1.

GLODANJE

2.1.OSNOVNE ZNAAJKE Glodanje je postupak obrade odvajanjem estica koji spada u postupke obrade alatima odreene geometrije otrice s promjenjivim presjekom odvojene estice. Izvodi se na alatnim strojevima, glodalicama, pri emu glavno gibanje, i to rotacijsko kontinuirano pripada alatu, a posmino gibanje koje je kontinuirano, proizvoljnog oblika i smjera, pripada obratku.

Alat za glodanje je glodalo odreene geometrije reznog dijela s vie glavnih reznih otrica koje se nalaze na zubima glodala i mogu biti smjetene ili na obodnoj ili na obodnoj i eonoj plohi glodala. Rezne otrice glodala s obratkom periodino ulaze u zahvat i izlaze iz njega tako da im je dinamiko optereenje jedno od osnovnih obiljeja koje se mijenja za vrijeme rada, od trenutka poetka rezanja do trenutka izlaska otrice iz materijala. U pogledu kinematike i dinamike rada glodanje je jedno od najsloenijih postupaka za razliku od tokarenja, buenja, blanjanja i slinih postupaka.

Glodanjem se postiu klase hrapavosti od N5 do N12, odnosno srednje aritmetiko odstupanje profila Ra od 0,4 do 50 m. U ovom pokusu dobivena je kvaliteta obraene povrine N6. Ovim postupkom obrade postie se visoka proizvodnost strojne obrade i iroka iskoristivost u serijskoj i masovnoj proizvodnji. Obrauju se dijelovi sa sloenim prostornim konfiguracijama, razni utori i lijebovi, zupanici (konusni i cilindrini), puni vijci i puna kola, zavojne povrine razliitih oblika, vanjski i unutranji navoji itd.

2.2.POSTUPCI GLODANJA

Glodanje se moe podijeliti na osnovi vie kriterija podjele: Prema proizvedenoj kvaliteti obraene povrine: a) grubo, b) zavrno, c) fino glodanje. Prema kinematici postupka: a) istosmjerno, b) protusmjerno. Prema poloaju reznih otrica na glodalu: a) obodno, b) eono.

Slika 2.1. Obodno i eono glodanje Prema obliku obraene povrine: a) ravno (plono, plansko), b) okretno (okruglo i neokruglo), c) profilno (utori raznih profila, modulno glodanje), d) odvalno, oblikovno (kopirno ili CNC).

2.3.PARAMETRI OBRADE GLODANJEM Odreenim parametrima rada realizira se postupak obrade koji treba primijeniti pri izradi eljenih strojnih dijelova. Te vrijednosti se moraju za svaki individualni sluaj to tonije odrediti jer neposredno utjeu na ekonominost obrade. Izmeu pojedinih veliina postoji funkcionalna ovisnost iz ega proizlaze pojedinane vrijednosti, ovisno o postavljenim ogranienjima. Zbog toga ekonominost obrade ne moe rasti jednostavnim poveavanjem vrijednosti tih parametara. Osnovne karakteristine veliine koje odreuju parametre obrade odvajanjem estica, pa tako i glodanja, su: 1. dubina obrade (rezanja) ap, 2. posmak f, 3. brzina odvajanja estica (brzina rezanja) vc. Treba spomenuti, nita manje vane i jo tri veliine koje se koriste ne samo pri obradi glodanjem, ve kod bilo koje obrade odvajanjem estica, a to su: irina odvojene estice b razmak izmeu obraivane i obraene povrine koja se mjeri po povrini obrade; debljina odvojene estice h razmak izmeu dva uzastopna poloaja povrine obrade za jedan okretaj ili za jedan prolaz obratka ili alata, mjerena okomito na irinu odvojene estice; presjek odvojene estice povrina koju ograniava kontura prethodne dvije znaajke. Takoer postoje i odreena ogranienja pri odabiru odgovarajuih parametara, a u veini sluajeva koriste se sljedea: a) snaga i broj okretaja stroja, b) krutost sklopa (alatni stroj - alat - obradak), c) materijal obratka, d) kvaliteta reznog dijela alata, e) zahtijevana kvaliteta obrade.

2.4.OSNOVNI PARAMETRI REZANJA

2.4.1. Dubina rezanja ap Dubina rezanja ap [mm] - je veliina odvojenog sloja materijala koja je odreena razmakom izmeu obraivane i obraene povrine, mjerena okomito na obraenu povrinu. Odreena je veliinom dodataka za obradu. Najbolja obrada je ona izvedena iz to manje prolaza. Osnovna je tenja skinuti to veu koliinu odvojenih estica, ali uz jo uvijek prihvatljivu geometrijsku tonost i kvalitetu obraene povrine, to se ostvaruje viestrukim prolazima pri emu se za zavrnu finu obradu odabire konani rez s minimalnom dubinom. Minimalni broj prolaza odreuje snaga alatnog stroja i kvaliteta obraene povrine prema jednadbi:
ap PB m f vC kc

(2.1) [W], [%], [mm/okr], [m/min], [N/mm2].

gdje su: PB - snaga alatnog stroja

m - stupanj iskoristivosti stroja

f vc kc - posmak - brzina rezanja - specifini otpor rezanja

2.4.2. Posmak f Posmak f - je veliina puta glavne otrice alata u pravcu posminog gibanja za: 1. Posmina brzina vf 2. Posmak po jednom okretaju glodala f 3. Posmak po zubu glodala fz

[mm/min] [mm/okr] [mm/zub]

Vrijednost posmaka f predstavlja duinu za koju se glodalo pomakne za vrijeme jednog okretaja. Pri tome zubi glodala imaju relativno kretanje po trajektorijama koje odgovaraju cikloidama, a pomaknute su jedna u odnosu na drugu za vrijednost posmaka po zubu fz. Porastom tog posmaka poveava se i presjek odvojene estice, sile na zubu i hrapavost

obraene povrine. S porastom promjera glodala moe se odabrati i vei posmak fz to zahtijeva i odgovarajue krute izvedbe strojeva za glodanje. Ovi posmaci su meusobno vezani sljedeim relacijama: f = fz z vf = f n = fz z n gdje je: z broj zubi n broj okretaja glodala [okr/min]

[mm/okr] [mm/min]

(2.2) (2.3)

Posmak se moe odrediti s obzirom na otpornost zuba alata, progib vratila, tonost obrade i kvalitetu povrine raznim empirijskim izrazima. S obzirom na hrapavost povrine kao mjerodavnim kriterijem za zavrnu obradu, posmak f na jedan okretaj dan je izrazom: gdje je: Rt teorijska hrapavost D promjer glodala [m], [mm].

(2.4)

2.4.3. Brzina rezanja vc Brzina rezanja (odvajanja estica) vc - je put koji prijee glavna otrica alata u odnosu prema obraivanoj povrini u jedinici vremena. Pri postupcima obrade s krunim glavnim gibanjem (poput glodanja), uzima se da je brzina rezanja jednaka obodnoj brzini alata glodala. Ona se izraunava na osnovi najveeg promjera glodala po jednadbi:
D n 1000

vc

[m/min]

(2.5)

gdje je: D promjer glodala n broj okretaja vc brzina rezanja [mm] [okr/min] [m/min]

Na temelju studija i analize pojedinih postupaka glodanja, u pogledu postignutog uinka, potrebnog radnog vremena, troenja alata i drugih utjecajnih veliina, odreuje se brzina rezanja prema proirenom izrazu za koju e produktivnost alata biti najbolja:

vc =

Cv D i K T m a x f zy b z z n

(2.6)

gdje su: Cv, m, x, y, z, n konstante i eksponenti ovisni o materijalu D promjer glodala T vijek trajanja glodala a dubina rezanja fz posmak po zubu b irina glodanja z broj zuba K korekcijski faktor koji uzima u obzir vrstu materijala alata, tvrdou alata, sredstva za podmazivanje i hlaenje, postupak glodanja i dr. [mm] [min] [mm] [mm/zub] [mm]

2.5.ALATI ZA GLODANJE

Alat za glodanje je glodalo definirane geometrije reznog dijela, s vie glavnih reznih otrica koje se nalaze na zubima glodala i mogu biti smjetene ili na obodnoj (rijee) ili na obodnoj i eonoj plohi glodala. Razne vrste glodala prikazane su na slici 2.2.

Slika 2.2. Razne vrste glodala

2.5.1. Osnovni elementi glodala

Osnovni elementi glodala su: 1. Radni dio (posjeduje zube na kojima se nalaze rezne otrice), 2. Stezni dio (predvien za stezanje glodala), 3. Vrat (spojni dio radnog i steznog dijela). Pomou radnog dijela obavlja se proces odvajanja estica, dok vrat i stezni dio slue za prihvat radnog dijela i privrenje glodala na stroj glodalicu, te prenoenje sila s radnog dijela dalje na konstrukciju stroja.

2.5.2. Materijali za izradu glodala

Osnovni zahtjevi koji se postavljaju pri izboru materijala alata: temperaturna postojanost svojstvo da zadri tvrdou na otrici alata na temperaturi koju odreuje reim obrade; dovoljna vrstoa i ilavost - da se suprotstavi mehanikim naprezanjima statike i dinamike prirode koja rezultiraju iz otpora i sila rezanja; dovoljna vrstoa i tvrdoa - da se suprotstave mehanikom troenju otrice i povrina na alatu koje su u dodiru s odvojenom esticom i obratkom; otpornost na troenje - uslijed pojave trenja i zagrijavanja glodala; prednost u ekonominosti - pri nabavki i u radu. Na osnovu ovih zahtjeva, za izradu glodala koriste se sljedee skupine alatnih materijala: 1. Legirani i nelegirani alatni elici temperaturne izdrljivosti do T = 550 K,

preporuljive brzine rezanja do vc 0.25 m/min. 2. Brzorezni elici - temperaturne izdrljivosti do T = 850 K 950 K, preporuljive

brzine rezanja vc 0.42 m/s 0.66 m/s. 3. Tvrdi metali - sastavljeni su od jednog ili vie metalnih karbida kao nositelja tvrdoe i

kobalta kao veziva, imaju veliku tvrdou i vrstou, ali malu ilavost.

Dijele se na : a) Lijevane tvrde metale dobivaju se lijevanjem: Co, Cr, W i u malim koliinama C. Osobina im je velika tvrdoa i otpornost prema habanju, krtost i osjetljivost prema udarcima. Temperaturna postojanost im je do 800 C 900 C, uz brzine rezanja do oko 60 m/min. b) Sinterirani tvrdi metali mjeavine zasienih karbida Volframa (WC), Titana (TiC), Tantala (TaC), Molibdena (MoC) te Kobalta kao veziva. Temperaturna postojanost

sinterovanih materijala je do 900 C 1000 C, uz brzine rezanja do 200 m/min. 4. Keramika (sinterovani oksidi) - glavna karakteristika je pored velike tvrdoe i

postojanost pri povienim temperaturama i niska ilavost. Veziva masa koja se koristi za proces dobivanja ovih keramikih materijala moe biti organskog ili anorganskog porijekla. Temperaturna postojanost je do 1200 C i brzine rezanja do 500 m/min. 5. Dijamanti - jedni od najsavrenijih reznih materijala za manje otrice. Imaju izuzetno

visoku tvrdou i postojanost otrice, ali im je nedostatak velika krtost. Temperaturna postojanost im je od 1700 C 2100 C uz velike brzine rezanja i do 3000 m/min.