r

,:""
>
7'
/,.,., ,,,/
ASIM HADZIALIC
GEODEZIJA
za II. razred Gradevinske tehnicke skole
FEDERAClJA BOSNE I HERCEGOVINE
Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta
"Dom stampe" Zenica
SARAJEVO, 1997. god inc
PREDGOVOR
Prezentirano gradivo u ovom udibeniku odgovara u potpunosti nastavnom
programu predmeta GEODEZIJA U DRUGOM RAZREDU grwlevinske te-
hnicke iikale. Zelja i nastajanje autora, prilikom izrade udibenilca, bila je do se
sto detaljnije i cjelovitije obradi zadata materija, te taka olaksa i omoguCi
uspjesno savladavanje nastavnih sadriaja.
U udibeniku su obradeni opCi pajmovi, neophodni za razumijevanje i
savladavanje izloienog gradiva, mjerenje duiina pantljikom, geodetski instru-
menti - teodalit i nivelir. ispitivanjc i rektiftkacija teodolita i nivelira, metode
mjerenja horizontalnih i visinskih uglova, te mjerenje visinslcih razlika
geometrijskim nivelmanom i ral'unanje vis ina repem u nivelmallslcim vlako-
mma.
Uz objasnjenja sa slikama i matematskim izvodima pojedillih pojmova i
geodetskih operacija, instrumenata i pribora, dati su i numericki primjeri i
geodetski obrasci, iito ee u mnogome alakSati razumijevanje i savladavanje
predocenog gradiva.
Zahvaljujem recenzentima - dipl. pravniku i geod. in2. Mustaft Begieu, Mr
Mirsadu Baksieu, dipl. geod. in2. i .Mirsadu Hadiiselimovicu, dipl. geod. in2.
na veoma korisnim, korektnim i dobronamjemim savjetima i primjedbama, da-
tim u recenzijama ud2benika.
Autor
U 5arajevu, septembra/rujna '95.
5
IDIO
UVOD U GEODEZIJU I OBLIK ZEMLJE
DEFINICIJA I ZNACAJ GEODEZlJE
Geodezija je nauka koja se bavi mjerenjima na zemljinoj povrsini, ispod
zeluljine povrsine i satelitskim mjerenjima, s ciljem odredivanja oblika i
veliCine Zemlje i dobijanja geodetskih planova i karata manjih iii veCih
dijelova Zemljine povrsine.
Odredivanje oblika i dimenzija Zemlje i izrada geodetskih planova i
karata vrsi se na osnovu podataka, prikupljenih na terenu razliCitim
instrumentima i metodama rada. Prema tome, geodezija, kao nauka,
uCi nas kako se, pomocu raznih instrumenata i razliCitih metoda rada,
vrse mjerenja i kako se, na osnovu tih mjerenja, dolazi do oblika i
dimenzija Zemlje i do geodetskih planovai karata.
Geodezija, kao naui'na oblast tehnike, veoma je siroko zastupljena.
Naime, mnoge tehnii'ke djelatnosti temeije se na prethodnom premjeru
zemljista, kao na primjer: racionalno poljoprivredno i sumsko
gospodarstvo, projektiranje gradevinskih objekata (cesta zeljeznica,
kanala, brana, naselja itd.), utvrdivanje i osiguranje posjeda (katastar
zemljiSta), melioracioni radovi (odvodnjavanje i navodnjavanjel,
urbanizam, rudarstvo i s1.
Graitevinarstvo, kao nauka 0 projekliranju i gradenju razlii'itih
objekata, tijesno je vezana za rad na terenu, na kojem se nalaze Ii objekti.
Kako se zbog velikih stvarnih dimenzija objekta, Citav gradevinski
proizvodni proces, od projektiranja do gradenja, ne bi mogao provoditi
direktno na terenu, treba izraditi geodetski plan i kartn. Plan iIi karta
predstavlja umanjenu, ali dovoljno vjernu sliku tcrena koji se
premjerava radi buduce izgradnje. U taj plan, odnosno umanjeni model
terena, unosi se zamisao 0 veliCini, oblikn i namjeni tog gradet'inskog
objekta u oblikn idejllogprojekta.
Da bi se izvrsila priprema za gradenje objekta na samom terenu, treba
idejni projekat, geodetskim instrumentima i metodama rada, prenijeti
(iskolCiti) na teren. Zatim se vrse mjerenja i snimanja (premjeravanja),
i'ime se dolazi do stvarnih podataka za izgradnju objekta. Na temelju
lih stvarnih terenskih podataka raeli se glavlli odllosno izvedbelli
projekat. Tek nalon toga poi'inje izgradnja projektiranog objekta.
7
Iz navedenog vidi se da gradevinski struenjak mora poznavati
geodetske instrumente i metode rada u opsegu koji zahtjeva njihova
uloga u projektiranju i gradenju. U pojedinim situacijama, koje
prevazilaze gradevinsku praksu i pripadaju uzoj geodetskoj
djelatnosti, bit ce potrebna saradnja gradevinskog i geodetskog
struenjaka.
HISTORIJSKI RAZVOJ GEODEZIJE
Tragovi praktiene geodetske djelatnosti nalaze se i u najranijim
vremenima (kod Babilonaca, Asiraca, Egipcana i Grka). Gradenje
velikih tehniekih objekata nije moglo biti izvedeno bez prethodnih
geodetskih radova. Naime, veliki sistemi za navodnjavanje u
Mesopotamiji, izgradnja velikih gradevinskih i hidrotehniekih
objekata, regulacija rijeke Nila i navodnjavanje zemljista u Egiptu,
moralo se bazirati na geodetskim radovima. Otkriveno je mnogo
egipatskih napisa posvecenih rjesavanju prakticnih geometrijskih
zadataka.
Grci, upoznavsi egipatska nauena iskustva, dalje razvijaju geometriju i
geodeziju, tj. na bazi egipatskih iskustava razraduju metode premjera
zemljista, primjenjujuCi pri tome pravila geometrije (Pitagora, Beron i
dr.). Rimljani, i pored velikih tehnickih objekata koje su izveli nisu bitno
unaprijedili geodetske metode. Dovoljna su bila ona iskustva, koja su
koristili od Grka.
Od 7. stoljeca pa dalje razvija se i cvjeta arapska kultura. Arapi postaju
pravi nasljednici grckih kulturnih dostignuca. Arapi su naroCito
unaprijedili matematiku, astronomiju i geografiju. Naueni utjecaj
Arapa na razvoj astronomije, geografije i geodezije bio je tako jak, da su
se jos i danas saeuvali mnogi njihovi strucni nazivi kao: zenit, nadir,
teodolit, alhidada itd. Ampi su znacajno unaprijedili i kartografiju i
njihove geografske karte su najbolje svjetske karte toga vremena.
Od 17. stoljeca u Evropi se po6nje razvijati moderna geodezija odnosno
geodezija kao nauka (Snellius, Cassini, Gauss, Potenot itd.). U svim
evropskim drzavama pocinju sistematski premjeri u svrhu formiranja
zemljisnog katastra. Premjeri za tehnicke svrhe (hidrotehnicki i
gradevinski radovi, izgradnja komunikacijai s1.) izvode se neovisno od
katastarskog premjera, jer katastarski planovi sadde samo situaciju
(horizontalnu predstav\l terena) i nisu mogli zadovoljiti tehnicke
potrebe.
8
Geodetska djelatnost na teritoriji BiB poCinje 1880. g., poslije
austrougarske okupacije BiB. Te godine katastarski premjer poCinje
Vojno-geografski institut iz Beca. Za cetiri godine, za cijelo podrucje
BiH, izradeni su planovi u razmjeri 1:6250 na bazi grafiCke triangulacije
i grafickogpremjera, a premjer je zavrsen 1884.
Poslije Drugog svjetskog rata, premjer teritorija nase zemlje intenzivno
se provodi od 1953. godine. Premjer zemljista zavrsen je i uspostavljen
katastar zemljista na 50% teritorija Republike Bosne i Bercegovine, dok
je premjer u toku na 42 % teritorija.
Katastarski planovi su uradeni u razmjeri 1 : 2500 i 1 : 1 000 a za uia
gradska jezgra u razmjeri 1 : 500. Za planinska podruCja planovi su
uradeni u razmjeri 1 : 5 000. Planovi su uradeni sa vertikalnom predsta-
vomterena.
Osnovna karta razmjere 1: 5 000 uradena je na 5%, a u razmjeri 1: 10000
na 45% teritorija Republike Bosne i Hercegovine.
ZADATAK I PODJELA GEODEZIjE
Geodezija se bavi naucnim i prakticnim zadacima, te se prema tome
dijeli na:
- visu iIi naucnu geodeziju
. - nizu iii prakticnu geodeziju
Visageodezija bavi se:
- izucavanjem i odredivanjem oblika i dimenzija (veliCina) Zemlje kao
nebeskog tijela,
- odredivanjem osnove za premjer odnosno rnjerenjem i izravnanjcm
triangulacije visih redova i nivelmana visoke tacnosti,
- izradom karata sitnih razmjera velikih podruCja.
U danasnje vrijeme Citave drzave prekrivene su geodetskim mrezama
visoke tacnosti. ViSa geodezija, koristeCi satelite, h'eba da uspostavi
vezu izmedu geodetskih mreza pojedinih drzava i kontinenata. Na taj
na6n doCi ce se do jedinstvene geodetske mreze.
Kod svih mjerenja i racunanja koja spadaju u domen vise geodezije ..
obavezno treba uzeti u obzir zakrivljenost Zemljine plohe.
9
Niiageodezija bavi se:
_ odreclivanjem osnove za premjer manjihpovrsina odnosno mjerenjem
i izravnanjem triangulacione mreze nizih redova, nivelmanske i
poligonske mreze,
_ izradom karata krupnih razmjera i izradom situacionih planova.
Niz,a ili praktii'na geodezija ima vrIo siroku primjenu u praksi pri
rjesavanju razlii'itih tehnickih zadataka, Osnovni zadatak nize
je premjer (snimanje) zemljista na osnovu kojeg se dolazi do
planova odnosno planova koji sadrze i horizontalnu i
vertikalnu predstavu tcrena.
Kod mjerenja i racunanja koja spadaju u domen nize geodezije, treba
zanemariti zakrivljenost Zemljine plohe.
Radovi iz oblasti nize geodezije nadovezuju se na radove vise
geodezije, radovi vise geodezije sluze kao os nova radovima 1.1 nizoj
geodeziji.
OBLlK I D1MENZIJE ZEMLJE
Posto se geodetska mjerenja izvode na Zemljinoj plohi iii 1.1 neposrednoj
blizini te plohe (povrsi), to pri analizi zadataka vezanih za geodetska
mjerenja koja obuhvataju veca podrucja, treba poznavati oblik i
dimenzije Zemlje, kao i nabn predocavanjate zakrivljene plohe na
ravni.
Historijski pregled shvatanja i saznanja 0 obliku Zemlje
Sve do Pitagore 1.1 6, stoljecu stare ere Zemlja se smatra ovalnom ploCom
opkoljenom morima, Iz pojave da brod ploveCi na otvoreno more
postepeno nestaje iza horizonta, Pitagora zakljucuje da Zemlja ima
oblik kugle. Saznanje da Zemlja ima oblik kugle inspirisalo je tadasnje
naucnike da odrede njene dimenzije (Eratosten).
U 9. stoljecu arapski naucnici odrecluju dimenzije Zemlje, u 11. stoljecu
sastavljaju astronomske tablice, a u 13. stoljecu pisu knjige 0
astronomskim instrumentima, Knjiga astronomije Abu Masara iz 9,
stoljeca prevedenaje na latinski jezik tek u 15, stoljecu i dugo je u Evropi
sluzila kao udzbenik astronomije.
10
Isak Njutn (1643-1727. god.), na temelju svog zakona 0 privlai'nosti
tijela, konstatirao je da Zemlj'". nema oblik kugle, vee da je Zemlja oblika
rotacionog elipsoida. Potaknuta saznanjem da je Zemlja oblika
rotacionog elipsoida, Francuska akademija nauka upucuje dvije naucne
ekspedicije, jednu sto bliie ekvatoru (1.1 Peru) a drugu sto blize
sjevernom 1"011.1 (u Laplandiju), Zadatak ovih ekspedicija bio je da sc
naueno potvrdi teorija Njutna 0 obliku Zemlje. I zaista, na osnovu
izvrsenih mjerenja i racunanja, utvrcleno je da je Zemlja spljostena na
polovima, tj. da Zemlja irna oblik rotacionog elipsoida.
Geoid-stvarni oblik Zemlje
Zamislimo
vodostaju
(u:tl1!l
AlIJtr{kli
QrllVlJarw
paur§irw gwida
da se mirna povrsina mora, koja odgovara srednjem
mora 1.1 potpunoj ravnotezi, produzila ispod svih
o
Ti),; orm"
SI. 1
kontinenata. U mislima produzena
povrsina mora zatvarala bi nepreki-
nutu plohu koja je u svim svojim
tackama horizontalna, odnosno
okomita na smjer sile tete. Tako
zamisljena ploha naziva se nivo
ploha mora a tijelo koje ta ploha
zatvara zovcsegeoid.
Zbog utjecaja raznih vanjskih i unutarnjih sila na zemljinu povrsinu
(pEma i oseka, barometarski pritisak, razliCiti raspored zemljanih masa .
u njenoj unutrasnjosti, tektonska zbivanja i s1.) geoid u sustini
predstavlja nepravilno i analitiCki neodrecleno tijelo, Prema tome,
stvarna ploha Zemlje na kojoj vrsimo mjerenja predstavlja plohu
matematicki neodreclenu, takvu plohu koja se ne moze matematicki
definirati, odnosno predstaviti formulama.
Zato se za sve, pa i najtacnije geodetske radove, geoid aproksimira
(zamjenjuje) rotacionim elipsoidom.
Zemljin elipsoid
Posto je geoid tijelo nepravilnog geometrijskog oblika, koje nije moguce
predstaviti matematski U obliku formule, na njemu nisu moguca
racunanja, Zato se, pri obradi podataka mjerenja 1.1 geodeziji, geoid
zamjenjnje, odnosno aproksimira, geometrijski pravilnim tijelom, koje
mu po obliku najvise odgovara, a to je rotaciol1ieiipsoid.
11
Rotacioni elipsoid nastaje rotacijom elipse meridijana oko kraee,
polarne osi. Ovakav rotacioni elipsoid naziva se zemljin elipsoid, a
P dimenzije zemljinog elipsoida smatraju se
... -----
I ........ dimenzijama Zemlje .
.,

/ \
I "'I \
I 6,378245m \ E l.... _________ o- __________ E
I 01 I
Rotacioni elipsoid koji se najbolje prilago-
dava geoidu, tj. i'ije se plohe skoro po-
klapaju za jedno odredeno podrucje,
naziva se referenc elipsoid. Odredivanjem
dimenzija referenc elipsoida bavilo se vise
naucnika (Bessel, Hayford, Clark,
Krasovski) u razliCito vrijeme i za razliCita
podrucja.
, ' I
, ' I
\ ' I
).. : I.
,
,
p
S1. 2
Elipsoid Bessela, odreden 1841. godine za podrucje Njemacke i Austro-
Ugarske te ga danas koristi vedna evropskih drZava pa i nasa drzava,
ilna dimenzije
velikapoluos a=6 377 397,155m",6377km
mala poluos b = 6 356 078,963 m '" 6356 km
1
· v 1··d f a-b 1 1
sp Jostenoste IpSOl a = -a-- = 299)5281 300
Elipsoid Hayforda (Hejford) je preporuCila Generalna skupstina
internacionalne unije za geodeziju i geofiziku u Madridu 1924. godine
za medunarodni elipsoid sa dimenzijama
a=6 378 388,000m
b=6 336 91l,946m
f
a-b
= a = 297,00000
Aproksimadja elipsoida kuglom
U cilju pojednostavljivanja racunanja, moze se usvojiti da Zemlja ima
oblik kugle. Medutim, ova aproksimacija elipsoida kuglom, a da se
ostane u granicama zeljene tacnosti, moguca je samo na manjem
teritoriju koji je obuhvaeen mjerenjima i snimanjima. Zato udaljenost
tacaka podrucja obuhvacenog premjerom, ne smije preCi iznos
od 184 km.
12
Prema tome, kod premjeravanja veCih oblasti, sva racunanja moraju se
izvesti na zemljinom elipsoidu. Kod premjeravanja manjih podrucja,
racunanja se mogu vrsiti na Zemljinoj kugli radijusaR = 6 370 000 m .
Aproksimacija kugle ravninom
Da bi JOEl pojednostavili i ubrzali racunanja primjenom analitike i
trigonometrije u ravnini umjesto sferne trigonomeh"ije, dozvoljeno je
C I
51. 3
Zemljinu zakrivljenu plohu zamjeniti
ravninom. To ce biti samo u slucaju kada se
matematski obraduju terenski podaci
premjera manjih podrucja, ako je razlika
izmedu duzina uzetih po zakrivljenoj plohi
Zemlje i duzina uzetih u ravnini toliko
mala da se maze zanemariti S obzirom na
neminovne pogreske mjerenja i taenost
izrade plana.
Neka je taCka C srediste podrucja koje se snima, a duiina luka 1 = AC BC
radijus kruga unutar koga lezi podrui'je snimanja. Povrsinu unutar kruga
mozemo smatrati ravninom ako je razlika duzina na zakrivljenoj i ravnoj
plohi 6, = AB-A'B' dovoljno mala da se moze zanemariti.
1. Kakav znacaj ima geodezija u gradevinarstvu?
2. Navedite historijske periode znacajne za razvoj geodezije.
3. Kojisu zadaci viSe geodezije, a koji nize geodezije?
4. Definirajte geoid i zastose geoid aproksimiraelipsoidom?
5. Kolika je spljostenost Zemlje na polovlma ukm?
6. Sta seusvaja za dimenzije Zemlje?
7. Kada se elipsoid moze aproksimirati kuglom?
13
II DIO
GEODETSKE MREZE I METODE SNIMANJA
Zadatak geodezije je snimanje zemljiSta i objekata na fizickoj povrsini
Zemlje u cilju izrade planova i karata. Planovi i karte izraduju se na
osnovu podataka prikupljenih na terenu razliCitim metodama
snimanja. Ovo prikupljanje podataka mora bili organizovano i
obavljeno sa tacaka <'iji je polozaj poznat i na terenu i u koordinatnom
sistemu, u kome se rade planovi i karte. Zato se, prije nego sto se
pristupi snimanju terena, postavljaju geodetske tacke na terenu. Vise
takvih tacaka <'ini geodetsku mrezu.
GEODETSKE MREZE
Geodetske mreze postavljene su na teritoriii citave drzave po principu
"od veceg ka manjem", odnosno ad radova veceg obima i vece tacnosti,
ka radovima manjeg obima i manje tacnosti. Ovaj princip postavljen je s
ciljem sto ravnomjernije raspodjele neizbjdnih pogresaka mjerenja na
Citavo podrucje snimanja. Prhnjenom ovog osnovnog principa rada u
geodeziji, citava teritorija- drzave prckrivena je tackarna, kojc su na
vecem Inedusobnom odstojanju i odredene su najvecom tacnoscu:
Zatim su sukcesivno postavljene tai'ke na sve kraCim i kraCim
odstojanjima i odredene sa sve manjom i manjom tacnoscu. ZnaCi, prvo
se postavi osnovna mreza koja pokriva teritoriju citave drzave. U nioj se
mjere uglovi i duzine sa najvecom tacnoscu i na osnovu njih odreduju
koordinate tacaka te mreze. U osnovnu mrezu uklapa se mreh sa
vecom gustinom tacaka, postavljaju se tacke na kracem odstojanju, a u
ovu mrezu, postavlja se mreza Sq jos veeom gustinom tacaka itd. Tako se
nastavlja sve dok mreza ne bude dovoljno gusta, da se sa njenih tacaka
moze nesmetano snimiti terell. Time se stvara geodctska osnova, ne
sarno za premjer zemljista u cilju izrade planova i karata, vec i za
izvrscnje odredenih zadataka iz oblasti geodezije. Ovako postavljena i
odrec!ena geodetska mreza omogucava da planovi i karte Cine iednu
cjelinu na teritoriji Citave drzave. Premjer je organiziran tako da se
pojedini dijelovi tcrena tn6gu snimati hezavis11o, a planovi i karle
prcdstavljat ce jedinstvenu cjelinu.
15
Triangulaciona mreza
Niz tacaka na fizickoj povrsini zemlje postavljenih tako da predstavljaju
tjemena trouglova, koji se jedan na drugog nadovezuju i Cine jednu
geometrijsku osnovu, naziva se triangulaciona mreza. JednostaV1l1!e
receno, triangulaciona mreza je mreza medusobno povezamh
trouglova.
S1. 4
Tjemena svih trouglova su triangulacione tacke, koje se na terenu
obiljezavaju trajnim biljegama (kameni iii betonski stub), a na
planovima i kartama odgovarajuCim topografskim znakom. Najkrace
odstojanje izmedu dvije triangulacione tacke zove se triangulaciona
strana. Say rad na obiljezavanju, mjerenju i racunanju u cilju dobijanja
koordinata triangulacionih tacaka, zove se triangulacija.
Triangulaciona mreia sluii:
- za odredivanje oblika i dimenzija Zemlje,
_ kao osnova za premjer u cilju izrade planova i karata,
_ kao osnova za razvijanje drugih geodetskih mreza,
_ za rjesavanje raznih zadataka iz oblasti
geodezije ..
16
Podjela triangulacione mrde. Da bi se dosljedno postovao princip "od
veceg ka manjem" i da bi tacke triangulacione mreze imale dovoljnu
gustinu, triangulaciona mreza se dijeli na redove (i'eliri osnovna i dva
popunjavajuca red a mreze) sa slijedeCim presjei'nim duzinama strana:
Red mreie Prosjeena duiilw sf/"ane
1 preko 20 bn
2 OsnOVl1e 15-25km
2 Popunjavajl1ce 9 - 18 km
3 Osnmme 5-13km
3 Popul1jmHijute 3 -7 kill
.
4 1- 4 km
SI. 5
Tacke mreze 1. reda, tackeosnovne i popunjavajuce mreze 2. reda i tacke
osnovne mreze 3. reda su tacke visih redova. Koordinate ovih tacaka
racunaju se uzimajuCi u obzir zakrivljenost Zemlje.
Triangulacione tacke popunjavajuce mreZe 3. reda i tai'ke mreze 4. reda
su tacke l1iiih redova. Koordinate ovih ta('aka racunaju se u ravnini tj.
ne uzima se u obzir zakrivljenost Zemlje.
Numeracija triangulacionih ta<'aka
- Tacke triangulacione mreze 1. reda dobivaju brojeve od 1 pa nadalje u
okviru drZave.
- Tacke triangulacione mreze 2. reda dobijaju brojeve od 1 pa nadalje u
okviru koordinatnog sistema.
- Tacke triangulacione mreze 3. i 4. red a dobijaju brojeve od 1 pa nadalje,
u okviru trigonometrijskog sreza.
Poligonska mreia
Prosjecno rastojanje izmedu susjednih triangulacionih tacaka u
triangulacionoj mrezi 4. reda je od 1 do 4 km. Ova guslina tacaka jos
uvijek je nedovoljna za snimanje terena, naroCito u naseljenim
mjestima. Zato je neophodno povecali gustinu tacaka, umetanjem
tacaka na kracem medusobnom odstojanju. U tu svrhu, izmedu dvije
susjedne triangulacione tacke postavljaju se poligonske tacTee. Niz
poligonskih ta('aka, medusobno povezanih uglovnim i linearnim
mjerenjima, Cine pOligOI1Ski vlaTe. Vise poligonskih vlakova, povezanih
u jednu cjelinu, Cine poligQ.1!STeu mrciu. .
2 GEODEZIJA II 17
Poligonska mreza oslanja se na triangulacionu mrezu. Poligonske tacke
na terenu obiljezavaju se trajnim biljegama: a na 1 kartama
odgovarajuCim topografskim znakom. LInIJa kOJa spaJa dVIJe
tacre u poligonskom bloku, zove se poligonska strana. ProSJecna
duZina poligonskih strana je od 150 do 250 m.
Poligonska tacka u kojoj se sijeku tri iIi vise poligonskih :;lakova,
polaze od triangulacionih tacaka, zove se i'vorna tai'ka. Cvorna tacka
ima rang triangulacione tacke 4. reda.
Poligonskll mreill sluii:
I
Puli!{vl1.,kii
s/rmw
S1. 6
PoJiSOI,;ki_
ulak
gla;;!l;
_ kao osnova za snimanje detalja u cilju izrade planova i karata;
_ kao osnova za razvijanje linijske mreze i
_ za rjesavanje inzinjersko-tehnickih zadataka iz oblasti geodezije.
Poligonska mrei'a dijeli sena:
_ osnovnumrezu koju Cine glavni vlakovi i
_ dopunsku mrezu koju Cine dopunski vlakovi.
Glavni vlakovi su poligonski vlakovi umetnuti izmedu, dvije
triangulacione tacke ili izmedu jedne triangulacione u Jedne cvorne
tacke.
Dopunski vlakovi su poligonski vlakovi umetnuti izmedu d.
vije
poligonske tacke iii izmedu jedne pohgonske 1 Jedne tnangulaclOne
odnosno cvorne tacke.
Numeracija poligonskih tacaka vrsi se od 1. pa nadalje u okviru
katastarske opCine-iIi u okviru radilista. .
18
Linijska mreh
lako su poligonske tacke postavljene na relativno kratkim medusobnim
odstojanjima, ipak cesto nije moguce sa poligonske mreze snimiti say
detalj. Ovo se obicno dogada u naseljenim mjestima, tj. kada treba
izvrsiti snimanje terena sa mnogo objekata i detalja. U takvim
slucajevima treba postaviti jos jednu mrezu tacaka, koje ce se osloniti na
poligonsku mrezu i popuniti je. Dakle, poligonska mreza popunjava se
linijama za snimanje, te se zato i zove linijska mreza ili mreza za
detaljisanje. Tacke linijskemreze zovu se linijske iii male tacke.
SI. 7
Linija kojaspaja jednu linijsku tacku sa triangulacionom, cvornom,
poligonskom iii drugom linijskom tackom, zove se linija za snimanje.
Dvije poligonske tacke razliCitih vlakova iii dvije linijske tacke razliCitih
linija, Cine takode liniju za snimanje. Poligonska strana sa jednom iii
viSe Iinijskih tacaka jeistovremeno i Iinija za snimanje.
Duzine Iinija nisu ogranicene i zavise od gustine poligonske mreze i
terenskih prilika.
Linijske tacke na terenu obiljeiavaju se uglavnom trajnim biljegama,
ali se neke linijske tacke mogu obiljeziti i privemenim biljegama (koci!'
sa ekserom ili metalni klin-bolcna). Na planovima i kartama linijske
tacke oznacavaju se odgovarajuCim topografskim znakom.
Numeracija linijskih tacaka vrsi se od posljednjeg broja poligonske
tackepa nadalje u okviru katastarske opCine iii u okviru radilista.
Nivelrnanska mrch
Na kartama i planovima teren treba predstaviti ne samo n hori-
zontalnom, vee i u visinskom smislu.Za visinsko prikazival1je terena
treba imati nadmorske visine tacaka na fizickoj
2* Geode;<,j' II 19
povrsini Zemlje. Osnovu za odredivanje visina tacaka terena Cini niz
stalnih visinskih tacaka (repera).
o o
o
o RS
o
Rl 0 0 RI3
'" '''I \"
______ /
RIO R9 0
RS 7
S1. 8
Reperi se na terenu obiljeiavaju trajnim biljegama odredenog oblika i
dimenzija, a na planovima i kartama topografskim znakom. Kao sto
triangulacione, poligonske i linijske tacke mudusobno formiraju strane,
vlakove i mreie, isto tako su i reperi medusobno povezani i Cine
nivelmanske strane i nivelmanske vlakove. ViSe nivelmanskih vlakova,
koji su jedan na drugi oslonjeni preko zajednickih repera, Cine
nivelmansku mrezu. Za sve repeTe odreduju se nadmorske visine u
odnosu na srednji vodostaj Jadranskogmora.
Podjela nivelmanskemreie
Prema osnovnom principu geodetskih radova "od veceg ka manjem", tj.
od operacije veceg obima i vece tacnosti ka operaciji manjeg obima i
manje tacnosti, izvrsena je podjela nivelmana:
- nivelman visoke tacnosti (NVT),
- precizni nivelman (PN),
- gradski nivelman (GN),
_ tehnicki nivelman povecane tacnosti (TNPT) i
- tehnicki nivelman.
Kod NVT i PN vodi se racuna 0 zakrivljenosti Zemlje, te ove vrste
nivelmana spadaju u podrucje vise geodezije. Medutim, kod
nivelmanskih mreia GN, TNPT i TN zemljina ploha smatra se
ravninom, te ovevrste nivelmana pripadaju podrucju nizg geodezije.
20
Numeracija repera:
- Reperi NVT numerirani su rimskim brojevima (reperi starog
austrlJskog NVT) i arapskim brojevima u okviru cijele drzave. Na
reperu je izliven broj sa oznakom NVT.
- Reperi PN numerirani su arapskim brojevima u okviru cijele drzave i
na reperu je izliven broj sa oznakom PN. .
- Reperi TNPI numeriraju se arapskim brojevima u nastavku
numeriranja rep era preciznog nivelmana.
- Reperi "tehnickog nivelmana numeriraju se arapskim brojevima u
okvlru katastarskih srezova.
Say rad na obiljezavanju repera, mjerenju visinskih razlika i racunanju
nadmorskih visina, Cine geodetsku operaciju koja se zove geometrijski
nivelman iii nivelman.
MEIODE SNIMANJA
Osnovni zadatak geodezije je izrada planova i karata manjeg iii veceg
dlJela Zemljine povrsine. Planovi i karte izraduju se na osnovu
podataka prikupljenih na terenu razliCitim metodama rada. Rad na
prikupljanju podataka, u svrhu izrade planova i karata, zove se
snimanje detalja iii premjer.
Postoje numericke metodepremjera i graficke metode snimanja.
NumeriCke metode premjera:
- ortogonalna metoda i
- polama metoda
Graficlce metode snimanja:
- topografska metoda i
- fotogrametrijska metoda.
Krajnji cilj svih metoda je zajednii'ki, a to je da se na osnovu podataka
koje pruzaju pojedine metode, moze izraditi plan ili karta.
Na planu i kartama prikazuje se Zemljina ploha sa svim prirodnim i
vjestackim objektima U odredenoj razmjeri, umanjeni. Velii'ina
. umanjenja ciefinirana je razmjerom, kojom se iskazuje odnos veliCina na
planu ili karti i istihtih veliCina u prirodi.
21
Ortogonalna metoda premjera - ortogonal
Ortogonalna metoda premjera primjenjuje se u naseljenim mjestima,
gdje je velika uzidanost terena. Kod ortogonalne metode snimanja, za
svaku tacku detalja odreduju se pravougle koordinate u lokalnom
pravouglom koordinatnom sistemu (apscisa X i ordinata Y), Pravougle
koordinate tacaka detalja (X,Y) odreduju se u odnosu na pravougli
koordinatni sistem, u kojem se usvaja
- za koordinatni pocetak:pocetna tacka linije za snimanje A (poligonska
iii linijska tacka),
- za X-os: pravac linije za snimanje AB (poligonska strana iii neka linija
za snimanje) f
- za Y-os:pravacokomit na X-os u pocetnoj tackilinije za snimanje (A).

:1
1;: b
,S I
]1
I
a c
9(/ Lillija za snimanjc

X
C' B
S1. 10
Podnozje ordinate Y (tacka C) odreduje se spustanjem okomice pomocu
prizme. Apcisa X, oCitava se na poljskoj pantljici polozenoj po pravcu
linije za snimanje AB sa pocetkom u pocetnoj tacki linije A. Ordinata Y
J
mjcri se, od podnozja okomice C do tacke detalja (1), rucnom
pantljikom.
Podaci premjera detalja ortogonalnom metodom' upisuju se u skicu
detalja. Na osnovu prikupljenih podataka premjera, planovi se izraduju
odnosl1o kartiraju.,grafickim putem pomocu pravouglih koordinato-
grafa. .
22
Ortogonalna metoda premjera daje podatke sarno za horizontalnu
predstavu terena na planu. Podaci za visinsku predstavu terena na
planu dobivaju se naknadnim visinskim premjerom-detaljnim
nivelmanom.
Polama metoda premjera-tahimetrija
Kod polarne metode premjera, za svaku tacku detalja odreduju se
polarne koordinate: polarni ugao 0, i radijus vektor d" odnosno ugao i
duiina. Polarne koordinate tacaka detalja (0" d,) odreduju se u odnosu
na polarni koordinatni sistem, u kojem se usvaja
- za pol koordinatnog sistema: geodetska tacka A (triangulaciona,
poligonska iii linijska tacka) i
- za polarnu os:pravac poligonske strane AB.
TacKa detalja T
6---,--'------------0----- - -->
B Polarana as
S1. 11
Uglovi se mjere teodolitom, a duzine elektronskim daljinomjerom,
optiCkim daljinomjerom iii pantljikom.
Polarna metoda premjera detalja primjenjuje se u svim uvjetima terena,
ali je narocito efikasna na terenu koji nije mnogo uzidan i zarastao,
odnosno tame gdje se sa jednog stajalista instrumenta moze vidjeti
veliki broj tacaka detalja.
Polarnom metodom premjera detalja prikupljaju se podaci kako za
horizontalnu predstavu terena na planu (polarne koordinate P id), tako
i za vertikalnu predstavu terena na planu (nadmorske visine tacaka
detalja).
Podaci premjera polarnom metodom upisuju se u tahimetrijski
zapisnik i u skicu detalja. Na osnovu prikupljenih podataka rremjera,
planovi se izraduju grafickim putem pomocu polarnih transport era.
23
Topografska metoda snimanj a-top ografij a
Dok je kod svih ostalih metoda snimanja odvojeno snimanje detalja od
izrade plana, kod topografske metode snimanja plan se radi zajedno sa
snimanjem. To znaCi da se topografskom metodom snimanja direktno
na terenu izraduje topografska karta iii situacioni plan nekog podrucja.
Primjenjuje se najcesee pri izradi topografskih karata razmjere 1 : 5 000.
Topografsko snimanje vrsi se pomocu geodetskog stoIa, Ciji 5U glavni
dijelovi:
- drvena tabla-planseta koja se postavlja na stativ i
- kipregl (instrument) koji sepostavlja na plansetu.
51. 12
Topografska metoda je najstarija metoda snimanja i primjenjivala se pri
izradi nasih starih katastarskih planova. Prednost ove graficke metode
je u tome sto je plan saCinjen vee na terenu, a losa strana sto nema
numerickih podataka snimanja; pa se vcliCines pla
l1
a mogu dobiti samo
graficki, tj. Citanjem s plana razmjernikom.
24
Fotogrametrijska metoda snimanja-fotogrametrij a
Fotogrametrijska metoda je najnovija i najmodernija metoda snimanja,
kod koje se za izradu plana koristi fotografski snimak. Ako je
fotogra£ski snimak uzet foto-kamerom sa zemljine povrsine zovemo ga
terestriCki snimak. Kada je fotografski snimak uzet foto-kamerom iz
zraka (iz aviona), zovemo ga aerofotogrametrijski snimak. Prcma tome
i fotogrametrijska metoda snimanja dijeli se na terestrii'ku
fotogrametriju i aerofotogrametriju.
za snimanje terenak()ristifoto-teodgIit kojL_
se. sast0]l0C!meQusobnopoveza!iih-fg;JdOnta.i iotogralske-kamere.
1'omocu teodolltavrsis·eorljentacija foto-kamere, azatim fotograffran)e
terena. snimanju fasada
. u_ ............. .
Aerofotogrametrija uspjesno se primjenjuje pri snimanju terena i izradi
karata i planova razliCitih namjena. Za gradevinske svThe, a naroCito pri
projektiranju graclevinskih objekata, aerofotogrametrija je nezamjenjiva
metoda koja daje brzu i razmjerno jeftiniju geodetsku podlogu od drugih
metoda.
51.13
Foto·kamera je montirana na donjem dijelu trupa specijalnog aviona.
Snimanje terena vrsi se po unaprijed planiranim redovima, tako da se
obezbijedi poprecno i poduzno preklapanje snimkaVeliCina preklapanja
mora bititolika da se svaka tacka snimi bar na dva snimka. Na taj naCin,
za svaku taCku terena dobice se i horizontalni i visinski polozaj.
25
Na osnovu ovako dobijenih fotografskih snimaka vrsi se izrada
planova na specijalnim fotogrametrijskim instrumentima.
Osnovu za snimanje. terena fotogrametrijskom metodom Cine
Cgeodetske tacKe(irianglljacione poligonsKe).
1. Definirati princip na osnovu kojeg se postavljaju geodetske mreze.
2. Definirati i navesti osnovne karakteristike mreza:
(a) - triangulacione mrezc,
(b) - poligonskemrez,e,
(c) -linijske mreze i
(d) - nivelmanske mreie.
3. Navesti nurneriCke mctode premjera igraficke metode snimanja detalja.
4. Definirati i objasniti:
a) ortogonalnu metodu premjera,
b) pTa vilnu mctodu premjera{
c) topografsku mctodu snimanja i
d) fotogrametrijsku metodusnimanja.
26
III DIO
XLINEARNA MJERENJA
(mjerenje duzina pantljikom)
METARSKI SISTEM MJERA ZA DUZINE
Metarski sistem mjera za duzine upotrebljava se u vedni zemalja
svijeta. Metarski sistem a zatim
1872. g., tzv. metarskom konvencijom uveden je i u ostale zemlje. Bivsa
Austro-Ugarska pristupila je metarskoj konvenciji 1886. g. i uvela je
metarski sistem u svoje zemlje, pa tako i u naee krajeve.
Osnovna jedinica za duzine u metarskom sistemu je 1 metar (m). Metar
je definiran kao udaljenost izmeau srednjih poprecnih ertica urezanih
na krajevima poluge od platiniridija (legura od 90% platine i 10%
iridija), koji se kao prametar cuva u Internacionalnom uredu za mjere i
utege u Sevru kraj Pariza. Pojedine zemlje posjeduju njegove kopije,
kojih je bilo izraaeno40.
Zakonom 0 mjernim jedinicama i mjerilima BiH, definieija metra, kao
jedinice duljine, glasi: Metar je duljina puta koju svijetlost prijede u
vakuumu za vrijeme jednog 299 792 458-og dijela sekunde.
Vece jedinice izvedene od metra su:
Idkm(dekametar)= 10m
1 hm (hektometar) = 100 m
1 km (kilometar) = 1000 m
Manje jedinice izvedene iz metra su:
1 dm (deeimetar) = 0,1 m
1 em (eentimetar) = 0,01 m
1 mm (milimetar) = 0,001 m
1 1-1 (mikron-mi) = 0,000 001 m = 0,001 mm
1 m fl(milimikron) = 0,000000 001 m =0,0011-1
Milja je definirana polazeCi od dimenzija Zemlje:
1 morskamilja = 1853,1824m
1 suhozemna milja = 1 609,3426 ill
27
OBILJEZAVANJE TACAKA
Duzina je definirana kao dio pravca izmedu dvije tacke. Prije nego sto se
pristupi mjerenju duzine, moraju se obiljeziti krajnje tacke duzine.
Obiljezavanje tacaka vrsi se na razne naCine, sto zavisi od:
- objekta premjera (grad, selo, poljoprivredno zemljiSte),
- svrhe premjera (katastarski premjer, topografski premjer, premjer U
melioracione svrhe itd.).
- vrste tacaka (triangulacione, poligonske).
Obiljezavanje tacaka vrsi se trajnim i privremenim biljegama. Posto ce
se kasnije detaljno govoriti 0 obiIjezavanju geodetskih tacaka, sada ce se
objasniti sarno najprostiji naCin obiljeZavanja tacaka. To je obiljezavanje
tacaka privremenim biljegama, odnosno kolcima. Kolei za obiljezavanje
tacaka su duzine 30-40 cm i prei'nika 3-4 cm. Kolae treba pobiti drvenim
maIjem ravno sa zemIjom, ~ . da ne viri iz zemlje. U gornju povrsinu
pobijenog kolea ukuea se ekser. Sredina glave eksera predstavlja tacku
obiIjezenu na terenu.
SIGNALIZIRANJE TACAKA TRASIRKAMA
TrasiIka
Znacka ili trasirka je pomocno geodetsko sredstvo i sluzi za
signaliziranje tacaka. To su drveni ili metalni stapovi cilindricnog
51. 14
28
oblika duzine 2 m, precnika 2 em sa siljkom na vrhu, kako bi
se trasirka stavila tacno iznad centra biljega. Ovo su
normalne dimenzije trasirke, ali ima trasirki i drugih
dimenzija. Ako je trasirka od drveta, ovaj siljak je od
metala. Radi boljeg uocavanja na terenu lrasirke su obojene
naizmjenicno crveno-bijelom bojom. Duzina obojenih
ervenih i bijelih polja na trasirki iznosi obicno 25 em. Drvo
od kojeg su izradene trasirke mora biti otporno na vlagu i
pravo, izvitoperene trasirke nisuza upotrebu.
Melalni tronozac
Metalni tronozac koristi se za drzanje trasirke u
vertikalnom polozaju iznad taCke. Na gornjem dijelu
tronosca nalazi se prsten od kojeg se odvajaju tri noge
duzine 1 m. Precnik prstena je veCi od precnika
trasirke, tako da se trasirka moze provuCi kroz
prsten. Za ucvrsCivanje trasirke u prstenu
postoji odgovarajuCi pritezac.
Visak
Visak se koristi za postavljanje trasirki u
vertikalan polozaj, za eentriranje instrumenta i
51. 16
za materijaliziranje pravca vertikale,
odnosno pravca sile teze. To je
metalno tijelo oblika Cigre i tezine
100-200 grama. Donji dio viska je
konusnog oblika, a gornji je oblika
dlindra iii sferne kalote. Na
gornjem dijelu viska je zavrtanj sa S1. 15
rupicom u sredini. Kroz ovu rupicu provucen je kanap
debIjine 1-2 mm i duzine 1-2 m. Kanap moze biti obi can iIi
kanap za pletenje ribarskih mreza.
Kada se visak objesi 0 neku kuku iii ako se kanap u gornjem
dijelu drzi mirno rukom, visak ce se, poslije izvjesnog
klacenja, umiriti i tada ce pravac kanapa produzen preko
vrha viska, odredivati pravac sile t e z e , ~ . pravacvertikale.
Postavljanje trasirke u vertikalan poloiaj
I'> (
)(/1' ';A
S1.17
Iznad tai'ke postavi se tronozac i kroz
prsten tronosca provuce trasirka, a vrh
trasirke postavi tacno iznad centra
biljege. Treba se udaljiti od trasirke 3-4
m i drzati kanap viska koji slobodno
visi, kontrolira se da Ii je trasirka
paralelna sa kana porn viska. Ako
trasirka nije vertikalna odnosno
paralelna sa kanapom viska, pomjera se
donji kraj noge tronosca koja stoji
okomito na pravac posmatranja, sve
dok se ne postigne.paralelnost trasirke i -
kanapa viska.
29
Kada smo doveli trasirku u paralelan polozaj sa kanapom viska
posmatrajud sa jednog mjesta, premjestamo se na drugo mjesto,
priblizno pod uglom od 90° u odnosu na prvo mjesto. Sa drugog mjesta i
na isti nabn dovede se trasirka u paralelan polozaj sa kanapom viska,
sarno se sada pomjera donji kraj noge tronoSca koja stoji okomito na
novi pravac posmatranja. Postupak ponoviti i time je trasirka dovedena
u vertikalan polozaj.
Kada trasirku drzimo sa dva prsta iznad sredine trasirke i malo
podignutu iznad centra biljege trasirka ce zauzeti vertikalan polozaj.
Ako trasirku spustimo izmeclu prstiju da padne na centar biljege,
trasirka ce ostati u vertikalnom poloZaju. Na ovaj nacin trasirku driimo
u vertikalnom polozaju bez tronosea i bez upotrebe viska.
U naseljenim mjestima sa visokim zgradama umjesto viska moze se
koristiti iviea neke visoke zgrade. U ovom slucaju treba se izmaknuti od
trasirke 3-4 m i iz dva polozaja priblizno pod 90", posmatrati da Ii se
trasirka poklapa sa ivicama okolnih zgrada. Trasirku dovodimo u
paralelan polozaj sa ivicama zgrada odnosno u vertikalan polozaj
pomjeranjem donjih krajeva nogu tronosea.
SPRAVE I PRlBOR ZA MJERENJE DUZINA
Za mjerenje duzina sluze razlii'ite sprave i pribori. Kod zahtjeva manje
tacnosti, duzine se mjere celicnim pantljikama. Moze se smatrati da je
celicna pantljika osnovna geodetska sprava za mjerenje duzina. Kod
zahtjeva vece tacnosti upotrebljavaju se precizne poljske pantljike.
Poljska pantljika
Poljska pantljika koristi se pri mjerenju veCih odstojanja i izradena je od
celicnog lima. Duzina poljske pantljike je 20, 30 i 50 m, sirina 2 em i
debljina 0,4 mm. Ovo su normalne dimenzije poljske pantljike, ali irna
pantljika i drugih dimenzija. Na poljskoj pantljici oznaceni su melri,
polumetri i decimetri. Metri su oznaceni mesinganim iIi bakrenim
plocicama sa utisnutim brojevima koji pokazuju duzinu od pocetka
pantljike. Polumetri su oznaceni okruglim mesinganim plocicama bez
broja, a decimetri Sll oznaceni malim rupicama po sredini pantljike.
Centimetri nisu oznaceni, vee se cijene od oka.
Podjel;; je izvrsena na obje strane pantljike, samo sto te podjelekod .
nekih pantljika rastu II istom smjeru sa obje strane, dok kod drugih
30
podjela sa jedne stane raste u jednom smjeru, a sa druge strane II
drugom smjeru. Ovaj drugi nabn oznacavanja podjele II sllprotnim
smjerovima je pogodniji za mjerenje, ali se lakse grijesi, te se
preporucuje pantljika Sa podjelama u jednom smjeru. Na pocetkll i
kraju poljske pantljike nalaze se obicno mesingani prstenovi, koji sluie
za zatezanje pantljike. Poi'etak i kraj pantljike oznaceni su zarezom
(crtom) na sredini ovih prstenova.
51. 18
Radi lakseg prenosenja i zastite od ostecenja, poljska pantljika se
namotava na metalni kolut. Poslije llpotrebe i pri namotavanjll na kolut,
pantljiku treba uvijek obrisati· suhom krpom. Osim toga, da bi se
zastitila od hrclanja, treba je povremeno namazati strojarskim uljem.
Pri mjerenju dllzina poljska pantljika zateze se rukama, pri cemu treba
paziti da nije llvijena, kako se pri zatezanju ne bi prekinula.
Klinovi-brojaci
Klinovi-brojaCi sluie za oznacavanje krajeva poljske pantljike i
kontroliranje broja djelih pantljika pri mjerenju duzina na terenu.
1]
, .
L
51. 20
lzracleni Sll od metalnih sipki debljine 5 mm i duzine
30 em. Na jednom kraju klinovi-brojab su zasiljeni, a
na drugom su savijeni u prsten da bi se mogli nizati na
haIku. Halka je izraclena II vidu prstena precnika 10
em sa malom kukicom da se moze po zelji otvara ti i
zatvarati. Komplet se sastoji od 10 klinova-brojaca i
dvije halke. Klinovi-brojab su nanizani na jednu
haIku., a druga halka sluzi za skupljanje upotrebljenih
31
klinova-brojaca. Broj skupljenih klinova pokazuje broj ·cijelih pantljika
pruzenih po mjerenoj duzini.
Ruena pantljika
Rucna pantljika koristi se za mjerenje kraCih odstojanja, izraclena je od
celika i plastificirana. Duzina ruene pantljike je 20, 25, 30 i 50 m, siroka je
1 em i debljine 0,2 mm. Mnogo 8U lakse od poljskih pantljika. Podjela je
izvedena na metre, decimetre i centimetre. Prvi decimetar redovno je
izdijeljen ina milimetre. Podjela je izvedena samo u jednom smjeru i to
samo sa jedne strane pantljike. Metri i decimetri su oznaceni crticama sa
brojevima, a centimetri samo crticama.
51. 21
Radi lakseg prenosenja i zaStite od ostecenja, rucna pantljika je
namotana na metalnu viljusku koja zavrsava rucnim drzacem, pa je
otuda i dosao naziv rucna pantljika. Rucna pantljika moze biti
namotana i u koznu kutiju.
Rucnu pantljiku treba, takocler, poslije upotrebe obrisati suhom krpom i
povremeno namazati strojarskim uljem protiv hrclanja. Dobra treba
paziti da rucna pantljika pri zatezanju ne bude uvijena, kako se ne bi
prekinula.·· ..'
32
Kod mjerenja duzina poljskom pantljikom pozeljno je da pantljika, zbog
svoje tezine, cijelom duzinom leii po terenu. Rucnom pantljikom, posto
je lagana, duzine se mogu mjeriti horizontalno, tj. rucna pantljika ne
moralezati po terenu.
ISKOLCENJE DUZINE POMOc':U TRASIRKI
Neka su A i B krajnje tacke duzine. Posto se duzina uvijek mjeri dva
puta i to jedanput iduCi od tacke A prema tacki B i drugi put iduCi od
tacke B prema tackiA, to prije mjerenja obavezno treba signalizirati obje
krajnje tacke. Meclutim, desava se da je osim na krajnjim tackama A i B
potrebno poslaviti trasirke i na duzini izmeclu tacaka A i B.
Trasirke na pravcu mjerene duzine treba posta viti zato, sto se pantljika
mora pruziti u pravcu AB. PruzajuCi i zatezuCi pantljiku, moramo bili
sigurni da pantljika lezi na pravcu mjerene duiine. Zato figurant
(radnik), koji pomjera pantljiku u pravae treba uvijek da vidi onu tai'ku
prema kojoj se vrsi mjerenje.
Iskolcenje duzine bez prepreka
Ovo je najjednostavniji slucaj iskoleenja duzine i postupak se svodi na
postupno poslavljanje trasirki u pravac AB. Treba obratiti paznju na
redoslijed postavljanja trasirki. Trasirke se postavljaju pocevsi od
najudaljenije trasirke, jer tada postavljena trasirka nece zaklanjati
narednu trasirku.
2-3 m
A E D C B
opnZnc
r
r
i
rcdoslifcd iskolccnja < E ( ~ ~ ~
51. 22
Radnik sa trasirkom postavi se pribliino u pravac izmedu tacaka A i B.
Opaiae stane 2-3 m dalek() od trasirke u tacki A, utjerava trasirku u·
pravae pokretom ruku (desnorn rukom kada lreba radnik sa trasirkom
J - GEODEZlJA n 33
da se pomjera u desno, odnosno lijevom rukom kada radnika sa
trasirkom treba pomjerati u lijevo). Kada se trasirke u krajnjim tackama
duzine A i B poklope sa trasirkom koju nosi radnik, na tom mjestu
pobije se kolCie sa ekserom i time je iskolcena tacka C. Istim postupkom
iskolce se tacke DiE.
Iskolcenje tacke na produzenju duzine
Iskolcenje tacke na produzenju duzine moze obaviti i jedna osoba.
Opazac stane iza krajnje tacke duzine AB i utjerava se trasirkom, koju
drzi u ispruzenoj ruei, sve dotIe dok se ne poklopi sa trasirkama u
tackama Ai B. N a tom mjestu pobije se kolCie C.
c
'r' r r. r
7h!TTTTTTTr lTnTi7 17TTT!7T!777T! J ITrrrr177TlT!7i77Tl7! 7l7TTTI
ABC
SI. 23
Tako se postupa kod ortogonalne metode snimanja pri produzenju
linijei pri zadaeima u trasiranju.
Iskoli'enje duzine kadase krajnje tai'ke ne dogledaju
Ako leren nije ravan, vee izmedu krajnjih tacaka duzine postoji
brezuljak, tada se sa jedne krajnje tacke ne moze vidjeti druga tacka. U
lakvim slucajevima treba postaviti izmedu krajnjih taeaka duzine
nekoliko trasirki koje ce se medusobno dogledati. Iskolcenje duzine vrsi
se po slijedecem postupku.
:2 /
---11
A
SI. 24
34
I
f
I
Posto su krajnje tacke duZine A i B signalizirane, uZimaju se dvije
trasirke (1) i (2), pa se postave priblizno u pravae duzine koju treba
iskolciti. Trasirke treba postaviti tako da se iz tacke (2) vidi tacka B, a iz
tacke (1) da se vidi tacka A. Zatim treba stati 4-5 m iza tacke (2), pa
pomjerati u pravae (2) B trasirku (1), tj. na liniji (2) B postaviti trasirku
(1'). Treba stati iza trasirke (1') i trasirku (2) dovesti u pravac (n A na
liniji (1') A posta viti trasirku (2). Zatim treba stati iza trasirke (i) i
trasirku (1'), dovesti u pravae (2) B, tj.na liniji (2') B postaviti trasirku (1".
Postupak se produzava sve dolle dok trasirke na primjer ON) i (2"') ne
budu na praveu AB. Trasirke 0") i (2"') bit ce na pravcu onda kada
gledajuCi trasirku OlV) iza trasirke (2lll) i trasirku (2"') iza trasirke 0") ove
vise ne treba premjestati.
Iskoli'enje duzine preko uvale
Kada se mjerenje vrsi prcko vece jaruge iii uvale, tada se krajnje tacke
duz.ine A i B dogledaju, ali Cim se figuranti spuste u jarugu, trasirka
kojom je signaliziran kraj duzine se ne vidi. U tom slucaju iskol,"enje se
vrsi po postupku prikazanom na sliei, gdje je redoslijed postavljanja
trasirki oznacen rednim brojevima. Prvo su, gledajuCi iza trasirke Ana
trasirku B, postavljene trasirke (1) i (2). Zatim je, gledajuCi iza trasirke
(2) na trasirku (1), postavljena trasirka (3) u pravae (2)(1). Dalje je,
gledajud iza trasirke (3) na trasirku (2), postavljena trasirka (4) u pravae
(3)(2). ProduzavajuCi opisani postupak, postavljene su jos i trasirke (5) i
(6). N a mjestu trasirki pobiju se kolCiCi sa ekserom.
SI. 25
UZDUZNI PROFIL MJERENE DUZINE
Uzduzni profil mjerene duzine predstavlja presjek tcrena vertikalnom
ravninom, koja sadrzikrajnje taeke duzine. DuZina u uzduznom profilu
moze biti jednolikog pada iii razlii'itih pad ova-sa prelomima. Aka je
duzina jednolikog pada i ako su krajnje tacke na istoj visini; kazemo da'
je duzina horizontalna.
35
S1. 26
Prelomi
Taeke duiine u kojima se mijenja jednolikost penjanja iii pada terena,
odnosno taeke u kojima penjanje pre1azi u pad, iii taeke u kojima nagnut
teren prelazi u horizontalan - jesu taeke u kojima se teren lomi. Zato se
takve taeke nil mjerenoj duiini zovu pre/omi. Mjesto preloma duiine
najcesce se na terenu usvaja pribliino prema slobodnoj procjeni od oka.
Prelomi na mekom terenu obiljeiavaju se drvenim koljem duiine 25 em
i precnika 4 em, a na asfaltu i betonu bolenama. Bolena je zasiljena
celiena sipka duiine 10 em i preenika 1 em. U uzduinom proHlu
prelomi se oznacavaju malim slovima abecede (a, b, c ... ). Mjesto za
prelome treba tako izabrati da pantljika, izmedu susjednih preloma, leii
cijelom d uiinom po terenu u jednolikom nagibu.
Crtanje uzduznog proHla
Kod mjerenja duzina, profil duiine crta se od oka, tj. crtanje profila
vrsimo na osnovu direktnog zapazanja na terenu. Prema tome, za
ertanje proHla treba posmatrati duzinu, uoCiti koja je krajnja tacka
mjerene duzine visa, te uoCiti mjesta preloma. Pri ertanju profila treba se
truditi da izgled naertanog profila sto vise odgovara stvarnom proHu
terena.
Na erteiu uzduznog profila oznacavanje vrsimo na slijedeCi na6n.
_ Krajnje tacke duiine u profilu ertaju se tako da izgled biljege odgovara
njenom obliku u prirodi (oblik pravougaonika), sa zastavicama na
svakoj tacki kao znakom signaliziranja. Ispod krajnjih tacaka profila
upisuje se odgovarajuCi topografski znak i broj tacaka izmedu kojih se
mjeri duzina.
_ Prelomi u profilu ertaju se u obliku trokutica i oznacavaju malim
slovima (a, b, c ... ).
_ Linija terena izmedu krajnjih ta('aka duiine, odnosno izmedu taeke i
preloma, crta se pravom linijom i srafira ispod linije tere'.'a naizmjenicno .
horizontalnim i vertikalnim crticama u grupi po dvije ili tricrtice.
36
\
I
!
- Mjerna linija, tj. linija koja oznacava poloiaj pantljike na terenu,
oznacava se crtkastomlinijom odmah iznad linije terena.
POSTUPAK PRI MJERENJU DUZINA PANTL]IKOM
Kod mjerenja duzina pantljikom razlikujemo:
- koso mjerenje duiine po terenu bez preloma,
- koso mjerenje duiine po terenu sa prelomima - "mjerenje od preloma
do preloma" i
- horizontall1o mjerenje duzine.
Ekipu za mjerenje saCinjavaju jedan struenjak i dva figuranta (radnika).
Pribor za mjerenje Cine: poljska pantljika, garnitura klinova i brojaca,
najmanje tri trasirke, dva tronosca za trasirke, masna kreda, zapisnik i
pribor za pisanje, ertanje i racunanje (hemijska olovka, lenjiric i
kalkulator) .
Koso mjerenje duzine po terenu bez preloma
Mjerenje duzine poljskom pantljikom po nagnutom i horizontalnom
terenu vrsi se istim postupkom, tj. polaganjem pantljike direktno po
terenu. Zato se za ovakav naCin mjerenja obi enD kaze da se mjerenje vrsi
kosp po terenu.
SI. 27
Prije pocetka mjerenja treba krajnje taeke duzine signalizirati vertikalno
postavljenim trasirkama. Prednji radnik (2) nosi trasirku za dovDdenje
pantljike u pravac mjereneduzine, garnituru klinova-brojaca sa jednom
halkpm, masnu kredu i vuce prednji kraj pantljike. Zadnji radnik (f)
37
razmotava pantljiku, nosi kolut pantljike i praznu haIku za skupljanje
klinova-brojaca. Kada je pantljika razmotana i poloz,ena priblizno u
pravae mjerne linije (A-2'), radnik (1) dotjeruje radnika (2)sa trasirkom
u pravac mjerene duzine (A-2), odnosno iz tacke (2') u tacku (2). Zatim
se pantljika ispravi i polozi tako da cijelom duzinom lezi u pravcu
mjerne linije (A-2) odnosno u pravcu mjerene duzineAB.
Radnik (1) dd:i svoj kraj pantljike ispred tacke A 3-5 em i glasno
zapovjeda "zafezi". Tada radnik (2) poCinje ravnomjerno zatezati
pantljiku. Kada pocetak odnosno nula podjele pantljike dode do na I
em do centra biljege, radnik (1) zapovjeda "pazi", a kada nula pantljike
dode na eentar biljege pantljiku vise ne popusta i zapovjeda "biljeii".
N a zapovijed "biljezi" radnik (2) pobada klin-brojac pored oznake kraja
pantljike i odmah javlja "gotovo". Tek tada se pantljika smije popustiti.
Ako semjeri po terenu gdje se ne moze pobosti klin-brojac, kraj pantljike
se obiljezava masnom kredom s obje strane pantljike. Pored kredom
povucenih erta polozi se klin-brojac. Time je zavrseno mjerenje jedne
pantljike, radnik (2) zapovjeda "dalje" i vuce pantljiku po pravcu
mjerne linije u smjeru mjerenja tako dugo dok mu radnik (1) povikom
"stoj" daje znak da je dosao do kraja prve pantljike, obiljezene prvim
klinom-brojacem. Zatim se pantljika polaze po praveu mjerne linije i uz
zapovjedi "zatezi", "pazi" i "biljezi" obiljeZava kraj druge pantljike
drugim klinom-brojacem. Time je zavrseno mjerenje druge pantljike i
uz zapovjedi "gotovo" i "dalje" nastavlja se sa mjerenjem sve do kraja
posljednje cijele pantljike. Klin-brojac, kojim je oznacen kraj prethodne
pantljike, ne smije se uzimati dok se ne obiljezi kraj naredne pantljike
povikom "gotovo". Tek tada radnik (1) uzima klin-brojac i stavlja ga na
svoju haIku. Kod zavrsenog mjerenja jedne pantljike strucnjak nnosi
odgovarajucu oznaku (vertikalnu crtu) u zapisnik za mjerenje duzina.
Preostali dio duzine, koji je ostao poslije polaganja cijelih pantljika, zove
se ostatak duiine. Mjerenje ostatka vriii se na isti naCin kao i ostalih
eijelih pantljika. Radnik (2) prolazi pored krajnje tacke duzine B i ide sve
dok radnik (1) ne dode do posljednjeg klina-brojaca i zapovjedi "5tO(.
Polaganje pantljike po praveu mjerne linije vrsi 5e na uobicajeni nacin
samo se zapovijed "biljezi" zamjenjuje sa rijec; "btaf'. Umjesto
obiljeZavanja kraja pantljike, stmcno lice obtava 05tatak Naime, dok
radnieivrse pripreme .za mjerenje, strucnjakmora da uoe.i kako podjela
na panHjiei raste, da probta cijele metre, da izbroji deeimetre, i na
zapovjed "Citaj" oejenom od aka proCita pame centimetre.
38
J
;j
i
,
i
,
I
I
I
Upisi."anje podataka mjerenja vrsi se u zapisniku za mjerenje duzina
pantlJikom (tngonometrijski obrazae br. 18). Broj cijelih pantljika u
se vertikalnim kratkim crticama. Pri polaganju
svakec1Jele pantlpke u zapisniku 5e povlaCi po jedna crtiea, Broj cijelih
pantlJ1ka odgovara broju klinova-brojaca, sto ih je sakupio radnik (1).
Kontrola broja sakupljenih klinova-brojaca vrsi 5e tako da se broju
sakuplJemh klmova-brojaca dodaje broj klinova-brojaca preostalih na
halCl radmka (2),. koji ih je pobadao. Zbir treba biti 10, tj. jednak
ukupnom broJu klmova-brojaca jedne garniture, Po zavrsenom prvom
mJerenJu, radmk (1) predaje klinove-brojace koji se nalaze kod njega
radniku (2).
Po vzavrsenom prvom mjerenju - mjerenje naprijed, vrsi se mjerenje
dU,:me u suprotnom smijeru - mjerenje nazad odnosno drugo mjerenje.
Duzmu
v
.1Z mjerenja dobit cemo ako broj cijelih pantljika
pomnoz1mo vduZlnom pantljike i dodamo ostatak Tako, na primjer, pri
duzme AB broj cijelih pantljika je 4, duzina poljske pantljike
,,0 m, a ostatak 48,26 m. Tada je duzina iz prvog mjerenja:
AB=n.l+o",,4.50 -: 48,26 m = 248,26 m. Sredina iz prvog i drugog
mJerenJa Je, def1111hvna vrijednost mjerene d uzine, ukoliko razlika
izmedu ova dva mjerenja ne prelazi dozvoljeno odstupanje.
Koso rnjerenje duZina od pre lorna do pre lorna
. Mjerenje duzine od preloma do preloma vr5i se obavezno kada teren
izmedu krajnjih tacaka duzine nije jednolikog pada. Svaki prelom treba
iskolCiti i duzinumjeriti pareijalno od preloma do preloma.
D=ci;+d;+ci;+d;
SI. 28
mjerenja od preloma do preloma tj. parcijalno, svakidio
duzme mJen se odvoJ:no i u dva smijera. Kod ovoga nai'ina mjerenja, u
kolae kopm Je obllJezen prelom, mora se ukneati ekser kao centar
prelOlna. ()dstoja,;ja od prelomado preloma,' kao i odstojar1ja od-
kraJnJ1h tacaka duzme do preloma, ne treba da su v€ea od 50 m, tj. od
39
duzine pantljike. Tako bi se rasponi mogli mjeriti sa jed nom duzinom
pantljike, ne premjestajuCi je i bez upotrebe klinova-brojaca. Ovo je
narocito izrazeno u slucaju kada raspon mjerene duzine prelazi preko
nekeuvale.
Na slici je predstavljen profil mjerene duzine AB sa tri preloma "a", "b" i
"c". Postupak mjerenja je slijedeCi. Razvuce se pantljika od tacke A do
preloma "a" i uz zapovjedi "zatezi", "pazi" i "btai" - strucno, lice izvrsi
Citanje na prelomu !fa". Pantljika se prenese i izmjeri raspon ad "a" do "b".
Zatim se izmjere i ostali rasponi od "b" do "e" i od "c" do B. Kada je
zavrseno prvo mjerenje od A prema B, pristupa se drugom mjcrenju u
suprotnbm smijeru, ~ . mjerc se rasponi Be, cb, ba i aA. Uporedi se prvo i
drugo mjerenje i ako je u granicama dozvoljenih odstupa, tada se
sracunaju definitivne vrijednosti, pojedinih raspona kao prosta
aritmeticka sredina iz prvog i drugog mjerenja.
Horizontalno mjerenje duzine
Preimucstvo ovog naeina mjercnja duzine je u tome, sto se odmah na
tcrenu dobije horizontalna projekcija mjerene duzine.
Kada je dllzina koja se mjeri kraca od dlliine pantljike, horizontalnu
projekciju d duzine AB dobieemo tako da jedan radnik drzi cvrsto
pocetak pantljike u pocetnoj tach A, a drugi radnik zateze horizontalno
pantljiku, u pravcu krajnje tacke B. Horizontalnost pantljike ocjenjuje
od oka strucno lice, koje se u tu svrhu izmakne od pantljike nekoliko
c
. . I
·····:l:B
~
51. 29
metara u stranu. Kada je pantljika dove dena u priblizno horizontalan
polozaj, strucno lice pomjera kanap viska pored pantljike sve dotle dok
vrh viska dode tacno iznad krajnje taeke B, a zatim na pantljici probta
horizontalno odstojanje d od tacke A do tacke B. Jasno je da ee ovo
horizontalno odstojanje d biti ortogonalna projekeija. duzine AB na.
horizontalnu ravninu polozenu kfoz tacku A. Izrnedu krajnjih tacaka
40
)
'I
'I
,
I
:j
I
I
duzine pantljika se moze zatezati samo u slucaju da visinska razlika
izmedu ovih tacaka nije veea od 1,50 m. Horizontalno mjerenje duzina
sa veCim visinskim razlikama obavlja se "parcijalno", tj. kraCim
dijelovima pantljike.
Kod horizontalnogmjerenja veCih dllzina, postupak je istovjetan, samo
se krajevi pantljike projiciraju na teren pomoeu viska i obiljeze
klinovima-brojaCima. Prethodno se pantljika postavi horizontalno u
pravae mjerne linije. Pocetak pantIjike dovede se do podudaranja sa
pocetnom tackom duzine. Zatim se pantljika zategne horizontal no i kraj
pantljike viskom se pazljivo projicira. Projekeija kraja pantljike obiljdi
se klinom-brojaeem. Pantljika se prenosi dalje i pocetak naredne
pantljike dovede se do podudaranja sa krajem prethodne odnosno sa
klinom-brojacem. Potom se pantljika zateie i dovede u horizontalan
polozaj, a zatim kraj pantljike projicira viskom i obiljcZi klinom-
brojacem. Postupak mjerenja produzava se sve dotle dok odstojanje
izmedu kraja posljednje pantljike i krajnje tacke duzine ne bude manje
od duzine pantljike. Ostatak se proeita na pantljici gdje kanap viska,
postavljen iznad krajnje tacke, dotice pantljiku. Zbir eijelih pantljika sa
ostatkom predstavlja ortogonalnu projekciju duzine AB na
horizontalnu ravninu: BC=n·Z+o.
I-iorizontalno mjerenje d uzine pantljikom je teze i podIozno je veCim
pogreskama;nego mjerenje po terenu, jer se horizontalnost pantljike ne
moze pouzdano ocijeniti od oka. Osim toga pantljika se ne moze taka
zategnuti da predstavlja pravu liniju, vee ce, pod utjecajem sile teze,
zauzeti oblik krive linije, takozvane lancanice. Posto lancanica ima vecu
duzinu od horizontalne linije, to ce razlika izmedu njih predstavljati
pogresku mjerenja. Ova pogreska bit ce utoliko veea, ukoliko je
pantljika, kojom se mjeri, duia i teza, jer je tada njeno ugibanje vece.
Zato pri horizontalnom mjerenju duzina treba upotebljavati kratke i
lagane pantljike, tj. rucne pantljike. Isto tako, na veorna nagnutom
tere11u, treba zatezati i projicirati samo dio pantljike, npr. 1=10 m. c_
41
Horizontalno mjerenje duzine lakse je obavljati u smjeru pada nego u
smjeru uspona terena. Prema tome, kod mjerenja horizontalne duzinc,
mjerenje treba obaviti oba puta u smjeru pad a terena. Ta mjerenja
moraju biti potpuno nezavisna, tj .. svaki put ponovo zatezati, projicirati,
obiljezavati i oCitavati.
KATEGORIJE TERENA I DOZVOLJENA ODSTUPANJA
Tacnost mjerenja duzina pantljikom zavisi od:
- vrste pantljike (mjerenje invarnom pantljikom tacnije je od mjerenja
ceIii'nom pantljikom, jer su manje promjene duzine invarne pantljike
zbog temperaturnih promjena);
- duiine pantljike (mjerenje pantljikom od 50 m je tacnije od mjerellja
pantljikom od 20 m, jer je tada broj obiljezavallja krajeva palltljikc pri
mjerellju manji);
- velii'ine duiine lcoja se mjeri (mjerenje krace duzine je tacnije, jer je
tada broj obiljezavallja krajeva pantljike pri mjerenju manji);
- naCina obiljef:avanja kraja pantljike (kraj pantljike treba tacno
obiljeziti klinom-brojacem iIi tankim crtama masnc krede na tvrdoj
padlozi-asfaltu iii betonu);
- tereHskih prilika (prije pocetka mjerenja teren treba OCi5titi i priprcmiti
za mjerenje taka da se pantljika moze nesmetano polagati po terenu i da
cijelom duzinom lezi po terenu, te mjeriti po suborn a nikako po
blatnjavom terenu);
- osposobljenosti i uvjei:banosti tiguranata, kao i njihove ozbiljn05ti i
savjesnosti u obavljanju ovog zadatka i
- vremenskih prilika (vrijeme tiho ili sa vjetrom).
Kategorije lerena
Tacnost mjerenja duZilla pantljikom zavisi, pored ostalog, i od tcrena po
kome se mjeri, tj. od toga da Ii je teren povoljan iIi nepovoljan za
mjerenje. Prema tome, velika je razIika da Ii se mjeri po asfaltu, po
ravnom, Cislom terenu bez prepreka za mjerenje, iIi se mjeri po
neravnoill,zaraslom terenu.
. Prema povoljnosti terena za mjerenje duzina pantljikom, terense dijeli u
tri kategorije (I, II i III). . .
42
U prou kategoriju terena (I) spadaju ravna zemljista koja 5U
horizontalna iIi sa blagim nagibom, sa tvrdom podlogom i bez
vegetacije: ulice i putevi sa tvrdom podlogom, trotoari, setalista, piste, ...
U drugu kategoriju terena (ll) spada horizontalan i blago nagnut teren
bez preloma, ali obrastao niskom vegetacijom: livade, usjevi
r
..
U treeu kategoriju terena (III) spada teren sa veCim preprekama,
vegetacijom i slicno. Ovdje se duzine mjere od preloma do preloma.
Dozvoljena odstupanja
Da bi se imalo povjerenja u rezultate mjerenja duzina naprijed-nazad,
razlika izmedu ova dva mjerenja mora biti u dozvoljenim granicama.
Mjerenja, Cija razlika prelazi dozvoljene granice, moraju se ponoviti.
Dozvoljena razlika izmedu mjerenja naprijed-nazad zavisi od
kate&orije terena i veliCine mjerene duzine d i racuna se po formulama:
'" d ~ 0,007· {cL ............... za teren prve kalegorije,
'" d ~ 0,009· iT ................ za teren druge kategorije,
'" d ~ 0,012· {CL ............... za teren trece kategorije,
gdje je d koso rnjerena duzina izrazena u metrilna, te ce se i dozvoljeno
odstupanje ",d dobiti u metrima.
Formule za dozvoljeno odstupanje vaze za mjerenje duzina panlljikom
od 50 m. Ako se mjerenje duzina vrsi pantljikom od 20 m, dozvoljena
odstupanja sracunata po navedenim formulama treba uvecati za 50%,
odn05no pomnoziti faktoromK ~ 1,50.
Razlike mjerenja duzina naprijed-nazad, kao i dozvoljena odstupanja,
upisuju se u zapisnik za mjerenje d uzina.
REDUKCIJA KOSO MJERENIH DUZINA
Pantljikom se mjere duzine direktno koso po terenu. Za daljnja
racunanja potrebna su horizontalna odstupanja, pa je neophodno da se
odrede projekcije koso mjerenih duzina na horizontalnu ravllinu iIi,
receno geodetskom terminologijom, treba koso mjerenu duzinu
reducirati na horizont.
Da bise.koso mjerenaduzina reducirala na horizont, mora biti poznata i
visinska razlika "'h izmedu krajnjih tacaka mjerene duiine. Kada je
43
mjcrcna duiina sa jednim iii vise preloma, za svaki dio duiine mora biti
odreaena visinska razlika izmeau krajnjih tacaka dijelova duiine. Ove
visinske razlike odreduju se na terenu geodetskim metod am a, 0 kojima
ce se govoriti kasnije.
Formula za redukciju duiine izvest ce se iz pravouglog trougla
primjenom Pitagorinog pravila. Ako sa dn oznaCimo koso mjerenu
SI. 31-a
B duzinu, sa I1h izmjerenu visinsku razliku
izmeau krajnjih ta('aka mjerene duzine, sa d
reduciranu odnosno horizontalnu duiinu,
tada ce iz pravouglog trougla A Be biti
Primjer: Koso mjerena duiina je d" = 188,28 m i visinska razlika
6h = 5,14 m. Trebasrafunatireduciranuduiinud =7
d= = = 188,21 m.
Formula za racunanje redukcije, koja ce posluziti za kontrolu
reduciranja koso mjerene duzine, izvest ce se iz trokuta ABC (sl. 31-a).
Posto je u pravouglom trokutu vrijednost kvadrata hipotenuze jednaka
zbiru kvadrata kateta, toje d;. = d
2
+ I\h
2
, odakleje d; - d' = 1\11',
odnosno (d" - d) (d" + d) = I\h
2
I\h
2
odavde je (d" -d)
(d" + d)
Kosa duiina d" je mjerena odnosno poznata veliCina, a hbrizontalna
d uiina d je traiena velidna. Izmeau d" i d postoji razlika, ali je ova
razlika, u odnosu na duiinu d" mala, te zato, umjesto (d" + d), moiemo
staviti2d". Tada cemo dobiti
(d_d)=l\h
2
J[ 2d"
Kada stavimo (d" - d) = r, dobit cemo formuluza racunanje redukcije
r= I\d
h2
. Prema tome, kada od koso mjerne duzine oduzmemo sracunatu
2 ,
redukciju, dobit cemo horizontalnu (reduciranu) duzinu: d = d" - r.
Primjer:
d,,=148,26
111
I\h=6,24m
d d; - I\h
2
= - 6,24
2
'" 148,13 m
44
Za kontrolu:
r- I\h
2
_ 6,24
2
-01
-2d" - 2x 148,26 - , 3m
d =d" -r= 148,26- 0,13 = 148,13m.
Redukcija koso mjerenih duiina od preloma do preloma
Kada mjerena duzina ima prelome, tada se za svaki dio lnjercne duzine
odnosno odsjecak izmjeri duiina d" i visinska razlika I\h, te Se odvojeno
racuna, reducirana (skracena) duiina za svaki odsjecak duzine.
Ukupna horizontalna duzinaNB' dobit ce se kao suma svih reduciranih
odsjecaka mjerene duiine:
d, - I\h/, d, =1 - I\h/, d,= - 1\113
2
;
A' B' = d) + d, + d, = d
S1.31-b
ZAPISNIK ZA MJERENJE DUZINA
(trigonometrijski obrazac br, 18)
Upisivanje podataka mjerenja duzine pantljikom i redukcija koso
mjerenih duiina vrsi se u trigonometrijskom obrascu bI. IS. Rubrike
obrasca oznacene su brojevima od 1 do 22. Pored broja, za svaku
rubriku obrasca, tekstom je objasnjena namjena rubrike. Kada su
duiine bez preloma, za svaku duiinu rezervira se po jedan red, a
izmeau pojedinih duzina ostavlja se radi bolje preglednosti, po jedan
prazan red. Kod duiina sa pre1omima, po jed an rcd.je rezerviran za
- krajnjetacke d uiine i zit svaki prelom.
45 -
Upisivanje podataka mjerenja i obrada rezultata mjerenja u obrascu TO -18
vrsi se po slijedeeem postupku.
U rubriku 1 upisuju se topografski znaci i brojevi tacaka izmedu kojih se
mjeri duzina, jer svaka geodetska tatka ima svoj topografski znak i svoj
broj. Prelomise oznacavaju slovima: a, b, c ...
U rubrike 2, 3, 4 upisuju se podaci iz prvog mjerenja odnosno mjerenja
naprijed:
- kada je mjeretla duzi11a bez preloma upisuju se podaci iz prvog
mjerenja odnosno mjerenja naprijed:
u rubriku 2 registrira se vertikalnim crticama broj cijelih pantljika na
mjerenoj duzini;
u rubriku 3 upisuje se ostatak, tj. mjerenje od posljednjeg klina-brojaca
do krajnje tacke duzine;
u rubriku 4 upisuje se ukupna d uzina iz prvog mjerenja, koja se dobija
kada se broj vertikalnih crtica iz rubrike 2 pomnozi duzinom pantljike,
pa se tom proizvodu doda ostatak upisan u rubrici 3 (d, n ./ + 0).
- kada je duiitta mjerma od preloma do preloma
u rubriku 2 pored oznake krajnje tacke odsjecka, registrira se zasebno
za svaki odsjecak, broj cijelih pantljika namjerenom odsjecku duzine;
. u rubriku 3 pored oznake krajnje tacke odsjecka, upisuje se citanje na
pantljici, tj. ostatak od posljednjeg klina-brojaca na tom odsjecku do
krajnje tacke odsjecka;
u rubriku 4 upisuje se duzina iz prvog mjerenja za svaki odsjecak, kao
suma cijelih pantljika i Citanja za taj odsjecak; ukupna duzina iz prvog
mjerenja dobije se kao suma duzina svih odsjecaka.
U rubrike 5, 6 i 7 upisuju se podaci iz drugog mjerenja odnosno mjerenja
nazad. Za mjerenje u suprotnom smjeru postupak upisivanja podataka
u obrazac je identican prvom mjerenju: rubrika 5 rubrici 2, rubrika 6 =
rubrici 3 i rubrika 7 rubrici 4. Kod drugog mjerenja podaci se upisuju
idud odozdo navise, odnosno od krajnje tacke mjerene duzine prema
pocetnoj tacki.
U rubric; 8 crta se uzduzni pro£il mjerene duzine. Skica uzduznog
profila treba da saddi topografski znak i broj krajnjih tacaka duiine,
preloma ako ih ima, liniju terena sa srafurom i mjernu liniju. U rubrici 8,
.- pered crteza uzduznog profila; treba upisati dilzinu pantljike kojom je
napomene 0 vremenskim uvjetima i ostalim okolnostima koji
46
,
imaju utjecaja na tacnost mjerenja (mjereno po suhom iii blatnjavom
terenu i pri tihom vremenu iii pri jakom vjetru) i na kraju datum i potpis
strucnog lica koje je rukovodilo mjerenjem.
Ako je teren ravan i bez preloma, tada uzduzni profil ne treba crtati, vee
samo zapisati "teren ravan".
U rubrici 9 upisuje se kategorija terena I, II iIi III.
U rubrici 10 upisuje se razlika izmedu prvog i drugog mjerenja 8 prvo
mjerenje - drugo mjerenje sa svojim predznakom. Ispod i u istom redn
sa razlikom 0 upisuje se i stavlja u zagradu dozvoljeno ostupanje !J.d.
U rubrici 11 upisuje se sredina iz prvog i drugog mjerenja, kod mjerenja
duzine bez preloma.
U rubrici 12 upisnje se oznaka i broj strane obrasca odakle je uzeta
visinska razlika.
U rubrici 13 upisuje se visinska razlika izmedu krajnjih tacaka mjerene
duzine, odnosna visinska razlika izmedu krajnjih tai'aka odsjecaka
mjerene duzineod preloma do preloma.
U rubriku 14 upisuju se, kod mjerenja duiina sa prelomima, odsjecci za
reduciranje, odnosno njihove srednje vrijednosti iz prvog i drugog
mjerenja .
Rubrike 15-19 treba preskoCiti, jer nemaju prakticnog znacaja pri
koristenju kalkulatora.
U rubrici20 racunaju se reducirani odsjecci: d d,,' -
U rubrici 21 upisuje se sracunata definitivna vrijednost reducirane
odnosno horizontalne duzine. Kod duzina sa prelomima, definitivna
duzina dobije se kao suma reduciranih odsjecaka iz rubrike 20.
U rub1'ici22 upisuju se podaci iz rubrike 1.
(PRILOG 1: TO. 18)
MJERENJE DUZINA RAVNJACOM
Ravnjaca i podravnjaca
Za horizontalno mjerenje duzina i odredivanje visinskih razlika
izmedu krajnjih tacaka mjerene duzine iii odsjecka, ako se ne zahtjeva
veca tacnost, moze se upotrijebiti ravnjaca i podravnjaca.
47
rClVri}GCa
S1. 32
Ravl1jaca je jedna drvena letva
duzine 4m, sirine 10 em i debljine
2 em. U ravnjacu je ugradena
ejevasta libel a u eilju dovodenja
ravnjace u hori- zontalan polozaj.
Radi mjerenja duZina ravnjaca je
podijeljena na metre i decimetre.
Podravl1jaca je drvena Stafla duzine 2 m, sirine i debljine po 4 em i ima
podjelu na metre, decimetre i centimetre. Podravnjaca se postavlja
vertikalno od oka ili pomocu viska i sluzi za odredivanje visinskih
razlika. U cilju zastite, ravnjaca i podravnjaca su okovane na krajevima.
Postupak mjerenja
Kod mjerenja u smjeru pada terena, dovede se pocetak ravnjace tacno
iznad pocetne taeke mjerene duzine. Zatim se ravnjaca dovede u pravae
mjerne linije i pomocu libele u horizontalan polozaj. Na vertikalno
postavljenoj podravnjaCi procita se visinska razlik.a 1 pored
podravnjace pobode se klin-brojac. Zatim se ravnJaca 1
premjeste naprijed po pravcu mjerne linije i to tako da se poeetak
ravnjace podudara sa krajem prethodne ravnjace odnosno kl:nom
brojacem. Kada se dove de ravnjaca u horizontal an polozaJ 1
podravnjaca u vertikalan, izvrsi se visinske :-azlike na
podravnjaci i odmah pored nje pobode shJedeel khn-broJae. Na kraJu,
premjestanjem ravnjace i podravnjace dodemo. do. mJ:rene
duzine. Podravnjaca se postav; vertikalno na kraJnJo) tad(]duzme 1
izvrsi Citanje visinske razlike i duzine ostatka na honzontalno
postavljenoj ravnjaCi.
51.33
48
Ukupl1a horizol1tall1a duiil1a dobit ce se kada se broj cijelih ravnjaca
pomnozi duzinom ravnjacei tome doda ostatak (d = 11 .) + 0).
Ukup"a visil1ska razlika dobit ce se kada se saberu sve pojedinacne
visinske razlike za svaku ravnjacu. Mjerenje u smjeru uspona terena je
sJieno. Pri odredivanju visinskih razlika treba uvijek upisati i predznak.
Sa znakom "+" oznaeavaju se visinske razlike kada se teren penje u
smjeru mjerenja, a sa znakom "_" kada teren pad a u smjeru mjerenja. 0
ovim predznaeima treba strogo voditi racuna kod odredivanja ukupne
visinskerazlike, naroCito ako je teren djelomicno u padu, a djelimicno u
usponu.
Podaei mjerenja duzina ravnjacom unose se u poseban obrazac, gdje se
podaci unose na detaljno naertani profil mjerene duzine, sa polozajem
svih ravnjaca i podravnjaca.
Ravnjaca i podravnjaca imaju zajednicki naziv: letve za p1'Ofiliral1je.
Letve za profiliranje odlieno su sredstvo za mjerenje duiina na
nagnutom terenu. Najcesce sluze za mjerenje poprecnih prohla na
strmom terenu i cesto se upotrebljavaju u gradevinskoj praksi.
PITANJAI ZADACI ' , ' ""
1. Definirati metarski sistem mjcra za duzine.
2. Objasniti obiljezavanje i signaliziranje tacaka.
3. Navesti iopisati sprave i pribor za rnjerenje duiina p«lltljikom.
4. Objasniti razliCite slucajeve iskolcenja duzine pomocu trasirki.
5. Definirati prelom i objasniti crtanje uzduzl10g profila mjerene duzine,
6. Objasniti postupak mjerenja duzine pantljikom i uvodenje podataka mjerenja. u
TO.lS:
a) - kada se duzina mjeri po terenu bez preloma,
b) - kada se duzina mjeri po terenu sa prelomima metodom "l11_jerenja od
preloma do preloma" i
c) - kada se duzina mjeri horizontalno.
7. Navesti od cega zavisi tacnostmjerenja duiina pantljikom.
8. Definirati kategorije terena i dozvoljena odstupanja.
9. lzvesti formule za redukciju koso rnjerene duzine.
10. Objasniti postupak rnjerenja duzina letvar,na za profiliranje.
4· GEODEZljA II
lVDIO
TEODOLIT I UGLOVNA MJERENJA
PRINCIP MJERENJA UGLOVA
Pojamugla
Ugao je dio ravnine ogranicene sa dva pravea, koji se sjeku u tacki O.
Dio ravnine izmedu pravaea zove se oblast ugla, pravei su !crac; ugla, a
51. 34
A tacka presjeka pra vaea 0 je
B
tjeme ugla. VeliCina ugla je
mjera obrtanja, tj. za koliko
treba rotirali lijevi krak ugla u
smjeru kretanja kazaljke na satu
da poklopi desni krak ugla.
Mjerenje ugla
Ugao oznacen na Jistu papira mjeri se tako sto se uglomjer postavi tako
da mu se eenlar poklopi sa tjemenom ugla. Ako na uglomjeru podjeJa

53'
51. 35-a
raste u smjeru kretanja kazaljke na satu, na lijevi
krak ugla postavi se nula uglomjera, a desnim
krakom ugla oCita se vrijednost ugla (ex) izrazena u
jedinicama podjele uglomjera (ex = 58').
Namjestanje nule uglomjera pored lijevog kraka, nije obavezno. Treba
oCitati podjelu na uglomjeru pored oba kraka ugla, pa se iz razlike
Citanja dobije veJiCina ugJa. (Posto podjela na
4* l!
uglomjeru raste u smjeru kazaljke na satu, Citanje
desnim krakom ugla je vece od manja lijevim
krakom ugla. VeliCina ugla dobi! ce se kada se
SL 35-b
ode citanja na desnom kraku oduzme citanje na
lijevomkraku ugla (ll = 219' -143' = 76() .
51
U slucaju kada se nula uglomjera nalazi u oblasti ugla, Citanje na
uglomjeru pored desnog kraka ugla bit ce manje nego pored lijevog
kraka ugla. Tilda i'itanje desnog kraka
ugla treba uvecati za vrijednost punog
kruga, pa tek onda izvrsiti oduzimanje
[(y ~ 42" - 337' ~ (42' + 360") - 337" ~ 402'-
337
0
~ 65°)].
51. 35-c
Horizontalni i visinski ugao
N a terenu je ugao definiran sa tri geodetske tacke A, B i C, koje su
obiljezene trajnim iii privremenim biljegama. Tacka A je tjeme ugla, a
c pravci AB i AC gu kraci
_________ ~ ugla. Posto su taeke A, B i C
-- na razliCitim visinama, to
H
B
S1. 36
se kroz njih moze posta viti
kosa ravan u kojoj ce lezati
prostorni ugao <po Prema
polozaju ravnine, u koju se
proslorni ugao projicira,
razlikuju se horizontalni i
visinski uglovi.
Predpostavimo da smo kroz
vertikalne tacke A i B
postaviIi vertikalnu ravninu V; , a kroz vertikale tacaka A i C vertikalnu
ravninu V" Kroz tacku A postavili smo honzontalnu ravmnu H.
Projekcije tacaka B i C na horizontalnu ravninu H su taCke B' i C. Presjek
horizontalne ravnine H sa vertikalnim ravninama V, i V2 dat ce pravce
AB' i AC koji cine horizontalni ugao <p' koji je horizontalna projekcija
prostornog ugla <po Dakle, horizontalni ugao leiN u horizontalnoj ravnini.
Uglovi u vertikalnim ravninama V, i V, zovu se visinski uglovi.
Razlikujemo vertikalni ugao i zenitnu daljinu.
Uglovi U
o
i u, u vertikalnim ravninama V, i V, izmedu krakova
prostornog ugla AB i AC i horizontalne ravnine H polozene kroz tacku
A, zovu se vertikalni uglovi. Vertikalni ugao U
b
je depresioni UgilO, tj.
ugao ispodhorizontalne ravnine. Vertikalni ugao u, je elevacioni uga?,
g. ugao iznad hcirizontalne ravnine.
52
Uglovi zo. i z, u vertikalnim ravninama V, i V, izmedu krakova
prostornog ugla AB i AC i vertikale kroz tjeme ugla A, zovu se zenitne
daljine.
U geodeziji uglovi se mjere pomocu teodolita, koji omogucuje da se
iznad tacke A postavi limb sa podjelom (uglomjer) tako da bude
paralelan sa horizontalnom ravninom, tj. horizontalan i da se centar
limba nalazi u vertikali tacke A. Pomocu ovako postavljenog limb a
moze se izmjeriti horizontalni ugao (P' ~ AB' -A C.
Pored horizontalnog limba, teodoIit ima i visinski limb koji se postavlja
u paralelan polozaj sa vertikalnom ravninom V, i mjeri se vertikalni
ugao a., odnosno zenitna daljina z,. Zatim se visinski limb postavlja u
paralelan polozaj sa vertikalnom ravninom V, i mjeri se vertikalni ugao
U
b
odnosno zenitna daljina z,.
SISTEMI MJERA ZA UGLOVE
U prakticnoj primjeni mjerenja i iskazivanja vclicine ugla, prisutna su
Iri sistema mjera:
- seksagezimalni iIi stari slstem,
- centezimalni iIi novi sistem i
-lucni iIi analiticki sistem.
Kod nas je u upotrebi, uglavnom, seksagezimalni iIi stari sistem ali ima
instrumenata i sa novom podjelom, kojih je relativno malo. Mec1utim,
posto takvi instrumenti i pak postoje i u upotrebi su, to se u tak vim
slucajevima javlja potreba da se vrijednosti uglova izrazene u jednoj
podjeli pretvore u vrijednosti druge podjcle.
Za pretvaranje jedne podjele u drugu postojc lablice. a do uglovnih
vrijednostimoze se dod i racunskim putem.
Seksagezirnalni sis tern
Jedinica za mjerenje ugla u seksagezimalnom sistemu je jedan stepen
(1°). Stepen je tristosezdeseti dio punog kruga. Pun krug, ima 360". Stepen
se dijeIi na 60 minuta, a minuta na 60 sekundi: 1" ~ 60' ~ 3600" i l' ~ 60".
Ugao od 123stepena,52 minute i 30 sekundi pisat ce se: 123' 52' 30".
53
Kada se neki ugao izrazava ne sarno u cijelim vee i u decimalnim
jedinicama stepena minute iii sekunde, odgovarajuea oznaka stavlja se
iznad decimalnogzareza: 73°,8; 96'43; 2;215'26' 31; 6.
Ako je iznos minuta iii sekundi nekog ugla manji od 10, tada i taj broj
obavezno treba pisati sa dvije cifre, tj. sa nulom ispred: 46' 08' 24" ; 172"
03' 08"; 243
0
58' 04".
Centezinlalni sistem
Jedinica za mjerenje ugla u centezimalnom sistemu je jedan grad 0')·
Grad je cetiristoti dio punog kruga. Pun krug ima 400'. Grad se dijeli na
100 centiminuta, a centiminuta na 100 centisekundi: l' 100' 10 000" i

U gao od 85 gradi, 06 centiminuta i 98 centisekundi pisat ee se: 85' 06' 98"
ili 85; 0698.
Centezimalni sis tern odgovara dekadnom sistemu brojeva, te je
prakticniji od seksagezimalnog sistema.
Prerai'unavanje uglovnih jedinica iz seksagezimalnog u centezimalni
sistem, izvrsit ce se pomocu odnosa
360
0
400' / :360
360
0
400' I" 3
0
°:4 1
0
_ 10'
3bO 360 36:4 - 9
, 10' 100 1000' 100'
1 540 54
1
" = 10'. 100 . 100
9 60 60
100000" 1 000"
32400
Primjer:
+ 56. + 28· 165; 55555 + 103; 7037 + 86" =
=165; 55555 + I; 370 + 0; 0086 166; 6011.
Preracunavanje uglovnih jedinica iz centezimalnog u seksagezimalni
sis.tem, izvrsit ee se pomoeu odnosa:
400g = 360" / :400
54
400' 360
0
36': 4
400 = 400 I' = 40:4
l' 1
10
r 60 60
10 100 100
_ 32,400"

- 100000
0;'324
Primjer: a = 393
g
,4607,
a 0: 9 +46·0; 54+0;' 324·07 = 353: 7 + 24,'84 + 2;' 3 =
(353' + 0'7 . 60) + (24' + 0' 84·60) + 2" 3 353" 42' + 24' 50 "4 + 2" 3 =
" I,
354
0
06' 53".
Lui'ni iii analitii'ki sis tern
U lucnoj mjeri velicina ugla izrazava se pomoeu duzine luka jedinicne
kruznice (arkusom = arc). Prema tome, area odgovora centralnom uglu
a ciji je luk izrazen u dijelovima radijusa
jedinicne kruznice.
Zakonom 0 mjernim jedinicama i mjerilima
BiH, jedinica za mjerenje uglova u ravnini
je jedan radijan. Radijan je kut izmedu dva
polumjera koji na krugu isjecaju luk duljine
jednake polumjeru, a oznacavat cemo ga
grckim slovom p (ro).
51. 37 Veza izmeitu lucnog i seksagezimalnog
sistema dobit ce se iz odnosa aD: arc a = 360
0
: 2m i buduCi da je radijus
jedinii'ne kruznice jednak jedinici, r = 1 bit ce aD 360
0
/2n . arm i
zamjenom 360
o
/2n = pO (pun krug kroz 2rc je radijan) imat cemo odnos
" 0
a=arca·p.
Ako jeugao dat duzinom luka jedinii'ne kruznice, tj. arkusom, a treba ga
lZraZlll U uglovnoj mjeri stepenima, minutama i sekundama iii obratno,
to ce se ui'initi iz slijedeCih odnosa:
aO=arca -p()
a' =a.rca· p'
a!l;:::arca. pJ!
odnosno
area = a
ll
/ pO
area = a'/ r/
. arc a = a!f / pI!
55
Vrijednosti radijana izrazene u stepenima, minutama i sekundama
pO = 360
0
/2n = 57',29 578
p' = pO. 60 = 3437; 75 '" 3438'
p" = po. 3600 = 206 264;' 81'" 206 265"
Vezu izmeau lucnog i centezimalnog sistema uspostavit cerna pomocu
odnosa as: arc a = 400': 2n jer je r = 1, odakle je a
g
= 400' /2", . arca. i
zamjenom 400' /2n =ps (pun krug kroz 2", je radijan) dobit cerna odnos
ab=arca. pt;.
Ako je ugao dat duzinom luka jedinicne kruzniee, tj. arkusom, a treba ga
izraziti u uglovnoj mjeri gradima, eentiminutama i eentisekundama, iIi
obratno, to ce se u6niti pomom slijedecih odn05a:
u"!;=arca.pb
aC=arca.pc
a,c=arca. pee
odnosno
arc a = 0.°/ pg
arc a = 0.'/ p'
arc a;::: a
ce
/ p,o
Vrijednosti radijana izrazene u gradima, centiminutmna i centi-
sekundama
pO = 400
g
/211 = 63; 6620
p' = po . 100 = 6366; 20
p" = pg . 10000 = 636620"
Primjer 1: (a) 0.= 34° 15' 26" area =7
a = 34° + ~ ~ ' + ' 3 ~ ~ ' ~ = 34° + O ~ 25 + 0; 00722 = 34; 25722
0.0
arca=-o ::::
p
34; 25722 = 0 '19790
57;' 29578 "
Sracunata vrijednost arkusa pred5tavlja veli6nu luka izrazenu u
dijelovima radijusa jedinicne kruznice. Na kruzniei radijusa r = 1 em,
area = 0,59790 odgovara eentrainom uglu Ciji Iuk iznosi 0,5979 em
odnosno '" 0,6 em
(b) a = 27' 35" =27' + 35" / 60 = 27; 58333, area. = a' / p' = 0,00802
(e) 0.= 37;' 22
are a = a" / p" = 0,00018
56
Primier 2:(a) a = 78; 3652,
(b)a=86; 54,
area = as / po = 1,23 096
arc a = a' / p' = 0,01359
(c) a = 93;' 68, arc a = a" / p" = 0,00015
Na kruznici radijusa r=1 em, arc a = 1,23096 odgovara eentralnom uglu
Ciji Iuk izn05i 1,23 em.
Primjer3:(a) arca=0,35 762,
(b) are a = 1,34 028,
a" = are a.po = 20°,49012 = 20° 19' 24"
a
g
= arc a.p' = 85; 3249
Primjer 4: Sracunati eentralni ugao a Ciji je luk I = 2 em i radijus r = 50 m
I 20mm
arca=T= 50000 0,00040,a"=area.·p"=82;'5=OI'22;'5
Primjer 5: Sracunati duzinu luka I koji odgovara central nom uglu
a= 104°08' 30",akojeradijuskruznieer= SOm
0.0 104;14166
l=arca.·r = ..,--- r = 0 • SOm = 90,881m
p p
Primier 6:Sracunati radijus kruznog luka r, kada je zadano a= 36
G
28' 40"
i I = 15m.
I 1 15m
r =arca =u_o/po =0,63666 =
23,560m.
OPIS TEODOLITA
Teodolit je instrument koji se u geodetskim radovima upotrebljava za
mjerenje horizontalnih i visinskih uglova. To je slozen opticko-mehaniCki
uredaj sastavljen iz razliCitih dijelova. Teodolita ima razlicitih
konstrukcija, tipova i tacnosti.
I Osnovni dijelovi teodolita su:
~
- donji dio teodolita,
-limb,
- alhidada,
-durbin,
-libele i
. - sprave za Citanje podje1e limba. \
57
19
12
18
17
11
9
16
14
13
3
21
10
4
8
6
7
5
22
2
51. 38
a)
S1. 39
b)
58
OPJ5
1. podnozni vijak
2. dozna libela
3. alhidadna libda
4. okular optickog viskn
5. koenica limbusa
6. fino pomicanje limbusa
7. katniea alhidade
8. fino pomicanje alhidade
9. kacniea durbina
10. fino pomicahje durbina
11. visinska libda
12. zrcalo libele
13. fino pomiGlnjc visinskog
kruga
14. zrcaJo za osvjetijenje
15. okular durbina
16. prsten za fokusiranje
17. puce za osvjetlJenje
nitnog kriza
18. ni;an
19.objektiv
20. okular mikroskopa
21, bubnnj mikromctra
22. v ~ a k za u(vrsCivanje
instrumenta nil tronOS(ll
Sastavni dio teodolita je stativ koji sluii kao cvrsta podloga instrumentu
za vrijeme mjerenja.
'vonji dio teodoZita, preko kojega se teodolit veie za stativ, poznat je i
pod nazivom drajfus.
Pomoi'u centralnog vijka stativa, donji dio teodolita cvrsto se veze za
stativ. Gornji dio instrumenta moiese odvojiti od donjeg dijela pomocu
. posebnog vijka iii poluge.
Limb je uglomjer sa fino izvedenom podjelom. Razlikujemo
horizontalni i visinski limb.
Horizontalni limb je namijenjen za mjerenje horizontalnih uglova i stoji
direktno iznad donjeg dijela instrumenta. U toku mjerenja horizontalni
limb mora biti nepomiCan i horizontalan. Horizontalni limb ima ureciaj
za njegovo pomjeranje prije samog pocetka mjerenja, tzv. repeticioni
ureciaj.
Visinski limb je namijenjen za mjerenje visinskih uglova i evrsto je
vezan zajedno sa durbinom, za obrtnu osovinu durbina. U toku
mjerenja visinski limb je vertikalan i pomjera se zajedno sa durbinom.
Alhidada je pokretni dio instrumenta u obliku kruga koji se okrece
iznad limba. To je u stvari metalni oklop koji stiti limb od ostecenja i
prasine i na sebi nosi sprave za Citanje podjele Iimba, nos ace durbina i
Iibele. Alhidada uvijek ima kocnicu i mikrometarski vijak.
Durbin je sprava koja sluzi za viziranje i sastavni je dio teodolita. Cvrsto
je vezan za obrtnu osovinu koja se krajevima oslanja na nosace durbina.
Durbin se moze okretati u vertikalnoj ravnini oko obrtne osovine, a
zajedno sa alhidadom moze se okretati u horizontalnom smislu. Durbin
ima kocnicu i mikrometarski vijak koji su smjesteni na jednom nosacu
durbina.
Libele su sprave koje sluie za dovocienje ravnine limb a u horizontaIan
-" polozaj i smjestene su na alhidadi. Na teodolitu se nalaze kruzna i
'''j,;,vasta libela. Kruzna libela sluii za grubo horizontiranje, a cjevasta
libela za fino horizontiranje instrumenta.
Sprave za i'itanjepodjeZe Zimba su noniusi i mikroskopi.
~
Osovina i os su pojmovi vezani za teodoliti treba ih razlikovati.
Osovina je mehanicko tijelo cilindriCnog oblika izradeno od metala, ako·
koje se okrece neld dio instrumenta. Kod teodolita postoje tri osovine:
59
- osovina limba,
- alhidadna osovina i
- obrtna osovina durbina.
Os je geometrijski pojam i oznacava zamisljeni pravac koji prolazi
srediStem mehanicke osovine, oko koje se okrece neki dio instrumenta.
Prema tome, osi teodolita su:
-oslimba
- alhidadna, glavna iii vertikalna os i
- obrtna iii horizontalna os durbina.
Kod geodetskih instrumenata susrest cemo se sa jos dva pojma
geometrijskih osi:
- os libelei
- kolimaciona os iii vizura.
STAT]V
Pri mjerenju uglova, teodolit mora stajati na cvrstoj i stabilnoj podlozi i
zato se postavlja na stativ koji sluii kao postolje instrumenta. Sarno kod
51. 40
mjerenja naroCito visoke tacnosti, teodolit se
postavlja na specijalno gradeni armirano-
betonski stub.
Stativ se izraduje prema namjeni ikonstrukciji
samog instrumenta. Sastoji se iz dva dijela:
glave i nogu stativa.
Glava stativa izraduje se od metala sa
ravnom gornjom plohom na koju se postavlja
instrument. U sredinu glave stativa je kruini
olvor kroz koji prolazi centralni vijak, kojim
se teodolit pricvrsti za stativ. Gornji dio
centralnog vijka, kojim se teodolit spaja sa
glavom stativa, ima navoje koji omogucuju uvrtanje centralnog vijka u
donji dio teodolita. Na donjem dijelu centralnog vijka nalazi se metalna
kukica na koju se okaCi kanap s viskom. Kod nekih stativa centralni
vijak je odozdo supalj i nema kukice za vjesanje kanapa viska. Kod
takvih staliva na jednom kraju kanapa jevisak, na drugom kraju kanapa
je metal;;a uticnica (still) koja se umece udonji dio centralnog vijka. .'
60
Za donji dio glave stativa ucvrscena je jednim krajem elasticna poluga
sa uzduinim prorezom. Ova elaslicna poluga pridriava centralni vijak
uz glavu stativa. Kada se centralni vijak gornjim dijelom uvrne u donji
dio teodolita, elasticna poluga fiksira (ucvrscuje) instrument za stativ.
Stativ ima tri drvene noge sa zasiljenim metalnim okovima na kraju,
radi lakseg pobadanja nogu stativa u podlogu. Duiina nogu stativa
moze bili stalna iii promjenjiva. Kod savremenih stativa, noge stativa
mogu se, po zelji, produzavati iii skraCivati, odnosno namiestati na
zeljenu duzinu prema visini operatora.
Stativ treba biti lagan za transport, da se lahko postavlja i da je dovoljno
cvrst kako bi predstavljao stabilno postolje instrumenta. Kod stativa
treba obratiti narocitu paznju na vezu glave stativa sa nogama stativa.
Ova veza !reba biti takva da noge sa glavom stativa Cine cvrstu cjelinu.
Ovo se postize ravnomjernim pritezanjem odgovarajudh vijaka na
glavi staliva.
Poseban obliJ(stativa, primijenjen kod instrumenata firme Korn, bice
poslije
\
DON]] DIO TEODOLITA
Donji dio teodolita iii drajfus (tronozac), preko kojega se teodolit veze
za stativ, sastojiseiz:
- osnovne ploce,
- elasticne ploce,
- tri polozajna vijka,
-Iezista za gornji dio instrumenta,
vijka iii poluge za prisilno centriranje.
Osnovna ploca u sredini ima kruzni olvor sa navojima za uvlacenje
centralnog vijka na stativu. Za osnovnu plocu vezana je elasticna ploca,
takoder sa kruznim olvorom u sredini. Otpustanjem jedne malice na
osnovnoj ploCi oslobada se elasticna ploca, koja se moze okrenuti oko
vertikalne osi za mali iznos i tako osloboditi polozajne vijke.
Pomocu tri polozajna vijka, limb se dovodi u horizontalan poloiaj.
Polozajni vijci leze na osnovnoj ploCi, a s njom su fiksirani preko
elasticne ploce. Na polozajnim5ijcima ucvr_scen je nazubljeni disk,
pomocu serotira polozajni vijak. Na gori1jem dijelu polozajni vijci
61
se uvlace ili izvlace u naroCitu maticu koja je smjestena na kracima
lezista za gornji dio instrumenta, DjelujuCi na polozajne vijke, teodolit
se naginje i dovodi u zeljeni polozaj, tj, horizontira, Da bi se polozajni
vijci lakse kretali i manje habaH, eentralni vijak stativa ne smije biti
suviSe pritegnut,
SI. 41 S1. 42 S1. 43
Leziste za gornji dio instrumenta moz,e biti kruznog oblika iIi U obHku
jednakostranicnog trougla. U lezislu kruznog oblika (teodoliti firme
Wild) su tri otvora u koje nalijeiu ispusti na gornjem dijelu instrumenta.
Ulezistu oblika jednakostranienog trougla (teodoliti firme Zeiss-cajs)
nalazi se kruini otvor na sredini u koji nalijeze ispust na gornjem dijelu
teodoHta,
Oslobadanje gornjeg dijela teodolita od donjeg dijela vrsi se
otpustanjem vijka iii poluge, koji se nalaze s vanjske strane leziSta,
LIMB
Limb je uglomjer sa fino izvedenom podjelom, Kod starih tipova
teodolita limb je izraden od metala, a novi tipovi teodolita imaju
limbove izradene od specijalnog stakla, Razlieitih su dimenzija,
preenika od 10-20 em.
Podjela na limbu izvedena je u smjeru kretanja kazaljke na satu u kojem
smjeru se vrsi i Citanje, a moze bili seksagezimalna iii centezimalna, Kod
teodolita namijenjenih za obiena mjerenja, podjela limba izvedena je
samo na stepene 1') koji su ozliaeeni crticama ibrojevima. Kod.
teodolita namjenjenih za tacnija mjerenja stepen je podjeljen na tri iIi
62
sest dije1ova, odnosno sa vrijednoscu najmanjeg podioka limba L 20'
ili L 10'. Da bi se podjela limba mogla lakse oeitati, svaki stepen
oznacen je duzom crtom i brojem, a dijelovi stepena oznaceni su kraCim
crtama,
L ==

-1..7/(" ':.,'\
"'-'il-L.ulLLD.V"
(b)
51. 44
Za Citavo vrijeme dok traje mjerenje ugla, horizontalni limb mora biti
nepomican, Medutim, prije pocetka mjerenja, limb se moze pomjerati
pomocu repeticionog uredaja. Repeticioni uredaj moze bili
konstruktivno razliCito izveden,
Repeticioni ureaaj u vidu kocnice i mikrometarskog vijka limba
primijenjen je kod starih lipova teodolita, Kada je kocnica limba
otpustena, limb ce se okretati zajedno sa alhidadom, Kod pritegnute
kocnice limba, limb se moze pomjerati samo za mali dio luka pomocu
mikrometarskog vijka,
Repeticiol1i ureaaj u vidll male poluge primijenjen je kod teodolita sa
podjelom limba 1 c, Pritiskom na malu polugu, limb nalegne uz
alhidadu i okrece se zajedno s njom. U ovom slucaju kocnica i
mikrometarski vijak alhidade sluze istovre.meno za kretanje alhidade i
limba zajedno.
Repeticioni ureaaj u vidu vijka za pomjeranje limba primijenjen je kod
teodolita za mjerenje visoke taenosti sa podjelom limba L 20' i 10',
Ovo je najjednostavniji naCin pomjeranja limba. Kada je van upotrebe,
vijak za pomjeranje limba preklopi se metalnom kapicom ili posebno
zakoCi,
Ravan horizontalnog limba sa podjelom postavljena je okomito na
alhidadnu (glavnu) osovinu, Limb ima svoju osovinu koja nosi limb i os
limba prelazi kroz centar podjele limba i poklapa sa glavnom
(alhidadnom) osi, Osvjetljenje staklenog limba vrsi se pomocu ogled ala
(iluminatora).
Sve sto je receno 0 limbu odnosi se na horizontalni limb,. 0 limbu
. zamjerenje visinskih uglova, tj, visinskom limllu govori!
ce se u narednim lekcijama,
63
ALHIDADA
Alhidada je pokretni dio instrumenta u obliku koji se okrece izn"cL
limba. MUg alhidade konstruiran je tako da
limbom i pri svom okretanju ne smije da klizipo iskljucivo
na osovinu.tJhidada se
o$ovina /imba
51. 45
oslanjal1a aLhidad
l1
uog>",nu
bo nosai' alhidade i omogu('uje
nj'enu rotaciju.
Rezultati mjerenja bit ce tacni
samo onda kada je konstrukcija
i izrada mehanickih osovina
alhidade i limba besprijekorna.
Ako u konstrukciji iii izradi
ovih osovina ima izvjesnih
nedostataka, onda se pri okretanju alhidade vrsi i izvjesno pomjeranje
limba, sto ima za posljedicu, netacne rezultate uglovnih mjerenja.
Ukoliko ]Jostoji pomjeranje lin\ba tada kazemo da alhidada "vuce limb".
Ova pojava zahtijeva prin\jenu posebnog postupka kod mjerenja
horizontalnih uglova, dme se smanjuju greske mjerenja uzrokovane
"vucenjem limba", ali se u potpunosti ne otklanjaju. Kod instrumenata
novije konstrukcije, osovine limba i alhidade nemaju dodirnih tacaka
pa je "vucenja limba" prakticno iskljuceno. Osovine alhidade i limba
postavljene su tako da im se geometrijske osi preklapaju i da prolaze
kroz centar podjele limba.
Alhidada obavezno ima kocnicu i mikrometarski vijak. Kod otpustene
kocnice alhidada se moze slobodno okretati rukom u horizontalnom
smjeru. Fino pomjeranje alhidade za male iznose vrsi se mikro-
metarskim vijkom, kojim se moze djelovati sarno kada je kocnica
alhidade pritegnuta.
DURBIN
Durbin je opticka sprava namijenjena za uvecanje lika udaljenih
predmeta koji se posmatraju. Kod teodolita uglavnom se koriste
astronomski durbini izradeni na principu prelamanja zraka svjetlosti
kroz opticki sis tern soCiva, a imaju funkciju da se njima vrsi viziranje.-
64
Opis durbina
Durbin se sastoji iz dvije metalne cijevi: objektivne i okularne. Ove cijevi
su dobile nazive prema osnovnim elementima durbina, a to su objektivi
okular. Okularna cijev moze se okretanjem uvlaCiti u objektivnu cijev iIi
iz nje izvlaCiti. Pomjeranje okularne cijevi vrsi se na taj naCin sto se
o.kularna cijev izraduje sa navojima kao i sam kraj objektivne cijevi.
objekl-ivna Cl)ev
vijak z(/ ju/wsirmlje
geomerr. os

S1. 46
Priblizno u sredini durbina nalazi se analaktiCko soCivo koje se moze
pomjerati u durbinu. Ovo pomjeranje vrsi se vijkom iii prstenom za
fokusiranje.
Pri samom kraju objektivne cijevi, a neposredno ispred okularne cijevi,
smjestena je koncanica (k) koja sluzi za viziranje. Prsten koncanice
vezan je za objektivnu cijev preko korekcionih vijaka, koji omogucuju
pomjeranje koncanice za male iznose u ravnini okomitoj na
geometrijsku osdurbina.
S obzirom na svoju namjenu durbin se mora okretati horizontalno i
visinski. Okretanje durbina horizontalno vrsi se pomocu alhidade. Radi
okretanja visinski durbin ima svoju mehanicku obrtnu osovinu koja je
cvrsto spojena sa durbinom i koja lezi na nosacima durbina. NosaCi
durbina su tolike visine da se durbin moze okretati oko obrtne osovine
za cijeli krug.
Na jednom od nosai'a durbina smjesteni su kocnica i mikrometarski
vijak durbina. Kada je kocnica durbina otpustena, tada se durbin moze
slobodno okretati rukom vertikalno. Ako je kocnica durbina pritegnuta,
tada se durbin vise ne moze okretati rukom ali se moze pomjerati za
male iznose vertikalno pomocu mikrometarskog vijka.
Sa mehanickom obrtnom osovinom durbina cvrsto je spojen i visinski
limb. Zato pri okretanju durbina visinski, zajedno sa durbinom okrece
se i visinski limb. . .. .- .
5· CEODEZI)A n
65
Opticki sislern durbina
Opticki sistem durbina Cine: objektivno, okularno i analakticno soCivo.
Objektivno sotivo iii objektiv (ob) nalazi se na prednjem dijelu
objektivne cijevi, odnosno prema predmetu koji se posmatra, po cemu
ob je i dobio naziv objektiv. Objektiv je cvrsto vezan
sa objektivnom cijevi i ne moze se pomjerati.
Kod durbina geodetskih instrurnenata objektivi
~ ~ ~ - su sastavljeni iz dva soCiva. Prednje soCivo
S1. 47
~ okrenuto objektu je bikonveksno od kron stakla,
a zadnje socivo okrenuto okularu je
plankonkavno ili konvekskonkavno od flint
stakla. Ova kombinacija soCiva daje likove
oslobodene sferne aberacije i sa smanjenom hromatskorn disperzijom i
zovu se aplanaticna soCiva.
Objektivno soCivo, kombinirano na navedeni naCin, ima uvecanu
fokusnu daljinu u odnosu na fokusne daljine pojedinih soi'iva koja Cine
objektiv. Ovo je veoma vazno jer je uvecanje durbina srazmjerno
fokusnoj daljini objektiva. Fokusna daljina objektiva iznosi oko 25 em.
Okularno socivo iii okular (ok) smjesteno je u okularnoj cijevi odnosno
prema oku posmatraca po cemu jei dobilo naziv okular.
Kod geodetskih instrumenata za okularno soCivo primijenjen je sistem
Ramsdena. Okular Ramsdena sastavljen je iz dva plankonveksna
soCiva, Cije su konveksne strane okrenute jedna drugoj, a raYne (plan)
strane objektivu i oku. Oba soCiva su od kron stakla. Fokusne daljine
soCiva nalaze se u odnosu t/ t2=9/5 gdje je t, fokusna daljina soCiva koje
je blize objektivu, a t, fokusna daljina soCiva blize oku.
Okulari Rmnsil!!Jla
o
Kellner Abbe Hmsuidl
S1. 48
Analaktibw SDemo (An). Postizanje jasnoce lika predmeta, koji se
posmatra kroz durbinL vrsi sepomjeranjem analakticnog
(bikonkavnog) soCiva. Analakticno soi'ivo smjesteno je priblizno u
66
sredini objektivne eijevi i u toj cijevi moze da se pomjera po pravcu
geometrijske osi durbina pomocu vijka za fokusiranje. Kod nekih
instrumenata, umjesto vijka za fokusiranje, smjesten je oko objektivne
eijevi poseban nareekan prsten, i'ijim se okretanjem pomjera
analakticno soi'ivo.
\
Koncanica )
Koncaniea (nitni kri'l) sluzi za viziranje odnosno upravljanje durbina
na odredenu signaliziranu tai'ku. Koncanicu cini metalni prsten u koji
S1. 49
je smjestena staklena ploCica sa fino
ugraviranimn crticarna. Konca-nica je
postavljena okomito na geometrijsku os
durbina i za objektivnu eijev je vezana
korekcionim vijcima i nalazi se ispred
okularne cijevi.
Ponekad treba koncanicu pomjerati i ovo
pomjeranje vrsi se korekcionim vijcima
koncaniee. Kod pomjeranja koncanice treba
jedan vijak otpustiti, a drugi nasuprot njemu
za isto toliko pritezati.
Koncanica moze imati razliCit oblik i najcesce se primjenjuju koncaniee.sa
jednom vertikalnom i tri horizontalne crte. Za tacnije viziranje udaljenih
EBffiEB
S1. 50
predmeta jedna polovina vertikalne
erte koneanice ima dvije bliske
vertikalne crte kojima se obuhvati
lik udaljenog signala.
Staklena plocica koncanice ne
ucestvuje u optickom sistemu
durbina, jer tanka staklena ploi'ica
predstavlja planparalelnu ploeu i
svjetlosni zraei koji padnu na nju
pod pravim uglom, prolaze bez
prelamanja.
Zamisljenipravae koji spaja opticki centaT objektiva i presjek vertikaIne
isrednje hohzontalne erte koni'imice naziva se 'vizurna os iii vizlira.,
5' Geodeziia 11 67
Pomjeranje vizure moze se izvrsiti sarno pomjeranjem koncanice.
Postupak navodenja vizure da pogada neku uocenu tacku ili predmet
zove se viziranje.
Forrniranje !ika u durbinu
Da bi se objasnila konstrukcija odnosno formiranje lika predrneta u
durbinu, pretpostavit cemo da se i objektiv i okular sastoje sarno od po
jednog sabirnog sociva. Takoder, ce se iskljuCiti i djelovanje
analaktienog soCiva, cija ce se funkcija upoznati kasnije. Sustina
zadatka se ne mijenja, a sarno objasnjenje znatno se uproscava.
51. 51
Slika prikazuje kako se u durbinu stvara lik predmeta na koji je durbin
upravljen. Lik predmeta koji stvara objektiv, konstruiran je pomocu
dvije glavne zrake. Zraka iz tacke P koja je paralclna sa optiCkom osi .
dolazi na objektiv, poslije prolaska kroz soCivo lomi se i prolazi kroz
zadnji fokus objektiva F
2
• Zraka iz iste tacke P koja prolazi kroz prednji
fokus objektiva F, dolazi na objektiv, poslije prolaska kroz socivo lomi se
i ide paralelno sa optickom osi. Obje ove zrake sijeku se u tacki P'.
Zraka iz tacke P, koja je paralelna sa optickom osi dolazi na objektiv,
poslije prolaska kroz sodvo lomi se i prolazi kroz zadnji fokus objektiva
F,. Zraka iz iste tacke P, koja prolazi kroz prednji fokus objektiva F,
dolazi na objektiv, poslije prolaska kroz soCivo lomi se i ide paraleno sa
optickom osi. Obje ove zrake sijeku se u tacki P; . Spajanjem tacaka P' i
P; dobit ce se lik P'P; predrneta PP,. Dakle objektivno soCivo stvara
realan, urnanjen i obrnut lik predmeta.
Okularno soeivo ima zadatak da uveca lik predmeta koji stvara objektiv,
te okularno sodvo djeluje kao lupa. Zraka od tacke P' ide paralelno sa
optickorn osi i dolazi na okular, poslije prolaska kroz soCivo lomi se i
prolazi kroz zadnji fokus okulara F,: Zraka koja dolazi iz iste tacke P' i·
68
prolazi kroz optieki centar okulara, prolaZi bez prelarnanja. Kako se te
zrake na drugoj strani okulara razdvajaju oku se Cini da se sastaju na
onoj strani soCiva na kojoj je i realna slika P' P/. U produzenju zraka
dobit cerno tacku P".
Zraka od tacke P; ide paraleno sa optiCkom osi i dolazi na okular, poslije
prolaska kroz soCivo lomi se i prolazi kroz zadnji fokus okulara F
2

Zraka koja dolazi iz iste taeke P; i prolazi kroz opticki centar okulara,
prolazi bez prelarnanja. U produzenju zraka dobit cerno ta(,ku P,".
Spajanjem tacaka P" i P," dqbit ce se lik P"P;'. Prema tome, okularno
soCivo djeluje na lik P' P; kao lupa i u durbinu se vidi
virtuelan, uvecan i izvrnu! lik predmeta P"P,".
Karakteristike durbina
Karakteristike odnosno svojstva durbina su: uvecanje, vidno polje,
osvijetljenost i jasnoca lika .
. Uvecanje durbina predstavlja odnos izmedu veliCine lika predrne!a
gledanog kroz durbin prema veliCini predmeta gledanog golim okorn.
U teoriji optickih instrumenata stvarno uvecanje durbina dato je
formulom
U= fob
fok
gdje su: U = uvecanje durbina,
fob = fokusna daljina objektivnog soCiva,
fok = fokusna daljina okularnog soeiva.
Instrurnenti koji se koriste za precizna rnjerenja imaju uvecanje durbina
35-60 puta, aza obiena mjerenja uvecanje durbina je 18-30 puta. Da bi se
povecalo uvecanje durbina rnoraju se koristiti objektivi sa vecom
fokusnom daljinom i okulari sa manjorn fokusnorn daljinom. Durbini sa
velikom fokusnorn daljinorn objektiva imaju veliku duzinu Ie su
glomazni. Duzina durbina srnanjuje se kombinacijorn stvaranja lika
preiamanjem i odbijanjem zraka svjetlosti. Ovakvom kombinacijorn
soCiva i ogled ala durbini male duzine mogu imati veliku fokusnu
daljinu objektiva, odnosno veliko uvecanje.
69
a,


ab
SI. 52
Uvecanje durbina maze se za prakticne patrebe, adnosno priblizno,
odrediti na slijedeci nacin, Durbin upravimo na zid na kome se vide
j}'IJlj' redovi cigli, Neka, na primjer, gledajuCi
,[ kroz durbin vidimo cetiri reda cigli izmedu
gornjeg i donjeg ruba otvora objektivne
djev;, GledajuCi golim ok om preko
durbina na zidu kredom obiljezimo mjesto
gdje pogada gornji rub otvora objektivne
cijevi, Zatim gledajuCi golim okam ispad
durbina na zidu kredom abiljezimo mjesta
gdje pogada donji rub otvora objektivne
cijevi. Izbroje se redovi cigli izmedu mjesta
S1. 53 oznacenih kredom, Ako sirini ad 4 reda
eigli u durbinu odgovara sirina od 84 reda golim okom, uvecanje
durbina bit ce
u = 84 reda cigli
4reda cigli
= 21x
Vidno polje durbilta je prostor koji se vidi kroz nepomican durbin,
VeliCina prostora koja se moze vidjeti kroz durbin, zavisi od veliCine
otvora koncanicnog prstena (d) koji ima
,+-------- f;t-l>1
fob fok
SL 54
ulogu dijafragme,
Vidno polje durbina izrazava se prostornim
uglom (v) kojeg Cine rubne zrake snopa, koje
dijafragma propuSta u vidno polje durbina:
V=d/foh,
0,5'foiL :iok
Kako je d = 0,5 ' fok to ceb,ti V =
fob: fok
=
0,5 0,5
fob/fok = IT'
70
ZnaCi, veliCina vidnog polja durbina je obrnuto srazmjerna uvecanju
durbina, Prema lome, ukoliko je uvecanje durbina vece utoliko je vidno
polje manje,
U gao vidnog polja moze se odrediti mjerenjem, Lijevim krajem srednje
horizontalne erte koncaniee navizira se usvojena lacka i oeita podjela
horizontalnog limba, Zatim se desnim krajem srednje horizontalne erte
koncaniee navizira isla tacka i oCita podjela horizontalnog limba,
Razlika ovih Citanja dat ce ugao v, koji definira veliCinu vidnog polja
durbina, Neka je, na primjer pri viziranju isle tacke Citanje desnim
krajem vidnog polja d = 22' 30', a citanje lijevim krajem vidnog polja
/ =20'00'; V =d -/ = 2'30',
Osvijetljenost lika je odnos izmedu koliCine svjetlosti koja ulazi u oko
sa lika predmeta poslije prolaska kroz durbin i koliCine svjetlosti koja bi
usIa u oko direktno od predmeta,
Osvijetljenost lika je srazmjerna precniku objektiva i veliCini vidnog
polja, odnosno osvijetljenost lika raste s povecanjem povrsine objektiva
i povecanjem vidnog polja durbina, Medutim, osvijetljenost lika je
obrnuto srazmjerna uvecanju durbina, tj, kod durbina sa velikim
uvecanjern osvijetljenost lika je smanjena,
Jasltoca lika procjenjuje se posmatranjem kroz durbin pravilnih
geometrijskih likova (kvadrata, kruga, trougla), Ako lik predmeta ostaje
(
:CJ'C:
, ,
, ,
, ,
, ,
, ,
, ,
, ,
51. 55
Priprema durbina za viziranje
pravilan i jasan durbin ima dobru
jasnocu, Ako se dobije deformiran lik,
na primjer kvadrata, durbin ima slabu
jasnocu i nije za upotrebu,
Prije mjerenja uglova durbin teodolita mora se pripremiti za viziranje,
Ova priprema sastoji se u:
- dovodenju prividnog lika koncanice na daljinu jasnog vida
(dioptriranje),
- dovodenja prividnog lika predmeta na daljinu jasnog vida
(fokusiranje) i
- poniStavanju koncanicneparalakse,
71
Dioptriranje - Crte koncanice u durbinu moraju se vidjeti sasvim jasno i
ostro, jer ce sarno onda viziranje bili tacno. Da bi se erte koncanice jasno
vidjeJe, neophodno je izvrsiti dioptriranje odnosno prividni lik
koncaniee dovesli na daJjinu jasnog vida.
DaJjina jasnog vida je za razliCite Jjude razliCita i zavisi od osobina
njihovihociju. Za normaJno oko daJjina jasnog vida iznosi oko 25 ern.
Daljina prividnog lika koncaniee od oka operatora zavisi od odstojanja
izmedu koncaniee i sistema okularnih soCiva. Nairne, u glavnoj
dioptrickoj jednadzbi 1/a + lib = 1 If, gdje je 11fkonstanta sociva iza
svako soCivo nepromjenjiva veliCina, promjenom odstojanja predmeta
od oCiva a mijenja se i odstojanje lika od soCiva b. Zato su durbini tako
konstruirani da se moze mijenjati odstojanje izmedu koncaniee i
sistema okularnih soCiva - pomjeranjem okularne cijevi u objektivnoj
eijevi. Ovo pomjeranje okularne cijevi izvodi se okretanjem, jer
okretanje omogucuje mala odnosno fina pomjeranja.
Za dovodenje koncanice na daljinu jasnog vida treba usmjeriti durbin
na svijetlu povrsinu (na nebo iii na bijeli zid zgrade) i posmatrati kroz
okular lik koncaniee. Ako erte koncanice ne vidimo jasno, tada
okretanjem okularne cijevi u jednom iii drugom smijeru, udaljavamo iii
priblizavamo sistem okularnih soCiva od koncanice sve dotle dok lik
koncanice ne vidimo sasvim jasno i ostrc.
Na okularnoj cijevi sa spoljne strane izvedena je podjela u dioptrijama.
Kada jedan operator dovede prividni lik kbncaniee na daljinu jasnog
vida za svoje oko i proCita podjelu na okularnoj cijevi (na primjer: + 1,6),
ubuduce kada ponovo upotrijebi isti instrument treba sarno podesiti
Citanje na podjeli (+ 1,6). Prema tome, dioptriranje se vrsi sarno jed nom
za jednog operatora.
Fokusiranje - Lik predmeta u durbinu mora se jasno i ostro vidjeti, jer
sarno tada moze se vizirati pouzdano i tacno. Da bi se lik predmeta jasno
vidjeo treba izvrsiti fokusiranje odnosno prividni lik predmeta dovesti
na daljinu jasnog vida.
Polozaj lika predmeta u durbinu, na koji smo usmjerili durbin, ne zavisi
sarno od optickih osobina objektiva (njegove fokusne daIjine) vee i od
udaljenosti predmeta od objektiva. C:im se promijeni udaljenost
predmeta od objektiva, promijeni se i polozaj lika toga predmeta u
durbinu, ~ , promijeni se odstojanje izmedu lika i objektiva. U glavnoj
dioptrickoj jednadzbi lla + lib = 11fpromjenom a mijerija-se i b, jer je r
72
konstantno. Samo pri viziranju vrlo udaIjenih predmeta promjena
odstojanja izmedu predmeta i objektiva gotovo ne u ~ e c e na polozaj lika
u durbinu. Prema tome, ako je durbin usmjeren prema nekom
predmetu, lik toga predmeta formirat ee se u durbinu na mjestu koje
zavisi od ostojanja predmeta od instrumenta i vrste objektivnog soCiva.
Kako smo prethodno izvrsili dioptriranje, to ce se i lik predmeta jasno
vidjeti ako ga dovedemo u ravninu koncanice.
Dovodenje prividnog lika predmeta na daljinu jasnog vida vrsi se
pomjeranjem analakticnog soCiva pomocu vijka iii prstena na
objektivnoj eijevi. C:im se promijeni predmet koji se vizira, treba izvrsiti
novo fokusiranje.
Koncanicna paralaksa - Ako se ravnina u kojoj Iezi lik predmeta ne
poklapa sa ravninom u kojoj leze erte koncaniee, tada se razmak "p"
izmedu ove dvije ravnine zove koncanicna paralaksa. Prema tome,
kada postoji paralaksa tada prividni likovi predmcta i koncanicc nisu u
istoj ravnini.
p'
J
K'
K'
J
-->lp
para/akso
S1. 56
Uocavanje paralakse vrsi se pomjeranjem oka ispred okulara lijevo-
-desno iii gore-dolje. Ako pri ovome konstatiramo da presjek erta ne
pogada jednu istu tacku lika, vee "seta" oko te tacke-tad a postoji
paralaksa.
Na slici 57-a i b sematski je prikazano postojanje paralakse, a na slici 57-c
kada nema paralakse. Ravnina koncanice oznacena je sa KK" sa K"
presjek vertikalne i srednje horizontalne erte koncanice, a sa P'P,.
ravnina lika predmeta: .
73
PK
KP
1/ f/j;7
-fl.::.:::' /1. 0, !
K! '. \ I j
i" ----, I
, "',I 0,
K'fp Vi
, ,
a)
c)
SI. 57
- Kada je koncanica izmedu lika i okulara (sl.a) tada pri polozaju oka u
tacki 0, presjek erta koncanice pogada tacku lika L" a pri polozaju oka u
tacki 0, presjek erta koncaniee pogada tacku L2 koja je iznad tacke L,.
U ovom slucaju pravei pomjeranja oka i tacke pogadanja su razliCiti i l1a
OS110VU ovoga zakljucujemo da je koncaniea izmedu lika predmeta i
okulara.
- Kada se lik predmeta nalazi izmedu koncaniee i okulara (51. b) tada pri
polozaju oka u tacki 0, presjek erta koncaniee pogada tacku lika L" a pri
polozaju oka u tacki 0, presjek erta koncanice pogada tacku L, koja je
lspod tacke L,. U ovom slucaju pravei pomjeranja oka i tacke su ish i na
osnovu toga zakljucujemo da je lik predmeta izmedu koncaniee i
okulara.
- Kada je lik predmeta u ravnini koncaniee (sl. c) tada ce presjek konaea
pogadati uvijek istu tacku lika bez obzira na polozaj oka operatora
lspred okulara.
PoniStavanje koncanicne paralakse vrsi se dovodenjem lika predmeta
u ravninu koncaniee. Prema tome, koncaniea ostaje nepomicna a lik
predmeta pomjera se tako da padne u ravninu koncaniee. Pomjeranje
hka predmeta vrsi se pomjeranjem analakticnog soCiva pomocu vijka iii
prstena. Prakticno postupamo tako sto se vijak analakticnog sociva
okrene za mali iznos u jednom smjeru i ukoliko se uoCi smanjivanje
paralakse, okretanje vijka nastavlja se u istom smjeru sve dotle dok se ne
utvrdi da presjek erta koncaniee pogada sarno jednu tacku lika bez
obzira na polozaj oka ispred okulara.
Ukoliko se koncanicna paralaksa ne ponistava sa dovoljnom paznjom
desiCe se da polozaj vizure zavisi od polozaja oka ispred okulara. Ovo
nije dozvoljeno jer ce uvjetovati netacno viziranje odnosno netacna
mjerenja. Zato koncanicnu paralaksutreba obavezno uoCiti tesavjesno,
strpljivo i pailjivo ponistiti. "
74
Viziranje
U geodetskim radovima viziranje se vrsi na signa Ie kojima se na terenu
signaliziraju tacke. Veoma cesto kao signal sluii trasirka, koja se za tu
svrhu postavlja vertikalno na eentar biljege. Viziranje nekog signala
sastoji se od grubog i finog viziranja.
Grubo viziranje - Otpuste se kocniee alhidade i durbina, alhidada se
okreee oko njene osovine a istovremeno i durbin oko njegove obrtne
osovine sve dotle dok durbin ne zauzme pravac
prema signalu. Pri tome alhidadu treba uvijek
okretati jednom rukom voded je njenom
kocnieom, a durbin u visinskom smislu
pomjerati drugom rukom drzeCi ga za
objektivnu eijev malo ispred okularne eijevi.
Zatim paz.ljivo naviziramo signal preko nisana
durbina i zakocimo alhidadu i durbin.
Predhodno smo izvrsili dioptriranje, a sad a
S!. 58 vrsimo fokusiranje i ako u polju vida durbina
vidimo lik signala - zavrseno je grubo viziranje. Kocniee se ne smiju
pritezah suvise jako, vee sarno toliko dok se ne osjeti da je kocniea
djelovala. Prekomjerno zatezanje kocnica vrlo malo djeluje na rezultate
mjerenja i osteeuje teodolit.
Fino viziranje - Kada je lik predmeta doveden u vidno polje durbina, a
kocnlce alhidade i durbina zakocene, tada pristupamo finom viziranju.
Mikrometarskim vijeima alhidade i durbina
dovedemo da presjek erta koncaniee pogaa a
tacku iii liniju signala (sredinu trasirke). Pri
definitivnom dovodenju presjeka erte koncaniee
na tacku iii liniju signala treba mikrometarski
vijak okretati uvijek u smjeru uvrtanja, tj. u
smjeru kretanja kazaljke na satu.
S!. 59 Ako se pri finom viziranju dogodi da je presjek
erta koncanice presao zeljeni polozaj, tada treba okretanjem
mikrometarskog vijka vratiti durbin unazad i operaciju finog viziranja
savjesno ponoviti. Dakle, zavrsno okretanje mikrometarskog vijka
mora uvijek biti uvijanjem.
Kada koncanica ima dvije paralelne vertikalne erte, tada se viziranje
vrsi .. na taj naCtn sto se odredena tacka iIi !inija signala dovodi u
simetrican polozaj izmedu paralelnih erta koncaniee.
75
"" .i"·· .1
;'" .
; ".1.., .
51. 60
Kada viziramo i fokusiramo, uocavamo da Ii se lik
trasirke pomjera pri malom pomjeranju oka lijevo-
-desno, ~ . uocavamo da Ii postoji koncaniCka
paralaksa. Zatim laganim fokusiranjem za male
iznose uklanjamo tu pogresku. Kada se lik trasirke
vise ne pomjera, to je znak da je koncaniena
paralaksa ponistena, ~ . lik signala dosao je u
ravninu ota koncanice.
LIBELE
Libela je sprava koja sluzi za dovodenje ravnine iii pravca u
horizontalan ili u vertikalan polozaj. Prema tome, libel om mozemo
dovesti pojedine dijelove instrumenta u horizontalan odnosno
verlikalan polozaj.
Prema obliku libele mogu bili
- cjevastelibele i
- kruzne libele.
Cjevasta libela
Cjevasta libela je staklena cijev napunjena alkoholom iii sumpornim
eterom. Libela se puni tei'noscu u vreJom stanju, taka da poslije
hladenja ostaje mali vakum prostor odnosno prostor ispunjen parom te
o
51. 61
tecnosti koji se zove mjehur
libele. Ove tecnosti su uzete
zbog njihove vrlo niske tacke
smrzavanja. Da bi se libela
zastitila od ostecenja postavlja
se u metalni oklop koji sa gornje
strane ima otVOf, radi po-
smatranja mjehura libele.
Unutrasnja povrsina cjevaste libele u uzduznom presjeku mora imati
kruzni oblik. Takav oblik unutrasnje povrsine postize se brusenjem i
glacanjem.
Princip libele - Upotreba libele kao sprave za dovodenje linija ili ravnina
u horizontalan polozaj zasniva se na geometrijskim odnosima. Uzmimo
krug radijusa OM i kroz tacku M povucimo tangentu TT,. Posto je
tangenta okomita na radijus, ako je radijus vertikalan tada je tangenta TT,
horizontalna i obratno, ako je tangenta horizontalna onda je radijus
vertikalan. Tacka M bit ee najviSa tacka kada je radijus vertikalan. .
76
T M
T
o
51. 62-a
Posto je unutrasnja povrsina cijevl
obradena po kruznom luku kada je
tangenta TTl horizontalna, onda sredina
mjehura mora bili u tacki M jer mjehur
uvijek zauzima najvise mjesto u cijevi,
odnosno kada se sredina mjehura nalazi u
tacki M tada je tangenta TT, horizon talna.
Tacka M na sredini kruznog luku libele
AMB zove se nannalna tacka iii marka
libele.
Tangenta na kruzni luk, po kome je
obradena unutrasnja povrsina libeline
cijevi, u tacki M j ~ glavna tangeni:a ili as
libele.
Normallll1 tach
I
\\[
51. 62-b
Poluprecnik (radijus) koji prolazi kroz marku libele M i kojije okomit na
os libele zoveseglavni poluprecnik.
Za laksu procjenu polozaja mjehura na spoljnoj strani staklene cijevi
libele nanijeta je podjda. Vrijednost jednog podioka iznosi 2 mm i
zadrzan je stari naziv podioka-pars libele. Podjela je nanijeta simetrieno
u odnosu na norm ainu tacku i bez crta pod jde u sredini.
Promjenom polozaja cijevi libele mijenja se i polozaj osi libele. Ako je os
libele horizontalna (sl. 63), glavni poluprecnik biee vertikalan i sredina
mjehura poklapat ce se sa markom libele. U ovom slucaju kaze se da
mjehur libele vrhuni. Medutim, kada se marka libele ne poklapa sa
sredinom mjehura (51. 64), os Iibelc nije horizontalna pa ni glavni
poluprecnik nije vertikalan. U ovom slueaju kaze se da mjehur libele
odstupa. U stvari mjehur Iibele je i sad zadrzao najvise mjesto u Iibelinoj
cijevi ali jeodstupjJimarka libele. .-
//
77
M
5L 63
.
I ---- ___ T
l
: / """"
<
!
" f
!
l
:/
if
,
Vo
51. 04
Podjela cjevastih libela ' Prema na<'inu koristenja cjevaste libele dijele
sena:
-libele vezane za pojedine dijelove instrumenta i
"slobodne libele
Prema svom obliku cjevaste libele dijcle se na:
"proste libele i
"reverzione libele.
P1'Osta libela ima unutrasnju povrsinu cijevi u uzduznom presjeku
brusenu u obliku kruznog luka sarno sa jedne strane. Zato se proste libele
M T mogu koristiti sarno onda kada je
5 njihova unutrasnja kruzna povrsina
L _______ ___ _1 okrenuta prema gore.
5L 65
Reverziol1a libela ima Citavu unutarnju povrsinu cijevi u UZduzlloln
presjeku brusenu u obliku kruznug Iuka. Zato unutarnja povrsina
reverzione libele liCi na unutarnju povrsinu bureta. lZeverziona libela
ima dvije normalne tacke, jednu sa garnje strane (M,) i jednu sa donje
strane (M
2
). Dakle postoje dvije osi libele T,T, i T,T" kao i dvije podjele.
Prema tome, kod reverzionelibele koristi se ona podjela koja se
okretanjem libele oko njene geometrijske osidovede na gornju strani.!.
78
1
I
..T,
.M2········ .-."-"-"-."."---"-------- - ----T
2
I
I
5L 66
Cjevaste libele najviSe se koriste za dovodenje nekog dijela iIi osovine
geodetskog instrumenta 'U horizontalan, odnosno vertikalan polozaj.
Zato je cjevasta libela pricvrscena za neki dio instrumenta.
Poluprecnik krivine cjevastih libela kod geodetskih instrumenata je od
20 do 100m.
Kruzna libela
Kruzna libela poznata i kao sfericna iii dozna libela je cilindricna
staklena posuda napunjena alkoholom iIi sumpornim eterom. Ovaj
e
K,
51. 68
stakleni. sud smjesten je u metalni oklop
T koji je sa gornje strane otkriven radi
p"l'natranja mjehura libele. Cornja
" . ....unutarnja povrsina staklene posude
brusena je u obliku kugline kalote. Kod
kruinih libela mjehur je kruznog oblika i
na gornjoj povrsini staklenog suda ucrtan
je jedan kruiie !'iji je precnik nesto veCi od
precnika mjehura.
N ajvisa tacka kugline kalote je normalna
taCka iIi marka libele, koja je definirana
centrom kruzica eM). Za mjehur kruzne
libele kaze se da vrhuni kada se sredina
mjehura poklapa sa markom Iibele. Da bi
se lakse ocijenilo pokla panje sredine
mjehura sa markom libele sluii ucrtani
kruzi<'.
Os kruzne libele je poluprecnik kugle koji spaja marku Iibele sa centrom
kugline kalote. Kada pomjeranjem libele dovedemo da mjehurkruzne
libele vrhuni, os libele bit ee vertikalna. .
79
Poluprecnik zakrivljenosti kugline kalote kod kruznih libela je od 0,5 do
2,0 m. Dakle, kruzna libela je male osjetljivosti, odnosno male
preciznosti i sluzi za priblizno dovoclenje pravaca i ravnina u
horizontalan iIi vertikalan polozaj. I kruzne libele mogu biti slobodne iii
vezane za pojedine dijelove instrumenta iii neke sprave.
Osjetljivost libele
Ako se cijev libele malo nagne, onda ce i os libele promijeniti polozaj, dok
ce mjehur libele opet zauzeti najvise mjesto u cijevi. Sredina mjehura ce
M H HrrC:m!l,,/a
SI. 69
. u. - . .I.. :O-!E?!!!!.'
libele
iz marke libele M doCi u taCku M'.
Prema tome, kada se marka libele ne
poklapa sa sredinom mjehura, onda
os libele nije horizontalna i glavni
poluprecnik nije vertikalan. Tada
kazemo da je mjehur libele odstupio.
Pri nagnutom polozaju cijevi libele, os
libele IT' Cini sa horizontalom ugao o.
Glavni poluprecnik OM u torn
polozaju libele zaklapat ce sa
vertikalnim poluprecnikom OM' isli
ugao o. Duzina luka MM', za koliko je
odstupio mjehur libele, sraeunat ce se
poformuliMM' =arco' R = o"/p"· R.
Duzina luka MM', za koliko je mjehur
libele odstupio, izrazit ce se u
parsovima odnosno u jedinicama
podjele ucrtane na cijevi libele. Prema tome, ako broj parsova za koliko je
mjehur odstupio oznaCirno sa n a vrijednost jednog parsa sa D, tada je
MM' = n· b. ZamjenjujuCiMM' = n.bujednadzbuMM' = o"/p". R. bitce
o"/p". R=n .b,aodavdeje o"=n' b 'p" /R·
Jednadzbu za odreclivanje uglovne vrijednosti jednog pars a, tj.
vrijednost ugla 0 koja odgovara odstupanju mjehura libele za jedan
pars, dobit ce se kada se u izvedenu jednadzbu stavi n = 1
a,,;::;;:_b_.
p
"
R .
Posto je linearna vrijednostjednog parsa b kod svih libela ista, tj. b = 2 mm,
to je OClto, da . osjetljivost libele zavisi' od poluprecnika krivine K
80
Sa povecanjem poluprecnika smanjuje se ugao 0 odnosno povecava se
osjetljivost libele. Dakle, uglovna vrijednost jednog parsa odrecluje
osjetljivost libele. Ukoliko je uglovna vrijednost parsa manja, utoliko je
libela osjetljivija jer i najmanje pomjeranje osi libele izaziva pomjeranje
mjehura. Tako, ako imamo dvije libele sa uglovnim vrijednostima parsa
0, = 5" i O
2
= 30", tada je za prvu libelu dovoljno nagnuti os libele za 5" da bi
mjehur odstupio za 1 pars. Meclutirn, kod druge libele treba nagnuti os za
30", odnosno 6 puta veCi ugao da bi mjehur odstupio za 1 pars.
Prema tome, osjetljivost libele je uglovna vrijednost jednog parsa,
odnosno to je ugao za koji treba nagnuti os libele da se mjehur pomjeri
za jedan pars.
Cjevaste libele, koje se upotrebljavaju kod geodetskih instrumenata, /
imaju osjetljivost od 5" do 20" dok je osjetljivost kruinih libela od-4'-cre;
10'.
Osjetljivost libele ne zavisi sarno od poluprecnika krivine veczavisi i od:
- duzinemjehura, tj.libelesa duzim mjehuromsu osjetljivije,
- VTste stakla i obrade unutarnje pOVTsine cijevi i
- vrste tecnosti, tj. libele ispunjene sumpornim eterom osjetljivije su od
libela ispunjenih alkoholom, jer je sumporni eter manje Jjepljiv za
libelinu cijev.
Kada je kod cjevaste libele poznata uglovna vrijednost jednog parsa,
tada se pomocu libele mogu mjeriti mali uglovi nagiba. Tako ako
postavimo slobodnu cjevastu libelu na jednu ravninu i neka sredina
mjehura odstupa za 5 parsova od marke libele, a uglovna vrijednost
jednog parsa iznosi 20", nagib te ravnine prema horizontali bit ce:
(1=5· 20"=100"=01'40".
lspitivanje i rektifikacija slobodne cjevaste libele
Da bismo Iibelu mogli koristiti kao spravu za dovodenje neke ravnine
u horizontalan polozaj, prije njene upotrebe moramo ispitali da Ii je
5
[H
i
\
P,
S1.70
6· GEODEZlJA 11
K
/
~
libela ispravna odnosno da Ii
zadovoljava odrecleni uvjet. Ako
Iibela nije ispravna pristupamo
rektifikaciji, tj. dovodenju u
P, ispravno stanje. Slobodna cjevasta
·.libela spojena je sa podlogom P ,P 2'
81
Na jednoj strani libele je zglob S, a na drugoj korekcioni vijak Kkojim
se taj kraj libele moze podizati iii spustati.
Uvjet koji slobodna libela mora da zadovolji glasi: os slobodne libele
mora biti paraIeInasa donjom plohom podloge (TTII P,P,).
Ispitivanje uvjeta slobodne libele vrsi se na slijedeCi naCin. Postavi se
libela na neku ravninu koja se moze podizati i spustati (daska) pa se
podizanjem iii spustanjem jednog kraja ravnine dovede mjehur libele
da vrhuni. Zatim se libela okrene za 180
0
u horizontalnom smislu tako
da njeni krajevi promijene mjesta. Ako i u drugom polozaju mjehur
libele vrhuni, to znaci da libela zadovoljava postavljeni uvjet, tj. os
libele, je paralelna sa donjom plohom podloge. U protivnom, kada
postavljeni uvjet nije zadovoljen, mjehur ce odstupiti i sredina mjehura
u drug om polozaju libele nece se podudarati sa markom libele. Kruzni
luk, za koji je mjehur odstupio i koji se izrazava u parsovima podjele,
predstavlja dvostruku vrijednost ugla koji zaklapa os libele sa donjom
plohom podloge.
Rektifikacija, odnosno postupak pri rektifikaciji je slijedeCi. Kada je u
drugom polozaju libele konstatirano odstupanje mjehura, tada pomocu
korekcionog vijka K treba podiCi iii spustiti taj kraj libele tako da se
mjehur priblizi marki libele za polovinu odstupanja. Time smo doveli
os libele u paralelan poloZaj sa donjom plohom podloge, odnosno
izvrsili smo rektifikaciju libele, ali sarno pod uvjetom da je mjehur
libele, pomjeren taeno za polovinu odstupanja. Zatim, podizanjem iii
spustanjem ravrune RR, dovedemo da mjehur libele vrhuni. Tada smo i
donju plohu podloge P,P
z
doveli u horizontalan polozaj.
Navedeni postupak rektifikacije treba ponoviti i vise puta sve dok se ne
postigne da mjehur libele vrhuni i u prvom i u drugom poIozajulibele.
Ispitivanje i rektifikacija kruzne libele
Ispitivanje kruzne libele vrsi se na sliean nacin kao i cjevaste, a za
rektifikaciju postoje na njoj tri korekciona vijka K" K2 i K, kojima je libela
spojena sa podlogom.
Uvjet koji kruina libela treba da zadovolji glasi: os kruzne Iibele mora
biti okomita na donju plohu podloge.
Ispitivanje uvjeta kruzne libele vrsi se na slijedeCi naCin. Postavi se
libela na jednu ravninu pa se, podizanjem iii spustanjem te ravnine,
dovede.mjehur libele da vrhuni. Zatim se-Jibela ohene za 180', tj. tako
82
da korekcioni vijci zauzmu polozaj kao na slici 71. Ako u drugom
polozaju mjehur libele vrhuni to znaCi da je uvjet zadovoljen, tj. os libele
je okomita na donju plohu podloge.
1. Poloiaj :K,
,
S1. 71
,
,
,
,
,
,
o
,
,
- - - - - - ~ - - - - - e ----.
, K
'----"--- '
2. P%iai
Kada postavljeni uvjet nije zadovoljen, mjehur libele ce odstupiti i
sredina mjehura u drugom poloiaju libele nece se podudarati sa
markom libele M. .
Kruini luk, za koji je mjehutodstupio predstavlja dvostruku vrijednost
ugla izmectu donje plohe pod!?ge i horizontalne ravnine.
Rektifikacija. Kada je u drugom polozaju libele uoceno odstupanje
mjehura libele, tada pomocu korekcionih vijaka treba pomjerati mjehur
ka marki libele za polovinu odstupanja. Time smo doveli os Iibele u
okomit polozaj na donju plohu podloge odnosno izvrsili smo
rektifikaciju libele. Podizanjem iii spustanjem ravnine, na koju je libela
postavljena, dovede semjehur libele da vrhuni i time ce i donja ploha
podloge biti horizontalna.
Postupak rektifikacije treba ponavljati sve dOlle dok se ne postigne da
mjehur libele vrhuni u bilo kom polozaju libele na ravnini za ispitivanje.
Rektifikacija libele predstavlja vrlo delikatnu i odgovornu operaciju
koja se mora izvoditi sa puno paznje, strpljenja i opreznosti. Korekcioni
vijci moraju biti prilegnuti pazljivo i sa mjerom, a nikako prejako.
Prekomjerno pritezanje izaziva nepotrebno i stetno savijanje pojedinih
dijelova instrumenta lito nepovoljno utjece na tacnost mjerenja, a
ponekad i na kvar libele.
Upotreba slobodnih Iibela
Siobodna cjevasta libela sluii da dovoctenje neb, ravmne u.
horizontalan iii vertikalan polo:tar Dovoctenje neke ravnine u
6 ~ GeO<ieZija fl
83
H
horizontalan polozaj pomocu ispitane i rektificirane slobodne cjevaste
libele vrsi se na slijedeCi nai'in.
1. Poloiaj
Postavi se libel a na ravninu (tablu, dasku), pa se
malom promjenom nagiba te ravnine dovede mjehur
libele da vrhuni. Zatim se libela okrene za 90°, ~ .
postavi u drugi polozaj i u tom polozaju promjenom
nagiba ravnine ponovo dovede mjehur libele da
vrhuni. Ovaj postupak treba ponovih jednom, iii dva
puta, dok se ne postigne da mjehur vrhuni u dva
polozaja libele, okomita jedan na drugi. Tada ce
ravnina biti horizontalna.
SL 72
Dovodenje neke ravnine u horizontalan polozaj
pomocu ispitane i rektificirane kruzne libele je vrlo jednostavno.
Podizanjem iii spustanjem krajeva te ravnine, odnosno malom
promjenom nagiba ravnine na koju je postavljena kruzna Jibela, dovede
se mjehur libele da vrhuni i ravnina ce biti horizontalna.
Libele na teodolitu
Alhidadna libela. Da bi se, ravnina limba dovela u horizontalan
polozaj, odnosno za dovodenje glavne (alhidadne) osovine u vertikalan
polozaj, za alhidadu je priCvrscena jedna cjevasta libela. Kod nekih
teodolita za alhidadu su vezane dvije cjevaste libele okomito jedna na
drugu. Pored cjevaste libele na alhidadi postoji i jedna kruina libela
koja sluii za grubo horizontiranje instrumenta.
Visinska libela. Teodoliti starije konstrukcije uz visinski limb
snabdjeveni su i jednom cjevastom libelom, koja je pricvrscena uz
alhidadu visinskog limba.
Niveladona libela. Kod nekih teodolita postoji i libela spojena sa
durbinom. Ova libela moze biti prosta iii reverziona.
Posmatranje mjehura libele
Pracenje i utvrdivanje kada mjehur libele vrhuni, kod libela vezanih za
instrument, moze se vrsiti na viSe naCina.
Mjehur libele posmatra se go lim okom. Kada se mjehur libeJe posmatra
golim okom, procjena vrhunjenja mjehura Jibele vrsi se uporedujuCi
krajevemjel:lUra u odnos11 na crtice podjele Iibele, koje su simetricneu
84
I
I
i
I
L
odnosu na marku libele. Pri ovom direktnom promatranju mjehura
IibeJe treba se postaviti tako da se podjeJa Iibele posmatra pod pravim
uglom u odnosu na os IibeJe (5/.61).
Mjehur libele posmatra se pomocu ogledala. Iznad Iibele postavJja se
ogledaJo tako da se lik mjehura vidi u ogledalu sa jednog mjesta.
Polozaj ogledaJa mora se tako podesiti ~ . postaviti koso iznad libele da
lik Iibele u ogJedalu bude ish kao da se gleda golim okom.
SI. 73
Mjehur libele posmatra se preko sisten!a prizama. Ovo je najpovoljniji i
najtacn.iji na6n dovodenja mjehura lillele da vrhuni. Sistem staklenil1
prizmi postavJjenih iznad libeJe omoguciava da se vide krajevi mjehura
libeJe. Kazemo da mjehur libele vrhuni'kada krajevi mjehura libele
koincidiraju, od1105no kada se podudaraju.
Libefa ne vrhuni Libela vrhuni
SL 74
Operator vidi Iijevi i desni kraj mjehura Iibele i rub jedne prizme kao
uzduinu srednju liniju. Ako mjehur Iibele vrhuni, Iikovi krajeva
mjehura koincidiraju. Kada mjehur libele odstupa, Iikovi krajeva
mjehura se udaljavaju od mjesta koincidencije u suprotnom smjeru tako
da se odstupanje mjehura libele vidi u dv()strukom iznosu.
85
SPRAVE ZA CITANJE PODJELE LIMBA
Podjela na limbu izvedena je sa vrijednoscu od 1
0
do 10'. Ove vrijednosti
ne bi zadovoljile ni najgrublje geodetske radove. Zato je Citanje
vrijednosti manjih od najmanjeg podioka limba, omoguceno
upotrebom posebnih sprava. Pomocu ovih sprava, Citanje podjele limba
moze se vrsiti s tacnoscu od l' do 0,1". U zavisnosti od tacnosti kojom
treba oi'itati podjelu limba, koriste se razliCite sprave za Citanje koje se
razlikuju po svojoj konstrukeiji, tj. prineip Citanja podjele limb a na tim
spravama je razliCit.
Nonijus
je sprava za citanje vrijednosti manjih od najmanjeg podioka podjele
limba. Primjena nonijusa zasniva se na svojstvu oka da moze oeijenili
podudaranje ertiea dviju podjela nanijetih na dodirnim ivieama lenjira
iii krugova.
Nonijusi namijenjeni za odredivanje dijelova podioka na lenjiru
(razmjerniku), gdje je podjela izvrsena na pravoj liniji, zovu se linearni
nonijusi. Nonijusi namijenjeni za odredivanje dijelova podioka na
krugu (limbu) sa kruznom podjelom, zovu se kruzni nonijusi.
Prineip nonijusa. Na lenjiru je izvedena eenlimetarska podjela.
Uzmimo sada drugi lenjir bez podjelei na njega sa prvog lenjira
prenesimo i oznai'imo odsjecak od 9 em. Sada taj odsjecak podijelimo na
10 jednakih dijelova od po 9 mm (9 em: 10 = 9 mm). Ovaj drugilenjir sa
tako oznacenom podjelom je nonijus. Svaku erlieu podjele na nonijusu
oznacimo brojevima od 0 do 10. Namjestimo nonijus pored lenjira tako
da im se iviee dodiruju i nule podjela poklapaju.
,
"
(n-1) 9 l ; RazmIcrnik
n 10 l:
SI. 75
Kada nonijus pomjerimopored lenjira tako da se erta nonijusa oznacena
sa 1 poklopi sa crtom lenjira oznacenom takoder sa 1, tada ce se nula
nonijusa udaljili od nule lerijira za 1 mm'-Ako bismo pomjerili nonijus
tako da se erta nonijusa oznacena sa 2 poklopi sa crtom lenjira
86
I
1
oznacenom takoder sa 2, tada ce se nula nonijusa udaljili od nule lenjira,
za 1 mm itd. Prema tome, broj erte nonijusa, koja se podudara sa jed nom
od erta predstavlja vrijednost dijela podioka izmedu nule
nonijusa i erte lenjira ispred nule nonijusa.
Nonijus pruza mogucnost da se odredi vrijednost dijela podioka na
lenjiru. OCito je da se oCitavanje vrijednosti dijela podioka pomocu
nonijusa vrsi sa mnogo vecom tacnoscu nego sto je tacnost procjene od
oka.
Podatak nonijusa. Podjela nonijusa je u odredenom odnosu prema
podjeli lenjira. Ako sa L oznaCimo vrijednost podioka lenjira, tada ce
duzina odsjecka upotrebljenog za konstrukciju lenjira bili (n -1). L. Ako
sa N oznacimo vrijednost podioka nonijusa, tada ce duzina nonijusa biti
n . N. Posto je duzina nonijusa jednaka duzini upotrijebljenog odsjecka
za konstrukciju nonijusa, to ce bili:
(n-1)·L=n·N
n·L-L=n·N
n·L-n·N=L
n(L-N)=L
L-N= !;
11 12 14 17 18 19 20 21 22 23 24
S1. 76
Razlika L-N, tj. razlika izmedu podioka lenjira i podioka nonijusa, zove
se nonijusov podatak i oznacava se sa P:
Prije upotrebe nonijusa obavezno treba odredili nonijusov podatak. U
tu svrhu, prvo se odredi vrijednost jednog podioka lenjira L a zatimse
izbroji broj podioka nonijusa n, te ce podatak nonijusa biliP = Lin. .
87
Kruini nonijus
kod teodolita je namjenjen za odredivanje dijelova podioka limba i
cvrsto je spojen sa alhidadom, Konstrukeija kruinih nonijusa zavisi od
tacnosti koju treba postiCi pri mjerenju uglova, kao i od podjele Iimba,
Braj podioka nonijusa, koji se koristi za citanje podjele Iimba, obicno
iznosi20,30,40, iii 60,
Radi preglednosti podjele nonijusa, duiine pojedinih crta su razliCite,
Tako su najduie erte koje predstavljaju vrijednosti 5',10',15' i 20'; nesto
kraee su erte koje oznacavaju minute, a najkraee su one erte kOje
oznacavaju dijelove minuta, tj, 30" odnosno 20" i 40",
Pri odredivanju podatka kruznog nonijusa postupa se na vee objasnjeni
naCin, Prvo se utvrdi vrijednost podioka limba L, a zatim ustanovi broj
podioka nonijusa n, lz ovih elemenata odredi se nonijusov podatak:
P=L/n,
Konstrukcija kruinog nonijusa vrsi se na taj naCin da se utvrdi
vrijednost podioka Iimba L i usvoji podatak nonijusa p, Sracuna se braj
podioka nonijusa n = LIP, Na Iimbu se odbroji (n -1) podioka Iimba i taj
dio luka Iimba podijeli na n podioka nonijusa,
Primjerl:
L=20'
P=30"
n =Llp = 20' /30" = 1200"/30" =40
(n-1)=39
10
5
SL 77
Za konstrukeiju nonijusa treba uzeti luk od 39 podioka limba po 20'
odnosno dio luka Iimba 13°,
Primjer2:
88
L=20'
P=20"
n = L/p = 20' /20" = 1200"/20" = 60 (n-1)=59
,
,
1
20
20
S1. 78
Za konstrukciju nonijusa treba uzeti luk od 59 podioka Iimba po 20'
odnosno dio luka limba 19°40',
Citanje na limbu pomoeu kruznog nonijusa vrsi se na slijedeCi naCin,
Prvo se odredi P9datak nonijusa po formuli P = L/n, Pogledamo na
kame mjestu nonijusa pogada limb i izvrsimo Citanje Iimba do nule
nonijusa, Zatim tteba ustanoviti koja erta nonijusa koineidira sa nekom
erlom podjele Iim'ba, Nije potrebno brojati erte nonijusa od nule do erte
koja koineidira, vee ee se na nonijusu praCitati minute oznacene eifrom i
odbrojati duze erte (minute) i eventualno kraee erIe (dijelovi minute),
Primjerl: L=20', n = 40,P =L/n = 30".
SL 79
PraCitamo na Iimbu do nule nonijusa 167
0
20', Gledajuci koja erta
koincidira, ustanovljavamo da je to sesta duza (minutna) eTta, te je
Citanje na nonijusu 06' 00". Ukupno Citanje na Iimbu pomocu nonijusa
bitee:
167°20' +06' 00" =167°26' 00"
Citanje podjele Iimba kada ne bi bilo nonijusa: 167°25'.
Primjer2:
L=20',n =60,P=L/n =20"
Citanje:
S1. 80
193"20'
12'20"·

89
Procitamo na limbu do nule nonijusa 193
0
20'. GledajuCi koja erta
koincidira ustanovljavamo da je to prva crta iza dvanaeste duze
(minutne) erte nonijusa, te je Citanje na nonijusu 12' 20". Ukupno Citanje
na limbu pomocu nonijusa bit ceo
193' 20' + 12' 20" = 193' 32' 20".
Citanje podjele Iimba kada ne bi bilo nonijusa: 193' 30'.
Nonijus sa lupom. Podjele na Iimbu i nonijusu su veoma sitne i za
Citanje tako sitnih podjela upotrebljava se lupa. Lupa uvecava te sitne
podjele Iimba i nonijusa i na taj naCin omogucava da se podjeJe dobro
vide.
Kod teodolita stare konstrukeije na alhidadi su i'vrsto spojena dva
nonijusa. Na alhidadi se nalaze prorezi kroz koje se vide nonijus i jedan
Dd,""p' dio limba. Iznad proreza smjestena je Jupa i
podesena tako da se moze pomjerati Iijevo i
JiUl11inafof
desno, kao i priblizavati i udaJjavati od Iimba.
PriblizavajuCi iii udaljavajuCi lupu od limba i
nonijusa, postize se da se uvecane podjele
sasvim jasno vide. Zatim, pomjeranjem lupe
Limb NOllqllS lijevo iIi desno, dovedemo lupu iznad erta koje
51. 81 koincidiraju i izvrsimo Citanje.
Radi boljeg osvjetljavanja podjela limba i nonijusa, pored lupa su
postavljeni iluminatori, tj. plocke izraciene od bijelog stakla.
Lupe koje se upotrebljavaju za Citanje podjela Iimba i nonijusa imaju
uvecanje od 6 do 8 puta. Kod upotrebe lupe treba oko sto vise pribliiiti
soCivu, jer ce tada uvecanje lupe imati maksimalnu vrijednost.
Mikroskop
Citanje na lirnbu pomocll nonijusa sa lupom sastoji se 11 odreciivanju
crtice podjele nonijusa koja koineidira sa nekom crtom podjele limba.
Da bi se Citanje na limbu olaksalo, ubrzalo i povecala tacnost
oejenjivanja podioka Iimba, kod savremenih teodolita koriste se
iskljuCivo mikroskopi. Pomocu mikroskopa Citanja se mogu vrsiti s
tai'noscu do na dijelove sekunde.
Mikroskop je optii'ka sprava namjenje[la za posmatranje bliskih i vrlo
sitnih predmeta. 1'6 konstrukeiji sliean je durbinu, te se sastoji iz
90
I
I
I
I
I
I
8
D
objektivne cijevi u koju je smjesten objektiv i
okularne cijevi u koju je smjesten okular.
Objektiv i okular su kombinirani sistem
sociva.
Izmeciu objektiva i okulara u ravninu slike
Iimba smjestena je indeksna ploCica za
oCitavanje podjele limba. Posto je ravanlimba
uvijek na istom odstojanju od objektivnog
sociva mikroskopa a If < a < 2/,!, to ce prema
glavnoj dioptrii'koj jednadzbi 1/ a + 1 /b ~ 1/ f
i sIika Iimba bili uvijek na istom odstoja-
nju (b = konstanlno), od objektivnog soCiva.
Prema tome, prsten sa staklenom ploCicom,
na kojoj je urezana indeksna crta, uevrscen je
A-,-, rl''"''""'I''T;T"I'"'' M'I"""j"" rj,r
A
U objektivnoj eijevi. Pomjeranjem okularnog
sociva mikroskopa, koje djeluje kao lupa,
moze se mijenjati daljina jasnog vida
s1. 82
indeksne crte i slike limba.
Uveeanje mikroskopa. Objektiv mikroskopa
stvara realan, uvecan i izvrnut lik podioka
lirnba. Okular, djelujuCi kao lupa, stvara
prividanlik podiokalimba.
Oznai'imo sa:
L = AB, podiok limba,
L' =A'B', lik podioka limba kojegdaje
objektiv mikroskopa
L" = A"B" lik podiokalirnbakojegdaje
okular mikroskopa
Uob = uvecanje objektiva
Uak = uvecanje okulara
Urn = uvecanje mikroskopa
Posto je uvecanje jednako odnosu veliCine lika
prema veliCini predmeta, to ce biti: Uab =
L"/L, Uak= L"IL', Urn =L"IL
UspostavljajuCi jednakost (Iijeva strana
jednadibe jednaka desnoj)
L"/L = L' /L L"/L·i zamjenjujuCi oznake, bit Ce:
OUfek/it,
Limb
I'
1
"
! I
\l
I
,
c, , .
A ' __ [I 0
t
51. 83
91
Um Uob . Uok tj. uveeanje rrUkroskopa jednako je proizvodu iz uvecanja
objektiva i okulara.
Mikro5kop sa indek5nom crticom
je najjednostavnija sprava za Citanje podjele limba. U objektivnoj cijevi
mikroskopa smjesten je i ucvrscen prsten sa tankom staklenom
ploi'ieom, na kojoj je urezana indeksna ertica. U polju vida ovog
mikroskopa vidi se dio limba i indeksna ertica.
Prije i'itanja treba indeksnu crticu i sliku limba dovesti na daljinu jasnog
vida okretanjem okularne eijevi, a zatim utvrditi vrijednost jednog
podioka limba. Pomoeu indeksne erte moze se oeijenih deseti dio
podioka limba.
51. 84
360"
Primjer 1: Uglovna vrijednost podioka limba
iznosi L 10', jer je svaki stepen na limbu
podijeljen na sest dijelova. Posto se moze
ocijeniti deseti dio podioka limba, to ce Citanje
nalimbu biti: 15' +a+ b IS' + 40' + 4' IS" 44'.
Primjer2: (51. 85) 92'28' (51. 86) 108
g
,34
400"
I I II III I II I II I II I III! 111I1111I1111I1111
92 93
108 109
92"28'
108',34
51. 85 51. 86
Pomjeranjem oka lijevo-desno ispred okulara mikroskopa, treba
ustanoviti da Ii postoji koncanicna paralaksa. Ako se utvrdi da postoji
koncanicna paralaksa, ponistit ce se malim okretanjem okularne eijevi.
Mikroskop sa skalom crtica
N ajmanja vrijednost, koja se pomocu mikroskopa sa' indeksnom
erticom, moze oCitah iznosi l' i to ocjenom od oka. Zato je uvijek
92

moguce da se, zbog proejene od oka, napravi greska od t 1'. Ova
pogreska ce se izbjed, ako se umjesto indeksne ertiee, upotrebiskala
ertiea. U tu svrhu, u objektivnoj eijevi mikroskopa smjesten je i ui'vrscen
prsten sa tankom staklenom plocicom, na kojoj je urezana skala erhea.
Velii'ina skale erhea jednaka je jednom podioku limba. Pomocu skale
ertiea mogu se i'itati minute i eijeniti od oka deseti dijelovi minute. Time
je vee obezbijedena veca tacnost citanja podjele limba. U polju vida
ovog mikroskopa vidi se dio limba i skala ertica.
Stari tip teodolita ima skalu od 10 erhea. Crhea, koja sluzi kao indeks za
oCitavanje, oznai'ena je nulom, a zadnja crtiea skale na 10. Ako alhidadu
tako pomaknemo da se nulta erhea skale poklopi sa nekorn ertom
podjele limba, tad a ce ertica sa oznakom 10 poklopiti susjednu ertieu
podjele limba. Prema tome, duzina skale ertiea odgovara jednom
podioku limba, odnosno jednom podioku limba od 20' (20') odgovara
10 podioka skale. Vrijednost jednog podioka skale bit ce 20' /10 2'.
Deseh dijelovi jednog podioka skale eijene se od oka.
Citanje na lirnbu pomocu mikroskopa sa skalom crtica objasnit ce se i
pokazah preko dva primjera.
Primjerl:
Prije Citanja treba skalu crhea i sliku limba dovesti na daljinu jasnog
vida okretanjern okularne cijevi, a zatim utvrdih vrijednost jednog
51. 87
Primjer2:
podioka limba i vrijednost jednog
podioka skale crhea:
,L'
Citanje iznosi:
27" + a + b + c 27" + 20' + 7" 2' + 0,6 . 2'
+20' + 14' + I;
(51. 88):citanje 25' + 40' + 3·2' + 0,4, 2' 25' + 40' + 6' + 0' 8 25" 46' 8
(51. 89):Citanje 73' + 40' + 6 ,2' + 0,6 . 2' 73 g + 4.0'+ 12' + 1 ';2 73'

93
SI. 88 51. 89
Novi tip teodolita ima podiok limba L = 1
0
i skalu sa 60 crtiea. Ako
alhidadu pomaknemo tako da se nulta crta skale poklapa sa nekom
crtom podjele limba, tada ce crtica, sa oznakom 60 poklapati susjednu
crtu podjele limba. Prema tome, duiina skale crtica odgovara jednom
podioku Iimba, odnosno jednom podioku limba od 1°, odgovara 60
podioka skale. Vrijednost jednog podioka skale bit ce 60' /60 = 1'. Deseti
dijelovi podioka skale cijene se od oka.
b)
78 79
79'08: 5
S1. 90
S1. 91
Preko sistema prizama likovi podjele horizontalnog i visinskog limba
dovedeni su u vidno polje mikroskopa, <'iji je okular pored okulara
durbina i zove se okular mikroskopa. Na skalu crtica pada jedna crta
podjele limba, koja predstavlja indeks za ocitavanje.
Radi, preglednosti podjele skale crtica, duiine pojedinih crtica su
razliCite. Tako su najduie crte koje predstavljaju desetice minuta sa
ispisanim brojevima: nesto krace su crtc koje predstavljaju 5, 15, 25,
minuta, a najkrace su crte koje oznacavaju mInute.
94
n
II
I
I
I
I
I
I
I
Citanje se vrsi tako sto se za stepene usvoji vrijednost onog stepena Cija
crta pada na skalu crtica, a na skali crtica tom crtom limba oCitavaju se
minute i cijene deseti dijelovi minute.
Mikroskop sa optickim mikrometrom
Pomocu mikroskopa sa skalom crtica moguce je oCitati podjelu limba sa
tacnoscu od 0; 1. Tacnije citanje podjele Iimba omoguceno je upotrebom
mikroskopa sa optii'kim mikrometrom. Zato savremeni teodoliti sa
staklenim limbovima imaju mikroskop sa optii'kim mikrometrom.
Opticki mikrometar sastoji SC iz sloienog optickog i mehanickog
sistema kojega Cine planparalelna ploca (iii opticki klin), prenosni
mehanizam i dobos sa skalom.
U objektivnoj cijevi mikroskopa smjesten je i ucvrscen prsten sa tankom
staklenom plocicom, na kojoj je urezana koncanica u vidu jedne ili dvije
bliske paralelne crte. Izmedu objektivnog soCiva mikroskopa i
koncanice nalazi se planparalelna ploca, koja je preko svoje osovine i
sistema zupcanika, vezana za dobos optiCkog mikrometra sa skalom.
DjelujuCi na dobos optickog mikrometra okrece se (rotira) planpa-
ralelna ploi'a i izaziva pomjeranje slike limba u odnosu na indeksnu
crtu. Ovo pomjeranje slike limba registrira se na skali dobosa optickog
mikrometra.
Planparalelna ploca je staklena ploca Cije su ravne plohe medusobno
paralelne. Zraka svjetlosti koja pada okomito na plohu planparalelne
ploce prolazi kroz nju a da se ne lomi. Ako planparalelnu plocu
zaokrenemo, ona otklanja zraku lomom za neki iznos paralelno s
prijasnjim smjerom, ali tako da za razmjerno mali iznos otklona treba
S1. 92
uCiniti veliki zaokret planpa-
ralelne ploce. Taj iznos otklona
zrake jeste podjela Iimba, a
razmjerno veliki zaokret
planparalelne ploce koji se
obavlja preko dobosa, omo-
gucuje cHanje najmanjeg dijela
podjele limba na skali dobosa.
Primjenjuje se kod instru-
menata sa staklenim Iimbom i
omogucuje najtacnije cHanje
dijelova podjele Iimba.
95
Puni okret dobosa .optickog mikrometra odgovara vrijednosti jednog
podioka limba,
Kod teodolita namijenjenih za preciznija mjerenja ugraden je u
objektivnu eijev mikroskopa opticki mikrometar sa dvije planparalelne
place, koji omogucava da se Cita vrijednost koja odgovara sredini iz
Citanja na dvije dijametralne strane podjele limba, To su mjesta na limbu
jedno naspram drugog, tj, mjesta za koja razlika Citanja iznosi tacno
180', U tu svrhu, u vidno polje okular mikroskopa dovode se likovi
dijametralno suprotnih podjela limba, preko slozenog optickog sistema
sastavljenog od prizama, soCiva i ogIedala, Da bi se likovi dijametralnih
erta podjele limba doveli do medusobnog koineidiranja, moraju se
pomjeriti za istu veliCinu, ali u suprotnim smjerovima, Ovo je
omoguceno rotacijama planparalelnih ploca kroz koje prolaze likovi
dijametralnih erta podjele limba,
Postupak citanja
Okretanjem okulara mikroskopa dovede se hk podjele limba i indeksna
erta koncaniee na daljinu jasnog vida. Zatim se uoei podjela limba,
odnosno utvrdi vrijednost podioka limba i vrijednost jednog podioka
skale mikroskopa, N aime, u vidno polje mikroskopa dovedeni gU likovi
podjele horizontalnog limba (Az, Hz) vertikalnog limba (V) i skala
optickog mikrometra,
Za manje tacna mjerenja limb je izdijeljen samo na stepene i tada je
vrijednost jednag podioka limba L =1°, Kod ovih teodolita u mikroskop
je ugraden opticki mikrometar sa jednom planparalelnom plocom.
Pomocu ovog optickog mikrometra Cita se samo na jednom mjestu
padjele limba,
DjelujuCi na dabos optiCkog mikrometra okrece se planparalelna ploca
sve dotle dok se jedna erta podjele Iimba dovede do poklapanja
(koincidencije) sa ertieom kancanice, odnosno u simetrican polozaj u
odnosu na dvije bliske erte koncanice,
OCitamo stepen na onoj crti podjele limba koja je obuhvacena
paralelnim ertama, Na skali optickog mikrametra Citamo minute i
procijenirrio desetinke minuta,
96
Primjerl:
Citanje na Az: 122' 36: 0
400·
Citanje na V: 87' 22; 4
360"
I
"
98 97 96 95
! I
I
I I
~
df
86
" ~
It
I
I
!
I
I
k
,
I
I Az
4 123 1 ~ 2 121 1 24 123 122 121
51. 93 51. 94
Primjer2:
Citanje naH: 54'22; 5 Citanje na V: 12' 13; 3
51. 95 81. 96
Za preeiznija mjerenja limb je izdijeljen na stepene i dijelove stepena,
Najcesce stepen je izdijeljen na tri dijela sa vrijednoscu jednog podioka
limba L = 20', Kod avih teodolita u mikroskop je ugraden opticki
mikrometar sa dvije planparalelne place, PomoCu avog optickog
mikrometra direktno se Cita vrijednost koja odgovara sredini iz Citanja
na dva dijametralna mjesta podjele limba,
DjelujuCi na dobos optickog mikrometra, erte dijametralnih mjesta
podjele Iimba dovedu se da kaincidiraju, Pri tome ce indeksna erta
koncanice mikroskopa iii koineidirati sa ertama padjele limba, iii ce biti
nasredini izmedu dviju susjednih erta podjele Iimba,
Citanje se vrsi na osnovu dijametralnih erta podjele Iimba, Tada se
uzima da vrijednost jednog podioka limba iznosi 10', Indeksna erta
siuzi samo za cital1je stepeni.
7 - GEODEZIJA II 97
Citanje se sastoji iz cetiri dijela:
- veoma pazljivo i savjesno koincidiraju se crte dviju dijametralnih
pbdjela Iimba:
- proCitaju se stepeni (prvi broj podjele limba Iijevo od indeksne erte);
- izbroje se podioci Iimba od erte proCitanog stepena do erte stepena
druge podjele Cobrnuti brojevi) koja se razlikuje za 180" Cposljednje eifre
su iste).
- na skali optickog mikrometra proCitaju se vrijednosti minuta od 0 do 9,
azatim se proCitaju sekunde od 0 do 59.
Primjer1:
a) nije koincidirano;
Llnl
B , , "1 , , I B
A I ' , I ' , A
6 7
cr:?,"'I""II''''Ii''r:J c 10 20 30
o 0 0
oj
Primjer 2:(sl. 98):
Citanje =265
0
47' 23;' 6
Primjer3:
(51. 99): Citanje = 177
0
51' 20;' 5
(51.100): Citanje = 38° 25' 55"
98
177050'
+ l' 20",5
177051'20",5
51. 99
b) citanje: 6" 53' 31; 3
51. 97
LB' ,91' B
; r+--
1
-!- i ' , A
6 7
r:1"""'''II'''''''';o:, C C203040
3 3 3
bJ
360"
98 58
I I I I I I I
, I ' I I I ,
265 1266.
51. 98
38 I a 39
51. 100
Primjer4:
Citanje = 358'11' 55;' 6
Citanje: 358
0
21' 55;' 6
Primjer5:
Citanje = 265
0
47' 23: 6
98 98
265 I 266
57
6n sn LL
I
359
1 2
50 0
111111111111 lillllllllill
51. 10]
SLZ vLZ SL
I , , I , , I
IT I III I
3 941 95

30 40 50
3 2 3
Cililnjc: 265°47' 23:' 6
Primjer6:
Citanje= 177' 56' 21"
Primjer7:
Citanje = 94
0
12' 44"
II
543
7" Geodezija II
II
094
V
210
51. 104
177
51. 102
178
-
-
-
89£ L9£ 177°56' 21"
51. 103
U vidnom polju mikroskopa
savremenog teodolita imamo tri
osvijetljena polja. U gornjem
osvijetljenom polju su dijametralne
crte podjele Iimba koje pomoCu
dobosa optickog mikrometra
dovedemo do koincidencije. U
srednjem osvjetljenom poljn
citamo stepene Ckrupne cifre) i
ispod oi'itanog· stepena ocitati._
99
desetice minuta koje pokazuje strelica. U donjem osvijetljenom polju je
skala optiCkog mikrometra sa upisanim minutama i deseticama sekundi,
a sekunde su oznacene crticama.
ISPITIVANJE I REKTIFIKACIJA TEODOLITA
Uvjeti teodolita
Kada je teodolit na terenu uredno postavljen i pripremljen za mjerenje,
morala bi alhidadna (glavna) os (VV) biti vertikalna, obrtna os durbina
(HH) horizontalna, a kolimaciona os (vizura) ZZ bi morala opisivati
vertikalnu ravninu kod skretanja durbina oko obrtne (horizontalne) osi. ;
Alhidadna os mora bin vertikalna. Kod mjerenja horizontalnih uglova,
mi neposredno mjerimo njihove ortogonalne projekeije na proizvoljnu
horizontalnu ravninu. Ova proizvoljna horizontalna ravnina je ravnina
limba. To znaCi da pri mjerenju uglova teodolitom ravnina limba mora
biti horizontalna. Mehanickom konstrukcijom teodolita osigurana je
okomitost ravnine limba na alhidadnu osovinu. Prema tome, kada je
alhidadna osovina vertikalna, tada je ravnina limba horizontalna.
ZnaCi, pri mjerenju ugla, dovodimo istovremeno ravninu limba u
horizontalan polozaj, a alhidadnu osovinu u vertikalan poloz<!j.
Ravan limba dovodi se u horizontalan polozaj pomocu libele na
alhidqdi. Da bi· se pomocu libele na alhidadi ravnina limba mogla
dovesti u horizontalan polozaj, neophodno je da. os libele bude' ..
100
paralelna sa ravninom Iimba odnosno os libele da bude okomita na
alhidadnu os.
Iz navedenog proizlazitprvi uvjet teodolita: as libele na alhidadi mora biti
okomita na alhidadnu as (Ltl. Wn

Vizura, pri svom obrtanju, treba da se krece u jednoj ravnini.vizura je
zamiSljeni pravac odreden dvjema tackama: optickim centrom
objektiva i presjekom erta koncanice. Vizura, pri svom okretanju oko
obrtne osovine durbina opisuje ravninu koja se zove kolimaciona
ravnina. Da bi se vizura, pri svom obrtanju, kretala u jednoj ravnini,
vizura mora biti okomita na obrtnu os durbina. ZnaCi, ako je vizura
okomita na obrtnu os durbina, onda ce se kretati u jednoj (kolimacionoj)
ravnini. Odavde proizlaziJAlligi uvjet teodoZita: Vizura treba biti okomita
na obrtnu as durbina (ZZ 1. HH)2
Kolimaciona ravnina mora biti vertikalna. Da ponovimo: vizura pri
svom obrtanju opisuje vertikalnu ravninu, koja se zove kolimaeiona
ravnina. Okretanjem kolimaeione ravnine u horizontalnom smislu oko
alhidadne osovine dovodi se do poklapanja kolimacione ravnine sa
vertikalnom ravninom, u kojoj lezi krak ugla koji se mjeri.
Pomocu kolimacione ravnine krak ugla se ortogonalno projicira na
horizontalnu ravninu limba. Buduci da se radi 0 ortogonalnom
projiciranju, ocito je da kolimaciona ravnina mora biti vertikalna. Do
poklapanja sa vertikalnom ravninom u kojoj lezi krak ugla, moze se
dovesti samo ravnina koja je vertikalna.
Posto je vizura okomita na obrtnu os durbina, to ce kolimaciona ravnina
biti vertikalna samo onda ako je obrtna os durbina horizontalna. ZnaCi,
ako je obrtna os durbina horizontalna, onda je kolimaeiona ravnina
vertikalna.
).--
1z navedenog uvjet teodolita: obrtna as durbina mora biti
okomita naalhidadnu as (HHl. VV). l
.. --"
Za ispravno mjerenje visinskih uglova pored navedena tri uvjeta,
teodolit treba ispuniti uvjet teodolita: pri horizontainoj vizuri
titanje na visinskom limbu u prvom poloiaju durbina treba bili 90° odnosnoJ!l
Da bi uglovi bili tacno izmjereni, teodolit treba da ispuni postavljene
uvjete. Zato, prije nego sto se pristupi mjerenju uglova, treba ispitati da
Ii $U postavljeni uvjeti ispunjeni. UkoJiko uvjeti nisu ispunjeni, tada se
pristupa rektifikaciji teodolita. .
101
PRVl (GLA VNI) UVJET TEODOLITA
Definicija: Os libele na alhidadi mora biti okomita na alhidadnu os.
Ispitivanje: Instrument se postavi i fiksira za stativ. DjelujuCi na
polozajne vijke, instrument se priblizno horizontira, odnosno mjehur
kruzne libele dovede da vrhuni. Zatim se prelazi na ispitivanje prvog
uvjeta teodolita.
Okrece se alhidada oko svoje osi sve dotle dok libela bude priblizno
paralelna sa zamisljenom pravom koja spaja dva polozajna vijka (KA II
K A
Op,
A K
II ,"I 1"'=(11)
P
1
P
2
). Pomocu ta dva polozajna vijka
(P
1
i P,) dovede se mjehur libele da
vrhuni. Pri dovodenju mjehura libele
da vrhuni, treba polozajne vijke
-0;;,--p:S _. okretati u suprotnim smjerovima,
b)
drzeCi sa dvije ruke i obrcuCi ih tako
da se palci ruke krecu iii jed an ka
51. 107 drugom iii jedan od drugoga.
Okrene se alhidada za 180
0
tako da libela zauzme polozaj, koji ce biti
priblizno paralelan njenom prvobitnom polozaju. Ako mjehur libele i u
ovom polozaju alhidade vrhuni, tada je uvjet ispunjen, os libele je
okomita na alhidadnu os.
Ako mjehur libele odstupi, tada uvjet nije ispunjen pristupa se
rektifikaciji.
Rektifikacija
0lkoliko u drugom polozaju alhidade mjehur libele odstupi onda je to
dvostruko odstupanje mjehura libele. Jedna polovina odstupanja
mjehura libele potice otuda sto alhidadna os nije vertikalna (8), a druga
polovina odstupanja potice otuda sto os libele nije okomita na
alhidadnu os (90
0
- 8). Odstupanje mjehura libele otklanja se prema
uzroku njegove pojaveJ Polovina odstupanja poniStava se pomocu
korekcionog vijka (K! na libeli, a druga polovina pomoCu polozajnih
vijaka (Pi i P,). Kada se pomocu korekcionog vijka na libeli (K! mjehur
pomjeri prema marki libele za polovinu odstupanja, tada ce os libele biti
okomita na alhidadnu OS. Kada se zatim pomocu dva polozajna vijka,
prema kojima -je libela postavljena (P
1
i P,) mjehur libele dovede da
vrhuni, onda ce i alhidadna os biti vertikalna.
102
'"I
1
i
Ukoliko je odstupanje mjehura toliko da ne mozemo ocijeniti polovinu
odstupanja, tada se polozajnim vijcima dovede mjehur libele da vrhuni
i pri tome brojimo ravnomjerne okrete polozajnih vijaka. Zatim se vrati
mjehur libele prema svom prvobitnom polozaju za polovinu broja
okreta polozajnih vijaka. Korekcionim vijkom na !ibeli dovede se
mjehur libeleda vrhuni.
II polozaj libeIe
I
I poloiaj libele
51. 108
Kako se jednim postupkom ne moze izvrsiti potpuna rektifikacija,
postupak Ireba ponoviti vise puta.
Na primjer, ako mjehur libele u drugom polozaju alhidade odstupa za 4
parsa, tada treba pazljivo okretati korekcioni vijak na !ibeli sve dotle
dok se mjehur ne pomjeri prema mark; libele za 2 parsa. Zatim pomoi'u
pomenuta dva polozajna vijka Ireba pomjeriti mjehur jos za 2 parsa,
dovesti ga da vrhuni. Alhidada se okrene i ponovo dovede u prvi
polozaj i Citav postupak se ponavlja. Polozajnim vijcima dovede se
mjehur libele da vrhuni i alhidada okrene za 180°. Ako mjehur libele
odstupi za 1 pars treba ga pomjeriti pomoi'u korekcionog vijka ka marki
libele za polovinu odstupanja, za pola parsa. Zatim pomocu
polozajnih -.Jijaka dovesti rrijehur libele da vrhuni. Postupak treba
ponavljati sve dotle dok se ustanovi da mjehur libele vrhuni u dva
polozaja libele razlii'ita za 180°. Kada je to postignuto, prvi uvjet
teodolita je os libele na alhidadi je okomita na alhidadnu os.
Horizontiranje teodolita
Pri mjerenju uglova pptrebno je da ravnina-limba bude.horizontalna,
odnosno'da alhidadna os bude vertikalna. Ravan limba se dovodi u
103
P ,
o
A t:::::§3l K
a)
P,
~ A
P, ·O····K··e-
h)
51. 109
P,
horizontalan polozaj, pomoeu
rektificirane libele, tj. Iibele Cija
je os okomita na alhidadnu os.
Okretanjem alhidade treba
postaviti Iibelu u pravac dva
polozajna vijka (p) i P ,) i tim
vijcima dovesti mjehur libele
da vrhuni. Ovim smo jednu
Iiniju u ravnini limba doveli u
horizontalan polozaj. Zatim treba okrenuti alhidadu za 90°, tako da
libela zauzme polozaj pravca treceg polozajnog vijka (P,) i pomocu
ovog polozajnog vijka dovesti mjehur libele da vrhuni. Ovom smo
doveli drugu liniju u ravnini limba u horizontalan polozaj. Kada su ove
dvije Iinije horizontalne, koje leze u ravnini limba i koje se sjeku pod
uglom od 90', tada je i ravnina Iimba horizontalna.
Kada je ravnina Iimba horizontalna i kada je os Iibele okomita na
alhidadnu os, tada ee mjehur libele na alhidadi vrhuniti u bilo kom
polozajulibele.
Kruzna libela na alhidadi
Kada je teodolit horizontiran pomoeu ispitane i rektificirane libele na
alhidadi, tada bi trebao i mjehur kruzne Iibele da vrhuni. Aka mjehur
kruzne libele odstupa, to znaci da os kruzne Iibele nije paralelna sa
vertikalnom alhidadnom osi. Izvrsi se rektilikacija pomoeu korekcionih
vijaka na kruznoj Iibeli, tj. dovede se mjehur kruzne libele da vrhuni
pomoeu njenih korekcionih vijaka.
Na alhidadi su dvije cjevaste Iibele
Kada se na alhidadi nalaze dvije cjevaste libele, postavljene pod pravim
uglom, tada se njihovo ispitivanje i rektifikacija mogu izvesti na dva
naCina. I I
P, CD p,CD
! IWi
K
, K, I!l.ck,
I K,[lj j . ~
'C§@! \1', ~ I P,
·Q·t :Q - -\ '1 -G.
p) . P,
51. 1J 0
104
Proi naCin. Treba ispitati i po potrebi rektificirati sarno jednu Iibelu po
vee objasnjenom postupku. Pomoeu ispitane i rektificirane Iibele
dovodi se ravnina limba u horizontalan polozaj odnosno alhidadna os u
vertikalan polozaj, tj. teodolit se horizontira. Pogleda se mjehur druge
libele i ukoliko ne vrhuni, tada se dovede da vrhuni pomoeu
korekcionog vijka te libele. Ovim smo postigli da je i os druge libele
paralelna sa ravninom Iimba odnosno okomita na alhidadnu os.
Drugi naCin. Ovaj se naCin sastoji u istovremenom ispitivanju i
rektifikaciji obiju libela. Postupak je identican postupku ispitivanja
jedne Iibele. Postavi se jedna libela u pravac dva polozajna vijka, pri
cemu ee druga libela dod u pravac treceg polozajnog vijka. Zatim se
mjehur prve libele dovede da vrhuni pomocu prva dva polozajna vijka,
a mjehur druge libele pomocu treceg polozajnog vijka. Sada se alhidada
okrene za 180', pa ako mjehuri libela vrhune, uslov je ispunjen. Ako
mjehuri libela odstupaju, tada treba izvrsiti rektifikaciju.
Pomocu korekcionog vijka na prvoj libeli, pomjeri se mjehur libele
prema marki libele za polovinu odstojanja. Postupi se isto i sa
mjehurom druge libele. Zatim se pomoCu prva dva polozajna vijka
dovede mjehur prve libele da vrhuni, a pomoeu treceg polozajnog vijka
dovede se i mjehur druge libele da vrhuni. Postupak treba ponoviti viSe
puta, tj. sve dok se ne postigne da mjehur i jedne i druge libele vrhuni u
dva polozajamedusobno razliCita za 180
0
Teodoliti sa dvije libele na alhidadi, imaju to preimucstvo sto se ravnina
limba brze dovodi u horizontalan polozaj, nego kada je na alhidadi
sarno jedna libela.
Zakljucak
Pri mjerenju uglova izuzetno je vazno da limb bude horizontalan,
odnosno alhidadna os vertikalna. Ukoliko alhidadna os nije vertikalna,
tada cemo dobiti pogresne vrijednosti mjerenih uglova. Pogreske,
nastale zbog nevertikalnosti alhidadne osi, ne mogu se otkloniti
metod om rada. Zato je potrebno krajnje savjesno obaviti ispitivanje i
rektifikaciju prvog uvjeta teodolita;
105
DRUG] UVJET TEODOLITA
Definicija: Vizura treba biti okomita na obrtnu os durbina.
Vizura
.-
I je zamisljeni pravac koji spaja opticki centar objektiva i presjek erta
koncanieelObjektiv je Cvrsto ugraden u objektivnu cijev, te je prema
. tome nepomican. Meautim, koncaniCni prsten je
Obi,kti" tako konstruiran 'da 'se moze pomjeratipomocu
, korekcionih vijaka. PomjerajuCi koncanicni prsten,
presJek erta koncanice, odnosno
-'2
b
!"'"",- L ._._._ pomjeramo vizuru. Time mijenjamo ugao koji
o I a vizura zaklapa sa obrtnom osi durbina. ZnaCi, ako
se pri ispitivanju ulvrdi da vizura nije okomita na
obrtnu os durbina, onda se pomjeranjem
K',,{m,C, koncanicnog prstena lijevo ili desno, vizura moze
dovesti u okomit polozaj prema obrtnoj osi
51. 111 durbina.
Prvi i drugi poloZaj durbina
Razlikujemo prvi i drugi polozaj durbina.IUsvojeno je da se za prvi
.. .. . - .. . ..... \--'- '-.'.
polozaj durbina (I) smatra onaj polozaj kod koga se visinski limb nalazi
KD
sa lijeve strane durbina, kada operato;'
("krug lijevo"l; Drug\
'poiozaj durbina (II) je onaj polozaj kod
koga se visinski limb nalazi sa desne strane
durbina, kada operator gleda u okular
("krug desno"lj
Kada je potrebno da se polozaj durbina
I
I promijeni obicno se kaze "treba prevesti
51. 112 durbin iz I u II polozaj". Prevoaenje
durbina iz jednog polozaja u drugi vrsi se na taj nacin sto se durbin
otkoCi i drzeCi objektivnu cijev sa dva prsta neposredno ispred okulara,
durbin se obrne oko svoje obrtne osi za 180°. Time su objektiv i okular
izmijenili rnjesta-. Zatim se otkoCi i okrene alhidada tako da ispred
operatora opet bude okular durbfna.
106
Ispitivanje
-Ispitivanju drugog uvjeta moze se pristupiti tek onda, kada je ispitani
lspunjen prvi uvjet. Ovo je potrebno zato sto, pri ispitivanju drugog
,",vjeta, alhidadna os mora biti vertikalna.
Ispitivanje drugog uvjeta vrsi se opazanjem jedne taCke i citanjem
podjele limba u dva polozaja durbina. U tu svrhu, ispred instrumenta
na odstojanju 150-200 m usvoji se tacka M. Ispitivanje se vrsi na
priblizno horizontalnom terenu, tj.da vizura bude priblizno
horizontalna. Samo u tom slucaju mozemo tacno odrediti ugao izmeau
vizure i okomice na obrtnu os durbina, tzv. kolimacionu pogresku c.
Dovede se alhidadna os u vertikalan polozaj i pristupi ispitivanju
drugog uvjeta. Navizira se, u I polozaju durbina, tacka M, izvrsi Citanje
M 1M2
\ I
\ I
\ I
\ I
\ I
\ I
, ,
na horizontalnom Iimbu a
j
i zapiSe. Durbin se prevede
u polozaj II, ponovo se navizira taCka M, izvrsi Citanje
na horizontalnom limbu a
J
i zapise. Ukoliko je vizura
okomita na obrtnu os durbina, tada ce se citanje au
dobijeno u drugom polozaju durbina razlikovati
tacno za 180" od Citanja au dobijenog u prvom
o 0 polozaju durbina, tj. bit ce a
J
- a, 180". BuduCi da su

1\ Z viziranja i Citanja podlozna neizbjeznim pogreskama,
I \ to ce se razlika i'1tanJ'a (a
2
- a
l
) razlikovati od 180" za
I \
I \ veliCinu kOJ'u mozemo tolerirati, a to je najvise tri
I \
I \ podatka horizontalnog Iimba. Ako razlika Citanja na
I \ D
I \ Iimbu u dva polozaja durbina odstupa od 180 viSe od
i \ tri podatka Iimba, tada uvjet nije ispunjen, tj. vizura
I \ nije okomita na obrtnu os durbina. Tada treba
51.113 pristupiti rektifikaciji drugog uvjeta teodolita.
Rektifik:acija
podrazumjeva pomjeranje vizure tako 'da vizura bude okomita na
obrtnu os durbina.
l,ektifil<acija drugoguvjeta vrsi se na slijeded nacin:
:'sracuna se vrijednost citanja popravljena za utjecaj kolimacione
pogreske;
- -djelujuCi mikrometarskim vijkom alhidade, namjesti se Citanje
107
popravIjeno za utjecaj kolimacione pogreske, zbog cega ce vizura
tiickeM; ...
:. pomjerajuCi koncanicni prsten pomocu korekcionih vijaka, dovede se
da vizura odnosno vertikaIna crta koncanice ponovo pogada tacku M,.
'r'iI
l1
e jeizvrsena rektifikacijadrugog uvjeta teodolita.
Primjer:
Pri ispitivanju drugog uvjeta postupak je slijedeCi:
- Ispita se i ispuni prvi uvjet teodolita, a zatim ispitanom i rektifici.ranom
libelom na aIhidadi, dovede se aIhidadna os u vertikaIan polozaj.
- Izabere se tacka M na odstojanju 150 - 200 m na priblizno
horizontaInom terenu. Usvojena tacka M signalizira se vertikaInom
znackom.
- Navizira se tacka M u I poIozaju durbina, izvrsi Citanje na
horizontaInom limbu i zapiSe: a, = 192
0
20; 7
- Durbin se prevede u II polozaj, navizira se tacka M, izvrsi citanje na
horizontaInom limbu i zapiSe: a, = 12° 28; 5
- Izracuna se vrijednost kolimacione pogreske, kao i Citanja osIobodena
utjecaja kolimacione pogreske;
a,=192'20; 7+3; 9=192'24; 6= (a,)
a,=12°2S; 5-3; 9 =12°24; 6= (a,)
2c=II-I= + 7; 8
c= + 3; 9
- ako je durbin u II poIozaju tada cemo pomocu mikrometarskog vijka
aIhidade, na limbu namjestiti citanje osIobodeno kolimacione pogreske
(a,l= 12' 24; 6. ZatiIn ako pogIedamo kroz okular durbina vidjet cemo da
vertikalna crta koncanice ne pogada taCku M.
- Pomjeramo koncanicni prsten pomocu njegovih korekcionih vijaka
tako sto prvo malo odvijamo npr. lijevi korekcioni vijak koncanice, a
zatim za isti iznos zavijamo desni korekcionivijak. PogIedamo ponovo
kroz okuIar durbina i po potrebi nastavimo sa pomjeranjem
koncanicnog prstena, ali l,lvijek i obavezno prvo se jedan korekcioni
vijak odvija; pa tek onda se suprotni korekcioni vijak zavija. .
108
I
I
1
I
,
- Kada je zavrsena rektifikacija, postupak treba ponoviti od pocetka i
dovesti da se Citanje u II polozaju durbina a
2
razlikuje od i'itanja u I
polozaju durbina a, za 180°.
Zakljuca,l<
Kada se 0Pilzanje tacaka i Citanje podjeIe limba vrsi u dva polozaja
durbina,pase kao konacna vrijednost usvoji aritmetiCka sredina iz
Citanj" u oba poIozaja durbina - dobit ce se Citanje oslobodeno utjecaja
koliITlacione pogreske. Preroa tome, ako rektifikacijom nije u
potlmnosti otkIonjena kolimaciona pogreska, njen utjecaj na rezultate
mjerenja uglova otklonit ce se uzimanjem aritmeticke sredine iz Citanja
dobijenih u dva polozaja durbina. Kod racunanja aritmetiCke sredine
uzimaju se stepeni iz I polozaja durbina, a racuna se srednja vrijednost
sarno za minute i sekunde iz I i II poIozaja durbina.
TREeI UVJET TEODOLITA
Detinicija:Obrtna os durbina treba da bude okomita na alhidadnu os.
l§I'givanje
Ispitivanju treceg uvjeta moze se pristupiti tek onda kada su ispitani i
is£unjeni prvi i drugi uvjet i kada je alhidadna osdovedena u vertikaIan
pojozaj. .. .
Kada je alhidadna os vertikalna, tada ce obrtna os durbina biti okomita
nal1ju saino u sIucaju ako je obrtna os horizontalna. Prema tome,
lSi;i.tJ.vanje treceg uvjeta sastoji se u tome da se utvrdi da li je obrtna os
durbina horizontalna, kada je alhidadna os vertikalna.
Za ispitivanje treceg uvjeta treba izabrati jednu visoku taCku povoljnu
za viziranje. ReIativmi visina tacke treba biti najmanje 20 m. U gradu ce
lakva tack<lbitiTV-antena na visokoj zgnidi, a izva.n grada gromooran
na faotii'k()nidimnjaki.t; minaret dzamije, crkvenifoianj i s[ Postavise
teodolit na odstojanju 30-50 m od objekta mikome se nalazi usvojena
visokafacka, tako da pri viziranju durbin bude veoma nag11lit.
Dovede se veoma pazljivo alhidadna os u vertikalan polozaj. Navizira
se visoka tacka u I ;olozaju durbina, durbin se spusti u priblizno
horizontalan polozaj'i na zidu objekta oznaci se I koju pogada
vizura. Zatim se durbin prevede u II'poIozaj i ponovi postupak, tj.
109
ponovo se navizira visoka tacka, spusti durbin i oznaCi tacka II. Ukoliko
se dvije oznacene tacke I i II iz dva polozaja durbina poklapaju, tada je
C uvjet ispunjen, tj. obrtna os durbina je
I II horizontalna odnosno okomlta na
\" ;: alhidadnu (vertikalnu) os. Medutim, ako
:., ! u prvom polozaju durbina spustena
':! H vizura pogada tacku I, a u drugom
polozaju tacku II, tada obrtna os durbina
H
o ..... .
nije horizontalna, lJ. uVJet ruJe lspunJen.
51. 114
Rektifikacija
."
Na liniji koja spaja taCke I iII i koja treba da bude priblizno horizontalna,
taCno na sredini oznaCi se tacka C. Pravac OC bit ce simetrala ugla 2; i
istovremeno ce se poklapati sa vertikalom koja prolazi kroz visoku
tacku.
Rektifikacija bi se sastojala u podizanju iii spustanju jednogkraja obrtne
'-;:'sidi:ifbiha sve dotiedok' vizura ne pogodi tacku C.M.eciutim, ovaj
uvjetje kod. savremenih tcodolita f"bricki ispunjer;;
osjetljivih dijelova teodolita dostigla visok nivo, teja i mogucnost
derektifikacije (poremecaj uvjeta) smanjena:Ovaj uvjet freb;,-ispitati i
ukoliko se osjefna derektifikacija, teodolit treba poslati u
specijalizirani geodetski servis na rektifikaciju.
Zakljucak
uzrokovana neokomitoscu obrtne osi durbina na alhidadnu os,
nema utjecaja na tacnost mjerenja horizontalnih uglova, kada se uglovi
mjere u dva polozaja durbina. Prema tome, ako se uglovi mjere u dva
. polozaja durbina i kao rezultat mjerenja usvaja aritmetska sredina
ocitanih minuta u sekundi ul iII polozaju durbina (Usvajaju se stepeni i
iz I polozaja durbina), neispunjenje treceg uvjeta nece se odraziti na
tacnost konacnih rezultata mjerenja uglova.
VISINSKI UGLOVI I VISINSKI LIMB
Visinski uglovi mjere se pomocu teodolita koji ima visinski limb. Tjeme
svakog visinskog ugla, koji se mjeri teodolitorri, nalazi se u tacki
110
z
T
T'
51. 115
presjeka alhidadne i obrtne osi odnosno
obrtne osi i vizure. Ova tacka presjeka
osi teodolita naziva se prekretna taCka
(P). Pravac vertikale, koji prolazi kroz
prekretnu tai'ku, prodire kroz nebesku
sfem iznad horizonta u tacki koja se
zove zenit (2). Ako kroz prekretnu tacku
(P) polozimo horizontalnu ravninu, ona
ce sjeCi vertikalnu ravninu vizure po
horizontali (PH).
Vertikalni ugao. Ugao a, koji zaklapa vizum (PD sa horizontalom (PH),
zove se vertikalni ugao. Vertikalni uglovi racunaju se od 0° do 90" i mogu
biti pozitivni i negativni, u zavisnosti da Ii je vizura iznad iii ispod
horizonta prekretne tacke. Ako je vizurna tacka (D iznad horizonta
prekretne tacke (P), vertikalni ugao je pozitivan i moze imati vrijednosti
od 0
0
do 90
0
• U slucaju da je vizurna taCka ispod horizonta prekretne
tacke, vertikalni ugaoje negativan i moze imati vrijednosti od 0° do (_90°).
Zenitna daljina. U gao z, koji zaklapa vizura (PD sa vertikalom kroz
prekretnu tacku (PZ), zove se zenitna daljina. Zenitna daljina moze
imati vrijednosti od 0" do 180". Zenitna daljina horizontale (PH) iznosi
90". Za tacke iznad horizonta prekretne tacke zenitne daljine su od 0° do
90", dok su za tacke ispod horizonta prekretne tacke od 90
0
do 180".
BuduCi da je z + a = 90
0
, to se moze odrediti vertikalni ugao a ako je
poznata zenitna daljina i obnitno.
Primjerl:
N aCi zenitnu daljinu z ako je dat vertikalni ugao a.
a, =+ 10"26'25" ,z,=900 -a, =71°33'20",
0.
2
= _17" 43' 18", Z2 = 90
0
?(-a,) = 107" 43' 18"
Primjer2:
N ad vertikalni ugao a ako je data zenitna daljina z.
z, = 82° 40' 25", a, = 90" ·z, = + 7° 19" 35"
.2
2
= 96' 11'42",
Zajednicki naziv za a i z je visinski ugao.
111
Visinski limb
Teodoliti namijenjeni za mjerenje visinskih uglova moraju imati
visinski limb. Visinski lim sa durbinom cvrsto je vezan za obrtnu os
v"tikalni durbina, te zajedno rotiraju oko
\\\1\1//// /krug
"" libela 8{1' // obrtne osi durbina. Centar podjele
.....: .... " vertikalnog indeksa // visinskog limba nalazi se tacna u
'I /
:: 80 :. obrtnoj osi durbina. Ako se centar
51. 116
podjele visinskog limba ne poklapa
sa obrtnom osi, tada postoji
ekscentritet viSinskog limba.
~ Otklanjanje utjecaja ekscentriteta
visinskog limb a, na rezultate
Citanja podjele limba, postize se kao
i kod horizontalnog limba,
Citanjem podjele limba na dva
dijametralna mjesta i usvajanjem srednje vrijednosti.
Pri mjerenju visinskih uglova, visinski limb se krece zajedno sa
durbinom, ali su zato indeksi za citanje podjele visinskog limba
nepomicni.
Nepomii'nost indeksa za btanje podjele visinskog limba, postize se
pomocu cjevaste libele postavljene na nosai'u indeksa. Za dovodenje
mjehura libele visinskog limba da vrhuni koristi se odgovarajuCi
(nareckani) mikrometarski vijak, smjesten na nosai'u durbina ispod
"visinske libele". Pri Citanju podjelevisinskog limba, mora se obavezno
mjehur visinske libele dovesti da vrhuni.
Indeksi za Citanje podjele visinskog limba i visinska libela nalaze se na
alhidadi visinskog limba. Alhidada visinskog limba je metalni oklop
koji stiti visinski limb od spoljnih utjecaja i ona je nepomicna.
Kod novih konstrukcija teodolita, umjesto libele na alhidadi visinskog
limba, ugraden je kompenzator, koji sam automatski odrzava indekse
za Citanje podjele visinskog limba u istom polozaju. Kompenzacioni
uredaj moze da djeluje sarno ako je alhidadna os dovedena priblizno
(pomocu kruzne libele) u vertikalan polozaj.
Podjela i <itanje na visinskomlimbu
Visinski limb izraduje se od istih materijala i istim postupkom kao i
norizontalni limb,ali je nesto manjeg prei'nika od horizontalnog limba.
112
Medutim, kod visinskog limba nije uvijek isti smjer podjele limba. Kod
teodolita namijenjenih za mjerenje zenitnih daljina, podjela visinskog
limba izvedena je u smjeru kretanja kazaljke na satu. Kod teodolita
namijenjenih za mjerenje vertikalnih uglova, podjela visinskog limba
izvedena je u smjeru suprotnom kretanjukazaljke na satu.
o
90
270
180 o
180 270
a)
S1. 117
b)
U proom s/ui'aju, tj. kada je podjela izvedena u smjeru kretanja kazaljke
na satu i kada se mjere zenitne daljine:
/ o ~
,
::::-:-t\l--- I
90 f>
a)
S1. ]]8 .
\0
,
'- z 99 \>
. - . - . - . - - - ~ ~ : . ~ . - ..
b)
- ako je vizura horizontalna, citanje na visinskom limbu bit ce 90';
- ako se durbin naginje iznad horizonta, na nepomican indeks za btanje
nailazevrijednosti podjele limba od 90'ka 0', tj. 89',88',87°,86',. ..
- ako se durbin naginje ispod horizonta na nepomican indeks za Citanje
nailaze vrijednosti podjele limba od 90' ka 180', tj. 91',92',93',. ..
Izvrsena Citanja bit ce istovremeno zenitne daljine, sarno u slui'aju kada
su pri horizontalnoj vizuri Citanja na visinskom limbu 90'.
U drugom s/ui'aju, tj. kada je podjela izvedena u smjeru suprotnom
kretanju kazaljke na satu i kada se mjere vertikalni uglovi:
- ako je vizura horizontalna, Citanje na visinskom limbu bit ce 0';
- ako se durbin naginje iznad horizonta, na nepomican indeks za Citanje
nailaze vrijednosti podjele limb a od O',ka 90°, tj. 1',2',3', ...
S - GEODEZlJA II 113
- ako se durbin naginje ispod horizonta, na nepomiean indeks za i'itanje
nailaze vrijednosti podjele limba manje od 360', tj. 359', 358°, 357°, ...
Vrijednosti negativnih vertikalnih uglova dobi! ce se dopunom Citanja
do 360°. Meautim, kod prakticne primjene, redovno se koriste direktno
ocitane vrijednosti na visinskom limbu.
/
~ ~ /
/
/90
--_:.c--..J...'J..C[-o- I
~ ft
a)
b)
SI. 119
Izvrsena Citanja bice istovremeno vertikalni uglovi sarno u slucaju kada
su prihorizontalnoj vizuri i'itanja na visinskom limbu 0'.
KL KD. Kada je durbin u prvom polozaju, visinski limb se nalazi sa
njegove lijeve strane, te se Citanje zove Citanje pri krugu lijevo i oznacava
sesaKL.
Kada se durbin nalazi u drugom polozaju, visinski limb se nalazi tada
sa njegove desne strane, te se to Citanje zove Citanje pri krugu desno i
oznacava se sa KD.
Citanje na visinskom limbu u dva polozaja durbina, bit ce objasnjena
kod izlaganja 0 mjerenju visinskih uglova.
Pored navedena tri uvjeta, teodolit namjenjen i za mjerenje visinskih
uglova treba da ispuni jos sarno jed an, cetvrti uvjet.
CETVRTI UVJET TEODOLITA
Definicija: Pri horizontalnoj vizuri citanje na visinskom limbu, u prvom
polozaju durbina, treba biti 90° odnosno 0'.
Ispitivanje
Cetvrti uvjet bit ce ispunjen kada je zbir Citanja: KL + KD = 360
0
- kod
teodolita namijenjenih za mjerenjez.enitnih daljina, odnosno KL + KD =180°
- kod teodolita namijenjenih za mjerenje vertikalnih uglova.
114
lz navedenog proizilazi isam postupak ispitivanja cetvrtoguvjeta:
- Ispitivanju cetvrtog uvjeta moze se pristupiti tek onda kada su ispitani
i po potrebi ispunjeni uvjeti teodolita za mjerenje horizontalnih u o-Iova i
kada je alhidadna os dovedena u vertikalni polozaj. "
- U prvom polozaju durbina (krug lijevo) navizirati usvojenu tai'ku
srednjom horizontalnom crtom koncanice, kontrolirati i dotjerati
mjehur visinske libele da vrhuni i proCitati vrijednost podjele limba KL.
- Prevesti durbin u drugi polozaj (krug desno), navizirati srednjom
horizontalnom crtom koni'anice, kontrolirati i dotjerati mjehur visinske
hbele da vrhuni i proCitati vrijednostpodjele limba KL.
- Prevesti durbin u drugi polozaj (krug desno), navizirati srednjom
horizontalnom crtom koncanice istu tacku, kontrolirati i dotjerati
mjehur visinske Iibele da vrhuni i procitati vrijednost podjele limba KD.
- Sabrati Citanje KL +KD i vidjeti da Ii ispunjavaju postavljeni uvjet.
Ukoliko se pojavi odstupanje od 360' odnosno 180°, tada uvjet nije
ispunjen i pristupa se rektifikaciji.
Rektifikacija
Razliku zbira citanja od 360
0
odnosno 180': 360° - (KL + KD) odnosno
180
0
- (KL + KD) treba podijeliti sa dva, te tim iznosom oba Cjtanja KL i
KD ili uvecati iIi umanjiti, tako da zbir popravljenih i'itanja (KL) + (KD)
bude tacno 360' odnosno 180°.
Vrijednost popravljenog Citanja (KL) iIi (KD) namjestiti na visinskom
limbu pomoCu mikrometarskog vijka za visinsku libelu (nareckani
vijak). Pri tome ce odstupiti mjehur visinske libele. Odstupanje mjehura
visinske libele ce se popraviti pomocu korekcionog vijka na visinskoj
libeli. Time je izvrsena rektifikacija cetvrtog uvjeta i postupak treba
ponoviti i provjeriti ispunjenje uvjeta. Kod teodolita sa kompenzatorom,
pomocu mikrometarskog vijka durbina namjesti se na visinskom limbu
popr.avljeno Citanje. Odstupanje vizure od tacke T popravi se
pomJeranJem koncanii'nog prstena gore iii dolje.
Primjerl:
Pri ispitivanju cetvrtog uvjeta postupak je slijedeCi:
- Ispitaju se i po potrebi ispune prva tri uvjeta teodolita, a zatim
. ispitanom i rektificiranom libelom na alhidadi, dovede sealhidadna os
U vertikalan polozaj.
S' Geodezija II
115
-Izabere se i usvoji dobro vidljiva i po visini definirana taCka T.
- Navizira se tacka T u I polozaju durbina (krug lijevo) srednjom
horizontalnom crtom koneanice, kontrolira i dotjera mjehur visinske
libele da vrhuni, proi'ita vrijednost podjele visinskog limba i zapiSe:
KL= 88' 50' 40".
- Durbin se prevede u drugi polozaj (krug desno), navizira srednjom
horizontalnom crtom koncanice ta&a T, kontrolira i dotjera mJehur
visinske libele da vrhuni, proi'ita vrijednost podjele visinskog limba i
zapise KD = 271' OS' 20".
- Srai'unaju se popravljene vrijednosti i'itanja:
KL= 88' 50'40" +30"= 88'51'10" = (KL)
KD=271' 08'20"
KL+ KD = 359' 59' 00"
360 - (KL + KD) =+ 01' 00"
360 - (KL + KD)
2
+00' 30"
+30" =
+60" =
271
0
08' 50' =
360' 00' 00"
(KD)
- Ukoliko je durbin poslije opazanja ostao u II poloZaju, tada cemo
pomocu mikrometarskog vijka visinske libele, na vlsmskom hmbu
namjestiti popravljeno Citanje (KD) = 271' 08' 50" i vidjet cemo da Je
. mjehur libele odstupio.
_ Odstupanje mjehura visinske libele popravit ce se pomocu
korekciohog vijka na libeli, tj. odvrtanjem iii uvrtanjem korekclOnog
vijka.
- Time je izvrsena rektifikacija cetvrtog uvjeta teodolita.
- Ponoviti cjelokupan postupak ispitivanja i provjeriti ispravnost
izvrsene rektifikacije.
Primjer2:
KL= 17' 23; 8-01;1 = 17'22; 7 =
KD=162' 38;4-01;1 =162'37; 3 =
KL+ KD = 180'02; 2-02; 2
360
0
- (KL+KD) = - 02; 2
... 360' - (KL+KD)
2
116
- 01; 1
=180'00;0
(KL)
(KD)
Zakljucak
Kod mjerenja visinskih uglova u jed nom polozaju durbina,
neispunjenje eetvrtog uvjeta teodolita uslovit ce dobijanje pogresnih
i'itanja na visinskom limbu. Zato se i'etvrti uvjet mora savjesno ispitati i
rektificirati uvijek kada se visinski uglovi mjere samo u jednom
polozaju durbina.
Medutim, kada se visinski uglovi mjere u dva polozaja durbina nije
obavezno da bude u potpunosti ispunjen cetvrti uvjet, jer se racunskim
putem dolazi do ispravnih vrijednosti visinskih uglova.
MJERENJE UGLOVA - CENTRIRANJE TEODOLITA
Prva operacija pri mjer",nju ugloy<'l jepostilvljanje .. teodolita iznad
. fjemenailgIakoji se postupak postavljanja teodolita iznact.
tjemena ugla,od:;'osnodovodenje:c<:ntra podjele Iimba 11
tfemeni' __ teocl()lital).elnatC)l11_e,mjerenje
uglova rn.2zepocetl je centar podjele horizontalnog limba
doveden u vertikalutjemena llgla::
Da bi se ugao AOB mogao izmjeriti, treba ga na terenu obiljeziti, tj. h"eba
obiljeziti tjeme ugla 0 i taCke A i B koje Ieze na kracima ugla. TaCke se
a
51. 120
A obiljezavaju razliCitim biljegama:
kolcima sa ekserom kao
centrom biljege, kamenirn
;a urezanim kriZem
celltrom biljege, betonskim
stubom sa metahlom sipkomj
sredini metalne sipke
kao centrombiljegeitd.
Centrirati teodoIit znaCi postaviti teodolit iznad centra biljege. Tacnost
centriranja direktno utjece na tacnost mjerenja uglova. Centriranje se
moze izvrsiti na vise naCina, zavisno od konstruktivnih osobina
instrumenta i stativa,kao i od zahtjeva tacnosti. Za centriranje teodolita
koristi se: obieni visak, kruti visak ili optiCki visak.
Sada ce se objasniti centriranje teodolita obicnim viskom, koje se sastoji
iz grubog i finog centriranja teodoIita .
117
.(;rtt2o centriranje. Postavise stativ iznad centra biljege i 0 kukicu
VijKaobjesTse kanap sa viskom. Pri t(jfll€ kanap viska treba
.. ' ... .. ... .... .... imati koji"ornoglicuie Cia "s';
S1. 121
reguliravisinaviska Enad biljege. Kada
kanap viska nema protivteg, wda kraj
kanapa viska treba vezati u"geodetski
evor" kojim se, takoder, regulira vis ina
yiska iznad biljege ..
Operator cvrsto pobode jednu nogu
stativa tako sto nagazi metalno rame na
siljku noge stativa. Zatim, uzevsi u
lijevu i desnu ruku ostale dvije noge
stativa i istovremeno skupljajuCi iIi
razvlaeeCi ih, dovede glavu stativa u
visinu svojih grudi i u priblizno
horizontalan polozaj, a visak pribliZno iznad centra biljege. Cvrsto
pobiju i druge dvije noge stativa, izvadi instrument iz kutije i ucvrsti za
glavu staliva centralnim vijkom. Time je zavrseno grubo centriranje i
pristupa se finom centriranju.
Fino celltrira11.je, vrsi se uporedo sa dovodenjem alhidadneq;.iu
"ertikalan polozaj. Ovo je potreb;:'o zato stopomjeranje ravnine limba
SI. 122
118
povlaCi pomjeranje centralnog vijka odnosno na
viska. Prema tome, kada smo
doveli alhidadnu os, pomocu polozajnih vijaka i
vrhunjenja mjehura alhidadne libele, u vertikalan
polozaj, pomjerili smo visak i on se vise ne nalazi
iznad centra biljege. Zato treba pomjerali tcodolit
po glavi stativa tako da vrh viska bude iznad
centra biljege, te ponovo dovesti alhidadnu os u
vertikalan polozaj. Postupak produziti sve dotle
dok se ne postigne da je pri vertikalnom polozaju
alhidade, odnosno vrhunjenju mjehura alhidadne
1
libele i vrh viska iznad centra biljege. Na kraju se
pritegne centralni vijak i time je teodolit centriran i
horizontiran, odnosno pripremljen za mjerenje ..
MJERENJE HORIZONTALNIH UGLOVA
. Postoji Vlse metoda mjerenja. horizontalnih uglova .. Ove metode
razllkujtise po tacnosti i se'o tome
prilikom . izbora metodemjerenja U praksi se';ajcesce

Prije nego sto se prede na upoznavanje ovih metoda, treba se upoznati
sa ustaljenom terminologijom i nekim detaljima.
Tacka iznad koje je centriran teodolit naziva se stajalisteinstrLlmenta
iii stanica. -'
Tacke na koje se postavljaju signali i na koje se vizira zovu se vizurne
tacke.
Sa jednog stajalista teodolita viziranje se vrsi najmanje na dvije vizume
tacke. Vizurne tacke mogu biti signalizirane na razliCite nacine i
razlicitim vrstama signala. Ako su vizurne tacke signalizirane
vertikalnom znackom, koja se postavlja na centar biljege, vizira se
sredina znacke iSto je moguce niZe. .
U glovi se mjere teodolitom koji je prethodno ispitan i rektificiran. Prije
pocetka mjerenja uglova teodolit treba centrirati i horizontirati, te
signalizirati vizume tacke.
Prosta metoda
- --""-- - ---.-"-'
Mjerenje horizontalnih uglova sarno u prvom polozaju durbina nazivase
prosta metodamjerenjEluglova.lJstvari po ovoj metodiopa£ajuse
PEavcl,auglovi s"d0l>ijuka()ra"jike opazanih praYaCiLQ'lIiielcseQ(:L
vrijednosti desnogpravca oduzima vrij"dnostlijevog prave". Vrijednosti
o opaZanih pravaca oznacene su sa ai, a
ao 1
a. vrijednosti uglova sa pi.
2
3.
5L 123
P.?itt()jeteodolit centriran i alhidadna os
dovedena u verlikalan polozaj, vizira se .
signal na tacki koj" jeizabrana kao
pocetna tacka tzv. pocetna vizu.ra .. Za
u;vojitivjzuruna
onu taCktlkojase najbolje vidi i koja
najboljeda sevizira\(udno
. znackel. Poslije izyrsenog finog viziranja
Cita se ",:ijednost podjelelirnba icitanje
119
zapisniJ,;, Zatim se, na isti naon viziraju ostale
vizurne tacke idud u smjeru kretanja kazaljke na satu, Na kraju se
ponovo vizira pocetna tacka,Ovo ponovljeno viziranje
naziva se zavrsna vizura, se sa ciljem clase utvrdi da li je 11mb za
cjelo vnjeme mjerenjabio nepomican,. odnosno da Ii je instrumentSlo"
stabilan,yrijednosti Citanja podjele limba pn viziranjupocetne i zavrsne
vizurne ta<3KenesmijUserazlikovati vise cd tri1"cdatka limba: , ',,-
Ukoliko kod teodolita kojirn mjerimo horizontalne uglove nije
zadovoljen drugi uvjet, tj, vizura nije okomita na obrtnu os durbina,
onda ce uglovi mjereni po prostoj metodi biti tacni samo onda ako
vizurne tacke leze tako da su vizirane pod istim nagibom vizura prema
horizontu, Tada ce sva Citanja na limbu bili pogresna za kolimacionu
pogresku iste veliCine, te ce mjereni uglovi, kao razlike Citanja na limbu,
bib osiobodeni kolirnacione pogreske, Medutim, ako vizurne tacke nisu
vizirane pod istim nagibom vizure prema horizontu, nego pod
razliCitim nagibima vizura, sto je najcesCi slucaj u praksi, onda mjereni
uglovi nece biti tacni, Greska u mjerenju ugla, u ovom slucaju, bit ce
utoliko veca ukoliko je veca razlika u nagibu vizura, ,
Prosta metoda mjerenja horizontal nih uglova koristi se uglavnom kod
polarne metode snimanja,
Primjer: (8/.124)
Postupak rada na stajalistu instrumenta S je slijedeCi:
- Na stajaliStu S instrument se centrira i alhidadna os dovede u
vertikalan po]ozaj, Izvrsi se dioptriranje koncanice, Signaliziraju se
vizurnetacke(81, 82, 83i (4); tackalusvojizapocetnuvizuru,
- N avizira se tacka 1 grubo i izvrsi fokusiranje i otkIanjanje koncanicne
paralakse, Zatim se izvrsi fino viziranje i pri tome pazed da posljednji
pokret mikrometarskog vijka bude u smjeru kretanja kazaljke na satu,
OCitasevrijednostpodjelelimba izapise:a
J
= 163
0
17; 6,
- Otkoi'i se alhidada i okrece u smjeru kretanja kazaljke na satu,
Navizira se prvo gruba tacka 2 i izvrsi fokusiranje, a zatim nakon
izvrsenog finogviziranja, oCita se podjela limba i zapise: a, = 225
0
51; 2,
- OtkoCi se alhidada i navizira tacka 3, prvo grubo sa fokusiranjem a
zatim£ino, izvrsi Citanje podjele limba i zapise: a
J
= 298
0
42; 5,
- OtkoCi se alhidada i zakrece sve datle dok se navizira tacka 4. Izvrsi se
Citanje podjele limba i zapiSe: a" = 61
0
28; 4:
120
- Otkoci se alhidada i ponovo navizira pocetna tatka 1 tj, oCita se
zavrsna vizura izapi5e: (a, = 163
0
17; 8),
- Potrebni uglovi dobit ce se kao razlike opa2anih pravaca,
odnosno kao razlike izvrsenih Citanja na podjeli horizontalnog limba,
4
5
o
51. 124
GiIusna metoda mjerenja uglova
)'1
2
]31:::: (/2 - (/]:= 62" 33',6
1\:::: a
3
- (Ii:::: 135'24',9
P,l '" (/4 - (lJ = 25ft 10',8
Mjerenje uglova u oba polozaja durbina naziva se girusna metoda, Prije
pocetka mjerenja, posto je teodoHt centriran i alhidadna os dovedena u
vertikalni polozaj, te vizurne tacke signalizirane, odabere se tacka za
pocetnu vizuru, Za pocetnu vizuru bira se tacka koja ce cijelo vrijeme,
dok traje opazanje pravaca, biti dobro vidljiva, a to je tacka na suprotnoj
strani od Sunca,
Opazanje pravaca pocinje viziranjem pocetne vizure u prvom polozaju
durbina i vrili se na isti nai'in kao i kod proste metode, P05to je opazan i
posljednji pravac, ako je potrebno uzima se zavrsna vizura na pocetni
pravac, Citanje na zavrsnoj vizuri mora se slagati sa pocetnom vizurom,
Uzimanjem zavrsne vizure odnosno opazanjem posljednjeg pravca,
zavrseno je mjerenje u prvom polozaju durbina, tj, zavrsen je
polugirus, '
121
Kada je zavrseno mjerenje u I polozaju durbina, prevede se u II
polozaj. U II polozaju durbina tacke se viziraju obrnutim redom, tj. u
smjeru suprotnom kretanju kazaljke na salu. Prema tome, ako su u I
polozaju durbina tacke vizirane ovim redom: 01, 02, 03, 04, 01,onda
ce se urI polozaju durbina vizirati obrnutim redom: 01, 04, 03, 02,01.
Razlog sto se u prvom polozaju durbina pravci opazaju u smjeru
kretanja kazaljke na satu, a u drugom polozaju durbina u suprotnom
smjeru, moze se objasniti protokom vremena. Vee znamo da se prije
pocetka mjerenja alhidadna os dovodi u vertikalan poloZaj
vrhunjenjem mjehura cjevaste libele na alhidadi. Pod utjecajem Sunca,
vjetra i kretanja operatora oko teodolita, dolazi do sIijeganja nogu
stativa zbog cega odstupa mjehur libele. Odstupanje mjehura libele se
povecava protokom vremena. Pri takvom nai'inu mjerenja, sredine iz
Citanja u I i II poloz.aju durbina odnose se na priblizno isn protok
vremena. Zato uslijed ovih utjecaja, sredine iz Citanja izvrsenih u oba
polozaja durbina biti ce pogresno za priblizno iste veliCine. Posto se
uglovi dobijaju kao razlike citanja, te ce oni biti oslobodeni gresaka, koje
sejavljaju pod utjecajem protoka vremena.
'Kada je zavrseno mjerenje u II polozaju durbina, odnosno kada je
zavrsen drugi polugirus, pristupase sredivanju zapisnika.
Zapisnik za mjerenje horizonlalnih uglova (trigonometrijski
obrazae, br. 1 = TO.l)
Podaci mjerenja horizontalnih uglova, po prosfoj i girusnoj metodi
upisuju se u trigonometrijski obrazac br. 1. (TO. 1).
Obrazac ima 14 rubrika. Kada se uglovi mjere po prostoj metodi, tada se
koriste samo rubrike 1, 2, 3, 7 i 14. Pri mjerenju uglova u jednom girusu
koriste se rubrike od 1 do 7 i rubrike 13 i 14, dok se kod mjerenja uglova
u vise girusa koriste sve rubrike. Sada ce se objasniti koristenje obrasca
za mjerenje uglova po prostoj metodi i pri mjerenju uglova u jednom
girusu. Znaci ovoga puta nece se objasnjavati koristenje rubrika od 8 do
13.
Prosta metoda mjerenja uglova
U rubriku 1 upisuje.se topografski znak i broj tacke sa koje se uglQvi
datum (dan, mjesec, godina) i sat kada je mjerenje pocelo.
122
U rubriku 2 upisuju se topografski znaci i brojevi tacaka na koje se vizira
ito onim redom kojim se vrsi viziranje.
U rubriku 3 upisuje se manje podjele horizontalnog limba. Citanje koje
se odnosi na zavrsnu vizuru upisuje se u zagradi i u daljnoj obradi
podataka ne uzima se u obzir.
U rubrici 7 racunaju se reducirane sredine, odnosno vrijednosti
reduciranih pravaca. Pri opazanju pravaca ne podesava se da citanje na
pocetnom praveu bude tacno 0' 00' 00", vee se to postiZe racunskim
putem. Kada se od ovih pravaea oduzme vrijednost pocetnog pravea
dobit ee se reducirani pravei, cija ce vrijednost biti manja za iznos
pocetnog pravca. Dakle, poslije reduciranja pravaca pocetni pravac
imat ce vrijednost 0' 00' 00". Reducirani pravci, odnosno reduelrane
sredine, predstavljaju uglove, koje opazani pravei zaklapaju sa
praveem na pocetnu tacku.
U rubriku 14 upisuju se slijedeCi podaci:
- oznaka teodolita i fabricki broj,
- podatak limba (P),
_ da Ii je vrijeme povoljno iii nepovoljno za mjerenje uglova i
- ime i prezime liea koje je vrsilo mjerenje.
U ovoj rubrici vrse se i probe, tj. kontrolna racunanja. Kod proste
metode mjerenja uglova treba kontrolirati samo tacnost formlranJa
reduciranih sredina u rubrici 7. Kontroliraju se samo minute i sekunde.
Stepeni se ne kontroliraju, jer u stepenima spadaju u
greske koje se mogu odmah uoCiti. Citanja koja se odnose na zavrsnu
vizuru izuzimaju se iz kontrolnih racunanja, te se zato stavlpJu u
zagradu. Kontrolna racunanja vrse se pomocu suma
pravaea po pojedinim rubrikama. Sume pojedinih rubrika o.znacavaJu
se srednjom zagradom sa brojem rubrike u zagradi.
OznaCimo sa:
[3] = suma minuta i sekundi u rubrici 3;
[7] = suma minuta isekundi u rubriei 7;
a, = Citanje na.pocetnu tacku u rubrici 3 i
n = broj opazanih tacaka.
123
Vrijednosti reduciranih pravaca (a) dobiju se iz razlika:
(a) =a
o
-a{)
(a,) = a,-a,
(a,) = a,-a,
(a,,) = an -aD
[(a)] = [a]-n.a,
odnosno [7] = [3]-n.a,
kontrola: [7] + n·a, = [3]
Dokaz da su provedene kontrole izvrsene, vrsi se tako sto se sume
podvlace linijama.
(PRILOG 2: TO. 1 i 2)
Girusna metodamjerenja uglova
U rubriku 1 upisuje se topografski znak i broj taCke sa koje se uglovi
mjere, datum i sat.
Urubriku 2 upisuju se topografski znaci i brojevi tacaka na koje se vizira
ito onim redom kojim se vrsi viziranje.
U rubriku 3 upisuje se i'itanje podjele horizontalnog limba u I
polugirusu. Citanje koje se odnosi na zavrsnu vizuru upisuje se u
zagradi.
U rubriku 4 upisuje se Citanje podjele horizontalnog limba u II
polugirusu. Citanje koje se odnosi na zavrsnu vizuru (u II polugirusu je
to prvo Citanje i zapisivanje) upisuje se u zagradi.
Posto se u II polugirusu taCke viziraju obrnutim redom, onda se i podaci
u rubrici 4 upisuju iduCi odozdo prema gore.
Kada je mjerenje uglova zavrseno i u I i u II polugirusu, pristupa se
obradi podataka mjerenja.
U rubriku 5 upisuje se vrijednost dvostruke kolimacione pogreske 2 c = II-I.
Na osnovu vrijednosti citanja limba u I i II polugirusu za svaki opaieni
pravae racuna se vrijednost dvostruke ,kolimacione pogreske, PomoCn
dvostruke kolimacione pogreske utVrduje se kvalitet izwsenih mjerenja.
124
Ako bi viziranje i citanje bilo apsolutno tacno i ako bi sve tacke bile
vizirane pod istim nagibom vizure prema horizontu, onda bi razlike 2c
bile iste za sve tacke opazene sa doticne stanice. Medutim, uslijed
neminovnih pogresaka kojima su podlozna i viziranja i i'itanja, ove
razlike obieno nisu iste vee se mjenjaju po svojoj velicini od jedne do
druge vizurne taCke.
Ako su mjerenja dobra, tj. ako je viziranje i Citanje vrseno pazljivo, onda
su promjene u veliCini dvostruke kolimacione pogreske male. Kada su
mjerenja losa, onda su i promjene 2c velike. Prema tome, graniee u
kojima se kolimaeiona pogreska mijenja verificira kvalitet mjerenja.
Zato se odredenim pravilnicima i uputstvima odreduju i graniee u
kojirna se dvostruka kolimaciona pogreska smije mijenjati.
Najveea i najmanja vrijednost 2c u rubrici 5 podvuce se i u redu ispod
zavrsne vizure, tj. u liniji Burna, U zagradi se napise iznos 2c, kao razlika
izmedu podvucenih vrijednosti.
U rubriku 6 upisuju se sredine iz citanja u I i II polugirusu. Kada smo se
uvjerili da na stanici, sa koje se vrsi mjerenje uglova, promjene
dvostruke kolimacione pogreske ne prelaze dozvoljene graniee, tek
onda pristupamo formiranju sredina iz Citanja u I i II polugirusu. Ove
sredine upisujemo u rubriku 6 i pri tome uzimajuCi stepene iz I
polugirusa.
Za kontrolu da su sredine u rubrici 6 tacno formirane sluzi racunska
kontrola. U tu svrhu saberu se citanja upisana u rubrikama 3 i 4, kao i
formirane sredine u rubrici 6. Ako su sredine tacno formirane, onda
mora biti ([3] + [4]): 2= [6]. Ovakontrolna racunanja vrse seu rubrici 13.
,Verifikacija izvrsene kontrole formiranja sredina registrira se
podvlacenjem suma, u rubrikama 3, 4, i 6.
U rubrid 7 racunaju se vrijednosti redueiranih sredina, sraeunatih tako
sto se od svih opazanih pravaca oduzme vrijednost pocetnog pravca.
Za kontrolu da su redueirane sredine u rubrici 7 tacno sracunate sluzi
druga racunska kontrola:
[7]+n .a,= [6]
U tu svrhu saberu se sracunate redueirane sredine u rubrici 7 i prenesu u
rubriku 13. Tom iznosu doda se vrijednost pocetnog pravea a,
pomnozena sa brojem opazanih pravaca n. Rezultat mora biti jednak
sumi 1Z rubrike 6. Izvrsi se verifikacija izvrsenedruge racunske
podvlacenjemsumerubrikama7i 13.
125
Ukoliko je na pojedinim stanicama opazan veCi broj pravaca, tada se
kontrole (probe) vrse pojedinacno za svaki girus. Ako je na pojedinim
stanicama opazan manji broj pravaca (2-3 pravca) tada se proba vrsi
odjednom za sve stanice upisane na jednoj strani zapisnika. \
U rubriku 14 ("Primjedba") unose se podaci 0 instrumentu, 0 vremenu
(povolino ili nepovolino), ime i prezime lica koje ie vrsilo mjerenje
uglova.
(PRILOG3:TO.1i2)
MJERENJE VISINSKIH UGLOVA
Visinski ugao (z iIi a) leii u vertikalnoj ravnini odredenoj tackama Ai E-
Koji ee se ugao mjeriti (2 iii <X) zavisi od instrurnenta koji se koristi,
odnosno od naCina podjele visinskog limba.
---
r
-
51. 125
Visinski ugao (z iIi <X) mjeri se da bi se sracunala visinska razlika izmedu
tacaka A i B. Zato uz mjerenje visinskih uglova treba izmjeriti visinu
instrumenta i visinu signala na koji se vizira:
- visina instrumenta (i) je vertikalno odstojanje izmedu centra biljege i
prekretne tacke teodolita P, a mjeri se pantljikom s taenosi'u na crn;
- visina signala (l) je vertikalno odstojanie izrnedu dna signala i tacke na
signalu koju pogada srednja horizontalna erta koncanice, a mjeri se
pantljikom s tacnoscu na cm.
U zavisnosti od zahtjeva tacnosti mjerenja visinskih uglova, vrsi se
izbor odgovarajuceg instrumenta i metQde rada. Visinski uglovi mjere
se po prostoj i girusnoj mewdi.
126
Visinske uglove !reba mjeriti teodolitom koji je prethodno ispitan i
rektificiran. Priie pocetka mjerenja, kako horizontalnih tako i visinskih
uglova, teodolit treba centrirati i alhidadnu os dovesti u vertikalan
polozaj, te signalizirati vizurne tacke.
Kod mjerenja visinskih uglova sa iednog stajalista, viziranje i mjerenje
vrsi se odvojeno za svaku vizurnu tacku.
Prosta metoda mjerenja uglova
Kao i kod mjerenja horizontalnih uglova, prosta metoda mjerenja
visinskih uglova je mjerenje uglova samo u jednom poloiaju durbina. U
prvom polozaju durbina navizira se tacka srednjom horizontalnom
crtom koncanice, mjehur visinske libele dovede da vrhuni i proCita
vrijednost podiele na visinskom limbu. Ova vrijednost predstavlja
zenitnu daljinu odnosno vertikalni ugao. Ukoliko nije ispunjen ('etvrti
uvjet teodolita, tj. da je pri horizontalnoj vizuri dtanje na visinskom
limbu 90° odnosno 0°, to ce izmjereni visinski ugao biti pogresan. Pored
neispunjenja cetvrtog uvjeta, na taenost mjerenja visinskih uglova ima
utjecaja i: netacno dotjerivanje mjehura visinske libele da vrhuni, greska
viziranja i greska Citanja podjcle Iimba.
Ova metoda mjerenja visinskih uglova koristi se kada nije potrebna
veea tacnost od jedne minute (tahimetrijsko snimanje detalia). Podaci
mjerenja visinskih uglova po prostoj metodi upisuju se u tahimetrijski
zapisnik.
Girusna metoda mjerenja uglova
Girusna metoda mjerenja visinskih uglova jeste mjerenje visinskih uglova
u oba polozaja durbina. Podaci mjerenja visinskih uglova girusnom
metodom upisuju seu trigonome!rijski obrazac br.IV (TO. IV).
Postupak mjerenja visinskih uglova u jednom girusu sastoji se u
slijedecem:
- Navizira se signal (na primjer vrh znacke) u prvom polozaju durbina
pomoeu srednje horizontalne crte koncanice.
- Mikrometarskim vijkom visinske libele dotjera se mjehur visinske
libele da vrhuni, a zatim procita vrijednost podjele limba (KL) i zapise.
- Prevede se durbin u II polozaj i navizira srednjoIl1 horizontalnom
crtom koncanice ista tacka.
127
- Datjera se mjehur visinske libele da vrhuni i aCita vrijednast padjele
visinskog limba (KD) i zapise.
Teodolit kojim se mjere zenitne daljine, odnosno Ciji je visinski limb
izdijeljen u smjeru kretanja kazaljke na satu.
I poloiaj
II poloiaj
OJ
hi
SI. 126
Tacna zenitna daljina, bez obzira da Ii je zadovoljen cetvrti uvjet
teodolita,dobit ce se po formuli:
Z=
Primjer:
KL-KD
2
Sraeunati zenitnu daljinu (z), ako su mjerenjem dobijena manja pri KL i KD
(a) KL= 86'26; 5
KD 273'35; 0
2z=KL-KD=172'51; 5
Z= 86'25; 8
(b) KL= 93'11;6
KD = 266' 48; 0
2z=KL-KD= 186°23; 6
Z = 93° 11; 8
Teodolit kojim se mjere vertikalni uglovi, odnosno Ciji je visinski limb
izdijeljen u smjeru suprotnom kretanju kazaljke na satu.
Tacna vrijednost vertikalnog ugla bez obzira da Ii je zadovoljen cetvrti
uvjet teodolita, dobit ce se po formuli:
128
(KL - KD) + 180'
a
2
1 po!oiaj
II p%ia}
/90
/ J:J.
H __ B
,/
H
,/KD 0'
,I 270
: 90
hi
51. 127
Primjer:
Na osnovu Citanja podjele visinskog Iimba pri KL i KD, treba sracunati
vertikalni ugao (a).
(a) KL = 6°26;2 (b) KL= 354°20;7
KD= 173°35;8
KL- KD = 192° 50;4
2a = CKL-KD) + 180° = 12° 50'4
,
a = 6°25;2
KD = 185
0
38; 0
KL-KD = 168' 42; 7
2a = CKL-KD) + 180° = 348
0
42; 7
a = 174°21; 4
odnosno a = _50 38; 6
Zapisnik za mjerenje visinskih uglova (trigonornetrijski obrazac
br.lV=TO.lV)
Podaci mjerenja visinskih uglova po girusnoj metodi upisuju se u
trigonometrijski obrazac br. 1 V (TO. 1 V). Obrazac ima 12 rubrika.
U rubriku 1 upisuje se topografski znak i broj tacke sa koje se uglovi
mjere, datum (dan, mjesec i godina) i sat kada je mjerenje pocelo, te
visinainstrumenta (D.
U rubriku 2 upisuje se topografski znak i broj tai'ke na koju je vizirano.
Ispod broja tai'ke treba sematski ucrtati signal na koji je vizirano prema
njegovom izgledu u vidnom polju durbina, te horizontalnom linijom
oznaCiti mjesto na signalu koje je pogadala srednja horizontalna erta
koncanice (na primjer: vrhznacke, sredina vizurne marke).
U rubriku 3 upisuje se citanje podjele visinskog limba pri krugu lijevo
(KL).
U rub,iku 4 upisuj" se Citanje podjele visinskog limba pri krugu desno
(KD).
9 - GEODEZIJA II 129
U rubrici 5 racuna se iznos KL + KD.
U rubrici 6 racuna se vrijednost 2VV = (KL + KD) - 360', odnosno
2HV = (KL - KD) -180°. Pomocu vrijednosti 2VVodnosno 2HVutvrduje
se kvalitet izvrsenih mjerenja. Podvuce se najveca i najmanja vrijednost
iz svih pravaca opazanih sa jednog stajalista. Ako su mjerenja dobra, tj.
ako je viziranje, vrhunjenje mjehura visinske libele i citanja podjcle
visinskog limba vrseno pazljivo, onda su promjene u veliCini 2VV
odnosno 2HV (visinska kolimacija) male. Prema tome, razlika izmedu
najvece i najmanje vrijednosti 2VV odnosno 2HV, odreduje kvalitet
mjerenja. Zato se pravilnicima i uputstvima odreduju granice u kojima
se 2VV odnosno 2HV smije mjenjati.
N ajveca i najmanja vrijednost 2 VV odnosno 2HV u rubrici 6 podvuce se
i u redu ispod posljednje vizurne tacke sa jedne stanice, u zagradi se
napise iznos kao razlika izmedu podvucenih vrijednosti.
U rubrici 7 racuna se dvostruka vrijednost visinskog ugla 2z = KL - KO
odnosno2a= (KL-KD) + 180°.
Rubrika 8 i rubrika 9 koriste se kod mjerenja visinskih uglova u tri
girusa, tj. pri viziranju signala sa sve tri horizontalne crte koncanice u
oba polozaja durbina.
U rubrici 10 racuna se vrijednost visinskog ugla Z odnosno a tako sto se
iznos u rubrici 7 podijeli sa 2.
U rubrici 11 obavljaju se kontrolna racunanja. Upisu se vrijednosti
minuta i sekundi iz rubrika (3) i (4) jedno ispod drugoga i njihovim:
-sabiranjemmora biti: (3) + (4) = (5)
-oduzimanjemmora biti: (3) - (4) = (7)
Izvrsi se verifikacija provedene racunske kontrole podvlacenjem
vrijednostiminuta i sekundi u rubrikama (3), (4), (5), (7) i (11).
U rubrici 12 ("Primjedba") unose se podaci 0 instrumentu (oznaka, broj i
podatak), vremenu (povoljno iii nepovoljno), crtez visinskog limba pri
horizontalnoj vizuri i smjeru podjele, te imei prezime operatora.
(PRILOG 4: TO. 1 V)
130
I
I
,I
'i
I
I

,it

\
PITANJAI ZADACI
1. Deinirati pojam ugla i objasniti mjerenje ugla.
2. Definiratihorizontalni ugao i visinski ugao.
3. Navestii definirati sis tern rnjera za uglove.
4. Definirati teodolit i navesti osnovne dije10ve teodolita sa kratkim opisom.
5. Detaljno opisati:
a) stativ teodolita,
b) donji dio teodolita,
c) horizontalnilimb i
d) a!hidadu.
6. Durbin:
a) opisati mehanicku konstrukciju i opticki sistem durbina,
b) objasniti formiranje lika u durbinu,
c) opisati karakteristike durbina,
d) objasniti dioptriran je i fokusiranje,
e) koncanicna paralaksa (definicija, uocavanje i poniStavanje),
f) objasniti postupakviziranja.
7. Libele:
a) cjevasta libela (opis, podjela, princip, elementi i vrhunjenje),
b) kruzna libela (opis, elementi i vrhunjenje),
c) osjetljivost libele,
d) ispitivanje i rektifikacija slobodne cjevaste libele,
e) ispitivanje i rektifikacija slohodne mine libele,
f) objasniti koristenje slobodnih libela i
g) navesti vrste libela na teodolitu i naane posmatranja mjehura libele.
8. Sprave za citanje podjele limba:
a) kruzni nonijus (princip i podatak),
b) konstrukcija kruznog nonijusa,
c) Citanje padjele limba pomocu kruznog nonijusa,
d) mikroskop <namjena, opis, uvecanje),
e) Citanje podjele limba pomoeurnikroskopa sa indeksnorn crticom,
f) otanje podjele limba pomocumikroskopa sa skalom crtiea,
g) Citanje pedjele limba pomocumikraskopa sa optickim mikrometrom.
9. Definirati uvjete teodolita i objasniti ispitivanje i rektifikaciju:
a) prvi uvjet teodolita,
b) drugi uvjet teodolitai
c) treCi uvjet teod alita·.
9' II 131
10. Visinski uglovi i visinski limb:
a) definirati visinski ugao,
b) objasniti podjelu i naCin Citanja podjele limba,
c) definrrati i objasniti ispitivanje i rektifikaciju cetvrtog uvjeta nivelira.
11, Mjerenje uglova:
a) objasniti centriranje teodolita,
b) objasniti prostu i girusnu metodu mjerenja horizontalnih uglova,
c) ohjasniti uvodenje, obradu i kontrolu podataka mjerenja u TO. 1 i2.
d) objasniti prostu igirusnumetodumjerenja visinskih uglova,
e) objasniti uvodenje, obradu i kontrolu podataka mjerenja u TO. 1 V.
132
VDIO
NIVELMAN
Plan ili karta dat ce sarno onda potpunu sliku terena, ako budu
predstavljeni ne sarno horizontalni odnosi, tj, situacija, vee i visinski
odnosi terena, Visinski odnosi terena odnosno konfiguracija predstavit
ce se na planu tako da se na plan unesu visine dovoljnog broja ta{'aka od
neke pocetne unaprijed zadane plohe,
(Za pos:"tnu nivo ,eJohu, odkoje se racunaju visine taeaka, nivo
ploha mora, odnosnpko@nas srednji vodostaj Iadri!.n.,kog mOfa Ytsine,
taeal<au odrlOsu na nivoplohu mora,zovu se
, ;isine.! Nadmorske visine taeaka Ha i Hb su vertikalne udaljenosti
taeakaA i B od nivo plohe mora,
SI. 128
Visinska razlika izmedu dviju taeaka je razlika njihovih apsolutnih
visina, Odredi:"anjeapsolutnih visina pojedinih taeaka svodi se na
postepeno Qdredivanje visinskih razlika tih taeaka, te vezanje tako
razlika na pocetnu visinsku tacku, Ova pocetna
visinska. tacka zove se normalni reper,
Apsolutna visina normalnog repera odredena je direktnim mjerenjem
vertikalnog odstojanja izmedu srednjeg vodostaja mora i normalnog
repera, Oirednjivodgstaj mora dobija se iz mnogobrojnih i dugotrajnih
opazanja vodostaja, Ova opazanja vodostaja vrse se posebnim
uredajem, koji se zove mareograf.
Normalni reper za nasu zemlju nalazi se u Maglaju, Ranija mjerenja u
nivelmanu oslonjena su na normalni reper u Trstu, Postoje znatne
razlike u kolama repera odredenih prema normalnom reperu u Trstu i
normalnom reperu u Maglaju, .
133
Ako izmed u normalnog repera RN i taeke A obiljezene na terenu,
odredimo visinsku razliku izmedu njih, apsolutnu visinu taeke A
(HAl odrediti cemo tako da apsolutnoj visini normalnog repera HRN
dodamo izmjerenu visinsku razliku:
HA = HRN +llH;
Srednji vodostaj
Jadranskog mora
51. 129
Istim postupkom odredit cemo apsolutnu vismu naredne obiljezene
taeke B (H,l. Izmjerenu visinsku razliku izmedu taeaka A i B (1lJ-I:)
dodamo apsolutnoj visini taeke A (H
A
) i dobit cemo apsolutnu visinu
taeke B (Ha).
H,=H
A
+-I1H! ..... itd.
Prema tome, apsolutne visine pojedinih taeaka dobijaju se postepenim
medusobnim odredivanjem visinskih razlika izmedu tih taeaka i
njihovim vezivanjem na apsolutnu visinu normalnog repera.
Metode odredivanja visinskih razlika
Visinske razlike izmedu pojedinih taeaka u osnovi mogu se odredivati
-- -----
na tri nacina:
- geometrijskim nivelmanom,
- trigonometrijskim nivelmanom i
- barometrijskim nivelmanom.
Geometrijski nivelman je metoda odredivanja visinsl<ih.X'l:z;lika
pomocu horizontalne. viZure
metoda odredivanja visinskih razlika.
Trigonometrijski nivelman je metoda odredivanja visinskih razlika na
osnovu mjerenja visinskih uglova i odrediv'lnja dl1zina.
Barometrijsko mjerenje visina je metoda odredivanja visinskihrazlika
mjerel1iep promjenebarometrijskog pritiska na razliCitim
.visinama. Ovaj naCin odredivanja visinskih razlika, zbog svoje male
tacnosti ne moze se primijeniti u geodetskim radovima.
134
. Dal<l:,_ui-jeodetskimradoyima prirnjenjl1ju se dvije metode odredivanja
visinskih razlika: . . ....
- geometrijski nivelmani
- trigonometrijski nivelman.
GEOMETRIJSKI NIVELMAN
tGeometrijskLnivelITlan-kmetoda odredivanja visinskihrazlika izmedu
_dviju tacaka UfI.o.:.QsnOVlJ _ bodzouta1up vizur_e instrumenta i vertikal;}o
-postavljenih letvi. Horizontalna viznra ClSh!:ax.ui-"-. .. J2-omocu
. nivelmanskog instrume.nl:a,Jwji Be zove nivelir.
odredivanja visinskih razlikil. geOlnetrijskim
nivelmanom:
metoda ni veliranja iz sredine i
.; metod a niveliranja s kraiil
Metoda niveliranja iz sredine
je takav naCin odredivanja visinskih razlika, kada se nivelir nalazi u
odreduje}!<i2ta
rsrfld1pU. jX?lsl,?e n,a udalfeno5li let'lyiQd
Neka .je polrebno odrediti visinsku razliku I1h izmedu tacaka A i B.
Nivelir se postavi priblizno u sredinu izmedu tacaka A i B, a na taeke A i
B postave se letve. Pri horizontalnoj vizuri nivelira izvrsi se Citanje
podjele na vertikalno postavljenim letvama. U odnosu na smjer
niveliranja, tj. smjer ukojem cemo se kretati pri niveliranju, prvo Se oCita
zadnja letva a zatim prednja letva. Visinska razlika izmedu ta<'aka A i B
bit ce: I1h=Z-P
'l" ..
z
51. 130
135
Prema tome, letva postavljena na tacki A zove se zadnja letva, a letva
postavljena na laCku B zove se prednja letva. Zato se i cHanje na zadnJoJ
letvi oznacava sa 2, a Citanje na prednjoj letvi sa P. Predznak razhke
(2 - Pl pokazuje da li se teren penje ili pada u smjeru Ukohko
je taj predznak (+l lada se teren penje u smJeru mvehranJa, a ako Je
predznak (-l tada teren pada u smjeru niveliranja.
Primjer:
Izracunati visinsku razliku odredenu niveliranjem iz sredine, na
osnovu proCitanih vrijednosti na letvama:
Z = 1,926m
P = 1,046m
Metoda niveliranja s kraja
je n36n odredivanja visinskih razlika sanejednakim duzinamavjzu:a.
,-To znaCi da se nivelir postavlj" blize .. ]"l!ge

·_postupak niveliranja s kraja je identican nivelir:nju iz sredine.Neka je
potrebno ourediti visinsku razliku izmedu tacaka AlB. NlVehr se
postavi. blize zadnjoj letvi, a na tacke A i B postave se letve. Pn
horizontalnoj vizuri nivelira izvrsi se Citanje podjele na verhkalno
postavljenim letvama. Prvo se Cita zadnja, a zatim prednja letva.
Visinska razlika izmedu tacaka A i B, bit ceo
tlh=Z-P
51.131
136
Primjer:
Sracunati visinsku razliku odredenu niveliranjem s kraja, na osnovu
procitanih vrijednosti na letvama:
Z= 1,620m
P= 1,276m
tlh =2 - P= + O,344m
Podjela geornetrijskognivelrnana
geometrijski nivelman dijeli se na:
....--' '" - -,- ,---
generalllinivelmani
- detaljni
ll
i"el
trlElll
_
Generalnim nivelmanom odreduju se apsolutne visine stalnih visinskih
tacaka. Stalne visinske taCke nazivaju se ,'eperi. U generalnom
nivelmanu visinske razlike odreduju se iskljuCivo niveliranjem iz
sredine.
Detaljnim nivelmanom odreduju se apsolutne visine detaljnih tacaka
na zemljinoj povrsini, koje su karakteristicne tacke terena U visinskom
smislu. Kao osnovaza detaljni nivelman sluze reperi, Cije su apsolutne
visine odredene generalnim nivelmanom. U detaljnorn nivelmanu
visinske razlike odreduju se, iz prakticnih razloga i zahtjeva rnanje
tacnosti, niveliranjem s kraja.
Geometrijski nivelman, kao metoda odredivanja visinskih razlika, daje
najtai'nije rezultate. Zato je geornetrijski nivelrnannezarnjenljiv kada se
z§lhtijeva visoka tacnost odredivanja visinskih razlika, odnosno
nadmorskih visina.Ubuduce cemo geometrijski nivelman kratko zvati
nivelman, a samu operaciju, odnosno postupak rada kod nivelmana,
zvacemo niveliranje. Prema tome, postupal< odredivanja visinskih
razlika u geornetrijskorn nivelmanu zovemo niveliranje.
PRIBOR ZA NIVELIRANJE
NIVELIR
je in$lr"rnent u geornetrijskom nivelmanu tpotreblj<>va
za odredivanje odnosno mjerenje
-vizure nivelira sa: odgovarajucom tacrioscu postize se pomoi'u cjevaste
137
(nivelacione) libele iii automatski pomocu kompenzacionog uredaja.
Prema tomef niveliri se dijele na:
- nivelire sa libelom i
- nivelire sa kompenzatorom.
SL 132 SL 133 SL 134
NIVELIRI SA LIBELOM
Kod ovih instrumenata koristi se cjevasta (nivelaciona) libela za
dovodenje vizure u horizontalan polozaj. Tacnost dovodenja vizure u
horizontalan polozaj zavisi od osjetljivosti libele. Kod nivelira koji
imaju libele vece osjetljivosti, vizura se moze tacnije dovesti u
horizontalan polozaj, nego kod nivelira sa libelom manje osjetljivosti.
Prema tome, niveliri salibelama vece osjetljivosti koriste se za preciznije
radove, dok se niveliri sa libelama manje osjetljivosti, koriste za manje
predzne radove.
SL 135
138
Osjetljivost Hbele obavezno prati i odgovarajuce uvecanje durbina.
Tako, niveliri sa libelom vece osjetljivosti imaju durbine sa veCim
uvecanjem i obrnuto.
Osnovni dijelovi nivelira suo
-- donji di()pjvelira,
- gla v:;;-a osovina,
-dUrbi:;;-;---

-
Sastavni dio niveHra je stativ.
Stativ
L __ _
K
v
K,

K
v
SL 136
Pri radu odnosno pri odredivanju visinskih razHka, nivelir se postavlja
na stativ. Nivelir se veze za stativ pomocu centralnog vijka. Stativ
nivelira je sliean stativu teodolita, sarno sto su kod nivelira stativi laMi i
sa nepromjenjivom duzinom nogu, zbog vece stabilnosti instrumenta.
Donji dio nivelira
preko kojega se nivelir veze za stativ, slican je donjem dijelu teodolita i
sastoji se iz;
- osnovne sa elasticnom plocom,
- tri polozajna vijka i
-lezista za glavnu osovinu nivelira.
Glavna osovina nivelira
je mehanieko tijelo cilindrienog oblika, koja nosi i ('vrsto je vezana za
pokretni dio nivelira (nosae durbina, durbin i nivelacionu libelu).
Glavna osovina durbina je smjestena u svom leziStu na donjem dijelu
nivelira.
Durbin
nivelira sHean je durbinu kod teodolita. Durbin moze rotirati u
horizontalnom smislu zajedno sa nosacem durbina i glavnom
osovinom. Fiksiranje durbina u odredenom polozaju postize se
pomocu kocnice durbina. Kod nekih tipova nivelira nema kocnice
durbina, a fiksiranje durbina izvodise na principu trenja izmedu glavne
osovine i njenog lezista. Za fino horizontalno pomjeranje durbina
koristi se mikrometarski vijak.
139
Durbin nivelira moze se naginjati u visinskom smislu za male iznose
pomocu elevacionog vijka. Elevacioni vijak je redovno smjesten ispod
okulara durbina.
Detaljan opis durbina (mehaniCka konstrukcija i opticki sistem,
koncanica, formiranje lika, karakteristike durbina, dioptriranje,
fokusiranje i koncanicna paralaksa) dat je kod opisa durbina teodolita.
Libela
Grubo dovodenje vizure u horizontalan polozaj ostvaruje se
dovodenjem mjehura kruzne libele da vrhuni pomocu polozajnih
vijaka. Fino dovodenje vizure u horizontalan polozaj vrsi se
dotjerivanjem mjehura nivelacione libele da vrhuni, takoder, pomocu
polozajnih vijaka. Zavrsno definitivno vrhunjenje mjehura nivelacione
libele izvodi se pomoCu elevacionog vijka. Uko!iko nivelir nema
elevacionog vijka, tada se zavrsno vrhunjenje mjehura nivelacione
!ibele vrsi pomocu polozajnog vijka, koji je u pravcu durbina (ispod
objektiva iii okulara durbina).
Nivelaciona libela mora vrhuniti u trenutku Citanja podjele na letvama.
Zato, pri svakom Citanju podjele letve, mjehur nivelacione libele mora
se dovesti da vrhuni.
Posmatranje mjehura libele, kod starijih i manje preciznih nivelira, vrsi
se golim okom iii preko ogledala. Kod veCine nivelira novije
konstrukcije, posmatranje vrhunjenja mjehura vrsi se preko sistema
prizama.
Sve 0 !ibeli (vrstama libela, princip i osjetljivost libele) dato je kod opisa
libela na teodolitu.
Horizontalni limb
U graden je kod obicnih nivelira namijenjenih za geodetske radove u
gradevinarstvu. Pri tome je oCitavanje podjele horizontalnog limba isto
kao i kod teodolita sa podatkom P = l' (jedna minuta).
NlVELIRI SA KOMPENZATOROM
(niveliri sa automatskim horizontiranjem vizure)
Kod klasicnih nivelira, vizura se dovodi u horizontalan polozaj pomocu
libele. Tacnost dovodenja viz1ll'e u horizont"lan polozaj pomocu Iibele,
zavisi od osjetljivosti libele i spoljnih utjE'caja na libelu, kao sto su
140
temperatura, vibracije itd. Stalno dovodenje mjehura libele da vrhuni,
pri svakom Citanju podjele letve, oduzima vrijeme i zamara operatora,
sto nepovoljno utjece na efekat rada.
Navedeni nedostaci nivelira sa libelom, otklonjeni su kod savremenih
nivelira, kod kojih je umjesto libele ugraden kompenzator.
Kompenzator automatski dovodi vizuru u horizontalan polozaj, ako je
prethodno glavna os nivelira dovedena priblizno u vertikalan polozaj
pomocu kruzne libele. Prema tome, kompenzator je uredaj ugraden u
durbinu nivelira, koji je preuzeo funkciju libele.
Princip kompenzatora
Uzmirno da je vizura horizontalna i koncanica z nalazi se na fokusnoj
daljini kombiniranog objektivnog soCiva. Ponistavanje koncanicne
paralakse postize se pomjeranjem analakticnog soCiva, smjestenog u
durbinu. Posto je vizura horizontalna, Citanje podjele letve bit ce
ispravno. Ukoliko je durbin nagnut za ugao a, tada ce i vizura nivelira
biti nagnuta za isti ugao a. Da bi se i pored nagiba vizure dobilo
ispravno Citanje podjeleletve, tj. Citanje horizontalnom vizurom, treba
promijeniti pravac vizure, pri prolasku kroz durbin, tako da vizura
bude horizontalna. Promjena pavca vizure postize se pomocu
posebnog uredaja, koji se zove kompenzator.
SI. 137
Rastojanje od kompenzatora k do koncanice Z oznaCimo sa 5, a ugao
skretanja zrake sa p. Da bi kompenzator ispravno djelovao, mora biti
ispunjena jednakost:
r a=s· p, odnosno ~ I (J. = tis =k
Odnos fokusne daljine objektiva t i udaljenosti kompenzatora od
koncanice s je koeficijent kompenzacije (k). Vrijednost koeficijenta
kompenzacije moze biti razliCita zavisno od konstrukcije instrumenta,
odnosno od polozaja kompenzatora prema koncanici i objektivnom
soCivu. Ako je Ie = 1, tj. s = f to znai"i da je polozaj kompenzatora u
ravnini objektiva. Ako je k = 2, tj. s = f /2 to znaCi da je kompenzator na
sredini izmedu koncanice i objektivnog soi"iva. Prema tom.e, koeficijent
kompenzacije (k) odredujepolozaj kompenzatora u durbinu nivelira.
141
Polozaj kompenzatora u durbinu moze biti razliCit, zavisno od
konstrukcije instrumenta. Kompenzator moze biti: u prostoru izmedu
objektivnog soi'iva i analakticnog soi'iva, u samom analakticnom soi'ivu
iii izmedu analakticnog soi'iva i koncanice.
Da bi kompenzator mogao da djeluje treba glavnu os nivelira dovesti
pribliZno u vertikalan polozaj, sa taenoseu od 5' do 20', od vrste
instrumenta. Podrucje unutar kojeg kompenzator moze da dJeluJe
naziva se podrui'je kompenzacije. Navedena tacnost dovodenja glavne
osi nivelira u vertikalan polozaj, postize se pomocu kruzne hbele, kOJom
su snabdjeveni svi niveliri sa kompenzatorom.
Kompenzatori se najcesce izraduju kao klatna sa staklenim prizmama iii
ogledalima. Radi brzog umirenja oscilacije kompenzatora, postavlJcn
prigusivac oscilacija. Vrijeme potrebno da se kompenzator umm,
zahvaljujuCi prigusivacu oscilacija svedeno je na 1-2 sekunde .. To
prakticno znaci da je pri niveliranju pomoCu nivelira sa
dovoljno do*rati mjehur kruzne libele da vrhum pomocu polozaJmh
vijaka nivelira navizirati letvu i oi'itati podjelu letve. Dok se letva fmo
vizira, dotle ce se kompenzator umiriti, te se odmah moze Citati podjela
letve.
Za prikaz pojedinih vrsta kompenzatora bice prikazani samo neki
modeli nivelira.
Nivelir firme Askania
Kompenzator je smjesten izmedu objektivnog i analakticnog soi'iva na
polovini fokusne daljine objektiva, tj. koeficijent kompenzaclJe Je k 2.
Kompenzator je ravno ogledalo (3) postavljeno prema horizontu pod
uglom od 45°. Ravno ogledalo objeseno je pomocu tankih elasticnih niti
(5 i 6) za gornji dio durbina. Za ogledalo s donJe strane vezano Je klatno
51. 138
142
(8), koje drzi ogledalo pod
uglom od 45° prema horizontu.
Horizontalna zraka, prolazeCi
kroz opticki centar objektivnog
soCiva (1), pada na ogledalo (3)
i odbija se. Poslije odbijanja od
ogledala, dolazi do trostrane
prizme . (4) odakle, poslije
prelamanja, prolazi kroz
analakticnosoCivo (2) i presjek
konaca koncanice (10).
Nivelir NI-2 Zeiss- Opton
Kompenzator se sastoji od tri staklene prizme (P" P, i P
J
), smjestene
izmedu analakticnog soeiva i koncanice. Prizme P, i P
e
evrsto su vezane za
durbin, dok je prizma P, objesena finim nitima u durbinu. Prizma P, klati
se i sluii kao kompenzator. Takoder je ugraden i prigusivac oscilacija.
Koeficijent kompenzacije nivelira je k 6, tj. s f /6.
5L 139
Nivelir KONI - 007 Zeiss
Kompenzator ovog nivelira sastoji se iz dvije prizme (5 i 6), koje su
ucvrscene za klatno (7). Kompenzator se nalazi na polovini fokusne
daljine objektivnog soCiv'a s f /2, te je koeficijent kompenzacije
Opticka os objektivnog soi'iva stoji vertikalno, a vertikalno se krece i
analakticno soCivo (4). Prizme (5 i 6) na klatnu (7) omogucuju da kroz
opticki centar objektivnog soi'iva (3) prolazi samo ona zraka koja polazi
od koncanice i poslije prelamanja kroz petostranu prizmu (2) izlazi iz
instrumenta horizontalno.
51. 140
143
NIVELIRI SA OPTICKIM MIKROMETROM
(precizni niveliril
Kod preeiznih nivelira, odnosno nivelira sa optickim mikrometrom,
omoguceno je da se dijelovi najmanjeg podioka letve ne eijene od oka,
vee se Citaju pomoeu optiCkog mikrometra.
Opticki mikrometar
je slozeni optiCko-mehanicki sistem kojeg Cine planparalelna ploca (iii
petostrana prizma), prenosni mehanizam i dobos sa skalom.
Planparalelna ploea (iii petostrana prizma) smjestena je u durbinu
ispred objektivnog sociva, koja je preko svoje osovine i sistema
zupeanika vezana za dobos sa skalom. DjelujuCi na dobos optickog
mikrometra okrece se, odnosno rotira planparalelna ploea (iii
petostrana prizma) oko svoje horizontalne osovine i time izaziva
paralelno pomjeranje vizure u vertikalnoj ravnini. Ovo paralelno
pomjeranje vizure registrira se na skali dobosa. Puni okret dobosa
optickog mikrometra odgovara vrijednosti jednog podioka podjele
letve.
51. 141
Ispred objektiva i planparalelne ploce (ili petostrane prizme) na samom
kraju objektivne cijevi, smjestena je staklena plocica. Ova staklena
plocica stiti unutrasnjost durbina od vanjskih utjeeaja, a posto je
izradena kao opticki klin sa moguenoscu rotaeije, to se koristi kod
rektifikaeije nivelira.
144
Koncanica
Koncanieu kod preeiznih nivelira Cine: vertikalna erta, dvije kratke
horizontalne erte (gornja i donja erta koncaniee), srednja horizontalna
erta koncaniee je sa jedne strane vertikalne erte, dok se sa druge strane
vertikalne erte racva u obliku klina. Paralelnim pomjeranjem vizure u
vertikalnoj ravnini, pomocu optickog mikrometra ovim klinom se
obuhvati jedna erta podjele letve. erta podjele letve treba da bude tacno
u simetrali klina.
51. 142
Kod nekih nivelira, na mjestu srednje horizontalne erte koncanice,
nalaze se dva klina. Jedan klin je uzi i namijenjen je za citanje podjele
letve na vecoj udaljenosti letve od nivelira, a drugi klin je siri i
namijenjen je za Citanje podjele bliskih letvi.
Dovodenje vizure u horizontal an polozaj
Dovodenje vizure u horizontalan poJozaj, kod preeiznih nivelira moze biti
pomom Iibele iii pomom kompenzatora. Kod preciznih nivelira sa
51. 143
libelom su u vidno polje durbina,
preko sistema prizama, dovedeni
likovi krajeva mjehura. Tako se, ne
pomjerajuCi oko od okulara, isto-
vremeno moze btati podjela letve i
kontrolirati vrhunjenje mjehura libele.
Ovo ima niz prednosti kako u pogledu
tacnosti niveliranja tako i u pogledu
ekonomienosti pri niveliranju.
Opticki mikrometar koristi se sarno kod preeiznih radova u nivelmanu.
Pri izvodeilju _ radova manje tacnosti prcciznim nivelirlma/ treba:
10· GEODEZIJA II
145
iskljuCiti djelovanje optickog mikrometra. U tu svrhu treba namjestiti
Citanje nula na skali dobosa optickog mikrometra. Posebnim vijkom
fiksira se ovaj polozaj dobosa optiCkog mikrometra (Citanje nula na skali
dobosa).
NIVELMANSKE LETVE
. Visinske razlikeu geometrijskom nivelmanu odrec!uju Sena osnQvu
.,izvrsenihcitanJ" PQdJele nivelira. Prema
redan,par letvi je§asla_yni dionj'lg)i@.
Nivelmanska letva moze biti izrac!ena od drveta, metal a iii
Koml:iinacijom drvefa i metala.Nivelmanske letve suizrac!ene iz jednog
Ramada dliZine 3 m, sirine 8-10 em i debljine 2-4cm.
d'ovoljno cvrsta, lahka za transport i duZina letve pod utjecajem
temperature i vlaznosti zraka ne smije se mijeIlj.ati. Da bi nlvdmanske
-letv", Nle stoi'Vrsceodhosnocia bibileofpornlje prema savijanju, daje im
se u poprecnom presjeku razlicit oblik. Kroz.sredinu letve ill
letveumece se jednoilidva drvenarebra., clase Ie tva .ne bjiskrivila i
lzvit()perila.Radi zastite od vlage letva je prernazanasa viSe premaza
l.lljanom bojom. I(raje"i letve uvijek su zasticeni metalnim Qkovom . .za
drzanje letve u vertikalnom polozaju, na letvisu postavljena dva drzaca.
Pri niveliranju, letva mora stajati vertikalno. Vertikalnost letve postize
§e pombeu kruzne lil:iele pricvrscene na letvu. Kada. mjenlifki'Uzhe
'Tlbele vrhuni, letva 'tr"bada je vertikalna. Prije upotrel:ie letve, obavezno
trel:ia ispitati ispravnost kruine libele.
, a) b)
51. 144
146
J;'tJdjela na letvll111a pocinjeocldonjeplol1eokoyaJetve iide neprekidno
letve. Zato brojevi na nivelmanskoj letvi rastlloddnaprema
,?,hu obrnuto, ali postodw:pin,daje .. obtnllte
vidirno.llsprfrYllo .. i§pi§'llleplojeve.
Kako se pn lllveliranju nosi jedan par letava, veoma je vaino
obJe letve sa podJelom lZvedenom i obojenom na isti naCin. Ovim ce se
veCi pri niveliranju i smanjiti mogucnost pojave grubih
pogresaka pn cltanJu podjele letve .
Razlikujemo dvije vrste nivelmanskih letvi:
- precizne nivelmanske
letve
_ .._--------- - - --.,,----- ----- ---"--
_lzraclenes).!_()ddrveta, snabdjevene Sil kruznom libelom i podjelaje
. 1zvedenal1aprednjojuzdmnojpldhi letve. PodjeLi i
jedriGstavriih crno-bijelih centimetarskih polja., iIi. u
obhkll crno-I'lJehh cenhmetarskih sah-polja. Podjela letve u obliku sah-
ima"prednostpred jednostavnom podjelom, sto se dijelovi
(mlhmetn) procjenjuju uvijek na bijelom polju. Naime,
pro':le11]IVan]e polozaja srednje horizontalne crte koncanice koja je erna
Je taclllJe kada pada na bijelo polje.
tvle,tri ideeimetri oznaceni su brojevima u vidu para eifara. Prva cifra
.oznaca:iia-mefte;:acdruga deeimetre. Cit"J}j!' PQQ.i,l"l"",eyrsise pomoou
koncanice ito tako sto se procita.jumetrl i
declmetrl, odbroJe c,entimetri a milimetri eijene od oka.
0,",
" s ",t-"
'" "

i

I
,


60
60
80
80
-
"" 0
a)
b)
51. 145
10' Geodezija n
147
Na sliei je predstavljena jedna obicna nivelmanska letva i ista ta letva u
vidnom polju durbina. Citanje se vrsi pri horizontalnoj vizuri nivelira,
srednjom horizontalnom crtom koncanice. Ako srednja horizontalna
crta koncanice pogada podjelu letve, kao sto je predstavljeno na slici,
tada je citanje na letvi: 0,916 m. Ovaj oCitani izn05 (0,916 m) na letvi
predstavlja vertikalno odstojanje od tacke na kojoj je letva postavljena
domjesta na podjel:i letve koju pogada horizontalna vizura.
51. 146
Cifnnjc
0,916
Da ponovimo: proCitaju se metri i decimetri; centimetri se odrede
brojanjem eentimetarskih crno-bijelih polja od oCitanog decimetra do
srednje horizontalne crte koncanice; milimetri se cijene od oka od
posljednjeg odbrojanog centimetra do srednje horizontalne erte
koncanice. Pri Citanju podjele letve, treba voditi racuna da se Citanje,
odbrojavanje i ocjena od oka vrseuvijek u smjeru podjele letve.
Letve sa dvostrukom podjelom
Koriste se uz precizne nivelire i}maju podjelu u obliku ertieil izvedenu
na invarnor traci. Invarna traka je smjestena'u drvenom oklopu i ria
148
jednom kraju je pricvrscena a na drugom kraju je zategnuta pomocu
spiralnog pera sHorn 20 kg. Invarna traka slobodno stoji u drvenom
oklopu, na kojem su ispisani brojevi podjele letve.
Podjela je dvostruka i moze biti izvedena kao centimetarska iii
polueentimetarska podjela. Jedna podjela u odnosu na drugu je
pomjerena za odredeni iznos. Ova razlika izmedu podjele je konstantna
i zove se koltstaltta !etve. Dvostruka podjela letve povecava tacnost i
kontrolu pri radu. Citanje na obje podjele letve pruia kontrolu pri
nivelanju, jer razlika Citanja na jednoj i drugoj podjeli mora uvijek biti
ista:i dati konstantu letve.
Letva sa dvostrukom podjelom koristi se uvijek uz nivelire sa optickim
mikrometrom i koncanicom u vidu klina. Paralelnim pomjeranjem
vizure u vertikalnoj ravnini, obuhvati se klinom najbliza crta podjele na
letvi. Pri obuhvatanju erte podjele letve, treba paziti da erta padne tacno
u simetralu klina. Pomjeranje vizure postiie se okretanjem dobo;:;a
optickog mikrometra, koji rotira planparalelnu ploi'u (Hi petostranu
prizmu). VeliCina pomjeranja Cita se na skali dobosa.
51. 147
149
Postupak Citanja je slijedeCi: pri horizontalnoj vizuri nivelira, obuhvati
se klinom jedna crta prve podjele i izvrsi citanje. Zatim se pomocu
mikrometarskog vijka durbina, horizontalno pomjeri durbin tako da se
klinom obuhvati jedna erta druge podjelei pri horizontalnoj vizuri izvrsi
Citanje. Na letvi se Citaju m, dm i em, a na skali dobosa mm i deseti dio
mm.
Primjer1:(51.143)
Podjela je eentimetarska
Citanje na letvi 1,48 ..
i'itanje na skali dobosa = 65
Citanje na letvi odnosno = 1,4865 m
visina iznad nule letve
Primjer2:(sl.141)
Podjela je polueentimetarska
i'itanje na letvi = 5,67 ..
Citanje n3 skali dobosa = 57
,----------..
Citanje na letvi odnosno s!varna _ 5,6757
visina iznad nule letve - 2
2,8378m
Letva se drzi u vertikalnom polozaju pomocu dva stapa duzine dva
metra postavljena pod uglom pribliZnood 120".
NlVELMANSKE PAPUeE
Pri nivelanju, letva mora stajati na cvrstoj i sigurnoj podlozi. Zato se za
drzanje nivelmanske letve, na veznim tackama izmedu repera,'korisle
metalni podmetaCi, nivelmanske papuce. Nivelmansj,::c" papuce
izraduju se od livenog zeljeza tezine 2-4 kg. Sa donje strane papuce
nalaze se tri nozice kao oslonae, a na gornjem dijelu naiaz'i seii!iven
reper papuce na koji se postavlja nivelmanska letva. Papuce sa dva
repera rjede se koriste. Za prenos, nivelmanskih papuca od jedne do
drugevezne tacke, sluzi halka na papuCi iii prorez.
150
a) b)
SL 149 5L 150
Pri niveliranju, radi vece stabilnostinivelmall§ke
p:uStlticiapadnena-terenpiavo savisLne a
zatiinfeTos nagazitisa dvije noge.
'--- - - -
_Na mekom i rastresitom terenu, gdje papuce ne biobezbjedivale
do,v:21jiitl']l:allliffosTiel:ve',koriste se zeljezniklinQvi. Da se pri pobijai1ju
ne bi ostehlagornja ploha klina, na koju Se postavlja
.letva, na klin se navlaCi zastitna kapa).'ri niveliranju zaStitna
kapa se skine, .a poslije niveliranja klin se cupa 1Z zemlje
pomocu halke na klinu:
Priniveliranju preciznim nivelirima i letvama sa dvostruk()m
podjelom, pri postavljanju letve na papucu,koristi se narociti
S1. 151
prsten kakobi reper papuce dosao uvijek na isto mjesto donje-
pl()heokova letve. (51.152)
Jec:i.a_n.set ClsQ.mple_t2FJi»()ra za niveliranje Cine:
- nivelir sa stativom,
-jedan par nivelmanskih letvi,
- jedan par nivelmanskih papuea,
- jedan par klinova,
- suneobran i
- dva para stapova duzine·2 m.
I g


Fapuea
S1. 152
ISPITIV ANJE I REKTIFIKACIJA NIVELIRA I NIVELMANSKIH LETVI
Uvjeti nivelira
Prije upotrebe,nivelirobavezno treba ispitati i po potrebirektifieirati, jer
jedino tadacemo imali instrumentispravan i spreman za l1iveliranje.
151
Ispitati nivelir znaCi provjeriti da Ii osi nivelira ispunjavaju odredene
uvjete.
Osi nivelira su: - glavna os nivelira (VV)
v
L
- os nivelacione libele (LL)
- kolimaciona os iii vizura (ZZ)
Uvjeti koje nivelir treba da ispunisu slijedeCi:
- Os nivelacione libele (U.) treba biti okomita
L naglavnuos nivelira (VV), tj. LLJ..VV.
----+-----
z z - Vizura (ZZ) treba biti paralelna sa osi
"'----t------'=-
v
51. 153
nivelacione libele (LT.), tj. ZZ II LL.
- Srednji horizontalni konac koncanice treha
hiti zaista horizonta1an. Redosljed ispitivanja
uvjeta i nai'in rektifikacije zavisi od tipa
nivelira, odnosno od njegove konstrukcije. Postavljena tri uvjeta,
izmedu osi niveiira, moraju biti ispunjena mehanickim putem, tj.
direkhlim ispravljanjem' uvjetnih odnosa na samom instrumentu.
Metodom rada uglavnom se ne mogu zadovoljiti postavljeni uvjeti, sto
se moglo kod teodolita. Teorctski se moze izbjeCi neispunjenje
paraJelnosti vizure i osi nivelacione libeJe, tako da se niveJa instru-
men tom postavljenim taclJo u sredini izmedu letava. To bi za obiean
niveJman bio kompliciran i neekonomican posao. Prema tome, navede-
ne uvjete nivelira treba obavezno ispuniti.
lspitivanje niveJmanskih Jetava h'eba, takoder, obaviti savjesno i
strucno.
NIVELIRI SA LIBELOM I SA ELEVACIONIM VIJKOM
I'rvi2'Ekt nivelirll:_'Ti:z.ura treba da bude paralelna sa osi nivelacione
libele. .
Ispitivanje ovog uvjeta vrsi se niveliranjem iz sredine i niveliranjem s
kraja. N a horizontalnom iIi hlago nagnutom terenu postave se
nivelmanske papuce A i B, na medusobnom rastojanju od 50 do 60 m.
Na papuce se stave nivelmanske letve u vertikalan polozaj, tj. dovede se
mjehur kruzne libele na letvi da vrhuni. Stapovima se ucvrste i umire
nivelmanske letve u vertikalnom polozaju.
152
z
51. 154
Niveliranje iz sredine: Odmjeranjem rucnoml'antljikom. odstojanja d

stativ. Dovede se ITIjehur kruzne libele na niveliru da vrhuni pomocu tri
polozajna vijka i time je glavna os nivelira dovedena u priblizno
vertikalan polozaj.
51. 155
Pri vrhunjenju mjehura nivelacione libele, izvrsi se Citanje podjela na
letvama la i lb i sracuna tacna visinska razlika I:1h = la - lb. Ovo je tacna
visinska razlika jer su, pri niveliranju iz sredina, greske Citanja podjele
na letvama (1:1), nastale zbog neparalelnosti vizure i osi libele, jednake na
obje letve;
Ilh = (la- Il) - (lb-Il) = la- Il-Ib + Il = la-Ib
Visinsku razliku niveliranjem iz sredine odredujemo dva puta, kako
bismo bili sigurni da nismo, pogrijesiIi kod Citanja podjela na letvama.
Za definitivnu vrijednost usvaja se aritmeticka sredina, ukoliko je
razlika izmedu ova dva niveliranja u granicama dozvoljenih
odstupanja, Ako je razlika veca od dozvoljene, tada treba ponmTiti oba
niveliranja.
153
Kada je zavrseno niveliranje iz sredine, tj. kada smo odredili tacnu
visinsku razliku t>.h izmedu tacaka A i B, tada prelazimo na niveliranje s
kraja.
s i
dovede mjehur vrhu11i,ti: dovede seglavna
os nivelir"llpribliZno v.ertikalan polozaJ pomocu polozajnih vijaka
.. " ...... .
3 -5m
x· )/
51. 156
Pri vrhunjenju mjehura nivelacione libele, izvrsi se Citanje podjela na
letvama l' a i l'b i sracuna visinska razlika t>.h' = Z' a . l'b, dobijena
nivelanjem s kraja.
Ako je t>.h' = t>.h => uvjetjeispunjen, tj. vizura je paralelna sa osi libele.
Ako je t>.h'* t>.h =>uvjet nije ispunjen i treba izvrsib rektifikaciju.
Naime, ako' je t>.h' * t>.h, tada ce visinska razlika t>.h', dobijena
niveliranjem s kraja, bib opterecena utjecajem neparalelnosti vizurei osi
libele, tj. Citanja na letvama l' a i l'b su pogresna. Greska citanja podjele na
bliskoj letvi bit ce tako mala da se moze zanemariti, te cjelokupna
pogreska visinske razlike t>.h' nastaje zbog pogreske Citanja podjele na
daljoj letvi.
Da bi se mogla izvrSiti rektifikacija, treba izracunati tacno Citanje
podjele na daljoj letvi, koje bi se dobilo kada bi vizura bila horizontalna
l"b= Z'a - (-I:t>.h)
gdje suo l"b = tacno Citanje na daljoj letvi pri horizontalnoj vizuri nivelira;
r a = Citanje na bliZoj letvi, koje smatramo tacnim zbog blizine letve i
(-I: M) = tacna visinska razlika odredena niveliranjem iz sredine.
. Rektifikacija ce se izvrsiti pomocu sracunatog Citanja l"b. Naviziramo
dalju letvu i naginjanjem durbina pomocu elevacionog vijka, dovede
154
srednja horizontalna erta koncaniee da pogada sracunato Citanje
podjele na daljoj letvi l"b. Pri tome ce mjehur nivelaeione libele da
odstupi, te se eijelo odstupanje mjehura nivelaeione libele ponistava
pomocu korekeionog vijka na libeli. Postupak ponoviti i provjeriti
ispravnost izvrsene rektifikaeije.
Drugi uvjet nivelira: Os njvelacione libele trell.al)iti okomita na glavnu
. ..... os nivelara .... ...
Ispitivanju ovog uvjeta pristupice se tek posto je mjehur kruzne libele
na niveliru doveden da vrhuni pomoCu polozajnih vijaka.
Postavi se durbin sa nivelacionom libelom (L
I
) u pravae paralelan sa
pravcem dva polozajna vijka (PI i P
2
) i pomocu njih dovede se mjehur
nivelacione libele da vrhuni. Durbin se okrene za 180
0
tako da libela (L)
ponovo dode u pravac paralelan sa pravcem polozajnih vijaka (PI i P,l.
Kontrolira se da Ii mjehur nivelacione libele vrhuni.
v
o
o
P,
P,
h)
51. 157
Akomjehur nivelacione libelevrhuni uvjetje ispunjen, tj. os nivelacione
libele je okomita na glavnu os nivelira,
Ako mjehur nivelacione libele odstupa, uvjet nije ispunjen i treba
izvrsiti rektifikaciju.
Rektifikacija: Ako mjehur nivelacione Ebde odstupa u drugom
polozaju libele, onda je to dvostruko odstupanje mjehura libele (2'1')'
Jedna polovina odstupanja mjehura libele police otuda Sio glavna os
nivelira nije vertikalna a druga polovina odstupanja police otuda
sto os nivelacione libele nije okomita na glavnu os (90
0
- <p). Odstupanje
mjehura libeleotklanja se prema uzroku njegove pojave. Polovina
odstupanja mjehura ponistava se pomocu elevacionog vijka i tada ce os
155
nivelacione libele biti okomita na glavnu os. Kada se zatim pomoeu dva
polozajna vijka, prema kojima je libela postavljena (P, i P,), mjehur
nivelacione libele dovede da vrhuni, onda ce i glavna os nivelira biti
vertikalna. Postupak ponoviti i provjeriti ispunjenje uVjeta okomitosti
osi libele i glavne osi nivelira. Polozaj elevacionog vijka, kod kojega je os
nive1acione libe1e okomita na glavnu os nivelira, zove se nulti polozaj
e1evacionog vijka. Ovaj po1ozaj obi1jezi se jednom erticom na
elevacionom vijku.
Da ne bi do1'lo do derektifikacije ovog uvjeta pri niveliranju, vrhunjenje
mjehura nivelacione libele treba vrsiti pomocu po1ozajnog vijka ispred
objektiva iii oku1ara durbina, a sarno zavrsno, fino vrhunjenje mjehura
libele'izvesti 'pomoeu elevacionog vijka. Kada je zavrseno i'itanje
podje1e na letvi, tada elevacioni vijak obavezno vratiti u njegov nulti .
polozaj (crtiea gore).
Kada je izvrsena rektifikacija, durbin se okrene za 90° u smjeru treceg
polozajnog vijka (P') i njime se ponisti cijelo odstupanje mjehura libele.
Tim je glavna os nivelira dovedena u vertikalan polozaj u prostoru.
Tred uvjet nivelira: Kada je glaV11a os nivelira vertikalna, srednji
horizontalni konae koncaniee treba biti zaista
horizontalan
Ispitivanje ovog uvjeta vrsi se tako sto se postavi i horizontira nivelir
ispred svijetle plohe (zid kuee) na odstojanju od 10 m. Pri horizontalnoj
vizuri nivelira, oznaCi se olovkom na zidu jedan kraj srednje
horizontalne erte koncaniee. Zatim se durbin pomjera u horizontalnom
smislu pomo¢u mikrometarskog vijka i prati da li srednja horizontalna
erta koncanice klizi po oznacenoj tach
Ako srednja horizontalna erta koncanice sta1no klizi po aznacenoj tacki,
uVjet je ispunjen, tj. srednja horizontalna erta koncaniee je zaista
horizontalna.
Ako srednja horizontalna erta koncanice odstupa od oznacene tacke,
uvjet nije ispunjen i treba izvrsiti rektifikaciju.
Rektifikacija. Treba otpuslili odgovarajuCi korekeioni vijak prstena
koncanice, a zatim koncanicni prsten malo rotirati, dok se uVjet ne
zadovolji.
Kod nivelira gdjt' nije ost&vljena mogucnast izvrsenja rektifikacije avog
uvjeta, proizvodac garantira da je uVjet ispunjen. I pored toga treba
. izvrsiti ispitivanje,pa ako se pojavi malo odstupanje, tada Citanje
podjele ha letvi treba uvijek vrsitj istim dijelom srednje horizontalne
156
erte koncanice, a ta ce biti na presjeku sa vertikalnom crtom koncanice.
Ako se pojavi vece odstupanje, takav nivelir nije za upotrebu.
NIVELIRI SA LIBELOM, ALI BEZ ELEVACIONOG VljKA"'
Uvjeti koje treba da ispuni ovaj nivelir su isti kao kod nivelira sa libelom i
sa elevacionim vijkom. Medutim, redoslijed ispitivanja i reklifikacije
prva dva ujveta bitno se'razlikuje od redoslijeda ispitivanja i nacina
rektifikaeije kod nivelira sa elevacionim vijkom.
lErvi u7Jjet nivelac.ione libele.trJ"ba bili okomita na glavnu os
" nivelar.a.
ilspitivanje, Pomoeupolozajnil1yijaka nivelira dovede se mjehur kruine
libele da vrhuni, dovede se glavna.os nivelll:<'l u priblizno vertikal",n
poloiciJ
LPostavi se nivelir sa nivelacionom libelom u pravac para]elan sa praveem
dVilEolozajna vijka ipomocu njih dovede davrhuni mjehur nivelacione
libele. Durbin se okrene za 180' t<1",o da libe1aponovo dode u pravas
paralelan sa pravcem ista. dva polozajna vijkflj Konh'olira se da Ii mjehur
nivelacione libele vrhuni (51.157).
lbl<a l11i.ehur nivelaeione libele vrhuni, uVjet os nivelaeione
libele je okomita na glavnu. os
]l'I.ko mjehur nivelacione libele odstupi, uvjet nije ispunjen i treba izvrsiti
rektifikacij'W
LRektifikacija, Ako mjehur nivelacione libele odstupi u drugom polozaju
libe1e, onda je to dvostruko odstupanje mjehura libele. Po1()yi}1a
()dstupanja nastaje "bog tog" Bto os Iibele nije okornita na glavn
ll
os
nivelira, a druga polovina zbog toga sto glavna os nije
Rektifikacija nivelira izvodi se sag1asno uzroku odstupanja mjehura
1ibele.
iKolovina odstupanja mjehura libele otklanja se P()rnoeu dva polozajna
yijkau"pl·a.vcu libe1e, cime se glavna os dovodi u vertikalan polozaj.
Druga polovina odstupanja mjehura libele otklanja se pomocu
korekcionog vijka na libeli, cime je os libele dovedena u okomit paloz.aj
osi rektifikaeije ponoviti, a zatim se
libela okrene z,a 90°, u smjeru treceg polozajnog vijka, te se eijelo
odstupanje rnjehura libele otJdanja tim tredm palozajnim vijkom. Time je
glavna os nive!ira dovedena u vertikalan polozaj u prostoru. .
157
uvjetnivelira: Vizura treba biti paralelna sa osi nivelacione
LJspitivanje ovog uvjetavrsi se niveliranjem iz sredine iniveliranjems
krJlj""i Postupak ispitivanja je potpuno identican kao kod nivelira sa
elevaeionim vijkom.
[!l;ko je I1h' = I1h => uvjet je ispunjen, vizuraje paralelna sa osi libel':.:J
IJ',.koje I1h' "l1h => uvjet nijeispunjen i treba .
lEektifikacija ce se izvrsiti pomocu sracunatog citanja na dalju letvu
l"b = l' a -(i" .
lllaviziramo dalju letvu i dovedemo mjehur nivelacione libele da
vrhuni pomocu polozajnogvijka lspodc)bJckEva iii okulara durbina.
. PomjerajuCi koncaniCni prsten gore iIi dolje, pomocu korekcionih vijaka
koncaniee, dovede se srednja horizontalna erta koni'aniee da pogada
sracunato Citanje podjel!, na daljoj leiv'i l"b.· Time je rektifikacija
izvrsena, a postupak treba ponoyjhl
Ovo je glavni uvjet nivelira, sa iii bez elevacionog vijka, te ispitivanje i
rektifikaciju ovog uvjeta treba obaviti krajnje savjesno.
Primjer:
Niveliranjem iz sredine odredena je visinska razlika I1h iz d va mjerenja
1. mjerenje 2. mjerenje
la = 1,763 m la = 1,845 m
lb = 1,l32 m lb = 1,212 m
I1h, = la·lb = 0,631 m I1h, = la-lb = 0,633 m, I1h=0,632m
Niveliranjem s kraja odredena je visinska razlika I1h'
l' a = 1,799 m ... Citanje na bliZoj letvi
l'b = 1,152 m ... cHanje na daljoj letvi
I1h' = l' a·l'b = 0,647 m
I1h= O,632m]
I1h' = 0,647 m
fl.h'''l1h => uvjet nije ispunjen.
Tacno citanje na daljoj letvi 1';, koje treba da pogada srednja
horizontalna erta koncanice, bit ce
lOb = l' a· (t fl.h) = 1,799 - (+0,632) = 1,167 m.
158
Na kraju se izvrsi rektifikacija u zavisnosti od toga da Ii nivelir ima iii
nema elevacioni vijak.
uvjet nivelira: Kada je glavna os nivelira vertikalnaLsf".clnji.
I. . horizontalni konae koncanice treba bitizajsta
horizontalan,J
se i rektificira na isti naCin kao kod nivelira sa elevacionim
@fVELIRI SA
Prije upotrebe, takoder, treba ispitati i nivelir sa automatskim
horizontiranjem vizure.

I Proi uvjetnivelira: Os kruzne libele nivelira treba da bude paralelna sa
i;1"."nom osi ..
llspitivanje. Mjehur kruzp.e libele na niveliru treba dovesti da vrhuni
pomocu sva tri polozajna vijka. Zatim se kruzna libela postavi iznad
jednog polozajnog vijka i mjehur libele dovede fino da vrhuni. Okrene
se durbin, odnosno glavna os nivelira, za 180
0
i kontrolira vrhunjenje
. mJeh1.l.ra kruzne
l1ko mjehur kruzne libele vrhuni, mlet je ispunjen, tj. os kruzne libele je
paralelnasa glavnom osi
. lRektifikacija. Ako mjehur kruzne libele odstupi u drugom polozaju
Iibele,onda je to dvostruko odstupanje mjehura libelc. Polovina
od.stupanja. mjehura krclne libele otkloni se korekcionimvijcima na
libelii.tirnesmodoveli os kruzne libele u paralelan polozaj sa glavnom
osi . nivelira. Druga polovina. odstupanja mjehura libele otklanja se
pomocupolozajnih vijaka nivelira, dme su glavna os i os libele
dovecienellyertikalan Postupak ponoviti i provjeriti da Ii
mjehur kruzne libelevrhuni u svim polozajima libele.
I.?rugillvjetnivelira: libelevrhuni, vizura treba da

llspitivanje ovog uvjeta vrsi se niveliranjem iz sredine i niveliranjem s
kraifu.I'ostupak ispitivanja je identican ranije objasnjenom postupk1.l.-:-
[b.kojel1h' = M => uvjet je ispunjen, kada mjehur kruzne libele"rhllEi
vizura jehorizontaln'tj
1!':ko je M'" fl.h => uvjet nije ispunjen i treba izvrsiti rektifikaciju. J
seizvrilitipg!TlOCU sracunatog Citanja nadalju letvu
lOb l'a- (t I1h).i .. .. . . .... .. ..
.......-<
]59
lJ:Javiziramo dalju letvu i pomjerajuCi koncanicni prsten pomocu
korekcionih vijaka koncanice gore iii dolje, dovede se srednja
horizontalna erta koncanice da pogada sracunatocitanje T'bJ Time je
--.- .
Dovodenje srednje horizontalne crte koncanice da pogada sracunato
Citanje I"b na daljoj letvi, moze se izvesti i rotacijom staklene ploce
ispred objektivnog soCiva, pomoeu posebnog kljuca koji se nalazi u
kutiji instrumenta. Ova staklena ploCiea je izradena kao opticki klin
malog vrsnog ugIa i rotacijom klina podizemo iii spustamo vizuru
(presjek erta koncanice) sve dok horizontalna erta koncaniee pogodi
sracunato Citanje Z"b.
lE:ec!._"vjeLttivdim:.Kfl<ifiJ-"_glavna .... (lS niyS'Iiril...verti.k.'llrlii,_.sJ.:ednja
.- horizontalna erta koncaniee treba da bude zaista
<. ..------
'\ Ispituje seirektificira na isti nacin kao kod nivelira sa
Prije nego sto se pristllpi niveliranju treba ispitati ne samo nivelir, vee i
nivelmanske letve. \ uvjetc, kQjl'_Jgtye mora.i]1
--
bititacno i2;Vgdena,
- os kruznelibeIenale!Yi mora biti paralelna silxavrnnompodjele let-v.e i
- ]J.oceti'lkpodjele na paru letava treba biti na istoj visini oei.clonje plohe

tac.no ... .... nil
letvama vrs} se prije pocetka terenske sezone,_usporedivanjS'l11.s,,_
k()ntr.oIIliI111"njirQrrL .
Kod drvenih letava treba' ustanoviti kako se one mijenjaju po duzini,
usIijed promjene temperature i vlage. Zato se kontrolnim lenjirom mjeri
duzina letava pri razliCitim temperaturama i procentima vlaznosti
zraka.
Letve sa podjelom na invarnoj traci ispituju se posebnim lenjirom stalne
duzine ("zenevski lenjir"), na kojem je nanijeta podjela s intervalima od
0,2 do 0,5 mm. Pomoi'u "zenevskog lenjira" izmjeri se, uz koristenje
lupe, duzina svakog decimetra letve kod neke odredenetemperature.
Os kruzl1e libele na letvi mora biti paralelna sa ravniltom podjele letve.
Pri niveliranju letva mora biti vertikllna. Vertikalnost letve postize se
160
pomoi'll kruzne libele, koja je prii'vrscen na straznjoj strani letve tako
da radnik koji drzi letvu u svakoma trenutku moze kontrolirati
vrhunjenje mjehura kruzne libele, odnosno vertikalnost letve. Kruzna
libela na nivelmanskoj letvi mora biti ispitana i po potrebi rektificirana.
Ispitivanje i rektifikaciju ovog uvjeta letve vrsimo tako sto letvu
prislonimo cijelom duzinom uz definiranu ivicu visoke zgrade i
korekclOmm VlJclma dovedemo mjehur kruzne libele na letvi da
vrhuni. K?ntrola ispr,avnosti kruzne l:bele izvodi se pomotu nivelira. U
tu sv:-hu, lZ dva polozaJa letve pod 90 dovede se ivica letve u paralelan
polozaJ sa verllkalnom crtom koncanice. U tom polozaju mjehur kruzne
hbele na letvi treba da vrhuni. Prema tome, kada mjehur ispitane i
rekllfiClrane kruzne libele na letvi treba da vrhuni letva treba da bude
vertikalna. '
Pocetak podjele Ita paru (etava treba biti na istoj visini od donje ploTte
okova letve. IspllJvanJe ovog uvjeta letve izvodi se tako Slo se na
udalj<;nosti 10-20 m od nivelira postavi nivelmanska papuea. Na reper
postavl se prva mvelmanska letva i pri horizontalnoj vizuri
lzvrSI cltanJe na letvi (I,). Skine se prva letva i na njeno mjesto postavi
druga letv.a, te izvrsi Citanje (I,). Ukoliko su dobijena Citanja na dvije
letve Ista, l).I,=I" onda su poceci podjela na letvama identicni.
Ako je 11" I" to znai'i da su poceci podjela na Ietvama na razliCitim
visinama u odnosu na donju plohu okova letve. Ovakav par
mvelmansklh letvi je upotrebljiv samo pod uvjetom da broj stajalista
instrumenta, svake nivelmanske strane bude par an.
GENERALNI NIVELMAN
Osnovni pojmovi
nivelmana,
repera.
HedstavIia.ill osno:;"u za terenali visinskom smislu.
v _, ___ __ c' __ ,_'"_,, __ ._,, __ -.",- _______ ________ __, ____,____________ _
Citava teritorija nase zemlje prekrivena je potrebno111 gustinom repera.
Visinske razlike izmedu ovih repera, odredene su generalnim
nivelmanom. Pri postavljenju repera, dosljedno je poStovaj1osnovni
g,:o.<i
etski
principrilc!a "odyeceg ka tj. Qei
op_e_r-aciji manjeg,obima i,_manje To
znacida se NVTfazvija po poligonima koji zatvaraju veCi prosto'r, a
zatimcse taj prostor popunjava mrezama nizeg ranga (PN, TNPT i TN).
11- GEODEZIJA 11
161
;;"X"c1illl'_onamagra,govapo posebnim kriterijima,
U cilju daljnjeg razumijevanja ove metode, treba prethodno upoznati
osnovne pojmove vezane za generalni nivelman, odnosno osnovne
oblike povezivanja repera.
Nivelmanska strana
.. ,
jeTastQj8ltjfizmechl"dYilxepera, po kojem je vrseno niveliranje visinske
ognowo d strana
.iznosi nlvelmana gradova i naselja reperi se postavljaju
"na"odstojanjima od 200 do 300 metara.
"je, niz repera koji sU,medusobno povezaniyisinskim razlikama,
odredenim,generalnim
Iliv_elmansl<i"lak: "
R,
R,
51. 158
Umeuwti nivelmanski vlak je vlak postavljen i krajevima oslonjen na
date repere. Za reperki'liemoaaje dafak6-je6dreaertarijegova
, nadmorska visina.
_z,atvoreninivelmanski vlak ili nivelmanski poligon je vlak koji polazi i."
zavrsava na istom repeTu. .P
162
R,
o
51. 159
o
R,
Slijepi"nivelmanski vlak je vlak koji je samo jednim krajem oslonjen na
dati
oslonlen na datr reper}h]epe mvelmanske vlakove treba izbjegavati, a
ukohko se postavljaju, tada mogu imati najvise jednu ili dvije
nivelmanske strane.

(H,)
R,
51. 160
o
R,
CVl1rJ!ireper je reper ukojem se sijeku tri ili vise nivelmanskih vlakova,
,kojipolaze oddatihrepera, Na slid reperi A, B i C su dati a reper
D je ('vorni reper.
Q) Q) 4
5
0
6
0
7
0
D
@11
f
51. 161
Nivelmanska mreza je vise nivelmanskih vlakova medusobno
povezanih u jednu cjelinu.
4
",5
6
,28
",7
2
29
3
'"
2627
,30 31
,
\
'"
'" 24
4
5
34
"'25
17
,
12
51. 162
16
,
15 14 13
11" II 163
PODJELA GENERALNQG NIYELMANA
,---- - - -- -"'- -" ----- -
P..rema osnovnom principu geodetskih radova "od veceg kamanjem"c tj.
od operacije veceg obima i vecetai'nosti ka obLma. i
Illanje tacnosti, izvrsena je i podjela generalnog niyelmana. ....
,
.... -... ,-
.-.-_.,
lLred
51. 163
.rvivelmal1visoke tai'flostijNV1)sadu:bnama poligona preko 250 km i
nivelIllanskih strana od 1 km"'-l"0greskau odredivanju
smIle 1 mffin" f . kin.
Visinska razlika svake nivelmanske strane odreduje se niveliranjem
naprijed i nazad. Visinska razlika na svakom stajalistu nivelira
odreduje se dva puta.
(PIV) saduzinama poligona od 75-250. km .. i
u. odredivanjll··
visinske razlike ne smije pred iznos od Y 2 mm naduzini od 1 km.
-V,slnska razllka svaKe mvelmEll1ske strane odreduje 5e nivellranfem
naprijed i nazad. Visinska razlika na svakom stajalistu nivelira
odreduje se dva puta.
Jehnicki nip"I"1<.Itl]JQvecanetacnostiJJ'NPT) sa duzina111apQligonil.o<i._
Pogreska u
odrediyanju razlike ne smijepreCi iznos od t 5 mm na duzini
od)km". Visinska razlika svake nivelmanske strane odreauje Se
niveliranjemsamo u jednom smjeru, tj. niveliranjem naprijed. Visinska
razlika na svakom stajalistu nivelira odreduje se dva puta.
do 25 km i duzinama
.. s.tnm'LQ.dLkm ..
.. pr.eCijznosod t.8 . .rnrn.naduzinLosLLkm., Visinska razlika
svake nivelmanske strane odreauje se niveliranjem samo u jednom
smjeru, tj. niveliranjem naprijed. Visinska razlika na svakom stajalistu.
nivelira odreduje se samojednom. . .
164
Kod nivelmana visoke tacnosti i preciznog nivelmana vodi se racuna 0
zakrivljenosti Zemlje, te oni spadaju u podrucje vise geodezije.
Medutlm, kod tehmCkog mvelmana povecane taenosti i telinickog
mvelrr:;ana. :Zeml)ma . ploha se smatra ravninom, te oni pripadaju
podruCJu mze geodez!)e.
PROJEKTIRANJE I REKOGNOSCIRANJE NlVELMANSKE MREZE
Projektiranje
je .
. nivelmans.ke mreze ram-sena topografskimkar·tama-razrnjere
Na kart! se ucrtaju ranije postavljeni reperi, na koje ce se
oslomtJ pro)ektJrana mreza iii ce se ti reperi ukljuCiti u novu mrezu.
Zatim se uertaju pravei vlakova i mjesta repera, vodeCi racuna 0
d,:zinama vlakova i nivelmanskih strana. Na kraju se utvrdi plan
raeunanJa mvelmanske mreze, odnosno odreduju se redovi pojedinih
vlakova tako da vIak nizeg reda bude vezan za repere u vlakovima
visegreda.
Rekognosciranje
.. Sa usvojenim projel<tom nivelmanske mreze,izlazi se na terenivrsi
fel«()gl1Qsd
r
aDje. Dakle, terenskim prethodi
rekogno.sciranje projektiranih nivelmanskih vlakova. Rekognoseiranje
se sastoJ! u:
- pronalazenju ranije postavljenih rep era na koje se dotiena
nivelmanska mreza oslanja;
- definitivnom izboru pravea vlakova na terenu;
- izborumjesta za postavljanje repera.
Pri rekognosciranju pravaea nivelmanskih vlakova i mjesta za repere,
treba voditi racuna 0 slijedecem:
- Nivelmanski vlakovi treba da idu po ravnom, evrstom i stabilnom
terenu, najbolje pored saobracajniea (eeste, zeljeznice). Pri tom obratiti
paznju na mjesto prelaska nivelmanskog vlaka preko rijeke (na
mostovima iii uskim mjestima rjecnog korita).
- J;lirajuCi na terenu pravac niveliranja odnosno pravacnivelmanskog
vlaka, treba nastojati da vlak bude sto krad i da istovremeno ide po
165
terenu sa Mo blazim padom. Realiziranje zahtjeva da vlakovi budu !lto
krad, postize se ucvoravanjem vlakova.
- Teren i objekti na kojima se postavljaju reperi trebaj'}da budu stabilni i
da nisu podlozni slijeganju, odnosno pomjeranju u visinskom smislu.
Zato treba izbjegavati da nivelmanski vlak ide preko mocvarnog terena
i dubokih jaruga.
- Na usadeni reper treba tako da se veze nivelmanski vlak, odnosno da
5e na reper moze posta viti nivelmanska letva u vertikalnom polozaju.
REPER!
Kao§talnevisinske tacke, reperi se izraduju od Hve'1:og ili kovaJ1og
zeljeza, bronze ili mesinga.
Reperi su razliCitih oblika i dimenzija. Razlikujemo dva 05novna tipa
repera: visoki i nisb reperL
Visoki reperi odnosno reperi sa rupicom su tiprepera na kojese ne moze
postaviti letva, jer ne vire iz objekta u koji 5U usadeni.
S1. 164 S1. 165
Reperi s rupieom imaju cilindricno tijelo sa perima i sa prosirenim
prednjim dijelom, na kojem se nalazi rupiea precnika 2mm, te oznakai
broj repera. Usaduju se horizontalno u zid zgrade tako da ploha reEera
sa rupiEom bude ravna sa zidom. Nadmorsku visinu repera definira
sredina rupiee. Primjenjuje se u vlakovima NVT i PN.
Niski reperi su tip repera na koje se moze direktno posta viti letva i zato
. ovi reperi vire iz objekta u koji su usadenL Niski reperise usaduju ili
vertikalno iii horizontalno. (vidi sliku 173) ...
166
Niski reperi za horizontalno usadivanje imajucilindricno.tijelQ . .§?
perima i tijelo repera se usadujehorizontalnouzid objekta, Spoljni dio
ill" glava repera je oblika kugle. Nadmorsku visinu repera definira
najvisa tai'ka kugline kalote.
fO
S1. 166
Niski reperi za vertikalno usadivanje imaju, takoder, eilindrii'no tijelo sa
perima i tijelo repera se usaduje vertikalno u betonski Hi kameni stub.
Glava repera je oblika polukugle. Nadmorsku visinu repera definira
najvisa tai'ka kalote.
60
milllOcm
J---J
JOcm I min Wem
S1.J67 S1.J68
Stabilizacij a rep era
Repere treba usadivati izviesno vrijeme prije niveliranja, kako bi se
reperi do pocetka niveliranja ustalili po visini. U zgrade i objekte
167
saobracajnica treba stabilizaciju repera izVYsiti najmanje 20 dana prije
pocetka niveliranja, a u slobodnom terenu citavu jednu terensku
sezonu prije poeetka niveliranja,
Stabilizaciju repera, duz izabrane saobraeajnice, treba izvesti
automobilom koji je snabdjeven potrebnom radnom snagom, reperima
sve tri vrste, te ala tom i materijalom, N a projektiranoj trasi ,v lakova
generalnog nivelmana izaberu se pogodni objekti u koje se usaduju
reperi. UkoIiko nema objekata, reper se ugraduje u betonski stub,
Kod usadivanja repera u objekte treba izabrati stalne, dobro fundirane
zgrade od cvrstog materijala (betona, kamena iIi cigle), te razne objekte
saobraeajnica (masivni mostovi, propusti, potporni zidovi), zidane
cesme, spomenike itd" a u kamenitom terenu cesto i Iitice zivog
kamena, Nije dozvolje:t:to usadivati repere u objekte od slabog
materijala i u novosagradene objekte, koji se nisu jos dovoljno slegli,
Prednost treba dati objektima javnog karaktera: skolama, bolnicama,
postama, zgradama opCina i sudova, dzamijama i crkvama, itd,
Ekipu kod stabiIizacije repera Cine jed an struenjak i dva radnika, Od
alata treba imati: busilicu na benzin, macolu, cekie, drveni cekic,
stemajzle i spice, lopatu, asov, kramp i cuskiju, kantu, plasticnu flasu za
vodu i spuzvu, fanglu i mistriju, Od materijala treba imati cement,
pijesak i vodu, Takoder, treb'1,ponijeti uljanu boju i eetkicu za ispisivanje
brojeva repera, Ponijeti i d v ~ e letvice duzine po 1,60 m i spojene jednim
ekserom, tako da se mo'gu preklapati. Razvucene' imaju duzinu
nivelmanske letve (3 m) i njima se kontrolira mogucnost postavljanja
letve na reper ispod strehe i s1.
Stabilizacija visokih repera, Reperi sa rupicom usaduju se sarno u
zgradei tona visiniod 1,5do 1,8miznad terena,
Pomocu buSilice iIi koristenjem macale, spice i stemajzla, izbusi se rupa
u zidu tako da reper moze stati cijelom duzinom (11-15 em), Vodom se
opere izbusena rupa u zidu zgrade, kako bi se malter sto bolje vezao za
materijal zida, Napravi se cementni malter (2/3 cementa i 1/3 pijeska) u
fangli i koIidni dovoljnoj za usadivanje jednog repera, Mistrijom se
ubaci cementni malter tako da se skoro popuni rupa, Reper se rukama
utisne u cementni malter i na kraju drvenim cekiCem laganim
udaml'ljem 'dovede vanfska ploha repera u istu ravan sa zidom,
168
Mistrijom se poravna zid 'oko repera i mokrom spuzvom opere vanjska
strana repera sa rupicom od cementnog maltera,
Stabilizacija niskih repera za horizonfalno usaitivanje, Primijenjena
kod nivelmana drugog, treceg i cetvrtog reda, vrsi se usadivanjem
repera u zgrade, masivne mostove, propuste i potporne zidove,
Kad se reper usaduje u zgrade treba ga postavljati 40-50 cm iznad
terena, obieno u kamenu ili betonsku soklu zgrade, Kada je sokla od
kamena ili cigle, ne smije se reper usadivah u fuge, odnosno u malter
izmedu kamena iIi cigle, vee u sam kamen odnosno ciglu, Pri
usadivanju ovog tipa repera treba voditi racuna da neke izboCine na
zidu ne ometaju vertikalno postavljanje letve ( prozor, oluk, streha,
balkon iIi arhitektonski ukras).
51. 170
51. 169
ni7Jclaci01U1
letv[J
Pomocu busiIice iIi rucno izbusi se rupa u zidu tako da moze stati hjelo
repera cijelom duzinom (12-15 em), a da izvan povrsine zida zgrade
ostane glava repera, Ispere se izbusena rupa i skoro napuni cementnim
malterom, Reper se utisne u cementni malter i ucvrsti usadivanjem
Cistih kamenCica oko repera, tako da reper bude cvrsto uglavljen u
horizontalnom polozaju, Na kraju, reper se drvenim cekicem utiska u
izbusenu i cementnim malterom popunjenu rupu, Mistrijom se poravna
malter oko repera i mokrom spuzvom opere glava repem, Na zidu
pored repera upiBe se masnom bojom braj repera, ukoIiko broj nije
otisnufiia samom reperu,
169
Prakticnu primjenu nasli su i reperi oblika konusa, bez izrazene glave
repera. N admorsku visinu ovog repera definira najvisa taCka konusa.
51. 171
Kada se reper usaduje u mostove iIi propuste, ne smije se postavljati u
oblozni zid vee iskljuCivo u uporiste mosta iIi propusta. Ako se reper
ugraduje na betonsku ili kamenu ogradu mosta, reper treba postavljati
u sredini ograde, a ne na rubovima. Kod svih objekata na saobra-
cajnicama bolje je repere postavljati vertikalno nego horizontalno, tako
da glava repera viri 5-10 mm iz zida objekta. .
o
U
a)
S1. 172
b)
Stabilizacija niskog repera za vertikalno usaaivanje primijenjena kod
nivelmana svih redova, vrsi se usadivanjem repera u kameni iIi
betonski stub. Kad uz trasu nivelmanskog vlaka nema na potrebnom
mjestu zgodnog objekta u koji bi se mogao usaditi reper, tada se kao
reper koristi kamen; ili betonski stub dimenzija 15 . 15 . 70 em, u koji je
reper ubetoniran verlikalno. Betonski stub sa reperom uvijek se
postavlja na betonsku ili kamenu podlogu. Kod postavljanja ovih
repera, treba birati mjesta sa i'vrstom zemljom, a reper se ne smije
postavljati u svjeze nasipe, podvodno zemljiste i s1. Pored repera
uljanom bojom upisati broj repera (sI.168).
Krampom, asovom i euskijom iskopa se rupa u zemlji dubine 90 em i
sirine 50 em. Napravi se beton od smjese cementa, sljunka i pijeska.
Betonom se napuni rupa visine 20 em i na taka formiranu betonsku
• podlogu postavi se stub sareperom. Sa svih strana oko stuSaubaci se
170
novi beton debljine 20 em i kontrolira vertikalnost stuba sa reperom.
Ostatak rupe oko stuba sa reperom ispuni se kamenjem i zalije betonom
sve do povrsine terena. Samo 1-2 em stuba treba biti iznad povrsine
terena, kako bi sto bolje bio zasticen od ostecenja i unistenja. Na samom
stubu iIi negdje pored stuba upisati broj repera.
Reper se vertikalno moze usaditi i u zivoj stijeni-Iitici.
nadmorska visina
51. 173
Numeracijarepera
Reperi nivelmana visoke tacnosli (NVT) numerirani su rimskim
brojevima (stari austrijski NVT) i arapskim brojevima U okviru cijele
ddave. Na reperu je izliven broj sa oznakom NVT.
Reperi preeiznog nivelrilana (PN) numerirani su arapskim brojevima u
okviru cijele drzave i na reperu je izliven broj sa oznakom PN.
Reperi tehnickog nivelmana povecane tacnosti numeriraju se arapskim
brojevima u nastavku numeriranja repera preeiznog nivelmana, tj.
numeriranje poi'inje od posljednjeg broja repera preeiznog nivelmana
panadalje.
Reperi tehnickog nivelmana numeriraju se arapskim brojevima u
okviru katastarskih srezova.
Novopostavljeni reperi N.VT i PN numerirani su u serijama od po 1000
brojeva. Serije su oznacene kod NVTvelikim slovima abecede, a kod PN
malim slovima abecede.
NVT
A-406
NVT
D-142
PN
a-816
PN
b-320
Kod. nas se jos uvijek rnogu nab reperi austro-ugarskog nivelmana Ciji
izgled je dat nanarednim slikama.
171
BILJEG VISINE
Tr---,
8iUEG lfiSI! iF

1« 7cm
Opis poloiaja repera
JOcm J I
SI. 174
Po zavrsenoj stabilizaciji repera obavezno se radi polozajni opis repera
u mvelmanskom obraseu br. 8 (NO.8). Uradeni polozajni opis repera
treba da omoguCi lahko i brzo pronalazenje repera.
Nivelmanski obrazae br. 8 (NO.8) sadrzi cetiri rubrike u koje treba
uertati i upisati slijedece podatke:
- U rubriku 1 treba upisati topografski znak i broj repera, mjesto (grad,
selo) i datum postavljanja.
- U rubrici 2 erta se skiea polozaja repera orijentirana prema sjeveru i
ova shea treba da sadrzi: detaljnu skicu objekta na kojem je postavljen
reper 1 okolnog terena u horizontalnoj projekciji, oznaku pravea sjevera,
u gornjem lijevom uglu· velikim slovima upisati potes (naziv sireg
lokahteta), a u gornJem desnom uglu malim slovom upisati zvano
mjesto (naziv uzeg lokaliteta), podatke 0 korisnicima zemljiSta i
obJekata, nazive uliea i kucne brojeve, katastarke kulture parcela i kod
repera. postavljenih u slobodnom terenu treba iZvTsiti odmjeranja
pantlJlkom po terenu od repera do najblizih objekata, nazive rijeenih
tokovaltd. .
172
- U rubrici 3 erta se skica polozaja repera u vertikalnoj ravnini i ova skiea
treba da sadrzi: ertez objekta u koji je usaden reper sa oznakom polozaja
repera na objektu: odmjeranja od repera do iviea objekta, do terena i do
prozora odnosno ulaznih vrata; naCin stabilizacije i tip usadenog
repera.
- U rubrici 4 upisuju se tekstualno podaci koji poblize odreduju polozaj
repera i nacin stabilizacije repera, prilaz reperu i ime i prezime
strucnjaka koji je postavio reper.
(PRILOG S: NO. 8)
METODE GENERALNOG NIVELMANA
Operacija niveliranja sastoji se u odredivanju visinskih razlika izmedu
dviju tacaka pomocu horizontalne vizure instrumenta, odnosno u
odredivanju odstojanja izmedu horizontalne vizure i onih tacaka terena
na kojima su postavljene letve. Ova odstojanja odreduju se Citanjem
podjele na letvama. Visinska razlika izmedu dviju tacaka, odredena na
jednom stajalistu instrumenta, mora se kontrolirati. Kontrola se sastoji u
tome sto se visinska razlika odreduje dva puta, odnosno citanje svake
letve vrsi se dva puta. Prema naCinu kako se vrse ova dvostruka Citanja,
razlikujemo tri metode izvrsenja generalnog nivelmana:
• niveliranje sa promjenom visine instrumenta;
- niveliranje sa dvostrukim veznim taCkama i
- niveliranje sa letvama koje imaju dvostruku podjelu.
Niveliranje sa promjenom visine instrumenta
Visinska razlika na jednom stajalistu nivelira odredi se na osnovu
razlike Citanja na letvama: Aft = 2, - P,. 2atim se promijeni visina
instrumenta (noge stativa se
...................... g........ ........ ...... malo nagaze iii se skupe), pa se
ponovo, pri horizontalnoj
Z; P, vizuri nivelira, odredi visi-
z,
51. 175
nska razlika istih tacaka:
DR" = 2, - P,. Ukoliko se ove
dvije visinskerazlikellH' i DR"
na jednom stajalistu nivelira
173
slaiu u granicama 1-3 mm mjerenja su dobra. Za definitivnu vrijednost
visinske razlike na doticnom stajalistu usvaja se aritmetska sredma
,6.H'+!iH"
2
Redoslijed Citanja podjela na letvama je slijedeCi:
- Citanje na zadnjoj letvi (2,),
- citanje na prednjoj letvi (PJ,
promijeni se visina instrumenta, pa se izvrsi
- citanje na prednjoj letvi (P,) i
- Citanje na zadnjoj letvi (2,).
Ovakav redoslijed Citanja usvojen je da bi se smanjio utjecaj slijeganja
nivelira i papuca.
(PRILOG 6: NO.1)
Podaci niveliranja upisuju se u nivelmanski obrazac br. 1 (NO.1). Posta
niveliranje vrsimo po nivelmanskim stranama, to se i kontrola
sracunatih visinskih razlika na stanicama, vrsi po nivelmanskim
stranama (od Ra do Rb). Zato se na kraju nivelmanske strane formiraju
sume [Z,], [P,1. [Z21, [P,], [i1H'], [L1H"] i [Mf]. Ako su visinske razlike
tacna sracunate, onda mora biti:
[Z,]- [P,] = [L1H']
[Z,j-[P,]= [L1H"]
[L1H'] + [L1H"]
= [L1H]
2
Niveliranje sa dvostrukim veznim tackama
sastoji se u tome Slo se pored svake vezne tacke uzima jos jedna i na ta j
naCin na svakoj stranid odreduju dvije visinske razlike. Kod ave
metode niveliranja koriste se za vezne tacke papuce sa dva repera.
Letve se postavljaju na veznim tackama a" a
"
b, i b" te se prema tome
odreduju i visinske razlike: jedna 'izmedu veznih tacaka a, i b, i druga
"izmedu veznih tacaka a, i b
2
• .
174
T' -'. --.-.-.- ---..... r
.-·-z·,'T .- ... >'n\' -'. -- .. f·
f······--... .... <··-.--I:- 1l.Lb; ..
ZR ' ,,","1... .. 02 P 2 P;'2
I a 02 1
. .L. .' j
R '1"
SI. 176
Redoslijed citanja na stanici 2 je slijedeCi:
- i'itanje nazadnjoj letvi, koja je postavljena na viSem reperu papucea"
- citanje na prednjoj letvi, koja je postavljena, takoder, na visem reperu
papuceb"
- Citanje na prednjoj letvi, koja je spustena i postavljena na niii reper
papuceb,i
- Citanje na zadnjoj letvi, koja je takoder spustena i postavljena na nizi
reperpapuce a,
Citanje letvepostavljene na nivelmanskomreperu (stanica 1) vrs; se.dva
puta sa kontrolom horizontalnosti vizure.
Podaci niveliranja upisuju seu nivelmanski obrazac br. 1 (NO.1)
(PRILOG 7: NO.1)
Na svakoj stanici treba sracunati:
-visinskerazlikeL1H' = Z,- P, ii1H" = Z2-P"
- razlike izmedu Citanja na letvi postavljenoj na viSem i nizem reperu
papuce (P
2
- P,) i (2, - 2 ,), koje trebaju biti jednake za dvije susjedne
stanice. Ove razlike predstavljaju kontrolu niveliranja i stavljaju se u
zagradu.
Prema tome, da bi se kontrolirala Citanja P
2
i P
2
izvrsena na stanici 1,
treba izvrsiti citanje Z, i Z2 na stanici 2. Ako se pri ovome utvrdi da je
jedno od i'itanja P, i P
2
izvrsenih na prethodnoj stanici, pogresno - treba
citanja na prethodnoj stanici ponoviti. Ponavljanje citanja moze se
izvrsiti sarno u slucaju akc> su papuce ostale nedirnute. Dakle, kod ovog
nacina niveliranja tekna .narednoj stanici vrsimo kontrolu tacnosti
citanja na prethodnoj stanici. Medutim, razlika Citanja na visem i niiem
175
reperu papuee je konstantna sa malim odstupanjima, uslijed gresaka u
viziranju i citanju, sto pruza mogucnost kontrole i na samoj stanici.
Kontrola sraeunatih visinskih razlika na stanicama vrsi se po zavrsetku
niveliranja nivelmanske strane. Zato se na kraju svake nivelmanske
strane formiraju sume [Z,], [P,], [Z,], [P,], [MI'], [MI"] i [MI]. Ako su
niveliranja dobra i visinskerazlike taeno sracunate, onda mora biti:
(Z,) - (P,) = (MI')
(Z2) - (P,) = (MI")
(MI') + (MI ")
2
=(MI)
Niveliranja sa letvama koje imaju dvostmku podjelu
Letve sa dvostrukom podjelom imaju na jednoj strani letve dvije
podjele. Prva podjela poCinje od pocetka letve, dok je druga podjela u
51. 177
odnosu na prvu podjelu "smaknuta" za
odredeniiznos, koji se zove konstanta letve.
Da bi se smanjio utjecaj slijeganja nivelira i
papuea, usvojen je vee navedeni redoslijed
citanja podjela na letvama:
- zadnja letva prva podjela (Z,),
-prednja letva prva podjela (P,),
. -prednja letva druga podjela (P,) i
- zadnja letva druga podjela (Z2)'
Na jednom stajalistu, prva visinska razlika racuna se iz razlike Citanja
prve podjele na zadnjoj i prednjoj letvi: fl.H' = Z, - P" dok se druga
visinska razlika racuna iz razlike Citanja druge podjele na zadnjoj i
prednjoj letvi: MI"= Z, - P,.Akoje MI' = MI", razlika moze biti najvise 3
mm odnosno 0,3 mm, mjerenja su dobra i za definitivnu vrijednost
visinske razlike na doticnom stajalistu usvaja se aritrnetska sredina:
fl.H=(MI' +MI")/2.
Ako je razlika MI' MI" vise od 3 mm odnosno 0,3 mm, tada se obje
visinske razlike MI', MI" poniStavaju i vrsi se ponovo Citanje na obje
letve i obje podjele. Podaci niveliranja upisuju se u nivelmanski obrazac
br.l (NO.1).
(PRILOG 8:NO.l)
176
Posto niveliranje vrsimo' po nivelmanskim stranama, to se i kontrola
sracunatih visinskih razlika na stanicama, vrsi po nivelmanskim
stranama. Zato se na kraju svake nivelmanske strane formiraju sume
[Z,], [P,], [Z,J, [P,J, [MI'], [MI"J i [MI]. Akosu mjerenja dobra i visinske
razlike tacno srai'unate, onda mora biti:
[Z,]- [P,J = [MI']
[Z,] - [P,] = [MI"]
[MI'] + [fl.W]
2
[MIJ
il'()§I!J:RAK KOD NIVELIRANJAU GENERALNOM NlVELMANU \J
,- '" ,,- " "" - "'-'--- ,- --,,,,._,-p,,--.-
se visine repera na osnovu odredivanja
izrriedifsusjednih repera u nivelmanskOm v1iikiL
Ako§u ,dva repera. u nivelmanskom vjilku na srazmjerno bliskom
odstojanju, pa se nivelirom, postavljenim u sredini, mogu povoljno
Cita.ti vertikalno
letve na reperima, a duzina
yizure veea osI dozvo-
r-- .,\ p lje!)e, visinskarazlika ce sg
dobiti direktno Citanjem po-
djela na zadnjoj i. prednjoj
Ah letvi:
51. 178
,-Ako su susj"dnireperillnivehnanskom Vl§K!Lna vecem odstojanju, sto
ie_r"d()van utih
_()Qredivati sa nekoliko stajafiSfalnstrumentaTI5ri;Ko--veznih - tacaka.
Tl'cke, na koje se postavlja' instrument
2
SI. 179 -
12 - GEODEZIJA II
i
arapskim brojevima 1, 2,
3 ... uokVlru rtlvelmanske
"
'lTe r_tik_alJl()_]J()s t il."ltaj1J
letvL£i!_Y'fijerne,ni =_
__ zov
ll
___ ,yezne
taCke i se
malirii siC;vima ab':c;;de
'a; b, c,,,, U okvir:u nive-
Imanskestnine.
177
Za narednu nivelmansku stranu numeracija stanica i veznih tacaka
u,·· •.• . •..
Prema tome, da bismo odredili visinskurazliku Ioh izmedu tacaka A i B,
treba postupno odrediti visinske razlike: Ioh, izmedu tacke A i vezne
tacke a, Ioh, izmedu veznih tacaka a i b, Ioh3 izmedu veznih tacaka b i c i
Ioh, izmedu vezne tacke c i tacke B. Sabiranjem visinskih razlika,
dobijenih na pojedinim stanicama, dobit ce se trazena visinska razlika
izmedu tacakaAiB:
Ioh = Ioh, + Ioh, + Ioh, + Ioh,
Posto su pojedine visinske razlikeloh" jednake razlid citanja na zadnjoj i
prednjoj letvi, to je:
Ioh, = Z,- P,
Ioh, = Z,- P,
I!.h, = Z, - P
3
Ioh, = Z, - P,
Ioh =M, + I!.h, + Ioh3 + I!.h, = (Z, + Z, + Z, + Z,)- (P, + P
2
+ P, + P)
Ioh = [Z]- [P]
Kod nivelmana 1, 2, i 3. reda, visinska razlika na svakom stajalistu
instrumenta (staniei) odreduje se dva puta jednom od metoda
generalnog nivelmana. U nivelmanu 4. reda visinska razlika na svakom
stajalistu odreduje se samo jednom.
Kod nivelmana 1. i 2. reda nivela se u d va smjera, tj. naprijed i nazad,
dok se kod nivelmana 3. i 4. reda nivela samou jednom smijeru.
eJ>riklj.':'c.ak0<lnosl!{)veza nivelma
l1
.1 na rep.':':.!
Niveliranje u pravilu, pocinje i zavrsava na reperu. Zato treba izvrsiti
priklJliEvanjeoclnosno·vezu nirerer, kak6ria pocetku, taKei i nil Kiiiju
·l1iveliranja. .... . ...
NaCin vezivanja nivelmana na reper zavisi od tipa repera na koji se
vezemo.
Kad rep era na koje se letva dlrektno postavljaveza je jednostavna: Ita
reper sep.os.t"vj letva(i.Jez prstena na letvi);
instrumenta n21)ljQj oCita podjela i preko veznih tacaka nastavlja
nivelira
l1
je.
178
•••• <uj' .••••••
___________ __I:
;11\.
.. .•........ .... T
51. 180
Kod rep era na koje se ne moze postaviti letva, veza se postize -
viziranjem na reper iii
metalnog lenjira.
-Veza nivelmana direktnim viziranjem na reper, postize se dovodenjem
norizontalrievizure nivelira na sredinu rupice, podizanjem iii
spustanjem vizure instrumenta pomoi'u stativa, polozajnih vijaka i
optii'kim mikrometrom:l!.h = Z-P.
-Reperi sa rupicom postavljeni su priblizno na visini vizure, odnosno
vizura ce bitinesto visa iii niZa odrepera, Veza nivelmana na reper u
·CJvom sI1.I2aJl.I,postize·s·e pomCJ<'l.I poseDnog metalnog lenjira sa rupicom
istog precnika kao rupica na reperu.
odgovarajuce debljine, koja se zatim uvuce u rupicu repera. Lenjir se
postavi uvertikalan polozaj iznad iii ispod repeTa. Pocetak podjele
lenjira mora se poklapati sa sredinom rupice. U nedostatku opisanog
lenjira moze se koristiti obican lenjir iii trougao sa podjelom, vodeCi
racuna, kada se lenjir drzi rukom, da podjela stoji vertikalno i da se
pocetak podjele poklapa sa sredinom rupice repera. Kod Citanja na
lenjiru, skala optickog mikrornetra mora biti na nuli.
Ako vizura pogadalenjir iznad repera, visinska razlika izmedu repera i
veznetacke bitce: M = (Z-P).
i
.
Pi
,
51. 181
12" Geode:!;;j" II
179
Ukoliko vizura pogada lenjir razli",,_
reperaTprveveznetacke, je: I;h ;
izmedu posljednje vezane tacke i repera je: I;h;Z+ P.
, I
SI. 182
Vizura mora biti uspravna na podjelu na lenjiru.
Da ne bi bilo nedoumice - kako je izvrsena veza nivelmana na reper i
zbog toga eventualno dobila pogresna visinska razlika, mora se u
stubcu "Primjedba" NO.1 ucrtati naCin veze nivelmana na'reper: vizura
ispod iii vizura iznad repera.
Tokniv.eli(J!!!li'
generalni nivelman Cini nivelator
figuranta. Dva figuranta su "letvasi" i nose svako po jednu letvu, jednu
papucu i dva stapa za drianje letve u vertikalnom poJoiaju __ TreCi
figurapt nosi suncobran, kojim stili nivelir i stativocl direktnogutje.caj"
suncevihzraka,atrebaga obucitida vodizapisnikniveliranja (NO.1).
Zadatak se sastoji u odredivanju visinske razlike izmedu dva
postavljena repera. Kako je duiina vizure ogranicena, morat ce se
,.:uda1jel1()st izmedu reperasvladati
l1
izomstajalista nivelira:
Letva T postavlja se na reper A, a nivelir na stajaliSte 1. Figurant s
drugom Jetvom koracima izmjeri udaljenost od letve I do stajaliSta
nivelira .1, a zatim istotoliko koraka otkoraca u pravcu repera B. Tu
postavi papucu (vezna tacka a), dobro je nagazi i na nju postavi
vertikalno letvu II. Nivelator dovede glavnu os nivelira u vertikaJan
poloiaj, navizira letvu I (zadnja letva), dovede vizuru nivelira u
horizontalan poloiaj (vrhunjenjem mjehura nivelacione libele, 09nosno
vrhunjenjem mjehura kruzne libele hid nivelira sa automatskim
180
horizontiranjem vizure) i oCita podjelu letve 0524. Ovo Citanje letve
unosi u odgovarajucu rubriku NO.1 i u isti red u kojem je oznaka repera
A i duzina vizure. Durbin se okrene oko glavne osi nivelira i navizira
letva postavljena na veznoj tacki a (prednja letva). Ponovo se dovede
vizura u horizontalan polozaj (kod nivelira sa nivelacionom libel om) ,
oCita podjela letve 2252 i upise u zapisnik. Sracuna se visinska razlika:
I;h; Z-P; 0,524-2,252 ; -1,728.
11
II !
Kod tehnickog nivelmana ovim su zavrsena mjerenja na stajalistu 1.
Kod svih ostalih redova generalnog nivelmana, ova visinska razlika
mora se odrediti jos jedanput, jednom od metoda generalnog
nivelmana.
Kada su zavrsena mjerenja na stajalistu 1, nivelator podigne instrument
sa stativom i nosi ga na stajaliste 2, tu ga postavi i glavnu os dovede u
vertikalan polozaj. Figurant s letvom I nosi letvu i usput koracima
izmjeri udaljenost a-2. Isti broj koraka odbroji od stajalista 2 u smjeru
repera B, postavi papucu (vezna tacka b) i na nju letvu 1. Figurant s
letvom II polako okrece letvu i dovede podjelu letve prema niveliru i
pri tome dobro pazi da ne pomjeri papui'u. Nivelator navizira letvu II
(zadnja letva), dovede vizuru nivelira u horizontalan polozaj i oCita
podjelu letve 0240. Ovo Citanje unosi u zapisnik u isti red u kojem je
oznaka vezne tacke a. Durbin se okrene i nayizira letva postavljena na
veznoj tacki b (prednja letva), kontrolira horizontalnost vizure, oCita
podjela letve 1570, upiSe u zapisnik i sracuna visinska razlika:
I;h; Z-P; 0,240-1,570; -1,330.
Opisanim postupkom nastavlja se niveliranje sve do repera B. Pri
oCitavanju podjele na letvi, nivelator istovremeno ocita oplicki
udaljenost letve od nivelira i te duzine upisuje u zapisnik.
(PRILOG 9:NO.l)
181
Prekidrada
l.Jpravilu, niveliranje ugeneralnom nivelmanu treba zavrsiti na.reperu.
Medutim, dogada se, dase niveliranje
l1l
0r,'preki
l1
utiprijerepera, u
sl iIi se 11e
moiemoi:itati podjeluletye, U takvimslucajevima niveliranje semora--
i objektu(boicnapobijena
u asfillfu;rubl<amenog ilibetonskog si.).lJkoIlkonaterenu
'Ovakvog objekta nema, prekid rad" ce se izvrsifil1a slijedeCi
• Na pogodnom mjestu na terenu pobiju se u zemlju Iri jaka kolea na
medusobnom rastojanju oko 1 m. U kolce se pobiju ekseri sa sfericnom
glavom (obucarski ekser). Sa posljedne stanice (na primjer stanica 7) na
ko)oj vrsimo prekid.rada, pri horizontalnoj vizuri nivelira oeita se letva
na veznoj tacki f, a zatim i na sva trikolca (I, II, III)< ,,,-
Na staniei 8 sa koje nastavljamo niveliranje odta se letva na sve tri kolca
i sraouna visinska razlika izmedu njih. Ove visinske razlike treba da su
iste sa visinskim razlikama odredenim sa prethodne stanice 7. Na taj
naein se provjerava da li su koci9 ostali nepomjereni iIi je neki od njih
pomjeren. Posto se utvrdi da k06Ci nisu promijenili visinu, jedan od
njih usvoji se kao vezna tacka W=g) i od njega se nastavlja niveliranje.
pozvoljeno odstupanje
Pri niveliranju, odnosno odredivanju visinskih razlika generalnim
nivelmanom, mogtlce s; pogreske Cije su vrijednosti iznad onih kojese
pri normalnim okolnostima moguocekivati. Ovakve pogreske ne mogu
setolerirati i sva mjerenja opterecena moraju se
ponoviti.
Unaprijed utvrdeni kriteriji taenosti, unutar kojih se moraju nalaziti
izvrsena mjerenja, nazivaju se dozvoljena odstupanja.
Dozvoljeno()clstl1panje dvostruko odredene visinske razlike jedn.e
nivelffianske strane, dobijenonive1iranjemnaprTfed i nazad, zavisi od:
- povoljnosti terenaza niveliranje, tj. da Ii je teren "povoljan" ili
"nepovoljan".za niveliranje;
. reda nivelmana i
. duiine nivelmanske strane.
182
Dozvoljena odstupanja izmedu niveliranja naprijed nazad jedne
nivelmanske strane, raeunaju se po formuli:
M= t 40· {d+0,2·tj
gdje su: tlh = dozvoljeno odstupanjeu mm i
d = duiina nivelmanske strane izraiena u km.
Povoljnim terenom za niveliranje smatra se evrst teren sa blagim
padom, gdje je omoguceno uzimanje vizure normalne iii maksimalne
duiine .
NepovoIjnim terenom za niveliranje smatra se mekan i strm teren, gdje
treba nivelatisa kratkim duiinama vizura.
U daljnjim racunanjima, smatracemo da su niveliranja izvrsena na
povoljnom terenu.
I VISINA REPERA U UMETNUTOM
,NIVELlYlANSk.oMVLAKU) ...
'--"
,Umetnuti nivelmanski vlak je vIak generalnog nivelmana umetnut
izmedu dva "data" repera.
velmanskom vIaku, umetnutomizmedu datih repera Ra i Rb,
- data je: nadmorske visine datih repera Ha iHb;
- mjerene su: visinske razlike nivelmanskih strana tlh,', tlh,', tlh,', tlh/ i
I duzine nivelmanskih stranad
1f
d
2
! d
3
,d
4
;
- treba u vlak.uHuH, iH
3


d.
j
Rb
81. 184
Racunanje visinskog odstupanja

Kada bismo mjerili bez pogreske i kada bi nadmorske visine datih
repera bile apsolutno tacne, tada bi bio zadovoljen matematski uvjet da
je zbir visinskih razlika nivelmanskih strana vlaka (tlh/ +tlh/ +tlh,' +6h3)
jednak razlici nadmorskih visina datih repera (Hb - Ha). Medutim, zbog
neminovnih niveliranja i pogresaka nadmorskih visina datih
183
repera, nece biti zadovoljen navedeni matematski uvjet, tj. pojavit ce se
visinsko odstupanje k
treba :iIl1a
Obavezno treba provjeriti cia Ii se visinsko odstupanje nalazi u granicama
dozvoljenih odstupanja, tj. mora biti th ::; M. T.Jkoliko je f" > I'-h, tada se sva
mjerenja u umetnutom nivelmanskom vlaku moraju ponoviti:
Dozvoljeno odstupanjeu nivelmanskom vlaku racuna se po formu!i:
I'-h= ± 24·-Y[dJ +0,2· [dJ
gdje suo Ah = dozvoljenoodstupanje vlaka u mm i
[d] = duzina vlaka izrazena u krn.
dJ+dJ+d,+d.
J
= [d]
Racunanje popravaka.
-,,------ .---,

Kada je f,,::; I'-h, tada se m()ze pristupiti izjednacenju nive!mam;kog
vlakaJodnosno racunanju popravakavisinskih razlika.
Popravke visinskih razlika v racunaju se po formuli:
v=Ldl
[dJ \
tj. visinsko odstuPaJj.je th dijeli se srazmjerno duzinama nive!manskih
str\lna.
/
Kontrola racunanja popravaka je: [vJ = fer tj. suma sracunatih
popravaka mora biti jednaka visinskom odstupanju.
Racunanje definitivnih visinskihrazlika
PopravljajuCi izmjerene visinske razlike I'-h' sracunatim popravkama v,
dobit ce se definitivne visinske razlike Ah:
184
Ah'J+vJ=I'-hJ
----------
Ah', + v, = I'-h,
I'-h',+V,=M,
Defillitivne (izjednacen,,)visinske razlike moraju.zadovo!jiti
matematski uvjet: [I'-h] = (Hb-Ha)
Racunanje visina repera.
,sa definitivnim visinskim razJikama racunaju se nadmorske visine
repera u vlaku: ..
Ha+I'-h,=H
J
HJ+M 2=H2
H,+ Ah3=H,
H,+Ah,=Hb
Zavrsna kontrola racunanja u vlaku odnosno kontrola racunanja visina
repera, sastoji se u tome da dodajuCi visini posljednjeg sracunatog
repera H, definitivnu visinsku razliku posljednje nivelmanske strane 71"
moramo dobiti visinu datog repera Hb.
Racunanje visina repera u umetnutom nivelmanskom vlaku vrsi se u
nivelmanskom obrascu br. 3 (NO.3).
(PRILOG 10: NO.3)
RACUNANJE VISINA REPERA U ZATVORENOM
NIVELMANSKOM VLAKU
Zatvoreni nivelmanski vlak je vlak geometrijskog nivelmana koji po!azi
i zavrsava na istom datom reperu.,
U zatvorenom nivelmanskom vlaku, koji poCinje i zavrsava na datom
reperuRa,
R
J
C
t:.h'2 M'J
d
J
d,
R2 C c
Ra
d
s
d,
bh'3
M',
C
d,
c
R,
R,
.. t.h',
51. 185
185
- data je:nadmorska visina datog reperaHa;
- mjerene su: visinske razIike nivelmanskih strana !l.h;, !l.h;, !l.h;, !l.h;,
!1h'5 i duzine nivelmanskih strana dlf d
21
dJl d
41
d
s
;
- treba sracunati:nadmorske visine repera u vlaku [-1
11
H2! HJI H
4
,
Racunanje visinskog odsrupanja
Kada bismo mjerili bez pogreske, tada bi bio .zadovoljen mate-
matski uvjet da je zbir visinskih razIika nivelmahskih strana vlaka
(h:, + h', + h',; + h', + h';) u zatvorenom poIigonu jednak nuli, Medutim,
'zbog neminovnih pogresaka nece biti zadovoljen navedeni
matematski uvjet, tj. pojavit ce sevisinsko odstupanje I,,:
t" = treba - ima =0 - [!l.h'] = -[M']
Obavezno treba provjeriti da Ii se visinsko odstupanje nalazi u
granicama dozvoljenih odsrupanja, tj. mora biti 11:"!l.I1· Ukoliko je f" > !l.h,
tada se sva mjerenja u zatvorenom nivelmanskom vlaku moraju
ponoviti.
Dozvoljeno odstupanje u zatvorenom nivelmanskom vlaku, 5 obzirom
da se ovako povezivanje repera dozvoljava samo izuzetno i to za
lokalne mreze, racuna se po jedinstvenoj formuIi:
!l.h = T 24-{jCfj
!l.h = umm; [d] =ukm; [d] = (d, +d, +d; + d, + d,)
Racunanje
Kada je f" M, tada se moze pristupiti izjednacenju nivelmanskog
vlaka, odnosno racunanju popravaka visinskih razlika.
Popravkevisinskih razlika v racunaju se po vee poznatoj formuli:
tj. visinsko odstupanje I, dijeIi se srazmjerno duZinama nivelmanskih
strana. Kontrola racunanja popravaka je: (v). = f,,, tj. suma sracul}atih
popravaka mora biti jednaka visinskom odstupanju: .-
186
Racunanje definitivnih visinskihrazlika
PopravljajuCi izmjerenevisinske razlike !l.h' sracunatim popravkama v,
dobit ce se definitivne visinske razlike !l.h:
!l.h; + v, = !l.h,
!l.h; + v
2
= /).h
2
/).h; + V, = M3
!l.h; +v,=/).h;
Definitivno odnosno izjednacene visinske razlike moraju zadovoljiti
matematski uvjet:
[!l.h] =0
Rai'unanj e visina repera
Sa definitivnim, odnosno popravljenim visinskim razlikama racunaju
se nadmorske visine repera u vlaku:
Ha + !l.h, = H,
H, + !l.1t2 = H2
H, + M,; = H;
H
3
+!l.h,= H4
H, + !l.1t5 = Ha
Zavrsna kontrola racunanja u vlaku, odnosno kontrola racunanja visina
repera, sastoji se u tome da, dodajuCi visini posljednjeg sracunatog
reperaH, definitivnu visinsku razliku posljednje nivelmanske strane It"
moramo dobiti visinu datog repera Ha.
Racunanje visina repera u zatvorenom nivelmanskom v laku vrsi se u
nivelmanskom obrascu br. 3 (NO.3).
(PRlLOG 11: NO.3)
187
RACUNANJE VISINA REPERA U SLIJEPOM
NIVELMANSKOM VLAKU
Slijepi nivelmanski vlak je vlak geometrijskog nivelmana koji je "amo
jednim svojim krajem vezan na dati reper.
U slijepom nivelmanskom vlaku, koji poCinje na datom reperu Ra,
- data je:nadmorska visina datog reperaHa;
- mjerene sue visinske razlike nivelmanskih strana i'111;, i'1h; i duzine
nivelmanskih strana d
"
d
2
;
- treba srai'unati: nadmorske visine repera u vlaku H
"
H
2

0
6.h;
Ra
d,
0
R,
d,
R2
51. 186
U slijepom nivelmanskom vlaku nema kontrole racunanja, nema
izjednacenja i prema propisima, takav vlak, moze imati najvise dvije
nivelmanske strane.
Sa mjerenim visinskim razlikama i'1h' racunaju se nadmorske visine
repera u v laku:
Ha + i'1h; =H, .
H, + i'1h; = H2
Racunanje vis ina repera u slijepom nivelmanskom vlaku vrsi se u
nivelmanskom obrascu br. 3 (NO.3).
(PRILOG 12: NO.3)
SPECIJALNI SLUCAJEVI NIVELIRANJA
Niveliranje na strmom terenu
Pri niveliranju na strmom, odnosno jako nagnutom terenu, odstojanja
od instrumenta do letvi moraju se smanjiti. Kada se nivelir postavlja na
ovaj nacin, tada ce se u polju vida durbina vidjeti manji dio letve i
nijedna cifra kojom su oznaceni decimetri i metri. Dakle, ukoliko bi
vizure bile jako kratke, tada bi se u durbinu vidio samo mali dio letve,
sto bi onemoguCilo Citanje odsjecaka i povecalo pogreske u Citanju. Zato
se nivelir postavlja u strariu 20-25 m, od pravca kojim se postavljaju
letve.
188
letve nivelir
• • , ,
, ,
, ,
, ,
g !..--- :
: ------======+7
i
:
e i
: ------:"
j
d \
, ,
, ,
, ,
, ,
, ,
, ,
51. 187
1- 20-25m .....j
Prema tome, kod niveliranja na jako strmom terenu, Ietve se postavljaju
jednom padnom linijom, a nivelir drugom padnom linijom. Ovim
naCinom niveliranja, osim sto se postize dovoljna udaljenost nivelira od
letvi, ostvaruje se i izjednacenje odstojanja od nivelira do prednje i
zadnje letve, tj. osigurava se niveliranje iz sredine, kao osnovno pravilo
rada u generalnom nivelmanu.
Niveliranje preko jaruga iii rijeka
Sirina jaruge iii rijeke je manja ad 100 m. Kada nivelmanski vlak
prolazi preko neke duboke jaruge iii rijeke, tada cemo primijeniti
postupak niveliranja s kraja. Neka je potrebno odrediti visinsku razliku
izmedu veznih tacaka "a" i "b". Postavi se nivelir na 5-6 m ispred tacke "a"
na stajalistu 1, izvrsi Citanje podjele na letvama la, lb i sracuna visinska
razlika H, = la -lb. Nivelir se prenese na drugu stranu jaruge odnosno,
na drugu obalu rijeke, postavi na stajaliste 2, izvrsi citanje podjele na
letvama l' a, l'b i sracuna visinska razlika h2 = l' a - l'b. Odstojanja 1 - a i 2 - b
treba da budu ista.
51. 188
189
Srednja vrijednost ove dvije visinske razlike je oslobodena pogresaka
Citanja na daljoj letvi, uslijed nehorizontalnosti vizure i zakrivljenosti
Zemlje:
h
hJ = la- (lb-Il.) = la-Ib+ I':.
h2 = (l'a - Il.) -l'b = I'a-I'b-I':.
(la -lb + 1':.)+ (I' a -I'b - Il.) (la -lb) + (I' a- l'b)
=
2 2
Sirina rijeke je vera ad 100 m. Tada se sa stanice 1 ne moze citati letva
postavljena na veznoj tacki "b". Medutim, visinska razlika izmedu
o
_Q1
51. 189
veznih tacaka "a" i "b" odredit ee se,
takoder, direktnim niveliranjem ako
imamo, na raspolaganju nive-
Imansku letvu sa pokretnom ma-
rkom. Takve letve omogueuju da
odstojanje izmedu nivelira i veznih
tacaka bude mnogo veca. Pokretne
marke izraduju se raznih oblika i
konstrukcija. Kod tzv. "filadelfijske
letve" marka predstavlja kruznu
plocu precnika 25 em izdijeljenu u
cetri polja naizmjenicno obojena erveno-bijelo. Marka moze da klizi duz
letve gore-dolje i da se na potrebnoj visini ucvrsti pomocu vijka "Z". U'
sredini marke je otvor kroz koji se vidi podjela na letvi. Na jednom kraju
otvora marke ucvrseen je nonijus za Citanje dijelova podjele letve.
Pri niveliranju operator izvrsi Citanje na bliZoj letvi la, a zatim signalizira
drugom operatoru na daljoj letvi, koji pomjera marku gore ili dolje, sve
dotle dok srednji horizontalni konae koncaniee pogodi marku po liniji 00"
Tada se marka ucvrsti vijkom "Z" i pomoCu nonijusa drugi operator izvrsi
Citanje podjele na daljoj letvi lb. Sraeuna se visinska razlikah
J
= la -lb.
Istim postupkom odredi se visinska razlika i sa stajalista 2 na drugoj
obali: h, = l' a - rb. Definitivna vrijednost visinske razlike sracuna se po
formuli:
h
190
1. Definirati nivelrnan, niva plohu, normalni reper i nadmorsku visinu.
2. Metode odredivanja visinskihrazlika.
3. Definicija i podjela geometrijskog nivehnana.
4. Objasniti metodu niveliranja 1Z sredine.
5. Definirati nivelir inavesti osnovne dijelove:
a) nivelira sa libelom,
b) nivelira sa kompenzatorom i
c) nivelira sa optickim mikrometrom.
6. Nivelmanske letve- vrste i opis.
7. Nivehnanske papuce - opis.
8. Navesti set pribora za nivelir.anje.
9. Definirati uvjetenivelira.
10. Ispitivanje irektifikacija:
a) nivelira sa libe10m isa elevacionim vijkom,
b) nivelira sa libelom, ali bez elevacionog vijka,
c) nivelira sa kompenzatorom,
11. Ispiti vanje nivelmanskili letvi.
12. Generalni hivelman:
a) osnovni pojmovi,
b) podje!a,
c) projektiranje i rekognosciranje,
d) reperi,
e) metodei
f) postupak kod niveliranja.
13. Racunanje visina repera u: .
a) umetnutom nivelmanskorn vlaku,
b) zatvorenom nivelmanskom vlaku i
c) slijepom nivelmanskom vlaku.
14. Specijalnislucajevi niveliranja.
191
PRILOZI
13 - GEODEZI]A II
PRILOG =1
IOd I
Prvo mjerenje I
,
!
co
1 , 2
titanje
na
panUjici
m
3
Apscisne
vrijednosti
Ukupna
duzina
m
titanje
na
pantljici
m
4 5 I 6
,
Polomj strane i poloi.aj pantljike .
IZdizanje pantljike i dubina ukopavanJa
Apscisne Sracunavanje odsjecaka duzina i ""
vrijednosti skih razlika (sa izdizanjem) 'C-
Ukupna Primjedbe (ko je mjerio, radnici, datum, g,
vremenske prilike i ostalo)
7 8 9
Razlike
So'-II
Dozv.
o1$t.
6,
m
10
036
037 II 26 109, 26 II 9, 28 109, 28
PMtf ik ,150M
"teJ"e1l 1'0.11'111{"
-002
I ,(0'07
037
03S II 36, 90 136, 90
012
I
160, 98
II 36, 8IJ
a
III
0,01
(iJ,15/
f----+--+---H++++-++H-+-H
194
Trigonometrijski obrazac 18 Strana
Red u k c i j e SVedeni oa
Padijelo . ,_,I '"
Sredine
iz aba
mjerenja
d'
m
Visinske Odsjecci Vrijed-
razJike za redu- ncsti a
kovanje I-cosa uF
.6.H2 b.Htgo;l2 vimaza Ods)eccq
2 d n,os a i (r) strane
m m sina
--, d'I'" ) lin. tacke strane I duzlna Primjedbe
"I' m m m m doVd,'-I'
11 12
14 15 16
!
109, 27' tf:'-1 + J, 79 109,
136, 89 tf:'-1 + 1, 62 136, 89
A:-3 - 6 23 76, 01
f--+-++-++--,----t-+-H'--+--+--+-l-f--+-f--+-+-f--+-+-I-+-!
i
I
I
I
[-1-++---++-++-+-
I I
13' Geodezija II
)95
PRILOG=2i 3
Stanica
Datum
Girus
Cas
035
052
10.06.90.
Vizurna
tacka
053
028
01.3
I Polugirus II Polugirus
86 41. 3
48, 2
Sredina
Redukovana
sretiina
, ! ' !" 'i_'!"
6 7
o 00, 0
97 11, ,f
,
Iff, .3
6000 2221000 26 + ., 6000 ,N 000 00
152 50 40 332 50 38 - .2 152 50 39 92 50 15
f_____-- -t----t--
201 10 Q!i ?1 10 12 + 1 201 10 10 111 09 16 7'fti
023
011 216 01 00 66 (}If (}If + 1/ 216 M 02 186 03 38

037 331 53 16 151 53 12 - ., 331 53 41 271 53 1
20
028 (60 00 20) (?f0 CO 26) I
58 56 59 02 (8/ 58 59 56 59
--
I
--------
I
1----
I
I
,
I
1--"
I
- -
, I
196
ZBIR
8
ngonome rijS I 0 razac 1 i 2
Sredina
d, d' d,
PRIMJEDBA: Srednja greska,
,
iz svih
do
d' Ed:]
vrem. prilike pri mjerenju, instr,
,
Y=;'d'i
girusa
Ed,]
Ed]' L Ed]'
PROBE
m -: iii
[d,]
[v'] '" [a'] :i: ;6
1
'


, I ' I "
!!
9 10 11 12 13 14
I
1'1, 3
9
T",(,f,t Mil T,
.2 dl".36571
I
P=1'fraoljj'ur, 0/)
II-Fjie-If(e i liJv0{t-IrP
"JiM'iiJ : IV': IV
I 58 56 02 00 002'1'" 5=02'00"
59 02 56 59 Tc4d'ut't Ze-ri.f
TIu,010
111 58 = 58 59
b/". 11120

I¥jit-Hle :/PiJ.CI#I((!
.' AI. AI.
I
I
I
-
I

197
PR IL G 4 0
Polazaj durbina
I II
Stanica Vizurna
Krug lijevo KruQ desno
Datum i c,as tacka
K. L. K.D.
]
m "
"
0
,
1 2 3 4
026 021 S' 86 Z;; 2 S' 273 32, I 1
;=:.1,10 1=1,80/1(
I
I
I

I
019 S' 91 12, 0 S' 268 18, 8
!=1,54H( I
I
-
c--_.
I
.
'--'
I
I
I
I
I
I
- _.
012 071 S' 6 26, 2 S' 173 35, 8
-.
/"" 1,56 /"" 1,9011(
_.
I
1351
,
. 013 S' ,J8S 20, 6 S'I 185 38,
I
0
•.
1'= 1,60/If I
i
I
I,
-r---
,
I
I-----
. .
-..
I
198
2 (H. V·I-
= K. L. + K. D.
"
,
5
359 59, 6
i
I
,
360 00, 8
,
,
I
I
,
,
I
180 02, 0
I
179 58, 6
,
I

.@i¥
ETf""

6
·0;1
--
+0/3
.-
(1;2)
_.C-.
--
+2;0
--
.-
-1; tf
(3;1)
--
Ovostruki
visinski ugao @ 1
20:" '" K.L.·K.D.
z 8 H
<l
7 8
17251, 8
I
182 2
192 50, 1
I
,
16/1 12, 6
i
I
Trigonometrijski obrazac br. 1.v Strana ...
Srednja
nast
strukog visi-
nskog ugla
2u
Visinski ugao
a
z
Proba
, + 0
9
I
i
I
I
+1
12 50, 1
+
I
j3M 12, 6
I
.
I
I
I
I
I
10 11
86 27, 1 21, 2
"
59, 6
59, 8
9111,16 0
18, I 8
00, 8
23. 2
6 25, 2 26, 2
35, 8
02, 0
5J, 1
174 Z;; 3 37, 6
38, 0
51J, 6
6 38, 1 12, 6
I
PRIMJEOBA
12
r.,,;,tt Mil
T- 1 JI'; 13 860
P,=t'(o;1/
let
o
d
210
180
.- /,",o#iro
;t/
7Mluff'tZMj-,r
90-j:J
P,=,'!O;,)
A:!
(;)
1S0 0
270
: /,OV1l#iro
;t/
..
199
26, 06, 1979 ",I
R-897
tt(SRJfltt
,rdo8wl(ll
26, 06, 1979,?'I
R-806
tt(SRJfltt
J'da fjrol'f'pai
26, 06, 1979, ",I
R-81O
USRJM
26, 06, 1979, ",I,
200
Nivelmanski obrazac br. 8
OPIS POLOZAJA REPERA
Tuka (LUKe)
Mijo
Puliiz (Ive)
Pero
Kako je obBjezen
roper
TIP,7
Strana
PRIMJEDBA
PRILOG=6
1. MJERENJE 2. MJERENJE !etve)
(HODJELA) (2, PODJELA)I-"'(P,-, '-,-P,,-,)
Visinska razlika
z z,
P, P,
t,H' r: "H" r:
Z1- z,?-
2 3 4 567 I
6 f
I' i I
1 62 ! 1jsi 111 1, WI! J
1 'I II II'
, 131 1 06 !918! H
1 51 ill I
, I I' I,
7 j' 2 53 1',11632 1,;1 5 'Ji6 Z 6/1, 36
, ! 1-"-+"-+++'1 -I(d I I) r 37 1135
1
i1,936 II
8 @!?f3 1 36 5 I 8 J 1
I
II
10 819,
, I)
i
II
". I ! i
I 'I I 1 ( II) (I, )1 I II
i i
i'
I;
9 38:
Ahj =
Ii
I i 1 I I
,
, (
,
) (, I
, i
iii I I II
! I
( )1 II
I
II
I
I
( ) (
P I
1 III 1 II
7BIR:
1--+++1111++ I, +++1-1+11 ++1 1+-++h1H+++.+l. ,++ :I:++- ': I,' 11+1' I i II
111,1111 III, II 1111 I, II I III II III
PRIMJEDBE
Datum, instrument,
vrijeme, operator
i drugo
PROBE
10
;Vt;,.,.frf<ll;0' /"IJ.
I"W'!/MW( t'ljol;Ye-
11r£'t:t--urt(l..
201
PRILOG =7
1 2
z J
J
3 ,
1 I
5 ,
3 4
1. MJERENJE 2. MJERENJE (Konstanta letve)
(1. PODJELA) (2. PODJELA)
_ ,
Visinska razllka

"c
:)'
:c
e S
C/) ...... IN
"
I
<l
5 6 7 8 9
256 f 191 (-if 1 (-i f II L
1 55 1 0 6 00" 00 III!
1 39 1 (\- 'i III
"T
J
'I' I' 1',,'1
2 39 .,.51J i2' rl: -I f i,lt i_I 1 ! I
1 63 I I, (-, I 1 d-, 'J, III III
z 631, Jill,' + 0 + 10Imlllili
I ! I II I) I I I

I Til II,
ill II
I' ,I I I i II
II 'I I () I ,i II
I I I '! II IT'I' II,
'I
•'1 II ,i ", " I II 'TT" 'I I I Ii II . I . i i ( I '
ZBIR:
II, i I I II I I II 1\1
liT 111,11111 II Ihl II
202
PRIMJEDBE
Datum, instrument.
vrijeme, operator
i drugo
PROBE
10
29, 01.19!JO, pi
hret"/JJI(JtI/( "MIJ'
#211"'12362
fH'"iettrJt:
zn. i(fifff,i-t<'ffe-

#.#. ilf Id.
Mi>£I1i'<l1't.
H-Z/{IJ.,
t./iain..
PRILOG -8
2 3 4
[II iJ -
ZBIR:
1. MJERENJE 2. MJERENJE
(1. PODJELA) (2. PODJELA)
Z2
P2
(Kons!an!a letve)
, (ZZZV_
,
Visinska razlika
LlH'= IIH"=
ZtP1 ZZP2
5 6 7 8 9
II
III
. 1111
II i
II
, I
I.
9
,I, II
I I I i \
IIIIII
II1I
II \
I
79
It .11
I j i I II
I I I I III
'I III
I II
1\ I I (( II ) (I 1)1
III
,
I I
I I I I
[I, I I I I I I '\ III
II i II i I I II IIIII i III
66
,I ,
II
II
, i
i I
II i I
II
PRIMJEDBE
Datum, instrument,
vrijeme, operator
i drugo
"
PROBE
10
203
PRILOG -10
-
Nivelmanski obrazac br 3
S'c
PRILOG 9
Visinske
12 6i
Popravka
:%
!I
razlike . "" V""'itr·
s
, DefinHivne

Nactmorske visine
" R"
rlobivene iii visinske razlike
H.",H"tLlh"
1l
R"
PRIMJEDBA
£ i
nivelanjem

V "..L.l. .1h,,"'!'l.h'+V,
1
0
"(0.') ,
.:!.h'"
"
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
5,'LJ!iL
I
I
I
231 765

L
F
0,835 7 (},91 + 2 + 0, 837
,@ _II
F
,

I
I I
I
i I
'F'-
+1 3 + 1, 111
1
'r
I
:i"'1 ',M
236, m

+ 2 - 0, 267
236, 116

@ 5,
--,
, 11/1-:2 3 + 0, 138 3 2 + 0, 110
=
Otcltavanje Srednka

L II
visins a
l!l 0>
podjela podjela Kont-
razlika:
::!?
c_
Z,-P, Primjedba
'"
'" '"

g2
Z, Z, rola
N
._>
"'-0
-2--+
N,U 0-
-00
P, P,


:::>

C/) ",-
Z,-p Z -P,
±
1 2 3 4 5 6 7 8 9
@A
I 60 0524 Nivelirao

N.N.
a II 61 2252
,
Grad.
tehn.
-1,728 -1,728 m -
27. V. 1967.
a II 50 0240 Instrument
2 Zeiss-030
f---- b I 50 1570 br. 10242
10) "" + 1,iii} l'
"9
+ 1, 821
J @ 702 236, 586
1,821 I
1, 821 J
, # I· ,," i
I
1

! 1 I '
I
I '--tJ. .
,
I
6@ 2301 I '#
301
162 +1 3.+ 7 292
,@--J 11# 1
,
308
39°"--1
5

1 I I i '
I ;[/2,1" J 619 11 111 + 2 - 3 617

---,
3M 713
#
I F---" ,
899
5 150
+ 3 - 6 896
291 8f7

- #
I
2 1,fO
+ 2 - 2 889
3 5,66
+1
10 6, 110
6 r@ NO - 6, 150
12'
291 958 1 @210
-I
._..._---
i,?;:"eJ" 1_ 6..,'10
6 110 2
- 1,330 -1,330 m Vrijeme
oblacno.
b I 52 0465
mirno i

II 51 2754
povoljno
c
- 2,289 ,2,289 m
4
c II 48 1032
1- @B
I 48 2968
,
A-
B:Km 0.420 -1,936 -1,936m
[Zl
2261 -7,283 m
f----
[Pl 9544
.6.h
A

a
"'h
7,283
I
Oj010
1
//,= +
fro;
1-----,
1
1 SFll.O«1I1;
fv.# I
n-T-

. ,
• I 3.05 .1979,
204 205
PRILOG = 11
Nil'eimanski obrazac br. 3 Sir.
R. ./ PRIMJEDBA
206
Saddaj
Predgovor ......................................... .
I DIO UVOD U GEODEZIJU I OBLIK ZEMLJE
Definicija i znacaj geodezije
Historijski razvoj geodezije ....
Zadatak i podjela geodezije
Oblik i dimenzije Zemlje ..... .
Pitanja i zadaci ... , ... , ................ .
II DIO GEODETSKE MREZE I METODE SNIMANJA
Geodetske rnreze
Metode snimanja
Pitanja i zadaci ..
III DIO LINEARNA MJERENJA
Metarski sistem mjera za duZine
Obiljezavanje tai'aka .....
Signaliziranje tacaka trasirkama ...... .... .
Sprave i pribar za mjerenje duzina
Iskolcenje duzine pornocu trasirki
Uzduzni prohl mjerene duzine .'
Postupak pri mjerenju duzina pantljikom
Kategorije terena i dozvoljena odstupanja
Redukcija koso mjerenih duzina
Zapisnik ~ a mjerenje d ~ i n a .
Mjerenje duzina ravnjacom . ...... - .......... .
Pitanja i zadaci ... ............. .
IV DIO TEODOLIT I UGLOVNA MJERENJA
Princip mjerenja uglova .' ............. .
Sisterni mjera za uglove .. .
Opis teodolita .
Stativ .....
Donji dio teodolita
Limb ....
Alhidada
Durbin .......... ..
Libele.
Sprave za Citanje podjele limba ..
Strana
5
7
8
9
10
13
15
21
.... 26
27
28
28
30
33
35
37
42
43
... 45
47
49
51
53
57
60
61
62
64
64
76
86
207
iii!
Ispitivanje i rektifikacija teodolita
Prvi (glavnil uvjet teodolita .....
Drugi uvjet teodolita
Tree uvjet teodolita
Visinski uglovi i visinski limb ..
Cetvrti uvjet teodolita
Centriranje teodolita ........ .
Mjerenje horizontalnih uglova
Mjerenje visinskih uglova
Pitanja i zadaci .
V DID NIVELMAN
208
Geometrijski nivelman
Nivelir ........ .
Niveliri sa libelorn
Niveliri sa kompenzatorom
NiveIiri sa optickim mikrornetrom
Nivehnanske letve
Niveimanske papuce
Uvjeti nivelira
Niveliri sa libelom i sa elevacionim vijkom
Niveliri sa libelom, ali bez elevacionog vijka
NiveIiri sa kornpenzatorom
Ispitivanje nivelmanskih letvi
Generalni nivelman (osnovni pojmovi) ..
Pocljela generalnog nivelmana .
Projektiranje i rekognosciranje nivelrnanske mreze
Reperi ...
Metode generalnog nivelmana
Postupak kod niveliranja u generalnom nivelmanu
Racunanje visina repeTa u umetnutorn nivelmanskom vlaku
Racunanje visina repera u zatvorenom nivelmanskom vlaku
Racunanje visina repera u slijepom nivelmanskom vlaku
Spedjalni slucajevi niveliranja .. '"
Pitanja i zadaci
Prilozi ..
Strana
100
102
106
109
110
114
117
119
126
131
135
137
138
140
144
146
150
151
152
157
159
160
161
164
165
166
173
177
183
185
188
188
191
193
(\

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful