prilike. osramotiti, obeščastiti, poniziti; prostituirati
prosperitet (lat. prosperitas) uspevanje, po- se odati se bludnom životu, obeščastiti se,
laženje za rukom; blagostanje, uspeh, prodavati se, postati javna ženska, bludnica;
sreća (u poslovima). obrukati se, blamirati se.
prostazija (grč. prostasla) prvenstvo, prostitutka (lat. pro-stituere) ulična ženska,
preimućstvo; starešinstvo. javna »seneka, bludnica.
prestat (grč. prostates starešina, prostitucija (lat. prostitutio) blud, bludni život,
pretpostavljeni, lat. prostata) starešina, bludničenje; davanje tela za novac kao poziv
pretpostavljeni, zapovednik, poglavar; u (profesije); fig. obeščašćenje, oskvrnjenje,
staroj Atini: zaštitnik onoga koji nije bio skrnavljenje.
atinski grañanin; ned. ono što strči, što prostracio virijum (lat. prostratio virium) med.
izviruje. iscrpenost, iznemoglost, klonulost, oslabelost.
prostata (grč. prost^tes branilac, zaštitnik, lat. prosferomena (grč. pros-rćbgb) al. med. sredstva
prostata)aHBT. predstojnica, pred-stojača koja deluju spolja.
(korena žlezda kod muškarca, na gornjem prosfiza (grč. prdsphysis prirastanje,
delu mokraćne cevi i ispod mo-kraćnog srastanje) med. sraslost udova.
mehura, luči sok koji se meša sa spermom). prosfora (grč. pros-phora) u pravosl. crkvi:
prostalgija (grč. prostates, algos bol) led. bol u „prinos", hlepčić od pšeničnog brašna
korenoj žlezdi (prestati).
proshematizam 757 protest

koji se upotrebljava za pričest i deli vernima protektivni (nlat. protectivus) zaštitan,


(nafora) posle liturgije. zap1titni, odbrambeni, potporni, pomoćni.
proshematizam (grč. proschematism6s) gram. protektivsilk (eng. protective silk zaštitna svila)
produžavanje jedne reči dodavanjem jednog med. smolom premazana tanka tkani-na za
slova ili sloga na kraju; pogrešno: pro- zaštitu rana (kod antiseptičkog zavoja).
šematizam. protektor (nlat. protector) 1. pokrovitelj,
proscenij(um) (grč. pro-skenion, lat. prosca- zaštitnik, onaj koji nekoga preporučuje; 2.
enium) prednji deo antičkog pozorišta; u titula Olivera Kromvela posle uki-danja
modernom pozorištu: prednji deo pozornice kraljevstva u Engleskoj; 3. država koja
(izmeñu zavese i orkestra). uzima neku zemlju pod „pokrovitelj-stvo",
prota (grč. protos prvi) prvi sveštenik; počasni odn. „zaštitu".
čin u pravosl. crkvi, čiji nosilac ima prava na protektorat (nlat. protectoratus) zaštit-ništvo,
crkveni pojas; takoñe: sveštenik pod čijim su zaštićivanje, pokroviteljstvo; u
nadzorom svi sveštenici iz dela jedne meñunarodnom pravu: odnos zavisnosti koji
eparhije;lrogo-jerej, protoprezviter. postoji izmeñu jedne države (kao
protagonist(a) (grč. protagonistes) prvi borac, „zaštitnice") i druge (kao „zaštićene");
prvoborac, voña, glavni pobornik, glavni naziv za zemlju uzetu pod ovakvu „zaštitu",
pokretač, glavna ličnost, prvak; u a u stvari okupiranu od jače države.
starogrčkom pozorištu: glumac koji igra protektorij(um) (nlat. protectorium) ustanova
glavnu ulogu. za zaštitu ili odbranu od čega, odbrambeni
proteza (grč. protasis) ret. u samom početku spis; štićenje, zaštita, pokroviteljstvo.
istaknuto pitanje; gram. uvodnica, period-ski protektura (nlat. protectura) v. protektori-jum.
prednjak; Poz. uvodni (ili: prvi) deo drame u protekcija (nlat. protectio) zaštita, zaštićivanje,
kome počinje dramski zaplet; supr. apodoza. pokroviteljstvo; potpora, po-'
'. moć, pomaganje; preporuka, preporuči-
protaktinij(um) (lat. protactinium) hen. ra- vanje.
dioaktivni elemenat, atomska masa 231, protekcionaš (nlat. protectio) Ć.protekcio-nist.
redni broj 91, znak Ra. protekcionizam (nlat. protectio) sistem
protandrija (grč. protos prvi, andria muškost) trgovačke politike kome je cilj zaštićivanje
biol. kod nekih životinja i biljaka: ranije domaćih proizvoda od inostrane
razvijanje mužjaka nego ženki, odnosno konkurencije putem uvoñenja visokih
muških spolnih organa nego žen-skih; supr. uvoznih carina na stranu robu a sniža-
protoginija. vanjem izvoznih itd.
protargol (grč. protos, argyrion srebro) med. protekdionist(a) (nlat. protectio) pristalica
jedinjenje belančevine i srebra, utiče an- uvoñenja zaštitne carine, zabrane uvoza,
tiseptički, upotrebljava se pri lečenju rana, kontingentiranja i drugih mera u borbi protiv
očiju i tripera. konkurencije inostranih poljo-privrednih i
proteže (fr. protege) štićenik, ljubimac, onaj industrijskih proizvoda; štićenik, ljubimac,
koji ima protekciju. onaj koji ima preporuku, pomoć i potporu
protežirati (lat. pro-tegere, fr. proteger) štititi, uticajnih ljudi (proteže).
zaštititi, zaštićivati, zaklanjati, pomagati, pretenzija (lat. protensio) ispruženost,
podupirati koga; pre-poručiti, preporučivati. protegnutost; takoñe: protaza.
proteoliza (grč. protos prvi, lysis razlu-čivanje)
proteza (grč. pro, tfthemi, pr6thesis izlaganje) v. med. varenje (ili: probava) belančevina.
prosteza. proteolitičan (grč. protos, lytikds razlučan, koji
proteidi (grč. protos prvi) pl. hem. spojevi razlaže) koji vari belančevine (pep-sin,
protekla sa organskim spojevima. tripsin, fermenti).
proteiv (grč. protos, nlat. proteinum) hem. proteroandrija (grč. prdteros raniji, andrfa
belančevina, glavni sastojak protoplazme muškost) biol. v. protandrija.
biljnih i životinjskih grad iva, ima ga i u proteroginija (grč. proteros, gyne žena) biol. v.
krvi, mesu, mleku, kostima, kosi; najvažnija protoginija.
hrana organizma, koji bez nje ne može da protest (nlat. protestus, ital. protesto) prigovor,
bude. izraz negodovanja protiv čega; u meničnom
proteinoterapija (nlat. proteinum belančevina, pravu: akt kojim vlasnik menice izveštava
grč. therapeia lečenje) med. lečenje trgovački sud da menični dužnik nije
ubrizgavanjem belančevinastih materija; up. udovoljio ili odgovorio obavezama; trg. seoca
protein. protest (ital. senza protesto) bez prigovora,
Protej (grč. Proteiis) kit. morski bog starih Grka bez protesta; so-
koji je imao dar proricanja i sposobnost da se
pretvara u sve moguće oblike; fig. prevrtljiv
čovek, prevrtljivac; u al-hemiji: živa.
protestant 758 protov

pra protest (ital. sopra protesto) preko skih spolnih organa nego muških; supr.
protesta, tj. iz prijateljstva primiti na sebe protandrija.
menicu. protografija (grč. protos, graphla pisanje) prvo
protestant (lat. protestans koji javno crtanje, prvi crtež, pravljenje nacrta; veština
posvedočava) hrišćanin evanñeličko-lu- pravljenje nacrta, planova, skida; prvo
teranske veroispovesti (naziv po tome što pismo, prapismo.
su lugerovci uložili, kod rajhstaga u protozoe (grč. protos, zoon životinja) zool.
Špajeru 1529, protest protiv odluka kat. praživotinja, mikroskopski mala jed-
crkve koje su bile uperene protiv njih); noćelijska živa bića (za razliku od meta-zoa tj.
posle Vestfalskog mira ovim imenom zovu i mnogoćelijskih organizama); up. protisti.
reformiste. protozojski (grč. protos, zoon životinja)
protestantizai (lat. protestans) naziv za sve praživotinjski, koji se tiče protozoa.
hrišćanske crkvene zajednice koje su protoistorija (grč. protos, historia) v.lrozto-
proizipše iz velikog pokreta reforma-cije u historija.
XVI veku; .up. protestant. protojerej (grč. protos, iereus sveštenik) v.
protestacija (lat. protestatio) prigovor, svečana prota.
izjava protiv čega, javno izražavanje protokol (grč. protos, kolla lepak, prot6kol-lon)
negodovanja. 1. zapisničko utvrñenje neke radnje izvršene
protestirati (lat. protestari) v. protesto-vati. po nareñenju ili službenoj dužnosti, zapisnik
protestovati (lat. protestari javno posvedočiti; koji sadrži odluke ili zaključke nekog
javno iskazati, glasno objaviti) otvoreno se kolegijuma, zapisnik sa iskazima saslušanih
izjasniti protiv čega, dići se protiv čega, lica; zapisnik sednice; 2. zapisnik
izraziti negodovanje zbog čega; protestovati diplomatske konferencije koji sadrži odluke
menicu po utvrñenoj formi izvestiti trgovački donesene na takvoj konferenciji; 3.
sud da vlasnik menice nije mogao da diplomatski pra-vilnik koji sadrži propise o
izdejstvuje primanje ili plaćanje menice i ceremoni-jalu kojeg se valja pridržava™ u
pored svih zakonom propisanih uslova i prepis-ci i zvaničnim odnosima sa pojedinim
mera. državama, kao i prilikom sastanaka še-fova
protetika (grč. pro-tithemi postavljam ispred) država ili njihovih predstavnika; 4.
med. veština zamenjivanja izgubljenih delova odeljenje pri ministarstvu spoljnih poslova
tela (ruke, noge, zuba i dr.) veštački \up. koje vodi ove poslove; šef ovog odelenja
prosteza. zove se šef protokola; napraviti protokol v.
protiiija (grč. prothymia) sklonost, pripravnost, protokolisati.
raspoloženje za što; naklonost, raspoloženje protokolant (nlat. protocollum) v. protoko-list.
prema kome ili čemu. protokolarni (nlat. protocollarius) zapisnički
protiv (grč. rgb, typos otisak) uzorak, ugledni ;protokolarna lista spisak uglednih ličnosti
primerak, obrazac, mustra. (kod neke ustanove) koje se službeno
protipografski (grč. rgb, typos, grapho pišem, pozivaju na svečanosti, priredbe i kojima se
beležim, crtam) izrañen pre pronalaska upućuju čestitke, izražava saučešće i dr.
štampe. protokolirati v. protokolisati.
protisti (grč. protos prvi) pl. biol. izraz kojim protokolisati (nlat. protocollum) zapisati po
Hekel označava najniže organizme, one kod zvaničnoj dužnosti; uneti u zapisnik,
kojih još nisu potpuno razvijene razlike koje napraviti zapisnik, voditi zapisnik, saslušati
postoje izmeñu viših životinja i biljaka; dele (ili: saslušavati) i nekazano zapisati.
se na protozoe i protofite. protokolist(a) (nlat. protocollum) zapisni-čar.
proto- (grč. protos) predmetak u složenica-ma protolog (grč. proto-16gos) prvi glumac, onaj
sa značenjem: prvi, glavni, najraniji, najviši, koji igra glavnu ulogu.
najugledniji. protologija (grč. protos, logf a) prva filozofija,
protogala (grč. protos, gala mleko) med. prvo, osnovna filozofija.
materinsko mleko. protoma (grč. pro-temno, protome) slika po-
protogea (grč. protos, ge Zemlja) prvi, prsja, poprsje, bista.
prvobitni oblik Zemlje (po Lajbnicu). protomus (grč. pro-temno) ned. v. prosektor.
protogeničan (grč. protos, gen- koren od protov (grč. protos prvi)fiz. pozitivno jezgro
glgnomai rodim se, nastanem, postanem) vodonikovog atoma čiji naboj ili opterećenje
koji je prvo postao, prvopostali, prvo- iznosi jedan pozitivni električni elementarni
stvoreni, prvoroñeni. kvantum; protoni zajedno sa neutronima
protoger (grč. protos, geron starac) „prvi nalaze se u sastavu atomskog jezgra; up.
starac"; seoski vikač i pozivar, pomoćnik elektron.
seoskog starešine.
protoginija (grč. protos, gyrie žena) biol. kod
nekih životinja i biljaka: ranije razvijanje
ženki nego mužjaka, odnosno žen-
protonotar 759 profesionalac

protonotar (grč. protos, lat. notarius beležnik, kojoj se vrše proučavanje toga vremena;
pisar) prvi pisar, glavni sekretar (ili: tajnik); prelazio razdoblje izmeñu preistorijskog i
prvi sveštenik posle patrijarha u Carigradu; istorijskog doba.
u katoličkoj crkvi: titula visokog sveštenog protraktor (nlat. protractor) u geodeziji:
lica, po rangu odmah iza biskupa, koje uglomer za odreñivanje velikih uglova;
obavlja sve poslove koji se tiču papske med. instrumenat za čišćenje rana.
stolice u katoličkoj crkvi. protuberanca (nlat. protuberantia) med. pr-
protov pseudos (grč. proton, pseudos laž) fil. stenasto ispupčenje, jabučica, guka, micina,
prva laž, prva zabluda, pogrešna osnovna izraštaj, grba;astr. protuberance Sunčeve su
pretpostavka kao izvor svih doc-nijih ružičasti ili purpurni plamenovi koji sa
pogrešnih zaključaka (Aristotel). površine Sunca sukljaju u vrlo velike daljine;
protopatija (grč. protos, pathos bol) naročita još u drugoj polovini XIX v. je utvrñeno da je
naklonost čemu; med. prvo osećanje bola, prvi to ogromna masa usija-nog vodoničnoga gasa;
znaci bolesti. mogu se videti i bez pomračenja Sunca.
protoplazma (grč. protos, plasma tvorevina) protuberanciJa okulorum (nlat. protuberan-tia
biol. živa belančevina, aktivna belančevina oculorum) med. buljavost, izbuljenost očiju.
ćelija, osnovna tvar iz koje se sastoji svaka protutela (lat. protutela) prav. zamena u sta-
biljna i životinjska ćelija (ima vid polutečne, rateljstvu, sastarateljstvo, sastvaralaš-tvo.
bezbojne i lepljive mase); fig. prapraslika, profaza (grč. pr6phasis) izgovor, tobožnji
praslika. razlog, prividan povod; udaljen povod ili
protoplast (grč. protos, plastos uobličen, razlog čemu; med. skriveniji uzrok neke
obrazovan) biol. ćelično tkivo bez/ opne, npr. bolesti; biol. faza u složenoj deobi živo-
kod biljnih ćelija. tinjskih ćelija.
protoplasti (grč. protos, plast6s) pl. prvo- profan (lat. profanus) „koji se nalazi van
stvoreni ljudi, praljudi, prvi ljudi. hrama", neposvećen u što; nesvet, skrna-van,
protoplastičan (grč. protos, plastikds koji obesvećuje, bezbožan, bezakon;
oblikovan, obrazovan) prvostvoren, svetovni, necrkveni; neplemićki, prost,
pračoveč-ji, praljudski. običan; prehrane grañevine grañevine koje
protoprezviter (grč. protos, presbyteros stariji) služe svetovnim ciljevima; profana istorija
v. prota. svetovna istorija (za razliku od crkvene);
protoraks (grč. rgb, thorax trup, grudni koš) profana literatura svetovna književnost (za
zool. prednji deo grudi u zglavkara (insekata). razliku od biblijske i crkvene).
protorganizmi (grč. protos, 6rganon oruñe) biol. profanator (lat. profanator) oskrnavilac,
v. protisti. obesvetilac, bezbožnik.
protosindik (grč. protos, syndikos zastupnik) profanacija (nlat. profanatio) skrnavljenje,
prvi, glavni branilac, glavni sudija. oskvrnjenje, obesvećenje, obesvećivanje;
protosinñel (grč. protos, synklefo spojim, poniženje, zloupotreba.
blisko vežem) u pravoslavno] crkvi najstariji profanirati (lat. profanere) v. profani-sati.
monaški čin posle arhimadrita, po rangu
odgovara protoprezviteru. profanisati (lat. profanare) skrnavi™,
prototeza (grč. protos, thesis tvrdnja, postav-ka) obesvetiti, upotrebiti svetu ili uzvišenu stvar
fil. naslućivanje o postojanju neke činjenice ili sveto, uzvišeno ime za niske ciljeve;
koja se osniva na zaključcima po sličnosti izbrbljati poverenu tajnu; poniziti,
(analogiji); hipoteza (pretpostavka) koja se zloupotrebiti.
može braniti i činjenicama crpenim iz profašist(a) (lat. rgo, itz l. fascista) onaj koji je
iskustva. naklonjen ideologiji i politici fašista.
prototip (grč. protos, typos otisak) prva slika, profes (lat. professus) 1. zavetovanje, zavet
praslika, prauzorak; obrazac, ugled, uzor; kaluñera ili kaluñericu nekom kaluñer-skom
prvi snimak, prvi otisak. redu; učiniti profes svečano se zavetovati
prototipičan (grč. protos, typos) koji služi kao kaluñerskom redu (kod katolika); 2. član
obrazac, uzorak, ugledan. jezuitskog reda koji je posvećen u sve tajne
PrOTOTIPSKI (grč. protOS, typOS) •B.JIpOTOTM- reda, koji je zareñen i ima viši čin.
pičan. profesije (lat. professio) 1. zanimanje, zanat,
protofite (grč. protos, phytdn biljka) vot. struka, stručni poziv; 2. javno ispove-danje,
jednoćelijske biljke, prabiljke (jednoće-lijske javno priznavanje.
alge, bakterije itd.), za razliku od profesionalac (lat. professio) čovek koji neki
višećelijskih i mnogoćelijskih biljki posao obavlja kao svoje stalno, osnovno
(metafita); up. protisti. zanimanje; takoñe sportist kojem je
protohistorija (grč. protos, historia) nauka
koja, na osnovu ostataka materijalne kulture,
proučava vreme o kojem u drugim zemljama
već postoje pisani izvori i spomenici, ali ih
još nema u onoj zemlji u
profesionalizam 760 prohibicioni sistem

sport stalno zanimanje (struka), tj. koji od preseku, izvesti oblike ili delove grañevine u
sporta živi; supr. amater. preseku.
profesionalizam (lat. professio) lingv. reč koju profilni portre slika čovečjeg lica kakvo se vidi
upotrebljavaju poglavito pripadnici jedne sa strane.
profesije; sp. bavljenje sportom za nagradu, profilograf (fr. profil, grč. grapho pišem,
platu, odn. u vidu zanimanja. beležim, crtam) aparat za grafičko
profesionalci (nlat. proiessionalis) koji radi predstavljanje preseka površine ulice.
nešto po zanatu, po struci, zanatski, stručni; profit (fr. profit, ital. profito, lat. profec-tus) 1.
profesionalna tajna službena tajna, tajna koju dobitak, dobit, korist; 2. višak vrednosti koji
neko doznaje u vezi sa svojim pozivom se smatra kao plod celokupnog predujmljenog
(lekar, advokat, sveštenik i dr.) i koji je ne kapitala. Pojavni oblik vitka vrednosti. Cilj je
sme odati bez odobrenja svog klijenta; kapitalističke proizvodnje. Skriva
profesionalne bolesti bolesti koje dolaze usled eksploataciju i mistificira kapitalističke
stalnog vršenja posla na isti način i pod istim proizvod-ne odnose; Z.profitna stopa višak
uslovima. vrednosti (profit) podeljen celokupnim
profesionist(a) (lat. professio) onaj koji se kapitalom; zavisi od stope viška vrednosti,
nečim stručno bavi, npr. zanatlija. organskog sastava kapitala i brzine obr-tanja
profesor (lat. professor javni učitelj) nastavnik kapitala. Sa razvojem proizvodnih snaga ima
srednje škole ili univerziteta koji predaje tendenciju da pada; ^.prosečni profit deo
naučnu granu iz koje je položio, kao redovni ukupne mase profita koji dolazi na jedan
slušalac, diplomski ispit na univerzitetu kapital date veličine, koji važi kao alikvotan
(filozofskom ili drugom fakultetu) i, pred (odgovarajući) deo ukupnog kapitala
naročitom komisijom, profesorski ispit plasiranog u proizvodnju (i trgovinu).
(profesor univerziteta se bira, a ne mora imati Regulator kapitalističke raspodele profita,
profesorski ispit). odnosno reprodukcije društvenog kapitala.
profesorat (nlat. professoratus) v. profe-sura. Zavisi od organskog sastava društvenog
profesura (nlat. professura) nastavništvo, kapitala i njegove raspodele na pojedine
nastavnikovanje; naučna katedra; profesorat. oblasti proizvodnje.
profet (grč. prophetes) prorok; veroučitelj profitirati (fr. profiter, ital. profittare) izvući
jevrejskog naroda. korist iz čega.
profetija (grč. prophetefa) proricanje, profluvij(um) (lat. profluvium izlivanje) med.
predskazivanje; proroštvo, otkrivenje. prekomeran, protivprirodan izliv tečnosti iz
profetkinja (grč. rgbrćet! predskazujem, tela npr. sluzi (profluvium album), iz trbuha,
proričem) predskazivačica, proročica; up. creva (profluvium alvi), izliv krvi
profet. (profluvium cruentum ili rgo-fluvium
profetski (grč. prophetikos) proročki, sanguinis), izliv semena (profluvi-um
predskazivački, naslućivački. seminis), izliv mokraće kod dijabeti-čara
profijant (ital. provianda) v. provijant. (profluvium urinae).
profil (fr. profil, ital. profilo, lat. filum pro forma (lat. pro forma) po izgledu, to-bož,
tkivo=spoljašnji oblik) vertikalan, tj. samo da lepše ili bol>e izgleda, forme radi.
uspravan presek, poprečan presek, izgled sa profundimetrija (lat. profundus dubok, grč.
strane, strana; naročito: izgled čoveč-jeg lica metria merenje) merenje dubine.
kad se gleda sa strane; u grañevi-narstvu: prohibita (lat. prohibita) pl. ne d opuštene,
izgled neke grañevine u preseku; vezovi koji zakonom zabranjene stvari.
se ne vezu u tkaninu nego se prišivaju na prohibitivan (nlat. prohibitivus) koji
tkaninu. zabranjuje, koji sprečava; prohibitoran.
profilaksa (grč. prophylaxis predostrožnost, prohibitivna dariva zaštitna carina; up.
smotrenost) «ed. zaštita od bolesti, predohrana prohibitivni sistem.
od bolesti. prohibitivni sistem u spoljnoj trgovinske]
profilaktikum (grč. prophylaktikos predo- politici: opšti pojam koji obuhvata sve mere
hrambeni)*ged. zaštitno sredstvo, sredstvo za koje jedna država preduzima u cilju bilo
predohranu od bolesti; pl. profilak-tika. potpune zabrane uvoza ili izvoza robe, bilo
profilantičan (grč. prophylaktikds predo- što većeg otežavanja putem visokih uvoznih,
hrambeni) med. zaštitni, koji služi za odnosno izvoznih carina.
predohranu od bolesti; profilaktična prohibitoran (lat. prohibitorius) -v. prohibitivan.
vakcinacija zaštitno cepljenje, predo- prohibicija (lat. prohibitio) zabranjivanje,
hrambeno cepljenje. sprečavanje; zabrana proizvoñenja, prodaje i
profilirati (fr. profiler, ital. profilare) upotrebe alkoholnih pića.
predstaviti telo ili lik onako kako izgleda sa prohibicioni sistem v. prohibitivni sistem.
strane, crtati (ili: nacrtati) u
drohronizam 761 psamiti

prohronizam (grč. rgb, chr6nos vreme) prusofob (nlat. Prussia Pruska, grč. phobos
pogreška u računanju vremena (kada se strah) neprijatelj Prusa, onaj koji mrzi Pruse.
izraču-na da je nešto bilo ranije no što se pruf (eng. proof) ogled, proba; naročito:
stvarno dogodilo); .ri. anahronizam. probni tabak, probni otisak.
procedirati (lat. procedere) ići napred, psalam (grč. psalmos) v. psalm,
napredovati, uspevati; raditi, postupati; non psalenda (lat. psallere pevati uz pratnju
procedatur (lat. pop procedatur) prav. neka se instrumenta, psallenda) pl. ono što treba da
ne ide dalje, neka se obustavi postupak. se peva, pesme (praznična pesma u
procedura (nlat. procedura) način rada, način katoličkoj crkvi koja se peva naizmenično).
postupanja, postupak; pravni put, zakonom psaleta (fr. psallette) škola horskog pevanja.
propisan put sudskog postupka, sudski red. psaligrafija (grč. psalis makaze, graphia
proceleuzmatikus (grč. prokeleusmatikos) pisanje, crtanje) veština izrezivanja
četr. stopa od četiri kratka sloga: i i i i. makazama i slobodnom rukom oblika (silu-
procelijus (nlat. procoelius, grč. prokoilios) ete) nekog lika ili predmeta na crnoj hartiji.
med. debeo trbuh, trbuh koji od debljine visi. psalidij(um) (grč. psalidion) makazice; mali
procent (lat. rgo, centum sto, stotina) po-stotak, svod; med. moždani svod.
kamate, dobitak od stotine (označava se pealidoma (grč. psalidoma svod, lebdeći
znakom %), npr. 4 ili 5% = 4 ili 5 na svakih svod) svod; anat. unutarnja površina lubanje.
100. Procentualna greška relativna greška psalis (grč. psalls) makaze, nožice, škare;
izražena u procentima. svod, luk, podzemni vodovod.
procentualan (lat. rgo centum) odreñen po psalm (grč. psalmos udaranje u žice, strune)
procentima, koji donosi procente, po-stotni. pobožna pesma u slavu božju; naročito: 150
proces (lat. processus) tok, put i način kojim pohvalnih pesama Starog zaveta koji se
nešto postaje ili biva, razvitak, postupak; pripisuju caru Davidu; psalam.
prav. sudski spor, parnica; med. nastavak, tok psalmist(a) (grč. psalmbs) pisac psalama u St.
npr. bolesti, lečenja. zavetu, psalmopevac; pesnik psalama
procesije (lat. processio) svečana povorka, uopšte, pisac pobožnih pohvalnih pesama.
svečani ophod, litija. psalmograf (grč. psalm6s, graphds) v. psal-
procesni (lat. processus) koji se tiče spora, mist.
parnični, parbeni; procesni red red po kome psalmodija (grč. psalmodfa) pevanje psalama i
se vodi parnica. drugih starozavetnih tekstova u hrišć.
procesus verbalis (lat. processus verbalis) prav. bogosluženju; fig. dosadno, početničko
usmena parnica, sudsko saslušavanje; pismeno sricanje, na tucanje.
prikazivanje nekog dogañaja, napisan iskaz. psalter (grč. psalterion) v. psalterion.
procidencija (lat. procidentia) med. ispadnu-tost, psalterion (grč. psalterion žični instrumenat)
ispad jednog dela tela. srednjovekovni muz. instrumenat sa žicama,
prošek (ital. prosecco) dezertno vino od suvog sličan harfi; zbirka biblij-skih psalama (up.
grožña, obično belog (nazvane po selu psaltkr), duge brojanice koje nose kaluñericu
Proseko (u okolini Gorice). u nekim katoličkim manastirima; zool.
prošematizam (grč. pro-shematizo) v. pro- listavac (treći deo želuca kod preživara).
shematkzam. psaltir (grč. psalterion) u pravoslavno] crkvi:
prudonizam učenje francuskog teoretičara bogoslužbena knjiga iz koje se čitaju i
radničkog pokreta Pjera Žozefa Prudona pevajulsalapg (naziv po tome što su se
(Pierre Joseph Proudhon, 1808—1865). U nekada psalmi pevali uz pratnju psalteriona).
suštini, Prudonovo učenje ima utopijsko-- psaltirati (grč. psalterion žični instrumenat,
anarhistički karakter. psallo sviram na žičnom instrumentu pomoću
prunin (lat. prunus) v. cerasin. prstiju) pevati psalme, čitati psalme.
prunus (lat. prunus) bog. šljivovo drvo, šljiva.
prurigo (lat. prurigo) med. svrab kože, svr-bež, psamizam (grč. psammos pesak) med.
češavica;fig. neodoljiv nagon, velika želja za izbacivanje peska sa mokraćom, kod
čim. bolesnih od kamena u bubrezima; takoñe:
pruritus (lat. pruritus) med. hroničan svrab kupanje (ili: parenje) u toplom pesku.
kože, naročito kod bolesnih od šećerne psamiti (grč. psammos pesak) pl. geol.
bolesti i bolesti jetre, kod nervoznih i starih mehanički sedimenti sastavljeni od zrnaca
ljudi. peska u veličini do 1 št.
prusofil (nlat. Prussia Pruska, grč. philos
prijatelj, koji voli) prijatelj Prusa, onaj koji
voli Pruse.
psamomavtija 762 pseudoperipter

psamomantija (grč. psammos pesak, mantefa pseudografum (grč. pseudos, grapho pišem)
proricanje) gatanje, vračanje, proricanje iz lažan, podmetnut, poturen spis.
peska. pseudodemokratiJa (grč. pseudos, demokratia)
psamos (grč. psammos ) ned. pesak u mokraći vajna, lažna, tobožnja demokratija.
(kod kamena u bubrezima). pseudodontoza (grč. pseudos, odusre«. odontos
psataroza (grč. psatharos krt, sipkav, mek) zub) ned. stvaranje bolesnog zuba.
med. v. psafaroza. peeudoepigrafi (grč. pseudos, epi-grapho)jw. v.
psatiroza (grč. psathyros krt, sipkav, mek) ned. pseudepigrafi.
v. psafaroza. pseudoijater (grč. pseudos, iatros lekar) lažni
psafaroza (grč. psaphards)*«», krtost, omek- lekar, nadrilekar.
šalost, omekšanje kostiju. pseudokijeza (grč. pseudos, kyesis trudnoća)
psevd- (grč. pseudos laž) v. pseud-. ned. lažna trudnoća.
pselafetika (grč. pselaphetos opipljiv, pselaphao pseudoklasicizam (grč. pseudos, lat. classis red,
opipam) veština raspoznavanja stvari razred) lit. slepo i zbog toga neuspelo
dodirivanjem (pipanjem). podražavanje starogrčkih i rimskih pisaca,
pselafija (grč. pselaphao) dodirivanje, pipanje, naročito pesnika (kod nas najznačaj-niji
trljanje rukama. predstavnici toga pravca: Lukijan, Mušicki,
pselizam (grč. psellizomai mucam, tepam)l«?d. Jovan Sterija Popović i dr.); up. klasicizam.
mucanje, zamuckivanje, tepanje. pseudokriza (grč. pseudos, krisis)«e2r. lažna,
pseud- (grč. pseudos neistina, laze, obmana) neprava, nepotpuna kriza.
predmetak u složenicama, označava nešto pseudoleukemija (grč. pseudos, Ieuk6s beo,
lažno, netačno, pogrešno, nešto što sadrži u haima krv) ned. uvećavanje limfnih žlezda i
sebi obmanu i sl.; pseudo-, dr. organa, prividna belokrvnost.
pseudakuza (grč. pseudos, akoiio čujem) med. pseudologija (grč. pseudos, logia) laganje, laž;
obmana čula sluha. lažno učenje.
pseudangelija (grč. pseudos, angelia vest) pseudomavt (grč. pseudos, mantis prorok)
lažna vest, lažna poruka. lažni prorok.
pseudapostema (grč. pseudos, apistemi ukla- pseudomedikus (grč. pseudos, lat. medicus
njam, odvraćam) med. lažni čir, lažna lekar) v. pseudoijater.
gnojnica. pseudomesija (grč. pseudos, hebr. masschiach)
pseudartroza (grč. pseudos, arthron zglob) lažni mesije, laneni prorok.
ned. obrazovanje lažnog zgloba, naročito kod pseudomnezija (grč. pseudos, mimnesko sećam
potpuno neizlečenog preloma kostiju i kod se, mnesis sećanje) peke. obmana u sećanju,
uganuća koje nije sasvim dovedeno u red. kada nam se nešto što prvi put vidimo učini
pseudastma (grč. pseudos, asthma teško poznato, ili kad nam se nešto što smo već
disanje) ned. lažna sipnja (usled otoka u ranije čuli ili videli učini potpuno novo i
organima za disanje). nepoznato.
pseudafija (grč. pseudos, aphe pipanje, pseudomorfoza (grč. pseudos, morphe oblik)
dodirivanje, apto dodirnem, pipam) ned. min. javljanje minerala u kristalnim oblicima
obmana dodirnog čula (čula pipanja). drugog minerala.
pseudepigrafi (grč. pseudos, epi-grapho) pl. spisi pseudomorfom (grč. psefidos, mdrphoma oblik,
sa lanenim natpisima, podmetnuti spisi, lik) tih. lažna, neprava ili bolesna tvorevina.
naročito: spisi koji su objavl>eni pod imenima pseudonim (grč. pseudos, 6nyma = 6noma ime)
starih božjih ugodnika i proroka, ali čija je lažno ime, izmišljeno ime; pisac koji piše pod
verodostojnost veoma sumnjiva. lažnim imenom.
pseudestezija (grč. pseudos, aisthesis osećaj, pseudoviman (grč. pseudos, oputa) sa lanenim
oset) med. obmana osećaja, postojanje oseta imenom, pod lažnim ili izmišljenim imenom.
koji zapravo ne možemo imati pošto nam pseudoorgaiizmi (grč. pseudos, organon oruñe)
nedostaje organ koji je za njega potreban, pl. prirodne ili anorganske tvorevine koje,
npr. osećanje da krećemo prstima noge koja svojim oblikom, podsećaju na biljke ili
je odsečena, amputirana. životinje, zbog čega su ih ranije smatrali
pseudo- (grč. pseudos) v. pseud-. okamenjenim ostacima organi-zama.
pseudoblepsija (grč. pseudos, blepsis vid) med. pseudoparaziti (grč. pseudos, parasitos goto-
obmana vidnog čula; svaki nedostatak u van) pl. biljke ili životinje koje žive na
očima uopšte. drugim organskim telima, ali ne izvlače
pseudogeuzija (grč. pseudos, geusis ukus) ned. hranu iz njih; up. izraziti.
obmana čula ukusa. pseudoperipter (grč. pseudos, peri oko, okolo,
pseudograf (grč. pseudos, grapho pišem, pter6n krilo) arh. grčki hram sa slobodnim
beležim) krivotvorilac spisa, falsifikator stubovima na prednjoj i zadnjoj strani, a na
spisa. uzdužnim stranama na polu-stubovima koji
pseudografija (grč. pseudos, graphfa pisanje) samo upola vire iz zidova.
krivotvorenje spisa, falsifikovanje spisa.
pseudopetrefakti 763 psihizam

pseudopetrefakti (grč. pseudos, lat. petre-facta) isidracij(um) (grč. psidrakion) med. vodeni
pl. v. pseudoorganizmi. mehurić, naročito na w u ili vrhu jezika,
pseudopija (grč. pseudos, ogab vidim) ned. v. nazvan po tome što se nekada verovalo da se
pseudopsija. takav mehurić stvori na jeziku kad neko
pseudoplazma (grč. pseudos, plasma tvorevina) nešto slaže (psydros = pseudes lažljiv).
med. bolesni izraštaj. psiksis (grč. psyxis) med. hlañenje, rashlañi-
pseudopleurezija (grč. pseudos, pleur6n bok, vanje; nazeb, prehlada.
rebro) med. v. pseudopleuritis. psiktika (grč. psyktikos rashladan, koji
pseudopleuritis (grč. pseudos, pleuron) med. rashlañuje, nlat. psyctica) pl. lekovi za
nepravo, lažno zapal>enje plućne maramice. rashlañivanje.
pseudopneumonija (grč. pseudos, pneuma pluće) psiktičan (grč. psyktikds, nlat. psycticus) koji
v. pseudopneumonitis. hladi, koji rashlañuje.
pseudopneumonitis (grč. pseudos, pneuma) psiloza (grč. psilosis ćelavljenje, ćelavost)
med. nepravo, lažno zapaljenje pluća. med. gubljenje kose ili dlaka, ćelavljenje.
pseudopodiji (grč. pseudos, pus gen. pod6s psiloma (grč. psilos ćelav) med. ćelavost.
noga) biol. lažne nožice, nestalni pro-dužeci psilometrija (grč. psilometrla) herojska, ep-ska
protoplazme, neodreñena oblika, kod poezija kod starih Grka, koja se pevala bez
praživotinja, a koji služe za pokretanje i muzičke pratnje.
uzimanje hrane. psilotričan (grč. psi!6s ćelav, go, thrix dlaka,
pseudopolip (grč. psefidos, polys mnogi,, piis vlas) koji skida dlake ili kosu, koji
noga) med. nepravi, lažni polip \up. polip. oćelavljuje.
pseudopsija (grč. pseudos, opsis vid) med. psitakozis (grč. psitak6s papagaj) med. „papa-
obmana vidnog čula koja se sastoji u tome gajska bolest" (bolest slična tifusu).
što se nekome čini da vidi nešto što ne psitacizam (grč. psittakos papagaj, lat.
postoji. psittacus) psih. papagajsko brbljanje,
pseudorazis (grč. pseudos, orasis viñenje, vid) nedostatak neposrednosti mišljenja, govorenje
med. v. pseudopisija. bez svesti o značenju izgovaraš« reči.
pseud-oreksija (grč. pseudos, orexis teženje, psih- (grč. psyche) predmetak u složenicama sa
prohtev) med. lažna želja za jelom. značenjem: duh, duša, duševan.
pseudosifilis (grč. pseudos, sys svinja, phi-los psiha (grč. psyche) duša, duh; fil. načelo života,
prijatel>, koji voli) med. pojava koja ima osnova života;zool. vrsta leptira (kao oličenje
sličnosti sa sifilisom, ali nije sifilis. života i besmrtnosti duše); mit. Amorova
ljubavnica, koju su stari Grci predstavljali
pseudoskop (grč. pseudos, skopeo posmatram) kao izvanredno lepu devojku sa leptirovim
ont. sprava kroz koju posmatrani predmeti krilima; veliko i pokretno sobno ogledalo koje
izgledaju drukčiji no što su stvarno, kroz stoji na podu i u kome se može ogledati ceo
koju se npr. ispupčenja vide kao udubljenje i stas.
obratno; pseudoskopske obmane nehotične psihagog (grč. psychagogeo) voña duša; duše-
optičke obmane u pogledu veličine, oblika i prodavac; mit. nadimak Hermesa koji je
pravca linija, figura i dr. vodio duše pokojnika u podzemni svet.
pseud-osmija (grč. pseudos, osme miris) med. psihagoga (grč. psychagogeo) pl. med. sredstva,
obmana čula mirisa, pogrešno osećanje lekovi protiv nesvestice i prividne smrti;
mirisa. psihagogika.
pseudostoma (grč. pseudos, osteon kost) med. psihagogika (grč. psychagogeo) pl. med. v.
nepravo, lažno stvaranje kosti. psihagoga.
pseudosfrazija (grč. pseudos, osphrasfa mi- psihastenija (grč. psyche duša, astheneia
risanje, miris) med. v. pseud-osmija. slabost) med. duševna slabost ili oboljenje koje
pseudotabes (grč. pseudos, lat. tabes) med. se sastoji u nesposobnosti za voljne odluke, u
prividno, lažno sušenje kičme. utučenosti, u stalnoj uplašeno-sti, u težnji za
pseudotanatos (grč. pseudos, thanatos smrt) samoćom i u izbegavanju društva.
med. prividna, lažna smrt. psihentonija (grč. psyche, entefno zategnem,
pseudofilozof (grč. pseudos philosophos) lažni napregnem) prekomerna duševna
filozof, nadrifilozof. napregnutost.
pseudoftiza (grč. pseudos, phthfsis sušica) psihentoničan (grč. psyche, entefno zategnem,
med. lažna sušica. napregnem) koji izaziva duševno na-
psefiti (grč. psechos oblutak, šljunak) kol. prezanje, koji je u vezi sa duševnim na-
mehanički sedimenti sastavljeni od većih i prezanjem.
krupnijih komada, bilo zaobljenih psihizam (grč. psyche) filozofsko učenje po
(konglomerati) bilo uglastih (brečije). kome je duša nešto materijalno ili tečno;
psefokratski (grč. psephos kamičak za takoñe: učenje da je duša nešto čisto duhovno
glasanje, kratos jačina, snaga, vladavina) koji i natčulno; duševni život uopšte, svesni i
vlada na osnovu većine u skupštini. nesvesni; up. idealizam, spiritualizam.
psihijater 764 psihomantija

psihijater (grč. psyche, iatros lekar) ned. lekar psihografija (grč. psyche, graphia pisanje,
za duševne bolesti. crtanje) predstavljanje individualnih duševnih
psihijatrije (grč. psyche, iatrefa lečenje) med. pojava i sadržaja.
nauka o duševnim bolestima, njihovim psihodinamika (grč. psyche, dynamis snaga) fil.
uzrocima, o njihovom razvitku i lečenju. dinamika duševnog života, nauka o duševnim
psihički (grč. psyche, psychikos duševni) silama (Herbart), o dinamič-kim izražajima
duhovni, duševni, koji se tiče duše;psi-hičke duševnog.
bolesti duševne bolesti. psihodrama (grč. psyche, drama)noer. monolo-
ška pesma koja prikazuje neku dramsku
psiho- (grč. psyche) predmetak u složenica-ma radnju, a od monodrame ili solo-scene se
sa značenjem: duh, duša, duševni. razlikuje naročito po tome, što svoje efekte
psihoanaliza (grč. psyche, analysis postiže bez ikakvog scenskog aparata.
raščlanjavanje, razglabanje) raščlanjavanje psihoza (grč. psychosis duša) 1. duševni
duše u cilju što boljeg razumevanja i poremećaj za razliku od neuroze, težak
poznavanje njenih osobenosti; otkrivanje poremećaj ličnosti sa ozbiljnim posledicama
skrivenog, zaboravljenog i u podsvest po- po odnose jedinke sa sredinom; 2. duševno
tisnutog u duševnom životu, kao i nesve-snih raspoloženje, opšte stanje uzru-janosti,
želja i nagona, poglavito spolnih, koji nisu uzbuñenosti, obuzetosti nekim dogañajem
bili zadovoljeni te nesvesno teže za (npr. ratna psihoza).
zadovoljenjem, izazivajući pri tom često psihoid (grč. psyche, efdod vid, oblik)
bolesne pojave, koje se otklanjaju time što tvorevina ili sila slična duši, jedan kompleks,
njihovi pravi uzroci, tj. one nesvesne želje i npr. kod nižih bića, koji baš nije istovetan sa
nagoni, preñu iz podsvesti u svest. Osnivač pojmom „duša", ali se ipak samo psihički
ovoga psihološkog pravca je Sigmuid Frojd može protumačiti da bi se izvesne radnje tih
(Freud, 1856-1939) po kome se naziva, i bića mogle shvatiti.
frojdizam; pr. psihoanalitički. psiholatrija (grč. psyche, latreia obožavanje)
psihobiologija (grč. psyche, bios život, 1o-gf a duboko poštovanje duše umrlih,
nauka) fil. biologija duševnog života, nauka o psiholog (grč. psyche, 16gos) ispitivalac duše,
biološkim zakonima duševnog života, ili poznavalac duševnih pojava i duševnog
nauka o duševnim silama; biopsihologija. života uopšte, onaj koji se bavi psihologijom
psihovitalizam (grč. psyche, lat. vita život) fil. kao strukom.
v. psihobiologija. psihologizam (grč. psyche, logfa) fil. shvatanje
psihogeneza (grč. psyche, genesis postanak) po kome je psihologija osnov celokupne
razvitak duše, nauka o duševnom razvitku filozofije, sve ostale nauke u stvari su samo
deteta, životinja itd. primenjivanje psihologije, te je, prema tome,
psihogenetički (grč. psyche, genesis) koji se tiče ona jedina nauka; shvatanje da se iz zbivanja,
(ili koji dolazi u toku) razvitka duše; koji se procesa duševnih mogu izvesti zakoni
proučava s obzirom na postanak i razvitak mišljenja i značenja, pojmovi; supr.
duševnog života. logicizam, fenomenologija.
psihologija (grč. psyche, logia) nauka o duši, tj.
psihogeni (grč. psyche duša, gen- koren od o onome što se pod pojmom „duša"
gfgnomai postanem) koji je prouzrokovan razumeva, o činjenicama, zakonima i
psihičkim putem, koji je psihičkog porekla, razvitku duševnog života uopšte; za razliku
koji je postao pomoću predstava. od filozofije, odnosno metafizi-ke, ona je
psihogimnastika (grč. psyche, gymnastike empkrijska nauka, tj. njen predmet su pojave
vežbanje) školovanje (ili: uvežbavanje) tzv. neposrednog, unutarnjeg iskustva, one
duhovnih radnji, funkcija: mišljenja, koje svaka svesna jedinka nalazi u sebi kao
osećanja i htenja (npr. antropozofsko nešto što joj je neposredno dato.
školovanje duha austrijskog filozofa Rudolfa psihologisti (grč. psyche, I6gos) pl. fil. pristalice
Štajnera, 1861—1925). psihologizma.
psihognozija (grč. psyche, gnosis poznavanje, psihološki (grč. psyche, logikos) koji spada u
saznavanje) fil. poznavanje duše, veština psihologiju, koji je u vezi sa psihologijom.
upoznavanja duše. psihom (grč. psyche) duševni, psihički dogañaj,
psihogram (grč. psyche, gramma crta) opis psihička pojava.
duševnih osobina jedne ličnosti. psihomant (grč. psyche, mantis vračar, poga-
psihograf (grč. psyche, grapho pišem, ñač, predskazivač) dozivam duhova, onaj
beležim) spiritistički aparat koji spi-ritiste koji je u vezi s duhovima; takoñe: izgoni-lac
dovodi u vezu sa „duhovima": jedna ploča sa duhova.
slovima, brojkama i rečima koje se često psihomantija (grč. psyche, mantefa vrzmanje,
javljaju (npr. „da" i „ne"), na kojoj duhovi, u pogañanje, predskazivanje) prizivanje
stvari medijumova ruka, sastavljaju reči i duhova, opštenje sa duhovima; izgonjenje
rečenice i tako saopštavaju svoje poruke. duhova;^, nekromantija.
psihomatika 765 psoromijazma

psihomatika (grč. psyche, matheln učiti) psihofizika (grč. psyche, physike) nauka o
nauka o psihičkim pojavama. odnosima izmeñu duše i tela, naročito:
psihomahija (grč. psyche, mache borba) du- matematičko uporećenje fizičkih na-dražaja
ševna, duhovna borba. sa dejstvom tih nadražaja na dušu
psihometrija (grč. psyche, metria) pokušaj ili, (lsihofizički zakon, Veber-Fehne-rov:
zapravo, želja da se psihičko predstavi nadražaji čine geometrijsku progre-siju, oseti
matematičkim putem. čine aritmetičku progresiju).
psihomonizam (grč. psyche, m6nos jedini) fil. psihofizički paralelizamfšg. odnos izmeñu duše
shvatanje po kome je sve što je dato i što i tela, psihičkog i fizičkog, koji se sastoji u
postoji psihička prirode. tome što ovo dvoje jedno drugom odgovara i
psihomonisti (grč. psyche, monos jedini) pl. fil. na svoj se način dopunjuje, ali nije
pristalice psihomonizma (Fervorn, Cijev i istovetne.
dr.). psihofonija (grč. psyche, phone zvuk, glas)
psihoneuroze (grč. psyche, neuron živac) pl. med. psihološko lečenje živčanih bolesti
med. funkcionalna oboljenja živčanog pomoću gramofonskih ploča koje deluju na
pribora, nervnog sistema, sa telesnim živčani sistem (pronalazak bečkog lekara
simptomima, uzetostima, bolovima i dr., Kazimira de Radvana).
naročito sa neurastenijom, histerijom i psihohigijena (grč. psyche, hygfeia zdravlje)
epilepsijom; neuropsihoze. deo socijalne medicine koja se bavi pitanjima
psihonozologija (grč. psyche, nosos bolest, logfa koja su ma u kakvoj vezi sa duševnim
nauka) med. nauka o duševnim bolestima. zdravljem naroda, vodi računa o duševnim
psihonomija (grč. psyche, nomos zakon) fil. bolesnicima koji su otpušteni iz bolnice, o
nauka o zakonima duševnog života. telesne defektnoj i duševno zaostaloj deci i
psihopat (grč. psyche, pathos bolest) onaj koji sl.
je duševno poremećen, umobolnik. psihrologija (grč. psychros hladan, bljutav,
psihopatija (grč. psyche, pathos) .ied. duševni logfa govorenje) hladan, bljutav, neslan,
poremećaj, bolest duha, umobolnost. glup govor; preterivanja u govoru upotrebom
psihopatija seksualne (nlat. psychopathia mnogih retorskih figura, bombastič-nost.
sexualis)«». duševni poremećaj na spolnoj psihroluzija (grč. psychros, luomai kupam se)
(seksualnoj) osnovi, oboljenje duha kao med. kupanje u hladnoj vodi.
posledica spolnog života obolelog. psihrometar (grč. psychr6s, metron mera,
psihopatičan (grč. psyche, pathos bolest) umio merile) instrumenat koji se sastoji od dva
poremećen, duševno oboleo, umobolan. termometra na istom postelju, od kojih jedan
psihopatologija (grč. psyche, pathos, logfa pokazuje temperaturu vazduha, a drugi
nauka) nauka o bolesnim duševnim navlažen, usled isparavanja tečnosti,
pojavama. pokazuje nižu temperaturu i to utoliko nižu
psihopedija (grč. psyche, pals/ek paidos dete) ukoliko je vazduh suvlji (jer je tada
ped. nauka o vaspitanju duševno bolesne isparavanje jače); na taj način odreñuje se
dece. apsolutna i relativna vlažnost vazduha.
psihoseksualan (grč. psyche, lat. sexualis
spolni) koji se tiče duševnih osobina psihrometrija (grč. psychr6s, metrfa merenje)
svojstvenih svakom od dva spola ponaosob. merenje vlažnosti vazduha iz sniženja
psihosociologija (grč. psyche, lat. socius drug, temperature usled isparavanja.
grč. logfa) nauka koja ispituje du-ševna psihrofobija (grč. psychros, phdbos strah) strah
zbivanja, duševne procese koji igraju ulogu od hladnoće, naročito od hladne vode.
u postanku, razvitku i izražajima života psoas (grč. psoa, nlat. psoas musculns) aoat.
društvenih gomila i većih zajednica. slabinski mišić.
psihoterapija (grč. psyche, therapeia lečenje) psoitis (grč. ps6a slabinski mišić) ned.
lečenje duševnih poremećaja (bolesti živaca) zapaljenje slabinskog mišića.
duševnim uticajima na obolele, lečenje psora (grč. rzbga)med. šuga.
uticanjem na dušu, naročito sugestijom i psorijaza (grč. psora svrab, šuga) med. hronična
autosugestijom. bolest kože; javlja se obično na laktovima,
psihotehnika (grč. psyche, technike) deo pri- kolenima i glavi u obliku čvorića različite
menjene eksperimentalne psihologije koji veličine, koji se na površini ljušte.
ispituje prilike i uslove čovečjeg rada u psorikum (grč. psorik6n, nlat. psoricum) med.
granicama datih stvarnih, privrednik i sredstvo ili lek protiv šuge.
tehničkih mogućnosti i potreba, kako bi psoričan (grč. psorikos) šužni, koji se tiče šuge,
radnik dao što bolji rezultat za što kraće šugin; koji služi kao lek protiv šuge.
vreme i sa što manje trošenja svoje snage; psoromijazma (grč. psora šuga, mfasma zaga-
utvrñuje osobine svakog radnika i ñenje, zaraza) med. zaraza šugom, šugin
upotrebljava ga na mestu za koje ponajbolje otrov.
odgovara; up. tajlorizam, fordizam.
psoroftalmija 766 puding

psoroftalmija (grč. psora, ophthalmds oko) pubescentan (lat. pubescens) koji se nalazi u
med. šugavost očnih kapaka. doba spolnog sazrevanja; obrastao finim
ptarmikum (grč. ptairo kijam, ptarmikos koji dlačicama, maljav.
tera na kijanje, nlat. ptarmicum) med. sredstvo pubescencija (nlat. pubescentia) početak ra-
za kijanje. stenja brade i dlaka oko spolnog organa,
ptarmičan (grč. ptarmik6s) koji izaziva kijanje. spolno sazrevanje, zamomčavanje; dobivanje
pterigij(um) (grč. pterygion) med. zadebljanje malja, maljavost.
vežnjače (oka) u pravcu rožnjače i po njoj. pubikum (nlat. pubicum) znat. preponjača,
pteridofite (grč. pter6n krilo, phyton biljka) stidna kost.
pl. vot. papratnjače. pubiotomija (lat. pubis stidnik, grč. tome
pteriks (grč. pteryx) krilo; med. krilo nozdrve. sečenje, rezanje)med. prerez (ili: operacija)
pteroidan (grč. pteron krilo, eidos vid, oblik) preponjače u slučajevima teškog poroñaja;
krilast, u obliku krila, sličan krilu. pubotomija.
pteroma (grč. pterdn krilo) vrh. krilo jedne publika (lat. publicum) svet; naročito: či-
grañevine; takoñe: portikus. talački svet, čitaoci, gledaoci, slušaoci,
pteropoda (grč. pter6n krilo, pus rea. podos javnost, narod, ljudi.
noga) pl. zool. krilonošci, vrsta velikih slepih publikacija (lat. publicatio) objavljivanje,
miševa (ljil>aka) u Istočnoj In-diji. obznanjivanje, obnarodovanje, objava, obz-
pteroforav (grč. pteron krilo, phero nosim) sa nana; izdanje, izdavanje (knjige); objavljeno
krilima, krilat. delo, izdano delo.
oti-grm (fr. petit-gris) krzno i krznena roba od publikacio bonorum (lat. publicatio bono-rum)
sibirske, sure veverice. prav. javno konfiskovanje (ili: uzapćivanje)
ptizis (grč. ptysis) pljuvanje. imovine.
ptizma (grč. ptysma) med. pljuvačka, ispljuvak. publikovati (lat. publicare) objaviti, saopštiti,
ptizmagoga (grč. ptysma pljuvačka, sluz, ago izneti u javnost, štampati (delo, članak),
izazivam, prouzrokujem)šg. med. sredstva za izdati knjigu.
izlučivanje sluzi. publikum (lat. publicum) v. publika.
ptijalgoga (grč. ptyalon pljuvačka, ago publikum kolegijum (nlat. publicum colle-
izazivam, prouzrokujem) pl. med. sredstva gium) javno predavanje na visokim školama
koja izazivaju i pomažu lučenje pljuvačnih (univerzitetima); supr. privatum kolegijum.
žlezda. publicirati (lat. publicare) v. publikovati.
ptijalizam (grč. ptyalismos često pljuvanje, publicist(a) (nlat. publicista) pisac o javnim,
ptyalfzo mnogo pljujem, usta mi puna naročito političkim i društvenim pitanjima i
pljuvačke) med. prekomerno lučenje stvarima, novinar (žurna-list); ranije: znalac
pljuvačnih žlezda, često pljuvanje; saliva- ili nastavnik državnog prava i nauke o
cija. državi.
ptijalin (grč. ptyalon pljuvačka) ži. amilo-litički publicistika (nlat. publicista) štampa koja se
ferment pljuvačke. bavi dnevnim i aktuelnim pitanjima i
ptiloza (grč. ptilosis) menjanje perja kod dogañajima, dakle: novine, časopisi, pri-godni
ptica, mitarenje; ispadanje kose; med. spisi i sve što putem štampe utiče na stvaranje
gubljenje obrva i trepavica. takozvanog javnog mnenja, javnog mišljenja;
.up žurnalistika.
ptipoen (fr. petit point tačkica) vrsta veoma publicitet (lat. publicitas) javnost, javno
sitnog i finog goblenskog veza. izlaganje, iznošenje u javnost; raspro-
ptisana (grč. ptisane) med. ječmena voda, čaj stranjenost; ova knjiga ima veliki publicitet
od ječma. ova je knjiga mnogo rasprostranjena, tj. ima
ptozis (grč. ptosis, pad, padanje) med. 1. spušten veliki broj čitalaca.
želudac; 2. spadnutost očnih kapaka; 3.
takoñe: = prolapsus; 4. gram. padež, kazus. pubotomija (lat. pubis stidnik, grč. tome
ptomain (grč. ptoma let) hem. otrov koji se sečenje) med. v. pubiotomija.
razvija u lešinama pri raspadanju, tru-ležni pud (rus. pud, lat. pondus težina) nekada-šnja
otrov, lešinski alkaloid. ruska jedinica za merenje težine = 16,3805 kg.
pubertet (lat. pubertas) spolno sazrevanje, pudenda (lat. pudenda) pl. stidni delovi tela,
spolna zrelost; doba spolnog sazrevanja (kod spolni organi.
dečaka izmeñu 14—18 god., kod devojčica puder (fr. poudre, lat. pulvis gen. pulveris)
izmeñu 12-—15 god.). brašnjavo belilo za lice; prašak, lek u prahu;
pubes (lat pubes) alat. mesto gde se nalazi spolni pesak za posipanje.
ud, dlake oko spolnog uda, bručke; puderisati (fr. poudrer) posuti praškom,
muževnost. posipati praškom; mazati lice puderom.
puding (eng. pudding) omiljeno englesko jelo,
povarak; ima ga više vrsta, ali se svako,
uglavnom pravi sa brašnom, jajima, gri-zom,
pirinčom, puterom ili salom, šeće-
pudla 767 puls

rom, suvim grožñem ili drugim voćem; npr. mašinskih odeljenja na brodovima itd.
peče se u pari. pulzacija (lat. pulsatio) udaranje, kucanje,
pudla (nem. Pudel) vrsta malih pasa kovrča-ste naročito srca; treperenje svetlosti.
dlake, kudrov. pulzacio aurijum (lat. pulsatio aurium) med.
pudler (eng. puddle) sprava za prečišća-vanje kucanje u ušima.
livenog gvožña. pulzacio kapitis (lat. pulsatio capitis) med.
pudlovati (eng. puddle mešati) liveno gvožñe kucanje u glavi, naročito u slepoočnicama.
prečišćavati oslobañajući ga uglje-nika. pulzacio kordis (lat. pulsatio cordis) ned.
pudr d' ri (fr. poudre de riz) najfinije brašno kucanje srca.
od pirinča (za spravljanje bele šminke i pulzimantija (lat. pulsus bilo, grč. mantefa
pudera). gatanje, proricanje) proricanje po načinu
pudre-ga (fr. poudrette) ñubre, gnojivo u prašku kucanja bila.
prireñeno od ljudskog izmeta; takoñe: pulzimetar (lat. pulsus bilo, grč. metron merile,
mokraća veštački prerañena u gnojivo mera) med. aparat za grafičko predstavljanje,
(urata).. u obliku krive linije, kretanje bila, pulsa;
pudrijera (fr. poudriere) kutija za puder. sfigmograf.
pueblo (tl. pueblo narod) indijansko selo, pulzirati (lat. pulsare) udarati, kucati, biti (kao
indijansko naselje. puls).
pueralna sepsa (lat. puerilis detinji, dečački) pulzometar (lat. pulsus udaranje; bilo, grč.
ned. babinja groznica. metron mera, merile) vrsta crnke za cr-penje
puerilan (lat. puerilis) detinji, detinjski, vode pomoću pare.
dečački; detinjast, neozbiljan ili nezreo kao Pulmanova kola vrsta salonskih i spavaćih
dete. vagona (naziv po pronalazaču, američkom
puerilizam (lat. puer dečak) ponašanje odraslih industrijalcu Dž. M. Pulmanu).
osoba koje liči na ponašanje deteta. pulmologija (lat. ršto gei. pulmonis pluće,
puerperalni (lat. puerperalis) porodiljski; plućno krilo, grč. logfa nauka) ned. v.
puerperalna groznica porodiljska, babinja pneumonologija.
groznica, pueralna sepsa. pulmoialvi (nlat. pulmonalis) plućni, koji se tiče
pužadist pristalica francuskog desničar-skog pluća ili im pripada; koji leči plućne bolesti.
poslanika Pužada (Poujade), koji je oko sebe pulmovarni (lat. ršto) v. pulmonalni.
okupljao francusku sitnu trgovačku pulmonija (nlat. pulmonia) med. tuberkuloze
buržoaziju. pluća, grudobolja; zapaljenje pluća.
pul (eng. pool) trg. udruživanje više trgovačkih pulmoničan (lat. pulmoneus) bolestan od pluća,
preduzeća u špekulativne svrhe, kartel. grudobolan; plućni.
pulard (fr. poularde, lat. pullus) uštrojeno i pulmotor (lat. ršto pluće, motor pokretalo)
ugojeno pile, kopun (od 3—5 meseci). med. sprava za veštačke disanje.
pularderija (fr. poularderie) negovanje živine, pulover (eng. pullover) pletena, obično vune-na
živinarstvo; naročito: živinar-nik gde se muška bluza, nosi se ispod kaputa i oblači
uštrojena živina (kopuni) proizvodi i goji preko glave.
uveliko. pulomantija (lat. pullus pile, pilence, grč.
pulvav (polj. polowanie) ispunjeni tetreb (kao manteia vračanje, gatanje, proricanje)
mamac u lovu na tetrebe). proricanje po kokoškama.
pulverizator (nlat. pulverisator) v. pilve-rizater. pulpa (lat. pulpa krtina, krto meso) 1. med.
pulverizacija (nlat. pulverisatio) sprašenje, zubna srž koja sadrži živac i krvne sudove;
pretvaranje u prah. 2. mesnati delovi životinjskog tela; meso
pulverizirati (nlat. pulverisare) sprašiti, stući u voća i povrća; u apotekama i industriji
prah, pretvoriti u prah, pretvarati u prah, voćnih konzervi: upihtijano meso ili
smrviti; raspršiti, raspr-šivati, tečnost kroz upihtijana srž korenja i plodova, kaša.
štrcaljku rasipati u vrlo sitne kapljice. pulpet (lat. pulpitum) naprava slična stolu sa
pulvilus (lat. pulvillus jastuče) med. jastu-čast kosom površinom (za pisanje, note i sl.); up.
zavoj. " pult.
pulvis (lat. pulvis) v. pulfer. pulpitis (lat. pulpa krtina, krto meso,
pulen (fr. poulain, lat. pullus ždrebe) 1.med. meso)lged. zapaljenje zubne srži; .up. pulpa.
venerična micina u preponama; 2. sp. učenik, puls (lat. pulsus) zool. proširenje arterija
pitomac neke sportske škole (bok-serske, izazvane ritmičnim potiskivanjem krvi iz
rvačke i dr.). srca, koje odgovara kucajima srca i zavisi od
pulzator (nlat. pulsator) vazdušni utiski-vač, delatnosti srca i sastava zida arterija, bilo; fig.
levkasta sprava za dovoñenje vazduha i najosetljivije mesto neke stvari ili čoveka;
provetravanje zatvorenih prostorija, napipa ti nekome puls pronaći nekome
najosetljivije mesto;
pult 768 puplin

opipati puls na fin način, zavijeno ispitati punktura (lat. punctura) med. v. punkcija.
šta neko o nečemu misli. punkcija (lat. punctio) med. bodenje, ubadanje,
pult (lat. pulpitum, nem. Pult) nalonj, sto sa probadanje tela radi utvrñivanja prirode
kosom površinom za čitanje, za pisanje, za bolesti; lumbalna punkcija ubod iglom u
note i sl. slabinski pršljen radi vaćenja tečnosti iz
pulfer (nem. Pulver, lat. pulvis) barut u kičme (likvora).
prahu; prah, prašina; prašak. punski (lat. punicus) koji se tiče Punaca,
puma (per. rita) zool. američki ili crveni Kartaginjana ili Feničane, njima svoj-stven,
tigar,'kuguar (lat. Felis concolor). koji od njih potiče ili im pripada; punski
pumeks (lat. ršpeh) plovućac, plavac kamen, ratovi ratovi voñeni izmeñu Rima i Kartagine
šupljikav kamen. u trećem i drugom veku pre n. e.; bilo ih je
pumpa (nem. Pumpe) šmrk, crpka. tri, a najvažniji je drugi punski rat (219—
punalua-brak grupni brak iz kojeg su isklju-čeni 201); fig. lažan, neveran, veroloman (punska
braća žena i sestre muževa; otkrio ga je T. vernost).
H. Morgan na Havajskim ostrvima. punta (ital. punta) vrh, šiljak; rt.
punkt (lat. punctum) v. punktum. punta d'arko (ital. punta d'arco) muz. v. a
punkta dierezeos (lat. puncta, grč. diairesis punta d'arko.
razdvajanje, deljenje) pl. gram. tačke koje se punta del'arko (ital. punta dell'arco) v. a
stavljaju iznad samoglasnika kao znak da ga punta d'arko.
treba čitati kao zaseban i samostalan glas, punca (ital. punzone, lat. punctio) četvrtast ili
npr. poeta = posta. okrugao čelični žig pomoću koga se izrañuju
punktacija (nlat. punctatio) skida, nacrt u metalu izdubene ili ispupčene figure, znaci
ugovora, tačke, uslovi sporazuma, osnovne itd; kalup za metalni novac i medalje; žig
odredbe čega; način proricanja sudbine iz na zlatu, srebru i platili.
tačaka.
punktirati (nlat. punctare) označiti (ili: puncirati (ital. punzone) praviti pomoću
označavati) tačkama, stavljati (ili: staviti) čeličnog žiga u metalu izdubene ili
znake interpunkcije; istačkati, načiniti od ispupčene figure i dr.; žigosati (zlato, srebro,
tačaka; naglašavati, podvla-čiti, obeležavati; platinu, nakit).
med. probosti neko mesto na telu da bi izašla punč (eng. punch) v. puši.
bolesna tečnost; trg. postaviti, navesti punš (eng. punch, hindost. panch, pantsch,
prethodno uslove ugovora; napraviti tačku, tj. sskr. pancha, pantscha) piće koje ima pet
obustaviti plaćanja; vrana ti iz ovlašno sastojaka (panch, pancha = 5): alkohol
bačenih tačaka; verno reprodukovati u (zrak, rum ili konjak), nakiseo sok (li-
kamenu jedan model; nuz. tačkom označiti da munov ili kakvog drugog ploda), aroma-tičan
jedna nota vredi za polovinu više od svoje začin (čaj, cimet, limunovu koru i dr.), šećer
obične vrednosti. i vruću vodu ili vruće vino.
punkto homicidii (lat. puncto homicidii) prav. punš-bola (eng. punch-bowle) posuda u kojoj
zbog ubistva čoveka. se spravlja punš; punš (piće).
punktuacija (nlat. punctuatio) stavljanje punš-ekstrakt (eng. punch, lat. extractum) svi
pravopisnih znakova; pravopisni znaci; up. sastojci od kojih se spravlja punš:, sem
interpunkcija. vode; punš-esencija.
punktuelan (lat. punctum tačka) tačan, vrlo punš-esencija (eng. punch, lat. essentia) v.
tačan; tačkast, u vidu tačke. punš-ekstrakt.
punktum (lat. punctum tačka) bod, ubod; gram. pui (eng. roor) zadnji deo broda, fara.
znak koji se stavlja na završetku rečenice i punila (lat. pupilla) l.aaar. kružni otvor na
kod skraćenih reči, tačka; geoh. granica, dužini oka sa prosečnim prečnikom od 2—
početak i kraj linije \ret. potpuna i 3 mm, zenica.
zaokrugljene rečenica; odeljak nekog spisa
koji predstavlja izvesnu celinu s obzirom na lupila (lat. pupilla) 2. prav. siroče, podsvoj-če;
smisao i sadržinu, predmet govora, komad, nepunoletno dete (bez oca) koje je pod
stvar. starateljstvom.
punktum litis (lat. punctum \\tis) prav. predmet pupilaritet (nlat. pupillaritas) prav. malo-
spora, naročito pravnog. letstvo, vreme pod starateljstvom.
punktum materije (nlat. punctum materiae) fiz. pupilarni (lat. pupillaris) prav. sirotni, si-ročetni,
materijalna tačka, geometrijska tačka sa koji se tiče siročeta, podsvojče-ta,
fizičkim značenjem, tačka sa masom (pojam maloletnika, maloletnički; anat. koji se tiče
koji je uveo „najdosledniji njutno-vac" Ruñer zenice (oka), zenični; pupilarni depozit
Bošković). novac maloletnika-siročeta koji leži, kao
punktum salijens (lat. punctum saliens tačka masa, u banci pod nadzorom suda.
koja odskače) ono što je bitno, suština pupilni (lat. pupilla zenica) \.anat. zenični.
nečega, glavna tačka oko koje se sve obrće, pupilni (lat. pupilla) 2. prav. v. laksament.
ono što je odlučujuće u nekoj stvari, puplin (fr. popeline) v. poplin.
glavna stvar, jezgro čega.
pur aki 769 putrefakcija

pur aki (fr. pour acquit) trg. primljeno, plaćeno puriforman (nlat. puriformis) med. gnojast.
(na potvrdama o prijemu, računima i dr.). puro (lat. purus čist)mvd. čist sok (ekstrakt) od
purana (sskr. purana) vrsta staroindijskih mesa (sredstvo za okrepljenje i jačanje).
epsko-didaktičnih književnih dela, koja purpur (lat. purpura, grč. porphyra purpurni
sadrže mitološke priče o stvorenju, propasti i puž; skerletna boja) najfinija ljubi-
obnovi sveta, dela bogova i junaka, propise o častocrvena boja, koju su prvi prireñivali
verskim običajima i prazno-vanjima, odeljke stari Feničani od bezbojnog soka tzv.
o pravima i dužnostima pojedinih kasta, „purpurnog puža", koji se tek na svetlosti
filozofska razmatranja itd. oboji; skupocena tkanina ove boje; purpurna
purgavcia (lat. purgantia) pl. med. sredstva za ili skerletna odeća, purpurni ili skerletni
pročišćavanje creva. ogrtač, naročito kardinalski; fig. lepota, sjaj,
purgavcija (nlat. purgantia) med. pročišćavanje raskoš, skupocenost, dragocenost.
creva; lek za čišćenje. purpura (lat. purpura) med. v. pelioza.
purgativ (nlat. purgativnm) med. sredstvo (ili: purpurni (nlat. purpurinum) hem. trioksian-
lek) za čišćenje creva. trahinon, nalazi se, pored alizarina, u broću
purgativan (nlat. purgativus) koji proči-šćava, (nlat. rubia tinctorum), veštački se dobiva iz
koji pomaže čišćenju (creva). antracena.
purgatorij(um) (nlat. purgatorium) kod purpurna kiselina (lat. purpuricum acidum)
katolika: čistilište, mesto gde duše umrlih hen. životinjska kiselina koja se spravlja od
moraju najpre da okaju svoje grehe, pre no mokraće.
što dospeju u carstvo večnog blaženstva; purulenta (lat. purulenta) pl. ned. sredstva za
med. sredstvo za čišćenje. gnojenje, za izvlačenje gnoja.
purgacija (lat. purgare, purgatio) med. čišćenje, purulentan (lat. pus, puris, gnoj, purulentus)
pročišćavanje; prav. opovrgavanje pred med. gnojav, zagnojen.
sudom neke sumnje. purulencija (nlat. purulentia) med. zagnoje-nost,
purger (nem. Burger grañanin) malograñanin, gnojenje.
ćifta, filistar. purulescencija (nlat. purulescentia) med.
purgirati (lat. purgare)«^ čistiti, očistiti, gnojenje, zagnojavanje, stvaranje gnoja.
pročistiti creva; prav. osloboditi se optužbe, purus putus (lat. purus putus) „čist dečko", tj.
opravdati se; pripravi™ svilu za bojadisanje. onaj koji poznaje samo svoju struku a o
purizam (lat. purus čist) čišćenje jezika od svemu drugom nema ni pojma.
nepotrebnih tuñih reči i rñavih kovani-ca; pusat (tur. pusat) oružje.
preteranost u težnji za čistotom govora, pusta (mañ. puszta) velika i travom bogata
čistunstvo. ravnica, pašnjak, stepa u srednjoj Mañarskoj
Purim (hebr. pur, purim) veseli jevrejski (danas većinom zasejana pšenicom,
praznik kojim proslavljaju, 14. i 15.adara kukuruzom i dr.).
(marta), uspomenu na srećno spasenje pustula (lat. pustula)«««. gnojava bubullca,
Jevreja, pomoću Estere i Mordoheja, od gnojnica
pokolja koji im je pripremao Haman. pustulozan (lat. pustulosus) med. bubuljičav,
purini (lat. purus čist) hem. grupa baza, gnojničav.
derivati purina (kofein, teobromin, ksantin) put mera za težinu, teg u Undiji = lV2 eng. funta
C3H4N4; sastavni su deo nuklein-skih kiselina = 680,288 g; vrsta kalajnog novca.
i nekih fermenata. putamen (lat. putamen) vot. jezgro u voću sa
purist(a) (lat. purus) onaj koji teži da očisti košticom, koštica.
jezik od nepotrebnih tuñih reči, onaj koji putativan (nlat. putativus) tobožnji, zamišljen;
preteruje u težnji za čišćenjem jezika, koji se smatra kao zakonit a nije; putativni
čistunac. brak prav. brak u kome, pri sklapanju, obe
puritanac (lat. puritas čistota, nlat. purita-nus) strane, ili samo jedna, nisu znale da postoje
čistunac, onaj koji se strogo pridržava zakonske prepreke sklapanju toga braka.
postavljenih načela; član prezbi-terske crkve putir (grč. poter sud za piće, čaša, pino
u Engleskoj, koja je htela da se strogo pijem) u pravoslavnoj crkvi: zlatna ili
pridržava evanñelske čistote. srebrna čaša u koju se sipa vino, raz-blaženo
puritanizam (lat. puritas, nlat. puritanus) vodom, i kojim se verni priče-šćuju.
čistunstvo, preterana strogost u vernosti puto (ital. putto)jif. lik malog golog deteta,
postavljenim načelima i običajima; pokret obično kao ukras na umetničkim
meñu engleskim protestantima, u XVI veku, grañevinama, naročito česmama i slično; pl.
za održanjem crkve u evanñelskoj čistoti puti, dei. putino.
(nasuprot anglikanskoj crkvi, koja se u putrescin (lat. putrescere prelaziti u truljenje,
mnogome ugledala na katoličku crkvu). truleti) hem. otrov koji se razvija pri truljenju
purifikacija (lat. purificatio) čišćenje, mesa.
prečišćavanje. putrefakcija (nlat. putrefacere) truljenje,
trulež, raspadanje.
49 Leksikon
putridan 770 pfifikus

putridan (lat. putridus) truo; pokvaren, kakve grupe koji biva, obično, brzo ugu-šen;
smrdljiv. prepad, mali prevrat, pokušaj prevrata.
puf (eng. puff) preterano hvaljenje, preuzno- pučist(a) (nem. Putsch) učesnik u puču, pre-
šenje, velimanje; vašarska reklama; ne-slana, vratnik, pobunjenik.
preterana šala. pfalc (nem. Pfalz, lat. palatium) „palata"; u
pufer (nem. Puffer) na železničkim vagonima: srednjovekovne j nem. državi: carski dvorci,
odbojnik, odbijam (železna naprava u obliku kojih je bilo po celoj državi, i u kojima su
tanjira na oprugu za ublažavanje sudara). se carevi povremeno bavili radi održavanje
pufva (eng. puff) prašilica (ili: jastučić) za javnog poretka; takoñe: oblast koja je bila
puderisanje. pod neposrednom vlašću carevom.
pucolapa (ital. puzzolana) vulkanski tuf, vrsta pfepig (nem. Pfennig) od 1873. god. novčana
vulkanske zemlje od koje se pravi malter koji jedinica u Nemačkoj, = 1/100 marke.
se, pod uticajem vode, stvr-dnjava (naziv po pfifig (nem. pfiffig) okretljiv, dovitljiv, lukav,
ital. varoši Pucuoli tat Pucali, odakle se prepreden, npr. pfifig čovek.
mnogo dobavlja). pfifikus (nem. Pfiffikus) okretan, dovitljiv,
puč (nem. Putsch) „udarac"; iznenadan lukav, prepreden čovek.
oružan ustanak jednog dela naroda ili
A E N O S U 817sG
810/

R
R, r dvadeseta slovo naše ćirilice, dvadeset ževnika, koju su često i Isusu pridavali
treće naše latinice (E, t); kao skraćenica: učenici i poštovaoni (u Bukovom prevodu
ð.r.=recipe (na receptima); ges. = receazent; Novog zaveta: ravi).
tei.—referant; mat. g = radi-jus; fiz. V=oznaka rabijatan (ital. arrabbiato, lat. rabies bes) grub,
za stepen Reomirovog termometru; hen. surov, svirep, besan, pomaman.
Ka=radijum; Kp=radon; Pe=renijum; rabijes kanina (lat. rabies sapta)dged. pseće
10\=rodijum; ðL>=rubidi-jum; besnilo.
Ki=rutenijum. rabin (hebr. rabbi) jevrejski sveštenik, jevrejski
Rlmitod. bog Sunca u starih Egipćana; praotac veroučitelj.
ljudi i bogova, predstavljan sa ptiči-jom rabivat (hebr. rabbi) zvanje i nadlelšost
glavom. rabina.
raba (tur. araba) teretna zaprežna kola. rabiner (hebr. rabbi) -v. rabin.
rabab (arap.) arabljanska violina sa dve do tri rabinizam (hebr. rabbi) nauka o jevrejskom
žice najviše. jeziku, jevrejskoj religiji.
rabarbara (grč. gća, nlat. rha barbarum) bog. rabiniti (hebr. rabbi) pl. v. talmudisti.
ravel, poznata biljka Srednje Azije, čiji se rabinski jezik novohebrejski jezik koji su
žuti koren upotrebljava u medicini, naročito stvorili rabini, naročito naučni jezik
kao sredstvo za osvežavanje i čišćenje; jevrejskih pisaca od H veka.
inače ukrasna biljka. rabulist (nlat. rabulista) rñav pravnik koji
rabarbarin (nlat. rha barbarum)xe»r. kiselina naopako tumači zakone, brbljivac.
koja se nalazi u rabarbari.
rabat (ital. rabattere oboriti, fr. rabais)ip/-. rabulistika (lat. rabula) izopačavanje zakona,
odbitak, poggust u utvrñeno] ceni robe, mlaćenje gloginja.
sniženje cene, smanjena cena. rabulistički dokaz log. tobožnji dokaz, dokaz
rabatan (tur. harab, harap od. arap. harab koji je osnovan na lažnim zaključcima.
rušenje; ruševine) koji je bez reda, nepo- rabuni (hebr. rabbuni) naš gospodar i učitelj
vezan; trošan, polovan, star. (titula kojom su učenici oslovljavali Isusa).
rabat-konto trg. račun o učinjenom popustu u ravi (hebr. rab) -v. rabi.
ceni neke robe. ravlen (fr. ravelin) voj. spoljašnji deo utvrñenja,
rabadžija (tur. arabaci) kočijaš. u obliku polumeseca, koji se obično nalazi
ragl (arap.) izraz kojim beduini nazivaju ispred središnjeg bedema i izmeñu dva
fatamorganu. grudobrana.
rabadžija (tur. arabaci) najamni vozač robe i ragades (grč. rhagas napuklina, pukotina)ll.
drugog tereta, kirijaš, kiridžija. med. pukotine na koži, naročito venerične na
rabdologija (grč. rhabdos prut, logia) veština spolnim udovima i u blizini stražnjice.
računanja na štapiće. ragadijum (grč. rhagas napuklina, pukotina,
rabdomavt (grč. rhabdos prut, mantis pred- nlat. rhagadium) med. mala pukotina na
skazivač, prorok) onaj koji proriče pomoću koži.
štapića, naročito koji pomoću čarobnog ragastov (mañ. ragaszto) okvir vrata ili
štapića naslućuje rude, izvore i sl. prozora.
rabdomavtija (grč. rhabdos prut, mantefa ragbi (eng. rugby) sp. igra izmeñu dva tima
predskazivanje, proricanje) proricanje po loptom jajastog oblika, koja se baca rukom
štapićima, otkrivanje pomoću štapića pod (13 odn. 15 igrača u timu).
zemljom skrivenih stvari, naročito ruda i raglan (eng. raglan) dug, sportski ili kišni, muški
izvora. . gornji kaput (mantil), kod koga rukavi nisu
rabdomahija (grč. rhabdomachia) borba pali- ušiveni u ramenima, nego idu od same jake
cama ili rapirima u boračkim školama. (nazvan po komandantu engle-
rabi (hebr. rab, rabbi) učitelj; u vreme Hristovo
počasna titula palestinskog knji-
49*
ragu 772 radine

ske vojske u krimskom ratu, lordu Rag- prolazi voda za rashlañivanje motora,
lanu). hladnjak.
ragu (fr. ragout) jelo od iseckanog mesa ili ribe radijacija (lat. radiatio) fiz. zračenje; brisanje,
sa finim začinima, sosovima; fig. mešavina, precrtavanja stava u računu.
smeta. radij(um) (nlat. ra"dium, lat. radius zrak, ga-
raguzino (ital. ragusino) srebrni novac u diare zračiti) ha», element koji su otkrili Pjer i
vrednosti 1V2 dukata, kovan u Dubrovniku do Marija Kiri, profesori u Parizu, u mineralu
1800. god.; violina, talaro. „smoljinac" (pehblenda), atom-ska masa
ragutantan (fr. ragoutant) koji izaziva volju 226,05, redni broj 88, znak Ka, radioaktivan;
za jelom, ukusan; fig. prijatan, umiljat, javlja se kao raspadni proizvod urana u svim
dražestan. uranovim mineralima, pri čemu je količinski
Radamant (grč. Rhadamanthys) u grčkoj mito- odnos urana prema radijumu gotovo stalan.
logiji sudija u podzemnom svetu. radijumemanacija (nlat. radium, lat. emana-tio
radar (eng. skraćeno: radio cfetection and isticanje) hen., fiz. radioaktivan gas koji se
ranging radio koji otkriva i odreñuje u stalno razvija iz radijumovih preparata, i koji
prostoru) naprava koja emituje i u žižu se sa svoje strane pretvara u kakav čvrst
sjedinjuje jak snop talasa nadvisoke frek- radio-element.
vencije i ustanovljava, pomoću prijema i radijumterapija (nlat. radium, grč. therapeia
merenja vremena odbijenih talasa, odstojanje, lečenje) med. v. pod radioterapija.
visinu i pravac kretanja nekog predmeta na radijus (lat. radius) zrak, zraka (Sunca ili
putu snopa, a da pri tom pomrčina, oluja, svetlosti); adat. žbica; mat. poluprečnik.
oblaci ili magla ništa ne smetaju. radijus vektor (lat. radius ues!og)mat. poteg, duž
raderford jedinica za merenje radioaktiv-nosti, koja spaja žižu sa ma kojom tačkom krive
nazvana po Ernest-y Rutherford-y, a elipse, parabole, hiperbole.
odgovara količini ma kojeg radioaktivnogv radikal (nlat. radicalis od radix gen. radicis
izotopa u kojem se u 1 sekundi odigra 10 koren) 1. mat. znak koji označava vañenje
raspada. korena iz broja ili algebarskog izraza; 2. kem.
radesiga (dan. radesyge) med. veoma teška osnova baza i kiselina, jednostavna ili
bolest, slična gubavosti, u Norveškoj, složena materija koja sa drugom nekom
Švedskoj, Islandu i dr. materijom može da obrazuje kiselinu ili bazu;
radiestezija (nlat. radium, grč. aisthanomai 3. fig. čovek koji teži za kore-nitim
osećam) noviji naziv za tobožnju sposobnost menjanjem ili uništavanjem nekog stanja,
da se, pomoću račvaste leskove grane i napredak čovek, naročito u politici i sl. (up.
drugih „čarobnih prutića", otkrivaju radikali).
podzemne vode i druga pod zemljom skrivena radikalan (nlat. radicalis od radixre». radicis
tela. koren) korenit, ukorenjen, potpun, te-meljit,
radiestezist onaj koji se bavi radieStezi-jom. osnovan, iz osnova, prvobitan, uro-ñen, koji je
radij (lat. radius) v. radijus. od prirode, prirodan; mat. korenski; radikalno
radijalan (nlat. radialis) zračni, zrakast; koji lečenje lečenje iz samog osnova bolesti, tj.
se odnosi na radijus, koji ide u pravcu lečenje u potpunosti (za razliku od palijativnog
poluprečnika, žbični, koji se tiče žbice ili lečenja); radikalna propast potpuna propast;
joj pripada, npr. radijal-ne arterije, radijalni radikalno sirće potpuno čisto, zgusnuto, kon-
živci, radijalni mišići itd. centrisano sirće.
radijan (lat. radius poluprečnik) kat. luk kruga radikali (nlat. radicalis korenit, korenski) pl. oni
čija je dužina jednaka s polupreč-nikom; koji teže za korenitim menjanjem ili
središni ugao kruga koji leži pod takvim ukidanjem nekog stanja, napredni ljudi; u
lukom. Srbiji članovi radikalne stranke koja se
radijant (lat. radiare zračiti, radians koji zrači) zalagala za ograničenje vlasti davaoca i za
ishodište, mesto isijavanja; astr. tačka na ujedinjenje austrougarskih Srba sa Srbijom.
nebeskom svodu iz koje prividno izviru radikalizam (nlat. radicalis) 1. korenitost,
meteori i meteorski rojevi. temeljitost, potpuna doslednost u zastu-panju
radijaran (lat. radiare zračiti) koji zrači. nekog shvatanja ili sprovoñenju nekog
radijarije (nlat. radiaria) okamenjene zraka-ste programa; 2. načela i ciljevi kojima teže
životinje (zrakari). radikali.
radijati (lat. radiati)mr. zool. zrakaste životinje, radikalno (nlat. radicale) korenito, potpuno, iz
zrakari. osnova, iz korena, temeljno.
radijator (nlat. radiator) 1. zračnik, telo kao radikand (lat. radicandus) mat. potkorenik,
deo centralnog grejanja koje greje, zagreva: potkorena veličina, broj ili izraz iz koga
cevi od livenog gvožña ili čeličnog lima treba da se izvadi koren.
kroz koje prolazi vrela voda ili para u cilju radine (lat. radix) koren; poreklo, stablo,
zagrevanje; 2. pribor sastavljen od tankih osnova; mat. koren (up. potencija); gram. koren,
cevčica kroz koje osnova, korenski slog, onaj koji
radikula 773 radio-pelengator

služi kao praosnova cele jedne porodice reči. radio-boje kisele bojene materije za bojadi-sanje
radikula (lat. radicula) bog. korenak. vune, odlikuju se jednostavnošću i
radio (nlat. radium) 1. ureñaj za odašiljanje postojanošću; upotrebljavaju se za bojenje
bežičnim putem na veliku udaljenost raznih pletiva.
elektromagnetskih talasa, pretvarajući ih u radiogen (nlat. radium, grč. gennao rañam,
zvuke (slike, znake); aparat za primanje tih proizvodim) med. radijumov preparat sa
zvukova; 2. ustanova za organizaciju radio- ravnomernim i merljivim zračenjem, uzima
emisija; 3. skraćenica za radio-telefon, radio- se kao lek u raznim oblicima: u kupatilu,
telegraf, radir-te-legram, radio-aparat. ubrizgavanjem, u kompresima i DR-
radioaktivan (nlat. radium, activus delatan) koji radiogram (nlat. radium, grč. gramma pismo,
ima svojstva radijumovih zrakova, koji pisano) brzojav koji se šalje bežičnom
zrači; radioaktivne pojave svojstvo nekih tela telegrafijom; med. slika stvorena naročitim
da stalno zrače nevidljivim zracima, koji se zracima, obično slika rendgenovim zracima
ponašaju kao katodni, kanalski i Rendgenovi (rendgenogram).
zraci; sve tvari, supstancije koje zrače slično radiografija (nlat. radium, grč. graphla
kao uran i radijum, zovu se radioaktivnim, tj. pisanje) ispitivanje pomoću rendgenovih
koje prodiru kroz tvari svake vrste. zrakova; naročito: izrañivanje fotografskih
radioaktivitet (nlat. radium activitas delatnost, slika (radiograma) pomoću rend-gen-aparata.
dejstvenost) v. radioaktivnost. radio-difuzija (nlat. radium, difuzija, v.)
radioaktivnn elementi — elementi koji su planska raspodela mreže radio-stanica na
sposobni da emituju (ispuštaju) nevidljive nekom području.
čestice i zrake velike energije (radioaktivne radioestezija (nlat. radium, grč. aisthano-mai
zrake kao što su alfa-, beta- i gama-zraci); osećam, opažam) fiziološka osetljivost nekih
takvi su: uran, radijum, polonijum i dr. ljudi prema zračenjima koja potiču od raznih
elementi; živi orga-nizmi, ćelije i tkiva materija i predmeta.
izloženi radioak-tivnom zračenju trpe velike radioizotope (nlat. radium, grč. isos isti, topos
promene. mesto) radioaktivne izotope većinom
radioaktivnost (nlat. radium, activitas delatnost, dobijene veštačkim putem; pri ra-
dejstvenost) hen. svojstvo elemenata da svojim dioaktivnom raspadanju emituju alfa-, beta-
zracima pocrne fotografsku ploču, da jonizuju ili gama-zrake ili pozitrone; imaju veliku
vazduh, da prodiru kroz tvari svake vrste; sem primenu u biohemiji, medicini, hemiji i dr.
urana i radijuma to svojstvo imaju torijum, radio-kompas (nlat. radium, kompas, v.)
aktinijum, polonijum ("prirodna radioaktivnost); elektronski instrument za navigaciju letelica.
veštačka radioaktivnost radioaktivnost koja je radiolog (nlat. radium, grč. logos) onaj koji se
izazvana najpre kod aluminijuma. bavi radijumovim i rendgenovim zracima i
radio-amater (nlat. radium, fr. amateur) onaj njihovom primenom.
koji se radio-tehnikom i radiofoni-jom bavi radiologija (nlat. radium, grč. logia) nauka o
iz ljubavi (a ne profesionalno, po pozivu, po zracima, naročito radijumovim i
zanatu). rendgenovim, i njihovoj praktično] primeni,
radio-aparat (nlat. radium, lat. apparatus) poglavito u medicini.
sprava za primanje talasa emisionih radio-
stanica, radio-prijemnik. radio-lokator (lat. locare postaviti, metnu-ti,
radio-astronomija (lat. radium, astronomi-ja, v.) locus mesto, radius zrak)fiz. u Britaniji naziv
grana savremene astrofizike koja se u zaradar.
ispitivanju služi radarskim ureñajima i radio-lokacija (lat. locatio postavljanje, nlat.
metodama radio-tehnike. radium) način otkrivanja položaja i puta
radioautogram (lat. radium, autos, sam, udaljenih predmeta, naročito neprijateljskih
gramma slika) slika koja se dobija na vazduhoplovnih i pomorskih snaga, pomoću
osetljivoj površini fotografske emul-zije radioloka tora oke., radara.
delovanjem zrakova radioaktivne sup-stance. radio-metar (nlat. radium, grč. metron meri-lo,
radioautografija (nlat. radium, grč. autos sam, mera) fiz. „svetlosni mlin", aparat kojim se
grapho pišem) ispitivanje nagomila-vanja energija toplotnih zrakova preobraća u
radioaktivnih materija i njihove razdeobe u mehaničku energiju kretanja.
biljnom i životinjskom tkivu pomoću radio-nuklidi (nlat. radium, nucleus) pa-
fotografskih ploča i filmova (mnogo se dioaktivni elementi.
primenjuje u medicini, mirko-biologiji i dr.). radio-peleng (nlat. radium, hol. peiling)
radiobiologija (nlat. radium, biologija, v.) grana odreñivanje mesta radio-stanice pomoću
biologije koja proučava delovanje zračenja radiopelenga tora.
na živu materiju. radio-pelengator (nlat. radium, hol. peiling)
aparat za pelengiranje pomoću elektro-
magnetnih talasa.
radioskopiJa 774 rajsferšlus

radioskopija (nlat. radium, grč. skopeo postaviti na čvrste i sigurne osnove; mat.
posmatram) med ispitivanje rendgenovim izvaditi koren nekog broja, korenovati.
zracima. radolčendo (ital. raddolcendo) muz, blago,
radio-sonda (nlat. radium, sonda, v.) ureñaj za ljupko, umiljato.
ispitivanje viših slojeva atmosfere. radon hen. radioaktivni element, inertni,
radio-televizija (nlat. radium, tele na daljinu, plemeniti gas, atomska masa 222, red. broj
lat. visio viñenje, gledanje) 1. ustanova koja 86, znak Rn; nastaje iz radijuma njegovim
stvara i emituje informativne, obrazovne, radioaktivnim raspadanjem; upotrebljava se
zabavne i umetničke televizijske i radio- u medicini i za naučna ispitivanja.
programe; 2. prenos audio-vizuelnih radopijamento (ital. raddoppiamento) muz.
programa sredstvima radio--tehnike. udvajanje, udvostručavanje.
radio-telegrafija (nlat. radium, grč. tele na radopijato (ital. raddoppiato)jMj^. izraz koji
daljinu, graphfa pisanje, beleženje) tele- znači da nešto treba dvaput svirati ili pevati.
trafija bez žica, bežična telegrafija. rañene (ital. ragione) trgovačke društvo,
radio-teleskop ureñaj za proučavanje trgovačke firma; rañonska knjiga knjiga
kosmičkih radio-talasa u radio-astrono-miji. koja stoji otvorena na berzi ili u opštini, po
radio-telefonija (nlat. radium, grč. tele, phone većim trgovačkim mestima Italije, u koju
zvuk, glas) opšti naziv za sve ono što svaka trgovačke kuća upisuje svoju firmu.
obuhvata prenošenje na daljinu govora putem ražalovati (rus. razžalovatv lišiti čina, raščiniti)
elektromagnetnih talasa, tele-foniranje bez naročito oficira i podoficira).
žica. razantav (fr- raser, rasant) voj. koji nisko kosi,
radio-terapija (nlat. radium, grč. therapefa koji briše, npr. razantna vatra, razantna
lečenje) nauka o lekovitom dejstvu zraka, i paljba.
to: lečenje svetlosnim zracima = foto-terapija, razirati (fr. raser, ital. rasare, lat. radere) šišati,
lečenje rendgenovim zracima = ošišati, ostrići (bradu, kosu); brijati, obrijati;
rendgenoterapija, lečenje radijumovim sravniti sa zemljom, razoriti, uništiti
zracima =radijumterapija. (utvrñenje).
radio-tehnika (nlat. radium, grč. technike) razura (lat. radere grepsti, strugati, rasura
tehnika koja služi dejstvom struganje; ostružina) izbrisano, precrtano
elektromagnetnih talasa, tj. tehnika mesto (u spisu): šupljina, praznina
prenošenja na daljinu znakova, govora, napravljena brisanjem; kod katoličkog
muzike ili slika elektromagnetnim talasima. sveštenstva: svečano postrinsenje, odse-canje
radiotorij hen. radioaktivni izotop toriju-ma, kose; farm. istrugana apotekarska roba.
atomska masa 228, poluvreme raspadanja RAI skr. od Radiotelevisione Italiana —
2,02 godine; nastaje radioaktivnim Italijanska radio-televizija.
raspadanjem mezotorijuma. raja (arap. gaa'ua stado tur. gaua), nemusli-
radioficirati (nlat. radium, lat. facere) raditi) manski podanici u nekadašnjoj Turskoj,
podizanje, uvoñenje radio-instala-cija, radio- uglavnom hrišćani, koji su bili podlož-ni
stanica i sl. plaćanju harača;fig. sirotinja, prezreni stalež.
radioficirati (nlat radium, lat. facere) rajber (nem. Reiber) obrtna kuka za
sprovesti, sprovodili radiofikaciju. zatvaranje vrata, prozora i sl.
radiofonija (nlat. radium, grč. rćbpe zvuk, glas) rajetin (arap. gaa'ua stado, tur. gaua) hrišćanin
izazivanje (ili: proizvoñenje) zvuka putem u bivšoj Turskoj, koji je morao da plaća
svetlosnih ili toplotnih zrakova, koji se, u harač; fig. siromašan, prezren čovek; up.
pravilnim prekidima, puštaju na osetljivu raja.
ploču. rajsbret (nem. ReiBbrett) četvrtasta daska od
radiofor (nlat. radium, grč. phero donosim, mekanog, obično čamovog drveta (kao
nosim) med. aparat sa strujom visokog napona, podloga za crtanje).
služi za lečenje bolesti živaca, reumatizma i rajsnegl (nem. ReiBnagel) ekserčić sa širokom
sl. glavom za pričvršćivanje na tablu hartije za
radio-hemija (nlat. radium, hemija, v.) crtanje.
moderna grana hemije koja proučava rajspapir (nem. Reispapier) hartiji slična
delovanje radioaktivnih zračenja na materiju. materija za slikanje akvarela i fabri-kaciju
radirati (lat. radere) 1. strugati, ostrugati; cveća.
izbrisati, brisati struganjem ili gumom; 2. rajsfeder (nem. ReiJJfeder) pero za crtanje
raditi crtež čeličnom iglom na bakarno j, tušem.
cinkanoj ili čelične j ploči premazanoj rajsferšlus (nem. ReiBverschluB) zip, na-prava
voskom ili lakom. za brzo spajanje (zatvaranje) i razdvajanje
radirung (nem. Radierung) crtež izrañen (otvaranje) ivica tkanine povlačenjem
radiranjem, bakropis. jednog zatvarača: dva istovrsna i
radicirati (lat. radicari) ukoreniti, uhvatiti
koren; svesti, vratiti na osnovu, početak ili
poreklo; osnovati, zasnovati,
rajthozne 775 rampa

isprepletena metalna lanca (tzv. „lasti-na u današnjem narodnom govoru Indije


repa") zatvaraju se ili otvaraju pomoću skraćeni oblik ram upotrebljava se često
srčastog gurača (šibera). mesto „bog".
rajthozne (nem. Reithosen) pl. čakšire za ramadan (arap. ramadan) v. ramazan.
jahanje. ramazan (arap. rama4an, tur. ramazan) deveti
rajh (nem. Reich) država; carevina. mesec muhamedanske mesečeve godine, u koji
rajhsbanka (nem. Reichsbank) nemačka muhamedanski zakon prepisuje verni-ma strog
državna (narodna) banka. post, uzdržavanje od svih telesnih uživanja
rajhsver (nem. Reichswehr) oružane snage prekodan, a noći se provode u molitvi i veselju;
Nemačke od 1919. do 1935. god. posle ramazana dolazi praznik Bajram.
rajhsmarka (nem. Reichsmark) novčana Ramajana (sskr. Ramayana) ime velikog
jedinica u Nemačkoj. indijskog umetničkog epa, iz Š ili IV veka pre
rajhstag (nem. Reichstag) narodna skupština u n. e., u 7 knjiga i sa 24 hiljade stihova; opisuje
Nemačkoj, nemački parlament. doživljaje Rame, sina kralja Da-šarte, u
raket (nem. Racket) iuz. stari duvački in- kome se otelovio bog Višnu; otmicu
strument, nalik na obou, u vidu cilin-drične njegove žene Site i borbu dok je nije ponovo
kutije; registar na staroj orgulji koji zadobio. ramajiti (sskr. Nata) pl. v. pod Rama.
podražava ton raketa. ramapigek (Ramapithecus) fosil otkriven
raketa (eng. racket, fr. raquette, od arap. 1934. u Indiji; otkrivena čeljust i zubi primata
rahat dlan) 1. sp. mrežna maška, pala na slični zubima i vilici čoveka, po čemu se
kojoj je razapeta mreža (naročito u teni-su, ubraja u ranog čovekovog pretka; slični fosilni
za kečenje, udaranje lopte). ostaci otkriveni su i u severoistočnoj Africi.
raketa (nem. Rakete, ital. rocchetto, eng. rambada (fr. rambade) mor. ograda na
rocket) 2. cev od tvrde hartije napunjena brodovima. ramburaž (fr. rambourrage)
barutom i dr. zapaljivim raznobojnim ma- prireñivane
terijama koja, kad se potpali, šikne u visinu bojene vune (za šarene tkanine). rambursirati
i rasprsne se praveći pri tom razne figure u (fr. rembourser) trg. vratiti, naknaditi, platiti
različitim bojama, upotrebljava se u kome troškove; pokriti, dati pokriće;
vatrometima i, naročito, u ratu za davanje rambursirati se na-platiti se, naplatiš
uputstava i signala ar-tiljeriji, kao i za potraživanja, primiti predujam.
osvetljivanje neprijateljskih položaja (sišalna rambursman (fr. remboursement) trg. naknad-na
raketa); voj. granata izrañena po principu naplata; povuka, pouzeće; naknada troškova;
rakete koja se kreće po zakonu reakcije. pokriće (za vučevu menicu); rim-borzo.
raketar (nem. Raketierer) izrañivač i bacam ramisti fil. pristalice francuskog huma-
raketa; v. raketa 2. nističkog filozofa i filologa Petrusa Ramusa
raketli avion avion koji se kreće pomoću (1515—1572), koji je, kao izrazit protivnik
raketnog motora, avion na mlaz(ni pogon), Aristotelov osnovao novu logiku koja se
mlažnjak. oslanjala na gramatiku i retoriku.
raketli aparat sprava kojom se, pomoću ramifikacija (lat. ramus grana, nlat.
naročite rakete, sa morske obale ili ostrva ramificatio) grananje, račvanje; fig. razgra-
dobacuje brodolomcima konopac za natost. ramiforman (nlat ramiformis) bog. koji
spasavanje. ima
raketni motor motor kod koga se gasovi oblik grane, granast.
nastali sagorevanjem neke eksplozivne ramozan (lat. ramosus) granat; razgranat.
smeše izbacuju velikom brzinom unazad i ramolitiv (nlat. gato11Š\aip)med. umekšav-no
time odbacuju motor i spravu na kojoj se on sredstvo, sredstvo (ili: lek) za umek-šavanje.
nalazi (npr. avion i dr.) u suprotnom pravcu rampa (fr. rampe) grañ. nagib krovnih direka;
u kome struje gasovi; reaktivni motor. blago nagnut prilaz, pristup (nasipu,
raketodrom mesto za postavljanje, pripremu i bedemu), pristupnica; naslon, ograda; deo
lansiranje raketa; up. raketa 2, aerodrom. stepenica koji sačinjava krivinu, odmorište;
rakun (eng. gassoop) zool. vrsta malih medveda red svetiljki (sijalica) ispred pozornice koji
iz Sev. Amerike, žućkastosive boje, mogu osvetljava pozornicu; pregrada koja te
se lako pripitomiti. sijalice zaklanja od gleda-lišta; gvozdena,
ralentando (ital. rallentando) kuz. usporava- betonska ili drvena pre-prečnica kod
jući, sve lakše i lakše. trošarinskih stanica ili prelaza preko
ram (nem. Rahm) 1. skorup, kajmak. železničke pruge, koja se diže ili spušta radi
ram (nem. Rahmen) 2. okvir (na slici, otvaranja ili zatvaranja prelaza.
ogledalu); ñerñef.
ram (sskr. rama) 3. v. noc Rama.
Rama (sskr. Kata) mit. glavni junak ind. eposa
Ramajana, koga ramajiti, glavna grupa
višnuita, poštuju kao najviše biće; i
ramparirati 776 rapsodija

ramparirati (fr. remparer, nlat. ataragage) voj. ranč (šp. rancho) u Južnoj Americi: majur,
opkopati, zaštititi bedemom ili op-kopom, salaš sa naročito razvijenim stočar-stvom.
ušančiti. rančeri (šp. rancheros) pl. meksikanski seljaci
ramplaža (fr. ramplage) grañ. ispunjavanje, špansko-indijanskog porekla, odlični radnici,
ispunjavanje; sitan kamen za ispunjavanje jahači, lovci i glavni deo meksikanskih
zidova. konjičkih trupa.
rampstek (eng. rumpsteak) kuv. pečeno ili rapakivi iii. vrsta granita, crvene boje;
prženo parče goveñe podleñine. upotrebljava se u grañevinarstvu; nalazi-šta u
ramstek (eng. rumpsteak) kuv. v. rampstek. Finskoj.
rana (lat. tapa) zool. žaba; med. prišt, mali otok rapatrirati (fr. rapatrier) vratiti u otadžbinu,
ispod jezika. vraćati u otadžbinu.
ranac (nem. Ranzen) vojnička torba koja se rapel (fr. rappel) opozivanje, pozivanje natrag;
nosi na leñima, telećak. akt o opozivanju, naročito poslanika na
rand (rand) novčana jedinica Južnoafričke strani; voj. znak trubom za skupljanje,
Republike, deli se na 100 centa. sviranje na „zbor": trg. doplata; poz. izazivanje
rang (fr. rang) stepen u nekom društvenom ili glumaca da se ponovo pojave; slik. zgodna
duhovnom redu, red, vrsta, položaj; prvi u razdeoba svetlosti na slikama; dobiti rapel
rangu prvi po redu (s obzirom na vrednost biti opozvan, dobiti opozivno pismo.
ili položaj). rapelirati (fr. rappeler) opozvati, opoziva-ti;
rang-lista (fr. rang liste) spisak po redu nanovo pozvati; izazivati glumce da se pojave
starešinstva, redni spisak (naročito u vojsci). ponovo; voj. svirati „zbor"; slik. ravnomerno
rang-glosa (nem. Rand ivica, grč. glossa razdeliti svetlost na slici.
jezik) primedba napisana sa strane, pored rapert (nem. Rapert) voj. postolje sa točkovima
samog teksta na koji se odnosi, na listu na kome stoje brodski topovi.
knjige ili rukopisa \up. marginalije. rapidamente (ital. rapidamente) muz. brzo,
randevu (fr. rendez-vous) zakazali sastanak živo; rapido.
(naročito ljubavni); mesto sastanka; zborio rapidan (lat. rapidus) brz, hitar; žustar, nagao,
mesto, zborište. žestok, prek (smrt); živahan (način
randem kabriolet ili laka kola sa dva točka, izražavanja, stil); letimičan (čitanje); strm,
u koja su upregnute, jedan ispred drugog, tri strmenit.
konja;_up. tandem. rapidi (lat. rapidus brz, eng. rapids) pl. brzaci,
randman (fr. rendement) prinos; dohodak, vrtlozi, virovi (u severnoamerič-kim rekama).
naročito: srazmer prinose u fabrikati-ma koji rapido (ital. rapido) muz. v. rapidamente.
se dobije od sirovina, npr. koliko se sirovog i rapir (fr. rapiere) dug i šiljat mač za
rafiniranog šećera dobija od 100 kg šećerne udaranje bodimice (stariji naziv za flo-ret).
repe, ili npr. kad se kaže da je „randman raport (fr. rapport) izvep!taj, saopštenje,
dobivanja masti" 30%, to znači da se od dostava, izjava (usmena ili pismena); voj.
svinje teške 150 kg žive mere dobiva 45 kg službeni izveštaj, iskaz po zvaničnoj
masti; dinamički randman koristan rad dužnosti; službeni razgovor pretpostavljenog
(mašine). i potčinjenog.
ranžirati (fr. ranger) urediti, ureñivati. raporter (fr. rapporteur) izvestilac, izve-štač,
povrstati, postrojiti, postrojavati; mane-vrisati prikupljač i donosilac vesti za novine,
vagone; ranžirati se dovesti u red, srediti reporter; fig. dostavljač; mat. uglo-mer
prilike; ranžirna stanica manevarska stanica. (transporter).
ranimirati (fr. ranimer) ponovo oživeti, raportira™ (fr. rapporter) izvestiti, izveštavati,
povratiti u život; ohrabriti; pojačati boju, podneti izveštaj po službenoj dužnosti,
osvežiti boju. saopštiti, dostaviti; trg. prenositi stavove iz
rankontr (fr. rencontre) slučajni sastanak, jedne knjige u drugu.
neočekivan susret; iznenadna svaña, rapsod (grč. rapsodos) onaj koji pojedine
neočekivana svaña, neprijateljski susret, pesme ili odeljke pesama sastavlja u celinu;
sukob, dvoboj, megdan; prilika, povoljan putujući narodni pevač kod starih Grka koji
stapa j prilika, povoljan slučaj; trg. nazna- je stare junačke pesme, naročito Homerove,
čenje, broj strane glavne trgovačke knjige u spajao u veće celine i javno pevao ili
drugim knjigama. kazivao narodu, slično našim guslarima.
rantran (fr. rentrant) voj. upadni ugao u rapsodija (grč. rapsodfa) pesma koju ]erapsod
osnovi jednog utvrñenja, udubljenje; igrač pevao ili kazivao; naročito: pojedini odeljci
koji zauzima mesto onoga što je izgubio pa se Homerovih pesama; otuda: odlomak iz neke
povlači iz igre. veće pesme; pesma potpuno slobodnog oblika
ranula (lat.) ned. otok na donjoj strani jezika ;muz, fantazija slobodnog oblika koja se
usled zatvorenog kanala podvilične žlezde. naslanja na narodnu melodiju.
ranflman (fr. renflement) apx. izbočenost,
ispupčenost jednog stuba.
rapsodist 777 raudiJIzam

rapsodist (grč. rapsodla) pisac pesama ili raspatorijum (nlat. raspatorium) hir. instrumenat
muzičkih komada potpuno slobodnog oblika i za skidanje pokosnice, strugaljka, makljica;
bez meñusobne veze. ratu la.
rapsodomantija (grč. rapsodfa rapsodska raspatura (nlat. raspatura) med. v. raspacija.
pesma, manteia predskazivanje, proricanje) raspacija (nlat. raspatio) med. struganje,
proricanje iz stiha koji prvi padne u oči kad uklanjanje struganjem.
se nasumce otvori knjiga pesama. raster (lat. rastrum grablje) štamp. fino sito u
rapsodski (grč. rapsod6s) istrgnut iz celine, koji cikkografiji koje služi za izradu
je u odlomcima; potpuno slobodan po obliku, štamparskih klišea.
bez meñusobne veze. rastral (lat. rastrum) kuz. sprava od mesinga-nog
raptus (lat. raptus) otmica, odvoñenje silom; lima sa pet kukica, pomoću koje se povlače
oduševljenje, zanos; izliv gneva. ili izvlače notne linije.
rara avis (lat. gaga avis) „retka ptica", tj. nešto rastrirati (lat. rastrum) povlači™ linije za note
retko, velika retkost, „bela vrana". pomoću rastrala.
rarefakcija (nlat. rarefactio) med. proširenje, rata (lat. rata sc. pars izračunati deo)
širenje znojnih otvora; fiz. razre-ñivanje obrok, srazmeran prinos ili udeo svakog
vazduha toplotom. pojedinca, deo plaćanja, otplata;lrorata (lat.
rarefaciencia (lat. rarefacientia) pl. med. lekovi pro rata) srazmerno, u delovima, u
za širenje znojnih otvora. obrocima, u ratama.
ratanija (šp. ratania, nlat. radix rathaniae)
raritet (lat. raritas) retkost, skupocenom; retka farm. koren jedne peruanske biljke veoma
stvar, nešto što se retko viña ili sreta. opora ukusa, čiji se sok, kao tinktura,
ras (arap. ra's glava) u Etiopiji, do 1974. god., upotrebljava kao sredstvo protiv povreda i za
vojni ili civilni zapovednik pokrajine; zaustavljanje krvi.
vojvoda, knez. ratelje (fr. ratelier) soška u koju se ostavljaju
rasa (fr. gase, šp. gaga, ital. razza, nem. puške; veštačka vilica, veštački zubi,
Rasse) veća grupa srodnih bića — životinja veštačke zubalo.
ili ljudi — sa istorodnim glavnim oznakama, ratenendo (ital. rattenendo) muz. usporava-
podobnostima, težnjama, navikama, i sa jući, sve lakše i lakše.
istorodnim duševnim ustroj-stvom, pleme, ratenuto (ital. rattenuto) v. ratenendo.
loza, rod; poreklo, koleno, pasmine; biologija
rasa nauka o sastavu i ustrojstvu, načinu ratinirati (fr. ratiner) sukna i druge vunene
života, postanku i razvitku rasa; rasna tkanine kovrčati, praviti na njima s jedne
higijena v. eugenika. strane čvoriće.
ratifikacija (nlat. ratificatio) potvrñivanje,
rasada (fr. rassade) stakleni biser ili koral, potvrda da je opunomoćenik postupao i radio
ñinñuva, ñinñuvica. u duhu želja i uputstava naredbodavca; u
rasizam (fr. gase, nem. Rasse) 1. učenje o meñunarodnim pravu potvrda meñunarodnog
nejednakosti ljudskih rasa; javlja se u ugovora koju vrše najviši organi države čiji
političkom delanju kobnom po ljudski rod, su predstavnici odn. opunomoćenici
da niže rase imaju da služe nekoj višoj rasi; zaključili ugovor; time ugovor postaje
svaka rasna teorija je nenauč-na, jer su punovažan; u grañanskom pravu naknadno
društvene osobine ljudi odreñene njihovim odobrenje posla koji je zaključilo
društveno-istorijskim, a ne prirodno- neovlašćeno lice ili punomoćnik koji je
istorijskim razvitkom; 2. pokret za prekoračio granice ovlašćenja.
održavanjem čistote rase, naročito u ratifikovati (nlat. ratificare) v.ratifici-rati.
nacističkoj Nemačkoj, koji se, najvećim ratifipirati (nlat. ratificare) potvrditi,
delom, sastojao u borbi protiv se-mitizma, u potvrñivati, odobriti, saglasiti se, izvršiti
sprečavanju uticaja Jevreja na duhovni, ratifikaciju; usvojiti naknadno.
ekonomski i politički život naroda.
rasisti (fr. gase, nem. Rasse)mr. pristalice i ratihabirati (nlat. ratihabere) v.ratifici-rati.
pobornici rasizma; v. rasizam. ratihabicija (nlat. ratihabitio) v.ratifikacija.
raton (fr. raton) zool. v. rakun.
raskacija (nlat. gazsa1;š)med. iskašljavanje, ratula (nlat. ratula) med. v. raspatorijum.
izbacivanje sluzi iz grla. raudi (eng. rowdy, rowdies) pl. larmadžije,
raskol (rus. raskol) cepanje pravoslavne crkve grubijani i nasrtljivci u većim gradovima
u Rusiji, sektaštvo. Sjedinjenih Američkih Država, naročito:
raskolnici (rus. raskolćnik) jeretici, otpadnici od zaludni mladići koji su vazda gotovi na
pravoslavne (državne) vere u Rusiji, koji su pustolovine i prestupe.
se 1666. otcepili i osnovali bezbroj raznih raudijizam (eng. rowdy) nered i uznemirenost
sekta, sektaši; šizma-tici, staroverci, u gradu koji izazivaju raudi svojim
malokanci, moreljšiki, stranjikk. pustolovinama i ispadima.
raut 778 racionalizam

raut (eng. rout) svečana večera za zvanice, rahiokifoza (grč. rachis, kyphos kriv) med.
prijem koji ima često i politički značaj. krivljenje kičme unazad.
raucedo (nlat. raucedo) med. v. raucitas. rahiolordoza (grč. rachis, lordos napred
raucitas (lat. raucitas) med. promuknutost, iskrivljen) med. krivljenje, iskrivljenost kičme
promuklost, rapavost glasa. unapred.
raut (nem. Rausch) opijenost (alkoholom, rahiomijelitis (grč. rachis, myelos srž) med.
opojnom drogom i sl.). zapaljenje leñne moždine.
raf (arap.) pregrada, pretinac, polica, stelaža. rahiomijeloftiza (grč. rachis, myelos srž,
rafa (grč. raphe) znat. šav, npr. lubanjski šav. phthfsis sušica) med. sušenje kičme
rafal (fr. rafale) vihor, jak i iznenadan vetar; (hrptenjače).
voj. iznenadan napad brzom paljbom (rafalna rahioparaliza (grč. rachis, paralysis uzetost)
vatra). med. uzetost leñne moždine.
rafalna vatra voj. v. rafal. rahioplegija (grč. rachis, plege udarac) med.
rafanija (grč. raphanos) ned. ruski katar. uzetost živaca leñne moždine.
rafija vlakno dobivene od madagaskarske rahioreuma (grč. rachis, rheq tečem, curim)
biljke Raphia ruffia, služi za povezivanje u med. bol u krstima, krstobolja.
voćarstvu, za pletenje korpi i dr. rahiotom (grč. rachis, tome sečenje, rezanje)
rafinada (fr. raffinade) prečišćavanje šećera; hir. instrument za sečenje kičmene (hrbat-ne)
prečišćeni šećer, najfiniji šećer. duplje.
rafinaža (fr. raffinage) v. rafinada. rahiofima (grč. rachis, phyma izraštaj, otok)
rafiner (fr. raffineur) prečišćavač šećera, med. otok kičme.
prerañivač šećera. rahitis (grč. gasšv)med. česta bolest kostiju kod
rafinerija (fr. raffinerie) tvornica za pre-radu dece, sastoji se u tome što se kosti, usled
šećera; prečišćavanje šećera, pre-rada nepravilne ishrane ne skrečavaju nego ostaju
šećera; postrojenje za prečišćavanje i meke i gipke, engleska bolest; krivljenje
oplemenjivanje nečeg, npr. bakra, kičme.
mineralnog ulja, nafte i dr.; pravljenje rahitičan (grč. rachis) med. koji boluje od
nečega finijim, prefinjenost; fig. izve- engleske bolesti, mekanih kostiju.
štačenost, prepredenost. rahmetli (arap.-tur. rahmetli) pokojni, po-čivši.
rafinirav (fr. raffine) prečišćen, napravljen ranija (fr. ration) 1. odreñena mera, dnevni
finijim, profinjen; prepreden, lukav, dosetljiv, obrok u vojsci, naročito za konje (za
dovitljiv. razliku od obroka hrane koji sleduje
rafinirati (fr. raffiner) prečistiti, pre-čišćavati vojnicima, porcije).
(šećer, petrolej i dr.); očistiti metal; praviti radija (arap. rgaca, rgacia) 2. prvobitno:
finijim, profi-niti. pohod muhamedanac^ u borbu protiv
rafinoza (fr. raffinose) vrsta šećera kojega ima nevernika; vojnički pljačkaški pohod;
u melasi šećerne repe; melitoza. masovna potera policije za sumnjivim
osobama.
rafosimfiza (grč. raphe šav, symphyo srastem) racio (lat. ratio razum) račun; obzir;
med. sraslost lubanjskih šavova. razmišljanje, mišljenje, razum; načelo,
rafreširati (fr. rafraichir) osvežiti, ras-hladiti, pravilo; pravilno ureñenje, put i način, mera;
okrepiti, potkrepiti; popraviti, doterati, razlog, uzrok, osnov.
obnoviti; voj. zastati u maršu radi odmora. raciolatrija (lat. ratio, grč. latreia obožavanje)
rafrešiser (fr. rafraichisseur) sud za hlañenje obožavanje (ili: preterano poštovanje)
pića; sprava za razbijanje osvežava-jućih razuma.
tečnosti u kapljice (radi rashlañi-vanja lica). racio legne (lat. ratio legis)npas. osnov zakona,
rahat-lokum (arap.-tur. rahatlokum, rahati-- zakone ki osnov; duh i cilj zakona.
halkmn) najomiljenija istočnjačka poslastica: racionalan (lat. rationalis) fil. razumljiv,
pihtijasta masa od pirinčanog branka, sa obdaren razumom; razumni, osnovan na
šećerom, voćnim sokovima, bademom, razumu; naučniJmat. koji se može izračunati
orahom ili lešnikom; ratluk. potpuno, izračunljiv, izražen bez kore-nova
rahi- (grč. rachis) predmetak u složenicama sa znaka; izražljiv celim količinama (supr. fil.
značenjem: leña; kičma, hrptenjače. empirijski; mat. iracionalan).
rahiagra (grč. rachis, agra plen) ned. kostobolja racionalizam (nlat. rationalismus) primena
u kičmi. razuma na sve što je čoveku dato u iskustvu;
rahialgija (grč. rachis, algos bol) med. bol u da razum o tome sudi, ispituje i shvata; fil.
kičmi, kičmobolja, hrptobolja. pravac koji smatra razum i mišljenje kao
rahialgitis (grč. rachis, algos bol) med. zapaljenje jedini, ili bar najglavniji izvor saznanja,
leñne moždine. kojim se jedino može doći do istine
(racionalistički filozofi su: Elejci, Platon,
Dekart, Spinoza, Lajbnic, Fihte, Šeling, Hegel,
Herbart i dr.); pravac aktivističke etike koja
smatra razum i nauku kao najveću snagu
čoveka; u reli-
racionalizator 779 read

giji: načelo da nijedno versko učenje ne treba reagens (nlat. reagens) stvar koja izaziva
primati bez razumnog ispitivanja i suprotno dejstvo; hen. svaka hemijska tvar,
proveravanja; ubeñenje da je razum najviši supstanca koja se, po čulno primetnim i
sudija u pitanjima vere,razumna sepafcynp. osetnim promenama koje sama pretrpi ili
supranaturalizam); lit. doba u književnosti u izaziva pri dodiru sa drugim nekim tva-rima,
kome su pisci radili pod uticajem ideja supstancama, upotrebljava za utvr-ñivanje
filozofskog racionalizma. postojanja ovih poslednjih supstanca u
racionalizator (lat. ratio razum) onaj koji u napravljenom jedinjenju; reagen-cije.
praktičnom delanju radi po savetima razuma, reagencije (nlat. reagentia)mr. hen. v. reagens.
onaj koji radi u duhuracionaliza-cije. reagirati (nlat. reagere) v. reagovati.
racionalizacija (lat. ratio) organizacije neke reagovati (nlat. reagere) protivdejstvovati,
delatnosti na osnovu najcelishodni-jih metoda protivdelati, raditi nasuprot; hemijski
i načina rada, usavršavanje, poboljšavanje, delovati, vršiti hemijske promene; odupreti
poboljšanje; racionalizacija proizvodnje se, odupirati se, opreti se, opirati se, davati
smišljenost u radu kojoj je cilj da se što otpor, protiviti se.
manjim utroškom vremena i energije radnika readopcija (nlat. readoptio) prav. ponovno
postigne najviši proizvodni efekat. primanje, ponovno usvajanje.
racionalist (lat. ratio) koji veruje u razum kao u reaktiv (nlat. reagere protivdejstvovati) med.
jedini pravi izvor saznanja; onaj koji učenje funkcionalni duševni poremećaj koji se javlja
i načela svog verovanja izvodi razumom, a kao posledica (reakcija) jakih duševnih
trudi se da otkrivenu religiju shvati razumom potresa ili afekata.
(razmišljanjem); pristalica (ili: pobornik) reaktivav (lat. ge-, agere raditi, nlat. reactivus)
racionalizma. koji dejstvuje suprotno, koji ima protivno
racionalistički (lat. ratio) razumni, stvoren dejstvo; reaktivni motor v. ra-ketni motor.
razumom, koji je u duhu racionalizma, koji se reaktivirati v. reaktivisati.
tiče racionalizma, koji je u vezi s reaktivisati (nlat. reactivare) vratiti u dejstvo,
racionalizmom, koji pripada raciona-lizmu. vratiti u raniju službu.
racionalnost (lat. ratio) fil. razumnost, ob- reaktivitet (nlat. reactivitas) obnovljena
darenost razumom, sposobnost mišljenja; delatnost, obnovljeno dejstvo; fiz. sila koja vrši
življenje i postupanje prema propisima suprotno dejstvo, otporna sila.
razuma; mag. izraženost bez korenova znaka; reakcija (nlat. reagere, nlat. reactio, fr.
izražljivost celim količinama, sra-čunljivost, reaction) suprotno dejstvo, suprotno dej-
proračunljivost. stvovanje, protivradnja, protivdejstvo; fiz.
racionirati (fr. ration obrok) 1. deliti na obroke, zakon jednakost akcije i reakcije: dejstvo i
podeliti na obroke; up. racija 1. protivdejstvo su meñusobno jednaki i po
racionirati (lat. ratio razum) 2. raditi razumno, pravcu suprotni (Treći zakon kretanja, Treći
tj. onako kako je najcelishodnije i Njutnov zakon); med. delatnost nekog dela
najpraktičnije. tela izazvana pritiskom na njega; prav.
racionisati (lat. ratio) v.racionirati 1, 2. obnova nekog pravnog spora; u politici:
raciocinacija (lat. ratiocinatio) promi-šljanje, nazadna struja, nazadan pokret,
razmišljanje; razumno zaključi-vanje, nazadnjaštvo, namerno kočenje napretka ka
razumni zaključak; dokaz; retorska ili boljem u državnom i društvenom životu i
poetska figura kojom govornik ili pisac sam uništavanje već ostvarenog napretka da bi se,
sebe poziva da navede razlog zbog koga je mesto toga, opet uspostavilo ono što je ranije
nešto tvrdio. postojalo i što je već jednom bilo odbačeno
radža (eng. taja, gajać, sskr. gajap, radschan, kao zastarelo, tj. kao smetnja napretku.
lat. geh) „kralj", titula domaćih vladalaca u reakciovar (fr. reactionnaire) čovek nazad-nih
INDIJI;J/P. maharadže. i zastarelih pogleda i metoda u radu,
raš (eng. rash, fr. ras) 1. vrsta lake i glatke nazadnjak.
vunene tkanine. reakcionaran (fr. reactionnaire) nazadan,
raš (eng. rush) 2. sp. trčanje punom snagom, na nazadnjački; zastareo.
kraju trke, da bi se pobedilo; ruš. real (nem. Real) 1. tip. postolje na kome stoji
rašpa (nem. Raspe, Raspel) turpija. sanduk sa slovima \up. regal 1.
raštel (ital. rastello) voj. izlaz iz neke tvrñave real (iš., port. real) 2. novčana jedinica u raznim
u otvoreno polje; naziv nekih mesta u zemljama i različite vrednosti; pl. reis.
Hrvatskoj duž bivše austrougarske granice real (nlat. realis) 3. fil. kod Herbarta:
prema Turskoj. elementarni faktor stvarnosti, apsolutno
Rgveda (sskr). v. Rigveda. jednostavan, nematerijalan, nerazor-ljiv,
re (lat. ge-) 1. latinski i romanski predme-tak (u nepromenljiv i supstancijalan princip bića
ital. ri-) koji u složenicama znači: natrag, (sličan Lajbnicovimmo/gademaL' tako je, na
protiv, ponovo, opet, još jednom. primer, jedan od reala i duša.
re (ital. ge) 2. «ua drugi stepen C-dur skale.
realan 780 realno pravo

realan (lat. res stvar, nlat. realis) stvaran, za studiranjerealnih .nauka na univerzitetu i
predmetan (supr. personalan i verbalan); dr. visokim školama.
koji odista postoji, istinski, objektivan, koji realna vrednost, stvarna vrednost, prava
postoji nezavisno od mišljenja (supr. idealan). vrednost metala od koga je neki novac
realgar (arap., fr. realgar) min. mineral, sulfid iskovan; supr. nominalna vrednost.
arsena, crven sa žutim žilicama. realna gimnazija tip osmorazredne srednje škole
realizam (nlat. realismus) fil. učenje da stvari koja teži da u svom nastavnom planu i
postoje nezavisno od subjekta koji ih saznaje programu spoji ciljeve i nastavka sredstva
(supr. idealizam); oznaka za materijalizam; gimnazije i realke, te pored nacionalne grupe
težnja da se stvari gledaju i prikazuju onakve predmeta (u koju spadaju narodni jezik sa
kakve su u stvarnosti; u sholastičkoj književnošću, narodna istorija i geografija),
filozofiji: mišljenje da opštim pojmovima obraća pažnju na »sive jezike) (francuski,
odgovara, u stvarnosti, realno postojanje; engleski, ruski i nemački), latinski i
književni i umetnički pravac koji teži da matematiku.
prikaže stvari i život onakvim kakvi su u realna definicijalog stvarno, jedino pravo
stvarnosti; surova stvarnost, smisao za objašnjenje neke stvari; supr. nominalna
pravilno shvatanje stvarnosti; naivni definicija.
realizam shvatanje po kome je svet onakav realna enciklopedija stvarni rečnik, reč-nik
kakva ga opažamo čulima. stvari.
realizator (fr. realisateur) ostvarivalac, realna znanja stvarna znanja; up. realne nauke.
ostvarivač, izvršilac, privodilac u delo. realna injurija prav. stvarna uvreda, uvreda časti
realizacija (fr. realisation) ostvarivanje, nanesena delom; supr. verbalna injurija.
ostvarenje, izvršenje, izvoñenje, privo-ñenje realna kaucija prav stvarno jemstvo, jemstvo
neke ideje u delo; trg. unovčavanje, unovčenje. osigurano i obezbeñeno davanjem u zalog
realizirati (fr. realiser) v. realizovati. neke stvari.
realna nadnica po Marksu: „Ali niti nominalna
realizovati (fr. realiser) ostvariti, ostva-rivati, nadnica, tj. svota novca za koju se radnik
izvršavati, privesti u delo, pri-voditi u delo; prodaje kapitalisti, niti realna nadnica, tj. zbir
trg. prodati, pretvoriti (imanje i sl.) u novac, robe koju on može kupiti za ovaj novac, ne
unovčiti, unovčava-ti; fil. smatrati stvarnim, iscrpljuju odnose koje sadrži u sebi nadnica."
postojećim. realna uvija potpuno ili stvarno stajanje
realije (nlat. realia) pl. stvari koje imaju značaja dveju ili više država u jednu;supr. perso-
za praktičan život, stvarnosti, stvarna znanja, nalna unija. "
stvarne nauke, stvarne činjenice. realna ciganija prav. poziv na sud preko
realist (nlat. realista) u praktičnom životu: sudskog pozivara.
čovek koji ume, ne podležući nikakvim realne nauke nauke koje se bave predmetima
tradicionalnim obzirima i nežnim osećanjima, koji su u neposrednoj vezi sa životom i
da vidi i prozre stvarnost kakva jest, da se u njegovim potrebama, npr. prirodne nauke,
njoj na najcelishodniji način snalazi i ide, ne tehnika i dr. (za razliku od spekulativ-nih i
obazirući se ni na što, pravo cilju koji je sebi filoloških nauka).
postavio, trezven praktičar ;fil. pristalica reali- realni indeks spisak stvari, stvarni registar.
zma; supr. idealist i teoretičar. realni katalog spisak knjiga sastavljen s
realistički (nlat. realista) koji shvata stvarnost obzirom na njegovu sadržinu; supr. nomi-nalni
onakvu kakva je, koji se upravlja samo prema katalog.
stvarnosti, koji traži u praktičnom životu realni kontrakt prav. ugovor koji stupa na snagu
samo ono što je korisno; čulan. tek pošto jedna od ugovaračkih strana izvrši
realitet (nlat. realitas) stvarnost, bitnost, neku stvarnu, realnu radnju, tj. ugovor koji se
činjeničnost, biće, stvarnost onakva kakva je, zaključuje predajem neke stvari, kao što su
nezavisno od subjekta koji je doži-vljuje i zajam, ostava (depozit), posluga, zaloga.
saznaje; istina, istinitost; pouz-danost; realni leksikon stvarni rečnik, rečnik koji
pravičnost karaktera; subjektiv-ni realitet ono sadrži stvarna znanja.
što se zamišlja da postoji, zamišljivost; realni nameti nameti kojima podleže neko
objektivan realitet stvarnost, izvodljivost, nepokretno imanje i koji prelaze na svakog
izvršljivost. sopstvenika toga imanja.
realiteti (nlat. realitates) pl. posedi, nepokretno realni novac stvarni, tj. metalni novac (za
imanje, zemljište. razliku od papirnog i fingiranog novca).
realka (nlat. realis) osmorazredna srednja škola realno (nlat. reale) nešto stvarno, ono što
koja, uglavnom, priprema učenike postoji.
realno pravo stvarno pravo, pravo koje se ima
na neku stvar bez obzira na osobu.
reambulacija 781 reverzibilan

reambulacija (lat. reambulatio) dopunjavanje i revalorizacija (nlat. revalorisatio) vraćanje


ispravljanje geografskih karata i planova na ranije vrednosti nekom novcu ili robi koja
terenu. je bila pala.
reangažman (fr. reengagement) ponovno revandikacija (fr. revendication) prav. v.re-
primanje u službu. vindikacija.
reapedirati (nlat. reappellare) ponovo pozvati, revanš (fr. revanche) uzvraćanje, uzvrat,
pozvati po drugi put. vraćanje (u dobrom ili rñavom smislu);
rearmirati (nlat. geagtage) ponovo nao-ružati, vraćanje milo za drago, osveta; uzdarje,
preoružati, preoružavati; brod ponovo vraćanje poklona; u kocki: druga igra na koju
naoružati. igrač koji je izgubio poziva svog saigrača da
reasekurancija (nlat. reassecurantia) ponovno bi naknadno raniji gubitak; sp. druga
osiguranje, dvostruko osiguranje, utakmica, na kojoj pobeñeni imaju prilike da
obezbeñenje jednog osiguranje drugim, se osvete za poraz na prvoj; politika ravanša
reosigu-ranje. francuska politika prema Nemačkoj posle
reasekurirati (nlat. reassecurare) ponovo poraza od 1871, kojoj je bio cilj osveta za
osigurati, jedno osiguranje obezbediti drugim. poraz i vraćanje izgubljenog Alzas-Lorena.
reasumcija (nlat. reassumtio) prav. ponovno revavšizam (fr. revanche) težnja države za
preduzimanje, obnavljanje, obnova, npr. osvetom zbog pretrpljenog poraza u
parnice (reasumcio litis). prethodnom ratu.
reasumcio litis (nlat. reassumtio litis) prav. v. revanširati (fr. revancher) odmazdi™, osvetiti;
pod reasumcija. revanširati se osvetiti se, vratiti milo za
reat (lat. reus kriv, reatus)npan. optuženič-ko drago, pribaviti zadovoljštinu; dati uzdarje,
stanje, optuženost; zločin, prestup, uzvratiti poklon.
zločinački pothvat. revejon (fr. reveillon) obed usred noći (posle
rebel (lat. rebellis) buntovnik, odmetnik, lice igranke ili zabave, uoči Božića i sl.); kod
koje zakonitoj državnoj vlasti daje oružan slikara: jači potez kičicom čime se nekim
otpor. predmetima daje više svetlosti i izraza;
rebi (fr. rebut) 1. odbijanje, otkazivanje, življe obojeno, izrazitije mesto na slici.
otkaz, nepovoljan odgovor; trg. rñava, revena (pere., tur. herifane) v. refena.
pokvarena, upropašćena roba koja je za rever (fr. revers, lat. reversus vraćen,
odba-civanje. okrenut) zadnja strana, naličje, poleñina,
rebi (arap. rabfu') 2. proleće; ime trećeg i strana kovanog novca na kojoj je grb ili
četvrtog meseca u arapskom kalendaru; simbol sa označenjem vrednosti (supr.
treći mesec = rebi-el-evel (prvi rebi), četvrti zvere); posuvratak na odelu (rukavima i
= rebi-el-aher (poslednji rebi). okovratniku), parmak na ČIZMIJVO/. strana
rebondirati (fr. rebondir) odskočiti, od-skakati bedema ili rova koja je zaklonjena od
(za metke i lopte). neprijateljske vatre.
rebus (lat. res stvar, rebus stvarima, fr. rebus) reverais (fr. reverence) v. reverencija.
zagonetka u slikama, reč ili misao izražena reverber (fr. reverbere) limeno ogledalo koje
slikama ili znacima (koje treba rešiti) mesto se stavlja iza plamena radi jačeg bacanja
rečima. svetlosti ili toplote u izvesnom pravcu,
odbijač svetlosti.
rebus sin stantibus (lat. rebus sic stantibus) kad reverberacija (nlat. reverberatio) odbijanje
stvari tako stoje, u takvim prilikama, pod svetlosti ili topline, odblesak.
tim okolnostima. reverend (lat. reverendus) prečasni, velečasni
revakcinacija (nlat. revaccinatio)Mer. ponovno (titula katoličkih i engleskih sveštenika).
cepljenje protiv boginja. reverevda (nlat. reverenda) duga crna gornja
revakcinirati (nlat. revaccinare) v. revak- haljina (mantija) katoličkih i evangelič-kih
cinisati. sveštenika; up. talar, sutana.
revakcinisati (nlat. geuasstage)lged. ponovo reverendisimus (nlat. reverendissimus) viso-
ceniti protiv boginja. koprečasni, velečasni.
revalvacija (nlat. re-valvatio) fin. popravljanje reverendus (nlat. reverendus) poštovani, časni,
vrednosti neke vrste novca; supr. devalvacija. prečasni (naročito kao titula katoličkih
revalidacija (lat. validus zdrav, krepak, snažan, sveštenika).
nlat. revalidatio) prav. ponovno osnaženje, reverentan (lat. reverens) pun poštovanja,
ponovno proglašavanje važe-ćim npr. smeran.
zakona. reverencija (lat. reverentia) poštovanje; dubok
revalidirati (nlat. revalidare)j7pas. osnaži-ti, poklon (naklon), klanjanje.
ponovo proglasiti važećim. reverzibilan (nlat. reversibilis) povratljiv,
revalirati (nlat. revalere) trg. ponovo se oporaviti povratan; koji se može prevrtati (štof); fiz.
od nekog izdatka ili plaćanja za drugog, povratan (supr. ireverzibilan). Pošto
naknaditi svoju štetu, materi-jalno ozdraviti.
reverzibilitet 782 revolucija

u prirodi ne postoji nijedno zbivanje (nijedan 2. pozorišne delo sastavljeno od niza odelitih
proces) koje nije spojeno sa trenjem ili scena, epizoda i tačaka sa ak-tuelnom
provoñenjem toplote, onda su sva zbivanja u sadržinom, sa muzikom i igrom (baletom);
prirodi u stvari ireverzi-bilna, a reverzibilna Z.voj. smotra trupa; 4. prikazi-vanje
zbivanja su samo idealan granični slučaj. Tok najnovijih primeraka mode, modne revije.
svakog zbivanja u prirodi usmeren je tako da revindikacija (nlat. revindicatio) prav. traženje
se zbir entropija svih tela koja učestvuju u povraćaja svojine, tužba sopstveni-ka-
zbivanju povećava. Kod reverzibilnog neposednika protiv nesopstvenika-po-sednika.
zbivanja, graničnog slučaja, ovaj zbir ostaje revindicirati (nlat. revindicare) polagati pravo
nepromenjen. na nešto, tražiti povraćaj izgubljene ili otete
reverzibilitet (nlat. reversibilitas) prav. po- svojine.
vratljivost, povratnost; fiz. povratnost (eupr. revir (nem. Revier, lat. ripa obala, fr. rivie-ge
ireverzibilnost, ireverzibilitet). reka, rive obala) kraj, predeo, oblast, okrug,
reverzija (lat. reversio obrtanje; vraćanje) (npr. ugljeni revir predeo bogat mrkim ili
prav. povraćaj ustupljenog dobra gospodaru; kamenim ugljem).
ret. ponavljanje reči u obrnutom ili ra-zličitom revirman (fr. revirement) kor. okretanje broda,
značenju. obrtanje lañe; trg. obračun izmeñu više dužnika
reverziovo klatno fiz. klatno udešeno da se može i poverilaca putem prenosa i poravnanja; fin.
obesiti naizmenično i o svoju običnu tačku upotreba viška u jednoj partiji budžeta na
vešanja i o svoju tačku oscila-cije, a da se ne druge budžetom nepredviñene ili neodobrene
promeni vreme oscilacija. izdatke.
revers (lat. revertere okrenuti, vratiti, reversus) revokacija (lat. revocatio) opozivanje, pori-
pismena potvrda prijeme, priznanice na stvar canje; oduzimanje položaja ili zvanja; ot-
uzetu na poslugu (npr. knjigu i dr.); naličje, kazivanje, otkaz.
druga strana novca; up. rever. revolver (eng. to revolve okretati, revolver)
revi (fr. revoir, revue) voj. smotra, pregled trupa obrtni pištolj, ili sa više cevi koje se okrenu
(naročito kao tačka programa proslave posle svakog pucnja, ili sa jednom cevi i
kakvog velikog narodnog ili državnog obrtnim magacinom za metke (obično sa
praznika). 5—6 metaka); u širem smislu: pištolj koji bez
reviviscencija (nlat. reviviscentia) zool. ponovno ponovnog punjenja pali nekoliko puta; meci
oživljenje, ponovno oživljavanje, npr. mu stoje ušaržeru.
točkara i dr. revolving-kredit (eng. revolve okretati, fr. credit
revident (nlat. revidens) prav. onaj koji se služi veresija) fin. vrsta kredita koji traje
praznim sredstvom revizije. odreñeno vreme, ali se u tom roku stalno
revidirati (lat. revidere) pregledati, izvršiti obnavlja oko prvobitne visine čim imalac
pregled, ispitati. kredita vrati o roku poveriocu bilo ceo iznos
revizije (nlat. revisio ponovno viñenje, ponovno bilo samo jedan deo odobre-nog mu kredita;
gledanje) pregled; pra«, obnova spora najčešće se javlja u meñu-narodnom
(procesa); pregled i penjanje zakona, kreditnom saobraćaju, obično izmeñu
ugovora, ustavnih odredaba i sl.; til. poslednji novčaničnih banaka.
pregled sloga pre ulaska u mašinu radi revolt (fr. revolte) buna, pobuna, ustanak;
štampanja, poslednja korektura. bunjenje, jako negodovanje protiv koga ili
revizionizam (nlat. revisio) 1. pokret za čega.
menjanje ustava; 2. pravac u socijaldemo- revoltirati (fr. revolter) buniti, pobuniti, izazvati,
kratskom pokretu koji bi hteo da dovede u pobunu; uzbuniti, izazvati negodovanje
sklad Marksovo učenje sa stvarnim prilikama i ;revoltirati se pobuniti se, buniti se, ustati
potrebama istorijskog razvoja, u stvari sa protiv koga ili čega, negodo-vati.
interesima buržoazije (up. lenjinizam, revolucija (nlat. revolutio) 1. prevrat, preokret,
marksizam); 3. traženje da se menjaju naglo i nasilno menjanje postojećeg
odredbe Versajskog ugovora o miru (u periodu društvenog poretka koje vrše dotle prigušene
izmeñu prvog i drugog svetskog rata). klase. Buržoaske ili grañanske revolucije
revizioiist (nlat. revisio) pristalica izmene 16—18. v. dovele su do novog poretka u
ustava; pristalicarevizionizma u so- društvu (npr. francuska revolucija);
cijaldemokratskom pokretu; pobornik oktobarska revolucija, proleterska revolucija,
menjanja odredaba Versajskog ugovora o koja se zbila u Rusiji 1917. god., je
miru (v. revizionizam 3). socijalistička revolucija. Cilj socijalističke
revizor (nlat. revisor) ispitivač, pregledač, revolucije je uki-danje kapitalističkih
računoispitač; tip. pregledač revizije (poslednje društvenih odnosa i njihovo zamenjivanje
korekture). komunističkim. Politički oblik prelaska od
revije (fr. revue, eng. review) 1. književno-- kapitalizma ka komunizmu jeste diktatura
umetnički časopis, sa književnim, nauč-nim, proletarijata. Engels kaže u predgovoru „Ma-
kulturnim i političkim pregledom;
revolucionar 783 regijus morbus

nifesta Komunističke partije" da je kla- i sna srednjem veku); isključiva prava države da
borba „sada dostigla stupanj gde se iskorišćavam vrši zakonodavnu, sudsku, nadzornu i izvršnu
i potlačena klasa (pro-letarijat) ne može više vlast; znaci kraljevskog dostojanstva. regalitet
osloboditi klase koja je iskorišćava i potlačuje a (nlat. regalitas) pravo vladanja,
da istovremeno ne oslobodi celo društvo zauvek pravo posedovanja regalija, regalni (lat. geh
iskorišćavani, potlačivanja i klasnih borbi — ova kralj, regalis) kraljevski,
osnovna misao jeste jedino i isključivo Marksova". vladare ki.
2. astr. kretanje ili oticanje manjeg nebeskog regal-papir (lat. regalis) „kraljevska hartija"
tela oko većeg, npr. Zemlje oko Sunca, opti-caj, (hartija veoma velikog formata, za
opticanje, vreme opticanja; 3. potpuno menjanje geografske karte, bakroreze i dr.). regata
ili preobražavala čega, npr. životinjskog (ital. regatta) prvobitno: utakmica gondolama
organizma, Zemljine kore (usled velikih poplava, na kanalima Mletaka; docnije, naročito u
zemljotresa i sl.); 4. obrtanje, okretanje; obrt, Engleskoj: veslačka utakmica, trka na
obrtaj. revolucionar (fr. revolutionnaire) čamcima; vrsta lake pamučne tkanine za
prevrat-nik, učesnik u revoluciji, onaj čije je radnička, bolesnička i letnja odela. regdova
shvatanje da se napredak u društvu zbiva putem (češ. regdovak) češka narodna igra
revolucije. u 2/4 i 3/4 takta (vrsta valcera). regelacija
revolucionara!! (fr. revolutionnaire) pre- (nlat. regelatio) ponovno smrza-
vratnički, koji potiče iz revolucije, koji je vanje, ponovno mržnjenje. regenerat (lat.
zasnovan na revoluciji. Revolucionarni regeneratus obnovljen) deo organizma koji je
tribunal (fr. Tribunal revolutionnaire) nastao putem regenera-cije.
vanredni preki sud za vreme velike francuske regenerator (nlat. regenerator) 1. obnovilac,
revolucije, ustanovljen 10. marta 1793. u preporodilac, preustrojitelj; 2. komora sa
Parizu, radi suñenja svima protivnicima kanalima kroz koju prolazi topao dim iz peći
revolucije; ukinut 23. maja 1795. godine. ili topao gas posle sagoreva-nja u cilju
revolucionirati v. revolucionisati. revolucionisati iskorišćenja njihove toplote. regeneracija (nlat.
(fr. revolutionner) pobuniti, dići bunu, izazvati regeneratio) obnavljanje, obnova, preporod,
prevrat; uzbuditi, uzrujati, uzrujavati; preobraziti podmlañivanje, ponovno uspostavljanje; biol.
iz osnova, preobražava ta iz osnova. obnavljanje izgubljenih delova životinjskog ili
revolucionist (nlat. revolutio) v.revolucio- biljnog tela, naročito kod nižih organizama.
nar, revolucionistički (nlat. revolutio) v.revo- regenerirati v. regeierisati. regeverisati (lat.
lucionaran. regenerare) obnoviti, ob-navljati, podmladiti,
revocirati (lat. revocare) pozvati natrag, preporoditi, ponovo urediti i time osposobiti za
opozvati; oporeći, oporicati, povući, npr. nov život ili rad; ponovo proizvesti, ponovo
datu reč. uspostaviti; u hemijsko] industriji: ponovnom
revulzija (lat. revulsio odvoñenje) med. jako preradom dobiti od otpadaka dobar materijal.
kretanje telesnih sokova; odvoñenje i ra- regent (lat. regens koji vlada, regere vladati)
sporeñivanje sokova po telu; lečenje iza- vršilac vladarske vlasti, onaj koji vlada u ime
zivanjem navale krvi daleko od obolelog kralja (još neizabranog, ma-loletnog itd.),
organa, da bi se spremila navala krvi na oboleli kraljevski, vladarski na-mesnik. regeitstvo (lat.
organ (vrši se puštanjem krvi, slačicom, regens, regentis) namesniš-
čašicama i dr.). regal (nlat. rega, ital. riga, red, tvo; v. regent.
vrsta) 1. polica za knjige, robu i dr.; taš. ormar regermivacija (lat. regerminatio) bog. ponovno
gde stoje sanduci sa slovima; kuz. vrsta orgulj- klijanje, ponovno proklijavanje. regerminirati
skog registre, tzv. „čovečji glas" (lat. vox (lat. regerminare) bot. ponovo
humana); mala orgulja, bez pedala, za klijati, ponovo proklijavati. regesta (lat. regesta
prenošenje. spisak) pl. srećeni i u sveske povezani prepisi
regal (lat. regalis kraljevski) 2. v.regalija; top. svih važnijih spisa, povelja, pisama i dr. u
„kraljevsko slovo", vrsta krupnih kancelarijama i arhivama kraljevskih dvorova,
štamparskih slova, koja po veličini dolaze bi-skupskih rezidencija, manastira i sl.;
posle tzv. imperkjal-slova. regal (fr. regal, šp. hronološki sreñeni spiskovi povelja sa
regalo) 3. čast, gozba, gošćenje, uživanje; naznačenjem sadržine, zbirke starih spisa i
omiljeno jelo; šolja crne kafe s konjakom. povelja (veoma važne za proučavanje istorije).
regalija (lat. regalia) „kraljevska cigara", regijus morbus (lat. regius morbus) kraljevska
vrsta velikih cigara. bolest, žutica.
regalije (lat. jura regalia) pl. prvobitno:
suverena prava i povlastice vladaoca (u
revolucionar 783 regijus morbus

nifesta Komunističke partije" da je klasna srednjem veku); isključiva prava države da


borba „sada dostigla stupanj gde se vrši zakonodavnu, sudsku, nadzornu i
iskorišćavani i potlačena klasa (pro-letarijat) izvršnu vlast; znaci kraljevskog
ne može više osloboditi klase koja je dostojanstva.
iskorišćava i potlačuje a da istovremeno ne regalitet (nlat. regalitas) pravo vladanja, pravo
oslobodi celo društvo zauvek iskorišćavani, posedovanja regalija.
potlačivanja i klasnih borbi — ova osnovna regalni (lat. geh kralj, regalis) kraljevski,
misao jeste jedino i isključivo Marksova". 2. vladareki.
astr. kretanje ili opticanje manjeg nebeskog regal-papir (lat. regalis) „kraljevska hartija"
tela oko većeg, npr. Zemlje oko Sunca, opti- (hartija veoma velikog formata, za
caj, opticanje, vreme opticanja; 3. potpuno geografske karte, bakroreze i dr.).
menjanje ili preobražavanje čega, npr. regata (ital. regatta) prvobitno: utakmica
životinjskog organizma, Zemljine kore gondolama na kanalima Mletaka; docnije,
(usled velikih poplava, zemljotresa i sl.); 4. naročito u Engleskoj: veslačka utakmica,
obrtanje, okretanje; obrt, obrtaj. trka na čamcima; vrsta lake pamučne
revolucionar (fr. revolutionnaire) prevrat-nik, tkanine za radnička, bolesnička i letnja
učesnik u revoluciji, onaj čije je shvatanje da odela.
se napredak u društvu zbiva putem regdova (češ. regdovak) češka narodna igra u
revolucije. 2/4 i 3/4 takta (vrsta valcera).
revolucionaran (fr. reVolutionnaire) pre- regelacija (nlat. regelatio) ponovno smrza-
vratnički, koji potiče iz revolucije, koji je vanje, ponovno mržnjenje.
zasnovan na revoluciji. regenerat (lat. regeneratus obnovljen) deo
Revolucionarni tribunal (fr. Tribunal organizma koji je nastao putem regenera-
reVolutionnaire) vanredni preki sud za vreme cije.
velike francuske revolucije, ustanovljen 10. regeierator (nlat. regenerator) 1. obnovilac,
marta 1793. u Parizu, radi suñenja svima preporodilac, preustrojitelj; 2. komora sa
protivnicima revolucije; ukinut 23. maja kanalima kroz koju prolazi topao dim iz
1795. godine. peći ili topao gas posle sagoreva-nja u
revolucionirati v. revolucionisati. cilju iskorišćenja njihove toplote.
revolucionisati (fr. reVolutionner) pobuniti, dići regeneracija (nlat. regeneratio) obnavljanje,
bunu, izazvati prevrat; uzbuditi, uzrujati, obnova, preporod, podmlañivanje, ponovno
uzrujavati; preobraziti iz osnova, uspostavljanje; biol. obnavljanje izgubljenih
preobražava™ iz osnova. delova životinjskog ili biljnog tela, naročito
revoluciovist (nlat. revolutio) ð. revolucionar. kod nižih organizama.
revolucionistički (nlat. revolutio) v. regenerirati v. regenerisati.
revolucionaran.
revocirati (lat. revocare) pozvati natrag, regenerisati (lat. regenerare) obnovite, ob-
opozvati; oporeći, oporicati, povući, npr. navljati, podmladiti, preporoditi, ponovo
datu reč. urediti i time osposobi™ za nov život ili rad;
revulzija (lat. revulsio odvoćenje) med. jako ponovo proizvesti, ponovo uspostaviti; u
kretanje telesnih sokova; odvoćenje i ra- hemijskoj industriji: ponovnom preradom
sporeñivanje sokova po telu; lečenje iza- dobiti od otpadaka dobar materijal.
zivanjem navale krvi daleko od obolelog regent (lat. regens koji vlada, regere vladati)
organa, da bi se sprečile navala krvi na vršilac vladarske vlasti, onaj koji vlada u
oboleli organ (vrši se puštanjem krvi, ime kralja (još neizabranog, ma-loletnog
slačicom. čašicama i dr.). itd.), kraljevski, vladarski na-mesnik.
regal (nlat. rega, ital. riga, red, vrsta) 1. polica regentstvo (lat. regens, regentis) namesniš-tvo;
za knjige, robu i dr.; tip. ormar gde stoje v. regent.
sanduci sa slovima; muz. vrsta orgulj-skog regerminacija (lat. regerminatio) bog. ponovno
registre, tzv. „čovečji glas" (lat. vox klijanje, ponovno proklijavanje.
humana); mala orgulja, bez pedala, za regerminirati (lat. regerminare) bog, ponovo
prenošenje. klijati, ponovo proklijavati.
regal (lat. regalis kraljevski) 2. ð. regalija; tip. regesta (lat. regesta spisak) pl. sreñeni i u
„kraljevsko slovo", vrsta krupnih štamparski* sveske povezani prepisi svih važnijih spisa,
slova, koja po veličini dolaze posle tzv. povelja, pisama i dr. u kancelarijama i
imperijal-slova. arhivama kraljevskih dvorova, bi-skupskih
regal (fr. regal, šp. regalo) 3. čast, gozba, rezidencija, manastira i sl.; hronološki
gošćenje, uživanje; omiljeno jelo; šolja crne sreñeni spiskovi povelja sa naznačenjem
kafe s konjakom. sadržine, zbirke starih spisa i povelja
regalija (lat. regalia) „kraljevska cigara", vrsta (veoma važne za proučavanje istorije).
velikih cigara. regijus morbus (lat. regius morbus) kraljevska
regalije (lat. jura regalia) pl. prvobitno: bolest, žutica.
suverena prava i povlastice vladaoca (u
regimenta 784 regrutirati

regimenta (nlat. regimentum, fr. regiment, ital. profesija, ali s tim da se obnavlja pod
reggimento)«)/. puk (vojske);fig. veliko strogim nadzorom sanitetskih i državnih
mnoštvo, gomila sveta. vlasti.
region (lat. regio) predeo, kraj, oblast, regleta (fr. reglette) tip. mesingana pločica kao
pokrajina; područje; sloj, društveni red; umetač izmeñu redaka, štamparski lenjirić.
med. deo tela; vazdušni sloj. reglman (fr. reglement) u re d ba, pravilnik o
regionalizam (lat. regio) oblasno rodolju-blje, vršenju službe, odredba, propis, poslovnih;
pokrajinski duh, težnja za pokrajin-skom egzercirni reglman voj. pravilnik o vežbanju
samostalnošću; up. partikularizam. vojnika (o vojnoj obuci).
regionalist (lat. regio) pristalica (ili: pobornik) regnum hominis (lat. regnum hominis) care-
regionalizma. vanje čovekovo, tj. na nauci osnovana vlast
regionalni (lat. regionalis) oblasni, pokrajinski, čovekova nad silama prirode (krajnji cilj
koji pripada jednom predelu; koji pripada nauke, koji su postavili filozofi Bekon i
jednom delu tela. Hobz).
regionar (nlat. regionarius) katolički oblasni regredijent (lat. regrediens) u meničnom
sveštenik, oblasni biskup. pravu: zakoniti imalac menice koji traži
regirati (lat. regere) vladati, upravljati, naplatu te menice od potpisnika (regresata).
rukovati, voditi; gram. zahtevati odreñeni regredijentni naslednik prav naslednik koji ima
padež, npr. sećati se čega (gde, „sećati se" pravo nasledstva u slučaju ako ono ne
zahteva drugi padež); up. režirati. pripadne nekom drugom.
registar (nlat. registrum, fr. registre, ital., šp. regredijencija (nlat. regredientia) v. regres.
registro) spisak, popis, spisak reči ili stvari regres (lat. regressus) povratak, povlačenje,
u azbučnom redu (na kraju knjige), spisak odstupanje; pribežište; trg. naplata, naknada
sadržine, pregled, uputstvo; trg. knjiga štete, npr. od potpisnika na meni-ci; log.
udešena azbučnim redom; muz. jedan potpun vraćanje od posledice uzroku, od uslovljenog
red orguljskih duvaljki koji ima za različite uslovu, od zaključaka pretpo-stavkama na
tonove jednu duvalj-ku ili više njih radi kojima je zaključak zasnovan (ovakav način
pojačanja tona; oduška na pećima za mišljenja zove seregresiv-na ili analitička
topljenje; ključ na pećima (za udešavanje metoda).
toplote).
registar-papir čista hartija velikog formata (za regresant (lat. regressus) v. regredijent.
računske knjige). regresat (nlat. regressatus) u meničnom pravu:
registre (nlat. registra) pl. v. regesta. potpisnik od koga se traži da plati menicu.
registrator (nlat. registrator) službenik koji regresivan (nlat. regressivus) unazadan, po-
sreñuje i zavodi u registar akta koja dolaze i vratni, odstupni, koji dejstvuje povratio; supr.
odlaze. progresivan.
registratura (nlat. registratura) mesto, regresivna metoda log. v. pod regres.
kancelarija gde se vodi registar; veština regresija (nlat. regressio vraćanje, odstupanje)
rukovanja službenim aktima. 1. kol. povlačenje mora sa kopna, tako da se
registracije (nlat. registratio) zavoñenje u spisak njegovo dno ispolji (supr. transgresi-ja); 2. u
(uregistar), registrovanje; grañan-sko psihoanaliza vraćanje spolnog nagona jednog
venčavanje. čoveka na ciljeve spolnog prohteva u ranom
registrira™ (nlat. registrare) v. registro-vati. detinjstvu; 3. ret. v. palilogija.
registrovati (nlat. registrare) zavesti u registar, regresirati (lat. regredi vraćati se, ići nazad)
zavoditi u registar; venčati (ili: ići natrag, vraćati se; povlači™ se, uzmicati;
venčavati) grañanskim brakom. naknaditi; regresirati se naplatiti se,
registrofon (lat. registrare, grč. phone glas) naknaditi sebi pričinjenu štetu.
aparat za beleženje telefonskih razgovora. regresni dužnici drugi red meničnih dužnika
reglaža (fr. reglage) udešavanje, dovoñenje u koji su obavezni da plate menični dug u
red (npr. motora); reglaža aviona radnja slučaju da ga ne plati glavni menični dužnik.
kojom se daje avionskim krilima i repnim regresni naslednik v. regredijentni naslednik.
površinama izvestan nagibni ugao. regrut (fr. gesgie, ital. recluta) vojnik koji treba
regl-detri (lat. regula de tribus sc. numeris) da izdrži vojnu obuku, vojnik-no-vajlija,
kat. pravilo trojno, pravilo po kome se iz tri novak; fig, početnik, novajlija.
poznate veličine nalazi četvrta nepoznata, regrutacija (fr. recruter) v. regrutovanje.
koja sa onima poznatim stoji u izvesnom regrutirati (fr. recruter, ital. reclutare)
odnosu. dopuniti (ili: popuniti) novom snagom,
reglementaristi (fr. reglementer zakonom uzimati nove vojnike vrbovati nove vojni-
odrediti) pl. pristalice reglementacije; supr.
abolicionisti.
reglementacija (fr. reglementation zakonsko
ureñivanje) socijalni pokret koji zahteva da
se prostitucija prizna kao slobodna
regrutovanje 785 redova

ke, konačiti; fig. vrbovati, pridobijati, (nove sklad sa propisima ili zakonima;re/uJIG-rati
pristalice, nove planove i sl.). menicu u odreñenom roku odgovoriti svojoj
regrutovanje (fr. recrutement) popunjavanje meničnoj obavezi, tj. položiti odreñenu
kadra novim vojnicima, uzimanje novajlija u otplatu i interes na ostatak Duga.
vojsku, novačenje. regurgitacija (nlat. regurgitatio) med. vraćanje
regrutovati (fr. recruter) v. regrutirati. mleka kod odojčadi; podrigivanje, strujanje
regtajm (eng. ragtime) ouz. američki muzički natrag.
(klavirski) stil crnačkog porekla sa redaktor (lat. redactor) 1. urednik, lice koje
sinkopiranim ritmom; prethodnih džeza; ušao rukovodi izdavanjem stvari za štampanje i
je i u umetničku muziku (Stravinski i dr.). utvrñuje njihovu sadržinu; 2. lice koje
regula (lat. regula) pravilo, propis, zakon; sreñuje, priprema i rediguje neki tekst za
merile; red, poredak; pravilnost; načelo koje štampu i time daje izdanju konačan oblik.
odreñuje način rada; med. =menstrua-cija. redakcija (nlat. redactio) skupljanje i sreñi-
regula jurne (lat. regula juris) pravio načelo, vanje rukopisa za štampu; obrada, prera-da,
pravio pravilo. jezičko i pravopisno ujednačavanje svih
regularan (lat. regularis) pravilan, propisan, rukopisa koji treba da se objave u jednoj
redovan; uredan, ureñen; regularna vojska svesci ili knjizi, ureñivanje; svi pisci koji
redovna vojska, stajaća vojska. stalno sarañuju na nekom listu ili časopisu;
regulari (lat. regulares) pl. u katoličkoj crkvi: mesto, lokal u kome se vrši ureñivanje lista ili
svi duhovnici svetovnog i kalu-ñerskog reda časopisa, uredništvo.
koji su se zavetovali da će se u životu redakcijski (nlat. redactio) koji pripada
pridržava™ izvesnih religioz-nih pravila; redakciji ili potiče od nje.
religiozi; supr. sekulari, redan (fr. redan) voj. uglasto poljsko utvrñenje,
regulativ (nlat. regulativum) uredba, propis, izbočenje.
pravilnik; poslovni red. redatirati (lat. ge-, datum) pomeriti unazad
regulativa (nlat. regulativa) v. regulativ. datum nekog pisma i sl.
regulativvi (nlat. regulativus) koji ureñuje, koji redemarkacija (fr. redemarcation) ponovno
upravlja, koji služi kao načelo, kao osnova stavljanje graničnih znakova, na državnoj
nekog rada. granici.
regulator (nlat. regulator) uredilac, ureñi-vač, redemcija (lat. redemtio) spasenje, isku-
udešavač, doterivač; kod raznih mašina: pljenje;lrav. otkupljivanje iz zarobljeniš-tva,
sprava za ujednačavanje rada neke mašine; osloboñenje, osloboñavanje.
deo na časovniku (spirala) pomoću koga se redengot (fr. redingote, od eng. riding-coat
časovnik udešava da pravilno radi; vrsta jahački kaput) dug muški kaput, naročito
časovnika koji radi vrlo pravilno, tako da se putnički i jahački.
prema njemu doteruju drugi časovnici; u redi (fr. reduit) voj. povlačilište, unuta-rnji deo
južnim pokrajinama Sev. Amerike, naročito utvrñenja, jako utvrñen i sa svih strana
u prvoj polovini XIX veka: izvršim organ zatvoren (služi kao poslednji oslonac
neke vrste narodnog suda za borbu protiv odbrane utvrñenja).
bezakonja, koji je u isto vreme bio sudija, redigovati (lat. redigere urediti, srediti) pismene
žandarm i izvršilac presude; fig. faktor koji sastave sakupiti, pregledati, dovesti u red i
ureñuje i usklañuje društvene odnose. prirediti za štampanje (u obliku knjige,
regula falzi (lat. regula falsi) način računanja časopisa itd.); urediti, ureñivati, pripremiti,
pri kome se za traženu veličinu uzima koja preraditi; ureñi-vati, izdavati list i sl.
bilo proizvoljna veličina, da bi se posle, iz redintegracija (lat. redintegratio) ponovno
dobivenog pogrešnog rezultata, izvela prava uspostavljanje, obnova, obnavljanje.
tražena veličina. rediskontova&e (ital. re-disconto) fin. ponovno
regulacija (nlat. regulatio) ureñenje, ureñi- diskontovanje, tj. kad bankar ili banka daju
vanje, udešavanje, upravljanje; v. reguli- ponovo u eskont menice koje su sami
sanje. eskontovali, da bi i na taj način došli do
regulirati (nlat. regulare) v. regulisati. zarade.
regulisanje (lat. regula) ureñivanje, ureñenje, redistribucija (lat. ge opet, ponovo, distri-bucija,
dovoñenje u red, u sklad sa zakonima, v.), preraspodela, ponovna raspo-dela (npr.
propisima, pravilima i dr.; regulisanje reka dohotka, robe, sredstava i sl.).
obuhvata ukupne radove koji se vrše za redif (arap. radif, tur. redif) rezervna turska
poboljšanje prirodnih okolnosti reka radi vojska koja je pozivana samo za vreme rata;
postizanje što izjednačenijeg oti-canja vode supr. nizam.
smanjenom količinom visoke vode i redicija (lat. redditio) vraćanje; izvoñenje
povećanom količinom niske vode; regulacija. nekog razloga ili uzroka;«?/, predaja tvrñave.
regulisati (nlat. regulare) urediti, ureñiva-ti, redova (češ. rejdovak) češka narodna igra u 2/4
dovesti u red; ozakoniti, dovesti u i 3/4 takta.
50 Leksikon
redovačka 786 režans

redovnika (češ. rejdovak) v. redova. čava udvajanje; bog. presavijen sa spoljne


redondilja (šp. redondilla) španska i portu- strane.
galska strofa od 4 osmosložna, reñe še- reduplikacija (nlat. reduplicatio) udvajanje,
stosložna trohejska stiha, od kojih se slikuju ponavljanje; gram. udvajanje, ponavljanje reči,
prvi sa četvrtim a drugi sa trećim (abba), ili slogova ili slova.
prvi sa trećim a drugi sa četvrtim (abab); reduplicirati (nlat. re-duplicare) udvojiti,
upotrebl>ava se u lirici i drami. udvajati; gram. ponavljati reči; slogove ili
redresacija (fr. redressement) med. 1. ponovno slova.
previjanje rane; 2. zamenjivanje nekog dela redut (fr. redoute, lat. reductus)«?/ malo, sa
koji nedostaje ili ispravljanje neke svih strana grudobranima opasane poljsko
deformacije. utvrñenje, šanac.
redresirati (fr. redresser) ponovo ispraviti, reduta (fr. redoute, ital. ridotto) zabava,
ponovo uputiti na pravi put; opet uspostaviti, balska svečanost pod maskama; ranije:
krenuti nabolje; osujetita, unazaditi; trg. mesto, dvorana za igranke i zabave, naročito
stornirati. u Mlecima, gde su se, za vreme karnevala,
Red star lajn (eng. Red Star Line) „Linija skupljale maskirane osobe radi kockanja.
crvene zvezde", belgijsko parobrodarsko reducibilan (nlat. reducibilis) svodljiv, sma-
društvo, osnovano 1872. god. sa sedištem u nljiv; med. koji se može vratiti na staro mesto;
Antverpenu, vrši saobraćaj izmeñu An- hem. oslobodljiv od kiseonika, koji se može
tverpena i severnoameričkih pristaništa. osloboditi kiseonika.
redublirati (fr. redoubler) udvojiti, udva-jati, reducirati (lat. reducere) svesti, svoditi;
udvostručiti, umnožiti, povećati. pretvarati, obračunati, obračunava™ (novce,
redukovati (lat. reducere) v. reducirati. mere i tegove); smanjiti, smanjivati, spustiti,
spuštati, snižavati, snizi-ti (cenu); svesti,
reduktor (nlat. reductor) ned. nameštač, svoditi na manju meru; ograničiti,
hirurška sprava za nameštnje uganutih ili ograničava™; muz. udesiti komad (partituru)
slomljenih udova; teh. mehanizam koji za manji broj instrumenata; hem. osloboditi
usporava, umanjuje brzinu kretanja; hek. metale njihovih je-dinjenja sa kiseonikom,
sredstvo za osloboñenje metala od kiseonika, sumporom ili drugim nekim elektro-
sumpora i dr. negativnim telom; peć za reduciranje peć u
redukcija (lat. reductio) smanjenje, smanji- kojoj se metali izdvajaju iz svojih prirodnih
vanje; uklanjanje, otpuštanje iz službe; jedinjenja; kup. ukuvati, ukuvavati; ukinuti,
smanjivanje broja radnika ili službenika; otpustiti iz službe.
he,« dobivanje čistih metala oslobañajući ih redhibicija (lat. redhibitio) prav. vraćanje i
kiseonika, sumpora, soli i dr.;log. svoñenje uzimanje natrag neke stvari kupljene s
jednog modusa druge, treće ili četvrte manom koja je, pri zaključivanju kupovine,
silogističke figure na odgovarajući modus bila prikrivena; redhibiciona tužba tužba
prve;fil. svoñenje pojedinačnog saznanja na kojom se traži vraćanje plaćenog novca uz
osnovno i opšte, tj. na princip; mat. svoñenje, povraća] kupljene robe.
skraćivanje, pretvaranje jedne slike u drugu; reegzekucija (nlat. reexecutio) prav. vraćanje
pretvaranje, obračunavanje (mera); med. onoga što je sudskim putem bilo na-
nameštanje, vraćanje u prirodan položaj; fiz. plaćeno.
vraćanje u ranije stanje, vraćanje u raniji reedicija (lat. re-editio) novo izdavanje, novo
položaj; trg. smanjivanje (ili: sniženje, izdanje (knjige), preštampavanje.
spuštanje) cena nekoj robi; umanjivanje (ili: reeksport (nlat. re-export) trg. izvoz uvezene
sužavanje) neke figure; muz. izvod iz robe, kako one koja je bila uvezena radi
partiture; prenošenje iz nepoznatije melodije dorade tako i one privremeno uvezene radi
u pozna-tiju. prodaje na bilo kom tržištu; reek-sportacija. .
redukciona tabela tablica za obračunavanje ili reeksportacija (nlat. re-exportatio) trg. v.
sravnjivanje raznih vrsta novca, mera i reeksport.
tegova. reeksportirati (nlat. re-exportare) trg. izvo-ziti
redulcerirati (lat. redulcerare) med. ponovo uvezenu robu.
zagnojavati, izazivati gnojenje, ponovo se reeskontiranje (fr. reescompt) trg. ponovno
otvarati (o čirevima). odbijanje, pokovan odbitak.
redundantan (eng. redundant) nebitan, reeskontirati v. reeskontovati.
suvišan, izlišan, prekomeran, koji se može reeskontovati (fr. reescompter) trg. ponovo
zanemari™. eskontovati.
reduplikativ (nlat. reduplicativum) gram. režans (fr. regence) namesništvo, re-gentstvo;
rečenica u kojoj se jedan od glavnih pojmova naročito: doba namesnikovanja Filipa
udvaja (ponavlja). Orleanskog u Francuskoj (1715— 1723),
reduplikativan (nlat. reduplicativus) gram. čuveno sa svoje razvratnosti; stilu francuskoj
udvojan, koji udvaja, udvajajući, koji ozna- umetnosti ovoga vremena, koji
režiJa 787 rezidirati

pretpostavlja prelazio doba izmeñu stila koji licima; 2. spis poverljive prirode; 3.
je vladao za vreme Luja XIV(baroka) i stila rezervacija oblast odreñena za obitavanje
za vreme Luja XV (rokoko). zakonom zaštićenih plemena Indijanaca i
režija (fr. regie) odgovorna i na polaganje Eskima u SAD i Kanadi, ili za zaštitu faune i
računa obavezna uprava koja gazduje flore od izumiranja, odnosno za očuvanje
državnim privrednim preduzećima (šumska, prirodne sredine.
duvanske itd. režija); trošak, ras-hodi oko rezervacija (nlat. reservatio) zadržavanje prava
podizanje čega ili oko voñenja nekog na što, npr. na prodenu stvar, dok ne bude
privrednog preduzeća; u sopstvenoj režiji potpuno isplaćena; kum rezerva-cione (nlat.
raditi sam raditi kao preduzi-mač, tj. sam sit reservatione) sa izuzet-kom, osim, uz
upravljati radovima;»™. upravljanje ogradu.
pozornicom u umetničkom pogledu^ rezervacija (nlat. reservatio) v. rezervat 3.
pripremanje i konačno uobličenje dramskog, rezervacio mentalno (nlat. reservatio menta-lis)
operskog, filmskog, televizijskog dela ili prećuta ograda, lukava, podmukla ograda,
revijsko-zabavnog programa, takoñe i na npr. pri polaganju zakletve, kad neko, u
radiju. mislima, svojim rečima daje drugo značenje i
režim (fr. regime, lat. regimen) upravljanje, tumačenje no što ga one same po sebi imaju.
uprava; vlada, oblik vladavine; način rezervacio hovoris (nlat. reservatio honoris)
vladanja i upravljanja državom; ustroj-stvo, prav. izuzimanje časti, po kome izrečena
ureñenje; način života; «ed. higijenski način kazna ne lišava osuñenog časti ili časnih
ishrane, dijeta. prava.
režimlija (fr. regime) slepi pristalica jednog rezervirav (lat. reservatus) zadržan, ostavljen
oblika vladavine, vladin čovek, strančar. za posle, za docniju potrebu; namenjen za
režimski (fr. regime) koji pripada reži-mu, posle; koji se ne opredeljuje ili ne izjašnjava
koji drži uz vladu, vladin, režimski list. o čemu otvoreno, uzdržljiv, oprezan,
režiranje (fr. regir) v. režija. smotren; držati se rezervirano držati se po
režirati (fr. regir, lat. regere) vladati, strani, ne opredeljivati se, ne izjašnjavati se.
upravljati, voditi; vršiti posao pozo-rišnog, rezervirati (lat. reservare) v. rezervisati.
filmskog, televizijskog reži-sera. rezervisati (lat. reservare) zadržati, zadržavati,
režiser (fr. regisseur) 1. računski poslovoña, imati u pripremi (za ubuduće); čuvati,
računovoña; Č. ui. reditelj, umetnički pričuvati, sačuvati, štedeti; na-meniti što za
rukovodilac pozorišnog, filmskog, docniju potrebu.
televizijskog izvoñenja, koji usklañuje i rezervisan (lat. reservatus) v. rezerviran.
organizuje, umetnički i tehnički, sav rad na rezervist (fr. reserviste) vojnik iz rezerve, iz
pripremanju predstave; 3. lice koje ruko-vodi pričuve, pričuvnik.
pripremama i izvoñenjem neke svečanosti. rezervoar (fr. reservoir) spremnik, pričuvi-P1te
rezeda (lat. resedare ublažavati, reseda) bog. za vodu, petrolej, benzin; vododrž, ubao;
katanac, poznata biljka prijatna mirisa, ribnjak.
poreklom iz Egipta; bleda sivkastozelena rezignacija (nlat. resignatio) skrušenost,
boja. predanost volji božjoj, pomirenje sa
rezerva (fr. reserve) zadržano pravo, ograda; sudbinom, tj. sa onim što je neizbežno,
zaliha, pričuva, ono što je ostavljeno ili što se pripravnost na sve; up. resignacija.
čuva za slučaj potrebe; voj. vojnici koji su rezignirav (lat. resignatus) skrušen, predan
odslužiti stalni kadar i koji se pozivaju pod sudbini, pomiren sa sudbinom, pripravan na
zastavu samo-u slučaju rata; vojska koja nije sve.
u prvom borbenom redu, nego na rezignirati (lat. resignare) v. podresigni-rati.
raspolaganju vrhovnom (strategijska rezerva) rezident (lat. residens) 1. opunomoćeni
nli nekom drugom komandantu da je poslanik na strani (nižeg reda), otpravnik
upotrebi tamo gde se ukaže potreba; poslova; 2. grañanin neke države koji
dopunska vojska, dopuna; fig. uzdržavanje, stalno živi u drugoj nekoj državi; 3.
uzdržljivost, opreznost; sa rezervom sa obaveštajac koji stalno deluje u nekoj
izuzetkom, uz ogradu, osim; bez rezerve Zez stranoj državi.
izuzetka, bez ograde, bezuslovno, potpuno. rezidencija (nlat. residentia) mesto stalnog
rezervaža (fr. r^servage) u bojadisanju tka- prebivanja, boravišta, prebivališta, stan;
nina: zaštitnik koji sprečava primanje boje naročito: mesto stalnog boravka poglavara
na izvesnim mestima tkanine; v. i anlevaža. zemlje, prestani grad, prestonica; dvor; mesto
rezervat (lat. reservatum ono što je zadržano) stalnog prebivanja visokog državnog
l.npan. zadržano pravo, pravo po kojem dostojanstvenika, npr. patrijarha, episkopa,
upotreba nečega pripada samo odreñenim biskupa itd. kao i njegov Dvor.
rezidirati (lat. residere) stanovati, boraviti,
stalno prebivati.
50*
reziduum 788 reimprimatur

reziduum (lat. residuum) ostatak, preostatak; ra, kroz vazduh ili drugu neku sredinu, na
he», talog. drugi zvučni izvor; ovo svojstvo
rezil (arap. radfl, tur. rezil) sramota, poruga, satreperavanja javlja se i kod električnih
uvreda, grdnja. treptaja; fig. odjek, saosećanje; resonancija.
rezilijacija (nlat. resiliatio)npaB. odustajanje od rezonator (lat. resonare odjekivati, resona-tor)
ugovora, poništenje (ili: raskidaše) ugovora. deo govornog aparata u kojem dolazi do
rezilirati (fr. r6siller) prav. odustati od čega, rezonancije; to su rezonantske duplje koje su
raskinuti ugovor sudskim putem. uvek podešene na odreñeni ton i u kojima se
reziliti (arap.) sramotiti, grditi, ružiti, vreñati. oblikuju glasovi; fiz. sprava pomoću koje se
rezilja (iš. resilla) svilena mreža ili traka za mogu čuti gornji tonovi koji zvuče
kosu (ženski ukras). istovremeno sa osnovnim tonom, sazvučnik;
rezime (fr. r£sum6) sažetak, sažeto ponavljanje resonator.
glavne sadržine, kratak pregled, izvod; rezon d-etr (fr. raison d'etre) razlog koji
završna reč. opravdava postojanje nečega, pravo stupanja
rezimirati (fr. r6sumer) sažeti, sažimati, ukratko u život.
ponoviti, sažeto, ukratko izložiti, dati kratak rezonirati (lat. resonare) 1. odjekivati, ori-ti se,
i sažet pregled nečega ranije opširno razlegati se; fiz. satreperavati, sazvučavati;
izloženog. resonirati.
rezistentav (lat. resistere) otporan, tvrd. rezonirati (fr. raisonner) 2. v. rezonovati.
rezistencija (nlat. resistentia) otpor, otpornost, rezonovati (fr. raisonner) misliti, razmišljati,
odupiranje, odolevanje; odbrana; protivljenje, umovati, posmatrati, govoriti, rasuñivati i
protivstajanje; izdržljivost; pasivna zaključivati razumno; posmatrati i
rezistencija izvršavanje rada tačno po slovu zaključivati o čemu na osnovu razumom
propisa, ali ne u duhu i cilju istih, tako da se opravdanih razloga; prezrivo: mudrijašiti,
time stvarno ometa i koči uspeh rada, protivreči™, prigovarati, praviti primedbe.
namerno ometanje i usporavanje rada. rezorcin (fr. resorcine)xeM. dvobazni aroma-
rezistirati (lat. resistere) protiviš se, opirati se, tični alkohol, derivat benzina, koji se
davati otpor, protivstajati; braniti se; upotrebljava u proizvodnji boja i u lekar-stvu;
izdržava™, podnositi što, istrajati, odolevati. rezorcinol.
rezolutan (nlat. resolutus) odlučan, rešen na rezultanta (lat. resultare)#«3. proizlaznica, sila,
delo, odvažan, smeo, srčan; pribran, kretanje, veličina i dr. koja se dobije
priseban. slaganjem dveju ili više datih sila ili
rezolutnost (nlat. resolutio) odlučnost, re-šenost, upraZaljenih veličina, vektora; up. komponenta.
odvažnost, smelost, srčanost, po-stojanost. rezultat (nlat. resultatus) ishod, iznos, kraj-\nje
rezolucija (nlat. resolutio, fr. r£solution) rešenje neke računske radnje; uspeh, ishod
pismeni zaključak, odluka, rešenje (na kraju nekog rada, krajnji zaključak do koga se
neke skupštine u kome se iznosi raspoloženje doñe ispitivanjem.
i mišljenje učesnika i for-mulišu zahtevi); rezultirati (lat. resultare) proisticati, proisteći,
odlučnost, rešenost. proizići, proizlaziti, doći (ili: dolaziti) kao
rezon (fr. raison, lat. ratio) um, razum; posledica čega.
razlog, povod, pobuda, uzrok; pravo, pravda, rezus (lat. Masasa rhesus) zool. uskonosi
pravičnost (imati rezona — imati pravo, biti u majmun iz grupe zamorci, raširen u In-diji i
pravu); trg. ime trgovačkog preduzeća, firma. na Himalajima.
rezonabl (fr. raisonable) razuman, uman, rezus-faktor (skr. Rh-faktor), nasledio obeležje
uviñavan, pametan; umeren, pristojan (cena); eritrocita, prisutnost posebnog aglutinogena u
dovoljan, priličan; plemenit, darežljiv. krvi majmuna rezusa i većine (85%) ljudi.
rezonantan (lat. resonans) koji odjekuje, koji se Negativan Rh-faktor može prouzrokovati
ori, koji se razleže, zvučan, snažan (glas); teškoće pri trans-fuziji, a i kod poroda, ako
fiz. koji satreperava, koji sazvuča-va, koji majka ima negativan Rh-faktor, a otac
odgovara svojim treptajima u jedinici vremena pozitivan.
kada do njega dopre isti broj treptaja u jedinici reid (engl. raid) 1. voj. prepad, iznenadan i
vremena; resonantan. plahovit napad manjim konjičkim, moto-
rezonancija (lat. resonantia) odjek, rizovanim ili flotnim jedinicama na
odjekivanje; fiz. svojstvo satreperavanja, neprijatelja; sp. konjička utakmica na dugoj
svojstvo sazvučavanja, svojstvo odgovaranja stazi da bi se pokazala istrajnost jahača i
na broj treptaja u jedinici vremena kojom je konja.
neko telo sposobne da i samo zatreperi, reid (hol. reide) 2. mor. deo mora blizu obale,
prenošenje treptaja jednog zvučnog izvo- kod ulaza u pristaništa, zaštićen od
vetrova, zbog toga zgodan za bavljenje
brodova.
reimprimatur (nlat. reimprimatur) „neka se
ponovo štampa", dozvola za ponovno
štampanje, za preštamlzvanje.
reinkarnacija 789 reklama

reinkarnacija (lat. reincarnatio) po učenju o da, ili sprave i opremu za sportska društva.
seobi duša: ponovno ulaženje duše u telo rekviziti (lat. requisitum) pl. predmeti koji su
(otelotvorenje) posle smrti tela u kome je potrebni da bi se mogla izvesti pozo-rišna
dotle bila. predstava,rekvizite; sprave, oprema, predmeti
reintegracija (lat. ge-, integratio) upotpunja- potrebni sportistima.
vanje, dopuna;prav. povraća] oduzetih stvari, rekvizite (lat. requisita) poz. svi predmeti i
zvanja, prava i dr. sitnice koji su, pored dekoracije i garderobe,
reis (arap. ra'fs) glavar, starešina; zapovednik potrebni da bi se mogao prikazati neki
trgovačkog broda. pozorišni komad; potrebe, potrebne stvari i
reis-efendi (arap. ra'fs poglavar, starešina, oruña; fig. potrebne osobine, potrebna
ngrč. authentes gospodin, gospodar, tur. svojstva.
efendi) titula turskog državnog kancelara i rekvizitorijali (nlat. requisitoriales sc. litterae)
ministra spoljnih poslova. pl. prav. akt kojim jedna vlast traži nešto od
reis-ul-ulema (arap. ra'isu-l-'ulama, tur. reisul- druge vlasti zvaničnim putem; rekvizitorijum.
ulema) titula vrhovnog poglavara islamske rekvizitorijum (nlat. requisitorium) prav. v.
veroispovesti. rekvizitorijali.
rejd (eng. raid) v. reid. rekvizicija (lat. requisitio) zahtev, traženje,
rejdovak (češ. rejdovak) češki narodni ples u molba; prav. zahtev koji jedna vlast upućuje
2/4 i 3/4 taktu. drugoj radi pomoći i saradnje u nekoj stvari;
rejektorijum (nlat. rejectorium) prav. odbijanje popisivanje ili uzimanje stvari za vojne ili
priziva jedne parnične strane, presuda višeg državne potrebe, naročito u vreme rata, koje
suda kojom se odbija priziv; rejekckja. se ne plaćaju gotovim novcem, nego uzimaju
rejekcija (lat. rejectio) odbacivanje, odbijanje, na priznanicu; zabrana na nešto, polaganje
neprimanje; prav. v. rejektorijum. prava na što, npr. uzeti nešto u rekviziciju
rejon (fr. gauop, ital. raggio, lat. radius zrak) staviti na nešto zabranu.
1. srez, okrug, obim koji obuhvata neka rekvizicionar (nlat. requisitionarius) prav. onaj
nadležnost, deo grada pod upravom koji polaže pravo na nešto, koji stavlja
narodnog odbora; (svetlosni) zrak; polu- zabranu.
prečnik kruga; voj. područje, oblast tvrñave, rekvizicioni sistem voñenje rata na taj način
gradsko polje, oblast pod domašajem što se vojska izdržava sredstvima
topovske vatre. pokupljenim putem rekvizicije u samoj
rejon (fr. rayonne) 2. vrsta plastične mase od zemlji.
koje se izrañuju razni predmeti, prven-stveno rekvijem (lat. requies mir, počinak; četvrti
odevni;^. najlon, orlon. padež: requiem) u katoličkoj crkvi: svečano
rejs (port. reis) mala novčane jedinica u podušje i muzički komad koji se na njemu
Portugaliji i Braziliji. izvodi (nazvan po početnim rečima molitve:
rek (nem. Reck) vratilo (gimnastičke sprava). Requiem aeternam dona eis, Domi-ne!,
rekadencija (nlat. recadentia) prav. vraćanje, Večni pokoj daj im, Gospode! itd.).
povraćaj nekog prava onome koji ga je rekvinteron (tl. requinteron) sinkvintero-na i
ranije posedovao. Evropljanke, ili obratno.
rekantacija (lat. recantare poricati, vlat. rekvirevt (lat. requirens) istraživalac,
recantatio)npaa poricanje, opozivanje onoga isleñivač; molilac, tražilac.
što je neko ranije govorio ili pisao \up. rekvirirati (lat. requirere) zahtevati, tražiti,
retraktacija. iskati, iziskivati; prav. neku drugu vlast moliti
rekapitulant (nlat. recapitulans) onaj koji u za pomoć ili saradnju; zahtevati nešto natrag,
glavnim crtama ponavlja sadržinu čega, izlagati svoje pravo na nešto; istraživati,
ponavljač. ispitivati, isleñivati;voj. popisati (ili:
rekapigulacija (nlat. recapitulatio) ponavljanje popisivati, uzeti, uzimati) na priznanicu za
sadržine u kratkim crtama; ret. figura koja se vojne ili državne potrebe (hranu, stoku, pre-
sastoji u tome da se, u opširnom i iscrpnom vozna sredstva i dr.).
dokazivanju, na kraju svakog dela i celine rekil (fr. recul)so/. ustuk, vraćanje, odskok
govora svi razlozi ili glavne tačke izlaganja vatrenog oružja, naročito topa, pri
ukratko i sažeto ponove; trg. sažeto ponavljanje ispaljivanju.
glavnih stavova računa. rekla (nem. Rockel) kratka ženska haljina do
rekapitulirati (nlat. recapitulare) glavnu pojasa; ponegde se tako naziva i muški kaput.
sadržinu ukratko ponoviti, sažeto ponavljati, reklama (lat. reclamare glasno vikati, fr.
sažeto izložiti; trg. račun, na kraju, ukratko reclame) preporuka, javno isticanje rečju ili
ponoviti. putem štampe (objava, oglasa) dobrih
rekvizitar (lat. requisitum potreba) lice koje svojstava svoje robe i povoljnih cena u
dobavlja i čuva stvari i sitnice potrebne pri
izvoñenju pozorišnog koma-
reklamacija 790 rekoncilirati

cilju zadobijanja kupaca (mušterija); tr- rekompenzirati (nlat. recompensare) obe-štetiti,


govačko hvalisanje, vašarsko hvalisanje. obeštećivati, naknaditi štetu; nagraditi;
reklamacija (lat. reclamatio) iskanje, zahte- odmazditi, kazniti, vratiti milo za drago.
vanje, potraživanje; usmena ili pismena rekonvalescent (nlat. reconvalescens) med.
prijana da pošiljka upućena na vašu adresu oporavljenik, prezdravljenik, onaj koji se
nije prispela; prav. zahtev za povraća j čega; oporavlja od bolesti, koji je na putu
žalba protiv odluke ili rešenja suda ili potpunog ozdravljenja.
vlasti. rekonvalescencija (nlat. reconvalescentia)
reklamer (fr. reclameur) onaj koji iznosi na prezdravljavanje, prezdravljenje, opora-
pazar, reklamdžija. vljanje od bolesti.
reklamiranje (lat. reclamare) v. reklamacija, rekonvenijent (nlat. reconveniens) prav. pod-
reklama. nosilac protivtužbe.
reklamirati (lat. reclamare glasno vikati; glasno rekonvenirati (nlat. reconvenire) prav. podneti
negodovati) javno hvaliti svoju robu, mamiti (ili: podnositi) protivtužbu.
(ili: dozivati) kupce isti-canjem dobrih rekonvevt (lat. ge-, conventus) prav. onaj protiv
svojstava i povoljne cene robe; iskati, tražiti, koga je podnesena protivtužba.
zahtevate; po-traživati; prigovarati, ulagati rekonvencija (nlat. reconventio) prav. tužba koju
protest ili prigovor; podneti (ili: podnositi) optuženi podnosi protiv tužioca istom sudu,
prijavu da pošiljka upućena na našu adresu protivtužba.
nije prispela. rekovvevciona tužba ð. rekonvencija.
reklinacija (nlat. reclinatio) naginjanje unazad, rekoiverzija (lat. re-conversio obrtanje,
zavaljivanje, posuvraćenje; med. operacija vraćanje ranijem)rekonverzija industrije
očne mrene pri čemu se mrena po-svrne. vraćanje industrije, po završetku rata, od
reklinirati (lat. reclinare) nagnuti unazad, vojne proizvodnje na mirnodopsku;
prevrnuti, previti, zavaliti, posuvrata-ti; med. pretvaranje ratne industrije u mirnodopsku.
posvrnuti, potisnuti očnu mrenu. rekovstitucija (nlat. reconstitutio) ponovno
rekluzija (nlat. reclusio) zatvor, zatočen>e; uspostavljanje, ponovno ustanovljena; prav.
povučenost, usamljenost; isključivanje iz prenos nekog prihoda ili užitka, stupanje u
dosadašnjeg mesta boravka. prava nekog drugog.
rekognicija (lat. recognitio) raspoznavanje; rekonstruirati (nlat. reconstruere) v.rekon-
prav. sudsko priznanje lica, stvari ili spisa za struisati.
ono za što se izdaje, priznanje identiteta rekonstruisati (nlat. reconstruere) ponovo
(istovetnosti); pregledanje spisa radi sagraditi, iznova sazidati, prezidati; iz
ispitivanja i popravljanje. pojedinih delova ili ostataka stvoriti sebi
rekognoscirati (lat. recognoscerejnpsn. ponovo sliku prvobitne celine, pa onda ponovo
saznati; priznati, potvrditi tačnost i ispravnost sastaviti tu celinu, obnovite.
pregleda i ispitivanja; voj. upoznati se putem rekonstrukcija (nlat. reconstructio) zidanje
izviñanja sa pravim stanjem čega, izvestiti iznova, preziñivanje, ponovno uspostavljanje;
se, ispitati, uhoditi, osmotrite. ponovno podizanje i obnavljanje propalih
rekolirati (nlat. recolare, fr. recoler) prav. starih umetničkih spomenika, o čijem se
svedocima još jednom pročitati njihove nekadašnjem obliku i izgledu zaključuje po
iskaze; proveriti, uporediti. nañenim planovima, ostacima, pismenim
rekomandacija (fr. recommandation) predanjima i sl.; u paleo-biologiji: pokušaj
preporuka; preporuka, preporučivanje (pisma, da se iz okamenjenih ostataka, naročito
pošt. potiljke). kostiju, ponovo sastavi lik neke izumrle
rekomandiran (fr. recommander) preporu-čen; životinje.
rekomandirano pismo preporučeno pismo, rekonstrukcionalizam (lat.) idealistička teorija
pismo koje se uvodi u poštansku knjigu i o po kojoj vaspitanje predstavlja sredstvo
kome pošiljalac dobiva potvrdu. • kojim može i treba da se preobrazi svet.
rekomandirati (fr. recommander) preporu-čiti, rekonfrontapija (nlat. reconfrontatio) prav.
preporučivati, davati na preporuku (pismo). ponovno suočenje, ponovno suočavanje.
rekombinacija (nlat. recombinatio) fiz. ponovno rekonfrontirati (nlat. reconfrontare) prav.
stvaranje električnoneutralnih molekula od ponovno suočiti, ponovno suočavati.
jona. rekoncilijacija (lat. reconciliatio) ponovno
rekompevza (nlat. recompensa) v. rekompen- sjedinjenje, izmirenje, pomirenje; u
zacija. katoličkoj crkvi: ponovno primanje grešnika
rekompenzacija (nlat. recompensatio) obe- u crkvenu zajednicu posle održane pokore,
štećenje, odšteta, naknada štete; odmazda, održana posta; svečano osvećenje
kazna, milo za drago. oskrnavljene crkvene utvari.
rekoncilirati (lat. reconciliare) ponovo
pridružiti, ponovo sjediniti, izmiri™,
pomiriti; u katoličkoj crkvi: ponovo
rekopirati 791 rekuzaci]a

primiti u crkvenu zajednicu; ponovo osvetiti rekta menica (lat. recta) trg. menica na kojoj
crkvu. trasant stavl>a oznaku „ne po naredbi", što
rekopirati (fr. recopier) ponovo prepisati, znači da se menični iznos može isplatiti
ponovo prepisivati. samo prvom sopstveniku i da se nikome
rekord (eng. record, fr. record, nlat. gesog- drugom ne može ustupiti.
dum, lat. recordari opominjati se, sećati se) rektangularki (nlat. rectangularis) kom.
sp. najveći iskazani uspeh u jednoj grani pravougaoni.
sporta, koji je, kao takav, nadležna sportska rekta-papiri (lat. recta) trgovački papiri koji se
vlast priznala i zvanično potvrdila; najveće izdaju na ime izvesnog poverioca i koji se ne
postignuće, najveći uspeh, remek-delo. mogu prenositi ni na koga drugog.
rekordacija (lat. recordatio) sećanje, opo- rektascenzija (lat. rectus prav, ascensio
minjanje. penjanje, uzlaženje) astr. luk na nebeskom
rekorder (eng. record) onaj koji je postigao ekvatoru koji leži izmeću prolećne tačke i
najveći uspeh u nekoj grani sporta, onaj koji deklamacionog kruga jedne zvezde
je odneo ili nosi rekord, prvak. računajući od 0° do 360° sa zapada na
rekreativan (nlat. recreativus) oporavak, koji istok.
oporavlja, osvežavan, koji osvežava, rektitis (lat. rectum zadnje crevo) med.
osvežavajući, okrepljujući, koji služi za zapaljenje (ili: upala) gužnjaka, zapal>enje
odmor, razonodan, zabavan. zadnjeg ili pravog creva.
rekreacija (lat. recreatio) okrepl>enje, osve- rektifikacija (nlat. rectificatio) ispravljanje,
žavanje, osveženje; razonoda, razonoćenje, popravljanje; mat. pretvaranje krive linije u
zabava; ponovno stvaranje. pravu, odreñivanje dužine krivih linija; hen.
rekredencija (lat. credere, nlat. recredentia) potpuno prečišća-vanje tečnosti ponovnom
prav. privremeno posedovanje ili uživanje destilacijom.
nekog spornog imanja. rektifikovati (nlat. rectificare od lat. ges-tus
rekredencijar (nlat. recredentiarius)npan. lice prav) ispraviti, ispravljati, popraviti,
koje privremeno poseduje ili uživa neko popravljati, poboljšati, doterati, izvesti na
sporno imanje. čisto; mat. odrediti dužinu krive linije; hem.
rekreditiv (nlat. recreditivum) pismeni odgovor destilovanu tečnost ponovnim destilovanjem
koji poglavar jedne države daje kod sebe još više prečisti-ti i pojačati; rektifikovani
akreditovanom predstavniku druge države, spiritus potpuno prečišćen spiritus.
koji mu predaje opozivno pismo svoje vlade, rektificirati (nlat. rectificare od lat. ges-tus
s tim da ga ovaj preda poglava-ru svoje prav) v. rektifikovati.
države. rektor (lat. rector) upravitelj, upravnik,
rekreirati (lat. recreare) oživiti, oživljava™, gospodar; kod Rimljana: titula namesnika
okrepiti, okrepljivati, obodriti; razonoditi; pojedinih pokrajina koji su bili pod
ponovo stvoriti. vlašćuprefekta iliegzarha; u crkvenom
rekrement (lat. recrementum) izmet, pogan; pravu: načelnik konventa, svešteničkog
nečistoća, pena, šljaka; med. tečnost koja se kolegijuma ili zadužbine (u katoličkoj
odvaja iz krvi. crkvi); upravitelj visoke škole, naročito
rekriminacija (nlat. recriminatio) protiv-tužba, univerziteta.
odgovor na tužbu tužbom, uzajamno rektorat (nlat. rectoratum) zvanje, nadlež-nost
optuživanje; odgovor na grdnje grdnjama. i kancelarija rektora.
rekrudescentan (lat. recrudescens) med. koji se rektor magkifikus (lat. rector magnificus)
nalazi na putu pogoršanja. „veličanstveni upravitelj", zvanična titula
rekrudescencija (nlat. recrudescentia) ponovno rektora univerziteta.
otvaranje rane;med. pogoršanje bolesti u rektoskop (lat. rectum gužnjak, grč. skopeo
stanju prezdravljivanja. posmatram) med. ogledalo za ispitivanje
reksis (grč. rexis) med. prskanje, provalji- gužnjaka, zadnjeg creva.
vanje (čireva, vena i dr.). rektoskopija (lat. rectum gužnjak, grč. sko-reb
reksisti (lat. geh kralj)ll. belgijski fašisti koje je posmatram) med. pregled zadnjeg creva
vodio, pred drugi svetski rat i u toku rata, pomoću rektoskopa.
belgijski kvisling Degrel. rektotomija (lat. rectum gužnjak, grč. tome
rekta indosament (lat. recta, fr. indosse- sečenje, rezanje) med. prorezivanje zadnjeg
ment)ipr. menica na kojoj indosant, prilikom creva.
prenosa menice, stavi napomenu „ne po rekto folio (lat. recto folio) na prvoj ili
naredbi". prednjoj strani jednog lista.
rekta klauzula (lat. recta clausula) trg. oznaka na rektocela (lat. rectum gužnjak, grč. kele
menici kojom izdavalac menice naznačava prosutost, prodor) med. prosutost (ili: prodor)
da je takva menica prenosila samo u obliku i zadnjeg creva.
sa dejstvom običnog ustu-pljenja. rektum (lat. rectum sc. intestinum) alat.
rektalni (nlat. rectalis)anar. gužnjačni, koji gužnjak, zadnje crevo, pravo crevo.
pripada zadnjem crevu. rekuzacija (lat. recusatio) prav. odbijanje,
isključenje, izuzeće (sudije, svedoka).
rekuzirati 792 relativitet

rekuzirati (lat. recusare) prav. tražiti izuzeće relata refero (lat. refero predajem, prenosim,
sudije, izuzeti sudiju; odbiti, ne primiti, saopštavam, relatum saopšteno) pričam ono
odbaciti. što sam ili kako sam čuo, pošto čuo poto
rekuperator (lat. recuperator ponovni prodajem, ne jemčim za istinitost onoga što
osvojilac) teh. ureñaj za hvatanje korisnih pričam.
sastojaka koji se nalaze u otpacima relativ (lat. relativus) liti. pod ovim se terminom
proizvodnje radi njihovog ponovnog iskori- u srpskohrvatskoj lingvistici podrazumeva:
šćavanja; rekuperator toplote ureñaj kojim se vremensko odreñivanje (od-meravanje)
toplota što izlazi sa ogrevnim gasovima procesa ili stanja označenog glagolskim
ponovo iskorišćuje za zagrevanje vazduha oblikom u predikatu — ne neposredno prema
što se troši na gorenje. vremenu kada se rečenica izriče, nego
rekuperapija (lat. recuperatio dobivanje posredno, preko nekog drugog vremenskog
natrag) teh. 1. hvatanje i iskorišćavani momenta. Od vremen-skih glagolskih oblika
sporednih proizvoda proizvodnje, npr. našeg jezika samo se prefektivni prezent
iskorišćavanja gasova koji se stvaraju pri upotrebljava isključivo u ovoj službi; svi
koksovanju uglja; 2. ponovno dobivanje drugi vremenski glagolski oblici mogu biti
materija koje se troše pri raznim tehno- upo-trebljeni i indikativno i relativno.
loškim procesima. relativan (nlat. relativus) odnosan, koji se
rekurvirostre (lat. recurvus savijen unazad, odnosi na što ili prema čemu, koji se tiče
rostrnm kljun) zoot. sabljokljunke, ptice čega, koji je u vezi sa nečim, koji važi samo
uzvijena kljuna, sa kljunom savijenim nagore. pod izvesnim uslovima; relativna visina, za
rekurens (lat. recurens sc. febris)»«». povratka razliku od apsolutne ili nadmorske visine,
groznica. jeste odstojanje od neke tačke na površini
rekurent (lat. recurens) onaj koji traži zamišljenoj paralelne sa morskom
pomoć; prav. onaj koji se služi rekursom kao površinom, npr. visina brega od neke tačke u
pravnim lekom. njegovu podnožju do vrha; srazmeran; gram.
rekurirati (lat. gesštege) opet doći, povratiti se, relativna zamenica odnosna zamenica;
vraćati se (na stvar ili predmet); obratiti se relativna iliodnosna rečenica ona koja se
kome, potražiti utočište; uložiti žalbu. odnosi na koju reč glavne rečenice, pa tumači
rekurs (lat. recursus) prav. žalba višoj vlasti na subjekt, objekt, atribut i dr. glavne rečenice,
odluku ili postupak niže vlasti, naročito u npr.: Neka doñe onaj koji mi je poručio;
administrativnim pitanjima; takoñe: regres, relativna vrednost vrednost koja zavisi od
regredijencija. raznih okolnosti, te, prema tome, može biti
rekusija (lat. jputere odjekivati, nlat. veoma različita, srazmerna vrednost; rela-
recussio) odbijanje, odjekivanje; odskakanje, tivii pojmovi log. pojmovi koji postaju tek iz
odskok. poreñenja jednog predmeta s nekim drugim;
rekcija (lat. regere upravljati, rectio)rpax. u supr. apsolutan.
rečenici: zavisnost jedne reči od druge, npr.: relativizam (nlat. relativus) fil. pravac koji
Sećati se rado svojih roditelja (dakle, smatra da je svako saznanje samo relativno, tj
glagol „sećati se" zahteva drugi padež) \up. uslovljeno i zavisio od odnosa u kome se
regirati. nalazi onaj koji saznaje prema predmetu
relaksancia (lat. relaxantia) pl. med. sredstva saznanja, i od stanovišta koje on uzima s
koja izazivaju slabljenje bola, mlitavost, obzirom na svoju psihofizičku organizaciju;
labavost, ili popuštanje. etički relativizam shvatanje po kome su
relaksacija (lat. relaxatio) med. omlitave-lost, „dobro" i „zlo" rela-tivni.
mlitavost (živaca);prav. osloboñenje, relativitet (nlat. relativitas) odnosnost,
oproštenje, oproštaj, npr. kazne. uslovljenost, srazmernost; teorija relati-viteta
relaksacio aresti (lat. relaxatio arresti)prav. učenje u novijoj fizici, koje je osnovao Albert
osloboñenje od zatvora. Ajnštajn (1879—1955), po kojem su
relaksacio juramenti (nlat. relaxatio jura- prostorno i vremenske veličine samo relativne
menti) prav. osloboñenje od izvršenja veličine, te se ne mogu ni odreñivati
obećanja datog pod iznuñenom zakletvom. nezavisno jedne od drugih; specijalna teorija
relaksacio jurne (lat. relaxatio juris) prav. relativiteta: svaki opšti prirodni zakon koji
neprimenjivanje zakona u slučaju koji je važi u odnosu prema koordinatnom sistemu K
izuzetne prirode. mora takoñe nepromenjeno važiti u odnosu
relansirati (fr. relancer) divljač koja je umakla prema koordinatnom sistemu Kt koji se u
pronaći i ponovo krenuti; u kartanju: vratiti, odnosu prema K kreće jednako (uniformno)
vraćati, ponuditi više, davati više. tran-slatorno. Ova teorija počiva dalje na
relapsus (nlat. relapsus) padanje nazad, načelu da svetlost u vakuumu ima uvek
ponovno okliznuće; onaj koji ponovo pada u odreñenu brzinu prostiranja; opšta teorija
staru grešku, naročito koji ponovo podleže relativiteta: fizički zakoni neza-
jeresi.
relativno 793 remediJum

visni su od stanja kretanja koordinatnog reliñozameite (ital. religiosamente) muz.


sistema; istovremenost zbivanja u prirodi pobožno, ozbiljno, svečano, dostojanstveno.
odredljiva je jedino merenjem koje je reliñozo (ital. religioso) muz. v. reliñoza-mente.
skopčano sa kretanjem. relikvija (lat. reliquiae) ono što je ostalo od
relativno (nlat. relative) pril. odnosno, srazmerno. nekog svetitel>a, svetinja; obično re-likvije pl.
relacija (lat. relatio) odnos, veza; poslovna u crkvenom jeziku: mošti svetitelja, svete
veza; izveštaj, izveštavanje, obavest, priča; mošti.
voj. pismeni izveštaj, npr. komandanta o relikvijar (nlat. reliquiarium) zbirka svetih
ratnim operacijama svojih trupa; opis ratnog moštiju; kivot, posuda ili kutija u kojoj se, u
podviga pri predlogu za odlikovanje; muz. crkvama, čuvaju mošti svetaca.
razmak, interval; fil. meñusobni odnos dveju
ili više stvari ili sadržaja svesti. relikt (lat. relictus ostavljen) ostatak; bilj-na ili
relacionalizam (lat. relatio) fil. pravac koji u životinjska vrsta, ili druga kakva pojava koja u
svemu i svuda obraća pažnju na odnose nekoj oblasti postoji kao ostatak još iz doba
meñu stvarima. kada su u njoj vladali drukčiji uslovi života,
relacioni (lat. relatio odnos) odnosni. npr. omorika, ohridska pastrmka, ohridski
rele (fr. relais) v. relej. sunñer i dr.; reliktna jezera ostatak starih
relevantan (lat. relevans) značajan, važan, velikih jezera.
istaknut; bitan, jezgrovit; supr. irelevan-tan. relicitacija (lat. relicitatio) trg. ponovno
relevancija (nlat. relevantia) važnost, zna- nadmetanje, ponovna prodaja ili kupovina
čajnost, naročito važnost pravnog sredstva, putem javnog nadmetanja.
sudske radnje i sl.; supr. irelevan-cija. relokacija (nlat. relocatio) ponovno izda-vanje
relevacija (lat. relevatio) prav. rezrešenje, u zakup, pazakup.
osloboñenje obaveze; olakšanje. relvej-spajn (eng. railway-spine) železnička
releve (fr. releve)ip/-. izvod iz nekog računa; bolest, potres kičmene moždine i živaca kao
kuv. prvo jelo posle supe. posledica železničke nesreće.
relegacija (lat. relegatio) proterivanje, reljef (fr. relief, ital. relievo, lat. relevare
prognanje (iz države, grada); udaljenje, podići, uzdići) um. ispupčen plastičan lik
izgnanje (sa univerziteta). izrañen na ravnoj površini (u drvetu, kamenu
relegirati (lat. relegare) udal>iti, isključi-ti (sa ili metalu), vrsta vajarske umetnosti kod koje
univerziteta). figure ne stoje slobodno u prostoru nego su
relej (fr. relais) nova, odmorna zaprega, vezane za površinu (up. bareljef, oreljef); fig.
smena konja; stanica na kojoj čekaju sveži isticanje, ista-knutost, sjaj, značaj, ugled,
konji radi smene, u cilju što bržeg prenosa slava; jednoj stvari dati reljef ili prikazati u
putnika; voj. malo konjičke odeljenje za brzo reljefu = prikazati stvar tako da pada u oči,
prenošenje izveštaja od jedne stanice do da bude u punoj svetlosti, naročito nagla-šena.
druge, održač veze (pešak, konjanik,
velosipedist, motociklist i dr.); kod reljefan (fr. relief) 1. ispupčen; 2. fig. istaknut,
elektromagnetnih telegrafa: prenosnik, jasan, pregledan, razumljiv.
sprava za zatvaranje struje u lanac kod reljef-intarzija (fr. relief, ital. intarsia) um. rad
lokalnih baterija na telegraf-skim stanicama; u drvetu kod koga se, za razliku od intarzije,
rage. raznobojni parčići drveta slažu tako da ne
relejni konji odmorni konji; up. relej. predstavljaju ravnu površinu, nego figure i
reli (eng. rally) 1. sastanak, skup, susret; 2. likovi čine blaga ispupčenja.
posebna vrsta automobilskih trka. reljefne karte geogr. karte na kojima su slike
religija (lat. religio) učenje koje se tiče najvišeg predela prikazane reljefno, na kojima su
bića (božanstvo, boga); vera; veroispovest; predeli prikazani onako kakvi su u prirodi, tj.
fig. svetinja, etičko načelo kojim je neki čovek sa svima visinama, nizina-ma itd.; takoñe:
duboko prožet, savest, stvar savesti. karte koje pokazuju karto-grafski ili
religiozan (lat. religiosus) koji je u vezi sa fotografski otisak jednog reljefa.
religijom, koji pripada religiji; po-božan, rembazam (grč. rembasm6s) lutanje; med.
bogougodan, bogobojažljiv, smeran; savestan, tumaranje noću (niktobatija).
duboko prožet osećanjem dužnosti prema remedijum (lat. remedium) sredstvo, lek;prav.
sebi i prema drugima. pravni lek; u narodnoj ekonomiji: zakonom
religioznost (nlat. religiositas) verovanje u boga, dopušteno odstupanje od propisane finoće i
ljubav prema bogu, poštovanje boga, strah od težine zlata ili srebra u kovanom novcu
boga; življenje u skladu sa propisima vere, (tolerancija); remedijum jurio (lat. remedium
pobožnost. juris) pravio sredstvo, pravni lek.
religiozitet (nlat. religiositos) v. religioznost.
remedura 794 rendgenovi zraci

remedura (nlat. remedura) sudski lek, ot- removirati (lat. removere) ukloniti, udaljiti,
klanjanje, sprečavanje neke zloupotrebe, smeniti.
popravljanje, poboljšanje. remoliencija (lat. remollientia) pl. med. umek-
remek-delo (iz mañ.) delo vrlo velike šavna sredstva, sredstva za umekšavanje,
vrednosti, savršeno delo; remek. ublažavna sredstva, sredstva za ublaža-vanje.
remi (fr. remis) 1. u šahu i kartama: izraz koji remonetizirati (lat. ge-, moneta novac) fin. novac
označava da niko nije dobio, nerešeno, povučen iz opticaja ponovo pustiti u opticaj;
neodlučeno, nerešena igra. up. moneta.
remi (eng. remmy) 2. hazardna igra sa dva remonstranca (nlat. remonstrare) protiv-
špila ili više petlova karata. predstavka, prigovor, žalba; remonstra-cija.
remiza (fr. remise) odgañanje, odlaganje; remont (fr. remontage) 1. popravke ili pre-
oproštaj, popust; trg. = rimesa; staja za kola, pravka sredstava za rad posle njihove
šupa za kola; los česta u koju se sitna duže upotrebe radi osposobllvanja za dalje
plemenita divljač sklanja od neprijatelja ili funkcionisanje u procesu proizvodnje.
na jakom mrazu; mesto gde su pale j remont (fr. remonte) 2. mlad, neobučen konj za
arebine; poz. ponovno prikazivanje komada. konjicu; popuna konjice novim konjima.
remizje (fr. remisier) trg. posrednik izmeñu trg. remontirati (fr. remonter) bog. posle glavnog
posrednika (senzala) i kupaca, naročito na cvetanja još jednom cvetati, pozno cvetati;
Pariskoj berzi, predstavnik stranih firmi na voj. nabaviti nove konje, rashodo-vane konje
berzi. jednog puka zameniti novim; teh. ponovo
remilitarizacija (lat. ge, fr. militarisation) sklopiti, ponovo sklapati, ponovo sastaviti;
ponovno uvoñenje vojničkog ureñenja u ponovo spremiti, ponovo snab-deti.
nekoj oblasti ili ustanovi, koja je dotle bila remontoar (fr. remontoir) teh. navijač (deo
razoružana, u cilju da se osposobi za čisto časovnika za navijanje bez ključa).
vojni napad ili odbranu. remorkaža (fr. remorquage) mor. vuna, vu-
remingtoi vrsta pisaće mašine i voj. puške čenje, tegljenje; up. remorker.
(naziv po pronalazaču, američkom fabri- remorker (fr. remorqueur) vučni brod, vučni
kantu F. Remištonu, 1816—1889). parobrod, vučni motorni brod, parobrod za
vuču drugog; vučna kola.
remininscencija (nlat. reminiscentia) opo- remorkirati (fr. remorquer) vući lañu
minjanje, nejasno sećanje, uspomena; mesto (konopcima).
u pesmi ili kompoziciji koje je slučajno, po
sećanju, uzeto od drugog autora. remotis arbitris (lat. remotis arbitris) prav.
remis (nlat. remissus) odlaganje roka plaćanja; pošto se uklone svedoci, bez svedoka, u
popust u nekom plaćanju, naročito od četiri oka.
zakupnine; popust od kupovne cene, raba t. remotis partibus (lat. remotis partibus)npas.
remisivan (nlat. remissivus) koji oprašta, pošto se uklone stranke.
oprostan, koji popušta, popustljiv. remocija (lat. remotio) udaljenje, otpuštanje,
smenjivanje sa položaja.
remisija (lat. remissio) vraćanje; otpust; remocio ab oficio (lat. remotio ab officio) prav.
oproštenje, rproštaj (grehova); prav. milost, udaljenje sa dužnosti.
pomilovanje, oproštenje kazne; uki-danje, rempstek (eng. rumpsteak) v. rampstek.
povlačenje (zabrane); med. prolazno ren (eng. run) navala ulagača na blagajnu
slabljenje, popuštanje bolesti, naročito (kad se pronese glas da je banka pred
groznice. padom).
remisio juramenti (lat. remissio juramenti) renalni (lat. gep bubreg, renalis) aiat. koji se tiče
prav. razrešenje zakletve. bubrega, bubrežni.
remisionar (fr. remissionnaire) prav. onaj koji rend -v.raid.
je pomilovan, pomilovani. rendgen (nem. R6ntgen)jinw. v.rendgenov
remisorijales (nlat. remissoriales sc. litterae) pl. aparat.
prav. akt kojim viši sud vraća nižem predmet rendgenizirati (nem. Rontgen) v. rendgeno-
na dalji postupak. skopirati.
remitenda (lat. remittere poslati natrag) ono rendgenov aparat aparat za dobivanje
što treba vratiti, npr. neprodata knjige, (snimaka pomoću) rendgenovih zraka; upo-
novine i sl. izdavaču. trebl>ava se naročito u medicini.
remitent (lat. remittens) sopstvenik menice, lice rendgenovi zraci fiz. nevidljivi zraci koji se
koje je, samim izdavanjem menice, obelodanjuju time što izazivaju fluo-
ovlašćeno da meničnu svotu o roku naplati, a rescenciju, pokazuju hemijska dejstva, čine
i pre roka da svoja poverilačka prava ustupi da vazduh provodi elektricitet, nisu podložni
drugom. uticaju magnetnih i električnih sila, a imaju
remitirati (lat. remittere) natrag poslati, svojstvo da prolaze kroz kožu, mišiće, drvo,
povratiti; trg. dostaviti novac ili meni-cu; hartiju i dr. i apsor-
odobriti popust u nekom potraži-vanju.
rendgenogram 795 rent-e-kar

buju se u debelim metalnim slojevima, renij(um) (lat. Rhenus Rajna) hen. hemijski
kostima itd.; hovu se još i: H (iks) zraci; element, hem. znak Re, redni broj 75,
nazvali po pronalazaču, nemačkom fizi-čaru atomska masa 186,22, siv, kovan metal;
K. V. Rendgenu (1845—1923). otkriven 1925. godine.
rendgenogram (nem. Rontgen, grč. gramma rešggentan (lat. renior protinim se čemu)
crta) snimak koji se dobije rendgenovim uporan, tvrdoglav, prkosan.
aparatom. renitencija (lat. renior) otpornost, neposlušnost,
rendgenografija (nem. Rontgen, grč. graphfa tvrdoglavost.
beleženje, crtanje) v. radiografija. reniforman (lat. geplž renis bubreg, nlat.
rendgenologija (nem. Rontgen, grč. logla) nauka reniformis) vot. bubrežast, u obliku bubrega
o rendgenovim zracima i njihovoj primeni. (list).
rendgenoluminiscencija fiz. luminiscenci-ja renovatura (nlat. renovatura) prav. pokovan
kristala koju proizvode Reidgenovi zraci i nacrt i opis imanja.
gama-zraci. renovacija (lat. renovatio) obnova, obna-
rendgenoskopija (nem. Rontgen, grč. skopeo vl>anje, obnovljenje, popravljanje, menjanje
posmatram) gledanje (ili: posmatranje) nabolje.
pomoću rendgenovih zraka, odnosno renovirati (lat. renovare) obnoviti, obna-vljati,
rendgenovim aparatom. popraviti, osvežiti, podmladiti; renovirati
rendgenoskopirati (nem. Rontgen, grč. sko-reb) menicu staru menicu zameniti novom, tj.
posmatrati ili snimati rendgenovim aparatom. produžiti je.
rendgenoterapija (nem. Rontgen, grč. thera- renome (fr. renommee) dobar glas, dobro
pela lečenje) med. v. pocradioterapija. ime; slava, ugled, čuvenost.
rende (tur. rende) 1. drvodeljski alat za
struganje, strug, blanja; 2. kuhinjska sprava renomiran (fr. renommee) čuven, slavan,
za struganje povrća i testa, ribež, trenica. ugledan, glasovit; redak; na zlu glasu; koji
uživa lep glas, dobro posećen (o
rendlet (eng. rundlet) mera za tečnost u gostionicama).
Engleskoj, od 18 galona = 81,7851. renomirati (fr. renommer) slaviti, proslaviti;
renegat (nlat. renegatus) otpadnik od vere, izneti na glas.
naročito: hrišćanin koji je prešao u islam;
fig. otpadnik, odmetnik, odrodnik, izrod. renonsirati (fr. gepopseg) odreći se, odricati se,
renegirati (nlat. renegare) ponovo odreći (ili: odustati; u kartama: baciti drugu boju, ne
oporeći, poreći, poricati). odgovoriti kartom iste boje.
rener (eng. runner) 1. trkač, takmičar; 2. renta (fr. rente, ital. rendita, nlat renda) 1. u
trkački konj; 3. krijumčar; 4. trgovački feudalizmu oblik vitka kmetovskog rada.
putnik. Prošla kroz tri stadijuma: radna renta,
naturalna renta i novčana renta; 2. u
renesansa (fr. renaissance) 1. obnova, prepo- kapitalizmu oblik viška vrednosti, jedan
rod, procvat, uskrs; 2. naročito: ponovno njegov deo. Ne proizvodi je ni zemlja, niti
rañanje, preporod klasične starine — ili, kakva nekretnina, nego najamni rad.
tačnije, slobodnog i stvaralačkog čovečjeg Monopolsko raspolaganje prirodnim izvorima
duha — pod uticajem klasične književnosti, (zemlja, voda, rudnik i dr.) čini da vlasnici
umetnosti i filozofije (za razliku od prisvajaju deo viška vrednosti kao rentu;
srednjovekovnog crkvenog jarma i vlasti apsolutna renta suvišak viška vrednosti preko
crkve nad čovečjim duhom). To je „najveći prosečnog profita; diferencijalna renta oblik
progresivni prevrat koji je čovečanstvo ekstra profita, tj. diferencija izmeñu niže
dotada doživelo, doba koje je tražilo i rañalo indi-vidualne cene proizvodnje poljoprivred-
ninove, džinove po snazi uma, strasti i nih proizvoda i više; monopolska renta deo
karakteru, po svestranosti i učenosti" viška vrednosti koji prisvaja vlasnik
(Engels, „Dijalektika prirode"). Pokret se zemljišta koje daje retke plodove i čija cena
javio u Italiji, oko 1350, odakle se ide iznad vrednosti, do visine do koje su
nadmoćno rasprostro i zagospodario kupci spremni da plate (šampanj); 3.
duhovima celog Zapada, sadržavajući se do doživotne renta uvećan interes koji neko
početka XVI veka. Glavna obeležja ovoga doživotno prima od nekog kapitala, s tim da
doba su: odbacivanje autoriteta, obraćanje taj kapital, posle smrti onoga koji je primao
stvarnom životu i iskustvu, poverenje u uvećani interes, pripadne davaocu interesa.
sopstveni razum, disciplinovanje mašte pod
uticajem razvitka prirodnih nauka, itd.; arh. rentabilan (nlat. rentabilis) koji donosi prihod,
grañevinski stil ovoga perioda sa elementima koji se isplaćuje, unosan.
grčko-rimske arhitekture. rentabilnost (nlat. rentabilitas) donošenje
reneta (fr. reinette) vot. jabuka pegavuša. prihoda, isplatljivost, unosnost.
rentgeno- (nem. Rontgen) v. rendgeno-.
rent-e-kar (eng. rent-a-car) naziv preduzeća
koje se bavi iznajmljivanjem automobila.
rentijer 796 repetunde

rentijer (fr. rentier) onaj koji živi od dohotka ćanje štete; naknada štete pričinjene
svog imanja ili kapitala, uživa-lac, imalac ratom, ratna odšteta.
rente. reparirati (lat. geragage) opraviti, opra-vljati,
rentirati se (fr. renter) isplatiti se, isplaćivati uspostaviti ponovo; zagladiti, naknaditi,
se, donositi prihod. platiti pričinjenu štetu; repa -rirati se okrepiti
renumeracija (nlat. renumeratio) vraćanje se, oporaviti se, oja-čati.
novca, doplata, doplaćivanje; ponovno iz- reparticija (nlat. repartitio) podela, razdeo-ba;
davanje. razrez, razrezivanje.
renuncijacija (lat. renuntiatio) obznanji-vanje, repasaža (fr. repassage) ponovno prelaženje,
objavljivanje; otkaz, otkazivanje; odricanje, ponovni pregled, preispitivanje, provere,
odustajanje od čega. doterivanje (teksta, novih časovnika i dr.),
renuncijacio litis (lat. renuntiatio litis) prav. ponovno takmičenje u sportu.
ukidanje jednog npaiHor spora. repasirati (fr. repasser) nov časovnik pre
renuncijacio sukcesionis (lat. renuntiatio upotrebe ili kupovine pregledati i ispitati.
successionis) prav. odricanje, otkazivanje repatrijacija (nlat. repatriatio) vraćanje u
nasledstva. otadžbinu; ponovno primanje ranijeg
reo (fr. rehaut) slik. svetlo, pojačano mesto na podanika u podanstvo.
slici. repatrirati (lat. repatriare) vratiti u otadžbinu;
reoksidacija (nlat. reoxydatio) hen. ponovna ponovo primiti u otadžbinu ili u podanstvo.
oksidacija, ponovno jedinjenje s kiseonikom. repatrirac (lat. repatriare) lice koje se vraća
reoksidirati (lat. ge-, oxys ljut) he«, ponovo u otadžbinu, povratnik.
jediniti s kiseonikom. reper (fr. gerege snalazište) u geodeziji:
reokupacija (nlat. reoccupatio) ponovno zau- visinska tačka, uočljiva tačka.
zeće, ponovno zauzimanje (zemlje, oblasti). reperkusija (lat. repercnssio) fiz. odbaci-vanje,
Reomirov termometar toplomer koji je izmeñu odbijanje (zvuka, svetlosnih zrakova i dr.);
tačke smrzavanja i tačke ključanja vode med. suzbijanje;*dž^z. ponavljanje istog tona;
podeljen na 80° (nazvan po pronalazaču, ponavljanje postavljene teme u svima
francuskom fizičaru i zoologu R. A. glasovima fuge; fig. protivdejstvo, odjek.
Reomiru, 1683—1757). reperkutirati (lat. repercutere) fiz. odbiti,
reorganizator (nlat. reorganisator) preu- odbijati, odudarati; protivdejstvovati na
strojitelj, preureñivač, preuredilac. nešto, odjekivati.
reorganizacija (nlat. reorganisatio) ponovno repertoar (fr. repertoire) spisak uloga koje je
ureñenje, preureñenje, preureñivanje, preu- glumac ili pevač preučio i koje može da
strojstvo, preustrojavanje, npr. nekog posla, izvodi; spisak komada koji se u jednom
vojske itd. pozorištu prikazuju ili će se prikaziva-ti u
reorganizirati (nlat. reorganisare) Ć.reor- odreñenom vremenu, raspored, plan
ganizovati. prikazivanja ili predstavljanje.
reorganizovati (nlat. reorganisare) iznova repertorijum (nlat. repertorium) spisak udešen
urediti, preurediti, preustrojiti, preu- za zgodno i brzo snalaženje i obave-štavanje
strojavati. (otuda često naslov časopisa koji sadrži
reosirati (fr. rehausser) slik. pojača™ na slici preglede, kratke prikaze i saopštenje o
svetlost, senku itd. i time je jače istaći. književnim i dr. delima); spisak stvari,
reoskop (grč. rheos tok, struja, skopeo gledam, registar; ureñena zbirka, zbornik.
posmatram) fiz. pokazivač struje, aparat koji repetent (lat. repetens) učitelj koji ponavlja s
pokazuje prisustvo električne struje. ñacima na školskom času preñeno gra-divo,
reostat (grč. rheos tok, struja, od tečem, poučavalac; ñak koji ponavlja razred,
istemi postavim, stavim) fiz. otpornik, ponovac; repetitor.
naprava kojom se otpori poznate veličine repetirati (lat. repetere) ponoviti, ponavljati,
mogu po volji uvoditi u kolo struje ili iz njega opetovati; ponavljati razred. ' repetirka (lat.
isključivati a da se struja pri tom ne repetere) puška u čiji magacin staje više
prekida, bilo u cilju da se dobije željena metaka, brzometka.
jačina struje, bilo radi uporeñenja poznatih repetitor (lat. repetitor) v. repetent.
otpora sa nepoznatim; ago-metar. repetitorijum (nlat. repetitorium) pouča-vanje
reparabilan (lat. reparabilis) popravljiv, koje se sastoji u sažetom ponavljanju
uspostavljiv; zagladljiv, naknadljiv, na- preñenog gradiva; knjiga koja sadrži sažet
doknadljiv. pregled naučnog gradiva.
reiaratura (nlat. reparatura) opravka, po- repeticija (lat. repetitio) ponavljanje, opeto-
pravka; naknada štete. vanje; proba pozorišnog komada.
reparacija (nlat. reparatio) opravka, po- repetunde (lat. repetundae sc. res, pecuniae)
pravka, popravljanje; ponovno pl. prav. stvari ili novac koji se mogu tražiti
uspostavljanje, obnavljanje, obnova; natrag.
naknada, pla-
repi 797 represalija

repi (fr. repit, ital. rispitto, lat. respectus) trg. reportaža (fr. reportage) 1. izveštavanje,
odgañanje, produženje roka. skupljanje i dostavljanje političkih i drugih
repignoracija (mlat. repignoratio) prav. ponovno novosti u dnevnim listovima; 2. književna
zalaganje, ponovno davanje u zalog. vrsta koja neki dogañaj, pitanje i dr.
replantacija (nlat. replantatio) med. ponovno prikazuje novinarskim stilom i načinom, tj.
usañivanje, ponovno umetanje, npr. izvañe- lako i zanimljivo.
nih zuba. report (eng. report) izveštaj, izveštavanje; trg.
replatirati (fr. replater) ponovo premaza-ti, prenos u trgovačkim knjigama.
ponovo oblepiti gipsom; fig. zamazati, reporter (eng. reporter) novinar, dopisnik,
zabašuriti; popraviti, opravdati. raporter.
repledirati (fr. replaider)npan. opet povesti spor, reportirati (lat. reportare, fr. reporter) natrag
ponovo u sporu zastupati, ponovo braniti odneti, vratiti; u novinarstvu: videti nešto na
(pred sudom). licu mesta i o viñenom izvestiti list, doneti
replecija (lat. repletio) punokrvnost; preterana izveštaj, prepri-čati dogañaj; trg. uneti u
punoća (debljine); pretovarenost (želuca); knjigu, pisati na račun.
zatrudnjavanje (»sene). reprezentand (lat. repraesentandus) onaj koga
repli (fr. ger!1)vo/. prihvatna tačka trupa koje se treba predstavljati (zastupati).
povlače, trupa koja je prihvatnica za reprezentant (lat. repraesentans) predstavnik,
potisnute odrede. zastupnik, zamenik (odsutnoga); naročito:
replika (nlat. replica) 1. muz. ponavljanje predstavnik neke pokrajine, grada ili tela u
jednog niza tonova, naročito u drugom staleškoj skupštini, narodni zastupnik; sp.
glasu; si replika (ital. si replica) ponavlja glavni predstavnik jedne grane sporta u nekoj
se, treba ponoviti. državi (reprezentativac).
replika (nlat. gerćsa) 2. prav. odgovor na reprezentativac (nlat. repraesentativus) koji
odgovor (ekscepciju), odgovor tužioca na predstavlja, zamenjuje, zastupa; koji služi za
govor optuženog kojim je odgovorio na reprezentaciju.
tužbu; spis koji je odgovor na drugi neki spis; reprezentativac (nlat. repraesentativus) sp.
protivljenje, utuk; ponavljanje, podražavanje, najbolji predstavnik nekog sporta u državi,
kopija nekog umetničkog dela koju radi naročito: igrač koji igra u državnoj
umetnik koji je izradio i original; replikacija. reprezentaciji.
replikato (ital. replicato) «uz. ponovo, iznova. reprezentativna monarhija ustavna monarhija.
replikacija (lat. replicatio) v. replika 2. reprezentativni sistem ustavni sistem, po kome
replicirati (nlat. replicare) prav. odgovoriti, dati je narodu data mogućnost da preko svojih
odgovor na govor protivne strane; protivrečiti. izabranih predstavnika (poslanika) u
replumbirati (lat. plumbum olovo) tehiol. narodnoj skupštini, učestvuje u upravljanju
izdvojiti olovo od srebra, očistiti od olova. državom, naročito u dono-šenju zakona.
repozitar (nlat. repositarius) sreñivalac i čuvar reprezentativni ustav v. reprezentativni sistem.
akata. reprezentacija (lat. repraesentatio)
repozitorijum (lat. repositorium) polica sa predstavljanje, zastupanje, zamenjivanje;
pregradama za spise ili knjige; ormar za gospod-stven izgled, dostojanstveno
spise ili knjige; spremište, magacin. draganje, ponašanje koje odgovara zvanju
repozitura (nlat. repositura) mesto gde stoji koje neko ima; narodno predstavništvo; sp.
repozitorijum; sreñivanje spisa ili knjiga u najbolji predstavnici jedne grane sporta koji
repozitorijum. učestvuju, kao celina, na utakmicama u
repozicija (lat. gero8Šo)lged. ponovno nameštanje inostranstvu kao predstavnici sporta jednog
iščap!ene ili slomljene kosti; vraćanje naroda, jedne države.
prosutog dela utrobe kroz prodor u trbušnu reprezevtaciovo pravo pravo zamenjivanja; u
duplju. naslednom pravu: stupanje u prava umrlog
reponibilan (vlat. reponibilis) med. name-stljiv, pretka.
koji se može vratiti na svoje mesto (iščašena reprezentira™ (lat. repraesentare predstavljati,
kost, prosuta utroba itd.). predstaviti, izraziti) ð.reprezen-tovati.
reponirati (lat. geropege) položiti, ostaviti, reprezevtovati (lat. repraesentare) zastupati ili
smestiti u ishranu; med. prosuti deo tela (kilu) predstavljati nekoga odsutnog; značiti,
vratiti na svoje mesto; išča-šenu kost označavati, predstavljati sobom (npr.
namestiti. gospodstvo, vlast, silu); dostojanstveno se
repor (fr. report) trg. razlika izmeñu cene neke držati, predstavljati dostojno svoje zvanje.
državne hartije od vrednosti na kraju represalija (nlat. repressalia) u meñunarod-nom
tekućeg i cene na kraju narednog meseca pravu: opravdano nanošenje neke ne-
;reporni posao prodaja neke hartije od
vrednosti uz obavezu da će se ta ista hartija
docnije otkupiti po višoj ceni.
represivai 798 republika

pravde od Jedne države drugoj kao odmazda repa kod guštera; popunjavanje ili naknada
za nepravdu koju je ova pre toga nanela materija izlučenih iz organskih tela.
onoj prvoj; odmazda, vraćanje uvrede reprodukciona metoda način (ili: postupak) pri
uvredom, nepravde nepravdom i sl. umnožavanju (slika, knjiga itd.).
represivan (fr. repressif) koji sprečava, koji reprodukciona sposobnost biol. v.
koči, koji obuzdava, koji suzbija. reproduktivnost.
represivne mere zakonske i druge mere koje reprodukcioni organi bog. spolni organi pomoću
državna vlast preuzima protiv lica ili grupa kojih se vrši rasploñivanje organskih bića
lica koja svojim radom i težnjama (za razliku od nespolnih organa, pomoću
ugrožavaju bezbednost ili opstanak kojih se takoñe vrši ras-ploñavanje, npr.
države. spore, rasplodni pupoljci, gomolje i dr.).
represija (nlat. repressio) sprečavanja, ugu- reproducevt (nlat. reproducens) onaj koji
šivanje, obuzdavanje, suzbijanje. ponovo proizvodi, koji ponovo stvara;prav.
repriza (fr. reprise) ponovno uzimanje, podnosilac protivdokaza.
povraćanje ranije uzetog; ponavljanje, reproducirati (nlat. reproducere) ponovo
ponovno prikazivanje pozorišne g komada ili proizvesti, ponovo proizvoditi, ponovo
predstave, priredbe; prva predstava posle stvarati, ponovo stvoriti; ponovo izvesti,
premijere; nuz. ponavljanje glavnog dela ponovo izvoditi, ponovo prikazivati, ponovo
nekog komada; znak za ponavljanje; u prikazati: preštampati, pre-štampavati; umio
cirkusu: pauza zbog zamorenosti veštaka i žito, umnožava™; prav. navesti protivrazloge,
jahača, koju obično ispunjavaju klovni protivdokaze, navesti svedoke koji će
svojim šalama. dokazati protivno; psih. doživljenu sadržinu
reprobacija (nlat. reprobatio) teol. odbaci-vanje, ponovo oživiti u svesti, ponovo usvestiti,
prokletstvo, večno prokletstvo; u školi: ponovo usve-šćivati; reproducirati se ponovo
popravni ispit, popravak; prav. protivdokaz. se pokazati, ponovo se pojaviti, pojavljivati se
reprodukovati (nlat. reproducere) v. ponovo; reprodukovati.
reproducirati. reprozelit (lat. ge- opet, ponovo, grč.
reproduktivav (nlat. reproductivus) ponovo proselytos) onaj koji se ponovo vratio ranijoj
proizvodan, koji ponovo proizvodi, koji veri ili zajednici.
ponovo stvara, ponovo proizvodilački, repromaterijal (skr. za reprodukcioni
umnoživalačkiJreprodrktivne umetnosti ili materijal) materijal (sirovine, polupre-
veštine, one koje ponovo proizvode nešto što rañevine, delovi) potreban za proizvodnju,
već postoji (gluma, pevanje, muzika). izradu konačnih proizvoda.
reproduktivnost (nlat. reproductivitas) noć reprotestirati (nlat. reprotestare)npaj>. odgovoriti
ponovnog proizvoñenje i uspostavljanja; na protest ili prigovor, odbiti prigovor i
biol. sposobnost naknañivala osakaćenih ili proglasiti ga nevažećim ili neopravdanim.
potpuno uništenih delova tela kod biljaka i reptil (lat. gerege gmizati) zool. gmizavac; fig.
životinja, naročito kod crva i amfibija puzavac, ulizica, ližisahan, teme-naš,
(vodozemaca). plaćenih.
reproduktor (lat. ge- ponovo, producere reptilije (lat. gerege gmizati, reptilia) zool.
proizvoditi) naprava koja pojačava i ponovo gmizavci kičmenjaci koji dišu plućima,
proizvodi govor ili muziku primljenu radio- kreću se nogama, koje su u nekih vrsta
aparatom ili prenesenu tele-fonskim putem: posve iščezle (npr. kod zmija), množe se
zvučnik, glasnogovornik. jajima, a reñe donose gotove mlade: gušteri,
reprodukcija (nlat. reproductio) u ekonomi-ji: zmije, krokodili i kornjače; fig. pu-zavci,
obnavljanje proizvodnje; može biti: 1) prosta ulizice, ližisahani, udvorice, plaćenici,
reprodukcija — ako se obnavlja proizvodnja u temenaši.
istom razmeru; 2)lrošire-na reprodukcija — reptilska štampa gmizavačka štampa, pot-
ako je proizvodnja u narednom periodu na kupljena štampa, plaćena štampa.
višem nivou, veća po obimu nego u republika (lat. res publica država, fr.
prethodnom; karakteristične za kapitalizam, a republique) u antičkom smislu: država,
još u većoj meri za komunizam; U)umanjena naročito država sa priznatim narodnim
reprodukcija — ako se obnavljanje pravima; u novije doba: državno ureñenje u
proizvodnje "vrši u manjim razmerama; kome državna vlast pripada narodu („narodni
obično posledica ele-mentarnih nepogoda, suverenitet"), bilo celom narodu (demokratske
ratova, epidemija, a u kapitalizmu periodično republika), bilo naju-glednijem staležu, kao u
zakonita u doba kriza; stvar izrañena putem antičko doba (aristokratska republika); u
umnožavanja (za razliku od original a); psi*, „demokratskoj republici" vlast može da
ponovno oživljavanje u svesti ranije bude u rukama samog naroda (neposredna
doživljenog sadržaja; biol. popunjavanje ili demokratija), ili u rukama od naroda
naknada uništenih ili oštećenih delova na izabranih predstavnika (reprezentativna demo-
životinjskim telima, npr. naknadno rastenje
republikanad 799 resolucida

kratija); fig. književna republika knji-ževni resecirati (lat. ge-8esage)lged. isecati, opse-cati,
svet, književnici. vršiti resekciju.
republikanac (fr. republicain) grañanin resiver (eng. receiver) hen., fiz. v. recipijent; u
republike; pristalica republikanskog oblika tenisu: igrač koji se brani (up. server).
vladavine; član stranke koja teži uvoñenju resignacija (nlat. resignatio) prav. otvaranje
republikanskog oblika države; supr. konarhiet. testamenta; odricanje, odustajanje, ustu-
republikanizam (fr. republique) privrženost pljenje, ustup; ostavka na zvanje; takoñe:
republičkom obliku državnog ureñenja. rezignacija.
republikanizirati (fr. republicaniser) po- resignirati (lat. resignare) odreći se, odustati
republičiti, učiniti republikom, pretvoriti u od; ustupiti, ustupati, ostaviti zvanje, dati
republiku; zapajati (ili: zapo-jiti) ostavku, zahvaliti se na položaj; prav.
republikanskim duhom, učiniti prietalicom otpečatiti, raspečati™, otvoriti, npr. testament.
republike. residencija (nlat. residentia) pl. hen. ostatak,
repudijacija (lat. repudiatio) odbijanje s talog koji ostaje u posudi •za.destilapiju.
preziranjem, odbacivanje, neprimanje ;lrav residuum (lat. residuum) v. reziduum.
razvod braka; poricanje duga. resina (lat resina) smola.
repudijum (lat. repudium) k. repudijacija. resinat (lat. resina smola, nlat. resinatum) hen.
repudnjum voluntarijum (lat. repudium smolina so.
voluntarium) svojevoljan razvod braka. resinejiv (lat. resina smola) hen smolino ulje.
repudijum necesarijum (lat. repudium neces- resinirati (lat. resina smola, nlat. resinare)
sarium) pravio osnovan, opravdan razvod nasmoliti, mazati smolom, premazati
braka. smolom; parče smole pustiti u vino.
repulzivan (nlat. repulsivus) koji odbija, resinifikacija (nlat. resinificatio) pretvaranje u
odbojan; redulžgana sila fiz. odbojna sila (supr. smolu, usmoljavanje.
atraktivna sila privlačna sila). resinozan (lat. resinosus) smolast; smolni.
repulzija (nlat. repulsio) odbijanje, res integra (lat. res integra) prav. stvar
odbacivanje, nepovoljan odgovor (na neokrnjena, stvar u celosti.
molbu). resital (fr. tesIa1)muz. naziv za solistički koncert
repulzoran (nlat. repulsorius) v. repulzivan. ili muzičke večeri posvećene jednom ili
repunca (lat. ge-, ital. punzone) pečat koji se dvojici kompozitora.
utiskuje na robu izrañenu od plemenitih res judikata (lat. res judicata) prav. pravo-
metala (zlata, srebra, platine) kao znak da valjana odluka, stvar o kojoj je donesena
je čistoća ispravna. zakonska presuda.
repuncirati (lat. ge-, ital. punzone) na stvari reskirati (fr. risquer) v. rizikovati.
od plemenitog metala (zlata, srebra, platine), res komunis (lat. res communis) opšta stvar,
kao potvrdu da su čiste, udariti, sem običnog opšte dobro.
pečata (punce), još jedan naročiti (repuncu). reskontrirati (ital. rescontrare) trg. v. ri-
repurgirati (lat. repurgare).««». ponovo očistiti, skontrirati.
ponovo pročistiti. reskontro (ital. rescontro) trg. v. riskontro.
repusoar (fr. repoussoir) klin za isteri-vanje, res kontroverza (lat. res controversa) sporna
probojac; dleto; elt. tamno obojen prednji deo stvar.
slike, da bi ostali predmeti izgledali što reskript (lat. rescriptum) pismeni odgovor
udaljeniji. vladara ili nekog visokog tela podreñe-nim
reputacija (lat. reputatio) ime, glas; naročito: telima i ustanovama na pitanja, molbe i sl.,
dobar glas koji neki čovek uživa, ugled, raspis; u rimskom pravu: carska naredba.
uvaženje. reskripcija (nlat. rescriptio) zapovest, naredba;
rerna (nem. Rohre) pekulja, zatvoreni deo trg. pismeni nalog za podizanje ili isplatu
štednjaka (šporeta) u kome se peče. novca.
res (eng. gase) 1. sp. utakmica, trka. res naturales (lat. res naturales) pl. prirodne
res (lat. res) 2. stvar, predmet; stanje, položaj, stvari.
odnos, okolnost; posao, preduzeće; reso (fr. ressaut, lat. saltare) vrh. izbok,
očevidnost, stvarnost, istina; imanje, dobro, izbočeni deo grañevine.
posed; gradivo, graña, sadržaj; prazna stvar; re sol (ital. ge soljjrys. promena po kojoj se
zajednica, država. posle tona „d" ili „g" ne peva više „ge", nego
resavtiian (fr. ressentiment) kivnost „sol".
(skrivena), dugotrajna (često nesvesno u sebi resolvencia (lat. resolventia)™. med. sredstva za
gajena) mržnja, zavist. razlučivanje, za rastvaranje.
res-bot (eng. race-boat) sp. trkački čamac. resolutivan (nlat. resolutivus) rastvoran, koji
resekcija (lat. resectio) med. isecanje, opse-canje, rastvara.
vañenje (npr. kostiju, zglobova, živaca). resolucija (lat. resolutio) rastvaranje; popu-
reserancia (lat. reserantia) pl. med. sredstva (ili: štanje, labavljenje, labavost, umrtvlje-
lekovi) za otvaranje. nost;up. rezolucija.
resolucio domini 800 restituisati

resolucio domini (lat. resolutio domim)npas. respiracioni organi organi za disanje (pluća,
ukidanje, poništaj prava svojine. dušnjaci, škrge).
resolucio nervorum (lat. resolutio nervorum) respirirati (lat. respirare) disati, udisati.
med. rastvaranje, uzetost živaca. respiro (ital. respiro) dah; trg. strpljenje,
resonantan (lat. resonare odjekivati, reso-nans) produžen rok, odlaganje plaćanja.
v. rezonantan. respicijent (lat. respiciens) izvestilac, izveštač;
resonancija (lat. resonantia) v. rezonancija. pregledač, nadglednik.
resonator (lat. resonator) fiz. v. rezonator. respondent (lat. respondens) na univerzite-
resoniratn (lat. resonare) v. rezonirati. tima: branilac disertacija.
resor (fr. ressort) opruga, pero, feder (na respondencija (nlat. respondentia) trg. obe-
bravi); područje, domašaj, struka, oblast, zbeda za zajam na robu koja se izvozi
obim neke nadležnosti;resorž* ministar morem.
ministar kome je povereno neko ministarstvo respondirati (lat. respondere) odgovarati,
(npr. presveta, finansije, vojska i dr.), za odgovoriti, dati odgovor, davati odgovor;
razliku od ministra bez port-felja. slagati se, podudarati se, biti nalik na;
resorbencia (lat. resorbentia) pl. med. ponovo odgovarati (dužnosti); biti dorastao, moći
upojna sredstva, lekovi koji ponovo upi- se meriti sa.
JaJU- responzivan (nlat. responsivus) koji daje
resorbirati (lat. resorbere) ponovo upiti, ponovo odgovor, koji odgovara na što.
upijati, usisati ponovo, usisavati ponovo. responzorijum (lat. respondere) naizmenično i
resorpcija (nlat. resorptio) ponovno upijanje, zajedničko pevanje sveštenika i vernika.
usisavanje, npr. neke tečnosti u kredu ili u responzum (lat. responsum) pismeni odgovor,
telo. mišljenje o čemu izloženo u pismu, svaki
respekt (lat. respectus) obzir, prizrenje; pismeni odgovor neke ustanove, nekog
poštovanje, pošta, uvaženje, ugled, nadleštva na pitanje privatnih lica;
poslušnost, iz poštovanja. responzum jurne (lat. responsum juris)
respektabilae (nlat. respectabilis) koji pravio mišljenje, npr. nekog pravnog tela ili
zaslužuje poštovanje, dostojan poštovanja, pravnog fakulteta o nekom zamršenom i
ugledan, uvažen. spornom pravnom pitanju.
respektive (nlat. respective) pril. s obzirom, res publika (lat. res publica) opšta stvar, opšte
odnosno, prema prilikama. dobro; država, zajednica; up. republika.
respektivni (nlat. respectivus) odnosni, lo-gični, rest (fr. reste, lat. restare ostati) ostatak, ono
uzajamni, obostrani. što preostaje; zaostatak duga, zaostali dug;
respektirati (lat. respectare, fr. respecter) imati kat. ostatak koji se dobije pri oduzimanju,
obzira, poštovati, uvažavati; štedeti, razlika.
poštedeti; trg. primati na sebe menicu i restant (nlat. restans) onaj koji je u zaostat-ku,
isplatiti. dužnik; zaostali dug; zaostalo po-traživanje;
respektni dani trg. dani početka, rok koji se preostala roba, neprodata roba.
odobrava kao poček za plaćanje menice restaurancia (lat. restaurantia) pl. med. sredstva
posle dana isteka roka ;diskrecioni dani, za okrešBenje.
respirodani. restaurator (nlat. restaurator) umetnik koji je
respektus parentele (lat. respectus parente-lae) stručnjak za obnavljanje i spravljanje
prav. zakonski odnos prema braći i sestrama oštećenih starinskih grañevina, kipova ili
ili prema neposrednim srodnicima roditelja, slika\up. restorater.
poštovanje dece prema roditeljima. restauracija (lat. restauratio) ponovno
respirabilan (nlat. respirabilis) pogodak za uspostavljanje, obnova, obnovljenje;
disanje, moguć za disanje, za udisanje, di- popravka, npr. umetničkih dela, spomenika i
šljiv. sl.; vraćanje na presto revolucijom ili uzur-
respirabilitet (nlat. respirabilitas) mogućnost pacijom svrgnute dinastije, vraćanje
disanja, dišljivost. prevratom ukinutog oblika vladavine u nekoj
respirator (nlat. respirator) pomagač disanja; zemlji; gostionica, restoran.
sprava za omogućivanje disanja; sprava restaurirati (lat. restaurare) uspostaviti,
koja se stavlja na usta i nos i koja sprečava uspostavl>ati, ponovo podići; obnoviti,
neposredno prodiranje odviše hladnog ili obnavljati, popraviti; osvežiti, krepiti,
škodljivog vazduha u pluća. okrepiti; vratiti na presto, opet dovesti na
respiracija (lat. respiratio) disanje, udisanje; vlast.
oporavljenje, odmor; isparavanje (vode). restaurisati (lat. restaurare) v. restaurirati.
respiracioni aparat organi za disanje; sprava restituirati (lat. restituere) uspostaviti,
koja dovodi čist vazduh u radionice sa uspostavljati, vratiti u prvašnje stanje;
nečistim vazduhom; instrumenat za naknaditi, vratiti; popraviti.
ispitivanje životinjskog disanja. restituisati -v. restituirati.
restitupiJa 801 retirirati

restitucija (lat. restitutio) uspostavljanje, retablirati (fr. retablir) obnoviti, uspostaviti,


uspostavljena, povraća] u prvašnje stanje, vratiti u preñašnje stanje, ponovo osposobiti.
obnova; naknada, popuna, vraćanje. retardacija (lat. retardatio) otezanje,
restitupio in integrum (lat. restitutio in oklevanje; usporavanje, usporenje,
integrum) vraćanje u prvašnje stanje (posed i zaostajanje.
sl.); med. potpuno ozdravljenje. retardirati (lat. retardare) usporavati, usporiti,
restitupio naturalijum (lat. restitutio pa- izostajati, zadocnjavati, ići sporo (časovnik).
turalium) ozakonjenje vanbračne dece. retenuto nuz. v. ritenuto.
restl (fr. reste, nem. Restlein ostačić) ostatak, retencija (lat. retentio) zadržavanje,
naročito neke tkanine i dr. uskraćivanje, odbijanje za sebe, npr. od
resto (lat. restare ostati) ostatak u kartama, neke sume; med. zadržavanje, zaustavljanje,
naročito u „ajncu": ostajem sa kartama zastoj ;psih. sposobnost zadržavanja doživljaja
koje sam dobio, tj. neću da vučem više posle prestanka njegovog spoljnog povoda,
karata. tako da on, pri docnijem sličnom doživljaju,
restovati (nem. rosten) pržiti na masti, ia ulju, neprimetno ponovo iskrsne u svesti.
npr. meso, krompir itd. retencmo alvi (lat. retentio a\č\)med.
restoran (fr. restaurant) mesto za okrepljenje zadržavanje u crevima, zatvor.
(gostionica, livnica i sl.). retencio menzijum (lat. retentio mensium) med.
restorater (fr. restaurateur) obnovilac, izostanak menstruacije.
uspostavilac, popravljač; onaj što popravlja retenciona kvota u jugoslovenskom devizno--
oštećene umetničke predmete; gostioničar, monetarnom sistemu procenat konverti-bilne
krčmar. valute od ostvarenog deviznog prihoda kojim
restriktivan (nlat. restrictivus) ograniča-van, radne organizacije mogu slobodno
koji ograničava, ograničavajući. raspolagati.
restrikcija (nlat. restrictio) smanjenje, retenciovo pravo pravo zadržavanja stvari do
ograničenje; log. ograničavanje pojma. konačne isplate duga.
restringirati (lat. restringere) smanjiti, retencio placente (lat. retentio placentae) ned.
ograničiti, ograničavati, suziti. zaostajanje posteljice posle poroñaja.
resul (tur. resul, resulullah) „božji" poslanik, retencio urine (lat. retentio urinae) med.
svetac, prorok, apostol; (Resul) nadimak zadržavanje mokraće, nemokrenje.
Muhameda. reterirati (fr. retirer) v. retirirati.
resumirati (lat. resumere) v. rezimirati. retikil (fr. reticule) ženska ručna torbica.
resumtiv (nlat. resumptivum) med. ojačavno retakulum (lat. ge1:1sšit)med. mrežica JZOOD.
sredstvo, lek za jačanje, okrepio sredstvo, kapura.
sredstvo za okrepljenje. retina (lat. retina.) anat. mrežica, mrežnjača
resumtivan (nlat. resumptivus) med. ojačavan, (oka), najunutarnjija kožica jabučice.
koji jača, koji služi za jačanje, jačajući, retinirati (lat. retinere) zadržati, zadržavati;
krepeći. zadržati za sebe, uskratiti; čuvati, sačuvati u
resumcija (lat. resumptio) v. rezime. pohrani; najmiti, pogoditi, naručiti, npr. kola,
resupinacija (lat. resupinare, nlat. resupi-natio) mesto u pozorištu i sl.;retinirano utvrñenje
bog. okrenutost cvetne stapke ili peteljke voj. utvrñeno mesto koje leži samostalno u
naniže. nekoj tvrñavi.
retinitis (lat. retina) med. zapaljenje mrež-njače
resurekcija (nlat. resurrectio) ustajanje iz (oka); up. retina.
mrtvih, uskrsnuće;um. slika koja prikazuje retinitis pigmentoza (nlat. retinitis pig-mentosa)
uskrsnuće Hristovo. med. nagomilavanje crne bojene materije u
resurs (fr. ressource) pomoćne sredstvo, mrežnjači koje dovodi do sle-pila.
izvor pomoći; izvor (privrede) iz koga se retinitis septika (nlat. retinitis septica)*«?.
dobavljaju sirovine; mesto za razonodu; uže zapaljenje mrežnjače (oka) usled trovanja
društvo. krvi.
resuscitacija (nlat. resuscitatio) ponovno retinoid (grč. retine smola, eidos vid, oblik)
pokretanje, obnavljanje (npr. spora). fark. lek sa složenom smolastom osnovom.
resuscitirati (lat. re-suscitare) opet probuditi, retinol (grč. retine smola, lat. oleum ulje) farm.
ponovo razbuktati; prav. obnoviti (parnicu, lek sa jednostavnom smolastom osnovom.
spor). retipede (nlat. retipedes) pl. zool. ptice sa
res fakti (lat. res facti) istinsko stanje stvari, mrežastom kožice m na nogama.
činjenica. retiracija (nlat. retiratio) -lt. štampanje druge
rescindirati (lat. ge-8snk!ege)lrav. raskinuti, strane tabaka.
oboriti, proglasiti nevažećim, poništiti, npr. retirirati (fr. retirer) povući, povlačiti; povući
testament. se, povlačiti se, udaljiti se, ukloniti se,
rescisibilitet (nlat. rescissibilitas)npaB. po- skloniti se, pobeći; povući se,
ništljivost, mogućnost poništenja pravne
radnje.
rescisija (lat. rescissio) prav. poništenje, poništaj
testamenta.
51 Leksikon
reticenciJa 802 retrofaringealan

povlačiti se, smiriti se, povući se u miran retroaktivan (nlat. retroactivus) koji (teži da)
život. dejstvuje unazad, unazad dejstven; sa
reticencija (lat. reticentia) prećutkivanje, povratnim dejstvom, sa povratkom silom;
prelaženje ćutke preko čega; r«-, prekid u retroaktivan zakon zakon koji čini kažnjivim,
toku rečenice, apoziopeza. ili njemu podvrgljivim, delo izvršeno pre
retl (nem. Rotel) vrsta crvene crtačke boje; svoga stupanja na snagu.
crtež izrañen tom bojom. retroaktivnost (nlat. retroactivitas) povratio
retor (grč. rhetor) govornik, besednik. dejstvo, povratka sila.
retorzija (nlat. retorsio) odvraćanje istim retroakcija (nlat. retroactio) povratio dejstvo,
razlozima, uzvraćanje nanesenih uvreda povratka sila.
uvredama, vraćanje istom merom, upotreba retroaurikularap (nlat. retroauricularis)
istih mera prema kome. anat. koji se nalazi iza donjeg mekog kraja
retorzione carine povećane uvozne carine ušne školjke, iza obuške.
kojima se opterećuju strani proizvodi, kao retrobulbaran (nlat. retrobulbularis)anaT. koji se
sredstvo u borbi protiv inostrane carinske nalazi u očnoj duplji iza očne jabučice.
politike ili drugih trgovin-sko-političkih retrovakcinacija (nlat. retrovaccinatio) kec.
mera. obnavljanje materije za cepljenje (maje)
retorziono pravo pravo odmazde (odgovara-nja ponovnim cepljenjem dece.
istim merama); it. retorzija. retroverzija (nlat. retroversio) okrenutost
retorizam (grč. rhetor govornik, besednik) natrag, zaval>enost.
način govorničkog izražavanja i izlaganja; u retroverzio uteri (nlat. retroversio uteri) med.
prezrivom smislu: prenemaganje u govoru, zavaljenost materice.
slatkorečivost, razmetanje rečima. retrovizor (lat. retro nazad, natrag, videre
retorika (grč. rhetorike) veština lepog go- videti) ogledalo na motornim vozilima u
vorenja i tehnika besedništva uopšte; deo kojem vozač može videti ono što se dogaña na
stilistike koji se bavi nevezanim govorom u cesti iza njega.
reči i pismu. retrognatija (lat. retro nazad, unazad, grč.
retorički (grč. rhetorikos) govornički, be- gnathos vilica) alat. prevelika zavaljenost (ili:
sednički; krasnorečiv. zabačenost) gornje vilice.
retorski (grč. rhetorikos) govornički, besed- retrogradan (lat. retrogradus) koji ide unazad,
nički. unazadan, nazadan, zaostao.
retorta (lat. retorta)jce»r. metalna, porculan-ska retrogradacija (nlat. retrogradatio) uzmak,
ili staklena posuda sa nadole povijenim uzmicanje, kretanje unazad; voj. vraćanje na
grlićem; služi pri destilaciji kao posuda za niži čin; astr. prividno kretanje planete unazad,
zagrevanje. unazadno kretanje, tj. sa istoka na zapad.
retrakt (nlat. retractns) prav. stupanje u prava retrogradivan (nlat. retrogradivus) v.
prekupca; prekup. retrogradan.
retraktacija (lat. retractatio) vraćanje, opo- retrogradirati (nlat. retrogradi) ići unazad,
zivanje, povlačenje date reči. kretati se kao rak, uzmicati; fig. nazado-vati.
retraktacio juramenti (lat. retractatio retrogrado (ital. retrogrado) kuz. sve sporije i
juramenti) prav. osporavanje važnosti sporije.
zakletve zato što je bila lažna. retrodatirati (lat. retro-dare) na spis ili pismo
retraktirati (lat. retractare) povući, opo-reći, staviti raniji datum, a ne onaj kada je pisano.
opozvati datu reč; ispostaviti po-vratnu retronazalni (nlat. retronasalis) anat. koji se
menicu. nalazi iza nosa, koji pripada delu ždre-la
retraktno pravo (lat. jus retractus) pravo koji leži iza nosa.
prekupa. retroperitonealan (nlat. retroperitonealis) avat.
retrakcija (lat. retractio) povlačenje, uvla- koji se nalazi iza trbušne maramice.
čenje; med. grčenje, stezanje, skugovanje retroraketa (lat. retro nazad, natrag, raketa, v.)
živaca; smežuravanje ožiljaka. reaktivni motor za kočenje rakete, koji
retrasirati (fr. retracer) ponovo crtati, ponovo dejstvuje suprotno njenom kretanju.
nacrtati; ponovo izložiti, ponovo prikazati. retrospektivan (nlat. retrospectivus) koji gleda
retrata (ital. retratta) trg. v. ritrata. unazad, koji se osvrće, koji se podseća,
retrahent (lat. retrahens) imalac prečeg podsetiti.
prava, naročito prava prekupa. retrospekcija (nlat. retrospectio) gledanje
retrahirati (lat. retrahere) v.retraktirati. unazad, osvrt, podsećanje, podset.
retribucija (lat. retributio) plaćanje po za- retrosternalan (nlat. retrosternalis) anat. koji se
sluzi, naknada, nagrada. nalazi iza grudne kosti.
retro- (lat. retro) predmetak u složenicama sa retrofaringealan (nlat. retropharyngealis) alat.
značenjem: natrag, nazad, opet, naprotiv; ut koji se nalazi pozadi ždrela.
retro (lat. ut retro) kao na prednjoj strani lista.
retrofleksija 803 refleksibilitet

retrofleksija (nlat. retroflexio) med. presa- u katoličkim manastirima: obed posle


vijenost materice unazad. posta od 24 časa.
retur (fr. retour) vraćanje s puta, povratak; refena (pere., tur. herifene) zajednica, sloga,
trg. roba vraćena zbog mane; roba koja se udruženje, ortakluk; revena.
vraća zbog toga što se ne može prodati; roba referat (nlat. referetus) izveštaj, predavanje;
koja se prima kao protivvrednost za robu pismeni ili usmeni stručan izveštaj o čemu
prodanu u inostranstvu; na pismima i dr. (npr. o knjizi, o sadržini akta, o stanju
pošt. pošiljkama: retur! = natrag, ne prima neke stvari ili pitanja itd.).
se!;retur-bileta povratka karta, povratka referendum (lat. referendum) „ono o čemu
ulaznica; retur-menica v. rikambio; retur- treba da se izvesti", pravo naroda da opštim
pismo pismo koje se poštom vraća glasanjem odluči o nekom novom zakonu; u
pošiljaocu; retur-račun po-vratni račun (u ustavu nekih država: opštena-rodno glasanje
meničnom pravu) ;retur--recepis povratni o naročito važnim pitanjima radi primanja
recepis. ili odbacivanja nekog važnog
retuš (fr. retouche) prerada, popravljanje, zakonodavskog akta (plebis-cit); uzeti nešto
doterivanje; popravljanje slike tušem; ad referendum (lat. ad referendum) uzeti
popravljeno ili prerañeno mesto na slici. nešto na proučavanje, da bi se posle o tome
retušer (fr. retoucheur) prerañivač, popra-vljač, podneo stručan izveštaj nadležnoj vlasti.
naročito fotografija. referent (lat. referens) izvestilac; preda-vač;
retušira™ (fr. retoucheur) preraditi, pre- službenik koji podnosi usmeni ili pismeni
rañivati, doterati, doterivati, popraviti stručan izveštaj pretpostavlje-nom o
(hemijskim i mehaničkim metodama i sadržini akata.
sredstvima); popraviti sliku, osvežiti sliku; referenca (fr. reference, nem. Referenz) trg.
na fotografskim snimcima ili kopi j ama: izveštaj, obaveštenje; preporuka od poznate i
svetle tačke ili druge nedostatke ponovo ugledne trgovačke kuće; podaci o
premazati tušem; muz. ukre-siti koloraturama. službevanju nekog lica, ocene (dobre ili
reuma (grč. rheo tečem, rheuma) med. v. rñave) koje mogu poslužiti nekom kao
reumatizam. povoljna ili nepovoljna preporuka.
reumartritis (grč. rheuma tok, struja, erth-ron referi (eng. referee) 1. arbitar, presuñivač; 2. ot.
zglob) med. reumatično zapaljenje zloba. sudija (utakmice, meča); 3. recenzent.
reumatalgija (grč. rheuma, algos bol) med. v. referirati (lat. referre) v. referisati.
reumatizam. referisati (lat. referre) izvestiti, izveštavati,
reumatizam (grč. rheo tečem, rheuma tok, podnositi izveštaj, podneti izveštaj; javiti,
struja) med. opšte ime za razna, nestalna i javljati, dostaviti, ispričati; referisati koga
bolom praćena oboljenja mišića, zglobova, optužiti (po zvaničnoj dužnosti).
živaca, žila i krvnog tkiva, kod kojih je refiio (šp. refino) trg. najfinija španska vuna;
zajedničko to što postaju usled hladnoće i tkanina od takve vune.
vlage, i što se hladnoćom pogoršavaju, a reficijencia (lat. reficientia) pl. med. sredstva za
toplotom ublažuju. oporavljenje, sredstva za okrepljenje.
reumatičan (grč. rheo, rheuma) koji boluje ili
potiče od reumatizma. reflacija (lat. reflare duvati u suprotnom
reumatopira (grč. rheuma, pur vatra) ned. pravcu, nlat. reflatio) fin. umereno povećanje
reumatična groznica. kontingenta novčanica (papirnog novca) u
reunija (nlat. reunio) sjedinjenje, ujedinjenje; opticaju da bi se sprečio skok cena
pomirenje, izmirenje; društvo, udruženje; ekonomskih dobara (robe) koja su u prometu;
skup, zbor, sastanak; med. zatvaranje, zara- ovo biva kada se pokaže da na tržištu ima
šćenje, zalečenje rane. više robe nego novca u opticaju.
reus (lat. geš)lrav. optuženi, optuženik. refleks (lat. reflexus) odblesak, odsjaj, od-sev,
refaktirati (fr. refaction) odobri™ popust u odbijena svetlosne zraka; odjek; fi-ziol.
ceni za prevoz robe. nevoljna ili nehotične radnja živaca i mišića
refakcija (fr. refaction) trg. popust u ceni zbog izazvana nadrežajem spolja, prenesena
slabijeg kvaliteta robe; godišnji popust za natrag živčanom središtu, pa onda odvodili
prevoz = fusti; kod železnice: popust u ceni živcima napolje opet ka delu na koji je uticao
pri većim pošiljkama. na draža j.
refe (fr. refait) neodlučena, nerešene igra. refleksan (lat. reflexus) fiz. odbijen; ftiol.
refektorijum (nlat. refectorium) dvorana za refleksna radnja v. refleks.
ručavanje, trpezarije (u katoličkim refleksibilan (nlat. reflexibilis) fiz. koji može da
manastirima). se odbije.
refektura (nlat. refectura) pravo uzimanje iz refleksibilitet (nlat. reflexibilitas) fiz. svojstvo
šume grañe za popravku kuće. odbijanja, mogućnost odbijenje.
refekcija (lat. refectio) prepravljanje, pre-
pravka, prerada; oporavljenje, okrepljenje;
refleksivan 804 refraktor

refleksivan (nlat. reflexivus) fiz. koji odbija, reformator (lat. reformator) preinačitelj
odbijajući, odbijen; gram. povratak (glagol, nabolje, obnovitelj, popravljač; obnavljač
zamenica); koji je postao na osnovu crkve u duhu čistog Hristovog učenja, tj.
razmišljanja ili posmatranja; refle-ksivna Luter, Kalvin, Cvingli.
moć moć (ili: sposobnost) razmišljanja i reformatorski (lat. reformator) koji se tiče
rasuñivanja; refleksivna poezija misaone reformatora, koji potiče od reformato-ra;
pesništvo, ono u kojem pesnik udružuje popravilački, obnavljački, popravan.
osećanja sa razmišljanjem. reformacija (lat. reformatio) preinačenje,
refleksivum (nlat. reflexivurn sc. verbum) menjanje nabolje, preustrojstvo, popravka;
gram. povratni glagol. naročito: crkveni pokret iz XVI veka,
refleksija (lat. reflexio) odbijanje (talasa, upravljen protiv papstva i srednjovekovne
svetlosti, svetlosnih zrakova, zvuka itd.); katoličke crkve, čija je posledica bila
odblesak, odsev, odsjaj; fil. razmišljanje, otcepljenje luteranske i reformirane crkve od
rasuñivanje, razmatranje, prenošenje Rima.
pažnje sa objekta posmatranja na subjekt i reformacio in pejus (lat. reformatio in peius)
razmatranje odnosa u kome se nalazi subjekt prav. u krivičnom postupku: prvina-čavanje
prema objektu; znanje radi znanja; sudske odluke protiv koje se optuženi žali
posmatranje, zapažanje, opaska. na štetu optuženoga (po našem krivičnom
refleksiona tačka ot. tačka u ogledalu sa koje postupku zabranjeno).
zrak dospeva u oko. reformizam (lat. reformare) oportunistička
refleksioni goniometar uglomer za kristale koji struja u meñunarodnom radničkom pokretu
se osniva na odbijanju svetlosti. koja se odriče revolucije u korist refor-mi;
refleksioni ugao ugao odbijanja, odbojci ugao, up. revizioiizam.
ugao što ga odbijeni zrak od ogledala gradi sa reformirana crkva protestantska crkvena
normalom na površinu od koje se odbio; suir. zajednica koju su, u prvoj polovini XVI
incidentom ugao. veka, u Švajcarskoj, osnovali Cvingli i
refleksni pokret pete. pokret koji nastaje Kalvin.
neposredno posle nekog spoljašnjeg na- reformirani (lat. ge£ogtage)pl. preinačeni
dražaja ili oseta, bez učešća volje i nabolje, popravljeni; pristalice popra-vljenog
mišljenja, npr. zatvaranje očiju kad im se verskog učenja Cvinglija i Kalvi-na, članovi
naglo približi svetlost, trzanje ruke pri reformirane crkve.
iznenadnom osetu dodira itd. reformira-™ v. reformisati.
refleksologija (lat. reflexus, grč. logia)uc«x. reformisati (lat. reformare) preinačiti, menjati
nauka o refleksija, noviji pravac u nabolje, izmeniti nabolje, popraviti,
psihologiji, čiji su osnivani ruski naučenja-ci poboljšati, ukloniti nedostatke, dati nov
V. Behćerev i J. P. Pavlov, koji kao osnovu oblik.
ispitivanja uzima samo objektivno opažljive reformist (fr. reformiste) prijatelj (ili:
spoljne načine ponašanja životinje i čoveka, pristalica) novina (reformi i refor-mizma); u
svodeći sve to na nasleñene ili tokom života Francuskoj: onaj koji teži za novinama
navikavanjem ste-čene refleksno pokrete.' kojima je cilj popravka društvenog i
reflektant (lat. reflectere) onaj koji je na što ekonomskog položaja radnika.
bacio oko, koji polaže pravo na što, koji želi reformna gimnazija v. realna gimnazija.
da dobije nešto; onaj koji namerava nešto refraktaran (lat. refractarius svadljiv) ne-
da kupi. prijemčiv, otporan.
reflektirati (lat. reflectare) odbijati, odbiti refrakteran (fr. refractaire) v. refraktaran;
(svetlost, zvuk itd.); misliti, razmišljati, teško topljiv; izdržljiv na vatri.
prosuñivati; reflektirati na što pomišljati na refraktivan (nlat. refractivus) opt. prelo-man,
što, imati što na umu, polagati pravo, hteti koji prelama svetlost, koji izaziva
što (npr. kupiti, dobiti neko mesto i sl.). prelamanje svetlosti.
reflektor (nlat. reflector) opt. odbijač svetlosti, refraktometar (lat. refractus prelomljen,
bacač svetlosnih zrakova; durbin u koga je refringere prelomiti, prelamati, grč. te-tron
objektiv izdubeno ogledalo, koje daje mera, merile) opt. sprava za odreñivanje
stvaran lik predmeta koji se posmatra koeficijenta ili indeksa prela-manja svetlosti
okularom; up. refraktor. nekog tela; med. aparat za odreñivanje opšte
refont (fr. refondre pretopiti, pretapati, sposobnosti prelamanja svetlosti jednog oka.
refonte) pretapanje, pretop, preliv; kor. refraktometrija (lat. refractus prelomljen, grč.
opravka lañe. metron mera) opt. skup metoda za fizičko-
reforma (nlat. reforma) preinačenje, prei-naka, hemijska ispitivanja na osnovu merenja
preobražaj, promena nabolje, preu-strojstvo, indeksa prelamanja svetlosti pomoću
izmena, popravka; popravka nekog stanja refraktometra.
ne menjajući mu suštinu; menjanje nabolje refraktor (nlat. refractor) opt. „prelamač
postojećih ureñenja za-konskim putem; up. svetlosti", dogled ili durbin čiji objektiv i
agrarna reforma. okular jesu sočiva kroz koja se svetlost što
dolazi od predmeta prelama
refrakcija 805 recidiva

i daje uveličan lik predmeta za posmatra-čevo smestišne priznanice kojom se dokazuje


oko; dioptrični durbin; up. reflektor. svojina; 2. pismena potvrda da je pismo
refrakcija (nlat. refractio) ot. prelamanje predato pošti ;povra tni recepis potvrda
svetlosti. primaoca potiljke da je pošiljku primio.
refrangibilan (nlat. refrangibilis) opt. pre- recesisirati (lat. recepisse) trg. izdati espapnicu,
lomljiv, koji može da se prelama (o izdavati espapnicu (recepis).
zracima). recept (lat. receptum prihvaćeno, primlje-no)
refren (fr. refrain) poet. stih koji se pravilno svaki ukratko napisan propis, formula za
ponavlja posle svakog distiha ili strofe, spravljanje neke mešavine za tehničke i
napev, pripev, dopevak, svršetak koji se druge svrhe; naročito: pismeno uputstvo o
ponavlja; fig. nešto na što se čovek spravljanju nekog leka koje lekar daje za
neprestano vraća, stalno ponavljanje, stara apotekara; kratko uputstvo za spravljanje
pesma. nekog jela i sl.
refrigerancia (lat. refrigerantia) pl. med. receptakulum (lat. receptaculum) bot. cveti-šte,
sredstva za hlañenje, hladila. plodnica (deo cveta u kome su srasli oplodni
refrigerativ (nlat. refrigerativum) sredstvo za organi).
hlañenje, za rashlañivanje. receptar (nlat. receptarius) onaj koji se stara o
refrigerativan (nlat. refrigerativus) ras-hladan, lekarskim receptima (u velikim apotekama).
osvežavajući, hladeći, koji služi za receptator (lat. receptare) primalac; prav.
hlañenje. utajivač, pritajivač, jatak.
refrigerator (nlat. refrigerator) hladilica, receptivan (nlat. receptivus) sposoban za
naprava na kazanu u obliku cevi (za brže primanje, prijemljiv, osetljiv za što.
hlañenje rakije pri lečenju).
refugijum (lat. refugium) utočište, sklonište; receptivitet (nlat. receptivitas) sposobnost
pribežište. primanja, prijemljivost; fil. sposobnost čula da
refuzija (lat. refusio) naknada troškova; prav. uticajem spoljašnjih predmeta bivaju
prenos parničnih troškova. podstaknuta da opažaju (Kant);s.upr.
refuzns ekspenzis (lat. refusis expensis)jrpas. po spontaneitet, produktivitet.
odbitku troškova; takoñe: ne prizna-jući receptirati (nlat. receptare) propisati lek i, po
troškove (za koje se čak smatra da ih treba da propisu, izraditi ga.
snosi protivna strana);^, refuzija. receptor (lat. receptor) primalac, skupljač
refundacija (lat. refundere natrag levati) (poreza, carina, duga i sl.); telefonske
povraćaj novca, naknada. slušalica; primač na telefonu, telefonist; deo
refutacija (lat. refutatio) pobijanje, obaranje, mašine koji neposredno prima motornu snagu.
opovrgavanje. receptum juris (lat. receptum juris) pravni
rehabilitacija (nlat. rehabilitatio) uspostavljanje, propis, zakonski propis.
povraćaj izgubljenih prava; vraćanje u ranije receptura (nlat. receptura) primanje, ubi-ranje,
stanje; vraćanje dobrog glasa (časti). skupljanje (poreza, duga, carine);
rehabilitirati v. rehabilitovati. propisivanje lekova; spravljanje i izda-vanje
rehabilitovati (nlat. rehabilitare) vraćati (ili: lekova po receptima (u apotekama).
povratiti) izgubljena prava; vratiti u ranije
stanje; vratiti dobar glas, čast, ugled. recepcije (lat. receptio) primanje, usvajanje;
recenzent (lat. recensens) ocenjivač, prika- prijem, doček.
zivač, sudija o književnim i naučnim delima, reces (lat. recessus) prav. konačan zaključak
kritičar. pregovora, naročito: sporazum naslednika o
recenzija (lat. recensio od recensere kritički deobi ostavštine (iasledni reces), o spornim
podrobno pregledati) 1. težnja da se pitanjima izmeñu pojedinih porodica
poreñenjem raznih rukopisa, naročito starih (porodični reces); protokol ili pismeni ugovor
pisaca, uspostavi najbolji i najpotpuniji tekst većeg obima; trg. zastoj u plaćanju, propušteno
dela jednog pisca; kritički popravljeno plaćanje, dužna suma; biti u recesu biti u
izdanje; 2. ocena, kritički prikaz (knjige, zaostatku s plaćanjem; u katoličkoj crkvi:
pozorišne predstave, umetničke priredbe i otpusna molitva (na kraju mise).
sl.). recesija (lat. recessus, eng. recession opada-nje)
recenzirati (lat. recensere) kritički pregledati, izraz kojim se u novije doba, naročito u SAD,
stručno prikazati, oceniti (knjigu, pozorišnu u ekonomskoj literaturi, označava opadanje
predstavu, umetničku priredbu, izložbu itd.). privredne aktivnosti; blaži izraz za reč
recentan (lat. recens gei. recentis) nov, svene, kriza.
sadašnji, skorašnji, nedavni. recidiv (lat. recidivus koji se ponovo pojavljuje)
recepis (lat. recepisse od recipere prihvatiti, med. povratak, vraćanje bolesti za koju se
primiti) 1. trg. espapnica, onaj deo već mislilo da je prošla.
recidiva (lat. recidiva) med. v. recidiv.
recidivizam 806 rivešo

recidivizam (lat. recidere natrag pasti) prav. rečitativo parlante (ital. recitativo rag-lante)
ponovo izvršeno krivično delo, ponovo muz. pevanje koje se više govori nego peva
padanje u kriminal. (uz pratnju samo basa).
recidivirati (lat. recidivus koji se ponovo rečitativo seko (ital. recitativo secco) muz.
pojavljuje) med. vraćati se, povratiti se govoreće pevanje pri kome se samo glavni
(bolest); fig. pasti (ili: padati) u istu grešku. akordi pevanja instrumentalno prate.
recidivist (lat. recidivus) onaj koji je ponovo rečitativo sempliče (ital. recitativo sem-
učinio neku grešku i prestupnu radnju. rIse)dguz. v. rečitativo seko.
recipe (lat. recipe) na lekarskim receptima: redžeb (arap. ragab, tur. geser) sedmi mesec u
uzmi; kao skraćenica: Kr. muslimanskom kalendaru, ima ZO dana.
recipijent (lat. recipiens) onaj koji prima, repisterd (eng. registered) upisano u spisak,
primalac; sud, žbanj; med. bolesnik koji naročito u spisak patenata, zakonom
prima transfuziju krvi; hen. posuda za zaštićeno; na poštanskim pošiljkama:
primanje i skupljanje tečnih materija i upisano u knjigu.
gasova ;fiz. stakleno zvono (kod vazdušnog reš (eng. rash) 1. ned. vrsta ospi koje brzo
šmrka). prolaze (javljaju se naročito na vrućini).
recipiran (lat. recipere primiti) primljen, reš (nem. rosch) 2. ispečen da vruska, vru-skav,
usvojen; recipirano pravo tuñe, od nekog rskavo ispečen, dobro pečen.
drugog (države, naroda) primljene pravo. rešanž (fr. rechange) trg. povratka menica, iznos
recipirati (lat. recipere) usvojiti, primiti (u povratne menice.
društvo), pripustiti, dopustiti, pristup. rešanhi (fr. rechanges)mi. rezervni delovi (koji
reciprocitet (nlat. reciprocitas) uzajamnost, služe za zamenjivanje, npr. kolski točkovi,
uzajamni odnos; protivusluga; u spoljnoj automobilske gume i dr.).
trgovinskoj politici: načelo po kome se rešerš (fr. recherche) traženje, istraživanje;
stranoj državi ne može odobriti po-vlastica sudska istraga, pretres.
bez odgovarajuće povlastice od strane ove rešit (fr. rechute) ponovni pad; med. vraćanje
države prvoj. bolesti; fig. padanje u istu grešku.
recipročan (lat. reciprocus) uzajaman, meñu- rešma (tur. re$me, arap. raSm) okce, rupica na
soban, naizmeničan, koji se meñusobno klečanim ćilimima.
uslovljavaju, koji stoje u uzajamnom odnosu, rešo (fr. rechaud) grejalica, naprava za
obostran; recipročni glagol uzajamno- kuvanje na električnoj struji ili gasu.
povratni glagol; mat. recipročna vrednost
običnog razlomka jeste taj razlomak sa rešt (nem. Arrest) zatvor, hans.
razmenjenim brojiteljem i imeniteljem, npr. rz (arap. 'ird, tur. irz) čast, obraz, poštenje;
recipročna vrednost razlomka a/b jeste b/a; hrz.
recipročna vrednost celog broja jeste ri- (ital. ri-) 1. v. re 1.
razlomak čiji je brojilac jedinica, a taj broj ri (jap.) 2. mera za dužinu u Japanu:
imenilac, npr. a i 1/a. kopnena = 3,927 km; morska= 1,852 km.
recitativ (lat. recitare) muz. v. rečitativ. rias (šp. rio reka) morski zaliv nastao
recitativan (nlat. recitativus)jjp3. v.rečita-tivan. potapanjem donjeg dela rečne doline.
recitator (nlat. recitator) onaj koji kazuje ili ribaso (ital. ribasso) trg. v. rabat.
čita pesmu i drugo umetnički pravilno, ribizle (nlat. ribes, arap. ribas) žbun iz fam.
ritmički, melodično, svečano i glasno;^, Grossulariaceae s grozdastim plodovima s
deklamator. crvenim, beličastim i crnim bobicama.
recitacija (lat. recitatio) umetničko, svečano i riboflavin (lat. ribes struja, tok, flavus žut)
glasno kazivanje ili čitanje pesme; pevanje vitamin V (V2), važan za oči, kožu i dr.; ima
kao deklamacija. ga u mleku, kvascu, povrću.
recitirati (lat. recitare) v. recitovati. riva (ital.) obala.
recitovati (lat. recitare) umetnički i glasno rival (lat. rivalis suparnik, fr. rival) suparnik,
kazivati ili čitati npr. neku pesmu; pričati; takmac; naročito: suparnik u ljubavi (tj. onaj
muz. više govoriti nego pevati. koji ima sa nekim na njivi zajednički rivus =
rečitando (ital. recitando) nuz. više govoreći potok, i zbog toga potoka sa susedom dolazi
nego pevajući. u sukob).
rečitativ (ital. recitativo) muz. vrsta govo-rećeg rivalizirati (fr. rivaliser) takmičiti se,
pevanja pri čemu se govorenje ispoljava više nadmetati se u čemu ili oko čega.
nego muzički elemenat; stili-zovan govor. rivalstvo (lat. rivalitas) nadmetanje,
rečitativan (ital. recitativus) muz. koji se više takmičenje; suparništvo, ljubomora.
govori nego peva. rivalitet (lat. rivalitas) Ć. rivalstvo.
rečitativo obligato (ital. recitativo obliga-to) river (eng. river, fr. riviere) reka, u geograf-
muz. govoreće pevanje sa instrumental-nom skim imenima, npr. the Red River Crvena
pratnjom. Reka.
riverzo (ital. riverso) muz. obrnuto, natraške (tj.
čitati note i svirati).
rivešo (ital. rivescio) muz. -v. riverzo.
rivijsra 807 rizoto

rivijera (ital. riviera) primorski kraj, primorje; ridoto (ital. ridotto) izdvojeno, zasebno mesto,
naročito: primorski krajevi na Sredozemnom skrovište; soba u kojoj se kockaju maskirane
moru, odlični zbog tople klime i dobra osobe; muz. izvod iz nekog velikog dela. za
vazduha, sa čuvenim vaz-dušnim banjama jedan instrumenat ili manji broj instrumenata;
(Nila, Monako, Manton i San Remo). up. reduta.
rivolñimento (ital. rivolgimento) muz. obrtanje riel novčana jedinica Kampućije (=100 sena).
glasova u udvojenom kontrapunktu. rizalit (ital. risalire isticati se, risalto) arh.
rivoltato (ital. rivoltato) muz. obrnuto, obratno. istaknuti deo lica (fasade) grañevine koji se
Rigveda (sskr.) najstariji spomenik indijske proteže kroz sve spratove.
književnosti, u 10 knjiga i sa 1028 pesama rizavteje (grč. riza koren, anthos cvet) št. vot.
(himni), većinom religiozne ' sadržine; biljke koje cvetaju iz korena.
Rgveda. rizi-bizi (ital. risi-pisi) kup. v. rizi-pizi.
Rigel astr. veoma sjajna zvezda u sazvežñu rizik (ital. risico, fr. risque) prvobitno:
Orion. opasnost koja je lañama pretila od hridina i
rigidan (dat. rigidus) krut; ukrućen, ukočen; stena (risco); docnije: opasnost, izlaganje
strog, neumitan, neumoljiv. opasnosti, smeo podvig; posao ili ulog
rigla (nem. Riegel) reza, šip, skakavica. skopčan sa opasnošću da propadne;
rigl-vand (nem. Riegelwand) slab zid, naročito osiguranje; trg. osigurana roba, osiguran
pregradni (od drveta i cigle). predmet.
rigol (fr. rigole) uzan jarak, odvodni ka-nalić. rizikovati (fr. risquer) usuditi se, izložiti se
rigola (fr. rigole) jarak, kanal (za oticanje opasnosti, staviti na kocku, stavljati na kocku,
vode); rov (iskopan ašovom u vrtu ili raditi ili pokušati što na sreću.
vinogradu). rizi-pizi (ital. risi-pisi) kup. smeša od pirinča i
rigometar (grč. rigos mraz, studen, metron zelenog graška; kod nas se obično kaže: rizi-
mera, merilo) aparat za merenje veoma bizi.
niskih temperatura. rizičan (fr. risque) v. riskantan.
rigor (lat. rigor krutost; ukočenost) ukočenost rizling (nem. Riesling) vrsta vinove loze sa
od hladnoće, hladnoća, mraz; strogost, belim, sitnim i veoma slatkim zrnima; belo
neumitnost, neumoljivost; ukočenost, krutost. vino od ovog grožña, veoma prijatna mirisa i
rigore (ital. rigore) muz. v. al rigore di tempo. ukusa.
rigorizam (lat. rigor krutost) preterana strogost, rizma (arap. rizma svežanj) mera za hartiju,
nepopustljivost u pitanjima morala i papir ( = 100 araka).
načelnosti; potpuna vernost načelima, riznvele (nem. Riesenwelle) gimnastička
naročito moralnim. vežba na vratilu pri kojoj se vežbač
rigoroz (nlat. rigorosum. sc examen) na opruženim telom i rukama obrće oko
univerzitetu: strog državni ispit, doktorski vratila, veleobrtanje, velekovrtljaj.
ispit, rigorozum.
rigorozan (nlat. rigorosus) strog, neumitan, rizoidan (grč. riza koren, eidos oblik, vid) bog.
nepokolebljiv u načelima; tačan, nepobitan; korenast, sličan korenu.
neosporan. rizoidi (grč. riza, ei&os) pl. kol. okamenotine
rigoroznost (nlat. rigor) strogost, neumitnost, oblika korena.
nesavitljivost. rizoliti (grč. riza, lithos kamen) pl. geol.
rigorozum (nlat. rigorosum) v. rigoroz. okamenjeno korenje drveća.
rigocefalus (lat. rigare kvasiti, grč. kepha-1e rizolog (grč. riza, logos) poznavalac korenja,
glava) med. sprava za rashlañivanje glave. skupljač korenja.
rigsdag (dan.) danski parlament. rizoluto (ital. risoluto) muz. oznaka tempa:
rida (arap. rida, tur. rida) ubrus, rubac, peškir, odlučno.
marama; pokrivač na grobu Muha-medovu. rizoma (grč. rizoma korenska masa) bog. poda-
rider (eng. reader) „čitač", titula docenata i nak, podzemno stablo koje je slično korenu.
vanrednih profesora na engleskim visokim rizomorfan (grč. riza koren, morphe oblik)
školama. koji ima oblik korena, oblikom sličan
ridikil (fr. ridicule) mreža za kosu; ženska korenu.
torbica za pletivo. rizopode (grč. riza, pus gei. podos noga) zool.
rido (fr. rideau, arap. rudhat) zavesa na praživotinje, jednoćelijske životinje sa
krevetu i prozoru; zavesa na pozornici; voj. protoplazmatičnim izraštajima („lažnim
niz blagih uzvišica, talasaste površina, polje, nožicama") koji se stalno izvlače i uvlače.
mali vis sa koga se može bombardrvati neko rizorñimento (ital. risorgimento preporod)
mesto; zaštitni bedem. naziv italijanskog kulturnog i političkog
pokreta XIX v. za ujedinjenje Italije.
rizoto (ital. risotto) pilav sa džigericom od
živine, gljivama ili parmezanom.
rizotom 808 rinologiJa

rizotom (grč. riza koren, tome sečenje, rikša (jap., eng. ricksha) u Japanu, Kini i
rezanje) proučavalac korenja; poznavalac i drugim zemljama Dalekog Istoka: čovek
skupljač lekovitih bil>aka. koji prevozi putnike na lakim dvokolica-ma
rizotomija (grč. riza, tome) rasecanje i koje sam vuče.
proučavanje korenja; skupljanje lekovitih ril (eng. reel) živahan škotski i irski ples.
biljaka. rilašando (ital. rilasciando) muz. popuštajući u
rizofag (grč. riza, phagein žderati, jesti) ZOOJG. tempu, usporavajući.
korenožder. rima (fr. rime, nem. Reim)noer. slik; stih.
rizus sardonijus (nlat. risus sardonius) „cap- rima glotidis (nlat. rima glottidis) alat. glasnica.
donski smeh", usiljen, gorak i kiseo smeh; rima oris (lat. rima oris) alat. usni otvor.
takoñe: grčevito razvlačenja mišića lica, rima palpebrarum (lat. rima palpebrarum)
slično smehu, koje navodno dolazi od neke znat. OČNI OTVOr.
otrovne biljke u Sardiniji (Sardonia herba), od rima pudevdorum (nlat. rima pudendorum)
čijeg se ukusa usta razvlače; fig. podrugljiv, alat. otvor, prorez stidnice.
pakostan smeh. rimborzo (ital. rimborso) trg. ð.rambursman.
rijal novčane jedinica Irana, Jemena i Saudijske rimesa (ital. rimessa) trg. domaća menica, ona
Arabije. koja glasi na domaću valutu i isplaćuje se
rijas (grč. rheo tečem, curim, rhyas) ned. na domaćem tržištu.
suženje očiju. rimovati se (fr. rime) slikovati se (o
rijenist (fr. rien ništa) v. nihilist. stihovima); up. rima.
rijeri (fr. rire smejati se, rieurs) pl. u rinalgija (grč. rhis ten. rhinos nos, algos bol)
francuskom pozorištu: ljudi plaćeni da se med. bol nosa, nosobolja.
smeju šalama, smijači. rinaihena (grč. rhis gei. rhinos, anchone
rikavio (ital. ricavio) trg. čist prihod od prodate zadavljenje) med. suženost nosa, stešnje-nost
robe. nosa.
rikambio (ital. ricambio) trg. povratka me-nica ring (eng. ring, nem. Ring) prsten, kalup,
koja se vraća s protestom.', retur-me-nica. alka; sp. borilište, četvorougaoni prostor
rikašggirati (ital. ricapitare uputiti, predati, ograñen konopcima gde se drže borbe,
dostaviti) trg. uputiti nalog, poručiti; primiti na naročito rvačke i bokserske.
sebe, isplatiti, otkupiti menicu. ringišpil (nem. Ringelspiel) vrteška, vr-tuljak,
rikapito (ital. ricapito) trg. natpis, naslov, adresa; obrtaljka, okretaljka.
mesto gde se menica vuče; primanje ili isplata ringofen (nem. Ringofen) peć u obliku prstena,
menice; per rikapito (ital. reg ricapito) kružna peć u kojoj se peku cigla, kreč i
putem isporuke ili dostave. cement.
rikat (tur.) muslimansko klanjanje pri molitvi. rinezmus (grč. rhis gei. rin6s nos) med.
rikecije (Rickettsiae, po američkom patologu govorenje kroz nos, unjkanje, unjkavost.
Rickettu) grupa mikroorganizama, manjih rinelkoza (grč. rhis, gei. rhinos, elkosis
od bakterija, u obliku kratkih eliptič-nih zagnojavanje) med. zagnojavanje nozdrve,
štapića, uzročnicirJpgecioza. dobijanje čira u nozdrvi.
rinenhizija (grč. rhis rea. rhinds, encheo ule-
rikecioze med. zarazne bolesti prouzrokova-ne vam, usipam) med. ubrizgavanje leka u nos.
rikecijama, koje na čoveka prenose insekti rinenhit (grč. rhis gei. rhinos, encheo) med.
člankonošci (vaši, krpelji, gri-nje i dr.). brizgalica, štrcaljke za nos.
riknoza (grč. rhikn6s ukočen, rhiknosis) do- rinitis (grč. rhis gei. rhinos) med. zapaljenje nosa,
bivanje bora, naboravanje, smežuravanje, kijavica.
smežuranost. rinkonada (uni. rinconada) južnoameričko
rikovero (ital. ricovero) ponovno dobivanje; trg. zlato u prahu.
obeštećenje, naknada štete = regres, rekurs. rino- (grč. rhis, rhinos) predmetak u slože-
rikolirati (ital. ricolare) iskopati odvodne kanale nicama sa značenjem: nos, nosni.
ili duboke brazde radi odvodnja-vanja polja. rinoblenorea (grč. rhis gei. rhinos, blenna sluz,
rikordanca (ital. ricordanza) muz. sećanje. bale, rheo tečem, curim) med. slina-vost nosa.
rikorzo (ital. ricorso) trg. v. rekurs, rikambio. rinokarcivoma (grč. rhisrea rhinos, karkinos
rikoše (fr. ricochet) odskok, odskakivanje rak) med. rak nosa.
iljosnatog kamena bačenog površinom vode, rinoknezmus (grč. rhis gei. rhinds, knesis
žabica; voj. odskok zrna (ili projek-tila) od svrab) med. svrab nosa.
predmeta u koji je udarilo pod malim rinolalija (grč. rhis, lalia brbljanje) med. v.
uglom; par rikoše (fr. rag richo-chet) rinofonija.
posredno, okolišnim putem. rinolit (grč. rhis, rhinos, lithos kamen) med.
nosni kamičak.
rinologija (grč. rhis gei. rhinos, logia nauka)
deo medicine koji, se bavi bolestima i
lečenjem nosa.
rinometrija 809 risonante

rinometrija (grč. rhis, rhinos, metria merenje) sem toga: metalna ili drvena ploča,
med. merenje sposobnosti nozdrva za propu- utvrñena na podužoj motki, sa likom anñela,
P1tanje vazduha. koji simbolički označava prisustvo duhovnik
rinoplast (grč. rhis, rhinos, plasso uobliča-vam, nebeskih sila pri svršavanju sv. tajne
oblikujem) popravljač oblika nosa, veštak u evharistije.
rinoplastici. ritijenist (ital. ripieno) kuz. dopunjavač, onaj
rinoplastika (grč. rhis, rhinos, plastikos yo- koji ne peva ili ne svira solo, nego samo
bličavan, oblikovan, koji pripada uobli- služi kao pojačanje solisti i tačno se prema
čavanju) operativno popravljanje (ili: ovome upravlja.
doterivanje) oblika nosa, unakaženog kakvim ripijeno (ital. ripieno) 1. muz. popunjavanje
zapaljenjem ili povredama spolja. dopunjavanje glasova.
rinoragija (grč. rhis gei. rhinos, rhag- koren od ripijeno (ital. ripieno) 2. prid. muz. svi, u
rhegnymi slomim, prekinem) med. krva-renje punom horu; ripijeko-glas dopunjujući
iz nosa. glas, glas koji samo prati i pojačava drugi
rinorea (grč. rhis ten. rhinos, rheo tečem, glas; up. solo.
curim) med. lučenje tečnosti iz nosa, cu-renje ripileri (eng. ripealer) pl. opozivači, otka-
vode iz nosa. zivači; Irci, članovi engleskog parla-menta,
rinoskop (grč. rhis, rhinos, skopeo koji traže ukidanje jedinstva izmeñu
posmatram) ned. ogledalo za pregled nosa. Engleske i Mrske.
rinoskopija (grč. rhis, rhinos, skopeo) med. ripozo (ital. riposo) mir, tišina; slika beživotnih
pregled nosa pomoću rinoskopa. predmeta (štil-lebn).
rinostegnoza (grč. rhis, rhinos, stegn6s riposta (ital. riposta) doskočica, brz i zgodan
zapušen) med. Zapušenost nosa, začepljenost odgovor; u mačevanju: brz protivudar
nosa usled mnoge sline, polipa itd. mačem.
rinotomija (grč. rhis, rhinos, tome sečenje, ripostirati (ital. riposta) na porugu ili uvredljivu
rezanje)lget. operacija nosa. šalu brzo i zgodno odgovoriti, doskočiti; u
rinofima (grč. rhis, rhinos, phyma izraštaj) mačevanju: odbiti udarac i odmah zadati
čvornovitost nosa, kvrgavost nosa. protivudar; .up. parirati.
rinofonija (grč. rhis, rhinos, phone zvuk, glas) ripreza (ital. ripresa) muz. ponavljanje glavnog
med. govorenje kroz nos, unjkanje, unj-kavost. stava; poet. vrsta stance.
rinoceros (grč. rhis, gen. rhinos, keras rog) rios (eng. ribs, nem. Rips) pamučna ili svilena
zool. nosorog. tkanina sa ispupčenim uzdužnim ili
rinforcando (ital. rinforzando) kuz. pojača- poprečnim brazdama (za haljine i prevla-
vajući, u jakom krešendu. čenje nameštaja).
rinforcato (ital. rinforzato)jify3. v. rinforcando. riptika (grč. rhypto čistim)pl. med. sredstva,
rinfranko (ital. rinfranco) trg. naknada troškova lekovi za čišćenje, npr. krvi.
(ili: izdataka). riptičan (grč. rhyptikos koji čisti) med. koji čisti;
rinfuza (ital. alla rinfusa na gomilu, naročito: koji čisti krv, koji smanjuje
ñuture) trg. roba, utovar robe (u vagon, lañu, pritisak krvi.
tegljenicu, šlep) u rasutom stanju, bez ris (nem. Ries) deme, svežanj; ris hartije
omota, džakova, sanduka i sl., npr. žito, deme (sa 480, 500 ili 1000 tabaka).
ugalj itd. risveljando (ital. risvegliando) muz. sve
rinhos (grč. rynchos) zool. njuška, surla, rilo. živahnije.
rinhofore (grč. rynchos rilo, phero nosim) risveljato (ital. risvegliato) muz. budno, živahno,
pl. zool. ŽIŠCI. veselo.
rio (šp. rio) reka. risentito (ital. risentitojjirya. sa puno izraza,
riparograf (grč. rhypards prljav, grapho izrazito, živo.
crtam, slikaš) mazalo, rñav slikar; slikar riskantan (fr. risque) smeo, opasan, skopčan s
koji slika prljave predmete. mogućnošću neuspeha, sa izgledom i bez
riparografija (grč. rhyparos, graphia) rñavo izgleda na uspeh; rizičan; Ć . rizik.
slikarstvo, rñavo slikanje, mazanje, drljanje. riskirati (fr. risquer, nem. riskieren) izla-gati se
riper (eng. ripper parač, paralo, nož za opasnosti, riziku, preduzimati nešto na sreću.
paranje) alatka za raskopavana zemlje, riskontrirati (ital. riscontrare) trg. meñusobno se
vañenje korenja i dr.; teška do 2 t; vuče je obračunati; izravnati stanje du-govanja i
traktor; primenjuje se prvenstveno pri izradi potraživanja.
i opravci puteva. riskontro (ital. riscontro) trg. meñusobno
ripida (grč. rhipis gen. rhipidos lepeza) u poravnavanje, obračunavanje dugovanja i
pravoslavnoj crkvi: deo sveštenik sasu-da, potraživanja.
mahalica od pergamenta, paunovih pera ili risolutamente (ital. risolutamente) muz.
platna kojom ñakoni mašu nad putirom da odlučno, snažno, krepko.
ne padne u njega kakva buba; risoluto (ital. risoluto) muz. v. risolutamente.
risonante (ital. risonante) muz. zvučeći, ječeći.
risorñimento 810 roba

risorñimento (itzl. risorgimento) v. rizorñi-mento. ritornel (ital. ritornello) kuz. povraćanje,


rispedirati (ital. ri-spedire) trg. poslati dal>e, ponavljanje, svaki muzički stav koji se
ekspedirati (robu) dalje. ponavlja, refren; svako mesto na kome solo-
risposta (ital. risposta) v. riposta. glas zaćuti i pojavljuje se samo hor; poet.
rispostirati (ital. risposta) v.ripostirati. strofa, kita, od tri stiha od kojih se prvi i treći
ristornirati (ital. ristornare) trg. ponovo upisati u slikuju (potiče iz talijanskog narodnog
glavnu knjigu, otpisati i odo-briti nekome pesništva i predstavlja osnovni oblik tercine).
neku sumu; up. stornirati. ritorno (ital. ritorno) vraćanje, povratak; trg.
ristorvo (ital. ristorno) trg. v. ritorno. otpisivanje i ponovno upisivanje jedne svote ili
ristreto (ital. ristringere, ristretto) trg. kratak jednog stava u glavnu knjigu.
izvod, glavna sadržina računa; naj-jevtinija ritrata (ital. ritratta) trg. povratka menica;
cena neke robe; kuz. sužavanje u futi. povlačenje vučene menice; retrata.
rit (nem. Ried) močvar, baruština. ritual (lat. rituale) knjiga o verskim i
ritam (grč. rhythmos) ravnomerno, odmereno crkvenim običajima i obredima (agenda);
kretanje; kuz. i poet. pravilno, naizmenično knjiga koja sadrži propise o vršenju izvesnih
dizanje (arza) i spuštanje (teza) glasa, ceremonija; svi običaji i obredi koji su u vezi
naizmenična upotreba naglašenih i ne- sa slobodnim zidarstvom.
naglašenih (dugih i kratkih) slogova u ritualan (lat. ritualis) koji spada u versko--
rečima i rečenicama pesničkog stila \up. crkvene običaje i obrede; običajni, obredni;
numerus, takt. ritualno klanje klanje životinja, izmenjenih
ritamski (grč. rhythmikos) koji se kreće za ishranu, po naročitim verskim propisima
odmereno, ravnomerno, po taktu, lepo ureñen; (npr. kod Jevreja); ritualno ubistvo ubistvo iz
ritamska jedinica poet. vezivanje dva versko-ob-rednih pobuda, pripisivano, bez
naglašena ili nenaglašena (duga i kratka) osnova, Jevrejima, koji, tobože,
sloga ili više naglašenih ili nenaglašenih upotrebljavaju hrišćansku krv za hleb i vino
(dugih i kratkih) slogova u celinu; ritamski o Pashi.
period udruživanje celih „ritamskih redova", Rituale romanum (lat. Rituale Romanum)
tj. stihova, u veće zvučne celine (strofe); knjiga koja sadrži propise o vršenju verskih
ritamski red = stih. i crkvenih obreda u rimokato-ličkoj crkvi,
ritardando (ital. ritardando) kuz. usporava-jući, objavljena 1614, važi i danas.
otežući, popuštajući u brzini, sporije; ritardato. ritualizam (lat. ritus) struja u anglikanskoj
crkvi, naročito jaka od 1830, koja'teži ka
ritardato (ital. ritardatojjirva. v.ritardando. zbliženju sa katolicizmom; prusijizam,
ritlberger sp. vrsta skoka u umetničkom traktarijanizam.
klizanju (nazvan po nemačkom klizaču ritualist (nlat. ritualista) poznavalac ili
Werner-y Ritlberger-y). pobornik versko-crkvenih običaja i obreda.
ritenuto (ital. ritenuto) muz. sa zadržavanjem u ritualistika (lat. ritus) učenje o vršenju versko-
taktu, usporavajući. crkvenih običaja i obreda.
riter (nem. Ritter) vitez, plemić. rituelan (fr. rituel) v. ritualan.
ritidoza (grč. rhytis gen. rhytidos bora, rhyti- ritus (lat. ritus) verski običaj, obred, verski
dosis boranje) ned. smežuranost; čiljenje, propis; običaj, način, navika.
nestajanje očne jabučice usled sušenja oka. rif (mañ.) stara mera za dužinu, = 0,777 t.
ritmika (grč. rhytmds) nauka o ritmu, naročito u rifiormengi (ital. rifiormenti)mr. kuz. proi-
govoru i muzici, tj. nauka o vremenskoj zvoljni ukrasi (pri pevanju ili sviranju).
vrednosti tonova (za razliku od metrike). rifondo (ital. rifondo) trg. protivpokriće za
ritmički (grč. rhytmikds) v. ritamski; rit-mička vučevu (trasiranu) menicu.
gimnastika gimnastika kojoj je cilj da dovede ricinus (lat. ricinus) bog. krlja, protoka,
u sklad kretanje i ritam, tj. da učini pokrete skočac, arepak (biljka naročito važna što
lepim i odmerenim. se iz njenog semena dobiva žućkasto-zeleno
ritmnčnost (grč. rhythm6s) postojanje ritma; ulje, ricinusovo ulje, koje se mnogo
držanje ritma; skladnost meñu delovima upotrebljava kao lek protiv glista, zatvora
rečenice. itd).
ritmomahija (grč. rhythmos, mache borba) ričerkare (ital. ricercare) kuz. naročito vešto
igra brojevima koja se izvodi kamenčićima izrañena fuga.
na šahovskoj tabli. ričerkata (ital. ricercata) kuz. v. ričerkare.
ritmometar (grč. rhythmds, metron merile, r iš (fr. ruche) ukras na ženskim haljinama (oko
mera)lguz. sprava za merenje takta. vrata i na rukavima).
ritmopeja (grč. rhythmos, poieo činim, rišelje (fr. richelieu) vrsta belog veza sa
pravim) kuz. nauka o ritmu u kompozicija izrezima.
roajalist (fr. royaliste) v. rojalist.
roba (ital. roba) 1. a) proizvod rada
namenjen za tržište, tj. ide u društvenu
roba 811 rozeta

upotrebu putem razmene. Ima dva bitna rodij(um) (nlat. rhodium)*«». element,
svojstva: upotrebiu vrednost, odnosno odreñeno srebrnaste beo metal, otkriven 1804. u platin-
materijalno svojstvo, tlvrednost, tj. društveno skim rudama, atomska masa 102,91, redni
svojstvo; vrednost se pojavljuje kao prometna broj 45, znak Rh.
vrednost (u novcu — cena). Oblik je svega rodites (grč. rh6don ruža) zool. ružin ši-šarac
bogatstva buržoaskog društva; b) roba — radna (insekat koji proizvodi na ruži-nim
snaga, postoji u kapitalizmu. Njena upotrebna stabljikama šišarke koje izgledaju kao
vrednost je da za kapital proizvodi profit. U mahovinom obrasle).
njenu vrednost ulazi vrednost životnih namir- rodlanje (nem. Rodeln) sankanje, vožnja na
nica potrebnih radniku: za obnavljanje njegove niskim sankama.
radne sposobnosti, za izdržavanje porodice i za rododendron (grč. rhodon ruža., dendron
sticanje kvalifikacija. Pored fizičkog drvo) bog. porodica džbunastih biljki sa
uključuje i moralni elemenat (kulturne potrebe lepim levkastim cvetovima, mnoge vrste su
radnika). roba (hol. rob) 2. zool. vrsta ribama zimzelene; gotovo sve rastu po planinama
sličnih sisara koji žive i u vodi i na kopnu Evrope, Azije i Severne Amerike; alp-ska
(morski pas, morsko tele, morski lav i ruža.
DR-)- rodologija (grč. rhbdon, logia)6or. opisivanje
roba (fr. robe) 3. dugačka haljina ženska i ruža; nauka o ružama.
dečja ili komad tkanine dovoljan za takvu rodomel (grč. rh6don, lat. mel med) ružin
haljinu; zvanično odelo pravnika (advokata i med, med od ruža.
sudija) u Francuskoj. rodomont (ital. rodomonte) „onaj koji može da
Robinson Kruso (eng. Robinson Crusoe) junak kreće s mesta i da valja brda", tj. hvalisavac
slavnog romana Danijela Defoa, objavlje-nog (izraz stvoren po Rodomontu, hvaliti i
1719, mladić koji se posle brodoloma spasao razmetljivcu u Ariostovom epu „Besni
na neko ostrvo i tu se održao 28 godina; fig. Rolando").
usamljenik. rodomontada (fr. rodomontade, ital. rodo-
robinsonade pl. romani o doživljajima pro- montata) razmetanje, hvalisanje; up. fan-
mućurnih moreplovaca, naročito iz XVEH faronada".
veka, pisani po ugledu na roman Danijela rodosaharok (grč. rh6don ruža, sakhar
Defoa „Robinson Kruso". šećer, sok koji iz kolenaca bambusove trske
Robin Hud (eng. Robin Hood) glavni junak suzi) ružin šećer.
velikog broja engleskih narodnih balada i rodostagma (grč. rh6don, stagma kap, tečnost)
većih pesama iz XV veka: harambaše koji ,-ružina voda.
je, sa svojim drugovima, pljačkao bogataše, a rodohrozit (grč. rh6don ruža, chrosis boja)
siromahe pomagao i štitio, i svom kralju bio mineral, manganov karbonat (Mp So3) razne
odan. boje (crvenkast, siv, zelen, žut); javlja se u
roborans (lat. roborans) med. v. roborativ. rudnim žicama u Trepči, Ljubiji i dr.
roborancia (lat. roborantia) pl. med. ojačavna mestima.
sredstva, lekovi za jačanje, lek ili sredstvo rodsko drvo v. rozvud.
za okrepljenje. roza (lat. rosa) bot. ruža; crvena boja ruže,
robot (slov.) mehanički čovek, automat, po ružičasta boja; sub roza (lat. sub rosa)
spoljašnjem izgledu sličan čoveku, koji „ispod ruže", tj. u poverenju.
podražava čovekove pokrete i može da rozalija (fr. rosalie) muz. ponavljanje jednog
zameni čoveka u obavljanju izvesnih čisto mesta partiture u višem ili dubljem tonu.
mehaničkih poslova. rozarijum (lat. rosarium) ružičnjak, ćuli-stan;
roborativ (nlat. roborativum) med. ojačavno ružičnjak u kojem se nalaze urne na groblju.
sredstvo, lek za jačanje, za okrepljenje. rozacee (nlat. rosaceae) pl. bog. ruže.
robustan (lat. robustus) jak, snažan, krepak, rozvud (eng. rosewood) ružino drvo, veoma
čvrst. fino, beličasto-žućkasto drvo na ostrvu Rodu
rovešijamento (ital. rovesciamento) muz. koje ima miris ruže i daje skupoceno ulje;
promena glasova u kontrapunktu. rodsko drvo.
rogacija (lat. rogatio) molba, molbenica; rozein (lat. rosa ruža) vrsta crvene bojene
molepstvije za umrle; molepstvije za ot- materije.
klanjanje teških nedaća (suše, poplave, rozeola (nlat. gozeo1a)lged. crvene ospe, mrase
bolesti i sl.); zakonski predlog. (bolest kože koja dolazi u toku tifusa,
rodelejon (grč. rh6don ruža, elaion ulje) sifilisa i posle uzimanja izvesnih lekova).
ružino ulje. rozeta (fr. rosette) ružica, ružičica, ukras u
rodenticidi (lat. rodere gledati, occidere ubiti) obliku ruže; traka savijena u obliku ruže;
heh. sredstva za trovanje štetnih glodara ukras u obliku ruže koji se nosi u rupici od
(miševa i dr.). kaputa kao znak nekog odličja ili članstva u
rodeo (eng. rodeo, iz šp.) 1. takmičenje kau- nekom udruženju; dugme na džepnom
boja (SAD) u veštini jahanja; 2. obor, časovniku (za navijanje i
mesto gde se sakuplja stoka.
rozetirati 812 romanizam

doterivanje); dijamant kod koga su facete Orleanskog i vlade Luja XV (u HUŠ veku),
glačane na jednoj polulopti. razvio iz baroka; odlikuje se bogatim,
rozetirati (fr. rosette ružica) opšiti zlatnim ili izuvijanim oblicima i preteranim ukrasima,
srebrnim ružicama, ukra-šavati ornamentima naročito u grañevinskim ukrasima, u
u obliku ružite; izbrusiti dijamant tako da nameštaju i nošnji.
pokazuje samo rompske ili trougle površine. rokfor (fr. roquefort) vrsta odličnog
roziie (nem. Rosinen) pl. suvo grožñe. francuskog ovčijeg ili kravljeg sira,
rozolna kiselina (lat. roseus ružičast, oleum prošaranog zelenom buñom, nazvana po selu
ulje) lepa crvena tečnost koja se pravi od Rokforu.
katranskog ulja ili karbolne kiseline. rola (nem. Rolle) uloga u pozorišnom komadu.
rozoljo (ital. rosolio, rosoglio) italijanski liker Roland (fr. Roland, ital. Orlando) proslavljeni
od ružinog lišća, naranninih cvetova i dr., junak priča iz „Karolinškog ci-klusa", jedan
nazvan po tome što se nekad slično piće od paladina i sinovac Karla Velikog, čiji su
spravljalo od lišća „sunčeve rose" (lat. ros viteški podvizi i borbe protiv Mavara u
solis), trave roda Drosepa. Španiji predmet velikog broja narodnih i
rozomak (polj. rosomak, mañ. rozomak) zool. umetničkih priča i pesama u franc., šp. i
mnogožder (zver slična medvedu, živi u Sev. ital. književnosti.
Evropi). roler (nem. Roller) 1. kanarinka sa Harca (po
rojal (fr. royal, lat. rgalis) kraljevski; format tome što pri pevanju izvija glasom); 2. sp. u
hartije srednje veličine. fudbalu: udarac lopte tako da se lopta
rojalizam (fr. royalisme) odanost i vernost kotrl>a po zemlji; 3. takoñe = trotinet.
kralju i monarhiji; pripadništvo mo- roletna (nem. Rollette) savitljiva drvena,
narhijskoj stranci. metalna, plastične ili tekstilna zavesa za
rojalist (fr. royaliste) pristalica kraljevstva, prozore; roleta.
kraljevske vlasti, monarhijskog oblika rolna (nem. Rolle) smotuljak, paket u obliku
vladavine; u Francuskoj: pristalica Burbona valjka; kotur, klupko.
(za razliku od bonaparti-sta i rolo (fr. rouleau zavijutak) drvena ili platnene
republikanaca). zavesa koja se pri dizanju savija u svitak;
rojalistički (fr. royaliste) odan kralju ili metalna (limena) zavesa na dućanskim
kraljevstvu, kraljevski; supr. republikan-skm. izlozima, vratima i dr.
Rojel sosajeti (eng. Royal Society) naziv rolomobil (fr. rouleau valjak, lat. mobilis
naučnih društava (akademija) u Londonu, pokretan) v. trotinet.
Edinburgu i Dablinu. rolfilm (nem. Rollfilm) fot. film namotan na
rojta (mañ. rojt) kita, resa (npr. na zavesama, kalem, predviñen za više snimaka.
ćilimima, zastorima i sl.). rolštul (nem. Rollstuhl) stolica na toč-kićima.
rok (arap., pere.) legendarna ptica ogromne rolšue (nem. Rollschuh) vozaljke, nožnim
snage i veličine u arapskim pričama naročito klizaljkama (šlitšuama) slične sportske
u „Hiljadu i jednoj noći"; „top" u šahu. naprave sa točkićima (za vozanje po ravnom
rokada (fr. gos, rochade) u šahu: potez kod tvrdom tlu).
kojeg kralj, ako nije u šahu i ako su polja Rom ime koje je kod nas prevladalo za
izmeñu njega i topa slobodna, a dotle se nije pripadnika etničke grupe Cigana.
kretao sa svog mesta, menja svoje mesto sa romadur (fr. romatour) vrsta masnog mekog
jednim od topova i osigurava bokove na taj sira.
način što se pomera za dva mesta u stranu, a roman (fr. roman, ital. romanzo, lat. roma-
top zauzima mesto do njega sa druge strane. nicus rimski, u Rimu načinjen) prvobitno, u
roketa (ital. rocchetta) stenovita tvrñava. Francuskoj, izraz kojim su označavane
roketo (ital. rocchetto) kratak stihar katoličkog epske pesme napisane romanskim, tj.
biskupa sa donjim delom i čipkama, nosi se narodnim jezikom (lat. lingua romana), za
preko talara. razliku od svega drugog što je pisano
rokirati (fr. roquer) u šahu: izvršiti rokadu; latinskim jezikom; danas: duži prozni tekst
voj, pomeriti, premestiti, prebaciti trupe sa koji obuhvata veliki krug pojava i odnosa,
jednog mesta (ili: položaja) na drugo (drugi); obično više ličnosti čiji se životni putevi
fig. pomerati u stranu. ukrštaju, a sve čini jednu umetničku celinu;
rok'n rol (eng. rock'n roll, rock and*roll neki romani su usred-sreñeni na jedan glavni
tresenje i vrćenje) igra u 4/4 taktu sa oštrim dogañaj i jedno glavno lice (junaka romana);
ritmom koji omogućava slobodne kretnje fig. redak i zanimljiv doživljaj, naročito
igrača. ljubavni.
roko (ital. goso) kuz. tupo, muklo. romaneskan (fr. romanesque) koji je kao u
rokoko (fr. gos, gososo) ui. stil u Francuskoj romanu, izmišljen, čudnovat, pun dogañaja;
koji se za vreme namesništva Filipa fig. preteran, zanesen.
romanizam (lat. Nota Rim) rimstvo, rimski
jezik, rimska kultura, rimski duh i sve
romanizirati 813 rondel

što je s tim u vezi; u vezi sa religiJom, verom: lep, živopisan, ljubak i prijatan, sa puno
papstvo, tj. rimokatolička religija, njeno draži, bajan, kao izmišljen, fantasti-čan,
učenje i njena načela. maštovit, nestvaran, sanjarski, ča-roban.
romanizirati (fr. romaniser) poromaniti, romanca (šp., stfr. romans nešto napisano na
poromanjivati, porimljavati, dati čemu narodnom jeziku, ne na latinskom) u
karakter kakav ta stvar ima kod roman-skih narodnom tonu spevana epsko-lirska pesma,
naroda; privesti u krilo katoličke crkve, veoma slična baladi, od koje se, u stvari, ne
držati se katoličke crkve; dati oblik romana, razlikuje ni po čemu sem po tome što je
pričati u obliku romana, pretvoriti u roman, nešto kašlja i vedrija od balade i što vodi
npr. ep ili dramu. poreklo od romanskih naroda, dakle sa juga,
romanika (dat. romanus rimski) romanski stil dok balada potiče sa severa; romansa.
u arhitekturi ranog srednjeg veka. roman-cement prirodni cement (za razliku od
romanist (nlat. romanista) poznavalac ro- veštačkog portland-cementa).
manskih jezika i književnosti; znalac i romancero (šp. romancero) knjiga romanci,
pobornik rimskog prava; pristalica ri- zbirka manjih epsko-lirskih, naročito starih
mokatoličkog crkvenog učenja. ciganskih romanci.
romanomanija (fr. roman, grč. mania pomama, romanco (ital. romanzo = lingua romanza)
strast) preterana strast za čitanjem romana. romanski jezik.
romavsa (fr. romance) aoet. v. romanca. Romanja (ital. Romagna) severoistočni deo
romansirati (fr. romancer) pretvoriti u roman, nekadašnje crkvene države (sadašnje
obraditi u obliku romana ;roman-sirana pokrajine Bolonja, Ferara, Forli i Ravena).
biografija život nekog čoveka napisan u Romanjolac (ital. Romagnolet) stanovnik
obliku romana. Romanje.
romansijer (fr. romancier) pisac romana, romb (grč. rhombos) kom. paralelogram sa
romanopisac. jednakim stranama sa dva oštra i dva tupa
romanski (fr. roman) 1. v. romanesk,an. ugla.
romanski (lat. romanus) 2. koji vodi poreklo od romb-dodekaedar (grč. rhombos romb, dodeka
starorimskog ili latinskog jezika; romanski dvanaest, hedra osnova) min. kristalni oblik
jezici oni koji su, u sred. veku, postali od teseralnog sistema ograničen sa 12
latinskog: francuski, italijanski, španski, podudarnih rombova; granatoedar.
portugalski i dr.; romanski stil stil loptastih
lukova koji se, u graćevinarstvu, razvio od rombičan (grč. rh6mbos romb) rombni, oblika
H—XV veka (= vizantijski stil). romba, koji je kao romb.
romantizam (fr. romantisme) duhovni i romboedar (grč. rhombos, hedra osnov) telo
umetnički, naročito književni pravac, koji se ograničeno sa šest rombova.
na Zapadu pojavio pod kraj HUŠ veka, i romboid (grč. rhomboeides oblika romba,
označava težnju za oslobaćanjem umetničkih rh6mbos, eidos oblik, vid) geom. paralelogram
i literarnih mogućnosti u smislu sve dublje čije su samo suprotne strane jednake i
subjektivnosti, nadmoćnosti nad svetom suprotni uglovi jednaki.
objekata, ispiranja u svet osećanja, mašte i romen (fr. romain) 1. tip. latinica u slogu antikva.
čulnih senzacija; romantika 2; Supr. antika, romen (fr. romaine) 2. rimska vaga, brza
klasika. vaga.
romantik (fr. romantique) v. romantičar. Romeo glavni junak čuvene Šekspirove
romantika (fr. romantique) 1. sklonost tragedije „Romeo i Julija", mladić koji je
maštanju, sanjarenju, nestvarnim sadržaji- zbog svoje velike ljubavi izgubio život; fig.
ma; 2. v. romantizam. strasno zaljubljen mladić.
romanticizam (nlat. romanticismus) v. Romi v. Rom.
romantizam. romobil (fr. rouleau valjak, lat. mobilis
romantičan (fr. romantique) Ć. romantičan. pokretan) v. trotinet.
romantičar (fr. romantique) pristalica (ili: Romul (lat. Romulus) mit. bratRemov, osnivač
sledbenik)roljgantizma u književnosti i i p rvi kr alj grad a Ri ma (v lad ao 753—
umetnosti. 716 pre n.e.), sin vestalke Reje Sil-vije i
Romantična škola pesnička škola u nem. boga Marsa.
književnosti HUŠ i XIX veka, čiji su romulidi (lat. romulidae) pl. potomci Romu-
predstavnici pravi izvor poezije i umetnosti lovi, tj. Rimljani.
gledali u hrišćanskom srednjem veku i ronda (fr. ronde) okruglina, oblina; put oko
narodnim motivima i umotvori-nama. čega, kretanje u krugu; ples u krugu, jedan
romantički (fr. romantique) napisan (ili: obilazak oko dvornice u plesu; obilaženje
sastavljen) na jednom od romanskih jezika; straža, patrola; okruglo pisanje; muz. cela
koji je u duhu romantizma (supr. antički, nota;>h. krug; v. i runda.
klasični, moderni); koji ima u sebi pomalo rondel (fr. rondel) aoet. pesma od 14 stihova u
viteškog ili pesničkog duha, pesnički tri strofe (4-4-6), u kojoj se prva dva
rondela 814 rotonda

stiha ponavljaju na kraju druge i treće strofe. nično — otuda i naziv — i koji se sastaju da
rondela (fr. la rondelle) okruglina, okrugao rad, raspravljaju o trgovini i poslovanju u gradu i
okrugla grañevina, okrugla kula; okrugao da ih pomažu u cilju opštih poboljšanja.
bastion u utvrñenjima; okrugla cvetna leja; rotarstvo (eng. rotary) pokret i osnovna
rundela. načela članova Rotari-kluba.
rondineto (ital. rondinetto) kuz. v. rondino. rotatoria (nlat. rotatoria) pl. zool. točkare;
rondino (ital. rondino) muz. mali rondo; v. rotifera.
rondo 2, rotacizam (grč. rho slovo „ro", naše r) u
rondo (fr. rbndeau) 1. mala pesma, obično od istorijskoj gramatici: prelazak zvučnog „s" u
13 redaka, u dva dela i sa jednim refrenom „r", npr. u lat. flos ge*, florio (cvet) med.
koji se po odreñenim zakonima ponavlja. pogreška u izgovaranju izazvana teškoćom ili
rondo (ital. rondo) 2. muz. komad veselog i nesposobnošću izgovaranja izvesnih slova,
vedrog karaktera, obično u dva dela, u naročito slova „r".
kome se glavna tema više puta ponavlja; rotacija (lat. rotatio) obrtanje, okretanje,
takoñe: završni stav jedne sonate. kretanje, svih tačaka nekog tela oko jedne
rondoleto (ital. rondoletto) muz. v. rondino. tačke ili oko niza tačaka, tj. oko obrtne
ronžerija (fr. rongerie) u bojenju pamučnog osovine, tako da svaka tačka opisuje
platna (katuna): skidanje nepotrebnim boja kružnu putanju čija je ravan upravna na
sredstvima za nagrizanje. obrtnu osu, npr. okretanje, obrtanje, Zemlje
ronhus (grč. gp6pspo8)žd. hrkanje, krkljanje. oko svoje ose; u poljoprivredi: naizmenično
ropaličan (grč. ropalon buzdovan) buzdova- sejanje zemljišta; takoñe: skraćen naziv
nast, u obliku buzdovana, koji se širi prema zarotacionu mašinu; ua. translackja.
donjem delu; ropalični stihovi stihovi kod rotaciona mašina tip. mašina za štampanje kod
kojih svaka dalja reč ima po jedan slog više. koje štamparski kalup (forma) ne leži u
rosinante (fr. rossinante) ime Don Kihoto-vog ravni, nego je razapet oko jednog valjka koji
konja; otuda: konju sina, raga, kljusina. se obrće, a „beskrajna hartija", koja se
roskona (fr. rosconne) vrsta belog bretanj-skog odmotava s jednog valjka, prolazi izmeñu dva
platna. valjka (cilindra) od kojih jedan nosi
roso antiko (ital. rosso antico) antički, zaokruženi kalup koji se tiska na onaj drugi
crvenkasti mramor. valjak (cilindar), i time ostavlja otisak na
rospija (pere. ruspi, tur. orospu) ljubaznica; hartiji koja izmeñu njih prolazi; može da
nevaljalica; prostitutka. izbaci na sat po jedan milion otisaka;
rostbif (eng. roastbeef)jiyB. goveñe meso pečeno šnelpresa.
na »garu po engleskom načinu, tj. da ostane rotaciona osa obrtna osa;_it. rotacija.
polukrvavo. rotaciona fotografija postupak pri kome se
rostral (lat. rastrum) muz. v. rastral. mašinskim putem sa jednog negativa može
rostfraj (nem. rostfrei) koji nije podložan brzo proizvesti veliki broj kopija;
rñanju, koji ne rña. kilometarska fotografija.
roshar (nem. Rosshaar) struka, konjska dlaka rotacioni (lat. rotatio obrtanje) obrtni, koji
od repa i grive, služi prekuvana za vio- nastaje obrtanjem, koji počiva na obrtanju,
linske strune, naročito tkanine i za punjenje koji je u vezi sa obrtanjem;roga.ciož> telo kat.
jastuka, dušeka itd. obrtao telo, telo koje nastaje obrtanjem neke
rota (lat., ital. rota točak) 1. najviši papski površine.
apelacioni sud, vrhovni crkveni sud pod čiju rotvelš (nem. Rotwelsch) „nerazumljivi jezik
nadležnost spada ceo kato-lički svet; ruota. prosjaka", jezik nem. šatrovaca.
rota (nlat. rota, rus. rota, nem. Rotte) 2. voj. rotirati (lat. rotare) obrtati se, okretati se (oko
mali odred vojske, vod. svoje osovine).
rotang (šp. rota, ma la j. rotan) vrsta palme čija rotifera (nlat. goŠega)ll. zool. v.rotatoria.
je savitljiva stabljika služila za batinanje, rotlauf (nem. Rotlauf) ned. crveni vetar,
tzv. španska trska. grozničavo zapaljenje kože usled zaraze
roter (eng. rotary) član Rotari-kluba. prouzrokovane bakterijama Streptococcus
rotarijanac v. rotar. pyogenes;jrr. erizipel.
Rotari-klub (eng. rotary obrtni, koji je u vezi rotodin (lat. rotare obrtati se kao točak, nlat.
sa obrtanjem, club, Rotary Club) udruženje rotor, grč. dynamis sila) avij. najno-vija vrsta
osnovano najpre u Čikagu 1905, a zatim i po letelice, kombinacija aviona i helikoptera,
mnogim gradovima Novog i Starog sveta, uzleće i sleće gotovo vertikalno, kao
kao udruženje poslovnih i profesionalnih helikopter, ali ima znatno veću brzinu od
ljudi u nekom gradu ili nekoj oblasti, od ovog, od koga je i mnogo
kojih svaki predstavlja poseban posao ili J sigurniji.
posebnu profesiju, biran u rotaciji, tj. rotokopija (lat. rotare, kopija, v.) otisak
uzastopno ili naizme- umnožen «a rotoprinteru ili narotoru.
rotonda (ital. rotonda, lat. rotunda) okrugla
grañevina sa kubetom, naročito letnjiko-vac,
čardak s kubetom; svaka spolja i
rotor 815 ruž

iznutra zaokrugljena zgrada, naročito čuveni otuda: preći Rubikon = kročiti poslednjim,
Panteon u Rimu; kod. okrugao ženski ogrtač. odlučnim korakom, posle koga nema
rotor (lat. rotare obrtati se kao točak, mlat. vraćanja; up. alea jahta est.
rotor) teh. deo koji se obrće oko svoje rubin (ital. rubi.no, šp. rubin, nlat. rubinus, lat.
osovine, pokretni deo (kod električnog rubens crven, crvenkast) šš. proziran crveni
motora, dinamomašina za naizmeničnu struju, dragi kamen, pored dijamanta najtvrñi.
turbine i dr.); supr. stator. rubivsko staklo staklo obojeno crvenom ili
rotule (nlat. rotulae) pl. farh. lek u lopticama. žutom bojom rubina pomoću zlata (zlatni
rotulirati (nlat. rotulare) spise po redu obeležiti, rubin), bakra (bakarni rubin) ili srebra
srediti i povezati u sveske. (srebrni rubin).
rotulus testijum (nlat. rotulus testium) prav. rubifikancia (nlat. rubificantia) pl. ned. v.
svežanj sa iskazima svedoka. rubefacijencia.
rotunda (ital. rotonda) v. rotonda. rubifikacija (nlat. rubificatio) med. pocrve-
roštilj (mañ. rostely, nem. dijal. roschitl) 1. nelost, pojava crvenila, izazivanje crvenila
gvozdena rešetka za pečenje mesa na žaru; na koži.
pečenje mesa na žaru; 2. rešetka u loži-štu rublja (rus. rublv) v. rubalj.
peći (za prolaz pepela). rubrike (lat. ruber crven, rubrica crvena
roš hašana (hebr. „glava godine", praznik Nove zemlja) prvobitno: naslov zakona crveno
godine kod Jevreja, 1. i 2. tišrija (septembra), pisan; natpis, naslov (knjige, poglavlja, spisa
kao dan koji treba posvetiti razmišljanju o i dr.); oznaka, odsek, odeljak, crta kao znak
Božjem sudu i samoposma-tranju. novog odeljka, pregrada; vrsta, struka; u
roš hodeš (hebr.) „glava meseca", prvi dan u katoličkoj crkvi: obredna uputstva za
mesecu kod Jevreja. liturgijske radnje, štampana crvenim slovima
re (tur. hirs) muška snaga, muškost. u liturgijskim knjigama; rubrum.
rsuz (tur. hirsiz) bezobrazan, bestidan čovek; rubrikator (nlat. rubricator) u sred. veku: pisac
lopuža, lupež; rsuzin, hrsuz. crvenih naslova i linija u knjigama; naročito
rubalj (rus. rublv) novčane jedinica u carskoj slikar koji je izrañivao velika početna slova
Rusiji i u SSSR, deli se na 100 kopejaka; (iiicijale) u rukopisima i prvim štampanim
rublja. knjigama.
rubato (ital. rubato) muz. oteto, otrgnuto, rubricirati (nlat. rubricare) snabde™ (crvenim)
oduzeto; tempo rubato (ital. tempo rubato) slovima; označiti naslov, napisati naslov;
„ukradeni takt", osobeni način sviranja ili srediti po odeljcima, odsecima, strukama i sl;
pevanja sa osećanjem pri kome je glavnom odeljke (ili: poglavlja) obeležiti crtama.
glasu, s obzirom na takt, ostavljena potpuna ruvet (arap. hirfa, tur. hirfet) 'v.rufet.
sloboda. ruderacija (lat. ruderatio) pravljenje poda ili
rubaška (rus. rubaška) ruska studentska i kaldrme od šljunka ili sitnog kamenja sa
radnička košulja. cementom.
rubeole (lat. ruber crven) med. ospice, frus, dečja rudimentaran (nlat. rudimentarius) početni,
zarazna bolest, slična boginjama. osnovni; biol. nerazvijen, zaostao u razvitku,
rubefakcija (nlat. rubefactio) šš. pretvaranje zakržljao; rudimentarni organi pl. u toku
crne, zelene i sive boje stena, pri raspadanju, istorijskog razvitka zakržljali organi biljki i
u crvenu. životinja koji su izgubili svoju funkciju.
rubefacijencia (nlat. rubefacientia) pl. med. rudimentacija (nlat. rudimentatio) zakrž-
sredstva koja (ili: lekovi koji) izazivaju ljalost, zaostalost u razvitku.
crvenilo i vrućinu. rudimenti (lat. rudimentum prva nastava,
rubidij(um) (nlat. rubidium, lat. ruber crven) vežbaonica, prvi pokušaj, rudimenta) pl.
he», elemenat, sličan kaliju, srebrnasta sjaja, osnove, počeci, prvi pokušaji, prvi pojmovi,
nazvan po dvema crvenim crtama koje osnovna znanja; zakržljali (ili: šturi) ostaci
pokazuje njegov spektar; atomska masa nečega.
85,47, redni broj 37, znak Rb. rudisti (lat. rudis) geol. školjke sa debelim
rubijacee (nlat. rubiaceae) pl. bog, broćevi. ljušturama koje su živele u periodu kre-de,
rubijacin (lat. rubia broć) narandžasto-žuta donji kapak bio im je kupastog ili kao rog
bojena materija koja se dobiva od broća; up. izvijenog oblika i utvrñen za morsko dno, a
purpurni. gornji ga je zatvarao kao kakav poklopac
rubijacitin (lat. rubia) tablete kestenjaste boje, pomoću veoma jakih „zuba", koji su zalazili
lek protiv impotencije. u šupljine donjeg kapka.
Rubikon (lat. Rubico) mala reka u Gornjoj ruž (fr. rouge, lat. rubeus) crven, rumen,
Italiji kod Ravene, danas Pisatelo, koja je rujan; pl. crvenilo, rumenilo za lice, nokte i
predstavljala granicu izmeñu Italije i usne, rumen puder; ruž vežetal (fr. rouge
ovostrane Galije (tj. Gornje Italije), čuvena po vegetal) biljno rumenilo, portu-galska
Cezarevom prelasku preko nje, što je bio šminka.
znak za početak grañanskog rata;
ruždiJa 816 rusifikacija

ruždija (tur. rii§diye) srednja škola, gimnazija. ruminacija (lat. ruminatio) zool. preživanje; fig.
ruž e noar (fr. rouge et noir) „crveno i ponovno razmišljanje o čemu.
crno", franc. hazardna igra sa 312 karata sa ruminirati (lat. ruminare) zool. po drugi put
crvenim i crnim poljima. žvakati hranu koja se vraća iz želuca u usnu
ružirati (fr. rouge) rumeniti, mazati rumenilom, duplju, preživeti; fig. ponovo razmišljati,
crvenilom (obraze, usne, nokte). zrelo promisliti.
ruzmarin (lat. ros marinus) bog. „morska rosa", rumicin (lat. gšpeh)hedg. ekstrakt iz korena
poznata biljka veoma prijatna mirisa (kod nas biljke Rumex patientia, po svojstvima ravan
igra naročitu ulogu o svadbama, kao simbol rabarbari.
veselja, radosti). rumpirati (lat. rumpere) slomiti, razbiti,
ruina (lat. ruina) propast, nesreća, gubitak; raskinuti, razvaliti, raseći; provaliti, prokrčiti
razvalina, ruševina, ostatak od grañevine (put); mač. izbiti protivniku mač iz ruke.
koja se vremenom sama srušila; fig. čovek runda (eng. round, nem. Runde, fr. ronde) 1.
propala zdravlja. ot deo borbe ili utakmice izmeñu dva
ruiniran (lat. ruina) srušen, razoren, uništen; odmora (npr. u boksu 2 ili 3 minuta) 2. jedno
upropašćen, propao, oštećen, pohaban; naručivanje pića za sve oko stola; v. i ronda.
upropašćena zdravlja. rundela (nem. Rundell) v. rondela.
ruinirati (fr. ruiner) srušiti, razoriti, uništiti, rundirati (nem. runden, rundieren) zaokru-gliti,
upropastiti, upropašćivati (imanje, odelo, zaokrugljivati, zaobliti, zaoblji-vati; brusiti
zdravlje, ugled itd.); pretvarati u ruševine. drago kamenje.
ruksak (nem. Rucksack) planinarska i vojnička
torba koja se nosi na leñima, ranac, telećak. rundisa (nem. Rundisse) izbrušena ivica
ruktacija (nlat. ructatio) med. v. ruktus. dragog kamena koja se uokviruje.
ruktus (lat. ructus) med. podrigivanje. rune (got. runa) pl. „tajne", pravolinijska slova
rulada (fr. roulade) muz. trk, tehnički složen kojima su se služili stari german-ski narodi
pasaž u solo-pevanju.Jgoloragura; kup. svitak dok nisu upoznali i primili latinicu; najstariji
mesa. alfabet runa imao je 24 znaka.
Rul Britanija engleska rodoljubiva pesma, runografija (got. runa, grč. graphia pisanje)
nazvana po početnim rečima refrena, koji runsko pismo, rune.
glasi: Rule Britannia, Britannia rule the ruota (ital. ruota) v. roga.
waves! Britons never shall be slaves! rupiah (hindost. rupiyah) novčana jedinica
(„Vladaj Britanijo, Britanijo, vlada] talasima! Indonezije (= 100 sena).
Briti nikad neće biti robovi!"); reči od rupija (hindost. rupiyah, sskr. girua) novčana
Džemsa Tomsona, muzika od T. Aria (1738). jedinica u Indiji.
rulet (fr. roulette) točak sreće, obrtna okrugla ruptorijum (nlat. ruptorium) med. sredstvo
ploča sa crveno i belo obeleže-nim koje nagriza kožu i time otvara čir.
pregradama po kojoj se kotrlja loptica od ruptura (nlat. ruptura) prekid, prelom; pro-boj,
slonove kosti, i broj na kome se zaustavi probijanje; razbijanje, obijanje, provala;
dobiva; izreckan točkić učvršćen na dršci, prekid pregovora ili odnosa, raskid ugovora;
kojim se služe obućari, voskari, kolačari, med. prosutost, prskanje.
bakroresci i dr.; sprava za umekšavanje ruralizam (lat. rus selo, ruralis seoski)
koža. osobenost sela, ureñenje sela s obzirom na
ruler (fr. goi!eig)pl. avion koji se više ne karakter, potrebe i način života njihovih
upotrebljava za letenje, nego služi samo u stanovnika.
pilotskim školama za obuku u voženju po
zemlji. ruralni (lat. rus polje, selo, ruralis) poljski,
rulman (fr. roulement) muz. brzi triler na seoski, seljački.
dobošu i bubnjevima. rurizam v. ruralizam.
rulo (fr. rouleau, pl. rouleaux) svitak hartije; ruristički (lat. rus, ruris, polje, selo) v. ruralni.
truba (platna i dr.); valjak, oklagije; valjak za rusalke (slov.) pl. kit. šumske i vodene vile kod
nabijanje drumova; zavesa od štapića i dr. starih Slovena.
(na prozorima ili izlozima) na izmotavanje. rusvaj (pere. rusway osramoćen, ponižen)
rum (eng. gšp) vrsta fine i jake rakije, dobiva čudo i pokor, velika gužva, metež; bruka.
se vrenjem melase od sirovog šećera (šećerne rusizam reč ili jezička osobina koja ukazuje na
trske), sadrži 40—60% alkohola. uticaj ruskog jezika na naš, npr. dozvoliti,
rumba (amer.) američka poluritmička sa- izviniti, nadležnost, upraž-njavati, ukaz i dr.
lonska igra u 4/4 takta. rusifikacija (Rus, nlat -licatio, lat. facere činiti,
ruminancia (lat. ruminantia) pl. zool. preži-vari. učiniti) psJrušavanje, pretvaranje nečega
stranog u rusko, pretvaranje u Ruse.
rusificirati 817 ršum

rusificirati (fr. russifier) porusiti, poru-šavati, rutilizam (lat. rutilus crvenkast) pojava
napraviti u ruskom duhu, napraviti Rusima. crvene, riñe kose, riñokosost. rutine (fr.
rusomanija (Rus, grč. mania pomama, ludilo) routine) vičnost u radu, izvež-
preterana ljubav prema Rusiji i svemu banost u nekoj vrsti poslovanje, spretnost,
ruskom. više mehanički način rada, po iskustvu
rusofil (Rus. grč. philos prijatelj, koji voli) i navici, bez udubljivanja u samu stvar.
prijatelj Rusije i Rusa. rutiner (fr. routinier) čovek iskusan i
rusofob (Rus, grč. ph6bos strah) onaj koji se izvežban u nekom poslu na osnovu dugog
boji Rusa, koji zazire od Rusa, neprijatelj rada, praktičar; ošljar koji je naučio
Rusa. neki posao gledajući druge, a sam nema
rustika (lat. rustica) grañevina od kamenja nikakvog dubljeg poznavanja stvari kojom
otesanog samo na sastavcima. se bavi, npr. takav lekar. rutiniran (fr.
rustikale (nlat. rusticale) seljaštvo, život i routine) vičan, izvežban,
prilike sela. spretan, iskusan u nekom poslu. rutinirati
rustikalni (nlat. rusticalis) poljski, seoski, se (fr. routiner) steći (ili:
seljački. sticati) okretnost i vičnost u nekom
rustikacija (lat. rusticatio) život na selu; poslu. rufaji (tur.) pl. derviši čuveni po
poseljačivanje, postajaše seljakom. svom
ruga (fr. route, lat. rupta probijena sc. via verskom zanesenjaštvu koje graniči sa
staza, put) put, deo puta koji treba prevaliti, ludilom, nazvali po svom osnivaču Ametu
pravac putovanja ;up. marš. Rufaau (HP vek). rufet (arap. hirfa, tur.
ruga ceza (lat. ruta caesa) prav. pokretno hirfet) zanat, poziv;
imanje, pokretnine. zanatlijske udruženje, esnaf;rJšet.
rutenij(um) (nlat. ruthenium) hen. elemenat, rufijanstvo (ital. ruffiano) podvoñenje, po-
veoma teško topljiv metal, atomska masa maganje bluda iz koristoljublja. ruš (eng.
101,1, redni broj 44, znak Ru. rush) v. rat 2. rušpa (tur. ru?en sjajan, blistav)
rutil (lat. rutilus crvenkast) min. 'mineral, mletački
titanov dioksid, crvene boje, veoma tvrd dukat, cekin, zlatnik; rutpija. Rh-faktor
(6,3); titanova ruda; kod nas se javlja u (izg. er-ha) v. rezus-faktor. ršum (pere. hiSm,
kristalastim škriljcima, u planinama tur. hisim) besan, divlji
Rodopskog sistema. napad, napad razjarena čoveka ili gomile;
razbešnjenost, ljutnja.

52 Leksikon
A BE IO IL M, NO PR
851 a 855a. 8556 856s

S
S, s dvadeset prvo slovo naše ćirilice, dvadeset radu, ometaju rad kvarenjem alata, mašin-
četvrto naše latinice (S, &)', kao skraćenica: S skih delova i sl., da bi se poslodavci
= jug: (eng. south, fr. sud, nem. Siid); S ili s naterali da prihvate njihove zahteve; 2.
= oznaka za subjekt suda (u formalnoj potajni, maskirani rad, kome je cilj da
logici); sc. = scilicet; sc. ili sculps = skulisit; onemogući, oslabi ili oduži ostvarenje
sq. = sekvens; Sh. = šiling; sing. = nečega (kao što obično rade rodoljubi, za
singular; S. L. = sišli loko; Sld. = saldo; vreme rata, u okupiranim zemljama).
Sterl. = ster-ling nuz- S = solo; mat. sec = saboter (fr. saboteur) radnik koji namerno
sežane; sin = sinus; fiz. s = sekunda; hen. ošljari i ometa rad, onaj koji vrši
Sm = samarijum; Se = selei; Si = silicijum; sabotažu. sabotirati (fr. saboter) namerno
Sc = skandijum; Sn = stanum; Sb = stibijum; ošljariti
Sr = stroncijum; S = sulfur (sumpor). i ometati rad, vršiti sabotažu. sabura (lat.
saba (tur. sabah, arap. sabah) svež i prijatan saburra pesak, pesak za opte-
severoistočni vetar; up. sabah. rećenje broda) opterećenje broda peskom,
sabaile (arap.-tur. sabahile) prid. u zoru, balast; med. crevna nečistoća. saburalan (lat.
zorom rano; sabajle. saburralis) med. izazvan (ili:
sabat (hebr. schabbath) subota, praznik odmora prouzrokovan) nečistoćom. savana (šp.
kod Jevreja; šabat. savana) velika travna ravnica u
sabatarijci (hebr. schabbath) pl. hrišćanske Severnoj Americi i Africi, sa rastinjem
sekte koje, držeći se strogo Starog zaveta, sličnim stepskom. Savaot (hebr. zebaoth) v.
smatraju da treba praznovati subotu mesto Zebaot. savoar-vivr (fr. savbir vivre) „znati
nedelje; sabatisti. živeti", mudrost života, veština ophoñenja,
sabatisti (hebr. schabbath) pl. v. pod sabatarijci. fino ponašanje. savoneta (fr. savonnette)
sabah (arap. sabah) jutro, svitanje- okrugao sapun za
sabejizam (hebr. zaba) obožavanje zvezda, brijanje; kutija za sapun; poklopac preko
naročito Sunca i Meseca, stara religija stakla na džepnim satovima. savornja (tur.
Arabljana, Egipćana i dr. sabur, safra) balast broda. Saga (nord. Saga,
sabejci (hebr. zaba) obožavanje zvezda, nem. Sage) mit. staronordij-
naročito Sunca i Meseca; up. sabejizam. ska boginja priča i istorije, ljubavnica
Sabinjani (lat. Sabini) staroitalijsko pleme, Odinova; otuda: saga, kauka, pričauprozi,
susedi Latina. Po kaži, podanici Romulovi gatka, bajka (naročita vrsta islandske
izvršili su, prilikom jedne svečanosti, otmicu literature). sagalin prašak za pranje i
Sabinjanki, sabinskih žena i devojaka, i iz čišćenje mrlja,
tako nastalih bra-kova proizišlo je nazvan po istočnoazijskom ostrvu Sahali-
stanovništvo Rima; motiv je obrañivan u nu, gde se proizvodi; sahalin. saganak (tur.
umetnosti. saganak) prekid, mah; kaže se:
sabo (fr. sabot) drvena cipela, klompe; čigra; vetar duva na saganak, tj. duva na mahove;
muz. čivijica od mesinga; kada u obliku povetarac. sagitalan (lat. sagitalis) u
drvene cipele. obliku strele,
sabov (mañ. szabo) krojač. strelast, koji ide kroz sredinu tela. sago
sabon (fr. sabon) tip. vrsta velikih slova, od 68 (malaj. sagu) zrnasto skrobno brašno od
telegrafskih tačaka, za naslove. hranljive srži sago-palme i drugih
saborejci jevrejski naučnici u (državi) palmi. sagoma (ital. sagoma, lat. sacoma)
Vavilonu, koji su se bavili proučavanjem protivteg
Talmuda. kod brze (automatske) vage; voj. prečnik
sabotaže (fr. sabotage pravljenje drvenih zrna, kalibar; arh. prečnik stuba. sade (pere.)
cipela) 1. vrsta štrajka koja se sastoji u tome čist, pravi, jednostavan, prost,
što radnici namerno ošljare pri jednoličan; sade platno platno u jednoj
boji, bez šara; kao prilog: samo, jedino.
sader 819

sader (pere. sad-dar) „stotinu kapija", sveta sakramentalije (nlat. sacramentalia) pl. u
knjiga gebara; up. gebri. katoličkoj crkvi: sve one svete radnje
sadizam (fr. sadisme) izopačena spolna po- (obredi, blagoslov) koje nisu sakrament;
hotljivost koja nalazi zadovoljenje u telesnom osvećeni predmeti, npr. sveta voda, brojanice,
mučenju osoba prema kojima se oseća pohota ikone i dr.
(naziv po francuskom piscu mar-kizu de sakramentalvi (nlat. sacramentalis) koji se tiče
Sadu, 1740-1814, koji je tu izopa-čenu svetih tajni, svet, svečan.
pohotljivost prvi opisao u svojim romanima); sakramevtar (lat. sacramentum) liturgijska
up. mazohizam. knjiga katoličke crkve, sadrži svešteni-kove
sadist (fr. sadiste) čovek opterećen sadi-zmom, molitve za vreme mise.
svirep pohotljivac; pr. sadistički. sakramentari (nlat. sacramentarii) pl. re-
sadukejizam učenje sadukejaca. formisti koji ne priznaju stvarno postojanje
sadukejci (hebr. zaddukim) jevrejska reli- tela i krvi Hristove u pričešću
giozna sekta iz II veka pre n. e. koja nije sakrarijum (lat. sacrarium) mesto za čuvanje
priznavala predanje i nije verovala u anñele svetih stvari, svetilište; kapela, hram; mesto
i besmrtnost duše, nego samo u Mojsijeve gde se čuvaju hostije.
zakone, konzervativci i protivnici fariseja. sakra skriptura (lat. sacra scriptura) sveto
saibija v. sahibija. pismo, crkvene pismo.
saja (tur. saya, lat. saia) vrsta debele čohe. sakrileg (lat. sacrilegus) onaj koji hara
sajan (fr. saillant, lat. salire) voj. nenadni ugao crkvu, oskvrnilac svetinje, obesvetilac;
kod utvrñenja. bezbožnik, bogohulnik.
saji (fr. saillie) apx. ispust, izbočina, istaknuti sakrilegijum (lat. sacrilegium) pohara crkve,
deo; fig. ispad, nagla ljutnja; duho-vita svetotatstvo; oskvrnjenje, povreda svetinje,
desetka. bezboštvo, bogohulstvo.
sajdžije (arap.-tur. saatci) časovničar. sakrirati (lat. sacrare) posvetiti, rukopo-ložiti
sakagija (tur. sakagi) net. šmrkavost, bala-vost (episkopa); miropomazati.
(veoma opasno zarazno oboljenje kopi-tara,
koje prelazi i na čoveka, za koga je gotovo sakristan (nlat. sacristanus) crkvenjak (kod
uvek smrtonosno); up. maleni, ma-leinizacija. katolika).
sakada (fr. saccade) jax. jak trzaj konjskom sakristija (nlat. sacristia) u katoličkim
uzdom; fig. oštar prekor; muz. jak potez crkvama: soba pored oltara u kojoj se
gudalom kojim se odsvira više nota. sveštenici oblače za službu i u kojoj se
sakadirati (fr. saccader) jax. cimati, cimnu-ti jako čuvaju odežde i crkvene posuñe, crkvena
konjskom uzdom. riznica.
sakat (arap. saqat, tur. sakat) oštećen u sakristicijum (nlat. sacrisittium) kod katolika:
nekom delu tela, bogaljast, kljast. zabrana vršenja bogosluženja (kao
sake japanske nacionalno piće od prevrelog sveštenička kazna).
pirinča; sadrži 12-14% alkohola. sakrificijum (lat. sacrificium) žrtva; u
sako (ital. sacco, lat. saccus) kratak muški katoličkoj crkvi: misa.
kaput. sakrificirati (lat. sacrificare) žrtvovati, prineti
sakoe (grč. sakkos vreća, haljina) gornja na žrtvu, prinositi na žrtvu; fig. posvetiti.
odežda pravoslavnih episkopa od skupocene sakro egoizmo (ital. sacro egoismo) „sveti
materije. egoizam", izreka italijanskog ministra
sakofori (grč. sakkos vreća, džak, phero Salandre (1914) koji služi kao lozinka
nosim) džakonosci, pokajnici koji nose italijanskog imperij a lizma.
haljine od džakova. sakropolitika (lat. sacer svet, grč. politike) veza
sakra (lat. sacra) pl. svete stvari, svetinje; duhovnog i svetovnog (kao u papstvu).
crkvene utvari; crkvene radnje. sakrosanktan (lat. sacrosanctus) presvet; ne-
sakra konzulta (lat. sacra consulta) najviši prikosnoven, nepovredljiv.
krivični i kasacioni sud u Rimu za podanike sakrum os (lat. sacrum os) znat. krsna kost.
papske stolice. saksifraga (lat. saxifraga sc. herba) bot. ka-
sakralni (nlat. sacralis) 1. koji se tiče crkvenih menika, oplanika (biljka).
obreda; 2. znat. koji se tiče krsne (ili: krstačne) saksifragav (lat. saxifragus) med. koji lomi, tj.
kosti kod čoveka i ostalih kičmenjaka. koji rastvara kamen.
sakrament (lat. sacramentum) prvobitno: saksofon (grč. phone zvuk, glas) muz. metalan
sredstvo kojim neko sebi ili drugom nameće duvački instrumenat sa klarinetskim pi-skom i
izvesnu obavezu (kapara, kaucija, zakletva i kupastom cevi, različite veličine (od soprana
dr.); u hrišćanskim crkvama: sveta tajna, do kontrabasa); nazvan po pronalazaču
naročito pričešće. Adolfu Seksu (1814—1894).
sakramental (nlat. sacramentalis) prav. onaj sakus (lat. saccus, grč. sakkos kesa, vreća)
koji pod zakletvom dokazuje čiju neduž-nost. sakus lakrimalis (lat. saccus lacrimalis)
anat. suzNI zaton.
sal (lat. sal) hem. so; sal amarum (lat. sal
amarum) gorka so; sal katartikum(lat. sal
52*
820 salinijski

catharticum) gorka so (za čišćenje); sal salvus konduktus (lat. salvus conductus)
kulinare (lat. sal culinare) kuhinjska so. sigurna pratnja, zaštitna pratnja; takoñe:
sala (nem. Saal) velika svečana dvornica (ili: zaštitno, sprovodio pismo, isprana koja
dvorana) za prijeme, igranke, kon-certe i sl. nekome osigurava bezbedan prolaz, npr.
saladeros (šp. saladeros) pl. klanice u Bra-ziliji, pregovaračima u ratu.
Urugvaju, Paragvaju i Argentini, u kojima se saldirati (ital. saldare) trg. račune zaključiti,
prireñuje usoljeno meso za izvoz i usoljena izravnati, utvrditi razliku izmeñu strane ulaza
koža; sirove kože koje odande dolaze. i strane izlaza, izmiriti ostatak duga, isplatiti
salama (ital. salame) „slano meso", debela, dug.
tvrda suva kobasica (naročita mešavina saldo (ital. saldo) trg. stanje nekog računa;
odabranog svinjskog i goveñeg mesa sa za- ostatak koji po zaključenom računu još treba
činima, veoma otporna kvarenju). da se plati, razlika izmeñu dugo-vanja i
salamander (grč. salamandra, lat. salaman- potraživanja u jednom računu; takoñe:
dra, sskr. salamandala) zool. daždevnjak zaključak računa; moj račun je saldo moj
(životinja o kojoj se nekada pričalo da živi u račun je zaključen, tj. izveden načisto; još
vatri); mit. vatreni duh. sam u saldu još sam u zao-statku, još
salamina (fr. salamine) teška jednobojna franc. dugujem; per saldo, pro saldo v. pod per i
svilena tkanina sa tačkama u boji i sjajnom pro; saldo plaćanje plaćanje dužnog ostatka
površinom. radi potpunog izravnanja jednog računa; kasa
saldo stanje blagajne.
salangana zool. istočnoindijska lasta, cenje-na po
svojim gnezdima (tunkin) koja se jedu i saldo-konto (ital. saldo conto) trg. račun
smatraju kao fina poslastica (nazvana po izravnanja; up. saldo.
ostrvu Salang, zapadno od poluostrva salep (arap. sahlab, tur. saleb) u doba cvetanja
Malake). iskopani, popareni pa sasušeni go-moljasti
salarijum (lat. salarium) godišnja plata; plata, koreni nekih orhideja, koji sadrže skrob, sluz,
zarada; nagrada. šećer i belančevinu; samleveni u prah i
salata (ital. salato, fr. salade, lat. sal so) kup. skuvani daju gusto i hranljivo piće, naročito
hladno jelo od raznih biljaka i dr., začinjeno omiljeno na Istoku.
sirćetom, zejtinom i biberom. sales delikvescentes (lat. sales deliquescen-tes)
salaš (mañ. szallas) poljsko imanje sa pl. hem. rastopljive soli.
potrebnim zgradama, stokom i spravama za sales fatiscentes (lat. sales fatiscentes) pl. hem.
racionalno obrañivanje (u Vojvodini i soli koje izvetravaju ili se rastva-raju.
Mañarskoj). salze (ital. salse) pl. kol. blatni vulkani, mali
salva (fr. salve) pucanj u znak radosti ili vulkani koji mesto lave izbacuju blato i
počasti, pozdravljanje topovskim pucanjem; sumporni gas.
takoñe: istovremeno pucanje većeg ili salzola (nlat. salsola) bot. sonjača (biljka od čijeg
manjeg broja pušaka ili topova, plo-tunska se pepela spravlja soda).
paljba, plotun. saliva (lat. saliva) pljuvačka, slina, bala.
salvaža (fr. salvage, nlat. salvagium) mor. salivancia (lat. salivantia) pl. med. sredstva koja
nagrada za spasavanje lañe. pomažu lučenje pljuvačke.
salvarzan med. lek protiv sifilisa i drugih salivacija (nlat. salivatio) suvišno lučenje
zaraznih bolesti (povratne groznice i dr.), pljuvačke, baljenje.
pronašao 1910. nem. prof. Paul Er-lih i salivin (lat. saliva pljuvačka) hem. glavni
njegov asistent Japanac Hata; Erlih-Hata sastojak pljuvačke.
606. saligenin (lat. salix vrba, grč. gen- koren od
Salvator (nlat. Salvator) Spasitelj, Hristos; gignomai postajem, nastajem) hem. alkohol
vrsta čuvenog i odličnog bavarskog crnog koji odgovara salicilnoj kiselini (u koju se
piva. može oksidacijom pretvoriti), postaje
salve! (lat. salve) zdravo, zdravo da si, dobro hidrolizom od salicina; salicil.
došao! (pri dočeku); zbogom! (pri odlasku). salijski zakon (lat. leges salicae) zbornik
salvija (lat. salvia) vot. žalfija, kadulja, pelin, običajnog prava nemačkog plemena Salija-ca
kalaver (lekovita biljka čije lišće sadrži ili Salfranaka, prireñen u V veku, najstariji
izvesno etarsko ulje, jednu gorku materiju, zbornik nemačkih zakona; naročito je
tanin i smolu). zanimljiv čl. 62 toga zakona, koji isključuje
salvo honore (lat. salvo honore) ne nanoseći kćeri iz nasleña, imanja i prestola; otuda:
štete časti, neka je dopušteno reći. salijska dobra ona koja prelaze samo na
salvus (lat. salvus) neoštećen, u dobrom stanju; muško potomstvo.
a salvo (lat. a salvo) trg. neošteće-no, dobro silina (lat. salina) majdan soli, solana.
očuvano (na tovarnim listovima); in salvo (lat. salinijski (lat. salinus) soni, koji sadrži so, kao
in salvo) u sigurnosti, na sigurnom mestu, so, koji se tiče soli ili stvaranja soli;
siguran. salinijske vode mineralne vode koje sadrže
natrijuma i magnezijuma sulfat.
salinitet 821 salcgajst

salinitet (lat. sal so) procenat soli što ga sadrži salpingoskopija (grč. salpinx truba, skopeo
neko telo, tečnost i dr., slanost, sonost. posmatram, gledam) med. pregledanje ušne
salinograd (nlat. salinogradus) areometar za trube naročitim, za to udešenim aparatima.
odreñivanje količine soli u nekoj prirodnoj salššgostafilinus (grč. salpinx truba, staphyle
slanoj vodi. otečena resa) znat. trubnoresični mišić.
salinometar (lat. salinus slan, grč. metron salpingostenohorija (grč. salpinx truba, ste-
mera) v. salinograd. nochoria uzan prostor, uzina) med. suženost
salipirin (lat. salix vrba, grč. rug vatra) far«, ušne trube.
jedinjenje antipirina sa salicilnom kiselinom; salpingotomija (grč. salpinx, tome sečenje,
služi kao lek protiv nazeba i gripa. rezanje) med. sečenje jajovoda, vañenje
salitra (ital. salnitro) hem. v. šalitra. jajovoda.
salifikacija (nlat. salificatio) hem. stvaranje soli, salpingofaringeus (grč. salpinx, pharynx
pretvaranje u so. ždrelo) znat. trubno-ždrelni mišić.
salificirati (nlat. salificare) hem. pretvoriti u so, salpinks (grč. salpinx) zool. vrsta morskih
pretvarati u so. školjki; anat. Eustahijeva truba, ušna truba;
salicil (lat. salix gen. salicis vrba) hem. v. jajovod.
saligenin. SALT (skrać. za eng. Strategic Arms Limita-
salicilizam (lat. salix gen. salicis vrba) med. tion Talks) američko-sovjetski pregovori (od
trovanje salicilnom kiselinom. 1969) o ograničavanju strateškog oružja;
salicilna kiselina hem. kristalast prašak, u 1972. potpisan je sporazum o ograničavanju u
hladnoj vodi teško rastvorljiv, sprečava oblasti raketnog naoružanja.
vrenje i truljenje, uništava mikrobe (zbog salta (lat. salta) „skači"; šahu slična igra sa dva
čega se upotrebljava za konzervisanje igrača sa po 15 u tri klase (Sunce, Mesec i
životnih namirnice, pića i dr.); upotrebljava zvezde) podeljenih kamičaka na dasci sa sto
se i u internoj medicini. polja.
salicin (lat. salix gen. salicis vrba) indiferentna saltarelo (ital. saltarello) živahan italijanski,
gorka materija koja se dobija u obliku belih naročito napuljski narodni ples u 3/8 ili 6/8
kristala iz kore i lišća vrba. takta; poskočica, rimski narodni ples u 6/8
salicineje (nlat. salicineae) pl. vot. vrbe, vrste takta uz pratnju doboša; muz. brza tonska
vrba. figura.
salmijak (lat. sal ammoniacum) hem. v. niša- saltatoria (lat. saltatoria) pl. zool. skakavci
dor; salmijakov cvet (lat. flores salis pravokrilci.
ammoniaci) salmijak prečišćen sublimi- saltacija (lat. saltatio) skakanje, igranje sa
sanjem. podskakivanjem; med. kucanje žila kucavi-ca
Saloma (hebr. Schalom) kći Irodijadina, koja (arterija).
je na ime nagrade tražila i dobila od kralja salto (ital. salto skok) sa. slobodan skok sa
Iroda glavu Jovana Krstitelja (Mark, 6, 21 i gimnastičke sprave: napred, unazad ili sa
d.); drama od Oskara Vajlda, opera od strane; salto mortale (ital. salto mortale)
Riharda Štrausa. „smrtni skok", vratoloman skok pri kome se
Salomon (hebr. Sch'16moh) v. Solomon. skakač u vazduhu prevrne preko glave; fig.
salon (fr. salon, ital. salone) prvobitno: velika veoma smeo i opasan podvig.
dvorana, dvornice; sada: mala dvorana, salubritet (lat. salubritas) zdravost, stanje
elegantna soba za prijem (i u gostionicama); povoljno po zdravlje (npr. vazduha), leko-
dvorana sa slikama, dvorana u kojoj se vitost.
prireñuju izložbe, izložba slika i vajarskih salus (lat. salus ge« salutis) zdravlje, dobro
radova; naročito: izložba dela živih osećanje; blagostanje, sreća, uspeh, spas,
umetnika koja se svake godine prireñuje u spasenje; salus publika (lat. salus publica)
Parizu; fig. otmeno društvo, otmen svet; opšte dobro, državno dobro; salus publika
salonska kola železnička kola udobno suprema leko esto (lat. salus publica suprema
nameštena kao društvena soba. lex esto) dobro države mora da bude najviši
salpe (grč. salpe, lat. salpa) pl. zool. vrsta zakon.
mešinica, prozirne morske životinjice koje salutira™ (lat. salutare) pozdravljati,
noću svetle plavkastom svetlošću. pozdraviti; naročito: pozdraviti po vojnički.
salpetr (lat. sal petrae so kamena) hem. v. salhov sp. vrsta skoka u umetničkom kli-zanju
šalitra. (nazvan po švedskom klizaču Ulri-hu
salpingemfraksis (grč. salpinx truba, etr- Salhovu).
hrasso zapušim) med. zapušenost ušne trube. salcgajst (nem. Salzgeist) hem. hlorovodonič-na
salpingitis (grč. salpinx truba) med. zapaljenje kiselina tehnička (Acidum hydrochlo-ricum
ušne trube (otosalpingitis); zapaljenje crudum), upotrebljava se mnogo u hem.
jajovoda. industriji, u limarskom zanatu (pri
lemljenju), za ispiranje porculanskih sudova
i dr.
Saljut 822 sandarak

Saljut naziv za sovjetsku svemirsku samum (arap. samum) vreo pustinjski vetar,
laboratoriju; Saljut 1 lansiran 1971. god. često smrtonosan, u Arabiji, Siriji i
SAM-6 sovjetske protivavionske rakete za severozapadnom delu istočne Indije.
voñenje borbe na malim i srednjim visinama samur (pere. semmur, tur. samur) kuna; krzno
sa svim vrstama protivničkih letelica. od kune; samurovina.
samadan (arap.) deveti mesec Arabljana. samurovina (pere. semmur) v. samur.
samar (grč. samarion, sagma tovar, tur. san (ital., šp. san) skraćenica od santo.
semer) sedlasta podloga za tovar na tovar-noj savatogev (lat. sanus zdrav, grč. gen- koren od
životinji; podloga na kojoj nosači vuku gignomai postajem, nastajem, rodim se) med.
teret. „onaj koji raña zdravlje", poznati preparat za
samarij(um) (po rudi samarskitu iz koje je jačanje živaca i snage uopšte, sadrži 95%
dobiven) heh, elemenat iz grupe retkih kazeina.
zemalja, atomska masa 150,35, redni broj sanatorijum (nlat. sanatorium) zdravilište,
62, znak Sm. lečilište, lepo ureñena bolnica na kli-matski
Samarićani (hebr. schomron) pl. prastanov-nici povoljnim mestima, naročito za lakše i
Palestine; po dogañaju ispričanom u hronične bolesnike, prezdravlje-nike,
Evanñelju po Luki (10, 33), u crkvenom tuberkulozne i sl.; po većim gradovima:
jeziku Samarićanin znači: milosrdan čovek. bolnica za lečenje akutnih bolesti, naročito
samarićanstvo samilost, milosrñe prema hirurške prirode.
nevoljnima; up. Samarićani. sanacija (lat. sanatio) v. saniranje.
Samarjani v. salgarlćani. sangvina (lat. sanguis gei. sanguinis krv) 1.
samarjanski koji se tiče Samarjana ili je u vezi s crvena kreda za crtanje (boje krvi ili rñe);
njima; fig. milosrdan; samarjanski tečajevi 2. crtež izrañen sangvinom.
Crvenog krsta na kojima se obu-čavaju oni sangvinarav (lat. sanguinarius) krvožedan,
koji će u ratu vršiti dužnost bolničara. krvoločan, svirep.
sambenito (šp. sambenito) žuta košulja i kapa sangvinacija (nlat. sanguinatio) med. krva-
sa crvenim Andrijinim (kosim) krstom i sa renje, krvavljenje.
slikama ognja i ñavola, koji su nosili jeretici sangvivik (nlat. sanguinicus) čovek bogat
poganskom inkvizicijom osuñeni na lomaču; krvlju, tj. lako uzbudljiv, plah, živahan
morali ru je nositi izvesno vreme i oni koji čovek, usijana glava.
su se odrekli svoje jeresi i bili pušteni na sangvinifikacija (nlat. sanguinificatio) zool. v.
slobodu. sangvifikacija.
sambukus (lat. sambucus) vot. zova. savgviničav (nlat. sanguinicus) bogat krvlju,
samet (nem. Sammet, ital. sciamito, grč. lako uzbudljiv, lako podložan za prijatno i
eksamiros) kadifa, baršun, pliš, teška neprijatno raspoloženje, plahovit, veoma živ
svilena tkanine sa dlakavom i mekom (npr. temperamenat); takoñe: lakomislen,
površinom; samt, somot. lakoveran, sanjalački.
samizadat (skr. za rus. samostontelBnoe iz- sangvinozan (nlat. sanguinosus) koji ima puno
datelvstvo) „samostalno izdavanje", privatno, krvi.
autorsko izdanje, knjiga, brošura itd.; oblik sangvinokratija (lat. sanguis) krv, grč. kra-tos
„podzemne" izdavačke delatnosti u SSSR. jačina, snaga, vlada) vladavina krvi, krvava
vlada, npr. u Francuskoj za vreme
samit (eng. summit) vrh, vrhunac; u novinar- Robespjera.
skom jeziku: konferencija „na vrhu", sangvinolevtan (lat. sanguinolentus) krvav,
konferencija najviših predstavnika nekih poprskan krvlju; boje krvi, obojen krvlju,
država. pomešan sa krvlju.
Samojedi (rus.) pl. nomadski narod, altajskog sangvifikancia (nlat. sanguificatia) pl. med.
plemena, živi na krajnjem severu Rusije i sredstva koja pomažu stvaranje krvi.
Sibira. sangvifikacija (nlat. sanguificatio) zool.
samsar (arap. simsar, tur. sansar) trgovački stvaranje krvi u životinjskim telima.
posrednik, senzal. sandal (arap. sandal, tur. sandal) vrsta polu-
Samsov (hebr.) izrailjski narodni junak, jedan svilene tkanine.
od tzv. „sudija", zadavao velike jade sandale (grč. sandalon, lat. sandalium, tur.
izrailjskim neprijateljima Filistejci-ma, dok sandal) pl. 1. proste drvene cipele kod starih
im nije, lukavošću svoje ljubazni-ce Dalile, Grka (samo ñonovi) koje su vezivali za noge
koja mu je na spavanju odsekla kosu u kojoj kaišima; 2. danas: veoma lake muške i
je bila sva njegova snaga, pao u ruke, ženske letnje cipele; 3. kratke, zlatom i
oslepljen i zatočen; Simson. dragim kamenjem bogato izvezene čarape
samt (nem. Sammet, Samt) v. samet. koje nosi visoko katoličko sveštenstvo o
Samuilo (hebr. Sch'muel) jedan od velikih svečanim prilikama; 4. proste, plitke kožne
izrailjskih starozavetnih proroka. cipele (ñonovi) nakai-še, kakve nose
kaluñeri.
sandarak (grč. sandareke, pere. sandar) 1. min.
crveni sumporov arsen, realgar; 2. v. san-
darah.
sandarah 823 santorin

sandarah (grč. sandarake, pere. sandarah) hem. čuvaju relikvije i svetinje; sveto,
bledožuta smola od severnoafričke smreke neprikosnoveno, nepovredljivo mesto.
(venje), od koje se pravi firnajs, lakovi, sankcija (lat. sanctio posvećenje) 1. svečana
gitovi i dr.; brašnjava materija koju pčele potvrda nekog zakona, ugovora i sl. koju vrši
sakupljaju u saće sebi za hranu; sandarak 2. viša vlast ili poglavar države, davanje
sandvič (eng. sandwich) v. sendvič. zakonske sile čemu; 2. prav. kazna, prisilna
sandolina (pere. sandol, ital. sandolino) vrsta mera kao jemstvo za čuvanje zakona,
malih i lakih „kupačkih" čamaca za jednu poštovanje ugovora i dr.; 3. ekonomske,
osobu ili dve osobe. finansijske i vojne mere koje se preduzimaju
sanduk (arap. sanduq, tur. sandik) drveni protiv države koja ne poštuje meñunarodne
kovčeg, škrinja. ugovore.
san žen (fr. sans-gene) bez ustezanje, bez sankcionirati v. sankcionisati.
ustručavanja, neusiljeno; tl. neustruča-vanje, sankcionisati (lat. sanctus svet, fr. sanc-
neustezanje. tionner) jedan zakon učiniti svetim i
sanijes (lat. sanies) med. redak, krvav gnoj, neprikosnovenim, potvrditi, odobriti; nešto
sukrvica. utvrditi, učiniti zakonom, dati čemu
saniozan (lat. saniosus) sukrvičav. zakonsku silu.
saniranje (lat. sanare lečiti) izlečenje; san-nijans (fr. sans-nuance) vrsta teške svilene
popravljanje, poboljšavanje, sreñivanje, oz- tkanine sa zlatnim cvetovima.
dravljavanje (stanja, prilika, privrede); sans (fr. sans atout bez aduta) v. preferans.
sanacija. savsara (sskr. sansara) fil. kružni tok života u
sanirati (lat. sanare lečiti) izlečiti; popraviti, indijskoj filozofiji, život koji se ponovnim
srediti (stanje, prilike). rañanjem stalno obnavlja, sa svim svojim
sanitarni (lat. sanus zdrav, fr. sanitaire) koji patnjama i nezadovoljivim željama, i od
se tiče zdravlja, zdravstveni. koga je u nirvani jedini spas; up. sankja.
sanitacija (nlat. sanitatio) v. saniranje. sanskrit (sskr. samskrta) v. sanskrt.
sanitet (lat. sanitas) zdravlje; opšte stanje sanskrt (sskr. samskrta) „savršen, klasični
zdravlja, zdravstvenost; rad i ustanova za jezik", drevni jezik Indusa ili Brahmina u
čuvanje i podizanje zdravlja i negovanje Hindostanu kojim su napisana njihova
bolesnika koje ostvaruje država; državna vlast klasična religiozno-filozofska i pesnička
u čiju nadležnost spadaju sve sanitetske dela; kao narodni jezik izumro već u VI veku
ustanove; pr. sanitetski. pre n. e., ali naučnici u Indiji i danas njim
sankilot (fr. sansculotte) golać; u vreme govore i pišu; sanskrit.
francuske revolucije: onaj koji ne nosi kratke Sansusi (fr. Sansouci) „bezbrižnost", ime
čakšire (kakve su nosili plemići) nego duge omiljenog zamka nemačkog cara Fridriha
(pantalons), naziv za pripadnike „narodne Velikog, kod Potsdama.
garde", oružanu snagu francuske revolucije; santa (ital., tl. santa) pr. sveta; im. svetica; santa
fig. rodoljub, proleter. kaza (šp. santa casa) „sveta kuća", zgrada
sankiloterija (fr. sansculotterie) v. sanki- inkvizicije u Madridu.
lotizam. santal-drvo (nlat. santalum, arap. sandel) fino,
sankilotizam (fr. sansculottisme) golaćstvo; mirisavo drvo iz Indije i sa ostrva Južnog
zanos za slobodom, odanost načelima san- mora: žuto se upotrebljava za kañenje i
kilota, neobuzdanost. umetnute radove, crveno za boja-disanje;
savija (sskr. sankhja) sistem indijske pred- sandel-drvo.
budističke filozofije koji uči da se ovaj svet santalin (nlat. santalum) bojena materija koja
razvio iz pramaterije, da postoji apsolutna i se dobiva od crvenog santal-drveta.
bitna razlika izmeñu duha i materije, i da u santigram (fr. centigramme) v. centigram.
saznanju te razlike leži sredstvo za spasenje
iz sansare. santilitar (fr. centilitre) v. centilitar.
sankt (lat. sanctus, sanct) sveti; skraćeno: S., santim (fr. centime) francuska i švajcar-ska
Sct, St, npr. St. Paulus sv. Pavle. novčana jedinica, = 1/10o franka, para.
sankta simplicitas (lat. sancta simplicitas) sveta santimetar (fr. centimetre) v. centimetar.
prostota, blažena prostota (bezazlenost, santinela (fr- santinelle) voj. straža; stražar,
naivnost, glupost). šiljbok.
Sanktitas (lat. Sanctitas) Svetost, titula santo (ital., šp. santo) pr. svet; JŠ. svetac.
katoličkih biskupa, naročito pape. santonizam (nlat. santoninum) med. -trovanje
sanktifikacija (nlat. sanctificatio) osveće-nje, glistomorom; up. santonin.
posvećenje, proglašavanje svetim. santonin (nlat. santoninum) farm. gorak prah koji
sanktuarijum (lat. sanctuarium) svetinja, se dobija od biljke Arthemisia cinae, služi kao
najsvetije mesto u hramu starih Jevreja; lek protiv glista, glistomor.
unutrašnji hor u katoličkim crkvama; prostor santorin vulkanska zemlja sa grčkog ostrva
oko glavnog oltara; mesto gde se Santorin, upotrebljava se za pravljenje
vodenog maltera i cementa.
Sančo Pansa 824 sardina

Sančo Pavsa (šp. Sancho Pansa) trampavi sarabanda (ital. sarabanda, šp. zarabanda)
štitonoša Don Kihota, oličenje trezve-nosti, umeren i ozbiljan španski ples u 3/4 takta,
praktičnosti i snalažljivosti. sličan menuetu; takoñe: koračanje konja po
sandžak (tur. sancak) prvobitno: zastava; taktu.
oblast koju su sultani davali na upravu sarazina (fr. sarrasine) voj. rešetke za
svojim vojvodama; uprava nad manjom spuštanje (na tvrñavama).
oblasti. saraj (pere. seray, tur. saray) v. seraj.
sanjinizam shvatanje da čovek treba da živi u saraori (arap.-pers., tur. silahsor) pl. stanovnici
slobodnom uživanju i podmirivanju svojih nekih sela u Turskoj koji su bili osloboñeni
prirodnih potreba i prohteva, naročito od plaćanja poreza i dr. daž-bina, ali su, u
erotičnih (slobodna ljubav i sl.). Predstavnik naknadu za to, vršili javne radove
ovoga prilično izopačenog epikurejsko- (održavali drumove, utvrñenja i sl.).
hedonističkog shvatanja je Sanjin, glavni sarapa (šp. zagara) šareni šal koji u Latinskoj
junak istoimenog romana ruskog pisca Mih. Americi nose kao gornju haljinu, a i kao
P. Arcibaševa. ukras; serapa.
saorija (lat. saoria) farm. etiopijska biljka koja sarapus (grč. serapus onaj koji je širokih
sadrži bornu kiselinu, upotrebljava se kao lek stopala i vuče ih pri hodu, seiro metem, riz
protiv ojañelice, pantljičare. stopalo) med. onaj koji ima plosna stopala,
sapa (fr. sape, nlat. sappa, ital. zappa) voj. duz-tabanlija.
zaštićen rov, podzemni hodnik koji vodi u saraf (arap. sarraf, tur. sarraf) menjač novca,
tvrñavu. trgovac novcem, hartijama od vrednosti i sl.
saparina (šp. zarzaparrilla) bot. v. sarsapa-rila. sarafan (rus., grč. sarapis bela persijska odeća
saper (fr. sapeur) kopam rovova, pionir. sa skerletnim prugama) dugi kaput bez
savijene (lat. sapiens) mudar, pametan; sapi- rukava ruskih seljanki.
jenti sat! (lat. sapienti sat) mudrom dosta! tj. Saraceni (lat. Saraceni) istočnjaci, orijentalni;
pametnom ne treba mnogo (govoriti itd.). prvobitno: ime kojim su u Evropi zvali
sapirati (fr. saper) voj. potkopati, potkopa-vati, Arabljane, a zatim sve muhamedovce, Turke i
praviti podzemne hodnike, kopati rovove. sve nehrišćanske narode protiv kojih su
sapo (lat. sapo) sapun; salo amigdalinus (nlat. voñeni krstaški ratovi; fig. grubi, surovi
zaro amygdalinus) bademov sapun; sapo ratnički narodi.
medicinalž (nlat. sapo medicinalis) lekoviti sarač (arap. sarrag, tur. zagas) zanatlija koji
sapun. pravi i prodaje razne predmete od kože
saponarija (nlat. saponaria) bot. sapunika. (sedla, uzda, bisage, razno remenje, pletene
sanonin (lat. zaro) hen. sapunska materija, u kamdžije itd.).
korenju biljki sapunika i dr. saradža (arap. siraga, tur. siraca) med. skrofu-le,
saponifikacija (nlat. saponificatio) pravljenje tuberkuloze limfnih žlezada, najčešće na
sapuna, veština pravljenje sapuna; hem. vratu; vrsta sakagije, konjske bolesti.
usapunjavanje, usapunjenje, pretvaranje u sarbaz (pere.) persijski ratnik-pešak.
sapun. sargasum (nlat. sargassum) bot. morska trava,
saponificirati (nlat. saponificare) hen. usa-puniti, vrsta mrkih algi u Atlantskom okeanu,
usapunjavati, pretvoriti u sapun, pretvarati u Sredozemnom i Jadranskom moru, čije
sapun. delove nose morske struje.
sapremija (grč. sapros truo, haima krv) med. sargija (tur. sargi) gruba i retka tkanine za
trovanje krvi usled prodiranja u krv bakterija pokrivanje i umotavanje robe.
koje izazivaju truljenje. Sardanapal (grč. Sardanapalos) ime poslednjeg
saprinum (grč. sapros, nlat. saprinum) xex. asirskog kralja (667—626. pre n. e.), koga su
truležni alkaloid, lešni alkalodi. Grci smatrali oličenjem raskoši, mekuštva i
saprogen (grč. sapros, gen- koren od gignomai sladostrašća; otuda: fig. me-kušac, pohotljivac,
nastati, postati, roditi se) koji izaziva sladostrastan; pr. sa-radanapalski.
truljenje; koji je postao truljenjem. sardela (ital. sardella) zool. po ostrvu Sardi-niji
sapropira (grč. sapros, pur vatra, silna nazvane vrsta malih heringi u Sredozemnom
groznica) med. trula groznica. i Jedrenskom moru; u trgovinu dolezi
saprostoma (grč. sapros smrdljiv, stoma usta) usoljena, marinirana i, u zejtinu kuvana, u
med. neprijatan zadah iz usta. dobro zalemljenim limenim ku-tijeme;
sardina, srñela.
saprofiti (grč. sapros truo, phyton biljka) med.
truležne klice, biljni organizmi koji se — sarder (grč. sardion) min. sardski kemen,
nesposobni da asimilišu ugljenu kiselinu i, kalcedon mrke boje, nazvan po lidijskom
prema tome, bez biljnog zelenila — hrane gradu Sardu.
mrtvim organskim materi-jama, poglavito sardina (lat., ital., šp. sardina, fr. sardine) trg.
bakterije i gljivice. naziv za konzerviranu sardelu.
sarab (arap.) v. fatamorgana.
sardonski smeh 825

sardonski smeh (grč. Sardo Sardonija) v. mesa uvijenog u list kiselog kupusa, vinove
rizus sardonijus. loze i dr.
sarkazam (grč. sarkasmos) 1. „grizenje usana Sarmati (grč. Sarmatai) lat. Sarmatae) pl.
od ljutine", tj. zajedljiva, pakosna tala, nomadski slovenski narodi, stanovnici
zajedanje; 2. ret. vrsta krajnje zajedljive i oblasti Sarmatije, u starom veku, koja se
pakosne ironije, npr. Tvoj je sinak junak bio, nalazila u severoistočnoj Evropi i susednom
/Ako j' umo kamen gristi,/ Mora da se ugojio delu Azije.
(Zmaj, „Tri hajduka"). sarong (malaj.) deo narodne nošnje u Indone-
sarkastičan (grč. sarkazo grizem usne od ziji, na Malaji i Cejlonu: platnene ili svilena
ljutine, rugam se stisnutih usana) koji grize, tkanine koja se omotava oko tela.
koji ujeda, tj. zajedljiv, pakosno šaljiv. saros (hald.) razdoblje od 18 godina, posle
sarkitis (grč. sarx meso) med. v. sarcitž. kojega se približno istim redom ponavljaju
sarko- (grč. sarx genj sarkos) predmetak u Sunčeva i Mesečeva pomračenja.
složenicama sa značenjem: meso. sarsaparila (šp. zarzaparrilla) vot. lekoviti koren
sarkoda (grč. sarkodes mesnat, poput mesa) američke vrste tetivke (nlat. Smi-lax
zool. v. protoplazma. sarsaparilla); sasaparila.
sarkoza (grč. sarkosis stvaranje mesa) med. sarsenet (eng. sarsenet) laka, kao platno
stvaranje mesa, obrazovanje mesa. tkana, glatka pamučna tkanina u jednoj
sarkolema (grč. sarx, lemma ono što je boji; upotrebljava se za postavu i povezi-
primljene) zool. tkivni omotač pojedinih vanje knjiga.
mišićnih vlakana. sartorijus (lat. sarcire krpiti, nlat. sartori-us)
sarkologija (grč. sarx genj sarkos meso, logia krojač; anat. dugački bedreni mišić.
nauka) nauka o mesnatim delovima tela, o sarfalada (nem. Zervelatwurst) v. safalada.
mišićima. sarcidijum (grč. sarx meso, nlat. sarcidium)
sarkom (grč. sarkoma izraštaj mesa) med. med. mesna bradavica, zamladak.
mesni izraštaj, mesna guta, mesnik; sar- sarcina (lat. sarcina svežanj, denjak) med. vrsta
koma. bakterija kod kojih se pojedine bakterije
sarkoma (grč. sarkoma) med. v. sarkom. (koke) dele u tri pravca i tako obrazuju
sarkomatoza (grč. sarx, nlat. sarcomatosa) gomile slične unakrsno vezanim denjkovima
med. sarkom koji se krivim kanalima raširio robe; sarcina ventrikuli(lal. sarcina
po celom telu; pr. sarkomatozan. ventriculi) nagomilavanje ovih bakterija u
sarkomfalus (grč. sarx, omphalos pupak) med. želucu.
sarkom na pupku. sarcitis (grč. sarx gei. sarkos meso) med.
sarkoplazma (grč. sarx, plasma tvorevina) zapaljenje mišića; sarkitis.
zool. protoplazma mišićnih ćelija. sasaparila (šp. zarzaparrilla) bot. v. sarsaparila.
sarkostoza (grč. sarx gei. sark6s, osteon kost) sasolin hem. prirodna borna kiselina, ima je na
med. otvrdnjavanje mesa. ivicama toplih izvora kod mesta Saso (Sasso)
sarkotika (grč. sarkotikos koji pomaže ra- blizu Firence.
stenje mesa) pl. med. sredstva koja pomažu sat (arap. saa', tur. saat) časovnik, ura; sahat.
obrazovanje mesa.
sarkotičan (grč. sarkotikos) med. koji pomaže satana (hebr. satan, grč. satanas protivnik,
stvaranje mesa, koji izaziva obrazovanje ñavo) buntovnik, neprijatelj; u Starom
mesa. zavetu (knjiga o Jovu); anñeo nesreće i
kazne koji stoji u službi Boga; anñeo koji se
sarkofag (grč. sarko-phagos koji jede meso, odmetnuo od Boga, zao duh, ñavo; fig. rñav
mesojed, mesožder) koji ždere, koji nagriza i odvratan čovek; sotona.
meso; kod starih: mrtvački sanduk od
trojanskog krečnjaka koji je imao svojstvo da satang stoti deo bata, novčane jedinice u
brzo troši lešinu; docnije: mrtvački sanduk Tajlandu.
od kamena, naročito od mermera, luksuzan satanizam (hebr. satan) 1. religiozno
kovček; grob u obliku kamenog kovčega. poštovanje, kult satane; 2. strahopoštovanje
sarkofaga (grč. sarko-phagos koji jede meso, prema načelu zla u životu; ñavolstvo.
mesojed) pl. med. sredstva za najedanje, za satara (arap. satyr, tur. satir) sekirica sa dužim
nagrizanje mesa. sečivom i kratkom drškom, mesarska,
sarkofija (grč. sarx ki. sarkos, phyo nasta- kuhinjska sekirica za sečenje mesa.
nem, postanem) med. mesnati izraštaj, divlje satelit (lat. satelles gen. satellitis) 1. pratilac,
meso. telesni stražar, pomagač, ortak (u rñavom
sarkocela (grč. sarx genj sarkos, kele prodor, smislu); 2. astr. naziv za nebeska tela koja
kila) med. tvrdi otok semenjaka (muda) tu- optiču oko planeta po istim zakonima kao ove
berkulozne, kancerozne ili sifilitične prirode. oko Sunca, npr. Mesec je satelit, pratilac,
Zemlje; trabant; 3. fig. poslušnik, skutonoša,
sarma (tur. sarma ono što je zamotano) vrsta npr. „satelitska država".
jela koje se pravi od iseckanog, mlevenog
826 saharat

saten (fr. satin, ital. setino, lat. seta svila) vrsta Saturn (lat. Saturnus) 1. mit. po starorimskoj
svilene tkanine, atlas, satin; atla-su slična legendi, najstariji kralj Lacijuma, zatim bog
vunena tkanina. useva i zemljoradnje, docnije smatran kao
sati (sskr. sati, eng. suttee) „dobra, prava grčki Kronos; 2. astr. posle Jupitera najveća
žena"; u Indiji: žena koja posle smrti muža planeta Sunčanog sistema, u ravni njegova
pristaje da bude spal>ena ili živa sahranjena s polutara lebdi sistem od tri prstena koji se
mužem; ovaj čin naziva se: satja; suti. sastoje od velikog broja vrlo malih pratilaca
satin (fr. satin, ital. satino) v. saten. (tela koja optiču oko Saturna); 3. hem. olovo.
satinada (fr. satin, satinade) lak polusvile-ni saturnalije (lat. Saturnalia) pl. svečanosti u čast
atlas. Saturna kod Rimljana, slavljene početkom
satinet (fr. satinette) polusvilena tkanina sa decembra, dani veselja, odmora, slobode i
prugama, poluatlas. jednakosti, kao uspomena na zlatno doba
satinirati (fr. satiner) izraditi slično atlasu, dati Saturnove vladavine u La-ciji.
čemu sjaj atlasa; zlatan konac prišiti na saturnizam (nlat. saturnismus) med. trovanje
ispupčen vez; glačati, sjajati, naročito olovom, olovna bolest.
hartiju. saturnijski (lat. saturnius) prastari, staro-drevni;
satir (grč. Satyros) 1. mit. pratilac Bahov, jednostavan, srećan; saturnijski stih
šumski bog sa kozjim nogama, malim starorimski stih (pre no što su primili grčku
rogovima, konjskim ili kozjim repom i čupa- metriku).
vom kosom, simbol grubočulne poluživo- saturššski (nlat. saturnius) hem. olovat, koji
tinjske čovečje prirode; 2. član hora u sadrži olova, olovni.
satiričnoj drami kod starih Grka; 3. zool. saturnit (lat. Saturnus olovo, grč. nastavak -
orangutan. ites) čin. mrka olovna ruda.
satira (lat. satira, satura; satur sit, zasićen) saćura (pere. sicure) slamna kotarica, naročito
prvobitno: zdela, činija (lat. satura sc. lanx) za hleb; saćurica.
napunjena svakojakim voćem; docnije: pesma saum (arap. sawm, tur. savm) muslimanski
različitog sadržaja; danas: pesma, priča i sl. post.
koja duhovito i na podrugljiv način osuñuje i sauroliti (grč. sauras gušter, lithos kamen) pl.
šiba sve što ne valja u društvu ili kod geol, okamenjeni gušteri.
pojedinaca; podsmeh, ruganje. Safa (grč. Sappho) starogrčka lirska pesnikinja
satirijaza (grč. Satyros) med. bolesna pojača-nost iz Mitilene na ostrvu Lezbosu (oko 600 pre n.
spolnog nagona, spolna nezajažlji-vost kod e.); astr. asteroid, otkriven 1864; Sapfa, Safo.
muškaraca; takoñe: unakaženost lica gubom. safalada (nlat. Zervelatwurst) vrsta kratkih i
satirik (nlat. satiricus) pisac satira; duhovit debelih kobasica od kaše svinjskog i goveñeg
podsmevač; pr. satirički. mesa; sarfalada.
satirska igra (grč. Satyros) parodičan epilog u safar (arap. safar, tur. safer) drugi mesec u
starogrčkoj tragediji u kome su satiri muhamedanskom kalendaru; safer.
sačinjavali hor. safizam (grč. Sappho) homoseksualnost meñu
satisfakcija (lat. satisfactio) zadovoljenje, u ženama, lezbijska ljubav (po grč. pesni-kinji
slučaju uvrede časti, dostojanstva i sl., Safi); up. tribadizam.
naročito putem dvoboja; izvinjenje, safijan (polj. safian, pere. sahhtijan) vegeta-
opravdanje; naknada štete. bilno uštavljena fina crvena kozja i jareća
satja (sskr. sutya) v. pod sati, koža, nazvana po marokanskom gradu Safi;
satrap (stpers. grč. satrapes) pokrajinski up. maroken.
namesnik u staroj Persiji; fig. velik, ugledan, safijski stih metr. stih nazvan po starogrčkoj
ohol i raskošan gospodin, de-spot. pesnikinji Safi: -U-UI-U UI-OI*-U; safijska
satrapija (grč. satrapeia) 1. velika oblast na strofe strofa od tri safijska stiha i jednog
kakve je bila podeljena stara persijska država; adonijskog.
1. namesništvo (ili: upravniš-tvo) persijske safir (lat. sapphirus, grč. sappheiros, arap.
pokrajine; 3. fig. zemlja ili oblast u kojoj neki safir, hebr. sappir, hald. sampir) min. plavi
pojedinac samodržač-ki vlada. korund (dragi kamen).
saturancia (nlat. saturantia) pl. med. sredstva za saflor (fr. safran, lat. flos gec. floris cvet)
upijanje i odvoñenje želudačne kiseline. osušeni cvetni venčići šafranike; pržena i
saturacija (lat. saturatio) hem. zasićavanje, obično sa peskom pomešana kobaltova ruda
zasićenje; zasićenost; prečišćavanje ra-stvora od koje se dobiva smalta.
šećera; up. neutralizacija. sahalin v. sagalin.
saturirati (lat. saturare) hen. zasititi, za-sićavati, Sahara (arap.) pustinja, ravnica; ime ogromne,
neutralizirati. preko 340 miliona hektara velike peščane
pustinje u Sev. Africi.
saharat (nlat. saccharatum) hem. jedinjenje
sirovog šećera sa raznim bazama.
saharimetar 827

saharimetar (grč. sakchar šećer, metron nemačkoj: simbol nacionelsocijelistič-kog


merile, mera) sprava za merenje količine pokreta.
šećera u rastvoru pomoću polarizacije Svebi (lat. Suebi) pl. veliko germanske pleme na
svetlosti. obalama Baltičkog mora, odakle se
saharimetrija (grč. sakchar šećer, metria rasprostrlo na zapad i jug (docnije je od ove
merenje) merenje količine šećera pomoću reči postala reč Švabe, koja se kod nas, u
saharimetra. narodu, upotrebljavale za Nemce uopšte).
eaharin (grč. sakchar šećer, sok koji suzi iz svedenborgovci pl. pristalice švedskog
kolenaca bambusove trske — Bambuca prirodnjaka, teozofa i vidovnjaka Eme-nuela
arundinacea, lat. saccharum) xex. šećerne Svedenborga (1688—1772).
materija; takoñe: slatka materija, dobiva se svelto (ital. svelto) muz., slik. lako, neusilje-no,
iz toluola, 500 puta slaña od šećera, nije prirodno.
hranljiva, zbog čega se preporučuje sveljato (ital. svegliato) muz. živo, živahno,
bolesnima od šećerne bolesti. krepko.
saharina (nlat. saccharina) pl. farm. lekovi koji sveng (eng. swing) sp. u boksu: široki udarac
sadrže šećera. izmahnutom rukom (ovim udarcem je bivši
saharifikacija (nlat. saccharificatio) svetski šampion Siki nokautirao francuskog
pretvaranje u šećer, pretvaranje skroba u šampione Karpantijea).
šećer; spravljanje šećera; ušećeravanje. sveter (eng. sweater skupljač znoja) debela
saharoza (grč. sakchar šećer) obični trščani ili pletena vunena ili pamučna sportska košulja
repni šećer (up. glikoza). (za zaštitu od prekomernog znojenja); kod
saharometar (grč. sakchar, metron) sprava za nas se obično nepravilno izgovara: sviter.
odreñivanje količine šećera u rastvoru sveting sistem (eng. sweating system) „sistem
specifičnom težinom. znojenja", vrsta radnog odnosa (najma) u
saharometrija (grč. sakchar, metria) merenje kome se izmeñu preduzimače i radnika
saharometrom. pojavljuje treće lice (sveter) koje prima od
saharum (grč. sakchar, sskr. carhara) šećer, preduzimače rad po utvrñeno] ceni, a zatim
šećerna trska; saharum laktis (lat. sac- glede de mu radnici izvrše taj posao što
charum lactis) mlečni šećer; saharum Sa- jevtinije, dakle, sistem iskori-šćavanja
turni (lat. saccharum Saturni) olovni šećer. radnika.
sahat (arap. saa', tur. saat) v. sat. svipsteks (eng. sweepstakes) pl. vrsta kle-ñenje
sahem poglavica severnoameričkih Indija-naca; ne konjskim trkama u Engleskoj gde
skupština starih indijanskih ratnika. sopstvenici grle uležu izvesne svote koje sve
sahib v. sahibija. dobive sopstvenik najboljeg grle; vrsta
sahibija (tur. sahib, sahip) gospodar, posednik; kockanja gde jedan igrač dobiva sve uloge.
domaćin. svita (fr. suite, lat. sequi pretiti, sledo-vati)
sahija (tur. sai, arap. sai) glasnik, knjigo-noša. pratnja, praćenje, naročito vojničko; posluga
sacelan (nlat. sacellanus) v. kapelan. visokog gospodina; muz. kompozicija od više
sacelar (nlat. sacellarius) čuvar crkvenih delove, obično plesove, koji su bez potrebne
dragocenosti i crkvenog novca; naročito nevezanosti (npr. kod simfonije ili sonate);
jedan od prvih slugu papinih. tekoñe: kamerna ili plesna sonate; a la svit (fr.
sač (tur. sac) plitak metalni ili zemljani a le suite) u pratnji, iz pratnje (o oficirima
poklopac pod kojim se na ognjištu peče hleb koji nemaju svoje komande, nego su u pratnji
i pita, pekva. vojskovoñe ili vladaoca, da bi po potrebi
sačma (tur. zasta) sitna olovna zrna za mogvo njime raspolagati).
pušku; šrot. sviter (eng. sweater) v. sveter.
sadžak (pere., tur. sac ayak) gvozdeni tronožac svomps (eng. swamps) pl. močvare u dolini reke
koji stoji na ognjištu i na kome se, u nekom Misisipi i na istoku Sjedinjenih Američkih
drugom sudu, kuva jelo. Država.
Svada (lat. suadere nagovarati, Suada) kit. seansa (fr. seance) sedenje, zesedenje, sesija;
boginja nagovaranja kod Rmuivana (grčka sedenje kao model (pred slikarom, veja-
Pejito); fig. rečitost, dar nagovaranja, veština rom); naročito: spiritističke sednice ne
izlaganja lepim pričanjem; prezrivo: kojoj medijum, tobož, vrši posredovanje
govorljivost, brbljivost. izmeñu prisutnih i duhova.
Svadela (lat. Suadela) kit. v. Svada. seborea (lat. sebum loj, grč. rheo tečem,
svadeši (ind. swadeshi) narodni pokret u Indiji curim) med. perutanje kože sa preteranim
koji je imao za cilj da oživi domaću lučen>em masti.
industriju i da se Indija oslobodi engleske sevap (arep. teweb, tur. sevap) dobro delo,
vlade. zadužbina; nagrada ze dobro delo (od
svastika (sskr. swastica srećan) kukasti krst, Voga); sevab.
prvobitno: znak Sunca; u Hitlerovoj
828 seizmogram

sevast (grč. sebastos uzvišen, carski) naziv za sedes (lat. sedes) sedište; stolica; stan,
sudiju u staroj srpskoj državi. boravište; med. stolica, čišćenje; per sedes
sevastokrator (grč. sebastos uzvišen, carski, (lat. per sedes) putem stolice, putem čišćenja.
krateo zapovedam) čin u staroj srpskoj sedes apostolika (lat. sedes apostolica)
vojsci: zapovednik jednog dela vojske. apostolska stolica, papska stolica.
sejv aur soulz (eng. save our souls) „spasite sedef (arap. sadaf) v. aerlmuter.
naše duše", meñunarodni radiotelegraf-ski sedec (lat. sedecimus šesnaesti) oblik (ili:
doziv u pomoć koji, kao skraćenicu S. O. format) šesnaestine (tabaka, knjige).
S. šalju avioni i oni koji se nalaze na moru u sedilja (fr. cedille) kukica, pravopisni znak
životnoj opasnosti; SOS. ispod francuskog slova s (s) koji kazuje da
sevdalija (arap.-tur. sevdah) zaljubljen, se s ispred a, o, une čita kao k, nego kao
strastan čovek; ljubitelj ljubavnih pesama. ćirilsko „s".
sevdaliika (tur. sevda ljubav, arap. sawda crna sediment (lat. sedimentum) talog (neke
žuč) ljubavna pesma puna čežnje i strasti. tečnosti); materija izdvojena iz vode; naslaga,
sevdah (arap. sawda, tur. sevda) ljubav, sloj.
ljubavna čežnja i strast. sedimentaran (nlat. sedimentarius) taložni, koji
sevdisati (tur. sevda, arap. sawda) goreti je postao taloženjem; sedimentarne planine
ljubavnom čežnjom, biti zaljubljen. kol. planine koje su postale od naslaga iz
sevicije (lat. saevus besan, svirep, saevitiae) pl. vode.
prav. surovi postupci, zlostavljanje. sedimentacija (nlat. sedimentatio) taloženje
segve (ital. segue, lat. sequi) iuz. sledi. čestica mehanički zdrobljenih materija;
segidilja (iš. seguidilla) vrsta ptanske pesme u nataloženje.
strofama od asonirajućih stihova sa po sedimentozan (nlat. sedimentosus) taložan, koji
sedam i pet naizmeničnih stihova, peva se uz ostavlja talog.
ples u 3/4 takta i uz pratnju gitare ili sezam (grč. sezamon, lat. sesamum) bot. ori-
kastanjeta. jentalska zeljasta biljka iz porodice pe-
segment (lat. segmentum od secare seći) odse- dalijacea (nlat. Sesamum orientale) od čijeg
čak; kom. odsečak, deo (kružne) površine se žutog semena dobiva bistro i slatko ulje; su
izmeñu luka i njegove tetive; deo nekog sam.
luka odsečen pravom ili ravni; zool. pr-
stenak, pl. segmenti prstenci; biol. ćelija Sezame, otvori se! arapska čarobna formula
obrazovana cepljenjem ili segmentacijom. pomoću koje se otvaraju vrata od blaga (iz
segmentacija (nlat. segmentatio) deljenje ili priče „Alibaba i 40 hajduka" u „Hiljadu i
cepanje na odsečke; biol. brazdanje, jedna noć").
obrazovanje ćelija cepanjem. sezona (fr. saison, lat. satio sejanje, setva od
segregat (lat. segregatum) ono što je odvojeno, serere sejati) godišnje doba, doba najzgodnije
udaljeno, odstranjeno. za neku vrstu poslova ili bavljenja (kupanja,
segregatorijum (nlat. segregatorium) hen. žetve, berbe, smučanja, pozorišta, igranki,
sprava za razlučivanje raznih tečnosti. zabava i dr.); a la sezon(fr. a la saison)
segregacija (nlat. segregatio) odvajanje, prema doba godine, u pravo vreme; or d'
izdvajanje iz neke celine; deoba zajedničkog sezon (fr. hors de saison) u nezgodno vreme,
zemljišta; rasna segregacija v. pod di- u nevreme.
skriminacija. sezonski (fr. saisonnier) koji se tiče godišnjeg
segregirati (lat. segregare) odvojiti od stada; doba, koji odgovara izvesnom dobu godine,
odvojiti, odvajati, udaljiti, odstra-niti. koji se javlja sa godišnjim dobom; sezonska
sedalna crkva (lat. sedes sedište) stolna (ili: industrija, trgovina, roba i dr., ona koja se
saborna) crkva, katedrala. obavlja, traži samo u izvesno doba godine;
sedancia (lat. sedantia od sedare umiriti, stišati, sezonska karta mesečna, dvo-mesečna, stalna
uminugi) pl. med. lekovi za umi-njenje (ili: karta; sezonski radovi oni koji se mogu
utišavanje, utoljenje, umirenje) bolova. obavljati samo u odreñeno doba godine.
sedativa (nlat. sedativa) pl. ned. v. sedancia. seid (arap.) gospodin, gospodar, poglavar,
vladalac, potomak Muhamedov, emir iz
sedativan (nlat. sedativus ublažavan, koji Prorokova plemena; ime jednog roba i
ublažava) ublažavajući, umirujući, koji fanatičkog pristalice Muhamedovog koji je,
utoljava bol; sedativna so so za ublaža-vanje nesvesno, postao oceubica; fig. slepo oruñe
bolova, borna kiselina. verskog zanesenjaštva i sile.
sedentaran (lat. sedentarius) stalan, stalno seiz (arap. sayis, tur. seyis) konjušar.
nastanjen; koji mnogo sedi, naviknut na
mnogo sedenje; sedentaran život (lat. vita seizmičan (grč. seismos potres) trusni, koji se
sedentaria) život koji se mahom provodi u tiče zemljotresa, zemljotresni, koji potiče od
sedenju. zemljotresa.
seizmogram (grč. seismos, gramma slovo) kol.
kriva linija koju izbeleži seizmograf.
seizmograf 829

seizmograf (grč. seismos, grapho pišem, 4.000 godina; rastu u brdskim i planinskim
beležim) sprava koja automatski beleži vlažnim predelima Kalifornije.
zemljotres, trusomer. sekeš (tur. seki?, ciki?) stariji čovek koji voli
seizmologija (grč. seism6s, logia nauka) nauka da se muva oko devojaka.
o zemljotresima, trusovima. sekirati (ital. seccare sušiti) dosañivati, srditi,
seizmometar (grč. seismos, metron merile, ljutiti, gristi koga.
mera) v. seizmograf. seko (ital. secco, fr. sec, lat. seccus) suv,
seičento (ital. seicento) u istoriji italijanske osušen; slikati al seko (ital. al secco) slikati
umetnsosti i kulture, naziv za HUP vek. na suvoj osnovi (supr. al freske).
sejm (polj). 1. sastanak, skupština, zbor; 2. sekret (lat. secretum) tajna; tajni pečat
(Sejm) poljska narodna skupština. (vladara); nužnik, zahod.
sejmen(in) (pere. segban, tur. seymen, segmen) sekretaža (fr. secretage) šalitrena kiselina u
psar; vojnik janičarskog puka; kod nas: kojoj je rastvorena živa, pomoću koje
stražar, pandur. šeširdžije izrañuju od dlake filc.
sek (fr. sec suv) vino u kojem je sav šećer iz sekretar (nlat. secretarius) 1. pisar; tajnik,
grožña fermentacijom pretvoren u alkohol, delovoña; onaj koji vodi zapisnik (sednice,
suvo vino. skupštine); 2. pisači sto; 3. zool. afrička
sekans (lat. secans) geom. goniometrijska stepska ptica grabljivica, poznata kao
funkcija: odnos izmeñu hipotenuze i na-legle utamanjivač zmija.
katete (skraćeno: sec), recipročna vrednost sekretarijat (nlat. secretariatum) čin ili zvanje
kosinusa. sekretara, tajništvo; soba u kojoj radi tajnik,
sekanta (lat. secans) geom. sečica, linija koja kancelarija tajnikova.
seče drugu liniju; sekanta kruga prava koja sekretirati (lat. secretum) držati u tajnosti,
seče obim u dvema tačkama. prećutkivati; držati pod bravom u pisaćem
sekantan (ital. seccante) nervozan, dosadan, stolu (sekretaru); lučiti, izlu-čivati.
zagrižljiv, svadljiv; koji zanoveta, zame-ra, sekretist (lat. secretum) onaj koji je odvojen; u
prigovara. industrijskim preduzećima: radnik na tajnim
sekativ (ital. secco suv) v. sikativ. poslovima, čuvar industrijskih tajni.
sekvenca (lat. sequi slediti, pratiti) 1. ono što sekrecija (lat. secretio) fiziol. odvajanje, lu-čenje,
dolazi posle čega, što sledi iza čega; 2. muz. izlučivanje tečnosti iz tela, npr. znoja;
ponavljanje nekog motiva na različitim izlučena tečnost, lučevina.
stupnjevima uzlazno ili silazio, u istom glasu; seks (lat. sex) 1. šest. -
3. u filmu: najmanja filmska celina, scena, seks (lat. sexus) 2. v. seksus.
epizoda. seksagezimalni (lat. sexagesimus) mat. šezde-setni,
sekvestar (nlat. sequestrum) prav. davanje na šesetni; seksagezimalna podela podela punog
čuvanje (ili: u ostavu) neke sporne stvari po ugla na 360 jednakih delova, stepena, podela
sudskom nalogu ili po sporazumu stranaka u stepena na 60 jednakih delova, lučnih
ruke trećem koji treba da je čuva d<^ minuta, podela minuta na 60 jednakih delova,
konačnog rešenja spora; uzabranjeno, uza lučnih sekunda; podela časa na 60 minuta,
pćeno dobro; staviti pod sekvestar staviti pod minute na 60 sekundi; seksagezimalni račun
zabranu, uzaptiti; med. istrulela kost koja se računanje ra-zlomcima čiji je imenitelj 60,
još drži u novostvorenoj koštanoj masi, 600 itd.
odvojak. seksagon (lat. sex šest, grč. gonia ugao) v.
sekvester (lat. sequester) v. sekvestrator. heksagon.
sekvestrator (nlat. sequestrator) prav. državom seksangulum (lat. sex, angulus ugao) geom.
ili sudom odreñeni upravnik ili staralac šestougaonik; pr. seksangularan.
imanja i stvari koji su u sporu o svojini; seksepil (eng. sexappeal) neposredna privlačna
sekvester. sila za osobe drugog spola, spolna (seksualna)
sekvestracija (nlat. sequestratio) prav. stavljanje privlačnost.
pod zabranu spornog imanja (sekve-striranje); seksologija (lat. sexus spol, grč. logia nauka)
med. odvajanje istrulele kosti. nauka o seksualizmu.
sekvestrirati (nlat. sequestrare) prav. na imanje seksta (lat. sextus šesti, sexta sc. classis) šesti
u sporu staviti (ili: stavljati) sudsku zabranu i razred neke škole; muz. šesti ton skale; u
dati ga nekome trećem na upravu ili čuvanje, kartama: šest karata iste boje koje doñu
uzabraniti, uzabra-njivati, uzaptiti. jedna za drugom.
sekvestrotomija (nlat. sequestrum, grč. tome sekstant (lat. sextans) astr. instrument sa dva ravna
sečenje, rezanje) med. vañenje sečenjem kosti ogledala i durbinom, služi za me-renje uglova
koja je u truljenju. do veličine gotovo 2 puta po 60°, rastojanja
sekvitur (lat. sequitur) sledi, sleduje, pro-izlazi. zvezda, dakle i geografske širine i dužine;
sekvoja bog. vrsta džinovskog četinarskog drveta geom. šesti deo kruga, sektor od 60 stepena (up.
(Sequoia), čija pojedina stabla do-stižu kvadrat; oktang).
visinu i preko 100 t a dožive i do sekstet (nlat. sextetum, ital. sestetto) muzički
komad za 6 glasova ili 6 instrumenata.
sekstiliJun 830 sekundira™

sekstilijun v. sekstilion. svojstven toj oblasti (državni sektor,


sekstilion (lat. sextns šesti i nastavak po zadružni sektor, privatan sektor).
sličnosti sa billion) 1. kod Engleza zvi sekularizacija (nlat. secularisatio) posveto-
Nemaca: milion podignut na šesti stepen, 10 ; vljavanje, posvetovljenje, pretvaranje nečega
2. kod Francuza i Amerikanaca: hiljada crkvenog u svetovno (mirsko); posveto-
podignuta na sedmi stepen, 1021. vljenost, pretvorenost nečeg crkvenog u
sekstola (nlat. sextola) muz. grupa od 6 tonova svetovno (mirsko).
koji imaju vrednost od 4 tona. sekularizireti (nlat. secularisare) posvetov-niti,
seksualan (nlat. sexualis) 1. spolni, koji se posvetovnjavati, učiniti svetovni^ (ili:
odnosi ili koji je u vezi sa spolnim životom; mirskim), crkvene lice ili crkvenu stvar učinti
2. koji ima jake spolne prohteve, čulan. svetovnom.
seksualizam (nlat. sexualis) spolni život, sekularitet (lat. saeculum vek) svetovnost,
stalnost; seksualitet. svetovno pravosuñe u crkvi.
seksualist (nlat. sexualis) pristalica Li-neovog sekularni (lat. secularis) vekovni, stolećni,
seksualnog sistema. STOGODIPJNJI; svetovni, mirski, necrkve-ni;
seksualitet (nlat. sexualitas) v. seksualizam. svetski; sekularna proslava proslava
seksualne biologija nauka o spolnom životu. stogodišnjice.
seksualne etika nauka koja se bavi pitanjima sekulum (lat. saeculum) stoleće, vek; vek, dug
spolnog života sa etičkog gledišta. niz godina; ljudski vek, jedno pokolenje; u
seksualne patologija nauka o bolesnim na- sred. veku: svet, zemaljski život.
klonostima spolnih osećaja. sekunda (lat. secundus drugi, drugi po redu,
seksualne pedagogija vaspitna načela i mere što secunda od nlat. pars minuta secunda drugi
ih primenjuju roditelji, škola i medicina da bi umanjeni deo, pa je ostalo, kratkoće radi,
se omladina sačuvala od opasnosti spolnog samo secunda) šezdeseti deo lučne minute ili
života, spolno pro-svećivanje omladine. vremenske minute (up. munuta); mač. drugi
seksualna psihologija deo psihoilogije koja se način izvoñenja udarca mačem; muz. drugi ton
bavi proučavanjem spolnog nagona. posle osnovnog tona; sekunda menice druga
seksualna higijena higijena spolnog života. menica (v. traga); sekunda vuna manje fina
seksualni nagon spolni nagon. vuna, vuna druge vrste; fiz. jedna od osnovnih
seksualni sistem bog. podela biljaka prema mernih jedinica po Meñunarodnom sistemu
njihovim spolnim delovima, Lineov sistem; jedinica = trajanju 9.192.631.770 perioda
takoñe: svi muški ili ženski spolni organi. zračenja koje odgovara prelazu izmeñu dva
seksus (lat. sexus) spol, pol, spolnost. hiperfina nivoa osnovnog stanja atoma
cezijuma 133; oznaka s; sekundno klatno
sent (fr. sec, ital. secco suv) fino špansko i klatno čije jedno klaćenje traje jednu
italijansko vino koje se cedi od suvarka, suvog sekundu pro sekunde (lat. pro secundo)
grožña; opšti naziv za fina bela vina iz drugo.
Španije i sa Kanarskih ostrva, nemački naziv sekundant (lat. secundans povoljan, koji
za penušava vina (Sekt). pomaže) pomoćnik, dever, svedok u dvoboju.
sekte (lat. secta od sequi sledovati, pratiti načela sekundar (lat. secundarius) 1. kod katolika:
kojih se neko drži; stranka, škola) manja sveštenik po rangu drugi posle opata; kod
verska stranka ili manje udruženje koje se evengelika: drugi propovednik, onaj koji drži
odvojilo od neke veće, vladajuće verske propovedi posle podne; 2. muz. pratilac, onaj
stranke; jeres. koji u orkestru na istom instrumentu svira
sektaš (lat. secta) pristalica neke sekte; onaj drugi glas.
kojij je sklon da zastranjuje i da se odvaja od sekundarni (lat. secundarius) koji zauzima
grupe (npr. književne, političke itd.) kojoj drugo mesto u nekom redu, drugog reda,
pripada. sporedan, uzgredan, pomoćni, podreñen, za-
sektešiti (lat. secta) izazivati podvojenost u nekoj visan; sekundarne pojave med. pojave u
široj grupi; odvajati se iz neke šire zajednice, bolesti koje su došle kao posledica prvih
stvarati sektu. (primarnih) pojava, pojave docnije po
sektaštvo (lat. secta) stvaranje sekti, postanku; sekundarni lekar pomoćni lekar
podvojenost u nekoj široj zajednci; zatvore- (u bolnicama).
nost i tuñenost od širokih masa. sekundarni kvaliteta fil. po učenju eng. filozofa
sektor (lat. sector isečak) 1. geom. isečak, deo Džona Loka: kvaliteta koji ne postoje
kruga izmeñu luka i dva poluprečnika onakvi kakvi su opaženi, već su izvesna
povučena iz središta do krajeva toga luka; odreñenja primarnih kvaliteta.
2. voj. deo ili odsek borbene ili utvrñene sekundine (nlat. secundina) med. posteljice
linije; 3. u privredi: oblast proizvodnje gde (opna u kojoj dete leži za vreme trudnoće);
se proizvodi na način sekundina retenta (nlat. secundina retenta)
zaostala posteljica.
sekundira™ (lat. secundare) pomagati kome,
podupirati koga, ići na ruku kome, povla-
ñivati kome; prisustvovati kao svedok
sekundni 831 Sem

ili dever (u dvoboju); muz. svirati ili pevati znak Se, pod dejstvom svetlosti povećava
drugi glas, pratiti. mu se električna provodljivost; selenove
sekundni koji se tiče sekunde, koji pripada ćelije služe kao ispravljači struje za
sekundi, koji je u vezi sa sekundom, koji pretvaranje naizmenične u jednosmernu
traje sekundu itd.; up. sekunda. struju.
sekundi« klatno fiz. v. sekunda. Selena (grč. Selene Mesec) kit. boginja Meseca
sekundogenitura (nlat. secundogenitura) prav. kod starih Grka; «ed. selena bela pega na
drugo roñenje, prava drugog sina i njegovih noktu.
naslednika na nasledstvo; supr. primoge- selenati (nlat. selenium) pl. hen. soli selen-ske
nitura. kiseline (H2SeO4).
sekundus (lat. secundus) pr. drugi, drugi po selenijaza (grč. Selene) med. v. selenogamija.
redu, sledeći; prav. onaj kojo nasleñuje ako selenijum (nlat. selenium) hem. v. selen.
prvi naslednik (primus) ne dobije nasledstvo. selenogamija (grč. Selene Mesec, gamia brak)
sekcija (lat. sectio) 1. med. sečenje, paranje, brak s Mesecom; med. mesečarstvo; up. so-
otvaranje leša; 2. odeljenje, deo (knjige, mnambulizam.
geografske karte); 3. odeljak, odsek (nekog selenograf (grč. Selene, grapho pišem,
većeg nadleštva); deo puta ili pruge; voj. vod. opisujem) opisivač Meseca, proučavlac
sekcio aurea, sekcio divina (lat. sectio aurea, Meseca.
sectio divina zlatni presek, božanstveni selenografija (grč. Selene, graphia) opisivanje
presek) geom. podeljenost jedne duži tačkom Meseca, proučavanje površine i drugih
tako da se manji deo ima prema većem delu svojstava Meseca; grafičko predstavljanje
kao što se ima veći deo prema (celoj) duži; Mesečeve površine.
ovaj odnos duži na predmetima, slikama itd. selenolabijum (nlat. selenolabium) v. luna-
izaziva kod posmatrača osećanje rijum.
svadljivosti ili dopadanja. selenolog (grč. Selene Mesec, logos) v.
sekcio cezarea (lat. sectio ceasarea) med. carski selenograf.
rez (operativne otvaranje trbuha i materice selenologija (grč. Selene, logia) v. selenografija.
radi vañenja ploda, u slučaju velike selenostat (grč. Selene, istemi postavim,
suženosti karličnih kostiju); kajzeršnit. namestim) sprava za posmatranje Meseca.
se la ger (fr. c'est la guerre) to ti je rat, tako ti je selenotopografija (grč. Selene, topos mesto,
to u ratu. graphia opisivanje) opisivanje Mesečevih
selam (arap., tur. selam) turski pozdrav; mesta.
veština izražavanja misli i osećanja pomoću selfaktor (eng. self sam, actor delalac) auto-
cveća (omiljena zabava haremskih žena), matska mašina za fino predenje (u fa-
govor cvećem. brikaciji pamuka).
selemet (arap.) sreća, uspeh; selamet. selfgavernment (eng. selfgovernment)
selvasi (šp. selva šuma) pl. geogr. vlažne tropske samouprava.
šume u Južnoj Americi, u oblasti reke selfiš sistem (eng. selfish system) fil. ,,se-bični
Amazona. sistem", shvatanje po kojem se čove-čija
selekta (lat. selecta sc. pars) 1. odabrano, priroda uglavnom upravlja po nagonu
odabrani deo, izabrano, izabrani deo; 2. lat. samoodržavanja, a altruizam je samo pre-
selecta sc. classis) najbolji razred, razred finjena samoživost koja je postala putem
odabranih učenika (u nekim školama). uviñavnosti i navike; glavni predstavnici: T.
selektivan (lat. seligere odabiraš, fr. selectif) Hobz, Lametri, Helvecijus i dr.
koji ima svojstvo odabiranja oda-biran; selfmedmen (eng. self-made tap) čovek koji
sposoban da tačno i čisto prima emisije sopstvenom snagom krči put kroz život,
radio-stanica (o radio-apara-tima). pravi karijeru, koji za sve što postiže i što
selektivnost (nlat. selectivitas) odabirnost, moć ima treba samo sebi da zahvali.
(ili: sposobnost) odabiranja; up. selektivan. self-fider (eng. self-feeder) samopunjač,
selekcija (lat. seligere odabrati, odabirati, sprava koja automatski domeće ugalj pri
selectio) odabiranje, izbor; selekciona loženju kazana i dr.
teorija po Č. Darvinu, borbom za opstanak Sem (eng. Sam) engleska skraćenica imena
izazvano prirodno odabiranje i održanje Samuel: ankl Sem (eng. uncle Sam) „ujka
jedinaka najsposobniji» za život, tj. onih koje Sem", šaljiv naziv Severnoamerikanaca i
se uslovima života mogu najbolje prilagoditi njihove vlade. U ratu za slobodu Sev.
(up. darvinizam). Amerike bio je neki Elbert Anderson vojni
selekcionizam v. selekcija. liferant, a Samuel Wilson, poznat pod
selen (grč. Selene Mesec) hem. elemenat, meta- imenom ankl Sem, nadzornik liferovane,
loid, atomska masa 78,96, redni broj 34, isporučivane robe, koga je vlada postavila. Na
upakovani provijant stavljani su znaci E. A.
(Elb. Anderson) i U. S. (United States,
Sjedinjene Države). Kada su jednom zapitali
onoga što je stavljao ove znake šta znače ta
slova, odgovorio je: Elbert
semazija 832

Anderson i Uncle Sam. Štampa je prihvatila seminacija (lat. seminatio) biol. rasturanje
ovu šalu i raznela je po celom svetu. semena prirodnim putem, sejanje; oploña-
semazija (grč. semasia označavanje) davanje vanje.
znaka, označavanje; med. nagoveštaj, semiografija (grč. semeion znak, graphia
predznak. pisanje) pisanje znacima, brzo pisanje; muz.
semaziologija (grč. semasia, logia) nauka o nauka o muzičkim znacima, veština
značenju reči; filozofija jezika (deo stavljanja tonova u note, pisanje nota;
gramatike); pr. semaziološki. semejografija.
semantema (eng. semantema) upotrebljava se semiologija (grč. semeion znak, logia) v.
kao termin novije lingvistike, prema ter- semiotika.
minima morfema i fonema, a označava semiotika (grč. semeiotike) fil. učenje epiku-rejca
najmanju jedinicu u sistemu sadržine je- Filodemosa po kojem reči nisu slike nego
zičkih znakova. samo znaci (oznake) naših predstava; ned.
semantika (grč. semantikos koji označava, nauka o znacima (simptomima) bolesti;
koji znači) v. semaziologija. semejotika.
semafor (grč. sema znak, phero, rćeteb semiotičan (grč. semeiotikos koji pokazuje, koji
nosim) nosač znakova, telegraf znacima, nagoveštava, pokazan, nagoveštavan) koji
pomorski telegraf; davač znakova koji se pokazuje, koji služi kao znak (bolesti).
može upotrebljava™ danju i noću. semipermeabilan (lat. semi polu . . . , reg-
semafore™ (grč. sema, phero, rpogeb) koji meabilis propustljiv) fiz. polupropustljiv
daje znake u daljinu; koji se tiče morskog (opna).
telegrafa (semafore), ili mu pripada. semipermeabilitet (lat. semi, permeabilis
sementema (grč.) lingv. reč kao oznaka pojma propustljiv) fiz. polupropustljivost.
koji prikazuje. semiplata (šp. semiplata) „polusrebro"; metalna
semejografija v. semiografija. smesa koja se sastoji od jednakih delova
semejoza (grč. semeiosis označavanje, zabele- kalaja i cinka.
žavanje) v. semioza. semiplena prebacio (lat. semiplena probatio)
semejotika (grč. semeion znak) v. semiotika. prav. polupotpun dokaz, nedovoljan dokaz.
semema v. semantema. semitestes (lat. semitestes) pl. prav. polusve-doci,
semen (lat. semen) seme; pl. semina. tj. poluvaljani, sumnjivi, nepouzda-ni
semestar (lat. sex šest, mensis mesec, se- svedoci.
mestris) pola godine, polugoñe, šestome- Semiti pl. istočnjački narodi kavkaske rase koji
sečje. vode poreklo od Sem-a, jednog od trojice
semi- (lat. semi, grč. emi) pola, upola polu Nojevih sinova (Jevreji, Sirci, Etiopljani,
. . . (pojavljuje se samo kao predmetak, u Arapi i dr.; u užem smislu samo Jevreji);
složenicama). semitski jezici jezici Se-mita: jevrejski,
semibrevis (nlat. semibrevis) muz. polubre-vis, sirski, haldejski, arapski i dr.
cela nota. semitizam jevrejstvo posmatrano sa etno-
semivokal (lat. semivocalis) gram. polusamo- grafskog gledišta.
glasnik. semitist proučavalac, znalac semitskih jezika.
semidijametar (lat. semi pola, polu, grč. semitologija nauka koja se bavi prouča-
diametros prečnik) poluprečnik kruga; up. vanjem istorije i kulture Semita, naročito
radijus. semitskih jezika, semitska filologija.
semikolon (lat. semi, grč. kolon ud, deo) gram. semiton (lat. semitontum) muz. poluton.
tačka i zaleta (;); u grčkom se upotrebljava semitonije (lat. semitonia) pl. polutonovi.
kao znak pitanja (upitnik). semifinale (lat. semi-, finale kraj) sp. polu-
semiluksacija (natl. semiluxatio) med. po- finale, pretposlednja borba (ili: utakmica),
luiščašenje, poluuganuće. posle koje dolazi finale.
semimetali (lat. semi-, grč. metallon) pl. semifuza (nlat. semifusa) muz. 1/16 note.
polumetali. semnologija (grč. semnos poštovanja vredan,
semiminima (nlat. semiminima) muz. četvrtina pošte dostojan; častan, dostojanstven, 1o-gia
note. govor, govorenje) govorenje ozbiljnim i
semina (lat. semen gen. seminis seme, semina svečanim tonom.
semenje) pl. v. semen.
seminar (lat. semen gen. seminis seme, semovencije (lat. se movere kretati se) pl.
seminarinm) rasadnik; pripravni zavod ili pokretnosti, pokretne stvari, čija je po-
pripremna škola (za bogoslove, učitelje), kretljivost posledica sile koja je u njima kao
semenište; na univerzitetima: zavod za živim bićima.
stručno usavršavanje u nauci (istorijski, semons (fr. semonce) mor. opomena pucanjem
srpski, filološki i dr. seminar); seminarsko iz topova sa ratnih ili patrolnih brodova
rad probni pismeni sastav koji se čita i kojom se pozivaju trgovački brodovi da
kritiči pretresa u seminaru. stanu da bi bili podvrgnuti pregledu.
seminarist (lat. seminarium) ñak, pitomac
jednog seminare; bogoslovac.
sempervivum 833 senzus

sempervivum (lat. sempervivum „uvek živo") senzacionalan (nlat. sensationalis) koji izaziva
bog. čuvarkuća. uzbuñenje, uzbudljiv.
sempiterna (lat. sempiterna večna) veoma senzibilan (lat. sensibilis) opažljiv, osetan,
jaka vunena tkanina; v. perpetuaia. primetan, zapažljiv; osetljiv, sposoban za
sempiternel (lat. sempiternus večan) vrsta primanje utisaka, sposoban za osete; osetljiv,
grube keplovane tkanine. pun osećanja, nežan.
sempliče (ital. semplice, lat. simplex prost) muz. senzibilizatori (nlat. sensibilisatores) 1. pl. u
prosto, jednostavno, bez ukrasa. fotografiji: bojene materije koje se dodaju
sempličisimo (ital. semplicissimo) muz, sasvim želatinu bromnog srebra da bi se dobile
jednostavno i prosto. ortohromatske ploče.
sempre (ital. sempre, lat. semper) muz. uvek, senzibilizatori (lat. sensibilisatores) 2. hem,
stalno, neprestano. materije koje neke druge materije ospo-
sempre pijanisimo (ital. sempre pianissimo) «uz. sobljavaju za neku fotohemijsku reakciju
uvek vrlo tiho, stalno vrlo tiho. (neke organske boje, jedinjenja zlata i va-
sempre iju moso (ital. sempre piu mosso) muz. nadijuma).
sve brže, sve brže i brže. senzibilitet (nlat. sensibilitas) osetljivost,
sen (jap.) japanska novčana jedinica = 1/100 sposobnost opažanja osetom; pojačava čulna
jena. osetljivost, osećajnost, čuv-stvenost, nežnost
sepa (ital., šp., arap. sena) farm. sredstvo za osećanja.
čišćenje koje se dobiva od lišća drveta Cassia senzitivan (nlat. sensitivus) sposoban da oseti,
senna (raste u Egiptu, Siriji i dr.). osetan, čulan, oseća j an; koji se osniva na
separ (lat. senarius) četr. v. trimetar. opažanju, čudnom opažaju (senzacija).
senat (lat. senex ten. senis starac, senatus) senzitivitet (nlat. sensitivitas) osetljivost,
„veće staraca"; savet, veće; kod starih sposobnost osećanja, senzibilitet.
Rimljana: državni savet; od sred. veka: senzitometar (nlat. sensitus, grč. metron
opštinske veće u velikim gradovima; na mera) aparat za merenje fotografskih
univerzitetima: samoupravne telo (up. se- emulzija.
natus akademikus); sudski kolegijum; u senzitometrija (lat. sensitus, grč. metron)
novije doba: ime prve komore (gornjeg merenje osetljivosti fotografskog materijala
doma) u mnogim državama; zgrada, dvorana na svetlost seizitometrom.
u kojoj zasedaju članovi senata. senzificirati (nlat. sensificare) poosećaji-ti,
senator (lat. senator) član senata; većnik, poosetiti, učiniti da se može osetiti ili čulima
savetnik. opaziti, očigledno predstaviti, učiniti nešto da
senatus akademikus (lat. senatus academicus) bude pristupačno čulima.
akademski senat, veće čiji su članovi senzoran (nlat. sensorius) osetni, osećajni, koji
redovni profesori univerziteta. se tiče sedišta osećanja u mozgu; senzorni
senatus konzultum (lat. senatus consultum) živci, oni koji spoljnim na-dražajem izazvani
odluka senata, rešenje senata. živčani pokret sprovode od jednog čulnog
senatus populuskve romapus (lat. senatus organa do živčanog centra, središta.
populusque Romanus) senat i narod rimski. senzorijum (nlat. sensorium) psih. deo mozga u
sendvič (eng. sandwich) dve kriške hleba, kome je sedište osetljivosti; senzorijum
namazane buterom, izmeñu kojih je umetnu-ta komune (nlat. sensorium commune) opšte
šunka, salama, sir i dr. (naziv po grofu sedište osećaja, deo mozga u kome se
Conu Sendviču, 1718—1792); up. sendvič- susreću osećaji izazvani preko svih čula.
men; sendvič. senzualan (nlat. sensualis) čulni, putevi,
sendvič-men (eng. sandwich-man) ili samo telesni; sklon čulnim uživanjima,
sendvič, ljudi koji idu ulicama noseći na sladostrastan; senzuelan.
grudima i leñima velike reklamne plakate; senzualizam (nlat. sensualis čulni) fol. učenje
sandvič-men. koje celokupne saznanje svodi na čulne
senega-koren koren biljke Polygala senega doživljaje, pa ipak ostavlja jednu nečulnu
(lek od ujeda zmije zvečarke); poligala. aktivnost: pažnju (Kondijak); fig. sklonost
senegin hen. materija koju sadrži senega-koren. čulnim uživanjima.
senzal (ital. sensale, lat. censualis procen-ski) senzualist (nlat. sensualis) pristalica sen-
berzanski, trgovački posrednik; up. kurtje. zualizma (up. ešpfizam, empirist); čovek
senzalija (ital. sensale) v. kurtaža. sklon čulnim uživanjima, sladostrasnik.
senzarija (ital. sensale) v. kurtaža. senzus (lat. sentire osetiti, osećati, sensus)
senzacija (nlat. sensatio) psih. oset, osećaj, osećanje, osećaj, čulo; smisao; senzus ko-
utisak koji se dobiva od energije iz spo- munis (lat. sensus communis) zdrav razum;
ljašnjeg sveta (eupr. refleksija); fig. uzbuñenje, seizu bono (lat. sensu bono) u dobom smislu;
stvar ili pojava koja izaziva uzbuñenje, seizu malo (lat. sensu malo) u rñavom
novost koja skreće opštu i veliku pažnju, smislu; seizu proprio (lat. sensu proprio) u
zanimljiv dogañaj. pravom smislu; senru strikciori (lat. sensu
strictiori) u užem smislu; sensu
53 Leksikon
834 separaciJa

striktisimo (lat. sensu strictissimo) u najužem uzbudljivost osećanja, bolećivost; u poeziji:


smislu. prevlañivanje subjektivnog nad objektivnim.
senilan (lat. senilis) starački, oronuo, gro-nuo; sentina (lat. sentina) mor. najniži deo broda u
izlapeo. koji se skuplja voda i nečistoća; fig. izmet;
senilnost (lat. senilis) staračke slabost i nemoć šljam, kaljuga, rasadnik prljavštine.
(duhova i telesna), gronulost. sentr-fovedz (eng. centre-forwards) sp. u
senilitet (lat. senilitas) v. senilnost. fudbalu: voña navale, centarfor.
senior (lat. senex gen. senis starac, senior) senf (nem. Senf, grč. sinapi) slačica, goru-šica;
stariji (za razliku od juiiora); stariji član začin za jelo koji se pravi od mlevenog
nekog sportskog kluba; kolegijum seniorum semena slačice.
(nlat. collegium seniorum) veće (ili: savet, senca (ital. senza, lat. sine bez) senca repe-
skupština) starijih članova. ticione (ital. senza repetizione) muz. bez
seniorat (nlat. senioratum) zvanje i ponavljanja; senca sordini (ital. senza
dostojanstvo seniora; prav. prvenstveno pravo sordini) muz. bez sordine, prigušnice; senca
na nasledstvo najstarijeg u porodici (vrsta tempo (ital. senza tempo) muz. bez odreñenog
majorata). tempa.
se non e vero e ben trovato (ital. ze pop £ vero, senjer (fr. seigneur, lat. senior) gospodin,
fe ben trovato) ako nije istinito, ipak je lepo gospodar; vlastelin; gran senjer (fr. grand
zamišljeno. seigneur) veliki gospodin, čovek koji živi
sen-simonizam socijalistički sistem koji je na velikoj nozi.
osnovao grof Claude Henry de Saint-Si-mon senjo (ital. segno, lat. signum) muz. znak; fin al
(1760—1825) i njegovi učenici An-fanten i senjo (ital. fin al segno) do znaka.
Bazar: državom treba da vladaju privrednici, a senjor (port. senhor, inn. senor, lat. senior)
ne plemstvo i visoko činovništvo; društvo gospodin; gospodar, vlastelin.
treba preustrojiti u duhu načela prvih senjora (port. senhora, šp. senora) gospoña;
hrišćana, na osnovi proizvoñačkih zadruga, gospodarica, vlastelinka.
ukidanja lične svojine i prava nasleña senjorita (šp. senorita) mlada, otmena devojka,
proizvodnih sredstava u korist države; gospoñica.
simonizam. senjorito (šp. senorito) mlad, otmen gospodin.
sen-simonisti pl. pristalice sen-simoniz-ma; separat (lat. separatus) v. pod separatan.'
simonisti. separatan (lat. separatus) odvojen, odelit,
sen-sirac (fr. Saint-cyrien) pitomac čuvene različit od drugih; separatan mir zaseban mir,
francuske Sen-sirske vojne akademije. mir koji sklopi jedna država bez učešća
sent (eng. cent) američka novčana jedini-ca = država s kojima je dotle bila u savezu,
1/100 dolara; up. cent. separatan otisak zaseban otisak, naročit
sentencija (lat. sententia) mišljenje, sud, otisak, npr. iz nekog časopisa (separat);
odluka; izreka, mudra izreka, povodom uputiti ad separatum (lat. ad separatum) prav.
kakvog naročitog slučaja kazana rečenica u uputiti neki predmet na naročit, odvojen
kojoj je usredsreñena kakva opaska, mo- postupak.
ralna misao i dr., te se tako opštim načinom separativan (nlat. separativus) odvojen, koji
objašnjava onaj slučaj, npr. „Što god ko čini, odvaja, razdvojen, koji teži da razdvoji,
sve sebi čini"; sudska presuda; smisao, odvajajući, koji izražava razdvajanje.
značenje, pojam. separatizam (fr. separatisme) sklonost ot-
sentenciozan (lat. sententiosus) pun izreka, cepljenju, težnja za otcepljenjem, pokret za
bogat mislima, zbijen, jezgrovit, kao izreka, otcepljenje iz neke zajednice (državne,
npr. način pisanja, stil. verske i sl.), otpadništvo.
sentiment (ital. sentimento, lat. sentire osetiti) separatist (fr. separatiste) onaj koji teži za
osećanje; čuvstvo, osetljivost; duševni pokret, cepanjem, za otcepljenjem iz neke zajednice
afekat; sud, mišljenje, na-zor; kon sentimento (političke, verske), pristalica otce-pljenja; pr.
(ital. con sentimento) muz. sa osećanjem, separatistički.
osećajno. separator (lat. separare odvojiti) centrifu-ga za
sentimentalan (fr. sentimental) podložan spravljanje masla (butera), za vañenje meda
osećajima, osetljiv, osećajan, čuvstven, pun iz saća (vrcaljka) itd.
osećanja, bolećiv. separacija (lat. separatio) odvajanje,
sentimentalizam (fr. sentimental) 1. senti- razdvajanje, rastavljanje, izdvajanje, deljenje,
mentalnost; 2. književni pravac u drugoj npr. zajedničkog imanja; razvod, rastava;
polovini HUŠ i u početku XDC v. koji se ističe neslaganje, podvojenost; separacio a toro et
idealizacijom radnje, preteranom osećajnošću menza ili separacio kvoad torum et men-zam
ličnosti, kao i težnjom za izazivanjem (lat. separatio a thoro et mensa, s. quoad
sentimentalnosti, bolećivosti. thorum et mensam) razvod braka od stola i
sentimentalitet (fr. sentimentalite) v. sen- postelje; separacio kvoad vinku-lum (lat.
timentalnost. separatio quoad vinculum) potpu-
sentimentalnost (fr. sentimental) pojačana
osećajnost, pojačana osetljivost, laka
separe 835 serasker

ni razvod braka; ruk. postrojena za odvajanje septet (nlat. septetum, ital. settetto) muz.
rude od jalovine. komad u 7 glasova ili 7 instrumenata.
separe (fr. separe) zasebna soba u gostionicama septika (grč. septikos koji izaziva truljenje) pl.
i dr. (za uže društvo, prisne sastanke i dr.). med. sredstva za nagrizanje, za najedanje.
separirati (dat. separare) odvojiti, odvajati, septikemija (grč. septikos koji izaziva trulež,
razdvajati, izdvojiti, razdvojiti; rastaviti, halrna krv) med. trovanje krvi; pr.
razvesti, rastavljaš, razvoditi. septikemičan.
sepedogeneza (grč. sepedon trulež, genesis septilion (lat. septem, sedam, i -illion po
postanak) med. nastavak truljenja, truljenje. sličnosti sa million) 1. kod Engleza i
sepedon (grč. sepedon) med. trulež; zagnojeni Nemaca: milion podignut na sedmi stepen,
otok, čir. (10v)'=1042; 2. kod Francuza i Amerikanaca:
eepedoničan (grč. sepedonikos truležni) med. hiljada podignuta na osmi stepen, (103)8=1024.
truležni. septima (lat. septima) muz. sedmi ton skale čiji
sepet (pere. seped, tur. sepet) kotarica opletena broj treptja u sekundi iznosi 15/8 broja
od rogoza ili pruća. treptaja osnovnog tona; akord septima
sepija (grč. sepia) 1. zool. sipa, morska životinja četvorozvuk (ili: četvorozvon) koji se sastoji
najsavršenija iz kola mekušaca, poznata od osnovnog tona, terce, kvinte i septime.
naročito po crnoj tečnosti koju pušta pred septimola (lat. septem sedam, mollis oznaka za
neprijateljima da bi zavarala trag; crnomrka mol lestvicu) muz. figura od 7 nota koje se
boja ove životinje; sepija crteži crteži rañeni smatraju kao 4 note jednake vrednosti; septola.
sepija-bojom. septina (lat. septem sedam) poet. strofa od sedam
sepija (tur. sepi) 2. naročita mrka boja u kojoj stihova (sastoji se od jednog katrena i jedne
se štavi koža; kaca ili udubljenje u zemlji za tercine).
štavljenje kože. septičan (grč. septikos) truležni, zagañen,
seplasijar (nlat. seplasiarius) ranije: putujući zaražen, okužen; koji izaziva truljenje, koji
prodavač lekova; danas: trgovac lekovima izaziva trovanje.
naveliko, drogist (po Seplasiji, ulici u Kapui septola (lat septem sedam) muz. v. septimola.
gde su se prodavali mirisi i razne masti). septon (grč. sepein truleti) hem. truležna tvar.
sepsa (grč. sepsis) med. trovanje organizma septopira (grč. septos truležni, pur vatra,
zaraznim klicama, truljenje, truležno vatruština) med. groznica koja se javlja usled
raspadanje. trovanja.
septana (nlat. septana) med. sedmodnevna septohimija (grč. septos, chymos tečnost, sok)
groznica, groznica koja se vraća svakih 7 med. truljenje sokova, sklonost sokova
dana, sedmo d anka. truljenju.
septavgulum (nlat. septangulum) geom. sedmou- Septuaginta (lat. septuaginta sedamdeset) naziv
gaonik; pr. septangularan. za grčki prevod Starog zaveta koji su, po
septem (lat. septem) sedam. priči, izradili 72 učena Jevrejina u
septembar (lat. september) jesenji mesec, sed-mi Aleksandriji (200. g. pre n. e.) po naredbi
mesec u najstarijem rimskom kalendaru; egipatskog kralja Ptolomeja Filadelfa;
danas: deveti mesec, rujan. aleksandrijski prevod, aleksandrijska
septembrizade (fr. septembrisades) septem- verzija,
barski pokolji u Parizu 1792. god. septum (lat. saeptum ograda) med. opnasta
septembristi (lat. september) pl. pristalice ustava pregrada izmeñu dve telesne duplje, npr. u
od 1820. u Portugaliji (nazvani po svome nosu ili izmeñu polovina srca.
pobedonosnom ustanku od 9. septembra sepulkralan (lat. sepulcralis) grobni, nadgrobni,
1836). pogrebni; fig. mrtvački.
septemvir (lat. septemvir) član kolegijuma ser (eng. sir) gospodin; izraz kojim se oslo-
sedmorice (za vršenje kakvog posla); vljavaju vitezovi i baroneti i koji se stavlja
naročito: član suda od 7 sudija. pred kršteno ime; izraz kojim se oslovljava
septemvirat (lat. septemviratus) zvanje i služba svaki otmen čovek, samo bez pominjanja
septemvira; „sto sedmorice". imena; izraz kojim se oslovlja-vaju kralj i
septempunktata (nlat. Coccinella septempun- prinčevi; up. sir.
ctata) „sa sedam tačaka"; zool. bubamara, svrab (arap.) v. fatamorgana.
pudarka. seraj (pere. seray, fr. serail) palata bivšeg
septenat (lat. septennatum) sedmogodišnje turskog sultana; dvor istočnjačkog veli-kana
trajanje, naročito: period sedmogodišnjeg i njegovih žena, u kome je harem samo jedan
predsednikovanja predsednika Francuske njegov deo; sara/.
Republike. serapa (šp. serapa) v. sarapa.
Septentrion (lat. Septentrio) astr. naziv za sedam serasker (pere. ser glava, arap. 'askar vojska)
zvezda na Severnom nebu koje sačinjavaju glavni zapovednik vojske; danas: ministar
sazvežña Velika (Mala) kola ili Veliki vojni (u Turskoj).
(Mali) medved; otuda: sever, severni vetar.
53«
seraskeriJat 836 serpiginozan

seraskerijat (pers.-arap.) kancelarija seraskera; serijski (lat. series) koji je izrañen u serijama;
zgrada vojnog ministarstva u Turskoj. objavljen u serijama.
serafim (hebr. saraph, lat. seraphim) anñeo serimetar (grč. serikos svilen, metron mera,
svetlosti sa šest krila; seraf. merilo) svilomer, instrumenat za ispitivanje
serafimski (hebr.) anñeoski;" nebesni, jačine i elastičnosti svile.
veličanstven. seriveta (fr. serinette) ptičje orgulje, ver-
serašćer (pers.-arap. ser 'askar) v. serasker. glić,za učenje ptica pevanju.
serbes (pere. serbest) slobodan, odvažan, serio (ital. serio) kuz. ozbiljno, svečano.
bezbrižan; pril. slobodno, bez straha, neu- seriozan (lat. serius ozbiljan, fr. serieux)
siljeno. ozbiljan, svečan, značajan, važan.
serval (lat.) zool. vrsta velike afričke mačke, seriozo (ital. serioso) muz, v. serio.
slične leonardu, Felis serval. sericit (grč. serikos svilen) poš. mek, mastan,
server (eng. server) u tenisu: igrač koji beličast ili zelenkast mineral svilasta sjaja.
počinje igru; napadam; up. resiver. sericitisanje (grč. serikos svilen) kol. stvaranje
servijeta (fr. serviette) salvet, ubrus; kožna belog, mekog liskuna iz feldspata, naročito
torba (za akta i sl.). iz ortoklasa, najviše pod uticajem orogenog
servilan (lat. servilis, servus rob) ropski, pritiska, više temperature i vode.
pokoran; podao, nizak, izmećarski. serkl (fr. sercle, lat. circulus) krug, oblast,
servilizam (lat. servilis ropski) v. servil-nost. obim; društvo, društvance, društveni krug;
servilvost (lat. servilis) slugeranjstvo, puza-vost, prednji redovi parketa u pozorištu; držati serkl
ropski duh, ropska pokornost bez i malo na dvorskim svečanostima: razgovarati sa
dostojanstva. gostima.
servirati (lat. servire, fr. servir) služiti; služiti, sermologijum (nlat. sermologium) zbirka,
poslužiti (jelom, pićem), izneti na sto, iznositi zbornik, propovedi.
na sto (ručak je servi-ran ručak je na stolu); u sermocinacija (lat. sermocinatio) razgovor;
tenisu: počinjati igru, napadati. retorska figura po kojoj se neko govoreći
servis (fr. service, lat. servitium) služba, uvodi na pozornicu.
služenje; posluživanje; nagrada za serodijagnostika (lat. serum, grč. diagnosis
posluživanje, napojnica, bakšiš (npr. razlikovanje, raspoznavanje) med- ispitivanje i
kelneru); steni pribor, stono posuñe utvrñivanje bolesti pomoću krvnog seruma.
(jednoobrazno po obliku i boji). seroza (lat. serosa) anat. omotač, tkivni sloj koji
servitut (lat. servitus) robovanje; služenje; zastire zid telesne duplje (trbušne, grudne,
potčinjenost; prav. stvarno pravo na nečiju srčane itd.).
svojinu; teret na jednom delu imanja ili na serozan (nlat. serosus) vodnjikav, sukrvi-čast,
celom imanju nekoga (npr. sloboda prolaska sličan sukrvici; koji sadrži ili luči serum.
kroz čiju kuću, dvorište i sl.). serologija (lat. serum, grč. logia) med. nauka o
servus (lat. servus) rob, sluga (i kao pozdrav). krvnom serumu i njegovoj terapeutskoj
serdar (pere. serdar) poglavica, zapovednik, upotrebi.
vojvoda; nahijski poglavica; sirdar. seroterapija (lat. serum, grč. therapeia lečenje)
serežani (lat. servire, fr. sergent) pl. žandarmi med. lečenje serumima.
u bivšoj Vojnoj granici (u bivšoj Austriji). serpent (ital. serpentone) muz. zmijasto, u obliku
serenada (fr. serenade) večernja ili noćna slova S izvijen drveni duvački instrument za
muzika, noćna pesma pod prozorom dragane, najdublji bas.
podoknica; štendhen. serpentarijum (nlat. serpentarium) zmi-
serenata (itzl. serenata) v. serenada. jinjak, kavez za zmije.
serenisimus (lat. serenus vedar, serenissimus serpentin (lat. serpentinus zmijinji) min. mr-
presvetli) kao vladarska titula: pre-svetli. kozelen ili otvorenozelen, veoma raspro-
cepeW (ital. sereno) «uz. vedro, zadovoljno. stranjen mineral; upotrebljava se za zidanje,
serž (fr. serge) vrsta lake vunene pamučne ili a može se i glačati (nazvan po tome što je
svilene tkanine; služi poglavito za izradu prožet belim mineralnim žicama vijugavim
postave. kao zmija).
seržan (fr. sergent) podoficir, podnarednik u serpentina (lat. serpentina) vijugav put,
francuskoj vojsci. vijugava staza, krivudava staza; zmija od
serigrafija (lat.-grč.) način štampanja uz pomoć hartije (za bacanje na zabavama i sl.).
svilene tkanine. serpentinski stihovi stihovi čiji početak i kraj
serija (lat. series) red, niz, grupa, lanac; grupa, sadrži iste reči.
niz predmeta koji imaju neka zajednička serpentist (ital. serpentone) muz. onaj koji svira
obeležja i namenu, npr. serija slika iz u serpent.
Beograda. serpiginozan (nlat. serpiginosus) bog. koji se
puže po zemlji, krivudav, vijugav; med.
razjedljiv.
serpuliti 837 sigilaciJa

serpuliti (lat. serpula zmijica, grč. lithos secer (nem. Setzer) tip. slagač, slovoslagač.
kamen) geol. okamenotine iz porodice glista secesija (lat. secessio seoba) odvajanje,
cevašica. političko otcepljenje, otpadništvo; naziv
sertaun (port. sertao) udal>ena, još nekulti- umetničkog pokreta u srednjoj Evropi na
visana unutrašnjost Brazilije. prelazu XIX—XX v., koji se odvojio od
serum (lat. serum) zool. tečnost koju luči starijeg pravca u izboru materije, u shvatanju
usirena krv, sukrvica; surutka; med. ve- i tehnici.
štačkim putem umnožena lekovita tvar, secesionisti (lat. secessio) pl. 1. slik. pristalice
materija koju obolelo telo samo stvara boreći (ili: predstavnici) secesije; 2. pristalice grupe
se protiv zaraze (ta se materija ubrizgava (ideološke, političke i sl.) koji su se odvojili
bolesniku kao lek protiv dif-terije i dr. iz neke veće celine.
bolesti). secirati (lat. secare) seći, raseći, razuditi,
serdžade (arap. saggada, tur. seccade) mala razuñivati, otvarati (leš).
prostirka na kojoj muhamedanci klanjaju. secmašina (nem. Setzmaschine) tip. mašina
sesija (lat. sedere sedeti, sessio) sednica; slagačica; up. linotip, monotip.
zasedanje, skup sednica; vreme zasedanja, secovati (nem. setzen) tip. slagati (slova);
period zasedanja (npr. skupštine). stavljati (ili: staviti) svoj ulog radi klañenja;
sestet (ital. sestetto) v. sekstet. secovati se taložiti se, nata-ložiti se, slegati
svetina (ital. sestina) poet. lirska pesma koja se se.
sastoji od šest strofa sa po šest stihova i, sečentizam (ital. secentismo) stil talijanskih
na kraju, sa jednom strofom od tri stiha, književnika HUP veka, koji se odli-kovao
osobita strofa od šest stihova, šestostih. pretrpanošću i kitnjastošću; kon-ćetizam.
Set (hebr. Scheth) treći sin Adamov (I Moje., 4, sečentist (ital. secentista) italijanski pesnik
25), praotac setita. HUP veka (sečenta).
set (eng. set) sp. šest dobivenih igara sečento (ital. secento) XVII vek talijanske
(gemova) u tenisu. književnosti; up. sečentizam.
seter (eng. setter) pas ptičar duge svilaste dlake Sibarit (grč. Sybarites) stanovnik starogrč-kog
(pasmina sa tri odlike: engleski, irski seter i grada Sibaris-a u Donjoj Italiji, poznatog sa
gordon-seter). svoje razvratnosti; otuda: fig. sladostrastan,
setečentist (ital. settecento sedam stotina, razvratnik; mekušac; pr. sibaritski.
settecentista) ital. književnik i umetnik iz sibaritizam (grč. Sybaris) sladostrašće,
HUŠ veka. razvrat; mekuštvo; up. Sibarit.
setečento (ital. settecento sedam stotina) naziv siberit tš. crveni turmalin iz Sibira.
za HUŠ vek u istoriji ital. književnosti i siberjen (fr. siberienne) tkanina slična
umetnosti. kalmuku (za zimske kapute).
setiti (hebr. scheth) pl. potomci Seta; ogranak sibžonktiv (fr. subjonctif) naziv za konjuk-tiv u
gnostičke sekte ofita. francuskoj gramatici.
setler (eng. settler) naseljenik, kolonist. Sibila (grč. Sibylla, lat. Sibylla) ime većeg
setlment (eng. settlement) naselje, naseobina, broja (oko 10) proročica u starom veku (kod
kolonija; posed (npr. britanski posedi na Grka i Rimljana); fig. babetina, matora
Malajskom poluostrvu); naročito: naseobina veštica.
akademski obrazovanih ljudi u naj-bednijim sibilant (lat. sibilare šištati, sibilans) gram.
radničkim delovima nekog vele-grada da bi se piskavac, šuštavac, šuštavi glas (ž i š).
uspostavio dodir izmeñu viših i nižih klasa i sibilarizacija (lat. sibilare piskati, zviž-dati) fon.
u materijalnom i moralnom pogledu. glasovna pojava promene zadnjo-nepčanih
sef (eng. safe) u bankama: od vatre i krañe suglasnika u vezi sa samogla-snicima
osigurano sanduče (pregradak) koji banke prednjeg reda pri kojoj se menjaju u sibilante,
iznajmljuju privatnim licima da u njemu odnosno u afrikate.
čuvaju dragocenosti, novac, hartije od sibilacija (nlat. sibilatio) med. v. sirigmus.
vrednosti i sl. sibilizam (lat. sibilare) med. v. sirigmus.
sefardi (hebr. s'pharad) pl. Španjolci, naročito
španski Jevreji, koji su se, posle proterivanja Siva (sskr. Siwa) jedno od tri najviša
iz Španije, raselili po Evropi, najviše po božanstva u Indiji, prvobitno bog vatre, kao
balkanskim zemljama (po imenu nekog oživiteljice i uništiteljke vaseljene; up.
nepoznatog predela u Španiji). Brahma i Vipšu.
sef-rum (eng. safe-room) odeljenje u banci u sigban fiz. jedinica za merenje dužine talasa
kojem se nalaze sefovi; v. sef. rendgenskih i gama-zrakova, oznaka: sigb
sefte (arap. istiftah, tur. sefta, sifta) prvi XU (po K. M. G. Sigbanu — Siegbahn,
dnevni pazar koji napravi trgovac, početak švedskom fizičaru).
rada. sigilacija (nlat. sigillatio) udaranje pečata,
sehir (arap. sayr, tur. seyir) gledanje, pečaćenje.
posmatranje nečeg sa uživanjem, uživanje;
seir.
sigilografija 838 siderni

sigilografija (laG. sigilum pečat, grč. gra-phia signet (nlat. signetum) lični, privatan pečat;
opisivanje) opisivanje pečata. prsten sa urezanim grbom ili početnim slovima
sigilum (lat. sigillum) pečat; lako sišli (lat. imena koji služi mesto pečata; znak, oznaka (u
loco sigilli) mesto pečata. knjizi); naročito: vinjeta štampara ili izdavača
sigla (lat. sigillum, siglum) znak za skraći- na natpi-| snoj strani knjige.
vanje pojedinih reči i slogova, naročito u | sigiirati (lat. signare) označiti, obeleži-ti;
steiografiji. potpisati, obeležiti skraćenim potpisom
silna (grč. sigma) naziv za grčko slovo „S" (2, (parafom); posvedočiti (potpisom, j pečatom);
o, <,). žigosati, zapečatiti. i signifijant (lat. signare)
sigmatizam (grč. sigma) izbacivanje glasa s iz lingv. grupa gla-| sova kojom se nešto
završnih slogova is i us ispred sugla-snika, označava; up. signifije.
da bi se izbegla položajna dužina (kod signifije (lat. signare) lingv. ono što je ozna-čeno
starijih rimskih pesnika); med. pogrešno nekom grupom glasova, tj. signifi-jantom
izgovaranje glasa „s", vrskanje. označeni pojam.
sigmatičan (grč. sigma) gram. koji se završava signifikantan (lat. significans) označavan, !
slovom „s" (osnova reči). koji označava, naznačuje; znatan, zn ača-'
sigmodan (grč. sigma, eidos oblik, vid) koji je jan, karakterističan.
u obliku srca ili polumeseca; sigmoi-dan. \ signifikativav (nlat. significativus) v.
sigmoidan (grč. sigmoeides polumesečast) v. signifikantan.
sigmodan. sigvifikacija (lat. signare) lingv. jezička strana
signal (lat. signum znak, nlat. signale) znak, značenja, značenja koje reč ima kao jezička
poziv objavljen nekim instrumentom (trubom, jedinica, za razliku od značenja koje ona
rogom, zvonom, plamenom); voj. znak kojim dobiva pri upotrebi u konkret-nim
se nešto javlja (pomoću naročitih zastava, situacijama govora.
ogledala, raketa i dr.). signum (lat. signum) znak, belega, obeležje,
signalizacija (lat. signum znak) davanje signala, oznaka; steg, zastava; znamenje, predznak;
znakova. slika u pečatu, pečat.
signalizirti (nlat. signale) dati znak, davati znak Sid (šp. Cid, arap. sidi gospodar, knez)
(ili: znake), objaviti znakom; signalizirati se španski narodni junak, odlikovao se u borbi
istaknuti se, odlikova-ti se, pokazati se; pr. protiv španskih Mavara, čija dela još i danas
signaliziran. žive u narodnim pesmama (zapravo Ruy
signalirati (nlat. signale) v. signalizira™. Diaz de Bivar, kastilijanski plemić i vojvoda,
signal ist (nlat. signale) davalac znakova, živeo u drugoj polovini XI veka).
značar, trubač. | sideralan (lat. sideralis) zvezdani, koji se tiče
signatar (lat. signatarius) potpisnik; sitna-tarne zvezda, koji pripada zvezdama, koji biva pod
sile države potpisnice nekog ugovora koje tim uticajem zvezda; sideralna svetlost bela
potpisivanjem jemče za njegovo poštovanje. svetlost praskavog gasa, upotrebljava se za
signatum (lat. signare udariti pečat, zapeča-titi, projekcione aparate i re-flektore.
signatum) potpisano i snabdeveno pečatom sideracija (lat. sideratio) položaj zvezda; med.
(na poveljama). potpuno izumiranje jednog dela tela;
signatura (lat. signatura) znak koji obeleža-va sunčanica, omarica.
suštinu čega; potpis, potpisivanje javne siderizam (lat. sidus ki. sideris zvezda) 1.
isprave, naročito skraćenim potpisom; potpis učenje o uticaju zvezda na čovekov život i
umetnika, naročito slikara, na svome delu; čovekovo zdravlje; vera u takav uticaj.
tip. stavljanje broja na prvu stranu pri dnu siderizam (grč. sideros gvožñe, železo) 2.
svakog tabaka, broj na prvoj strani pri dnu tobožnji uticaj metala, vode i dr. na
svakog novog tabaka; u kartografiji: znak za čoveka; naročito: sposobnost čoveka da
obeležavanje izvesnih predmeta, prirode oseti gde ima pod zemljom metala i vode.
zemljišta itd.; na receptima: uputstvo o siderit (grč. sideros) min. gvozdeni karbonat,
načinu upotrebe propisanog leka i ime onoga gvozdena ruda.
za koga je lek; muz. označavanje nota sideričan (lat. sidereus) v. siderni.
brojkama, ciframa (naročito kod basa); siderni (lat. sidereus zvezdani, sidus gei. sideris
takoñe: predznak, ključ; trg. stavljanje znaka, zvezda) v. sideralan; siderni dan vreme za
znak (na robi); učenje o signaturi teorija koje zvezda nekretnica jedanput opiše svoj
sledbenika Paracelzusovih, prema kojoj se krug oko polarne ose na nebeskom svodu ili
dejstvo jednog prirodnog tela na čovečji vreme koje protekne izmeñu dveju
organizam može poznati po njegovim uzastopnih gornjih ili donjih kulminaciju
spoljnim svojstvima (obliku, boji i dr.), npr. jedne nekretnice; siderni, siderski mesec
crvenog turčinka na krv, kao sredstvo za zvezdani mesec, pravo vreme za koje Mesec
umirivanje krvi (na ovome učenju osniva se opteče jednom oko Zemlje (27 dana 7 h 43
verovanje u mnoge narodne lekove). min. 11,8 s); siderna godina zvezdana godina,
vreme koje proteče izme-
siderograf 839 sikeri

ñu dva uzastopna ista položaja Sunčeva ' na istoj pravoj sa Zemljom i Suncem, ili kad
prema nekoj zvezdi nekretnici (365 dana 6 h je Mesec u konjunkciji ili opoziciji; sicigija;
9 min. 9 s); v. i pod tropski. gram. v. konjugacija; takoñe: izo-stavljanje
siderograf (grč. sideros gvožñe, čelik, gra-pho srednjeg sloga; poet. v. dipodija.
pišem, beležim) čelikorezac. Sizif (grč. Sisyphos) mit. sin Eolov, kralj
siderografija (grč. sideros, graphia pisanje) Korinta, po priči otac Odisejev, poznat kao
veština rezanja u gvožñu ili čeliku. prepreden i grabežljiv čovek; zato što je
sideroza (grč. sideros) ned. ogvožñavanje . odavao tajne bogova, morao je za kaznu u
pluća, bolest koja se dobiva od udisanja | podzemnom svetu večito valjati ogroman
gvozdene prašine (kod metalurgijskih kamen uzbrdo, odakle bi se svagda opet
radnika). skotrljao; otuda: Sizifov posao uzaludan težak
sideroksilon (grč. sideros, xylon drvo) gvozdeno posao, besciljan posao koji zamara i
drvo, tj. nešto protivrečno, nemoguće, nešto iznurava.
što samo sebe isključuje, contradictio in sizmičan (nlat. sismicus) v. seizmičan.
adjecto. sizmograf (nlat. sismicus, grč. grapho) v.
siderolit (grč. sideros, Hthos kamen) gvozdeni seizmograf.
kamen, masa od koje se pravi posuñe j sizmometar (nlat. sismicus, grč. metron) v.
slično fajansu, bronzirano ili pozlaćeno, seizžžetar.
prevučeno lakom mesto glazurom, gleñu. sijagonagra (grč. siagon vilica, agra plen) ned.
sideromantija (grč. sideros, manteia pred- kostobolja čeljusti.
skazivanje, proricanje, gatanje) gatanje u sijalagoga (grč. sialon pljuvačka, ago dovodim,
gvožñe, vračanje iz iskri koje baca slamka izazivam) pl. med. sredstva koja izazivaju
kad se pusti da sagoreva na usijanu gvožñu. lučenje pljuvačke; pr. sijalagogičan.
sideronim (lat. sidus gei. sideris zvezda) vrsta sijaladenitis (grč. sfalon, aden žlezda) med.
pseudonima izvedenog od pojma, odnosno zapaljenje pljuvačnih žlezda.
izraza iz oblasti astronomije. sijalizam (grč. slalon) med. v. ptijalizam.
sideroskop (grč. sideros gvožñe, skopeo po- , sijalozemija (grč. sialon, semia gubitak) med.
smatram, gledam) sprava za ustanovljenje gubitak (ili: prestanak) lučenja pljuvačke.
gvozdene trunke koja padne u oko (magnetna sijalologija (grč. slalon pljuvačka, logia nauka)
igla čije se pomeranje vidi pomoću ogledala i ned. nauka o pljuvačci i njenom lučenju.
skale; kad je pomeranje jače, onda je traženi sijalonkus (grč. slalon, onkos masa) med. otok
predmet bliže). pljuvačnih žlezda.
siderostat (lat. sidus ki. sideris zvezda, grč. sijalorea (grč. sf alon, rheo tečem, curim) med.
istemi postavim, stavim) opt. heliostat sa jednim ptijalizam.
čvrstim i jednim pokretnim ogledalom. sijalosirinks (grč. sialon, syrinks truba) med.
siderotehnika (grč. sideros gvožñe, technike) pljuvačka fistula.
izrañivanje gvožña, gvozdena industrija, sijalostenoza (grč. sialon, stenosis suženje)
metalurgija gvožña i njegovih legura. med. suženost pljuvačnog kanala.
siderski (lat. sidereus) zvezdani: siderski dan, sijaloshezija (grč. sfalon, schesis zadržavanje)
siderski mesec, siderska godina, v. siderni. med. zadržavanje pljuvačke, zastoj lučenja
siderurgija (grč. sideros, ergon) v. siderotehnika. pljuvačke.
sidi (arap.) gospodin, gospodar (kao titula sijalofagija (grč. sfalon, phagein jesti, žderati)
plemenskih poglavica, kneževa i dr.). med. gutanje pljuvačke, često spojeno sa
smesta (iš. siesta, lat. sexta sc. hora šesti čas) aerofagijom, ima obično za posledicu razna
„šesti čas dana", tj. popodnevni odmor, oboljenja želuca.
spavanje posle ručka (za vreme najveće sijenit min. zrnasta gromadna stena sastavljena
žege u Španiji i Italiji). od ortoklasa i augita (ili liskuna); naziv po
siže (fr. sujet, lat. subjectum) predmet, sadržina egipatskom gradu Sijena.
(nekog govora, spisa, umetničkog dela i dr.); smjera (tl. sierra testera) planinski lanac.
ouz. glavni stav, tema. sin (lat. sic) tako; sic!, tako!, tako piše, od reči
sizeler v. cizeler. do reči (obično se stavlja u prikazi-ma i dr.
sizelirati v. cizelirati. kod izraza i mesta na koja se želi obratiti
sizeren (fr. suzerain, lat. sursum, susum pažnja).
naviše, gore) u feudalizmu: vlastelin ili sikancia (lat. siccantia) pl. med. sredstva (ili:
vladar koji je dao vazalu zemlju u feud, ili lekovi) za zasušivanje.
mu nametnuo svoju vlast. sikativ (lat. sicativum) hem. sredstvo za ubr-
sizerenitet (fr. suzerainete) vlast i dostojanstvo zavanje sušenja: od olovnog šećera, lane-nog
sizerena. i terpentinskog ulja (kod masnih boja i
sizigija (grč. sun sa, zygon jaram) astr. tačke na lakova).
Meeečevoj putanji u kojima se on nalazi sikativav (lat. siccativus) koji suši, koji
zasušuje, zasušujući.
sikeri (eng. seekers) pl. „oni koji traže",
članovi jedne prezbiterijanske sekte u
840 silogističke figure;

XVII veku, koja je smatrala da pravu religiju debelim trbuhom i ćelav, pijan i na magarcu;
treba tek tražiti. simbol pijanstva.
sikozis (grč. sukon zrela smokva; smokvasta silencijari (lat. silentiarii) pl. ćutalice; vrsta
bradavica) med. stvaranje smokvastih viših službenika na dvoru grčkih careva,
bradavica; bolest smokvastih bradavica; tajni savetnici; katolički kaluñeri koji su se
smokvast mladež. zavetovali da će večno ćutati, npr. trapista.
sikoma (grč. sukon) med. smokvasta bradavica; silencijum (lat. silentium) tišina, ćutanje; kao
lišajasta ogrubelost očnih kapaka, čija je zapovest: mirno! tiho!
unutarnja strana posuta grudvica-ma sličnim silepsis (grč. syllepsis) gram. obuhvatanje više
smokvinim zrncima. predmeta jednom rečju; slivanje dvaju
sikomantija (grč. sukon, mantela gatanje, slogova u jedan; upotreba jednog predikata za
predskazivanje) gatanje, proricanje iz više subjekata, koji pripada samo jednom.
smokvinog lišća. sili novčana jedinica Gvineje ( = 100 kau-risa).
sikomora (grč. sykdmoron) bat. divlja misir-ska silikati (lat. silex gen. silicis kremen) hen.
smokva i njen plod (od njenog drveta stari jedinjenja (ili: spojevi) silicijuma s
Egipćani pravili su sarkofage). kiseonikom i nekim mineralima, soli raznih
sikofant (grč. sykophantes) u staroj Atini: lice silicijskih kiselina (pored kvarca, glavno
koje je dostavljalo vlastima one koji su gradivo Zemljine kore).
oštećivali svete smokve i, protivno zabrani, silirati (šp. silo ambar) ukiseljavati zelene
prodavali ili izvozili iz Atine smokve: fig. biljke koje sadrže dosta šećera, u cilju
dostavljač, potkazivač, špi-jun, izdajnik, spravljanje stočne hrane; v. silaža 1.
klevetnik, podlac, ucenji-vač; pr. sikofantski. siliskin (eng. sealskin) v. silskin.
sikofantizam (grč. sykophantia) dostav-ljaštvo, silificirati (lat. silex kremen, facere učiniti,
potkazivapggvo, klevetnipggvo, podlaštvo, načiniti) hem. v. silicificirati.
ucenjivaštvo. silicijati (nlat. silicium) pl. hem. v. silikati.
sikofantija (grč. sykophantia) v. sikofantizam. silicijum (lat. silex kv. silicis kremen, nlat.
sikspens (eng. sixpence) ranije: engleski silicium) hem posle kiseonika najraspro-
srebrn novac od 6 /teža, = 1/2 šilinga. stranjeniji element na Zemlji (25%), atom-ska
Sikstinska kapela papska kapela u Vatikanu, masa 28,09, redni broj 14, znak Si; silicijum-
sagrañena 1473. za vreme Siksta IV, sa bronza bronza koja je, prime-som
freskama Mikelanñelovim, rañenim silicijuma, dobila veću tvrdoću (upotrebljava
1508—1512; udruženje muzičara koje u toj se za telefonske i telegrafske žice).
kapeli izvodi, o velikim praznicima, visoku silicirati (lat. silex) hem. v. silicificirati.
crkvenu muziku. silicifikacija (nlat. silicificatio) hem. pretvaranje
Sikstinska Madona slik. čuvena Rafaelova slika u silicijsku kiselinu.
Bogorodice, nazvana po tome što je na njoj silicificirati (nlat. silicium, facere) hem.
predstavljen i sv. Sikst. pretvarati se u silicijsku kiselinu.
sikhazija (grč. sikchasia) med. gañenje, silkin (eng. silk svila, silkeen) vrsta teške
gnušanje, odvratnost. svilene mančesterske tkanine.
sil (eng. seal) krzno izrañene od kože morskog silk-nankins (eng. silk-nankeens) pl. polu-
psa; up. silskin. svileni nanking sa šarenim atlasastim
silabičan (grč. syllabikos) slogovni, koji se prugama.
sastoji iz slogova; silabični stihovipoet. stihovi silo (šp. silo) trap za žito (u Španiji); danas:
koji se mere samo po broju slogova, a ne po veliki, moderno ureñen, od betona izrañen
dužini i naglasku. ambar za žito i hranu; silos.
silav (arap. silah) pojas za oružje; sila j, silah. silogizam (grč. syllogismos) log. posredni
zaključak, zaključak iz dva suda ili iz više
silaža (iš. silo ambar) 1. ukiseljena zelena sudova, npr. „Metali su elementi", „Gvožñe je
stočna hrana, čije ukiseljavanje izazivaju metal", zaključak: „Gvožñe je elemenat".
naročite bakterije; spravlja se od zelenih silogizirati (grč. syllogizomai) zaključiva-ti
biljaka koje sadrže dosta šećera (zeleni posredno, praviti (ili: izvoditi) posredne
kukuruz, repa, seme suncokreta, sirak, zaključke.
komine i dr.). silogistika (grč. syllogismds posredni zaključak)
silaža (fr. sillage) 2. mor. brzina broda. log. nauka o izvoñenju silogizama.
Silvan (lat. Silvanus) mit. starolatinski bog šume, silogističke figure log. oblici kategorič-iih
polja i stada. silogizama, u kojima su premise ka-
Silvestrovo veče poslednje veče u godini, veče tegorični sudovi, izlaze iz položaja
uoči Nove godine (nazvane po papi Silvestru
I, koji je umro poslednjeg dana 335. g.).
Silen (grč. Seilenos, lat. Silenus) kit. vaspitan i
pratilac Bahov, predstavljan sa
silogistički 841 simentalsko goveče

srednjeg pojma (M) u obema premisama. Ako simblefarov (grč. syn, blepharon) med, sra-slost
se pojam subjekta označi sa S, a sa R očnog kapka sa očnom jabučicom.
pojam predikata u zaključku, onda te figure simbol (grč. symbolon) znak po kome se
glase: nešto može raspoznati, saznati ili zaključiti,
I P Š IV oznaka, znamenje, znak koji predstavlja
M—R R—M M—R R—M nešto što se inače ne može slikovito
S—M S—M M—S M—S predstaviti (apstraktno, natčul-no, duhovno,
S—R S—R S—R S—R pojam, ideal); ugovoreni znak* usmeni znak,
Prve tri figure potiču od Aristotela, a lozinka, ispovest, simbol vere; simvol.
poslednja od Galena. simbolizam (grč. symbolon) pesnički i slikarski
silogistički (grč. syllogistikos) koji ima oblik pravac, nastao u Francuskoj krajem XIX v.,
logički pravilnog posrednog zaključka, koji koji teži da slikovitim načinom izražavanja i
pripada silogizmu. zvučnim rečima utiče na stvaranje izvesnog
silograf (grč. sfllos onaj koji podrugljivo raspoloženja i pomoću simbola izrazi
prevrće očima, grapho pišem) pisac sati- osećanja i apstraktne pojmove.
ričnih pesama (silosa). simbolizacija (nlat. symbolisatio) predstavljanje
silometar (fr. sillage, grč. metron merile, mera) znacima (simbolima).
mor. sprava za merenje brzine brodova. simbolizirati (nlat. symbolisare) prikazi-vati
silos (grč. sillos) 1. vrsta starogrčkih sati-ričnih znacima, predstavljati znacima; prikazivati
pesama u kojima su ismevane izreke čuvenih (ili: govoriti) u prenosnom značenju; stajati u
filozofa a stihovi velikih pesnika izvesnoj vezi s čim, slagati se, biti srodan s
primenjivani, u podrugljivom smislu, na čim.
druge predmete. simbolik (grč. symbolik6s) učitelj simbolike na
silos (šp. silo) 2. v. silo. visokim školama; bezuslovni pristalica
silskin (eng. sealskin) krzno izrañene od kože simboličnih knjiga, koji ih stavlja pored i
morskog psa, ili morskog medveda; vrsta gotovo iznad Biblije.
finog svilenog pliša izrañenog slično ovome simbolike (grč. symbolike) učenje ili nauka o
krznu (kod nas uobičajeno: siliskin). izražavanju religijskih predstava slikovitim
silueta (fr. silhouette) slika oblika, lica i dr. znacima; učenje o simbolima, uzorima;
izrañena sa strane po senci, profil (kao ispitivanje i tumačenje simbola vere
slika), slika izrezana po ivicama makazama hirišćanske crkve; nauka o simbo-ličnim
iz crne hartije pa zalepljena na belu, i obratno knjigama neke konfesije (v. simboličan).
(nazvane, zbog svoje jevti-noće, po simboličan (grč. symbolikos) slikovit, iskazan
štedljivom fr. ministru finan-sija Siluetu, u znacima, prikazan znacima, koji ima
HUŠ veku); fig. senka, prilika. prenosio značenje; koji se tiče simbolike;
silur kol. v. silurski period. simbolična logika logika koja teži da logičke
silurski period geol. slojevi u razvitku Zemljine radnje i odnose pojmova i sudova izrazi
kore koji su se obrazovali posle kambrijskog kao matematičke funkcije i jednačine, dakle,
a pre devonskog perioda (naziv po starom da stvori algebru logike (matematička logika);
britskom plemenu Silu-ri, koji su živeli u simbolična knjige veroispovedne knjige koje
jugoistočnom delu Velsa); silur. sadrže učenje po kojima se jedna konfesija
silfide pl. ženski vazdušni duhovi, vile; fig. razlikuje od drugih.
nežne i ljupke žene. simboloklastika (grč. symbolon, klao lomim,
sim- (grč. syn) predmetak u složenicama sa skrham, prelomim) uništavanje simbola,
značenjem: sa, zajedno, istovremeno; v. borba protiv simbola.
sin-. simbololatrija (grč. symbolon, latreia obo-
sima (složenica od početnih slogova reči: žavanje, poštovanje) poštovanje simbola;
silicijum i magnezijum) geol. sloj Zemljine preterano poštovanje simboličnih knjiga.
kore koji dopire do 1200 t dubine. simbolologija (grč. symbolon, logia) učenje o
simahija (grč. symmachia) savez za napad i znacima, naročito o znacima bolesti.
odbranu. simbolomahija (grč. symbolon, mache borba)
simbioza (grč. syn sa, bfos život, biosis život, borba protiv simbola; borba protiv
način života) biol. zajedničko življenje, simboličnih knjiga.
korisna, tesna i trajna zajednica dvaju ili više simvol (grč. symbolon) v. simbol.
raznovrsnih organizama (simbionata), simelija (grč. syn sa, melos ud) med. v. simpo-
životinje i životinje, životinje i biljke, biljke i dija.
biljke. simens (po nem. pronalazaču W. Siemensu
simbionti (grč. syn, bioo živim) pl. biol. v. pod fiz. jedinica za električnu provodnost.
simbioza. simentalsko goveče plemenita pasmina goveda,
simblefaroza (grč. syn, blepharon očni veoma cenjena po mleku, mesu i sposob-
kapak) med. v. simblefaron.
simetrala 842 simploka

nosti za rad (nazvana po dolini reke Sime u mastilo koje se ne može odmah videti,
Švajcarskoj). nego tek posle izvesnih hemijskih postupaka
simetrala (grč. syn sa, metron mera) geož. (npr. uticaja toplote ili prevla-čenja
prava koja deli duž, ugao na dva dela tako da kakvom tečnošću).
se ti delovi mogu poklopiti kada se jedan simpatizer (grč. sympatheo saosećam) onaj
deo obrne oko te prave za 180°. koji s nekim saoseća, koji nekoga voli, koji
simetrije (grč. symmetria) ravnomernost, je nekom naklonjen.
skladnost, slaganje, ravnomeran odnos simpatizirati (grč. sympath£6) biti iste naravi,
pojedinih delova neke celine, suprotna istih osećanja s kim, saosećati, slagati se,
skladnost, suprotno slaganje. biti naklonjen, voleti.
simetričan (grč. symmetros samerljiv; simpatija (grč. simpatheia) saosećanje,
srazmeran) ravnomeran, skladan, saglasan u saučešće; prirodno slaganje u osećanjima,
rasporedu delova (predmet i lik njegov u duhovna srodnost, potajna naklonost nekome;
ravnom ogledalu simetrični su); geodg. čarobna, tajanstvena sila i tajanstveno dejstvo
simetrična je geometrijska figura prema jednog tela na drugo; veza pojedinih delova
pravoj ili ravni kad upravne iz tačaka figure tela; fig. naklonost, ljubav; predmet
na pravu ili ravan produžene za svoju naklonosti, ljubavi (moja, tvoja simpatija).
vlastitu dužinu daju opet tačke figure simpatikus (nlat. sympathicus) zool. simpatični
(simetrične tačke prve). živac.
similaržan (lat. similis sličan, fr. argent srebro) simpatisati (grč. sympath£o saosećam) v. stopa
novo srebro i druge srebru slične slitine, tizira ti.
legure. simpatičan (grč. sympathes) saosećajan,
eimile (lat. simile) pr. slično; im. sličnost, sličan jednakih osećanja, duhovno srodan; koji
primer. učestvuje u bolu ili osećanju nekog dela tela;
similia similibus kurantur (lat. similia similibus prijatan, drag, ljubazan; simpatične bolesti
curantur) slično se sličnim leči, klin se one koje dolaze kao posledica drugih bolesti
klinom izbija (načelo homeo-patije). (za razliku od idiopatičnih bolesti, koje se
simili-gravura prenošenje fotografija na ploče pojavljuju samostalno); simpatični živčani
radi umnožavanja. sistem deo vegetativnog (autonomnog)
simili-dijamanti pl. lažni dijamanti koji se prave živčanog sistema; simpatič-no bojenje zool.
od stakla sa primesom talijuma, tako da zaštitno bojenje životinja, tj. bojenje životinje
prelamaju svetlost gotovo kao pravi, samo u boju predmeta na kojem ona obično živi, ili
su mnogo manje tvrdi nego pravi dijamanti. u boju okoline u kojoj živi, tako da je teško
similor (lat. similis sličan, fr. og zlato) lažno, primetiti je i progoniti (mimikrija).
manhajmsko zlato, slitina od 4 dela bakra i simpepsis (grč. sympepsis) med. varenje, pro-
jednog dela cinka. bavljanje, probava.
simiografija (grč. semeion znak, graphfa simpetalan (grč. syn, p6talon list) bot. koji je
beleženje) pisanje nota i melodija kukama, srastao ili spojen sa laticama.
crticama, lukovima i dr. znacima tzv. trilama simpetale (grč. syn, p6talon) bot. biljke sa sraslim
(upotrebljava se i danas u istočnim crkvama). laticama; monopetale.
simit (tur. simit, simid) hleb od najfinijeg simpijezometar (grč. sympi£zo stiskam,
pšeničnog brašna. obuhvatam, metron mera, merile) sprava za
simonizam (St. Simon) v. sen-simonizam. merenje vazdušnog pritiska, vrsta baro-metra.
simonija (nlat. simonia) Simonov greh, kupo- simplegmata (grč. symplegma splet) pl. kipovi
vanje ili prodavanje svetih stvari, naročito rvača koji su se uhvatili u koštac; grupe
crkvenih zvanja, radnja po kanonskom pravu sastavljene od više kipova i reljefa, npr.
strogo zabranjena (po haldejskom čarobniku Laokoont, Nioba; spojene glave i slike
Simonu, koji je, po legendi, hteo da kupi od poprsja na novcu.
apostola tajnu pravljenje čudesa; „Dela simpleks sigilum veri (lat. simplex sigillum veri)
apostolska", 8, 18-21). posl. prostota je pečat (znak) istine.
simonijak (nlat. simoniacus) onaj koji daje ili simplifikacija (nlat. simplificatio) upro-
dobiva svete stvari za novac; up. simonija. šćavanje, uprošćenje, pojednostavljenje.
simonisti (St. Simon) pl. v. sen-simonisti. simplificirati (nlat. simplificare) upro-stiti,
simpazma (grč. syn sa, passo pospem, posi- uprošćavati, pojednostavniti.
pam) v. katapazma. simplicije (lat. simplicia) pl. farm. jednostavni,
simpatetičan (grč. sympatheia saosećanje) koji prosti lekovi.
jednako oseća; koji tajno dejstvuje, koji simplicitet (lat. simplicitas) prostota, neu-
dejstvuje tajanstvenim sredstvima, čaroban; krašenost; jednostavnost, prostodušnost,
simpatetično lečenje lečenje tobožnjom bezazlenost, prirodnost; ograničenost,
tajanstvenom silom i telima koja nisu lekovi; glupavost.
simpatetično mastilo tajno simploka (grč. symploke) isprepletenost, splet,
spletenost; češće ponavljanje reči;
simpodija 843 sinagoge

post. udružene aiafora sa epiforom, npr. Veza simultaneizam (nlat. simultaneus) uh. pravac
konja za jednu jeliku, Veza hajku za drugu (jedna vrsta kubizma) kod koga su npr. na
jeliku. slici, ruke i noge umnožene („mačke s
simpodija (grč. syn sa, pus ki. podos noga) ned. osam nogu") da bi dale izraza pokretu,
sraslost nogu; nakaza sraslih nogu; sime-lija. koji je ukočen na trenutno uhvaćenoj slici.
simpozijum (grč. symposion gozba, nlat. simultaneitet (nlat. simultaneitas) istovre-
symposium) sastanak užeg kruga stručnjaka, menost, jednovremenost, istodobnost.
najistaknutijih predstavnika jedne nauke, na simultaneum (nlat. simultaneum) stvar kojom se
kome se strogo naučio raspravlja samo o istovremeno služe dve osobe; zajedničko
jednom pitanju iz njihove struke. služenje istom crkvom od strane dveju I
simpozion (grč. symposion) gozba, pijanka raznih veroispovesti.
(kod starih Grka); naslov Platonovog dela u simultanka (nlat. simultaneus istovremen) v.
kome izlaže svoje misli o ljubavi, erosu. pod simultan.
simpsihija (grč. syn sa, psyche duša) dušev-na simfiza (grč. symphysis) med. srastanje, sraslost
sloga, jednodušnost, saglasnost. kostiju.
simptoza (grč. symptosis) rušenje; ned. naglo simfili (grč. syn, phflos prijatelj) pl. biol. v. pod
slabljenje, mršavljenje, opa danje. simfilija.
simptom (grč. symptoma slučaj, udes) znak, simfilija (grč. symphilia saprijateljstvo,
obeležje; med. predznak, znak po kome se uzajamno prijateljstvo) biol. sljubljenost,
poznaje neka bolest; fig. znak, nagoveštaj, prijateljstvo (mravi primaju i drže u
preteče. j 1svojim mravinjacima neke kukce od kojih
simptomatičan (grč. symptomatikos slučajan) imaju koristi; njih i njihove larve oni
koji služi kao znak čega, nagovešta-van, I neguju i hrane, jer oni luče neke slatke
koji nagoveštava, nagovestilački; med. koji | sokove koji mravima prijaju; ti kukci su
služi kao znak neke bolesti; simptomatično j tzv. gosti, prijatelji ili simfili mrava).
lečenje ono koje leči samo simptome a ne simfonija (grč. symphonia slaganje, saglasnost)
uzroke bolesti. sklad; muz. orkestarska kompozicija, obično
simptomatografija (grč. symptoma slučaj, udes, sa 4 glavna stava (alegro, adaño ili andante,
graphfa opis) med. opisivanje znakova skerco, presto i sl.), u kojoj se pojedini
(pojava) i slučajeva pojedinih bolesti. instrumenti pojavljuju samostalno, a ne kao
simptomatologija (grč. symptoma, logla nauka) pratnja.
med. nauka o znacima po kojima se poznaje simfonijski (grč. symphonos koji skladno zvuči,
postojanje pojedinih bolesti. skladan) koji pripada simfoniji, izrañen kao
sime (nem. Sims) apx. v. gesims. simfonija; simfonijska poe-ma simfoniji
simulant (lat. simulans) pretvaralo, pri-tvornik, slična kompozicija koja tokovima prikazuje,
onaj koji se pravi (npr. da je bolestan), u slobodnoj formi, poznate pesme ili pesničke
zabušant. motive (List, Berlioz, Rihard Štraus);
simulacija (lat. simulatio) pretvaranje, za- simfonijski orkestar orkestar u kome
bušavanje; prav. prikazivanje nekog pravnog učestvuju svirači na duvačke (drvene i
stanja drukčije nego što je u stvari. limene), gudačke (sa žilama) instrumente i
simulirati (lat. simulare) praviti se onim što udaraljke (doboši, triakol, sanovi,
nije, izdavati se za što, predstavljati se; kastanjete i DR-)-
podržavati koga; zabušavati. simfonion (grč. symphonia) muz. mehanički
simultan (lat. simul istovremeno, u isti mah, instrument na kome se, umetanjem okruglih
nlat. simultaneus) zajednički; isto-vremeni, ploča, može svirati svaki komad; ariston,
istodobni; simultana pozornica tip pozornice melifon, polifon, orfenion, herifon.
na kojoj se jedno pored drugog mogu simfonist (grč. symphonia) sastavljam
istovremeno videti mesta na kojima se simfonija (Betoven, Šubert, Šuman, Brams,
odigravaju svi delovi radnje; simultana Čajkovski i dr.); muzičar koji svira u
posmatranja astronomska i me-teorološka simfonijskom orkestru.
posmatranja koja se vrše jednovremeno na simfoničar v. simfonist. simforeza (grč.
raznim mestima; simultana utakmica ili symphoresis sanošenje, sabijanje) med.
simultanka šahovska igra u kojoj jedan nagomilavanje, naročito krvi ili drugih
dobar majstor igra u isto vreme protiv sokova; up. kongestija. sin- (grč. syn)
većeg broja (ZO i više) igrača (majstor ide predlog koji se pojavljuje u mnogim
od table do table, i čim kojoj pristupi mora složenicama i znači: sa, zajedno, skupa,
protivnik da izvrši potez, na koji majstor istovremeno i sl.;=lat. sit, sop. sinagoga (grč.
obično odmah odgovori); simultana crkva synago skupim, okupim, syna-goge skup,
crkva kojom se služe dve veroispovesti; skupština) skupština vernih, zborio mesto;
simultana škola škola za učenike raznih naročito: jevrejska škola, jevrejski hram.
veroispovesti.
sinaksar 844 sindezmozis

sinaksar (grč. synaxsis skupljanje, oku* singl (eng. single pojedinačan) sp. igra samo
pljanje, skup) pravoslavna crkvena knjiga jednog igrača, npr. u tenisu, protiv samo
koja sadrži kratke, sažete biografije jednog protivnika; u veslanju: kad jedan
svetitelja poreñane po kalendarskim veslač vesla sa dva vesla.
datumima. singlosa (grč. syn, glossa jezik) ispitivanje veze
sinaksis (grč. synaxis) skupština, zbor, izmeñu pojmova i oblika čovečjeg govora;
sastanak, naročito crkveni. prikazivanje srodnosti raznih jezika na
sinaktika (grč. synaktikos koji skuplja, stezan) osnovu sličnosti korena koji slično glase i
pl. med. sredstva za skupljanje, za stezanje. imaju isto značenje.
sinaktičan (grč. synaktik6s) med. koji skuplja, singl-taks (eng. single-tax) „jedini porez",
koji steže. shvatanje fiziokrata i pristalica agrar-nog
sinalagmatičan (grč. synallage razgovor, socijalizma, naročito Henri Džordža (1839—
razmena) dvostran, obavezan za obe strane. 1897), po kome bi konfiskovanje zemljišne
sinalefa (grč. synaleipho dva sloga stopit u rente od strane države učinilo suvišnim sve
jedan) v. sinalojfa. ostale poreze.
sinalojfa (grč. synaloiphe) gram. stajanje, singlton (eng. singleton) u vistu i bridžu: izraz
stapanje dvaju samoglasnika ili dvoglasnika koji označava da igrač ima samo jednu
na kraju i u početku naredne reči; up. kraza. kartu neke boje u ruci.
sin al fine (ital. sin al fine) muz. do kraja, tj. treba singrafa (grč. syn-, grapho pišem) prav. pisanje
ponoviti do kraja. isprave pred svedocima, koju sastavlja i piše
sinandrija (grč. syn, aner gen. andros čovek, treće lice, a potpisuju izdavalac i svedoci.
muke) bog. sraslost prašnikovih niti singular (lat. singularis sc. numerus) gram.
(filamenata) i prašnica (antera) u izvesnih jednina; supr. plural.
biljaka. singularan (lat. singularis) pojedinačan,
sinanteran (grč. syn, anthos cvet) pr. bog. sraslih poseban; osobit, vanredan, odličan,
prašnica. jedinstven; osoben, svojstven; redak,
sinantropus (nlat. sinanthropus pekinesis neobičan, čudnovat; sikgularan sud log.
kineski čovek iz Pekinga) biol. ostaci ljudskih pojedinačni sud, sud čiji se predikat pripisuje
kostiju nañeni u blizini Pekinga, isti kao kosti ili odriče samo jednoj jedinci, npr.: Miloš je
pitekantropusa. srpski junak; singularan čovek osobenjak;
sinanhe (grč. synanche) ned. zapaljenje grkljana, mat. koji ima svojstva u kojima ne učestvuju
zapaljenje krajnika. druge stvari iste klase.
sinapeleon (grč. sinapelaion) hem. slačično ulje. singulare tantum (lat. singulare tantum) reč koja
sinapizam (grč. sinapismos) ned. slačični oblog, se upotrebljava samo u jednini, tj. imenica
oblog od slačice. koja ima samo singular, npr. čovek, Dunav,
sinapizacija (nlat. sinapisatio) med. privi-janje Avala itd.; supr. plurale tantum.
slačice na obolelo mesto. singularizam (lat. singularis pojedinac) fil.
sinapizirati (grč. sinapizo) oblagati slači-com, metafizički pravac koji: 1. samo Boga
posipati slačicom. priznaje kao uzrok sveta; 2. smatra da
sinapis (lat. sinapis, grč. sinapi, sinapy) bog. postoji samo jedna vasiona, jedan univer-zum;
slačica, gorušica. 3. mnoštvo raznovrsnog izvodi iz jednog
načela; 4. smatra da postoji jedinstvo ideala
sinapsa (grč. synapsis sveza) med. 1. stupanj u koji gleda u Bogu ili vasioni; 5. pretpostavlja
promenama hromozoma pri sazrevanju samo kvantitatavno različite elemente bića
oplodkih ćelija; 2. mesta dodira ogranaka dva (atome); supr. plura-lizam.
susedna neurona i supstancije na kojoj se singularijum (nlat. singularium) med. naročit lek,
neuron završava. lek koji ima naročito povoljno dejstvo protiv
sinartroza (grč. syn, arthron zglob) v. koar- neke bolesti.
tikulacija.
sinarhija (grč. synarchia) zajedničko vladanje, singularitas testijum (nlat. singularitas tes-tium)
savlada. prav. pojedinačnost svedoka, kada za svaku
sinafija (grč. synaphe veza, povezanost) fiz. v. činjenicu koju treba dokazati postoji samo po
kohezija. jedan svedok; testes singuli.
singevezia (nlat. syngenesia) pl. vot. biljke čije su singularitet (nlat. singularitas) pojedinačnost,
prašnične niti srasle na antera-ma (XIX klasa posebnost; osobenost, nastranost, čudnovatost.
u Lineovom sistemu biljaka). singultus (lat. singultus) med. jecanje; štu-canje.
singerica šivaća mašina (nazvana po amer. sindezis (grč. synadesis) zool. veza, spoj.
industrijalcu i osnivaču industrije ši-vaćih sindezmitis (grč. syndesmos veza) med.
mašina Ajzaku Meritu Singeruj 1811—1875. zapaljenje zglobnih veza.
god.) sindezmozis (grč. syndesmos) anat. čvrst spoj
Singidunum (lat. Singidunum) rimske ime kostiju pomoću zglobnih veza.
Beograda.
sindezmologiJa 845 sinergizam

sindezmologiJa (grč. syndesmos, logia) alat. postavljao ili utvrñivao sveštenika na


nauka o vezama (žiličastim tvorevinama koje odreñenoj parohiji; 2. patrijarška diploma
drže delove skeleta). kojom se episkop postavljao ili utvrñivao na
sindetizam (grč. syndeo svežem) prisustvo izvesnoj eparhiji.
veznika, vezanost pojedinih rečenica u s sinegdoha (grč. synekdoche) „zajedničko
loženo j rečenici odreñenim veznicima. uzimanje"; reg. zamenjivanje značenja jedne
sindik (grč. syndikos) pravni zastupnik, reči značenjem druge po obimu i količini,
predstavnik, punomoćnik, pravni savetnik gde se mesto celine uzima deo (pars pro
(neke zajednice, ustanove, državnog toto) ili celina mesto dela (totum pro parte),
nadleštva, preduzeća i sl.); poslovoña, ili jednina mesto množine i obratno, npr.
sekretar trgovačke komore; opunomoćeni glava mesto čovek, grlo mesto goveče; Silan
službenik. vojnik polje pritisnuo, Neću tvoga hljeba
sindikalizam (grč. syndikos) uprava poslovima pogaziti; pr. sinegdohi-čan.
preko sindikata; oblik sindikalne sinedrijum (grč. synedrion) zasedanje,
organizacije, naročito radnika, kojoj je cilj skupština veća; naročito: nekadašnji
da sredstva proizvodnje preñu u ruke jevrejski visoki savet u Jerusalimu, koji je
proletarijata putem direktne akcije, a imao 72 člana.
kapitalističko vlasništvo da se ukine. sineza (grč. synesis) moć shvatanja, razbori-
sivdikalist (grč. syndikon) pristalica (ili: tost; gram. red reči po smislu.
pobornik) sindikalizma. sive ira et studio (lat. sine ira et studio) bez
sindikat (grč. syndikos) zvanje ili položaj mržnje i naklonosti, tj. nepristrasno, ni po
sindika; udruženje, savez na profesionalno] babu ni po stričevima (pisati, govoriti o kome
osnovi: radnika jedne struke, službenika, ili čemu).
trgovaca, bankara (sindikat banaka), sinekdroma (grč. synekdrome isti završetak,
brodovlasnika (brodarski sindikat) i dr., isti oblik) ipatf. zajednička osnova, koren
poslovni, upravni odbor jedne profesije; različitih reči.
radnički sindikati predstav-ništva radnika sinekija (grč. syn-oikfa) zool. zajednička
kao celine (naročito u odnosu prema kuća, zajedničko stanovanje, pojava kada
poslodavcima), profesionalna udruženja mravi grade svoja gnezda na biljkama; ua.
radnika kojima je cilj otklanjanje simbioza.
konkurencije meñu radnicima iste struke pri sinekura (lat. sine sita bez brige, eng. sine-
zaključivanju ugovora o radu, a time i cure) zvanje koje donosi dobar prihod a u
ublažavanje teških ekonomsko-socijalnih kome se gotovo ništa nema da radi, laka i
posledica koje može po radnike da ima unosna služba.
takva konkurencija; po Lenjinu, sindikati su sinekurist (lat. sine sita) čovek, naročito
škole komunizma. službenik koji ima dobro plaćen položaj na
sindikati (lat. syndicatus) prav. sindikata tužba kome ne treba gotovo ništa da radi.
(lat. actio syndicatus in factum) tužba radi sinekfoneza (grč. synekphonesis) gram. spa-
zaštite od imovinske štete koju je tužilac janje slogova, spojeno izgovaranje odvojeno
pretrpeo usled nepravil-nog vršenja sudijske napisanih samoglasnika ili slogova jedne reči.
vlasti; sindikati zločin (lat. crimen sine leko et ano (lat. sine loco et anno) u
syndicatns) grešenje o sudijsku dužnost, bibliografiji: bez oznake mesta i godine (gde
sudijska pristrasnost. i kad je knjiga štampana).
sindicirati (grč. sindikeo branim na sudu) sinemaskop v. kinemaskop.
kupovati i prodavati na zadružnoj osnovi, sinerama (grč. kfnema pokret, okretanje,
preko profesionalnih udruženja; davati ogao gledam, fr. cinema) vrsta trodimen-
pravne savete (društvu, preduzeću i zionalnog plastičnog filma, koji se prikazuje
DR-)- na konkavnom platnu, triput dužek od
sindon (grč. sindon) fina indijska tkanina, običnog, sa tri projekciona aparata; ovaj
indijsko platno, vrsta muslina. način stvara kod gledaoce predstavu potpune
sindroma (grč. syndrome) sticaj; zajedničko plastičnosti; gleda se bez naočara.
dejstvo, sadejstvo više činilaca; ned. skup sinergetika (grč. syn sa, zajedno, ergon delo)
simptome koji se istovremeno pojavljuju u nova naučna grana isključivo interdisci-
izvesnom broju oboljenja, udruživanje plinarnog karaktera; osnovni joj je cilj da
znakova bolesti. proučava tzv. kooperativne pojave u veoma
sinćel (grč. syn sa, lat. cella ćelija) „onaj koji je različitim sistemima.
zajedno s kim u ćeliji"; prvobitno: monah sinergetičan (grč. synerg6s sadelatan) koji
koga je sa sobom dovodio novoiza-brani zajedno deluje, pomoćni.
episkop, s kojim je, i kao episkop, provodio sinergizam (grč. syn, ergon delo) učenje o
manastirski život; tajni savetnik episkopa sadejstvu, učenje o slobodnom sadejstvu
(viši monaški čin u pravoslavno j crkvi); up. ljudi u težnji za svojim popravljanjem i
sincelus. sticanjem blaženstva.
sinñelija (grč. synkeleo zajedno zapovedam) 1.
diploma ili gramata kojom je episkop
sinergiJa 846 sinod

sinergija (grč. synergfa) zajedničko delovanje, srca; iznenadna smrt usled oduzetosti srca;
saradnja, pomagaše; fiziol. udruži-vanje vite 3. muz. spa j anje u jedan ton druge polovine
organa (mišića) radi oba-vljanja neke prvog dela takta sa prvom polovinom drugog,
radnje ili nekog pokreta. tj. nenaglašenog sa naglašenim, pomeranje
sinergist (grč. syn, ergon delo) pristalica metričkog akcenta; karakteristične je za
sinergizma; pr. sinergistički. džez-muziku.
sivereza (grč. synairesis sažimanje) gram. sli- sinkopirati (grč. syn-k6pto skratim) gram.
vanje dvaju samoglasnika ili dvaju slogova; skratiti reč izbacivanjem jednoga sloga ili
supr. dijereza. više slova iz sredine; med. onesvesti-ti se.
sinestezija (grč. synaisthesis saosećaj, sao-set) sinkoptičan (grč. synkoptikos koji izaziva
sposobnost jednog nenadraženog čula da oseti naglu malaksalost, koji pati od iznenadne
nadražaj drugog nekog čula, npr. da se vidi malaksalosti) med. koji je u nesvestici,
boja kad se čuju tonovi, tzv. „slušanje boja" malaksala srca.
(pri zvuku trube vidi se crvena boja itd.). sinkrazija (grč. synkrasis smesa, syn, ke-
sinehija (grč. sinecheia) veza, jedinstvo; med. rannymi mepham) mešanje, mešavina,
neprestano trajanje neke bolesti; bolesna smesa.
sraslost dužice oka. sinkraničan (grč. syn, kranion lubanja) med.
sinehiologija (grč. synecheia veza, logia) f il. vezan (ili: spojen) sa lubanjom.
učenje o vezi stvari, o postojanosti stvari u sinkratija (grč. synkrateo zajedno držim,
prostoru, ili o jedinstvu materije (Herbart, vladam) savladavina, oblik državne
Fehner). uprave u kome narod, preko svojih
sinehologija (grč. synecheia, logia) fil. v. izabranika, uzima izvesnog učešća u
sinehiologija. vrhovnoj upravi.
sinzoičan (grč. syn, zoikos životinjski) koji se sinkretizam (grč. synkretismos ujedinjenje,
vrši saradnjom životinja; sinzoično spajanje, prožimanje) 1. ujedinjenje dveju
rasprostranjivanje plodova bot. raspro- protivničkih stranaka protiv trećeg
stranjivanje semena i plodova koje vrše neke neprijatelja; 2. mešanje i spajanje
životinje, naročito glodari (pogla-vito raznovrsnih elemenata u jedan filozofski ili
veverica i hrčak) koji skupljaju seme i verski sistem; 3. gram. formalno izjedna-
plodove kao zalihu hrane za zimu. čavanje dvaju padežnih oblika i njihovo
sinija (arap.-pere. sini kineski, predmet kineske spajanje u jedan oblik; npr. u slovenskim
izrade, tur. sini trpeza, sofra) niska i jezicima izjednačavanje starog genitiva i
okrugla, drvena, bakarna ili srebrna trpeza starog ablativa u docniji genitiv, ili
sa malim okvirom, na kojoj se prinosi jelo i izjednačavanje dativa, instrumentala i
sa koje se jede; velik drveni tanjir. lokativa množine u srpskohrvatskom jeziku
sinister (lat. sinister levi) naopak, nespretan; (npr. kućama — oblik za dativ, instrumental
nepovoljan, zlokoban; odvratan, rñav; kola i lokativ).
sinistra (ital. colla sinistra) muz. levom sinkretist (grč. synkretizo ujedinjujem dve
rukom. protivničke stranke protiv trećeg
siniceza (grč. synizesis sažimanje) stapanje u neprijatelja) tvorac ujedinjenja protivnih
jedno; gram. izgovaranja dvaju samoglasnika u stranaka, ujedinjivač verskih partija; fil.
jednom slogu. član grupe filozofa u XVI veku koji su hteli
sinkarpija (grč. syn, karp6s plod) bog. sraslost da spoje učenja Platona i Aristotela;
plodova. nekritičan eklektičar; up. sinkretizam.
sinkatateza (grč. syn-katathesis) uporeñenje, sinkretistički (grč. synkretizo) ujedinju-jući,
uporeñivanje mišljenja jednog sa mešajući; eklektkčki; v. sinkretist.
mišljenjem nekoga drugog da bi se u okladila; sinkriza (grč. synkrisis sastavljanje, sje-
odobravanje, priznavanje tuñeg mišljenja. dinjenje; sravnjenje) sastavljanje, mešanje;
sinkategorema (grč. syn, kategorema) ono što se poreñenje, uporedio prosuñivanje.
u društvu s drugim kaže o kome ili čemu;
poet. umetnuta reč, npr. da bi se ispunio sinkritika (grč. synkritik6s koji sastavlja,
jedan stih. sastavan) pl. med. sredstva (ili: lekovi) za
sinklinala (grč. synklind naginjem se spajanje.
istovremeno, saginjem se) pol. geološka sin-neurozis (grč. syn, neuron žila) zool.
tvorevina kada se slojevi naginju ka osi spojenost kostiju žilastom kožom i vezom.
nabora, ulegnuti deo bore; supr. antiklinala. sinod (grč. synodos sastanak, skup, skupština)
sinklonus (grč. syn, klonos grč) med. opšti grč skupština, sabor, naročito sve-štenih lica radi
koji obuhvata sve delove tela. rešavanja verskih ili crkvenih pitanja,
sinkopa (grč. synkope) 1. gram. skraćivanje reči crkveni sabor; crkvena upravna vlast,
izbacivanjem iz sredine jednog sloga ili crkvene veće; sveti sinod posle
jednog samoglasnika izmeñu dva sugla-snika, „arhijerejskog sabora" najviša upravna vlast
npr. stan'te, za nj'ga; 2. med. iznenadna duboka u pravoslavnoj crkvi, izvr-
nesvestica usled zastoja kucanja
sinodal 847 sintematografija

šilac odluka arhijerejskog sabora (tj. zbora stanica osnovane i izrañene karte koje
svih arhijereja pravoslavne crkve). prikazuju, pomoću naročitih znakova,
sinodal (grč. synodos) član crkvenog veća, član istodobno stanje vremena u raznim
crkvene skupštine, član sinoda. predelima.
sinodalni (grč. synodos, nlat. synodalis) koji se sinorganizam (grč. syn, 6rganon oruñe) or-
tiče sinoda, koji potiče od sinoda; sinodalni gansko biće koje je izišlo iz životinjskog
dekret odluka, rešenje crkvene skupštine ili tela, npr. utrobna glista.
sinoda; sinodalna pitanja pitanja koja spadaju sinoha (grč. synoche spoj, sticaj) med. potajna
u nadležnost crkvene skupštine; sinodalno i groznica koja traje nekoliko dana, sa
prezbiterijalno ustrojstvo ustrojstvo po kojem temperaturom nas višom, nas nižom.
protestant-skom crkvom upravljaju sinodi i sintagma (grč. syntagma odred; sastav; spis,
prezbi-terije. propis) sastavljanje, sreñivanje; zbornik,
sinodičan (grč. synodikos koji se tiče zbirka spisa, napomena itd.; gram. grupa reči
sastanka) zborni, skupštinski; sinodičan koje obrazuju jedan pojam, npr.: dobar
mesec vreme koje proteče izmeñu mla-dine i čovek, zeleno drvo, krsti kume dete
mladike, dakle, vreme posle koga Mesec (biljka) itd.
doñe opet u isti položaj npeivja Suncu (29 sintagmatik (grč. syhtagma sastav; spis)
dana, 12 č. 44 m. 2 s.); up. siderski mesec; skupljač, sabirač, sastavljač.
sinodičan opticaj Meseca = sinodičan mesec. sintagmatičan (grč. syntagmatikos poput ili na
sinolog (grč. Sinai Kinezi) proučavalac (ili: način sintagme) skupljen, sabran, sastavljen.
poznavalac) kineskog jezika, kineske sintaksa (grč. syntaxis jezički tačan reče-nični
istorije, kulture, umetnosti, književnosti. sklop) ureñenje, ureñivanje; trak. deo gramatike
sinologija (lat. Sinae, grč. Sinai Kinezi, kineski koji se bavi rečenicom i njenim sastavnim
narod, logfa nauka) proučavanje kineskog delovima, tj. rečima i oblicima.
jezika, kineske istorije, kulture, književnosti, sintaksis orvata (lat. syntaxis ornata) ki-tnjasta
umetnosti. sintaksa, zbirka i prikazivanje izvesnih
smionim (grč. synonymos istog imena, istog osobenosti izraza čija upotreba daje govoru
značenja) lingv. srodica, reč koja je slična po nacionalnu boju.
smislu, po značenju sa drugom nekom reči, sintaktički (grč. syntaxis) gram. koji se tiče
dok se po obliku od nje razlikuje, npr.: kuća sintakse, koji je u vezi sa sintaksom.
— dom, izvor — kladenac — studenac, sinteza (grč. synthesis) sastavljanje, spoj,
zboriti — govoriti — besediti, itd. spajanje; log. stajanje više delova u celinu
sinoniman (grč. syn, oputa ime) sličan, srodan (npr. pojam je sinteza, tj. spoj više raznih
po značenju, sličnog značenja (reč). oznaka u celinu); sinteza nli sintetična metoda,
sinonimija (grč. synonymia istoimenost, progresivna metoda, jedna od istražnih ili
istoznačnost) lingv. sličnost značenja, heurističnih metoda; put ili polaženje od
srodnost značenja; slično značenje. prostijega kao poznato-ga, istinitoga, ka
sinonimina (grč. synonimos istog imena, istog složenijim istinama dovoñenjem u vezu tih
značenja) lingv. nauka o rečima sličnog prostijih istina (npr. Euklidova geometrija
značenja; zbirka i objašnjenje reči sličnog izgrañena je sintetičnom metodom); put od
značenja. delova ka celini; postupak kojim se od
sinopsa (grč. synopsis) pregled, nacrt, skica suprotnih pojmova (teze i antiteze) stvara
(npr. neke nauke); uporedni pregled većeg viši pojam u kome su suprotnosti uklonjene
broja sličnih stvari; poreñenje spisa koji (dijalektična metoda); hem. postupak iz-
govore o istom predmetu; sinopsa evanñelja grañivanja neke tvari spajanjem, jedi-
poreñenje glava iz evanñelja koja isto ili njenjem njenih sastojaka, elemenata; supr.
slično pričaju život Isusa Hrista, naročito iz analiza.
evanñelja Matije, Marka i Luke, a koja se, sintezist (grč. synthesis) onaj koji se služi
za razliku od Jovanovog, zovu sinoptična sintetičnom metodom; supr. analitičar.
evanñelja. sintema (grč. synthema) ono što se osniva na
sinopsis (grč. synopsis) v. sinopsa. nekom dogovoru; ugovoreni znak, kratka i
sinoptici (grč. synopsis pregled) pl. prva tri nejasna izreka koju treba rešavati gotovo kao
evanñelista (Matija, Marko i Luka), čiji se i kakvu zagonetku; ugovor, sporazum.
opisi života Hristovog mogu srediti u sintematičan (grč. synthematikos u dogovo-
preglednu celinu; up. sinopsa. renim znacima, u ugovorenim znacima) koji
sinoptičan (grč. synoptikos pregledan) koji se je osnovan na ugovoru, na sporazumu, na
može istovremeno videti, tj. pregledan, dogovoru.
ukratko izložen, u obliku nacrta, skice; sintematografija (grč. synthema ugovoren
sinoptična evanñelja v. pod sinopsis; si- znak, graphia pisanje) pisanje tajnim
noptične karte vremenske karte, na tele- znacima: uputstvo o iskazivanju misli
grafskim izveštajima meteoroloških ugovorenim znacima jasno kao običnim
govorom.
sintetizam 848 sirena

sintetizam (grč. syntithemi sastavljam, spa-jam) sinhronizam (grč. synchronismos) istovreme-


sintetičan sistem, sintetično učenje. nost, jednovremenost, istodobnost.
sintetizirati (grč. syntithemi) sastavljati, sinhronizacije (grč. syn, chronos vreme) usa-
spajati; log. postupati sintetički, po sin- vršavanje, usavremenjenje, istovremeno
tetičnom metodu. obavljanje dveju radnji koje su u vezi;
sintetika (grč. synthesis sastavljanje) proizvodi naročito: ozvučavanje, ozvučenje filma, tj.
od veštačke materije; predmeti od plastičnih snimanje i tona i slike u isto vreme; up.
masa. postsinhronizacija.
sintetist (grč. syntithemi sastavljam) v. sin-tezist. sivhronizirati (grč. synchronos istovremen,
sintetičan (grč. synthetikos) spojni, sje- jednovremen) doterati (ili: učiniti) da dve
dinjavajući; sintetična metoda v. sinteza; radnje ili više radnji imaju isto trajanje, da
sintetičan sud log, sud koji proširuje naše pokazuju isto vreme, da se pojavljuju
saznanje, tj. čiji predikat iskazuje nešto o istovremeno (npr. slika i ton u ton-filmu).
subjektu što nije identično vezano sa sinhronija (grč. syn, chrdnos vreme) lingv.
subjektom, dakle, sud čije se jedinstvo osniva današnje, sadašnje stanje jezika; stanje u
na opažaju; npr.: Neka tela su teška; sintetična nekom jeziku u jedno odreñeno vreme, npr.
rečenica gram. rečenica čiji predikat nije već proučavanje odnosa i svojstava
sadržan u subjektu, nego je samo spojen s samoglasnika u našem današnjem
njim; hen. sintetički proizvodi životne književnom jeziku; supr. dijahromija.
namirnice i dr. sirovine izrañene hemijskim sinhronističan (grč. synchronos istovremen,
putem. istodoban) istodoban, jednovremen;
sinto (jap. sinto, shinto) v. šinto. sinhronistične tablice istorijske tablice u
sintomija (grč. syntomia) kratkoća, sažetost kojima su istovremeni dogañaji pregledno
izražavanja; kratak, sažet izraz. stavljeni jedni pored drugih; up. sinhron.
sintonin (nlat. syntoninum) hen. materija sincelus (grč. syn, lat. cella ćelija) sabrat (po
mišićnih vlakana. ćeliji); domaći sveštenik; up. sinñel.
sinuzijasti (grč. synusiastes) pl. hrišćani koji sinciput (lat. sinciput = semi caput pola glave)
smatraju da su u Hristu obe prirode, znat. gornji deo glave, teme.
božanska i čovečanska. sinpilat (tur. sicillat, arap. sigill) sudsko
sinuitis v. sinusitis. potvrñivanje, suñenje.
sinumbra-lampa (lat. sine umbra bez senke) sindžir (pere. zengir, tur. zincir) lanac.
vrsta lampe koja ne baca senku. sinjo (ital. signo) muz. v. senjo.
sinuozan (lat. sinuosus) sa naborima, krivu-dav, sinjor (ital. signore, lat. senior stariji) gospodin,
vijugav, izvijugan, talasast. gospodar.
sinuozitet (nlat. sinuositas) naboranost, vi- sinjora (ital. signora) gospoña, gospodarica.
jugavost, krivudavost, talasastost. sinjorija (ital. signoria) gospodstvo; plem-stvo;
sinus (lat. sinus) poluokrugla površina; nedra, kao titula: visost, svetlost.
grudi, krilo; zaliv, zaton; nabor na odelu; att. sinjorine (ital. signorina) gospoñica.
duplja, šupljine (kosti, mekog tkiva); geom. sinjorine (ital. signorino) mladi gospodin.
goniometrijska funkcija: odnos izmeću Sion (hebr. zijjon) v. Cion.
suprotne katete i hipotenuze (sin). sipahi (pere. sipahi) konjanik; up. spahi.
sinusitis (lat. sinus čeona duplja) med. zapaljenje sir (fr. sire) milostivi gospodar (izraz kojim
čeone duplje. se oslovljava car, kralj).
sinusna busola magnetna igla sa pokretnim smrada (arap. sirat) gajtan za gunjeve.
provodnikom struje (za merenje galvanske siraža (fr. cirage, lat. sega vosak) mazanje
struje). voskom, vošćenje; slika izrañena nekom
sinusoida (lat. sinus, grč. eidos oblik) mat. žutom bojom sličnom vosku.
ravanska kriva ili kriva u ravni koja sirvant (fr. sirvente) prigodna pesma, vrsta
predstavlja promene sinusa kad se ugao ili lirske pesme starih trubadura (prvobitni u
luk menja; anat. venska mreža u tkivi-ma službi svetaca i vladalaca), pohvalne ili
nekog organa. satirične sadržine.
sinfonija (grč. symphonia, ital. smfonia) v. sirdar (pere. serdar) v. serdar.
simfonija. sirealizam (fr. surrealisme) književni i
sinfonijeta (ital). kuz. mala simfonija. umetnički pravac nastao u Francuskoj posle
sinhiza (grč. synchysis slivanje, sasipanje) prvog svetskog rata koji se oslanja na
razblažavanje, razvodnjavanje, mešanje. psihoanalizu, nastavak dadaizma; na-
sinhondroza (grč. syn, chondros hrskavica) drealizam.
znat. čvrsta spojenost zglobova hrskavi-com. sirena (grč. Ceiren) fiz. sprava za ispitivanje
sinhron (grč. synchronos) istovremen, jedna- postanka tonova i za merenje visine tonova;
kovremen; sinhrono snimanje u filmu: cev iz koje zgusnuti vazduh ili para pušta
istovremeno snimanje (kad se ton snima jake i duge tonove (objavljuje u fabrikama
istovremeno sa slikom). početak i prestanak rada, služi u
moreplovstvu kao signal u magli,
sirene 849

daje znak za uzbunu zbog neprijateljskih ñenih delova npr. u matematici po logič-kim
aviona itd.); znak za uzbunu; zool. morska načelima ureñena raznovrsnost mate-
krava; med. nakaza sraslih nogu; up. sirene. matičkih tvorevina kao: jednačina, tačaka,
sireve (grč. Seiren, lat. siren) pl. kit. morske krivih, površina; oblik ureñenja i
nimfe sa čarobnim glasom koje su svojom upravljanja državom; način rada, način
zavodničkom pesmom mamile brodare pa postupanja; zgrada, grañevina, plan, ce-
ih onda ubijale (prikazivali su ih kao ptice lishodno sastavljena celina (npr. sistem sveta,
sa ženskom glavom, ili kao devojke sa Sunčani sistem, notni sistem itd.); bez sistema
krilima i kandžama); fig. zanosna pevačica, bez veze, bez plana, nenaučno.
lepa zavodnica, žena opasna za muškarce sistematizam (grč. systema sistem, celinski
zbog svoje lepote; sirenska pesma čarobna sastav, celinski sklop) sreñivanje (ili:
pesma, zanosna pesma. nagrañivanje) po strogo naučnim metodama;
si replika (ital. si replica) muz. ponavlja se, treba načela po kojima se ovako radi; sklonost
ponoviti. ovakvom načinu rada.
sirigmofonija (grč. syrigma svirka, rćbpe glas, sistematizacija (grč. systema gei. systclmatos) 1.
zvuk) med. piskavost glasa, piskav glas. razvrstavanje, klasifikovanje i grupi-sanje
sirigmus (grč. syrigmos sviranje, zviždanje) predmeta i pojava; 2. utvrñivanje radničkih i
med. pištanje, šumljenje u ušima; sibila-cija. službeničkih mesta u pri-vrednim i drugim
sirijaza (grč. seiriasis) med. sunčani udar, organizacijama prema vrsti i opsegu
sunčanica, zapaljenje mozga i moždane poslova kojima se bave.
opne. sistematizirati v. sistematizovati.
Sirijus (grč. Selrios, lat. Sirius) astr. najsjajnija sistematizovati (grč. systema celinski sastav,
zvezda u sazvežñu Velikog psa. celinski sklop) izvoditi (ili: izvesti) nešto
siringa (nlat. syringa) med. španska groznica. tako da predstavlja sklad-nu celinu, srediti
siringomijelija (grč. syrinx cev, muelos srž., naučio, sreñivati po logičnom načelu, urediti
moždina) med. oboljenje poglavito vratnog u sistem.
dela leñne moždine, izražava se u poste- sistematika (grč. systematikos u celinu spojen,
penom i sve većem obamiranju i uzetosti u celinu sreñen) 1. veština planskog i
mišića ruke. naučnog izlaganja, prikazivanja; plan-sko,
siringotom (grč. syrinx, tome sečenje, reza- naučio prikazivanje; 2. razvrstavanje i
n>e) med. nož za sečenje fistule. grupisanje izvesnih stvari i pojava; 3. biol.
siringotomija (grč. syrinx, tome), med. sečenje grana biologije koja razvrstava i grupiše
fistule, rasecanje fistule. organizme prema njihovoj sličnosti u: vrste,
sirinks (grč. syrinx) cev, trska, svirala, redove, familije, redove, klase, odeljke i
pastirska frula; zool. organ za pevanje, kola.
pevalo (u ptica); med. v. fistula. sistematičan (grč. systematik6s) koji je u
siridžik (pere. siraga, tur. siraca) belilo za lice, skladu sa nekim utvrñenim sistemom, koji
kozmetičko sredstvo (sa živom i drugim odgovara jednom utvrñenom sistemu.
škodljivim materijama). sistematologija (grč. systema, logfa) nauka o
sirmaizam (grč. syrmaia uljana rotkva za celishodnom i pravilnom sreñivanju
povraćanje i čišćenje) med. upotreba kakvog naučnog grad iva.
jakog sredstva za čišćenje. sistematomanija (grč. systema, mania pomama,
sirmeja (grč. syrmafa) med. sredstvo za strast) pretvaranje u težnji da se sve dovodi
povraćanje i čišćenje, za stolicu. i sreñuje u naučne sisteme.
sirpriz (fr. surprise) iznenañenje, čuñenje; sistematski (grč. systematikos u celinu spojen, u
zgranjavanje, zgranutost. celinu sreñen) ureñen u obliku sistema,
sirta (grč. syrtis) geol. sprud od pokretnog planski, metodičan, ureñen prema utvrñenim
peska; naročito dva opasna peščana spru-da gledištima (načelima, principima), naučio
na obali Severne Afrike. obrañen; dosledan.
sirtu (fr. surtout) ogrtač, vrskaput; srebrni i Sitem jedinica (skr. SI od fr. Systeme
porculanski sud nasred stola sa šećerom, International d'Unit6s) Meñunarodni sistem
solju, biberom i dr. mernih jedinica usvojen na XI gene-ralnoj
sirće (pere. sirke) ocat, kvasila. konferenciji za mere i tegove 1960. god.;
sirup (nlat. syrupus, ital. siroppo) gust šećerni obuhvata 7 osnovnih mernih jedinica: za
sok; gusto ukuvan biljni ili voćni sok; farm. dužinu metar (t), masu kilogram (kg), vreme
gusto ukuvan lek sa 2/3 šećera koji služi za sekunda (s), jačinu električne struje amper
popravku ukusa toga leka. (A), temperaturu kel-vin (K), jačinu svetlosti
sistem (grč. systema) ono što je sastavljeno, kaidela (cd), i količinu materije mol (mol), i
sastav, sustav, celina; prema izvesnom sve izvedene merne jedinice.
gledištu ureñena i od raznovrsnih stvari ili sistil (grč. syn, stylos, systylos sa stubovima sa
saznanja sastavljena celina, skup ure- meñusobnim razmahom od dva prečnika)
vrh. grañevina, dvorana sa stubovima izmeñu
kojih razmak iznosi samo dve debljine stuba,
tj. sa stubovima nagusto.
54 Leksikon
sistilan 850 sifražetkinje

sistilan (grč. systylos) apx. sa gustim stubovima. skava i zasušuje; sufilidi pl. venerična
sistilije (grč. systylos sa gustim stubovima) pl. oboljenja kože.
arh. hodnici, dvorane sa stubovima nagu sto. sifilidoklinika (nlat. syphilis, grč. klini-kos
sistilon (grč. syn, stylos) arh. v. sistil. bolestan, koji leži u postelji, lat. clinice
sistirati (lat. sistere) zadrhtati, zaustaviti, nauka lekara kraj bolesničke postelje)
obustaviti, prekinuti, sprečiti, ukinuti. bolnica za lečenje bolesnih od sifilisa.
sistola (grč. systole) gram. skraćivanje slogova, sifilidolog (nlat. syphilis, grč. logos) med.
kratak izgovor drugog samoglasnika; med. specijalista za lečenje sifilisa.
stezanje, skupljanje srca (supr. dija-stola). sifilidologija (nlat. syphilis, grč. logia) deo
sistrofa (grč. systrophe) ned. otok, čir. medicine koji proučava sifilis i pronalazi
sistrum (lat. sistrum od grč. seistron) muz. mere za borbu protiv njega.
jedan od najstarijih instrumenata, sličan sifilidofobija (grč. sys svinja, phobos strah)
čegrtaljci; sastojao se od ručke i metalnog med. v. sifilofobija.
okvira sa pričvršćenim zvonima ili metalnim sifilis (izraz napravljen u srednjem veku od
kolutima. grč. sys svinja i phflos drag, mio; naziv se,
sitakratija (grč. sftos hrana, akratia izgleda, prvi put pojavio 1530. god. u
nemogućnost) med. nemogućnost zadržavanja latinskoj pesmi Hijeronimusa Frakasto-ro
hrane. pod naslovom „Syphilis", ali kao već
siti (eng. city) grad, varoš; naročito: deo odomaćen naziv, koji pesnik izvodi iz
Londona kao bankovno i trgovinske središte imena svoga izmišljenog junaka, pastira
Engleske i Britanske Imperije (the City). Syphilus-a; kako se bolest najpre bila
sitiologija (grč. sition hrana, namirnice, logia pojavila u vojsci francuskog kralja Karla
nauka) nauka o hrani; v. antologija. UŠ, nazvana je i francuskom bolešću
sitologija (grč. sitos pšenica, žito; hrana, logfa [morbus Callicus]) med. vrenga, belina,
nauka o hrani. francuska bolest, hronična i veoma ras-
sitomanija (grč. sitos, tata pomama, strast, prostranjena zarazna spolna bolest, nastaje
ludilo) med. bolesna želja za jelom. prenošenjem sifilitičnog izaziva-ča dodirom,
sitomer (fr. sitomere) optički instrument za obično putem spolnog op-štenja ili putem
približno merenje vertikalnih i horizontalnih nasleñe (hereditarni ili kongenitalni sifilis);
uglova (uglovnih rastojanja) u poljskoj uslov za prenošenje zaraze je povreda
artiljeriji. • pokožica; iza-zivač bolesti je spiroheta (nlat.
spiroc-haeta pallida); primarni sifilis tvrdi
sitometar (grč. sitos pšenica, žito, merile, mera) čir na spolnim delovima, tvrdi šankr;
sprava za merenje žita. sekundarii ili konstitucionalni sifilis
sitofag (grč. sftos, žito, phagem jesti) zool. oboljenje celokupnog tela od ove bolesti,
žitojed. praćeno oticanjem žlezda, bolestima kože i
sitofobija (grč. sitos hrana, phobos strah) med. množenjem sluzi u grlu i ustima; tercijarni
bolesna odvratnost prema jelu. sifilis dolazi od sekundar-nog i izražava se u
situacija (lat. situs položaj, nlat. situatio) oboljenjima najrazli-čitijih organa (jetre,
stanje, položaj (kuće, mesta); društveni mozga, pluća, kostiju, creva i dr.); lues.
položaj, umovno stanje; opšte stanje, prilike sifilitika (nlat. syphilitica) pl. med. lekovi protiv
(vojske, države i dr.); sadašnje političko sifilisa.
stanje (u državi, Evropi, svetu); komedija sifilitičan (nlat. syphilis) bolestan od sifilisa,
situacija pozorišni komad u kome se koji se tiče ili potiče od sifilisa, veneričan.
osećanje smešnoga ne izaziva rečima, nego sifiloida (nlat. syphilis, grč. eidos vid, oblik)
samom radnjom i predmetom komada; bolest kože slična sifilisu.
situacioni plan plan npr. grañevine, s sifilom (nlat. syphilis) med. v. sifilid.
obzirom na položaj. sifilomanija (nlat. syphilis, grč. tata pomama,
situirati (lat. situs položaj, fr. situer) staviti, ludilo) med. vrsta hipohondrije u kojoj se
stavljati, postaviti, postavljati, položiti, dati bolesnik bez razloga smatra spol-no
položaj; biti dobro si-tuiran biti u ekonomski zaraženim.
povoljnom stanju, biti imućan. sifilofobija (nlat. syphilis, phobos strah) med.
situs (lat. situs) položaj; anat. prirodni položaj strah od spolnih bolesti.
nekog organa prema svojoj okolini; situs sifon (grč. siphon trubica, cev, lat. sipho)
oblikvus uteri (lat. situs obli-quus uteri) kosi nategača, krivi nateg; boca za penušava pića
položaj materice. kod koje se tečnost isteruje pritiskom ugljene
sifilid (grč. sys svinja, syn, philos) med. mekani kiseline koja se iz nje razvija.
čvor (osip) koji se, kod sifilisa, stvara na sifražetkinje (fr. suffragettes) pobornice
raznim organima, brzo se raspr- ženskog pokreta i ženskog prava glasa,
naročito u Engleskoj.
sifraž iniverzel 851 skapular

sifraž iniverzel (fr. suffrage universel) opšte skaliranje (lat. scala) ped. način sastavljanja i
pravo glasa. reñanja istovetnih pitanja.
sicilijava aoet. lirska strofa od osam stihova, skalma (grč. skalmos) vet. zarazna konjska
poreklom sa ostrva Sicilije; sici-lijanski bolest, javlja se u obliku katara organa za
pastirski ples; muz. pratnja za ovaj ples. disanje, praćena slabom groznicom, bron-
sicilijansko veče pobuna stanovnika Pa-lerma hitisom, kašljem i baljenjem.
koji su ZO. marta 1282. god., u času kad je skalp (eng. scalp lubanja) odrana koža s
zvonilo večernje pobili francusku posadu i glave pobeñenih neprijatelja, ratnički trofej
time dali povoda proterivanju dinastije Anžu severnoameričkih Indijanaca i drugih nekih
sa Sicilije. naroda.
sičan (tur. sican) miš; sredstvo za trovanje skalpel (lat. scalpellum) med, manji hirurški
miševa, mišomor (trioksid arsena). nož kod koga je sečivo nepokretno usañeno
sjekl (fr. siecle, lat. saeculum) stoleće, vek; fen u dršku.
d'sjekl (fr. fin de siecle) „kraj stoleća", skalpirati (lat. scalpere grepsti, rezati, eng.
izraz kojim se označava najmoder-niji scalp lubanja) odrati kožu s glave (po običaju
duhovni i umetnički pravac, vrhunac severnoameričkih Indijanaca i drugih nekih
naturalizma i realizma. naroda koji su to činili, u znak pobede,
skabijes (lat. scabies) med. šuga. pobeñenim neprijateljima).
skabiozan (lat. scabiosus) med. šugav. skalptura (lat. scalptura) rezanje (ili: ure-
skabiv (nlat. scabinus, ital. scabino) prav. zivanje dubačem; naročito: veština pra-
protivnik. vljenja malih reljefa u kamenu i na pečatima
skabinat (nlat. scabinatus) prav. zvanje porot- (različito od skulpture).
nika, porotništvo. skaljola (ital. scagliola) mešavina od finog
skavidž (eng. scavage) gradska carina, troša- gipsa i liskuna u prahu sastavljena u testo
rina (u Londonu). pomoću tutkala; upotrebljava se za izradu
skadevca (ital. scadenza) trg. rok, dan dospe- kamenih slika, sličnih mozaiku.
losti, dan plaćanja menice. skamija (lat. scamnum) klupa, naročito:
skadirati (ital. scadere) trg. dospeti iste-ći (o školska klupa.
roku plaćanja menice). skamnum Hipokratis (lat. scamnum Hipocra-
skazov (grč. skazo hraml>em) četr. v. holi- tis) med. „Hipokratova klupa", sprava za
jambus. nameštanje iščašenih udova.
skandal (grč. skandalon) sablazan; bruka,
skaj (eng. sky, od fč. skytos koža) veštačka sramna stvar; vika, galama, nered; ljutnja,
koža (polimerna materija). negodovanje, srdžba.
skajlajt (eng. skylight) prozor na tavanici (za skandalizirati (nlat. scandalisare) sablaz-niti,
svetlost odozgo); up. oberliht. sablažnjavati; izazivati jako negodovanje,
skaj-skrepr (eng. sky-scraper) oblakoder, srditi, rasrditi; skandalizirati se sablažnjavati
vrsta veoma visokih kuća u Americi. se, ljutiti se, negodo-vati.
skal (eng. scull) lagani sportski čamac, jed- skandalirati (nlat. scandalum) praviti (ili:
nosed. izazvati, izazivati) skandal.
skala (lat. scala) 1. lestve, stube, merdevine; skandalozan (nlat. fr. scandaleux) ca-
muz. lestvica, niz od šest uzastopnih tonova blažnjiv, sraman, odvratan, užasan.
izmeñu osnovnog tona i oktave, dakle, sedam skandijum (nlat. scandium) hem. element,
stupnjeva izmeću oktave i osnovnog tona; fiz. atomska masa 44,956, redni broj 21, znak
na stepene podeljena lestvica kod barometra Sc, metal.
i sličnih instrumenata; podela na stepene, skandinavizam (lat. Scandinavia) 1. težnja da
merilo, razmer, mer-nik; u osiguranju: se skandinavske zemlje (Danska, Švedska i
promenljive vrednost osigurane robe za Norveška) ujedine ili bar da sklope savez; 2.
vreme trajanja osigu-ranja; otuda: skala književni pravac Bjernsona i Ibzena.
osiguranje osiguranje robe sa promenljivom skandirati (lat. scandere) metr. deliti stihove po
vrednošću. stopama i čitati ih po taktu (ritmu), bez
skala (ital. Teatro alla Scala) 2. zgrada opere na obzira na značenje.
Piazza della Scala u Milanu, jedno od skanzija (lat. scansio) metr. deljenje i čitanje
najvećih pozorišta u Evropi (3600 sedišta). stihova po stopama; skandiranje.
skalar (lat. scala lestve, stube) fiz. svaka skapulalgija (lat. scapula pleće, grč. algos bol)
veličina koja je potpuno odreñena brojnom med. bol u plećima.
vrednošću; up. vektor. skapulodinija (lat. scapula grč. odyne bol) med.
ska ldi (nord.) pl. -islandski i norveški pesnici- v. skapulalgija.
pevači, od UŠ—HŠ veka. skapular (nlat. scapularium) deo odela
skalenoedar (grč. skaleiids raznostran, katoličkih kaluñera: dve dugačke trake u boji
nejednakih strana, hedra osnova) min. koje se na ramenima skopčavaju i vise
kristalni oblik ograničen sa 8 ili 12 razno- preko pleća i grudi, naplećnjak; brojanice;
stranih trouglova. med. naramenik.

54«
skarabeus 852 skercozo

skarabeus (lat. scarabeus, grč. karabos) 1. skvadrist (ital. squadrista) fašistički


zool. kotrljan, balegar (kukac); 2. amulet u dobrovoljac (u vreme Musolinijeve diktatu-
obliku skarabeusa; skarabej. re); fašista koji je prišao pokretu u samom
Skaramuš (fr. Scaramouche, ital. Scara- početku i pomogao Musoliniju da utvrdi
muccio) ime pod kojim je čuveni ital. vlast.
glumac-komičar Tiberio Fjoreli (1608 — skvamozan (lat. squamosus) krljuštat, sa
1694) dugo vremena igrao, u Francuskoj, na krljuštima, sa ljuskama, ljuskav.
istoj pozornici sa Molijerom; inače: tip ekver (eng. square, lat. exquadra) skupina ili
razmetljivog kukavice, stalna karakterna blok kuća u obliku četvorougaonika;
uloga na staroj ital. i fr. pozornici (u naročito: četvrtast ili okrugao manji park u
španskoj nošnji i sav u crno odeven). gradovima; mera za površinu, = 55,3 t2.
skardamigmus (grč. skardamytto žmirkam) skver majl (eng. square mile) kvadratne
med. žmirkanje. milja.
skaredan (rus. skarednim) ružan, gadan, na- skvoter (eng. squatter) u Sev. Americi: na-
kazan, nepriličan; pogan, prljav, bezobra-zan. seljenik koji se bespravno naseli na neo-
skarifikator (nlat. scarificator) hirurški braćenoj zemlji; u Australiji: onaj koji uzme
instrument za površinsko zasecanje kože radi u zakup pašnjake izvan granice već
puštanja malo krvi; poljoprivredna sprava za izmerenog zemljišta i bavi se ovčarstvom i
drljanje, drljača s noževima (ekstirpa tor). stočarstvom.
skarifikacija (lat. scarificatio) med. mali zasek, skela (lat. scala, tur. iskele) veliki čamac,
ubod skarifikatorom radi puštanja malo splav za prevoz preko vode.
krvi. skelalgija (grč. skelon bedro, algos bol) med. bol
skarificirati (lat. scarificare) med. malo zaseći, u bedrima.
bocnuti lancetom, npr. desni, radi puštanja skelet (grč. skelet6n sc. soma) „isušeno telo",
malo krvi. tj. kostur, okosnica.
skarlatina (nlat. scarlatina) med. v. šarlah. skeletografija (grč. skeleton kostur, graphfa
skarlatinozan (nlat. scarlatinosus) šarlah-ni, opis) opisivanje kostura.
sličan šarlahu. skeleton (eng. sleletdn) kostur, rebra (broda,
skarpirati (ital. scarpare) v. eskarpirati. kišobrana); sp. niske sanke na kojima
skartirati (ital. scartare) v. škartirati. vozač leži potrbuške i tera ih nogama.
skaska (rus. skazka) bajka, narodna priča. skeletopeja (grč. skelet6n kostur, poieo pravim,
skatol (grč. skor gen. skatos izmet, pogan, lat. činim) veština pravljenje kostura.
oleum ulje) hen. trula belančevinasta skelonkus (grč. skelos onkos masa) med. otok
materija u čovečjem izmetu, koja poglavito bedra.
prouzrokuje njegov neprijatan miris. skenofilaks (grč. skenophylax rizničar)
skatofagija (grč. skor gen. skatos pogan, činovnik u starim srpskim patrijarškim i
izmet, phageo jedem) med. jedenje izmeta episkopskim dvorovima i manastirima koji se
(duševna bolest). starao o dragocenostima, knjigama,
skatula (nlat. scatula) v. škatula. odeždama, sasudima sabornog, katedralnog
skaurus (lat. scarus) med. v. sarapus. hrama.
skaut (eng. scout) izvidnik, član meñunarodnog skepsa (grč. skepsis posmatranje, razmišljanje)
omladinskog saveza izvidnika (skau-tizma). sumnja, sklonost sumnjanju, naročito s
skautizam (eng. scaut izvidnik) način telesnog obzirom na mogućnost saznavanja istine.
odgajivanja omladine kome je cilj da se skeptar v. skiptar.
gradska omladina dovede u vezu sa
prirodom i da se upozna sa pojavama u skeptik (grč. skeptikos koji ništa odreñeno ne
prirodi putem izleta i logorovanja po tvrdi, već samo iskazuje svoje mišljenje uz
šumama, gde se uči razvijanju samopomoći dvoumljenje) fil. onaj koji sumnja u mogućnost
sa lozinkom: „Budi spreman"; ovaj pokret saznavanja istine, pristalica skepticizma;
zahteva od svojih članova trezvenost, sumnjalica, nepoverljiv čovek.
naročito zabranjuje piće i pušenje. skepticizam (grč. skepsis posmatranje,
skafa (grč. skaphe) svaki izduben predmet; mišljenje) fil. shvatanje koje sumnja u
valov, korito, zdela, karlica, čabar, škaf; mogućnost saznanja, a dolaženje do istina
laña, čamac, čun; sunčanik, sunčani smatra isključenim i nemogućim;
časovnik. sumnjičavost.
skafander (grč. skaphe) pojas za plivanje od skeptički (grč. skeptikos) sumnjalački.
plute i dr.; plivačko, gnjuračko odelo. skerlet (ital. scarlato, tur. iskerlet) otvoreno
skafoidan (grč. skaphoeides valovast) u crvena boja; tkanina u takvoj boji.
obliku čamca, čunast. skercando (ital. scherzando) muz. šaljivo,
sivo (eng. squaw) žena severnoameričkog nestašno, vragolasto; skercozo.
Indijanca. skerco (ital. scherzo, nem. Scherz) šaljivo i
nestašno pesničko ili muzičke delo.
skercozo (ital. scherzoso) v. skercando.
sketing-rink 853 skolekodičan

sketing-rink (eng. skating-rink) sp. klizali-šte. od Crnog i Kaspijskog mora do duboko u


skeč (eng. sketch) nacrt, skida; kratak sastav; Istočnu Aziju.
paz. kratka dramska igra sa jakim efektima skitovi (grč. skutos učinjena koža) mali
humora i komičnih sukoba; kratko muzičke manastiri u kojima su »siveli kaluñeri
izvoñenje. isposnici (naziv po tome što su bili pravi
ski (norv. ski) pl. sp. smučke, drvene klizaljke beskućnici, te se zadovoljavali kožama
8—10 st široke, do 3 t duge i na vrhu raznih životinja od kojih su pravili sebi
uzvijene za 13—15 st; skije. šatore).
skijagrafija (grč. skia senka, graphia be- skif (eng. skiff) sp. dug i uzan trkački čamac,
leženje, crtanje) izrañivanje fotografskih vrsta skulera, u kome vozi samo jedan
rendgenskih snimaka; veština odreñivanja veslač sa dva vesla.
vremena prema senci, veština pravljenje skica (ital. schizzo) navrzo izrañen (neizve-den
sunčanika, sunčanih časovnika skiografija. potpuno) crtež; nacrt, osnova, glavni potezi
skijamahija (grč. skia, mache borba) borba sa nečeg (npr. slike, kipa, grañevine i sl.); lit.
senkom, borba sa ogledalima; sp. borba sa crtica, pričica.
zamišljenim protivnikom, npr. u bokser-kom skicirate (ital. schizzare) izraditi (ili:
treningu; skiomahija. izrañivati) u glavnim potezima, na brzu ruku
nacrtati, naznačiti, napraviti nacrt čega.
skijaskop (grč. skia, skopeo posmatram) skicist (ital. schizzare izraditi u glavnim
ispitivač senki, sunčanik, sunčani časovnik. potezima) slikar koji se zadovljava da
skijaskopija (grč. skia, skop66) med. posmatranje dade na slici karakteristične delove, a ne
stvaranja senki u oku; ot-. — reid- ulazi u brižljivo izvoñenje pojedinosti.
genoskopija. sklera (grč. skleros tvrd) anat. beonjača (oka).
skijati (norv. ski) sp. klizati se na skijama, skleradenitis (grč. skleros, aden žlezda) med.
smučati se. otvrdnuće limfnih žlezda usled zapaljenja.
skijaš (norv. ski) sp. smučar. sklereide (grč. skleros) pl. vot. veoma tvrde i
skijatrofija (grč. skia senka, troph&j hranim) čvrste ćelije s odebljalim opnama
vaspitavanje u senci, tj. u sobi, bez (membranama) kojima je zadatak da biljku
blagotvornog uticaja spoljnog sveta, učine čvršćem.
vaspitanje slabotinja; takoñe: sobna učenost, sklerem (grč. skleros) med. stvrdnjavanje kože,
kabinetska učenost, bez veze sa stvarnošću. naročito kod žena.
skije (norv. ski) pl. sp. v. ski. sklerenhim (grč. skleros £nchyma uliv,
skijering (norv. skikjoring) sp. «sijanje pomoću usuto) vot. odebljalo i otvrdlo tkivo ćelija koje
konja ili motocikla koji skijaše vuku o biljci daje čvrstoću.
konopcu dugom desetak metara. sklerija (grč. skleros) med. žulj; skelerija-zis.
skijeropija (grč. skieros senovit, ogab vidim) skleritis (grč. skleros) med. zapaljenje beonjače,
med. obmana vida kod koje bolesnik sve upala beonice.
predmete vidi zamračene. sklerodaktilija (grč. skleros, daktylos prst) med.
skijetamente (ital. schietamente) muz. v. ski-jeto. otvrdnjavanje prstiju.
skijeto (ital. schietto) muz. prosto, jednostavno, sklerodermija (grč. skleros derma koža) v.
bez ukrašavanja. sklerem.
skiografija (grč. skia senka, graphla pisanje, skleroza (grč. skleros) sušenje, otvrdnjavanje,
beleženje, crtanje) v. skijagrafija. skrečavanje; med. bolesno otvrdnjavanje
skiomantija (grč. skia, manteia predskazi- organa i tkiva; up. arterioskleroza.
vanje, gatanje) proricanje iz senke; takoñe: = sklerom (grč. skleroma otvrdnjavanje,
nekromantija. otvrdnuće) med. v. sklerem.
skiomahija (grč. skia, mache borba) v.
skijamahija. sklerometar (grč. skleros tvrd, teČgop mera,
skioptikon (grč. skia, optikon vidni, koji merilo) sprava za merenje tvrdoće neke
pripada viñenju) ont. aparat za prikazi-vanje tvari.
uvećanih slika u mraku (usavršena „čarobna sklerotika (grč. skleros tvrd) 1. v. sklera.
lampa") pred velikim brojem gledalaca (npr. sklerotika (grč. skleros suv, nlat. sclerotica) 2.
u školi). pl. med. sredstva za zasušivanje.
skiostat (grč. skia, istemi postavim) časovnik sklerotičan (grč. skleros) tvrd, otvrdnut,
za odreñivanje sunčanog vremena. zadebljan, zakrečen.
skiptar (lat. sceptrum, grč. skeptron) žezlo skolastika (grč. sholastike) v. sholastika.
(kao znak vladalačke moći careva i skolekijaza (grč. skolex glista) med. glisna
kraljeva); fig. vlast, gospodarstvo. bolest, bolest od glista.
Sniti (grč. Skythai, lat. Scythae) pl. u starom skolekodičan (grč. skolekodes crvast, skolex
veku: ime svih nomadskih naroda severne glista, crv, eidos vid, oblik) kao crv, crvast.
skolekologija 854 skrofulizam

skolekologija (grč. skolex glista, logla nauka) skotograf (grč. skotia pomrčina, mrak, gra-pho
nauka o prstenastim glistama. pišem) sprava pomoću koje se može pisati u
skolioza (grč. skoliosis krivljenje) med. bočno mraku.
krivljenje hrptenjače, kičme. skotidinija (grč. skotia, odyne boljka) ned. v.
skoliom (grč. skolioma krivl>enje) med. v. skotazma.
skolioza. skotoma (grč. skotoma mrak na očima usled
skolopendra (grč. skolopendra) zool. striga nesvestice) ned. v. skotazma.
(životinja iz klase stonoga). statomija (grč. skotfzo pomračim) med. v.
skontirati (ital. scontare) trg. v. diskoiti-rati. skotazma.
skonto (ital. sconto) trg. v. diskonto. statofobija (grč. skotia mrak, phobos strah)
skontracija (ital. scontro) trg. obračunavanje med. strah od mraka.
meñusobnih potraživanja i obaveza na taj skrap-buk (eng. scrap-book) knjiga u koju se
način što jedan plaća drugom samo razliku lepe isečci iz novina ili slike.
(skontro). skrejper (eng. scrape strugati, grepsti, scra-reg
skontrirati (ital. scontrare) trg. v. riskon-trirati. strugač, grebač) teh. mašina za kopanje i
skontro (ital. scontro) trg. v. riskontro. prenošenje velikih količina zemlje,
skopofilija (grč. skopeo gledam, philia upotrebljava se pri velikim 3
zemljanim
ljubav) med. polio zadovoljavanje gledanjem radovima (skrejper od 4,6 t može za 1 sat
tuñeg golog tela, tuñih polnih organa. iskopati 84 t 3 zemlje i preneti je na daljinu
skopci (rus. skopeglj) pl. članovi jedne ruske od 60 t).
religiozno sekte u H\GŠ veku, koji su sami skribeng (lat. scribens) pisar, prepisivač;
sebe škopili da bi se onesposobili za kopist.
množenje. skrinja (lat. scrinium) sanduk, drveni kofer,
skor (eng. score) sp. broj bodova u igri, broj kutija; škrinja.
golova na utakmici. skrip (eng. scrip) privremena priznanica koja
skorbut (nlat. scorbutus) med. zarazna bolest sa se izdaje za još u celosti neisplaće-ne ili
povećanim gubljenjem snage i površin-skim neizraćene originalne državne hartije od
krvarenjem, naročito u mišićima lista vrednosti (engleski berzanski izraz,
(mesnatog dela gnjata) i desnima; dolazi skraćenica od inscription).
usled nedostatka vitamina i jedno-like ishrane skripta (lat. scripta) al. v. skriptum.
(nestašice svežeg mesa i povrća), poljačina, skriptor (lat. scriptor) pisac; pomoćnik ku-stosa
gnjilac, nepomenik. (u bibliotekama, knjižnicama).
skorzo (ital. scorso) trg. prošli mesec = pasato; skriptorijum (lat. scriptor pisac) pisarska
takoñe: rok plaćanja menice. radionica u kojoj su se u srednjovekov-nim
starija (grč. skoria) troska, zgura, šljaka. samostanima pisala i prepisivala službena
skorifikacija (nlat. scorificatio) pretvaranje u akta.
trosku (šljaku). skriptum (lat. scriptum) pisano, napisano,
skorpija (grč. skorpios, lat scorpio) zool. raku pismeno; školski sastav radi vežbanja u
sličan zglavkar, srodan sa naukom, čiji je prevoñenju; pisano predavanje; pismena
otrovni ubod veoma opasan, jakrep, cpgu-rak; naredba; pl. skripta.
fig. žena zla i pogana jezika; škorpija.
skotazma (grč. skotasmos pomrčina, tama) med. skrilturist (nlat. scripturista) proučavalac
mrak pred očima, nesvestica koja sprečava Svetog pisma; član sekte „skripturista" koji
sposobnost gledanja, mrlje vidnog polja. su bili pristalice ponovnog kršta-vanja i
skotizam 1. fil. filozofija franjevca Dun-sa verovali samo u ono što jasno piše u
Skotusa, najoštroumnijeg od svih Svetom pismu.
srednjovekovnih mislilaca, koja je smatrala skrlet 1. v. šarlah.
volju osnovnom silom duše i težila da odvoji skrlet (ital. scarlato, tur. iskerlet) 2. v. skerlet.
filozofiju od teologije; u „Svetoj porodici" od skrotalan (nlat. scrotalis) znat. koji pripada
Marksa i Engelsa kaže se: „Materijalizam je mošnicama, mošnični.
jedinorodni sin Velike Britanije. Već njen skrotiforman (nlat. scrotiformis) mošni-čast, u
sholastičar Dune Skotus pitao se: „Da li obliku mošnica, sličan mošni-cama.
materija ne može misliti"; supr. tomizam. skrotocela (lat. scrotum mošnice, grč. kele
skotizam (lat. Scoti) 2. osobenost škotskog prosutost, kila) med. prosutost, kilavost
jezika. (mošnica).
statisti fil. pristalice filozofije Dunsa Skotusa; v. skrotum (lat. scrotum) znat. mošnice.
skotizam 1. skrofula (lat. scrofa krmača, scrofula
Skotland jard (eng. Scotland Yard) naziv krmačica) med. tuberkulozni otok žlezda,
zgrade u kojoj se nalazi centralna uprava otečena i otvrdla vratna žlezda, guka;
engleske policije u Londonu; fig. engleska škrofula.
politička i tajna policija. skrofulizam (lat. scrofula krmačica) med.
obolelost od otoka vratnih žlezda, guka-vost.
skrofuloza 855

skrofuloza (lat. scrofula krmačica) med. ote- slavofob (fr. Slave, grč. phobeo bojim se) onaj
čenost vratnih žlezda, gukavost; škro-fuloza. koji se boji Slovena, koji mrzi na Slovene.
skrofulozan (nlat. scrofulosis) med. sa otečenim, slalom (norv.) sp. teška skijaška utakmica na
tuberkulozno bolesnim žlezdama, gu-kav. kratkoj, ali strogo propisanoj i veoma
skrupula 1. (lat. scrupulum) geom. deseti deo krivudavoj stazi; pri oceni uzima se u obzir
jedne linije; šezdeseti deo stepena (jedna vreme i preciznost vožnje.
minuta); 2. (lat. scrupulus) plašnja (ili: slam (eng. slum) deo grada nasel>en pukom
zabrinutost) zbog dužnosti, bojažljivost, sirotinjom; prljava, zabitna, uličica loše
preterana tačnost, savesnost u poslu. reputacije.
skrupulozan (lat. scrupulosus) preterano tačan, slang (eng. slang) osobeni govor neke grupe
krajnje oprezan i savestan. ljudi (sportski, ribarski, studentski, vojnički,
skrupulozitet (lat. scrupolositas) preterana livački, glumački, šatrovački itd.); vulgarne
tačnost, krajnja savesnost. reči i izrazi londonske ulice; sleng.
skrutator (lat. scrutator, ital. scrutatore) slargando (ital. slargando) kuz. proširujući.
istraživač, ispitivač; naročito: skupljač s le (hol. Slee) sprava za izvlačenje brodova na
glasova, brojilac glasova; skrutato-ri (ital. suvo, brodske saonice (u Holandiji).
scrutatori) pl. tri skupljača glasova pri sleng v. slang.
izboru biskupa ili pape. slentando (ital. slentando) muz. usporavajući.
skrutinijum (lat. scrutinium) ispitivanje, slink (eng. slink) trg. krzna mladih jaganjaca iz
istraživanje; u crkvenom pravu: ispitivanje Kine.
sposobnosti kandidata pre no što će se preneti slip (eng. slip) 1. engleska mera za konac =
na njega neko crkvene zvanje (kod 1800 jardi.
katolika); biranje (ili: izbor) biskupa ili pape; slip (eng. slips) 2. vrsta kratkih gaćica.
biranje putem glasanja listićima ili sliper (eng. slipper) papuča; cipela od gume;
kuglicama, tajno glasanje; per skrutinijum grejalica za noge.
(lat. reg scrutinium) putem skupljanje sliping-kar (eng. sleeping-car) kola za spavanje
glasova (naročito pri izboru pape). (u železničkom saobraćaju).
slogen (eng. slogan) stari ritmički ratni poklič
skul (eng. scull) sp. uski trkački čamac u škotskih gorštaka; u SAD: lo-zinka, parola,
kojem svaki veslač vozi sa po dva vesla, tj. sa geslo, krilatice (politička, kulturne i dr.), npr.
po jednim u svakoj rupi, bez kormilara; čamac „Svake nedelje kupi po jednu knjigu";
kojim se obavlja prevoženje preko reka, slogan.
naročito na Temzi.
sloka (sskr.) dvostih u epskim pesmama In-dusa,
skulpsit (lat. sculpere vajati, izvajati, sculpsit) koji se sastoji od dva reda sa po 16 slogova,
na bakrorezima, pored imena umetnika: od kojih svaki ima u sredini cezuru.
izvajao, isklesao (je) N. N. slup (eng. sloop) mala, brza sportska jedri-lica
skulptor (lat. sculptor) vajar, kipar; pr. sa jednom katarkom; vrsta neoklop-ljenih
skulptorski. ratnih brodova u Engleskoj, Sev. Americi i
skulptura (lat. sculptura) vajarska umetnost, SSSR.
vajarstvo; vajarski rad; vajarski ukras;
bakrorezačka umetnost. smalta (ital. smalto) hek. plavo staklo koje se
skunk (eng. skunk) zool. američki tvor, dobiva topljenjem prženih kobaltovih ruda;
smrdljivac (životinja iz porodice kuna, Mer- stucano služi kao lepa plava boja za bojenje
hitis mephitis); trg. crno krzno američkog porculana, stakla i fajansa.
tvora. smaniozo (ital. smanioso) muz. besno, zgranuto.
skurilan (lat. scurrilis) prostački šaljiv, smaragd (grč. smaragdos, sskr. marakata) poš.
lakrdijaški, šegački. skupocen dragi kamen, providan i kao trava
slavizam (fr. slavisme) slovenstvo. zelen, vrsta berila.
slavizirati (fr. slaviser) posloveniti, po- smegma (grč. smegma mazanje, trljanje; mast)
slovenjivati. sapun; zool. kožni loj koji luče lojne žlezde;
slavistika nauka koja proučava duhovni život i med. sapunjak (sirasta materija na obrubu
kulturu slovenskih naroda, naročito slovenske glavića i pored vezice).
jezike i književnosti; slovenska filologija. smektika (grč. smecho otrem, obrišem, nlat.
slavoman (fr. Slave Sloven, grč. manfa smectica) pl. farm. lekovi za čišćenje i
pomama, ludilo, strast) čovek koji se opiranje.
oduševljava slovenstvom. smektičan (grč. smecho) koji čisti, koji spira.
slavomanija (fr. Slave, grč. manla) preterana stog (eng. kovanica od smoke dim i fog
ljubav prema slovenstvu. magla) vazduh zagañen nagomilanim pro-
slavofil (fr. Slave, grč. phflos prijatelj, koji duktima sagorevanja, stvara se u indu-
voli) prijatelj Slovena, ljubitelj Slovena. strijskim centrima i većim gradovima.
856 solarizacija

smokivg (eng. smoking) zapravo: kaput koji se morskih biljaka, a sada gotovo isključivo od
nosi u sobi za pušenje; kratak, duboko kuhinjske soli); 2. voda sa rastvorenom
isečen crni kaput, opšiven svilom, za svečane ugljenom kiselinom, SO2 (u naročitim, jakim
prilike. staklenim bocama, tzv. sifonima).
smorendo (ital. smorendo) muz. umirući. sodijum (nlat. sodum) hem. v. natrijum.
smorcando (ital. smorzando) muz. gaseći se, sve sodoku (jap.) ned. zarazna bolest Dalekog
slabije; smorcato. istoka, slična malariji; prenosi se uje-dom
smorcato (ital. smorzato) muz. v. smorcando. pacova.
snajper (eng. sniper) voj., sp. odličan strelac, Sodoma (hebr.) legendarni grad u Palestini, na
onaj koji dobro vlada veštinom streljanja, mestu gde je sada Mrtvo more, koji je, sa
prikrivanja i osmatranja; strelac snabde-ven Gomorom, zbog bezbožnosti i razvrata bio
optičkim, snajperskim nišanom na puški. uništen ognjem; (I Moje. 19); fig. grad greha i
snap fiz. nuklearni sistem za proizvodnju razvrata.
električne energije za pogon ureñaja na sodomija protivprirodno zadovoljavanje
zemlji, moru ili u kosmosu; projektovan je od spolnog nagona izmeñu čoveka i životinje,
strane Komisije za atomsku energiju SAD, a skotološtvo (po gradu Sodomi, gde su, po
ime je dobio po prvim slovima naziva na predanju, vršili blud ove vrste).
engleskom Systems for Nuclear Auxillary sodomit onaj koji vrši sodomiju, skoto-ložac.
Power. soñeto (ital. soggetto) «uz. stav ili tekst koji
snast broda (rus. snastć) OPPJTI naziv za jarbole treba muzički obraditi.
i jedra s pripadajućom opremom. soj (tur. soy) porodica, pleme; rod, vrsta.
snekbar (eng. snack-bar) ugostiteljski objekt u soja (nlat. soja hispida) bog. vrsta pasulja u Kini
kome se u svako doba može nešto na brzinu i Japanu, čije se brašno, mesto masla,
pojesti ili popiti. upotrebljava za jela.
snob (eng. snob) onaj koji se slepo povodi za sokak (arap. zuqaq, tur. sokak) kratka i
modom i običajima i manirima tzv. „višeg uzana ulica.
sveta", onaj koji hoće da izigrava gospodina sokl(a) (fr. socle, nem. Sockel, lat. socculus)
a nema za to ni smisla ni sredstava, podloga, podnožje, postolje, stopa.
„pokondirena tikva", uobražen čovek; fićfirić sokratika način poučavanja grčkog mudraca
(izraz je, verovatno, skraćenica od lat. Sokrata (470—399. pre n. e.) koji se sastoji u
izraza sine nobilita-te = 6es plemstva, od tome da se ideje razviju iz duha samog
napomene koju su, u HUŠ veku, stavljali, u učenika, time što ovaj, vešto postavljenim
skrećenom obliku s. nob., u katalozima pitanjima, malo-pomalo sam doñe do pojma
engleskih univerziteta posle imena mladića koji je učitelj hteo da mu objasni; v. majeutika.
grañanskog porekla).
snobizam (eng. snob) osobine kojima se odli- sokratovska ironija upoznavanje nečijih ideja i
kuju snobovi: predavanje važnosti sebi, intelektualne vrednosti na taj način što se
izigravanje gospodina bez us lova za to, pred njim napraviš kao da ništa ne znaš.
pokondirenost; fićfirićstvo. sokratovska metoda v. sokratika.
soave (ital. soave) muz. blago, ljupko, umilno; sokratovske škole fin. škole starog veka koje su
suave. proizišle iz Sokratovog učenja.
soavemente (itaL. soavemente) muz. v. soave. sokratovci fil. prijatelji i učenici Sokrata:
soare (fr. soiree, lat. serus poziv, kasni) veče; Ksenofon, Eshil, Evklid, Fedon, An-tisten,
večernje društvo (ili: selo, poselo), večernja Aristip i dr.
sedeljka, večernji posedak. sokslet aparat za sterilizovanje mleka (nazvan
soarija (fr. soierie) svilara; fabrika svile; po pronalazaču F. Soxhlet-y, 1848—1926).
svilena roba. Sol (lat. Sol) mit. rimski bog sunca; Sunce; hem.
sobranje makedonska narodna skupština; u ime za zlato.
Bugarskoj: parlament. sol novčana jedinica Perua ( = 100 centa-vosa).
soverin (eng. souvereign) engleski zlatan solanacee (nlat. Solanaceae) pl. bog. pomoćnice
novac =1 funta sterlinga. (vrsta biljaka koje imaju moć opijanja).
Sovnarkom (rus.) skraćenica od reči Sovet solaniv (lat. solanum) hem. otrovan alkaloid u
Narodnih Komissarov (Savet narodnih mnogim vrstama biljke solanum, npr. i u
komesara). klicama starog krompira.
sovra (arap. sufra) v. sofra. solanum (lat. solanum) bog. pomoćnice, biljka
sovhoz (rus. sovetskoe hoznistvo) skraćen porodica sa oko 1200 vrsta.
naziv za državno poljoprivredno gazdin-stvo solarizacija (nlat. solarisatio) sunčanje,
u SSSR. osunčavanje; u fotografiji: pojava kad
soda (fr. soude, ital., port., pš. soda, lat. salsus) nastupa suprotno dejstvo svetlosti ako se
1. hen. natrijum-karbonat, veoma važan ploča veoma dugo osvetljava, npr. kod sni-
činilac u industriji stakla, sapuna, kao i za
pranje, beljenje i dr. (ranije se -dobivala iz
pepela nekih morskih i pri-
solariJum 857 solicitant

maka predela: slika sunca je u negativu solecizam (grč. soloikismos) jezična greška,
staklasto sjajna, a u pozitivu duboko crna. naročito protiv pravilnog izgovora i sintakse;
solarijum 1. (lat. solum tle, zemljište, fig. greška protiv prirodnih zakona (naziv po
solarium) prav. porez na zemljište; 2. (lat. sol kilikijskom gradu Soli — grč. Eoloi, — čiji
Sunce) sunčani časovnik, sunčanik; časovnik su stanovnici svoj atički maternji jezik pod
uopšte; mesto izloženo suncu, altan, ravan stranim uticajem sve više kvarili).
krov (za sunčanje), sunčano kupatilo. solid (lat. solidus trajan) naziv za staro-rimski
solarimetar (lat. solaris sunčani, grč. te-tron zlatnik.
mera) instrumenat za merenje jačine Sunčeva solidan (lat. solidus) čvrst, jedar, gust, zbijen;
zračenja na površinu Zemlje; pi-ranometar. trajan, izdržljiv, valjan; temeljan, postojan,
solarni (lat. solaris sunčani) koji se tiče Sunca, pravi, istinit, čestit; trezven, umeren; zdrav,
sunčev, sunčani; solarna konstan-ta fiz. jak (telom).
količina toplote koju svaki kva-dratni solidarni (nlat. solidaris) zajednički, uzajamno
santimetar crne Zemljine površig ne primi odgovoran (po načelu: svi za jednog, a jedan
zračenjem od Sunca u jednom minutu pri za sve).
upravnom ozračenju na granici vazdušnog solidarizam (nlat. solidaris) sistem koji se,
okeana ili omota ( = 1,93 gram-kalorije); najpre u Francuskoj, samostalno razvio,
solarna mašina mehanič-ka naprava koja pored individualizma i socijzlizma, sa idejom
toplotu sunčanog zračenja upotrebljava kao o potrebi izvesnog prirodnog soli-dariteta, koji
pogonsku snagu; solarna svetlost sunčana bi našao izraza u praved-nom rešenju pitanja
svetlost; solarno ulje sunčano ulje, koje se podele rada, nasled-nosti dobara i dr.
dobiva od mrkog uglja i ima veliku moć solidarisati (nlat. solidaris) učiniti uzajamno
svetljenja. obaveznim i odgovornim; solidarisati se
solvabilan (fr. solvable) v. solventan. saglasi™ se, složiti se s kim, uzajamno se
solvatur (lat. solvere rastvoriti; platiti; obavezati.
solvatur) na receptima: neka se rastvori; na solidarna patologija ned. učenje o bolesti koje
izlozima za plaćanje: neka se plati, da se smatra da su osnovne bolesti čvrsti delovi
plati!; ua. salve. tela, nzročito živci; supr. humo-ralna
solve (lat. solvere rastvoriti; platiti, solve) na patologija.
receptima: rastvori! na izlozima za plaćanje: solidarnost (nlat. solidaritas) zajednička
plati! obavezz, uzajamna odgovornost, svest o
solvens (lat. solvens) med. rastvorio sredstvo, potrebi uzajamne odgovornosti.
sredstvo, lek zz rastvaranje; pl. solvencia. solidnost (lat. soliditas) gustoća, tvrdoće,
solventan (lat. solvens) koji je u stanju da čvrstoćz; trajnost, izdržljivost, jačina,
plaća, platežan; solvabilan. postojanost; valjanost; temeljitost, pouz-
solventnost (lat. solvens koji je u stanju da danost, ispravnost; trezvenost, umerenost.
plaća) sposobnost udovoljzvanja dospelim solilokvijum (lat. soliloquium) razgovor sa
finansijskim obavezama, platežnost; supr. samim sobom; up. monolog.
insolventnost. solingen (nem. Solingen) opšti naziv za
solvencia (lzt. solventia) pl. v. solvens. proizvode čelične i železne industrije u
solvencija (nlat. solventia) sposobnost plaćanja, nemačkom gradu Solingenu (noževi, sablje,
platežnost. brijači, pribor za jelo i dr.).
solipsizam (lat. solus sam, bez društva, ipse
soldat (ital. soldato, nlat. soldatus) prvobitno: sam, lično) sebičnost, egoizam; fil. doktrine
vojnik koji služi za platu, plaće-nik; sada: zasnovane na tezi da je individualno ja
vojnik. celokupna realnost, a dz se sve što je izvan
soldateska (ital. soldatesca) razuzdana vojska, njega svodi na osete, opažzje i predstave
nedisciplinovana vojska. (oblik subjektivnog idealizma).
soleja (grč. solea, soleion) uzvišen prostor solipsist (lat. solus, ipse) fil. pristalica
ispred oltara i ikonostasa na kome se nalaze solipsizma; sebičnjak, egoist.
pevnice i amvon (u pravoslavnim crkvama). solist (ital. solo) pevač koji peva sam, uz
solenitet (lat. solennitas) svečanost, svetkovina; pratnju klavira ili orkestra.
prav. zzkonski oblik; solenitas testament (lzt. solitar (lat. solitarius) 1. usamljenik, pu-stinjak;
solennitas testamenti) oblik koji, po zzkonu, 2. jedan brilijant uglzvljen u prstenu; 3. astr.
jedan testamenat treba da ima. sazvežñe na južnom nebu, izmeñu „Device" i
solenoid (grč. solen cev, elclos oblik) fiz. „Terazija".
cevzsta metalna zavojnicz koja se pri solitaran (lat. solitarius) usamljen, povučen,
provoćenju električne struje ponaša kao nedruževzn.
magnet; elektrodinamički cilindar. soliter (fr. solitaire) 1. u grañevinarstvu naziv
solečito (ital. sollecito, lat. sollicitus) muz. za visoku zgradu, „toranj"; 2. v. solitar 2.
zabrinuto, tužno, nujno. solicitant (lat. solicitans) prav. tražilac, molilac,
podnosilac molbe.
solicitator 858 sonar

solicitator (lat. sollicitator) prav. vodilac tečnost, slabog mirisa; pronañen 1944. u
parnice, teralac parnice. Nemačkoj.
solicitacija (lat. sollicitatio) uznemiravanje; somatičan (grč. soma telo) v. somatski.
moljenje sa navaljivanjem; prav. voñenje somatoliza (grč. soma, lysis razrešenje)
parnice, teranje parnice. prilagoñavanje boje tela životinja boji
solicitirati (lat. sollicitare) pokrenuti, pokretati; okoline u kojoj žive, u cilju zaštite od
dražiti, razdražiti; uznemira-vati; prav. neprijatelja.
sudskim putem goniti, tražiti pravni lek. somatologija (grč. soma, logia nauka) nauka o
solmnzacija (nlat. solmisatio) muz. izgovor čovečjem telu (deo antropologije).
samoglasnika, pravilno naglašavanje i jasno somatomimika (grč. soma, mimikos predsta-
izgovarane reči pesme koja se peva; svako vljan, koji predstavlja, podražavan)
vežbanje glasa uopšte. predstavljanje duševnog stanja pokretima.
solmizirati (nlat. solmisare) muz. v. solfe-ñirati. somatotomija (grč. soma, tome sečenje, reza-
solo (ital. solo, lat. solus) sam, bez pratnje, bez nje) v. anatomija.
pomoći; muz. pevanje samo jednog glasa, somatski (grč. soma, somatikos telesni) koji se
izvoñenje samo jednog instrumenta; svako tiče tela, telesni.
izvoñenje u kome učestvuje samo jedno lice; somacija (fr. sommation, lat. summonere)
solo-partija mesto u kompoziciji koje izvodi prav. poziv pred sud; poslednja (pismena)
samo jedan pevač ili svirač; solo--pevač v. opomena; takoñe: ultimatum.
solist; solo-scena dramska ili komična scena sombrerit životinjske ñubre slično fos-foritu,
koju izvodi samo jedan predstavljač. koji se dobiva sa antilskog ostrva Sombrero.
solokrat (lat. solus sam, bez društva, grč. kratia sombrero (um. sombrero) španski šešir sa
vladam, gospodarim) samovladar; monokrat, širokim obodom; nosi se u južnoj Americi i
monarh. Meksiku.
solo-menica (ital. solo) sopstvena menica. sombrero-fosfat v. sombrerit.
Solomon (hebr. Schlomoh) legendarni kralj somista (ital. sommista) skupljač, kompila-tor
Izrailjaca, oko 970—930. pre n. e., sin kralja teoloških dela; prepisivač, izrañi-vač
Davida i Vatsebeje, čuven sa svoje papskih bula.
pravičnosti i mudrosti („Premudri"); fig. somnambul (lat. somnus san, ambulare gre-sti,
mudar vladalac ili sudija. šetati, hodati) onaj koji šeta spavajući,
solomonski mudar poput kralja Solomona; mesečar; onaj koji je postao vidovit pomoću
solomonski sud oštrouman sud, sličan magnetisanja; up. somnambulizam.
onome kojim je Solomon presudio spor
dveju matera oko deteta. somnambulizam (lat. somnus, ambulare)
solsticija (lat. Sol Sunce, sistere stati, zastati, spavanju slično stanje koje nastaje ili samo
solstitium) astr. tačka na eklipti-ci u kojoj se sobom (prirodni somnambulizam, mese-
Sunce nalazi oko 22. juna (dugodnevica, čarstvo) ili hipnotičkim uticajem (veštački
letnja solsticijska ili severna povratka tačka, somnambulizam, hipnotizam u užem smislu);
lat. solstitium aesti-vum) i 22. decembra u popularnom smislu, somnambulizam je i
(kratkodnevica, zimska solsticijska ili južna vidovitost (budnoća u spavanju), stanje u
povratka tačka, lat. solstitium hibernum ili kome izvesne za to podobne osobe
brumale). (somnambuli) mogu da znaju dogañaje, da
solsticijske tačke astr. v. solsticija. vide predmete itd., bez obzira da li je
solubilan (nlat. solubilis) koji se može (nevidljivi) predmet blizu ili daleko i da li su
rastvoriti, rastvorljiv; rešljiv. u pitanju dogañaji prostorno ili vremenski
solutiva (lat. solutiva) pl. med. v. solvens. udaljeni.
solucija (lat. solutio) hen. rastvaranje; rastvor; somnambulirati (lat. somnus, ambulare), šetati
fig. rešenje nekog pitanja; prav. plaćanje, pri spavanju, biti mesečar.
isplate (duga). somnambulist(a) v. somnambul.
solfanarija (ital. solfo) v. solfatara. somnilok (lat. somnus san, loqui govoriti) onaj
solfatara (ital. solfo, lat. sulphur sumpor) kol. koji govori u snu.
izvor vrele vodene pare sa sumpora-stom somnifera (lat. somnifera) pl. med. uspavna
kiselinom i sumpor-vodonikom, pojava koja sredstva, sredstva za uspavljivanje.
predstavlja kod vulkana prelazak iz rada u somun (grč. psomfon, tur. somun) pšenični
mirovanje. hleb sa kvascem.
solfeñirati (ital. solfeggiare) muz. pevati sonant (lat. sonans) gram. glasnik, artikuli-san
melodijske vežbe upotrebljavajući samo glas koji stoji izmeñu samoglasnika (to su:
imena nota (sol, fa i sol, mi itd.). v, j, l, lj, m, n, nj, r).
solfeño (ital. solfeggio) muz. melodijsko sonante (ital. sonante) muz. zvučeći, zvučno.
vežbanje u pevanju bez reči (teksta). sovar (lat. sonare zvučati) 1. aparat za
soman najotrovniji nervni otrov dugotrajnog merenje dubine mora; 2. u ribolovu: aparat za
dejstva, iz grupe trilona; bezbojna otkrivanje ribljih jata u morskim dubinama
(pomoću odašiljanje u dubinu osetljivih
ultrazvučnih talasa).
859

sonata (ital. sonata) muz. kompozicija samo za sopran (ital. soprano) muz. najviši ženski ili
klavir, ili uz pratnju malog broja dečji glas, diskant; pevač ili pevačica koja
instrumenata, sastoji se iz dva do četiri, a peva ovaj glas.
najčešće iz tri stava: jednog alegra, jednog sopranist (ital. soprano) muz. pevač koji peva
andanta ili adaña i jednog presta ili ronda. sopran.
sonata da kamera (ital. sonata da camera) muz. Sorbona (fr. Sorbonne) prvobitno: škola za
kamerna sonata, = svita. sveštenike na univerzitetu u Parizu i zgrada u
sonatina (ital. sonatina) iuz. mala sonata. kojoj se nalazila (teolog Robert de Sorbon,
soit (eng. song pesma, spev) englesko-američ-ka 1201—1274, osnovao taj zavod 1250)
pesma lakog, zabavnog karaktera. docnije, do 1792, naziv za teološki fakultet u
sonda (fr. sonde) 1. med. tanak srebrni pru-tić sa Parizu; sada: istorijsko-fi-lološki i
dugmetom na vrhu za ispitivanje rana, matematičko-prirodni fakulteta sa
kanala i šupljina tela; 2. tanka, šuplja i univerzitetskom bibliotekom u Parizu.
elastična gumena cev kojom se iz šupljih sordamente (ital. sordamente) muz. prigušeno,
organa tela (želuca, bubrega i mokraćnih potmulo.
kanala) vade lučevine radi ispitivanja; 3. sordina (ital. sordino) muz. prigušnica, muzički
mor. naprava za merenje morskih dubina; 4. češalj, dempfer; kon sordino (ital. con
burgija za bušenje zeml>e; 5. prut za sordino) prigušeno, sa priguš-nicom, npr.
ispitivanje kojim se služe trošarinci i svirati.
carinici. sordo (ital. sordo, lat. surdus potmuo) muz.
sondaža (fr. sondage) med. ispitivanje pomoću potmulo, prigušeno, tiho.
sonde; mor. merenje dubine; ispitivanje zemlje sorites (grč. sor6s gomila, hrpa, sorites) log.
bušenjem; fig, ispitivanje, ogledanje, verižni zaključak, lančani zaključak (npr.
probanje; sondiranje. svi A su V, svi V su S, svi S su D, svi D su E;
sondirati (fr. sonder) ispitivati (ili: meriti) dakle svi A su E; Lavovi spadaju u pleme
dubinu vode viskom; med. ispitivati ranu i dr. mačaka; Životinje iz plemena mačaka su
pomoću sonde; fig. ispitivati, ogledati, zverovi; Zverovi su mesožderi; dakle:
izviñati; stvarati uslove za nešto, pripremati Lavovi su mesožderi).
teren za što. sororalan (lat. soror sestra, fr. sororal
sestrinski) koji se tiče sestre; sororalnk brak v.
sonet (ital. sonetto, fr. sonnet) poet. vrsta pesme, sororat.
poglavito lirske, sa četiri strofe, od kojih sororat (lat. soror sestra) et., prav. brak sa
prve dve imaju po četiri, a poslednje dve po sestrom umrle žene, brak sa svastikom.
tri stiha koji se slikuju. sororijacija (nlat. sororiatio) med. razvijanje
sonetist (ital. sonetto) pesnik soneta. ženskih dojki.
sonitet (lat. sonus zvuk) lišv. zvučnost, zvučna sororicida (lat. sororicida) sestroubica.
sadržina glasa. sorta (lat. sors gen. sortis ždreb; rod, vrsta, ital.
sonometar (lat. sonus, grč. metron mera, sorta, fr. sorte) vrsta (robe, novca); soj, kov
merilo) fiz. zvukomer, sprava za odreñivanje (o čeveku, konju i sl.).
broja zvučnih treptaja; med. sprava za sorte (lat. sors gea. sortis ždreb, kocka, abl.
odreñivanje stepena gluvoće neke osobe. sorte) kockom, ždrebanjem; per sortem.
sonoramente (ital. sonoramente) muz. v. so- sorti (fr. sortie) izlazak, izlaženje; izja-
noro. hivanje, isplovljavanje; voj. ispad, kapija kroz
sonoran (lat. sonorus) koji je prijatna i puna koju se vrši ispad (na gradu, tvrñavi).
zvuka, zvučan, zvonak, jasan. sortilegijum (lat. sors gen. sortis ždreb, kocka,
sonoro (ital. sonoro) muz. zvučno, zvonko, nlat. sortilegium) proricanje iz kocke.
jasno. sortiment (ital. sorta vrsta, kov) zbirka (ili:
sopijencia (lat. sopientia) pl. med. lekovi za zaliha) različitih predmeta iste vrste,
uspavljivanje, ublažavanje, utoljavanje, slagalište robe sreñeno po vrstama; u
uminjavanje. knjižarstvu: zaliha tuñih i stranih izdanja.
sopirati (lat. sopire) uspavati, uspavaljiva-ti, sortimentar (ital. sorta vrsta, kov) knjižar koji
opijati, opiti, utišati, ublažiti, utoliti, na stovarištu ima i prodaje tuña izdanja.
utoljavati; asupirati. sortira™ (ital. sortire) razvrstati, razvr-stavati,
sopor (lat. sopor čvrst san, dubok san) odabrati (ili: odabira™, odvajati, odvojiti,
spavanje, dremanje; med. duboka dremljivost, srediti, sreñivati) po vrstama (ili: po veličini,
želja za spavanjem. po kakvoći); upotpuniti, snabdeti (zbirku,
soporativan (nlat. soporativus) uspavan, koji knjižnicu, radnju).
uspavljuje, uspavljujući; fig. dosadan. sos (fr. sauce, nlat. salsa) kuv. umokac od
soporifera (lat. sopor čvrst san, dubok san, povrća sa raznim začinima; moča; fig. prpa,
soporifera) pl. med. sredstva, lekovi za škripac.
uspavljivanje.
sopra (ital. sopra, lat. supra nad, iznad,
preko) trg. preko, više od • • •; gore; v. supra.
860 softa

sosisa (fr. saucisse kobasica; osmatrački balon, sofist (grč. sophistes) onaj koji se namerno
ital. salsiccia) kobasičica; voj. osmatrački služi lažnim zaključcima, prepreden
balon. mudrijaš; fil. u V veku pre n. e.: čovek od
sospirando (ital. sospirando) muz. uzdišući, nauke, mudrac, narodni učitelj i prosve-titelj;
tužeći. docnije, malo-pomalo, sofisti su se izvrgli u
sospire (ital. sospiro) pl. muz. male počivke ljude koji su od svog znanja napravili unosan
(pauze) u pevanju koje su pevaču potrebne posao, služeći se izvr-tanjem istine, zakona
da udahne vazduh. itd., kako je kad trebalo; najznačajniji i
sospirevole (ital. sospirevole) v. sospirando. naučio najsolid-niji bio je Protagora.
sospirozo (ital. sospspiroso) v. sospirando. sofisterija v. sofistikacija.
sosteiuto (ital. sostenuto) muz. postojano, sofistika (grč. sophistes) filozofija prvih
izdržljivo, stalno. sofista, tj. uverenje u odnosnost (ili:
sotadičan (lat. sotadicus) prl>av, razvratan, relativnost) čovečjeg saznanja u teo-rijskom i
bludan; sotadični stihovi razvratni stihovi praktičnom pogledu; namerno izvrtanje
(nazvani po nekom starogrčkom pe-sniku istine i pravljenje lažnih zaključaka pomoću
Sotadesu). govorničke veštine.
Soter (grč. soter) Spasitelj; nadimak bogova sofistikacija (nlat. sophisticatio) krivo-tvorenje,
(Zevs) i vladalaca; teol. Hristos (kao spasitelj, patvorenje, kvarenje; krivotvore-vina,
iskupitelj čovečanstva). patvorina; fil. sofistikacijama čistog uma
soteriologija (grč. soter spasilac, logia učenje) naziva Kant zaključke čistog uma koji ne
teol. v. soterologija. sadrže empirijske premise i pomoću kojih na
soterologija (grč. soter, logia) teol. hrišćanske osnovu nečeg što znamo stvaramo zaključke
učenje o spasenju ljudi od greha, učenje o o nečemu o čemu nemamo ni pojma, a čemu
Hristu kao soteru, tj. spasitelju i isku-pitelju ipak pridajemo objek-tivnu realnost; to su
čovečanstva; sotirologija. sofističke opsene čistog uma, npr. kada na
sotirologija (grč. soter, logia) teol. v. soterologija. osnovu toga što postoji svet, ili na osnovu
sotoar (fr. sautoir, lat. saltare) mala ženska celishodnosti organizama, ili na osnovu
marama koja se nosi o vratu a na grudima je postojanja „moralnog zakona u nama"
unakrst previjena. zaključujemo da postoji bog.
sotovoče (ital. sotto voce) muz. „ispod glasa", tj. sofistički (grč. sophistikos) pr. namerno
tihim, prigušenim glasom. krivotvoren i pogrešan (sud, dokaz), pre-
varan.
sotona (hebr. satan) v. satana. sofita (ital. soffitta) vrh. izgled luka, arhi-trava
sofa (arap. suffa, tur. sofa) široka klupa duž ili poljima ukrašene sobne tavanice kada se
zida, u sobama, pokrivena tkaninama,. na gledaju odozdo; poz. pokretna, viseća
kojoj se sedi i spava. dekoracije na pozornici koja predstavlja
soferimi (hebr.) „književnici", skupljači, tavanicu, vazduh, oblake, grane drveća koje
tumači i učitelji „zakona" kod Jevreja posle su se nadnele i dr.
izgnanstva, koji su uživali veći ugled nego i sofologija (grč. soph6s mudar, logos govor)
sveštenici. ironizirajući način, kad neki pisac ili
sofizam (arap.) 1. mistične učenje jedne govornik, na osnovu premisa jednog odo-
religiozno sekte, naročito u Persiji i Indiji, po maćenog mišljenja (s kojim se on u duši ne
kome je sve što u svetu postoji identično, a slaže), izvodi zaključke formalno pravilne
čovek emanacija božanstva koja teži ali stvarno potpuno apsurdne, pa ih onda,
ponovnom sjedinjenju sa božan-stvom; držeći se strogo logične dosledno-sti, sa
sufizam. „ubeñenjem" brani i zastupa. To, u stvari,
sofizam (grč. sophisma lukavstvo, zavaravanje) čini s namerom da učini očigled-nom svu
2. nešto mudro ili lukavo smišljeno; naročito: glupost toga mišljenja. Sofologi-jom su se
zaključak na osnovu dvosmisle-nosti izraza ljudi često služili da bi mogli, bez opasnosti
za srednji pojam gde se to namerom čini po sebe, iskazati neku misao koju su
radi zavoñenja drugog (primer: Epimenid, vladajuće društvene sile strogo zabranjivale.
Krićanin, kaže da svi Krićani lažu; a sofra (arap. sufra, tur. sofra) trpeza.
Epimenid je sam Krićanin, te, prema tome, sofronisterijum (grč. sophronlzo opametim,
nije istina da Krićani lažu; dakle, Epimenid poučim, nlat. sophronisterium) bolnica, dom
govori istinu; dakle, svi Krićani lažu). za umobolne.
sofizma (grč. sophisma) v. sofizam 2. sofrosine (grč. sophrosyne) razboritost,
sofija (grč. sophia) mudrost. umerenost, uzdržljivost, trezvenost (jedna od
sofioni (ital. soffioni) pl. hem. pare (fumaro-le) četiri kardinalne vrline u staro-grčkoj
koje sadrže bornu kiselinu a izbijaju iz filozofiji).
pukotina zemlje (u Toskani), iznad kojih su softa (pere. su^te, tur. softa) ñak velike škole
bazeni s vodom u koju hvataju bornu kiselinu. u Turskoj, naročito prava i bogoslovije;
imam koji se na grobu umrlog
socida 861 sociologiJa

sultana svaki dan moli Bogu za njegovu zvojem dodeljena je klasi proletarijata.
Dušu. Lenjin kaže: „. . . Marks izvodi neizbež-nost
socida (nlat. socida) prav. vrsta ugovora o pretvaranja kapitalističkog društva u
zakupu po kome zakupac prima inventar socijalističke potpuno i isključivo iz
zakupljenog imanja, naročito stoku, po ekonomskog zakona kretanja modernog
proceni, dakle, zapravo ga kupuje; kon- društva. Podruštvljavanje rada koje u tisuću
traktus socide. vidova napreduje sve većom brzinom i za
socijalan (lat. socialis) 1. društveni, koji se tiče polovinu stoleća od Marksove smrti naročito
društva; socijalna demokratija oblik se ispoljava u rastenju velike industrije,
vladavine koji se osniva na društveno] kapitalističkih kar-tela, sindikata i trustova, a
jednakosti i ravnopravnosti; soci-jaldemokrat isto tako u cinovskom povećavanju obima i
pristalica socijalne demo-kratije; socijalna moći fi-nansijskog kapitala — to je glavna
etika pravac u etici koji smatra predmetom mate-rijalna osnova za neizbežni dolazak
etičkog delovanje čovečji društveni život; socijalizma".
socijalna medicina grana medicine koja socijalizacija (vlat. socialisatio) pretvaranje
proučava zdravstveno stanje naroda i lične svojine u zajedničku.
pronalazi puteve i načine da se ono popravi; socijalizirati (nlat. socialisare) podruš-tveniti,
socijalna politika na potrebama grañanskog podruštvenjavati, učiniti društvenim,
društva naučio zasnovan državni sistem koji druževnim, druželjubivim; podruštviti,
teži za ostvarenjem načela socijalizma, podruštvljavati, pretvarati (ili: pretvoriti)
politika države sa ciljem pomaganja ličnu svojinu u opštu; ureñivati (ili: urediti)
društveno ugroženih; socijalna reforma po načelima socijalizma.
postepeno preobražavanje društvenih odnosa socijalisti (lat. socialis društveni) pristalice
nabolje; socijalna higijena grana socijalne načela socijalizma; takoñe: englesko
medicine koja proučava higijenske prilike u udruženje za filantropizam i ra-ciovalizam.
narodu i radi da se one poprave, bori se socijalistički (fr. socialisme) koji pripada
protiv alkoholizma, spolnih bolesti, socijalizmu; koji se tiče socijalizma, koji
tuberkuloze i ostalih zaraznih bolesti itd.; označava socijalizam, koji se zasni-va na
socijalnikontrakt društveni ugovor; socijalne socijalizmu, koji ide na ruku socijalizmu;
pravo društveno pravo; 2. društven, socijalistička demokratija v. demokratija.
drugarski, druželjubiv, druževan. socijalitet (lat. socialitas) druževnost,
socijaldemokratija (lat. socialis društveni, društvenost, druželjubivost, nagon za
demokratija) opšti naziv za radničke društvenim životom, sklonost društvenom
socijalističke partije, nastale u kapita- životu.
lističkim zemljama u drugoj polovini XIX socijativ (lat. socius drug) gram. instrumen-tal s
veka. predlogom s kojim se označava društvo, npr.:
socijalizam (lat. socialis društveni, od so-cius Došao sam s bratom, spremam se s drugom.
drug, fr. socialisme) filozofsko, ekonomske socijetas Jezu (lat. societas Jesu) društvo
ili političko učenje i pokret koji ima za cilj Isusovo, isusovci (ovako Jezuiti sami sebe
postizanje društvene jednakosti ljudi na nazivaju).
osnovu zajednice dobara, pre svega sredstava socijetet (lat. societas) udruženje, zajednica;
za proizvodnju. Socijalizmom se često trgovačke društvo; naučio društvo.
naziva i prelazni period od kapitalizma socijus (lat. socius) drug, pratilac; učesnik, drug
komunizmu, u kom vlada pravilo: svako u radnji, ortak; saveznik.
prema sposobnostima — svakom prema sociografija (lat. socius drug, grč. grapho
uloženom radu; nauč-ni socijalizam v. pišem) opisivanje životnih prilika i opšteg
marksizam; utopijski socijalizam opšti stanja nekog naroda u jednom odreñenom
naziv za socijalistička učenja pre Marksa (T. periodu vremena.
Mora, T. Kampanele, Sen Simona, Furijea, sociolog (lat. socius, grč. logos) naučenjak, koji
Ovena i dr.), koja nisu imala naučnu osnovu se bavi sociologijom.
u materijalističkom shvatanju istorije; ad- sociologizam (lat. socius, grč. logia nauka) fil.
ministrativni socijalizam naziv za naj-raniju shvatanje po kome sve duhovne i kulturne
etapu prelaznog perioda do predaje preduzeća činjenice i pojave treba objašnjavati
pod upravu neposrednih proi-zvoñača; isključivo društvenim stanjem.
agrarni socijalizam političko učenje ili sociologija (lat. socius, grč. logfa) nauka o
pokret koji ima za cilj postizanje socijalizma osnovnim uslovima čovečjeg društva (izraz
putem agrarne reforme; državni socijalizam potiče od O. Konta, osnivača novije
naziv (po učenju K. Marksa) za socijalno- sociologije). Kao socijalna statika i
političke mere u korist siromašnog morfologija, sociologija proučava oblike,
stanovništva, a ponekad i za državni sklop i razloge trajanja i čvrstine
kapitalizam. Uloga sprovoñenja socijalizma
istorijskim ra-
sociometrija 862 spediciJa

izvesnih stanja čovečje zajednice; kao sparing-partner (eng. spar) protivnik na


socijalna dinamika, ona proučava uslove i treningu (najčešće u boksu).
zakone razvitka čovečjeg društva. spartakijada (lat. Spartacus) utakmica naroda
sociometrija (lat. socius, grč. metron mera) Sovjetske Unije i svih radničkih sportskih
pravac u sociologiji koji se bavi merenji-ma i organizacije u svima vrstama sporta i veština,
istraživanjima da bi se utvrdili različiti radnička i proleterska olimpijada; naziv po
odnosi u malim društvenim grupama Spartaku, voñi po-bunjenih robova i
(porodici, školi, preduzeću). gladijatora; up. Sparta-kus.
spageti (ital. spaghetti) pl. v. špageti. spartakisti (lat. Spartacus) pl. članovi grupe
spagiričan (grč. spao izvučem, ageiro nemačkih socijalista-levičara koja je, pod
skupim) koji je dobiven izvlačenjem, koji voñstvom Karla Lipknehta i Roze
oplemenjava rude; spagirični lekovi lekovi Luksemburg, pokušala za vreme prvog
dobiveni hemijskim putem, koje je prvi svetskog rata, 1918. god., da izvrši soci-
pravio čuveni srednjevekovni lekar, hemičar i jalističku revoluciju i zavede diktaturu
teozof Teofrastus Paracelzus, 1493—1541 proletarijata u Nemačkoj; nazvani po
(za razliku od galenskih lekova); spagirična Spartaku, voñi pobunjenik robova i
veština (lat. ars spa-girica) veština gladijatora; up. Spartakus.
rastvaranja i prečišća-vanja ruda radi Spartakus (lat. Spartacus) čuveni rimski
tobožnjeg pretvaranja u plemenite metale. gladijator, poreklom Tračanin, voña po-
spada (ital. spada sablja) v. špada. bunjenih robova i gladijatora protiv
spazis (grč. spao trzam, cimam, čupnem) med. Rimljana, pobedio više rimskih voj ski,
čupanje, trganje. poginuo 71. pre n. e. (predmet mnogih
spazma (grč. spasma trzaj, grč) med. grč. književnih i umetničkih dela).
spazmatičan (grč. spasmos trzaj, grč) med. Spartanci (lat. Spartanus) pl. stanovnici grada
koji pati od grčeva. Sparte u staroj Grčkoj, čuveni po strogosti,
spazmacija (grč. spasma grč) med. mali grč, lak otpornosti, vrlini i načinu vaspitanja
grč. omladine.
spazmodičan (grč. spasmodes) med. nalik na spartito (ital. spartito) muz. = partitura; kod
trzaj, poput trzaja, nalik na grč, poput grča, Italijana: muzički komad, kompozicija
trzajast, grčast, grčevit; naklonjen grčevima; uopšte.
koji utišava grčeve, npr. lek (bolje: spastičan (grč. spastikos trzav, koji cima, vuče)
antispazmodičan). med. v. spazmodičan.
spazmologija (grč. spasmos grč, logia nauka) spatula (grč. spade lopatica, lat. spatula)
med. nauka o grčevima. široka i pljosnata drvena lopatica, npr.
spazmofilija (grč. spasmos, philos prijatelj, slikarska (za metanje i razmazivanje boja);
naklonjen) med. velika sklonost grčevima. med. metalna lopatica za mazanje melemom.
spazmus (grč. spasmos trzaj, grč) med. v. snahi (pere. sipah) pl. nekada vojnici-konja-nici
spazma. u službi francuskih kolonijalnih vlasti u
spali (ital. spalmo) loj pomešan sa katranom i Alžiru i Senegalu.
smolom za mazanje laña. spahija (pere. sipahi) 1. konjanik u nekadašnjoj
spalmirati (ital. spalmare, fr. spalmer) turskoj vojsci; 2. veliki posednik zemlje,
premazivati lañu lojem pomešanim sa veleposednik.
katranom i smolom; up. spalm. spahiluk (pres., tur.) veliki posed, imanje
spanemija (grč. spanios redak, oskudan, hai-ma spahije.
krv) med. bolesno stanje krvi sa smanje-njem spacijum (lat. spatium prostor; meñupro-stor;
krvnih zrnaca i čvrstih sastojaka. rok) muz. prostor izmeñu dveju notnih linija;
sparagmodičan (grč. sparagmodes koji kida, tip. veoma tanke olovne pločice za
rastrza, cima, sparagmos cimanje, kidanje, ispunjavanje prostora izmeñu reči.
rastrzanje; jak grč) med. sklon grčevima; spacionirati (lat. spatium prostor meñu-prostor)
koji pati od grčeva. tip. umetati (ili: umetnuti) izmeñu reči tanke
sparagmus (grč. sparagmos) med. jak grč. pločice, prorediti slova u reči, proreñivati
sparadrap (nlat. sparadrapa) med. flaster s obe slova u reči; pr. spa-cioniran.
strane namazan voskom ili melemskom spedirati (ital. spedire, lat. expedire) trg. poslati,
masom. otpraviti, otpravljati, otprema-ti, otpremiti,
sparaktičan (grč. sparasso trgam, čupam, odaslati (robu i sl.) na čiji račun.
sparaktes kidač, rastrzač) koji trga, koji spediter (ital. spedire) trg. pošiljalac, ot-pravljač,
čupa (o grčevima). otpremilac, odašiljač robe; carinski
sparganozis (grč. sparganon pelena, novoj) posrednik; špediter.
povijanje; zavijanje obolelog uda. spedicija (ital. spedizione) trg. slanje, otpra-
spargozis (grč. spargosis bubrenje, nabreknji- vljanje, otpremanje, odašiljanje robe; špe-
vanje) med. bubrenje; nabubrele dojke, nabu- dicija.
brelost ili otečenost dojki usled navale mleka.
spektaoilan 863 spekulativan

spektabilan (lat. spectabilis) vredan da se vidi, spektrograf (nlat. spectrum, grč. grapho
sjajan, ugledan, uvažen. beležim, crtam) kombinacija spektralnog
spektakl (lat. spectaculum, fr. spectacle) aparata sa fotografskom kamerom, služi za
pogled, prizor; pozorište; gledalište; fotografisanje spektara; na mesto mrežnjače
predstava, naročito: komad u kome ima osetljive na svetlost, kao kod spektralnog
mnogo šta da se vidi (raskoš, ples i drugi aparata, dolazi na svetlost osetljiva
velelepni prizori) kako bi se privuklo što više fotografske ploča.
sveta; fig. galama, prizor na javnom mestu. spektro-kolorimetar (lat. spectrum color, grč.
spektar (nlat. spectrum) avet, avetinja, utvara, metron) v. oftalmo-spektroskop.
sablast, priviñenje, pričina, vizija; fiz. spektrometar (nlat. spectrum, grč. metron) fiz.
disperzijom bele, Sunčeve, iz raznih boja ili sprava za odreñivanje veličine skretanja
raznih svetlosti složene svetlosti nastala traka bojenih zrakova spektra.
boja crvene, narandžasta, žute, zelene, spektroskop (nlat. spectrum, grč. skopeo
otvorenoplave, zatvoreno-plave, ljubičaste, posmatram) fiz. sprava pomoću koje se
zvanih duginih boja, — zove se Sunčev dobiva jasna slika nekog svetlosnog izvora,
spektar, spektar toga svet-losnog izvora jer se kod spektra, dobivene g običnom
dobiven, dakle, prelamanjem ili refrakcijom prizmom, boje meñusobno mešaju, dok kod
svetlosti; može nastati i difrakcijom, spektroskopa, sastavljenog od više sočiva i
savijanjem svetlosti; onda se zove difrakcioni prizmi, boje jasno stoje jedna pored druge
spektar, savojni spektar; kontinuirani ili i ne mešaju se.
neprekidni spektar dobiva se razlaganjem spektroskopija (nlat. spectrum, grč. skoped),
prizmom svetlosti od belousijanih čvrstih, hen. način ispitivanja sastava hemijskih
tečnih i gustogasovitih tela; ovakva tela zrače jedinjenja proučavanjem njihovih spektara;
sve vrste zrakova; usijani gasovi i usijane up. spektralna analiza.
pare zrače samo ograničen broj zrakova i spektrotelegrafija (nlat. spectrum, grč. te-le,
njihov je spektar od pojedinih svetlih linija, to graphia) optička telegrafira kod koje
je diskontinuiraniili prekid-ni spektar; ovi svetlosni zraci prolaze kroz jednu izbu-šenu
kontinuirani i diskonti-nuirani spektra zovu metalnu ploču, koja odgovara Mor-zeovoj
se emisioni spek-tri. A kad svetlost polazeći od azbuci, i kroz prizmu raspadaju se u
svetlosnog izvora koji je usijano čvrsto ili pojedinačne spektre; primalac vesti takoñe
usijano tečno telo prolazi kroz gas niže posmatra kroz prizmu.
temperature nego što je to telo, onda gas iz spektrofotometar fiz. aparat za merenje jačine
bele svetlosti svetlosnog izvora apsorbuje sve svetlosti u spektru.
one zrake koje gas inače sam izračuje, spektroheliogram (nlat. spectrum, grč. he-lios,
emituje; od emisionog spektra postao je gramma) v. pod spektroheliograf.
apsorpcioni spektar, nastalo je obrtanje linija. spektroheliograf (nlat. spectrum, grč. he-lios
spektarska analiza v. spektralna analiza. Sunce, grapho beležim) aparat tako podešen
spektator (lat. spectator) gledalac, posmatrač, da prima samo jednu jedinu vrstu svetlosti
promatrač. (jedne talasne dužine), a za sve ostale je
spektatorijum (nlat. spectatorium) krug neosetljiv; pomoću njega se fotografiše Sunce
gledalaca, gledaoci, posmatrači. u svetlosti jedne odreñene spektralne linije,
spektogram (lat. spectrum, grč. graphein radi ispitivanja podele i kretanja para koje
pisati) snimljeni spektar na fotograf-skoj izazivaju tu liniju, na osnovu poreñenja
ploči ili filmu u spektrografu. mnogobrojnih uzastopnih fotografskih
spektralna analiza fiz. ispitivanje hemij-skog snimaka (spektro-heliograma).
sastava nekog tela posmatranjem njegovog spektrohemija (nlat. spectrum, grč. chemeia)
spektra (ako u jednom telu ima više elemenata, ispitivanje, naročito hemijskih elemenata,
pa se ono unese u Bunzenov plamen da pomoću spektralne analize.
isparava, u spektru će se videti karakteristične spekulant (lat. speculans) posmatrač, istra-
linije za svaki od tih elemenata, svaka na živač, razmišljač, teoretičar; mudri-jaš;
svom odreñenom mestu). čovek preduzimljiv u trgovačkim poslovima,
spektralne boje opt. boje spektra, dugine boje; v. onaj koji misli o zaradi putem kupovine i
spektar. preprodaje (naročito na berzi), šićardžija;
spektralni aparati fiz. sprave za posmatranje i kod nas se često čuje i špekulant.
tačnije ispitivanje spektralnih pojava. spekulativan (lat. speculativus) 1. čisto mi-sleni,
spektrogram (nlat. spectrum, grč. gramma crta, do koga se dolazi putem čistog mišljenja, koji
linija) fotografija spektra nekog nebeskog postaje putem spekulacije, teorijski;
tela ili neke hemijske sup-stance. spekulativna filozofija filozofija Fihtea,
Šelinga i Hegela, pošto su oni, nezavisno od
iskustva, stvorili sisteme kojima su mislili
ostvariti apsolutno saznanje stvarnosti; supr.
empi-rijski; 2. koji je u vezi sa
spekulacijom,
spekulativnost 864 specijalan

koji ima karakter spekulacije (v. spekulacija spermatisti (grč. sperma) pl. zastupnici učenja
2). o preformaciji buduće generacije u muškim
spekulativnost (lat. speculativus) 1. rezono- semenim ćelijama; up. animalku-listi.
vanje koje nema osnove u praktičnom spermatitis (grč. sperma) med. zapaljenje se-
iskustvu, prazno umovanje; 2. fil. čisto menih kanala.
teorijsko saznanje, nasuprot akciji i praksi. spermatičan (grč. spermatikos) semeni, koji
spekulacija (lat. speculatio) 1. fil. ispitivanje sadrži ili proizvodi seme; spermatični sudovi
čistim mišljenjem, težnja za saznanjem semeni sudovi.
putem čistog mišljenja uz saradnju intuicije i spermatogeneza (grč. sperma seme, genesis
fantazije, težnja za saznanjem koje prelazi postanak, roñenje) zool. postanak obrazo-
granice iskustva; 2. trgovač-ka težnja za vanja semena ili semenih ćelija; spermio-
zaradom, predviñanje verovat-nog dobitka ili geneza.
gubitka u nekom trgovačkom preduzeću, spermatozoe (grč. sperma, zoon životinja) pl.
naročito u berzanskom poslovanju; mudro zool. semeglavci, semene ćelije, diferen-
zamišljen trgovački posao; spekulacioni cirane ćelije u muškom semenu koje vrše
efekti trgovačke hartije kolebljive vrednosti, oploñavanje.
koje su zbog toga zgodan predmet spermatozoidi (grč. sperma, zoon) pl. zool. v.
spekulacije. sperma tozoe.
spekulirati (lat. speculari osmatrati, izgledati, spermatologija (grč. sperma, logia nauka)
gledati unaokolo) 1. udubljivati se duhom u zool. nauka o semenu.
što, razmišljati, mudrovati; 2. praviti spermatorea (grč. sperma, rheo tečem, curim)
trgovačke planove, razmišljati o mogućnosti med. neprekidno curenje semena (kod nekih
zarade putem kupovine i prodaje (robe, oboljenja).
hartija od vrednosti i dr.). spermatofite (grč. sperma, phyton biljka) pl.
spekulum (lat. speculum ogledalo) hir. in- bog. biljke semenjačke; spermofite.
strument pomoću koga se izvesni delovi tela spermatofore (grč. sperma, phero nosim) pl.
drže otvoreni, proširuju ili pomoću koga se zool. semene grudvice kod beskičmenjaka
gleda u njih, npr. spekulum ani (lat. koje se, pri parenju (stapanju), prenose u
speculum ani) čmarno ogledalo (za širenje i žensko telo i tamo postepeno vrše
pregledanje zadnjeg creva); spekulum okuli oploñavanje.
(lat. speculum oculi) ogledalo za pregled spermatocidan (grč. sperma, lat. caedo ubijam,
očiju; spekulum oris (lat. speculum oris) cecidi) med. koji ubistveno deluje na se-
ogledalo za pregled usta; spekulum uteri (lat. meglavce (spermu).
speculum uteri) ogledalo za pregled spermaturija (grč. sperma, uron mokraća) med.
materice. prisustvo semenih telašaca u mokraći.
speleogeneza (grč. spelaion pećina, genesis spermacet (grč. sperma, lat. cetus kit, del-fin
postanak) deo speleologije i geomorfolo-gije itd.) zool. žitka mast u glavi ulješu-re (vrste
koji se bavi proučavanjem nastanka i kita).
razvitka pećinskih prostorija i procesa koji spermiji v. spermatozoidi.
učestvuju u njihovom stvaranju. spermiogeneza (grč. sperma seme, genesis
speleologija (grč. spelaion, logia nauka) deo postanak) zool. v. spermatogeneza.
geografije i geologije koji izučava pećine i spermisti (grč. sperma) pl. biolozi koji su
druge srodne pojave u krišom zemlji-štu. smatrali spermatozoid za pravu klicu iz koje
speleofauna (grč. spelaion, lat. fauna) se razvija živo biće, a jaje i embrio-nalnu
životinjski svet koji živi u pećinama. kesicu samo kao pogodnu sredinu za razvoj
spelin svetski jezik, izrañen prema volapi-ku, muške klice.
samo uprošćeniji. spermozoe (grč. sperma, zoon životinja) št. v.
spelovati (eng. spell) izgovarati, imenovati spermatozoe.
svako slovo za sebe pri čitanju pojedinih reči, spermolit (grč. sperma lithos kamen) geol.
npr. reč rad ako je napisana latinicom, okamenjeno seme.
speluje se: er, a, de. spermofite (grč. sperma, phyt6n biljka) pl. vot.
spelter (eng. spelter) trgovački naziv za cink. v. spermatofite.
spelunka (lat. spelunca) pećina, razbojničko spes (lat. spes) nada; in spe (lat. in spe) u
gnezdo; mračan i prljav stan, mračna i nadi.
prljava gostionica; kod nas: špelunka. specija (lat. species vrsta) farm. smesa od raznih
sperma (grč. sperma seme) 1. zool. životinjske i sastojaka koja služi kao lek.
čovečje seme, gusta i beličasta semena specijal (lat. specialis) dobar poznanik,
tečnost spolno zrelih mužjaka koju pri poverljiva osoba, prisni prijatelj; vrsta
snošaju izbacuje ud i koja sadrži sperma- velikih vinskih čaša; naročito dobro piće
tozoe; 2. vot. seme. (vino, pivo); proizvod izuzetne kak-voće.
spermatida (grč. sperma zool. zrela spolna specijalan (lat. specialis) naročit, osoben,
ćelija iz koje postaje spermatozoon. poseban; odreñen, tačan, pobliži; stručan;
spermatin (grč. sperma) zool. semena materija. supr. generalan.
speciJalizaciJa 865 spirala

specijalizacija (nlat. specialisatio) posebno zlika koja sačinjava vrstu ili rod; specifična
označavanje, ponaosobno označavanje, težina odnos izmeñu težine nekog tela i težine
posebno izvoñenje; stručno usavršavanje, iste zapremine vode, težina kubnog
stručno spremanje i izučavanje (grane neke santimetra neke grañe izmerena gramovima;
nauke, zanata i dr.); specijaliziranje. specifična toplota količina toplote potrebna
specijalizirati (lat. specialis, fr. speciali-ser) da se prida jedinici mase nekog tela da bi se
naročito (ili: ponaosob) označiti (ili: zagrejale za 1° S, od 14,5° do 15,5°; specifično
označavati, navoditi, navesti); specijalizirati sredstvo lek koji ima naročito dejstvo na neku
se usavršavati se (u grani neke nauke, zanata bolest (npr. živa na sifilis, kinin na malariju
i dr.), stručno izuča-vati. itd.), ili koji naročito utiče na neki organ
specijalizovati v. specijalizirati. (npr. digitalis na srce).
specijalije (lat. specialia) pl. naročite okolnosti, spianato (ital. spianato) huz. prosto,
bliže okolnosti, pojedinosti, po-drobnosti. jednostavno, neizveštačeno.
specijalist (lat. specialis naročit) stručnjak, epika (lat. spica) bog. klas.
onaj koji se posvetio isključivo jednoj grani spikato (ital. spicato) muz. jasno, naglašeno,
(umetnosti, nauke, zanata i sl.); naročito: razgovetno (kod pevanja).
lekar koji se posvetio jednoj grani medicine, spiker (eng. speaker) 1. govornik, predsednik
npr. specijalist za tuberkulozu, za unutrašnje Donjeg doma u engleskom parlamentu (zato
bolesti itd. što on uzima reč u ime skupštine); 2. stalni
specijalitet (nlat. specialitas) 1. naroči-tost, govornik, objavljivač vesti i dr. na radiju i
osobenost, posebnost, svojstvo vrste, svojstvo televiziji.
rada; 2. struka, stručnost; naročita grana neke spilom (grč. spiloma mrlja) med. mladež.
umetnosti kojoj se neko (specijalist) spilja v. špilja.
isključivo posvećuje; 3. naročiti proizvod spin (eng. spin okretati se, vrteti se) sopstveni
neke fabrike, čija su spoljna i unutrašnja mehanički momenat količine kretanja
svojstva (sastav i oblik) uvek ista. elementarne čestice ili atomskog jezgra.
specijalnost (lat. species) struka kojom se neko spina (lat. spina trn, bodlja) anat. (nlat. spina
posebno bavi; posebna veština, spretnost. dorsalis) hrbat, kičma, hrptenjača.
specijes (lat. species) izgled, spoljašnjost; spinalni (lat. spinalis) hrbatni, kičmeni,
pojam; predstava; izgled, vid; vrsta (nekog hrptenjačni; spinalna iritacija nadra-ženost
rada); kat. osnovna računska vrsta; dodatak, leñne moždine; spinalna punkcija v. pod
sastojak (leka, jela i sl.); med. mešavina lumbalan; spinalni meningitis zapaljenje
isitnjenih biljnih delova. kožaste opne leñne moždine; spinalni sistem
specijes fakti (lat. species facti) prav. izlaganje sistem leñne moždine, leñna moždina i njeni
činjenica, činjenično stanje. živci.
specilum (lat. specillum) med. v. soida. spinel (fr. spinelle) min. ljubičastocrveni rubin.
specimen (lat. specimen) ogled, proba, ogled-ni spinet (ital. spinetto) muz. instrument sa žicama
rad, probni rad, pokus, pokušaj, dokaz. u obliku trapezoida, preteča klavira.
specifikaciJa (nlat. specificatio) nabrajanje spinozizam filozofija Baruha Spinoze
pojedinosti, podroban (detaljan) opis, spisak (1632—1677), naročito njegov panteizam, po
svih pojedinačnih predmeta koji spadaju kome su bog i priroda isto, jedno (deus sive
zajedno; posebno označenje. natura).
specifikovati (nlat. specificare) v. speci-ficirati. spinozist fil. pristalica spinozizma.
specifikum (nlat. specificum) naročito sredstvo, spinterizam (grč. spinther varnica, iskra)
osoben, siguran i celishodan lek za neku bacanje iskri, vrcanje varnica, bacanje
bolest. zrakova.
specificirati (nlat. specificare) naročito označiti spinteriskop (grč. spinther, skopeo gledam)
(ili: označavati), posebno navoditi, posebno aparat za posmatranje i ispitivanje alfa--
navesti, nabrojiti, poimence ili tačno odrediti, zrakova (pronalazak eng. naučnika
navesti (ili: navoditi) tačku po tačku, označiti Kruksa).
sve ponaosob, upojediniti, upojedinjavati. spinterometar (grč. spinther, metron mera,
specificitet (nlat. specificitas) specifič-na merile) sprava za merenje dužine električnih
osobina, specifično svojstvo, specifičan varnica.
sastav, osobenost, svojstvenost, npr. neke spirala (grč. speira savijutak, vijuga, lat. spira)
bolesti 1. zavojnica, loznica; 2. mat. kriva sa
specifičan (nlat. specif icus) svojstven samo beskrajno mnogo zavojaka (ima: Arhime-
jednoj osobi ili stvari, koji njoj isključivo dova, hiperbolna, parabolna, logaritam-ska
pripada, osoben, naročit, odreñen, itd. spirala); najobičnija je valjčana ili
opredeljen; specifična diferencija ra- cilindarska spirala ili zavojnica zvana još i
loza; teh. lozasto zavijena opruga, lozasto
zažčjen feder; lozasto
55 Leksikon
spiralan 866

uvijena žica; 3. avaj, akrobacija koja se spirituoze (nlat. spirituosa) pl. pića koja sadrže
sastoji u tome što se avion, pri spu-štanju, alkohola, alkoholna pića.
obrće oko zamišljene vertikalne ose. spirituozo (ital. spirituoso) muz. sa duhom i
spiralan (grč. speira, lat. spira, nlat. spira-lis) žarom, plameno, živo; kon spirito.
lozast, uvijen kao puž ili kao zavr-tanj, spiritus (lat. spiritus dah; duh) disanje, dah;
zavojit, uvojit. životni dah, život; duh, duša, jak i
spirant (lat. spirans) gram. strujnik, produž-ni preduzimljiv duh; hem. alkohol, špiritus;
suglasnik, suglasnik koji se može proizvoditi spiritus agens (lat. spiritus agens) duhovni
sve dok nam traje daha; to su: f, s-z, š-ž, h. (ili: glavni) pokretač, duša pokreta; spiritus
spirato (ital. spirato) trg. u prošlom mesecu, u asper i spiritus lenis (lat. spiritus aspep,
prošloj godini. lenis) u grčkom jeziku grubi dah, glas h (') i
spiriloze (lat. spirilum dei. od spira za-vojnica, blagi dah (') na početnom samoglasniku;
loznica) pl. med. bolesti koje izaziva bakterija spiritus movens (lat. spiri-tus movens) v.
spirilus. spiritus agens; spiritus rektor (lat. spiritus
spirilus (lat. spira zavojnica, loznica, dei. rector) oživljavajući duh, duhovna
spirillum) med. grupa bakterija, uvojica, životvorna sila, duh upravljač, duhovni
izazivača raznih bolesti, naročito kolere. pokretač; bot. mirisava tvar u biljkama.
spiritizam (lat. spiritus duh, nlat. spiritis-mus) spirometar (lat. spirare disati, grč. metron
verovanje u duhove, verovanje da s one strane mera, merilo) sprava za merenje količine
groba postoji svet duhova sa kojima se može, udahnutog i izdahnutog vazduha.
pod izvesnim okolnostima (posredstvom spirohete (nlat. spirochaeta pl. med. jednoće-
stolića i naročitih posrednika — medijuma), lična živa bića iz grupe bakterija spi-rila,
doći u dodir i op-štiti. Spiritizam je, izazivači sifilisa (spirochaeta pallida) i dr.
polovinom XIX veka, došao iz Amerike u bolesti.
Evropu; up. okul-tizam. spisitas (lat. spissitas) med. gustoća, zgusnu-tost
tečnih tela (usled čega postaju manje tečna,
spiritist (nlat. spiritista) onaj koji veruje u npr. krvi).
postojanje duhova i u mogućnost opštenja s spisitudo (lat. spissitudo) med. v. spisitas.
njima. splanhničan (grč. splanchnon utroba, iznu-
spiritozo (ital. spiritoso) muz. v. spirituozo. trica, drob) utrobni, koji se tiče utrobe,
spiritualan (lat. spiritualis) v. spirituelan. iznutrični, drobni.
spiritualizai (lat. spiritus duh) fil. metafizičke splanhnografija (grč. splanchnon) opisivanje
shvatanje po kome je ono što postoji, u utrobe.
svojoj suštini, duhovne prirode, duhovna
supstancija sastavljena od du-hovnih bića, a splanhnologija (grč. splanchnon, logla nauka)
tela su samo predstave, ili prividi pojave nauka o utrobi, nauka o unutrašnjim
jedne čiste duhovne stvarnosti; supr. organima.
materijalizam. splanhnopatija (grč. splanchnon, pathos
bolest) med. bolest utrobe.
spiritualizacija (nlat. spiritualisatio) 1. hen. splanhnoptoza (grč. splanchnon, ptosis pad)
pretvaranje u alkohol, izvlačenje alkohola; med. spadnutost utrobe.
2. fig. oduhovljavanje, pripisivanje duha, splenalgija (grč. splen slezina, algos bol) med,
tumačenje u duhovnom smislu. bol slezine; pr. splenalgičan.
spiritualizirati (nlat. spiritualisare) 1. hem. splendidan (lat. splendidus) raskošan, sjajan,
pretvoriti (ili: pretvarati) u alkohol, velelepan; fig. darežljiv, izdašan; tip. sa
ualkoholiti, učiniti alkoholnim, izvući iz čega velikim proredima (slog).
alkohol; 2. fig. oduhoviti, oduho-vljavati, dati splenektomija (grč. splen slezina, ektome
čemu duhovno obeležje, tumačiti u isecanje) med. operativne vañenje (ili:
duhovnom smislu. isecanje) slezine.
spiritualije (lat. spiritualia) pl. duhovne stvari, splenijum (grč. splenion zavoj, lat. splenium)
stvari vere; duhovna prava koja su vezana s med. oblog, obloga; up. kompres.
nekom crkvenom službom (supr. temporalije). splenitis (grč. splen slezina) med. zapaljenje
spiritualisti (lat. spiritus) fil. pristalice, slezine, upala slezine.
predstavnici spiritualizma. splenografija (grč. splen, graphia opisivanje)
spiritualitet (nlat. spiritualitas) duhovnost, opis, opisivanje slezine.
duhovna priroda, duhovni život. splenologija (grč. splen, logia nauka) nauka o
spirituelan (fr. spirituel) bogat duhom, duhovit, slezini (deo anatomije).
oštrouman; duhovni, bestelesni, natčulni; splenomegalija (grč. splen, megas velik, me-gale
duhovnički, crkveni. velika, Mega veliko) med. uvećanje slezine,
spirituozan (nlat. spnrituosis) koji ima u sebi naročito kod malarije.
alkohola, alkoholni (o pićima). splin (eng. spleen, lat. splen) med. mrzovolja,
vrsta hipohondrije koja često donosi osećanje
dodijalosti života, a obično se javlja kao
posledica dosade; zlovolja, neraspoloženje.
spodkju 867 cnpej
m

spodijum (grč. spodion metalni pepeo) hen. spora (grč. spora setva) bog. klica semena,
koštani ugalj, ugalj koji se dobiva pou- ćelija koja vrši umnožavanje (kod biljki
gljavanjem kostiju; zbog velike šupljika- bescvetnica).
vosti upotrebljava se za čišćenje šećer-nog sporadi (grč. sporas gei. sporados rasut, ra-
soka; beli spodijum koštani pepeo. štrkan, speiro sejem) pl. razasuta ostrva i
spodomant (grč. spodos pepeo, mantis pred- ostrvca.
skazivač, vračar, prorok) onaj koji proriče sporadičan (grč. sporadikos rasut, raštr-kan,
iz pepela. pojedinačan; osamljen) razasut, rasturen po
spodomantija (grč. spodos, manteia predska- raznim oblastima, pojedinačan, usamljen;
zivanje, proricanje) proricanje iz pepela. sporadične bolesti one koje napadaju samo
spolije (lat. spolia) ia. u srednjem veku: znaci pojedince (za razliku od epi-demičnih, koje
viteške časti (mač, štit, šlem i dr.) koji su napadaju čitave oblasti i narode).
se nosili pri sahranama i u drugim sporadičnost (grč. sporadik6s), pojedinač-nost,
svečanim prilikama. osamljenost, pojedinačno javljanje,
spolijum (lat. spolium) plen, pljačka; naročito: povremeno javljanje.
zaplenjeno oružje i dr. kao znak pobede; sporangidija (grč. spora setva, angos sud,
prav. oduzimanje poseda; kod katolika: posuda) bog. semeni sudić; plodni ovojak
prav® pape na prisvajanje imanja koja kod bescvetnica; matica-ćelija spora kod algi.
ostanu iza katoličkog sveštenika; akcio sporangija (grč. spora, angos) bot, v. sporangidija-
spolni (lat. actio spolii) prav. tužba kojom se sporno (ital. sporco, lat. spurcus) trg. = bruto.
traži da se odmah vrati ili naknadi ukradena sporogeneza (grč. spora setva, genesis
stvar. postanak, rañanje) biol. umnožavanje putem
spongija (grč. spongos) zool. spužva, sunñer. spora; sporogonija.
spongioza (grč. spongos sunñer, lat. spongio-sus) sporogon (grč. spora, gdnos roñenje, rañanje)
med. sunñerasta kopggana supstancija u bog. kod mahovina: plod koji stvara spore, a
kostima. koji se razvija iz oploñenog jajeta arhe-
spongiozan (grč. spongos, lat. spongiosus) gonija, tj. ženskih spolnih organa.
sunñerast, spužvast, šupljikav. sporogonija (grč. spora, gonos) biol. v.
spovgioliti (grč. spongos, lithos kamen) pl. geol. sporogeneza.
okamenjeni sunñerasti korali. siorozoe (grč. spora, zoon životinja), pl. zool.
spovgozoe (grč. spongos, zoon životinja) pl. jednoćelične praživotinje koje »sive kao
zool. morski sunñeri. paraziti, gotovani, u drugim životinjama, a
spondaikus (lat. spondaicus) v. spondijakus. razmnožavaju se pomoću spora snabdeve-nih
spondej (grč. spondeios, lat. spondeus) metr. ljuskom.
stihovna stopa od dva duga sloga: — —. sporofili (grč. spora, phyllon list) bog. listovi na
spondijakus (lat. spondiacus) hetr. heksame-tar kojima se razvijaju sporangije sa sporama.
čija je peta stopa spondej. sporofite (grč. spora, phyton biljka) bot.
spondilartroza (grč. spondylos pršljen, ag-thron sporonoše biljke koje se razmnožavaju
zglob) med ukočenost zglobova kičmenog pomoću spora.
stuba. sport (lat. disportare raznositi, nlat. di-sportus
spondilitis (grč. spondylos, sphondylos pršljen) raznošenje, eng. sport) igra, šala, provodnja
med. tuberkulozno zapaljenje pršljena. u slobodnoj prirodi; naročito: sva ona
spondiloartrokace (grč. spondylos, arthron telesna vežbanja za koja su potrebne snaga,
zglob, kakbn zlo) med. zagnojavanje, smelost, izdržljivost, okretnost i umešnost
truljenje pršljenova. (npr. jahanje, veslanje, , klizanje, lov,
spondilozoe (grč. spondylos, zoon životinja) pl. trčanje, loptanje, rvanje, vežbanje na
zool. v. vertebrata. naročitim spravama itd.).
spondilus (grč. spdndylos, sphondylos) anat. sportist (eng. sport) lice koje se bavi sportom.
pršljen. sportsmen (eng. sportsman) onaj koji se bavi
spontav (lat. spontaneus) dobrovoljan, svoje- sportom, sportist; onaj koji se oduševljava
voljan, iz sopstvenih pobuda, iz vlastitih sportom.
pobuda; sam sobom postao, samonikao; sporulacija (grč. spora setva, nlat.
iznenadan; spontano iščašenje ned. išča-šenje sporulatio) biol. stvaranje spora, postajanje
usled nekog oboljenja zgloba, bez spoljnog spora, npr. kod bakterija.
uticaja; v. generacio ekvivoka. sprej (eng. spray) mlaz tečnosti ištrcan u
spontaneitet (lat. spontaneus) svojevoljnost, vazduh, gde se raspršuje u vrlo sitne kapi;
dobrovoljnost, vlastita pobuñenost, sopstvena naprava za ištrcavanje tog mlaza;
pobuñenost, pobuñenost samim sobom, raspršivač; tečnost u toj napravi.
dobrovoljno odlučivanje; samodelat-nost,
samoodreñivanje; samoniklost; pojava bez
spoljnih i vidnih uzroka; fil. stvaranje (ili:
obrazovanje) iz sebe (supr. receptivitet);
sposobnost razuma da stvara sam pojmove (po
Kantu).

55*
sprinkler 868

sprinkler (eng. sprinkler kanta za zalivanje) što već postoji (nasleñenog), politička
ureñaj za zaštitu od požara, obično u ustaljenost, stajanje na sigurnim nogama
skladištima, robnim kućama, fabrikama, (stabilizam), stabilizacija.
brodovima. stabilnost v. stabilitet.
sprint (eng. sprint) sp. trčanje na kratku stavrodulija (grč. stauros uspravan kolac, krst,
stazu, takmičenje u brzini. duleia ropstvo) poštovanje krsta, obožavanje
sprinter (eng. sprint) sp. trkač na kratkoj stazi; krsta.
up. sprint. stavrolater (grč. stauros, latreia obožavanje)
sprinterice (eng. sprint) pl. naročita obuća za obožavalac krsta.
trkače sa klincima na prednjem delu, da se stavroskop (grč. staurds, skopeo posmatram)
trkač ne bi klizao. polarizacioni aparat za ispitivanje op-tičkih
spru (eng. sprue) med. tropska bolest koja svojstava kristalnih ploča.
naročito napada Evropljane, sastoji se u stavrofilaks (grč. stauros, phylax čuvar) čuvar
propadanju sluzokože probavnog kanala, u krsta, ranije titula jerusalimskog patrijarha
teškoći jedenja i govorenja i u kataru creva. kao čuvara ostataka krsta na kom je Hristos
spumozan (lat. spuma pena, spumosus) penu- bio razapet.
šav; penast. stavrofor (grč. staurds, phepo nosim) krsto-
sputacija (nlat. sputatio) med. pljuvanje. nosac; u pravoslavno] crkvi: sveštenik--
sputum (lat. sputum) pljuvačka, ispljuvak. protoprezviter odlikovan pravom da nosi o
srdela v. sardela. vratu zlatan krst; stavrofori pl. nosači krstova
srma (tur. sirma) srebro, srebrna ili zlatna žica, pri katoličkim crkvenim ophodima.
konac. stagnacija (nlat. stagnatio) stajanje, zastoj,
srmajli (tur. sirmah) srmom, tj. srebrnim ili zastalost, labavost, npr. u industriji,
zlatnim koncem vezen, ukrašen. trgovačkim poslovima itd.
S romanum (lat. S romanum) med. „rimske S", stagnirati (lat. stagnare) stajati, ne oticati (o
iskrivljenost debelog creva u obliku latinskog vodi); fig. biti u zastoju, ne napredova-ti, ne
slova S, na mestu gde prelazi u zadnje crevo.
srča (tur. sirca) staklo; pril. srčali. razvijati se (o poslovima, radu i DR-)-
stad-buk (eng. stud ergela, book knjiga) u
Stabat mater (lat. Stabat mater) „Stajaše konjarstvu: matična zapatna knjiga sa
(pored krsta) majka (Isusova)" početne reči podacima (poreklo, težina, sposobnost plo-
čuvene katoličke crkvene pesme, na-pisane ñenja i dr.) o konjima, rodoslovnik konja; up.
oko 1300. god., koja se peva na Veliku pedigri.
subotu; muzički često obraćivana (Palestrina,
Pergolezi, Astorga, Rosini, Hajdn i dr.). stadiometrija (grč. stadion odreñen deo puta,
stabilan (lat. stabilis) postojan, stalan, tra-jan, metrfa merenje) grana geodezije koja
nepromenljiv, stamen, čvrst; supr. la-bilan; up. utvrñuje, pomoću optičko-geodetskih
indiferentan. instrumenata, na terenu, odstojanje izvesnog
stabilizam (lat. stabilis) v. stabilitet. niza tačaka od jedne osnovne tačke.
stabilizator (lat. stabilis) 1. fiz., ham. materija stadijum (lat. stadium trkalip!te, grč. stadion)
koja služi da se neki materijal, podložan v. stadion 1, 2, 3.
promenama, održi stalan, postojan; 2. stadion (grč. stadion) 1. stara mera za dužinu od
ureñaj koji služi da se održi stalan napon 125 koraka ili 600 grčkih i 625 rimskih
struje; 3. sprava koja sprečava da se karoserija stopa, 40 stadija=1 geogr. milja; 2. trkalište,
automobila nagiba na zavojima. mesto na kome su Grci održavali viteške
stabilizacija (nlat. stabilisatio) ustaljenje, igre; naročito ureñeno mesto za sportske
ustaljivanje, učvršćenje; stabilizacija valute utakmice većeg obima; 3. fig. odsek vremena,
fin. učvršćivanje meñunarodnog kursa novca period u neprestanom razvitku nekog
jedne države. dogañaja ili stanja, npr. neke bolesti (lat.
stabilizirati v. stabilizovati. stadium morbi), pitanja i sl.; stanje stvari,
stabilizovati (lat. stabilis) ustaliti, usta-ljivati, položaj stvari (kod nas: stadijum).
učvrstiti, utvrditi, učiniti postojanim, stalnim, staž (fr. stage) 1. trajanje delatnosti na nekom -
trajnim. području rada, posle kojeg se stiču izvesna
stabilirati (lat. stabilire) v. stabilizovati. prava (na godišnji odmor, penziju, dobijanje
stabilist (lat. stabilis) pristalica onoga što već stana i dr.); 2. pripravna služba,
postoji, tj. postojećeg stanja. pripravništvo, vreme koje neko posle
stabilitet (lat. stabilitas) 1. postojanost, završenog školovanja mora da provede u
čvrstina, stalnost, ustaljenost; 2. fiz. težnja za pripravničkoj službi.
održavanjem postojećeg stanja, koja je tim stažirati (fr. stage) izdržava™ obavezno vreme
veća što je veća težina i što je veći oslonac i

You might also like