You are on page 1of 176

BESEDE

Autor: Meher Baba

Izdava: IP ESOTHERIA - Beograd 1994.

BESEDE Meher Babe bacaju svetlost istinskog znanja i perspektivu vrhunske spiritualnosti na mnoge zbunjujue ivotne probleme i izazove svakodnevnog postojanja. Druga po znaaju Meher Babina predaja svetog Znanja ljudima na dar, kao prijemivija nadopuna knjige BOG GOVORI, rasvetljava tako znaajne teme kao to su: Novo oveanstvo, Poetak i kraj Kreacije, Priroda Ega i njegovo uklanjanje, Mesto okultizma u spiritualnom ivotu, Tipovi meditacije, Krugovi Avatara, ovek-Bog... Kao to je Meher Baba napomenuo: "Rei koje proizilaze iz Izvora Istine - imaju pravo znaenje." BESEDE predstavljaju ubedljivo zavetanje toj injenici i ostae NEUPOREDIVI saputnik duhovnim tragaocima.

SADRAJ
Predgovor Uvod u 7. izdanje

I II III IV VI VII VIII IX X XI XII XIII

Sedam realnosti Boanski plan Sebinost Bog i jedinka

V Poetak i kraj kreacije


Obrazovanje sanskara i njihova funkcija Uklanjanje sanskara Uklanjanje sanskara II Uklanjanje sanskara III Dobro i zlo Nasilje i nenasilje Nasilje i nenasilje dalje objanjeni Savrenstvo

XIV Duhovni ivot XV Nesebino sluenje XVI Putevi duhovnog razumevanja XVII Pitanje seksa XVIII Svetost branog ivota XIX Ljubav XX Beskonanost Istine XXI XXII XXIII XXIV XXV XXVI
U potrazi za Bogom Stupnjevi na Stazi Dolaenje do Samospoznaje Bogoostvarenje Duhovno kolovanje Putevi Uitelja

XXVII Priroda ega i njegovo uklanjanje XXVIII Priroda ega i njegovo uklanjanje II XXIX Priroda ega i njegovo uklanjanje III XXX ivotu
Okultizam i njegovo mesto u spiritualnom Okultizam i njegovo mesto u spiritualnom Okultizam i njegovo mesto u spiritualnom

XXXI ivotu II

XXXII ivotu III XXXIII Tipovi meditacije XXXIV Tipovi meditacije II XXXV Tipovi meditacije III XXXVI Tipovi meditacije IV XXXVII Tipovi meditacije V XXXVIII Tipovi meditacije VI

XXXIX Tipovi meditacije VII XL Tipovi meditacije VIII XLI Dinamika duhovnog napredovanja XLII XLIII XLIV XLV XLVI
Dublji aspekti sadhane Avatar ovek-Bog ovek-Bog II ovek-Bog III

XLVII Krug XLVIII Krugovi Avatara XLIX L LI LII LIII


Iskuenja novog svetskog poretka Reinkarnacija i karma Reinkarnacija i karma II Reinkarnacija i karma III Reinkarnacija i karma IV

LIV Reinkarnacija i karma V LV Reinkarnacija i karma VI LVI Reinkarnacija i karma VII LVII ivi za Boga i umri za Boga LVIII oveanstva LVIX Zadatak duhovnih radnika LX Vrline i sposobnosti sledbenika LXI Vrline i sposobnosti sledbenika II LXII Vrline i sposobnosti sledbenika III LXIII Vrline i sposobnosti sledbenika IV LXIV Maja LXV LXVI LXVII LXVIII LXIX LXX LXXI
Maja II Maja III Maja IV Uslovi za sreu Uslovi za sreu II Bog kao beskonana ljubav EPILOG Rad na duhovnom oslobaanju

Predgovor
Izdavai su smatrali za shodno da daju kratak prikaz istorije Beseda zajedno sa komentarima o tome zato je, u ovo dananje vreme, bilo poeljno objaviti njihovo revidirano sedmo izdanje.

Izdavaka istorija Beseda S vremena na vreme, u odreenim vremenskim razmacima, Meher Baba je, raznim osobama i grupama, diktirao na Njegovoj alfabetskoj tabli svoja kazivanja i poruke. Kada se mesenik Meher Baba urnal (Meher Baba Journal) prvi put pojavio u novembru 1938. godine, odlueno je da se u svakom novom izdanju pojavi i po jedno kazivanje ili poruka Meher Babe. Dr akradhar D. Demuk (Dr Chakradhar D. Des-hmukh), lan Meherovog izdavakog vea, rukovodio je grupom ljudi na pripremanju i izdavanju diktiranog materijala. Krajem svake godine od Babinih kazivanja bi se sastavljala zbirka, a od tih zbirki je zatim sainjena prva knjiga Beseda u etiri toma. Nakon to se, u oktobru 1942. godine, urnal ugasio, grupa je naknadno izdala jo jedan tom, dovrivi tako prvo izdanje Beseda u pet tomova. Besede su tampane u Indiji izmeu 1939. i 1943. godine iskljuivo za internu upotrebu. Nakon to bi se neki od tomova rasprodao, tampalo bi se novo izdanje sa manjim ispravkama. Tako su nastala izdanja Beseda od drugog do petog, koja su objavljena u Indiji od 1941. do 1954. itaoci su tokom godina postavljali mnoga pitanja u vezi razliitih tema zastupljenih u Besedama i traili razjanjenja od Meher Babe i Njegovih bliih uenika. Pitanje mogueg pogrenog tumaenja i potrebe za revizijom teksta pokrenula je Mani (Manija S. Irani), Meher Babina sestra, u pismu koje se pojavilo u Buditelju (Awakener) tom 3., broj 1., 1955. godine: Ima ljudi koji veruju da je doslovce svaka re u prvobitnim Besedama-Babina, i odbijaju da prihvate svaku revidiranu verziju. No, premda mu je Baba satima diktirao na tabli, profesor Demuk je upotpunjavao i ulepavao izvesne delove knjige. Iako je Demuk bez sumnje na mnogim mestima briljantno uobliio delo, mi oseamo da postoje odreena mesta gde bi uproavanje reenine strukture ili korekcija u pravopisu jo vie doprineli lepoti i jednostavnosti-to i jeste sr Babinih uenja.... Smatramo da postoje odreena mesta u prvobitnim Besedama gde je Demuk oigledno krivo interpretirao sutinu, i kao posledica toga, javilo se nekoliko ozbiljnih greaka.... Ovaj citat je ovde naveden ne da bi omalovaio dr Demuka, niti da bi se na bilo koji nain umanjio znaaj njegovog monumentalnog dela i napora koje su u njega ulagali njegovi saradnici, ve da bi ukazao na injenicu da prvobitno izdanje Beseda doista sadri stilske nejasnoe, pa je neke delove potrebno preraditi. 1948. godine Meher Baba je ovlastio Carlsa B. Pardoma (Charles B. Purdom) da za zapadnu publiku same i izda Besede u jednom tomu. Za ovaj tom, naslov koji je glasio Bog oveku i ovek Bogu: Besede Meher Babe, odabrao je lino Meher Baba. Prvi put je knjiga tampana u Engleskoj 1955. godine. Izdavanjem Meher Babine knjige Boggovori 1955. godine, odreena pitanja i termini su raieni i ponovo definisani. 1967. godine esto izdanje Beseda, u tri toma, izdali su Preobraeni Sufizam (Sufism Reoriented), u San Francisku, Kalifornija. Sa Meher Babinim odobrenjem, izdavai Ajvi Aneita Djus (Ivy Oneita Duce) i Don. E. Stivens (Don E. Stevens) su uinili neke prepravke oslanjajui se na knjigu Bog govori i kasnija objanjenja koja je Baba dao. Oni su u ovom trotomnom izdanju pojednostavili neke od reeninih struktura i napravili nov, loginiji raspored poglavlja. esto izdanje je, uz manje korekcije, izalo u tri reprinta. Sedmo izdanje. Nakon estog izdanja, Avatar Meher Baba Perpetual Public Charitable Trust odluila je da ponovo publikuje Besede. Isprva je bilo planirano da to jednostavno bude reprint estog izdanja, pa je naglasak stavljen na upotpunjavanje materijala iz priloga: uvoda, glosara i indeksa. Ali, ubrzo je postalo jasno da e biti nuno izvriti neke izmene i u samom tekstu. Od izdanja iz 1967. godine, rezultati dodatnih istraivanja teksta otvorili su neka nova pitanja. U prevodima pripremljenim za francusko, nemako, [talijansko i pansko izdanje, javili su se lingvistiki i tekstualni problemi. Takoe je postalo jasno da se moraju uneti stilske izmene. Pojedinana kazivanja, to uvek treba imati na umu, izlazila su niz godina, uglavnom kao novinski lanci-tako da su nastale nedoslednosti u spelovanju, korienju velikih slova, korienju italika, interpunkcije i tako dalje. im je odlueno da se priredi revidirano izdanje, doneta je i odluka da se tekst prede to paljivije. Kao to smo ranije spomenuli, Meher Babina objanjenja godinama su postajala sve detaljnija i produbljenija, kako je On dalje proirivao i rasvetljavao mnoga pitanja. Na primer, termini koji su korieni u svom najirem znaenju, postajali su, nakon novog definisanja, daleko specifiniji-esto i do te mere da su poinjali da obuhvataju samo jedan aspekat prethodno ire koncepcije. Meher Baba je u Bog govori, i kroz diskusije sa Njegovim bliskim uenicima, izloio boansku temu za publiku koja

je sada bila spremna da razume i prihvati dublje ideje i koncepcije. U odgovoru na pitanje u vezi Krugova Savrenih Uitelja i Avatara, Meher Baba je proirio objanjenja koja je dao u besedi o Krugu; a 1955. godine ovo pojanjenje se pojavilo u lanku u Buditelju (Awakener, tom 3., br. 1.) pod imenom Krugovi. Vanost ove besede kao i njena relativna nepristupanost veini italaca, primorala je izdavaa da je u knjigu ukljui kao jedini nov tekstualni dodatak-pod nazivom Krugovi Avatara. Ovaj prilog je zahtevao i manje preureivanje poglavlja. Takoe, posle dueg razmatranja, odlueno je da sedmo izdanje Beseda bude jednotomno. Budui da ljudi obino zaziru od bilo kakvih izmena u jednom takvom delu kao to su Besede, koje je nairoko prouavano i uvek iznova itano, izdavai su jasno naznaili kakav su pristup koristili pri izdavanju knjige i koje vrste izmena su uneli u tekst. Korieni su sledei kriterijumi: nainiti to je mogue manje izmena; tekstualne izmene uneti jedino u sluaju kada se obraena pitanja ne slau sa knjigom Bog govori ili kasnijim objanjenjima; izmeniti nekorisne ili zastarele reci i rekonstruisati rogobatne reenine sklopove samo u onim sluajevima kada bi italac mogao ostati zbunjen ili naveden na pogreno razumevanje; ispraviti stilske nedoslednosti. Stilske izmene potpadaju pod sledee opte kategorije: (1) ispravljanje spelovanja, crtica, pravopisa, interpunkcije, korienjem ovlaenih stilskih prirunika i renika-pogotovo kasnijih izdanja ikakog stilskog prirunika i Vebsterovog novog univerzitetskog renika, kao glavnih izvora na osnovu kojih e se postii ujednaenost pristupa, stila i forme; (2) potovanje pravila da se spiritualni izrazi piu uvek velikim poetnim slovom, izuzev u sluajevima kada se naglaavaju; (3) usaglaavanje spelovanja i forme neengleskih izraza prema njihovoj ustaljenoj upotrebi u knjizi Bog govori ili drugim izvorima; (4) uklanjanje veine italika, izuzev u sluajevima njihove standardne upotrebe za povremena naglaavanja kao i tamo gde se neke neengleske reci pojavljuju po prvi put. Oni itaoci koji oseaju savremena gibanja u engleskom jeziku zasigurno e primetiti estu pojavu oblika u mukom rodu i imenica koje oznaavaju i muki i enski pol-na primer ovek, oveanstvo, Uitelj, osoba, sledbenik i tako dalje. Mada su neka usaglaavanja uinjena, zadravanje ovih oblika temelji se na naelu izdavaa da naini minimum izmena u tekstu, a menjanje ovih formi bi za sobom povlailo i ponovnu reviziju teksta. Cesta upotreba oblika u mukom rodu nije imala za cilj da izopti ene niti da nagovesti orijentisanost Meher Babinog uenja na mukarce; to jednostavno odraava stil pisanja vremena kada su se Besede prvi put pojavile. I na kraju jedna mala zanimljivost. Re sutrenderance (teko prevodiva re, priblino: predanost, preputenost, posveenost-prim. prev.) se u itavom tekstu upotrebljava kao jedna varijanta rei surrender (predati se, prepustiti se, posvetiti se-prim. prev.) mada se ne javlja ni u jednom veem reniku. Naravno, postavilo se pitanje da li ona treba da ostane u tekstu ili ne, poto zvanino ne postoji. Pitanje postavljeno korporaciji Meriam Vebster dalo je zanimljiv odgovor: Iako ne postoji dokaz da je re surrenderance bila ikada igde upotrebljena, to ne treba da znai da ta re ne postoji i da ne treba promisliti o njenim vrednostima. Poto je Meher Baba ispisao ovu re na svojoj alfabetskoj tabli, zakljuili smo da re vredi ostaviti. Izdavai su naroito obratili panju da, i pored uinjenih prepravki, znaenje Meher Babinih reci ostane netaknuto. Izdavai sebe i svoj rad preputaju Meher Babi, da, po Njegovoj volji i nahoenju, pomogne svakom itaocu da razume smisao koji je on eleo da mu prenese u svojim Besedama. Izdavai Eru B. Deavala (Eruch B. Jessawala), J. Fleg Kris (J. Flagg Chris), Meherazad, 1986, BalNatu Uvod u 7. izdanje Mervan eriar Irani (Menvan Sheriar Irani) je roen u gradu Puni (Poona) u Indiji 25. februara 1894. godine. Njegovi roditelji, eriar (Sheriar) i irin (Shirin), bili su zoroastrijanci persijskog porekla. Njegov otac eriar je bio iskreni traga za Bogom. Mervan je, dok je pohaao srednju kolu Sveti Vin-sent, bio ivahan i bezbrian deki koji se isticao u uenju i u sportu i nije bio preterano zainteresovan za duhovne stvari. Meutim, jednom prilikom, jedan kolski drug mu je poklonio knjigu

o ivotu Bude, a godinama kasnije, On se priseao tog dogaaja: Otvorio sam knjigu ba na mestu gde se govorilo o drugom dolasku Bude kao Maitreje, Gospoda Milosra. I, u magnovanju sam shvatio: To sam ja. Oseao sam to duboko u sebi. Potom sam sasvim zaboravio na ovaj dogaaj i prole su mnoge godine dok ga se nisam ponovo setio. Jednog dana u maju 1913. godine, u vreme studiranja na koledu Dekan (Deccan) u Puni, proao je na biciklu kraj potovane muslimanke Hazrat Babaan (Hazrat Babajan), jednog od pet Savrenih Uitelja tog doba. Ona ga je pozvala k sebi i poljubila u elo, otkrivi mu Njegov istinski status Avatara, apsolutne manifestacije Boga u ljudskoj formi. Na poetku je Mervan bio oamuen; ali postepeno, u razdoblju od nekoliko meseci, svest o Njegovom okruenju se povratila toliko da je mogao da stupi u kontakt sa Savrenim Uiteljem Sai Babom iz Sirdija (Shirdi)-koji ga je odmah zatim uputio do jo jednog od Savrenih Uitelja, Upasni Maharaa (Upasni Maharaj), Hindusa iz Sakorija. Sai Baba nije prenosio svoje uenje drugima. Dva preostala Savrena Uitelja tog vremena bili su musliman Tadudin Baba (Tajuddin Baba) i Hindus Narajan Mahara (Narayan Maharaj). Sedam godina je Upasni Mahara integrisao Mervanovu Boansku svest sa sveu grubog sveta, pripremajui ga za ulogu Avatara Doba. Njegova avatarska misija poela je da se manifestuje u spoljanjem svetu 1921. godine kada su se oko njega okupili Njegovi prvi uenici, nadenuvi mu ime Meher Baba, Milosrdni Otac. Posle vie meseci intenzivnog rada sa svojim uenicima i putovanja po Iranu i Indiji (ukljuujui i dananji Pakistan), Meher Baba i njegovi sledbenici nastanili su se u praznom vojnom logoru iz prvog svetskog rata u blizini Ahmednagara u Indiji. Ovo mesto je postalo poznato kao Meherabad. Na tom mestu je podigao brojne objekte, kao to su besplatna bolnica i dispanzer, prihvatilite za duevno poremeene i siromane, kao i besplatnu kolu za deake svih religija sa naglaskom na spiritualnom treningu. U koli se nije vodilo rauna o kastin-skoj pripadnosti; vie i nie kaste su se meale, sjedinjene u bratstvu koje je podsticala Njegova ljubav. Meher Baba je sve njih redovno uio moralnoj disciplini, duhovnom razumevanju, nesebinom sluenju i, iznad svega, ljubavi prema Bogu. Sve ove aktivnosti odvijale su se punom parom uprkos Babinom utanju, koje je usledilo kratko nakon najave istog, 10. jula 1925. godine. Kada je, pre no to e zapoeti utanje, bio upitan kako e nastaviti sa besedama i poduavanjem, On je odgovorio, Ja nisam doao da poduavam nego da vas probudim. I kasnije, za vreme Njegovih poseta Zapadu, Njegovi komentari bili su jednako duboki i intrigirajui: Stvari koje su istinite ue se i poduavaju u tiini; i jo Ako ne moete da ujete moju tiinu od kakve su onda koristi reci? Postoje 1927. godine prestao da pie (osim kada se potpisivao), On je nastavio da komunicira pokazujui slova na alfabetskoj tabli, ali je i taj nain napustio 1954. godine. Posle toga je komunicirao posredstvom Njegovog jedinstvenog sistema gestikulacije rukama. No, knjige Besede i Bog govori u to vreme su ve bile izdiktirane. Tridesetih godina ovog stolea Meher Baba je krenuo da putuje po Evropi, i ubrzo zatim se obreo i u Americi. Budui da je kontaktirao sa stotinama ljudi na oba kontinenta, Njegovo Ime ubrzo se rairilo medu duhovnim tragaima. Samo nekima od njih je kasnije bilo doputeno da ga, u malim grupama, poseuju u Indiji. Njihove posete trajale su uglavnom od nekoliko nedelja do nekoliko godina. Svi, sem nekolicine odabranih, bili su zamoljeni da se vrate na Zapad negde pred poetak Drugog svetskog rata. Meher Baba je ponovo posetio Zapad 1952., 1956., i 1958. godine. Imao je i dve turneje po Australiji. Nakon toga vie nije odlazio iz Indije, a Zapadnjacima je doputao posete samo u retkim prilikama. Jedna takva prilika bio je veliki Skup Istoka i Zapada odran u novembru 1962. godine. Na njegov poziv, na hiljade sledbenika iz celoga sveta okupilo se u Puni. Skoro itavu sedmicu Meher Baba je netedimice davao Sebe, a Njegove aktivnosti bile su raznovrsne; kratke besede, grupni susreti, intervjui, pesme i molitve u slavu Boga, jedan dan javnog darshana na koji je pohrlilo mnotvo ljudi da ukae potovanje Uitelju i primi Njegov blagoslov. Potreba duhovne razmene izmeu Istoka i Zapada je esta tema u svetskoj literaturi. Ovaj skup protekao je u harmoniji razliitih uticaja, u duhu meusobnog uvaavanja, naklonosti i zajednike ljubavi za Voljenog Avalara, a velike kulturne i tradicijske razlike behu tom prilikom, zahvaljujui Njemu, premoene. Tokom decenija svog Avatarskog delovanja, Meher Baba je stalno kontaktirao sa Bogooprjenim duama, ili mastima. U knjizi dr Viljama Donkina (William Donkin) Putnici,* Meher Baba je dao detaljan opis stanja u kome se nalaze masti (Bogoopijeni). Masti su oni koji su kontakt sa spoljanjim svetom izgubili zbog ljubavne opijenosti Bogom, a ne zbog nervnog sloma ili umobolnosti. 1940. godina bila je izuzetna po broju susreta koje je Meher Baba imao sa ovim Bogoopijenim duama irom Indije. On je esto lino izlazio u susret njihovim svakodnevnim potrebama, i uopte, pruao im onu vrstu pomoi za koju je znao da e im biti potrebna na njihovom putu ka Bogu.

* William Donkinn, The Wayfarers (Ahmednagar, India: Meher Publications. 1948; drugo izdanje, San Francisco: Sufism Reoriented, 1969) Meher Baba takoe je lino sluio siromane, mentalno obolele i fiziki hendikepirane, a pokazivao je naroitu brigu za leprozne. Sa beskrajnom panjom i ljubavlju On im je prao noge, pognute glave umivao njihove patrljke, davao im male poklone i ulivao nadu. Oni su poput predivnih ptica u runim kavezima, govorio je, ,,i od svih zadataka koje izvravam, ovaj me najdublje dira. U toku Njegovih brojnih putovanja i susreta sa hiljadama ljudi, Meher Baba je stalno naglaavao da ne dolazi da poduava niti da namee neke nove zakone. Neprestano je isticao da su drevni mudraci ve otkrili Istinu i da je zadatak dananjeg oveanstva da spozna Istinu utkanu u njihova uenja. Meher Babino Avatarsko delo jeste da, pomou Njegove prastare poruke ljubavi, probudi oveanstvo i otvori mu oi za Istinu. Njegov ivot predstavlja obrazac po kome se ovek moe ravnati i videti sebe onakvog kakav jeste i kakav bi mogao da postane, U sutini nije jasno na koji nain je Meher Babi uspevalo, a uspeva mu i dan-danas, da vri tako moan uticaj na ljude. ovek samo odjednom oseti monu silu u koju intuitivno ima poverenja, silu koja struji njegovim ivotnim kanalima i puni ih energijom, nakon ega se oslobaa njegovo unutranje bie. Jedno od najveih uda koja se deavaju u kontaktu sa Meher Babom jeste prihvatanje. arls Pardom (Charles Purdom) u svojoj knjizi Bogoovek (God-Man) belei: On je navodio ljude da pogledaju u sebe, da sagledaju svoje egoistino ja ne kao dobro ili loe, pametno ili glupo, uspeno ili neuspeno, ve kao lanu sliku svog istinskog ja, te da prestanu da se poistoveuju sa iluzijom. Istorija ovekove potrage za duom nije iznedrila previe dela u kojima bi detaljno bile izloene tehnike koje vode ka tom vrhunskom postignuu. Meher Babine Besede predstavljaju veliki doprinos ovoj uskoj oblasti literature. U ovoj knjizi, koju je Meher Baba diktirao svojim najbliim uenicima tokom tridesetih i ranih etrdesetih godina, opisani su naini integracije duhovnog rada u svakodnevni ivot. Takoe je prikazana, u glavnim crtama, struktura kreacije, i pojanjen odnos posveenika sa Avatarom ili sa Uiteljem. U njegovom poznijem klasinom delu, Bog govori, Meher Baba detaljno opisuje stanja Boga, Njegovu volju da svesno spozna Svoju boanstvenost i ulogu kreacije. Besede su, sa druge strane, praktian prirunik za svakodnevni ivot namenjen onima koji se, nakon to su razvili svest kroz zamke i iskuenja evolucije, polako vraaju nazad, u stanje prapoetnog Jedinstva. U Besedama su dati opisi duhovne staze i njenih disciplina, a takoe je i jasno osvetljen cilj koji sledbenik treba da dostigne. italac u njima nee otkriti suvoparne formule duhovnog razvia. Besede su, pre svega, delo koje oveka stalno podsea na njegovu nasunu potrebu da ivi u ljubavi i predanosti Bogu. Ljubav prema Bogu jedina daje snagu na duhovnoj stazi i to je ono to, milou Savrenog Uitelja, konano dovodi do cilja. Savreni Uitelj je sveznajui vodi koji je ve proao stazu i iskusio Istinu i koji, naoruan beskrajnim strpljenjem, stvara uslove za postepeno i bezbedno napredovanje uenika do cilja. Kao to je ve opisano u besedi Avatar, periodina manifestacija Boga kao Avatara, Bogooveka, Mesije, Bude, Hrista, Rasoola, dovodi do duhovnog preporoda oveanstva; jer, Avatar je taj koji sprovodi Boansku volju koja se bezgranino iri. Drukije od milosti Savrenog Uitelja, milost Avatara se izliva pri svakom koraku ka Istini ma kog oveka, pod uslovom da je u njemu prisutna intenzivna ljubav i enja za Bogom. Vodstvo i milost Avatara nisu na raspolaganju samo za vreme Njegovog fizikog prisustva na Zemlji. On ne dolazi samo zbog onih koji su ivi u vreme Njegovog dolaska, ve i za potonje generacije. Njegova milost i Njegovo znanje Istine uvek su na raspolaganju svima. U svakom sluaju, da bi se postigao cilj i preduzeo konani skok iz sfere dualnosti u sferu Jednote, neophodna je milost ivueg Savrenog Uitelja iU Avatara- koji je VEITO IVUI SAVRENI UITELJ.* * Ovaj prosvetljujui razgovor o jedinstvenoj raspoloivosti avatara u svim vremenima, voen je sa jednim od Meher Babinih mandalija (bliskih uenika)- D. E. S. Meher Baba svoj zavet utanja, dug etrdeset i etiri godine, nije prekrio do svoje smrti, 31. januara 1969. godine. Njegove poslednje godine obeleene su velikom fizikom patnjom-posledicom dveju ozbiljnih saobraajnih nesrea. Prva od njih zbila se na domak gradia Prag (Prague), u Oklahomi, za vreme turneje po SAD-u 1952. godine; a druga u Indiji, u blizini Satare, na izmaku 1956. godine. U obe nesree Meher Baba je zadobio ozbiljne povrede, posle ega mu je hodanje, pa i stajanje, zadavalo ogromne tekoe i bol. Taj fiziki bol bio je manifestacija unutranje patnje koju Avatar podnosi zarad oveanstva svaki put kada sie medu ljude.

Svoje poslednje godine uglavnom je proveo u samoi i u intenzivnom i iscrpljujuem bavljenju Njegovim univerzalnim delom. Sredinom 1968, godine Meher Baba je obznanio da je stoprocentno zadovoljan svojom ivotnom misijom. U to vreme dolo je do naglog porasta broja onih koji su od Njega traili klju i smisao ivota. Njegovoj sahrani prisustvovalo je na hiljade ljudi. Doli su da ga isprate i ukau poast voljenom Uitelju. Njegovo telo je sedam dana lealo u grobnici u Meherabadu, nakon ega je usledilo ukopavanje Njegovih posmrtnih ostataka. Na hiljade ljudi iz celog sveta, od aprila do juna 1969. godine, uestvovalo je na Daran programu u Puni, programu kojeg je On upriliio nekoliko meseci pre svoje smrti; i duboko su oseali Njegovu ljubav i prisutnost u svojim srcima. Danas se Meher Babini krugovi ljubavi sve vie ire, i postajui sve obuhvatniji i obuhvatniji, magnetskom snagom privlae ljude iz svih kutaka sveta, svih zanimanja i svih religija, da ponu da tragaju za Istinom pod Njegovim ljubavnim vodstvom. Na hiljade Meher Babinih grupa deluju irom sveta, a na Zapadu je On lino osnovao dva velika centra: Meherov duhovni Centar u Mirti Biu, Juna Karolina, SAD (Myrtle Beach, South Carolina, USA); i Avatarev dom u Vumbiju, Kvinslend, Australija (Woombye, Queensland, Australia). Svake godine stotine tragaa poseti ove centre, a na hiljade njih organizuju hodoaa do hrama i grobnice Avatara Meher Babe, kao i do Njegovog dugogodinjeg prebivalita u Meherazadu, blizu Ahmednagara u Indiji. Don E. Stivens Sedam realnosti Postojanje, Ljubav, rtvovanje, Odricanje, Znanje, Obuzdavanje i Predavanje Ne pridajem znaaj veroispovestima, dogmama, staleima, vrenju religijskih ceremonija i rituala, ve jedino razumevanju sledeih sedam Stvarnosti: 1. Jedino Stvarno Postojanje je postojanje jednog i jedinog Boga, koji je Sopstvo u svakom ogranienom sopstvu. 2. Jedina Stvarna Ljubav je Ljubav prema Beskonanom (Bogu), koja pobuuje intenzivnu enju da se vidi, spozna i postane jedno sa Istinom (Bogom). 3. Jedino Stvarno rtvovanje je ono u kome su, shodno toj ljubavi, rtvovane sve stvari - telo, um, poloaj, bogatstvo pa ak i sam ivot. 4. Jedino Stvarno Odricanje je naputanje svih sebinih misli i elja ak i usred svetovnih dunosti. 5. Jedino Stvarno Znanje je znanje da Bog boravi kako u dobrom tako i u takozvanom ravom oveku, u svecu kao i u takozvanom greniku. Ovakva spoznaja nalae ti da pomae svakog podjednako, onako kako to iziskuju okolnosti, bez oekivanja nagrade; kada si pozvan da uestvuje u nekom sporu, da deluje bez i najmanjeg traga neprijateljstva ili mrnje; da nastoji da uini druge srenima gajei bratska ili sestrinska oseanja prema svima; i da ne povredi nikoga u mislima, reima ili u delima - ak ni one koji povreuju tebe. 6. Jedina Stvarna Kontrola je disciplina ula- suzdravanje od preputanja niskim eljama jer se jedino tako moe odrati potpuna istota karaktera. 7. Jedino Stvarno Predavanje je ono u kome uravnoteenost ne moe naruiti nijedna nesrena okolnost, gde je ovek usred svake tekoe savreno mirno preputen volji Boga. Boanski plan Kao u svim izuzetno kriznim periodima ljudske istorije, oveanstvo i danas prolazi kroz poroajne muke duhovnog preporoda. Mone ruilake sile su se pokrenule i naizgled ovladale sadanjim trenutkom, ali u isti mah konstruktivne i stvaralake snage koje e spasiti svet takoe bivaju osloboene kroz brojne kanale. Mada ove snage svetlosti dejstvuju u tiini, one e u krajnjem ishodu dovesti do promena kojima e se obezbediti vii, sigurniji i postojaniji duhovni napredak oveanstva. Sve to predstavlja deo boanskog plana kako bi se izgladnelom i posustalom svetu pruila sveza objava vene i jedine Istine.

Rat kao simptom iji uzrok ima dublje korene Gorui problem sa kojim se sada oveanstvo suoava jeste iznalaenje puteva i naina da se otklone: suparnitvo, sukobljavanje i nadmetanje, u svim suptilnim i grubim oblicima u kojima se ispoljavaju u razliitim sferama ivota. Oruani ratovi su, naravno, najoigledniji izvori nereda i razaranja. Meutim, sami ratovi ne predstavljaju sutinski problem oveanstva, nego pre spoljanji simptom neeg mnogo ozbiljnijeg to se nalazi u samom njihovom korenu. Ratovi i patnja koju izazivaju ne mogu se u potpunosti odstraniti samo uz pomo antiratne propagande. Pa, ako ve treba da budu izbrisani iz ljudske istorije, bie neophodno uhvatiti se u kotac sa njihovim uzronicima u samome korenu. Jer, ak i onda kada se ne vode oruani ratovi, pojedinci i grupe pojedinaca neprekidno uestvuju u ekonomskom ili nekom drugom suptilnom obliku voenja rata. Oruani ratovi, sa svom prateom surovou, izbijaju tek onda kada su ovi osnovni uzroci zaotreni do vrhunca. Egoizam i samoljublje Uzrok neredu koji dovodi do ratova lei u injenici da je veina ljudi obuzeta egoizmom i sebinim ciljevima, preputajui se svom egoizmu i sebinosti kako individualno tako i kolektivno. To je ivot varljivih vrednosti u iju zamku ovek upada. Suoiti se sa istinom znai spoznali jedinstvo ivota u svim i kroz sve njegove raznovrsne manifestacije. Posedovati ovo razumevanje znai zaboraviti na ograniavajue, ja i spoznati jedinstvo ivota. Nepotrebnost i nerazumnost ratova Sa svitanjem istinskog razumevanja, problem ratova ubrzo e nestati. Kada ratovi budu jasno vieni kao suvini i nerazumni, tada osnovni zadatak vie nee biti spreavanje ratova, nego voenje duhovne bitke sa ciljem da se prevaziu oni stavovi koji su doveli do tako surovog i bolnog stanja stvari. U svetlosti istine o jedinstvu svekolikog ivota, zajedniko i usklaeno delovanje se namee kao prirodno i neminovno. Stoga, osnovni zadatak onih koji istinski brinu o obnovi oveanstva, jeste da svim snagama prionu na otklanjanje duhovnog neznanja koje obavija oveanstvo. Ja se mora odstraniti iz svih sfera ivljenja Ratovi ne poinju samo da bi se obezbedila ponovna preraspodela materijalnih dobara. Oni su esto proizvod nekritikog poistoveivanja sa uskim interesima, koje ljudi, preko svojih istomiljenika, prenose na onaj deo sveta koji smatraju svojim. Uspostavljanje nove materijalne ravnotee je samo deo ireg problema vaspostavljanja duhovne ravnotee. Duhovna ravnotea zahteva uklanjanje ja ne samo iz materijalnih vidova ivota, ve takoe i iz onih sfera koje se tiu intelektualnog, emotivnog i kulturnog ivota oveka. Materijalna ravnotea iziskuje duhovno razumevanje Posmatrati problem oveanstva kao puki problem nasunih potreba, znai svesti oveka na nivo ivotinja. Ali ak i onda kada se ovek usredsredi na ogranieni zadatak ouvanja isto materijalne ravnotee, on e u tome uspeti jedino ako poseduje duhovno razumevanje. Ekonomsku ravnoteu je nemogue ostvariti ukoliko ljudi ne shvate daje planska i zajednika akcija u ekonomskim stvarima neizvodljiva sve dotle dok lini interes ne ustupi mesto nesebinoj ljubavi. U suprotnom, ak i uz najbolju opremu i efikasnost u materijalnim delatnostima, oveanstvo ne moe izbei sukobe i nematinu. Prava uloga i mesto nauke Novo oveanstvo koje se rada u muci sadanjih trudova i patnji, nee ignorisati nauku niti njena praktina dostignua. Pogreno je gledati na nauku kao na neto neduhovno. U zavisnosti od toga kako se primenjuje, nauka moe da pomogne ili odmogne duhovnosti. Ba kao to prava umetnost izraava duhovnost, tako i nauka, pravilno primenjena, moe da bude izraz duha i njegovo ovaploenje. Naune istine koje se odnose na fiziko telo i njegov ivot u grubom svetu mogu postati sredstva preko kojih e dua saznavali sebe. A da bi sluile toj svrsi, moraju se pravilno uklopiti u ire duhovno razumevanje. Ovo podrazumeva stalno uoavanje postojanih, istinskih i trajnih vrednosti. Kada izostane duhovno razumevanje, nastaje opasnost da se naune istine i postignua zloupotrebe za uzajamno unitavanje i pothranjivanje onih vidova ivota koji jaaju duhovne okove. Svestrani napredak oveanstva moe se osigurati samo ako nauka i religija nastave ruku pod ruku.

Potreba za duhovnim iskustvom Nastupajua civilizacija Novog oveanstva nee biti zadojena duhom suvih intelektualnih doktrina, ve duhom ivog spiritualnog iskustva. Duhovno iskustvo se zasniva na dubljim istinama nepristupanim intelektu i intelekt ne moe iznedriti takvo iskustvo. Duhovnu istinu mogue je iznositi i iskazivati posredstvom intelekta, pa je intelekt svakako od izvesne pomoi u prenoenju duhovnog iskustva. Ali intelekt sam po sebi nije dovoljan da omogui oveku da doivi duhovno iskustvo, ili da ga prenese na druge. Ako su dve osobe doivele glavobolju, one taj svoj zajedniki doivljaj mogu intelektualno da preispitaju i razjasne jedna drugoj. Ali ako neka osoba nikada nije imala glavobolju, tada nikakvo intelektualno objanjenje nee moi da joj doara glavobolju. Intelektualno objanjenje ne moe zameniti duhovni doivljaj; ono, u najboljem sluaju, moe pripremiti teren za njega. Priroda i mesto duhovnog iskustva Duhovno iskustvo see mnogo dublje no to je to dokuivo istom intelektu. Izraz mistino iskustvo upravo to i naglaava. Na misticizam se esto gleda kao na neto anti-intelektualno, nejasno i zbrkano, ili nepraktino i nespojivo sa iskustvom. Istinski misticizam, u stvari, nije nita od pobrojanog. Nema nieg nestvarnog u istinskom misticizmu, budui da on upravo vodi pravom sagledavanju Stvarnosti. On je oblik u potpunosti nezamagljene percepcije, i uz to je u toj meri praktian da se moe proivljavati u svakom trenutku ivota i ispoljavati u svim svakodnevnim dunostima. Njegova povezanost sa iskustvom toliko je duboka da, u izvesnom smislu, on i jeste krajnje razumevanje svekolikog iskustva. Kada se za duhovni doivljaj kae da je mistiki, to ne znai da je natprirodan ili sasvim van domaaja ljudske svesti. Ono to se podrazumeva jeste da je nepristupaan ogranienom ljudskom intelektu, sve dok intelekt ne prevazie svoje granice i ne bude osvetljen direktnom spoznajom Beskonanog. Isus Hrist je ukazao na put do duhovnog iskustva recima*: Ostavi sve i kreni za mnom. Ovo znai da bi ovek trebalo da se oslobodi ogranienja i uroni u beskonani ivot Boga. Pravo duhovno iskustvo nije samo spoznaja prirode due dok prolazi vie nivoe svesti, ve ukljuuje i pravilan odnos prema svetovnim dunostima. Ako duhovno iskustvo izgubi povezanost sa raznim fazama ivota, tada nastupa neurotina reakcija, stoje, naravno, daleko od duhovnog iskustva. Bekstvom se ne dolazi do duhovnog iskustva Duhovno iskustvo koje e da oivotvori i osnai seme Novog oveanstva, nije i ne treba da bude reakcija na stroge i neumoljive zahteve koje pred oveka postavlja ivotna stvarnost. Ljudi sa slabom sposobnou prilagoavanja bujici ivota, skloni su da se povuku iz ivotne zbilje i potrae sklonite i zatitu u samostvorenoj tvravi satkanoj od uobrazilja. Takva reakcija je pokuaj da se, uzmicanjem pred zahtevima koje postavlja ivot, ovekovei sopstveno izolovano postojanje. Laan oseaj sigurnosti i samodovrenosti prua varljivo reenje za ivotne probleme. To ak nije ni korak ka pravom i trajnom reenju, ve naprotiv, skretanje sa prave duhovne staze. Jaki i nesavladivi ivotni talasi e uvek iznova izbacivati oveka iz njegovih nestvarnih sklonita, a on e, u elji da sauva svoje izdvojeno postojanje, beati i u svom bekstvu privlaiti nove oblike patnje. Novo oveanstvo nee prianjati za spoIjanje forme Kao to osoba moe nastojati da bekstvom sauva svoje zasebno iskustvo, tako moe i teiti da ga odri putem nekritinog poistoveivanja sa formama, ceremonijama i ritualima, ili tradicijama i konvencijama. Forme, ceremonije i rituali, tradicije i konvencije su, u najveem broju sluajeva, prepreke oslobaanju venog ivota. Jer, kada bi bili prava sredstva za izraavanje bezgraninog ivota, oni bi inili potporu a ne smetnju ostvarenju boanskog ivota na zemlji. Ali, oni uglavnom imaju za cilj uveavanje prestia i dokazivanje sopstvene ispravnosti, nezavisno od ivota koji predstavljaju. Otuda svako vezivanje za njih na kraju sasvim izvesno vodi ka drastinom prikraivanju i ogranienju ivota. Novo oveanstvo bie osloboeno od ivota ogranienja i dopustie da se kreativni ivot duha odvija u neogranienom rasponu; prekinue privrenost spoljanjim formama i nauiti kako da ih podredi potrebama duha. Ogranieni ivot privida i lanih vrednosti ustupie mesto bezgraninom ivotu u Istini; a ogranienja kroz koja izdvojeno ja opstaje, svenue i nestati na dodir istinskog razumevanja. Poistoveivanje sa uskom grupom je jedan oblik ogranienog ja

Ba kao to osoba beanjem ili poistoveivanjem sa spoljanjim formama tei da ouva svoju zasebnu egzistenciju, tako moe da tei da je odri putem nekritinog poistoveivanja sa nekom uskom klasom, veroispoveu, sektom ili religijom, ili podelama zasnovanim na polu. Ovde je pojedinac naizgled prevaziao izdvojeno postojanje poistoveujui se sa irom celinom. Meutim, on esto upravo izraava svoju zasebnost kroz takvo poistoveivanje, to mu omoguava da uiva u oseanju da je drugaiji od pripadnika druge klase, nacionalnosti, veroispovesti, sekte, religije ili pola. Ogranieno ja egzistira kroz oprenosti Pojedinano postojanje nastaje i crpi snagu iz poistoveivanja sebe sa nekom od suprotnosti i uporeivanja sebe sa drugima. Pojedinac moe tititi svoje izolovano postojanje tako sto e se poistoveivati sa ovom ili onom ideologijom, sa svojim shvatanjem dobra nasuprot svom shvatanju zla., Rezultat poistoveivanja sa uskim grupama ili ogranienim idealima nije stvarno rastapanje izdvojenog ja, ve mu je samo slino. Pravo nestajanje ogranienog ja u okeanu univerzalnog ivota znai potpunu predaju zasebnog postojanja u svim njegovim oblicima. Nada u budunost Veliki deo oveanstva uhvaen je u zamku linih i samoivih tenji. Za onoga koga su stege oveanstva pritisle, postoji samo strepnja u pogledu budunosti i nikakvo olakanje. ovek mora da se zagleda malo dublje u svakodnevnu stvarnost da bi mogao da zauzme pravilan stav prema nedai u kojoj se nalo oveanstvo. Stvarne mogunosti Novog oveanstva ostaju skrivene za ljude koji povrno gledaju na svetsku situaciju, ali one postoje, i potrebna je jedino varnica duhovnog razumevanja da u punom sjaju izbiju na povrinu i ponu da se ostvaruju. Sile strasti, mrnje i pohlepe donose golemu patnju i stvaraju haos. Meutim, olakavajua okolnost je da u ljudskoj prirodi, ak i u sreditu razarakih sila, uvek tinja ljubav u nekom obliku. Ljubav mora da bude nesputana ogranienjima ak i ratovi zahtevaju zdrueno delovanje, ali je raspon takvog zdruenog delovanja vetaki omeen kroz poistoveivanje sa ogranienom grupom ili idealom. Ratovima upravlja neki oblik ljubavi, dodue, pogreno shvaene ljubavi. Da bi ljubav zasjala, potrebno je osloboditi je sputanosti i ogranienja. Ljubav postoji u svim fazama ljudskog ivota; ali je ili pritajena, ili omeena i zatrovana linom ambicijom, rasnim ponosom, lokalnim privrenostima i rivalstvima, pa i vezanou za pol, nacionalnost, sektu, stale ili religiju. Da bi oveanstvo ponovo vaskrslo, vratnice ovekovog srca moraju se raskriliti kako bi se rasplamsala nova ljubav-ona koja ne zna za pokvarenost, te je u potpunosti osloboena individualne ili kolektivne pohlepe. Ljubav govori sama za sebe Novo oveanstvo e izroniti iz slapova osloboene ljubavi koja e slobodno potei podstaknuta duhovnim buenjem - zaslugom Savrenih Uitelja.* Ljubav se ne moe roditi iz puke namere i htenja; vebanjem volje, ovek u najboljem sluaju postaje savestan u obavljanju svojih dunosti. Borbom i ulaganjem napora on e uspeti da svoje spoljanje akcije uskladi sa svojim vienjem pravde. Ali, takve akcije su duhovno jalove; nedostaje im unutranje lepote spontane ljubavi. * Vidi Glosar Ljubav treba spontano da izvire iznutra; ona ne srne da podlegne uticaju kakve spoljanje ili unutranje prisile. Ljubav i prinuda nikad ne idu zajedno. Meutim, mada se ljubav ne moe nikome nametnuti, ona se moe probuditi samom ljubavlju. Ljubavi nisu potrebne reci. Oni koji je nemaju primaju je od onih koji je imaju. Oni koji je primaju ne mogu biti primaoci a da ne odgovore na nju, to je, uostalom, sutinsko ispoljenje ljubavi. Istinska ljubav je nepobediva i neodoljiva. Ona nastavlja da prikuplja snagu i da se iri sve dok ne preobrazi svakog s kim stupi u dodir. oveanstvo e ostvariti nov nain postojanja i ivota kroz slobodnu i nesputanu igru iste ljubavi od srca k srcu. Boanska ljubav spaava oveanstvo Poto spoznamo da nema zahteva koji su vei od zahteva koje pred nas postavlja univerzalni Boanski ivot-obuhvatajui sve i svakoga bez izuzetka- ljubav ne samo da e doneti mir, harmoniju i radost u drutvenim, nacionalnim i meunarodnim okvirima, nego e izasjati u svoj svojoj istoti i lepoti. Boanska ljubav odoleva udarima dualnosti i izraz je samog boanstva. Upravo kroz boansku ljubav e se Novo oveanstvo uskladiti sa boanskim planom. Boanska ljubav ne samo da e uneti

nesmanjeno blaenstvo i neogranienu radost u line ivote ljudi, ve e omoguiti da nastupi era Novog oveanstva. Kroz boansku ljubav Novo oveanstvo e nauiti vetinu zajednikog i harmoninog ivljenja. Resice se okova prevazienih formi i osloboditi kreativni ivot duhovne mudrosti; rasprie sve uobrazilje i usidriti se u Istini; uivae mir i trajnu sreu; i bie inicirano u Veni ivot. Sebinost Analiza sebinosti Sebinost se javlja kao posledica nastojanja elja da se ispune kroz delovanje i iskustvo. Ona potie iz osnovnog nepoznavanja ovekove prave prirode. Ljudska svest je zamuena zbog nagomilavanja razliitih vrsta impresija koje su se taloile u dugom periodu njene evolucije. Ove impresije se ispoljavaju u vidu elja koje strogo ograniavaju opseg delovanja svesti Sanskare, ili impresije, ograuju polje svesti. Obru sanskara odreuje opseg tog ogranienog podruja, jedinog podruja gde se pojedinana svest moe usmeriti. Dok je u nekim eljama akcija samo pritajena, dotle se neke elje pretau u njima odgovarajuu akciju. Da li e se elja ispoljiti u vidu akcije zavisi od intenziteta i broja sanskara vezanih za nju. Geometrijskom metaforom reeno, kada se elja ispoljava kao akcija, ona prelazi razdaljinu jednaku radijusu kruga koji opisuje granicu sanskara povezanih sa njom. Kada elja postane dovoljno snana, ona se ispolji kao akcija da bi se ispunila. eljenje vodi u nezadovoljstvo ovek je onoliko sebian koliko je u njemu prisutno raznoraznih elja. Zbog uplitanja raznovrsnih elja dua ne moe da pronae pun i nesputan izraz svoje prave sutine, pa njen ivot postaje krut i samoljubiv. itav ivot pojedinanog ega neprekidno je zasunjen raznim htenjima, to jest, nastojanjima da se elje ispune kroz nestalne i prolazne stvari. Meutim, nema pravog ispunjenja u prolaznim stvarima. Zadovoljstvo koje proistie iz prolaznih okolnosti ivota je privremeno, pa ovekova htenja ostaju neostvarena. Iz toga proistie opti oseaj nezadovoljstva praen svim vrstama briga. Pouda, pohlepa i ljutnja Osnovni vidovi ispoljavanja frustriranog ega su pouda, pohlepa i ljutnja. Pouda je po mnogo emu slina pohlepi; od nje se razlikuje po nainu na koji se ispoljava, a koji je direktno vezan za grubu sferu. Pouda se izraava posredstvom fizikog tela i tie se tela. Ona je oblik vezanosti za grubu sferu.* Pohlepa je stanje uznemirenosti srca, a sastoji se uglavnom od udnje za moi i za posedovanjem. ovek tei moi i posedovanju da bi ispunio svoje elje. On je, meutim, nastojei da ispuni svoje elje uvek samo delimino zadovoljen, a ta deliminost jo vie raspiruje i uveava plamen udnje umesto da ga utuli. Tako pohlepa, u svom beskonanom osvajakom pohodu, ostavlja pojedinca veito nezadovoljnim. Osnovni oblici ispoljavanja pohlepe su u vezi sa ovekovom emotivnom stranom. U pitanju je jedan vid vezanosti za suptilnu sferu. * Vidi Glosar pod grubo, suptilno i mentalno Ljutnja je buka razdraenog uma. Ona je uzrokovana spreenou da se eljeno ispuni. Ta nemogunost ispunjenja dalje pothranjuje ogranieni ego i slui dominaciji i agresiji. Cilj ljutnje je uklanjanje prepreka koje stoje na putu ispunjenju elja. Pomama besa hrani egoizam i tatinu, te je tako najblii saveznik ogranienog ega. Um je kolevka ljutnje, te se tako ljutnja uglavnom izraava kroz aktivnosti uma. Ljutnja je oblik vezanosti za mentalnu sferu. Pouda, pohlepa i ljutnja se naizmenino izraavaju kroz telo, srce i um. Opasan krug ovek doivljava razoaranja zahvaljujui poudi, pohlepi i ljutnji; a njegov povreeni ego zauzvrat trai zadovoljenje kroz poudu, pohlepu i ljutnju. Svest tako biva uhvaena u opasni krug nedoglednih razoarenja. Razoarenje se javlja kada su pouda, pohlepa ili ljutnja spreeni u svom izraavanju. Prema tome, ono je opta reakcija na grube, suptilne i mentalne vezanosti. Potitenost prouzrokovana neispunjenjem poude, pohlepe i ljutnje verna je pratilja sebinosti. Sebinost kao zajednika osnova ova tri poroka predstavlja najdublji uzrok razoaranja i briga. Ona samu sebe poraava. Traei

ispunjenje kroz elje, uspeva samo da postigne trajno nezadovoljstvo. Put do sree Sebinost neminovno vodi u nezadovoljstvo i razoaranje jer elja ima beskrajno mnogo. Stoga se problem sree svodi na oslobaanje od elja. elje se ne mogu savladati prisilnim obuzdavanjem, poto je Znanje jedini lek za njih. Ako uronite duboko u svet misli i posvetite par minuta ozbiljnom razmiljanju, shvatiete svu ispraznost elja. Setite se svega u emu ste uivali i zbog ega ste patili svih prethodnih godina. Sve ono u emu ste u ivotu uivali sada se svodi na nita. Sve zbog ega ste patili danas je nepostojee. Jer, sve to je bilo iluzorno. Odricanje od elja Vae je pravo da budete sreni, no uprkos tome, vi sami sebi nanosite bol elei stvari. elje su izvor neprestanog nemira. Ako ne dobijete ono to elite, vi postajete nesreni. A ako dobijete, onda elite jo vie, i tako ste opet nesreni. Recite sebi Ne elim nita i budite sreni. Neprestano uvianje jalovosti elja e vas najzad uputiti k Znanju. Takva Samospoznaja e vas osloboditi elja i izvesti na put uvek prisutne sree. Potrebno je paljivo razluiti elje od potreba. Ponos i ljutnja, pohlepa i pouda nisu isto to i potrebe. Moete misliti Meni je potrebno sve to to poelim, ali budite sigurni da vas takvo razmiljanje nee izvesti na pravi put. Ako vas u pustinji obuzme e, onda vam je potrebna voda, a ne limunada. Sve dok je telo prisutno, ukazivae se izvesne potrebe i nuno je izai im u susret. elje su, meutim, samo stranputice zabludele mate. Da bi se postigla ikakva srea, one se moraju briljivo iskorenjivati. Budui da su elje u samoj sri sebinosti, odricanje od elja nalik je procesu umiranja. Umiranje u uobiajenom smislu znai rastavljanje s fizikim telom, a umiranje u istinskom smislu znai odbacivanje niih elja. Svetenici pripremaju ljude za lanu smrt predoavajui im tmurne slike pakla i raja; meutim, ta smrt je prividna, poto je ivot neprekidno trajanje. Prava smrt sastoji se od prestanka elja i ona nastupa postepeno. Ljubav i sluenje Raanje ljubavi ini umiranje sebinosti lakim. Postojati znai umirati kroz ljubav. Ako ne moete voleti blinje, kako onda moete voleti i one koji vas zlostavljaju? Neznanje odreuje granice sebinosti. Kada osoba spozna da moe doiveti uzvienije zadovoljstvo tako to e proiriti sferu svojih interesovanja i aktivnosti, ona se pribliava ivotu sluenja. Osoba na tom stupnju gaji dobre elje. eli da uini druge srenim, da olaka njihove nevolje i pomogne im. I mada se ak i u tako dobrim eljama krije jedno posredno i prikriveno upuivanje na ja, tu uski sebiluk prestaje. ak se dobre elje u izvesnom smislu mogu smatrati oblikom prosvetljene i proirene sebinosti jer se, kao i loe, kreu u domenu dualnosti. Ali, ako osoba nastavi da usvaja dobre elje, sebinost se iri, i, obuhvatajui sve vee ciljeve, samu sebe vremenom ponitava. Umesto da se trudi da postane uvena, privlana ili bogata, osoba tada nastoji da postane korisna za druge. Pojava sebinosti elje koje ulaze u sastav pojedinanog ega su ili dobre ili loe. Loim eljama nazivamo sve oblike sebinosti, a dobrim - razne oblike nesebinosti. Meutim, izmeu sebinosti i nesebinosti ne moe se povui vrsta granica. Obe se kreu u domenu dualnosti, pa je stoga sa konane take gledita, u kojoj su oprenosti dobra i zla prevaziene, razlika izmeu sebinosti i nesebinosti prevashodno razlika u nivou postignua. Sebinost i nesebinost su dve faze u ivotu individualnog ega koje se nadovezuju jedna na drugu. Preobraavanje sebinosti u nesebinost Sebinost izlazi na videlo onda kada su sve elje koncentrisane oko uske individualnosti. A nesebinost izlazi na videlo onda kada ovaj kruti poredak elja doivi raspad i doe do opteg rasprivanja elja na mnogo iru oblast. Sebinost je usko usmeravanje interesovanja na ogranienu oblast; a nesebinost irenje interesovanja na obuhvatniju oblast. Jezikom paradoksa reeno, sebinost je ogranieni oblik nesebinosti, a nesebinost - istupanje iz sebinosti u iroku sferu aktivnosti. Sebinost se mora preobraziti u nesebinost pre nego to se iskorai iz podruja dualnosti. Istrajno i postojano izvoenje dobrih dela istanjie sebinost. Sebinost koja se izraava kroz injenje dobrih dela, postade instrumentom svog sopstvenog unitenja. Dobrota je osnovni inilac pretvaranja ilave u

slabanu sebinost. Samoivost, koja je na poetku bila pokrovitelj zlih tenji, vrenjem dobrih dela postae vinovnikom sopstvenog poraza. Kada se zle tenje preobraze u dobre, sebinost se preobraava u nesebinost, odnosno, individualna sebinost se pretapa u univerzalni interes. Mada je dobrostiv i nesebian ivot takoe ogranien suprotnostima, dobrota je ipak nuan korak na putu oslobaanja od svih suprotnosti. Dobrota je oruje kojim dua unitava svoje neznanje. Univerzalno Sopstvo Iz dobrote dua prelazi Bogu. Nesebinost se utapa u univerzalnu Sopstvenost koja je iznad dobra i zla, vrline i poroka i svih ostalih dvojnih aspekata Maje (Iluzije ili Neznanja). Boraviti u visinama nesebinosti znai oseati istovetnost sa svime. U stanju Osloboenosti nema ni sebinosti ni nesebinosti u uobiajenom smislu, jer one bivaju uzdignute i stopljene u oseanje Jednosti. Spoznaja sveopteg jedinstva praena je spokojem i nepojmljivim blaenstvom. Ona ne vodi u duhovnu stagnaciju ili u odbacivanje relativnih vrednosti. Doivljaj Jednosti donosi nepomueni sklad u kome se ne gubi oseaj razlikovanja, kao i nenaruiv mir koji ne znai ravnodunost prema okolini. Jednost nije rezultat subjektivne sinteze. Ono je rezultat istinskog postignua jedinstva sa konanom, sveobuhvatnom Stvarnou. Stapanje sa krajnjom Stvarnou Otvorite svoje srce, uklonite elje, i negujte samo jednu enju -enju za sjedinjenjem sa konanom Stvarnou. Konanu Stvarnost ne treba traiti u promenljivim stvarima vanjskog sveta ve u sopstvenom biu. Svaki put kada vaa dua uini pokuaj da razgali vae srce, ona nailazi na zakljuana vrata i unutranjost pretrpanu eljama. Ne ostavljajte vrata svog srca zakljuana. Izvor trajnog blaenstva je svuda, dok elje, potekle iz neznanja, unesreuju ljude. Cilj trajne sree zablistae u svom punom sjaju tek kada se ogranieni ego, sa svim svojim eljama, potpuno i konano ugasi. Duhovnost kao pozitivan stav prema ivotu Odricanje od elja ne podrazumeva asketizam ili poricanje ivota. Bilo kakvo negiranje ivota uinilo bi oveka neovenim. Boanstvenost nije liena ovenosti. Duhovnost treba da uini oveka ovenijim. Ona je pozitivno dranje koje oslobaa sve valjano, plemenito i divno u oveku. Takoe doprinosi svemu to je skladno i ljupko u naoj sredini. Duhovnost ne znai spoljanje odricanje od svetovnih stvari, a jo manje beanje od odgovornosti,. Ona samo zahteva da duhovna unutranjost ostane neoptereena bremenom elja dok obavljamo svetovne aktivnosti ili se suoavamo sa odgovornostima koje potiu iz specifinosti naeg okruenja i poloaja. Savrenstvo znai biti neupleten u svet dualnosti. Neuplitanje je imperativ nesputane kreativnosti. Ali, sloboda se ne postie okretanjem lea ivotu zbog straha od vezanosti. To bi znailo negaciju ivota. Savrenstvo nije zaziranje od protivurenih ispoljavanja prirode. Strah od vezanosti je strah od ivota. Duhovnost predstavlja skladno i puno prihvatanje ivota ne razdiranog suprotnostima. Ona mora da dokae svoju nadmo nad svim iluzijama - ma kako privlane ili mone one bile. Savreni ovek i usred najintenzivnih aktivnosti dela uz potpunu nevezanost, istovremeno ne izbegavajui dodir sa ma kojim aspektom ivota. Bog i jedinka Bog je jedina Stvarnost Bog je beskonaan. On je iznad suprotnosti dobra i zla, ispravnog i pogrenog, vrline i poroka, raanja i smrti, zadovoljstva i bola. Ti dvojni aspekti nisu aspekti Boga. Ako uzme da je Bog zasebna celina, onda e On za tebe predstavljati samo jedan od pojmova relativnog postojanja. Ba kao to je dobro opreka zlu, i Bog tako postaje opreka ne-Bogu; a Beskonano opreka konanom. Kada govori o Beskonanom i konanom, podrazumeva da se radi o dvoje; i tako Beskonanost svodi na jednu od oprenosti. Meutim, Beskonano pripada bezoprenom poretku stvari. Ako se Beskonano shvati kao opreka konanom, ono prestaje da biva beskonano i postaje jedna podvrsta konanog; a budui da se nalazi s one strane konanog kao njegova suprotnost, postaje i ogranieno. Obzirom da Beskonano ne moe da bude druga strana konanog, vidljivo postojanje konanog takoe je varka. Jedino Beskonano postoji. Bog se ne moe podvesti u domen dualnosti. Postoji samo jedan bitak u stvarnosti a to je univerzalna Dua. Postojanje konanog ili ogranienog je privid. Ti si beskonaan. Ti si doista svuda, premda misli da si telo i stoga smatra da si ogranien. Ako misli da si telo koje sedi, onda ne poznaje svoju istinsku prirodu. Kada bi se zagledao unutra, u

sebe, i doiveo svoju duu u njenoj istinskoj prirod shvatio bi da si beskonaan, iznad celokupne kreacije. Meutim, poistoveuje se sa telom. Uzrok pogrenom poistoveivanju lei u neznanju koje posreduje um. Prosena osoba misli da je fiziko telo. Duhovno uznapredovala osoba smatra da je suptilno telo. Svetac zamilja da je um. Ali dua nijednog od njih nema direktnu spoznaju Sebe. Ni u jednom od navedenih sluajeva nema jasnog razumevanja bez primesa uobrazilje. Prividnost ogranienog postojanja Dua kao Dua je beskonana - nezavisna od uma ili tela mada zahvaljujui neznanju, pada pod uticaj uma i postaje mislilac, poistoveujui se ponekad s telom, a ponekad s umom. Sa ogranienog stanovita osobe koja nije iskoraila iz podruja Maje, postoje bezbrojne jedinke. Naizgled ima onoliko jedinki koliko umova i tela. Iako postoji samo jedna univerzalna Dua, jedinka je ta koja misli da je razliita od ostalih jedinki. Jedna te ista Dua, sakrivena iza umova prividno razliitih jedinki proivljava kroz njih raznovrsna iskustva sveta oprenosti. Tako Jedna - u - mnogima, doivljava sebe kao jednu - od - mnogih. Ovo se zbiva zahvaljujui uobrazilji, odnosno pogrenom miljenju. Uzrok nepouzdanog razmiljanja Pogreno miljenje nastaje zbog uplitanja sanskara koje su se nagomilale u procesu evolucije svesti. Funkcija svesti se vremenom izopaila usled delovanja sanskara manifestovanih u vidu elja. Kroz mnoge ivote svest je sve vie pritiskalo breme posledica neprekidnog nizanja raznih iskustava. Te posledice su ograniile opaanje due. Miljenje due se nije moglo probiti kroz ogradu koju su podigle sanskare, pa je svest postala bespomonim zatoenikom uobrazilja koje je projektovalo njeno pogreno miljenje. Krivotvorenje misli prisutno je ne samo tamo gde je svest delimino razvijena, ve i kod oveka, kod koga je svest potpuno razvijena. Domet pune svesti Progresivna evolucija svesti zapoeta na nivou kamena svoj vrhunac doivljava u oveku. Istorija evolucije je istorija postupne evolucije svesti. Konani plod evolucije je puna svest koja odlikuje oveka. Ali, ak i ovakva potpuno razvijena svest nalik je na ogledalo pokriveno prainom. Zahvaljujui delovanju sanskara, ona ne odraava jasno i pravo znanje o prirodi due. Iako u potpunosti razvijena, sve dok je njeno slobodno delovanje zakoeno delovanjem sanskare, ona ne odslikava istinu ve izmiljenu konstrukciju. tavie, ne moe da se prui izvan reetaka svojih elja i zbog toga joj je domet ogranien. Upojedinjenje svesti Granice svesti odreuju sanskare, a njeno funkcionisanje se odvija po diktatu elja. Zahvaljujui eljama koje tee da zadovolje same sebe, dolazi do upojedinjavanja svesti i njenog usredsreivanja na samu sebe. Upojedinjavanje (individualizovanje) svesti moe se na neki nain shvatiti i kao posledica vrtlonog kretanja elja. Dua se uplete u elje i ne moe da iskobelja iz ograniene individualnosti sainjene od elja. Uobraavajui pomenute barijere, ona samu sebe hipnotie. Ona vidi sebe kao ogranienu i izdvojenu od ostalih jedinki. Vezuje se za svoje izolovano postojanje, te u imaginaciji stvara svet sainjen od brojnih inilaca, sastavljen od mnogobrojnih jedinki, pojedinanih tela i umova. Izdvojenost postoji samo u uobrazilji Kada se zraci sunca usmere kroz prizmu, oni se usled prelamanja raspruju i razdvajaju. Kada bi svaki od ovih zraka posedovao svest, smatrao bi sebe odeljenim od drugih zrakova, u potpunosti zaboravljajui da negde na izvoru, na drugoj strani prizme, njegovo postojanje nije odvojeno. Tako se i jedinstveno Bie sputa u podruje Maje i poprima viestrukost koja zapravo ne postoji. Izdvojenost jedinki ne postoji u stvarnosti ve jedino u uobrazilji. Nepodeljena univerzalna Dua zamilja podeljenost u sebi i iz te podele raa se misao o Ja i moje kao neem suprotnom od ti i tvoje. Premda je u stvarnosti dua nepodeljena i apsolutno jedinstvena, ona prividno postaje mnogostruka i podeljena zahvaljujui radu njene sopstvene imaginacije. Imaginacija nije stvarnost. ak i u svojim najuzvienijim uzletima ona je daleko od Istine. Ona je sve osim Istine. Iskustva koja dua prikuplja u okviru zasebnog ega su prividna. To je zabluda due. Iz imaginacije univerzalne Due raaju se mnoge jedinke. To se zove Maja, ili Neznanje.

Objektivni univerzum Uporedo s roenjem izdvojene i ograniene jedinke, raa se i ono to se naziva univerzumom. Kao to ograniena jedinka u stvarnosti ne postoji zasebno, ve svoje zasebno postojanje doivljava u imaginaciji, tako ni univerzum ne postoji nezavisno i zasebno. To je pojavljivanje nepodeljenog univerzalnog Sopstva u drugoj ulozi kroz ova svojstva. Kada se dua spusti u podruje Maje ona preuzima na sebe ogranienja mnogostrukog postojanja. Samoograniavanje due se moe shvatiti kao njeno samortvovanje na oltaru svesti. Iako je veni, bezgranini Apsolut, ona proivljava neku vrstu bezvremene kontrakcije dok prividno silazi u svet vremena, mnogostrukosti i evolucije. Ono to zbilja evoluira, meutim, nije dua, nego svest - koja, zbog svojih sopstvenih ogranienja, nastavlja da ivi ivotom ograniene jedinke. Trostruka vezanost i dualnost Istorija upojedinjenja ograniene jedinke je istorija razvoja trostrukog vezivanja za um, energiju i materiju (telo). Sva tri podruja pripadaju dualnosti za koju se dua vezuje mada je, u sutini, izvan nje. Dualnost znai postojanje oprenosti koje, uzajamnim trenjem, same sebe obuzdavaju i dovode u ravnoteu. Dobro i zlo, vrlina i porok, primeri su ovakvih oprenosti. Neuka dua, upletena u dualnost, je u vlasti kako dobra tako i zla. Dobro i zlo vode poreklo iz Neznanja; jednom kad se za njih vee, dua pada pod njihov uticaj. Za vreme trostruke vezanosti za materiju (telo), energiju i um, neuka dua je neprestano u vlasti elja. Ona eli dobro i zlo grubog sveta; dobro i zlo suptilnog sveta; dobro i zlo mentalnog sveta. Kroz razlikovanje dobra i zla, eljenje samo po sebi postaje dobro ili zlo. Kroz neprekidno trenje oprenosti, eljenje neminovno postaje ogranieno. Ono pokree neprekidno oscilovanje iz jednog stanja u drugo, uzaludno pokuavajui da dosegne stanje bez ogranienja, koje je dostupno samo u nepromenljivom, venom aspektu ivota. Za Beskonanim treba tragati izvan podruja dualnosti. A to postaje mogue samo kada iz ograniene jedinke kao bujica probije svest, ruei pred sobom barijere sanskara. Bezdan izmeu svesnog i nesvesnog Videli smo da je dejstveno polje svesti ogranieno sanskarama. Ogranienjem se ljudska psiha epa na dva dela. Jedan deo pada u podruje svesti a drugi ostaje u njegovoj senci. Nesvesni deo u svojoj punoj veliini jednak je sili koja pokree materiju. U ortodoksnim religijama tu silu nazivaju Bogom. Krajnja Stvarnost, koju koncept Boga simbolino predstavlja, moe se do kraja spoznati tek kada se nesvesno privede u svest. Doiveti proirenje svesti znai postati svestan onoga to je prethodno predstavljalo deo nesvesnog. Progresivno osvajanje nesvesnog od strane svesnog kulminira u apsolutnoj svesti, koja je neogranienog opsega i delovanja. Izmeu ovog najvieg stupnja svesti i ograniene (mada pune svesti prosenog oveka), nalazi se etrdeset i devet stupnjeva prosvetljene svesti. Ovim stupnjevima predstavljeni su svi znaajni nivoi rastue Prosvetljenosti. Duhovni napredak Bezdan koji se prua izmeu zamagljene svesti prosenog oveka i do kraja prosvetljene svesti Savrenog Uitelja stvorile su sanskare, a one su ujedno i tle iz kojeg se razvio egoizam. Sanskare mogu biti otklonjene kroz usavravanje karaktera, predanost i nesebino sluenje; ali najbolji rezultati u tom pravcu se postiu uz pomo Savrenog Uitelja. Duhovni napredak se ne ogleda u daljnjem razvitku svesti (poto je ona ve u potpunosti razvijena u oveku), nego u njenom oslobaanju iz okova sanskara. Mada je svest u sutini uvek jedna te ista na razliitim stupnjevima postojanja, ona ne moe postati apsolutna ukoliko ne odrazi znanje Beskonanog bez ikakve primese neznanja, i ukoliko u punom obimu ne obuhvati itavu kreaciju, osvetljavajui sve razliite sfere postojanja. Duboki san Svaki put kada utone u san, ti se nesvesno sjedinjava sa beskonanom Stvarnou. Ovo sjedinjavanje znai prevagu nesvesnog nad svesnim. Time si premostio jaz izmeu nesvesnog i svesnog. Meutim, budui nesvestan, ti iz toga ne dobija nita. To je razlog zato ti, kada se probudi iz dubokog sna, ostaje svestan samo svoje iste, dobro poznate, monotone individualnosti; i nastavlja da se ponaa i doivljava iskustva na isti nain kako si se ponaao i doivljavao iskustva pre nego to si legao da spava. A da je tvoje sjedinjenje sa najuzvienijom Stvarnou bilo svesno, probudio bi se u jednom posve novom, beskonano bogatijem ivotu.

Svesno jedinstvo sa beskrajnom Stvarnou Savreni Uitelj je svesno sjedinjen sa beskonanom Stvarnou. U njegovom sluaju je jaz izmeu svesnog i nesvesnog premoen, i to ne proirivanjem nesvesnog na raun svesnog (kao to je sluaj kod osobe utonule u dubok san), ve proirivanjem svesnog na raun nesvesnog. Proces irenja i suavanja svesti odigrava se samo kod ograniene jedinke. U sluaju Savrenog Uitelja pobeda svesnog nad nesvesnim je konana i trajna; njegovo stanje Samospoznaje je trajno i neprekidno ostajui nepromenjeno u svakom trenutku, bez ikakvog slabljenja. To su razlozi to Savreni Uitelj ne spava u uobiajenom smislu te reci. Dok odmara telo, on ne doivljava nikakav prelaz iz jednog stanja svesti u drugo. Stanje Savrenosti U stanju Savrenstva, iezavanjem svih prepreka Prosvetljenju, puna svest se pretvara u apsolutnu. Svesno u potpunosti preovlada nad nesvesnim, a osoba neprekidno boravi u punom sjaju Prosvetljenja i postaje jedno sa Prosvetljenjem. Postaje Prosvetljenje samo. Sve dok je osoba u vlasti dvojnosti i smatra da je njen doivljaj mnogostrukosti konaan i istinit, ona jo nije iskoraila iz podruja Neznanja. A kada se nade u stanju konane spoznaje, ona shvata da je Beskonano, koje je jedno bez ostatka, jedina Stvarnost. Beskonano, proimajui i obuhvatajui svekoliko postojanje, nema svoju suprotnost. Osoba koja raspolae takvom spoznajom ostvarila je najvie stanje svesti. U ovom stanju je potpuna svest, koja je plod evolucije, zadrana, ali su u potpunosti prevaziena ogranienja koja joj inae nameu sanskare i elje. Ograniena individualnost kao delo Neznanja preobraava se u bezgraninu boansku Individualnost. Ta osoba sada oliava neograniivu svest univerzalne Due bez primesa razliitih oblika iluzije. Osloboena sebinih elja, ona postaje prenosnik spontanog toka najuzvienije univerzalne volje koju izraava boansko. Individualnost postaje bezgranina prestankom Neznanja. Nerastrzana podelama svojstvenim Maji i neupletena u njezinu dvojnost, osoba sada uiva u stanju Oslobodenosti, u kome su prisutni samo svest bez objekata, isto bivstvovanje i nepomuena radost. Ovakva osoba osloboena je od uobrazilje to zbunjuje i opinjava obinog oveka. Ona je, u izvesnom smislu, umrla. Lini ego, koji je bio vinovnik oseanja otuenosti, zauvek se rasprio. Meutim, ona nastavlja da ivi veni ivot u nenaruivoj ljubavi i bezgraninom blaenstvu. Kako su joj na raspolaganju beskonana mo i mudrost, ona sada koristi itav univerzum za duhovni rad na usavravanju oveanstva. Poetak i kraj kreacije Odakle i kuda? Sve dok ljudski um ne pone direktno da doivljava konanu Stvarnost onakvu kakva ona jeste, on e, pri svakom pokuaju da objasni izvor i smisao kreacije, ostajati pometen. inie mu se da je drevna prolost obavijena velom neobjanjive misterije, a budunost nalik na vrsto zapeaenu knjigu. Budui zarobljen u aroliji Maje, ovekov um u najboljem sluaju moe da iznosi briljantne pretpostavke o prolosti ili budunosti univerzuma. On niti moe da postigne konano znanje o svim stvarima, niti ga moe zadovoljiti sopstveno neznanje. Odakle? i Kuda? su dva veito prisutna bolna pitanja koja ljudskom umu donose boanski nemir. Poetak i kraj ovekov um se u svom traganju za uzrokom nastanka sveta ne moe pomiriti ni sa beskonanim vraanjem na isto, ni sa neprestanom promenom bez smisla i cilja. Evolucija je besmislena ako nema uzroka i liena je svakog znaenja i smisla ukoliko ne vodi nekom ishoditu. U osnovi pitanja Odakle? i Kuda? lei pretpostavka da evolutivna kreacija ima poetak i kraj. Poetak evolucije je poetak vremena a kraj evolucije je kraj vremena. Evolucija ima svoj poetak i kraj kao to i vreme ima svoj poetak i kraj. Mahapralaja Izmeu poetka i kraja ovog sveta podlonog promenama, odvijaju se mnogi ciklusi; ali istovremeno je prisutan, u ciklusima i kroz njih, kontinuitet kosmike evolucije. Stvarni svretak evolutivnog procesa naziva se Mahapralaja (Mahapralaya), ili veliko ponitenje sveta, koje nastupa onda kada svet postane ono sto je na poetku bio, naime Nita. Mahapralaja sveta moe se uporediti sa snom. Kao to za usnulu osobu raznovrsni svet iskustava prestaje da postoji, tako se i po nastupanju Mahapralaje

itav objektivni univerzum koji je bio tvorevina Maje gubi u nitavilu. Kao da nikada nije ni postojao. Stvarnost je bezvremena i apsolutna ak i za vreme trajanja evolutivnog procesa, univerzum po sebi nije nita drugo do uobrazilja. Uistinu postoji samo jedna nedeljiva i vena Stvarnost, bez poetka i bez kraja. Ona je izvan vremena. S take gledita bezvremene Stvarnosti, itav proces odvijanja vremena je puki privid. I bilioni godina koji su protekli i bilioni godina koji tek treba da nastupe ne znae nita. Kao da ih nikada nije ni bilo. Tako se za mnogostruki evoluirajui univerzum ne moe rei da je stvarni ishod jedine Stvarnosti. Jer da je ishod jedine Stvarnosti, Stvarnost bi u tom sluaju bila ili nestalna u trajanju ili sastavljena iz razliitih inilaca, to ona nije. Jedina Stvarnost je apsolutna. Stvarnost i Nita Jedina Stvarnost obuhvata sve to postoji. Ona je Sve, ali je njena senka Nita. Sutina ideje o sveobuhvatnom postojanju je postojanje bez ostatka. Kada analizirate postojanje, vaa se analiza neminovno zavrava idejom o nepostojanju. Ideja o nepostojanju ili o Nita, pomae vam da jasno definiete svoju predstavu o postojanju. Tako Nepostojanje ili Nita i Postojanje postaju komplementarni inioci. Nita ne moe postojati zasebno i nezavisno. Ono je, po sebi, nita. Nita samo po sebi ne moe biti uzrok bilo emu. Mnogostruki evoluirajui univerzum ne moe biti ishod Niega, a takoe, videli smo, ne moe predstavljati ni ishod jedine Stvarnosti. Iz ega je onda proizaao ovaj mnogostruki i evoluirajui univerzum? Stvarnost i univerzum Mnogostruki evoluirajui univerzum je proistekao iz meavine jedine Stvarnosti i Nita. On je izronio iz Nita koje je odraz jedine Stvarnosti. Ali, ne sme se shvatiti da je univerzum nastao kao delimina posledica jedine Stvarnosti ili da predstavlja neki element Stvarnosti. On je usledio iz Nitavila i nita je. Samo naizgled postoji. No ipak, on svoje prividno postojanje duguje jedinoj Stvarnosti koja je oduvek bila izvan Nitavila. Tako, kada se jedinoj Stvarnosti pridoda Nita, rezultat je mnogostruki i evoluirajui univerzum. Jedina Stvarnost, beskonana i apsolutna, time ne trpi nikakve promene. Ona je apsolutna i nita joj se ne moe dodati niti oduzeti. Jedina Stvarnost ostaje uvek ono to jeste, celovita i apsolutna u sebi samoj, ravnoduna i nevezana za prizor tvorevine proistekle iz Nita. To Nita se moe porediti sa matematikom vrednou nule, koja po sebi nema pozitivnu vrednost, ali kada se pridoda drugom broju, ini da nastane vei broj. Na isti nain se mnogostruki i evoluirajui univerzum raa iz Nita kada se ono zdrui sa jedinom Stvarnou. Imaginarna podeljenost na sopstvo i okruenje itav evolutivni proces se odvija u uobrazilji. Kada se u uobrazilji jedinstveni okean Stvarnosti prividno uznemiri, nastaje mnogostruki svet sainjen od izolovanih centara svesti. To ini osnovnu podeljenost ivota na sopstvo i nesopstvo, odnosno na ja i njegovu okolinu. Obzirom da je ogranieno ja (koje je samo umiljeni deo u stvarnosti nedeljive sveukupnosti) varljivo i nepotpuno, svest se ne zadovoljava poistoveivanjem sa njime. Tako svest, ulovljena u zamku neprestanog nespokoja, pokuava da se na silu poistoveti sa nesopstvom. Onaj deo ne-sopstva, odnosno onaj deli okoline sa kojim svest uspeva da se poistoveti, udruuje se sa sopstvom u obliku moje. A onaj deo ne-sopstva sa kojim svest ne uspeva da se poistoveti, tvori neprihvatljivu sredinu koja je ograniava i koja joj se suprotstavlja. Tako svest nikada ne stie do take prestanka svog ograniavajueg podvajanja, nego samo do njegovog preoblikovanja. Dokle god je u aritu delovanja izvitoperene uobrazilje, svest ne moe staviti taku na dvojnost. Svi pokuaji svesti da izvri asimilaciju ne-sopstva (ili okoline) rezultuju u pukoj zameni poetne dvojnosti drugim, nebrojenim novim oblicima iste dvojnosti. Prihvatanje, odnosno odbijanje odreenih vidova spoljanjosti ispoljavaju se kao eljenje i neeljenje, iz ega opet proishode oprenosti-prijatnost i bol, dobro i zlo itd. Ali ni prihvatanje ni odbijanje ne mogu osloboditi svest od dvojnosti, to dovodi do njenog neprekidnog oscilovanja od jedne ka drugoj oprenosti. Oscilovanje od jedne ka drugoj oprenosti karakterie celokupni proces evolucije jedinke. Potpuna uslovljenost sanskarama

Evolucija ograniene jedinke je u potpunosti odreena sanskarama koje je ona eonima sakupljala i taloila; iako evolucija pripada uobrazilji, njeno odvijanje je automatsko, a njena predodredenost neumitna. Svaka akcija i doivljaj, ma kako beznaajan, ostavlja utisak u mentalnom telu. Taj utisak objektivno modifikuje mentalno telo, a budui da ovek ne menja mentalno telo, utisci koje je akumulirao mogu istrajavati i kroz nekoliko ivota. Kada tako akumulirane sanskare ponu da se ispoljavaju (prethodno su bile prisutne u mentalnom telu u latentnom slanju) ovek ih doivljava kao elje, odnosno, subjektivno. Objektivno i subjektivno su dva stadijuma sanskara: prvi je njihovo pasivno, latentno stanje, a drugi - aktivno stanje ispoljavanja. U aktivnoj fazi, akumulirane sanskare uslovljavaju sva iskustva i akcije ogranienog ja. Kao to je potrebno odmotati nekoliko metara filma da bi se prikazala kratkotrajna akcija na bioskopskom platnu, tako i veliki broj sanskara uslovljava jednu jedinu akciju ogranienog ja. Ispoljavajui se i ostvarujui se kroz iskustvo, sanskare se troe. Slabe sanskare se troe mentalno; jae sanskare se troe kroz suptilno telo praznei se u vidu elja i doivljaja u mati; a one sanskare koje su izuzetno jake troe se fiziki, kroz telesnu akciju. Uravnoteavanje kroz oprenosti Iako se troenje sanskara odvija neprekidno, ono ne dovodi do njihovog nestanka, jer se nove neizbeno stvaraju i to ne samo kroz nove akcije, ve i kroz sam proces troenja. Tako sanskariki naboj stalno raste, ostavljajui pojedinca nemonim pred pitanjem kako da se oslobodi tog bremena. Sanskare akumulirane kroz pojedine akcije i iskustva ine um prijemivim za njima odgovarajue akcije i iskustva. Na odreenom stupnju ta tendencija prestaje, neutralisana prirodnom reakcijom koja se sastoji preokretanju situacije u njenu suprotnost, to ostavlja slobodan prostor za delovanje suprotnih sanskara. Najee su dve oprenosti zapravo karike istog lanca imaginacije. Neka e osoba, na primer, prvo iskusiti slavu pisca-bogatstvo, popularnost, porodicu i sve stvari koje ine ivot prijatnima kasnije e u istom ivotu doiveti gubitak bogatstva, porodice i svih ugodnosti. Dve oprenosti jednog lanca imaginacije se ne moraju uvek ispoljiti u jednom ivotu. Na primer, neki ovek e itav svoj ivot proiveti kao veliki vojskovoa koji iz svake bitke izlazi kao pobednik. U tom sluaju on e morati da uravnotei ovo iskustvo doivljavanjem poraza ili njemu slinih iskustava, proivljavajui jo jedan ivot da bi upotpunio svoj lanac imaginacije. Tako ista psiholoka prisila svojstvena sanskarama postaje predmet dublje duevne potrebe - potrebe due da spozna Sebe. Primer ubijanja Pretpostavimo da je izvesna osoba u ovom ivotu izvrila ubistvo. Time su u njeno mentalno telo poloene sanskare ubijanja. Da je njena svest iskljuivo uslovljena tenjom ovakvih sanskara, ona bi nastavila da ubija u nedogled, svaki put prikupljajui novu snagu za naredna istovetna dela. Da sama zakonitost po kojoj se iskustvo odvija ne stavlja taku na sve, ne bi bilo izlaza iz neprekidnog ponavljanja istog. Osoba e, meutim, ubrzo shvatiti nepotpunost iskustva samo jedne krajnosti i, idui u drugu krajnost, uiniti nesvesni pokuaj da povrati izgubljenu ravnoteu. Tako e osoba sa iskustvom ubice razviti psiholoku potrebu da bude ubijena i postati prijemiva na ulogu rtve. Ubijanjem drugog ljudskog bia ona je upoznala samo jednu stranu celokupne situacije, naime, ulogu ubice. Druga dopunjujua strana kompletne situacije (uloga rtve) ostala je za nju nespoznata i neshvaena, premda ukljuena u njeno iskustvo. Tako se javlja potreba za upotpunjavanjem iskustva privlaenjem suprotnosti onoga to je ovek lino proiveo, a svest pokuava da udovolji toj novoj, neodlonoj potrebi. Osoba koja je ubijala ubrzo e osetiti elju da bude ubijena, da bi linim iskustvom obuhvatila itavu situaciju. Prevazii oprenosti posredstvom oprenosti Pitanje koje se ovde namee glasi: Ko e se pojaviti u narednom ivotu da je ubije? To bi mogla da bude ona ista osoba koju je ova ubila u prethodnom ivotu ili, pak, neka druga osoba sa slinim sanskarama. Kao rezultat odnosa meu pojedincima stvaraju se sanskariki lanci ili veze; kada osoba preuzme novo fiziko telo, ona se povezuje ili sa osobama sa kojima je imala prethodne sanskarike veze ili sa osobama koje poseduju sline sanskare. ivotna ravnotea omoguava slobodnu igru evoluirajue dvojnosti. Poput unka na tkaevom razboju, tako se i ljudski um seta izmeu ekstrema, i tka are na ilimu

ivota. Duhovni ivot se najbolje moe prikazati ne kao prava, ve kao cikcak linija. Porazmislite kakvu ulogu imaju obale reke. Da nije obala, voda iz reke bi se razlila, a reka ne bi stigla do svog ua. Isto tako bi se ivotne snage rasprile u bezbrojnim pravcima da ih ne obuzdavaju suprotni polovi. Nivoi postojanja svesti Obale reke ivota najbolje bi se mogle opisati ne kao dve paralelne, ve kao dve konvergentne linije koje se susreu u taki Osloboenja. Kako se pojedinac pribliava cilju, broj oscilacija postepeno se smanjuje, a kada ga ostvari, oscilacije potpuno zamru. To je kao kretanje lutke koja za centar ravnotee ima oblu osnovu, pa se ljulja da bi se na kraju postepeno uvrstila u stabilnom poloaju. Kada je zaklatite, svaki njen naredni pokret ima manje odstupanje, sve dok se lutka na kraju ne umiri. U kosmikoj evoluciji umirivanje naizmeninog kretanja izmeu suprotnosti predstavlja Mahapralaju, a u spiritualnoj evoluciji individue, Osloboenje. Korak od dvojnosti ka ne-dvojnosti nije samo korak od jednog ka drugom stanju svesti. Poto su navedene oprenosti kvalitativno razliite, razlika medu njima je beskrajna. Prvo stanje je stanje neBoga a drugo je stanje Boga. Ova beskrajna razlika ini bezdan izmeu estog i sedmog nivoa svesti. est niih nivoa involucije svesti* takoe su odeljeni nekom vrstom doline, odnosno rastojanja. Ali, mada i meu njima postoji ogromna razlika, oni nisu beskonano razliiti jer su podjednako predmet dvopolnosti ogranienog iskustva koje se kree od jedne ka drugoj suprotnosti. * Vidi Glosar Napredovanje kroz unutranje nivoe Razlika izmeu prvog i drugog nivoa, drugog i treeg, pa sve do estog nivoa, ogromna je, ali ne i beskrajna. Iz toga sledi da se ni za jedan od ovih est nivoa dualnosti ne moe rei da je blii sedmom nivou od bilo kog drugog. Razlika izmeu svakog od ovih est nivoa i sedmog nivoa je beskrajna, kao to je i razlika izmeu estog i sedmog nivoa beskrajna. Napredovanje kroz est nivoa je napredovanje u imaginaciji, dok je postignue sedmog nivoa prestanak imaginacije i predstavlja, prema tome, buenje jedinke u Istini-svesti. Imaginarno napredovanje na unutranjim nivoima ipak se ne moe izbei. Imaginacija mora sasvim da se iscrpi pre nego to linost spozna Istinu. Dok ga poduava Savreni Uitelj, uenik mora da proe svih est nivoa. Uitelj moe voditi svog uenika kroz unutranje nivoe otvorenih oiju ili oiju prekrivenih velom. Ukoliko ga vodi prekrivenih oiju, dakle nesvesnog nivoa kroz koje prolazi, onda njegove elje istrajavaju sve do sedmog nivoa; a ako ga vodi otvorenih oiju, svesnog nivoa kroz koje prolazi, nijedna elja nee preostati ve od petog nivoa. Ako se Uitelj odlui da izvede to delo, on e se najee odluiti da vodi uenike prekrivenih oiju, jer su mu oni kao takvi korisniji za njegov rad nego kada su im oi otvorene. Prolazak kroz nivoe praen je odmotavanjem sanskara. Proces odmotavanja treba paljivo razluiti od procesa troenja. U procesu troenja sanskare postaju dinamine i oslobaaju se u akciji ili iskustvu. To ne vodi konanom oslobaanju od sanskara, jer neprekidno taloenje novih sanskara zamenjuje one ve potroene; a troenje samo po sebi uzrokuje nastanak novih sanskara. U procesu odmotavanja, meutim, sanskare se iscrpljuju i bivaju unitene u plamenu enje za Beskonanim. Spokoj Ostvarenja enja za Beskonanim moe da bude uzrok velike duhovne patnje. Nema poreenja izmeu akutnog obinog bola i otrine duhovnog bola koji se osea za vreme prolaska kroz nivoe. Prvi je rezultat delovanja sanskara a drugi rezultat njihovog odmotavanja. Kada fizika patnja dostigne vrhunac ovek se onesvesti, a takvo trenutno olakanje nije mogue kada je posredi duhovna patnja. Duhovna patnja, s druge strane, ne iscrpljuje oveka koliko fizika, jer je protkana nekom vrstom zadovoljstva. enja za Beskonanim je vrlo izraena i jaka sve dok ne dostigne vrhunac, a onda poinje njeno postepeno ublaavanje. U procesu ublaavanja svest ne odbacuje enju za Beskonanim, ve nastavlja da tei svom cilju ostvarenja. Ovakvo stanje ublaene ali prisutne enje prethodi ostvarenju Beskonanog. enja na ovom stupnju postaje oruem unitenja svih drugih elja i spremna je da bude utaena u nedokuivom miru Beskonanog. Pre nego to se enja za Beskonanim zadovolji kroz postignue Beskonanog, svest mora da zakorai sa estog na sedmi nivo. Mora da prede iz dvojnosti u ne-dvojnost, Umesto da nastavi da bludi u imaginaciji, mora da stigne do take gde

imaginacija prestaje. Uitelj vidi jedinstvenu Stvarnost kao jedinu Stvarnost, a Nita samo kao njenu senku. Za njega, venost je progutala vreme. Budui da je ostvario bezvremeni aspekt Stvarnosti, on je sada iznad vremena i u njegovom biu su sadrani i poetak i kraj vremena. Njega vie ne dodiruju prolazni svetovni tokovi satkani od postupaka i meusobnih odnosa ljudi. Obina osoba ne vidi ni poetak ni kraj kreaciji. Na nju se obruava bujica dogaaja kojima ne moe da upravlja jer njoj, zarobljenoj u vremenu, nedostaje pravi ugao posmatranja. Ona sve procenjuje iz ugla mogueg ispunjenja ili neispunjenja njenih sanskara. Takoe je duboko diraju svetovni dogaaji. Priinjava joj se da je itav objektivni univerzum jedno nepoeljno ogranienje koje ili treba nadvladati ili, pak, otrpeti. S druge strane, Uitelj je osloboen dvojnosti i njoj svojstvenih sanskara. Slobodan je od svih ogranienja. Oluje i potresi univerzuma ne utiu na njegovo bie. Za njega je uurbani svet sa svim njegovim stvaralakim i ruiteljskim tokovima prestao da igra bilo kakvu ulogu. Stupio je u svetilite Istine, stanite veitog smisla, iji se odraz moe samo delimino i maglovito naslutiti u prolaznim vrednostima veno promenljive kreacije. On itavim biem poima sutinu postojanja i gleda na itavo stvaranje kao na puku igrariju. Obrazovanje sanskara i njihova funkcija Analiza ljudskog iskustva Postoje dva aspekta ljudskog iskustva - subjektivni i objektivni. S jedne strane imamo misaone procese kao sutinske sastojke ljudskog iskustva, a sa druge, stvari i objekte na koje se oni odnose. Misaoni procesi delom zavise od neposredno date objektivne situacije, a delom od delovanja nataloenih sanskara, odnosno impresija. Tako se ljudski um nalazi u rascepu izmeu mora sanskara iz prolosti s jedne, i itavog prostranstva objektivnog sveta s druge strane. Sanskare vode poreklo iz iskustva Sve ovekove akcije se zasnivaju na delovanju prolih impresija uskladitenih u umu. Svaka misao, emocija ili delo vodi poreklo od grupe impresija koje su, na ovaj ili onaj nain, modifikovale um. Impresije, taloi preanjih iskustava, vremenom postaju najvaniji faktori u odreivanju toka sadanjih i buduih iskustava. Prikupljajui nova iskustva, um neprekidno stvara i prikuplja nove impresije. Kada je zaokupljen fizikim objektima ovog sveta (kao to su telo, priroda i drugo) um je okrenut ka vani i on tada proizvodi grube impresije. A u trenucima zaokupljenosti sopstvenim subjektivnim misaonim procesima, koji su odraz ve postojeih sanskara, on proizvodi suptilne i mentalne impresije. Pitanje ta je prvo nastalo, sanskare ili iskustvo, lii na pitanje da li je prvo nastala koko ili jaje. Oni su meusobno zavisni i razvijaju se paralelno. Prema tome, problem razumevanja ljudskog iskustva svodi se na problem razumevanja procesa obrazovanja i delovanja sanskara. Prirodne i neprirodne sanskare Prema nainu postanka razlikujemo dva tipa sanskara - prirodne i neprirodne. Sanskare koje dua gomila u toku organske evolucije su prirodne. Ove sanskare nastaju u procesu u kome dua postupno preuzima i odbacuje razne podljudske forme, prolazei kroz prividno neive stupnjeve (kao to su kamen ili metal) i dospevajui do stupnja oveka, gde svest dostie pun razvoj. Sve sanskare koje dua razvije pre nego to poprimi ljudsko oblije su produkti prirodne evolucije i nazivamo ih prirodnim sanskarama. Njih moramo paljivo razluiti od sanskara koje dua razvije nakon to poprimi ljudsko oblije. Sanskare koje se vezuju za duu na ljudskom stupnju razvijaju se uz punu moralnu slobodu svesti, koju prati odgovornost izbora izmeu dobra i zla, vrline i poroka. Njih zovemo neprirodnim sanskarama. Mada ove post-ljudske sanskare direktno zavise od prirodnih, one se obrazuju u sutinski drukijim uslovima ivota i po poreklu su, u odnosu na prirodne sanskare, znatno mlae. Razlika u duini perioda u kom se obrazuju, kao i razlika u uslovima pod kojima se prirodne i neprirodne sanskare obrazuju, uslovijava stepen postojanosti njihove vezanosti za duu. Neprirodne sanskare nije toliko teko iskoreniti kao prirodne, ije je naslede mnogo starije a koren mnogo vri. Brisanje prirodnih sanskara je za iskuenika praktino nemogue osim posredstvom Sadgurua, ili Savrenog Uitelja.

Pojavni ivot se javio kao posledica poriva Apsoluta da postane svestan sebe Neprirodne sanskare se nadovezuju na prirodne, a prirodne sanskare su rezultat evolucije. Sledee pitanje na koje bi bilo vano dati odgovor glasi: Zato bi se manifestovani ivot na razliitim stupnjevima evolucije uopte pojavljivao izvan apsolutne Stvarnosti koja je beskonana? Manifestovani ivot se javlja kao posledica poriva Apsoluta da postane svestan sebe. Evolutivna progresivna manifestacija ivota vodi poreklo od volje-da-se-bude-svestan, koja je neotuivi deo Beskonanog. Da bi se kreacija mogla razumeti, treba uoiti postojanje volje da se bude svestan u Apsolutu, kao jednog latentnog stanja pre samog ina stvaranja. Lahar unutar Apsoluta slian je talasu usred okeana Mada se u svrhu jednog intelektualnog tumaenja postanka kreacije, poriv Apsoluta da postane svestan mora posmatrati kao volja-da-se-bude-svestan, ipak, govoriti o njemu kao o nekoj vrsti priroene elje znailo bi ogreiti se o njegovu istinsku prirodu. Bilo bi bolje opisati ga kao lahar ili impuls, u toj meri neobjanjiv, spontan i neoekivan, da bi nazivati ga ovako ili onako znailo patvorenje njegove sutine. Budui da intelektualne kategorije nisu prikladne za poimanje misterije kreacije, primeren pristup je opisan, a ne intelektualan. Kao to talas koji se valja povrinom mirnog okeana pobuuje divlje komeanje bezbrojnih mehurova, tako i lahar stvara mirijade individualnih dua iz nedeljive beskonanosti Nad-due. Ali svedritelj Apsolut i dalje ostaje esencija svih individualnih dua. Individualne due su delo jednog iznenadnog i spontanog impulsa i, kao takve, teko da mogu da predvide svoju sudbinu u neprekidnom komeanju egzistencije kroz cikluse koji se zavravaju konanim povlaenjem prvobitnog talasa. U neizdiferenciranom biu Apsoluta pojavljuje se misteriozna taka (taka Om) iz koje izvire i umnoava se aroliko stvaranje. A beskrajni okean, koji je deli sekunde ranije bio ledeno miran, biva uskovitlan ivotom bezbrojnih penuavih jedinki koje, u uspenuanoj povrini okeana, tite i obezbeuju svoju odeljenost, oblik i veliinu putem samoograniavanja. Bhas manifestacije ne utie na Apsolut Ovo je bila samo jedna analogija. Pogreno je zamiljati da se neka stvarna promena deava u Apsolutu u trenutku kada se lahar latentne volje-da-se-bude-svestan pokrene da stvori pojavni svet. Nema nikakve involucije ili evolucije u biu Apsoluta, nita se stvarno ne moe izroditi iz Apsoluta, a svaka realna promena predstavlja negaciju Apsoluta. Promena na koju mislimo kada imamo u vidu kreaciju ili pojavni svet nije ontoloka - to jest, ne predstavlja promenu u samom biu apsolutne Stvarnosti. To je samo prividna promena. Na in stvaranja treba gledati kao na vrstu ekspanzije neograniivog bia Apsoluta, odnosno, kao da Beskonano, koje je bez svesti, kroz jedan takav in hoe da zadobije sopstvenu svest. Poto ekspanzija Stvarnosti ima za posledicu samoograniavanje u svim oblicima ivota, sam in stvaranja moe se jednako prikladno nazvati procesom bezvremene kontrakcije. Bilo da u inu stvaranja vidimo neku vrstu ekspanzije Stvarnosti ili njenu bezvremenu kontrakciju, ono to mu prethodi jeste poetni poriv ili pokret, koji bi se mogao (u granicama misli) shvatiti kao priroena i latentna elja da se bude svestan. Praizvorni bhas Raznolikost kreacije, kao i odeljenost pojedinanih dua, postoje samo u uobrazilji. Postojanje kreacije ili manifestovanog sveta zasnovano je na bhasu, ili iluziji, tako da, uprkos nastanku bezbrojnih individualnih dua, Nad-dua ostaje veno ista i nepromenjena i ne trpi nikakvu stvarnu ekspanziju ili kontrakciju, rast ili opadanje. Mada Nad-dua ne podlee promenama koja pripadaju bhasu, ili iluziji, upojedinjavanjem dolazi do njene prividne diferencijacije u mnotvo pojedinanih dua. Praizvorni bhas ili iluzija koja je prva privukla Nad-duu, poklapa se sa prvom impresijom. Time se zaelo obrazovanje sanskara. Obrazovanje sanskara zaelo se u najkonanijem centru koji je prvobitno arite nastanka individualne due. U gruboj sferi to arite predstavlja trodimenzionalni, inertni kamen, koji poseduje najrudimentarniju i najnepotpuniju svest. Ovo maglovito i nerazvijeno stanje svesti je jedva sposobno da osvetli svoj sopstveni oblik i vrstu i ne moe ostvariti svrhu kreacije, a to je da Nad-dua spozna samu sebe. Progresivna evolucija svesti i formi

I te najmanje mogunosti prosvetljenja svesti u fazi kamena vode poreklo iz Nad-due a ne iz tela kamena. Svest, meutim, nije u stanju da se proiri nezavisno od tela kamena, jer se Nad-dua prvo poistoveuje sa sveu a zatim, kroz nju, i sa formom kamena. Obzirom da je stupanj svesti kamena ogranien nepominim telom kamena, evolucija u vie forme ili nosae vremenom postaje neizbena. Razvoj svesti mora se odvijati naporedo sa evolucijom tela koja ga uslovljavaju. Volja da se bude svestan, nedeljiva od bezmerja Nad-due, trai da nosa njenog ispoljenja progresivno evoluira u skladu sa boanskim planom. Tako vremenom Nad-dua sebi pribavlja nov nosa ispoljenja u formi metala u kome je svest blago pojaana. I na ovom stupnju je svest veoma nerazvijena i postepeno mora da se prenese u vie forme vegetacije i drvea, u kojima je, zbog odravanja vitalnih funkcija rasta, zrenja i reprodukcije, prisutan vii nivo svesti. Pojava jo razvijenijih oblika svesti postaje mogua onda kada Nad-dua tei da se ispolji kroz instinktivni ivot insekata, ptica i ivotinja, koje su u potpunosti svesne svojih tela i sredine u kojoj borave, i koje, u nastojanju da ovladaju svojom okolinom, razvijaju dodatni instinkt samozatite. Ljudska svest Kod viih ivotinja je u izvesnoj meri prisutna mo rasuivanja ili intelekt, ali je njegov opseg, usled zaokupljenosti instinktom samoodranja i instinktom odgajanja i uvanja podmlatka, usko ogranien. Stoga ni nepotpuno razvijena ivotinjska svest ne moe da poslui prvobitnoj svrsi Nad-due da doivi prosvetljenje Sopstva. Namotavanje sanskara Konano, Nad-dua preuzima ljudsku formu gde svest dostie svoj puni razvoj, a jedinka postaje potpuno svesna sebe i svoje okoline. Na ovom stupnju mo rasuivanja dostie svoj vrhunac i najvei domet. Meutim, budui da se Nad-dua poistovetila sa grubim telom, takva svest ne moe da poslui svrsi prosvetljenja prirode Nad-due. No i pored toga, svest je ipak ostvarila svoj najpotpuniji razvoj u ljudskoj formi, te je u njoj posejano seme Samoostvarenja. A volja-da-se-bude-svestan, sa kojom je evolucija i zapoela, sazreva u Sadgumu ili oveku-Bogu, najlepem cvetu oveanstva. Nad-dua ne moe postii Samospoznaju kroz obinu ljudsku svest jer je ova zatrpana mnotvom sanskani ili impresija. Kako svest prolazi kroz razliite stupnjeve, od prividno neivih stanja metala ili kamena, preko vegetativnog ivota drvea, instinktivnog stupnja insekata, ptica i ivotinja, pa sve do potpune svesti na stupnju oveka, ona neprekidno proizvodi nove sanskare koje je sve gue obmotavaju. Nakon dospea na stupanj oveka, prirodne sanskare bivaju dodatno optereene daljnjim nizanjem neprirodnih sanskara koje nastaju kao plod mnogobrojnih iskustava i aktivnosti. Primeri o snazi impresija Tako se sanskare neprestano obrazuju, kako tokom evolucije, tako i kasnije, putem ovekovih aktivnosti. Obrazovanje sanskara moe se uporediti sa namotavanjem ice oko tapa - gde ica predstavlja sanskare, a tap um pojedinane due. Namotavanje kree od poetka stvaranja i traje kroz sve evolutivne stupnjeve do stupnja oveka; a namotana ica predstavlja sve sanskare, kako prirodne tako i neprirodne. Impresije praznoverja Sanskare se uvek iznova obrazuju u ljudskom ivotu zahvaljujui mnogobrojnim objektima i idejama sa kojima svest stupa u dodir. Sanskare izazivaju znaajne promene u svesti. Impresije koje pobuuju lepi objekti poseduju mo da probude u svesti dar za uzvieno razumevanje i uivanje u lepoti. Kada neko slua dobru muziku ili uiva u prekrasnom pejzau, impresije izazvane tim objektima donose oseaj egzaltiranosti. Isto tako, stupajui u kontakt sa nekim znaajnim misliocem, ovek se moe zainteresovati za nove puteve misli i nadahnuti entuzijazmom koji je ranije njegovoj svesti bio sasvim stran. Kao i impresije o objektima i ljudima, tako i impresije vezane za razliite sujeverne i praznoverne ideje igraju znaajnu ulogu u preobraaju svesti. Mo impresija praznoverja nad ovekom ilustrovaemo jednom priom o duhovima. Nijedno podruje ljudske misli nije u toj meri ispunjeno praznovericama kao ono koje se odnosi na duhove, za koje se prema narodnom verovanju kae da kinje i zlostavljaju svoje rtve na mnoge udnovate naine. Nekada davno, dok su Indijom vladali Moguli, jedan vrlo uen ovek, skeptian prema naklapanjima o duhovima, naumio je da te prie proveri linim iskustvom. Upozoravali su ga da ne pohodi odreeno

groblje u toku noi amavasje (najtamnije noi u mesecu), jer, kolale su prie da je to stanite uasnog duha koji se pojavljuje kadgod neko zabije ekser u grobljansku zemlju. Iskustvo postaje skladno kada je osloboeno sanskara Sa ekiem u jednoj i ekserom u drugoj ruci, ovek je u noi amavasje uetao pravo u groblje i potraio mesto na kojem je trava bila razgrnuta da bi tu zabio ekser. Zemlja je bila tamna poput njegove dugake halje. Seo je na zemlju i dok je zabijao ekser nehotice je poduhvatio rub svoje halje. Zavrivi posao, osetio je zadovoljstvo to, nakon izvedenog eksperimenta, nije susreo duha. Ali kad je pokuao da ustane, neto ga je snano povuklo prema zemlji i njega je obuzeo panian strah. Zahvaljujui dejstvu preanjih impresija, on nije bio kadar da misli o ma emu drugom sem o duhu, koji ga je, kako je u tom trenutku uobrazio, konano i epao. Sok je bio toliko jak daje siroti ovek izdahnuo od sranog udara. Ova pria govori o strahovitoj snazi koju ponekad poseduju sujeverne impresije. Vrste sanskara i stanja svesti Snaga i dejstvo impresija teko da se mogu preceniti. Impresija predstavlja jednu stamenu snagu, stabilnu i trajnu. Ona moe biti toliko snano urezana u ovekov um da e, uprkos svim njegovim iskrenim eljama i nastojanjima da je iskoreni, sama izabrati vreme i nain svog posrednog ili neposrednog ispoljavanja. Um sadri mnoge raznorodne sanskare, koje se, dok se ispoljavaju u svesti, esto meusobno sudaraju. Sudar sanskara svest doivljava kao misaoni konflikt. Sve ovo za svest predstavlja jedno haotino i nerazumljivo iskustvo, praeno oscilovanjima iz jedne u drugu krajnost, a sloeni vor postaje sve zamreniji - sve do take kada se svest oslobodi svih sanskara, kako dobrih tako i loih. Iskustvo moe postati istinski celovito i uravnoteeno tek kada se svest u potpunosti rastereti od bremena impresija. Samoosveene due osloboene su sanskara Sanskare se mogu klasifikovati i prema sutinskim kvalitativnim razlikama medu sferama kojima pripadaju. Prema razliitim sferama postojanja razlikujemo tri vrste sanskara: (1) grube sanskare, koje doaravaju grubi svet kroz grubi medijum i prisiljavaju duu da se poistoveti sa grubim telom; (2) suptilne sanskare, koje doaravaju suptilni svet putem suptilnog medijuma i prisiljavaju duu da se poistoveti sa suptilnim telom; (3) mentalne sanskare. koje doaravaju mentalni svet kroz mentalni medijum i prisiljavaju duu da se poistoveti sa mentalnim telom. Razlike u stanjima pojedinih dua u celini se mogu pripisati razlikama meu sanskarama kojima su due optereene. Tako grubo-svesne due doivljavaju grubi svet, suptilno-svesne due imaju iskustvo iskljuivo suptilnog sveta, a mentalno-svesne due doivljavaju samo mentalni svet. Kvalitativna razlika izmeu ova tri tipa dua je uslovljena razlikom u prirodi njihovih sanskara. Samoosveene due radikalno odskau od ostalih dua jer doivljavaju Nad-duu kroz Sopstvo, dok ostale due doivljavaju samo svoja tela i njima odgovarajue svetove. Ovu drastinu razliku izmeu svesti dua svesnih svog Sopstva i onih drugih, potvruje i injenica da je svest Samoosveenih potpuno osloboena sanskara, dok je svest ostalih uvek optereena nekom vrstom sanskara. Samo kroz istu i neuslovljenu svest dolazi do konanog, pravog sazrevanja prvobitne volje-da-se-budesvestan, i svesnog ostvarenja beskrajnog i neraskidivog jedinstva sa Apsolutom. Zbog toga je problem razreavanja uma od uslovljenosti sanskarama, kao i problem njihovog uklanjanja, od najvee vanosti. Uklanjanje sanskara Odeljak I Prekid stvaranja, slabljenje i odmotavanje sanskara Sanskare spreavaju prosvetljenje Sopstva Ljudska bia ne doivljavaju prosvetljenje Sopstva jer im je svest zastrta sanskarama, ili utiscima nagomilanim kroz ranija iskustava. Volja-da-se-bude-svestan, kojom je evolucija zapoela, uspela je, u formi oveka, da stvori punu svest. Svest, meutim, ne dospeva do spoznaje Nad-due jer ona pojedinanoj dui slui za iivljavanje sanskara, umesto da joj poslui da doivi sopstvenu istinsku prirodu, Nad-duu. Proivljavanje sanskara dri oveka u iluziji da je smrtno telo koje pokuava da se prilagodi svetu stvari i ljudi.

Problem pouzdanog oslobaanja od sanskara Individualne due su poput kapljica u okeanu. I kao to je svaka kap u osnovi isto to i okean, duaupojedinjena zahvaljujui Bhasu ili iluziji-uvek je Nad-dua i nikada se istinski ne odvaja od Nad-due. Meutim, sanskare kojima je svest obavijena spreavaju kap-duu da doivi prosvetljenje Sopstva, zadravajui je u podruju dualnosti. Da bi dua svesno ostvarila svoju istovetnost sa Nad-duom, neophodno je da se, uz punu svest, do kraja uklone sve sanskare. Sanskare koje su doprinele evoluciji svesti postaju same po sebi prepreka uspenom osvetljavanju prirode Nad-due. Zbog toga osnovni problem sa kojim se suoava volja-da-se-bude-svestan nije daljnji razvoj svesti, ve oslobaanje svesti od sanskara. Pet naina sigurnog oslobaanja od sanskara Oslobaanje od sanskara se odvija na sledeih pet naina: 1. Prestanak staranja novih sanskara. Sastoji se u prekidu aktivnosti stvaranja novih sanskara. Ako se formiranje sanskara poredi sa namotavanjem ice oko tapa, ovaj korak podrazumeva prestanak daljnjeg namotavanja ice. 2. Slabljenje starih sanskara Spreavanje da se sanskare ispolje u akcijama i iskustvima vodi do njihovog postepenog slabljenja. U primeru sa icom ovaj proces se moe uporediti sa istanjivanjem ice na odreenom mestu. 3. Odmotavanje prolih sanskara Postupak se ogleda u ponitavanju prolih sanskara ponovnim umnim proivljavanjem procesa koji je doveo do njihovog formiranja. Nastavljajui sa naim primerom, to je kao da se ica odvija. 4. Rasprivanje i iscrpljivanje odreenih sanskara Ako se energija uma koja je vezana za sanskare sublimira i uputi u druge kanale, sanskare se iscrpljuju, raspruju i lagano tee iezavanju. 5. Brisanje sanskara Sastoji se u potpunom unitenju sanskara. Moe se uporediti sa presecanjem ice uz pomo makaza. Konano unitenje sanskara se moe postii jedino milou Savrenog Uitelja. Treba zapaziti da mnogi od konkretnih metoda uklanjanja sanskara imaju viestruke efekte, pa se na osnovu pet gore pomenutih naina ne moe izvriti njihova stroga klasifikacija. Oni, pre svega, odslikavaju principe koji su karakteristini za duhovne procese koji se odvijaju paralelno sa odstranjivanjem sanskara. U ovom Odeljku pozabaviemo se samo onim metodima koji prevashodno obuhvataju prva tri principa (a to su, prekid stvaranja novih sanskara, slabljenje i odmotavanje starih sanskara). Metodi koji ilustruju poslednja dva principa (rasprivanje i iscrpljivanje sanskara kroz sublimaciju, kao i brisanje sanskara) bie razjanjeni u Odeljcima II i III. Odricanje Da bi um bio osloboen ropstva stalnog gomilanja sanskara, neophodno je staviti taku na stvaranje novih. Novo umnoavanje sanskara moe se zaustaviti spoljanjim i unutranjim odricanjem. Spoljanje ili fiziko odricanje sastoji se u naputanju svega onoga za ta um inae prianja-kue, roditelja, braka, dece, prijatelja, bogatstva, udobnosti i grubih uivanja. Unutranje ili mentalno odricanje sastoji se u ukidanju svake udnje, a naroito udnje za ulnim objektima. Mada spoljanje odricanje samo po sebi nije bezuslovno praeno unutranjim odricanjem, ono mu ipak utire put. Duhovna sloboda se sastoji u unutranjem, a ne u spoljanjem odricanju, ali spoljanje odricanje u velikoj meri pomae da se postigne unutranje odricanje. Osoba koja se odrie svog poseda istovremeno se iznutra odvezuje od svega to je imala ili ima. Stvari kojih se odrekla vie ne predstavljaju izvorite novih sanskara. Tako ona zaustavljanjem procesa formiranja novih sanskara preduzima bitan korak ka osloboenju. I to nije sve to se moe postii putem spoljanjeg odricanja.

Odricanjem od svega odbacuju se sve stare vezanosti. Stare sanskare vezane za posed odvajaju se od uma, i budui da im nije dozvoljeno da se ispolje, iscrpljuju se. Kod veine ljudi spoljanje odricanje stvara povoljnu klimu za uspeno slabljenje sanskara. Neko ko poseduje mo i bogatstvo izlae se opasnosti da se prepusti ekstravagantnom ivotu. Same prilike u kojima ivi pogoduju takvom iskuenju. ovek je uglavnom onakav kakvog ga okolina, poput vajara, klee i oblikuje. Da li e uspeti da nadvlada uticaj sredine zavisi od snage njegovog karaktera. Ako ostane vrst, ostae slobodan u mislima i delima i nee zavisiti od akcija i reakcija svog okruenja. Ukoliko je slab, podlei e njihovom uticaju. ak se i jakome moe desiti da ga ponese moni talas kolektivnog naina ivota i razmiljanja. Teko je odupreti se duhu vremena i izbei upadanje u zamku okolnosti. oveka e, ma koliko se trudio da odoli, najverovatnije zahvatiti neki nadmoni talas kolektivne strasti ili savladati odreeni oblik miljenja. Uglavnom je teko odoleti i nadvladati uticaj okruenja; lake je umai mu. Mnogi bi iveli istijim i ispravnijim ivotom da nisu okrueni luksuzom i iskuenjima. Odricanje od suvinih stvari podstie slabljenje sanskara i tako doprinosi slobodnijem ivotu. Osama i post Dva vana oblika spoljanjeg odricanja koja poseduju izraenu duhovnu vrednost su: osama i post. Povlaenje iz bura i stresova uurbanog sveta - i povremeni samotniki ivot - predstavljaju efikasan metod slabljenja onih sanskara koje su u vezi sa grupnim instinktom. A!i to se ne treba smatrati za cilj. Kao i osama, tako i post ima veliku duhovnu vrednost. Jelo je zadovoljstvo, a post-poricanje. U fizikom smislu post je ne uzimanje hrane uprkos jakoj elji za uivanjem u njoj; post u mentalnom smislu je uzimanje hrane ne da bi se u njoj uivalo ili zbog vezanosti za nju, ve samo radi odravanja tela. Spoljanji post se sastoji u izbegavanju direktnog dodira sa hranom, a u cilju postizanja mentalnog posta. Hrana je nasuna ivotna potreba, pa esto ne uzimanje hrane neumitno vodi ka naruavanju zdravlja. Zato spoljanji post treba da se izvodi periodino i iskljuivo nakratko. Ali ga treba upranjavati sve dotle dok se ne postigne konana pobeda nad udnjom za hranom. Stavljanjem u pogon vitalnih snaga koje odolevaju udnji za hranom, mogue je osloboditi um od prianjanja za nju. Spoljanji post nema duhovnu vrednost ukoliko se izvodi samo u cilju ouvanja telesnog zdravlja ili zbog elje za isticanjem. Njega ne treba koristiti kao sredstvo samodokazivanja. Isto tako, ne sme da vodi u krajnost - u iznurivanje tela do krajnjih granica. Samoumrtvljavanje kakvo nastupa u toku produenog posta ne pomae uvek da se ovek oslobodi udnje za hranom. Upravo suprotno, ima za posledicu kasnije preterano preputanje jelu. Meutim, umereni spoljanji post iji je cilj duhovno napredovanje, pomoi e oveku da postigne unutranji post. Kada se spoljanji i unutranji post izvode punim srcem i sa iskrenim pobudama, oni povoljno deluju na odmotavanje sanskara vezanih za udnju za hranom. Pokajanje Pokajanje vodi do odmotavanja mnogih sanskara. Pokajanje znai oseati i pokazivati izraeno kajanje nakon to ovek uvidi da je uinio neko loe delo. Metod se sastoji u ponovnom misaonom proivljavanju loih postupaka uz strogi samoprekor. Iskrenom pokajanju pomae hrabro suoavanje sa okolnostima i situacijama koje su probudile oseaj kajanja, zatim, otvorenost prema jakim emocijama koje ga prate, i, na kraju, namerno oivljavanje poinjenih dela u svesti, praeno iskrenim aljenjem u srcu i snanim neodobravanjem. Takvo pokajanje odmotava sanskare koje su uzrokovale loe postupke. Pokora, u sprezi s duboko proivljenim oseanjima, moe ponititi sanskare ljutnje, pohlepe i poude. Pretpostavimo da je neka osoba uinila nepopravljivo zlo drugoj osobi kroz nekontrolisanu pohlepu, ljutnju ili poudu. Ona e kad-tad reagovati razornim kajanjem i griom savesti. Ako tada jasno uvidi zlo za koje je odgovorna, snaga emocionalnog razumevanja sagoree zle tenje zbog kojih se kaje. Pokajanje se ponekad ispoljava kroz razne oblike samokanjavanja. Neki tragaoci idu dotle da u stanju pokajanja sebi nanose telesne povrede, ali se takve drastine mere generalno ne preporuuju. Neki Hindu tragaoci, na primer, padaju pred stopala svakog prolaznika, pokuavajui tako da kod sebe razviju skromnost i poniznost. Onima jake volje i stabilnog karaktera pokajanje e doneti eljene dobre rezultate upravo kroz poniznost, jer ona razvezuje i iskorenjuje razliite sanskare vezane za dobra i loa dela. Drugi, pak, slabije volje takoe mogu imati koristi od pokajanja usmerenog, naravno, ka milosru i ljubavi. Iskreno praktikovanje pokajanja neizbeno vodi do ukidanja neeljenih modela

razmiljanja i ponaanja, inei da ovek bude spremniji da ivi ivot u istoti i sluenju. Meutim, treba uvek biti na oprezu, jer kod pokajanja postoji opasnost da se um predugo zadri na loim delima i tako razvije morbidnu naviku jadikovanja i oplakivanja beznaajnih stvari. Preterana, gotovo nastrana sentimentalnost je jalovo traenje energije i ni na koji nain ne moe bili od pomoi u slabljenju i odvezivanju sanskara. Pokora se ne sme pretvoriti u svakodnevno kajanje koje je pouzdano znak slabosti. Ona se ne sme razviti u munu istunsku naviku neumerenog, sumornog razmiljanja o sopstvenim neuspesima. Iskrena pokora se ne sastoji u veitom aljenju zbog loih postupaka nego u reenosti da se postupci koji izazivaju aljenje ubudue izbegavaju. Ukoliko se usled pokore javi nedostatak samopotovanja i poverenja u sebe, onda nije ostvarena njena prava svrha, a to je da se izbegne ponavljanje odreenih postupaka. Odbacivanje elja Slabljenje i odmotavanje sanskara takoe se uspeno ostvaruje onda kada ovek prestane da iskazuje i ispunjava svoje elje. Ljudi se razlikuju po sposobnosti i spremnosti da se odreknu svojih elja. Oni u kojima se elje javljaju impulsivno, velikom brzinom, koji nisu u mogunosti da ih zauzdaju na njihovom izvoru, mogu se makar uzdrati od toga da ih ostvaruju u delima. ak i lieni kontrole pred navalom elja, takvi ljudi mogu da preduprede njihovo sprovoenje u delo. Odbacivanje elja kroz kontrolisane akcije iskljuuje mogunost zasejavanja semena buduih elja. Sprovoenjem pojedinih elja u delo osoba e istroiti i iscrpeti izvesne impresije. Ali, time e stvoriti nove impresije i zasejati seme buduih elja, koje e zatim nastaviti da je pritiskaju zahtevajui da se ispolje. Proces troenja ili pranjenja impresija putem njihovog ispoljavanja i ispunjavanja ni najmanje ne doprinosi pouzdanom oslobaanju od sanskara. Kada se elja javi, a ovek joj ne dopusti slobodu ispoljavanja, on sebi otvara mogunost da na miru o njoj porazmisli. Razmiljanje o elji rezultira slabljenjem njoj odgovarajuih sanskara. Meutim, valja skrenuti panju na injenicu da takvo spontano razmiljanje ne donosi eljene rezultate ukoliko poprimi formu preputanja elji u mislima. Svesno pruanje utoita eljama u umu ne samo da nema duhovne vrednosti, ve je i uzrok formiranju suptilnih sanskara. Razmiljanje ne srne da bude praeno svesnim odobravanjem elje, niti treba initi napore da se sauva seanje na nju. Kada se eljama ne dozvoli ispoljavanje i ispunjavanje u stvarnosti, ve se one propuste kroz intenzivnu vatru promiljene svesti koja ih ne odobrava, njihovo seme se zatire. Odbacivanje elja i zaustavljanje njihovog ispoijavanja u fizikom svetu dovodi do automatskog, prirodnog brisanja starih sanskara. Neeljenje Odbacivanje elja je priprema za neeljenje ili stanje bez elja, koje je uslov istinske slobode. Svaka elja, bilo ispunjena ili neispunjena, obavezno podrazumeva vezanost. Kada je ispunjena, vodi do raanja novih elja i tako produava zarobljenost duha. Neispunjena elja, pak, donosi razoaranje i patnju, to, kroz sanskare razoaranja i patnje, opet sputava slobodu duha. Postojana ravnotea neeljenja i princip neti neti Nema kraja eljenju jer je um usled spoljanjih i unutranjih stimulansa neprekidno omamljen, u stanju eljenja ili odbijanja (koje je samo drugi vid eljenja neega). Spoljanji stimulansi su ula vida, sluha, mirisa, ukusa i dodira. Unutranji stimulansi su oni koji se javljaju u ljudskom umu kao secanja iz sadanjeg ivota i kao sve sanskare koje je svest prikupila tokom evolutivnog perioda i kroz ljudske ivote. Kada se um uveba da ostane miran i staloen u prisustvu svih spoljanjih i unutranjih stimulansa, on dospeva u stanje neeljenja. A kada se ne eli nita (sem apsolutne Stvarnosti koja je izvan svih oprenih stimulansa) postaje mogue odmotati sanskare elja. eljenje je slanje poremeene ravnotee uma, a neeijenje stanje postojane ravnotee. Mir neeljenja je ostvariv samo ukoliko se ovek stalno oslobaa loeg uticaja koji na njega vre spoljni stimulansi bilo da su prijatni ili bolni, zabavni ili ne. Da bi ostao netaknut radostima i patnjama ovog sveta, um se mora potpuno izdvojiti od spoljanjih i unutranjih stimulansa. Premda um sam sebe neprekidno titi i uvruje sopstvenim konstruktivnim sugestijama, uvek postoji mogunost da odbrambene strae uma budu savladane udarom nekog neoekivanog i iznenadnog talasa iz okeana prirodnog i mentalnog okruenja. Kada se to dogodi ovek e se neko vreme oseati izgubljen; ali stav nevezivanja povratie mu stabilnost.

Element negiranja u svim vidovima asketizma Takav stav podrazumeva primenu principa neti neti (ni ovo, ni ono). Potrebno je neprekidno ulagati napore ne bi li se zadrao vrsti oslonac neprianjanja za varljive suprotnosti ogranienog iskustva. Nedopustivo je odbacivati neprijatne stimuluse a iznutra ostajati vezan za prijatne. Um nee postati imun na napade protivurenosti ako nastavi da prianja za prijatne nadraaje, ostajui pod njihovim uplivom. Ravnotea se ogleda u suoavanju sa obe mogunosti bez vezivanja za njih. Da, da - poruka pozitivnih sanskara - jedino se moe ponititi negativnim odgovorom ne, ne. Element negiranja prisutan je u svim vidovima asketizma, u odricanju, osami, postu, pokajanju, uzdravanju od ispunjavanja elja i neeljenju. Uravnoteeno kombinovanje ovih metoda i oblika ponaanja dae zdrav oblik asketizma u kome nee biti bolnih naprezanja. Ali, da bi takav postao mogu, negiranje mora da se javi prirodno, bez preterivanja i suvinih ograniavanja. Beskorisno je primoravati um na asketski ivot. Svako prisilno prilagoavanje asketskom ivotu najverovatnije e onemoguiti razvoj nekih pozitivnih osobina. Kada se zdravim osobinama u ljudskoj prirodi omogui prirodan i postepen razvoj, saznanje o prolaznim vrednostima javie se samo po sebi, otvarajui put ka spontanom asketskom ivotu. Svaki pokuaj prisiljavanja i pourivanja uma da se prikloni asketskom ivotu samo e izazvati njegov otpor. Proces oslobaanja od vezanosti najee je praen pojavom novih. Oni najgrublji oblici vezivanja usmereni su ka svetu objekata; a kada se um oslobodi vezivanja za svet objekata, on e teiti da ue u neka finija vezivanja subjektivne vrste. Kada um postigne odreeni stepen nevezanosti, on e najverovatnije poeti da razvija suptilan oblik egoizma koji e se izraziti kao oseanje izdvojenosti i superiornosti. Nevezivanje ne srne da bude osnov za stvaranje novog jezgra za koji bi se ego mogao uvrstiti; istovremeno, ne srne da postane izgovor za ovekovo izbegavanje da se suoi sa burama i problemima sve tovnog ivota. Negativne sanskara takoe moraju da ieznu pre prosvetljenja Stvari koje ograniavaju isto i beskonano bie treba odbaciti neizmernom snagom koja izranja iz istote i prosvetljenja, a ne zbog oseanja bespomonosti pred iskuenjima i nedaama. Dalje, nevezivanje ne bi smelo da predstavlja bukvalno sprovoenje principa neti neti u delo, jer bi to preraslo u opsesiju lienu najdublje enje za prosvetljenjem. Takvo usko shvatanje principa negiranja vodilo bi u unutranju zaokupljenost iskuenjima. Nevezivanje postaje celovito i sutinsko tek kada postane neraskidivi deo ovekove prirode. Negativni odgovor ne, ne je jedini nain da se odmotaju pozitivne sanskare koje su se stekle tokom evolucije i ivota u ljudskom obliju. Meutim, iako ovaj proces vodi iskorenjavanju pozitivnih sanskara, kroz njega se obrazuju nove negativne sanskare, koje opet na svoj nain modifikuju um donosei nove komplikacije. Odgovor ne, ne treba da je dovoljno snaan da izazove nestanak svih fizikih, suptilnih i mentalnih sanskara, a nakon to odigra tu ulogu, ovek ga mora definitivno odbaciti. Celovito duhovno iskustvo ne moe se zasnivati na pukom negiranju. Podvesti ga pod princip negacije znai ograniiti ga i svesti ga na isto intelektualnu kategoriju. Formula negacije slui da oslobodi um od ogranienja, ali da bi se dospelo do krajnjeg cilja ivota, ona se mora u odreenom trenutku odbaciti. Misao treba da slui kao sredstvo pomou koga se prevazilaze ona ogranienja nastala samom njenom aktivnou; ali kada je cilj postignut, misao valja odbaciti. To se zove proces nadilaenja uma, koji postaje mogu onda kada se ovek raspoistoveti od uma i njegovih elja. Objektivno sagledati telo, kao i sve misli i nie porive, znai dospeti u blaeno stanje nevezivanja i ponitenja svih sanskara. To je osloboenje due od samonametnutih iluzija kao to su Ja sam telo ili Ja sam um, ili Ja sam elja i postavljanje temelja za prosvetljeno stanje Ja sam Bog (Anal Haqq, ili Aham Brahmasmi). Uklanjanje sanskara II Rasprivanje i pranjenje sanskara Odbacivanje sanskara postie se putem kontrole Na kraju prvog odeljka objanjeni su metodi uklanjanja sanskara koji se prvenstveno oslanjaju na princip odbacivanja pozitivnih sanskara, jer ove zaklanjaju Istinu od svesti i spreavaju prosvetljenje Sopstva - zbog ega je itava kreacija i nastala. Svi metodi odbacivanja pozitivnih sanskara se uglavnom zasnivaju na kontroli tela i uma. Kontrola uobiajnih sklonosti uma je mnogo sloenija od

kontrole fizikih akcija. Prolazne i nejasne misli i elje mogu se ukrotiti samo ogromnim strpljenjem i istrajnom vebom. Obuzdavanje misaonih procesa i reakcija je vano zarad kontrole formiranja novih sanskara i pranjenja ili odmotavanja starih sanskara koje su njihova posledica. Mada e na poetku biti srazmerno teko postii kontrolu, ulaganjem iskrenih napora obuzdavanje e vremenom postati prirodno i lako. Uspostavljanje kontrole zahteva napor sve dotle dok um pokuava da se resi svoje uslovljenosti sanskarama. Kada se otklanjanjem sanskara um oslobodi, kontrola se odvija spontano i um tada funkcionie slobodno i s razumevanjem. Takva kontrola je roena iz snanog karaktera i zdravog rasuivanja, te neizbeno oslobaa od straha donosei savren mir i spokojstvo. Um koji je u divljem i neobuzdanom stanju posve nepredvidiv, pod kontrolom postaje izvoritem ogromne snage. Kontrola je od najvee vanosti za ouvanje umne energije i za ekonominu upotrebu misaone snage u kreativne svrhe. Istinska kontrola kao kreativno preusmerenje u svetlu pravih vrednosti Meutim, isto mehanika kontrola koja se sprovodi bez pravog cilja potkopava sopstvenu svrhu, a to je da se umu omogui slobodno i neogranieno delovanje. Duhovno vredna kontrola nije nasilno potiskivanje misli i elja, ve prirodno obuzdavanje nastalo kao rezultat opaanja pozitivnih vrednosti u procesu sticanja iskustva. Prema tome, istinska kontrola se ne zasniva samo na negiranju. Jer, kada neke pozitivne vrednosti dospeju u iu svesti, javlja se potreba da se one ispolje u ivotu, a kao rezultat toga dolazi do mentalne reakcije koja spreava svako naknadno ometanje njihovog slobodnog i punog izraavanja. Tako, usvajajui nain ivota u kome glavnu ulogu igraju istota, velikodunost i dobrota, uklanjaju se poudne, pohlepne i ljutite sklonosti. Umu, sviknutom na ustaljene puteve razmiljanja i reagovanja, i uspavanom tromou impresija vezanih za stare navike, nije lako da se prilagodi novim zahtevima sopstvenih zapaanja. Ono to nazivamo kontrolom uma je zapravo proces preoblikovanja uma u svetlosti pravih vrednosti. U takvoj kontroli nema mesta mehanikom ili prisilnom preobraanju uma. Ona predstavlja napor uma da prevazie sopstvenu inerciju. Njena svrha je u osnovi stvaralaka, ne negatorska; kroz nju um ini pokuaj da, uspostavljajui unutranju ravnoteu, izrazi prave ivotne vrednosti. Rasprivanje i iscrpljivanje sanskara Kreativnu kontrolu uma je mogue ostvariti jer se izvor svetlosti nalazi u svakom oveku; i mada veo sanskara spreava prosvetljenje Sopstva, ljudska svest nije u potpunosti obavljena tamom. Zraak svetlosti, ovekov oseaj za prave vrednosti, osvetljava put na kome je, u zavisnosti od gustine vela satkanog od sanskara, stepen vidljivosti manji ili vei. Proces odbacivanja sanskara je istovremeno praen procesom razumevanja pravih vrednosti. Duhovni razvoj ima, prema tome, dva vida: odbacivanje lanih sanskarikih vrednosti u korist vrednosti istinskog razumevanja. Zamena niih vrednosti viim vrednostima predstavlja postupak oplemenjivanja, koji se sastoji u oslobaanju psihike energije vezane u starim sanskarama u pravcu kreativnih i duhovnih ciljeva. Kada se energija vezana za sanskare usmeri na ovaj nain, sanskare se raspruju i troe. Postupak oplemenjivanja je privlaan Postupak oplemenjivanja je najprirodniji i najplodonosniji metod probijanja kroz kanale starih sanskara, a njegova posebna prednost je ta to u svim fazama dri panju tragaa. Metod pukog uklanjanja bez zamene stvara za dosadu i duhovnu prazninu. A tragaoca postupak oplemenjivanja, u kome se nie vrednosti zamenjuju viim, sasvim zaokuplja panju tragaa i stvara kod njega oseanje unutranje ispunjenosti i svrhovitosti. Misaona snaga se moe sublimirati kroz (1) meditaciju, (2) nesebino sluenje oveanstvu, i (3) predanost Bogu. Meditacija: njena priroda i svrha Meditacija je duboka i neprekidna koncentracija na neki zamiljeni objekat. U koncentraciji na zamiljeni objekat, osoba je svesna samo objekta meditacije, a zaboravlja na um i na telo. Tako ne dolazi do formiranja novih sanskara, a stare se raspruju i troe kroz umnu aktivnost dranja nepodeljene panje na objektu koncentracije. Naposletku, kada sanskare sasvim ieznu, dua se, razobruena u intenzivnoj koncentraciji, spaja sa svojim zamiljenim objektom.

Oblici meditacije Postoji mnotvo oblika meditacije, onoliko koliko i ljudskih osobina i sklonosti. Kod osoba koje teko rade matovitost je esto slabo izraena zbog prekomernog rada. Za njih je najprikladnije da se u toku meditacije prvo odvoje od misli, pa da onda svoje misli, kao i telo, posmatraju nepristrasno. Kada poklonik postigne potpunu objektivnost u odnosu na svoje misli i svoje telo, on onda pokuava da se poistoveti sa kosmikim Biem kroz konstruktivne sugestije kao to su Ja sam Beskonano, Ja sam Sve, Ja sam u svemu. Osobe sa ivom matom mogu da se oprobaju u intenzivnoj koncentraciji na taku, mada usredsreivanje uma na taku treba da izbegavaju oni koji prema tome ne gaje naroite sklonosti. Energija uma obino se rasipa kroz mnogobrojne nestalne misli. Meditacija na taku je korisna za obuzdavanje i umirivanje uma, ali je to suvoparan proces kome nedostaju kreativna iskustva praena blaenstvom. Meutim, u poetnim stadijumima, ovaj oblik meditacije se moe upranjavati kao priprema za dublje oblike meditacije kojima se postie vei uspeh. Meditacija o linim i bezlinim aspektima Boga Uspenijim i dubljim oblicima meditacije prethodi svesno i konstruktivno razmiljanje o Bogu, o Voljenom. Meditacija na Boga je duhovno najplodonosnija. Bog moe biti cilj meditacije bilo u Njegovom bezlinom, bilo u Njegovom linom aspektu. Meditacija na bezlini aspekt Boga odgovara iskljuivo osobama koje prema tome imaju naroitu sklonost. Takva meditacija se sastoji u usredsreivanju misli na apstraktno i nemanifestovano postojanje Boga. Sa druge strane, meditacija na line aspekte Boga sastoji se u usredsreivanju misli na forme i atribute Boga. Nakon intenzivne meditacije um tei da se umiri, ali ne u objektu meditacije, ve u postojanom miru doivljenom za vreme meditacije. Taj predah prirodno proizilazi iz zamora imaginativnih mogunosti i ne treba mu se opirati. Meditacija treba da je spontana, a ne usiljena. U trenucima kada je uzburkaju boanski impulsi, imaginaciju valja osloboditi i pustiti da poleti. Let imaginacije valja usmeriti ka jednom utvrenom cilju: da se postane jedno da Beskonanim. Njen tok ne smeju ometati oseanja poude, pohlepe ili ljutnje. Prepreke u meditaciji Uspeh u koncentraciji se postie postepeno, ali je poetnik sklon da se obeshrabri ako odmah na poetku ne postigne zadovoljavajue rezultate. Ovo poetno razoarenje moe se smatrati jednom od najozbiljnijih prepreka svakodnevnom, istrajnom upranjavanju meditacije. Ostale prepreke, kao to su lenjost i slabo zdravlje, takoe nisu zanemarljive, ali se mogu prevazii redovnom vebom u tano utvrenim satima. U ranim jutarnjim asovima ili u smiraj dana prirodna tiina posebno pogoduje meditaciji, premda se meditacija moe upranjavati i u bilo koje drugo doba dana. Uloga povlaenja u meditaciji Osama je jedan od najvanijih preduslova za uspenu meditaciju. U uzavrelom svetu misli, misaoni oblici i boje se neprestano prepliu. Snanije ideje tee da se uvrste u urnu, dok se slabije raspruju. Um ili je oparan ili se opire raznovrsnim mislima iz mentalnog podruja uma. Uputno je da ovek izbegava uticaj tih raznovrsnih misli sve dok se ne uvrsti u zamislima za koje se sam opredelio. Povlaenje u osamu je tu od izuzetne pomoi. Povlaenje pomae ekonominijoj raspodeli misaone snage i jaanju koncentracije. Budui da nema spoljanjih utisaka koji su umu privlani ili odbojni, vi se okreete ka unutra i uite se vetini otvaranja prema viim strujanjima koja su u stanju da vam prue snagu, blaenstvo i sveobuhvatni mir. Nesebino sluenje Dok meditacija na uobliene i bezline aspekte Boga zahteva povlaenje svesti u svetilite srca, dotle se koncentracija na univerzalne aspekte Boga najbolje postie kroz nesebino sluenje oveanstvu. Kada je osoba u potpunosti posveena sluenju, ona, kao i u meditaciji, zaboravlja na svoje telo, um i njihove funkcije, te se stoga nove sanskare ne formiraju. Stavie, staresanskare koje vezuju um labave i osipaju se. Poto ovek svu svoju panju usmeri ne u pravcu line koristi, ve ka blagostanju drugih, jezgro ega biva lieno njegove pogonske energije. Nesebino sluenje je zato jedno od najboljih metoda za preusmeravanje i sublimiranje energije blokirane u sanskarama.

Smisao nesebinog sluenja Nesebino sluenje zapoinje onda kada nestane i poslednje primisli o nagradi ili rezultatu, svake brige o linoj udobnosti, svake osetljivosti na tue nerazumevanje i kritiku. Kada ste sasvim zaokupljeni boljitkom drugih teko da moete da razmiljate o sebi. Prestajete da se trudite da olakate sebi ivot i rasteretite se briga, da poboljate svoje zdravlje i ostvarite linu sreu. tavie, spremni ste da rtvujete sve za tue dobro. Spokoj drugih ini vas spokojnim, njihovo zdravlje vas ispunjava zadovoljstvom, a njihova srea radou. Izgubivi sebe u ivotu drugih, ti otkriva svoj ivot. ivei u srcima drugih, prua im sklonite u svom. Gde god su srca istinski ujedinjena tu nema razlike izmeu ja i ti. Prua ljudima pomo, ublaava njihovu patnju recima utehe i ini sve da bi ih usreio; a kroz njihovu zahvalnost i naklonost, dobija zapravo mnogo vie nego to si dao. Sloboda i zadovoljstvo pri sluenju I tako, dok ivite kroz druge, va sopstveni ivot se razvija i iri. ovek koji nesebino slui toga gotovo i nije svestan. Oni koje slui ne oseaju se njegovim dunicima. Naprotiv, ovek se sam osea dunim jer mu je data jedinstvena prilika da usrei druge. On ne slui ni za pohvale, ni za ime, ni za slavu. Pravo nesebino sluenje poinje tek onda kada ovek, sluei, osea onu istu radost kao kada bi neko njega sluio. Ideal nesebinog sluenja oslobaa oveka iz vlasti sanskara udnje za moi i posedovanjem, samosaaljenja i ljubomore, loih postupaka poinjenih iz sebinosti. Ljubav Nesebino sluenje i meditacija postaju spontani samo kada su inspirisani ljubavlju. Zato se za ljubav s punim pravom kae daje najkraa staza do postignua Najvieg. Ljubavlju je dua potpuno rastoena u Voljenom i tako prestaje da bude vezana za delovanje tela ili uma. Ljubav stavlja taku na stvaranje novih sanskara i unitava stare sanskare dajui ivotu potpuno novi pravac. Ni u jednom stanju se samozaborav ne javlja tako prirodno i spontano kao u stanju najvee ljubavi. Zato ljubavi pripada elno mesto meu metodama koje vode osloboenju svesti iz samkarikih lanaca. Proiavajue dejstvo ljubavi Razume se da je ljubav sadrana i u drugim putevima koji vode osloboenju, ali je ljubav, sama po sebi, najlepi i najdelotvorniji put. Njene su osobenosti portvovanost i radost. Jedinstvena je po tome to je prati takvo celovito preputanje Voljenom da ne ostavlja prostora za ma ta drugo. Budui da se misaona energija ne rasipa, koncentracija je potpuna. Na stazi ljubavi su sve fizike, vitalne i umne snage stavljene u slubu Voljenome, pa ljubav tako postaje prava stvaralaka sila. Napon prave ljubavi je toliko velik da e smesta da odbije svako strano oseanje koje se pokua umeati. Proiavajuem i oslobaajuem dejstvu ljubavi nema premca. Ljubav je prisutna u itavoj Kreaciji Ljubav je liena sveg neprirodnog i izvetaenog. Ona postoji od samog poetka evolucije. Na neorganskom stupnju ona se grubo ispoljava u vidu kohezije ili privlaenja. Posredi je prirodni afinitet medu stvarima koji ih dri na okupu i uzajamno privlai. Gravitaciona sila kojom se privlae nebeska tela je izraz ovakvog tipa ljubavi. Na organskom stupnju, ljubav postaje samo-izraena i samoprosvetljena i kao takva igra znaajnu ulogu poev od najniih formi, kao to je ameba, pa sve do najrazvijenije forme-oveka. Kada je ljubav samo-prosvetljena njena vrednost je uveana zbog njenog svesnog rtvovanja. Ljubav ispoljena kroz svesno rtvovanje rtvovanje ljubavi je celovito i dragovoljno; ona daje sve, a zauzvrat ne trai nita. to vie daje to vema eli da da, a sve manje je svesna davanja. Nivo vode u reci prave ljubavi uvek raste i nikada ne opada. Ljubav je suta jednostavnost predavanja. Voljeni sa svim svojim osobinama je predmet njene nepodeljene panje i brige. Ona veito, bez kajanja, na hiljadu naina tei da ugodi Voljenom. Da bi udovoljila nekoj, ma i najsitnijoj elji Voljenog, ili da bi ga potedela od aoke i najmanjeg zanemarivanja i ravnodunosti, ona se ne ustruava da prihvati na sebe najotriju patnju. Ljubavnik bi rado uvenuo i nestao radi Voljenog. Mada izmuena i izjedana brigama, ljubav se ne osvre na telo koje joj prua stanite i hranu. Ona ne trpi kompromise - Voljeni je za ljubavnika jedini ivotni cilj i smisao. Stanite ljubavi puca od nesavladivog nemira i lije potoke ljubavi i uzvienog blaenstva, sve dok Ljubavnik ne pokida sve lance i uroni u bie Voljenog.

Razliiti stupnjevi predavanja Duboka intenzivna ljubav zove se bhakli, ili predavanje Bogu. Na poetnim stupnjevima ova se ispoljava kroz idolopoklonstvo, molitve boanstvima, duboko potovanje i privrenost svetim spisima, ili potragu za Najviim kroz apstraktno miljenje. Na zrelijim stupnjevima predanost Bogu se izraava kroz brigu za dobrobit ljudi i sluenje oveanstvu, ljubav i najdublje potovanje prema svetim ljudima, vernost i pokornost duhovnom Uitelju. Ovi stupnjevi imaju svoju relativnu vrednost i daju relativne rezultate. Ljubav prema ivuem Savrenom Uitelju je sledei znaajan stupanj predanosti Bogu, jer se vremenom preobraava u para-bhakti, ili boansku ljubav. Para-bhakti Para-bhakti nije samo intenzivirana bhakti. Ona se nastavlja tamo gde se bhakti zavrava. Na stupnju para-bhakti predanost Bogu prestaje da biva samo usmerenost ka Bogu, ve se odlikuje izrazitom ustreptalou srca i nesmanjenom enjom da se bude jedno sa Voljenim. Slede nezainteresovanost i nebriga za telo, povlaenje iz sopstvenog okruenja, krajnji nehaj za izgled ili kritiku, a boanski zov Voljenog prisutniji je no ikad. Ova najvia faza ljubavi je istovremeno i najplodonosnija jer ima za cilj Onog koji je suta otelotvorena ljubav i koji moe, poto je vrhovni Voljeni, najpotpunije da odgovori na nju. istota, divota i delotvornost ljubavi koju Ljubavnik prima od Uitelja uveavaju ionako neprocenjivu duhovnu vrednost ovog najvieg oblika ljubavi. Uklanjanje sanskara III Potiranje sanskara Impresije potekle od Sadgurua preobraavaju ivot Ljubav prema Sadguruu ili Savrenom Uitelju je naroito vana jer priziva kontakt s njim. Kroz taj odnos uenik od Uitelja prima impresije koje imaju posebnu mo ponitavanja dejstva impresija iz prolosti, to e u potpunosti izmeniti tok njegovog ivota. Onaj koji primi ovakve impresije moe u potpunosti odbaciti ustaljeni nain ivota i razmiljanja. Ovakav tip odnosa podie duhovni nivo i preobraava ak i najizopaeniji nain ivota. Mogue da je neka osoba vodila nehatan i razvratan ivot ne razmiljajui o niemu drugom do o zadovoljavanju svojih svetovnih elja. Moda je bila i zaslepljena udnjom za moi i posedovanjem, bez ijednog drugog cilja sem novaca i uitaka. Meutim, ak e i jedna takva osoba, koja nije bila u stanju ni da zamisli oslobaanje od zemaljskih okova, uvideti da su sanskare koje je primila kroz odnos sa Sadguruom bile dovoljno snane da sa njenih oiju zauvek uklone zastor koji je izatkao njen ustaljeni nain razmiljanja i ivljenja, otvarajui joj potpuno nove vidike ka slobodnijem i uzvienijem ivotu. Impresije primljene od Uitelja mogu biti podjednako delotvorne i u sluaju intelektualno i kulturno razvijene osobe, ije su vizije ipak omeene, ija imaginacija u najboljem sluaju moe pojmiti lepotu umetnosti i lepe reci, a ije se ovekoljublje ne moe proiriti izvan okvira njene neposredne okoline niti prekoraiti granice otadbine. Po primitku impresija od Uitelja i ona e biti uzdignuta i doiveti ari uzvienijeg ivota. Potiranje sanskara intervencijom Sadgurua Sadguru poseduje mo da uzdigne uenika sa obinog intelektualnog nivoa svesti na nivo svesti gde glavnu ulogu igraju inspiracija i intuicija, a odatle na nivo spoznaje i prosvetljenja iji je vrhunac uranjanje u Beskonano. To se podudara sa uenikovim uzdizanjem iz zemaljske sfere u suptilnu sferu, iz suptilne u mentalnu sferu i, najzad, iz mentalne sfere u stanje Osloboenosti. Ovaj poslednji korak oznaava potpuno poliranje svih sanskara - kako prirodnih tako i neprirodnih, kako pozitivnih tako i negativnih. U ve navedenom primeru ice obavijene oko tapa, proces poliranja sanskara predstavljao bi postupak presecanja ice makazama. Brisanje svih sanskara, praeno krajnjim osloboenjem svesti od celokupne iluzije i svih okova, se ne moe postii ni na koji drugi nain osim milou Sadgurua, Neophodnost potpune samopredaje Da bi intervencija Sadgurua bila delotvorna potrebno je da uenik sa Uiteljem uspostavi odnos potpune predanosti i otvorenosti. Potpuna samopredaja podrazumeva pokoravanje svim Uiteljevim nalozima. Ako sva vaa dela i elje usmerava Uitelj, a vi ga pokorno sledite, onda e on preuzeti odgovornost za vas. Prema tome, u sluaju potpune predanosti, odgovornost za vae osloboenje od sanskara se prenosi na Uitelja; a u tako stvorenim uslovima, Uitelj moe u trenu da poniti sve vae

sanskare. Intelektualna pokornost Postoje dva vida pokornosti i predanosti Uitelju: intelektualna i doslovna. Od ova dva vida pokornosti, prvo se javlja intelektualna. Ona prethodi doslovnoj pokornosti koja je plodonosnija. Kada ste intelektualno uvereni u Uiteljevu veliinu i Savrenost, vi ga volite i potujete, ali niste u stanju doslovce da sledite njegova uputstva. Budui da je u osnovi vae vere razum, vama je teko da ga razdvojite od Uitelja i njegovih uputstava. Poto su to dvoje neraskidivo isprepletani, vera, zasnovana na intelektu, dri vas u granicama intelektualne poslunosti. Uitelj niim ne naruava ovu fazu kroz koju uenik prolazi, a sve pilule poslunosti koje mu nudi su intelektualne, prilagoene ukusu i kovu aka. Doslovna pokornost Kroz intelektualnu pokornost Uitelju moete ponititi sve vae sanskare, pod uslovom da ste iskreni u logikim tumaenjima njegovih uputstava i temeljni u njihovom izvrenju. Ali rezultat se bre postie kada je pokornost doslovna. Doslovna pokornost nastaje kao posledica granitne vere i duboke ljubavi koju Uitelj pobuuje u ueniku svojim ivim obraanjem. Snano zraenje Uiteljevog oreola i obilje istote i milosra su razlozi zbog kojih se kod uenika rada nepokolebljiva vera, koja ga ini spremnim da bez premiljanja sledi Uiteljeva uputstva - nezavisno od toga da li ona zadovoljavaju njegove racionalne kriterijume ili ne. Doslovna pokornost ne zahteva ak ni intelektualno razumevanje uputstava i ona je najpoeljniji vid pokornosti kome treba teiti. Kroz bezuslovnu unutranju pokornost razvezuju se svi zamreni vorovi vaih elja i sanskara. Kroz nju se takoe ostvaruje duboka povezanost izmeu Uitelja i uenika, trajan i niim ometan protok duhovne mudrosti i snage od Uitelja ka ueniku. Na ovom stupnju uenik postaje duhovni sin ili erka Uitelja i vremenom on ili ona bivaju osloboeni svih individualnih i sanskarikih vezanosti. Na kraju uenik, kao jedan od odabranih, i sam postaje Uitelj. Uloga Sadguma Poloaj i mo Sadguma, ili Savrenog Uitelja, su jedinstveni. Veina dua je manje ili vie napredovala na duhovnoj stazi, ali je malo dua prolo svih est stupnjeva unutarnjih sfera svesti i postalo jedno sa beskonanim izvorom postojanja, znanja i blaenstva. Sadguru ne samo da je proao sve nivoe svesti, ve proima samu sutinu svih dua jer je postao jedno sa Beskonanim. On je stoer svekolike aktivnosti. U tom smislu, njemu pripadaju sve tvoje misli i dela, tvoje radosti i tuge, nespokojstva i ljutnje, sva tvoja snaga i slabost, pohlepa i nesebinost, ljubav i enja. Pored toga to proima sveukupno postojanje, on je i u svesnom dosluhu sa kosmikim zakonom uzroka i posledice, kao i sloenim mehanizmom delovanja sanskara kod pojedinanih dua. Uzroci individualnih srea i nesrea, poroka i vrlina, poznati su mu isto toliko dobro koliko i uzroci velikih kosmikih promena i prevrata. Svako bie je kao na dlanu pod svetlom beskonanog reflektora njegove sveprisutne svesti. Zato to je jedno sa Beskonanim, Uitelj poseduje beskonanu mo; i za tili as on moe ponititi sve sanskare i osloboditi duu svih vezanosti i svih okova. Dobro i zlo Procenjivanje iskustva putem oprenosti Ljudski um ne samo da prolazi kroz iskustva, on ujedno neprestano vri njihovu procenu. Neka iskustva smatra prihvatljivim, a neka neprihvatljivim; neka iskustva mu donose sreu, a neka patnju; neka doivljava kao prijatna, a neka kao neprijatna. Za neka iskustva veruje da ga ograniavaju, a za druga da ga ispunjavaju i oslobaaju. Za neka iskustva misli da su dobra, za druga da su loa. Ove oprenosti je stvorila ljudska imaginacija u trenutku kada je spoznala ivot sa line take gledita. Prihvatljivo i neprihvatljivo ovekova koncepcija o tome staje prihvatljivo a ta neprihvatljivo evoluira i menja se u skladu sa prirodom elja koje dominiraju u datom trenutku. Sve dotle dok i poslednja elja istrajava u njegovom umu, ovek je prinuen da meri svoje iskustvo prema njoj, razvrstavajui ga dvojako: na ono to pomae ispunjenju elje, te je stoga prihvatljivo, i na ono koje osujeuje njeno ispunjenje, te je stoga neprihvatljivo. Umesto da se suoi sa ivotom bez iekivanja, vezivanja ili odbijanja, um uspostavlja

standarde, delei ivot na suprotnosti - na ono to smatra prihvatljivim i na ono to smatra neprihvatljivim. ak i dobro proishodi iz elje Od svih suprotnosti koje je ljudski um stvorio, suprotnost izmeu dobra i zla je u duhovnom smislu najznaajnija. Ona se zasniva na ovekovoj tenji da oslobodi um od svih okova koje mu nameu elje. Loa su ona iskustva i dela koja ga jo vre steu u okove elja, a dobra su ona koja ga oslobaaju iz njih. Meutim, obzirom da i dobra iskustva i dobra dela proishode iz elja, ona oveka vezuju jednako kao i loa iskustva i loa dela. Svaka vezanost potpuno nestaje tek nakon prestanka svake elje. Prema tome, istinska sloboda dolazi tek kada se dobro i zlo uravnotee i tako srastu jedno u drugo da vie ne pruaju mogunost izbora ogranienom ja satkanom od elja. ovek kree sa ivotinjskim sanskarama Premda je u ljudskim biima svest u potpunosti razvijena, u njoj preovladavaju ravi elementi, jer je svest na podljudskim stupnjevima evolucije uglavnom delovala pod uticajem ograniavajuih tenji kao to su pouda, pohlepa i ljutnja. Dela i iskustva zaeta i podrana takvim egocentrinim tenjama, ostavljali su utiske u umu koji se razvijao, a on ih je pamtio isto kao to filmska traka belei kretanje glumaca. Zato je oveku lako da bude rav, a teko da bude dobar. ivotinjski svet, iz koga je izronila ljudska svest, uglavnom je ogranien ivotinjskim strastima, ivotinjskom pohlepom i ivotinjskom jarou - iako neke ivotinje umeju da razviju i neke dobre osobine kao to su portvovanost, ljubav i strpljenje. Jer kad bi sve nataloene ivotinjske sanskare bile rave, bez ijedne dobre, pojava dobrih svojstava u ljudskoj svesti ne bi bila mogua. Neophodnost negovanja dobrih sanskara Mada su neke ivotinjske sanskare dobre, veina ih je loa, pa se tako na samom zaetku ljudska svest nalazi pod uplivom nagonske sile koja je prevashodno negativna. Od samog poetka evolucije oveka, zadatak oslobaanja sastoji se u negovanju i razvijanju dobrih sanskara, tako da one mogu poklopiti i ponititi dejstvo nataloenih loih sanskara. Razvoj dobrih sanskara biva podstaknut prelaenjem kroz ona iskustva i vrenjem onih dela koja su u suprotnosti sa onima koja preteu u ivotinjskom svetu. Naspram poude je ljubav, naspram pohlepe je velikodunost, a naspram ljutnje tolerancija ili strpljenje. Usmeravajui panju na ljubav, velikodunost i toleranciju, ovek moe iskoreniti poudne, pohlepne i ljutite tenje. Zato se glavnom postupku oslobaanja od sanskara mora pridruiti dodatni postupak odricanja od zla u korist dobra. Ali bilo da je osoba dobra ili zla, ona e uvek zavisiti od delovanja njenih sanskara. Sa tog stanovita su i svetac i grenik ono to jesu u skladu sa zakonima koji deluju u univerzumu. Ijedan i drugi isto poinju i isto zavravaju. Grenik i svetac Grenik ne treba da nosi peat veitog ponienja, a svetac ne treba da bude tast zbog svojih moralnih postignua. Nijedan svetac, ma kako velik, nije dosegao visine moralnih vrlina a da prethodno nije vodio moralno izopaen ivot; i niko nije toliko rav da ne bi mogao da se popravi i postane dobar. Svaki ovek, makoliko da je posrnuo, moe postepeno bivati sve bolji i bolji, sve dok ne postane najsvetliji primer za elo oveanstvo. Uvek postoji nada; niko nije sasvim izgubljen i ne treba oajavati. Ali, injenica je da nema drugog puta do boanstvenosti osim kroz odricanje od zla u korist dobra. Ogranieno ja postoji i ti dobrim i u loim sanskarama Postepen razvoj dobrih osobina povlaci za sobom ljubav, plemenitost i mir. Dobre sanskare, prikupljene iskazivanjem ovih svojstava, poklapaju i time uravnoteavaju loe sanskare poude, pohlepe i ljutnje. Kada se postigne potpuna ravnotea i poklapanje dobrih i loih sanskara, tada dolazi do njihovog naglog ieznua, a svest izranja iz stanja ropstva u stanje Osloboenosti. Da bi bankovni raun bio ugaen, dobit se mora poklopiti sa dugom. Ali, obino pretee ili dobit ili dug, pa raun tako i dalje ostaje tekui. Bitno je naglasiti da raun ostaje tekui ne samo kada pretee manjak, ve i kada pretee viak. Raun se moe ugasiti jedino kada se minus i plus izjednae. U polju sanskara takva ravnotea se retko dogaa jer u svakom trenutku dominiraju ili dobre ili loe sanskare. l kao to raun ostaje tekui

jer pretee ili manjak ili viak, tako se i ivot ogranienog ja produava i odrava jer preteu ili loe ili dobre sanskare. Ogranieno ja moe opstajati i kroz dobre i kroz loe sanskare. Ono to je potrebno da bi se ono konano ugasilo jeste uspostavljanje savrene ravnotee i poklapanje dobrih i loih sanskara. Uravnoteavanje i preklapanje dobrih i loih sanskara Problem savrenog izjednaavanja i poklapanja dobrih i loih sanskara nije matematiki zadatak sravnjivanja jednakih suma. Kada bi sutina problema bila u tome da se postigne jednakost u kvantitetu, problem bi se mogao resiti prostom akumulacijom dobrih sanskara. Ako bi se, s jedne strane, usporilo ili prekinulo sa procesom prikupljanja loih sanskara, a naporedo s tim, nastavilo sa procesom prikupljanja dobrih sanskara u veem obimu, pre ili kasnije dolo bi do brojanog izjednaavanja dobrih sa postojeim loim sanskarama i usledila bi neophodna ravnotea. Ali da bi se svest oslobodila, dobre i loe sanskare ne treba da budu izjednaene samo po brojanoj snazi, ve mora doi do savrenog, taku-po-taku preklapanja jedne oprenosti drugom. Stoga je, u izvesnom smislu, zadatak za svaki centar svesti specifian, i zavisi od kvalitativne raznorodnosti nataloenih sanskara. Premetanje ega u dobre sanskare Ako se nastavi sa prikupljanjem dobrih sanskara bez uvaavanja specifinog sastava ve postojeih, postoji mogunost da se u jednom pravcu akumulira viak dobrih sanskara naporedo sa ve postojeim loim sa tiskarama drugaijeg tipa. Primerice, neki oblici vezanosti mogu se ponititi umrtvljavanjem tela, te strogim oblicima asketizma; meutim, tim postupcima e preostali oblici vezanosti ostati netaknuti i nastavie da egzistiraju. Tragalac ne samo da e najverovatnije nastaviti da zanemaruje oblike vezanosti koji e ostati netaknuti, ve e moda i pojaati praksu samoumrtvljavanja i askeze, na ta e ga nagoniti snaga sanskara koje je sama ta praksa stvorila. U tom sluaju prevagnue dobre sanskare, ali nee doi do razaranja ogranienog ega. ak i kada bi se ti zanemareni oblici vezanosti naknadno ponitili, ego bi se mogao prebaciti u dobre sanskare i nastaviti svoje postojanje kroz njih. Potreba za uravnoteavanjem sanskara Oslobaanje nije stvar pukog gomilanja zasluga; ono zahteva inteligentno usklaivanje sanskara. Svaki centar svesti nesvesno tezi krajnjem osloboenju, ostvarenju Istine, a um prirodno nastoji da sebi privue onu suprotnost koja odgovara duhovnim zahtevima situacije. Ali to nije mehaniki i automatski proces koji se odvija sam od sebe, mimo razumnog i razboritog udela tragaoca. No, tragaocu je najee nemogue uoiti ta situacija zahteva, ukoliko mu se ne osmehne srea da dobije dragocenu pomo Savrenog Uitelja, jer jedino on ima neposredan, nepogreiv uvid u ono ta je zaista potrebno u svakom posebnom sluaju. Zatvor sazdan od dobra Dobro u poreenju sa zlom Tokom vremena ego e se preseliti iz manje tvrave poistoveivanja sa zlom u veu tvravu poistoveivanja s dobrotom, to e mu pruiti oseaj irenja. Pre ili kasnije meutim, traga e uvideti da i ta nova tvrava ega nije nita manje ograniavajua. Onda e shvatiti da izlazak iz nje predstavlja mnogo laki zadatak nego to je bio izlazak iz prethodnog boravita ega, u fazi poistoveivanja sa zlom. Problem da se izae iz tvrave zla ne lei toliko u nesposobnosti da se uvidi kako se tu radi o ogranienju, koliko u nemoi da se ta tvrava, nakon to se dospelo do uvida, razgradi. Sto se tie poistoveenja sa tvravom dobra, tee je spoznati da ona ograniava, nego razgraditi je. Ova razlika se javlja stoga to su ivotinjske sanskare vre ukorenjene, dugujui to svom pradavnom poreklu i dugotrajnom taloenju. Bitno je, meutim, naglasiti injenicu da dobro vezuje isto koliko i zlo, mada se povezi sainjeni od dobra mogu lake skinuti nakon to se uvidi njihovo ograniavajue svojstvo. Dobro u poreenju sa zlom Ego ivi ili kroz loe ili kroz dobre sanskare ili, pak, kroz meavinu dobrih i loih sanskara. Stoga do osloboenja od svih sanskara moe doi ili kada dobre sanskare uravnotee i preklope loe sanskare ili kada neke dobre sanskare uravnotee i preklope loe, a neke loe sanskare uravnotee i preklope dobre. Prljavo posue ete oistiti tako to ete ga prvo potopiti u deterdent a zatim isprati istom vodom. Tako i dobre sanskare poklapaju loe. Jo jedan od naina da uklonite masnou iz posude jeste

da njenu unutranjost pospete pepelom a zatim je isperete vodom. Pepeo je sigurno poslednja stvar na ovom svetu koja bi se mogla dovesti u vezu sa masnoom, pa je ak u izvesnom smislu u suprotnosti sa njom; no uprkos tome, pepeo umnogome olakava ienje posuda zaprljanog masnoom. To je isto kao kada loe sanskare preklope dobre sanskare. Osloboenje od sanskara i iskoraenje iznad dobra i zla Kada doe do savrenog izjednaavanja i poklapanja dobrih i loih sanskara, tada i jedne i druge iezavaju; a ono to preostaje jeste ista posuda uma koja odraava Istinu kakva jeste, bez iskrivljavanja. Na dui nikad nita nije ni bilo ispisano. Sanskare su se taloile u umu a ne u dui. Dua ostaje uvek neuprljana ali se to vidi tek onda kada um postane isto ogledalo koje odraava Istinu. Kada impresije dobra i zla ieznu, um ugleda Duu. To je Presvet ljenje. Meutim, kada um ugleda Duu, to nije isto kao i kada Dua spozna sebe samu, jer Dua nije um nego Bog, koji nadilazi um. Prema tome, nakon stoje um ugledao Duu, on se mora rastoiti u Dui da bi Dua spoznala samu sebe kao Istinu. To je Ostvarenje. Na tom nivou um, sa svim dobrim i loim sanskarama, iezava. To je stanje koje nadilazi um i zato je iznad suprotnosti dobra i zla. Na ovom stupnju postoji samo jedno nedeljivo postojanje ije su odlike beskonana ljubav, mir, blaenstvo i znanje. Neprekidna borba izmeu dobra i zla je prestala, jer nema ni dobra ni zla, postoji samo jedan obuhvatan i celovit ivot Boga. Nasilje i nenasilje Iznad rei ovek gaji sklonost da nekritiki usvaja stalne, konvencionalizovane rei i doputa da mu one gotovo mehaniki usmeravaju dela, ne dovodei ih u vezu sa njihovom ivom sutinom. Rei imaju svoje mesto i namenu u ivotu; ali za razlono i razborito delanje, nuna je briljiva analiza i istraivanje izvornog, dubljeg znaenja rei. Medu reima koje zahtevaju jedno takvo istraivanje malo je onih koje se po svom znaaju mogu meriti sa recima kao to su nasilje i nenasilje, jer one vre direktan uticaj na ideologije koje oblikuju ne samo pojedinana dela, ve i sveukupni tok ivota. Duhovno razumevanje nadilazi formulacije Duhovni ivot je stvar dubokog uvianja a ne mehaniko prilagoavanje nametnutim pravilima, ak i ako ta pravila slove za visoko vredna. Za njega je potrebno razumevanje koje nadilazi reci ili formulacije. Sve reci i formulacije ograniavaju Istinu. Prema tome, oni koji bi da dopru do jezgra pojedinih formulacija, moraju se upustiti u duboku istraivaku analizu formulisanih naela, uvek nadopunjujui ovakvu analizu konkretnim primerima iz ivota. To naroito vai za kljune principe formulisane kroz oprene pojmove nasilja i nenasilja. Tipine situacije Pojmovi nasilje i nenasilje se u svojoj uobiajenoj upotrebi mogu primeniti na toliko raznovrsnih situacija u praktinom ivotu, da nijedno izlaganje u vezi s tim predmetom ne moe biti celovito ukoliko se sve te raznovrsne situacije ne uzmu u obzir. Meutim, za potrebe ovog izlaganja nije nuno pobrojati sve mogue situacije koje ovi pojmovi pokrivaju. Dovoljno je razmotriti samo neke od tipinih. Sluajevi o kojima emo govoriti izabrani su jer imaju mo da dubinski osvetle sutinu znaenja pojmova nasilja i nenasilja. Sluaj davljenika Situacija broj 1. Pretpostavimo da je ovek koji ne zna da pliva upao u jezero i davi se, a da se u blizini nalazi drugi ovek koji je izvrstan pliva i da hoe da ga spasi. ovek koji se davi nastoji da oajniki epa onoga koji mu pritie u pomo; njegov zagrljaj je tako grevit da ne samo da njegovo spasenje moe uiniti nemoguim, nego moe prouzrokovati i utapanje spasioca. Zato e spasilac morati, pre nego to pristupi spaavanju, da davljenika udarcem onesvesti. Onesveivanje davljenika se pod takvim okolnostima ne moe smatrati ni nasiljem ni nenasiljem. Sluaj hirurkog zahvata Situacija broj 2. Pretpostavimo da osoba boluje od izvesne bolesti koja se moe izleiti samo operacijom. Da bi se bolesnik izleio, te da bi se zatitili drugi koji bi takoe mogli biti zaraeni, hirurg

mora da ukloni zaraeni deo tela. Seenja tela noem se isto lako ne moe smatrati ni nasiljem ni nenasiljem. Sluaj agresivnog naroda Situacija broj 3. Pretpostavimo da je jedan agresivan narod izvrio napad na slabiji narod iz sebinih pobuda; a da se neki drugi narod, voen plemenitom eljom da spasi taj nejaki narod, oruanom silom suprotstavio agresivnom napadu. Borbu u cilju odbrane slabijeg naroda ne moemo smatrati ni nasiljem ni nenasiljem, ali je moemo zvati nenasilnim nasiljem. Sluaj besnog psa Situacija broj 4. Pretpostavimo da besan pas tri unaokolo i da postoji mogunost da ugrize nekog kolarca, a nastavnik odstreljuje besnog psa da bi zatitio decu. Ubijanje besnog psa zaista sadri nasilje ali u njemu nema mrnje. Sluaj nenasilja jakog Situacija broj 5. Pretpostavimo da je slaba ali arogantna osoba pljunula i uvredila fiziki jaeg oveka. I pretpostavimo da snaniji ovek, koji ima dovoljno snage da zgromi arogantnog oveka, ne samo da odustaje od toga, ve mu mirno objanjava jevanelje ljubavi. Ova akcija podrazumeva nenasilje, ali je to nenasilje jakog. Potreba za sloenim razmatranjem Prve tri gore pomenute situacije jasno govore da se pitanje da li neka situacija predstavlja nasilje ili nenasilje, ne moe reiti dok se ne ue u mnoga tanana i sloena razmatranja u pogledu detalja i motiva koji su je podstakli. Dva poslednja sluaja pokazuju da u situacijama gde se stvarno pojavljuje nasilje, odnosno nenasilje, neki drugi inioci daju reima nasilje i nenasilje znaenje koje prevazilazi ono koje im se uobiajno pripisuje. Komentar n vezi sluaja davljenika Detaljna analiza situacije broj 1. pokazuje da je, mada je upotreba sile bez prethodnog pristanka rtve prisutna, osnovni motiv ipak spaavanje davljenika. Upotreba sile, bez prethodne saglasnosti onoga nad kim se sila primenjuje, moe se zvati nasiljem. Meutim, sila je u ovom sluaju primenjena za dobro davljenika bez ikakve namere da mu se nanese povreda ili zlo; u tom smislu se moe rei da se ne radi o sluaju nasilja. Sa ove posebne take gledita se moe rei da su u ovoj situaciji zastupljeni i nasilje i nenasilje; ali se ne moe smatrati ni sluajem nasilja ni sluajem nenasilja u uobiajenom smislu reci. Komentar u vezi sluaja hirurkog zahvata Situacija broj 2. se neznatno razlikuje. Ovde je takoe prisutna primena sile (ak i seenje tela), ali za dobro pacijenta. Kao prvo, u veini sluajeva pacijent daje svoj pristanak na operaciju. Dalje, operacija nema samo za cilj da sprei irenje bolesti kod pacijenta ve i irenje zaraze na okolinu. Sila se primenjuje iz dobrostivih pobuda, kako prema pacijentu tako i prema onima koji bi mogli da se zaraze u kontaktu s njim. Poto nije bilo zlih namera, ovde primena sile ne predstavlja nasilje u uobiajenom smislu. A ne moe se smatrati ni nenasiljem, jer se ipak vri odsecanje jednog dela tela. Komentar u vezi sluaja agresivnog naroda Situacija broj 3. takoe je veoma zanimljiva i pouna. Borba tu predstavlja primer pruanja otpora agresiji bez sebinih motiva ili line koristi ve iskljuivo u cilju odbrane slabijeg naroda. Agresivni narod moe pretrpeti mnoge gubitke, pa ak biti i potpuno uniten, a sila ne samo da se primenjuje bez njegovog prethodnog pristanka ve i protiv njegove svesne volje i htenja. Meutim, ni u ovom primeru nemamo oigledan sluaj nasilja. Uprkos tome to se radi o nanoenju zla i tete, sila se ovde primenjuje ne samo za dobro slabijeg naroda, to jest rtve, ve u jednom viem smislu to je takoe i za dobro agresivnog naroda, jer se on, kroz otpor pruen njegovoj agresiji, postepeno leci od duhovne slabosti ili nemoi, koja se ogleda u napadanju i iskoriavanju slabijih naroda. Ovakvo nasilje nije u stvari nasilno, pa se ono stoga moe nazvati nenasilno nasilje.

Poreenje izmeu sluaja agresivnog naroda i sluaja hirukog zahvata Sluaj pruanja otpora agresivnoj naciji veoma je slian sluaju amputacije inficiranog dela tela. Glavni rezultat borbe protiv agresivnog naroda jeste dobrobit slabijeg naroda, a dobrobit agresivnog naroda (protiv koga je primenjena sila) javlja se kao sporedni rezultat. U sluaju operacije glavni rezultat je dobrobit pacijenta (nad kim se sila primenjuje), a dobrobit za ostale se javlja kao sporedni rezultat. Tu nema mnogo razlike; kada se ove dve situacije paljivo izanaliziraju i uporede, nalazimo da je uticaj u oba sluaja dobar, kako za one koji su meta primene sile tako i za sve ostale. Zatita slabijeg je vid sluenja bez sebinih motiva Zatita slabijeg predstavlja znaajan vid nesebinog sluenja i deo je karma-joge, ili joge akcije. Primena, kada je neophodna, sile u te svrhe, u potpunosti je opravdana kao neophodno sredstvo zatite ugroenog. Meutim, da bi napad koji se pred uzima u odbranu slabijeg imao nepobitnu duhovnu vrednost, on mora biti osloboen sebinih motiva ili mrnje. Na primer, kada mukarac hrani enu koju je napao drugi mukarac sa zlim namerama - on na taj nain spaava ivot i ast te ene, a ujedno kanjavajui napadaa navodi ga na pokajanje. Razjanjenje sluaja pobesnelog psa i nenasilja jakog Situacija broj 4. je u svakom sluaju nasilje. Meutim, ono je opravdano jer u njemu nema mrnje i poinjeno je iskljuivo s namerom da se osigura bezbednost dece koja bi mogla da budu ugroena od strane besnog psa. Sluaj snanog oveka koji nudi propoved umesto revana (situacija broj 5) predstavlja nenasilje, ali ne i pasivnost. Dakle, nije ni pasivnost ni slabost, ve snaga istinski kreativne akcije neline prirode. To je nenasilje jakog. Duhovno razumevanje je izvan svih pravila Detaljna analiza i poreenje svih ovih raznovrsnih sluajeva iznosi na videlo injenicu da se pitanje nasilja ili nenasilja - njihove opravdanosti ili neopravdanosti, razjanjenje njihovih stvarnih vrednosti ili pomankanja vrednosti - ne moe resiti uvoenjem kakvog opteg pravila. Oni sadre mnoge, ne tako lako reive duhovne inioce i probleme. Pravilno razumevanje statusa nasilja i nenasilja u emi duhovnih vrednosti iziskuje sagledavanje prave sutine postojanja. Prema tome, ne treba se ravnati prema frazama (ma kako uzvieno zvuale) koje se zasnivaju na necelovitim, manjkavim idejama o tome staje nasilje, a ta nenasilje. Svako delo treba da bude spontani izraz boanske ljubavi - koja je iznad svih suprotnosti - i da se zasniva na duhovnom razumevanju van svakog kanona. Nasilje i nenasilje dalje objanjeni Nenasilje I isto i Jednostavno Nenasilje (zasnovano na boanskoj ljubavi) Ovde ovek vidi sve kao svoje Sopstvo i iznad je i prijateljstva i neprijateljstva. Nikada, ni pod kakvim okolnostima ni jedna primisao o nasilju ne pohodi njegov um. II Nenasilje Hrabrog (zasnovano na bezgranino istoj ljubavi) Odnosi se na one koji, iako nisu doiveli sebe kao jedno sa svime kroz Realizaciju, ne smatraju nikoga neprijateljem. Oni nastoje da napadaa pridobiju ljubavlju rizikujui svoje ivote ne zbog straha, ve zbog ljubavi. Nasilje III Nenasilno Nasilje (zasnovano na neogranienoj ljubavi) Nasilje koje se vri iskljuivo u odbranu slabijeg, gde nije u pitanju samoodbrana ili lini motiv, jeste

nenasilno nasilje. IV Nasilje Bez Sebinosti (zasnovano na ogranienoj ljudskoj ljubavi) Ovde je nasilje poinjeno u samoodbrani, u sluaju kada je neko podmuklo napadnut i bez dodatnih sebinih motiva. Na primer, kada je ast neije majke dovedena u opasnost zbog napada nekog pohotljivog mukarca, onda ovek brani svoju majku. Takoe, kada je u pitanju ast nacije, kao u sluaju neprijateljskog napada, nesebini napori naroda da se odbrani predstavljaju nasilje bez sebinosti. V Nenasilje Kukavice (zasnovano na bezgraninoj slabosti neijeg karaktera i uma) Oni koji se ne opiru napadu zbog straha, i samo iz tog razloga, spadaju u ovu vrstu. VI Sebino Nasilje (zasnovano na mrnji i strasti) Kada je izvreno nasilje iz sebinih pobuda od strane nekog pojedinca ili naroda u tenji za moi, nezasluenoj dobiti i tako dalje, to se zove sebino nasilje. isto i jednostavno nenasilje jeste beskonana ljubav. To je cilj ivota. Kada se dostigne stanje iste boanske ljubavi, poklonik postaje jedno s Bogom. Da bi se postigao ovaj cilj mora se svesrdno udeti za njim, a tragalac koji ima enju da postigne to uzvieno stanje treba da zapone sa praktikovanjem onoga to smo nazvali nenasiljem hrabrog. Nenasilje hrabrog pokazuju oni koji, mada nisu dostigli jedinstvo sa svepostojanjem kroz Realizaciju, ne smatraju nikoga svojim neprijateljem. Oni nastoje da razoruaju napadae uz pomo ljubavi i rizikuju svoj ivot ne zbog straha, nego iz ljubavi. Kao to smo ve napomenuli, nenasilje hrabrog je izvodljivo za one pojedince kod kojih se razvila snana enja za postizanjem uzvienog stanja. Ovakvu enju veina ljudi ne osea. Prema tome, ako neko ima nameru da vodi mase u pravcu istog nenasilja, neophodno je da ih prvo pripremi za nenasilje hrabrog. A da bi se taj cilj praktino postigao neophodno je, makar u poetku, navesti ih da slede principe nenasilnog nasilja - nasilja izvrenog iskljuivo u odbranu slabijeg bez ikakvih sebinih motiva. Kada izbije rat onda mase, zateene iznenadnim napadom, nisu raspoloene da sluaju propovedi o tome kako treba teiti postignuu uzvienog ivotnog cilja. Jedini praktian nain da se oni dovedu do krajnjeg cilja jeste da im se u svest usadi naelo nenasilnog nasilja, a zatim da se postepeno uvedu u nenasilje hrabrog. Prerani pokuaji da se u vreme rata nepripremljene mase naue nenasilju hrabrog ne samo da nee uspeti, ve e dovesti do toga da u masi preovlada nenasilje kukavice, to jest, da ljudi prestanu da pruaju otpor napadau iz straha i ni iz jednog drugog razloga. Mase bi se takoe mogle poduavati i voditi u pravcu nenasilja hrabrog tako to bi se navele da slede principe nasilja bez sebinosti umesto nenasilnog nasilja. Nasilje bez sebinosti je ono nasilje koje se vri u samoodbrani od podmuklog napada. Nijedan drugi sebini motiv ne srne da se potkrade u ovaj oblik nasilja. Tako, na primer, kada je ast neije majke dovedena u pitanje nasiljem nekog pohotljivog oveka, a njen sin je brani takoe nasilnim putem, kae se da on sledi naela nasilja bez sebinosti. Na slian nain, kada je zbog neprijateljskog napada ast nacije dovedena u pitanje, nesebini napor naroda da se odbrani predstavlja nasilje bez sebinosti. Poto je prisutna mrva sebinosti (sinu je to, na kraju krajeva, njegova vlastita majka), tako izraenu ljubav zovemo ogranienom ljudskom ljubavlju. Nenasilje kukavice je, kao to smo to ve naglasili, fatalno. Isto vai i za sebino nasilje, odnosno za nasilje koje zarad sebinog cilja sticanja moi ili nekog drugog sebinog cilja vri pojedinac ili itav narod. Prema tome, dokle god isto i jednostavno nenasilje stoji kao cilj ivota, njega e individualni tragai za Bogom postizati tako to e prvo slediti naelo nenasilja hrabrog. iroke mase koje ne oseaju poriv i intenzivnu udnju za jedinstvom sa Bogom, moraju se postepeno voditi ka ovom cilju uz pomo

naela nenasilnog nasilja i nasilja bez sebinosti, ve kako to okolnosti zahtevaju. Na kraju, mora postati jasno da su nenasilno nasilje i nesebino nasilje samo sredstva za postizanje ivotnog cilja - to jest, istog i jednostavnog nenasilja ili beskonane ljubavi. I, kao sredstva, ne smeju se brkati sa samim ciljem. Motive i njihove posledice ljudi uvek procenjuju prema optedrutveno prihvaenom shvatanju dobra i zla. Na primer, nenasilje hrabrog i nenasilje kukavice u oba sluaja jeste nenasilje. Sa stanovita unutranjeg motiva, meutim, nenasilje hrabrog se raa iz ljubavi, a nenasilje kukavice se rada iz straha, to je u suprotnosti s ljubavlju. Dok sa stanovita formalnog nenasilja oni nisu u suprotnosti, njihovi unutranji motivi su, ipak, beskrajno suprotni. Unutranji motiv nenasilja kod hrabrog je toliko jak da bi on poloio i sopstveni ivot u korist beskrajne ljubavi, a unutranji motiv nenasilja kukavice se svodi samo na ouvanje sopstvenog ivota, ime on zasluuje najvei prezir. Stoga nenasilje kukavice podvodimo pod etiketu ne-ljubav, a nenasilje hrabrog pod etiketu ljubav. Nenasilno nasilje nije podvedeno pod etiketu ljubav, ve pod etiketu dunost - jer je to dunost koja se obavlja nesebino u korist drugih, u skladu sa karma-jogom to je u krajnjem ishodu povezano sa neogranienom ljubavlju, mada je u poetku pobueno ljudskom ljubavlju. Razliitost dve suprotne sile se ne moe ponititi, ali se moe izdejstvovati preobraaj jedne u drugu silu kada se pravilno usmeri kroz odgovarajue kanale. Hrana kada se pogreno uzima postaje otrov, dok otrov (kao to je strihnin) dat u malim koliinama kao sredstvo za osnaenje, postaje blagotvoran za nerve. Mada hrana sama po sebi ne moe biti otrovna, i obratno, dejstvo i uinak se menjaju u zavisnosti od primene.

Savrenstvo Dva vida savrenstva Da bi se stekla jasna predstava o tome ta se podrazumeva pod savrenstvom, neophodno je klasifikovati ga u dve kategorije. Postoji duhovno Savrenstvo koje se sastoji u unutarnjem Ostvarenju transcedentnog stanja svesti s one strane dualnosti. Postoji takoe i ono savrenstvo koje se vidljivo ispoljava u podruju dualnosti. Celokupno vidljivo postojanje, koje samo deli mnogostrukog manifestovanog sveta, moe se stepenovati. Posmatrajui savrenstvo koje se ispoljava u pojavnom svetu, ovek dolazi do zakljuka da se i savrenstvo, kao i sve ostalo to potpada pod zakone dualnosti, isto tako se moe stepenovati. Loe i dobro, slabost i snaga, porok i vrlina, sve su to suprotnosti u domenu dualnosti. A sve ove pojave zapravo su izraz jedne jedinstvene Stvarnosti u razliitim stepenima. Savrenost u dualnosti je relativna Zlo nije samo zlo, ono je i dobrota u najmanjem stepenu; slabost nije samo nemo, to je i snaga u najmanjem stepenu; a porok nije samo porok, on je i vrlina u najmanjem stepenu. Drugim recima, zlo je minimum dobra, slabost je minimum snage, a porok minimum vrline. Svi oblici dualnosti imaju minimum, maksimum i meustupnjeve; savrenost tu ne predstavlja nikakav izuzetak. itavo oveanstvo se kree izmeu ekstrema savrenosti i nesavrenosti; a savrenost, kao i nesavrenost, postoje samo u kategorijama poreenja, kontrastiranja i relativnog postojanja. Savrenost u domenu dualnosti je samo relativna savrenost. Moe se nazvati savrenost tek kada se poredi sa neim nesavrenim. Duhovno savrenstvo nije isto to i briljantnost odreene sposobnosti U granicama dualnog sveta, savrenost podrazumeva briljantnost odreene sposobnosti ili svojstva. A u tom kontekstu, briljantnost u jednom pogledu ne mora da znai briljantnost u svakom pogledu. Na primer, neko ko je savren u nauci moda nije savren u pevanju, ili ako je savren u pevanju, moda nije savren u nauci. Briljantnost se u izvesnom smislu ispoljava ak i u kriminalnim delima. Kada je neko ubistvo izvreno tako da ne ostavlja za sobom nikakav trag po kome bi se moglo zakljuiti ko je ubica, onda je posredi savren zloin. ak i u grehu i zloinu u izvesnom smislu postoji savrenost. Ovakav oblik savrenosti, koji predstavlja briljantnost neke odreene osobine ili svojstva, treba paljivo razluiti od duhovne Savrenosti, koja nije u domenu dualnosti. Svi raznovrsni vidovi briljantnosti svojstveni dualnosti su u oblasti uma. Zato se ova briljantnost moe lako zamisliti kao uveliana predstava neke dobre osobine iz domena ogranienog iskustva

svakodnevnog ivota. Savrenost duhovno ostvarenih dua ne spada u podruje dualnosti i kao takva je sasvim van domaaja uma. Ona se ne moe uporediti ni sa im iz podruja dualnosti. Kada neka osoba postane duhovno savrena, ona zna da osim Boga ne postoji nita, te da je sve to naizgled postoji u domenu dualnosti i to je dokuivo intelektom, samo puka iluzija. Za duhovno savrenog Bog je jedina Stvarnost. Nauka, umetnost, muzika, slabost, snaga, dobro i zlo za njega su samo snovi. Njegova savrenost sastoji se u njegovom znanju o jednom nedeljivom Postojanju. Duhovna savrenost obuhvata sve vidove savrenosti Kada duhovno savreno bie upotrebljava svoje znanje i moi, to je uvek samo u svrhu duhovnog uzdizanja drugih dua. Njegovo znanje o drugima ne zasniva se na njihovim verbalno izraenim mislima: misao dolazi prva, a njeno iskazivanje kroz rei sledi kasnije. Poto direktno ita misli svih bia, on se ne oslanja na iskazivanje misli. Njemu reci nisu neophodne. Ako poeli da sazna neto pre nego to se to ispolji, on e to saznati; ali e biti voen iskljuivo duhovnim razlozima. Isto tako, ukoliko poeli da iskae briljantnost u ma kojoj oblasti, on e je, bez ikakvih potekoa, iskazati. U duhovnoj Savrenosti lei briljantnost u svim njenim vidovima. Krina kao i ratar ne samo da je bio duhovno savren, ve je predstavljao olienje Savrenstva. Bio je savren u svemu. Da je poeleo, mogao je prikazati Sebe kao savrenog pijanicu, savrenog grenika, savrenog nitkova, ili savrenog ubicu; ali to bi okiralo svet. Mada je posedovao savrenstvo u svakom pogledu, Njemu nije bilo neophodno da ga, u ispunjavanju Njegove misije, prikae. Duhovno savreni e ispoljiti najvii nivo briljantnosti u svim vidovima ivota kojima e se prema potrebi prikloniti iskljuivo radi duhovnog uzdizanja drugih dua, a ne prosto da bi prikazali sebe kao savrene. Oni prikazuju savrenost samo ukoliko se za to ukae duhovna potreba, a ne da bi zadovoljili neiju radoznalost. Kada se slue svojim savrenstvom, oni to ine bez unutarnje vezanosti. Kao to ovek koji je navukao rukavice moe dotai svu prljavtinu sveta a da se ne uprlja, tako i duhovno savreni moe da se bavi univerzalnim aktivnostima a da ga one ne vezuju. Savrenstvo mora biti svestrano Duhovno Savrenstvo znai pun razvoj svih aspekata linosti, to znai da Savrenstvo mora biti svestrano. Savrenstvo u jednoj stvari i nije Savrenstvo, to je samo jednostrani razvoj neke sposobnosti ili osobine, iz ega proishodi nefleksibilnost ili nesposobnost da se ovek prilagodi brojnim, veno promenljivim ivotnim gibanjima. Ovakva osoba ne moe da zadri uravnoteenost uma i da istovremeno odri korak sa vratolomnim ivotnim obrtima. Ako ivi u sredini koja pozitivno ocenjuje sposobnost koju je razvila, bie privremeno sretna i uivati u doivljaju harmonije sa svetom. Ali ako se nae u neprijateljskoj sredini gde se ta sposobnost smatra nepoeljnom, oseae se promaenom i njen mir e biti naruen. Zato pravo Savrenstvo podrazumeva savrenstvo u svakom pogledu. Savrenstvo ukljuuje suprotnosti Ako pokua da shvati prirodu Savrenstva putem utvrenih standarda (to uvek podrazumeva prisustvo suprotnosti), na taj nain e ga zasigurno ograniiti i time promaiti pravo znaenje Savrenstva. Savrenstvo ujedno obuhvata suprotnosti i prevazilazi ih; zato Savreni nije vezan ni jednim pravilom i ni jednim ogranienim idealom. On je iznad dobra i zla; a ipak, njegov zakon dobrima donosi dobro, a loima - zlo. Krina je dokazao Arduni, koji je bio Njegov posveenik, da je prividno unitenje tela i uma zlih Kurua, koje je On pogubio, bilo zarad njihovog duhovnog spasenja. Savrenstvo se moe manifestovati ubijanjem ili spasavanjem u zavisnosti od toga ta situacija zahteva u duhovnom smislu, Srce Savrenog je istovremeno meko kao pamuk i vrsto kao elik. Savrenstvo se ne svodi ni na jednu od oprenosti, mada ne iskljuuje mogunost da bude izraeno kroz neku od njih. Ono e se izraziti kroz ovu ili onu oprenost, ve kako to nalae priroda situacije. Zbog toga Savrenstvo i nadilazi oprenosti i ujedno predstavlja racionalni odgovor na sve mogue situacije u ivotu. Savrenstvo omoguava savrenu prilagodljivost i nepokolebljivu smirenost u svim situacijama ne dovodei u pitanje Istinu - to kod ljudi koji jo nisu dostigli svestrani razvoj, izaziva nedoumicu. Potpuni razvoj ljudske razboritosti Ljudske aktivnosti ograniene su suprotnostima, dok je Savrenstvo iznad njih. Ne treba, meutim, zamiljati da u Savrenstvu nema elemenata ljudskosti. Tuan ovek se trudi da smehom razveje tugu.

AH ak ni Savreni, koji je beskonano sretan, nije lien smisla za humor. Drugim recima, Savrenstvo ne ini oveka neovenim ve nadovenim; to je u potpunosti razvijena razboritost koja je kod oveka tek u zametku. Savrenstvo je kada ovek postane Bog ili Bog postane ovek Savrenstvo nije osobina Boga kao Boga, niti oveka kao oveka. Savrenstvo se postie kada ovek postane Bog ili Bog postane ovek. Ogranieno bie koje je svesno ogranienosti svog bia svakako nije Savreno; ali kada postane svesno da je jedno sa Beskonanim, ono postaje savreno. To se upravo i dogaa kada ovek odbaci iluziju da je konaan i postigne Boanstvo ostvarenjem svoje boanstvenosti. Ako pod Beskonanou ovek podrazumeva neto to je suprotno od konanog ili odeljeno od konanog i neminovno drugaije od konanog, takvo Beskonano je ve ogranieno nemogunou da se potvrdi kroz konano i u konanom. Drugim recima, Savrenstvo ne moe pripadati tako shvaenom Beskonanom. Beskonano mora da otkrije svoj neogranieni ivot u konanom i kroz konano ne dozvolivi pritom da u tom procesu bude zarobljeno i sputano. Savrenstvo Samog Boga postaje oevidno tek kada On Sebe ispolji u formi oveka. Bog koji svesno preuzima ogranieni ljudski oblik je Avatar. To je jo jedan sluaj Savrenstva. Znai, Savrenstvo postoji onda kada ovek definitivno prevazie svoje granice i ostvari svoju beskonanost, ili kada Beskonano prekine svoju tobonju povuenost i postane ovekom. U oba sluaja Beskonano i konano nisu odvojeni jedno od drugog. Kroz svesno i radosno jedinstvo konanog i Beskonanog dobija se Savrenstvo. Tada imamo Beskonano koje sebe razotkriva kroz konano i pritom ne biva zarobljeno, i konano koje prevazilazi svoj oseaj ogranienosti u punom saznanju daje ono zapravo otkrovenje Beskonanog. Duhovni ivot Istinska karma-yoga U pravoj karma-jogi, ili ivotu savrenog delanja, postoji prava usklaenost izmeu materijalnog i duhovnog aspekta ivota. U takvom ivotu svest nije sputana svetovnim i materijalnim stvarima, ali istovremeno ne izbegava da ivi ivotom svakodnevnice. Umu se ne doputa da uroni u materijalni ivot elja koje ga nagrizaju, niti da se uljuljka u duhovnom blaenstvu. Koristimo ga da bi se suoili sa problemima ivota i uhvatili se s njima u kotac sa duhovnog stanovita. Materija kao instrument ispoljenja duha Pravilna usklaenost izmeu materijalnih i duhovnih aspekata ivota ne moe se ostvariti ako im se prida podjednaka vanost. Ne moe se uzeti mera materijalnog - i mera duhovnog i onda izbalansirati. Duh mora da ima, i uvek e imati, nesumnjivu prednost nad materijom; na delu, meutim, ta prednost se ne ispoljava tako to se izbegava i odbacuje materijalno, ve tako to se materija koristi kao sredstvo za ispoljenje duha. U dobroj ravnotei materija ne namee svoje pravo, nego igra ulogu fleksibilnog instrumenta ispoljenja duha. Ba kao to je muziki instrument vredan samo kada kroz njega odzvanja pesma muziara a postaje smetnja ako ne slui toj svrsi, tako materija dobija na vrednosti samo kada kroz nju slobodno protie istinski kreativni ivot, a gubi vrednost kada mu se suprotstavi. Duhovnost iziskuje podreenost materije a ne njeno uklanjanje Zahvaljujui raznovrsnim eljama uma, materija nastoji da prida sebi vanost koja joj ne pripada. Za pijanicu vino je sve; za pohlepnog je gomilanje novca od najvee vanosti; a za koketu je potraga za ulnim doivljajima najvii smisao ivota. Na ovim primerima vidimo kako, kroz raznovrsne udnje uma, materija, postajui prekomerno nametljiva, spreava izraavanje duha. Da bi se duhu povratilo dostojanstvo nije potrebno odbacivati materijalno, ve ga treba iskoristili za duhovne potrebe. To je mogue ostvariti tek kada duh, osloboen od svih udnji, postane potpuno svestan svog pravog poloaja. Tada ovek moe i dalje posedovati materijalna dobra, ali e prestati da se vezuje za njih. Sluie se njima kao sredstvima za ostvarenje duhovnog ivota, ali ga one vie nee ni oaravati niti mu donositi brige. On je doao do saznanja da materijalna dobra sama po sebi ne sainjavaju sutinu ivota. Tako on moe nastaviti da ivi u svojoj materijalnoj i drutvenoj sredini ne udei za njom i, nevezan kakav jeste, bie sposoban je da podredi svojim duhovnim ciljevima.

Sloboda duha ispoljena putem vlasti nad materijom Jednom kada je postignuta prava usklaenost materije i duha, vie nema te oblasti ivota kroz koju se boansko ne moe izraziti. Prestaje potreba da se bei od svakodnevnog ivota i njegovih zapleta. Sloboda duha koja se izraava kroz izbegavanje dodira sa svetom i povlaenje u kakvu peinu je negativna sloboda. Ukoliko je takvo povlaenje privremeno, sa svrhom da se rezimiraju svetovni doivljaji i razvije nevezanost, onda ono ima svojih prednosti. Daje nam vremena da predahnemo, da povratimo dah u ivotnoj trci. Ali ako se ovek povlai u strahu od sveta ili zbog nedostatka poverenja u duhovnost, onda takvo povlaenje ne pomae postizanju stvarne slobode. Stvarna sloboda je izvorno pozitivna i mora se izraziti kao prirodna dominacija duha nad materijom. To je istinski duhovni ivot. Duhovnost obuhvata ivot u celini ivot duha je izraz Beskonanog, i kao takav ne priznaje vetaki postavljene mee. Istinsku duhovnost ne treba brkati sa kratkotrajnom ponesenou nekom novom modom. Na nju ne utiu nikakvi izmi. Ljude koji trae duhovnost izvan ivota, kao da ona nema nikakve veze sa materijalnim svetom, potraga nee odvesti nikuda. Sve veroispovesti i svi kultovi istiu vanost nekog fragmentarnog aspekta ivota, ne uzimajui u obzir da je istinska duhovnost celovita. ovek nee pokazati duhovnost tako to e se interesovati za neku imaginarnu, usku i posebnu oblast ivota, jer je bit duhovnosti jedan obuhvatan prosvetljen odnos prema svim raznovrsnim ivotnim situacijama. Duh pokriva i obuhvata ivot u celini. Boanskoj igri mogu se potiniti sve materijalne stvari ovog sveta; a tako potinjene, one postaju saveznici samopotvrivanju duha. Telesnost nije neminovno prepreka duhovnom ivotu Materijalne stvari imaju manju ili veu vrednost u zavisnosti od uloge koju igraju u duhovnom ivotu. Stvari same po sebi nisu ni dobre ni loe. Materijalne stvari postaju dobre ili loe u zavisnosti od toga da li proputaju boansko ili ga ometaju. Uzmimo, na primer, ulogu koju u duhovnom ivotu igra fiziko telo. Telo nije antiteza duha. Suprotstavljanje tela i duha neizbeno zavrava osudom tela. Meutim, telo postaje prepreka duhovnom postignuu tek kada se povlauje njegovim zahtevima. Njegova prava uloga je da pomogne ostvarenju duhovnih tenji. Jahau koji kree u bitku je potreban konj, no taj isti konj moe postati problem za jahaa ukoliko se posluno ne odazove njegovoj volji. Jednako tako, da bi izrazio vrhunac svojih mogunosti, duhu je potrebno da se opremi telom, mada ono moe ometati njegovo delovanje ukoliko odbije da se uskladi sa potrebama duha. Telo koje se posluno povinuje zahtevima duha vremenom postaje kanal kroz koji se carstvo nebesko sputa na zemlju. Telo tako postaje posrednikom ostvarenja boanskog ivota na zemlji; i u tom svojstvu ga nazivamo hramom Boijim na zemlji. Nauka, umetnost i politika mogu biti u slubi duhovnih ciljeva Obzirom da fiziko telo i ostale materijalne stvari mogu pomoi duhovnom ivotu, prava duhovnost se ne odnosi prema njima neprijateljski, ve trai naina da se izrazi u njima i kroz njih. Stoga savrena osoba ne gleda s visine na lepe stvari ili umetnika dela, na drutvena ili nauna dostignua. Lepe stvari redovno gube vrednost postajui predmetom neije udnje, zavisti ili gramzivog prisvajanja; a umetnika dela poesto se preobraaju u sredstva kojima se pothranjuje, ili pak, iskoriava neiji egoizam i ostale manjkavosti. Nauna dostignua mogu se zloupotrebi ti za uzajamno unitavanje, kao to je to sluaj sa savremenim ratovima; politiki zanos kome nedostaje duhovne dubine moe postati pokretaem drutvenog i internacionalng haosa. S druge strane, sve ovo to smo pobrojali su istovremeno sredstva kojima se ostvaruje duhovni napredak - Lepe stvari su izvor istote, radosti i inspiracije, dok umetnika dela oplemenjuju i uzdiu svest ljudi. Nauna dostignua mogu da spasu oveanstvo od suvinih tekoa i patnji; a politikim sredstvima moe se ostvariti univerzalno bratstvo ljudi. Duhovni ivot nije okretanje leda svetovnom podruju, nego oplemenjivanje svetovnog u duhovne svrhe - da bi ljubav, mir, radost, lepota i duhovna Savrenost ispunili sva bia. Neprianjanje ne znai ravnodunost Od onih koji bi hteli da ive duhovnim ivotom zahteva se da u aritu svetovnih zbivanja odre nevezanost, to ne znai da im je doputeno da ostanu hladni i ravnoduni. Nevezanost ne treba pogreno tumaiti kao nedostatak ljubavi i naklonosti. Nevezanost ne samo da omoguava da se pravilno vrednuju stvari, ve je i najvaniji preduslov za to. elje nas obmanjuju i spreavaju da vidimo stvari kakve jesu. One pothranjuju nae opsesije i obmanjuju nas pogrenim utiskom da zavisimo od spoljanjih objekata. Nevezanost podstie pravilno razumevanje i omoguava pravilno

sagledavanje vrednosti stvari, ne inei svest zavisnom od spoljnih objekata. Videti stvari onakve kakve jesu znai shvatiti njihovu pravu vrednost, vrednost koju one imaju kao delovi manifestacije Jedinstvenog ivota; a progledati kroz veo njihove varljive viestrukosti, znai osloboditi se tvrdokorne opsednutosti njihovom nestvarnom izolovanou i posebnou. Duhovni ivot je sveobuhvatnost slobodna od prianjanja i opaanje u kome nema upletenosti. Duhovni ivot je ivot u pozitivnoj slobodi, u kome se duh uliva u materiju i zrai kroz nju bez ograniavanja. Istinska duhovnost je svestrana Stvari i dogaaje zemaljskog postojanja ovek doivljava kao tue i neprihvatljive sve dok ga ne preplavi val duhovnog razumevanja. Jednom postavljeni na svoje pravo mesto u melodiji ivota, stvari i dogaaji postaju deo simfonije stvaranja. Onda ni duhovnost vise ne trai izolovan ili ekskluzivan izraz, i ne osea se manje vrednom bavei se obinim fizikim, intelektualnim i emocionalnim potrebama ljudi. Boanska ljubav kao kreativan i dinamian odgovor ivotu Duhovni ivot postaje jedinstven i integralan; nema vie posebnih, nepovezanih delova. ivot duha je neprekidno ispoljavanje boanske ljubavi i duhovnog razumevanja, a oba ova aspekta boanstvenosti su neograniene univerzalnosti i neosporne sveobuhvatnosti. Stoga boanska ljubav ne trai poseban kontekst u kome bi se izrazila. Ona ne eka na retke trenutke niti traga za posebno tunim, pobonim prilikama. Ona se ispoljava i u onim trenucima kojima neprosvetljeni najee ne pridaju preveliki znaaj i preko kojih prelaze, smatrajui ih suvie obinim i svakodnevnim. Obina ljudska ljubav se ispoljava samo u odgovarajuim okolnostima. Ona je odgovor na odreene vrste dogaaja od kojih zavisi. Nasuprot tome, boanska ljubav je, budui da izvire iz unutranjeg izvora, nezavisna od spoljanjih okolnosti. Iz tog razloga se ispoljava i u prilikama koje su oni, to su okusili samo ljudsku ljubav, proglasili beznaajnim. Ako nedostaje radosti, lepote ili dobrote u ljudima koji ga okruuju, Savrenom Uitelju bie to dovoljan povod da ih obaspe boanskom ljubavlju i oslobodi ih iz stanja materijalnog ili duhovnog siromatva. Njegov svakodnevni odnos prema svetu je izraavanje dinamine i kreativne boanstvenosti koja se prostire svuda i produhovljuje sve na ta Savreni Uitelj upravi svoju panju. Duhovno razumevanje ne moe potei iz slepog oponaanja Izmeu duhovnog razumevanja kao neodvojivog dela duhovnog ivota i svetovnjake mudrosti kao esencije ljudskih odnosa i obiaja, mora se podvui razlika. Duhovna mudrost ne prihvata bezuslovno svetovne obiaje i navike. Svetovni obiaji i navike predstavljaju gotovo uvek kolektivni uinak dela materijalno nastrojenih ljudi. Svetovni ljudi smatraju da je neto ispravno, pa po tome kroje svet za svoje istomiljenike. Zato slepo praenje svetovnih konvencija nije pouzdan znak da se mudro postupilo. U duhovnom ivotu nema nekritikog oponaanja; on mora da se temelji na istini i oseaju za istinske vrednosti. Nesebino sluenje Karma yogin se kloni kako haotine aktivnosti tako i pasivnosti Karma-jogin izbegava da se upusti kako u haotinu aktivnost proisteklu iz sebinih elja, tako i u prividnu neaktivnost potpunog neeljenja. On vodi ivot nesebinog sluenja u kome nema linih motiva, u kome se jedino vodi rauna o to potpunijem oslobaanju boanskog u svim fazama ivota. Veoma je vano da sluenje, ak i onda kada je potpuno nesebino, bude vodeno duhovnim razumevanjem; jer nerazborito nesebino sluenje moe da prouzrokuje haos i pometnju. Mnogi dobri ljudi se uporno trude da se izbore za drutvenu pravdu kroz dravne institucije. Ali u ta vodi njihova aktivnost? Svaki tako reen problem praen je stotinama novih problema u vidu nepredvidivih i nekontrolisanih sporednih rezultata. Svetovni ljudi misle da e stati na put zlu suprotstavljajui mu se, ali postupajui tako, oni neretko postaju nesvesni pokretai novih zala. Nerazumno sluenje proizvodi haos i pometnju Pretpostavimo da su se mravi razmileli po oveku i da ga je jedan ujeo. ovek e instinktivno zamahnuti da kazni tog mrava; ali ako ga udari, najverovatnije e ubiti i mnoge druge nedune mrave. Pokuavajui da izvri pravdu nad jednim mravom, on neminovno biva ukljuen u aktivnost kroz koju

se nanosi nepravda ostalim mravima. U slinoj situaciji se nalazi osoba koja kroz jedan svoj impuls velikodunosti biva uvuena u vrtlog drutvenog ivota, a da pritom nije savladala vetinu nesebinog sluenja. Iako nesebine, njene akcije samo unose haos i pometnju, jer ona ne ume da prui pravu, delotvornu uslugu bez nagomilavanja dodatnih problema. Da bi predstavljala ist blagoslov univerzuma, akcija mora da proistie iz savrenog razumevanja ivota. Oni koji stupe sa mnom u kontakt treba da razviju duboko razumevanje ivota i da naue da slue bez stvaranja pometnje. Nesebino sluenje se zasniva na razumevanju Sluenje u duhu nesebinosti uvek blagotvorno deluje na karma-jogina, iako on ne oekuje rezultat ili nagradu. ak i ako nerazborito prui kakvu nesebinu uslugu, on sam e, bez sumnje, imati koristi od toga; ali postupajui na taj nain, nee izbei nanoenje patnje drugima. Meutim, ako pristupi nesebinom sluenju sa duhovnim razumevanjem, on ne samo da e i sam imati duhovne koristi od toga, ve e ujedno doprineti materijalnom i duhovnom blagostanju svih koji su s njim u vezi. Da bi predstavljalo najveu blagodat za sve ukljuene, nesebino sluenje mora da se zasniva na razumevanju. Prividno sluenje moe biti i tetno Ono to obini ljudi smatraju dobrom uslugom, Savreni Uitelj moe da proglasi ravom uslugom u duhovnom pogledu; jer on nepogreivo poznaje situaciju i njene duhovne zahteve. Tako, mada se pod normalnim okolnostima davanje hrane izgladnelom smatra dobroinstvom ija se ispravnost ne moe dovesti u pitanje, neke posebne okolnosti zahtevaju da se gladnome ne da hrana, i to za njegovo dobro. Sklonost ka prosjaenju stvara nepoeljne sanskare; a pruajui hranu oveku koji dolazi kod vas sa takvom sklonou, vi uveavate breme njegovih sanskara. I tako, mada mu naizgled inile dobro hranei ga, vi ga svojim dobroinstvom u stvari samo dodatno optereujete. Iako va motiv nije bio da takvu osobu zaduite, vi inite upravo to delei joj milostinju vie iz navike nego iz razumevanja. Ovo to je reeno u primeru davanja hrane odnosi se i na poklanjanje mnogih drugih stvari - opipljivih i neopipljivih. Dok se, s uske take gledita, to moe smatrati pruanjem dobre usluge, ono se, sa vie take gledita, definitivno moe smatrati ravom uslugom. Ba kao to ono to je hranljivo za zdravog oveka moe predstavljati otrov za bolesnog, tako se ono to je dobro za ljude uopte, moe pokazati loim u posebnom sluaju. Stoga razumno milosre trai duboko poniranje u duhovne zahteve situacije. ak i nerazumno sluenje donosi duhovnu dobit Iz navedenih razloga ljudi bi morali da budu paljiviji i izbirljiviji u svom dobroiniteljatvu. Ta injenica, meutim, ne treba da ih obeshrabri u nesebinom sluenju. Istina je da jedino Savreni Uitelj nikada ne grei u proceni situacije i njenih duhovnih zahteva; ali bi bilo teta da se i oni, koji ne mogu biti toliko sigurni u ispravnost svojih procena, suzdre od spontanog poriva za nesebinim sluenjem da ne bi nenamerno uinili kome kakvu ravu uslugu. Jer ak i ako osoba nepromiljeno uini kakvo dobroinstvo, ona uvek ima od toga duhovne koristi. Sluenje koje se vri bez ikakve pristrasnosti Sa duhovne take gledita, stvarnu opasnost pri sluenju imamo u situaciji kada vas na dobroinstvo navode lani motivi, a ne pogrena procena situacije i njenih duhovnih zahteva. Ako nekome inite uslugu da bi ste ga lime obavezali i zato to to godi vaoj sujeti, onda time ne samo da nanosite duhovnu tetu primaocu, ve i sebi samom. Ukoliko uivate u sluenju a pritom va ponos raste dok mislite da inite dobru stvar, vi postajete vezani za svoja dela i tako vezujete samog sebe. Kao to je mogue oveka vezati gvozdenim ili zlatnim lancima, tako je mogue da se neka osoba na duhovnom planu vee za svoja loa ili dobra dcla. Stoga jedini nain da se ovek oslobodi karme jeste da ostane potpuno nevezan tokom sluenja. Pomisao nekog zaduujem je prva koja se javlja kad ovek poinje da slui; ali se ona moe ponititi suprotnom milju, duan sam jer mi se prua prilika da sluim. Ta druga misao olakava oveku da odri nevezan stav i titi ga da ne upadne u zamku lanog dobroiniteljstva. Sluenje zasnovano poetnici na duhovnom putu, politiari, drutveni reformatori i ostali dobri ljudi. Mada od nesumnjive duhovne vanosti, taj vid sluenja je po svojoj prirodi nedogledan. Bez obzira koliko ovek postigao na ovim podrujima, uvek e ostati mnogo toga nedovrenog. Oseaj nepotpunosti javljae se sve dok

sluenje bude povezano sa idejom o postizanju odreenog rezultata. Sluenje nakon Ostvarenja Nema ostvarenja Beskonanog kroz obraun sa beskrajnim nizom posledica. Oni koji kroz ivot sluenja ciljaju na izvesne i sigurne rezultate, opteretili su svoj um veitim bremenom. S druge strane, sluenje nakon spoznaje Istine je spontani izraz duhovnog razumevanja istinske prirode Sopstva. I mada daje znaajne rezultate u objektivnom svetu, ono vie nije .optereeno udnjom za rezultatom. Sunce ija jer mu je to u prirodi, a ne zato to svojim sijanjem hoe neto da postigne. Tako i Bogoostvareni ivi portvovano ne zato to eli neto da postigne, ve zato to je takva struktura boanskog ivota u srcu Stvarnosti. On svoj ivot ne usmerava ka nekom cilju s nadom da e ga ostvariti. On vie ne osea potrebu da postignuima obogauje svoj rast, jer je ve potpuno ispunjen ostvarenjem Beskonanog. Punoa njegovog bia je blagoslov za ivot drugih oblika i snano ih uznosi kako u materijalnom, tako u duhovnom pogledu. Poto njegova radost proistie iz spoznaje Boanstvenosti u njemu samom, njegovu sreu ne umanjuje nesavrenost ili patnja ivota u drugim formama; a njegova svest nije zasenena enjom za neim neostvarenim. Veliki je, doista, jaz izmeu sluenja pre ostvarenja Istine i sluenja nakon ostvarenja Istine. ivot oveka-Boga je ivot sluenja; to je neprekidno sluenje drugim oblicima njegovog Sopstva. Sluenje kao jedna od osnovnih karakteristika ivota Bogoostvarene osobe iz osnova je razliito od sluenja onih koji jo nisu ostvarili Istinu. Putevi duhovnog razumevanja Duh je nepojmljiv umu Razliiti putevi koji vode duhovnom razumevanja najbolje se mogu shvatiti ako se ve na samom poetku postavi jasna granica izmeu duha i materije. Da bismo razumeli materiju koristimo materijalna, a da bismo razumeli duh koristimo duhovna sredstva. Materiju moemo pojmiti urnom ili intelektom na osnovu podataka dobijenih od razliitih ula, a duh se moe pojmiti jedino kroz sam duh. Najvii oblik razumevanja, u kome duh spoznaje Sebe bez ikakvih pomonih sredstava ili posrednika, retko se sree i najtee ga je postii. Duhu je bolje pristupiti srcem nego umom. Materijalistiki koncepti nisu od koristi u duhovnim istraivanjima Um je navikao da se bavi materijalnim stvarima, a energija koja pokree intelektualno razumevanje u sferi materijalnih stvari izvire iz poude i elje. Kada se okrene duhovnim problemima, um nastavlja da se kree utabanim stazama, to znai da nastavlja da se oslanja na koncepte kojima se ranije koristio u intelektualnom poimanju materijalnih stvari. Meutim, ovakav pristup unapred je osuen na neuspeh, jer koncepti koje je intelekt razvio u cilju razumevanja materijalnih stvari, ne mogu mu biti od pomoi za poimanje duha. To bi liilo na pokuaj da se vidi uima i uje oima. Um, u svom pokuaju da razume duh nezavisno od srca slui se poreenjima iz materijalnog sveta, koji ga neizbeno navode na pogrean utisak daje duh jedan objekat uma, sto on ni u kom sluaju nije. Konflikt uma i srca Pored metoda uma - koji se temelji na ulnom opaanju i na izvoenju dokaza sve do zakljuka postoji neposredniji metod, metod srca. Srce intuitivno prihvata vrednosti koje pojedinac progresivno ostvaruje prolazei kroz raznolika iskustva pojavnog sveta, panje usmerene na postizanje duhovnog razumevanja. Kod veine ljudi um i srce su u zavadi i upravo taj njihov meusobni razdor stvara pometnju. Srce, koje na sebi svojstven nain osea jedinstvo ivota, eli da bude ispunjeno kroz ljubav, portvovanost i sluenje. Ono je eljno davanja a ne uzimanja. Srce crpi vitalnu snagu iz najdubljih duhovnih poriva, izraavajui se kroz neposrednu intuiciju unutarnjeg ivota. Srce ne interesuju dokazi ili intelektualne potvrde koje um trai bavei se materijalnim stvarima. U konkretnom bavljenju materijalnim svetom, um je prezasien doivljajima mnogostrukosti i razdvojenosti, i stoga potpiruje egocentrine sklonosti koje razjedinjuju oveanstvo, inei ga sebinim i posesivnim. Ali srce, oseajui u svojim unutranjim doivljajima treperenje ljubavi, na trenutke ima iskustva duhovnog jedinstva i stoga pokazuje sklonost ka davanju, ime se oveanstvo ujedinjuje i postaje nesebino i dareljivo. Zato izmeu unutranjeg glasa srca i produkata uma, koji pokrivaju prividne i povrne

aspekte ivota, neminovno dolazi do sukoba. Um trai potvrde i dokaze Um stupa u kraljevstvo srca tako to zahteva dokaze i uveravanja pre nego to se prepusti ljubavi. Ali ljubav nije ljubav ako se ne javi sama od sebe. Ljubav se ne moe rasplamsati na osnovu zakljuivanja. Ona ne moe nastati kao rezultat pogodbe. Ako hoete da budete sigurni u objekat svoje ljubavi pre nego to pruite ljubav, onda je to samo jedan vid proraunate sebinosti. Na primer, mnogi ljudi bi prvo da se uvere u moju boanstvenost da bi mogli da me zavole. To jest, zahtevaju od mene da im, izvoenjem uda, pruim vidljive dokaze o mom duhovnom poloaju. Ubeivanje takve vrste je ee prepreka nego pomo ostvarenju najvie ljubavi - kojoj je potpuno nevano ta dobija od objekta ljubavi. Intelektualna ubeenja koe spontanu ljubav Kada um trai potvrde i dokaze (u smislu konkretnih dokaza i uda kao ispomo duhovnom razumevanju), on stupa u oblast za koju je merodavno srce. Potvrde i dokazi postaju vani onda kada su oveku potrebne garancije da bi postigao sigurne i opipljive rezultate u objektivnom svetu. ak i pod pretpostavkom da se neka osoba, pomou uda ili drugih slinih konkretnih stvari, intelektualno uveri da Bog postoji, to nee obavezno otvoriti i njeno srce. Privrenost koju ona moe iskazati prema Bogu nakon tog hladnog otkrovenja, bie privrenost ili iz straha ili iz oseanja dunosti. Nesputanu ljubav ne mogu stvoriti ubeenja koja pripadaju oblasti uma. A tamo gde nema ljubavi, nema ni blaenstva ni lepote postojanja. Umu je nedostupna priroda Boga kao Okeana Ljubavi. Bog se mora spoznati kroz ljubav, a ne kroz intelektualnu potragu za udima. Duh se moe sagledati jedino srcem Iz tog razloga ne izvodim uda ak ni za svoje najblie i najdrae. Pre bih pristao na to da uopte nemam pristalice nego da udima uveravam ljude u svoju boanstvenost. Tano je da, volei me, ljudi imaju duhovna iskustva koja do tada nisu imali, i da im ta iskustva pomau da jo vie otvore srce. Ali svrha takvih iskustava nije jaanje misaone udnje za intelektualnim dokazima, to nikada ne srne biti cilj. Kada su oveku oi uprte u rezultate delovanja umesto u sutinu, to znai da je reavanju duhovnih problema pristupio umom i tako uzurpirao oblast srca. Um eli da poseduje sve mogue stvari, pa shodno tome, trai konkretne dokaze, uverenja, potvrde. Zahtevi uma koe spontani izliv ljubavi koja je jedini oslonac i hranitelj istinske duhovnosti. Vi ne moete voleti intelektom. Umom moete dobiti teoriju ljubavi, a ne ljubav samu. Saznanja do kojih su neki tipovi jogina doli putevima uma su intelektualna i suvoparna. Ona im ne mogu pruiti duhovno blaenstvo svojstveno ljubavi. Nezavisnost od elja mogua je samo u nadmentalnoj egzistenciji Ljubav i radost su jedine bitne stvari u ivotu, a obe su odsutne u suvoparnom, na injenicama baziranom znanju koje je prihvatljivo intelektu. Duhovnost se ne sastoji u intelektualnom pronicanju u istinske vrednosti, nego u njihovom ostvarenju. Jedino je znanje poteklo iz unutranjeg ostvarenja dostojno da bude nazvano duhovnim razumevanjem, a ono daleko vie zavisi od srca nego od uma. Znanje poteklo iz intelekta je puka informacija, i, povrno kakvo jeste, ostaje na povrini ivota. Ono daje senku a ne sutinu stvarnosti. Skrivene dubine okeana ivota mogu se ispitivati iskljuivo u dubini srca. Harmonija uma i srca Intelekt veine ljudi je optereen bezbrojnim eljama. S duhovne take gledita, takav ivot predstavlja najnii nivo ovekovog postojanja. Najvii nivo ovekovog postojanja odlikuje osloboenost od elja, samodovoljnost i ispunjenost. Svako traga za sreom, ali je svega nekoliko istinski srenih; jer trajna srea dolazi tek kada nastane potpuna osloboenost od elja. Spolja izgleda kao da ovo najvie stanje neeljenja podrazumeva nedelovanje, i da ga je lako dostii. Meutim, ako bi neko samo pokuao da sedi mirno, bez ikakvih elja, odravajui punu svest (to znai da ne dozvoli da ga uhvati san), ubrzo bi shvatio da je postizanje stanja neeljenja izuzetno teko i da se ono moe odrati iskljuivo kroz estoku duhovnu aktivnost. Zapravo je potpuno stanje neeljenja neizvodljivo sve dok ivotom gospodari um. Ostvarivo je tek u nadmentalnom postojanju. Um mora da bude prevazien da bi se doivelo duhovno blaenstvo neeljenja.

Izmeu ta dva ekstrema, ivota optereenog eljama i ivota potpuno slobodnog od elja, u praksi je mogue ostvariti ivot u kome e um i srce biti meusobno usklaeni. Kada je uspostavljen takav sklad, onda um vie ne diktira ivotne ciljeve, ve je tu samo da slua naredbe srca. Vie ne postavlja uslove koji moraju biti ispunjeni da bi se glas srca uo i praktino primenio u ivotu. Drugim recima, um naputa ulogu sudije - koju je uobiajio da igra u svojim intelektualnim istraivanjima prirode univerzuma - i poinje bespogovorno da prihvata ono to mu srce nalae. Srcu treba da bude data potpuna sloboda u odreivanju ciljeva ivota Um je riznica uenosti, a srce riznica duhovne mudrosti. Takozvani konflikt izmeu religije i nauke pojavljuje se tamo gde nema razumevanja za relativan znaaj ova dva tipa znanja. Uzaludno je pokuavati da se uz pomo uma dopre do istinskih vrednosti. Um vam ne moe rei koje su stvari vredne posedovanja; on vam samo moe reci kako da postignete ciljeve proistekle iz intelektualnih izvora. Um veine ljudi prihvata samo one ciljeve koji su ponikli iz elja, a to je poricanje duhovnog ivota. Tek kada um prihvati one ciljeve i vrednosti koji izviru iz najdubljih pobuda srca, onda on stvarno slui da obogati duhovni ivot. Zato um treba da deluje u skladu sa srcem. Znanje zasnovano na poznavanju injenica valja podrediti intuitivnom opaanju, a srcu treba ostaviti slobodu da, bez uplitanja uma, samo odredi ivotne ciljeve. Um ima svoje mesto u praktinom ivotu, ali njegova uloga poinje tek nakon to srce izgovori svoju re. Harmonija uma i srca zahteva njihovo zdrueno delovanje Harmonija uma i srca rada duhovno razumevanje. Ta harmonija ne znai da oni zamenjuju svoje uloge, ve da deluju u skladu. Njihove funkcije niti su istovetne niti istorodne. Um i srce se svakako moraju dovesti u ravnoteu, meutim, ne u takvu ravnoteu koja za posledicu ima sueljavanja uma i srca ili srca i uma. Ravnotea se ne postie vetakim napinjanjem, ve pametnim uravnoteavanjem. Kae se da su um i srce pravilno uravnoteeni onda kada oba slue svojoj svrsi i kada vre svoju funkciju bez meanja u funkciju drugog. A to je mogue samo kada se nalaze u takvoj ravnotei u kojoj istinska harmonija postaje mogua. Harmonija uma i srca predstavlja najvaniji uslov celovitog, nepodeljenog ivota duhovnog razumevanja. Pitanje seksa Osnov polnosti Seks je svakako jedno od vanih pitanja sa kojim se um suoava u sferi dualnosti. To je jedna od datosti u arenilu ljudske prirode koja se ne moe mimoii. Kao i sve ostalo u ljudskom ivotu, o seksu se sudi na bazi suprotnosti koje pripadaju ogranienom umu. Kao to stalno pokuava da sabije ivot u jednostranu emu alternativa - kao to su radost ili patnja, dobro ili loe, usamljenost ili drutvo, privlaenje ili odbijanje - tako je i u pogledu seksa um sklon da razmilja o preputanju ili obuzdavanju kao o jedinim alternativama. Um je naizgled primoran da prihvati ili jedno ili drugo reenje. Pa ipak ne moe svesrdno da prihvati nijedno od ta dva. Kada proba obuzdavanje, brzo se razoara svojim izborom i onda eznutljivo poinje da razmilja o preputanju, a kada se prepusti uivanjima, postaje svestan svoje vezanosti za ula i poinje da udi za slobodom, pribegavajui veslakom obuzdavanju. Um ostaje nezadovoljan obema krajnostima i tako nastaje jedan od najsloenijih, najvitalnijih problema ljudskog ivota. Preputanje i obuzdavanje kao krajnosti Da bi resio pitanje seksa, um mora prvo da shvati da su oba reenja podjednako produkti imaginacije koja deluje pod obmanjujuim uticajem poude. Pouda je jednako prisutna kako u potiskivanju tako i u zadovoljavanju polnog nagona. I u jednom i u drugom sluaju rezultat je pomraenje svesti zbog strasti ili elje za ulnim uzbuenjima. Prema tome, um je neizbeno uznemiren u oba sluaja. Kada je vreme oblano, mrano je i turobno bez obzira padala kia ili ne; isto tako, kada je ljudski um zamraen poudom, ivotnog elana i istinske sree nema, bez obzira da li je pouda zadovoljena ili ne. udnjom uznemiren um tka iluzornu sliku sree koja e se javiti nakon zadovoljenja, a posle toga, znajui da e dua ostati svejednako neispunjena, nastoji da se vrati veslakom obuzdavanju. Tako, tragajui as za sreom, as za osloboenjem, um biva uhvaen u kolo preputanja i obuzdavanja, iako zna da e oba reenja dati podjednako razoaravajue rezultate. Umesto da ini pokuaje da ih prevazie, on luta od jedne do druge oprenosti, i, samim tim, od jednog do drugog razoarenja.

Varljivo obeanje sree Tako pouda, zloupotrebljavajui imaginaciju, potura umu preputanje ili obuzdavanje kao jedina dva reenja. Meutim, uprkos stalnom smenjivanju zadovoljstava i razoarenja, obuzdavanja i preputanja, um se ne odrie uzroka i sutine nezadovoljstva, to jest same poude. Kada ga razoara obuzdavanje, um podlee lanim obeanjima sree i ovek se preputa zadovoljstvima. Kada ga razoaraju zadovoljstva, um, privuen suprotnim varljivim obeanjima, tera oveka na prisilno obuzdavanje. Odbacivanje udnje nakon buenja Ovo je poput kretanja u kavezu. Put duhovnosti i spontanog unutranjeg dbacivanja poude ostaje zatvoren za one koji nemaju tu izuzetnu sreu da budu probueni od strane Savrenog Uitelja. Istinsko buenje je stupanje na put mudrosti, to e vremenom pouzdano odvesti u slobodu i trajnu sreu venog ivota. Spontano unutranje odbacivanje udnje se razlikuje kako od prisilnog obuzdavanja tako i od preputanja. Um posee za prisilnim obuzdavanjem zbog razoaranosti, a pravom unutranjem spontanom odbacivanju udnje se vraa tek kada se izbavio iz iluzije ili probudio. Razumeti udnju Potreba za preputanjem ili prisilnim obuzdavanjem javlja se samo ako je priroda poude nedovoljno dobro shvaena. Kada tragaocima postane potpuno jasno da pouda neizbeno povlai za sobom vezanosti i patnje, onda oni poinju da se, naporom volje, oslobaaju same poude, razborito sagledavajui sutinu problema. Dilema - preputanje ili obuzdavanje, veiti je pratilac poude. Potreba za izborom izmeu ta dva reenja nestaje sa potpunim nestankom poude. Um koji je raskrstio sa poudom vie nije omamljen lanim obeanjima preputanja ili prisilnog obuzdavanja. Obuzdavanje pre vodi slobodi nego preputanje Ipak valja naglasiti da je slobodan ivot pre u srodstvu sa ivotom uzdranosti nego sa ivotom preputanja (premda se po svojim sutinskim svojstvima razlikuje od oba). Otuda je za tragaoce celibat preporuljiviji od brane zajednice, ali pod uslovom da tragaocu samoobuzdavanje ne pada teko, te da nije opsednut njime. Takvo obuzdavanje, meutim, za veinu tragalaca predstavlja teak, ponekad i neprohodan put, pa je za takve od vee koristi da ive u branoj zajednici nego u celibatu. Za obine ljude je brani ivot najpreporuljiviji, osim ako ne postoji posebna sklonost ka celibatu. Izbor izmeu celibata i branog ivota Upravo kao to celibat zahteva jainu karaktera ali i razvija mnoge izvanredne duhovne vrline, tako i brani ivot doprinosi razvoju mnogih duhovnih kvaliteta od izuzetne vanosti. ivot u celibatu ima svojih prednosti jer se kroz njega razvija sposobnost uzdravanja, a prisutno je i oseanje nezavisnosti i nevezanosti. Meutim, istinske slobode nema sve dotle dok se um u potpunosti ne oslobodi svake udnje. ivot u braku ui brane partnere mnogim vanim stvarima dok prolaze kroz proces meusobnog usklaivanja, a povrh toga im prua oseanje meusobnog jedinstva. Staza savrenstva moe se ostvariti kako u celibatu tako i u branom ivotu Meutim, istinsko jedinstvo ili ponitenje dualnosti dostino je samo kroz boansku ljubav koja se ne moe roditi sve dotle dok postoji i najmanja senka strasti ili poude u umu. Istinsku slobodu i jedinstvo je mogue postii samo putem unutranjeg spontanog odbacivanja elje. Neophodnost jasnog izbora Staza unutranjeg ivota je ista za one u celibatu i za one koji ive branim ivotom. Privueni Istinom, tragaoci prestaju da eznu za bilo im drugim; a kako zov Istine biva sve jai, tako se oni sve vise rastereuju od poude. Bilo da se nalaze u celibatu ili u braku, njih vise na omamljuju varljiva obeanja preputanja ili prisilnog obuzdavanja, jer praktikuju unutranje, spontano odbacivanje poude, i to sve dok se potpuno ne oslobode njenih obmanjujuih oprenosti. Staza savrenstva je otvorena za sve tragaoce, bilo da su u celibatu ili u braku, a da li e joj pristupiti pridravajui se celibata ili ivei branim ivotom, zavisie od njihovih sanskara ili karmikih veza iz prolosti. Oni treba spremno da se povinuju uslovima koje su im odredili njihovi proli ivoti, i iskoriste ih za duhovni napredak vodeni idealom koga intuitivno nasluuju.

Tragaoci mogu izabrati jedan od dva puta koji im se nude. Mogu izabrati ili celibat ili brani ivot, po svaku cenu izbegavajui jeftine kompromise. Promiskuitet u zadovoljavanju polnog nagona, do koga dolazi usled izbijanja nekontrolisanih strasti, zasigurno e gurnuti sledbenika u alosno i vrlo opasno stanje rasula. Rasuta i neusmerena pouda zaklanja vidik ka viim vrednostima, produava vezanost, i spreava slobodno kretanje duhovnom stazom koja vodi ka spontanom unutranjem odbacivanju svih elja. Seks u braku sasvim se razlikuje od seksa izvan braka. U braku, sanskare poude su mnogo slabije, i vea je mogunost da budu uklonjene. Kada seksualni odnos prati oseaj odgovornosti, ljubavi i duhovnog idealizma, uslovi za sublimaciju seksa su mnogo povoljniji nego kada je on jeftin i promiskuitetan. Opasnosti promiskuiteta U promiskuitetnom ivotu iskuenje da se ovek prepusti istraivanju mogunosti odnosa isto seksualnog karaktera je golemo. Samo uz maksimum obuzdavanja isto nagonskog seksa, tragaoci mogu pravilno da shvate i prihvate vrednosti koje su dostine postupnim preobraajem strasti u ljubav. Ako um pokua da razume seks tako to e istraivati sve mogunosti seksualnih odnosa, on e postati rtvom nepreglednih obmana - jer, nema kraja tom zaaranom krugu. Kod promiskuiteta strast nadjaava um, pa su pojedinci osueni da opte sa svojom okolinom u okviru ogranienja koje im namee njihova izopaenost, zatvarajui tako sami sebi prolaz ka dubljim doivljajima. Beskonanost je dostina u branoj zajednici Do Istine se ne moe doi zanemarivanjem sutine ivota i umnoavanjem povrnih odnosa sa svetom. Da bi se spoznala Istina, potrebno je da um pokae spremnost da se usredsredi na odabrana iskustva i da se oslobodi svojih ograniavajuih svojstava. Ovaj proces razlikovanja vieg od nieg, i prevazilaenja nieg u korist vieg, izvodljiv je samo onda kada ovek pokae ozbiljnu, istinsku zainteresovanost za ivot i njemu posveti svoju nepodeljenu panju. Panja i iskrena zainteresovanost redovno izostaju u sluajevima kada um postane robom zastranjivanja i lutanja od jednog do drugog objekta, od jednog do drugog slinog iskustva. U branom ivotu raspon iskustava koja se mogu doiveti u zajednici sa partnerom veoma je obiman, pa strasti tu ne igraju presudnu ulogu. Zbog toga je to za tragaoce prava prilika da prepoznaju ograniavajue faktore iskustva i pristupe njihovom uklanjanju. Postepenim uklanjanjem strasti i prelaenjem kroz sve uzvienije doivljaje ljubavi i rtvovanja, oni na kraju dostiu Beskonano. Svetost branog ivota Brani ivot - duhovni poduhvat Peina ljudi stupa u brak pre ili kasnije, ali e u zavisnosti od njihovog pristupa brani ivot predstavljati pomo ili prepreku duhovnom ivotu. Nema sumnje da brani ivot sadri ogroman potencijal za duhovni razvoj, koji e se ispoljiti samo ukoliko se prema njemu zauzme ispravan stav. S duhovne take gledita je uspean brak u potpunosti proet vizijom Istine. Brak ne moe pruiti mnogo ako je zasnovan samo na ogranienim seksualnim motivima ili na interesima uobiajenim za poslovne odnose. Braku valja pristupiti kao pravom duhovnom poduhvatu iji je cilj otkrivanje najviih ivotnih mogunosti. Kada se partneri upuste u duhovnu avanturu istraivanja viih mogunosti duha, oni taj svoj eksperiment ne smeju podrivati sitnom raunicom oko pojedinane dobiti. Brani ivot se sutinski razlikuje od promiskuitetnog ivot u braku trai meusobno prilagoavanje i razumevanje, jer on donosi mnoge probleme na koje se na poetku nije raunalo. Mada isto vai i za ivot uopte, to je izrazito naglaeno u branom ivotu. U branom ivotu se dve due povezuju na mnoge naine i to ih primorava da se prihvate reavanja celokupnog kompleksnog problema linosti, a ne samo pojedinanih problema koji se javljaju kao posledica neke izolovane elje. Upravo je to razlog zbog ega je ivot u braku iz osnova razliit od promiskuitetnih seksualnih odnosa. Promiskuitet preuveliava znaaj seksa u odnosu na druge potrebe razvoja linosti, i podrazumeva da se problem seksa reava izolovano od drugih problema. Mada se na ovaj nain problem seksa naizgled lako reava, na kraju ispada da reenje ne samo da je bilo veoma povrno, ve je imalo jo i tu dodatnu manu to je skrenulo tragaoca sa pravog puta. ivot u branoj zajednici omoguava sublimaciju nieg u vie Relativne vrednosti raznih strana jedne ograniene linosti mogu se najbolje uoiti kada se one, tako isprepletane, posmatraju iz razliitih perspektiva mnotva ivotnih okolnosti. Razlika medu njima je

teko uoljiva kada se posmatraju pojedinano i u nepovezanim serijama. irok prostor za razliita iskustva kakav prua brani ivot, omoguava da se oko oblikovane eme branog ivota ponu organizovano sabirali razne pritajene sklonosti uma. Kada se razne sklonosti uma ovako organizovano saberu, to ne samo da ojaava sposobnost razlikovanja izmeu viih i niih vrednosti, ve medu njima stvara napon koji je potreban za njihovu delotvornu i inteligentnu sublimaciju. Brani ivot izaziva promene u unutranjem ivotu Moe se rei da brani ivot na izvestan nain intenzivira osnovne ljudske robleme. I kao takav postaje arena u kojoj se zamee bitka izmeu sputavajuih i oslobaajuih sila; inilaca tame i inilaca svetlosti. Poto ivot prosenih ljudi prate pomeani motivi i stavovi, to neizbeno dolazi do raspetosti izmeu vieg i nieg ja. Njihov sukob je potreban radi slabljenja nieg ja i svitanja istinskog, boanskog Sopstva. U ivotu u branoj zajednici dve due razviju toliko mnogo dodirnih taaka da raskidanje veze praktino znai poremeaj i rasulo celokupnog toka ivota. Pri pomisli na teinu mogueg rastanka dolazi do unutranjeg preispitivanja i promene stavova, to je prava prilika za dve due da ustanove istinsko i trajno razumevanje, nakon ega postaje mogue da se uhvate u kotac sa najsloenijim i najdelikatnijim problemima. Brani ivot bi trebalo da bude u skladu sa boanskim planom Duhovna vrednost branog ivota neposredno zavisi od prirode inilaca koji odreuju njegov svakodnevni tok. Brak koji se zasniva na povrnim raunicama moe se pogorati u pravcu sebinog partnerstva upravljenog protiv ostalog sveta. Iz braka nadahnutog uzvienim idealizmom moe se razviti blizak odnos zasnovan na sve veoj uzajamnoj posveenosti. Stavie, takav brak moe postati medij kroz koji e dve due staviti svoju ujedinjenu ljubav u slubu celokupnoj ljudskoj porodici. Kada se smisao branog ivota usaglasi sa boanskim planom evolucije, onda je to pravi blagoslov za decu, koja su plod braka. Njima je laa pruena ansa da od samog poetka svog zemaljskog puta upijaju duhovnu atmosferu. Deca obogauju brani ivot Mada deca na taj nain uivaju najveu blagodat branog ivota roditelja, i ona zauzvrat obogauju ivot roditelja svojim prisustvom. Prisutnost dece prua priliku roditeljima da izraze i usavre spontanu ljubav, gde svako rtvovanje postaje radosno i lako. Uloga koju deca igraju u ivotu roditelja je od ogromnog znaaja za duhovni razvoj samih roditelja, iz ega proizilazi da raanje dece brani partneri treba da prihvate punim srcem. Kontrola raanja Obzirom na znaaj raanja dece u braku, pitanje kontrole raanja zavreuje posebnu panju i kritiko preispitivanje, Ovo pitanje se ne srne reavati sa stanovita nekog uskog i posebnog interesa, ve sa stanovita koje podrazumeva dobrobit kako pojedinca tako i itavog drutva. U ovom, kao i u svakom drugom sluaju, zakljuak treba da proizilazi iz duhovnih postavki. Odnos veine ljudi prema kontroli raanja je kolebljiv i nejasan jer odreeni argumenti govore za, a drugi protiv. Mada je za potrebe regulisanja nataliteta kontrola raanja neophodna, izbor sredstava pomou kojih se ta kontrola ostvaruje je krajnje nesrean. Nema sumnje da je regulisanje nataliteta poeljno kako iz linih tako i iz drutvenih razloga. Nekontrolisano raanje povlai sa sobom sve veu egzistencijalnu borbu i stvara takvo drutveno ureenje u kome e bezobzirno takmienje postati surova stvarnost. Pored toga to namee roditeljima obavezu na koju oni ne mogu odgovoriti na odgovarajui nain, ono posredno doprinosi nastanku ratova, kriminala i siromatva. Mada humani i racionalni razlozi govore u prilog kontroli raanja i opravdavaju sve ozbiljne pokuaje da se raanje regulie, primena fizikih sredstava u tu svrhu je sutinski sporna i pitanje da li je opravdana. Fizika sredstva slabe samokontrolu Fizika sredstva koja uglavnom zagovaraju pristalice kontrole raanja su sa duhovne take gledita najpodlonija kritici. I mada se fizika sredstva kontrole raanja opravdavaju humanim razlozima, veina ljudi se njima slui samo u sebine svrhe, da bi izbegli odgovornost raanja i negovanja dece. Poto se njihovom primenom uspeno izbegavaju fizike posledice preputanja strastima, to ljude, kod

kojih se jo nije probudio oseaj za vie vrednosti, ne podstie na umerenost u zadovoljavanju. Tako oni postaju rtve preteranog samopovlaivanja, to ih, u nedostatku kontrole, kroz ropsko poputanje ivotinjskim strastima, vodi u fiziku, moralnu i duhovnu propast. Neobazrivo posezanje za fizikim sredstvima zatamnjuje duhovnu stranu problema i pojedincima samo oteava otkrivanje njihovog istinskog dostojanstva kao duhovno slobodnih bia. Nepromiljeno, nekontrolisano preputanje strastima neminovno izaziva reakciju i vodi u duhovno ropstvo. Oslanjanje na fizika sredstva kontrole raanja je krajnje nepreporuljivo, prvenstveno za tragaoce na duhovnoj stazi, a zatim iza preostali deo oveanstva (jer svi ljudi su potencijalni tragaoci). U cilju kontrole raanja, ovek se ne srne oslanjati ni na ta drugo osim na umnu kontrolu. Neophodnost umne kontrole poude Umnom kontrolom se, s jedne strane, obezbeuje kontrola raanja iz humanitarnih razloga, a sa druge, zatita od duhovnih nesrea koje nastaju upotrebom fizikih sredstava. Umna kontrola ne samo da e efikasno regulisati natalitet, ve e oveanstvu povratiti svest o njegovom boanskom poreklu i duhovnom blagostanju. Samo promiljenom umnom kontrolom, oveanstvo e uspeti da pree iz stanja nekontrolisanih strasti u stanje mira, iz ropske zauzdanosti u slobodu, iz animalnosti u istotu. Misaoni ljudi bi ovoj zanemarenoj duhovnoj strani pitanja morali pokloniti panju koju zavreuje. Zajednika odgovornost roditelja Poto ena snosi odgovornost i breme raanja i podizanja dece, svaki neuspeh umne kontrole vie pogaa nju nego mukarca. Meutim, to u sutinski nije bez opravdanja. Mada ena preuzima na sebe odgovornu i teku ulogu raanja i podizanja dece, ona zauzvrat uiva u radosti hranjenja i maenja. Radost materinstva je mnogo vea od radosti oinstva. Stavie, mukarac mora da se brine o materijalnom izdravanju i obrazovanju deteta. U dobro usklaenim brakovima ne bi trebalo da doe do nepravedne raspodele roditeljskih obaveza. Kada je brani par istinski svestan zajednike odgovornosti, nepanja ustupa mesto aktivnim nastojanjima da se uspostavi potpuna umna kontrola. A u sluaju da u tome ne uspeju, oni e voljno i radosno prihvatiti odgovornost za podizanje dece. Deca treba da su dobrodola Onima koji nisu spremni da preuzmu odgovornost za podizanje dece preostaje samo jedan put: celibat i praktikovanje stroge umne kontrole. Premda je izvanredno teko postii takvu kontrolu, to nije i nemogue. Sa isto duhovnog stanovita, strogi celibat je najbolji, ali je zbog njegove teine malo ljudi kadro da ga praktikuje. Oni koji nisu sposobni za celibat, bolje da se oene nego da upadnu u zamku promiskuiteta. U okviru branog ivota ovek moe da naui da kontrolie ivotinjske strasti. To treba da se odvija postepeno, a u sluajevima kada kontrola zakae, brani par mora dopustiti da stvar uzme svoj prirodni tok, ne remetei ga vetakim sredstvima. Oboje treba s radou da prihvate posledice i pokau spremnost da zajedniki uestvuju u podizanju dece. Fizika sredstva postaju loa navika Sa duhovnog stanovita vai da se kontrola raanja u osnovi mora sprovoditi kontrolom uma i niim drugim. Upotreba fizikih sredstava se ne preporuuje ni pod kakvim okolnostima, ak ni onda kada ih partneri koriste samo kao privremenu i sporadinu pomo, ne nameravajui da u potpunosti zapostave ideal umne kontrole. Sve dok koriste fizika sredstva oni ne mogu postii umnu kontrolu. Stavie, postaju zavisni od fizikih sredstava do te mere da poinju da ih opravdavaju. Da bolje razjasnimo, prilikom korienja fizikih sredstava partneri uveravaju sebe da e ih koristiti samo kao pripremni korak u procesu postizanja umne kontrole, no na nesreu, postaju ovisni o njima, robovi navike. Iako neko vreme obmanjuju sebe da rade na uspostavljanju umne kontrole (naporedo sa upotrebom fizikih sredstava) oni je, zapravo, postepeno gube. Jednom reju, oslanjanjem na fizika sredstva mo umne kontrole neumitno slabi. Upotreba fizikih sredstava tetno deluje na mo samokontrole i bez sumnje je pogubna za duhovni napredak. Stoga je ni najbolji argumenti ne mogu opravdati. Duhovni razvoj kroz ivot u branoj zajednici Na poetku branog ivota meu suprunicima postoji i strast i ljubav; ali svesno, uz promiljenu saradnju, oni mogu postepeno smanjiti stihiju strasti i ojaati osnovu ljubavi. U tom procesu sublimacije, strast na kraju ustupa mesto dubokoj ljubavi. Delei i radost i patnju ivota, suprunici idu ka sve veim duhovnim pobedama - od duboke ka jo dubljoj ljubavi - sve dok posesivnu i ljubomornu

ljubav, koja je postojala na poetku, u potpunosti ne zameni portvovana, velikoduna ljubav. Stavie, razboritim voenjem branog ivota parovi mogu da prou toliko mnogo na duhovnoj stazi daje potreban samo dodir Savrenog Uitelja da ih uzdigne u svetilite Venog ivota. Ljubav Ljubav proima univerzum ivot i ljubav su nedeljivi jedno od drugog. Gde ima ivota ima i ljubavi. I najprimitivnija svest nastoji da se izlije preko svojih brana i doivi jedinstvo sa drugim oblicima. Mada je svaki oblik odeljen od drugih oblika, u stvarnosti svi ti oblici su oblici jednog jedinstvenog ivota. Unutranji oseaj za tu skrivenu stvarnost indirektno se ispoljava, ak i u svetu iluzije, kao uzajamno privlaenje medu oblicima. Ljubav vlada i neivom prirodom Zakon gravitacije, kome podleu sve planete i zvezde, je magloviti odraz ljubavi to proima svaki deli univerzuma. ak je i odbojnost u osnovi izraz ljubavi, poto se neto odbija od neeg drugog samo zato to ga neto tree mnogo snanije privlai. Odbojnost je negativni rezultat privlaenja. Sile kohezije, i privlanosti to izviru iz same strukture materije su oigledni primeri ljubavi. Oigledan primer ljubavi na lom nivou predstavlja privlano dejstvo magneta na elik. Svi ovakvi oblici ljubavi pripadaju najniem tipu, poto ih uslovljava rudimentarna svest u ijem se okviru pojavljuju. Ljubav u ivotinjskom svetu U ivotinjskom svetu ljubav postaje izraenija, poprimajui oblik svesnih impulsa usmerenih ka razliitim objektima iz okoline. Ova ljubav je instinktivna i sastoji se u zadovoljavanju razliitih elja prisvajanjem njima odgovarajuih objekata. Tigar u lovu na jelena je, u doslovnom smislu te rei, u ljubavi sa njim. Seksualno privlaenje je drugi primer ljubavi na tom nivou. Svi raznovrsni primeri ljubavi na ovom stupnju imaju zajedniku crtu, naime, da se preko objekta ljubavi zadovolji neki telesni poriv ili elja. Ljudska ljubav treba da je usklaena razumom Ljudska ljubav je znatno uzvienija od navedenih niih oblika ljubavi jer ljudska bia imaju u potpunosti razvijenu svest. Iako se nadovezuje na podljudske oblike ljubavi, ljudska ljubav se u jednom pogledu razlikuje sa od njih. Kod oveka se njeno delovanje odvija naporedo sa novim iniocem, razumom. Ponekad se ljudska ljubav manifestuje nevezano s razumom, i tee mimo njega. Pokatkad se javlja kao sila koja se, ispreivi se razumu, sukobljava s njim. Povremeno se ispoljava i kao nedeljiva, skladna celina, u kojoj izmeu ljubavi i razuma postoji ravnotea i harmonino jedinstvo. Tri kombinacije ljubavi i razuma Prema tome, ljudska ljubav moe ui u tri kombinacije sa razumom. U prvoj, sfera misli i sfera ljubavi dre se koliko god je mogue odeljeno jedna od druge; to jest, sfera ljubavi ostaje praktino nedostupna operacijama razuma, pa ljubav ima samo neznatni pristup u sferu miljenja ili ga uopte nema. Potpuno razdvajanje ova dva aspekta duha je, naravno, nemogue. Tamo gde se ljubav i razum pojavljuju naizmenino (smenjujui se na poloaju vlasti), imamo ljubav neosvetljenu razumom ili razum neoivotvoren ljubavlju. U drugoj kombinaciji ljubav i razum dejstvuju istovremeno, ali ne i u meusobnoj harmoniji. Mada e njihov sukob doneti pometnju, radi se o neophodnoj fazi u evoluciji ka viim stupnjevima gde dolazi do prave sinteze ljubavi i razuma. U treem tipu ljubavi dolazi do sinteze ljubavi i razuma - to ima za posledicu tako temeljan preobraaj ljubavi i razuma da se pojavljuje nov, vii nivo svesti koji bi se, u poreenju sa normalnom ljudskom sveu, mogao najpriblinije opisati kao nadsvest. Kvalitativna raznolikost ljubavi Ljudska ljubav ima za osnovu ego-svest koju pokreu bezbrojne elje. elje utiu na ljubav na mnoge naine. Kao to nam kaleidoskop doarava bezbrojne varijacije oblika i boja koje se pred naim oima stalno smenjuju, to je pojava nastala kombinacijama prostih elemenata, tako i u domenu ljubavi imamo skoro neogranienu kvalitativnu raznolikost, i to opet zahvaljujui neobinim kombinacijama inilaca. Poput raznih vrsta cvea ije oblike krase bezbrojne nijanse, tako i u ljudskoj ljubavi postoji

beskonano mnogo nijansi i tananih razlika. Nii oblici ljubavi Ljudsku ljubav okruuju i prate brojni ometajui inioci, kao to su zaljubljenost, pouda, pohlepa, ljutnja i ljubomora. Ne bi bilo pogreno ove ometajue inioce svrstati u nie oblike ljubavi ili u posledice niih oblika ljubavi. Zaljubljenost, pouda i pohlepa mogu se svrstati u izopaene, nie oblike ljubavi. Zaljubljen ovek zaneseno, s divljenjem, voli objekat svojih ula; kada ga obuzme pouda, on udi za ulnim senzacijama u vezi s tim objektom, a kada ga savlada pohlepa, on eli da ga poseduje. Od sva tri navedena oblika nie ljubavi, pohlepa pokazuje najjau tendenciju da pored prvobitnog objekta udnje prisvoji i sredstva za njegovo pridobijanje. Tako ovek moe postati pohlepan za novcem, moi ili slavom, ija je prvobitna svrha bila da mu slue kao sredstva za pridobijanje razliitih objekata udnje. Ljutnja ili ljubomora se javljaju onda kada su nii oblici ljubavi ugroeni ili blizu toga da budu ugroeni. Nii oblici i vii oblici ljubavi Nii oblici ljubavi spreavaju oslobaanje iste ljubavi. Ljubav se ne moe rasplamsati isto i bez primesa sve dok se ne ispetlja iz ograniavajuih i izvitoperenih oblika nie ljubavi. Nii oblici su neprijatelji viih. Svest uhvaena u ritmove niih oblika teko prekida sa navikama koje je sama razvila i zato sporo napreduje. Poto se nii oblici ljubavi stalno upliu u razvoj viih oblika ljubavi, oni moraju biti odbaeni. Ljubav i zaljubljenost Da bi se pomoglo vioj ljubavi da se probije iz ljuture nie ljubavi, potrebno je neprekidno jaati sposobnost razlikovanja. Ljubav treba paljivo razluiti od ometajuih inilaca kao to su zaljubljenost, strast, pohlepa i ljutnja. Zaljubljenost ini oveka pasivnom rtvom ubeenja u privlanost objekta. Kod prave ljubavi postoji aktivno uvaavanje sutinskih vrednosti objekta ljubavi. Ljubav i pouda Ljubav se takoe razlikuje i od poude. Pouda je oslanjanje na ula iz ega sledi duhovna potinjenost ulima, dok se kroz ljubav uspostavlja neposredna veza sa stvarnou skrivenom iza pojavnih oblika. Zato se pouda doivljava kao teko, a ljubav kao lako iskustvo. U poudi se ivot suava, a u ljubavi iri. Volei nekog, vi kao da dodajete na svoj ivot jo jedan. Va ivot je umnoen, vi doslovno posedujete dva centra. Kada volite itav svet, to je kao da uestvujete u ivotu itavog sveta; a kada vas mui pouda, javlja se pad ivotnog tonusa i vi ste beznadeno zavisni od oblika koga doivljavate kao razliitog od sebe. U poudi je naglaena razdvojenost i patnja, a u ljubavi oseaj jedinstva i radosti. Pouda je rasipanje; ljubav obnavljanje. Pouda je e ula; ljubav je izlivanje duha. Pouda trai za bude ispunjena, a ljubav je ispunjenost sama. Poudu prati uzbuenje, a ljubav potpuni spokoj. Ljubav i pohlepa Ljubav je jednako razliita i od pohlepe. Pohlepa predstavlja posesivnost u svim njenim grubim i suptilnim oblicima. Ona tei prisvajanju ljudi i grubih objekata, pa i apstraktnih i nedodirljivih stvari kao to su slava i mo. Ljubav ne postavlja pitanje kako prisvojiti drugu osobu, ona tee slobodno i kreativno i uvek iznova ispunjava i nadahnjuje voljeno bie, ne traei nita zauzvrat. Paradoksalno je da pohlepa, koja nastoji da prisvoji drugi objekat, u stvari ima suprotan uinak: ja - vremenom pada pod vlast objekta svoje udnje. Dotle ljubav, iji je cilj da sopstvo potpuno preda objektu, dovodi do duhovnog ujedinjenja bia sa voljenim. Voeno pohlepom, ja pokuava da prisvoji objekat, a zavrava u vlasti samog objekta. U ljubavi, ja se bezrezervno nudi voljenom, ali u samom tom inu ovek shvata da je voljeni ve sadran u njemu samom. ista ljubav probuena milou Savrenog Uitelja Zaljubljenost, pouda i pohlepa su simptomi duhovne bolesti iji se tok esto pogorava ljutnjom i ljubomorom. Cista ljubav, koja se dijametralno razlikuje od navedenog, je cvet duhovnog Savrenstva. Ljudska ljubav je u toj meri sputana ogranienjima da spontano izviranje iste ljubavi iz unutranjosti bia postaje nemogue. Kada se u tragaocu rodi ista ljubav, to je uvek boanski dar. Cista ljubav se raa u srcu tragaoca kao odgovor na milost Savrenog Uitelja. Cista ljubav, po prvi put darovana od strane Uitelja, uvruje se u tragaevoj svesti kao seme koje je palo na plodno tle. Vremenom se iz

semena razvija biljka da bi potom izrasla u drvo. Duhovna priprema za primanje milosti Da li e tragalac zasluiti milost Savrenog Uitelja ili ne, zavisi, pre svega, od njegove duhovne zrelosti. Zrelost nee biti potpuna ukoliko tragalac u svoju duhovnu linost ne utka neke boanske vrline. Na primer, kada prestane da ogovara i pone da razmilja o dobrim osobinama drugih a ne o njihovim manama, i kada pokae spremnost da praktikuje uzvienu toleranciju elei dobro svima, ak i na svoju sopstvenu tetu, on je zreo da primi Uiteljevu milost. Jedna od najteih prepreka na putu duhovne pripreme sledbenika je brinost. Poto uz ogromne napore savlada brinost, uenik je zreo da otpone rad na izgradnji boanskih vrlina, stoje sastavni deo svake duhovne pripreme. im uenik pokae zrelost, na njega se sputa Uiteljeva milost, jer on, koji je okean boanske ljubavi, stalno traga za duom koju e njegova milost oploditi. ista ljubav je izuzetno retka Ljubav probuena milou Uitelja je privilegija koju uivaju samo odabrani. Majka koja je voljna da rtvuje sve za svoje dete, ukljuujui i svoj ivot, i patriota koji je spreman da pogine za svoju otadbinu, doista su uzvieno plemeniti; ali to ne znai da su oni iskusili istu ljubav kojom odie Uiteljeva milost. A moe biti da ni veliki jogini koji nikada ne naputaju svoje peine na planinama, potpuno apsorbovani u dubokom samadhiju (meditativni trans), ne oseaju tu dragocenu ljubav. ista ljubav nadmauje sve duhovne discipline ista ljubav, probuena milou Uitelja, znaajnija je za tragaoev napredak od svakog drugog podsticaja. Ona ne samo da sadri u sebi najbolje crte svih duhovnih disciplina, ve ih i nadvisuje u delotvornosti dovoenja uenika do cilja. Od trenutka kada se takva ljubav rodi, jedna jedina elja pohodi tragaoca - da se sjedini sa boanskim Voljenim. Takvo povlaenje svesti od svih drugih elja vodi beskrajnoj istoti; nita ne moe proistiti tragaoca kao ovakva ljubav. Traga!ac je spreman da rtvuje sve za boanskog Voljenog i nijedna rtva mu ne pada teko. Sve njegove misli su, umesto na sebe samog, usmerene na boanskog Voljenog. Tako, snagom stalno rastue ljubavi, ljubavnik najzad kida okove sopstva i sjedinjuje se sa Voljenim. To je usavrenje ljubavi. A njen plod je boanska ljubav. Boanska i ljudska ljubav Boanska ljubav se kvalitativno razlikuje od ljudske ljubavi. Ljudska ljubav je za mnoge-u-Jednome, a boanska za Jednog-u-mnogima. Ljudska ljubav stvara nebrojene probleme i vezanosti, dok boanska ljubav vodi ka integraciji i slobodi. U boanskoj ljubavi su svi lini i bezlini aspekti u stalnoj ravnotei; u ljudskoj ljubavi ta dva .aspekta naizmenino jaaju i slabe. U ljudskoj ljubavi preovladava lini ton, i ovek postaje lep za unutranje vrednosti drugih oblika. S druge strane, u bezlinoj ljubavi, shvaenoj kao dunost i obaveza, ovek postaje hladan, krut i usiljen. Dok oseaj dunosti rezultira u usiljenom ponaanju, dotle boanska ljubav rezultira u neogranienoj slobodi i razobruenoj spontanosti. Ljudska ljubav je u svojim linim ili bezlinim aspektima ograniena, dok je boanska ljubav, u kojoj su i lini i bezlini aspekti ujedinjeni, beskrajna u svom ispoljenju. U boanskoj ljubavi ljubavnik postaje jedno sa Voljenim ak i najvii oblici ljudske ljubavi su rtve ograniene individualnosti, a individualnost tvrdokorno istrajava sve do sedmog plana involucije svesti. Boanska ljubav se rada sa ieznuem individualnog uma, osloboena svih stega individualne prirode. Ljudsku ljubav odlikuje trajna odvojenost ljubavnika od voljenog, dok u boanskoj ljubavi, ljubavnik i Voljeni postaju jedno. Na ovom nivou tragalac iskorauje iz podruja dualnosti i postaje jedno sa Bogom; jer Boanska Ljubav jeste Bog. Kada ljubavnik i Voljeni postanu jedno, to onda predstavlja i poetak i kraj. Univerzum nastaje zbog ljubavi Zbog ljubavi je ceo univerzum nastao i zbog nje se i odrava. Bog se sputa u carstvo Iluzije jer ta prividna odvojenost ljubavnika od Voljenog na kraju dovodi do Njegovog svesnog uivanja u Sopstvenoj boanstvenosti. Razvoj ljubavi je uslovljen i usmeren naponom izmeu suprotnosti. Da bi nastavio igru ljubavi, Bog mora da pretrpi prividno ralanjivanje na bezbrojne due. Sve te due su Njegovi sopstveni oblici i u odnosu prema njima On istovremeno preuzima ulogu boanskog Ljubavnika i boanskog Voljenog. Kao Voljeni, On predstavlja krajnji i jedini pravi predmet njihovog oboavanja. A

kao boanski Ljubavnik, On, vraajui ih Sebi, predstavlja njihovog jedinog stvarnog spasitelja. Tako, mada je itav svet dualnosti samo uobrazilja, njen postanak ipak ima duboki smisao. Pokretaka snaga ljubavi Ljubav je odraz Boanskog jedinstva u svetu dualnosti. Ona je smisao kreacije. U ivotu lienom ljubavi sve bi se due otuile jedna od druge, a jedini mogui kontakti i odnosi u takvome svetu bili bi povrni i mehaniki. Ljubav je ta koja kontaktima i odnosima meu individualnim duama uliva smisao. Ljubav je ta koja daje smisao i vrednost svim zbivanjima u svetu dualnosti. I mada je ljubav smisao sveta dualnosti, ona je istovremeno i njegov neprestani izazov. Sto je ljubav jaa, to vie kreativnog nemira izaziva, i tako postaje pokretaem one duhovne dinamike koja na kraju uspeva da povrati svest o izvornoj jedinoti Bia.

Beskonanost Istine Zbog ega nastaju greke u prosuivanju duhovnih vrednosti Veina ljudi sa svoje svetovne take gledita smatra da sve to ima duhovni znaaj, neminovno mora posedovati velike razmere. Da bi se neki in smatrao duhovnim, on mora imati dalekosene posledice, odnosno mora izvriti dubok uticaj na neko ire ivotno podruje. Ljudi mere vrednost svakog dela prema njegovim opipljivim rezultatima. ovek je u toj meri srastao sa objektima grubog sveta da su se dimenzije, znaaj i koliine svojstveni grubome svetu nesvesno uvukli u njegovo prosuivanje duhovnih vrednosti i tako izvitoperili njegove sudove. Pometnja je nastala zahvaljujui injenici to ovekovim procenama o duhovnoj dimenziji stvari dominiraju matematike ideje. Meutim, ono to je veliko u duhovnom smislu se razlikuje od onoga to je veliko u matematikom smislu. Matematiki pojam beskonanosti Matematiki pojam beskonanosti dobijen je na osnovu predstave skupa beskonanog broja jedinica od kojih svaka ima utvrenu i podjednaku vrednost ili znaaj. Meutim, matematika beskonanost je nedostina ak i u imaginaciji, poto od svakog broja koji zamislimo, postoji vei. Ako uzmemo da svaka jedinica postoji odvojeno i sama za sebe, vidimo da je itava zamisao lana. Tako dolazimo do toga da je matematika ideja beskonanosti - produkt imaginacije zasnovan na vetakim pretpostavkama. Duhovna beskonanost Duhovna beskonanost ne proizilazi iz imaginarnog sabiranja lanog. Ona je Stvarnost sama, pojmljiva jedino onda kada imaginacija prestane. Beskonanost Istine se ne moe uveati dodavanjem niti umanjiti oduzimanjem. Zapravo, nita joj se ne moe dodati i nita joj se ne moe oduzeti, jer je sveobuhvatna i ne ostavlja prostor ni za ta drugo, ni za veliko ni za malo. Neizmerna je, nedeljiva i celovita. Nikakve promene u univerzumu ne utiu na beskonanost Istine. Sve to se deava u univerzumu spada u svet fenomena i kao takvo je, sa stanovita Istine, ravno nuli. Na primer, zemljotres u svetovnom smislu predstavlja stranu i uasnu nesreu iji je ishod neprocenjiva ljudska i materijalna teta. Meutim, ak ni ovakva nesrea ne moe dodirnuti beskonanu Istinu kakva boravi u srcu Stvarnosti. Duhovna beskonanost Istine se ne bi promenila ak ni kada bi itav univerzum bio uniten. Stoga je besmisleno meriti je svetovnim standardima. Istina nije daleki cilj u budunosti Veini tragaa je teko napustiti predubeenje da je beskonana Istina neto to treba postii u dalekoj budunosti i da itav ivot ne predstavlja nita drugo do sredstvo za njeno postignue. Kada bi Istina obuhvatala samo budunost, a ne i na prolost ili sadanjost, ona ne bi bila beskonana. Bila bi ograniena, poput svakog dogaaja koji ima svoj poetak i kraj u vremenu. Kada se ivot shvati na taj nain, kao instrument koji nas vodi u pravcu nekog dogaaja u dalekoj budunosti, onda je sve to on jeste i sve to sa sobom nosi, lieno unutranjeg smisla. To je nedvosmisleno pogreno stanovite.

Veno Sada ivot nije predodreen da se obogati duhovnom sutinom u nekoj dalekoj budunosti, jer on to moe biti u svakom trenutku pod uslovom da um nije optereen iluzijama. Jedino kada je um ist i smiren, istinska priroda duhovne beskonanosti postaje dostina - ne kao neto to treba da se dogodi, ve kao neto to je bilo, jeste, i uvek e biti vena samoispunjenost. Kada je svaki trenutak ispunjen venim smislom, onda nema vise prianjanja za mrtvu prolost niti eznutljivog iekivanja budunosti, nego samo celovitog bivstvovanja u venom Sada. Jedino se kroz takvo bivstvovanje duhovna beskonanost Istine moe ostvariti u ivotu. Punoa postojanja Pogreno je liavati sadanjost svake vanosti, podreujui je ciljevima u budunosti. Tako se preuveliava zamiljeni znaaj prividne budunosti na raun opaanja i uvianja istinskog znaaja zbivanja u venoj Sadanjosti. U venosti nema plime i oseke niti beznaajnih perioda izmeu njihove naizmenine pojave, ve samo punoa bivstvovanja koja se ni u jednom trenutku ne iscrpljuje. Kad ivot izgleda prazan i besciljan, to nije zbog deavanja u beskonanoj Istini, ve zbog ovekove nesposobnosti da joj se u potpunosti prepusti. Velike stvari Kao to nije dobro uvati duhovne dragocenosti za neki zamiljeni trenutak u budunosti, isto tako je nepovoljno pridavati vanost pojavama oko kojih se die velika praina. Velike i istaknute stvari nisu jedine svari u ivotu koje imaju duhovnog smisla. Da bi posedovala duhovni smisao, stvar ne mora biti neobina niti naroito upadljiva. Sve neobino i upadljivo postoji samo u kontrastu prema uobiajnom i svakodnevnom i ne mora predstavljati primer apsolutne duhovne lepote. Nije neophodno da ovek poklanja velike koliine novca da bio duhovno velik. Siromana osoba nema tih mogunosti, ali je to ne ini manje duhovnom ukoliko daje onoliko koliko moe. Nije cena ta koja poklonu daje duhovni znaaj, ve duevna istota davaoca. Najee se deava da velika darivanja prati oholost ili sebini motivi, to im umanjuje duhovnu vrednost. Mali poklon, uruen s potovanjem i nesebinom ljubavlju, poseduje mnogo veu duhovnu vrednost. Duhovna beskonanost obuhvata i najvee i najmanje Sutina duhovnog ivota nije u kvantitetu, nego u kvalitetu ivljenja. Duhovna neogranienost obuhvata itav raspon ivota u svim fazama. U nju su ukljuena kako znaajna tako i manje znaajna dela. Budui vea i od najveeg, duhovna beskonanost je takoe i manja od najmanjeg; i iskazuje se kroz sva zbivanja nezavisno od toga da li spolja deluju velianstveno ili ne. Tako osmeh ili pogled moe imati isti znaaj kao i rtvovanje ivota za neki ideal, ukoliko taj osmeh ili pogled izvire iz Svesti o Istini. Za ivot koji se odvija u senci Venosti nijedna stvar nije duhovno znaajnija od druge. Kad bi se ivot sastojao samo od velikih stvari i kada bi sve male stvari bile izostavljene, onda ivot ne samo da bi bio skuen, nego i vrlo siromaan. Beskonana Istina, skrivena u svemu, razotkrie se tek kada se ivot sagleda i prihvati u njegovoj celokupnosti. Sloboda i radost nedualnosti Spoznaja duhovne Beskonanosti kroz nedualnost Ogranienja vode poreklo iz sebinih elja i njihove samovolje. Posesivnost u svim oblicima suava ivot. Na primer, ukoliko neka osoba prieljkuje ljubav druge osobe, no umesto da osvoji njenu naklonost, ljubav joj oduzima neko trei, tu dolazi do suavanja i guenja slobodnog ivota duha - a osoba se bolno suoava sa svojim ogranienjima. Tako se zainje pakao gorue ljubomore. Ali ako bi ta osoba sagledala tu situaciju srca oienog od poude, ljubav koju bi primio neko drugi zadrala bi svoju prirodnu lepotu. Jasno opaanje poteklo iz neposesivnosti dopustilo bi joj da okusi slobodu nedualnosti i da doivi svu radost koju takva sloboda sa sobom nosi. I kada bi ljubav primio neko drugi, osoba bi se oseala kao da je njoj upuena - jer, poistovetivi se sa svetom u svim njegovim oblicima, vie ne bi oseala potrebu za pojedinanim oblicima. Drutveni problemi Nepodvojenost znai ukidanje svih ogranienja, poznavanje sutine stvari i prihvatanje stvari onakvim kakve jesu. Samo u nedualnosti lei spoznaja istinske duhovne beskonanosti koja donosi trajno i

nesmanjeno blaenstvo. Ogranienja ljubomore i sva druga ogranienja koja suavaju ivot-ljutnja, mrnja i pouda-su ovekove line tvorevine. Sve konanosti i ogranienosti subjektivne su i samostvorene. Tek nakon odbacivanja samovoljne i egocentrine uobrazilje, javlja se jasno opaanje venog smisla onoga to JESTE. Manjina i veina Beskonanost istine, pravilno shvaena kroz prizmu nedualnosti, takoe e iznedriti prava reenja za drutvene probleme koji se svi, bez izuzetka, zasnivaju na dualnosti kao polaznoj pretpostavci. Manipulacijom brojkama, ma kako proraunatom, ne moe se ostvariti pravilna ravnotea izmeu pojedinca i drutva, niti stvarni sklad medu razliitim grupama u okviru jednog drutva. Nedeljivo jedinstvo Kada su opti zahtevi drutva podreeni interesima manjine, veinski zahtevi ostaju neuslieni, pa izmeu veine i manjine neizbeno nastaje suparnitvo i raskol. Na drugoj strani imamo demokratske zemlje gde o optim zahtevima drutva odluuje miljenje veine, a ne manjine. No i ovakav ugao gledanja jo uvek je u domenu dualnosti, gde postoji mnotvo, pa zato manjinski zahtevi ostaju neuslieni. Tako, budui da interesima manjine nije udovoljeno, manjina neminovno zauzima neprijateljski i rivalski stav prema veini. Svet mnogostrukosti Sve dok se drutvenoj problematici bude prilazilo sa stanovita mnoine i mnogostrukosti, nee se doi do trajnog reenja. Trajno reenje e se javiti tek kada ona bude viena u svetlu istine o nepodeljivoj celovitosti i unutranjem jedinstvu svih stvari. Jedan-u-svemu ne moe se uspostaviti putem umnoavanja i mnotva, nego brisanjem lane ideje o mnotvu. Svaki broj, ma kako velik, nuno je konaan. Duhovna beskonanost nije broj, ma kako veliki; ona je jedna jedinstvena Stvarnost kojoj nema ravnog. Jedno u svemu i u svakome Tamo gde postoji mnotvo, neminovno dolazi do raznih poreenja. Ima manjih i veih, postoji hijerarhija potreba, privilegija i prava; a vrednosti se menjaju u zavisnosti od stepena u hijerarhiji. Sve su to, sa duhovne take, oblici iskrivljene svesti, jer samo jedna jedinstvena Istina vibrira u svakome. Jedinstvo kakvo se doivljava u Realizaciji ne treba, meutim, brkati sa principom jednakosti. Civilizacija zasnovana na temelju duhovne beskonanosti Istine U dualnom svetu, osoba se po svojim zahtevima, pravima i vrednostima moe izjednaiti sa drugom osobom, ali nikada sa dve ili vie osoba. Za razliku od toga, duhovna beskonanost Istine doputa paradoks da se pojedinac moe izjednaiti sa celinom. Prema tome, jedna osoba se po svom znaaju izjednaava ne samo sa dve ili vie osoba, ve i sa svima. U duhovnoj beskonanosti nema mesta poreenjima. Ne postoji manje i vee, hijerarhija potreba, privilegija i prava; vrednosti su pravilnoprocenjene zahvaljujui neposrednom opaanju Jednog u svakom i svemu. Kako je svako u kreaciji ne samo unutar duhovne beskonanosti, ve je i sam nedeljiva duhovna beskonanost, tako se svako nalazi na prvom mestu, drugo ne postoji. U drutvenom ivotu e prihvatanje duhovne beskonanosti Istine znaiti ponovno preispitivanje kako individualizma tako i kolektivizma. Bie pokrenuta nova struja razmiljanja koja e, priznajui nedeljivo jedinstvo, odbaciti relativna merila po kojima su se stvari do tada meusobno poredile, uvodei merilo unutranje vrednosti svega postojeeg. U civilizaciji zasnovanoj na pravom razumevanju duhovne beskonanosti Istine, vie se nee nametati pitanja veine i manjine, rivalstva i nadmetanja, niti e se javljati ona poreenja i procene koja su tako esto bivala osloncem nabusitog i izolovanog ega. ivot e postati beskonano jednostavan i celovit, jer e sve iluzije na osnovu kojih je svet zamren i podeljen, nepovratno nestati.

U potrazi za Bogom Razliiti stupnjevi vere u Boga

Veina ljudi ak i ne nasluuje postojanje Boga, pa shodno tome, ne pokazuje preterano interesovanje za Njega. Zatim su tu oni koji pod uticajem tradicije nasleuju pripadnost ovoj ili onoj veri, a veru u postojanje Boga preuzimaju od svoje sredine. Njihova vera je samo toliko jaka da ih vee za rituale, ceremonije i verovanja; a retko poseduje ivotnost u meri koja je potrebna da bi se izazvala korenita promena u ovekovom stavu prema ivotu. Takoe, postoje i oni, filozofski nastrojeni ljudi, skloni da u Boga poveruju bilo na osnovu sopstvenih spekulacija, bilo na osnovu tvrenja drugih. Ali, Bog je za njih u najboljem sluaju samo jedna hipoteza ili intelektualna postavka. Tako mlaka vera nikada ne moe dati dovoljno podstreka ozbiljnijoj potrazi za Bogom, jer takvi nisu upoznali Boga linim iskustvom, pa Bog za njih ne predstavlja cilj za kojim intenzivno eznu ili kom streme. Pravi tragalac stremi ka direktnoj spoznaji duhovnih injenica Iskrenom tragaocu nije dovoljno da o duhovnim injenicama stie predstavu na osnovu onoga to je uo, niti je zadovoljan izvoenjem dokaza iz drugih, ve dokazanih injenica. Za njega duhovne injenice ne mogu biti predmet praznih razmiljanja, jer je prihvatanje ili odbacivanje ovih injenica od ogromnog znaaja za njegov unutarnji ivot. Otuda njegovo prirodno nastojanje da ih spozna direktno. Ovo moemo ilustrovati primerom iz ivota jednog velikog mudraca. Taj mudrac je jednom sa svojim prijateljem, koji bese uznapredovao na stazi, raspravljao o duhovnim temama. U jeku rasprave, panju im privue pogrebna povorka koja je nosila telo mrtvaca na groblje. Ovo je kraj njegovog tela ali ne i njegove due, zapazio je prijatelj. ,,A da li si ti video njegovu duu? upitao je mudrac. Ne, odgovorio je prijatelj. A mudrac je i dalje ostao sumnjiav jer je insistirao na linom saznanju. Otvorenost tragaoca Iako se tragalac nee zadovoljiti znanjem iz druge ruke niti pukim nagaanjima, on e ipak dopustiti mogunost postojanja duhovnih injenica koje nisu obuhvaene njegovim dotadanjim iskustvima. Drugim recima, svestan ogranienosti svog individualnog iskustva, uzdrae se od tvrdnje da su njime obuhvaene sve mogunosti. Ostae otvoren na sve to se nalazi izvan kruga njegovog linog iskustva. Zato, bez obzira to nee prihvatiti ono o emu je samo nauo, on isto tako nee uriti da to odbaci. Ogranienost iskustva ograniava opseg razumevanja; tako osoba poinje da veruje da, osim injenica koje su rezultat njenih proteklih iskustava, druge ne postoje. Meutim, obino je neki nenadani dogaaji trgnu iz dogmatskog naina razmiljanja i otvore joj vidike. Ilustrativna priica Takvu naglu promenu u nainu razmiljanja moemo ilustrovati priom iz ivota nama ve poznatog mudraca koji je, uzgred budi reeno, bio i princ. Nekoliko dana posle pomenutog dogaaja, njemu, dok je jahao na konju, put prepreci neugledni peak. Princ mu se obrati oholim recima i zatrai da mu se ovaj skloni s puta. Peak to odbi, a princ sjaha s konja i meu njima se rasplamsa rasprava: Ko si ti? upita peak. Ja sam princ, odgovori mudrac. Ali ja ne znam da si ti princ, ree peak, i nastavi: Priznau te za princa samo kada budem znao da si ti princ i nikako drugaije. Ovaj susret rasvetli mudracu injenicu da Bog moe da postoji ak i ako Ga nije spoznao linim iskustvom, ba kao to je on stvarno bio princ iako to peak nije znao iz sopstvenog iskustva. I otvorivi se na mogunost da Bog stvarno postoji, on postavi sebi zadatak da resi to pitanje jednom za svagda. Prosena osoba ne haje za Boga Bog ili postoji ili ne postoji. Ako postoji, traganje za Njim je potpuno opravdano. A ako ne postoji, onda se traganjem za Njim nita ne gubi. Meutim, ovek se obino ne uputa u potragu za Bogom poletno i voljno. Na takav potez ga nagoni razoaranje u zemaljske stvari koje ga stalno zavode i od kojih ne moe odvratiti svoj um. Prosena osoba potpuno uranja u svoje aktivnosti u grubom svetu. Ona proivljava raznorazna iskustva radosti i tuge, ak ne pomiljajui da je postojanje dublje Stvarnosti mogue. Ona pokuava da na najbolji mogui nain zadovolji svoja ula i umakne raznim oblicima patnje. Dogaaji koji teraju na razmiljanje Jedi, pij i budi veseo uobiajena je filozofija prosenog oveka. Ali uprkos neprekidnom traenju zadovoljstava, ovek ipak ne moe umai patnji; jer uspevi da zadovolji ula, on najee osea prezasienost. Njegovu svakodnevnicu prepunu raznih dogaaja, s vremena na vreme poremeti neka okolnost posle koje poinje da se pita: emu sve ovo? Ta misao se javlja kao posledica nekog neprijatnog dogaaja za koji ovek nije prethodno pripremio. Moe to biti neispunjenje neega za ta se pouzdano smatralo da e se ispuniti, ili kakva iznenadna promena poloaja koja iziskuje temeljito preispitivanje i naputanje ustaljenih naina razmiljanja i ponaanja. A neretko takva prilika nastupi

osujeenjem neke jake elje. Kada elja naie na takvu prepreku koja joj onemoguava da bude zadovoljena, psiha to doivljava kao ok posle koga vie nije spremna da prihvati nain ivota kakvog je dotle bespogovorno prihvatala. Neobuzdano oajanje je razorno Takve okolnosti mogu oveka dovesti do krajnjeg oajanja. I ukoliko strahovita energija uznemirene psihe nije usmerena i kontrolisana, to moe dovesti do ozbiljnijeg umnog rasula, pa i do pokuaja samoubistva. Ovakve katastrofe pogaaju ljude kod kojih se oajanje splelo sa nerazboritou, i koji su dozvolili impulsima slobodu i pun zamah. Neusmerena snaga oaja ne vodi niemu osim destrukciji. Pod istim takvim okolnostima, stanje oaja kod inteligentne osobe proizvodi sasvim drugaije dejstvo, jer ona osloboenu energiju obuzdava i usmerava u pravcu odreenog cilja. U trenucima takvog boanstvenog oajanja, ona donosi odsudnu odluku da otkrije i ostvari cilj ivota. Tada zapoinje njena stvarna potraga za neprolaznim vrednostima. Od tog trenutka nadalje, nju vie ne naputa pitanje: emu sve ovo? Boanski oaj kao poetak duhovnog buenja Kada pojedinac svu svoju misaonu energiju uloi u otkrivanje smisla ivota, on onda kreativno usmerava snagu svog oaja. Nezadovoljan prolaznim stvarima ovog ivota, on poinje temeljno da preispituje vrednosti koje je do tada prihvatao bez pogovora. Njegova jedina elja postaje da po bilo koju cenu pronae Istinu, a sve stoje manje od Istine ostavlja ga ravnodunim. Boanski oaj predstavlja poetak duhovnog buenja jer se iz njega rada tenja za Bogoostvarenjem. U trenucima boanske patnje, kada sve izgleda beznadeno, on odluuje da rizikuje sve da bi ustanovio kakav se smisao krije iza povrinskog vela njegovog ivota. Bog ili nita Sve uobiajene utehe mimoile su njegovo srce, mada u isto vreme njegov unutranji glas odbija da se pomiri sa milju da je ivot lien svakog znaenja. I ukoliko ne uoi da postoji neka, do tada njemu nepoznata skrivena stvarnost, onda stvarno ne postoji vie nita za ta vredi iveti. Za njega postoje samo dve mogunosti: ili postoji skrivena duhovna Stvarnost koju su proroci opisivali kao Boga, ili je sve lieno znaaja. Ova druga mogunost nije prihvatljiva sa stanovita celovite ovekove linosti, pa on mora pokuati prvu. Tako se on okree Bogu u trenucima kada su ga ovozemaljske stvari saterale u kripac. Preispitivanje sveta iz novog ugla Sada, poto skrivenoj stvarnosti ije postojanje tek nasluuje nije mogue direktno pristupiti, on e mogui prilaz ka onostranom potraiti u svom svakodnevnom iskustvu. Vratie se svakodnevnim iskustvima ne bi li pronaao neto svetlosti na stazi. To podrazumeva posmatranje sveta iz novog ugla i ponovno preispitivanje svakog proivljenog iskustva. On vie ne samo da doivljava stvari, ve pokuava da dokui njihov duhovni smisao. Na putu da razotkrije tajnu svrhu postojanja, vie ga ne zaokuplja iskljuivo ono to jeste, ve i ta znai. U jednom trenutku njegovo briljivo preispitivanje sabrae se u uvid koji nije bio mogu pre nego to je otpoeo traganje. Preispitivanje proivljenih iskustava obogauje riznicu ovekove duhovne mudrosti, a svako duhovno saznanje unosi promenu u njegov opti stav prema ivotu. Stoga, intelektualna potraga za Bogom - ili skrivenom duhovnom Stvarnou - vri uticaj i na ovekov praktini ivot. Njegov ivot prerasta u pravi duhovni eksperiment u koga su ukljuene sve zapaene duhovne vrednosti. Pronalaenje Boga je vraanje samom sebi Sto ire bude primenjivao svoj inteligentni, jedinstveni duhovni eksperiment na ivot, to e se njegovo znanje o pravom smislu ivota vie produbljivati. Na kraju e otkriti da gaje potpuni preobraaj njegovog bia doveo do nepatvorenog sagledavanja smisla ivota. U jasnoj i postojanoj viziji istinske prirode ivota i njegovog smisla, shvatie daje Bog, za kojim je tako oajniki tragao, nije tud, skriven ili, pak, nepoznat entitet. On je suta Stvarnost, a ne hipoteza. On je Stvarnost viena kroz nezamagljeno staklo - sama ona Stvarnost iji je i on deo, u kojoj je njegovo celovito bie, i sa kojom je sutinski identian. I tako, premda kree u potragu za neim posve novim, na kraju stie do neoekivanog saznanja o neem ve poznatom i drevnom. Duhovno putovanje nije putovanje ka novom odreditu, gde e ovek dobiti neto to nije posedovao i postati neko ko nije bio, nego je putovanje na kome se polako

raspruje neznanje o sebi i ivotu, a postepeno razvija razumevanje zaeto u trenutku duhovnog buenja. Pronalaenje Boga je vraanje Sebi samom.

Stupnjevi na Stazi Zatoenik ceni slobodu O vi ljudi moraju da prou kroz period vezanosti i taj period se ne srne shvatiti kao beznaajna epizoda u evoluciji ivota. Da bi neko umeo da ceni slobodu, taj mora iskusiti zatoenitvo. Ako se tokom itavog razdoblja svog ivota riba nije ni jednom nala izvan vode, ona ne moe ceniti vrednost vode. Od roenja do smrti ivela je iskljuivo u vodi i nije sposobna da pojmi ta voda stvarno znai za njen ivot. Ali naavi se na trenutak na sovom, ona bi kroz iskustvo enje za vodom bila kadra da shvati svu njenu vanost. Isto tako, kada bi, umesto suanjstva, ivot bio neprestana sloboda, ovek ne bi shvatao pravi smisao slobode. Prelaenje kroz duhovno ropstvo i prepoznavanje intenzivne enje za osloboenjem, predstavlja pripremni stupanj za potpuno uivanje u slobodi koja e da nastupi. Stazi se pristupa onda kada se javi enja za dubljom stvarnou Kao to riba koja je izvaena izvode udi da se u nju vrati, tako i tragalac koji je u daljini opazio cilj, ezne da se sjedini sa Bogom. U stvari, enja za povratkom svome izvoru prisutna je u svakom biu jo od trenutka kada ga je koprena neznanja odvojila od njega, ali jedinka ostaje nesvesna te enje sve dok, u svojstvu tragaoca, ne kroi na duhovnu stazu. ovek se u izvesnom smislu privikne na neznanje, ba kao to se putnik u vozu privikne na pomrainu u trenucima dok voz prolazi kroz tunel. Ali i tada osea nelagodnost i nejasnu i nedefinisanu uznemirenost u vidu slutnje da neto nedostaje. A to neto je, sluti on od samog poetka, od ogromnog znaaja. U fazama najveeg mraka, to neto nehotice poistoveuje s raznim stvarima pojavnog sveta. A kada njegovo iskustvo sveta postane dovoljno zrelo, neprestana razoarenja u ivot usmeravaju ga na pravi kolosek - da pronae ono to mu je oduvek nedostajalo. Od tog trenutka nadalje, on e nastojati da otkrije stvarnost dublju od one koju mu doaravaju nestalni oblici. Taj trenutak moemo prikladno nazvati prvim posveenjem tragaoca. Poev od trenutka posveenja i stupanja na stazu, elja za sjedinjenjem sa izvorom postaje jasna, izraena i intenzivna. Kao to osoba koja se nalazi u tunelu jo intenzivnije udi za svetlou kada ugleda njen traak na kraju tunela, tako i osoba koja je na tren ugledala blesak cilja, hita ka njemu punom brzinom. Vieslojna koprena satkana od uobrazilje Na duhovnoj stazi ima est stanica, dok sedma predstavlja poslednju stanicu, ili cilj. Svaka od est stanica je, na svoj nain, vrsta unapred stvorene predstave o cilju. Mnogoslojni veo koji oveka razdvaja od Boga satkala je lana imaginacija. Pre no to stupi na Stazu, oveka posve obavija ta koprena sainjena od svakojakih pogrenih predstava, pa on ne moe da prihvati nijednu drugu ideju sem da je zasebna, ograena i konana jedinka. Iz mnogostruke lane imaginacije iskristalisala se ego-svest; a svest koja se javila usled tenje za jedinstvom sa Bogom uzrokuje prvi potres u vrstoj strukturi ega, izgraenog u periodu delovanja uobrazilje. Kretanje duhovnom stazom sastoji se u ponitavanju posledica delovanja uobrazilje, odnosno skidanju slojeva koprene koja kod oveka stvara oseaj nedodirljive zasebnosti i beznadene otuenosti. Pre stupanja na stazu, osoba se vrsto dri ideje o svom zasebnom postojanju, zatiena golemim zidinama najmranijeg neznanja, a onda stupa u neku vrstu dodira sa Stvarnou. Sto je dodir sa Stvarnou dublji, to je koprena neznanja tanja. Uporedo sa postepenim bleenjem oseaja odvojenosti i egoizma, narasta oseaj ujedinjenosti sa Stvarnou. Postepeno okretanje procesa delovanja lane imaginacije unazad Oseaj otuenosti nastao je kao posledica uzleta imaginacije. Zato se obratnim procesom ukida oseaj otuenosti i doivljava povratak prvobitnom jedinstvu sa Stvarnou. in oslobaanja od uobrazilje moe se uporediti sa buenjem iz dubokog sna. Razni stupnjevi u procesu izbavljenja iz obmanjujue imaginacije mogu se uporediti sa snovima koji slue kao most izmeu stanja dubokog sna i stanja budnosti. Proces ukidanja mnogostranog delovanja uobrazilje je postepen i ima sedam nivoa.

Prelazni stupnjevi na stazi su tvorevina imaginacije Skidanje jednog sloja sa vela imaginacije je nesumnjivo korak napred u pravcu Svetlosti i Istine, ali nije sjedinjavanje sa Stvarnou. To je samo odbacivanje varljivije imaginacije u korist imaginacije koja je manje varljiva. Imaginacija je varljiva u razliitim stepenima, a oni se podudaraju sa stepenima ovekovog oseanja otuenosti, kojeg je stvorila njegova ego-svest. Svaki sledei stepenik u procesu ukidanja delovanja uobrazilje je korak dalje u slabljenju ega. Sve prolazne faze na stazi do krajnjeg ostvarenja Cilja, predstavljaju naputanje jednog toka imaginacije u korist drugog, ali ne dovode do njenog definitivnog prestanka. Varljivi oseaj Realizacije Tokovi imaginacije ne unose nikakvu stvarnu promenu u istinsko bie Sopstva. Ono to se menja nije Sopstvo, ve ideja o tome ta ono jeste. Pretpostavimo da, sanjarei, u mati sebe vidite u Kini dok se zapravo fiziki nalazite u Indiji. Kada fantazija prestane, vi shvatite da se vae telo ne nalazi u Kini nego u Indiji. Sa subjektivne take gledita, ovo lii na povratak u Indiju iz Kine. Isto tako se postepeno raspoistoveivanje sa telom i progresivno poistoveivanje s Najviim Sopstvom moe nazvati stvarnim kretanjem na Stazi, mada su sve te faze kroz koje se prolazi na stazi podjednako igra uobrazilje. Nivoi i stanja est uzlaznih stupnjeva nalaze se jo uvek u podruju delovanja uobrazilje. Meutim, nakon svakog podizanja na sledei nivo, gubitak oseaja odeljenosti praen oseanjem jedinstva i istovetnosti sa irom Stvarnou tako je intenzivan i dubok, da ovek redovno ima lani utisak da je postigao Ostvarenje. Upravo kao kada planinar, penjui se na planinu, stigne na kakvu visoravan i tako se zadivi njome da zaboravi na svoj cilj, pa poveruje da se stvarno uspeo na vrh, tako i tragalac ume da pobrka prolazne faze sa stvarnim ciljem. Ali kao to osoba koja je ozbiljno namerila da se popne na planinu, nakon izvesnog vremena uvidi da treba da ostavi visoravan za sobom, tako e i tragalac pre ili kasnije uvideti da se prolazne faze moraju prevazii. Lani oseaj Ostvarenja koji se javlja na prolaznim stupnjevima nalik je na doivljaj spavaa da se probudio, mada u stvarnosti jo uvek spava. Kada se stvarno probudi uvidee da je raniji oseaj budnosti bio samo san. Priroda saniadhija Svaki stepenik u kretanju navie predstavlja jedno stanje svesti, a napredovanje od jednog ka drugom stanju svesti odgovara prolaenju kroz unutranje nivoe. Tako ovek mora da proe est prelaznih nivoa i njima odgovarajuih stanja svesti pre nego to dosegne sedmi nivo koji je i kraj puta, gde najzad dolazi do potpunog postignua stanja Boga. Nivo se moe uporediti sa eleznikom stanicom na kojoj se voz nakratko zaustavi, dok se stanje svesti moe uporediti sa ponaanjem putnika nakon pristizanja voza u stanicu. Kada dosegne sledei nivo svesti, oveku je potrebno izvesno vreme da bi mu se prilagodio. Obzirom daje dolo do korenite promene svih okolnosti u njegovom duevnom ivotu, on doivljava neku vrstu paralize umnih aktivnosti, to je poznato kao samadhi. Kada se tragalac domogne vieg nivoa, on se prvo stopi s njim, a zatim doivljava stanje karakteristino za taj nivo. Poput putnika koji umoran od napornog puta odlazi na poinak, tako i svest - nakon to je uinila napor da se uzdigne na sledei nivo - prolazi kroz period umanjene aktivnosti koja se moe porediti sa snom. Meutim, samadhi se sutinski razlikuje od sna. U snuje osoba potpuno nesvesna; a u samadhiju je ona svesna blaenstva ili svetlosti ili moi, mada ne i svog tela i svoje okoline. Posle perioda slinog mrtvilu, um poinje da funkcionie na novom nivou pri stanju svesti koje je sasvim drugaije od stanja koje je ostavio za sobom. Svaki stupanj predstavlja naredni korak u odbacivanju ego-ivota Poto tragalac dospe na novi nivo, on se najpre stopi s njim, a zatim, naporedo sa usporavanjem umnih aktivnosti, doivljava i znatno slabljenje snage ega. To privremeno umrtvljavanje ego ivota razlikuje se od krajnjeg unitenja ega, koje se odigrava na sedmom nivou. Ali kao i krajnje unitenje ega. na sedmom nivou, razliiti stepeni umanjenosti snage ega na est posrednih nivoa zavreuju da budu pomenuti zbog njihove relativne vanosti. U duhovnoj tradiciji sufizma, krajnje unitenje ega se opisuje kao Fana-FUlah. A za prethodne samadhije est prethodnih nivoa dualnosti, uoeno je da su takode neke vrste fane, jer uzrokuju delimino unitenje ega.

Prve tri fane Medu fanama koje se smenjuju po rastuem redosledu, postoji kontinuitet napredovanja sve do zavrne Fane-FUlah, a svaka od tihfana poseduje neku posebnu odliku. Kada putnik na duhovnoj stazi stigne na prvi nivo, on doivi svoju prvu fanu ili slabo nestajanje ega. Hodoasnik je privremeno lien svoje ograniene individualnosti i doivljava blaenstvo. Ovako zaneseni, mnogi hodoasnici misle da su ostvarili stanje Boga i ostaju zaglibljeni na prvom nivou. Ako hodoasnik ne podlegne samoobmani, shvativi daje njegovo postignue samo jedna prolazna faza na njegovom putu, on nastavlja da napreduje na duhovnoj stazi i dospeva na drugi nivo. Opasnosti etvrtog nivoa Nestajanje na drugom nivou zove se fana-e-batili ili ponitenje lanog. Hodoasnik je sada apsorbovan u blaenstvu i beskonanoj svetlosti. Oni koji pomisle da su postigli cilj, ostaju nasukani na drugom nivou, a ostali koji uspeju da prevaziu tu samoobmanu idu dalje i dospevaju na trei nivo. Nestajanje na treem nivou zove se fana-e-zahiri ili ponitenje privida. Ovde hodoasnik danima nema svest o svome telu i o svetu oko sebe i doivljava beskonanu mo. Ali, budui da nema svest o svetu oko sebe, nema ni prilike da ispolji tu mo. Ovo je videh samadhi, ili stanje boanske kome. Svest je sada potpuno povuena iz itavog sveta. Fane petog i estog nivoa Nastavi li hodoasnik dalje, dospee do etvrtog nivoa. Uranjanje u etvrti nivo zove se fana-e-malakuti ili unitenje koje vodi u slobodu. Hodoasnik sada doivljava posebno stanje svesti etvrtog nivoa u kome ne samo da poseduje beskonanu mo, ve i sposobnost da je ispolji. To znai da ne samo da mu se ukazuje prilika da iskoristi svoje moi, ve se u njemu samom javlja veliko iskuenje da ih upotrebi. Ukoliko podlegne iskuenjima, on e, nastavljajui da upotrebljava svoje moi, biti ulovljen u zamku privlanih mogunosti etvrtog nivoa. Zbog svega ovoga, prolazak kroz etvrti nivo je jedan od najteih i najopasnijih. Hodoasnik nikada nije bezbedan u smislu duhovnog nazadovanja, i njegov pad je mogu sve dok uspeno ne prede sa etvrtog na peti nivo. Nestajanje na petom nivou naziva se fana-e-jabruti ili ponitavanje svih elja. Ovde dolazi do prestanka do tada neprestane aktivnosti nieg intelekta. Hodoasnik vie ne razmilja na uobiajan nain, no ipak, on je sada i izvor i posrednik mnogih nadahnjujuih misli. On vidi, ali ne fizikim oima. Um razgovara sa umom, a sumnje i brige nestaju. Sada je bezbedan i izvan mogunosti duhovnog pada; no ipak, mnogi hodoasnici na ovom uzvienom stupnju nalaze da je veoma teko odupreti se obmani je posredi Bogoostvarenje. Obmanjujui sebe, hodoasnik izjavljuje: Ja sam Bog, verujui da je dospeo do kraja duhovne staze. Fana-fillah, ili Nirvikalpa, stanje osveenog Boestva Ali, ako nastavi dalje on e uvideti svoju greku i napredovati do estog nivoa. Nestajanje na estom nivou naziva se fana-e-mahabubi ili utapanje sopstva (ljubavnika) u Voljenom. Sada hodoasnik vidi Boga tako jasno i neposredno kao to obian ovek vidi zemaljske stvari. Opaanje Boga i zadivljenost Bogom ne prekida se ni za trenutak. Meutim, putnik jo ne postaje jedno sa Bogom, odnosno Beskonaan. Ako se hodoasnik uspne na sedmi nivo, tu e doiveti poslednje uranjanje koje se zove Fana-Fillah ili krajnje ponitenje sopstva u Bogu. U ovom nestanku hodoasnik gubi svoje zasebno postojanje i trajno se sjedinjuje sa Bogom. On je sada jedno sa Bogom i tako sebe i doivljava, da nije niko drugi do Bog. Ovaj sedmi nivo, Fana-Fillah, je zavrna stanica na duhovnoj stazi, cilj itavog traganja i nastojanja. To je Ninnkalpa stanje, koje je karakteristika svesnog Boanstva. To je jedina stvarna probudenost. Hodoasnik je dospeo na suprotnu obalu ogromnog okeana uobrazilje i otkrio da je ova poslednja Istina jedina Istina, i da su svi ostali nivoi na putu bili iluzorni. Dospeo je do krajnjeg odredita. Dolaenje do Samospoznaje Postupno i neprimetno napredovanje ka Samospoznaji Kada se ostvari zrelost, napredovanje osobe u pravcu Samospoznaje tee prirodno kao to fiziko telo deteta prirodno izrasta u telo zrelog oveka. Rast fizikog tela odvija se pod delovanjem prirodnih zakona, a napredovanje tragaoca ka Samospoznaji odvija se pod delovanjem duhovnih zakona koji se odnose na preobraenje i oslobaanje svesti. Fiziko telo deteta raste postepeno i gotovo neprimetno,

to vai i za duhovni napredak oveka koji je stupio na stazu. Dete ne shvata kako njegovo fiziko telo raste; tako i tragalac esto nije svestan zakonitosti po kojima se kree ka cilju svog duhovnog razvoja. Domet i delovanje svesti Tragalac je uglavnom svestan svojih reakcija na razliite situacije u ivotu, ali je retko kada svestan naina na koji napreduje ka spoznaji Sopstva. Nemajui svesno znanje o tome, tragalac unutranjim putem postepeno prilazi Samospoznanju, prolazei kroz sreu i tugu, radost i patnju, uspehe i neuspehe, kroz trenutke napora i trenutke poinka, kroz sklad jasnog opaanja i vrste volje, kao i kroz pometnje i sukobe. Sve ovo su ispoljenja raznih sanskara koje je poneo sa sobom iz prolosti; tako tragalac lagano kri put kroz ipraje sanskara poput putnika koji se probija kroz divlju i gustu umu. Ljudska svest moe se porediti sa reflektorom koji osvetljava postojanje i prirodu stvari. Podruje koje je osvetljeno snopom svetlosti predstavlja sredinu u kojoj svest deluje; na primer, osoba koja putuje brodom moe se kretati bilo gde po povrini vode, ali ne moe brodom stii do onih mesta koja se nalaze na zemlji ili u vazduhu. Domet snopa svesti uslovljen je prikupljenim sanskarama, upravo kao to je i tok reica koje se slivaju niz planinu odreen prirodnim kanalima planinskog reljefa. Prosena osoba svesna je samo grubog sveta U sluaju prosenog oveka, sfera i stupanj na kome se odvija njegov ivot ogranieni su na grubi svet, zato to snop svesti pada na fiziko telo i deluje preko njega. Budui ogranien medijumom grubog tela, ovek je svestan svega unutar grubog sveta, ali nije kadar da uspostavi kontakt sa suptilnom i mentalnom stvarnou. Podruje delovanja prosenog pojedinca svodi se na grubu sferu, pa on sve svoje zamisli i aktivnosti usmerava ka grubim objektima koji su mu pristupani. Sve dotle dok nije svestan suptilne i mentalne sfere postojanja, snop svetlosti njegove svesti ne moe biti usmeren na medijum suptilnog ili mentalnog tela. Poistoveenje sa fizikim telom Na ovom nivou dua je svesna grubog sveta ali ne zna nita o svojoj istinskoj prirodi. Ona poistoveuje sebe sa grubim telom na koje pada snop svetlosti svesti, te ono prirodno postaje osnova svih njenih aktivnosti u okviru grubog. Dua ne upoznaje sebe direktno, kroz sebe samu, ve posredstvom fizikog tela. Poto se sva saznanja do kojih moe doi putem grubog tela svode na grubo telo kao na centar svake aktivnosti, ona prepoznaje sebe kao fiziko telo - mada je, zapravo, telo samo posrednik. Dua, dakle, o sebi ima predstavu da je mlada ili stara, mukarac ili ena, i doivljava telesna ogranienja i promene kao neto to joj pripada. Poistoveenje sa suptilnim telom Poto ovek proivi nekoliko ivotnih ciklusa u uslovima grubog sveta, posle dueg vremena impresije vezane za grubi svet postepeno slabe i dotrajavaju kroz iskustva oprenosti u vidu krajnje sree i krajnje patnje. Slabljenje impresija predstavlja poetak duhovnog buenja, koje se sastoji u postepenom odvraanju snopa svetlosti svesti od grubog sveta. Grube impresije postaju suptilne, pomerajui i podstiui premetanje osnove svesnog fukcionisanja due sa grubog na suptilno telo. Sada snop svetlosti svesti vie ne dejstvuje kroz grubo telo, nego pada na suptilno telo koje postaje njen nosa i deluje kroz njega. Stoga itav grubi svet otpada iz orbite svesti, a dua postaje svesna iskljuivo suptilnog sveta. Suptilna sfera postojanja je sada njeno novo okruenje; dua smatra da je suptilno telo i ono postaje sreditem svih njenih aktivnosti. Mada je na ovaj nain dua postala suptilno-svesna, ona i dalje boravi u neznanju o svojoj istinskoj prirodi, budui da ne moe spoznati sebe kroz sebe samu, ve samo posredstvom suptilnog tela. Poistoveenje sa mentalnim telom Bez obzira na sve, prelazak iz grube u suptilnu sferu postojanja, to jest promena nivoa na kome se deluje, od velikog je znaaja. U suptilnoj sferi uobiajeni standardi grubog sveta bivaju zamenjeni novim standardima bliim Istini, a buenjem sveih snaga i oslobaanjem duhovne energije, otpoinje nov nain ivljenja. ivot u suptilnoj sferi je samo prelazna faza na duhovnom putu, veoma udaljena od krajnjeg cilja, no ipak, od miliona grubo-svesnih dua vrlo mali broj postane suptilno-svestan. Impresije vezane za suptilno telo troe se, primerice, kroz neke oblike pokajanja ili, pak, joge. Kroz

ove tehnike svest se dublje povlai ka unutra, ime se snop svetlosti svesti usmerava na mentalno telo i svest poinje da dejstvuje kroz mentalno telo. Prekid svesne povezanosti sa suptilnim i grubim telom znai da su gruba i suptilna sfera postojanja kompletno iskljuene iz opsega svesti. Dua je sada svesna samo mentalnog sveta, gde joj se pruaju vee mogunosti za dublje duhovno razumevanje i jasnije opaanje krajnje Istine. U novom sreditu, mentalnoj sferi, dua je ispunjena nadahnuem, dubokim uvidima i pouzdanom intuicijom; i nalazi se u direktnom kontaktu sa duhovnom Stvarnou. Meutim, iako je u neposrednom kontaktu sa Bogom, dua ne vidi sebe kao Boga, jer nije u stanju da spozna sebe neposredno kroz sebe samu, ve iskljuivo posredstvom individualnog uma. Dua spoznaje sebe kroz individualni um i smatra sebe individualnim umom, koji sada predstavlja temelj i sredite svih njenih aktivnosti. Potreba za Uiteljem Mada je dua sada mnogo blia Bogu nego dok je boravila u gruboj ili suptilnoj sferi, ona je ipak i dalje zatoena u svetu senki, oseajui odeljenost od Boga zahvaljujui velu satkanom od impresija povezanih sa mentalnom sferom. Svetlost koju odailje reflektor svesti probija se samo kroz individualni um, ne doputajui dui da spozna sebe onakvu kakva ona, sama po sebi, jeste. Premda dua jo nije spoznala sebe kao Boga, njezin boravak u mentalnoj sferi predstavlja ogroman korak u odnosu na nivo suptilne sfere. Od miliona suptilno-svesnih dua, retko koja je u stanju da uspostavi svestan kontakt s mentalnom sferom postojanja. Direktna Samospoznaja Postoji mogunost da se neki tragalac sopstvenim naporima uzdigne do mentalne sfere postojanja, ali sledei korak, otpadanje mentalnog tela, je ravno potpunom unitenju individualnog postojanja. Taj poslednji odsudni korak se ne moe preduzeti bez pomoi Savrenog Uitelja, koji je sam Bogoostvaren. Od miliona dua svesnih mentalne sfere veoma mali broj poseduje mo da odvrati snop svetlosti svesti od individualnog uma. Takvo odvraanje podrazumeva iezavanje i poslednjih tragova impresija povezanih sa umnim ivotom due. Kada snop svetlosti svesti vie nije uperen ni na jedno od tri tela, on slui da osvetli istinsku prirodu due. Lana samospoznaja Sada dua ima neposredno, ni od jednog posrednika uslovljeno znanje o samoj sebi, pa stoga vidi sebe ne kao konano telo, nego kao beskonanog Boga - i spoznaje da je jedina Stvarnost. U ovom prelomnom trenutku dolazi do potpunog raskidanja veza sa sva tri tela. Postoje svest o razliitim sferama postojanja direktno zavisila od njima odgovarajuih tela, dua je sada potpuno nesvesna itavog univerzuma. Snop svetlosti svesti vie nije uperen na neto tue ili spoljanje, ve na duu samu. Dua je postala istinski svesna Sebe i dostigla Samospoznaju. Proces dolaenja do Samospoznaje kroz tri sfere postojanja prate trenuci lane samospoznaje, u kojima se ovek poistoveuje sa grubim ili suptilnim ili mentalnim telom, zavisno od stadijuma procesa. To se dogaa zahvaljujui poetnom cilju kreacije: da duu uini svesnom Sebe. Dua ne moe ostvariti istinsku Samospoznaju pre nego to stigne na kraj svog duhovnog puta, a svi oblici lane samospoznaje su neto kao privremene zamene za istinsku Samospoznaju. Ove zablude su nuni pratioci svakog pokuaja da se doe do istinske Samospoznaje. Pria o tikvi Poto se na tom puteestviju snop svetlosti svesti usmerava na okolne objekte a ne na samu duu, dua postaje u toj meri privuena tim objektima, da je gotovo potpuno nesvesna svog sopstvenog postojanja i svoje prirode. Opasnost od potpunog, neizleivog samozaborava, dua otklanja samopotvrujui se posredstvom tri tela. Tako dua prepoznaje sebe kao svoja tela, a druge due kao njihova tela, odravajui se u svetu podvojenosti gde vladaju - seks, rivalstvo, agresivnost, ljubomora, sveopti strah i sebiluk bezobzirnih ambicija. A svaki pokuaj due da dostigne Samospoznaju kroz bilo ta drugo van nje same, zavrava se u neizrecivoj zbrci, pometnji i nedoglednim komplikacijama. Sve ovo se moe ilustrovati nezaboravnom priom o tikvi koju nam je ispriao persijski pesnik Dami u jednom od svojih kupleta. Bio jednom jedan zanesenjak kome u zaboravnosti nije bilo premca. Bese ak zaboravio ko je. Njegov inteligentni i poverljivi prijatelj se jednog dana doseti kako da mu pomogne da se seti sebe. Privezavi mu za vrat tikvu, ree mu: Sada me posluaj, drue stari,

jednom e se moda zasvagda izgubiti ne znajui ko si. Zato, kao znak prepoznavanja, ja vezujem ovu tikvu oko tvoga vrata i svakog jutra kada se probudi ti e ugledati ovu tikvu i znati da si to ti koji tu stoji. Pria o tikvi dalje pojanjena Svakog jutra kada bi se probudio, zanesenjak je, ugledavi tikvu, govorio sam sebi, Nisam izgubljen!. Posle izvesnog vremena, kada se zanesenjak ve privikao da prepoznaje sebe pomou tikve, prijatelj zamoli nekog stranca da prenoi uz njega, ukrade mu tikvu i vee je sebi oko vrata. Stranac to i uini; a kada se zanesenjak tog jutra probudio, vie nije bilo tikve na njegovom vratu. Izgubljen sam!, uzviknu. A onda spazi tikvu na vratu ovog drugog oveka i zaudi se: Ti si ja! Ali ko sam onda ja? Ova pria o tikvi opisuje razliite oblike lane samospoznaje, do kojih dolazi otuda to se dua poistovetila sa nekim od tela. Misliti o sebi kao o telu isto je to i prepoznavati sebe pomou tikve. Uznemirenost koja se javlja po prestanku poistoveivanja sa grubim, suptilnim i mentalnim telom moe se uporediti sa zbunjenou zanesenjaka kada vie nije video tikvu zavezanu oko svog vrata. Poetak raspoistoveenja od dvojnosti moe se uporediti sa trenutkom kada se zanesenjak poistovetio sa strancem koji mu je tikvu ukrao. I najzad, da je zaneseni ovek iz prie nauio kako da prepoznaje sebe kroz sebe samog, nezavisno od spoljanjih znakova prepoznavanja, njegova samospoznaja mogla bi se porediti sa istinskom Samo-spoznajom due - koja, po prestanku poistoveenosti sa tri tela, spoznaje da je niko drugi do beskonani Bog. Ova krajnja Samospoznaja je cilj kreacije. Bogoostvarenje Spoznati Sopstvo znai spoznati Boga Doi do istinske Samospoznaje znai doi do Bogoostvarenja. Bogoostvarenje je jedinstveno stanje svesti. Ono se razlikuje od svih ostalih stanja svesti, jer su sva ostala stanja svesti doivljaji individualnog uma, dok stanje Bogoostvarenosti ni na koji nain ne zavisi od individualnog uma niti od bilo kakvog posrednika. Posrednik je neophodan da bi se spoznalo neto to je razliito od Sopstva. Za spoznaju Sopstva nikakav posrednik nije potreban. Udruivanje svesti s individualnim umom zapravo je prepreka, a ne pomo u dostizanju Ostvarenja. Individualni um je uporite ega ili svesti o izolovanom postojanju. Na njegovim osnovama nastaje individualnost koja ne samo da ograniava, ve istovremeno pothranjuje i biva hranjena iluzijama o dualnosti, vremenu i promeni. Prema tome, da bi svest spoznala Sopstvo onakvo kakvo ono jeste, ona se mora u potpunosti osloboditi od ogranienja individualnog uma. Drugim recima, individualni um mora da nestane, a svest da ostane. Isprepletenost uma i svesti Kroz itavu istoriju due, svest se razvijala naporedo s individualnim umom, i delovala na pozornici individualnog uma. Svest se tako vrsto splela s individualnim umom da je izgubila snagu da se ispetlja iz mree u koju se sama zaplela. Zato umirivanje uma povlai za sobom gubljenje svesti. Individualni um i svest su tako gusto isprepleteni da ovek, dok nastoji da zaustavi umne procese tokom meditacije, Iako tone u nesvesno. Objanjenje fenomena spavanja Svakodnevna pojava sna sutinski se ne razlikuje od pojave uspavanosti za vreme meditacije, sem donekle po poreklu. U svom svakodnevnom suoavanju sa svetom dualnosti, individualni um se uplie u neprestane sukobe; a kada se umori od te bespotedne borbe, tei da izgubi svoj identitet kao pojedinani entitet, i vrati se u Beskonano. Zato se povlai iz sveta i umiruje, emu sledi prekid svesnosti. Naizmeninost budnosti i sna Stiavanje mentalnih aktivnosti tokom spavanja povlai za sobom potpuno odsustvo svesti; ali, to je samo privremeni prekid umne aktivnosti i svesnog funkcionisanja, jer nakon izvesnog vremena prikupljene impresije ponovo podstiu njegovo obnavljanje. Neposredno pre buenja, impresije poinju da uzburkavaju um i svest ponovo postaje aktivna u odgovarajuem medijumu. Tako se, u skladu sa zakonom naizmenine aktivnosti i odmaranja, na period spavanja nadovezuje period budnosti, a na

period budnosti period spavanja. Sve dok se latentne impresije u umu u potpunosti ne unite, nema ni zavrnog ponitenja individualnog uma ni osloboenja svesti. Za vreme spavanja um privremeno zaboravlja na svoj identitet, ali ne gubi svoje individualno postojanje. Iz sna probuena osoba ponovo pada pod vlast ranijih ogranienja. Svest se vraa, ali je i dalje zauzdana umom. Prepreke ega Ogranieni um je tle u kome se ego dobro uvrstio pustivi svoje korenje, a taj ego, zbog mnogobrojnih obmana u koje se upleo, samo produbljava neznanje. Ego spreava ostvarenje beskonanog znanja koje lei skriveno u dui; on je najmonija prepreka postignuu Boga. Jedna persijska pesma kazuje da je Izuzetno teko prodreti kroz veo neznanja, jer je na vatri kamen. Kao to plamen ne moe da se rasplamsa kada se kamen poloi na vatru, tako i elja da se spozna sopstvena istinska priroda ne moe dovesti do Istine sve dok breme ega pritiska svest. Ego, koji istrajava kroz itavo putovanje due, onemoguava dui da pronae samu Sebe. U starosti, zub koji boli moe doneti velike nevolje jer ga je, onako rasklimanog, teko izvaditi zajedno s korenom. Tako je i ego, pored toga to je oslabljen ljubavlju ili pokajanjem, i dalje vrlo teko iskoreniti. Ego istrajava do samog kraja. Iako biva sve slabiji kako dua napreduje na stazi, on opstaje sve do poslednjeg, sedmog nivoa involucije svesti. Tekoe u savladavanju ega Ego je centar svih ljudskih aktivnosti. Pokuaji ega da poniti samog sebe jednako su bezizlazni kao kada bi ovek pokuavao da stane na sopstvena ramena. Kao to oko ne moe da vidi samo sebe, tako ni ego nije u stanju da okona svoje postojanje. Sve to ini da bi sebe unitio samo doprinosi njegovom ponovnom oivljavanju. On buja na samim nastojanjima uperenim protiv samog sebe. Prema tome, koliko god se oajniki batrgao, ego ne moe sam sebe ponititi, mada uspeva da preobrazi svoju prirodu. Uslov za nestajanje ega je uklanjanje ogranienog uma koji je njegovo sredite. Problem Bogoostvarenja je problem izbavljenja svesti iz granica uma. Kada je individualni um rastoen, tada itav univerzum koji se tie uma nestaje u nitavilu; a svest vie nije niim sputana. Nita je vie ne ograniava niti pomuuje; a njena jedina svrha postaje osvetljavanje beskonane Stvarnosti. Uronjena u blaenstvo Ostvarenja, dua nije svesna zvukova, slika ili objekata u univerzumu. U tom pogledu Bogoostvarenje je nalik dubokom snu, ali se oni ipak beskrajno razlikuju. U toku sna iluzija o univerzumu nestaje, budui da svest privremeno miruje; ali u snu nema svesnog iskustva Boga, jer iskustvo Boga podrazumeva smrt ega i usmerenost celokupne svesti ka beskonanoj Stvarnosti. U retkim prilikama kada je kontinuitet dubokog sna za trenutak prekinut, spava stie utisak da je svestan, mada nije svestan nieg odreenog. Svest je prisutna, ali to nije svest o univerzumu. To je svest o niemu. Takav doivljaj slian je iskustvu Bogoostvarenja, u kome svest, sasma osloboena obmane univerzuma, obelodanjuje beskonano znanje koje je do tada bilo skriveno zbog postojanja ega. Razlike izmeu sna i Bogoostvarenja U snu individualni um nastavlja da postoji mada se ne sea nieg, pa ni sebe samog, dok neispoljene impresije sputaju zastor izmeu svesti utonule u san i beskonane Stvarnosti. Tokom sna svest se zatvara u koljku individualnog uma. Iako dua u snu zaboravlja svoju odeljenost od Boga i sjedinjuje se sa Njim, ona nije svesna tog jedinstva. Meutim, u Bogoostvarenju um ne samo da zaboravlja sebe ve (zajedno sa svim impresijama) doista gubi svoj identitet. Svest koja je bila zdruena s individualnim umom, sada je slobodna i niim sputana, u neposrednom kontaktu i jedinstvu sa vrhunskom Stvarnou. Poto je spala koprena izmeu svesti i vrhunske Stvarnosti, svest je stopljena sa Apsolutom i veno prebiva u njemu kao njegov neodvojivi aspekt, ostvarivi stanje beskonanog znanja i blaenstva. Bogoostvarenje je lino postignue Ispoljavanje beskonanog znanja i beskrajnog blaenstva u svesti mogue je samo za duu koja je postigla Bogoostvarenje. Beskonana Stvarnost u Bogoostvarenoj dui jasno zna daje beskonana. Neostvarena dua, koja je jo uvek opinjena obmanom univerzuma, ne poseduje takvo znanje. Kada Bogoostvarenje ne bi bilo lino postignue due, ceo univerzum bi nestao odmah im bi prva dua dostigla Bogoostvarenje. Ovo se, meutim, ne deava jer je Bogoostvarenje lino stanje svesti due

koja je nadila domen uma. Ostale due ostaju zatoene, a Ostvarenje mogu poslii tek nakon to svoju svest rasterete bremena ega i oslobode se ogranienja koja im namee individualni um. Zato postignue Bogoostvarenja ima neposredan znaaj samo za duu koja je nadila vremenski proces. U Ostvarenosti se razotkriva ono to je bilo pritajeno Kada postane Bogoostvarena, dua spoznaje da je oduvek bila ta beskonana Stvarnost koju sada otkriva, i da je njeno vienje sebe same kao neeg konanog, to podlee evoluciji i duhovnom napredovanju, zapravo bila iluzija. Dua takode otkriva da je beskonano znanje i blaenstvo u kome uiva, oduvek lealo pritajeno u beskonanoj Stvarnosti i da se u trenutku Ostvarenja samo ispoljilo. Tako Bogoostvarena osoba u sutini ne postaje neto drugo od ono stoje bila pre Ostvarenja. Ona ostaje ono to je i bila; jedina razlika je u tome to posle Ostvarenja, ona svcsno poznaje svoju istinsku prirodu koju ranije nije poznavala. Ona zna da nikada nije ni bila nita drugo do ono to sada zna cla jeste i da je sve to je do tada preivljavala bio samo sastavni deo procesa pronalaenja Sebe. Dve vrste dobitka itav proces postizanja Bogoostvarenja je igra iji su poetak i kraj istovetni. Postignue Ostvarenja je njen neminovni dobitak. Postoje dva tipa postignua: ili ovek stekne ono to ranije nije posedovao ili potpuno ostvaruje ono to jeste. Bogoostvarenje pripada ovoj drugoj vrsti. Upravo to ini nepremostivi jaz izmeu due koja je postigla Bogoostvarenje i due koja ga nije postigla. Mada Bogoostvarena dua ne stie nita novo, njeno neprikosnoveno saznanje o onome ta ona uistinu jeste, ta je bila, i ta e zauvek biti, daje Bogoostvarenju prvorazredni znaaj. Dua koja nije Bogoostvarena doivljava sebe kao konanu i neprestano je uzncmiravana oprenostima prolaznih radosti i tuga. S druge strane, Ostvarena dua se uzdigla iznad oprenosti i doivljava beskonano znanje i neogranieno blaenstvo Bogosvesti. Znaaj Bogoostvarenja U Bogoostvarenju dua naputa svoju Jzolovanu svest i nadilazi dvojstvo u trajnoj spoznaji istovetnosti s beskonanom Stvarnou. Okovi ograniene individualnosti zauvek su pokidani; svetu senki je doao kraj; veo Iluzije zasvagda je spao. Grozniavi i bolni nemir ograniene svesti koja je u stalnoj potrazi za neim, zamenio je blaeni spokoj i blaenstvo svesti o Istini. itavu huku i buku trajanja u vremenu progutali su mir i tiina Venosti. Duhovno kolovanje Duhovno kolovanje kao osnovno obeleje tragaoevog ivota Kada neki tragalac dobrovoljno stupi u blisku duhovnu vezu sa nekim Uiteljem, kae se daje on postao njegovim uenikom. Ukoliko je to meutim samo formalna veza, onda se ne radi o pravom duhovnom kolovanju. Odnos uenika i Uitelja posve se razlikuje od zakonskih odnosa u kojima se prava i dunosti utvruju formalnim ugovorima ili verbalnim dogovorima. Duhovno kolovanje je jedno od osnovnih obeleja ivota naprednog uenika i ono ne moe biti plod nikakve izvetaene procedure. Ono prirodno izrasta iz temeljnih zakona duhovnog ivota. Zbog toga je taj odnos po svemu mnogo znaajniji od svetovnih odnosa kakvi se svakodnevno uspostavljaju u drutvu, a iji su rezultati povrna druenja ili povremeni susreti. Veina tih svetovnih odnosa ne prodire dublje u duhovnu strukturu tragaoevog ivota, ve samo povrno dotie njegovo bie. Prema tome, u svetovnom smislu nije od velikog znaaja od kog prodavca ete kupiti robu ukoliko platite cenu za nju; nevano je da li ste krenuli ovim ili onim brodom, bitno je da stignete na odredite. No ak ni takvi odnosi, obzirom da su predodreeni sanskarikim vezama i karmikim zakonitostima, nisu lieni duhovnog smisla. Meutim, vrednost privremenih i povrnih odnosa ne moe se meriti sa vrednou duhovnog kolovanja, koja ivotu tragaoca daje sutinske smernice i uliva najdublji smisao. Ljubav je sr duhovnog kolovanja Kakav e se odnos uspostaviti izmeu Savrenog Uitelja i uenika uvek zavisi od unutranjeg stanja uenika. To je prvenstveno odnos izmeu ljubavnika i boanskog Voljenog. Sa duhovnog stanovita, radi se o najvanijem odnosu u koji ovek moe da stupi. Ljubav koja ini sr duhovnog kolovanja iz korena se razlikuje od raznih vrsta ljubavi koje se javljaju u uobiajnim ljudskim odnosima. Svetovna ljubav je meudejstvo izmeu dva Bogonesvesna centra; dok je ljubav koja se podrazumeva u duhovnom kolovanju, ljubav Bogonesvesnog prema Bogosvesnom. Svako je Bog; ali su neki nesvesni

svoje boanskosti, neki su samo delimino svesni, a malo ko je potpuno Bogosvestan. Oni koji nisu svesni svoje boanskosti nemaju nikakvu predstavu o stanju Boga. Oni su samo svesni svog telesnog stanja. Da bi postigli stanje Boga, treba da vole, oboavaju i slede onog Uitelja koji neprestano prebiva u stanju Boga. Uiteljevi zahtevi pre svega Ljubav uenika prema Uitelju je, zapravo, samo njegov probueni odgovor na mnogo veu ljubav Uitelja prema njemu. Tu ljubav treba staviti na prvo mesto, iznad svih ostalih ljubavi. Prirodno e ta ljubav vremenom prerasti u osnovnu pokretaku snagu uenikovog ivota, jer uenik zna da Uitelj predstavlja otelotvorenje i prikazanje beskonanog Boga. Sve uenikove misli i sva njegova nastojanja treba da se vrte oko linosti Uitelja. Obzirom da Uitelj tako dobija prednost nad svim ostalim potrebama uenika, Uitelj u tom odnosu postaje centar zraenja onih duhovnih sila koje rasteruju tamu, proiavaju srce od nakupljenih grehova i posveuju uenika u ivot ispunjen slobodom i sveu o Istini. Prava ljubav vodi ka Uitelju, kao u prii o Madnunu i Lajli Osnovna vrlina kandidata za uenika trebalo bi da bude bezuslovna ljubav prema Uitelju. Sve sporedne pritoke ljubavi se ionako na kraju ulivaju u velianstvenu reku ljubavi prema Uitelju i gube se u njoj. O tome govori pria o Madnunu i Lajli. Manun je Lajlu tako snano voleo da je svakog trenutka bio ispunjen mislima o njoj. Nije mogao da jede, pije, niti da spava, svejednako je razmiljao o njoj. I jedino to je eleo bilo je da Lajla bude srena. Rado bi je video udatu za drugog oveka samo kada bi znao daje to za njeno dobro. Bio bi u stanju i da umre za njenog mua ako bi je to usreilo. Krajnje poricanje sebe i iskrenost njegove ljubavi doveli su ga na kraju do susreta sa Uiteljem. Svaki trenutak ivota Manun je posveivao voljenoj, pa je to uzvisilo njegovu ljubav sa fizikog ili intelektualnog na duhovni nivo. A produhovljenje ljubavi dovelo ga je do boanskog Voljenog. Proienje kroz ljubav i predavanje Uitelj je taj boanski Voljeni, i kada uenik sretne svog Uitelja, on ne treba nita drugo da ini osim da ga voli. Jer, ako uenik voli Uitelja punim srcem, on e se pouzdano na kraju i sjediniti s njim. On ne treba da se brine za kvalitet njegove ljubavi. Treba da voli uprkos svim svojim slabostima i ne srne da posustane sve dok ne sasvim proisti svoje srce. Uitelj je suti izvor istote i kada mu uenik preda svoje srce, to je poetak njegovog samoproiavanja. Volei Uitelja svim srcem, uenik se otvara za boansku ljubav koju mu Uitelj uliva. Sve njegove slabosti e sagoreti u vatri boanske ljubavi koja mu se prua. Ako je uenik namerio da se oslobodi svih slabosti i dostigne besprekornu i beskrajnu istotu, onda sav svoj ivot mora bezrezervno posvetiti Uitelju. Mora mu predati svoje slabosti, snagu, poroke i vrline. I u vezi s tim ne sme biti kolebanja. Njegova predaja mora biti u toj meri potpuna da u njegovom umu ne preostane ni senke od kakve pritajene sebine elje. Znaaj vere Tek kada uenik pone da gaji nepokolebljivu veru u Uitelja, moe mu se predati u bezuslovnoj ljubavi. Vera u Uitelja je neophodan inilac pravog duhovnog kolovanja. Nakon to se stanje Boga ostvari, pitanje vere se uopte vie ne postavlja, isto kao to ovek bez premiljanja zna da je ovek. Ali sve dok se ne postigne stanje Ostvarenosti, uenikova vera u Uitelja je njegov najpouzdaniji vodi, neto kao kormilo na brodu. Netano je da je vera lepa, ona vidi mnogo dalje od mranog neznanja; no ipak, vera e biti liena direktnog iskustva sve dok tragalac ne ostvari sebe kao Boga. Nije sluajno da je druga re za religiju - vera. Vera je jedna od bitnosti tragaoevog ivota. Vera se moe iskazati na mnoge naine, mada se, sa psiholoke take gledita, uvek radi o jednoj te istoj pojavi sa razliitim odlikama. Jedina razlika je razlika u jaini vere. Vera moe biti vrsta i snana ili slaba i mlaka. Slaba i mlaka vera ne moe odvesti oveka dalje od privrenosti ritualima i ceremonijama; ali, vrsta i snana vera zasigurno e povesti tragaoca dalje od religijskih formi, pomoi mu da probije spoljanju ljusku i dospe do semena istinskog duhovnog ivota. Vera dostie svoj prirodni vrhunac i cilj kada se utoite pronae u Uitelju. Pria o Kalijanu Uenikova vera treba da bude vrsto utemeljena u njegovom doivljaju Uiteljeve boanstvenosti. Ne sme da bude nalik na lisku koju nosi i najmanji povetarac. Treba daje vrsta poput granita i da odoleva najjaim olujama. Pria o Kalijanu nosi poruku o vrstini vere u Uitelja. Kalijan je bio uenik Svami

Ramdas Samarte (Swami Ramdas Samarth), Savrenog Uitelja u doba Sivaija (Shivaji). Svaki Uitelj voli svoje uenike podjednako, ali su mu neki ipak naroito dragi - isto kao to neko voli sve delove svoga tela, mada su mu oi moda drae od prstiju. Svami Ramdas Samarta imao je mnoge uenike, ali je Kalijan bio njegov miljenik. A ostali uenici nisu razumeli zato je Kalijan Uitelju drai od ostalih. Jednoga dana Svami Ramdas odlui da proveri privrenost svojih uenika. Pretvarajui se daje bolestan i daje na samrti, on zamoli sve svoje uenike da dou pred njega. Prethodno je stavio povei mango na koleno i uvezao ga zavojem tako da je to izgledalo kao velika oteklina. Zatim je uperio prstom na oteklinu i saoptio uenicima da se radi o malignom tumoru i da e zasigurno umeti ukoliko neko ne isisa otrov iz njegovog kolena. Takoe je upozorio da e onaj ko isisa otrov ostati na mestu mrtav. Upitao je ima li meu njima neko ko bi bio spreman da to uini makar i po cenu sopstvenog ivota. Svi uenici su oklevali izuzev Kalijana, koji je smesta ustao i pohitao da posisa otrov. Na njegovo iznenaenje, umesto otrova okusio je sladak sok mangoa, a Svami Ramdas blagosiljao je njegovu nepokolebljivu veru i portvovanu ljubav. Spremnost da se umre za Voljenog je istinska ljubav. Takvu nepokolebljivu veru i ljubav i nepodeljenu privrenost, kao to je bila Kalijanova, u ueniku moe probuditi jedino milost Uitelja. Odanost Uitelju Apsolutna odanost Uitelju ne osiromauje ivot uenika ni u kom pogledu. Naprotiv, sluiti Uitelja znai sluiti svoje Sopstvo u svakom drugom sopstvu. Uitelj prebiva u sveobuhvatnoj svesti hotei sveopte duhovno blagostanje. Zato, sluiti Uitelja takoe znai uestvovati u njegovoj nameri i zadatku da slui sveukupnom ivotu. Uitelj e, na primer, traiti od uenika da iri njegovu misiju po svetu. Putujui svetom i obavljajui to mu je naloeno, uenik e biti u stalnom unutranjem kontaktu sa Uiteljem kao beskonanim Biem. Tako, uestvujui u radu Uitelja, uenik postaje sve blii Uitelju, postaje, zapravo, sastavni deo njegove svesti. Sluenje Uitelja je najbri nain da se ostvari Uitelj u sebi. Uestvovanje u Uiteljevom radu Usluga koju uenik prua Uitelju ne samo da ima veze s univerzalnim ciljevima, ve je i jedno od najmonijih sredstava uenikovog napredovanja ka njegovom sopstvenom duhovnom cilju. Neusiljeno, srano, nesebino i bezuslovno sluenje korisnije je od bilo kog drugog puta. Ono predstavlja zadovoljstvo za uenika, ak i onda kada iskuava njegovo telo ili um. Tekoe i nelagodnosti kroz koje prolazi uvek nanovo iskuavaju njegovu odanost. A to vea iskuenja, to bolje za njega. Prihvatajui fiziku i mentalnu patnju u svom odanom sluenju Uitelju, uenik biva nagraen blaenstvom duhovnog ostvarenja. Privrenost Uitelju Kada uenik shvati ko je Uitelj i kakav je njegov znaaj, u njemu se javlja oseaj neraskidive, apsolutne privrenosti. A kada je uenikovo razumevanje Uiteljevog poloaja i zadatka nepotpuno, on najee umilja da je posred! protivurenost izmeu Uitelja i njegovog vieg Ja. Kao posledica ove protivurenosti, u uenikovom umu se javlja vetaki, umiljeni sukob izmeu Uiteljevih zahteva i drugih zahteva koji mu izgledaju valjaniji. Uenik od samog poetka mora da zna da Uitelj od njega iskljuivo trai da ostvari svoje vie Ja. U stvari, Uitelj simbolizuje to vie Ja uenika i nita drugo do to vie Ja, koje je jedna ista Stvarnost koja prebiva u svemu. Uzroci sukoba Vernost Uitelju samo je drugi oblik vernosti svom viem Ja. To, naravno, ne znai da je formalna odanost viem Ja odgovarajua zamena za odanost Uitelju. Uenik ne moe imati jasno vienje vieg Ja sve dok ne postane Bogoostvaren; a esto je ono. to mu se namee kao njegove dunosti na stazi, delo sanskara utisnutih izmeu vieg Ja i njegovog polja svesti. Uitelj je, za razliku od uenika, jedno sa viim Ja, pa su stoga njegovi sudovi nepogreivi. Zato uenik uvek mora iznova da preispituje svoje pobude na osnovu standarda ili uputa primljenih od Uitelja. Ako se meu njima javi sukob, potrebno je da temeljno preispita svoje ideje i otkrije njihovu nesavrenost. Skoro uvek je dovoljno samo malo da promisli, pa e uvideti da je ono to mu nalae njegovo vie Ja u skladu sa onim to od njega zahteva Uitelj. Ukoliko, meutim, u nekim retkim prilikama uenik nije u stanju da ovo dvoje uskladi, on moe biti siguran da ili nije pravilno razumeo naloge svog vieg Ja, ili nije pravilno razumeo sutinu Uiteljevih

zahteva. U takvim sluajevima Uitelj e ostaviti ueniku slobodu da sledi vlastitu savest. Ponekad e mu Uitelj davati instrukcije u nameri da ga pripremi za uzvieniji nain ivota. Uenik e se tada nai u procepu prividnog i privremenog neslaganja izmeu sopstvenih tenji i Uiteljevih instrukcija. Ali obino Uitelj ne daje nikakve upute za koje uenik nije iznutra spreman. Znaaj pravog duhovnog kolovanja Uitelj je uzvieno nelian i njegova nastojanja su iskljuivo usmerena na to da uklone zastor izmeu uenikove svesti i njegovog vieg Ja. Prema tome, ne moe postojati nikakva protivurenost izmeu vernosti koje uenik iskazuje svom viem Ja i njegove vernosti Uitelju. I doista, na kraju svog puta uenik e otkriti da Uitelj nije nita drugo do njegovo vie Ja u drugom obliku. U svojoj krajnje nelinoj i nesputanoj boanstvenosti. Uitelj je u toj meri celovit da nema nikakvih linih elja. Sve to on trai u odnosu sa uenikom jeste da se ovaj ponovo rodi u svetlosti najvie Istine. Postati uenikom znai poi stazom koja vodi ka ostvarenju duhovnog cilja. To je sutina pravog duhovnog kolovanja. Putevi Uitelja Uitelji su uvek spremni da prue pomo Priroda Uiteljeve pomoi Pomo Savrenog Uitelja sastoji se u tome da ueniku omogui sigurno i bezbedno duhovno napredovanje, kao i da skrati vreme koje bi inae bilo potrebno kada bi uenik taj put prelazio sam. Uenik se na stazi dugo moe kretati sam, ali nee biti u stanju da prede esti nivo bez pomoi Uitelja. Sve do estog nivoa involucije svesti, intervencija Uitelja je od ogromnog znaaja, jer pomae ueniku da ne upadne u neku od zamki koje vrebaju na duhovnom putu. Savreni Uitelj Kabir uporedio je tri stadijuma na stazi sa tri faze paljenja vatre. Kao to prvo imamo samo dim bez vatre, zatim vatru obavljenu dimom, i na kraju vatru bez dima, tako i poetke na stazi karakterie gust veo neznanja, na sredini puta mutno sagledavanje cilja, a na kraju, ostvarenje Istine bez i najmanje primese obmane. Poto staza krivuda kroz mnoge obmane, uenik bez vodstva Uitelja nikada nije bezbedan, jer samo Uitelj poznaje sve etape na stazi i moe da ga provede kroz njih. Prebivalite iluzija Pre nego to doe do otvaranja unutranjeg oka, um zamilja cilj duhovne slaze kao Beskonanost, i to u vidu simbolinih slika beskonanosti kao to su nebo ili okean, koje asociraju na nepregledno prostranstvo. Premda takve simboline slike jasno i dobro opisuju Beskonanost, njih ipak vremenom mora da zameni neposredno iskustvo Beskonanog. Uenik e tek nakon otvaranja unutranjeg duhovnog oka imati neposredan doivljaj Sopstva. A kada se to dogodi, um, zbunjen onim to vidi, vie nee posedovati raniju bistrinu. Budui zbunjen vienjem Sopstva, um gubi sposobnost bistrog razmiljanja i pogreno zakljuuje da je vienjem Sopstva ujedno i ostvario Sopstvo. Otuda dolazi do zablude da je kraj putovanju mada je on jo daleko. U tradiciji sufizma ova etapa na stazi poznata je kao muqam-e-afsan, ili prebivalite iluzija. Upravo u ovako tekoj etapi na stazi, Uitelj moe, vetom intervencijom, pogurali uenika da nastavi put bez nepotrebnog zastajkivanja. Doprinos Uitelja Na svakom od est unutranjih nivoa uenika vrebaju opasnosti, jer je svaki nivo na sebi svojstven nain prepun arolija koje bi da ga ulove u svoje zamke. Uitelj vodi uenika kroz sve nivoe, ili mimo njih, bez zadravanja. Ali uenik svejedno mora da hoda sopstvenim nogama. Uitelj mu pomae samo utoliko to potvruje i uverava ga u ispravnost njegovih prethodno steenih uvida i zapaanja, podiui njegovu svest na nov stupanj - koji, mada mu neizbeno predstoji kao sledei korak na stazi, jo uvek nije dostupan njegovim mogunostima. Unutranja vera Da bi uenika izbavio iz Maje Uitelj se slui upravo Majom. Poto je Uitelj nadrastao dobro i zlo, on esto zahteva stvari koje njegovim uenicima, sa njihovog uobiajenog zdravorazumskog stanovita, izgledaju neprihvatljive, ak i okantne. Za uenika je najbolje da prati Uiteljeve instrukcije s unutranjim poverenjem i da ih svojim ogranienim sposobnostima rasuivanja ne dovodi u pitanje. Sledei uveni primeri ilustruju ovaj nauk. U Kuranu postoji pria o Ibrahimu* (U Bibliji: Avram, prim. prev.) od koga je Bog zahtevao da rtvuje

svog voljenog sina Ismaila (U Bibliji Isaka, prim. prev.). Kada je Ibrahim, vrst u svojoj veri i pokornosti, krenuo da ubije Ismaila, Bog gaje u poslednjem trenutku spreio i prihvatio da mu ovaj, umesto sina, rtvuje jagnje. * Vidi Glosar Kada je ams-e-Tabriz (Shams-e-Tabriz) naredio svom ueniku Maulana alaludin Rumiju (Maulana Jalaludin Rumi) da mu dobavi krag vina, ovaj se, da bi mu udovoljio i zasluio njegovu milost, bez reci pokorio tom zahtevu. U to vreme Maulana je upravo kao veliki teolog Islamskog sveta stekao mnotvo sledbenika medu muslimanima - a vino je muslimanima verski zabranjeno (haram). Noenje kraga sa vinom na ramenu, i to u javnosti, bio je stvarno teak ispit Maulanine vere, ali ga je on poloio. Od Gausalija aha (Ghausali Shah) je jedan od njegovih Uitelja, koji je iveo na obali reke Gang, jednom zatraio da mu ovaj donese kofu vode - s tim da vodu mora da zahvati iz sredine reke. Deavalo se to oko ponoi, a reka Gang je zbog monsuna uveliko preplavila obale. Uenik je na poetku oklevao ali je odmah zatim, imajui poverenja u premudrog Uitelja, skupio hrabrosti da pokua nemogue. I im je zakoraio u besne talase Ganga, prizor se preobrazio u neto predivno. Reka se pretvorila u uski potok. A kofa koju je trebalo napunili gotovo je dodirivala reno dno. U potrazi za sredinom reke uenik je prepeaio do druge obale. A onda se Uitelj iznenada pojavio pred njim. Upitao ga je zbog ega kasni. Gausali ah mu objasni da ne moe da utvrdi gde se nalazi sredina reke. Uitelj mu pokaza mesto odakle da akama napuni kofu vodom, a onda ga pod nekim izgovorom napusti, naredivi mu da se odmah vrati kui. A kada se Gausali ah vratio u kolibu nosei kofu punu vode, saznao je, na svoje veliko iznenaenje, da Uitelj ni za trenutak nije naputao kolibu, ve je sve vreme sedeo sa uenicima i razgovarao. Uobiajeni metodi Ovakve prie ilustruju kako se Uitelji u retkim prilikama slue svojim moima da bi slomili ego svojih uenika i pomogli im u njihovom napredovanju na stazi. Uitelji su po pravilu veoma tedljivi kada su njihove boanske moi u pitanju, i nikada ih ne koriste ukoliko to nije zaista neophodno. Najee se slue obinim, svakodnevnim sredstvima. Pomaui svojim uenicima oni ne samo da pokazuju veliko razumevanje, izvanredan smisao za humor, beskrajno strpljenje i savrenu taktinost, ve i sami prolaze kroz nebrojene tekoe, prilagodavajui se zahtevima situacije na raznorazne naine. Pria o Bahlulu Ovo je prikazano i u prii o velikom mistiku Bahlulu. Iz nepoznatih razloga Bahlul jednoga dana odlui da stupi u kontakt sa persijskim uglednicima i vienijim ljudima. Jedina prilika za to bese prijem koji je princ svake godine prireivao za svoje dostojanstvenike. Na nesreu, Bahlul je bio elav, a u to vreme na prineve prijeme ljudi bez kose nisu imali pristupa. Razlog tome bila je prineva elavost; ljudi bez kose potseali su ga na njegovu manu i kvarili mu zabavu. Zbog prineve preosetljivosti nijedan elavac nije smeo da prisustvuje njegovim prijemima. I naravno, kada se Bahlu! pojavio u svojoj otrcanoj odei, vratari ga nisu pustili unutra. Meutim, prijem je trajao tri dana; drugog dana Bahlul pozajmi lepu odeu, stavi periku na glavu, i tako preruen uputi se na isto mesto. Na prijemu niko nije prepoznao Bahlula, ali je on u svojoj sjajnoj odei ostavio snaan utisak na sve prisutne. Bio je toliko dopadljiv da ga je ak i princ toplo pozdravio i pozvao da sedne kraj njega. im je seo, Bahlul namignu princu. Princ se, dodue, ne doseti zato mu je Bahlul namignuo ali pomisli da, poto taj gest dolazi od jednog tako izuzetnog oveka, on mora da ima neki dubok znaaj, pa mu uzvrati istom merom. Opazie to i ostale zvanice te stadoe da oponaaju ono to su videli, pa se namigivanje postepeno prenese na sve prisutne; naposletku je svak svakome namigivao. Jednog trenutka Bahlul doviknu sveanom skupu: O vi mudri ljudi, stanite! Zato namigujete? A uglednici odgovorie: Namigujemo jer ste i vas dvojica velikana jedno drugom namigivali. Mi smo vas samo oponaali. Bahlul zatim skide periku sa glave i ree: Nas dvojica smo takoe i elavi. Oponaajte nau elavost. Uglednici se razioe i, o uda, treeg dana svi se pojavie obrijanih glava. Tada se Bahlul obrati princu: Nas dvojica smo elavi zauvek; a ovi ljudi e morati svakodnevno da briju svoje glave da bi ostali elavi. Postupanje sa uenikovim slabostima

Tako je Bahlul taktinim ponaanjem i humorom sebi obezbedio pristup onima kojima je hteo da prui pomo. Ni najvei problemi ne mogu spreiti Sadgitrua da stupi u kontakt sa uenikom i pridobije ga za duhovni ivot. Poto uenik sigurno napreduje samo ukoliko gaji bezuslovnu ljubav za Uitelja, Uitelj s najveom panjom uklanja sve prepreke koje bi mogle stajati na putu uenikovog potpunog predavanja. Ako se ponekad ini kao da Uitelj ismeva uenikovu linost, on to ne ini iz zle namere, nego da ukloni one smetnje koje bi mu mogle stvoriti ozbiljne probleme na njegovom putu. Ako ponekad izgleda kao da Uitelj pothranjuje ego svog uenika, on na taj nain samo naduvava uenikove neznanje i puta da ono dostigne vrhunac. Tako ga priprema za konano unitenje ega, kao kada se rtvene ivotinje briljivo tove uoi rtvovanja. Uitelj je s one strane dobra i zla pa ga ne uznemiravaju uenikove greke. Tolerie ih sa ogromnom strpljivou i bezgraninom sposobnou ekanja, znajui da e one, kada se uenik uvrsti na stazi, ubrzo biti ispravljene. Podrka kroz davanje priznanja Kada utvrdi da se uenik ozbiljno posvetio stazi, Uitelj preduzima odreene mere da oisti um uenika od njegovih nedostataka. ak i po cenu okrutnosti, nastavie da obavlja svoj zadatak poput kakvog hirurga koji, zanemarujui pacijentove proteste, izvodi operaciju do kraja. Uenik ne moe a da ne uvidi da Uitelj te mere preduzima iskljuivo u njegovom interesu. Zato se on, u procesu ienja koji izgleda bolan i neprijatan, ne osea odbaenim od strane Uitelja, ve mu postaje sve blii. U svojoj duhovnoj podui Uitelj ipak najee primenjuje blag i ueniku dopadljiv metod, koji je uz to i vrlo efikasan. Uitelj je veoma zadovoljan kada uenik postigne duhovni napredak. Odajui priznanje uenikovim vrlinama, Uitelj podrava duhovne kvalitete koje je on na putu da razvije i bodrei ga, uliva mu samopouzdanje i snagu da se suoi sa bilo kojom situacijom. Svaki plamiak uzviene emocije, gest samoodricanja, herojska rtva, kao i svaki izraz velikog strpljenja, ljubavi ili vere, naii e na Uiteljevo odobravanje. Da bi razvio pozitivne osobine kod uenika on e neposredno i otvoreno hvaliti njegove uspehe. Uenik e ubrzo nauiti da ceni Uiteljeve pohvale i one e ga radovati vie od svega. Bie spreman da odoli i najveim kunjama i proe kroz najtea iskuenja da bi time usreio Uitelja. Reenje svih problema Poto je Uitelj za iskuenika simbol vrhunskog Sopstva u svemu, stepen do koga e iskuenik ostvariti svoju unutranju boanstvenost i sklad sa svim drugim oblicima vrbovog Sopstva, direktno e zavisiti od skladnosti njegovog odnosa sa Uiteljem. Kroz predanost Uitelju uenik e doi do saznanja da su njegovi problemi i nedoumice jedinstveni za sve tragae. Reeno jezikom psihologije, moi e da prihvati svoje probleme ne kao pojedinane probleme, ve kao aspekte jednog jedinstvenog problema. Tako e dospeti u stanje celovitosti, koje se posve razlikuje od privremenog kompromisa izmeu oprenih zahteva. Da bi pomogao ueniku u ovom tekom zadatku, Uitelj mora za uenika da predstavlja otelovljenje duhovnog ideala, jer ako uenik treba da se probije kroz brojne barijere koje e se ispreiti izmeu njega i njegovog cilja, neophodno je da postigne intenzivnu koncentraciju na taj ideal. Zahtevi linog Uitelja imaju prednost Uzvieni Uiteljev zahtev se ne srne ograniavati niti dovoditi u sumnju, ak i kada doe do spontanih izliva dubokog potovanja koje e uenik ponekad gajiti prema drugim Uiteljima. Svi Savreni Uitelji poseduju jedinstvenu svest i apsurdno je zamiljati da meu njima postoje razlike. Mada nijedan Uitelj nije vei od drugog, uenik mora, za sopstveno dobro, u prvom redu da potuje zahteve svog sopstvenog Uitelja - sve dok ne prevazie podruje dvojnosti i ne ostvari jedinstvo celokupnog ivota. Jer, ukoliko ne bi bilo uzvienog zahteva, kome je data prednost nad svim ostalim ivotnim i meusobno suprotstavljenim zahtevima, tada bi dolo do rasipanja umne snage. Iskljuiva koncentracija na Uitelja je nezamenjiva pomo u prikupljanju rasute umne energije uenika. U vrlo retkim prilikama i pod izuzetnim okolnostima, Uitelji mogu da donesu odluku da zajedniki poduavaju odreenog uenika. Tako postoje izuzetni primeri uenika koji su uspostavili saradnju sa dva ili vie Uitelja. Ovo je pre izuzetak nego pravilo; a ako postoji vie Uitelja, oni e rasporediti svoj posao tako briljivo da njihovi zahtevi nee protivureiti jedni drugima. Priroda ega i njegovo uklanjanje Odeljak I Ego kao poprite konflikta

Poreklo ega Na predljudskom stadijumu svest ima iskustva, ali veza izmeu iskustava i sredinjeg ja jo nije jasno uspostavljena. Na primer, pas se moe razdraiti, ali svoju razdraenost nee doiveti u smislu Ja sam razdraen. U ovom sluaju nalazimo da pas ui na osnovu iskustava, ponaajui se na osnovu ranijih iskustava, ali su njegove radnje, iako povezane, zapravo polumehanike, i nastaju kao posledica privlaenja srodnih utisaka, ili sanskara. A to se bitno razlikuje od razumnog povezivanja iskustava kakvog je omoguio razvoj Ja svesti. U poecima razvoja razumske kontrole nad delovanjem pojedinanih impresija dolo je do njihovog povezivanja sa centrom svesti, i tako se javio ogranieni ego. Konsolidaciju ego - svesti najbolje bismo mogli objasniti polazei od poetaka razvoja ljudske svesti. Formiranje ega Ljudska svest ne bi bila nita drugo do skladite prikupljenih utisaka i iskustava da u isto vreme ne sadri princip integracije u ego-sreditu, koji joj slui da sve te utiske i doivljaje organizuje i shvati. Da bi se neko iskustvo shvatilo potrebna je prvo sposobnost da se obuhvate svi njegovi delovi, a potom i sposobnost da se, otkrivanjem njihovih uzajamnih veza, ti delovi procene. Integracija oprenih utisaka i iskustava je uslov oslobaanja svesti od robovanja svakojakim prijatnim i neprijatnim stvarima koje bi da njome ovladaju bez obzira to nemaju nikakvu vrednost. Poetni korak ka integraciji je formiranje ega kao sredita i osnovice svesti. Ego se pojavljuje da bi udovoljio eljama Ego je neskriveno i neumitno prisutan u svim zbivanjima u duevnom ivotu, a njegova uloga je zadovoljavanje odreenih potreba. Uloga koju ego igra u ljudskom ivotu moe se uporediti sa ulogom tereta na brodu. Brodski teret osigurava brod protiv prevelikog ljuljanja. Bez njega bi brod bio previe lagan i nestabilan, u opasnosti da se prevrne usred raspomamljenih vetrova i talasa. Isto tako bi se i snaga uma, u nedostatku privremenog jezgra, besciljno rasipala i troila u zapletima oprenih iskustava. Uopteno reeno, ego igra ulogu procenjivaa ivotnih iskustava i posrednika aktivnih tenji relativno nezavisnih i nepovezanih instikata nasleenih iz perioda ivotinjske svesti. Tvorevina koju nazivamo ego slui da se uspostavi odreena stabilnost svesnih procesa, a ujedno i da se obezbedi njihovo skladno i uravnoteeno delovanje, to je osnov planskog i organizovanog ivota. Nuno zlo Bilo bi, dakle, pogreno misliti da je pojava ega nesvrsishodna. Mada se pojavljuje samo da bi na kraju nestao, on privremeno zaista zadovoljava potrebu koja se, na dugom putovanju due, ne moe zanemariti. Ego se ne srne shvatiti kao trajna prepreka, jer se on moe prevazii i nadrasti naprezanjem svih duhovnih snaga. Fazu formiranja ega treba shvatiti kao privremeno i nuno zlo. Ego unosi razdor i stvara podvojenost Ego je nezaobilazna stepenica u daljem napretku svesti. Meutim, poto ego prianja za pogrenu zamisao da je ovek telo, on je izvor velike zablude, koja izobliava iskustvo. Ego deluje tako to, uporeujui sebe sa ostalim oblicima ivota, sam sebe otuuje od njih. I tako, mada iznutra pokuava da upotpuni i integrie lino iskustvo, ego, pri samom pokuaju da oseli i zatiti sopstveno postojanje, unosi razdor izmeu spoljanjeg i unutranjeg ivota. To cepanje celovitosti ivota nadvoje ne moe a da se ne odrazi na unutranji ivot linosti kojom dominira ego. Ego kao izvor Konflikata Premda neprestano tei da ostvari jedinstvo i celovitost iskustva, ego nikada ne uspeva u tome. Njemu, dodue, polazi za rukom da uspostavi neku vrstu ravnotee, ali je ona povrna i privremena. A da je svako ego-postignue nesavreno dokazuje i injenica da je svako iskustvo, posmatrano sa stanovita ega, neizostavno praeno unutranjim konfliktom. Svakog trenutka ljudski um prolazi kroz seriju konflikata. Umovi velikih i proslavljenih ljudi, isto kao i umovi obinih ljudi, uvek su zbunjeni protivurenim eljama i sklonostima. Ponekad je konflikt sa kojim se um suoava tako otar da osoba popusti pod njegovim pritiskom, pa onda imamo ili deliminu ili potpunu umnu poremeenost. Normalne i takozvane poremeene osobe sutinski se ne razlikuju. I jedni i drugi se suoavaju sa istim problemima; samo to su ovi prvi u stanju da sa manje ili vie uspeha reavaju svoje probleme, a ovi drugi ne mogu da ih rese.

Pogrene procene Ego pokuava da resi svoje unutranje konflikte netanim procenama i pogrenim izborima. Za ego je karakteristino da nebitne stvari smatra bitnim, a bitne nebitnim. Premda su mo, slava, bogatstvo, sposobnosti i ostala svetovna postignua zaista nebitne stvari, ego uiva u posedovanju istih, i vezuje se za njih u smislu ovo je moje. S druge strane, duhovnost, koja je za duevni ivot od najveeg znaaja, ego smatra nebitnom. Na primer, kada osoba oseti neku telesnu ili misaonu neprijatnost dok obavlja neto od duhovnog znaaja, njen ego uskae da bi otklonio tu nevanu neprijatnost, bez obzira to e time osoba odustati od onog to je za nju najhitnije - a to je duhovni rad. Telesna i mentalna prijatnost, kao i sva ostala svetovna postignua i priznanja, nisu nepotrebna, ali nisu ni znaajna. Postoji ogromna razlika izmeu potrebe i sutine. Konflikti se reavaju samo pravilnom procenom Ego mnoge nebitne stvari tretira kao neophodne. Duhovnost, meutim, koja se egu ini nebitnom, je od sutinske vanosti za duu. U egu prebiva najdublji i najosnovniji princip neznanja koji se ogleda u davanju prednosti nebitnom nad bitnim. Potreba za inteligentnim i vrstim izborom Um retko funkcionie skladno jer je uglavnom usmeravan i voden nadmonim silama nesvesnog. Malo ljudi je spremno da se upusti u tekoe ovladavanja tajnim silama koje usmeravaju tok duhovnog ivota. Koflikt u umu je mogue otkloniti samo svesnom kontrolom snaga nesvesnog. A trajnu svesnu kontrolu je mogue uspostaviti jedino kada se svaka pojava koflikta u umu postavi na svoje pravo mesto. Poverenje u ispravnost izbora Da bi se um oslobodio od konflikata valja initi pravilne izbore i davati prednost onome stoje istinski vredno nad onim to je nevredno. Uvek kada postoji manje ili vie izraen konflikt, donesene odluke treba da su razborite i postojane. Izbor mora biti razborit, jer jedino se prianjanjem za prave i postojane vrednosti moe ostvariti ravnotea i pokrenuti vitalni, kreativni tokovi duevnog ivota. Jedan nepokolebljiv ali nerazborit izbor moe privremeno nadvladati konflikt; ali e on, zauzvrat, u jednom dugom periodu uskratiti ivotu zamah i polet, i zaustaviti razvoj celovite linosti. Stavie, takav nerazborito reen problem zasigurno e se ponovo pojaviti u nekom drugom obliku. S druge strane, za razboritu odluku je potrebna sposobnost opaanja pravih vrednosti i njihovog razluivanja od tobonjih vrednosti. Iz ovoga sledi da je problem sukobljenih elja u stvari problem sukobljenih vrednosti, a da bi se sukob resio, valja preduzeti temeljnu potragu za pravim smislom ivota. Um se jedino mudrou moe osloboditi od svakog konflikta. Prave vrednosti Donevi jednom za svagda pravu odluku, ovek nikada ne treba da odstupi od nje. Mada se neke sukobljene tenje u umu umire kada se odluno krene zacrtanim putem, neke druge nastavljaju da se upliu, ometajui sprovoenje odluke u delo. Ponekad je mogue da se, zbog pojaanog sukoba u nesvesnom, javi kolebanje u vezi sa odlukom. Da bi izbegao poraz, um se mora vrsto drati onih vrednosti do kojih je doao. Ovakvo reavanje konflikta u umu ne iziskuje samo opaanje pravih vrednosti ve i nepokolebljivu privrenost njima. Skriveni konflikti Sposobnost donoenja razborite i vrste odluke se moe uvebavati na svim stvarima, kako malim tako i velikim. Obine ivotne brige nisu nita manje znaajne od ozbiljnih problema sa kojima se um suoava u kriznim periodima. Koreni konflikta u umu ne mogu se zatrti bez neprekidnih napora da se naini inteligentan i postojan izbor. Razvoj istinskih vrednosti javie se spontano tek kada um stekne trajnu naviku da uvek donosi odluke u korist pravih vrednosti. Svakodnevne, obine stvari ine tri etvrtine ovekovog ivota; i mada unutranji konflikt u vezi obinih stvari ne moe znatno uznemiriti um, on e ipak ostaviti za sobom izvesnu nelagodnost, oseaj da neto nije u redu. Unutranji konflikti po pitanju svakodnevnih situacija najee i ne isplivavaju na povrinu svesti. Ali zato iza pozornice bacaju senku na ivot. Zato konflikt treba izneti na povrinu svesti i otvoreno se suoiti s njim da bi se

pronalo odgovarajue reenje. enja za idealom kao lu vodilja Postupak izvoenja konflikata na povrinu svesti ne srne se izroditi u izmiljanje problema tamo gde ih nema. Siguran znak pravog unutranjeg konflikta jeste kada ovek ne osea da uestvuje punim srcem u mislima ili akcijama koje dominiraju trenutkom. Postoji i nejasan oseaj da se ivot suzio ili ak, radikalno ograniio. U takvim sluajevima treba pokuati sa analizom duevnog stanja kroz duboko unutranje sagledavanje sopstvenih misli i oseanja, poto upravo takva analiza dovodi do osvetljavanja korena sukoba. Dezintegracija ega Protivrenosti koje na ovaj nain isplivaju na povrinu mogue je resiti donoenjem razborite i vrste odluke. Da bi se konflikt resio na zadovoljavajui nain, najvanije je da postoji snaan podstrek ili nadahnue, a on se javlja samo kao posledica gorljive enje za dostizanjem nekog uzvienog i sveobuhvatnog ideala. Cista analiza moe pomoi u donoenju odluke, ali e ta odluka biti jalova i neefikasna ukoliko nije osnaena privrenou nekom idealu koji see u najdublje i najsutinskije slojeve ljudske linosti. Moderna psihologija je dosta postigla u razotkrivanju uzroka unutranjih konflikata, ali tek treba da otkrije metode koji e pobuivati inspiraciju i nadahnjivati um onim to ivot zaista ini vrednim ivljenja. To je istinski kreativni izazov za spasioce oveanstva. Istinski ideal je osnovni kriterij um valjanog procenjivanja. A dobra procena slama ego konstrukciju izgraenu na temeljima lanih vrednosti. Svako delo u kome se odraavaju prave ivotne vrednosti doprinee dezintegraciji ega, koji eonima deluje u neznanju. ivot ne moe ostati trajno zatoen u kavezu ega. Jednog trenutka on se mora probiti ka Istini. Na vrhuncu evolucije ovek dolazi do otkria da se ivot, sve dok se nemono vrti oko stoera ega, ne moe shvatiti i proiveti u svoj punoi. Voden logikom tog otkria, ovek zapoinje potragu za pravim sreditem svojih iskustava i preureuje svoj ivot u skladu sa Istinom. Da bi bio uspean u tome, neophodno je da na mesto ega ustolii svest o Istini. Spoznajom Istine ego biva potpuno uniten. Da bi se ivot mogao valjano integrisati i ispuniti, najpre mora da nestane to varljivo i vetako jezgro satkano od sanskara. Priroda ega i njegovo uklanjanje II Odeljak II - Ego kao potvrda otuenosti Ego kao prepreka duhovnoj emancipaciji Ego je potvrda ovekove otuenosti. On poprima razne oblike. Moe se javiti u obliku kontinuiranog sebe-svesnog pamenja kroz priseanja kao to su: Uinio sam ovo ili ono; Oseao sam ovo ili ono; Razmiljao sam o ovome ili o onome. Moe poprimiti oblik sebinih nadanja u vezi budunosti i planiranja: Uradiu ovo ili ono; Oseau ovo ili ono; Razmisliu o ovome ili o onome. Ili pak, u sadanjem vremenu, ego se, istiui svoju razliitost i odeljenost od svih ostalih centara svesti, ispoljava kao snaan oseaj da je ovek zasebna jedinka. I mada privremeno igra korisnu ulogu centra svesti, ego, kao potvrda otuenosti, predstavlja glavnu prepreku duhovnom izbavljenju i prosvetljenju. Ego se hrani na oseaju otuenosti Svoju odeljenost ego potvruje kroz poudu, mrnju, ljutnju, strah ili ljubomoru. Osoba koja udi za drutvom i prisustvom drugih ljudi, zapravo je bolno svesna svoje otuenosti i snano doivljava svoje zasebno postojanje. Oseaj otuenosti najotriji je u sluaju velike i neutaive poude. Izraen je i u mrnji i u ljutnji, gde druga osoba biva odbaena i smatrana ne samo tuincem, ve i neprijateljem sopstvenog nabujalog ega. Strah je takoe prikriveni oblik otuenosti i javlja se u vidu snanog oseaja odvojenosti. Strah se sputa kao gusta koprena izmeu mene i tebe. Strah ne samo to potpiruje i produbljuje nepoverenje u drugog, ve neizbeno vodi do suavanja i povlaenja svesti, sve dok se drugo ljudsko bie u potpunosti ne istisne iz ivotnog konteksta. Stoga treba voleti bez straha, i to ne samo druge due, ve i samog Boga. Kroz strepnju od Boga ili Njegovih ispoljenja jaa oseaj otuenosti, dok kroz ljubav prema Bogu i Njegovim ispoljenjima oseaj otuenosti postepeno nestaje. Ljubomora jaa ego Oseaj otuenosti najizrazitiji je u ljubomori. Najdublji imperativ due jeste da voli i da bude istovetna sa drugim duama. Tu svoju potrebu dua ne moe da ispuni ako je potresaju pouda ili mrnja,

ljutnja ili strah. U ljubomori, pored toga to ova duboka i imperativna potreba za poistoveivanjem sa drugim biem ostaje nezadovoljena, kod osobe jaa i uverenje da se neka druga dua uspeno sjedinila sa osobom za kojom je ova eznula. U njoj se zatim rada dubok i beskompromisan otpor prema te dve osobe i prema njihovom odnosu koga je ljubomorna osoba nastojala da rezervie samo za sebe. Sva iskljuiva oseanja kao to su pouda, mrnja, strah ili ljubomora ine ivot skuenim i doprinose ograniavanju i suavanju svesti. Ona direktno postaju instrumentom potvrivanja otuenosti ega. Slabljenje ega putem ljubavi Svaka misao, oseanje i delo poteklo iz zamisli o nekakvom ekskluzivnom i zasebnom postojanju, sputava oveka. Sva iskustva, bilo znaajna ili beznaajna, i sva nastojanja, bilo dobra ili loa, optereuju ga impresijama i produbljuju otuenost njegovog ja. Jedino iskustvo koje egu oduzima mo je iskustvo ljubavi, i jedino htenje koje ublaava oseaj otuenosti je htenje da se bude jedno sa Voljenim. Pouda, mrnja, ljutnja, strah i ljubomora, sve su to oblici iskljuivosti koji produbljuju jaz izmeu mene i ostatka ivota. Jedino sveobuhvatajua ljubav moe da premosti ovaj vetaki stvoreni jaz i probije kroz barijeru varljive imaginacije. U istinskoj ljubavi ljubavnik isto tako ezne, ali on ezne da se sjedini s Voljenim. U doivljaju jedinstva sa Voljenim, odnosno kroz tenju da se ono postigne, slabi oseaj otuenosti ovekovog ja. Volei, ja ne razmilja o tome da zatiti sebe, ba kao to se ni noni leptir ne plai da sagori u plamenu svece. Ego je potvrda otuenosti od drugih, dok je ljubav potvrda jedinstva sa drugima. Otuda se ego moe rastoiti samo istinskom ljubavlju. Ego sainjen od elja Ego je natovaren raznovrsnim eljama. Neuspeh u zadovoljenju elja ego doivljava kao neuspeh. Uspeh u prisvajanju eljenog, ego doivljava kao uspeh. Nit ega je prisutna u ispunjenim i u neispunjenim eljama. Ego e pred navalom elja navui masku ravnodunosti i tobonjim neeljenjem opet potvrditi svoju zasebnost. Meutim, kada doe do prestanka elja, prestaje i tenja za zasebnou. Prema tome, osloboenje od svih elja utire put uklanjanju ega. Ego sainjavaju raznorazne elje, a unitenje tih elja ravno je unitenju ega. Koreni ega nalaze se u podsvesnom umu Brisanje ega iz svesti je vrlo sloen zadatak, poto se koreni ega nalaze u podsvesnom umu, u obliku prikrivenih tenji koje nisu uvek prihvatljive eksplicitnoj svesti. Ogranieni ego eksplicitne svesti je mali deo celokupnog ega. Ego je kao santa leda u okeanu. Priblino sedmina sante je iznad vodene povrine pristupana oku posmatraa, ali njen vei deo ostaje nevidljiv pod vodom. Isto tako se samo deli postojeeg ega manifestuje u svesti u obliku eksplicitnog ja, a znatan deo ostaje da boravi u mranim i maglovitim oblastima podsvesnog uma. Heterogena struktura ega Onaj deo ega koji se ispoljava u svesti - eksplicitni ego - nipoto nije skladan; on jedino moe biti, i to doista i jeste, poprite bezbrojnih sukoba meu oprenim tenjama. Meutim, njegova mo proputanja sukobljenih tenji je ograniena. Dve osobe moraju najpre da ponu da razgovaraju da bi se mogle upustiti u verbalnu prepirku. Ako ne razgovaraju, ne mogu se prepirati jer nemaju zajednikog povoda. Na isti nain, da bi se dve tenje svesno sukobile, one moraju imati makar neto zajedniko. Ako su suvie razliite i neskladne, one se nee - ak ni kao suprotstavljene tenje pojaviti na popritu svesti, ve e ostati potopljene u nesvesnom umu sve dok se ne preoblikuju uz pomo energije koju proizvode razne aktivnosti svesnog uma. Eksplicitni i implicitni ego Mada je ego sastavljen od raznoraznih elemenata, eksplicitni svesni ego je u manjoj meri heterogen od implicitnog ega podsvesnog uma. U poreenju sa izolovanim i nepovezanim tenjama podsvesnog uma koje tee da prodru u svest, eksplicitni ego deluje kao zaokruena celina. Organizovani eksplicitni ego spreava odreenim iniocima implicitnog ega prodor u svest. Svi problemi ega mogu se resiti samo svesnim i razboritim delovanjem. Stoga e potpuno unitenje ega postati mogue samo onda kada svi elementi ega sagore u vatri razborite svesti. Jaki sukobi na popritu svesti vode harmoniji i ravnotei Delovanje razborite svesti na inioce eksplicitnog ega je vano, ali nedovoljno za postizanje eljenih

rezultata. Elemente implicitnog ega podsvesnog uma treba na neki nain izvesti na povrinu svesti da postanu deo eksplicitnog ega, a onda ih podvrgnuti dejstvu razborite svesti. Da bi se to postiglo, eksplicitni ego treba toliko da oslabi da omogui svim eljama i tenjama koje do tada nisu imale pristup u arenu svesti, da dopru do nje. Oslobaanje sputavanih tenji prirodno produbljuje zbunjenost i sukob u eksplicitnom egu. Stoga je proces razaranja ega, umesto da ga prati stiavanje sukoba, esto praen jo jaim sukobima svesnog uma. Ipak, na kraju te beskompromisne i otre borbe dospeva se do stanja istinske ravnotee i nepobitne harmonije, to je posledica otopljenja itavog ledenog brega ega. Ego ivi kroz oprenosti Iskopavanje zatrpanih delova ega iz dubokih slojeva podsvesnog i njihovo iznoenje na svetlost svesti je vana faza u odstranjivanju ega. Sledea vana faza, razborito upravljanje eljama, nastupa nakon to su elje dospele u arenu svesti. Baratanje s iniocima eksplicitne svesti nije jednostavan i lagan posao, jer eksplicitni ego ima tendenciju da istrajava kroz sva oprena iskustva. Ako se eksplicitni ego, intenzivnim delovanjem razborite svesti, istisne iz jedne oprenosti, on se veto prebacuje u drugu oprenost i tako opstaje. Na ovaj nain, u nastojanju da produi svoj vek, premetanjem as u jednu as u drugu oprenost nekog iskustva, ego, ovekoveujui sebe, izmie uticaju razborite svesti. Ego - hidra sa bezbroj pipaka Ego je kao hidra sa bezbroj pipaka. On nalazi bezbroj naina da se ispolji. Hrani se svakim oblikom neznanja. Ponos je, na primer, specifino oseanje kroz koje se ego ispoljava. ovek moe biti ponosan na bilo koju nevanu i besmislenu stvar. Poznati su sluajevi ljudi koji putaju da im nokti izrastu do enormne duine, negujui ih bez obzira na tekoe koje im priinjavaju, samo da bi istakli svoju razliitost od drugih ljudi. Da bi iveo, ego svoja postignua uveliava do grotesknih razmera. Razmetanje u drutvu je jedna od uobiajnijih manifestacija ega; a ako pravila ponaanja to ne doputaju, ego e nastojati da doe do istih rezultata klevetanjem drugih. Klevetanje drugih nije nita drugo do pokuaj uzdizanja sebe kroz sugestivno poreenje - poreenje koje bi ego najradije izrazio direktno da ga u tome ne spreavaju drutvene norme. Ego-trikovi Ego sam sebe hrani i izgrauje. On ivi i raste pod svim okolnostima i koristi sva raspoloiva sredstva. Kada se suoi sa zabranama na jednoj strani, on ih nadomesti na drugoj. Ugroen duhovnim tenjama i delima, on nastavlja da se napaja na izvoru upravo onih snaga ija je prvobitna svrha bila da ga uklone. Ukoliko ovek pone da neguje skromnost da bi se oslobodio monstruoznog tereta ega, i to mu pode za rukom, ego e se iznenaujue okretno ubaciti u osobinu skromnosti. On se moe hraniti uverenjima tipa Ja sam produhovljen, ba kao to se na poetnim stupnjevima hranio tvrdnjama Ja nisam zainteresovan za duhovno. Tako nastaje ono to bi se moglo nazvati duhovnim egom, ili egom koji svoju zasebnost potvruje postignuima koja se smatraju dobrim i visoko duhovnim. Sa stanovita prave duhovnosti, ovaj vid ega nije nita manje ograniavajui od prvobitnog grubog ega koji nije pokazivao duhovne sklonosti. Gerilski rat Na viim stupnjevima na stazi ego se vie ne slui otvorenim metodama, ve se zaklanja iza mera koje su prvobitno sluile svrsi njegovog uklanjanja. Te taktike ega veoma lie na taktike gerilskog ratovanja; teko ih je otkriti i nadmudriti. Odbacivanje ega iz svesti je izuzetno zamren proces i ne moe mu se prii jednostrano. Sloenoj prirodi ega potreban je sloen pristup. Poto je egu na raspolaganju bezbroj mogunosti da osigura svoj opstanak i nastavi sa samoobmanama, poklonik vremenom poinje da shvata da ne moe vie sam da se bori sa njegovim bezbrojnim izdancima. Poklonik se moe nadati delotvornom obraunu sa obmanama i trikovima ega tek kada dobije pomo i milost Savrenog Uitelja. Uitelj kao poslednje utoite U veini sluajeva poklonik e se okrenuti Uitelju tek kada shvati svu jalovost svojih pokuaja: On nee biti u stanju sam da se probije do cilja za kojim ezne i koji nejasno nazire. Razdraen tvrdokornou svog ega, uviajui svoju bespomonost, on e se predati Uitelju kao poslednjem i jedinom utoitu. Samopredaja znai otvoreno priznanje poklonika da je izgubio sve nade u samostalno reavanje problema, i da se od sada u potpunosti oslanja na Uitelja. To je isto kao kada bi rekao: Nisam u stanju da dokrajim bedno postojanje ega. Zato traim od tebe da intervenie i dokraji ga. Ovaj poslednji korak je plodonosniji od svih drugih mera koje su preduzimane u cilju

slabljenja i razaranja ega. Kada se, naposletku, milou Uitelja, raspri magla neznanja iji je glavni nosilac bio ego, Istina - koja je jedini cilj itave kreacije - izbie na videlo. Priroda ega i njegovo uklanjanje III Odeljak III Oblici ega i njihovo razaranje Ego ivi kroz ideju ovo je moje Ego opstaje zahvaljujui svetovnim posedima kao to su mo, slava, bogatstvo, sposobnosti, postignua i priznanja. Da bi utvrdio ta je moje on proglaava i uspostavlja granicu izmeu mojeg i tvojeg. Meutim, i pored svih svetovnih stvari koje svojata, ego se svejednako osea ispraznim i nepotpunim. A da bi umirio svoj duboki nespokoj, baca se gorljivo na dalja prikupljanja. On svom posedu meri veliinu uporedujui ga sa posedom onih koji imaju manje, i zakljuuje da su ovi, makar po toj jednoj stavci, manje kvalitetni od njega. Ego esto traci svoje bogatstvo u raskalanom ivljenju i nepotrebnom razmetanju, najee na tuu tetu. Meutim, ostaje nezadovoljan bez obzira na sve svoje svetovne uspehe; i umesto da neguje neprijanjanje, zadovoljstvo nalazi u jo naglaenijem svojatanju, u jo veem isticanju razlike izmeu sebe i drugih. Ego kao potvrda otuenosti ivi kroz ideju moje. Oblici ega Ego, u elji da se osea posebnim i jedinstvenim, sebe pronalazi ili u ulozi nekoga ko je bolji od ostalih, ili u ulozi nekoga ko je gori od ostalih. Sve dok postoji ego, u njegovoj pozadini je dvojnost; a sve dok postoji dvojnost, um ne prestaje da uporeuje i uoava razlike. Prema tome, ak i kada je osoba uverena u svoju jednakost sa drugima, to uverenje jo uvek ne stoji na pouzdanim osnovama. To uverenje pre obeleava prelaz izmeu dva stanja ega nego uvod u trajno ponitenje granice izmeu ja i ti. Ideja jednakosti Ovaj prividni oseaj jednakosti moe se formulisati na sledei nain: Ja nisam inferiorniji ni superiorniji od ostalih. Moemo odmah uoiti da je ovo sluaj odrinog potvrivanja ega. Krhku ravnoteu izmeu ja i ti neprestano naruava preovladavanje kompleksa superiornosti ili kompleksa inferiorenosti. A ideja jednakosti se javlja da bi se ponovo uspostavila naruena ravnotea. Odrino potvrivanje ega kakvo se javlja u ideji o jednakosti je, meutim, posve razliito od oseaja jedinstva kao glavne odlike duhovno slobodnog ivota. I premda je ideja o jednakosti u osnovi mnogih drutvenih i politikih ideala, stvarni uslov za ravnopravan zajedniki ivot je da se ta isprazna ideja o jednakosti nadomesti spoznajom o jedinstvu svekolikog ivota. Dva kompleksa Oseanja superiornosti i inferiornosti su reakcije jednog na drugo, a vetaki stvoreno uverenje o jednakosti nastaje kao reakcija na oba oseanja. U sva tri naina ego nastavlja da potvruje, svoju otuenost. Kompleksi inferiornosti i superiornosti najee se ne ispoljavaju istovremeno. Oni se, sluei se odgovarajuim objektima, ispoljavaju zasebno i naizmenino, to moemo uoiti na primeru osobe koja se ponaa nadmono prema podreenima, a udvoriki prema nadreenima. Ali izbor bilo koje od dve mogunosti ispoljavanja kompleksa kroz opreno ponaanje samo jo vie pojaava ove oprene komplekse umesto da ih rastvori do potpunog ieznua. Kompleks superiornosti Kompleks superiornosti javlja se u trenutku kada osoba sretne nekoga ko je u nekom pogledu slabiji od nje u smislu svetovnog poseda. Meutim, i pored toga to poseduje vie, ego te osobe je neprestano suoen sa prizorom unutranje praznine. Ona se tei zabludom o svojoj vrednosti, razmeui se pred drugima veliinom svog imetka. Isticanje razliitosti obino se ne zadrava na nivou teoretskog poreenja, ve se proiruje na realni sukob sa drugima. Tako se, kao prirodna posledica potrebe da se nadoknadi ispraznost ego-ivota, javlja agresija. Kompleks inferiornosti Kompleks inferiornosti javlja se onda kada osoba sretne nekoga ko je na neki nain znatno vredniji od nje u pogledu svetovnog poseda. Ali pokornost koju iskazuje pred njim vodi poreklo iz straha ili

sebinosti. Takva osoba nikada ne moe biti iskrena i spontana zato to u njoj tinja skrivena ljubomora, pa ak i mrnja prema oveku koji poseduje ono to bi ona radije imala za sebe. Sva ta usiljena spoljanja pokornost samo je posledica kompleksa inferiornosti koji e naduvati ego do neverovatnih razmera. Ego e svoj oseaj ispraznosti pripisivati toboe manje vrednim posedima, koje smatra svojim, umesto duboko ukorenjenom poroku da trai ispunjenje kroz ono to poseduje. Saznanje da je inferioran u materijalnom smislu e mu pruiti dodatni podsticaj da ini oajnike napore u pravcu sve veeg sticanja, pri tom ne birajui sredstva. I tako, produbljujui unutranje duevno siromatvo, kompleks inferiornosti, kao i kompleks superiornosti, postaju znaajni inioci rasprostiranja sebinosti i haosa u drutvu, kao i svih vidova neznanja karakteristinih za ego. Predaja nije isto to i kompleks inferiornosti Uenik e, stupajui u kontakt sa Savrenim Uiteljem u njemu prepoznati stanje Savrenosti lieno ega, i dragovoljno mu se prepustiti. Uenik je primetio da je ego nepresuni izvor neznanja, uznemirenosti i sukoba; takoe je uvideo svoju nemo da ga ukloni. Predanost uenika Uitelju valja razluiti od kompleksa inferiornosti. Jer, predanost prati svest o tome da Uitelj predstavlja ideal i da je, kao takav, u osnovi identian sa uenikovim uzvienim Sopstvom. Predanost nije nedostatak samopouzdanja. Naprotiv, inom predanosti uenik iskazuje poverenje da e, uz Uiteljevu pomo, konano nadvladati sve prepreke. Priznavanje boanstvenosti Uitelja je nain na koji uzvieno Sopstvo uenika iskazuje svoje dostojanstvo. Intervencija Da bi ubrzao njihovo rastvaranje, Uitelj e namerno izazivati naizmenino ispoljavanje ova Uitelja dva kompleksa kod uenika. Ako se uenik nalazi na granici da izgubi sranost i napusti traganje, probudie u njemu duboko samopouzdanje. Ako je uenik dospeo do ivice da njime ovlada egoizam, Uitelj e ukloniti tu smetnju tako to e ga dovesti u situaciju da prizna i prihvati sopstvenu nemo i nitavnost. Tako Uitelj koristi svoj uticaj da bi ubrzao uenikovo napredovanje kroz nivoe, odnosno, da bi ubrzao rastvaranje ega do potpunog ieznua. Prilagoavanje Uitelju dovodi do rastakanja kompleksa Kompleksi superiornosti i inferiornosti moraju se veto dovesti u vezu, da bi se tako sueljeni meusobno ponitili. Potrebno je dopustiti im da se istovremeno ispolje bez potiskivanju jednog kompleksa na raun drugoga. Kada dua stupi u iv i dinamian odnos sa Uiteljem, oba kompleksa vezana za oseanje superiornosti i inferiornosti uvode se u igru. Uitelj ih zatim tako veto uskladi da oni ponite jedan drugog. Tada uenik uvia da je nita, ali da uz pomo Uitelja moe doiveti preporod i postati Sve. Pri svakom pokuaju uenika da se prilagodi Uitelju, izmeu ta dva kompleksa javlja se tenzija, a zatim se oni jednim udarcem ponitavaju. Ponitavanjem oprenih kompleksa ego gubi svoju zasebnost. Preko poruenih brana izliva se reka boanske ljubavi. Izlivanjem boanske ljubavi, otueno ja, razdvojeno i razliito od ti, nestaje u doivljaju jedinstva. Analogija sa vozaem Da bi se kola kretala u odreenom pravcu, potreban je voza. Meutim, ako je voza podloan jakim privlanim uticajima okolnih stvari, on ne samo da e se neodreeno dugo zadravati na usputnim svratitima, ve e se najverovatnije izgubiti na sporednim putevima, zanimajui se za ono to ima samo privremenu dra. Njegova vonja zaobilaznim putevima samo e ga udaljiti od cilja. Neto slino se dogaa kada ego preuzme vlast nad ljudskom sveu. Ego se moe uporediti sa vozaem koji je sposoban da upravlja vozilom, ali kome je potpuno nejasno kuda se zaputio. Jer, da bi vozilo stiglo do odredita, nije dovoljan samo neko ko je u stanju da upravlja njime. Podjednako je vano da voza bude sposoban da usmeri vozilo ka cilju. Sve dok je kretanje svesti u potpunoj i iskljuivoj vlasti ega, duhovni napredak osobe ugroen je prirodnom tenjom ega da uvrsti svoju zasebnost, to je plod njegovih lanih predstava. Zbog svojevoljnih aktivnosti ega svest je opkoljena zidom sopstvene izrade, i kree se iskljuivo u okvirima tog zatvora sazdanog od iluzije. Da bi se svest oslobodila svojih ogranienja i osposobila za sluenje svojoj prvobitnoj svrsi, zbog koje je i postala, ona svoju pokretaku snagu mora crpsti ne iz ega, ve iz nekog drugog izvora. Drugim recima, onaj voza koji ne zna kuda vozi mora biti zamenjen drugim vozaem koji nije podloan arima usputnih stvari, te ne usmerava svoju panju na usputne stanice ili prolazne privlanosti, nego

samo na istinski cilj, nedualnost. Trenutak kada se panja preusmeri sa nebitnih na istinski vredne stvari lii na smenjivanje loeg vozaa dobrim vozaem koji poznaje put. Uporedo sa postepenim preusmeravanjem panje, nastavlja se postupno rastvaranje ega i napredovanje ka Istini. Ego pokuava da integrie iskustvo, ali oko lane ideje Kada ego ne bi bio nita drugo do sredstvo objedinjavanja ljudskog iskustva, bilo bi mogue postii krajnju Istinu ne prekidajui njegovu aktivnost. Meutim, iako se egu moe pripisati specifina uloga u razvoju svesti, on je ujedno i aktivni princip neznanja koji koi dalji duhovni napredak. Ego nastoji da objedini iskustvo, ali to ini oko lane ideje o zasebnosti. Tako, budui daje graevina ega sazdana na temelju lai, ego moe samo da nadzidava jednu la na drugu. Aktivnosti ega predstavljaju prepreke, a ne pomo u dolaenju do Istine. Proces dolaenja do Istine urodie plodom tek onda kada se proces objedinjavanja iskustva, kojim upravlja ego, vie ne bude temeljio na osnovnoj zabludi o zasebnosti. Uitelj postaje novo jezgro integracije Sve dok se ljudsko iskustvo bude odvijalo u podruju dualnosti, objedinjavanje iskustva ostae uslov racionalnog i smislenog ivota. Ali se ego, kao jezgro objedinjavanja iskustva, vremenom mora ukloniti zbog njegovog neizbenog saveza sa silama neznanja. Zbog toga je imperativno uspostaviti novo sredite objedinjavanja iskustva koje e raspriti osnovnu zabludu o zasebnosti i prisajediniti one vrednosti koje prethodno nisu bile dokuive ego-sreditu. To novo sredite bie Uitelj, koji ne samo da predstavlja prave vrednosti, ve je i suto olienje apsolutne Istine. Predanost i odanost Uitelju, tom novom jezgru objedinjavanja iskustva, olakae ueniku da preusmeri panju sa nebitnih na bitne stvari. Jedinstvo sa Uiteljem i realizacija Istine Pravilno shvaen odnos uenika sa Uiteljem predstavlja vrstu potvrdu jedinstva svekolikog ivota. Odanost Uitelju odvojie uenika od ego-sredita koje mu je do tada neprekidno stvaralo lani utisak otuenosti. Nakon tog prelomnog trenutka, sva misaona aktivnost nastavie da se odvija u tom novom pravcu. Teie, jednom reju, da osvetli novonastali odnos sa Uiteljem koji je manifestacija beskonane Istine, a ne dotadanji odnos sa ego-sreditem kao ogranienim ja. Uenik e zapaziti da njegova dela vie ne izviru iz ogranienog ja, ve su nadahnuta Istinom koja izvire iz Uitelja. Vie ga nee zanimati dobrobit ogranienog ja ve samo dobrobit Uitelja kao Onog koji odslikava univerzalni i nepodeljeni ivot. Sva svoja iskustva i elje e predati Uitelju, ne ostavljajui ogranienom ja ni dobro ni zlo, i liavajui ego svakog sadraja. Spoznaja Istinskog Sopstva Progresivno rastvaranje ega nee oslabiti proces objedinjavanja iskustva, jer je sada funkciju jezgra objedinjavanja iskustva preuzeo Uitelj. Kada se egu oduzme snaga i ivost, tada se Uitelj, olienje Istine, uvruje u svesti kao aneo vodi i kao vrhunsko nadahnue. To je ujedno in sjedinjenja sa Uiteljem i in ostvarenja beskonane Istine. Kako se postepeno usklauje sa duhovnim zahtevima ivota - negovanjem ovenosti, nesebinosti i ljubavi, kao i svesrdnom predajom i davanjem sebe Uitelju kao Istini - uenikov ego poinje drastino da slabi. Ne samo da se sve manje i manje opire duhovnom razvoju, ve doivljava i korenitu promenu. Najzad ta promena postaje tako duboka da ego, kao potvrda otuenosti, sasvim nestaje i ustupa mesto Istini, u kojoj nema podela. Koraci u procesu slabljenja ega i omekavanja njegove strukture mogu se uporediti sa obrezivanjem i potkresivanjem razgranatog i nekultivisanog drveta, a odsudni korak u unitavanju ega - sa upanjem drveta iz korena. Kada ego potpuno iezne, dolazi do buenja istinskog Sopstva. Da ukratko ponovimo: dugo putovanje due zainje se razvojem eksplicitne samosvesti kao ogranienog ja - iz ivotinjske svesti, a okonava se prevazilaenjem stanja ogranienog ja ljudske svesti posredstvom Uitelja. Na tom nivou dua biva inicirana u svest najvieg istinskog Sopstva kao venog i beskonanog Ja jesam - u kome nema podvojenosti i koje obuhvata itavo postojanje. Okultizam i njegovo mesto u spiritualnom ivotu Odeljak I Vrednost okultnog* iskustva * U sledea tri Odeljka pojmovi okultno i okultizam upotrebljavaju se u najirem smislu oznaavajui

neto stoje skriveno i nalazi se izvan domaaja obinog iskustva. Meutim, u odreenim kontekstima odnose se specifinije na medijumstvo ili natprirodno (vidi glosar)-Ur. Okultne moi pospeuju ili ometaju proces oslobaanja svesti Duhovna staza vodi osloboenju svesti i pri tom pokree razvoj mnogih psihikih sposobnosti koje su do tada bile pritajene u ljudskoj dui. Njihov razvitak proiruje delokrug i domet ljudske svesti. Te nove sposobnosti u nekim sluajevima pospeuju, a u nekim sluajevima ometaju proces oslobaanja svesti. Zato poklonik ne samo da je prinuen da na pravi nain oceni takva iskustva, kao to su, na primer, neobini i upeatljivi snovi, vizije, astralna putovanja, prizori suptilnog sveta, ve mora i da naui da razdvaja prava okultna iskustva od halucinacija i obmana. Neverica se raa iz neznanja Iako se okultnim iskustvima obino pridaje preveliki znaaj, ljudi neretko izraavaju i sumnju u njihovu verodostojnost, s prezrenjem ih proglaavajui duevnim poremeajima ili nenormalnostima. Neosnovani skepticizam prema okultnim iskustvima obino izraavaju oni koji nisu ni poetnici u prouavanju okultnog. Egu je bolno da prizna mogunost da van njega postoji iroko i neistraeno polje univerzuma koje je pristupano samo ogranienom broju ljudi u koje on ne spada. Neopravdani prezir prema okultnom gotovo uvek je rezultat dubokog nepoznavanja njegovog pravog znaenja i smisla. A on se, naravno, posve razlikuje od opreznog ili kritikog stava. Oni koji okultizmu pristupaju oprezno i razlono, i koje uz to krasi skromnost i otvorenost, uvek e biti spremni da priznaju postojanje okultnih fenomena, pa e ih ak umeti prepoznati. Neki snovi su duhovno znaajni Savreni Uitelj najradije vodi uenika sluei se uobiajenim sredstvima, poto ga najee vodi stazom oiju prekrivenih velom. Ali, ako se javi naroita potreba, on moe primeniti i okultne tehnike. Upeatljivi snovi vae kao jedan od osnovnih postupaka buenja dubljih slojeva unutranjeg ivota uenika. Uitelji neretko stupaju u dodir sa uenicima javljajui im se najpre u snovima. Takve snove, meutim, valja paljivo razluiti od obinih snova. Iako se i u obinim snovima suptilno telo aktivno slui vidom, ukusom, mirisom, dodirom i sluhom, ono to ne ini uz punu svest. Poto su iskustva u obinim snovima nesvesna, ona su u najveoj meri subjektivna, tiu se fizikih aktivnosti i grubog sveta i delo su sanskara pohranjenih u umu. Rede se deava da neki san, na prvi pogled nimalo razliit od obinog sna, odrazi objektivni doivljaj suptilnog tela i da nije samo puki proizvod mate. Retke vrste snova Meutim, veina snova su isto subjektivni i podsvesni doivljaji suptilnog tela. Oni, osim to su prilika za stvaranje novih sanskara ili, pak, troenje starih, i to povremeno osvetljavaju skrivene komplekse i nereene probleme u neijoj linosti, nemaju naroiti duhovni znaaj. Takvi snovi ne sadre nita to nije, na neki nain, deo preanjih doivljaja. Njihova novina sastoji se samo u razliitom povezivanju pojedinih inilaca ranijih iskustava. U rede tipove snova spadaju oni snovi koji se tiu osoba i stvari koje ovek ne zna iz ovog ivota, nego iz ranijeg ili vie ranijih ivota. Jo su redi snovi o osobama ili stvarima koje se nisu pojavile ni u ovom ni u preanjim ivotima, nego e se tek pojaviti u budunosti. Prema tome, obini snovi bitno se razlikuju od snova sa okultnim obelejima. Poetak okultnih iskustava Uenik, prolazei kroz fazu otvaranja psihe, neretko doivljava mistina iskustva suptilnog sveta u vidu izrazitih vizija, svetlosti, boja, zvukova, mirisa ili neobinih susreta. Na poetku su ovakvi doivljaji neredovni i kratkotrajni i uenik je sklon da ih svrsta u halucinacije. I mada ih smatra halucinacijama, on se ipak, zbog unutranje snage kojom oni zrae, ne moe od upre ti njihovom uticaju i smernicama. Duhovno putovanje, meutim, postaje mnogo jednostavnije kada uenik zauzme pravilan stav prema okultnim iskustvima i naui da pravilno procenjuje njihovu vrednost. Meutim, poetniku nije Iako da zadri odmeren stav. Teko je odrati odmeren stav Poetnik je ili sklon da preuvelia znaaj svog pregledavanja u unutranjim svetovima, razvijajui neobuzdanu e za ponavljanjem ovakvih iskustava ili, pak, potcenjujui ih, pokuava da ih tretira kao nenormalne pojave. Od ove dve mogunosti, nastojanje da se okultna iskustva preuveliaju je najei oblik ponaanja jer se okultnim iskustvima na poetku, dok predstavljaju neto novo i posebno, pridaje

ogroman znaaj. udnja za okultnim iskustvima U stvari, uenikov ego nastoji da se vee za to novootkriveno polje, to mu prua oseaj daje vana, izuzetna i posebno povlaena osoba. I to vie takvih iskustava ima, sve vie ih eli. On razvija stalnu potrebu za okultnim podsticajima, kao to ljudi koji uzimaju droge postaju zavisni od njih i potrebna im je stimulacija ak i za ono to su ranije radili bez nje. Kako bi pomogao ueniku da izbegne ovu zamku, Uitelj strogo vodi rauna da kod njega ne pothranjuje udnju za okultnim iskustvima. Takva iskustva su ueniku dozvoljena samo onda kada su mu zaista neophodna u duhovne svrhe, a ne onda kada ih on prieljkuje ili priziva. Postupak u sluaju udnje za okultnim iskustvima Ako ustanovi da uenik pridaje preveliki znaaj okultnim iskustvima i da se u njemu razvija nekontrolisana e za njima, tada se Uitelj, na sebi svojstven nain, razraunava sa ovom preprekom tako to proreuje ili sasvim ukida okultna iskustva. To podsea na brzo olakavanje pacijentovih tegoba hirurkim odstranjivanjem uzroka telesnog poremeaja, a slui da zatiti poklonika od nizanja novih karika na lanac samoograniavanja. Uenik ni pod kakvim uslovima ne srne dozvoliti da bude uhvaen u zamku lanih vrednosti i jalovih istraivanja, jer e ga to odvesti na stranputicu i prouzrokovati nepotrebno odlaganje postizanja pravog cilja, a to je inicijacija u istinski duhovan ivot. Uvoenje uenika u okultne fenomene treba da bude vrlo postepen i dugotrajan proces. Uitelj ga nikada nee ubrzavati, poto je samo mali broj ljudi doista spremno da proiri svoja iskustva na ovu novu dimenziju. Validnost okultnih iskustava Na poetnim stupnjevima okultni fenomeni predstavljaju vrlo nestalnu pojavu, pa se skeptini uenik obazrivo odnosi prema njima da bi predupredio mogunost obmane. Meutim, okultna iskustva nose sa sobom nepogreive oznake svoje duhovne verodostojnosti. ak i ako te oznake nisu odmah uoljive, okultnim iskustvima valja posvetiti posebnu panju da bi se utvrdilo da li poseduju neki izuzetan znaaj, da li donose blaenstvo i mir i da li poseduju prirodno svojstvo da utiu na dalji tok duhovnog razvoja. Ako su te oznake prisutne, uenik e pomou njih uspeti da razabere stvarna okultna iskustva od halucinacija i privienja. Okultno nije u vezi sa halucinacijama i obmanama Halucinacije su iskrivljena opaanja potekla od ula; u njima ovek vidi i uje stvari koje u stvarnosti ne postoje. Mada se u tom pogledu jasno razlikuju od puke uobrazilje i mate, u verodostojnost ovih iskustava se s razlogom sumnja bez obzira na njihovu srodnost sa normalnim ulnim opaanjima. Privienja su jo varljivija, jer u njima ovek ne samo da vidi stvari koje ne postoje, ve je i potpuno ubeen u postojanje onoga to vidi. Halucinacije i privienja, meutim, ne pruaju blaenstvo i mir osobi koja ih doivljava. Blaenstvo i mir su jedini pouzdan znak da se radi o verodostojnim okultnim iskustvima. Halucinacije i privienja su neto kao none more budne svesti. Poklonik mora razviti poverenje u sebe ak i pravo okultno iskustvo moe izgubiti na snazi i delotvornosti ako postane predmet sumnje. To se moe desiti sa osobom koja, proavi kroz takvo iskustvo, razgovara o tome sa ljudima koji, zbog svoje nesposobnosti da razumeju takve stvari, zastupaju suprotna gledita, bacajui senku sumnje na njena uverenja. Stoga Uitelj obino zahteva od uenika da svoja iskustva dri u tajnosti. Ma koliko iskustvo bilo duboko, ako je izloeno skepticizmu i neprijateljskim stavovima okoline, ono e najverovatnije izbledeti, i zato uenik mora da naui da sledi nit svojih unutranjih iskustava, ma ta drugi mislili i govoriti o njima. Ako mu je cilj brzi napredak i najvea mogua korist od saradnje sa Uiteljem, on mora razviti veliko i nepokolebljivo poverenje u sebe i u svoga Uitelja. Nema potrebe da trai oslonac u drugim ljudima, jer malo je onih koji e razumeti njegova iskustva i njegove probleme. Zato mora biti pripreman na nerazumevanje okoline, ak i svojih prijatelja ili roaka, jer oni najverovatnije nisu upoznati sa putevima njegovih opredeljenja i akcija. Posledice sumnjiavosti u pogledu na okultno iskustvo Ako je okultno iskustvo, za vreme dok je trajalo, dalo nov podsticaj uenikovim duhovnim pregnuima, onda nije vano da li e ga on docnije, osvrui se na njega, dovesti u sumnju. Postoje neka okultna

iskustva koja su namerno data ueniku da bi mu sluila kao putokaz i izvor nadahnua. Obzirom da ta iskustva imaju posebnu svrhu i namenu, nuno je da uenik prestane da sumnja u njihovu verodostojnost i vrednost. Astralna putovanja Neprestano traiti dokaze o verodostojnosti okultnog iskustva krajnje je nezdrava navika, pa Uitelj prua dokaze samo onda kada smatra da je to neophodno. On preuzima inicijativu na nain koji smatra najprikladnijim za odreenu situaciju. Svako njegovo delo je izraz njegove nesputanosti i slobode i nevezano je za uenikova oekivanja. Ako se pokae da je duhovno neophodno, Uitelj moe uveati delotvornost okultnog iskustva tako to e potvrditi njegovu vrednost i verodostojnost neposrednim ili posrednim dokazima bliskim uenikovom uobiajenom doivljaju stvarnosti. Proirenje mogunosti za ovekov duhovni napredak Na poodmaklim pripremnim stupnjevima koji uenika uvode na duhovnu stazu, uenik se duhovno priprema za korienje sila unutranjeg sveta u kome obitavaju astralna tela.* On zatim preduzima astralna putovanja u svom astralnom telu, naputajui svoje fiziko telo u budnom ili usnulom stanju. Nesvesno izvedena astralna putovanja poseduju mnogo manju vrednost od onih koja su, kao rezultat promiljene odluke, preduzeta sa punom sveu. Ova potonja podrazumevaju svesno korienje astralnog tela. Svesno izdvajanje astralnog tela iz spoljanjeg nosaa, grubog tela, znaajno je stoga to omoguava dui iskustvo da nije grubo telo i to joj daje mo da bolje ovlada njime. Na naprednijim stupnjevima ovek moe po volji navui ili svui spoljanje grubo telo kao ogrta i koristiti astralno telo za upoznavanje unutranjeg sveta astrala i za putovanja kroz njega - i to uvek kada se ukae potreba za tim. Okultno iskustvo nije zamena za unutranje napore Prizori, mirisi, ukusi, susreti i zvui doivljeni svesnim korienjem astralnog tela po jasnoi i verodostojnosti nimalo se ne razlikuju od svesnih iskustava grubog tela. Nisu zamagljeni i subjektivni kao obini snovi, ve su jednako stvarni i ubedljivi kao i doivljaji budne svesti. Sposobnost astralnog putovanja uveliko proiruje raspon ovekovih opaanja i pospeuje njegov duhovni napredak, zapoet sa involucijom svesti. Ovladavanje okultnim silama nipoto ne moe biti zamena za unutranje napore koje poklonik mora initi u pravcu daljeg napredovanja na duhovnoj stazi. Okultna iskustva koja daruje Savreni Uitelj slue da bi uenik izotrio do tada zamagljenu intuiciju, uklonio neke tekoe na duhovnoj stazi, izgradio samopouzdanje i stekao entuzijazam za hvatanje u kotac sa zahtevima koje pred njega postavlja svaki sledei korak. Kada fine nagovetaje svog srca pretoi u delo, uenik prestaje da biva samo pasivni primalac okultnih iskustava i tu zapoinje njegov stvarni duhovni napredak. Okultizam i njegovo mesto u spiritualnom ivotu II Odeljak II Odnos sa Uiteljem u duhovnom ivotu Ljudi su neprekidno u meusobnom odnosu na unutranjim planovima ak i oni kojima je na raspolaganju elementarno znanje o strukturi i zakonitostima unutranjih sfera postojanja, znaju da je ideja o zasebnosti ljudskih bia odavno prevaziena. eleli to ili ne, ljudi, samom injenicom svog postojanja, stalno stupaju u meusobne odnose i reaguju jedni na druge, ak i onda kada ne uspostavljaju dodire na fizikom planu. Nema granica prostiranju uticaja meu pojedincima. Magnetni uticaj finih sfera ne zna za granice izmeu naroda niti za bilo koje drugo konvencionalno ogranienje. Dobre i zle misli, vesela i tmurna raspoloenja, uzviena i plemenita oseanja, uskogrudost i niske pobude, nesebina i sebina nastojanja - sve to tei da se rasprostre i vri uticaj na druge, ak i kada nije izraeno recima ili delima. Svet mentalnog ivota je isto tako objedinjen sistem kao i svet grube materije. Grubi svet kao nosa duhovnog ivota ima nesumnjiv znaaj, ali se postojee veze i spone medu ljudima ne mogu u potpunosti sagledali i proceniti na podlozi opipljivih transakcija grubog sveta. Vrednost darana i sahavasa Stupanje u kontakt sa Savrenim Uiteljem nee dati ploda ukoliko taj susret Savrenog Uitelja i

tragaoca ne prate odgovarajua deavanja na unutranjim planovima svesti. Riiji (rishis) ili mudraci, pridaju veliki znaaj dobijanju darana (darshan, kontakt oima) od nekog Savrenog Uitelja. Jer Savreni Uitelji predstavljaju izvor nepresunog toka ljubavi i svetlosti to, zraei iz njih, neodoljivo dara po najdubljim tragaevim oseanjima, nezavisno od Uiteljevih usmenih naloga. Efekat darana zavisie od tragaoeve spremnosti da odgovori na njega, a njegova reakcija je opet uslovljena njegovim vlastitim sanskarama i vezama iz prolosti. Najee je uenik potpuno zadovoljan daranom Uitelja i od Njega ne trai nita vie. Ako ga samo jedan Uiteljev daran ispuni blaenstvom i smirenim zadovoljstvom, to je pouzdani pokazatelj da je uenik dostigao stanje neeljenja i ljubavi, dve sutinske stvari u duhovnom ivotu. Poto je primio daran od voljenog Uitelja, uenik prirodno ne eli nita drugo osim jo njegovih darana, a unutranji duhovni poriv ga tera da trai sahavas (drutvo) Uitelja to ee. Cesti sahavas pojaava proiavajue dejstvo darana, to podstie uenika da se sve vie pribliava Uitelju na unutranjim nivoima. Uiteljeva stopala Kao i daran, tako i padanje niice pred stopala Uitelja ima izuzetnu vrednost. Stopala, koja su u fizikom smislu najnii deo tcla, u duhovnom smislu su na najviem nivou. U fizikom svetu stopala prolaze kroz sve - dobro i zlo, lepo i runo, isto i prljavo; pa ipak ona ostaju iznad svega. U simbolici duhovnog, stopala Uitelja su iznad svega u univerzumu, koji je za njih kao praina. Kada ljudi prilaze Savrenom Uitelju i rukama dodiruju njegova stopala, oni zapravo polau pred njega breme svojih sanskara. On prikuplja sanskare iz itavog univerzuma, kao to obian ovek hodajui skuplja prainu na svojim stopalima. Ima jedan drevni obiaj u kome uenik, nakon to primi Uiteljev daran i padne niice pred njim, uzima da pere UiteIjeva stopala mlekom i medom i pred njih polae kokos kao rtvenu ponudu. Med predstavlja crvene (rave) sanskare, mleko predstavlja bele (dobre) sanskare, a kokos predstavlja um. Ovaj obiaj, koji je u nekim sredinama postao konvencionalan obred prilikom susreta sa Uiteljem, simbolizuje prebacivanje tereta sanskara sa uenika na Uitelja i njegovo potpuno predavanje uma. Ovakav preobraaj unutranjeg stava je najkritiniji i najvaniji korak koji uenik preduzima da bi bio iniciran u spiritualnu stazu. Unutranji kontakt Kada uenik doivi blaenstvo Uiteljevog darana, taj prizor ostaje zanavek urezan u njegovom umu. ak i ako nije u mogunosti da ima uestale susrete sa Uiteljem, uenik e Mu, u nastojanju da obuhvati Njegov znaaj, uvek iznova upuivati svoje misli. Proces uspostavljanja misaonog kontakta sa Uiteljem bitno se razlikuje od procesa misaonog oivljavanja uspomena. U svakodnevnoj igri imaginacije, vraanje uspomena na prohujale dogaaje ne mora imati odreenu svrhu; ali kod uspostavljanja misaonog kontakta sa Uiteljem, svrha definitivno postoji. Zahvaljujui monoj svrhovitosti koja je pokree, ovekova imaginacija prestaje da biva prazno zanoenje idejama, ve stremi Uitelju uspostavljajui odnos s njim. Posebne mere predostronosti Misaoni kontakt sa Uiteljem je isto tako plodonosan i efikasan kao i fiziki daran. Uz pomo estih misaonih kontakata gradi se most izmeu Uitelja i uenika - pa uenik tako postaje prijemnikom milosti, ljubavi i svetlosti koja, uprkos prividnoj razdaljini medu njima, neprekidno istie iz Uitelja. Uitelj ne upuuje pomo samo onima koji se nalaze u njegovoj fizikoj blizini, ve i onima koji sa njim uspostave misaoni kontakt. Uitelj e posvetiti posebnu panju linim potrebama uenika i prvo e gledati da ga zatiti od onih uticaja koji bi mogli da ga skrenu sa staze i onemogue njegovo napredovanje. Nije retkost da Uitelj zatrai od uenika neku vrstu privremenog povlaenja iz sveta da bi se njegove misli oistile od uticaja koji ometaju njegovo duhovno napredovanje. Zato neki jogini, podueni od strane Uitelja, sami pripremaju svoju hranu i ne doputaju nikome da prisustvuje obedu. To ine da bi izbegli impresije zla iz pogleda zlih osoba. Kao to se ista krpa lako umrlja prljavtinom, tako se i uenik lako uprlja impresijama poude. Kontakti i druenja U svojim prvim koracima, poklonik se mora uvati od mnogobrojnih komplikacija koje se javljaju kao

posledica odnosa sa ljudima koji nisu stupili na duhovnu stazu. Uitelj daje posebna uputstva za prekid ili izbegavanje odreenih kontakata ili veza samo kada situacija to izriito nalae. U veini sluajeva, meutim, uenik je prirodno zatien unutranjom vezom sa Uiteljem, pa se vie ne namee potreba za stvarnom ili prinudnom izolacijom. Mada je uenik u spoljanjem dodiru sa svetom, u mislima nije vezan za njega jer se nalazi u unutranjoj vezi sa Uiteljem. Uenik kao instrument Kao to Uitelj moe izolovati bliskog uenika od neeljenih kontakata i veza, on ga moe i ohrabriti da uspostavi nove, svee kontakte, one za koje smatra da e mu biti od duhovnog znaaja. Uitelj savreno poznaje sanskarike i karmike veze, njihove zaplete i rasplete. On moe namerno hrabriti uenike da se upuste u takve odnose, isto kao to e im naloiti da se lale vanih i odgovornih poslova i tako im, linijom najmanjeg otpora i najkraim moguim putem, pomoi da napreduju. Uitelj koristi svoje poznavanje prolih ivota, sanskara i veza, da pomogne ljudima da pravilno raspodele duhovne snage i tako ostvare vrhunske rezultate. Uitelj kao odailja Jedinstveni sklad unutranjih planova omoguava Uitelju da koristi uenika kao instrument svoga rada, ak i onda kada uenik nije svestan da slui Uiteljevim irim ciljevima. To postaje moguno jer uenik svojom ljubavlju i razumevanjem, pokornou i predavanjem, uspostavlja prisnu vezu sa Uiteljem i usklauje se s njim. Oni koji su u neposrednom odnosu sa Uiteljem primaju njegovu pomo neposredno, a oni koji su u bliskoj vezi sa njegovim uenicima primaju njegovu pomo posredno. Unutranje oko Zajedniko uestvovanje u duhovnom radu ne odvija se samo u grupi povlaenih. ak i oni poklonici koji samo razmiljaju o Uitelju ili meditiraju o njemu, uivaju tu povlasticu da uestvuju u univerzalnom duhovnom radu kojim se Uitelj odreenog trenutka bavi. Obzirom da je jedno sa Venou, Uitelj je izvan vremena i izvan svih vremenskih ogranienja. Ali poto je ujedno zainteresovan za duhovno uzdizanje oveanstva, on prihvata na sebe vremensko ogranienje, pa mu je stoga u ostvarivanju njegovog dela saradnja njegovih uenika od najvee pomoi. Uitelj se hrani ljubavlju uenika upijajui njihovu duhovnu energiju, koju potom usmerava u svoje univerzalno delo. Posmatrano na ovaj nain, Uitelj je ujedno i prijemnik i odailja, jer prima pesmu samo da bi je odaslao u svet. Voleti Uitelja znai voleti sve, i to ne samo simbolino; jer, ono to Uitelj primi na unutranjim nivoima svesti, on to produhovljuje i prenosi dalje. Tako ne samo da osnauje veze sa svojim uenicima, ve im prua mogunost da uzmu uea u njegovom boanskom radu. Om Taka Na bezbrojne naine Sadguru nastoji da navede uenika da uroni u svoje unutranje bie da bi tu pronaao izlaz iz lavirinta univerzuma i razbudio kod njega enju za Bogom. enja za Bogom je prisutna u ueniku od iskona, ali Uitelj postupkom otvaranja njegovog unutranjeg oka, ini da ova iskonska enja za Bogom postane jo snanija i prepoznatljivija. Kada je unutranje oko otvoreno, Bog - koji je predmet svih tenji i enji - postaje vidljiv. Kada se pogled due okrene ka unutra i upre u vrhovnu Stvarnost, elja da se uspostavi jedinstvo s njom postaje mnogo vatrenija nego dok je dua tumarala po mraku i traila Boga kroz umovanje ili imaginaciju. Kad kucne odreeni as, Uitelj otvara uenikovo unutranje oko za tren. Vraanje procesa opaanja unazad Tragalac za Istinom vremenom mora spoznati da je jedinstveni Bog sa mnogo lica jedina Stvarnost i da je tragalac jedno sa njim. To znai da ga ne sme obmanuti prizor univerzuma. Jer itav univerzum sadran je u Sopstvu i nastaje iz jedne siune take poznate kao Om Taka. Meutim, Sopstvo kao upojedinjena dua sviknuto je da prikuplja iskustva putem ovog ili onog posrednika zbog ega poinje da doivljava univerzum kao opasnog protivnika. Oni koji su spoznali Boga, neprekidno vide univerzum kako nastaje iz Om Take, koja postoji u svakome od nas. Sidhiji (Moi) Proces opaanja se odvija paralelno sa procesom stvaranja, a svesno okretanje procesa opaanja ka unutra vodi do spoznaje nitavnosti univerzuma kao zasebnog entiteta. Sopstvo kao upojedinjena dua

opaa prvo umom, zatim suptilnim okom i, najzad, fizikim okom; ali je Sopstvo samo po sebi mnogo prostranije nego bilo ta to je umu ili oku dokuivo. Ogromni okeani i iroka nebeska prostranstva siuni su u poreenju sa Sopstvom. Sve to se moe opaziti je konano, samo je Sopstvo beskonano. Kada upojedinjeno Sopstvo prestane da opaa, zadravi pritom punu svest, onda je ono iskorailo iz univerzuma koji je njegova sopstvena kreacija i preduzelo prvi korak u spoznavanju sebe kao Svega. itav taj proces povlaenja svesti iz univerzuma i sticanja svesti o Sopstvu praen je pojaanom sposobnou kontrole nad svim nosaima svesti. Do toga dolazi aktiviranjem do tada neiskoritenih kontrolnih centara, a njihovo aktiviranje povlai za sobom razvoj brojnih skrivenih moi. Ove moi su opte poznate kao sidhiji (siddhis) i mogu se javiti pre nego to je poklonik postao duhovno savren. Stavie, posedovanje moi neretko e jo vie ojaati ego nesavrenog poklonika. Budui da nije zadovoljan samim posedovanjem moi, poklonik ih moe upotrebiti za ostvarenje onih zemaljskih ciljeva za kojima jo nije prestao da udi. Napredovanje boanskog plana Sidhiji se ispravno smatraju preprekama u postizanju Ostvarenja. A nakon Bogoostvarenja, te moi gube svaki znaaj. Domen delovanja sidhija ogranien je na nitavilo univerzuma, dok je, sa druge strane, Bogoostvareni trajno i nepovratno utemeljen u Vrhunskoj Stvarnosti. Mada je itav univerzum za Bogoostvarenu osobu jednak nuli, ona po volji preuzima odgovornost za due koje se jo nisu ispetljale iz zagrljaja univerzuma, pa moe slobodno i legitimno upotrebiti ove moi zarad njihovog duhovnog uzdizanja. Ne postoji nita to nije pod posrednom ili neposrednom kontrolom Uitelja mudrosti. Masovne drutvene pojave (kao ratovi, revolucije i epidemije) i kosmiki fenomeni (zemljotresi i poplave) spadaju u njihovu nadlenost i nastaju kao posledica oslobaanja sila sa visokih nivoa na kojima su Uitelji svesno smeteni. Uitelji se takoe mogu sluiti okultnim silama da bi ostvarili meusobnu saradnju i uskladili duhovni rad. Oni se esto sastaju na viim unutranjim nivoima da bi obezbedili duhovni napredak oveanstva. Najvie Sopstvo u svima je jedno i uvek deluje jedinstveno. Oni koji su svesni tog jedinstva, spremni su da prihvate neogranienu odgovornost. Odbacivi ogranienja ljudskog uma, oslobodivi se linog, bivajui univerzalni, oni postaju moni izvrioci boanskog plana na zemlji. Okultizam i njegovo mesto u spiritualnom ivotu III Odeljak III - Okultizam i duhovnost Okultizam kao nauka Okultizam je oblast istraivanja koja se bavi izuavanjem sila u univerzumu i u oveku. U tom smislu ne postoji principijelna razlika izmeu okultizma i drugih nauka koje se bave izuavanjem ovih predmeta. Razlika izmeu okultizma i drugih nauka je u tome to se nauke bave onim pojavama i silama koje su posredno ili neposredno pristupane uobiajenom opaanju, dok se okultizam bavi skrivenim pojavama i silama nepristupanim uobiajenom opaanju. Razvoj okultnih znanja je uslovljen otkrivanjem latentnih moi ljudskog duha. Mnoge savremene grupe koje istrauju oblast onostranog, pristupaju okultnim znanjima na isti nain kao to se pristupa i drugim poljima nauke. U principu nema razloga da se okultizam smatra manje ili vie vrednim od drugih polja teoretskih nauka. Moe se opaziti da grupe koje se bave okultnim naukama to ine organizovano i timski. Teoretsko znanje Savreni Uitelji smatraju poeljnim da oveanstvu s vremena na vreme teoretski obelodane odreena znanja o izvesnim karakteristikama duhovnog postojanja - o besmrtnosti i reinkarnaciji, o postojanju raznih nivoa i njima odgovarajuih tela, o zakonima evolucije i delovanju karme. Takva osnovna znanja predstavljaju podstrek za dalja duhovna istraivanja i pregnua, i pruaju prosenoj osobi izglede da se priblii Istini onoliko koliko to okolnosti doputaju. Meutim, izuzimajui osnovna znanja i opte podatke, Uitelji nikad nisu irili podrobna tumaenja okultnih pojava. Oni su ak oprezno uvali podatke od vitalnog znaaja za okultizam kao vetinu. Oni koji znaju i oni koji ne znaju U okultizmu, vie nego u bilo kojoj drugoj nauci, postoji stroga i jasna podela izmeu onih koji znaju i onih koji ne znaju. Za druge nauke bi se moglo rei da kod njih posredno i neposredno znanje imaju gotovo isti znaaj. U okultizmu, meutim, posredno znanje se po vanosti i znaaju ne moe meriti sa neposrednim znanjem. Zato, premda je okultizam vana nauka, irenje isto teoretskih informacija o

okultizmu ne poseduje nikakvu vrednost. Za one bez neposrednog iskustva iz oblasti okultnog, teoretsko poznavanje okultnih injenica ne moe imati vrednost, jer e oni okultne pojave svrstati u kategoriju bajki i egzotinih pria o dalekim zemljama. Okultizam kao vetina Moe se ak rei da irenje isto teoretskih informacija o okultnim injenicama moe imati tetne posledice, jer ono u ljudima podstie ispraznu radoznalost i elju za upravljanjem nepoznatim silama iz sebinih pobuda. Nema nieg izrazito duhovnog u ovladavanju okultnim moima. Kao i sve druge svetovne moi ili nauna otkria, i one se mogu upotrebljavati kako za dobro tako i za zlo. Okultne moi pruaju iroku lepezu mogunosti za rad na viim nivoima, to podrazumeva i duhovnu spremnost oveka da takvu izuzetnu odgovornost i prihvati. Moe se rei da okultizam kao nauka poiva manje - vie na istim osnovama kao i ostale nauke, ali okultizam kao vetina stoji iskljuivo za sebe. Zloupotreba okultnih moi Poetnik e u svom nastojanju da ovlada izvesnim okultnim moima postii izvesne rezultate. Ali takvo postignue bie za njega pre prokletstvo nego blagoslov ukoliko nije duhovno pripremljen da prihvati na sebe srazmernu odgovornost. I najmanja zloupotreba okultnih moi izaziva ozbiljnu reakciju i jo vre okiva duu. Ne samo to e se time usporiti napredovanje poklonika, nego moe doi i do ozbiljnog nazadovanja. Pored duhovnog sloma koji moe snai poetnika zbog nesmotrene upotrebe okultnih moi, on moe postati izvor velikog zla za ljude nad kojima je zloupotrebio te moi. Okultna mo mora podsticati spiritualne namere U rukama Uitelja duhovne mudrosti, okultne moi postaju potpuno bezopasne jer se njihovi izuzetni kapaciteti stavljaju u slubu duhovnog uzdizanja oveanstva. No i pored toga, Uitelji su vrlo tedljivi u njihovoj upotrebi. Okultizam po svojoj prirodi ima svojih ogranienja. Ne moe se primenjivati za zadovoljavanje materijalnih potreba oveanstva ili postizanje svetovnih ciljeva. Kada bi se okultne moi slobodno primenjivale, faktor nepredvidivosti i neoekivanosti uneo bi veliku pometnju i nered u svakodnevnicu oveka, koji mora da ivi u okviru svojih ogranienja i oslanja na svoje resurse i mogunosti da bi se zakon karme neometano odvijao. Mamac u vidu ispunjenja svetovnih elja Ponekad Uitelji ispune neku od svetovnih elja svojih poklonika. Meutim, oni to ne ine zbog toga to su zainteresovani za zemaljske stvari, ve zbog toga to su zainteresovani da svoje poklonike odvrate od materijalnih elja. Malu decu je teko podstai da ue abecedu. Da bi usmerili njihovu panju, stariji im ponekad daruju slatkie napravljene u obliku slova i oni onda ue lekcije o slovima ne zbog slova ve zbog slatkia. Ovim delotvornim postupkom razvija se interesovanje za sama slova, a kada deca pokau ozbiljniju zainteresovanost za slova, slatkii se mogu odbaciti. Svetovni ljudi su kao deca. Kao to roditelj povremeno daje svom detetu pare okolade da bi bilo posluno, tako i Uitelj daruje svojim svetovno-sklonim poklonicima neke bezazlene predmete koje ele, da bi bili voljni da uestvuju u njegovom radu i pokazali interesovanje za istinsku duhovnost. Uiteljima ne treba pristupati sa materijalistikim motivima Ovozemaljski ljudi su toliko obuzeti materijalnim eljama da nita to se neposredno ne odnosi na ispunjenje njihovih elja ne moe pobuditi njihovo interesovanje. Takvi mogu pristupiti Savrenom Uitelju, sluiti ga i oboavati, sve sa namerom da im On pomogne u reavanju njihovih materijalnih problema. Uitelj je duan da pomogne svakoj osobi koja mu pristupi, bez obzira na njene skrivene motive. Tako Uitelj, sa svojim savrenim poznavanjem ljudskog uma, moe odluiti da neku osobu navede na duhovnost pomaui joj materijalno. Dodue, bacanje materijalnog mamca u duhovne svrhe je pre izuzetak nego pravilo. Uitelji uglavnom obeshabruju one koji im prilaze zarad materijalne dobiti. Sa duhovne take gledita je neuporedivo bolje voleti Uitelja samo zato stoje drag, nego iz nekih drugih, sebinih motiva. Ljudi treba da dolaze Uitelju samo zbog toga to su istinski zainteresovani za duhovnost i ni iz kakvog drugog razloga. Samo tako mogu izvui najveu korist iz kontakta sa Uiteljem. Proienje srca Bavljenje okultnom vetionom je opravdano jedino ako se njene moi podrede duhovnim ciljevima;

svako usmeravanje okultnih moi u drugom pravcu moe se smatrati njihovom zloupotrebom. Okultna mo se ne srne prizvati u svetovne svrhe. Njena prava funkcija nije ispunjenje ljudskih elja, ve proienje ljudskog srca. Okultizam kao vetina se ubraja u najdelotvornija i najmonija sredstva za proienje oveanstva, pomaui mu da se oslobodi niih elja. Upotreba moi na viim nivoima Okultna vetina je posebno korisna , onim tragaocima koji su na pragu da razviju svoje latentne psihike moi, kao i onima koji su ih ve u velikoj meri razvili, ali nisu u potpunosti prisutni u grubom svetu jer se njihova svest povukla na vie nivoe. Otuda se njima mora govoriti jezikom koji je za njih razumljiv. Mnogi napredni tragaoci razviju brojne okultne i mistike moi, ali je i njima, kao i obinim ljudima, potrebna duhovna pomo. Takvim imaocima moi Savreni Uitelj moe lako i uspeno pomoi bez obzira na fiziku udaljenost. Uiteljeva pomo, svesno primljena na viim nivoima, znatno je delotvornija od pomoi koju on moe da prui posredstvom grubog medijuma. Prizemljavanje Izuzev tekoa sa kojima se neminovno suoavaju u svom napredovanju na duhovnoj stazi, druga karakteristika naprednih poklonika jeste da se oni, opijeni stanjem blaenstva, nerado sputaju da bi delovali u gruboj sferi. Sputanje naprednih poklonika ne srne se pobrkati sa sputanjem u normalnu svest nakon iskustva sedmog nivoa, koje je stanje Bogoostvarenja Savrenih. Povratni put Savrenog Uitelja - i ishodini poloaj na nekom od nivoa sa koga deluje nakon Ostvarenja - posledica je njegovih ovekoljubivih pobuda i pmrabdhe (neizbene sudbine), koju on spremno preuzima na sebe zarad duhovnog uzdizanja oveanstva u skladu sa autoritetom koji mu je dodeljen. Mada su Savreni Uitelji svesni svih nivoa istovremeno, kae se da se Huada Muinudin isti (Khwaja Muinuddin Chishti) iz Amera (Ajmer), u Indiji, smestio na petom nivou involucije svesti. Takoe je tano d&Avatar deluje na svim nivoima svesti istovremeno, aii se ponekad zbog Njegovog univerzalnog dela smeta na odreeni nivo. Otuda se kae, na primer, da se prorok Mohamed smestio na sedmi nivo, dok se Gospod Buda nastanio na petom nivou. Za razliku od gore navedenih sluajeva, kada napredni uenici ostanu zaglavljeni izmeu nivoa, oni bivaju sputeni na nii nivo da bi se tako ubrzalo njihovo kretanje duhovnom stazom. Ukoliko je uenik ostao zaglavljen negde izmeu treeg i etvrtog nivoa, Uitelj e ga prvo spustiti na trei nivo, pa e ga zatim gurnuti na etvrti. Njegovo sputanje je takoe od velike pomoi svima koji jo uvek tumaraju zatoeni u divljini ovog sveta i koji jo nisu kroili duhovnom stazom. Zato Uitelj ponekad donosi odluku da izvri neko spiritualno delo posredstvom nekog naprednog uenika, zahtevajui od njega da privremeno odgodi svoj rad na linom usavravanju u korist ostalih ljudi. Na kraju postaje jasno daje sputanje na nii nivo bila samo duhovna priprema za brz i lagan prelazak na sledei nivo; no i pored toga to mu je to znano, uenik se teka srca odrie preimustava svog postignua da bi pritekao u pomo drugima. Sputanje naroito teko pada onoj osobi koja snano doivljava stanje oaranosti. U sufizmu je takva oaranost poznata kao haj rat (hairat). Poklonik uz velike tekoe izlazi iz tog stanja. Meutim, za njega je veoma vano da se odupre iskuenju potpune oaranosti, jer se s vremena na vreme mora spustiti zbog drugih. Uitelj zna kako da postupi s naprednim uenikom i on e ga pokrenuti na neki, povremeno i neprijatan, nain. Pria o Gan-e-akani Ovo je vrlo dobro ilustrovano u prii o slavnom valiju (wali) Baba Faridudinu (Baba Fariddudin), takoe poznatom po imenu Gan-e-akar (Gan-e-hakkar). Mnogo pre nego to je postigao Prosvetljenje, ovaj vali, ili prijatelj Boga, nalazio se u hajratu potpuno obuzet tim stanjem. Nije mogao da sklopi oi koje su stalno bludele, pogleda staklastog i sluenog, nije mogao ni da jede. Njegov uitelj Huada Muinudin Cisti (Khwaja Muinuddin Chishti) zatrai od njega da izae iz stanja opinjenosti i da se spusti, ali valiju bi teko da poslua svog Uitelja. A onda Uitelj okrenu drugi list, prizemivi ga na sledei nain. Uitelj je svojim moima inspirisao pet lopova da se priblie mestu gde se nalazio Gan-e-akar. Posedavi na pet koraka od valija, oni poee da dele opljakani plen. Vrlo brzo izbi svaa i dvojica od njih ubie preostalu trojicu. Onda podelie plen i dadoe se u beg. U bekstvu prooe pored valija koji je nepokretno sedeo na svom mestu. Tada se on spusti u normalnu svest. Sama blizina kriminalaca bi dovoljan podstrek da mu povrati normalnu svest.

Prvo to je vali ugledao bili su vrapci, a njegov prvi impuls je bio da nad njima isproba svoje novosteene moi. Uzviknuo je, ,,O, vrapci, uginite! i vrapci su pali mrtvi. A zatim je kazao: Vrapci oivite i oni su ponovo uzleteli. Dva razbojnika, koji su zadivljeno posmatrali ovaj nesvakidanji prizor, zamolie valija da vaskrsne tri lopova koja su oni, u nastupu jarosti, maloas ubili. Vali se obrati trima mrtvim lopovima i ree: Ustajte!. Ali oni se nisu pokrenuli. Uasnut pri pomisli daje moda izgubio svoje moi, oseajui kajanje to ih je zloupotrebio, vali plaui otra svome Uitelju. A kada mu se pribliio, ugleda tri lopova kako masiraju Uiteljeva stopala. Okultni fenomeni nemaju unutranju vrednost Tada se vali vrati na mesto na kome je prethodno sedeo, odbijajui i hranu i pie. Ostao je na istom mestu deset godina i sasvim je smrao, sve dok beli mravi nisu poeli da mu izjedaju telo. Ljudi su imali obiaj da dolaze valiju l da polau pred njega velike koliine eera da bi odmamili mrave. Poto je uvek bio okruen gomilama eera, postao je poznat kao Gan-e-akar, ili riznica eera. Pria o njemu pokazuje kako je i najnaprednijim poklonicima potreban Uitelj da bi nastavili put ka Realizaciji. Okultizam se razlikuje od spiritmilnosti Sluaj Gan-e-akara ilustruje u kakvim prilikama se mogu upotrebljavati okultna sredstva i okultne moi; ali se mora naroito naglasiti da nijedan okultni fenomen, ma koliko upeatljiv bio, sam po sebi ne poseduje nikakvu vrednost. Vrednost ma kog fenomena - okultnog ili ne okultnog - je ili prividna i!i relativna. Prividnu vrednost imamo u sluajevima kada se neemu pripie prividni znaaj jer slui da ispuni prolazne elje i ograniene ciljeve potekle iz neznanja. Izvuena iz konteksta prolaznih elja i uskih htenja, ta prividna vrednost istog trena gubi smisao. Relativnu vrednost imamo u sluajevima kada se neemu pripie znaaj jer slui ostvarivanju ili izraavanju Istine. Znaaj relativnih vrednosti proistie iz injenice da one predstavljaju sutinski uslov za nastavljanje boanske igre ivota; i zato, iako relativne, te vrednosti su stvarne, a ne iluzorne. Jedino to je bitno je ostvariti Boanski ivot Veina osoba svesno ili nesvesno pridaje preveliki znaaj okultnim fenomenima brkajui ih sa duhovnou. Za njih su uda i fenomeni iz sveta duhova predmeti interesantnih razgovora, to se neosnovano smatra znakom prave zainteresovanosti za duhovan ivot. Meutim, izmeu okultizma i misticizma, spiritizma i duhovnosti granica je jasna i stroga; a svaki neuspeh u pravilnom uoavanju razlike moe samo stvoriti nevolje. . . Sva uda spadaju u svet fenomena, svet senki. Budui da predstavljaju fenomene, uda su podlona promenama, a nita to se menja ne moe posedovati trajnu vrednost. S druge strane, spoznaja vene Istine inicira oveka u nepromenljivo Bivstvovanje, koje je vrhovna Stvarnost. Nikakvo poznavanje okultnog sveta i sposobnost upravljanja tajnim silama ne moe se meriti sa spoznajom Istine. Okultni fenomeni su podjednako u domenu varljive uobrazilje koliko i svakidanji fenomeni grubog sveta. Sa duhovne take gledita jedino je bitno ostvariti Boanski ivot i u tom smislu pruiti pomo drugima. Prodreti u sutinu celokupnog postojanja i doarati miris unutranjeg postignua - izraziti ga u svetu oblika, istine, ljubavi, istote, lepote - to je jedina apsolutna, istinski vredna igra. Svi drugi dogaaji, sluajevi i postignua nemaju trajnu vrednost.

Tipovi meditacije Odeljak I Priroda meditacije i njeni preduslovi Meditacija - probijanje kroz ogranienja uma Meditacija se moe opisati kao put koji ovek kri za sebe da bi izaao iz podruja ogranienog uma. Ako putnik koji je zalutao u gustom ipraju praume pokua da izae na istinu, njegovi napori da se probije kroz prepreke koje ga okruuju, ostavie za sobom tragove. Prouavanjem tih tragova, posmatra moe opisati put koji je putnik preao u svom nastojanju da izae na otvoreno. Kretanje oveka koji se probija kroz praumu bitno se razlikuje od kretanja lokomotive po inama, odnosno kretanja po trasiranom putu. Putnik ne sledi utanaeni put; njegov put postaje vidljiv tek na kraju. Isto tako osoba u dubokoj meditaciji nee slediti utvrenu stazu, nego e pokuavati da resi spiritualne probleme suoavajui se s njimakako nailaze.

Opti tok meditacije je predvidiv Kakav e tok preuzeti meditacija mogu da predvide poznavaoci ovekovog uma, kao to strunjak koji u tanine poznaje sastav zemljine kore, moe uopteno predvideti mogunost erupcije vulkana u jednoj oblasti, a iskljuiti tu mogunost u nekoj drugoj oblasti. Kada stihijske siie u utrobi zemlje pokuavaju da izbiju napolje, one prirodno biraju put manjeg otpora; njihovo kretanje najvie zavisi od prirode prepreka na koje nailaze. Razlika izmeu vulkanskih sila i duhovnih stremljenja je u tome to se ove prve ispoljavaju bez svesnc namere, a drugima upravlja svesna namera. Za uspenu meditaciju potrebna je odreena sposobnost i vetina koju e u oveku probuditi Savreni Uitelj pruajui par jednostavnih saveta ta treba initi i ta oekivati u meditaciji. Za meditaciju je vana zainteresovanost Meditacija se esto pogreno shvata kao postupak prisiljavanja misli da se zadre na nekom pojmu ili predmetu. Prirodno da veina ljudi osea odbojnost prema meditaciji, jer doivljava nesavladive tekoe pokuavajui da prisili um da se kree u odreenom smeru ili da se zadri na jednom predmetu. Svako nasilno usmeravanje uma ne samo to je zamorno, ve je, na kraju krajeva, osueno na neuspeh. Osnovni princip koji uenik treba da upamti jeste da se u meditaciji um moe kontrolisati i usmeravati iskljuivo u skladu sa zakonima koji su svojstveni strukturi samog uma, a ne primenom nasilnog ili polunasilnog metoda. Mnogi ljudi koji ne praktikuju meditiranje, esto intenzivno i sistematski razmiljaju o nekom praktinom problemu ili teoretskom pitanju. Njihov misaoni proces je na neki nain slian meditaciji, najpre zbog toga to je tada um toliko zaokupljen razmiljanjima o tom posebnom predmetu da iskljuuje sve nebitno. Meditacija je nenaporna i spontana jer je um zaokupljen predmetom za koji je zainteresovan i koji mu, vremenom, postaje sve razumljiviji. Meutim, za duhovni ivot je tragino to to svakodnevni misaoni tokovi nisu usmereni ka duhovno vanim temama. Predmet prave meditacije treba da je briljivo odabran i mora imati duhovnu vrednost. To treba da je neko boansko oblije, ili predmet, ili, pak, duhovno znaajna tema, duhovna istina. Da bi se postigao uspeh u meditaciji, um ne samo da treba da je zainteresovan za boanske teme ili istine, ve treba da ih shvata i uvaava. Takva inteligentna meditacija je prirodan umni proces; liena jednoline krutosti i usiljenosti meditacije koja se izvodi mehaniki, takva meditacija je ne samo spontana i nadahnjujua, ve i laka i uspena. Meditacija i koncentracija Valja razlikovati koncentraciju od meditacije. Meditacija je poetna faza jednog procesa koji se postepeno razvija u koncentraciju. U koncentraciji um nastoji da postigne jedinstvo sa svojim ciljem usredsreujui se na njega; a meditacija predstavlja temeljilo razmiljanje o nekoj odreenoj stvari, pri emu se iskljuuje sve ostalo. U koncentraciji je kretanje misli praktino zaustavljeno, dok u meditaciji um praktino klizi sa jedne na drugu srodnu ideju. U koncentraciji se um zadrava na nekom obliku, ili jezgrovitoj i saetoj formuli, ne irei se na nizove srodnih ideja. U meditaciji um pokuava da razume i upije, to jest da se izjednai s predmetom meditacije, zadravajui se na raznim svojstvima oblika ili, pak, na vieslojnim znaenjima formule. I koncentraciju i meditaciju vodi ljubav i enja za boanskim ciljem i naelom, a obe aktivnosti se znatno razlikuju od suvog mehanikog procesa u kome vladaju kruta pravila i nepromenljiva jednolinost. Tiina i osama Oni koji nemaju snage za intenzivnu koncentraciju moraju na poetku da praktikuju meditaciju, dok je onima sa jakom koncentracijom meditacija suvina. Njima je dovoljno da se usredsrede na oblije Bogooveka ili oveka-Boga ili na neku jednostavnu formulu kao na primer, Ja nisam ni grubo telo ni suptilno telo ni mentalno telo: Ja sam atma (dua). Odsustvo svetlosti pomae da meditacija bude uspenija Meditacija je po svojoj prirodi lina stvar i ona nije sredstvo za iskazivanje u drutvu, nego put linog duhovnog napredovanja. Potpuna izolovanost od drutvene sredine gotovo uvek pomae uspenom praktikovanju meditacije. Drevni jogini su se, u potrazi za samoom, sklanjali u gorske peine: Savreni mir i nepomuena tiina su veoma bitni za postizanje uspeha. Meutim, odlazak na planinu ili u peinu nije neophodan uslov za uspenu meditaciju. ak i gradski ivot, uz malo panje i truda, moe ueniku obezbediti mir, tiinu i usamljenost, kao neophodne uslove za uspean, polagani

napredak u svim oblicima meditacije. Poloaj za meditaciju Tama, odnosno sklapanje oiju, nisu od presudnog znaaja u meditaciji. Ako meditantu pode za rukom da zadri panju na predmetu meditacije, on e imati uspeha ak i ako meditira otvorenih oiju. No u veini sluajeva odsustvo grubih prizora i zvukova pomae intenzivnijoj meditaciji. Da bi se obezbedila spoljanja tiina bitno je paljivo izabrati mesto za meditaciju, a da bi se um zatitio od ometajuih vanjskih prizora, dovoljno je samo sklopiti oi. Ponekad, kada je svetlost jaka, nije dovoljno samo sklopiti oi da bi se izbegla optika stimulacija, ve je preporuljivo meditirati na nekom zatamnjenom mestu. Tama obino pospeuje napredak u meditaciji. Vanost mesta, asa i poloaja za meditaciju Ne postoje utvrena pravila u pogledu na poloaj tela. Moe se usvojiti bilo koji udoban poloaj koji nee izazvati pospanost. Poloaj ne bi trebalo da izaziva fiziku napetost ili bol, jer to odvlai panju na telo. Telo treba daje potpuno oputeno kao kada je spremno za poinak, ali treba izbegavati poloaj koji se obino zauzima u krevetu pre spavanja. Kada telo zauzme udoban i prikladan poloaj, poeljno je zamisliti glavu kao centar tela. Jer kada se glava zamisli kao centar, lake se zaboravlja na samo telo i usmerava panja na predmet meditacije. Korisno je da uenik uvek meditira u istom poloaju. Poloaj u kome se meditiralo olakava i pobuuje daljnje meditacije. Kada telo zauzme odabrani poloaj za meditaciju, podsvest mu upuuje sugestiju da se ono ne sme nametati svesti i da mora sluiti svrsi meditacije. Redovnost po pitanju vremena i mesta takoe ima koristan efekat. Uenik treba da se dri uobiajenog mesta, poloaja i asa za meditaciju. Izbor mesta podrazumeva prethodno razmatranje duhovnih svojstava i mogunosti koje to mesto prua. Naroita vanost pripisuje se meditacijama na svetim mestima gde su nekada iveli ili meditirali Uitelji. Meditaciju treba da prati radost Mesto, poloaj i as meditacije - sve su to stvari od relativnog znaaja, i menjaju se u zavisnosti od karakteristika linosti i okolnosti ivota uenika. Uitelj, prema tome, daje razliite instrukcije svakom ueniku ponaosob, to jest, prilagoava ih svakom pojedinanom sluaju. Meutim, kada meditacija kroz stalnu praksu postane navika, moe se meditirati bez vezivanja za odreeno mesto, poloaj ili vreme, dakle, u bilo koje vreme i pod bilo kojim uslovima. ak i dok hoda, uenik moe biti uronjen u meditaciju. Kolektivna meditacija Meditaciji ne treba pristupati teka srca, kao da se uzima ricinusovo ulje. Nju valja shvatiti ozbiljno ali ne preterano ozbiljno ili melanholino. Humor i razdraganost ne samo da nee ometati meditaciju, ve e joj, naprotiv, biti od velike pomoi. Meditacija ne bi trebalo da se pretvori u neprijatnu i dosadnu obavezu. Uenik treba da se spontano prepusti prirodnoj radosti meditacije i da ne dopusti da mu ona postane suva navika. Meditacija je neto poput izleta na vie nivoe. Kao i izlet u nepoznate i divne predele, tako i meditacija treba da donose radost, polet, razdraganost i unutranji mir. Ako se oekuje stvarno uspena meditacija, valja odbaciti strah i sve depresivne i brine misli. Uznemiravajue misli Iako je meditacija u osnovi individualna stvar, grupna meditacija takoe ima svojih dobrih strana. Kada uenici medu kojima vlada sloga usvoje zajedniku meditaciju, njihove misli e jaati i podsticati jedna drugu. To naroito vai za zajedniku meditaciju na istog Uitelja. Da bi meditacija ovog tipa dala najbolje rezultate, svaki uesnik mora voditi rauna o toku svoje meditacije, a ne o radu ostalih iz grupe. Premda meditira u drutvu, on treba da uroni u predmet sopstvene meditacije. Trebalo bi da potpuno zaboravi na spoljanji svet i svoje telo, drei panju na predmetu o kome je postignuta saglasnost pre poetka meditacije. Veto izvedena zajednika meditacija moe da bude od velike pomoi za poetnike, dok napredniji uenici mogu nastaviti sa samostalnim radom. Tehnika kontrole uznemiravajuih misli Svakodnevno razmiljanje je prirodan, neprekinut tok misli povezan nizom srodnih ideja; meutim, kada se um navede na plansku meditaciju, tu neminovno dolazi do reakcije u vidu neposlunih,

suprotnih misli koje ometaju njen daljnji tok. To je zakon uma, pa uenik ne treba da se uznemiri ako mu se u svesti pojave suprotne i nevezane misli koje su mu do tada bile posve strane. Meditacija dovodi podsvesne sadraje uma na povrinu svesti. Kao to arobnjak priziva u vidljivo oblije mnoge udnovate i neobine stvari, tako i proces meditacije izaziva pojavu nepoeljnih misli i mnotva besmislica. Uenik treba da bude spreman na ovakve uznemiravajue misli i da se naorua neizmernim strpljenjem i vrstom verom da e ih nadvladati. I, poslednji, mada ne i najmanje bitan uslov za uspenu meditaciju, je usvajanje pravilne tehnike za upravljanje uznemiravajuim mislima i umnim procesima. Beskorisno je traiti energiju u nastojanju da se u direktnoj borbi savladaju uznemiravajue misli. Svaki takav pokuaj samo e jo vie doprineti zaokupljenosti njima; jer, one se upravo hrane panjom koja im se potiskivanjem ukazuje, pri emu se jo jae urezuju u svest. Najbolje je ne osvrtati se na takve misli i stoje pre mogue okrenuti se predmetu meditacije, ne pridajui tim mislima vanost koju ne zasluuju. Kada se prepozna sva nevanost i bezvrednost ometajuih misli u odnosu na vrednost i znaaj predmeta meditacije, postaje mogue da se uznemiravajue misli, jednostavnim zanemarivanjem, na kraju umire, nakon ega e uslediti postojano usmeravanje uma na cilj meditacije. Tipovi meditacije II Odeljak II Osnovni tipovi meditacije i njihova relativna vrednost Razvrstavanje tipova meditacija na osnovu tri principa Postoje razliiti tipovi meditacije. Oni se mogu razvrstati na osnovu triprincipa: 1) prema ulozi koju meditacija vri u duhovnom razvoju, 2) prema delu linosti koji najvie uestvuje u procesu meditacije, 3) prema predmetu iskustva koji se nastoji razumeti. Klasifikacija razliitih tipova meditacije moe se izvesti prema bilo kojem od ova tri principa. Poslednji princip e biti pomenut kada se budu davala detaljna objanjenja u vezi sa razliitim oblicima meditacije. U ovom Odeljku bie rei o prva dva principa, jer oni mogu u mnogome pomoi pri pojanjavanju relativnih vrednosti oblika meditacije. Asocijativna i disocijativna meditacija Prema prvom principu, meditacija slui ujedinjenju svesti sa venom Istinom i odvajanju svesti od lanih i nebitnih stvari pojavnog sveta. U tom pogledu, pojavljuju se dva tipa meditacije: asocijativna meditacija, koja prevashodno obuhvata rad uma na sintezi - anvaija (anwaya), i disocijativna meditacija, koja prevashodno obuhvata rad uma na analizi - viatireka (vyatireka). Asocijativna meditacija moe se ilustrovati formulom Ja sam beskonaan, a disocijativna meditacija formulom Ja nisam moje elje. Asocijativnom meditacijom uenik pokuava da se ujedini sa zamiljenim duhovnim idealom. Disocijativnom meditacijom uenik nastoji da se odvoji od uslova, prilika i stanja koji nemaju duhovnu vrednost. Asocijativna meditacija je proces upijanja sutine duhovnog ivota, a disocijativna meditacija proces eliminacije onih faktora koji ometaju duhovni ivot. Disocijativna meditacija utire put asocijativnoj meditaciji Asocijativna meditacija se bavi stvarima koje, reklo bi se, potiu iz carstva svetlosti, a disocijativna meditacija predmetima koje pripadaju svetu senki. Svet iluzija, kao svet senki, ima zavodljivu ar. Da bi neko uspeo da umakne iz sveta iluzija i doao do Istine, on prevashodno mora razviti otpornost na njegove ari, upornim prepoznavanjem bezvrednosti sveta iluzija - ba kao to ovek mora postati nezadovoljan svetom senki da bi izaao na svetlost. Prema tome, disocijativna meditacija prethodi asocijativnoj meditaciji. Ona je prva po redu i ima samostalnu vrednost, ali je njena osnovna funkcija da utre put asocijativnoj meditaciji. Asocijativna meditacija je najplodonosnija I asocijativna i disocijativna meditacija su, svaka na svoj nain, neophodne, ali je iskustvo pokazalo da je asocijativna meditacija mnogo plodonosnija i znaajnija od disocijativne meditacije. oveku koga saleu senke ne pomae mnogo da se upusti u borbu sa njima. Ako se iskljuivo usmeri na borbu sa senkama, njegovim brigama nee biti kraja. Meutim, ukoliko on, umesto da oajava i besni u zagrljaju senki, postavi sebi vaniji zadatak - a to je da dopre do suneve svetlosti, tada e otkriti da su senke same od sebe iezle. Ono to je zaista bitno nije ovekovo beskrajno nezadovoljstvo postojeim ogranienjima, ve injenje neposrednih napora u cilju dostizanja zacrtanog ideala. Sve dotle dok je ovek okrenut suncu, pokuavajui da kroi u svetlost, senke koje ga okruuju ne mogu predstavljati ozbiljne prepreke

njegovom izbavljenju. Isto tako, uenik ne treba previe da se brine zbog svojih neuspeha sve dok je u srcu vrsto odluan da se ujedini sa svojim duhovnim idealom. Jer, kada se njegovo hodoae zavri, svi njegovi neuspesi zauvek e nestati u nitavilu. Analogija sa hranom Ono to je hrana za telo, to je asocijativna meditacija za duh. Pravilnim izborom hrane telo moe ispraviti svoje nedostatke. Na slian nain i um moe odrati dobro zdravlje upijanjem duhovnih istina kroz meditaciju. Mada svaki oblik asocijativne meditacije ima svojih prednosti, neophodno je uspostaviti ravnoteu medu njima, kao to je neophodno drati uravnoteenu dijetu, ak i kada je hranljiva vrednost odreenih sastojaka u ishrani sasvim zadovoljavajua. Neskladan razvoj uma dovodi do unutranjih lomova to koi duhovno napredovanje; dok, sa druge strane, skladna kombinacija razliitih oblika meditacije ubrzava duhovni napredak, jer je umu na taj nain osigurano uravnoteeno i harmonino delovanje. Prava kombinacija je ona koja unosi sklad i ravnoteu. Tu je naglasak upravo na onim vidovima Istine koji utiu da se prepreke sa kojima se uenik u datom momentu suoava uspeno uklone. Nastavak analogije sa hranom Analogija sa dijetom moe se proiriti i na drugi tip, disocijativnu meditaciju, u kojoj se tei otklanjanju i eliminisanju neduhovnih stvari. Kao to pogrena dijeta moe poremetiti zdravlje organizma, tako i pogrena meditacija moe dovesti do poremeaja u radu uma. Kao to e pogrena ishrana ozbiljno naruiti zdravstveno stanje, tako i jedna nagonska meditacija o predmetu udnje jo vre okiva um, umesto da te okove razlabavljuje. Jednako je vano izbegavati lou hranu kao i loe vrste meditacije. Za telesno zdravlje je nuno stalno odstranjivati otpadne i otrovne produkte, a za duhovno zdravlje eliminisati nepoeljne misli i emocije. Drugi princip Do sada smo se bavili pojanjavanjem dva razliita tipa meditacije na osnovu prvog principa, to jest, na osnovu uloge meditacije u duhovnom razvoju. Jednako prosvetljujue je i razumevanje principa po kome se meditativni procesi razvrstavaju saobrazno prirodi onog dela linosti koji najvie uestvuje u procesu meditacije. Na osnovu drugog principa imamo tri razliita tipa meditacije. Diskriminativna meditacija, meditacije srca i meditacija akcije U prvom tipu meditacije najvie uestvuje intelekt; moemo to nazvati diskriminativnom meditacijom. U drugom tipu najvanije je uee srca; to je meditacija srca. U treem tipu meditacije glavnu re vodi aktivna ovekova priroda; to se zove meditacija akcije. Diskriminativna meditacija vodena je kakvom intelektualnom tvrdnjom ili formulom kao stoje, na primer Ja nisam moje telo ve Beskonanost. Meditaciju srca odlikuje postojani i niim ometeni tok ljubavi od uenika ka boanskom Voljenom. Akcenat u meditaciji akcije stavljen je na bezrezervno posveivanje ivota nesebinom sluenju Savrenom Uitelju ili oveanstvu. Od ova tri tipa, meditacija srca je najuzvienija i najznaajnija; ali i preostala dva tipa meditacije imaju svoju vrednost i ne mogu se zanemariti bez ozbiljnijih gubitaka po duhovni razvoj uenika. Meditacije se meusobno nadopunjuju Pogreno je smatrati da razliiti tipovi meditacija potpuno iskljuuju jedan drugog. Oni se mogu javiti u mnogim kombinacijama. esto jedan tip meditacije vodi ka drugom, a napredak u jednoj vrsti meditacije uslovljava odgovarajui napredak u drugoj. Svi tipovi meditacija su znaajni za siguran duhovni rast uenika, jer se uvek meusobno dopunjuju, te tako nadoknauju svoje pojedinane nedostatke. Jedan tip meditacije se moe preplitati sa drugim Meditacija koja se upranjava u neodgovarajuem trenutku moe ozbiljno ugroziti napredak u drugoj vrsti meditacije. U svim vrstama meditacije misli se usmeravaju na neki aspekt ivota i svi ti aspekti su podjednako vani; ali u zavisnosti od duevnog stanja pojedinca, ponekad je pree asimilovati jednu ivotnu istinu od druge. Zato, Uitelj nikada ne prepisuje svima istu meditaciju, nego daje posebna uputstva svakom ueniku, u skladu sa njegovim individualnim potrebama.

Potreba za uputstvima Uitelja Uenik retko kada moe sam da odredi koji mu tip meditacije odgovara u konkretnoj situaciji. On e ponekad toliko preterati u radu sa iskljuivo jednom vrstom meditacije, da e naii na nepremostive prepreke kada pokua da izae iz kanala koji se, na taj nain, urezao u njegov um. Nee uspeti da sagleda vrednost nekog drugog tipa meditacije niti e ga takva promena privlaiti. Naravno da e uenik vremenom shvatiti da mu neto nedostaje. Ali kao to su za bolesnika mnogi lekovi neprijatni, tako i tipovi meditacije koji su stvarno delotvorni u odreenoj situaciji ne zadovoljavaju uenikov ukus - pa e se on ustruavati da ih koristi. U takvim trenucima su pomo i savet Uitelja neophodni. Uvid koji Uitelj ima u stvarne duhovne potrebe uenika beskonano je dublji i obuhvatniji od uenikovog. Posebna Uiteljeva uputstva ispravie odreene zanemarene aspekte uenikove linosti. Istinska vrednost meditacije se uoava jedino kroz praksu Mada poklonik na poetku osea odbojnost prema izvesnom tipu meditacije, on postaje zainteresovan za nju im uvidi njenu vrednost i svrhu. Tek nakon to se okua u odreenoj vrsti meditacije, on e shvatiti njen pravi znaaj i smisao. Pukim teoretisanjem i umovanjem ne mogu se otkriti vrednosti i mogunosti nijednog tipa meditacije. Cisto teoretsko nagaanje moe dati neke povrne rezultate, ali nee uspeti da dokui stvarnu jedinstvenost meditacije. Kao i za sve druge stvari od duhovnog znaaja, i za meditaciju vai da se njena bit moe sagledati samo iznutra a nikako spolja. Za uspeh u meditaciji neophodna je reenost Da bi postigao uspeh u ma kojoj vrsti meditacije, uenik mora da se upusti u nju sa tvrdom reenou da ispita sve njene mogunosti. On ne srne krenuti u meditaciju sa rezervom i mora biti spreman na to da e se susresti sa neobinim stanjima svesti. Treba da dopusti da ga vodi nit meditacije odbacujui pritom kruta shvatanja zasnovana na unapred stvorenim oekivanjima. Sutina meditacije i jeste usredsreenost na jednu taku uz iskljuivanje svega drugog, ak i kada je to drugo veoma zavodljivo. Uiteljevo nadgledanje je vano Ako uenik izabere neki tip meditacije na svoju ruku, a da ga pritom ne vodi i ne nadgleda Uitelj, on moe otii toliko daleko da izgubi svaku perspektivu i sposobnost da se sam povrati. Tada za njega vie nije mogue da se prebaci na neku drugu meditaciju, ak i kada to postane apsolutno neophodno. Ova opasnost se, meutim, da izbei ukoliko uenik krene odreenom linijom meditacije po preporuci svog Uitelja. Kada je uenik pod vodstvom Uitelja, Uitelj ne samo da e ga blagovremeno posavetovati kada da se zaustavi, ve e mu pomoi da se izbavi iz gliba u kome je zastao u prethodnoj meditaciji. Ilustrativna priica Ima jedna veoma ilustrativna pria o tome kako je jedan veoma pametan ovek poeleo da linim iskustvom sazna kako izgleda guiti se na vealima. Njemu nije bilo dovoljno da zamilja kako bi to izgledalo, ve je hteo to i lino da doivi, pa je zamolio prijatelja da zajedno obave eksperiment. Rekao je da e se obesiti o ue i da e mu signalizirati u trenutku kada guenje dostigne kritinu taku. Zamolio je takoe da ga ne skida sa veala sve dok ne ugleda dogovoreni znak. Njegov prijatelj se sloio, a ovek se, vezavi omu oko vrata, obesio. Meutim, izgubivi vazduh, izgubio je i svest, te vie nije bio u stanju da prijatelju da dogovoreni znak. Meutim, njegov mudri prijatelj, videvi da je guenje stiglo do kritine take, prekri dogovor i oslobodi ga ba na vreme da mu spasi ivot. ovek tako ne bese spaen zbog svoje pameti i predostronosti, ve zahvaljujui mudroj i pravovremenoj odluci prijatelja. Isto tako je za uenika bezbednije da se osloni na svog Uitelja negoli na sopstvene zamisli.

Tipovi meditacije III Odeljak III Opta klasifikacija oblika meditacije Meditacija je univerzalna Meditacija ima za cilj razumevanje i transcendiranje irokog spektra raznovrsnih iskustava. U svetlu

ovakvog tumaenja odmah se moe videti da meditacija nije povlastica samo nekolicine odabranih poklonika. Ona je proces kojim je, na neki nain, svako, ivo bie zaokupljeno. Tigar koji se sprema da prodere jagnje meditira o jagnjetu. Jagnje, ugledavi tigra, ,,meditirao tigru. Putnik koji eka na peronu dolazak voza meditira o vozu; a mainovoa u iekivanju da se resi dunosti na sledeoj stanici meditira o stanici. Naunik zanet nekim tekim problemom meditira o tom problemu; bolesnik koji brino oekuje doktora meditira o doktoru, a doktor koji oekuje da mu se isplati raun za uslugu meditira o raunu. Kada policajac juri lopova, njih dvojica meditiraju jedan o drugome. Zaljubljena osoba meditira o voljenom; neko ko ljubomorno motri na svog suparnika meditira o njemu. Tuga koja zbog iznenadne smrti prijatelja obuzme oveka je meditacija o prijatelju. Osvetoljubiv ovek meditira o neprijatelju. ena koja se lomi koju odeu da odabere meditira o sebi kao o telu, dok mukarac koji se razmee svojim intelektualnim ili psihikim postignuima meditira o sebi kao o umu. Duhovno vana meditacija Sve su ovo na neki nain oblici meditacije; ali u duhovnim razgovorima termin meditacija obino oznaava one oblike meditacije koji se nose sa problemima razumevanja iskustava na jedan intenzivniji i sistematiniji nain. U gore navedenim primerima, meditacija je posledica prirodne reakcije uma na prisutne objekte, u kojoj je individua nesvesna krajnje svrhe i namere meditativnog procesa. U duhovnim stvarima, meutim, meditacija se ve u svojim poetnim fazama izvodi promiljeno i s namerom. U duhovnoj meditaciji je onaj koji meditira jasnije svestan svrhe meditacije. Oblici meditacije koji su svojstveni duhovnom ivotu nadovezuju se na one koji se spontano ispoljavaju u toku svetovnih aktivnosti. Potreba za duhovnom meditacijom javlja se onda kada prvi, spontani oblici meditacije, dovedu osobu u krizu ili orsokak. Tada je ona prinuena da izabere predmet meditacije u svetlosti duhovnog ideala i da preispita dotadanji nain razmiljanja koji se ve pretvorio u naviku. Opta i specijalizovana meditacija U duhovnom smislu vana su dva oblika meditacije: opta meditacija, koja se sastoji u asimilaciji boanskih Istina; i specijalizovana meditacija, u kojoj um bira jedan odreeni predmet iskustva i iskljuivo se bavi njime. U optoj meditaciji se uobiajeni misaoni procesi nastavljaju kao i pre, ali ovoga puta sistematinije i intenzivnije. Razlika izmeu duhovne meditacije i pre-duhovnih meditacija svetovne osobe sastoji se u tome to se u ovoj prvoj misaoni procesi usmeravaju ka stvarnostima koje imaju duhovni znaaj, a um sada prihvata objave boanskih Istina od onih koji znaju - ne gubei pritom svoju sposobnost rasuivanja i uroenu potrebu za Istinom. Specijalizovana meditacija je praktina S druge strane, specijalizovana meditacija zahteva neto vie od isto intelektualnog prilaza Istini. U specijalizovanim oblicima meditacije, kao i u optoj meditaciji, um postie intelektualno razumevanje predmeta meditacije. Meutim, specijalizovana meditacija ima svojih prednosti nad optom meditacijom jer jaa disciplinu uma, razvija do tada uspavane moi i iznosi na videlo skrivene sposobnosti linosti. U specijalizovanim meditacijama se problem reava praktino, a ne teoretski. Oblici specijalizovane meditacije pomau savlaivanju specifinih prepreka na putu do prosvetljenja i Ostvarenja; one imaju za cilj kontrolu uma i prevazilaenje njegovih ogranienja. Specijalizovana meditacija je vie nalik na oajnike napore zatvorenika da srui zatvorski zid, nego na zaludna umovanja o vrstini zatvorskih zidova ili o onome ta je napolju. Praktini ciljevi su iznad formalnih istina U duhovnom ivotu ak i nehotina greka, kada se ozbiljno , shvati, moe imati veu vrednost od mlake privrenosti teoretskoj ili formalnoj istini, pod uslovom da se ovek istinski pokaje i donese vrstu odluku da poinjenu greku ispravi. U specijalizovanim oblicima meditacije nekada moraju da preovladaju praktini ciljevi na utrb formalne i teoretske istine. Za vreme meditacije, kada se uenik jednom usredsredi na odreeni oblik ili formulu, on ne sme da dopusti da mu u svest prodru misli o ijednom drugom predmetu ili formuli - bez obzira imaju li istu ili ak i veu duhovnu vrednost. Ako uenik meditira o jednom Savrenom Uitelju, on mora da odbaci razmiljanja o drugim Uiteljima, iako su oni jednako savreni kao i Uitelj o kome meditira. Formula intenzivnog razmiljanja o Uitelju moe biti jednako efikasna za postizanje cilja kao i postupak ienja uma od svih misli.

Dejstvo opte meditacije Meanje specijalizovanih oblika meditacije u praksi nije preporuljivo, mada su, teoretski, svi podjednako usmereni na razliite aspekte Istine. Povezivanje raznih vidova Istine i izgraivanje celovitog i sveobuhvatnog pogleda na ivot ostvaruje se kroz optu meditaciju, u kojoj je misao slobodna, obuhvatna i prijemiva na sve aspekte Istine. Upravo u tome lei znaaj opte meditacije. Ona moe biti od pomoi i pre i posle primene specijalizovanih oblika meditacije, ali ne moe da ih zameni, jer one imaju drugaiju svrhu i funkciju. Oba oblika meditacije su neophodna Razliiti oblici specijalizovane meditacije se mogu uporediti sa telesnim funkcijama, od kojih svaka ima svoju naroitu svrhu. Vebanje miia jaa miie, to ne znai da su miii najvaniji deo tela. Svaka veba je korisna da bi se sauvalo zdravo telo u celini, ali je nemogue vebati istovremeno vie vebi. Telesne aktivnosti moraju se uravnoteiti u svetlosti injenica o zdravlju i pravilnom razvoju tela. Tako se i meu specijalizovanim meditacijama mora uspostaviti ravnotea. One se moraju dovesti u sklad sa celovitim i sveobuhvatnim idealom ivota. Uenik e to postii kroz optu meditaciju, gde nesputano razmiljanje ne priznaje nijedan drugi zakon osim otkrivanje Istine u svim njenim aspektima. Kao to opta meditacija ne moe zameniti specijalizovanu meditaciju, tako ni specijalizovana meditacija ne moe zameniti optu meditaciju. Oba oblika su neophodna i svaki ima svoju vrednost. Razne specijalizovane meditacije Zbog mnogobrojnih ciljeva koje imaju da ispune, specijalizovani oblici meditacije mogu se razvrstati (u skladu sa treim principom) prema predmetu iskustva koji um nastoji da razume. Svako ljudsko iskustvo odlikuje dvojnost subjekta i objekta. Neke meditacije bave se objektom iskustva, neke subjektom iskustva, a neke misaonim tokovima koji se kreu od subjekta do objekta iskustva i obratno. Postoje, dakle, tri vrste meditacija. Nirvana, Nirvikalpa i Sahaj Samadhi Svi oblici meditacija kojih se uenik (sadhak) prihvati mogu, zahvaljujui milosti Savrenog Uitelja, na vrhuncu dovesti do stanja Niivikalpe. Nirvikalpa Samadhi ili boestvo u ispoljenju, predstavlja iskustvo Nirvikalpa. stanja, nenaruive i neposredne Samospoznaje Bogoostvarenog bia (Siddha). Tom stanju prethodi Nirvana ili uranjanje u boansko. Sadgurui doivljavaju Sahaj Samadhi , ili boanstvenost na delu, stanje kome prethode stanja Nirvane i Ntnnkalpe. Sahaj Samadhi je spontano i neprekidno stanje Savrenosti Sadgurua, a ujedno i sam ivot Avatara.

Generalna klasifikacija tipova meditacije data je u Tabeli generalne klasifikacije, u kojoj se nalazi saetak ovog odeljka (Odeljak III). Medu meditacijama koje se pominju u tabeli, razliiti oblici meditacija sa kojima se ovek susree pre nego to postane sadhak, ve su objanjeni na poetku ovog Odeljka. Vrste optih meditacija bie obraene u Odeljku IV. Vrste specijalizovanih meditacija, zajedno sa njihovim podvrstama, bie objanjene ponaosob u Odeljcima V i VI. Objanjenje Nirvikalpa Samadhija i Sahaj Samadhija bie izloeno u Odeljcima VII i VIII. Tipovi meditacije IV Odeljak IV Asimilacija Boanskih Istina OdseakA Metodi opte meditacije Ogranienja filozofskog razmiljanja Poetak duhovnog ivota obeleen je i potpomognut optom meditacijom, gde se uenik ne bavi iskljuivo odabranim predmetima iskustva, ve nastoji da, u okviru svojih moi razumevanja, shvati i prihvati boanske Istine o ivotu i univerzumu. Kada uenik pone da se pita i razmilja o konanoj, svrsi ivota i univerzuma, moe se rei da se upustio u takvu meditaciju. Mnoga dela iz oblasti filozofije rezultat su pokuaja da se doe do intelektualnog poimanja prirode i svrhe ivota i univerzuma. isto intelektualno poimanje Boanskih Istina slabano je, nepotpuno i nepouzdano, dugujui tome to su iskustva, koja ine temelj filozofskih razmatranja - ograniena. Filozofska meditacija, koja se sastoji u slobodnom i nezavisnom razmiljanju, ne dovodi do ubedljivih i jasnih rezultata. Iz nje se esto iznedre novi, meusobno razliiti i opreni filozofski sistemi ili pogledi na svet; no ipak, ona nije liena svake vrednosti. Osim to u izvesnom stepenu dovodi uenika do spoznaje, takoe ga naoruava intelektualnom disciplinom koja ga opet osposobljava da primi i razume boanske Istine u trenutku kada doe u dodir sa onima koji znaju. Prouavanje objavljenih Istina Plodonosniji vid opte meditacije sastoji se u prouavanju objavljenih Istina o ivotu i univerzumu. Takav metod uenja i upijanja boanskih Istina zapoinje sluanjem ili itanjem izlaganja samih Uitelja mudrosti. Besede ili zapisi Avatara i Savrenih Uitelja, prolih ili savremenih, prikladan su predmet za ovaj vid opte meditacije. Upijanjem boanskih Istina uenik biva podstaknut da dovede svoj ivot u sklad sa univerzalnom Boanskom promisli.

Vrednost sluanja Boanske Istine najlake se shvate i upiju onda kada ih Uitelj uivo prenosi ueniku. Lina komunikacija Uitelja i uenika poseduje mo i delotvornost kakvu drugi oblici informacija koje uenik dobija nikada ne mogu imati. To je mona i iva re iza koje stoje ivot i linost Uitelja. Veina svetih spisa naglaava potrebu sluanja boanskih Istina neposredno sa Uiteljevih usana. Ukoliko je uenik u prilici da stupi u kontakt sa ivuim Uiteljem, metod opte meditacije koji se zasniva na sluanju njegovih izlaganja o boanskim Istinama je nesumnjivo najbolji. Prednosti itanja Meutim, uenik nije uvek u mogunosti da kontaktira i uje ivueg Uitelja. U takvim sluajevima itanje ima svojih prednosti. Za veinu poklonika, meditacija na duhovne spise je najprikladnija jer su mu oni uvek pri ruci. Meditacija u vidu itanja boanskih Otkrovenja je uvek izvodljiva, pa je njena prednost u tom smislu oigledna. Odseak B itanje kao meditacija Nedostaci itanja Osnovni nedostatak meditacije na duhovne spise je taj to je veina pisanih tumaenja namenjena intelektualnom prouavanju, a ne meditaciji. Deava se da metod meditacije nije prilagoen temi; ili postoji neka greka u samom metodu, to ga ini mehanikim i suvim; ili je tema meditacije nejasna i nesvrsishodna. Tekoe otklonjene pomou specifine meditacije itanjem Svi nedostaci koji oteavaju meditiranje i ine ga neuspenim mogu se uklonili posebnom meditacijom koja se pominje u ovom Odeljku. U ovom Odeljku, na cilj nije da samo pojasnimo nain kako se meditacija na duhovne spise moe uspeno izvesti ve i da pojasnimo osnovne boanske Istine. Uobiajene tekoe koje prate meditaciju na duhovne spise otklonie se ovom specifinom meditacijom tako to e se: uskladiti sam proces meditacije sa temom i drugim uslovima inteligentne meditacije; razraditi razliite faze meditacije; izneti posebno pripremljeno kratko izlaganje o boanskim Istinama koje su tematski prikladne i znaajne za meditaciju putem itanja. Tri stupnja meditacije na duhovne spise Meditacija itanja boanskih Istina sastoji se iz tri faze: 1. U prvoj fazi uenik mora da ita izlaganje svakodnevno, istovremeno duboko razmiljajui o njemu. 2. U drugoj fazi itanje vie nije neophodno, ali se glavna tema izlaganja sada odvija u mislima, o njoj se neprekidno razmilja. 3. U treoj fazi, vie nije potrebno da uenik naizust ponavlja reenice izlaganja, pa se svaki unutranji dijalog i razmiljanje o glavnoj temi ovde zavrava, U ovoj fazi meditacije, um vie nije zaokupljen nizom povezanih misli ve ima jasan, neposredan i intuitivan uvid u uzviene Istine date u izlaganju. Tema za meditaciju Poto se inteligentna meditacija sastoji u dubokom razmiljanju o odreenoj temi, sada je najbolje da kratko i jasno izloimo jednu zgodnu temu za meditaciju. Saeti prikaz boanskih Istina koji e uslediti, obuhvata itavu priu o kreaciji, kao i celovito tumaenje duhovne staze i cilja Samo-realizacije. Potrebno je da uenik inteligentno ita izlaganje i na taj nain upija uzviene Istine koje ono obznanjuje. Saeto izlaganje za meditaciju putem itanja Ovaj specijalni oblik meditacije je izuzetno podesan i delotvoran zbog toga to se itanje glavne teme meditacije i razmiljenje o njoj mora odvijati istovremeno. Dalje, izlaganje teme je toliko saeto i jasno da nema mogunosti da se u meditaciju upletu nepozvane i nevane misli. Veoma je teko, meditirajui o nekom poduem eseju ili knjizi, izbei smetnje u vidu nevanih misli, ak i ako se tekst zna napamet. Neusiljena meditacija o njima praktino je neizvodljiva. Velika je verovatnoa da e se nevane misli pojaviti kada su u pitanju due meditacije o apstraktnim idejama i nekim konkretnim predmetima iskustva. Ometajue misli nee se pojaviti samo ukoliko se glavna tema meditacije sastoji iz kratkog izlaganja o uzvienoj Istini. Ukoliko uenik bude meditirao po datim uputstvima o ovde izloenim boanskim Istinama, ne samo da e njegova meditacija biti spontana i laka, radosna i

nadahnuta, ve i izuzetno uspena i delotvorna. inei lako, uenik e napraviti veoma vaan korak ka ostvarenju svog ivotnog cilja. Odseak C Boanske Istine (Za meditaciju putem itanja) Putovanje Due do Najvieg Sopstva Dua i njena iluzija U stvarnosti je atma, ili dua, isto to i Paramatma, ili Najvie Sopstvo - jedno, beskonano i veno. Dua je uistinu iznad grubih, suptilnih i mentalnih svetova. Ali ona doivljava sebe kao ogranienu jer se poistoveuje sa arirom (sthul sharir ili grubo telo), pranom (sukshma sharir, ili suptilno telo), nosaem elja i ivotnih sila, i manasom (karan sharir, ili mentalno telo), seditem uma. Dua je u svom transcedentalnom stanju jedna, bezoblina, vena i beskonana - a ipak se poistoveuje sa pojavnim sve tom oblika, koji je mnogostruk, konaan i podloan razaranju. To je Maya, ili kosmika Iluzija. Stanja pojavnog sveta Pojavni svet konanih stvari je sasvim iluzoran i laan. On ima tri stanja: grubo, suptilno i mentalno. Mada su sva tri stanja sveta lana, ona su lana u razliitim stepenima. Tako je grubi svet najudaljeniji od Istine (Boga), suptilni svet je blii Istini, a mentalni svet je najblii Istini. Sva tri stanja sveta duguju svoje postojanje kosmikoj Iluziji, kroz koju dua mora da proe pre nego to spozna Istinu. Svrha kreacje Jedina svrha kreacije jeste da dua svesno uiva beskonano stanje Najvieg Sopstva. Mada dua veno postoji u Najviem Sopstvu i sa njim je stopljena u nenaruivom jedinstvu, ona, nezavisno od kreacije koja se odvija u granicama vremena, ne moe biti svesna ovog jedinstva. Stoga dua mora prvo razviti svesnost da bi mogla spoznati svoje pravo mesto i prirodu, svoju jednakost sa beskonanim Najviim Sopstvom, koje je jedno bez ostatka. Razvitak svesti odvija se u podruju dualnosti gde postoji podeljenost na subjekat i objekat - na centar svesti i okolinu (odnosno, svet formi). Uzrok kosmike Iluzije Kako to da je dua uhvaena u zamku Iluzije? Kako je bezoblina, beskonana i vena Dua dola do toga da doivljava sebe kao oblik i konano bie podlono razaranju? Kako je dolo do toga da Purusha ili najuzvieniji Duh pone da misli za sebe da je prakriti, ili svet prirode? Drugim recima, ta je uzrokovalo kosmiku Iluziju u kojoj se nala upojedinjena dua? Da bi shvatila i ostvarila svoj pravi poloaj, poloaj Najvieg Sopstva - jednog, nedeljivog, stvarnog i beskonanog - dui je potrebna svest. Dua dodue postaje svesna; meutim, to nije svest o Bogu, nego svest o univerzumu; nije svest o Najviem Sopstvu, nego svest o njegovoj senci; nije svest o Jednom, nego o mnotvu; i nije svest o Venom, nego o prolaznom. Tako dua, umesto da spozna Najvie Sopstvo, biva upletena u kosmiku iluziju; i poinje da doivljava sebe kao konanu mada je, u stvari, beskonana. Evolucija i stupnjevi svesti Drugim recima, kada dua razvije svest ona ne postaje svesna svoje istinske prirode ve pojavnog sveta, koji je njena sopstvena senka. Da bi postala svesna pojavnog sveta, dua mora preuzeti neko oblije posredstvom koga e doivljavati svet; stepen i vrsta svesti uslovljeni su prirodom oblika ili nosaa koji joj slui kao sredstvo ispoljenja. Dua prvo postaje svesna grubog sveta posredstvom grube forme. Svest o grubom svetu koju ona ima na poetku je najnerazvijenija i najogranienija. Prema tome, dua ulazi u najnerazvijeniju formu, formu kamena.* * Za jo stariju identifikaciju due sa gasovitim oblicima vidi Bog Govori od Meher Babe (Ur.) Pokretaka sila evolucije Pokretaka sila evolucije sastoji se od impulsa koje svest prima zahvaljujui impresijama (sanskarama) prikupljenim kroz zadovoljavanje raznoraznih elja. Tako steene i uskladitene sanskare u odreenoj

formi moraju da se dovre i istroe posredstvom vieg oblika, i, shodno tome, kroz oslobaajuu razvijeniju svest grubog svela. Zato dua mora da se seli u sve vie i vie oblike (kao to su metali, biljke, crvi, ribe, ptice i ivotinje) sve dok ne preuzme ljudski oblik, u kome je svest o grubom svetu u pogledu saznanja, oseanja i htenja - u potpunosti razvijena. Nain na koji sanskare utiu na evoluciju svesti i njoj odgovarajue forme, moe se opisati jednim poreenjem iz svakodnevnog iskustva. Ako ovek eli da glumi kralja na sceni, on se sa tom ulogom moe saiveti samo ako izae na scenu preobuen u kralja. Isto vai i za sve ostale elje i tenje: one se mogu dovriti i istroiti jedino ako se izvri promena celokupne situacije, kao i medijuma kroz koji se situacija moe adekvatno doiveti. Ova paralela je vrlo korisna za razumevanje pokre take sile evolucije, koja nije mehanika ve je, naprotiv, svrhovita. Poistoveenje sa formama Sanskare nisu odgovorne samo za evoluciju forme (tela) i njoj odgovarajue svesti, ve su takoe uzrok usmerenosti svesti ka pojavnom svetu. One onemoguuju emancipaciju svesti (to jest, od vraanje svesti od pojavnog sveta i okretanje ka samoj dui) na podljudskom, a oteavaju je na ljudskom stupnju. Obzirom da svest prianja za ranije sanskare i doivljava daje iskustvo pojavnog sveta uslovljeno boravljenjem u odgovarajuem obliku (telu) kao medijumu, dua se na svakom stepeniku evolucije poistoveuje sa formom. Na taj nain ona, koja je beskonana i bezoblina, doivljava sebe kao konanu i misli da je kamen, metal, biljka, crv, riba, ptica ili ivotinja u skladu sa stepenom razvijenosti svesti. I konano, dok doivljava grubi svet posredstvom ljudske forme, dua misli da je ljudsko bie. Reinkarnacija i zakon karme Dua je u potpunosti razvila i upotpunila svest u prvoj ljudskoj formi, te zato nema potrebe za daljom evolucijom grube forme (tela). Evolucija formi tako se zavrava na stupnju oveka. Da bi se iivele sanskare odgajane u ljudskoj formi, dua uvek iznova mora da se reinkarnira u formi oveka. Bezbrojne ljudske forme kroz koje dua mora da proe predodreene su zakonom karme, ili prirodom njenih preanjih sanskara (vrline ili poroka, sree ili nesree). U toku tih ivota, dua, koja je vena, poistoveuje se sa grubim telom koje je podlono propadanju. Suptilna i mentalna tela Dok razvija potpunu svest o grubom svetu, dua istovremeno razvija i suptilno i mentalno telo. Ali sve dok se njena svest ograniava na grubi svet, ona ne moe da koristi ta tela svesno, u budnom stanju. Ona postaje svesna ovih tela i njima podudarnih svetova samo kada se njena svest potpuno okrene ka unutra, to jest, ka sebi. Kada dua postane svesna suptilnog sveta posredstvom suptilnog tela, ona se poistoveti sa suptilnim telom; a kada postane svesna mentalnog sveta posredstvom mentalnog tela, ona se poistoveti sa mentalnim telom; ba kao to se poistoveuje sa grubim telom onda kada je svesna grubog sveta posredstvom grubog tela. Spiritualni put Dua se vraa svom izvoru tako to se postepeno oslobaa od iluzije daje isto to i njena tela - grubo, suptilno i mentalno. Kada se panja due okrene ka Samospoznaji i Samoostvarenju, dolazi do postepenog slabljenja i iezavanja sanskara koje dre svest okrenutu u pravcu pojavnog sveta. Nestajanje sanskara odvija se uporedo sa skidanjem vela kosmike Iluzije, a dua ne samo da poinje da prevazilazi razliita stanja pojavnog svela, ve isto tako poinje da uoava svoju razliitost od tela. Duhovna staza zapoinje onda kada dua pokua da pronae sebe i svoju svest u potpunosti okrene ka Istini(Bogu). Na prvom stupnju dua je totalno nesvesna svog grubog tela i grubog sveta, i doivljava suptilni svet posredstvom suptilnog tela, sa kojim se poistoveuje. Na narednom stupnju, dua je u potpunosti nesvesna i grubog i suptilnog tela, kao i grubog i suptilnog sveta, i doivljava mentalni svet posredstvom mentalnog tela, sa kojim se poistoveuje. Na ovom stupnju, dua je takorei licem u lice sa Bogom ili Najviim Sopstvom, koje prepoznaje kao beskonanost. Meutim, iako prepoznaje beskonanost Najvieg Sopstva (koje ipak objektivizuje), ona i dalje smatra sebe konanim biem jer se poistoveuje sa mentalnim telom, ili umom. Stoga imamo paradoks da dua, koja je u stvarnosti beskonana, vidi svoje beskonano stanje, ali nastavlja da sebe smatra konanom; jer, dok sagledava svoje beskonano stanje, ona misli da je um. Ona zamilja da je um i gleda na Najvie Sopstvo kao na obje ka t uma. Dalje, ona ne samo da ezne da postane jedno sa ciljem pred sobom - objektiviziranim Najviim Sopstvom, ve i ulae velike napore

da to postigne. Cilj Na treem stupnju puna svest due jo dublje se povlai ka unutra, ka sebi, tako da prestaje da se poistoveuje sa mentalnim telom. Na treem i poslednjem stupnju, koji je cilj, dua prestaje da se ide n ti likuje sa bilo kojim od tri tela koje je morala da razvije u cilju evolucije pune svesti. Sada ona ne samo da spoznaje sebe kao bezoblinu, iznad svih tela i svetova, ve, takoe, uz punu svest, ostvaruje svoje jedinstvo sa Najviim. Sopstvom, koje je jedno, nedeljivo, stvarno i beskonano. U ostvarenosti Istine ona uiva beskonano blaenstvo, mir, mo i znanje, to su sve svojstva Najvieg Sopstva (prim. prev. odnosno Naddue). Saetak izlaganja o putovanju due ka Najviem Supstvu Na samom poetku, us led toga to dua nije u potpunosti razvila svest, ona nije svesna svoje istovetnosti sa Najviim Sopstvom. I zato, mada je sutinski neodeljiva od Najvieg Sopstva, dua ne moe spoznati svoju istovetnost sa Njim niti doiveti beskonani mir, blaenstvo, mo i znanje. ak i nakon zavrene evolucije svesti, ona ne moe postii stanje Najvieg Sopstva - mada je sve vreme u Najviem Sopstvu i sa Njim - zbog toga to je njena svest, zahvaljujui sanskarama povezanim sa evolucijom svesti, upuena na pojavni svet. ak i onda kada stupi na stazu, dua nije svesna sebe same, ve jedino grubih, suptilnih i mentalnih svetova, koji su njena sopstvena varljiva senka. Na kraju svog puta, meutim, dua se oslobaa svih sanskara i elja vezanih za grubi, suptilni i mentalni svet. Tada postaje mogue da se oslobodi iluzije konanosti, koja se javila usled njene identifikacije sa grubim, suptilnim i mentalnim telima. Na ovom stupnju dua u potpunosti prevazilazi ogranienja pojavnog sveta i postaje Samosvesna i Samoostvarena. Da bi postigla ovaj cilj, dua mora da zadri punu svest a u isto vreme da spozna razliitost izmeu sebe i sharira (grubog tela); prane (suptilnog tela koje je nosa elja i ivotnih sila); i manasa (mentalnog tela, koje je sedite uma) - i takoe da spozna da je iznad grubih, suptilnih i mentalnih svetova. Dua mora postepeno da se oslobodi iluzije konanosti oslobaajui se sanskarikih okova, i da spozna da je razliita od svojih tela - grubog, suptilnog i mentalnog. Na taj nain dua ponitava lani ego (to jest iluziju, Ja sam grubo telo, Ja sam suptilno telo ili Ja sam mentalno telo). Dok se oslobaa iluzije, njena svest ostaje neokrnjena, to rezultira u Samospoznaji i realizaciji Istine. Cilj dugog putovanja due je rastanak sa kosmikom Iluzijom i spoznaja, u prizmi neokrnjene svesti, svoje istote sa beskonanim Najviim Sopstvom. Tipovi meditacije V Odeljak V Specijalizovane line meditacije Specijalizovane line meditacije U odeljku III videli smo da postoje tri vrste specijalizovane meditacije: (1) Meditacija koja se bavi objektima iskustva (2) Meditacija koja se bavi subjektom iskustva, i (3) Meditacija koja se bavi umnim tokovima. Ove tri vrste meditacije su meusobno povezane. Subjekat iskustva, objekti iskustva, te razliite umne aktivnosti koje se javlja ju kao rezultat interakcije subjekta i objekata, ne mogu se razdvojiti. Zato ove tri vrste meditacije nisu strogo odreene, niti iskljuuju jedna drugu, ve se preklapaju. Meditacija koja se bavi objektima iskustva esto se okree subjektu iskustva i razliitim umnim aktivnostima. Meditacija koja se bavi subjektom iskustva, ukljuuje i razliite umne tokove, pa i objekte na koje su ove umne aktivnosti usmerene. A meditacija koja se bavi umnim tokovima, ukljuuje objekte i subjekat iskustva. No ipak, u svakom od ovih oblika meditacije preovlauje neki faktor na osnovu koga je podela i nastala. Tako prva vrsta meditacije ostaje prevashodno zaokupljena objektima iskustva, druga subjektom iskustva, a trea - razliitim umnim tokovima. Tabela redne klasifikacije oblika specijalizovane meditacije

Tabela redne klasifikacije Svaka od ove tri vrste meditacije moe se dalje podeliti u brojne specifine oblike meditacija i to na osnovu dva kriterijuma: na osnovu sadraja meditacije i naina njenog izvoenja. Od brojnih oblika specijalizovane meditacije, samo one koje su poglavito vane zavreuju i posebnu panju. U Tabeli redne klasifikacije dato je dvanaest oblika specijalizovane meditacije. Lina i nelina meditacija Treba zapaziti da su od dvanaest oblika specijalizovane meditacije prva etiri oblici linih meditacija, a preostalih osam oblici nelinih meditacija. Meditacija je lina onda kada se bavi nekom linou; a nelina onda kada se bavi razliitim aspektima ljudske personalnosti ili neim to izlazi iz okvira onoga to se podrazumeva pod ljudskom personalnou. Oblici specijalizovane meditacije koji se ubrajaju u line, bie pojedinano objanjeni u ovom Odeljku, dok e oblici specijalizovane meditacije koji se ubrajaju u neline biti objanjeni Odeljku VI. Naroite prednosti line meditacije Line meditacije imaju neka oigledna preimustva nad nelinim meditacijama. Lina meditacija tee glatko jer joj poetnici pristupaju s zadovoljstvom, dok nelinu meditaciju esto prate tekoe i poetnici je doivljavaju kao suvoparnu sem ako joj nisu izrazito naklonjeni. Povrh toga, oblici neline meditacije zahtevaju disciplinu uma ili intelekta, dok oblici line meditacije, osim discipline uma ili intelekta, zahtevaju i angaovanje srca. U duhovnom Savrenstvu um i srce moraju biti potpuno razvijeni i izbalansirani. Zato lina meditacija, koja pomae uravnoteenom razvoju uma i srca, ima naroitu vrednost. Nelina meditacija postaje izrazito plodotvorna i efikasna kada se uenik prethodno pripremi za nju praktikujui oblike line meditacije. Meditacija o duhovno savrenom Lina meditacija je usmerena na one koji su duhovno savreni. Kao to ovek koji, cenei karakter jednog Napoleona i neprekidno razmiljajui o njemu, poinje da poprima neke njegove crte, tako i

poklonik koji se divi duhovno savrenome i neprestano misli o njemu, tei da i sam postane duhovno savren. Najprikladniji objekat za linu meditaciju je minuli ili ovovremeni Savreni Uitelj ili Avatar. Bitno je da objekat meditacije bude neko koje duhovno savren. Jer, ako je osoba odabrana za objekat meditacije duhovno nesavrena, tada postoji mogunost da se njene manjkavosti uvuku u um poklonika koji meditira o njoj. A ako je osoba koja je odabrana za objekat meditacije duhovno savrena, poklonik e se nai na sigurnom i bezbednom putu. Meditacija o boanskim osobinama Uitelja Lina meditacija neretko zapoinje divljenjem koje uenik spontano osea prema nekoj od boanskih osobina koje vidi u Uitelju. Usmeravajui panju na boanske osobine koje se ispoljavaju u ivotu Uitelja, uenik ih prisajedinjuje sopstvenom biu. Konano, Uitelj je iznad svih osobina, kako dobrih tako i loih. On nije vezan za njih. Sve osobine koje ispoljava u svom sudelovanju u ivotu, samo su razliiti aspekti boanstva na delu; a boestvo u ispoljenju posredstvom ovih osobina postaje sredstvo pomoi onima koji te osobine, s razumevanjem i ljubavlju, prihvate. Iz razumevanja i uvaavanja boanstvenosti Uitelja raaju se oblici meditacije u kojima uenik neprekidno i uporno razmilja o Uitelju kao olienju vrlina poput: univerzalnosti ljubavi i potpune nevezanosti, odsustva ega i postojanosti, beskonanog znanja i nesebinog delanja. Katkad se uenikova misao zadrava na pojedinim osobinama, a katkad na njihovim kombinacijama, pokuavajui da razotkrije njihove meusobne povezanosti. Ovaj oblik meditacije ima veliku vrednost kada se odvija spontano, jer tada vodi boljem razumevanju Uitelja,to jest postepeno preobraava uenika po uzoru na Uitelja pripremajui ga za ostvarenje Istine. Koncentracija na Uiteljevo oblije Usredsreenost uma na Uiteljeve vrline olakava i koncentraciju na Uiteljevo oblije. U ovom tipu meditacije uenik je svestan duhovne Savrenosti Uitelja i spontano usmerava svoju panju na njegovo oblije, ne ralanjujui Uiteljevo duhovno Savrenstvo na pojedinane komponente. Zato, premda ne oivljava u mislima ove komponente pojedinano, sve ono to je poklonik do tada razumeo u vezi s njima (u toku pripremne meditacije o razliitim osobinama Uitelja) nevidljivo deluje u pozadini njegove koncentracije i tako posredno doprinosi njenoj efikasnosti i vrednosti. Ovaj oblik meditacije ukljuuje potpuno poistoveenje Uitelja sa spiritualnim idealom. Meditacija srca Identifikacija Uitelja sa duhovnim idealom pomae uklanjaju eventualnih barijera izmeu uenika i Uitelja. Buenje nesputane ljubavi prema Uitelju uvodi poklonika u meditaciju srca, koja se sastoji u neprekidnom razmiljanju o Uitelju, to izaziva spontano izlivanje bezgranine ljubavi prema Uitelju. Ljubav razara iluziju odvojenosti koja prividno odvaja uenika od Uitelja; a njenoj spontanosti teko da ima premca. Meditaciju srca u konanoj fazi prati beskrajna radost i potpuni samozaborav. Vidovi meditacije akcije Ljubav prema Uitelju vodi ka sve veoj identifikaciji sa Njim, pa uenik poinje da udi da ivi kroz i za Uitelja, a ne za sopstveno skueno ja. To predstavlja uvod u meditaciju akcije. Poetni koraci meditacije akcije su sledei: (1) Uenik u svojim mislima nudi svom Uitelju sve to ima, odriui se, na taj nain, svega io je ikada posedovao, svejedno da li se radi o dobrim ili ravim stvarima. Tako se on oslobaa kako dobrih tako i ravih inilaca svog ega, to mu pomae ne samo da transcendira oprenosti, ve i da uspostavi istinsko i trajno jedinstvo sa Uiteljem. (2) Uenik dobrovoljno stupa u slubu Uitelju i slui njegovim ciljevima. Sluenje Uitelja u duhu nesebinog sluenja je blagotvorno koliko i meditacija. (3) Uenik ne dozvoljava da se njegov ego hrani njegovim delima - bila ona mala ili velika, rava ili dobra. On ne razmilja Ja radim ovo ve, naprotiv, sistematski razvija misao o tome da sve to on uradi, u stvari radi Uitelj. Na primer, dok gleda, on misli: Uitelj gleda, dok jede, on misli: Uitelj jede, dok spava, on misli: Uitelj spava; dok vozi, on misli: Uitelj vozi. ak i kada uradi neto loe, on misli To je Uitelj uradio. inei ovako on potpuno odbacuje sebe kao pokretaa akcija, i svo svoje delanje povezuje direktno sa Uiteljem, to automatski povlai za sobom da svaka njegova akcija mora da bude usaglaena sa duhovnim idealom olienim u Uitelju. etiri oblika line meditacije prestavljaju etiri uzlazna stupnja

etiri oblika line meditacije o Uitelju predstavljaju etiri osnovna uzlazna stepenika: (1) sagledavanje duhovnog ideala u Uitelju, (2) koncentracija na Uitelja kao otelotvorenje duhovnog ideala, (3) Ijubav prema Uitelju kao ispoljenju duhovnog ideala (4) ispoljavanje duhovnog ideala, sagledanog u Uitelju, u sopstvenom ivotu. Lina meditacija na Uitelja, u svojim raznim formama, na kraju dovodi do oslobaanja kreativnog ivota u svoj njegovoj duhovnoj punoi. Meditacija o Uitelju je meditacija o ivom idealu a ne o suvoj koncepciji Savrenstva. Time se stvara pokretaka snaga koja osposobljava uenika da premosti jaz izmeu teorije i prakse, i usaglasi svakodnevne aktivnosti u svom ivotu sa duhovnim idealom. ivot nadahnut i osvetljen duhovnim idealom kakav je olien u Uitelju predstavlja cilj kome tee svi oblici line meditacije. Tipovi meditacije VI Odeljak VI Specijalizovane neline meditacije Razlika izmeu line i neline meditacije Odeljak V posveen je pojanjavanju specijalizovanih linih meditacija. Ovaj odeljak e, pak, biti posveen nelinim specijalizovanim meditacijama. Podsetimo se da je meditacija lina onda kada se bavi nekom linou, a nelina kada se bavi aspektima linosti ili neim to prevazilazi okvire onoga to uobiajeno podrazumevamo pod linou. U Tabeli redne klasifikacije date u odeljku V, prva etiri oblika su lina a preostalih osam su nelini. Neline meditacije, kao i line meditacije, zahtevaju posebna objanjenja. Meditacija o svim oblicima ivota ovek svoju panju usmerava na telo ili na druge forme, ne dovodei ih u vezu sa duhom koji se kroz njih manifestuje. To ga vodi u iluziju, podmee mu mnoge zaplete i komplikacije. Stoga se javlja potreba za onim tipom meditacije koji e omoguiti pokloniku da razvije realan stav po pitanju pravog statusa i znaenja brojnih formi, te pravilnog ophoenja prema njima. Kroz ovaj tip meditacije poklonik stie naviku da posmatra forme ne kao zasebne, ve kao ravnopravne manifestacije jednog te istog sveproimajueg ivota. Meditacija e mu pomoi da se oslobodi iz zamraja sveta kreacije i razvije najvii tip univerzalne ljubavi koja gleda na itavo oveanstvo - i na sva iva stvorenja - kao na lanove jedne nedeljive celine. Meditacija na telo Tip meditacije koji se bavi brojnim formama manifestovanog ivota mora se dopuniti drugim tipom meditacije, meditacijom o telu. ovekovo telo - grubo, suptilno ili mentalno - je, kao i sva druga tela, samo jedan od oblika sveproimajueg ivota. Meutim, ovekova svest je tako duboko uronila u telo da se poistovetila s njim. Kontinuirano razmiljanje o njenoj odvojenosti od tela, pomoi e svesti da se oslobodi i doivi istinsku Samospoznaju. Ovaj tip meditacije je veoma plodotvoran jer kroz njega poklonik dolazi do saznanja da su grubo, suptilno i mentalno telo - ogrtai, koji se po volji mogu svui ili obui. Meditacija o bezoblinom i beskonanom aspektu Boga I meditacija na brojne forme manifestovanog ivota i meditacija na sopstvena tela, predstavljaju uvod u nelinu meditaciju, u kojoj se ine napori da se svest povue iz brojnih formi manifestovanog ivota, ukljuujui tu i tela, te da se strogo usmeri na bezoblini i beskonani aspekt Boga. U poetnim fazama ovog tipa meditacije valja se koristiti nekim simbolom beskonanosti. Bolje je izabrati konkretnu sliku koja budi asocijacije na venost, negoli vezivati se za kakvu apstraktnu ideju beskonanosti. Um se da s lakoom umiriti u slici neba, okeana ili prostrane praznine; ali kada odabere odreenu sliku, poklonik ne sme da dopusti da ga omete neka druga slika. Od navedenih simbola beskonanosti, najtee je zamisliti celovitu i bezgraninu prazninu. U svakom sluaju, najbolji simbol je onaj koji se da najjasnije predstaviti. Ako se pak koristi slika bezgranine praznine kao simbol beskonaosti, ne treba nastojati da se postigne posve prazan um. Praznina e uzrokovati prekid svih umnih aktivnosti, tj. odsustvo misli ili ideja; a cilj meditacije je da se, pomou odgovarajueg simbola, razume i spozna bezoblini i beskonani aspekt Boga. Zamiljanje beskonanosti unutar sebe Postoji izvesna razlika izmeu ove i drugih oblika neline meditacije. U njoj se beskraj u mislima ne

posmatra kao neto to se neogranieno iri izvan onog koji meditira. Korisnije je ako se on zamisli unutar sebe. Zamislivi beskraj unutar sebe, meditant treba snano da potvruje svoju istovetnost sa beskonanim, u mislima neprekidno ponavljajui: Ja sam beskonaan kao nebo u meni ili Ja sam beskonaan kao okean u meni ili Ja sam beskonaan kao praznina u meni. Moda je ak korisnije koristiti skraenu formulu Ja sam u sebi Beskonaan. Dok u mislima ponavlja ovu formulu, meditant treba da se trudi da pojmi znaenje Beskonanosti posredstvom zamiljene slike koju je odabrao. Na kraju krajeva, nije neophodno drati se reci formule; dovoljno je drati se ideje koju ona izraava. Meditacija Ja sam Beskonaan moe dovesti do dubokog uranjanja u bezoblini i beskonani aspekt Boga. Neki poklonici tako duboko urone u njega da ak i kada bi ih opkolio roj komaraca, oni ne bi bili u stanju da ih uju i osete. Neki se, pak, lako uznemire i prekinu meditaciju. Takvi ne treba da se brinu zbog pomanjkanja uspeha, ve treba da nastave dalje. Oputenost pomae oveku da se prepusti. Meutim, konano preputanje nemogue je postii bez pomoi Savrenog Uitelja. Potraga za akterom Meditacije koje su do sada pojanjene prevashodno se bave nelinim objektima iskustva. Postoje i oblici neline meditacije koji se bave subjektom iskustva. U jednoj od takvih meditacija, uenik se neprekidno pita: Ko je taj koji radi sve ove stvari? Sledbenik nalazi sebe kako razmilja, Ja spavam, hodam, jedem i govorim, Ja vidim, ujem, dodirujem, kuam i miriem, Ja razmiljam, oseam i elim, itd. Pitanje za ijim se reenjem traga u ovom obliku meditacije je koje taj Ja? Dua ne doivljava nijednu od ovih stvari. Dua ne spava, ne hoda, ne jede i ne govori; ona ne uje, ne vidi, ne dodiruje, ne kua i ne mirie, ne misli, ne osea i ne eli. Ko onda posreduje u svemu tome? Potrebno je otkriti izvor svih ovih aktivnosti, razjasniti misteriju ivota. Neka sila radi sve ove stvari i potrebno je da ovek uoi razliku izmeu sebe i te sile da bi bio u stanju da je koristi ostajui nevezan za nju. Tragalac misli da hoda, a to zapravo hoda njegovo telo. On misli da vidi, uje, rasuuje, osea i eli; u biti njegov um radi sve to koristei se odgovarajuim medijumom. Kao dua, tragalac je svuda i, u stvarnosti, ne ini nita. Meutim, nije dovoljno da samo misli kako se, kao dua, nalazi svuda i kako, u stvarnosti, ne ini nita. On mora to i da zna. Biti u ulozi svedoka Spoznaja due moe se postii i uz pomo jednog oblika meditacije u kome uenik pokuava sebe da doivi kao svedoka svih telesnih i umnih deavanja. Osoba, probudivi se iz sna, shvata da nije uestvovala u zbivanjima u snu, ve je bila njihov svedok. Ako poklonik istrajno praktikuje doivljavanje sebe kao svedoka ukupnih telesnih i umnih zbivanja koja doivljava, kako u budnom stanju lako i u snu, on e ubrzo usvojiti stav potpunog neprijanjanja i bie osloboen od svih briga i patnji u vezi sa zemaljskim stvarima. Ovaj oblik meditacije ima za cilj da uzdigne poklonika izvan vremenskih granica i trenutano ga oslobodi nemira i nespokoja koji inae prate razliita ispoljenja ograniene energije. Kao svedok, dua ostaje nevezana za dogaaje koji se odvijaju u vremenu i nevezana za rezultate svojih akcija. Meutim, nije dovoljno samo razmiljati o tome. To se mora doiveli. Vanost umirivanja uma Jedan od nedostataka meditacija koje se bave subjektom iskustva je u tome to pravi subjekat iskustva nikada ne moe postati predmet razmiljanja ili meditacije u uobiajenom smislu te reci. Ovi oblici meditacije mogu, u najboljem sluaju, poklonika dovesti vrlo blizu Samospoznaje, ali ona moe granuti u svom punom sjaju tek kada on iskorai iz podruja uma. Zbog toga se neki nelini oblici specijalizovane meditacije bave umnim tokovima, imajui za krajnji cilj umirivanje uma. Beleenje misli Postii kontrolu nad mislima znai biti potpuno svestan toga ta one predstavljaju. Najpre se moramo pozabaviti njima pre nego to pokuamo da ih kontroliemo. Obina introspekcija poetniku ne prua priliku da posveti punu panju mislima koje prolaze kroz njegov um. Stoga je korisno da on s vremena na vreme zabelei svoje misli da bi ih zatim paljivo i na miru preispitao. Ovaj proces nema nikakve slinosti sa pisanjem unapred isplaniranih tekstova. Mislima se, bez ikakvog usmeravanja ili potiskivanja, doputa slobodan protok, usled ega potisnuti delovi podsvesnog uma slobodno isplivavaju u svest.

Praenje umnih aktivnosti Na naprednijim stupnjevima, kada uenik postane svestan svojih umnih aktivnosti i sposoban da prati tok misli koji je dospeo na povrinu svesti, zapisivanje postaje izlino. Posmatranje misaonih tokova treba da prati kritika ocena. Misli se ne mogu kontrolisati drugaije osim procenjivanjem njihove vrednosti. Kada ovek prvo kritiki oceni misli koje zamuuju njegov um, a potom razume, prihvati i suoi se sa svojim unutranjim sanskarikim vorovima, on se tada oslobaa svih opsesija i prisila vezanih za njih. Pranjenje uma Time on otvara sebi put do meditacije kojoj je cilj postizanje praznine uma, to je svakako veoma teko dostino. Za vreme sna um ne pohode nikakve ideje, ali tada svest privremeno nije prisutna. S druge strane, kada um u budnom stanju ima predstavu da je prazan, on samo misli o toj ideji to je daleko od stvarne praznine. Teak zadatak pranjenja uma mogue je ostvariti putem jednog trika, koji se sastoji u naizmeninom praktikovanju dve nesloljive meditacije, pri emu se um nae uhvaen izmeu koncentracije i rasipanja. Koncentracija naizmenino as na jedan as na drugi predmet meditacije Uenik se prvo koncentrie na Uitelja pet minuta; a zatim, kada se um ve umirio na Uiteljevom obliju, on u narednih pet minuta pokuava da umiri um u nelinoj meditaciji: Ja sam beskonaan. Nepodudarnost izmeu dve meditacije moe se jo vie naglasiti tako to e za vreme meditacije na Uiteljevo oblije oi biti otvorene, a za vreme neline meditacije, zatvorene. Smenjivanje dve meditacije ubrzae proces pranjenja uma; ali da bi se zaista postigao uspeh, potrebno je da meditacije striktno slede jedna drugu. Mada na svakih pet minuta treba da usledi promena u drugi tip meditacije, sve dok traje jedna vrsta meditacije, nijedna misao o sledeoj ne bi trebalo da se javi. Dakle za vreme koncentracije panja ne srne da odluta. A onda kada se panja preusmeri na predmet druge meditacije ne srne se misliti o prethodnoj meditaciji. Skretanje panje mora da bude potpuno kao i u prethodnoj koncentraciji. Brzo skretanje panje s jednog na drugi predmet preseca umne tokove poput testere. Samo miran um odslikava Istinu Kada iezne i poslednji trag umnih procesa, um se potpuno umiruje, a svest ostaje neokrnjena. Sve misli koje se pojave u umu poklonika su oblici uznemiravanja i potiu iz pokretake sile nataloenih sanskara. Uznemirenost uma prestaje tek kada uenik postigne takvu kontrolu nad svojim umom da moe iskljuiti sve misli. Istina se razotkriva jedino u potpunoj unutranjoj tiini. Kada je povrina jezera mirna ogledaju se zvezde. Kada je um smiren, on odraava istinsku prirodu due. Tipovi meditacije VII Odeljak VII Nitvikalpa Samadhi Jedinstvenost Nirvikalpa Samadhija Razliiti oblici meditacija kojima se ovek bavi pre svesnog stupanja na duhovnu stazu, kao i razliiti oblici optih i specijalizovanih meditacija kojih se prihvata nakon to stupi na nju, su priprema za dostizanje Nirvikalpa stanja (stanje Ja sam Bog). Nirvikalpa Samadhi, ili ispoljavanje boanstvenosti, je iskustvo Nirvikalpa stanja u kome, nakon to je spoznao krajnju svrhu ivota, poklonik neprestano prebiva. Nirvikalpa Samadhi Siddhe, ili Bogoostvarenog bia, nadovezuje se na sve preanje oblike meditacije a milou Savrenog Uitelja to moe postati vrhunac svih meditacija. Meutim, to stanje je jedinstveno i ima posve drugojaiju dimenziju od bilo ega to mu je prethodilo. Meditiranje svetovnih ljudi Spontanost Nirvikalpa Samadhija mora se paljivo razluiti od nazovi spontanosti koja prati uobiajene meditacije svetovnih ljudi koji jo nisu stupili na stazu. Um svetovne jedinke je zaokupljen ulnim stvarima i ona ne osea nikakav napor pri meditiranju na njih. Um se zadrava na njima jer je prirodno zainteresovan a ne zbog smiljenog ulaganja napora u tom pravcu. Dakle, problem ne nastaje onda kada ovek dozvoli umu da razmilja o mnogobrojnim svetovnim stvarima, ve kada pokua da ga odvrati od njih. Meditacije pre-duhovne faze po svojoj spontanosti na neki nain podseaju na vrhunski Nirvikalpa Samadhi Siddhe. Ali poto pre-duhovnu meditaciju i Nirvikalpa Samadhi deli ogromna

razlika u spiritualnoj vrednosti, slinost izmeu prve i zavrne faze meditacije postoji samo na povrini. Iluzorna spontanost svetovnih meditacija Oseaj spontanosti u pre-duhovnim meditacijama, koje se bave svetovnim stvarima i tenjama, nastaje pod uticajem sanskara. Pre-duhovne meditacije su deo procesa kroz koji se izraava delovanje impulsa u prikupljenim sanskarama, a njihovo nazovi spontano ispoljavanje ne samo da je daleko od istinske slobode, ve je, naprotiv, simptom spiritualnog ropstva. Na pre-duhovnom nivou ovek se gui u mranom, beznadenom neznanju ne znajui da mu je cilj - beskonana sloboda. I mada je on daleko od toga da bude srean i zadovoljan, on se toliko duboko identifikuje sa interesima koje mu diktiraju sanskare da doivljava nasladu u njihovom zadovoljenju. Meutim, zadovoljstvo koje iz toga proizilazi je uslovno i prolazno, a spontanost koju doivljava je prividna, zbog toga to, sve vreme dok je ovek gonjen tenjama, njegov um deluje pod ogranienjima. Istinska sloboda i spontanost postoje samo u Nirvikalpi Um je sposoban da deluje istinski spontano i prirodno samo kada je u potpunosti osloboen sanskarikih okova i uticaja, to postaje mogue tek poto uroni u stanje Nirvikalpa Samadhija Siddhe. Stoga je potrebno zapaziti da se iza prividne slinosti izmeu Nirvikalpa Samadhija Siddhe i preduhovnih meditacija jednog svetovnjaka krije nepremostiv jaz izmeu iluzorne i istinske spontanosti, suanjstva i slobode, nestalnih zadovoljstva i veitog blaenstva. U preduhovnim meditacijama um funkcionie pod prisilom nesvesnog, dok se u Nirvikalpa Samadhiju, umna aktivnost, podstaknuta nesputano i svesno, slobodno odvija. Meditacija je izraz tragaoeve borbe za Osloboenjem Razliiti oblici meditacija, ije je praktikovanje obeleje ivota poklonika, popunjavaju prostor izmeu pre-duhovnih meditacija svetovnjaka i Nirvikalpa Samadhija Siddhe. Oni su i spona izmeu njih. Kada nekoga ko je podlegao sanskarikim uplivima iz temelja potresu padovi, porazi i patnje, ili ga prodrma iskra duhovnog razumevanja, u njemu se tada probudi svest o njegovom ropstvu i iskrivljenosti njegovog opaanja. Opredelivi se za meditaciju, poklonik ini prvi korak u oslobaanju od zavodljivih svetovnih elja. Meditacija dobija duhovnu vrednost tek nakon to osoba stupi na stazu tj. postane poklonik, ili sadhak. Meditacija podraziimeva napore Svi oblici meditacija su smiljeni i namerni, u smislu daje u njima izraena volja za ovladavanjem instinktivnim i drugim tendencijama u umu. Poklonik se prihvata razliitih oblika meditacije jer u njima vidi sredstvo za postizanje cilja, to jest, nalazi da su oni put do Istine. A to nije posledica impulsivnih tenji, ve sastavni deo razumnog i smiljenog htenja. Mada se u poetku oblici meditacije biraju i izvode smiljeno i s naporom, um se postepeno i sam svikava na njih. Um postaje zainteresovan da dokui razliite aspekte Istine, to doprinosi spontanosti meditativne prakse. Nijednu sadhakovu meditaciju ne krasi takva spontanost kao oblik line meditacije, iji je pokreta ljubav, a rezultat - njeno dalje irenje. Meutim, vrhunska spontanost i istinska sloboda dostini su tek postizanjem samog cilja meditacije. Sve do tog trenutka, spontanost e se meati sa namerom, htenjem. Put ka duhovnoj slobodi prate napori sve dotle dok prepreke, nastale kao posledice pogrenih zapaanja, ne budu savladane. Mada intenzitet napora moe varirati, oni su tu sve do samog kraja, kada nestaju u venom miru konanog postignua. Napredovanje ka Nirvikalpi U Nirvikalpa Samadhiju nema ni napora, ni prepreka koje treba savladati, ni ciljeva koje treba postii. Tu, u blaenstvu Ostvarenosti Istine, vlada nenaruiv mir i beskrajna spontanost niim sputane slobode. Napredovanje ka Nirvikalpa stanju je prelaz iz stanja bezuslovnog sluenja sanskarikim silama u stanje otre borbe sa njima, da bi se na kraju dostiglo stanje potpune osloboenosti, u kojoj svest vie nije uslovljena teretom prolosti, nego jasno opaa venu Istinu. Individualni um je u Nirvikalpi poniten Nirvikalpa Samadhi Siddhe razlikuje se od meditacije poklonika ne samo po slobodnoj nesputanoj svesti, ve i po mnogim drugim bitnim odlikama. Svi oblici meditacije imaju za cilj, direktno ili indirektno, potpuno uranjanje uma u beskonanu Istinu. Meutim, one u tom pogledu nisu delotvorne

do kraja, jer ne uspevaju da u potpunosti razore individualni um. Kroz njih se poklonik primie spiritualnom cilju, ali ga ne ostvaruje. Nasuprot tome, u stanju Nirvikalpe, njegov ogranieni um, dospevi do take potpunog uranjanja u beskonanu Istinu, biva potpuno poniten. Privremeni uzleti Visoko uzletevi u meditaciji, uenik ima oseaj radosti, irenja i slobode, i, to je svojstveno za vie nivoe, doivljava prosvetljenje. Meutim, to najee ne traje dugo, a kada se posle ovako egzaltiranog stanja prizemlji, on je ponovo ono to je i bio: prosena osoba zarobljena vrstim stegama sanskarikih ogranienja. Pria o joginu Nepotpuno delovanje samadhija na ivot poklonika moe ilustrovati pria o pohlepnom joginu iz Gvaliora (Gwalior) u Indiji. Taj je, uz pomo joge, ovladao vetinom ulaenja u stanje samadhija. Jednoga dana dok je sedeo ispred palate nekoga rade, on, ulazei u samadhi, pomisli: Moram od rade dobiti hiljadu rupija. Zatim je uao u samadhi i ostao u tom stanju punih sedam dana. Za to vreme nije uzimao ni hranu ni pie, samo je sedeo na svom mestu, potpuno apsorbovan u meditativnom transu. Ljudi pomislie da je svetac, a kada rada u za to, krenu i on da primi daran od njega. U prolazu ga sluajno okrznu po leima. Taj lagani dodir bio je dovoljan da izvede naeg jogina iz samadhija, i on, izaavi iz meditativnog transa, zatrai od rade hiljadu rupija. Analiza meditativnog transa Ba kao to se zatvorenik, koji sa prozora svoje tamnice zuri u iroka nebeska prostranstva, moe izgubiti u viziji bezgraninog prostora, tako i poklonik, poto ude u meditativni trans i uroni u sjaj i blaenstvo, moe privremeno da zaboravi na svoja ogranienja. Ali, ako i zatvorenik ponekad zaboravi da je zatvoren, to ne znai da se oslobodio tamnice. Isto vai i za poklonika koji, apsorbovan u meditativnom transu vie ne osea okove to ga vezuju za svet Iluzije, ali nije stvarno osloboen okova. Kao to e zatvorenik, im baci pogled na neposrednu okolinu, povratiti svest o svom zatoenitvu, tako e i poklonik, im povrati normalnu svest, ponovo postati svestan svojih nedostataka. Meditacije koje ga uzdiu mogu uveati njegove okultne moi, ali ga ne mogu dovesti u stanje beskrajnog blaenstva i znanja, neprestano prisutnog u Nirvikalpa Samadhiju Siddhe, koji je, nakon to je pokidao lance Maje, postigao konano Osloboenje. Stanje Nirvikalpa Samadhija se odrava samo po sebi Jo jedna bitna razlika lei u tome to se u meditativnom transu poklonik obino pomae nekim predmetom koji ima mo da odrava njegovu panju. Svetla, boje, mirisi i zvui suptilne sfere, sve to ima udela u skretanju uma sa svetovnih stvari za koje bi se eventualno mogao vezati. Prema tome, meditativni trans se. sam po sebi, ne moe odrati. On zavisi od predmeta na kome se dri panja. Nirvikalpa Sarnadhi Siddhe se odrava nazavisno od bilo kakvog predmeta panje. Meditativni trans je vie nalik na omamljenost koja se javlja kao posledica uzimanja opojnih droga. Opijenost traje sve dok traje efekat droge. Trans se nastavlja sve dotle dok je um obuzet predmetom koji taj trans odrava. Nirvikalpa, nezavisna od dranja panje na predmetu, predstavlja slanje potpune budnosti u kome nema ni plime ni oseke, ni sue ni poplave, ve samo postojano istinsko opaanje. Oni u Sahaj Samadhiju su i sami objekti meditacije Razliiti oblici optih i specijalizovanih meditacija su korisni i vredni samo u okviru svojih granica. Oni nemaju jednaku vrednost za sve niti su svakome podjednako potrebni, ve predstavljaju mogue puteve koji vode tragaoca ka njegovom boanskom odreditu. Za malobrojne duhovno uznapredovale due, veina uobiajenih oblika meditacije nisu potrebni. Takoe su specijalne meditacije nepotrebne onima koji su u neposrednom kontaktu sa Savrenim Uiteljem ili Avatarom. Za njih je dovoljno da ih Uitelj vodi i da ga oni vole. A ona retka bia koja su postigla Samospoznaju i stekla poloaj Savrenog Uitelja, uvek se nalaze u stanju Sahaj Samadhija, ili boanstvenosti u akciji. Njima ne samo da meditacija nije potrebna, ve su i sami postali objekti meditacije svojim uenicima. Na taj nain oni pruaju najbolju pomo onima koji meditiraju na njih. Tipovi meditacije VIII Odeljak VIII Sahaj Samadhi

Kulminacija meditacije Kada um totalno uplovi u Istinu, doivljava se Nirvikalpa stanje spontanog blaenstva i nepomuene Samospoznaje - gde poklonik gubi svoju ogranienu individualnost da bi otkrio svoju istovetnost sa Bogom, koji je u svemu. Nirvikalpa stanje, do kojeg poklonik dospeva milou Savrenog Uitelja, je kulminacija svih ranijih linih i nelinih oblika meditacije, a ne njihov produkt. Svi oblici meditacije, kao i sva ostala duhovna pregnua, uprkos meusobnim razlikama, imaju jedan jedini cilj, a to je da ubrzaju sazrevanje enje da se bude jedno sa Beskonanim. Nirvikalpa Samadhi se doivljava nakon postignua Jedinstva Poto ostvari jedinstvo, sadhak (tragalac) postaje Siddha (onaj koji je postigao Cilj). Jedinstvo sa Beskonanim Siddhe sufiji zovu Vai. To je stanje Jedinstva sa Bogom koje je Isus Hrist opisao recima Ja i moj Otac smo jedno. Mada je dosta napisano o tom visokom stanju svesti, ono se ne moe opisati niti izraziti recima. Ne moe se opisati recima ali ga svako moe doiveti sam za sebe. Kada Siddha doivljava Nirvikalpa stanje, to je onda Nirvikalpa Samadhi. Telesno stanje Boraviti u stanju Nirvikalpa Samadhija znai biti u stanju Boga, odnosno u stanju gde dua, poto je odbacila ograniavajue inioce koji su je sve vreme skretali na stranputicu pogrenih opaanja, spoznaje sebe kao Boga. Boansko stanje Siddhe je suprotno od telesnog stanja u kome borave svetovnjaci. Svetovna osoba misli da je telo i nalazi se u stanju kojeg diktiraju telesne potrebe. Njena svest je zaokupljena telom. Brine se za hranu, pie, spavanje, i zadovoljava ostale telesne elje. Ona ivi za telo i njegove potrebe. Njena svest se ne moe proiriti izvan telesnih okvira; ona razmilja u telesnim granicama i ne moe da pojmi neto to nema telo ili oblik. Celokupnu sferu njenog bitisanja sainjavaju oblici, a prostor je teatar u kome ona ivi, kree se i postoji. Energetsko stanje Prvi korak ka Boanskom stanju Nirvikalpa Samadhija je nainjen nakon nadilaenja telesnosti. Odbacivanje telesnog stanja je ulaznica u energetsku sferu postojanja. Dua tada dospeva u stanje u kome vie ne dominiraju tela i drugi oblici. Ona se uzdigla u podruje energije. Telo ili oblik nastaju kao posledica zgunjavanja energije, pa zato uzdizanje iz sveta formi u sferu energije predstavlja pomak ka primarnijem, istijem bitisanju. Energetsko stanje osloboeno je mnogih ogranienja koja inae vladaju u svetu oblika. U njemu je svest povezana sa energijom i neprekidno vibrira kroz energiju i u njoj. Jedenje i pijenje u telesnom stanju mogu se uporediti sa apsorpcijom i asimilacijom energije u energetskom stanju. Na tom nivou dua stie punu kontrolu nad energijom nastojei da nade ispunjenje kroz korienje energije. Ali njene delatnosti se jo uvek odvijaju u podruju duhovnih ogranienja. U energetskom stanju ona moe uti, videti i omirisati mnoge stvari koje joj nisu bile pristupane u stanju telesnosti, kao i prireivati mnoga uda (na primer, osvetliti tamu ili iveti bezbroj godina samo na energiji) to onima koji se jo uvek nalaze u telesnom stanju izgleda kao arolija. Celokupna sfera duinog postojanja je energetske prirode i ona je mahom u vlasti energija. Sve to moe pojmiti ili uiniti uslovljeno je energijom i postie posredstvom energije. Energetsko stanje je stanje duhovno naprednih dua; ali to je jo uvek daleko od stanja Savrenosti koje se ogleda u Nirvikalpa Samadhiju Siddhe. Stanje uma Sledei vaan korak u pravcu Nirvikalpa Samadhija dua e preduzeti onda kada iskorai iz podruja energije i kroi u podruje uma. Na kraju krajeva, itava energija i jeste jedna od manifestacija uma; stoga prelaz iz stanja energije u slanje uma predstavlja dalji pomak ka stanju Boga, odnosno Nirvikalpa Samadhiju. U stanju uma, svest je u neposrednoj vezi sa umom. Ona vie nije zaokupljena telom ili energijom, ve je sada obuzeta umom. Napredne due koje se nalaze u stanju uma mogu da itaju misli drugih ljudi i utiu na njih. No ipak, stanje u kome dominira um jo uvek je u podruju dualnosti i iluzije, i, da bi se ostvarilo jedinstvo sa Beskonanim, potrebno ga je prevazii i iskoraiti iz njega. Um zaklanja Istinu Od samog poetka svog duhovnog putovanja dua napreduje tako to postepeno odbacuje i prevazilazi

delovanja individualnog uma. Um deluje i u telesnom i u energetskom stanju. U telesnom stanju on prosuuje u okvirima tela, a u energetskom stanju u okvirima energije. Tek u stanju uma on prosuuje i deluje u sopstvenim okvirima. Meutim, ak ni u sopstvenim okvirima on ne postie znanje i spoznaju Beskonanog, jer je sam sebi koprena izmeu misli i Istine. Iako vie nije optereen stanjem tela i stanjem energije, on je jo uvek ogranien odeljenom sveu. Moemo ga uporediti sa ogledalom prekrivenim prainom. Zato, pre no to doivi iskustvo stanja Boga, ili Nirvikalpa Samadhi, um mora do kraja da se uroni u Beskonano i rastoi se u njemu. Oblik je zgusnuta energija; energija je jedna manifestacija urna; um je prainom prekriveno ogledalo Venosti; a Venost - Istina koja je odbacila masku uma. Transcendiranje uma Nije lako resiti se ogranienog uma. Osnovni problem lei u tome to um treba ponititi posredstvom samog uma. Intenzivna enja za sjedinjenjem sa beskonanom Stvarnou, kao i beskrajno strpljenje, nuni su preduslovi za prevazilaenje uma. Jednom je jedan Uitelj rekao svom ueniku da, ukoliko eli da postigne najuzvienije stanje, treba da bude baen, vezanih ruku i nogu, u reku, a da mu pritom odea ostane suva. Uenik nije mogao da razume unutranje znaenje zagonetke. Lutao je svetom sve dok nije naiao na drugog Uitelja i zatraio od njega objanjenje. Drugi Uitelj mu je rekao da, ukoliko eli da dostigne stanje Boga, mora snano da udi da se sjedini s Njim - kao da nijedan trenutak svog ivota vie ne moe provesti bez Njega - a ipak mora pokazati beskrajno strpljenje, kao da je u stanju da eka na to bilion godina. Ako u njemu ne postoji intenzivna udnja za sjedinjenjem sa Bogom, um e podlei uobiajenim uticajima sanskara; ako nedostaje beskrajno strpljenje, udnja e nastaviti da pothranjuje ogranieni um i nita vie. Samo kada postigne balans izmeu beskonane enje i beskonanog strpljenja, tragalac.se moe nadati sigurnom proboju kroz koprenu ogranienog uma; a ravnotea suprotnosti se moe postii jedino milou Savrenog Uitelja. Boansko stanje Nirvikalpa Samadhi Biti u Nirvikalpa Samadhiju znai boraviti u stanju Svesti o Istini. Ovo Boansko stanje ne moe razumeti osoba iji um jo uvek funkcionie na uobiajen nain. To je stanje iznad uma, koje se postie onda kada ogranieni um iezne u konanom jedinstvu sa Beskonanim. U njemu dua vie ne spoznaje sebe kroz um ve kroz sebe samu. Svetovna osoba zna da je ljudsko bie, a ne pas. Isto tako, u Nirvikalpa Samadhiju dua tano zna da je Bog, a ne neto ogranieno. Svetovna osoba ne mora stalno da uverava samu sebe da nije pas, nego ljudsko bie. Tako i u Nirvikalpa Samadhiju, dua ne mora da ponavlja sebi sugestiju da je Bog. Ona to jednostavno zna intuicijom, bez ikakvog napora. ivot u venosti Onaj koji doivljava Nirvikalpa Samadhi je utemeljen u znanju Due. Ta Samospoznaja ne dolazi i ne odlazi, ona je stalno prisutna. U stanju neznanja individualna dua vidi sebe kao mukarca ili enu, kao posrednika ogranienih akcija, primaoca radosti i boli. U stanju Samospoznaje ona zna da je Dua koja nije ograniena svim tim stvarima; one ne mogu da je dotaknu. Kada jednom spozna svoju istinsku prirodu, to znanje zauvek ostaje i Dua vie nikada ne moe da padne u ropstvo neznanja. Ovo beskonano stanje Boanske svesti odlikuju bezgranino razumevanje, istota, ljubav i srea. Biti u Nirvikalpa Samadhiju - iz kojeg veoma mali broj njih dospeva u Sahaj Samadhi - znai beskrajno iveti u Venosti. Dva stanja koja prethode Sahaj Samadiju Sahaj Samadhi, ili boanstvenost na delu, doivljavaju Sadgurui, a njemu prethode va stanja: Nirvana, ili apsorbovanost u boanskom; i Nirvikalpa Samadhi, ili boestvo u ispoljenju. Kada se svest sasvim povue iz svih tela i iz itavog sveta kreacije, ona je u Nirvani ili u stanju s one strane uma. A kada svest ponovo pone da deluje kroz tela, ne prianjajui i ne poistoveujui se sa njima, ona doivljava Nirvikalpa Samadhi Siddhe. U ovom stanju, mada je vezana za tela kao instrumente ispoljenja, ona iznutra ne prianja za njih niti se identifikuje sa njima. Prodiranje izvan podruja uma znai potpuno povlaenje svesti iz univerzuma i totalnu uronjenost u Boga. Stanje u kome univerzum postaje nula je stanje Nirvane. Oni koji nakon iskustva Nirvane postanu svesni univerzuma, doivljavaju univerzum samo kao Boga i nikako drugaije, zauvek ostaju u Nirvikalpa Samadhiju. Nirvikalpa Samadhi oznaava prestanak lanih umotvorina, stanje u kome um,

savreno umiren u spoznaji nepromenljive Istine, prestaje da osciluje izmeu krajnosti. Moka, Nirvana i Nirvikalpa Stanja Nirvane i Nirvikalpe slina su stanju Moke (Moksha, Osloboenje) samo po tome to sva tri stanja predstavljaju nestajanje individualne due u Bogu, praeno beskonanim blaenstvom. Moka se, meutim, doivi nakon to dua odbaci svoja tela, dok se stanja Nirvane i Nirvikalpe Samadhija mogu doiveti i pre nego to tela budu odbaena. Takoe, iako Nirvana i Nirvikalpa stanja vezuje zajedniki faktor zadravanja tela, kao i mnogi drugi sutinski inioci, meu njima ipak ima razlike. Poto dua izae iz ego oklopa i upliva u veni ivot Boga, njena ograniena individualnost biva zamenjena individualnou bez granica. Sruivi zidove stare individualnosti, dua zna da je Bogosvesna i na taj nain odrava svoju neogranienu individualnost. Premda se neograniena individualnost due, na neki nain, zadrava u jedinstvu sa Bogom, ona ostaje u stanju mirovanja, uronjena u iskustvo samoispunjenosti boanskim, to jest u stanju Nirvane. Meutim, kada dua, stupivi u beskonani ivot Boga, svoju neogranienu individualnost pone da izraava kroz dinaminu boanstvenost, to je onda Nirvikalpa Samadhi. Stanje Sadgurua i Avatara Sahaj Samadhi je dostian retkim duama koje se, kao Sadgurui, sputaju sa sedmog nivoa svesti, a takav je i sam ivot Avatara. To je stanje nenaruivog mira, ravnotee i sklada ak i u trenucima reakcije na promenljive okolnosti ivota. Oni koji su u ovom stanju ive ivot Boga, doivljavajui Boga svuda i u svemu. Prema tome njihovo Boansko stanje ne moe naruiti ni bavljenje svetovnim stvarima. Bilo da se slue strelom ili maem na bojnom polju, da putuju avionom, razgovaraju sa ljudima ili se bave poslovima koji iziskuju izuzetnu koncentraciju - oni neprestano borave u stanju svesnog uivanja u Istini, trajnoj i nepromenljivoj. Takav je Sahaj Samadhi, neusiljen i postojan ivot Savrenstva i boestva na delu.

Dinamika duhovnog napredovanja Podreivanje tela uzvienijem ivotu ovek poinje duhovno da napreduje onda kada radikalno izmeni svoje dotadanje stavove i gledita. Svetovni ovek ivi prevashodno da bi zadovoljio telesne potrebe. U krajnjoj analizi, sve to on ini, ak i ono to naizgled nije direktno povezano sa telom, crpi snagu iz telesnih elja. Na primer, ivi da bi jeo; ne jede da bi iveo. On jo nije pronikao u dublji smisao postojanja koji nije u vezi sa telom, pa telo i telesna udobnost ostaju osnovni cilj svih njegovih nastojanja. Ali kada otkrije vrednosti koje stavljaju akcenat na duu, telo dobija drugorazredni znaaj. Od tog trenutka pa nadalje telo za njega predstavlja samo sredstvo za ostvarenje vieg cilja. Telo, koje je do tada bilo prepreka istinski duhovnom ivotu, sada postaje instrument njegovog izraavanja. Na tom stupnju ovek ui kako da pristupa svojim telesnim potrebama ne identifikujui se sa njima, kao kada voza puni automobil vodom i gorivom da bi ovaj mogao da se kree Pravi poetak napredovanja na duhovnoj stazi je praen pitanjem o smislu ivota - traenjem razloga zbog kojih ovek nesvesno mrzi i voli i prolazi kroz mnotvo radosti i patnji. I mada ga zov neshvatljive i neodoljive boanske sudbine vue ka njemu, proi e mnogo vremena dok se ne popne na vrh Istinske Spoznaje; a krivudavi put koji do njega vodi stalno e ga navoditi na skliske, strmoglave rubove ambisa. Oni koji su namerili da dosegnu vrh planine moraju se penjati sve vie, ii sve dalje. ak e i onog, koji s uspehom savlada najvee visine, i najmanja greka ponovo strmoglaviti u podnoje. Zato poklonik nikada nije bezbedan osim u sluaju kada ga pomae i vodi Savreni Uitelj koji poznaje sve zamke i stranputice duhovne staze, i koji ne samo da e ga sauvati od mogueg pada, nego e ga dovesti do Ostvarenja bez nepotrebnog zastajkivanja. Prepreke napredovanju Poklonik koji se usmeri na postizanje cilja nosi sa sobom sve sanskare koje je akumulirao u prolosti. No usled intenziteta njegove spiritualne udnje, one su neko vreme iskljuene i ne deluju. Vremenom, meutim, poto njegovi duhovni napori oslabe, sanskare e opet dobiti na snazi i, rasporedivi se u novi poredak, poeli snano da se suprotstavljaju poklonikovom duhovnom napredovanju.

Analogija sa rekom To se moe porediti sa rekom. Moni reni tok jo od svog izvora valja pred sobom velike koliine mulja koje svlai sa obala ili iz korita. Sve dok ga reka nosi, mulj ne predstavlja prepreku za njen tok, samo je donekle usporava. Kada rena matica oslabi u ravnici, naroito blizu ua, masa poinje da se taloi u koritu formirajui velika ostrva ili delte. Delte ne samo da spreavaju reku da tee dalje, nego je i skreu sa puta, razbijajui je na reice i potoke, te na mnoge naine slabe njenu mo. Ili u drugom primeru, za vreme poplave reka rui pred sobom drvee, bunje, zemne naslage, i sve to joj se nae na putu; ali kada se te naslage prilino nagomilaju onda to predstavlja ozbiljnu prepreku slobodnom toku reke. Duhovni put poklonika takoe je nabijen preprekama koje je on sam stvorio. One se mogu uspeno ukloniti samo uz pomo Uitelja. Egoizam mora nestati Pomo Uitelja je najefikasnija onda kada uenik rtvuje ivot ega u korist bezgraninog ivota olienog u Uitelju. Potpuna samo-predaja je najtei zadatak, pa ipak, svoenje ega na minimum je najvaniji uslov duhovnog napredovanja. Cilj duhovnog napredovanja nisu toliko uenikova dobra dela, koliko nov kvalitet ivota osloboen ego-svesti. Ako je uenik zasluan za mnoga dobra dela, te polae na njih iskljuivo pravo, njegov ego e se vezati za njegova postignua. To e predstavljati golemu prepreku za ostvarenje slobodnog i neogranienog ivota. Otuda ispraznost rituala i ceremonija, milosrdnih i dobrih dela, spoljanjih odricanja i pokajanja ukorenjenih u ego-svesti. Dilema Ujedno je to razlog zbog koga uenik ne bi trebalo da se vezuje za ideje: Uiniu ovo, uradiu ono. S druge strane, on ne treba da izbegava aktivnost iz straha da e razviti neki oblik ega. Naprotiv, mora da preduzme aktivan ivot da bi oslabio ego koji je prethodno razvio. U tom asu se kod njega javlja nedoumica: ako ostane neaktivan, nee uiniti nita da izae iz zatvora ego-ivota; ako se lati aktivnog ivota, morae se suoiti sa mogunou vezivanja njegovog ega za nove poduhvate. Koraanje stazom nalik je hodu po otrici maa Ako eli dalje da napreduje, uenik treba da izbegava ova dva ekstrema, a opet da nastavi sa ivotom koji je ujedno i kreativan i aktivan. Koraanje duhovnom stazom ni malo ne lii na bezbrino jahanje osedlanog konja; ono pre lii na hodanje po otroj ivici maa. Poto se smesti u sedlo, jaha na konju praktino miruje, odnosno sedi na konju manje ili vie udobno i uz nevelik napor i oprez kree na put. Kretanje duhovnom stazom, meutim, zahteva najizotreniju panju i veliku obazrivost, jer na tom putu nema usputnih svratita niti mesta za voenje ego-ivota. Onaj ko stupi na stazu ne moe ostati tamo gde jeste niti dozvoliti sebi da izgubi ravnoteu. Zato je on nalik na oveka koji pokuava da hoda po otroj ivici maa. Stvaranje novog ega koji je podreen volji Uitelja Da bi uspeno izbegao neaktivnost s jedne, i dienje sopstvenim delima s druge strane, uenik treba da stvori jedan provizorni ego, potpuno podreen volji Uitelja, i to na sledei nain: Pre nego to ita zapone treba da pomisli kako nije on taj koji neto ini, nego to Uitelj deluje kroz njega. Nakon to obavi zadatak, ne srne da se preputa samozadovoljstvu zbog uspenih rezultata, nego treba da ostane nevezan za njih tako to e ih posvetiti Uitelju. Uvebavajui um na taj nain, on e stvoriti nov ego - jedno provizorno i svrsishodno sredstvo - koje e mu uliti dovoljno samopouzdanja, energinosti, poverenja i podsticaja da pokrene bilo koju akciju. Novi ego crpi svoju snagu iz linosti Uitelja, koji predstavlja beskonano, te je sa duhovnog stanovita posve bezopasan. U izvesnom trenutku uenik e i njega odbaciti, kao kad ovek odbaci isluenu odeu. Postoje dva tipa ega: prvi koji jo vie okiva duu, i drugi koji doprinosi njenom oslobaanju. Uspean prelaz od ograniavajueg svetovnog ega do venog ivota lienog ega uslovljen je provizornim egom, utemeljenom na bezuslovnom predavanju Uitelju. Izgradnja prelaznog ega podreenog volji Uitelja nuna je meufaza u dinamici duhovnog napredovanja. Brzo uklanjanje ega nije mogue Poklonik je naviknut da crpi ivotnu snagu iz ogranienog ega i jedan brz prelaz iz ego stanja u stanje bez ega ne samo da nije mogu, ve se i ne preporuuje. Na zahtev da se uenik odmah uzdri svakog oblika ego-svesti, on bi odgovorio povratkom u stanje negativne pasivnosti, i ne bi vie nalazio radosti

u ispoljavanju sebe. Ili bi svoje aktivnosti obavijao automatski, kao beivotna maina, ne nalazei u tome nikakvo ispunjenje. Osnovno pitanje je kako da poklonik izae iz ogranienog ega i stupi u neogranieni ivot bez ega, a da ne padne u komu, odnosno ne doivi drastian pad ukupne ivotne energije. Koma moe da donese privremeno oslobaanje od ogranienja ego-ivota, ali ne moe da uvede poklonika u beskonaje ivota bez ega. Duhovno napredovanje odvija se postepeno To je razlog zbog kojeg duhovni napredak, u veini sluajeva, treba da je postepen i da traje ponekad nekoliko ivota. Kada izgleda da neka osoba grabi krupnim koracima na svojoj duhovnoj stazi, u pitanju je zapravo samo saeto ponavljanje napretka uinjenog u ranijim ivotima - ili je posredi posebna intervencija Sadgurua. Obino, napredak duhovnog poklonika mora biti postepen. Razdaljina izmeu ogranienog ega i neogranienog ivota bez ega mora se prei postupnim koracima od jednog ka drugom stupnju preobraaja, tako da samoljublje vremenom zameni skromnost, nemirne elje postojani mir, a sebinost - nesebina ljubav. Ego potinjen volji Uitelja Kada je ego u potpunosti potinjen volji Uitelja ne samo da tada nije opasan za duhovni razvoj nego je, tavie, od nezamenljivog znaaja, te direktno slui daljem duhovnom napredovanju uenika, jer ga, kroz ivot nesebinog sluenja i ljubavi, sve vie pribliava Uitelju. Stalni unutranji kontakt sa Uiteljem ini ga posebno otvorenim za posebnu pomo koju mu jedino Uitelj moe ukazati. Uenik koji raskine sa ivotom neukroenog i odvojenog ega u korist samo-predavanja Uitelju zapravo predstavlja, preko tog novog, pokornog ega, instrument u Uiteljevim rukama. U stvarnosti, Uitelj radi kroz njega. Upravo kao to se instrument moe pokvariti, tako se i pokloniku, koji ivi i deluje u svetu, moe desiti da pogrei. S vremena na vreme, instrument valja oistiti, remontovati, popraviti i podesiti. Na isti nain uenik - kod koga su se tokom rada razvili novi problemi, vezanosti, i ograde linog ega - treba da uspostavi red da bi mogao da nastavi dalje. Potreba za ozdravljujuim kontaktom sa Uiteljem Uenik u Uiteljevoj slubi moe se uporediti sa metlom pomou koje Uitelj isti svet od neistoa. Na metli se sakuplja sva prljavtina ovog sveta; i ukoliko je stalno ne istimo i ne dajemo joj novi sjaj, ona e svoju funkciju obavljati sve manje i manje uspeno. Svaki put kada poklonik pristupi Uitelju, on mu dolazi sa pregrt novih duhovnih problema. Zapetljao se, na primer, u nove probleme namamljen slavom, bogatstvima, ili drugim svetovnim stvarima. I ako nastavi u tom pravcu, moda e sve to i dobiti; ali e se tako udaljiti od cilja da doivi Boga, od zaveta kojeg je u srcu zapeatio. Samo aktivna intervencija Uitelja leci ovakvu duhovnu boljku. Leenje duhovnih boljki moe se uporediti sa izvoenjem hirurkog zahvata gde hirurg trenutano uklanja uzrok bolesti koja ugroava vitalnu energiju pacijenta. Kada se kod oveka jave fizike tegobe i problemi, on e se javiti doktoru; a kada se pojave duhovni problemi, obratie se Uitelju. Ozdravljajui kontakt sa Uiteljem je neophodan deo procesa duhovnog napredovanja. Svako obnavljanje ega zahteva ponovno predavanje Uitelj pomae ueniku na originalan i neponovljiv nain, koji se ne moe uporediti ni sa im na svetu. Ako eli da dobije pomo od njega, poklonik mora uiniti napor da se preda njegovoj boanskoj volji. Lini ego, koga se uenik odrekao svojom reenou da se preda Uitelju, moe se ponovo javiti na neki drugi nain - ak i u okvirima privremenog ega koji bi trebalo da je sasvim pokoran Uiteljevoj volji - i tako uneti nered u postojei poredak. Stoga se ponovno oivljavanje ogranienog linog ega mora spreiti protivudarcem: poklonik treba ponovo da izrazi vernost Uitelju. Se riju uspenih povrataka linog ega na scenu mora pratiti serija ponovnih odricanja i izraavanja vernosti Uitelju. Poslednje predavanje je predaja zasebnosti Kretanje u pravcu sve snanijeg predavanja Uitelju jednako je napredovanju od manjeg ka veim zadacima. Duboko predavanje oznaka je viih stanja svesti, jer ono ujedno znai da postoji velika usklaenost izmeu uenika i Uitelja. Na taj nain beskonani ivot Savrenog Uitelja protie kroz uenika mnogo obilnije. I uopte, duhovni napredak je niz postupnih koraka prema sve dubljem i dubljem predavanju, to dovodi do konanog raskida sa zasebnim ego-ivotom. Poslednje predavanje je najdublje i najpotpunije. Ono je sinonim konanog sjedinjenja u kome uenik postaje jedno s Uiteljem. Stoga je, u izvesnom smislu, najdublje predavanje ravno postignuu Istine koja je konani

cilj duhovnog razvoja.

Dublji aspekti sadhane Prelazak na dublje aspekte sadhane Za veinu ljudi, duhovna sadhana, ili praksa, sastoji se u spoljanjem praenju rituala i ceremonija koje im propisuju njihove religije. Na poetnim stupnjevima, spoljanje praenje rituala i ceremonija ima svoju vrednost kao faktor koji doprinosi linom proienju i disciplini uma. Ali vremenom poklonik mora da prevazie fazu vanjskog potvrivanja vere i primi inicijaciju u dublje aspekte duhovne sadhane. Kada se to dogodi, spoljanji aspekt religije povlai se u pozadinu, a poklonik postaje zainteresovan za tajne koje lee u osnovi svih velikih religija. Prava sadhana je ivot utemeljen na duhovnom razumevanju, i dostizanje samo osobama koje su duboko zainteresovane za duhovne injenice! Razlike meu sadhanania Sadhana nije sprovoenje krutih pravila. Upravo kao to u ivotu ne moe i ne treba da postoji stroga i jednolina uniformnost, tako i u duhovnom ivotu treba da bude dovoljno prostora za mnotvo razliitih sadhana. Da bi bila korisna za poklonika, sadhana mora da bude saobrazna njegovom temperamentu i njegovim sanskarama, iz ega sledi da je, iako je duhovni cilj jednak za sve, njegova sadhana svojstvena samo njemu i nikome vie. Meutim, poto je cilj jedinstven za sve, razlike po pitanju sadhane nisu od vitalnog znaaja; a dublji aspekti sadhane imaju za sve poklonike podjednak znaaj, bez obzira na njihove meusobne razlike. Sadhana u duhovnom i u materijalnom pogledu Sadhana u duhovnom svetu bitno se razlikuje od sadhane na materijalnom planu. Njihovi se ciljevi ne podudaraju. Cilj kome tei sadhana na materijalnom planu je uvek neka stvar koja ima svoj poetak i kraj u vremenu. Cilj za kojim se traga na duhovnom planu jeste potpunost koja prevazilazi ogranienja vremena. Stoga je, na materijalnom planu, sadhana usmerena ka postignuu neega to tek treba da bude; dok je u duhovnom ivotu usmerena ka spoznaji onoga to je oduvek bilo, uvek e biti i JESTE. Cilj duhovne sadhane Za duhovnim ciljem ivota valja tragati u samom ivotu a ne van njega. Prema tome, sadhana u duhovnom pogledu mora da bude takva da lini ivot priblii duhovnom idealu. Sadhana u spiritualnom svetu ne cilja na postignue nekog ogranienog cilja, koji e trajati jedan dan i onda se neslavno ugasiti zauvek. Njen cilj je da kvalitativno preobrazi ivot, da bi ivot postao trajni izraz Istine u venom Sada. Sadhana postaje duhovno plodonosna onda kada uspe da uskladi ivot pojedinca sa boanskom namerom, koja jeste da omogui svim ljudima svesno uivanje u blaenom stanju Boga. Sadhana se mora potpuno usmeriti ka tom cilju. Savrena sadhana stapa se sa ciljem Svaki vid duhovne sadhane mora biti jasno usmeren na postignue boanstvenosti u svim fazama ivota. Dakle, razliiti aspekti duhovne sadhane e, u izvesnom smislu, predstavljati razliite stepcne duhovne Savrenosti. Sadhana je savrena u onoj meri u kojoj izraava duhovni ideal, to jest, u onom stepenu u kome je saobrazna savrenom ivotu. Sto je vea razlika izmeu sadhane i ideala kome stremi, to je sadhana manje savrena; a to je manja razlika izmeu sadhane i ideala kome stremi, to je sadhana blia savrenstvu. Kada sadhana postane savrena ili potpuna ona se stapa sa svojim ciljem - duhovno savrenim ivotom - tako da se podeljenost sredstva i cilja gubi u celovitosti nedeljivog postojanja. Sadhana se na materijalnom planu retko podudara sa njenim ciljem Odnos izmeu duhovne sadhane i njenog cilja moe se uporediti sa odnosom izmeu sadhane i cilja na materijalnom planu. Na materijalnom planu cilj je neto to manje - vie stoji po strani od sadhane koja ka tome cilju vodi, te je tako sadhana po prirodi neto sasvim drugo nego to je njen cilj. Na primer, povlaenjem oroza na pitolju moe se poiniti ubistvo, ali ubijanje i samo povlaenja oroza nije isto. Na duhovnom planu meutim, sadhana i cilj koji se njome postie ne mogu biti u toj meri

drukiji i medu njima se ne moe podvui jasna razlika. Na spiritualnom planu je nemogue odravati taj nepremostivi jaz izmeu sadhane i njenog cilja. Tako dolazimo do fundamentalnog paradoksa u spiritualnom ivota, a to je da se praktikovanje sadhane delimino podudara sa samim ciljem. Stoga je razumljivo zato se mnoge duhovne sadhane moraju shvatiti tako ozbiljno kao da same po sebi predstavljaju cilj. Sadhane znanja, akcije i ljubavi U dubljim aspektima, duhovna sadhana se sastoji od: (1) yoge znanja (dnyan), (2) yoge akcije (karma), i (3) yoge predanosti ili Ijubavi (hhakti). Sadhana znanja je upranjavanje nevezanosti koje dolazi sa istinskim razumevanjem, zatim praktikovanje nekih oblika meditacije i primena sposobnosti rasuivanja i intuicije. Svi ovi naini traganja za duhovnom mudrou i oblici ispoljavanja duhovne mudrosti zahtevaju podrobnije objanjenje. Neprianjanje Individualna dua je upetljana u svet oblika i ne zna za svoje jedinstvo sa Bogom. To neznanje ini okove due, i duhovna sadhana mora biti usmerena na oslobaanje od okova. Spoljanje odricanje od svetovnih stvari se esto ubraja u sadhane koje vode do Osloboenja. Mada spoljanje odricanje ima svojih vrednosti, ono nije apsolutno neophodno. Ono to je potrebno jeste unutranje odricanje od udnje za svetovnim stvarima. Kada se udnja jednom odbaci, malo je vano da li se dua spolja odrekla svetovnih stvari. Ona se iznutra razvezala od iluzornog sveta oblika i pripremila za stanje Mukti(Mukla) ili Osloboenje. Razvezivanje je vaan deo sadhane znanja. Meditacija Meditacija je sledei vid traganja za spiritualnim znanjem. Pogreno je misliti daje meditacija neka udna rabota rezervisana za pustinjake u peinama. Svaki ovek meditira na ovu ili onu temu. Razlika izmeu meditacije koja oveku dolazi prirodno i meditacije poklonika je u tome to ovaj drugi sistematski i organizovano razmilja o stvarima koje imaju duhovnog znaaja. Meditacija, kao vrsta sadhane, moe da bude lina ili nelina. Lina meditacija usmerena je na nekoga ko je duhovno savren. Poklonik moe, prema linim sklonostima, odabrati za objekat meditacije nekog od ivih ili bivih Savrenih Uitelja ili samog Avatara. Kroz linu meditaciju poklonik upija u sebe boanske kvalitete i duhovno znanje Uitelja. Kroz svoju ljubav i predanost poklonik pridobija Uiteljevu milost, a jedino milost Uitelja daje konano Ostvarenje. Tako sadhana line meditacije ne samo da pribliava poklonika Uitelju, ve mu i utire put ka konanom sjedinjenju sa Uiteljem u Istini. Nelina meditacija bavi se bezoblinim i beskonanim aspektima Boga. Ona vodi do spoznaje nelinog aspekta Boga; ali generalno uzevi, nelina meditacija nee uroditi plodom ukoliko se poklonik nije prethodno pripremao, upranjavajui linu meditaciju, i ivot u vrlini. U konanoj spoznaji Beskonanog, nema vie ogranienja linosti niti jasne podele na oprenosti dobra i zla. U cilju dostizanja Realizacije ovek mora da prede sa linog na nelino i sa ivota u vrlini na ivot Boga, koji je izvan oprenosti dobra i zla. Sledei uslov za postizanje Istine kroz nelinu meditaciju jeste sposobnost poklonika da sasvim umiri um. To postaje mogue jedino nakon to sanskare (impresije) sasvim ieznu. Poto je konano brisanje svih sanskara mogue ostvariti jedino milou Uitelja, Uitelj je i tu, na stazi neline meditacije, preko potreban. Intuicija i dar zapaanja Sadhana znanja ili dnyan, ostae nepotpuna ukoliko poklonik neprestano ne uvebava svoj dar razlikovanja i ne razotkrije svoju najuzvieniju intuiciju. Realizaciju Boga ostvarie onaj poklonik koji se u pronalaenju pravih, trajnih vrednosti, bude sluio svojim darom razlikovanja kao i svojom intuicijom za istinske i trajne vrednosti. Beskonano znanje lei neispoljeno u svakome; potrebno ga je samo razotkriti. Najbolji put da ovek proiri svoje znanje jeste da praktino primeni onaj deli mudrosti koji je do tada stekao. Uenja koja su oveanstvu prosledili Uitelji mudrosti i poklonikov uroeni oseaj za prave vrednosti, sasvim su dovoljni da mu ukazu na sledei korak koji treba da preduzme. Problem je steeno znanje primeniti na delu. Jedan od najboljih naina da se proiri duhovno znanje jeste da se ono primeni u praksi. Da bi sadhana znanja bila plodonosna, ona se mora na svakom koraku, i u svakom trenutku, pretoiti u akciju. Savkodnevni ivot mora biti voden duhovnim razborom i nadahnut najuzvienijom intuicijom.

Vanost akcije Karma-joga, ili joga akcije, sastoji se u sprovodenju u delo, bez zazora i oklevanja, najvrednijih uvida poteklih iz srca. U sadhani je vana praksa, a ne puka teorija. Zdravorazumska praksa je mnogo bitnija od zvune teorije. Jo je bolje ako se praksa zasniva na odgovarajuoj teoriji, ali ak i greke u praksi donose najvrednije pouke. ak i najbesprekornija teoretska spekulacija je, sama za sebe, duhovno jalova. Tako, ovek koji moda ne poznaje uenja, ali zato ozbiljno shvata Boga i vredno i skromno pristupa svakodnevnim poslovima, moe biti blii Bogu nego neko ko poznaje svu metafiziku ovog sveta, a ne doputa svojim teorijama da mu izmene ivot. Ilustrativna pria uvena pria o magarcu govori upravo o razlici u vrednosti izmeu teorije i prakse u oblasti sadhane. Magarac, koji je dugo kaskao putem i usput dosta ogladneo, ugleda pokraj puta dva plasta sena, jedan s desne i jedan s leve strane. Magarac pomisli da je od najvee vanosti da bude sasvim siguran koji je od ta dva plasta bolji pre nego to donese mudru odluku na koji e krenuti. Jer, kada bi doneo odluku napreac, ne razmotrivi najpre itavu stvar do u tanine, bila bi to, miljae on, impulsivna a ne inteligentna akcija. Stoga je prvo uzeo u razmatranje razdaljinu izmeu levog i desnog plasta sena. Na njegovu nesreu, nakon podrobnog razmatranja bio je prinuen da zakljui kako se oba plasta nalaze na podjednakoj udaljenosti od puta. Onda se zapitao postoji li neki drugi kriterijum po kome bi mogao ispravno da se opredeli, i zakljuio da bi to mogla da bude veliina plastova. Meutim, ni u drugom pokuaju da se teoretski osigura pre nego to preduzme akciju, njegovi napori nisu urodili plodom, poto je zakljuio da su oba plasta podjednake veliine. Zatim je, s izdrljivou i stpljivou magarca, razmatrao i druge stvari, kao to je, na primer, kvalitet trave. Naalost, sudbina je tako htela da ni jedno od poreenja ne bude na tetu prvog ili drugog plasta sena, i njemu se oba plasta injahu jednako poeljna. Na kraju je ispalo daje, poto nije mogao da otkrije nijedan odluujui inilac koji bi teoretski potkrepio njegov izbor, magarac nastavio dalje gladan i umoran kao to je i bio. Da je magarac krenuo na bilo koji plast, ne insistirajui pritom na tome kako njegov izbor mora da krasi velika mudrost, on bi moda i zavrio na loijem plastu. Ali tako bi, uprkos svim grekama usled nerazboritog rasuivanja, mnogo bolje proao sa praktine strane. Nesebino sluenje U duhovnom ivotu nije neophodno imati detaljnu mapu da bi se krenulo na put. U stvarnosti je upravo suprotno: insistiranje na kompletnom znanju koi akciju. Dublje tajne duhovnog ivota pripae onima koji se odvae na rizik i hrabro krenu u eksperiment. One nisu namenjene lenjivcima kojima je potrebna garancija za svaki korak. Ljudi koji sa obale filozofiraju o okeanu upoznae samo njegovu povrinu; dok e oni koji bi da upoznaju njegove dubine, morati da skoe u talase. Ljubav Sadhana karma-joge trai da akcija proizilazi iz opaaja Istine. Prosvetljena akcija ne vezuje; ona je nesebina, jer ne vue korene iz ega. Sebinost je obeleje neznanja, a nesebinost - odraz Istine. Pravi argument za ivot nesebinog sluenja je unutranja vrednost takvog ivota, a ne neki njegov konaan rezultat ili ishod. Paradoks nesebinog delovanja jeste u tome da ono zapravo prua pokloniku mnogo vie nego to mu ikada moe dati neznanje i sebinost. Sebinost vodi u skuen ivot koji se vrti oko pogrene ideje o postojanju ograniene i odvojene jedinke, dok, s druge strane, svaka nesebina akcija razbija iluziju o zasebnosti i otvara prolaz ka neogranienom ivotu u kome vlada ostvarenje Sve-Sopstva. Neto to je ovek imao moda e izgubiti, a neto za im je udeo moda nikada nee stei; ali im neto odbaci u duhu prinoenja rtve Bogu, to mu se ve sledeeg trenutka neizostavno vrati. Takva je sadhana karma-joge. Kroz napore do stanja nenaprezanja Jo znaajnija od sadhane znanja (dnyan) i akcije (karma) je sadhana ljubavi (bhakti). Ljubav je sama sebi opravdanje. Ona je u sebi savrena i nije potrebno da je dopunjava bilo ta drugo. Najvei sveci bili su zadovoljni svojom ljubavlju prema Bogu i nisu eleli nita vie. Ljubav nije prava kada postoje oekivanja. Na vrhuncu boanske ljubavi ljubavnik postaje jedno sa boanskim Voljenim. Nema sadhane vee od ljubavi, nema zakona veeg od ljubavi, nema cilja veeg od ljubavi - jer je ljubav u boanskom obliku - vena. Bog i ljubav su jedno, a onaj ko poseduje boansku ljubav u sebi, poseduje

i Boga. Moe se rei da je ljubav ujedno sama sadhana i njen cilj. Unutranja vrednost ljubavi je tako oigledna da je greka i pomisliti kako ona moe da bude sadhana sa nekakvim drugaijim ciljem. Ni u jednoj drugoj sadhani nije stapanje sa Bogom tako jednostavno i duboko kao u ljubavi. Pod okriljem ljubavi je put ka Istini lak i radostan. Sadhana po pravilu podrazumeva napore, katkad i oajnike napore, kao to je sluaj sa poklonikom koji pokuava da se u prisustvu raznih iskuenja, odvee od njih. U ljubavi, meutim, nema napora jer postoji spontanost. Spontanost je jezgro prave duhovnosti. Najvie stanje svesti, u kome je um jedno sa Istinom, poznato je kao Sahaavasta (Sahajawastha), stanje neograniene spontanosti u kome, bez prekida, Sopstvo spoznaje Sebe. Jedan od paradoksa u vezi sa duhovnom sadhanom je u tome da je sav napor koji se u nju ulae usmeren na dostizanje stanja - bez napora. Pria o kasturi - mrigi Postoji divna pria o kasturi - mrigi, i!i mousnom jelenu, koja upravo govori o prirodi duhovne sadhane. Jednom dok je veselo trkarao brdima i dolinama, kasturi-mriga postade svestan izvanredno istananog mirisa kakvog nikada ranije nije osetio. Miris tako duboko dirnu njegovu duu da on odlui da sazna odakle potie. Tako je snana bila njegova udnja da je on, ne prezajui ni od otre zime ni od paklene toplote, hodajui i danju i nou, nastavljao svoju oajniku potragu za slatkim mirisom. Ne znajui ni za strah ni za oklevanje, nepokolebljivo je tragao dalje, sve dok konano, izgubivi ravnoteu na jednoj visokoj steni, nije pao i smrtno se ozledio. U svom poslednjem ropcu jelen shvati da se miris koji mu je zaneo srce i nadahnuo sve njegove napore, irio iz njegovog sopstvenog pupka. Ovaj poslednji trenutak jelcnovog ivota bio je ujedno i najsretniji. Njegovu smrt je pratio neopisiv mir. Cilj sadhane je Samospoznaja Sve duhovne sadhane poklonika su poput napora koje je ulagao kasturi-mriga. Puno sazrevanje sadhane podrazumeva smrt poklonikovog ego-ivota. U tom trenutku on spoznaje da je, na neki nain, on sam bio objekat sveg traganja i svih nastojanja. Sve to je propatio i emu se radovao - svi rizici koje je preduzimao, sve avanture kroz koje je prolazio, sve rtve i oajnike borbe - sve to imalo je za cilj postignue istinske Samospoznaje, u kojoj on gubi svoju ogranienu individualnost jedino da bi otkrio da je jedno sa sveprisutnim Bogom. Avatar Svako ivo bie svesno ili nesvesno traga za jednom jedinom stvari. U niim oblicima ivota i kod manje naprednih ljudskih bia ovo traganje se odvija nesvesno. Kod razvijenih ljudskih bia ono je svesno. Ono za im se traga ima mnogo imena -srea, mir, sloboda, istina, ljubav, savrenost, Samoostvarenje, ostvarenje Boga, jedinstvo sa Bogom. U osnovi svega jeste potraga za jednim, iako ona moe imati svoj poseban izraz. Svako doivi svoj trenutak sree, prosjaj istine, prolazno iskustvo jedinstva s Bogom; ono to svi ele jeste da ova iskustva postanu trajna. Svi ele da dou do postojane stvarnosti u reci promena. Radi se o prirodnoj elji, zasnovanoj pre svega na seanju-jasnom ili nejasnom, u zavisnosti od vieg ili nieg poloaja pojedine due na lestvici evolucije-o prvobitnom jedinstvu sa Bogom. Jer, svako ivo bie je sastavni deo Boanske manifestacije, ali je uslovljeno neznanjem o svojoj pravoj prirodi. itava evolucija je, zapravo, evolucija od nesvesnog boanstva ka svesnom boanstvu, u kojoj sam Bog, koji je u sutini vean i nepromenljiv, preuzima raznovrsna oblija, prolazi kroz beskonani niz iskustava i prolazi kroz beskonaan broj samonametnutih ogranienja. Evolucija je, sa stanovita Tvorca, boanska igra u kojoj Neuslovljeno stavlja na kunju beskonaje Svog apsolutnog znanja, moi i blaenstva kroz sve okolnosti. Meutim, sa stanovita bia koje raspolae ogranienim znanjem, ogranienom snagom, ogranienim kapacitetom za uivanje u blaenstvu, evolucija je saga u kojoj se stalno smenjuju primirja i borbe, radosti i tuge, ljubavi i mrnje-i tako sve do postignua savrenog stanja, u kome Bog ponovo vaspostavlja ravnoteu izmeu parova suprotnosti, i na taj nain prevazilazi dualnost. Tada bie i njegov Tvorac prepoznaju da su jedno; uoavaju nepromenljivost u svim promenama; oseaju miris venosti u ii svakog zbivanja u vremenu. Bog spoznaje sebe kao Boga, nepromenljivog u sutini, beskonanog u ispoljavanju, zanavek u vrhunskoj ekstazi Samoostvarenja, u neprestanoj, uvek novoj svesnosti o Samom Sebi. To Ostvarenje mora se dogoditi i dogaa se iskljuivo na pozornici ivota. Jer, samo je u ivotu mogue iskusiti i prevazii ogranienja, i samo se u njemu moe uivati u tako steenoj slobodi. Osloboenje od ogranienja preuzima tri oblika.

Veina Bogoostvarenih odmah naputa telo zauvek uranjajui veno u nemanifestovani aspekt Boga. Oni ostaju svesni jedino blaenstva Sjedinjenja. Kreacija za njih vie ne postoji. Njihov ciklus raanja i smrti je zavren. To je poznato kao Moka (obian Mukta) ili Osloboenje. Neki Bogoostvareni zadre telo neko vrcme; ali njihova svest potpuno utone u nemanifestovani aspekt Boga, iz tog razloga oni nisu svesni ni svog tela, ni kreacije. Oni neprestano doivljavaju bezgranino blaenstvo, mo i znanje Boga, ali to ne mogu svesno primeniti u okvirima kreacije, niti mogu pomoi drugima da dostignu Osloboenje. Bez obzira na to, njihovo prisustvo na zemlji predstavlja fokalnu taku koncentracije i zraenja beskonane moi, znanja i blaenstva Boga. Oni koji im priu, slue i oboavaju ih, imaju velike duhovne koristi kroz kontakt sa njima. Ove due se zovu Madzubi-e-Kamili (Majzoobs-e-Kamil); a ovaj poseban oblik Osloboenosti, Videh Mukti, ili osloboenje u telu. Nekolicina Bogoostvarenih dua zadre telo, i svesne su sebe kao Boga kako u Njegovim neispoljenim, tako u Njegovim ispoljenim aspektima. One spoznaju sebe i kao nepromenljivu boansku Esenciju i kao njenu beskonano raznoliku manifestaciju. Oni doivljavaju sebe kao Boga izvan kreacije; kao Boga Stvoritelja, Svedritelja i Razoritelja itave kreacije; i kao Boga koji je preuzeo na sebe, a potom trancendirao, postojea ogranienja kreacije. Ove due neprestano doivljavaju iskustvo apsolutnog mira, bezgraninog znanja, moi i blaenstva Boga, uivajui u potpunosti u boanskoj igri stvaranja. One spoznaju sebe kao Boga u svemu, i zato su sposobne da pomognu svemu duhovno, pa i drugim duama da spoznaju Boga, bilo kao Madzubi-e-Kamili, Paratnhanse, ivanmukte (Jivanmukte) - ili ak kao Sadgurui, kako one same sebe nazivaju. U svetu postoji pedeset i est Bogoostvarenih dua u svakom trenutku. Njihova svest je uvek jedinstvena, a funkcija im je razliita. One uglavnom ive i rade izvan oiju javnosti i nepoznati su oveanstvu; ali njih petoro, koji su u nekom smislu upravljako telo, uvek rade u javnosti i drutveno su cenjeni i priznati. Oni se zovu Sadgurui, ili Savreni Uitelji. U Avatarskim periodima Avatar, kao Vrhovni Sadguru, zauzima svoje mesto na elu ovog tela i duhovne hijerarhije u celini.* * Svaki dolazak fratara (Bogoovcka, Mesije, Bude, Hrista, Rasul-a) je direktni silazak Boga na zemlju u ljudskom obliju - u svojstvu Venog ivueg Savrenog Uitelja. Pet Sadgurua ere izazivaju ovaj silazak u ciklinom periodu od 700 do 1400 godina. Za podrobnije objanjenje videti Bog Govori od Mchcr Babe.-Ur. Avatarski periodi su kao prolea kreacije. Oni sa sobom donose novo oslobaanje moi, novo buenje svesti, nov doivljaj ivota u celini - ne samo za neke, ve za sve. Svi vrhunski kvaliteti energije i svesnosti, u kojima je do tada uivala samo nekolicina naprednih dua, sada su stavljeni na raspolaganje itavom oveanstvu. ivot se, u celini, podie na vii nivo svesnosti, i usklauje sa sveim prilivom energije. Prelazak od ula ka razumu je bio jedan od tih koraka; prelazak od razuma do intuicije - bie sledei korak. Novi stvaralaki impuls se manifestuje posredstvom boanske linosti, naroitog ovaploenja BogaAvatara. Avatar je prva individualna dua koja se, iz evolutivnog i involutivnog procesa, pojavila kao Sadguru, i On je jedini Avatar koji se ikada manifestovao i koji e se ikada manifestovati. Kroz njega je Bog po prvi put dovrio svoje putovanje od nesvesnog boanstva do svesnog boanstva, odnosno, po prvi put je nesvesno postao ovek da bi svesno postao Bog. I kroz njega, Bog periodino svesno postaje ovek, da bi oslobodio oveanstvo. Avatar se pojavljuje u razliitim oblijima, pod razliitim imenima, u razliitim vremenima i u razliitim delovima sveta. Poto se Njegov dolazak uvek podudara sa duhovnom regeneracijom oveanstva, u periodima koji prethode Njegovom pojavljivanju oveanstvo pati od tegoba nastupajueg preporoda. oveka vie nego ikada razdiru strasti, vue pohlepa, mue strahovi, ophrvava ljutnja. Jaki dominiraju nad slabima; bogati tlae siromane; iroke mase ljudi bivaju eksploatisane u korist nekolicine koji imaju svu vlast. Pojedinac, nigde ne nalazei mira i odmora, tei samozaboravu u provodima. Nemoralnost raste, kriminal cvate, religija je izloena poruzi. Korupcija zahvata itav drutveni poredak. Izazivaju se i podstiu klasne i meunacionalne mrnje. Izbijaju ratovi. oveanstvo zahvata oajanje. ini se kao da su propale sve nade da e se talas destrukcije zaustaviti. U tom trenutku se pojavljuje Avatar. Poto je On apsolutna manifestacija Boga u ljudskom obliju, On predstavlja meru po kojoj ovek moe da proceni kakav jeste i kakav bi mogao da postane. On uspostavlja standarde ljudskih vrednosti izraavajui ih u okvirima boansko - ljudskog ivota. Avatar je zainteresovan za sve ali nije zabrinut ni za ta. Najmanja nevolja moe da izazove Njegovo saoseanje; najvea tragedija ga moda nee dodirnuti. On je iznad oprenosti bola i zadovoljstva,

elje i njenog ispunjenja, mirovanja i borbe, ivota i smrti. Za Njega je to sve podjednako iluzija iz koje je On iskoraio, ali za koju su drugi vezani, zbog ega je doao da ih oslobodi. On koristi svaku priliku da povede druge ka Ostvarenju. Avatar zna da ovek ne prestaje da postoji kada umre i zato ga smrt ne brine. On zna da destrukcija mora prethoditi stvaranju, da iza patnje dolazi mir i blaenstvo, a iza borbe - osloboenje od okova delanja. Njega brine samo patnja ljudske due. U onima koji stupe u kontakt s Njim, On budi ljubav koja e, u plamenu udnje za sluenjem Njemu, unititi sve sebine zelje. Oni koji Mu posvete svoj ivot, vremenom e se svesno poistovetiti s Njim. Malo - pomalo e se njihova ovenost stopiti sa Njegovom boanstvenou, i oni e se osloboditi. Njegovi najblii uenici ulaze u Njegov Krug. Svaki Sadguru ima najui Krug od dvanaest uenika koji, u trenutku Realizacije, postaju jednaki samom Sadguruu, mada se od njega razlikuju po funkciji i ovlaenjima. U Avatarskim periodima, Avatar je okruen Krugom od deset koncentrinih Krugova sa ukupno 122 uenika, od kojih svaki, doivevi Realizaciju, radi na Oslobaanju drugih.* RadAvatara i Njegovih uenika nije samo namenjen savremenicima ve i buduim pokolenjima. Plan razvoja ivota i svesti za itav Avatarski ciklus, koji je utvren u kreativnom svetu pre nego to je Avatar preuzeo svoje oblije, potvruje se i fiksira u formativnim i materijalnim svetovima za vreme Avatarovog ivota na zemlji. * Za podrobnije objanjenje vidi besedu Krugovi Avatara-Ur. Za vreme Svog boravka na zemlji Avatar budi u oveanstvu spoznaju o istinskoj duhovnoj prirodi oveka, donosi Osloboenje onima koji su za njega spremni, i ubrzava duhovni ivot Svog vremena. Potomcima ostavlja u nasledstvo mono zavetanje Svog boansko-ljudskog uzora - zavetanje plemenitosti uzvienog ivota, ljubavi neiskvarene eljom, snage upotrebljene samo za dobro blinjega, mira nepomuenog ambicijom, znanja nezamagljenog iluzijom. On ukazuje itavom oveanstvu na mogunost boanskog i rajskog ivota na zemlji. Oni koji poseduju potrebnu hrabrost i sranost mogu krenuti Njegovom stazom. Duhovno probueni ve su bili svesni da svet danas prolazi kroz period kakav uvek prethodi Avatarskoj manifestaciji. ak i neprobueni mukarci i ene postaju toga sada svesni. Iz mraka pruaju ruke ka svetlosti; tuni, nadaju se ohrabrenju; usred ivotne bitke mole za mir i izbavljenje. Za sada moraju biti strpljivi. Talas destrukcije mora se podii jo vie, proiriti jo dalje. Ali kada, iz dubine svog srca, ovek poeli neto trajnije od bogatstva i neto stvarnije od materijalne moi, talas e se povui. Onda e zavladati mir, zavladae radost, zavladae svetlost. Prekid mog utanja - signal za moje javno ispoljenje - nije daleko. Donosim najvee blago koje ovek moe da primi - blago koje sadri u sebi sva ostala blaga, koje traje veito i uveava se kada se deli sa drugima. Budite spremni da ga primite. ovek-Bog * ovek-Bog takoe se zove Savreni Uitelj, Sadgimi, Qutub, ili Salik-e-Mukatnil, a u Besedama najee ga zovemo jednostavno Uitelj- Ur. Odeljak I Poklonici i Bogoostvarena Bia Radost Bogoopijenosti l pre Bogospoznaje napredni poklonici prolaze kroz stanja svesti koja su na neki nain bliska stanju Bogospoznaje. Na primer, masti i napredne due viih nivoa dospevaju u stanje bez elja, uronjeni u radost Bogoopijenosti. Zaokupljeni jedino Bogom, oni upijaju jedinstveno blaenstvo karakteristino za stanje Boga. U njima ne plamti nikakva druga ljubav izuzev za Boga i ude samo za Njim. Za njih Bog nije samo jedini Voljeni ve i jedina Stvarnost koja ima znaaja. Oni se ne vezuju ni za ta drugo do za Boga, pa na njih ne utiu ni radosti ni boli kojima podleu svetovne osobe. Sreni su jer su uvek u dodiru sa Bogom koji je okean blaenstva. Moi naprednih poklonika Napredni poklonici ne samo da uivaju izvesne privilegije Boanskog stanja, ve takoe i vladaju

velikim okultnim i mistinim moima (siddhijima). Postoji vie tipova poklonika koje razvrstavamo prema tome kojim moima su ovladali. Primerice, ak i na prvom nivou poklonik poinje da uoava svetla i boje, da osea razne mirise i uje muziku suptilnog sveta. Oni napredniji mogu da vide i uju na bilo koju udaljenost. Neki poklonici, pak, doivljavaju grubi svet kao fatamorganu. A drugi opet mogu da preuzmu novo telo neposredno nakon svoje smrti. Neki posrednici Savrenih Uitelja poseduju takvu kontrolu nad grubim svetom da su u stanju da po volji zamene svoje telo za neko drugo. U tradiciji Sufija nazivaju se abdali. Svi ovi podvizi naprednih poklonika tiu se pojavnog sveta. Delokrug njihovih moi je u podruju dualnosti, a injenica da oni ostvaruju uda ne dokazuje da su oni zbog toga blii stanju Boga. Razna stanja tragalaca Sa stanovita svesti poklonike moemo razvrstati prema oblasti u kojoj se razvijaju, kao i prema tome koliko su se pribliili stanju Boga. Neki su, opijeni svojim neobinim moima, pali u iskuenje da ih primene, pa su prinueni da naprave dugu stanku u svom putovanju ka Bogu. Oni e se zaglibiti u orsokaku na nekom od meunivoa svesti. Neki se zbune, zalude, postanu rtve samoobmane. Drugi, pak, padnu u komu. Neki uz velike tekoe, neprekidnim ponavljanjem odreenih fizikih pokreta ili reci, pokuavaju da se prizemlje. A ima i onih koji su u svojoj Bogoopijenosti sasvim zanemarili ivot u grubom svetu, pa njihovo ispoljavanje lii na ponaanje luaka. Na kraju, postoje i oni koji slede svoju duhovnu stazu bavei se svojim svetovnim obavezama. Stanje unmate Odreeni napredni poklonici, zahvaljujui svojoj egzaltiranoj svesti, doista zavreuju oboavanje; ali se oni, ni po duhovnoj lepoti, ni po savrenosti unutranjeg stanja svesti, ni po moima, ne mogu meriti sa Bogoostvarenim biima. Svi poklonici su, sve do estog nivoa, sputani ogranienom sveu i jo uvek borave u podruju dualnosti ili iluzije. Neosporno je da su oni uglavnom sreni zahvaljujui svom optenju sa Bogom. Neki. snano poneseni radou svog unutranjeg druenja sa Bogom, poinju da se ponaaju neuravnoteeno. Kao posledica njihove neobuzdane Bogoopijenosti, oni poinju da napadaju druge, bacaju kamenje na njih, i uopte, ponaaju se kao pomahnitali. Njihovo stanje obino se opisuje kao unmata (unmatta). Zahvaljujui neumerenom i nekontrolisanom izlivu radosti u unutranjem kontaktu s boanskim Voljenim, oni su krajnje nemarni u pogledu vaeih standarda i vrednosti. Neustraivost koju ispoljavaju, kod njih se javlja kao posledica potpunog nevezivanja, to ljudi pogreno tumae u smislu da su udljivost i goropadnost osnovne crte njihovog karaktera. Ravnotea i blaenstvo Bogoostvarenog Tek kada postigne Bogoostvarenje na sedmom nivou, dua moe u potpunosti da kontrolie svoju radost. Budui da je ovek sada trajno utemeljen u ravnotei bez oprenosti, bezgranina srea koja je sada veno njegova ne moe poljuljati njegovu ravnoteu. Mahnita razuzdanost je daleko za njim. Nema vie ni povremenih izliva ekstremne radosti koji su se javljali zbog sve tenje bliskosti sa Bogom - on je ve nerazdvojno sjedinjen sa Njim. Izgubio se u boanskom Voljenom i stopio sa Njim, koji je okean bezgranine sree. Srea Bogoostvarene osobe je niim uslovljena i sama sebi dovoljna, stoga i postojana, nepodlona plimama i osekama. Dua je dospela u stanje nenaruive staloenosti i potpune ravnotee. Srea jednog bogotraitelja rada se iz sve tenje bliskosti i intimnosti sa boanskim Voljenim - koji mu, jo uvek, kao Drugi, dolazi spolja. Nasuprot tome, srea Bogoostvarenog je nedeljivi aspekt stanja Boga u kome nema dualnosti. Srea bogotraitelja je uslovljena, dok je srea Bogoostvarenog Samo u temeljena. Srea koju doivljavaju bogotraitelji je reakcija na sve obilniji izliv boanske milosti, dok srea koju doivljava Bogoostvareni jednostavno JESTE. Razliitosti samo u odnosu na univerzum Nakon Bogoostvarenja ovek stie beskonanu mo, znanje i blaenstvo. Unutranja Realizacija, premda nijansira na prema tipu Bogoostvarenog bia, sutinski je uvek ista. Jer razlike meu Bogoostvarenima su iskljuivo spoljanje prirode i postoje samo u odnosu na univerzum. Te razlike nisu razlike koje odreuju duhovni poloaj meu Bogoostvarenim, obzirom da su svi Bogoostvareni jedno sa sveukupnim ivotom i postojanjem. Sa stanovita kreacije, meutim, razlike medu Bogoostvarenima su jasno uoljive i zavreuju da budu pomenute. Nakon Bogospoznaje najvei broj dua odbaci telo i uroni u Bogosvest zauvek. Za njih je Bog jedina Stvarnost, dok je itav univerzum sveden na nulu. Te due se tako savreno poistovete sa bezlinim aspektom Istine da nemaju nikakvu neposrednu vezu sa svetom formi.

Mazubi-e-Kamili Neke Bogoostvarene due zadravaju svoje grubo, suptilno i mentalno telo; ali apsorbovane u Bogosvesti, one nisu svesne postojanja svojih tela. Ostali ljudi i dalje vide njihova tela i odnose se prema njima kao prema inkarniranim biima, ali njihova tela postoje samo sa stanovita onih koji posmatraju. Ovi Bogoostvareni se u terminologiji Sufija nazivaju Mazubi-e-Kamil. Mazubi se ne slue svojim telima svesno, jer im je svest potpuno okrenuta Bogu, a ne prema telima ili univerzumu. Za njih njihova tela i pojavni svet ne postoje, te tako nema ni govora o tome da oni koriste tela u uobiajenom smislu reci. Meutim, njihova tela su sasvim sigurno centri zraenja beskonanog blaenstva, znanja i ljubavi, tako da njihovi potovaoci mogu iz tog spontanog boanskog zraenja izvui veliku duhovnu korist. Neke Bogoostvarene due nisu zainteresovane za kreaciju Neki Bogoostvareni, povrh toga to poseduju Bogosvest, opaaju i postojanje zarobljenih dua. Svesni su da su sve zarobljene due oblici Paramatme (Najvieg Sopstva), te daje njihova sudbina da jednoga dana postignu Osloboenje-a neke i Bogoostvarenje. Poznajui njihovu sudbinu unapred, ne haju za njihov privremeni usud. Bogoostvareni znaju da e, ba kao to su i oni sami postigli Bogoostvarenje, i sve ostale due jednom postii to isto. Oni nisu zainteresovani da ubrzaju Bogospoznaju zarobljenih dua i posve su ravnoduni prema vremenskom procesu u kome se odvija kreacija. ovek-Bog (Sadguru) Retke Bogoostvarene due ne samo da poseduju svest o Bogu ve su takoe svesne svojih tela i kreacije. ivo zainteresovane za due koje se jo uvek nalaze u suanjstvu, one svesno koriste svoja tela da bi delovale u kreaciji i pomogle tim duama u njihovom putovanju ka Bogu. Takvu Bogoostvarenu duu zovemo ovek-Bog, Savreni Uitelj, Sadguru, Kutub (Qutub) ili Salik-e-Mukamil (Salik-e-Mukammil). ovek-Bog doivljava da je sredite itavog univerzuma; i svako, bilo uzvien ili podao, dobar ili rav - podjednako je udaljen od njega. U tradiciji Sufija ovo sredite se zove Kulub; Kutub kontrolie itav univerzum preko svojih posrednika. Bogoovek (Avatar) Kada ovek postane Bog, a zadri svest o kreaciji, njega zovemo ovek-Bog; a kada Bog postane ovek, Njega zovemo Bogoovek ili Avatar. Bogoovek je prvi Sadguru, onaj koji je prvi dovrio proces evolucije i involucije;i On, periodino se sputajui na zemlju, pomae svim zarobljenim duama. Meutim, sa stanovita osnovnih karakteristika Njegove svesti i prirode Njegovog dela u kreaciji, Bogoovek je isto to i ovek-Bog. Bogoovek i ovek-Bog, premda su angaovani u razliitim vrstama aktivnosti koje se tiu same kreacije, nikada, ni na tren, ne gube svoju Bogosvest. Ni jedan ni drugi nemaju konaan ili ogranien um; i Bogoovek i ovek-Bog, kada ele da pomognu drugim duama, deluju kao univerzalni um. ovek-Bog II Odeljak II Stanje oveka-Boga Od svih predmeta ljudskog prouavanja, Bog je najznaajniji. Ali isto teorijsko znanje o Bogu nee odvesti poklonika daleko u njegovoj potrazi za smislom ljudskog postojanja, premda je bolje i intelektualno prouavati Boga Postajanje Bogom nego ostati u potpunom bogomraju. Tragati za Bogom, makar samo intelektualno, beskonano je bolje od pukog skepticizma i ateizma. Bez sumnje je bolje oseati Boga nego tragati za Njim intelektualnim putem, iako je i takvo oseanje manje bitno od stvarnog iskustva Boga. Meutim, ak ni iskustvo Boga ne predoava Njegovu pravu prirodu, jer i u tom sluaju Bog, kao objekat iskustva, ostaje razliit od samog poklonika bivajui neto to je izvan njega. Pravu prirodu Boga poklonik spoznaje tek kada postigne jedinstvo s Njim, potpuno nestajui u Njegovom Biu. Prema tome, jo uvek je bolje prouavati Boga nego ne znati nita o Njemu; bolje je osetiti Boga nego prouavati Ga; bolje je doiveti iskustvo Boga nego osetiti Boga; a najbolje od svega je - postati Bog. Konano i vrsto uverenje Stanje Bogoostvarenja lieno je sumnji koje razdiru umove zarobljenih. Zarobljeni se neprekidno kolebaju u pogledu pitanja odakle i kuda. Bogoostvareni se, meutim, nalazi u samom srcu kreacije iji izvor i svrhu vrlo dobro poznaje. Bogoostvarena dua zna da je Bog, isto tako pouzdano kao to obian ovek zna daje ljudsko bie a ne ivotinja. Za Bogoostvarenog to nije stvar sumnje, slepog verovanja, na gaanja, niti je posredi samoobmana. To je konano i vrsto uverenje zasnovano

na kontinuiranoj Samospoznaji, uverenje kome nisu potrebni nikakvi spoljanji dokazi i koga ne mogu poljuljati nikakva osporavanja. Niko i nita ne moe dovesti u pitanje njegovo spiritualno uverenje. Jer, ostvarena dua o sebi ne moe misliti nikako drugaije osim kao o Bogu, ba kao to ni prosena osoba ne moe misliti o sebi nikako drugaije osim kao o ljudskom biu. Ali prosena osoba misli da je ono to zapravo nije, a Bogoostvarena dua je spoznala sebe onakvu kakva jeste. Slava Bogoostvarenja Bogospoznaja je sam cilj celokupne kreacije. Sva zemaljska zadovoljstva, ma kako snana, samo su blede senke beskonanog blaenstva Bogoostvarenja. Sva svetovna znanja, koliko god sadrajna, samo su iskrivljeni odraz apsolutne Istine Bogoostvarenja. Sve ljudske mogunosti, ma kako impozantne, ine samo jedan deli beskonane moi Bogoostvarenja. Sve lepo, plemenito, divno, velianstveno, dobro i inspiralivno u univerzumu, samo je beskrajno mali deli neprolazne i neizrecive slave Bogoostvarenja. Cena Bogoostvarenja Za veno blaenstvo, beskonanu mo, neprolaznu slavu i apsolutnu Istinu Bogoostvarenja, plaa se ne mala cena. Upojedinjena dua mora da proe kroz sve poroajne muke, bolove, i greve evolucije, reinkarnacije i involucije, pre nego to nasledi ovo bogatstvo skriveno u samom srcu kreacije. Cena koju mora da plati da bi stekla ovo bogatstvo jeste gubljenje zasebnog ega. Da bi se uplovilo u neogranieno prostranstvo Boestva, ograniena individualnost mora da nestane. Svetovnom osobom vlada njena ograniena individualnost, i ona, poto se poistoveuje se sa svojim ogranienim oblikom i imenom, sama sebi sputa veo neznanja koji prekriva unutranjeg Boga. Da bi neznanje iezlo, ograniena individua mora da preda svoje ogranieno bivstvo. A kada ono side sa scene, ponevi sa sobom sve oznake ogranienog ivota, ono to preostaje jeste Bog. Predaja ogranienog bivstva je nestanak vrsto ukorenjene zablude o zasebnom postojanju. To nije predaja neeg stvarnog; to je kapitulacija lanog pred nadmonom Istinom. Dva aspekta oveka-Boga Kada osoba prolazi kroz unutranje nivoe koji vode Bogospoznaji, ona sukcesivno prestaje da biva svesna grubih, suptilnih i mentalnih svetova, kao i svog grubog, suptilnog i mentalnog tela. Mali broj dua nakon Bogoostvarenja ponovo silazi, odnosno sputa se, i postaje svestan celokupne kreacije kao i svojih grubih, suptilnih i mentalnih tela - a da pritom njihova Bogosvest nije ni na koji nain ugroena. Samo petoro njih deluju kao Savreni Uitelji. Bog kao Bog po sebi nije svesno ovek, a ovek kao ovek po sebi nije svesno Bog. ovek-Bog je svesno Bog i svesno ovek. ak i onda kada povrati svest o kreaciji, ovek-Bog ne doivljava ni najmanje naruavanje svog duhovnog poloaja. ovek-Bog nije uhvaen u zamku kreacije Ono to je duhovno opasno za duu koja se jo uvek nalazi u okovima nije njena svest o kreaciji, ve injenica da je njena svest upala u zamku kreacije zahvaljujui sanskarama. Tako svest biva obavijena velom neznanja, koji je spreava da uvidi svoju unutranju boanstvenost. oveka ne ugroava njegova svest o telima, nego injenica da se on, zahvaljujui sanskarama, poistovetio sa njima. Sanskare koe ostvarenje beskonane Due, koja je vrhunska Stvarnost i osnov svekolike kreacije. Samo u tom pravcu valja tragati za krajnjom svrhom itave kreacije. Okovana dua je lancem sanskara vezana za svet oblika i to joj stvara iluziju istovetnosti sa telima. Nesklad u svesti i poremeaj u izraavanju boanske volje javlja se zbog sanskarikog poistoveivanja sa telima, a ne zbog same svesti o njima. Poto je ovek-Bog osloboen svih sanskara, on ostaje zanavek svestan svoje neistovetnosti s telima, i koristi ih samo kao instrumente izraavanja boanske volje u svoj njenoj istoti. Ono to je oveku-Bogu telo, to je elavom perika. elavi danju, kada odlazi na posao, stavlja na glavu periku, a skida je nou, kada odlazi na poinak - Tako i ovek-Bog koristi svoja tela kada su mu ova potrebna za njegovo delo; a, kada mu postanu suvina, on ih se lako oslobaa, obzirom da ih vidi kao neto to se sutinski razlikuje od njegovog istinskog bia, koje je Bog. Promenljiva senka Boga ne pomuuje Bogosvest ovek-Bog zna daje beskonano bie iznad svih oblika, i u stanju je da, uz apsolutno neprianjanje, ostane svestan kreacije ne padajui u njene zamke. Lanost pojavnog sveta proizilazi iz pogrenih

shvatanja, iz ne moi da se uvidi da se radi o iluzornom ispoljavanju beskonanog Duha. Neznanje se ogleda u tumaenju forme kao same po sebi potpune, nevezane za Beskonani duh, iako je ona samo jedan od njegovih izraza. ovek-Bog zna Istinu. On je svestan istinske prirode Boga kao i istinske prirode kreacije. I pored svega toga, njegova svest ostaje neokrnjena dualnou, jer jeza njega celokupna kreacija samo jedna od promenljivih senki Boga - koji je jedino, veno i stvarno Postojanje, i koji se nalazi u samom srcu kreacije. Shodno tome, ovek-Bog moe da bude svestan kreacije uz neumanjenu svest o Bogu; i da nastavi da deluje u pojavnom svetu da bi ubrzao prvobitnu svrhu kreacije, a to je dostizanje pune Samospoznaje ili Bogoostvarenje svih dua. ovek-Bog deluje kroz univerzalni um Kada se Sadguru iz bezlinog aspekta Boga spusti u svet oblika, on se tada ispoljava kroz univerzalni um; on zna, osea i dela posredstvom univerzalnog uma. Za njega vie ne postoji ogranini ivot ogranienog uma; za njega vie ne postoje radosti i patnje sveta dualnosti; za njega vie nema oholosti upljeg otuenog ega - on je svestan svog jedinstva sa celokupnim ivotom. Posredstvom univerzalnog uma on ne samo da doivljava radosti svih umova ve i njihove patnje. Poto kod veine umova, usled neznanja, preovlauje patnja, i patnja oveka-Boga je beskonano vea od radosti koju doivljava. Velika je patnja oveka-Boga, ali mu beskonano blaenstvo stanja Boga, u kome neprekidno i bez napora boravi, pomae da izdri, mirno i bez bure, svu tu patnju. Po zavretku svoje misije ovek-Bog odbacuje i univerzalni um Upojedinjena dua, zahvaljujui svom neznalakom poistoveenju sa ogranienim umom, nema pristup stanju beskonanog blaenstva Boga, pa nju duboko diraju i pokreu sanskarike radosti i patnje. ovek-Bog se ne poistoveuje ak ni sa univerzalnim umom, kroz koji deluje kada se radi ljudi spusti na zemlju. On se slui univerzalnim umom samo zarad svoje zemaljske misije. A poto se slui univerzalnim umom ne poistoveujui se s njim, do njega ne dopiru radosti i patnje koje univerzalni um posreduje. Kada zavri svoje delo on i njega odbacuje. Sve vreme dok deluje na zemlji posredstvom univerzalnog uma, on zna da je vean i da je Bog, a ne univerzalni um. Patnja oveka-Boga i Bogooveka Jedinstvo oveka-Boga sa Bogom je savreno. ak i kada se, u cilju izvrenja svog univerzalnog dela, on spusti u podruje dualnosti, to ga ni za trenutak ne razdvaja od Boga. U obinom stanju oveka on mora da se izjednai sa drugima, pa jede i pije i pati kao i svi obini ljudi. Meutim, ak i kada radi sve ove stvari, on ne gubi svoju boanstvenost, neprekidno doivljavajui mir, blaenstvo i mo. Ali kada Bog postane ovek, On kao Bogoovek doslovno pati kao i svaki drugi ovek. Isus Hrist kao Avatar doista je patio na Krstu. Meutim, Znanje o Njegovom Boanskom Poreklu Mu je omoguilo da istovremeno zna kako je sve u svetu dualnosti samo iluzija. Odravalo Ga je, jednom reju, Njegovo Znanje o Njegovom Bogostanju. Raspee Bogoovek svaku duu doivljava kao Sebe. On u svemu doivljava Sebe, a Njegov univerzalni um obuhvata sve umove. Bogoovek zna da je jedno sa svim zarobljenim duama. Iako doivljava svoju istovetnost sa Bogom i venu slobodu, On takoe doivljava da je jedno sa zarobljenim duama, bivajui time i sam zarobljen. Mada je On svestan venog blaenstva svog boanskog stanja, On takoe, zbog zarobljenosti drugih ja koje spoznaje kao sopstvene oblike, doivljava i bezgraninu patnju. To je smisao Kristovog Raspea. Bogoovek je takorei neprestano razapet i stalno se iznova rada. U Bogooveku je u potpunosti ostvarena svrha kreacije. On na zemlji vie nema ta da postigne za Sebe, pa ipak On zadrava Svoje telo i koristi se njime da bi pomogao oslobaanju drugih dua iz okova kako bi i one postigle Bogosvest. Nedualnost u srcu dualnosti ak i dok deluje u svetu dualnosti Bogoovek nije ni na koji nain ogranien dualnou. U Njegovom Bogostanju, oprenosti ja i ti rastopile su se u sveproimajuoj boanskoj ljubavi. Stanje Savrenstva u kome boravi Bogoovek je iznad svih oblika dvojnosti i suprotnosti. To je stanje neograniene slobode i nenaruive savrenosti, besmrtne sveine i vene blaenosti, iste boanstvenosti i nesputane kreativnosti. Bogoovek je nerazdvojno sjedinjen sa Bogom zauvek, pa tako i u sreditu dualnosti prebiva u stanju nedualnosti. On ne samo da zna da je jedno sa svime ve takoe zna daje On Jedini. On svesno silazi iz stanja Boga da bi dospeo u slanje u kome doivljava Boga u svemu. Iz ovih razloga, Njegov boravak u svetu dualnosti ne samo da Ga ne vezuje, nego odslikava iskonsku slavu jedine Realnosti, koja je Bog, i doprinosi oslobaanju ljudi iz ropstva.

ovek-Bog III Odeljak lll Delo oveka-Boga Slobodno i nevezujue davanje i uzimanje Bogoostvarenje je beskrajni kraj kreacije i bezvremeno dozrevanje i dokonavanje inteligentne i nevezujue karme. Due koje nisu spoznale Boga jo uvek se nalaze u podruju dualnosti i uzajamnim razmenama, koje su njihove stalne preokupacije u svim podrujima ivota, pletu karmike lance dugova iz kojih nema izlaza. Svest oveka-Boga, meutim, boravi u jedinstvu; ono to On radi, ne samo da ga ne zaduuje, ve i doprinosi oslobaanju dua koje jo uvek ive u neznanju. Za ovekaBoga ne postoji niko ko bi bio izopten iz njegovog bia. On vidi sebe u svakome, pa poto sve to radi izvire iz njegove svesti o nedualnosti, on moe slobodno da daje i slobodno da uzima ne vezujui time ni sebe ni druge. Kontakt sa ovekom-Bogom je blagotvoran za sve Kada je ovek bezrezervno otvoren na izlive ljubavi oveka-Boga, on tada zapoinje vezu sa ovekomBogom koja e opstati sve dok ne postigne Osloboenje i Bogoostvarenje. A kada se ovek stavi u slubu oveka-Boga, rtvujui za Njega itav svoj ivot i sve svoje posede, tada on, poto je tako pridobio milost i pomo oveka-Boga, stupa s njim u vezu koja e znatno ubrzati njegov spiritualni napredak. U stvari, ak i kada se ovek suprotstavi delovanju oveka-Boga, on zapravo zainje jednu razvojnu liniju koja e ga kad - tad neosetno odvesti Bogu, jer dokle god postoji otpor prema ovekuBogu dotle se neminovno javlja i razmiljanje o Njegovom Radu to opet uvruje vezu i kontakt sa njim. Svi koji se voljno ili nevoljno prepuste vrtlogu njegovih aktivnosti postaju, na neki nain, primaoci njegovih duhovnih podsticaja. Neponovljivost i nesputanost Savrenih Uitelja Rad Savrenih Uitelja u univerzumu fundamentalno se razlikuje od onoga emu tei veina svetenika ili crkvenodostojnika ustanovljenih religija. Veina njih pridaje preveliki znaaj spoljanjim formama, ritualima i pravilima. Poto nisu osloboeni sebinosti, uskogrudosti ili neznanja, oni iskoriavaju slabe i lakoverne tako to ih dre u strahu od pakla ili im podgrevaju nadu u nebo. S druge strane imamo Savrene Uitelje koji su zauvek uplovili u vean ivot ljubavi, istote i univerzalnog razumevanja. Oni su dakle usmereni na ono to je stvarno bitno a to moe doprineti unutranjem otkrivanju duha u svakom kome pruaju pomo. Ljudi koji su i sami obavijeni maglom neznanja mogu, usled samozavaravanja ili iz promiljene sebinosti, upotrebljavati isti jezik kao i Uitelji i pokuavati da ih imitiraju u raznim spoljanjim stvarima koje prate ivot Uitelja. Ali ne mogu, zbog prirode svoje duhovne ogranienosti, imitirati oveka-Boga u njegovom savrenom razumevanju, u njegovom doivljavanju beskonanog blaenstva i rukovanju bezgraninim moima. Ovi atributi, vrlinom njegovog postignua sjedinjenja sa Bogom, pripadaju iskljuivo oveku - Bogu. Samoobmana i pretvorstvo Onima koji borave u neznanju nedostaju osnovne crte Uitelja. ak i kada, zavaravajui sebe ili pretvarajui se, pokuavaju da glume oveka-Boga, to samozavaravanje i licemerje e kad - tad izai na videlo. Kada osoba posveti ivot samoobmani, to je onda velika nesrea. Ona veruje da je neto to nije i misli da zna ono sto zapravo ne zna. Ako je, pak, iskrena u onome to misli i radi, ne treba je kriviti, premda je to donekle opasno po druge. Licemer je, meutim, svestan svog neznanja i pretvara se da je ono to nije iz sebinih razloga. inei tako, licemerna osoba stvara sebi ogromne karmike dugove. Mada je izvor znatne opasnosti za slabe i povodljive ljude, ona ne moe obmanjivati u beskraj, jer e se, posle izvesnog vremena, nemona da dokae neku svoju tvrdnju, sama odati. ovek-Bog se moe ponaati i kao sledbenik U izvravanju svog univerzalnog dela ovek-Bog je beskonano prilagodljiv. On se ne vezuje ni za jedan metod u pruanju pomoi, niti sledi unapred stvorena pravila i zakone: on je sam sebi jedini zakon. Moe se pojaviti pod bilo kakvim okolnostima i odigrati ulogu koju okolnosti nalau ne vezujui se. Jednom je sledbenik upitao Uitelja zato posti. Uitelj je odgovorio, Ne postim da bih postigao Savrenstvo, jer budui da sam ga ve postigao, vie nisam sledbenik. Ja postim zbog svih vas koji to

jo niste postigli. Duhovni sledbenik se ne moe ponaati kao neko ko je postigao savrenstvo, jer se Savreni ne da imitirati; dok se Savreni moe, u svrhu voenja i unapreenja dua, ponaati kao sledbenik. ovek koji poseduje najvii stepen fakultetskog obrazovanja moe bez ikakvog napora uiti decu abecedi, ali deca sama to ne umeju. Da bi pokazao put do boanskog, ovek-Bog e, na primer, odigrati ulogu bhakte (oboavaoca) Boga premda je on ve postigao jedinstvo sa Njim. Iako je Bogoostvaren, on e odigrati tu ulogu da bi ostalima osvetlio put. ovek-Bog se ne vezuje za odreenu ulogu i on prilagoava svoju tehniku pruanja pomoi potrebama onih koji trae njegov savet. Sve to uradi je za dobrobit sviju. On vise nema ta da postane jer je postao Sve. ovek-Bog koristi Maju da bi je ponitio Ne samo da ovek-Bog nije vezan za odreenu tehniku pruanja pomoi, on isto tako nije vezan ni za kakav konvencionalni kriterijum vrline. On je izvan dobra i zla. Premda njegovo ponaanje moe izgledati beskrupulozno u oima sveta, sve to on radi, radi za krajnju dobrobit sviju. On primenjuje razliite metode za razliite osobe. Nema nikakvih linih motiva, uvek je nadahnut samilou koja eli blagostanje za sve. Zato ostaje nevezan u onome to radi. Spaavanje davljenika Sluei se Majom da bi svoje uenike izbavio iz Ma je, on u svom spiritualnom zadatku koristi bezbrojne metode. Njegovi metodi razlikuju se od osobe do osobe, od okolnosti do okolnosti. Povremeno dozvoljava sebi da uini neto to e druge okirati, neto suprotno svemu to se od njega uobiajeno oekuje. Meutim, njegova namera je uvek duhovne prirode. Kratak i okantan san ima za cilj da probudi spavaa iz njegovog dugog slatkog sna. Kao i taj potresni san, okovi koje ovek-Bog u tajnosti smilja i namerno prireuje su, premda u prvom trenutku neprijatni, u sutini blagotvorni. Ponekad izgleda daje Sadguru previe grub prema nekima, ali posmatrai nemaju uvida u situaciju iznutra i zato ne mogu pravilno da shvate opravdanost njegove prividne okrutnosti. U stvari, njegova strogost je izazvana duhovnim zahtevima situacije i za najvee je dobro onih prema kojima se on toboe grubo ophodi. Uporedimo to sa situacijom u kojoj vrstan pliva pokuava da spase davljenika. Dobro je poznato da se davljenik grevito hvata za bilo ta to mu doe pod ruku. U svom oajnikom gru on je toliko zaslepljen da grabi i onoga koji mu je pritekao u pomo, i tako ne samo da onemoguava svoje spaavanje, ve povlai za sobom i svog spasioca. Strunjak u vetini spaavanja zna da nekada mora prvo da onesvesti davljenika. Ovim prividno surovim inom on uklanja opasnost koju donosi oajnika borba davljenika i tako osigurava uspeh svojoj operaciji. Na isti nain, prividna strogost oveka-Boga osigurava spiritualno blagostanje drugih. Lana svest Dua koja je u okovima zapala je u klopku univerzuma, a univerzum nije nita drugo do puka imaginacija. Poto imaginaciji nema kraja, osoba besciljno luta lavirintom iskrivljene svesnosti. Otkrivajui Istinu, ovek-Bog joj moe pomoi da izae, skraujui put koji bi ona inae morala da prevali kroz razliite faze iskrivljene svesnosti. Kada ne opaa Istinu, um umilja razne stvari naprimer, da je kralj ili prosjak, mukarac ili ena itd. Otuda dua, posredstvom uma, nastavlja da gomila iskustva mnogobrojnih oprenosti. Seme Bogoostvarenja Gde god je dualnost, postoji i tenja da se, idui u krajnosti, povrati izgubljena ravnotea. Ako, na primer, osoba ima iskustvo ubice, ona to mora da uravnotei prolazei kroz iskustvo ubijenog. Ili, ako je neko bio kralj u jednom ivotu, on mora da uspostavi ravnoteu tako to e u sledeem ivotu biti prosjak. Na ovaj nain osoba e ad infinitum lutati od jedne do druge suprotnosti, nemona da stavi taku na delovanje iskrivljene svesnosti. ovek-Bog ima mo da na trenutak prekine dejstvo varljive imaginacije koja bi se, u suprotnom, beskonano odvijala, da bi zalutaloj dui predoio Istinu i pomogao joj da se priblii Istini. ovek-Bog u zatoenu duu sadi seme Bogoostvarenja, ali je do samog Ostvarenja potrebno da proe odreeno vreme. Svaki proces rasta u univerzumu zahteva vreme. Pomo oveka-Boga

Pomo oveka-Boga je meutim, daleko plodotvornija od pomoi koju bi mogao da prui neki napredniji poklonik. Kada poklonik prua pomo svome manje iskusnom bratu, on ga moe dovesti samo do stupnja koji je i sam postigao. Povrh toga, njegova ograniena pomo daje rezultate postepeno, to dovodi do toga da osoba koja se uspinje mora dugo vremena da se zadri na prvom nivou, isto tako i na drugom itd. A kada ovek-Bog odlui da prui pomo, on moe, milou svojom, za tren da uzdigne tragaoca ak do sedmog nivoa. U tom trenu tragalac e proi kroz sve nivoe involucije svesti. Uzdiui tragaoca na sedmi nivo, ovek-Bog e ga uiniti jednakim sebi. Poklonik koji na ovaj nain postigne najvii spiritualni status, takoe postaje Savreni Uitelj. Ovakav prenos duhovnog znanja sa oveka-Boga na uenika izgleda kao paljenje baklje ve upaljenom bakljom. Kao i prva, i ta druga baklja moe da zapali ostale baklje. One se sada ne razlikuju ni po znaaju ni po upotrebljivosti. Analogija sa drvetom ovek-Bog moe se uporediti sa drvetom banijan. Drvo banijan raste do ogromnih razmera i u irinu i u visinu, baca veliku senku i slui kao sklonite za putnike, titi ih od kie, sunca i oluje. Kada dostigne maksimalnu visinu, drvo puta svoje korenje duboko u plodnu zemlju da bi, kada za to doe vreme, iz njega izraslo i razgranalo se jo jedno drvo banijan. Ono zatim takoe izraste u irinu i u visinu do ogromnih razmera, baca veliku senku i slui kao sklonite putnicima titei ih od kie, sunca i oluje, stie, dakle, isti potencijal da stvori istovetno drvo. Ovo podjednako vai i za oveka-Boga, jer on budi jo neprobuenu boanstvenost drugih dua. Zato je kontinuirano nastavljanje loze Savrenih Uitelja na zemlji neiskazivi blagoslov za oveanstvo. I veliki podstrek u njegovoj borbi da se iz mraka probije ka Istini. Bogoovek, Gospod i sluga u jednome Za Bogooveka (Avatara) moe se, pak, rei daje istovremeno i Gospodar i sluga univerzuma. Kao Onaj koji neizmerno obilno izliva Svoj duhovni blagoslov na svet, on je Gospodar univerzuma. Kao Onaj koji bez prekida nosi breme svih ljudi i pomae im da prebrode bezbrojne duhovne tekoe, On je sluga univerzuma. Upravo kao to je Gospodar i sluga u jednome, Bogoovek je takoe uzvieni Ljubavnik i Voljeni bez premca. Ljubav koju On prua ili dobija ima za cilj da oslobodi due iz okova neznanja. Pruajui ljubav, On je prua samom Sebi koji jeste u raznolikim formama; a primajui ljubav On prima nazad sve ono to bese probudio u drugima milou svojom, koja se neprestano i bez razlike izliva na sve. Milost Bogooveka je poput kie koja u potocima zaliva itavu zemlju, i jalovu i plodnu, ali oplouje samo onu zemlju koja je, strpljivim i mukotrpnim radom, uinjena plodnom.

Krug Ulazak u Krug Savrenog Uitelja Posle nekoliko ivota proivljenih u traganju, proiavanju, sluenju i rtvovanju, neke osobe imaju tu sreu da se sretnu i uspostave kontakt sa Bogoostvarenim Uiteljem. Kroz prisan odnos tokom nekoliko ivota sa onim koji je sada postao Savrenim Uiteljem, putem sluenja tog Uitelja i ljubavi prema njemu, one ulaze u njegov Krug. Uiteljevom Krugu pristupaju due koje su sopstvenim naporima postale dostojne Bogoostvarenja. U pogodnom trenutku one se, milou Uitelja, Ostvaruju. Prarabda sanskare Sve akcije u svetu dvojnosti izazvane su sanskarama dvojnosti. Svest o dvojnosti podrazumeva delovanje odgovarajuih impresija o dvojnosti. Impresije o dvojnosti prvo slue evoluciji i ograniavanju svesti, a kasnije oslobaanju svesti utirui put Samospoznaji ili Bogoostvarenju. Dua ne moe stei svest o svom jedinstvu ukoliko ne proivi iskustvo dvojnosti, to podrazumeva i iziskuje delovanje odgovarajuih impresija dvojnosti. Od samog poetka pa do samog kraja, dua delujc pod uticajem impresija koje predodrcduju njenu sudbinu. Ove impresije nazivamo prarabda (prarabdha) sanskare. Prarabda sanskare vezane su uvek za iskustva suprotnosti. Na primer, sanskare pohlepe su vezane za svoju suprotnost. Isto vai i za sanskare poude, sanskare srdbe, sanskare loih misli, rei i dela - sve one imaju svoje odgovarajue suprotnosti. Nestajanje sanskara

Od stupnja atoma pa sve do ostvarenja Boga, dua se vezuje za impresije,dualnosti, i sve to joj se deava uslovljeno je takvim impresijama. U trenutku kada dua spozna Boga, sve njene sanskare ieznu. Ukoliko ona ostane uronjena u iskustvo boanskog, i ne vrati se normalnoj svesti o dualnom svetu, ona veito ostaje iznad svih vidova sanskara. Ona nema i ne moe ni imati nijednu sanskaru. Jogajoga sanskare univerzalnog uma Ukoliko se Bogoostvarena dua vrati na normalnu svest sveta dualnosti, ona tada preuzima na sebe univerzalni um; univerzalni um poseduje nevezujue, periferne sanskare poznate kao joga joga (yogayoga) sanskare. U Onostranom stanju Savreni Uitelj je veno slobodan od svih sanskara. ak i kada je svestan kreacije i dela u okviru kreacije, on nije vezan Jogajoga sanskarama, koje su samo ovla pripojene njegovom univerzalnom umu. Jogajoga sanskare slue samo kao kanali kroz koje se njegovo univerzalno delo ostvaruje. One ne oblikuju lanac koji bi sputavao njegovu svest. Funkcija Jogajoga sanskara Jogajoga sanskare deluju automatski. Svi specifini kontakti ili veze koje ovek-Bog ostvaruje tokom svog rada, izviru iz Jogajoga sanskara. One ne ine koprenu preko univerzalnog uma i ne obavijaju ga maglom neznanja. One slue samo kao okvir za preduzimanje i izvravanje ve utvrenog delovanja. Kroz Jogajoga sanskare univerzalna Boija volja se izraava pojedinano. Svaka akcija koja se sprovede u prostorno-vremenskom svetu odnosi se i u tesnoj vezi je sa tanom odreenom situacijom i nizom okolnosti. Uvek mora da postoji neki razlog zbog koga je na odreenu situaciju usledila ovakva, a ne neka druga reakcija i zato se stvar odvijala na ovaj, a ne na onaj nain. U osnovi samoogranienosti akcija duhovno zasunjenih dua lee prarabda sanskare, koje su vezujue. U osnovi samoogranienosti akcija duhovno osloboenih dua lee Jogajoga sanskare, koje nisu vezujue. Rad oveka-Boga je podreen zakonima kreacije Kada ovek-Bog u toku svog vraanja na normalnu svest ne bi imao Jogajoga sanskare, on ne bi mogao da izvri nikakvo konkretno delo. Jogajoga sanskare slue oveku-Bogu da konkretizuje i materijalizuje boansku promisao i ispuni svoju misiju. Uitelj jeste i zna da jeste beskonaan u svom postojanju, svesnosti, znanju, blaenstvu, ljubavi i moi; i da e zauvek ostati beskonaan u Onostranom stanju. Ali, delo koje on ostvaruje u svetu kreacije podlee zakonima kreacije, te je ono, stoga, u izvesnom smislu konano. Obzirom da se njegovo delo odnosi na razotkrivanje i buenje Beskonanog i Boanskog koje lei neprobueno u svakoj dui, i poto je ostvarenje Beskonanosti i Boanstvenosti jedina svrha celokupne kreacije, njegovo delo je beskonano vano. Meutim, kade se meri uobiajenim merilima, ono je isto kao i svako drugo delo izvodljivo na zemlji - ni manje ni vie od toga. Uiteljevo delo odreujujogajoga sanskare ak i kada se rad oveka-Boga procenjuje samo po znaaju njegovih rezultata, rezultati koje postiu osobe iji je um zaokupljen svetovnim stvarima su, u uporeenju s njegovim delom, posve beznaajni. Ni najvee svetske due, koje su, uzgred budi reeno, jo uvek duhovno zasunjene, nisu ni blizu postignuima oveka-Boga. Iza dela Uitelja stoji beskonana mo Boga, dok iza dela svetovne osobe stoji ego-um sa svojim ogranienim moima. ovek-Bog nakon to obavi svoju misiju moe iznenada okonati svoju inkarnaciju, ne zbog toga to je njegova mo iscrpljena, nego zbog toga to je njegovo delo, koje je uslovljeno jogajoga sansakarama, zaokrueno i okonano. On nije vezan za svoje delo. Dovrivi delo koje mu nalau njegove jogajoga sanskare, on je spreman da ponovo bude apsorbovan u bezlini aspekt Beskonanosti. Ni minuta due nego to mu nalau njegove jogajoga sanskare, on se ne zadrava u svetu iluzije i dualnosti. Transcendentno stanje U Onostranom stanju ne postoje ni vreme, ni prostor, ni deli pojavnog sveta. Prostor, vreme, kao i zakon uzroka i posledice, postoje samo u pojavnom svetu dualnosti. Kada Savreni Uitelj u cilju uzdizanja oveanstva deluje u sferi dualnosti, njegovo delo podlee zakonima vremena, prostora i uzronosti. Posmatrano sa stajalita njegovog spoljanjeg delovanja, on je naizgled ogranien, premda u stvarnosti Savreni Uitelj u svakom trenutku doivljava jedinstvo i beskonanost Onostranog stanja. Iako je sam iznad vremena, dok radi za one koji su u podruju dualnosti, vreme vai i za njega.

Poseban rad za pripadnike Kruga Uitelj bez odmora obavlja svoje univerzalno delo za oveanstvo kroz vie planove. Kada radi za pripadnike svog Kruga, on sa najveom panjom planira vreme, jer mora biti vrlo precizan i odreen kada je u pitanju mehaniko iscrpljivanje njihovih sanskara. On radi za pripadnike svog Kruga u tano odreenim intervalima. Zato oni koji slede Njegove instrukcije i potuju njegov raspored, imaju velike koristi od njegovog specijalnog dela. Vreme igra vanu ulogu u izvoenju specijalnih zadataka koje Uitelj sam sebi zadaje. Uiteljevo specijalno delo ne utie samo na lanove njegovog Kruga, ve i na ostale ljude koji su sa njima u bliskoj vezi. Avatar i Njegovi Krugovi Kao i Savreni Uitelji, i Avatar takoe ima Svoj Krug (sainjen od deset koncentrinih Krugova). Kada se Avatar inkarnira, on pred sobom ima preciznu i jasnu misiju koja se izvodi prema planu koji je briljivo prilagoen protoku vremena. Proces inkarniranja Avatara je neto jedinstveno. Pre no to preuzme fiziko telo i spusti se u svet dualnosti, On daje Sebi i pripadnicima Svog Kruga specijalni tip sanskara, poznatih pod imenom vidnijani (vidnyani) sanskare. Krugovi Avatara uvek se sastoje od ukupno 122 lana, i svi oni se obavezno inkarniraju u vreme kada i Avatar. Preuzimanje vidnijani sanskara prilikom inkarnacije u fiziko telo je kao navlaenje vela koji On sputa na Sebe i Svoje Krugove. Poto se inkarnira, Avatar ostaje pod velom vidnijani sanskara sve do trenutka kojeg je On prethodno odredio. Kada kucne as, On poinje da doivljava svoju iskonsku boanstvenost i da dela kroz vidnijani sanskare, koje sada bivaju preinaene u jogajoga sanskare univerzalnog uma. Priroda vidnijani sanskara Po svojoj svrsi i nameni, vidnijani sanskare nalikuju na obine sanskare diralnosti, mada se po svojoj prirodi ova dva tipa sanskara sutinski razlikuju. Vidnijani sanskare podstiu aktivnosti i izazivaju iskustva slina aktivnostima i iskustvima koje uzrokuju obine sanskare. Ali, dok aktivnosti i iskustva pod dejstvom obinih sanskara imaju oplu tendenciju da ojaaju stisak iluzorne dualnosti, aktivnosti i iskustva pod dejstvom vidnijani sanskara sistematino deluju u pravcu poputanja tog stiska. Neizbean logiki ishod troenja vidnijani sanskara je spoznaja jedinstvenog postojanja. Zato su one poznate kao vratnice Jedinstva. Pripadnici Krugova ostaju pod velom vidnijani sanskara sve dok ne postignu spoznaju Boga u trenutku koji je odredio Avatar. A poto, posredstvom Avatara, postignu Realizaciju, njihove vidnijani sanskare vie ne oblikuju veo, ve, postajui joga joga sanskarama, slue kao sredstvo ispunjenja boanskog plana na zemlji. Razlike izmeu vidnijani i jogajoga sanskara Postoje bitne razlike izmeu jogajoga i vidnijani sanskara. Iako vidnijani sanskare deluju u pravcu ostvarenja Jedinstva, one, sve dok ne doe do Jedinstva, stvaraju utisak ogranienosti. Jogajoga sanskare deluju nakon Realizacije, i mada slue kao sredstvo konkretizacije akcija u dualnom svetu, one ni na koji nain ne pomuuju doivljaj Beskonanosti, to jest, stanja iznad dualnosti. Delovanje vidnijani sanskara usmereno je na Realizaciju njihovog nosioca, dok delovanje jogajoga sanskara doprinosi procesu Realizacije drugih dua koje su jo u okovima. Avatar i Uitelji nisu zapravo opasani nikakvim Krugovima Avatarovi Krugovi, kao i Krugovi Savrenih Uitelja, predstavljaju njihovo glavno svojstvo kroz koje Avatar i Uitelji ispunjavaju svoju spiritualnu dunost prema oveanstvu. Ovo naroito svojstvo se javlja kao posledica bliskih veza kroz mnotvo ivota. Avatar i svi Savreni Uitelji uvek oko sebe okupljaju Krugove vrlo bliskih Uenika. Ovi Krugovi ni na koji nain ne nameu ogranienja njihovoj unutranjoj svesti. U svom boanskom stanju, i Avatar i Uitelji su u centru univerzuma i u centru Svega; i zapravo nikakvi Krugovi ne opasavaju njihovo Bie. U beskonanoj jednoti niko ne uiva posebne povlastice. Krugovi postoje samo u odnosu na zadatak i dela koje su Avatar i Savreni Uitelji preuzeli na sebe u pojavnom svetu.

Krugovi Avatara U Stvarnosti postoji apsolutna Jednota. Vreme i prostor su samo iluzija. Oni su samo odraz Boije beskonanosti. Kada ovek spozna Realnost, refleksija koja ga je do tada udaljavala od Realnosti nestaje i on doivljava apsolutnost apsolutne Jednote Boga. ak i kada nastavi da ivi u svetu Iluzije, on ivi ivotom oveka-Boga, ili Savrenog Uitelja. Obzirom da trajno doivljava apsolutnu Stvarnost,

on postaje stoerom kruenja itavog univerzuma. Svaka taka u fizikom univerzumu podjednako je udaljena od Savrenog Uitelja, koji boravi u Iluziji kao jezgro kosmosa. Premda Savreni Uitelj boravi u Iluziji kao centar oko koga se iri kosmika periferija i uplivie ravnomerno na itav univerzum, za vreme njegovog ivotnog ciklusa na zemlji on okuplja oko sebe dvanaestoro ljudi iji je centar interesovanja-njegova linost. Ovi ljudi, koji su u neprekidnoj bliskoj vezi sa njim, koja potie jo od najranijih evolutivnih stupnjeva svesti-ubiraju najlepe duhovne plodove onda kada njihov, nekad bliski prijatelj, postane Savreni Uitelj. Takva grupa od dvanaest ljudi zove se Krug Savrenog Uitelja. Na krug od dvanaest mukaraca, dolaze jo i dve ene da bi ga upotpunile u svim aspektima. Poloaj ovih dveju ena je isto tako uslovljen njihovim ranijim vezama sa Savrenim Uiteljem. Jedan ili nekolicina od etrnaestoro najbliih ostvari stanje Boga za vreme ili nakon ivota Savrenog Uitelja. Ponekad se to desi nakon jo jedne, ili vie inkarnacija. U svakom sluaju, Savreni Uitelj ispunjava svoju obavezu, obrazujui za svoga ivota Krug; i najvee dobro koje on daruje je Bogoostvarenje, u svoj njegovoj savrenosti, makar jednom pripadniku svog Kruga.

U sluaju Avatara to nije tako. Kao to se moe videti na priloenom dijagramu, on ima ukupno deset svojih Krugova. Prvi ili unutranji Krug Avatara sastoji se od dvanaest mukaraca i dve ene; a svaki naredni od sledeih devet spoljanjih Krugova, sastoji se od dvanaest osoba, ena i mukaraca meovito. Sve u svemu, deset Krugova Avatara obuhvata 120 osoba, plus dve ene koje pripadaju posebnom unutranjem krugu - ukupno 122 osobe. Jedan ili vie njih od 108 lanova devet spoljanjih Krugova, ostvaruje stanje Boga za vreme ili nakon ivota Avatara na zemlji, a neki u sledeoj ili nakon nekoliko inkarnacija. Kao i kod Kruga Savrenog Uitelja, unutranji Krug Avatara sastoji se od dvanaest mukaraca i dve ene. Razlika izmeu Kruga Savrenog Uitelja i unutranjeg Kruga Avatara je u tome to Savreni Uitelj formira svoj Krug od bliskih osoba sa kojima je bio u neposrednoj vezi jo od najranijih evolutivnih stupnjeva svesti. Avatar, meutim, u svojim dolascima na zemlju ne prolazi kroz proces evolucije, reinkarnacije i involucije, te prema tome i ne uspostavlja takve veze sa osobama sa kojima bi onda mogao svaki put nanovo da formira svoj unutranji Krug. Ukratko, dok Savreni Uitelj formira svoj unutranji Kiug, Avatar ]c u neposrednom savezu sa svojim unutranjim Krugom, koji je, pri svakom Njegovom ponovnom dolasku,, uvek isti. Prilikom svog silaska na zemlju, Avatar dovodi sa Sobom grupu koja sainjava Njegov unutranji Krug. Veza izmeu Avatara i Njegovog unutranjeg Kruga moe se uporediti sa bliskou koju ovek doivljava prema svojih etrnaest delova tela: dva oka, dva uva, dve nozdrve, usta, dve ruke, dve noge, genitalije, anus i trup. im se neko rodi, on odmah poinje da se slui sa svih etrnaest delova tela; ti delovi tela odazivaju se na njegove zahteve kako pojedinano tako i u celini. Slino tome, sa dolaskom Avatara na zemlju, Njegov unutranji Krug, sainjen od istih dvanaest individualnosti uz dodatak jo dve linosti, poinje odmah da deluje, pojedinano i kolektivno, po nalozima Samog Avatara. Sa svakim novim dolaskom Avatara na zemlju, dvanaest mukaraca i dve ene koji sainjavaju njegov unutranji Krug. okupljaju se oko linosti Avatara, i to su uvek jedni te isti tipovi individualnosti. Ovih etrnaest razliitih individualnosti, u vidu etrnaest razliitih linosti, uvek zauzimaju iste funkcije

kadgod se Avatar manifestuje na zemlji. I za vreme i nakon ivota Avatara oni, pojedinano i zajedniki - obavljaju svoje funkcije na isti nain kao i njihovi prethodnici, koji su obavljali te funkcije i uloge unutar Avatarovog Kruga za vreme Njegovih prethodnih silazaka. Zato ne bi bilo pogreno rei da sa Hristovim ponovnim dolaskom s Njim ponovo dolaze i Petar, i Juda, i svi Hristovi Apostoli. Ali to ne znai da se onaj isti Petar ili Juda uvek iznova inkarniraju. U tom smislu se oni nikada ne mogu ponovo inkarnirati, jer sve individualne linosti Avatarovog unutranjeg Kruga postiu Bogoostvarenje ili za vreme ili posle ivota Avatara na zemlji. Jer, kada se Bogoostvarenje jednom postigne, nemogue je ponovo se inkarnirati. Jedini izuzetak je sam Avatar, koji uvek iznova dolazi da spasi oveanstvo. Ne inkarniraju se iste pojedinane linosti iz unutranjeg Avatarovog Kruga, nego se sa svakim Njegovim silaskom uz Njega pojavljuju linosti koje obavljaju istu funkciju koju su obavljali i njihovi prethodnici, koji su se ranije nalazili u Avatarevom Krugu. Upravo iz razloga to, prilikom svakog Avatarevog silaska svaki od dvanaest mukaraca i dve ene Njegovog unutranjeg Kruga imaju uvek iste dunosti i deluju uvek na isti nain, kae se da Avatar uvek dovodi sa sobom isti Krug. im se - uz pomo Savrenog Uitelja ili Savrenih Uitelja koji deluju u to vreme - razmakne veo sa kojim je Avatar siao na zemlju i Avatar spozna Svoje Avatarstvo, dvanaest mukaraca i dve ene se automatski okuplja oko linosti Avatara da bi zauzeli svoju poziciju u unutranjem Krugu te delovali onako kako se podrazumeva, u skladu sa zapovestima Avatara te Ere. Poloaj Avatara u odnosu na Njegov unutranji Krug i njegovu funkciju moe se uporediti sa prizorom usnulog oveka. im ga neki spoljanji nadraaj nagna da se probudi, on nalazi da su svih etrnaest delova njegovog tela (o emu je ve bilo reci) na svom mestu pripravni da deluju na njegov najmanji zahtev. Shodno tome, onog trenutka kada Avatar spozna Svoje Avatarstvo, uz pomo jednog, dva ili vie od ukupno pet Savrenih Uitelja tog doba, On takoe spoznaje da se etrnaest linosti Njegovog unutranjeg Kruga, sa njihovim karakteristinim ulogama, ve nalaze na svojim mestima spremni da se prihvate svojih zadataka. Detaljno objanjenje zato ba ovih etrnaest odreenih linosti zauzimaju svoja mesta prilikom svakog dolaska Avatara, zahtevalo bi podue objanjenje. Ko postaje jedan od etrnaestoro i na koji nain se svaki od njih pridruuje unutranjem Krugu Avatara? Objanjavanje ovih pitanja oduzelo bi nam jo vie prostora. Dovoljno je rei da svaka od ovih etrnaest razliitih linosti, kada zauzme svoj poloaj i funkciju, ne samo da ima sline karakterne crte kao i njen prethodnik, ve mu je slina u svakom pogledu. Primerice, jednu od dunosti u unutranjem Krugu Isusa Hrista obavljao je Petar. Prilikom drugog Kristovog dolaska ovu naroitu ulogu mora da preuzme neki drugi Petar, koji se moe zvati bilo kako, ali ije su osobine uma i srca, kao i sve druge osobine, iste kao kod onog Petra. Isto vai i za Judu, Jovana, Tomu, i sve druge apostole unutranjeg Kruga u vreme Isusa Hrista. Svih etrnaest pripadnika Avatarovog unutranjeg Kruga, milou Avatara, ostvaruju stanje Boga za vreme tog Avatarskog perioda koji traje priblino sto godina posle Avatarove manifestacije na zemlji. to se tie spoljanjih Krugova Avatara, nijedna od 108 osoba u devet spoljanjih Krugova Avatara, ne obavlja dunosti sline dunostima koje obavlja njegov unutranji Krug. Svih 108 osoba postiu Bogoostvarenje milou Avatara, ali ne i nuno za vreme Avatarskog perioda. Ovih 108 osoba u spoljanjim Krugovima zauzimaju svoja mesta u skladu sa svojim prolim vezama sa pripadnicima onog Kruga koji se nalazi neposredno ispred njihovog. Na primer, pripadnici drugog Kruga, kojeg ini dvanaest osoba i koji se nalazi odmah do unutranjeg Kruga, grupisani su oko Avatara u skladu sa svojim prolim vezama sa pripadnicima unutranjeg Kruga. Isto tako, dvanaest osoba treeg Kruga koji se nalazi odmah do drugog Kruga, grupiu su se oko Avatara na osnovu svojih preanjih veza sa pripadnicima drugog Kruga - a to isto pravilo vai i za preostalih sedam Krugova. Iskuenja novog svetskog poretka * Prvi put tampano 1941-Ur. Svetska oluja Svetska oluja koja je do sada prikupljala pokretaku snagu gromoglasno je eksplodirala, dostiui svoj vrhunac prouzrokovane sveoptu svetsku nesreu. U borbi za materijalnim blagostanjem, ljudska bezonost je dostigla fantastine razmere. Mnogobrojne razlike medu ljudskim interesima postale su toliko naglaene, da su prouzrokovale otvoreni sukob. oveanstvo nije uspelo da rei probleme pojedinca i drutva, a dokazi njegovog neuspeha su oigledni. Nesposobnost oveka da se konstruktivno i kreativno odnosi prema svojim problemima, otkriva nam, na jedan tragian nain, da

on ne poznaje svoju istinsku prirodu i pravu svrhu ivota. Sukob sila svetlosti i mraka Svedoci smo otrog konflikta izmeu sila svetlosti i sila mraka. S jedne strane vidimo one koji slepo, u udnji za moi, neobuzdanoj pohlepi i beznadenoj mrnji, trae svoju sreu. Ne poznajui stvarnu svrhu ivota, oni tonu u najdublju kaljugu ove civilizacije, dok njihovo vie sopstvo ostaje zatrpano u ruevinama raspadnutih formi koje gamiu iz mrtve prolosti. Okovani materijalnim interesima i ogranienim koncepcijama, oni zaboravljaju na svoje boansko naslee. Izgubivi put, njihova srca ostaju opustoena mrnjom i zlobom. Na drugoj strani su oni koji su kroz bolnu patnju i odricanja, plemenita i hrabra dela i samoportvovanost, otkrili svoja iskonska via sopstva. Sadanji rat ui ljude da budu hrabri, da podnose patnju, da razumeju i budu portvovani. Potreban je lek protiv sebinosti Za bolesnu sebinost oveanstva bie potreban moan lek univerzalnog spektra i energinog delovanja. Sebinost je pustila tako duboko korenje da se moe unititi jedino ako se napadne sa vie strana. Proienje e spontano iznedriti stvarni mir i sreu. Mir i srea koji se raaju iz samoportvovane ljubavi ostaju trajno. ak i naj okoreliji grenici mogu postati sveci ukoliko smognu hrabrosti i iskrenosti da izazovu drastinu i korenitu promenu u svom srcu. oveku e se smuiti njegove elje, pohlepa i mrnja Sadanji haos i razaranja preplavie itavu planetu, ali e u budunosti nastupiti period u kome zadugo nee biti ratova. Prolazne patnje i beda ovog naeg doba vredne su trpljenja zarad dugog perioda sree koji e napokon uslediti. Gde e nas odvesti sadanje razaranje? Kako e se okonati? Ono moe voditi samo u jednom pravcu: oveanstvu e pripasti muka od svega. oveku e se smuiti njegove neprestane elje, smuie mu se da ratuje iz mrnje. Pohlepa i mrnja e dostii takav vrhunac da e se svi od toga na smrt izmoriti. Jedini izlaz iz orsokaka bie nesebinost. oveku e se kao jedina alternativa, jedino reenje, nametnuti sledee: da prestane da mrzi i pone da voli, da prestane da eli i pone da daje, da prestane da vlada i pone da slui. Patnja vodi do razumevanja Velika patnja budi veliko razumevanje. Onda kada probudi umorno oveanstvo i u njemu uzburka iskonsku enju za pravim razumevanjem, velika patnja e ispuniti svoju svrhu i pokazati svoj smisao. Patnja kojoj nema premca vodice do nesluenog spiritualnog rasta. Ona e pomoi da se ivot ponovo izgradi na vrstim temeljima istine. Blii se trenutak kada e univerzalna patnja naterati oveanstvo da krene uurbanim koracima ka duhovnoj prekretnici. Krajnje je vreme da se iz agonije ovog naeg doba rodi stvarno razumevanje ljudskih odnosa. Doao je trenutak da se oveanstvo neposredno suoi sa pravim uzrocima katastrofe koja ga je zadesila. Kucnuo je as da ovek krene ka novom iskustvu Stvarnosti. Saznanje da je ivot stvaran i vean uslov je za neprolazno blaenstvo. Vreme je da ovek, ujedinjujui se sa svojim Sopstvom, doe do te spoznaje. Potvrda Istine Ujedinivi se sa svojim viim Sopstvom, ovek e sagledati svoje beskonano Sopstvo u svim sopstvima. Prerastajui ego-ivot, on e se osloboditi njegovog jarma. Individualna dua mora da potpuno svesno spozna svoju istovetnost sa univerzalnom Duom. Tada e ovek da preorijentie svoj ivot u svetlosti drevne Istine i izmeni svoj stav prema blinjima u svakodnevnom ivotu. Sa spoznajom duhovne vrednosti Jednote doi e i do jedinstvene meuljudske saradnje. Tada e bratstvo medu ljudima nastupiti kao prirodan rezultat neiskrivljenog opaanja stvarnosti. Novi ivot zasnovan na duhovnom razumevanju bie potvrda Istine. To nije utopija, to je sasvim izvodljivo. oveanstvo je sada baeno u vatru krvavih sukoba i kroz ogromne muke ono doivljava krajnju nestabilnost i jalovost ivota zasnovanog samo na materijalnim koncepcijama. Blii se trenutak kada e ovek u svojoj vatrenoj udnji za sreom krenuti da traga za svojim istinskim izvorom. Naslee boanske ljubavi posredstvom Bogooveka Takoe je sazrelo vreme da se oveanstvo arko zaeli kontakta sa otelovljenjem Istine u obliju Bogooveka (Avatara), uz iju pomo ono moe da se nadahne i uzdigne do spiritualnog razumevanja. Ono e prihvatiti vodstvo boanskih sila. Jedino izliv boanske ljubavi moe dovesti do duhovnog buenja. U ovom kritinom vremenu univerzalne patnje, oveanstvo je spremno da se okrene ka viem Sopstvu i ispunjenju Boanske promisli. Boanska ljubav e uiniti najvee udo. Bog e ui u

srca svih ljudi donosei im trajnu i istinsku sreu. To e zadovoljiti najuzvieniju potrebu i tenju oveanstva. Boanska ljubav e uiniti da ljudi postanu nesebini u svojim meusobnim odnosima, to e dovesti do konanog reenja svih problema. Novo bratstvo na zemlji, to e biti zavrni in, a sve nacije e se ujediniti u Ljubavi i Istini. Ja postojim radi ove Ljubavi i ove Istine. Poruujem napaenom oveanstvu: Imajte nadu. Ja sam doao da vam pomognem i omoguim vam da sebe predate Bogu i prihvatite milosti Njegove Ljubavi i Istine. Ja dolazim da vam pomognem da izvojujete pobedu nad svim pobedama - da osvojite Sopstvo. Reinkarnacija i karma Odeljak l Znaenje smrti Poistoveivanje due sa grubim telom Svetovna osoba u potpunosti poistoveuje ivot sa manifestacijama i aktivnostima grubog tela. Stoga je za nju poetak i kraj telesnog postojanja isto to i poetak i kraj upojedinjene due. Sva njena iskustva kao da potvruju prolaznost fizikog tela. Ona je preesto bivala svedokom postepenog razaranja tela koja su nekada odisala ivotom. Zato je primorana da veruje da je ivot isto to i telesno postojanje. Smrt kao zakulisje ivotne pozornice Poto svetovna osoba smatra smrt prestankom ivota, ona joj pridaje veliki znaaj. S druge strane, retke su one osobe koje u duim periodima razmiljaju o smrti. I, uprkos injenici da je veina ljudi sasvim zaokupljena svetovnim interesovanjima, suoavanje sa smru vri snaan uticaj na njih. Za veinu ljudi stvari stoje ovako: Iza kulisa zemaljske ivotne pozornice vreba neumitna i neizbena injenica smrti, i neosetno se prikrada najuzvienijim pobedama i postignuima, najveim zadovoljstvima i najburnijim veseljima. Pored toga to smrt smatra zakulisjem ivotne pozornice ovek joj pridaje naglaen, i, moe se rei, preveliki znaaj. On smrt svrstava u red najstranijih i najalosnijih dogaaja. Ljudi koji iz zlobe ili mrnje ubijaju druge, smatraju smrt najteom kaznom i najgorom osvetom, ili se, pak, na nju oslanjaju kao na najsigurnije i najpouzdanije sredstvo kojim se moe ukloniti tue uplitanje ili agresija. Isto tako, u znak vrhunske rtve, ljudi usmruju sami sebe; a ponekad pribegavaju smrti u nadi da e njome uiniti kraj svim onim zemaljskim brigama i problemima sa kojima nisu u stanju da se suoe. Prema tome, za veinu ljudi smrt ima naglaen, izuzetan znaaj. Kontinuitet ivota Preterano pridavanje znaaja smrti proizilazi iz ovekovog prianjanja za pojedinane oblike. Stoga, kada se ivotni vidici proire, re smrt, ak i za svetovnjaka, gubi fatalni prizvuk. Jer, uprkos svojoj prolaznosti, oblici u sebi sadre i nit neprekidnosti postojanja: stari oblici bivaju odbaeni i zaboravljeni, a posle njih nastaju, i svet nastanjuju, novi oblici ivota. Iza svake smrti sledi novo roenje. Mlade generacije smenjuju stare, ivot se uvek iznova rada i, kroz nove oblike, obnavlja i podmlauje. Potoci ivota, izvirui iz pradavnog izvora, slivaju se u oblike koji, poput talasa okeana, neprestano nastaju i iezavaju. Prianjanje za pojedinane oblike Zato, ak i u svom ogranienom iskustvu ovozemaljski ovek moe da pronae izlaz iz morbidnih razmiljanja o smrti kao o nepopravljivom gubitku. Zdrav stav prema smrti moe se izgraditi samo ako se ivot shvati nelino, bez prianjanja za pojedinane oblike. A to je za svetovnog oveka, koji se stalno vezuje za oblike, veoma teko. Za njega je jedan oblik dobar a drugi nije, a oblik sa kojim se on poistoveuje po svojoj vanosti daleko nadmauje ostale. Ouvanje i napredak sveukupnog ivota ne interesuje ga previe. Svetovni ovek iskljuivo udi za produenjem trajanja sopstvenog oblika i onih pojedinanih oblika sa kojima je povezan. Glas njegovog srca nije u skladu sa glasom njegovog intelekta. Poto nestanu oblici koji su mu bili dragi, on postaje rtvom beskrajne tuge - mada mu je ivot, u celini gledano, novim oblicima nadomestio izgubljene. Dublja analiza pokazuje da al zbog smrti vue korene iz sebinosti. Osoba koja izgubi svog voljenog intelektualno poima da joj je ivot u celini na drugoj strani nadoknadio gubitak; ali njena jedina misao je, Sta mi to znai? Kada ovekna smrt gleda sa line take gledita, ona postaje uzrokom beskrajne

tuge, dok je, posmatrano generalno, smrt samo periferna epizoda. Problemi nelinog intelektualnog pristupa Nelino rasuivanje o ivotu u velikoj meri titi um od naleta tuge zbog smrti blinjeg. Ali ono samo po sebi ne reava vee probleme sa kojima se ak i nelino rasuivanje ovekovog intelekta suoava kada razmatra posledice smrti u okviru granica svog svakodnevnog iskustva. Ako se smrt smatra konanim unitenjem individualnog postojanja, to je onda nenadoknadivi gubitak za univerzum. Svaka jedinka ima mogunost da prui univerzumu neto jedinstveno, to niko drugi ne moe. Dalje, najvei broj ljudi svoju zemaljsku karijeru zavrava pre nego to postigne spiritualnu Savrenost. Sve ovekove bitke za ideale, sva njegova nastojanja da ostvari neto veliko, dobro i lepo, kao i sve njegove tenje ka boanskim i venim stvarima, kao da nestaju u nitavilitu smrti. Sukob intelekta i intuicije Meutim, pretpostavka o smrti kao definitivnom kraju individualnog postojanja, u suprotnosti je sa nagovetajima razborite inluicije, iji se glas ne moe gurnuti u stranu. Sukob nastaje onda kada se intuitivni nagovetaji direktno sukobe sa manjkavim zakljukom intelekta da je smrt prestanak individualnog postojanja. A po zavretku sukoba dolazi do celovitog, temeljnog preispitivanja, gde se uobiajeno shvatanje da je smrt prestanak individualnog postojanja slavlja pod sumnju. Shvatanje da se sa smru pojedinca gasi i njegov ivot, neprihvatljivo je za ovekove duhovne aspiracije. Zato ovek, ak i u sluaju da ne raspolae neposrednim znanjem o ivotu nakon smrti, esto bez otpora pri hvata veru u besmrtnost upojedinjene due. Malo je onih koji iz linog iskustva znaju istinu o besmrtnosti due. Vanulno znanje o postojanju ivota posle smrti je veini ljudi nedostupno. Njima preostaje samo da prihvate veru u besmrtnost i nita vie. Prava istina, meutim, postae deo neposrednog iskustva za one koji su kroz svoja interesovanja za okultno izgradili mostove komunikacije sa drugim svatovima; ili za one koji su, pod posebnim okolnostima, bili svcdoci javljanja i prikazanja umrlih; ili pak, za one koji su, kroz svoj duhovni rad otkrili i razvili latentne sposobnosti opaanja unutranjih nosaa svesti. Besmrtnost due Besmrtnost upojedinjene due mogua je zahvaljujui injenici da dua nije isto to i fiziko telo. Upojedinjena dua nastavlja da postoji u unutranjim svetovima sa svim sanskarama svog suptilnog i mentalnog tela, ak i nakon to, u trenutku smrti, odbaci svoje grubo telo. Zato je ivot u nosau grubog tela samo jedna od epizoda neprekidnog postojanja upojedinjene due, dok se ostale epizode njenog postojanja odigravaju u unutranjim sferama. Tri sveta Priroda je mnogo velianstvenija nego to to obina osoba moe da pojmi posredstvom ula fizikog tela. U svojim nevidljivim aspektima priroda se sastoji od Onih materija i sila. Ne postoji nikakav nepremostiv jaz izmeu Onih i grubih aspekata prirode. Oni postoje paralelno i meusobno se proimaju. Finiji aspekti prirode, iako se nadovezuju na one grublje, vidljive, sa kojima su u veoma bliskom kontaktu, nisu dostupni prosenoj svesti koja opaa pomou fizikih ula, neprilagoenih opaanju finijih aspekata prirode. Prosena osoba nije svesna postojanja unutranjih nivoa, ba kao to gluv ovek nije svestan zvukova. Za prosenu osobu su unutranji nivoi praktino drugi svetovi. Fini, sakriveni deo prirode deli se na suptilnu i mentalnu sferu, a ova podela se podudara sa suptilnim i mentalnim ovekovim telima. Celokupna priroda moe se uslovno podeliti na tri dela: grubi, suptilni i mentalni svet. Kada je upojedinjena dua inkarnirana u fizikom telu ona ivi u grubom svetu. Nakon to odbaci svoju spoljanju ljuturu, grubo telo, ona nastavlja da ivi ili u suptilnom svetu, posredstvom suptilnog tela, ili u mentalnom svetu, posredstvom mentalnog tela. Posledice prevremene smrti ivot fizikog tela prestaje samo onda kada se istroe sve sanskare kojima je bilo predodreeno da se ispolje u toj inkarnaciji. U retkim sluajevima, dua e napustiti grubo telo mnogo pre no to je okonala proces troenja sanskara. Samoubica, na primer, skrauje sebi ivot vetaki, pa sanskare, kojima je bilo namenjeno da sazru u tom ivotu, opstaju i dalje. Kada se inom prevremene smrti zaustavi ispoljenje onih sanskara kojima je bilo namenjeno da sazru, tada nad bestelesnom duom, ak i posto napusti svoje telo, sanskare i dalje vre uticaj. Sanskare ije je troenje vetaki

zaustavljeno, nastavljaju svom snagom da dejstvuju ak i u zagrobnom ivotu, usled ega dua koja je napustila telo i dalje silno udi za stvarima grubog sveta. Neodoljiv poriv bestelesne due U tim sluajevima, bestelesna dua osea neodoljiv poriv ka grubom svetu, te tako strahovito udi za grubim stvarima da pokuava da ispuni svoje elje posredstvom grubih tela inkarniranih dua. Tako, na primer, bestelesna dua moe oseati toliko snanu elju za ispijanjem alkohola da mora pribei neprirodnim metodama u cilju da je zadovolji. Kada pronae nekoga ko je prikladan medijum za ispijanje alkohola u grubom svetu, u povoljnom trenutku e zaposesti njegovo fiziko telo, i tako se zadovoljiti. Isto tako, svoju udnju da doivi grubu manifestaciju okrutnog besa ostvarie posredstvom nekoga ko je sklon ispoljavanju besa u grubom svetu. Ovakve due neprekidno vrebaju priliku da mue inkarnirane osobe koje poseduju sline sanskare, trudei se da to due odre kontakt sa grubim svetom. U ivotu posle smrti, svako zadravanje veze sa grubim svetom predstavlja ozbiljnu prepreku prirodnom toku daljeg ivota due. Due koje su postale rtvom jednog tako tekog stanja mogu se doista smatrati vrlo nesrenim, jer neprirodnim zadovoljavanjem grubih elja posredstvom onih koji su jo uvek inkarnirani, one nanose i sebi i njima mnoge nepotrebne patnje. U poreenju sa ovim unesreenim duama, zagrobni ivot ostalih dua je mnogo lagodniji. Smrt kao interval izmeu prethodne i naredne inkarnacije U normalnim sluajevima, smrt nastupa onda kada se istroe sve sanskare kojima je bilo potrebno da sazru. Kada dua odbaci svoje fiziko telo, ona potpuno raskida sve veze sa grubim svetom. Preostaju samo um i ego sa svim impresijama nakupljenim za vreme ovozemaljskog ivota. Za razliku od navedenih izuzetaka, to jest dua koje su jo uvek opsednute grubim svetom, obine due nastoje da se prilagode prekidu veze sa grubim svetom i potine se ogranienjima izmenjenih uslova egzistencije. One tonu u subjektivno stanje gde otpoinje jedan novi proces, proces misaone retrospekcije zemaljskih iskustava kroz oivljavanje sanskara vezanih za zemaljski ivot. Smrt je zapravo period odmora i privremenog povlaenja iz grube sfere. Njome zapoinje interval izmeu dve inkarnacije. Reinkarnacija i karma II Odeljak II Pakao i Raj Subjektivnost posmrtnog ivota Posle smrti prosena dua vie ne poseduje svest o grubom svetu, jer je svest o tome uslovljena postojanjem fizikog tela. Premda dolazi do gubitka svesti o grubom svetu, utisci o iskustvima grubog sveta ostaju u mentalnom telu i nastavljaju da se ispoljavaju u polusuptilnom svetu. U intervalu izmeu smrti i naredne inkarnacije, svest due usmerena je na ove impresije, to ishoduje u ponovnom oivljavanju i buenju zemaljskih impresija i njima odgovarajuih doivljaja. Dua, meutim, nije svesna svoje suptilne sredine; ona je uronjena u totalnu subjektivnost i obuzeta je proivljavanjem zemaljskih impresija. Stanje pakla i stanje raja U ivotu nakon smrti, zadovoljstvo i bol doivljavaju se mnogo intenzivnije nego za zemaljskog ivota. Ovakva subjektivna stanja pojaanog zadovoljstva, odnosno patnje, zovemo raj i pakao. Pakao i raj su stanja uma, a ne stvarna mesta. I mada, subjektivno, imaju veliki znaaj za upojedinjenu duu, pakao i raj su samo iluzije u okviru ire Iluzije. elje i iskustva se u posmrtnom stanju intenziviraju I u stanju pakla i u stanju raja elje postaju mnogo intenzivnije obzirom da im vise nije potrebno da se ispolje posredstvom grubog tela. Uporedo sa eljama intenziviraju se i doivljaji vezani za njihovo ispunjenje ili neispunjenje. Za vreme zemaljskog ivota se elje, kao i pratea zadovoljstva i patnje, doivljavaju kroz medijum grubog tela. Iako dua istovremeno koristi i svoja via tela, njena svest je, u toku ivota na zemlji, ponajvie zaokupljena grubim telom. Tako procesi svesti bivaju zatomljeni ovim dodatnim grubim velom, to umanjuje njihovu snagu, ivotnost i intenzitet - ba kao kad svetlost, proputena kroz zatamnjeno staklo, postane priguena. Dok ovek boravi u fizikom telu, njegove elje i doivljaji izgube na intenzitetu; a kada napusti fiziko telo, njihov intenzitet se

srazmerno povea. Ispunjenje elja putem misli U stanju koje zovemo raj, ispunjenje elje ne zavisi, kao u gruboj sferi, od posedovanja predmeta elje. elja se ispunjava samim razmiljanjem o eljenom predmetu. Na primer, ako dua poeli da uje velianstvenu muziku, ona e moi to zadovoljstvo sebi da priuti jednostavno razmiljajui o njoj. Zamiljanje zanosne muzike je zamena za vibracije fizikih zvukova u gruboj sferi. Zadovoljstvo koje proistie iz razmiljanja o muzici mnogo je snanije od zadovoljstva koje osoba osea dok u zemaljskom ivotu slua fizike zvukove. U rajskom stanju se nita ne prepreava izmeu elja i njihovog ispunjenja; ispunjenje putem misli ili oseanja uvek je na dohvat ruke. Raj na zemlji ak i u zemaljskoj sferi postojanja, neke osobe razviju sposobnost da zadovolje elje bez posredovanja grubog tela. Betoven je, na primer, bio sasvim gluv; no ipak je bio u stanju da, uz pomo imaginacije, intenzivno uiva u svojim sopstvenim kompozicijama. On je, figurativno reeno, jo na zemlji uivao u raju. Isto tako e osoba koja s ljubavlju meditira o Voljenom, doiveti sreu razmiljajui o Njemu, bez obzira da li je On fiziki prisutan ili ne. Posle smrti, u stanju raja, postoje sa svesti podignut spoljnji sloj koprene grubog tela, ovakva imaginativna ispunjenost je neuporedivo vea. Grube elje daju stanje pakla Neke elje neposredno se tiu posedovanja i asimiliranja grubih stvari kroz grubo telo. Grublje eije kao to su pouda, prodrljivost ili udnja za alkoholom i drogama, spadaju u ovaj tip elja. Radi se o tipino zemaljskim eljama, posesivnim i prianjanjajuim za fizike stvari. U takvim eljama prevagu imaju ulne senzacije i telesne reakcije. Takve grublje elje proizvode stanje pakla. Razlika izmeu grubih i finih elja Za razliku od finijih elja, grube elje su usmerene na ulne doivljaje, ne osvrui se na razumsku i moralnu opravdanost ulne opsednutosti. Naravno, i kod finih elja (kao to je elja za sluanjem muzike) postoji element elje za ulnim kontaktom sa fizikim zvucima. Meutim, ovde zvui nisu bitni zbog njih samih, ve zbog njihovog svojstva da Izraze lepotu. ovek, na primer, ne uiva u dobroj besedi zbog ulnog doivljaja zvuka, ve da bi upio njenu intelektualnu dubinu i emotivnu snagu. Telesne senzacije grnbih elja U finijim eljama, konkretni ulni oseti igraju sporednu ulogu. Kod grubljih elja je najvanije da doivljaj prisvajanja fizikih objekata bude stvaran, konkretan, i da ga prati telesna reakcija. Organske senzacije fizikog tela igraju presudnu ulogu u iskustvima vezanim za grublje elje. Kroz njih upojedinjena dua svoje postojanje u grubom telu osea ivlje nego kroz iskustva finijih elja. Patnja pakla i blaenstvo raja Skoro itav smisao iskustava vezanih za ispunjenje, odnosno neispunjenje grubljih elja, iscrpljuje se u telesnim senzacijama. Zato one ne donose oseaj ispunjenosti nalik onome koji je prisutan kod finijih elja, ije se ispunjenje postie posredstvom razmiljanja i imaginacije. Za grube elje je karakteristino prisvajanje i asimilacija grubih objekata. Svako zamiljanje grubih objekata slui da se naglasi potreba za njihovim posedovanjem. Poto grubi objekti grubih elja nisu dostupni u polusuptilnom svetu, njihovo zamiljanje moe jedino da ishoduje u intenziviranom doivljaju patnje. Kao to u grubom svetu grube elje donose vie patnje no radosti, tako i u ivotu posle smrti, ponovno oivljena iskustva vezana za grublje elje ine da patnja prevagne nad radou. Tako ovek dospeva u stanje pakla. Ali kada u zagrobnom ivotu, oivljavanjem iskustava vezanih za finije elje, preovlada radost, tada ovek dospeva u stanje raja. Vreme u polusuptilnom svetu Oba stanja su, meutim, stanja vezanosti, podlona ogranienjima oprenosti bola i zadovoljstva. Koliko e ona trajati, o tome odluuje priroda, koliina i intenzitet nagomilanih impresija. Vreme u polusuptilnom svetu, zahvaljujui pojaanoj subjektivnosti stanja svesti, ne protie na isti nain kao to protie u grubom svetu. Mada vreme polusuptilnog sveta nije isto to i vreme grubog sveta, njega strogo odreuju impresije prikupljene za vreme boravka u grubom svetu. Meutim, vano je

napomenuti da su stanje raja i stanje pakla daleko od toga da budu trajna; kada ispune svoju namenu u ivotu upojedinjene due - ona prestaju. Oivljavanje impresija Grublje ulne elje, kao to su pouda i njeni emocionalni nusprodukti - mrnja i ljutnja, samo uveavaju obmanu i patnju koja preovlauje u stanju pakla. Finije elje, kao to su idealistike aspiracije, afinitet za umetnost i nauku, dobrostivost prema blinjima i sve emocije koje to prate, kao i ljubav i oseanje bliskosti sa drugima - oprinose ivotu prosveenosti i radosti koja preovlauje u stanju raja. U tom stanju veina dua ponovno doivljava iskustva steena tokom zemaljskog ivota, proivljavajui impresije koje su ostavile za sobom. Njihovo trajanje zavisi od trajanja i prirode iskustava due za njenog ivota u fizikom telu. Okonanje stanja pakla i stanja raja Ba kao to zvuk zabeleen na gramofonskoj ploi utihne nakon to igla proe sve brazde, tako i stanje pakla i stanje raja prestaju onda kada svest proe sve utiske koje je ponela sa sobom iz ivota na zemlji. Isto kao to je melodija koja se uje sa gramofonske ploe onakva kakva je prvobitno utisnuta na ploi, tako je i kvalitet intenziviranih, uvelianih doivljaja koje dua ponovo prolazi u posmrtnom ivotu, strogo odreen nainom ivota koji je bio voen na zemlji u fizikom telu. Sa tog stanovita pakao i raj ? zagrobnog ivota su senka ovekovog zemaljskog ivota. Retrospektivno istraivanje zemaljskog ivota Meutim, ukoliko bi se posmrtni ivot pojedinane due sastojao samo od pukog misaonog ponavljanja zemaljske prolosti, stanja raja i pakla ne bi imala nikakav naroit smisao. Bilo bi to prosto ponavljanje onoga to se ve jednom dogodilo. Svesti se u posmrtnim stanjima prua prilika da na miru, do kraja pregleda zapis o svom zemaljskom ivotu. Kada se iskustva intenziviraju, ovek lake i uspenije sagledava njihovu prirodu. Na zemlji je svest veine ljudi, pod pritiskom neistroenih sanskara, okrenuta spolja i u budunost. Ona je zaokupljena mogunou da u sadanjosti ili budunosti ispuni i zadovolji svoje sanskare. U zagrobnom ivotu se svest ljudi nalazi u subjektivnom i retrospektivnom stanju. Sa nestankom onih sanskara koje oveka teraju napred, svest je, kao to je sluaj sa svim priseanjima, u najveoj meri zaokupljena ponovnim pregledanjem i procenjivanjem vrednosti i znaaja prolih iskustava. Analogija sa filmskim zapisom U ivotu posle smrti, grozniava uurbanost zemaljskog ivota, kao neposredna reakcija na ivotne situacije koje se menjaju iz asa u as, biva zamenjena jednim oputenijim raspoloenjem, osloboenim urbe i potrebe za hitrom akcijom. Seanja na ivotni zemaljski put i kroz njega steena iskustva, javljaju se mnogo ivopisnije nego za vreme zemaljskog ivota. Zemaljski ivot je ve ulovljen na filmskoj traci uma; ostaje samo da se pristupi podrobnom prouavanju uz pomo filma koji e se projektovati na ekranu subjektivne svesti. Asimilacija zemaljskih iskustava Prema tome, stanje raja i stanje pakla su sredstva koja pomau da se asimiluju iskustva steena u razdoblju zemaljskog ivota, a upojedinjena dua e tako zapoeti svoju narednu inkarnaciju u fizikom telu obogaena prethodnim naravouenijima. Lekcije nauene kroz svojevrsnu refleksiju i popis iskustava u mentalnom telu proivljavaju se kroz patnju ili sreu pojaanog intenziteta. A u narednoj inkarnaciji one e postati integralni deo intuitivne prirode aktivne svesti, koja pritom nee imati nikakvih seanja na dogaaje iz prethodne inkarnacije. Istine koje je um apsorbovao u posmrtnom ivotu u sledeoj inkarnaciji postaju sastavni deo uroene mudrosti. Razvijena intuicija je sreeno zgusnuto znanje, prethodno proieno kroz raznorazna iskustva sakupljena tokom prolih ivota. Raj i pakao i oslobaanje intuitivne mudrosti Razne due zapoinju svoju zemaljsku karijeru s razliitim stepenom intuitivne mudrosti, koja je njihov poetni kapital u zemaljskim poduhvatima i istraivanjima. Intuicija je rezultat prolih iskustava, neto kao dodatak na opremu psihe; preciznije reeno, ona je otkrivanje neega to je u prikrivenom stanju ve bilo u posedstvu due. U jednom dubljem smislu sva iskustva zemaljskog ivota - zajedno sa procesima pregledanja i sreivanja istih iskustava u zagrobnom ivotu - su samo instrumenti

postepenog razvoja intuitivne mudrosti koju je dua oduvek, jo od samog poetka stvaranja, posedovala u latentnom obliku. A ono to vai za zemaljski ivot i iskustva tokom ivota na zemlji, vai i za stanja pakla i raja u posmrtnom ivotu: oni su sastavni deo putovanja upojedinjene due, kojoj je na kraju sueno da dopre do Izvora svih stvari. Reinkarnacija i karma III Odeljak III Postojanje i seanje na prole ivote Mostovi raanja i smrti Osobe koje imaju direktan pristup natulnim istinama u vezi sa ivotom due i njenim reinkarnacijama, zahvaljujui svojoj sposobnosti da ne zamagljeno opaaju stvari, znaju daje takozvano roenje samo inkarnacija upojedinjene due u gruboj sferi. Neprekinuto trajanje due prelama se kroz dve najvanije take: roenje i smrt. To su mostovi preko kojih ivot prelazi iz jednog u drugi tip postojanja. Raanje i smrt imaju podjednak znaaj za uzvieniji ivot due, a meufaza izmeu smrti i ponovnog roenja potrebna je isto koliko i meufaza izmeu roenja i smrti. Ono to nalae intuicija U onima koji smatraju daje smrt okonanje individualnog postojanja, ili u onima koji misle daje sa raanjem tela otpoelo njihovo postojanje, nastupie konflikt izmeu pogrenih pretpostavki i onoga to nalae razborita intuicija. Nepravedna raspodela sree i nesree u od nosu na materijalna bogatstva, gledano sa individualnog stanovita pravednosti, naizgled se kosi sa racionalnou i pravednou celokupne eme univerzuma. Svako ko eli da vidi ivot kao otelovljenje vene i boanske namere, nailazi na nepremostivu prepreku poto uvidi da na ovom svetu vrli povremeno duboko pate, dok ravi imaju na raspolaganju sve pogodnosti ovoga sveta. Otvorenost da se prihvate dublja objanjenja ovekov um sklon je da prema ivotu zauzme stav prepun gorine, proet okorelim cinizmom, ukoliko ne raspolae dubljim tumaenjem ove pojave. To je umnogome gore ak i od line tuge iji je uzrok neija smrt. Na svu sreu, ovekov um poseduje i uroenu sklonost da povrati vrstu veru u vrednost i razlonost ivota i vremenom e prihvatiti ona objanjenja koja su u skladu sa dubljim duhovnim tenjama i zakonima. Posledica sticanja novog mozga Jo je manje onih koji imaju direktan pristup istini o reinkarnaciji, nego onih koji imaju direktan pristup istini o besmrtnosti individualne due. U mentalnom telu individualne due nalaze se ouvana seanja na sve prole ivote, ali su nedostupna svesti prosene osobe jer su obavijena gustom koprenom. Kada dua obue novo fiziko telo, ona dobija i nov mozak, a funkcionisanje normalne budne svesti u bliskoj je vezi sa modanim procesima. U svesti se, pod normalnim okolnostima, mogu javiti samo seanja 12 sadanjeg ivota. To je zbog toga to novi mozak ne doputa da u njega prodru seanja na iskustva koja su sticana posredstvom drugih mozgova u nekim ranijim ivotima. Seanje na prole ivote Retke su prilike kada, uprkos otporu mozga, u san procure neke scene iz prolih ivota koje se u kontekstu sadanjeg ivota ne mogu objasniti. Sneva, na primer, vidi u snu nekoga koga ranije nikada nije sreo. Nepoznate osobe koje se pojavljuju u snovima najee su upravo one osobe sa kojima se sneva susretao u bivim ivotima. Meutim, takvi snovi, naroito ako su uestali, ne mogu se smatrati opipljivim pokazateljima prolih ivota. Oni naprosto govore da su se u rad imaginacije umeale informacije koje potiu iz prolih ivota. Pravo seanje na proli ivot je jasno, pouzdano i postojano koliko i seanje iz sadanjeg ivota. Kada se seti, osoba vie ne sumnja u to da je u nekoliko ranijih ivota ivela u drutvu mnogih drugih osoba. Kao to ne sumnja u ve proivljeni deo sadanjeg ivota, tako ne sumnja u svoje prole inkarnacije. Javljanje seanja na prole ivote Broj osoba koje se mogu setiti svojih prolih ivota zanemarljivo je mali u odnosu na veliku veinu koja je toliko duboko ogrezla u sferu grube egzistencije da ak ni ne nasluuje postojanje natulnih injenica. Sve dotle dok je svest sputana fizikim telom i modanim procesima, naviranje ovakvih

seanja je uslovljeno ogranienjima mozga. Tek kada se svest oslobodi ogranienja koja joj namee mozak, mogue je oiveti i integrisati seanja na prole ivote koja su sva uskladitena u mentalnom telu. A to podrazumeva odreeni stepen neprianjanja i razumevanja koji poseduju samo duhovno uznapredovale individue. Dodue, pouzdana i jasna seanja na prole ivote mogu se javiti i tragaima koji tek prolaze kroz unutranje nivoe svesti i koji jo uvek nisu postigli spiritualnu savrenost. Gubitak seanja na prole ivote ne utie na duhovni razvoj Osoba ne moe, izuzimajui retke i izuzetne sluajeve, imati seanja na prole ivote ukoliko nije dovoljno napredovala u duhovnom pogledu. Te prirodne mere predostronosti osiguravaju nesmetanu duhovnu evoluciju upojedinjene due. To to se ovek ne moe setiti svojih prolih ivota u prvi mah izgleda kao velika teta. No, ustvari nije tako. Iz vie razloga znanje o prolim ivotima nije nuno za napredovanje na stazi duhovne evolucije. Za duhovni razvoj bitno je iveti u svetlosti najviih ljudskih vrednosti spoznatih intuicijom, a ne na osnovu prolosti. ak i seanja iz sadanjeg ivota, u mnogim sluajevima, predstavljaju prepreke ispunjenju duhovnih zahteva koje oveku nameu promenljive ivotne situacije. Moe se rei daje itav problem ovekove emancipacije u stvari problem oslobaanja od prolosti - koja, u sluaju ljudi vezanih za toak raanja i smrti, neumoljivo oblikuje postojee ivotne okolnosti. Zatita od komplikacija Kada bi ovek koji nije dovoljno duhovno uznapredovao, bio dodatno optereen seanjem na bezbrojne prole ivote, tada bi mu se ivot strahovito iskomplikovao. Naao bi se u udu, zbunjen obiljem scena u kojima osobe, kao na pozornici, stalno menjaju uloge. Njemu, meutim, nije namenjeno da se suoi sa takvom zbrkom jer je zatien od seanja na prole ivote. Dogaaji i osobe mu se javljaju u jasno definisanom i ogranienom kontekstu, to mu doputa da srazmerno lako odredi pravac i smer svog delovanja na osnovu onog to otkriva u postojeem ivotu. Ovo nipoto ne znai da su sve njegove akcije u potpunosti odreene iskustvima steenim u postojeem ivotu. Sva zbivanja iz preanjih ivota igraju nesvesnu, ali opipljivu ulogu u odreivanju njegovih akcija i reakcija. Uprkos stvarnom uticaju koji imaju proli ivoti ostaje injenica da sve dok je ovek zatien od oivljavanja seanja, njegova svest nije izloena konfuziji koja bi nastala ukoliko bi on pri odreivanju svojih akcija i reakcija morao uzimati u obzir jo i injenice iz prolih ivota. Uslovi za povratak seanja Oivljavanje seanja na prole ivote moe da protekne bez konfuzije i gubitka ravnotee samo onda kada je osoba dospela u stanje neeljenja i izgubila oseaj za moje i tvoje. Jer moe se dogoditi da osobe koje je nekada smatrala svojima, u sadanjem ivotu pripadaju nekom drugom. I ukoliko bi nastavila da prianja, zahteva i isteruje svoje, stvorila bi i sebi i drugima neviene komplikacije. Da bi poklonik mogao da se nosi sa uznemiravajuim seanjima na prole ivote, njegov um mora da bude oien od posesivnosti svake vrste. Duhovna priprema Spiritualno zrela osoba se nalazi u stanju neeljenja i ispunjenosti nelinom ljubavlju. Iz njenog uma su iezle sve zapletenosti i zamke linog ega. Ona jednako spokojno gleda na sve svoje stare prijatelje i neprijatelje. Stepen do kojeg je stigla u odbacivanju ogranienja je takav da je postala sasvim objektivna i prema roacima i prema ostalim osobama iz svojih prolih, kao i iz sadanjeg ivota. Osloboena je ideje da neko polae pravo na nju, ili da ona polae pravo na nekoga, poto je saznala dublje istine o svekolikom jedinstvu ivota i prozrela iluzornost sve tovnih zbivanja. Mudro korienje oivljenih seanja Samo duhovno pripremljenu osobu oivljavanje seanja na prole ivote nee uzdrmati. Tek kada ostvari stepen iste, neiskvarene ljubavi, duhovno zrela osoba moe hladnokrvno da prosuuje i pravilno i mudro iskoristi novosteeno znanje, pristiglo u vidu seanja na prole ivote. Jedino tada e takva seanja za nju biti korisna. Njenu svest e jednog trenutka preplaviti velika koliina informacija u vezi sa njenim inkarnacijama i inkarnacijama drugih ljudi koji su sa njom bili povezani u prolim ivotima. To ne samo da e joj pomoi da, svesnim karmikim prilagoavanjem dalje napreduje na duhovnoj stazi, nego e joj pruiti mogunost da pomogne i drugima na stazi, usmeravajui ih u svetlosti znanja o njihovim prethodnim ivotima.

Prednosti prirodnog povratka seanja na prole ivote Nakon to se seanja na prole ivote jave, duhovni razvoj biva znatno ubrzan. ovek tada moe da odvee vorove koji su ga drali privezanog za svetovne stvari, suoavajui se svesno sa istorijom njihovog nastanka. Njegova duhovna evolucija dospeva do take na kojoj neosveena prolost, koja ga je do tada sputavala, postaje integralni deo svesti. Prepreke stvorene u prolosti sada su u domaaju svesti i mogu se razumno i paljivo otkloniti. Nerazgovetna intuicija biva dopunjena razlonim injenicama. ovek ima manje mogunosti da pogrei, pa je vea verovatnoa da e preduzeti najbolju moguu akciju da bi doao do eljenih rezultata. Znanje o prolim ivotima Kada postignu duhovno savrenstvo, mudri Uitelji prestaju da se interesuju za prole inkarnacije, smatrajui ih nevanim injenicama svetovnog postojanja. Ukoliko se i poslue svojim znanjem o prolim ivotima neke osobe, oni to ine samo da bi pomogli toj osobi na stazi do vene Istine. Njihovo znanje o prolosti slui im za pravilno voenje svojih uenika. Sve osobenosti poklonikove duhovne staze odreuju upravo dogaaji iz prolosti. Teina, odnosno lakoa njegovog kretanja stazom zavisi od naina na koji je tragao za najviom Istinom u prolim ivotima, od prepreka ili srenih okolnosti koje su pratile njegova ranija dela. Sve ove injenice, nedokuive za poklonika, dostupne su nezamagljenom opaanju Savrenog Uitelja, koji koristi svoje znanje da bi pospeio i ubrzao njegov spiritualni napredak. Uitelj pokree poklonika sa take na kojoj se ovaj zaustavio u eksperimentisanju i istraivanju u prolim ivotima. Uz pomo obuhvatnijeg i preciznijeg znanja lake i bre se reavaju problemi kako svetovne, tako i duhovne prirode. Reinkarnacija i karma IV Odeljak lV Specifini uslovi inkarnacije Razlike u polovima kao specifian vid dualnosti Upojedinjena dua ima svoj koren u beskonanom, bezoblinom, bespolnom i nedeljivom biu Boga, koji je izvan svih oblika dualnosti ili evolucije. Dualnost i evolucija pojavljaju se sa nastankom upojedinjene due, mada se neki posebni oblici dualnosti, kao to je razlikovanje polova i privlaenje zasnovano na polnosti, javljaju tek u kasnijim fazama evolucije. Gde god je subjekat i objekat, tu je i dualnost - odnosno, s jedne strane je centar svesti, ma kako priguen i nejasan bio, a sa druge, njegovo okruenje. Seks je, pak, specifian izraz ivotne energije i telesnog privlaenja koji podrazumeva razlikovanje oblika, te specifinu vezanost psihe za oblike. Polnost u podljudskim oblicima U mineralnom carstvu ne postoje polne razlike. U biljnom svetu pojavljuju se razlike medu polovima sa posebnim biolokim funkcijama. Biljke nisu svesne svoje polnosti jer njihova rudimentarna svest ne uoava razlike meu oblicima. Kontakt izmeu mukog i enskog pola kod biljaka i drvea (usled privrenosti za podlogu) uspostavlja se posredno preko vetra, pela itd. Stoga se, sa stajalita evolucije formi, moe rei da se diferencijacija polova javlja jo na nivou biljaka i drvea; ali sa stanovita njihove svesti, ne moe se rei da postoje ikakve polne razlike jer svest sveta flore jo nije obojena polnou. U evoluciji polne dualnosti, biljke se nalaze u sredini izmeu mineralnog sveta u kome nema polnih razlika i ptica i ivotinja gde su se te razlike u potpunosti uobliile. Pre nego to se inkarnira u prvu ljudsku formu, dua dospeva do pune svesti i snage u svojoj poslednjoj ivotinjskoj formi, koju potom odbacuje da bi preuzela ljudsko telo. Reinkarniranju upojedinjene due kroz ljudske forme prethodi njeno uzastopno inkarniranje u podljudskim formama. Polnost oblikuje psihu Kod ivotinja polnost ne samo da se izraava kroz razliite telesne aktivnosti, ve je to duboko ukorenjen faktor koji utie na ivotinjsku svest. Nasleujui i svoja tela i svoju svest od visoko razvijenih ivotinja, na primer od majmuna, ljudska bia takoe bivaju podvrgnuta polnim razlikama. Kod ljudi je polnost u toj meri razvijena da vie ne utie samo na telo. Ona sutinski utie i na psihu, koja sada tei da se izrazi posredstvom tela, u mukom ili enskom obliju.

Muke i enske inkarnacije Poto postigne ljudsko oblije, dua se po pravilu vie ne vraa u ivotinjski oblik; sluajevi nazadovanja u podljudske oblike ekstremno su retki. Kada jednom postigne status ljudskog bia, dua prolazi kroz nebrojene inkarnacije u ljudskom obliju. Ljudska oblija mogu biti muka ili enska u zavisnosti od sanskara i spiritualnih po treba due. Prednost enskog oblija sastoji se u tome to Sadgurui, pa ak i Avatar, moraju doi na svet posredstvom njega. Prednost mukog oblija sastoji se u tome to ga preuzima veina Sadgurua. Dok ene mogu biti sveci i Sadgurui, Avatar se uvek pojavljuje u mukom obliju. Osobenosti neke inkarnacije odreuju sanskare Opte prednosti i nedostatke jedne inkarnacije uvek odreuju specifine sanskare koje je dua prikupila u prolosti. Potrebe za daljim napredovanjem due odreuje priroda nataloenih sanskara. Prema tome, ove nataloene sanskare odreuju da li e se dua inkarnirati na Istoku ili na Zapadu, u mukom ili enskom obliju, u ovom ili onom vremenskom razdoblju. Odlike odreene inkarnacije ne zavise samo od pola inkarnirane due, ve i od vremenskog razdoblja inkarnacije, te da li dui odgovara ivot kakav se vodi na istonoj ili na zapadnoj hemisferi. Istok i Zapad Uopteno reeno, Istok se danas razvija vie u spiritualnom no u materijalnom pravcu, tako da istonjaki um osea spontaniju tenju za Bogom. A Zapad se, u celini gledano, razvija vie u materijalnom no u spiritualnom pravcu, pa zapadnjaki um spontanije tei intelektualnom i umetnikom izrazu. Inkarnacija na Istoku nosi sa sobom jau tenju za spiritualnim ivotom nego inkarnacija na Zapadu, dok inkarnacija na Zapadu nosi sa sobom jau tenju za materijalnim ivotom nego inkarnacija na Istoku. Ali dua, pre no to se oslobodi optereenja podeljenog ivota, mora da iskusi i materijalni i spiritualni vid ivota. Zato se ista dua mora inkarnirati kako na Istoku tako i na Zapadu. Promena hemisfere Ako je dua proivela mnogo uzastopnih inkarnacija na Istoku, a posle toga se inkarnirala na Zapadu, ona e sa sobom poneti impresije koje je nakupila dok je bila inkarnirana na Istoku; i mada ivi na Zapadu, vodice ivot sutinski usklaen sa istonjakim modelom ivljenja. Ako je dua proivela mnogo uzastopnih inkarnacija na Zapadu a potom se inkarnirala na Istoku, ona e sa sobom poneti impresije koje je nakupila tokom svog ivota na Zapadu; i mada ivi na Istoku, ona e voditi ivot u skladu sa zapadnjakim modelom ivota. Dogaa se, na primer, da evropska dua preuzme na sebe formu Hindusa ili hinduska dua formu Evropejca. Valja imati na umu da ta razlika ima veze samo sa prolim inkarnacijama i sanskarama, a daje dua, sama po sebi, iznad takvih razlika. Istorijska razdoblja Mogunosti koje pruaju muke ili enske inkarnacije nisu strogo utvrene. One se menjaju u skladu sa vremenskim razdobljima i prema tome da li se inkarnacija odvija na Istoku ili na Zapadu. U nekim istorijskim razdobljima su mukarci aktivniji, energiniji i naginju materijalnim stvarima vie nego ene. U drugim razdobljima je upravo obrnuto. Nekada davno su ene Istoka bile hrabre i obrazovane. Nijedna rtva uinjena za sreu i blagostanje njihovih mueva nije im bila prevelika, a njihova duhovna skromnost je bila takva da su se prema svojim muevima ophodile kao prema bogovima. Sada proseni mukarac sa istone hemisfere gorljivije stremi duhovnim idealima od prosene ene, ba kao to dananja prosena ena na Zapadu vie naginje spiritualnim idealima od prosenog mukarca. Mukarac koji ivi na Istoku razlikuje se od mukarca koji ivi na Zapadu, a ena koja ivi na Istoku razlikuje se od ene koja ivi na Zapadu. Interesantno da se jedna ista dua, u pogledu spiritualnih ili materijalnih pitanja, odnosi prema suprotnom polu naizmenino superiorno, inferiorno ili ravnopravno, to zavisi od vremenskih, geografskih i telesnih obeleja njene inkarnacije. Reinkarnacija i karma V Odeljak V Neophodnost muke i enske inkarnacije

Prednosti muke odnosno enske inkarnacije lako mogunosti koje prua svaki pol variraju u zavisnosti od razdoblja i mesta inkarnacije, svaki pol raspolae i nekim specifinim karakteristikama koje omoguavaju irenje iskustva u specifinim pravcima. Lekcije koje se lako ue u mukim inkarnacijama, ne mogu se tako lako nauiti u enskim, a lekcije koje se lako ue u enskim inkarnacijama, ne mogu se lako nauiti u mukim. Kod mukarca su po pravilu naglaeniji volja i racio. Mukarci se istiu svojom sposobnou jasnog rasuivanja i nepokolebljivom namerom. Za ene se moe rei da se istiu kvalitetima srca. U stanju su da intenzivno vole i spremne su da za voljenog podnesu svaku rtvu. Upravo zbog sposobnosti ena da vole na taj nain, u pevanjima u kojima se iskazuje privrenost Avataru, ensko ime esto prethodi mukom: bhakte (poklonici) Rame ili Krine, na primer, pevaju o Sita-Rami ili o Rada-Krini. U stvarima srca su ene obino superiornije od mukaraca, a mukarci su superiorniji od ena u stvarima volje i racija. U svemu tome je najinteresantnija injenica da e se jedna ista dua naizmenino isticati osobinama volje i racija, odnosno kvalitetima srca, u zavisnosti od toga da li je inkarnirana u mukom ili enskom obliju. Dua e nastaviti da razvija as jednu, as drugu osobinu, i preuzimae as jedno, as drugo oblije, sve dok ne ostvari svestrani razvoj. Muke i enske inkarnacije su podjednako neophodne Muka i enska inkarnacija su podjednako vane za Samospoznaju i ne bi bilo ispravno smatrati da je jedna vanija od druge. Premda postoje razlike izmeu specifinih prednosti koje prua svaki pol zasebno, oba pola imaju jednaku vrednost. Da bi stekla bogato iskustvo, dua mora da proe i kroz muke i kroz enske inkarnacije, jer jedino tako moe doi do spoznaje da je ona, sama po sebi, iznad svih oblika dualnosti - ukljuujui dualnost koja se temelji na polnosti. Jedinstvo subjekta i objekta Pre nego se dua oslobodi svih sanskara, ona e naizmenino preuzimati brojna muka i enska oblija. Kad bi se dua inkarnirala samo u mukom ili samo u enskom obliju, njeno iskustvo bilo bi jednostrano i nepotpuno. Dualnost se da prevazii samo apsolutnim razumevanjem, a razumevanje ostaje nepotpuno sve dotle dok obuhvata samo jednu suprotnost. Jedinstvo subjekta i objekta ne moe se postii ukoliko neki vid ili inilac objekta nije obuhvaen ranijim iskustvom, a to se naroito odnosi na razlike izmeu polova. Um zadrava iskustvo prolih inkarnacija Sva steena iskustva mukih i enskih inkarnacija ostaju u umu. Nakon to se identifikovala sa odreenim telom, dua poinje da ispoljava psiholoke tendencije primerene svom polu. Tenje svojstvene suprotnom polu uglavnom se potiskuju u nesvesni deo uma, poto nisu u skladu sa telesnim polom i ne mogu se telesno ispoljiti. Kada dua preuzme ensko telo, muke sklonosti ostaju pritajene, dok se enske sklonosti sasvim slobodno ispoljavaju. Isto tako, kada dua preuzme muko telo, enske sklonosti ostaju pritajene, dok se muke sklonosti sasvim slobodno ispoljavaju. Kako dolazi do vezivanja za suprotni pol Poistoveenje sa telom povlai za sobom i poistoveenje sa polom. Tako u igru ulazi samo onaj uski deo uma koji je u skladu sa polnim obelejima tela. Poto ostatak uma biva potisnut i neispoljen u nesvesnom, u svesnom delu uma javlja se oseaj nepotpunosti uporedo sa enjom da se ta nepotpunost dopuni vezivanjem za osobu suprotnog pola. Stupanje u vezu sa osobom suprotnog pola je znak da potisnuti deo uma, koji nije u saglasnosti sa telom, nastoji da se na neki nain izrazi kroz drugo bie. Posmatrano sa tog stanovita, moe se rei da seksualno privlaenje oznaava tenju uma da se ujedini sa svojim nesvesnim delom. Seks je zapravo pokuaj svesnog uma da, u svom neznanju, nadoknadi razdvojenost do koje je dolo zbog identifikacije sa telesnim polom. Ovakav pokuaj da se pronae zamena za sopstvenu necelovitost unapred je osuen na neuspeh; ne samo zbog toga to proizilazi iz identifikacije sa telom, nego to na kraju tu identifikaciju jo vie naglaava, stvarajui vetaki jaz sa telom suprotnog pola vezujui se za njega kroz privrenost i tenju za posedovanjem. Razumevanje kroz neprianjanje Dua koja se trudi da, neprianjanjem za suprotni pol, prevazie razliku medu polovima, krenula je

stazom unutranjeg razumevanja suprotnog pola. Mukarac poinje da razumeva enu ne gledajui je oima mukarca, ve nastoji da, putem imaginacije, dopre do eninog doivljaja same sebe. I obratno, ena poinje da razumeva mukarca ne gledajui ga oima ene, ve nastoji da. putem imaginacije, dopre do mukarevog doivljaja samog sebe. Ma kako paradoksalno zvualo, samo oblije suprotnog pola spreava oveka da doivi suprotan pol u istinskom svetlu. Neprianjanje za oblije suprotnog pola dovodi do istinskog razumevanja iskustava vezanih za suprotan pol, jer se neprianjanjem otklanja barijera imaginacije optereene seksom. Oslobaanje od imaginacije optereene seksom Kada je ovek na putu da prevazie polne razlike i razume iskustva koja se tiu suprotnog pola, kod njega dolazi do prenaglaenosti nekih crta koje se uobiajeno pripisuju suprotnom polu. Tako, na primer, neki tragaoci sa mukim telom u izvesnim fazama oblae enske haljine, priaju kao ene, oseaju se kao ene i usvajaju njihove navike. AH to je samo prolazna faza. Kada upotpune svoje unutarnje razumevanje relevantnih injenica vezanih za pol, oni vie ne doivljavaju sebe ni kao mukarca ni kao enu, ve oseaju da su iznad polnih razlika. Sutina iskustava u vezi sa mukim i enskim oblicima shvatljiva je i dostupna samo onim tragaocima koji su prevazili seksualne razlike. Njih vie ne dotiu ogranienja vezana za pol, jer su se oslobodili sputavajui!! opsesija karakteristinih za imaginaciju optereenu seksom. Izmirenje svesnog i nesvesnog Potpunost za kojom um udi ne moe se postii prianjanjem za druge oblike i njihovim prisvajanjem. Potpunost se mora potraiti iznutra - ponovnim uspostavljanjem izgubljenog jedinstva. Izmirenje svesnog i nesvesnog nije mogue ostvariti posedovanjem drugih formi ve se moe ostvariti raspoistoveivanjem s telom i njegovim polom. Raspoistoveenje od tela uklonie sve prepreke koje spreavaju sjedinjenje i integraciju iskustava pohranjenih u umu. Unutranja celovitost mora se ostvariti nadvladavanjem polnih razlika, poto one naglaavaju neprirodnu vezanost i poistoveenost sa telom. Boanska ljubav Osloboditi se prianjanja za suprotni pol znai osloboditi se prianjanja za polna obeleja tela u kome se dua inkarnirala, pri emu veliki broj sanskara koje nagone duu da se poistoveti sa telom, biva uniten. Nadilaenje polne dualnosti ne znai nadilaenje dualnosti u celini, ali sigurno predstavlja veliki korak napred ka postepenom i celovitom prevazilaenju dualnosti u svim njenim oblicima. Problem razliitosti polova je samo jedan segment problema dualnosti u celini. A do potpunog reenja tog problema dolazi onda kada se taj, mnogo iri problem sveukupne dualnosti, razrei inom boanske ljubavi u kojoj ne postoji ni ja ni ti, ni ensko ni muko. Cilj mukih i enskih inkarnacija istovetan je sa ciljem itave evolucije: da dua dospe do svog nepodeljenog i nepodeljivog postojanja. Reinkarnacija i karma VI Odeljak VI Ddovanje karme kroz niz uzastopnih ivota Inkarnacije pudleu zakonu karme Kroz uzastopne inkarnacije jedne individualne due ne samo da se provlai nit kontinuiteta i identiteta - koja lei pohranjena u linom seanju, a biva oivljena u sluaju naprednih dua - ve i zakon uzroka i posledice koji se ispoljava kao delovanje karme. Osobenosti uzastopnih inkarnacija dosledno i pouzdano su utvrene racionalnim zakonom, to individualnoj dui omoguava da, preduzimanjem razboritih i mudrih akcija, oblikuje svoju budunost. Akcije iz prolih ivota su uslovile okolnosti sadanjeg ivota, a akcije sadanjeg ivota uslovljavaju okolnosti buduih ivota. Uzastopne inkarnacije individualne due dobijaju puni smisao samo kada se sagledaju u svetlosti delovanja zakona karme. Zakon karme deluje kroz mentalno telo Uzastopne inkarnacije u grubom svetu samo su naizgled nepovezane; jer, kroz mentalno telo, koje je neprekidno prisutno u svim ivotima due, deluje zakon karme, i kao faktor povezivanja i kao faktor oblikovanja razliitih ivota. Zakon karme i nain njegovog delovanja se ne moe do kraja razumeti ukoliko grubo telo i grubi svet shvatimo kao jedine injenice postojanja. Karmika odreenost postaje

mogua upravo zbog toga to postoje suptilna i mentalna tela i svetovi. Mentalna i suptilna tela Nivo na kome se moe imati svest o fizikom telu je grubi svet. Nivoi na kojima dua ima svest o eljama, pripadaju suptilnom svetu, a nivoi na kojima dua poseduje svest o mentalnom, nalaze se u mentalnom svetu. Izvor elja treba potraiti u umu, koji pripada mentalnim nivoima. Tu je posaeno seme elja. Zelje se u umu nalaze u latentnom stanju, kao to se drvo skriva u semenu. Mentalno telo, koje je sedite uma, zovemo karan sharir, ili uzrono telo, poto ono u sebi sadri semenje ili uzroke svih elja. Um sadri sve ovekove impresije i naklonosti u prikrivenom obliku. Ogranieno ja, ili ego, sastoji se upravo od ovih sanskara. Meutim, konkretno ispoljenje sanskara u svesti, posredstvom razliitih misaonih procesa, odvija se u suptilnom telu. Nastanak i dalji opstanak ego-uma Dua, u stvarnosti jedna i nedeljiva, prividno je upojedinjena zbog ogranienja mentalnog tela, koje je uporite ego-uma. Ego-um se formirao od impresija koje su se taloile kroz ranija ovekova iskustva i akcije. On predstavlja jezgro inkarnirane jedinke. Tako se za ego-um kao rezervoar latentnih impresija, kae da predstavlja stanje mentalnog tela. Za ego-um kao duu koja proivljava aktivirane i ispoljene impresije, kae se da predstavlja stanje suptilnog tela. A za ego-um koji je siao u grubu sferu radi stvaralakog delovanja, kae se da predstavlja stanje fizike inkarnacije. Tako ego-um, ije je sedite u mentalnom telu, predstavlja onaj entitet koji obuhvata sve faze kontinuiranog postojanja zasebne individue. Prikupljene impresije odreuju prirodu inkarnacije Ego-um, sa seditem u mentalnom telu, preuzima nia tela u skladu sa impresijama pohranjenim u njemu. Ove impresije odreuju da li e individua umreti mlada ili e doiveti duboku starost; hoe li biti zdrava ili bolesna ili e moda imati iskustvo i jednog i drugog; da li e biti lepa ili runa; hoe li patiti od fizikih nedostataka, kao io je na primer slepilo, ili e uivati u punoj snazi svog tela; hoe li biti otroumna ili glupa, ista ili neista srca, slabe ili vrste volje; i na kraju, da li e biti zaokupljena materijalnim stvarima, ili e nastojati da pronae unutranju duhovnu svetlost. Igra dualnosti Ego-um se oblikuje pod uticajem karmikih impresija, koje nastaju ne samo kao posledica grubih i fizikih akcija, ve i oseanja i razmiljanja. Osobenosti svake inkarnacije prilagoene su potrebama ego-uma i njegovom sastavu. Prema tome, ako je neka osoba razvila naroite sposobnosti ili sklonosti u jednoj inkarnaciji, ona e ih preneti i u naredne inkarnacije. Isto tako, stvari koje su ostale nedovrene u jednoj inkarnaciji mogu biti dovrene u narednim inkarnacijama. Zahvaljujui trajnosti impresija, karmike veze izgraene u jednoj inkarnaciji nastavljaju se i razvijaju u nizu sledeih inkarnacija. Oni koji su bili u bliskim, dobrim ili loim odnosima, nastojae da ponovo uspostave meusobne kontakte. Tako se igra dualnosti nastavlja sve dotle dok dua ne prikupi veliki broj suprotnih iskustava i, prezasiena njima, ne postane dovoljno zrela da odbaci ego-um, okrene se ka unutra, i spozna sebe kao Najvie Sopstvo. Kroz uzimanje i davanje dolazi do jaanja karmikih veza Ako su odreene osobe nekada davno uspostavile meusobne odnose, te je kroz obostrano uzimanje i davanje dolo do jaanja karmikih i sanskarikih veza meu njima, onda one moraju ponovo da se sretnu, obnove svoje odnose i nadoknade proputeno. Kada osoba daje iz sebinih motiva, to je vezuje na isti nain kao i kada uzima da bi kompenzovala oseanje izolovanosti. Vezivanje na principu uzimanja - davanja ne mora da se odvija samo na materijalnom planu, kroz razmenu novca i dobara ili izvravanje nekih fizikih poslova. Ono moe da se odvija i na planu razmene misli ili oseanja. Karma uplitanja Kada neko ukazuje potovanje svecu koji se nalazi na viim nivoima svesti, on na taj nain ostvaruje pravo da mu se svetac obrati. A svetac, koji prolazi kroz unutranje nivoe sledei svoju duhovnu stazu, mora za trenutak da zastane da bi takvom pokloniku pruio pomo koja e ga uzdii na isti duhovni nivo na kome se i sam nalazi. Iskazivanje potovanja naprednoj dui proizvodi karmu uplitanja. Premda je doista lepo nalaziti se u ulozi nekoga koje potovan, napredna dua kojoj se iskazuje poast, verovatno e morati da se zaustavi na duhovnoj stazi da bi pomogla osobi koja joj je iskazala

potovanje. Razmena meu duama Brza i pouzdana razmena meu duama ogleda se i u zakonitosti po kojoj mrnja rada mrnju, strast izaziva strast, a ljubav priziva ljubav. Ovaj zakon dejstvuje ne samo za vreme jednog ivota ve tokom vie ivota. Osoba je prisiljena da mrzi ili se plai neprijatelja iz nekog od prolih ivota, mada u sadanjem ivotu ne postoje vidljivi razlozi za to. Isto tako, bez ikakvog jasnog povoda, ona u sadanjem ivotu osea potrebu avoli i pomae prijatelje iz prolog ivota. Osoba najee nije svesna razloga svog neobjanjivog ponaanja, to ne znai da ti razlozi ne postoje. Mnoge naizgled neobjanjive stvari postaju shvatljive kada se razmotre u svetlosti karmikih veza iz prolih ivota. Zakon karme je zakon koji se ispoljava kroz neprekidnu razmenu i uzajamno prilagoavanje, i delovae sve dotle dok postoje individualne due koje ude da se ispolje u obinom svetu. Zakon karme je rezultat povodljivosti ego-umova. Ritam u kome dve due zainju svoj odnos tei da se odri sve dotle dok one, kroz novu, razboritiju karmu ne promene taj ritam, i svoj odnos ne uzdignu na kvalitativno vii nivo. Sloboda izbora i sudbina Po pravilu akumulirana karma poseduje izvesnu inerciju. Ona ne menja prirodu svog prvobitnog impulsa ukoliko za to ne postoji odreeni razlog. Pre no to zacrta svoju karmu, individua ima slobodu da bira svoju budunost. Ali nakon to je zacrta, karma se, kao znaajan faktor budueg razvoja individue, ne moe vie zanemariti, to jest, mora se ili istroiti kroz posledice koje je izazvala, ili uravnoteiti novom, odgovarajuom karmom. Zadovoljstva i patnje ivota na zemlji, uspesi i neuspesi koji ga prate, postignua i prepreke kojima je on zasut, prijatelji i neprijatelji - sve je to zacrtano karmom prolih ivota. Karmike predodreenosti se popularno zovu sudbinom. Sudbina, meutim, nije, kao to se misli, tu i nametnut jaram. ovek je sam stvorio svoju sudbinu koja ga prati jo iz davnina, i kao to je ta sudbina uslovljena prolom karmom, isto tako se moe i preoblikovati, izmeniti, ak i ponititi karmom sadanjega ivota. Postati gospodar svoje sudbine Kao to prirodu karme - u zemaljskom ivotu odreuju impresije pohranjene u ego-umu, tako i kvalitet zemaljskog ivota utie na prirodu impresija. Impresije u ego-umu i karma na zemlji uza jamno su zavisni. Kvalitet zemaljske karme igra vanu ulogu u oblikovanju i preoblikovanju impresija ego-uma. On im daje podsticaj, to je presudan faktor dalje sudbine individue. Samo se na popritu zemaljskog postojanja kreativna i plodonosna karma moe manifestovati posredstvom grubog tela. Dublje razumevanje i pravilna primena zakona karme omoguie oveku da, uz pomo razborite i mudre akcije, postane gospodar svoje sudbine. Svaka osoba je postala to to jeste zahvaljujui sopstvenim delima. I upravo kroz sopstvena dela moe i da preoblikuje sebe prema zahtevima svog srca, i da se konano oslobodi karmikih predodreenosti koje upravljaju njenim ivotom i smru. Dve vrste karme Uopteno govorei, postoje dve vrste karme: karma koja vezuje i karma koja potpomae Oslobaanje i Samoostvarenje. Svaka karma, bilo dobra ili loa, sve dok pothranjuje ego-um pogrenim razumevanjem, vezuje oveka. Karma postaje duhovna snaga koja vodi Osloboenju tek kada pone da izvire iz pravilnog razumevanja, iscrpljujui tako impresije ego-uma. A do pravilnog razumevanja se najbre stie preko Savrenog Uitelja, koji najdublje poznaje prirodu due kao i sve sloenosti karmikih zakona. Istinski vredna karma kao posledica razlikovanja izmeu dobra i zla Osoba e proizvesti doista vrednu karmu tek nakon to razvije sposobnost razlikovanja izmeu dobra i zla. Tokom prvih sedam godina ivota impresije se slabo ispoljavaju. Svest, budui da je ispoljavanje impresija slabog intenziteta, slabo reaguje na kontraste koji postoje u svetu. Zato akcije dece ispod sedam godina ne ostavljaju snanije impresije na ego-um, niti igraju vanu ulogu u oblikovanju njihove budunosti. Prava, delotvorna karma, koja oblikuje ego-um i njegovu budunost, zainje se tek kada jedinka razvije izvestan oseaj odgovornosti. Oseaj odgovornosti javlja se naporedo sa oseajem za dobro i zlo, i to obino nakon to jedinka prevali prvih nekoliko godina svog detinjstva.

Poreenje sa zakonom uzroka i posledice Zakon karme se u svetu moralnih vrednosti moe uporediti sa uzrono - posledinim zakonom u fizikom svetu. Kada ne bi bilo uzrono - posledinog zakona u fizikom svetu, nastupio bi haos koji bi ljude liio sposobnosti da predvide rezultate svojih akcija. Isto tako, da nije zakona karme u svetu vrednosti, rezultati akcija bili bi krajnje nepouzdani, a ljudi ne bi znali da li da od svog delovanja oekuju dobro ili zlo. U svetu fizikih fenomena postoji zakon o odranju energije prema kome se nijedan deli energije ne moe izgubiti. U svetu moralnih vrednosti postoji zakon prema kome vai da, kada se jednom stvori karma, ona vie ne moe na misteriozan nain da iezne a da, na sebi svojstven nain, ne proizvede odreene posledice. Ona traje sve dok ne donese plodove ili sve dok ne bude ponitena kroz karmu suprotnog dejstva. Dobre akcije donose dobre rezultate, a rave - loe. Zakon karme odrava moralni poredak univerzuma Moralni poredak univerzuma odrava se na sistematinoj povezanosti uzroka i posledice. Kada bi zakon karme doputao olakice, izuzetke, izmene, ako se ne bi mogao strogo primeniti u domenu moralnih vrednosti, tada ne bi postojao ni moralni poredak univerzuma. ovekova egzistencija bila bi neizvesna u pogledu postizanja vrednih rezultata. U univerzumu bez moralnog poretka sva ljudska nastojanja bila bi proeta sumnjama i nesigurnou. Kada sredstva nisu usklaena sa ciljevima, to jest, kada je zakon karme zanemaren, to je uvek znak da ljudske vrednosti nisu dovoljno ispotovane. Nefleksibilnost zakona karme je nuan preduslov za smislenu akciju koja bi bila neizvediva kada bi se zakon karme ignorisao ili potcenjivao. Zakon karme kao izraz pravde Po svojoj neumitnosti zakon karme je nalik na sve ostale zakone u prirodi. No, strogo delovanje karmikih zakona ne pogaa duu kao nekakva spoljanja, neprijateljska i lepa sila, ve kao neto stoje ukljueno u racionalnu emu ivota. Karmika predodreenost je uslov istinske odgovornosti. To samo znai da ono to ovek seje, to i anje. Sve to se iskustvom prikupi je nesumnjivo posledica onoga to je ranije uinjeno. Ako je osoba inila nekome zlo, onda mora da prihvati kaznu i zlo koje e joj se vratiti. A ako je, pak, inila dobro onda mora da primi nagradu. Sve to ini drugome, ini sebi - mada treba vremena da se to shvati. Zakon karme je izraz pravde i odraz jedinstva ivota u svetu dualnosti. Reinkarnacija i karma VII Odeljak VII Sudbina individue koja se reinkamira Neotplaeni i nenaplaeni karmiki dugovi Broj inkarnacija koje je dua primorana da proivi zbog svoje karmike uslovljenosti ima tendenciju da se otegne u beskraj. Kroz nebrojene ivote individua je stupila u kontakt sa bezbroj ljudi, ostvarila sa njima mnogobrojne duniko - poverilake odnose i uplela se u mreu raznovrsnih nenaplaenih i neotplaenih dugova. A prema karmikom zakonu, ona ne moe da izbegne ni otplatu ni naplatu svojih dugova, posto je i jedno i drugo ishod karme koju je pokrenula elja. Tako ona nastavlja da se inkarnira da bi otplatila i naplatila sve svoje dugove; ali ak i uz vrstu nameru da raisti sve svoje raune, ona najee nije kadra to i da uini. Tekoe u raiavanju rauna Prvo, sve osobe sa kojima ima karmike veze i neraiene raune, ne moraju se inkarnirati u isto vreme kada i ona. Zatim, postoji mogunost da e, usled ogranienja koja joj nameu njene sposobnosti i okolnosti, moda biti nespremna da se suoi sa svim sloenim zahtevima situacije. I konano, u samom pokuaju da izravna raune sa onima sa kojima je u davnanjoj vezi, ona ne moe a da me pokrene lanac novih dugovanja. ak i sklapajui nova prijateljstva, stvorie nove, raznovrsne i vieznane dugove, i uplesti se u nove komplikacije. Tako osoba svaki put sve vie dodaje na svoje dugove i stie se utisak da nema kraja nepreglednom proirivanju i uslonjavanju karmikih zapleta. Uitelj moe raistiti sve raune Pria o karmikim dugovima bila bi doista beskrajna ukoliko ne bi postojao izlaz iz karmikog lavirinta uz pomo Savrenog Uitelja. On ne samo daje u stanju da inicira uenika u vrhunsku vetinu ostvarivanja nevezujue karme, ve moe postati neposrednim izvriteljem njegovog izbavljenja iz

karmikih zamraja. Uitelj je postigao jedinstvo sa Bogom, iji kosmiki i univerzalni ivot obuhvata sva bia. Budui da je jedno sa celokupnim ivotom i budui da se pojavljuje u svojstvu prenosioca znanja, Uitelj moe biti posrednik u raiavanju tragaoevih karmikih dugova, nastalih kao posledica odnosa sa bezbrojnim jedinkama sa kojima se ovaj susretao u svojim inkarnacijama. Poto ve mora da se vee, onda je za njega najbolje da se vee za Boga ili za Uitelja, jer e mu takva veza omoguiti da se oslobodi od svih ostalih karmikih veza. Odnos sa Uiteljem traje vie ivota Kada poklonik kroz svoju dobru karmu u prolim ivotima zaslui najveu blagodet i milost Uitelja, najbolje to tada moe da uini jeste da mu se preda i da ga slui. Svojim predavanjem uenik prebacuje breme svoje karme na Uitelja, koji mora da nae naina da ga oslobodi. Sluenjem Uitelja prua mu se ansa da razrei svoje karmike vorove. Odnos izmeu uenika i Uitelja se nastavlja iz jednog u drugi ivot i protee se na niz inkarnacija. Osobe koje su bile povezane sa Uiteljem u preanjim ivotima, u sadanjem ivotu su nesvesno pri vuene njegovim magnetizmom ne znajui uzrok tome. Privid no neobjanjiva privrenost koju uenik osea prema svom Uitelju ima, gotovo uvek, poduu istoriju. Uenik obino nastavlja tamo gde je stao u prethodnoj inkarnaciji. Prizivanje milosti Uitelja Uenik nikada bez razloga nee privui Uiteljevu panju. Ponekad e Uitelj odati priznanje uenikovoj spiritualnosti, a da ovaj, sa svoje strane, nije uinio nikakve vidljive napore i rtve u tom pravcu. Uenik je, meutim, ve zasluio tu povlasticu zahvaljujui svom bliskom odnosu sa Uiteljem u prolim ivotima kao i svojim spiritualnim pregnuima. Ljubav i naklonost koju je uenik gajio prema Uitelju u prolim ivotima, stvorila je medu njima duboke veze, tako da je istovremeno sa duhovnim buenjem uenika u sadanjem ivotu, stigla i Uiteljeva milost i pomo. Milost Uitelja se zasluuje prethodnom nevezujuom karmom, isto kao to se kroz vezujuu karmu zasluuju zadovoljstvo i patnja, dobro i zlo. Duhovni razvoj zahteva aktivne napore Osoba koja je pola duhovnom stazom po pravilu postepeno napreduje sve dok ne postigne cilj. To nije sluaj sa tragaima koji se jo uvek kolebaju u odnosu na stazu i koji su lieni vodstva Uitelja. Sasvim je izvesno da e se, haotino lutajui kroz nekoliko ivota, veina takvih osoba udaljiti od cilja i nagomilati jo vezujuih sanskara. Zbog toga se ne moe rei da se duhovni razvoj odvija automatski, u smislu da e i bez aktivnih napora tragaoca, rezultati uslediti. Opasnost od pada Pre ili kasnije, meutim, logika iskustava prikupljenih u nekoliko ivota navee ih da, tragajui za najuzvienijim ciljem, krenu spiritualnom stazom. Kada jednom stupi na stazu, tragalac postojano i sigurno napreduje ka svom cilju. Idui stazom, on razvija izvesne latentne sposobnosti koje mu omoguavaju da, s jedne strane, svesno dozivi unutranje suptilne i mentalne svetove, a sa druge, naui da manipulie silama i moima koje su dostupne na viim nivoima svesti. No ipak, uspean prolazak kroz prvih nekoliko nivoa nije garancija daljeg bezbednog napretka. Staza je krcata preprekama i zamkama i sve dotle dok nema pouzdanog vodstva Uitelja, tragaoca vreba opasnost od pada. Joga-bharata Na bilo kom od prvih nekoliko nivoa tragalac, umesto da napreduje ka cilju, moe da ima zastoj ili da nazaduje. U nekim izuzetnim sluajevima tragalac na etvrtom nivou moe da, zbog zloupotrebe svojih moi, izazove takav pad, da su mu posle potrebni eoni da se vrati na izgubljenu poziciju. Tragalac koji doivi ovakav teak pad zove se joga-bharata (yoga-bharashta). ak i yogini su podloni delovanju nepopustljivog zakona karme koji ne poznaje izuzetke, ustupke ili povlastice. Samo ako tragalac ugrabi priliku da se nade pod vodstvom Savrenog Uitelja, njegovo duhovno putovanje e se odvijati glatko i sigurno, i samo e u tom sluaju biti bezbedan od pada i nazadovanja. Uitelj odvraa uenika od negativne karme u koju bi se inae upleo. Pre no to postigne duhovni cilj, tragalac e morati tokom vie inkarnacija da bude na duhovnoj stazi. Protei e vekovi rtvovanja, sluenja, samoproiavanja, trpeljivosti i odlunog traganja pre nego to postane duhovno spreman za konano ostvarenje Boga. Bogoostvarenje, koje je svrha svake individualne reinkarnacije, nikada se ne postie za vreme jednog jedinog ivota. Ono je kulminacija

napora ulaganih kroz vie ivota. Neinteligentna karma bacila je individualnu duu u ropstvo i takva karma mora, tokom vie ivota istrajnog rada na stvaranju inteligentne i nevezujue karme, da se poniti. elja kao sila koja nagoni ka inkarniranju Sila koja individualnu duu dri okovanu na toku raanja i smrti je udnja za zasebnim postojanjem, a upravo iz nje potie mnotvo elja usmerenih na objekte i doivljaje iz sveta dualnosti. Ego-um se inkarnira samo da bi ispunio elje. A kada nestanu elje u bilo kom obliku, impresije koje omoguavaju opstajanje ego-uma takoe nestaju. Sa nestankom impresija, sam ego-um nestaje, i javlja se spoznaja venog, nepromenljivog Sopstva kao jedine Stvarnosti. Bogoostvarenje stavlja taku na sve inkarnacije ego-uma, jer je to ujedno i kraj njegovog postojanja. Dokle god postoji ego-um u bilo kom obliku, postoji i neizbena, nesavladiva potreba za novom inkarnacijom. A kada ego-um iezne, lanac inkarnacija se prekida i dolazi do konanog ostvarenja, Samorealizacije. Kulminacija svih reinkarnacija ivot jedinke koja se reinkarntra sastoji se od mnogobrojnih faza i dogaaja. Toak ivota se neprekidno okree i uzdie je do najveih visina, da bi je, zatim, ponovo spustio. Tako ona stie bogato iskustvo. Za nedostignutim idealima u jednom ivotu, nastavlja da traga u sledeem. Dovrava nedovreno, osvetljava nejasno, ispravlja pogreno. Neizmirene raune izmiruje otplatom ili, pak, naplatom karmikih dugova. I napokon, posto dostigne punu zrelost, njen ego-um nestaje, a njena dua stupa u jedinstven boanski ivot. U boanskom ivotu vie ne postoji ni prisila davanja ni prisila uzimanja, jer je dua prevazila svest o zasebnosti odnosno dualnosti. Kontinuirani ivot due moe se porediti sa dramom Drama kontinuiranog ivljenja individualne due sastoji se od mnogo inova. Sa stanovita zemaljskog postojanja moe se rei da se, posle svakog zavrenog ina, zavesa sputa na njen ivot. Meutim, ako bi se svaki in posmatrao kao zasebna celina, onda se iz svega toga ne bi mogao izvui neki dublji smisao. Svaki in treba sagledati u irem kontekstu. On, kao sastavni deo drame, predstavlja samo kariku u lancu inova - onih koji su ve izvedeni i onih koji tek treba da se izvedu. Zavretak jednog ina nije ujedno i kraj dramske radnje - ona se nastavlja. Glumci odlaze sa zemaljske pozornice tek da bi se ponovo pojavili u novim ulogama, u novom scenariju. Igra skrivalice Glumci su toliko zaokupljeni svojim trenutnim ulogama da ih smatraju poetkom i krajem svog postojanja. Tokom najveeg broja svojih uzastopnih ivota (u bezbrojnom nizu inkarnacija) oni ostaju nesvesni dobro uvane istine - da je Pisac drame, u Svom izmiljenom delu, sam postao itava glumaka ekipa i da se igra skrivalice sa samim sobom kako bi u potpunosti i svesno postigao Sopstvenu stvaralaku beskonanost. Beskonanost mora da proe kroz iluziju konanosti da bi sebe spoznala kao Beskonanost; a Pisac mora da odigra ulogu svih glumaca da bi spoznao Sebe kao Autora ove najvee detektivske prie ispisane u ciklusima stvaranja. ivi za Boga i umri za Boga Ovaj rat* je nuno zlo; on je deo Boanske promisli prema kojoj oveanstvo treba da postane svesno viih vrednosti. Ako oveanstvo ne uspe da izvue nauk iz lekcija ovog rata, onda e ono uzaludno propatiti. Ovaj rat nas ui da i prosena osoba moe da se, sledei nesebine ciljeve, uzdigne do najviih visina portvovanosti. On nas takoe ui da je sve profano - bogatstvo, posedi, mo, slava, porodica, pa ak i samo strujanje ivota na zemlji - prolazno i lieno trajne vrednosti. Ratne nepogode e uputiti oveka ka Bogu, koji je Istina, i inicirae ga u novi ivot nadahnut istinskim i trajnim vrednostima. * Drugi svetski rat-Ur. Za svoju otadbinu ili politiku ideologiju ljudi su u stanju da izdre neizrecivu patnju i podnesu beskrajno mnogo rtava. Dakle, sposobni su i da, zarad Boga ili Istine, podnesu jednake rtve i patnje. Sve religije nedvosmisleno zahtevaju od oveka da ivi u skladu sa Istinom; prema tome, puka je besmislica boriti se na strani jedne religije protiv druge. Vreme je da oveanstvo smelo sagleda Istinu da je ivot jedan i da je Bog jedina stvarnost i jedina vrednost. Za Boga vredi iveti, za Boga vredi mreti. Sve ostalo je prazno i nitavno bavljenje iluzornim vrednostima. Rad na duhovnom oslobaanju oveanstva

Vapaj za slobodom U itavom svetu ljudski duh vapi za slobodom. Ljubav prema slobodi i potraga za njom su dve osnovne tenje oveanstva. Medu svim rasama i u svim podnebljima, u svim zemljama i u svim vremenima, osnovni moto namuenog, od patnji obnevidelog oveanstva, oduvek bee samo - sloboda! Malo je, meutim, onih koji zaista shvataju pojam istinske, apsolutne slobode. A mnogo onih koji, delimino razumevajui pojam slobode, tee jedino da sebi obezbede onu vrstu egzistencije koja e im pruiti oseaj slobode koja je samo relativna. Razliiti ljudi tee razliitim slobodama zavisno od toga ta u ivotu cene i ta smatraju vrednim. Vrste slobode ovek u svim sferama ivota nastoji da ostvari slobodu, da ivi po svom nahoenju. Kroz svoj imperativni zahtev da bude slobodan, on se obino vezuje za spoljanjost ivota kome stremi. Otuda se onaj koji se poistovetio sa otadbinom, bori da ostvari nacionalnu i politiku slobodu. Onaj koji je zaokupljen ekonomskim ciljevima, bori se za ekonomsku slobodu. Onaj koji je nadahnut religioznim ciljevima, nastoji da ostvari slobodu religije. Osobe koje su snano privuene drutvenim ili kulturnim ideologijama, ude za slobodom kretanja i slobodnom razmenom ideja i informacija. Ali je malo onih koji shvataju da je najosnovnija sloboda, koja je, za razliku od mnogobrojnih relativnih sloboda, vredna sama po sebi - duhovna sloboda. ak i da su svi spoljanji uslovi slobodnog ivljenja prisutni, ovekova dua bi, u nedostatku spiritualne slobode, ostala bolno zasunjena. Granice slobode Razliiti tipovi spoljanje slobode mogu se, silom prilika, ostvariti samo delimino. Sloboda koju za sebe zahteva jedinka, drutvo ili drava, mora se prilagoditi zahtevima drugih jedinki, drutava ili drava. Nacionalne, ekonomske, religiozne ili kulturne slobode vezane su za svet dualnosti. One postoje i opstaju kroz dualnost, pa su zato relativne i ograniene, a ne beskonane. Relativna sloboda je uvek, u veoj ili manjoj meri, relativna. ak i kada se, istrajnim ulaganjem napora, konano ostvari, ona ne predstavlja trajno reenje, jer spoljanji uslovi nisu trajni - podloni su postepenom razaranja i nestanku. Samo duhovna sloboda je neograniena Samo je duhovna sloboda apsolutna i neograniena, i, kada se istrajnim ulaganjem napora jednom ostvari, ostaje veito. Premda se ispoljava kroz svet dualnosti, ona je utemeljena na spoznaji o neprikosnovenom jedinstvu svekolikog ivota. Najvaniji preduslov ostvarenja duhovne slobode je osloboenost od elja. elje su to to sputava oveka, jer ga teraju da se vezuje za uslove pod kojima bi se, eventualno, mogle ispuniti. Da nema elja, ne bi bilo ni zavisnosti ni ogranienja. Dua je, elei, dospela u ropstvo. Kada dua pokida okove elja koji je dre u stanju otuenosti, ona e se ujedno osloboditi vezanosti za grubo, suptilno i mentalno telo. To je prava duhovna sloboda, ona sloboda koja sa sobom nosi krajnje ostvarenje jedinstva svekolikog ivota, i koja definitivno stavlja taku na sve brige i sumnje. Vanost duhovne slobode Samo kroz duhovnu slobodu moe se doiveti beskrajna srea i Samospoznaja kakvoj nema premca. Samo kroz duhovnu slobodu rada se vrhunsko poverenje u Istinu. Samo u duhovnoj slobodi nema patnji i ogranienja. Samo u duhovnoj slobodi ovek moe iveti za druge, a opet ostati nevezan. Bilo koji nii vid slobode moe se porediti sa kulom od peska. Manja postignua prati strah od prolaznosti. Zato nema veeg dara od duhovne slobode, nema vanijeg zadatka nego da se drugima pomogne da je postignu. Oni koji su shvatili vrhunski znaaj duhovne slobode moraju ne samo da se za nju izbore, ve i da se prihvate dunosti date od Boga, da pomognu drugima da je steknu. Istinsko sluenje Ljudi koje proima duh nesebinog sluenja, ukazuju oveanstvu pomo opskrbljujui ga osnovnim ivotnim potrebama - odeom i krovom nad glavom, lekovima i hranom, knjigama i drugim blagodetima civilizacije. Oni ne samo da su odluni da odbrane slabijeg od napada i ugnjetavanja, ve su spremni da za drugog poloe i sopstveni ivot. Sve te vrste pomoi su doista velike i znaajne; ali sa konane take gledita je pomo koja oveku omoguava da ostvari duhovnu slobodu, vea od

svake druge pomoi. Ona po svojoj vanosti dolazi na prvo mesto. Kako pomoi drugima da postignu duhovnu slobodu Pomo koja se prua ljudima u njihovim naporima da ostvare duhovnu slobodu umnogome se razlikuje od drugih vidova pomoi. Kada su ljudi gladni daete im hranu i oni e biti siti. Kada nemaju ta da obuku, pribaviete im odeu koju treba samo da obuku. Beskunicima ete pruiti dom u koji oni treba samo da se usele. Meutim, za one koji su u beznau duhovnog zatoenitva, ne postoji lek koji e trenut no olakati njihovo stanje. Duhovnu slobodu mora izboriti svak za sebe sopstvenim naporima uz pomo briljivo isplanirane strategije protiv nieg ja i niih elja. Ratnici Istine moraju pomagati svim ljudima, ne samo u njihovim naporima da u uzbudljivoj i izazovnoj bici ostvare pobedu nad sobom, ve i pri svakom, pa i najmanjem koraku u pravcu tog postignua. Nema drugog naina. Breme mora da se podeli. vrsto verujem da ete vi, moji poklonici, zajednikim naporima izneti to breme. Mnogi od vas su, svih ovih godina provedenih sa mnom, podstaknuti ljubavlju prema meni i verom u mene, izvravali moje naloge i sledili moje upute. Kroz mnoge bure i potrese, mrane neprohode i oskudice, ostali ste verni meni i mom duhovnom delu. Sada je dolo vreme da uloite sve svoje snage i pomognete mi u misiji pomoi oveanstvu da krene duhovnom stazom i spozna Boga. Vena Istina daje Bog jedina stvarnost, mora da bude jasno shvaena i bezrezervno prihvaena, a zatim i nedvosmisleno ispoljena u recima i u delu. Kada spozna Istinu, oveanstvo e postii duhovnu slobodu. Nema te rtve koju ne treba podneti da bi se ovek oslobodio iz duhovnih okova i nasledio Istinu koja jedina donosi veni mir i uvruje nepokolebljivi oseaj univerzalnog bratstva ljudi, oplemenjenog blagorodnom ljubavlju za sve, jer svako je izraz jedne jedinstvene Stvarnosti. U ovom bogoeljenom, od Boga isplaniranom i suenom zadatku pruanja duhovne pomoi oveanstvu, vi, moji poklonici, morate mi pomoi - ak i po cenu ivota. Preuzimajui na sebe zadatak da pomognete drugima da spoznaju Boga, duni ste da radosno podnosite svaku rtvu i patnju. Zadatak duhovnih radnika Budite Luonoe oveanstva Veoma sam srean to ste se odazvali mom pozivu da ujete poruku koju imam za vas. Najvaniji uslov svakog duhovnog kolovanja je spremnost da se izgara u duhovnom radu iji je cilj pribliavanje oveanstva spoznaji Boga. Neobino mi je zadovoljstvo da primetim kako ste se takvom poduhvatu iskrena srca odazvali, uestvujui sa ljubavlju i verom u mom univerzalnom delu produhovljavanja sveta. Uveren sam da neete zadrati samo za sebe Istinu koju vam donosim, ve ete, s ushienjem i odvanou, preneti svetlost ovom, u neznanje duboko ogrezlom, oveanstvu. Priroda duhovnog rada Zbog svog vrhunskog znaaja za istinsko i trajno blago stanje oveanstva, duhovni rad je imperativ za sve one koji iskreno vole oveanstvo. Stoga je bitno da budemo sasvim naisto u pogledu prirode duhovnog rada. Svet je vrsto utemeljen na lanoj ideji o zasebnom postojanju; i, budui da je uhvaen u iluzornu mreu dualnosti, on ne moe da se izvue iz njenih zamrenosti. Duhovni radnici moraju da izbave svet iz takvih muka, poteklih iz uobrazilje o dualnosti, tako to e mu predoiti Istinu o jedinstvenosti svekolikog ivota. Izvor iluzije o mnotvu Iluzija mnotva nastala je zbog toga to se dua, u svom neznanju, poistoveuje sa svojim telima. Grubo, suptilno i mentalno telo su posrednici kroz koje ego-um doivljava razliita stanja sveta dualnosti. Ali tela ne mogu biti sredstvo kroz koje bi dua saznala svoju istinsku prirodu, jer je dua iznad njih. Poistoveujui se sa telima, dua se uhvatila u zamku iluzije o viestrukom postojanju. Dua je u svim telima i u ego-umu jedna i nepodeljena. Meutim, pogreno poistoveujui sebe sa telima i ego-umom, koji su samo njeni nosai, ona je poela sebe da smatra ogranienom; i da smatra daje u kreaciji samo jedna medu mnogima - umesto da sagleda sebe kao jednu i jedinu Stvarnost u kojoj ne moe da postoji drugo. Stanja svesti Svaka dua je jedno sa venom i nedeljivom univerzalnom Duom, koja je jedina Stvarnost. Meutim,

obmanjujue poistoveenje sa telima i ego-umom, stvara iluziju mnotva i podeljenosti unutar nedeljive celine. Tela su, kao i ego-um, samo posrednici ili nosai svesti. Dok doivljava razliite unutranje nivoe posredstvom razliitih posrednika ili nosaa, dua prolazi kroz razliita stanja svesti. Bogospoznaja Veina dua je nesvesna svoje istinske prirode, Boga, koji je Jedinstvena Stvarnost svih dua. Poto do tog iskustva jo uvek nisu dole svesno, Bogospoznaja je u njima jo uvek samo latentna. Oni koji su zbacili veo dualnosti, doivljavaju duu kroz samu duu, nezavisno od njenih posrednika ili nosaa. To je iskustvo gde dua svesno doivljava svoju istovetnost sa Bogom, i gde Svetio Istine o Jedinstvu svih bia rasteruje mrak patnji i ogranienja. To je samopotvrivanje Beskonanog kao beskonanog. U stanju duhovne Slobode i Savrenosti, dolazi do potpune predaje ego-ivota, da bi se, umesto njega, rascvetao osloboeni, boanski ivot u Istini. Bog postaje jedina Stvarnost za koju vrei iveti. Vanost vremena Spoznati Boga znai boraviti u venosti. To je bezvremeno iskustvo. Meutim, duhovni rad namenjen je duama koje se jo uvek nalaze u klopci kreacije, u kojoj vlada iluzija o vremenu. Duhovni radnici ne mogu sebi dopustiti da u kreaciji zanemare element vremena. Ignorisati vreme znailo bi ignorisati i sam duhovni rad. Za njih je od najveeg znaaja da strogo vode rauna o protoku vremena u kreaciji i da ne izgube iz vida uzvieni znaaj budueg trenutka u kome e se obelodaniti univerzalna duhovna Istina. Zadatak duhovnih radnika Zadatak vas, duhovnih radnika, jeste da mi pomognete u mom objavljivanju Istine napaenom oveanstvu. Vi ne samo da morate da pripremite oveanstvo da primi Istinu, ve se i sami morate uvrstiti u njoj. Zapamtite da moete pomoi ljudima da se oslobode iluzorne podvojenosti i domognu duhovne slobode jedino ako i sami - pomaui ak i onima koji su skloni da stvaraju razdore tamo gde ih nema ne dajui vam tako ni trenutka predaha - nikada ne izgubite iz vida ideju o jedinstvu. Ljudski um se mora prethodno oistiti od sebinosti i predrasuda, da bi ljudi mogli da prime veni ivot koji im ja donosim. A ubediti ljude da se okanu sebinosti i predrasuda - to doista nije nimalo lak zadatak. Nije sluajno da se ljudi dele na bogate i siromane, na vladare i potinjene, na vode i vodene, na tirane i ugnjetavane, na velike i male, na primaoce visokih priznanja i na drutveno igosane. Ove razlike su stvorili i podravaju oni koji su se u svom duhovnom neznanju vezali za njih, i koji su toliko ogrezli u izopaene misli i oseanja da svoju izopaenost vie ne zapaaju. Sviknuti da ivot vide izdeljen na zasebne celine, oni nisu voljni da napuste stav o svojoj zasebnosti. Kada se budete upustili u duhovni rad, vi ele zakoraiti u umu podela za koje ljudi oajniki prianjaju, koje naglaavaju, i koje svim snagama, svesno ili nesvesno, nastoje da ouvaju. Pridobijanje ljudi za ivot n Istini Pukim osuivanjem podela neete odstraniti podele. Njih stvaraju i pothranjuju podvajajue misli i oseanja, koje e popustiti samo na dodir ljubavi i razumevanja. Vi morate da pridobijete ljude za ivot u Istini; ne moete ih prisiljavati na duhovnost. Nije dovoljno da negujete snana prijateljska oseanja i niim ukaljanu istotu i dobrotu u srcima. Da biste uspeli u svom zadatku vi morate ljudima uliti veru, i ubediti ih da im pomaete da se spasu ropstva i patnje kroz spoznaju Najuzvienijeg - iji su oni punopravni naslednici. Nema drugog naina da im se pomogne da postignu duhovno osloboenje i presvet ljenje. Instrukcije za duhovne radnike U pruanju duhovne pomoi morate imati u vidu sledee etiri stvari: 1. Prividno sputanje na nii nivo esto e biti neophodno da se prividno spustite na nie nivoe kojima pripadaju osobe kojima elite da pomognete. I pored toga to imate najbolju nameru da uzdignete ljude na vii nivo svesti, oni nee uspeti da vas razumeju ukoliko im se ne budete obraali renikom koji im je razumljiv. Ono to kroz svoja razmiljanja i oseanja imate da saoptite ljudima, ne srne da bude saopteno sa visine. Ljudi nee pogoditi smisao vaih reci ukoliko te reci nisu prilagoene njihovim sposobnostima i iskustvu. Meutim, jednako je vano da, dok to inite, stvarno ne izgubite visoki nivo razumevanja. Kako ljudi budu postepeno dolazili do sve dubljeg i dubljeg razumevanja, vi

ete menjati svoj pristup i tehniku, tako da e va prividni silazak na nie nivoe biti samo privremen. 2. Duhovno razumevanje obezeuje svestrano napredovanje Ne smete deliti ivot na oblasti, a zatim poeti da se bavite svakom oblau odvojeno i iskljuivo. Takvo razmiljanje je prepreka celovitoj viziji. Prema tome, kada podelite ivot na politiku, kolstvo, moral, ekonomiju, nauku, umetnost, religiju, misticizam i kulturu i posmatrate samo jednu od ovih oblasti - reenje do kojeg budete doli nee biti zadovoljavajue ni celovito. Ali, ukoliko uspete da u ljudima probudite duhovno nadahnue i razumevanje, napredak u svim ovim sferama ivota usledie automatski. Vi, kao duhovni radnici, moraete da nastojite na pronalaenju celovitog i stvarnog reenja za sve pojedinane i drutvene probleme. 3. Duhovni razvoj kao nesputani razvoj unutranjeg razumevanja. Kao duhovni radnici takoe morate da zapamtite da duhovna mudrost koju elite da prenesete ljudima, ve postoji u njima u latentnom stanju, te da vi jedino moete da budete instrument njenog razotkrivanja. Duhovni napredak nije proces akumuliranja koji se odvija spolja; to je unutarnji razvojni proces. Istina je da je pomo Savrenog Uitelja apsolutno neophodna da bi neko postigao Samospoznaju, ali pravi smisao pomoi dobijene od Uitelja jeste osposobljavanje drugih da ovladaju svojim prikrivenim sposobnostima. 4. Neka pitanja su vanija od odgovora. Vi, kao duhovni radnici, ne smete da gubite iz vida konkretno delo koje Uitelj eli da, uz vau pomo, izvri. Kada vam postane sasvim jasno da duhovna mudrost lei skrivena u svakom, vi se vie neete optereivati time da morate da pruite drugima spremljene odgovore i gotova reenja. Najee ete se zadovoljiti time da drugima osvetlite problem sa druge strane, ili da rastumaite njegovu pravu prirodu. Va zadatak bie da upitate druge ono to se sami ne bi upitali ili usudili da upitaju u vezi nekog svog praktinog problema. Ili, pak, u drugom sluaju, bie dovoljno ako uspete da navedete ljude da se pitaju i sami tragaju za odgovorima, da razumeju, i u jednom plodonosnijem i kreativnijem pravcu, sami istrauju svoje probleme. Ukazati ljudima na dublji nain sagledavanja problema i sugerisati im konstruktivniji pravac razmiljanja i delanja, znai mnogo vise od nametanja gotovih reenja. Pitanja koja mogu da im pomognu da bolje formuliu sebe ne treba da budu ni previe teoretska ni previe komplikovana. Ako su pitanja jednostavna, neposredna, i duboka, ona e sama ukazivati na odgovor. Ljudi e sami pronai svoje odgovore. Vaa zasluga bie u tome to, bez vae vete intervencije, ljudi ne bi bili u stanju da sami dou do reenja svojih problema sa duhovne take gledita. Nadvladavanje prepreka Videli ste kako ete vi, kao duhovni radnici, morati silom prilika da se suoite sa mnotvom prepreka, ali prepreke i postoje da bi ih sadvladali. ak i ako vam se uini da je prepreka nesavladiva, morate da uinite sve to je u vaim moima da pomognete drugima bez obzira na mogue rezultate ili posledice. Prepreke i njihovo savladavanje, uspesi i neuspesi, sve to su iluzije unutar beskonane Jednote. Kada svoj zadatak izvravate ista srca, vi ste ga ve izvrili. Ako ste nepokolebljivo odluni u elji da mi pomognete u mojoj misiji da oveanstvu otvorim oi za jedinu stvarnost vrednu truda, za Boga i samo Boga, ukazae vam se mnotvo mogunosti za duhovni rad. Postoji, doista, mnotvo mogunosti za rad na ovom polju. Rezultati duhovnog rada Morate obavljati svoje zadatke ne brinui za posledice, ne obazirui se na uspehe i neuspehe. Budite sigurni da e vai rezultati, ako budete radili s entuzijazmom i razumevanjem, biti izvanredni. Vaim neumornim zalaganjem oveanstvo e biti inicirano u novi ivot u kome e vladati trajni mir i besprekorna harmonija, nepokolebljiva vera i neizbrisivo blaenstvo, besmrtna sveina i besprekorna istota, stvaralaka ljubav i beskonano razumevanje. Vrline i sposobnosti sledbenika Odeljak I Stupanje u stvarnost unutranjeg ivota Prednost i ogranienja spuljanjeg pristupa lako je dostignue Istine konana sudbina svih ljudi, malo je onih koji su dovoljno pripremljeni za nju. Um svetovne osobe pomuen je gustim naslagama sanskara, koje se, da bi tragalac uopte mogao da kroi na spiritualnu stazu, moraju svesti na razumnu meru. Strogo praenje spoljanjih obrazaca religijskih rituala i ceremonija je uobiajeni postupak za olakavanje sanskarikog tereta. Stupanj spoljanjeg prihvatanja religijskih zapovesti i tradicija je poznat kao airat (shairat), ili karma-

kanda. On podrazumeva svakodnevnu molitvu, obilazak svetih mesta, izvravanje dunosti onako kako ih nalau sveli spisi, te ivljenje u skladu sa strogo utvrenim etikim kodeksom kojeg je iznedrila moralna svest tog doba. Spoljanji pristup je na svoj nain koristan, jer stvara odgovarajuu atmosferu za razvoj duhovne discipline, ali nije uvek lien negativnih posledica. Ponekad ini osobu krutom, suvoparnom i utogljenom, i pothranjuje u njoj neku vrstu suptilnog samoljublja. No, veina ljudi je, i pored svega toga, privrena spoljanjerm prihvatanju religije, jer nalazi da je to najlaki nain za umirivanje neiste savesti. Realnosti unutranjeg ivota Dua provede nekoliko ivota uei lekcije spoljanjeg prihvatanja. Ali doi e trenutak kada e se ona, zamorivi se od svega toga, okrenuti realnosti unutranjeg ivota. Za svetovnu osobu koja se odluila za ovaj uzvieniji oblik traganja kaemo daje postala poklonik. Kao to insekt prolazi kroz razne metamorfoze da bi dospeo do sledeeg stadijuma razvoja, tako i poklonik, proavi fazu spoljanjeg prihvatanja (airat ili karma-kandu) nastavlja dalje stazom duhovne emancipacije, koja je poznata kao tarikat (tarqat), ili adiatma-marga (adhyatma-marga). U ovoj vioj fazi, poklonika vie ne zadovoljava spoljanjc prihvatanje odreenih pravila, ve on eli da razvije osobine koje e njegov unutranji ivot uiniti duhovno lepim. Ogranienja konvencija Sa stajalita realnosti unutranjeg ivota, ivot zasnovan na spoljanjem prihvatanju esto je duhovno jalov, a ivot koji odstupa od ovakvog krutog prihvatanja neretko se odlikuje duhovnim bogatstvom. ovek, ulaui napore da se prilagodi ustaljenim emama i konvencijama umesto da se bavi istinskim i trajnim vrednostima, potpada pod vlast lanih ili iluzornih vrednosti. Ono to je drutveno ustanovljeno i opte priznato ne mora uvek da bude zdravo i u duhovnom smislu. Deava se upravo suprotno. Mnoge konvencije, kao delo prosenih umova, duhovno neizgraenih pojedinaca, nisu nita drugo do iluzorne vrednosti. Najvei broj konvencija ima iluzornu vrednost zbog toga to su krojene po meri proeka. Ovo, pak, ne znai da konvencije nemaju apsolutno nikakvu vrednost. Oslobaanje od konvencija zaslugom kritikog razmiljanja Ljudi se pokadto okreu nekonvencionalnim stvarima samo da bi iskoili iz uobiajenih okvira. Nesvakidanjost njihovih tenji i interesovanja pomae im da zadovolje i osete svoju izdvojenost i razliitost od ostalog sveta. Nekonvencionalne stvari su neretko privlane samo novine radi. Iluzorna vrednost obinog i ustaljenog vremenom gubi ar, pa ovek, umesto da se okrene istinskim i trajnim vrednostima, tei da pripie iluzornu vrednost stvarima koje nisu ustaljene i uobiajene. Prerastanje stupnja spoljanjeg prihvatanja je mnogo vei korak od pukog mehanikog prebacivanja s konvencionalnog na nekonvencionalno, jer je to samo jedna nekritika reakcija, koja, kao takva, ne moe da doprinese ivotu u slobodi i istini. Osloboenost od konvencija, kojom se odlikuje ivot poklonika, ne javlja se kao posledica nekritike reakcije, nego kao rezultat kritikog razmiljanja. Oni koji bi da nadrastu stupanj spoljanjeg prihvatanja i da zakorae u uzvieniji ivot unutranje realnosti, moraju da naue da razlikuju lane od pravih vrednosti, i to nezavisno od konvencionalnosti i nekonvencionalnosti. Razlikovanje izmeu istinitog i lanog Stoga, prelazak iz shairata (karma-kanda) u tariqat (adhyatma-marga) ne treba shvatiti samo kao prestanak spoljanjeg konformizma. To nije samo zamena konvencionalnog za nekonvencionalno, uobiajenog za neuobiajeno. To je definitivan prestanak nekritikog prihvatanja postojee tradicije i poetak novog naina ivota koji e se zasnivati na razboritom uoavanju razlike izmeu bitnog i nebitnog. To je skok sa stupnja neznanja na stupanj kritike promiljenosti. Na stupnju spoljanjeg prihvatanja, spiritualno neznanje individue toliko je veliko da ona ni ne shvata da ivi u neznanju. Ali kada se probudi i krene stazom, ona e, shvativi da ne zna, poeti da osea potrebu za istinskim znanjem. U poetnim stadijumima svog nastojanja da dostigne znanje, ona e se sluiti intelektom da bi razluila trajno od prolaznog, istinito od lanog, stvarno od nestvarnog, bitno od nebitnog. Propast jalovih ubeenja Za duhovnog poklonika, meutim, isto intelektualno razumevanje pokazae se nedovoljnim, odnosno, javie se potreba da svoj u intelektualnu analizu uskladi sa praktinim ivotom. Sa duhovne take gledita vana je praksa, a ne teorija. Ideje, verovanja, stavovi, gledita, ili doktrine kojih se ljudi

intelektualno pridravaju ine povrinski sloj njihove linosti. Ljudi veruju u jedno, a ine drugo. Oslanjajui se na svoja jalova ubeenja, pate od iluzije kako su duhovno napredni, dok, u stvari, jo nisu ni zapoeli duhovni ivot. Vera i religijske dogme Deava se da i dogma, ukoliko je ovek brani sa arom, indirektno privue iskustvo koje e mu otvoriti vratnice spiritualnog ivota. ak i na stupnju shairata, ili karma-kande, nije retkost da privrenost religiji postane izvor nadahnua za mnoga nesebina i plemenita dela. Jer, dokle god postoji slepo prihvatanje dogmi, dotle postoji i gorljivost i oduevljenje kao dinamini element svake verske ideologije. Vera i religijske dogme imaju prednost nad intelektualnim stavovima i doktrinama, jer obuhvataju ne samo intelekt, ve i srce. Za razliku od isto teorijskih spekulacija, one ukljuuju znatno vei deo linosti. Dogme su esto tetne Vera i religijske dogme su, gledano u celini, kako izvor dobra tako i izvor zla, budui da je vienje koje nameu dogme neretko zamagljeno usled degeneracije ili pak potpunog izostanka kritikog rasuivanja. Iako su vera i religijske dogme ponekad donosile korist pojedincu ! zajednici, mnogo ee su inile tetu. Mada su u odanosti veri i dogmama zastupljeni i um i srce, u svemu tome se krije i jedan ozbiljan nedostatak-oboje deluju u odsustvu kritikog osvrta. Otuda praenje religijskih dogmi ne daje u potpunosti povoljan rezultat. Potreba za prevoenjem teorije u praksu Kada se ovek odrekne ranije nekritiki prihvaene vere i religijskih dogmi u korist pogleda i naela kojima posveuje svoju misao, dolo je do izvesnog napretka - utoliko to njegov um sada poinje kritiki da preispituje svoja uverenja. On ih, meutim, vie ne brani sa tolikim arom i oduevljenjem kao to je ranije branio verska ubeenja. Ako su novonastala uverenja liena emotivnog podsticaja, ona ostaju vezana za povrne aspekte linosti, i labavo, poput ogrtaa, prianjaju za oveka. Um se sada oslobodio uticaja neoplemenjenih emocija - ali je takvo postignue preesto praeno rtvovanjem uea srca. Meutim, da bi rezultati kritikog razmiljanja postali duhovno plodonosni, mora se ponovo pokrenuti i oiveti uee srca. Drugim recima, ideje nastale nakon kritikog preispitivanja moraju se ukljuiti u aktivan ivot da bi bile sasvim plodonosne. Ukljuene u procese aktivnog ivota, ideje doivljavaju zdravu transformaciju i postaju jedno sa tkivom ivota. Kritiko i kreativno razmiljanje uravnoteava Prelazak sa spoljanjeg prihvatanja (airat, karma-kanda) na ivot u kome prevashodni znaaj imaju unutranje vrednosti (tariqat ili adhyatma-marga) um i srce sastoji se iz dva stupnja: 1) oslobaanje uma od inercije nekritikog prihvatanja zasnovanog na lepom imitiranju i pobuivanje kritikog razmiljanja; i 2) uvoenje rezultata kritikog rasuivanja u praktian ivot. I, napokon, da bi bila plodonosna, misao treba da postane ne samo kritika nego i kreativna. Razvoj kritike i kreativne misli je vrsta duhovne pripreme. Kroz nju ovek usavrava one ljudske kvalitete koji doprinose uravnoteavanju uma i srca, i, naposletku, oslobaanju nesputanog Boanskog ivota. Vrline i sposobnosti sledbenika II Odeljak II Neke boanske vrline Meupovezanost osobina koje su neophodne za duhovni ivot Da bi unutranji ivot poklonika postao harmonian i prosvetIjen, on mora da razvije i ispolji mnoge boanske vrline u svakodnevnom ivotu. Moe izgledati da neka vrlina sama po sebi nije previe bitna, ali zanemariti njene veze sa drugim vanim vrlinama nije preporuljivo. U duhovnom ivotu sve vrline se nadopunjuju i podstiu jedna drugu, a njihova meupovezanost je takva da je nemogue zanemariti bilo koju od njih, a da se ne narui ravnotea ovekovog duhovnog ustrojstva. Kada prihvatimo da svaka ima svoju funkciju i smisao, ispada da su sve boanske vrline apsolutno neophodne za ivot. Strpljenje i istrajnost Svaki ovek je punopravni naslednik Istine. Ali, onaj koji bi da nasledi Istinu mora za nju da bude duhovno pripremljen, a duhovna priprema ponekad se protee na nekoliko ivota provedenih u strpljivom, istrajnom i napornom radu. Jedan od prvih koraka koji poklonik treba da uini jeste da

svom neumornom entuzijazmu pridoda nepokolebljivo strpljenje. Kada odlui da ostvari Istinu, ovek zapravo stupa na stazu posutu trnjem, i malo je onih ija e nepokolebljivost i hrabrost istrajati do samog kraja. Pred tolikim preprekama mnogo je lake odustati nego se boriti. To se moe slikovito prikazati priom o jednom oveku iz Pune, grada u Indiji. Jednom je taj ovek proitao duhovni spis koji je na njega ostavio tako dubok utisak da je odluio da se odrekne svega. Napustio je Punu i otiao u oblinju umu. Seo je pod drvo, i, sa brojanicorn u rukama, poeo da ponavlja Boije ime. Tako je nastavio celog bogovetnog dana uprkos mnogim neprijatnostima; ali, njegovo oduevljenje poelo je lagano da splanjava. Po zalasku sunca, sa svih strana mogli su se uti ivotinjski krici, i, mada su ti uznemiravajui zvui koji su se prolamali kroz tiinu noi bivali sve glasniji i glasniji, on se i dalje drao svoje odluke... Sve do trenutka kada opazi kako mu se kroz pomrainu pribliava ogroman medved. Pretrnuvi od straha za svoj ivot, on potra koliko ga noge nose. Uspeo je da stigne do jedne prodavnice u gradu i pao u nesvest. A kada je doao k sebi, ispriao je, na opte veselje okupljenih radoznalaca, svoju avanturu. Tako je prestala njegova elja za odricanjem. Prihvatanje sveta onakav kakav jeste Duhovni napori iziskuju ne samo veliku fiziku izdrljivost i odvanost, ve i najstroe obuzdavanje i nepokolebljivu moralnu hrabrost. Svet je zarobljen Mayom i opijen lanim vrednostima. Zato su zemaljski putevi najee u suprotnosti sa standardima koje je poklonik sam sebi postavio. Meutim, beanje od sveta mu nee mnogo pomoi. Ponovo e morati da se vrati u svet da bi razvio one osobine koje e ga osposobiti da se suoi sa svetom i prihvati ga onakvog kakav jeste. Njegov put upravo i vodi kroz svet, i on treba da mu slui uprkos tome to ga ne odobrava. Da bi voleo i sluio svet koji za njega ima malo razumevanja ili ga ak uopte i nema, on mora da razvije u sebi beskonanu trpeljivost i uzdranost. Ozdravanje Kako odmie na stazi, kroz odnos sa Savrenim Uiteljem poklonik sve dublje osea i razume istinsku ljubav. A to ga ini bolno osetljivim na spoljanje uticaje u kojima ne samo da nema ljubavi, ve se sa svih strana suoava sa hladnim prezirom, tvrdokornom zajedljivou, beznadenom antipatijom i stalnom mrnjom. Tu je njegova mo obuzdavanja na najteem ispitu. ak i svetovnjak moe da propati u svetu koji mu ponekad izgleda neprijateljski i otuen, ali njegova patnja, obzirom na njegovu grubost i tvrdokornost, nije toliko izraena. On i ne oekuje nita bolje od ljudske prirode, mislei da je ona, kao takva, neizbena i neiskorenjiva. Poklonik, meutim, iskusivi uzvienu ljubav, zna kakva je riznica skrivenih mogunosti u svakoj dui. Zato je njegova patnja vea jer on doivljava rascep izmeu onoga kako stvari stoje i kakve bi mogle da budu samo kada bi svetu makar malo bila dostupna ljubav koju je on poeo da razumeva i neguje. Moralna hrabrost i samopouzdanje Duhovni zadatak uzdravanja uopte ne bi bio teak kada bi poklonik mogao da se prilagodi svetovnim tokovima i da ih prihvati bez opiranja. Meutim, poto je sagledao vie istine, njemu preostaje jo jedino da se bori za njih, makar stajao sam protivu itavog sveta. Odbrana viih istina zahteva nepokolebljivu moralnu hrabrost i poklonik treba da je spreman da se suoi sa kritikama, prezirom, pa ak i mrnjom onih kojima te istine jo nisu dostupne. Iako e mu, u ovoj neravnopravnoj borbi pristizati pomo od Uitelja i drugih poklonika, on mora da razvije sposobnost da se samostalno, bez spoljanje podrke, bori za Istinu. Moralna hrabrost razvija se uporedo sa jaanjem poverenja u sebe i u Uitelja. Voleti svet, i sluiti mu na nain na koji to i Uitelji ine, odve je krupan zalogaj za slabe i plaljive. Osloboenost od briga Moralnu hrabrost i samopouzdanje treba da prati bezbrinost. Malo je stvari u umu koje odnose toliko energije kao brige. A najtee je uopte ne brinuti. Brinost se javlja onda kada se stvari ne odvijaju onako kako se oekuje, odnosno, onako kako se ovek nadao da e se odvijati. Prolost se, meutim, ne da izmeniti, pa je besmisleno razmiljati o tome ta bi bilo da su se stvari odvijale drugaije. Ono to je bilo - bilo je, i nikakva briga nee moi da promeni neto to pripada prolosti. No uprkos tome, ogranieni ego-um se stalno poistoveuje sa prolou, uplie se u njenu mreu, i ali za onim to se nije ispunilo. Brige e se javljati u duevnom ivotu individue sve dotle dok je ego-um optereen prolou. ovek se takoe osea brinim u pogledu na budunost, naroito kada postoje nagovetaji da mu ona

nije naklonjena. Tada ovek nastoji da brinost proglasi nunim elementom pripreme za suoavanje sa buduom situacijom. Meutim sama briga niemu ne pomae. Osim toga mnoge oekivane stvari se ne dese nikad, a ako se i dese, ispada da nisu toliko strane kao to se oekivalo. Brinost je plod grozniave imaginacije koja deluje pod pritiskom elja. To je proivljavanje patnje koju ovek uglavnom sam reira. Zabrinutost nikome nije donela nita dobro; tavie, gora je i od uzaludnog rasipanja energije jer umanjuje radost i punou ivljenja. Radost, polet i umerenost Meu vrlinama koje poklonik treba da kultivie malo je onih koje su toliko vane kao vedrina, polet i umerenost. Kada je um turoban, obeshrabren ili znemiren, onda su i njegove akcije nerazumne i vezujue. Otuda se javlja potreba za odravanjem dobrog raspoloenja bez obzira na okolnosti. A to je, naravno, neizvodljivo ako poklonik ne ukloni zabrinutost iz svog ivota. Zabrinutost proizilazi iz prianjanja za prolost ili unapred skrojenu budunost, i nastavlja se, u ovom ili onom obliku, sve dok um prianja za neto. Bezuslovna usmerenost ka jednom cilju Tekoe na duhovnoj stazi daju se prevazii jedino ako je poklonik bezuslovno opredeljen za nju. Ako rasipa energiju na svetovne tenje, njegov napredak e biti veoma spor. Bezuslovna opredeljenost podrazumeva potpunu ravnodunost prema svim draima pojavnog sveta. Um mora da postane imun na sva iskuenja i da uspostavi punu kontrolu nad ulima. Dakle, da bi ovek u svom traganju za istinskim razumevanjem ostvario potpunu predanost neophodno je da, pre svega, uspostavi kontrolu nad sobom i prestane da se vezuje. Vostvo Uitelja Daleko najvaniji uslov sigurnog i postojanog duhovnog napretka je vodstvo Savrenog Uitelja. Uitelj e pokloniku pruiti upravo onu pomo koja mu je u datom trenutku najpotrebnija. I nee zauzvrat oekivati nita drugo osim da poklonik uloi maksimum napora u svoj duhovni razvoj. On ne oekuje brzi preobraaj svesti sem ako odranije nisu ispunjeni svi uslovi za to. Vreme je vaan inilac duhovnog razvitka, kao, uostalom, i svih zemaljskih postignua. Poto je gurnuo uenika na stazu, Uitelj strpljivo eka da ovaj potpuno shvati smisao i znaaj njegove pomoi. Duhovnost u prevelikim koliinama i data u pogrenom trenutku, uvek ima za posledicu lou reakciju. Uitelj stoga briljivo bira trenutak kada e njegova intervencija dati najbolje rezultate; a poto intervenie, on se povlai i eka s beskrajnom strpljivou trenutak kada e ueniku ponovo zatrebati njegova pomo. Vrline i sposobnosti sledbenika III Odeljak III Spremnost da se slui Spremnost i umenost Poklonik treba uvek da je spreman da slui ciljevima oveanstva. On ne treba da prihvata nijednu slubu koja nije u skladu sa njegovim mogunostima. Ali treba da se lati one koju je, vrlinom sopstvene spremnosti i umenosti, sposoban da vri. Ma kakvu slubu da odabere, on je mora dovriti ak i kad mu okolnosti nikako ne idu na ruku. Obzirom na mnoga iskuenja koja ga ekaju na putu, njegova naumljenost da slui mora biti nepokolebljiva. Bez zahteva ogranienog , ja Poklonik, s jedne strane, ne smne da prianja za ideju sluenja, a sa druge, treba uvek da daje svoj maksimum. Ako je nekome potrebna pomo, on mora uvek da bude spreman daje prui, ne prezajui od bilo kakve rtve; ali se sam nikada ne smne vezivati za lanu ideju, Ovo je bila iskljuivo moja zasluga. Ukoliko prvenstvo pruanja pomoi pripadne nekome drugom, to u njemu ne bi smelo da stvori zavist. Jer, ako bi se svesno trudio da svaku takvu priliku ugrabi za sebe, to ne bi bila pomo, nego sebinost. U pravoj duhovnoj slubi nema ni primisli o sebi, a ni oseanja da ovek stie neto za sebe ili prua neto drugima. Svi oblici ega treba sasvim da izostanu iz sluenja. Sluenje bi trebalo da proistie iz nesputanosti i slobode i da se odvija u duhu zajednitva, pri emu ne bi smelo da se insistira na udovoljavanju zahtevima ogranienog ja. Nezavisno od velikog i malog Ukoliko je poklonik sasvim nevezan za rezultate svog rada, njegovo delo ne podlee kvarenju usled

procenjivanja veliine njegovog postignua. Svetovno orijentisane osobe uivaju u svom zasebnom postojanju kroz svoja postignua. Tako imaju prirodnu tenju da procenjuju svoja postignua u okvirima opipljivih veliina. I uvek grabe velike stvari a klone se malih. Meutim, sa duhovne take gledita, takozvane male stvari su isto toliko bitne koliko i velike. Otuda poklonik nema razloga da izbegava jedne, a priklanja se drugima; on treba da se posveti malini stvarima sa isto toliko ara kao i velikim. Mada u duhovnom ivotu male stvari vrede koliko i velike, svetske konvencije obino ignoriu ovu jednostavnu istinu. Kad bi se pratile dogovorom prihvaene konvencije, sluenje bi se svelo na aktivnosti koje donose rezultate koji se uobiajeno smatraju velikim, odnosno vrednim i znaajnim. Mnogo toga od vitalnog znaaja za ivot bilo bi na ovaj nain prenebregnuto, to bi u duhovnom smislu osiromailo ivot. Prihvaene vrednosti odreuju vid sluenja U drutvima u kojima preovladava isto materijalistika koncepcija ivota, pod sluenjem se podrazumeva snabdevanje hlebom, odeom i drugim ivotnim potrebama. U drutvima koja na prvo mesto stavljaju intelektualne vrednosti, pod sluenjem se podrazumeva uee u svestranom razvoju nauke. U drutvima gde preovladava tenja ka umetnikom i estetskom, pod sluenjem se podrazumeva organizacija umetnikog stvaralatva i distribucija umetnikih radova. U drutvima koja prevashodno cene kulturu srca, pod sluenjem se podrazumeva probijanje onih kanala kroz koje e se uspostaviti i razviti kultura srca. A u drutvima kojima je duhovno najpree, pod sluenjem se podrazumeva razvoj i irenje duhovnog znanja. Sluenje koje doprinosi razvoju duhovnog znanja je najvii oblik sluenja, zbog toga to duhovno znanje obuhvata i ispravno sagledavanje ljudskih problema i njihovo neposredno reavanje. Dve vrste sluenja Bez duhovnog razumevanja, ovek se u svojoj slubi rukovodi ogranienim koncepcijama. Postoje dve vrste usluga koje ovek moe da prui drugom oveku: prvo, da ga snabde neim doista vrednim to ovome nedostaje; drugo, da mu pomogne u otklanjanju onih nedostataka koji ga spreavaju da se domogne stvari koje su mu potrebne. Ukoliko su ovekova shvatanja o tome da li je neto vredno ili ne - skuena, onda e i sluenje biti srazmerno tome. Znaaj malih stvari Sluenje nisu samo veliki gestovi kao to je davanje dobrovoljnih priloga drutvenim institucijama. Sluenje su takoe male stvari uinjene s ljubavlju. Re ohrabrenja ili osmeh koji uliva nadu i razvedrava mrano raspoloenje, vrede isto koliko i velika rtvovanja i junaka samoodricanja. Pogled koji topi led i podstie srce da bre zakuca takoe je sluenje, iako mu to moda nije bila namera. Sve ove stvari uzete pojedinano izgledaju male; ali ivot je sainjen od malih stvari. Kada bi se zaboravilo na male stvari, ivot ne samo da bi bio lien lepote, ve i duhovnosti. Greke pri rasuivanju svetovnih osoba Kao to priznaju samo velike doprinose a male zanemaruju, tako svetovni ljudi ine istu greku kada su u pitanju prepreke, nedostaci ili problemi vezani za odreenu situaciju. Za veinu ljudi problemi moraju da poprime divovske razmere da bi zavredeli njihovu panju. Za svetovne ljude je takoe karakteristino da poklanjaju previe panje spoljanjim, opipljivim stvarima, a premalo neujnim iniocima unutranjeg ivota. Smatra se, na primer, da je rat vea nesrea od ivota u kome neprestano tinja prikrivena mrnja, premda, sa duhovnog stanovita, ivoti ispunjeni gorinom i mrnjom nisu ni na koji nain manje naopaki od ratova. Ratu se pripisuje veliki znaaj jer obiluje prizorima surovosti, meutim, svaki oblik mrnje, ak i ako se ne materijalizuje u spoljanjoj akciji, podjednako je ruan. Isto tako, epidemije, povrede i samrtne patnje privlae veu panju od agonije patnika optereenih bremenom nesavladivih elja. ivot kao nedeljiva celina Za poklonika koji je voljan da slui ne oekujui priznanja i pohvale, svaka pojava koja ometa pun i celovit ivot, bez obzira na to da li izgleda velika ili mala u oima sveta, vredna je njegove panje. Ne samo poeci i krajevi velikih imperija, ve i prolazni trenuci tuge, imaju svoj znaaj i mesto u univerzalnom ivotu. Radi se o pojavama za koja vae razliita merila, ali se nijedna ne sme zanemariti na utrb druge. Poklonik na ivot gleda kao na integralnu celinu, ne doputajui da ijedan deli ivotne zbilje sasvim zaokupi njegovu panju i zauzme itav vidokrug.

Sluenje nadahnuto ljubavlju Poklonik, i kad nesebino slui, mora stalno da bude na oprezu. On treba da neguje skromnost, potenje i iskrenost. To to ini, ini ne da bi sebe istakao, nego zato to u srcu gaji istinsku ljubav. Kada je ispunjen ljubavlju, ta ljubav mu daje snage da uspostavi savreno skladne odnose sa ostalim poklonicima bez trunke ljubomore. Jer kada meu duhovnim saradnicima nema sklada gube se duhovni ideali. Takoe, kada je sluba liena ljubavi ona poinje da se obavlja iz oseanja dunosti, kao to se u zemaljskim institucijama posao obavlja za novac. U drutvenim institucijama ljudi rade za platu. Njih na efikasnost tera dunost. Zato njihov rad ne moe zraiti unutranjom lepotom kakva spontano izvire iz ljubavi. Vanost kontakta sa Uiteljem Poklonik e najbre da naui lekcije sluenja ako ga zadesi srea da stupi u kontakt sa Savrenim Uiteljem. Uitelj ne dri predavanja, on poduava na konkretnim primerima. Kada sagleda Uiteljevu beskrajnu volju da slui oveanstvu, poklonik, nadahnut ljubavlju prema Uitelju, spremno prihvata isti zadatak. Odnos sa Uiteljem je takoe od velike pomoi u razvijanju meusobne saradnje poklonika, obzirom da poklonici dele istu ljubav prema Uitelju. Oni slue zato to njihov Uitelj tako eli. I govore kako samo dovravaju Uiteljev posao, a ne svoj, radei vredno po Uiteljevom na hoenju. Prema tome, oni su lieni svake ideje o linim prohtevima, pravima ili povlasticama. Zainteresovani su samo za Uiteljevo delo i spremni su da slue, kadgod se za to ukae prilika, njegovim ciljevima, a podjednako su spremni da svoj posao ustupe drugome ukoliko se ovaj pokae sposobnijim. Sluenje bez pompe U zajednicama ove vrste poklonici zapravo slue jedan drugog. Oni Uiteljevo delo, pre svega, vide kao sopstveno. Zato poklonik, pomaui drugog poklonika u njegovom radu, slui i njega i Uitelja podjednako. U takvom sluenju niko ne moe biti gospodar, jer je svaki poklonik svestan da radi na ostvarenju jedinstvenog Uiteljevog dela. Takoe, obzirom da su svi poklonici jednaki, nijednom od njih nije teko stekne osobinu krajnje skromnosti. Kao to je ve reeno, ukoliko sluenje uini oveka ponosnim, onda to nije sluenje. Jedna od najteih stvari je nauiti sluiti bez komandovanja, ne diui bespotrebnu galamu oko sebe i ne primeujui ta je veliko a ta malo, staje bitno a ta nebitno. U duhovnom svetu skromnost je veoma vana. Ideal sluenja Kada Uitelj slui, on to ne ini zato to se vezao za sluenje, nego zato da bi pomogao, a ujedno i pruio svojim uenicima primer nesebinog sluenja. Dok slui druge, on u svakome vidi sebe, te tako doivljava da je i sam sluen. U blaenom doivljaju jedinstva, Savreni Uitelj zna da je u isto vreme i Uitelj i sluga svih. Njegova sluba je olienje idealne slube u kojoj nema robovanja: niti je rob onaj koji prua, niti onaj koji prima. Poklonik vrlo brzo shvata sutinu istinskog sluenja kada pred sobom ima primer svog Uitelja. Duhovna obuka poklonika ne moe biti potpuna ukoliko on ne naui da je duhovna sluba pre svega radost, a ne obaveza; sloboda, a ne ropstvo. Istinsko sluenje ne obavlja se pod pritiskom, nego proistie iz nesputanosti slobodnog uzimanja i davanja. Ono je rastereeno bremena linih elja i donosi oseaj neprekidne ispunjenosti. Vrline i sposobnosti sledbenika IV Odeljak IV Poverenje i vera Tri vrste vere Jedna od najvanijih vrlina poklonika jeste vera. Postoje tri vrste vere: vera u sebe, vera u Savrenog Uitelja, i vera u ivot. U ivotu je vera toliko potrebna da bi bilo nemogue iveti bez nje. Upravo na osnovu vere ivot zajednice i drutva postaje mogu. Uzajamno poverenje je ono to omoguava slobodno davanje i primanje ljubavi, slobodno uestvovanje u radu i uivanje u plodovima rada. Kada je ivot optereen bezrazlonim strahom od nekoga ili neega, takav ivot postaje ogranien i krut. Uzajamno poverenje Deca poseduju uroeno poverenje u svoje staratelje. Ona instinktivno trae od njih zatitu. Vera u ljude se ne gubi ni kasnije u ivotu ukoliko osoba nije bila na grub nain povreena od strane onih koji

su je, zarad sopstvenih sebinih ciljeva, obmanuli i iskoristili. Tako, iako je vera priroena oveku, ona cvate u onim drutvima gde su ljudi pouzdani, poteni i zasluuju poverenje, a gubi se tamo gde je sredina korumpirana. Vera u nekoga postae savrena i vrsta onda kada ovek i na drugoj strani naie na kvalitete koji ulivaju poverenje. Biti ovek od poverenja i imati veru u druge su dve komplementarne osobine. One su uslov za neometen razvoj kako samog pojedinca tako i kolektivnog ivota. Vanost samopouzdanja Bezgranina i bezuslovna vera u ljude pripada svetu ideala. U praksi je ona redak sluaj. Premda je prieljkuje veliki broj ljudi, ona ne moe postojati sve dotle dok se svet bude sastojao od osoba koje ba ne ulivaju neogranieno poverenje. Neogranieno poverenje iziskuje do savrenstva razvijenu pouzdanost i postojanost. Uz to, mora da postoji i velika elja da se drugome pomogne. Ali ni jedna od ovih vrlina, koje su osnov uzajamnog poverenja, nee se razviti ukoliko ovek nema veru u samog sebe. Ukoliko neko nema vere u sebe, onda ne moe razviti u sebi one vrline koje e ulivati poverenje drugima. Samopouzdanje i vrsta odluka da, bez obzira na sva iskuenja, ostanete verni svom vienju onoga to je ispravno - to je osnov pouzdanog karaktera. Temelj sarnopouzdanja Nepokolebljiva vera u sebe retka je isto koliko i vera u drugog. Malo je onih koji su je razvili u toj meri da mogu biti sigurni da poseduju pravu i konstruktivnu samokontrolu. Ljudi esto iz razloga slabosti i nesigurnosti, svoju veru stalno dovode u sumnju i nalaze hiljadu naina da je ospore. Slabost i nesigurnost su neumitne injenice ivota, i ovek je sklon da im podlegne ak i onda kada dobro zna ta bi za njega u datoj situaciji bilo bolje. Vera u sebe uvek moe biti poljuljana. Ona se, zapravo, moe uvrstiti jedino ako osoba neprekidno pred sobom ima viziju ivog primera Savrenstva. Vera u Uitelja Vera u Savrenog Uitelja ima presudan znaaj za duhovni razvoj, jer kod poklonika jaa veru u sebe i veru u ivot - i to uprkos padovima i neuspesima, nedostacima i tegobama, ogranienjima i gubicima. ivot, onako kako ga ovek doivljava na svom primeru i na primeru svojih blinjih, moe biti ogranien, skuen i nesavren, ali ivot koji pulsira u Uitelju je neogranien, jednostavan i besprekoran. U Uitelju uenik vidi ostvarenje sopstvenog ideala; Uitelj je odraz njegovog najdubljeg Sopstva. U Uitelju on vidi refleksiju svega najboljeg to i sam nosi u sebi, to tek treba da se ispolji, a to e se jednog dana sigurno i ispoljiti. Zato je vera u Uitelja glavni motiv koji nagoni oveka da ostvari u sebi prikrivenu boanstvenost. Vera i kritiko rasuivanje Istinska vera temelji se na dubokim duhovnim iskustvima i na nepogreivim signalima iste intuicije. Ona se ne moe shvatiti kao antiteza kritikog rasuivanja, ve kao njegova nepogreiva svetlost vodilja. Kritiki um nadopunjen dubokom i ivom verom utemeljenom na istoj intuiciji, prestaje da biva jalov, povran i neefikasan, i postaje kreativan, delotvoran i plodonosan. S druge strane, bez slobodnog i odvanog delovanja kritikog uma, ne bi se moglo stati na kraj mnogim oblicima naivne lakovernosti. Dodue, kritikom milju se moe dodirnuti samo ona vera koja nije zasnovana na istoj intuiciji. Prava vera, koja vodi poreklo iz iste intuicije, se prirodno namee i ne moe se svesti na zakljuke racinalnog intelekta. Ona je bazinija i primarnija od intelekta i shodno tome se ne moe utiati nikakvim intelektualnim akrobacijama. No ovo ne znai da vera treba da bude lepa i daje ne treba izlagati povremenom sudu kritike misli. Istinska vera je jasno vienje, a ne slepilo, i ne treba da se povlai pred slobodnim delovanjem kritikog uma. Vera i sumnja Uenik raspolae pravom da kritiki razmotri i testira Uitelja. Ali ako i posle testiranja, uverivi se u Uiteljevu Savrenost, uenik pokae kolebljivost, onda je to znak njegove neiskrenosti i slabosti u pogledu namere i cilja. Onoliko koliko je kod ljudi prisutan nekritian stav prema samozvanim mudracima, koji nezaslueno uivaju njihovo poverenje, toliko je prisutna i neopravdana kolebljivost, koja postoji uprkos solidnoj koliini dokaznog materijala prikupljenog kroz lino iskustvo. Nekritiko verovanje kao i bezrazlono kolebanje posledice su nesvesnog delovanja elja, s tim to je u ovom drugom sluaju uzrok nesvesno delovanje onih elja koje stoje na putu ispoljenju razborite vere.

U prvom sluaju elja rezultira u nerealnom i lakovernom, a u drugom, u bezrazlono sumnjiavom stavu. elja e uvek da prevari kritiki um. Nepokolebljiva vera koja se temelji na istoj intuiciji, odlika je samo onog uma na koji ne upliviu elje. Prava vera se postepeno razvija i raste srazmerno uspehu koji uenik postie u oslobaanju svoje svesti od elja. Uverenja i miljenja Pravu veru valja razluiti od ubeenja i miljenja. Na primer, kada neko ima dobro miljenje o drugom oveku, kae se da on u njega ima poverenja. Ali to je samo miljenje, i ono nema duhovni potencijal kakav postoji onda kada je u pitanju iva vera u Savrenog Uitelja. Miljenja i uverenja su povrinski sloj psihe i kroz njih se ne moe ostvariti kontakt sa njenim dubljim snagama. Kako ostaju na povrini uma, ona ne uzrokuju radikalne promene u sri linosti, a samim tim ne utiu ni na promenu ivotnih stavova. ovekova uverenja su kao odea; kada ga pritisne kakva neprilika, ovek ih menja da bi se prilagodio situaciji. Tako ispada da nove okolnosti donose i nova uverenja, umesto da svoje namere ovek svesno sprovodi rukovoen svojim linim uverenjima. iva vera je kreativno dinamina Kroz ivu veru se ostvaruje najdublji i najcelovitiji odnos sa monim psihikim jezgrom. Nju ovek ne moe odravati vetakim putem. Ona ne boravi, poput intelektualnih uverenja, negde na periferiji svesti. Naprotiv, iva vera je najmoniji faktor ponovne izgradnje celovitosti psihe. Ona je stvaralaki aktivna. Nema te misli koju ona ne moe proeti i ponovo oiveti, niti oseanja koje ne moe prosvetliti, niti osobine koju ne moe izmeniti. Za uenika . takva iva vera u Uitelja postaje vrhunski izvor nadahnua i nepokolebljivog samopouzdanja. U njoj glavnu ulogu igra aktivno poverenje u Uitelja, a ne miljenje o njemu. iva vera nije neka pismena potvrda koju uenik potpie i preda Uitelju. To je aktivan odnos poverenja: samopregor i apsolutna posveenost a ne iekivanje i potajna nada da e Uitelj pruiti pomo. iva vera proistie iz iskustva Plodonosna, iva vera u Uitelja nastaje kao plod dubokog duhovnog iskustva kojeg Uitelj daruje zaslunom ueniku. Ona se sutinski razlikuje od ubeenja i verovanja koja proizilaze iz nekritikog prihvatanja ili povrnog razmiljanja. Puka intelektualna vera igra veoma malu ulogu u duhovnom razvoju. Zato je Uitelj krajnje nehajan u pogledu na to da li uenik veruje u njega ili u nekog drugog, jer on, u svim svojim dobronamernim intervencijama sraunatim na pridobijanje uenikove ive vere za razliku od praznih uverenja i ubeenja, tei jednoj jedinoj stvari: da ueniku bude od pomoi. Testiranje uenika Kao to uenik testira Uiteljevu sposobnost da ga vodi, tako Uitelj, zauzvrat, testira postojanost uenikove namere. Uitelj ne mari za to da li uenik sumnja u njega ili mu veruje. Sve to on eli da zna jeste da li je uenik iskren i poten u svojoj nameri da dostigne Istinu. Savreni Uitelj uopte nije zainteresovan da ueniku prui dokaze o svojoj boanstvenosti sem ako ne za kljui da bi to bilo preko potrebno za duhovni napredak uenika koji mu se potpuno predao. Maja Odeljak I - Lane vrednosti Vanost razumevanja Maje Svako eli da spozna i ostvari Istinu, ali se Istina ne moe spoznati i ostvariti kao Istina sve dok se neznanje ne spozna i ne shvati kao neznanje. Zato valja razumeti Maju, odnosno princip Neznanja. Ljudi dosta sluaju i itaju o Maji, ali malo njih je zaista razume. Nije dovoljno stei povrno razumevanje Maje; neophodno je da Maja doista bude shvaena onakva kakva zapravo jeste. Shvatiti Maju odnosno princip Neznanja, znai spoznati pola Istine o univerzumu. Da bi se dua uvrstila u stanju Samospoznaje, svi oblici neznanja moraju prethodno da budu odstranjeni. Sutinska priroda lai Zato oveanstvo na svaki nain mora da otkrije ta je la, da zna da je to la i da je se, kao lai, oslobodi. Kakva je sutinska priroda lai? Ukoliko se istinito spozna kao istinito ili ako se lano spozna kao lano, preostae samo jedan vid spoznaje u kome lai vie nema. La nastaje onda kada se za

istinu tvrdi daje la, a za la tvrdi daje istina, to jest kada se neto smatra za ono to u stvarnosti nije. La je omaka u proceni prirode stvari. Dve vrste znanja Uopteno govorei, postoje dve vrste znanja: prvo, donoenje isto intelektualnih zakljuaka o postojeim injenicama; i drugo, donoenje vrednosnih sudova to podrazumeva da se svakoj stvari mora utvrditi vrednost i odrediti vanost. isto intelektualni zakljuci i miljenja postaju vani jedino poto se oslone na odgovarajue vrednosti. Uzeti nezavisno, oni imaju veoma mali znaaj. Na primer, nikoga ne zanima koliko listova ima na nekom drvetu, mada, gledano sa isto teoretskog stanovita, jedna takva informacija predstavlja odreeni vid znanja. Takva informacija ili saznanje smatra se nevanim jer se ne dovodi u vezu i odnos sa drugim vrednostima. Intelektualno znanje postaje vano onda kada omogui oveku da ostvari odreene vrednosti, dajui mu kontrolu nad sredstvima njihovog ostvarenja. Ili kada to znanje samo postane faktor vrednovanja menjajui ili drugaije utiui na prihvaene vrednosti. Greke u vrednovanju Kao to postoje dve vrste pravilnog prosuivanja, postoje i dve vrste krivog prosuivanja: prvo, prihvatanje za injenice onih stvari koje nisu injenice, i drugo, pogreno vrednovanje. Greke u vrednovanju mogu se nainiti: (1) uvaavanjem neega to je nevano, (2) neuvaavanjem neega to je vano, ili (3) dranjem da je jedna stvar vana zbog neega, dok je ona zapravo vana zbog neeg sasvim drugog. Sve ove neistine su tvorevine Maje. Mada sa duhovnog stanovita Maja obuhvata sve to je lano, u praksi postoje neistine koje imaju izvesnu vanost i one koje uopte nemaju. Ako neki ovek zauzme vii poloaj samo da bi se oseao monijim no to jeste, onda je to la, ali jedna od onih lai koje ne znae mnogo. Meutim, ako ovek smatra zauzimanje visokog poloaja svrhom svog ivota, onda je to takoe la, ali jedna od onih lai koje sutinski utiu na tok i smisao njegovog ivljenja. U celini gledano, daleko su krupnije one greke u vrednovanju prilikom kojih dolazi do iskrivljavanja, ograniavanja i pogrenog sagledavanja ivota od onih greaka koje nastaju pri isto intelektualnom donoenju sudova u vezi odreenih postojeih injenica. Greke u proceni vrednosti nastaju zbog uticaja subjektivnih elja i prohteva. Istinske vrednosti uvek postoje same po sebi. One su uroene: i zbog toga to su uroene, one su apsolutne i stalne, i ne menjaju se od jedne do druge prilike ili od jedne do druge osobe. A lane vrednosti imaju izvorite u eljama ili prohtevima. One zavise od subjektivnih inilaca; i poto zavise od subjektivnih inilaca, one su relativne i nepostojane, menjaju se od jedne do druge prilike i od jedne do druge osobe. Primeri relativnih vrednosti Na primer, osoba koja umire od ei u pustinji kao to je Sahara, misli kako nita na svetu nije dragocenije od vode; dok, istovremeno, neko ko nije edan i kome je voda na dohvat ruke, ne pridaje vodi isti znaaj. Isto tako, osoba koja je gladna smatra da je hrana veoma vana, a osoba koja je potpuno sita, ni ne po miija na hranu sve dok ponovo ne ogladni. Isti princip moe se primeniti i na sve ostale strasti i udnje. Po tom principu, stvarima koje mogu zadovoljiti ovekove strasti i udnje pridaje se prividan i relativan znaaj. Relativnost lanih vrednosti Relativna vrednost ulnih objekata moe biti velika ili mala u zavisnosti od intenziteta i nametljivosti udnje. Kada se strast i udnja razbukte, objekat dobija na znaaju. A kada se njihov intenzitet smanji, tada i objekat istovremeno gubi na znaaju. Kod strasti i udnje koje se javljaju periodino, objekat ima prikriveni znaaj sve dok su te strasti i udnje prikrivene, a dobija na znaaju tek onda kada se one manifestuju. Ovo sve su lane vrednosti jer u biti nisu u vezi sa samim objektima. Kada u svetlosti istinskog znanja ove strasti i udnje sasvim ieznu, tada i objekti kojima je, zbog njihovog delovanja, pridavan lani znaaj, odmah gube svu svoju pozajmljenu vrednost i postaju beznaajni. Ispraznost ulnih objekata Kao to novi koji je izbaen iz upotrebe i proglaen nevaeim na neki nain postoji i dalje, tako i objekti udnje i strasti, i nakon to se uvidi njihova ispraznost, ostaju i dalje prepoznatljivi. Mada postoje i mogu se opipati i videti, oni vie nemaju raniji znaaj. Za raspaljenu matu, izvitoperenu strastima i udnjom, oni obeavaju varljivo ispunjenje. Za staloenu i spokojnu duu, koja se ne

vezuje za njih, izgledaju beznaajno. Kada se nebitno smatra bitnim Kada voljeni umre, javlja se tuga i usamljenost. Meutim, oseaj gubitka vue koren od vezivanja za oblik, neovisno od due. Ono stoje nestalo jeste oblik, a ne dua. Dua nije mrtva; u svojoj istinskoj prirodi ona nikuda ne odlazi; ona se nalazi posvuda. Prema tome, prianjanjem za telo, oblik dobija na vanosti. Ljudske enje, elje, oseanja i misli usredsreeni su na oblike; i kada nakon smrti oblik nestane, nastaje vakuum, koji se ogleda u enji za nestalim oblikom. Kada se obliku ne bi neopravdano pridavala tolika vanost tada ne bi bilo ni tuge i ala za umrlim. Oseaj naputenosti, seanje na voljenog, elja da se bude s njim, suze zbog rastanka, uzdasi zbog razdvojenosti - sve to je zbog pogrenog vrednovanja, stoje odlika delovanja Maje. Kada se nekoj nevanoj stvari pripisuje vanost, moe se sa sigurnou rei da je na snazi osnovni zakon delovanja Maje. Sa duhovnog stanovita radi se o jednom obliku neznanja. Kada se bitno smatra nebitnim S druge strane, delovanje Maje ini da bitne stvari izgledaju nebitne. U sutini, jedina bitna stvar je Bog; ali malo je onih koji su za Boga istinski, radi Boga samog, zainteresovani. Ako se svetovna osoba okrene Bogu, to je uglavnom zbog sebinih i svetovnih ciljeva. Ona se nada da e kroz Boga ispuniti svoje elje i nade, pa ak i da e, pomou boanske intervencije, naplatiti sve nepravde koje su joj uinjene. Ona ne trai Boga kao Istinu. udi za svaim osim za jedinom Istinom, koju smatra nebitnom. Ovde se ponovo radi o zaslepljenosti koju donosi Maja. Ljudi trae sreu u svemu samo ne u Bogu, a On je jedini i neiscrpan izvor trajne radosti. Pridavanje znaaja nekoj beznaajnoj stvari Delovanje Maje takoe se da uoiti u navici uma da pridaje nekoj stvari drugojaiji znaaj no to ova u stvari ima. To se dogaa onda kada se rituali, ceremonije i druge spoljanje religijske prakse ponu tretirati kao cilj, a ne kao sredstvo. Rituali i ceremonije imaju svoju vrednost kao sredstva koja vode cilju, kao nosai ivota i medijumi njegovog ispoljavanja. Proglaavajui ih za Istinu, ovek im pridaje preveliki znaaj koji im svakako ne pripada. U trenutku kada rituali i ceremonije postanu vani sami po sebi, oni poinju da sputavaju ivot umesto da predstavljaju izraz ivotnosti. Kada se nebitnom, kome je prethodno pripisan preveliki znaaj, dopusti da vlada nad onim to je bitno, onda dobijamo trei osnovni vid neznanja koji se tie vrednovanja. A on opet nastaje dugujui delovanju Maje. Maja II Odeljak II - Pogrena uverenja Okovi Maje Lanci koji okivaju duu sainjeni su od niza lanih vrednosti ili krivih procena. Neke lai u vidu pogrenih verovanja i miljenja, imaju velikog udela u okivanju due. Usled pogrenih verovanja nastaju lane vrednosti, a koje zauzvrat opet daju snagu pogrenim uverenjima, iz ega dua ne moe da se iskobelja. Sva pogrena uverenja su isto toliko tvorevine Maje koliko i lane vrednosti, i Maja se njima slui da bi drala duu u okovima neznanja. Intelekt, u kandama Maje Maja nadmono zaposeda samo uporite znanja, ljudski intelekt. Maju je teko nadvladati jer ona, uzimajui ljudski intelekt pod svoje, stvara barijere, podrava pogrena verovanja i iluzije. Ona stalno pokuava da odri i opravda pogrena uverenja i tako otea put do realizacije Istine. Intelekt koji funkcionie nesputano utire put Istini, ali to ne vai i za intelekt ijim delovanjem upravlja Maja stvarajui smetnje istinskom razumevanju. Pogrena uverenja mogu izgledati ispravna Pogrena ubeenja koje je stvorila Maja imaju tako vrste i neprobojne korene da ljudima izgledaju oigledna. Umotana su u formu nepobitnih injenica i kao takva se bezuslovno prihvataju. Na primer, mnogi ljudi ive u ubeenju da su fiziko telo i nikada im ne padne na pamet da su neto drugo do fiziko telo. Instinktivno se poistoveuju sa fizikim telom i ostaju pri svom uverenju zato to za to

nisu potrebni racionalni dokazi. Poistoveenje sa flzikim telom ivot jedinke vrti se oko fizikog tela i njegovih elja. Poistoveenje sa fizikim telom stvorilo je fizike elje i vezanosti. Raspoistoveenje sa fizikim telom povlai za sobom odbacivanje elja i lanih vrednosti vezanih za telo. Stoga je raspoistoveenje sa fizikim telom naizgled neprirodno, jer je u suprotnosti sa prethodno opisanim procesom vezivanja i stvaranja elja. Verovanje neke jedinke da je fiziko telo deluje posve prirodno. To uverenje se lako prima, a teko iskorenjuje. S druge strane, verovanje jedinke da je neto drugo a ne fiziko telo, trai da bude potkrepljeno mnotvom uverljivih dokaza. Bolje reeno - teko se prima, a lako odbacuje. Meutim, kada se ovek rastereti fizikih elja i vezanosti, on svoje prethodno uverenje da je fiziko telo vidi kao lano, a uverenje da je neto drugo osim fizikog tela, prihvata kao istinito. Poistoveenje sa suptilnim telom ak i ako osoba uspe da se rei pogrenog verovanja da je fiziko telo, ona ostaje rtva pogrenog verovanja da je suptilno telo. Njen ivot se tada vrti oko suptilnog tela i njegovih elja. Kako bi odbacila verovanje da je suptilno telo, ona mora odbaciti sve elje koje se odnose na suptilno telo, i lane vrednosti koje zbog njih nastaju. Zato ovekovo verovanje daje suptilno telo dolazi prirodno, dok verovanje kako je neto drugo a ne suptilno telo iziskuje uverljiv dokaz. Meutim, kada se um rastereti svih elja i vezanosti koje se odnose na suptilno telo, ovek naputa lano verovanje da je suptilno telo isto onako brzo kao to je odbacio pogreno verovanje da je fiziko telo. Poistoveenje sa mentalnim telom Meutim, ovo nije kraj pogrenih verovanja. ak i nakon naputanja pogrenog verovanja da je suptilno telo, ovek nastavlja da gaji pogreno verovanje da je mentalno telo. A gaji ga zbog toga to mu ta ideja godi. Tokom svog dugog trajanja u ulozi upojedinjene due, ovek je vrsto prianjao za lanu ideju o svom zasebnom postojanju. Sve njegove misli, oseanja i aktivnosti su se uvek iznova reflektovale u jednoj zamisli, naime, zamisli o zasebnom ,ja. Naputanje pogrenog uverenja da je mentalno telo, to jest ego-um, znailo bi poricanje svega onog to je inilo osnov njegovog postojanja. ienje poslednjih tragova lai Naputajui pogreno verovanje da je fiziko, odnosno suptilno telo, neophodno je da ovek napusti mnogo brojne elje i vezanosti. Radi se o odbacivanju neega to je dugo vremena bilo prisutno. No, odbacujui pogreno uverenje da je ego-um, ovek odbacuje i samu sr onoga to je mislio da jeste. ienje poslednjih tragova lai je najtee. Ipak, ova poslednja la nije nita tvrdokornija od prethodnih. I ona ima svoj kraj, i nestaje onda kada se dua definitivno odrekne udnje za zasebnim postojanjem. Dua je iznad razmiljanja, eljenja i delanja Kada dua spozna da nije grubo, suptilno i mentalno telo, ona zna da je beskonana. Kao beskonana Dua ona ne ini nita, ona jednostavno JESTE. Kada se upojedinjenoj dui pridoda um, dua naizgled poinje da misli. Kada se dui pripoji suptilno telo zajedno sa umom, dua naizgled poinje da eli. Kada se na sve ovo nadovee i grubo telo, dua naizgled poinje da vri akcije. Pogreno je ubeenje da dua neto ini. Na primer, neka osoba je ubeena da ona sedi na stolici, a zapravo telo sedi na stolici. Uverenje da dua sedi na stolici javlja se zbog identifikacije sa fizikim telom. Na isti nain, osoba veruje da ona razmilja dok je u stvari um taj koji misli. Ubeenje da dua misli javlja se zbog identifikacije sa umom. Um je taj koji misli dok telo sedi na stolici. Dua ne uestvuje ni u razmiljanju ni u fizikim akcijama. Iluzija daje dua posrednik Dakako da se sam um i samo telo ne bave razmiljanjem ili fizikim akcijama, jer um i telo ne postoje sami za sebe. Oni postoje kao iluzija upojedinjene due. Razmiljanje ili delovanje se javljaju onda kada se dua pogreno poistoveti sa njima. Dua, u sklopu sa mentalnim, suptilnim i grubim telom predstavlja inioca akcije, to jest, ogranieno ja. U svojoj sutini ona nije odgovorna za razmiljanje, eljenje ili akciju. Iluziju da je dua um ili telo, kao i iluziju da je dua inilac razmiljanja, eljenja ili delovanja, stvorila je Maja - koja je Iluzija, i princip Neznanja.

Uverenje daje dua podreena dnalnim iskustvima Podjednako je netano i verovanje da dua doivljava zadovoljstvo i bol, te da prolazi kroz oprena ivotna iskustava. Dua je iznad oprenosti - mada ona sebe ne zna kao takvu. Ona samo naizgled proivljava oprena iskustva, jer se poistoveuje sa umom, suptilnim i grubim telom. Jedino kada je u sprezi sa mentalnim i ostalim telima dua moe da bude primalac boli i zadovoljstva. Prema tome, sva zadovoljstva i boli potiu iz neznanja. Kada ovek za sebe misli daje najnesreniji na svetu, on je rtva iluzije, koja nastaje usled Neznanja ili Maje. U stvarnosti on nije nesrean ali umilja da je nesrean jer se poistoveuje sa umom i telima. Naravno da ni um ni tela sami po sebi ne mogu imati iskustva oprenosti. Samo kada su u sprezi, dua, um i tela podloni su dualnom iskustvu. Dua je, po svojoj istinskoj prirodi, iznad oprenih iskustava. Oduhovljenje uma i tela Prema tome, tela i um zajedno su inilac aktivnosti i subjekt dualnih iskustava. Meutim, oni ovu dvostruku ulogu ne izvode na svoju ruku, ve samo kada je u to ukljuena i dua. Um i tela u sprezi sa duom kao celina postaju inilac aktivnosti i subjekt dualnih iskustava. Ovaj proces utelovljenja due zasnovan je na neznanju, poto je dua u svojoj istinskoj prirodi bez svojstava, bezgranina, bezoblina. Ona naizgled poprima svojstva i izgleda uobliena i ograniena usled Neznanja i delovanja Maje. Maja III Odeljak III - Prevazilaenje lanosti Maje Kako prepoznati la? Zahvaena Majom, uspavana i obamrla u bespuu svoga neznanja, osoba je u stanja da prihvati mnoge lai, iako one, manjkave kakve jesu, od samog poetka slute na propast. Lai e se, pre ili kasnije, pokazati u svom pravom svetlu. To navodi na pitanje: kako prepoznati la? Ne postoji izlaz iz lai izuzev da se ona prepozna kao la. A ova spoznaja ne bi mogla da se desi kada la od samog poetka ne bi u sebi sadravala mogunost te spoznaje. U lai su prisutni sumnja i strah Prihvatanje lai uvek podrazumeva prisilan kompromis. ak i u najdubljim ponorima neznanja, dua se na neki nain opire laima. Koliko god taj otpor na poetku izgledao slab i neodreen, to je ipak prvi korak u potrazi za Istinom, koja e kasnije dovesti do konanog ponitenja svake neistine i svakog neznanja. Prihvatanje lai nosi sa sobom rastui nemir, duboku sumnju i nejasan strah. Na primer, kada osoba smatra da su drugi, kao uostalom i ona sama, isto to i fiziko telo, ona u dubini due ne moe da se pomiri s tim verovanjem. Meutim, prihvatajui pogreno uverenje, ona poinje da osea strah od smrti i strah da ne izgubi svoje najblie. Dalje, ako neka osoba svoju sreu zasniva samo na posedovanju materijalnih stvari, ona u svom srcu zna da su to samo kule u pesku, a ne izvori trajne sree, te da stvari na koje se stalno oslanja, mogu svaki as da nestanu. Otuda ona u dubini svoje due sumnja u takav oslonac. La raskrinkava sebe samu Individua je neprekidno svesna svoje nesigurnosti. Ona osea da je negde neto pogreno i da je njena raunica zasnovana na pogrenim oekivanjima. Lai su izdajniki nepouzdane. ovek ne moe veito da ih prihvata. To bi bilo kao kada bi sebi na grudi privio zmiju otrovnicu ili se nastanio na vrhu trenutno neaktivnog vulkana. Svaka la nosi ig nepotpunosti i nedovoljnosti, prolaznosti i privremenosti. Poenta je, meutim, u neem drugom. Lai u sebi kriju neto mnogo znaajnije i istinitije nego to ovek u prvi mah moe naslutiti. One same sebe raskrinkavaju, i na taj nain navode oveka da spozna istinu. Dve vrste lai Postoje dve vrste neistina: neistine koje se javljaju kao posledica nepaljivog i proizvoljnog razmiljanja, i neistine koje se javljaju kao posledica iskrivljenog razmiljanja. Neistine proistekle usled nepaljivog razmiljanja su manje tetne negoli one usled iskrivljenog razmiljanja. Neistine isto

intelektualne prirode javljaju se usled neke omake u radu intelekta. A lai koje su vredne razmatranja sa spiritualne take gledita, nastaju kao plod intelekta pomuenog slepim i nerazumnim eljama. Analogija sa funkcionalnim i strukturalnim oboljenjima Razlike izmeu ove dve vrste lai moemo istai kroz analogiju sa telesnim procesima. Neki poremeaji vitalnih organa su funkcionalni, a neki strukturalni. Funkcionalne bolesti se javljaju zbog nepravilnosti u radu odreenog vitalnog organa. U takvim sluajevima nita nije pogreno u strukturi vitalnog organa. Organ radi samo usporeno i nepravilno i potrebna je jedino blaga stimulacija da bi proradio pravilno. U strukturalnim poremeajima je bolest nastala usled razvitka nekog deformiteta u samoj grai, odnosno strukturi vitalnog organa. U tom sluaju je poremeaj vitalnog organa daleko ozbiljnije prirode. On je oteen i onesposobljen zahvaljujui nekom postojeem faktoru koji je uticao na samu konstituciju organa. Obe vrste bolesti daju se izleiti, ali je daleko lake korigovati funkcionalne nego strukturalne poremeaje. Vanost bistrine uma Tvrava Maje Lai koje se jave usled neke nepravilnosti u funkcionisanju intelekta su nalik na funkcionalne poremeaje, a lai koje se javljaju kao posledica ukupne pomuenosti razuma su nalik na strukturalne poremeaje. I kao to je lake korigovati funkcionalne poremeaje od strukturalnih, lai koje su se izrodile iz neke nepravilnosti u funkcionisanju intelekta, lake se koriguju od onih koje su nastale usled ukupne pomuenosti razuma. Da bi se bolest usled funkcionalnog poremeaja korigovala, a vitalni organ proradio, potrebno je poboljati tonus i otpornost obolelog organa. U sluaju strukturalnog poremeaja, meutim, esto je neophodno izvriti operaciju. Paralelno s tim, ukoliko je la proizvod intelektualne omake, sve to ovek treba da uradi jeste da ubudue paljivije koristi intelekt. Ali ako se la javi usled pomuenosti razuma, nuno je temeljno proistiti um. Proces je bolan jer uklanja one elje i vezivanja koje su dovele do iskrivljavanja i pomuenosti razuma. Jasnost percepcije potie iz unutranje istote Lai pomuenog razuma izranjaju iz poetnih greaka prilikom vrednovanja. One su nuspojave raznih intelektualnih aktivnosti koje imaju za cilj da po svaku cenu opravdaju prihvaene vrednosti i da, kao takve, dre ovekov um u slubi podravanja prihvaenih vrednosti. Ukoliko se ne bi ticale ljudskih vrednosti i njihovog ostvarenja, one bi izgubile svaki znaaj i prestale bi da vre pritisak na um. Meutim, poto pogrena verovanja vode poreklo iz duboko uvreenih elja, njih uvek iznova pokree tenja da se te elje ispune. Kada je neko pogreno verovanje isto intelektualne prirode, lako ga je ispraviti. Ali, ovekova pogrena verovanja su ugraena u same temelje tvrave koja se zove Maja. Ne radi se, dakle, o pukim intelektualnim grekama koje se mogu ispraviti prostom intelektualnom argumentacijom. Bog kao jedina Istina elje i vezanosti koje iskrivljuju razmiljanje ne mogu se eliminisati iskljuivo intelektom. Njihovo eliminisanje zahteva pravilna nastojanja i pravilnu akciju. Do duhovnih istina se ne dolazi sedenjem u fotelji i spekulisanjem, ve ispravnim delanjem. Potena akcija je uvertira za uklanjanje duhovnih neistina. Za sagledavanje spiritualnih istina nije potrebno naporno i grozniavo razmiljanje, ve bistrina misli. A takva bistrina je plod istog i staloenog uma. Bog je nepodeljiv Tek poto se ukloni i poslednji trag neistine stvorene Majom, Bog se moe spoznati kao Istina. Jedino kada se Maja u potpunosti savlada, raa se vrhunska spoznaja da je Bog jedina Istina. Samo Bog je stvaran. Sve to nije Bog, sve nestalno i konano u iluziji dualnosti - sve je to lano. Samo je Bog beskonana Stvarnost. Sve podele koje se uoavaju unutar Stvarnosti su lane; one zapravo ne postoje. Unutar due nema ni verovanja ni misli Shvatanje da je Bog podvojen - uinak je Maje. Raznovrsnost sveta ne znai daje Bog podeljen na razliite delie. Postoje razliiti ego-umovi, razliita tela, razliiti oblici, ali samo jedna Dua. Upojedinjene due nastaju kada jedinstvena Dua (Bog) preuzme oblik razliitih ego-umova i tela;

meutim ovo ni u kom sluaju ne dovodi do bilo kakve razjedinjenosti unutar same Due. Dua jeste i uvek e ostati nepodeljiva. Jedinstvena i nepodeljiva Dua je osnova razliitih ego-umova i tela, koji misle i delaju na mnogo naina i prolaze kroz nebrojena iskustva dualnosti. Dua jeste i uvek e ostati iznad svih misli i dela kao i iznad svih iskustava dualnosti. Dua je beskonana inteligencija Razliiti stavovi i miljenja ne dovode u pitanje jedinstvenost nedeljive Due, iz prostog razloga to unutar Due i nema nikakvih stavova i miljenja. Sve aktivnosti u vezi sa razmiljanjem i donoenjem zakljuaka su unutar ego-uma koji je ogranien. Upojedinjena dua kao Dua ne misli; ego-um je jedini koji misli. I razmiljanje i saznanja do kojih se dolazi putem razmiljanja, potiu iz nesavrenog i nepotpunog ego-uma. U samoj individualnoj dui, nema ni razmiljanja ni saznanja koja su proizvod razmiljanja. Bog je jedina Stvarnost Upojedinjena dua kao Dua je beskonana misao i beskonana inteligencija. Nema razlike izmeu mislioca, misli i zakljuaka, niti dvojnosti subjekta i objekta. Samo ego-um, koji je na povrini due, moe postati mislilac. Individualna dua kao Dua, ta beskonana misao i beskonana inteligencija, ne misli niti obavlja bilo kakve intelektualne aktivnosti. Intelekt sa svojim ogranienim razmiljanjem izvire iz ogranienog ego-uma. U savrenosti i samodovoljnosti beskonane inteligencije, tj. jedinstvene Due, nema potrebe za intelektom ili intelektualnim aktivnostima. Sa nestankom poslednjih tragova lai koje je stvorila Maja, Upojedinjena dua ne samo da spoznaje sopstvenu stvarnost, to jest da nije isto to i grubo, suptilno ili mentalno telo, ve spoznaje sebe kao Boga, koji je jedina Stvarnost. U ovom stanju dua spoznaje da su um, suptilno, kao i fiziko telo bili kreacija njene sopstvene imaginacije, i da u stvarnosti nikad nisu ni postojali. Ona sada zna da je zbog Neznanja smatrala za sebe da je um, suptilno ili fiziko telo. Takoe zna i da je, na neki nain, postala um, suptilno i grubo telo i da se potom, iz neznanja, poistovetila sa ovim samostvorenim iluzijama. Maja IV Odeljak IV Bog i Maja Bog je iznad dualnosti Bog je beskonaan zato stoje iznad ograniavajuih oprenosti dualnosti. On je iznad ogranienih aspekata dobra i zla, malog i velikog, ispravnog i neispravnog, vrline i poroka, blagostanja i bede; zato je On beskonaan. Kada bi Bog bio vie dobar nego lo ili vie lo nego dobar; kada bi umesto da je malen, bio veliki, ili umesto da je veliki, bio malen; kada bi bio manje pravedan, a vie nepravedan, ili vie pravedan, a manje nepravedan; kada bi imao vie vrlina, a manje mana, ili manje vrlina, a vie mana; kada bi bio ee srean, a rede nesrean ili rede srean, a ee nesrean - On bi onda bio ogranien a ne bezgranian. Bog je beskonaan jedino zbog toga to je njegovo postojanje iznad domaaja dualnosti. Beskonano ne moe biti druga strana konanog Sve stoje beskonano nadilazi dualnost i ne moe biti jedna od oprenosti. Ono stoje uistinu beskonano ne moe biti deo konanog. Ako bi se na Beskonano gledalo kao da postoji uporedo sa konanim, to onda vie ne bi bilo beskonano; postalo bi druga strana jedne oprenosti. Bog, koji je beskonaan, ne moe se podvesti pod dualnost. Zato je postojanje dualnosti samo privid, a razliitost izmeu beskonanog Boga i konanog sveta - iluzija. Samo je Bog stvaran; On je beskonaan, jedan i nema nieg drugog osim Boga. Postojanje konanog je samo privid, la, iluzija. Svet konanih stvari je stvoren Majom Kako je onda lani svet konanih stvari nastao? Zato on uopte postoji? Njega je stvorila Maja, ili princip Neznanja. Maja sama po sebi nije iluzija. Ona je stvaralac Iluzije. Maja nije la. Ona je ta koja proizvodi lane utiske. Maja nije nestvarna. Ona je ta koja proizvodi utisak da je stvarno nestvarno i da je nestvarno stvarno. Maja nije dualnost: ona je uzronik dualnosti. Iluzija konanosti

Meutim., da bi stvari bile pristupanije intelektualnom poimanju, uzeemo da je Maja beskonana. Ona stvara iluziju konanosti, a ipak sama po sebi nije konana. Sve iluzije stvorene Majom su konane, a itav dualni univerzum, koji prividno postoji zahvaljujui Maji, takoe je konaan. oveku se moe initi da univerzum sadri bezbroj stvari, ali ga to ne ini beskonanim. U njemu postoji nesagledivo mnotvo zvezda. Doista, mirijade zvezda nastanjuju svemir, ali ukupan zbir zvezda je ipak konaan. Isto tako, vreme i prostor mogu da izgledaju beskonano deljivi, ali su ipak konani. Sve to je konano i ogranieno pripada svetu Iluzije, iako se princip koji uzrokuje ovu Iluziju mora, na neki nain, posmatrati kao ne-iluzija. Maja nije ograniena prostorom i vremenom Maja se ne moe smatrati konanom. Neka stvar postaje konana kada se vremenski i prostorno ogranii. Maja ne postoji u prostoru i ne moe biti ograniena prostorom. Ona ne moe biti omeena u prostoru jer je sam prostor tvorevina Maje. Prostor, sa svim stvarima koje sadri, je iluzija koja zavisi od Maje. Maja, s druge strane, ni u jednom pogledu ne zavisi od prostora. Ona ne moe, kao druge stvari, da bude prostorno ograniena. A ne moe ni da bude vremenski ograniena. Premda u stanju Nadsvesti Maja konano nestaje, ona se ne srne smatrati konanom. Maja nema ni poetka ni kraja u vremenu, jer vreme je samo jedna od tvorevina Maje. Ako se Maja shvati kao nekakvo deavanje koje je poelo i zavrava se u odreenom vremenskom razdoblju, tada se Maja pogreno smeta u vremenske okvire umesto da se vreme smeta u okviru Maje. Vreme je u Maji; Maja nije u vremenu. Vreme, zajedno sa svim dogaajima koji se odvijaju u vremenu, jeste tvorevina Maje, a Maja sama po sebi nije omeena vremenom. Vreme nastaje po diktatu Maje, a nestaje u trenutku kada i ona nestane. Bog je bezvremena Stvarnost. Zato je ostvarenje Boga, i nestajanje Maje, jedan bezvremeni in. Pogreno je smatrati da je Maja beskonana Maja se ne moe smatrati konanom ni iz nekog drugog razloga. Kada bi bila konana, ona bi bila iluzija; a da je iluzija, ona ne bi imala mo da stvara druge iluzije. Otuda je najbolje prihvatiti Maju kao stvarnu i kao beskonanu, na isti nain na koji se uobiajeno Bog posmatra kao stvaran i beskonaan. Od svih moguih intelektualnih tumaenja Maje, objanjenje da je Maja isto kao i Bog, i stvarna i beskonana, je najprihvatljivije za oveiji um. Ipak Maja ne moe biti krajnje istinita. Gde god postoji dvojnost, postoji i la na obe strane. Jedna stvar uvek ograniava drugu. Ne mogu postojati dve stvarne Beskonanosti. Postojati mogu dva ogromna entiteta, ali ne i dva beskonana entiteta. Kada bi Bog i Maja imali svoje nezavisne i meusobno usklaene egzistencije, onda bi beskonana stvarnost Boga predstavljala samo jedan segment podeljene stvarnosti. Intelektualno objanjenje da je Maja stvarna nije, dakle, konana spoznaja, ve samo najbolje objanjenje. Tekoe u razumevanju Maje I kada se Maja shvati kao potpuna iluzija i kada se shvati kao krajnje stvarna, javljaju se tekoe. Stoga sva nastojanja ogranienog intelekta da razume Maju vode u orsokak. Sa jedne strane, ako bi se Maja smatrala konanom, to bi znailo da je ona iluzorna; i prestala bi biti uzrokom iluzornog sveta konanih stvari. Zato se Maja mora smatrati i stvarnom i beskonanom. S druge strane, ako bi se Maji pripisao epitet beskonane stvarnosti, onda bi ona predstavljala drugu stranu medalje jo jedne beskonane Stvarnosti, to jest Boga. Sa ove take gledita, namee se drugi zakljuak: Maja je konana i iluzorna. Maja, dakle, ne moe da predstavlja beskonanu stvarnost, mada se mora tako imenovali da bi se bolje pojasnio iluzorni svet konanih stvari. Maja kao senka Boga Ogranieni intelekt, ma koliko se trudio, ne moe potpuno da razume Maju. Nije mogue razumeti Maju intelektom, jer je ona, kao i Bog - nedokuiva. Bog je nedokuiv, nerazumljiv; Maja je podjednako nedokuiva, nerazumljiva. Zato se kae da je Maja senka Boga. Svaka linost ima svoju senku. Bog takoe ima svoju senku: tajanstvenu Maju. Mada su Bog i Maja posve zagonetni za intelekt koji deluje u domenu dualnosti, njihova istinska priroda se oveku u potpunosti razotkriva u trenutku konane Spoznaje. Sve do konanog Ostvarenja enigma Maje ostaje nereena. A nakon Ostvarenja ovek spoznaje da Maja zapravo ne postoji u Stvarnosti. Dva stanja u kojima nema Maje Postoje dva stanja u kojima nema Maje: nema je u prvobitnom nesvesnom stanju Stvarnosti, i nema je u Samosvesnom, Nadsvesnom stanju Boga. Ona se pojavljuje jedino u Boijoj svesti o pojavnom svetu dualnosti, to jest, onda kada se javi svest o grubom, suptilnom ili mentalnom svetu. Maja se

javlja tamo gde nema Samosvesti, ve vlada svest o imaginarnom drugom kada je svest bespomono savladana lanim kategorijama dualnosti. Maja postoji samo sa take konanog postojanja. I jedino u vidu iluzije Maja moe da deluje kao beskonani stvaralac nestvarnih i konanih stvari. Istina Ostvarenja U poslednjoj i jedinoj Istini Ostvarenja, nema nieg osim beskonanog i venog Boga. Nema iluzije o konanim, od Boga odvojenim stvarima, a nema vie ni Maje, tvorca te iluzije. Dua unutranjom borbom na prevazilaenju Maje dolazi do Samospoznaje. Kroz Samospoznaju ona ne samo da dolazi do toga da razliiti ego-umovi i razliita tela nikada nisu ni postojali, ve i do toga da itav univerzum, pa i sama Maja, nikada nisu postojali kao zasebni principi. Ma kakvu opipljivost stvarala, Maja nestaje u nepodeljenom biu jedne i jedinstvene Due. Upojedinjena dua sada zna da je ono to je oduvek i bila - veno Samoostvarena, beskonana u znanju, moi, blaenstvu i u samom postojanju, veno osloboena od dualnosti. Ovaj najvii stupanj Samospoznaje je, meutim, sasvim nedostupan intelektu i razumljiv je samo onima koji su krajnje vrhove najvie Realizacije ve osvojili. Uslovi za sreu Odeljak I - Prevazilaenje patnje kroz nevezivanje Svako traga za sreom Svako bie na svetu traga za sreom, a ovek tu nije nikakav izuzetak. ovek naizgled udi za mnogim stvarima, ali sve u svemu, sve to poeli ili preduzme je u cilju postizanja line sree. Ako je eljan moi. to je zato to oekuje da e kroz nju ostvariti sreu. Ako tei sticanju novca, to je zato to misli da e time osigurati sebi uslove i sredstva koji obezbeuju sreu. Ako traga za znanjem, zdravljem, lepotom, naukom, umetnou ili literaturom, to je zato to smatra da njegovo ostvarenje sree neposredno zavisi od toga. Ako se bori za svetovne uspehe i slavu, to je zato to se nada da e biti srean kada ih ostvari. U svim svojim poduhvatima i nastojanjima ovek eli jednu jedinu stvar - da bude srean. Srea je krajnji motiv svih njegovih poduhvata, i snaga log motiva nagoni ga da ini ono to ini. Naizmenino smenjivanje zadovoljstva i boli Svako traga za sreom, no ipak, veina ljudi je utonula u neki oblik patnje. Ako, s vremena na vreme, ovek u svom ivotu i zaslui malo sree, ta srea niti je trajna niti je sasvim nepomuena. Ljudski ivot ne sastoji se od ciklusa nepomuene sree. Stavie, on osciluje meu oprekama bola i zadovoljstva, koje se smenjuju kao kionosni oblaci i sjajne duge. Zadovoljstvo koje na trenutak unese svetlost u ljudski ivot ubrzo iezne - ba kao i duga, koja se pojavi u punom sjaju samo da bi odmah zatim iezla s horizonta. Ako ovi retki sreni trenuci i ostave nekakvog traga za sobom, to je onda samo u obliku uspomene na njih to jo vie pojaava bol zbog gubitka. Ovakva uspomena ostaje kao trajno naslede nakon uivanja u veini zadovoljstava. elja donosi dve vrste plodova ovek ne eli patnju, ali ona mu dolazi kao neumitna posledica samog naina njegovog traganja za sreom. Njegova potraga za sreom je vezana za ispunjenje njegovih elja, a to ispunjenje nikada nije sigurna stvar. Stoga, dok nastoji da ispuni svoje elje, ovek se istovremeno priprema i za patnju koja e ga snai ukoliko se dogodi da one ostanu neispunjene. Jedno te isto drvo elja raa dve vrste plodova: slatke plodove zadovoljstva i gorke plodove patnje. Kada se ovo drvo razlista, ono ne moe doneti samo jednu vrstu ploda. Oni koji ele jednu vrstu voke moraju biti spremni da okuse i onu drugu. ovek oajniki traga za zadovoljstvom i kada ga dobije, strastveno prianja za njega. On na svaki nain pokuava da izbegne nesreu koja se nadvija nad njim, a kada ga ona ipak sustigne, prihvata je teka srca. U suoavanju sa injenicom da je njegovom zadovoljstvu sueno da jednog dana prestane, njegove sklonosti i strasti gube smisao. A poto oajavanjem i gnevom ne moe nita postii, preostaje mu jo jedino patnja. Promenljiva raspoloenja Podstaknut razliitim eljama, ovek sa nesmanjenim arom traga za zadovoljstvima ovog sveta. Njegovo uivanje u zadovoljstvima, meutim, nije potpuno, jer dok ispija au meda, on ujedno mora da proguta i au pelina. Opijenost zadovoljstvima je pomuena patnjom, koja je redovan pratilac otrenjenja. ovek je rob neobjanjivih i neoekivanih raspoloenja i impulsa. Jednom je srean i

ushien, a drugi put veoma nesrean i potiten. Njegova raspoloenja se menjaju u skladu sa ispunjenjem ili neispunjenjem njegovih elja. Zadovoljenje nekih elja donosi mu trenutnu radost; ali ta radost nije trajna, ve ubrzo dovodi do depresivne reakcije. On je bespomoan pred usponima i padovima svojih raspoloenja i njihovom neprekidnom promenom. Patnja prouzrokovana eljama Ispunjenje elja ne dovodi do njihovog prestanka; one se samo povuku neko vreme da bi zatim, sa jo veom estinom, ponovo krenule da dejstvuju. Kada je osoba gladna, ona svoju glad utoli hranom, ali ubrzo potom ponovo ogladni. A kada se prejede, iako je ispunila svoju elju, doivljava muku i nelagodnost. Isto je sa svim eljama na ovome svetu; one mogu da prue samo prolaznu sreu. U samom trenutku njihovog ispunjenja, radost koju one pruaju, ve polako iezava i nestaje. Svetovne elje zato nikada ne mogu doneti trajnu sreu. Ba suprotno, one neumitno izazivaju raznovrsne patnje. Onaj koji seje puno svetovnih elja, moe biti siguran da e ponjeti mnoge plodove patnje. elja je veiti uzrok velikih patnji; i to je zakon. Nestajanje elja kao posledica patnje Ako osoba doivi ili zamisli patnju koja je eka nakon ostvarenja elja, estina njenih elja znatno se smanjuje. Deava se i to da se ona, usled duboke patnje, ak i odvoji od svetovnog ivota, ali je ovo povlaenje, usled naviranja novih elja, samo privremeno. Mnoge osobe, pod uticajem snane patnje inicirane eljama, privremeno izgube interesovanje za svetovne stvari, ali ovo povlaenje, da bi dovelo do potpune osloboenosti od elja, mora biti trajno. Postoje razliiti oblici nevezanosti, ali svaki od njih ne mora biti trajan. Privremeno neprianjanje Neretko osobu duboko pogodi neki neobino upeatljiv doivljaj, kao to je prisustvovanje neijoj samrti, sahrani ili kremaciji. Ovakvi doivljaji podstiu na razmiljanje, pa ovek tada u mislima dugo prebira o ispraznosti i uzaludnosti svetovnog postojanja. Pod pritiskom ovakvih doivljaja osoba spozna da i ona jednog dana mora da umre i ostavi sve svetovne stvari koje su joj tako prirasle srcu. Ali i te misli, kao i nevezanost koju privremeno donose, kratkog su daha. Uskoro bivaju zaboravljene, i osoba se ponovo vezuje za svet i njegove ari. Ovakav prolazan i trenutaan oseaj nevezanosti poznat je kao maan vairagya (shmashan vairagya), povlaenje u alosti, jer ono najee nastaje kao posledica prisustvovanja nekoj kremaciji ili sahrani i ostaje u umu onoliko dugo koliko i taj prizor. Ovo raspoloenje nepristrasnosti i nevezanosti je iznenadno i kratkotrajno. ini se da ono, dok traje, ima snano dejstvo, ali zapravo ga odrava jak utisak koji odreeni doivljaji ostavljaju za sobom. Kada taj utisak izbledi, ubrzo u nepovrat odlazi i takvo raspoloenje, ne ostavljajui dubok trag u ovekovom optem stavu prema ivotu. llustrativna pria Prolazno raspoloenje nepristrasnosti i nevezanosti za svet moe se ilustrovati priom o oveku koji je jednom video u pozoritu duhovni komad o Gopiandi (Gopichanda), velikom indijskom vladaru koji se, zarad Istine, odrekao svega. Komad je ostavio tako dubok utisak na njega da se on, zanemarivi svoje obaveze prema porodici, odmah pridruio grupi bairagija (asketa - lutalica), pripadnika kulta Gopiande. Odriui se svog prethodnog naina ivota, ovek se obukao kao bairagi, obrijao glavu i seo pod jedno drvo, onako kako su ga poduili ostali lanovi grupe. Isprva je utonuo u duboku meditaciju, ali kada je sunce snano zapeklo, njegovo oduevljenje za meditaciju naglo je splasnulo. Kako je dan odmicao, on je, gladan i edan, postajao sve uznemireniji i nesreniji. Primetivi da ga nema, lanovi njegove porodice stadoe da se brinu za njega. Posle neto traganja pronali su ga kako, u neveselom stanju, ami pod drvetom. Oseao se iznureno i jadno. Kada ga je ena videla u tom udnom stanju pojurila je k njemu i besno ga izgrdila. Njegova elja za povlaenjem bese se rasprila; i poto mu je nov nain ivota ve sasvim dozlogrdio, njen prekor mu je doao kao blagodat s neba. I tako je na meditant, brzo uutkavi enu, stavio na glavu svoj turban, obukao obinu odeu i skrueno krenuo za enom kui. Duboka nepristrasnost Ponekad je raspoloenje nepris trasnosti i nevezanosti trajnije, i ne samo da opstaje due vreme, ve i uveliko menja ovekov opti stav prema ivotu. Ovo se zove fn-ra vairagja (tivra vairagva), ili duboka nepristrasnost. Ovakva duboka nepristrasnost najee je posledica neke velike nesree - kao to je

gubitak najdraih ili gubitak poseda ili ugleda. U naletu takve nevezanosti, osoba se odrie svih svetovnih stvari. Ovaj tip tivra vairagye ima svojih duhovnih vrednosti, ali e, kroz odreeno vreme, kada oveka ponovo zapljusne talas svetovnih elja, verovatno izgubiti na snazi. Gaenje prema svetu to osoba osea u tom sluaju uzrokovano je snanom impresijom koju je na nju ostavila nesrea, a to gnuanje ne traje dugo jer nije roeno iz znanja i razumevanja. Ono je samo jedna otra reakcija na ivot. Potpuno neprianjanje Istinski trajnu vrstu nevezanosti imamo kada postoji razumevanje patnje i njenih uzroka. Ona se pouzdano oslanja na neoborivo znanje da su sve svetovne stvari trenutane i privremene, i da e se svako vezivanje za njih na kraju pretvoriti u izvor patnje. ovek tei svetovnim stvarima zadovoljstva i pokuava da izbegne stvari koje mu nanose bol, ne shvatajui da ne moe imati jedno a zanemariti drugo. Sve dotle dok se vezuje za svetovne stvari zadovoljstva, on stalno zaziva patnju koja mu dolazi ili kao posledica njihovog neimanja ili kao posledica njihovog gubitka.. Trajna nevezanost, koja daje osloboenost od svih elja i vezanosti, zove sepuma vairagja (purna vairagva), ili potpuna bestrasnost. Potpuna nevezanost je jedan od najhitnijih uslova za trajnu i istinsku sreu. Jer, osoba koja poseduje potpunu nevezanost vie ne namee sebi patnju koja nastaje zbog robovanja neprekidnoj tiraniji elja. Oprenosti Odsustvo elja ini pojedinca vrstim kao stena. Njega ne dotiu ni zadovoljstvo ni bol; njegov ivot ne remete udari suprotnosti. Ako na oveka utiu poeljne stvari, na njega mora da utiu i nepoeljne. Ako oveka srena znamenja podstiu na delanje, onda ga nepoeljna znamenja moraju obeshrabriti. On ne moe da odoli obeshrabrujuem uticaju nepovoljnih znamenja sve dotle dok mu povoljna znamenja daju snagu. Jedini nain da umakne uznemiravajuem uticaju znamenja jeste da postane ravnoduan kako prema povoljnim, tako i prema nepovoljnim znamenjima. Pohvala i pokuda Isto vai i za oprenosti pohvale i pokude. Ako neka osoba nalazi zadovoljstvo u primanju pohvala, ona e morati da se oseti nezadovoljnom kad joj se upute pokude. Ona ne moe ostati staloena pod kiom grdnji sve dok prikriveno uiva u pohvalama. Da je vie ne bi uznemiravale pokude, ona se mora ujedno odvezati i od pohvala. Jedino tada je nee vie dirati oprenosti pohvale i grdnje. Onda ona nee izgubiti svoju staloenost. Smirenost i staloenost na koje ne utiu nikakve oprenosti mogue je ostvariti samo putem potpune nevezanosti, koja je osnovni uslov trajne i istinske sree. Pojedinac koji je do kraja nevezan vie nije ostavljen na milost i nemilost oprenim iskustvima; i, poto je osloboen od tiranije elja, on vie ne nanosi samome sebi patnju. Fizika i duevna patnja oveanstvo je trpi mnogobrojne patnje i stradanja, kako fizike tako i duevne. Od navedene dve vrste patnji, duevna patnja je prisutnija. Ljudi ogranienih gledita smatraju da stradanje moe da bude iskljuivo fiziko. Oni zamiljaju patnju kao bolest ili torturu nad telom. Duevna patnja je gora od fizike patnje. Fizika patnja ponekad dolazi kao blagoslov jer ublaava duevnu patnju odvraajui panju sa nje. Veita srea - stanje bez elja Nije ispravno pridavati veliku panju isto fizikoj patnji. Ona se moe izdrati vebom volje i istrajnosti. Prava patnja je duevna. ak i yogini koji mogu da izdre znatne fizike bolove nalaze da je teko da izbegnu duevnu patnju koja nastaje usled osujeenosti elja. Ako neka osoba ne eli nita, ona nije nesrena ni pod najnepovoljnijim okolnostima, ak ni u eljusti lava. Stanje odsustva svake elje latentno je u svakome. I kada kroz potpunu nevezanost ovek dostigne stanje odsustva elja, on je tada stigao na samo izvorite vene i nepomuene sree - koja nije zasnovana na svetovnim objektima ve na Samospoznaji i Samoostvarenju. Uslovi za sreu II Odeljak II - Zadovoljstvo, Ljubav i Bogoostvarenje Ostvarenje - stanje u kome nema samonametnutih problema

Najvie patnje raa se usled nekontrolisanih elja i neostvarivih zahteva. Sve ovo nije neophodno za samoispunjenost. Kada bi prestao da eli, kada bi bio spokojniji, ovek bi se oslobodio patnje koju je sam sebi nametnuo. Njegova imaginacija vie ne bi bila uzburkana neprestanim gorljivim posezanjem za stvarima koje zaista nisu bitne, a u njemu bi se uvrstio nesavladiv mir. Kada ovek pronae unutranje zadovoljstvo, problemi svetovne prirode nestaju. Za njega ivot prestaje da biva sloen, budui daje, u stanju bez elja, postao posve jednostavan. Patnja pri odricanju Poto shvati da su elje samo okovi za duu, ovek odluuje da ih se odrekne; ali ak i kada to ini dobrovoljno, to ne predstavlja bezbolan proces. Patnja koja dolazi usled ienja uma od mnogobrojnih elja postoji - ak i onda kada je dua spremna da ih se odrekne - zato to se ovakva odluka direktno sukobljava sa tenjom ego-uma da istraje u svojim uobiajenim eljama. Odbacivanje elja napada ivot ego-uma u korenu. Zato je ovaj proces redovno praen otrom patnjom. Ali ovakva patnja je zdrava za duu jer je oslobaa od vezanosti. Analogije Nije svaka patnja loa. Kada patnja vodi ka venoj srei stanja bez elja, moe se smatrati blagoslovenom. Kao to pacijent mora pretrpeti hirurku operaciju da bi se oslobodio istrajnog i zloudnog bola, dua mora da prihvati patnju odbacivanja elja da bi se oslobodila beskrajne patnje koja se uvek iznova vraa, a iji su uzrok same elje. Patnja koju dua proivljava odriui se elja moe da bude veoma otra, ali se kroz nju da istrajati zahvaljujui perspektivi vee slobode koja e doi nakon to elje postepeno ieznu iz uma. Kada se inficirani otok otvori da bi gnoj izaao iz njega, onda to donosi patnju, ali isto tako i olakanje. Slino tome, patnju koju prouzrokuje odbacivanje elja uravnoteava olakanje koje donosi progresivna inicijacija u neogranien ivot u kome vlada sloboda i srea. Istinska priroda patnje Jednostavni ivot u kome vlada sloboda i srea predstavlja jedno od najteih postignua. Poto je razvio mnotvo vetakih i umiljenih elja, ovek je u toj meri sam sebi zakomplikovao ivot da mu povratak jednostavnosti predstavlja tekou koliko i samo odbacivanje elja. Zelje su vremenom postale sastavni deo njegovog ogranienog sopstva, tako da on okleva da ih odbaci ukoliko mu se u umu, kroz otru duevnu patnju, ne ureze nauk da se elje raaju iz samog neznanja. Kada se pojedinac suoi sa velikom patnjom koju uzrokuju elje, on tada stie razumevanje njihove prave prirode. Pojavu ovakve patnje treba pozdraviti. Patnja treba da se pojavi da bi se eliminisala dalja patnja. Trn se moe izvaditi drugim trnom, a patnja ponititi patnjom. Patnja se mora pojaviti u svrhu proiavanja due od njenih elja; i potrebna je kao to je lek potreban bolesnoj osobi. Patnja koju je prouzrokovalo nezadovoljstvo Meutim, devedeset i devet procenata ljudske patnje je nepotrebno. Tvrdoglavo istrajavajui u svom neznanju, ljudi nanose bol sebi i svojoj brai; a zatim se, to je stvarno udnovato, pitaju: Zato mi moramo da patimo? Patnju obino simbolizuju ratni prizori: razorene kue, povrede i krv, agonija muenja i smrti. Ali rat nije izraz neke posebne patnje; ljudi u stvarnosti pate sve vreme. Pate jer nisu zadovoljni - hoe sve vie i vie. Rat je pre posledica univerzalne patnje i nezadovoljstva nego stoje primer nekakve izuzetne patnje. Svojom pohlepom, tatinom i surovou ljudi nanose neopisivu patnju sebi i drugima. Sebino traganje za sreom Ljudima nije dovoljno to nanose patnju sami sebi, ve nemilosrdno i sa arom stvaraju patnju i svojim blinjima. Sva ko traga za svojom sreom, pa ak i po cenu tue sree, otvarajui tako vrata raznim svirepostima i beskrajnim ratovima. Sve vreme dok ovek razmilja samo o svojoj srei, on je ne pronalazi. U potrazi za linom sreom, ogranieno ja postaje sve naglaenije i optereujue. Izuzetno sebian ovek moe, u svojoj slepoj potrazi za odvojenom i ekskluzivnom sreom, postati vrlo surov i bezoseajan prema drugima; ali to mu se vraa, trujui samo vrelo njegovog ivota. ivot bez ljubavi je ruan do krajnjih granica; i jedino je ivot pun ljubavi vredan ivljenja. Do sree putem ljubavi i samozaborava Ako je neki pojedinac bez elja, on ne samo da e eliminisati veliki deo patnje koju je nanosio

drugima, nego istovremeno i veliki deo patnje koju je nanosio samome sebi. Puko odsustvo elja, meutim, ne moe nai ishodite u pozitivnoj srei, mada e oveka spreiti da dalje samome sebi nanosi patnju, i osposobiti ga da uini znaajan korak ka ostvarenju istinske sree. Prava srea poinje onda kada se ovek naui vetini pravog prilagoavanja drugim ljudima, a pravo prilagoavanje podrazumeva samozaborav i ljubav. Stoga je preobraaj ivota u kome dominira ogranieno sopstvo u ivot pun ljubavi od duhovnog znaaja. Nesebina ljubav je retka ista ljubav je retka jer se, u veini sluajeva, ljubav zaprlja sebinim motivima, koji se, usled delovanja nataloenih loih sanskara, pritajeno ubacuju u svest. Izuzetno je teko oistiti svest od duboko ukorenjenog neznanja koje se izraava kroz ideje ja i moje. Na primer, ak i kada neka osoba tvrdi da voli svog voljenog, to obino znai da ona posesivno eli da voljeni bude sa njom. Oseaj ja i moje izrazito je prisutan upravo u izraavanju ljubavi. Kada neki ovek vidi da njegov sin nosi pohabanu odeu, on ini sve to moe da bi mu pribavio novu odeu trudei se da ga uini srenim. Pod ovim okolnostima on smatra da prema sinu osea samo istu ljubav. Ali u ovom brzom odazivu na sinovljevu nevolju, ideja moje ne igra malu ulogu. Jer, kada bi on video neijeg tueg sina na ulici u pohabanoj odei, on se ne bi odazvao kao to se odazvao u sluaju svog sina. Ovo pokazuje da je zapravo, mada moda nije sasvim svestan toga, njegovo ponaanje prema sinu u velikoj meri sebino. Oseaj za moje lei duboko u pozadini uma, i moe se izvui na povrinu jedino dubljom analizom. Ako bi ovekovo ophoenje prema sinu nekog tuinca bilo jednako kao i njegovo ophoenje prema sopstvenom sinu, onda bi se moglo rei da je posredi ista i nesebina ljubav. Podruje iste ljubavi ista ljubav nije neto to se moe nametnuti niti silom oduzeti. Ona se mora ispoljavati iznutra, nesputano i spontano. Ono to ovek moe postii jednom hrabrom odlukom jeste uklanjanje onih inilaca koji spreavaju istu ljubav da se ispolji. Postizanje nesebinosti moe da bude istovremeno i teko i lako. Teko za one koji jo nisu odluili da iskorae iz ogranienog sopstva, a Iako za one koji su tu odluku ve doneli. U odsustvu vrste odlunosti, veze sa ogranienim sopstvom suvie su jake da bi se uklonile. Ali kada osoba odlui da po svaku cenu ostavi na stranu sebinost, ona nailazi na lak prolaz u podruje iste ljubavi. Potreba za hrabrom i nepokolebljivom odlukom Ogranieno sopstvo je kao kaput koji dua nosi na sebi. Upravo kao to pojedinac moe prostim aktom volje da skine svoj kaput, jednim hrabrim i odlunim korakom on moe odbaciti ogranieno sopstvo i osloboditi ga se jednom zanavek. Zadatak koji bi pod drugim okolnostima bio veoma teak, donoenjem jedne hrabre i nepokolebljive odluke, postaje vrlo lak. Ovakva odluka se moe pojaviti u njegovom umu samo onda kada on oseti snanu udnju za nepatvorenom ljubavlju. Kao to gladan ovek udi za hranom, poklonik koji eli da doivi istu ljubav mora intenzivno da ezne za njom. Istinska ljubav se budi jedino milou Savrenog Uitelja Kada poklonik u sebi razvije snanu enju za istom ljubavi] u, moe se rei da se on pripremio za intervenciju Savrenog Uitelja - koji ga, pravilno usmeravajui i pruajui mu neophodnu pomo, uvodi u stanje boanske ljubavi. Jedino Uitelj moe, prenosei mu boansku ljubav, da probudi istu ljubav u njemu, i nema drugog naina. Oni koji ele da ih prome ljubav treba da se upute venom ljubavnom plamu. Ljubav je najvanija stvar u ivotu. Ona ne moe biti probuena osim ako ne stupimo u kontakt sa samim Ovaploenjem ljubavi. Teoretska razmatranja o ljubavi doprinee samo razradi jo jedne od teorija o ljubavi, ali e srce ostati prazno kao i pre. Ljubav raa ljubav; ona se ne moe probuditi mehanikim putem. Ljiibav - putokaz prema Bogoostvarenju Kada se istinska ljubav probudi u pokloniku, ona ga vodi ka spoznaji Boga i otvara mu neogranieno polje trajne i neprolazne sree. Srea Bogoostvarenja je cilj itave kreacije. Nije mogue da osoba ima ikakvu ideju o ovoj neizrecivoj srei ako nema iskustvo Boga. Ideja koju svetovni ljudi imaju o patnji i srei je krajnje ograniena. Prava srea koja potie od ostvarenja Boga je vredna svake fizike i duevne patnje u univerzumu. Onda svaka patnja prestaje, kao da je nikada nije ni bilo.

Ljudi koji nisu Bogoostvareni mogu kroz jogu u toj meri da ostvare kontrolu uma da im nita vie ne priinjava bol ili patnju, ak i kada ih sahrane ive ili bace u vrelo ulje. Ali mada napredni yogini mogu da prevaziu i ukinu bilo koju patnju, oni nemaju doivljaj sree koji prati ostvarenje Boga. Kada ovek postane Bogom, sve ostalo je nula. Stoga sreu Bogoostvarenja nita ne moe da umanji. Srea Bogoostvarenja je nezavisna, veno je nova i neprolazna, bezgranina i neopisiva. Upravo je radi ove sree svet i nastao. Bog kao beskonana ljubav Sutina Boga je Ljubav Oni koji pokuaju da razumeju Boga jedino intelektom, dolaze do nekog hladnog i suvog koncepta koji promauje samu sutinu prirode Boga. Tano je da je Bog beskonano Znanje, beskonano Postojanje, beskonana Mo i beskonano Blaenstvo; ali sutina Boga se ne moe razumeti sve dok se On ne spozna i kao beskonana Ljubav. U Onostranom stanju Boga, iz kojega je nastao itav univerzum i sa kojim se on na kraju stapa, Bog je veno beskonana Ljubav. Samo kada se na boansku ljubav gleda kroz ogranieni kontekst oblika (koji se pojavljuju u periodu izmeu pojave iluzornog univerzuma dualnosti i njegovog nestajanja) ini se daje njena beskonanost umanjena. Faze manifestacije ljubavi Kada Boanska ljubav doivljava sebe u manifestovanim oblicima i kroz manifestovane oblike univerzuma, ona prolazi kroz sledee faze: (1) doivljava sebe kao izuzetno ogranienu; (2) doivljava da postaje sve manje i manje ograniena i postaje sve vie i vie nalik beskonanoj ljubavi; i (3) doivljava sebe onakvu kakva ona doista i jeste - beskonana sutina i postojanje. Doivljaj ogranienosti ljubavi nastaje usled neznanja kojeg su uzrokovale sanskare, a one su uzgredni produkti evolucije svesti. Dok je procesu kroz koji ljubav postaje beskonana svojstveno oslobaanje od ovih ograniavajuih sanskara. Ljubav kao pouda Poto ljubav, kao neispoljena sutina univerzuma, proe kroz rane, gotovo nesvesne stupnjeve razliitih carstava, ona se u ivotinjskom carstvu, ispolji u obliku poude. Njeno ispoljenje na poetnim stadijumima ljudske svesti takoe je u obliku poude. Pouda je najogranieniji oblik ljubavi u ljudskoj svesti. Uprkos evidentnoj injenici da pouda ima veze sa drugim osobama, ona nije nita drugo do nerazblaena sebinost, jer sve objekte za koje se ovek poudno vezuje, on eli sa stanovita zadovoljenja ogranienog i zasebnog ja. U isto vreme, ona jeste jedan oblik ljubavi jer se kroz nju izraava vrsta naklonosti prema drugima, mada je ova naklonost u potpunosti izopaena zahvaljujui gustoj magli neznanja koja obavija istinsko Jastvo. Ljubav u gruboj sferi Kada se ljudska svest potpuno uplete u dualnost grube sfere postojanja, ljubav ne moe da se ispolji drugaije nego kao neka vrsta poude. Neko voli zain kari jer mu odgovara njegov ukus. Nema tu nikakvih uzvienih pobuda, pa se to onda moe smatrati jednim oblikom udnje. Posredi je samo udnja za ulnim doivljajem ukusa. Um takoe udi za telesnim senzacijama vida, mirisa, zvuka i dodira; i on hrani uski ivot ega kroz uzbuenje koje potie od ovih senzacija. Svaki tip udnje je upletenost u grube oblike i nema veze sa duhom. Radi se samo o jednom izrazu vezanosti za ulne objekte. Poto pored svih naina ispoljavanja udnji srce ostaje nezadovoljeno i nedovoljno izraeno, u njemu se stvara neprekidni vakuum koji oveka dovodi u stanje neispunjenosti i patnje. Ljubav koja se ispoljava kao neublaena, stopostotna pouda, do krajnosti je ograniena jer se bespomono koprca u zamci nezaustavljive udnje. Kada se srce nae u vlasti poude, duh kao da je u stanju opinjenosti ili totalne ukoenosti. Uspenost njegovog funkcionisanja je znatno smanjena i on biva izopaen delovanjem ograniavajueg neznanja. Njegovim viim potencijalima nije dozvoljeno da se ispolje i ispune, a ovakvo koenje i potiskivanje duhovnog ivota vodi u stanje potpune vezanosti. Kroz poudu se Beskonanost potvruje na posredan nain Pouda je najogranieniji oblik ljubavi koji deluje pod vlau neznanja. Nedvosmisleni peat nezadovoljstva to pouda neumitno ostavlja za sobom jeste znak da se radi o jednom nepotpunom i neadekvatnom izrazu neeg dubljeg, ogromnog i neogranienog. Kroz viestruke patnje bez kraja i konca, koje proistiu iz neutoljene poude i neprestane frustracije to ona sa sobom nosi, duh stalno u

sebi prepoznaje glasove protesta protiv krajnje povrnosti jednog ivota kojim iskljuivo vlada pouda. Zbog toga glas vene Boije ljubavi, kojeg nije mogue utiati, posredno zahteva svoje pravo na sopstvenu, jo neispoljenu, ali zbog toga ne i umanjenu stvarnost. Stadijumi ljubavi ak i u najniem poudnom ivotu grube sfere, Bog doivljava Sebe kao ljubavnika; ali kao ljubavnika koji je zateen u potpunom neznanju u vezi svoje prave prirode, ili prirode Boga, Voljenog. Ovo je stanje ljubavnika koji je grubo odvojen od boanskog Voljenog jednom neprozirnom zavesom dualnosti. Pored svega, ovo je poetak jednog dugakog procesa u kome e se ljubavnik probiti kroz zavesu neznanja i doi do istine da je neograniena i nesputana Ljubav. Ali da bi bio iniciran u beskonanu ljubav on mora da proe kroz dva preostala stadijuma koje karakteriu suptilna i mentalna sfera. Ljubav u suptilnoj sferi Ljubavnik u suptilnoj sferi nije osloboen udnji, ali udnje koje doivljava nisu nerazblaene kao to je sluaj sa grubom sferom. Intenzitet udnje u suptilnoj sferi je prepolovljen u odnosu na grubu sferu. Pored toga, ne postoji nikakvo grubo ispoljavanje udnje kao u gruboj sferi. Ljubavnik je u gruboj sferi neraskidivo vezan za grube stvari, pa se stoga udnja izraava na jedan grub nain. Meutim, ljubavnik se u suptilnoj sferi oslobodio svoje vezanosti za grube stvari; zato se, u ovom sluaju, udnja ne izraava u svom grubom obliku. Ova udnja ima svoje suptilne naine izraavanja, ali se ne ispoljava u grubom obliku. Stavie, poto se otprilike polovina prvobitne udnje grube sfere sublimirala u suptilnoj sferi, ljubavnik u suptilnoj sferi ljubav doivljava ne kao nerazblaenu poudu, ve u jednom viem obliku - kao enju da se ujedini sa Voljenim. Ljubav kao enja U gruboj sferi se tako ljubav ispoljava kao pouda, a u suptilnoj kao enja. Pouda je udnja za ulnim doivljajima i kao takva je voena potpuno sebinim motivima. Ona se krajnje nemarno odnosi prema blagostanju svetovnog voljenog. enja je manje sebina, i premda je na neki nain posesivna, ona se ispoljava kroz saznanje da objekat ljubavi poseduje beskonanu vrednost i znaaj. enja je manje ogranien oblik ljubavi od poude. Kroz enju zavesa dualnosti postaje sve reda i prozirnija, poto ljubavnik, udei za prisustvom Voljenog, sada svesno nastoji da prevazie dualnost izmeu sebe i Njega. U poudi je naglasak iskljuivo na ogranienom sopstvu, a svetovni voljeni je u drugom planu u odnosu na grube potrebe ljubavnika. U enji su sopstvo i boanski Voljeni podjednako naglaeni; a ljubavnik spoznaje da on postoji radi Voljenog, upravo kao to i Voljeni postoji radi njega. Ljubav u mentalnoj sferi Ljubavnik u mentalnoj sferi uzvienije i slobodnije izraava ljubav. U tom sluaju, mada pouda nije sasvim nestala, ona je sada u velikoj meri sublimirana. Ostala je otprilike jedna etvrtina izvorne poude iz grube sfere, ali je ona ostala u latentnom obliku i ne ispoljava se. U mentalnoj sferi, pouda se ne ispoljava ak ni na suptilan nain. Ljubavnik je u mentalnoj sferi posve odvojen od suptilnih stvari; i osloboen od posesivne enje za objektom ljubavi, koja je karakteristina za ljubavnika u suptilnoj sferi. Ljubav kao potpuno preputanje U mentalnoj sferi ljubav se izraava kao potpuno preputanje volji Boga, koji je Voljeni. Sve sebine elje, ukljuujui i enju za prisustvom Voljenog, prestale su, poto je sada naglasak iskljuivo na volji Voljenog i dragocenosti Njegovog postojanja, te na elji da se bude jedno sa Njim. Sebinost je sasvim izbrisana, pa se ista ljubav sada jo snanije izliva. Meutim, ak i u mentalnoj sferi ljubav jo uvek nije postala beskonana, i jo postoji tanka zavesa dualnosti koja ljubavnika razdvaja od Voljenog. Ljubav vie nije okovana sebinou; ali jo nije postala beskonana jer se doivljava kroz medij ogranienog uma - upravo kao to se u niim sferama ona doivljava kroz medij niih tela. Boanska ljubav je beskonana Ljubav postaje svesno beskrajna i neograniena kako u postojanju tako i u ispoljavanju onda kada se iskorai izvan podruja individualnog uma. Ovakva ljubav se sa pravom naziva boanskom, jer je svojstvena stanju Boga u kome je svaka podvojenost jednom za svagda prevaziena. U boanskoj ljubavi, pouda je sasvim iezla. Ona ne postoji ak ni u prikrivenom obliku. Boanska ljubav je

neograniena u svojoj esenciji i svom izrazu jer je dua doivljava kroz samu Duu. U grubim, suptilnim i mentalnim sferama, ljubavnik je svestan svoje odvojenosti od Boga, tj. Voljenog; ali prevaziavi sve ove sfere, ljubavnik postaje svestan svog jedinstva sa Voljenim. Ljubavnik se stapa sa biem Voljenog i zna da je jedno sa Voljenim. Boanska ljubav je sasvim osloboena robovanja eljama ili ogranienom sopstvu. U ovom stanju Beskonanosti bie ljubavnika nije odvojeno od Voljenog; on je postao Sam Voljeni. Boanska romansa Tako imamo da Bog, kao beskonana Ljubav, prvo ograniava Sebe u stvorenim oblicima i zatim se, kroz razliite stupnjeve kreacije, ponovo vraa Svojoj beskonanosti. Svi stadijumi Boanskog iskustva koji se zainju sa tim da je on ogranieni ljubavnik, kulminiraju u Njegovom iskustvu da je jedini Voljeni. Putovanje due je jedna uzbudljiva boanska romansa u kojoj ljubavnik - koji je na poetku svestan jedino praznine, frustracije, povrnosti i pritiska lanaca koji ga okivaju - postepeno postie jedan sve puniji i slobodniji izraz ljubavi. Na kraju ljubavnik nestaje i stapa se sa boanskim Voljenim da bi spoznao jedinstvo ljubavnika i Voljenog u najvioj i venoj injenici daje Bog beskonana Ljubav.

EPILOG Dvanaest puteva koji vode do spoznaje mene 1. ENJA Ako oseate istu enju i e za jedinstvom sa Mnom kao to onaj to danima lei na vrelom suncu Sahare osea enju za vodom, tada ete Me spoznati. 2. MIR UMA Ako ste mirni poput neuzburkanog jezera, tada ete Me takoe spoznati. 3. PONIZNOST Ako ste ponizni poput zemlje, to se da oblikovati u bezbrojne oblike, tada ete Me spoznati. 4. OAJANJE Ako doivljavate oajanje poput onog koje navodi oveka na samoubistvo i oseate da ne moete da ivite bez Mene, onda ete Me ugledati. 5. VERA Ukoliko imate potpunu veru, onu koju je Kalijan imao u svog Uitelja - verujui daje no iako je dan, zato stoje Njegov Uitelj tako rekao - tada ete Me spoznati. 6. VERNOST Ako ste mi verni onako kako je vama veran va dah, koji vas prati do kraja ivota - ak i onda kada ga niste sasvim svesni, i u srei i u patnji, nikada se ne okreui protiv vas - onda ete Me spoznati. 7. KONTROLA PUTEM LJUBAVI Kada vaa ljubav prema Meni odagna strast prema ulnim stvarima, tada ete Me spoznati 8. NESEBINO SLUENJE Ako posedujete vrlinu nesebinog sluenja koje nije optereeno eljom za rezultatima, nalik na sunce koje slui svet obasjavajui sve stvoreno - travu na poljima, ptice u vazduhu, zveri u umi, celokupno oveanstvo zajedno sa grenicima i svecima, bogatima i siromanima - tada ete Me osvojiti.

9. ODRICANJE Ako se Mene radi odreknete svega fizikog, mentalnog i duhovnog tada ete Me imati. 10. POKORNOST Ako vaa pokornost bude tako spontana, potpuna i prirodna kao to je svetlost oku ili miris nozdrvama, tada ete Mi doi. 11. PREDAVANJE Ako je vae predanost Meni tako iskrena, kao to se ovek koji pati od nesanice preputa iznenadnom nastupu sna bez straha, tada ete Me pridobiti. 12. LJUBAV Ako oseate onu ljubav koju je sveti Franja oseao prema Isusu, ne samo da ete Me spoznati, ve ete Mi priiniti i veliko zadovoljstvo. - Meher Baba EDICIJA: AVATAR

BOG GOVORI
Meher Baba Iracionalne ideje oveka zvanog Ju Di rasprodato Odlomak

Cena: 0.00 din.

ONO NAJBOLJE OD IVOTA


Meher Baba Ova niska Babinih bisera - kratkih osvrta na najbitnije ivotne teme, rasporeena je na sledee oblasti: Bog i Njegovi atributi, Uitelj i njegova uloga, Uenik i njegovi stavovi, Sopstvo, ego i njihove veze, Samoostvarenje i njegovo postignue, Generalna poruka oveanstvu, Meher Baba i njegove aktivnosti. Obim: 70 str. Cena sa 40% popusta: 150 din Cena za inostranstvo: 3 Odlomak

Cena: 150.00 din.

ZRACI MEHER BABE NA SPIRITUALNU PANORAMU


Ovo je zbir odgovora Meher Babe na pitanja o temama iz knjige "Bog govori", nastao kao njen dodatak. Neka od poglavlja: Misterija Kreacije, Avatar kao prvi Uitelj, Zlo kao ostatak, Meusobni uticaj dua, Molitva kao unutranji pristup, Od venosti do venosti. Obim: 80 strana Format: A6 rasprodato Odlomak

Cena: 0.00 din.

You might also like