DUBRAVKO HORVATI / GRIKI TOP I DRUGE LEGENDE IZ NAIH KRAJEVA

Biblioteka EGRT HLAPI Knjiga I Urednica Lina Knei Likovna oprema Mirko Stoji

DUBRAVKO HORVATI GRIKI TOP I DRUGE LEGENDE NAIH KRAJEVA K. Kreimir Zagreb, 2003.

O OVOJ KNJIZI Preie, koje su pred vama, napisane su na osnovi drevnih pukih legenda iz raznih naih krajeva. Uglavnom govore o tome kako su nastali pojedini gradovi, rijeke, jezera itd. ili kako su pak dobili dananja svoja imena. Ima ih i o pojedinim dogaajima, kao to su bitke i velike seobe, o pojedinim obiajima i slino. Odvajkada je na narod pokuavao priom protumaiti svoju okolinu i zbivanja u njoj. Naravno, ta tumaenja nisu bila znanstvena, nego matovita i pjesniki nadahnuta. Niknula su iz snova i iz plemenita srca. Takve su sve legende. Onme, koje su ovdje prepriane, pisac je naao u razliitim izvorima, razliitim knjigama, a poneke je i sam uo na mjestima koja se u ovoj knjizi tu i tamo spominju. Vjerojatno je da e te prastare predaje zanimati dananju djecu, pa i ne samo djecu, kao to su stoljeima, dok su se prenosile od usta do usta, s kojenja na koljeno, oduevljavale nekadanju djecu i nekadanje majke i oeve, nae pretke.

ORANJE DIVA DRAGONJE Tamo na sjeveru Istre, gdje se danas stere krevita iarija, u davna, drevna vremena pria nam legenda bilo je veliko jezero. Oni koji su ivjeli u njegovoj blizini, imali su uvijek vode na pretek, ali se zato u ostaloj Istri oskudijevalo vodom. Nigdje nikakva izvora, ni potoka, ni rijeke... eala je zemlja, ealo je blago, eali su ljudi, pa ni bilje nije moglo rasti u bezvodnoj zemlji. Zato je sva ostala Istra bila slabo naseljena. A oko jezera ljudi su pak vrvjeli kao mravi, te su tako gusto naseljeni smetali jedni drugima. Kad bi se voda iz jezera mogla potjerati prema moru znali su bio bi to spas za sve njih. Naselili bi se du te vode, pa bi se kraj oko jezera rasteretio, jer ostali bi krajevi postali plodni. Ali kako to uiniti, kako potjerati vodu preko brda i dolina? U golemoj pilji nedaleko jezera ivio je stari div Dragonja. Bio je dobroduan i pomagao je ljudima kad god bi mogao. Pri gradnji kua valjao je veliko kamenje iz planine, nosio na pleima itave borove ili hrastove, koje bi istrgnuo iz zemlje zajedno s korijenjem, a najee je u golemim posudama nosio vodu onima koji su se nastanili podalje od jezera. Nagrada za cjelodnevni trud divu Dragonji plaala se volom, dvama janjcima i dvjema bavama vina. Vola bi div pojeo za ruak, a janjce za doruak i veeru. Jednu bavu vina potroio bi nakon doruka i veere ,a drugu bi iskapio poslije ruka. Time su bili zadovoljni i div i mjetani oko jezera. Vidio je Dragonja da se ljudi mue s vodom, da su se svi stisli oko jezera, a uokolo pusta zemlja, pa je odluio da im pomogne. Jednoga dana rekao je glavarima da e potjerati dio vode iz jezera do mora. Izorat e dugu brazdu, a njome e potei rijeka. Ali, za takvo oranje treba mu barem ezdeset volova; jer treba zaista svojski povui kako bi ralo, koje bi Dragonja zariti duboko u tlo, uzmoglo zasjei iroku i duboku brazdu. tovie, Dragonja se obvezao da e sam iskovati velik, velik plug s golemim lemeom. Nagodili su se da e za nagradu dobiti sve volove s kojima bude orao. Sutradan u zoru poeo je Dragonja pluiti. Bilo je to naporno oranje, jer valjalo je krivudati izmeu stijenja i zaobilaziti ponore. Dragonja je vitlao dugim biem iznad ezdeset volovskih lea i s vremena na vrijeme podvikivao da bi volovi to jae povukli. A brazdom za njim tekla je voda, tekla je rijeka. Naveer je Dragonja stigao s volovima do mora. I rijeka je naveer utekla u more... Ljudi su se odmah naselili uz obale rijeke. A rijeku su prozvali Dragonja, prema divovu imenu. Nakon nekog vremena Dragonja je odluio da izore jo jednu brazdu, da stvori jo jednu rijeku. I opet se nagodio s glavarima da e orati s pomou ezdeset volova, te da e mu svi volovi pripasti, kad rijeku dovede do mora. Orao je div Dragonja cijeli dan, a za njim je nastajala rijeka. Tekla je polagano, mirno, pa su je ljudi, koji su se oko nje naselili, nazvali Mirna. Kad je Dragonja izjeo sve volove, i one od prvo i one od drugog oranja, prihvatio se, opet za istu nagradu, i oranja tree brazde, stvaranja tree rijeke. Ali, sada nije krenuo zapadnim smjerom prema moru, kao onda kad su za njim potekle Dragonja i Mirna, nego je krenuo prema jugu. Ovo je oranje bilo tee i napornije od dva prethodna, jer na putu mu se isprijeilo vie stijenja i vie ponora, pa je stalno morao krivudati. A uz to, tlo je bilo tvrdo, puno kamenja, pa je brazda bila plitka. Kad je stigao pod kulu pazinskoga grada, u sreditu Istre, to je zapazio gradski kapetan te ga izgrdio: Ej, Dragonja, ne e dobiti volove! Nisi napravio nikakvu rijeku! Dragonja se razljutio na te rijei, ispregnuo volove, a plug prebacio preko ramena. I poao je natrag prema jezeru. A voda je potekla sve do kule, te je preplavila dolinu. Pazinjani su zapoeli zapomagati i vikati za divom: Stani Dragonja! Zaustavi tu vodu! Nismo ti mi nita skrivili!

Zastao je dobroudni Dragonja i vratio se, gazei vodu do keljena. Udario je nogom o tolo, te napravio veliku rupu u koju je otekla sva voda. Tako je nastala rijeka ponornica Fojba. A to ime znai krku jamu, odnosno ponikvu ili vrtau.

PALAA ZA PJEVAA