You are on page 1of 795

J U G O S L A V I N S T I T U T E OF E C O N O M I C R E S E A R C H

H apoflH a 6n6nnoT6Ka C p6nje

534592 .

W ORKERS MANAGEMENT IN YUGOSLAVIA: A COMMENT


B. Horvat and V. Raikovid

R E P R I N T tfo 5
FROM THE JO U RNAL OF P O LIT IC A L ECONOMY APRIL 1959

Editor

Borislav Sami

it

WORKERS MANAGEMENT IN YUGOSLAVIA: A COMMENT B A K HOEVAT AND V EL N O LADO RASCOVIC


Manchester, England '

he purpose of this comment is to clarify some points raised by Benjamin Ward in his article, Workers Management in Yugo slavia,1 and to correct and supplement the factual basis of Wards article, primarily on the basis of firsthand information and per sonal participation in the events he dis cusses. Wards article covers the period end ing with 1955; to provide additional infor mation, we shall comment on a few events since 1955 and shall attempt a brief extrap olation of the trend of development as viewed by participants in the system.

I Ward reached the following conclusions: It would seem that, under the procedures of fhe, original election law, conditions were not Such as to provide any real choice at the elec tion. A secret ballot was provided, but the elec tion was simply a matter of voting for or against a single list of candidates [p. 375].
I t would seem . . . th a t the election itself is of relatively little significance and th a t the basic decision as to the composition of the workers councils is made through the nomination proce dure [p. 376]. T he general picture of the workers as a whole under the new system does not seem to .be th a t of a group th a t was really in control of its m an agement organizations [p. 377],

These conclusions are illustrated by selected facts, extracted largely from the daily and weekly press, a procedure that permits Ward to say: The evidence that has been cited points to the conclusion that, in general, Yugoslav workers are not in a position to control the policies of their firms either through the election procedures or through the agency of workers councils (p. 379).
1Journal Political Economy, LXV (October, 19S7), 373-86. '

There is some evidence of independent ac tion, but it is not strong enough to permit the assertion that these bodies have acquired. a large degree of initiative within the firm. To some extent actions reportedly taken by the workers councils may simply represent the sort of rubber-stamp function exercised by parliamentary bodies in most Communist countries (p. 381). There is little or nothing positive in the system; and the article ends" with the conclusion that the vast majority of workers play little or no role in the [deci sion-making] process (p. 386). However, if the workers do not control the factories, what sense does it make to turn the whole economic organization upside-down to make them behave as if they did? Would it not be much easier to copy an already established system, say, the American or the Soviet one? Unfortunately, Ward does not ask himself this obvious question, and so we are left wondering about the rationale for the phe nomenon he describes. In the same concluding sentence Ward writes: It would seem that important deci sions in Yugoslav industry continue to be made at the level of the finn. By whom are decisions made? By managing bodies and technical and administrative experts. The former are elected by workers, the latter, in cluding (with some qualifications) the gen eral manager, are appointed by the former. T o escape the contradiction, Ward tries to show that managing bodieswoikers coun cils and boards of managementare not really elected by the workers. But this is at variance with the facts. It was the intention of the original law and of all later amend ments to enable the workers to manage their factories, workers meaning in this context not a particular privileged group but all workers. Therefore, we have the referendum and the assembly of the working collective 194

WORKERS MANAGEMENT IN YUGOSLAVIA

195

as the highest authority in the firm. I t was quent demands voiced at last years Con the intention of the law to speed up the proc gress of Workers councils. Thus the steps ess by which workers get acquainted with taken appear to be sensible and their ex business management through their active planation obvious. A brief description of how the elections participation in it. Ward himself quotes the high turnover figure for members of workers are conducted may also be helpful. The or councils together with the fact that about 15 ganization of elections is placed within the per cent of eligible employed persons were sphere of competence of the trade unions, serving on workers councils at any given which, according to Ward, are one of the time (p. 377). So far more than one-third of watchdog agencies of the state (p. 376). the total number of workers have passed Trade unions have been intrusted with this through councils.2 In a few years it will be a job simply because somebody has to dc it, majority of thefn. This state of affairs com and, to do it in the most democratic way, the pares more than favorably with that of a . organizers must be acquainted with the conventional political democracy or with the problem but must not be eligible for election number of trade-union leaders, their elec themselves. Thus council members cannot tion, and their turnover in other countries. organize the elections, while the members of Let us also consider, a few potential quali the Trade Union Factory Committee cannot fications. The small management board, be elected. Next, the elections are an inter which is elected indirectly /th a t is, through nal affair of every firm, and the firms Trade the council, and which is concerned with the Union Committee is in this respect com day-to-day affairs, may tend to perpetuate pletely autonomous. Further, this commit itself by converting its members into a sort tee itself is elected by the workers of the of managerial class. This is rendered im firm with no interference from outside, has possible by the provisions that the members no paid officials, and consists of the workers of the management board may be elected working in the firm. Finally, the committee only twice in succession and that the period usually nominates candidates in the fol of office is only one year. Next, technical and lowing way (our direct information applies administrative experts may try to influence to 1952). All departments and shops of the less-educated workers to vote for them, con firm are informal that on a certain date the stituting themselves as another sort of a election will take place, and workers are in managerial class. This is rendered impos vited to propose candidates. In order to se sible by the provision that at least three- cure fair representation, every productive quarters of both managing bodies must con unit usually nominates its own candidates; sist of workers. The next difficulty is that that is, ten, twenty, or a hundred people in a* the short period of office prevents coun department or a shop* nominate among, cil members from getting thoroughly themselves one or more of their number as acquainted with the affairs of the firm. This candidates. The number of candidates is difficulty cannot be overcome by legal pre usually significantly greater thansay, scriptions. Faced with the alternatives of twicethe number of vacancies, and every educating many workers to a lesser degree or shop is therefore vitally interested in pro few workers to a greater degree, legislators posing the candidates most' acceptable to the have wisely chosen the first alternative at rest of the firmthe people with the great the start. But the situation has already est chance to be elected. It lnay be noted changed, and the demand for an extension of that this, desire for feir representation actsthe period of office was one of the most fre also as a factor limiting the number of can didates to be put on the list. The Trade * By 1957, over 600,000 workers had participated in management bodies (see A. Deleon and Lj. Mija- Union Committee combines all these pro jtoyie [eds.], Congress of Workers Councils of Yugo- posals in a single list for the firm. Now-, 'slavio [Beograd, 1957], p. 14). abuses are, of course, possible and do occur.

196

BRANKO HQRVAT AND VLADO RASCOVIC dissatisfaction with the usual electoral pro cedures as expressed in separate lists. His measure of the freedom of already elected councils is similar and is related to the de gree of irrationality in management deci sions as expressed in the tendency to equal ize the earnings of unskilled and highly skilled persons in some firms: In [these] latter firms the voice of the workers coun ci l . . . is apparently still making itself heard (p. 385). One more point. We are told that the preservation of the over-all competence of the state and the retention and in some cases the strengthening of the authority of control organs, such as the trade unions, the League of Communists, the local government, the director, and the inspectorates, have left full power in the hands of the leaders of state and party (p. 380). The only repre sentative of the state in the enterprise is (or, perhaps more correctly, was) the director. It seems logical to expect that the state, to preserve full power, would try to uphold the authority of the director, as, indeed, the Soviet state has done. Instead we read that the Yugoslav press, presumably also statecontrolled, tries to do exactly the opposite: In an effort to remove the aura of skill and knowledge surrounding the director, the Yugoslav press is reported to have launched something of a campaign against his omnip otence (p. 383). And then again in the next paragraph we read that Davifio, a leading economist, came to the directors de fense. We leave it to the reader to reconcile these three statements.

Now we come to the question: What is workers management? What is its ration ale? In this brief comment we cannot under take a scholarly analysis of the problem and answer the question fully. Instead we shall make a few general and common-sense sug * In 1956 in one-third of enterprises this right wasgestions. used in 3 per cent of all possible cases (im kongres The basic answer to the .question is a radnilkih savjeta [Beograd, 1957]). For a discussion rather simple one: Workers management is of the method of drawing up the lists see P. Kovac and Dj. Miljevif, The Self-government ojProducers in a product of a social revolution, as capitalist management was a century or rwo ago, and the Economy (Beograd, 1958), pp. 84-85.

Therefore, there are safeguards against them. If for some reason one or more groups in the firm feel that the procedure has not been an absolutely correct one, they may add their own separate list or lists. And the voting itself i* done forthe individual candid dates regardless of the list to which they be long. The legality of the procedure is' super vised by courts. And any member of a man aging body may be recalled at any time by the electors.3 Thus Wards statistical con clusion that in at most 11 per cent of the elections there was some choice of candi dates (p. 376) is very unfortunate, since it is based solely on the choice among lists. Another misunderstanding of the role of trade unions is revealed by Wards paper: These [labor] norms had been dropped by most workers councils, so that the fact that the unions played a major role in their rein troduction is suggestive of the direction of their primary loyalties (p. 376). In fact, the real situation was a reverse one: the state was interested in dropping the norms, and the workers were interested in introducing them, and eventually the state yielded to th pressure of the workers. We have no space to elaborate the details of this ad mittedly unusual situation, but essentially it may be explained as follows. The taxation system was inadequate and was based on the excess of wages over the base of the labor norms. Workers councils, being autono mous, could raise the labor norms and so lower the base of taxes on their own wages, with the obvious consequences for the econ omy. To prevent chaos, the state had to disregard the labor norms. If the. trade unions really were the primary agency used in reintroducing labor norms after early 1955 (p. 376), Ward has proved something different from what he set out to prove. Ward measures the existence of choice in elections, as we have seen, by the amount of

WORKERS MANAGEMENT IN YUGOSLAVIA as state management was at the beginning of this century. It cade into existence as a re action against the exploitation of workers in both the system of private ownership and in the economy run by the state bureaucracy. It represents the realization of an old hu manitarian and socialist ideal, and, as such, it was met with general and genuine en thusiasm. Its vitality may be inferred from the fact that since' 1950, when the original law was passed, national income has risen by more than 60 per cent and industrial produc tion by about 80 per cent.4 Next, it would be very misleading to re gard workers management as a sort of deus ex machina on an otherwise familiar scene. The scene itself has changed and will be changing for some time to come. The basic feature of the new scene consists in the idea of self-government in every sphere of social and political life. If this social system has to be labeled somehow, the most appropriate term seems to be associationist socialism. Society is conceived as a federation of selfgoverning and interconnected associations. Self-government, on the basis of representa tion of all fundamental interests of the com munity, already exists in universities and schools, in hospitals and social insurance, in scientific institutions in the form of scien tific councils, and in apartment houses in the form of councils of tenants. Factories with workers, management are just on link in the chain. Ward says correctly that workers councils are not completely independent in appointing the director. In this matter the local authority has also its sayfor the mo ment, even the decisive say. But he fails to realize that the local authority is not a governmental organ; that it is conceived as a commune, that is, as a basic upit of social (political) organization co-ordinating the ac tivities of all associations on a certain terri tory. It enjoys a large degree of autonomy vis-a-vis state or federal government, even in such matters as police and issuing pass ports. Social-control over the factory is exer-5 " cised through market competition and

197

through the commune. As to the appoint ment of the director, the competent organ is the commission of the Council of Producers (one-third of those members are representa tives of the workers council). Political bodies from the commune up to the Federal Assembly are composed of two houses, the second being the Council of Producers, whose members are fanners, artisans, tradeunionists, and workers and employees of business enterprises. Thus when the local authority through the Council of Producers interferes with the affairs of a particular fac tory, it is a very special kind of interference. Now the whole system has only recently been bom, and so it experiences all sorts of growing pains. Moreover, workers manage ment itself was introduced in a very poor country where the three factorsprimiiwizam, parlikularizam, and egoizamright ly stressed by Ward, have been particularly operative. Workers management as such in volves a most spectacular reorganization of the economy, and it takes time for the ap propriate legal system to be devised, for the new market relations to crystallize, and for workers to get acquainted with the tech niques of business management in general and in these completely new circumstances in particular. It takes even more time to do all this in a country in which at the outset 20 per cent of the population was illiterate. This, then, is the source of all the troubles and difficulties reflected in the press extracts Ward has collected. The views of the mass of unskilled workersthat, because every one has the same needs, everyone has to get the same pay (with which we may sympa thize but which, for the time being, are eco nomically disastrous)have in a certain nuraber of enterprises led to a leveling of wages and salaries. Indeed, this view was even impressed tin the community as a whole when in 1952 the trade unions fixed the sal aries of directors on the basis of the wages of unskilled workers multiplied by three in small enterprises and by five in the largest enterprises; this procedure set a limit for the * Source: Federal Planning Bureau for 1950-56 highest salaries in the range of $65 to SI 10 per month! The consequences were lack of arid newspaper reports for 1957.

198

BRANKO HORVAT AND VLADO RACOVIC gradually emerging. Since the very begii ning, most of the activities of the firmaj pointment of technical ahd administrativ staff (excluding the director), orgataizatio of work, fixing of internal, wage rates, dii tribution of profits after taxationha\ been placed under the control of worker But a few important restrictions were als imposed. These restrictions have been grad 1 ually relaxed. In 1950 the director was ap i pointed by a state organ; now the state i eliminatedj but, together with the workers council, the local authority participates i j the appointment; in the future one may ex pect that even the appointment of the direc tor will become an internal affair of the en terprise. At the beginning the funds left a the disposal of workers were extremely lim ited; now they are substantial; in the futur one may expect all funds to be administer by the working collective. At the beginnin there was much interference from the out side; there is still some interference, but, a the Congress of Workers Councils held las year and the recent parliamentary debal (particularly in the Council of Producer^ show, .whenever the interference goes be yond reasonable limits, it encounters uu yielding opposition from workers. In tin future this interference wall practically dfc c appear, and the enterprise will operate as a; i autonomous unit within a general legsj framework. One is, of course, free to call thi process ironically democracy in sma doses (p. 379), but it is nevertheless trill that even small doses should be regarded a infinitely belter than nothing and that so ia nobody has suggested a more efficient meth od. The Yugoslav system of workers mi agement is far from bring perfect; yet, itthe first and, until now, the only nation-wi' system of industrial democracy in the worl

responsibility, lack of initiative, lack of in centives, and, only after all this had become obvious, the radical correction of wage dif ferentials in 1957. Similarly, there were tendencies to distribute all profits instead of investing them. Next, the administrative staff, to escape control or to preserve social prestige, tended to cast their reports in tech nical language incomprehensible to unedu cated laymen. There was also a tendency for the councils to employ people with inade quate qualifications. The list of problems and difficulties, pushs and pulls, and mis takes and failures is a very long one. It seems fair to say that, if in spite of all these initial difficulties, the workers-management economy in its first seven years achieved owe of the highest growth rates in the world, the system must be viable indeed. The meaning of all the changes, reforms, and controversies since 1950 now becomes clear. Yugoslavia had to cope with a singu larly difficult double task: to prevent the in fringement of the genuine workers control and to prevent workers from making deci sions to the detriment of either their enter prises or of the economy as a whole. In solv ing this problem, all parties concerned have made numerous mistakes, for there was no textbook from which to learn. And these mistakes and illusions, together with the ways in which they were corrected or dis pelledin short, the birth of a new social system with all its intricaciesrepresent an extremely promising field of study for an economic sociologist. The workers-manage ment economy is a unique social laboratory in which all sorts of economic and sociologi cal hypotheses are being tested as a matter of daily practice. Without going more deeply into the problem, and confining ourselves to the narrow field of management, we may ob serve how the basic pattern of conduct is

JUGOSLAV INSTITUTE OF ECONOMIC RESEARCH Jugoslovenski institut za ekonomska istrazivanja Beograd, Kneza Milosa broj 20, tel. 27-008

R E P R I N T S E RI E S
1. V. Triikovic, Ispitivanje strukture i elastitnosti traJnje", Ekonomist, 54/1957, 5258. 2. B. Horvat, The Depreciation Multiplier and a Generalised Theory of Fixed Capital Costs", The Manchester School, May 1958, 13659. 3. B. Horvat, The Optimum Rate of Investment", The Economic Journal December 1958, 47767. 4. V. Tritkovii, ..Strukturne promene u linoj potrolnji", Ekonomist, 3/1960, 42758.

JU G O SL A V E N SK I IN S T IT L T Z A EK O N O M SK A ISTRAZlVANJA

oflH 6n6nnoTeKa p a C je poH

[534S 3S

RADNA VRIJEDNOST PROIZVODNIE JUGOSLAVENSKE POLJOPRIVREDE I IN D U STR IJE


Branko Horvat

SEPARAT
4 /1961

11

IZ C a s o p i s a e k o n o m i s t

Uredni-k:

Borislav Savic

H 53^533

Jfc 4

A C O N T R IB U T IO N

511

is alw ays an independent variable in a longer-term process of economic developm ent, and of different in ten sity in various periods. E very application of n ew techniques to production, depending on the comprehensiveness and strength of technical progress in a given period, causes respective shifts in the pattern of m aterial production, first of all, changes in the rates of grow th of the tw o departm ents of social production, in the rate of accumulation (saving) w ith in each departm ent, in the capital coefficients, in the organic composition of capital, and results in a different distribution and a different com bi nation of the factors of production. These changes in the basic m agnitudes and th eir m utual relations have their own logical order of happening. Som e changes happen in a parallel w ay, whereas some exclude one another at one period of tim e; for instance, the shifting of accumulation tow ard departm ent I and th ereby a quicker increase of the capital coefficients, to the increase of the organic composition of capital, but also to the decline in the rate of growth od departm ent II and in the rate of accumulation in th at departm ent. Introduction of new techniques induces first of all an accele rated developm ent of departm ent I in order to produce the m aterial elem ents of these new techniques, so that, after an expansion of the capacities in departm ent I, respective shifts in departm ent II take place. The investm ent cycle, therefore, has tw o phases, to each of which corresponds a definite order of changes in the basic economic magnitudes. The investm ent cycle is qu an titatively represented in the form of a m odel in which technical progress given in term s of changes in the capital coefficient is taken c ls an independent variable, w hile the rates of grow th and the rates of accumulation in depar tm ent I and departm ent II appear as dependent variables. A fter an explanation of the m ost im portant changes taking place in the course of a cycle (starting and finishing w ith a position of general equilibrium ), a general account is given of the m ost im portant factors, acting together w ith the basic factor i. e. techni cal progress either in the direction of strengthening, or in the direction of weakening the in vestm ent cycle. In the first group, there are listed: uneven process of m oral w ear and tear, occasional technical jum ps, som etim es taking the form of industrial revolutions, as w ell as the acceleration in th e rate of accumulation from tim e to tim e. A s factors weakening the in vestm en t cycle, there are m en tioned: international division of labour, linked to the form ation of integrated areas and respective regional distribution of production forces, as w ell as the passing from a higher to a low er rate of ac cumulation. Defence in dustry is considered as a specific factor in the sense that it leads to deform ation of the investm ent cycles, reflected in more subdued or more, pronounced m anifestations of changes characteristic for the cycles, accordingly as it is a case of increase or of decline of this production.

RADNA VREDNOST PROIZVODNJE JUGOSLOVENSKE POLJOPRIVREDE I INDUSTRIJE1)


Branko HORVAT Uvod

Rad je mera vrednosti poznat je stav iz politicise ekonomije. T stvari, citava ekonomika svodi se na ekonomiziranje drustvenim J radnim fondom. Teorijski, ti su problem! vec odavno postavljani i resavani. No, u praksi je izracunavanje radne vrednosti proizvodnje postalo mogucno tek odnedavna, posle drugog svetskog rata. Tek tada su se pojavili potrebni preduslovi: medusektorska tehnika analize, potrebni statisticki podaci i elektronske racunske masirie. TJ Jugoslaviji je prva tablica meduodnosa privrednih sektora izradena za 1955. godinu.2) Na toj tablici baziracemo nasa izracunavanja. Kod toga, ona imaju, pre svega, ilustrativni karakter, te dobijene cifre ne treba smatrati preciznim rezultatima. Kako je medu sektorska analiza veoma specijalizovano polje ekonomske analize i tako trazi odrede'na specijalisticka znanja, u prvom delu ovog rada bice obraden primenjeni postupak samo verbalno, kako bi smisao bio jasan i nespecijalistima. Rigorozan naucni izvod dat je u dodatku. Tablica meduodnosa privrednih sektora u 1955. godini Medusektorska tablica jugoslovenske privrede za 1955. godinu ima 27 privrednih sektora. Kako tablica nije bila matematicki obradena, a za mogucnosti rucnog izracunavanja to je daleko prevelik broj sektora, agregiracemo je u svega tri sektora: poljoprivredu i sumarstvo, industriju i rudarstvo i ostalo (sapbracaj, trgovina i ugostiteljstvo, gradevinarstvo i zanatstvo). Osim toga, ta tri sektora sasvim su dovoljna da se objasni smisao metode. Originalnu tablicu Saveznog zavoda za statistiku modificiracemo jos utoliko, sto cemo izvrsiti raspored nerasporedenih stavki, uvoz cemo odbiti od izvoza u finalnoj proizvodnji i dodacemo redak s podacima za zaposlenost.
l) Ovaj se rad temelji na izraCunavanjima i metodama razvijenim u mojoj knjizi M e d u s e k t o r s k a a n a l i z a koja ce uskoro biti objavljena u izdanju Ekonomskog instituta li Zagrebu. Istrazivanje je vrSeno u IstrazivaCkom sektoru Savplana. *) N. Petrovic, Meduodnosi privrednih delatno'sti 'Jugoslavije u 1955. godini, Studije i analize br. 8, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1957. SZS upravo dovrSava novu 80-sektorsku tablicu za 1958. godinu. koja ce uskoro biti objavljena.

BR. 4

R A D N A V R E D N O ST P R O IZVO D N JE

513

TABELA 1
Medusektorska tablica za 1955. godinu

(U m i l i j a r d a m a d i n a r a) Finalna potroSnja Poljo privreda Primaoci Davaoci Poljoprivreda Industrija Ostalo Dodana vrednost Ukupna proizvodnja Zaposlenost u 000 Ukupna potroSnja 780 1.410 748 2 938

Indu strija

262 15 28 475 780 5.325

128 539 70 673 1.410 749

Ostalo 7 215 112 414 748 914 -

383 641 538 1.562

Smisao tablice je ovaj: reci pokazuju kako je proizvodnja nekog sektora rasporedena na podmirenje reprodukcione i finalne traznje, a stupci pokazuju troskove proizvodnje odnosnih sektora. Na primer, od 780 m ilijardi dinara poljoprivredne proizvodnje 262 milijarde trosi se u poljoprivredi, 128 m ilijardi u industriji i 7 mili jardi u ostalim obastima, dok se 383 milijarde trose za licnu i opstu potrosnju, investicije i saldo spoljne trgovine. Gledano po stupcu. za poljoprivrednu proizvodnju od 780 milijardi dinara potrebno je utrositi 262 milijarde poljoprivrednih proizvoda, 15 milijardi industrijskih proizvoda i 28 milijardi ostalih proizvoda i usluga, dok 475 milijardi predstavlja dodanu vrednost, tj. drustveni proizvod poljoprivrede. Zbir drustvenih proizvoda svih sektora jednak je, naravno, zbiru finalne potrosnje svih proizvoda i iznosi 1.562 milijarde dinara, sto predstavlja drustveni proizvod jugoslovenske privrede u 1955. godini. Ukupria proizvodnja svakog sektora (zbir stupca) jednaka je ukupnoj potrosnji proizvoda tag sektora (zbir retka). Ukupna pro izvodnja privrede (bruto drustveni proizvod) iznosi 2.938 milijardi dinara. D irektni i ukujm i koeficijenti Ova tablica sama je po sebi informativna. Ali, ona je nedovoljna za analiticke svrhe. Iz nje treba izvuci koeficijente pomocu kojih cemo izvrsiti analizu. Potrebne su nam dve garniture takvih koeficijenata. Pre svega zanima nas koliko se na dinar proizvodnje nekog sektora direktno trosi proizvoda drugih sektora, kao i koliko j e potrebno rada merenog vremenom. To su d i r k t n i koefici

514

E K O N O M IST

GOD. X I V

jenti i oni se izracunavaju tako da se utrosak podeli proizvodnjom. Na primer


128

= 0,091 znaci da se na dinar industrijskih proizvoda

trosi 9,1 para poljoprivrednih proizvoda. Zatim je potrebno znati koliko treba povecati proizvodnju pojedinih sektora, ako se finalna potrosnja nekog proizvoda poveca za jedan dinar. To pokazuju u k u p n i koeficijenti koji se dobijaju invertiranjem matrice direktnih koeficienata, o cemu ovde Tie m ozemo govoriti. Ti se koeficijenti nazivaju ukupni, jer pored direktnih mere i indirektne efekte. Na primer, povecanje potrosnje industrij skih proizvoda stvara impuls koji se siri privredom i najpre izaziva povecanje industriske proizvodnje, samim tim izaziva povecanje potrosnje svih proizvoda koji se trose u industriji, usled toga raste proizvodnja odnosnih sektora a s njom i potrosnja pro izvoda koji se trose u tim sektorima i tako dalje. Zbir svih tih efekata izazvanih jedinicnim pvecanjem finalne potrosnje nekog pro izvoda izrazen je ukupnim koeficijentom. U ekonomskim obracunima veoma je vazno izmeriti indirektne efekte, jer su oni u jugoslovenskoj privredi u proseku isto tako veliki kao i direktni, a u pojedinim slucajevima i znatno veci. U donjoj tabeli navedeni su direktni i ukupni koeficijenti jugoslovenske privrede u 1955. godini. Direktni koeficijenti zaokruzeni su na jednu decimalu sto smanjuje preciznost obracuna, ali ga zato poj ednostavnj uje.
TABELA 2 Direktni i ukupni koeficijenti u 1955. godini (a) Direktni koeficijenti (A) I P O Poljoprivreda Indus trija Ostalo . Radnika mln. din. 0,3 0,0 0,0 6,83 0,1 0,4 0,1 0,53 0,0 0,3 0,2 1,22 (b) Ukupni koeficijenti a A y -i I O P 1,429 0 0 9,76 0,254 1,778 0,222 2,95 0,095 0,667 1,333 2,63

Smisao tabele 2 jasan je iz gornjih napomena. Potrebno je samo jos dati interpretaciju poslednjeg retka te tabele, gde su nave deni radni koeficijenti, direktni i ukupni. Za proizvodnju poljopri vrednih proizvoda u vrednosti od milion dinara potrebno je direktno utrositi 6,83 radnik-godina; slicno za proizvodnju industrijskih i ostalih proizvoda u vrednosti od po milion diriara potrebno je direktno utrositi 0.53 odnosno 1,22 radnik-godina. Medutim, za proizvodnju milion dinara finalnih proizvoda poljoprivrede, industrije i ostalih oblasti potrebno je ukupno utrositi 9,76, 2,95 i 2,63 radnik-godina.

BR. 4

R A D N A V R E D N O ST P R O IZVO D N JE

515

Ukoliko od velicina u poslednjem retku tabele uzmemo reciproine vrednosti, dobicemo pokazatelje produktivnosti rada. Tako iedan radnik proizvodi godisnje u poljoprivredi pfoizvoda u vred1 nosti od g g g = 0,15 miliona dinara, a u industriji 12/2 puta vise ili 1,89 miliona dinara. Za utrosenu jednu radnik-godinu dobija se
q

= 0,10 miliona

dinara finalnih proizvoda poljoprivrede i

= 0,34 miliona dinara finainih proizvoda industrije ili tri puta vise. Prema tome, dok je direktna produktivnost rada u industriji 12Vo puta veca nego u poljoprivredi, ukupna produktivnost rada veca je samo 3^4 puta. Vrednost proizvodnje izrazena u radu tekuce godine Ti ukupni radni koeficijenti predstavljaju u stvari radnu intenzivnost finalne proizvodnje. Drugim recima, oni mere koliko je na jedinicu vrednosti nekog finalnOg proizvoda utroseno rada ne samo direktno, vec i u svim proizvodima koji ulaze kao utrosci u njegovu proizvodnju i u svim utroscima u proizvodnji tih utrosaka i tako dalje. Mereci na taj nacin radni sadrzaj proizvodnje, oni pred stavljaju radnu vrednost proizvodnje. Milion dinara poljoprivrednih proizvoda vrede blizu 10 radnik-godina a m ilion dinara industrijskih proizvoda vrede blizu 3 radnik-godina. Sa gledista zivog rada poljoprivredni proizvodi veoma su skupi. Ovde se pojavljuje jedan zanimljiv teorijski problem. Izracunali smo radnu intenzivnost f i n a l n e proizvodnje. To se vidi i odatle sto ako finalnu proizvodnju pomnozimo sa ukupnim radnim koeficijentima treba da dobijemo ukupnu zaposlenost u 1955. godini. To je uradeno u t a b e l i 3.
TABELA 3
Radna vrednost finalne proizvodnje

Ukupni radni Finalna proizkoeficijenti vodnja mrd. din. radnik/mln. din. Poljoprivreda Indus trija Ostalo 383 641 538 9,76 2,95 2,63

Radna vrednost, mln radnik-go dina 3,7 1,9 1,4 7,0 7,0 .

1.562 Ukupn 0 Stvamo zaposleno (tabela 1)

516

E K O N O M IST

GOD. X I V

Moglo bi se, medutim, pomisliti da bi na isti nacin kao za finalnu proizvodnju Irebalo izracunati radnu vrednost ukupne proizvodnje. No, to je nemoguce; A evo zasto. Iz t a b e l e 1 se vidi da je, na primer, u poljoprivredi 5,3 miliona zaposlenih stvorilo novu vrednost od 475 milijardi dinara (za trenutak zanemarimo trosenje fiksnih fondova). U vrednost poljoprivredne proizvodnje, pored dodane vrednosti, ulazi i vrednost utrosenih proizvoda same poljoprivrede, pa zatim industrije i ostalih oblasti. U tim proizvodima takode je sadrzan rad. Prema tome, u poljoprivrednoj proizvodnji utroseno ,ie vise od 5,33 miliona radnik-godina. Na isti nacin u industrijskoj proizvodnji utroseno je vise od 0,75 miliona radnik-godina, a u ostaloj proizvodnji vise od 0,91 miliona radnik-godina. No, citav radni fond jugoslovenske privrede sastoji se od svega 5,33 + 0,75 + 0,91 = 6,99 miliona radnik-godina, pa ne riioze biti utroseno vise od toga. Sledi da bi izrazavanje reprodukcione proizvodnje u radnoj vredno sti dovelo do podvostrucavanja obracuna.3) Na taj nacin iz radne teorije vrednosti sledi neposredno teorijski smisao statistickog agregata drustvenog proizvoda (dodane vrednosti). Gornji obracun sam po sebi dovoljno je indikativan, ali ios uvek nije sasvim precizan. U obracun vrednosti proizvodnje ne ulazi samo zivi, vec i opredmeceni rad, dakle ne samo rad utrosen tekuce godine, vec i rad utrosen ranijih godina. Obracun opredmecenog rada ce dobijene vrednosti povecati za nekoliko procenata. Ukupna radnc vrednost proizvodnje Kod merenja velicine opredmecenog rada javljaju se dva teorijska problema: da li utrosak rada opredmecenog u fiksnim fonddovima meriti amortizacijom ili zamenom istrosenih fiksnih fon dova; i da li meriti rad na bazi sadasnje ili istorijske produktivnosti rada. U statickoj privredi (privredi proste reprodukcije) oba pro blema iscezavaju, jer je amortizacija jednaka zameni, a produktivnost rada se ne menja. U privredi, kao sto je jugoslovenska, koja se brzo razvija, zamena ce biti nekoliko puta manja od amortizacije i sa stanovista nacionalne ekonomije rada, zamena predstavlja relevantan utrosak.4) A sto se tice produktivnosti rada jedini je ispravni postupak da se ukupna proizvodnja uvek revalorizuje na bazi sada snje proizvodnosti rada. Ne rashoduje se i prema tome ne zamenjuje neko homogeno kapitalno dobro, vec uvek oprema, gradevine i tako dalje, tj. proiz3) Do sliCnog podvostrucavanja dovelo bi i uraCunavanje zaliha. Zalihe koje postoje na pofietku godine doista sadrze odredenu kolicinu rada i trose se u toku godine. Ali se isto tako na kraju godine pojavljuju nove zalihe, koje prema tome n i s u utrosene za ostvarenje proizvodnje tekuce godine. Ukoliko su pocetne i zavrsne zalihe iste, one se ekonomski ponasaju kao fiksni fondovi koji se ne trose i stoga ne ulaze u obracun. Ukoliko su razlicite, povecanj'a i smanjenja treba obracunati sto je i uradeno u tabeli 1. J) Za potpuno teorijsko obrazlozenje ove teze vidi B. Horvat, E k o n o m s k a t e o r i j a p l a n s k e p r i v r e d e , Kultura, 1961.. poglavlje 8 i 9.

BR. 4

R A D N A V R E D N O ST P R O IZVO D N JE

SIT

vodi r a z 1 i c i t i h sektora. Zbog toga nam je potrebno da znamo koji su proizvodi ugradeni u osnovna sredstva pojedinih sektora, a za to nam je opet potrebna tablica medusektorskih odnosa fondova. Tu tablicu i druga potrebna izracunavanja necemo ovde reprodukovati5), vec cemo odmah dati gotove rezultate. Uzecemo da se industrijski fiksni fondovi sastoje od opreme, koju proizvodi sektor industrije, i gradevina koje proizvodi sektor ostalo. Fiksni fondovi poljoprivrede .sastoje se takode od opreme i gradevina i pored toga jos od radne stoke i nasada koje proizvodi sektor poljoprivrede. Dobijene rezultate rezimira t a b e l a 4.
TABELA 4
Zamena rashodovanih sredstava n poljoprivredi i indnstriji u 1955. godini

Mrd. din. Poljoprivredna proizvodnja zamena nasada i stoke zamena opreme zamena gradevina Industrijska proizvodnja zamena opreme zamena gradevina Ostala proizvodnja zamena opreme zamena gradevina 780 10 10 1 1.410 28 1 748 19 3

% 100 1,3 1,3 0,1 100 2,0 0,1 100 2,5 0,4

Mrd. din. 10 0,1 0,1 0,0 28 0.6 0,0 3 0,1 0,0

Mrd. din.

10 0,2 0,0

Ukoliko pretpostavimo nepromenjene kapitalne koeficijente i isti tempo razvoja, zamena rashodovanih fiksnih fondova predstavljace neku stalnu proporciju proizvodnje. Tako se ukupna zamena industrijskih fondova od 29 milijardi dinara sastoji od 28 milijardi opreme (2,0/o u odnosu na ukupnu proizvodnju) i 1 milijarde gra devina (0,1% u odnosu na ukupnu proizvodnju). U 28 milijardi di nara opreme i opet je sadrzano 2/otroskova zamene opreme ili 0.6 milijardi, koje opet sadrze 2/o troskova zamene opreme i tako dalje. Na slican nacin obracunavamo i ostale elem ente zamene. . U ovom izracunavanju pojavljuje se geometrijski red koji veoraa brzo konvergira. Na primer, u slucaju zamene ostale opreme, gde zamena iznosi 2,5% proizvodnje, 0,025 + 0,025- + . . . = 0,02565 suma reda je svega 2%/o puta veca od prvdg clana. Kod ostalih elemenata zamene razlika je jos manja, jer su i procenti manji. Prema
s) Vidi M e d u s e k t o r s k a analiza, tabela 11. 1.

518

E K O N O M IST

GOD. X IV

tome, dovoljno je da izracunavanja ogranieimo na prvo kolo, tj. na zamenu danu u prvom stupcu tabele 4. Naredni zadatak je da utvrdimo koliko je rada sadrzano u pojedinim elementima zamene rashodovanih sredstava pa da zatim taj opredmeceni rad dodamo zivom radu k'oji je direktno utrosen na poljoprivrednu i indnstrijsku proizvodnju u 1955. godini.
TABELA 5 Zamena rashodovanih sredstava poljoprivrede i industrije izrazene a radnoj vrednostl

/
Mrd. din. Cena 000 radnik godina 9,76 2,95 2,63 Vrednost 000 radnik godina

Zamena nasada i stoke


Zamena polj oprivredne opreme Zamena poljoprivrednih gradevina Ukupna zamena u poljoprivredi. Zaposlenost u poljoprivredi 1955. godine 2ivi i opredmeteni rad direktno utroSen u poljoprivredi Zamena industrijske opreme Zamena industrijskih gradevina Ukupna mmpna u industriji Zaposlenost u industriji 1955. godine

10 10 1 21

97,6 29,5 2,6 129,7 5.325,0 5.454,7

28 1 29

2,95 2,63

82,6 2,6 85,2 749,0 834,2

Zivi i opredmeteni rad direktno


utroSen u industriji Zamena ostale opreme Zamena ostalih gradevina Ukupna zamena u ostalim oblastima Zaposlenost u ostalim oblastima 1955. godine 19 3 22 2,95 2,63 56,1 7,9 64,0 914,0 978,0'

Zivi i opredmeceni rad direktno


utroSen u ostalim oblastima

Tabela 5 kaze da je u poljoprivredi u 1955. godini bilo zaposleno pored 5,325.000 zivih radnika jos i 130.000 istorijskih radnika preko njihova rada opredmecenog u rashodovanim osnovnim sredstvima, a valorizovanog prema produktivnosti rada zivih. rad nika. To znaci da zaposlenost u tabeli 1 i radne koeficijente u tabeli 2 treba korigovati na vise za utrosak opredmecenog rada.

BR 4

R A D N A V R E D N O ST P R O IZ VO D N JE

SIS

TABELA 6

Badni fcoeficjjenti na bazi zivog i opredmecenog rada


privreda . Industrija
Proizvodnja, mrd. din.
Z a p o slen o st (zivi i opredm eceni rad),

Ostelc ' 748 978 1,31 2,80

000 ljudi

Direktni radni koeficijenti, radnika/mln. din. Ukupni radni koeficijenti, radnika/mln. din.

780 5.455 6,99 9,99

1.410 834 0,59 3,12

I to su nasi konacni rezultati. Milion dinara poljoprivrednih proizvoda vredilo je u 1955. godini oko 10 radnik-godina zivog i opredmecenog rada. Milion dinara industrijskih proizvoda vredelo je 3 radnik-godine. Mereni radnim vremenom poljoprivredni proizvodi bili su tri puta skuplji. Ovde treba napomenuti da ni ovaj poslednji obracun nije sasvim precizan. Naime, u tabeli 5 trebalo je upotrebiti iste radne cene (tj. ukupne radne koeficijente) koji se pojavljuju kao rezultat izracunavanja u tabeli 6. To nismo m ogli uraditi, jer je tabela 5 sluzila kao osnova za izradu tabele 6. Ucinjena pogreska je tako mala da se moze zanemariti. Ali, ako bismo hteli izvrsiti precizniji obracun, mozemo preciznost povecati koliko god zelimo tim e sto cemo sad dobijene ukupne koeficijente iz tabele 6 uvrstiti u tabelu 5, dobijene rezultate iskoristiti- za izracunavanje nove tabele 6 i ponavljati ta obracunska kola, dok se koeficijenti u tabeli 5 i 6 ne izjednace. Zakljucak Radna vrednost proizvodnje predstavlja sadrzaj rada, zivog i opredmecenog, u proizvodu. Izracunali smo da je u 1955. godini m i lion dinara finalnih proizvoda poljoprivrede i industrije vredelo 10, odnosno 3 radnik-godine. To je njihova radna cena, kod cega su dinari shvaceni ka:o naturalna jedinica mere. A kod jedne rasclanjenije tablice mogli smo stvarno i racunati u naturalnim jedinicama pa utvrditi, na primer, kolika je radna cena jedne tone zitarica. Ukoliko se stane na stanoviste da rad razlicitih kvalifikacija i intenziteta nije isti rad, onda nije dovoljno m eriti vrednost proizvod nje utroskom prostog radnog vremena. Potrebno je radno vrem e pojedinih radnika na neki naCin ponderisati, a najjednostavniji su ponderi platni stavovi. Prema tome, i takav se obracun u nacelu da jednostavno izvesti. U izracunavanjima odredenu komplikaciju predstavlja valorizovanje opredmecenog rada. Medutim, korekcije za opredmeceni rad uglavnom su kvantitativno sasvim male. U nasem -slucaju ukupni radni koeficijenti na bazi zivog i opredmecenog rada u odnosu na
3 Ekonomist

520

EKO NO M IST

GOD. X IV

koeficijente na bazi samo Sivog rada bili su veci za svega 21 / q kod A poljoprivrede i 5,8% odnosno 61 /z/o kod industrije i ostalih oblasti. Prema tome, radne cene na bazi samo zivog rada cesto ce predstav Ijati sasvim dobru aproksimaciju. Na kraju, mozemo zakljuciti sa optimistickom konstatacijom kako savremena tehnika, poboljsana statistika i efikasnije analiticke metode omogucuju kvantifikacije i empirieke verifikacije i u onim podrucjima politicke ekonomije koja su nekada bila iskljucivi rezervat ciste teorije. Marksovu radnu teoriju vrednosti mozemo danas ispitivati ne samo logickim kategorijama i izmisljenim skolskim primerima, vec i realnim empirickim velicinama.

D OD A T A K Tabela 1 izbalansirana je i po redovima i po stupcima. Bilansna jednacina za ma koji red tabele glasi ovako
s

+ s I = Xr>

r,s= 1. . n

(1)

gde x rs predstavlja utrosak proizvoda r, u sektoru s, x r je finalna potrosnja, a Xr je ukupna potrosnja, sve izrazeno u vrednosti. Ako direktne koeficijente utroska definisemo kao
X.,

a's==x 7 onda jednaCinu (1) mozemo pisati u ovom obliku S a rs Xs + xr = X r


S

(2)

r,s = l n

odnosno u matiCnoj notaciji (I A) X = x (3)

gde A predstavlja matricu direktnih koeficijenata utrogka, A = I ars 1Ukupni koeficijenti utroaka, A rs, predstavljaju elementi invertirane matrice U ' AI 1 [Ars], Direktni i ukupni koeficijenti utroska jugo slovenske privrede u 1955. godini dati su u tabeli 2. Bilansna jednacina za ma koji stubac" tabele 1 glasi ovako 2 *rs + rs ^SXS,
r

r, s = l n

(4)

gde rs = x predstavlja direktni radni koeficijent (broj radnika na jev dinicu proizvodnje, v. tabelu 2-a) a ;.s Q predstavlja cenu rada 'S izrazenu kao dodana vrednost po jednom radniku. Sama pak jednaCina (4) znaci da su suma troskova i dodana vrednost jednaki vrednosti ukupne proizvodnje.

jjR, -l

R A D N A V R E D N O ST P R O IZ VO D N JE

521

Podelimo (4) s a Xs da bismo dobili


5la r + rs x s = s

r. s = 1 n

(5)

Pomnozimo svaki od utroska s nekim koeficijentom p r r = 1. ... n.


P r a rs + r s Xs = P s r r .s = 1 * n (6)

Koeficijenti pr imaju karakteristike cena. Jednadinu (6) mozemo kompaktnije pisati u matricnoj notaciji
p ' A + r ' X p' p ' (IA) = r ' 3l (7)

gde predstavlja dijagonalnu matricu dodanih vrednosti po jednom radniku pojedinim sektorima. Ukoliko je proizvodnja dana u vrednosnom izrazu, tj. u dinarima iz (5) proizlazi da cene P r moraju biti jednake jedinici. To je ocigledno, jer je cena dinara 1. Cena rada je >-s . No, ako zelimo proizvodnju meriti radom, moramo postupak obrnuti. Sada je '-s jednako jedinici za svako s, a cena jednog dinara proizvoda je neki nepoznati Ps . Prema tome mozemo pisati
p ' (I A) = r ' I = r'

odnosno reseno po p P' = r' (IA)-i

(8)

sto znaci da je radna cena finalne proizvodnje, izrazena u jedinicama rada tekuce godine, jednaka umnosku vektora radnih koeficijenata i raatrice ukupnih koeficijenata. Do istog rezultata mozemo doci i na drugi nafiin. Proizvodna traznja rada dana je zbrojem umnozaka proizvodnje odnosnih sektora i direktnih radnih-koeficij enata R= 2 r t Xt .
r

r= 1 n

|9)

gdeje Xr vrednost proizvodnje sektora r. No, proizvodnja Xr moze se izraziti i kao umnozak ukupnog koeficijenta i finalne traznje Xr == = AIS x s , te je stoga
R = S r r A rsx s ,
r

r , s = l -

-n

(10)

gde je Ars elemenat matrice (IA)-1 . Ukupan radni koeficijent predstavlja promenu utrosenog rada kad se finalna traznja promeni, dakle fJ
7xs

- r r Ars.

r. s = 1 . n

(11)

Tom su form ulom racuhati ukupni rad i k oeficijenti u tabeli 2.

522

E K O N O M IST

GOD. X IV

Oznacimo li ukupne radne koeficijente sa Pi, s = 1 . . . n, onda jednacina (11) u raatricnoj notaciji poprima ovaj oblik
p' = r' (1A) - t (12)

Zapazamo da su desne strane jednacina (8) i (12) iste pa, prema tome, moraju biti iste i leve strane. Sledi da ukupni radni koeficijent, u stvari, rneri radni sadrzaj jedinicne vrednosti finalne proizvodnje. To je uostalom ocigledno, jer ukupni radni koeficijent predstavlja r a d n u i n t e n z i v n o s t finalne proizvodnje, utrosak rada na jedinicnu vred nost finalne proizvodnje. Postoji i treca mogucnost interpretacije. Prikazimo tehnicku matricu u naturalnom izrazu; tada-su sve cene razlicite od jedan i predstavljaju stvarne cene. Podelimo jednacinu (6) sa cenom rada Xs da bismo dobili P r -ats-l-r$=P
r As As

(13)
a.

Pretpostavimo da je cena rada u svim sektorima ista, xr = '-s = Tada jedoainu (13) mozemo pisati ovako

odnosno u matricnoj notaciji


J _ p ' ( l - A ) = r'

i reSeno po -E?-

- P ' = r'(!-A)-i J .

(14)

Pre nego sto interpretiramo nas rezultat* treba obratiti paznju na cinjenicu da cena rada X, to jest drustveni proizvod po zaposlenom, nije ista u svim-sektorima vec, naprotiv, veoma mnogo varira od sektora do sektora. Da bi ona bila ista u svim sektorima, sto bi znaCilo da su bruto platni stayovi (tj. plate koje obuhvataju i potreban rad i visak rada) u svim sektorima jednaki*, bilo bi potrebno pretpostaviti da je zivi rad je d in i faktor proizvodnje. Za takav teorijski sistem vredi sledeci zakljucak. JednaCina (12) ostaje formalno ista i onda kad su svi koeficijenti dobiveni iz odnosa naturalnih velicina. Tada ona postaje uporediva
* Do istog rezultata dosao je nesto drugacijim i mnogo duzim putem B. Cameron (The Labour Theory of Value in L eo n tief Models, Economic Journal, 1952, 19197). ** Takvo se izjednacavanje kod nas ponekad vrednosnih cena. predlaze pod nazivom

BR4

R A D N A V R E D N O ST P R O IZ V O D N JE

523

s jednacinoin (14) te iz jednakosti desnih strana sledi i jednakost levih strana tih dveju jednacina, tj.

odnosno
ps = , s = 1. . . . n (15)

sto znaci da je ukupni radni koeficijent, tj. ukupno radno vreme potrebno za proizyodnju jedne jedinice ma kog finalnog proizvoda s jednako omjeru novcane cene tog proizvoda (p) i platnog stava. Kako p. predstavlja radnu vrednost proizvodnje, izraz (15) kaze da su nov cane cene proporcionalne radnoj vrednosti proizvodnje, a faktor proporcionalnosti je (bruto) platni stav. Taj rezultat je teorijski veoma interesantan. A osim toga pretpostavka da je zivi rad jedini faktor pro izvodnje cesto se upotrebljava kao prva aproksimacija kod resavanja slozenih sistema.

THE LABOU RVALU E OF AG RICU LTU RAL AND INDUSTRIAL OU TPUT IN YU G O SLA V IA
B y B ranko Horvat

The in pu t-output table for 1955 is used to derive the labour value of industrial and agricultural output. This is done in tw o stages. F irst the valu e of output is calculated in term s of living labour. The labour prices obtained are nothing b u t labour coef ficients showing the labour in ten sity of final output. Secondly, labour em bodied in fix ed assets scrapped in th e course of the year is added. This labour is evaluated in term s of current p rodu ctivity of labour, and for its estim ation a special itera tive procedure is designed. Em bodied labour increases th e value of output b y only a small percentage (2 6/o). The final resu lts are as follows: Labour valu e of one m illion dinar of output A griculture M anufacturing and fo restry and m ining In term s of direct labour In term s of total labour 6.99 9.99 0.59 3.12

To produce one m illion dinar w o rth of agricultural output in 1955 it w as necessary to expend 7 w orker-years of living and embo died labour in agriculture or 10 w orker-years in all industries (in the form er case total, in th e la tter final output is concerned). The data show that in term s of direct labour the p ro d u ctivity of labour in industry is about 12 tim es higher and in term s of total labour cnly three tim es higher than in agriculture.

NEKI EKONOMSKI ASPEKTI ORGANIZACIJE N A SlH 2ELEZNICA


Dr Mihailo ALEK SIC

Zeleznicki saobracaj predstavlja osnovu saobracainog sistema nase zem lje i zato vaznu komponentu opsteg privrednog razvoia. Od ukupnog obima prevoza robe u unutrasnjem saobracaju 1960. godine na zeleznicki saobracaj je otpalo 83,3%, a od ukupnog pre voza putnika 78,2%. S obzirom na ovako visoko ucesce zeleznickog saobracaj a u obavljanju transportnih usluga, troskovi ovog vida saobracaja su veoma znacajna stavka troskova proizvodnje privrednih preduzeca i organizacija. Ovi troskovi za citavu zem lju iznose oko 6% od narodnog dohotka. Zbog toga, bilo koja mera ekonomske politike u domenu zeleznickog saobracaja, koja moze direktno ili indirektno da utice na nivo i strukturu troskova, odnosno tarifa, kao i kvalitet prevoza na trzistu saobracaj nih usluga, ima znacajan uticaj na privredne organizacije i citavu privredu. Pre kratkog vrem ena pocela se sprovoditi nova organizacija nasih zeleznica sa vecim brojem transportnih preduzeca.1) Sprovodenje nove organizacije zeleznickog saobracaja, koje se vrsi u skladu sa izmenama i usavrsavanjem privrednog sistema, nesumnjivo je od velikog znacaja ne samo za razvitak zeleznickih transportnih preduzeca i zeleznickog saobracaja kao celine, vec i za dalji razvi tak privrede, a narocito industrijski uspon. Od adekvatnog sprovodenja organizacije zeleznickog saobracaja, pored drugih faktora, kao sto su tehnicka oprem ljenost i modernizacija ove saobracaj ne grane, zavisi i optimalno zadovoljenje potreba privrede u prevozu robe i putnika, kao i minim iziranje transportnih troskova. S obzirom da se ne koriste podaci o rezultatima nove organi zacije zeleznickog saobracaja posebno sto bi to bilo mozda preuranjeno imajuci u vidu potreban period njegovog prilagodavanja izm enjenim uslovima, cilj je ovog izlajganja tretiranje, uglavnom, nekih opstih pitanja i kriterija koji su neposredno ili posredho veza n i.za njegovu organizaciju.'U tom smislu, ukazujuci najpre na osnovne crte nove organizacije nasih zeleznica, razmotrice se uslovi za rentabilno poslovanje zeleznickih transportnih preduzeca, porast
) Savezna narodna skupstina donela je decembra 1960. godine Zakon o organizaciji Jugoslovenskih zeleznica (Sluzbeni list FNRJ, br. 50/1960).

t JUGOSLOVENSKI INSTITUT ZA EKONOMSKA ISTRAZlVANJA Beograd, Kncza Milosa broj 20, tel. 27-008

S E P A R A T I 1. V. TriJkovid, Ispitivanje strukture i elastiCnosti txainjc", likonomist,

34/1957, 5258.
2. B. Horvat, The Depreciation Multiplier and a Generalised Theory o f Fixed Capital Costs", The Manchester School, May 1958, 13&59. 3. B. Horvat, The Optimum Rate of Investment", The Economic Jouma I December 1958, 47767. 4. V. Trifkovic, Strukturne promene u lifnoj potrolnji", Ekononrist 3/1960, 42758. 5. B. Horvat and V. RaSkovid, ..Workers Management in Yugoslavia: A Comment". The Journal of Political Economy, April 1959, 19498. 6. B. Horvat, Drei Definitionen des Sozialprodukts, Konjunkturpolitik, Erstcs Heft 1960, 2740. 7. B. Horvat, A Restatement of a Simple Planning Model with some Examples from Yugoslav Economy", Sankhya, Series B, Vol. 23, Parts 1, 2, 3., 2948. 8. B. Horvat The Characteristics of Yugoslav Economic Development", Socialist Thought and Practice, 1/1961, 8397. 9. B. Horvat, Caractristiques du development de ldcoriomie Yougoslave", Questions actuelles du socialisme, 60/1961, 89105. 10. B. Horvat, The Conceptual Background of Social Product, Income and Wealth, Series IX (1961) 23452.

Id aHV

UGOSLAVENSKI INSTITUT ZA EKONOMSKA ISTRAZlVANJA


ipoflH a 6 n 6 /itioTeKa

Cp6nje

I
I

53>/3^/3
_______

KONOMSKA NAUKA I NARODNA PRIVREDA

'ranho Horvat

SEPARAT

15

STVARNOST

IZ CASOPISA NASA 78/1962

Borislav Savic

U red nik:

EKONOMSKA NAUKA I NARODNA PRIVREDA


T posljednje dvije godine doslo je do usporavanja tempa priJ vrednog rasta. To je izazvalo mnoge diskusije, privredne i politicke mjere. Frislo se analizi faktora koji su uslovili usporavanje privrednog rasta i izradivanju programa za pozitivnu akciju. U tom radu i diskusijama s vremena na vrijeme se istice da s nasom ekonomskom naukom nesto nije u redu. Takva jedna ocjena dana je i u Narodnoj skupstini. M ogu se cuti kriticke primjedbe Ha nemamo serioznih ekonomskili radova, pa cak ni dobrih ekonomista.1 No cinjenica je da se u svim tim nasim diskusijama najvise govori o povecanju produktivnosti rada, licencama, tehnickim i tehnoloskim poboljsanjima, boljoj organizaciji, zatim o koakretnim mjerama, a ekonomska nauka spominje se vise uzgred. I to bi se onda moglo uzeti kao opravdanje da se jedan napis posveti iskljucivo ulozi ekonomske nauke u nasoj drustvenoj organizaciji i ostvarivanju privrednog razvoja zemlie. Trenutne teskoce kroz koje nasa privreda prolazi mogu biti jak stimulus da se Lzvjesni problemi sagledaju i rijese. I u tom smislu ovaj diskusioni ogled nema zadatak da ma koga ili ma sto kritikuje,2 vec da prosto

1 Ako se sudi po broju ekonom ista u nasim akademijama nauka, onda to tako i izgleda. 2 U izvjesnom smisiu on je zakasnjeli odjek diskusije koja se na stranicama ovog casopisa vec jednom vodila prije dvije godine. Up. dr. Branislav Soskic, O psti p o g le d na sta n je n a se e k o n o m s k e n a u k e i O n ekim p itan jim a e k o n o m s k e n a u k e, br. 1 2 / 1959 . i 5 /1960 ; Janez Stanovnik, K ritick e n a p o m en e 0 stanju e k o n o m s k e n a u k e u Ju g o sla v iji, br. 1 /1960 . 48

EKO N O M SKA N A U K A I PRIVREDA

potakne diskusiju u jednom podrucju koje je do sada ostalo malo po strani od opceg akcionog programa. Cini se da problem ima tri aspekta: objavljivanje naucnih .radova, univerzitetsko obrazovanje naucnih i strucnih kadrova i rad naucnoistrazivackih institucija. ZASTO NEMA RADOVA O JUGOSLAVENSKOJ PRIVREDI? Nepostojanje naucnih radova o jugoslavenskoj privredi ocetkom ove godine bio je formiran izvjestan broj strucnopolitickih komisija koje su trebale da ispitaju pojedine aspekte naseg privrednog sistema. Sve te komisije sukobile su se s istim probleinom: s nepostojanjem serioznih monografskih radova a jugoslavenskoj privredi. To ne znaci da nema nikakvih radova. Postoje elaborati i analize radeni narocito u operativi. No ti su radovi najcesce improvizacije vezane za kratke rokove od mjesecdva, ponekad i krace. Oni pruzaju izvjesnu orijentaciju za poduzimanje neposrednih operativnih mjera, ali nisu upotrebivi kao osnovica za trajna rjesenja i za izgradnju jednog kompleksa naucnih saznanja o nasoj privredi od trajne vrijednosti. Zbog toga ti radovi zastarijevaju gotovo isto tako brzo kako su i nastali. Cinjenica je da u ovoj zemlji postoji planiranje vec 1 7 godina a mi jos uvijek nemamo monografske studije o tom planiranju iako ima nekoliko radova druge vrste o metodama koje su se upotrebljavale, zasto su mijenjane ili napustene, koliko su bile efikasne. Isto tako, nema nijednog rada 0 uzrocima izvrsavanja i neizvrsavanja nasih planova, iako bi takva studija logicki predstavljala preduslov za naucno poboljsavanje metodologije planiranja. Dosada nije objavliena nijedna ekonomska monografija o nekoj nasoj privrednoj grani, iako je ocigledno da nedovoljno poznavanje ekonomskog mehanizma pojedinih privrednih grana onemogucuje efikasno planiranje i izvrsavanje planova. Nadalje, mi smo ne samo planska vec i socijalisticka zemlja, zemlja koia je proklamirala nacelo raspodjele prema radu, a nemamo nijedne studije o distribuciji dohodaka koja bi pruzila naucnu osnovicu za dosljednu primjenu tog nafela i utvrdivanje adekvatnih kriterija. Jugoslavenska privreda je plan ska privreda s decentralizovanom inicijativom. To cini planiranje
4 N asa stvam ost
aq

f n

N A SA 5 TVARN O ST

i primjenu planova neuporedivo slozenijim nego u administrativno plajiiranoj privredi. U ovoj posljednjoj izvrsenje plana osigurava se administrativnim metodama. U nasoj privredi treba poznavati ponasanje privrednih subjekata, da bi se moglo efikasno intervenirati ekonomskim mjerama. Medutim, nijedna studija o tom problemu nije dosada izradena. A metode planiranja i primjene planova jos uvijek se baziraju na elementarnoj aritmetici i elementarnoj statistici. Brz privredni razvoj u stvari u protekloj deceniji bio je to najbrzi privredni razvoj na svijetu dovodi do dubokih sociloskih promjena u nasem drustvu, u toku je permanentna i vrlo intenzivna migracija sa sela u grad, socijalna struktura se brzo mijenja itd. A ipak ni u jednom planskom organu nije dosada ucinjen pokusaj da se ekonomija i sociologija integriraiu u jedinstven pristup planiranju, niti su ikada sociolozi bili zaposleni u pripremanju planova.3 Nasa privreda je trzisna privreda, a ipak jos nije objavljena nijedna monografija o stvarnom funkcionisanju tog jugoslavenskog trzista. Mi smo pokusavali da utjecemo na cijene i da ih kontroliramo, imali smo i ured za cijene, ali nemamo nijednu naucnu raspravu o iskustvima koja su tu postignuta. I tako dalje. Navedeni su samo neki drasticniji primjeri. Problematika time nije iscrpljena. Prije tri godine u Sektoru za ekonomska istrazivanja Saveznog zavoda za privredno planiranje napravljen je spisak tema za koje se smatralo da bi trebalo da budu naucno obradene, da bi nase planiranje dobilo solidnu naucnu osnovicu za sistematsko usavrsavanje. Taj spisak obuhvatio je oko stotinu naslova. On je danas na zalost jednako dugacak kao sto je bio i prije tri godine.

Zasto nema naucnih radova? Postavlja se pitanje zasto nema ozbiljnih naucnih radova o jugoslavenskoj privredi? To je pitanje usko vezano s jednim drugim pitanjem, naime, zasto se takvi radovi ne objavljuju? Kako nismo dovoljno obavijesteni o svim aspektima tog problema, odgovor koji slijedi ne treba smatrati ni kategorickim ni potpunim. On pred3 U stvari, svaki dugorocniji plan trebalo bi da priprema jedna kom binirana ekipa sastavljena od: ekonom ista, inzenjeia, (matem atskih) statisticara, sociologa i programera. Posljednje tri profesije jos nisu zastupljene u na sem planiranju.
5

EKO NO M SKA N A U K A I PRIVREDA

stavlja samo prvi pokusaj da se nadu 'lzroci na osnovu iskustva i cinjenica -koje su nam poznate. Stvar je daljnje diskusije da se analiza upotpuni. Pretpostavimo da neki mJadi talentirani ekonomista s odredenim osjecajem odgovomosti prema ovoj zemlji izradi svoju doktorsku disertaciju n a jednu od spomenutih tema o kojoj nikakvih objavjenih radova nema, a koja je ocigledno vazna za jugoslavensku privredu. Disertacija je odlicno ocijenjena i on se obraca fakultetu za objavljivanje.4 Tu ga obavijestavaju da za to nema sredstava i upucuju ga nasim renomirarvim izdavacima s preporukom za stampanje. On ih sve redom obilazi i svugdje dobiva isti odgovor: Knjiga nije rentabilna,5 ne mozete traziti od naseg kolektiva da svojim licnim dohocima pokriva gubitke na vasoj knjizi. Zatim ce netko savjetovati naseg mladog entuzijasta da pokusa kod Saveza ekono mista. Tu ce mu red da Savez ima sredstava za objavljivanje ukupno tri knjige u toku godine i da njegova tema ne dolazi u obzir jer je suvisa uska. Na kraju ce netko uputiti naseg prijatelja da se obrati udruzenju ili komori odnosne privredne grane. Tu ce doznati da postoje odredeni fondovi, ali da su oni predvideni prije svega za prirucnike za osposobljavanje kvalificiranih radnika i unapredenje proizvodnje, a njegov rad ocigledno ne spada u te kategorije. U meduvremenu su protekle tri ili cetiri godine jedna godina dok je disertacija cekala na ocjenu univerzitetske komisije i dvije ili tri godine dok se rukopis povlacio po raznim redakcijama i prolazio kroz ruke raznili recenzenata a dinamicna jugoslavenska privreda vec je koraknula korak naprijed, uslijed cega rukopis dobiva patinu zastarjelosti. Perspektive za objavljivanje iscezavaju, a nas cetiri godine iskusniji ekonomist odlucuje da vise ne pise studije u jugo slavenskoj privredi. Pa ipak, izdaje se relativno dosta ekonomske literature, reci ce u svoju obranu izdavaci. Ako se izvrsi analiza onoga sto se objavljuje, mogu se eventualno razlikovati slijedece tri kategorije: radovi i kompilacije na opce teme s ponekim originalnijim teorijskim
4 U nekim zemljama univerziteti su obavezni, bar moralno, da objavlju ju uspjele disertacije. U Svedskoj, npr., drzava subvencionira 3/4 troskova objavljivanja svake disertacije. 5 S obzirom na obim jugoslavenskog knjiznog trzista naucna knjiga nije rentabilna. Stavise, za razliku od robnog trzista, sto je knjiga kvalitetn ija, sto je stm cn ija to je m anje rentabilna, jer je trziste uze.

4*

51

N A SA STVARN O ST

radom; popularni i polupopulaml radovi koji sluze za opce obrazovanje i, posebno, udzbenici. Radovi iz druge i trece kategorije i poneki iz prve rentabilni su za izdavaca, a to onda znaci i za pisca. Ti se radovi citaju, jer im je tiraz relativno velik, donose autoru drustveno priznanje, predstavljaju znacajni dodatni izvor dhodaka, narocito ako se izdaju u vise izdanja kao sto je to slucaj s udzbenicima. Kad se sve to ima u vidu, prilicno je jasno da talentirani ekonoinisti nece biti stimulirani da svoj talenat priniijene na istrazivanje jugoslavenske stvarnosti. Taj negativan stav bice pojacan i slijedecom cinjenicoin. Da bi netko napredovao na fakultetu ili da bi bio izabiran u visa naucna zvanja treba, prema vazecim propisiina, da ima objavljene radove. Drugim rijecima, naucna karijera zavisi od objavljenih radova, pa ce prema tome mogucnost objavljivanja igrati prilicno presudriu ulogu u naucnoj orijentaciji jugoslavenskih ekonomista. Na taj nacin u sustini dobivamo odgovor na postavljeno pi tanje. Postaje prilicno jasno zasto se naucni radovi o pojedinim aspektiina jugoslavenske privrede ne samo ne objavljuju vec i ne pisu. Ti radovi ne donose svojim autorima ni materijalno ni, sto je u naucnom radu mnogo vaznije,0 moralno drustveno priznanje. Otuda ujedno proizlazi da je orijentacija naucne izdavacke djelatn.osti od mnogo presudnije vaznosti nego sto se to obicno inisli. Ono sto je recerio ne treba interpretirati kao tvrdnju da bas nista ozbiljno nije objavljeno o jugoslavenskoj privredi. Takva tvrdnja bila bi ocigledno netacna. Objavljen je izvjestan broj vrijednih ra dova. Nesto je uradila Ekonomska biblioteka Saveza ekonomista. Nesto su uradili i ekonomski instituti. Komercijalni izdavaci objavili su poneki rad. No koliko je to daleko od onoga sto bi trebalo uraditi? A sto bismo jos mogli uraditi? Vjerojatno ce dobre rezultate dati vec poduzeto financiranje instituta od strane Savjeta za naucni rad za obradu i objavljivanje pojedinih tema. No time ostaju nepokriveni radovi koji se pojavljuju van instituta. U vezi s tim nedavno se u okviru Sekcije za naucni rad Saveza ekonomista pojavila inicijativa za pokretanje biblioteke naucnih radova iskljucivo iz oblasti
a Kao indikacija za tacnost ove tvrdnje, koja na prvi pogled moze izgledati nedovoljno uvjerljiva, neka posluzi cinjenica da se u zemljama s xazvijenom naucnom tradicijom objavljivanje naucnih radova cesto ne honorira. 52

EKO NO M SKA N A U K A I PRIVREDA

jugoslavenske privrede i metoda ekonomske analize. Umjesto dosadasnje prakse da se koristi spora i skupa visoka stamp a, ovi radovi bili bi publicirani nekom brzom i jeftinom tehnikom (na primjer fotokopiranjem). Desetak monografija godisnje zahtijevalo bi subvenciju od svega 5 miliona dinara. Ali subvencije su nepopulame 6 i ova inicijativa do danas nije jos dala nikakve rezultate.

ULOGA EKONOMSKIH FAKULTETA Znacenje drustvehe potraznje za naucnim radovima iz oblasti ekonomije

O dsustvoodserioznih radova o jugoslavenskoj privredi samo je jedan simptoma mnogo slozenije situacije u ciju analizu
se ovdje ne mozemo upustiti, ali cije neke karakteristike mozemo bar pokusati skicirati. Cinjenica je da i oni malobrojni radovi koji su napisani i objavljeni Lmaju sasvim minimalni drustveni utjecaj. Kod nas jos nije izgradena tradicija naucnih istrazivanja u oblasti ekonomije. Dovoljno je podsjetiti da su prvi ekonomski fakulteti osnovani tek poslije oslobodenja.7 I sada se tu javlja neka vrsta zacaranog kruga. Da bismo dobili solidne naucne radove potrebno je stvoriti atmosferu koja stimulira i omogucuje pojavljivanje takvih radova. No ta atmosfera nije nista drugo vec drustvena potraznja za takvim radovima. A ta potraznja zavisi opet od informiranosti i razumijevanja inogucnosti i dometa ekonomskih naucnih istrazivanja. Medutim, informiranost i razumijevanje se moze steci samo na osnovu radova, a njih, kao sto znamo, nema. I tako se krug zatvara. Pojavljuju se naivna shvacanja da s malo prakse u privredi svako automatski postaje ekonomist, i da se ekonomska analiza iscrpljuje u komen^iranju zbirke statist!ckih tabela. Prema tome, ako bismo izradili dovolj an broj tih tabela onda bismo, uz odredeno operativno iskustvo, mogli rijesiti uglavnom sve nase privredne probleme. Mozda je ova deskripdja suvise uproscena i zato moze izgledati malo karikirana. No u sustini izgleda da je tacna. Pa gdje da se onda razbije taj zacarani krug, ukoliko on postoji? Neospomo je da u tom pogledu inidjativa lezi na univer7 O tom aspektu problema v. dokumentirano iziaganje B. S o lk ica u spcmenutom clanku, Nasa stvarnost", 1 2 / 1959 .
53

N A SA STVARN O ST

zitetima ili, konkretnije, ekonomskim fakultetima, i stoga orii snose ogromnu drustvenu odgovornost. Ekonomski fakulteti odgajaju i istrazivace i one koji treba da primjenjuju rezultate istrazivanja; oni pruzaju i metode analize i, svojom pedagoskom djelatnoscu, stvaraju drustvenu potraznju za primjenu tih metoda. Medutim, s obzirom na stanje stvari, mozda bi bilo adekvatnije govoriti u kondicionalu umjesto u prezentu. Nije, naravno, ovdje mjesto da se ulazi u strucnu analizu nastavnih planova i programa. Isto tako ne radi se ni o nastavljanju poznate diskusije o liku ekonomista". Takoder, mislim, problem se ne rjesava prostom kritikom fakulteta. Cinjenica je da se ekonomski fakulteti bore s velikim teskocama i da s pravom ocekuju pomoc, a ne samo kritiku. Ovdje bismo htjeli skrenuti paznju samo na drustvenu ulogu fakulteta i, u tom okviru, posebno na dva momenta. Veze izmedu teorije" i prakse" i razvoj ekonomske analize Cesto se cuje tvrdnja da je teorija odvojena od prakse: teorija je zatvorena na fakultetu, a praksa je monopol poduzeca i drzavnih ustanova. (U stvari pod teorijom " misli se na univerzitetsku nastavu, jer, kako to argumentirano istice J. Stanovnik, u nasoj praksi" bilo je do sada vise teorije nego na fakultetima).8 Ukoliko je to' tacno, to nije nas specificum, takav dualizam je veoma cest i u mnogim drugim zemljama. Samo dok je u jednoj kapitalistickoj pri vredi rascjep izmedu univerzitetske ekonomije i privredne prakse razumljiv i objektivno uslovljen, kod nas to ne bi trebalo da bude. Pa ipak, mi ne koristimo ni one forme koje su na primjer razvijene u anglosakonskim zemljama gdje univerzitetski nastavnici dobivaju jednogodisnji ili visegodisnji dopust, ukljucuju se u privredu ili drzavnu administraciju i poslije toga se vracaju na univerzitet. S druge strane, fakulteti se pomalo esnafski zatvaraju i tesko dopustaju naucnim radnicima van fakulteta da se angaziraju bilo na redovnoj bilo na postdiplomskoj nastavi iako se u isto vrijeme tvrdi da postoji, i stalno postoji, velika i kronicna nestasica nastavnog kadra. Prestizni i drugi momenti igraju tu znacajnu ulogu. Dobiva se
8 K ritick e stvam ost", 1 /1960 .
54 n a p o m en e o stan ju

e k o n o m s k e n a u k e u ju g o sla v iji, Nas

EKONOMSKA N AU KA I PRIVREDA

utisak da su interesne sfere podijeljene, a razultat je onda da je teorija odijeljena od prakse", da teorija zaostaje za praksom" tj. da nastava ne zadovoljava potrebe jugoslavenske privrede. Druga opservacija je vise strucne prirode. U oblasti ekonom ske analize u posljednje dvije-tri decenije izvrsena je citava jedna naucna revolucija koja je dobrim dijelom ostala nezapazena na nasim fakultetima, pa uslijed toga i u primjeni van fakulteta. Problem bismo mogli ilustrirati na slijedeci nacin. U Marksovo vrijeme bilo je vazno otkriti protivurjecnosti kapitalistickog drustvenog poretka, utvrditi tendencije drustveno-ekonomskog razvoja, pokazati da on vodi u drustvenu revoluciju i plansku socijalisticku privredu. Medu tim, kako u toj privredi treba planirati, o tome Marks i Engels nisu pisali i, stavise, u vise navrata javno su se ogradili od improvizacija u tom podrucju. Ono sto u ovom suprotstavljanju pada u oci jest da je Marksov analiticki problem bio naglaseno kvalitativne prirode, dok je nas danasnji analiticki problem naglaseno kvantitativne* pri rode.9 Ne radi se vise samo o konstataciji da socijalisticko drustvo svjesno kontrolira i upravlja privrednim procesom, vec treba sasvim konkretno izmjeriti pojedine elemente u tom procesu i sasvim konkretno izmijeniti pojedine elemente u tom procesu i sasvim kon kretno konstruirati i kvantitativno odrediti instrumente kontrole i upravljanja. Nije dovoljno da se akceptira princip raspodjele prema radu, vec treba kvantitativno definirati kriterije takve raspodjele. Ne moze se ostati na principijelnom teorijskom dokazivanju da zakon vrijednosti ne treba da djeluje stihijski u jednoj socijalistickoj privredi, vec treba sasvim konkretno izgraditi mehanizam za kontrolu te stihije, Sve to, naravno, ne znaci da se kvalitativna i kvanti-tativna analiza mogu ili moraju potpuno odvojiti. Takva teza bila bi ocigledno pogresna i nemarksisticka. Ali to znaci da logika situacije odreduje i orijentiranost analize. Za svrhe Marksove analize bilo je sasvim nebitno da li stopa viska vrijednosti predstavlja ovaj ili onaj procenat. Za efikasno rukovodenje planskom privredom egzaktna kvantifikacija ekonomskih kategorija od presudne je vaznosti. Do slicne metodoloske preorijentacije dolazilo je i na Zapadu. U vrijeme liberalnog kapitalizma Smitova nevidljiva ruka trzi9 Slicno zapazanje iznosi stvam o st", 1 2 / 1959 .
i B. Soskic u spomenutom clanku, Na5a

55

N A SA STVA RN O ST

sta upravljala je privredom. Ekonomist se ogranicavao na to da otkriva zakonitosti trzisnog mehanizma. Medutim, kad se pokazalo da je nevidljiva ruka prilicno neefikasna i kad su katastrofalne krize potresale osnove kapitalistickog uredenja, laisser-faire stanoviste postepeno je napusteno, drzava je pocela intervenirati, a od ekonomista se pocelo traziti da egzaktno kvantificiraju instrumente intervencije. I tako se ekonomija od neke vrste opce logike funkdoniranja privrede pocela pretvarati u nesto sto bismo gotovo mogli nazvati egzaktnom drustvenom naukom. Ti su termini uslovni i treba samo da indidraju karakter metodoloske revolucije koja je izvrsena i jos je u toku. U posljednje dvije-tri decenije izvanredno se razvila ekonom ska statistika cime su stvoreni neophodni preduslovi za empiricko kvantifidranje ekonomskih kategorija. Spektakularni razvoj teorijske (ili kako se cesto zovc: matematske) statistike omogucio je stvaranje instrumenfarija posebno prilagodenog za potrebe empiricke analize ekonomskih fenomena. Elektronske racunske masine otvaraju sasvim nove i neslucene mogucnosti analize, mogucnosti koje jedva da smo poceli koristiti. I na kraju matematika, kao najcisci i najkoncentriraniji vid kvantitativne analize, uvedena je u ekonomiju ne samo posredno, putem statistike i racunskih masina, vec i direktno i postaje sasvim nezamjenjiva i u ekonomskoj teoriji i u primjeni. Nastava i kvantitativna ekonomska analiza U kom smislu su ove cinjenice relevantne za organiziranje nastave na nasim fakultetima? Prije svega, odgledno, mogu se uvesti odredeni novi predmeti. A zatim, radi se o opcoj orijentad ji nastave na priblizavanje zivotu", tj. na upotrebu mocnijih instrumenata analize koji nasa saznanja o stvarnosti cine egzaktnijima. Umjesto da se, na primjer, Marksove sheme reprodukcije obraduju na stereotipan nacin kao numericki primjer: uzimamo da je sastav drustvenog kapitala 4000 c + 1000 v + 1000 m, da je stopa viska vrijednosti 10 0 % , da . . . onda u drugoj godini imamo ovakav rezultat. . . u trecoj o v a k a v . . . i tako dalje moguca su slijedeca dva poboljsanja. U oblasti teorije sheme se definiraju

EKO NO M SKA N A U KA I PRIVREDA

kao M arksov ekonomski model, tom modelu se da algebarska for ma, cime se ostvaruje potpuna generalizacija. Time omogucavamo efikasno utvrdivanje svih osobina Marksovog modela reprodukrije i ujedno izbjegavamo izvjesne pogreske koje se cesto ponavljaju u interpretadji numerickih primjera. U oblasti primjene definiracemo sve upotrebljene kategorije u smislu mjerljivih statistickih agregata i onda upotrebiti empiricke podatke koje pruza nasa statistika. Na taj nacin, umjesto skolskog primjera bez veze sa zivotom student dobiva jedan mocan instmmenat analize i Izvjesnu predodzbu o stvamim odnosima u jugoslavenskoj privredi, Na slican naan radna teorija vrijednosti moze se eksplicirati na rigoroznom matematickom modelu, a zatim pop uni ti empirickim sadrzajem jugoslavenske privrede. Dosli smo tako i do jedriog pitanja koje je izazvalo zive diskusije u inostranstvu i kod nas, a to je uloga matematike u ekonomiji. Na nasim fakultetima vodio se, a na nekima se jos uvijek vodi, neka vrsta hladnog rata u pogledu matematike. S jedne strane, predaje se matricni, diferencijalni, integralni i drugi racuni i matematska statistika, a, s druge, nasravnici iz ekonomskih teorijskih i primijenjenih predmeta u svojim predavanjima potpuno ignoriraju sva ta znanja. Most izmedu tih dviju oblasti jos nije izgraden.10 Kao sto biva u slicnim diskusijama, pristalice pri mjene matematike su oni koji matematiku poznaju, sumnju i protivljenje izrazavaju oni koji je ne poznaju i tako diskusija nije narodto objektivna. Iako nam prostor ne dozvoljava ozbiljnije obradivanje ovog pitanja, nekoliko prlmjedaba moze se uciniti. Da matematika a to ujedno znad odredena kvantitativnoempirijska orijentacija moze veoma mnogo koristiti razvoju eko nomske nauke, to je danas gotovo van svake sumnje. Ali nam jestu je i oprez, jer nekvalificirana prlmjena matematike u ekono-

10 V alja, osim toga, spomenuti da su nasi ekonom isti u svom istrazivackom radu ozbiljno hendikepirani sto kao studenti nisu imali mogucnosti da dovoljno savladaju matematiku i statistiku, a nakon diplom iranja te je praznine izvanredno tesko popuniti. Medunarodne ekonomske casopise kao sto je npr. Ekonom etrika" jedva da netko od jugoslavenskih ekonom ista moze da prati, sto, medutim, nije slucaj s ruskim, poljskun ili ceskim ejconomistima. N esto se situacija popravlja uvodenjem postdip!omskih studija.

57

N A SA STVARN O ST

miji dovodi do apsurdnih rezultata.11 U tom pogledu ekonomija se prilicno razlikuje od prirodnih nauka. Tako mi, na primjer, znamo da se slobodni pad u bezvazdusnom prostoru odvija po formuli gt2, gdje je g sila teze a f vrijeme. Ukoliko se pad odvija u nekom ~2~ mediju, formulu treba korigirati za otpor medija, i to je sve. U ckonoiniji, ilustrativno govoreci, dogadaji se odvijaju jedanput po fonnuli, recimo, gt2 , a drugi put po formuli, recimo gt2 . DruT 15 gun rijecima, nema nikakve apsolutne fiksne zakonitosti, dogadaji nisu funkcionalne vec stohasticke prirode, a privredni subjekti ljudi mogu da uce i da stvaraju odluke, sto kod sile teze nije slucaj. Zbog toga je kvantifikacija ekonomskih fenomena neuporedivo slozenija i teza nego kvantifikacija prirodnih fenomena.12 U kolikoj li je suprotnosti s tim saznanjem cinjenica da ce mnogi amateri, koji nikad ne pomisljaju da sebe sinatraju dobrim inzenjerima ili fizicarima iriakar, recimo, upravljaju automobilom i televizorom bez daljnjega biti duboko uvjereni da su dobri ekonomisti, a ekonomski fakultet na studentskoj rang-listi kotira kao jedan od najlaksih fakulteta. Nisu li to simpiomi izvjesne vulgarizacije ekonomske nauke, vulgarizacije u klasicnom, Marksovom smislu? Iz ovoga sto je receno ne bi trebalo izvuci zakljucak da na sa visokoskolska ekonomska nastava stagnira, jer bi to bio pot11 Ilustrativne su ove historijske cinjenice iz razvoja sovjetske ekonom ske nauke. Medu prvim ekonom istima koji su poceli upotrebljavati matema* ticke modele u ekonom iji bi!a je grupa sovjetskih planera koncem lg io -ih godina. Zbog nedovoljnog iskustva njihovi modeli znatno su odudarali od stvarnosti. M edutim, tim pionirima nije pruzena mogucnost da svoje metode usavrse. U skoro je Staljin citav rad proglasio m atem atickim skretanjem " i kroz naredne tri decenije m atem atika je bila izgnana iz sovjetske ekonomije.
12 Instruktivna je u tom pogledu jedna biografska epizoda iz zivota cuvenog fizicara Planka (Planck), osnivaca kvantne teorije. Kao mladic Plank je namjeravao da studira ekonom iju, a'i je odustao jer je ustanovio da je suvise teska i onda je postao fizicar. Engleski ekonom ist Kejnz (Keynes), kome je Plank to ispricao, dodao je ovakav svoj kom entar: Profesor Plank mogao bi lako fiavladati cijeli korpus m atem atske ekonom ije u nekoliko dana. O n nije mislio na to! No sm jesa logike i intuicije i siroko poznavanje cin je nica, od kojih vecina nisu precizne, sto se trazi za ekonomsku interpretaciju u njenoj najvisoj form i, doisla je izvanredno teska za one ciji se dar uglavnom sastoji u tome da mogu zam isliti i slijediti do krajnjih konsekvenca implikacije i prelhodne uslove relativno jednostavnih cinjenica koje su poznate s visokim stepenom preciznosti" (R. F. H^rrod, T h e L ife o f Jo h n M ayn ard K ey n es, str. 13 7 ). 58

EKO NO M SKA N A U KA I PRIVREDA

puno pogresan zakljucak. Naprotiv, od osnivanja ekonomskih fa kulteta pa do danas moze se konstatirati vidan napredak. Generacije koje su na nasim fakultetima diplomirale prije desetak godina nisu tada znale ni za postojanje ovakvih elementarnih instrumenata analize kao sto su korelacioni koeficijent i regresiona krivulja, a da i ne govoriino o ekonomskim modelima. Ti instrumenti su bili jednako nepoznati i u radu zavoda za planiranje. Danas su i u nastavi i u primjeni takvi instrument usvojeni kao nesto sto se po sebi razumije. Unatrag nekoliko godina uvedene su postdiplomske studije, koje su dale novi podstrek za savladavanje dostignuca suvremene ekonomske nauke. Prema tome, neospomo je da napretka ima. Postavlja se jedino pitanje: da li je tempo tog napretka adekvatan za tempo rasta jedne privrede u kojoj se drustveni proizvod udvostrucuje svakih 7 godina? Jer ako taj tempo nije adekvatan, zar mozemo ocekivati da ce to ostati bez posljedica po privredni razvoj zemlje?-

N AU N 0 ISTRA 2 IVAKI RAD I EKONOMSKI INSTITUTI Tri nivoa rada u oblasti ekonomije isokokvalificirani strucni rad u oblasti ekonomije odvija se na tri nivoa. Prvi nivo ukljucuje operativni rad ekonomista u poduzecima, bankama, drzavnim ustanovama. Na drugom nivou odvija se ekonomsko-analiticki rad u analitickim odjeljenjima banaka, komora, drzavnih sekretarijata. Zavodi za planiranje tre balo bi da se u cjelini bave ekonomsko-analitickim radom. Treci nivo predstavlja naucnoistrazivacki rad, koji se prvenstveno obavlja na institutima, a u normalnim uslovima trebalo bi da se obavlja i na fakultetima, kad ovi ne bi bili preoptereceni nastavom. Kad se govori o tome da nesto s nasom ekonomskom naukom nije u redu, onda se prije svega misli na ovaj treci nivo.

U zemlji danas postoji petnaestak ekonomskih instituta. Kad bi svaki od tih instituta objavio godisnje po jednu naucno fundiranu monografiju, dobili bismo svake god1'ne bar 15 knjiga o raznim aspektima jugoslavenske privrede. U tom slucaju ona lista Savplana od 10 0 kardinalnih tema bila bi kroz nekoliko godina iscrpljena. Postavlja se pitanje zasto se takav jedan program ne
'59

N A SA STVARN O ST

ostvaruje, ili zasto se ne moze ostvariti? Odgovor je i ovog puta veoma slozen i ovdje mozemo pruziti samo nekoliko licnih opservacija nuzno ogranicenih informacijama koje su nam dostupne. Izvjesne smeinje u naucnoistrazivackom raduls Jedan od razloga je u tome sto institutski rad rijetko prelazi nivo elaborata i prigodnih analiza i tako ne dospijeva do naucnoistrazivackog nivoa. Tome je opet cesto razlog insistiranje osnivaca (tj. financijera) da dobiju materijale za svoje tekuce potrebe, sto onemogucuje sistematski studijski rad na dugi rok. Kaski sastav i nerentabilnost" naucnoistrazivackog rada pojacavaju te iendencije. Lokalisticke orijentacije gotovo svih osnivaca kociie su radove na opcejugoslavenskim problemima. Srece se ponekad i jedno veoma destruktivno iako, srecom, ne mnogo rasireno misljenje. Kaze se da nama nisu potrebne neke suptilne analize", da je gubitak vremena savladavati i usavrsavati neku prefinjenu analiticku tehniku" dok ima dosta toga da se rijesi grubim i primitivnim sredstvima. Takvi su se stavovi javljali i u diskusijama o prirodnim naukama gdje su nasli izraza u tezi: nepotrebria su fundamentalna istrazivanja, sve treba skoncentrirati na primijenjena istrazivanja. Kratkovidost takve naucne politike u podrucju prirodnih nauka pokazao je nedvosmisleno razvitak atomske i raketne tehnike i danas nikome (pretpostavljam!) ne pada na um da npr. zatvori nase atomske institute pa sredstva i kadrove upotrebi u tvomickim laboratorijama za neposredno razvijanje proizvodnje. Slicno vrijedi i za ekonomiju. Ukoliko bar neke od najtalentiranijih ekonomista ne odvojimo od neposredne primjene i ne omogucimo im intenzivan institutski rad na fundamentalrdm" istrazivanjima, ne mozemo ocekivati da cemo se osloboditi inostranog naucnog tutorstva i stalnog zaostajanja, i za medunarodnim napretkom ekonomske nauke i za potrebama nase privrede. Ovo posljednje zaostajanje mora biti utoliko teze jer je jugoslavenski tip privrede sasvim specifican i nc postoji mogucnOst kopiranja gotovih rjesenja iz nekih inostranih udzbenika. Tu teskocu ne poznaju prirodne nauke. Automobil je
13 O tom probiemu raspravija i B. R. M . u clanku: P ra kticn a n a u k a ili p ra k sa b e z n a u k e, Ekonomska p o litika", br. 533 , 1962 , str. 732 3 .

EKO NO M SKA N A U K A I PRIVREDA

isti i u Jugoslaviji i u Italiji i zato se moze kupiti licenca. No jugoslavenska i talijanska privreda se bitno razlikuju i z privred a ni sistem se licenca ne moze kupiti.. Proizlazi da, ukoliko je insti tutski naucnoistrazivacki rad neophodan u oblasti prirodnih nau ka, on je pogotovo neophodan u oblasti drustvenih nauka, u nasem slucaju u oblasti ekonomije. Izvjesno kocenje u usvajanju tekovina suvremene ekonom ske nauke moze se pripisati i vulgamo interpretiranim ideoloskim razlozima. Mateinatska ekonomija, medusektorska analiza, lineamo programiranje, ekonomsko modeliranje bili su razvijeni na Zapadu i to je izazvalo sumnju. Takvo ideolosko bojenje novih, ranije nepvznatih analitickih postupaka nije bio nas specificum vec je ono cesto i u drugim zemljama. Instruktivan je primjer medu sektorske analize. Buduci da je bila razvijena na Zapadu, njena primjena u Poljskoj i Sovjetskom Savezu izazivala je sumnju i otpor. Zbog toga je Oskar Lange, jedan od najpoznatijih poljskih ekonomista i danas potpredsjednik Poljske republike, nasao za shodno da je propagira na taj nacin sto je pokazao da se medu sektorska analiza moze direkino izvesti iz Marksovih shema reprodukcije. Danas se medusektorska tehnika analize uveliko primjenjuje u svim istocnoevropskim zemljama. No medusektorska tehnika je ujedno. vrlo koristan instrument planiranja, a planiranje, kao sto se zna, prakticiraju socijalisticke zemlje. To je izazvalo velike sumnje u domovini medusektorske analize, Americi. Zbog , toga su Evans i Hofenberg, koji pripadaju grupi najpoznatijih j americkih eksperata u toj oblasti, otprilike u isto vrijeme kad i ] Lange, nasli za potrebno da dokazuju da primjena medusektorske j analize ni u kom slucaju ne vodi u socijalizam!14 Medutim, oni J nisu bili toliko uspjesni kao njihovi poljski i ruski kolege, jer je Ajzenhauerova administracija ukinula subvencije za izradu medu- / sektorskih tabela. Kocenja u razvoju ekonomske nauke bilo je i zbog ovakvih stavova: na Zapadu su razvili komplicirane metode analize, ali im je stopa rasta tri puta niza od nase; u Sovjetskom Savezu ne ma ekonometrije, ali je privredni razvoj osjetno brzi nego na Z a padu. Ovakve stavove vrijeme je definitivno pregazilo. Citav niz zemalja Njemacka, Francuska, Italija, Japan postizava izvan14 Stu dies in In co m e a n d W ea lth , Vol. 18 , 19 55 . 61

N A SA STVA R N O ST

redno visoke stope rasta, a u Sovjetskom Savezu je doslo do tako iiaglog razvoja ekonometrije" tj. citavog spleta metoda kvantitativne analize da je to iznenadilo svakoga, pa i same sovjet ske ekonomiste. I o toj pojavi vrijedi reci nekoliko rijeci.

N eke komparacije U 19 57. godini Savezni zavod za statistiku u Beogradu objavio je nasu prvu medusektorsku tablicu. Skromna po dimenzijama svega tridesetak sektora bila je to prva medusektorska tablica izradena u nekoj socijalistickoj zemlji. Madarski statisticari koristili su se nasim iskustvima u pripremanju svoje prve tablice, a u sovjetskoj ekonomskoj literaturi o medusektorskoj analizi jos nije bilo ni spomena. Danas, medutim, mi smo tek zavrsili tabli cu za 1958. godinu, Madari vec imaju tablicu za 1959. godinu, a Rusi zavrsavaju tablicu za i960, godinu. N asa tablica ima 80 sek tora; sovjetske prelaze 15 0 ; mi izradujemo samo jednu jedinstvenu tablicu za cijelu privredu, sovjetski statisticari vec izraduju regionalne tablice; ini izradujemo samo vrednosne tablice, Rusi i Poljad izraduju i naturalne tablice i tako dalje. Ocigledno je da vec zaostajemo. Zbog cega? Djelomicno zbog f.iancijskih i kadrovskih teskoca u Saveznom zavodu za statistiku, ali prije svega zbog nepostojanja drustvene traznje. Tablica iz 19 55. g. koristena je nesto malo kao statisticka informadja, ali uopce nije bila koristena kao instrument analize. Nije bila koristena iz prostog razloga sto u to vrjeme nijedan jugoslavenski ekonomist nije znao kako da je koristi. Kasnije, opet, mi smo vrsili velike privredne reforme, dovoljno je spomenuti deviznu reformu, u kojima je bilo od presudnog znacenja da se utvrde efekti promjena djena. Upravo na torn podrucju moze se efikasno primijeniti medusektorska ana liza; medutim, mi je nismo priinijenili jer nije bilo koga da je primijeni, niti dovoljno azumog statistickog materijala na kome da se primijeni. Nesto slicno desilo se i s ekonomskim modeliranjem. U nasem Saveznom zavodu za planiranje. primijenjeni su prvi jednostavni ekonomski modeli prije nego sto je o tome bilo pisano u sovjetskoj ekonomskoj literaturi. Odonda smo jedva nesto malo
62

EKO N O M SKA N A U K A I PRIVREDA

napredovali. Sovjetski ekonomisti ucinili su, medutim, ogroman skok. Modeli se izraduju i prlmjenjuju svugdje: u zavodima za planiranje,15 minis tars tvima, institutima, sovnarhozima, ekonometrijskim laboratorijaina. Samo ekonometrijska laboratorija Akademije nauka u M oskvi izradila je pedesetak modela za pojedina poduzeca, privredne grane, privredne regije i privredu u cjelini. I, prirodno, ne ostaje se samo na modelima; ekonomska nauka napreduje na sirokom frontu: u pedesetak instituta radi armija od zo.ooo ekonomista, matematicara i inzenjera. Svake godine odrzavaju se savjetovanja ekonomskih instituta u cilju utvtdivanja postignutih rezultata i koordiniranja programa daljnjeg rada. Posljednje takvo savjetovanje koordinaciono savjetovanje o pitanjima iskoristenja matematike i racunske tehnike u ekonomiji" 16 izvanredno je impresivno. Dominira medusektorska analiza: tokova i fondova, statisticka i planska, narodnoprivredna i regionalna, staticka i dinamicka, teorijska i empiricka. Razvijene su i primijenjene razne lineame i nelineame metode programiranja optimalnih rjesenja na raznim privrednim nivoima. Intenzivno se istrazuje formiranje cijena ppmocu modela. Zapocet je rad na metodoloskim osnovama i konstruiranju matematskih i analognih mo dela socijalisticke prosirene reprodukcije u svrhu optimalnog planiranj a. Ti modeli ispituju se na specijalno komponiranom kompleksu elektronskih racunskih masina. Istaknuto je da veliku paznju treba posvetiti pripremanju kadrova i to triju kategorija strucnjaka: ekonomista koji vladaju matematickim metodama, matematicara koji ce biti u stanju da primijene matematiku u oblasti ekonomskih istrazivanja i programera s odgovarajucim inzenjerskim obrazovanjem koji odlicno poznaju racunsku tehniku i uje dno vladaju neophodnim znanjem iz matematike i ekonomije. Sovjetsku inicijativu ubrzo su pocele slijediti i ostale istocnoevropske zemlje. Neprijatno je ustanoviti da vec na pocetku trke zaostajemo. Kod toga ne mislimo na nelagodnost iz nekih prestiznih razloga.
15 U meduvremenu osnovan je N aucnoistrazivacki ekonom ski, institut Gosplana s preko 200 suradnika. N esto kasnije, jedno od jeljenje tog instituta odvojilo se pa je osnovan institut drzavnog privrednog savjeta s veoma sirokim poljem djelovanja. 10 Voprosy ekonom iki", 4/ 1962 , 6685 .
63

N A SA STVARN O ST

Radi se prosto o tome da zaostajanje u nauci znaci, u dugorocnoj perspektiVi, zaostajanje u privrednom razvoju. Materijalni momenti i efikasan naucnoistrazivacki rad Pa gdje su onda osnovni uzroci tog zaostajania? Dosta cesto cuje se objasnjenje koje sve teskoce u naucnom radu svodi na materijalne momente. Kaze se: mi smo jos uvijek siromasni, nemamo dovoljno sredstava i stoga naucni rad, koji je vrlo skup, ne moze da se razvije u punom obimu. Po nasem misljenju, to objasnjenje vulgarizira citav problem i u sustini je netacno. Naravno, bez sredstava nema naucnog rada. No vec sam broj insti tuta pokazuje da drustvena zajednica odvaja velika sredstva za taj rad. Prema tome, nije problem u apsolutnoj visini sredstava, vec u tome kako i na sta se ona trose i kako je rad organiziran. Svako ko je imao prilike da se upozna s organizacijom naucnog rada u raznim zemljama mod ce navesti primjere poznatih nauc nih instituta i skola smjestenih u barakama i podrumima, sa starim namjestajem i skromnim bibliotekama, ali koje produdraju radove medunarodne vrijednosti. Isto tako je pogresno traziti rjesenje u visokim honorarima naucnih radnika. Naravno, visi licni dohod stimuliraju. Ali, u na ucnom radu ta je stimulacija marginalna. Ako netko orijentira svoj zivot na maksimiranje zarade, ne moze se od njega u isto vrijeme ocekivati da ce svu svoju energiju iscrpsti u istrazivanju naucne istine; te dvije motivacije se dobrim dijelom uzajamno iskljucuju. 5 druge strane, nauka trazi talente i nikakva materijalna stimulacija ne moze stvoriti talente tamo gdje ih nema. To, naravno, ne znad da materijalni momenti ne igraju nikakvu ulo gu. Ako nisu zadovoljene osnovne zivotne i kultume potrebe kao sto su hrana, stan, knjige i si,, onda nema ni naucnog rada. S tim treba biti nadsto. No jugoslavenski per capita dohodak bez sumnje danas dozvoljava da se egzistencijski minimum zadovolji. Iako u tom pogledu mnogo sta nije sasvim u redu, rjesenja u tom podrucju u sustini nisu slozena. Zbog nepostojanja na ucne tradicije najtezi je problem na drugom jednom podrucju, na po drucju kadrovske politike i adekvatne organtzacije naucnog rada.17
17 O tom skupu problema raspravlja ubjedljivo i J. Stanovnik u vec citiranom clanku, Nasa stvam o st", 1 / 1960 . 64

EKO NO M SKA N A U KA I PRIVREDA

Ono sto je, uz osigurani egzistencijski minimum, za jednog naucnog radnika pa prema tome i za efikasnost naucnog rada od presudne vaznosti jesu slijedeca tri uslova: 1 . mogucnost da u punoj mjeri razvije svoj talenat, sto znaci sistematski dugorocno orijentirani i obezbijedeni studijski i istrazivacki rad; 2. kontakti s kolegama iz struke u zemlji i inostranstvu, sto znaci ucestvovanje na naucnim skupovima i posjecivanje naucnih institucija, i 3. mogucnost da rezultate svog rada ucini pristupacnim naucnoj javnosti, sto pretpostavlja objavljivanje tih radova. Uspijemo ii ispuniti o.ve uslove, onda uz malo vise koordinacije, mozda uz izvjesnu kadrovsku koncentraciju i uopce bolju kadrovsku politiku, i uz dosadasnja ukupna materijalna sredstva mozemo postici iznenadujuce rezultate. Ali kod toga treba imati u vidu da se efikasni naucni instituti ne mogu stvarati administrativnim rjesenjima ina kakva sredstva stavljena na raspolaganje, da je u prirodi naucnog rada da inicijativa moze da dode jedino od najuspjesnijih naucnih radnika samih i onda tu inicijativu treba svesrdno pomoci. Or^anizacija naucnog rada veoma je delikatan posao. A u sredini s nedovoljnom tradicijom ona pogotovo zahtijeva mnogo takta, veliku podrsku i dosta vremena.

UMJESTO ZAKLJUCKA konomski sistem jedne zemlje izvanredno je komplicirana tvorevina. Izgradnja jednog efikasnog privrednog sistema nesumnjivo je mnogo slozeniji poduhvat nego izgradnja meduplanetarne rakete ili atomske bombe. Pa ipak ta cinjenica cesto je da!eko od toga da bude ocigledna. Stvar je u tome sto sve zemlje na svijetu imaju nekakav privredni sistem, a samo nekoliko njih imaju atomske bombe i rakete. Stvar je i u tome sto je dovoljno da samo jedan mehanizam u raketi ne funkcionira kako treba pa da raketa ne poleti i propust je ocigiedan. U privrednoj masini mnogi mehanizmi mogu funkcionirati veoma lose ili nikako pa da ta masina ipak ne zapne. Desava se stoga da se cesto mnogo manje nacionalnog talenta i sredstava investira u naucna istrazivanja iz oblasti ekonoinskog sistema nego sto bi to vaznost problematike zahtijevala.
" Nasa stvarnost

65

N A SA STVARNOST

Medutim, postoji ipak jedan indikator koji dosta egzaktno mjeri efikasnost privredne masine. To je stopa rasta. Ukoliko je ona visoka sto znaci 10 % ili vise godisnje situacija je zadovoljavajuca. Ukoliko je ona niska, ili se smanjuje, potrebno je ozbiljno proanalizirati uzroke. Tada je ujedno prikladan momenat da se povede diskusija i o ekonomskoj nauci. U savremenoj ekonomskoj nauci mogli smo zapaziti interesantne tendencije. Ekonomija se od svih drustvenih nauka najvise priblizila egzaktnosti koja je do sada bila monopol prirodnih nauka. Ekonomist, uz pomoc statsticara, matematicara, programera i inzenjera, u stanju je da danas konstruira veoma efikasne privredne mehanizme. Zaostajanje na torn podrucju mjereno tempom privrednog razvoja moze nas skupo stajati. Zbog toga je u ovom eseju akcentirana ta strana problema. Medutim, ekonomija je u isto vrijeme i drustvena nauka. To dvojstvo upravo i cini serioznu ekonomiju izvanredno teskom naucnom disciplinom. Drustveni karakter ekonomije zahtijeva da ekonomist suraduje i sa sociologom, pravnikom i politicarem a odskora i sa pedagogom i psihologom sto implicira i izvjesno poznavanje svih tih disciplina. Ta strana ekonomije jednako je vazna i slozena, a mozda i slozenija, od njene kvantificirajuce strane. O njoj u ovom ogledu nije bilo govora djelomicno zbog toga sto je opcenito poznatija i manje spoma no ona jednako zasluzuje ozbiljnu diskusiju. Ako ekonomska nauka treba da doprinese privrednom razvoju zemlje, onda se to moze uspjesno ostvariti samo kroz jedinstvo oba njena aspekta. Jugoslavenska privreda brzo se razvija, cime ekonomski problemi postaju sve slozeniji. Dok je ta privreda bila nerazvijena i relativno jednostavna, prioriteti su bili prilicno ocigledni, a metoda privrednog usmjeravanja izravne i relativno proste. 5 porastom proizvodnih snaga privreda postaje sve slozenija, inicijativa je decentralizirana, konacna rezultanta slobodno donesenih odluka hiljada privrednih subjekata nije unaprijed ocigledna, privredna politika zahtijeva citav arsenal izdiferenciranih instrumenata, a metode usmjeravanja postaju indirektne i kriteriji za donosenje odluka izvanredno slozeni. Slozenost privrednog mehanizma i delikatnost njegova funkcionisanja bez poremecaja zahtijevaju intenzivan naucnoistraiivacki rad, Taj rad zahtijeva visokokvalifi66

EKONOMSKA N AU KA I PRIVREDA

cirane istrazivacke kadrove. Nesto je u tom pogledu vec uradeno. Fakulteti i instituti stalno se prilagodavaju novoj situaciji i poboljsavaju svoj rad. No problem na koji smo zeljeli ukazati jest da tempo tog rada ne odgovara potrebama jugoslavenske privre de, nije adekvatan tempu njenog razvoja, da je zaostajanje veoma ozbiljno. Dr Bmnko H O R V A T

JUGOSLOVENSKI INSTITUT ZA EKONOMSKA ISTRAZIVANJA Beograd, Kneza Milosa broj 20, tel. 27-008

S E P A R A T I
I I t I I < i 1. V. TriJkovic, Ispitivanje strukture i elastiCnosti trainje, Ekonomist, 54/1957, 52 58. 2. B . Horvat, The Depreciation Multiplier and a Generalised Theory of Fixed Capital Costs", The M anchester School, May 1958, 136 59. 5. B. Horvat, The Optimum Rate of Investment", The Economic Jou rn al December 1958, 477 67. 4. V. Triikovic, Strukturne promene u liinoj potroSnji", Ekonomist, 3/1960, 427 58. 5. B. Horvat and V. Raskovic, Workers Management in Yugoslavia: A Comment". The Jou rn al o f Political Economy, April 1959, 194 98. |

6. B . Horvat, Drei Definitionen des Sozialprodukts, Konjunkcurpolitik, Erstes Heft 1960, 27 40. 7. B. Horvat, A Restatement o f a Simple Planning Model with some Examples from Yugoslav Economy", Sankhya, Series B , Vol. 23, Parts 1, 2, 3., 29 48.

8.
i

B . Horvat The Characteristics of Yugoslav Economic Development", Socialist Thought and Practice, 1/1961, 83 97.

i.
f

9. B . Horvat, Caractristiques du development de l6conomie Yougoslave", Questions actuelles du socialisms, 60/1961, 89 105. 10. B . Horvat, The Conceptual Background of Social Product, Income and W ealth, Series I X (1961) 234 52. 11. B . Horvat, Radna vrijednGst proizvodnje jugoslovenske poljoprivrede i industrije", Ekonomist, 4/1961, 512 23, 12. B . Horvat, Raspodje!a prema radu medu kolektivima, Na$a stvarnost, 1/1962, 52 66. 13. B . Ivanovic, Primena metoda I-odstupanja u problemima odredivanja stepena ekonomske razvijenosti" S talistiika revija, 2/1957, 125 154, 12/1969, 2642; 1/1962, 1 14. Ekonomist. 2/1961, 182 205.

| | I | | I I

fl,

U w jU&fy

(tfiS& D&fl
POGLEDI

y'

\m > 93

I M I5 LJENJA

KASPODJELA PREMA RADU MEDU KOLEKTIVIMA


Postavljanje problema T T sorijalistickoj privredi raspodjela dohotka vrsi se prema ulozenom radu. Taj princip postavio je jos Marks u poznatoj Kritici Gotskog programa, on danas nije sporan, on je ugraden u nas priyredni sistem i uskoro treba da bude jos jednom potvrden novim Ustavom. Medutim, iako je sam prindp jasan i opce prihvacen> njegova primjena u praksi izaziva niz pojmovnih kao i sasvim tehnickih teskoca. Zadatak ovog napisa jest da iz velikog broja problema koji se javaljaju u vezi sa definisanjem i primjenom prindpa raspodjele prema radu izdvoji i obradi samo jednu grupu koja se javlja kad se zele utvrditi- kriteriji nagradivanja preda radu u poduzecima i to bilo za potrebe donosenja zakonskih propisa, bilo kod davanja preporuka o tome sta se smatra ponasanjem dobrog privrednika. Prvi ocigledan problem koji treba rijesiti jest odvajanje efekata trzisnih kretanja posebno povecanja cijena od efekata koji su rezultat zalaganja radnog kolektiva. Obicno se smatra da se rjesavanjem tog problema u sustini iscrpljuje problematika konkretne primjene prineipa raspodjele prema radu. No to nije tako. I onda kad bismo uspjeli potpuno eliminirati trzisne faktore, jos uvijek ostaje nejasno kako treba fonnirati licne dohotke da bi oni bili u skladu sa zalaganjeni i uspjesima radnog kolektiva. O utjecaju trzisnih faktora kod nas je dosta pisano i raspravljano, pa se stoga ovim piatnjem ovdje necemo baviti. Cijelu paznju skoncentrisacemo na pitanje: sta se desava kad je utjecaj trzisnih faktora eliminiran? Pri tom cemo nastojati da obradu problema ucinimo jednostavnom i pristupacnom, te stoga necemo insistirati na tehnickoj rigoroznosti i analitickim komplikadjama. Iz istog razloga ostavicemo po strani analizu niza pratedh problema. Medutim, ociglednost rezultata koje cemo dobiti ne bi trebalo da zavarava i da prikrije izvanrednu slozejaost cjelokupne problematike. Pojednostavljeni model jugoslavenske privrede T Ttjecaj trzisnih faktora eliminiracemo na taj nadn sto cemo uzeti da se djene ne menjaju.1 Kako bi analiza struktumih karakteristika cjelokupne privrede bila veoma mukotrpna i nepotrebno nepregledna,
52

RA SPO D JELA PREM A RADU

izvrsicemo analizu problema koji nas zanimaju na pojednostavljenom modelu jugoslavenske privrede. Tim modelom analizu cemo veoma uprostiti, a da pri tome ne mimoidemo_ni jedan bitan problem. Nas model jiigoslaveske privrede sastoji se od svega tri industrijske grane. Podatke za te grane necemo izmisljati, vec ih uzimamo iz jugoslavenske stvamosti u 1959. godini.2 Jedna od tih grana, industrija nafte, zavisi od prirodnih uslova. Druga, elektroindustrija relativno je nova indu strija koja se veoma brzo razvija. Treca, tekslilna industrija predstavlja staru i dobro razvijenu industrijsku granu cija je proizvodnja veca nego proizvodnja prvih dviju grana uzetih zajedno i u kojoj je danas tehnicki progres relativno spor jer su vazni pronalasd i organizaciona rjesenja ucinjena ranije u toku njenog visevjekovnog razvoja. Struktura vfijednosti proizvodnje i osnovna sredstva u te tri grane u 1959. godini prikazani su u tabeli 1. Tabela 1.
Struktura vrijednosti proizvodnje i sredstava u 1959. godini (u milijardama dinara) Industrija Elektro nafte industrija Materijalni troskovi Bruto licni dohoci Fondovi poduzeca Doprinos drustvenoj zajednici 45 4 2 10 80 Tekstilna industrija 175 39 13 42 Ukupno 300 59 22 76

16
7 M

1 Taj je pristup odabran, jer omogucava jednostavno i prakticno sagledavanje problema. Uobicajena teorijska analiza ide drugim putem. U teoriji cijena cijene se fleksibilno adaptiraju promijenjenim uslovima i tako odrazavaju promjene u utrosku drustveno-potrebnog rada. Te se cijene poriekad nazivaju ekonomskim cijenama, tip privrede o kipme se radi jeste konkuretna trzisna privreda, a sama teorija popiilarna je kod nas kao i u inostranstvu. No, u sustini, to je staticna teorija. Ukoliko se i unose dinamicki elementi, oni su samo pseudodinamicki, jer ne tretiraju vrijeme kao varijablu sistema. Implicitne pretpostavke efikasnog funkcioniranja potpuno konkurentne privrede,' sadrzane u teoriji cijena, jesu: 1 . potpuna mobilnost radne snage, 2. potpuna mobilnost sredstava (kapitala"), 3. potpuna obavijestenost privrednih subjekata o svim relevantnim dogadajima i to ne samo u proslosti i sadasnjosti vec i o buducim dogadajima i 4. trenutacno uspostavljanje privredne ravnoteze. Ova poslednja pretpostavka znaci da npr. promjena jedne cijene izaziva u istom trenutku i promjenu svih ostalih cijena u vezi s njom, da kad jedna tvomica uvede neku novu masinu i sve ostale slicne tvomice u istom tre nutku uvedu tu masinu i si. Ukoliko navedene cetiri pretpostavke ne stoje, trzisni mehanizam nije u stanju da sam po sebi dovodi do racionalnih ekonomskih rjesenja. A da su te pretpostavke veoma daleke od stvamosti, uocIjivo je na prvi pogled. Medutim, u ovom clanku necemo analizu voditi tim putem. Citaoca-specijalista, koga zanima detaljna teopjska analiza formiranja cijena u socijalistickoj privredi, upucujem na svoju knjigu Ekonotnska teorija planske privrede. K ultura'V Beograd. 2 5 vi podaci dati su pfema Industrija i960, Statisticki bilten", 205, 5 Z 5, Beograd, 1961. 53

NASA STVARNOST

&^

70o
Tekstilna industrija 269 43 Ukupno

Industrija Elektro nafte iindustrija Vrijednost proizvodnje po cijenama proizvodaca Porez na promet proizvoda Vrijednost proizvodnje po trznim cijenama Osnovna i obrtna sredstva Stopa uplate. u fondove poduzeca. Izvor: 61 19 127 8

457 70

So 92 2,2%

135 117 6,0%

312 249 5,2%

527 456 4,8%

Statisticki bilten", 205, ss. 467, 702. Materijalni troskovi ukljucuju i amortizaciju. U fondove poduzeca ukljucena su i nerasporedena sredstva. U sredstva su ukljucena i sredstva u izgradnji, a osnovna sredstva ukljucena su po nabavnoj vrijednosti.

Tabela 1 dozvoljava jos jedno dalje pojednostavljenje. Kako je porez na promet proizvoda u nacelu propordonalan vrijednosti proizvodnje, ; a sa st^novista radnog kolektiva predstavlja samo fiksan odbitak od dohotka, to njegovo kretanje ne mijenja opstu sliku i u daljnjoj analizi mozemo ga izostaviti. Prema tome, u daljnjem tekstu upotrebljavacemo samo vrijednost proizvodnje po cijenama proizvodaca. Tabela l- pokazuje takoder da su nase tri industrije reprezentativne za jugoslavensku privredu i u jos jednom smislu, naime, u smislu radne i kapitalne intenzivnosti. Ako kapitalrtu -intenzivnost mjerimo kapitalnim koefidjentom, tj. odnosom sredstava i proizvodnje (po djenama proizvodaca), a radriu intenzivnost ucescem licnih dohodaka u vrijednosti proizvodnje (po djenama proizvodaca), onda dobivamo ovu sliku:
Tabela 2 . Radna i kapitalna intenzivnost Indus trija nafte Kapitalni koeficijent Ucesce licnih dohodaka u vrijednosti proiz vodnje 1 ,5 1 0,07 Elektro .Tekstilna industrija industrija 0,92 0,13 0/93 A 5 Prosjek C je la Model industrija a,oo 1 ,3 1

0,13

0,15

Industrija nafte je kapitalno intenzivna/ tekstilna industrija je radno intenzivna, a elektroindustrija je negdje izmedu njih vrlo blizu tekstilrioj industriji. Prosjek za tri grane pokazuje da je nas model manje kapitalno intenzivan i nesto manje radno intenzivan nego jugoslavenska industrija u cjelini. Odabrane tri grane reprezentiraju jugoslavensku industriju i svojim razlicitim tempom porasta proizvodnosti rada. U petogodisnjem
54

RA SPO D JELA PREM A RA DU

razdoblju 19 55 1960: proizvodnost rada povecala se ovako3 (1959- * godina = 100): .


Industrija nafte ElektroindustrijaTekstilna industrija Prosjek za tri grane Prosjek za cijelu industriju 204 15 4 11a 135 1.28 v^ v '' Z/ w --

Industrija nafte i tekstilna industrija opet su ekstremi, a elektroindu strija nalazi se tacno u sredini. Medutim, uporedenje s prosjekom pokazuje da i elektroindustrija pripada granama s najbrzim porastom proizvodnosti rada. Prosjek za tri grane' otprilike odgovara prosjeku za cijelu industriju. _ Time su karakteristike modela uglavnom utvrdene. Za svrhe koje nas interesiraju on sasvim dobro reprezentira stnikturna odstupanja i prosjecne karakteristike jugoslavenske industrije. Ipak, treba imati na umu da zbog pojednostavljenja koja vrsimo rezultati koje cemo dobiti nisu precizni. Ovdje je nas zadatak da samo utvrdimo red velicina po- /V jedinih efekata, a ne i precizne velicine tacne na nekoliko decimala. . :fjs

Porast licnih dohodaka proporcnonalno porastu produktivnosti rada - T reom a se cesto cuje teza da prosjecni licni dohori il pojedinim pio duzedma (tj. licni dohoci po jednom zaposlenom) treba da rastu propordonalno ostvarenom porastu produktivnosti rada. Pobornici tog kriterija kazu da on izrazava princip raspodjele prema radu. Ukoliko bi to bilo tacno i ukoliko bi produktivnost rada i u narednih pet godina rasla istim tempom kao i dosada onda bi se licni dohoci po jednom zaposlenom do 1964. godine povecali ovako:
u industriji nafte za u elektroindustriji za u tekstilnoj industriji za 10 4 % 54 % t i%

Ukoliko su prosjecni licni dohoci u i960, godini u tri grane bili podjednaki,4 u 1965. godini radnici zaposleni u industriji nafte ostvarili bi dvaput vece, a radnici elektroindustrije jedan i po puta vece dohotke od radnika zaposlenih u tekstilnoj industriji. Da li bi to predstavljalo raspodjelu prema radu? Ili su mozda neke pretpostavke naseg obracuna nerealne? Pretpostavke nisu nerealne. Jlako, naravno, nitko ne moze tvrditi da ce produktivnost rada u pojiediniin granama rasti tacno istim tempom
0 Statisticki bilten", 205, s. 60. 4 Stvarni mjesecni dohoci po zaposlenom iznosili su u i960, godini: u industriji nafte 20.730 din., u elektroindustriji 20.190 din., u tekstilrioj industriji 16.380 din. (SG J 19 6 1, s. 263) 55

N ASA STV A R N O ST

ubuduce kao i. dosada, poznato je iz proucavanja dugorocnih privrednih serija da postoji tendencija da relativni porast proizvodnosti rada u pojedinim granama bude dosta stabilan. Drugim rijecima, iako se ne zna koliko ce tacho p'orasti proizvodnost rada, na primer, u tekstilnoj i elek troindustriji, zna se sasvim sigurno da ce u elektroindustriji porasti znatno brze. U industriji nafte proizvodnost rada raste tako brzo, jer su otkrivena nova izdasna naftna polja i jer postoji znacajna ekonomija obima proizvodnje, u elektroindustriji zato sto je to nova industrija koja se brzo razvija, a u tekstilnoj industriji proizvodnost rada raste sporo jer je to ustaljena industrija koja se zbog strukture trazrije relativno sporo razvija i u kojoj su mnoge unutrasnje rezerve iscrpljene. A sve su to objektivni uslavi koji m u cemu ne zavise od zalaganja radnog kolektiva. Posljednji je zakljucak, uostalom, odmah oingledan. Razlike u radnim rezultatima postoje od poduzeca do poduzeca; unutar grane one se potiru. Nema takvih grana u kojima su svi radni kolektivi lo5i i takvih u kojima su svi dobri. Stoga ako postoje znacajne razlike u porastu produktivnosti rada u pojedinitn granama, one ne mogu biti rezultat razlicitog rada radnih kolektiva; one su objektivno uslovljene i na njih radni kolektiv ne moze utjecati. Prema tome, odgovor na postavljeno pitanje sasvim je jasan i nedvosmislen: raspodjela dohotka proporcionalno porastu produktivnosti rada predstavlja negaciju socijalistickog principa raspodjele prema radii Zbog toga je potrebno pronaci jedan adekvatniji kriterij.

Licni dohoci odredeni kao ostatak dohotka nakon uplata u fondove poduzeca po nekoj stalnoj stopi oze se stati na stanoviste da je poboljsavanje ekonomicnosti poslovanja ovisno o investicijama i da stoga radni kolektiv treba da odvaja za svoj poslovni fond sredstva bar po istoj stopi kako bi osigurao ravnomjernu ekspanziju kapaciteta. Takvo glediste doslo je do izrazaja kod pripremanja novih uredbi i preporuka u vezi s raspodjelom dohotka. Na taj nacin licni dohod odredujU se kao ostatak dohotka nakon sto je namirena obaveza prema zajednid i nakon sto su izvrsene uplate u vlastite fondove. Da vidimo do kakvih rezultata dovodi ovakav postupak. ? Kako ne postoje statisticke serije sredstava i strukture vrijednosti J proizvodnje u stalnim djenama moracemo izvrsiti obracuri na osnovu nekih pretpostavki. Pretpostavicemo da se sredstva i materijalni troskovi povecavaju istim tempom kao i proizvodnja. Uplate u fondove poduzeca vrsice se, prema gomjem kriteriju,-po istoj stopi u odnosu na sredstva kao i u i960, goidni. Uzimamo da doprinosi drustvenoj zajednici predstavljaju neku stalnu proporciju dohotka. Nakon ove raspodjele preostatak predstavlja licne dohotke. Buduci da nas ne zanima apsolutni porast proizvodnje u narednih pet godina vec samo relativni, tj. u odnosu na zaposlene, to cemo uzeti da je proizvodnja u pojedinim granama porasla
56

->

' RA SPO D JELA PREM A RADU

// u proporciji produktivnosti rada. Time izbjegavamo potrebu da najprije pretpostavimo apsolutno povecanje. proizvodnje, zatim povecanjn zaposlenosti i da zatiin dijelimo prvo s drugim; nasi pokazatelji su odmah uporedivi po jednom zaposlenom.
Tabela 3. Struktura vrijednosti proizvodnje i sredstava u 1964. godini uz pretpostavku nepromijenjenezaposlenosti (u milijardama dinara) Industrija Elektronafte industrija Indeks produktivnosti rada Stopa uplata u fondove Sredstva Vrijednost proizvodnje Materijalni troskovi Fondovi poduzeca Doprinosi zajednici Preostaju: licni dohoci 04 2,2% 188 12 4 92 4 20 s 154 6,0% 180 196 *?3 11 37 25 Tekstilna industrija 111 5,2% 276 29S 194 14 47 43 Ukupno

135 4,8 % 644 618 409 29 104 76

Podaci u tabeli 3 dobiveni su tako da su sa indeksom proizvodnosti rada mnozeni sredstva, vrijednost- proizvodnje (po cijenama proizvodaca) i materijalni troskovi iz tabele 1 ; uplate u fondove dobivene su primjenom stopa iz tabele 1 na vrijednost sredstava u tabeli 3; doprinosi zajednici porasli su istim tempom kao i dohodak koji je dobiven odbijanjem materijalnih troskova od vrijednosfi proizvodnje. Licni dohod predstavljaju ostatak koji se dobije kad se od vrije'dnosti proizvodnje odbiju materijalni troskovi, uplate u fondove i dopHnosi zajednici. Da vidimo sad u kojoj su mjeri licni dohod porasli u odnosu na one iz 1959. godine:
Tabela 4. Porast licnih dohodaka Licni dohoci u mlrd. dinara 1959.1964. Industrija nafte Elektroindustrija Tekstilna industrija 4 16 39 8 25. 43 .

Indeks 204 154 111

/ Proizlazi da su licni dohoci po zaposlenom porasli istim tempom kan. i produktivnost rada, sto znaci da nismo promijenili raniji princip raspo-

NASA STV A R N O ST

djele. Taj rezultat ne bi trebalo da rias- cudi, jer je on vidljiv na prvi pogled buduci da je sadrzan u na.cinu obracunavanja. Buduci (fa materijalni troskovi rastu istim tempom kao vrijednost proizvodnje, to i dohodak koji predstavlja razliku mora rasti tim istim tempom. A buduci da se proporcija doprinosa prema zajednici ne mijenja, to i doprinosi moraju rasti tim istim tempom. Uplate u fondove vrse se po istoj stopi u odnosu na sreds'tva kao i ranije. Kako sredstva rastu tempom proizvodnje, , to i uplate u fondove moraju rasti tim istim tempom. Buduci da svi elementi vrijednosti rastu istim tempom, to i licni dohoci, kao ostatak, moraju rasti fim tempom. A kako vrijednost proizvodnje po zaposlenom raste istim tempom kao i produktivnosi rada, to se i licni dohoci po zaposlenom moraju povecavati proporcionalno produktivnosti rada. U praksi ta kretanja nisu tako cista buduci da se sredstva i mate rijalni troskovi ne moraju povecavati sasvim istim tempom kao i proizvodnja. No ta odstupanja ne liticu na osnovnr zakljucak: uvodenjem proporcionalnih uplata u fondove prihcip rdspodjele prema po'rastu produk tivnosti rada ostaje u sustini neizmijenjen. Prema tome, time se ne postize nikakav napredak u pravcu ostvarivanja raspodjele prema radii.

Renta prirodnih rijetkosti i tehnickog progresa T~\ osadasnja dva pokusaja nisu nas dovela do raspodjele prema radu. U stvari, upravo obmuto, licni dohoci formirali su se bez ikakve veze s kolicinom i kvalitetom ulozenog rada. Da li.je prakticno ostvarenje raspodjele prema radu uopce mogiice? Po mom misljenju ono je moguce, kod cega se problemu moze prici na ovaj nacin. Buduci da nema razloga tvrdenju da su svi radni kolektivi u jednoj grani bo lji. ill losiji od radnih kolektiva u nekoj drugoj grani mozemo sigurno uzeti da prosjecni radni kolektivi u nase. tri grahe postizavaju podjednake radne rezultate. Ako je to tako onda i njihovi licni dohoci treba da porastu podjednakim tempom da bi bio zadovoljen prinrip raspodjele prema radu. Iz tabele 3 vidi se da na raspolaganju za za raspodjelu licnih dohodaka medu grane stoji 76 milijardi dinara. To ujedno znaci da su za pet godina prosjecni licni dohoci porasli za
76 59 1

29% (----= 1,29).- Prema tome, u istoj srazmjeri treba da porastu prosjecni licni dohoci u svakoj od fri .grane. Ukoliko uplate u fondove i . doprinosi zajednici ostanii isti kao i' dosada p'ojavice se u obracunu neke nove stavke, cije znacenje treba ispitati.
5 Vrijeclno je zapaziti da je prema tabeli 3 produktivnost rada u cijeloj irrdustriji .porasla za 3 5 % dok, evo, licni dohoci mogu porasti samo za 29% . Prema tome, cak rii za privredu u cjelini ne vazi da licni dohoci treba da rastu istim tempom kao i produktivnost rada. 58

RA SPO D JELA PREM A RA DU Tabela 5. Struktura vrijednosti proizvodnje u 1964. godini uz ostvarenje raspodjele prema radu (u milijardama dinara) Industrija Elektro nafte industrija Vrijednost proizvodnje Materijalni troskovi Licni dohoci Fondovi preduzeca Doprinosi zajednici Saldo: Rudnicka renta Renta tehnike Gubitak 12 4 92 5 4 20 + 3 +4 7 196 12 3 21 11 37 Tekstilna Ukupno industrija 298 194 50 M 47 618 409 76 29 104 +3 +4 7

Po obracunii tabele 3 prosjecni licni dohori u industriji nafta povecali su se u toku pet godina od 4 na 8 milijardi dinara. Tabela 5 po kazuje da se u uslovima nagradivanja prema 'radu mogu povecati samo na 5 milijardi' dinara. Prema tome, pojavljuje se jedan visak od 5 milijarde. dinara koji nije rezultat rada vec povoljnih prirodnih uslova. Taj visak predstavlja rudnicku rentu.e Kako se na prirodne uslove. ne moze djelovati, njihov efekat treba posebno izracunavati i onda apsorbirati rentom. Ukoliko se tako ne bi radilo radnf kolektiv bi nakon otkrivanja bogatih nalazista i'mao neopravdano visoke zarade, a u vrijeme otkrivanja siromasnih nalazista jednako neopravdane niske zarade. Rudnicka renta utvrduje se u odnosu na izdasnost nalazista i ulozena sredstva, a placa se u nekoj stalnoj ili varijabilrioj proporciji vrijednosti dobivens rude. O utvrdivanju rudnicke rente postoji dosta veliko iskustvo i literatura i stoga nije potrebno da se na njoj dalje zadrzavamo.7 Drugaaje stoji s rentom tehriickog progresa. O njoj ne postoji nikako iskustvo i prakticki nikakva literatura, a sam pojam moze se pojaviti s operativnim znacenjem tek u jednoj socijalistickoj privredi. Evo o cemu se radi. Jos je Marks8 primijetio, a to je i sasvim ocigledno, da povecana produk'tivnost rada uslijed primjene novih masina nije samo zasluga onoga tko te masine iskoristava, vec i mnogih drugih, a u krajnjoj liniji ona je rezultat drustvenog rada, rada zajednice u qelini. Prva ideja u vezi s tom novom tehnikom javila se mozda negdje na
8 U stvari, sav taj visak ne predstavlja rudnicku rentu, jer u indu striji nafte pored eksploatacije postoji i prerada. No, kao sto je vec istaknuto, za svrhe ovog rada nisu potrebna precizna izracunavanja, vec nacelna analiza. 7 Up. B. Horvat, O problenju rudnicke rente, Ekonomski pregled", 19 53, 2537 ; Renta kao elemenat teorije cijena planske privrede, Ekonomist", 1959, 398414. 8 Up. Kapital 111, Kultura", 1948, /ss. 7677. 59

NASA STV A R N O ST

univerzitetu ili u akademiji nauka. Zatim je bila saopcena na nekom naucnom kongresu ill u naucnoj periodici. Javile su se kritike i dalja razrada. Zatim su u nekom institutu zapoceti eksperimenti. Oni su dali. neke rezultate i izradeno je poluindustrijsko postrojenje. Rad je nastavila neka projektantska organizacija. Zatim je neka fabrika pocela da izraduje te masine, uz kooperaciju niza drugih fabrika. Konacno su te masine montirane u tvornickoj hali naseg poduzeca koje sada postize povecanu produktivnost rada. Ocigledno je da je' samo mali dio tog povecanja produktivnosti ostvaren u tom poduzecu, a sve ostalo rezultat je drustvene organizacije rada, koja u krajnjoj liniji prelazi i nacionalne granice. Postoji i drugi aspekt rente tehnike. Elasticitet potraznje tekstilnih proizvoda relativno je mali, a trajnih potrosnji dobara u koja spadaju i proizvodi elektroindustrije relativno je visok. To znaci da potraznja za elektrotehnickom robom raste znatno brze od potraznje zai tesktilom. Prema tome, elektroindustrija ce se razvijati mnogo brze od tekstilne industrije. Na primer, u posljednjih pet godina volumen proizvodnje elektroindustrije povecao se blizu tri puta, a tek stilne industrije , za svega 63/o. Kod svih industrijskih grana pojavljuje se u vecoj ili manjoj mjeri takozvana ekonomija obima proizvodnje, tj. s povecanjem proizvodnje smanjuju se jedinicni troskovi. Prema tome, sasvim nezavisno od zalaganja radnoga kolektiva, industrija koja se brzo razvija ima mnogo vece mogucnosti za smanjenje troskova proizvodnje od industrije koja se sporo razvija. Pored toga, u nasem slucaju javlja se i fazlika izmedu stare i nove industrije. Prije rata u Jugoslaviji elektroindustrija gotovo i nije postojala, a tekstilna industrija bila je vec dovoljno razvijena. Kad se nakon rata elektroin dustrija pocela naglo razvijati, ona je u pocetku po svojim troskovima u odnosu na svjetsko trziste bila manje ekonomicna nego tekstilna indus trija. Prema tome," postojale su osjetno vece unutrasnje rezerve i njih je stoga bilo lakse iskoristiti. Navedeno tri momenta .nejednak tehnicki progres u razlicitim granama, nejednak tempo razvoja i simultano postojanje grana u raz licitim fazama svog historijskog razvoja uvjetuju da se produktivnost rada mijenja velikim dijelom sasvim nezavisno od aktivnosti radnog ko lektiva. Ukoliko zelimo raspodjelu prema radu, te efekte fcreba apsorbirati jednim instrumentom koji takoder ima znacenje rente. Ovdje tu rentu razmatramo na nivou grane. Kako se problem postavlja u odnosu na pojedinacna poduzeca razmatrali smo na drugom mjestu.9 Treci slucaj tekstilna industrija posebno je interesantan. Obicno se smatra da efekat povisenja cijena ne moze predstavljati rezultat rada radnog kolektiva i da zbog toga prije nego sto se pride raspodjeli prema radu treba eliminirati sve dohotke koji poticu iz povecanja cijena. Sada, medutim, vidimo da tekstilna industrija moze ostvariti raspodjelu
0 Vidi B. Horvat, Nasa slvarriost", i960, 2x421. 60

Uloga kamatne stope u jugoslavenskoj privredi

RA SPO D JELA PREM A RADU

prema radu samo ako poveca sumu cijena _ za 7 milijardi dinara. Prema tome, ni povecanje djena u svxhu povecanja licnih dohodaka ne mora biti ak't spekuladje. Povisenje cijena moze biti sasoitn opravdano cak i onda kad se troskovi proizvodnje nisu nista promijetiili.

Uloga ekonomske politike TJosljednji zakljucak ukazuje na veliko znacenje ekonomske politike u ostvarivanju prindpa raspodjele prema radu. Iako sumu proizvodackih djena u tekstilnoj industriji treba povecati za 7 milijardi dinars to rte znad da ce se i prodajne djene povecati. Iz tabele 1 vidi se da je u vrijednosti tekstilne proizvodnje u 1959. godini bilo' ukljuceno i 43 milijarde dinara poreza na promet. Taj porez ce se do 1964; godine povecati na 4 3 X 1 ,1 1 = 4 9 milijardi dinara, sto je sasvim dovoljno da se pokrije onih 7 mlrd. dinara povecanja djena proizvodaca. Smanjenje prihoda za pokrice opcedrustvenih potreba na ime poreza na promet za 7 mlrd. dinara kompenzira se prihodima od obje rente u istoj visini. Prema tome, u djeloj iridustriji prodajne djene ostaju riepromijenjene, a isto tako i prihodi drustvenih fondova. Treba red da su se i dosada u ekonomskoj politid smanjivanja i povecanja poreza na promet vrsila da bi' se postigle slicne svrhe. Obicno se dogada slijedece. Zapazi se da neka privredna grana nije u stanju da se razvija uz postojece djene proizvodaca. U tom slucaju smanji se porez na promet uz nepromijenjene prodajne djehtf. Hi se zapazi da neka privredna grana ostvaruje abnormalno viskove dohotka 1 dobiti. Takvoj privrednoj grani poveca se porez na promet uz nastojanje da ne dode do povecanja prodajnih djena. Ne moze se red .da takav postupak nije postizavao odredene efekte, ali ono sto je nedostajalo bilo je: jasna ekonomsko-teorijska orijentadja i adekvatni instrumenti. Smanjenje poreza na promet u slucaju nale tekstilne industrije sasvim je adekvatna mjera. Ali zamjenjivanje rente porezom na promet u. ostale dvije industrije bilo bi neadekvatno, jer ne postoji mogucnost diferenciranja poduzeca. Porez na promet jednak je za sve, renta varira od poduzeca do poduzeca.10 Porez na promet odmjerava se post festum, a ne postoji mogucnost objektiviziranog obracuna unaprijed. Ukoliko zelimo zadovoljiti prindp raspodjele prema radu sve to treba uzeti u /obzir. Moglo bi se zauzeti i ovakvo stanoviste:. zasto povecanje djena u tekstilnoj industriji ne bismo kompenzirali prostim smanjenjem djena
10 Diferenciranje pomocu poreza na promet pokusava se postici tako sto se on diferencira za pojedine proizvode iste grane ili- grupacije. A li to je obicno samo veoma gruba diferencijacija. Osim toga iznenadno poveca nje poreza samo zbog velikog dohotka izaziva revolt jer' izgleda axbitramo, a u toj situaciji nema garancije da nece biti prevaljeno na potrosaca povecanim djenama.

N ASA

STV A R N O ST

u ostale dvije industrije. Stavise, zasto ne bismo ostavili trzisnom mehanizmu da ostvari potrebna uskladivanja? to -se lice trzista,. iluzomo je ocekivati adekvatna rjesenja. Trzisni mehanizam funkdonira sporo i grubo te ni u privredama sa znatno sporijim tempom rasta dikle i znatno manjim strukturnim promjenama nije mogao da probleme ove vrste rjesava na zadovoljavajud nacin. U tako dinamickoj privredi kao sto je jugoslavenska nedostari spontanih trzisnih rjesenja mnogostmko se povecavaju. Stoga je neizbjezna aktivna intervendja ekonomske politike.11 Kod toga treba voditi racuna o ostro izrazenoj nesimetricnosti u kretanju djena. Do podizanja djena dolazi relativno lako, do smanjivanja vrlo tesko. Stoga u praksi do uskladivanja u jednoj progresivnoj trzisnoj privredi po pravilu ne dolazi na nepromijenjenom nivou djena,, vec u uslovima blage infladje. Qjene rastu u svim granama., ali u granama s brzim porastom produktivnosti sporije a u granama sa sporijim porastoin produktivnosti brze. To dovodi do fenomena koji je u ekonom- v skoj teoriji poznat kao iluzija novca" Apsolutni porast djena u svijesti proizvodaca grana s brzim porastom produktivnosti zamagljuje saznanje o relativnom padu djena njihovih grana u odnosu na djene ostalih grana. Iluzija novca" omoguajje da se uskladivanje izvrsi efikasnije i bezbolnije u uslovima blage infladje nego u uslovima nepromijenjenog nivoa djena. Nasa razmatranja o odnosima kretanja produktivnosti i djena omoguajju nam da vrsimo gruba predvidanja relativnog kretanja djena u pojedinim granama. Ta su kretanja obmuto propordonalna. Sto je sporiji porast produktivnosti to je brzi porast djena. Na zalost, nepostojanje podataka o kretanju jugoslavenskih djena proizvodaca onemogucuje da se ova hipoteza i statisticki dokumentira.12 Ukoliko bismo uspjeli da efikasnim vodenjem ekonomske politike djene manipuliramo tako da bude omogucena raspodjela prema radu na nivou grana da li bi nam i tada bili potrebni instrumenti za zahvatanje rente prirodnih rijetkosti i rente tehnike, ill bi te rente prosto isceznule? Rente ne bi isceznule, jer osim objektivno uslovljemh razlika izm edu' grana postoje isto tako objektivno uslovljene razlike izmedu poduzeca koja proizoode identicne proizvode, pa je stoga nemoguca diferencijacija cijena koje u trzisnoj privredi za iste proizoode moraju biti iste. U Jugoslaviji postoje tri poduzeca za eksploatadju nafte .i ona ostvaruju veoma razlicite rudnicke rente ili, predznije, pojedina polja istog poduzeca ostvaruju znatno razlicite rente. Ta konstatadja vrijedi za djelu ekstraktivnu industriju, poljoprivredu j sve one aktivnosti gdje je proizvodnja ogranicena prirodnim rijetkostiina. U preradivackoj industriji renta tehnike javlja se iz drugih razloga. Njih mozemo klasifidrati u dvije velike grup_e: razlozi u vezi s oso11 N a primjer stimuliranjem smanjenja cijena. 12 Postojeci indeks cijena proizvodaca prati djene s ukljucenim porezom na promet. teste promjene poreza na ptomet onemogucuju da se sagleda sta se desava s izvomim cijenama proizvodaca.

62

f. ' '

RASPODJELA PREMA RADU

i j j j

!
| I

binama proizvoda i oni u vezi o osobinama tehnoloskog postupka.. U prvom slucaju radi se o novim proizVodima koji se, kad se prvi put pojave, traze u kolicinama koje mnogo premasuju mogucnosti proizvodnje.' U posljednje vrijeme to je bio slucaj, na primjer, sa' plasticnim masama, antibioticima, sintetskim vlaknima, tranzistorima. Kako je potraznja znatno veca od ponude, djene su znatno vise od troskova proizvodnje. Renta koja _se pojavljuje u toj razlid moze se tretirati kao renta tehnike, ali ona se isto tako moze efikasno zahvadti i porezom na promet koji se sistematski snizuje kad se ponuda priblizava potraznji. No porez na promet je uglavnom neupotrebljiv u drugom slucaju kad se radi o razlicitim tehnoloskim postupcima u poduzecima koja proizvode slicne proizvode ili proizvode koji su bliski supstituti. U normalnim uslovima u svakoj grani postoje poduzeca razlidte fizicke i tehnoloske starosti. Sasvimnezavisno o naporima radnih kolektiva objektivno je nemoguce da sva podu zeca svake godine ukljuce najnoviju tehniku. Jedna masina ili jedno postrojenje traju io , 15 i vise godina. U meduvremenu moguca su stalna mahja poboljsanja ekonomike, ali bitna, skokovita poboljsanja moguca su tek nakon 10 , 15 ili vice godina. Moguce su dvije posljedice ove si. tuadje. Prvo, djene su takve da sva poduzeca u grani nastavljaju s proizvodnjom. U tom slucaju u normalnim okolnostima poduzeca opremljena novom i efikasnijom tehnikom ostvaruju rentu tehnike, koja nije rezultat -zalaganja radnog kolektiva. To, naravno, nisu uvijek ista po duzeca, ali u svakom momentu postoje neka poduzeca koja ostvaruju dohotke koji ni po kom mjerilu nisu rezultat rada radnog kolektiva. Drugo, djene se ravnaju prema modemim proizvodacima koji su predimenzionirali svoje kapadtete u odnosu na trziste. Tada proizvodaci sa tehnoloski zastarjelom opremom moraju bankrotirati. A to bi znacilo ne samo da su neki radni kolektivi bez ikakve objektivne svoje krivice kaznjeni, vec i da se dmstvena sredstva nepotrebno rasipaju, sto je u planskoj privredi nedopustivo. Ekonomski je, naime, opravdano da se jedan proizvodni kapadtet rashoduje iako je fizicki jos sposoban za proizvodnju tek onda kad njegovi materijalni troskovi (bez amortizadje) pocinju premasivati prodajnu djenu proizvoda, tj. kad vise ne omogucuje nikakvo povecavanje vrijednosti u toku proizvodnje. U trznoj privredi, medutim, fabrika ce biti zatvorena dm vise nije u stanju da isplacuje normalne place, a to mOze da bude znatno ranije nego sto je fizicki i ekonomski zastarjela. Stoga i opet odgovornost za ispravne ekonomske odluke u krajnjoj liniji snose organi ekonomske politike, a ne radni kolektivi poduzeca. U kojoj je mjeri ekonomska politika rijesila zadatak opce raspodjele prema radu moze se aproksimativno utvriditi statisticki. Distribudja kolektiva po ostvarenim dohocima13 mora biti podjednaka po
13 Ti dohoci nisu u prosjeku isti u svim granama, vec se razlikuju za diferencijale koji su uslovljeni historijski, regionalno, s obzirom na kvalifikacioni sastav i kao rezultat svjesnih zahvata ekonomske politike u svrhu postLzavanja odredenih drustvenih ciljeva. Te diferencijale treba uzeti u obzir. 63

N ASA 5T V A R N O ST

granama i s obzirom na tehnolosku starost poduzeca. Kod malo pre- I ciznijeg izracunavanja to bi se moglo kombinirati sa slijedecim- pristupom. Potrebno je utvrditi prosjecne dohotke po pojedinim strukama za -| cijelu. zemlju, na primjer, za sve elektricare, strojobravare, stolare, ne- j kvalificirane radnike itd. Kako nema razloga pretpostaviti da su elek- I tricari u tekstilnoj industriji losiji jod elektricara u naftnoj idustriji, niti J da 'su elektricari u .starim .pogonima losiji kao radnci od elektricara u ; ~ ) .modernim pogonima to bi u normalnim uslovima elektricari po poje/. dinim privrednim granama i elektricari po grupama pogona razvrsta r.ih po tehnoloskoj starosti morali imati u prosjeku podjednak zL&c-r-yi ^ / s ^ h d t k e . Isto vazi i za ostale struke. Kod struka koje su specificne za po/ , ,jedine grane na primjer, tkaci u tekstilnoj industriji prosjecni Iicni ] ,- ; ;v i dohoci utvrdili bi se u odnosu na dohotke u strukama koje su univerzalnije, a zastupljene su u odnosnoj grani. Tako bismo dobili standardne prosjecne dohotke za pojedine grane odnosno za grupacije poduzeca po tehnoloskoj starosti. Odstupanja stvamih dohodaka od ovih standardnih odrazavala bi stepen narusavanja principa raspodjele prema radu. Dosada smo stalno razmatrali samo djelatnost prosjecnog radnog kolektiva koji u svim privrednim granama postjze podjednake radne rezultate. Taj Tadni kolektiv stavljali smo u razlicite objektivno uslovljene situacije i onda smo utvrdivali sto bi trebalo uraditi da bude ostvaren princip raspodjele prema radu. No, privreda se, naravno, ne sastoji od prosjecnih vec od pojedinacnih radnih kolektiva koji se medusobno razlikuju u mnogim vaznim pojedinostima. U takvim uslovima isti prin cip raspodjele prema radu koji za prosjecni radni kolektiv zahtijeva prosjecne radne uslove koji omogucuju prosjecne licne dohotke, sad'a zahtijeva da bolji kolektivi ostVaruju vise a losiji nize licne dohotke. | Na kraju, radi potpunosti, treba upozoriti na jos jedan momenat koji je, uostalom, prilicno ocigledan. Privreda je suvise kompleksna, a buducnost suvise neizvjesna da bismo mogji pretendirati na to da instrumente ekonomske politike udesavamo tako precizno da bi bili zahvaceni samo oni dohoci koji ne poticu od rada i da bi preostatak dohotka tacno odgovarao principu raspodjele prema radu. Ocigledno je da ce se desavati pogreske, a kod toga treba opet uociti jednu vaznu nesimetricnost. Ukoliko je pogreseno prema dolje, tj. zahvaceno je pre- . malo, kolektiv ce doduse djelomicno ostvariti nezaradeni dohodak, ali j to nece utjecati lose na poslovanje poduzeca. No ukoliko je pogreseno j na vise i suvise zahvaceno, radni kolektiv moze naici na ozbiljne teskoce u daljnjem radu. Stoga u nacelu instrumente treba odmjeravati nesto blaze. I tu se onda javlja jedan izvor nezaradenih dolodaka. Drugi j je izvor u neizbjeznoj grubosti mjera ekonomske politike. Jedini poznati instrument kojim se i ova odstupanja mogu djelomicno korigirati jest progresivni porez na dohodak.

64

RA SPO D JELA PREMA RADU

Zakljucd TT' ao jedan od kljucnih principa na izgradnji naseg privrednog sisterna prihvacen je Marksov princip raspodjele prema radu u ; sodjalistickoj privredi. Taj prindp ne ostvaruje se automatski preko trzista. On se isto tako ne ostvanije primjenom formule po kojoj licni dohori rastu propordonalno porastu proizvodnosti rada ili dnige formule po kojoj licni dohod predstavljaju ostatak dohotka po uplati u fondove po nekoj stalnoj stopi. .U stvari, takve formule dovode do grubog narusavanje prindpa raspodjele prema radu. Isti radni ljudi s istim kvalifikadjama i zalaganjem na radu mogu za svega pet godina ostvariti dvaput vece ili dvaput manje licne dohotke zavisno od grane u kojoj se slucajno nalaze. A kako su razlike po granama, koje uprosjecavaju i ublazavaju ekstreme, prigusene, razlike u dohocima po uzim gnipaajama i po poduzecima bice i nekoliko puta vece. Nista ne pomaze ni zahtjev da se iskljuce efekti povecavanja djena. Vidjeli smo da ima privrednih grana koje ni sa povecanjem cijena nece ostvariti doh'otke prema ulozenoni radu, a da, s druge stfane, ima grana koje mogu smanjivati cijene, a da u isto vrijeme postizu znacajne nezaradene dohotke. Nas opci zakljucak je da u principu nema takve jednostavne formule koja bi omogucavala automatsko ostvarenje prindpa raspodjele prema radu. Kad bi odstupanja bila mala, cijelo pitanje imalo bi samo akademsko znacenje. No ona su veoma velika. Dva, tri i vise puta veci licni dohoci za isti rad predstavljaju takve poremecaje koje ni jedna moderna privreda, a posebno nasa, ne moze tolerirati. Prema tome, organi ekonomske politike morace intervenirati. ?A moguce su dvije vrste intervendja. Ukoliko se problem teorijski i' q'elovito ne sagleda, intervendje ce biti ad hoc, tamo gdje su ekscesi najtezi, gomilace se propisi, izmjene uredaba, interni arkulari b'anaka, odluke administrativnih i predstavnickih organa, a da se svim tim ni malo ne priblizimo konacno rjesenju problema. Ukratko, to bi bila administrativna intervendja, koja bi negirala duh, smisao i dljeve naseg privrednog sistema. Druga mogucnost je ekonomska intervendja- pomoai adekvatno definiranih i kvantitativno odmjerenih instrumenata koji problem rjesavaju u sustini, tako da ono sto preostaje predstavlja izuzetak a ne pravilo. Medutim, za uspjesnu ekonomsku interveniciju nije dovoljno da se problem rijesi nacelno i teorijski, iako je to, naravno, neophodno. Potrebno je izvrsiti niz studijskih predradnji u vidu monografija i empirijskih studija o strukhimim karakteristikama nase privrede. U tom pogledu stojimo prilicno neshvatljivo lose. Pored obilja elementamih statistickih podataka jos uvijek nemamo nekih analiticki najneophodnijih statistickih agregata kao sto su distribudja dohodaka ili potrosnja drustvenog proizvoda u stalnim cijenama. Do danas nije objavljena ni jedna monografija o ekonomici neke nase privredne grane. Nije ni izradena ni objavljena ni jedna ekonometrijska studija o, redmo, ponaif . '
j'

Nasa stvamost

;/

65

:NA5A

stv a rn o st

sanju poduzeca na trzistu, o efektima pojedinih instrumenata na promjene djena ili o proizvodnim funkdjama pojedinih grana i oblasti.14 Ovo sto je upravo receno ima, naravno, mnogo sire znacenje nego sto je utvrdivanje i manipuliranje instnunentarija .za ostvarivanje prindpa raspodjele prema radu. Posljednjih godina kod nas se brzo smanjivao obim adxninistrativnih intervendja u privredi. Doslo je do decentralizadje vaznih privrednih funkcija. vezi s tim moglo bi se pomisliti da se uloga planiranja i, sto je isto, svjesne ekonomske politike, bitno smanjila. Takvo shvacanje bi eksplicitna ili impliritno pretposlavilo da ce trziste automatskPi uspjesno rijesiti probleme koordinadje, uskladivanja i ostvarenja proklamiranih socijalistickih nacela. Koliko bi takva shvacanja bila pogresna, i daleko od stvamosti, pokazala je gornja analiza. U jugoslavenskoj socijalistickoj privredi planiranje nije nista izgubilo od svoje vaznosti, samo su se promijenile metode planiranja. Ali, upravo time je doslo do jedne bitne promjene. Umjesto nekadasnqeg relativno jednostavnog planiranja, kada se izvrsenje plana oslanja na administrativne i poluadministrativne intervendje drzavnih organa, planiranje je sada postalo neuporedivo slozenije. Ono zahtijeva savladavanje i intenzivno koristenje cjelokupnog aparata suvremene eko nomske analize. Ono zahtijeva koristenje elektronske racunske tehnike. Ono, na koncu, zahtijeva pronalazenje vlastitih metodoloskih rjesenja i analitickih tehnika, koje jos nigdje ne postoje a do kojih be.iuvjetno treba doci, jer to iziskuju specificnosti jugoslavenske privrede. U djelom tom velikom podrucju jedva da smo i zapoceli sa sistematskim radom. Veliki dljevi naseg sistema, kao sto je raspodjela prema radu, nece biti ostvareni sami po sebi. Za njihovo ostvarivanje potrebna je sistematski organizirana naucnoistrazivacka i ekonomsko-politicka djelatnosti. Potrebne su nam mnogobrojne studije o jugoslavenskoj privredi. Potrebno nam je podizanje planiranja na mnogo visi strucni i naucni nivo. 5 dosadasnjim rezultatima u oba podrucja tesko da mozemo biti zadovoljni. B. HO RVAT

14 Za ovu situaciju moguce je navesti slijedece objasnjenje: ozbiljne moriografije i empiricke studije, obradene svom potrebnom naucnom aparaturom, iziskuju veoma mukotrpan rad, a imaju samo veoma. ogranicen krug citalaca i zive relativno kratko vrijeme, jer se jugosl^venska privreda. brzo mijenja. Postojeci izdavaci stoga ne pokazuju nikakav interes za ove radove. Akademije se orijentiraju na ekonomsku historiju ukoliko uopce vode racuna o ekonomiji a komercijalni izdavaci se orijentiraju na edicije s tirazom od vise hiljada primjeraka. S druge strane, z'akon o naucnom radu zahtijeva za napredovanje u naucnoj struci objavljene radove. Rezultat je jasan: radi se ono sto se moze objaviti. Pored toga, postoji i-materijalni momenat. Udzbenici, konpilacije na opce teme i popularizacije zahtijevaju manje kvalificiran naucni rad, a imaju sigurnu produ i dozivljavaju vise izdanja i isto toliko honorara.66

jUG O SLAVENSK I IN STITU T Z A EKO NO M SKA ISTR A ZIV A N JA


B e o g ra d , K n e za M ilo sa b ro j 20 , tel. 27-008

S E P A R A T I
1 . V.- Trickovic, Ispitivanje strukture i elasticnosti tra5nje , Ekonomist,
3 4/1957, 52 58. 2 . B. Horvat, The Depreciation Multiplier and a Generalised Theory of Fixed Capital Costs", The Manchester School, M ay 1958, 136 59. 3 . B. Horvat, The Optimum Rate of Investment", The Economic Journal December 1958, 477 67: ! 1 i j 4 . V. Trickovic, ..Strukturne promene u licnoj .potrosnji ,_ Ekonomist, 3 /1960, 427 5 8 . 5. B . Horvat and V . BaSkovic, ..Workers Management in Yugoslavia: A Comment". The Journal of Political Economy,' April 1959, 19498. 6. B. Horvat, Drei Definitionen des Sozialprodukts", Konjunkturpolitik. Erstes Heft I 960, 27 40. 7. B. Horvat, A Restatement of a Simple Planning Model with some Examples from Yugoslav Economy", Sankhya, Series B, Vol. 23, Parts 1, 2, 3 ., 29 4 8 . v

8. B. Horvat The Characteristics of Yugoslav Economic Development",


Socialist Thought and Practice, 1 /1961, 83 97. 9. B. Horvat, ..CaractSristiques du development de leconomie Yougoslave", Questions actuelles du socialisme, 60/1961, 89 105. 10. B. Horvat, Th e Conceptual Background of Social Product, Income and Wealth, Series I X (1961) 234 52. I 11. B. Horvat, ..Radna vrijednost proizvodnje jugoslovenske poljoprivrede i | ' industrije , Ekonomist, 4/1961, 512 2 3 .

/
Hapoflwa 6n6nnoieKa Cp6nje

ft

53
P L A N N I N G A N D T H E M A R K ET: The Yugoslav Experience

By BRANKO HORVAT

REPRINT

38

JUGOSLAV
INSTITUTE O F

ECONOMIC
RESEARCH

BRANKO HORVAT, Ph. d., D. Sc., 'Director 2A R KO MRKUSld, D. Sc., Assistant Director

The institute grew our of the Research Department of the Federal Planning Bureau which was founded in 1958. . . Its purpose is to conduct research in the theory and practice of economic development at home and abroad, to study the Jugoslav economic system and contribute to the application of the Jugoslav economic policy, to improve the methodology of economic planning, to collect and analyse statistical data necessary for economic measu rement.-The Institute has also a post-graduate school with degree courses in economics, statistics and management science. A Center for Organisation and Development of Economic Enterprises, which helps solve the practical problems of individual enterprises and an Electronic Computer Center are also attached to it. T o make available the results of its research w ork to other scholars and professional people, the Institute publishes books, mo nographs and papers. The Institutes library endeavours to achieve a complete intake of. significant economic publications and is open on request to scholars from other institutions.

PLANNING A N D T H E MARKET:

The Yugoslav Experience


Branko Horvat professor of economics

JUGOSLAV INSTITUTE OP ECONOM1CH RESEARCH


B E O G R A D , 1967.

p lanning and the Market; The Yugoslav Experience,


Planning and Development Probramming , OECD, Paris, 1964

Published by; Jugoslovenski institut za ekonomska istrazivanja, Beograd, 1967.

PLANNING A N D T H E MARKET:

The Yugoslav Experience


BRANKO HORVAT*

Nineteenth century liberal capitalism produced economic growth, but also recurrent depressions and great inequalities in income distribution with great suffering and injustices. The remedy for the former evil was thought to be found in central pi arming, for the latter in socialism. Since depressions could not be tolerated in a socialist society, socialism had to be based on central p lanning. And then again, as a natural ideological feed back, central p lanning was identified with socialism. This is a somewhat simplified description of a doctrinal view shared eqially by professionals and laymen until quite recently. In fact, it is still commonly accepted regar dless of ideological differences in other respects. Since the idea of planning was conceivedas a reaction to the observed evils of the market economy, it is natural to find that planninghas been defi ned as a simple negation of the market. The market economy was privately owned, so a planned economy should be state owned. Market economy was governed by uncontrollable and impersonal forces, so a planned economy should be ruled by centralized decisions of a responsible government. And instead of a vicious play of prices there was to be a flow of administratively determined instructions dealing with the fundamental economic questions of how, for whom and how much to produce. In short, we have inherited the *
Professor of Economics, Yugoslav Institute of Economic Research.

following conception of planning. An over consistent economic plan is all passed by. the parliament. This central'plan becomes binding for all econo mic agents of the contry. Production tasks are assigned in more or less the same way as in an integrated concert. The national economy is conceived as an enormous business firm, and the operations of this big firm are con trolled in the same way as in any other firm. It may seem a little strange that people have so universally failed and many still fail ask rather obvious questions: Why should to planningbe administrative^ ^hy should Socialist economy be state owned? Theansweris that these questions looked patently nonsensical. Decentra lized or market planning and non government socialism looked like con tradictions in terms. But are they ? The following argument advanced by L. Robbin s may be considered characteristic for the ,theoretical,,,, refutation of planning: ^The alleged advantage of economic .planning,, namely, that it offers greater certainty with regard to the future depends upon the assumption that under planing are themselves brought under the control of the planners. Therefore.a paradox presents itself: either the planner is destitute of the instruments of calcu lating the ends of the community he intends to serve, or, if he restores the instrument he removes the
raison d etrt of the ,Jplanf (An E s s a y on the Nature and Significance of Economic Science, Macmillan, London, 1932).

'

the present controlling forces, the choices of individual spenders and savers,

The paradox arises only because in the good neoclassical tradition Professor Robbins makes an implicit assumption that choices of individual spenders and savers are made in a physical and social vacuum. In other and makes a value judgment by implying that the distortions of choices due to social relations and economic institutions do not matter. Strangely enough, the quoted passage was written in the middle of the worst economic depressiri ever experienced (1931).

| r * |

words, he overlooks the fact that economic process occurs in time and space |

3
The Market as an Instrument of Planning

There is another closely related misconception, which concei ves of the market as an antithesis to planning and which was illustrated by the quotation from Professor Robbins. The market is supposed to be a mechanism which makes it possible for consumers and producers to exercise their choices. But so is planning in general. There is no fundamental difference between the market and planning. The market is just one possible type of planning, just one possible mechanism for bringing about economic equilibria, 1 .e. for the allocation of resources in order to satisfy consumer needs. And it is not necessarily the best or most efficient mechanism we have for this purpose. Thus the appropriate question to be asked is not: Market or planning? but: How to make best use of the market in order to increase efficiency of planning? If will help to elucidate the issue if we deal briefly with two cherished notions of theoretical economists; consumer sovereignty and the market formation of prices. I have the following four points to make: (1) First, prices of consumer goods reflect only approximately

the objective relative importance of consumers' wants, i.e., of their true needs. Consumers choices are often irrational, shaped by habit, custom and lack of knowledge. The purchase of narcotic drugs and liquors,conspi cuous consumption, and the purchasing of foods of little nutritive value in proportion to the money paid out by the housewives of the poor are examp les frequently cited. The frequently used phrase consumers exercise . free choice should also be interpreted in a broad sence since there is no possibility for consumers to be absolutely sovereign. As Dobb points out: . . . the consumer and his wants are a social product, moulded both by the commodities which enter into his expericence and by the social standards and customs among which he has been reared. Thus, in shaping the course of development,.economic policy inevitably shapes the changing -pattern of consumers wants . . .

(2) Next, prices are money indices of alternatives. As all valiiations cannot possibly be expressed in money, occasionally considerable differences arise between real social cost and money cost and between real social benefit and price. Air pollution, professional diseases and destruction of aesthetic values may appear on the cost side; enjoyment of economic and social equality, security from disease and employment secu rity will appear on the benefit side. It follows that individual valuations are in insufficient basis for a price system in a planned economy and the market prices alone are an insufficient instrument for guiding production. Bothe have to be supplemen ted by social valuations resulting either directly in a new set of market prices directly or in administrative interventions in the production process. The examination of how social valuations are arrived at falls outside the field of economics. For the purpose of this paper it will be considered that (a) the need for social valuations arises when the choices to be made would lead to a diminution of the potential welfare of the commun ity if they were made on a strictly individualist basis, (b) social valuations somehow reflect the preference scale of the community, and (c) consumer communal preferences, representing the preferences of more than one individual, are superior to isolated individual preferences. Prohibition of liquor, subsidies for publishing books, compulsory education and free health services; all of these are instances where social valuations have been imposed upon indivi dual valuations.

g? 't
P 1

| jg |
i J

if,

In this connection, it would seem necessary to call the attention | to a dangerously misleading practice, common to many economists, of treating! all non individualist choices as arbitrary, the implication being that eco nomic theory (and policy) ought to be based on individual choices exclusively. This conception implicitly attributes a quality of absoluteness to the choi ces of the individual although, however, they are doubly relative: they are socially shaped, and their fulfillment depends on the interaction with all other-individual choices in the system. In other words, individual choices are socially determined (e.g., an economic slump is a result of an undesirab

s interaction of individual choices)'. Thus, if social valuations were arbit rary, individual valuations would be even more so. As a result, it would be impossible to rationalize the conduct of the economic affairs of mankind. This simple commonsence conclusion has been so generally ignored that I cannot emphasize too strongly the importance its implications have for economic theorizing.
i .

(3) The third comment refers to cases where prices are in prin ciple applicable but production does not react, so that the price output mechanism breaks down, or, simply, that the uncontrolled price system leads to uneconomic production solutions. In all such cases, adjustment has to be brought about directly by the Planning Authority. Examples are the case of external economies and diseconomies which the profit maximizing firm does not take into account; new industrial locations; establishment of a monopoly; great or sudden economic changes like acute shortage of certain commodities, or the state of war, when the supply does not react even to enormously increased prices. (4) Finally, there remain two vitally important decisions which ought to be made in every economy and which in a planned economy cannot be left to a free play of market forces. Every price system will also produce a certain distribution of income among the members of the community and
a certain divison of the socal product as between the investment and consu

mption. However, in a planned economy the optimum is required in both cases. Concluding the discussion of this section, we may note that a definition of planning has been gradually emerging. In a non planned free, market economy which in a pure text book form has never existed produc tion and distribution, including human relations in production, are determined automatically by haphazard market forces, i.e., by a more or less uncontro lled price mechanism. In other words, the Market is the Planning Authori ty. Now, if the market is left to operate as an automatic choice mechanism, but at the same time its choices are constantly being corrected in the four

6
respects described above, the economy will be transformed into a planned economy, p l annin g means perfection of market choices in order to increase the economic welfare of the community. Consequently and this appears to be the only economically meaningful criterion of efficiency ideal planning will lead to a maximum rate of growth of economic welfare.

6
Basic Principles of Oecefralized planning i

Decentralized market, or indicative,, planning is not necessarily the best solution for every country and for all circumstances. As a matter of fact it is not difficult to enumerate instances when centralized planning proves to be far superior. War is one of them. The initial stage of economic development is the other one. An undeveloped country lacks all the necessary ingredients for growth and international competition; skill, know-how, tradi= tion, capital, institutions,.The best the country can do in such a situation is to concentrate its m'eagre human and capital resources in the hands of the government, to impose stringent discipline, to proceed according to a central economic plan and take off. Similarly, immediately after a social revolution, or after a colonial country has won independence, the market might not be the most efficient instrument of planning for growth, and centralization may, for the time being, produce more desirable results. However, assuming that the circumstances are favorable, an efficient system of planning may be developed on the basis pf the following seven principles. (1)

First of all one has to bear in mind that drafting a plan

only a matter of experts; it is basically a social act. Many a plan has badly failed because its authors worried only about the allocation of resources and forgot to consider the people and institutions that were to implement the plan. Both components scientific and social political are equally important for efficient planning. The importance of professional competence is obvious. As far as the other component is concerned it will be useful to add a few more words. If the task is not only to produce a plan but also to implement it, then , the plan must contain the motivation for its own implementation. The economic;

7
agents firms, farmers, business association, trade unions, banks, regional interests must be informed and understand what is going on, must actively participate in producing the draft of the plan, must find their interests cor responding broadly to the intentions of the plan. Thus planning presupposes constant flow of information in every direction; it requires an elaborate mechanism for consultations on all levels, for an exchange of opinions and for resolving divergences in opinions, real or fictitious. One could perhaps say that planning should be done in a democratic way, but it is more than that. A central plan produced by several scores of experts in a Planning Bureau and passed as a law by a majority vote in the parliament will satisfy the usual requirements of democratic procedure. Yet it is likely to remain a paper work require most undesirable administrative interventions by or the government. It is not formal democracy which.is required;' it is a more fundamental awareness of all concerned that it is in their own best interest to follow the plan. Now, if interests are too divergent, planning cannot be efficient. Social institution sand social political relations in the country play a fundamental role. Notin all social systems is efficient planning a possibility. But that is a subject which I cannot pursue here. (2) Additional motivation fora successful implementation of so cial plans is to be found in what might be called their "realism. If the tar~ . gets of past plans have been more or less fulfilled, businessmen are likely to take it for granted that the new plan will also be fulfilled. Success instills confidence. Thus they will be following theirown income maximizing inte= rests if they try to frame their activities so as to make them consistentwith the general economic framework provided ..by the social plan. In this respect the mere publication of a social plan provides an extremely important mobi= lizing and coordinating force. But we have still other instruments in our tool box. (3) It is useful following Marshall distinguish between the to short-run and long-run aspects of the plan. In the short ran the output ca pacity is given for all practical purposes and economic policy is focused on

the problems of current production. In the long run the main problem is how to effect an adequate change in the output capacity, i.e., we focus on the volume structure and territorial allocation of investment. As far as short-run planning is concerned, there is much to be learned from andhittle to be added to stabilization policies practised the by all market economies. Since the days of the Great Depression every ting or programming, as some people prefer to call it in order to avoid the unpleasant sound of the term "planning and instruments of monetary and known not to require any additional comment.

| | |

'

| |

I I |

industrialized country has developed some sort of short-run planning budge- I

credit policies and, in the days of stress, of physical control, are well enough!

(4) The preceding principle (3) dealt with short-run equilibrium. | Such equilibria are possible at various rates of growth and also at no growth | at all. However, the central economic problem of our day is growth; not for its own sake, but because it is the way to increase the level of livingof the worlds population which is still at or below the subsistence level and in misery which cannot be tolerated. The main lever of growth (technically, not socially) is investment, and it is In this field that planning, defined in a narrow sense, might help. Of the three fundamental investment problems, the first one is the easiest to solve. If the volume of investment is too high, so that the social marginal efficiency of investment becomes negative, an in crease in the rate of interest or in the rate of taxation (of capital, income, profit or other) will tax away the surplus funds of the business and adjust investment activities to the absorptive capacity of the economy. If the volumi of investment is insufficient, the Planning Authority can stimulate investment activities in various ways, even by providing additional investment funds. (5) It is much more difficult to solve the problem of the optimal structure or location of capital formation. For some time it was believed that '% the Planning Authority should-control most, irenot all, of the country's in vestment resources in order to be able to implement optimal decisions. However, practical experience has shown that by controlling directly about ]

9
onethird of investment resources the Central Government which is the

supreme PlanningAuthority next to the parliament-is able to implement the plan effectively. The explanation is to be found in the heterogeneity of the investment projects which makes it possible to apply a selective policy; There are investment projects which may absorb several percenta ges of a countrys annual national income. The Tennessee Valley, Aswan Dam and Skopje Steel Mill projects belong to this group. Such projects can be financed and carried out only by the central government. There are, fur ther, closely related projects with relatively large minimum capacities, -'Jieavy capital investment, long gestation periods and low profitability. They also call for government participation^ Next, th^re is a group of industries which may be thought of as prime movers of economic growth. Power generation, heavy industry and, partly, transportation belongto this group. Since, without power, without equipment and without transportation no other output is possible, and since these three industries do not adapt themselves easily or quickly to demand requirements, government must make sure that an appropriate share of nations investment fund is allocated to these industries. Finally, the remaining industries, particularly the consumer goods industries, do not have difficulties in adapting themselves to the requirements of the market. Their investment gestatioa periods are short and profitability normally high. Thus they can take care of themselves and there is no need for government to interfere. In Yugoslavia the first two groups absorb about 30% of the nation's investment fund, are directly cpntrolled by the central government. An additio nal 207 is controlled by the state governments and local authorities. The remainder is controlled by business. I should, however, mention that the indirect control of the central PlanningAuthority extends to investment funds ^far in excess of 30%. This increased control is made possible by the system of investment participation^MPiMs-iiequently lack the investment resources needed for iuff self financing. Thusthey have to borrow from the Investment

Bank. And the Bank, although participating sometimes with small amounts, is able to stipulate certain conditions in conformity with the targets of the social plan. (6) In any country there are likely to exist underdeveloped or depressed regions. Investment in these regions is, as a rule, less profita ble than in other regions. It is well known that, if the market is left to ope rate of its own accord, the development gap is lfekely to widen. This creates various undesirable economic, social and political effects. The problem of balanced regional development may be solved by allocating a certain amount of the nation's investment resources tc these regions through a special Fund for Underdeveloped Regions. (7) Finally, the specific role of the banking system in a planned economy should be mentioned separately. Banks are hyibrid institutions. In framing their general policies they have to obey the instructions of the Social Plan. In this capacity they act as representatives of the society. But in choosing among their individual clients, they seek to maximize profit and thus act as all other business establishments. An efficient ban king mechanism greatly contributes to the flexibility ofra planned economy and thus to the efficiency of planning.

Yugoslav Experience

Various systems of market planning maybe envisaged. They will not be equally efficient, nor will they be equally applicable to any particular economy. But I refrain from discussing various theoretical possi bilities! here. It seems more useful to pick up one concrete economy and des cribe briefly its operations. I choose the Yugoslav economy which I happen
*

to know best. The fundamental institution of the Yugoslav economic system is an autonomouslgnterprise run by the workers. Autonomy means that basic decisions ar^nade withio the enterprise and no one from outside can interfere.

11
The basic decisions are the determination of output and rates, investment policy, price information, employment policy, and the determination of wa= ges. Run by the workers means that all workers in a particular enter prise (the "working collective) elect a Workers Council which is the sup reme policy-making body of the enterprise. The Workers' Council elects the Management Board a smaller body consisting of three to fifteen mem bers which is responsible for the implementation of the workers' council's policy directives and for the current operations of the enterprise. The Di rector of the enterprise is an ex officio member of the Management Board. But the Director and his managerial staff are considered employees of the Workers' Council, so that the lines of command do not have loose ends and so there is no possibility for a hierarchhical or stratified stxucture to emerge. The workers' management system was developed mainly for two reasons. First, and this is the more important reason of the two, "facto ries to the workers, land to the peasants, isan old socialist goal, and So cialism was what the Yugoslav revolution had fought for. It was thought that by socializing the capital of the society not by nationalizing, which presupposes state ownership and government control the preconditions would be created for the state to withef^way, which is another goal of Marxian socialism. Government control implies bureaucratization, and bureaucratiza tion not only stifles individual, local and collective initiative, but also leads to a hierarchically structured society with extremely undesirable so cial and political relations. Therefore, government control and interference must be feliminated from social life as much as possible, and to make this elimination effectve and lasting, one has to start by reshaping economic institutions. Those who hold economic power^ control the society, and the state stripped of that power will be more suspectible to other social reforms. These ideas have1 been rather scrupulously implemented, and today the Yu. goslavstate neither owns nor controls any enterprise, not even the Post Office.

12
The same reasoning applies, of course, to the private sector. Private capital has been socialized in order to eliminate the sources of exploitation connected with private economic power. But family busine sses exist in handicrafts and, particularly, in agriculture. However, there is hardly a private sector any more. I prefer to call it the individual, sec tor since once the hiringof other peoples labor is made practically im possible, it makes no fundamental difference whether you work for your own account alone (family business), or together with your fellow workers where you share the responsibility and proceeds (workers councils enter prise). Thus the oldv jtfttaposition between private and state ceased to exist; not because the state has Shallowed the "private but because both were eliminated. The second reason for the system is to be found in the belief tha workers' management will unfold latent individual, collective, and local initiative. As we shall see this anticipation also proved correct. Two now classical by arguments have been advanced against the workers*' management system. It has been argued: (a) that it will cause sition to distribute the income of the enterprise, will eat up total income earned and nothing will be left for investment which, in the absence of foreign aid, implies a high rate of saving. This in .turn implies great hardship and suffering on the part of the population. Thus, unless you impose saving by brute political force, you cannot expect spectacular economic expansion. lus and notan insufficiency of saving that one finds in industrialized socie- i ties. Thus it is a matter ofeconomic policy efficiency of planning, we may of say convert this surplus from the source of depression into the source to of growth. As the Yugoslav practice has shown, once you entrust working, collectives with the power of making investment decisions, even in an underdeveloped economy the rate of saving Yugoslavia more tEaii'30% of in national income, S.N.A. definition and, consequently, the rate of growth is

a breakdown of the work discipline, and (b) that the workers, once in a po- -

This criticism also proved to be wrong. As Keyneshas shown, it isfcjsurg?1

13
high. Space does not allow me to deal with the three criticisms more fully. The reader interested in these problems is advised to look up my book on the theory of planning. The three criticisms proved to deal with fake problems. There are, however, real problems encountered by the Yugoslav economy. I shall single out four that I consider most important. In every socialist economy the distribution of income is supposed to follow the principle to everyone according to his work. In the Yugoslav context this principle implies that not only labor but also the entrepren eurship component of the work done should be remunerated. However, no economy and the Yugoslav one is no exception runs smoothly. There are always some windfall gains as well as unpredictable losses, which have nothing to do with either the labor or the entrepreneurship of a particular working collective. How are we to account for them? There are various ways to cope with windfalls, but basically no satisfactory solution has been found so far. Thus equal starting conditions are usually effected through administrative interventions, which, of course, represent an alien and disrup tive element in the system. Closely related to the problem of income distribution is that of price formation. In a way these are just two facets of one single problem, and administrative interventions in the former case imply similar interven tions in the latter. In this respect the consumer market with the exception ofstaple foodstuffs works rather well. Other markets work less satisfactorily. Thus there isa Sequent need for price control, and until now Yugoslav pla nners have Been unable to eliminate inflationary tendencies. Wholesale prices of manufactured goods rise at a rate of 1 / 2% per annum, butthe cost . of living is increasing at a rate of 3/4% per annum. Capital mobility is the next on thelist of not satisfactorily sol ved problems. The textbook solution is, of course, very simple. You accu mulate investment resources in one central Investment Bank and you lend the money to the highest bidder using the rate of interest as an instrument

of allocation. Thus marginal cost and product are equalized throughout the economy and we have a welfare optimum.

However, as usually, theory and i

practice diverge. A solution of the type mentioned was tried for some time and! was found inefficient. The Central Investment Bank turned ditto be a high ly bureaucratic institution susceptible to all sorts of erratic political pres sures and there was an endless series of complaints about its decisions. If centralization does not work well, you try decentralization. It was decided to maximize the amount of self financing, of investment by the enterprises. This implies that profitability should vary from industry to industry. In the rapidly expanding Industries prices should be somewhat higher in order to allow os~higher profit margins out of which investment for expansion is to f be financ.ed. In the stagnant industries such exist in an economy which if doubles its output every seven years profit margins should be close to zero. All this would centainly horrify a theoretical welfare economist. But the system s.eems to work better than earlier. I may add that shares on the Stock Exchange are incompatible with a Socialist economy because they conflict with the principle of the distribution of income according to the work done and because they would introduce an unnecessary element of specubetween enterprises and banks are possible and have been tried. j | lation and uncertainty into the system. But certain kinds of bonds circulating!
1

Finally, the economy runs a rather large balance of payments i ; . . . ! deficit which together with meagre foreign exchange reserves invites govern-! ment interventions all the time. That prevents the development of free trade | relations with therr beneficent effects on the quality and prices of domestically produced commodities. It is, however, hard to say how much this is a result of the present level of development, or of the high rate of growth, and how much at all is an intrinsic difficulty of the system. if it ; ;
j

Evaluation of the Yugoslav Economic System

Workers management was legally introduced in 1950. but wor-

kers councils became really operative in 1952. Since then twelve years ha- 1 ve passed. That is too short a period for a definite evaluation of the system.S

15
The more so because though the main principles are clear enough and since 1963 embodied in the new constitution the system is still in the state of flux as far as details.-and technicalities are concerned. The period of twelve years was a period'of constant adjustments, of experimentation with new solutions, of probing into hitherto unexplored territory of the macroeconomic organization. The expansion of the economy was not at all smooth or balanced. There have been oscillations; the instability or dfeequilibria from time to time have become quite apparent; there have been inflationary tendencies; foreign exchange has been in chronically short supply and has caused great troubles; and administrative interventions have been frequent. On the other hand, since workers management and de centralized planning were introduced, capital efficiency has increased enormously the marginal efficiency of investment, measured by the recip rocal of the capital coefficient, has more than doubled and the productivi ty of labor is increasing steadily and rapidly. In the past twelve years the rates of growth of the national economy and of the level of living of the popu lation have been the highest in the world.

PUBLICATIONS OF THE JUGOSLAV INSTITUTE OF ECONOMIC RESEARCH, BEOGRAD, Zmaj Jovina 12

| Economic Studies
1. Branko.Horvat, Tow ardsa Theory of Planned Economy 2. Branko Horvat, Industrija nafte u Ju g o s la v iji K n jig a 1. P roizvod nja nafte K n jiga 2. R afin e rlja nafte K n jig a 3. D istrib u c ija nafte

II Textbooks and Handbooks


1: B ranislav ivanovic, Teoretska s ta tistik a 2. O lga Tom ic, Priprema rukopisa naucnih i strucnih radova prirucnik za autora

III

P a pe rs

1. Branko Horvat, Prim jena medjusektorske a n a lize u planskom bilanciranju privrede 2. L eopoldina V ukojevic, T endencija menjanja strukture jugoslovenske privrede u perlodu 19521960. godine 3. Branko Horvat, A n a liza nekih efekata promjena cena 4. Branko Horvat, Note on the R ate of Growth of the Y ugoslav Economy 5. D ancika N ik o lic i P av le Sicherl, K onstrukcija proizvodnokapitalnog modela za privredni razvoj Ju g o sla v ije 6. Drazen B ejakovic, M jerila u nauci i ekonomskoj p o lltic i za utvrdjivanje saobracajnih gravitaclonih podrucja luka 7. Branko Horvat, Sam oupravlenije, centralizm i planlrovanle 8/ Branko Horvat, Drustveno racunovodstvo za jugoslavensku privredu (projekat) 9. Branko Horvat, Ekonomska sim bolika

IV Translations
1. Beleske o primeni matematike u sovjetskom planiranju 2. P .C , M ahalanobis P laniranje u In d iji

3. Matematicke metode u ekonom iji 4. Prim ena matematickog programiranja i elektronskih racunara u p la n ira n ju

V Reprints
1. V. T rick o v ic " Isp itiv an je strukture i e la s tic n o s ti tr a z n je ", Ekonomist, 3-4/1957, 238-269. 2. B . Horvat, The D epreciation M ultiplier and a Generalised Theory of Fix ed C a p ita l C osts, The Manchester School, May 1958, 136159 3. B . Horvat, The Optimum R ate of in v e stm e n t", The Economic Journal, December 1958, 748767. 4. V. T rickovic V Strukturne promene u lic n o j p o tro s n ji", Ekonomist, 3/1960. 427-458. 5. B. Horvat and V. R askovic, Workers Management in Y ug oslavia: A C om m ent", The Journal of Political Economy, A p ril 1959, 194198. 6. B. Horvat, D rei D efinitionen des S o zialp ro d u k ts", Konjukturpolitik, E rstest Heft, 1960. 2740. 7. B . Horvat, A Restatem ent of a Simple P la n n in g Model with some Exam ples from Y ugoslav E co n o m y ", Sankhya, Series B. Vol. 23, Parts 1, 2, 3, 29-48. 8. B. Horvat, The Characteristics of Y ugoslav Econom ic Developm ent , Socialist Thought and Practice, 1 /1 9 6 1 ,1 - 1 5 . 9. B . Horvat, C aracteristiq ue s du developpment de 1 economie Yougos la v e , Questions actuelles du socialism e, 60/1961, 89105. 10. B. Horvat, The Conceptual Background of S ocial P ro d u c t", Income and Wealth, Series IX (1961) 234-252. 11. B. Horvat, R adna vrijednost proizvodnje jugoslavenske poljoprivrede i in dustrije, Ekonomist, 4 / 19 61,51 2523. 12. B . Horvat, "R a s p o d je la prema radu medju k o le k tiv im a ", N asa stvarnost, 1/1962, 52-66. 13. B . Iv a n o v ic , "P rim e n a metoda Iodstupanja u problemima odredjivanja. stepena ekonomske ra zv ije n o sti , Statisticka revija, 2 / 1957, 125-154, 1-2/1959, 26-42, 1/ 1962, 1-14, Ekonomist, 2/1 961 , 182-205.

14. B Horvat, M etodological Problems in Long-Term Economic Development Program m ing", Industrialization and Product ivity, UN. B u lle tin , 5 / 1962, 37-51.
1 5 . B , Horvat, Ekonomska nauka i narodna p riv re d a",

Nasastvarnost,

7-8/1962, 48-67. 16. B . Iv a n o v ic " The estim ation of the two dim ensional distributions of a s ta tis tic a l set, based on the m arginal distributions of its s tr a ta " , Statisti-

ca Neerlandica, 1 /1 9 6 3 ,1 3 - 2 3 .
17. B'. Horvat, N aftni kartel u predratnoj J u g o s la v iji" , Ekonomski anali, 12-13 (1962), 205-222. 18. B = Savic, Problem i regionalne lic n e potrosnje u J u g o s la v iji" , Ekonomski

anali, 12-13 (1962), 97-116.


19. D . N ik o lic , K onstrukcija jednog ekonometrijskog modela za razvoj indus t r ije " , Ekonomist, 2/1 9 6 3 , 388-419. 20. M. Z iv k o v ic , Mat'ematika u sovjetskoj ekonom iji , Nasa stvarnost, 7-8/1963, 126-135. 21. V. T rickovic, L ic n a potrosnja kao kriterij proizvodne p o litik e " , Ekono

mist, 1- 2 / 1958.
22. V. T rickovic, T endencije potrosnje hrane u sv etlosti savremenih izucavan ja , Ekonomist, 1 /1 9 6 0 .4 1 - 7 1 . 23. V. M atejic, Sustina i metode operacionih istra ziv an ja , Statisticka revija, 1/1963, 1-18. 24. B. Horvat, Quelques aspects de la p lan ifica tio n economique n a tio n a le ", L e s Annales de I economie collective, 23 / 1963. 25. B. Savic, " Nivo ishfane seoskog stanovnistvai Srbijerpo poljoprivrednim rejonimi tL'.'-,Hrana / ishrana, IV 1963. 26. B . Horvat, M etodoloski problemi dugorocnog programiranja privrednog ra z v o ja ", Ekonomski pregled, 1011/1962, 27.

V.

Medenica i V. T rickovic, M aterijalni i novdani tokovi i njihov uticaj

na cene i t r z is te " , Ekonomski pregled, 1012/ 1963. 28. B. Marendic, P inanciranje dje la tn o sti visokog skolstva SRH u periodu 1960-63. godine , Ekonomski pregled, 1 0 12/1963, 29. B. Horvat, Sam oupravljanje, centralizam i p la n ira n je " , Pregled, 5/1964. 413-444.

30. B . Horvat, Dva modela efekata formiranja z a lih a na kretanje drustvenog p ro iz y o d a ", Ekonomski pregled, 7/1964, 407415. 31. B. Horvat, "E k o no m sk i sm isao indeksa proizvodnje i c ije n a " , Statistic revija7 1/1964, 7-14. j 32. B. Iv a n o v ic " " S ta tis tid k i rasporedi sa aleatornim param etrim a", Sta tistickffrevija, 1/1964, 16.

j j

33. B Horvat, " T h e Optimum Rate of Investment R e co n sid e re d ", The Eco-j nomic Journal, 1965, 572576, j 34. L j. Madzar, "F riv re d n i sistem i m obilnost faktora p ro iz v o d n je ", Ekonomist, 1-2/1965, 28-48. | 35. B . Horvat, " P la n n in g in Y u g o slav Ia ,, Studies in Development 19,64. 149-165.

j
j

1,

36. S, B olfiic, "T e n d e n c ije u razvoju metoda savremene socio lo gije g ra d a ",

Sociologija 4, Beograd, 1965..


" A n a liz a sistem a s ta tis tik e s a stanovista socio lo gije n a s e lja " , Sociologija 3 Beograd, 1965. 37. B . Horvat, "in d iv id u a ln o i drustveno vlasnistvo u s o c lja liz m u " , GlediSta3, Beograd, 1967.

HapoflHa 6n6nnoTeKa Cp6nje

PLANNING IN YUGOSLAVIA

3 R A N K 0 H O R V AT

R E P R I N T

35

J U G O S L A V
I N S T I T U T E

II Si 4590

R E P R I N T

35

PLANNING IN YUGOSLAVIA Branko Horvat, research adviser

Jugoslovenski in stitu t za ekonomska istrazivanja Beograd, 1966.

Reprint from

Development Plans and Programmes, ' Studies

in Development !, OECD, 1964, pp. 149-165.

Stampa: Jugoslovenski institut za ekonomska istrazivanja, Beograd, Zmaj Jovina 12

P L A N N IN G

IN Y U G O S L A V I A *

*>y
BRANKO HORVAT

A c tin g D ire cto r Y ugoslav In s titu te o f Econom ic Research - Belgrade


What I am about to tell you should not be interpreted as an attempt at generalisation, either implied or otherwise, unless I say so explicitly. The ca se of Yugoslavia is a very special one. The Yugoslav economy is not a mixed economy as most of the economies in the West are, yet it has been planned in a very different way from the Socialist economies in Europe. Taking these facts into account, Yugoslavia is really a very specific case, with not much ground for generalisation, so far as the historical forms of organisation are concerned. There is some possibility for generalisation as far as the logic of the economic process is concerned.
I. Historical Background

To supply you briefly with the historical background for what has happe ned in Yugoslavia, I may tell you that the course of development may be divi ded into two very different periods. The first one immediately after the war was characterised by strict centralisation. The second one, around 1951 52, is a period of decentralisation. These are historical facts. At the time when we we re embarking on these economic policies, we were not aware that this is one of these few generalisation that one may make about economic development of under developed countries. If you have a country which got its independence *
Edited from a recorded talk.

after a national liberation war, as was our case, or after say ceasing to be a colonial country, or after a social revolution, or any other substantial break with its own past stagnant history, the first thing you have to do is to mobi^ lise under central control all the human and other resources in the country. There is no other way of exercising the "big push1 you need at the beginning. But as soon as you have achieved strict and efficient centralisation, you have to start decentralising, because centralisation tends to produce bureaucracy

j
j,

and breaks in economic efficiency, not to speak of the political dangers it brings . with it. We have learned this lesson quite unintentionally. Just when you think you have achieved your final goal of a neat, centrally organised economy, you must start a reverse process, to destroy what you have just achieved, if you wish to preserve economic efficiency for some longer time. What I have described in general terms really happened in Yugoslavia. After three years of trying to copy the Soviet system at that time, we realised that there are all sorts of deficiencies in this system. We tried to reconsider our whole economic thinking and philosophy in the country, not only economic but social as well. We came to the definite conclusion that centralisation is a necessary but a very short and temporary phase in economic development of an under developed country, and that you should get.rid of centralisation as soon as you can. In 1950 we introduced the first Qf the b ig inventions ;n our system. This was the Workers' Councils. In 1951 we invented a second one, which we called "planning by global proportions - not planning every single thing, but trying to envisage and achieve a certain structure of the economy, .for instance the division of national income between consumption into personal consumption and collective consumption, the structure of investment and so on. There are a few such proportions which we thought were essential for economic develop ment, and these should be kept firmly in the hands of the Planning Authorities. All other things should be left completely to the free initiative of the economic agents who have to carry out the economic policy. Since 1952 this policy has been pursued, but we are still in the period when the decentralisation drive has not been finished.

3
||. Planning a s Co-ordination of Economic A ctivities

So much about the historical background. The next point I wantto discuss is the fundamental economic problem of co ordination of economic activities. Here I wish to point out that two primitive views are still widely held, The first one is that central planning is the most efficient way of achieving this co-ordi nation. You simply give orders to all producing units in the country, you calcu late on paper who has to produce what, and who has to supply whom, and through corresponding orders by the administrative machinery you achieve the production and distribution of economic goods. It has turned out that this is not at all the most efficient way, the administrative difficulties become so great, and the loss of initiative of those who are on the spot, those who have to carry out the directi ves, is so great that strict centralisation defeats its purpose. The stricter it is, the less efficient it is. The opposite primitive view, also held by many people and many lear ned economists is the one which can be traced back to the period of liberal capitalism; "Let every firm do what it thinks best, to its own purpose. They are the people who know what is really best. They are motivated to do it in the best way, and let the Government not interfere in the process of work." This naive view is based on the observation that there is a certain degree of rational behaviour within a firm. However, the rational behaviour of individual firms, when aggregated into the national economy, may become very irrational indeed, as the slumps and economic crises have shown. "With the first approach, on the other hand, you may have the other extre me, a very rational behaviour of the central planning agencies and very irratio nal behaviour on the spot. The obvious solution to this problem is to discard both extremes and try to strike a balance, reasoning in a similar way, as when solving linear programmes. You have your constraints and you are trying to strike your optimum, and this is the sort of thing we were trying to do. I .

may use this opportunity to call attention to the question raised by

Mr. Paranjape, and by Mr. Miyazaki in their papers, namely that in Japan there is no planning, and in India there is no planning which can be considered as such. I believe that we are nowin the period where these sort of approaches

4 are no longer valid. We can, on the basis of historical experience, say that there is no one kind of planning, for instance, the centralised planning. You may do planning very many ways. The problem is to find out the' most appropri ate way of planning for any particular country. There is no single way, that is clear. There is no unique way for any one country, because you change your planning approach as you grow, as you develop your administrative apparatus and so on. So the Japanese planning, the indicative planning in France and the global proportion planning in Yugoslavia are really planning procedures. They are different, but they are also similar. They show a very different ap proach of the present day economist, as compared with those of the 19th cen tury, when the market was considered to be the planning mechanism, and not the conscious intervention of one sort or the other into the economic process.
III. The Distinction Between Short-Run and Lo n g-R u n Planning

Now, after raising this question of economic co-ordination, which seems to be the fundamental one, I wish also to recall an old distinction by Marshall. It is not just a textbook distinction , but is very valid I believe in economic planning, and that is the distinction between long and short-run. I believe this to be the clue to the present practice of planning in Yugoslavia. In the short run, assuming we have an equilibrium situation, the capaci ty of producing units is given. If that is so, there is no need for a central plan ning agency to interfere into their business. Let them do what they think best for their interests. What does this mean? The quality of goods, the assortment of goods, the regional and local distribution of goods, all these things should be left to the discretion of the firms. They should be completely independent in this respect. In other words, in the short-run letf s have the market as the planning mechanism, because it is the most efficient, given these conditions. How, even in the short-run, of course, you do not have perfect equilibrium and you do not have perfectly working market forces, you have imperfections here and there, difficulties with the money supply, temporary shortages; foreign trade problems, and so on. In a way you have to interfere, but the way you

5 interfere is really a classical way, by using such instruments as interest ra tes, or price controls, fiscal and monetary policy nothing specific to planned economies. This is one of the things 'which confuses many people, because when they note these things they say, Well, that has nothing to do with planning, every modem industrial state does that! So it does, and that is really a fact of our times that every modem industrial state has to plan in one way or the other, more or less efficiently. This is the short-run stituation, and there is nothing particularly new or striking about it. What is really important, and what brings new moments into the whole problem, is the long-run equilibrium. In the long-run capacity changes and you have in someway to make sure that these capacity changes will be synchroni sed, both in time and structurally, and that you have the right amount of inves tment. This is a thing which cannot be done by a market economy. I think most economists nowadays agree on that. The market economy cannot achieve this itself by its own operations. You have to establish a new institutional framework, which would enable you to get your long-run equilibrium with an optimal in vestment policy.
IV . The Y u goslav Institutional Se t-u p

Now I come to the Yugoslav institutional set-up, to the ways in which we tried to cope with this sort of situation. First of all, productive capital is soci ally owned. Next, our enterprises are administratively completely independent. They make their own production plans, they have their own pricing policy, they have their own wage policy. I am not quite sure that it is good, but wages are less controlled in Yugoslavia than in any western country. The trade unions cannot ask for uniform wages in the country, it is within the jurisdiction of the individual Workers Councils to setup the wage differentials at the level of in dividual firms. Also, up until now we have an important private sector in agri culture and handicrafts, because these are the sectors where the small owners are predominant, and small owners cannot, by definition, exploit other people" s labour. This is the producingbasis of the country. Then we have banks, which

exercise two roles. The first one is the ordinary banking role; they collect idle money and they give loans, and they try to place their monetary resources in those places where the interest is greatest. Apart from that, banks administer the so-called General Investment Fund. From this, projects are financed which

I
'

are considered to be the key projects from the point of view of economic develop- ; ment of the country. They may be the key projects in terms of infrastructure, or in terms of some industries lagging behind others. Wherever you have to intervene ' in such a way as to fill a gap, this is the field where the General Investment Fund has to intervene. Next, the enterprises are able to combine into all sorts of associations, from fusion, complete integration, to very loose associations. It is obligatory for them to be members of the Economic Chamber; M l this has one single purpose, to enable the enterprises to do planning for themselves. They produce

\
!

all sorts of schemes, which are not necessarily in formal agreement with 5 Year ! Plans or 7 - Year Plans, etc., but which are taken very seriously into consideration when the Federal Planning Bureau works on a plan, and when the Go-' vemment and the Parliament have to decide on a new plan. Thus there is a possibility for the business sector to do as much planning as possible without any intervention from outside; and they really use this possibility and do quite a lot of planning for themselves. We also have a Planning Bureau which has no administrative powers. It cannot issue any orders cannot ask anyone i n the country to do anything. It is a purely professional body at the disposal of the Government and the Economic Ministries, where the most experienced economic and engineering experts are assembled. According to directives of the Government, and on the basis of their knowledge and experience, they produce annual, 5 Year and longer term plans. These plans are then widely discussed, and not just discussed; in the process of producing plans the cooperation of very many people outside the Planning Bureau is sought. I havent counted how many people are taking part in the 7-Year Plan which is now being elaborated. I know that we have about 10 groups around the Collegium of the Planning Bureau, which itself has about ISO people. These 10 groups have about 400 experts from all | | j
;{

7 parts of the country. Apart from these, trade unions, the economic chamber, the associations, various institutes, even universities take part in discussing and preparing plans, and also particular problems connected with the new me dium-term plans. Finally, to complete this institutional structure, I would mention that

our Parliament is also somewhat different from the traditonal sort of Parlia ments. We do not have just one House, but five Houses. All houses have equal rights, and each Bill has to be passed by 2 houses the political house, and one of the four professional houses. One of these four is the economic house, where the business people elect their own representatives, and this house is responsible for all economic matters. This means Parliament cannot pass any low on which the political house, "The Council of producers as we call it does not agree.
V. Two Common Criticism s

It has been argued, that if you have a system of Workers Councils and independent management, what workers would first do would be to consume every thing they earn, and that this would ruin the investment possibilities of the coun try. This argument proves to be completely wrong. What really happened was that Workers ' Councils not only did not distribute everything into wages, but tended to push the investment further than the economic plans envisaged. Our real danger in the last 5 or 6 years was not the lack of in vestment,but ove;-investment, which was causing continual troubles of inflation. Why this is so, is easy to explain. There are all sorts of pressures which produce this final result, leading the Workers' Councils to invest as much as possible. First of all, if the enter prise wishes to get money for anything it needs houses for workers, or for new constructions and modernisation or simply to finance inventories it goes to the bank. The bank will have tc evaluate their economic position. Those enterprises which could show that they invest a lot into extending capa city, modernising technological processes etc. are likely to get money more easily than those which are more stagnant. That is one of the incentives to invest. The next one is that if they don't invest, somebody else might invest,

and they would be lagging behind, which means that their wages wouldnt increase as fast as the wages of their neighbours. The next one is a detail of our de centralisation policy; every little district has a particular interest in its own industries. People like to see output in their own territory increasing as fast as possible. Of course, the community shares in the profits of the enter prises situated in their territory. If a factory is situated in one district and the headquarters in the next, the taxes and everything else is paid where the output

j;

is produced. All these local authorities exert tremendous pressure on the produ- : cers on their territory to investas much as they can, because this would mean additional means for the local budget. Also, there is a system of when you ask for money you have to participate with your own means. So the more you use your own means, themore money from outside this little district you can attract for new investments on your local territory. All this, in a way, creates tremendous competition for investment resources, and we really have a chronic over investment situation. The second important criticism against this system was that if you leave the workers the possibility of deciding on a wage differential not only on how much should be distributed in wages, howmuch goes into investment funds, but also what should be the wage scale what they do then will be a great egalitarian pressure. They would ask that a worker should have the same salary as an unskilled worker, and that this would eliminate inducements to work harder. In fact, unwillingly, we made an experiment two years ago. when enterprises got complete independence in deciding their wage poiicy. The immediate result was not to close the wage gap but to widen it to such an extent that trade unions had to intervene and set up a commission. I give you an example, Before that, the gap between the wage of an unskilled worker and a director of medium-sized industrial enterprise, of say 3,000 to 5,000 workers, was about 1 to 7. If you take into account children's allowances, it may be reduced to one to five, one to four. After the Workers' Councils got the right to decide on this span, it was in creased in the course of six months to almost one to twenty. This was conside= | E | | | I

| |

I
I I

red to be quite intolerable in the social system we have, and we had to intervene. : The spread has now been brought back to something between 1 to 7 to 1 to 10.

9 These two main criticisms against the system which I have just described, have been disproved, not been disproved, not only theoret ically but in practice. The problems of the system really lie elsewhere,
Yl. The Planning System is Still in a Proeess of Development

We are very far from claiming to have solved all problems, or even to have produced a closed system. There are many open ends and many unsolved prob lems. The whole system is still unfinished and in the process of refinement. Just as an illustration, in the last six years we have tried to produce a law on planning, in fact the Planning Bureau was asked by the Government to produce it, but without success. The law which is still formally in existence, and which was passed in 1952. has as much to do with the planning now, as for instance the laws of Henry VIII in England have to do with the present situation. Yet neither have been repealed. We simply could not produce a new/jne because many things had still to be settled. Therefore, I do not want to claim that the system has been formalised in such a way as to ensure consistency of either institutions or economic policies. But main institutions described above and the general logic of the system stand firmly. And if you look at the table I produ ced in the appended extract from one of my papers, you will see the rate of growth has been a very high one up to now. The 7~Year Plan envisages more or less the extrapolation of the present rate of growth, so we will have a period of almost two decades, 1952 1970, with a rate of growth of about 10 per cent, pro viding of course that the planners prove to be right in their predictions for the next 7 years. This means that in the next decade Yugoslavia will reach more or less the present per capita output of the Western European countries. And that may be also considered as an indication for judging the efficiency of the system.

10

Annex
SO M E C O M P A R IS O N S O F T H E GROWTH R A T E S IN T H E L A S T D E C A D E *

by
Branko Hor vat The postwar economic development of Yugoslavia may be conveniently broken down into three periods: prior to 1952, 19521960 and 19611962. The first period was characterised by full recovery of war damages, deeply going social changes and great losses of the economy due to a severe economic blocade. The second period is a period of fast and uniform growth, with a slight acceleration of growth in the second half of that period. In the beginning of 1961, a sudden slackening of growth took place, the rate of growth was halved and continued to be so low until the second half of 1962, when a movement fowards earlier growth trends became apparent. The reasons for the 19611962 cycle are very specific and will be mentioned later. Thus, only the eight year period 19521960 may be considered sufficiently characteristic for a study of the growth rate of Yugoslav economy. It will be of some interest to start our inquiry by compiling a table of comparative growth rates for those countries which experienced fastest growth in the period 19521960. If we had data for all countries, one or two more countries would pos sibly be included in the table below. Accordingly, the general picture would not change substantially. However, it is difficult to say what the figures quoted mean precisely. No standardization of data could be attempted here. The table compiled exposes the fallacy of the fallacy of the time-ho noured views that fast growth is characteristic of backward, economically undeveloped countries. In fact, no really backward country appears on the list
* An Extract from the naper presented to the Eighth General Conference of tLa International Association for Research in Income and Wealth, Greece.. : June 1963.

11 of the fastest growing economies, and even if we had more adequate data, no more than one or two such countries would be included. On the other hand
.0

highly industrialized countries, varying in size and resource endowments such as Czechoslovakia, Germany, the Soviet Union, Japan, Austria, are included in the list. The table also indicates some reasons for rapid growth. Out of thirteen countries, eight (Israel included) have a type of economic organisation which might be labelled planning . Now, it is possible that some of the growth rates are inflated, some of them even seriously inflated. Still, this would only change the order of the countries listed according to growth rates, and would not change,
GROWTH RATES OP THE FASTEST GROWING COUNTRIES IN THE PERIOD 1952-1960

In percentages
PER CAPITA PRODUCT Yugoslavia Bulgaria Soviet Union Japan Rumania Israel 'Czechoslovakia Austria Western Germany Greece Italy Hungary Poland 8.8 8.1 8.0 7,8 7.4 6.9 C ) 6.0 5.9 5,8 5.7 5.6 5.6 5.5 INDUSTRIAL AGRICULTURAL OUTPUT OUTPUT 13.4 14.0 10.9 15.4 11.2 9.7 7.0 8.9 8,6 8.9 6.7 11 2 6 1a> 5.5 5.9 3 6b) 48 10.6 b) 2.6 3.1 b) 1.4 b) 6,8 b) 3.9b) 47 3.1

a) On the basis of two-year averages: 1952 and 1960 53 61. b) The base year is 1952 53, the final year is 1959-60 c) Period 1952-59.

Sources and notes;


Per capita product is either gross national product or national income; in some cases material production definition in othersS.N.A definition of national product is used. The data for per capita product are taken; for Yugoslavia from Statisticki godisnjakjugoslavije 7962 pp. 54 and 93; for the Soviet Union from Narodnoe hozjajstvo

12

SSSR v 1960 godu; 1961, pp 488, 1961,

pp, 60 and 102; for other countries from

U,N. Stati&ical Yearbook

The data on industrial product are taken from UN. Sfatsiical Yearbooks 1960 and PP- 60, 78 88, and pp. 60s 70 80. The data on agricultural output are taken; for the Soviet Union from Narodnoe hozjajstvo SSSR v 1960 godu; for Bulgaria from Statisticeski godisnik 1961, p. 170; for Poland from Rocznyk statistyezny 1961, p. 259; for Czechoslovakia from Statisticka rocenka 1961, P. 230: for Hungary from Sfa= tisztikai evkenyv 1961, p. 133; for other countries from UN. Statistical Yearbooks 1959, 1960 and 1961, p. 84, 90 and 82.

at least not substantially, the list itself. In other words, it is not likely that any of the countries included would have to be dropped out. Also, the fact that the national product statistics for the country that heads the list meet international standards in this field suggests that per capita growth rates (around 9 per cent) are not a fake but a real fact ora real posibility. There can be little doubt that planning should be considered as one of the most important factors of rapid growth. The explanation of why it is so is a rather simple one. Planning shifts the marginal efficiency of investment curve upwards and thus increases the accumulation possibilities of the eco nomy in question.* Adam Smith's Invisible Hand may be considered also as a sort of Planning Bureau, and the market it directs is certainly a kind of planning mechanism. But the market works rather crudely and mostly ex post. If then we introduce ex ante coordination of business activities and beforehand on the paper eliminate all those wasteful decisions which would in practice be eliminated by the market - we get planning. Market supplemented by an ex ante coordination seems to be the device for lifting the rate of growth to levels which had at one time been considered impossible.

For a detailed theoretical analysis of this statement see B. Horvat.. Ekonomska teroijy planske privrede (The Economic Theory o f Planned Economy), Kultura, Beograd., 1961.

13

SUMMARY OF THE DISCUSSION In discussion of Mr, Horvat's paper, interest was expressed in the manner in which investment funds are actually allocated. More generally, there was inte rest in the degree to which the central authorities exercise control over indivi dual managers, Questions were also raised regarding the control of the foreign trade sector. It was asked what the precise role was of small enterprises and big enterprises. A fundamental question raised was whether there was any need for planning if the rate of growth is as high as it is in Yugoslavia. If was sug gested by one participant that the need for planning varies with the phase of economic development; it was suggested that planning is needed in order to launch a process of economic growth, andmay be needed again in advanced economies approaching maturity and stagnation. In between and Yugoslavia is in between, it was suggested planningmay be of lesser importance. Questions were also raised regarding the comparison of plans with ac= tual results. There was interest in the selffinancing of enterprises and the degree of freedom accorded to enterprises in the reinvestment of their own profits. In this connection too therewas much interest in the role of the wor kers councils. In praticular, given the role of the workersJ councils in deter mining wage rates, and so the distribution of profits between current income and expansion of capacity, how did the new industrial workers acquire suf ficient discipline to permit profit accumulation? What prevented workers' cou ncils from "profiteering ? It was suggested that there might be indirect pres" sures on the workers5 councils even though they seemed nominally rather free. Questions were also raised as to the method by which individual pro= jects were screened by the central authorities. With regard to the economic fluctuations noted in the Yugoslav economy, the question was raised whet her the decline in growth rates could be regarded as an efficiency crisis rather than as a genuine slump. Is his reply, Dr. Horvat dealt first with the question of allocation of investment funds. The prupose of the Federal Planning Bureau and of the

14 Republican Planning Bureau is to watch very closely the behaviour of the eco

nomy, especially the structural changes, to report as soon as possible on poten- ;j tial disequilibrium, and to suggest the measures which should be taken. If has

jj

been found that with about one third of total investment being controlled centra- !| lly, there is complete and extremely efficient control over the timing, the structure! and the amount of investment. If you central investment funds, which may be financed, let us say, with interest paid on loans and purchase taxes, as is the case in Yugoslavia, comprise just one-third of total investment, everything else being controlled by individual enterprises, local authorities, housing societies etc., the central j

\
j j

government will have effective control over investment. There is no need to con- . j trol investment in individual industries, because they adapt themselves to all the j necessary requirements of the situation, within a lag of a few months. Investment programmes are never started from scratch; you are always somewhere in the middle. There are some obligations to carry out from last year, and the structure created by finishing the project this year compels certain new investments next year. The space for manoeuvring is not too wide, and restricts the freedom of individual industries, i.e. is restricted by the overall economic situation. As in other countries, Japan for instance, the mere fact that there is a plan in which the producers believe assures its execution. D r. Horvat turned next to the question of export and import and their integration with the plan as in any developing country, in the first phase there is a foreign trade deficit, and even a tendency for the deficit to increase. Foreign trade expands at a higher rate than total output, and even at a higher rate than industrial output, which in turn develops somewhat faster than the total G.N.P, After a time a sort of dynamic equilibrium is reached when the forei| trade deficit begins to decrease, relatively if not absolutely. The rate of growth f of growth of foreign trade stands still after reaching a peak, and then begins to j turn down and to approach the trend of output as a whole. Yugoslavia at the mo-J . . i ment is in the phase where the foreign trade deficit has gradually begun to f decrease, but where a foreign trade rate of growth is still higher than both total | | I

15
and industrial output. These things have been taken into account, and just

to give some comfort to our Japanese friends, this is an area of planning whe re we have made systematic errors. Our planners always envisage higher rates of growth of exports and imports than are really achieved. Dr. Horvat next discussed the possibility that the management of the Yu goslav firm mightmisuse its power, in the same way as the management of a private corporation, making decisions against the will of the shareholders. The re is a big difference, he said, since the shareholders of Yugoslav firm live in the firm and know what is happening. Also shareholders are relatively few, at most several thousand, usually 1,000 2,000. Whereas shareholders of a big corporation are so numerous that they cannot be assembled, A third difference is that shareholders meet legally, say, once a year, to discuss the faults of the firm; while the Yugoslav workers have the possibility of meeting practically every day, or at least once a month to discuss the policy of the management. By various means, if nothing else is possible then by a sort of referendum, they can prevent a certain policy from being executed. This does not mean that managements in Yugoslavia do not try to misuse their power, but there are powerful checks against too much misuse. First, the re is the institution of workers councils, elected every second year. The wor kers' councils elect the management board and the management has to say some thing on what the Director does. They may even discharge a Director. Also the trade unions have the possibility of supervisingthe legality of steps taken by various people in the enterprise. There is one more check which is extremely efficient, the Press. This check has been used particularly in the last few years. The people have come to realise that if things become unsatisfactory, there is the possibility of writing to the newspaper. If the letter is published, things are likely to be changed. The local authorities must react, the party organisation will be asked why they were doing certain things, and so on, A Commission will be set up with strong public pressure. Thus the Press is one of the checks which prevent too great a misuse of power. Dr. Horvat proceeded to discuss the results of planning. Between 1952 and 196^ the results were extremely close to the forecasts. If the growth of

16 output of manufacturing industry was forecast to be in the range of, say, IS per cent, then therange of results was on the average no more than 1416 per cent. Very rarely once or twice in ten years - it occurred that the deviation was as much as 2 per cent. Of course, this accuracy does not occur for agriculture, because the weather fluctuations are extreme. In 1961 and 1962 there was a big exception. The planners envisaged a rate of growth of 10 per cent, and the realised rate of growth was 5 per cent. In 1962, the same thing happe ned again. But this was not an efficiency crisis, it was one very specific sort of fluctuation in our economy, created by very specific circumstances. A new constitution had to be produced, and politicians wanted to have it in 1962. This proved impossible. Then they wanted to have it in 1963, and the govern ment session was extended for one more year. The new constitution was a fur ther radical move in the direction of decentralisation. In 1961, they passed in haste three radical and partly contradictory and ill prepared reforms, in the monetary and fiscal policy, in wage policy, and foreign exchange policy. Each of these reforms, if it is not well prepared may cause a lot of trouble, with three at once you have more trouble than you need. From January 1961 to July 1961, the rate of growth of GNP fell from 10 to S per cent. In industry, it fell from 14 to 7 per cent and remained at that level for about one year. This was, of course, alarming. The leading economic ministers, presidents of economic councils, and so on, were changed. There was much discussion in the country. The Yugoslav Institute of Economic Research was asked to prepare a study of the causes of what had happened. The association of economists was asked to discuss this and other documents. The results of the measures taken were that now, a year after this inquiry was initiated, the rate of growth is back to IS per cent again. For this year, they envisaged a rate of growth of 10 per cent for G .N .P .; 13 per cent for industry, and something like 10 per cent for agri culture. In fact, there is a rate of growth of about IS per cent in industry, and something more than IS per cent in agriculture which would make about 15 per cent altogether. So this crisis is now over. Dr. Horvat called it an institutional crisis, not an efficiency crisis. Referring to cost-push as a factor in inflation in Yugoslavia, Dr. Horvat said that between 1952 and 1962, roughly, the rate of inflation in manufacturing.

17 was only some half of 1 per cent per year, really not an inflation at all. In agriculture and services it was 3 or 4 per cent. But in industrial products it was much less than 1 per cent. Second, costpush was checked by price control. Some industries, such as the radio industry and the textile industry are extre mely competitive. For these industries price controls are unnecessary because there is a trend toward downward movements in prices. There are other indus tries which are not of great importance; if they increase prices, it does not matter very much. But there are some industries, particularly producer goods industries, where price increases have a multiplier effect. These are the indu stries where it is important to control" prices, more or less. Yugoslavia has done this through price offices, with the following procedure. If any one firm wants to increase the prices of its products, it has to report to the price office. If it does not gel an answer in onemonth s time, it automatically is allowed to increase prices. If, on the other hand, the price office finds that the increase is notjustified, it might refuse to give approval. If the firm is not satisfied, then it may go to arbitration and so on. This system works well, because the time lag increases, and with arbitration and so on leading price increase is. checked. Dr. Horvat nextdealt with the question of follow-up. This is made easier by two factors. First, the statistics are good. Themain indicators output, wa ges, nominal and real cost of living, etc. are available within no more than two weeks. There is a unified accounting system obligatory for all firms. All firms have their accounts with the banks. The transaction of the firms are con tinuously aggregated, and these aggregates are quickly available in the centre. On the basis of ordinary statistics and on the basis of the banking statistics, it is possible to follow up what is happening in the community rather quickly. But the planners still are not satisfied, and are playing with the idea of building up a system (the Russians invested a name for it, economic cybernetics) whe reby standardised data in all enterprises of each district, regional republics and federal centres, with electronic computers are collected, this system would then be integrated into one whole, so that the data could be transmitted di rectly, without any intervention of man., by tele processes from one centre

18 to another. I would take us at least ten years to install such a system, but it is one of the ideas of howto achieve an.' efficient f o llo w ^ and, even more, an efficient reaction to the information you get. With regard to project screening, Dr. Horvat stated that while the Planning Bureau participates, especially with regard to location of factories, optimum si~ ; z e , etc., it is inefficiently done so far, with no formalisation. It has been done j ]

on the basis of experience of people who know each other. Theessential decisi- I ons on lie profitability of various projects etc. are still being made ;n a very primitive way . This is one of the weakest points in the whole system aiid one whicl must be improved. On the question as to whether production plans are made independently by enterprises, including investment goods, Dr. Horvat replied that they were. Investment goods producers are among those enterprises which are best orga nised. They are usually big firms. The Planning Bureau can contact them they can contact each other, they can contact their economic chamber, and so on. Thus they may be left to make their plans independently, aiid still these plans are fitted into the general framework. From time to time it is true, there are comp; |
j

f
;

laints; For instance, a'big agricultural machinery factory in Belgrade wanted to ; increase its capacity, especially for combines and tractors. They asked the

Planning Bureau how big the demand might be. At that time we had a big expan- j sion programme in agriculture, everybody was very optimistic and the factory got i a certain figure. They increased theoutput capacity accordingly, butthe agricul- ; turists stopped buying their products and their sales were not 50 per cent of ca pacity. Then, of course, they were furious. With regard to self-financing, Dr. Horvat stated that only one-third of ;

investment is controlled centrally. About 40 per cent of the investment resources! are put at the free disposal b f enterprises and banks, the rest is controlled by ; local authorities and non business organisations. With regard to the need for planning in a fast growing economy, Dr. Horvat's view was that planning is still needed to coordinate economic capabilities of producers in any economy. The more efficient the coordination the better the results. By planning Dr. Horvat said only coordination is meant, not detailed targets. The institutional background which permits efficient olanning j ; 1 j

19 is a different story. That is the ultimate reason really for differences in the rates of growth. It seems clear that in the United States more planning would increase the rate of growth. Planning reduces risk and uncertainty, and the idle capital will be drawn into investment. The problem is not to devise an elegant programming scheme for the United States, but to find the appropriate institutional changes which would enable effective planning. Planning is a word which is not very much liked in Germany, so there everybody speaks about programming , but there is more real planning in Germany than in many other countries of the world. On big enterprises vs. small enterprises, Dr. Horvat said that the only wish of small enterprises is to become big. Growth brings not only higher wages, but social prestige to the trade union officials in the small enterprise which is politically active and so on. If they succeed in expanding capacity, the Press will write about it. Small enterprises dream only of becoming large. If they emp loy a hundred workers, their dream, in a 7 year plan, is to grow to 500, if they have 500, to grow to 1,000 etc.

PUBLICATIONS OF THE JUGOSLAV INSTITUTE OF ECONOMIC RESEARCH, BEOG-tAD, Zraaj Jovina 12

I Economic Studies 1. Branko Horvat, Towards a Theory of Planned Economy 2. Branko Horvat, Industrija nafte u Jugoslaviji ICnjiga 1. Proizvodnja nafte Knjiga 2. Rafinerija nafte Knjiga 3. Distribucija nafte II Textbooks and Handbooks 1. Branislav Ivanovic, Teoretska statistika 2. Olga Tomic, Priprema rukopisa naucnih i strucnih radova prirucnik za autora

III P a p e r s
1. Branko Horvat, Primjena medjusektorske analize u planskom bilanciranju privrede 2. Leopoldina Vukojevic, Tendencija menjanja strukture jugoslovenske privrede u periodu 1952-1960. godine 3. Branko Horvat. Analiza nekih efekata promjena cena 4. Branko Horvat, Note on the Rate of Growth of the Yugoslav Economy 5. Dancika Nikolic i Pavle Sicherl Konstrukcija proizvodno kapitalnog modela za privredni razvoj Jugoslavije 6. Drazen Bejakovic, Mjerila u nauci i ekonomskoj politici za utvrdjivanje saobracajnih gravitacionih podrucja luka 7. Branko Horvat, Samoupre.vleniie. centralizm i planirovanie 8. Branko Horvat, Drustveno racunovodstvo za jugoslavensku privredu (projekat) 9. Branko Horvat: Ekonomska simbolika

IV Translations 1. Beleske o primeni matematike u sovjetskom planiranju 2. P.C. Mahalanobis Planiranje u Indiji 3. Matematicke metode u ekonomiji 4. Primena matematickog programiranja i elektronskih racunara u planiranju V Reprints

1. V. Trickovic'' Ispitivanje strukture i elasticnosti traznje 3-4/1957, 238-269.

Ekonomist,

2. B. Horvat, The Depreciation Multiplier and a Generalised Theory of Fixed Capital Costs, The! Manchester School, May 1958, 136159 3. B. Horvat, The Optimum Rate of Investment , December 1958, 748767. 4. V. Trickovic',' "Strukturne promene u licnoj potrosnji 3/1960. 427-458.

The Economic Journal, Economist,

5. B. Horvat and V. Raskovic, *'Workers Management in Yugoslavia: A Comment , The Journal o f P o litic a l Economy, April 1959, 194 198. 6. B. Hoivat, D iei Definitionen des Sozialprodukts' , Erstest Heft, 1960. 27-40.

Kon/'ukturpolitik,

7. B. Horvat. A Restatement of a Simple Planning Model with some Examples from Yugoslav Economy , Sankhya, Series B. Vol. 23, Parts 1, 2, 3, 29-48. 8. B. Horvat, The Characteristics of Yugoslav Economic Development 1, S ocialist Thought and Practice, 1/1961.. 115 9. B. Horvat, Caracteristiq ues du developpment de 1 economie Yougoslave".. Questions actuelles du socialism e, 60/1961, 89105. 10. B. Horvat; The Conceptual Background of Social Product - Income \ Wealth, Series IX (1961) 234-252.

and

11. B. Horvat, - Radna vrijednost proizvodnje jugoslavenske poljoprivrede i industrije, Ekonomist, 4/1961, 512-523. 12. B. Horvat, " Raspodjela prema radu medju kolektivima, ! , 1/1962, 5266

Nasa stvarnost

13. B. lvan ovic; Primena metoda Iodstupanja u problemima odredjivanjastepena ekonomske ^azvijenosti , , Statisticka revija, 2/1957, 125154, 12/1959, 26 42, 1/1962, 114, Ekonomist, 2/ 1961. 182205.

14. B Horvat, Metodological Problems in Long-Term Economic Development programming*'. Industrialization and Product ivity. UN. Bulletin, 5/1962, 37-51. 15. B : Horvat, ,!Ekonomska nauka i narodna privreda , 7-8/1962, 48-67.

Nasa stvarnosf,

16. B. Ivanovic" The estimation of the two dimensional distributions of a statistical set, based on the marginal distributions of its strata1 Statisti', ca Neerlandica, 1 /1 9 6 3 ,1 3 23 17. B'.'Horvat, Naftni kartel u predratnoj Ju g o s la v iji", 12-13 (1962), 205-222.

Ekonomski anali, Ekonomski

18. B, Savic, Problemi regionalne licne potrosnje u ju g o s la v iji: , anali, 12-13 (1962), 97-116.

19. D. N ikolic, -'Konstrukcija jednog ekonometrijskog modela za razvoj industrije , Ekonomist, 2/1963, 388419. 20. M. Zivkovic, Matematika u sovjetsko.i ekonom iji", 7-8/1963, 126-135. 21. V. Trickovic, "L ic n a potrosnja kao kriterij proizvodne po litike ". mist, 1-2/1958.

Nasa stvarnost, Ekono

22. V. Trickovic. Tendenci.ie potrosnje hrane u svetlosti savremenih izucavan ja \ Ekonomist, 1/1960. 41-71. 23. V. Matejic, Sustina i metode operacionih istrazivanja, 1/1963, 1-18.

Statisticka revija,

24. B. Horvat. ;,Quelques aspects de la planification economique nationale'", Les Annales de / economie collective, 2 -3/ 1963. 25. B. Savic, " Navo ishrarie seofekog stanovriistvai Srbljerpo poljopilvrednim rejonim U , ,Hrana s ishrana, xv 1963. 26. B. Horvat: 4'Metodoloski problem dugorocnog programiranja privrednog razvoja'1 Ekonomski pregled, 1011/1962 , 27. V. Medenica i V. Trickovic, ,5M**erijalni i novcani tokovi i njihov uticaj na cene i trziste ", Ekonomski pregled, 1012/1963. 28. B. Marendic, -'Financiranje djels.tnosti visokog skolstva SRH u periodu 196063. godine , Ekonomski pregled, 1012/1963. 29. B. Horvat, Samoupravljanje, centralizam i planiranje's, 413-444.

Pregled,

5/1964.

30. B. Horvat, Dva modela efekata formiranja zaliha na kretanje drustvenog proizvoda . Ekonomski pregled, 7/1964, 407-415 j 31. B. Horvat; Ekonomski smisao indeksa proizvodnje i cije n a'5, revija, 1/1964, 7-14.

S tatistic^ Sta

32. B. Ivanovic" S tatisticki rasporedi sa aleatornim pa^araet^iraa,'I , tisticka revija, 1/ 1964,1-6. 33. B, Horvat, The Optimum Rate of Investment Reconsidered nomic Journal, 1965, 572-576.

The Eco Ekono-

34. L j. Madzar, Privredni sistem i mobilnost faktora proizvodnje", mist, 1-2/1965, 28-48.

JUGOSLAV INSTITUTE OF ECONOMIC RESEARCH


HapoflHa 6M6.nnoTeKa

Cp6nja

Tfusetf

THE OPTIMUM RATE OF INVESTMENT RECONSIDERED


by Branko Horvat

R E P R I N T JSr 33 2
from THE ECONOMIC JOURNAL
September 1965

aw vcsjajB .tm raoflii

JUGOSLAV INSTITUTE OF ECONOMIC RESEARCH

THE OPTIMUM RATE OF INVESTMENT RECONSIDERED


by Branko Horvat
senior research associate

R E P R I N T No 33 from THE ECONOMIC JOURNAL


September 1965

THE OPTIMUM RATE OF INVESTMENT RECONSIDERED


I n t r o d u c t io n

A p a p e r on the optimum investment rate is always likely to provoke an animated discussion. M y original paper on that subject1 has been followed by a number of comments, criticisms and further developments,2 oral and written, in the six years that have passed since it was published in this J o u r n a l . I t does not seem necessary to take up all the major points made in that discussion, but it may be useful to mention some of them. Besides, in my original argument there was a flaw in reasoning concerning the opti mum rate of saving. I t was corrected in my later book,3 but the solution did not yet sound completely satisfactory. In the meantime I believe I have found the correct solution, and it is the purpose of the present paper to describe it.
T h e T r a d it io n a l A p p r o a c h

The traditional approach, still in vogue, makes use of the utility discount by which future consumption is made comparable with present consumption aiid the solution is derived in terms of finite values. The utility discount may be concerned either with rational discounting (due to the falling marginal utility of consumption) or with the former plus irrational dis counting (due to the deficient telescopic faculty of human beings, to use the Pigovian phrase). The trouble is that in either case the rate of discount can not be measured. There is a lot of naive reasoning around the attempts to derive the rate of utility discount from the rate of interest. The argument presented has been fallacious on two scores:

1. As Keynesand many before and after himhave shown, the market rate of interest has nothing to do with the social time preference discount rate.4
1 The Optim um R ate of Investment, E c o n o m ic J o u r n a l -, December 1958, 747-67. a I quote some of the more im portant texts, interesting also because of their different national colours: O. Eckstein, Capital Theory and Some Theoretical Problems in Development Planning, American Economic 'Review, 1961, pp. 94-5. A. K . Sen, O n Optimising the R ate of Saving, E c o n o m i c J o u r n a l , September 196i, pp. 484-6. A. A. Lazaris, OiKovoy.erpucq Sicpcvvrjois rtja o \io u io p e r o ^ i d -jo rcfiievo cu jo x a i K aT ava^tiaew o. (Athens, 1961), pp. 65 71. P. Sulmicki, Proporqs gospodarcze, Warsaw, 1962, pp. 110-12. A. Heertje, O n the Optim um R ate of Savings, Weltwirtschqftliches Archiv, Band 90/1, 1963, pp. 18^23. 8 B. Horvat, Towards an Economic Theory o f the Planned Economy (Jugoslav Institute of Economic Research, Belgrade), Chapter 10. 1 Cf., e.g., M. S. Feldstein, The Social Time Preference Discount R ate in Cost Benefit Analy sis, E c o n o m ic J o u r n a l , Ju n e 1964, p p . 360-79.

SEPT. 1965]

THE OPTIM UM RATE OF INVESTMENT RECONSIDERED

573

2. Even if we had an ideal economic system with no market imper fections and with other obstacles (such. as the lack of knowledge <5f individual intentions) removed, the observable rate of interest could not determine the correct amount of new investment in a dynamic economy. With such a positive interest rate, investment could still be too large. This follows from the fact that: (a) the marginal efficiency of invest ment (in a fixed time period) is falling; (b) the interest rate is deter mined by mei of new investment which is economically superior; and (c) mei of the entire economy may be negative, while mei of the investing firms is large and positive and the average efficiency of investment of all firms is large and positive.1 The traditional utility approach implies that we choose what we prefer to choose, which is patently incorrect, since the circumstances in which choices are being made, and which are beyond the control of individual consumers and producers, are not taken into account. However, even if this objection were neglected, there is in principle no possibility of measuring time preferences. Thus, the traditional approach ends with the conclusion that we should choose what we prefer, which is a normative tautology that gives us no clue for the economic policy.
T h e C r it ic is m o f t h e S o l u t i o n S u g g e s t e d i n t h e 1958 P a p e r In my paper the optimum rate of investment was determined by zero social marginal efficiency of investment. This suggestion had been criticised in two ways. First, it was said that this is an authoritarian approach impos ing great hardships on the population, since mei is zero only when investment is very highand consequently consumption is very low. I t is frequently implied that consumption is not only low, but is remaining stagnant or is declining so as to enable investment to grow. This belief is derived from the observation that even in periods of unusually high investment rates the returns to individual investing firms were still positive and quite large. The criticism is theoretically invalid because it confuses individual and social mei, which was explained above. I t is also empirically invalid. One may quote at least some countriese.g., Jugoslavia, Japan, the Soviet Union whose economies operate close to the p o in t of social mei = 0, and at some time seem even to have surpassed that'point, but where the share of invest ment in national income is not at all close to 100%; it lies rather between 25 and 35%. As far as consumption or real wages are concerned, they are rising in Jugoslavia and Jap an faster than anywhere else in the world. The second criticism has been more subtle. Itrhas been understood that the limited absorptive capacity of the economy drives social mei very soon to zero. But, it has been argued, mei = 0 means that at that point investing 1 For a more detailed discussion of the allocation rate of interest and the investment determination rate of interest see my Towards an Economic Theory o f the Planned Economy, Chapter 4.

No. 299.V O L .

LXXV.

P P

574

THE ECONOMIC JOURNAL

[SEPT.

individuals get no rewards in increments of production a fortiori no incre ments in consumption, which is always smaller than total output. Thus investment should be stopped some time before mei = 0. However, it is not known at which point, and we are back to the agnosticism of the utility approach. If we may assume that the production function of the economy resembles that of an individual firm, then close to the point of full-capacity operation the mei curve will be falling steeply. In this case the points mei 0 and mei close to zero are so near to each other that empirically they cannot be distinguished. I f empirical distinction is impossible theoretical distinction has no sense either. T hat was briefly the essence of the corrected solution. However, it can be further improved.
T h e A s s u m p t io n s o f a n E m p i r i c a l l y R e l e v a n t S o l u t i o n

If one wishes to derive a solution relevant for economic policy one has to start from some more or less realistic assumptions. The more realistic the assumptions are, the more valuable is the solution likely to be. But just because it is empirically relevant, the solution cannot be logically necessary (i.e., it does not eliminate the possibility of other solutions), which is a pro perty of tautologies only. This warning seems necessary in order to avoid the frequent confusion between an empirically relevant economic theory and a theory which consists of a set of tautologies. O ur assumptions are as follows: 1. W ith respect to which period of time does an individual maximise the utility of his consumption? The answer to this question may be a twofold one: (a) with respect to whichever period it pleases him, or (b) with respect to his life-span. The former answer does not help us very much; the latter is quantitatively determined and seems to describe a rational choice. For any other choice would imply a lesser total amount of consumption, and therefore a lesser total amount of utility. Now in reality some periods of life may be more demanding than others (and, of course, we do not know exactly how long we shall be living). We may admit all that and only assume that deviations in the needs of various individuals compensate each other, so that, on the average, the society behaves so as to maximise the consumption of each generation. 2. We assume a democratic community of consumers which implies that each consumer has one vote. In modern communities the average expectancy of life of individuals alive at any particular moment of time will be somewhere between thirty and fifty years. T h at is at the same time the generations life-span with respect to which consumption has to be maximised. 3. It is a fact that the investment absorptive capacity of any economy

1965]

THE OPTIMUM RATE OF INVESTMENT RECONSIDERED

575

is limited. Therefore, the marginal efficiency of investment falls as investment per unit of time increases. I t falls less rapidly if the rate of technological progress is higher, but it falls in any case. 4. I t is a fact that the uncertainty of the outcomes of investment decisions increases with the length of the planning horizon. The long term programmes of development worked out so far rarely go beyond the horizon of twenty years, and practically never beyond twenty-five years. This practice implies a belief that future events become so un certain after twenty to twenty-five years that the programming or forecasting of these events cannot possibly improve present-day invest ment decisions. 5. I t follows that the relevant time horizon for output maximisation is twenty to twenty-five years. Consequently, the marginal efficiency of investment must be driven to zero with respect to this time period. 6. Since the life-span of every generation is considerably longer than its planning horizon, every generation maximises not only output but, very likely, consumption also. Within twenty to twenty-five years consumption is not maximised, because a part of output is used for investment which is not brought to fruition within that period. W ith investment maturation period short enough, that investment will generate consumer goodseither directly or indirectly through further investmentwithin the remaining years of the generations life-span. Thus, every generation will maximise its total consumption, if it is taken into account that every new-born baby pushes the end point of the generations life-span further ahead.
C o n c l u s io n

The characteristics of the real world are such that output maximisation decisions coincide with consumption maximisation decisions if we agree that each generations consumption maximisation is the proper target of a national investment policy. O f course, there is no logical necessity that we agree on that. But the target and the assumptions involved seem to be rather realistic, certainly considerably more realistic than the assumptions generally found in economiq theorising. It follows that the optimum rate of investment is determined by the point on the investment line where social marginal efficiency of investment with respect to the period of twenty to twenty-five years becomes zero. Such an investment policy in normal circumstances cannot imply a reduction of consumption, not even temporarily.1 Once put into full operation, it produces a share of investment in national income of about 35% and an annual rate of growth of output and consumption of about 10%, if recent experience and national income statistics may be trusted.
1 E
c o n o m ic

ournal,

1958, p p . 7 6 4 -6 .

576

THE ECONOMIC JOURNAL

[SEPT. 1965

The point mei = 0 cannot be determined directly and with the rigour of natural sciences, since repeated experiments under unchanged conditions cannot be performed in economics. However, this point can be pretty closely approximated by indirect methods, i.e., by observing changes in gestation periods of individual investment projects, by examining changes in the average and marginal capital coefficients of total and new investment, by comparing the national performance with those of other countries, etc. One might not be particularly satisfied with the precision of such methods, but are measuring errors in natural sciences substantially different ?
Branko H orvat

Jugoslav Institute o f Economic Research, Belgrade

JUGOSLOVENSKI

IN S T IT U T

ZA

EKONOMSKA IS T R A llV A N J A

Beograd, Zmaj Jovina br. 12, tel. 621-730, 629-960

I Radovi

1. Branko Horvat, Primjena medjusektorske analize u planskom bilanciranju privrede. 2. Leopoldina Vukojevic, Tendencija menjanja strukture jugoslovenske priv rede u periodu 1952 1960. godine. 3. Branko Horvat, Analiza nekih efekata promjena cena. 4. Branko Horvat, Note on the Rate of Growth of the Yugoslav Economy. 5. Dan&ka Nikolic i Pavle Sicherl, Konstrukcija proizvodno kapitalnog modela za privredni razvoj Jugoslavije. 6. Dra2en Bejakovi6, Mjerila u nauci i ekonomskoj politic! za utvrdjivanje saobra6ajnih gravitacionih podrufija luka.
7 . BpaHKO XopBaT, CauoynpaBJieHHe, ueHTpann3M h nJiamipoBaHHe

8. Branko Horvat, Drustveno ra6unovodstvo za jugoslovensku privredu (projekat).


II P n v o d i

1. Belegke o primeni matematike u sovjetskom planiranju. 2. P.C. Mahalanobis Planiranje u Indiji. 3. Matematicke metode u ekonomiji.
. Ill Separati

1. V. Tri6kovi6, Ispitivanje strukture i elasticnosti traz n je". Economist, 3-4/1957. 238-269. 2. B. Horvat, The Depreciation Multiplier and a Generalised Theory Fixed Capital C o s ts " , The Manchester School, May 1958, 136-159. of

3. B. Horvat, The Optimum Rate of Investment**, The Economic Journal, December 1958, 748-767. 4. V. Trifikovic, Strukturne promene u lifinoj potrosnji" .Efconom/sf,3/1960, 427-458.

5. B. Horvat and V. Raskovic, "Workers Management in Yugoslavia: A Com m ent", The Journal o f P o litic a l Economy, April 1959, 194 198. 6. B. Horvat, "D rei Definitionen des Sozialprodukts**, K o n ju k tu rp o litik , Erstes Heft, 1960. 27-40. 7. B. Horvat, A Restatem ent of a Simple Planning Model with some Exam ples from Yugoslav Economy*', Sankhya, Series B, Vol. 23, P arts 1, 2, 3, 29-48. 8. B. Horvat, The C haracteristics of Yugoslav Economic Development**, S o cia list Thought and P ra ctice, 1/1961, 1 15. 9. B. Horvat, C aracteristiques du developpement de 1 economie Yougoslave**, Questions actuelles du socialism e, 60/1961, 89 105. 10. B. Horvat, The Conceptual Background of Social Product, Income and Wealth, Series IX (1961) 234-252. 11. B. Horvat, Radna vrijednost proizvodnje jugoslavenske industrije**, Ekonom ist, 4/1961, 512-523. poljoprivrede i

12. B. Horvat, Raspodjela prema radu medju kolektivima*', Nasa stvarnost, 1/1962, 52-66. 13. B. Ivanovic, "Prim ena metoda I odstupanja u problemlma odredjivanja . <stepena ekonomske ra zv ijen o sti", S ta tis tic k a re v ija , 2/1957, 125 154, 1-2/1959. 26-42, 1/1962. 1-14, E k o n o m is t , 2/1961, 182-205. 14. B. Qorvat, Methodological Problems in Long-Term Economic Develop ment Programming**, In d u stria liza tio n and P ro d u c tiv ity , UN. Bulletin, 5 / 1962, 37-51. 15. B. Horvat, "Ekonomska nauka i narodna privreda**, Nasa stvarnost, 7t-8/ 1962, 48-67. 16. B. Ivanovic, The estim ation of the two dimensional distributions of a statistica l se t, based on the marginal distributions of its s tra ta " , S tatistic a N eerlandica, 1/1 9 6 3 ,1 3 23. 17. B. Hoivat, "N aftni kartel u piediatno] Ju g o slav ijl" , Ekonomski a n a li, 12-13 (1962), 205-222. 18. B. Savid, "Problem! regionalne 116ne potrosfije u Ju g o slav ijl", Ekonom s k i a n a li, 12-13 (1962) 97-116. 19. D. Nikoll<5, Konstrukcija jednog ekonometrijskog modela za razvoj indugfrlje". Ekonom ist, 2/1963, 388-419. 20. . 2ivkovic, "Matematika u sovjetskoj ekonomiji**,Nasa stvarnost, 7 / M 8 1963. 126-135. 21. V. TriSkoVic, Lifina potroSnJa kao kriterij proizvodne politlke", Ekono m ist, 1-2/1958.
23,. V. Trickovid, Tendencije potroSnJe hrane u svetlosti savremenih izufia-

vanja**, Ekonom ist, 1/1960, 41-71.

23. V. Matejid, Sustina i metode operacionih istraziv an ja", S ta tisticka rev ija , 1/1963, 1-18. 24. B. Horvat, "Q uelques aspects de la planification economique natlonale" Les Annales de I economie c o lle c tiv e , 2 3/1963. 25. B. Savid, Nivo ishrane seoskog stanovnistva Srbije po poljoprivrednim rejonim a", Hrana i ishrana, IV 1963. 26. B. Horvat, Metodoloski problemi dugorodnog programiranja prlvrednog iazvoja , Ekonomski pregled, 10 11/1962. 27. V. Medenica 1 V. Tridkovic, "M aterijalni i novcani tokovl 1 njihov uticaj na cene i trzlste*?, Ekonomski pregled, 10 12/1963. 28. B. Marendic, Pinanciranje djelatnosti vlsokog skolstva SRH u periodu 1960 63. godine , Ekonomski pregled, 10 12/1963. 29. B. Horvat, "Samoupravljanje, centralizam 1 p laniranje", Pregled, 5/1964. 413-444. 30. B. Horvat, Dva modela efekata formiranja zaliha na kretanje drugtvenog prolzvoda , Ekonomski pregled, 7/1964., 407 415. 31. B. Horvat, Ekonomski smisao indeksa proizvodnje i cijena , S ta tis tic ka re v ija , 1/1964., 7 . 14 32. B. Ivanovic, statistid k i rasporedi sa aleatomim parametrima , S ta tis
tic k a re vija , 1/1964, 1 -6 .

IY Posebna izdanja

1. Branko Horvat, Towards a Theory of Planned Economy. 2. Olga Tomic, Priprema rukopisa naudnih i strudnih radova, prirudnik za autore.

THE OPTIMUM RATE OF INVESTMENT RECONSIDERED


INTRODUCTION

A PAPER on the optimum investment rate is always likely to provoke an animated discussion. My original paper on that subject ^ has been followed by a number of comments, criticisms and further developments,^ oral and written, in the six years that have passed since it was published in this JOURNAL. It does not seem necessary to take up all the major points made in that discussion, but it may be useful to mention some of them. Besides, in my original argument there was a flaw in reasoning concerning the optimum rate of saving. It was corrected in my later book,* but the solution did not yet sound completely satisfactory. In the meantime I believe I have found the correct solution, and it is the purpose of the present paper to describe it.
THE TRADITIONAL APPROACH

The traditional approach, still in vogue, makes use of the utility discount by which future consumption is made comparable with present consumption and the solution is derived in terms of finite values. The utility discount may be concerned either with " rational" discounting (due to the falling marginal utility of consumption) or with the former plus " irrational " discounting (due to the deficient telescopic faculty of human beings, to use the Pigovian phrase). The trouble is that in either case the rate of discount cannot be measured. There is a lot of naive reasoning around the attempts to derive the rate of utility discount from the rate of interest. The argument presented has been fallacious on two scores: 1. As Keynesand many before and after himhave shown, the market rate of interest has nothing to do with the social time preference discount rate.*
" The Optimum Rate of Investment," ECONOMIC JOURNAL, December 1958, 747-67. 2 I quote some of the more important texts, interesting also because of their different national colours: O. Eckstein, " Capital Theory and Some Theoretical Problems in Development Planning," American Economic Review, 1961, pp. 94-5. A. K. Sen, " On Optimising the Rate of Saving," ECONOMIC JOURNAL, September 1961, pp. 484-6. A. A. Lazaris, OiKovo/ieTpiKTj Siepeilvrjais TTJCT oxea^oia ^lera^i aTTorainevoewo Kai KaravaXdocwa. (Athens, 1961), pp. 65-71. P. Sulmicki, Proporcje gospodarcze, Warsaw, 1962, pp. 110-12. A. Heertje, " On the Optimum Rate of Sayings," Weltwirtschaftliches Archiv, Band 90/1, 1963, pp. 18-23. ' B. Horvat, Towards an Economic Theory of the Planned Economy (Jugoslav Institute of Economic Research, Belgrade), Chapter 10. * Cf., e.g., M. S. Feldstein, " The Social Time Preference Discount Rate in Cost Benefit Analysis," ECONOMIC JOURNAL, June 1964, pp. 360-79.

SEPT. 1965]

THE OPTIMUM RATE OF INVESTMENT RECONSIDERED

573

2. Even if we had an ideal economic system with no market imperfections and with other obstacles (such as the lack of knowledge of individual intentions) removed, the observable rate of interest could not determine the correct amount of new investment in a dynamic economy. With such a positive interest rate, investment could still be too large. This follows from the fact that: (a) the marginal efficiency of investment (in a fixed time period) is falling; (b) the interest rate is determined by mei of new investment which is economically superior; and (c) mei of the entire economy may be negative, while mei of the investing firms is large and positive and the average efficiency of investment of all firms is large and positive.^ The traditional utility approach implies that we choose what we prefer to choose, which is patently incorrect, since the circumstances in which choices are being made, and which are beyond the control of individual consumers and producers, are not taken into account. However, even if this objection were neglected, there is in principle no possibility of measuring time preferences. Thus, the traditional approach ends with the conclusion that we should choose what we prefer, which is a normative tautology that gives us no clue for the economic policy.
THE CRITICISM OF THE SOLUTION SUGGESTED IN THE 1958 PAPER

In my paper the optimum rate of investment was determined by zero social marginal efficiency of investment. This suggestion had been criticised in two ways. First, it was said that this is an authoritarian approach imposing great hardships on the population, since mei is zero only when investment is very highand consequently consumption is very low. It is frequently implied that consumption is not only low, but is remaining stagnant or is declining so as to enable investment to grow. This belief is derived from the observation that even in periods of unusually high investment rates the returns to individual investing firms were still positive and quite large. The criticism is theoretically invalid because it confuses individual and social mei, which was explained above. It is also empirically invalid. One may quote at least some countriese.^., Jugoslavia, Japan, the Soviet Union whose economies operate close to the point of social mei = 0, and at some time seem even to have surpassed that point, but where the share of investment in national income is not at all close to 100%; it lies rather between 25 and 35%. As far as consumption or real wages are concerned, they are rising in Jugoslavia and Japan faster than anywhere else in the world. The second criticism has been more subtle. It has been understood that the limited absorptive capacity of the economy drives social mei very soon to zero. But, it has been argued, mei = 0 means that at that point investing
* For a more detailed discussion of the " allocation rate of interest" and " the investment determination rate of interest " see my Towards an Economic Theory of the Planned Economy, Chapter 4. N o . 299. VOL. LXXV. Pp

574

THE ECONOMIC JOURNAL

[SEPT.

individuals get no rewards in increments of productiona fortiori no increments in consumption, which is always smaller than total output. Thus investment should be stopped some time before mei 0. However, it is not known at which point, and we are back to the agnosticism of the utility approach. If we may assume that the production function of the economy resembles that of an individual firm, then close to the point of full-capacity operation the mei curve will be falling steeply. In this case the points mei = 0 and " mei close to zero " are so near to each other that empirically they cannot be distinguished. If empirical distinction is impossible theoretical distinction has no sense either. That was briefiy the essence of the corrected solution. However, it can be further improved.
T H E ASSUMPTIONS OF AN EMPIRICALLY RELEVANT SOLUTION

If one wishes to derive a solution relevant for economic policy one has to start from some more or less realistic assumptions. The more realistic the assumptions are, the more valuable is the solution likely to be. But just because it is empirically relevant, the solution cannot be logically necessary [i.e., it does not eliminate the possibility of other solutions), which is a property of tautologies only. This warning seems necessary in order to avoid the frequent confusion between an empirically relevant economic theory and a theory which consists of a set of tautologies. Our assumptions are as follows: 1. With respect to which period of time does an individual maximise the utility of his consumption ? The answer to this question may be a twofold one: [a) with respect to whichever period it pleases him, or [b) with respect to his life-span. The former answer does not help us very much; the latter is quantitatively determined and seems to describe a rational choice. For any other choice would imply a lesser total amount of consumption, and therefore a lesser total amount of utility. Now in reality some periods of life may be more demanding than others (and, of course, we do not know exactly how long we shall be living). We may admit all that and only assume that deviations in the needs of various individuals compensate each other, so that, on the average, the society behaves so as to maximise the consumption of each generation. 2. We assume a democratic community of consumers which implies that each consumer has one vote. In modem communities the average expectancy of life of individuals alive at any particular moment of time will be somewhere between thirty and fifty years. That is at the same time the generation's life-span with respect to which consumption has to be maximised. 3. It is a fact that the investment absorptive capacity of any economy

1965]

THE OPTIMUM RATE OF INVESTMENT RECONSIDERED

575

is limited. Therefore, the marginal efficiency of investment falls as investment per unit of time increases. It falls less rapidly if the rate of technological progress is higher, but it falls in any case. 4. It is a fact that the uncertainty of the outcomes of investment decisions increases with the length of the planning horizon. The longterm programmes of development worked out so far rarely go beyond the horizon of twenty years, and practically never beyond twenty-five years. This practice implies a belief that future events become so uncertain after twenty to twenty-five years that the programming or forecasting of these events cannot possibly improve present-day investment decisions. 5. It follows that the relevant time horizon for output maximisation is twenty to twenty-five years. Consequently, the marginal efficiency of investment must be driven to zero with respect to this time period. 6. Since the life-span of every generation is considerably longer than its planning horizon, every generation maximises not only output but, very likely, consumption also. Within twenty to twenty-five years consumption is not maximised, because a part of output is used for investment which is not brought to fruition within that period. With investment maturation period short enough, that investment will generate consumer goodseither directly or indirectly through further investmentwithin the remaining years of the generation's life-span. Thus, every generation will maximise its total consumption, if it is taken into account that every new-born baby pushes the end point of the generation's life-span further ahead.
CONCLUSION

The characteristics of the real world are such that output maximisation decisions coincide with consumption maximisation decisions if we agree that each generation's consumption maximisation is the proper target of a national investment policy. Of course, there is no logical necessity that we agree on that. But the target and the assumptions involved seem to be rather realistic, certainly considerably more realistic than the assumptions generally found in economic theorising. It follows that the optimum rate of investment is determined by the point on the investment line where social marginal efficiency of investment with respect to the period of twenty to twenty-five years becomes zero. Such an investment policy in normal circumstances cannot imply a reduction of consumption, not even temporarily.^ Once put into full operation, it produces a share of investment in national income of about 35% and an annual rate of growth of output and consumption of about 10%, if recent experience and national income statistics may be trusted.
* ECONOMIC JOURNAL, 1958, pp. 764-6.

576

THE ECONOMIC JOURNAL

[SEPT. 1965

The point mei = 0 cannot be determined directly and with the rigour of natural sciences, since repeated experiments under unchanged conditions cannot be performed in economics. However, this point can be pretty closely approximated by indirect methods, i.e., by observing changes in gestation periods of individual investment projects, by examining changes in the average and marginal capital coefficients of total and new investment, by comparing the national performance with those of other countries, etc. One might not be particularly satisfied with the precision of such methods, but are measuring errors in natural sciences substantially difFerent?
BRANKO HORVAT Jugoslav Institute of Economic Research, Belgrade

MAG

II 153239/9
197907621

E K 0 N 0 MS K A SIM B 0 L I K A
Tranko Horvat, n a u c n i savetnik

Ju g o slo v e n sk i in s titu t za ekonomska istra z iv a n ja

Becgrad

1966

S A D R Z A J

Strana

Z n a c a j ekonomske sim bolike P r in c ip i i z g r a d j i v a n j a sistema sim bo la Matematicke konvencije Upotreba sim bola u ekonomskoj a n a li z i Upotreba sim bo la u a n a li z i drustvenog pr oizvoda R je c n ik termina i sim bola 1. R i e c n ik termina 2 R je c n ik sim bola

1 2 5 8 9 II 14
23

EKONOMSKA

SIMBOLIKA

Z n a c e n j e ekonomske sim b o lik e

1,

U nasem stoliecu ekonomija polazi kroz onaj proces saz-

revanja i postizavanja kvantitativne egzaktnosti kroz koji su prirodne nauke prolaziie u ranijim vii'ekovima. Egzaktnost pretpostavlja prije svega preciznu terminologiju. Stvaranje termmologiie, medjutim, veoma je zamasan posao u koji ovdie ne mozemo ulaziti. No egzaktnost zahtijeva i odredjenu metodiku istrazivanja. Marx je smatrao da jedna nauka postaje istinski razvijena tek onda kad se moze sluziti materaatikom. Ta teza postaje danas veoma aktuelna. Matematicki jezik zahtijeva pored precizno definiranih pojmova i adekvatne simbole. Zadatak ovog rada* je upravo to da dade prvi prilog izgradjivanju jedinstvene jugoslavenske ekonomske simbolike, A dobro njesena simbolika predstavlia opet znacajan korak u pravcu lzgradiivanja egzaktne termmologije.

Ovaj rad. je radjen kao projekat u oicviru programa is t ra z iv a n ja J ug os la ven s ko g in s titu ta za ekonomska i s t i a z i v a n j a i ti eb a piije svega da posluzi za s tandai diziranje sim bolik e koja se upotrebljava u radovima In stit u ta , Nakon sto je prva ve rzija prosia kroz strucnu disfeusiju u Institutu, ova, definit iv na, v e iz i j a usvojena je kao privremeni obavezan standard za sve radove in sti tu ta. No ocig ledno j e da se pivim pokusajem ne ij e s a v a citav ovaj s lo z e n i problem i zato In stitu t p o ziv a naucne ustanove u o bla sti ekonomije kao i pojedine zainteresirane naucne radnike da p o s a lju svoje kriticke primjedbe i prijedloge, kako bi se z a jed n ic kim naporima iz g r a d jiv a la ju g os la ve n ska ekonomska s im bo lik a. Uko liko se pokaze dovoijan interes I n stit u t bi u v e z i s ovim problemom organizovao savjetovanje. Napomene i prijedioge treba s l a t i na adresu: Ju g o s lo v e n s k i ins titut z a ekonomska is t ra ziv an ja , Beograd, Zmaj J o v i n a 12,post pret 611.

2. Ekonomska simbolika opcenito nije veoma razvijena, a u nasoj zemlji prakticki i ne postoji, jer se kvantitativna ekonomska anahza pocela razvijati tek od nedavna, Pojedini auton, koji u svoja teorijska ili primjenjena istrazivanja uvode suvremene tehnike analize, prepusteni su u tom pogledu sami sebi Z'bog toga se desava da svako za svoje pottrebe izm islja svoje simbole, iii se oni beznekog sistema preuzimaju iz strane literature. Na taj nacin stvara se velika i nepotrebna zbrka, a citanje tudjih radova postaje veoma mucan posao. Ako ima i svega nekoliko autora, ali svaki upotrebljava svoj sistem simbola, onda koristenje njihovih radova zahtijeva citav jedan dodatan i neprijatan posao simultanog desifriranja raznih formula, stavova i teorema A u situaciji kao sto

je nasa; gdje je kvantitativna anahza jos u pcvoju, taj posao u toi mjer: zastrasuje da bitno koci i koristenje postojecih radova i daljnji razvoi istrazivanja u tom podrucju Medjutim, ujednacena simbolika ne samo sto olaksava pracenje literature vec dovodi i do ujednacavanja terminologiie, a sami simboli poput stenografskih sigla cesto indiciraju citav jedan prethodiii analiticki proces, koji je nepotrebno ponavljati i koji se moze smatrati kao poznat i egzaktno utvrdjen. Ocigledno je stoga daje rad na razvijanju i standardiziranju nase ekonomske simbolike vazan, konstan i vsorr 3. potreban.

P rin cip i

iz g r a d jiv a n jo siste m a sim bola

3. Prije nego sto pndjemo izgradnji sistema simbola, potrebno je utvrditi principe na kojima on treba da se zasniva. To mogu biti slijedeci principi a) Da bi simboli maksimalno olaksavali citanje izraza u kojima se javljaju, oni treba da imaju visoku mr.emotehnicku vrijednost b) U vezi s tackom a) postavlja se pitanje terminoloskog jezika. Starije nauke medicma, botanika i Zoulogija su u tom pogledu klasicni primjeri - koriste

latinski za svoju terminologiju. Time se dobiva jedinstvena med inarodna terminologija. To u ekonomiji danas nije :noguce; izgledalo bi veoma i'zvesticenins i ocigledno je da rie bi bilo prihvaceno. prema tome u obzir dolaze samo nacionalni je z ic i. Takvo J :e senje ima svoju nezgodnu stranu u tome sto oiezava medjunarodnu komunikativnost ekonomije. Medjutiin, ono ima i veliku prednost u tome sto ekonomsku nauku cini pristupacnom laiku i amateru. A to je izvanredno vazno za iediiu drustvenu nauku. koja ne moze i ne smije postati svojinom samo uskog kruga specijalista. c) Zasnivanje terminologije na nacionalnom jeziku jos uvijek ne znaci da se jezicne razlike moraju potencirati po svaku cijenu. Cinjenica je da je latinski jezik izvrsio snazan uticaj ne samo na romanske, vec i na ostale evropske jezike. Stoga nacionalizirane latinske rijeci predstavljaju pogodnu osnovicu za izgradjivanje simbolike koja bi postigla znacajan stepen medjune.rodne komunikativnosti. Na primjer, mogu se upotrebljavati izrazi uvoz i izvoz, ali su isto tako u nasoj kao i u ostalim evropskim zemljama razumIjivi termini import i sksport. Jlag an ja su investicijs, promjenljivi je varijabiIni, potrosnja je konzumpcija i tako dalje, d) Bez obzira na mnemotehnicke kvalitete, u svakoj simbolici postoje i odredjeni konvencionalni elementi. Korisno je da se ti elementi preuzmu iz svjetske naucne prakse. U ekonomiji je u tom pogledu situacija dosta jednostavna. Kvantitativna ekonomska analiza razvila se najprije i najvise u podrucju engleskog jezika, pa se ukoliko nema izricitih razloga za protivno - rjesenja za simboliku mogu uzimati iz tog podrucja. Na primjer i u statistici i u ekonomiji postalo je uobicajeno da se kolicina oznacuje sa q , a cijena p, iako prvo slovo ne postoji u nasoj abecedi, a drugo nema mnemotehnicku kvalitetu, e) Ekonomija nije izolirana nauka, Zbog toga u izgradjivanje njenog sistema simbola treba striktno voditi racuna o sistemima koji su razvijeni u drugim naukama,

prije svega u matematici i statistic!, Na primjer;-uv ; = , matematici su pocetna sIoya:abecede re'zervirana za : konstatlte, a zavrsna za varijable. Jedna od k liu c nih v'arijabii u'ekonomskoj analizi je cijena.,- Kad: ; bismo za ciienu upctrebili simboi c . . dolazilo; bi;d,o stainin' zabuna oko toga radi h se o .varijabli.-ih-. konstanti; Nada!ie,u fi>fci f je simboi z a v rije m e ...LV. (tempus); u statistic) n je simboi .za broi (numerus) i oba simbola mcgu se bez d a lin je g i prihvatiti za : ekonomiju Mal'o 'slovo d kao oznaka za dohodak je,.,neprikladno, jer se u nekom izrazu. npr,, dk,: moze. interpretirati kao dohodak pomnozen nekim koefi cijentcm, ah isto take..i. kao direrenciial odrineke- va=- rijabilne velicine. k, . :Takvih.pdmjei'a-.ima. veoma nmogo. f) -Pojed'irie ekonomske discipline zahtijeyaiu .posebno prila'gbdjavarije simbolike unutrasnioi logjci analize u jednotn uzem podrucju, Navesceino kasnije primjere i z : ekonomske anaHze ii uzem. smislu dr^styenGg,EacU' novod'stva. Sva takva parcijalna riesenja. rnoraiu ..bit;. . sto vise uskladjena Ta uskladjivanja, zajedno s u - ; s- . kladjivanjima koja zahiijeva primjena drugrh natika,.u ekonomskim istrazivanjjma c-ne zgradiivanie..simboli- ;; ke izvariredno slozenim poslom. Medjutim, potpuno. uskladiivanie'ie nemog ce zbog cgraiueenog...broja. sim* j bcia. Kako se pojedina podrucia anaiize ispreplecu, bice pcnekad potrebno predvi.djeti. po dva simbola za isti poiam .. ; . '

g) Postavjia se 1 'problem abecede, Buduci.dasu cU . rilska slova po 'syom obliku u naivecem broju slucajeva ista kao iatmska Hi grcka; ne bi se ranego dobilo. uvodienjem cirilice u simboliku. Gotska i Iiebreiska. slova veana su-maio poznata, a uz' to se u sva tri slucaja javlja veoma' "nepriiatan tehnicki problem prepisivanja rukopisa, Zato bez veiike nuzae ne bi trebalo izlaziti van -'okvtra abecede i .aifabeta
h) Ima jedna nezgodna osobsna svakog jezika, a' to 'je da termini nisu pravajno distribuirani s obzirqm.na. svo~ . ja pocetna slova. U nasem ieziku velik dio ekonomskih termina pocinje s!o-;ora p (proizvodnja, potrosnja, pbnuda, potraznjaj porez/ priHbd5 prinos i td ) . U tom

slucaju kao i uopce u slucaju kad vise termina pocinje istim slovom, treba umjesto prvog slova iskoristiti neku drugu mnemotehnicku karakteristiku termina (npr. slovo koje zvucno doroinira u rijeci), odnosno, u krajnjem slucaju, upotrebiti alfabetskog dvojnika abecede. 4. Simbolicki sistem koji je nize razvijen nema zadatak da bude iscrpan, vec naprotiv da bude minimalno dovoljan. On treba da o'ouhvati neke osnovne pojmove u analizi i da da uskladjena osnovna rjesenja na kojima se onda moze dalje graditi. U tom poslu poci cemo od parcijalnih rjesenja, da bismo zavrsili s rjecnikom simbola.

M atem atic ke k o n v e n c ije

5. Uobicaieno je da se latinska i grcka slova u matematickim formulama upotrebljavaju na slijedeci nacin:

a o 7

a b c konstante; trigonometrija: a, 13 y konstantni kutevi , 6. 6, ip varijabilni kutevi

k 1 m n parametri; K Lagrangeovi muitiplikatori

\ /i.

x y z

u v t varijable

7 7

p
cr _

r
s * speciialne k o n s t a n f e ill varijable; rr 3,14. . a - standardna deviiaciia

P <t 'P
4j

f
F

funkcionaial operator! g
g

0
Zi

a D

operator; koji oznacuju prirastaie: A determinanta. diskrimtnanta

2 1

S r

znaci za suxmranje indeksi (supsknpti superskripti); r - indeks za redak-matrice


s - indeks za stupe matrice mala poziti^na kcnstanta pcz!t:vn: raziomak docnia

j r 6

6. Dcsta ie ustanena i sbjedeca upctreba slova i znakova: (a) Kapa na slovu oznacava ocjenjenu il: planiranu veli c i n a u staiistici oznacava opiimainu ocjenu. Ir'rimier: Y ~ planiram druslveni proiz.voa ili drustveni proizvod ocjenjen nekcm statistickom metodom. a u cba slucaja to ie veiioina razlicita^c ostvarene. (b) Crta na slcvu oredstavlia prosjecnu (aritmeticka sredina) 11 ravnoteznu veiicinu, a u teoriji vjerojatnosti i 1 ocekivanu vri leanest.

Primier: P prosiecna ill ravnctezna cijena (c) Veiika sicva prsdstavljaju ukupne velicine, a mala si ova cdsiupanja,
P r i m ie r :

p P P, cdstupanje od prosjecne i!i ravnctezne cijene (d) Veiika slova predsiavljaju varijable, a mala slova kceiiciiente koji oznacavaju odnose izmedju varijabli. Pnmieri: C - cY ;
T

C potrosnja, c koeficijent potrosnie,


t

troskovi na iedinicu proizvodnje.

(e) Veiika slova cznacavaiu klasu neke pojave, a mala si ova (s indeksima) niz kvantitativmh vrijednosti (ill kvalkativnih obiljezja) u kojima se ta pojava isooljava.

X - nek: specificiraiii prcizvod x ,. x . . . nizkolicin a pfoizvoda X

(fl Latinska slova predstavljaiu koeficijente, a grcka konstante.

Pnmjer;
C a - ao Vl ^ V ^

U statistici latinska slova oznacavaju parametre uzorka, grcka paramesre csnovncg skupa.

Upotreba s im b o la u ekonom skoj a n a l i z i

7,

Ovclje navcdimo primjer grupirania simbola po logickim

vezama. a ne po abecsdnom redosijedu, i to za jedno veoma razradjeno podrucje ekonomije

P p q

J.

u k u pa n p ro izv o d pro sje c a n pro izv o d m a rg in a in i pro izvo d

UP SP MP

m .77 cc

T T Tj t t . tj m R r m q
t

u k u p n i tr o s k o v i - v a rija b iln i troskovi

TJT
VT PT ST SV SP MT UR SR MR

- fik sn i troskovi pro sje cn i tio s k o v i p ro sje c n i v a r ija b iin i troskovi - p r o s j e c n i f i k s n i t r o s k o v i _ m a rgin a in i trosko vi u k u p a n p r ih o d p r o s j e c a n p r ih o d - m a r g i n a i n i p r ih o d

U S M K D

... ..u k u p n a v e l i c i n a pro sje cna v e lic in a m a rg in a ln a v e lic in a kratkorocno (KM T - kratkorocni m a r g in a in i troskovi) - dugorocni pro sje cn i troskovi)

dugorocno (DST

q x

k o lic in a p r o iz v o d

c ije n a

pro izv o d a

77

c ije n a faktora pro iz v o d n je

R L D

rad d o k o lic a dohodak

i II
Z

pj.atni sta v , iic in dohodak dobit


pores

S SD STS SPT Z N

stopa s u p s t i t u c i j e potrosnih dobara stops, tehnicke supstitucije faktora proizyodnje


stopa

proizvodne iransformacije
Z - Z (p 1 = P n . D) p n , IIt . .

p o tra z n ja f z e lje t i)

pcnude (nuditi)

N N ( p1; .

krivuija indife iencije

8, Za siicne primiere grupiranja simbola u oblasti medjusektorske analize i makroekonomskog modeiiranja vidi: Cheneiy (2), Frison (3,11) i Horvat (4. 217-20; 5,7).

U potfsbo ssm boic u

sbgsbzi

cSr eifvenog p r c i z v o d a

*9,

Sunboh za pcdrucje drustvenog racunovodstva odredjeni

su osnc'/Tiom jednadzbcm raspodieie drustvene proizvodnje:


F IJ \ C i B I ; E -r M

gdie su znazenia upotrebiienih simbola ova: P - u k u p n a p r c i z v o d n j a , b ru to d r u s t v e n i p r o iz v o d


U C B I = m a te rija ln i utrosci potroS nje

iic n a = =

o p c a ( ' 4bud zetska*'*) p o t r o s n j a in v e s ticije

10

E M

eksport im po rt

10. Bruto investicije se mogu rasclam ti nanove investicije i zapijenu U tom slucaju simbol J kao najblizi slovu I mozemo upotrl jebiti za oznacavanie novih investicija:
I J = J + Z

nove in v e s t ic ije

3ruto investicije se mogu rasclaniti na investicije u fiksne fondove i investicije u zalihe:


I If Ih ^ = = I f + Ih fondove

in v e s tic ije u fiksne in v e s tic ije u za iih e

11, Drustveni proizvod moze se smatrati bruto dohotkom, tj. doliotkom uvecanim za amortizaciju:
Y ^ D J- A

Y D A

= =

d r u s t v e n i p r o iz v o d (br uto d o h o d a k ) narodni dohodak a m o rtiza c ija

Drustveni proizvod moze se rasclaniti i na novi proizvod plus zamjena:


Y P Z _ novi = P + Z

p r o iz v o d

__ z a m j e n a

II

12. Ako slovo P iskoristimo za oznacavanje novog proizvoda, onda ukupnu drustvenu proizvcdnju raozemo oznaciti siovom X ;
X = U 4- P + Z

13. Ako se ne radi o mat ematickim formulama, vec o deskripciji pojedinih. agregata drustvenog proizvoda, onda se mogu upotrebijavati po dva i vise simbola za isti pojam.

B D P DP P N D BI J B F I N FI IH

Bruto d ru s tv e n i pro izv o d d ru s tv e n i pro izvo d n o v i p r o iz v o d narodni dohodak bruto i n v e s t i c i j e ntive i n v e s t i c i j e bruto l i k s n e i j i v e s t i c i j e neto fiksn e in v e s tic ije in v e sticije u zalih e

14. Navedeni su najosnovniji pojmovi iz analize drustvenog proizvcda i opisano je nekoliko nacma stvaranja njiliovih simbola. T im e je dobtvena osnovna struktura simbolike koja se mcze dalje izgradjivati ovisac o svrsi i podrucju anahze.

Slscnik

sno I sirp.bol^

15. U priiogu su dam rjecnici najosnovnijih termina i simbola koji se upotrebljavaju u ekonomskoj analizi, Za neke termine navedena su po dva alternativna simbola, iz razioga koji su saopceni ranije. Uz srpskohrvatske navedeni su i termini na drugim jezicim a. Posebna paznja
p o s v ic e n a

je terminologiji na engleskom jeziku, s obzirom n a obim i zna-

cenje literature iz ekonomske analize na tom jeziku. Zahvaljujuci latinskom uticajn na oba jezika, u izviesnom broju slucajeva mogli su se utvrditi identicni simboli.

12

Postigimta je dosta dobra distribucija termina po cijelom podrucju abecede, s izuzetkom siova G. koie je ostalo neangazirano, Slovo 0, o, ne moze se upotrebiti jer je identicno s nisticom. Malo / treba izbjegavati jer na pisacoj masini suvise je slicno, a ponekad i identicno s jedinicom, 1. Malo e koristi se kao simbol za bazu prirodmh logaritama Slova s dijakritickim znacima (C, c , D J, S, Z) riietka su u ekonomskim pojmovima i osim toga nisu prikiadna kao matematicki simboli. Izuzetno je iskonsteno Z za oznacivanje funkcija iraznje, gdje se javlja prije svega kao hinkcionalni operator Grcka slova konstena su mmimalno, da bi se izbjegle tesk.oce kod prepisivanja rukopisa I opcenito grcka slo va se uglavnom korisie kao koeficijent; i parametri, a manje kao varijable 16. Gpisana simbohka radjena ie na osnovu licnog iskust

rada u oblasti ekonomske analize i makroekonomskog modeliranja u proteklih nekoliko godina. Ono sto je autor ustanovio kao najtezi problem u izgradjivanju efikasne simbolike jest to da seizbjegne da se istim simbolom oznace dva pojma koji se cesto nadju zajedno u istom 'tnahtickom izrazu, A tada simbol treba mijenjati Medjutim, simbolika, kao i druge konvencije, da bi bila efikasna, ne smije se m ijenjati. Zbog toga takva neprijatna iznenadiema valja u naivecoi mogucoi mien unapnjed el'mm!rati, Ono sto predstoji da se uradi jest da se provjer; da li predlozeni sistem ne sadrzi nedosljednosti u upravo navedenom smislu Za tim bi trebalo prici izradi kompletniiih simbolickih sistema za pojedma podtucja, kao sto su: ekonomska analiza, drustveno racunovodstvo. makroekonomsko modeliranie, programxranie, statisiika Posijednja faza

rada bila bi utvrdjivanje odredjenib normi, uskladjivanje pojedinib parcijalnih sisteraa i formuliranje jednog iedinstyenog i kcnzistentnog os.-

novnog sistema, koji bi slazio kao baza za sve parciialne sisteme.

L i i e r a t u r a .
1. R. G. D. Allen, Mathematical Analysis for Economists. Macmillan, Lon don, 1954,

13

L i t e r a t u r a

1. R . G. D. A llen , M athem atical A n a ly sis for Econom ists, M acm illan, London, 1954. 2. H .B . Chenery, P .C . Clark, Interindustry E co n o m ic s, Y . Wiley, New York, 1959. 3. R . F risch, From N atio nal A ccounts to MacroEconom ic D e cisio n M odels , Income and Wealth, Series IV , Bowes and Bowes, London, 1955, 126. 4. B. Horvat, M edjusektorska a n a liz a , Narodne novine, 1962. Zagreb,

5. B. Horvat, Ekonom ski m odeli, Ekonom ski in s titu t, Zagreb, 1962.

14

1. R j e c r s i k t e r m i n a *

1 la tin s k i,

e - e n g le sk i,

r - rusk i,

f francuski

n nj e la c k i A Srpskohrvatski L a tin s k i E n g le sk i R u sk i F ran c usk i Nj emacki r; npoHSCC f a c tiv ite r; HaKOIUieHKe, aKKywyjiHUHH - D r; aMOPTH3aiIHH f: de p re ciation, am ortissem ent n: A m ortisation

A ktivnost, proces \ ' afs A k u m u la cija - A

a c tiv ity , proces A = arg

e: accu m u latio n

A m o rtiza c ija - A

e: depreciation

A n u ite t - a A psorpciona sposobnost privrede A

e: annuity

'M agostanje - 3 Ir o j - n

e: welfare W I: numerus e: number n

r: 6J1arocoCrOKHH r: HOMep

O v a j r j e c n i k ne p r e t e n d i r a n a p o t p u n c s t i s v i t e r m i n i n i s u p r e v e d e n i n a s v i pet j e z ik a n U te rm in o io g iji jo s u v ijek v iad a v e iik a n e s t a l i o s t Z b o g to g a su n a s t r a n i m j e z i o i m a d a n i sanio o n i t e r m i n i z a k o j e s matr amo da su se u s t a i U i u n a u c n o j i i t e r a t u n u o d n o s n o m j e z i c n o m pod ruc ju .. odnosno k o ji su na neki n a c in k arak te ris tic n i

15

e: gross

r: aajioBQH, dpyTTo f: brut r: CKCpoCTb f: velocite

B rzina v

1: v e lo citas e: ve locity e: government expenditures G

B udzetska (opca) potrosnja B

C C ijen a proizvoda p 1: pretiu;a e: price r; qena f: prix n: P reis

C ije n a faktora proizvodnje

tt

D D iskrepanca d, S Distort ja _ d, D obit - D,


77

e: discrepancy e: distortion e- profit 77 r: npsidSUIt f: profit n: P rofit

D ohodak drustveni D .Y e; n a tio n a l, so c ia l income V r HSUHGHSJIbHHH


aoxom

f: D ok o lica L D om acinstvo D e: leisure - L e- household H

revenu n a tio n a l

r i i: menage n: H au sh ait r; /IJIHHa f; longitude n: Lange

D u zin a - 1

1: longitude e: length

E Eksport E

e: exports E, X

r: SKCnOP'T,

BHB03

f; exportation n- Export, A usfuhr .

16

Elasticnost, k o e fic ije n t

t;

Q E p

e: e la s tic ity - 7 ]

r: 3J!aCTH4H0GTE,J KOStJzfHUHeHT f: elasticite", c o e ffic ie n t de n: E la s tiz ite t, Koef fiz ient

F ik s n i - F Fondovi F osnovni - S obrtni - B

e: fixed F e: c a p ita l fixed c irc u la tin g

; Cp3H/;bI
OCHOBHMe OfiODOTHiie

G la v n ic a G G ranicni, v. inarginalni

e: ca p ita l sum

I Import M e: imports M

r: HMCIopT, BB03
f: im portation n; Import, E in fu hr

Indeks - I

e: index

r: HK/ieKC, I: in d ic e

noK.asaTe.

In v e s tic iie I

e: investm ent I

r: KaiiKrajiOBJiOjKSHHfl HHsecTHUK
f ; i n v c s 11s s 6 in 0 n t

n: In v e stitio n Bruto - B I Neto - NI r: dpyTTO r H6TT0

Nove - j

Iz d a c i, izd a v a n ja - I

e. expenditure - E

r: H3Zi;9pjKKK pacxo^I&I f; deper.se n: A usgaben

Izv o z, v. eksport

17

K K o lic in a - Q,q 1: quantum r: KOJIIWeCTBG f: q uantite n: Quantum

Kam ata (interes) - I

e: interest i

r: nponeHT f: interet n: Z in s e n , Interessen

Kam atna stopa i

e: rate of interest i

r: nponeHTHaH eTaBjea f: taux d interet n: Z in s fu ss

Kam atni fa k to r q - I + i K ap acite t K e: capacity


r: MOIiHOCT h

i: cap acite n; K apazitat K ap ital K e: ca p ita l K r: JcanHTaJI f: capital n ; K a p ita l r: nepeMSHHSIK


nOCTOHHHHK

v a r ija b iln i v konstantni c K ap ita ln i ko e ficije n t c a p ita l c o e f f ic e r t _ k

r: KSnHTSJIbt

K o e fic ije n t p o tro sn je c

e: consum ption c o e fficie n t c

K o e fic ije n t stednj e s = 1 - c

e: sav ing c o e fficie n t s

18

L ic n i dohodak L

e. personal income r: 4 OXO4 f; revenu personei n Person aleinkom m en

,vlarginalni M, m

e. m arginal M

npefleJibHbi>i. MappHHajIbKbii

M arginalna e fik a sn o st in v e s tic ija mei

e- m arginal r npe,ziejibHaH e fficie n c y of ' ~liSKT M3H0CT b investm ent mei KanHTajIBHilX 3 J I 0 .'H K H

. la te rija l za reprodu k c iju (utrosak) U

e: interm ediate goods

f product m term ediaires

Neto - N Novae N

e : n et e : monev ' I

r- H8TT0 r neHbrH f. monnase n . 'j e i d

O rg a n iz a c ija Pi

r opraHi-ioauHq i' organisation n O rgan isation

Period ak tiv ira n ja (maturiranje) in v e s tic ija m

e: gestation, m aturation period m e- de p re ciation period n

r CpOKK COSpepaKIiH
K a n K T a ,.n H ' . -

Period am o rtizacije n

i.

?A!.

OpT K33 IKO HH < e

GpOKii

19

P 1atni fond - L

e- wages b ill 'V

r: 3;ok sapaooTHof!
n jiaT il

P latn i stav 1 Ponuda (n u d iti) - N

e: wage rate w e: supply S

r:

OTSL3K3.

r: up e ^o se H K e f: n. '-ngebor r: Gnpoc f: demande n: Nachfrage r: HEUIor f: taxe, contribution n: Steuer

P otrazn ja (z e lje ti) - Z

e: demand D

Porez Z , T

1: tributum, tax atio ( = procjena) e : tax T e: tax rate - t

Porezna stopa z P otrosnja (konzump c ija ) - C

1: consuinptio r: nOTpe^JISHHe e: consum ptio n Cf: consomm ation n: Konsum, Verbrauch 1 y ield 1: reditus e: revenue r< f: rendement r: 50X05 f: revenu n: Ertrag

Prinos q Prinod R

Prim.an.] a R P rofit ii

0 r e c e ip ts

_ "' ,

e: profit v

r: npii6bUlb f: profit

n : Profit. Gewinn

Profitna stopa 7 7

e: rate of profit 7 7

r: HOpMa npHdbLIH

20
/

Proizvodnj a ?

e' Output P

r: npoflyKima,BanycK f: production r- oSiiiBGrbSHHblfi


npo^yKT

P roizvo d drustveni bruto drustveni proizvod - 3D P

e: so c ia l n a tio n a l product X

drustveni proizvod DP e: gross n a tio n a l product GNP

r: COBOKynfBK / bojiobom , GSuieoTBeHHiii. npO/ryKT


r: HSTTO XipQSyKT

neto proizvod NP

e. net n a tio n a l product NP

HCTD

HaiiKOHajIb-

HHH npO^yKT

novi proizvod P P ro izvo d ni k o e fic ije n t 1 e: production co e ffic ie n t r- w C rt lUHeHT S. 3 ~/I3KOCTM BJIO'iCSHKn

p ro s je c n i S

e: average A

r: cpejHKL f: rnoyen

Put s

1: spatium (d a ljin a ,ra z m a k )

e . labo u r L

r: TPyA. pS.OOTa f: travail n: r rbeit \ p a c x c ^ii

iashodi S 9 ast, stopa - r, q

e: expenditures ? r e. rate of growth

r. TSMIihi p',.GTa f: taux de croissance n: Wachstum. -rate r; pSH ia

^ e n ta R

e: rent R

21

S
Sredstv a za p r o iz v o d n ju e; a s s e t s

(k a p ital, K ap acite t) K = S +H o s ivna sredstva S za lih e H


e: f i x e d a s s e t s in v e n to r ie s , sto cks

r; GpSACTBa np0H3B0MCTBa

r; OCHOBHSIS CpeCT3a aanacbi

S te d n ja

e: s a v i n g

f:

epargne

T T ehnicki k o e fic ije n t - a er te c h n ic a l r; KO9$CpHTJ,H0HT c o e fficie n t ars saip aT

T razn ja Z i potrosnja

dem and

r. CIIPOC

T rans fer T

s fer T

T roskovi - T

cost c
lPOMSBO a G

1.
rj

cout

U cesce , udio, stopa s U kapni - U U trosak U U voz, v import e. t o t a l T e: i n p u t


r: s a T p a T a

22

V V i xak v riie d n o sti m e: surolus vali r: npHOaBOTii-aa


CTOHMOOTS

n: lehrvvert '/rije d n o st V e: value r: OTOHMOCTb f: valeur n: 'Vert

V rije d n o st dodana V Vrijem e t

e- value added i tenpus e: time

f: vaieur ajoute r BDSMH

Z a lih e -

e: inventories, stocks A .
e: r e p l a c e m e n t ? e: e m p l o y m e n t :N

{ sto cks

Z a n je n a Z Z a p o s ie n o s t N
r7 1_

r aO3M 9T ]l0HH9 r: 3 S H H T 0 0 T b

-.araviie

'

* 7

l e a 11l i i

.i

r: z m m i

Z e n Ija

1 iana

.nanj e

e; Know le d ; r e

23

2.

R je c r s ik

sim b o la

Srpskohrvatski

E n g le s k i

Srpskohrvatski

E ng lesk i

A Aktivnost Akumulacija Amortizacija Apsortivna sposobnost privxede a Anuitet ars Tehnicki koeficijent Annuity Technical Coefficient Discrepanca Distorzija d Demand Depreciation Activity Dohodak Domacinstvo

E Eksport Export Expenditure

Blagostanje Sruto ?>uclzetska potrosnja Obrtni fondovi F Fiksni fondovi Fixed

C Potrosnja (konzumpcija)
c

Government Consumption Cost


O'

Gross

Koeficijent potrosnje Konstantni kapital

Consumption coefficient H

Glavnica

Zalihe D Dobit

Household Health

24

Izdaci Investicije Kamate (Interes)


1

Investment Interest

Period aktiviranja (maturjrania) investicija Visak vrijednosti

Gestation, -laturation period of investment Surplus value

Kamatna stopa

Rate of interest N

J Irideks Nove investicije

3roj Index Novae Zaposlenost Neto

Number

Employment Net

X Kapacitet Xapital Sredstva proizvodnj e k Kapitalni koeficijent Capital coefficient


0

Ponuda Capacity Capital n Period amortizacije 3roj Depreciation period Number

T P

Proizvodnj a L Licni dohodak Platni fond Dokolica Leisure Labour Ciiena (proizvoda) Proizvodni koeficiient Novi proizvod

Price Production coefficient

Platni stav Duzina Kolicina Quantity

q
Marginalni Import Marginal Import Money Kamatni faktor, q - 1- i Prinos(po iedinici'

R Prihod Primania Rad Renta Rent Replacement Revenue Receipts

U Ukupni Utrosak Materijai za reprodukciju

Stope rasta

Rate of growth

V Dodana vrijednost Value added Varijabilan Variable

S Osnovna sredstva Prosjecni Rashodi Stednj a Saving Supply s Koeficijent stednj e Ucesce. udio stop a Put, razdaljina Saving _ coefficient Share w wage rate W Vrijednost Welfare Vages bill v Brzina Varijabilni kapital Velocity

T Porez Tax Total Transfer Troskovi t Poreska stopa Vrijeme Rate of tax Time Transfer

X, x Proizvod Product

Y, y Dohodak

Income

Z Porez Zamjena

26

Zdravlje Zemlja Znanje Dobit, profit Poreska stopa Cijena faktora proizvodnje Potraznja Stopa dobiti, profita Rate of profit Profit Faktor proizvodnje

/3

P Stopa rasta Rate of growth

Diskrepanca Distorzija

ri

koeficijent elasticnosti

Coefknent of elasticity

^ Organizacija

Docnja

JU GO SLO V E N SK I B eograd,

IN S T IT U T

ZA

EKQNOMSKA

IS T R A Z IV A N JA

Z m aj J o v i n a 12, tel, 6 2 1 - 7 3 0 , 62 2 - 3 5 7

I
I 2.

E konom ske i s t c f is t ic k e s tu d ije


B ranko Horvat. T ow ards a T heory of P la n n e d E c o n o m y . B r a n k o H o r v a t , I n d u s t n j a n a f te u J u g o s l a v i j i K n j i g a 1. K n j i g a 2. K n j i g a 3. P r o i z v o d n j a n a fte R a f i n e r i j a n a fte D is tr ib u c ija nafte.

II
1. 2.

U dfbenici i prirucnici
B ra n is la v Iv an ov ic, Teoretska sta tistik a , O lg a T o m ic , z a a u to r a . P r i p r e m a r u k o p i s a n a u c n i h i s t r u c n i h r a d o v a , p r ir u c n ik

I!'
1

R a d o v i
B ranko H o rvat, P rim je n a m e d ju se k to rsk e a n a liz e u planskora b ila n c ir a n ju P r i v i' e d g

2.

L e o p o l d i n a V u k o j e v i c , T e n d e n c i j a m e n j a n j a s tr u k tu re j u g o s l o v e n s k e p r iv re de u p e r io d u 1952 - 1960 . g o d in e .

3. 4 5

B ranko H orvat, A n a l i z a n e k ih efek ata prom jena cena. S r a n k o H o r v a t . N o te on the R a t e of G r o w th of the Y u g o s l a v E c o n o m y . D an cik a N ik o lic i P a v le S ic h e rl, K o n s t r u k c i j a p r o i z v o d n o k a p i t a l n o g

m od ela za priv re dni razv oj J u g o s l a v ij e , 6. D s a z e n B e i a k o v i c , M j e n l a u n a u c i i e k o n o ra s k o j p o l i t i c ! z a u t v r d j i v a n j e s a o b r a c a j n i h g r a v i t a c i o n i h p o d r u c j a iu k a 7. 8. B ranko H orvat.C 3M 0 ynpaB JI6 H K 6 j Branko Horvat, D ru st?eno (projekat) U6HIp3,jIH3M H lijra H IipC B aH H S .

r a c u n o v o d s t v o z a j u g o s l o v e n s k u p r iv re d u

iV P f 5 V o d i
1. 2. 3. Beteske o prim eni m atem atik e u sov je ts k o m p la n ir a n ju . P .C . M ah alano bis P la n ira n je u In d iji.

Vlaternaticke m e to d e u e k o n o m i j i . S e p a r a t i V . T r i c k o v i c , " I s p i t i v a n j e s tr u k tu re i e i a s t i c n o s t i t r a z n j e : , 3 - 4 /1 9 5 7 , 238-269.

V
1.

Ekono;nist,

2.

3 . Horvat,

-!T h e D e p r e c i a t i o n M u l t i p l i e r an d a G e n e r a l i s e d T h e o r y of

Fixed C a p ita l C o s t s " , 3 B . Horvat,

The Manchester School , M a y 19 58, 1 3 6 159 Ths Economic Journal, Ekonomist,

T h e O p t im u m R a t e of I n v e s t m e n t ' ;

D e c e m b e r 19 58, 7 4 8767 4. V. T r i c k o v i c , S tru k tu r n e pro m e ne u l i c n o j p o t r o s n j i ,

3/1960. 427-458. 5. B . H orvat and V. R a s k o v ic , -Workers' M a n a g e m e n t in Y u g o s l a v i a : A

Comm ent--, T h e j o u r n a l o f p o l i t i c a l E c o n o m y . A p r i l 19 59, 1 9 4198. 6. B . H o r v a t , - D r e i D e f i n i t i o n e n d e s S o z i a l p r o d u k t s -, S f s c e s H e f t , 1960 7. 3 27-40.

Konjukturpolitik,

H o rv a t, '-A R e s t a t e m e n t of a S i m p l e P l a n n i n g M o d e l w i t h s om e Economy ,

E x a m p l e s from Y u g o s l a v r33 f 35 I ; 2 , 3 , A9 48 . , 8. B

Sankhya, S e r ie s B , V o l . 23,

H o r v a t , -:T h e C h a r a c t e r i s t i c s of Y u g o s l a v E c o n o m i c D e v e l o p m e n t ^ , i ,/1961, 115. de 1' e c o n o m i e Y o ug o-

s o c i a l i s t Thought and P ra c tic e , 9.

3 . H o r v a t , " C a r a c t e r i s t i q u e s du d e v e l o p p n e n t sia ve

, Q u e s t i o n s a c t u e l i e s du s o c i a i i s m e , 3 0 / 1 9 6 1 , 89 1 0 5.

10. 3

H o r v a t , T h e C o n c e p t u a l B a c k g r o u n d of S o c i a l Produ ct,- I n c o n e '

a n d 'Vealth, S e r ie s I X (1 9 61) 2 3 4 - 2 5 2 . 1 1 . 8. Horvat, B ad na v r ije d p o st pro izv o d n je ju g o s la v e n s k e po ljo p riv re d e

i in d u s tr ije , 12. B. H o r v a t ,

Ekonomist, 4 / 1 9 6 1 , 5 1 2 52 3. Nasa stvarnost,


o d re d jiv an ja

- R asp od jela prema tadu m e d ju k o l e k t iv i m a ,

1 / 19 62, 5 2 - 6 6 . 13 B. f v a n o v i c , P r i m e n a m e t o d a I o d s t u p a n j a u p r o b l e m i m a s t e p e n a e k o n o ra s ke r a z v i j e n o s t i ,

Statisticka revija, 2 / 1 9 5 7 , 1 2 5154, 1 - 2 / 1 9 5 9 , 2 6 - 4 2 , 1 / 1 9 6 2 . 1 - 1 4 , Ekonomist, 2 / 1 9 6 1 , 1 8 2 - 2 0 5 .

14.

B . Horvat,

' M e t h o d o l o g i c a l P r o b l e m s in L o n g - T e r m E c o n o m i c D e

velopm ent P ro g ra m m in g '', B u lle tin , 5/1962, 37-51. 15. 3 . H orvat, 7-8/1962, 16.

Industrializarion and Productivity,

UN .

E k o n o m sk a nauka i narodna p r iv r e d a " , 48-67.

Nasa stvarnost,

B . I v a n o v i c , T h e e s t i m a t i o n o f th e two d i m e n s i o n a l d i s t r i b u t i o n s of a s t a t i s t i c a l s e t , b a s e d on th e m a r g i n a l d i s t r i b u t i o n s of i t s s t r a t a 1', S iatisrica

Neerlandica, 1 / 1 9 6 3 , 1323.
'N a f tn i k artel u predratnoj J u g o s l a v i j i * 205-222

17.

B . Horvat,

Ekonomski anali,

12 - 1 3 ( 19 62) 18. 3

S a v ic . 'P ro b le m ! re g io n a lne lic n e po tro s n je u J u g o s l a v i j i - ,

Ekonomski anali, 1213 ( 1 9 6 2 ) , 97 116.


19. D N i k o l i c , 'K o n s t r u k c i j a j e d n o g e k o n o m e t r i i s k o g m o d e l a z a r a z v o j in d u s tr ije , 20.

Ekonomist, 2 / 1 9 6 3 , 3 8 8 4 1 9. Nasa stvarnost,

M. Z i v k o v i c , : - M a te m a tika u s o v j e t s k o j e k o n o m i j i
7 - 8 /1 9 6 3 ,1 2 6 - 1 3 5 .

21.

V . T r i c k o v i c , < L i c n a p o t r o s n j a kao k r it e r ij p r o i z v o d n e p o l i t i k e ' ' , Ekonomist,


1 V 1 9 5 8 .

22.

V . T r i c k o v i c , T e n d e n c i j e p o t r o s n j e h r a n e u s ^ e t l o s t i s a v r e m e n ih iz u c a v a n ja * - ', E k o n o m i s i , 1 / 1 60 4 1 71. p o litik e ,

21.

V. T ric k o v ic ,

L i c n a p o t r o s n j a k a o k x it erij p r o i z v o d n e

E konanist,. 1 2 / 1958
22. V. T ric k o v ic , iz u c a v a n ja " , 23 V M aiejie. ' T e n d e n c i j e p o t r o s n j e hran e u s v e t i o s t i s a v r e m e n i h

Ekonomist, 1 /1 3 6 0
S u s t i n a 1 m e to d e

4 1 71 Statisticka

o pe racio n ih i s t r a z i v a n j a " ,

revija. i / 1 9 6 3 . 1 - 1 8 .
24 B . H o r v a t , ^uelques a s p e c t s de la p l a n i f i c a t i o n e c o n o r a i q u e n a t i o n a l s 1

Les Annales de I economie collective, 23 1953.


25 B, S a v i c N iv o is hran e s e o s k o g s t a n o v n i s t v a S r b i j e
do

po ijo privred-

n im r e j o n i m a ' , 26. B. Horvat.

Hrana i ishrana, I V 1963 Ekonornski pregled, 10 1 1 / 1 9 6 2 . Ekonornski pregled, 1 0 - 1 2 / 1 9 3 .

! ;M e t o d o l o s k i p r o b l e m ! d u g c r o c n o g p r o g r a m i r a n j a privred-

nog r a z v o ja i ! " 27.

V. M e d e n ica i V. T r ic k o v ic , " M a i e r i ja l n i 1 n o v c a n i to k o v i i n jih o v utic a j na cene i t i z i s t e ,

28.

B . M a r e n d ic , " P i n a n c i r a n j e d j e l a t n o s t i v i s o k o g s k o l s t v a S R H u p e r io d u 196.063. g o d i n e " ,

Ekonomski pregled, 1 0 - 1 2 / 1 9 6 3

29.

B . H orvat,

'S a r a o u p r a v ij a n j e , c e n t r a l i z a m i p l a n i r a n j e ,

Pregled,

5/1964. 413-444. 30. B . H o r v a t , D v a m o d e l a e f e k a t a f o r m i r a n j a z a l i h a na k r e t a n j e drustven og p r o i z v o d a , 31 . B . H o r v a t ,

Ekonomski pregled, 7 / 1 9 6 4 , 4 0 7 415

E k o n o m sk i s m isao in d e k s a p ro izv o d n je i c i j e n a ,

Statisticka revija , 1 / 1 9 6 4 , 7 - 1 4
32 B . Ivanovic S ta t is t ic k i rasporedi sa a lea torn im p a r a m e tr im a ,

Statisticka revija, 1 / 1 9 6 4 , 16.


33 . B . H o r v a t , T h e O p t i m u m R a t e of I n v e s t m e n t R e c o n s id e re d ,

The Economic Journal,

1965, 572 576

STANDARDIZATION OF SYMBOLS USED IN ECONOMICS

by

Branko Horvat

in te rn atio n ally agreed upon econom ic Terminology does not e x ist. Very often even n a tio n a l term inology is not standard'ssed, As a consequence the sym bols used in econom ic a n a ly s is represent a rather chaotic picture. In the present paper fo be follow ed by other papers in an effort to s ta n dardise term inology and sym bolism :n: the in s titu te s research - an attem pt is made to lay down the p rin c ip le s for an e ffic ie n t econom ic sym bolism . A lso , two sys*ems of sym bols are worked out: for m icro-econom ic a n a ly s is and for s o c ia l a c c o u n tin g . Two short di cUttfrar ies*of term inology and sym bols in five languages are appended. The purpose of the research was not to work out an a ll em bracing system, but rqther to formulate a m inim al s u f fic ie n t b asis which w ould a i i ow co n s iste n t extension in various d ire ctio n s.

,poflHa 6n6nMOTCKa

Cp6nje

!5 "3 2 Z ? f PR1LOG Z A S N IV A N J U TE O R IJE J U G O S L A V E N S K O G PODUZEC^A

6 RANKO

HORVAT

JUGOSLAVENSKI INSTITUT 2A EKONOMSKA ISTRA2IVANJA

JUGOSLAVENSKI INSTITUT ZA EKONOMSKA ISTRAZlVANJA


Dr B. HORVAT, direktor i starjesina Odjeljenja za privredni sistem Dr 2. MRKUSlC, dekan Poslediplomske skole i starjesina odeljenja za finansije i vanjsku trgovinu Dr P. SICHERL, zamjenik direktora Dr N. MILEUSNlC, starjesina Odjeljenja za ekonomiku poduzeca i operaciona istrazivanja o. STAJlC, starjesina O djeljenja za privredni rast i ekonomska mjerenja Jugoslavenski institut za ekonomska istrazivanja razvio se iz Islrazivackog odjeljenja Saveznog zavoda za privredno planiranje, koje je bilo osnovano 1958. godine. Osnovni zadatak Instituta je da proucava teoriju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inozemstvu, da vrsi teorijska i primjenjena istrazivanja jugoslavenskog privrednog sistema, da radi na usavrsavanju m etodologije privrednog planiranja i podstice visvajanje i prim jenjivanje savremenih metoda ekonomske analize i razvoja nove ekonometrijske i druge analiticke metode. Instilut izvodi nastavu III stepena iz oblasti ekonomskih i organizacionih nauka. Radi rjesavanja konkretnih problem a u privrednim poduzecima Institut im a svoj Centar za organizaciju i privredni razvoj poduzeca. U Institutu takode p'ostoji i Elektronski racunski centar u kome se rjesavaju slozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi numericki problemi iz rada Instituta. Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siroj javnosti Inslitut se bavi i izdavackom delatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskih djela. Institut ucestvuje u izdavanju Casopisa Ekonomska analiza.

II S s z z ^ f

PR IL O G ZASNIVANJU T E O R IJE JUGOSLAVENSKOG PO D UZECA B ranko H orvat, n au c n i sa v e tn ik

J u g o s la v e n s k i in s titu t z a ekonom ska is tra z iv a n ja B eograd 1968.

P rilo g z a s n iv a n ju te o rije ju g o s la v e n s k o g p o d u z e c a , E ko n o m ska a n a liza 12, B eograd, 1967.

Iz d a je i stam p a: J u g o s la v e n s k i in s titu t za ekonom ska is tra z iv a n ja , B eograd, Zm aj Jo v in a 12

PR IL O G ZA SN IV A N JU T E O R IJ E JU G O SLA V EN SK O G PODUZECA B ranko H O RV AT*) Poznato je d a se u nasoj zem lji izgractuje decentralizirana socijalisticka privreda. Ocigledno je da je za isp'ravno funkcioniranje takve p rivrede od k ap italn e vaznosti poznavanje p o n asan ja osnovnih privrednih su b jek ata, poduzeca, odnosno rad n ih kolektiva u njihovoj funkciji poduzetnika. Ukoliko su inicijative autonom nih privrednih subjekata m ectusobno k o n trad ik to rn e, im at cem o nestabilnu p riv red u k o ja zahtijeva ad m in istrativ n e intervencije. Ukoliko je, mectutim, m stitucionalni sistem postavljen tak o da je p o n asan je p riv red n ih ak tera uskladeno n a osnovu s tru k tu re njihove vlastite stim ulacije, im at cemo privredni auto m atizam k o ji cini ad m in istrativ n u intervenciju nepotrebnom . Ovo poton je ne da se realizirati u nekom savrsenom obliku, no m oguci su razliciti stepeni aproksim acije. Da bism o mogli ispitivali p onasanje privrednih subjekata, m oram o n a jp rije izgraditi odgovarajuce teorijske m odele. A k ad je to jednom uradeno, tre b a izvrsiti ek o n o m etrijsk a m jere n ja i teorijske m odele podvroi em pirijskom te stira n ju . N ije bas narocito pohvalno za nasu ekonom sku n au k u i p o litiku da ni jedno ni drugo nije jos izvrseno. U stvari prve ekonom ske m odele p o n asa n ja nasih poduzeca izradila su dva americka ekonom ista, B. W ard [1] [2] i E. D om ar [3]. W ard se inspirirao direk tn o nasim sam oupravnim sistem om , dok je Dom ar, nastavljajuci nakon osam godina W ardov rad, posao od u stro jstv a sovjetskog kolhoza, lcojega bolje poznaje, no koji je teo rijsk i veom a slican nasoj privrednoj organizaciji. U daljem tek stu rezim irat cemo, m edu ostalim , osnovne rezultate ova dva znacajna p io n irsk a is'trazivanja uz izm jene koje su potrebne za svrhe ovog rada. U tom poslu ne m ozem o izbjeci u p o treb u m atem atickog ap arata. M edutim , ne cemo in sistirati na elegancij.i form alne analize, vec na takvim m atem atickim form ulacijam a ciji je ekonom ski sadrzaj intuitivno sto ocigledniji.
*) Autor je profesor ekonomske analize na Jugoslovenskom institutu za ekonomska istrazivanja. Rad predstavlja dio jednog sirokog programa istrazivanja naseg privrednog sistema koji financira Savezna privredna komora.

E K O N O M S K A A N A L IZ A

1. POCETNI MODEL:

JEDAN PROIZVOD I JEDAN VARIJABILN1 UTROSAK

Uzim am o d a je trziste efektivno konkurentno. To znaci da se prod ajne cijene (p ) fo rm ira ju nezavisno od proizvodne politike pojedinacnog poduzeca. Svako poduzece proizvodi sam o jed an proizvod (y ). K apacitet je fiksan, a jedini varijabilni fa k to r je ra d n a snaga (x ), koja je hom ogena i im a je dovoljno. M aterijalne u tro sk e cem o u ovom m odelu zanem ariti kao da se radi, n a p rim jer, o h idrocentrali. M edutkn, za k o risten je drustvenih sredstava poduzece p laca zajednici fiksnu kain atu (7c). Uz navedene uslove djeluje zakon opadajucdh p rin o sa kod zaposljavanja radnika. Nize je navedeno znacenje pojedinih sim bola: d s = licni dohodak jednog rad n ik a = s ta rtn i osnov ili m inim alni licni dohodak ili o bracunski p latnl stav = b roj rad n ik a = kolicina proizvoda = cijena proizvoda dobit = kam ata = ukupni p ro sjec n i prihod po rad n ik u = p ro sjecni troskovi po rad n ik u = u k upni troskovi = kolicina m aterijaln ih u tro sak a = cijena m aterijaln ih u tro sak a

D = ukupnd dohodak poduzeca

V = nadnica u kapitalistickom poduzecu I


X

y
p
71

k u t T z c

U u k upan p rih o d poduzeca

R adi kom parativne analize n a jp rije cemo stu d ira ti p onasanje kapitalistickog poduzeca, p a tek onda ponasanje jugoslavenskog poduzeca.

Kapitalisticlco poduzece U obicajena je p retp o stav k a da je p onasanje kapitalistic'kog podu zeca odredeno tim e sto ono nastoji m ak sim irati dobit. Ta je p retp o stavka tak o d er cesto napadana, no cini se da je od svih predlozenih p o jedinacnih p re tp o stav k i to ipak n ajre alisticn ija pretp o stav k a [4J. P ro fit je o statak vr.ijednosti koji se dobije kad se od \T ijednosti proizvodnje (p y ) o d b iju troskovi. Troskovi se u ovom slucaju sasto je od troskova rada, koji su, uz fiksnu nadnicu, proporcionalni b ro ju zaposlenih rad n ik a {w x), i fiksnog tro sk a k koji se m oze sm a tra ti fiksnim porezom .

T E O R IJ A JU G O SL A V E N SK O G PODUZECA

Prem a tom e 7i = p y (xw + k ) ' (1)

B uduci da rad n e snage uz danu nadnicu im a dovoljno, m ozem o bez zapreke izvrsiti m aksim iranje dobiti -----= p ------ w = 0
dx d x .-.py = w (2) C7 l T d v

Dobivamo dobro poznati rezultat: nuzan uslov za m aksim iranje dobiti zahtijeva povecanje proizvodnje do m o m en ta k ad vrijednost m arginalnog proizvoda p o staje jed n ak a nadnici. Da se rad i d o ista o m aksim um u, m ozem o b iti sig u m i kad ispitam o i drugu derivaciju ------- = p ----- < 0
d x2 d x2
y " <

d2 -

d 2y

(3)

P rem a tom e u v jet stabilnosti je d a se m arginalna proizvodnost dod atn ih rad n ik a sm anjuje, sto proizilazi iz opcih p retp o stav k i naseg m odela, kako je to vec ra n ije kon statiran o . Wa.rd.ovo ilirsko poduzece Jugoslavenskim poduzecem u p rav lja rad n i kolektiv te je stoga prirodno p re tp o stav iti da ce kolektiv n asto ja ti m aksim irati svoj dohodak. W ard uzim a (a ) d a se sav n eto dohodak dijeli m edu rad n ik e i (b) da kolektiv n asto ji m ak sim irati dohodak po radniku. D ohodak po rad n ik u (d) d o b ija se k ad se o d ukupnog p rih o d a (p y) odbiju kam ate ( k), sve racu n ato na jednog rad n ik a py
d =

-----

(4)

N uzan uslov za m aksim um glasi:


dd dx

p y 'x (py fe)

:0
(5)

v rijed n o st m arginalnog proizvoda jed n ak a je licnom dohotku. Kako licni dohodak u k lju cu je i dobit, to je veci od nadnice, d > av. Proizilazi d a ce jugoslavensko poduzece uz ostale iste uslove zaposliti m an je ra d nika nego kapitalisticko poduzece.

10

E K O N O M S K A A N A L IZ A

Da razm otrim o jos i uslov za stabilnost ravnoteze


d2d
e.

p ( y " x + y' y ')x 2 (p y'x p y + ft) 2 *


---

dx2

x1

"

K ako iz (5) proizilazi d a okrugla zagrada m ora b iti jed n ak a nuli, a velicine x ' l p m ogu b iti sam o pozitivne, to drugi uslov za m aksim iun izgleda ovako y" < 0 tj. isti je kao i kod kapitalistickog poduzeca. K om parativna analiza Uzmimo da je inicijalno sta rtn i osnov u jugoslavenskom poduzecu jed n ak n adnici u kapitalistickom , s = w. N adalje, p ro m atra jm o sta se desava s u k u p n im prihodom po radniku, u = i s knjdgovodstvenim k troskovim a po radniku, t = s + Te troskove zovem knjigovodstvenim zato sto je i s, koje p red stav lja dio dohotka za jugoslavenski kolektiv, u k lju cen u troskove slicno kao sto je to uradeno i u kapitalistiakom poduzecu. Te pretp o stav k e ugradene su u graf. 1.
py

(6)

Graf 1 Ravnotezno zaposljavanje jugoslavenskog i kapitalistickog poduzeca

TE O R1JA JU G O SL A V E N SK O G POD VZECA

11

Ako zelimo m ak sim irati u k u p n i p rih o d p o radniku du _ dx d p dx

p y '

' p y'x p y x py = 0 x2
= p
y

(7)

onda vrijed n o st m arginalnog proizvoda m ora b iti jed n ak a vrijednosti prosjecnog proizvoda (to m e odgovara zaposlenost xo u grafu). Medutim , u toj situ aciji licni dohodak rad n ik a nece b iti najveci. K ako licni dohodak p red stav lja zbroj startn o g osnova i raspodjeljenog viska, 7 T d = s + i kako se s ne m ijenja, to licni dohodak zavisi o prom jeni rasp o d jeljen e dobiti, k oja opet p red stav lja prih o d a i troskova po rad n ik u x u t razliku izm edu ukupnog

A kako knjigovodstveni troskovi zbog fiksnog elem enta k predstavlja ju isto stran u hip erb olu k oja n a jp rije p ad a brze nego ukiipni prihod, to ce razlika biti m aksim alna kod nesto veceg zaposljavanja nego sto je ono koje m ak sim ira u.

W = /' u stvari razlika je m aksim alna za .t u kom tangente n a krivulje u i t im aju is ti nagib. Taj uslov, tj. da je m arginalni ukupni p rih o d po rad nik u jed n ak m arginalnom tro sk u po radniku, identican je, naravno, nasem ran ijem uslovu da je vrijed n o st m arginalnog p rih o d a jednaka licnom d o h otku (5), k ao sto se odm ah vidi kad se vrijed n o sti it' i I' d aju eksplicitno:

_ fe_
x2 N a slican nacin uslov (9) m oze se izvesti i za k apitalisticko poduzece. Iz (1) slijedi da je p ro fit jed n ak ukupnom p rih o d u ([/ = p y) um anjenom za troskove (T = \vx + k) 7t = U T P rem a to m e m ak sim iran je p ro fita dovodi do U' = V
( 10 )

(1 1 )

tj. m arginalni p rih o d jed n ak je m arginalnom trosku, sto je, naravno, identicno s uslovom (2) po kom je vrijed n o st m arginalnog proizvoda jed n ak a nadnici. Vazno je p o red form alne slicnosti u uslovim a ravno-

12

E K O N O M S K A A N A L IZ A

teze (9) i (11) za jugoslavensko i kapitalistioko poduzece sto je indicirano u zim anjem istih slova uociti i razlike, koje su pokazane tim e sto su u p o treb ljen a m ala (velioine po rad n ik u ) i velika slova (velicine za poduzece u cjelini). N a ovom m jestu htio bih sk ren u ti p azn ju n a jed n u poucnu cinjenicu. N ase knjigovode cesto su napadani od stran e politekonom ista sto s ta rtn e osnove ili obracunske licne dohotke tre tira ju kao elem ente cijene k ostan ja, tj. k ao troskove. Takav postupak, kaze se, su p ro tan je intencijam a naseg drustveno-ekonom skog sistem a u koine ra d n i kolektiv odlucuje o rasp o d jeli cjelokupnog dohotka. U kljucivanje s u troskove, zakljucuje se, znaoi svodenje licnog dohotka na nadnicu, re d u ciran je sam oupravljaca n a najam nog radnika. U poredenje (5) i (9) pokazuje da takvi n ap adi n em aju m kakvog ekonom skog sm isla. U (5) sm o form alno p retp o stav ili da se uzim a u obzir cjelokupni dohodak; u (9) je jed an dio d ohotka lcnjigovodstveno o b racu n at kao trosak. U su stin i ravnotezni uslovi (5) i (9) su identicni. I to je sasvim razum ljivo. Ravnotezni uslovi posljedica su ponasanja privrednih subjekata. To ponasanje, m edutim , ovisi o m otivaciji uvjetovanoj m stitucionalnim sistem om , a ne ovisi o tehnici knjigovodstvenog obracuna. G raf 1 dozvoljava nekoliko d irek tn ih usporedenja. Ako se nadnica prom ijeni, p ra m ije n it ce se i proizvodnja i zaposlenost u kapitalistickom poduzecu; no ukoliko se obracunski pJatni stav prom ijeni u jugoslavenskom poduzecu, to nece im ati nikakav efekal n a proizvodnju i zaposljavanje. N adalje, ukoliko je inicijalna nadnica m an ja o d licnog dohotka, onda jugoslavensko poduzece zaposljava m anje -radnika o d kapitalistickog poduzeca. Ukoliko su, m edutim , isti sto znaci da kapitalisticko poduzece n e o stv aru je nikakav p ro fit onda je ravnotezna situacija za o b a poduzeca ista. R adi razum ijevanja grafa 1 treb a im ati u vidu da k rivulje u i VMP o sta ju iste nezavisno od toga sta se desava sa tv d s, p rom jene kojih u v jetu ju sam o pom icanje krivulje t. U pom enutom slu71

caju, kad je w = d = s -i----- , krivulja troskova t tangentna je n a krix vulju prosjeonog p rih o d a u u tacki e. V alja uociti tak o d er i ove jednakosti: --- --7t --- --k
a c = be = ---- , a b = c e ----x x

U nasem m odelu po red nadnice m oze se m ije n ja ti i fiksni tro sak k kao i cijena proizvoda p. P rva p ro m jen a pomiice k rivulju t, a p o to n ja k riv u lju u. U koliko se povecaju fiksna davanja drzavi k, to nece amati nikakvog u tje c a ja n a p o n asan je kapitalistickog poduzeca, je r se k uopce ne p o jav lju je u ravnoteznim uvjetim a (2) ili (11). U koliko se oijena proizvoda p poveca, k riv u lja VMP p y ' pom aknut ce se p re m a gore i do ravnoteze ce doci kod povecanog zaposljavanja. Jugoslavensko poduzece ponasa se upravo o b m uto. N apisim o ravnotezni uslov (5) ovako:
y x y ' = -----

(12)

T E O R IJ A JU G O SL A V E N SK O G PODUZECA

13

Lako se uocava
- ^ - ( y xy') = x y " > 0 dx (13)

da se v rijednost izraza na lijevoj stran i (12) povecava s x. Ako sad k u (12) p o raste, (y x y ') m ora tak o d er porasti, a to znaci d a zaposljavanje raste. Ako p poraste, izraz n a lijevoj stran i m ora se sm anjiti, a to je m oguce sam o kod sm anjenog x. B uduci d a p ro m jene u x znace p ro m jen e u proizvodnji u istom pravcu, dolazim o do m alo cudnovatog zakljucka: ukoliko S e k re ta rija t za financije povisi kam ate n a poslovni fond, poduzeca ce povecati proizvodnju i zaposlenost; a ukoliko Zavod za cijene dozvoli povecanje cijene, poduzeca ce sm anjiti proizvodnju i zaposlenost. Ovo p otonje znaci d a je funkcija ponude na jugoslavenskom trz istu negativno nagnuta. A taj negativni nagib moze prouzrokovati n estab iln o st trzista [ 1, s. 586]. K om parativne reak cije jugoslavenskog i kapitalistickog poduzeca m ozem o sad rezim irati u jednoj tabeli:

Efekat na proizvodnju i zaposljavanje


K apitalisticko poduzece negativan bez efekta pozitivan Ju g o slav ensk o poduzece bez efekta pozitivan negativan

V rsta prom jene Povec'anje nadnice P ovecanje fiksnog tro sk a fe Povec'anje cijene proizvoda

N a osnovu d o sadasnje analize bilo bi brzopleto i sasvim nedozvoljeno zakljuciti d a se jugoslavensko poduzece ponasa upravo o b m u to od kapitalistiokog poduzeca. N asi rezu ltati proizilaze iz n asih pretpostavki, a one se odnose n a jed an veom a pojednostavljeni m odel. Veliko je p itan je da 11 je taj m odel realistican. U pronalazenju odgovora n a ovo p itan je p rvi n ared n i k o rak b it ce ispitivanje u -kojoj se m jeri rezultati m ije n ja ju ukoliko se p rom jene neke pretpostavke. II. DRUGI MODEL: JEDAN PROIZVOD I DVA VARIJABILNA UTROSKA P riro d n i n ared n i k o ra k p re m a generalizaciji je s t da se u proizvodnu fu n k ciju p o red ra d n e snage (x) u v rsti jos jed an fa k to r proizvodnje (z). Taj drugi fa k to r proizvodnje n ek a p redstavlja sve m aterijaln e u troske. R azm otrim o i opet n a jp rije kapitalisticki, a zatim samoupravni m odel.

14

E K O N O M SK A A N A L IZ A

K apitalisticko poduzece F un k cije iproizvodnje i troskova za poduzece d a ti s u avim jednadzbam a y = f(* ,z) T = w x -f cz + k P ro fit p re d sta v lja razliku izm edu v rijed n o sti proizvodnje i troskova n =<py r n = p f (X,z) (w x + cz + k ) (16) (17) (14) (15)

i, po nasoj pretpostavci, ponasanje poduzeca odredeno je ciljem m aksim iran ja p ro fita


d 7t -7 dx d 7t az = p f x W = 0,
= p

p fx = w pfz
= C

(18)

fz c =

0,

(19)

Uslovi (18) i (19) o d razavaju tzv. zakon m argiiialne produktivnosti. Oni su za sve fak to re po tp u n o sim etricni, a njihova in te rp re ta c ija glasi: v rijed n o st m arginalnog proizvoda nekog fa k to ra jed n ak a je cijeni tog faktora. Zbog sim etricnosti n e treb a d a nas iznenaduje sto je uslov (18) ovog dvofaktorskog m odela jednak uslovu (2) iz ranijeg jednofaktorskog m odela. Zbog pretpostavke efektivne konkurencije sve cijene (p, w i c) d ate su situacijom n a trz istu i ne ovise o akcijam a poduzeca. M ak sin nranjem p ro fita iz (16) dobiva se poznati rezu ltat dT ~dy= p

(20)

da p roizvodnju tre b a ekspandirati do tacke gdje je m arginalni tro sak jed n ak cijeni proizvoda. Iz (18), (19) i (20) proizlazi
p
= ---- =

------ =

------

dT
dy

(21)

fx

d a su cijena i m arginalni tro sak jed n ak i o m jeru cijene fa k to ra i m argi nalnog proizvoda tog faktora. Iz y = f (x , z), gde y pred stav lja fik siran u proizvodnju k o ja se m oze p o stici u z razlicite kom binacije ra d n e snage i m aterijaln ih u tro saka, im plicitnim diferenciranjem d x = = STS
d z fx

dobivam o stopu tehnicke su p stitu cije izm edu ta dva fa k to ra u proizvo deji. Iz (21) vidi se d a se fak to ri supstitudraju u o m jeru njihovili cijena.

T E O R IJA JU G O SL A V E N SK O G PO D VZECA

15

D rugostepeni uslovi za m aksim um zahtijevaju


d2 7t dx2 d2 n dx2 f x x P d2 TZ dz2 0, d2 7t dz2 -- P f z z 0

(22)

d2 7t dx dz

r-

p2f x x

fzz

p2 f x z 2 > 0

(23)

gdje (22) znaci d a m arginalna proizvodnost svakog od fa k to ra opada, a sm isao (23) u tv rd it cem o kasnije. K orisno je uociti d a se uslov (23) m oze pred o citi kao d eterm in a n ta ovog oblika:
XX f x z F = xz f z z

> o

(24)

B uduci d a se fiiksni porez k ne pojavljuje u usloviina m aksim um a (18) i (19), to p ro m jen e u lc ne u tjecu na ravnoteznu situ aciju podu zeca. K ako p ro m jen e u cijenam a proizvoda i fa k to ra u tje c u n a u p o treb u fak to ra i velicinu proizvodnje, u tv rd it cem o pom ocu d iferen ciran ja ravlioteznih uslova (18) i (19). Izvrsim o diferenciranje pom ocu cijene u tro sk a c:
dx
fxx

dc
dx

+ fx-.

dz d c ) ' dz dc

fxz

dc

+ fzi

odakle slijedi
fxx fxz F

dz dc

0 1 p"
pF
fxz fzz

< 0

(25)

dx dc

0 1 p

(26)

Iz (24) proizilazi d a su nazivnici u (25) i (26) pozitivni p a .predznak ovisi sam o o b ro jnicim a. Iz (22) proizilazi da je f xx<Z 0, dok1za f xz ne p o sto ji odredeni predznak. In te rp re ta c ija nasih jednadzaba je ova: ukoliko se poveca cijena jednog faktora, on d a ce se p o tro sn ja tog fak to ra sm anjiti, je r ce on b iti su p stitu ira n dru g im faktorom , Hi ce se proizvodnja sm anjiti; u isto vrijem e kolicina drugog fa k to ra ce se povecati ukoliko je k o n k u ren tan p a dode do su p stitu cije, ili ce se sm a lljiti ukoliko je k om plem entaran s prvim faktorom , p a p ra ti njegove prom jene. K ako su u nasem slucaju fa k to ri proizvodnje (rad n a snaga i m aterijaln i u tro sci) u osnovi konkurentni, to se m oze zakljuciti da

16

E K O N O M S K A A N A L IZ A

ce povecanje cijene c sm an jiti m aterijaln e u tro sk e z i povecati u p o treb u ra d n e snage x. Zbog ra n ije ko n statiran e sim etrije u u p o treb i fa k to ra isli cem o rezu ltat dobiti ako kao prvi fa k to r uzm em o ra d n u snagu i prom atram o p ro m jen u njene cijene w. Iz (26) proizilazi da za slucaj supstilu cije {------> 0 \ m o ra vaziti f xz < 0, a za slucaj kom plem entarnosti
dc dx

<
dc

0 ] vazi f xz >

0. U nakrsne derivacije im aju i d ire k tn u inter-

p retaciju : u slu caju k o m plem eiitaniosti povecanje u p o treb e jed n o g fak to ra povecava m arginal ni proizvod drugog faktora, f X7 > 0, i o b m u to za su p stitu tab iln o st [8, s. 83], N aredni je p ro b lem u tv rd iti s ta se desava s u p o treb o m fa k to ra kad se p ro m ijen i cijena proizvoda p. S ada diferenciram o ravnotezne uslove pom ocu p:
fx -h p

^ fx x

d X dp d

Jxz

dz dp dz dp

f*

+ P | fxz

dp

Jxz f

dx
dp

p F

/ ' /a

pF

>0

(27)

f J XX
fxz

P /.
_ f z f x x + f x fx i

dz dp

pF

> 0

(28)

1 intuitivno je ocigledno, a i d irek tn o proizilazi dz (27) i (28), d a pove canje cijene proizvoda dovodi do povecanja u p o treb e oba kom plem enta m a fak to ra. S ta se desava sa su p stitu tab iln im faktorim a, n ije u ovom m o m en tu izvjesno. P retpostavim o da su (27) i (28) pozitivni. Zbog pretp o stav k e supstitu cije slijed i < 0 p a stoga m o ra vaziti
--- f x f e z --- f z f x x fz fxz f x fxz

Pomnozimo m edusobno lijeve i desne stran e nejednakosti


f x f z f x x fzz

> f x f z (f x z )2

T E 0 R 1 J A JU G O SL A V E N SK O G PODUZECA

17

i dobivam o izraz koji je identican s drugim uslovom za stab-ilnost (23). B konom ski sm isao ovog re z u lta ta je slijedeci. Ukoliko .porastu cijene proizvoda p, iz (18) i (19) slijedi da m arginalni proizvod b a r jednog od dva fa k to ra m ora pasti. Recim o da se sm anjilo f z . Tada se u p o treb a ia k to ra z povecava. Ukoliko se u isto vrijem e i u p o treb a fa k to ra x ne bi povecala, onda ili se x uopce ne bi upotrebljavalo ili bi bilo konstan tan fak to r, cim e bi linija ekspanzije na d ijagram u izokvanta degenerirala u ho rizo n talnu liniju, a to je su p ro tn o pocetnim pretpostavkam a. Moze se dod u se zam isliti d a su pojedini odsjecci krivulje ekspanzije horizontalni, no to kod date tehnologije i kontinuirane proizvodne funkcije n ije v jero jatno. N a k ra ju da vidim o sta se desava s proizvodom kad se njegova cijena poveca. U tu svrhu diferenciram o proizvodnu fun k ciju (14) po cijeni p:
^
d

dp

= / ,

op

+/,

dp

> 0

(29)

Da povecanje cijene dovodi do povecanja proizvodnje jasn o je i intuilivno, slijedi iz pozitivnosti (27) i (28), a moze se lako izvesti i n a slije deci nacin. Iz troskovne funkcije T = (y), koja je po pretpostavci kontinuirana, a po svojoj ekonom skoj p riro d i ra stu c a funkoija proiz vodnje, proizilazi da su m arginalni troskovi pozitivni, T ' > 0. Iz (16) kao uslov stabilnosti proizlazi ------- = T" < 0
d _y2 d2 -

T" > 0

(30)

da se m arginalni tro skovi povecavaju kod proizvodnje koja m aksim ira profit. N a taj nacin iz uslova (20) m ozem o zakljuciti d a ce povecanje cijene proizvoda p ind u cirati povecanje m arginalnih troskova, a tim e i proizvodnje v. P ro m jen a proizvodnje, k ad se m ijen ja jed n a od cijena faktora, data je jednadzbam a
<3.y dx * ~ o c = fx ~or c + fz dy
d w

dz dc < 0 dz

= /* ~ + h < 0
d w d w

dx

(31)

Pretpostavim o za tre n u ta k da su lijeve stran e jednadzaba negativne. T ada iz (25) i (26) slijedi
" / r f i t <
f x fzz

--- f z f i x
f z fxz

<

/z f i x

--- f x f x z

--- f x f z z > --- f z f x z

18

E K O N O M S K A A N A L IZ A

sto sm o vec jednom dobili, tj. drugi uslov za stab iln o st (23), p a v rijed i sve sto je vec receno. P rem a tom e povecanje cijene fa k to ra dovodi do sm an jen ja proizvodnje. Jugoslavensko poduzece U m jesto ukupnog p ro fita p retpostavljam o da proizvodna organizacija n asto ji m ak sim irati dohodak po rad n ik u
p y

(Cz -[- fe) x (32)

dd

p x f x ( p y c z fe)

= 0

.. p f x = d

(33)

dd d z

pfz c x

pfz = C

(34)

R ezultat sm o m ogli ocekivati. U odnosu n a m aterijaln e faktore jugoslavensko poduzece ponasa se kao i kapitalisticko, te su sto g a ravnotezni uslovi (19) i (34) identicni. U odnosu n a ljudski fa k to r n astaje razlika: kod kapitalistickog poduzeca p ostoji p o tp u n a sim etrija, te je i o p et v rijed n o st m arginalnog proizvoda jed n ak a cijeni ra d n e snage, tj. nadnici; kod jugoslavenskog poduzeca VMP jed n ak a je licnom dohotku koji n ije u n a p rije d d a t kao cijena ra d n e snage, vec v arira ovisno o proizvodnoj politici. Iz ove asim etrije proizlazi i razlika u reak cijam a jugo slavenskog poduzeca n a p rom jene u k am atam a na poslovni fond i u cijenam a proizvoda i faktora. D rugostepeni uslovi ravnoteze glase:
d*d d x2 {pfxx x + p f x - - p f x ) x 2 -- ( p x f i p y c z fe)2 x = f x x < 0 (35)
X

(36)

U poredenje s (22) i (23) pokazuje da su ti uslovi isti kao i za kap itali sticko poduzece. R azm otrim o sad efekte proanjena k diferencdrajuci ravnotezne uslove (33) i (34) im ajuci u vidu funkcionalne zavisnostd y = y ( k ) , x = x ( k ) i z = z(k ).

T E O R IJ A JU G O SL A V E N SK O G PODUZECA

19

koristeci (33) desna stran a se moze pojednostaviti, p a dobivam o


pxifx-

dx d fe

' fxi

dk

(Pf*

c) -

dz 1 dk

stc se k o risten jem (34) m oze dalje pojednostaviti, tako d a n a k ra ju dobivam o, dodajuci jos i d iferenciranu jednadzbu (34), ove dvije jednadzbe:
P X \fxx

dx . ' + dk

fx:

dk

I P\ f odakle slijedi

dx dz , d k + f Z d k 1 - 0

px dx dk
fxx

f x:

U
- > 0
pxF

(37)

----

dz dk

px 0 pxF

(38)

P redznak u (38) ovisi o tom e da li su x i z su p stititti ili kom plem enti. Vidi se da f xz im a isto znacenje kao i kod kapitalistickog poduzeca: fx z < 0 znaci su p stitu te, f xz > 0 znaci kom plem ente s obzirom n a kreta n je x i z. uvjetovano p ro m jen a in a fc. P roizvodnja ce u odnosu na kam ate n a poslovni fond reagirati ovako dj_ dk
= /x

dx dk + ./*

dz dk

(39)

I dz Ukoliko su ra d n a snaga i m aterijaln i u tro sci kom plem enti I > 0 dk proizvodnja ce se povecati; ukoliko su su p stitu ti, sto je vjero jatn ije, iczu ltat je neodreden. C ijena ra d n e snage n adnica ili knj igovodstveni ob racu n sk i stav ne p o jav lju je se u ravnoteznim uslovim a, p a stoga p ro m jen e u startnim osnovam a, m inim alnim licnim dohocim a itd. he m ije n ja ju proizyddnu p o litik u jugoslavenskog .poduzeca. P ro m jen a cijena m aterijalnog fak to ra im a ovaj efekat

20

E K O N O M S K A ANALIZ.A

(40)

(41) Za f xz < 0 nejednadzba (40) je pozitivna, a (41) negativna. Za f x.. > 0 nejednadzbe su neodredene. P rem a tom e u slucaju supstitu tab iln o sti povecanje cijene m aterijaln ih u tro sa k a povecava u p o treb u rad n e snage i sm an ju je u p o treb u m aterijalnog faktora. U slucaju komp lem en tn o sti re zu ltat je neodreden. Povecanje c u tjece i n a obim proizvodnje dy dc dx d c + /* d c
0
(42)

Uporedemjem s (40) i (41) vidi se da je efekat neizvjestan. N a k ra ju d a vidim o kak o p ro m jen a cijene proizvoda d jelu je na u p o treb u fa k to ra i obim proizvodnje. P / dx dp dp
X fx :

dp dz dp
fxl

+ fzt

-- ---fz

dx dp

- f z

fzz

( I - )

fx

If z z + f z f x i (43)

pF
fxX X

pF
fx

dz dp

fxz

fz

pF

pF

(44)

Tzrazi u zagradam a su pozitivni

/xj > 0, j e r zbog o p a d a n ja m argi-

nalnog proizvoda u vecem d ijelu intervala proizvodnje m o ra b iti y x f x. Stoga je za f xz < 0 p rv a jednadzba negativna, a druga pozitivna. Za f xz > 0, rezu ltat je neodreden, iako p o sto ji v jero ja tn o st d a su sad predznaci o b rn u ti. Povecanje cijene proizvoda im a neizvjestan efekt o a proizvodnju _dy_ dx dz -fx (45) dp dp dp

T E O R IJ A JU G O SL A V E N SK O G PO DUZECA

21

K om parativna analiza P reo staje da se su m iraju dosadasnji rezultati. Efekti na proizvodnju, zaposljavanje i materijalne utroske Vrsta promjene Kapitalisticko poduzece Jugoslavensko poduzece

E fekat na proizvodnju:

Povecanje nadndce Povecanje cijene m aterijalnih utrosaka Povecanje fiksnog troska k

negativan negativan bez efekta

bez efekta neodreden neodreden za supstitutabilnost pozitivan za komplementamost neodreden

Povecanje cijene proizvoda


E fekat na zaposljavanje:

pozifivan

Povecanje nadnice Povecanje cijene materijalnih utrosaika

negativan pozitivan za supstitutabilnost negativan za komplementamost bez efekta pozitivan

bez efekta pozitivan za sup stitutabilnost neodreden za komplementamost pozitivan negativan za supstitutabilnost neodreden za komplementarnost

Povecanje fiksnog troska k Povecanje cijene proizvoda

E fekat na materijalne troskove:

Povecanje nadnice

pozitivan za supstitutabilnost negativan za komplementaniosl negativan

bez efekta

Povecanje cijene m ateriialnih utrosaka

negativan za supstitutabilnost neodreden za komplementamost negativan za supstitutabilnost pozitivan za komplementamost pozitivan za supstitutabilnost neodreden za komplementamost

Povecanje fiksnog troska k

bez efekta

Povecanje cdjene proizvoda

pozitivan

22

E K O N O M S K A A N A L IZ A

U poredenje ove su rn am e tabele s p re th o d n o m pokazuje da reakcije jugoslavenskog poduzeca nisu vise tako d ijam etraln o su p ro tn e reakcijam a kapitalistickog poduzeca. Razlike su se nesto ublazile. Razlog je tom e cinjenica sto sm o u analizu uveli jos jed an fa k to r proizvodnje, a u odnosu n a ta j drugi, m aterijalni, fa k to r jugoslavensko i kapitalistifiko poduzece po n asaju se n a isti nacin. D aljnji k o ra k p re m a generalizaciji bilo bi p ro m atra n je proizvodne lu n k cije s nekoliko varijab iln ih fa k to ra i s nekoliko proizvoda (tzv. vezana p ro izv o dnja). Tu analizu izvrsio je D om ar [3] i, kao sto se moglo p retp o stav iti, razlike su se jos nesto vise ublazile. Tako n a p rim je r povecanje cijene jedne od ro b a povecava n jen u proizvodnju sasvim kao i kod k ap italistickog poduzeca. M edutim , i dalje o staju fundam entalne razlike u re ag iran ju n a povecanje nadnica ili povecanje k am ata n a osn o rn a sredstva. Mogli bism o zatim nastaviti s ispitivanjem m onopoloidnih trzista, tj. situ acija u kojim a cijene proizvoda i fa k to ra ovise o prozvodnoj politici poduzeca. M edutim , ovo p ro sire n je analize u ovom m om entu, dok osnovne p retp o stav k e n isu dovoljno ispitane, ne izgleda svrsishodnim . R adi ilu stracije tnozem o navesti rezu ltat jednog W ardovog izleta u p o d ru cja m onopolisticke proizvodnje uz ostale pretpostavke M odela I: pokazuje se d a uz no rm aln u krivulju trazn je proizvodnja reag ira pozitivno n a p ro m jene u k, a negativno n a pom ake k riv u lja tra z n je [1, s. 587], Mnogo in tere sa n tn ije izgleda u ovom tre n u tk u ispitivanje konsekvenca n a p u sta n ja pretp o stav k e o viskovim a ra d n e snage. U vezi s tim k o ristit cem o se re zu ltatim a Dom arevog ra d a [3]. II I. TR EC I MODEL: OGRANICENA PONUDA RADNE SNAGE U svakoj privredi raspoloziva ra d n a snaga je uvijek, naravno, apsolutno ogranicena. No, ukoliko im a vise ra d n ik a no sto se u datom tre n u tk u m oze zaposliti, po svojim ekonom skim konsekvencam a ponuda rad n e snage je neogranicena. P reth o d n a dva m odela izgradena su na toj pretpostavci. Ona je u grafikonu 2, koji preuzim am od Dom ara, p rik azan a crtk anom ponudom rad n e snage N 0. U m odelu I licni dohodak po ra d n ik u m aksim iran je za rad n ik a k ad je VMP = d. To sto im a nezaposlenih ra d n ik a koji bi bili sprem ni da rad e i za nizi licni dohodak (k riv u lja ponude N 0), nem a nikakvog efekta, je r se kolektivu ne isplati dodatno zaposljavanje, buduci da bi ono sm anjilo prosjecni licni dohodak. Sa stanovista racionalne alokacije resursa, to n ije optim alno rjesenje, je r je uz nesto nizi p rosjecni do h o d ak m oguce zaposliti vise radnika, p a tako povecati u k u p n u proiz v odnju i u k u p n i dohodak. K apitalisticki poduzetnik zaposlit ce x kap- ra d nika, je r je ta d a VMP jed n ak a nadnici uz koju su ti radnici sprem ni d a rade, a to je uslov za m aksim iranje profita. Njegov p ro fit po rad n ik u iznosi ab. U teo riji b lagostanja x kap sm atra se optim alnim rjesen jem je r je za tu tacku m arginalni disutilitet ra d n ik a (izrazen s w ) upravo jed n ak m arginalnom u tilite tu proizvoda za potrosaca (izrazen s vrijednoscu m arginalnog proizvoda p fx ). Ako bi se nastavilo sa zaposljava-

T E O R IJ A JU G O SLAV E N S K O G PODUZECA

23

n jem i preko te tacke, v rijed n o st m arginalnog , roizvoda b i opadala, a p d isu tilitet ra d a b i rastao, tako d a bi u k u p n i u tilite t za dru stv o bio m an ji no sto je m ogucno. M edutim , ovo se rezoniranje ne m oze prihvatiti je r se odnosi n a p riv red u k o ja ne postoji. Kao sto sam to pokazao n a drugom m jestu , proizvodni efektd za poduzece po p riro d i stvari su drugaciji nego proizvodni efekti za p riv red u u cjelini, cak i k ad se p retp o stav i p erfek tn a ko n k u ren cija [6]. Zbog toga se m akroefekti ne m ogu d o b iti p ro stim agregiranjem m ikroefekata.

N ajveca zaposlenost, p a stoga i proizvodnja i ukupni dohodak, m ogu se postici kod p resjecista krivulja No i d. Ukoliko najveci d o hodak dovodi do najvece sto p e rasta, onda uz odredene plauzibilne pretpostavke [7] slijedi da x max dovodi do m aksim alnog ekonom skog blagostan ja i tak o p re d sta v lja optim alno rjesenje. Proizlazi da n i jugoslavensko ni k ap italisticko poduzece svojim reakcijam a ne p ogadaju ekonom ski optim um . O ptim um se m oze postici tek planskim reguliranjem privrednog p ro cesa (sto, naravno, nem a n is ta zajednicko s adm inistrativnim in terv en cijam a nekog b iro k ratsk o g cen tra). U to k u privrednog razvoja rezerve ra d n e snage sve ce se vise iscrpljivati i to ce dovesti do p om icanja krhoilje N premia gore. Tako u poziciji N i p o nuda rad n e snage p ostaje ogranicavajuci faktor, sto je isto kao d a n a trz istu p o sto ji nadnica odredene velicine. Licni dohodak po zaposlenom sad se vise ne m oze m aksim irati, je r za x 0 ostvareni d je m an ji no sto je p o treb n o da se zaposle odgovarajuci radnici (koji su vec zaiposleni uz vece licne dohotke, ili su to penzioneri i dom acice, ili se ra d i o prekovrem enom ra d u ). Stoga ce zaposlenost b iti x 1.

24

E K O N O M S K A A N A L IZ A

Tim e sto N i, tj. trzistem odredeni m inim alni dohoci p o sta ju operativni, i reak cije jugoslavenskog poduzeca p ro m jen it ce se i pribliziti reak cijam a k ap italistickog poduzetnika. Ako sad kam ate n a poslovni fond p o rastu , onda ce to sm an jiti d p a stoga i zaposlenost, d o k se ramije zaposlenost povecala. Ako sada cijena proizvoda poraste, tim e ce se povisiti i d, p a ce se zaposlenost povecati, dok se ra n ije sm anjila. Ovo je veom a ilu strativ a n p rim je r kako m ale p rom jene u pretp o stav k am a (ili u institucionalnoj i proizvodnoj stru k tu ri privrede) m ogu dovesti do d ijam etraln o sup ro tn o g p onasanja priv red n ih subjekata. Uz veom a velike viskove rad n e snage, p rak tick i sva poduzeca m oci ce proizvoditi. Uz veliku oskudicu radne snage, m noga poduzeca pokazat ce se neren tabilnim . Ako se, n a p rim jer, krivulja ponude radne snage pom akne u poziciju No, nase poduzece m o ra t ce obustaviti proizvodnju, je r s ostvarivam m d nece b iti u sta n ju da zadrzi ra d n u snagu, IV. B L IzE ISPITIV A N JE FUNDAMENTALNIH PRETPOSTAVKI U cjelokupnoj dosadasnjoj analizi p retpostavljali smo: (a) da zbog ko n k urencije cijene proizvoda i m aterijalnog faktora, p i c, o sta ju egzogeno date i (b) da radnici cijeli dohodak podijele. P rva pretp o stav k a se m oze prihv atiti, ali n e zbog konkurencije, vec zbog o d redivanja ci jen a od stran e Zavoda za cijene. I druga se p re tp o stav k a v jero ja tn o m ogla p rih v atiti kao apro k sim acija u vrijem e kad je poduzecim a ostajalo veom a m alo od ostvarene akum ulacije, kad su se investicije financirale najvecim dijelom drzavnim i b an k arsk im zajm ovim a, a u svom p o n asan ju kolektiv je n asto jao da k ratkorocno m aksim ira dohodak. P rem a tom e m odeli I i II nisu nerealisticni u odnosu n a jugoslavensku p riv red u p rije 1960. godine. N o to je, naravno, sam o kvalitativna analiza k o ja m oze d ati tek prve indicije. Isto m jedno ek o n o m etrijsk o ' istrazivanje moze u tv rd iti d a li je povecanje kam ate n a poslovni fond dovodilo do p ovecanja proizvodnje, a povecanje cijene proizvoda kocilo zaposljavanje. S adasnje o tv aran je p re m a svjetskom trzistu stvara preduslove za realizaciju efektivne konkurencije. P rem a tom e b a r za neke proizvode m ozem o i d alje p re tp c sta v iti da su cijene egzogeno date. A gdje to nije slucaj, v alja p rim jen iti analiticki ap a ra t im perfektne konkurencije. Medutim , u situ aciji kad p ro sire n a rep ro d u k cija a s njom i povisenje licnih dohodaka u b u ducnosti zavisi p rije svega o vlastitoj akum ulaciji kolektiva, nerealno je pretp o stav iti da se kolektiv po n asa kao da cijeli dohodak ra sp o red u je na licne dohotke. O tom e kako se ko lektiv stvarno ponasa nikakva istrazivanja nisu vrsena, a m oguce su najrazlicitije p retpostavke. N a p rim jer, m oze se p retp o stav iti d a u don o sen ju od lu k a o rasp o d jeli dom inantnu ulogu ig raju shvacanja, pa p rem a tom e i m otivacije, rukovodstva poduzeca. Ili d a kolektiv n a sto ji m ak sim irati licne do h o tk e u jednom u n a p rje d fiksiranom vrem enskom razdoblju. Ili da se povodi za sugestijam a politickih fa k to ra u kojiima nem a neke ekonom ske p ravilnosti s obzirom n a specificnu situ aciju ko n k retn o g poduzeca. I ta k o dalje. Bez posebnih istrazivanja, a na osnovu opce o bavjestenosti o poslovanju nasih poduzeca, najvjerojatn ijim izgleda slijedece ponasanje.

T E O R IJ A JU G O SLAV E N S K O G PODUZECA

25

D inam ika privrednog zivota zahtijeva n ep restan a ulaganja da se ne b i zaostalo, da se ne izgubi trziste, ili da se uklone u sk a grla i eksp lo atiraju nove tehnoloske m ogucnosti i tako poboljsa efikasnost privredivanja, povisi k o n k u re n tn a sposobnost i povecaju dohoci. U vezi s ovim ciljevim a n ajsig u rn ije je da se kolektiv osloni na v lastitu akum ulaciju i, ukoliko se ona pokaze nedovoljnom , da na n ju veze i bank arsk a i druga sred stva novcanog trzista. S druge strane, nom inalni i realn i dohoci u p riv redi stalno se povecavaju i nas kolektiv u tom e ne sm ije zao stajati je r dolazi u opasnost da izgubi najbolje kadrove. Po vecanje rasp o n a u placam a n ije popularna m jera, a ako se i prim jeni, ne rjesav a p roblem n a duzi rok. Stabilno pak povisavanje dohodaka p red stav lja snazan stim ulus za povisenje efikasnosti i, osim toga, sasvim je eksplicitno fo rm u liran zahtjev sto znaci p ritisak na organe u p rav ljan ja u prosjecnom jugoslavenskom poduzecu. Stoga ce se u nasem poduzecu pored akum ulacije povecavati i p rosjecni licni dohoci. O cem u ovisi to povecanje licnih dohodaka, moglo bi se relativno lako istraziti regresionom analizom . N a jv jero jatn ije povecanja licnih doho d ak a p re d sta v lja ju fun k ciju (a) raspolozivog dohotka, (b ) povecanja u drugim poduzecim a, (c) povecanja u prethodnoj godini ili prethodnim godinam a, (d ) povecanje pro d u k tiv n o sti rada, (e) troskova zivota, (f) p o resk e politike i m ozda jo s nekih faktora. Ukoliko je ova analiza tacna, tipicno jugoslavensko poduzece ponasa se tako da p la n ira izvjesno po vecanje licnih dohodaka za n ared n u godinu ( A d ) i n asto ji m aksim irati p reo stali dio dohotka koji p red stav lja akum ulaciju (-z). S toga nasa osnovna jednadzba sad izgleda ovako:
71

~ p y L(d + A d) * + cz + k]

(46)

Po obliku ta je jednadzba po tp u n o identicna s jednadzbom (17), p a stoga vaze i svi re zu ltati analize ko ju sm o ra n ije izvrsili. Na taj n acin ilirsko poduzece pretvorilo se opet po svojim reak cijam a u k apitalisticko poduzece. Da li to znaci d a je i licni dohodak postao nadnica, d = w? I opet jednom tre b a se cuvati naiw iog sim plificiranja. Kao sto ra n ije iz slicnosti knjigovodstvenog o b racu n a n ije slijedila isto v jetn o st po n asan ja, tako sad a iz slicnosti p o n asan ja ne slijedi isto v jetn o st drustvenog sadrzaja. Individualni seljak, koji svakogodisnje ra sp o d je lju je svoj dohodak na fond p o tro sn je i fond ak u m ulacije, vrsi to form alno, tako kao da sebi placa n ad n icu i m aksim ira dobit. M edutim , besm isleno je govoriti da netk o u n a jm lju je sebe sam om sebi kao n ajam nog radnika. Sto se tice poduzeca, k o je se p o nasa kao kolektivni poduzetnik, godisnji licni dohodak p red stav lja sam o privrem eni o b racun izm edu kolektiva i pojedinca, s tim e sto ce se korekcije izvrsiti kad investirana akum ulacija donese ploda. Zbog toga se d odnosi n a pojedinacnog radnika, a 71 na poduzece (kolektiv) u cjelini. U traz en ju ek strem a izraza (46) m oze se dogoditi da p lan ira n i ukupni licni dohodak p re m a su je raspolozivi dohodak. U tom slu caju u m jesto m ak sim iranja dobiti doci ce do m in im iran ja gubitka. N adalje, tim e sto se p lan ira izvjesno A d, ne znaci da ono m ora b iti i ostvareno. Prilikom zakljucivanja zavrsnih racuna A d m oze b iti p ro m jen jen o i p ro m jen e ob racu n ate s dobiti. Da ponasanje poduzeca bu d e identicno

26

E K O N O M S K A AN AL1ZA

s onim iz jednadzbe (17), dovoljno je da d bude n a neki n acin unap rijed fik siran o (a ne p re d m e t m ak sim iran ja), odnos.no, sto je isto, da se n m ak sim ira u odnosu n a poduzece u cjelini, a ne po zaposlenom radniku. Cini se da ti uslovi u prak si postoje. N a k ra ju jos jed n a napom ena. U nasoj zem lji nesum njivo p o sto je viskovi rad n e snage. U slijed nedovoljno brzog razvoja m aterijaln ih proizvodnih snaga ti viskovi p o sto je ne sam o kod kadrova s niskim kvaiifikacijam a, vec i k o d visokokvalificiranih kadrova. E konom ska cijena suvisnog re su rsa jed n ak a je nuli. P rem a tom e troslcove rad n e snage treb alo bi isk lju citi iz troskova i u m jesto dobiti m ak sim irati' dohodak D = p y cz k dD = p fx = 0
dx

(47) /* = 0 f z =-c ' (48) (49)

dD = p f z = c
dz

Znaci d a b i re su rse treb a lo tako alocirati da VMP m aterijalnog fa k to ra b u d e jed n ak a njegovoj cijeni, a VMP rad n ik a cijeni radne snage u narodn o p riv red n om sm islu, tj. nuli. No jasn o je da se poduzece ponasa p rem a svojim pokazateljim a, a ne p re m a m akroekonom skdm kategorijam a; stoga ce ono zaposliti sam o toliko ra d n ik a da bu d e VMP = d. Ne d iraju ci u au to n o m iju poduzeca, korekcije se m ogu izvrsiti tak o da se poreskom politikom sm anji cijena ra d n e snage, koliko je to moguce. P rem a tom e razni doprinosi koje danas poduzece placa po osnovu radne snage, i koji iznose oko 60% licnih dohodaka, mogli bi se placati po osnovu k o risten ja d ru stv en ih sredstava, dakle preko k. Kao sto sm o vidjeli ran ije, p ro m jen e u k ne m ije n ja ju proizvodnu politiku poduzeca koje se p o n asa p rem a jednadzbi (17), a sm anjena p ara m e ta rsk a cijena ra d n e snage povecaia bi zaiposlenost, dohodak i proizvodnju. Ip ak , tre b a im ati u vidu da fa k to ri koje uzim am o u obzir u ovoj analizi n isu i jed in i fa k to ri znacajni za elikasno funkcioniranje narodne privrede. Zbog toga b i trebalo isp ita ti i eventualne druge efekte, p rije no sto bi se definitivno m ogla predloziti revizija fiskalne politike u sm islu min im ira n ja p aram etarsk e cijene radne snage.

LITERATURA 1. B. Ward, The Firm in Illyria: Market Syndicalism*, American Economic Review, 4/1958., 56689. 2. , Beleske o Iliriji. Model jugoslovenskog planiranja, Univerzitet danas, 9 10/1966., 21 31. 3. E. D. Domar, The Soviet Collective Farm, American Economic Review,
4/1966., 73457. 4. F. Machlup, Theories of the Firm: Marginalist, Behavioral, Managerial*, American Economic Review, 1/1967., 1 33. 5. R. G. D. Allen, Mathematical Economics, Macmillan, London, 1956., s. 608

i dalje.

T E O R IJ A JU G O SL A V E N SK O G P 0 D V Z E C A

27

6. B. Horvat, The Rule of Acumulation in a Planned Economy, referat na evropskoj konferenciji Ekonometrijskog drustva, Varsava 1966., objavljeno u Kyklos, 2/1968. 7. , The Optimum Rate of Investment Reconsidered, Eco nomic Journal, 1965., 57276. 8. J. R. Hicks, Valeur et capital, Dunod, Paris, 1956. (Rad prim ljen juna 1967.)

A C O N TRIBU TIO N TO T H E T H E O R Y OF T H E YUGOSLAV FIRM Summary The paper develops the analysis of the Yugoslav firm along the lines in itia ted by W ard and Domar. ' In the traditional theory of the capitalist firm it is assum ed that the firm tries to m axim ize p rofit. D enoting p ro fit as n, price o f the product y as p, the n u m b er of w orkers as x, their wage rate as w and capital tax as k, then in an one product one factor case the firm w ill m axim ize
71 = p y (xw + k )
( 1)

The necessary condition fo r m axim ization is


py ' - w ( 2)

i.e., the value o f the marginal p roduct is equal to the wage rate. In a collectivist firm one m ay assum e that incom e per em ployed person w ill be m axim ized

py
x

d = ------------.

fc

(3)

The fir st order condition fo r such a m axim ization is that the value of the marginal p roduct in equal to the incom e per person p y ' =: d (4)

Following tw o d iffe ren t behavioural rules, the capitalist and col lectivist fir m s react d ifferen tly in fact in an opposite w ay to given m a rket stim uli. I f in o u r m odel w e introduce an additional, non-labour, factor of production, it will be treated sym m etrically in the capitalist and asym m etrically in the collectivist firm . As a result the aggregate effect on the behaviour o f the tw o firm s w ill be less dissim ilar than before. The results obtained so fa r hold for an econom y w ith the excess supply o f labour. If, how ever, labour gets scarce and the supply curve o f labour sh ifts in the north-w est direction, Dom ar show s that the d if ference in the behaviour o f the tw o firm s w ill be reduced still more. W ard's assu m ption o f p er person incom e o r p ro fit m axim ization seem s to be w arranted to a certain extent fo r the early period of Yugo

28

E K O N O M S K A A N A L IZ A

slav selfm anagem ent developm ent. For the period since about I960, however, it seem s m ore realistic to assum e that each firm (collective) plans to increase per person incom e by a specified am ount ( A d ) in the planning period, and m axim izes the rem ainder of net incom e w ith respect to the firm as a w hole and n o t w ith respect to the n u m b er of the cu rrently em ployed w orkers. The explanation is as follow s. W ards firm d istrib u tes the entire incom e earned am ong the m em bers o f the w o rking collective; the contem porary Y ugoslav firm distributes only part o f the incom e and the rest accum ulates (f or distribution at som e later date via in vestm e n t and under conditions n o t know n cu rre n tly). Thus the fu n ctio n to be m axim ized is now n p y [(d 4- A d) x + cz + k] , (5)

w here z sta n d s fo r non-labour factors w hose price is c. Since this fu n ctio n is fo rm ally indentical to (1), the traditional theory o f the firm is applicable' to the Y ugoslav fir m as well.

IZDANJA JUGOSLAVENSKOG INSTITUTA ZA EKONOMSKA ISTRAZIVANJA Beograd.- Zmaj Jovin a 12

Separati Repr i nt s OTfleJIbHbB OTTHCKH 1. V. T rigk ovic, " isp itiv a n je strukture i ela stifin o sti tra zn je" . 3 - 4 /1 9 5 7 ., 238-2691* 2. 3. 4. 5. B . H orvat, The D ep reciation M ultiplier and a G en eralised Theory of F ix e d C apital C o s ts " , The Manchester School, M.ay 19 5 8 ., 136159 B a Horvat, T he Optimum R ate of Investm ent , Decem ber 1958., 7 4 8 - 7 6 7 . V, T rick ovic, Strukturne promene u lic n o j p otro sn ji" . 3 /1 9 6 0 4 2 7 - 4 5 8 .

Ekonom ist

The Economic Journal Ekonom ist ,

B . Horvat and V. R a sk o v ic , "Workers Management in Y u g o sla v ia : A Comm ent", The Journal o f P o litic a l Economy, April 19 5 9 ., 1954198

6= B , Horvat, " D rei D efin ition en d es S ozialp rod u k ts" , E r ste st H eft. I9 6 0 ., 2740. 7.

KonjukturpoH tik,

B . Horvat, "A R estatem en t o f a Simple P lan nin g Model with som e Exam ples form Y u goslav E conom y , Sankhya, S eries B . V ol. 23. P arts 1. 2, 3, 2 9 - 4 8 .

8.

S ocialist Thought and Practice,

B . Horvat, The C h a ra cteristics of Y u goslav E conom ic D e -e'iopment", 1 /1 9 6 1 ., 115.*

9.

Questions actuelles du socialism e .

B - Horvat, " C a r a c te r istiq u e s du developpm ent de l'eco n cm ie Y o u g o sla v e" , 6 0 /1 9 6 1 ., 89105.*

10. B . Horvat, " T h e C oncep tu al Background of S o cia l p rod u ct" ,

and Wealth,

Income

S eries IX (1961), 2 3 4 -2 5 2 .

11. B . Horvat, "R adna vrijedn ost proizvodnje ju g o sla v en sk e poljoprivrede i in d u strije" ,

Ekonom ist,

4 /1 9 6 1 .. 512523.

12. B . Horvat, R asp od jela prema radu medju kolek tivim aJ, 1 /1 9 6 2 ., 5 2 - 6 6 .

Nasa stvarnost,

13. B . iv a n o v ic , '-:Prim ena m etoda X odstupanja u problemima odredjivanja step en a ekonom ske r a z v ije n o sti , S tatistic ka revija, 2 /1 9 5 7 ., 1251 5 4 ., 1 - 2 /1 9 5 9 , 2 6 - 4 2 , 1 /1 9 6 2 ., 1 - 1 4 , Ekonom ist, 1 /1 9 6 1 ., 1 8 2 -2 0 5 ., 14. B . Horvat, ::M t:todological Problem s in L on g-T erm E conom ic D e v e lo p ment Programm ing", Ind ustrialization and P roductivity, UN. B u lle tin , 5 /1 9 6 2 .. 3 7 - 5 1 . 15. B . Horvat, !;Ekonom ska nauka i narodna privreda'1, 7 - 8 / 1 9 6 2 ., 4 8 - 6 7 .* 16. B . Iv an ovic, ""The estim ation of the two dim ensional d istrib u tion s of a s t a t is t ic a l s e t, b ased on the marginal distribution o f it s stra ta " , S ta tis tica Neerlandica, 1 /1 9 6 3 ., 1323.* 17. B . Horvat, N sftn i kartel u predratnoj J u g o sla v iji--, 1 2 -1 3 (1962). 2 0 5 -2 2 2 .* 18. B . S a v ic, "Problemi region alne lic n e potrosnje u J u g o sla v iji'' anali, 1 2 -1 3 (1962), 9 7 -1 1 6 .* : T N ik o lic > d u strije '',

Nasa stvarnost,

Ekonomski anali, Ekonomski

Ekonom ist,

jwtiuog ekonom etrijskog m odela z a razvoj in 2 /1 9 6 3 ., 388419.*

20. M. Z iv k o v ic , Matematika u so v jetsk o j ekonom iji, , f 7 - 8 /1 9 6 3 .1 2 6 - 1 3 5 .

Nasa stvarnost, E ko

21. V. T rick ovic. L icn a potrosnja kao kriterij proizvodne p olitik e*1, nomist, 1 - 2 /1 9 5 8 .

22. V. T rick o v ic, T en d en cije potrosnje hrane u s v e t lo s t i savrem enih izu cavanja-'-'. Ekonom ist, 1 /1 9 6 0 .. 4 1 - 7 1 . 23. V. M atejic, Sustin a i m etode operacionih istrazivanja'% v ija , 1 /1 9 6 3 ., 1 - 1 8 .

S ta tistic ka re
a a tio n a le"

24. B . H oivat, Q u elq u es a s p e c ts de la p lan ifica tio n econom iq ue Les Annales de Ieconomie collective, 23 /1 9 6 3 .

25. B. S a v ic, " N ivo ish ran e se o s k o g sta n o v n istv a Srbije po poljoprivrednim rejonima'% Hrana i ishrana, XV, 1963.

26. B . Horvat, 'M etodoloski problem i dugorocnog programiranja privrednog razvoja1-, Ekonom ski pregled, 101 1 /1 9 6 2 . 27. V . M edenica i V. T rick o v ic, "M aterijalni i n ovcan i tokovi i njihov uticaj na cene i trziste*-, Ekonom ski pregled, 101 2 /1 9 6 3 . 28. B . Marendic, " P in an ciran je d je la tn o sti viso k o g sk o lstv a SRH u periodu 196063. god in e'S 29. B . Horvat, !'Sam oupravljanje, centralizam i p laniran je , 5 /1 9 6 4 ., 4 1 3 -4 4 4 . 30. B . Horvat, Dva m odela efek ata formiranja za lih a na kretanje drustvenog p roizvoda< \ Ekonom ski pregled, 7 /1 9 6 4 ., 407415. 3 1. B . Horvat, E konom ski sm isa o in d ek sa proizvodnje i c ije n a 'S cka revija, 1 /1 9 6 4 ., 7 - 1 4 .

Pregled,

S ta tis tiStati-

32. B . Ivan ovic, * S ta tistic k i raspored i^ sa aleatornim parametrima , sticka revija, 1 /1 9 6 4 ., 1 - S . 33. B . Horvat, The Optimum R ate of Investm ent R eco n sid ered ', nomic Journal, 1965., 572576.

The Eco Eko~

3 4. L i. Mad?,Pr, *JPrivredni sis te m i m obilnost faktora p io izv o d n je " , nom ist, 1 - 2 /1 9 6 5 ., 2 8 - 4 8 . 35. B . Horvat, P lan n in g in Y u g o sla v ia '1, 1 4 9 -1 6 5 . 36. S. B o lc ic , O metodam a s o c io lo s k o g proucavanja gradova'*, 4, 1967.

Studies in Development

1, 1964.

Sociologija GlediP lan

37 . B . Horvat, -'Individualno i drustveno v la sn is tv o u so c ija liz m u ,

sta 3,

1967.-

38. B. Horvat, " P lan n in g and the Market: T he Y u goslav E x p er ie n c e" , ning and Development Programming, O ECD, P a ris, 1964.

39. B . Horvat, D ie tFbemahme der B e tr ie b sleitu n g durch d ie Arbeiter in h isto risch er P e r sp e k tiv e " , Ai, International Seminar, Workers' P a rtic i pation in Management, V ien n a, 1958. 40. B . Horvat, "P rivredn i cik lu s u J u g o s la v iji*, 7 1 -1 1 0 . 41.

Ekonom ist,

1 /1 9 6 6 ., 4

L j. Madzar, "K oleb anje za lih a kao faktor n e sta b iln o sti ju g o slo v en sk e privrede . Ekonom ist, 1 - 4 /1 9 6 6 ., 2 6 5 -2 8 5 .

42. B . Horvat,

K ibernetika i privredno planiranje". R eferat na II medjugodine

narodnoj k onferen ciji Nauka I dru stvo u H erceg Novom, 1966 43. B . Horvat, D ijalek tika 1 dinamidki m od eli" , 3 /1 9 6 6 .. 3 5 4 -3 6 0 ,

Marks

savremenost,

4. P S ich eri, A n aliza od nosa izmedju fik sn ih fondova i proizvoda u predratnom i posleratnom razvoju j u g o s la v ij e " , Ekonomist, 1 2 /1 9 6 7 .. 275293 , 4b, Z, P opov, Kompamtivna a n a liza privrednog razvoja SPR J u g o sla v ije i NR B u ga rsk e" . Ekonom ist , 12 /1 9 6 7 .- 294320. 46. O. Kovafi; U ticaj sp oljn e trgovine na drustvenu reprodukciju". 3 / i9 6 7 , 1967. 48. B . Horvat, M arksisticka a n a liza drustvenih k la sa i suvremeno ju g o sla v en sk o d ru stvo" . Gf e di s f a 10, Beograd, 1967- 12791291. 49. Z, M fk u slc, O savrem enoj in terp retaciji teorije komparativnih troskova' Mediunairodni problem! I, B eograd. 1967. 9 33 50. B . Horvat, Der Markt a ls instrument der P lan un g", Wj'ttschaffsplanung , Wien. 1967.. i0 7 H 6 . 1 8 5 -2 0 4 47. B. Horvat, P rilog d isk u siji o te oriji p artije" ,

Pregled,

Nase feme 5,

Zagreb.

Probleme Zentraler

PacnpoflaHQ

Rasprodato Out o f print

AN INTEGRATED SYSTEM OF SOCIAL ACCOUNTS FOR AN ECONOMY OF THE YUGOSLAV TYPE


B y B ranko H orvat Yugoslav Institute of Economic Research

The system o f social accounts described in this article is based on the following five principles: (1 ) Producers o f goods and services are working organizations which represent groups of people or individuals organized for the purpose of earning a living by producing goods and services that satisfy individual or collective needs. Business, government, profit and nonprofit, corporate and unincorporated working organizations are treated in a uniform way. (2 ) Since the behaviors o f the market and non-market sectors differ considerably, these two sectors are consistently separated throughout the accounting system. (3 ) There are four basic activities: (a ) production, (b) consumption, (c ) investment, and (d) income redistribution. These call for four separate accounts: (a) Working Organi zations, ( b ) Households, (c ) Community, including government and certain non-government institutions, and (d) Accumulation. The fifth account, Rest of the World, serves for balancing purposes. (4 ) The same classifications o f transactions are used for activities and institutions, making possible complete matching of social product and financial flows accounts. (5 ) The system strives to achieve the maximum analytical flexibility. Some o f its possibilities are visible from the classification of industries: A. Market (Material) Sector: I. Agriculture, II, Forestry, III. Mining and Manufacturing, IV. Construction, V. Transpor tation, VI. Trade and Catering, VTI. Handicrafts; B. Non-Market (Non-Material) Sector: VIII. Housing and Communal Economy, IX. Education, Culture, and Social Welfare, X. Public Services Social Organizations (Political, Religious, etc.), Finance and Insurance, Public Administration and Judiciary, National Defence. Sector A corresponds to the material definition o f social product. Sectors A + B correspond to the SN A definition. Sectors A -(- B minus Industry X reflects the welfare definition. Further, Industries I-IV produce goods, V -V II market services, VIII and IX non-market services with welfare content, X inter mediate nonmarket services, V -X all services. P r in c ip l e s

Social accounting, as any other accounting, has to be adapted to the technological characteristics of the process described by the accounts as well as to the specific institutional arrangements. There are certain characteristics of social production that are common to all types of social organizations. There are other characteristics that are specific for certain socio-economic arrange ments. In order to be useful as an analytical tool and a planning instrument, social accounting has to take full account of both facts. The present system of accounts and tables is based on the following five principles. 1. Working Organizations. The Yugoslav Constitution uses the term working organizations for any group of people organized for the purpose of earning a living by producing goods and services that satisfy individual or collective needs. All working organizations are run by their members according to certain basic rules of self-management autonomy guaranteed by the Consti tution. What has been said applies also to individual producers who can be considered as one-member working organizations. All working organizations earn 19

income, in principle have bookkeeping with profit-and-loss accounts, and dis tribute income among members according to internal rules determined by their self-governing bodies. The idea of the Constitution is that the workers in a factory, the teachers in a school and the employees in a government office are fundamentally equal in their capacities as producers. This equality is sought through the establishment of a fundamentally equal social organization of work and the provision of an adequate material basis for the organizational autonomy. The latter fact is directly relevant to the construction of a social accounting scheme. It follows that our accounting has to treat all working organizations in the same way. Thus there are no government enterprises, nor any other government productive activities. It is only the working organizations that appear as pro ducers in our system. 2. Market and non-market sectors. Although equal as producers, the working organizations do not behave in the same way in their economic activities. The basic difference comes from the fact that for some goods and services there is a market, and for others there is none. As usually, there are also intermediate cases that call for certain arbitrariness in classification. The working organizations in the market sector produce goods and services that are sold in the market, exported and imported, and have their internal and world prices which allow con struction of price indices and deflation of nominal values into series of real outputs. By contrast, the working organizations in the non-market sectors mostly do not sell their services; the supply of services is mostly not determined by profit considerations; price indices are difficult or impossible to compute; and international exchange is negligible. It so happens that with insignificant exceptions the market sector produces material output (interpreted in its usual sense, i.e., including transportation and trade of goods), while the non market sector produces non-material services. It follows that our production account will have two separate parts describ ing market (material) and non-market (non-material) output. 3. Basic activities. Four basic activities can be distinguished in our system: (a) production (b ) consumption
(c ) investment

(d ) income redistribution The first three activities are treated in the same way as in the Standard System of National Accounts. The fourth one is characteristic for our system. The Government, the banks, the insurance institutions, as such are not producers. As institutions they are only instrumental in transferring money from one place to the other, from one working organization to the other. Four activities call for four separate accounts which according to the actors shall be called: Working Organizations, Households, Community (including the government and certain non-government institutions) and Accumulation. The fifth account, Rest of the World, serves for balancing purposes. 4. The unchanged definition of sectors. An efficient integration of accounts requires that transactions be grouped in the same way throughout the system. 20

In this respect the basic difficulty consists in matching social product accounts, classified by activities, with financial flows accounts, classified by institutions. In our system the activity and the institutional classification of transactions prove to be the same. 5. The analytical flexibility of the system. It is highly desirable that our production account (social income and product aggregates) be directly com parable to the production accounts of the two basic present day systems, namely to the systems based on material product and on comprehensive output defini tions. Since our production account has two separate parts, their comparability is immediately achieved: the market part is identical with the material product, the market and non-market parts, summed up, are equal to the SNA definition of social product. However, neither the material nor the comprehensive definition of social product satisfies a welfare definition of social product. The material definition is too narrow, and the comprehensive one too wide. It is clear that non-material activities such as education or medical care have a welfare content too. It is also clear that other activities, such as government administration and police, represent operational costs of the system in the same way as the administrative costs of a firm are costs and not an addition to output and as such have no welfare content; the smaller the bureaucratic apparatus the better we are, ceteris paribus. The question of a welfare definition of social product has been exten sively discussed elsewhere.1 Here I may add that this is not just an academic question, but a problem of great analytical importance, especially in under developed countries where there is a strong tendency to increase social product by expanding the number of Government employees. In the next section I shall show how the welfare requirement is met by our system.
T h e C l a s s if ic a t io n o f I n d u s t r i e s

All industries are classified into two sectors, market and non-market, in the following way: A, Market (Material) Sector I Agriculture II Forestry III Mining and Manufacturing IV Construction V Transportation VI Trade and Catering VII Handicrafts B. Non-market (Non-material) Sector VIII Housing and Communal Economy IX Education, Culture and Social Welfare X Public Services Social Organizations (political, religious, etc.) Finance and Insurance Public Administration and Judiciary National Defense

I. Cf. B. Horvat, Towards a Theory of Planned Econom y, Yugoslav Institute o f Economic Research, Beograd, 1964, ch. 11.

21

Sector A corresponds to the material definition of social product as applied by a certain number of national statistical offices. A + B corresponds to the SNA definition. A -I- B X reflects the welfare definition. The above classification scheme is not without objections or certain inconsistencies. For instance, hotel business and personal services, included in industries VI and VII, cannot be considered guilty of material output. On the other hand parts of housing and entertainment (VIII and IX) are ordinary businesses. However in civilized countries communal economy with housing and culture are usually socially controlled and not regulated exclusively by the market. This fact justifies their inclusion in Sector B. Finance and insurance require a word of explanation. These are certainly non-material activities, but they are also partly or mostly business activities. Their inclusion in Sector B is justified by the following considerations: (1) centra! banks and national insurance schemes are neither profit motivated nor regulated by the market; (2) a century or two ago the central bank was just a private bank; today even private banks are being integrated in a national banking system which acts as a prolonged arm of the treasury; this tendency manifests itself even more strongly in a planned economy; (3) the interest rate is not a price for the service rendered by the producer called bank but an instrument for achieving market equilibrium; thus interest should be treated as a transfer, like taxes, and not as a cost of production. These three features are common for both financial and government activities, and that is why these activities are grouped together. In recording transactions the following procedure is used: interest, insurance premiums and taxes are first transferred from the production account of the working organizations to the community account, and then this money serves to finance the services of the working collectives of banks, insurance companies and government offices. It is important to distinguish the redistributive function of financial and government institutions (banks and treasury) from the activities of working collectives performing services for these institutions. For reasons which will become clear when discussing input-output tables, mining and manufacturing will be disaggregated into the following eight complexes: 1. Power generation 2. Metallurgy 3. Metal complex 4. Non-metal complex (stone, cement, glass, etc.) 5. Chemical complex 6. Wood complex 7. Food complex 8. Textile, Leather, Rubber products These complexes can further be combined with industries I-IV in order to get vertically integrated complexes suitable for planning and analysis.
S o c ia l P r o d u c t A c c o u n t s

In the Appendix social accounts are given for the year 1964 in terms of aggregated transactions. The disaggregation of transactions will not be described
22

in the present paper,2 The properties of such systems are by now well known. Thus, in order to save space, I may be allowed to concentrate attention only on a certain number of specific details. The following three distinctions are consistently made throughout the system: (a) the distinction between paid and imputed transactions (b ) the distinction between individual and collective producers. (c) the distinction between market (material) and non-market (non material) output. The first distinction is important in an economy where almost one half of the working population are peasants, and where about 40 per cent of the output of the peasants is not brought to the market. The second distinction corresponds to the difference between unincorporated and incorporated business, or between small industry and industry. The third distinction has already been mentioned. Its consequences can usefully be described by the following elementary input-output table. (Table 1) Market industries cannot produce services for collective and public con sumption (education, judiciary, etc.), non-market industries cannot produce investment goods and inventories, neither can public services be imported. It is here convenient to draw attention to the difference between the industries producing collective and public services and collective and public consumption. Industries VIII and IX from our classification scheme produce collective services, but collective consumption is only that part of output of collective services which is financed out of collective funds. In other words, collective consumption C is equal to the output of housing and communal economy, educational, cultural, medical and social welfare activities minus the services of the same industries paid by individual consumers directly and by business enter prises. It follows that personal consumption represents all goods and services (except public services) bought directly by individual consumers qua consumers. Personal consumption and collective consumption represent what is known as the level of living. As such they have welfare content. By contrast, public consump tion has no welfare content. It is therefore identified with public services (industry X ). Direct import of goods and services can be treated in two ways: either as in the table above (symbols in brackets) or by channelling imports to industries producing the same output and then distributing imports with the output of these industries. The second, less informative, procedure has been adopted by Yugoslav statistics, as shown in Table 2. If we now look up the working organizations account in the Appendix, we shall see that the material components of personal, collective and public consumption are derived from items Xj2 + Ci in the table and non-material components from items C2 + C2e + C2P X i2. Item X 21 deserves special attention. In the working organizations account it appears as payments to the non-market sector (in A ) and market sector purchases (in B ). This item represents an intermediary consumption and still it
2. Cf. B. Horvat, D rultveno rabunovodstvo za jugoslavensku privredu (Social Account ing for the Yugoslav E conom y), Yugoslav Institute o f Economic Research, Beograd, 1964.

23

TABLE I I n p u t -O u t p u t R e l a t io n s B e t w e e n M a r k e t
and

N o n - m a r k e t I n d u s t r ie s

TABLE 2
I n p u t -O u t p u t R e l a t io n s B e t w e e n M a r k e t
and

o n - m a r k e t s ec to r s i n

Y u g o s l a v ia

in

1964

Billions o f dinars

must be included in the production account in order to balance its two parts separately. One may add that there is also a virtue in including this transaction in the final output of each sector separately. One of the basic principles of social accounting says that the accounting scheme should be such that sheer organiza tional changes in no way change the value of the output recorded. Now, consider a case where a manufacturing firm finances its own school (police, medical service, research institute). The wages of the teachers are included in the value added of the firm. Next, consider the consequences of a labouristic socialization drive, whereby teachers are transferred to the government budget. Since the budget has to get money from somewhere, it will get it (taxes) from the firm whose value added (material output) remains unchanged. But now the salaries of the teachers (non-material output) suddenly appear as a net addition to the government product. In the accounting system described in this paper teachers will always be located in the non-market sector. Thus, no organizational changes can affect the value of output. In our system, the firm which finances education either through its own school or by paying to an independent schooldoes it directly, i.e. its production account is debited and the account of the non-material sector is credited. An alternative procedure would be to locate teachers always outside the business sector as before, but to impute transactions between the business sector and the government and then to let government finance education. This procedure would seemingly eliminate the intermediary transaction between market and non-market sectors. Since another important accounting rule says that imputations be minimized and transactions recorded as they actually occur, the first alternative counting intermediate production as value added is to be preferred. It has already been pointed out that interest payments represent transfers. Thus a firm in the market sector does not pay interest to the bank in the non market sector but to the community which is outside the production sphere. The community then buys services of the working collectives of the banks. Interest paid by one bank to another bank is treated in a slightly different manner. For a productive establishment interest paid or received represents a part of the value added; not so for a bank. Thus mutual interest payments among the banks are cancelled out and only net interest payment of the entire banking sector is transferred to the Community account. In the non-market sector there are no subsidies since, by definition, there is no market price which could serve as a standard for value. Thus no subsidies are deducted from gross income on the left hand side of the account.
In p u t - O u t p u t T a b l e s

The construction of input-output tables has become a very specialized subject. In the present context I intend to raise only two questions: the first concerns the classification of industries and the second the treatment of export and import prices. An input-output table represents a breakdown of the working organizations account by industries. For analytical and planning purposes it is highly desirable 26

for the transactions matrix to have a triangular (block triangular) form. In that case the general interdependence of transactions can be reduced to a causal chain and each block can be treated separately observing only a definite sequence of industries. A separate study3 has shown that it is empirically possible and operationally convenient to group industries into vertically integrated complexes which appear as blocks on a diagonal of a triangular transaction, matrix. There appear to be nine such blocks in the material sector. The inclusion of the non material (non-market) sector in the table increases the value of statistical information but adds very little to the precision of input-output computations. The reason for this is that the rows of non-market industries are mostly empty, while the columns can be transferred to the final product section of the table. This procedure is used by Yugoslav statistics. In such a case an input-output table will be comparable to the market part of the working organizations account. One of the social accounting rules says that transactions should be recorded at the purchase or sales price. Thus indirect taxes and subsidies will be computed separately, the latter being deducted from the value added. The application of this rule would require that exports and imports be computed at the world market prices which are different, sometimes very different, from the prices on the internal market. However, an input-output rule says that transactions be computed so as to make input coefficients as stable as possible, and the value of output proportional to its physical content. Thus it will be desirable to apply uniform, i.e., domestic, prices for all transactions. The two procedures conflict not only because imports and exports will be expressed in different values but also because the value added will differ as well. Clearly, it is possible to achieve full formal consistency by computing accounts and input-output tables in the same way. But this would impair their operational efficiency. In having to choose between formal consistency and operational efficiency, I prefer the latter. In that case we have only to provide translation equations for transforming the values of one scheme into the values of the other. Thus, exports minus export taxes plus export subsidies yield exports expressed in domestic prices. Similarly, imports plus customs duties and indirect taxes yield domestically priced inputs in the input-output table. Finally, the value added in an input-output table increased for various import taxes and reduced for net export subsidies yields the correct value added of the production account.
F in a n c ia l F l o w s A c c o u n t s

The financial flows reflect the specific features of the institutional arrange ments of an economy better than any other part of the social accounting system. That is why there is much less uniformity in treating financial flows as compared with real flows and why there are difficulties in integrating them into a single consistent framework. The financial flows accounts have six different parts. The first part records real flows and is comparable to social product accounts. Apart from the maimer
3. Cf. B. Horvat, Primjena medjusektorske analize u planskom bilanciranju privrede ( The Application o f Inpul-Output Analysis in Planning), Yugoslav Institute of Economic Research, Beograd, 1963.

27

of presentation, there are two main differences: transfers are all summed up, instead of being partly netted out as in social accounts, and intermediate output and trade turnover is added in order to get the grand total of all transactions performed in an economy. This gross turnover can be usefully employed in analyzing the transaction demand for money in the economy. The second part records investment transactions. It matches investments and savings and thus serves as a link between the real flows and the financial flows parts of accounts. Financial transactions, recorded in the third part, serve to redistribute sector surpluses and finance sector deficits. It may be of some interest to enumerate the types of financial transactions: 1. Financial surplus or deficit (balancing item of investment transactions) 2. Money (a) Currency ( b ) Demand deposits (c) Float 3. Other liquid deposits (quasi-money) (a) Savings and other deposits without time limit not used for payments (b ) Restricted deposits up to one year (e.g. reserve funds of the working organizations) ( c ) Time deposits up to one year 4. Time deposits
( a) Restricted deposits beyond one year

(b) Time deposits beyond one year 5. Securities (a) Treasury bills (b) Other short-term securities ( c ) Government bonds (d ) Other bonds
( e ) Other long-term securities

6. Direct credits of working organizations () Credits of working organizations (commercial and consumer) () Other direct credits (e.g. to the government at all levels) 7. Short-term bank credits 8. Investment loans (a) Banks (b) Other financial institutions (e.g. investment loan funds) 9. Financial transfers 10. Foreign exchange transactions
( a) Gold and foreign exchange

(b ) Long-term loans (c) Short-term credits (d) Foreign exchange accounts of households The financial balance-sheet, representing the fourth part of the accounts, has the same items as current financial transactions. 28

The fifth part is a link between investment and nominal financial transac tions, on the one hand, and the national wealth balance sheet. The adjustment items consist of capital gains and losses and changes in material wealth. The sixth and last part is a balance-sheet of national wealth. The fifth and sixth parts have not been computed as yet and so do not appear in the table in the Appendix. Financial accounts are recorded for seventeen institutional sectors enu merated in the following list: I. Working organizations:
1. Market Sector

A. Collective Sector B. Individual Sector 2. Non-market Sector II. Households: III. Community: 3. Households 4. Social Organizations and Government A. Social Organizations (political, religious, etc.) B. Government () Budgets (1) Federal (2) State (3 ) Local () Loanable Funds (1) Federal (2) State (3) Local 5. Financial Institutions A. Banks (a) National Bank (b) Commercial Banks (c) Investment Banks B. InsuranceandOtherFinanciallnstitutions (a) Social Insurance (b) Insurance Bureaus and other Financial Institutions 6. Rest of the World

IV. Rest of the World:

Direct comparability with the social product accounts is evident. The market sector is disaggregated into collective and individual subsectors ( cor porate and family business) because of the different institutional and behavioural characteristics of these two sectors. Apart from this distinction, the only other difference with respect to social product accounts is shown by the sector Community which is subdivided in a series of subsectors. This is what one would expect, taking into account the general redistributive function of the Community and the fact that redistribution is carried out by means of financial transactions. I may add just three more comments. Budgets include narrowly 29

defined government budgets which, in the Yugoslav setup, are used to finance administrative expenses and for fiscal interventions and various special purpose funds (for education, etc.). Investment loans funds (for under-developed regions, for housing, etc.) are government funds, but by their functions they are less budgetary and more financial institutions similar to other financial institutions. This institutional facet provides an additional reason for grouping the govern ment and the financial institutions together in a sector called Community. Finally, the commercial and the investment bank is often the same institution, but even when conducting both activities under the same roof it is obliged by law to separate short-term and investment credits and treat them in very different ways. The idea behind this separation is that the commercial banks create and annihilate money, while the investment banks redistribute a given volume of accumulation.
O ther A ccounts and T ables

The fourth group in our integrated system represents the Social Balance Sheet with two tables: the national balance sheet by industries and a breakdown of social wealth by industries and by categories. Apart from accounts, in each group there are a certain number of additional tables which expand the information of the corresponding accounts. There are altogether forty accounts and tables, and the whole system is shown in the Appendix. For planning purposes two more groups of accounts and tables are needed, namely regional accounts and natural (physical, nonmonetary) balances. There is already a certain experience in preparing and using physical balances and regional accounts, but systematic study in this field has not been undertaken as yet. That is why groups 5 and 6 in the Appendix have not been articulated into separate accounts and tables.
Le systeme est base sur les cinq principes suivants: (1 ) Les producteurs de biens et services sont des organisations de travail, qui repre sented des groupes de gens (ou des individus) organises en vue de gagner leur vie en produisant les biens et les services qui satisfont les besoins individuels et collectifs. Com merce ou gouvernement, profit ou pas de profit, enregistrees ou non, toutes les organisations de travail sont traitees de la meme fa^on. (2 ) Etant donne que les comportements des secteurs de marche et de ceux qui ne le sont pas different considerable ment, ces deux secteurs sont nettement separes & travers tout le syst^me de comptabilite. La comptabilite de production (les organisations de travail) a deux postes, correspondant aux secteurs avec et sans marche. (3) II y a quatre activites de base: (a ) production, ( b ) consommation, (c ) jnvestissenient et {d ) redistribution des revenus. Ces quatre activity appellent quatre comptes separes: (a ) organisations de travail, ( b ) manages, (c ) communaute (incluant les institu tions gouvemementales et certaines non-gouvernementales) et (d ) accumulation. Le cinquieme conipte, reste du monde", a pour r6Ie dassurer lequilibre. (4 ) Les activites et les transactions ont les metnes classifications (avec des points de separation differents); cela permit de confronter parfaitement les comptes du produit social et des flux financiers. (5 ) Le systeme tend a obtenir un maximum de flexibilite analytique. Certaines de ces possibility peuvent etre aperfues a partir de la classification des industries: A. Secteur de March6 (m ateriel): (1 ) Agriculture, (2 ) Sylviculture, (3 ) Mines et Manufactures, (4 ) Construction, (5 ) Transports, (6 ) Commerce et Alimentation, (7 ) Artisanat.

30

B, Secteur sans Marche (non-materiel): (8 ) Logement et Economle Communale, (9 ) Education, Culture, et Securite Sociale, (10) Organisations Sociales de Services Publics (Politiques, religieuses, etc. . . .), Finances et Assurances, Administration Publique, Services Judiciaires, et Defense Nationale. Le Secteur A correspond a la definition materielle de produit social. Les deux secteurs A et B correspondent & la notion de comptabilite national sociale. En outre les industries 1-4 correspondent au secteur des biens de production; 5 -7 aux services de marchd; 8 -9 aux services publics avec un contenu de bien-etre social; 10, aux services publics intermediaires, 5 -1 0 a tous les services.

31

APPENDIX YUGOSLAV SOCIAL PRODUCT ACCOUNTS IN 1964* In billions of dinars


I W o r k in g O r g a n iz a t io n s

M arket

1. Net personal income 2. Contributions from personal income 3. Undistributed profits and depreciation 4. Contributions to the community 5. Payments to the non market sector 6. Minus: Subsidies

2366

966 1348 1605 73 230

11. Personal consumption material 2888 12. Collective consumption material 208 13. Public consumption material 299 14. Gross fixed investment in the market sector 1320 15. Gross fixed investment in the non-market sector 718 16. Addition to inventories in the market sector 748 17. Addition to inventories in the non-market sector 14 18. Export 926 AVAILABLE FOR CONSUMPTION 19, Minus: Import 20. Errors and Omissions

7121 1090 97 6128

SOCIAL INCOME I Non-market 7, Net personal income 8. Contributions from personal income 9. Undistributed profits and depreciation 10. Contributions to the community

6128 474 307 170 90

SOCIAL PRODUCT I 21. Personal consumption non-material 22. Collective consumption non-material 23. Public consumption non-material 24. Consumption of the market sector 25. Export AVAILABLE FOR CONSUMPTION 26. Minus: Import 27. Errors and Omissions

97 404 470 73 10 1058 45 32 1041 7669

SOCIAL INCOME II TOTAL SOCIAL INCOME

1041 7669

SOCIAL PRODUCT II TOTAL SOCIAL PRODUCT

""Statistical estimates have been made by Mr. Zoran Popov of the Yugoslav Institute o f Economic Research,

32

II
I. Persona] consumption material 2. Personal consumption non-material 3. Contributions to the community 4, Transfers to the rest of the world 5. Savings PERSONAL EXPENDITURES AND SAVINGS

H ouseholds

2888 97 193 2 214 3394


HI

6. Net personal income from the market sector 7. Net personal income from the non-market sector 8. Transfers of the community 9. Transfers from the rest of the world PERSONAL INCOME

2366 474 516 38 3394

C o m m u n it y

1 . Collective consumption

material 2. Collective consumption non-material 3. Public consumption material 4. Public consumption non-material 5. Subsidies to the market sector 6. Transfers to households 7. Transfers to the rest of the world 8. Surplus EXPENDITURES A ND SURPLUS IV
1 . Export from the market

208 404 299 470 230 516 0 1048 3175

9. Contributions from personal incomes in the market sector 966 10. Contributions from personal incomes in the non-market sector 307 11. Contributions from profits in the market sector 1605 12. Contributions from profits in the non-market sector 90 13. Contributions of 193 households 14. Transfers from the rest 14 of the world RECEIPTS OF THE COMMUNITY

3175

T he R e st of th e W orld

sector 926 2. Export from the 10 non-market sector 3. Transfers to households 38 4. Transfers to the 14 community 5. Balance of payments 150 deficit RECEIPTS FROM THE REST 1138 OF THE WORLD

6. Import to the market sector 7. Import to the non-market sector 8. Transfers of households to the rest of the world 9. Transfers of the community to the rest of the world 10. Errors and omissions PAYMENTS TO THE REST OF THE WORLD

1090 45 2 0 1 1138

33

A c c u m u l a t io n

1. Gross fixed investment


2. 3. 4. 5. 6. 7. in the market sector Gross fixed investment in the non-market sector Addition to inventories in the market sector Addition to inventories in the non-market sector Errors and omissions (I Market) Errors and omissions (I Non-market) Errors and omissions (IV) 1320 718 748 14 97 32

8. Undistributed profits and depreciation in the market sector 9. Undistributed profits and depreciation in the non market sector 10. Savings of households 11. Surplus of the community 12. Balance of payments deficit GROSS ACCUMULATION AN D DEFICIT

1348

170 214 1048 150 2930

1
2930

GROSS INVESTMENT

34

F in a n c i a l F lo w s A c c o u n t s fo r 1964 ( B illio n s o f D in a r s )

111 Community 1 W orking Organizations M arket Transactions A. Nonfinancial Transactions I, Intermediate o utput and trade turnover 7. Net personal incomes 3. Transfers 4. Payments o f market to non-m arket sector 5. Personal consumption 6. Collective consumption 7. Public consumption 8. Import and export 9. Gross savings and investments 10. Residual errors Gross turnover B. 1. 2. 3. 4, 5. Investment Transactions Gross savings Unrequited transfer o f capital Fixed investment and inventories Residual errors Financial surplus ordeficit Total Uses Sources Non-market Uses Sources 11 Households Uses Sources Social organiza tions & Government Uses Sources Financial Institutions Uses Sources IV Rest o f the W orld Uses Sources Uses

Total Sources

11317 2366 2578 73

11317 237 2888 208 299 926 2800 97 18772 1348 31

576 474 298

576 1 73 97 404 470 10 32 1663 170 121 40 26 357 197 2985 2840 556 551 2427 478 1031 52 2

11893 2840 4254 73 2985 612 769 2071 2800 130 28427

11893 2840 4254 73 2985 612 769 2071 2930 28427 2930 2451 64 2643 8088 2643 375 124 118 46 330 442 1492 293 1 339 172 6375 2194 1438 243 80 1823 3572 5171 1280 595 16396

374 638 864 3396 214 2427 2427 864 2431 21 26 240 2452 1588 -6 6 83 -3 12 16 -1 5 4 0 6 1 86 183 381 178 22 19 16 421 115 2033 442 3091 1588 2452

238 131 184 1031 1031 184 2299 2483 2483

1090 1348 18772

45 170 1663

214 3396

936 150 1138

1135 I 1138 156

2395 2383 1003 171 23 68 20 306 270 -9 1852 1085 489 121 31 1799 116 3641 73 1852 13 1003 2383

357 357 26 72 28 -1 2 5

20 177 43 246 26 46 34 2 12

2483 2483 375 124 118 25 -3 0 110 166 211 61 153 3796 2194 1438 243 39 50 203 229 505 4901

1 160 161

11 161 160

2541 2930 64 2643 8088 2643 375 124 118 46 330 442 1492 293 1 339 172 6375 2194 1438 243 80 1823 3572 5171 1280 595 16396

C. Financial Transactions 1, Financial deficit or surplus 2. Money 3. Quasi-money 4. Time deposits 5, Securities 6. Direct business credits 7. Short-term bank credits 8, I nvestment loans (gross) 9. Repayment o f investment loans 10. Financial transfers 11. Foreign exchange transactions 12. Unclassified transactions, errors & omissions Net increase o f assets and liabilities D. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Financial assets and liabilities Money Quasi-money Time deposits Securities Direct business credits Short-term bank credits Investment loans Foreign exchange liabilities Unclassified items, errors and omissions Total assets and liabilities

149 3 52 21 23 70 72 127 211 141 -6 0 183 3 442 3032 12 103 3796 309 77 71 41 212 750 136 636 1775 3 3572 3138 204 97 7471

3 -4 7 40

297 161 1321

-6 74 12 3 147 165 193 8 3 5 3 56 433 321 79 147 5 7 132 230 180 21 27 47 274 7 465

8107 25

240 69 265 24 321

1 64 265

132

1471 2151 4646 285 8553

90 950 1295 130 90 310

536

Statistical estimates have been worked out by D r. D . Dimitrijevii o f the N ational Bank o f Yugoslavia and M r. Z. Popov o f the Yugoslav Institute o f Economic Research.

A n I n t e g r a t e d S y stem

of

So c ia l A c c o u n t s

(40 A c c o u n t s & T a b l e s )

1. Social Product Accounts: Additional Tables: (Balances)

Working Organi zations Market, Non-market Gross turnover by elements, sources and ownership Balance of goods and services

Households

Community

Rest of the World

Accumulation

Personal income distribution Personal and col lective consump tion

Financing non profit organiza tions Revenues and out lays (budgets and funds)

Foreign trade ma trix by regions and commodities

Capital formation and its financing

2. Input-Output Tables:

Transactions mat rix Technical coeffi cients Full coefficients

Matrix of import content Import coefficients Full import co efficients Households Social Organizations Government Financial Institutions Rest of the World

Matrix of fixed assets Investment matrix Capital coeffi cients (In each sector)

3. Financial Flows:

Collective Sector Individual Sector Non-Profit Sector

Additional Table: 4. Social Balance Sheet (Social Wealth)

Matrix of financial transactions National Balance sheet Social Wealth

5. Regional Social Accounts and Balances 6. Natural Balances

Copyright o f Review o f Income & Wealth is the property o f Blackwell Publishing Limited. The copyright in an individual article may be maintained by the author in certain cases. Content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use.

i n

'in

ipoflH a 6 n 6 nnoTeK a

Cp6nje

' 5 i Z 2 o z .

P R fV R E D N I C IK L U S I, M O N E T A R N I FAKTOR1 I C IJ E N E

Z t

6 RANKO

HORVAT

f /

j UGOSLAVENSK I I NS TI T UT ZA EKONOMSKA

1 S T R A Z I V A N JA

JUGOSLAVENSKI INSTITUT ZA EKONOMSKA ISTRA2IVANJA D r B. HORVAT, direktor i starjesina Odjeljenja za privredni sistem D r 2. MRKUSlC, dekan Poslediplomske skole i starjeSina Odjeljenja za fin a n d je i vanjsku trgovinu D r P. SICHERL, zam jenik dlrektora D r N. MILEUSNlC, starjesina O djeljenja za ekonom iku poduzeca i operaciona istrazivanja S. STAJIC, starjeSina Odjeljenja za privredni rast i ekonomska m jerenja Jugoslavenski institut za ekonomska istrazivajna razvio se iz Istrazivackog odjeljenja Saveznog zavoda za privredno planiranje, koje je bilo osnovano 1958. godine. Osnovni zadatak Instituta je da proucava teoriju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inozemstvu, da vrsi teorijska i prim jenjena itrazivanja jugoslavenskog privrednog sistema, da radi na usavrsavanju metodologije privrednog planiranja i podstice usvajanje i prim jenjivanje suvrem enih metoda ekonomske analize i razvoja nove ekonometrijske i druge analiticke metode. Institut izvodi nastavu III stepena iz oblasti ekonomskih i organizacionih nauka. Radi rjesavanja konkretnih problem a u privrednim poduzecima Institut ima svoj Centar za organizaciju i privredni razvoj poduzeca. U Institutu takode postoji i Elektronski raCunski centar u kome se rjesavaju slozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi num ericki problemi iz rada instituta. Sa ciljem da svoje radove ufiini pristupacnim siroj javnosti Institut se bavi i izdavafikom djelatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskih djela. Institut ucestvuje u izdavanju casopisa Ekonomska analiza.

PRIVREDNI CIKLUSI, MONETARNI FAKTORI I CIJENE Branko Horvat, naucni savetnik

JUGOSLOVENSKI INSTITUT ZA EKONOMSKA ISTRA&VANJA BEOGRAD, 1968.

"Privredni ciklusi, monetami faktori i cijene , E kon cm ska.an aliza, 1 - 2 , Beograd, 1968.

Izdaje i stampa: Jugoslovenski institut za ekonomska istrazivanja, Beograd, Zmaj Jovina 12 \ A 0 /\ r ^


'

P R IV R E D N I C IK L U S I, M O N E T A R N I FA K TO R I I C IJE N E B ranko H O R V A T *) 1. F luktuacije vrijed n osnih agregata in d u strije i privrede u cjelini U tri grafikona (1 do 3) p rikazana su uglavnom sva k re ta n ja koja cemo analizirat'i u ovom clanku. Zapocnim o s opisivanj>m industrijskih lcretanja.

Graf 1: Industrija: novcana i deflacionirana realizacija, proizvodnja, cijene proizvodaca i odnosi nominalnih licnih dohodaka i proizvodnosti rada Iz statistick ih biltena N arodne banke i Sluzbe drustvenog knjigovodstva uzeti su podaci o naplacenoj realizaciji. Ta novcana realizaoija deflacionirana je onda indeksom cijena proizvodaca in d u strijsk ih proizvoda da bi se dobili lancani indeksi fizickog obim a naplacenih isporuka. N a osnovu poznavanja m ehanizm a flu k tu acija zaliha mogli bism o
*) A utor je naucni savjetnik u Jugoslavenskom institutu za ekonom ska istrazivanja. Clanak je dio opsim ije stu d ije ,,Privredni ciklusi u Jugoslaviji, njihovi uzroci i posljedice koju je finansirala Privredna kom ora grada Beograda.

E K O N O M S K A A N A L IZ A

ocekivati da ce fluktuacije realizacije b iti znatno vece nego fluktuacije in d u strijsk e proizvodnje. To ocekivanje dobiva u grafu 1 svoju p u n u potv rd u . N a g rafu u p ad a ju u oci p o d ru c ja 1962. te 19651966. godiine, gdje lindje realizacdje lice n a linije nekog sedzmografa. I d oista rad i se o dva p riv re d n a ipotresa, o refo rm am a iz 1961. i 1965. godine.

------ fndustrijskaproizVodhja

Naplacena m alizacija p rivred e

------- Cjjens n a maJo _ p eafizacya deflacionirana opc'm


~ indekso/r> c/jena na m a/o Ukupm /icni dohoci u p riv re d i

Graf 2: Novcana i deflacionirana realizacija privrede, cijene na malo, ukupni licni dohoci privrede i industrijska proizvodnja N aplacena realizaoija priv red e u cjelini (graf 2) ponasa se sliono kao i realizacija in d u strije, im a ista dva tru sn a perioda, aid su am plitude flU ktuiranja znatno vece. Kao d eflato r u p o treb ljen je u ovom slucaju opci in d ek s cijena na m alo, sto n ije n ajadekvatniji, ali je n ajb o lji raspolozavi d eflato r. B uduci da ne ipostoje kvartalni dndeksi k re ta n ja ukupne d ru stv en e iproizvodnje, bilo bi in teresan tn o isp itati u kojoj m je ri napla cena realizacija m oze zam jeniti te indekse, odnosno u kojoj m jeri se poiklapaju in deksi naplacene realizacije i fizickog obim a proizvodnje. K orelacija izm edu deflaoiom rane realizacije in d u strije i fiizickog obim a in d u strijsk e proizvodnje iznosi r = 0,52 za cijelo razdoblje d r 0,72 za isto irazdoblje bez dvije reform e, a izm edu deflacioniirane realizacije p ri vrede i fiziickog obdma in d u strijsk e prodzvodnje r = 0,63 odnosno r = = 0,66. R egresione jednadzbe1) pokazuju da se indeksi realizacije i fizic=23,9+0,820 X X t = indeks deflacionirane naplacene reali(0,211) zacije industrije b) X ,=13,7+0,910 X2, X2 = indeks fiziikog obim a industrijske pro(0,159) izvodnje P rivreda: a) Xt =0,510+0,982 X., X, = indeks deflacionirane naplacene reali(0,193) zacije privrede b) X, = 1,34 +1,008 X2. X2 = indeks fizickog obim a industrijske pro(0,184) izvodnje U jednadzbam a (b) izostavljena su razdoblja obiju reform i, rimp se standardne pogreSke regresionih koeficijenata sm anjuju, a korelacije povecavaju. i) In d u strija : a)

C IK L V S I, M O N E T A R N I F A K T 0 R 1 I C IJ E N E

kog obim a k recu o tp rilik e istim tem pom , a nivo irn je korigiran odredenom pozitivnom ili negativnom vrijednoscu konstantnog clana. Koeficijenti reg resije su visoko znacajni (i kod 0,1%). Tabela 1

Lanfiani indeksi druStvenog proizvoda (cijene 1960. god.)

Privreda bez poljo privrede 1 1953. 1954. 1955. 1956. 1957. 1958. 1959. 1960. 1961. 1962. 1963. 1964. 1965. 107,4 112,4 110,2 103,5 115,2 109,7 111,2 113,7 108,7 105,4 113,7 114,4 106,1

Industrija 2 109,5 114,4 114,1 109,7 117,3 111,8 111,6 113,6 107,0 107,3 115,6 116,0 108,4

Ostale oblasti (bez poljopr.) 3 105,3 110,5 106,3 96,7 112,5 106,9 110,6 113,9 109,6 102,8 111,0 112,0 102,9

Razlika 2 -3 4 4,2 3,9 7,8 13,0 4,8 4,9 1,0 -0 ,3 2,6 4,5 4,6 4,0 5,5 .

Izvor: Statisticki godisnjaci SZS. D odatne in fo rm acije daje analiza godisnjih p o d atak a (tabela 1). Vidi se da se p riv red a bez poljoprivrede i in d u strija k recu priblizno istim tem pom , sto ne iznenaduje k ad se uzm e u obzir da in d u strija daje znatan dio u k u p n e prodzvodnje bez poljoprivrede, 36% n a pocetku i preko 50/o n a k ra ju p ro m atran o g razdoblja (u stalnim oijenam a 1960. godine). Ovi p o to n ji podaci pok azu ju da fizioki obim industrijs'ke proizvodnje ra ste brze nego proizvodnja ostalih oblasti. K od toga tabela potkazuje ten d en ciju sm an jiv an ja razlika do 1961. godine, k ad one caik p o staju negativne, i povecavanje od te godine. Ono sto je posebno zanimljiivo je s t to da se 'kod visokih stopa ra s ta razlike sm anjuju, dok su u depresivnim godinaima (podvucene u tabeli) znatno vece o d prosjelka. Proizlazi vazan zakljucak: flu k tu acije priv red n e aktiivnostii o stalih obla sti vece su nego flu k tu acije industrdje; p rem a tom e, ostale oblasti predstav ljaju jos nestab iln iji elem enat jugoslavenske privrede no sto je to indu strija. Is ti zakljucak moze se izvuci i iz p o d a ta k a tabele 2 o o brtnim tackam a i am plitudam a kolebanja. A m plitude deflacionirane naplacene reali-

E K O N O M S K A A N A L IZ A

zacije vece su u privredi nego u in d u striji, a i u jednom i drugom slucaju vece su no kod in d u strijsk e proizvodnje. N adalje, veom a je znacajno da se am p litu d e sistem atski povecavaju od ciklusa do ci'klusa kod sva tri agregata, sto znaci d a se od 1957. godine na ovam o nestabilnost jugoslavenske privrede siste m a tski povecava. Kod toga je narocito opasna pojav a stalnog sp u stan ja dolova ciklusa. Kod posljednjeg ciklusa svi su se dolovi spustili i&pod 100, sto znaci da je doslo do apsolutnog smanjivanja i proizvodnje i realizacije, prvog od vrem ena ekonomslce blokade inform biroa.

Graf 3: Prh-reda: Naplacena realizacija, krediti, zalihe, sredstva na ziro racunima, novcana masa i obaveze prema dobavljacima Z nanje o m onetarno-kreditnim fenom enim a, kao i poznate karakteristike flu k tu ira n ja in d u strijsk 'h zaliha, dopunit cemo sada analizom odred en ih vr.ijednosnih agregata cijele privrede. Iz grafa 3 vidi se da ukupni k re d iti za o b rtn a sredstva isprva p ra te zalihe u privredi, a od 1957. godine p ra te naplacenu realdzaciju privrede ( oeficijent korelacije 0,62 k za razd o b lje 1957. do drugog k v arta la 1965. god.). M edutim , kako krediti nisu dobro sinhronizirani s p o treb am a realizacije, to se p riv re d a pomaze m edusobnim zaduzivanjem i v ariran jem likvidnosti. I jed n e i druge v arijacije su ekstrem ne. Likvidnost privrede se n a grafikonu p rik azu je lancanim indeksim a sredstava n a ziro racunim a d o 1963. godine, i indeksim a u k u p n ih likvidndh sred stav a (ziro racuni, am ortizacija, sredstva zajednicike p o tro sn je i ostali depozitni novae) o d 1962. godine n a dalje. Ovaj statistick i d isk o n tin u itet nuzan je da bi se sto vise neutralizirale

C IK L U S I, M O N E T A R N I F A K T O R I I C IJE N E

instituoionalne p ro m jen e. N aim e, ra n ije su am ortizacija i druga likvidna sfed stv a b ila strogo n am jen sk a i cesto blokirana; p ro m jen am a u finansijskom sistem u nakon 1961. godine (k ad su obrazovani jedinstveni poslovni fondovi p riv red n ih organizaoija) ogranicenja se postepeno uikid aju i o sta la sred stv a p riblizavaju se u likvidnosti sredstvim a n a ziro racunu. Tabela 2
O brtne tacke i am plitude fizickog obim a proizvodnje i deflacionirane naplacene realizacije
1 n d u s t r i j a Rc al izacija pr iv r e d e A m p li tu d e Do cnj a ( + ), Ind eks i u obr tni m tackama P r e th o d e n je ( ) I n du s tri ja P re m a ind us tr. I ndu str ij a p ro iz vo dn ji S 3 Realiz. Realiz. Realiz. *5 in du s tr. priv r. V Pr oiz v. Realiz. pr iv r. oc u kvar talima

P ro iz v o d n j a

Re al izacija

v rh

dol vrh dol vrh dol

1/1957 1/1957* 11/1957 III/1958 11/1958 1/1959 11/1960 1/1962 11/1959 1/1962 IV /1959 1/1963 1/1964 1/1966

0 l 4 0 0 9

+ i

+2 2 +4 0 5

121 107 118 104

133* 107 125 107

130 105 124 95 130 90

| Pr o izv .

14 26 25 11 18 19 14 18 29 15 23 35 20 36 40

1/1964 1/1964 HI/1967- 11/1965

119 130 99* 94

* Procjena odn. prognoza. K od visokih s ta p a k re d itn e ekspanzije likvidnost se povecava jos brze, kod niskdh sto p a jo s sporije. K ad 'kreddtna ekspanzija pred e stopu od 20% godisnje, likvidna sred stv a ra s tu b rze o d k redita; k ad k re d itn a ekspanzija padne ispod 15%, likvidnost n e sam o sto se relativno pogorsava vec i apsolutni iznos likvidnih sred stav a pada. O b m u to je, naravno, k re ta n je zaduzenja privrede, koje je n a grafilconu prikazano lancanim indeksiina obaveza p rem a dobavljacim a n a osnovu periodicnih obracuna Sluzbe drustvenog knjigovodstva. K ako b re d iti p ra te naiplacenu realizaciju, uz ek strem n e oscilacije (u su p ro tn im sm jerovim a) likvidnosti i zaduzenja, to nedvosm isleno proizlazi da u jugoslavenskoj privredi u cjelini n ije bilo sm isljene analiticke kreditne politike. Stavise, kaiko cemo m alo k asn ije vidjeti, k re d itn a p o litik a je dovodila do povecanja nestabilnosti. Jedino u izlascim a iz depresije, posebno u 1962. godini, k re d itn a politdka igrala je pozitivnu ulogu. Zanim ljivo je da je novcana m asa m nogo slabije k orelirana s privrednim k re ta n jim a nego k re d iti za o b rtn a sredstva (koejficijent korelacije s naplacenom realizaoijom privrede iznosi r = 0,21). Tom e je vjero jatn o b a r djelom icno uzrok nedovoljno preoizna ra n ija defiinicija novcane m ase, k o ja je u novae ukljucivala i ona sredstva k oja ne sluze za placanja. Podaci za p o sljed n je dvije godine dati su p re m a novoj definic-iji, k o ja u k lju cu je sam o ona likvidna sredstva sto sluze za placanja.

RcaIJz. p r lv r c d c

E K O N O M S K A A N A L IZ A

Iaiko se sve tr i recesije prik azan e n a grafu 3 desavaju u osnovi n a isti nacin, zbog svoje o strin e poseb n u p az n ju zasluzaiju recesije k o je su zapocele u prvoj polovini 1960. d 1964. godine. U oba slucaja ekspanzija naplacene realizacije i k re d ita se usporava a likvidnost p riv red e naglo pada, dok se zaduzenje p riv red e enorm no povecava. K ada je, u prvoj od sp o m en utih recesija, nesolventnost privrede nakon nekoliko kvartala p o stala vise no kriticna, poduzim a se u prvom kvartalu 1962. godine alccija sanAranja, dugovi se p re b ija ju , a relativ n o (u odnosu n a obim proizvodnje) visoki k re d iti i druge finanoijske m jere u to k u 1962. godine lik v id iraju zaduzenost i povecavaju likvidnost, te je u drugoj polovini te godine ponovo zapoceo privredna uspon. R ecesija iz 1964. godine razlik u je se od p re th o d n e utoli'ko sto se u 1965. goddni in terp o liralo veliko ad m in istrativno povecanje cijena, k o je je podiglo novcanu realizaciju i uz p o d rs k u nesto u b rzan ije k re d itn e ekspanzije povisila se i nom inalna likvidnost. M edutim , kako ekspanzija Mkvidnih sred stav a sam o p ra ti ek spanziju novcane realizacije, to se likvidnost p o jedinici novcanih transaikcija n ije povecala. U 1966. godini dolazi do u sp o rav an ja k red itn e ekspanzije, a zatim i do apsolutnog sm an jen ja novca raspolozivog za privredne tran sa k cije. Kao rezultat, ra s t novcane realizacije se naglo uspo rava, fizicki obim naplacene realizaoije koji se u drugoj polovini 1965. i prvoj polovini 1966. godine apsolutno sm anjio, p a zatim nesto oporavio ponovno p o kazuje ten d en ciju aipsolutnog sm an jen ja, a likvidnost p iiv re d e p a d a daleko ispod najnize tacke iz 1961. godine. Od sredine 1965. godine zaduzenost privrede povecava se p o stopi od 4550% god isnje i u odn o su n a obavljene transaikcije u 1967. godini dostize zadu zenost iz 1961. godine. Moze se, kako izgleda, uociti jo s je d n a zanimljdva razlika izm edu p o sljed n je dvdje recesije. U recesiji iz 1960. godine ekspanzije zaduzenosti i likvidnih sred stav a k recu se u o b m u tim sm jerovim a; u recesiji iz 1964. godine od sredine 1965. do sred in e 1966. godine fcrecu se istim sm jerom . Ovaj p o to n ji fenom en naoze se o b ja sn iti tim e sto se n a pocetak recesije, sredinom 1965. godine nadovezala refo rm a k o ja je: a) o slobadanjem od raznih poreza povisila likvidnost priv red e u cjelini, b ) d rasticn im p ro m jen a m a u cijenam a i stru k tu ri p o traz n je dovela do neocekivanih i n ezaradenih dobitaka kod jed n ih poduzeca i isto tako neocekivanih i nezasluzenih g u b itak a kod drugih poduzeca i c) niskoren ta b iln a i n eren tab iln a poduzeca nisu tre tira n a vise tako velikodusno k ao neikada. I ta k o se desava da jed n i no rm aln o ak u m u liraju likvidna sredstva, a drugi se m o ra ju zaduzivati da b i n astav ili s proizvodnjom . B uduci da je p riv re d a jed an m eduzavisan sistem , to ce svaM jaci porem ecaj u jednom segm entu tog sistem a dovesti do za sto ja u ra d u cijelog sistem a. U sistem u m ed u sek to rsk ih veza n isk o ren tab iln a poduzeca jav lja ju se d irek tn o ili in d irek tn o kao m u ste rije visokorentabilnih podu zeca. U koliko p rv a g ru p a naglo obustavi ili sm anji proizvodnju, to ce m o rati u ra d iti i p o to n ja grupa. Zbog toga ce visokorentabilna poduzeca k o ristiti svoja i p o sudena sred stv a za k re d itira n je svojih slabijih p artnera, b a r tako dugo do(k se ne zavrsi proces re ad ap tacije p riv re d e n a

C IK L U S I, M O N E T A R N I F A K T O R I I C IJE N E

inioijalnd porem ecaj. B uduoi da je, kako pokazuj-u nasi grafikoni, inicijaln i porem ecaj bio zestok, to b i za norm alno od vijanje pro cesa readaptacije norm alno bilo p o treb n o duze vrijem e, b a r nekoliiko godina, uz jed n u sistem atsk u k am p an ju ucvrscavanja i zam jenjivanja slabih k arik a u p riv red n im lanoim a. M edutim , slaba poduzeca ostavljena su m anje-vise sam im a sebi, em isije novca d k re d ita su usporene u m jesto da se u b rzaju i tak o su n akon svega godinu dana slabi povuikli za sobom i jak e u p ro v aliju nelikvidnosti. U 1967. godini priv red a se ponovno nasla u situ aciji iz 1961. godine. 2. V o lum en transakcija, novae i zaduzenost Iako sm o u p re th o d n o m o d je ljk u u tv rd ili da k v artaln a 'kretanja novcane m ase (uz definicdju kalkva je vazila) nisu usko ikorelirana s kvartaln im k re ta n jim a p riv red e, m oze se p retp o stav iti da je korespondencija znatno b o lja u duzim vrem enskim razdobljim a. Zbog toga bi bilo korisno da se zakljucci iz preth o d n o g o d jeljk a p o k u saju dopuniti sum arnom analizom p o n u d e i p o traz n je novca. Uomit cem o to za razdoblje od 1958. godine n a dalje, k ad jugoslavenska priv red a po p rim a vec karaikteristike robno-novcane privrede. Taj posao m ozem o prik lad n o zapoceti ko m p arativ n o m analizom nek ih iprivrednih 'kretanja u jedanaestaik n aj ekspanzivnijih trzisn ih pm vreda n a svijetu u p o sljed n jih dvan aest godina. Kao ekspanzivne o d ab ran e s u priv red e k oje ra s tu p o stop! od 5% i vise godisnje. Podaoi s u uzeti iz statistick e rpublikacije Medunarodnog m onetarnog fonda, cija se definicija novcane m ase priblizava novoj jugoslavenskoj definiciji. Tabela 3 om ogucuje p o stav ljan je citavog niza hipoteza o meduzavisnostim a. m o n etam ih i realn ih ikretanja. P rije svega prosjeoi (neponderiran i) p o k azu ju da s ubrzavanjem ra s ta ra stu cijene i donekle elasticiteti pon u d e novca. U svim zem ljam a elasticiteti ponude novca u odnosu na fizicki volum en proizvodnje znatno su veci od jedinice, m edutim u odnosu n a novcanu v rijed n o st finalne proizvodnje oni se ponekad spustaju ispod jedinice, a u ,prosjeku nisu zn atn ije veoi o d jedinice. To znaci d a je b rzin a o b rta n ja novca u odnosu n a novcanu vrijed n o st transakoija za p ro m a tra n o razdoblje b ila ikonstantna. U svdm zem ljam a cije ne n a u n u tra sn je m trzistu rep rezen tiran e troskovim a zivota relativno se brzo povecavaju. Svega su dva znacajnija izuzetka, P ortugal u prvoj grupi .i Z. N jem acka u drugoj. Obje zem lje im aju i ispotprosjecne elasticitete pon u d e novca. Posebno je, zbog visoke stope privrednog razvoja, poucan p rim je r Z. N jem acke. S redene u n u tra sn je financije uz zn at no sp orije 'kretanje oijena u odnosu n a sve njene glavne p a rtn e re omogucili su N jem ackoj revalvaciju m ark e i veliku izvoznu ekspanziju. Slican je i slucaj Japana, cija je p riv re d a doduse m an je stab iln a o d njem aoke privrede, ali zato postizava upola visi tem p o rasta, a po k re ta n jim a cijen a d koeficijentim a po n u d e novca nalazi se ispod prosjeka svoje grupe.

8 Tabela 3

E K O N O M S K A A N A L IZ A

Stope ra sta drustvenog proizvoda, ponude novca i troskova zivota u dvanaest ekspanzivnih privreda u razdoblju 19531965.

Drustven proizvod po stal- po teku- Ponuda nim cije- cim cije- novca nama nama 1 2 3 I Si'ednje ekspanzivne privrede Nizozemska Italija Francuska Portugal Austrija 5,0 5,0 5,0 5,1 5,5 9,1 9,0 9,7 6,7 9,2 6,3 11,6 11,8 7,4 8,4

TroSkovi zivota 4

Koeficijenti elastifnosti 3:1 5 3:2 6

3,3 3,3 3,9 1,8 2,8

1,26 2,32 2,36 1,45 1,53

0,69 1,29 U2 1,10 0,91

II Visoko ekspanzivne privrede Grcka Z. Njemacka Spanija Meksiko Japan Izrael Prosjek grupe I Prosjek grupe II Jugoslavia 195864. Jugoslavia 195867. a) 19561964, 6,0 6,3 6,4a 6,6 9,3 10,5 5,1 7,5 9,5 7,4 10,9 9,8 9,1b 12,7 13,2 18,7 8,7 12,4 20,6 23,5 16,2 9,9 13,5b 11,6 15,0 16,7c 9,1 13,8 24,9 17,8 3.4 2,1 6,9b 5,0 3,6 6,1 3,0 4,5 8,8 12,2 2,70 1,57 2,11 1,76 1,62 1,59 1,78 1,89 2,62 2,40 1,49 1,01 1,48 0,91 1,14 0,89 1,04 1,15 1,21 0,76

b) 19551964,

<) 19541964. =

Izvori: a) Za strane zemlje i Jugoslaviju 19581964. podaci su uzeti iz: Inter national Monetary Fund, International Financial Statistics, Supple ment to 1966/1967 Issues i U.N. Statistical Yearbook 1966. b) Za Jugoslaviju po stupcima tabele: (1) Statisticki godisnjak SZS za 19581965, procjena SZPP za 1966. i m oja procjena za 1967. g. ( 1%). (2) Statisticki godisnjak SZS za 19581966, moja procjena za 1967. g. na bazi procjene dinamike ukupne vrijednosti proizvodnje ( + 6,3o/o). (3) Kao pod (a) za 19581965, Statisticki bilten SDK 11/1967. za 19651967. (4) Indeks 12/1967,

C IK L U S I, M O N E T A R N I F A K T O R I I C IJ E N E

Svojim cudnim p o n asanjem u p ad a ju u oci dvdje zem lje na oba k ra ja tabele, Nizozem ska d Izrael, gdje cijene ra stu znatno iznad prosjeka, a p o n u d a novca e k sp a n d ira znatno ispod prosjeika. P rem a tom e te zem lje tem eljito d em an tira ju onu kvantitativnu teo riju novca p rem a kojoj su cijene to nize sto je m anje novca u odnosu n a volum en transakcija. O b jasn jen je je v jero ja tn o slicno kao i za isti fenom en u Jugoslaviji. Obje zem lje su m ale i veom a otvorene N izozem ska izvozi polovinu svoje proizvodnje p a stoga inflacija cijena bitno ugrozava njihov privrednd rast. Iscrpdvsi druge m jere za kontrolu cijena, one pribjegavaju m o n etam o j restrdkciji. Jugoslavija sa stopom ra sta od 8 14% u razdoblju 1953 1964. ulazi u sain v rh grupe I. E m isija novca veca je nego pro sjecn o u grupi, narocito u odnosu n a fizicki obim proizvodnje. M edutim , ta emisdja jos je uvdjek niza nego n pr. u G rckoj, a drugi koeficijent elasticnosti (u od nosu na nom inalni proizvod) m anji je nego u nizu zem alja, dok u dsto vrijem e cijene ra stu brze n e sam o od prosjeika nego i u odnosu na m a k oju drugu p riv red u u tabeli. U vezi s ovom ikonstatacijom treb a im ati u vidu da je zbog in stitucionalnih p ro m jen a dstd volum en novca mogao u 1964. godini p o d m irivati veci volum en p riv re d n ih tran sa k cija nego sest godina ran ije. Ip ak o staje vrlo ja k a dnddkacija d a je p o ra st cijena im ao autonom ni uzrok, da se m onetarno-kreditna po litik a u tom pogledu ne moze okrivljivati i da je p o n u d a novca b ila uglavnom ista kao i u drugim zem ljam a. N avedena in d ik acija i dalje se pojacava kad se p ro m atra n o razdob lje produzi za jos tri godine p o sljednje reform e. M onelarna em isija se d rasticno usporava, tako da za svega tri godine prosjecnd drugi ikoeficijent elasticnosti p ad a n a nizozem sko-izraelsku razinu. U dsto vrijem e ad m inistrativno povisenje cijena znatno povisuje p ro sjecn i p o ra st cijena za cijelo razdoblje. D rasticni m onetarni u d a r m orao se drasticno odraziti na likvidnost privrede, o cem u nam p ru z aju p o d atk e racuni financijskih tokova N arodne banke. S obzirom n a p ro m jen e u kvaliteti novca tokom pro m atran o g razdoblja ne m ogu se donositi sudovi o pro m jen am a u o b rta n ju novca u posjedu p riv red n ih organizacija, izuzev sto je ocigledno naglo povecanje likvidnosti u 1962. godini rezultat m je ra za razrjesavanje nesolventnosti privrede, a d rasticn o sm an jen je likvidnosti p oslije 1965. godine, kada novae p ad a ne sam o relativno nego i apsolutno, re zu ltat je politike mon etam e restri'keije. Neposrednd ikreditii kupcim a, kojim a se 'kordgira raspolozivost novca kao prom etnog sredstva, 'krecu se, naravno, ciklicno. U ekspanzivnim godinam a (1959, 1963, 1964) p o traziv an ja od kupaca su niza (10,5 11,4% od v rijednosti proizvodnje); u recesionim goddnama (1961, 1965 1967) ona ra stu (11,8 15,9%). U tom pogledu situacija je u 1967. god. is ta kao i u 1961. god. U 1962. god. kao posljedica m jera san iran ja privrede p o traziv an ja od kupaca sm anjila su se za 330 m ilijardi starih ddnara odnosno za citavih 21%. K ratk o ro cn i b an k arsk i krediti, kao sto se vidi iz stupca 9 tabele 4, krecu se isto kao i p rivredni ciklus, koga n a taj nacin p ro d u b lju ju . Daleko najnizu vrijed n o st u cijelom razdoblju ban k arsk i k re d iti postizu u

10

E K O N O M S K A A N A L IZ A

1967. godini. Koliko je kreditna re strik c ija bila o s tra vidi se i iz ipodataka da su obaveze p rem a dobavljacim a prevazisle obaveze p re m a bankam a; pm vreda je svoj k re d it su p stitu ira la za bankarski. Tabela 4 Vrijednost proizvodnje, ponuda i po train ja novca 19581967 (mln novih dinara)
S re d . p la can ja V r ed n . p r o i z v .fl) Krediti O bo vez c prcnio dobavljaCima Krat ko ro Cni kr edi t ban aka O dn o si p re m a vr ij ed n o sti p ro iz v o d n je 4 % Sr e d s tv a pla danja Krediti 4 : 1 5 : 1 Ukupno ii

a > o Z 2

*N*0 5 a IX c c. 3

2:1

3:1

U k up n o

10

1958. 1959. 1960. 1961. 1962. 1963. 1964. 1965. 1966. 1967.

60.810 3.174 71.030 3.190

7.085

9.481

5.657 7.158 8.961

5,2 4,5 4,5 4,8 5,9 5,6 5,1 4,9 3,7 2,7

11,6 11,4 13,1 15,8 11,6 11,4 10,6 11,8 13,0 15,3

16,8 15,9 17,6 20,6 17,5 17,0 15,7 16,7 16,7 18,0

15,6

9,3 24,9

8.094 11.822

16,6 10,1 26,7 15,6 10,4 26,0 14,9 12,9 27,8 15,7 15,2 12,9 11,4 9,3 25,0 8,9 24,1 8,8 21,7 9,5 20,9

85.983 3.859 11.277 13.413 107.547 6.398 12.522 16.856

99.882 4.827 15.823 14.924 12.873 9.965 131.197 7.305 14.925 19.904 11.732

167.185 8.546 17.605 21.514 14.706 212.747 10.419 25.185 24.194 20.159 263.322 9.776 34.309 26.742 28.592 279.900 7.450 42.700 29.200 34.400

10,2 10,9 21,1 10,4 12,3 22,7

a) Prodaja roba i usluga privrednili organizacija vise investicije u za lihe vise promjene u potrazivanjima od kupaca b) Gotov novae, ziro i tekuci racuni i sredstva u platnom prom etu privrednih organizacija. Izvor: Za 19581966. God.isn.ji izvjestaj Narodne banke Jugoslavije za 1966. god. Za 1967. god. m oja procjena. U kupna sredstva p laca n ja (novae i dugovanja 'kupaca) i u k u p n i k re d iti (tj. b an k a rsk i i n eposredni) p re d sta v lja ju dosta stalne proporcije v rijed n osti proizvodnje: p rv a se krecu u intervalu 15,6-20,7%, poto n ji u in tervalu 21,4 27,9% s tendenoijom pada. M edutim , k re ta n ja u n u ta r dntervala n isu slucajna, vec sistem atska, i to tako d a se brzina o b rta sm an ju je u retard acio n im fazam a ciklusa, a povecava se u akcelera tiv n im fazam a. U dolu jed n e depresdje ni 21% u k u p n ih sredstava placa n ja ili 28% u k u p n ih k re d ita u odnosu n a proizvodnju nece b iti dovoljno; u p eriodim a privrednog u spona i 16% sred stav a p lacan ja odn. 22% k re d ita m ogu b iti sasvim dovoljni. M edutim , p o treb n e u k u p n e ok lioine novca i k re d ita zavise i od njihove kom pozicije. Novae se brze o brce nego dugovi kupaca, a slicno, cind se, vazi i za b an k arsk e k red ite u odnosu na po traziv an ja dobavljaca. I to je onda, pored ostalih uocenih ran ije, jos jed n a indikacija izvanredne vaznosti k o ju ispravno doziranje novca i k re d ita im a za odrzavanje norm alnog ritm a priv red n ih transakcija.

C IK L U S I, M O N E T A R N I F A K TO R 1 I C IJE N E

11

3. K retanja cijena V arijacije u 'kolicinam a novca ocknah se i u p o pulam oj i u strufinoj predodzbi vezu u z k re ta n ja cijena. R anija nam je analiza dala neke indikacije da su te predodzbe, b a r sto se tice jugoslavenske privrede, pogresne i da k re ta n ja cijena im aju svoj specifican, autonom ni uzrok. O tkrivanje uzro k a k o ji n a zadovoljavajucd nacin ob jasn jav a tekuca, kvartalna, k re ta n ja cijena u jugoslavenskoj p riv red i bilo bi od velikog znacaja za naucno fim d iran je stabilizacione poldtike. Upravo rijesav a n ju tog problem a, ukoliko ono o staje u okvirm a ove studije, posveceno je istrazivanje k o je slijedi. Tabela 5
Im plicitni deflator! kom ponenti drustvenog proizvoda i neki indeksi cijena 19531967.

LanCani indeksi implicitnih deflatora druStvenog proizvoda0' Privreda 1953. 1954. 1955. 1956. 1957. 1958. 1959. 1960. 1961. 1962. 1963. 1964. 1965. 1966. 1967. Prosjek 19531964 100,9 111,0 102,9 109,6 101,4 110,4 104,8 107,8 100,7 96,9 105,3 111,0 110,4 107,5 108,2 118,2 126,0 Poljopr. 97,6 114,7 110,8 124,2 99,3 96,8 97,7 115,8 121,6 116,7 113,2 123,6 146,0 Industr. 98,4 101,6 106,8 95,2 96,0 98,7 106,4 106,4 104,9 101,1 103,8 115,0 113,9

LanCani indeksi cijena proizvodaCa na malo

Ostale 1 Opci oblasti Poljopr.6) Industr.1) indeks0' 113,8 114,5 97,0 110,6 108,1 94,7 112,7 113,2 110,0 109,7 111,3 120,1 131,5 109 111 114 104 110 88 104 109 113 118 110 124 143 118 97* 110,2 98 98 105 101 99 101 100 102 104 100 101 105 115b) 111b) 102b)** 101,2 100 94 110 105 101 102 101 107 108 107 104 109 129b) 123b) 107b)** 104,0

* januarseptembar, ** januaroktobar, Izvori: a) Statisticki godisnjaci SZS b) Indeks

*** januarnovembar

12

E K O N O M S K A A N A L IZ A

T abela 5 daje nam p rije svega opcu predodzbu o kretanjdm a cijena u Jugoslaviji. I kod im plicitnih deflatora drustvenog prodzvoda i kod direktndh indeksa oijena vidi se da je dinamdka industrdjskih oijena znatno m irn ija nego dinam ika cijena bilo u p o ljo p riv red i b ilo u ostalim oblastim a. To znaoi da je in d u strija uspijevala ap so rb irati d vece varijacije i veci p o rast cijena drugih oblasti i sve do 1964. godine zadrzati veom a stabdlne vlastite cijene. Im a m alo sum nje da in d u strija taj rezulta t im a zahvaliti prvenstveno brzom p o ra stu p ro d u k tiv n o sti ra d a d efik asnosti in v estiranja, sto je opet sa svoje stran e rezu ltat b rze ekspanzije proizvodnje, kako je to utvrdeno u poglavlju o pro d u k tiv n o sti -rada. U sporedenje im plicitnih deflatora i direktndh indeksa po k azu je posto jan je istih ten d en cija i reda velicina variran ja, ali inace slaganje nije niposto idealno. Razlike m ogu bitd rezu ltat p rincipijelnih razlika u indeksim a (je r indeksi m jere razlicite fenom ene), ali d m etodoloskdh i drugih pogresaka. K ako m i ndsu poznata dstrazivanja iz ovog p o drucja, nem oguce je n a ovom m jestu davati ocjenu. T reba lipak upozoriti na jed n u m etodolosku specificnost koja moze im ati zn acajn e posljeddce: cijene proizvodaca sadrze i porez n a p ro m et, k o ji su do p o sljed n je re form e uglavnom placali proizvodaci. Na taj nacin, buduoi da se porez na p ro m et m djenja od vrem ena do vrem ena, i to se m ije n ja nezavisno od proizvodaca, ovo u stvari i nisu cijene proizvodaca, tj. n e fo rm ira ju ih proizvodaci. N asa tabela na k ra ju pokazuje da su, nakon uskladivanja cijena na vdsem nivou u 1965. godini, lancani indeksi cijena u 1967. goddnd sikoro vraceni n a p ro sjek iz razdoblja 1952 1964, a poljoprivredne cijene i is-

pod tog p rosjeka. U daljem tek stu zadrzat cem o se n a analizi k re ta n ja cijen a proizvodaca u poljoprivredi i in d u striji te indus-trijskih cijena na m alo i opceg indeksa cijena n a m alo. Kod toga u in te rp re tira n ju grafikona v alja stalno im ati na um u da linije lancanih indeksa ne predstav-

C IK L V S I, M O N E T A R N I F A K T O R I I C IJ E N E

j.3

lja ju kvartalne indekse p ro m je n a cijena u sukcesivnim kvartalim a vec (da bi se elim inirali sezonski efekti) indekse istih kvartala u sukcesiv nim godinam a, kao sto je to opcenito uradeno u grafikonim a ove studije. Zapocnim o s poljoprdvrednim cijenam a, koje je lakse analizirati. P rivreda je iz adm in istrativnog perioda izasla s velikim ddsparitetom izm edu in d u strijsk ih i poljoprivrednih cijena na stetu potonjdh. Razvijanje trzisn ih odnosa zahtijevalo je u k lan jan je tog d isp ariteta, tako da u pro m atran o m razd o b lju dolazi do stalnog i brzog p o rasta poljoprivred nih cijena. Za p erio d 1952 1964. taj p o ra st iznosi prosjecno godisnje preko 10/o. K ako ish ran a ap so rb ira oko polovinu sredstava poroddcnih budzeta, p o ra st p o ljo p riv red n ih cijena uvjetovao je znacajan p o ra st troSkova zivota 'koji su p ritisk o m n a licne dohotke izazvali snazne inf-lacione tendencije. Sto se tice godisnjih prom jena, m oze se ocekdvati d a dobra zetva uslovljava p ad cijena (u nasem slucaju: pad stope ra s ta cijena) u trecem i cetvrtom k v artalu iste godine i u prva dva kvartala naredne godine. To ocekivanje p o tv rd u je g raf 4. K ako se dobra i losa zetva pojavIjuju naizm jenice svake druge godine, to se onda dolovi i vrhovi krivulje cijena, uz m ali fazni pom ak, poklapaju s dolovima i vrhovim a krivulje p o ljop riv red n e proizvodnje. To poklapanje p re sta je poslije 1959. go dine je r je poslije te godine dvogodisnji ciklus dobrih zetvi prekinut. No opca zaikonitost obrnutog k re ta n ja sto p a p o rasta proizvodnje i cije na, uz odredenu docnju, ostaje. Ne vddi se nikakva povezanog godisnjih p ro m jen a in d u strijsk ih i poljoprivrednih cijena. Mectutim, povrem eno dolazi do p o k lap an ja inflacionih perioda, kao 1954/55, 1960/61 d 1964/66, i tad a dolazi do jakog inflacionog talasa u cijeloj zem lji (v. tabelu 5). Ono sto prvo p ada u oci kod in d u strijsk ih cijena je st vec istak n u ti vrlo m ali p o ra st, svega nesto preko 1% prosjecno godisnje u razdoblju 1952 1964. N em a m nogo zem alja na svijetu s tako m irnim k retan jem in d u strijsk ih cijena. Taj rezu ltat je utoliko znacajniji sto je u istom razdoblju p o stojao ja k inflacioni pritisaik poljoprivredndh cijena kao i pritisaik cestih p riv rednih reorganizacija. In d u strija je brzim povecavanjem proizvodnosti ra d a kao i efikasnosti k o risten ja sredstava uspjevala da ap so rb u je taj p ritisak . U stvari u periodu 1954 1955. in d u strij ske cijene pocinju slijediti poljo p riv red n e cijene. K ad je taj tre n d postigao kulm inaciju 1955. godine, dolazi do osnivanja Zavoda za cijene i obaveze traz en ja dozvole za povecanje cijena. Te m jere, uz neka plafoniranja cijena i po tpom ognute odgovarajucom kreditnom politikom , sm irile su in d u strijsk e cijene u n ared n ih S godina. M anja kolebanja odrazavaju odredene trzisne zakonitosti. Vdsoka industrijslca proizvodnja snizava in d u strijsk e cijene (odnosno njihove indekse po rasta) a niska povisuje. To je veom a vazna konstatacija. Proizlazi da u jugoslavenskim uslovdma in d u strijska ckspanzija ne vodi (do neke, dosta visoke, granice) do inflacije, vzc do boljeg zadovoljenja hronicno nesaturirane poirosacke traznje. I obrnuto, n depresivnim periodim a im at cem o jake inflacione p ritiske, zbog toga sto postoji tendenoija da se u tim perio dim a vrse ad m in istrativna povecanja cijena (1962, 1964. i 1965. goddne), kao i zbog jednog za sada jos neidentificiranog uzroka. To nisu nuzno

14

E K O N O M S K A A N A L IZ A

n o rm aln e k a ra k te ristik e trzasta2), vec su odraz odredenog institucionalnog sistem a. Efe'kti su jaoi kad se poklope vrhovi i dolovd dndustrijske i p o ljo p rivredne proizvodnje. O pisana slika naglo se m ije n ja p ii k ra ju razdoblja, kad dolazi do eksplozije cijena, p o ljo p iiv red n ih kao i in d u stiijsk ih . Ta je eksplozija v jero ja tn o djelom icno p rip re m ljen a suvige rigidnom politikom oijena u p re th o d n ih 8 m irndh godina. N eke cijene ostale su suvise dugo zakovane p a se sm an jila re n ta b iln o st proizvodnje, a realn i licni dohoci poceli su zaostajati. S tabilnost cijena u nizu g ru p acija postizavana je subvencijam a bilo d irek tn im bilo in d irek tn im (kroz sm an jen je drustvenih obaveza). Prodzvodnja elektroenergije, ugljena, erne m etalurgije, zeljeznickd saobracaj i druge grupacije rad ile su sa subvencijam a, n a granici re n tab iln o sti ili cak s gubitkom . U m jesto razv ijan ja trzisn ih odnosa polo se u d obnijim , ali opasnim p u te m svaukogodisnjeg povecavanja obim a ad m in istrativ n e k o n tro le cijena.3) I taiko su se disparAteti gom ilali ispod naizgled m irne razine. U 1961. godini in d u strijsk a poduzeca podn ijela su Saveznom zavodu za cijene zahtjeve za p o ra s t cijen a 12.800 in d u strijsk ih proizvoda, u 1964. godini b ro j zahtjeva p re sao je 69.000.4) Zbog toga, k a d su ista k n u ta nacela izjednacavanja uslova p rivredivanja i o p tere cen ja b u d zeta raznih subvencija, do uskladivanja oijena m oglo je d.oci sam o n a jed n o m znatno visem nivou. D rugo je, m edutim , pitan je da li je takvo u skladivanje treb alo dzvrsiti odjednom p u tem jedne d rasticn e ad m in istrativ n e intervened je, i da li je n a n jeg a trebalo cekati osam godina, ili je p o stojalo i neko efikasnije rjesen je. A dm dnistrativno usk lad iv an je je u sta n ju d a ukloni sam o n ajg ru b lje d isp aritete, a osim toga u is to vrijem e stv ara i nove. Z am rzavanje cijena, k oje je p riro d n a p osljedica ad m in istrativ n e intervencije, a k oje tra je m jesecim a, potencira sta re d isp aritete i tak o d er stv ara nove, je r se u dinam ickoj privredi relativni odnosi troskova proizvodnje staln o m ijen jaju . Stoga u naredn om p erio d u m ozem o ocekivati d aljn je porem ecaje n a trzistu. U stv ari vec 1966. godine Saveznom zavodu za cijene stize isti b ro j zahtijeva za povisenje cijena kao i u 1964. godini. M edutim , dugorocnije gledano slijedeci zakljuca'k izgleda da je nesum njivo tacan. B uduci da se u jedn om tu rb u len tn o m 12-godisnjem p erio d u u kom e su poljoprivredne cijene rasle 10% godisnje, u sp jela sacuvati stab ilnost in d u s trijs k ih cijena, to se adekvatnom politikom cijena ta stab iln o st m oze ocuvati i ubuduce, utoliko vise sto su glavni d isp ariteti p o ljo p riv red n ih i in d u strijsk ih cijena otklonjeni, a znacenje p o ljo p ri vredne pro izvodnje u drustvenom proizvodu se sm anjuje. A dekvatnost te p o litike zavisi o onom fa k to ru koji u p ra v lja p ro m jen am a in d u strijsk ih cijena, a n a cije iden tificiran je sada prelazim o.

2) U stvari upravo ob ratn i efekti sm atrali su se do sada kao nonnalne reakcije triiS t p o rast proizvodnje vodi do inflacije, a usporavanje proizvodnje uslovljava deflaciju. U 1958. god. cijene su bile kontrolirane u 10 in d u strijsk ih grana od ukupno 20; u 1962. goa. u svim granam a izuzev brodogradnje. U 1962. god. u 16 in dustrijskill grana Kontrolom cijena bilo je obuhvaceno 60100% vrijednosti proizvodnje. (K. Dzeba, M. Beslad, Privredna reforma, Stvarnost, Zagreb, 1965, s. 71). U 1964. god. oko 60% in d u strijsk ih proizvoda bilo ie pod kontrolom , u prvom kvartalu 1965. god. in d u strijsk e i druge cijene su zam rznute, a ao k raja 1967. god. liberalizirano je m anje od polovine cijena tako da situacija u tom pogledu nije bila bitno bolja nego u 1964. god. 4) K arli, K r itiik i prikaz rezim a cijena prije i poslije reform e, Ekonom ski in stitu t, Za greb, 1967, s. 27.

C lK L U S I, M O N E T A R N I F A K T O R I I C IJ E N E

is

R ecesije iz 1961. i 196567. pokazale su da uza svu m onetarnu re strik c iju i gom ilanje zaliha oijene i d alje ra stu , cak i vise nego ranije. Taj p arad o k s ostao je n erazjasnjen. S m atralo se a to m isljenje podrzavaju stru c n i ikrugovi i danas da se ra d i o jednoj deformaoij-i nedovoljno trzisn e priv red e, deform aciji ko ju N arodna b a n k a vec dvije go dine p okusava isp raviti potezim a rigidne m onetarne^kreditne restrikcije. Meni se, m edutim , cini logicnijim p re tp o stav iti da razlike u reakcijam a Jugoslav enske p riv red e u odnosu n a klasicne kapitalisticke trzisne p ri vrede n e proizlaze iz n jen ih deform acija, vec iz razlik a u institucionalnom sistem u. R azm otrim o za tre n u ta k sta se desava u to k u jednog ci'klusa. S u sp o rav an jem proizvodne ekspanzije kapaciteti se nedovoljno koriste, fiksni troskovi (am ortizacija, rezija) p o jedinici proizvoda ra stu, a ra s tu i v arijab iln i troskovi je r kolektivi sasvim norm alno i sasvim ispravno izbjegavaju o tp u stan je svojih drugova. N adalje, u jednoj b rzo j p riv red i p ro sjecn i licni dohoci brzo rastu , p a s odredenom inercijom n astav ljaju ra sti i kad je recesija vec zapocela. Isto tako se i zaposljavanje n astav lja i n ak o n p o cetk a recesije, je r proizvodaci ne reag iraju tren u tacn o n a o b rtn e tacke ci'klusa i je r je, kako se cini, jedna socijalno-psiholoska k a ra k te ristik a donosilaca od lu k a u tom e da kratkorocna p red v id an ja vrse n a taj nacdn sto ek strap o liraju tendenoije iz naposredne proslosti. K ao re zu ltat opisanih pojava nom inalni licni dohoci ra stu b rze od p ro d u k tiv n o sti rada, a p o d p ritisk o m povecanih jedinicnih tro sk o v a ra s tu i cijene. K ako b an k ro tstv a i m asovna o tp u stan ja rad n ik a srecom ne dolaze u obzir, to priv red a u b rzo p ostaje nesolventna, a zatim , k a d se neizbjeznim k red itn im in jek cijam a ponovo osloni n a noge, zapocinje nova p riv re d n a ekspanzij a u k o jo j svi navedeni razlozi d jelu ju u o b rn u to m sm jeru, p ritisa k troskova popusta i ci jene se sm iru ju iM calk p ad a ju . V aljalo b i sad u pravo izlozenu te o riju podvrci em pirijskom testu. U grafikonim a 1 i 2, k o je sm o ra n ije analizirali, u c rta n a su i k re ta n ja cijena. K orelacija izm edu deflacionirane realizacije p riv re d e i opceg indeksa cijena n a m alo iznosi r 0,62, sto znaci d a je veza cv rsta i negativna. Proizlazi da su cijene n a m alo n a neki nacin vezane uz fizicki volum en realizacije, ali tako d a cijene ra stu k ad se realizacija usporava i p ad a ju (ili ra s tu spo rije) kad se realizacija ubrzava. U graf 2 u crta n i su i podaci o p o ra stim a u kupnih licnih dohodaka u privredi. N a zalost do 1964. godine raspolazem o sam o godisnjim podacima. No i to je dovolj.no d a se uoci d a s izuzetkom 1958. godine, k ad se tack a licnih dohodaka nalazi ispod linije realizacije (i k ad su stoga svi indeksi cijen a izuzetno niski, 'kako se vidi iz tabele 5), licni dohoci stalno 'rastu brze od realizacije, p a p re m a tom e i od proizvodnje. Im a stoga m alo su m n je d a je jugoslavenska p riv re d a tako sazdana da postoje ogrom ni p ritisci n a povecanje licnih dohodaka. No slucaj 1958. go dine pokazuje d a se ti p ritisci m ogu savladati cak d u jednoj recesivnoj godini. Kako za in d u striju raspolazem o s vise podataka, to je u g raf 1 ucrtan a linija o m jera lancanih indeksa nom inalnih licnih dohodaka i produktivnosti rada. Ti o m jeri govore za koliko u pojedinim godinam a licni dohoci po zaposlenom ra stu vise od ostvarenog povecanja p ro d u k tivnosti rada. Da bi se elim inirala slucajna o d stu p an ja ucrtand su 4-kvai-

16

e k o n o m s k a a n a l i ZA

talnd pom icni p ro sjeci originalnih om jera. B uduci da su ti o m jeri stalno veci od jedinice, to znaci da dohoci stalno ra s tu brze od proizvodnje, cim e se p o tv rd u je k o n statac ija ucinjena za priv red u u cjelind. Jedini izuzetak je 1962. godina kada o m jer p ad a na jedinicu p a usp rk o s depresije, velikdh k re d ita i velike likvidnosti in d u strijsk e cijene m iru ju (v. lab elu 5). D osadasnja analiza, a i pazljivo p ro m a tra n je grafa 1 ukazu ju na to d a m o ra p o sto jati dosta cvrsla veza izm edu cijena proizvodaca i o m jera p re tje c a n ja da tako skraceno nazovem o om jere lancanih indeksa n o m inalnih licnih dohodaka i p roduktivnosti ra d a i to takva da visokim om jerim a odgovaraju visoki indeksi cijena proizvodaca i ob rnuto. R egresioni i korelacioni obracuni sasvim p o tv rd u ju ovu hipotezu: X t = 49,7 + 47,3 X 2, r = 0,84 (1a) (4,9) X t = 81,8 + 17,8 X t , (4,8) r = 0,57 (1b)

Varijabdla X \ p re d sta v lja indeks cijena proizvodaca in d u s trijsk ih iproizvoda, Xo p ro sjecn i sm jer p re tje c a n ja vrem enski p o m ak n u t za pola k v artala ispred indeksa cijena. Jednadzba a) odnosi se n a cijelo razdo b lje za koje p o sto je podaci, tj. za 19571/1967, jednadzba b ) iskljucuje p o sljed n ju refo rm u tj. period od 1/1965. n a dalje. U zagradam a su, kako je to uobicajeno, navedene stan d ard n e pogreske. R egresioni koeficijenti su visoko znacajni (i uz 0,1% ). In te rp re ta c ija re zu ltata je vrlo p ro s ta (uzim am o slucaj (a )) ukoliko je o m jer p re tje c a n ja tacno jed n ak jedinici, Xo = 1, indeks cijena proizvodaca iznosi 97; p re m a tom e, m oguce je d a dohoci ra s tu brze o d proizvodnje a da cijene ipak ne p o rastu ; to granicno p re tje can je pro d u k tiv n o sti od stran e licnih dohodaka dznosi 6 V2 %, u z vece om jere nego sto je ovaj granicni, cijene ra stu , uz m anje p ad aju ; i n a k ra ju , svako povecanje o m jera za 0,1, tj. u b rz an je p o ra sta dohoda'ka u odnosu n a proizvodnju za 10%, povecava cijene za 5%, tj. za otp rilik e polovinu p ro cen ta p retjecan ja. Ovi efekti vaze uz neke prosjecne stope ra s ta i m odificiraju se ukoliko te stope o d stu p a ju od prosjeka. Upravo dobiveni rezultati k ao i ran ije nacelno razm atran je u k a zu ju na m ogucnost daljnjeg p o b o ljsan ja o b jasn jen ja v a rira n ja cijene proizvodaca. N aim e, p ritisak na cijene ne ovisi sam o o tom e koliko pora s t p ro sjecnih dohodaka pretice p o ra st p roduktivnosti vec i o tom e u k o jo j fazi ciklusa se to desava. Isti o m jer p re tje c a n ja vise ce p ritisk ati troskove k ad su kap aciteti slabo uposleni nego kad su potpuno iskoristeni. Da bism o uzeli u obzir i ovaj u ticaj k o n stru ira t cem o varijab lu X -2 kao razliku izm edu indeksa ra sta i indeksa p retjecan ja, dakle ovako: X -2 = indeiks fiziokog obim a in d u strijsk e proizvodnje m inus o m jer pretic a n ja p u ta 100. I ova se hipoteza potv rd u je, je r se k o relacija i dalje poboljsava: Xx =102,3 0,425 X 2, r = 0,89 (2a) (0,036) X, = 101,9 0,239 Xo, (0,043) r = 0,72
(2b)

C IK L U S I, M O N E T A R N I F A K T O R I I C IJ E N E

17

In teip retacd ja jednadzbe (a) sad je ova: ako se razlik a izm edu indeksa ra s ta i in d ek sa p re tje c a n ja poveca za 1, X 2 = 1, indeks cijena ce se sm an jiti za 0,4; ta razlika m o ra iznositi b a r 5,4 d a se oijene p ro izvodaca ne b i m ijenjale. To o n d a znaoi da u prospem tetnim razdobljim a o m je r p re tje c a n ja m oze bdti p rilicn o visok (npr. 1,10 aiko je sto p a ra sta 5Vi% ) a u tim ra zd o b ljk n a p ro d u k tiv n o st ra d a i prosjecni dohoci i taiko b rzo ra s tu p a p ritis a k ma p re tje can je nije veldk a da cijene ipaik ne p o ra stu ; i o b rn u to u d e p re siji i m alo povecanje o m jera (npr. o m je r 1,01 uz sto pu ra s ta o d 5% ) dovest ce d o p o ra s ta cijena. Ukoliko p ro sjec n i do h o ci p re tje c u p ro d u k tiv n o st (odnosno ukupni dohoci pro izv o d n ju ) istim tem pom k o ji ra ste i proizvodnja, m edu n jim a nem a razlike, te je sto g a X 2 = 0, a p o ra st cijen a odreden je ko n stan tn im clanom. K ako k o n stan tn i clan o tp rilik e odgovara prosjeonom p o ra s ta cije n a prodzvodaca in d u strijsk ih proizvoda, to se jednadzba m oze tum aciti (h eu iistick i) i tak o da p rik azu je neki p rosjecni tre n d cijena (staln i c'lan) oko ikoga cijene o soiliraju n a dolje ili n a gore ovisno o tom e d a li je veci indeks proizvodnje dli indeks p re tje c a n ja (X 2 0). U aporedenje jednadzbe (a) i (b) u o b a p a ra jednadzbi pokazuje da je ukljuoivanje refo rm e u p ro m a tra n o razdoblje povisilo 'korelacije i regresione koeficijente. To moze znaciti dvije stvari: (1) ili je doslo do p ro m jen e u reak cijam a p riv red n ih subjekata, tako d a fa c to r p re tje canja i 'kvantitativno vise u tice n a cijene i .u visem stepenu ih o b jasn ja va ili (2) indeksi cijena proizvodaca u posljednjah devet kvartala, koji odgovaraju re fo rm i (:kad je porez n a p ro m e t uklonjen iz prodzvodnje), bolje odrazavaju p rave cijene proizvodaca. M oguca je, naravno, i kombinacija oba fa k to ra, cim e se efekti pojacavaju. N a ovo p ita n je nece se m oci odgovoriti p rije no sto p ro tek n e jo s neko vrijem e i/ili od Saveznog zavoda za s ta tis tik u dobijem o refkonstruisane serije andeksa cistih cijena proizvodaca. K oeficijent k o relacije r = 0,89 izm edu indeksa cijene proizvodaca i slozene v arijab le X 2 znaci d a sm o razlikom indeksa r a s ta d indeksa p re tje c a n ja u spjeli o b jasn iti oko 80% tekucih v arijacija cijena proiz vodaca. Tim e je nesum njivo u tv rd en dom inantan fa c to r fo rm ira n ja ci jen a proizvodaca. R anije zagonetke oko toga kako cijene rastsu kad nov ca n estaje, a zalihe se sm a n ju ju sada se lako o b jasnjavaju. Medutim, bilo bi 'konisno k ad b ism o mogli o b jasn iti i nesto o d p re o sta lih dvadesetak p ro c en ata v arija cija cijena. Pnirodna je p re tp o stav k a d a em isija k re d ita d jelu je n a cijene, pa da se stoga varijacije cijena m ogu b a r djelom icno objasniti varijacijam a u ikreditim a. O cigledno je tak o d er d a se k re d iti m o raju stav iti u odnos s necim cem u k re d iti sluze. Ustanovili sm o ra n ije da u in d u striji k re diti p ra te zalihe. P rem a tom e nasa d ru g a nezavisna varijabila, X 3, m ogla bi p re d sta v lja ti o m je r lancanih indeksa u k u p n ih k re d ita za o b rtn a sredstva i fizicikog o b im a industrijskdh zaliha. Cini se p lausibilnim pretpostaviti u stv ari to je veom a ra siren a tv rd n ja n a k o jo j se zasniva svo opravdanje re strik tiv n e k re d itn e po litik e d a ce za vrijednosti tog om jera liznad jed in ice cijene rasti, a kad k re d iti d k spandiraju sporije od zaliha, da ce cdjene padati. M edutim , ova p retp o stav k a ne sam o sto se ne m oze em p irijsk i verificirati vec se, u uslovim a jugoslavenske privre de, po k azu je k ao pogresna. U vrstavanje X% u jednadzbu (a) pokazuje
2 Ekonom ska analiza

18

E K O N O M S K A A N A L IZ A

da je odgovarajuci regresiom koeficijent nesignifikantan vec n a nivou od 10%. U vrstavanje X 3 u jednadzbu (b) daje regresioni (koeficijent koji je sig n ifik antan jos n a nivou od 5%, ali je negativan,- sto je suprotno p retpostavci. P otonji rezultat, nadme, znaci da brza efkspanzija k re d ita u odnosu n a zalihe dovodi do pada oijena. Ovaj parad o k s se lako razrjesava lead se sjetim o da k re d iti stim u liraju proizvodnju, ekspanzija proizvodnje sm an ju je troskove, a m an ji jedinicni troskovi m a n je pritiscu cijene. K ao sto je vec istaknuto, za p riv red u u cjelini ne p o sto je 'kvartalni podaoi k ao za in d u striju , p a zbog toga n ije m oguce izvlacenje taiko cvrstih zakljuca'ka. V aljalo bi ipaik pokusati isp ita ti sta se nioze u ra d iti i s p o sto jecim podacim a. P okusat cem o stoga o b jasn iti i k re ta n ja industrijsk ih cijen a n a m alo i opceg in d ek sa cijen a n a m alo. X t = 42,1 + 56,4 Xo, (13,0) X 103,4 0,574 Xo, (0,085) r = 0,77 r = 0,88 (3) (4)

U o b je g o m je jednadzbe v arijab la Xi p re d sta v lja in d ek s cijena n a m alo in d u strijsk ih proizvoda. X 2 u jednadzbi (3) znaci o m jer lancanog indeksa u k u p n ih licnih dohodaka u p riv red i (bez privatnog sek to ra) i indeksa ukupnog drustvenog proizvoda (bez drustvenog proizvoda poljo p riv red e), dakle ra d i se o vec poznatom o m jeru p re tje can ja. X 2 u jed n ad zb i (4) slozen je n a slican nacin k ao i u jednadzbi (2), tj. p re d stav lja razliku izm edu indeksa ra s ta drustvenog proizvoda (bez poljop riv red e) i indeksa p re tje c a n ja definiranog k ao u (3). Svd podaci su godisnji i odnose se n a razdoblje 1952 1967. Iz definicije u p o treb ljen ih varijab li vidi se da one nisu niposto teor.ijski idealne. M edutim , rezu ltati su dznenadujuce povoljni. I sada je k o relacija visoka i povisuje se s prelaskom o d jednostavne n a slozenu v arijab lu X-z. P rem a tom e, vaze i inten p retacija i zakljucoi izvedeni p rilik o m analize jednadzbi (1) i (2). Xt = 36,27 + 64,16 X 2, (6,70) r = 0,90 r = 0,90 (5) (6)

X = 107,73 0,436 X 2, (0,046)

Qpci indeks cijena n a m alo o b jasn jav aju jednadzbe (5) i (6) gdje je to zavisna varijabla. X2 u (5) defiiniran je kao o m jer lancanih indeksa licnih dohodaka i deflacionirane realizacije privrede. X 2 u (6) znaci raz liku izm edu dndeksa r a s ta deflacionirane realizacije p riv red e i indeksa p re tje c a n ja definiranog za (5). Podaci za razdoblje 1955 1963. su god isnji, a za 1964 1967. k v artaln i. S obzirom n a prividno haoticno kreta n je napladene realizaoije i g ru b o st p rim jenjenog deflatora, dobiveni korelacioni koeficijenti jos vise iznenaduju. R azlika izm edu u p o treb e p ro ste i slozene varijable sad je iscezla. Jacina korelaoione veze mogla bi se m ozda o b jasn iti tim e sto su za razd o b lje od 1964. godine n a d alje u p o treb ljen i kv artaln i podaci te je stoga to razdoblje dobilo cetiri p u ta veci p o n d er u odnosu n a p re th o d n o razd o b lje z a koje raspolazem o

C IK L V S I, M O N E T A R N I F A K T O R I I C IJ E N E

19

sam o godisnjm podacim a. A upravo za razdoblje 1964 1967, kako sm o t o r a n i j e vidjeli, p o sto je jak e indikaoije da je doslo d o cvrsce veze izm edu relativnog k re ta n ja licnih d o hodaka i vairiranja cijena. K orisno je, zatim , d a se p ro v jeri i hipoteza o kreddtdma. U jednadzbu (4) u v rsten a je stoga i v arija b la Xs, Ikoja u jednoj v arija n ti znaci o m jer lan can ih in d ek sa k re d ita za o b rtn a sredstva i lancanih indeksa fiziokog o b im a u k u p n ih zaliha u privredi, a u drugoj varijanti, o m jer istih lancanih in d ek sa k re d ita i lancandh in d ek sa dmustvenog proizvoda u staln im cijenam a (bez p o ljo p riv red e). Sm isao prve v arija n te je 'p r e tpostavka d a k re d iti p o k iiv aju zalihe, a druge d a su p roporcionalne fizickom volum enu realizaoije i d a o d stu p an je od ovih no rm i utice n a cijene. li jed n ad zb u (6) k ao X 3 u v rsten je o m je r k re d ita i deflacionirane reali zacije. U sva tri slu caja regresioni koefiicijenti uz k re d itn u varijab lu bili su nesig n ifik an tai cak i n a razini od 10%. P rem a tom e prilicno je sig u m o d a ikretanja k re d ita ne objasnjavaju v arijacije cijena. A da li p o sto je onda neki drugi dodaitni faktori koji ob jasn jav aju onih p re o sta lih dvadesetak p ro c en ata v arija cija cijena proizvodaca i cijena n a m alo? U ovom tre o u tk u odgovor n a to p ita n je o ije poznat. M edutim , sasvdm je m oguce da s ispravnim indeksdm a cijen a proizvodaca o m je r p re tje c a n ja o b jasn jav a i vise od 80% varijacija, za sto ismo jed n u ind ik aciju vec naveli n ap rijed . U tom slucaju m oglo b i se desiti d a nekdh d aljn jih zn acajn ijih sistematskmh pojedinacnili fak to ra i nem a.5) M edutim , vecu izvjesnost u ovo p itan je m ogu u n ijeti sam o d aijn ja istrazivanja. Jed a n o d veom a p o p u larn ih k an d id ata za o b jasn jen je v arija cija u cijenam a p re d sta v lja ju investicije. Kaze se d a velike investicije napuhav aju trazn ju , a ova, k a d prekoraoi ponudu, dovodi d o povecanja cijena. N ep ostojanje k v alitetn ih k v arta ln ih se rija o investicijam a om ogucuje da direiktno isp itam o ovu hipotezu. Osim toga, ovog p u ta bi za adekvatau analizu bio p o tre b a n citav jed an ekonomskd m odel, cija ikonstrukcija izlazi iz o k v ira ove stu d ije . M edutim , n esto se m oze reci vec i u ovom tren u tk u . C jelokupna dru stv en a p o tra z n ja u jed n o m razdoblju sastoji se o d reprodukoione, licne i opce p o tro sn je, izvoza i investicija. N asuprot toj tra z n ji sto je tokovi proizvodnje i m ogucnosti uvoza. U koliko ta d v a globala n isu jednaika, doci ce do porem ecaja, koji ce se odraziti i n a ci jene. M edutim , u n ap rije d n ije poznato k o ja kom ponenta traz n je je tom e doprinjela. P rem a tom e, cest zaikljucak d a p o sto jan je globalnog viSka trazn je pokazuje p re tje ra n o s t investicija, p re d sta v lja ekonom ski nonseq uitu r. Stavise, m oze se dogoditi d a su o b a globala ista, ali se u struktu ri zn atn o razilaze p rim je r: 1966 1967. k ad su naglo sm anjene investdcije p a da dode do veldkih porem ecaja, nestasice jedne robe i n ep ro d atih zaliha druge. P rem a tom e investicije bi se m ogle javdti kao fa k to r p o rem ecaja n a trz istu jedino onda ako se dalje povecavaju d onda k ad proizvodaci investicionih d o b ara vec p o tp u n o k o riste svoje kapacitete d a k s u uvozne m ogucnosti iscrpljene. N ije m i ipoznata o e k a ozbilj5) U istrazivanjim a, kao sto je ovo nase, uvljek je korisno da se provjeri utjecaj eventualnog vrem enskog trenda. To provjeravanje je pokazalo da je u svim jednadlbam a, uz jedinl izuzetak jecLnadzbe 2-a, koeficijent vrem enske varijable nesignifikantan vec na razini od 10/o. U spom enutom izuzetku on postaje nesignifikantan kod 1% (povecavSi prethodno koeficijent korelacije n a 0,90). Prem a tom e mozemo zakljuciti da ne postoji vrem enski trend u objainjavanju.

2*

20

E K O N O M S K A A N A L IZ A

n ija s tu d ija iz tog p o drucja, a postojece em pirijske analize ne daju nikakve indik acije da bi u odnosu n a raspolozive k ap a citete i m oguonosti uvoza visak investioione trazn je bio veci o d viska re p ro d u k cio n e ill p o tro sn e traznje. Mozemo sad poci i k o ra k dalje. B uduci d a su investicije sinhronizirane s privrednim ciklusim a tj. ek sp an d iraju u usponim a, a sm an ju ju se u padovim a oiklusa, dok se cijene sm an ju ju u usponim a, a ra s tu u padovim a to je m alo v jero ja tn o da ekspanzija in v e stira n ja dovodi do p o ra s ta cijena u cjelini (iako, recim o, proizvodaoi nekih gradevinskih m aterdjala m ogu privTem eno eiksploatirati k o n ju n k tu ru dnflacioniranjem svojih cijen a i si.). A dugoroonije gledano investicije, naravno, sm anjuju. cijene je r u b rzav aju proizvodnju i podizu p ro d u k tiv n o st rada. N a k ra ju v alja p rim je titi d a upravo izvrseno ispilivanje m ehanizm a flu k tu ira n ja cijena proizvodaca i cijena n a m alo p re d sta v lja tek pocetak isp itiv an ja in fla to m ih m ehanizam a u jugoslavenskoj p riv red i. Nas zad atak bio je ogranicen okvirom ove studije. P oboljsanje p o d atak a i konstru ira n je novih vrem enskih serija om ogucit ce d a se poveca tacnost o b ja sn je n ja fo rm ira n ja oijena. K o n stru ira n je ekonom skih m odela om o gucit ce o tk riv an je novih veza. E k sp erim en tiran je s u p rosjecavanjim a i docn jam a p o b o ljsat ce regresione veze. A u m eduvrem enu eikonomska p o litik a m oze se pouzdano osloniti n a slijedeci zakljucak: ako p ro sjecn i licni dohooi ne b u d u rasli b rz e od p ro d u k tiv n o sti rada, uz ostale neprom jen jen e uslove cijene u jugoslavenskoj p rivredi b it 6& savrseno stabilna; s o stvarivanjem ovog zad atk a kred itn o -m o n etam a po litik a nem a nikakve d ire k tn e veze. Efdkasna k o n tro la globailnih k re ta n ja licnih dohod ak a m oze se n a jv je ro ja tn ije postici m jera m a fiskalne politike. A zad a ta k kreditncH m onetam e politike treb a ograniciti iskljucivo n a napaja n je p riv red e novcem tam o i tad a gdje i k ad a to racionalna alokacija re su rsa zalitijeva. (R ad p rim lje n ja n u a ra 1968.)

B U S IN E S S CYCLES, M O N E T A R Y FACTORS AND P R IC E S Summary T he a uthor investigates m onetary phenom ena in relation to the cyclical m o vem en ts of industrial and total o u tp u ts and sales. I t is show n th a t so far there has been no anticyclical m onetary policy. T otal m eans o f p a ym en ts (m oney p lu s buyers debts outstanding) and total credits (b a n kin g and trade credits) represent on the average quite stable pro p o rtio n s o f the value o f production. T he proportions, how ever, vary w ith in th e cycle. I n an econom y adapted to rapid expansion the high rate o f grow th is a p recondition fo r the capacity utilization. Thus, in expansion years capital coefficients w ill dim inish appreciably, in recession years they w ill increase. B etter capacity utilization and the econom y of scale re d uce costs o f production in the accelerating phases o f the cycles. W ages generate the sam e effect. Though the wage fluctuations are sinchronized w ith pro d u ction cycles, their am plitudes are sm aller and so wages add

C IK L U S I, M O N E T A R N I F A K T O R I I C IJ E N E

21

m ore to costs in retardation phases and less in acceleration phases of the cycles. As a result o f wage and cost m ovem ents, the pressure on prices w ill be higher w ith low rates of grow th and sm aller w ith the high ones. Thus, contrary to th e classical postulates of the dem and and supply theory, in the Yugoslav econom y the prices w ill rise less in the boom periods as com pared w ith the recession periods. T he correla tion betw een sales in real term s and the general index of retail prices is r = 0.62, i.e., it is strong and negative. For the p u rp o se of the econom ic policy it w ould be extrem ely im portant to discover th e econom ic variables that control price m ovem ents. The author fin d s th a t in th is respect the Yugoslav econom y behaves in a surprisingly regular fashion: there is ju s t one single variable that determ ines fo u r fifth s of short term variations of producer and retail prices. T he variable in question is wage m o vem en t relative to o u tp u t m ovem ent. W hen nom inal w ages (personal incom es) on the average rise by 6 Vi per cen t fa ster then the labour productivity, producer prices in m anufacturing rem ain unchanged; the prices rise if the overtaking of labour p ro d u ctivity by w ages is higher than the marginal percentage m entioned, they fall if it is sm aller. T he inclusion of credits in the regression equation did n o t im prove the explanation o f price variations or th e credit variable acquired even a negative coefficient. T he latter m eans th a t by credit expansion the prices are lowered. Thus, contrary to the w idespread belief fo u n d ed on a naive quantity theory of m oney, the credit variations do no t d eterm in e price variations. As far as the ju st m entioned paradox is concerned, it is easily explained if one takes into account th a t credits stim u la te o u tp u t grow th, the expansion of ou t p u t reduces un it costs, sm aller costs reduce the pressure on prices and this looks as if credity expansion low ered prices.

PRO G R A M M IN G M U LTI-PH A SE P R O C E S S E S by Alois VADNAL*) I. INTRODUCTION By a m ulti-phase p ro cess we m ean a process w hioh can be, w ith re g ard to 'time, divided in to several successive phases, developing w ith th e tim e o ne a fte r another, and w here the resu lts o f each previous ph ase m ay have an effect on each la te r one. A gricultural pro d u ctio n , e.g., can b e considered a tw o p h a s e p ro cess, as it occurs in tw o phases: in th e first p h ase fo d d er is grow n on ce rtain cultivable lands u n d e r certain agrotechnical conditions, w hich is used, in the second phase, fo r breeding dom estic anim als. A fu rh te r exam ple o f a tw o p h a se p ro d u c tio n is in d u stria l p roduc tio n in w hich m achines, as in term ed iate products, are first p ro d u ced in th e firs t phase, by w hich in the second phase, finished articles are produced. M ulti-phase p ro d u c tio n problem s are very o ften m et w ith in p ro duction en terp rises w hich are n o t vertically specialized an d in which, for w h atev er reasons, they try to d o all th e operations at hom e, s ta rt ing w ith ra w m aterials, th ro u g h phase-articles o f various degrees, to finished articles. In pro g ram m in g 'm u lti-p h ase process th ere arises the qu estion of how to d o th e en tire process in o rd e r to achieve the op tim u m from the p o in t of view of the determ ined, chosen in advance criterion. In it w e confine ourselves to such types o f the multiHphase p ro cesses th a t lead us, w hen finally form ulated m athem atically, to th e problem s of lin ear program m ing. Each m ulti-phase p ro cess can b e decom posed in to several succes sive one-phase processes. In each of such a one-phase process th ere occur, as p aram etres, the resu lts o f th e previous phases. All these indi vidual p h ases should be program m ed in a way so as to achieve the o p tim u m in th e en tire m ulti-phase process.
*) The w ork on this p ap er was supported by a g rant from the Boris KidriC Foundation (Sklad Borisa K idrica). I have benefited from discussing this topic w ith V. R upnik.

IZDANJA JUGOSLOVENSKOG INSTITUTA ZA EKONOMSKA ISTRAZIVANJA Zmaj jo v in a 12

S e p or at i

1 . V. T iifikovic, " Is p itiv a n je strukture i e la s tic n o sti tra z n je " , Ekono* m ist,

3 -4 /1 9 5 7 -. 238-269:*

2. B . H otvat, " T h e D epreciation M ultiplier and a G eneralised Theory of F ix ed C ap ital C o sts'* . T/ieM anchester School, May, 1958,, 136 159. 3. B. H orvat, T he Optimum R ate of in v e s tm e n t's The Economic Journal, D ecem ber 1958,, 7 4 8 -7 6 7 . 4. V, Trifikovic, "S tru k tu m e promene u licnoj p o tro s n ji" , Ekonomist, 3/1 9 6 0 .. 4 2 7 -4 5 8 . 5. B. H orvat and V. Rag kovic, "W orkers Management in Y ugoslavia: A C om m ent", The Journal o f P o litic a l Economy , A pril 1 959.194198.*
6 . B, H orvat, "D re i D efinitionen des S o z ia lp ro d u k ts", K onjukturpolitik,

E r s te s t H eft, i9 6 0 ., 27 40.* 7. B. H orvat, "A R estatem en t of a Simple P lanning Model w ith some Exam ples from Y ugoslav E conom y", Sankhya, S eries B. Vol.,23, P a rts 1, 2, 3 , 2 9 -4 8 .
8 - B s H orvat, " T h e C h a ra c te ris tic s of Y ugoslav Econom ic D evelop

m ent"', S o c ia lis t Thought and P ra c tic e , 1/1961., 115.* 9. B . H orvat, ^C a ra c te ristiq u e s du developpm ent de l'econom ie Yougos la v e " . Questions actu elles du socialism e, 60/1961., 89 105.

2
10. B, H orvat, " T h e C onceptual Background of Social P roduct , Inco me and W ealth , S eries IX (1961), 2 3 4 -2 5 2 . 11. B. H orvat; Radna v rijed n o st proizvodnje ju g o slav en sk e poljoprivrede i in d u strije , Ekonomist, 4 /1 9 6 1 ., 512523. 12; B. H orvat, "R a s p o d je la prema radu raedju kolektivima**; N asa. stvarnost, 1 /1 9 6 2 ., 5266. 13. B. ivanovic, Prim ena metoda I d stu p anja u problemima odredjio vanja ste p e n a ekonomske ra z v ije n o sti , S ta tis tic k a re v ija , 2 /1967., 125154. 1 -2 /1 9 5 9 ., 2 6 -4 2 , 1/1962 , 1 -1 4 , Ekonomist, 1/1961., 182205: 14. B, Horvat., 3,;M etodological Problem s in L ong-T erm Econom ic Deve- . lopm ent program m ing . In d u strializatio n and P roductivity , UN, B u lle tin , 5 /1 9 6 2 ., 3 7 -5 1 . 15. B. H orvat, Ekonom ska nauka i narodna privreda**, N a s a . stvarnost, 7 -8 /1 9 6 2 ., 4867.* 16. B. ivanovid, "The estim ation of the two dim ensional d istributions of a s ta tis tic a l s e t, b ased on the m arginal distribution of its strata**.. S ta tis tic a N e e rla n d c a . 1 /1 9 6 3 ., 1323.* i 17. B = H orvat, Naftrr. c a rte l u predratnoj Jugoslaviji**. Ekonomski ana li, 1 2 -1 3 (1962), 205-222.* 18. B. S avic, Probiem i regionalne licn e potrosnje u Ju g o sla v iji* ', E ko nomski a n a li, 1 2 -1 3 (1962), 97-116.* 19. D N ikolic, '"K onstrukcija jednog ekonom etrijskog modela za razvoj in d u s trije , Ekonomist, 2/1963 , 388 419.* 20. M. Z ivkovic, M atem atikau so v jetsk o j ekonom iji , Nasa .stvarnost, 78/1963. 126 135. 21. V- T riSkovic, **Licna p o trosnja kao k riterij proizvodne politike"*r Ekonomistj 1 2/1958. 22 V. T rick o v ic, T end en cije potrosnje hrane u s v e tio s ti savrem enih iz iic a v a n ja , Ekonomist, 1 /1 9 6 0 ,, 41 71.

23. V. M atejic, S u stin a i metode operacionih istragivanja**; S ta tis tic a l re v i\a ? 1 /1 9 6 3 .t 1 -1 8 . 24. B, H orvat, Q uelques a sp e c ts de la p lan ificatio n economique nationaie**, L es Annales de I economie c o lle c tiv e , 2 3/1963. 25. B. Savic, Nivo ish ra n e seo sk o g sta n o v n istv a Srbije po poljoprivrednim rejonim a , H ra n a . i ishranaf IV, 1963,

3
26. B, H oivat, M etodoloski problem i dugorocnog program iranja privrednog razvoja*', Ekonomski pregled, 1011/1962. 27. V. M edenica i V, T rick o v ic, "M aterijalni i novcani tokovi i njihov u tic a j n a c e n e i trziste**, Ekonomski pregled , 1012/1963. 28. B. M arendic, "F in a n c ira n je d je la tn o sti visokog sk o lstv a SRH u pe~ riodu 1 9 6 0 -6 3 . godine**, Ekonomski pregled, 1 0 -1 2 /1 9 6 3 . 29. B, Horvat. *Sam oupravljanje, centralizam i planiranje**, P regled , 5 /1 96 4 ., 4 1 3 -4 4 4 . 30. B . H oivat, Dva modela efek ata fo rm iran jazalih a na kretanje drustve nog proizvoda*'*, Ekonomski pregled, 7 /1 9 6 4 ., 407 415. 31. B , H orvat, Ekonom ski sm isao in d ek sa proizvodnje i cijena**, S tatis" ticka re v ija , 1 /1 9 6 4 ., 7 - 1 4 . 32. B, ivanovic. **Statisti<5ki rasp o red i s a aleatom ira parametrima**, Sta tist! cka re v ija , 1/1964 , 1- 6 . 33. B. H orvat, T he optim um R ate of Investm ent Reconsidered**. The Economic Journal, 1965., 572 576. 34. L j. Madzar, **privredni sistem i m obilnost faktora proizvodnje**, E konomist. 1 -2 /1 9 6 5 ., 2 8 -4 8 . 35. B , Horvat, P lan n in g in Yugoslavia**, Studies in Development ], 1964., 1 4 9 -1 6 5 . 36. S.. B o lc ic , **0 m etodam a soqioloskog proucavanja gradova**, Socioiog ija 4: 1967. 37. B. Horvat, individualno i drustveno v la sn istv o u socijalizmu**, G/edista 3, 1967. 38. B . Horvat. P la n n in g ' and the M arket: The Y ugoslav Experience**Planning and Developm ent Programming, OECD, P a ris. 1964. 39. B . H orvat, **Die trbem ahm e der B e trie b sle itu n g durch die A rbeiter in histro risch e? Perspektive**, Am International Seminar, Workers' P articip ation in Management, V ienna. 1958. 40. B H orvat, P riv red n i cik lu s u Jugoslaviji**, Ekonomist , 1 ^4/1966. 7 1 -1 1 0 . 41. L j. Madzar, K olebanje z a lih a kao faktor n e sta b iln o sti jugoslovenske privrede**, Ekonomist, 1 -4 /1 9 6 6 ,, 2 6 5 -2 8 5 , 42. B H orvat, K ibernetika i privredno planiranje**, R eferat na II medjunarodnoj konferenciji N a u k a .i cf?UstVQ*. u H eiceg Novom, 1966. godi ne.

43. B , H orvat, "D ija le k tik a i dinam igki m odeli , Marks i savremenostf 3 /1 9 6 6 .. 3 5 4 -3 6 0 . 44. P , Sicherl, "A n a liz a odnosa izm edju fiksnih fondova i proizvoda u predratnom i posleratnom razvoju J u g o s la v ije " , Ekonomist, 12/1967.. 2 7 5 -2 9 3 . Z . Popov, "K om parativna a n a liz a privrednog razvoja S P E Ju g o slav ije i NR B u g a rsk e ", Ekonomistr 12 /1 9 6 7 .. 294-^320. O. KovaS, " U tic a j spoljne trg o v in e n a d ru stv e n u rep ro d u k ciju ", Pregled, 3 /1 9 6 7 .. 185 204. B. H orvat. P rilo g d isk u siji o teo riji p a rtije " , N ose feme 5, Zagreb, 1967. B H orvat, "M ark sistiS k a a n a llz a d rustvenih k la sa i suvremeno jugoslav en sk o d rustvo , G led ista. 70, B eograd, 1967,, 12791291. Z . M rkusic, "O savrem enoj in te rp re ta ciji teorije kom parativnih troskovae, Medjunarodni problem! /, B eograd, 1967,, 933. B. H orvat, Der, Markt a ls Instrum ent der P lanung , Probleme Zentra-.
ler W irtschaftsplanung, Wien, 1967 . 107116,

45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52.

B . H orvat, " P rilo g zasn iv an ju te o rije ju g o slavenskog p o d u ze ca ",


Ekonomska a n a liz a , B eograd, 12/1967=, 7 28.

P . S ich erl, E m pirijska a n a liz a proizvodnih k o e ficije n a ta fiksnih fondova na b a z i proizvodne funkcije*, Ekonomska .a n a liza , 12 . 1967,, 2 9 -4 8 , H, B a z le r, "A n a liz a ste p e n a ra z v ijen o sti jugoslovenskih pod'rucja",
Ekonomska a n a liz a , 1 2/;l'967.. 49 63.

53. 54.

Z , D aic. D inam icki m edjusektorski model z a odredjivanje optimalnih in v e stic io n ih programa i problemi njegove priraene kod nas*c, Ekonomska analiza,, 1 , 1967,. 64 2 76. O. K ovac, P la tn i b ila n s u jugoslovenskom sistem u drustvenog racunovodstva"0, Ekonomska .a n a liz a . 1 , 1967,, 89101, 2 M. K ovadevic, "Kratkorodni i dugorocni ekonomski efekti razoruzan j a " , Ekonomska .a n a liza , 1 1967.. 101112. 2, Z , Popov, Z em lje s a najbrzim privrednim razvojem s a posebnim osvrtom na razvoj so c ija listiS k ih zem alja'"1, Ekonomska a n a liza , 1 - 2 , 1967.. 11 2 -1 2 2 . B H orvat, Ju g o slo v an sk i sistem sam oupravljanja in uvoz tujega kap ita la , Ekonomska re v ija , 4 , 1967,. 406 417.

55. 56. 57.

58.

59

Z M rbusic. L a b alan ce des paym ents et ie developpem ent econom ique , R e fsra t na sim pozium u, V ienna in s titu t for developm ent. 1967. 1 -1 2 .

R asprodato

H ap o flH a 6n6flHOTexa |

Cp6nje

I/ ( J M K f

ANALIZA PRIVREDNIH KRETANJA I PRIJEDLOZI ZA EKONOMSKU POLITIKU

B. H O R V A T

\E Vy
[ N ST I T U T E K O N O M S K I H N A U K A

INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA Dr B. HORVAT, d ire k to r I starjesina O djeljena za p rlvre d n i sistem Dr 2. MRKUSIC, dekan Poslediplom ske Skole I-sta rje sin a O djeljenja za flnancije i vanjsku trgovinu Dr P. SICHERL, zam jenik dlrektora Dr N. MILEUSNIC, starjesina O djeljenja za ekonom iku poduzeca I operaciona istrazivanja S. STAJIC, starjesina O djeljenja za p rivre d n i ra s t I ekonomska m jerenja

Institut ekonomskih nauka razvio se iz Istrazivackog odjeljenja Saveznog zavoda za privredno planiarnje, koje je bilo osnovano 1958. godine. Osnovni zadatak Instituta je da proucava teoriju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inozemstvu, da vrsi teorijska i primjenjena istrazivanja jugoslavenskog privrednog sistema, da radi na usavrsavanju metodologije privrednog planiranja i podstice usvajanje i primjenjivanje suvremenih metoda ekonomske analize i razvoja nove ekonometrijske i druge analiticke metode. Institut izvodi nastavu III stepena iz oblasti ekonomskih i organizacionih nauka. Radi rjesavanja konkretnih problema u privrednim poduzecima Institut ima svoj Centar za organizaciju i privredni razvoj poduzeca. U Institutu takode postoji i Elektronski racunski centar u kome se rjesavaju slozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi numericki problemi iz rada Instituta. Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siroj javnosti, Institut se bavi i izdavackom delatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskih djela. Institut ucestvuje u izdavanju casopisa Ekonomska analiza.

/V3.63>n% L

ANALIZA PRIVREDNIH KRETANJA I PRT.JEDLOZI ZA EKONOMSKU P O LIH K U Branko Horvat, n aucni sa v etn ik

I N S T I T U T E K O N O M S K IH N A U K A BEOGRAD, 1969.

A n a liz a p riy red n ih k r e ta n ja i p rij.ed lo zi z a ek o n o m sk u p o lit ik u ,


E k o n o m is t,

1 / 1 9 6 9 . , Z a g reb

if

I z d a je

i stam p a:

I n s titiit e k o a o m sk ih n a u k a , B e o g r a d , Zm aj J o v in a 12

B ranko HORVAT ANALIZA PRIVREDNIH KRETANJA I PRIJEDLOZI ZA EKONOMSKU POLITIKU* I Rad Sum arna analiza privrednih k re ta n ja i prijedlozi za ekonomsku p o litik u *1 pred stavlja radove koji su napisani prije tacno godinu dana. Zbog toga bi ocigledno trebalo novelirati tu studiju. Naslov naseg savjetovanja je ubrzavanje ra sta u uslovima stabilizacije. Ako pogledamo, m edutim , statisticke podatke za posljednjih osam godina, vidimo da imamo usporavanje rasta. I sad se postavlja pitanje na kojoj osnovi mozemo ubuduce ocekivati ubrzanje rasta, kad smo u proteklih osam godina im ali usporavanje rasta. To je razlog koji me navodi na to da najveci dio izlaganja posvetim dijagnozi onoga sto se desilo. Ocigledno je, i to ne vazi samo za lijecnike, da najp rije treba postaviti dijagnozu da bi se odabrala najpodesnija tera p ija i ubrzalo ozdravljenje bolesnika. Ako pogledam o n atra g u tih osam godina, vidimo da smo izveli dvije privredne reform e, jednu 1961. drugu 1965. One su se, doduse, nom inalno razlicito zvale, ona iz 1961. zvala se novi privredni sistem, a ova iz 1965. privredna reform a. M edutim, sustinski ekonomski ciljevi obiju reform a su b ill isti. I isto tako, i sustinski rezu ltati obiju reform i su bili isti. A ti su rezu ltati razocarali. Iz stam pe i politickih zbivanja u nasoj zem lji mogao sam ustanoviti da je sluzbena ocjena nase danasnje situacije definirana s ove dvije taoke: prvo, da je privreda stabilizirana-i drugo, da se ciljevi privredne reform e izvrsavaju. K asnije su dodani kvalifikativi, osnovni ciljevi ili strateski ciljevi. P rije nego sto bih mogao da m a sta kazem o toj ocjeni, a ocigledno je kljucno da se zna je li ta ocjena tacna za nas buduci razvoj i za akciju koju treb a da poduzmemo ili ne, htio bih vam navesti nesporne faktore. O in terp retaciji fa k ata mozemo d isk u tirati ali da bi diskusija im ala smisla, m islim da je apsolutno nuzno da se n ajp rije navedu fakti koji su za tu dis'kuisiju relevantni. Sto se tice p rv e ocjene, da je p riv red a stabilizirana, cinjenica je da nikad od ekonom ske blokade 1948 1952. nasa privreds* nije bila tako nestabilna kao sto je posljednjih nekoliko godina i danas. Dovoljno je pogledati grafikone profesora B ajta i M encingera i iz nase knjige, do* Rad predstavlja uvodno izlaganje i zakljucnu rijec na savjetovanju Ubrzanje rasta jugoslovenske privrede u uslovima stabilnosti koje je odrzano u Kragujevcu, 27. i 28. februara 1969. 1 Jugoslovenski institut za ekonomska istrazivanja, Beograd, 1968.

44

EKO NO M 1ST

GOD. X X I I

voljno je da uzmemo statisticke podatke i da na grafickom papir-u n acrtamo k retan ja osnovnih privrednih serija, kao sto su proizvodnja, dohodak, izvoz, uvoz, krediti, m edusobna dugovanja i slicno, pa da vidimo da am plitude oscilacija tih serija, razlike od m inim um a do m aksim um a nikada nisu bile vece od 1952. godine. Jednim istrazivanjem u Institutu, s nam jerom da se vidi kako stojim o prem a ostalim zem ljam a izabrano je 10 zem alja za kom paraciju, 5 istocnoevropskih i 5 zapadnih. Pokazalo je da je priv red n a nestabilnost u Jugoslaviji veca nego u ma kojoj od tih 10 zemalja, a jedna od njih bile su i SAD, koje su poznate po prednjim ciklusima. P rem a tome, to su fakti. O staje da se in terp re tira zbog cega je to tako i sto mozemo ubuduce ocekivati. Sto se tice druge ocjene o ciljevim a koji se izvrsavaju, prethodno je potrebno definirati'koji su to ciljevi. Tu ne postoji suglasnost i ne postoji, koliko sam licno inform iran, ni jedan sluzbeni dokum enat gdje su ti ciljevi tacno, nedvosmisleno nabrojeni. Ali unatoc tom e mislim da po stoji prilicno opca suglasnost o ciljevim a akcija kojim a se ulazilo u reformu. Mislim da bi se mogli klasificirati u slijedecih pet ciljeva ili zadataka. I oni su, opet ponavljam , im plicirani, sko nisu bili eksplicitno izrazeni i u reform i iz 1961. godine. P rv i je bio stabilizacija cijena. Podaci pokazuju da su cijene proizvo daca in d ustrijskih proizoda stabilizirani uglavnom na ranijem trendu. Kao uporedenje uzimam samo posljednje dvije godine, jer mislim da mo zemo p retpostaviti da su 1965. i 1966. predstavljale prelazno razdoblje, gdje je nuzno dolazilo do adaptacije i ne bi bilo u redu da porem ecaje iz te dvije godine m ijesam o s kasnijim rezultatim a. Dakle, ako uzmemo posljednje dvije godine kao relevantne za ocjenu, tada proizlazi da su cijene proizvodaca u te dvije godine rasle otprilike istim tem pom kao sto su rasle u jedanaest godina od 1952. do 1963. godine, otprilike l/o godisnje. S tim e da su u 1968. cijene usporenije rasle i s tim e da sada, pocetkom 1969. imamo ponovno inflacione pritiske. U cijenam a na malo od 1952 1963. porast je bio 3,5%>, a u posljednje dvije godine porast je 5,2'/o. Znaci, cijene n>a malo rasfcu brze nego sto su ra'sle u jedanaestogodisnjem razdoblju p rije reform e, pri cemu 1964. iskljucujem zbog istih razloga zbog kojih iskljucujem 1965. i 1966, buduci da je to bila patoloska godina. Jedino cijene proizvodaca poljoprivrednih proizvoda rastu slabije, naim e, padaju. I zbog toga, kao sto znate, nasi su poljoprivrednici veom a nezadovoljni. D rugi zadatak je bio jacanje izvoza i sm anjivanje vanjskotrgovinskog deficita. I zaista, u 1955. je doslo do eksplozije izvoza, zbog razloga, medutim, koji nisu jako vezani s reform om , ali od 1966. nadalje izvoz roba znatno sporije ekspandira od uvoza roba. Tako je prosle godine izvoz roba spao na nulu, pri cemu je za daljn ji razvoj narocito opasno to sto se izvoz k retao sporije od proizvodnje. Treci zadatak je bio u vezi s intenzificiranjem proizvodnje, s onom parolom prelaska od ekstenzivne n a intenzivnu proizvodnju i u vezi s tim e se zaht'ijevalo da produktivnost rada raste brze. Aiko sada ponovo usporedimo citav period 19521964. sa cijelim periodom 1964 68. vidi se da produktivnost rada u posljednje cetiri godine raste sporije, nego u prethodnih 12 godina (cak i ako se izvrse korekcije za skracenje radnog tjedna). Ako pogledamo sto se desava s efikasnoscu investiranja vidimo

BROJ 1

ANAL1ZA PRIVREDNIH KRETANJA

45

da i efikasnost koristenja osnovnih sredstava pada. I recimo, za 1967. godinu, za koju su posljednji podaci koji m i dozvoljavaju preciznu analizu, moze se reci da je koristenje osnovnih sredstava bilo za 1 S^/o slabije nego 1964, posljednje godine p rije reform e. C etvrti zadatak koji vidim u obje reform e iz 1961. i 1965. bio je razvoj slobodnog trzista. Ocigledno je da je nas privredni sistem orijentiran razv ijan ju sto slobodnijih trzisnih odnosa. Postoje razlicite mogucnosti da m jerim o trzisnost ill konkurentnost nase privrede. Jedna je mogucnost da vidimo ka'ko se cijene fo rm iraju i u kojoj m jeri se slobodno form iraju. P rem a podacim a Saveznog zavoda za cijene, 1958. je bilo pod kontrolom 31fl/o in d u strijsk ih cijena, 1968. godine 46/o. Dakle, prosle smo godine bili u tom pogledu ispod onog no nivou od p rije 10 godina. Jed an drugi pokazatelj slobodnog razvoja trzista u nas je vanjskotrgovinska razm jena. Vi znate da je proklam iran cilj da se ide na konvertibilnost dinara, sto slobodniju razm jenu itd. Medutim, ako se pogledaju m jere, u prosloj godini u toj oblasti, vidi se da se sve vise roba prebacuje s liberalnog rezim a vanjske trgovine n a restrik tiv n e' rezime, tako da um jesto da se priblizavam o konvertibilnosti dinara m i se od toga cilja udaljavam o. Ova su cettiri zadatka m jerljiva, oni se mogu kvantificirati i stoga tu, ukoliko su podaci tacni a ja vjerujem da jesu, ne moze biti razlicitih m isljenja. P eti je cilj, m edutim , nem jerljiv; ra d i se o razuoju poduzetnickog m entaliteta u nasim poduzecima, Svi znamo da je bio potreban jedan prelazni period, od adm inistrativno uvjetovanog m entaliteta n a m entalitet koji odgovara sam oupravnoj trzisnoj privredi, i u tom je pogledu nesum njivo doslo do znacajnog nap retk a u posljednje cetiri godine. Nasi p riv red n i subjekti se danas sigurno ponasaju mnogo vise trziswo i s m nogo vise poduzetnickog m entaliteta, nego ranije. Medutim, postavlja se pitanje: nismo li uz neku drugu ekonom sku politiku tu mogli i vise postici, ill, da budem sasvim precizan, nismo li uz jednu brzu stopu rasta mogli postici i jos brzi razvoj tog poduzetnickog m entaliteta. Cesto sam cuo odgovor m nogih ljudi da je privreda treb a la da prode taroz sibe, pa da se nauci privredivati; dok su kolektivi dobro zivjeli, dok je banka pokrivala dugove itd. nitko nije mnogo mislio n a efikasnost privredivanja. To je moguca teorija. Htio bih vas podsjetiti da ta teorija sibe n ije nova, da je ona nekad vladala u pedagogiji, pa su, u natrag otprilike pola stoljeca, pedagozi ustanovili da se mnogo bolji rezultati postizu bez sibe. Ista je teo rija vlada otprilike 1920. godine u privredi, u organizaciji industrijskih poduzeca, to je tejlorizam . R adnika m oras disciplinirati, das m u zadatak, on nem a sto da misli i tada se postize m aksim alna produktivnost. Ali su i na Zapadu dosli do toga da to nije m aksim alna nego m inim alna produtetivnost i da treb a upotrebiti sasvim druge stimuluse, koji su potpuno razliciti od stim ulusa sibe. Sto se mene tice, duboko sam. uvjeren da smo jednom drugom ekonomskom politikom, koja bi bila stim ulirala razvoj, rast, ekspanziju, mogli postici i u tom pogledu vece rezu ltate nego sto smo postigli. M edutim, na tom e ne insistiram , buduci da se rad i o nem jerljivim kategorijam a, prem a tome, razni ljudi mogu im ati razna m isljenja. Iz ove k ra tk e analize koja je nesum njivo defektna i koja b i zahtijevala mnogo precizniji aparat, moj bi zakljucak bio,

46

EKONOMIST

GOD. X X II

a mislim da bi i tu mogli ekonom isti opcenito da se sloze, da su ciljevi reform e bili dobro postavljeni, i one 1961. i ove 1965, ali da napi*osto nisu bili izvrseni, tako da ako je ta ocjena tacna nas problem nije u tom e da analiziram o ciljeve, kao sto to obicno radim o (m i nekako po nacionalnom tem peram entu uvijek raspravljam o o principim a). Nas je problem da sada vidimo zasto ne ostvaruj.emo ono sto smo se dogovorili. I tu m islim nije problem isklj.ucivo ili prvenstveno politiekog karak tera, kao sto se to vrlo cesto u javnosti istice. Cvrsto sam u vjeren da i u slucaju da svi m isle na isti nacin, da je postojala potpuna politicka suglasnost sto sigurno nije u prak si bio slucaj, ali da smo i to imali, ne bismo im ali bitno razlicite rezu ltate u privredi. P rem a tome, n'as problem nije ni u toj sferi. On je u jednoj drugoj sferi i zato bih pokusao jednom analizom identificirati tu sferu u koju m i m oram o uci, ukoliko zelimo da ubuduce radim o efikasnije nego do sada. P rethodno jos da navedem dodatne efekte k re ta n ja koja sam analizirao. Jed a n od njih je da se zivotni standard, ako se p ro m atra cjelokupno stanovnistvo Ju goslavije, a to je jedina relevantna m jera, b ar u jednoj socijalistiokoj zemlji, znatno sporije kretao posljednje cetiri godine nego ra n ijih dvanaest godina. N adalje da je nezaposlenost enorm no porasla. Ako reg istriranoj nezaposlenosti vise od 300.000, dodate onih 400.000 sto su otisli u inozemstvo i od kojih bi mnogi zeljeli da se v ra te ali nem aju na sto da se vrate, tada nasa fakticna nezaposlenost iznosi vise od 700.000 ljudi, a to je vise od ukupne brojnosti radm cke klase Jugoslavije p rije rata. Dakle, to je jedan podatak koji zahtijeva da se veoma ozbiljno zamislimo u kakvoj smo situaciji. Dodajm o tom e ovaj efekt, koji opcenito ostaje nezapazen, naim e, da je tehnicki progres dobrim dijelom funkcija vrem ena. Ma sta rad ili on ide svojim tokom , a to znaci slijedece: ukoli'ko se proizvodnja ne razvija, radnika je autom atski previse. N,asa istrazivanja su pokazala da je u 1967. trebalo otpustiti, pored onih koji su vec bili otpusteni, jos 70.000 lju d i iz industrije, ili 150.000 lju d i iz nepoljoprivrednih djelatnosti, da bi se postiglo isto koristenje rad n e snage kao u 1964. godini, za koje znamo da je bilo daleko od optimalnog. P rem a tome, mi smo 1967, prvenstveno zbog usporavanja proizvodnje, uza sve napore da se rijesim o suvisne radne snage, im ali vecu prekobrojnost radne snage nego 1964. godine, posljednje godine p rije reform e. N adalje, kao sto se vidi iz kn'jizice koju je priprem io Savezni zavod za statistiku, najbrze raste broj nezaposlenih s kvalifikacijamar. P osljednje cetiri godine kvalificirani kadrovi m edu nezaposlenim a povecavaju se po zastrasujucoj stopi od 31/o. C etvrti nuz-efekt tih k re ta n ja je stagnacija u nasoj nauci, naucnim istrazivanjim a. Jedna prilicno kaoticna situacija, dezintegracija naucnih organizacija i em igracija naucnih kadrova. S ta to znaci u jednoj privredi koja m ora da se bori s m edunarodnom konikurencijom i koja je proklam irala cilj in teg riran ja u m edunarodnu podjelu rada, n ije potrebno posebno isticati. P eti nuz-efekt je veoma nezgodan zbog svoje svoje politicke delikatnosti, a rad i se o nerazvijenim podrucjim a. Pro'klam irali smo i zeljeli politiku sustizanja; ono sto se faktiflki desilo je povecanje raskoraka izm edu razvijenih i nerazvijem h. O dm ah bih dodao.da je to nesto sto je trebalo ocekivati. Nasa su istrazivanja pokazala, naim e, da p riv red n i m e-

BROJ 1

ANALIZA PRIVREDNIH KRETANJA

47

hanizam Jugoslavije funkcionira na slijedeci nacin. K ad im ate ci'klicka k retan ja, kad im ate porem ecaje, ti porem ecaji se u nerazvijenim podrucjinia uvijek znatno jace re fle k tira ju nego u razvijenim zbog intuitivno ociglednih razloga. P rem a tom e, kad smo im ali usporavanje u privredi u cjelind, to usp o ravanje je m orale u nerazvijenim podrucjim a da bude vece nego u razvijenim . I sve proklam acije o suprotno m nisu tu mogle bitno da pomognu. I na k raju , posljednji nuz-efekt je taj da sm anjenje, cak apsolutno sm anjenje investicija, onem ogucuje m odernizaciju proizvodnje i na taj nacin onem ogucuje ubrzavanje tehniokog progresa. U posljednjoj godini za koju im am o po datke i za k o ju smo, prem a tome, mogli izvrsiti istrazivanja, u 1967. godini, tehnicki progres je poceo da pada, stopa tehnickog progresa bila je niza nego u ra n ijih deset godina i ako se to nastavi mozemo takoder lako zam isliti kakva ce to b iti situacija za nasu privredu ubuduce. T reba upozoriti na dvije ocjene koje se u vezi s tim podacim a obicno daju, b a r ocjene koje su najcesce do m ene stizale. P rv a je slijedeca: Kaze se: P rivredna reform a je dovela do drustvene reform e, do Brionskog plenum a, do dem okratizacije naseg drustvenog zivota, p rem a tom e, ni jedna cijena koju bismo p latili za taj drustveni razvoj nije previsoka. I kad bi to bilo tako, m islim da bismo svi mogli da se slozimo. Zaista, za ono sto se desilo u evoluciji nase drustvene stru k tu re od 19641965. naovamo, m alo je p rim jera u suvrem enim politiokim zbivanjim a. I m islim da na tom e d alje uopce ne treb a insistirati. M edutim, stv a r je u tom e d a je to rezo n iran je pogresno. U pravo ta dilema. Po mom m isljenju, stv ari stoje tacno obrnuto, naime, neuspjesi na privrednom planu p redstavljali su veliku kocnicu brzem razvoju drustve ne reforme; da smo im ali visu stopu rasta, vecu zaposlenost itd. ne bismo im ali naoionalistickih ekscesa, ili b a r ne u toj m jeri; ne bismo im ali obustave rada, im ali bismo mnogo sm ireniju situ aciju koja bi nam dozvoMla da s mnogo vise energije pridem o razvoju drustvene reform e. P rem a tome, veom a je vjerojatno, u to sam uvjeren, da je uzrocna veza obrnuta, naim e, da su stabilnost u p riv re d i i p rivredni razvoj tkljucna pretpostavka da bi se d rustvena reform a mogla uspjesno odvijati i d a nam se ne desavaju ponovo ekscesi, tak v i ekscesi koje sam upravo naveo. D rugi razlog koji se sad, u posljednje vrijem e sve cesce navodi isprva je to bilo u p riv atn im razgovorim a, kasnije se to pocelo neskako kriom ice uvlaciti u stam pu, u novine, a nedavno, prilikom jednog televizijskog in terv ju a cak je to p itan je s as vim direktno postavljeno naime, da li je tacno da je sam oupravljanje dovelo do kaoticnosti u jugoslavenskoj p rivredi? Po mom m isljenju opet je veza tacno obrnuta'. Ne da je prevelik stepen sam ouipravljanja doveo do tog gubitka kontrole i recesionih k re tan ja itd. nego je onem ogucavanje sam oupravljanja razlog nase sve m an je i m anje priv redne efikasnosti. Evo vrlo jasne ilustracije. Neka nasa istraziv an ja pokazuju da se raskorak izm edu predvidanja drustvenog pla n a i k asn ije realizacije od 1960. sve vise povecava. P rem a tome, privredni subjekti se o rijen tiraju p rem a jednoj perspdktivi, a fakticki se desi nesto drugo. U situaciji kad je privrednoj organizaciji blokiran tekuci ra-

48

EKONOMIST

GOD. X X II

cun, kad nem a investicionih fondova za m odernizaciju, kad se za isti rad u dva susjedna poduzeca dobiva i cetvorostruko razlicita nagrada, tada je sam oupravljanje dobrim dijelom svedeno na fikciju. P rem a tome, ne moze b iti n i govora o "tome da tako p reveliki obim sam oupravljanja, nego tacno obm uto, onem ogucavanje sam oupravljanja fa'ktieki onemogucava da se potencijali realiziraju. N eka nasa fragm entarna istrazivanja, pokazuju da su sam oupravne stru k tu re unijele, ugradile u nasu priv redu goleme potencijale, ali ti potencijali ne dolaze do izrazaja zbog neadekvatnog okvira u kojem te stru k tu re treb a da funkcioniraju, m edu ostalim, zbog elem enata koje sam upravo naveo. K akav lijek se trazi tim problem im a? Ponovo, u posljednje vrijem e dobiva se utisak da se m anj e-vise sva rjesenja tih problem a ocekuju od jednog instrum enta, da ga tako nazovem, koji se naziva samouprsjvni dogovor. M islim da se opet radi o p ritisk an ju n a potpuno pogresno dugme. Ocigledno je da u jednoj samouipravnoj p riv red i etatisticke intervencije treb a zam ijeniti sam oupravnim dogovaranjem ; to ni'kad nije bilo sporno. Ocigledno je da nas drustveni plan treba donositi na taj nacin da predstav lja u k ra jn jo j konsekvenci dogovor onih kojih se taj plan tice. Ali to je jedna stvar, a druga je stv ar rjesavanje svakog problem a u p rivredi dogovaranjem . U prak si se to svodi n a to da je dogovaranje postalo in stru m en t za oslobadanje svake odgovornosti. Kad se pojavi nezgodan problem u privredi, bilo politicki bilo strucno delikatan, ili se naprosto ne zna kako bi trebalo reagirati, tad a d rzav n i ap a rat sve cesce kaze dogovorite se. A kako da se oni dogovaraju kad ih je opca privredma situacija dovela u ta k a v polozaj iz kojega sam i ne m ogu d a nadu izlaz? Hocu naprosto da kazem da je ta pozitivna ideja dogovaranja, kao sto se to vrlo cesto desava ne samo u nasoj sredini nego uopce, vrlo brzo postala nesto sto je k ra jn je negativno. D rugi m om enat je ovaj. P riv red a je jedan sistem. Svaki sistem m ora na neki nacin da furikcionira sam po sebi, ako se zeli da to bude efikasan sistem. Sistem u kojem u bismo stalno nesto moraM n aravnavati, bio bi jedan vrlo neefiikasan sistem . Sistem u kojem u bi se svi problem i rjesavali na taj nacin da bi se uvijek m orao netko s nekim dogovarati bio bi jos neefikasniji nego jedan adm inistrativni sistem. Tako da ova deform acija originalno ispravne ideje drustvenog dogovaranja dovodi fakticki do jednog aorskog m en taliteta koji zahtijeva da se n i jedna odluka ne donosi sam oupravno i autonom no, nego uvijeik m oras nekoga p ita ti za dozvolu. P rem a tome, taj sistem doveden do svoje k ra jn je ikonsekvence je antiteza sam oupravljanju i kao tak av ne moze pridonijeti rjesavanju nasih problem a, je r sve ono sto koci sam oupravljanje koci u krajnjoj lin iji i efikasnost p riv red iv an ja u nasoj zemlji. K akva je, prem a tome, nasa stv arn a situacija? Prvo, naglasavam konstataciju. da su sam oupravne stru k tu re u g ra dile u nasu privredu ogromne razvojne potencijale i da je nas osnovni problem da se ti potencijali iskoriste. Drugo, da u nasoj privredi postoje veom a izrazeni p rivredni ciklusi koji su donedavna bili nepoznati organim a ekonom ske politike i zbog toga anticiklicke politike naprosto nije bilo. Desavalo se zbog toga da su prim jenjivani pogresni instrum enti ili u pogresno vrijem e i na pogresan

BROJ 1

ANALIZA PRIVREDNIH KRETANJA

49

nacin. Da to ne ostane prazna ilustracija evo slucaja koji je mozda n ajdrasticniji od svih a to je koristenje m onetarne politike u usm jeravanju p rivrednih fcretanja, i to narocito m onetarne restrikcije. M onetarnu restrik ciju treb a k o ristiti u situaciji v rh a privrednog ciklusa kad dolazi do takozvane potrazne inflacije, a i onda samo ako imamo priblizno uskladenu p riv red n u stru k tu ru . To je n jen a domena. Ako se ona koristi izvan te domene, moze da donose p rivredi samo stete. M edutim ona se u nas koristila u situaciji kad su p rivredni resursi bili neiskoristeni s jedne strane, nezaposlenost radne snage, s druge strane, neiskoristavanje kapaciteta i u situaciji veom a izrazenih stru k tu rn ih disproporcija. I kad je taj instru m en at tu iskoristen rezu ltat je mogao da bude jedino redukcija proizvodnje i stagnacija do k-oje je, kao sto znate, doslo 1967. Treci elem ent nase stv arn e situacije sad je ono sto zapravo trebam o. Ja bih to veoma kratko, svjestan da stenografski stil moze uzrokovati i mnogo nerazum ijevanja, definirao ovako: N am a je p otreban p rivredni sistem i priv red n a politika koja ce u sustini rijesiti slijedeca dva problem s, odnosno, n a slijedeca dva nacina. Prvo da organi ekonom ske politike budu iskljucivo odgovorni za provodenje ekonomske politike. Ne da dijele odgovornost, nikakvo sam oupravno dogovaranje u pogledu odgovornosti. Odgovornost je uvijek definirana za nekoga vrlo precizno, inace im am o neodgovornost, P rem a tome, organi ekonom ske politike treb a da budu iskljucivo odgovorni: prvo, za stabilnost p riv re d n ih k retanja, sto mogu postici pravilnom anticiklickom politikom , i drugo, za ujednacivanje uslova privredivanja. P ri tome ne mislim ni n a 'kakve 'kompenzacije ili iprelivanja itd. nego na to da za sve priv red n e subjekte treb a da budu stvoreni isti startn i uslovi, pa onaj koji je bolji taj ce vise i da zaradi. Ocigledno je da smo danas veom a daleko od te situacije. D rugi elem ent tog privrednog sistem a, te privredne politike odnosi se sada na p riv red n e subjekte. J a mislim d a njim a treba ostaviti onaj domen gdje su iskljucivo nadlezni, a to je da m aksim iraju svoje dohodak. Ako p riv red a ne funkcionira kako treb a to nikada to je aksiom eko nom ske politike ne moze da bude rezu ltat ponasanja poduzeca, odnosno p riv red n ih subjekata. Oni se u v ijek pravilno ponasaju, je r se uvijek adaptira ju uslovim a sistem a i politike. P rem a tome, ako zelimo dmati efikasan sistem, tad a privrednim subjektim a u tom sistem u m oram o osta viti potpunu autonom iju u ponasanju a to je identicno sa zahtjevom potpunog sam o u p ravljanja. D a rad n i kolektiv i radnioki savjet, odnosno up rav a poduzeca, donose svoje odluke ne pitajuci nikoga za savjet i dozvolu. N aravno, im a granicnih podrucja gdje se interesi sukobljavaju, tu ce b iti potrebno dogovaranje itd., ali to su izuzeci. P ravilo u jednom, dobro organiziranom ekonomskom sistem u je da autom atski funkcioni ra. Moze li se to postici? Ocigledno je to lakse reci nego izvesti. Moj je odgovor da suvrem ena ekonom ska nauka daje rjesenje za te problem e tacno ovako kako sam iznio. K akva su to rjesenja, stvar je ekonomske teorije. Ali ne samo ekonomske teorije; mi m oram o tu teoriju prim ijeniti n a nase konikretne uslove, znaci, potrebna su istrazivanja, izracunavanja, m jeren ja itd., p ri cemu nazalost m orara k o n statirati da dok je p ri4 E K O N O M I S T b r . 1/69.

50

EKONOM1ST

GOD. XXII

licno poznato sto i kako treb a rad iti, jer je to stvar, kao sto sam rekao, suvrem ene ekonomske teorije, i to znamo. M edutim kako to prim ijeniti, kako dozirati pojedine stv a ri itd., to ne znamo je r to mozemo saznati jedino n a osnovi v lastitih istrazivanja koja, uglavnom , ne provodim o. Mogli bismo diskutirati, odnosno, mogao sam d a se orijentiram tom e da analiziram moguce m jere ekonom ske politike, da se ozivljavanje proizvodnje do kojega je doslo u posljednjoj godini dana nastavi, i tada bismo vrlo brzo dosli do zakljucka da m onetarnu politiku ne mozemo upotrebiti, da m oram o razviti fiskalnu politiku, da je dosadasnja koncepcija budzetskog suficita i deficita kam eralisticka koncepcija koja odgovara vrem enu kneza Milosa, a da u m odernoj p rivredi suficit i deficit federacije nisu adm inistrativni saldi nego kljucni elem enti ekonomske politike itd. Me dutim , mislim da takvo ra sp rav ljan je ne bi bilo kljucno. Nasa danasnja situacija mogla bi se fundam entalno sazeti u slijedece cetiri tacke: Prvo, nam a je p o treb n a izgradnja jednog modela funkcioniranja ju goslavenske privrede. Mi jednostavno ne znamo kako nasa privreda fumkcionira. Ne znamo zato sto to nismo istrazivali i zato sto je ta priv red a tak v a priv reda koja se veom a mnogo razlikuje od svih ostalih poznatih tipova privrede. Ona fragm entarna istrazivanja koja smo do danas izvrsili pokazuju da se nasa priv red a u nekim stvarim a ponasa dijam etralno suprotno nego, recimo, privreda sovjetskog tipa ili priv red a am erickog tipa. P rem a tome, nikakav udzbenik i nikakva a prio ri rezoniranja nece nam reci kako se ta nasa priv red a ponasa: mi m oram o izgraditi taj mo del, m oram o ga testira ti i tad a ce mnoge, danas pogresne predodzbe o tom e kako se nasa priv red a ponasa otpasti. Drugo, da bismo mogli izgraditi taj model, a i nezavisno od toga, moramo prici m jerenju ponasanja i reakcija nasih privrednih subjekata i to m odernim , ekonom etrijskim m etodam a. Ne vise po osjecaju, ne vise samo na osnovi zdravog razum a, nego statistickim m jerenjim a, da ustanovim o te param etre. I to nam je potrebno zbog dva ocigledna razloga: 1) da bismo mogli dozirati instrum ente ekonom ske politike cak i ako kazemo: m onetarna se politika sada ne moze upotrebiti, treb a fiskalnu jDolitiku ili nesto drugo jos uvijek nismo rek li faktioki nista jer treb a reci koji instrum ent ekonom ske politike, u kojem intenzitetu, u kojem vrem enu itd., a to naprosto ne znamo je r nismo izm jerili reakcije nasih privrednih organizacija i nase privrede u cjelini. Za ilustraciju naveo bih dva prim jera takve pogresne pretpostavke koja je onda dovela do pogresne ekonom ske politike. Vladalo je m isljenje da kao nacija trosim o vise nego sto proizvodimo, i zbog toga se odmah, kako smo usli u reform u, nastojalo na neki nacin, a to je cak i eksplicitno bilo receno, da se u n u trasn ja trazn ja reducira, kako bi se n a taj nacin privredne organizacije prisilile n a izvoz. To je b ila vladajuca koncepcija godinu ili dvije. I mi smo zaista reducirali u n u trasn ju traz n ju a zajedno s njom i izvoz! Zasto? Zato sto se zdravorazum sko rezoniranje naim e, da ako m anje trosis vise ti ostaje za izvoz pokazalo nekonzistentnim s fun-kcioniranjem nase privrede; je r nasa privreda funkcionira na slijedeci nacin: kad je trazn ja velika i proizvodnja je velika, i izvoz je velik. Ako se pogleda koeficijent korelacije, sto ga je O skar Kovac izroSunao u svom radu, vidjet ce se

BROJ 1

ANALIZA PRIVREDNIH KRETANJA

51

da je korelacija izvoza i proizvodnje velika, izuzev, mislim, u jednom jedinom slucaju. D ruga ilustracija, a takvih ilustracija pogresnih pretpostavaka moze se navesti mnogo, odnosi se na zaposljavanje. Naime, mislilo se da u nas postoji prekom jerno zaposljavanje i d a se zbog toga produktivnost rada ne krece onim tem pom kojim bi m orala. P rem a tome, sto treb a uraditi? Nekako zakociti zaposljavanje pa ce se tad a povecati produktivnost rada. I mi smo zaista kocili zaposljavanje, kao sto znate cak smo apsolutno sm anjivali broj zaposlenih i sm anjili smo proizvodnj.u. Opet se pokazal-o da rezoniranje ne odgovara fakticnom ponasanju privrede ,a fakticno ponasanje je ovo: velika proizvodnja, veliko zaposljavanje, velika produiktivnost rad a i veliki tehnicki progres. Treci elem ent toga sto bi trebalo uraditi, jest obrazovati kadrove koji ce biti u stanju da izgrade model o kojem u je govoreno, i koji ce moci da m jere te reakcije i d a ih n a odredeni nacin, u skladu s tim saznanjim a, fo rm uliraju u ekonom sku politiku. To je zadatak koji je, ako se sjecate, kon statiran i u p artijskom kongresnom dokum entu. Mi strahovito zaostajem o u suvrem enom ekonom skom obrazovanju kadrova koji rade u organim a ekonom ske politike. I posljednji zadatak, koji prirodno proizlazi iz ova tri, jest: uvesti nauku u izgradnju privrednog sistem a i izgradnju ekonomske politike. P ostavlja se p itan je sto mozemo ocekivati u neposrednoj buducnosti? U stv ari sve sto sam do sada govorio im a jedino smisla da bismo se na neki nacin pravilno o rijen tirali u buducnosti, inace to izgleda kao kritik a ili kritizerstvo. I k ad bismo mogli k o n statirati da je dosadasnje usporav an je i ekonom ski gubici sto ih je zem lja pretrpila, da su oni stvorili solidnu bazu za dalji razvoj, vjerojatno bismo mogli da kazemo da se ta zrtv a isplatila. I opet jedno dosta rasireno m isljenje koje se cesto cuje u posljednjih, recimo sest m jeseci otka'ko je zapocelo ozivljavanje p riv rede, je ovo: Konacno je reform a dala efekte. Evo, sada je pocelo oziv ljav an je i sada idemo u dugorocno ubrzavanje rasta. Ono na sto toih posebno upozorio jest, da ne tre b a im ati nikakvih iluzija s tim e u vezi. Sadasnji p riv red n i polet uskoro ce se p re tv o riti u novu recesiju s povecavanjem nezaposlenosti, sve vecim adm inistrativnim intervencijam a i raznim ekscesima. Da ne bih ostavio utisak jednog pesimistickog gledan ja na nase problem e, duzan sam da dam i jednu zakljucnu prim jedbu. Cini mi se da m i m oram o znati kakva je nasa realna situacija, svidala se ona nam a ili ne. Ako je zaista zelimo popraviti, moramo potpuno otvoreno gledati poteskocam a u lice. D obrim zeljam a tu situaciju popra viti necemo. I sasvim sigurno, nije politicki pozitivno izrazavati veliki optimizam u situaciji koja diktira potpuno drugacije raspolozenje. P rem a tome, m oram o znati sto nije valjalo i zasto nije valjalo, da bismo ubuduce izbjegli pogresne poteze. I to je bio razlog citavoj ovoj listi raznih problem a i neuspjeha do kojih je doslo u proteklo vrijem e. Ali uza sve to, vracam se n a konstataciju k o ju sam vec ponovio: mi u osnovi imamo bazu za rjesenje tih problem a, dugorocnu bazu za rjesenje tih problem a. I ako se ispravno orijentiram o n a tu bazu, a to su sam ou pravne stru k tu re sto su ugradene u nasu privredu, mi cemo te problem e rijesiti i nece nam se ponavljati ranije pogreske. Ne vjerujem da mo-

52

EKONOMIST

GOD. XXII

zemo izbjeci recesiju sto nam predstoji. Nismo ni organizaciono sprem ni, n i psiholoski, a vecina ljudi jos uvijek ne zna da postoje p rivredni ciiklusi, ili ne v jeru je da oni u nas postoje itd.; istrazivanja nismo izvrsili, prem a tome, mislim da bi bilo iluzorno iscekivati da se to moze izbjeci. A li nije iluzorno ocekivati da se jednim 'koncentriranim , sistem atskim , sm isljenim naporom elim iniraju najteze posljedice te recesije. Da nam se ne desi potpuna stagnacija kao 1967. Na koji nacin treb a to uraditi, stv ar je, naravno, daljnje diskusije i neke sam elem ente ovdje iznio. Jedan od prijed loga sto ga nas In stitu t vec dulje ponavlja je taj da se p ri vladi ili skupstini form ira stab najsprem nijih ekonom ista, da to naprosto bude m obilizacija naucnih rad n ik a i da se ubrzanim radom pokusa izgraditi osnova za dugorocnu akciju u tom sm jeru. Dosad je vise p u ta isticana teza da je sam oupravnim stru k tu ram a u nasu p rivredu ugraden ogrom an razvojni potencijal koji se, m edutim , ne koristi. Nije, m edutim , dano nikakvo, ni kvantitativno, ni nek v an titativno obrazlozenje. Duzan sam, dakle, to objasniti.

n
Osnovna tem a naseg savjetovanja zapravo je analiza moguce i potrebne stope rasta. J a bih te dvije stv ari u ovom izlaganju povezao, pokusao bih dati indikaciju koja je moguca i koja je stopa ra sta potrebna u periodu k o ji nam predstoji. D a n ajp rije prijedem o na problem moguce i potrebne stope rasta jugoslavenske privrede u vrijem e u kojem u zivimo. U svom novogodisnjem b ro ju Politika je objavila in terv ju iz kojega citiram slijedeci odlomak: Savezno izvrsno vijece je nedavno, na osnovi raznih analiza, nastojalo da u tv rd i koja je to stopa ra sta industrijske proizvodnje koja osigurava privrednu stabilnost i ne donosi inflatorna k retanja. R acuni su nam pokazali da se ta granicna stopa krece negdje do lOVo. Do te se g ranice ra st nase industrije moze d a odvija bez porem ecaja na trzistu. Za slijedecu godinu, (to je sad ova godina B. H.) predviden je ra st od 7 do 8% , znaci, ispod granice izdrzljivosti. Ako dobro razum ijem tu izjavu, u njoj se kaze da je dugorocna moguca stopa ra sta jugoslavenske in dustrije 10%, ali da zbog konkretnih faktora i uslova u kojim a se nalazimo, u 1969. ne mozemo ici na taj nivo nego idemo nize na 7 do 8% . Nisam vidio d a je igdje objavljen obracun i m etodologija koji bi dali osnovu ovih podataka. Buduci da je opce poznato da p rivredni ra st u nasoj zemlji ovisi o ra stu industrije poljoprivreda je prilicno autonom na, a sve ostale oblasti slijede ind u striju nas problem buduce stope ra sta mozemo pojednostavniti tako da analiziram o kolika je m oguca i potrebna stopa ra sta industrije. Takvo pojednostavnjenje mozemo bez daljnjega izvrsiti, s tim da kasnije mozemo uvijek izvesti m odifikaciju. Buduci da m etodologija i obracun nisu objavljeni, ne mogu s njim a da diskutiram , ali mogu disk-utirati s rezultatom , buduci d a je to izjava Saveznog izvrsnog vjeca. To je u stv ari sluzbeni prijedlog nase buduce politike. To je jedna izvanredno k rupna stv ar i stv ar koja direktno p ripada savetovanju koje smo organizirali. Problem im a dva aspekta. Jed an je politicko-ekonom ski, drugi je strucno-ekonom ski. Poceo bih s politicko-ekonom skim . P rv i elem ent u politicko-ekonom skom problem u jest: kakve konsekvence ta stopa od 10%

BROJ 1

ANALIZA PRIVREDNIH KRETANJA

53

ima na nasu p riv red u i to p rije svega na zaposljavanje. U m aterijalu druga M edenice na k ra ju su navedene tri vrlo interesantne alternative moguceg rasta, naim e, altern ativ e o tom e sto se desava sa zaposljavanjem i proizvodnjom i tako dalje, ukoliko in d u strija ra ste po trim a stopama, od 7% , 9% i 10,5%. K o ristit cu se nekim rezultatim a Medenicinog obra cuna da bih izveo konsekvence koje nas zanim aju. K ljucni problem za analiziranje, uz pretpostavku da su ostali elem enti M edenicinog obracuna tacni, je dem ografske prirode i radi se o radnim kontingentim a. P rije svega, radi se o transferu radne snage iz nepoljoprivrednih u poljoprivredna zanim anja. Taj tran sfer radne snage odvijsM se u nas po stopi vise od l/o godisnje. Iz rada d ra D usana Breznika vidi se, sto mi izgleda prilicno ociglednim, da i u buducih nekoliko godina, im ajuci u vidu sve dem ografske mom ente, ne mozemo ocekivati da ce taj tran sfer b iti m anji od 1%; vjerojatno ce biti veci a sasvim sigurno da m an ji nece biti. P rem a tome, u korekciji tog obracuna uzeo sam da ce tran sfer b iti 1%. Buduci da je 1968. godine bio 47% u nepoljoprivrednim zanim anjim a, m orao bi 1975. b iti 8% visi, to jest 55n/o. M aksim alna altern ativ a druga M edenice uzim a 51,5; razlika je tri i po procenta. Ako se to p rim ijeni na ukupan obim rad n e snage dobiva se tristo hiljad a rad n ik a koje ce tre b a ti zaposliti a u taj obracun nisu usli. Doda li se tom e 400.000 radnika koji su sada u inozemstvu, doda li se zatim 150.000 onih koji su jos 1967. b ili prekobrojni, ne prem a nekom apsolutnom standardu, nego prekobrojni prem a standardim a koje smo vec postigli 1964. godine, p rije reform e, dakle, nesto sto predstavlja jedan strahoviti p ritisak interno u poduzecima, a taj se broj prekobrojnih i dalje povecao. On se povecava zato sto se uz konstantnu zaposlenost i nastavljan je tehnickog progresa, a on je funkcija vrem ena, autom atski dobivaju prekobrojno zaposleni u industriji. Dakle, ako se uzme broj prekobrojnih iz 1967. tad a sam sasvim sigurno potcijenio situaciju, prem a tome, treba dodati i tih 150.000 i treb a dodati 90.000 nezaposlenih sto ih je i drug Medenica obracunao, i 'kad to sve skupa zbrojite dobijete za 1975. godinu, uz stopu ra sta industrije od 10,5%, 950.000 nezaposlenih. Ovaj se racun moze provjeriti. Svojevrem eno je u tzv. Zutoj knjizi ustanovljeno da godisnje treb a zaposljavati vise od 200.000 lju d i da bi se izbjeglo povecavanje nezaposlenosti.2 O bracun druga M edenice predvida zaposljavanje od 163.000 godisnje. To znaci da ce se u petogodisnjem razdoblju sadasnji broj nezaposlenih povecati za jos 200.000 ili vise (zbog povecanja rad n ih kontingenata s obzirom na period prije 1962.) ukoliko in dustrijska ekspanzija bude 10,5% godisnje. Uz nizu stopu i povecanje nezaposlenosti b it ce vece. Buduci da se u in terv ju u koji sam upravo spomenuo predvida stopa rasta, ne od 10,5% vec od 10% , to u slucaju da se takav program ostvari, mozemo 1975. godine ocekivati oko m ilijun nezaposlenih. M nogi od ne zaposlenih bit ce na radu u inozemstvu, a mnogi od potonjih, nece se nikada vise v ra titi u zemlju. No to ne m ijenja ukupni efekt. Osim toga, svaka ozbiljnija d epresija u Zapadnoj Evropi moze nam vecinu ekonomskih em igranata odjednom v ra titi u zemlju. P ostavlja se pitanje: Kako jedna v lada moze ozbiljno pom isljati na p ro g ram s takvim posljedicam a?
2 Odjeljenje za ekonomska istrazivanja Savplana, XJzroci i karakteristike privrednih kretanja u 1961. i 1962. godini, DAM br. 7, Beograd, 1962, str. 1213.

54

EKONOMIST

GOD. X X II

D rugi elem ent politicko-ekonom skog p ristu p a je slijedeci: Dva nasa susjeda postizu stope ra sta koje su tridesetak procenata vece od te, toboze, m aksim alne industrijske stope koja nam a predstoji. Japan, je u razdoblju 1952-1966. postizao prosjecnu stopu rasta koja je trideset i pet posto veca. U jednom rad u Z orana Popova3 navedeno je deset zem alja s naj'brzim industrijskim rastom u svijetu. Neke im aju stopu ra sta iznad deset, neke ispod deset posto, ali p ro sjek za tih deset zem alja je visi od 10,5% . D akle i taj je prosjek veci od propisanog za nasu zemlju. I sada se postavlja pitanje: kojim nam se pravom nudi kom pleks inferiornosti, 'koji treba da znaci da je sam oupravni sistem u ovoj zemlji inferiorniji od etatistickih sistem a ili kapitalisti&kog sistem a kao sto je japanski? N a kojoj nam se osnovi moze tako nesto ozbiljno danas predloziti? Mislim d a bismo se mi ekonom isti m orali kao profesija ograditi od toga pristupa, od pristupa koji se, ne bi htio da upotrebim suvise tesku rijec ali ne vidim druge, ne moze oznaciti drugacije nego kao politicki defetizam. M edutim, ono sto je sad za nas kao naucne rad n ik e interesantno, buduci da je ovo do sada bio politicko-ekonom ski aspekt koji bi vise odgovEjrao jednom sastanku politickih radnika i funkcionara, jest strucni aspekt. Naime, ta analiza da je 10/o gornja granica izdrzljivosti nase privrede, naprosto ne odgovara stvarnosti. Ona je izm isljena. Buduci da nem am obracuna, ne mogu da pokazem gdje je obracun pogresan. P rem a tome, ostaje mi mogucnost da dam jedan alternativni obracun, je r su u Institutu, ne za ovu vec za druge svrKe, ra3ene fragm entarne analize. N aveo bih nekoliko dokaza koji, po mom m isljenju, nedvosm isleno pokazuju da su potencijali jugoslavenske privrede znatno veci nego sto se cesto misli. Prvo, i najociglednije je to da, ako uzm ete stope ra sta sto ih je jugoslavenska industrija postizala u posljednjih p etn aestak godina od recimo 1952. do 1964. godine, d a ne uplicem refo rm u u tu analizu, stopa ra sta je bila 12,7%, dakle, 27% vise nego sto se sada predlaze kao moguci domet, a to je u isto vrijem e razdoblje veom a izrazenih privrednih ciklusa. Znaci tih 12,7%, to je prosjek kroz te p riv red n e cikluse. Ocigledno je da bismo u slucaju da smo im ali stabilniju i efikasniju ekonom sku politiku, koja bi odrezala te najizrazitije dolove privrednih ciklusa, ta prosjecna stopa ra sta m orala da bude veca. P rem a tome, vlastito nam iskustvo pokazuje da je sasvim nem oguce tv rd iti da je 10% maksimu-m izdrzljivosti sam oupravne jugoslavenske privrede. N adalje, jos prije nekoliko godina dva su ekonom ista racunala korelaciju izm edu izvozne i uvozne ekspanzije i ra sta industrije. Naim e, poznato je da kako se ubrzava ra st industrijske proizvodnje, stopa ra sta izvoza ten dira usporavanju a stopa ra sta uvoza ten d ira ubrzavanju. Tako pocinje da se otvara vanjskotrgovinski deficit. Spom enuti su ekonom isti pronasli da se negdje n a stopi od 13 ili nesto vise od 13% susrecu stope izvoznog i uvoznog ra sta sa stopom ra sta industrijske proizvodnje. P rem a tom e do 13% ra sta industrijske proizvodnje nem a otvaranja vanjskotrgovinskog deficita, a to je nase osnovno usko grlo i to je osnovni faktor
3 Osvrt na kretanje privrednog razvoja u svetu, Ekonomska analiza 34/1968, str. 363.

BROJ 1

ANALIZA PRIVREDNIH KRETANJA

55

kao sto je O skar Kovac iznio; to je osnovni faktor obrtanja ciklusa nanize. Nadalje, nasa su istrazivanja pokazala da se tek na stopi od 13% rasta industrijske proizvodnje porast zaliha izjednacava s porastom proizvodnje. Ispod te stope imamo akum uliranje zaliha sa svim konsekvencama* koje su vam poznate. Ako uzm ete ta dva em pirijska rezultata, do kojih su dosli sasvim nezavisni istrazivaci, i ako to povezete s konst at a'cijom, da smo im ali izrazite p rivredne cikluse gdje bi odredivanje tih dolova autom atski m oralo da poveca stopu ra sta iznad 12,7%, sto smo postigli, tada je ocigledno da je moguca stopa industrijskog ra sta u jednoj stabilnoj priv redi visa od 13% . Koliko visa, ne znam. Nase m aksim alne stope su bile i do 20% , sto ocigledno ne dolazi u obzir. Potrebno je dalje racunati da se vidi gdje je, ali ako uporedite tih 13% sa 13,5% Bugarske, s e j oko 14% Jap an a itd., tu smo. Ta'ko sam stigao do posljednje tacke ovog dijela priloga, naim e, do tog prividnog paradoksa izm edu tv rd n je da su moguce ne sam o iste stope ra sta nego i brze stope ra sta od onih koje smo imali, i fakticne situacije da od 1960. imamo usporavanje u stopam a rasta. Sjetio sam se jednog Marxovog citata iako, izgleda, nije vise m oderno da se M arx citira ali m islim da je ovdje dobro da se istakne, naim e, da naucni radnici m oraju uvijek da razlikuju pojavu od sustine. U ovom slucaju pojava je zaista usporavanje, statisticki izm jereno usporavanje rasta od 1960. godine. M edutim to ne znaci da su nasi potencijali rasta postali m anji. Na osnovi te povrsinske pojave jos nista ne znamo o fakticnim potencijalim a ra sta i sada dolazimo do teze o tom e da su sam oupravne stru k tu re te potencijale povecale. Postavlj se, naravno, pitanje na koji cemo n a a cin te potencijale izm jeriti a da to ne bude voluntaristicki, da to ne bude takva kvalitativna ocjena koju ce svatko moci pobijati sa svog stanovista. Ocigledno im a vise pristupa. Predlozio bih pristup >koji mi izgleda intuitivno najocigledniji i nekako najjednostavniji, a to je slijedeci: Buduci da se nasa p riv re d a krece po tim nezgodnim ciklusima, uzmimo nekoliko k onstatacija iz teorije ciklusa. Tako dol ciklusa predstavlja razdoblje uskladivanja s tru k tu re ponude i traznje. I buduci da je ta stru k tu ra uskladena, i ne samo ponude i trazn je nego i instrum enata ekonom ske p olitike i drugih uslova itd., i buduci da se ta uskladenost tu sad postigla, tad a se u privredi jav ljaju snage koje je dizu u novu fazu poleta. Prem a tome, mozemo pretp o stav ljati da izm edu dola i vrha jednog ciklu sa imamo onu situaciju u p riv re d i kada, zato sto su egzogeni faktori uskladeni, radni kolektivi m ogu u punoj m jeri razviti svoju sam oupravljacku inicijativu i postici one rezultate koje bi norm alno postizali u stabiliziranoj p riv redi koja koristi raspolozive resurse. P rem a tome, stope ra sta do kojih dolazi u akcelerativnoj fazi prije v rh a jednog ciklusa, od jednog dola do jednog vrha, to je situacija u kojoj nem a egzogenih restrik cija na akcije ra d n ih kolektiva ili one bar nisu toliko znacajne i sam oupravni subjekti mogu u punoj m jeri da razviju svoju inicijativu i da pokazu puni razvojni potencijal nase privrede. Da ne bih suvise idealizirao tu situaciju, zna se da u dolu jednog ciklusa postoje neiskoristeni kapaciteti, nagom ilane zalihe i nezaposlena radna snaga, sto se sve polako iscrpljuje kako se privreda krece prem a vrhu. Mogli bismo doduse da -kazemo da nas u jednom dobrom sistem u planira-

56

EKONOMIST

GOD. XXII

n ja nitko ne sprecava da u svakom m om entu imamo bas tu situaciju, do voljno zaliha, dovoljno kapaciteta i dovoljno priprem ljene kvalificirane radne snage, jer radne snage imamo opcenito mnogo vise nego nam tr e ba. P rem a tome, mogli bismo d a stanem o i n a to stanoviste, da bi nam p lan iran je koje je usuglaseno s potrebam a privrednog razvoja, m oralo u svakom m om entu stv ara ti situacijiu koja se inace stihijski stvara, ciklusima, usporavanjem , recesijom i uskladivanjem u dolu. M edutim, d a ne bih p retjerao , da ne bi bilo prigovora, o nekom ekstrem nom optimizm u u pogledu efikasnosti naseg sam oupravnog sistema, posao sam od p re tpostavke da je realno moguca efikasnost m anja od one u akcelerativnoj fazi ciklusa. Uzimam stoga neku sredinu, kao sto se obicno u ekonom iji rad i kada se zeli izbjeci ekstrem; uzim am srednju stopu rasta izmectu prosjecne u cijelom ciklusu i ove pomalo idealne, od dola do vrha. Ako se to u rad i tad a se za industrijsku proizvodnju prem a privrednim ciklusim a, a dosad smo im ali cetiri priv red n a ciklusa i sad smo usli u peti, dobivaju slijedece stope rasta: od 1952 1955 11% , od 1955 1957 12% , od 1957 1960 12,1%, od 19601964 13,7%. Za m ene je to, doduse, grubi ali sasvim nedvosm isleni dokaz da razvojni potencijali privrede ra stu i da sve sto treb a da uradim o nije sad neko bilanciranje n iti oni elem enti koji se obicno sluzbeno isticu, nego je to problem jedne adekvatne ekonomske politike, da se stvori okvir u kojem u ce se ti razvojni po tencijali moci i realizirati. Na k ra ju k ratak odgovor n a prim jedbe druga Vacica. Prvo, njegova sum nja u pogledu tv rd n je da je dana3 nestabilnost veca nego ikad od 1952. godine. To se pokusalo izvesti iz godisnjih podataka u G odisnjaku, koji nisu bili konkluzivni. Mogao bih sugerirati slijedece: Prvo, kada m jerim o nestabilnost godisnji podaci nisu prikladni, jer uprosjecuju stvari. P rem a tom e m oram o ici barem n a k v artaln e podatke, ako ne i na m jesecne. M edutim i godisnji indeksi nestabilnosti, iako ublazeni, pokazuju porast nestabilnosti. Drugo, u referafru O skara K ovaca n ac rtan i su p riv re d n i ciklusi: indu strijsk a proizvodnja, izvoz i uvoz. Dovoljno je uzeti ravnalo i izm jeriti oscilacije da se vidi da je nestabilnost danas mnogo veca nego ranije. Trece, u radu d r a B ajta i M encingera takoder je n a c rta n ciklus, cija se am plituda moze izm jeriti na isti nacin. Cetvrto, u Sumarnoj analizi Instituta, takoder su n acrtan i ciklusi. P rem a tome, nisu po treb n i nikakvi dodatni podaci, jednostavno vizuelno pogledajte, uzm ite olovfcu ill ravnalo i m jerite razm ak izm edu v rh a i dola, i odm ah se vidi da taj Tazmak iz ciklusa u ciklus sve vise raste. Uskoro izlazi iz stam pe nasa knjiga o privrednim ciklusim a4 i m eni ce b iti jako drago ako se ta knjiga podvrgne kritickoj recenziji, je r se na tom e zasni^a vecina onoga sto sam izn'io. D ruga je prim jedba bila u vezi sa ciljevim a privredne reform e. Naglasio sam da ti ciljevi nisu bili nigdje tacno definirani. U naprijed sam se ogradio od toga da se m oja in terp re tacija sm atra jedino mogucom. Htio bih, m edutim podsjetiti da je priv red n a reform a pocela kao p rivJ B. Horvat, Privredni ciklusi u Jugoslaviji, Institut ekonomskih nauka, Eeograd, 1969.

BROJ 1

ANALIZA PRIVREDNIH KRETANJA

57

redna i da se tek kasnije pretvorila u drustvenu.* To se vrlo cesto zaboravlja. P rem a tome, tek kasnije su ti drustveni elem enti prevagnuli pa je dosao B rionski plenum itd. Osim toga, priv red n a reform a je zapocela kao k ra tk a pa se p re tv o rila u veom a dugotrajnu. A sto se tice elem enta da p riv red n i subjekti treb a da postanu nosioci odlucivanja itd., to je taj elem enat bio p risu tan vrlo snazno vec i u reform i 1961. i u tom e se te dvije reform e ne razlikuju. Mogu p odsjetiti na to, kako su nezgodno tekle diskusije o opceinvesticionom fondu. Kako su politicki forum i zakljucili da se sredstva pTebace poduzecim a, investicioni fond likvidira, a planeri se nasli u cudu kak oce financirati investicije. Tacno to sto se desilo i u drugoj reform i. Upozorio bih ta'koder, nezavisno od te verbalne i kvalitativne ocjene, kako su privredne organizacije 1961. naglo povecale vlastitu stednju na otprilike 47% , p a je to pod pritiskom neadekvatnog sistem a palo 1963. n a SS^/o, a 1964. se vratilo na 41%; zatim je dosla reform a koja je to digla na 65% , p a je opet pod utjecajem neadekvatnosti sistem a to pocelo da pada. Dakle, i u tom pogledu imamo gotovo identicna ponasanja. M edutim, ne insistiram na tome, kako god m i definirali reform u, bilo da kao osnovni zadatak reform e, uzmemo to sto drugi predlazu, bilo da i onda kazem o da su elem enti koje sam navodio samo p re tpostavke, doci cete opet do istog zakljucka, je r ako se pretpostavke nisu izvrsile tada, naravno, ni osnovni zadatak n e moze da se izvrsi. I to je zapravo ono na cemu sam insistirao. Osnovni zadatak reform e je, ako hocete, povecavanje rad iju sa sam oupravnosti poduzeca. M edutim, u uslo vim a neizvrsavanja planova, blokiranih racuna, raspodjele koja nije raspodjela prem a radu, sm anjenja autofinanciranja investicija** itd., ne samo da se radijus sam oupravnosti nije prosirio, on se suzio. I to se lijepo vidi iz onih podataka koji su izneseni, nairrie da poduzeca pocinju odustajati od fo rm iran ja svojih planova razvoja. P lan razvoja jednog radnog kolektiva je osnovni odraz njegove sam oupravnosti. Ako taj kolektiv dolazi do zakljucka da ne vrijedi nista odlucivati, je r stogod odluci netko drugi tu odluku sprecava, i pocinje da reducira te svoje planove kao sto smo jucer vidjeli, to onda znaci da taj osnovni zadatak reform e, ako hocemo da na njem u insistiram o, naim e, na povecanju sam oupravnosti, ne samo da nije izvrsen nego je reduciran prema* pocetnom nivou iz 1963. godine. I na k ra ju treca napom ena. Vrlo cesto cujemo da smo ran ije im ali aktim ulaciju na racun sadasnje generacije, da zbog toga d ruge generacije zive bolje a da bi to sada trebalo okrenuti. To je stav koji je d ijam etralno suprotan stvarnoj situaciji. Uzmite period kada smo mi im ali najvisu akum ulaciju 19571960. ili do 1964., tih sedam godina. To je sigurno u poslijeratnom periodu, m a koji drugi sedm ogodisnji period uzeli, to je sigurno period s najvecom akum ulacijom i to je ujedno period sa najbrzim povecavanjem zivotnog standarda.
* V. Bakaric konstatira: ... da prvi nacrt reforme u nas nije imao nikakvu namjeru da dublje ulazi u drustvenu reformu, stavise ako hocemo kvalificirati taj odnos, onda je on po svojoj tendenciji bio na liniji poboljsanja starog sistema. (Socijalizam, 12/1968, str. 62) ** U 1967. g. privredne organizacije su financirale iz svojih fondova 36,3% investicija, a u 1968. samo 32/o, dakle, manje nego 11 godina ranije. (Usp. P. Knezevic, Samofinansiranje preduzeca u Jugoslaviji, Direktor, 3/1969, str. 5758.)

58

EKONOMIST

GOD. X X II

P rem a tome, akum ulacija i zivotni stan d ard ne samo da nisu suprotni, nego 'U nasoj p rivredi idu zajedno. Htio bih da upozorim na zakljucak koji nam je svim a bio -u podsvijesti, m eni donedavna. Naime, svi smo ostali pod im presijom prvog petogodisnjeg plana koji je prakticki zavrsen negdje 19541955. godine. Taj je p lan trebao d a osigura razvoj Jugoslavije iducim generacijam a, a cmi znamo d a je u to vrijem e potrosnja bila niska, nizak standard, i otud mi, barem mi stariji, vucemo tu predodzbu o tom e kako visoka akum ulacija znaci niski zivotni standard. M edutim statisticki podaci i istrazivanja, koja upravo sada provodim o <u In stitu tu , pokazuju slijedece: P o rast investicija i re lativ n a velicina akum ulacija, za vrijem e prvog petogodisnjeg plana, dakle p rije 1955. nisu bill veci od onih u periodu koji sam spomenuo. Stopa ra sta investicija je bila m anja, a to sto smo im ali ta-ko nisku potrosnju, pored blokade koja je naravno tom e doprinijela, uzrok niskoj po tro sn ji bio je adm inistrativni sistem koji je u to vrijem e doveo do negativnog tehnickog progresa. P rem a tom e, u ovoj nasoj kratkoj poslijeratnoj historiji ne radi se o visini akum ulacije koja bi depresirala potrosnju nego se ra d i o sasvim drugim elem entim a.

IZDANJ A INSTITUTA EKONOMSKIH NAUKA

Zmaj J o v in a 12

Se pa r a t i 1. V. T ri c k o v ic , I s p i t i v a n j e s tr u k tu r e i e l a s t i c n o s t i tr a z n je * ', Eko n o mist, 3 / 1 9 5 7 . , 2 3 8 - 2 6 9 . * 4 ' 2 - B. H orvat, "The D e p r e c ia tio n M ultiplier and a G e n e r a lis e d T heory of F i x e d C a p ita l C o s t s ' 1, T h e M anchester S ch o ol, May 1 9 5 8 . 3 . B. H orvat, T h e Optimum R a te of I n v e s tm e n t , T h e Economic Journ al, D ecem ber 1 9 5 8 , 7 4 8 7 6 7 . 4. V. T ric k o v ic , S trukturne promene u lic n o j p o tr o s n ji , E ko n om is t, 3/19 6 0 ., 4 2 7 -4 5 8 . 5. B. H orvat and V. H a s k o v i c , "W orkers M a n a g e m e n t in Y u g o sla v ia : A C o m m en t , T h e Jo u rn al o f P o l i t i c a l Economy, April, 1 9 5 9 ', 1 9 4-1 9 8.* 6 B . H orvat, "'D rei D e fin itio n e n d e s S o z ia lp r o d u k ts > K o n ju ktu rp o litik , E r s t e s t H eft, I 9 6 0 . , 2 7 - 4 0 , *

7. B. H orv at, " A R e s t a t e m e n t of a Sim ple P la n n in g Model w ith some E x a m p le s from Y u g o sla v E c o n o m y 1, Sankhya, S e r ie s B ., V ol. 2 3 . P a r t s 1, 2, 3, 2 9 - 4 8 . 8 . B. H orvat, !T h e C h a r a c t e r i s t i c s
S o c i a l i s t Thought a n d P ra c t i c e ,

of Y u g o sla v Econom ic D eve lo pm e nt' 1 / 1 9 6 1 . , 11 5 .*

9. B, H orvat, C a r a c t e r i s t i q u e s du d ev e lo p p m e n t de 1 economie Yojjgos l a v e S Questions a c t u e lfe s du s o c ia lis m s , 6 0 / 1 9 6 1 . , 8 5 1 0 5 .* 10, B H o rv a t, '-'The C o n c e p t u a l B a ck g ro u n d of S o c i a l P r o d u c t" .Income and W ealth, S e r ie s IX ( 1 9 6 1 ) , 2 3 4 2 5 2 . 11, B. H orvat, " R a d n a v r ije d n o s t p r o iz v o d n je j u g o s l a v e n s k e p o ljo priv red e i in d u s t r i j e *. Eko n om is t, 4 / 1 9 6 1 . , 5 1 2 5 2 3 . 1 2 , B . H orvat R a s p o d je la . prema radu m edju k o le k tiv im a . N a s a s tv a r n o s t 1 / 1 9 6 2 . 5 2 - G 6

ii

1 3 . B . I v a n o v ic , P rim e n a m etod a Io d s tu p a n ja u problem im a odred jiv a n j a s t e p e n a ek o n o m sk e r a z v i j e n o s t i , S t a t is t ic k a r e v i j a , 2 / 1 9 6 7 . , 1 2 5 - 1 5 4 , 1 - 2 / 1 9 5 9 . , 2 6 - 4 2 , 1 / 1 9 6 2 , 1 - 1 4 , Ekonom is t, 1 / 1 9 6 1 . 182-205. 1 4 . B , H orvat, " M e to d o lo g ic a l P ro b le m s in L o n g Term E c o n o m ic D e velo pm ent P rogram m ing", In d u s t r i a l i z a ti o n and P ro d u c t iv it y , UN, Bulletin.. 5 / 1 9 6 2 . , 3 7 - 5 1 . 15 . B . H orvat, =\Ekonomska n a u k a i narodna p r iv re d a * -, N a s a stvarnost, 7 8 / 1 9 6 2 . , 4 8 - 6 7 . * 16. B . I v a n o v ic , " T h e e s tim a tio n of th e two d im e n sio n a l d is t r ib u t io n s of a s t a t i s t i c a l s e t , b a s e d on the m arginal d istrib u tio n of i t s s t r a t a ' 1, S t a t i s t i c a N e e r la n d i c a , 1 / 1 9 6 3 , . 1 3 2 3 .* 17 . B H orvat, N aftn i k a r te l u pred ratn o j J u g o s l a v i j i \ //';p 12 -1 3 (1 9 6 2 ): 2 0 5 - 2 2 2 . *
Ekonom ska a n a

18

P ro b le m i re g io n a ln e lic n e p o tro sn je u J u g o s l a v i j i 5', Eko n om ski a n a li, 1 2 13 ( 1 9 6 2 ) , 9 7 1 1 6 ,*

B S a v ic ,

19 . D. N ikolic- " K o n s t r u k c i j a je d n o g ekonom etrijskog m odela z a razvoj in d u s t r i j e , Eko n om is t, 2 / 1 9 6 3 , , 388C-419.* 20 M. Zivk ov ic, " M a te m a tik a u s o v je ts k o j ek o n o m iji , N a s a .stvarn ost, 7 -8 /1 9 6 3 ', 12 6-1 35.

2 1 , V. T ric k o v ic , L ic n a p o tr o s n ja kao kriterij proizvo dne p o l i t i k e !:, E k o n o m is t, 12 / 1 9 5 8 . 22 V. T r i c k o v i c , ' T e n d e n c ij e p o tr o s n je hrane u : sv e tlo s ti sa v re m e n ih i z u c a v a n j a " , Eko n om is t, 1 / 1 9 6 0 . , 4 1 1 . 7

23 . V. M atejic, S u s t i n a i m etode o p era c io n ih is tra ziv a n ja '"', S t a tis ti cka re v ija , 1 / 1 9 6 3 . , 1 - 1 8 . 2 4 . B7 H orvat, Q u e lq u e s a s p e c t s de l a p la n if ic a tio n econom ique natio n a l e , L e s A n n a le s de V ec onomie c o l le c t i v e , 2 3 / 1 9 6 3 . 2 5 . B . S a v ic , " N iv o is h r a n e s e o s k o g s t a n o v n is tv a S rbije po poljoprivrednim r e jo n i m a " . H r a n a . i ish rana, IV, 1 9 6 3 , 2 6 . B . H orvat, "M e to d o lo s k i p r o b le m i. dugorocnog program iranja priv-rednog r a z v o j a \ Eko n om ski pregled, 1 0 1 1 / 1 9 6 2 . 2 7 . V. M edenica i V, T ri c k o v ic , Ma te r ija ln i i n o v ca n i' tokovi i n jihov u t i c a j n a c e n e i t r z i s t e ' * , Ekonom ski pregled, 1 0 1 2 / 1 9 6 3 . 28 . B , M arendic, P i n a n c i r a n j e d je l a t n o s t i -wdsokog s k o l s t v a SRH u periodu 1 9 6 0 6 3 . g o d in e -', Eko n om sk i p reg lea, 1 0 1 2 / 1 9 6 3 .

ii i 2 9 . B . H o rv at, 'S a m o u p ra v lja n je , c e n tr a liz a m i p l a n i r a n j e , P re g le d , 5 /1 9 6 4 ., 4 1 3 - 4 4 4 . 30 31 B H orvat, Dva m o d e la e f e k a t a form iranja z a lih a n a k r e t a n j e d ru stvenog p ro iz v o d a '* . E ko n om sk i pregled, 7 / 1 9 6 4 . , 4 0 7 1 5 . 4
t is t i c k a r e v i j a ,

B. H orvat, E k o n o m sk i s m i s a o in d e k s a p r o izv o d n je i c i j e n a , Sta 1 /1 9 6 4 ., 7 - 1 4 .

3 2 . B Iv an o v ic , S t a t i s t i c k i r a s p o r e d i s a alea to rn im p ara m e trim a , S t a t i s t i c k a re v r ja , 1 / 1 9 6 4 . , 16. 33 34 B . H orvat, '-'The Optimum R a te of I n v e s tm e n t R e considered" T h e Economic Jo urn al, 1 9 6 5 . , 5 7 2 5 7 6 . L j. M a dza r-.^.P .rivredn i s i s t e m i m o b iln o st f a k t o r a p r o iz v o d n j e ', Ekonomist, 1 - 2 / 1 9 6 5 . , 2 8 8 . 4

3 5 . B. H orvat, P la n n in g in Y u g o s l a v i a 5 , Studies in Develo p m en t 1, 1 9 6 4 ., 1 4 9 - 1 6 5 . 3 6 . S B o l c ic , O metodama s o p i o l o s k o g p r o u c a v a n ja g r a d o v a , Socio lo g ija 4, 1 9 6 7 . 3 7 . B H orvat, - In d u sid u a ln o i d r u s tv e n o v la s n i s t v o u s o c i j a l i z m u 41, ' G le d is t a 3 , 1 9 6 7 . 3 8 . B H orvat, P la n n in g a n d th e Market: T h ie Y u g o slav E x p e r i e n c e " . P la n n in g and De ve lo p m en t Pro g ram m in g, O E C D , P a r i s , 1 9 6 4 . 3 9 . B, H orva t, Die Ubernahm e der B e tr ie b s le it u n g durch d ie A rb e ite r in h is t o r is c h e r P e r s p e k t i v e * J, An In t e rn a t io n a l Seminar Worker3 s P a r t ic ip a t io n in Managem ent, V ie n n a , 1 9 5 8 . 4 0 . B . H orvat, P riv re d n i c i k l u s i u J u g o s l a v i j i . Ekonom is t, 71-110. 1 / 1 9 6 6 . 4

4 1 . L j. Madzar, " K o le b a n je z a l i h a kao faktor n e s t a b i l n o s t i j u g o s l o v e n s k e p r iv re d e , Eko n om is t, 1 - 4 / 1 9 6 6 . , 2 6 5 - 2 8 5 , 4 2 . B. H o r v a t, sJK ib e m e ti k a i p r i v r e d n o p l a n i r a n j e :, R e f e r a t n a II me djunarodnoj k o n f e r e n c iji N a u k a i drustvo u H erceg Novom, 1 9 6 6 . 43. B. H orva t, " D i j a l e k t i k a i d in a m ic k i m o d e li , Marks i savremenost, 3 /1 9 6 6 ., 3 5 4 - 3 6 0 .

4 4 . P . S ic h e rl, A n a li z a o d n o s a iz m e d ju f ik s n ih fondova i p ro izv o d a u predratnom i p o sle ra tn o m raz v o ju J u g o s l a v i j e " , E k o n o m is t. 12 /1967., 2 7 5 -2 9 3 . 4 5 . Z . P o p o v , K om p arativn a a n a l i z a privrednog r az v o ja S P R J u g o s l a vije i NR B u g a r s k e " , Eko n o m is t, 1 / 1 9 6 7 . , 2 9 4 2 0 . 2 3

46.

P re g le d ,

O, K o v ac , " U t i c a j s p o lj n e trgovine na d ru stv en u r e p r o d u k c ij u " , 3 /19 6 7 ., 1 8 5 -2 0 4 .

4 7 . B . H orva t, ' P r ilo g d i s k u s i j i o te o riji p a r t i j e , N o se fem e 5, Z a g reb. 1 9 6 7 . 4 8 . B. H orvat, - 'M a rk s is tic k a a n a l i z a d r u stv e n ih k l a s a i suvrem eno jugos la v e n s k o d r u s tv o . G le d i s t a . 10, B eograd, 1 9 6 7 , , 1 2 7 9 1 2 9 1 . 49 Z , M rkusic, O sa vre m enoj i n te r p r e ta c iji te o ri je kom parativnih troskov a ' Medjunar.odni p roblem i I , B eograd , 1 9 6 7 ., 9 . 33

5 0 , B . H o rv a t. Der Markt a l s In stru m en t der P l a4n u n g % Pro bleme Z e n tr a le r W irtschaftsplanung, Wien, 1 9 6 7 ., 1 0 7 1 1 6 . 51 , 52,
Ekonom ska a n a l i z a ,

B. H o rv a t, " P r i l o g z a s n i v a n j u te o rije ju g o s l a v e n s k o g p o d u z e c a " , B e o g ra d , 12 / 1 9 6 7 . , 7 8 . 2

53 54 ,

P . S ich e rl, E m p ir ijs k a a n a l i z a proizvodnih k o e f ic ije n a ta . f ik s n ih fondova na b a z i p roizvodn e f u n k c ij e , Ekonom ska a n a l i z a , 12 , 1 9 6 7 ., 29-48. M. B a z l e r , ' 'A n a l iz a s t e p e n a r a z v ije n o s ti ju g o s l o v e n s k ih pod ru cja "1, Ekonom ska a n a l i z a , 1 / 1 9 6 7 . , 4 9 63. 2 Z. D a c ic , "Dinamicki m e d ju s e k to rs k i model z a o d re d jiv a n je optimalnih in v e s tic io n ih pro grama i problemi n je g o v e prim ene k.od n a s , Ekonom ska a n a l i z a , 12, 1 9 6 7 . , 6 4 7 6 .

5 5 . O. K ov ac, P l a t n i b i l a n s u ju g o slo v e n sk o m s is te m u d r u stv e n o g rac u n o v o d s t v a " , Ekonom ska a n a l i z a , 1 , 1 9 6 7 4 8 9 10 1 . 2 56 " M K oV acevic, :j,K,r a;tkorocnx i dugorocni ekonom ski efe k ti r a z o r u z a n j a J, Ekonomska a n a l i z a , * I 2, 1 9 6 7 ., 1 0 1 11 2 . 5 7 . Z , P o p o v , Z e m lje s a najbrzim privrednim razvojem s a posebnim osvrtom n a razvoj s o c i j a l i s t i c k i h z e m a l j a w , Ekonomska a n a l i z a r 1 - 2 , 1 9 6 7 ., 1 1 2 - 1 2 2 . 58 . B . H orvat, " J u g o s l o v a n s k i s is te m s a m o u p ra v lja n ja in u voz tu je g a k a p i t a l a '* , Ek onom ska r e v i j a , 4, 1 9 6 7 . , 4 0 6 1 7 . 4 5 9 . Z . M rkusic, "'La b a l a n c e d e s paym ents e t le d e v e lo p p e m e n t econom iq u e " , R e f e ra t na simpozrumu, V ien n a , I n s t i t u t e for d eve lo pm e nt, 1 9 6 7 ., 1 - 1 2 . 60 . 61 .
analiza,

B, H o rv a t, ''P r i v r e d n i c i k l u s i , m o n e t^m i fa k to r i i c i j e n e , Ekonom skc 1 -2 /1 9 6 8 ,, 1-21

Z M rkusic, " K r itik a n e k ih e le m e n a ta n e o k e jn z ija n s k o g m odela medjunarodne trg o v in sk e p o lit ik e '* , Ekonom ska a n a l i z a , 1 - 2 / 1 9 6 8 . 6 2 . S. J o v i c i c , Koriscenje grupe poslova kao procenjivackog kriterija u okvitn analiticke procene radnih m esta , Ekonomska analiza, 1 - 2 / 1 9 6 8 . , 1 3 1 -1 5 3 .

V 63 . B. H orva t, " T h e R u le of A c c u m u la tio n in a P la n n e d E conom y *1, 2 /1 9 6 8 ., 2 3 9 -2 6 5 .

K y k lo s ,

6 4 . B. H orvat, " N o te on Wages and E m p loym ent in a L ab o u r Surplus Econom y"', T h e M an ch es ter School, March E d i t i o n , 1 9 6 8 ., 6 3 8 . 6 65 . B . H orvat, " D i e produ ktive A rb e it in d er S o z i a l i s t i s c h e n Ge s e ll s c h a f t *, Osteuropa W irtschaft, 2, 1 9 6 8 . , 9 8 107. 6 6 . B . H orvat, S o c i j a l i s t i c k a robna p r o iz v o d n j a , G le d is ta , B eograd, 10/1968., 1 3 2 1 -1 3 3 0 . 67. Z . M rkusic, N e k a p i t a n j a n a a l t e r n a t i v u : " P r i l a g o d j a v a n j e deviz n o g k u rsa d ir e k tn a k o n t r o l a " , E ko n o m is t, Z a g re b , 12 / 1 9 6 7 . , 89-102.

6 8 . Z . P opov, N eki problemi i z r a d e in te g r is a n o g s i s t e m a drilstvenih r a c u n a , E ko n om is t, Z a g r e b , 2 / 1 9 6 8 . , 4 2 1 4 3 1 . 6 9 . B . H orv at, An I n te g r a te d S y stem of S o c ia l A cc o u n ts for an E c o n o my of the Y u g o sla v T y p e '* , T h e R e v i e w o f Income and Wealth I, New H av e n , C onn., 1 9 6 8 . 7 0 . S. S te f a n o v ic , S u d s k a p r a k s a o n a k n a d i s t e t e c i ji je o s n o v n e s r e c a n a p o s l u . R a d i pravo, B e o g ra d , 1 / 1 9 6 8 . , 929 . 71. M rkusic, O. K o v ac , P . P i l i p i , U s lo v i i k r ite riji z a optim alno u k lju c iv a n je u m edjunarodnu p odelu r a d a i proizvodna o r ije n ta c ija J u g o s l a v i j e " , Ekonomska a n a l i z a , B e o g ra d , 34 / 1 9 6 8 . , 2 4 3 6 3 . 2 L j. Madzar, K re ta n je z a lih a kao in d ik a to r prom ena e f ik a s n o s ti p r iv r e d jiv a n ja \Efconomsfco a n a l i z a , B e o g ra d , 3 / 1 9 6 8 . , 2 6 6 2 9 1 . 4

72. 73 . 74.

S. Z

M rkusic, " K a re a ln ije m p ristu p u problem u k o n v e r ti b iln o s ti " ,

Medjunarodni prdblem i, B e o g ra d , 1 / 1 9 6 8 . , 3 7 54 .

P . S ich e rl, R e g i o n a l a s p e c t s of Y u g o s la v econom ic developm ent a n d p l a n n i n g " , M u l t i d is c i p l i n a r y A s p e c ts o f R e g io n a l D e velo pm ent, P a r i s , 1 9 6 9 ., 1 6 3 - 1 7 8 .

75 . B. Horvat, P r is p e v o k k z a k la d a n iu terfrie ju h o s l o v a n s k ^ h o p o d n ik u " , E c o n o m ic k f caso p is , B r a t i s l a v a , 8 / 1 9 6 8 . , 7 8 9 80 8 . 7 6 . L j. M a d za r, " T r z i s t e i k u l t u r a " , G le d is ta , B eograd, 1627-1786. 12/1968-,

7 7 . D an c ika N ik o lic , P a v l e S ic h e rl, A S tru c tu ra l A n a ly s is of E c o n o m ic D ev e lo p m e n t of Y u g o s la v ia in th e P erio d 1 9 5 2 1 9 6 2 , C z e c h o s lo v a k E c onomie P a p e rs 8, P r a g u e , 1 9 6 7 ., 9 7 1 1 6 .

A
poflHa

6H6nnoTeK a

Cp6nje
1 & 4 3 3 0

INTEGRIRANOST JUGOSLOVENSKE PRIVREDE I SAMOUPRAVNO PLANIRANJE

B. H O R V A T

S E P A R A T

82

\E Hj

1N ST I T U T EKONOMSKIH NAUKA

INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA Dr B. HORVAT, direktor i starjesina Odieljena za privredni sistem Dr 2. MRKUSIC, dekan Foslediplomske skole i starjesina O djeljenja za flnancije i vanjsku trgovinu Dr P. SI^HERL, zamjenlk direktora Dr N. MILEUSNIC, 'starjesina O djeljenja za ekonomiku poduzeca i operaciona istrazivanja S. STAJIC, starjesina O djeljenja za privredni rast i ekonomska m jerenja Insfrtut ekonomskih nauka razvio se iz Istrazivackog odjeljenja Saveznog zavoda za privredno planiarnje, koje je bilo osnovano 1958. godine. Osnovni zadatak Instituta je da proucava teoriju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inozemstvu, da vrsi teorijska i prim jenjena istrazivanja jugosiavenskog privrednog sistem a, da radi na usavrsavanju metodologije privrednog planiranja i podstice usvajanje i prim jenjivanje suvrem enih metoda ekonomske analize i razvoja nove ekonom etrijske i druge analiticke metode. Institut izvodi nastavu III stepena iz oblasti ekonomskih i organizacionih nauka. Radi rjeSavanja konkretnih problema u privrednim poduzecima Institut ima svoj Centar za organizaciju i privredni razvoj poduzeca. U Institutu takode postoji i Elektronski racunski centar u kome se rjesavaju slozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi numericki problemi iz rada Instituta. Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siroj javnosti, Institut se bavi i izdavackom delatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskih djela. Institut ucestvuje u izdavanju casopisa Ekonomska anaiiza.

G % S

jC

3 3 o

I N T E G R IR A N O S T J U G O S L A V E N S K E P R I V R E D E I SA M O U P R A V N O P LA N IR A N JE Branko Horvat, naucni :savetnik

IN S T IT U T EKONOMSKIH NAUKA B E O G R A D , 1969.

E k o n o m is t,

"Integriranost jugoslavenske privrede i isamoupravno planiranje , 2/1969., Zagreb

tf s b ^ s e v

Izdaje i s tamp a: Institut ekonomskih nauka, Beograd, .Zmaj Jovina 12

Brariko H O RVAT

INTEGRIRANOST JUGOSLAVENSKE PRIVREDE I SAMOUPRAVNO PLANIRANJE


1. Regionalno sinhronizirana ciklicnost privrednih kretanja Cesto pitanje, da li je jugoslavenska privreda integrirana u jedno jedinstveno trziste u stvari ne bi trebalo postavljati. Jugosla venska je privreda, naime, nedvosmisleno odgovorila na to pitanje. Integriranost trzista je toliko velika da je dinamika privrednih kre tanja u pojedinim regijam a ili cak u pojedinim gradovima gotovo savrseno sinhronizirana. Jedino je intenzitet nestabilnosti veci u nerazvijenim krajevim a u odnosu prem a razvijenima. U tekstu koji slijedi tu cemo te zu a ona ima izvanredno znacenje za koncipiranje planiranja i ekonomske politike kvantitativno demonstrirati. Medutim, zaseban problem je poseban aspekt integriranosti tr zista, naime, mobilnost resursa. Monopoloidne strukture razbijaju trziste, sm anjuju mobilnost radne snage i sredstava i um anjuju efikasnost privredivanja. Kako je predvideno da se trzisnim strukturam a bave drugi referenti, to ih ja ovdje ne cu obradivati. Kako kvartalni podaci postoje samo za industrijsku proizvodnju, to cemo kom parativnu analizu ciklicnih kretan ja izvesti samo za in dustrijsku proizvodnju. A i tu, zbog pom anjkanja podataka, morat cemo iz grupe nerazvijenih izostaviti Kosmet, a iz grupe razvijenih, Vojvodinu. Tako odredeno nerazvijeno (Makedonija, Bosna i Herce govina i Crna Gora) odnosno razvijeno (Hrvatska, Slovenija) podrucje ucestvuje u ukupnoj industrijskoj proizvodnji zemlje u 1965. godini sa 21% odnosno 45%. K retanja su prikazana na grafu 1, a osnovne m jerne karakteristike u tabeli 1. A gregiranje iz originalnih poda taka izvrseno je tako da su uzeti neponderirani aritmeticki prosjeci lancanih indeksa. Iz tabele se vidi da su am plitude industrijskih kolebanja u ne razvijenim podrucjima znatno vece nego u razvijenima a iz grafa se vidi da putanja lancanih indeksa im a mnogo nepravilniji oblik u nerazvijenim podrucjima. Iz oba fakta proizlazi da je nestabilnost industrijske proizvodnje znatno veca u nerazvijenim podrucjima ne go u razvijenim. Oscilacije su takoder vece i u poljoprivrednoj pro izvodnji1, za koju postoje samo godisnji podaci. Prem a tome, cjelo1 V. m on ografiju M. B azlera, K la sifik a c ija Jugoslavenskih p o dru cja ste p e n u p r iv r e d n e ra zv ijen o sti, J u g o sla v en sk i in stitu t za ekonom ska istra ziv a nia, Beograd, 1968. U toj m on ografiji region aln i cik lu si su obradeni s m nogo v is e pojedinosti. po

B RO J 2

INTEGRIRANOST PRIVREDE I PLANIRANJE

377

kupna privreda nerazvijenih podrucja nestabilnija je od privrede razvijenih podrucja i zahtijeva posebnu paznju organa ekonomske politike.
T A B E LA 1

Mjerne karakteristike industrijskih ciklusa razvijenih i nerazvijenih podrucja


O brtne tacke 1 C 3 co tiO_ > Vrh 1/1955. Dol 1/1956. Vrh 1/1957. D ol III/1958. Vrh 11/1960. D ol 1/1962. Vrh ' 1/1964. D ol III/1967. o c o 3 J h NT 3 5 2 1/1955. 1/1956. 1/1957. III/1958. 11/1960. IV/1961. 1/1964. III/1967. In d ek si u obrtnim tackam a i .J L0 > 2 S S 5 A 2 1/1955. 1/1956. 1/1958. 1/1959. 11/1960. 11/1962. 1/1964. 1/1967. I C O
C/3

A m p litu d e 1 C O W ) ^ tiX > o < u i N ft m 2 O-" " S 3

o GO J > u 3 2 128 98 121 104 118 105 116 100

)_ tU C O 3 '? > 130 103 121 107 118 104 119 99

1 1T 3 s S o l l l 151 102 130 113 124 107 125 96

>2 P q* h

27 18 14 11 14 15 20

30 23 17 14 13 11 16

49 28 17 11 17 18 . 29

Povecanje opce industrijske nestabilnosti od 1960. nadalje, moze se objasniti povecanjem nestabilnosti u nerazvijenim podrucjima (u razvijenim podrucjima am plitude kolebanja smanjuj-u se sve.do posljednjeg vrha, v. tabelu 1). To posebno vazi za razdoblje od pocetka posljednje reforme. Naime, u cjelokupnom ranijem razdoblju putanja indeksa rasta nerazvijenih podrucja je iznad putanje razvijenih podrucja (v. graf 1). Medutim, sredinom 1966. tempo industrijske ekspanzije nerazvijenih podrucja pada ispod tempa razvijenih pod rucja, a u 1967. dolazi cak do apsolutnog sm anjivanja industrijske proizvodnje. Izuzev u drugom ciklusu, obrtne tacke razvijenog i nerazvijenog podrucja poklapaju se s obrtnim tackam a industrijske proizvodnje u cjelini. Prem a tome, industrijski su ciklusi sinhronizirani u svim pod rucjim a Jugoslavije. Ono sto se izuzetno dogodilo u drugom od navedenih ciklusa, tj. u 1958. godini, sastoji se u tome sto je u nerazvijenom podrucju doslo do nagle akceleracije proizvodnje, upravo u vrijem e kad se produbljivala retardacija proizvodnje u razvijenom podrucju. I time se upravo objasnjava izuzetno blaga industrijska recesija u 1958. godini. Za gradove postoje k v artaln i podaci o industrijskoj proizvodnji tek od 1962. Razm otrit cemo slucaj Zagreba i Beograda, kao dvaju najvecih industrijskih centara u zemlji. Na grafu 2 su ucrtana kretanja industrijske proizvodinje u Zagrebu i Beogradu, kao i za cjelokupnu jugoslavensku industriju. Ponavlja se slika koju smo vec analizirali. Akceleracije i retardacije i obrtne tacke se podudaraju s time
4 E konom lst br. 2/69

378

EKONOMIST

GOD. X X I I

Grafikon 2
LA N C A N I IN D E K SI IN D U ST R IJSK E PRO IZVO DN JE GRADOVA ZAG REBA, BEO G R AD A I SFR J

da su am plitude vece od jugoslavenskog prosjeka. Ma sto privrednici Zagreba ili Beograda poduzimali, kad jugoslavenska privreda krene prem a dolje i proizvodnja njihovih poduzeca ce se usporiti a pianovi proizvodnje, prodaje, investicija, modernizacije izvoza ostat ce neizvrseni; kad jugoslavenska privreda krene u novi uspon, zapreke uspjesnom poslovanju pocinju istog trenutka nestajati a zagrebacka i beogradska i ljuibljanska i sarajevska i skopska itd. privreda uci ce u period prosperiteta. I tako sve do iduce obrtne taoke ciklusa. Jugoslavenska privreda je ocigledno jedinstvena privreda. I zato zahtijeva jedinstvenu ekonomsku politiku.

B RO J 2

IN TEGRIRANOST PRIVREDE I PLANIRANJE

379

2. Kriza planiranja u Jugoslaviji -Privredno planiranje treba da rijesi dva zadatka koja laissez-faire privreda nije u stanju rijesiti: da elim inira cikluse i da povisi stopu rasta. P rivreda je, kao slozeni sistem s uzvratnim spregama i zakasnjenjima, inherentno nestabilna. Otud ciklusi koji se mogu kontrolirati jedino adekvatnom stabilizacionom, anticiklicnom politikom. U klanjanje ciklicnosti povecava samo po sebi stopu rasta. Ali, povrh toga, planiranje omogucuje da se ex ante analizom unaprijed odaberu najpovoljnije alternative koje ce trziste onda samo verificirati, umjesto da se trzistu ostavi da metodom pokusaja i pogresaka provodi spo>ra, gruba i malo efikasna, ex post uskladivanj a. Na taj je nacin uspjesno planiranje identicno s nepostojanjem ciklusa i visokom stopom rasta. I obrnuto, ciklicnost i niska stopa rasta ukazuju na efekte planiranja. U Jugoslaviji je u posljednjem deceniju doslo do usporavanja ra sta i povecavanja privredne nestabilnosti. Prem a tome je ocigledno da je doslo do krize u planiranju. Bit ce korisno da se kvantificiraju oba aspekta te krize, kao i da se naznaci i treci: sve veci raskorak planskih predvidanja od realizacije. Predlazem da privrednu nestabilnost mjerim o na dva nacina koji se medusobno dopunjuju: relativnim devijacijam a od nekog standarda i am plitudam a ciklusa. U vezi s prvom metodom pretpostavit cu da se stabilizirana privreda razvija po nekoj uravnoteeznoj priblizno konstantnoj stopi. Tu cemo stopu odrediti kao prosjek svih godisnjih stopa rasta u prom atranom razdoblju, a izrazit cemo je prosjecnim godisnjim lancanim indeksom. Tada ce indeks nestabilnosti biti izrazen omjerom prosjeka devijacija od standardnog indeksa i tog standardnog indeksa. Indeksi nestabilnosti za industriju, poljoprivredu, uvoz, izvoz i drustveni proizvod su navedeni u tabeli 2. Smisao indeksa nestabilnosti mozemo uociti na konkretnom primjeru. Na prim jer, indeks 5,6 za industriju u razdoblju 196568, znaci da je industrijska proizvodnja u te cetiri godine odstupala u prosjeku 5,6% prem a gore ili prem a dolje u odnosu prem a standardnom volumenu proizvodnje, koji bi se dobio da je industrija uravnotezeno ekspandirala po stalnoj stoDi od 10,7% godisnje. Drugim rijecima, oscilacije predstavlj.aju 5,6/o uravnotezenog volumena proiz vodnje. Iz tabele se vidi da je u svim promatranim agregatima doslo do ubrzavanja rasta u osmogodisnjem razdoblju, prije 1960. godine, i do izrazenog nsporavanje rasta poslije te godine. U posljednje cetiri godine usporavanje rasta je bilo drasticno. Isto se tako vidi da je u svim, agregatima doslo do povecanja nestabilnosti u poslednjem razdoblju u odnosu prema pretposljednjem . Ovi nalazi ne dopustaju sumnje: od 1965. godine, kad je incirana privredna reforma, ciji je zadatak bio srtabilizacija privrede i integriranje u svjetsku privredu, privredni rast je naglo usporen; ukljucivanje u svjetsku trgovinu, m jereno ekspanzijom vanjske trgovine, je zakoceno a privredna ne stabilnost se povecala.

C O 00 o

TABELA 2

Stope rasta i koeficijenti nestabilnosti po cetvorogodisnjim razdobljima 195219G8.


F izick i obim p roizvodnje In dustrija Indeks n esta b il nosti P oljop rivred a Indek s n esta b il nosti D ru stv en i proizvod B ez p o ljop rivred e Indeks n esta b il nosti U kupn i Indeks n esta b il nosti

U v oz Indeks n esta b il n osti

I z V o z Ind eks n esta b il n osti 16,4 4,8 5,7 6,9 8,5 A m plituda

ft O te! o

Stopa rasta

Stopa rasta

Stopa rasta

Stopa rasta

Stopa rasta

Stopa rasta

1953 -56. 1957--60. -64. 1961 19 6 5 --68. 19 5 3 --68.

12,8 14,0 11,5 4,5 10,7

2,2 3,0 4,1 5,6 3,7

10,3 13,8 4,3 0,5 7,2

22 ,6 22 ,6 4,1 10,4 14,9

8,4 12,5 10,4 5,3 9,1

2,7 3,0 3,4 3,5 3,2

8,0 12,1 8,7 4,4 8,3

7,3 6,8 3,5 3,7 5,3

7,3 15,9 12,9 8,3 11,1

11,9 12,6 8,3 7,6 10,1

9,4 15,2 12,3 9,3 11,5

C o !-3

N apom ena: Stop e rasta p red sta v lja ju prosjek e god isn jih stopa rasta u odnosnim razdobljim a i izrazene su u postocim a. 2 teodi&nji lanCani in d ek s prosjefini lan can i in d ek s 1953 68) n ------ ------------------------ : . . . . , --------------------------- X 100 prosjecn i la n ca o i in d ek s 1953 68. Izvor: S t a t i s t i i k i godiSnjaci Jugoslavije. Xndeks mestafoilnosti =

O O O
X X

C D

S 3 O

C O T A B E LA 3

Amplitude ciklusa industrije, gradevinarstva, uvoza i izvoza 19551968.


I in d u s t r i j a A m p litu d a G odisnji lan can i indek s G r a d e v i n a r s t v o A m plituda G odisnji lan can i in dek s U v o

5 3
I

z*
A m p litu d a K vartal

z V 0 z*
Godisnj i lan can i indeks

E l

G odisnji lan can i indek s

SI I3 S 3
te!

K vartal

K v a rtal

K vartal

Vrh D ol Vrh D ol V rh D ol Vrh D ol V rh D ol

1/1955. 1/1956. 1/1957. III/1958. 11/1960. 1/1962. 1/1964. III/1967.

130 103 121 107 118 104 119 99

27 18 14 11 14 15 20

11/1953. 1/1966. 11/1957. 1/1959. IV/1959. 1/1969. 1/1964. III/1965.

149 60 129 102 115 88 128 84

__
89 69 27 13 27 40 44

11/1955. 11/1956. 11/1957. IV/1958. 11/1960. III/1962. 11/1964. 11/1965. 11/1966. 1/1968.

135 104 140 98 119 98 127 98 120 104

__
31 36 42 21 21 29 29 22 16

III/1954. 11/1955. 11/1956. 1/1959. III/1960. IV/1961. IV/1962. 1/1964. IV/1965. 1/1968.

127 107 127 109 118 99 129 111 123 98

__
20 20 18 9 19 30 18 12 25

o to > -i 1 3 SI I3 fo
O

1 3
te! l-H

fo
te!

N a bazi 4 -k v a rta ln ih pom iindh prosjeka.

t? 3

382

EKONOM1ST

GOD. X X I I

Godisnji podaci, koje smo do sada koristili, uprosjecuju kretanja i stoga ublazavaju oscilacije. Zato cemo sada indeks nestabilnosti, kao m jeru nestabilnosti, dopuniti usporedivanjem am plituda nekih serija za koje postoje kvartalni podaci. To je uradeno u tabeli 3. Izuzev djelomicno u uvozu, u prom atranim serijam a prije 1960. am plitude ciklicnih oscilacija se smanjuju. Poslije I960, u sve cetiri serije, am plitude se povecavaju. Dolovi ciklusa u industriji i izvozu u 1967. odnosno 1968. godini predstavljaju najnize tacke tih serija u citavom prom atranom razdoblju. A am plitude od vrha do dola, od 20 odnosno 25 poena, znace da se tempo rasta u retardacionoj- fazi ciklusa usporava za citavih 20%, mjereno volumenom proizvodnje. Buduci da se to desava u jednom intervalu od svega oko tri godine, ocigledan je ogroman stepen nestabilnosti privrede. P ri tome gradevinarstvo pokazuje jos veci stepen nestabilnosti nego industrija i izvoz. P rivrednu nestabilnost posljednjih godina odredeno moze osvijetliti i jedna m edunarodna usporedba. Posluzit cu se u tu svrhu obracunom Z. Fallenbuchla, koji je nedavno prezentirao na naucnoistrazivackom sem inaru Instituta ekonomskih nauka u Beogradu i koji je naveden u tabeli 4.
TABELA 4

Koeficijenti nestabilnosti osam zemalja 19611967.


N arodni dohodak 1961-- 6 7 . K o eficijen t nesta-bilnosti In dustrija , 1 196166. K o eficijen t n e sta b il nosti P oljoprivreda 1961-- 6 5 . K o eficijen t .nestabil nosti 2,0 1,3 1,7 1,3 6,0 2,0 9,0 11,3

Stopa rasta u % >

Stopa rasta u " /o

Stopa rasta

S ov jetsk i S avez' R um unija P oljska B ugarska N jem acka DR M adarska Ju goslavija C ehoslovacka

7 9 9 8 4 5 7 4

0,1 0,2 0,2 0,3 0,3 0,4 0,5 1,0

9 13 8 12 6 8 10 6

0,1 0,1 0,1 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5

2 3 3 3 1 2 1 0,4

K oeficiien t n cstab iln osti J

(godisnja stopa rasta prosjecna stopa rasta) = _________________ prosjecna stopa rasta ___-------------------------- 1-----------------------

U promatranom razdoblju od svih istocnoevropskih privreda jedino je cehoslovacka bila nestabilnija od jugoslavenske. Rumunija, Bugarska, Poljska i Sovjetski Savez imali su istu ili visu stopu rasta, a visestruko nizi stupanj nestabilnosti. Politicke implikacije takve situacije su prilicno ocigledne, a konzekvence daljnjeg produbljivanja dosadasnjeg stanja mogu biti vrlo ozbiljne.

U /ll

BROJ 2

I N T E G R I R A N O S T P R I V R E D E I P L A N I R A N JE

383

Treci aspekt krize planiranja je sve vece odstupanje iealizacije od planskih predvidanja. Tu konstataciju ne mozemo savim egzaktno dokumentirati, jer je u posljednje vrijem e tesko nedvojbeno ustanoviti sto su zapravo bila planska predvidanja u godinama poslije 1965. Nize navodim rezultate obracuna M. Ostracanina.2
T A B E LA 5 K o eficijen ti odstupanja 1957 60. N arodni dohodak In dustrijska proizvodnja P oljoprivredna p roizvodnja Izvoz U voz Z aposljavanje 0,57 0,17 0,76 0,35 0,52 1961 64. 0,59 0,42 0,64 0,29 0,62 Stope rasta D ru stven i plan 1965Y0. 7,58,5 9 10 3;S 6 2,53 0 stv a r e n ie * u stv a r en je 1965 68. 4,7** 3,3 3,7 5,0 11,9 0,9

* SZS, J u g o s l a v i a iz m e d u VIII i I X kon gresa S K J . ** P rocjena, cijen e 1960.

Vidi se da se nepredvidivost industrijske proizvodnje, koja je nosilac razvoja, poslije 1960. veoma povecala tj. oko dva i po puta. Nepredvidivost industrijske proizvodnje priblizila se onoj u poljoprivredi. Relativno dobri rezultati poljoprivrede, tj. smanjivanje odstupanja realizacije od predvidanja, ublazuju negativne efekte na kretanje proizvodnje u cjelini u prve cetiri godine poslije 1960. Medutim, vec i u tom razdoblju gotovo polovina svih prom atranih plan skih predvidanja pokazuje se precijenjenom (prema jednoj trecini u razdoblju 195660). Zbog velikih odstupanja od plana, petogodisnji plan 196065. je bio napusten u 1962. i izraden novi nacrt sedmogodisnjeg plana 196370. Ali se kasnije i od tog nacrta odustalo. Izraden je novi plan za razdoblje 196570. Iz prednjih podataka se vidi da ni taj plan nece biti ostvaren (osim u uvozu i, mozda, u poljoprivredi). U vezi s kretanjim a u januaru 1968. Jugoslavenski institut za ekonomska istrazivanja dao je ovu sum arnu ocjenu3: .. . neispunjavanje planova u posljednjih nekoliko godina n ije ni slucajna ni sporadicna pojava. Do toga nije doslo tek poslije 1965. tj. otpocinjanjem reforme. Lorn se u stvari dogodio vec 1960. Otad privredna kretanja sve vise izmicu kontroli drustva. Postavlja se pitanje kako je do toga doslo i sto treba uraditi da bi se situacija trajn ije popravila? Cini se da uocenu pojavu mozemo ovako objasniti. Izvanredno brz privredni razvoj u osmogodisnjem razdoblju 195260. pa i neko liko godina kasnije (drustveni proizvod se povecao vise od dva puta do 1960, odnosno, tri puta do 1964; industrijska proizvodnja oko tri
2 Ju goslaven sk i in stitu t za ekonom ska istrazivan ja, S u m arna analiza priv re d n ih kreta n ja i p rije d lo zi za e k o n o m s k u p olitiku , Beograd, 1968, ss. 17 18. 3 Loc. cit.

384

EKONOMIST

GOD. X X I I

puta do 1960, odnosno, vise od cetiri puta do 1964) doveo je do raskoraka izmedu privredne baze i institucionalne nadgradnje, izmedu ogromno naraslih potreba jedne velike i kompleksne privrede i zaostajanja kadrova i institucija, koji tom privredom treba da upravljaju i da je usm jeravaju. Upravo zbog prevladavarija tog raskoraka poduzete su reforme u 1961. i 1965. godini. Medutim, kako su obje reforme bile nedovoljno priprem ljene, kako nisu izvrsena neophodna prethodna istrazivanja, kadrovi nisu priprem ani a funkcioniranje specificne jugoslavenske privredne masine ostalo je nedovoljno poznato ocekivani rezultati su izostali i pojavili su se ozbiljni ekonomski i politicki problemi. 3. Institucionalni model jugoslavenskog privrednog sistema Da bismojna adekvatan nacin odredili sistem planiranja koji odgovara jugosiavenskoj privredi, moramo najprije ustanoviti osnovnu institucionalnu strukturu, institucionalni model te privrede. Prikazat cemo taj model shematski na razini federacije4. Model je najvecim dijelom vec u praksi realiziran, a neke modifikacije i.dopune, koje mi se cine nuznim za dosljedno kom pletiranje modela, i jos nisu ostvarene, posebno cu kom entirati. Jugoslavenski se privredni sistem sastoji od autonomnih, samoupravnih, radnih organizacija i individualnih proizvodaca u oblasti privrede i neprivrede, i drzavnih organa. Zadatak potonjih je da neadm inistrativnim vezama koordiniraju aktivnost privrede i nepri vrede i da putem drzavne adm inistraciie obavljaju odredene zajednicke drustvene poslove (javna uprava, sudstvo, narodna obrana, vanjskopoliticki poslovi i si.). Funkcioniranje naseg privrednog sistema se osniva na pretpostavci m aterijalne zainteresiranosti samoupravnih kolektiva za m aksim iranje dohotka, i sposobnosti odnosno mogucnosti Skupstine i SIV-a da putem svojih specijaliziranih organa stvore takve uslove privredivanja da privredni subjekti autonomnim odlukama djeluju upravo u smislu opceg interesa. Obje pretpostavke su potvrdene suvremenom teorijom ekonomske politike i suvremenom praksom decentralizirane trzisne privrede. Izmedu centra (Skupstine) i periferije (radne organizacije) djeluju cetiri tipa gravitacionih sila, koje odrzavaju sistem u ravnotezi a privredne subjekte na predvidivim putanjam a drustvenog interesa. To su inform ativno-konzultativne veze (informacije i dogovaranje), trzisne veze, privredno-regulativne veze (privredno zalconodavstvo i instrum enti ekonomske poli tike) i adm inistrativne veze. Potonje su izuzetne u odnosu prema privrednim subjektim a i u nacelu se odnose samo na razne organe kao sto su sekretarijati, Narodna banka i neki zavodi. Postoji i peti tip veza politicke koji cjelokupnu stru k tu ru zatvaraju povezivanjem radnih organizacija sa Skupstinom i tokovima direktiva
4 S m anjim izm jenam a ovaj je prikaz p reuzet iz stu d ije Ju goslaven sk og in stitu ta za ekonom ska istra ziv a n ja ,Ocjena ek o n o m sk e situacije i p r e d v id a n ja d a ljn jeg razvoja, B sograd, 1969, str. 2937.

B RO J 2

IN TEGRIRANOST PRIVREDE I PLANIRANJE

38 5

NEPRIVREDN E RADNE ORGANIZACUE

pga gpg pap pgO


N tociie ln stitu c lje s k o le O n iv e rz ite tl KoUnnio-aiiitiilke InsL Zdnvst.1 socUtl.oatanove Sportsk* 1

1 1 ,1
I

i i

t *

t 1

>i

Kj iz l

trilSte

"BftTeznl rad za pmftii Btvjet Zavodh isplulraaje pnfti<zm trazlTanja 0 **

Obrazorne zajednicfr

Zavod za statlfitiku Zavod za plaolraaje * _ Zavod zk cijene i dohotke

1 -------1 -------- - 1 --------1

PRIVREDNE RADNE ORGAMIZACIJE

. ------------ L

Tok dlrektiFm 1 Inform aclja AdalnlstratiToe veze

--------- -------- Prlvredno repilatlTne veze ----------T rilsa e vez e ......... infonDatlTne konoultadv.veze

SH EM A TSK I PR IK A Z JU G O SL A V E N SK O G PRIVREDNO G SISTEM A

(strelicama) usm jerenim od periferije prem a centru. Da ne bismo nepotrebno prosirili predm et istrazivanja, te veze nisu prikazane na dijagram u i ne analiziraju se u tekstu. U modelu na slici dana su neka rjesenja koja jos ne postoje u praksi ali proizlaze iz logike sistema pa cemo ih posebno objasniti. Da pocnemo od privrednih radnih organizacija poduzeca i individualnih proizvodaca. Njihovu aktivnost koordinira prvenstveno trzi ste. No trziste je veoma neprecizan mehanizam koji zahtijeva neprestano podesavanje. To se postize prije svega opcim privredno-regu-

386

EKONOMIST

GOD. X X I I

lativnim m jeram a i instrum entim a ekonomske politike, kojim a se sluzi SIV. Nadalje, financijske tokove kojima se osigurava drustveno svrsishodna alokacija sredstava, regulira Narodna banka putem bankovnog sistema. Ovdje treba dodati da se javlja nuznost centralne intervencije u oblasti vanjskotrgovinske razm jene (kreditiranje i osiguranje izvoza), investicija (izuzetno krupni objekti kao sto su velike hidrocentrale, melioracije i si.) i regionalnog razvoja. Za te posebne nam jene osnovane su posebne. institucije: Fond za nerazvijena podrucja i Fond za kreditiranje izvoza, a samo je pitanje vrem ena kad ce, u odgovarajucem obliku, biti ponovno uspostavljen i Opci investicioni fond (iako kvalitativno i kvantitativno razlicit od ranijeg OIF-a). Ta tri fonda su u dijagram u navedena u cetvorini Fondovi za privredne intervencije. No daljnja istrazivanja mogu pokazati da je mozda svrsishodnij e form irati jednu saveznu banku s odjeljenjim a za nerazvijena podrucja, kreditiranje izvoza i investicije. Ponudu i potraznju na trzistu mogu organi ekonomske politike regulirati direktno putem dviju direkcija: za razerve prehram benih proizvoda i za rezerve industrijskih proizvoda. Cijene kontrolira Zavod za cijene. Zavod je dosad bio orijentiran pretezno prem a adm inistrativnoj kontroli cijena i u tom je smislu vec dulje predstavljao strani elem enat u sistemu. U posljednje vrijeme u Zavodu se sve vise radi na tome da se SIV-u predlazu m jere ekonomske intervencije (npr., suzbijanje monopolnog podizanja ci jena pojacanim uvozom). Medutim, kriterij, da li je neka cijena opravdana ili nije, moze se izvesti jedino iz analize dohotka. Isto tako, efikasna kontrola cijena moze se postici jedino pomocu kontrole do hotka (tj. realizacijom nacela svakome prem a radu). Zbog toga bi Zavod morao prosiriti svoju djelatnost na analizu i kontrolu dohodaka. Na koji bi se nacin to moglo uraditi, navedeno je u ranije spomenutoj publikaciji3. U vezi s time, trebalo bi Zavod i nesto drugacije organizirati tako da se od iskljucivo drzavnog organa pretvori u instituciju u kojoj su zastupljeni svi relevantni interesi. To bi se moglo postici form iranjem jedne arbitrage za pitanja dohodaka i cijena, u koju bi usli predstavnici Zavoda za cijene, sindikata, komora i naucnih organizacija iz privrede. Zavodi za planiranje i statistiku im aju u nasem sistemu samo inform ativno-konzultativnu funkciju. Vec se dulje vodi rasprava treba li federacija da ima naucne in stitute ili ne. Simptomaticno je da se o necem takvom moglo uopce raspravljati. Ocigledno je da se rad drzavne uprave m ora osniv.ati na naucnim rjesenjim a a njih nem a bez sistematskog naucnog rada. Prem a tome, vlada i njeni organi morali bi se najuze oslanjati na rad najboljih naucnih organizacija. Ali, da bi bile naucne, te organizacije m oraju biti autonomne i stoga ne smiju biti drzavne u klasicnom smislu, tj. pod adm inistrativnom kontrolom drzave. Zbog toga je veza izmedu instituta i SIV-a prikazana kao informativno-konzultativna. SIV moze, bilo osnovati nove naucne organizacije, bilo dugo3 S u m a rn a analiza, str. 41.

BROJ 2

I N T E G R I R A N O S T P RI VR E DE I P L A N 1 R A N J E

387

rocnim aranzmanima zakupiti kapacitete postojecih instituta. Jedino sto ne moze uraditi jest, da se odrekne dugorocnog naucnog rada uopce sto se, na zalost, desilo u posljednjih nekoliko godina. Od zavoda, koji bi morali biti vezani uz federaciju, misli se na geoloski ' i hidrometoroloski zavod i slicne institucije. Ranija je analiza pokazala da su potencijali naseg drustveno-ekonomskog sistema ostajali neiskoristeni i dolazilo je do ozbiljnih privrednih. potresa je r je ekonomska politika zaostajala za potrebam a zemlje i nalazila se osjetno ispod nivoa suvremene ekonomske nauke. Radi povezivanja nauke i operative i unosenja svjezih ideja u ekonomsku politiku i planiranje, bilo bi korisno pri Saveznom izvrsnom vijecu (ili Skupstini) osnovati vijece ekonomskih savjetnika. Vijece bi se sastojalo od, npr., tri clana, renom irana naucna radnika koji bi za 24 godine napustali svoja radna m jesta u institutim a i univerzitetim a, s time da se za to vrijem e posvete prakticnom radu na analizi ekonomskih kretan ja i form uliranju ekonomske politike. U priprem anju m aterijala VES bi se oslanjao bilo na vlastiti analiticki aparat, bilo na aparat privrednih resora, i rad nekog naucnog instituta, specijaliziranog za pitanja privrednog sistema i planiranja. VES bi priprem o godisnje izvjestaje o kretan ju privrede u zemlji, za potrebe SIV-a i Skupstine, a furikcija bi mu bila iskljucivo savjetodavna. Jedva da treba dodati da clanovi VES-a treba da budu zaista vrhunski naucni radnici. Ukoliko bi se zbog oportunosti birale samo pogodne licnosti, kao sto se to desava s nekim drugim savjetodavnim organima, bilo bi uputnije da se to tijelo i ne osniva jer realne pomoci ne bi bilo, a nauka bi se diskreditirala. Privreda gradi i vlastite koordinativne mehanizme, od kojih su najvaznije komore. Medutim, u radu postojecih komora mnogo toga ne zadovoljava tako da organizacija i funkcije komora zahtijevaju ozbiljno daljnje istrazivanje. Aktivnosti skola, bolnica, muzeja i neprivrednih radnih organiza cija uopce, ne mogu se koordinirati neposredno putem trzista, kao sto je to slucaj s poduzecima. U jednom socijalistickom drustvu, bolestan covjek treba da bude izlijecen a talentirani omladinac obrazovan, neovisno o tome da li i koliko moze platiti. S druge strane, budzetsko financiranje neprivrednih djelatnosti- vodi direktno u etatizam, sto je nespojivo s nasim drustveno-ekonomskim sistemom. Rjesenje te dileme je u tome da se izmedu drzave i neprivrednih radnih organizacija interpoliraju posebni samoupravni mehanizmi interesne zajednice. Te zajednice dobivaju sredstva na osnovi odluka predstavnickih organa i tada, u ime drustva, kupuju usluge nepri vrednih proizvodaca. Tako se stvara posebni tip trzista, kvazitrziste, koje omogucuje da se odnosi neprivrede i drustva postave na eko nomsku osnovicu, da kolektivi neprivrede sacuvaju samoupravnu autonomiju, a da se istodobno u oblasti obrazovanja, kulture i zdravstva ocuvaju odnosi raspodjele prem a potrebama, to je jedan od postulata socijalistickog drustva. Buduci da i poduzeca mogu intervenirati u oblasti neprivrede bilo direktnim kupovanjem usluga, bilo stva-

388

EKONOMIST

GOD. X X I I

ranjem posebnih fondova to su te veze na slici prikazane povezivanjem trzista i kvazitrzista. Posebeno mjesto u sistemu zauzima naucni rad. Razvoj suvremene privrede i polozaj u medunarodnoj konkurenciji ovise kljucno o razvijenosti naucnoistrazivackih i razvojnih kapaciteta u zemlji. Zbog toga se razvoj naucnih organizacija i usm jeravanje naucnog rada ne mogu prepustiti slucaju i spontanosti lokalne inicijative. Potrebni su jaki drustveni fondovi6, i efikasan plansko-koordinativni mehanizam. U tom pogledu i Savezni fond i Savezni savjet znatno zaostaju za potrebam a zemlje. Predlaze se da Savezni savjet za koordinaciju na ucnih djelatnosti ostane i dalje tijelo u kojemu su zastupljeni svi relevantni interesi, ali da predsjednik Savjeta bude clan SIV-a. Sa vjet, umjesto da se oslanja na adm inistrativni aparat, trebalo bi da se oslanja na jedan zavod za planiranje naucnih istrazivanja, koje mu bi na celu stajao ucenjak vrhunskih kvaliteta. Ustanoviti najefikasniie pravce naucnih istrazivanja za nase uslove, adekvatna raspodjela raspolozivih sredstava na pojedina podrucja istrazivanja, orga nizacija naucnog rada na narodnom nivou, sa svim aktivnostim a koje su ukljucene (od obrazovanja naucnih radnika do financiranja nauc nih institucija) sve to predstavlja rad koji mogu uspjesno obaviti jedino naucni radnici i jedino u instituciji koja je za taj rad specijalizirana. Sadasnja kaoticnost u naucnim istrazivanjim a, minimalni efekti i masovno em igriranje naucnih kadrova znace negativan dokaz te tvrdnje. Moze se dodati, da je alternativno institucionalno rjesenje koncentriranje koordinacije i program iranja naucnog rada u Akademiji nauka kao u istocnoevropskim zemljama. Ali to rjese nje nasem decentraliziranom samoupravnom sistemu vjerojatno ne odgovara. Na kraju treba spomenuti, da su u gom jem modelu privrednog sistema obuhvaceni jedino odnosi federacije i osnovnih privrednih subjekata. To je ucinjeno djelomicno, zbog preglednosti, ali ponajvise zbog toga sto taj odnos predodreduje sve ostale odnose. Repu blike i opcine mogle bi se na slican nacin uklopiti u opisanu shemu ali se njihova uloga u privrednom procesu razlikuje po kvaliteti a ne samo po kvantiteti od uloge federacije, o cemu ce biti rijeci u narednom poglavlju. U vezi s daljnjim razvojem naseg privrednog modela treba predvidjeti izrastanje samoupravnih stru k tu ra od periferije prem a centru, i postepeno m ijenjanje operativnih karakteristika drzavno-adm inistrativnog centra. SIV bi od vlade trebao da se postepeno pretvara
0 Vazno je upozoriti da u teh n ick i najrazvijen ijoj zem lji, SA D , savezn a vlada u cestvu je u fm an ciran ju istrazivackog rada u pojed in im granam a sa slijed ecim postocim a: elek troin d u strija i elek tron ik a 65/o strojogradnja 31/o prerada m etala 28% ' k em ijsk a in d u strija 20% (J. J. S ervan Schreiber, A m e r ic k i iza zov, Epoha, Zagreb, 1968, str. 67). B uduci da u Ju gosla v iji ne p ostoje g igan ti kao sto su D u P ont. G eneral E lectric ili W estinghouse, to su istrazivacki p o ten cija li in d u strije znatno slabiji, a potrebe za centralnim fon d ovim a znatno vece.

B RO J 2

IN TEGRIRANOST PRIVREDE I PLANIRANJE

389

u poslovni odbor privrede i neprivrede, s prvenstvenim zadatkom da za Skupstinu priprem a institucionalna rjesenja za ujednacavanje uslova privredivanj a a da neposrednom intervencijom ekonomskih instrum enata ostvaruje trzisnu ravnotezu. Treba im ati u vidu da aksiom suvremene ekonomske politike predstavlja stav: privreda i neprivreda tj. ekonomski subjekti ne mogu pogrijesiti. Pogresna moze biti jedino ekonomska politika, ukljucivsi i institucionalna rjesenja. Ekonomska politika mora uzim ati u obzir karakteristike ponasanja privrednih subjekata slicno kao sto i konstruktor mora uzimati u obzir karakteristike m aterijala koji upotrebljava. I kao sto se ne moze reci da se pregorjela zica pogresno ponasa prem a protoku struje tako se ne moze reci da se prezaduzena poduzeca ili dezorijentirane naucne organizacije nisu prilagodile reformi. Te su usporedbe, naravno, pojednostavnjene je r su ekonomske veze mnogo slozenije nego tehnoloske, ali ostaje aksiom da ekonomski subjekti uvijek reagiraju pravilno na m jere koje, m edutim , mogu biti pravilne ili pogresne u sistem u koji moze biti efikasan ili neejikasan. U tom smislu, zadatak vlade kao poslovnog odbora jest da svojim m jeram a daje privredi i neprivredi takve param etre za odlucivanje da ce ekonom ski subjekti, slijedeci svoje m aterijalne interese, donositi samoupravne odluke koje su ujedno i drustveno najkorisnije. Upravo se u tom pogledu ekonomska funkcija SIV-a razlikuje i od funkcije vlade u jednoj liberalnoj trzisnoj privredi gdje vlada nije odgovorna za privredna kretanja pa se drzi po strani od privrede i od funkcije vlade u jednoj etatistickoj privredi gdje vlada adm inistrativnim planiranjem rukovodi privredom. 4. Daljnje usavrsavanje institucionalnog modela Postojeca institucionalna stru k tu ra predstavlja jedan dobrim dijelom izgradeni model privredivanj a, cija su osnovna rjesenja medusobno konzistentna. Osim toga, to je potencijalno izvanredno efi kasan model privredivanj a. Stoga ubuduce vise ne mozemo ocekivati neke nove drasticne institucionalne promjene, niti u tom pravcu treba traziti mogucnosti daljnjeg usavrsavanja privrednog sistema. Umjesto institucionalnih prom jena, za efikasnost privredivanj a postaje kljucna ekonomska politika, odnosno, planiranje privrednog razvoja u sdrem smdsliu (strateski ciljevi razvoja i njihovo provodenje na kratki i dugi rok). Sto se tice usavrsavanja osnovnog mo dela, tu se mogu uociti dva tipa prom jena. P rije svega, radi se o korekcijam a i dopunama cija nuznost je vec danas ocigledna i koje neposredno predstoje. A zatim, radi se o dugotrajnom procesu samoupravne izgradnje privrede, koji treb a da postepeno el:i m inira drzavnu intervenciju, da izgradi sam oupravne strukture od periferije prem a centru i da vladu zajedno s drzavnom administracij om potisne izvan centra ekonomskog 'kozmosa. O 'korekcij ama i dopunama, sto najvjerojatnije neposredno pred stoje, vec je bilo rijeci u prethodnom poglavlju i ovdje je dovoljno dati kratak rezime. P rije svega, sve veca slozenost privrede i drustva zahtijeva da se vlada i Skupstina a isto tako i komore, sindi-

390

EKONOM1ST

GOD. X X I I

kati i politicke organizacije u svojim odlukama sve vise oslanjaju na nauku. Nauka, naravno, ne moze zam ijeniti politicku odluiku, koja uvijek predstavlja vrednovanje, odrazava interese i ne moze se reducirati na strucnu analizu. Ali nauka moze i treba da zamijeni dosadasnje im provizacije i dilentatizam u strucnoj sferi, uslijed cega su pol'iticki organi dobivali nepotpune ili pogresne informacije, nerealne ili pogresne alternative, prijedloge koji iskrivljeno ili pogresno odrazavaju interese, a ponekad su i dijam etralno suprotni interesim a koje navodno odrazavaju pa su stoga na takvoj osnovi nuzno ,donasane i pogresne politicke odluke. Ukoliko je ova analiza tacna a ima bezbroj indikacija da jest tada bolfe funkcioniranje privrednog sistevia. treba prvenstvenp traziti u strucnoj, a ne u politickoji sferi. Jedva da moze biti sum nje u to da je bitka za politicku orijentaciju prem a sam oupravljanju, decentralizaciji i deetatizaciji dobivena. No isto tako malo ima sum nje da je bitka za efikasnu realizaoiju tih ciljeva u nasoj privredi tek pocela i da posljednjih godina nije bila vodena s velikim uspjehom. Moze se dodati da neuspjesi u strucnoj realizaciji mogu im ati veoma opasnih reperkusija i na poli ticke ciljeve. Naime, jednog dana moze doci do masovne psihoze o nerealnosti i neizvodivosti tih ciljeva, sa svim posljedicama sto slijede iz takvih uvjerenja. Zbog toga, u narednom razdoblju, nauka u nasem drustvu ima mnogo presudniju ulogu nego sto se to u prvi mah cini. Kako trenutno stoje stvari, savezna vlada, Savezna skupstina, sindikati, Centralni kom itet i komore nem aju ni jedan dugorocni aranzm an nl s jednom naucnom organizacijom u zemlji, za istrazivanje fundam entalnih problem a iz oblasti rada tih rukovodecih organizacija nase privrede i drustva. Stavise, svi su prijedlozi i inicijative naucnih organizacija u tom smislu dosad propadali. Te cinjenice prilicno objasnjavaju privredne neuspjehe koje smo ranije registrirali. One, cini mi se, povlace i odredenu politicku odgovornost. I u tom smislu, moze se reci, bez proturjecnosti s gornjom konstatacijom, da je iluzorno ocekivati bolju efikasnost privredivanja bez politickih rjesenja. Iduca korekcija postojece institucionalne sheme odnosi se na ujednaceno tretiran je interesnih zajednica u neprivrednoj sferi, i precizno definiranje funkcija kvazitrzista. O cemu je rijec vidi se, pretpostavljam , sasvim jasno iz onoga sto sam naveo u prethodnom poglavlju. Zatim se radi o kom pletiranju interventnih organizacija savezne vlade odnosno Skupstine. Nuznost fondova za nerazvijena podrucja i kreditiranje izvoza danas vise nije sporno. Medutim, Opci investioioni fond, s velikom negativnom hipotekom ranijih OIF-a i m istifikacijam a tekucih polemika oko drzavnog kapitala, predstavlja toliko ispolitizirani i izideologizirani problem da je gotovo nemoguce o njem u trezveno raspravljati pa se ekonomisti i kl'one tih diskusija. Ali taj politioki oportunizam dovodi do golemih steta u privredi. Imajuci potonje u vidu, sm atram profesionalnom duznoscu da, unatoc riziku nekog od popularnih epiteta, istaknem nekoliko ociglednih cinjenica. Posto je drustveni plan na principim a samoupravnog do-

B RO J 2

I N T E G R I R A N O S T P RI VR E DE I P L A N 1 R A N J E

391

govora jednom usvojen, taj plan treba i provesti. Organima ekonomske politike stoje u provodenju tog plana na raspolaganju financijski instrum enti. No ti instrum enti izazivaj u samo marginalne prom jene i djeluju sporo. Brzo djelovanje i radikalne prom jene mogu se postici fizickom kontrolom, ali to je suprotno samoupravnom sistemu. U toj situaciji, izvjesni volumen interventnih investicionih sredstava prodstavlja ekonomsku nuznost, da bi se u trzisnoj privredi onemogucile strukturn e disproporcije koje um anjuju stopu rasta, izazivaj u ciklicnost i likvidiraju autonomnost sam oupravnih odluka privrednih subjekata. Ocigledno je, da se interventna investiciona sredstva mo gu upotrebljavati samo radi odrzavanja proporcija predvidenih drustvenim planom. Izvan tih okvira, jedino Skupstina moze odluciti o njihovoj upotrebi i nam jeni. Koliki treba da bude taj novi opci investicioni fond, nemoguce je unaprijed ustanoviti i moze se odrediti tek na osnovi prakticnog iskustva. V jerojatno je da ce se potreban volumen tih sredstava postepeno sm anjivati s daljnjom izgradnjom privrednog sistema. U 1970. predstoji donosenje odluka o sudbini drzavnog kapitala. U vezi s time, mislim da bi bilo m udro izbjeci daljnje povisivanje politicke tem perature dosadasnjim nacinom diskusije i umjesto toga priprem iti racionalan rezim interventnog investicionog fonda, koji bi prihvatio postojeca sredstva i uklopio se u sistem planiranja. Jedna institucionalna dopuna nije u shemi nasla svoje mjestb, ali gotovo nem a sum nje da je neophodna i da je treba sto skorije pro vesti. Radi se o organiziranju trzista kapitala. P ri tome treba jedino osigurati da se dohodak od financijskih transakcija ne prelijeva u licne dohotike vec da ostane u sferi kruzenja kapitala, tj. da se ulijeva u investicione fondove. Posljednja vaznija korekcija odnosi se na Zavod za cijene. Kao sto je receno, efikasna kontrola cijena kompatibilna sa samoupravnim sistemom je nemoguca bez kontrole dohodaka. Zbog toga bi trebalo osnovati zavod za cijene i dohotke. Medutim, nema nikakvih razloga da takav zavod ostane i dalje potpuno drzavna institucija. Postoje, naprotiv, svi razlozi da on evoluira u smislu jednog opcedrustvenog organa, u kojem bi bili zastupljeni svi relevantni interesi interesi politicke zaj ednice, proizvodaca i potrosaca, uz neophodnu asistenciju nauke i da se tako ucini jos jedan koraik prema deetatizaciji. Posljednjom konstatacijom usli smo u ono drugo, dugorocno, podrucje izgradnje sam oupravnih struktura. U tom okviru trebalo bi najp rije odrediti polozaj komora. Poznato je da je taj polozaj prilicno nejasan i da ima mnogo prigovora radu komora. Poznato je, takoder, da je efikasnost komore negativna fun'kcija razine na kojoj se nalazi: najagilnije su gradske komore, najnepokretnija je Savezna komora. Uloga, polozaj i efe*kti rada komora i ocjena dosadasnjih iskustava, u nas i u svijetu, zahtijevali bi poneku doktorsku disertaciju. Dosad, medutim, nisam imao mogucnosti da procitam nijedan ozbiljniji istrazivaoki rad na tu temu kao, uostalom, i na vecinu drugih aktuelnih tem a tako da mi je nemoguce dati argum entiranu ocjenu. Moguci su jedino utisci. A ti ukazuju da ce

392

EKONOMIST

GOD. X X I I

komore jos jedno vrijem e ostati herm afroditski organizmi, poludrzavni poluprivredni, cija je osnovna funkcija da povezuju drzavnu regulativu sa sam oupravnim odlukama privrednih subjekata. To nije sasvim neproturjecna funkcija i ona objasnjava dobar dio teskoca s kojima se komore sukobljavaju. Ukoliko je navedeni utisak tacan, komorama bi trebalo ostaviti njihovu specificnu funkciju a izgTadn ju sam oupravnih stru k tu ra od periferije prem a centru provoditi na drugi nacin. Taj drugi nacin je poslovno udruzivanje, udruzivanje na bazi sasvim konkretnih ekonomskih interesa. Mogu se razlikovati b ar dva tipa tog udruzivanja: do razine poduzeca (od radne jedinice do zdruzenog poduzeca) i iznad razine poduzeca. P rvi tip udruzivanja, iako jos uvijek nedovoljno istrazen i pravno nepotpuno pa cak i nedovoljno dosljedno (problemi rizika, dezintegracije i dobiti od investicija) rijesen, ipak na neki nacin funkcionira i krci sebi put. Osnovni pro blem daljnjega razvoj a sam oupravlj anj a predstavlja drugi tip udru zivanja koji se sporo razvija i gdje su lutanja najveca. Istrazujuci taj problem prije decenij i po, na prim jeru industrije nafte, dosao sam do zakljuoka da bi u samoupravnoj privredi ekonomski bila najlogicnija organizacija koju sam tada nazvao institutskom organizaciom grane.7 Za ekonomsko-tehnoloski dobro definiranu grupaciju, kao sto je proizvodnj a, prerada i distribucija nafte i derivata, samostalna poduzeca udruzila bi se u udruzenje koje bi imalo koordinativni organ od predstavnika poduzeca-clanova. U druzenje osniva svoj ekonomsko-tehnoloski institut, ciji je zadatak da predlaze optim alna ekonomsko-tehnoloska rjesenja za gru paciju. Svi clanovi participiraju u efektima tih rjesenja, a pojedinacni kolektivi povlace, osim toga, konzekvence iz diferencijalne efikasnosti rada i um jesnosti poslovanja. Kako se efekti granskog reguliranja i diferencijalne efikasnosti poslovanja mogu uspjesno kom binirati pokazao je jos predratni naftni kartel. U vrijem e kad je ta ideja obradivana 1953. i 1954 izgledala je hereticnom i ostala je bez odaziva. U to se, naime, vrijem e klatno nase ekonomske politike u punom zamahu udaljavalo od pozicije adm inistrativno centralizirane privrede prem a automatiziranoj privredi, mencesterSkog tipa slobodne konkurencije. Prem a tome, svako udruzivanje docekivano je s nepovjerenjem , kao indikacija moguceg povratka na staro. Poslije 1960. psihoza se pocela m ijenjati i otada se klatno ekonomske politike pomice u obm utom pravcu od pozicije perfektne konkurencije prem a stim uliranju velikih monopoloidnih organizacija. U vezi s tim e veliki rasponi u osobnim dohocima izmedu pojedinih poduzeca i pojedinih grupacija pokazuju da se problemi vec javljaju i, stoga, mozemo ocekivati zaustavljanje klatna i pocetak njihanja u suprotnom pravcu. Postavlja se pitanje: Kakva u stvari organizacija odgovara nasoj privredi u narednom razdoblju? U odgovoru na to pitanje vratio bih se na ideju o institutskoj organizaciji grane.
' B. H orvat, E ko n om ika ju g o s la v e n sk e n a ftn e p r iv r e d e , T ehnicka knjiga, Beograd, ss. 220 223.

B RO J 2

I N T E G R I R A N O S T P R I VR E D E I P L A N I R A N JE

393

Velik volumen proizvodnje i visok stupanj podjele rada u suvremenoj privredi zahtijevaju tem eljito planiranje i koordinaciju aktivnosti. Prodiranje na strana trzista i brz tehnoloski razvoj zahtijevaju i veliku koncentraciju financijskih sredstava zbog nuznosti velikih ulaganja u osvajanje trzista i tehnoloska istrazivanja. Te karakteristike suvremene privrede, u kapitalistickom okviru, dovode do pojave mamut-poduzeca. U samoupravnoj socijalistickoj privredi to nije nuzno i stoga integracija fuzijom nije neophodno, ni najefikasniji, ni najpozeljniji vid integracije. Ali je i tu potrebna puna koordinacija privrednih akcija. Buduci da form iranje velikih poduzeca, koja kontroliraju znacajan dio proizvodnje neke grane, nuzno dovodi do monopola sa svim poznatim stetnim drustvenim i ekonomskim posljedicama, trebalo bi destim ulirati prozdiranje malih poduzeca od velikih sto, uostalom, u samoupravnoj privredi i nije tesko postici. Ovaj se zakljucak ne odnosi na djelatnosti sto im aju karak ter javnih sluzba (zeljeznice, elektroprivreda, posta) i koje su svugdje u svijetu pod posebnim rezimom. S druge strane, trebalo bi stim ulirati udruzivanje ravnopravnih partnera, sto se moze postici tim e da se, npr., u izradi drustvenog plana uzim aju u obzir samo prijedlozi udruzenja, da se licencije za znacajne vanjskotrgovinske poslove daju uvoznim odnosno izvoznim zajednicama, i cvrsci (u smislu odgovornosti) i precizniji pravni okviri. Udruzivanje, kao i koncentracija kapitala, moze biti horizontalno i vertikalno. U form iranju nasih grupacija postoje oba principa. Tehnolosko-ekonomska povezanost privrede uvjetuje da se neko poduzece nade u nekoliko razlicitih udruzenja. Udruzivanje moze poprim ati vrlo razlicite oblike i stoga bi bilo stetno propisivati neke kalupe. Grupa poduzeca s form alnim koordinativnim organom, kao i skup kooperanata oko nekog maticnog poduzeca, predstavljaju udruzenja u ekonomskom smislu. U posljednje vrijem e udruzivanje se s obzirom ne na institucije vec na nacin odlucivanja klasificira kao poslovno, samoupravno i drustveno dogovaranje. U vezi s mojom shemom udruzivanja moglo bi se reci da odluke do razine poduzeca odgovaraju poslovnom dogovaranju, iznad te razine u nedrzavnoj sferi, samoupravnom dogovaranju, dok bi komore, arbitrazno reorganizirani zavod za cijene i dohotke, interesne zajednice u neprivrednoj sferi i form alizirana procedura donosenja dru stvenog plana ulazili u drustveno dogovaranje. Treba jedino imati u vidu da dogovaranje ne moze zam ijeniti ekonomsku politiku u jednoj trzisnoj privredi, niti moze skinuti punu i iskljucivu odgovornost za realizaciju drustvenog plana s organa ekonomske poli tike. Da bi samoupravno udruzivanje dobro funkcioniralo, potrebno je onemoguciti: a) lokalno-politieke intervencije i b) monopolisticke zloupotrebe. To je prilicno tesiko postici je r se radi elim iniranja drzavno-politickih preferencija treba osloniti na privredu, a radi eli m iniranja monopolisticke eksploatacije treba se osloniti na drzavu. Jedno od mogucih rjesenja je politika destim uliranja lokalnih (ukljuciv i republicka) udruzenja u pogledu: a) da se izbor direktora pre5 E konom ist b r. 2/69

394

EKONOMIST

GOD. X X I I

pusti iskljucivoj nadleznosti kolektiva; b) da se striktno kontrolira poslovanje i izgradi odgovarajuce antimonopoliticko zakonodavstvo. D aljnja pretpostavka dobrog funkcioniranja udruzivanja je izgradnja objektivne osnove za odlucivanje. A zato je opet potreban efikasan sistem inform iranja i visoka strucnost. U ovom trenutku ne postoji ni jedan od ta dva ingredijenta. Sto se tice potonjeg, izgradivanje ozbiljnih granskih ekonomsko-tehnoloskih instituta moglo bi odigrati znacajnu ulogu. Ti instituti, slobodni od pritisaka drzavnog aparata i pojedinih poduzeca, mogli bi se posvetiti iznalazenju najpovoljnijih alternativa za razvoj svojih grupacija. Eezultati tih istra zivanja predstavljali bi, objektivno, inform acije za radne kolektive i njihove sam oupravne organe koji bi mogli donositi argum entirane odiuke. Ugradivanjem u planove razvoj a, rezultati tih istrazivanja predstavljali bi kom ponente drustvenog planiranja. Ukoliko privredu oslobodimo lokalnopolitickih intervencija i monopolisticke eksploatacije, ukoliko joj pomognemo da svoje razvojne program e zasnuje na objektivnoj osnovi suvrem ene nauke, a efikasnim informacionim sistemom ucinimo da kvalitetne inform a cije budu dostupne svima zainteresiranim samoupravno udruzivanje ce se spontano i snazno razvijati a etatisticke ce stru k tu re postojati sve nepotrebnijim a. Da bi se taj cilj ostvario potreban je, medutim, jos jedan preduvjet: efikasno narodno-privredno planiranje, planiranje koje realizira predvidanja i ostvaruje visoke stope rasta. Tim problemom pozabavit cemo se u narednom poglavlju. 5. Drustvenp planiranje8 Ocigledno je da se privredne akcije m oraju planirati na svim razinama. Ograniceni svrhom ovog rada, pozabavit cemo se samo planiranjem na narodno-privrednoj razini, tj. za privredu u cjelini. P ri tome polazimo od postavke, izrazene u institucionalnoj shemi, da su u samoupravnoj trzisnoj privredi osnovni privredni subjekti poduzeca potpuno autonomni u svojim privrednim odlukama. To, naravno, ne znaci laisser-faire privredu, ne znaci stihiju, i ne znaci naivno vjerovanje u efikasnost nevidljive ruke Adama Smitha. No to znaci da se u koordiniranju incijativa radnih kolektiva organi planiranja i ekonomske politike mogu samo izuzetno posluziti m jeram a adm inistrativne, fizicke kontrole, i da se norm alnim sm atra jedino upotreba ekonomskih instrum enata, u koje valja ukljuciti i davanje relevantnih inform acija. Polazimo, takoder, i od postavke da drustveni pianovi im aju svoju strucnu i drustvenu komponentu koje su podjednako vazne. Nedovoljno strucno priprem ljeni planovi, s pogresnim predvidanjim a i pogresnim analizama, ne mogu se nikakvom demokratskom samoupravnom akcijom pretvoriti u efikasni in strum ent usm jeravanja. S druge strane, i uz najsuvrem enije tehnike
8 Ovaj tek st s odredenim m od ifik acijam a i dopunam a uzeo sam iz: S u m a r n a analiza p riv re d n ih k re ta n ja i p r ije d lo z i za e k o n o m s k u p olitiku , Jugosl. in stitu t za ekonom ska istrazivan ja, B eograd, 1968, ss. 18 29.

B ROJ 2

IN TEGRIRANOST PRIVREDE I PLANIRANJE

395

alokacije resursa i ekonom etrijske modele predvidanja, plan ce ostati bez efekata ako nema svoju drustvenu bazu, sto u nasim uslovima znaci da je izgraden i donesen na dosljedno samoupravan nacin. P laniranje iz adm inistrativnog razdoblja nosi sobom prizvuk neceg negativnog. Term in planiranje stvara odmah predodzbu autokratskog nam etanja volje adm inistracije privredi, posebno savezne adm inistracije. Slican prizvuk planiranje ima, iako zbog drugih razloga, i u zapadnim zem ljama pa se tamo zam jenjuje term inom program iranje, budzetiranje i si. U nas postoji tendencija da se zamijeni term inom usmjeravanje. U ovom radu, medutim, planiranje je definirano u najsirem smislu, tako da usm jeravanje predstavlja samo jednu dim enziju planiranja. Ovi term inoloski problemi ocigledno su sasvim perifernog znacenja. Trebalo ih je ipak spomenuti da bi se izbjegli nesporazumi. P lan i planiranje mogu biti, i cesto su bili, centralisticki, autokratski, tehnokratski. Ali isto tako mogu biti dem okratski i samoupravno izgradeni. Da li ce biti jedno ili drugo ne ovsi o term inu vec o drustvenom sadrzaju koji on pokriva. Iz gornjeg proizlazi da planiranje ima svoj kadrovski, strucni i institucionalni aspekt. U sva tri aspekta planiranje znatno zaostaje za potrebam a zemlje. U posljednjih osam godina doslo je do kadrovSkog osipanja u zavodima za planiranje. Istovremeno nije bilo adekvatne kadrovske politike i sistematskog strucnog uzdizanja. Planeri ne vladaju dovoljno zanim anjim a sto su neophodna za planiranje suvrem ene trzisne privrede. Time je predodreden i strucni nivo pla niranja. Nije slucajno da do danas nije napisana seriozna metodologija planiranja i sve inicijative u tom pravcu u posljednjih su sedam godina propadale. Stavise nije se uspjelo ni to da se naprosto opisu poslovi koji se fakticki obavljaju prilikom priprem anja planova.U takvim uslovima ne moze biti ni govora o prim jeni suvremenih metoda kratkorocnih predvidanja, preciznoj kvantifikaciji efe kata pojedinih mjera, optim iranju odluika itd. Umjesto toga desava se da se predvida izuzetna ekspanzija u vrijem e kad privreda klizi u depresiju i obrnuto. Nije stoga, takoder, slucajno da se planovi izraduju ali se ne prate, ne analizira se izvrsavanje, te Skupstina mora u tom pogledu donositi posebnu odluku. Institucionalni aspekt planiranja je najslozeniji i najm anje istrazen. Moze se ponoviti cesta konstatacija da sistem planiranja na prosto nije uskladen s privrednim sistemom. On je uslijed toga nefunkcionalan i bez efekta. Ovdje treba upozoriti na to da se plani ranje ne svodi na izradu planova, sto je samo jedan, i to laksi dio posla vec ukljucuje i pracenje i izvrsavanje planova. Na taj nacin, planiranje i ekonomska politika cine jedinstvenu cjelinu. Zbog toga u planske organe ili, ako se hoce, organe ekonomske politike treba ukljuciti i drzavne privredne resore, komore, velike banke, komunalne organe. I za takvo prosireno podrucje planiranja vrijedi ono sto je u pogledu kadrovske izgradnje i strucne fundiranosti akcija receno u prethodnom odlomku. U jugoslavenskim uslovima plan ima cetiri osnovne funkcije:

396

EKONOMIST

GOD. X X I I

a) Plan je prije svega instrum ent predvidanja. Pored norm ativnog dijela, dokument plana mora sadrzavati i opsirnu analizu privrednih kretanja s isto tako podrobnim prognozama. Taj analiticki dio plana do sada se po pravilu nije objavljivao. Uobicajeno objasnjenje je bilo da bi to bilo etatisticko reguliranje privrede. Medu tim, prognoze i etatizam su dvije savrseno razlicite stvari. Prognoze nikoga ne obavezuju izuzev onoga koji ih izraduje, i to je najvjerojatniji razlog sto se ne objavljuju. U stvari, posljednji planovi ostali su gotovo sasvim bez brojaka i kvantifikacije, tako da je zapravo u principu nemoguce ustanoviti izvrsavaju li se ili ne. Svrha veoma detaljno objavljene planske prognoze jest da proizvodacima omoguci uvid u najvjerojatnija k retan ja privrede, da pruzi sve potrebne in formacije za izgradnju vlastite poslovne politike. Punu strucnu, i ne samo strucnu odgovornost za realnost izradenih prognoza snose zavodi za planiranje, odnosno, oni organi koji te prognoze priprem aju. A da bi oni tu odgovornost mogli preuzeti, treba ih prethodno kadrovski i strucno osposobiti. b) Plan kao instrum ent predvidanja ujedno je i instrum ent koordinacije privrednih odluka. Ali u samoupravnoj jugoslavenskoj privredi ta funkcija ima i svoje posebno, samostalno znacenje. Jugoslavenski drustveni plan nije etatisticki instrum ent direktivne administrativne koordinacije. On je drektivan samo u onom svom dijelu koji se odnosi na drzavne organe i samo za te organe. Medutim, osnovni privredni subjekti ne ostaju ili b ar ne bi trebalo da ostanu po strani od procesa izradivanja plana, sto se dosad ponekad desavalo. U stvari, izrada drustvenog plana treba da bude u sustini uskladivanje program a razvoja privrednih asocijacija, a time i osnovnih privrednih subjekata. Kada je plan jednom gotov, tada on pred stavlja ne samo projekciju vjerojatnog k retanja vec ujedno i projekciju dogovorenog kretanja. Sto je to prethodno uskladivanje bilo uspjesnije, to je veca vjerojatnost da ce plan biti realiziran. c) Na osnovi predvidanja moguceg razvoja i koordinacije postojecih incijativa osnovnih privrednih subjekata valja, prim jenom suvremenih metoda ekonomske analize i uz konzultaciju svih relevantnih drustvenih faktora, ustanoviti koja bi privredna kretan ja bila optim alna sa stanovista zemlje u cjelini. Kad je to ustanovljeno treba odabrati ekonomske instrum ente, kvantificirati njihove efekte i dozirati njihovu prim jenu da bi se postavljeni ciljevi najefikasnije ostvarili. Jedno i drugo sacinjava osnovnu funkciju drustvenog pla na, funkciju u kojoj se plan jav lja kao instrum ent usmjeravanja privrednog razvoja. d) Kao konkretizacija i razrada ekonomske politike, plan pred stavlja obavezu za tijelo, koje ga je donijelo, i direktivu za njegove organe. Ukoliko se radi o drustvenom planu, on je obaveza za Saveznu skupstinu i direktiva za Savezno izvrsno vijece i njem u podredene drzavne, organe. Ti su organi duzni da ozivotvore ekonomsku politiku form uliranu u Skupstini. Oni su odgovorni za to da se po stavljeni ciljevi povecanje proizvodnje, povecanje zaposlenosti, integriranje u m edunarodnu razm jenu, stabilnost valute, povisenje zivotnog standarda i si., postignu. Za ostvarenje tih ciljeva planskim

BROJ 2

I N T E G R I R A N O S T P R I VR E D E I P L A N I R A N J E

397

organima je na raspolaganju slozeni instrum entarij suvremene ekonomske politike. Zapostavljanje tih ciljeva u normalnim uslovima povlaci za sobom punu politicku i profesionalnu odgovornost. Ali takva odgovornost pretpostavlj a, s druge strane, slobodu inicijative i pravo da se podnese ostavka u slucaju neslaganja s usvojenom politikom, odnosno, da se nerealnim predvidanjim a i ocekivanjima u vidu javnog dokumenta suprotstavi analiza na osnovi saznanja i strucne savjesti pojedinog funkcionera ili organa. Jedino se na taj nacin moze osigurati puna odgovornost u odlukama, a odgovornost je kljucni preduslov za efikasnost izvrsenja. Planiranje, tj. uskladivanje proizvodnih i razvojnih programa, zahtijeva vertikalnu koordinaciju na pojedinim razinama, od poduzeca preko komune do republike i cjelokupnog. jugoslavenskog teritorija. Nadalje, treb a izgraditi planiranje posebno za privrednu i posebno za neprivrednu sferu. Jedva da je potrebno isticati da su ekonomski poslovi neprivredne sfere nauka, prosvjeta i kultura, zdravstvena zastita trenutno u veoma nesredenom stanju i da u toj sferi tek predstoji uspostavljanje jedne adekvatne ekonomske organizacije. Na kraju, planiranje ima svoj regionalni i drustveno-politicki aspekt. Potonji nije jos nikada profesionalno obradivan; ni u jednom zavodu za planiranje nema sociologa a drustveni efekti (barijere) razvoja mimoilaze se i potcjenjuju. U tom pogledu, dosadasnje planiranje ima jaku tehnokratsku intonaciju. Stvar je jedne naucno fundirane metodologije planiranja da sve te probleme ima u vidu i da kao rezultat omoguci izradu efikasnih i konzistentnih drustvenih planova. Buduci da nije moguce da se ovdje podrobnije ude u metodologiju planiranja, vazno je ipak istaci razliku izmedu kratkorocnih i dugo'rocnih planova (odnosno, kratkorocne i dugorocne ekonomske politike koja odreduje okvire tim planovima). Kratkorocno u praksi to znaci unutar jedne godine potrebno je ostvariti trzisnu ravnotezu, dakle, ravnotezu ponude i potraznje, kako u globalu tako i po strukturi. U nutar jedne godine mogu se kapaciteti uzeti kao konstante, pa se investicije jav ljaju jedino kao element ponude (proizvodnja investicionih dobara), odnosno, traznje (investiciona ulaganja). Organi ekonomske politike su duzni da cuvaju privredu od vanjskih poremecaja, da na unutrasnjem trzistu izjednacuju uslove privredivanja, i da odabiru i doziraju ekonomske instrum ente tako da se u osnovi osigurava trzisna ravnoteza. M jere organa ekonomske politike predstavljaju param etre za odluke osnovnih privrednih subjekata. Ukoliko je ekonomska politika dobro postavljena, privredni subjekti ce, imajuci u vidu u odredenim uslovima iskljucivo svoje poslovne rezultate, reagirati upravo tako da se trziste uravnotezi. Dugorocno prom atrano, u prvi plan dolazi stopa rasta koja se realizira povecanjem kapaciteta, za sto opet treb aju investicije. U ovom slucaju investicije se vise naprosto ne jav ljaju kao elemenat ponude i potraznje vec kao nosilac tehnickog progresa, m ijenjanja privredne strukture i privrednog razvoja. Kratkorocno i dugorocno planiranje (odnosno, ekonomska poli tika) dva su, doduse povezana ali ipak veoma razlicita posla. Pro-

398

EKONOMIST

GOD. X X I I

blem kratkorocne trzisne ravnoteze svodi se, prije svega, na kreditno-m onetarnu i fiskalnu politiku, dakle, na financijske instrum ente i kretanja. Privredni rast je, opet, prvenstveno vezan uz m aterijalnu strukturu proizvodnje. Cini se da bi bilo korisno razm otriti koliko sadasnja organizacija privrednih resora odgovara rjesavanju tih dvaju odvojenih problema. Zavodi za planiranje su bili izgradivani kao institucije koje su se specijalizirale za m aterijalna kretanja. Zbog toga se oni gotovo nikako ne snalaze a nem aju ni odgovarajucih kadrova za probleme cijena, trzista, kredita, novca, financiranja, kratkorocnih planova. Zbog toga ne uspijevaju priprem iti zadovolja-. vajuce kvartalne ili godisnje izvjestaje o k retanju privrede i izvrsavanju zadataka ekonomske politike. S druge strane, privredni resori od kojih bi jedan, npr., S ekretarijat za financije, mogao preuzeti kratkorocno planiranje, orijentirani su iskljucivo prem a operativi i nisu priprem ljeni za izradu planova, kvantifikaciju i doziranje instrum enata. Nedovoljno efikasno rijeseni organizacioni problemi sigurno su takoder jedan od uzroka nedovoljno efikasne ekonomske politike. U raspravljenom kontekstu jos jedno pitanje zasluzuje posebnu paznju. Za dobro funkcioniranje planiranja u jednoj decentraliziranoj privredi od izuzetne je vaznosti izgradnja efikasnog sistema informacija. Ocigledno je da ce reakcije privrednih subjekata i planskih organa biti to pravovrem enije i adekvatnije a njihove odluke to efikasnije, sto brze i tacnije budu inform irani o svim relevantnim aspektima svoje privredne situacije. Medutim, s izuzetkom tradicionalne statistike a i ona je nepotpuna na izgradnji suvremenog informacionog sistema sistem atski se ne radi. Inicij ative sto su u tom pogledu dolazile od naucnih organizacija, nisu dosad bile prihvacene. Zaostajanje u toj oblasti moze znatno kom prom itirati ideju o autonomiji osnovnih privrednih subjekata, a time i zahtjev za doslj ednom samoupravnoscu. Nas iduci problem je razgranicenje ekonomskih funkcija federacije i nizih politicko-teritorijalnih jedinica. Veoma je prosireno shvacanje da je republika u pogledu ekonomske politike federacija u malom. Sve sto federacija radi moze i treba da radi i republika. To je shvacanje duboko pogresno i to zbog jednog veoma obicnog razloga: jugoslavenska privreda sacinjava jedinstveni trzisni sistem a njegovo dobro ili lose funkcioniranje u cjelini predodreduje dobro ili lose funkcioniranje njegovih sastavnih dijelova. Ma sto pojedine republike uradile, one ni u cemu ne mogu bitnije popraviti spori razvoj, nestabilnost, nezaposlenost i slicno, na svom teritoriju, ukoliko ekonomska politika federacije nije kako treba. O tome sam, uostalom, dao kvantitativni dokaz na pocetku ovog rada. Republike i nize politicko-teritorijalne jedinice im aju tacnije receno treba da im aju znacajnu ulogu u form uliranju razvojnog programa. I u tom smislu, plan predstavlja drustveni dogovor. Kad je plan jedanput usvojen, tada ga po prirodi stvari u osnovi mogu realizirati samo savezni organi ekonomske politike. P ri tome treba pod realizacijom plana razumij evati postizanje odredenih, taksativno nabrojenih ciljeva i proporcija, uz odrzavanje trzisne ravnoteze. Prirodno, realiza-

BROJ 2

1 N T E G R 1 R A N O S T PRIVREDE 1 P h A N l R A N J E

399

cija plana ne iskljucuje vec pretpostavlja konzultacije na svim nivoima. No iskljucivu odgovornost za izvrsavanje drustvenog plana snose organi federacije. Realizacija plana postize se ekonomskim instrum entima. Te bismo instrum ente mogli ovako razvrstati: 1) Instrum enti m onetam o-kreditne politike: emisija novca, kam atna stopa, obavezne rezerve, selektivno kreditiranje odnosno eskontiranje. 2) Instrum enti fiskalne politike: porezi, koji imaju odredene redistributivne, deflacione, ekspanzivne i slicne zadatke; budzetski suficit i deficit. 3) Instrum enti porezne politike: direktni i indirektni porezi koji sluze za pokrice drzavnih rashoda; budzetsko subvencioniranje. 4) Instrum enti vanjskotrgovinske politike: carine, premije, devizni rezim. 5) Instrum enti intervencije na trzistu: m aterijalne rezerve, m inimalne i garantirane cijene, prem ije i subvencije. 6) Instrum enti razvoja: investicioni i drugi fondovi. 7) Instrum enti fizicke kontrole: kontrola cijena, uvozno-izvozne kvote i kontigenti, retencione kvote, ogranicavanje osobnih dohodaka, planski raspored kadrova, licencije za gradnju i obavljanje poslova i si. Iz navedene klasifikacije neposredno proizlaze dvije konstatacije: a) u dobro organiziranoj privredi posljednja grupa instrum enata rijetko ce se prim jenjivati; instrum enti fizicke kontrole osim toga su u flagrantnoj suprotnosti sa sam oupravnim sistemom; b) od svih instrum enata jedino treca i sest grupa su ekonomski dostupne nizim politicko-teritorijalnim jedinicama; svi ostali instrum enti im aju ekonomskog smisla jedino kao instrum enti federacije. Pretpostavljam da je ova posljednja konstatacija ocigledna u svim slucajevima osim, mozda, u pogledu fiskalne politike. Zbog toga, da bi se izbjegli nesporazumi, nekoliko rijeci objasnjenja. Nekad se fiskalna politika svodila na to da se fiskusu, tj. drzavnoj blagajni pribavi dovoljno sredstava za troskove drzavne administracije, vojske, policije i si. Radilo se, u stvari, o poreznoj politici. Porezna je politika, naravno, dostupna svim politicko-teritorijalnim jedinicama. Ona se cak moze kom binirati s razvojnom politikom jer se prihodi od poreza mogu koristiti za alim entiranje razlicitih fondova, odnosno, za financiranje razlicitih sluzba koje im aju razvojne implikacije. Treba dodati da se, na zalost, fiskalna politika federacij e do sada svodila na poreznu politiku. Suvrem ena fiskalna politika je, medutim, nesto sasvim drugo i zato je veoma neortodoksno u svojoj shemi klasifikacije odvajam od porezne politike. Naime, fiskalna politika treba da postigne odredene razvojne ili ravnotezne efekte. Budzetski suficit ili deficit nisu obicni saldi na racunim a pri-

400

EKONOMIST

GOD. X X I I

hoda i rashoda, m anje ili vise disciplinirane ili nedsciplinirane drzavne a d m in is tra te , vec su to snazni instrum enti kontrakcije ili ekspanzije traznje. Progresivni porez na fond osobnih dohodaka, na razini poduzeca, moze ublaziti ili elim inirati inflacione pritiske. Diferencijalno oporezivanje investicija (svedski sistem) ovisno o tome gdje, kada i u koju oblast se ulazu, moze pridonijeti odrzavanju planskih proporcija u pogledu dinamike, te regionalne i proizvodne strukture novih kapaciteta. Povisivanje ili sm anjivanje opceg nivoa poreza moze se pokazati mnogo efikasnijim instrum entom uravnotezenja trzista nego kreditna politika, odnosno, sto je najcesce slucaj, moze biti veoma korisna dopuna kreditnoj politici. I na kraju, porezima se mogu bar djelomicno apsorbirati monopolni dohoci, sto ce pridonijeti ujednacavanju uslova privredivanja i realizaciji principa raspodjele prem a radu. Analiza raspolozivih ekonomskih instrum enata pokazuj e prilicno nedvosmisleno odnos cjeline i dijelova u jednom ekonomskom siste mu. Mozemo se sada na tu tem u jos jednom v ratiti sa stanovista odnosa federacije i osnovnih privrednih subjekata poduzeca. Kao sto je vec konstatirano, u jednom meduovisnom sistemu kao sto je privreda, na pojedinacnim se punktovim a moze neovisno veoma malo uraditi. Poslovni uspjeh svakog pojedinacnog poduzeca dobrim je dijelom predodreden funkcioniranjem privrednog sistema u cjelini. Ako taj sistem rdavo funkcionira, tada nikakvo zalaganje kolektiva i nikakva strucnost ili vjestina rukovodstva poduzeca ne mogu osigurati briljatne poslovne erezultate. To, naravno, ne znaci da je efikasnost organizacije poduzeca irelevantna za uspjeh privrede u cjelini. Naprotiv, ona je relevantna i, dugorocno gledano, kljucna. Medutim, u privredi koja podlijeze snaznim ciklicnim kolebanjima ne mozemo ocekivati visoke dohotke ili visoku produktivnost rada u depresiji, ma sto pojedini kolektivi radili; a isto tako ne mozemo ocekivati da ce dobra organizacija pojedinih poduzeca sprijeciti depresiju ili osigurati visoke stope rasta. Poduzece moze planirati dinam iku zaliha najm odernijom statistickom tehnikom, ali sto mu to vrijedi kad se doprema reprom aterijala moze svakog casa prekinuti jer negdje u proizvodnom lancu netko nije uspio ostvariti esencijalni uvoz. Strucnjaci poduzeca mogu besprijekorno isprogram irati optimalni plan proizvodnje i tada, npr., dode do redukcije u isporuci elektricne energije ili su se transportni kanali negdje zapusili. Radnicki savjet moze veoma savjesno izraditi dugorocno orijentiranu investicionu i poslovnu politiku, sli se tada adm inistrativno prom ijene cijene, kamati, doprinos i drugi uslovi privredivanja pa ono sto je izgledalo rentabilnim postane nerentabilnim i obratno. Radni kolektiv moze, kao dobar domacin, izdvajati u fond investicija znacajna sredstva na racun licnih dohodaka, a tada drzava, ili komuna, ili netko drugi, ta sredstva blokira ili prisilno oroci. Rukovodstvo poduzeca se, u ocjenjivanju trzisne traznje i program iranju proiz vodnje, osloni na drustveni plan Skupstine, a taj se plan ne izvrsi ili se napusti. I kad je sve to tako, radni kolektivi nisu zainteresirani za moderne statisticke metode, ni za tem eljito priprem ljene investicione programe, ni za solidnu dugorocnu poslovnu politiku,

BROJ 2

I N T E G R I R A N O S T P R I VR E D E I P L A N I R A N J E

401

niti se mnogo obaziru na drustvene planove, vec na adm inistrativne zahyate odgovaraju istom mjerom. Pogresno je, stoga, kolektivima i rukovodstvima poduzeca drzati propovijedi o tome kako treba da izgleda dobar privrednik i ocekivati da ce se poslije toga stvari bitno prom ijeniti. Mnogo je realnije pretpostaviti da se u danim uslovima nasi privredni akteri racionalno ekonomski ponasaju. Ako to ponasanje nije najpozeljnije i ako treba da se promijeni, tada treba na odgovarajuci nacin prom ijeniti uslove privredivanja. Privredni subjekti ce se tada prilagoditi tim, izm ijenjenim uslovima. A za uslove efikasnijeg poslovanja a tim e i povecanja tem pa proizvodnje odgovorni su, ocigledno, organi zajednice. Iz onoga sto je upravo receno proizlazi ranije spomenuti princip ekonomske politike koji glasi radna organizacija misli se na prosjecno poduzece ne moze pogrijesiti. Ako se ona ipak pogresno ponasa, donosi pogresne odluke, tada je to zato sto ispravno reagira na pogresne stim ule sir eg sistema. Medutim, cini se da organi zajed nice ne dijele to misljenje. Posto je napusteno adm inistrativno planiranje, drzavni aparat se sve vise povlacio iz privrede (i neprivrede). Taj je proces narocito intenzificiran poslije 1960. I takav razvoj dogadaja treba, naravno, pozdraviti. No, u toku tog procesa razvila se prilicno opasna teorija i praksa. Pocelo se, naime, sm atrati da su drzavni aparat i drugi organi zajednice odgovorni jedino za one akcije u kojima mogu obaveznim naredenjim a adm inistrativno intervenirati. Buduci da je podrucje adm inistrativnih intervencija znatno smanjeno, to su se drzavni organi dobrim dijelom prestali sm atrati odgovornima za privredna kretanja. Ako se ciljevi drustvenog plana ne realiziraju, tada je to zato jer se poduzeca nisu prilagodila novim uslovima privre divanja, jer nisu uspijevala da se prilagode zahtjevima reforme. Nezaposlenost i em igracija shvacaju se kao prirodna nepogoda, kao nesto sto se ne da prom ijeniti. Ako financiranje nauke nije u redu, a u prosvjeti i socijalnom osiguranju stvari skripe, tada je to vjerojatno zato jer naucni i prosvjetni radnici, lijecnici i socijalno osiguranje, nece ili ne znaju da srede svoje poslove. Pretpostavljam o da navedene ilustracije ne p retjeru ju u karakteriziranju pojave cije drustveno znacenje zelimo istaci. Uostalom, upotrebljene su fraze citati iz dnevne stampe i s politickih skupova, bez imena autora. Ukoliko su postojeca shvacanja tacno uocena, tada je prilicno jasno da se na njim a ne moze efikasno planirati. Jer efikasno dru stveno planiranje pretpostavlja da su drzavni organi odgovom i za zaposlenost, stopu rasta itd., cak i kada nem aju nikakvih ovlastenja za adm inistrativne intervencije. Kako se kompleksna moderna pri vreda uspjesno vodi bez naredivanja, pokazuje suvremena ekonom ska nauka, o cemu ovdje ne mozemo raspravlajti, vec to uizmamo kao nesto dano i poznato. Ali korisno je dodati jos neke napomene. P rivredni zivot je izvanredno slozen. Stoga su u ocjenama, predvidanjim a i akcijama uvijek moguce greske. Dobro je stoga odluke pa i pogreke rasclaniti na njihovu strucno-profesionalnu i drustveno-politicku komponentu. Poznato je da Savezno izvrsno

402

EKONOMIST

GOD. X X I I

vijece donosi svoje odluke na tem elju strucnih analiza i prijedloga svog strucnog aparata. SIV je, prirodno, odgovoran za donesene od luke, ali nema nikakvog razloga da se identificira sa svakim m aterijalom svog aparata. Slicno se ni Skupstina ne mora identificirati sa svakom akcijom SIV-a. A isto tako je nepotrebno, pa i politicki neoportuno da SK J zalaze svoj autoritet za svaku ekonomsko-politicku mjeru. Ukoliko je takav pristup problemima ispravan, tada ima i svoje konzekvence. Ako resori i SIV treba da budu samostalno odgovorni za svoje akcije, tada treba da im aju i odredenu samostalnost u program iranju i provodenju tih akcija. Ako m aterijali struc nog aparata treba da budu ocijenjeni od naucne i strucne javnosti, tada strucnjaci iz tog aparata m oraju im ati vise mogucnosti da pisu i po svom strucnom uvjerenju. Ako SIV treba da mnogo azurnije reagira na privredne poremecaje, tada Skupstina mora dati dovoljno siroka ovlastenja, kako bi se potrebne akcije mogle pravovremeno poduzeti. I u jednom i u drugom slucaju drustvena se kontrola ne samo sm anjuje nego se i povecava. Najefikasnija kontrola j'e kon trola rezultata za koji se precizno moze ustanoviti tko je za nj1od govoran. Nas se samoupravni sistem neprestano razvija. Jednog cemo dana im ati vjerojatno dosljedno samoupravno organiziranu privredu, od ekonomske jedinice do federacije. Prem a tako organiziranoj p ri vredi i neprivredi drzava ce se po svoj prilici odnositi slicno kao danas prem a potvrdivanju zeljeznicke ili postanske tarife. Medutim, u prelaznom razdoblju, prije nego sto sam oupravna privreda bude u osnovi uspostavljena, drzavni je aparat odgovoran i za privredna kretanja i za tempo izgradnje samoupravnog sistema. Ta je dvostruka odgovornost veoma teska i zahtijeva izvanredne napore. Ali je treba sasvim jasno proklam irati i unijeti u sistem planiranja.

INTEG RA TIO N OF THE Y U G O SL A V ECONOMY A N D NEG O TIA TIO N S IN THE SELFM A NA G EM ENT SYSTEM T he author sh ow s that Y u goslav econom y is a m arket econom y w ith cy cli cal flu ctu ation s and w ith p erfectly syn ch ron ized cycles o f variou s region s and industries. S in ce 1960. the in sta b ility of econ om y has b een in constant increase. P aralelly p redictab ility of econom ic trends has decreased. B oth facts in d icate at w h at the author calls a crisis in planning. This crisis is not in h eren t in th e in stitu tio n a l m odel of the Y u goslav eco nom y, p oten tially a very effic ie n t one. A n an a ly sis of th e in stitu tio n a l m odel reveals the perform ance of th e econom y and lead s to conclusions about further in stitu tion al d evelop m en ts. T he m ost im portant p rosp ective d evelop m en t to be ex p ected is in th e gradual form ation of selfm a n a g em en t structures above the enterp rise level. T he last part of the paper d eals w ith tasks of p lan n in g in an econom y of the Y u goslav type.

IZDANJA INSTITUTA EKONOMSKIH NAUKA

Zmaj Jo v in a 12

Se pa r a I i
1, V. T rick o v ic, 'Is p itiv a n je stru k tu re i e la stic n o sti tra z n je " , E k o n o m i s t , 3 - 4 /1 9 5 7 ., 238-269-* '2 - B. Horvat, 5SThe D epreciation M ultiplier and a G eneralised Theory of F ix ed C ap ital C o s ts 51, T h e M a n c h e s t e r S c h o o l , May 1958. 3. B. H orvat, The Optimum R ate of In v estm ent , T h e E c o n o m i c J o u r n a l , December 1958, 748 767. 4. V. T rickovic, Strukturne promene u licn o j p o tro sn ji5*, E k o n o m i s t , 3 /1 9 6 0 ., 42 7 -4 5 8 . 5. B. Horvat and V. R ask o v ic, ' Workers M anagem ent in Y ugoslavia: A Comment41, T h e J o u r n a l o f P o l i t i c a l E c o n o m y , April, 1959 194-198.* 6. B. Horvat, rei D efinitionen d es S o zialp rodukts , K o n j u k t u r p o l i t i k , D E r s te s t Heft, I9 6 0 ., 27 40.* 7. B. H orvat, "A R estatem en t of a Simple P lan n in g Model with some E xam ples from Y ugoslav E conom y", S a n k h y a , S eries B ., Vol. 23. P a rts 1, 2, 3, 29 48. 8. B. H rvat, "T h e C h a ra c te ris tic s of Y ugoslav Economic D evelopm ent5 S o c i a l i s t T h o u g h t a n d P r a c t i c e , 1/1 9 6 1 ., 115.* 9. B. H orvat, C a ra c te ristiq u e s du developpm ent de 1 economie Yojjgos la v e 4*, Q u e s t i o n s a c t u e l / e s d u s o c i a l i s m e , 60 /1 9 6 1 ., 85105.* 10. B. H orvat, T he C onceptual Background of S o c ia l Product*1, I n c o m e a n d W e a lt h , S eries IX (1961), 234 252, 11. B. H orvat, -"'Radna v rijed n o st p roizvodnje ju g o slav en sk e poljoprivrede i in d u s trije s, E k o n o m i s t , 4 /1 9 6 1 .. 5 1 2 -5 2 3 . 12. B . H orvat, :jR asp o d jela prema radu m edju kolektivim a : . N a s a s t v a r n o s t 1/1 9 6 2 , 5 2 -6 6 -

ii

13. B. Ivanovic, "P iim e n a metoda I d stupanja u problemima odredjio v anja ste p e n a ekonom ske ra z v ije n o sti , S t a t i s t i c k a r e v i j a , 2/1 9 6 7 ., 1 2 5 -1 5 4 , 1 -2 /1 9 5 9 ., 2 6 -4 2 , 1/1962, 1 -1 4 , E k o n o m i s t , 1/1961. 182-20514. B, H orvat, "M etodological Problem s in 'L o n g Term Econom ic D e velopm ent Programm ing , I n d u s t r i a l i z a t i o n a n d P r o d u c t i v i t y , UN, Bulletin.. 5 /1 9 6 2 ., 3 7 -5 1 . 15. B. H orvat, ;'.Ekonomska nauka i narodna privreda'% N a s a s t v a r n o s t , 7 -8 /1 9 6 2 ., 4 8 -6 7 .* 16. B. Ivanovic, The estim ation of the two dim ensional distrib u tio n s of a s ta tis tic a l s e t, based on the marginal distribution of its s tr a ta 1 S t a t i s t i c a . N e e r l a n d i c a , 1/1 9 6 3 ., 13 23.* 17. B H orvat, N aftni kartel u predratnoj J u g o s la v iji' E k o n o m s k a a n a ', li;r 12 -13 (1962): 205-2 2 2 .*

18

B S avic, Problem i regionalne lifine potrosnje u Ju g o s la v iji8, E k o n o m s k i a n a l i , 1213 (1962), 97 116.*

19. D. N ikolid: K onstrukcija jednog ekonom etrijskog modela z a razvoj in d u strije 5. E k o n o m i s t , 2 /1 9 6 3 ., 388P-419 * 20. M. Z iv k o v ic , "M atem atika u so v je ts k o j ekonom iji", N a s a . s t v a r n o s t , 7 -8 /1 9 6 3 '., 12 6 -1 3 5 . 21. V. T rickovic, -'L id n a p o tro sn ja kao kriterij proizvodne p o litik e 5.. E k o n o m i s t , 1 2/1958. 22 V. T r ic k o v ic / T end6ncije p o tro sn je hrane u s v e tlo s ti savrem enih iz u c a v a n ja " , E k o n o m i s t , 1 /1 9 6 0 ., 41 71.

23. V. M atejic, S u s t i n a i metode operacionih is tra z i v an ia1 , S t a t i s t i c c k a r e v i j a , 1/1 9 6 3 ., 1 18. 24. BV H orvat, Q uelques a s p e c ts de la p lanification economique n a tio n a le J!, L e s An n a l e s d e I e c o n o m i e c o l l e c t i v e , 2 3/1963. 25. B . Savic, "N ivo ish ran e se o sk o g stan o v n istv a Srbije po poljoprivrednim rejonim a1. H r a n a . i i s h r a n a , IV, 1963, 26. B . H orvat, "M etodologki problem! dugorocnog program lranja privrednog razv o ja!\ E k o n o m s k i p r e g l e d , 10 11/1962. 27. V. M edenica i V. T rick o v ic, M aterijalni i novcani' tokovi i njihov u tic a j na cene i tr z is te , E k o n o m s k i p r e g l e d , 1012/1963. 28. -B. M arendic, ,!F in a n c ira n je d je la tn o sti wisokog sk o lstv a SRH u periodu 1960 63. g o d in e-', E k o n o m s k i p r e g l e a , 1012/1963.

iii

29. B. H orvat, Sam oupravljanje, centralizam i planiranje , Preg/ec/, 5 /1 9 6 4 ., 4 1 3 -4 4 4 . 30 31 B H orvat ,!Dva m odela e fe k a ta form iranja z alih a na k re ta n je drustvenog proizvoda . E k o n o m s k i p r e g l e d , 7 /1 9 6 4 ., 407 415.
tis tic k a re v ija ,

B. H orvat, "E konom ski sm isao in d ek sa proizvodnje i c ije n a , S ta 1 /1 9 6 4 ., 7 - 1 4 .

32. B Ivanovic, S ta tis tic k i rasp o red i s a aleatom ira param etrim a , S t a t i s t i c k a r e v r j a , 1 /1 9 6 4 ., I - 33 34 B, H orvat, "T h e Optimum R ate of Investm ent R eco n sid ered ,! . T h e E c o n o m i c J o u r n a l , 1965, 572 576.
E k o n o m is t,

Lj. M adzar,..\P .rivredni siste m i m obilnost fa k to ra p ro izv o d n je'*, 1 /1 9 6 5 ., 2 8 2 48.


S t u d i e s in D e v e l o p m e n t

35. B. H orvat, P lan n in g in Y u g o sla v ia 5 1964., 14 9 -1 6 5 .

1,

36. S B olcic. 'O metodama s o c io lo s k o g proucavanja gradova% Sociol o g i j a 4 , 1967. 37. B H orvat, 'IndtiK idualno i drustveno v la sn istv o u so c ijalizm u , G l e d i s t a 3 , 1967. 38. B, H orvat, P lan n in g and the Market: T he Y ugoslav Experience"', P l a n n i n g a n d D e v e l o p m e n t P r o g r a m m i n g , OECD, P a ris, 1964. 39. B .'H o rv at, "D ie Ubemahme der B etrieb sleitu n g durch die A rbeiter i n ' h isto risc h e r P ersp ek tiv e* J, A n I n t e r n a t i o n a l S e m i n a r W o r k e r s P a r t i c i p a t i o n in M a n a g e m e n t , V ienna, 1958. 40. B. H orvat, P rivredni c ik lu s i u J u g o s la v iji% E k o n o m i s t , 7 1 -1 1 0 . 1 4/1966.

41. L j. M adzar, K olebanje z a lih a kao faktor n esta b iln o sti jug o slo v en sk e privrede , E k o n o m i s t , 1 /1 9 6 6 ., 265 4 285. 42. B. Ho ryat, !-'Kibernetika i p riv re d n o p la n ira n je 5', Referafc n a n medjunarodnoj konferenciji N a u k a i d r u s t v o u Herceg Novom, 1966. 43. B. H orvat, "D ija le k tik a i dinam icki m o d eli1*, M a r k s i s a v r e m e n o s t , 3 /1 9 6 6 ., 3 5 4 -3 6 0 . 44. P , S icherl, "A n a liz a odnosa izm edju fik sn ih fondova i proizvoda u predratnom i posleratnom razvoju J u g o s la v ije -', E k o n o m i s t , 12 /1 9 6 7 ., 2 7 5 -2 9 3 . 45. Z. Popov, -"'Komparativna a n a liz a privrednog razvoja SFR Ju g o slavije i NR B u g arsk e , E k o n o m i s t , 1 -2 /1 9 6 7 ., 294 -3 2 0 .

iv

46.- O. K ovac, V U ticaj sp o ljn e trgovine na drustvenu reprodukciju1*, P r e g l e d , 3 /1 9 6 7 ., 18 5 -2 0 4 . 47. B. H orvat, P rilo g d is k u s iji o te o riji p a rtije 44, reb, 1967.

Nose feme 5,

Z ag

48. B. H orvat, "M ark sistic k a a n a liz a drustvenih k la sa i suvrem eno jugoslav en sk o d ru stv o , G l e d i s t a . 1 0 , B eograd, 1967., 12791291. 49. Z , M rkusic, O savrem enoj in te rp re ta c iji teo rije kom parativnih troskova M e d ju n a r.o d n i p r a b l e m i I , Beograd, 1967., 9 33. 50. B. H orvat, ,4Der Markt a ls Instrum ent der P la n u n g ':, P r o b l e m e Z e n t r a l e r W i r t s c h a f t s p l a n u n g , Wien, 1967., 107116. 51. B. H orvat, 44P rilo g z a sn iv an ju teo rije ju g o slavenskog p o d u zeca44, E k o n o m s k a a n a l i z a , B eograd, 1 /1 9 6 7 ., 7 2 28. 52. P . S icherl, E m pirijska a n a liz a proizvodnib k o eficijen ata fik sn ih fondova na b azi proizvodne fu n k c ije " , E k o n o m s k a a n a l i z a , 1 1967., 2, 2 9 -4 8 . 53. M, B azler, A naliza ste p e n a razv ijen o sti ju goslovenskih podrucja41, Efeonomsfea an a fiz a , 12 /1 9 6 7 ., 4963. 54. Z, D acic, 44D inam icki m edjusektorski model za odredjivanje optimalnih in v esticio n ih ptogtanja i problemi njegove primene kod n a s44, E k o n o m s k a a n a l i z a , 1 1967., 64 2, 76. 55. O. K ovac, SJP la tn i b ila n s u jugoslovenskom sistem u drustvenog racun o v o d stv a44, E k o n o m s k a a n a l i z a , 1 19674 89101. 2, 56 T M KoVacevic, "IC ratkorocni i dugorocni ekonom ski efekti razoruzanja*' E k o n o m s k a ono//zo>* 1 2, 1967., 101 112. 57. Z . Popov, Z em lje s a najbrzim piivrednim razvojem s a posebnim osvrtom na razvoj s o c ija lis tic k ih z e m a lja " , E k o n o m s k a a n a l i z a , 1 - 2 , 1967., 1 12-122. 58. B. H orvat, "Ju g o slo v an sk i sistem sam oupravljanja in uvoz tujega k a p ita la 44, E k o n o m s k a r e v i j a , 4, 1967., 406 417. 59. Z. M rkusic, " L a balan ce des paym ents e t le developpem ent economiqu e44, R e f e r a t n a s im p o z r u m u , V ienna, In stitu te for developm ent, 1967., 1 -1 2 . 60. B. H orvat, ,; Privredni c ik lu si, m onet^rni faktori i c ije n e " , E k o n o m s k a a n a l i z a , 1 -2 /1 9 6 8 ., 1 -2 1 . Z M rkusic, K ritika nekih elem enata neokejnzijanskog modela medjunarodne trgovinske politike**, E k o n o m s k a a n a l i z a , 1 2/1968. 62. S. Jo v ic ic , Koriscenje grupe poslova kao procenjivackog kriterija u okvini analiticke procene radnih mesta , Ekonom ska a n a l iz a , 1-2/1968., 131-153 61

63. B. H orvat, " T h e R ule of A ccum ulation in a P lanned Economy*', K y k l o s , 2 /1 9 6 8 ., 2 3 9 -2 6 5 . 64. B. H orvat, N ote on Wages and Em ployment in a Labour Surplus E conom y", T h e M a n c h e s t e r S c h o o l , March E d itio n , 1968., 63 68. 65. B. H orvat, "D ie produktive A rbeit in d er S o zialistisc h e n Ge se lls c h a f t" , O s t e u r o p a . W i r t s c h a f t } 2, 1968., 98107. 66. B. H orvat, " S o c ija lis tic k a robna p ro izv o d n ja", G l e d i s t a , Beograd, 10/1968., 1 3 21-1330. 61. Z, M rkusic, " N e k a p ita n ja na altern ativ u : Prilagodjaivanje deviznog kursa direk tn a k o n tro la ", E k o n o m i s t , Zagreb, 1 /1 967., 2 8 9 -1 0 2 . 68. Z. Popov, "N e k i problemi izrad e in teg risan o g sistem a drilstvenih ra c u n a " , E k o n o m i s t , Z agreb, 2 /1 9 6 8 ., 421 431. 69. B. H orvat, "A n Integrated System of Social A ccounts for an E cono my of the Y ugoslav T y p e " , T h e R e v i e w o f I n c o m e a n d W e a l t h 1, New H aven, Conn., 1968. 70. S. Stefanovic, "S u d sk a p rak sa o naknadi s te te c iji je osnov n e sreca na p o s lu " , R a d i p r a v o , B eograd, 1 /1 9 6 8 ., 9 29. 71. Z. M rkusic, O. K ovac, P . P ilip i, " U s lo v i i kriteriji za optim'alno u k lju civ an je u- medjunarodnu podelu rada i proizvodna o rije n tacija J u g o s la v ije " , E k o n o m s k a a o a l i z a , B eograd, 3 9 6 8 ., 243 4/1 263. 72. L j. M adzar, K retanje z a lih a kao ind ik ator promena efik asn o sti p r iv re d jiv a n ja " , E k o n o m s k a a n a l i z a , B eograd, 3 /1 9 6 8 ., 266 4 291. 73. Z. M rkusic, Ka realnijem pristupu problemu k o n v ertib iln o sti", M e d j u n a r o d n i p r o b l e m i , B eograd, 1 /1 9 6 8 ., 37 54. 74. P . Sicherl, R e g io n a l a s p e c ts of Y ugoslav economic developm ent and p la n n in g " , M u l t i d i s c i p l i n a r y A s p e c t s o f R e g io n a l. D e v e l o p m e n t , P a ris , 1969., 1 6 3 -1 7 8 . 75. B. Horvat, P rispevok k zakladaniu terfrie ju h o slo v a n sk A o po d n ik u ", E c o n o m i c k t f cosop/s> B ra tisla v a , 8 /1 9 6 8 ., 789 808. 76. L j. M adzar, T rz iste i k u ltu ra , G l e d i s t a , B eograd, 12/1968-, 1627-1786. 77. D ancika N ikolic, P av le S ich erl, A S tructural A nalysis of E cono mic D evelopm ent of Y ugoslavia in the Period 19521962 , C z e c h o s l o v a k E c o n o m i e P a p e r s 8, P r a g u ? , 1967., 97116.

vi

78. B . H orvat, A naliza privrednih k retan ja i p rijedlozi za ekonomsku p olitiku".. E k o n o m i s t , 1 /1 9 6 9 ., 43 58 79. O, Kovac, "K o ren i d e fic ita platnog b ilan sa J u g o s la v ije " , E k o n o m s k a m i s a o , 1/1969 , 93118. 80. O. Kova6. "Spoljna trgovina kao faktor ubrzanja r a s ta " , E k o n o m i s t , 1 /1 9 6 9 ., 2 2 3 -2 4 7 . 81. Z. Mrkusic, V alutni p a rite t i privredni ra z v o j" , E k o n o m i s t , 1/1969 , 24 9 -2 6 5 .

* R asprodato

x>flna 6n6nnoTeKa Cp6njo

TEHNICKI PROGRES U JUGOSLAVIJI

BRANKO HORVAT

S E P A R A T

85

IN STITU T EKONOMSKI H N AU KA

INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA


Dr B. HORVAT, direktor i starjesina Odjeljenja za privredni sistem Dr 2. MRKUslC, dekan Poslediplomske financije i vanjsku trgovinu Dr P. SICHERL, zamjenik direktora Dr N. MILEUSNIC, starjesina Odjeljenja za ekonomiku poduzeca i operaciona istrazivanja S. STAJIC, starjesina Odjeljenja za privredni rast i ekonomska mjerenja Institut ekonomskih nauka razvio se iz Istrazivackog odjeljenja Saveznog zavoda za privredno planiranje, koje je bilo osnovano 1958. godine. Osnovni zadatak Instituta je da proucava teoriju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inozemstvu, da vrsi teorijska i primjenjena istrazivanja jugoslovenskog privrednog sistema, da radi na usavrsavanju metodologije privrednog planiranja i podstice usvajanje i primjenjivanje suvremenih metoda ekonomske analize i razvoja nove ekonometrijske i druge analiticke metode. Institut izvodi nastavu III stepena iz oblasti ekonomskih i organizacionih nauka. Radi rjesavanja konkretnih problema u privrednim poduzecima Institut ima svoj Centar za oragnizaciju i privredni razvoj poduzeca. U Institutu takode postoji i Elektronski racunski centar u kome se rjesavaju slozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi numericki problemi iz rada Instituta. Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siroj javnosti, Institut se bavi i izdavackom delatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskih djela. Institut ucestvuje u izdavanju casopisa Ekonomska analiza. skole i starjesina Odjeljenja za

TEHNICKI PRO G RES U JUGOSLAVIJI

Branko H orvat

INSTITUT

EKONOMSKIH

NAUKA

B E O G R A D , 1 9 69 .

T eh n ick i progres u J u g o s la v ij i , E kon o m sk a . a n a li z c , 1 - 1 B eograd

1968. J

// S U

3 9 ^f

Izd a je i 'stam pa: In stitu t ekonom skili nauka, B eograd, Zmaj Joviria 12

0 . % C U

I z o o l

TEHNICKI PROGRES U JUGOSLAVIJI*


B ranko H O RV AT I. TEORIJSKA ANALIZA 1. U tvrdivanje proizvodne fu n kcije Uzmimo da u m akroekonom skoj proizvodnoj funkciji ucestvuju dva proizvodna fak to ra: ra d (R ) i fiksni fondovi (osnovna sredstva, fiksni kaipital, K ). N adalje, uzm im o da je tehnicki progres (A) neutralan, tako d a ne utice na m arginalnu stopu su p stitu c ije izm edu ra d a i sredstava. T akoder p retpostavljam o da je tehnicki progres funkcija vrem ena. Dobivam o ovu proizvodnu funkciju: Q = A (t)ffR ,K ) : (1)

gdje A (t) p re d sta v lja fa k to r p om icanja u vrem enu proizvodne funkcije f(R ,K ) sa stag n an tn o m tehnologijom . P rem a tom e tehnicki progres A ukljucuje sve ono sto u tjece na p ro m je n u produktivnosti u potrebljenih resu rsa (obrazovanje, nova tehnologija, ekonom ija obim a, organizacione inovacije, s tru k tu rn i efekti). T akoder vidi se d a A (t) p re d sta v lja pro m jenu globalne p ro d u k tivnosti re su rsa u odnosu na neku baznu produktivnost
A(t) = ------------f ( R , K)

< 2(0

tj. proizvod n a jedinicu kom biniranog u tro sk a ra d a i isredstava. Derivacija (1) p o vrem enu i d ijelje n je s proizvodom Q daje
Q A df R df K = + A ----- -(- A ------Q A dRQ dK Q (2 )

* Prvi rezultati vece studije koju financira Savezni fond za naucni' rad. Autor je naucni savjetnik In stitu ta ekonom skih nauka u Beogradu.

30

EKONOM SKA ANALIZA

Stavim o df R A = a, dRQ da bism o dobili Q A R K = + a + p Q A R K (4) df K A =B dK Q (3) v '

c rrlie > i p re d sta v lja ju sto p e ra sta proizvoda, tehnickog B J Q A R K progresa, zaposlenosti i fiksnih fondova.

P retp o stav it cem o da za proizvodnu fun k ciju f(R ,K ) vaze konstan tn i prinosi, tj. da povecanje u tro sk a rad a i sredstava u istoj propo rciji u toj p ro p o rciji povecava i proizvod, fCkR, XK) = ~kf. Drugim rijecim a f(R ,K ) je linearna hom ogena funkcija, p a vazi E elerov teorem df df R + K = f(R ,K ) dR dK 1 A Pom nozim o (5) s (5) v '

i iskoristim o (3) d a bism o kao konzekvencu kon-

sta n tn ih p rin o sa dobili df R df K A ------+ A ~ = a + B= / dRQ dK Q ^ (6) v J

Sad m ozem o jed nadzbu (4) pojednostaviti svodeci relevantne veO K licine n a jedinicu u tro sk a rada. Pisim o q = - > = i uocim o da je k R iJ a = 1 B, = Dobivam o sto p u ra sta proiz;voda po jeq Q R dinici kao fun k ciju sto p e tehniokog p rogresa rem ljenosti rada Q
7
=

J i ra sta ikapitala op-

i)

A
7
+ P

k
r

fH\
( 7 )

Buduci >da em pirijski ipodaci za q i k postoje, m ogu se izracunati A i p pom ocu jednostavne linearne regresije. Osim toga iapitivanjem empdrijskih veza m oze se ustanoviti da li se zaista radi o linearnoj regresiji. Time se provjerava o p ravdanost p retp o stav k i o obliku proizvodne funikcije.

i) Proizvodnu funkciju u ovom obliku prvi p u t je upotrebio R. M, Solow u ctanku Tech cal Change an d the Agregate production Function, Review of Economics and Statistics, 1957, 31220.

T E H N IC K I PROGRES V JUGOSLAVIA

31

2. Valorizacija utro sa ka po ko n sta n tn im cijenam a U m jesto po sred stvom proizvodne funkcije, do m jere tehnickog p ro g resa m oze se doci i valorizacijom proizvodnih u tro sak a u stalnim cijenam a. Uzmimo d a cijena radnik-godine iznosi p T jedinice angazova, n ih fiksnih fondova p k i proizvoda p. T ada se vrijednost proizvoda raspada n a v rijed n o st u tro sa k a valorizovanih p o stalnim cijenam a i tehnicki tprogres. , p Q A (p r R + p k K ) .Tedinice m jere m ozerno sada tako o d a b ra ti npr. izrazavanjem p ro izvoda i fa k to ra u indaksnim brojevim a, sto u baznoj godini znaci R K = Q = 100 da cijen a proizvoda bude p 1. N a taj nacin nasa form ula dobdva ovaj oblik Q = A (p r R + p k K ) (8)

U baznoj godini A = 1 -po definiciji. V rijednost utrosenog rad a i sredstava u odriosu n a vrijedriost iproizvodnje iznose tada
Pr R Pk K = Pr>
------- -----/q n 5=

PQ

PQ

p ,.

(? )

sto znaci da cijen e ra d a i sredstava, p T i p h uz ove pretp o stav k e predstav ljaju u je d n o ucesce rad a i sredstava u v rijednosti proizvodnje. Proizvodna fu n k cija (8) im a m arginalne proizvode faktora
dQ dQ

A p r K = APk

(10)

Lako se uocava da je funkcija linearno hom ogena


dQ dQ R + K = A Pr R + A Pk K = Q . OK OA

sto znaci da su prin osi k o nstantni. D iferencirajm o (8) po vrem enu i podijelim o s Q da bism o dobili izraz u sto p am a ra sta 0 A _l ~Q =^ +
a

I P 'R * _l p * K k \ \ ~ Q ~ ^ + ~ Q ~ lc l

(n )

ULkoliko b i stap e ekspamzije rada i sred stav a bile podjednake, koeficijenti uz te istope bile >bi pocetne cijene ra d a i sred stav a
Pr R Pk K

01A ~ Pr QlA ~ Pk a izraz (11) b io bi id en tican s (4) i vazilo bi p r = a, p k (3. U stvar-

32

EKONOM SKA ANALIZA

nosti, m edutim , u tro sa k ra d a ekapandira sporije od u tro sk a sredstava, R K < , uslijed cega vazi ~ < 1,~q -> - 1 p a (11) im plicira sm anjivaq n je p r (m arginalnog proizvoda ra d a) i povecavanje p k (m arginalnog proizvoda sredstava) u odnosu na pocetnu situaciju. No to je u suprotn osti s ekonom skom logikom k o ja zahtijeva d a ra ste m arginalhi proizvod (p a stoga i cijena) onog fa k to ra koji ekspandira sporije i ikoji se postepeno zam jen ju je fak to ro m .koji ekspandira brze i cija b i cijena (i m arg inalna proizvodnost) m oral! padati. Izraz (4) u suglasnosti je s tom ekonom skom logikom je r k o n stan tn o st a i 3 znaoi u .(3) da se df df AR AK i m ije n ja ju su p ro tn o o d i . B uduci d a su ponderi uz stope ra sta razliciti, i tehnicki p rogres A b it ce razlicit u (11) u od nosu n a (4). U stvari, kako se p o n d er povecava uz vecu sto p u ra s ta a sm an ju je uz m an ju stopu ra sta u em pirijskim obracunim a izraz u zagradi b it ce p re cjen jen te ce stoga A iz (11) b iti potcjen jeno u odnosu n a A iz (4). M ozemo sada rezim irati nase nalaze. Kao i uvijek kad se agregira n je ekonom skih velicina vrsi n a bazi staln ih cijena, o staje zanem aren efekat su p stitu cije. K ad se relativna m arginalna p ro d u k tiv n o st fak to ra ne b i m jen jala kao rezu ltat supstitucija, valorizacija na bazi stalnih cijena b-i-la bi prihvatljiva. B uduci d a se .u stv am o sti relativne cijene [ak to ra m ije n ja ju upravo onako kako to teo rija pred v id a (licni dohoci po zaposlenom ra s tu u odnosu na b ru to dobit po jedinici k ap itala), to proizvodna funkcija (8) nije najb o lji in stru m en t analize. Zbog toga cemo se u kasnijim o b racunim a sluziti :izrazom (4 )..No treb a imat-i u vidu da iz cinjenice sto (4) ispravno -implicira ikretanje m arginalnih produktivnosti fa k to ra n e slijed i nikakav zaiklj-ucaik o preciznosti kvantificiran ja efekta supstdtucije. T reba n a k ra ju dodati d a p o sto ji nacin da se obracun (11) izvrsi tako da se A za razdoblje u cjelini priblizno poklopi s A iz (4). Treba, naim e, kao bazn u godinu za izracunavanje indeksa izab ra ti godinu negde iz sredine razdoblja.2) Tada ce se podcjenjivanje u tro sak a iz p rv e polovine razdoblja kom penzirati p recjen jiv an jem iz druge polovine. No i u tom slucaju prom jene A iz god-ine u godinu b it ce to vise d eform irane sto se vise udaljavam o o d bazne godine p re m a p ocetku ili toraju razdoblja. 3. Cobb-Dougiasova proizvodna fu n kcija Ako se diferencijalna jednadzba (4) integrira, dobiva se ovaj re zu ltat In Q In A + a In R + (3 In K 4- In B Q = AB Ra K & ' (12)

2) Prvi, ili jedan od prvih, koji je to uradio bio je M. Abramovitz u cesto citiranom c ku Resources and O utput T rends in the U nited S tates since 1870 (American Economic Review, 2/1956, ss. 523). P rom atrano razdoblje bilo je 18691953., ponderi Pr 0,75 i P ^ = 0,25, a bazni period 19191928. M edutim , iz clanka se ne vidi da je autor bio svjestan gore izvedenih anali* tiCkih im plikacija.

T E H N IC K I PROGRES U JUGOSLAVIJI

33

a to je pozn ata Cobb-Douglasova proizvodna funkcija. P ara m e tar tehnickog p ro g resa A je funkcija vrem ena te se u opcem slucaju moze dzraziti kao A = ey! Hi A = (1 + y ) , gdje je y sto p a tehnickog progresa. Tako dobivam o dvije altern ativ n e proizvodne funkcije Q = B R a K? er' Q = BB? (1 -(- y)' (12a) d 2b)

gdje je B in teg rativ na k o n stan ta k o ja ovisi o upo treb ljen im jedinicam a m jere. Na taj n acin n asa p o cetn a jednadzba im plicira Cobb-Douglasovu proizvodnu funkciju. Ukoliko je sum a elasticiteta jed n ak a jedinicd, a + P = 1, ra d i se o k o n stan taim prin o sim a. Takoder se jasno vidi da tehnicki progres A p re d sta v lja p ro d u k tiv n o st u p o treb ljen ih re su rsa tj. proizvod n a jedinicu kom biniranog u tro sk a ra d a i sredstava
,

Q BRa

Ukoliko jed nadzbu (12) zelim o p ojednostaviti tako da proizvod po zaposlenom bu d e funkcija kapitalne oprem ljenosti rada, m ozem o to u ra d iti in teg riran jem jednadzbe (7) ili d irek tn o m transform acijom (12). U ovom p o to n jem slucaju, uz uslov a + (3 = 1, dobivam o u varijan ti (b) q = B k & (1 + y) gdje je B integraciona ko n stan ta.
(13)

II. EM PPIRIJSK A ANALIZA 4. Proizvodne fu n k c ije za in d u striju i rudarstvo i nepoljoprivre& nu proizvodnju U em pirijskoj analizi pozabavit cem o se ispitivanjem in d u strije i ra d arstv a (skraceno: in d u s trija ) i prodzvodnje sum arstva, gradevinarstva, zanatstva, saobracaja, trgovine i ugostiteljstva (skraceno: nep o ljo p riv red a). B uduci d a proizvodna fu n k cija opisuje tehnoloske veze, tre b a elim inirati u ticaje privredm h ciklusa n a stepen koristem ja k ap a citeta i radne snage. O bicno se u tv rd u je sam o rtep en k o risten ja kapaciteta, no u privredi u kojoj veom a tesiko dolazi do o tp u sta n ja rad n e snage kao sto je to slucaj s jugoslavenskom priv red o m p o treb n o je utvrditi i step en p re k o m je m e zaposlenostd. Sasvim agregatno ni jedno n i drugo nije m oguce u tv rd iti bez posebnih anketa, koje, m edutim , nisu sprovodene. Posluziit cem o se stoga jed n o m in d irek tn o m m etodom k oja ce nam om oguciti aproksim ativne ocjene. Uzet cem o kao stan d ard za efek3 E konom ska analiza

34

EKONOMSKA ANALIZA

tivno p uno ikoristenje kap aciteta i ra d n e snage ostvarene k ap italn e .koeficijen te (o m jer fiksnih fondova i drustvenog proizvoda, k = ~
K'

: ostv arenu produiktivnost ra d a (drustveni proizvod p o zal oslenom , p Q\ q = I u vrhovim a p riv red n ih ciklusa. V rhovi ciklusa godisnjih stopa ra s ta drustvenog proizvoda p a d a ju u 1948, 1955, 1957, 1960. i 1964. godinu. Podaci za o stale godine dobiveni su lin eam o m intenpolacijom izm edu susjedmih vrhova oiklusa i to tako d a su podaci za m aksim alne godixie sp o jen i pravcim a i v rijednosti ooitane s grafa. Jedini izuzetak ucinjen je za in d u strije ipovezivanjem 1948. direktno s 1957. tj. preR sk ak an jem 1955. godine. To je ucinjeno zato sto je u 1954 55. doslo do velikog ipriliva rad n e snage u in d u s triju (p o rast zaposlenosti iznosio je u 1954. god. 13,5%, u 1955. god. 11,2%) i ta p re k o m je rn a zaposlenost don ek le.je ap so rb iran a tek u 1956. i 1957. god. P osljednji odsjecci .na pravcim a g rafa dobiveni su n a osnovu prognoze i prelp o stav k e da ce 1969. god. p re d sta v lja ti vrh ci'klusa. N a grafovim a 1-a i 1-b prik azan a su k re ta n ja produiktivnosti rada i efikasnosti k o riste n ja fiksnih fondova za in d u s trijs k u i nepo'ljopri<=!
Q

Graf 1-a

In d u strija : K retanje p ro d u ktivn o sti rada i kapitalnog koeficijenta

v rednu proizvodnju u p o sljeratn o m razdoblju. Vidi se kako su van maksim alnih godina kapitalni koeficijenti visi (k o risten je kap aciteta m an je), uz jedini izuzetak u 1949. god. a proizvodnost rad a niza o d interpoliran ih v rijednosti. U vezi s ovom posljednjom ko n statacijo m od in teresa

TEH N IC K I PROGRES U JUGOSLAVIJI

je uociti da je d u 1967. god. up rk o s in sistira n ju priv red n e reform e na interLzivnom priv red ivanju zaposlenost bila prekom jerna; d a b i bilo potrebno o tp u stiti 70.000 radniika u in d u striji ill 147.000 rad n ik a u nepoljoprivredi da bi se .postigao sta n d a rd k o risten ja radne snage iz 1964.

1 7 4 4 15 5 5 5 M S S 5 5 5 16 6 6 ' 6 6 6 6 6 M 8 9 90 1 2 3 i 8 7 8 9 90 1 3 3 4 $ 6 ? Graf 1-b Privreda bez poljoprivrede: K retanje p ro d u ktivn o sti rada i kapitalnog koeficijenta

god. A sto se tie s efikasnosti k o risten ja fiksnih fondova, k o risten je kap aciteta 'bilo je u 1967. god. u in d u striji m an je za 14%, a u nepoljoprivredi m an je za 10% u odnosu n a k o risten je 'kafpaciteta u 1964. god. Iz g rafa 1-a vidi se d a je u in d u striji tek 1954. god. postignuta pred ra tn a p ro d u k tiv n o st ra d a (za nepoljoprivredu nem a p o d atak a ). O tada se tehnoloska p ro d u k tiv n o st ra d a uvecava priliono ujednacenim i priblizno k o n stan tn im tem pom . Z am rsenije je kiretanje kapitalnog koefici-

36

EKONOM SKA ANALIZA

jen ta. P o slje ratn a obnova dovela je do znatno boljeg Ikoristenja fiksnih fondova nego iprije ra ta p a su kapitalni koeficijenti znatno nizi nego p rije ra ta . M edutim , velika 'kapitalna izgradnja, koju je in au g u rirao p rv i p etogodisnji p la n a ikoja se odvijala u uslovim a infonnbirovske ekonomske blokade i ad m in istrativ n e neefikasnosti centralistickog p lan ira n ja dovela je d o veom a brzog pogorsavanja kapitalnog koeficijenta. Taj se proces zaustavio tek zavrsavanjem p ro g ram a kapdtalne izgradnje u 1955. god. O donda kap italn i koeficijent stalno pada, iako sve usporenije. U 1960. god. d o stig n u ta je p re d ra tn a efikasnost k o riste n ja osnovnih sredstava ali ni do k ra ja p ro m atra n o g razdoblja kapitalni koeficijent industrije se nije spustio na nivo iz 1948. godine. Na oba grafa tre b a uociti je d n u vaznu pojavu: i u in d u striji i u n ep o ljo privredi jedino u razdoblju 1955 1960. k apaciteti i ra d n a snaga k o riste se ravnom jerno i efektivno potpuno. Intenpoliraee v rijednosti p ro d u k tivnosti ra d a i Jcapitalnih koeficijenata p rak tick i se ne razlik u ju od stv am ih vnijednosti. To navodi na zakljucak d a su u navedenom perio d u p riv re d n a k re ta n ja bila uskladena i opca efikasnost privredivan ja visoka. I doista, u tih p et godina po stig n u ta je o sjetn o najvisa stop a ra s ta u cjelokupnom po sljeratn o m razdoblju: 12,9% za in d u striju : 10,5% za netpoljoprivrednu proizvodnju. Pom nozi li se p ro d u k tiv n o st ra d a s kapitalnim koeficijentom , doK biva se k ap italn a o p rem ljen o st ra d a ( q k = k). Ako se sad u koJi

ord in an tnom sistem u na o rd in atu nanesu vrijednosti sto p a ra sta p ro d uktivnosti rad a, a na apscisu vrijed n o sti stopa ra sta kapitalne oprem Ijeaiosti onda se iz d ijag ram a ra sp rse n ja m oze u tv rd iti da li izm edu 100+ ^2 9

Graf 2-a

In d u strija : Porast p ro d u ktivn o sti rada kao fu n kcija porasta kapitalne o p rem ljen o sti rada

te dvije varijable p ostoji neka veza i, ako postojd, da li je linearna, kako to p o stu lira jednadzba (7). U tom slucaju bism o, naim e, identificirali Cobb-Douglasovu proizvodnu funkciju. D ijagram i ra sp rsen ja prikaza-

T E H N IC K I PROGRES V JU G O SLAVIA

37

ni su n a grafovim a 2-a i 2-b. Vidi se od m ah da se razdoblja do 1955. god. i iposlije 1955. god. p otpuno razlikuju. R adi se o dvije posve razlicite p riv red e ko je, onda, im a ju i posve razlicite proizvodne funkcije.

101

49 54

55
53 52 50

J----- 1 ----- 1 __ I __ I _ _ ___ I ___ i


94 95 96 97 98 99 100

101

t
102

i
103

i
104

i
105

i
108

I
107

100+ j Graf 2-b Privreda bez poljoprivrede: Porast p ro d u ktivn o sti rada kao fu n kcija porasta kapitalne oprem ljenosti rada

Taj zakljucak ne izmenaduje i, u stvari, trebalo ga je ocebivati naikon analize grafova 1-a i 1-b. U grafu 1-a u sedm ogodisnjem periodu p rije 1955. god. p ro d u k tiv n o st ra d a gotovo je stagnantna, doik se ikapitalni koeficijent, a s n jim i kapdtalna intenzivnost industrije, brzo povecavaju. q k P rem a tom e i nece b iti 'korelirani, sto je ocigledno iz grafa 2-a: 9 k povecavanje 'kapitalne intenzivnosti u in d u striji n e dovodd do povecavan ja p ro d u k tiv n o sti ra d a (regresioni koeficijent je nesignifikantan uz 1%). Slicna je situ acija i k o d neipoljoprivredne proizvodnje, s tom razlikom sto ukoliko ibi tu neka fcorelacija .postojala, ona b i bila negativna, je r se u p erio d u 19481955. iproduktivnost ra d a sm anjuje; p re m a tom e povecavanje .kajpitalne intenzivnosti dovodilo b i do sm anjivanja proiz vodnje po zaiposlenom (u stv a ri regresioni koeficijent je nesignifikantan vec uz 10%). Znaci d a je u periodu prvog <petogodisnjeg p lan a p ri vreda prodzvodila po prodzvodnim funkcijam a u k o jim a je m arginalna efikasnost Jcapitala b ila nula ili cak negativna. N a ovaj vazan nalaz jos cemo se v ratiti. Od 1955. god. d a lje d ijag ra m rasprsecaja u kazuje n a m ogudnost cvrsce lin eam e veze izm ed u i narocito kod nepoljcxprivrede. Isp ita t

38

EKONOMSKA ANALIZA

cem o ovu bipotezu statistdckom ocjenom svih. triju ra n ije izvedenih varija n ti Cobb-Douglasove proizvodne funkcije. Dobiveni su ovi rezultati
' Aq

Ak

izrazend su u p ro c en tim a ):

In d u strija: (I) q = 4,182 + 0,501 (0,080) R2 = 0,7974 * IV = 0,9987 rkt = 0 ,ti


S? =. 0,9997 ^ = 0 ,9 7 rR t = 0,97 rKt = 0,98

(I I) In q = 0,849 + 0,413 In k + 0,043 t (0,042) (0,001)


(Hi) In Q = 1,081 + 0,587 In R + 0,390 In K + 0,42 t (0,041) (0,071) (0,004)

N epoljoprivreda: Aq Ak (I) = 4,622 + 0,397 > q (0,040: (II) In q = 0,881 + 0,354 In k + 0,046 t (0,018) (0,000)
(III) In Q = 0,267 + 0,594 In R + 0,445 /n if + 0,042 t (0,036) (0,070) (0,003)

rn = o 9074 " u,yu/^ R 2 = 0,9999 r*f = 0,70


R? = 9998 i RK= 0,96
TR t =
> 96

r ^ = 0 ,9 9

N apom enim o odm ah da su ocjene svih p a ra m e ta ra signifikantne n a nivou od 0,1%. Zapaza se zatim da koeficijenti elasticnostl uz kaipital im aju po ttri razlicite v rijednosti (0,501, 0,413 i 0,390 za in d u striju ; 0,397, 0,354 i 0,445 za nep o ljo p riv red u ). P ostavlja se p itan je koja je p ra v a vrijednost? 'Na p rv i pogled m oglo bi se pom isliti d a je n a jv je ro ja tn ija p ra v a vri-jedinost o n a k o ja police iz dzraza s najvecim visestrukim koeficijentom d eterm inacije, d akle tre c a u prvom i d ru g a ili treca u dnigom ndzu vrijednosti. U trecoj v arija n ti proizvodne funlkcije v isestn tk i koeficije n t d eten n in a cije je p ra k tic k i jednaik jedinici, sto bi m oglo indicdrati skoro funkcionalnu vezu. U stvari, m edutim , ocjene p a ra m e ta ra veom a su nesigurne zbog izrazdte m ultikoliaieam ostd u jednadzbam a: koeficije n ti korelacije dzmedu nezavdsnih varijabli krecu se izm edu 0,96 i 0,99. U drugoj v arija n ti ovih funkcija k oeficijent k orelacije izm edu nezavisniii varijabld nesto je m an ji (rkt = 0,73 za dndustriju i rkt = 0,70 za nep o ljo p riv red u ), p a se stoga ocjeni p a ra m e tro m p m oze p o k lo n iti veca v jero d o stojnost.3) Moze se uzeti da se vrijed n o st koeficijenta elasticno-

3) Heady predlaze konvenciju da se u slucaju m ultikolinearnosti ne elim iniraju varijab ukoliko koeficijent korelacije n ije r > 0,80 (E . O. Heady, J. L. Dillon, Agricultural Production Functions, Iow a S tate Unis. P ress, Ames, Iow a, 1966, s tr. 135). Nai koeficijenti zadovoljavaju-taj konvencionalni test.

TEHNICK1 PROGRES U JUGOSLAVIJI

39

sti s obzirom n a fi'ksne fondove nalazi negdje izm edu ocjena u .prvoj i drugoj varijan ti, dakle za in d u striju 0,41 < p < 0,50. Za nepoljoprivredu koeficijent elasticn o sti je nizi i krece se u uzem intervalu, 0,354 < 3 < < 0,397. Stope tehniokog p ro g resa dobivaju se iz p rv ih v arija n ti proizvodnih fu n k cija direktno, a iz ostalih antilogaritm iranjem clana uz t (kod toga tre b a im ati u vidu da se rad i o p riro d n im lo g aritm im a). S tope tehnickog progresa In d u strija V arijante 1. (k o n stan ta) F orm ule 2. (antilog 1) 3. (antilog 1) 4,18% 4,4% 4,3% tA

N apoljoprivreda 4,62% 4,7% 4,3%

N a osnovu ovih p o d atak a m ozem o zakljuciti d a se u razdoblju 1955 1967. globalma p ro d u k tiv n o st povecava.po stopi 4,184,4% u in d u striji i 4,624,7% u nepoljoprivredi. Trece v arija n te jednadzbi o cjen jen e su bez re strik c ija za koeficijen te elasticnosti. P rem a tom e isp iliv an jem njihovog razvoja mozemo sad u tv rd iti d a li se rad i o ko n stan tn im prinosim a ili ne. In d u strija : a + p = 0,587 + 0,390 = 0,977 = 1

N epoljoprivreda: a + P = 0,594 + 0,445 = 1,039 = 1 N a p rv i pogled zbrojevi su priblizno jed n ak i jedinici, a statisticko testira n je izvrsit cem o drugom zgodom. N a osnovu g o m je analize m ozem o sada kao v jero jatn e vrijednosti koeficijenta p za razdoblje 1955 1967. uzeti kod in d u strije p = 0,48 i kod nepoljoprivrede p = 0,39. U vrstavanjem ovih v rijednosti u prve varija n te proizvodnih funkcija, im ajuci u vidu da su pro sjecn e sto p e rasta bile
Aq
q

lz.

in d u striju = 4,722%, = 1,079%, a za nepoljoprivredu


Ak
* q k

Aq

Ak

= 5,198%, = 1,454%, d obijam o slijedece v rijednosti za stope tehr~ niokog p ro gresa: za i n d u s tr iju = 4,20%, za nepoljoprivredu = A A 4,63%. N a taj nacin tehnicki p ro g res pridonio je oko 89% povecanju pro d u k tiv n o sti ra d a u o b a slucaja. O statak povecamja produktivnosti rad a rezul-tat je povecanja k ap italn e opreom-ljenosti rada. Slioni odnosi dobiveni su i za druge privrede.4)
4) Za razdoblje 19191955. Massel je utvrdio da je tehnicki progres doprinjeo 90/o pove canju produktivnosti rad a .u am erickoj industriji; ista proporcija utvrdena je i u nepoljoprivrednoj proizvodnji u razdoblju 19091949 (B. F. Massell, Capital Form ation and Technological Change in U nited S tates Manufacturing, R eview of Economics and Statistics, 1960/18288, str. 18687).. Zanimljivo je dodati da Solow nalazi da tehnoloski progres u nepoljoprivredi ekspandira po stopi 0,9% u razdoblju 19091929. i 1.9 u 19291949 (op. cit. str. 314); za 36-godisnje razdobije iz M asselovih podataka proizilaz istopa, rasta tehnoloskog progresa u am erickoj-industriji od 3/o prosjecno godisnje (op. cit. s tr. 186).

AA

A/4

40

EKONOM SKA ANALIZA

P reo staje jos d a se utv rd en i elasticiteti i u v rsti u trecu varija n tu kako bi se izracunao k o n stan tn i clan i .proizvodna fumkcija p-rikazala u nelogaritam skom obliku. N a taj n acin dobivam o ove proizvod ne fu n k cije za juigoslavensku p rivredu: In d u strija
Aq Ak (I) = 4,20 + 0,48
q k

AA

(HI) Q = 1,945 R0.52 0.48 1.0421

N epoljoprivreda
Aq Ak (I) = 4,63 + 0,39
q k

(IH) Q = 2,103 R0.61 K0.19 1,0463

U g o rn jim jednadzbam a

Aq

Ak

izrazeni s u u procentim a, R u hilja-

dam a p ro sjec n o godisnje zaposlenih, a fiksni fondovi pocetkom godine (K ) i d ru stveni proizvod (Q) izrazeni su u m ilionim a novih d in ara po cijenam a iz 1962. godine. B azna godina je 1955. igodina ikada je t = 0.

5. Trzisno ponasanje jugoslavenske privrede i godisnje p rom jene u tehnoloskom progresu Pod trzisnim pon asan jem priv red e podrazum ijevam situ aciju u kojo j p riv redni su b jek ti m aksdm iraju svoj dohodak, sto znaci d a se cijene proizvoda o d re d u ju priblizno p re m a m arginalnim troskovim a odnosno d a cijene faiktora odgovaraju v rijednostim a njihovih m arginalnih p ro izvoda. U koliko je osim toga k o n k u ren cija potpuma, ucesce ra d a i sredstava (ibruto lionih dohodaka d ren tala) u drustvenom proizvodu odgov arat ce falktorskim. elasticitetim a Cobb-Douglasove proizvodne fim kcije. P rem a tom e jednom ui^wrdena proizvadna fu n k cija m oze nam posluziti ikao in stru m en t za otk riv an je p o sto jan ja trzisne kon k u ren tn o sti. R elevantni podaci za duze razdoblje, navedeni u tabeli 1, p o sto je sam o za in d u s tiiju i ru d arstv o , p a i tu dvije godine nisam u&pio procijeniti. Polazim o od p retp o stav k e da se u u p o treb i i k o m b in iran ju fakto ra proizvodnje privredni su b je k ti rukovode njihovom cijenom . N a taj n acin cijena ra d a bit ce o d re d en a licnim dohocim a i svim doprinosim a ko ji su vezani za licne d o h o tk e (dqprinosi za socijalno osiguranje, porezi n a licne do h o tk e i si.). U cijenii sre d sta v a u lazi am ortizacija d b ru to dob it. Ova p o to n ja sasto ji se o d n eto d o b iti (izdvajanje za fondove), kam ata, p re m ija za osiguranje i slicflih izdataika i d ire k ta ih poreza. Z broj am ortizacije i b ru to dobiti nazivam ren talo m sredstava. Posredni porezi n e ulaze ni u d ru stv en i proizvod ni u p la c a n ja fak to rim a p ro iz vodnje. P rem a tom e drustveni proizvod ra stv a ra se -na b ru to licne doh o tk e i rental.

TEH N IC K I PROGRES U JUGOSLAV!]!

41

Ocigledno je da ce p ro m jen e in stru m en ata ekonom ske po litik e mije n ja ti odnose izm edu licnih dohodaka i rentala. A kako je p iiv re d i potreb n o odredeno vrijem e da se ad a p tira na p ro m jen e u ekonom skim in strum entim a, to ce ceste p ro m jen e u in stru m en tim a znatno narusavati sta n d a rd e k o n k u ren tn o sti. Tabela 1.
R a sp o d je la d ru stv en o g p ro izv o d a in d iis trlje i r u d a r s tv a 1952 1967.

Milioni novih dinara 1967o 1966o 1965* 1964 1963 19626 1961= 1960<f 1 35404 35139 30488 24748 18551 15456 14239 12140 1817 1467 2467 3207 2753 2399 1904 1710

Dmstveni proizvod Porez n a prom et proizvoda Drustveni proizvod bez PPP Amortizaoija Doprinosi zajedniai Izdvajanja za zajedn. fondove Fondovi poduzeca Bruto rentail Ucesce rentala u drustv. proizvodu Neto licni dohoci Lioni dohoci u m ater, itrosk. Doprinosi zajednioi Briito licni dohoci

35587 33672 28021 21541 15798 13057 12335 10430 4633 4711 3437 4016 2673 4004 2368 4455 1874 4617 146 1740 8377 53% 4475 2946 7421 1955? 6180 1539 4641 622 551 2280 3453 74% 837 351 1188 3373 4038 3200 3844 800 1472 3745 92 1565 6874 53% 3764 2419 6183 1238 3465 86 1868 6657 540/0 3156 286 2236 5678 965 4115 1330 6410 62% 2500 210 1390 4020

228 325 380 138 5608 7806 6332 3706 15180 15584 13389 10667 45% 46% 48% 9076 50% 6470

11864 11474

776 690 5767 5924 5556 4404 18407 18088 14632 10874 1959* 1958 1957 7405 1417 5988 778 1123 2163 4064 77% 1281 644 3350 1924 1956r 6640 1647 4993 697. 803 2179 3679 74% 949 365 1314

1954* 1953* 1952* 5538 1158 4430 618 4812 265 4547 509 4462 182 4280 436

Dmstveni proizvod Porez na promet proizvoda Dnustveni proizvod bez PPP Amontizaaija Doprinosi zajednici Dobi't Bnito rental Ucesce rentala u drustv. proizvodu Neto liani dohoci Dqpxiinosi za isoc. osiguranje Akumulacdja i fandovi Bruto licni dohocd

10210 155 10055 870 4775 1060 6705 67%

509 11% 665

436 10% 644

42

EKONOMSKA ANALIZA

Izvori: (a) SGJ1968, str. 127 i 129. (b) SZS, Privredni bilansi Jugoslavije 19621965, Studije analize i prikazi 29, str. 5253. (c) SZS, Privredne organizacije drustvenog sektora, Staitisticki bilten 351, str. 8. (d) SDK, Podaci iz zavrsnih raciina privrednih organizacija za 1960. godinti, Sv. I, str. 4651. (e) SZS, Struktura vrednosli industrijskih proizvoda 1957, Statistioki biditsn 147, str. 9 i 45. (f) SZS, Struktura vrednosti industrijskih proizvoda u 1956, Statistioki bilten 106, str. 9 i 33. (g) SZS, Struktura vrednosti industrijskih proizvoda u 1955, Statisiticki bilten 67, str. 9, 36 i 48. (h) SZS, Narodni dohodak 19521956, StatisticM bilten 115, str. 22. U adm inistrativnom perio d u osnovna sredstva -bi-la su distribuirana, a u isto vrijem e zaposljavanje je bilo kronicno preveliko. P rem a tom e n ije imoglo b iti ni govora o racionalnoj ekonom skoj ikalkulacij'i. N a prela-sku iz adm -inistrativnog sistem a, u 1952. god., zaveden je in stru m en t stopa akum ulacije i fondovi koji se prim jenjivao na p latn i fond i tako su se utvrdivale obaveze priv red n ih organizacija. In stru m en t se p rim je njivao sam o dvije godine, ali je odm ah snaz-no zakocio zaposljavanje: u 1952. god. b ro j zaposlenih u in d u striji sm anjio se za -nekih 6%, a u 1953. god. p o ra sta o je za 5%, dok je d ru stv en i proizvod in d u strije te godine p o rastao za 9%. Kad je u 1954. god. taj in stru m en t ukinut, bro j zaiposlemih povecao se odm ah za 13/j% , to je st toliko 'koliko i proizvodnja. U to v rijem e u k in u to je budzetsko fin an ciran je k ap italn e izgradnje, uvedena je k ateg o rija dofoiti i kam ate n a osnovna sredstva. Tim e je naglo uvecan re n ta l u odnosu n a licne dohotke, iako m an je nego sto to pokazuje tabela, je r su neki elem ent! b ru to dobiti (koje nisam m ogao izdvoji'ti) bild proporcionalni platnom fondu. Tek od 1958. gcd., kad je zaveden nov sistem rasp o d jele ukupnog p rih o d a koji u osnovi vazi i danas poduzeca dobivaju m ogucnost sam ostane podjele cistog p ri hoda n a licne dohotke i fondove. Otada, s postepenim adaptacijam a, u stvari i pocinje norm alno trzisno p o n asan je (privrsdnih subjekata. Zanim ljivo je da se o tad a ucesce ren tala u druStvenom proizvodu stalno sm anjuje, sto je dobrim dijelom re zu ltat p ro m jen a u fiskalnim instrum en tim a (vezivanje doprinosa za dohotke). Uzmemo li raizdoblje 1961 1967., koje je donekle hom ogeno, kao osnovicu za uporeddvanje, onda bi se negdje u intervalu u kom se krece ucesce re n ta la u d rustvenom proizvodu, dakle izm edu 45% i 54%, m orao n alaziti kapitalni koeficijent elasticnosti proizvodnje p. U stvari koeficijent koji smo utvrdili regresi-onoon analizom iznosi [j = 0,48. Za nepoljoprivredu ucesce re n ta la u drustvenom proizvodu iznosi p o godinam a: 1962 48,2%, 1963 48,7%, 1964 46,0%, 1965 44,1%, 1966 43,5%, 1967 42,6%, d ak le m an je nego u in d u striji. Odgovarajuci koeficijent iz. regresione analize je = 0,39, dakle tak o d er m anji. U ovom slucaju koeficijent iz regresione analize je nesto nizi od ucesca rm ta la . To je trebalo i ocekivati, je r se f} odnosi rna cjelokupnu n epoljoprivredu, a ucesce re n ta la n a .drustveni sek to r nepoljoprivrede

T E H N IC K I PROGRES V JUGOSLAVIA

43

gdje su ren tali relativno znatno veci. Ako se ukljuci i individualni sektor, on d a se ucesce re n ta la u u k u p n o j nefpoljoprivrednoj proizvodnji sm an ju je za oko 1% te iznosi po godinam a za koje im am o podatke: 1962 47,8%, 1963 48,4%, 1964 45,7%, 1965 43,6% i 1966 42,4%. Ti su p ro cen ti jos uvijek veci od ikoeficijenta fj, a razlika se moze objasniti im perfektnoscu konkurencije. Mogli bism o izvuci dva vazna zakljucka: (1) sta n d a rd ikonkurentnosti jugoslavenske privrede n e zaostaje za drugim trzisnim privredama, k ak o se to vidi iz slicnih analiza vrsenih za te p riw ede; (2) ucesce ren tala u drustvenom proizvodu moze se uzeti kao p o n d e r u izrazu (4) za izracunavanje tehnickog progresa. Na taj nacin regresioni koeficijemti a i /3 im aju sasvim odredeno ekonom sko znacenje u jugoslavenskoj iprivredi. Oni p re d sta v lja ju neka p ro sjecna ucesca licnih dohodaka i re n ta la u drustvenom .proizvodu. A ta ucesca p ro p o rcionalna su qpet m arginalnim p ro d u k tim a odnosno cijenam a ra d a i sredstava. S tim znanjem , uz p rim jen u form ule (4) mozemo sad ispitivati godisnje p ro m jen e u tehnoloSkom progresu. Kod toga za razdoiblje p rije 1958. god. koeficijenti a i /? (koje uizimam iz regresionih jednadzbi) im aju sam o znacenje stalnih p o n d era koji omogucuju u p o redivost za cijelo razdoblje. O braouni su navedeni u tabelam a 2 i 3. Kao sto sm o m ogli ii ocekivati, p r o m a t r a n o dvadesetgodisnje raz doblje rasp ad a se na dva potpuno irazlicita podrazdoblja. No nije bilo izvjesno unaiprijed da ce u prvom podrazdoblju, .koje se zavrsava 1955-om godinom , teh n icki progres biti negativan, i u dndu-striji i u napoljoprivredi. Buduci d a je poljo p riv red a iskljucena a cikiusi izravnani ('time sto se uzim aju ra d n a snaga i sredstva korigovani za stepen nekoA

risten ja, dakle R i K) to vrem enske iprilike 'i ciklicko nekoristenje re su rsa ne m ogu biti uzroci negativnom tehnoloskom progresu. Kao moguci uzroci p o jav lju ju se prevelJke investicije, adm inistrativno-cenjtralisticko p la n ira n je i ekonom ska blo k ad a zem alja Inform biroa. Nemoguce je d an as u tv rd iti p o n d ere tih triju fak to ra. No iz cinjenice da se u razdoblju 1948 1952. jugoslavenska p riv red a adaiptirala n a blokadu, a da se tehnoloski regres produzio do 1955. god., proizlazi da je bio pretezan uticaj ostalih dvaju faktora. Fiksni fondovi (stvarni) povecavali su se u p ro m atra n a dva razdoblja p o ovim stopam a: In d u s trija 1947 1955. 1956 1967. 13,7% 7,9% N epoijaprivreda 6,5% 5,8%

Razlike kod nepoljoprivrede n isu toliko velike, ali kod in d u strije su ogrom ne. Rukovodeni zeljom d a zem lju sto p rije ind u strijaliziraju , a ne poznavajuci fu n k cio niranje privrednog m ehanizm a, plansiki organi dras-ticno siu h ip ertro firali investicije u im dustriju, narocito u tesku industriju (sto je o p et bilo in sp iriran o sovjetskom dogm om o preteznom pora stu prvog o d jeljk a), tako da nije p re o sta ja lo dovoljno inves'ticionih sreds'tava za ostale oiblasti, uravnotezen razvoj bio je onem ogucen, a lim e je red u ciran a i stopa ra sta . M edutim , s obzirom na tad asn ju ap-

Tabela 2.
Stopa rasta i korig. zapo- j slenosti AR 1 Stopa rasta korigovanih f. fondova Ak Drustv. proizvod* cije n 1960. e mrd. d Q Korigovana zaposlenost u % - o ^ S'S -a 2 5 ti aj d < | g .* -o ^ 3 o in -a 3 4 4,54 24,30 10,34 0,81 1,41 1,02 9,52 14,37 14,05 9,71 17,31 11,82 11,68 13,62 6,98 7,34 15,62 16,02 8,35 6,42 0,00 10,30 <!*! <1^ <1 ^ X 00 o' 8 0,12 6,32 7,43 5,12 3,89 3,46 8,69 10,91 10,45 2,34 575 , 2,84 2,51 3,64 1,97 2,39 6,24 6,48 2,89 2,28 0,89 3,17 Tehnicki progres 6 + 8 T U/ 4(6+8) 9 3,02 22,60 12,16 4,54 2,14 2,45 12,49 17,23 17,28 6,27 13,82 6,37 6,21 8,58 2,07 3,46 11,13 11,69 3,88 2,94 3,91 5,94 10 1,52 1,70 1,82 3,73 3,55 3,47 2,97 2,86 3,23 3,44 3,49 5,45 5,47 5,04 4,91 3,88 4,49 433 4,47 3,48 3,9.1 4,36

t F 4a.

u 000 R

Godma

1 1939. 1947. 1948. 1949. 1950. 1951. 1952. 1953. 1954. 1955. 1956. 1957. 1958. 1959. 1960. 1961. 1962. 1963. 1964. 1965. 1966. 1967. Prosjek 195667. 308 358 445 491 . 495. 488 483 529 605 690 757 888 993 1109 1260 1348 1447 1673 1941 2103 2238 2238**

2 300 377 495 540 534 516 506 543 609 689 741 856 914 979 1072 1074 1096 1199 1319 1344 1961 1282

3 905 896 1014 1171 1296 1401 1502 1774 2177 2651 2780 3113 3297 3469 3732 3885 4078 4608 5230 5545 5808 5700

5 5,90 31.30 9,09 1,11 337 1,94 7,31 12,15 13,14 7,55 15,52 6,78 7,11 9,50 0,19 2,05 9,40 10,01 1,90 1,26 5,80 5,32

6 3,14 16,28 4,73 0,58 1,75 1 01 3,80 6,32 6,83 3,93 8,07 3,53 3,70 4,94 0,10 1,07 4,89 5,21 0.99 0,66 3,02 2,77

7 0,25 13,17 15,48 10,67 8,10 7,21 18,11 22,72 21,77 4,87 11,98 5,91 5,22 7,58 4,10 4,97 13,00 13,50 6,02 4,74 1,86 6,60

r c u r4 ., * S c so /l

! l s E

X cs cT

EKONOMSKA ANALIZA 3

* SZS, Jugoslavia 194564., str. 80 SGJ_1968. Veza s 1939. god. dobijena je preko imdeiksa fiziokog obdma indostiijsike pcroizvodniije ** p r0cjena

Tabela 3.

Tehnl&kl p ro g re s u p rlv re d i b ez p o ljo p riv re d e 19471967. Stopa rasta korig. f. fon dova Ak u % K 7 6,13 7,80 2,26 1,44 0,44 10,25 15,35 12,74 0,09 10,96 3,90 4,61 7,02 4,44 1,91 9,51
1

Stopa rasta DruStv. pro- Korivana Korigovani Stopa rasta korigovane izvod* cije zaposle f. fondovi druStv. pro- zaposlenosti ne 1960. nost ciiene 1962. izvoda mrd d u 000 mrd d Ao A A u % a R R K Q 1 2 875 1149 1286 1292 1252 1237 1343 1510 1680 1650 1797 1908 2031 2220 2281 2285 , 2478 2710 2692 2648 2537

AK 0,39 x K

Godina

X VO

6 + 8

Tehnicki progres AA T u% 4 (6+8)

o' 6 19,10 7,27 0,29 --1,89 --0,73 5,23 7,58 6,87 --1,09 5,44 3,77 3,93 5,68 1,68 0,11 5,15 5,71 0,40 0,99 - -2,56 2,14

3 3933 4174 4499 4601 4535 4555 5022 5792 6530 6536 7252 7535 7882 8435 8809 8978 9831 10844 11319 11876 11671

4 22,87 11,88 0,56 4,16 2,27 7,37 12,41 10,20 3,60 14,98 9,80 11,18 13,77 7,98 5,38 13,75 14,37 6,15 6,73 0 8,87

5 31,31 11,92 0,47 3,10 1,20 8,57 12,43 11,26 1,79 8,91 6,18 6,45 9,31 2,75 0,18 8,45 9,36 0,66 1,63 4,19 3,50

8 2,39 3,04 0,88 0,56 0,17 4,00 5,99 4,97 0,04 4,27 1,52 1,80 2,74 1,73 0,74 3,71 4,02 1,71 1,92 0,67 1,92

9 21,49 10,31 1,17 2,45 0,56 9,23 13,57 11,84 1,05 9,71 5,29 5,73 8,42 3,41 0,85 8,86 9,73 1,31 0,93 3,23 4,06

10
TEHNICKI PROGRES

1947 1948. 1949 1950 1951 1952 1953 1954 1955 1956 1957 1958 1959 1960 1961 1962 1963. 1964 1965 1966 1967. Prosjek 196567.

774 951 1064 1058 1014 991 1064 1196 1318 1366 1570 1724 1917 2180 2354 2481 2822 3228 3426 3657 3657**

1,38 1,57 1,73 1,71 1,71 1,86 1,16 1,64 4,65 5,27 4,51 5,45 5,35 4,57 4,53 4,89 4,64 4,84 5,80 3,23 4,81

U JUGOSLAVIJI

1030

4,39 4,92 1,73 4,93

* SZS, Jugoslavia 19451964., str. 80; SGJ 1968., str. 106. ** Procjena.

4^. L n

46

EKONOM SKA ANALIZA

sorpcionu sposobnost etatistick e priv red e i ukupni volum en investicija bio je h ip ertro firan . To se vidi iz uporedivanja ucesca b ru to investicija u d rustvenom proizvodu. Ucesce privrednih investioija u drustvenom proizvodu iz godina 1950 1954. n ik ad vise n ije dostignuto iak o je kasnija razvijenija p riv re d a m o rala znatno povecati svoj apsorpcioni kap acitet. Sklonosit prevelikom in v estiran ju uz iskrivljavanje s tru k tu re in vesticija k arak teristicn i su za adm inisitrativne priv red e, koje su osim toga opcenito m an je efikasne. Prem a tom e m oze se zakljuciti da je negativmi tehnicki progres odn. tehnicki regres bio p rije svega re zu ltat adm inistrativnog p lan ira il j a. Ono je dovelo d o m asovnog zaposljavanja i oigromnih investicija bez odgovarajucih efekata u povecanju proizvodnje. N a taj nacin prvd petogodisnji plan, k o ji zaipravo nikad n ije bio izvrsen, a ciji investicioni efekti su se bili produzili do 1955. god., predstavljao je tesku hipoteku za nasu privredu. P rivredni uspon iz p o sljeratn e obnove bio je prekinut, a d alji razvoj na nekoliko godina zakocen. Tek s razvojem samoupravlj an j a p o slije 1952. g o d .i zavrsavanjem ad m in istrativ n o fo rsiran e kapiitalne izgradnje zapoceo je b(rz p rivredni uspon koji dovodi do prosjeonog p o ra sta produkitivnosti kom biniranih re su rsa od 4,4% u indu striji i 4,8% u nepoljoprivredi. M edutim , n a k ra ju razdoblja jav ljaju se prvi zloslutini znaci d a je p riv re d n a refo rm a dovela do ponovnog kocen ja tehnickog progresa. B rzi.teh n ick i p rogres u nepoljoprivredi po svoj priilici n ije rezu ltat brzeg uvodenja nove tehnike u oblasti van industrije, vec n a jv je ro ja tn ije sadrzi znacajnu kom p o n en tu ra stu c ih p rin o sa u saobracaju. In d ik acija u tom prav cu je i ra n ije utvrdeni zbroj koeficije n a ta fa k to rsk e elasticnosti veci od jedinice.

6. T ehnicki progres u p o sljed n jih pola stoljeca u jugoslavenskoj privredi B uduoi d a n e p o sto je podaci o kretanj-u zaposlenosti u p re d ra tn o m razdoblju, ne m ozem o za to razdoblje ispitivati k re ta n je tehnickog p ro gresa po godinam a. M edutim , p rocjene I. V inskoga om ogucavaju nam pro u cav anje p ro m jen a u tem pu ra s ta proizvodnje i u k apitalnim 'koeficijentim a i eventualno utvrdivanje zakonitih veza izm edu {a dva niza prom jena. N a grafu 3 u crta n i su lancani indeksi drustvenog proizvoda. Zbog kolebanja poljoprivredne proizvodnje serije su tak o d er izravnate 4-godisnjim pom icnim prosjecim a. G odisnji p odaci p okazuju da je nestabilno st p riv rede p o slije ra ta bila znatno veca nego p rije rata, a d a je bila najveca u adm 'inistrativnom i neposredno p aslijead m in istrativ n o m periodu. Pom icni p ro sjeci pok azu ju da se poslije ra ta fo rm irao je d a n duzi priv red n i ciklus slican onom e p rije ra ta . Ti ciklusi nisu uspjeli po.tpuno da se razviju prvi je jos u toku, a p o to n ji je bio iprekinut ra to m tako da mi n e m ozem o tacno o d re d iti duzinu (m oze se nagadati d a dm period iznosi negdje izm edu 16 i 20 godina). Prvi dol p o slijeratn o g ciklusa p ad a u 1951. god. i gotovo je isto tako dubok ikao i 'krizni dol dz 1932. god. M edutim , v rh iz 1959. god. znatno je visi, tako da je i prosjecna sto p a ra sta u p o sljeratn o m razdoblju znatno visa.

TEH N IC K I PROGRES U JUGOSLAVIA

47

Kod k apitalnog koeficijenta (izracunatog kao om jer fiksnih fondo va privrede i neprivrede po nabavnoj v rijed n o sti i dvogodisnjeg prosjeka drustvenog proizvoda) zapaza se izrazita tendencija sm anjivanja, sto znaci da p ro sjecn a produktivm ost sred stav a ziiacajno raste. K apitalm
|
D oinn pnuifcd

Graf 3 Lancani indeksi drustvenog proizvoda i kapitalni koeficijenti privrede Jugoslavije 19111967. koeficijent sm anjio se od 8,7 na 5,1. No sm an jiv an je kapitalnog koeficijenta mije rav n o m jerno; svaka d e p re sija ne sam o da p re k id a ta j trend vec ga o brce n a gore, tako da dolazi do naglog pogorsavanja kapitalmog koeficijenta. N a ta j su nacin sukcesija iprivredne krize, ra ta i adm inistrativnog p la n ira n ja zakovali kap italn i koeficijent na nivou od 1929. god. kroz citavih 25 godina, sve do 1954. god. Citavih cetvrt stoljeca bilo je izgubljeno u sm islu povecavanja ikapitalne efikasnosti nase privrede. U up rav o oipisani ok v ir m ozem o sada ukloipiti analizu tehnickog progresa. T abela 4. p ru z a p o treb n e po d atk e i ujedno p re d sta v lja rezime poluvjekovnog razv o ja nase zem lje. Raspolozivi podaci opredijelili su periodizaciju, k o ja n ije najpozeljnija. T akoder su opredijelili i privredne oblasti k o je cem o razm atrati (indusitrija, m d arstv o , gradevinarstvo i zanatstvo). N o taj agregat dovoljno j.e rep rezen tativ an za cjelokupnu nepoljQ privrednu proizvodnju. P onderi su odabrani n a osnovu ucesca licnih d ohodaka i re n ta la u to m agregatu u 1967. godini (ucesce rentala iznosi u 1966. god. 43%, u 1967. god. 42% ).

48 Tabela 4.

EKONOM SKA ANALIZA

T ehn ick i p ro g re s u in d u s triji, ru d a rs tv u , g ra d e v in a rstv u i z a n a tstv u u p ro tek H h p o la sto lje c a

In d ek s i C o o

rf

u Stope rasta u sukcesiv. razdobljima K


3

31*
V/

o 5 <l X cs 8
ft
M

s S'
1

Q 1

R 2 100

AQ Q 4

AR R
5

AK K 6

00 o' 7

7+ 8

^ ~ 1 M CO P g Tf1 * 10
[A

1911. 1932. 1940. 1954. 1967.

100

100 180 221 572 1530 3,28 100 4,67 100 5,91 100 10,31 100 1,87 0,72 4,76 4,44 3,52 2,59 9,99 7,84 1,09 33,2 0,42 9,0 2,76 46,7 2,58 25,0 1,48 45,1 1,09 233 4,19 70,9 3,29 31,9 2,57 U1 0,71 21,7 3,16 67,7

137 173 Struiktura: 249 145 Struiktura 442 231 Strulktura: 406 1583 Stmiktura:

6,95 1,04 17,6 5,87 4,44 43,1

Prosjeci: 1911 249,0 145,0 221,0 1940. Sfcruiktura: 1940 1967. 635,7 280,0 692,3 Struiktura: 191.11583 406 1967. Stiruiktura: 1530

3,72 100 8,38 100 5,06 100

1,50

3,22

0,87 23,4 2,66 31,7 1,47 29,0

135 36,3 3,69 44,1 2,10 41,5

2,22

1,50 40,3 2,03 24,2 1,49 29,5

4,58

8,78

635

4,53

4,99

3,57

Po zaposlenom: J 911 1940. 171,7 152,4 Struiktura: 19401967. 227,1 Struktura: 1911 1967. 389,9 StuuMura: 247,3

2,19 100 3,63 100 2,46 100

1,69

0,71 32,4 1,69 46,5 1,01 41,1

0,71

1,48 67,6 1,94 53,5 1,45 58,9

4,02

lj69

376,9

2,40

1,01

Jzvori: (1) I. Viniski, NaoionaLnl dohodaik i filksni fondovi n a podirucju Jugoslavije 19091959, Ekonom ski pregled, 1112/1959., 83242. (2) I. Vinski, Raist ffifosruih fbndova Jugoslaivi'je od reform e do pocefcka 1967, Ekonom ski pregled, 910/1967., 485507. (30 SZS, Jugoslavia 19451964. (4) SZS, S G J 1968.

TEH N IC K I PROGRES V JUGOSLAVIJI

49

Objasnjeoje tabele: Podaci za 1911, 1932. i 1954. uzati su iz (1), gdje suizra zeni u cijenama 1953. god. Godina 1939. dobi-vena je primjetnjivanjem odgovarajucih. indeksa na .podatke dz 1953. god.: indeks radne snage dobiven je na osnovu zaposlenih u industrijd, rudarstvu i gradevinarstvu (1939. god. 556.000, 1953. god. 889.000) iz (3) str. 142 i 158, kod cega je pretpostavljeno da su indeksi 19391953. i 1940 4954. isti; indeks dmstvenog proizvoda izracunat je na osnovu indeksa fizdokog obujma industrije i rudarstva za 19391953. iz (3) uz istu pratpostavku; indebs fiksnih fondova dobiven je na osnovu podataka za industriju i rudarstvo dz (1), str. 850. Podaci za 19541967. za dmstveni proizvod i zaposlene uzeti su dz (3) d (4), a za fiksne fondove iz (2). Fiksni fondovi dani su svugdje u novoj vrijednostd na pocetku godine Stope rasta za sukcesivne periode racunate su taiko da su, zbog uporedivostd, ispustene po cetiii godine prvog i drugog rata; za razdoblje u cjelini ratne godine nisu izostavljene. Od in teresa je ovdje upozoriti na s tru k tu rn i efekt u sm anjivanju kajpiitalnog koeficijenta. Taj efekt stu d irao je P. Sicherl5) i on upozorava da je u p re d ra tn o m razdoblju odnos izm edu iprivrednih i nejprivrednih fondova bio priblizno k o n stan tan (53 : 47), dok u p o sljeratn o m razdo blju p riv red n i fondovi ra stu znatho brze, tako da se i navedeni odnos poboljsava u k o rist p riv red n ih fondova (pocetkom 1967. god. 60 : 406) ). Iz Sicherlove analize proizlazi d a je srrianjivanje kapitalnogJkoeficijenta p rije ra ta bdlo vecim dijelom rezu ltat stru k tu rn ih p ro m jen a; u poslje ratn o m adm im istrativnom perio d u sektorski kapitalnl koefieijenti fakticki su se pogorsavali i sam o velike s tru k tu rn e p ro m jen e omoguodle su ublazavanje tog pogorsania; nakon 1955. god. i s tru k tu m i i .intrasdktarsk i efekti su pozitivni. Ove nalaze valja irnati u vidu .kod predvidan ja daljeg razvoja. K ad se jed n o m pozitivni stru k tu rn i efekti iscrpe, dalje povecavanje efikasnosti in v estiran ja ovisit ce iskljucivo o tehnickom pro g resu u uzem sm islu. Prvo razdoblje svrsava se .privrednom krizom uslijed c6ga je tehnioki p ro g res koji, da se podsjetim o, definiram o kao p o ra st globalne p ro d u k tiv n o sti re su rsa -priiicno skrom an. Drugo razdoblje predstavlja izlazaik iz krdze sa cikliokim usponom te veom a skrom no zapbsljavanje i m ale investicije dovode do relativno velikog p o ra sta proizvodnje. Odatle i visestruko ubrzavanje ra s ta globalne p ro d u k tiv n o sti resilfsa. N aredno razdoblje, iz kojega su kod obracuna izdvojene 4 ra tn e godine; odnosi se n a ad m in istrativnu priv red u . Z aposljavanje se visesIruko ubrzava, a narocito su velike investicije. P rivredni ra s t se ubrzava, ali tehnioki progres p o staje negativan. U prv i m ah moglo bi se poiiiisliti da. je sm anjena p ro d u k tiv n o st re su rsa cijena za brzi privredni ra st i da. je njim e apravdana. Ali to b i bilo pogresno rezoniranje. U poredenje s rducim razdobljem , 19551967., pokazuje da su se u tom razdoblju i zaposlenost i osnovna sredstva sporije poyecayali nego u 1940 1954. a 'd a su ipak ekspanzije d m stv e n o g proizvoda i tehnickog progresa bile znatno vece. B uduci da su o b a p erio d a relativno k ra tk i i jed an se nadovezuje n a drugi, to se objektivno radi o istoj p riv re d i u :kojoj su varirana samo dva elem enta: velicina investicija i institucionalni sistem . Dobili smo na taj nacin gotovo lab o ra to rijsk e uslove i jedinstvenu m ogucnost
5) Osnovna sredstva kao jaktor privrednog razvoja, doktorska disertacija, Beograd, 1966. str. 299303. o) I. Vinski, Rast fiksnih fondova Jugoslavije od reforrae do pocetka 1967*.Ekonomski Pregled, 910/1967., str. 490. 4 Ekonoraska analiza

50

EKONOM SKA ANALIZA

za te stira n je hipoteze o niskom lim itu apsorpcionog k ap aciteta privrede i o brzom o p ad an ju m arginalne pro d u k tiv n o sti fa k to ra u blizini tog lim ita7). Iz navedenog u p o redenja proizlazi, naim e, nedvosm islen zakljucaik d a s u u ad m in istra tivn o m periodu investicije prem asile apsorpcioni kapacitet i da se proizvodnja odvijala u uslovim a negativne m arginalne pro izvodnosti resursa. To znaci da se uz sm anjene investicije mogla postici veca stopa rasta i u tom sm islu p rv i petogodisnji p lan zakocio je objektivno m oguci ra s t privrede. Nas obracun p ru z a nam i d v a em pirijska p a ra m e tra koji m ogu posluziti ikao o rijen tac ija u u tv rd iv an ju apsorpeiunog kapaci'teta nase iprivrede. V isoka sto p a tehnickog p ro g re sa u 195567., visa no u m a kom d rugom iperiodu, indicira d a s u marginaLni proizvodi re su rsa v jero ja tn o bill pozitivni. P rem a tom e ekspanzija fiksnih fondova o d 7,8% godisnje jos uvijek ne p re m a su je aipsorpcioni ka p ac ite t (sam oupravne) p riw e d e. S druge strane, negativni marginaLni p ro d u k ti kod povecavanja fiksnih fondova od 10% godisnje u k azuju d a je k o d takve ekspamzije p rije d e n a apsonpciona granica (etatistick e) p ri w ed e. R adi preciznosti u zakljucivanju itreba jos d o d ati i to d a izm edu dva p ro m a tra n a p erio d a p o sto ji odredeni stu p an j in terak cije: etatistick a p riv re d a p re d a ia je k apacitete kojim a se d o d u se o n a sam a n ije m ogla b o lje sluziti u n aslijed e sam oupravnoj privredi k o ja ih je bolje iskoristila. U sporedivanje p erio d a 1955 1967. s cijelim p re d ra tn im razdobljem (1911 1940) p o k azu je d a u sprkos velikih razlika u stopam a raista p o sto ji od red en a p rav iln o st u relativnim do p rin o sim a p o jed in ih faikt.ora p riv red n o m ra stu . Cini se d a u norm alnim uslovim a u Jugoslaviji od ukupnog ostvarenog privrednog ra s ta n a povecanje zaposlenosti o tp ad a oko 1/4, n a povecanje fiksnih fondova oko 1/3, a ina tehnicki progr.es p reo stalih 40% iii nesto vise. O datle proizlazi da vece stope rasta (do neke granice) im pliciraju veci tehnicki progres, dakle dodatni proizvod bez dodatnih troskova. Taj nalaz slaze se s onim sto -nam je vec poznato iz igrafa 3., a naim e d a brze sto,pe ra s ta poboljsavaju k ap italn i .koefi cijent. U (trecem d ijelu taibele izw sen je obracum po zaiposlenom. Stope tehnickog p ro g resa m orale bi b iti iste k ao i u drugom d ijelu tabele. U stv ari one se m alo razlikuju, a te razlike dolaze o d zaokruzivanja decim ala i upotreibe d isk retn ih um jesto k o n tin u iran ih sto p a rasta. Ako bism o n a k ra ju zeljeli izvrsiti global<no upo red en je p re d ra tn e i p o slije ratn e privrede, on da cem o u stanoviti da se po slije ra ta stopa ra s ta proizvodnje vise nego podvostrucila, a sto p e ra s ta zaposljavanja i fiksnih fondova povecane su jos vise. K apitalna oiprem ljenost rada povecava se ta k o d e r po vise nego dvostrukoj sto p i. K ao po sljed ica ovih k re ta n ja i sto p a tehniokog p ro g resa se povecala, od 1,5% n a 2%. ali .je ucesce tehniokog p rogresa u ra stu sm anjeno gotovo n a polovimu predratn o g stan d ard a. Ovo p o to n je rezu ltat je tehnickog re g resa iz adm inistrativ n og perioda. K ad se ta j perio d elim inira, relativni doprinos tehniokog pro g resa isti je k ao i p rije ra ta . Zbog toga s e m oze zakljuciti d a sam ouipravna p riv red a uz iste sta n d a rd e efikasnosti trostru'ko povecava zaposljavanje i dva i po p u ta ubrzava pro izv o d n ju u odnosu n a p red ratn u k ap italistic k u priv red u .

: j [ : 5 :

7) Usp. B. Horvat, E konom ska teorija planske privrede, K ultura, Beograd, 1961., gl. 9. I

TEH N IC K I PROGRES U JUGOSLAVIJI

51

p *n u |m

a x o = 3
u o p u o j ins -3JtJ UteAOSlKTg

01 1H
On

O p O O O O O O ^ i o O \ O H \ D f O O ^ W 5N N ( M ------------------------ ------------ - *^'^rt>^ONfO'>OONi-NLr)CQt>C5_._ _

_,

O O d ^ N ' t m h - ^ \ e t ^ ' H ( S ,a - ^ Q O O ' O N > n o O N

(9 : 1 ) 000 JT V r~ i jsouapod 1H
-13Z BUBAOSiaO^ i - j^ 001 X -

o \ ( ,f S fh ^ 9i sn ,to't*,tr i')Or ^vOo ^m- O \Co Or H s o c*n


m to in m m m \p

' t h - ' D O , t , t t ^ ' t ^ r O h ' i n i n N O O O \ O N <t N ^ ^ n O ^ O ^ C 0 r^ C 0 r^ N O K N 0 v H ^ r s ^


t^ in S ^ C 'O OcHrHa O o o o V -\oO\dN\00\0o\g g cco O\ O C io r< n t ^ 3 ^ v O 0 o W <n > c f ^ ^ ^

issjapui lUBotrei - & < GTX _ O (9) zj * iS5[3pni itreoireq (X9) p -u 000
= * * = v ? y v v V

(8) zj *

O N

I I

I r j^o O O q o(^ ^'tt>c o i0\^No ^ N N T *'0i0a | r o ^ ^ d O N c ^ \0 n ^ r t> N N O ^ r ^ ^ O ^<N (N * < CN r-* o t Tr-TTJ-* tJ-" rO v O i O i n ltT 'O lO lO OOOOOOOOOOOOOOOOOOOO n

00

O oq> rO'O t^-C vp (NC O O 10 > O P)^ir)sC^s 1/5 O ) S O ~lcN^ O 10 t^. O^ th ^'O^^^^^C^u^Lr^fOsO^'^r^T > -n ^ in v C^^

tO o " i-T ^ rr-" oC c s Ln CO t^T V so" i n ^ v o t ^ 0 0 O s i C}f ( cO f ^ f ^ ( S < N f N } ( N r O r ? 5 r O r O f O r O r O f O r ^ c ^ r ^ 5f C '^ - ^ - ' 3'

Industrija 1 rudarstvo

Bpw isouafpraj -do BnfEiidB^f


y oireAoSao^; V

njeiS Eurajd r-

inif*if*iLnO\r-<Tj-r-.Ti*00 <ror- i3'COC'Jt-'*<'OON 00 to in u^-3*


r i <sT <N IN c f d f r o tO CO tO cO 0 4 Cvf <vf <N r - f Csf CN

n jviS vmaid. b o u b ao S u o x V (I :e )

P *a 000

V O

to r t o >
9

r^ON t-- in vo o ' 9^ oC 0\ O o ' o ' o ' O O H r-Trvf N r ( i 't 't in 'O ' f'*"'co"

r-

<n

= :y jn afio a
X

T >

in

co lOfOforOChOoO(NOOooN'Of',-'iOO\NiOO\'C ^^r^vOc^vi^t^t^^vor^^HO^t^oooovo inin int^ <T v tsiWVTcnc^cocrTf^fOf^c^c^csrtscs r^cs cn V?


. ^ . s rO rmOr-tr-tNOOO^fOUIirit'--flOlO'O'OM. t O N v i On <4 % . r s * . * s r . ______________ _ . . n i , ^ t 1 r \ h . _a .i ,. m k * ^ ^ ' O ^ .^ - ' ^ . r M ' 1 i / i N q w 1 N O ^ a i o ^ N v q ^ t 'q

-30^ mfEiTd^ ( r =1 ) P a 000 = 6 epai A[j5[npoi< j


-p -u -q tu 3

1n

'Z96T atrafio
(ampoS -isood lAOpaoj tus^I jJ Jf

t O O f ^ ^ H ^ o M n 'O ov '> m n n0 rrj,wt:fciHiHh.f0c0d\T ' i l - o t s ^ i nO^ o s 6i ^O0v0N6Of0o C C\'~,fN0\Oi?)roOuiO- '0 0\fflioa\0\fr)fO OO ooOr-if^vocort^*\fio\i-crfjiot^-Ofor^-rsjr^C> *io n r - c i r - } c s c S c s4 c ^ f* " if* " > c ^ J ^ * ^ * ^ i m m ' 0 '* 11 11 t

N 000 zsfiqoso C 0D3[S0dB2 b p -U njni -J96t ansfio jpoAzi

O tNi/lvOQMON(NiH00c00'OO\i> CO O cNio( 001-^ rM N ^ " ' o h . C N ' J ' f ^ a N ' O a M ^ ' t o i n f ^ o \ rCNf ^ vIO N r \ E > 06 i ^ rO fO^rvOvOiOUIinvONfNCOONO'vOiHTHtSfOfOfO 1 TC-H 1 1 -1 1 -H-H O rO iO ^ - 0 \ iOj O iO O O. OoO ^ o ^O OM nO O N i n o O1 Q O - ' 0 n ~ h___ o ^ m c O v O O O i / O ^ 0 ^ o o -----------... ob? fN rvj fS *rf vO* f00^-<0oo^*ro^f-oor-^0\o6 rf) co f^^ioiriioininv ' ^ 0 0 0 \ O fT^ f1 (i-^ONCf ^ N N 1 1 f1 < '! n< C H ^1 i n t ^ O
on

-ojd inaA^snjQ
BUI p o o

O ^ 5 , ' t u ^ i n m i o i o i f j m i n u ^ o ' ' ^ ' 6 ' 0 'O ' ) \ D v 6 n r^00a\Qr^rMf0^-inv0h'C5a\O^-((Nf0tin\0h> <n


ON ON ^

O v O n O n O n Q n O n O s O n O s O n O n O s O n O n ON O s O n O n O n

4*

Tabela 2.
Privreda bez poljoprivrede Korigovano k prem grafu a A ' Kongovano q prem grafu a 00 n d 0 .
|

Fiksni fondovi3 cijene 1962. m n. d ln

Godina

e i. aC N S 0 \
11

Zaposleno osoblje2 000 7 ? 2

00 n d (1 : 2) 0 .

Produktivnost Q rd q aa

u o i:
S *\ o

K apitalna oprem-

3
1

Q:Da
1

5,

C .

S
8

'I

i- s *

(1x7)

( 1: 6 )

I I

. % d vo

=> 1 x
.

Korigovana zaposlenost 00 r 0

Korigovani fiksni fondovi m n. d ln

s '. x

Indeks
R

Indoks
k

d0 0

10

11

12

13

14

1947.
1948.

1949. 1950. 1951. 1952: 1953. 1954.


1955,

1956.
1957.

1958. 1959.
1960.

1961. 1962. 1963.


1964.

1965. 1966. 1967.

8697 10686 11956 11889 1,1394 11136 11956 13439 14810 15343 17642 19370 21536 24501 26456 27881 31714 36272 38502 ' 41094 41094

875 1149 1502 1463 1384 1306 1388 1526 1680 1659 1797 1908 2031 2220 2390 2463 2524 2710 2748 2684 2684

39326 9,939 41737 9,300 44991 7,960 48381 8,126 51545 8,233 8,527 55242 58444 8,614 61789 8,807 65302 8,815 69081 9,248 72522 9,817 76164 10,152 79892 10,604 84352 11,036 89989 11,069 95713 11,320 101940 . 12.565 108440 13,385 116495 14,011 123140 15,311 129171 15,311

9,94 4,52 4,52 3,91 9,30 3,91 3,76 9,3 3,76 4,07 9,2 3,87 4,52 3,98 9,1 4,96 9,0 4,09 4,89. 8,9 4,20 4,60 8,9 4,31 4,41 8,82 4,41 4,50 9,3 4;26 9.82 4,11 4,11 3,93 10,15 3,89 3,71 10,60 3,66 3,44 11,04 3,44 3,40 11,6 : 3,33 3,43 12,2 3,22 3,21 12,8 3,10 2,99 ' 13,39 2,99 3,03 14,3 ? 2,94 3,00 15,31 2,89 3,14 16,2 2,84

93,56 80,93 34,97 100,00 96,18 98,92 101,80 35,60 36,22 98,91 101,74 98,90 101,63 36,81 37 38 98,89 101,55 38,36 100,00 102,62 38,90 99,10 101,41 39,62 105,44 101,85" 105,59 101,8740,36 97,82 39,48 103,36 98,28 38.80 104,43 97,89 37,98 104,15 : 38,63 105,07 101,71 39,28 105,17 101,68 39,68 104,92 101,02 40,04 104,61 100,91 42,04 106 80 .105.00 44,25 . 107,06 105,26 46,01 105,8.1 ,103,98

44,93 36,36

875 1149

1286 1292 1252 1237 1343 1510


1680

39326 41737 44991

46010 45348 45546 50215 57922


65302

1650
1797 1908 2031 2220

'65361
72522

74349 78822
84352

2281 2285. 2478


2710

88098 8977-7 98313


108440

2692
2684

2537

1.13196 118762 116707

100 100 106,14 131,33 114,41 146,99 117,00 147,68 143,10 115,32 115,82 141,39 127,70 153,50 147,30 172,59 192,02 166.06 188,60 : 166,21 205,40 ; 184,42 191,61 218,08 232,14 200,44 214,51 253,75 260,72; 224,03 261,18 228,30 283,24 250,01 309,75 275,76 . 307,70. . 287-,86 306,78 302,01 296,79 289,98

EKONOMSKA AN'ALIZA -|S

Tabela 3-a.
DruStveni proizvod privrede i kapitalni koeficijent privrede i neprivrede 19091952. .Dvogod. pomicni prosjeci drustven. proizvod. cijene 1962. Cijene 1953, mrd d1 ) Amortizacija Neto proizvod -g 3 ><N *3 N i 8 2o+Q B.C 3 Godiaa DruStveni proizvod Cijene 1962. m d rd Lancani indeksi Nova vrijednost fiksnih fondova pocetkom godine Cijene 19531) mrd d 7 . Indeks 8 Cijene 1962. mrd d 9 I o
&
.

indeks

o\

m
ii

mrd d 12

. 4

10

Lancani indeksi 13

CetvorogodiSnji pom prosjeci druiCni Stven. proizv. iz f3)

TEHNICKI PROGRES

19091912. 1920. 1921. 1922; 1923. 1924. 1925. 1926. 1927. 1928. 1929; 1930. 1931. 1932. 1933. 1934. 1935, 1936. . 1937. 1938. 1939. 1940. 1952.

508 474 485 500 527 564 593 636 624 683 721 709 687 619 639 663 647 737 745 805 850 862

76 73 7577 79 81 84 86 89 91 93 94 95 96 96 97 98 100 103 106 109 132

584 547 560 577 606 645 677 722 713 774 814 803 782 715 735 760 745 837 848 911 959 994

58,75 55,03 56,34 58,05 60,96 64,89 68,11 72,63 71,73 77,86 81,89 80,78 78,67 71,93 73,94 76,46 74,95 84,20 85,31 91,65 96,48 100,00

956 895 917 944 992 1056 1108 1182 1167 1267 1332 1314 1280 1170 1203 1244 1219 1370 1388 1491 1570 1627

102,46

102,94 105,08 106,45 104,92 106,68 98,73 108,57 105,13


98,65

97.41 91.41 102,82 103.41 97,99 112,39 101,32 107.42 105,30

4340 4190 4276 4372 4460 4540 4636 4734 4827 4941 5053 5170 5251 5304 5352 5404 5458 5538 5635 5760 5900 6040 7185

60.4 58,3 59.5 60.9 62,1 63.2 64.5 65.9 67.2


68,8

70.3 72.0 73.1 73,8 74.5 75.2 76.0 77.1 78.4 80.2 82,1 84,1
100,0

.8343 8053 8219 8412 ' 8578 8730 8909 9103 9282 9503 9711 9945 10097 10194 10291 10387 10498 10650 10829 11078 11340 11617 13813

906 . 930 968 1024 1082 1145 1174 1217 1299 1323 1297 1225 1187 1224 1232 1295 1379. 1439 1530

9,07 9,05 8,86 8,53 8,23 7,95 7,91 7,81 7,48 7,52 7,78 8,32 8,67 8,49 8,52 8,22 7,85 7,70 7,41

_
937 977 1025 1085 1128 1181 1.237 1270 1298 1274 1242 1224 1209' 1259 1305 1367 1455 104,27 104,91 105,85 103,96 104,70 104.74 102,67
102,20

U JUGOSLAVIJI

...

98,15 97,49 98,55 98,77 104,14 103,65 104.75 106,44

_
Ln

Taibela 3-b
D niS tvenl p ro izv o d p riv re d e i k a p ita ln i k o e fic ije n ti p riv re d e i n e p riv re d e 1947-1967. DruStveni proizvod .a o o Cijene 1960. mrd da)
1
Nova vrijednost fiksnih fondova3) poielkom godine
C etv o ro g o d iS n ji pom iSni p ro sjeci d ruS tvenog p ro iz v o d a iz (3)

Indeks

Cijene 1962. mrd d

Lancani indeksi

1 -o " & 1

Cijene 1962.

Indeks

P S .H O

til!

I I
a s *

mrd d

Lancani indeksi
10

1947. 1948. 1949. 1950. 1951. 1952. 1953. 1954. 1955. 1956. 1957. 1958. 1959. 1960. 1961. ..

1219 1468 1594 1449 1582 1369 1614 1674 1909 1841 2256 2328 2711 2884 3044

89,05 107,24 116,44 105,85 115,56 100,00 117,90 122,29 139,45 134,41 164,87 170,06 197,97 210,53 222,36

1449 1745 1894 1722 1880 1627 1918 1990 2269 2187 . 2682 2767 3221 3425 .3618

120,43 108,54 90,92 109,18 86,54 117,89 103,75 114,02 96,39 122,63 103,17 116,41 106,33 105,64

11359 11714 12227 12800 13301 13813 14232 14711 15263 15811 16368 17033 17794 18676 19741

82,2 84,8 88,5 92,7 * 96,3 100,0 103,0 106,5 110,5 114,5 118,5 123,3 128,8 135,2 142,9

1597 1820 1808 1801 1754 1773 1954 2130 2228 2435 2725 2994 3323 3522

-- 7,34 6,72 7,08 7,38 7,88 8,03 7,53 7,17 7,10 6,72 6,25 5,94 5,62 5,61 1703
1810
hi

106.3 98,4 100.3 103,8 105.2 107.2 109,1 108.5 109.6 111.4 107.7 107.7

1781 1787 1854 1951 2091 2282 2476 2714 3024


3258

3510

1962. 1963. 1964. 1965. 1966. 1967.

3174 3561 4012 4151 4504 4504")

231,93 260,13 293,08 303,23 329,02 329,02

3773 4232 4768 4934 5353 5353)

10431 112,14 112,67 103,48 108,49 100,004)

20880 22155 23368 24909 26291 27480

151,2 160,4 169,2 180,3 190,2 199,0

3696 4003 4500 4851 5144 5353

5,65 5,53 5,19 5,13 5,11 5,13

3762 4098 4427 4822 5102

107,2 108,9 108,0 108,9 105,8

TEHNICKI PROGRES

Izvori: 1) I. Vanski, Nacionalni dohodak i filksni fondovi na podruqju Jugoslaiwije 19091959, Ekonom ski pregled, 1112 1959, ss. 84445. DruStvemi prodzvod iskazan je po metodologiji SZS, a fiikisni fomdovi uklju&uju priivredine i neprivredme fondove. 2) SZS, Jugoslavia 194564, s. 80; SGJ 1968, sis. 106107. 3) I. Vinski, Rast fiksoih fonidoiva Jugoslaivije od reforme do p.ocatka 1967, Ekonom ski pregled, 910/1967, s. 490. U obijavljenom teksitu clank a podaitak za poietaJk 1966. g. pogresno je odStampan, a u ovoj tabali to je ispravljeno na inter vend ju P. Sioherla. 4) Procjana. Napomena. Veza izmedu tabele (a) i itabele (b) dobiveina je posredstvom 1952. g. koja je uzeta kao baza za indekse. Vakxrizaoija dmuStvanog proizvoda po cijenam a iz 1962. goddne izvrSena je tako 'da su indeksi koji proizlaze iz pmocjene dr Vdoskog i SGJ primijenjeni na dnuStveni dohodak iz 1962. g. izrazen u cijenaima te godine. (R ad p rim lje n a p rila 1969.)

U JUGOSLAVIJI

cn _ cn _

56

EKONOM SKA ANALIZA

TECH NICAL P RO G RESS IN YUGOSLAVIA by B ranko H orvat Summary \

T he paper represents the progress report on an extensive research p ro ject u n d erta ken in the In stitu te . A fte r a theoretical analysis the author estim ates three variants o f the Cobb-Douglass production fu n ctio n fo r m anufacturing and m in ing and fo r non farm production in the period 19551967. M anufacturing and M ining: = 4,18 + 0,501 (0,080). k R 2 = 0,797 R 2 = 0,999 R 2 = 0,9997

Inq = 0,849 + 0,413 Ink + 0,043 t (0,042) (0,001) InQ = 1,081 + 0,587 InR + 0,390 InK + 0,042 t (0,041) (0,071) (0,004) N on-farm Production: < 7 = 4,62 + 0,397 -**. (0,040) k Inq = 0,881 + 0,354 InR + 0,046 t (0,018) (0,000)

R 2 = 0,907 R 2 = 0,9999

InQ = 0,267 + 0,594 InR + 0,445 InK + 0,042 t R 2 = 0,9999 (0,036) (0,070) (0,003)

T he m eaning o f the sim bols is as follow s: Q = value added in m illions o f new dinars o f 1962 purchasing pow er, K = fixed capital in the sam e value units, R = em p lo ym en t in thousands of persons, q = , k =
r

K a

i = tim e, and
q k

are expressed as percentages. K and R are correc-

ted fo r cyclical nonutilization o f the capacity. T he coefficients o f InR and InK turn out to be approxim ately equal to the shares o f labour and capital in value added. T hus Y ugoslav eco no m y seem s to be reasonably com petitive. There are three distinctive periods in the Yugoslav p o stw a r eco nom ic developm ent: P ostw ar reconstruction 19451948, com m and eco nom y 19491955, and self-governm ent econom y fro m 1956 onw ards. In the second period technical progress w as negative. The author show s that in this period in vestm en t surpassed the absorptive capacity o f the econom y w hich caused negative marginal efficiency o f investm ent.

TEH N IC K I PROGRES U JUGOSLAVIA

57

Technical progress is also estim ated fo r the prew ar period start ing w ith 19l i . A com parative analysis yields the follow ing conclusion. A fter the war, the rate of grow th of o u tp u t doubled, w hile the rates of grow th o f em p lo ym en t and fixed capital increased even more. The annual increase o f capital in ten sity is also m ore than tw ice higher. As a consequence the rate o f technical progress increased fro m 1.5% to 2% per a n n u m b u t the share of technical progress in the o utput grow th was reduced to one ha lf o f the prew ar standards. This was due to tech nical regress in the second, adm inistrative, postw ar period. I f this pe riod is excluded, the relative share o f technical progress turns out to be the sam e as in prew ar periods. T hus selfgovernm ent econom y triples em p lo ym en t and speeds up o u tp u t tw o and a half tim es as com pared w ith capitalist econom y w hile retaining the sam e standards of efficiency.

PREGLED NAUCNE

OBLASTI

MAAOPA3MEPHME 3KOHOMETPIWECKHE MOAEAH IIP0rH 03A


(O 63 o p )

E. H. MHXAAEBCKHtt*
I. OEDJAfl XAPAKTEPHCTHKA H THribl'MOAEAEH
P a c c M a T p H B a e M b iii HH>Ke K A acc M O A eA eft aB A H eT ca nacT H M M cA ynaeM

C io A ee o S i i i h x M O A eA efi a A a ir r H B H o r o n p o r a o 3 a H aA bH H X y p aB H eH H H ( c m . [ I ] ) . C T p y K r y p H a a 4>yH K itH 5i n e p e x o A a :

( c m . [ I 3 ] ) , K O T o p b ie m o h c h o

rrp eA C T a B H T b b B H A e c r p y K T y p H O H c x e M b i ( c m . p n c . I ) h c a c a y i o iu h x 4>yHKHHO-

Al+ i = Ta (A t, l i t , D t ) / = 0, 1,2 . . . ,

(1)

rAe: A, airpHopubiii cTpyKTypHbiH BeKTop c o c t o s ih h h CHCTeMbi b m o m c h t t (A0 BeKTop HanaAbHoro c o c t o h h h h c h c t c m m H3BecreH);

Dt BeKTop rrpHHaTHa pemeHHH;


n t C T p y K T y p H b iH B e K T o p O K p y jK a i o m e H c p e A b i;

BeKTop rrpHHaTHH pemeHHft:


Dt =
rA e :

T d (A t. r , H t_r , V i), t = 0,1,2 . . . ,

(2)

Vt

B e K T o p O K p y J K a io m e H c p e A b i rr p K H H M a io in e H p e m e H H e c a u h h u m ;

H t BeKTop rrpoiiiAoii HHt^opMamoi b momcht t, 3aAaHHbifl ypaBH eH H eM

Hi = Th (H t-i , At- x ) ,
b

t = 0,1,2 . . . ,

(3)

KOTOPOM T H

e c T b tfjyH K H H H n e p e x o A a rr p o n iA O H iiH tf io p M a n H H .

Ecah OTcyTCTByeT BeKTop npHHsnnsi pemeHHH (Dt), t o (I) (3) rrpeBpam aerca b cToxacTH^ecKyio AecKpurrrHBHYio CHcreMy (cHCTeMa KAacca O no KAaccH(|)HKauHH [I], T.e. MOAeAb naccHBHoro rrporao3a. Ecah >Ke Dt rrpHcyrcTByeT b b h o h b noAHQM BHAe, MOAeAb onHCbiBaeT cHcreMy aAarrrnBHoro rrporao3a b

*) A btop 3aM rA oro peAaKTopa /KvpnaAa ,,3K H M K . aBH OO Ha B M K e. oC B

h ml c aTH s t m ^ecK e H

M O bi" eT A

I ZD ANJ A INSTITUTA EKONOMSKIH NAUKA

Zmaj Joviaa 12

Separati
1. V. T rick o v ic, " Isp itiv a n je stru.kture m ist, 3 - 4 /1 9 5 7 ., 2 3 8 -2 6 9 .* i e la stic n o s t i tra zn je" , Ekono-

2. B . H oivat, " T h e D ep reciation M ultiplier and a G en eralised Theory o f F ix ed C apital C osts*', The Manchester School, May, 1958,, 1 3 6 -1 5 9 . 3. B . Horvat, "T he Optimum R ate o f In vestm en t , T he Economic Journal, D ecem ber 1958, 748767. 4. V. T rick ovic, "Struktu'me promene u lic n o j p o tr o sn ji" , Ekonomist, 3 /1 9 6 0 ., 4 2 7 -4 5 8 . 5. B . Horvat and V. R a sk o v ic, "Workers Management in Y ug o sla v ia : A Comm ent", The Journal of P o lit ic a l Economy, April 19 5 9 ., 194198-* 6. B . H orvat, "D rei D efin ition en d es S ozialp rod u k ts" , Konjukturpolifik, E r stest H eft, I9 6 0 ,, 2 7 - 4 0 ,* . 7. B. Horvat, "A R estatem en t o f a Sim ple P lanning Model w ith som e E xam ples from Y u g o sla v E con om y" , Sankhya , S eries B ,, V ol. 23. P arts 1, 2, 3, 29 48. 8. B . H orvat, " T h e C h a r a cter istics of Y u g o sla v E co n o m ic D ev elo p m en t" , Socialist Thought and Practice, 1 /1 9 6 1 ., 115.* 9. B . Horvat, " C a ra cteristiq u es du developpm ent de l econom ie Y ougos la v e " , Questions actu elles du socialisme, 6 0 /1 9 6 1 ., 8 5 105.* 10. B . Horvat, " T h e C onceptual Background of S o cia l P rod u ct" , Inco me and Wealth, S eries IX (1961), 234 252. 11. B . Horvat, "R adna v r ije d n o st proizvodnje ju g o sla v en sk e poljoprivrede i in d u strije" , Ekonomist, 4 /1 9 6 1 ., 512523.

ii
12. B. Horvat, 1'R aspodjela prema radu medju k o le k tiv im a * , Nasa
s tv a rn o s t

1 /1 9 6 2 ., 5266.

13. B . Ivan ovic, '"Primena metoda l~odstupanja. u problemima odredjivanja step en a ekonom ske r a z v ije n o sti1 Statisticka r e v ija , 2 /1 9 6 7 ,, 125 -1 5 4 , 1 - 2 /1 9 5 9 ., 2 6 - 4 2 , 1 /1 9 6 2 . 1 - 1 4 , F.konomist, 1 /1 9 6 1 ., 182 -2 0 5 . 14. B . Horvat. ' 'M etodological Problem s in L on g-T erm Econom ic D e v e lopment Program m ing':, Industrialization and Productivity, UN, B u lle tin , 5 /1 9 6 2 ., 3 7 - 5 1 . 15. B . Horvat, ::Ekonom ska nauka i narodna privreda1*, Nasa stva'most, 7 - 8 /1 9 6 2 ., 4 8 - 6 7 .* 16. B. Ivan ovic, :;The estim ation o f the two d im ensional distributions o f a s ta tis tic a l s e t, b ased on the marginal distribution o f it s stra ' ta , Statistica Neerlandica, 1 /1 9 6 3 ., 1323.*
1 7 . B . Horvat, "N aftni kartel u predratnoj J u g o sla v iji" . Ekonomski anal i , 1 2 -1 3 (1962), 2 0 5 -2 2 2 .*

18. B . S avic. "Problem i region alne lic n e potrosnje u Jugoslaviji'% Eko nomski anali, 1 2 -1 3 (1962), 9 7 -1 1 6 .* 19. D. N ik o lic , K onstrukcija jednog ekonom etrijskog modela za razvoj in d u strije , Ekonomist, 2 /1 9 6 3 ., 388 419.* 20. M. Z iv k o v ic, 'Matematika u so v jetsk o j ekonom iji1', Naso stvarnost, 7 - 8 /1 9 6 3 ., 1 2 6 -1 3 5 . 21. V. T rickovic, L ien a potrosnja kao kriterij proizvodne politike**, Ekonomist, 12 /1 9 5 8 . 22. V. T rick ovic, T end en cije potrosnje hrane u s v e tlo s ti savrem enih izu cavan ja Ekonomist, 1 /1 9 6 0 ., 4 1 71. 23. V M atejic, "'Sustina i m etode operacionih istra ziv a n ja \ S t a t i s t i cka re v ija, 1 /1 9 6 3 ., 1 - 1 8 24. B . Horvat, ;iQ uelques a s p e c ts de la p la n ification econom ique natio n a le 5!, L es Annales de l !economie collective, 23 /1 9 6 3 . 25. B . S a v ic , !,N ivo ishrane se o sk o g sta n o v n istv a Srbije po poljoprivrednim rejonim a!!, Hrana i ishrana, IV, 1963. 26. B . Horvat, M etodoloski problemi dugorocnog programiranja privrednog razvoja!), Ekonomski pregled, 1 0 - 1 1 /1 9 6 2 . 27. V. M edenica i V. T rick ovic, Materijalni i n ovcan i tokovi i njihov uticaj na cen e i tr z is te " , Ekonomski pregled, 1 0 -1 2 /1 9 6 3 . 28. B". Marendic, :JP in anciran je d jela tn o sti v iso k o g sS o lstv a SRH u periodu 196063. god in e , Ekonomski pregled, 101 2 /1 9 6 3 .

iii
29 B , Horvat, 'Sam oupravljanje, centralizam i planiranje* , Pregled, 5 /1 9 6 4 ., 4 1 3 - 4 4 4 . 30. B Horvat, ' Dva m odela efek a ta formiranja za lih a na k retanje drugtvenog proizvoda" , Ekonomski pregled, 7 /1 9 6 4 .. 407 415. 31. B Horvat. -E k o n o m sk i sm isa o in d e k sa p roizvod n je i c i j e n a , Sta': tisticka revija, 1 /1 9 6 4 ., 7 - 1 4 . 32. B Iv an ovic, 33. B, Horvat..
tis tic ka revija,

-S tatistick i rasporedi sa aleatom im parametrima!\ Sta 1 /1 9 6 4 ., 1 - 6 .

;The Optimum R ate o f Investm ent R eco n sid ered ,

The Economic Journal, 1965 , 572 576.

34. L j. Madzar, "Privredni siste m i m ob iln ost faktora p roizvodnje''. Ekonomist, 1 - 2 /1 9 6 5 ., 2 8 - 4 8 . 35. B . Horvat ^Planning in Y u g o sla v ia J, Studies in Development 1, 1964 , 1 4 9 -1 6 5 . 36. S. B o lc ic , O metodama s o c io lo s k o g proucavanja g r a d o v a ;!, Sociologija 4, 1967. 37. B . Horvat, "Individualno i drustveno v la sn istv o u s o c ija liz m u :i.. Gledista 3, 1967. 3 8 . B . Horvat, " P la n n in g and the Market: T he Y u g o sla v E x p erien ce11, Planning and Development Programming, OECD, P a ris, 1964, 39. B . Horvat, ,;D ie Ubernahme der B e tr ie b sleitu n g durch die Arbeiter in h isto risc h e r P e r s p e k tiv e ; \ An International Seminar V/orkers' Participation in Management, V ienna, 1958. 40. B . Horvat, ; Privredni c ik lu si u J u g o s l a v i j i Ekonomist, l ' 4 /1 9 6 6 ., 7 1 -1 1 0 , 41. L j . Mad zar, -K o le b a n je z a lih a kao faktor n e sta b iln o sti ju g o s lo v en sk e privrede: , Ekonomist, 1 /1 9 6 6 ., 265 5 . 4 28 42. B . Horvat, K ibernetika i privredno planiranje , R eferat na II medjunarodnoj k onferen ciji Nauka i drustvo u H erceg Novom, 1966. . 43. B . H orvat, !D ija le k tik a i dinam icki mo d e li Marks i savremenost, 3 /1 9 6 6 ., 3 5 4 -3 6 0 . 44. P. Sicheri,. ' A naiiza od nosa izm edju fik sn ih fondova i proizvoda u predratnom i posleratnom razvoju J u g o sla v ije -'', Ekonomist, 1 2 /1 9 6 7 ., 27 5 - 2 9 3 . 45. Z. P opov, Komparativna an aiiza privrednog razvoja S=.7R J u g o sla v ije i NR Bugarske . Ekonomist, 12 /1 9 6 7 ., 294' -320. 46. O. K ovac, ,JU ticaj sp oljn e trgovine na d ru stvenu reprodukciju; Pregled, 3/1967... 1 8 5 -2 0 4 .

iv
47. B . Horvat, " P r ilo g d isk u siji o teoriji p artije" , Nase feme 5, Z ag reb, 1967. 48. B . Horvat, "M arksisticka a n a liza drustvenih k la sa i suvrem eno ju gogosla v en sk o drustvo", Gledis'ta 1 % . B eo g ra d , 1967., 12791291. 49. Z . M rkusic, O savrem enoj in terp retaciji teorije komparativnih trosk ova" , Medjunarodni problemi I, Beograd, 1967., 9 33. 50. B . Horvat, Der Markt a ls Instrument der P lan u n g" , Probleme Zentraler Wirtschaftsplanung, Wien, 1967., 107116. 51. B . Horvat, P riiog zasn ivan ju teorije ju g o sla v en sk o g p o d u ze ca " , Ekonomska a n a liz a , Beograd, 12 /1 9 6 7 ., 7 28. 52. P . S ich erl, 5Em pirijska a n a liza proizvodnih k o eficijen a ta fiksnih fondova na b a zi proizvodne fu n k c ije" , Ekonomska. analiza, 1 2, 1967., 2 9 - 4 8 53. M. B azier, '"Anaiiza step en a razv ijen o sti ju g o sio v en sk ih podrucja", Ekonomska analiza, 12 /1 9 6 7 ., 4963. 54. Z . D a c ic , D inam icki m edjusektorski model za odredjivanje optim alnih in v e stic io n ih programa i probiemi n jegove primene kod n a s , Ekonomska an aliza, 12, 1967., 647655- O. K ovac, " P ia tn i b iian s u jugosloven skom sistem u drustvenog racun o v o d stv a " , Ekonomska an al]za, 12, 1967,, 89101. 56. M, K o v a c ev ic , Kratkorocni i dugorocni ekonom ski efek ti razoruzan ja , Ekonomska analiza, 1 - 2 , 1967 =, 1 0 1 -1 1 2 . 57. Z. P opov, Z em lje sa najbrzim privrednim razvojem sa posebnim osvrtom na razvoj s o c ija iis tic k ih ze m a ija " , Ekonomska an aliza, 1 - 2 , 1967,, 1 1 2 -1 2 2 . 58= B . Horvat, " J u g o slo v a n sk i siste m sam oupravljanja in uvoz tujega k a p ita la " , Ekonomska re vija , 4, 1967., 4 0 6 - 4 1 7 . 59. Z , Mrkusic, " L a b alan ce d es paym ents et le developpem ent econ om ique, , t Referat na simpoziumu, V ienna, In stitu te for d evelopm ent, 1967., 1 - 1 2 . 60. B . Horvat, "Privredni c ik lu s i, monetarni faktori i c ije n e " , Ekonom ska analiza, 12 /1 9 6 8 ., 1 21. 61. Z. Mrkusic, "K ritika nekih eiem en ata n eo k ejn zija n sk o g m odela medjunarodne trgovin sk e p oiitik e*', Ekonomska .a n aliza, 1 /1 9 6 8 . 2 62. S. J o v ic ic , " K oriscen je grupe p osio v a kao p rocenjivackog kriterija u okviru a n a litick e procene radnih m esta ,M Ekonomska analiza, , 1 - 2 /1 9 6 8 ., 1 3 1 -1 5 3 .

63. B. Horvat, :The Rule of A ccum ulation in a P la n n ed Econom y , Kyklos, 2 /1 9 6 8 .. 2 3 9 -2 6 5 . 64. B. Horvat, N ote on Wages and Em ployment in a Labour Surplus E conom y , The Manchester School, March E d ition , 1 9 6 8 ., 6368. 65. B, Horvat, -D ie produktive A rbeit in der S o z ia lis tisch en G e sells c h a f t , Osteuropa Wirtschaft, 2, 1968., 98107. 66. B. H orvat, ' S o c ija listic k a robna p roizv o d n ja , Gledista, 1 0 /1 9 6 8 ., 1 3 2 1 -1 3 3 0 . Beograd,

6 7. Z . Mrkusic, N eka pitanja na a ltem ativu ; Prilagodjavanje d eviznog kursa direktna kontrola , Ekonomist, Zagreb, 1 /1 9 6 7 ., 2 8 9 -1 0 2 . 68. Z. P opov, ' :N eki problem i izrad e in te g r is a n o g sistem a drustvenih racuna'1, Ekonomist, Z agreb, 2 /1 9 6 8 ,, 421 431,

69. B . H orvat, An Integrated System of S o c ia l A ccoun ts for an E co n o my of the Y u g o sla v T y p e , The Review o f Ihcome and Wealth 1, New H aven, C onn., 1968. 70. S. S tefan ovic, Sudska praksa o naknadi s te te c iji je osn ov n esreca na poslu , Rad i pravo, Beograd, 1 /1 9 6 8 ., 9 9. 2 7 1. Z . Mrkusic, O. K ovac, P . P ilip i, U slo v i i kriteriji za optimalno u kljucivan je u medjunarodnu podelu rada i proizvodna orijentacija J u g o sla v ije , Ekonomska anaiiza, Beograd, 3 /1 9 6 8 ., 243263. 4 7 2. L j. Madzar, ,:Kretanje z a lih a kao indikator promena e fik a sn o sti privredjivanja18, Ekonomska a n a iiza, Beograd, 3 /1 9 6 8 ., 266 4 291. 73. Z, Mrkusic, 74.
Medjunarodni problemi ,

:Ka realnijem pristupu problemu k o n v ertib iln o sti , Beograd, 1 /1 9 6 8 ., 37 54,

P. S ich eri, " R eg io n a l a s p e c ts o f Y u goslav econom ic developm ent and planning , M u ltidisciplinary Aspects of RegiohmH Development, P a ris. 1969., 1 6 3 -1 7 8 .

75. B. Horvat, 'P risp evok k zakladanim teorie ju h oslovan sk eh o podniku: , Economicky casopis, B r a tisla v a , 8 /1 9 6 8 ., 7 8 9 - 8 0 8 . 7 6. L j. Madzar, " T r z iste ik u ltu r a , Gledista , 1 6 2 7 -1 7 8 6. Beograd. 1 2 /1 9 6 8 ,:

77. D ancika N ik o lic, P a v le S i c h e r i , S t r u c t u r a l A n a ly sis of E co n o mic D evelopm ent o f Y u g o sla v ia in the Period 19521962 , Czechoslovak Economie Papers 8, P rague, 1967., 97116. 78. B . Horvat, " A n aliza privrednih kretanja i p rijed lozi za ekonomsku p o litik u '5, Ekonomist, i / l 9 6 9 - , 43 58.

79. O. K ovac, Koreni d eficita platnog b ila n sa J u g o s la v ije , Ekonom~ ska misao, 1 /1 9 6 9 ., 9 3 - 1 1 8 . 80. O. K ovac, "Spoljna trgovina kao faktor ubrzanja rasta*', Ekonomist, 1 /1 9 6 9 ., 2 2 3 - 2 4 7 . 8 1 . Z , Mrkusic, V alutni paritet i privredni ra zv o j" , Ekonomist, 1 /1 9 6 9 ., 2 4 9 - 2 6 5 . 82. B . Horvat, Integriranost J u g o sla v e n sk e privrede i samoupravno p la n iia n je " , Ekonomist, 2 /1 9 6 9 ., 3 7 5 - 4 0 2 . 83. O. K ovac, O snovne k arakteristike razvitka savrem ene robne proizvodnje i medjunarodne trgovinske razm en e" , Vanjskotrgovinsko pos/ovan/e radnih organizacija II, P aku ltet ekon. nauka, Zagreb, 196 9 ., 1 3 - 2 9 . 84. P .S ic h e r l, A n a liza nekih elem en ata za ocenn step en a ra zv ijen o sti republika i pokrajina , Ekottomska a a a liza , 12 /1 9 6 9 ., Beograd, 5 -2 8 .

* Rasprodato

hit' ' -

CIJENE PROIZVODNJE U JUGOSLAVIJI

BRANKO HORVAT

S E P A R A T 103

INSTITUT E K O N O M SK I H N AU KA

INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA


Dr B. HORVAT, Dr Z. MRKUSlC, Dr Dr S.

direktor i staresina Odeljenja za privredni sistem dekan Poslediplomske skole i staresina Odeljenja za finansije i spoljnu trgovirru P. SICHERL, zamenik direktora N. MILEUSNId, staresina Odeijenja za ekonomiku preduzeca i operaciona istrazivanja STAJIC, staresina Odeljenja za privredni rast i ekonomska merenja

In s titu t ekonomskih nauka razvio se iz Istrazivackog odeljenja Savezrtog zavoda za privredno planiranje, koje je bilo osnovano 1958. godine. Osnovni zadatak Instituta je da proucava te o riju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inostranstvu, da vrsi teo rijska i prim enjena istrazivanja jugoslovenskog privrednog sistem a ,da radi na usavrsavanju m etodologije privrednog planiranja i podstice usvajanje i prim enjivanje savrem enih metoda ekonomske analize i razvoja nove ekonom etrijske i druge analiticke metode. In stitu t izvodi nastavu III stepena iz oblasti ekonomskih i organizacionih nauka. Radi resavanja konkretnih problema u privrednim preduzecima In s titu t ima svoj Centar za organizaciju i privredni razvoj preduzeca. U Institutu takode postoji i Elektronski racunski centar u kome se resavaju siozeni ekonom sko-matematicki m odeli i drugi num ericki problem i iz rada Instituta. Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siro j javnosti, In stitu t se bavi i izdavackom delatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskih dela. In s titu t ucestvuje u izdavanju casopisa Ekonomska analiza.

CIJENE PROIZVODNJE U JUGOSLAVIJI Branko Horvat

1 NSTI TUT EKONOMSKIH NAUKA, B EO G R A D , 1970.

Cijene proizvodnje u Jugoslaviji , Beograd

Ekonomska analiz a,

br. 1 2/1970.,

Izdaje i stampa; Institut ekonomskih nauka, Beograd, Zmaj Jovina 12

C IJ E N E P R O IZ V O D N JE U JU G O SLA V IJI' B r a n k o H O R V A T ** 1. D E F IN IC IJA K ao c ije n u p ro iz v o d n je d e fin ira m c ije n u k o ja se u p ro s je k u form ira ta k o da se n a m a te rija ln e tro sk o v e p ro iz v o d n je d o d aje am ortizacija, k o ja o d razav a v rije d n o s t i v ije k tr a ja n ja o sn o v n ih sre d sta v a , troskovi zivog ra d a i d o b it u o d re d e n o j p ro p o rc iji u o d n o su n a a n g aziran a (o sn o v n a i o b rtn a ) sre d stv a . O va p ro p o rc ija p re d s ta v lja p ro fitn u sto p u ili sto p u d o b iti. S to p a d o b iti je p o d je d n a k a za p o je d in e p riv re d n e grane. Ovo p o to n je je u s tv a ri o sn o v n a k a r a k te r is tik a c ije n e p ro izv o d n je.

2. STO PE D O B IT I U A M E R IC K O J P R IV R E D I S to p a d o b iti m oze b iti d a n a u b r u to izrazu (p r ije p la c a n ja po reza) i u n e to izrazu (n a k o n p la c a n ja p o re z a ). U ta b e li u an ek su n av ed en e su sto p e n e to d o b iti u a m e ric k o j in d u s triji. S to p e d o b iti ra c u n a te su u o d n o su n a im o v in u a k c io n a ra . A k c io n a rsk a im o v in a p re d sta v lja oko dvije tre c in e u k u p n e p a siv e a m e ric k ih k o rp o ra c ija . P re o sta lu tre c in u p re d s ta v lja ju obaveze p re m a d o b a v lja c im a (9 % ), o sta la k ra tk o ro c n a d u g o v an ja (13% ) i d u g o ro c n i zajm o v i (13% ). R adi u sp o re d e n ja dodaje m da je u ju g o slav en sk o j in d u s triji u 1968. god. p o slo v n i fo n d (zajed n o s o sta lim fo n d o v im a ) iznosio je d n u tre c in u p asive, d u gorocni zajmovri 20%, a d o b a v lja c i 10%. Iz sam e ta b e le ne vicli se d ire k tn o u k o jo j m je ri u SAD v la d a zako n p ro sje c n e p ro fitn e stope. Z bog to g a cem o za sv ak u g o d in u izrac u n a ti p r o s je c n u d ev ija c iju p ro fitn ih s to p a u p ro c e n tim a . P i'o sjecn u dev ija c iju d o b iv am o n a ta j n a c in sto p ro s je k a p s o lu tn ih o d stu p a n ja gran* Ovaj c lan ak jo dio s ire s islraziv ack o g p ro je k ta k o ji fin a n c ira ju S a \e z n i /a v o d zr. c ijene i Savezni fo n d za fin a n c ira n je n a u c n ih d je la tn o sti. ** A u to r je n a u cn i s a r je tn ik In s titu ta e k o n o m sk ih n a u k a u Beogradu,. 1 H konom ska an aliza

EK ON CMSKA ANALIZA

sk ih p ro fitn ih sto p a o d n e p o n d e rira n e a ritm e tic k e sre d in e tih st.opa stav im o u odn o s sa sre d in o m 2
m -

Od in te re s a je ta k o d e r u tv rd iti d a li su d ev ija c ije k o re lira n e s visinom p ro s je c n e p ro fitn e sto p e. P o tre b n e p o d a tk e d a je ta b e la 1. Tabela 1


P rosjecne devijacije granskih stopa neto dobiti u SAD 19481957.

Godine niskih stopa dobiti | Prosjecna stopa Godi ! ponde- ] neponde- 8 u % na

! rirana 1 Tirana
8,6 8,9 9,2 9,8 9,9 10,3 10,3 10,4 10,5 10,9 9,9 8,3 8,3 8,7 9,4 9,1 9,6 9,6 10,2 9,7 10,3 9,3

Godine visokih stopa dobiti Prosjecna stopa 1 Godina ponde- neponde- j 8 u / rirana riran a 1949. 1964. 1967. 1951. 1956. 1955. 1965. 1966. 1950. 1948. P rosjek 11,6 11,6 11,7 12,1 12,3 12,6 13,0 13,4 15,4 16,0 13,0 10,8 11,3 11,7 11,3 11,6 11,6 12,8 13,5 15,2 15,1 12,5 23,0 14,8 15,4 24,2 16,2 22,9 15,4 15,2 18,2 13,1 17,8

1958. 1961. 1960. 1962. 1954. 1952. 1963. 1959. 1953. 1957. Prosjek

24,8 24,6 23,3 20,9 27,5 23,9 19,8 18,2 20,6 25,0 22,9

Izvor : Economic Report of the President, Jan u ary 1969, ss. 310311 V idi se da p o s lo ji c v rs ta veza iz m e d u v isine p ro s je c n e sto p e u ind u s tr iji i d e v ija c ija to g p ro s je k a . U 10 lo sih g o d in a in d u s trijs k a p ro fitn a s to p a k rece se u in te rv a lu 8,6% 10,9% a p ro s je c n e d e v ija c ije g ra n sk ih s to p a o d g ra n sk e a ritm e tic k e sre d in e u in te rv a lu 18,2% 27,5% . U 10 d o b rih g o d in a in te rv a l p ro s je c n e sto p e iznosi 11,6% 16,0%, a in te r val d e v ija c ija 13,1% 24,2%. A ritm e tic k i p ro s je k sto p a za p ro sp e rite tn ih 10 g o d in a visi je za 13,0 9,9 = 3,1 p o e n a od n . za 31% u o d n o su n a 10 rec e sio n ih godina; a ritm e tic k i p r o s je k d e v ija cije m a n ji je za 22,9 17,8 = 5,1 p o e n a odn. za 22% .

C U E N E PROIZ VO DN JE V JUGOSLAVIJI

3. U T V R B IV A N JE D E F IN IC IJE STO PE DOB1TI ZA JU G O SLA V EN SK U PR1VREDU Ovisno o tom e k ak o se clefin iraju b r o jn ik i n azivnik u izrazu

D
5

(D = d o b it, S = s re d stv a ) m oze se iz ra c u n a ti b a r p e t ra z licitih sto p a d o b iti k o je im a ju e k o n o m sk i sm isao. U zim am dva e k o n o m sk a ag reg a ta za b r o jn ik i tri za nazivnik. K ao b r u to d o b it d e fin ira m c je lo k u p n u razlik u n e to p ro iz v o d a k o ja o s ta je p o o d b itk u p o re z a n a p ro m e t i licnih d o h o d a k a s d o p rin o sim a . K ao n e to d o b it d e fin ira m izd v a ja n ja za fondove ra d n ih o rg a n iz a c ija tj. b r u to d o b it u m a n je n a za k a m a te n a poslovni fond i n a k re d ite , p re m ije o sig u ra n ja , iz d v a ja n ja za zajed n ic k e rezerve p riv re d n ih o rg a n iz a c ija i d ru g a slicn a p la c a n ja k o ja n e odlaze u fo n d o ve ra d n ih o rg a n iz a c ija. Za sre d s tv a uziimam slijed ece tr i v a rija n te : (1) a k tiv n a o sn o v n a sre d s tv a p o n a b a v n o j v rije d n o sti, (2) zb ro j (1) i p r o sjec n ih o b rtn ih sre d sta v a i (3) z b ro j a k tiv n ih osn o v n ih sre d sta v a po s a d a sn jo j v rije d n o s ti i p ro s je c n ih o b r tn ih sre d sta v a . Za svih p e t a g re g ata p o d a tk e u z im a m sam o za one g odine k ad je izv rsen a rev alo riz ac ija o sn o v n ih sre d sta v a o d n o sn o c ije n e se n is u b itn ije m ije n ja le . To su 1962. i 1963. god. te 1966, 1967. i 1968. g odina. U o b ra c u n su u k lju c e n e svih 22 in d u s trijs k e g ra n e k ak o ih d a je s ta tis tik a . R e z u lta ti o b ra c u n a d an i su u tab eli 2. P ro izlaze z a n im ljiv i i vazni z ak lju cci. P o ja v lju je se te n d e n c ija da slo p e d o b iti ra s tu sa sto p o m r a s ta in d u s trije , sto je i in tu itiv n o ocigledno. K ao re z u lta t re fo rm e sre d stv a p o d u zeca su zn a tn o povecana, tak o da je n e to sto p a d o b iti u 1966. god. p o v ecan a dva i po p u ta. M edutim , u slije d u s p o ra v a n ja r a s ta n e to s to p a se naglo s m a n ju je , ta k o d a je do 1968. god. n ajv e c i dio p o zitiv n e p ro m je n e izgu b ljen. K ako se osim to g a i b ru to sto p a sta ln o s m a n ju je , cak i u sp rk o s o z iv lja v an ja e k sp a n z ije in d u s trije u 1968. god., to proizlazi da se p o s lje d n jih godina c je lo k u p n a a k iu n u la tiv n o st in d u str ije s m a n ju je . P ro c e n ti d e v ija c ija g ra n sk ih sto p a od in d u s trijs k o g p ro s je k a zn a tn o su veci kod n e to nego kod b ru to sto pa. P re m a to m e ako u ju g o sla v e n sk o j p riv re d i p o s to ji te n d e n c ija izjedn a c av a n ja sto p a d o b iti, o n d a ono vazi za b ru to stope, kod cega tre b a u zeti u o b z ir u k u p n a , a ne sam o o sn o v n a sre d stv a . V idi se, n a d a lje , d a su u losim g o d in am a (1962. i 1967) p ro c e n ti d e v ija c ija veci za sto p e na bazi sa d a s n je v rije d n o s ti o sn o v n ih sre d sta v a , a u d o b rim g o d in am a (1963, 1966. i 1968) za sto p e n a bazi n a b a v n e v rije d n o s ti osn o v n ih sre d stava. R azlik e n isu velike, te se sto g a m ogu uzeti i je d n e i d ru g e stope. Ip ak , s o b ziro m n a to d a je n a jm a n je 5 p o s tig n u to n a bazi sa d a sn je v rije d n o s ti o sn o v n ih s re d s ta v a (a m oze se p re tp o s ta v iti da ce se ekspanzija in d u s tr ije ip a k o d v ija ti po sto p a m a z n a tn o vecim od 0 % ), to kao m jerodcivnu s to p u d o b iti treba uzeti o d n o s u k u p n e (b r u to ) d o b iti i zbroja a k tiv n ih o sn o v n ih sre d stav a p o s a d a s n jo j v r ije d n o s ti i p ro sje c n ih o b rtn ih sredstava. V idi se ta k o d e r da je uz k o m p a ra b iln e sto p e ra s ta poi*

varijanti stopa

dobiti z industriju a

i rudarstvo

EKONCM SKA A N A IJZA

Izvori: SGJ 1964., str. 13435; SGJ 1965., sir. 13637; SGJ 1968., str. 12629; Privreclni bikmsi Jugoslavije

19621965., str. 5258.

C U E N E P R O IZ V O D N J E V J U G O SL AVIJI

slije 1965. god. doslo do sm a n jiv a n ja p ro c e n ta d ev ijacije. P re m a tom e m oze se k o n s ta to v a ti d a p o s to ji te nde n c ija fo r m ir a n ja cijena kao cijena proizvoclnje, kod cega je re le v a n tn a s to p a d o b iti d e fin ira n a kao b ru to sto p a u o d n o su n a u k u p n a a k tiv n a sre d stv a po s a d a sn jo j v rije d n o sti. 4. KOM PARATIVNA ANALIZA B u d u c i da je ju g o sla v e n sk a p riv re d a p ro s la je d a n p u t od adm inis tra tiv n e p re m a trz isn o j o rg an izaciji, to je k o risn o u tv rd iti n ek i s ta n d a rd k o ji bi sluzio kao o rje n ta c ija k od o c je n jiv a n ja . Im a m alo su m n je da je, n a p rim je r, a m e ric k a p riv re d a trz is n a p riv re d a i da se tu cijene fo rm ira ju k ao c ije n e p ro iz v o d n je . P re m a to m e u n aso j k o m p a ra tiv n o j analizi m ozem o u z e ti k a ra k te ris tik e a m e ric k e p riv re d e kao k rite rij. Zbog ra z lic itih d e fin ic ija p o d aci o sto p a m a d o b iti n isu d ire k tn o u p o red iv i. U o d n o su n a a m e ric k e n a se sto p e d o b iti su n e sto p o tc je n je n e je r je u n aziv n ik u u m je sto poslo v n o g fo n d a (k o ji bi odgovarao im ovini a k c io n a ra ) u zet z b ro j o sn o v n ih i o b rtn ih sre d sta v a . N o zato su k a m a te n a k re d ite u v rs te n e u b r u to d o b it. O sim toga a m e ric k a in d u s trija n em a k a m a ta n a p oslovni fond, a ju g o sla v e n sk a in d u s tr ija n em a p o re z a n a d o b it. Im a ju c i to u vidu, m oze se ip a k u sp o re d iv a n je m ta b e la 1 i 2 u tv r d iti d a je u 1966. god, ju g o sla v e n sk a in d u s tr ija p o stiza v ala u p ro s je k u n e to sto p u d o b iti (p o n d e rira n a n e to sto p a n a bazi sa d a sn je v rije d n o sti iznosi 10% ) k o ja o d g o v ara a m e ric k o j p riv re d i. To znaci d a su ju g o slav en sk a p o d u zeca im a la n a svom ra s p o la g a n ju rela tiv n o isto toliko sre d sta v a kao i a m e ric k a p c d u zeca. N o k ak o ju g o sla v e n sk a in d u s trija e k sp a n d ira d v o stru k o b rz e o d a m e ric k e , u o d n o su n a p o tre b e ekspanzije ta su sre d s tv a b ila m a n ja . B ru to sto p e d o b iti (tj. s u k lju c e n im porezom ) k re c u se u a m e ric k o j p riv re d i u in te rv a lu 15,4% 25,5%, sto je p o m a k n u to n a g o re u o d n o su n a ju g o sla v e n sk i in te rv a l 9,9% 16,1% (ta b e la 2 ). P o m a k b i v je ro ja tn o o sta o i o n d a k a d b i se izvrsila m etodoIoska u s k la d iv a n ja i to zbog toga s to se u Ju g o sla v iji b u d z e tsk a potrosn ja p o k riv a iz b r u to lic n ih d o h o d ak a, a u SAD iz b ru to d o b iti. Je d a n od m o g u cih z a k lju c a k a je s t d a je u o d n o su n a SAD ra d u cin jen u m je tn o sk u p ljim , a k a p ita l u m je tn o je ftin ijim . Je d n a k o kao u a m e ric k o j in d u s tr iji i k od n as se n g o d in am a rec e sija d e v ija c ije g ra n s k ih sto p a od in d u s trijs k o g p ro s je k a po v ecav aju , a u g o d in am a u sp o n a s m a n ju ju . Zbog m a n je u je d n a c e n o sti in d u s trijs k e k la sifik a c ije u n a so j s ta tis tic i u o d n o su n a a m e ric k u razlik e izm ed u p o n d e rira n e p ro s je c n e sto p e d o b iti ( tj. o d n o s u k u p n e do b iti i u.kupnih sre d sta v a za in d u s triju u c je lin i) i n e p o n d e rira n e sto p e (tj. a ritm e tic k i p ro sje k g ra n s k ih s to p a ) vece su za ju g o sla v e n sk u in d u s triju . O sim toqa te su raz lik e d ru g o g p re d z n a k a , ta k o d a k o d u s p o re d iv a n ja ap so lu tn o g nivoa d o b iti tre b a u zeti u o b z ir sam o p o n d e rira n e stope. N ije p o zn ato k ak o ra z lik e u d e fin ic ija m a u tje c u n a razlik e u proc e n tim a d e v ija c ija (5). V je ro ja tn o se te ra z lik e m ogu z a n e m a riti. P orez n a d o b it im a iz v je sta n e fe k a t u je d n a c a v a n ja a m e ric k ih sto p a d o b iti iz tab ele u a n e k su i ta k o s m a n jiv a n ja 5. N o k ak o je ta j porez u g lav n o m p ro p o rc io n a la n , s p o m e n u ti e fe k a t je m ali i, v je ro ja tn o , z an e m arljiv . M ed u tim , p o tre b n o je u c in iti b a r je d n u , a v je ro ja tn o i d v ije kore k c ije s o b ziro m n a in d u s trijs k i o b u h v a t. U a m e ric k im p o d a c im a n ije

EKONOMSKA AN ALIZA

o b u h v a c e n a e le k tro p riv re d a , k o ja se tr e tir a kao k o m u n a ln a d je la tn o st. Ako i m i isk lju c im o e le k tro p riv re d u , s to p a d o b iti in d u s trije se povecava, a p ro c e n a t d e v ija c ija se sm a n ju je . D ru g a k o re k c ija izazvana je razlic itim razlozim a. Iz ta b e le 3 vidi se d a je sto p a d o b iti u in d u s tr iji pap ira dalelco n a jn iz a o d svih in d u s trijs k ih g ran a. P o zn ato je d a je to re z u lta t a d m in is tra tiv n ih z a h v a ta te bi, ra d i u p o re d iv o sti, i ta j e k stre m n i slu caj m o ra li e lim in ira ti. U koliko se isk lju c e e le k tro p riv re d a i in d u strija p a p ira , za tri p o s lije re fo rm s k e g o d in e d o b iv a ju se sledeci re z u lta ti: 1966. S to p e d o b iti ( n e p o n d e rira n e ) D evijacije, 5

1967. 15,6 32,8

1968. 12,5 26,3

19,3 23,2

D ev ijacije o d sto p e d o b iti k re c u se, d a k le, u g lav n o m u in te rv a lu k o ji sm o u ta b e li 1 n a sli za a m e ric k u in d u s tr iju i k o ji za dva d e c e n ija iznosi 13,1 < 5 < 27,5. T ri z a p a z a n ja su n e d o v o ljn a da se izvedu d e fin itiv n iji z ak lju cci. N o ako se p o d s je tim o da je p o slije re fo rm e doslo do u p ro s je c a v a n ja s to p a d o b iti, o n d a p o re d n a v e d e n a tr i z a p a z a n ja dob iv am o i znac a ja n p o d a ta k o te n d e n c ija m a k re ta n ja , k o ji vec o m o g u cu je cvrsce zakljuciv an je. P re m a tom e, iz c in je n ic e sto se in te rv a li d e v ija c ija jugoslavensk e i a m e ric k e in d u s trije velik im d ije lo m p o k la p a ju proizlazi: (1) da i u ju g o slav en sk o j in d u s tr iji d je lu je zakon p ro sje c n e p ro fitn e stope, (2) d a je te n d e n c ija u p ro s je c a v a n ja d o b iti u ju g o sla v e n sk o j in d u s triji n e sto s la b ija nego u a m e ric k o j i (3) u k o lik o se u am e ric k o j in d u s triji fo rm ira ju c ije n e p ro iz v o d n je , o n d a to vazi i za ju g o sla v e n sk u in d u s triju .

5. ST O PE D O B IT I I DOHOTKA PO GRANAMA 1 OBLASTIMA C ijen a p ro iz v o d n je u ju g o sla v e n sk o j p riv re d a im a svoj ocigledni e k o n o m sk i sm isao. N a k o n sto su p o d m ire n i tro sk o v i p ro izv o d n je i am ortizacije, o s ta je n eto p ro izv o d iz koga tre b a isp la titi licne d o h o tk e p ro p o rcio n aln o b r o ju i k v a lifik a c ija m a z a p o sle n ih uzevsi u o b z ir ra d i poduzetn ick i u s p je h k o lek tiv a. O sta ta k je d o b it k o ja p re d s ta v lja s tv a m i (k ro z k a m a te i slicn a d a v a n ja ) ili o p o rtu n ite tn i (k ro z m o g u cn o st a lte rn a tiv n ih e fe k a ta ) tro s a k a n g a z ira n ih sre d sta v a . S tv a m i tro sk o v i koce sm an jiv a n je d o b iti ispod nekog m in im u m a , a o p o rtu n ite tn i tro sk o v i u sm jer a \:a ju in v e stira n je u p ra v c u n a jp o v o ljn ijih a lte rn a tiv a . Je d n o i d ru g o uz m o b iln o st ra d n e snage .i S lobodan u laz p o d u zec a n a trz is te d je lu ju u p ra v c u u p ro s je c a v a n ja sto p e d o b iti k o ja se ja v lja kao c ije n a k o risten ja d ru stv e n ih sre d sta v a za p ro iz v o d n ju . U izv jesn o m sm islu m oze se reci d a ce n a sa p riv re d a u to lik o b o lje fu n k c io n ira ti, u k o lik o b u d e snaz n ija te n d e n c ija u p ro s je c a v a n ja s to p a d o b iti. P re m a to m e, 5 se m oze in te r p r e tir a ti i k ao in d ek s n e e fik a sn o sti p riv re d iv a n ja (u alo k a tiv n o m sm islu ) i n e u sk la d e n o sti p riv re d n o g sistem a. Ovaj z a k lju c a k zah tijev a razlicite k v alifik acije, od k o jih cem o je d n u m alo p o d ro b n ije isp ita ti k a sn ije .

C U E N E P R 0 1 Z V 0 D N J E U 1 V G O S L A V I II

U tv rd iv a n je te n d e n c ije u p ro s je c a v a n ja sto p e d o b iti d a je n a m sad k rite rij za o c je n u n o rm a ln o g ili n e n o rm a ln o g p o lo z a ja p o je d in ih p riv red n ih g ran a. U in d u s tr iji p o re d e le k tro e n e rg ije i in d u s tr ije p a p ira u pogledu a k u m u la tiv n o s ti z a o s ta ju d rv n a in d u s trija , in d u s tr ija u g lja, c rn a m e ta lu rg ija i in d u s trija d u h a n a . Sve su to p o z n a ti slucajevi, grane ko je se n isu u k lo p ile u re fo rm u i o k o jim a se sta ln o d is k u tira u sk u p stin a m a, k o m o ra m a i sta m p i. S a m a ta c in je n ic a d a z n a tn ije z a o s ta ja n je u sto p i d o b iti dovodi do v elik ih p o te sk o c a u p riv re d iv a n ju sa svoje stra ne o sv je tlja v a u p riv re d u u g ra d e n u te n d e n c iju u p ro sje c a v a n ja sto p e dobiti. Tabela 3
Stope dobiti po oblastim a i granam a u 1966. godini

T ehnicki Zapo- Sredstva1 Stopa Indeks Stope sast. sred. sleni u mrd n.d dobiti2 rasta3 dohotka 000 n.dpo 000 zaposleu % 1960=100 u % nom Privreda I. In d u strija i rudarstvo 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. E lektroenergija Ugalj i koks N afta Crna m etalurgija Obojena m etalurgija Nem etali M etalna industr. B rodogradnja E lektroindustrija K em ijska industr. Gractev. m ater. Drvna industr. Industr. papira Tekstilna industr. Ind u str. koze Ind u str. gume P rehram b. industr. Graficka industr. In d u str. duhana Film ska industr. R udarska istraz. Raznovrsna industr. 2968 1374 36 81 15 50 51 43 255 21 82 67 53 143 27 216 41 23 87 46 21 1,3 7,3 6,2 333 182 2,5 116 11 3,6 17 167,4 78,0 13,3 2,9 2,1 5,1 4,1 1,5 11,3 1,2 3,9 5,2 1,7 5,3 3,0 7,2 1,3 0,75 4,7 1,5 1,4 0,17 0,15 0,19 18,5 10,5 0,09 4,9 0,34 0,11 2,6 14,2 15,6 7,6 10,7 21,1 10,4 18,0 21,2 17,9 22,8 19,6 21,3 18,1 9,8 5,4 21,8 19,2 26,5 19,2 30,5 11,7 13,3 23,1 29,7 13,6 14,1 22,2 15*3 23,5 22,6 6,5 178 203 121 254 147 147 206 159 182 219 236 137 166 119 164 171 231 190 163 151 156 185 287 169 38,0 38,8 13,0 44,8 36,5 25,5 38,4 55,2 47,8 53,0 47,7 41,2 54,1 36,3 16,9 55,6 56,0 65,7 44,4 86,4 27,3 53,8 94,0 73,2 36,7 36,2 50,8 43,7 81,3 62,7 17,2 56,4 56,8 369,4 35,8 140,0 102,0 80,4 34,9 44,3 57,1 47,6 77,6 32,1 37,1 111,1 33,3 31,7 32,6 54,0 32,6 66.7 130,8 20,5 30,6 55,6 57,7 36,0 42,2 30,9 30,6 152,9

II. Poljoprivreda i ribarstvo 1. Poljopr, industr. kom binati i dobra 2. Selj. rad. zadruge 3. Poljopr. zadruge 4. Ost. poljopr. org. 5. Ribarstvo 6. Vodoprivreda

EKONOMSKA ANALIZA

T ehnicki ZapoStopa Indeks S topa sast.5 sred. Sredstva1 s le ni u d obiti2 r a s t a 3 d o h o t k a J!000 n . d p o m r d n. d 000 zaposle u % 1960=100 u % nom

III. Sum arstvo IV. 1. 2. 3. 4. 5. Gradevinarstvo P rojektiranje Gradenje M ontaza Zavrsni radovi Prem jeravanje i kortiranje 6. Ispitivanje zem ljista i m at. Saobracaj i veze Zeljeznicki Pom orski Rijecni Zracni Cestovni Grads ki Pretovar i usluge Veze

74 291 10 249 28 1,1 1,1 0,7 297 141 13 5,3 3,1 65,8 17 17 36 349 112 104 36 7,4 7,0 79 3,0 178 165 13 27

9,2 3,8 0,18 3,2 0,44 0,014 0,014 0,013 32,3 11,3 3,2 0,5 0,5 13,7 0,5 1,1 1,5 19,7 3,3 7,2 5,7 0,5 0,9 2,5 0,15 2,36 2,30 0,06 2,65

2,8 39,3 53,6 38,6 36,4 57,1 28,6 30,8 5,8 5,5 5,9 18,1 13,1 3,0 14,2 12,8 19,1 20,2 27,2 19,1 21,1 26,5 10,9 13,5 30,1 31,2 30,8 43,8 10,5

116 157

12,0 141,1 207,8 134,1 143,2 192,9 195,7 80,0

124,3 13,1 18,0 12,9 15,7 12,7 12,7 18,6 108,8 80,1 246,2 94,3 161,3 210,8 29,4 64,7 41,7 56,4 29,5 69,2 141,7 66,7 128,6 31,6 50,0 13,3 13,9 4,6 98,1

V. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

143(137) 120 131 162 406 276 137 133 ** 162 166'

19,3 21,7 15,5 38,0 28,8 10,3 63,2 36,1 54,6 46,8 74,8 41,3 36,2 57,8 29,6 50,6 71,5 126,3 121,7 306,7 24,5

VI. Trgovina, ugost. i turizam 1. Trgovina na malo 2. Trgov. na vel. 3. V anjska trgov. 4. Trgovin. usluge 3. Poslov. udruzenja 6. Ugostiteljstvo 7. Turizam VII. Zanatstvo 1. Proizvodno 2. Licnih usluga V III. Kom unalna djel.

147

1 Zbroj aktivnih osnovnih sredstava po sadasnjoj vrijednosti i prosjecnih obrtnih sredstava 2 O m jer bruto dobiti i sredstava definiranih pod t. 1 3 Indeks narodnog dohotka. Za poljopr., gractev. i zanatsvo indeks drustvenog proizvoda drustvenog sektora 4 Dohodak (neto proizvod m inus porez na prom et) u odnosu na sredstva 5 Sredstva po zaposlenom 6 Indeks usluga poduzeca javnog prijevoza i veza 7 Indeks fizickog obim a prodaje robe Izvor: SGJ 1968., str. 105, 106, 12829, 195 i 227.

C I J E N b P R O iZ V O D N J E U J U GO SL AV I ] I

Zbog v elik ih o sn o v n ih sre d sta v a , k o ja ne ulaze a d e k v a tn o u o b racun poslo v n o g re z u lta ta , v o d o p riv re d a , s u m a rstv o , zeljezn ick i i cesto v n i sa o b ra c a j im a ju a b n o rm a ln o n isk e sto p e d o b iti. S d ru g e stra n e , n ek e gran e s izu zetn o m a lim sre d s tv im a (n isk im te h n ic k im sastav o m kap itala) im a ju a b n o rm a ln o v iso k e sto p e d o b iti ( p ro je k tira n je , za v rsn i radovi,. licne u slu g e ). D a b ism o m ogli iz ra c u n a ti p re c iz n e d ev ija c ije za p o jed in e priv red ne o b la sti i p riv re d u u cjelin i, p o tre b n o je p re th o d n o e lim in ira ti g ran e ciji je ek o n o m sk i polozaj n a n ek i n acin a b n o rm a la n . Dva su m o g u ca u zro k a tog a b n o rm a ln o g p o lo zaja: (1) p riv re d iv a n je se o d v ija p o d odre d e n im o g ra n ic e n jim a a ne po p rin c ip im a tr z is ta i (2) obim angaziran ih sre d s ta v a je re la tiv n o m ali, ta k o d a ili slu c a jn a o d stu p a n ja ig ra ju veliku u lo g u ili v a rija c ije u sto p i d o b iti ne ig ra ju v a zn iju u logu u odred iv a n ju trz isn o g p o lo z a ja g ra n e . N a ta j n a c in o d re d e n e su dvije g ru p e g ra n a k o je tre b a isk lju c iti. U p rv u g ru p u u laze g ra n e k o je im a ju k arak te r ja v n ih sluzbi (e le k tro p riv re d a , v o d o p riv re d a , su m a rstv o , zeljezn ick i i cesto v n i (g azd o v an je c e s ta m a ) sa o b ra c a j i k o m u n a ln a d je la tn o s t). U d m g u g ru p u u k lju c it cu, p o m alo a r b itr a m o , one g ra n e k o je a n g a z ira ju osn o v n a (s a d a s n ja v rije d n o s t) i o b rtn a sre d stv a u v rije d n o sti m a n jo j od sto m ilio n a nov ih d in a ra . Iz ta b e le 3 v id i se d a su to selja c k e ra d n e zadruge, z a v rsn i rad o v i, p re m je ra v a n je i k a r tir a n je , isp itiv a n je zem ljista i m a te rija la i z a n a tstv o licn ih u slu g a. Uz ova isk lju c iv a n ja p ro sje c n e n e p o n d e rira n e sto p e d o b iti d e v ija c ije za o b la sti i za p riv re d u u c je lin i d an e su u ta b e li 4. Tabela 4
N eponderirane prosjecne stope dobiti i doliotka po oblastim a i prosjecne devijacije nakon iskljucivanja deforiniranili grana u 1966. god.

Stopa dobiti Industrija Poljoprivreda i ribarstvo Gradevinarstvo Saobracaj i veze Trgovina, ugostiteljstvo i turizam Proizvodno zanatstvo Privreda 18,6 18,9 42,9 13,9 21,2 30,8 20,4

j j

5 26,9 22,2 16,8 23,7 27,4

j I

Stopa dohotka 50,2 56,0 161,7 39,4 51,7 121,7 59,1

5 27,5 28,6 19,0 33,0 27,1

32,7

41,1

Izvor: Tabela 3. Iskljucene su elektroenergija, seljacke radne zadruge, vodo privreda, sum arstvo, zavrsni radovi, p rem jeravanje i k artiranje, ispi tivanje zem ljista i m aterijala, zeljeznicki i cestovni saobracaj, zanat stvo licnih usluga i kom unalna djelatnost.

10

EKONOMSKA ANAUZA

N a jre n ta b iln ije je g ra d e v in a rstv o , a n a jm a n je re n ta b ila n je saob ra c a j. U s a o b ra c a ju je k a p ita ln a o p re m lje n o s t ra d a n a jv isa (108.000 n .d ), a u g ra d e v in a rstv u n a jn iz a (13.100 n .d ) ta k o d a se o d m a h n am ece h ip o te z a o n eg ativ n o j vezi izm ed u v isin e k a p ita ln e o p re m lje n o sti ra d a i re n ta b iln o sti. In d e k si d e v ija c ija za p o je d in e o b la sti k re c u se u vec p o z n a to m in te rv a lu , a n jih o v a v isin a u v je to v a n a je u izv jesn o j m je ri i b ro je m g ra n a k o je su u p o je d in im o b la stim a u zete u o b z ir (u grad ev i n a rs tv u sam o tri g ra n e ). In d e k s d e v ija c ije za c ita v u p riv re d u izved en n a o sn o v u sto p a d o b iti za 42 g ra n e iz svih o b la sti visi je od ind e k sa d e v ija c ija za p o je d in e o b la s ti te iznosi 5 = 32,7, ali n ije m nogo visi od in d e k sa d e v ija c ije za in d u s tr iju (21 g ra n a ). M ogli b ism o p re n ia to m e z a k lju c iti d a i u p riv re d i u c je lin i d je lu je te n d e n c ija u p ro sje c a v a n ja sto p e do b iti. O vdje je m je s to d a se is p ita i d ru g a m o g u c a h ip o te z a o fo rm iran ju c ije n a u n aso j p riv re d i. N aim e, u m je sto te n d e n c ije u p ro sjeca v an ja sto p e d o b iti m oze v aziti te n d e n c ija u u p ro s je c a v a n ju sto p e d oho tka. S to p u d o h o tk a d e fin ira m k ao o d n o s d o h o tk a ( = n e to p ro izv o d m in u s p o re z n a p ro m e t) i s re d s ta v a ( s a d a s n ja v rije d n o s t o sn o v n ih sre d sta v a p lu s p ro s je c n a o b r tn a s re d stv a ). R e le v a n tn i p o d a c i n av ed en i su u tab eli 3, a s u m a r po o b la stim a d an je u ta b e li 4. V idi se d a su d e v ijac ije sto p e d o h o tk a vece od d e v ija c ija s to p a d o b iti k o d svih o b la sti osim ko d trgovine, u g o s tite ljs tv a i tu riz m a . Z a p riv re d u u c jelin i v a rija b ilite t sto p e d o h o tk a za 26% je veci o d v a r ija b ilite ta sto p e d o b iti. P re m a to m e u ju g o sla v e n sk o j p riv re d i izrazito je ja c a te n d e n c ija u p ro s je c a v a n ja sto p e d o b iti nego sto p e d o h o tk a . T a je te n d e n c ija n a ro c ito ja k a kod k a p ita ln o in te n z iv n ih o b la sti ( s a o b ra c a j), a n e s ta je je ko d ra d n o in te n zivnih o b la sti (trg o v in e ).

6. UTICAJ KA PITA LN E O P R E M L JE N O S T I RADA H ip o te z u o u tje c a ju k a p ita ln e in te n z iv n o sti n a sto p e d o b iti i d o h o tk a i n jih o v e d e v ija c ije m ozem o sa d p ro v je riti n a p rim je r u in d u strije . D v ad eset i dvije in d u s trijs k e g ra n e s v rsta n e su u dvije g ru p e red o sljedo m k a p ita ln e o p re m lje n o s ti ra d a . P ro sje c n a sto p a d o b iti i, n a ro c ito , do h o tk a z n a tn o je v isa u g ru p i n isk e k a p ita ln e in ten z iv n o sti.1) A psolutne d e v ija c ije in d iv id u a ln ih sto p a od p r o s je k a za svih 22 g ra n e u p ro s je k u se m alo ra z lik u ju u o b je g ru p e (5,6 i 15,2 p re n ia 5,1 i 13,2). To znaci da (uglav n o m ) p o zitiv n a o d s tu p a n ja u p rv o j g ru p i o d g o v a ra ju (ug lav n o m ) neg a tiv n in i o d s tu p a n jim a u d ru g o j g ru p i. N o ako ta o d s tu p a n ja stavim o
) N e g a tiv n u k o r e la c iju F . L ip o v e c ( S tv a rn a m e r a iz m e d u k a p i ta l n e o p r e m lje n o s t i r a d a i s to p e d o b it i z a p a z io je i

u s p e s n o s t i u n a s o j p r iv r e d i* , E k o n o m is t, 3/1967,, s t r . 371 ). L ip o v ec k o re la c ije iz m e d u s to p e d o b it i ( k o ju d e f i n ir a s lic n o k ao

s v r s i a v a s lo v e n s k a in d u s t r i j s k a p o d u z e c a u 14 g r u p a p r e m a k a p i ta l n o j o p r e m lje n o s t i i za g o d in e 1955, 1958,. i 1963,. d o b iv a k o e fic ije n t i ja ) i k a p i ta l n e o p r e m lje n o s ti r = 0,83.

C I J E N E P R O IZ V O D N J E U J U G O S L A V I A

11

Vo 8^(f)
adojs y
intenzivnost
p iq o p sdojs 7

CN

% r8 t- ( z )

r'l Bjjioqop Bdojs


tJ-

Visoka kapitalna

in

ro

VO

grana

cC r^f

CO

p u 000 n
BpBI f i u is j d o

BUlEJld^X

un

cT

oC

V O
o O

a
,, 3

C 3

cn
C o r*l

Devijacije stopa dobiti i dohotka kod radno- i kapitainointenzivnih

'Eb

rt
5 Si o o s % 88^() E^fionop
odo;s y
5 ,0 0 ,0 8 ,4

rt o rt
p

'Eh

rt

3 r* o
p

c3 r-^
vO cs ro r-r--_ G\ r-j \q_ o ' un vo
cm

5 o rt O U
g' n

s
fO

Niska kapitalna intcnzivnost

-3 *
7 ,4

r'i

CN

n iq o p adojs y I

% r 8 i- ( z ) I

12,4

r*^
rn rn

CD S

v un

un

r-v in \0 in vO C M VO C'f m

o' C O un o'

'C in ' un CO Ol

C N in m
cm

CO

% n iliq o p udDjs

rn

c-s un^ cT C M

r 'L crC

C O

r--_ o

P'u 000 n
Epw ('[uiajdo

r*^ rn

ro r?
rn m

rvf
rn

rn

CN tj-'

co in '
rn

o >s o

to

rt

*E

S3 rt
H

rt to

Naponiena:

I/.vor labela 3. Z svih 2 grane prosjeena nepoiulerirana stopa dobiti iznosi 18,1%, a stopa dohotka a 2 48,5%. U odnosu na te stope izracunata sa apsolutna odstupanja navedenih individualnih stopa u stupcim a oznacenim sa A.

< N

industrijskih

u 1966. godiui

12

EKONOMSKA ANALIZA

u o d n o s s p ro sje c n im sto p a m a za sv a k u g ru p u i ta k o d o b ijem o m odificira n e -) in d ek se d ev ijacija, slik a se m ije n ja : G ru p a ra d n o in te n z iv n a 5,6 5* d o b iti 20,8 15,2 8* d o h o tk a 60,1 = 25,0% 26,1 = 36,8% = 25,9%

In d e k s i d e v ija c ija p o v e c a v a ju se s k a p ita ln o m in ten ziv n o scu , ali se indeks d e v ija c ija sto p a d o h o tk a p o v ecav a b rze, k a k o sm o i ocekivali. Tabela 6
Licni dohoci po uslovno nekvalificiranom radniku u 1966. god. i kontrola cijena u 1968. god.
g .i o .2. 3.

o .
O 'O .
G r a n e visoke kapitalne in te n z 'v n c s ti

G r a n e niske kapitalne inten ziv n o sti

J c c o c C /:
- 1 4 ?

c -o o > o N

a g g-q

O c c o Q> S -v C S u m . ,D o _ o

> o *3 I-

r/j 1 31* o
J tfS O

ft > o.
0 0 0 24 39 0 0 42 13 2 58 16

." c - c !j ;i iV . ^O '""3 C := J- o o 5 -J 3 S O > > M O 3,6 4,4 4,8 3,4 4,4 4,7 4,4 3,6 12,0 4,5 5,3 4,3 60 42
0

R udarska istrazivanja Raznovrsna industrija In d u strija koze Gractevinski m aterijal In d u strija gume Graficka in d u strija Tekstilna industrija N em etali Ugalj i koks Drvna industrija M etalna industrija iMeponderirani prosjek

E lek tro in d u strija 3,8 4,6 3,7 4,1 4,5 5,3 3,6 3,7 3,2 3,4 3,5 3,9 Prehram bena in d u strija B rodogradnja In d u strija duhana K em ijska indus try a Obojena m etalurgija Crna m etalurgija In d u strija papira (Film ska in d u strija N afta E lektroenergija N eponderir. prosjek (bez film ske ind.)

97 74
100
100

72 0) 93
100

74

Izvor: M. Korac, Analiza ekonumskog polozaja privrednih grupacija na baz.i zakona vrijednosti, Ekonom ski in stitu t Zagreb, 1968., str. 13033_; Savezni zavod za cijene, Analiza. kretanja cena proizvo&aca liberalizovanih proizvoda, 5. X II 1968., str. 8.

2) M o d if ic ira n e z a to j e r b i p r e m a p r v u b it n o j d e f i n ic i ji c le v ija c ije tr e b a lo r a c u n a t i u o d n o s u n a p r o s je k e g r u p a , a n e u o d n o s u n a p r o s je k za i n d u s t r i j u u c je lin L

CIJENF. P R O IZ V O D N J E U J U G O S L A V I A

13

U ta b e li 6 is p itu je m o h ip o te z u da su licni dohoci po zap oslenom k o re lira n i s k a p ita ln o m o p re m lje n o sc u . V idi se da s k a p ita ln o m oprem lje n o sc u g ra n a licni doh o ci po u slo v n o n e k v a lific iran o m ra d n ik u 3) b la so ra s tu . K ad toga ne b i bilo, o n d a b i uz is tu sto p u d o h o tk a u ta b e li 5 sto p a d o b iti u k a p ita ln o irite n z iv n o j g ru p i b ila veca, sto b i izazvalo vece u p ro s je c a v a n je d o b iti. P re m a to m e, z ap azen a te n d e n c ija d je lu je s u p ro tn o te n d e n c iji u p ro s je c a v a n ja d o b iti. B u d u c i d a je sto p a d o b iti n eg ativ n o k o re lira n a s k a p ita ln o m in ten ziv n o scu , to proizlazi d a su licni dohoci veci k a d je s to p a d o b iti m a n ja . B ilo b i k o risn o tu p o ja v u ispita ti p o d ro b n ije . U ovom tre n u tk u m o g u ca su ova o b ja sn je n ja . L icni do hoci u k a p ita ln o in te n z iv n o j g ru p i (bez film sk e in d u s trije k o ja p red stav lja veom a sp ecificn i slu c a j) veci su za svega 10%, sto s ta tis tic k i gledano n ije velik a razlik a. Z atim , p o s to je v elik a in d iv id u a ln a o d stu p a n ja . Aris tro k ra ts k a , g ra d sk a , g ra fic k a in d u s tr ija im a n a jv ise licne d o h o tk e, a p ro letersk a , seo sk a, d rv n a in d u s tr ija im a gotovo n ajn ize licne d o h o t ke iak o im je k a p ita ln a o p re m lje n o s t ra d a p o d je d n a k a . U gljen o k o p i i in d u s trija p a p ira p o g o d en i su a d m in is tra tiv n im m je ra m a re fo rm e , uslijed cega su licn i d o h o ci re d u c ira n i isp o d ra v n o te zn ih . N a jin te re s a tn ije p o d a tk e d a ju s tu p c i o k o n tro li cijene. V idi se da je ra d n o in te n z iv n a g ru p a n a jv e c im d ije lo m p r e p u s te n a trz istu , d o k su u k a p ita ln o in te n z iv n o j g ru p i c ije n e n a jv e c im d ije lo m pod k o n tro lo m . O datle se m oze izvuci z a k lju c a k o m o n o p o listic k o m k a ra k te ru k ap italn o in ten ziv n ih g ra n a k o je jo s u v ije k ne m ogu d o b ro fu n k c io n ira ti po d trzisnim rezim o m , p a se p o d v rg a v a ju a d m in is tra tiv n o j k o n tro li, p r ije svega k o n tro li cijen a. T aj m o n o p o listic k i k a r a k te r je v je ro ja tn o p o te n c ira n m alim o b im o m n aseg trz is ta i o sk u d n o m o p co m a k u m u la c ijo m , ali inace n ije ju g o sla v e n sk i sp ecificu m . K a p ita ln o n a jin te n z iv n ije g ra n e kao sto su e le k tro p riv re d a i zeljezn ice sv u g d je u sv ije tu se sta v lja ju p o d p o seb n e rezim e v a n trz isn e k o n tro le . K o n tro la c ije n a s m a n ju je k o n k u re n tn o s t k a p ita ln o in te n z iv n e g ru p e i dovodi do s m a n jiv a n ja dobiti. Ovo p o to n je zato sto su c ijen e zakovane, a d o b it n e m a o n u fu n k c iju kod fin a n c ira n ja in v esticija kao kod k o n k u re n tn ih g ran a. N aim e, u k a p ita ln o in te n z iv n o j g ru p i in v e stic ije se ce sto fin a n c ira ju iz d ru s tv e n ih fondova i p o se b n im a ra n zm an im a, a n o rm a ln i b a n k a rs k i m eh a n iz a m dolazi m a n je do izrazaja . M a n ja d o b it i v elik a p o tre b n a sre d stv a cine d a ovaj s e k to r n ije narocito p riv la c a n za b a n k a re p a ne dolazi do p re liv a n ja sre d sta v a i m o n o p o listick i k a r a k te r g ru p e sc p o jacav a. B u d u ci da je dobit, k a o izvor fin a n c ira n ja , od m a n je g z n a c a ja za e k sp a n z iju poduzeca, a re la tiv n o je velika u o d n o su n a licne d o h o tk e, to je trz isn a d isc ip lin a u p o g led u licnih d o h o d a k a s m a n je n a , p a lak se dolazi do p re liv a n ja d o b iti u licne doh o tk e. Ovo p o to n je n a ro c ito je k a ra k te ris tic n o za p ro iz v o d n ju elektroenergije.
3) U n a v e d e n o m r a d u M.. K o r a c a i d r u g o v a s v o d e n je n a u s lo v n o n e k v a lif ic ir a n r a d v r s e n o je p o m o c u c e tir i d v o s tr u k a o b ilje z ja k o ja s u b o d o v a n a z a s v a k u g r a n u p o s u b je k t iv n im k rite ri* ji m a n e k o lic in e s t r u c n j a k a . P o z e ljn ije b i b ilo d a ie to b o d o v a n je o s ta v l je n o t r / i s t u p a d a je k v a lif ik a c io n a s t r u k t u r a s v a k e g r a n e ^ l o r i z i r a n a o d g o v a r a ju c im p r o s je c n im lic n im d o h o c im a za p o je d in e k v a lifik a c ije .

14

E K O N O M S K A AN A L IZA

7. UTICAJ B R Z IN E RASTA S ad a b ism o m ogli is p ita ti ra n ije n a ja v lje n u k v a lifik a c iju u pogled u u p ro s je c a v a n ja sto p e d o b iti, tj. jo s jc d n u m o g u c n o st p o s to ja n ja sila k o je d je lu ju u p ro tiv n o m p ra v c u . U ta b e li 7 g ra n sk e sto p e d o b iti pored an e su re d o slje d o m in d e k sa p o r a s ta p ro iz v o d n je u p e rio d u 1960 1966. Taj p e rio d je uzet zato sto je u 1961. god. doslo do p rv e re fo rm e u p ra v cu in te n z ific ira n ja trz is n e o rg a n iz a c ije, a u isto m s m je ru d je lo v ala je i re fo rm a iz 1965. god. Od in d u s trijs k ih g ra n a iz o stav ljen a je ele k tro p riv re d a iz ra n ije n a v e d e n ih razloga. Tabela 7
Indeksi rasta i stope dobiti industrijskih grana u 1966. godini
Indeks rasta Stopa dobiti Indeks rasta S tope dobiti

S p o re grane:

Brze grane:

1966/1960. In d u strija papira Ugalj i koks Grad, m ater. Crna m etalurg. Oboj. m etalurg. Tndustr. duhana Film ska industr, M etalna industr. Graficka industr. Tekstilna industr. Drvna industr. N eponderirani prosjek Izvor: iabela 3. 119
121

u % 5.4 10.7 18,1 10.4 18,0 11.7 13,3 17,9 30.5


21.8

1966/1960. In d u strija koze B rodogradnja R udarska istraz. Prehram b. industr. Nem etali E lektroindustr. Industr. gume K em ijska industr. In dustr. nafte Raznovrs. industr. N eponderirani prosjek 171 182 185 190 206 219 231 236 254 287

%
19,2
22,8

137 147 147 151 156 159 163 164 166 148

23.1 19.2
21.2

19.6 26,5 21.3


21,1

29.7

9,8 15,2 216 22.4

Je d a n a e st sp o rih g ra n a r a s tu po p ro sje c n o j n e p o n d e rira n o j sto p i od 6,8 %, a d eset b rz ih g ra n a p o s to p i od 13,7%. P o d v o stru c e n je p ro s je cne sto p e dovodi do p o r a s ta p ro s je c n e sto p e d o b iti od 43% . Od in te re sa je ra z m o triti i n e k a in d iv id u a ln a o d s tu p a n ja . P rije svega, b rz a g ru p a im a z n a tn o u je d n a c e n iju s to p u d o b iti nego s p o ra g ru p a (in te rv a l 19,2 29,7 k o d b rz e g ru p e p re m a 5,4 30,5 k o d sp o re g ru p e ). To se slaze i s nasim ra n ijim re z u lta to m za v re m e n sk e s e rije k a d se pokazalo da je 5 n eg ativ n o k o re lira n o sa s to p o m ra s ta . A o sim toga p o re d b rz in e ra sta , v je ro ja tn o i neki d ru g i fa k to ri u v je tu ju fo rm ira n je sto p e dobiti.

C U E N E P R O IZ V O D N J E U JUGOSLAV111

15

8. K O M B IN IR A N I UTICAJ K A PITA LN E O PR E M L JE N O ST I RADA I B R Z IN E RASTA B u d u ci da d o s a d a s n ja an aliza ocig led n o u k a z u je n a k o re lira n o st izm ed u sto p e d o b iti i k a p ita ln e o p re m lje n o s ti i te m p a ra sta , b it ce k o risn o da v a rija b ilite t sto p a d o b iti p o k u sa m o o b ja s n iti m u ltip lo m re g re sijo m . Od vise isp itiv a n ili veza slije d e c e d v ije p o k a z a le su n a jb o lje re z u lta te : (a ) xt = 4,906 In (1,699)
( 0,101)

x, + 0,970 x3 + 28,235 R ,.^ = 0,80, r l3 = 0,69 (0,213)


( 0 ,112)

(b ) In X] = 0,277 In x, +0,600 In x3 + 2,621 R ,.23 = 0,84, r ,3 = 0,76

gde xx p re d s ta v lja s to p u d o b iti u p ro c e n tim a u 1966. god., x, k a p ita ln u o p re m lje n o st ra d a u h ilja d a m a n o v ih d in a ra p o zap o slen o m u isto j godini, x3 sto p u ra s ta u p ro c e n tim a u p e rio d u 1960 66. S n av ed en a dva fa k to ra o b ja s n ja v a se p re k o d v ije tre c in e v a rija b ilite ta sto p e d o b iti. K od toga te m p o ra s ta im a d alek o p re te z n iji u tje c a j, sto se vidi iz jednosta v n ih k o e fic ije n a ta k o re la c ije kao i iz u p o la m a n je sta n d a rd n e pogreske k o d o c je n e k o e fic ije n ta uz sto p u ra s ta . JecLnadzba (a) im a n esto m a n ji k o e fic ije n t m u ltip le k o re la c ije , ali su zafo k o e fic ije n ti v a rija b li zn aca jn i i n a razin i od 1%. U je d n a d z b i (b ) o n i su z n ac a jn i n a razin i od 5% . Z an im ljiv e su i m oguce in te rp re ta c ije o b e ju je d n ad z b i. Jednadzba (a ) kaze d a je sto p a d o b iti (Xj) je d n a k a s to p i ra s ta (x3) korig iranoj za raz lik u izm edu k o n s ta n te 28,2 i 4,9 lo g a rita m a k a p ita ln e o p re m lje n o sti. Jo s ja s n ije ova in te r p r e ta c ija d olazi do iz ra z a ja ako je d n a d z b u (a) izrazim o n a ovaj n acin : (a*) Xj = 0,072 x, +0,994 x3 + 13,007 (0,027) (0,217) R 1.,3= 0,79, r 1 = 0,69 3

S ad a je sto p a d o b iti je d n a k a sto p i ra s ta u v ecan o j za 13 i sm a n je n o j za 0,07 k a p ita ln e o p re m lje n o sti, U je d n a d z b i (b ) o c je n je n i p a ra m e tri p reasta v lja ju k o e fic ije n te e la stic n o sti. Ako se te m p o ra s ta p o d v o stru c i, sto p a do b iti po v ecat ce se za 60% ; ako se k a p ita in a o p re m lje n o st p o d v o stru c i, sto p a d o b iti s m a n jit ce se za 28%.

9. ZAKLJUCAK P re o sta je d a re z im ira m o re z u lta te n a se analize. U cinit cem o to ra z lik u ju c i p o zitiv n i i n o rm a tiv n i a sp e k t p ro b le m a cijen a.4) P ozitivna an aliza tre b a lo j e d a o tk rije p o n a s a n je p riv re d n ih su b je k a ta u jugoslav en sk o m in s titu c io n a ln o m sistem u . U sv ak o m ro b n o n o v can o m siste m u c ije n a m o ra p o k riti tro sk o v e p ro iz v o d n je , j e r in a ce dolazi do b a n k ro ti5) T e o r ija c ije n e za s a m o u p r a v n u s o c ij a li s l ic k u p r iv r e d u p o ta n k o j e o b r a d e n a u m o jo j k n jiz i E k o n o m s k a te o r ija p la n s k e p r iv r e d e , K u itu r a , B e o g ra d , 1961., s t r . 11 16S,. N a io j te o r ijs k o j o s n o v i z a s n iv a ju s c i e m p ir ij s k e g e n e r a liz a c ije u o v o j s t u d i j i .

10

CKOSa.W SKA ANAUZA

stv a p riv re d n o g su b je k ta . T ro sk o v i p ro iz v o d n je o d re d e n i su e fik asn o sc u p ro iz v o d n je i c ije n a m a re p ro m a te rija la fo rm ira n im n a trz istu . N ad alje, c ije n a m o ra p o k riti a m o rtiz a c iju o sn o v n ih sre d sta v a , a ta se am ortizac ija u sv o jim lim itim a ja v lja kao tr o s a k n o rm ira n od s tra n e d ru stv a. U p riv a tn o j p riv re d i n o rm ira se m a k sim a ln i iznos a m o rtiz a c ije , da b i se o sig u ra la o d re d e n a b r u to d o b it iz k o je se, p u te m poreza, a lim e n tira ju b u d z e ti p o litic k ih za je d n ic a. U d ru stv e n o j p riv re d i n o rm ira se m in im a ln i iznos a m o rtiz a c ije, k ak o b i se o sig u ra la re p ro d u k c ija d ru stv e n o g kap ita la . P re o sta li dio v rije d n o s ti p ro iz v o d n je d o h o d a k ra d n e organizac ije tre b a u p rim a rn o j ra s p o d je li p o d ije liti n a b ru to licne d o h o tk e i b r u to d o b it. K ako je p rin c ip ra sp o d je le p re n ia ra d u c v rsto u g ra d e n u s v ije st ra d n ik a s o c ija listic k e p riv re d e , p o s to ja t ce te n d e n c ija u je d n a c a v a n ja licn ih d o h o d ak a. T a te n d e n c ija n e n e g ira razlike, ca k i veom a z n acajn e, izm edu licn ih d o h o d a k a p o je d in a c a i p o je d in ih ra d n ih kolektiva, k a d se one te m e lje n a d ife re n c ija ln o j efik a sn o sti ra d a o dn. poslov an ja. N o b u d u c i d a se ne m oze p re tp o s ta v iti d a p o sto je citav e privredne g ra n e uz p re tp o s ta v k u d a o b u h v a c a ju veci b ro j p o d u zeca u kojim a su svi ili u p ro s je k u ra d n ic i ili k o le k tiv i zn a tn o b o lji nego u n ek im d ru g im g ra n a m a , to ce p o s to ja ti te n d e n c ija u je d n a c a v a n ja lic n ih d o h o d a k a n a niv o u g ran a. A u ovoj s tu d iji m i sm o se u p ra v o i ogranicili n a an alizu g ra n a . Iz ta b e le 6 p ro izlazi d a su se g o d isn ji licni dohoci po s ta n d a rd n o m ra d n ik u u 1966. god. u in d u s triji k re ta li izm edu 3.200 n.d (u g alj i k o k s) i 5.300 n .d (g ra fic k a in d u s trija , e le k tro p riv re d a ), sto zn aci d a je ra sp o n bio 1 : 1,8. Taj je ra sp o n re la tiv n o visok (u o d n o su n a d ru g e trz isn e p riv re d e ), a u v je to v a n je d o n ek le d ra stic n o m a d m in istra tiv n o m p ro m je n o m u slo v a p riv re d iv a n ja (u g alj i k o k s) i m o n o p o ln im p o lo z a je m g ran e (e le k tro p riv re d a ). S p o b o ljsa v a n je m fu n k c io n ira n ja ju g o slav en sk o g tr z is ta ta j ce se ra s p o n sm a n jiv a ti, a ta m o gd je trz isn e snage n isu d o v o ljn o ja k e ja v n o m ije n je (p u te m stra jk o v a , p a rla m e n ta rn ih a k c ija , s re d sta v a ja v n ih k o m u n ik a c ija i si.) fo rm ira m je re ekonom ske p o litik e k o je dovode do u je d n a c a v a n ja (k o n tro la cijen a, zam rzavan je licn ih d o h o d a k a , d ife re n c ira n i ek o n o m sk i in s tru m e n ti). S v ijest o d ru stv e n o j p o z e ljn o sti p o d je d n a k ih licn ih d o h o d ak a djelu je u to m sm islu sto veom a re n ta b iln e ra d n e o rg a n iza cije ne povecav a ju d o h o tk e p ro p o rc io n a ln o p o slo v n o m u s p je h u iznad p ro sje k a , a nere n ta b iln e ra d n e o rg n a iz a c ije ip a k n a s to je p rib liz iti licne d o h o tk e p ro sje k u . Licni dohoci se na n e k i n a c in lije p e n a p ro s je k i od n je g a se m nogo teze o d v a ja ju nego, recim o , p o slo v n i u s p je h m je re n n p r. dohotk o m poduzeca. Tu je p o ja v u o p isao V. R ak ic i ilu s trira o je p rim je ro m 11 zeljezara.5) U koliko se p ro s je k za sve z eljez are oznaci sa 100, on d a se licni dohoci p o je d in ih z e lje z ara k re c u u in te rv a lu 58 146 (bez kore k c ije za k v a lifik a c ije ), a iz d v a ja n ja za fo n dove po ra d n ik u u in te rv alu 7 271. N eto d o b it se n a ta j n a c in ja v lja kao re z id u a ln a k a te g o rija , sto je o n a i u k a p ita listic k o j p riv re d i. T a re z id u a ln o st k o rig ira n a je doprin o sim a k o ji su p ro p o rc io n a ln i a n g a z ira n im sre d stv im a (u osnovi kam ata m a n a poslovni fo n d i n a k re d ite ).
s) I n s t i t u t d n i s tv e n ih n a u k a , K o n c e p c ija i v e r i f ik a c i ja ju g o s la v e n s k o j p r iv r e d i 1964, i 1966*, B e o g r a d , 1968., s t r , 41. s p e c i f iin e cene p r o iz v o d n je u

C U E N l- P R O IZ V O D N J E U JU G O SL AVIJI

17

J e d n a o d v azn ih k o n zek v en ci p rin c ip a ra s p o d je le p re m a ra d u je s t ta da su licni doh o ci v elik im d ije lo m o d re d e n i p ro m je n a m a p ro sje c n e d ru stv e n e p ro d u k tiv n o s ti ra d a . O ni se n a ta j n a c in ja v lja ju kao k alkulativ n a sta v k a e) slic n a m a te rija ln im tro s k o v im a i a m o rtiz a c iji. N a ta j n a cin kod o d lu c iv a n ja u p o g le d u a lo k a c ije r e s u rs a dovoljno je skoncentr ir a ti se na an alizu d o b iti. V eca d o b it znaci vecu m o g u cn o st e k sp a n z ije, vece z a p o slja v a n je , vecu sig u rn o st, ali i vece lic n e d o h o tk e u o d n o sn im ra d n im o rg a n iz a c ijam a . P re m a to m e, ja v it ce se te n d e n c ija in v e s tira n ja u p ro je k te s vecom sto p o m d o b iti. N o ta te n d e n c ija m oze b iti ozb iljn o zak o cen a n e p e rfe k tn o sc u trz is ta , re p u b lic k im i k o m u n a ln im b a rije ra m a, n e sig u rn o sc u p ra v n o g re z im a i si. E m p irijs k o m an alizo m u tv rd ili sm o d a p o s to ji veom a izrazen a pozitiv n a k o re la c ija izm ed u te m p a r a s ta p o je d in ih g ra n a i realizo v an ih sto p a d o b iti. N a p rv i p o g led i u d u h u n a slije d e n e sta tic k e te o rije o optim aln o j a lo k a c iji r e s u r s a to je n e p o v o ljn a p o jav a, je r d je lu je p ro tiv n o te n d e n c iji u p ro s je c a v a n ja d o b iti (k o ja fu n g ira k a o c ije n a d ru stv e n ih s re d sta v a ) i ta k o ra z a ra m a rg in a listic k e je d n a d z b e o p tim a ln e alo k a cije. M edutim , d in a m ic k i g led an o ra d i se o v eo m a ra c io n a ln o m e le m e n tu u o rg a n iza c iji n ase p riv re d e . G ra n a m a k o je se ra z v ija ju n a tp ro s je c n im te m p o m p o tre b n a su i n a tp ro s je c n a sre d stv a ; o n e ce do tih sre d sta v a doci n o rm a ln im trz is n im m e h a n iz m o m je d in o a k o su n a tp ro s je c n o rentab iln e. M ed u tim , n a tp ro s je c n a u la g a n ja m o ra ju s v re m e n o m s a tu rira ri tra z n ju i ta d a ce, p re k o m e h a n iz m a cijen a, p o ste p e n o doci do u jed n ac a v a n ja dob iti. V elika k a p ita ln a o p re m lje n o s t r a d a dovodi do m o n o p o lo id n ih stru k tu ra n a re la tiv n o m alo m trz is tu , j e r o b icn o znaci i veliku m a su angazira n ih sre d sta v a . M onopol se u ju g o sla v e n sk o m in stitu c io n a ln o m sistem u izrazav a u velik im licn im d o h o c im a (v a n js k a trg o v in a, b a n k e, elebtro p riv re d a ), a n e u v elik o j d o b iti. S tavise, u s lije d in te rv e n c ije o rg an a e k o n o m sk e p o litik e, d o b it m oze b iti i s u b s ta n d a rd n a (e le k tro p riv re d a ). D ob it n ije sam o c ije n a za a n g a z ira n a s re d s tv a vec i c ije n a za poslovni rizik . T im e se v je ro ja tn o p o re d n isk e k a p ita ln e o p re m lje n o sti ra d a m oze o b ja s n iti to sto u p ra v o g ra d e v in a rstv o im a n a jv isu sto p u d o b iti. Iz analize p riv re d n ih c ik lu s a 7) vidi se da g rad e v m sk a proizvodn ja o sc ilira s o g ro m n im a m p litu d a m a i d a g ra d e v in a rstv o p re d s ta v lja dalek o n a jn e s ta b iln iju p riv re d n u o b la st. N o rm a tiv n i a s p e k t c ije n e u tra d ic io n a ln o j te o riji iscrp ljiv a o se prob lem o m alo k acio n e e fik a sn o sti. To je b ila s ta iic k a analiza k o ja b i u fo rm u lira n ju e k o n o m sk e p o litik e ce sto m o g la d o v esti do p o g re sn ih zah v ata. Z ato je tre b a d o p u n iti an alizo m ra z v o jn e efik a sn o sti. P ro b lem se svodi n a to d a se re s u rs i a lo c ira ju ta k o d a r a s t b u d e d u g o ro cn o m aksim ira n . U to m e je alo k acio n i dio p ro b le m a ta j da re su rsi ulaze u proizvodne k o m b in a c ije s c ije n a m a k o je su p ro p o rc io n a ln e n jih o v o j m argin a ln o j p ro d u k tiv n o sti. To im p lic ira p o d je d n a k licni d o h o d ak za podjedn a k ra d kao i iz je d n a cen u (m a rg in a ln u ) sto p u d o b iti. U u slo v im a nera6 ) P o s t c je i d r u g i r a z lo z i z a s to s e lic n i d o h o c i ja v lja ju k a o k a lk u la tiv n a s ta v k a u p o d u z e c u . V id i le o r ijs k u a n a liz u p o n a s a n j a ju g o s la v e n s k o g p o d u z e c a u m o m c la n k u ^ P rilo g z a s n iv a n ju te o r ije ju g o s la v e n s k o g p o d u z e c a c , E k o n o m s k a a iia liz a , 12/1967., s t r . 7 28. 7) B , H o r v a t, P r i v r e d n l c i k lu s i u J u g o s la v iji, I n s t i t u t e k o n o m s k ih n a u k a , B e o g r a d , 1969., s t r . 39.

2 E k o n o m s k a a n a liz a

18

E K O N O M S K A A N A L IZ A

vn o teze i o g ra n ic e n o sti re s u rs a , sto je tip ic a n slu c a j u stv a rn o m zivotu, re s u rs i ce im a ti v isu c ije n u u g ra n a m a k o je se b rz e ra z v ija ju zbog potr e b a fo rs ira n o g p re b a c iv a n ja re s u rs a u te g ran e. K ako ra d n a organ iz a c ija p o re d r e n u m e r ir a n ja f a k to ra p ro iz v o d n je m o ra o sig u ra ti i sredstv a za p o k riv a n je d ru stv e n ih p o tre b a i k ak o se to n e m oze u ra d iti pute m trz isn o g a u to m a tiz m a , p o s ta v lja se i p ro b le m fisk a ln e n a d g ra d n je . K o d to g a je c e s ta zab lu d a v je ro v a n je d a se d ru stv e n e slu zb e m o ra ju fin a n c ira ti iz p o re z a (d o p rin e s a ) n a b m to licn e d o h o tk e ( je r se n a n ek i n a c in o d n o se n a p o tr o s n ju ) , a d ru stv e n i re p ro d u k c io n i fondovi iz p o re za n a b ru to d o b it (ra z n e k a m a te )s). Z a fin a n c ira n je n e p riv re d n e sfe re n a m a sto ji n a ra s p o la g a n ju b o g at fisk aln i in s tr n m e n ta rij k o ji se sas to ji od p o re z a n a p ro m e t, c arin e, ra z n ih p ro p o rc io n a ln ih i p ro g re siv n ih p o re z a n a n iv o u ra d n e o rg an izacije i n a nivou d o m a c in stv a , ra z n ih ta k sa , in d ire k tn ih p o reza, k a m a ta odn. p o reza n a k a p ita l i d ru g o . K rite rij za u tv rd iv a n je n a jp o z e ljn ije k o m b in a c ije ovih in s tru m e n a ta u p rib a v lja n ju s re d sta v a za fin a n c ira n je onog d ije la n e p riv re d e k o ji se ne fin a n c ira p re k o trz is ta ne tre b a tra z iti u m etafizick im p ita n jim a s ta je id en ticn o s cim , sto sluzi za p o tro s n ju a s ta za re p ro d u k c iju (p ro s v je ta i c u v a n je z d ra v lja sluze i je d n o m i d ru g o m ), vec u to m e s ta p o s p je s u je ra s t. Ukoliko im am o nezaposlenost., kao sto je im am o, o n d a c ije n u r a d a tre b a u cin iti sto m a n jo m m o g u co m k ak o b ism o fo rm ira li one p ro izv o d n e k o m b in a c ije k o je z a h tije v a ju m nogo ra d a uz rasp o lo ziv i v o lu m e n sre d sta v a . U to m sm islu s a d a s n ji v iso k i d o p rin o si n a licne d o h o tk e (57% ) su p ro tn i su e k o n o m sk o j ra c io n a ln o sti. Ti d o p rin o si p o n ik li su d je lo m ic n o iz zelje d a se k o m u n a ln i b u d z e ti u cin e sto a u to n o m n ijim i da se tak o sm a n je c e n tra ln e in te rv e n c ije . No ta j cilj se m oze p o stic i i ta k o d a se p o rezi ra z re z u ju po n e k o m d ru g o m osnovu, a k o m u n a m a se ra sp o d je lju ju p ro p o rc io n a ln o zap o slen im s o d re d e n e te rito rije . P o rez n a p ro m e t m oze, m e d u o sta lim , im a ti z a d a ta k d a izje d n ac av a licne d o h o tk e tim e sto p o g a d a lu k su z n a d o b ra . C arin e i p re m ije im a ju o cig led n u ra z v o jn u ulogu. K a m a te n a p oslovni fo n d (p o rez n a k a p ita l) je vazan a lo k a tiv n i in s tru m e n a t. N o one n e s m iju b iti p re v iso k e,9) je r kao fik sn i tro s a k cin e siste m p riv re d iv a n ja rig id n im . P ro g resiv n i poi'ez n a licn e d o h o tk e n a n ivou p o d u z e c a m oze p o slu z iti s p re c a v a n ju in fla c io n ih te n d e n c ija ,10) U k ra tk o , n o rm a tiv n i a sp e k t fo rm ira n ja cijene, d a bi b io k o ris ta n za sv rh e e k o n o m sk e p o litik e, m o ra u k lju c iti i te o riju fisk a ln e p o litik e. N o to b i tre b a lo d a b u d e p re d m e t isti'aziv an ja p o se b n e stu d ije . (R a d p rim lje n d e c e m b ra 1969.)

z ) U sp . V . R a k ic , K o n c e p c i]s k a o s n o v a i r e z u l ta t i t r a n s f o r m a c i j s s t v a m i h ccn a u cene p ro iz v o d n je , K o n c e p c ija i v e r if ik a c ija s p e c if ic n e c e n e p r o i 2v o d n je u ju g o s lo v e n s k o j p r iv r e d i 1964. i 1966., I n s t i t u t d r u s tv e n i h n a u k a , B e o g ra d , 1968., s t r . 60 61. S lic n o S . P o p o v ic z a h tije v a : . .. . . iz d v a ja n je z a d r u s tv e n e p o tr e b e v r s i s e u iz v e s n o j s r a z m e r i p r e m a b r u t o lic n ir a d o h o c im a r a d n i k a , a lim e s e p o s tiz e iz d v a ja n je s r a z m e r n o p o s tig n u tim e k o n o m s k im r e z u lta tim a ( M e re n je d o h o tk a i n je g o v a r a s p o d s la c , E k o n o m s k a m is a o , 1968., s i r , 434).

9) S . P o p o v ic , n p r , p rc d la z e k a m n tu na d r u s tv e n a s r e d s tv a o d 6 7 a/o (o ct s t r . 432) s to j e u u s lo v im a s ta b i ln ih c ije n a v je r o ja t n o z n a tn o p r e v is o k o , j e r b i s v a k i v e c i c ik lic n i p o r e m e c a j p r iv r e d e d o v o d io b r o jn a k a p ita ln o in te n z iv n a p o d u z e c a d o m b a b a n k r o t a . 1C U sp . S u m a r n a a n a liz a p r iv r e d n ih k r e t a n j a i p r ij e d lo z i z a e k o n o m s k u p o li tik u , Ju g o ) s la v e n s k i in s t i t u t za e k o n o m s k a is tr a z iv a n j a , B e o g r a d , 1968r s t r . 54 56.

C I J E N E P R O IZ V O D N J E U 1U G O SL AV IJI

1967.

tv

r-

tv Cv

oo cv_ tv r*.

cn cn cn r-T 1 ' '

N _ -H O
CO K M

' tv C ' r* r* C '3 N 1 l N ~O


i_ vO yq - h

vO _

1966.

o o' in o' r-' o' o rCC C nN N


^ 0 _ ro
O C n CO t v

cn

-sr

i o in' in cn

rN cn < rs n

1965.

- h tn tv

1964.

M O ^
I O' O' o '

C ^ irl n C n
(N

in N rn vq^

C tN ^ -h n

Tf

vo m d*

1963.

o tv
r-T od

co c co n

-h

CO

-h N

C\ rN C s ' co c' rv -h C v n f v q

1962.

C ' tv' o tC v M C d lO s
n -h v^C ON C\ M C\ -H -H c cs j" eo h in o tv' co -h t- o' cT

o[ m

v o ' m o' N O c n " *


c \ vq o
in

1961.

C in D r"_ n O* ) fv co -h O
in vo_ (n - h

1960.

L -1

in C\ \Q

V v_C OC N ro' -h C n '


t in
ro' t v co'

co o' cn' o '


in t

1959.

in tv o o_ CN tv ^ N n n (N c co' co tv C co C ro C O n '
O N N

tv ca

1958.

N,
O

vO tv " t v

o.

N.

v v ' in' o' co C co rn rn T co cC -h o O fsL o n


tv >o CN

0__ T t _

1957.

O l tv

^3" tv'

in N w N O* C\ - h 1 Cn_ so rj-

tv

tv

^ "* C tv 3 N
tv - 3- vq_

i cn n m m M -H ffi' cS

1956.

v '3 -h o -'
m o in
CN o ' o ' rO ~ in vo c j -

i vo o

rvj cn

cn

CC (N -H

1955.

in m* c\ in c
CN vO

J in

3 <-

Cn

t v - - in cn tv rO in* o ' - h O

rN in ro co

i O

i tv

cs

00

195:!.

vC --

Cn -** in o ' cn o ' ' tv m ro in sC t v ~h o co I co

rn

1952.

5 0_
CO t v

tv
Cn '

v_ O
tv :

_ in CN rO o ' Cn o ' r n

1951.

1950.

CN

1949.

fv|

rvj

-H -- fN fN C vo vo5 iin f v O n C m co C fN tv I o rv r-T O ' N ^ ' T *


- h ro 0__ t v vo' vO* fv ' rj-'

cn

rv c m
co' VO

1948.

v in C o n

Cn ^3" C ' N

oi o

i-

>

3 < 3

o ft - .5 fl ^

O C^5
^ ^

. S s o C . - eb. S. y c
E c C
n

c .= _c -a S = 3 a ^ cr ~ -= " n c .5,

j .2,

.ii

'7? C O u -

P c -. < B S u O Z ^ a s O /3

>

S 0 ,5 l f l

a P P i

I I I

.=

1 I I 1! I

2*

Izvo ri:

| | I | | | ! ' | | |

Econom ic

o I

. ;*7-

R ep o rt

of

the

<N O^ N

r~~^ co ' so' ^ in '

ro *3^

P re s id e n t,

fN

January

in (N Cn C n c o r-i

1969, ss. 310 311

1954.

C rA n C O' n '

i Cn N o t ^ 1 C n c C (N "

20

E K O N O M S K A A N A L IZ A

P R I C E OF P R O D U C TIO N I N Y U G O S L A V I A by B ra n k o H O R V A T Summary Th e p ric e oj p r o d u c tio n is d e fin e d as price w h ic h covers all costs o f p r o d u c tio n and yields a rate of p r o fit w h ic h te n d s to be p r o p o r tio n a l to the capital invested. Y u g o sla v a n d A m e ric a n e c o n o m ie s are c o m p a re d a n d de viations f r o m average rates o f p r o fit s are stu d ie d . F o r th e U.S. econom y, the rate o f p r o fit is d e fin e d as p r o fit a fte r ta x d iv id e d into sh areholders' equity; f o r the Y u g o sla v e c o n o m y it is d e fin e d as th e ratio b e tw e e n p r o fit b efore tax p iu s in te re st o n capital and c re d its a n d n et fix e d capital p lu s w o r k in g capital. I t is fo u n d th a t (a) in b o th c o u n trie s, the d eviations f r o m average rates o f p r o fit b y in d u str ie s decrease in u p sw in g s a n d increase in d o w n sw in g s; ( b ) in Y ug osla v ia th e d eviations tend to be s o m e w h a t larger than in th e U.S.A. I n Y ugoslavia, the rate o f p r o fi t o f an in d u s tr y is d e te r m in e d by tw o factors: by the rate o f expansion o f th a t in d u s tr y a n d by its capital intensity. T h e regression analysis p r o d u c e d the fo llo w in g expression: In x, = 0.277 In x 7 + 0.600 In x 3 +2.621
( 0 . 10 1 ) ' ( 0 . 112 )

R r u = 0.84,

rn = 0.76

(x, = rate o f p r o fit in percentages, x z = capital in te n s ity in th o usa n d s o f dinars p e r w o rker, x3 = rate o f g r o w th in p e rc e n ta g e s in the period 19601966). W ith tim e the rates o f p r o fit o f various in d u str ie s te n d to b e c o m e m o re equal.

IZDANJA INSTITUTA KKONOMSKIH NAUKA

Zmaj Jovina 12

S e p

r a t i
I s p i t i v a n j e strukture i e l a s t i c n o s t i t r a z n j e , 238-269.*

1.
2

V. T r i c k o v i c ,

mist,

Ekono-

3-4/1957

B. Horvat, - The D e p r e c i a t i o n Multiplier and a G e n e r a l i s e d Theor y of F i x e d Capi tal C o s t s . 136-159.

The Manchester School,

May,

19 5 8 . ,

3.

B. Horvat, '-T h e Optimum R a t e of I n v e s t m e n t ,

Journal,
4.

The Economic Ekonomist,

D e c e m b e r 1958.

7 4 8 767-

V. T r i c k ov i c

Strukturne promene u l i cn o j p o t r o s n j i ,

3/1960,. 42 7 -4 5 8 . 5. B. Horvat and V. R a s k o v i c , A Comment , The Journal B . Horvat

o f P o l i t i c a l Economy,

Workers Management in Y u g o s l a v i a : April 1959 .

6.

Drei De f i n i t i o n e n d e s S o z i a l p r o d u k t s .

Konju kturp olit ik,

E r s t e s t Heft. I 9 6 0 . , 2 7 - 4 0 * 7. B. Horvat. A R e s t a t e m e n t of a Simple P l a n n i n g Model with so me E x a m p l e s from Y u g o s l a v E c o n o m y . Sankhya, S e r i e s B . , V o l 23 P ar t s l , 2 3. 2 9 - 4 S 8 B. Horvat m e nt 9. " T h e C h a r a c t e r i s t i c s of Y u g o s l a v E c o n o m i c D e v e l o p 1/1961. 1 15.*

S oc ia li st Thought and Practice,

B . Horvat slave",

' C a r a c t e r i s t i q u e s du d e v e l o p p me n t de l e c o n o m i e Yo u g o 6 0 / 1 9 6 1 . , 8 5 105.*

Questions actuelle s du socia lisme,


S e r i e s IX (1 9 6 1 ) 2 3 4 252.

10.

B. Horvat, "'The C o nc e p t u a l Ba c kg ro und of S o c i a l P r o d u c t ,

me and Wealth,

Inco

ii 11. B . Horvat, ''Radna vr i j e d n o s t pr o i z v o d n j e j ' u g o sl a v e n s k e poljoprivrede i i n d u s t r i j e 1, 12. B Horvat

Ekonomist,

4 / 1 9 6 1 . , 5 1 2 523.

R a s p o d j e l a p i e ma radu medju k o l e k t i v i m a 52-66

Nasa s t v a

rnost
13.

1/1962.

B . Ivanovic.. "'Primena met oda Iod s t u p a nj a u problemima odredji vanja s t e p e n a e k o n o ms ke r a z v i j e n o s t i ', 125-154,1-2/1959 , 26-42, 182-205 1 / 1 9 6 2 . , 1-14, ,

Statist! cka revija, Ekonomist,

2/1967 . 1/1961,

14

B. Horvat, :Me t o d o l og i c al P r o b l e m s in L o n g - T e r m E c o n o m i c D e v e lopment Programmi ng^,

Indu strializ atio n and P ro du c ti v ity ,

UN,

Bulletin, 5/1962., 3 7 -5 1 . 15 B. Horvat E k o n o m s k a nauka i narodna pr i v r e d a " ,

Nasa stvarnost,

7 - 8 / 1 9 6 2 . . 4 8 - 67.* 16. B. I v a n o v i c , " T h e e s t i ma t i o n o f the t wo d im e n s i o n a l d i s t r i b u t i o n s 1 / 1 9 6 3 , 1323,*

of a s t a t i s t i c a l s e t , b a s e d on the margi nal di s tri but i on of i t s s t r a t a 5,

S ta tistic a Neerlandica,
17.

B . Horvat , J<Naftni kartel u predratnoj J u g o s l a v i j i J%

Eko nom sk i ana-

li,
18.

1 2 - 1 3 (1962) , 2 0 5 - 2 2 2 . * Pr obl e mi r e g i o n a l ne l i c n e p o t r o s n j e u J u g o s l av i j i * 1 2 13 (1962) , 9 7 116.*

B. Savic,

Ekonom ski anali,


19. i ndus t r i j e -, 20.

D. N i k o l i c , Ko ns trukci j a j e d n o g e k o no me t r i j s ko g mo d e l a z a razvoj

Ekonomist,

2 / 1 9 6 3 . , 3 8 8 419-*

M. Z i v k o v i c , Matematika u s o v j e t s k o j e k o n o m i j i ' Nasa 7 - 8 / 1 9 6 3 , 126-135

stvarnost,

21. V. T r i c k o v i c ,

L i c n a potrognja kao kriterij p ro i z v o d n e p o l i t i k e " ,

Ekonomist,

1 2 / 1 9 5 8 -

22. V . T r i c k o v i c , " T e n d e n c i j e po t r o s nj e hrane u s v e t l o s t i s avr e meni h i z u c a v a n j a ", 23 V Mat e j i c ,

Ekonomist,

1/1960.

4 1 71.

:,S u st i n a i me t o de o p e r a ci o n i h i s t r a z i v a n ja! \ 1 / 1 9 6 3 . , 118

S ta tisti-

cka revija,
nale", 25.

24. B, Horvat, Q u e l q u e s a s p e c t s de la p l a n i f i c a t i o n e c o n o mi qu e n a ti o -

L e s Annales de I'economie co lle ctive , Hrana i ishrana,


IV, 1963.

2 3 / 1 9 6 3

B, S a v i c ,

N i v o i s hrane s e o s k o g s t a n o v n i s t v a Srbije po poljopriv-

rednim r e j o n i ma " , 26.

B . Horvat, s' Met odol oski problemi d u g o r o c n o g programiranja privrednog r a z v o j a ' 5,

Ekonomski pregled,

101 1 / 1 9 6 2 .

iii
27, V Me d e ni c a i V T r i c k o v i c , Materijalni i n o v c a n i tokovi i nji hov ut i caj n a c e n e 1 t r z i t e !\ E ko nom sk i pregled, 1 0 1 2 / 1 9 6 3 B Marendic ' F i n a n c i r a n j e dj e l a t no s t i v i s o k o g s k o l s t v a SRH u p e g o di ne

28

riodu 1 96 0 1963 29. B. Horvat,

E ko nom sk i pregled,

101 2 / 1 9 6 3 ,

' Samoupravljanje

c e nt r a l i z am i p l a n i r a n j e

Pregled,

5/1964.; 413-444 30. B. Horvat, 'Dva mo d e l a e f e k a t a formiranja z a l i h a n a kretanje f l m 7 / 1 9 6 4 , 4 0 7 41 5 .

t v e n o g prui zvoda' , 31. B. Horvat,

Ekonom ski pregled,

E k o n o m s k i s m i s a o i n d e k s a p ro i zv o dnj e i c i j e n a ! Sfo1 / 1 9 6 4 . , 7 14.

t i s t i c k a revija,
32 B

t i s t i c k a revija,
33. B. Horvat,

I v a n o v i c . ' S t a t i s t i c k i raspore di s a aleatornim pa r a met r i ma ' % Sta 1 / 1 9 6 4 . 16. T h e Optimum R a t e of I n v e s t me n t 572-576R e c o n s i d e r e d J!,

The Economic Journal, 1965.,


34. Lj. Madzar,

Privredni s i s t e m i mo b i l n o s t faktora p r o i zv o dnj e ' 1-2/1965., 28-48 P l a n n i n g in Y u g o s l a v i a

Ekonomist,
35. B. Horvat

Studies in Development J,

1964.,
36.

14B-165.

lo g i ja 4,

S. B o l c i c , : 0 me t odama s o c i o l o s k o g p r oucavanj a g r a d o v a , S o c / o 1967. i dr u s t v e n o v l a s n i s t v o u s o c i j a l i z m u ,

37. B. Horvat, ' Indi vi dual no

Gledista 3,
38 B. Horvat

1967 P l a n n i n g and the Market: T h e Y u g o s l a v E x p e r i e n c e OECD, P a r i s , 1964.

P la n nin g and Hevelopment Programming,


39

B Horvat, D i e Ubernahme der B e t r i e b s l e i t u n g duich di e Arbeiter in h i s t o r i s c h e r P e r s p e k t i v e An International Seminar 'Workers' , P arti cip atio n in Management, Vi e n n a 1958. B. Horvat, ' Privredni c i k l u s i u J u g o s l a v i j i ' 71-110.

40

Ekonomist,

14 / 1 9 6 6 .

41. Lj. Madgar, - ' Kol e banj e z a l i h a kao faktor n e s t a b i l n o s t i j u g o s l o v e n s k e privrede ,

Ekonomist,

1 - 4 / 1 9 6 6 . , 2 6 5 285.

iv
42. B. Horvat, K i b e m e t i k a i privredno p l a n i r a n j e " Re f e r a t na l i m e djunarodnoj ko n f e r e n c i ji ' l a u ka i d r u s t v o u H e r c e g Novom 1966B Horvat , D i j a l e k t i k a i d i nami cki mo d e l i '

43.

\arks i savremenost,

3/1966., 354-360. 44. P . Si c h er l . 275-293 45. Z P o p o v , - Komparativna a n a l i z a privrednog r a z v o j a S F R J u g o s l a v i JA n a l i z a o d n o s a izmedj u f i ks n i h fo n d o v a i p r o i z v o d a u

predratnom i posl eratnom razvoju J u g o s l a v i j e ' 1

Ekonomist,

12/1967.,

je i NR B u g a r s k e " , 46. O. Ko v a c

Ekonomist,

12 / 1 9 6 7 . , 2 9 4 320.

'Uti caj s p o l j n e trgovine na drugtvenu reprodukciju*', Pre185-204.

gled,
47. 1967. 48.

3/1 967.

B. Horvat, P ri l og d i s k u s i j i o te o r i j i p a r t i j e " ,

Nose feme 5,

Za g r e b ,

B . Horvat.. '-'Marksisticka a n a l i z a drugtvenih k l a s a i s uv re me no j u g o s l a v e n s k o drust vo'

Gled ista 10,

Be o g r a d . 1 967. , 1 2 7 9 1291.

49.

Z . M r k u g i c , : ' 0 s a v r eme no j i n t e r p r e t a c i j i teori je komparativnih trogkova , 1 Aedjunorodni problemi I, Be o g r a d. 1 9 6 7 . , 9 33. B. Horvat !Der Markt a l s Instrument der P l a n u n g ' v 107 116.

50.

traler
51 B

V ir tschaftsp lanu ng , Wien, 19 6 7 . -'

Probleme Zen-

Horvat

P r i l o g z a s n i v a n j u te ori j e j u g o s l a v e n s k o g p o d u z e c a * , Be o g r a d, 12 / 1967. , 7 28.

Ekonomska analiza,
52

P Si cherl ,;Emp i r i js k a a n a l i z a proi zvodni h k o e f i c i j e n a t a fi k s n i h f ondova na bazi pr o i z v o d n e f u n k ci j e ' Ekonomska analiza, 12 1967. 2 9 - 4 8 ,

53

M. B a z l e r , "'Analiza s t e p e n a r a z v i j e n o s t i j u g o s l o v e n s k i h p o dr uc j a ,

Ekonomska analiza,
54. Z. D a c i c ,

12 / 1 9 6 7 -

4 9 63

Di n a mi ck i me d j u s e k t o r s k i model z a o dr e dj i vanj e opti maprimene kod n a s " ,

lnih i n v e s t i c i o n i h programa i problemi n j e g o v e Ekonomska an a liz a , 12 1967-, 6 4 76 55.

O. Ko v a c , ' P l a t n i b i l a n s u j u g o s l o v e n s k o m s i s t e m u drugtvenog rac unov o ds t v a ' % Ekonomska analiza, l 2, 1967-, 8 9 101. M. K o v a c e v i c , Kratkor ocni i dug o r o c ni e k o n o m s k i e f e k t i razoruzanja- -, Fkonomska analiza, 1 -2 , 19 6 7 . , 101 112

56.

V
57 Z . P o p o v , Z e m l j e s a n a j b r z i m p r i v r e d n i m r a z v o j e m s a p o sebni m ostvrtom na razvoj s o c i j a l i s t i c k i h z e m a l j a -', F k o n o ms k a anal i za , 1 - 2 , 1967. , 1 1 2 - 1 2 2 . B Horvat, Ju g o s l o v a n s k i s i s t e m samoupravl janj a in u v o z t uj e g a k a p i t a l a " , Ekonomska revija, 4, 1967 , 4 0 6 417. Z. Mrkusi c, " L a b a l a n c e ties p a y me n t s et l e d e v e l o p p e m e n t e c o n o m i q u e , ! , Referat na simpoziumu, Vi e n n a . I ns t i t ut e for d e v e l o p m e n t , 1 9 67 . , 1 - 1 2 . 60. B Horvat, ,!Pr i vre dni c i k l u s i , mo n e t ami faktori i c i j e n e ,J,

58.

59.

analiza,
61.

Ekonomska

12 / 1 9 6 8 . , 1 21.

Z . Mrkusic, Kritika n e ki h e l e m e n a t a n e o k e j n z i j a n s k o g mo d e l a medju narodne tr g o v i ns k e p o l i t i k e ; \ Ekonomska analiza, 12 / 1 9 6 8 . S. J o v i c i c - " K o r i s c e n j e grupe p o s l o v a kao p r o c e n ji v a c k o g kriterija u okviru a n a l i t i c k e p r o c e n e radmh m e s t a 1-2/1968., 131-153

62.

Ekonomska analiza,

63.

B Horvat, T h e R u l e o f Ac c u mu l a t i o n in a P l a n n e d E c o n o m y ,

Kyklos,
64.

2/1968.

2 3 9 265

B. Ho i v a t , N o t e on Wa g e s and Emp l o y me n t in a Labour Surplus Economy

The Manchester School, Osteuropa Wirtschaft,

March E di t i o n,

1968 , 6 3 68Gesel-

65

B. Horvat ischaft"

!!D i e p r o d u c t i ve Arbeit in Der S o z i a l i s t i s c h e n 2, 1968 , 98 107.

66.

Horvat. "SCCija-listicka robna p r o i z v o d n j a ' < ,

Gledista,

Be o g r a d.

10/1968 , 1321-1330 67. Z Mrkusic. "'Neka pi t anj a na a l t e r n a t i v e ! ' Pr i l a g o d j a v a n j e d e v i -

z n o g kursa direkt na k o n t r o l a " 89-102. 68. Z P o p o v , N e k i problemi izrade

Ekonomist ,

Zagreb,

12 / 1 9 6 7 . .

i n t e g r i s ^ n o g s i s t e m a drustvenih

racuna"5. 69.

Ekonomisf,

Z a g r e b . 2 / 1 9 6 8 . , 4 2 1 $ 3 S -

B. Horvat !!An Integrated Syst e m of S o c i a l A c c o u n t s for an E c o nomy of the Y u g o s l a v Type"*, The Review o f In c o me ana 'health 1, N e w Have n , Co n n . , 1968. S. S t e f a n o v i c , S u d sk a praksa o naknadi s t e t e c i j i je o s n o v n e s r e c a na poslu'-', Rad i pravo, Beograd, 1 / 1 9 6 8 . , 929.

70.

vi

71.

Z Mrkugic, O. Ko v a c , F . F i l i p i , " U s l o v i i kriteriji z a opti malno u kl j u c i v a n j e u medjunarodnu podelu rada i p r o i z v o d n a o r i j e n t a c i ja J u g o s l a v i j e , Ekonomska analiza, Be ogr ad- 3 4 / 1 9 6 8 . , 2 4 3 263Lj. Madzar, 'Kretanje z a l i h a kao i ndikator pr omena e f i k a s n o s t i p r i v r e d j i v a n j a '' Ekonomska analiza, B e o g r a d , 3 4 / 1 9 6 8 2 6 6 291 Z. Mrkugic, " Ka realnijem pristupu problemu k o n v e r t i b i l n o s t r ' ,

72

7 3.

Wedjunarodni problemi,
74 P. Sicherl, Paris, 75. and p l a n n i n g " ,

Be o g r a d,

1 / 1 9 6 8 . , 3 7 54.

' R e g i o n a l a s p e c t s of Y u g o s l a v e c o n o m i c d e v e l o pm e n t

M ultid is ciplin a ry Asp ects o f Regional Development,

1969., 1 6 3 - 1 7 8 .

B. Horvat, " P r i s p e v o k k zakl adani m teorie j u h o s l o v a n s k e h o podniku \

Eko nom icky cosopis,

B r a t i s l a v a , 8 / 1 9 6 8 . . 7 8 9 8 0 8 . B e o g r ad . 1 2 / 1 9 6 8 . ,

76.

Lj

Madzar, T r z i s t e i kult ura'1, G l e d i s t a ,

1627-178677. D a n c i k a N i k o l i c , P a v l e Si cherl , ' A Structural A n a l y s i s of E c o n o m i c D e v e l o p m e n t of Y u g o s l a v i a in the P er i o d 1 9 5 2 1 9 6 2 J, Czechoslovak Prague, 19 6 7 . , 9 7 116

Economic Papers 8,
78. B Horvat, politiku , 79.

" A n a l i z a privrednih kretanja i p r i j ed l o z i z a ekonoms ku

Ekonomist,

1 / 1 9 6 9 . , 4 3 58.

O. Ko v a c 1 Koreni d e f i c i t a platnog b i l a n s a J u g o s l a v i j e 11,

misao,
80 1/1969 81.

Ekonomska Ekonomist,
1/1969-

1/1969 , 9 3 -118

O. K o v a c , Sp o l j n a trgovi na kao faktor ubrzanja r a s t a , 223-247.

Z . Mrkusi c, :, Val ut ni paritet i privredni r a z v o j , 249-265-

Ekonomist,

82.

B . Horvat, niranje ,

:;Int egriranost J n g o s l a v e n s k e privrede i samoupravno pla-

Ekonomist,

2 / 1 9 6 9 . , 3 7 5 40 2 .

83.

O. K o v a c ,

Os no v n e karakteri sti ke r azvi t ka s a v r e m e n e robne proiz-

v o d n j e i medjunarodne t rgovi nske r a z m e n e 5, V anj sk otrgovinsk o poslovanje radnih o rg an iza cija II, F a k u i t e t e k o n . n a u k a , Zagreb, 1969. , 13-29. 84. P . S i ch er l , A n a l i z a nekih e l e m e n a t a z a o c e n u s t e p e n a r a z vi j e n o s t i r e publ i ka i p o k r a j i na : , Ekonomska analiz a 12 / 1 9 6 9 . , B eo g ra d ,

vii
85. B. Horvat, " T e h n i c k i progres u J u g o s l a v i j i 1 - 2 / 1 9 6 9 . , Beograd, 2 9 - 5 7 86. M. Z i v k o v i c , N e k i a s p e k t i problema r a s p o d e l a do punski h s r e d s t a v a ne r a z v i j eni m p o d r u c j i m a Ekonomska analiza, 12 / 1 9 6 9 , Be o g r a d 83-96 87. S, P o p o v 1A n a l i z a rashoda k u l t u m i h d e l a t no s t i ' * , Be o g r a d

Ekonomska analiza,

Ekonomska ana

liza,
88. Lj

1-2/1969.

Ma d za r

Pri vr e dni s i s t e m i s u b j ek t i p r o s i r e n e r e p r o d u k c i j e , 5 / 1 9 6 9 . , B e o g ra d , 3 1 0 315.

Ekonomika preduzeca,
89.

Lj Madzar, M Os t r a c a n i n i M. K o v a c e v i c , "P r i v r e d n i razvoj Jugos l a v i j e 1 9 4 7 2 9 6 8 . , Jugoslove ns ki pregled, oktobar 7969., Be o g r a d, 401-410, B I v a n o v i c , J e d n a met oda z a kratkorocna pr edvi dj anja s p o l j n o t rgovi ns ki h t o k o v a , Ekonomska analiza, 34 / 1 9 6 9 . , Be o g r a d , 197-204.

90.

91

B . I v a no vi c , i;A z u s t i r a n j e , i nt e r p o l a c i j a i e k s t r a p o l a c i j a s e z o n sk i h vremens ki h s e r i j a ' !, Ekonomska analiza, 3 4 / 1 9 6 9 , B eo g r a d , 219-239

92.

Mrkusic, O kriterijumima z a medjunarodnu p odel u r a d a , ! . Me3/1969 B e o g r a d , 9 22

djunarodni problemi,
93. lja\ 94

2 . Marovic, Grad I s i mu l a c i o n i model r a z v o j a gradskih n a s e -

Ekonomska analiza,

34 / 1 9 6 9 . . Be o g r a d

2 5 6 260.

2 . Popov, 275-288-

R e g i o n a l n a a n a l i z a f i na n s i j s k i h a s p e k a t a r a z v o j a n e -

privrednih d e l a t n o s t i ,

Ekonomska analiza,

34 / 1 9 6 9 . , Be o g ra d.

95.

M B a z l e r Madzar, ' R e g i o n a l n i a sp e k t privrednih c i k l u s a u J u g o s l a v i j i , Ekonomska analiza, 3 4 / 1 9 6 9 . , B e o g r a d 2 6 0 274 B. P e t r o v i c Opt i mai no i s k o r i s c a v a n j e r a s p o l o z i v i h k a p a c i t e t a s a a s p e k t a maks i mi r a nj a dohotka na primeru j e d n o g preduzeca'*

96.

Ekonomska analiza,

3 4 / 1 9 6 9 . . Beograd, 2 8 9 300,

97.

B . H o i va t , '"Kapitalni k o ef i ci j e nt * ' ,

Zagrebu,

Z b orn ik pravnog fakulteta u

br

3-4/1969., 371-382,

9 8 . O. Ko v a c , ,!N e k i t e o r i j s k i a s p e k t i i z b o r a s p o i j n o t r g o v i n s k e i proizvodne o r i j e n t a c i j e :, 99 .

Medjunarodni probiemi,

br. 4 / 1 9 6 9 . , 9 30

Lj . Madzar, M. Os t r a c a ni n i M. K o v a c e v i c , c o n o m i e d e ve l o p m e n t E of Y u g o s l a v i a 1 94 7 1 9 6 8 ,! Y ug o s la v Survey, br 1 / 1 9 7 0 . , 2 3 4 2 .

100- B , Horvat, P l e d o a j e z a e f i k a s n i j i u n i v e r z i t e t , 23-39

Gledista,

br. 1 / 1 9 7 0 .

101. M. K o v a c e v i c , Mo g u c n o s t i i e f e k t i s t a m b e n e i zgradnj e*' , br. 1 / 1 9 7 0 . , 4 1 - 5 5 .

Gledista,

102. O. Ko v a c , dr M, Samardzi ja, M. O s t r a c a n i n , dr K. Mi h a i l o v i c, dr S. Suvar, S. B o l c i c . B. Kr b a n j e v i c , dr D_ Marse ni c , dr A. V a c i c , Drus t v e n o z n a c e n j e , s a d r z i na i do ma g a j plani ranja u samoupravnoj trz i s n o j pri vr e di ,

Gledista,

br. 6 7 / 1 9 7 0 . , 9 7 7 - 1 0 1 7 .

* Raspr odato

Institut Ekonomskih Nauka, Belgrade, Document 2, December 1970

ECONOMIC FUNCTIONS OF THE FEDERATION 1. The Economy as a System An economy should be considered a large system composed of a multitude of feedbacks with delayed effects and subject to oscillations. Stabilization of that system and the attainment of optimal performance require the building in of automatic s ta b ilizers and the application of certain regulative techniques. The form er means the construction of a system of institutions and norm s of behavior. The latter means economic policy. In contrast to engineering system s, an economy is a much more complicated system , and hence the possibilities of completely automatic regulation are limited. The importance of economic policy is then all the greater. Citing of the system s analogy has the purpose of emphasizing that the solution of a problem, after decisions have been made about several basic social This memorandum was w ritten in December 1970 at the r e quest of the Federal Executive Council of the Yugoslav govern ment. The authors are BoSko GlugCevii, director of the Insti tute for Socioeconomic Research, Titograd; Hasan Had2iomerovi6, University of Sarajevo; Branko Horvat, senior re sea rc h adviser of the Institute of Economic Studies, Belgrade; Nikola Kljusev, University of Skopje; Branislav Sogkid, director of the Institute of Economic Studies, Belgrade; Dragomir Vojnid, senior research adviser of the Economic Institute, Zagreb H. K.
3

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

dilemmas, is objectively constrained and that little room r e mains for political bargaining. By the nature of the m atter, it is the functioning of the sy s tem as a whole that should be regulated. Accordingly, the economies of the republics cannot develop efficiently if the basic macroeconomic decisions are not made at the level of the federation. It is understandable that the economic policy of the federation should be based on interrepublican agreement. But this agreement, if it is to be effective, should be institu tionalized. One of the most important instrum ents for the in sti tutionalization of interrepublic agreem ent in the economic sphere is the social plan. The conditioning of economic development and of republican economic policies by the functioning of the overall system is documented by the em pirical analysis of business cycles in Yugoslavia. It was established that these cycles are perfectly synchronized by republics, and even by cities. In other words, all the republics enter the accelerative phases, as well as the depressive phases, of the cycles simultaneously. What an in dividual republic (or city) can accomplish in isolated improve ment of its economy is quantitatively insignificant in relation to the opportunities or m istakes on the level of the entire coun try. It is of fundamental importance to understand this. It does not follow from the fact that the subsystems are, to a large extent, determined by the functioning of the system as a whole that the republics and communes cannot conduct their own economic policy. It follows only that the quantitative ef fects of such policy are relatively sm all. In a rapidly growing economy the te rrito ria l units will, to be sure, expand at differ ent rates, but all these ra te s will be high; in a slowly growing economy the rev erse is true. To see how this looks in prac tice, it is sufficient to compare economic growth before 1965 and after. However, although the quantitative effects are not important, the qualitative resu lts are, and they should be taken into account. The statistical data in the table represent a five year balance sheet of the reform and require thorough consideration. It can be seen that the rate of growth of both industrial and agricultural

Bosnia- Hercegovina Montenegro Kosovo Macedonia Less-developed Regions Croatia Slovenia Serbia (proper) Vojvodina Developed Regions (weighted by I.E.S.)* Yugoslavia 4.6 1.2 (weighted by F. B. S.) * 9.3 4.5 12.8 6.3 1.9 Institute of Economic Studies Federal Bureau of Statistics Sources: 1. Kretanje drugtvenog proizvoda i narodnog dohotka Jugoslavije 1952-1968.g. po oblastima privrede i socijalistiCkim republikama u cenama 1966, Belgrade, Savezni Zavod za Statistike, 1969, p. 97. 2. StatistiCki godisnjak Jugoslavije; 1965, p. 398; SGJ 1970, pp. 364, 322; SGJ 1960, p. 314; SGJ 1968, p. 330. 3. Saopgtenje SZS, December 14, 1970, No. 303. 4. Internal Documentation of the Federal Bureau for Economic Planning. 5. Internal Documentation of the Republican Bureau for Economic Planning of Serbia.

Growth of Social Product, Industrial and Agricultural Production, and Population Before and After the Reform Rate of growth: Rate of growth of Agricultural Industrial production production social product 1964195219641953- 196419521964 1969 1964 1969 1964 Nov.31, 1970 4.1 8.2 3.4 3.0 3.1 14.0 10.0 6.8 21.6 5.3 12.5 -1.2 6.7 4.8 -0.4 8.8 10.0 9.3 4.4 10.6 2.8 15.4 13.1 2.5 3.9 4.6 2.2 8.9 14.8 6.9 4.1 2.6 9.1 5.2 11.8 7.2 5.6 7.4 9.2 11.1 6.8 1.3 9.4 3.2 4.5 14.8 5.8 3.1 10.6 2.2 3.2 12.5 5.1 5.1 9.4 4.7 4.5 2.8 12.8 6.5 2.7 9.3 4.5 13.2 6.6 4.5

Rate of growth of population 196419531964 1969 1.9 1.8 1.6 1.4 2.5 2.8 1.1 1.5 1.8 1.9 0.7 0.6 1.0 0.8 0.6 0.9 0.9 0.6 0.9 0.6 1.2 1.1 1.1

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

production, as well as of social product as a whole, is halved. Once at the head of the world list according to rapidity of growth, the Yugoslav economy today is developing slower than the world average. It is unnecessary to prove that the continu ation of past trends, but particularly their worsening, would lead to the discrediting of self-management socialism . The less-developed areas also lagged before, but from 1964 on the gap increased still more. In that respect one should rem em ber that lagging at a growth rate of 8.9 percent is perhaps still to l erable, but that at a rate of 3.9 percent it becomes insupport able. The lag is in fact still greater than the table shows when production is calculated per capita, for the population growth is three times larger in the less-developed regions (per capita changes are obtained by subtracting the growth rate of the pop ulation from the ra te s of overall changes). It can be seen that in this case, even industrial production per capita in the lessdeveloped regions is growing slower. To avoid burdening the text with too many statistical data, we do not give other tables. But for the sake of more complete information it is necessary to cite some resu lts of past r e search. The slowing of productive expansion led to the growth of unemployment, which is greater in Yugoslavia than in any other country in Europe. In 1938 there were 10 percent unem ployed in the country; thirty years later, in 1968, there were 9.4 percent. In addition, about 820,000 of our compatriots are at work abroad, and that number is still increasing. It is estimated that 13 percent of the total labor force of Croatia is abroad. Furtherm ore, the Yugoslav economy is the most unstable economy in Europe next to Czechoslovakia. Economic instabil ity, which is observed not only in inflation but also in fluctua tions of production, im ports and exports, and periodic explo sions of the balance of payments deficit, prevents any kind of re a l self-management and leads to repeated and increasingly unpleasant adm inistrative interventions. The reform began with a price freeze in 1965 and ended with a sim ilar price freeze in 1970 (which, after all, economists predicted at one of their meetings in the spring of 1967). Now the question is

W INTER 1972-73

posed of another devaluation and another change of the most delicate elements in the conditions of economic activity. In such circum stances, work collectives are not in a position to program adequately the development of their enterprises (and hence on the whole they do not work out such program s). They become the victims of arb itrary adm inistrative decisions which are beyond their control. And in the conditions of the inade quate functioning of the system , speculation and corruption in the most diverse form s occur. It should therefore not be surprising that from 1965 on there was a slowing of the increase in productivity of labor, a decline in the efficiency of investment, and a pause in the restructuring of the economy. The reproductive capability of en terp rises is falling; enterprise losses are increasing. The Social Plan of 1965-1970 was not completed; the annual resolutions on the de velopment of the economy in the forthcoming year were not carried out, with no serious analytic explanation given; and the adoption of the new m edium -term plan was postponed. The questions naturally arise: How did all this come to pass? What are the causes? Where does this lead us? Is it not a m at te r of annoying misunderstanding of economic laws? This is not the place to answer these questions. We re fe r to the pub lished work of research organizations, particularly the Insti tute of Economic Studies in Belgrade, the Economics Institute in Zagreb, the Institute for Economic R esearch in Belgrade, and the Economics Institute of the Law Faculty in Ljubljana, as well as to the m aterials from the meetings of the R esearch Section of the Association of Yugoslav Economists. However, there is no doubt that the inadequately formulated functions of the federation (burdened by adm inistration and a bureaucratic mentality, along with inadequate social responsibility), as well as an improvised and insufficiently expert economic policy, played an important role in these negative trends. Consequently, questions of the economic functions of the fed eration must be approached with extrem e seriousness and with full social and professional responsibility. It is no exaggera tion to warn of the fateful character of the decisions that polit ical bodies must make in this connection.

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS 2. Starting Points of Socioeconomic Organization We set out from the self-management autonomy of economic decision-making units as the basis of our economic system. On that basis, some key dilemmas of socioeconomic organiza tion are resolved in the following way. 1. Centralization- decentralization. In a self-management economy this dilemma is resolved in favor of decentralization. This means that all economic functions are in principle left to the economic base and that this principle is modified only when it is essential for the efficient functioning of the entire system. Accordingly, work organizations should carry out the maximum number of economic functions possible, and the federation, only the essential minimum. The economic functions of the republic are predeterm ined by this polarization, as well as by the fact that Yugoslavia is a federal community of several nations and nationalities. Although it is not the task of this memorandum to consider the economic functions of the republics, it is nevertheless nec essary to point out the following. From the self-management rights of citizens and producers follows also their right to na tional and te rrito ria l organization (to be sure, only to that ex tent to which the same self-management rights of other citi zens and producers are not infringed). In that context it would be mistaken to regard and judge the republican economies only from the standpoint of possible negative effects and deform a tions, possible autarchy and s e p a ra tis ts elements, although it is certain that these dangers really exist. From the standpoint of a positive approach, regional economies represent the nec essary intermediate term to a decentralized and polycentric vision of the economy and society. It is a question of attaining regional balancing of economic development. This task is p a r ticularly urgent in our country, where the historically inherited differences in economic development, traditions, culture, lan guage, etc., are very pronounced. In these conditions, over coming the gap in economic development becomes the precon dition of true equality of the nations and nationalities of

W INTER 1972-73

Yugoslavia, and republican or provincial autonomy the precon dition for the harmonious functioning of the economy and soci ety as a whole. In that sense, distinct republican and provin cial economies are not incompatible with the rapid, balanced, and efficient development of the entire Yugoslav economy. Un der the condition that economic laws are respected, the harm o nization of regional development with the national and economic particularities of the republics and provinces can give a power ful stimulus to general economic development. 2. The state apparatus as authority or as social serv ice. The conception was inherited and consistent with it, the be havior that the state apparatus is above all an apparatus of power. In that sense the state apparatus was oriented almost exclusively to granting perm its and making prohibitions (issu ing direct orders is on the whole no longer possible because of decision 1). The consequences of this concept are borne by economic decision-making units, which can influence the state of affairs little or not at all. Because of this the efficiency of the entire system falls and our society suffers serious fosses. If the difference in the table owing to the reduced ra te of growth of 4 percent were applied to the present volume of social prod uct of 150 billion new dinars, a figure of 6 billion new dinars of lost production annually would be obtained. The amount of losses suffered by each republic and province separately could be calculated in a sim ilar way. The state apparatus as authority is not the only possible so lution. A certain number of developed countries the Scandi navian countries are probably the best example have orga nized their state apparatus as a public service. The task of a so-called state apparatus is to c arry out coordinative and in formative functions, to perform services for the population and work organizations, and to use force only exceptionally. We consider that in a self-management society dilemma 2 should be resolved by building a modern, highly expert state apparatus conceived as a public service. This among other things assum es the introduction of rigorous qualifying examina tions for acceptance into the state service. So that people in

10

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

the state apparatus could behave as responsible civil servants, they should be assured of a certain personal security and pro tection from various p ressures. 3. The federation conceived of as the state or as the Yugo slav community. The form er conception of the state as author ity prevails almost exclusively, and thus the weakening of the federation necessarily leads to weakening of the Yugoslav com munity. However, there are very important economic prob lems, e.g., anticyclical economic policy, that should be solved on the Yugoslav level, although not necessarily in the fram e work of the state apparatus and in a bureaucratic way. We be lieve that the standpoint can be taken that even in the case of reform ing the state apparatus in the sense of point 2, it still rem ains desirable that this apparatus be left only a minimum of essential functions, and that decisions on the Yugoslav level be made in bodies that also include other social elements. In this memorandum the federation is conceived of as the Yugoslav social community, and economic decisions on the level of the federation represent decisions for the Yugoslav economy as a whole. In this context the federation ought to have mainly four types of organs. The first is the top political body which forms the institutional system and determines developmental and general economic policy on the basis of the broadest demo cratic agreement of the nations and national m inorities of Yugo slavia, or of producers and citizens. It is not in the competence of this group [of authors H. K.j to prescribe more precisely the form and functioning of this organ. Because of the need to use a definite term , in a broader sense we can designate it the parliament. The government, or Federal Executive Council, should represent that organ of the parliam ent which undertakes (a) expert technical work and (b) the execution of current eco nomic policy in the framework determined by the parliament. In addition to these two government organs, a certain number of special (mixed or more directly social) organs can exist on the level of the federation, of which we mention several in this memorandum (a Council of Economic Advisers, Arbitration Commission for Incomes and Prices, Scientific Council,

W INTER 1972-73

11

Monetary Council, and the adm inistration of federal funds). It is probable that the number of these special social organs will increase in the course of time. Their role is often of an arbitrational, consultative, or expert advisory character, but they sometimes also have operative functions, as, for example, the adm inistration of federal funds. It can be expected that an in crease in the number of special social organs on the federal level will hasten the transform ation of adm inistration by gov ernm ent clerks into more direct social regulation, and of bu reaucratic state authority into a civil service. Finally, the fourth type of federal organ in the economic sphere is interest associations, such as the Trade Union and Chamber of Com m erce. 4. Authority to the federation or agreement of republics. This is, infact, apseudo-dilem m a,for both should be used, de pending on the nature of the problem. What is basic is the dis tinction between determining policy and carrying out the de term ined policy. The form er is a m atter for political forums, in which agreement of the republics plays a basic role. The latter is a m atter for executive organs, hence the federal ap paratus. However, the execution of a determined policy can have various modalities, and for the most important decisions it is desirable to obtain the agreem ent of the republics. From the nature of the situation it follows that ad hoc agreement has no place (1) when it is a m atter of operational m easures that do not tolerate delay (e.g., interventions on the market); (2) when complete discretion is required to ensure the economic in terests of the country (e.g., a decision on devaluation); and (3) when it is a m atter of decisions of secondary importance. Category 3 is so numerous, and agreem ent would absorb so much time and capacity of the adm inistration, that discussion of truly serious tasks and of key decisions would rem ain ne glected. The latter is to a large extent characteristic of p re s ent practice, when infinite energy is lost in bargaining over peripheral m atters, and important decisions with far-reaching consequences are made in an improvised way (it is sufficient to re call the way in which the last three reform s, in 1961,1965,

12

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

and 1970, were begun, as well as the constant constitutional changes). Eventual abuses, irresponsibility, or insufficient expertness of federal organs cannot be prevented by the con tinual interference of the state organs of the six republics in operational decisions. In that way, in fact, responsiblity is r e moved from the federal apparatus, and the efficiency of admin istration is reduced to a minimum. The federal government should be given all the necessary authorization, and control should be exercised by means of analysis of the results of the government's work. Insofar as a proclaimed program is not carried out, a discussion should be initiated on confidence in the government. Insofar as deviations from proclaimed goals, adopted plans, and published forecasts are significant, the gov ernment should resign. If we wish to replace the m ystical aura of authority around the state administration by the char acteristics of a public service, then the government should be treated to a large extent as the business board of this society. And just as the business board of an enterprise is not a coali tion of representatives of sectors and work units but an organ of the enterprise as a whole, so also the government cannot be prim arily a coalition government (as today), but ought to be prim arily a federal government. 5. Sociopolitical communities or economic organizations. Insofar as we do not consider creating some parallel economic "government" which probably would not be advisable, and we do not examine this assumption further this dilemma is also artificially created. There is a clear social division of labor between economic organizations and organs of socio political communities. Economic organizations acquire income in a competitive struggle on the market. Organs of socio political communities harmonize interests of the economic decision-making units in a particular territo ry . If we sought harmonization from the form er, we would obtain monopoly. If we sought entry into the m arket of the latter, we would obtain 6tatism . In fact, precisely because of these insufficiently con trolled tendencies, very marked symptoms of both one and the other appear.

W INTER 1972-73

13

3. Three Basic Functions of Economic Policy at the Federal Level In guiding the economic system , the community organs have certain tasks. These tasks are: (1) equalizing conditions of economic activity, without which there is no distribution ac cording to work and monopolistic exploitation appears; (2) viewed from the short run, ensuring m arket equilibrium , without which task 1 is impossible or the liquidation of the au tonomy of work organizations occurs; (3) viewed from the long run, ensuring economic growth, without which tasks 1 and 2 and the building of socialism are impossible. There exists a very widespread misconception, namely, that the organs of the community are responsible only for those tasks that they can carry out by adm inistrative directives. Be cause of this, if mistaken investments occur, the enterprises that undertook them and the banks that financed them are blamed without connecting this phenomenon and the fact that the production-investment behavior of economic organizations is a function of the economic system and economic policy. If prices rise , enterprises are blamed for driving prices up. If personal incomes ris e faster than productivity of labor, work collectives are blamed for insufficient social consciousness. If the economy becomes illiquid, exports too little, or im ports too much, the economy is blamed for not having adapted to the intentions of the reform and not adhering to recommendations and political resolutions. This reasoning, which runs through the daily p re ss, parliam entary debates, and the pronounce ments of some state functionaries, is deeply mistaken. The organs of the community and, particularly, the executive state organs are responsible for economic occurrences even when they cannot intervene adm inistratively. This responsibility follows from the fact that besides adm inistrative methods, there also exist other means of economic coordination that the organs of the community can and must use. The autonomy of work organizations is not only the basic organizational principle of the Yugoslav economic system , but

14

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

it is also the motor of economic growth. Work collectives operate in certain conditions that are given to them as param eters for decision-making. Taking into account these param eters, in decision-making they are led by their m aterial inter ests. Precisely because the motivation for economic activity comes from m aterial interests, bureaucratic subordination becomes unnecessary and re a l autonomy possible. But the satisfaction of some partial interests may not harm other p a r tial interests, for otherwise exploitation occurs, which is in compatible with socialism . Whether exploitation will occur or not, as well as whether the decisions of self-managed work organizations will lead to economic equilibrium and growth, depends on the param eters of the system. But by the nature of things, work organizations cannot bear the responsibility for these param eters for the conditions of economic activity. The organs of the community bear responsibility. After these comments we can turn to the three basic func tions cited in the introduction. 1) Equalizing the conditions of economic activity means o r ganizing the economy so that all economic decision-making units acquire income under the same conditions. Insofar as differences in income appear even then, they will be the result of differences in work and entrepreneurship, and not the resu lt of external conditions that work collectives cannot control. To achieve the equalization of conditions, it is necessary (a) to ensure stability of the economy, (b) to eliminate adm inistrative interventions, and particularly the constant changing of regula tions and other param eters of economic activity, and (c) to prevent monopolies and to eliminate imperfections of the m a r ket. The last condition requires free movement of labor, ma terial, and financial resources throughout the entire te rrito ry of Yugoslavia, which should be guaranteed by the constitution and carried out by means of federal inspectorates. The degree of equality of conditions of economic activity is objectively rather simple to determine. Although personal in comes can vary substantially (and that is desirable) from in dividual to individual or from enterprise to enterprise, owing

W INTER 1972-73

15

to statistical laws the income of a certain skill ought to be an average for all industries (with the condition that they are sta tistically sufficiently large). To the extent to which industry averages differ among them selves, the principle of distribution according to work is negated. It is notorious that these differ ences are very large in our economy, which means that there are privileged and deprived work collectives, and that the fo r m er, by means of the im perfect m arket, exploit the labor of the latter. Equalizing the conditions of economic activity cannot mean state or etatist-banking subsidization of work organizations that operate with losses, which until now has often enough been the case. But it ought to mean compensating for damages to industries which are discrim inated against in earning income by decisions of economic-political organs (fixed prices and such). Equalizing the conditions of economic activity also has its regional aspect and represents the economic justification for the existence of the fund for crediting the development of the less-developed regions. To avoid misunderstanding, it should be added that the requirem ent for equalizing conditions is not in contradiction with favoring or disfavoring certain pro duction when it is an accepted goal of economic policy directed at stimulating or checking that production. 2) Ensuring m arket equilibrium means: (a) achieving full employment of the labor force and of other factors of produc tion, (b) price stabilization, and (c) achieving balance of pay ments equilibrium, along with convertibility of the domestic currency. To attain these goals it is not sufficient to construct an adequate economic system , but it is essential to undertake a corresponding anticyclical economic policy against stagna tion and unemployment, on the one hand, and against inflation, on the other. The following basic forms of anticyclical policy are essential: m onetary-credit and fiscal policy. For a situa tion of cost inflation an anti-inflationary incomes policy is also essential to lim it the overall change in personal incomes by the change in productivity of labor. A well-formulated incomes policy on its p art should also contribute to solving the problem

16

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

of distribution according to labor and to increasing the re p ro ductive capability of economic organizations. For special types of structural and regional unemployment, a corresponding labor force policy is also necessary (information, retraining, transfer of labor, etc.). 3) Economic growth is the ultimate test of the progressive ness of a socioeconomic system. It is not necessary to cite Marx to understand that social system s which lag in economic development necessarily decline. And vice versa, the world economy models itself according to those system s that expand the fastest. An essential component of economic growth is also regional balancing of development. Research has shown that the overcoming of the gap between the undeveloped and developed regions is faster, the faster is the overall economic growth. 4. The Federation and the Enterprise We can now once again consider more thoroughly the re la tionship of the whole and the parts in an economic system from the standpoint of the relationship between the federation and the basic economic decision-making units the enterprises. As was stated in the introduction, in a mutually dependent system such as an economy, very little can be done indepen dently at individual points. The business success of each indi vidual enterprise is in good part predetermined by the func tioning of the economic system as a whole. If that system functions poorly, then the effort of the collective and the exper tise or skill of the en terp rise's management cannot ensure ex ceptional business resu lts. This, naturally, does not mean that the efficiency of enterprise organization is irrelevant for the success of the economy as a whole. On the contrary, it is r e l evant and, viewed from the long run, a key factor. However, in an economy subject to strong cyclical fluctua tions we cannot expect high incomes or high productivity of labor in the recession, no m atter what individual collectives have done; and likewise, we cannot expect that good organization

W INTER 1972-73

17

of individual enterprises will prevent recession or ensure high growth rates. An enterprise can plan inventory changes by the most modern statistical method, but this is not worth much if deliveries of production m aterials can be unexpectedly in ter rupted because somewhere in the chain of production someone has not succeeded in carrying out essential im ports, or, for example, railroad freight cars were lacking. E nterprise ex p erts can faultlessly program the optimal production plan, and then, for example, there is a reduction in the supply of e le c tri cal energy, or transportation channels become clogged som e where. The w orkers' council can formulate very conscientious ly a long-run investment and business policy, but then prices, in terest rates, taxes, and other conditions of economic activity are changed adm inistratively, so that what appeared profitable becomes unprofitable, and vice versa. The work collective, like a good householder, can allocate substantial amounts to the investment fund at the expense of personal incomes, and then the state, the commune, or someone else blocks those funds or forcibly converts them into long-term deposits. The enterprise management, in estim ating m arket demand and programing production, re lie s on the parliam ent's social plan, and that plan is not carried out or abandoned. When everything is this way, work collectives are not interested in modern sta tistical methods, nor in thoroughly prepared investment pro gram s, nor in a well-founded long-term business policy, nor do they pay much heed to social plans, but rath er they respond in kind to adm inistrative m easures. It is therefore mistaken to give collectives and enterprise managements recommendations on what the good businessm an should be like and expect that m atters will then essentially change. It is much more re a listic to assume that in the given conditions, our economic decision-m akers on the whole behave economically rationally. If their behavior is not the most de sirable, and if it should be changed, then the conditions of eco nomic activity should be changed accordingly. Economic decision-m akers will then adjust to these changed conditions. Obviously, the organs of the community are responsible for the

18

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

conditions of more efficient business activity, and thus also for increasing the rate of production. From what has just been stated follows the principle of eco nomic policy that runs: the typical work organization that is, the average enterprise cannot e rr. If it nevertheless be haves mistakenly, makes the wrong decisions, this is because it is correctly reacting to mistaken stimuli of the wider system This is one of the axioms of economic policy which, it seem s, is not sufficiently understood. After administrative planning was abandoned, the state o r gans increasingly withdrew from the economy (and nonproduc tive sector). This process was particularly intensified after 1960. Such development of events, of course, should be wel comed. But in the course of this process, a rath er dangerous theory and practice developed. That is, it began to be believed that the state apparatus and other organs of the community are responsible only for those actions in which they can intervene adm inistratively by commands. Since the sphere of adminis trative interventions was substantially reduced, state and polit ical organs in general, but especially federal organs, to a large extent ceased to consider themselves responsible for economic trends. If the goals of the social plan are not achieved, then it is said that it is because "enterprises did not adjust to the new conditions of economic activity, for they did not succeed in adapting to the requirem ents of the reform ." Unemployment and emigration were considered almost as natural disasters, as something that cannot be changed. Insofar as the existing conceptions are accurately observed, it is rather clear that they are not the basis for efficient plan ning, since efficient social planning presupposes that the eco nomic policy organs are responsible for employment, the rate of growth, inflation, the balance of payments deficit, etc., even when they have no authorization whatever for adm inistrative interventions. Modern economics shows how a complex mod ern economy is led successfully without commanding, but we cannot discuss this in more detail. Here it would be useful to add only some comments.

W INTER 1972-73

19

Economic life is exceptionally complicated. Hence e rro rs are always possible in estim ates, forecasts, and actions. There fore, it is well to break down decisions even mistaken ones into their expert professional and sociopolitical components. It is well known that the Federal Executive Council makes its decisions on the basis of expert analyses and proposals of its professional staff. The FEC is, naturally, responsible for de cisions made, but there is no reason whatever for it to identify with every report of its staff. Sim ilarly, neither does the p a r liament have to identify with every action of the FEC. Like wise, it is unnecessary and politically inopportune for the Yugo slav League of Communists to lend its authority to every eco nomic policy m easure. Insofar as such an approach to prob lems is correct, it has its consequences. If the m inistries and FEC should be independently responsible for their actions, then they should also have a certain independence in programing and implementing these actions. If the reports of the profes sional staff should be evaluated by the scientific and profes sional public, then experts of that staff must have many more opportunities to w rite, also according to their professional conviction. If the FEC should re a ct much more promptly to economic disturbances, then the parliam ent must give it suf ficiently broad authorization so that it can undertake the neces sary actions in good time. In both cases, social control is not reduced but rath er increased. The most effective control is control of resu lts, for which it can be precisely determined who is responsible. Our self-management system is constantly developing. One day we shall probably have a consistently self-management economy, from the economic unit to the federation. The state will probably relate differently toward an economy and nonpro ductive sector so organized. However, in this state of develop ment the state organs are responsible both for economic trends and for the tempo of building a self-management system . This double responsibility is very difficult and requires exceptional efforts, but it should be clearly proclaimed and introduced into the system of planning.

20

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS 5. Five Types of Regulatory Mechanisms

In a certain sense, the economic system resem bles a plane tary system. The parliam ent (in the broad sense) behaves as the center of gravitation, work organizations act as the planets, there is no physical contact between the center and the periph ery, but nevertheless the planets circle about according to c e r tain orbits known in advance. For planets this system atic sta bility is ensured by the force of gravity, and for work organiza tions, by m aterial interests. The republics represent sim ilar gravitational system s which move within the overall system. In this way the overall system behaves as a polycentric system. However, the analogy should not be carried too far; there are also significant differences between a cosmic and an economic system . One of these differences is that in an economic system, there is not just one type of connection between the center and the periphery. In fact there are four types of connection: ad m inistrative, economic-regulatory, market, and informationalconsultative. The types of economic system s are determined by the combinations of these connections. In an statist system the first two types of connection are dominant, and in a self management system, the latter two. For the community organs to be able to carry out their three fundamental tasks, they must be linked in a firm subsystem. By the nature of things adm inistrative connections most suit that subsystem. Hence the parliam ent and its executive organ, the Executive Council, achieve the imperative coordination (to use a suitable Weberian term ) of the work of state organs. In our outline these organs are the state administration, the min istrie s, the National Bank, and the bureaus for statistics, plan ning, and prices. All these institutions receive adm inistrative directives from the Executive Council or the parliam ent and are obliged to carry out these directives. Because of essential differences in behavior between the eco nomic or productive and noneconomic or nonproductive spheres, there is a functional difference between the economic and non economic m inistries (councils), between those m inistries that

W INTER 1972-73

21

a re turned toward the production of goods and services and nonproductive state adm inistration (administration of justice, police, army, public affairs). The m inistries and the Price Bureau carry out economic regulatory functions in relation to the m arket and quasi m arket (for the nonproductive sphere), and the National Bank does so in relation to the banking sy s tem. These economic regulatory functions com prise economic policy. And economic policy is carried out, as a ru le, by nonadm inistrative instrum ents such as taxes, interest ra te s, cred its, customs duties, subsidies, guaranteed prices, manipulation of raw m aterial reserv es, etc. The bureaus for statistics and planning have informative or informative-consultational functions. These functions are often underestim ated, although they have exceptionally great im por tance for the good functioning of a decentralized system . The basic precondition for the making of correct decisions by eco nomic units is that they have precise and up-to-date inform a tion about current and prospective economic movements. If statistics are lacking or lagging, if planning forecasts are m is taken, and if long-term development program s do not exist which is unfortunately the case then not even the highest de gree of social consciousness w ill help work collectives make correct decisions. Finally, in the economic sphere one should mention the Chamber of Commerce, whose function still is not clearly de fined, except that it obviously represents an interm ediary insti tution between state organs and economic organizations. Of the four cited regulatory mechanisms, one nonadministrative economic policy m easures requires m ore thorough consideration. 6. The Spheres of Economic Policy There are at least seven different spheres of modern eco nomic policy. They differ according to which instrum ents the organs of economic policy use in carrying out three basic eco nomic functions.

22

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

1) Fiscal policy (which includes budgetary and tax policy) is the most effective tool for smoothing out business cycles. Hence at the federal level, fiscal policy has prim arily anticyclical, and accordingly also anti-inflationary, tasks. The instruments are direct and indirect taxes, budgetary deficit and surplus, and budgetary subsidization. At one time fiscal policy was reduced to obtaining sufficient funds for the state treasury to cover the expenses of state administration, the army, the police, etc. It was a m atter, in fact, of equalizing state income and expenditures, i.e., of tax policy. Tax policy is, of course, accessible and should be fully used in all p o litical-territo rial units. It can even be combined with devel opment policy, since tax revenues can be used to sustain vari ous funds or for financing various services that have develop mental implications. It should be added that federal fiscal policy until now has been reduced mainly to classical tax poli cy. Thence the current proposals, which emerge mainly from economic uninformedness, that federal taxes be replaced by republican assessm ents. Modern fiscal policy is something entirely different. Inso far as it is a m atter of taxes, the quantity of funds is not so essential as how they are collected and how they are spent. The covering of adm inistrative expenditures is accorded secon dary importance, while the redistributive, deflationary, expan sionary, and sim ilar effects of the tax are prim ary. Fiscal policy as a whole should achieve certain goals of development or equilibrium, and accordingly, also stabilization. A budget ary surplus or deficit is not an ordinary balance in the accounts of the revenues and expenditures of a more or less disciplined state administration, but rather a powerful instrum ent of con traction or expansion of demand. A progressive tax on the personal incomes fund at the enterprise level has at least nine different effects, and among others, it can mitigate or eliminate inflationary p ressu res. Differential taxation of investments (the Swedish system), depending on where, when, and in what sector they are made, can contribute to maintaining the planned proportions in respect to ra te s, and the regional and productive

W INTER 1972-73

23

structure of new capacities. Increasing or decreasing the gen eral tax level is usually a more effective instrum ent for m a r ket equilibrium than credit policy. And finally, monopoly in comes can be at least partially absorbed by taxes, which will contribute toward equalizing the conditions of economic activ ity and to the realization of the principle of distribution ac cording to work. Budgetary deficits and surpluses (rarer) until now arose in good part haphazardly and were financed by increasing or de creasing the debt to the National Bank. If the haphazardness is eliminated, the system can be made more flexible by orga nizing a m arket for short-term treasury notes. By emission of these notes on the part of the M inistry of Finance, contrac tive or expansionary effects can be achieved, depending on whether the notes are sold to the economy (withdrawal of mon ey) or to the National Bank (emission), or whether the govern ment buys them up again from the holders (emission). This socalled open m arket policy represents the transition from fiscal to monetary policy. 2) Monetary policy is in the competence of the federation, and is conducted by the National Bank. The instrum ents are: emitting and withdrawing money by means of required r e serves, special and discount credits, as well as m arket (dis count rate) or nonmarket (limits, subsidized rates) regulation of the interest rate. The basic task of anticyclical monetary policy is to provide the economy with the necessary amount of money. By balancing the supply and demand for money, mone tary policy stabilizes the monetary component of the market. However, monetary policy should also be used as a supplement to fiscal policy. Taxes cannot be changed often, and monetary instrum ents enable momentary adjustments. In that context, monetary policy can act restrictively or expansively. The r e lationship between the two policies can be comprehended by realizing that crude adjustments are carried out by heavy tools of fiscal policy, and the final adaptations to m arket equilibrium are made by the fine instrum ents of monetary policy. Monetary policy can be supplemented by credit aspects and

24

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

used for developmental purposes, i.e., for achieving rational allocation of resources (selective credits and discount). The French practice of discount of investment loans for projects anticipated by the social plan, by which nonadministrative guid ance of investment is achieved, is particularly interesting. Our National Bank has still not applied such a discount. The use of discounting is also very important for stimulating ex ports to the convertible area or imports from the clearing area. In the operational conduct of monetary policy it would probably be advisable to give somewhat greater independence to the National Bank in relation to the federal government, along with greater influence of the economy and republican or regional interests. A somewhat differently conceived Mone tary Council could serve this purpose. It is also worth examin ing the proposal for regional balancing of the supply and demand for money by means of agreed upon emissions through republican branches of the National Bank. 3) The tasks of foreign trade policy are the achievement of the necessary volume of foreign trade, bringing the balance of payments into equilibrium, and attaining and maintaining con vertibility of the dinar. These instrum ents are available: ta r iffs and various import duties, premiums and various export discounts, foreign exchange regulations, export (and import) credits, and regulations governing the import and export of capital. The Yugoslav economy encounters partners on the world market for whom isolated individual enterprises are no match. Hence the Yugoslav economy must not appear on the world market in an atomized fashion, but must act as a whole. The state plays the most important role of defense of the com mon interests, as is the case with all other (both market and centrally planned) economies in the world. Not only enterprises but also states come into conflict on the world market, and it would be dangerous not to take this fact into account. The fed eration should also protect our economy from the disturbances that occur constantly on the world market (devaluations, price fluctuations, customs integrations, b a rrie rs to our exports, dumping, discrimination, etc.).

W INTER 1972-73

25

When it is not a m atter of defense against foreign p ressu res, other organs of the federation besides state organs should un dertake a regulative role. Thus the Federal Chamber of Com m erce is called upon to prevent unfair competition among our exporters (and im porters) on foreign m arkets, because of which our country suffers great losses. Only when federal regulation creates favorable conditions for foreign trade activity in the way described will the initia tive of economic decision-making units and their associations be able to come to full expression. 4) Income policy should ensure distribution according to work, and through such distribution it should eliminate certain inflationary foci and influence development. In fact, it can be shown that key deform ities in the functioning of our economic system originate in the fact that, to a large extent, the principle of distribution according to work is negated in practice. In come policy, which does not have its own specific instrum ents, should set out from the following. The level of personal in come is determined by the stage of development of productive forces. Income distribution is determined by the institutional system and conscious policy. Income policy should ensure that (a) incomes which do not derive from work (rent, interest, monopoly revenue) are not distributed as personal incomes; (b) the conditions of acquiring income are equalized in produc tive and nonproductive activities; (c) income distribution is socially desirable, i.e., that it does not lead either to destimulating levelling or to excessive social differentiation; and (d) the total volume of personal income is in accord with the increase in productivity of labor. All four tasks can obviously be accomplished only on the level of the federation, i.e., of the economy as a whole. In its fulfillment, income policy uses all the available economic instrum ents, and its special expert o r gan could be the Bureau of Incomes and P rices (BIP). The Bureau of Incomes and P rices would be an expert body of social arbitration for incomes and prices, and would replace the present Federal Bureau of P rices, which rep resen ts a dys functional Statist appendix. The expert staff of the present bureau would rem ain.

26

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

Decisions would be made by a council consisting of paid re p resentatives of the economy (chamber of commerce), trade unions, the economics profession, the federation and republics, and possibly of consumers. The cited social organizations would only nominate their representatives, and appointment with a mandate of several years (or rejection) would be made by the parliament. The social status of the council of the BIP and the m oral-political integrity of its members would have to be inviolable (as, for example, the Constitutional Court or sim ilar federal organs). The functions would also be sim ilar: non state arbitration in given frameworks of written and unwritten social norms. The BIP would work out and constantly improve the c rite ria for determining incomes and prices, and its coun cil would serve as the social arbitrator of last re s o rt for dis putes in the sphere of incomes and prices. The BIP would be especially concerned with those areas of the economy and the nonproductive sector where other regulative mechanisms are weak or do not operate at all (banks, insurance, reexporters, high political functions, etc.). Finally, let us add that in the sphere of income policy, the trade union should be particularly activated, this being one of its traditional tasks. 5) Price policy and m arket interventions. Foreign trade regulations, taxes, credit benefits, and direct subsidization affect price formation. The tasks of price policy are (a) to stim u late or check the development of certain production in the sense of optimal allocation of resources, (b) to protect the standard of economically sensitive stra ta of the population (people with low personal incomes, pensioners), (c) to protect producers in industries with large fluctuations in production (minimum and guaranteed prices in agriculture), and (d) to stabilize the market. Tasks c and d are fulfilled, along with simultaneous m arket interventions with the social re serv e s of agricultural and industrial raw m aterials. If point 4 is suc cessfully solved, prices on the Yugoslav m arket can be d eter mined freely. Administrative price control will be necessary only in activities that have the character of a public service,

W INTER 1972-73

27

such as the railroads, post office-telephone-telegraph, elec tricity, and communal services. The last is obviously the r e sponsibility of the commune, while all the others are the con cern of the federation and its BIP. 6) Development policy is a m atter of social planning, about which more will be said in the next chapter. Here it is suffi cient to mention that the most important component of develop ment policy is investment policy, which has three aspects: (a) ensuring the optimal volume of investment; (b) regional corrections of investments in the direction of overcoming the differences in degree of economic development and of efficient integration of the Yugoslav economic space; and (c) structural corrections of investment with the aim of avoiding dispropor tions in production or of attaining the maximal effects in ex porting. In contrast to the aspects of economic policy cited above, which are predominantly of a short-range character, development policy is long-run oriented, and the social plan represents the basic social agreem ent in the sphere of the economy. 7) Scientific policy is tightly linked with development policy or planning. R esearch in Yugoslavia and other countries shows that practically nine-tenths of the increase in productivity of labor is the re su lt of technical progress, and one-tenth derives from the accumulation of fixed capital. An established and con sistent scientific policy on the whole does not exist today in Yugoslavia in contrast to many other European countries and the effects of scientific work are entirely out of proportion to the funds spent on science. In Yugoslavia, science is con ceived mainly as an expensive luxury, as decoration, and not as a productive force. This conception extends through all levels of social organization, from the enterprise and commune to the federal adm inistration and political organs that conduct economic policy without relying adequately on the resu lts of scientific research , with consequences which are well known. The tasks of scientific policy at this moment are: (a) overcom ing the present extrem ely unsettled conditions and establishing a norm al organization of scientific work; (b) establishing the

28

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

organization and standards for modern education of scientific personnel; and (c) determining the strategic directions of sc i entific research and ensuring conditions for the efficient p er formance of the corresponding research. In a country without scientific traditions, hence in an environ ment relatively undeveloped for science such as is ours, it is dangerous to leave the solution of a and b to spontaneous devel opment. However, once the necessary practice and standards are established in the organization of scientific work and edu cation of scientific personnel, the federation will be able to free itself entirely of these m atters and leave them to the auto matic behavior of the universities and communities for scien tific work or the users of scientific research. Then it will be possible to be oriented exclusively toward c, with the goal of attaining world standards in scientific work and, through it, in economic and social development. Interest in science and con sciousness of the need for scientific research should, of course, be developed in all te rrito rial-p o litical units, as well as among economic organizations [en terp rises H. K.]. But the federa tion cannot rid itself of responsibility for the state and develop ment of Yugoslav science. In the past several years, failure to see this fact led to stagnation in scientific research , the crumbling of scientific organizations, and the emigration of scientific personnel. Having in view the very long "activization period" in this sphere a period of ten to twenty years is nec essary for building up personnel in a scientific discipline or for making a scientific organization capable of creative work it becomes clear that the damage done by the mistaken s c i entific policy in the last several years is inestimable. An institution is necessary for the efficient conduct of scien tific policy. One of the possibilities is that this could be a Bu reau for Programing Scientific Work, which would have the status of the Federal Bureau for Economic Planning, and whose head would be a renowned scientist with research experience and organizational capabilities. The bureau would carry out all expert, organizational, and financial activities. Decisions would be made by a Scientific Council composed of renowned

W INTER 1972-73

29

scientists, business people, and representatives of the federa tion and republics. This question, however, also requires spe cial study. Instruments of physical control such as control, limiting, and freezing of prices; limiting or freezing personal incomes; foreign exchange retention and im port-export quotas; perm its for building, perform ing work, and so forth, can be used only exceptionally in a self-management economy, when normal m easures of economic policy fail; therefore, they are not cited in the standard instrumentation of economic policy.
* * *

Proceeding on the basis of the principle emphasized in the introduction, that the self-management autonomy of economic decision-making units can be limited only when the interests of other work organizations, and thus the interests of society as a whole, are threatened, the federation will be authorized and responsible these two attributes are an inseparable pair in all cases when the proper functioning of the entire system must be ensured. In this sense, it is obvious that all seven a re as of economic policy enter into the framework of the feder ation's activities, although this federation is not always or is not only identical with the federal government or parliam ent. Accordingly, the federation should be obligated and empowered to protect the interests of the Yugoslav economy as a whole in relation to foreign economies. This means that the foreign trade system is prim arily a m atter of a social contract at the level of the federation. Furtherm ore, the successful solution of the three basic tasks cited above presupposes the existence of a unified economic system within the country. This means that the basic institutional structure should be created by the constitution and general legislation. For the same reasons, the federation is exclusively responsible for the functioning of the economic system . Economic instability, slowing of growth, and unemployment represent a mortgage exclusively of the federal government and parliam ent. Precisely because of this

30

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

responsibility, the federation has jurisdiction for establishing the basic directions of the country's economic policy, and above all for conducting fiscal and m onetary-credit policy. Finally, since Yugoslavia is a community of equal nationalities, although this equality is not possible while there are historically condi tioned large differences in the degree of economic development of individual regions, and since the population of the less developed regions is not in a position to overcome the differences in de velopment by their own efforts, the federation must undertake responsibility for the balanced economic development of indi vidual regions. Where other sociopolitical communities are concerned, it is obvious that in the framework of the overall system, both r e publics and communes can conduct their own differentiated economic policies directed toward adapting the system to r e gional particularities. In this sense the sociopolitical commu nities conduct tax policy (personal income tax, sales tax, local voluntary tax), price policy (price of communal services), and development policy (stimulation of production by tax benefits and financing from public investment funds). 7. Social Planning There are many disagreem ents about the role of planning in our socioeconomic system. In fact, it is not an exaggeration to say that the role and organization of planning rem ain to a large extent indefinite, unclear, and undefined. Hence it is use ful to discuss this problem. It is obvious that economic actions must be planned at all levels. Limited by the purpose of this paper, we shall concern ourselves only with planning on the national economic level, i.e., for the economy as a whole. In so doing, we set out from the assumption that in a self-management m arket economy, the basic economic decision-making units the enterprises are completely autonomous in making their economic decisions. This, of course, does not mean a laissez-faire economy, it does not mean haphazardness, and it does not mean naive belief

W INTER 1972-73

31

in the efficiency of Adam Smith's "invisible hand." But it does mean that in coordinating the initiatives of work collectives, planning and economic policy organs can only exceptionally use adm inistrative, physical control m easures, and that it is con sidered normal only to use economic instrum ents in which giv ing relevant information should also be included. We proceed also on the assumption that social plans have their expert and social components, which are equally important. Plans p re pared with insufficient expertise, with erroneous forecasts and mistaken analyses, cannot be transform ed into an effective instrum ent of guidance by any so rt of democratic self-m anage ment action. On the other hand, even with the use of the most modern techniques of resource allocation and econometric forecasting models, the plan will rem ain without effect if it lacks a social base, which in our conditions means that it should be worked out and adopted in a consistently self management way. From the adm inistrative period, planning c a rrie s with itself an undertone of something negative. The term "planning" auto matically creates a preconception of the autocratic imposition on the economy of the adm inistration's will, particularly of the federal administration. Planning also has a sim ilar undertone in w estern countries, although for different reasons, and there it is replaced by the term s "program ing," "budgeting," etc. In Yugoslavia there is a tendency to replace it with the term "guiding." In this paper, however, planning is defined in the broadest sense, so that guidance represents only one dimension of planning. These term inological problems are obviously of entirely peripheral importance. It was nevertheless necessary to mention them to avoid misunderstandings. A plan and plan ning can be, and often are, centralistic, autocratic, and techno cratic. But they can also be democratically and self-m anagerially constructed. Whether planning will be one or the other does not depend on what it is called but on the social content that it hides. It follows from the above that planning has its personnel, expert, and institutional aspects. In all three aspects, planning

32

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

substantially lags behind the country's needs. The institutional aspect of planning is the most complicated and least studied. One can repeat the frequent conclusion that the system of plan ning is simply not in accord with the economic system. Be cause of this it is nonfunctional and without effect. Attention should be called here to the fact that planning does not reduce to the elaboration of plans, which is only one, and at that the easiest, part of the work, but also includes the following up and carrying out of plans. In this way, planning and economic policy comprise a unified whole. Hence economic departments [of the federal government H. K], chambers of commerce, large banks, and communal organs should be included in the planning bodies or, if it is desired, the economic policy bodies. In Yugoslav conditions the plan has four basic functions: a) The plan is above all a forecasting instrum ent. In addi tion to the normative part, the document of the plan must also contain a detailed analysis of economic trends with equally de tailed forecasts. Up to now, as a rule, this analytic part of the plan has not been published. The usual explanation has been that it would be statist regulation of the economy. However, forecasts and 6tatism are two entirely different things. F ore casts do not obligate anyone except the one who makes them and that is the most likely reason they are not published. In fact, the last plans remained almost entirely without figures and quantification, so that it is practically impossible in p rin ciple to determine whether they are carried out or not. The purpose of very detailed publication of planning forecasts is to provide producers with insight into the most probable economic changes and to provide all the information necessary for formu lating their own business policy. The planning bureaus or the organs that prepare these forecasts bear full professional, and not only professional, responsibility for the realism of the elaborated forecasts. b) The plan as a forecasting instrument is simultaneously also an instrument for the coordination of economic decisions. In the Yugoslav self-management economy this function also

W INTER 1972-73

33

has its own special, independent importance. The Yugoslav social plan is not an Statist instrum ent of adm inistrative coor dination by orders. It is compulsive [ direktivan] only in that p art of it which relates to state organs and only for those o r gans. However, the basic economic decision-making units do not rem ain or at least ought not to rem ain on the sidelines of the process of formulating the plan, which until now has sometimes been the case. In fact, the working out of the social plan should essentially be the harmonization of the development program s of economic associations, and through them also of the basic economic decision-making units. Once the plan is finished, it represents not only a projection of probable change but simultaneously also a projection of the agreed upon change. The more this prelim inary harmonization is successful, the greater is the probability that the plan will be fulfilled. Today, many enterprises lack their own internal program of develop ment. A survey by the Belgrade Chamber of Commerce showed that the main reason for this is the lack of a long-term devel opment program for the country as a whole. c) On the basis of forecasts of possible development and of coordination of the existing initiatives of the basic economic decision-making units, application of modern methods of eco nomic analysis, along with consultation of all relevant social factors, should determine which economic changes would be optimal from the standpoint of the country as a whole. When this is determined, the economic instrum ents should be chosen, their effects quantified, and their application adjusted to attain the adopted social goals most efficiently. Both one and the other comprise the basic function of the social plan, the func tion in which the plan appears as an instrum ent for guiding economic development. d) As the concretization and elaboration of economic policy, the plan represents an obligation for the body that has adopted it and a directive for its organs. Insofar as it is a question of the social plan, it is the obligation of the federal parliam ent and a directive to the Federal Executive Council and the state organs subordinate to it. These organs are obligated to c arry

34

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

out the economic policy formulated in the parliam ent, or agreed upon by work organizations, republics, and communes. They are responsible for the attainment of the adopted goals in crease of production, increase of employment, integration into international exchange, stability of the currency, raising of the standard of living, etc. For the realization of these goals the planning organs have available the complex instrumentation of modern economic policy. The nonfulfillment of these goals in normal conditions incurs full political and professional respon sibility. But such responsibility presupposes, on the other hand, freedom of initiative and the right to resign in case of disagreement with the adopted policy, or that an analysis made on the basis of the findings and professional conscience of an individual official or organ can be opposed to unrealistic fore casts and expectations in the form of a public document. Only in that way can full responsibility for decisions be ensured, and responsibility is the key precondition for effective imple mentation. 8. Federal Funds We believe that the orientation of our entire economic sys tem and economic policy should be toward creation of condi tions as favorable as possible for the manifestation of full in itiative by economic decision-making units. This is also p re cisely the basic justification for the federation's regulative functions. In this framework the needs for m arket interven tions require the existence of regulative funds at the level of the federation. Besides the fund for crediting the development of the less-developed republics and province, the question a rise s of four other funds: for crediting exports of equipment, for science, for investments, and for raw m aterials reserv es. It is reasonable that all funds be formed on the basis of in terrepublican agreement and contract. With regard to the exist ing proposals to abolish all funds, except the fund for crediting the development of the less-developed republics and provinces, we consider it our duty to warn that it would be extremely

W INTER 1972-73

35

dangerous and socially unacceptable to leave an institutional vacuum in the economy which would necessarily lead to serious disturbances. These disturbances would be observed not only in the slowing of development and the increase of instability, but also in a vital reduction of the self-management autonomy of work collectives and an increase of adm inistrative interven tions at all levels. However, it is not sufficient to establish funds. It is neces sary to organize the management of funds in an essentially dif ferent way than before in order to avoid well-known m istakes. Space and time do not perm it a more thorough treatm ent of this problem, and besides, it also requires additional study. It is sufficient on this occasion to emphasize that management of funds should be set up so that interrepublican agreem ents, as well as the organized interests of economic decision-making units, are fully respected, keeping in view that the federation is not reduced to the federal state apparatus. In this as well as in economic policy, the basic principle holds that the federa tion's activity cannot replace or fetter the activity of economic organizations. The federation's task is to achieve the harmoni zation of individual and general interests and to create the max im al range for the free decisions of self-managed units by m ar ginal corrections, filling in of gaps, guiding, and stimulating. 1) The fund for development of the less-developed regions has a well-known function. Until now this fund has been only a distributor of money collected by taxation. The standpoint was taken that the less-developed regions should decide alone on the use of the obtained money. On the other hand, there were often objections that this was not the most efficient use. We should study the possibility of reorganizing this fund as a bank and its active participation in the selection and p erfo r mance of the projects it finances. This would not at all in fringe on the sovereignty of the less-developed republics and province, just as it does not infringe on Yugoslavia's sover eignty or that of any other country when in a sim ilar way it receives loans from the World Bank or the United Nations Special Fund. The present passive adm inistrative redistributor

36

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

would be replaced by a bank oriented toward active aid to the economy of the less-developed regions, so that the still unsat isfactory balance sheet of development would be corrected. The fund could be managed by a management board composed of representatives of the republics and provinces, bank asso ciations, and professional organizations of economists and en gineers. It would also be desirable for the bank to organize a certain form of technical assistance. It can be seen from the table in part 1 how the gap between the developed and less-developed regions has increased both relatively and absolutely. This very seriously endangers the country's stabilization policy. It is obviously also not in ac cord with socialist solidarity. However, it is less well known that this also hampers the development of the Yugoslav econ omy as a whole, as well as that the developed regions have large direct benefits from investments in the less-developed regions. At one time, an analysis showed that an expenditure of the fund's resources in the less-developed regions leads to a larger increase of production in the developed than in the less-developed regions. But federal intervention, as always, can be based only on general social agreement, while taking into consideration all constituent interests. 2) The fund for crediting exports of equipment and foreign investment p rojects. The economic necessity of this fund is obvious. Customs revenues can be used for sustaining this fund. The fund's policy should be conducted by the federal o r gan responsible for foreign trade policy, along with the p a rti cipation of the republics and communes. The existence of a federal fund does not exclude but rath er presupposes the self organization of the economy through banks and other means. In this, as in all other cases, the principle holds that federal intervention should only fill gaps and make corrections on the market and not hinder or hold back the basic economic decision making units. The abolition of this fund has now been proposed, and it has been recommended that the economy create such a fund itself. The extent to which this proposal is based on insufficient

W INTER 1972-73

37

understanding of the problem is shown by these three factors: (a) At a time when the need for increasing the reproductive capability of the economy is unambiguously proclaimed, there is also an effort to see that enterprises them selves create the fund out of resources which are known to be insufficient. At a recent meeting in this connection, business people from the en tire country made it clearly known that they lack money, (b) It is the business of an enterprise to engage in economic activity, that is, production, sale, and purchase of goods and money ac cording to com m ercial principles. This means that enterprises should found banks and not funds lucrative organizations and not institutions concerned with general social interests. To de mand something like this is to demand that economic decision m akers behave irrationally, which they in all likelihood will not accept, (c) The objective of the fund is not to ensure the existence of endangered exporters unevenly distributed through out Yugoslav te rrito ry . This can be done by the republics or the exporters them selves in the same way as all other en ter p rises. If exports do not go to the convertible m arket area, they w ill be directed to the clearing area. If there is also a standstill there, production will be reoriented to the domestic market. Instead of producing turbines or heavy machinery, en te rp rise s will assem ble, for example, automobiles produced abroad. Precisely so that all this does not occur, the federa tion ought to have a fund which will make possible the aggres sive emergence of our economy on the world m arket, so that all the export potentials of the country will be used for the pur pose of maximizing development. In this activity the basic criterion cannot be the larger earnings of this or that export industry which is a legitimate criterion of en terp rises in their business activity but the interest of the economy as a whole. And that interest in this case is not difficult to d eter mine objectively. 3) Offices for re serv e s of agricultural and industrial raw m aterials. Obvious economic reasons argue in favor of these two m aterials stocks, which the federal government manages through its M inistry of the Economy.

38

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

4) A fund for scientific work of a certain size would be e s sential for financing the determined strategic directions of scientific research and that re sea rc h which is the precondition for the adequate performance of the economic and other func tions of the federation. The Scientific Council could manage the fund. The sources of the money to sustain this fund are not so essential, but it is of decisive importance that the amount of money be determined in advance by law and that it be independent of the voluntarism of budgetary allocation. For the Scientific Council to be able to make correct decisions, it must rely on the corresponding expert organ of the federal administration. 5) Regulative investment fund. The market mechanism regu lates with adequate efficiency the construction of productive capacities that do not require a large concentration of capital and whose activization period is short. As soon as one of the two cited conditions is not fulfilled, stoppages and dispropor tions arise. Then the federation can intervene in the French way (rediscount of loans for capacities in the plan) or the Swe dish way (a differentiated tax on investments), as well as by subsidized interest ra te s (tourism, housing construction). How ever, for projects with an extremely long activization period and/or extremely high investments, direct intervention out of a regulative investment fund would be necessary. Economic reasons argue more in favor of the existence of this fund at the federal level than (only) at the republican level. A large electric power station, large land reclam ation projects, a large mine, a modern steel plant, and a main highway are built over several years and absorb several percentages of social product. The decision about the location, technology, and economic profile of such projects should be made by the country's best experts. Timely construction can be ensured only by funds specially collected for such purposes. It is a question of basic infrastructure projects. There is nothing statist in preparing funds for such projects on time, and on the other hand, it would be socially irresponsible to hamper eco nomic development of the country because these funds were

W INTER 1972-73

39

not available on time for whatever reason. In this context it is hardly necessary to re c all the Belgrade-Bar railway, the Skoplje steel plant, the periodic shortages of electricity, the lack of railroad wagons, or the condition of the ZagrebBelgrade highway, which takes human lives every week. Large projects cannot be built by improvisation (although this also occurred earlier). They must be anticipated by the social plan. And the social plan, as was already emphasized, represents the basic social contract in the economic sphere. Once that contract is made, execution should be a m atter of expertise and adm inistrative routine, and not of new bargaining. Here also it is necessary to warn about some popular m is conceptions. It is said that the federal investment fund re p re sents forcible alienation of resources from d irect producers, which is contrary to the system , and that it should therefore be abolished. This thesis would be co rrect if this fund were used for financing those investments that the direct producers themselves can carry out. However, the whole point of this fund is precisely to jump in where the direct producers are either not at all in a position to make investments or cannot make them in tim e. The entire water economy of Yugoslavia is in an extremely critical condition (erosion, floods, unregu lated riv er basins, lack of irrigation or water drainage, etc.). A social fund obviously ought to intervene here. In this respect it is understood that such intervention is perm issible only on the basis of a social contract, and not by the arb itra ry decision of the federal administration. Social plans also have precisely this role. Similar interventional funds should, of course, also exist on the level of the republics and communes. What is valid for land reclam ation works is also valid for main highways. The m atter is somewhat different with directly productive capacities, such as the electrical power industry or steel plants. At first glance these investments could be financed by producers and banks. But in practice the m atter appears thus: (a) the producers lack funds because their prices are fixed (electrical power industry, railroads). And their prices are fixed because of (correctly or mistakenly conceived)

40

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

in terests of the economy as a whole, as is after all the case in many other countries, (b) The banks do not have sufficient funds because exceptionally large amounts of capital are sought for the efficient financing of such projects as the Skoplje steel works or the Djerdap hydropower plant. Hence it is not acci dental that we find ourselves again in a crisis in supplying the economy with electricity and that we are seriously lagging in ferrous metallurgy capacities, because of which our balance of payments suffers, (c) It is therefore necessary to combine a large number of banks to finance some large investment. Insofar as such action succeeds, it requires a long time, the investment will therefore necessarily not be timely, and in the meantime disturbances will occur. It was shown that in this way not even the purchase of railroad wagons could be financed on time (and at the same time the wagon factories had unused capacity). Here the question can also be posed: if it is a m at ter of reaching agreement, isn 't it easier to do this in the fram e work of preparing the social plan when the simultaneous devel opment of all industries is forecasted, and it is immediately clearly seen who gets what and where ? And wouldn't it be eas ie r to achieve this agreem ent if it were certain that possible regional inequalities, in the sense of the recommendation in section 9, would be ironed out by compensatory investments ? When negotiation of many sm all partners does not function, en largement of banks is attempted. This was done, and thus fi nancial monopolies were created that neither the economy nor society control. Hence, now demands are made for a renewed te rrito ria l redistribution of financial capital ("nationalization of financial capital") and social control of financial power. And thus the circle is closed. These reflections indicate, among other things, a simple o r ganizational principle that was discovered long ago in other m arket economies: the economy should be organized on the basis of the competitive market; all the industries that leave this framework should be subjected to direct social control. In this sense the federal investment fund not only does not re p resen t forced alienation, but it represents a defense against

W INTER 1972-73

41

uncontrolled monopolies and the precondition for the normal functioning of a self-management economy. But for social con tro l to be truly social, the management of this fund should be established on a foundation that differs essentially from the management of the form er general investment fund. The regulatory investment fund (RIF) should rely on some expert organ. It is most natural that this be the Federal Bu reau for Economic Planning (FBEP). P articulars of the re la tion between RIF, FBEP, and the government should be ex amined further. It would probably be useful to transform FBEP from a peripheral organ with a relatively modest professional potential into a top expert institution with the institutionalized participation of the relevant social in terests. However, this question, as well as the entire organization of social planning, req uires a separate study. 9. The System of Compensation The past use of federal funds, as well as the entire extrabudgetary account, provoked great dissatisfaction for the fol lowing reasons: 1) Irregular accounting of the revenues and expenditures of the extrabudgetary account. Not even the government knew the true state of m atters at tim es. 2) Inexpert, improvised social decisions under political p ressu res without public inspection and control, and without sanctions. 3) Unequal division of federal funds among te rrito rie s (large investment projects in Serbia, shipbuilding and tourism in Croatia, etc.). In the last quarter of a century, every republic was in some way injured by federal actions through fixed prices, foreign trade regulations, or allocation of investment. Every republic, of course, also had large benefits from federal actions. But the benefits are taken for granted, while the injuries are r e membered. Since, in addition, calculations are not made, a disposition to abolish the extrabudgetary account and federal

42

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

funds is created. If this occurs, certain federation regulative functions of vital importance for the functioning of the system will be made impossible. As a result, economic instability will continue, the ra te of growth will be further reduced, and unemployment will increase. Since such trends cannot be tol erated either economically or politically, after a certain in ter val we will have to build again what we destroy today, along with irreparable losses that will arise in the meantime. The continual reorganizations and reform s in our economy are p re cisely a reflection of such a way of proceeding. Instead of the liquidation of essential institutions, we th ere fore propose the rem oval of the re a l causes of their poor func tioning. 1) A group of scholars, statisticians, and budgetary and legal experts from the administration should be entrusted with the working out of an accounting scheme and the entire procedure concerning the management of the regulative budget of the fed eral government (previously the extrabudgetary account). Once this procedure is adopted, it becomes obligatory for the government, along with corresponding sanctions. It is taken for granted that both the adm inistrative and the regulative bud get should be published every year. 2) Decision-making about the use of the moneys in funds should be made transparent for the public and should be sub jected to expert and political control, along with sanctions. It is a m atter, therefore, of working out the alternatives for decision-making at the necessary expert level, along with the authors' full responsibility (whose names must be known) and the prior possibility of expert criticism . Decisions should be made according to a precisely determined procedure in full public view. 3) The distribution of federal expenditures (and revenues), by the nature of things, must be territo rially and industrially unequal, and because of this the question of compensation a rises. Individual te rrito rie s may be injured on the basis of (a) current revenues (and expenditures) or (b) investments. A system of compensation for a cannot be established in an

W INTER 1972-73

43

unambiguous and efficient way because of the interdependency of economic flows. Price control decreases s e lle rs ' revenues but increases buyers' incomes; customs duties operate in the opposite way; prem ium s and subsidies increase producers' in comes but also decrease consum ers' costs; export stim uli help exporters, but thereby all others, since the foreign exchange income is used to finance im ports. All these impulses spread throughout the entire economy through interindustry relations, and in principle it is impossible to calculate precisely the net effects for individual regions. Hence compensation on the basis of current revenues and expenditures can be calculated only in exceptional cases. The arbitration board for incomes and prices will decide when such an exceptional situation a rises. Then work organizations should be compensated directly, and not indirectly through the region. This was, after all, done un til now (premiums, subsidies, rebates), although improvisedly, without the essential c rite ria and, as a whole, in an unsatisfac tory way. It should be noted that the basic solution to problem a rem ains free mobility of the labor force, money, and goods throughout the entire te rrito ry of the country, as well as free price determination, along with convertibility of the dinar and liberalization of foreign trade. And this should be attained by the general regulative functions of the federation. With respect to problem b, i.e., investment, a precise calcu lation is possible and relatively simple. All d irect investments from the RIF, discount of investment loans, and subsidized in te re st ra te s should be considered federal investments in a c e r tain te rrito ry . The calculation could be made every three years by taking the te rrito ry with the largest federal invest ments as the norm and compensating for the deficit in the r e maining te rrito rie s up to the so-defined norm in the next three y ears. Even distribution of investment is defined as an equal ra te of investment in relation to the social product of the t e r rito ry. Compensation for the investment deficits is made in the usual business way by means of investment loans, with the obligation that the money be spent in a certain te rrito ry . Ac cordingly, the adm inistrations and funds of te rrito ria l-

44

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

political organs are excluded from the process of compensa tion, and all work organizations from the entire country can compete for the available funds. The federal and republican plans represent the basis for granting compensatory loans. The system of compensation should be begun immediately, i.e., on the basis of federal investments in the last three years, with the condition that the funds be spent in accord with the new medium -term plans of the federation and republics. Accord ingly, instead of continuing the conflicts over the division of so-called state capital, it could be used for this purpose, as well as for sustaining the RIF. 10. The Federal Budget The federal budget should consist of (a) the adm inistrative budget and (b) the regulative budget. a) The adm inistrative budget contains these basic categories, in order of size of expenditure: 1) National defense; 2) State administration; 3) Subsidies to political (Socialist Alliance, etc.) and so cial (sport and cultural manifestations, especially on the in ter national level) organizations. b) The regulative budget has four categories: 1) Supplementary funds for the budgets of the lessdeveloped regions; 2) Current interventions in the economy (premiums, r e bates, etc.); 3) Maintaining funds (on a net basis, after deduction of fund incomes); 4) Compensations. The sources of revenue for both parts of the budget are the following: 1) Indirect taxes used as instrum ents of economic policy: a) Customs duties and fees; b) Sales tax (limitation of consumption of alcohol or to bacco; redistribution of income, as for luxury item s; balancing

W INTER 1972-73

45

the effects of uneven te rrito ria l location, as for banks and foreign trade enterprises; compensation for use of public prop erty, as for liquid fuels in transportation; price policy, as for heating oil in relation to coal; etc.); 2) Direct taxes used as instrum ents of economic policy: a) Progressive tax on the surplus of the personal income fund [of work organizations H. K.] (The tax on individuals' total income can rem ain in the communal framework.); b) Tax on investments (Swedish system) for the purpose of correcting the dynamics, structure, and regional allocation of investments; 3) The existing "state capital" for initial maintenance of the necessary funds; 4) An eventual deficit can be covered by: a) emission of treasury notes; b) a general sales tax at a uniform rate; c) issuance of long-term bonds. It can be assumed that, in the light of the discussion above, all the items in the budget are sufficiently clear and do not r e quire special comment. Perhaps only item b-1 and item 2 in sources of revenue should be explained in more detail. In contrast to the economy, where permanent regulative ac tivity of the federation is necessary in order for the system to function efficiently, in the nonproductive sphere education, culture, health, social care [of the aged, etc. H. K.], physi cal education such regulation is unnecessary. Here it is sufficient to establish by federal law certain social standards that should be met (e.g., in respect to compulsory prim ary education or preservation of health) and to leave the entire im plementation to republican organs, along with periodic coordinative consultations at the federal level. However, the le ssdeveloped republics and provinces will not be in a position to meet the general Yugoslav standard with their regular budget ary revenues. Therefore, they should be helped by pumping in supplementary funds through the federal budget. R esearch carried out up to now has shown that it is possible to perform this distribution according to objective c rite ria and thus elim i nate political voluntarism.

46

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

A tax on the surplus of the personal incomes fund at the level of the work organization and an investment tax represent prim arily instrum ents of anticyclical policy and serve to bal ance aggregate demand with the available re a l resources. In every economy, demand and supply are in ex post equilibrium. This can occur by (a) uncontrolled price increases and/or (b) administrative interventions. To avoid both one and the other, fiscal policy and, among others, these two tax forms are used. The corresponding research has been carried out in economic institutes, and recently a work was published in which the way of meting out, and the effect of the tax on the surplus of the personal incomes fund were thoroughly elaborated. In respect to the technique of collecting budgetary revenues, it is useful to anticipate participation of the republics and prov inces in federal revenues. Thus, greater expenditiousness and precision in collecting these revenues are ensured. In any case, as is clearly seen, the tax revenues of the federation no where affect the reproductive capability of work organizations.
* * *

Conditioned by the task posed and time limitations, this mem orandum does not pretend either to an exhaustive or definitive elaboration of the economic functions of the federation. It is obvious that our economic system will develop further. The in crease of productive forces and the m aterial wealth of society, the strengthening of en terprises' reproductive power, improve ment of the market, and the development of self-management at all levels will place on the agenda the solution of new prob lems or of old problems by new means. Further scientific r e search will broaden and deepen our knowledge of the function ing of the Yugoslav economy and society, and thus perhaps shed new light on the economic functions of the federation. We will ac quire new insights into the possibilities of the effective conduct of economic policy. We might therefore end with the declaration of the social necessity of continuing with systematic work in this field, so that we do not experience unnecessary su rp rises.

Copyright of Eastern European Economics is the property of M.E. Sharpe Inc. and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use.

I.

EKONOMSKE FUNKCIJE FEDERACIJE

B. Q lu S C e v Id , H . H a d il o m e r o v ie , B . H o r v a t, N . K lju s e v , B. So5kl<5, D. V o jn lb R e d a k to r B. H o rv a t

D O K U M E N T

INSTITUT EKO N O M SKIH NAUKA

Serija DOKUMENTA Uzroci i karakteristike privrednih kretanja u 1961. i 1962. god,


Autori: B. Colanovic, D. Dimitrijevic, V. Frankovic, B. Horvat, I. Perisin, V. Pertot, S. Popovic, V. Stipetic, V. Trickovic, F. Vasic. Redaktor: B. Horvat BEOGRAD, oktobra 1962.

Dokument br. 2

EKONOM SKE F U N K C IJE F E D E R A C IJE


B . Gluscev'iG , H. Hadziomerovi<~ B . Horvat, N . K lju s e v , B . S o s k ic , D . V o jn ic R edaktor: B . Horvat

IN ST IT U T

EK ONOM SKIH G R A D

NAUKA

B E O

ja n u a r a , 1971.

1. 2.

iz d a n je iz d a n je

decem bra 1970. ja n u a r a 1971.

P R E D G O V O R

Zahtjev Saveznog izvrsnog vijeca da formiram grupu naucnih radnika koji: bi 'u roku od dvije nedjelje pripremili Bijelu knjigu o ekonomskim funkcijama federacije, stavio me pred neprijatnu dilemu. Jedna od najcescih kritika koju naucni radnici upucuju drzavnim i po litickim organima jest prigovor da se odluke donose improvizirano. A prihvacanje postavljenog zahtjeva dovelo bi neizbjezno naucne radnike kojima bih se obratio da rade improvizirano. U tom sukobu izmedju ao bicaj enih standarda naucnog rada i ocigledniH potreba trenutka, odlucio sam da svojim kolegama ipak predlozim da makar uz rizik nedovoljno solidnog rada pokusamo u granicama svog znanfa i sposobnosti zadovo ljiti zahtjev vlade, Ovu in formaciju navodim kao objasnjenje motivacije, ali ue i kao olakotnu okolnost u pogledu eveatualne strucne kritike ovog dokumeata kad on bude objavijen. Kad se radi o aaiicno zasnovanom radu. onda republicka pripa dnost ne bi smjela igrati nikakvu ulogu. Medjutim, ovaj put tema aije bila iskljucivo strucnoekonomska i zato mi se ciniio potrebnim da gru pa bude sastavljena od po jednog ekonomista iz svake republike. Iz istog razloga konzultacije su pokazale da ne bi bilo oportuno u k lju c i vati drugove koji: su aktivni funkcioneri drzavnih ili politickih tijela, jer bi oni mogli biti vezani stavovima foruma kojima pripadaju. U rad nu grupu za izradu dokumenta o ekonomskim funkcijama federacije usli su slijedeci dnagovi, c lanovi 'Naucne sekci]e Saveza ekonomista Jugoslavije". Prof, Bosko Gluscevic, direktor Institiita za drustveno-ekonomska istrazivanja, Titograd.

IL' Prof. dr Hasan Hadziomerovi'c, Univerzitet u Sarajevu. Prof. dr Branko Horvat, naucni 'savjetnik Instituta ekonomskih nauka, Beograd

Prof. dr Nikola Kijusev, Univerzitet u Skopju. Prof. dr Bran;siav Sosklc, direktor Instituta za ekonomska istrazivanja, Beograd Prof. dr Dragomir V oinic, naucni savjetnik Ekonomskog instituta, Zag reb. Caslav O cic, asistent Instituta ekonomskiH: nauka, bio je struc m sekretar grape, Ja sam izvrsio redakciiu teksta. Prof. dr Aleksander Bajt, idirektor Ekonomskog iristituta Fravne fakultete u Ljubljani,.tako djer je trebaio da ucestvujeu radu grupe, ali je u posljednji:trenutak bio spnjecen. Kako nam postavljeni rok nije omogucavao niti odlaganje zavrsetka rada niti ukiiucivanje drugog slovenskog ekonomista, morali smo sa zaijenjem konstatirati da republicka zastupljenost u grapi .nije bi a savrsena. i Nc buduci da je redaktor ovog dokumenta trenutno pro ostala sasvim ne

fesor Univerziteta u Ljubljani, to ni Slovenija nije zastupijena, S

obzirom na karakter memoranduma, dogovoreno je da se ne c i

tiraju izvori, ne navode precizni rezuitati istrazivanja i tekst ne opte' recuje uobicajenom naucnom aparaturom. Treba, medjutim, naglasiti ;da se krajnje suraamo iznesem .stavovi u tekstu zasnivaju na mnogobrojnira erapiriiskim i teorijskim istrazivanjima vrsenim u svim nasim naucmm centrima, G rupaje u mogucnosti da svaki vazniji: zakljucak dokumentira izvrseaim istrazivaajima iii ekonometrijskim mjerenjima. Tamo gdje is tiazivanja nisu izvrsena, upozoreno je da treba nastaviti s proucavanjem prob'iema, Beograd, 29. decembra 1970. SRANKO HORVAT

SAVEZNO IZV RSN O V IJ E fE 15- 12- 1970. god. B e o g r a d

Drug dr BRANKO HORVAT direktor Instituta ekonomskili nauka B e o g r a d

Predmet: Izrada studije "Ekotiomske funkcije


federacije i instrumentarij koji' obe zbedjuje jedinstveno trziste

Na osaovu zakljucka Saveznog izvrsnog veca i prema pos tignutom dogovoru molimo Vas da formirate grupu naucnika ekono mista koja ce za potrebe Veca izraditi studiju. Ekoaomske fuakcije federacije i in strum entarij koji: obezbedjuje jedinstveno trziste.

C 1a a SAVEZNOG IZVRSN O G VECA, (M.P.) Ljubisav Markovic , s.r.

r
I

SAVEZNOM IZVRSNOM VECU B E O G R A D

Vas zahtev ;od 15. decembra 1970. g. da se u izuzetno kratkom roku izradi studija o ekonomskim funkcijama federacije prihvatili smo zbog znacaja trena tka u kome se nalazimo. Predajuci ovaj memorandum zeleli bismo uciniti nekoliko napomena. Prvo, u radu smo posli od izmenjene uloge federacije u sada snjoj fazi naseg razvoja i 'od osnovnih premisa naseg drustveaoeko nomskog sistema, s tim da se uz minimum vanekonomske regulative obezbedjuje jedinstveno trziste, stabilnija privreda bez zastoja, ma sovne nezaposlenosti 'i inflacije i dinamican privredni razvoj.: Drugo, primenili smo metod kriticke analize st.vamosti sa pre< tenzijom da trazimo povoljnije solucije i alternative koje bi bile u skladu sa nasim sadasnjim stremljenjima u drustveno politickom raz voju. T rece, u radu smo se oslanjali na dostignuca savremene eko nomske nauke i rezultate, nasih ranijih istrazivanja vrsemh u naucnim institucijam a ili samostalno. To nam je omogucilo da postignemo sagla snost po nizu osnovnih problema iz domena privrednog sistema i eko nomske politike. Medjutim, neka pitanja su bila predmet divergentnih ocena, pre svega u zavisnos ti ,od toga da li prioritet dati ekonomski

optimalnim resenjima ili drugim (nacionalnim, republickim i si.) kompo nentama. U tom smislu su neka resenja, iako aisu dobila bezrezervnu podrsku svih autora, ipak u tekstu nasla odgovarajuce mesto. Za neke probleme su sugerisana dopunska istrazivanja, Cetvrto, 'aase sugestije, stavovi i predlozi za odredjena konkret na resenja i moguce solucije, proizasli su kao skupno ili dominantno ubedjenje clanova aaucnog tima da se u sadasnjoj situaciji: moze u na znacenom smislu uspesno resavati problematika koja je u pitanju. Pri ' tom je neophodno imati u vidu celovitost nasiH razmatranja, ocena i ' predloga. Takodje je potrebno imati u vidu cinijenicu da je suvise kratko vreme svakako ostavilo traga u oblikovanju pojedinili aktuelaih pitanja i sistematizaciji:^studije. Peto, 'U radu na ovom dokumentu su ispoljene pojedinacne reze rve u pogledu nekih stavova, modaliteta resenja i praktickih sugestija. T o je u prirodi naucnog rada uopste, a posebno rada na ovaj naciri i o problemima koji: nisu samo ekonomski. No, sve to nemoze biti razlog da se prezentovana studija ne smatra rezultatom kolektivnog napora. U uverenju da ce ovaj nas rad doprineti odabiranju najpovoljni-^ jih alternativa za dalji:razvoj :nae zajednice, izrazavamo spremnost za eventualnom saradnjom u smirenijim uslovima.

Beograd, 28. decembra 1970.

3 . G luscevic, s.r. H. Hadiomerovic, s.r. B. Horvat, s.r.

N. Kljusev, s.r. B- Soskic, s.r. D- Vojnic , s.r.

S A D R

A J

Strana 1. 2. 3. Privreda kao sistem ............. ............. .................... 1 6

P olazne osnove drustvenoekonomske organizacije .. Tri osnovne funkcije ekonomske p o litike na nivou federacije

...... ..... ............................. ....... .............. ................... 12 ............ ......... ............ .... ... . . ............. . . . ............ 16 20 22 32 37

4. 5. 6 7. "8. 9. 10.

Federacija i poduzece

Cetiri vrste regulativnih mehanizam a P o d m c ja ekonomske p o litik e

.................................. ..... ... .......................... ..

Drustveno planiranje .............. ....... . Fondovi federacije Sistem

............ .......... .......................... . ..

kom penzacije . . . .................................. .

...... .........45 . . 49

Budget federacije ............ . . ................................ ..

1.

P R IV R E D A KAO SISTEM

Privredu txeba promatrati .kao veliki sistem s a s ta v lje n iz mnostva povratnih sprema s odgodjemm efektima i podlozan oscilacijam a. Stabili ziranje tog sistema i postizanje optimalnih:performansi zahtijeva ugradjivanje automatskcg stabilizatora i primjenu odredjene regulativne tehnike. Prvo znaci izgradnju sistema institucij'a i normi ponasanja. Potonje znaci ekonomsku politiku, Za razliku od inzenjerskih sistema, privreda je mnogo slozeniji: sistem i zbog toga su ogranicene mogucnosti potpuno automatske regalacije. Utoliko je vece onda znacenje ekonomske politi ke. Navodjenje sistemske analogije ima za svrhu isticanja cinjenice da je rjesenje problema, nakon sto se usvoje odluke o nekoliko osnov nih: drustvenih dilema, objektivno uslovljeno 1 da ostavlja malo mjesta politickom pogadjanju. Po pri rodi stvari regulirati treba funkciomranje sistema u cje li n i . Prema tome privrede republika ne mogu se efikasno razvijati utoli ko osnovne makroekonomske odluke msu donij te na nivou federacije. e Razumljivo je da ekoaomska politika federacije treba da se zasm va na medjurepubiickom dogovoru. .A taj dogovor, da bi bio efikasan, treba in stitucionalizirati. Jedan od najvaznijih instrumenata institucionalizacij.e medjurepublickog dogovaranja u oblasti privrede predstavlja drustveni plan. Uslovljenost privrednog razvoja i 'ekonomskih politika republike funkcioniranjem globalnog sistema dokumentirana je 1 empirijskom ana ' lizom privrednih ciklusa u Jugoslaviji. Utvrdjeno je d a su ti eiklusi a s vrseno sinhronizirani po republikama, pa cak i po gradovima. Orugim

rijficima, sve republike istovremeno ulaze u akcelerativne faze kao i u depresivne faze ciklusa, Qno sto pojedinacna republika (ili grad) rnogu uciniti na izoliranom poboljsanju svoje pnvrede kvantitativno je gotovo beznacajno u odnosu na mogucnosti .ili propuste na nivou cijele zera 1 je_ Od fuadamentalne je vaznosti da se to shvati. Iz cinjenice sto su podsistemi u veliko] mjeri determirnrani fun kcioniranjem sistema u cjelini,' ne slijedi 'da republike i komune ne mo gu voditi svoju ekonomsku politiku. Slijedi samo to da su kvantitativni ' efekti takve politike relativno mali.' U brzoj privredi teritorijalne jedi nice ekspandirat ce doduse po razlicitim stopama, ali sve ce te stope bit! visoke, u sporoj pnvredi obmuto. Kako to u praksi izgleda dovolj-1 no je da se usporedi privredni rast prije 1965. i poslij'e 1965. godine. Medjutim, -iako kvantitativni 'efekti 'nisu znacajni, kvalitativni jesu i o njima treba voditi racuna, Statisticki podaci u tabeli predstavljaju ujedno i petogodisnju bilancu reforme i zahtijevaju podrobniie razmatranje. Vidi se da je sto pa rasta i industrijske i polioprivredne pioizvodnje, kao i drustvenog proizvoda u cjeiini, prepolovljena. Nekada na vrhu svjetske iiste po br zini 'razvoja, jugoslavenska privreda razvija se danas sporije od svjeP skog prosjaka. Nij.e potrebno dokazivati da bi nastavljanje dosadasnjiK: trendova, a pogotovo niihovo pogorsavanje, dovelo do diskreditiranja samoupravnog sociializma. Nerazvijena podrucja i ranije su zaostajaia, a od 1964. godine jaz se jos vise povedao. Kod toga treba imati u vi du da je zaostajanje kod stope rasta od 8,97c mozda jos snosljivo, a da kod stope od 3,9% postaje neizdrzivo. . Zaostajanje je u stvari jos

vee nego sto ga pokazuje tabela kad se proizvodnja obracuna po sta novniku, je rje porast stanovnistva triput veci u nerazvijenim podrucji ma (kretanja po stanovniku dobiju se tako sto se od stopa ukupnih. kre tanja odbiju stope rasta stanovnistva). Vidi 'se da se u tom slucaju cak i industrijska proizvodnja po stanovniku u nerazvijenim podrucjima raz vij'a sporije.

aJ co ^ co in CO CO CO ^ o O o o
X J*

o >

a
r- O 03 03
cd

:d

i poljoprivredne

T L * C H
refo rm e o ' I I

co n
H

(M

CO CO

e -h co g. 03

E^O )

*3 " C 5 w

O C O
;= ? o
lo

CO

in cd

i poslije

i ndus t r i j s ke

a o

C j
CD ^ G3 CO CO ' in oj co 03
CO

>c c -a M C C H O O
co" LO iO
CD CO CO CO

w -o = 3

O is C D a wq
aj co C l

prije

W TJ C

^J 0 W e 3
o
o o'

i stanovnistva

C O

proizvoda,

i i I I

co i-H co m

0 3

eg co co oi

o "o S 3 2 m"t< j N OM n C d -Ii I _


hD

T3
O N O
Cu

c3

>
CO C- i

drustvenog

cn CO CD 03

O Ifl

cm

co in cm

in lO

tO -H

an^;

CJ 0 3

C D

Cfl i

proi zvodnj e

Cu

Rast

03 O CO o

CO CO CO o

H N ^ 0
03 03 03 O

M CO 03 OJ
W

C /3 o 0 5 > ^ ,- 1 - l H ,2 g b C. C o 2 0 TJPlfc oNiiSi 5,SM o -

o 3 S 5

CO

cj

a EI S
w S 0) 5
T3 O

>5
a

^20 XI _g cS
c p

>W ^d -w

1 E g mN e -c w g
o

3 o
>N

C S 0 -SdOi 333 C o 1 *3 S E E G 5 n <U o> o S o


g

,z* a m 'S-S-S ?

c ^ co

O o ai > c
o

e g
P

T3

c
M

c3

d r>

r> > w w >

cd

Sq

aJ C (U

* c d
o

?
-i----------

fi

05

c3

J-J

Da ne bismo tekst opteretili suvisnim statistickim podacima ne dajemodruge tabele. No radi potpunijeg informiranja potrebno je nave sti 'neke rezultate dosadasnjih istrazivanja, Usporavanje proizvodne ekspanzije dovelo je do porasta nezaposlenosti koja je u Jugoslaviji . veca no u ma.kojoj drugo; zemlji u Evropi. U 1938. godini bilo je u

zemiji: 10% nezaposlenih, 'trideset godina kasnije, 1968. godine, bilo lh je 9,4%, Osim toga oko 820.000 na.sih sunarodnika nalaze se na radu u mostranstvu, a taj se broj l dalje povecava. Procijenjeno je da se 13% ukupnog aktivnog stanovnistva SR Hrvatske nalazi u inostranstvu. Nadalje, jugoslavenska privreda najnestabilnija je privreda u Evropi poslije Cehoslovacke Pnvredna uestabilnost, koja se ne ocitii

je samo u inflaciji, vec i u kolebanjima proizvodnje, uvoza i izvoza i periodickim eksploziiama platnog deficita onemogucava ma kakvo realno samoupravljanje l dovodi do opetovanih i sve neprijatnijih admi nistrativnihi intervencija. Reforraa je zapocela sa zamrzavanjem cijena u 1965. godini i zavrsila se isto takvim zamrzavanjem cijena u 1970. (stc suj uostalom, naucni radnici .predvidjeli na jednom svom skupu jos u proijece 1967. godine), Sada se postavlja pitanje ponovne devalvaci ie i ponovnog mijenjanja najdehkatnih elemenata u usiovima privredjiva nia. U takvim okolnostima radm kolektivi nisu u stanju da adekvatno program lraju razvoj svojih poduzeca (pa stoga takve programe uglavnom ae rade), Oni postaju zrtve arbitrarnih administrativmK odluka, koje su van nji'nove kontrcle, A u usiovima neadekvatnog funkcioniranja siste ma, dolazi do spekulacije
i

korupcije u najrazlicitijim oblicima.

Ne bi trebalo stoga da iznenadi sto je od 1965. godme pa na ovamo doslo do usporavanja porasta proizvodnosti rada, do pada u efi kasnosti investiranja
i

do kocenja prestrukturiranja pnvrede. Reproduk

tivna sposobnost poduzeca se smanjuje, gubici poduzeca rastu. Drustve ni plan 1965-1970. nije izvrsen, godisnje rezolucij e o razvoju privre de u narednoi godini se ne izvrsavaju a da se o tome ne daje o zb ilj m je analiticko obrazlozenje a donosenje novog srednjerocnog plana je odgodj eno =

Prirodno se postavljaju pitanja: kako je do svega toga doslo? Koji:.su uzroci? Kuda nas to vodi? Ne radi li se o zabrinjavajucem ne razuraijevanju privrednih zakonitosti ? Nije ovdje mjesto da se daju od . govori na ova pitanja. Upucujemo na objavljena istrazivanja naucnih: organizacija, posebno Instituta ekonomskih nauka u ^eogradu, Ekonora skog instituta u Zagrebu, Instituta za ekonoraska istrazivanja u 3eo

gradu i 'Ekonomskog instituta Pravne fakult^e u Ljubljani kao i na ma terijale sa sastanaka Naucne sekcije Saveza ekonomista Jugoslavije. Medjutim, nesumnjivo je da je znacajnu ulogu u ovim negativnini kreta njima igrala neadekvatno postavljena funkcija federacije (opterecene administrir'anjem 1 birokratskira mentalitetom uz nedovoljnu drustvenu odgovornost) kao i jedna improvizirana i nedovoljno strucna ekonomska politika. Zbog toga se pitanjima ekonomskih funkcija federacije raora prici s krajnjom ozbiljnoscu i s punom drustvenom i strucnom odgovor noscu. Nije pretjerano upozoriti na sudbonosni karakter odluka koje u v e z i's tim treba da donesu politicka tijela.

2.

P O L A Z N E OSNOVE D R U S T V E N O -E K O N O M S K E O R G A N IZ A C IJ E

Polazimo od samoupravne autonomije privrednih subjekata kao osnove naleg privrednog sistema. Na toj osnovi neke kljucne dil'eme drustveno-ekonomske organizacije razrjesavaju se aa slijedeci nacm: 1.

Csntralizacija decentralizacija. U samoupravnoj :privredi bva

dilema rijesena je u korist decentxalizacije. To znaci da se sve priv redne funkcije u principu ostavljaju privrednoj bazi i taj :se princip mo dificira samo onda kad je to neophodno za efikasno funkcioniranje c i tavog sistema. Pretna tome radne organizacije treba da obavljaju mogu ci maksimum privredniK funkcija, a federacija samo neophodni minimum. Ekonomske funkcije republika predodredjene su ovom polarizacijom, kao i cinjenicom da je Jugoslavija federativna zajednica vise naroda i ha rodnosti. lako zadatak ovog memoranduma nije da razmatra ekonomske funkcije republika, ipak je potrebno da se upozori jos i na slijedece. Iz samoupravnih prava gradjana i proizvodjaca proizlazi i njihovo pravo na nacionalnu i teritorijalnu organiziranost. (dakako/sam o u onoj mjeri . u kojoj se ne krse ista takva samoupravna prava drugih gradjana i ' proizvodjaca). U tom kontekstu bilo bi pogresno promatranje i ocjenji:-rvanje republickih privreda samo sa stanovista mogucih negativnih efe kata i 'deformacija, 'moguce autarhije i separatisticke stihije, iako je

sigurno da te opasuosti realno postoje. Sa stanovista jednog pozitivnog pristupa, regionalne privrede predstavljaju nuzni medjuclan decentralizi ranoj :i policentrickoj :viziji:'privrede i dmstva,. Radi se o tome da se postigne regionalno uravnotezenje privrednog razvoja. Taj :zadatak naro cito je aktuelan u nasoj :zemlji:gdje su historijski naslij djene razlike e u privrednoj :razvijenostiv 'tradicijama, kulturi,; jeziku itd. izrazito velike, U tim uslovima prevazilazenje jaza u privrednom razvoju postaje pred uvjet istinske ravnopravnosti naroda 1 aarodnosti Jugoslavije, a repub licka odn. pokrajinska autonomija preduvjet za skladno funkcidniranje privrede i dnistva u cjelini.' U tom smislu posebne republrcke i pokrajin ' ske privrede nisu inkompatibilne s brzim, ^uravnotezenim i efikasnim ra zvojem cjelokupne jugoslavenske privrede. Uz uslov da se respektiraju ekonomske zakonitosti, 'usaglasenost regionalnog razvoja s nacionalno privfednim specificnostima republika 1 pokrajina moze dati snazan pods ' ticaj opcem privrednom razvoju. 2. Drzavni aparat kao vlast ili kao drustveni servis. N aslije

djeno je shvacanje i dosljedno tome ponasanje da je drzavni apa rat pnje svega aparat vlasti. U tom smislu drzavni aparat orijentirao se gotovo iskijucivo na davanje dozvola i vrsenje zabrana (izdavanje dir'ektnih naredbi ^uglavnom vise nije moguce zbog odluke 1,), > posljedice a za to snose osnovni privredni subjekti koji: na stanje stvari mogu utje cati malo ili nikako. Zbog toga efikasnost. cijelog sistema opada i nase drustvo trpi ozbiljne gubitke. Ako bi se razlika zbog smanjene sto pe rasta iz tabele od 4% primijenila na sadasnji: volumen drustvenog proizvoda od 150 milijardi noviK dinara, 'doslo bi se do cifre od 6 mi

lijardni novrH dinara izgubljene proizvodnje godisnje. Na slican nacin moze se izracunati i kolike gubitke trpi svaka republika i pokrajina posebno. Drzavni aparat kao vlast m je jedina moguca solucija. Izvjestan broj razvijenih zemalja skandinavske zemlje predstavljaju vjerojatno najbolji: primjer - organizirale su svoj drzavni 'aparat u znatnoj mjeri kao javnu sluzbu, kao drustveni servis. Zadatak tako koncipiranog dr

zavnog aparata jest da vrsi koordinative 1 informativne funkcije, da vrsi usluge stanovnistvu 1 radnim organizacijama, a prisilom se sluzi ' izuzetno. Smatramo da bi u samoupravnom drustvu dilemu 2. t rebalo rije siti izgradnjom suvremenog, 'Visokostrucnog drzavnog aparata koncipira nog kao javna sluzba. To pored ostalog pretpostavlja i uvodjenje rigo roznih: kvalifikacionih ispita za prijem u drzavnu sluzbu. A d a bi .lju di u drzavnora aparatu mogli da se ponasaju kao odgovomi sluzbenici drustva, treba im osigurati odredjenu licnn sigurnost 1 zastitu od raz novrsniH pritisaka. 3. Federaci/o. shvocena kao drzava ill kao jugoslayenska .za-.

jednica. Preovladava gotovo isk lju c iv o prvo shvacanje i tako slabljenje federacije nuzno dovodi do slabljenja jugoslavenske zajednice. Medjutim, 'ima veoma znacajnih privrednih problema, npr. anticiklicna ekonom ska politika koje treba rjesavati na jugoslavenskom nivou, iako ne nuz no u okviru drzavnog aparata 1 na ciriovnicki nacin. Smatramo da se

moze zauzeti stanoviste da i u slucaju refonniranja drzavnog aparata u

u smisiu t. 2, ipak ostaje pozeljno da se tom aparatu ostavi samo mini mum neophodnih funkcija, a da se odluke ua jugoslavenskom nivou sto . vise donose u tijeliraa koja ukljuaiju i druge drustvene faktore. U ovom memorandumu federacij a se shvaca kao jagoslavenska

drustvena zajednica, a ekonomske odluke na nivou federacije predstav 1]aju odluke za jugoslavensku privredu u cjelini. U tom kontekstu fede racija bi trebalo da iraa uglavnom cetin tipa organa. Prvi predstavlja vrhovno politicko tijelo koje, -na osnovu najsir'eg demokratskog dogovo ra naroda 1 narodnosti Jugoslavije odnosno proizvodjaca i gradjana, for ' mira institucionalni sistem i utvrdjuje razvojna 1 .opcu ekonomsku poll

tiku. N ije u kompetenciji: ove grupe da poblize odredjuje profil 1 funkcioniranje ovog organa. Zbog potreba da se upotrebi odredjen termin, u jednom sirem smisiu mozemo ga oznaciti kao Skupstinu. Vlada, odnosno Savezno izvrsno vijece trebalo bi da predstavlja takav organ Skupstine, koji na sebe preazima (a) stmcno-tehnicki rad i . (b) vodjenje teku

ce ekonomske politike u okvinma odredjenim Skupstinom. Pored ova dva drzavna organa moze postojati i izvjestan broj posebnih (mjesovi till, odnosno neposrednije diustvenih) organa na nivou federacije, od kojin u ovom memorandumu spominjemo nekoliko (Vijece ekonomskih sav jetnika, Arbitraza za dohotke i cijene, Naucni savjet, Monetami .sav jet i uprave saveznih fondova,) Vjerojatno je da ce se broj :ovih poseb

nih drustvemh organa tokom vremena povecavati, a njiH ovaje uloga ce sto arbitraznog, konzultativnog ili strucnosavjetodavnog karaktera, all ponekad imaju i operativne funkcije kao npr. uprave saveznih fondova.

Moze se ocekivati da ce povecanje broj a posebnih drustvenih or gana na

10

aivou federacije pospjesiti pretvaranje cinovni eke uprave u neposredniju drustvenu regulativu i birokratske drzavtie vlasti u drustveai servis. Na kraju, cetvrti tip organa federacije-u oblasti privrede jesu interesne aso cijacije kao sto su sindikat i komora. 4. Ov/oscen/e federaciji, ill dogovaranje republika. Ovo ]e u

stvan pseudodilema jer treba koristiti oboje, .zavisno o prirodi 'proble ' ma. Osnovna je distinkcija izmedju utvrdjivanja politike i Izvrsavanja utvrdjene politike. Prvo je stvar politickih foruma, kod cega osnovna ulogu igra dogovaranje republika. Potonje je stvar izvrsniH organa, dakle aparata federacije. Medjutim, lizvrsavanje utvrdjene politike moze imati ' razlicite modalitete pa je kod najvazm jih odluka pozeljno ostvariti do govor republika. Iz prirode situacije proizlazi da ad hoc dogovaranju nema mjesta (1) kad se radi o operativnim mjerama koje ne trpe odla

ganje (npr. inter\rencije na trzistu) ili (2) zahtijevaju potpunu diskre ciju da bi 'se osigurali 'pnvredni interesi zeml]e (npr, odluka o deval v a c iji) i (3) kad se radi o odlukama od sekundaraog znacenje. K ate

gorija (3) toiiko je brojna i dogovaranje bi u toj :mjeri apsorbiralo vri jeme i kapacitet uprave da bi raspravljanje zaista o z b iljn ih :zadataka i kljucnih odluka ostalo zanemareno. Ovo potonje je u velikoj mjeri karakteristicno za sadasnju praksu, kad se beskonacno mnogo energije gubi pogadjanjem oko perifemih: stvari, a znajajne odluke sa dalekosez nim konzekvencama donose se improvizirano (dovoljno je podsjetiti na nacin kako su zapocete tri posljednje reforme u 1961, 1955, i 1970. kao i 'ua stalne ustavne promjene). Eventualne zloupotrebe, neodgovor nosti ili\nedovoljna strucnost organa federacije ne mogu se sprijeciti !

11

neprestanrm uplitanjem drzavnih organa sest republika u operativae od luke. Time se ustvari skida odgovomost s federalnog aparata, a efikas nost uprave svodi na minimum. Saveznoj :vladi treba dati sva potrebna ovlastenja, a koatrolu sprovesti putem analize rezultata vladinog rada. Ukoliko se proklamirani program ne ostvaruje, treba povesti raspravu o povjerenju vladi.! Ukoliko su odstupanja od proklamiranih ciljeva, 'prihva cenih planova 1 objavljenih predvidjanja zaacajna, vlada treba da podne se ostavku. Ukoliko mistificirani aureol vlasti kod drzavne uprave ze li mo zamijeniti karakteristikama javne sluzbe, onda vladu treba tretirati u velikoj mjeri kao poslovni odbor ovog drustva. I kao sto poslovni odbor poduzeca nije koalicija predstavnika sektora i radnih jedinica vec organ poduzeca u cje lini, 'tako ni .vlada ne moze biti prvenstveno koaliciona vlada (kad danas), vec bi trebalo da bude prvenstveno federalna vlada. 5. Drusfveno-po/if/cfce za/'ecfnice ill pri'vrec/ne organizocije. Uko - sto

liko se ne misli .na stvaranje neke paralelne privredne 'vlade

vjerojatno ne bi bilo uputno pa tu pretpostavku dalje ne ispitujemo i ova dilema je vjestacki stvorena. Izmedju privrednih: organizacija i or gana DPZ-a, cije postoji jasna drustvena podjela rada. Privredne organiza na trzistu. Organi D P Z a

sticu dohodak u konkurenrskaj borbi

harmon iziraju interese

privrednih subjekata na odredjenoj teritbriji^ Uko

liko bismo od prvih trazili harmoniziranje, >dobili bismo monopole. Ukoli ko bismo od potonjin trazili ulazak na trziste, -dobili bismo etatizme. U stvari upravo zbog tih nedovoljno kontroliranih tendencija pojavljuju se veoma izrazeni simptomi i j ednog i drugog.

12

3. TRS OSNOVNE F U N K C I J E EKONOMSKE P O L I T i K E NA NIVOU F E D E R A C I J E

U upravljanju privrednim sistemom organ! zajednice imaju odre djene zadatke. To su ovi 'zadaci^ (1) ujednacavanje uslova privredji-

van/a, bez cega nema raspodjele prerna radu i 'javlja se monopolist! cka eksploatacija; (2) kratkorocno gledano, osiguravanje trzisne ravnoteze,

bez cega je (1) nemoguce, 'odnosno dolazi 'do likvidacije autonomije radaih orgamzacija-; (3) dugorocn o giedano osiguravanje privrednog i (2) i izgradnja socijalizm a nemoguci.

rasta bez cega su i (1)

Postoji: jedna siroko rasprost ranjena zabluda, > naime da su or a g a n !zajediiice odgovomi samo za one zadatke koje mogu administrativ nim direktivama sprovoditi.' Zbog toga ako dodje do pogresniK investicija, > okrivijuju se poduzeca koja su lh poduzela i banke koje su lH financi rale bez povezivanja ove poiave i cinjenice da je proizvodnoinvesticio no ponasanje privrednifi organizacij'a funkcija privrednog sistema
i

eko

nomske politike. Ukoliko cijene rastu, okrivljuju se poduzeca sto nabi jaju cijene. Ukoliko licni 'dohoci ^rastu brze od produktivnosti xada, 'ok rivljuju se radni kolektivi zbog nedovoljne drustvene svijesti, Ukoliko privreda postane nelikvidna, premalo izvozi Ui previse uvozi, okrivljuje se privreda jer se nije prilagodila intencijama reforme, ne drzi .se pre poruka i politickih rezolucija. To rezoniranje koje se provlaci kroz dnev nu stampU; -skupstinske debate i istup a n ja nekiti drzavniti funkcionera duboko je pogresno. Orgamza zajednice i,.'posebno, izvrsm drzavni orga ni odgovomi su za privredna z b iv a n ja i onda kad ne mogu administrati vno m tervenitati. Ta odgovomost. proizlazi iz cinjenice sto osim adminis

13

trativnog postoje i dragi nacini privredne koordinacije kojima se organ! zajednice mogu i moraja sluziti. Autonomija radnih:organizacija ne samo sto je osnovni organi zacioui princip jugoslavenskog pnvrednog sistema, vec je to i motor privrednog rasta. Radni kolektivi djeluju u odredjenim uslovima koji. su im dani kao parametri za donosenje odluka. Uzimajuci u obzir' ove parametre, om se u odlucivanju rukovode svojim materijalnim interesima^ Upravo zato sto motivacija za priv.redjivanje dolazi od materijalnih in teresa, birokratska subordinacija postaje nepotrebna, a stvama autono mija moguca. Ali zadovoljavanje jednihi parcijalnih interesa ne smije ici na stetu drugili parcijalnih interesa, jer inace dolazi !do eksploata cije koja je nespojiva sa socijalizmom. Oa li ce do eksploatacij'e doci ili ne, kao i to da li ce odluke samoupravnih radnih organizacija dovo diti do privredne ravnoteze i rasta ovisi o parametrima sistema. A odgovornost. za te parametre za uslove privredjivanja po prirodi !stva ri ne mogu snositi radne organizacije. Odgovomost snose organi zajed nice. Nakon ovihi napomena mozemo se vratiti na tri 'osnovne funkcije uvodno odredjene. (1) Ujednacovanje uslova privredjivanja znaci organiziranje

privrede na taj :nacin da svi privredni 'subjekti sticu dohodak pod istim uslovima. Ukoliko se i tada pojavljuju razlike u dohotku, one ce biti , rezultat razlika u radu i poduzetnistvu, a ne rezultat eksteraih: uslova koje radni kolektivi l e mogu kontrolirati., Oa bi .se postiglo ujednacava nje uslova privredjivanja, potrebno je osigurati (a) stabilnost privrede, (b) elim in ira tiadministrativne intervencije i,^posebno, stalno mijenjanje propisa i drugih parametara privredjivanja 1 (c) sprjecavati monopole i uklanjati ^imperfektnosti !trzist.a. Ovo potonje zahtijeva slobodno kre tanje radnih, materijalnih i financijskih resursa po citavoj :teiitoriji:

14

Jugoslavije, 'Sto bi trebalo garantirati Ustavom, a sprovesti .putem save znihi inspekcija. Stupanj : ujednacenosti "uslova privredjivanja objektivno je prilic no jednostavno utvrditi.' Iako licni dohoci 'mogu znatno varir'ati (i to je pozeljno) od pojedinca do pojedinca odn. od poduzeca do poduzeca, us lije d statisticke zakonitosti dohodak odiedjene kvalifikacije morao bi biti uprosjecen za sve grupacije (uz uslov da su statisticki dovoljno velike). U mjeri 'u kojoj se ti gm pacijski prosjeci razlikuju, negiran je pridcip raspodjele prema radu. Notomo je da su te razlike u nasoj : privredi veoma velike, sto znaci da postoje privilegirani i diskriminira ni radfli kolektivi
.1

da oni prvi,' putem lmperfektnog trzista, 'eksploati

raju rad ovih potonjih. Ujednacavanje uslova privredjivanja ne moze znaciti drzavno lli etatisticko-bankarsko dotiranje radnih organizacija koje posluju s gubicima, sto je do sada bio dosta cest slucaj.: Ali ono treba znaci kompenzirarije steta da

grupacijama koje su odlukama ekonomsko

- politickih organa diskrimiriirane u sticanju dohotka (zakovane cijene i si.). Ujednacavanje uslova privredjivanja ima i svoj regionalni aspekt i predstavlja ekonomsko opravdanje za postojanje fonda za kreditiranje razvoja nerazvijenih podrucja. Radi izbjegavanja nesporazuma valja dodati da zahtjev za ujednacavanjem uslova nije u suprotnosti ^s favon ziranjem Ui defovariziranjem odredjene proizvodnje kad je to prihvaceni cilj ekonomske politike u svrha stim uliranja ili kocenja te proizvodnje. (2) Osiguravanje trzisne ravnoteze znaci; (a) postizavanje

pune zaposlenosti radne snage i ostaliH faktora proizvodnje, (b) stabi-

15

lizaciju cijena i (c) u skladjivanje platne bilance uz cuvanje konver tibilnosti domace valute. Za postizavanje ovih ciljeva nije dovoljno iz graditi 'adekvatan privredni cistern vec je aeophodno poduzimati odgovarajucu anticiklicnu ekonomsku politiku protiva zastoja i aezaposle n o sti/.s jedne, 'i protivu inflacije, 'S druge strane. Neophodni su s lije deci 'osnovni 'vrdovr anticiklicne politike: monetarao kreditha i 'fiskal na polltika. Z a situaciju troskovne inflacije neophodna je i antiiniflacid na politika dohodaka koja txeba da uslovi u kupno kretanje licnih: doho-' daka kretanjem produktivnosti Tada. Politika dohodaka dobro postavlje na, treba sa svoje stxane, da doprinese i rjesavanju problema raspodjele prema rada i povecavanja reproduktivne sposobnosti privrednih organrza cija. Za posebne vidove stxukturne i regionalne nezaposlenosti potreb

na je i 'odgovarajuca politika radne snage (informacije, 'prekvalifikacije, transfer radne snage i si.). (3) Privredni rast je konacni test progresivnosti jednog drustve

noekonomskog sistema. Nije potrebno pozivanje na Vlarxa da se shva ti kako drustveni 'sistemi koji' zaostaju a privrednom razvoju nuzno pro padaju. I obmuto, svjetska privreda modelira se prema onim sistemima koji:najbrze eksp: ndiraju. Neophodna komponenta privrednog rasta je i regionalno 'jravnotezenje razvoja, Istrazivanja su pokazala da je pre ovladavanje jaza izmedju nerazvijeniti i razvijenih podrucja to brze, sto je b rzi opci 'privredni 'rast.

16

4.

F E D E R A C i J A f PODUZECE

Odnos cjeline 1 dijelova u jednom ekonomskom sistemu mozemo sad jos jednom podrobnije razmotriti 'sa stanovista odnosa federacije i osnovnih privrednih: subjekata poduzeca. Kao sto je vec uvodno konstatira.no, 'U jednom medjuovisnom si ' stemu kao sto je privreda, na pojediriacnim se punktovima moze neovr sno veoma tnalo uraditi. Poslovni iuspjeh; svakog pojedinacnog poduzeca dobrim je dijelom predodredjen funkcioniranjem pnvrednog sistema u cjelini.! A.ko taj sistem rdjavo funkcionira, tad a zalaganje kolektiva 1 struc

nost ili vjestina rukovodstva poduzeca ne mogu osigurati izuzetne poslovne rezultate. To, 'iiaravno, ne znaci da je efikasnost organizacij po e duzeca irelevantna za uspjeh privrede u cjelini.^ Naprotiv, ona je relevan tna i, .dugorocno gledano, kljucna, Medjutim, u privredi koja podli jeze snaznim ciklicnim kolebanji: m ane mozemo ocekivati visoke dohotke ill visoku produktivnost rada u depresiji:,' ma sto pojedini kolektivi radih, a isto tako ne mozemo oceki vati 'da ce dobra organizacija pojedinih poduzeca sprijeciti depiesiju ili osigurati visoke stope rasta. Poduzece moze planirati dinamiku zaliha najmodemijom statistickom tehnikom. ali to mnogo ne vrijedi ako se do prema repromat erijala moze neocekivano prekinnti jer negdje u proizvod nom lancu netko nije uspio ostvariti 'esencijalni uvoz ill su naprimjer, pomanjkali zeljeznicki vagoni. Strucnj aci .poduzeca mogu besprijekomo isprogramirati optimalni plan proizvodnje 1 tada, upr., dodje do redukcije u isporuci elektricne energije ill's u se transportni kanali negdje zapusili.. Radnicki 'savjet moze veoma savjesno izraditi dugorocno orij'entira nu investicionu l poslovnu politiku, ali .se tada administrativno promijene cijene, kamate, doprinosi i drugi uslovi 'pnvredjivanja pa ono sto je iz-

17

gledalo rentabilnim postane nerentabilnirn i obratno. Radni kolektiv moze, kao dobar domacin, izdvajati u fond investicija zaacajna sredstva na ra cun iicniH dohodaka, a tada drzava, ili komuna, ili netko drugir ta sred stva blokira ili prisilno oroci. Rukovodstvo poduzeca se, u oqenjivanju trzisne traznje i programiranju proizvodnje, osloni na drustveni plan Skup stine, a taj se plan ne izvrsi ill napusti. I k a d je sve to tako, .radm ko lektivi nisu zainteresirani za modeme statisticke metode, ni za temelji to piipremljene investicione programe, ni sa solidnu dugorocnu poslovnu politiku, niti se mnogo obaziru na drustvene planove, -vec na adminis trativne zahvate odgovaraju istora mierom. Pogresno je, stoga, kolektivima 1 rukovodstvima poduzeca dava ti 'preporuke o tome kako treba da izgleda dobar privrednik 1 ocekivati ' da ce se poslije toga stvari bitno promijeniti. Mnogo je realnije pretpos taviti .da se u danim usiovima nasi 'privredni akteri ^uglavnom racionalno ekonomski ponasaju. Ako to ponasanje nije najpozeljnije i ako treba da se promijeni,^ tada treba na odgovarajuci nacin promijeniti usiove privredji:vanja. Priwedni subjekti ce se tada priiagoditi tim izmijsnjenim uslovima. A za uslove efikasmjeg poslovania a time i Ipovecanja tempa proizvodnje odgovomi su, ocigiedno, organ! zajednice. 1 onoga sto je upravo receno proizlazi princip ekonomske poli tike koji g la si tipicna radna organizacija misli se na prosjecno poduzece - ne moze pogrijesiti. Ako se ona ipak pogresno ponasa, dono si pogresne odluke, oada je to zato sto ispravno reagira na pogresne stimule sireg sistema. To je jedan od aksioma ekonomske politike, koji:, cini se, nije dovoljno shvacen. Posto je napusteno admin.istrativno pianiranje, drzavni organi se sve vise pov'iace iz privrede (i neprivrede). Taj je proces narocito in tenzificiran poslije I960. I takav razvoj dogadjaja treba, naravno, pozd raviti . No, u toku tog procesa razvila se prilicno opasna teorija i prak sa. Pocelo se, 'naime, .smatrati da su drzavni aparat i drugi organi zajednice

18

odgovorni jedino za one akcije u kojima mogu obavezaim naredjenjima admiaistrativno intervenirati. Buduci da je podrucje administratevnih. in tervenciia znatno smanjeno, 'to su se drzavni i politicni organi uopce, a posebno savezni, dobnm dijelom prestali smatrati odgovornima za pnv ' redaa kretanja. Ako se ciljevi drustvenog plana ne realiziraju, tada se kaze da to zato jer se poduzeca msu prilagodila novim uslovima priv rediivanja , "jer nisu uspijevala da se prilagode zahtjevima reforme Nfezaposlenost i emigracija su se shvacala maltene kao prirodna nepo goda, kao nesto sto se ne da promijeniti.. Ukoliko su postojeca shvacanja tacno uocena, tada je prilicno jasno da se na njima ne moze efikasno planirati. Jer, efikasno drustveno planiranje pretpostavija da su organi ekonomske politike odgovomi .za zaposlenost, stopu rasta, .inflaciju, >platni deficit itd., cak i kada nema' ju nikakvihi ovlastenja za administratevne intervencije. Kako se komplek sna modema privreda uspjesao vodi .bez naredjivanja pokazuje suvreme na ekonomska nauka, o cemu ne mozemo detaljnije raspravljati. Ovd^e bi bilo korisno dodati jos samo neke napomene. . Privredni zivot je izvanredno siozen. Stoga su u ocjenama, pred vidjanjima i akcijama uvijek moguce greske. Dobro je stoga odluke pa 1 pogreske - rasclaniti na njiHovu strucnoprofesionalnu i dmstveno politicku komponentu, Poznato je da Savezno izvrsno vijece donosi . svoje odluke na temelju strucnib. analiza i prijedloga svog strucnog apa rata, SIV ie, prirodno, odgovoran za donesene odiuke, ali nema nikak vog razloga da se identificira sa svakim materijalom svog aparata. SIic no se ni Skupstina ne mora identificirati sa svakom akcijom SIVa. A . isto tako je nepotrebno, pa i politick! neoportuno da SKJ zalaze svoj autoritet za svaku ekonomskopoliticku mjeru. Ukoliko je takav pristup problemima ispravan, tada ima 1 svoje konsekvence. Ako resori .1 SIV treba da budu samostaino odgovomi za svoje akcij , tada treba da imaju e i odredjenu samostalnost u programiranju i p rovodjenju tih akcija. Ako

19

materijali strucnog aparata treba da budu ocij.enjeni od naucne i strucne javaosti, .tada strucnjaci iz toga aparata moraju-iraati vise naogucnosti ^ da pisu i po svom strucnom uvjereaju. Ako SIV treba da mnogo azurtnje reagira na privredne poremecaje, tada mu Skupstina mora diti dovoljno siroka ovlastenja, kako bi se potrebne akcije mogle pravovremeno podu zed.. I u j ednom 1 u drugom sluca]u drustvena se kontrola ne samo nesmanjuje nego se povecava. Najefikasnija kontrola je kontiola rezultata za koji. se precizno moze ustanoviti tko je za n jiH odgovoran. Nas se samoupravm sistem neprestano razvija. Jednog cemo daaa iraati vjerojatno dosljedno samoupravno organiziraau piivredu, od ekonomske jedinice do federacije. Prema tako organizir noj privredi i neprivredi a drava ce se po svoj :prilici .drukcije odnositi.'Medjutim, u ovoj :etapi ra' zvoja drzavni organi su odgovorni i za- privredna kretanja i za tempo izgradaje samoupravnog sistema. Ta je dvostruka odgovomost veoma te ska i zahtijeva izvanredne napore, all je treba sasvim jasno proklamira ti .i unijeti u sistem planiranja.

20

5. CETiRi VRSTE REGOLATiVNIH MEHANIZAMA

Privredni sistem u izvesnom smislu podsjeca aa neki plaaetarai sistem. Skupstina (u sirem smislu) se ponasa kao ceatar gravitacije, ra dne orgariizacije kao plaaete, .izmedju centra i periferije aema fizickog dodira, a ipak planete kruze po odredjenim uu apnjed pozaatira putanja raa. Kod planeta tu sistemsku stabilnost osigurava sila gravitacij'e, kod radmh kolektiva materijalni interesi. Repubhke predstavljaju slicne gra vitacioae sisteme, koji. se krecu uaatar glo'balaog sistema. Na taj nacin globalni sistem ponasa se kao pohcentricki sistem. Medjutim, analogiju ne treba odvesti suvise daleko; izm edju jednog kozmickog i jednog eko nomskog sistema postoje i znacajne razlike. Jedna od tiK razlika sastoji: se u tome sto u ekonomskom sistemu izmedju centra i perifenje ae pos toji: s amo jedna vrsta veza. Postoje u stvari 'cetiri tipa veza; administrativne, privrednoregulativne, trzisne i informativno konzultativne, Kombinacije tih veza odredjuju i tipove privrednih sistema. U jednom eta tistickom sistemu domiaantna su prva dva tipa veza, u samoupravnom sistemu potonja dva. Da bi organi zajednice mogli 'ostvarivati ona svoja tri fundamen talna zadatka, moraju bid povezani ii jedan cvrst podsistem. Po priom rodi stvari tom podsistemu najvise odgovaraju administrativne veze. Zbog toga Skupstina i njen izvrsni organ, -Izvrsno vij ece, ostvaruj u imperativnu koordinaciju (da npotrebimo prikladan Weberov termin) rada drzavnih organa. Ti .organi su u nasoj shemi drzavna administracija, .sekretarijati,, Narodna. banka i zavodi za statistiku, 'planiranje i cijene. Sve te usta nove dobijaju administrativne dir.ektive od Izvrsnog v ije c a odnosno Skupstine i duzni su da te dir.ektive sprovode.

21

Zbog bitne razlike u ponasanju izmedju privredne i aeprivredne sfere, te proizvodne i aeproizvodiie sfere, postoji funkcionalna razlika izmedju privrednihi neprivrednih sekretarijata (savjeta), te izmedju tih sekretarijata, >koji su okreauti prema proizvodnji roba 1 usluga, i nepro izvodae drzavne administracije (pravosudje, policija, vojska, opci poslo vi). Sekretanjati i Zavod za cijene vrse privredno regulativne fuakcije u odnosu na trziste 1 kvazi trziste (za ueprivredu), a Narodna banka u odnosu na bankarski sistem. Te privredao regulativne funkcije saci njavaju ekonomsku politiku. A ekonomska politika provodi se po pravi lu neadministrativnim instrumentima kao sto su porezi, kamate, krediti,' carine, subvencije, garantirane cijene, 'mauipuliranje rezervama sirovina i si. Zavodi !za statistiku 1 planiranje i maju informativne odn. infor mativno konzultativne funkcije. T e s e funkcije cesto potcjenjuju iako one imaju izvanredno veliko znacenje za dobro funkcioniranje jednog decentraliziranog sistema. Osnovni preduslov da privredni subjekti donose isprayne odluke, jest da imaju tacne i pravovremene informacije o tekucim i perspektivnim privrednim kretanjima. Ako je statistika manjkava ili zakasnjava, ako su planske prognoze pogresne, a dugorocni . programi razvoja ne postoje sto je, na zalost, slucaj onda radnirn kolektivima ni najvisi stepen drustvene svijesti nece pomoci da donesu pravilne odluke. Na kraj u, u privrednoj sferi treba spomenuti komore cija funkci ja jos uvijek nije jasno definirana osira sto je ocigledno da predstavlja ju posrednicku instituciju izmedju drzavnih organa i privredniH organiza cija. Od navedena cetiri regulalivna mehanizma jedan neadministra tivne rajere ekonomske politike - zahtijeva podrobnije razmatranje.

22

6.

PO D R U C JA EKONOM SKE P O L IT IK E

Postoje bar sedam razlicitiH podrucja suvremene ekonomske po litike. Ona se razlikuje po tome kakvim se instrumentima orgaai eko nomske politike sluze u os tvari vanj u tri osnovne ekonomske funkcije. 1. Fiskalna polifika (u koju se ukljucuje budzetskai poreska

poiitika) predstavlja najefikasnije orudje izravnavanja privredniH: cik ; lusa. Zato na nivou federacije fiskalna poiitika ima prije svega anti ciklicne, 'pa prema tome i 'antiinflacione zadatke. Instrumenti 'su direktni i 'indirektni porezi,. budzetski 'deficit i isuficit, te budzetsko subvencio ' ntranje. Nekad se fiskaina poiitika svodila na to da se fiskusu, tj drzavnoj blagajni,. pribavi dovoijno sredstava za pokrivanje troskova drzavne administracije, vojske, pohcije i .si. Radilo se, u stvari, ' >0 iz jednacavanju drzavniH: prihoda i rashoda, t j o poreskoj politici. Pore

ska je p o iitika, naravno, dostupna i treba ie u potpunosti koristiti u svim politickoteritorijalnim j edinicama, Ona se cak moze kombi nirati s razvojnom politikom jer se priHodi 'od poreza mogu koristiti za a li mentiranje razlicitiH : foadova, odnosno, za financiranje razlicitiH sluz t b koje imaju razvojne im plikaciie. Treba dodati da se Fiskalna poiitika federacije do sada svodila uglavnom za klasicnu poresku p o litik u . (Ma lle i tekuci prijedlozi koji: uglavnom proiziazi iz ekonomske neobavje steno sti,! da se savezni porezi , zamijene kotizacijam a republika.

23

Suvremena fiskalna politika sasvim je nesto drugo. Ukoliko je rijec o porezima, .nije toliko bitno kolika su sredstva vec kako se pri-

kupljafu i kako se frose. Pokrivanje admidistrativnih rashoda dobiva sekundamo znacenje, a primarni su redistributivni,'deflacioni, . ekspanziv

ni i slicni 'efekti poreza. Fiskalna politika u cjelini 'treba da postigne odredjene razvojne ili ravnotezne pa prema tome i stabilizacione ciljeve. Budzetski 'suficit ili deficit' nisu obicna salda na racunima prihoda i ^ rashoda manje ili vise disciplinarne drzavne administracije, vec su to snazni instrumenti 'kontrakcij e ill ekspanzije traznje. Progresivni porez na fond lic n ih : dohodaka na razini'poduzeca ima bar devet razlicitih efe kata i medju ostalim, 'moze ublaziti . ili eliminirati inflacione pritiske. Oiferencijalno oporezivanje investicija (svedski sistem) ovisno o tome gdje, >kada i !u koj u oblast se ulazu, moze pridonijeti odrzavanju plan skih proporcija u pogledu dinamike, te regionalne i proizvodne strukture novili kapaciteta. Povezivanje ili smanji.vanje opceg nivoa poreza obicno je efikasniji: instrument uravnotezavanja trzista nego kreditna politika. I na kraju, <porezima se mogu bar djelomicno apsorbirati monopolni 'do hoci, st.o ce pridonijeti uiednacavanju uslova privredjivania i realizaciii; principa raspodjele prema radu. Budzetski deficit i 'suficit (rjedje) nastajaii 'su do sada dobrim dijelom stihijski i financirali su se povecavanjem ili smanjivanjem duga Narodnoj :banci. Ako se eliminira stihijnost, sistem se moze uciniti fie ksibilnijim time sto ce se organizirati trzisne kratkorocniH blagajnickih zapisa. Emitiranjem tih obveznica od strane sekretarijata za financije mogu se postici prema potrebi 'ili kontraktivni ili' ekspanzivni efekti .

24

zavisno od toga da li se obveznice prodaju privredi (povlacenje novca) ili Narodnoj banci (emisija), odnosno da ii ih viada ponovno otkuplju je od ltnalaca (emisija). Ta tzv, politika otvorenog trzista predstavlja prijelaz od fiskalne prema monetarnoj poiitici. 2. Monefarna .poiitika je u kompetenciii: federacije, ^a operativno

je vodi Narodna baaka. Instrument su: emitiranje i povlacenje novca pu tem obaveznih: rezervi, posebnih i eskontnih kredita kao i trzisno (es

kontna stopa) ili vantrzisno (lim iti, beneficirane stope) reguliranje ka matne stopei Osnovni zadatak monetarne anticikiicne politike jest da

privredu napaja potrebnom kolicinom novca. Uravnotezujuci .ponudu i pot raznju novca, monetarna politika stabilizira monetamu komponentu trzi sta. Medjutira, monetarnu politiku treba kcristiti !i kao dopunu fiskalnoj p o iitici.' Porezi se ne mo gu mijenjati cesto, a monetarni instrumenti omogucavaja trenutha prilagodjavania. U tom kontekstu monetarna politi ka moze djelovati restriktivno ili ekspanzivno. Qdnos izmedju dviju po litik a moze se shvatiti tako sto ce se uzeti da se teskim orudjem fis k a ine politike vrse gruba uskladjiyanja, a finim instramentima monetarne politike vrsi se zavrsna obrada trzisne ravnoteze. Monetarna politika moze se nadopuniti kreditnim aspektima i , koristiti se u razvojne sv rhetj. za postizavanje racionalne alokacije re sursa (selektivni ire d iti i eskont), Posebno ie interesantna francuska praksa eskonta investicionih: zajmova za objekte predvidjene drustvenim planom, cime se postizava neadministrativno usmjeravanje investicija. Takav eskont nasa Narodna banka jos n ije primijenjivala. Veom aje vazna upotreba eskonta i za stimuliranje izvoza na konvertibilna podnic-

25

ja odnosno uvoza iz klirinskiH: zemalj a. U operativnom vodjenju monetarne politike bilo bi vjerojatno uputno dati nesto vecu samostalnost Narodnoj banci u odnosu na saveznu vladu, uz vece ingerencije privrede i repub lic k ih o d n . regionalnih interesa. Toj svrsi mogao bi posluziti nesto dru gacije koncipiran Monetami savjet. V aljalo bi prouciti i ^prijedlog regio nalnog uravnotezenja ponude i potraznje novca putem dogovorene emisi je preko republickih centrala Narodna banke. 3. Zadaci varifskotrgovinske politike jesu ostvarivanje potreb

nog volumena vanjskotrgovinske razmjene, 'uskladjivanje platne bilance i postizavanje i ^odrzavanje konvertibilnosti dinara. Na raspolaganju su ovi instrumenti:. carine i razne uvozne takse, -premije i razne izvozne olaksice, devizni rezim, 'kreditiranje izvoza (l uvoza) i rezim uvoza i ' izvoza kapitala. Jugoslavenska privreda susrece se na svjetskom trzistu s partnerima kojima izolirana pojedinacna poduzeca nisu dorasla. Zbog toga se jugoslavenska privreda na svjetskom trzistu ne smije pojavljiva ti atomizirano, vec mora nastupati kao cjelina. Najvazniju ulogu obrane opciH interest igra drzava, kao sto je to slucaj i sa svim ostalim ( i . trzisnim i centralno-planskim) privredama u svijetu. Na svjetskom trzi stu ne sukobljavaju se samo poduzeca vec i drzave i opasno bi bilo ne uvaziti tu cinjenicu, Federacija, treba takodjer da zastiti nasu priv

redu od potresa koji: se na svjetskom trzistu stalno desavaju (devalvaci je, oscilacije cijena, caiinske integracije, barijere nasem izvozu, dem ping, 'diskriminacija i si.). Kad se ne radi o obrani od inostraniH pritisaka, regulativnu ulo gu pored drzavnih treba da preuzmu i drugi organi federacije. Tako je

26

Savezna privredna komora pozvana da sprii'eci nelojalnu konkurencij'u nasih izvoznika (i uyoznika) na stranim trzistima uslijed cega zem lja trpi velike stete. Tek kad federalna regulativa na opisani nacin stvori povolj ne- uslove za vanjskotrgovinsko poslovanje, moci ce inicijativa privred mH: subjekata i n iih o v ih a s o c ija c ij doci do punog izrazaja. a 4. Politika dohofka. treba da osigura raspodjeiu prema radu, a

kroz to da eliminira odredjena zarista inflacije i'd a utjece na razvoj.: U stvari .moze se pokazati da kljucne deformacij.e u funkcioniranju na ' seg privrednog sistema potjecu od toga sto se u praksi u velikoj :mjen negira princip raspcdjele prema radu. P o iitika dohotka koja mace nema nekih svojih specificnih. instrumenata, treba da poiazi od slijedeceg. Ra zina licnih: dohodaka odredjena je stupnjem raz vijenosti proizvodnifi sna ga, Raspodjela dohodaka odredjena ie institucionainim sistemom i svje saom politikom. Politika dohotka treba da osigura (a) da dohoci koji: ne poticu od rada (renta, kamata, monopoini prihod) ne budu raspodje ljem kao licni dohoci: (b) da uv je ti sticanja dohotka budu ujednaceni .

u privrednim i neprivrednim aktivaostima, (c) da distribucija dohodaka bude drustveno pozeljna tj,: da ne dovede niti do destimuiativne uravni lovke n.iti do prekomjerne socijaine diferencijaciie i (d) da ukupni vo lumen lic n ih dohodaka bude u skiadu s porastom produktivnosti rada. Sva cetiri zaaatka mogu se ostvariti ocigledno samo na nivou federacije, ' tj. privrede u cjelini.' U njihovom ostvarivaaju poiitika dohotka sluzi se svim raspolozivim ekonomskim Instrumentima, .a posebni njen strucni or gan mogao bi da bude Zavod za dohotke i ciiene (ZDC).

27

Zavod za dohotke i cijene bio bi strucni organ drustvene arbi trage za dohotke i cijene i zamijenio bi 'dosadasnji Savezni zavod za cijene koji: predstavlja disfunkcionalni etatisticki apendits. Od sada snjeg zavoda ostao bi strucni aparat. Odluke bi donosio Savjet sastavijen od placenih:predstavnika privrede (komora), >sindikata, 'ekonomske nauke, federacije i republika i,'. eventualno, 'potrosaca. Navedene drustvene organizacije bi svoje p redstavnike samo predlagale, > imeaovanje s visegodisnjim maadatom (ill a odbijanje) vrsila bi 'Skupstina. Drustveni status Savjeta ZDC i'm o raln o politicki integritet njegovih clanova morao bi biti nepnkosnoven (kao npr. Ustavnog suda ili slicriiti organa federacije). A i fuakcija bi b ila slicna: vandrzavno arbitriranje u danim okvinma pisanih i nepisanih drustvenih normi . ZD C bi izradic i permanentno usavrsavao kriterije za formiranje dohodaka i .cijena, a njegov Savjet sluzio bi kao drustve na arbitraza u posljedrijoi instaaci za odgovarajuce sporove iz oblasti ' dohodaka i cijena, ZDC bi posebno vodio brigu o onim sektorima priv

rede i neprivrede gdje ostali regulativni mehanizmi slabo ill nikako ne djeluju (banke, .osiguraaje, reekspcrteri, visoke politicke funkcije i si.). Na kraju dodajmo da bi u oblasti politike dohotka trebalo da se narocito aktivira sindikat c iii je to jedan od tradiciQaalnili zadataka. No u podrobnije obraziaganje ovog prijedioga ne rnozemo uci na ovom mj estu. 5, Politika cije n a. i trzigne intervencije. Vanjskotrgovinski re

zim, 'porezi,''kreditne olaksice i direktno subvencioniranje uvjetuju for-

28 miranje cijena. Zadatak je poiitike cijena (a) da stimulira ili koci razvoj odredjene proizvodnje u smislu optimalne alokacije resursa, (b) da stiti standard ekonomski o s je tljiv ih : slojeva stanovnistva (ljudi s niskim licnim dohocima, penzionera), .(c) da stiti proizvodjace u grana ma s velikim kolebanjima proizvodnje (m inimalne i 'garantirane cijene u poljoprivredi). i (d) da stabilizir'a trziste, Zadatak (c) i (d) postizava se uz istovreme trzisne intervencije drustvenih rezervi poljoprivrednih': i Industnjskill sirovina, Ukoliko bude uspjesno rijesena t, 4, cijene na jugoslavenskom trzistu moci ce se formirati slobodno. Administrativna kontrola cijena bit. e potrebna jediuo u djeiatnostima koje imaju ka rakter javnih sluzbi kao sto su zeljeznice, PTT, .elektroprivreda i ko

munalne sluzbe, Ovo potonje su ocigledno u nadleznosti .komuna, dok je sve ostalo stvar federacije i .njenog ZCD. 6. Razvojna poiitika. je stvar drustvenog planiranja, o cemu ce

biti vise reci u narednom poglaviju. Ovdie je dovoljno napomenuti da je najvaznija komponenta razvojne poiitike investiciona pohtika koja ima tri aspekta; (a) osiguravanje optimaltiog obima investicija, (b)

regionalne korekcije investicija u pravcu prevladavania raziika u eko nomskoj :razvijenosti i efikasne integracije jugoslaveoskog ekonomskog prostora i '(c) -.struktume korekcij.e investicija u svrhu izbjegavanja

disproporcija u proizvodnji- odnosno postizavanja maksimalnih efekata u izvozu. Za razliku od ranije navedenih aspekata ekonomske poiitike ko ji 'su pretezno kratkorocnog karaktera, razvojna politika je dugorocno oriientirana, a drustveni .plan predstavlja osnovni drustveni dogovor u . oblasti 'privrede.

29

7.

Naucna poiitika usko je vezana s razvojnom politikom odn.

platiiranjem. Istrazivanja kod nas i 'u drugim zemljama pokazuju da je gotovo devet desetina poveanja produktivnosti rada rezultat tehmckog progresa, .a svega jedaa desetina potice od akumuliranja fik sn ih : fondo va. jedaa fuadiraaa i dosljedna naucna politika u jugoslaviji: danas ug lavQom ne postoji: za razhku od mnogih drugih evropskih zemalja ' a efekti .naucnog rada sasvim su nesraztnj emi s onim sred s tvima koja se trose za nauku. Nauka se kod nas shvaca uglavnom kao skupi luksuz, kao dekoracija, a ne kao proizvodna snaga. To shvacanje provlaci se kroz sve razine drustvene organizacije, >od poduzeca i komuna do save zne admiQistraci] e i p o iitick ih : organa koji: .ekonomsku politiku vode bez adekvatnog oslanjanja na rezultate naucnih: istrazivanja s konsekvenca ma koje su poznate, Zadaci tiaucne politike u ovom trenutku jesu: (a) prevazilazenje sadasnjeg krajnje nesredj enog stanja i uspostavljanje jedne normalne organizaciie naucnog rada; (b) uspostavljanje organiza cije 1 standarda za suvretneno obrazovanje naucnih kadrova i (c) utvrdjivanje strateskih pravaca naucnih: istrazivanja i osiguravanje uslova da se odgovarajuca istrazivania efikasno izvrse. U zemlji: bez naucnih: tradicija, ^dakle u jednoj za nauku relativno nerazvijenoj :sredini kao sto je nasa, 'opasno je ostaviti spontanom razvo ju da se rijesi (a) i (b), Medjutira, kad se jednom uspostavi potrebna pra ksa i standardi u organizaciji: naucnog rada i obrazovanju naucnih :kad rova, federacija ce se moci potpuno osloboditi tih poslova i ostaviti ih automatizmu univerziteta i zajednica za naucni rad odnosno korisnika nau cnih : istrazivanja. Tada ce se moci orijentirati 'iskljucivo na (c) u cilju postizavanja svjetskih: standarda u naucnom radu i , preko njega, u privrednom i drustvenom razvoju. Interes za nauku i svijest o potrebi naucnih

30

istrazivanja, 'treba, naravno, razvijati u svim teritorij alnopolit'ickim je dinicama kao i kod privrednih organizacija. Ali 'se odgovornosti za sta nje i razvoj jugoslavenske aauke ne moze lis iti 'federacija. Neuvidjanje te ciajeaice dovelo je u posijednjih nekoliko godina do stagnacije u nau cnim istrazivanjima do osipanja naucnih: orgam zacija I do emigracije naucnih kadrova, Imajuci u vidu veoma dug aktivizacidni .period* u ovoj oblast! potreban je period od 10 do 20 godina da bi 's e a jed-

noj :uaucnoj :disciplini izgradili kadrovi ill iedna naucna organizacija osposobiia za kreativan rad postaje jasno da su stete od pogresne naucne politike u posijednjih:nekoliko godina neprocjenji.ve. Za efikasno vodjenje naucne pohtike potrebna je institucija. Jedna od mogucnosti .je da to bude Zavod za programiranje naucnog

rada, <koji: bi imao status Saveznog zavoda za privredno plamranje i . kome bi na celu bio renomirani 'naucni 'radnik s istrazivackim iskustvom i 'organizatorskim sposobnostima, Zavod bi 'obavljao sve strucne, orga'

nizacicne i 'financijske poslove. Odiuke bi donosid Naucni savjet sas tavlj en od reaom i'ranihi uaucnih radnika, .privrednika i 'predstavnika fede racije i 'republika. No i ovo pitanje zahtijeva posebna proucavanje. Instrument\ fizicke kontrole kao sto su kontrola, Iimitiranje i . zamrzavanje cijena; ogranicavanje ill zamrzavanje liccih: dohodaka; !re

tencione i uvozno izvozne kvote i kontingenti;. dozvole za gradnju i . cbavljanje poslova i si, mogu se u samoupravnoj privredi upotrebljavati . samo izuzefno, kad normaine mi ere ekonomske politike zataje, te sto ga i nisu navedeni u standardnom lnstrumentaiiju ekonomske politike. $ #

Folazeci 'od uvodnc istaknutog nacela da se samaupravna auto nomija privrednili subjekata moze ograniciti samo onda kad su ugrozeni

31

interesi drugih radnih: organizacija i tako interesi drustva u c je lin ir fe deracija e biti nadiezna i odgovoma ova dva atributa predstavljaj u nerazdvojiv par u svim slucajevima kad treba osigurati dobro funkcio niranje cjelokupncg sistema, U tom smislu ocigledno je da svih sedam podrucja ekonomske politike ulaze u okvir. aktivnosti ^federacije, iako ta federacija nije uvijek ili nije jedino savezna vlada odncsao Skupsti na. Prema tome federaciju treba zaduziti i ovlastiti 'da stiti Interese ju goslaven ske privrede kao cjeline u odnosu na mostrane privrede. To znaci da je vanjskotrgovinski rezim prvenstveno stvar drustvenog dogo vora nanivou federacij.e. Nadalje, uspjesno rjesavanje ranije navedena tri osnovna, zadatka pretpostavlja postojanje jedinstvenog privrednog sistema unutar zemlje. To znaci da bazicnu institucionalnu strukturu treba stvarati 'putem Ustava i opceg zakonodavstva. Iz istih razloga federacija je iskljucivo odgovorna za funkcioniranje privrednog sistema. Privredna nestabilnost, usporavanje rasta, i tiezaposienost predstavljaj u hipoteku iskljucivo savezne vlade 1 Skupstine. I upravo zbog te odgovo rnosti federacija je nadiezna za postavljanje osnovnih pravaca ekonom ske politike zemlje, a prije svega za vodjenje fiskalne i kreditno mone tarne politike. I 'na kraju, buduci da jugoslav ija predstavlja zajednicu ravnopravnih naroda, - ta ravnopravnost nije moguca dokpostoje histori a jski uvjetovane velike razlike u ekonomskoj razvijenosti pojedinih regija, i budaci da stanovnistvo nerazvijenih krajeva nije u stanju da vlasti tim naporima savlada razlike u razvijenosti, federacija mora preuzeti odgovomost za uskladjeni privredni razvoj pojedinih regija. fto se tice ostalih drustvenoi -politickiH zajednica, ocigledno je da u ok vim globainog sistema i republike i komune mogu voditi svoje diferencirane ekonomske politike usmjerene na adaptiranje sistema re gionalnim specificnostima. U tom smislu drustveno politicke zajednice vode poresku politiku (porez na licne dohotke, na promet, mjesni samo doprinos), politiku cijena (cijena komunalnih usluga) i razvojnu politi ku (stimuliranje proizvodnje poreskim olaksicama i financiranje iz in vesticionih fondova).

32

7. DRUSTVENO PLANIRAMJE

ulozi planirania u nasem drustvenoekonomskom sistemu pos

toje mnogi nesporazurai. Ustvari, nije pretjerano reci da su uloga i organi zacija planiranja ostali' u prilicnoj meri 'neodredjeni, nejasni i nedefini rani. Zbog toga je korisno da se na tom problemu malo zadrzimo. Ocigledno je da se privredna akcije moraju planirati na svim razi nama. Ograniceni svrhom ovog rada mi cemo se pozabaviti samo plani ranjem na narodnoprivrednoj razini tj. za privredu u cjelini. Kod togapo lazimo od postavke da su u samoupravnoi :trzisnoj privredi osnovni priv redni subjekti poduzeca potpuno autonomni u donosenju svojih priv rednih odluka. To, naravno; ne znaci laisserfaire privredu, neznaci sti hiju i neznaci naivno vierovanje u efikasnost "nevidliive ruke1 Adama Smitha. No to znaci da se u koordiniranju in ic ijativ a radnih kolektiva organi pianiranja i ekonomske politike mogu samo izuzetno posluziti mjerama administrativne, rizicke kontrole, i 'da se normalnim smatra je dino upotreba ekonomskih instrumenata u koje vaija ukljuciti i davanje relevantnih informacija. Polazimo takodje i od postavke da drustveni planovi imaju svoju strucnu i drustvenu komponentu koje su podjednako vazne. Nedovoljno strucno pripremljeni planovi s pogresnim predvidja

njima i pogresnim anaiizama ne mogu se nikakvom demokratskom samoupravnom akcijom pretvoriti u efikasan instrument usmjeravanja. S druge strane, i uz upotrebu najsuvremeniiih tehnika alokacije resursa i ekonometrijskiH modela predvidjanja, plan ce ostati bez efekta ako nemasvoju drustvenu bazu, sto u nasim uslovima znaci da je izradjen i donesen na dosljedno samoupravni nacin.

33

Iz adtninistrativnog perioda planiranje nosi sofcotn prizvuk neceg negativnog. Termin, ''planiranje odmah stvara predodzbu autokratskog nametanja privredi volje administracije, .posebno savezne administracije. Slican prizvuk planiranje ima, iako iz drugih razloga, i u zapadnim z em ljama pa se tamo zamjenjuje terminom 'programiranje", budzetiranje 1 " si, Kod nas postoji tendencija da se zamijeni termmom "usmjeravanje . U ovom radu, medjuum, planiranje je definirano u najsirem smislu, tako da usmjeravanje predstavlja sarao jednu dimenziju planiranja. Ovi termi noloski problemi ocigiedno su sasvam perifemog znacaja. Trebalo iH je ipak spomenuti da bi se izbjegli tiesporazumi. ^lan 1 planiranje mogu b iti, i cesto su b illc e n tra lis tic k i, autokratski, tehnokratski. No oni is to tako mogu biti demokxatski .1 samoupravno izgradjeni. Da li ce biti . jedno ill drugo ne ovisi o nazivu termina, vec o drustvenom sadrzaju koji: on pokriva. Iz gomjeg proizilazi da planiranje ima svoj :kadrovski, strucni i institucionalni aspekt. U sva iri aspekta planiranje znatno zaostaje za potrebama zemlje. lnstitucionalni aspekt planiranja je najslozeniji 1 uaj manje isua-zen. 'loze se ponoviti cesta konstatacija da sistem planira nja prosto tnje uskladjen s privrednim sistemom. On je uslijed toga ne funkcionalan i bez efekra. Ovdje treba upozoriti na to da se planiranje ne svodi na izradu plap.ova sto je samo jedan i to laksi dio posla vec likijucuie i pracenje i izvrsavanje planova. Na taj nacin planiranje i ' ekonomska p olitika cine jednu jedinstvenu cjelinu. Zbog toga u planske organe ili, <ako se hoce, oigane ekonomske poiitike treba ukljuciti i privredne resore, komore, vehke banke, komunalne organe. U jugoslovenskim uslovima plan ima cetiri osnovne funkcije: a) Flan je prije svega ins trument predvidjaaja. Pored normativ

nog dijela dokument plana mora sadrzavati 'i opsirnu analizu privrednih kretanja a isto tako podrobnim prognozam a. Ovaj analiticki dio plana

34

do sada se po pravilu aije objavljivao. Uobicajeno objasnjenje bilo je da bi to bilo etatisticko reguliranje privrede- Medju'cim, prognoze i eta tizam su dvije savrseno razlicite stvari. Prognoze aikogane obavezuju izuzev onogakoji: ih pravl. i to jeaajvjerojatniji: razlog da se ne ob javljuju. U stvari,. posijednji: planovi ostali su skoro sasvim bez cifara i kvantifikacije, tako da je gotovo u principu nemogu^e utvrditi .da li' se izvrsavaju ili.n e . Svrha veoma detaljno objavljene planske prognoze iest da proizvodiacima omoguci u'/id u najvjerojatnija kretanja privrede, da Pruzi sve potrebne informacije za izgradnju vlastite poslovne p o ii tike. Pursi strucnu, i ne samo strucnu . odgovornost za reainost izradje nih prcgnoza snose zavodi za planiranje odnosno oni .organi koji te prognoze pripremaju.

b)

Plan kao instrument predvidjanja uiedno je i insfrumenat ko-

ordsnaciie privrednih odiuka. No u samoupravnoj jugosiavenskoj privredi ova funkcija ima i svoje posebno; samostalno znacenje. Jugosiavenski drustveni plan nije etatisticki instrument direktivne administrativne koordinaciie. On je direktivan samo u onom svom dijelu koji se odnosi na drzavne organe 1 samo za te organe. Medjutim, osnovni privredni subjekti ne ostaiu i l i bar ne bi trebalo da ostanu po strani od procesa izgradjivanja plana, sto je do sada ponekad bio slucaj.:U stvari izrada drustvenog plana treba da bude u sustini askladjivanje programa razvoja privrednih asocijacij a, a preko njih i osnovnih priv rednih subjekata- Kad je plan jednom gotov, onda on predstavija ne samo projekciju vjerojatnog kretanja ve ujedno i projekciju dogovorenog kreta nja. Ukoliko je ovo prethodno uskladjivanje bilo uspjesnije, utoiiko je vea

35

vjerojatnost da ce plan biti realiziran. Danas ranoga poduzeca nemaju svoje interne programe razvoja. Jedna anketa Beogradske privredne

komore pokazala ]e da je glavni razlog tome nepostojanje dugorocnog programa razvoja za zemlju u cjelini. c) Na osnovu piedvidjanja moguceg razvoja i koordmacije posto' jecih. inicijativa osnovnih privrednih: subjekata valja, pnmjenorn suvreme nih metoda ekouomske analize i uz konsultaciju svih relevantnih drus tvenih faktora, utvrditi koja bi privredna kretanja bila optimalna sa stanovista zemlje u cjelini. K a d je to utvrdjeno onda treba odabrati eko nomske instrumente, kvantificirati njihove efekte i dozirati njihovu prim jenu da bi se postavljeni drustveni ciljevi najefikasnije ostvarili. Jedno i drugo sacinjavaja osnovnu funkciju drustvenog plana, funkciju u kojaj se plan javlja kao instrument usmjeravanja privrednog razvoja. . d) Kao konkretizacija i razrada ekonomske politike plan pred stavlja obavezu za tiielo koje ga je donijelo i direktivu za njegove organe. Ukoliko se radi o drustvenom planu, on je obaveza za Saveznu skupstinu i direktiva za Savezno izvrsno vijece i njemu podredjene dr zavne organe. Ti organi duzni su da sprovedu u zivot ekonomsku po litiku formulisanu u Skupstini, odnosao dogovorenu od strane radnih

organizacija, republika 1 komuna. Oni su odgovorai za to da se postav ljeni ciljevi povecanje proizvodnje, 'povecanje zaposlenosti, integri ranje u medjunarodnu razmjenu, stabilnost valute, povisenje zivotnog standarda i si. postignu. Za ostvarenje tih ciljeva planskim organima stoji: na raspolaganju slozeni instrumentarij suvremene ekonomske poli tike. Neostvarivanje tih ciljeva u normalnim uslovima povlaci za sobom

36

punu poiiticku i prof esionalnu odgovornost. No takva odgovoraost pret postavlja, 'S druge strane, slobodu ia ic ija tiv e i pravo da se podnese os tavka u slucaju neslaganja s usvojenom politikom, odnosno da se nere;alnim pred'vidjanjima i ocekivanjiraa u vidu javnog dokumenta suprostavi analiza radjetia na osnovu saznanja i strucne savjesti pojedinog funkcio nera ili organa. Jedino na taj nacin moze se osigurati 'puna odgovornost za odluke, a odgovomost je kljuctii preduslov za efikasnost izvrsavanja.

37

B-

FONDOVI F E D E R A C IJ E

Smatramo da bi orijentacija cijelog naseg privrednog sistema i . ekonomske politike trebalo da bude aa stvaranje sto povoljnijih uslova za ispoljavanje pune m icijative privrednih: subjekata. To je upravo 1 osnovno opravdanje za regulativne funkcije federacije. U tom okviru potrebe trzisnih interveacija zahtijevaju 1 postojanje regulatlvm h fondo va na nivou federacije. Pored fonda za kreditir'anje razvoja nerazvijenih republika 1 pokrajine, o cemu je vec postignuta opca sag lasnost, pos za kreditiranje izv o za opreme,

tavlja se pitanje jos cetiri druga fonda:

za nauku, za investicije i materijalne rezerve. Razumljivo je da sve fondove treba formirati na osnovu medjuiepublicke saglasnosti 1 'dogo-' vora. S obzirom na postojece priiedloge o hitnom ukidanju svfti fondo ' va izuzev fonda za kreditiranje razvoja nerazvijenih republika i ^pokra jina, smatramo svojom duznoscu da upozorimo da bi bilo krajnje opa

sno i drustveno neprihvatljivo ostaviti u piivredi institucionalai vakuum koji: bi nuzno doveo do teskih poremecaja. Ti poiemecaji: ocitovali bi se ne samo u tome sto bi se razvoj uspoiio, a ne stabilnost povecala, . vec i u tome sto bi se bitho smanjila samoupravna autonomija radmh kolektiva i povecala administrativna intervencija na svim nivoima. Medjutim, niis dovoljno uspostaviti fondove. Potrebno je da se upravljanje fondovima orgamzira na bitno drugaciji: nacin nego ranije kako bi se izbjegle poznate pogreske. Prostor i vrijeme ne dozvoljavaju podrobniju obradu ovog problema, a osim toga on zahtijeva i do dajno proucavanje. Oovoljno je da se ovom prilikom istakne da uprav ljanje fondovima treba postaviti tako da se u punoj :mjeri respektiraju

38

medjurepublicki dogovoii 'kao i organizirani mteresi privrednih subjekata imajuci u vidu da se federacija ne svcdi na savezni drzavni 'aparat. Kod toga, jednako kao 1 -kod ekonomske poiitike, vazi osnovno nacelo da djelatnost federacije ne moze zamijeniti iii sputati aktivnost privrednili organizacija. Zadatak federacije j e da se marginalnim korekcijama, po punjavanjem piaznina, .usmjeravanjem i stimuliranjem postigne uskiadji vanje pojedinacnih i 'opcih : interesa i stvori maksimalni prostor z a s lo ' bodne odluke samoupravnih subjekata,

1.

Fond za.razvoj nedovo!jno razvijenih podrucja

ima dobro

poznatu funkciju. Dosada je taj fond bio samo distributer poreski priku pljenihi sredstava, Stajalo se nastanovistu da nerazvijeni krajevi treba sami da odlucuju o upotrebi dobijemh sredstav2- S druge strane bilo je . dosta prigovora da ta upotreba niie bila najeukasnija. V aljalo bi prouci ti mogucnost da se ovaj fond reorganizira kao banka 1 da aktivno uc es tvuje u cdabiranju i.izvodjenju projekata koie fmancira.. Time se niroalo ne bi 'krsila suverenost nerazvijenih republika i 'pokrajine, kao sto se ne krsi suverenitet Jugoslavij.e ili ma koje druge zemlje kad na slican nacin prima zajmove Medjunarodne banke ill Specijalnog fonda. Sadasnjeg pasivnog administrativnog redistributera zam ijeaila bi banka orijentirana na aktivnu pomoc privredi 'nerazvijenih krajeva, kako bi se aosadasnja nezadovoljavajuca bilanca razvoja popravila, Fondom bi tnogao upravlja ti .Upravni odbor sastavijen od predstavnika republika i pokrajiaa, pred stavnika udmzenja banaka i st.rucn.ih crgam zacija ekonomista i inzenjera. Bilo bi pozeljno da fond organizira i izviestan vid tehnicke pomoci. Iz tabele u gi. 1. vidi se kako se iaz izmedju razvijenih i nera zvijenih krajeva i relativno i apsolutno povecava. Time se veoma opasno

39

ugrozava politika stabilnosti zemlje. To takodjer ocigledno nije u sagla snosti sa socijalistickom solidarnosti. Medjutim, manje je poznato da se dm koci 1 razvoj jugoslavenske privrede u cjelini, kao i to da od investi cija u nerazvijenim krajevima velike direktne koristi imaju pravo razvijeni krajevi. Jedna analiza pokazala je svojevremeno da utrosak sredstava Fonda u nerazvijenim podrucjima dovodi do ve<feg poveconja proizvodnje u razvijenim nego nerazvijenim podrucjima. A savezna intervencija, kao

i uvijek, 'moze se zasnivati samo na opcedrustvenom dogovoru uz uvaza vanje sviH konstitutivniH: interesa.

2.

Fond za kreditiranje izvoza oprema i investicionih radova u

inostranstvu. Ekonomska neophodnost tog fonda ocigledna je. Pnliodi od carina mogu se koristiti za alimentiranje tog fonda. Politiku tog fonda trebalo bi da vodi s avezni organ odgovoran za vanj skotrgovinsku politi ku uz participaciju republika i komuna. Postojanje saveznog fonda ne iskljucuje vec pretpostavlja samoorganiziranje privrede preko banaka i . na druge nacine. U ovom, kao i u svim drugim slucajevima, 'Vazi princip da savezna intervencija treba samo da popuni praznine i vrsi korekcije na trzistu, a ne da sprjecava ili potiskuje osnovne pnvredne subjekte. U ovom trenutku predlaze se ukidanje ovog fonda i preporucuje privredi da sama formira takav fond. U kojoj mjeri se taj prijedlog zasni^ va na nedovoljnom razumijevanju problema pokazuju ova tn momenta. (a) U vrijeme k a d je nedvosmisleno proklamirana potreba da se poveca reproduktivna sposobnost privrede, od poduzec a se trazi da sama formira ju fond iz sredstava za koja se zna da su nedovoljna. Na nedavnom sas

40

tanku u vezi s tim privrednici iz cijeie zemije stavilr su nedvosmisieno do znanja da sredstva nemaju. (b) Posao je poduzeca da se have priv

rediivaniem, dakie proizvodnjom, te prodajom i kupovinom robe i aovca po komercijalnim principima. To znaci da poduzeca treba da osnivaju banke, a ne fondove; iukrativne organizacij e, a ae ustaaove koje vode brigu o opcedrustveaim interesima. Za'htijevati tako nesto znaci zahtije vat; od privrednili subjekata da se iracionaino ponasaju, 'sto oni najvje rojataije nece prihvatiti.' (c) Zadatak Fonda nije da osigura egzistenciju ugrozenih izvoznika neravnomjerno rasporedjenih po jugoslavenskoj te

ritoriii; To raogu uraditi i republike, .odncsno i .sami izvoznici na nacin kako to rade i sva druge poduzeca. Ako ne bude isao izvoz na konverti ' biino podrucie, usmjerit ce se na kiirinsko. Ako i tu zapne, preorijenti ^ rat ce proizvcdnju za unutrasnje trziste. Umjesto proizvodnje turbiria ili teskih masina skiapat ce se. recim o, autcmobiii strane proizvodnje. I upra vo da se sve to ne desi.. federacija treba da ima fond koji ce omoguciti . agresivno istupanje n.ase privrede na svjetskom trzistu cim ce se isko rsstiti svi izvozni potencijali .zemije u svrhu maksimiranja razvoj a. U tom pcsiu osnovni kriterij ne moze bit! veca zarada ove ii: one izvozne gni paciie sto je iegitimni kriteri j poduzeca u njihovom poslcvanju vec interes privrede u cjeiini, A taj interes u ovom slucaju nije tesko ob jektivao utvrdiU.
3.

D i r e k c i j e z a . r e z e r v e po ifopr iv re d n ih i i n d u s t r i i s k i b s ir o v in a .

Ocigledni ekoncmski razlozi govore u prilbg ova dva materijalna fonda kojima rukovodi savezaa vlada preko svog sekretarijata za privredu.

41

4. Fond

za naucni rad u odredjenom obirnu bio bi neophodan

za financiranje utvrdjeniH strateskili pravaca naucnih istrazivanja i oniH istrazivanja koji: su preduslov za adekvatno obavljanje ekonomskih i ' drugih funkcija federacije. Fondom bi mogao da rukovodi Naucni savjet. Izvon sredstava za alimentiranje ovog fonda nisu toliko bitni,' ali je od

presudne vaznosti da volumen sredstava bude unaprijed odredjen zako [iom i neovisan od voluntarizma budzetske raspodjele. Dabi 'Naucni sav

jet mogao donositi ispravne odluke, on se mora oslanjati na odgovarajuci strucni organ savezne uprave. 5. Regulativni investicioni fond. Izgradnju proizvodnih: kapacite ta, koji ne traze veliku koncentracij u sredstava i ciji aktivizacioni pe riod je kratak, dovoljno efikasno regulira trzisni mehaaizam. Cim jedan od navedena dva uvjeta nije ispunjen, nastaju zastoji i disproporcije. Tada federacija moze intervenirati na francuski (reeskont zajmova za ka pacitete iz plana) i svedski (diferencijalni porez na m vesticije) nacin kao i beneficiranim kamatama (turizam, stambena izgradnja). Medjutim, > kod objekata s ekstremno dugim aktivizacionim periodom i / i l i ekstremno visokim investicijama, potrebna bi bila direktna intervencija iz regula

tivnog investicionog fonda. Ekonomski razlozi govore vise u prilog postojanja tog fonda federacije, nego (samo) na nivou republika. Velika elektricna centrala, .velike meiioracije, .velilci rudnik, modema zeljezara, magistralna saobracajnica grade se nekoliko godina
i

apsorbiraju neko

liko procenata drustvenog proizvoda. Odluku o lokaciji,' tehnologiji i ekonomskom profilu ovakvih objekata treba da donesu najbolji: strucnjaci ' zemlje. A pravovremenost izgradnje mogu osigurati samo sredstva posebno

42 akumuiirana za takve sv ih e . Radi se dakle, -0 objektima osnovne infra strukture. Nema nista etatisticko u tome da se za takve objekte na v rije

me pnpreme sredstva, a s drug.e strane bilo bi drustvenc neodgcvorno za


kociti .privrednr xazvojezemlje zatc sto iz ma kog razloga ta sredstva ni-r

su pravcvremeno raspcAczi'/a. U tom kcntekstu j edva da je potxebno pod sjetiti .na prugu Beograd Bar, Skopsku zeljezaru.. periodicke nestasice eiektroenergije, manjak zeleznickiK vagcn a ili\stanje nekadasnjeg autopu ta Zagreb Beograd koii svake nedjelje uzima ljudske zivo te . V e lik i . objekti ne mogu se graditi improvizirano (iako se i to ranij'e desavaio). Oni . moraju biti predvidjeai drustvemm planom, A dmstveni plan, .kao sto je vec istaknuto, predstavlja csnovni 'dm stveni dcgovor u oblasti privrede, Ead je taj :dogovor jedncm postignut, iz v r s e n je treba da bude stva r stru
cnosti i administra'avne rutine, a c e novih: pogadjanja,

I .ovdje treba upozoriti na neke populame zabiude. Kaze se da Savezni id vest; cion.; rond D redstavlja prihudno otadji.vanje od neposred m hproizvodjaca sto je suprotno sistemu i da ga zato treba ukinud,. Ta bi . t.eza biia tacna ukohko bi se taj fond koiistio za .financiraaje ovih inMedjutim,

vesticija koje mogu izvrs ifi i sami neposredn! proizvodjac;

ciljevi smisao tog fonda upravo is u tome da.uskace tamo gdie neposredrit proizvodjaci sli nisu uopce u stanju HI n;su v sianjv da provovremeno izvrse irivesiicije. Citava vodoprivreda Jugoslavia's je u krajnje kriti.cn.om

stanju (erozija, .poplave, -nereguliraai 'siivcvi^ nedostatak navcdnjavanja Hi odvodnjavanja i 'si.), Tu octgledno t^eba da iaterveaira jedan dru|tve ni fond, Kod toga se same pc sebi '.razumije d a je takva inter/encija dozivoljena samo na bazi .drustvenog dogovora, a ne arbitramom odlukom

43

savezne admmistracije. A upravo tu ulogu i imaju drustveni planovi.. Slicni 'interventni fondovr 'treba da postoje, rnaravno, 1 nanivou repub lika i ikomuna. Ono sto vazi za melioracije, 'Vazi i za magistralne saobracajni ce. Kod dir.ektno proizvodniH kapaciteta, >kao sto su elektropiivreda ill . zeljezare, stvar je nesto drugacija. Na prvi 'pogled tu bi investicije mog li financirati proizvodjaci i banke., No u praksi stvar izgleda tako da (a) proizvodjaci nemaju sredstava, jer su 1 m cijene zakovane (elektropriv reda, zeljeznice). A cijene su lm zakovane zbog (ispravno ili pogresno shvacenog) interesa privrede u cije lini kao sto je to, 'uostalom, slucaj : Banke nemaju dovoljno sred

u mnogim drugim zemljama u svijetu. (b)

stava, je rs e tra z i izuzetno veliki kapital za efikasno financiranje obje kata kao sto su Skopska zeljezara ili Ojerdapska hidrocentrala. Zato nije slucajno da se opet jednom nalazimo u krizi snabdjevanja privrede elektroenergijom i da ozbilino zaostajemo u kapacitetima erne metalur-' gije u s lije d cega trpi :naa platna bilanca. (c) Potrebno je stoga udruziti veci broj banaka radi 'financiranja neke vece investicije. Ukoliko taikva akcija i uspije, ona ce zahtijevati 'duze vrijeme, 'investicije stoga nuzno ne6e biti 'pravovremene, a u medj uvremenu ce doci do poremecaja. Pokazalo se da se tako nije mogla na viijeme Financirati ni nabavke ze ljeznickih vagona (a u isto vrijeme fabrike vagona imale su neiskoriste ne kapacitete). Ovdje se moze postaviti " .pitanje: ako vec treba ici na 1 sporazumijevanje, >zar to nije lakse uraditi iu okviru pnpremanja drustve nog plana kad se predvidja simultani razvoj sviH djelatnosti pa se odmah jasno vidi tio , .ta i gdje dobiva? I zar nije jos lakse postici taj dogovor

44

onda kada je sigumo da ce eventualne regionalne neravnomjemosti u smisiu preporuke u gl. 9. bit! izravnane investicionim kompenzacijama? (d) Kad dogovaranja mnogih mal ih partnera ae bude funkcioniralo, poku sat ce se s ukrupnj avanj em banaka. To je i uradjeno, pa su tako stva rani fm anciiski raonopoli . koje vise ae kontrolira ni privreda ni drustvo. Zato se sad iaviiaiu zahtjevi o ponovnoj teritorij ainoj preraspodeii ' naancijskog kapkala ("nacionalizaciji financijskog kapitaia) i drustve noj kontroii fniancijske moci- I time se krug zatvara. Ovo razmatranie, medju ostalim, ukazuje n aje d an jednostavni organizacicm princip kcji: je u drugim trzisnim privredama vec odavna otkriven; privredu treba crganizirati na bazi konkurentnog trzista; sve one djelatnosti koje izlaze iz tog okvira treba podvrci neposrednoj drustvenoj kontroii. U tom smislu savezni investicioni fond ae samo sto ne

predstavlia prinudno otudjivanje, vec predstavlj'a odbranu od nekontro liranih monopola i preduslov za nonnaino funkcioniranje samoupravne pnvrede- No da bi drustvena kontrola zaista bila drustvena, upravijanjem

am fcndom treba postaviti na osnovicu.koia se bitno razlikuieod uprav-iianja bivsim opcim investicionim randomR IF treba da se osiaiija naaeki stolen s organ- Najprirodnije je da to bude Savezni zavod zaprivredno pi&niranje- Poiedinosti odnosa izm edju.R IF - a, SZPPa i viade trebalo bi jos prouciti.' Vjerojatno bi fa:ig kcrisnc da se SZPP od perifemog organa sa reiativno skromnim stmcnrm potencijalom pretvori u vrhunsku strucnu instituciju s lnstitucic Liaiiziranim uc esc em relevantniH drustvenih interesa- Medjutim, i to pi tame, kao > cjelokupna organizacija drustvenog planiranja, zahtijevaju DCsebna studiiu.

45

9. SISTEM K O M P EN ZA C IJA

Dosadasnje koiiscenje saveznih fondova kao i citava vanbudzet ska bilanca izaziv aii su veliko nezadovoljstvo i to iz slijedecih razlo ga: 1. Neuredno racunovodstvo priHoda i xashoda vanbudzetske bilance. Cak ni 'vlada nije poaekad znala pravo stanje stvari, 2. Nestrucne, improvizirane i pod politickim pritiscima donosetie odiuke bez uvida i kontrole j avnosti i '.bez sankcija. 3. Neravaomjemi raspored saveznih sredstava po teiitorijama (veliki .irivesticirini objekti .u. Srbijr,' -brodogradnja i turizam u I-Irvatskoj : i si.) U proteklih cetvrc stoljeca svaka je republika bila na neki na ein ostecena savezmm akcij am a putem zakovaaih cijena, vanjsko trgo vinskim reziraom in rasporedom investicija, Svaka republika, ie, inarav no, imala i ve iikih konsii .od saveznih akcija. No koristi se uzimaju kao same po sebi xazumljive, a stete se pamte., Kako osim toga obra

cum m su pravlien:,. stvoreno je raspolozenje da se vanbudzetska bilan ca i aavezni fondovi ukinu. Ukoliko do toga dodje. bit ce onemogucene odredjene regulativne funkcije federacije od vitalne vaznosti za fuakcio niranje sistema. Kao rezultat, nestabiinost privrede ce se i dalje nas tavljati. stopa rasta ce se i dalje usporavati, a nezaposlenost povecavati.

46

Kako se takva kretanja ni ekonomski ni politick! ne mogu tolerirati, nakon izvjesnog vremena morat cemo ponovo graditi ono sto danas ru simo uz nenadoknadive gubitke koji ce nastaviti u medjuvremenu. Nep rekidne reorganizacije i reforme u nasoj privredi upravo su izraz takvog nacina rada. Zbog toga se, umjesto likvidacije neophodnih institucija, .pred laze da se uklone stvarni uzroci njihovog loseg funkcioniranja^ 1. Jednoj grupi .naucnih radnika, statisticara i budzetskih i prav niH strucnjaka iz admimstracije treba povjeriti izradu racunovodstvene sheme
l

.cjelokupne procedure oko vodjenja regulativnog budzeta savezne

vlade (rauije vanbudfetska bilanca). Kad ta procedura bude usvoj ena, ona posta]e obavezna za vladu uzodgovarajuce sankcije. Samo se po se bi razumije da i administrativni i regulativni budzet treba svake godiue objavljivati.. 2. Odlucivanje o koriscenju sredstava fondova treba uciniti ' transparentnim za javnost l podvuci strucnoj i politickoj kontroli .uz sail kcije. Radi se, dakle, > tome da se alternative za donosenje odluka rade o na neophodnom strucnom nivou uz punu odgovomost autora (cija imena moraju biti poznata) i uz prethodnu mogucnost strucne kritike. A odluke se donose po tacno utvrdjenoj :proceduri s punim uvidom javnosti.' 3. Raspored saveznih: rashoda (i pnhoda) po prirodi . stvari mora biti teritorijalno i granski neravnomjeran i zbog toga se postavlja pita nje kompenzacija. Pojedine teritbnje mogu biti ostecene po osnovu (a) tekuci h prihoda (i xashoda) ili .(b) investicija.

47

Sistem kompenzacija za (a) nemoguce je uspostaviti na jedno-znacan i .efikasan nacin medjuzavisnosti pnvredmh tokova. Rontrola cijena smanjuje prihode prodavaca.'a povecava prihode kupaca; carine djeluju obmuto; premije i .subvencije povecavaiu: prihode proizvodj aca, ali i smanjuju troskove potrosaca, izvozne stiraulacije pomazu izvozni cima, ali time i svima ostaiima, jei se devizni prihodi koriste za finan ciranje uvoza. Svi se ti impulsi, putem medjusektorskih veza, sire po cijeloj privredi i !u principu je nemoguce precizirano izracunati neto efekte za pojedina podrucja, Zato se kompenzacije po po osnovu teku cih prihoda i rashoda mogu obracunavati .samo izuzetno. Kad takva izu zetna situacija nastupi,. odlucit ce arbitraza za dohotke i .cijene.. A i ta da kompenzirat i treba direktno radne organizacije, a ne posredno preko podrucja. To je, uostaloni,
l

do sada radjeno (preraije, .dotacije, regresi),

iako iraprovizirano, bez aeophodnili kriterija i , ' u c je lin i,'n a nezadovo ljavaj uci nacin. Valja uociti da osuovno rjesenje za problem (a) ostaje slobodnc kretanje radne snage, 'sredstava i roba po cijeloj .teritorij . r zemlje kao i slobodno formiranje cijena uz konvertibilnost dinara i l i beralizaciju vanjske trgovine. A to treba da se postigne opcim regula tivnim funkcijama federacije, U pogledu pro'blema (b) , 'tj. investicija, .precizan obracun je moguc i relativno jednostavan. Sve direktne investicije iz R IF a, es kont investicionih zajmova i beneficirane kamate treba smatrati savez nim investicij ama na odredjenoj teri tori j i . Obracun bi se mogao vrsiti svake tri godine na. taj nacin sto bi se teritorija s najvecim saveznim investicij^ma uzimala kao norma, a ostalim teritorijama bi se nadokna djivao deficit, do tako definirane norme u navedeue tri 'godine. Ravnomjer ni raspored investicija definira se kao jednaka stopa investicija u od'~ nosu na drustveni proizvod teritorije. Nadoknadjivanje investicionih de ficita vrsi se na uobicajeni 'poslovni nacin putem investicionih zajmova uz obavezu da sredstva budu utrosena na odredjenoj teri tori j iv Frema tome iz procesa kompenzacije iskljuceni su aparati i fondovi teritorijalno po

48

litickih organa, a za raspoloziva sredstva mogu konkurirati sve radne organizacije iz cijele zemlje. Osnovu za davanje kompenzacioniH zajmo va predstavlja savezni i .republicki planovi.! Sa sistemom kompenzacije trebalo bi odmah zapoceti, tj, na bazi saveznih investicija u protekle tri godine, 'S txm da se sredstva utrose suglasno novim srednjerocnim planovima federacije 1 republika. Prema tome, mjesto da se nastavljaju sukobi !oko podjele tzv drzavnog kapitaia, on bi se mogao iskoristiti ! za ovu svrhu kao i za ahmentiranie R IF a.

49

SO. BUDZET FEDERACiJE

Budzet federacije treba da se sastoji 'od (a) administrativnog i (b) regulativnog budzeta. (a) Adminisrrarivni budzet sadrzi ove osnovne pozicije redos ljedom ve licine rashoda: 1. Narodna obrana 2. Drzavna administracija 3. Subvencije politickim (SSRNJ i si.) l 'dnistvenim (sportske 1 kulturne mamfestacije, narocito na medjunarodnom planu) organizacijama.

(b) Regulativni budzet ima cetiri pozicije; 1. Dopunska sredstva za budzete nerazvijenih podrucja. 2. Tekuce intervencije u privredi (premije, .regresi si.)

3. Alimentiranjefoadova(na neto osaovi,.'po odbitku pnhoda fondcva). 4. Kompenzacije.

Izvon sredsfava za 03a diieia budzeta j esu sliiedecl: i. Posredni porezi koji se upotrebljavaju kao instrument! eko nomske politike (a) (b) Carine i takse Porez na prociet (ogranicavanje potrosnje kao kod al kohoia ill duhana, redistxibucija dohotka kao kod pred

50

meta luksuza; izravnavanje efekata neravnomjernog te ritorijalnog razmjestaja kao kod banaka i vanjsko tr govidskib. poduzeca; naknada za koristenje drustvenilr sredstava kao kod tecnih goriva u sao> racaju, politika cijena kao kod loz u lja u odnosu na ugljen i si.). 2, Neposredni 'porezi koji se upotrebljavaju kao instrument! ' ekonomske poiitike. (a) Progresivn 'porez na visak fonda licaiH dohodaka. t (Porez na ukupni prihod gradjana moze bez daljnjega ostaci u komunalnom o k v im ). (b) Porez na investicije (svedski sistem) u svrhu kongira nja dinamike, strukture i regionalne alokacije investi cionih ulagan.ja,

3, Postojeci

"drzavni kapital za pocetno alimentiranje potre'

bniH fondova, 4, Eventualni deficit moze se pckriti (a) (b) (c) Emisijama biagajnickih zapisa Opcim porezom na promet po jedinstvenoj stopi Emisijama dugorocnih obveznica,

Moze se pretpostaviti da su, u svijetlu ranijih razmatranje, sve stavke budzeta dovoiino jasne pa ne zahtijevaj u posebne komentare. j e dino bi mczda trebaio pobiize objasniti stavku fc1 i izvora financiranja. Za razliku od privrede, gdje je potrebna permaneatna regulativna djelatnosi federacije da bi sisLem enkasno funkcionirao a oblasti 'nepri vrede prosvjeta, kuitura, .visoko skolstvo, zdravstvo, socijalno starainje, ifiskuitura takav tip regulative nije potreban. Ovdje je dovoljno stavke 2. kod

51

da se saveznim zakonom propisu odredjeni drustveni standardi koje treba zadovoljiti (napr. u pogledu obaveznog osnovnog skolstva ill cuvanja zdravlja) a da se cjelokupna operativa prepusti republickim orgaaima uz periodicne koordinati vne konzultacije u federaciji. Medjutim, nerazvijene

republike i 'pokrajina nece biti 'u stanju da iz svojih redovnih budzetskih prihoda zadovolje opcejugoslavenske staadarde. Zato im treba pomoci pre lijevaajem dopunskih sredstava putem saveznog budzeta. Dosad izvrsena istrazivanja pokazuju da je tu raspodjelu moguce izvesti po objektivnim kriterijim a i tako elimiairati politicki voluatarizam. Porez aa visak fonda licniH dohodaka na nivou radne organiza^ cije kao i investicioni porez predstavljaju prvenstveno instrumente an ticiklicne politike i sluze za uskladji.vanje agregatne traznje s raspolozivim materijalnim fondovima. U svakoj privredi ponuda i traznja su ex post uravnotezeni. Do toga moze doci (a) nekontroliranim porastom ci jena i / ili (b) administrativnim intervencijama. Da bi se 1 jedno i drugo

izbjeglo, upotrebljava se fiskalna politika i, medju ostalim, ova dva po reska oblika. U ekonomskim institutima izvrsena su odgovarajuca istra zivanja, a nedavno je objavljen 1 'radii kom su podrobno obradjeni nacin odmjeravanja i efekti poreza na visak fonda lic n ih : dohodaka. U pogledu tehnike pribiranja budzetskih prihoda korisno jepred vidjeti participiranje republika i pokrajina u saveznim prihodima. Time se osigurava veca ekspeditivnost i tacnost u prikupljanju tih prihoda. Inace, 'kao sto se iasno vidi, poreski pnhodi 'federacije nigdje ne za diru u reproduktivnu sposobnost radnih organizacija. # *

Uslovljen postavljenim zadatkom i vremenskim mogucnostima, ovaj memorandum ne pretendira ni na iscrpnu ni na definitivnu obradu ekonomskih funkcija federacije. Ocigledno je da < e se nas privredni sistem dalje 5

52

razvijati. Povecavanje proizvodnih snaga 1 materijalnog bogatstva drus tva, jacanje reproduktivne moci poduzeca, usavrsavanje trzista i razvoj samoupravljanja na svim nivoima postavit. ce na dnevni red rjesavanje novih problema ill rjesavanje starih problema novim sredstvima. Dalj nja naucna istrazivanja prosirit ce i prcdubiti ia s e poznavanje funk cidniranja jugoslavenske privrede i drustva i time mozda baciti novo svjetlo na ekonomske funkcije federacije. Steci xemo nova saznanja o mogucnostima efikasnog vodjenja ekonomske politike. Mogli bismo, sto ga, zavrsiti konstatacijom o drustvenoj neophodnosti 'da se nastavi sa sistematskim radom u ovoj oblasti kako ne bismo dozivljavali nepotrebna iznenadj enja.

[ I

ICLASIFIICACJA PODRUCJA SIJETA PREMA KARAKTERST5 KAMA PRSVREDNE RAZV 1 JENOST 1

BRANKOHORVAT

P A R A T

129

IN S T IT U T E K O N O M -S K I H N A U K A

INSTITUT EKONOMSKIH N AUKA BEOGRAD Dr Z. M RKUSIC, direktor i dekan Poslediplomske skole Mr D. STANISIC, pomocnik direktora Dr O. KOVAC, direkior sektora za ekonomska istrazivanja Dr N. MILEUSNIC, v. d. direkiora Centra za organizaciju i razvoj ekonomskih nauka i Fakulteta organizacionih nauka M. JAUKO VIC, rukovodilac Eiektronsko-racunskog centra lnstitui ekonomskih nauka razvio se iz istrazivackog odeljenja Saveznog zavoda za privredno planiranje, koje je bilo osnovano 1958. godine. Osnovni zadatak Instituta je da proucava teoriju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inostranstvu, da vrsi teorijska i primenjena istrazivanja jugoslovenskog privrednog sistema, da radi na usavrsavanju metodologije privrednog planiranja i podstice usvajanje i primenjivanje savremenih metoda ekonomske analize i razvoja nove ekonometrijske i druge -analiticke meiode. Institut izvodi nastavu 11 stepena iz oblasti ekonomskih i organizacionih na 1 uka. Radi resavanja konkretnih problema u privrednim preduzecima Institut irna zajednicki Centar za organizaciju i privredni razvoj preduzeca sa Fakultetom organizacionih nauka. U institutu postoji i Eiektronsko-racunski centar u kome se resavaju slozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi numericki problemi. Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siroj javnosti, Institut se bavi i izdavackorr, delatnoscu. Bibiioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskih dela. institut ucestvuje u izdavanju casopisa Instituta

Ekonom ska analiza.

K L AS I F I K AC I J A P O D R U C J A S V I J E T A P REMA KARAKT ERI S T I KAMA PRIVREDNE RAZVIJENOSTi

jra n k o Horvat

IN S T IT U T E K O N O M SK IH B e o g r a d , 1972

NAUKA

" K la s if ik a c ija podrucja svijeta prema karakteristikama privredne razvij e n o sti , E k o n o m s k a a n a l i z a , 3eograd, 3 4/1971.

Izdaje i stampa:

Institut ekonomskih nauka, Beograd, Zmaj :J ovina 12

K L A S IF IK A C IJA PODRUCJA SV IJET A

279

KJLASIFIKACIJA P Q B R U cJA SV IJE T A PRE M A K A RA K T E R IST IK A M A P R IV R E D N E RAZV XJEN Q S1T )


UVOD U p ro u C a v a n ju f e n o m c n a p r i v r e d n o g r a s l a c e s t o j c p o t r e b n o z e m l je grup is a ti u v eca p o d r u c j a k o ja se n a n eki n a c in m o g u s m a t r a t i priv reclno hom o g e n i m . T a k v a g r u p i r a n j a o b ic n o se v r s e n a o s n o v u t r a d i c i o n a l n i h geografskili c je lin a , p r i j e s v eg a p r e m a k o n t i n e n t i n i a ( n p r . u p u b l i k a c i j a m a Ujedin j e n i h n a r o d a ) , N ije, m e d u t i m , p o t r e b n o p o s e b n o clokazivati d a g e o g r a f s k a k o m p o n e n t a , iako v eo rna v azn a, no z a d o v o lj a v a u o d r e d i v a n j u p r i v r e d n i h cje lina. U p o s l e d n jo j d e c e n iji r a d o m m e d u n a r o d n i h o rg a n i z a c ij a p r i k u p l j e n o j e d o v o lj n o p o d a t a k a d a se inoze izvrsiti j e d n o k o m p l e k s n i j e k l a s if i c ir a n je zem a l j a s v i je t a u v eca p o d r u c j a s p rib liz n o i z j e d n a c e n in i p r i v r e d n i m k a ra k t e r i s t i k a m a . Ta k l a s if i k a c ij a m o z c p o slu z iii za i z g r a d iv a n j e e k o n o m s k e p o litik e u o d n o s u na n e ra z v i je n i d io s \;ije ta , sto je n p r. z a d a t a k k o ji se p r e d jugos l a v c n s k u clelegaciju p o s t a v l j a na n a r e d n o m z a s j o d a n j u UNCTAD-a u p r o l je c e id uce g o d in e.: ) S i s t e m a t s k i p re g le d p o d a t a k a t a k o d e r p o m a z e u s a g l e d a v a n ju p o lo z a j a naze z e m lje u sv ije tu , s t o j e o p c t o d i n t e r e s a za p r i p r e m a n j e no vo g p e t o g o d i s n j e g p la n a . U p ra v o n a v e d e n i m a k a d e m s k i m i p r a k t i c n i m ra zlo z im a m o t i v i s a n a je o\'a k o m u n i k a c i ja. K a o k r i t e r i j i za g r u p i r a n j e z e m a l i a u p r i v r e d n a p o d r u c j a uzeti su: (1) p e r c a p it a d r u s t v e n i proizvocl (u d o l a r i m a ) , (2) g u s t in a s i a n o v n is t v a , (3) b r o j d i p l o m i r a n i h s t u d e n a t a na 100.000 s t a n o v n ik a i (4) g e o g r a f s k a n e p rek in u to st podrucja.

K r i t e r i j (1) p o k a z u je p o s t i g n u t i s t u p a n j p r i v r e d n o g r a z \ 'o ja u u z e m sm is lu . K r it e r ij (2) claje j e d a n o d z ii a c a jn i ji h u slo v a p o d k o j i m a se p r i v r e d n i j'a z io j o d i i j a . K r i t e n j (3) o d r a z a v a k u l t u r n o - p r o s v j e t n u r a z v i je n o s t p o d r u c j a . Za ov u s \ 'rh u p o s l o i a k p is m e n o s t i bio bi p r i k la d n i ji , ali p o d a c i o p i s m e n o s t i n e d o s t a j u za m n o g e zem lje , ta k o da j e k r i t e r i j tr e b a l o p o d e s iti p r e m a najv ise z a s l u p l j e n i m p o d a c i m a . I na k o n c u k r i te r i j (4) o d r a z a v a o d r e d e n u blisk o s t u k u lt u r i i tr a d ic i ji i sv e m u o n o m sto se n a z iv a h i s t o r i j s k i m n a s l ij e d e m . Ovaj k r i t e r i j n ij e n io g a o bill p r i m j c n j e n j e d i n o n a p o s l j e d n j u g r u p u k o ja j e g e o g ra f s k i r a z n o r o d n a . O sim o vih p o d a t a k a o k r i t e r i j u n i i m a n a v o d i se j o s nok o lik o p o d a t a k a k o ji b it n o o b il je z a v a i u in d i v id u a l n o s t s v a k e zem lje, Svi p o d a c i n a v e d e n i s u u ta b e l a m a na k r a j u ckin ka. Na o s n o v u o v i h r a z m a t r u n j a 153 z e m l je s v ijo ia g r u p i r a n e su u 10 g r u p a p o d r u c j a . P o d r u c j a su n a v e d e n a i v d o s l j e d o m od n a jz a o s t a i i j e g d o n a jr a z v ij e n ij e g , a u n u i a r sv a k o g p o d i'u e ja z e m l je s u n a \ e d e n e r e d o s l j e d o m velicine p e r c a p it a d o h o lk a . S v u u n i p o d a c i za p o d r u c j a ciani su u n a r c d n o j tab eli. K o d toga s u p o d ac i n a v e d e n i u dve v a r i j a n t e : kao m e d i j a n i (cirne se o d r e d u j e ti p ic n a z e m l ja u n e k o m p o d r u c j u ) i k a o a g re g a t i i p r o s je c i (cimc se o d r e d u j u k a r a k t e r i s t i k e p o d r u c j a u c jelin i).
U p i ' i p r c i n a i i j u sL al is ti c k o g n u i l e r i j a l a p o m u g l i s u m i a s i s t e n t i I n s litL ita C a s la v O c i f ) i N i k o l a Zc lic i j a i m sc n a Lrudu z a l : \ a l i u j e m . . R a d j e f i n a r c i r a o S a v e z n i zavocl s a di*ustve no pkm iranje. 7) O d g o v a r a ju c u a a a liz u o i a d a s n j o j s itu a c ij i i p o z e ljn o m t r e tm a n u p o je d in ih g r u p a xcm a lja iz -.'rsio s a n i u raciu ;'P rc \la d a \a n ji.* ja z a iz m e d u h o g a iili i s ir o m a s n ih n a r o d a s a s o c ija lii.tic k o g s ta n o v i s t a ' , E n c y c l o p a e d i a M o d c n i a , i 4 / 1 9 7 0 2 6 35.

280

EKONOMSKA AW ALIZA

K L A S IF IK A C U A PODRUCJA SV IJE T A

281

O S N O V N E K A R A K T E R I S T I K E P O J E D I N I H PO DR UC JA R azm o trim o n a jp rije k a ra k te ristik e p o jedinih p o d rucja. (I) A f r i k a J u z n o o d S a l m i e. P o p u l a r n o z v a n a C r n a A frik a sve do nedavno b ila je p o d k o lo n i ja l n o m u p r a v o m , a n e k e z e m l je s u toj j o s i d a n a s. To je n e s u m n j i v o n a j n e r a z v i j e n i j e p o d r u c j e n a s v ije tu . P o r e d n is k o g p e r c a p i t a d o h o t k a i n is k o g p r o s v j e t n o g s t a n d a r d a k a r a k t e i izira ga: m a l a g u s t in a s t a n o v n is t v a , velik p o r a s t s t a n o v n is t v a , n is k a s t o p a r a s t a i velik b r o j m a l ih d rz a v a . (II) J u i n a A z i j a i m a p o d j e d n a k p e r c a p it a d o h o d a k , ali d e s e t a k p u t a vise d i p l o m i i a n i h s t u d e n a t a , sto u k a z u je n a v elik u k u l t u r n u ra z lik u k o ja ovo p o d r u c j e dijeli o d C i n e A irike. li ze m lji u k o jo j j e o b r a z o v a n j e f a k t o r r a s t a i p ro i z v o d n i p o te n c i ja l i s u veci. N o J u z n a Azija je p r e n a s e l j e n a on a j e g u sc e n a s e l j e n a i o d E v r o p e a p o r a s t s t a n o v n i s t v a je i d a lj e velik ta k o d a p e r c a p i t a p r o i z v o d n ja r a s t e o tp r il ik e is ti m t e m p o m kao i u C rn o j Alrici. (I II) Za Kiiin su p o d a c i v e o m a n e s ig u rn i, ta k o d a n ije izvesno d a li j e t r e b a s ta v iti p r i j e ili p o slije J u z n e Azije. N a j v e r o v a t n i j e je s a d a s n j i s t u p a n j r a z v o j a p o d j e d n a k o n o n i u Ju z n o j Aziji, a d m s t v e n o - e k o n o m s k i r a s t o m p re d s t a v l j a f a k t o r re la ti v n o b rze g r a z \ o j a u p r e d v i d iv o j b u d u c n o s t i. Ovo p it a n j e u slov ilo je i p o lo z a j K in e u r e d o s l j e d u p o d r u c j a . (IV) I s i o c n a A z i j a j e h e t e r o g e n o p o d r u c j e s a z e m l j a m a v e o m a ra z licite e licin e i p r i v r e d n e ra/.v ijen o sti. G u s t i n a s t a n o v n i s t v a je o s r e d n j a , p riv re d n ii r a z v ije n o s t p o d r u e j a u cjelin i o s j e t n i j e vec a n cg o u p r e t h o d n a tri p o d r u c j a , a i s t o p a r a s t a j e visa. (V) M e d i t e r a n s k e z e m l je k o j e se n alaz e n a s j e v e r n i m r u b o v i m a Azije i A irik e d ijeli o g r o i n n a p r i v r e d n a ra z lik a o d n ji h o v ih s u s j e d a n a is ta d v a kontin e n ta . D je lim ic n o j e Lome razlog o tk r ic o i r a p i d n a e k s p l o a t a c i j a n a ft e u p r v o j p o lov ini ovog sto lje c a , s t o je u b r z a l o n ji h o v s t a r t u o d n o s u n a n jih o v e su s je d e . N o te s u ze m lje , uz iz u z e ta k I r a n a (i Iz r a e la , koji vise n ije n erazvi je n a z e m l ja ) , \ e z a n e i z a j e d n i e k o m a r a p s k o m k u l t u r o m . Z bo g to ga j e opr a v d a n o d a se i o r m i r a p o s e b n o p o d r u c j e : A f r i k a s j e v e r n o o d S a h a r a i Srednj i I s i o k . K o d toga tri z e m lje S u d a n , M a u r i t a n i a i T u r s k a m o g u b iti ra z lieito k la s ific ir a n e . S u d a n i M a u r i t a n i j a lo c i r a n e s u ju zn o o d S a h a r e s i z m j e s a n i m a r a p s k o - c r n a c k i m s t a n o v n i s t v o m i n i s k i m s t u p n j e m r a z v o ja te bi s t o g a o b je m o g le biti u k lj u c e n e u C r n u A frik u . S o b z ir o m n a ja e u izraz e n o si a r a p s k e k u l t u r e k la s ific ir a o s a r a S u d a n z a ie d n o s o s t a li m a r a p s k i m z e m l j a m a . S lie n o bi T u r s k a m o g l a b iti u k l j u c e n a i u J u z n u E v r o p u , ali su i o v d je u k la s ifi k a e ij i p re v a g n u l i k u t t u r n i k r i t e r i j i . Ovo p o d r u c j e k a r a k t e r i z i r a j u m a l e d rz a v e i m a l a g u s t in a s t a n o v n i s t v a (s iz u z e tk o m E g i p t a ) , b rz p o r a s t s t a n o v n i s t v a i r e l a ti v n o b rz ra s t. (VI) J n z n a A m e r i k a je r i j e t k o n a s e l je n o p o d r u c j e s m a l i m b r o j e m drz a \ra e ije l e r i t o r i j e s u v elike a b r o j n o s t s t a n o v n i s t v a s r e d n j a . S t a n o v n i s t v o r a s t e b rzo , a p r o i z v o d n j a sp o ro . (V II) K a r i p s k o p o d n i c j e p r e d s t a v l j a u m n o g o c e m u k o n t r a s t J u z n o j Anterici, ia k o se c e sto o b a p o d r u c j a n e d i s k r i m i r a n o p r o m a t r a j u u o k v ir u Latinske A m e rik e . D v a p u t veci b ro j z e m a l j a n a s k o r o s e s t p u t a m a n j o j te r i t o r i j i no s t o je J u z n a A m e r i k a cini d a j e u o v o m p o d r u c j u ti p i c n a z e m l j a i p o t e r i t o r i j i i po s t a n o v n i s t v u m a n j a n ego m a g d je d r u g d j e u s v ije tu . N aselja-

282

E K O N O M SK A ANAL1ZA

n o s t je closta velika, p o r a s t s t a n o v n i s t v a j e velik, ali j e i r a s t b rz i no u J u z n o j A m erici. N a p o m i n j e m d a su iz e k o n o m s k o - k u l t u r n i h r a z lo g a u ovo p o d r u c j e u k lj u c e n i i G ija n a i S u r i n a n ia k o g e o g ra f s k i p r i p a d a j u J u z n o j A m erici. (V III) Jit zna E v r o p a j e p r i v r e d n o v e o m a u j e d n a c e n a te s a z e m l j a m a s r e d n j e velicine i s r e d n j e g u s i in e n a s e l je n o s t i p o s tiz e n a j v i s u s l o p u r a s t a m e n u s v im p o d r u c j i m a , (IX) Z e m l j e r az vi j e n e E v r o p a t a k o d e r s u s r e d n j e velicine, ali j e g u s t in a n a s e l je n o s t i z n a t n o v eca ( p r o s j e k je d e f o r m i r a n u k l j u c i v a n j e m S ovj.ctskog S a v e z a ), p o r a s t s t a n o v n i s t v a je s p o r , p e r c a p i t a s l o p a r a s t a p r o i z v o d n j e relativ n o viso k a, a u d o h o t k u p e r c a p i t a i b r o j u s t u d e n a t a z a p a z a se d r a m a ti c n a r a z l ik a u o d n o s u n a p r e t h o d n a p o d r u c j a . T a r a z l i k a o d r e d u j e i d e m a r k e io n u lin iju izmectu ra z v i je n o g i n e r a z v i j e n o g d ij e la svije ta. (X) K a o sto j e vec n a p o i n e n u t o , os t al e r a z v i j e n e zeni l j e p r e d s t a v l j a j u te r i t o r i j a l n o n e j e d i n s t v e n o p o d r u c j e . O v d je s u u k l j u c e n i S j e v e r n a A m e rik a , A u s tr a lij a s N o v ira Z e l a n d o m k a o i iz o l ir a n a z a r i s t a r a z v i je n o s ti n a d v a nera z v i je n a k o n t i n e n t a : J u z n o a f r i t k a u n i j a u Al'rici, I z r a e l i J a p a n u Aziji. Ang lo s a k s o n s k i dio ove g r u p e p r e d s t a v l j a j u r i j e t k o n a s e l j e n e z e m l je s v elik im t e r i t o r i j a m a i o s r e d n j i m s t o p a m a r a s t a . Iz r a e l i, n a r o c i to , J a p a n s u g u sto n a s e l je n e z e m lje s iz u z e tn o v is o k im s t o p a m a r a s t a . U ovoj g r u p i zivi n e s t o p r e k o j e d n e d e s e t in e s t a n o v n i s t v a s v ije ta , a p r o i z v o d i se b liz u p o lo v in e u ku pne p ro iz v o d n je . U 1969. god. t r i n a j v e c e a m e r i c k e k o r p o r a c i j e o s t v a r il e su s v a k a p r o m e t veci o d 15 m i d S.:) U zine li se u o b z ir d a j e b r u t o p r o i z v o d n j a o t p r i l i k e d v a p u t v eca od d r u s t v e n o g p r o i z v o d a , oncla p ro iz la z i d a je g o d is n ja v r i j e d n o s t p r o i z v o d n je ti h k o r p o r a c i j a b ila ve c a n e g o b r u t o p r o i z v o d n ja citavih n a r o d n i h p r i v r e d a n e k ih 120 z e m a l j a u s v ijetu .

N E K E Z A K .O N O M JE R N O S T i K O J E P R O IZ L A Z E IZ I Z V R s E N E K L A S IF IK A C T JE P r e m a te r ii o r ij i, p o d r u c j a v a r i r a j u iz m e d u 1,4 m ln km- ( J u z n a E v r o p a ) i 28,9 m l n k n f (o s ta le ra z v i je n e z e m l je ) s t o p r c d s t a v l j a v c lik u neuje d n a c e n o s l . U p o g le d u b r o j a s t a n o v n i k a r a z l ik e su u p o la m a n j e (87 m ilio n a i: K a r i p s k o m p o d r u c j u i 743 i n i l i o n a u Ki ni ) . A s t o s e l i ce u k u p n o g p r o iz ve de n o g d r u s i v e n o g p r o i z v o d a ra z lik e su v e li k im d ii e lo m e li m i n i r a n e te p o s t o j i v elik a u je d n a c e n o s t u n u t a r s l ij e d e c ih t r i j u g r u p a p o d r u c j a : C r n a A frik a (25 m r d .$), o sta le n e r a z v i je n e z e m l je ( o d 41 m r d $ u K a r i p s k o m p o d r u c j u d o 72 m r d S u J u z n o j E v r o n i ) j r a z v i jc n e z e m l je (841 m r d > u E v r o p i i 1018 m r d S u o s t a l i m r a z v i j e n i m z e m l j a m a ) . O va p o s l e d n j a g r u p a o b u h v a c a 1/4 s v j e ts k o g s t a n o v n i s t v a i d a j e 4/5 s v j e t s k e p ro i z v o d n je . Ta d is k r e p a n c a cin i o s n o \ n u p r i v r e d n u k a r a k t e r i s t i k u s u \ r e m e n o g svijeta . I s te tri k a t e g o r i j e p o d r u c j a p ro iz la z e i iz d r u g i h p o d a t a k a . U p o g le d u re d o s l j e d a r a z v i je n o s ti p o s t o j e dv a d r a s t i c n a d i s k o n t i n u i t e t a : p rv i d ije li u k u l t u r n o - p r o s v j e t n o m ra z v o j u C r n u AL:r i k u o d o s t a l i h n e i a z v i j e n i h z e m a lja , a d r u g i d ijeli ove p o t o n j e u k u l t u r n o m i u p r i \ r e d n o m n iv o u ra z v o j a od l a z v i je n i h z e m a lja . S to g a m o z e m o g o v o riti o z e m l j a m a u i n i c ij a ln o m s t a d i j u

3) E k u n o m s k c i p o l i u k a , 13. s e p tc in b a r 19/1., .M otors s g o d is n jim p r o m e to m o d o k o 25 m r d S.

s ir.

46.

Na

c e lu

li s t c

n a la z i

sc

G e n e ra l

K L A S IF 1KACI]A P O D R U clA SV1JETA

283

ra z v o j a ( p o d r u c j e I), z e m l j a m a u ra z v o j u ( p o d r u c j a II do V I I I ) i ra z v i je n i m z e m l j a m a ( g r u p a I X i X ). Za s v a k u o d o v ih k a t e g o r i j a p o t r e b n o j e o d re d iti p o s e b a n re z i m n a s v j e t s k o m tr z is tu . K o d to ga tr e b a im a t i u v id u d a s u n e k c od z e m a l j a u i n i c ij a ln o m s t a d i j u r a z v o j a (H a it i, J e m e n , Z a p a d n i I r i j a n , But a n ) z b o g n e iz b j e z n ih n e s a v r s e n o s t i k la s if i k a c ij e u k l j u c e n e u d r u g u kategor iju , g d je im in a c e n ije m j e s t o , d a K u v a j t p r e d s t a v l j a p o s e b a n slu c a j, a J u z n o a f r i c k a u n i j a p r e d s t a v l j a v is o k o r a z v i j e n u z e m l j u s a m o u s v o m proevr o p s k o m d ije lu p ri v re d e . M oze se z a p a z iti te n d e n c i j a d a so s l o p a r a s t a p o v e c a v a sa s t u p n j e m ra z v o ja , p o s t iz e svoj m a k s i m u r n u J u z n o j E v r o p i i o n d a se s m a n j u j e . 4) Na taj n a c in J u z n a E v r o p a p r e d s t a v l j a p o s e b n u , p re la z n u , k a t e g o r i j u z e m a lja k o je p o c i n j u u b r z a n o s u s tiz a t i ra z v ije n i dio sv ijeta . T a j p rije la z o c it u je se i u p r i v r e d n o m i k u l t u r n o m d i s k o n i i n u i t e t u k o ji clijeli J u z n u E v r o p u od o s t a li h n e r a z v i je n i h p o d r u c j a . S ta n o v n iS tv o p o k a z u j e vec p o z n a t u o s o b i n u b rz o g p o r a s t a k o d n e r a z v ije n ih z e m a l j a i s p o r o g ili s p o r i j e g p o r a s t a k o d ra z v ije n ih , c im e se ra zlik e u t e m p u r a s t a a s n j i m a i ja z iz m e d u r a z v i je n i h i n e r a z v i je n i h povec a v a ju . I u t o m p o g le d u k o d J u z n e E v r o p e j a v l j a se c lisk o n tin u itet. Ako se p o d e o d c in j e n ic e d a Z a p a d n a E v r o p a i S j e v e r n a A m e r i k a p reds i a v l j a j u d v a s v j e t s k a z a r i s t a p r i v r e d n o g ra z v o ja , o n d a se m o z e o c e k iv a ti d a ce ra z i n a ra z v i je n o s ti b iti visa k o d p o d r u c j a u n e p o s r e d n o j blizin i ti h z a ri sta, i n iza k o d u d a l j e n i j i h p o d r u c j a . To o c e k iv a n je p o k a z u je s e k a o o p r a \ fd an o , j e r su J u z n a E v r o p a , o s t a le m e d i t e r a n s k e z ern lje 1 k a r i p s k o p o d r u c j e ra z v i je n i ji od o s t a li h n e r a z v i je n i h p o d r u c j a , a i b rze se r a z v i ja j u . P o r e d u o c e n ih z a k o n o m j e r n o s t i , i s p r a v n o s t k la s ifik a c ije m o z e m o tes t i i a t i i u s p o r e d e n j e m m e d i j a n a i p r o s j e k a za p o j e d i n a p o d r u c j a i za sv ije t u cjelini. Za k a r a k t e r i s t i k e k o d k o j i h p o s t o j i z a k o n o m j e r n o s t p r o m j e n a ( p e r c a p it a d r u s t v e n i p roiz\'o d , p o r a s t s t a n o v n i s t v a i p e r c a p i t a p ro iz v o d a , b ro j d i p l o m i r a n i h ) ra/.Uka iz m e d u x n c d ija n a i p r o s j e k a z n a t n o je m a n j a za p o j e d i n a p o d r u c j a ne go za sv ije t u cjelini, P r e m a to m e p o s t i g n u t o je d a su p o d r u c j a iz ra z ito p r i v r e d n o h o m o g e n i j a ne go s v i je t u c jelin i, sto j e i bio cilj k la s ifik a cije.

P 0 L 0 2 A J JUGOSLAVUE S r e l n a je o k o ln o s t sto se J u g o s l a v i j a nalazi u n a j e k s p a n z i v n i j e m podr u c j u s v i i e t a t e to p v c d s t a v l j a p o v o lj n e u slo v e za n j e n I'azvoj. P o k u lt u r n o -p r o s v je t n o j ra z v i je n o s ti (145 d i p l o m i r a n i h s t u d e n a t a n a 100.000 s t a n o v n ik a ) , p r i v r e d n o j r a z v i je n o s ti (700 p e r c a p i t a ) 1 e k o n o m s k o j s n azi ( d r u s t v e n i proizvod od 14 m r d ^ ) J u g o s l a v i j a se u 1968. n a la z ila na 13-om, 40-om i 24-om m j e s t u . Po t e r i t o r i j i j e n e s t o v eca o d s v j e t s k o g p r o s j e k a , a p o s t a n o v n is t v u je z n a t n o veca o d s v j e t s k o g p r o s j e k a koji je o d r e d e n m n o g o b r o j n i m malim z e m l j a m a te se n ala z i n a 2S-om m j e s t u . P r e m a o v im p o d a c i m a u s \ 'j e t s k i m r e l a c i j a m a J u g o s la v ij a n ij e m a l a z e m l ja k a k o se to e e s t o istiee k a d se p o j a v e n e k e p o te s k o c e i zele o p r a v d a t i n e u s p j e s i. Po sv o jo j ek o n o m J) O va z a k o n ito s t p o ta n k o je u k o n o m e tr ijs k i is p it a n a za n s k ih SO z e m a lja u jo s n eo b ja v tje n o j s iu d ij i I n s t i t u l a e k o n o m s k ih n a u k a , V eza iz m eciu n iv o a r a z v i je n o s ti i s to p e p r iv r e d n o g r a s ta .c

284

B K O N O M SK A ANALIZA

s k o j snazi J u g o s l a v i a p r e m a s u j e P a k i s t a n (123 m i li o n a s t a n o v n i k a ) , In do n e z iju (113 m ilio n a s t a n o v n i k a ) , T u r s k u , sve l a t i n s k o - a m e r ic k e z e m l je izuzev B ra z ila , A rg e n tin e i M e k s ik a , sv e j u z n o e v r o p s k e z e m l je izuzev R u m u n i j e i S p a n ije , te I r s k u , M a d a r s k u , A u s tr iju , F in s k u , J u z n u A frik u i s k a n d i n a v s k e z e m l je ( i z u z e v - S v e d s k u ) . J u g o s la v e n s k a p r o i z v o d n j a ve c a j e od u k u p n e a g re g ir a n e p r o i z v o d n je 40 z e m a l j a C rn e Afrike. M e d u t im , s d r u g e s t r a n e t r e b a im a ti t a k o d e r u v id u d a je ju g o s l a v e n s k a b r u t o p r o i z v o d n j a o d o k o 28 m r d $ g o d is n je sv e g a d v a d e s e t a k p r o c e n a t a v eca o d g o d is n je g p r o m e t a G e n e ra l M o to rsa . U r a z d o b l j u 1952 1960. J u g o s l a v i a je p o s t i g l a n a j b r z u n a s v i j e t u s t o p u r a s t a 5) i iz z a c e l ja p r o b i l a se n a celo j u z n o e v r o p s k i h z e m a lja . O d o n d a se te m p o r a s t a u s p o r a v a p a s u u m e d u v r e m e n u J u g o s l a v i j u p r e t e k l e S p a n ij a , G rc k a , B u g a r s k a i R u m u n i j a . U p o s l e d n j o j d e c e n i ji s t o p a r a s t a s p u s t i l a se na s v j e ts k i p r o s j e k te se s a d a n a si s u s j e d i r a z v i j a j u b r z e o d nas. I n s t i t u t e k o n o m s k i h nauka, Beograd Branko HORVAT

5) Usp,. Z P o p o v , ;> K retanje p r iv r e d n o ti r a z v o ja u s v e tu c . E k o n o m s k a an a li za , 12 /1970. 101 12.

K L A S IF IK A C IJA P O D IW C JA SV IJE T A

285

c o .* s *

h 2 *E >
l

PO >

P O "2

C N

\0 'O 'J _

co

O O O

<') *- L o '* 3 O

< C o c l C (N N ') ^ M
cm m r-* rn ro co ~ cs ^ o p o

c
c m

< o O

c m

c m c m

i m n -h

\
c m

c m

h '

'

Q cc fl sC . il~ 5-/| i ,

T
O r-1 -O ^
o fl ^ ' r r i n

? ^

U v C\ C in ") -C N
h

t-- i ,
H
c m

O
c m

r H n

r N i

ri r H i

r o

OfOfNcO^COOxC
CQ ~D
C C M M r+ C M

o r^-

^ 'T fC O C N C O
r O

* - ri C i r * t t ^ S r n

? ^ . *T oc
p .

DODATAK

r rn zc r i - n C M

r- m *- f 3 O o ri -

n C c ro ^ C O o C C M M

r- o j C i M n tc m ' O

c o r-

r -

o C o M

i v / ; C i n c o ~ t rn

c o C O 1 ^ *

r^ i n i n

o i n m

S T ATISTIC K I

o G

to

rn

co

in

-H

in m lt, vr co - h M -t
r

m <n

rn

r-m

c c c m m m

o m

m ve

c\ r-rr,

v - o

co r--

rn m i

M M M

rr;

p q a w S r t o Z W ^ Q lo \c r co

d 3 0n0 S J P 3 - - - .2 o 5, J c tj to W i

= 'Z? X

E 0 L

c 7 .O = O ^ O P

*5

cs t-o -f u i '-C ~

6 E k o n o m s k a a n a liz a

NJ oo O'

1 18. T o go 19. M a l g a s k a R e p u b l i k a 20. K a p . V o r d o s t r v a 21. U g a n d a 22. K o m a r o O s tr v a 23. C e n tr . Afr. Rep. 24. K e n i j a 25. K a m e r u n 26. S ie r a L e o n e 27. M a u r i t a n i j a 28. S en e g a l 29. Angola 30. M o z a m b ik 31. G a n a 32. L i b e r i ja 33. Z a m b i j a 34. P o r t u g a l . G v in e ja 35. M a u r i t i u s 36. K o n g o , N. R. 37. Ju /.n a R o d e z ij a 38. E k v a t o r . G v in e ja 39. O b a la S lo n o v a c e 56000 587041 4033 236036 2171 622984 582644 475442 71740 1030700 196192 1246700 783030 238537 111369 752614 36125 2045 342000 389361 28051 322463

2 1772 6500 245 8133 260 1488 10209 5562 2475 1120 3685 5362 7274 8376 1130 4080 529 810 870 4670 281 4.100

3 32 11 61 34 120 2 18 12 34 1 19 4 9 35 10 5 15 396 3 12 10 13

4 1772 6500 270 8946 312 1786 13272 7787 3713 2016 6265 10188 14548 16752 2373 8976 1217 1863 2001 10274 731 10660

5 100 100 110 no 120 120 130 140 150 180 190* 190 200 200 210 220 230 230 230 230* 260 260

6 3.1 2.2 0.8 3.6 8.2 1.8 4.3 3.3 2.8 13.1 0.7 3.4 4.9 2.0 2.4 6.6 4.5 0.7 3.7 3.1 6.4 7.6

7 2.6 2.4 2.6 2.5 3.7 2.4 2.9 2.2 1.3 11.3 2.1 1.3 1.3 2.7 1.7 3.0 0.2 2.5 1.5 3.2 1.8 2.8

8 0.5 0.2 1.8 1.1 4.5 0.6 1.4 1.1 1.5 1.8 1.4 2.1 3.6 0.7 0.7 3.6 4.3 1.8 2.2 0.1 4.6 4.8 3 3 3 3 3 3 5 1 4 4 8 9 9 11 9

9 G P P P P P F
EKONOMSKA

E H P F P P H H G P H P E P P

ANALIZA

0.9 4 3 4 4 11 11

2 40. S w a z ila n d 41. G a b o n 42. R e u n io n M ed ijan a 17363 267667 2510 270933 395 480 426 3433 235326

3 23 2 170 15 12

4 1106 1968 2599 2485 250209

5 280 410 610 115 106

6 8.2 1.6 7.3 3.6 3.4

7 2.8 0.9 2.9 2.5 2.3

8 5.4 0.7 4.4 1.2 1.1

9 11 11 18 3 4
KLASIFIKACIIA

P P F

Z a o ita v o p o d r u c j e 19710925 II. Ju zna Azija 43. P a k i s t a n 44. I n d i j a 45. C e jlo n M e d i ja n a Z a e it a v o p o d r u c j e III. Kina 46. N. R. K in a 47. T a j v a n ( F o r m o z a ) M ed ijan a Z a e ita v o p o d r u c j e IV. I s t o c n a Azijci 48. Z a p a d n i I r i a n 49. B u t a n 50. B u r m a 448000 47000 678033 9561000 35961 9596961 985304 3268090 65610 985304 4319004

123163 523893 11964 123163 659020

125 160 182 160 153

123163 523893 21535 123163 668591

100 100 180 100 101

5.7 3.5 4.7 4.7 3.9

2.6 2.5 2.4 2.5 2.5

3.1 1.0 2.3 2.3 1.4

39 52 22 39 49

G E D

PODRVC1A SVI I ETA

730000 13466 743466

76 374 77

657000 36358 693358

90 270 93

1.8 9.5 2.1

1.5 3.0 1.5

0.3 6.5 0.6 152 H

896 750 26389

2 16 39

448 450 18472

50 60 70

0.8 1.9 3.7

2.6 2.0 2.1

1.8 0.1 1.6


..

17

to

oo
00

1 51. P o r l u g a l. T i m o r 52. N ep al 53. I n d o n e z i j a 54. Laos 55. S e v e rn i V ije lru n n 56. K a m b o d z a 57. J u z n i V ije l n a r n 58. T a j land 59. J u z n a K o r c j a 60. F iiipin i 14925 140797 1904345 236800 158750 181035 173809 514000 98608 300000

2 580 10700 112825 2825 20700 6557 17414 33693 30470 35993 2300 13000 274 505 10386 1210 965 1988 3927 5242 334347

3 39 76 59 12 130 36 100 66 309 120 4 108 16563 28 8 1 439 3422 3798 63 39

4 464 8560 112825 2825 18630 7868 22638 50540 54846 64787 4830 32500 740 1667 34274 5203 5597 13916 27882 11238 489962

5 80 80 100 100 100* 130* 130 150 180 180 210 25C 270 330 330 430 580 700 710 165 147

6 2.9 2.1 3.2 2.6 5.5 4.0 4.6 7.7 8.3 4.2 4.9 9.5 11.5 2.5 7,4 3.8 10.5 6.3 11.2 4.4 4.3

7 1.5 .1.8 2.4 2.4 3.2 3.4 2.7 3.1 2.7 3.4 2.4 2.6 6.2 3.1 3.1 3.0 1.2 2.5 3.1 2.7 2.7

8 1.4 0.3 0.8 0.2 2.3 0.6 1.9 4.6 5.6 0.8 2.5 6.9 5.3 0.6 4.3 0.8 9.3 3.8 8.1 1.8 1.6 17 17 17 17 17 17 14 21 139 180 104 104 104 28 70 112 155 194 69 25 54

9 P P P P P P IT CKONOMSKA ANALIZA G G D P P P B H

61. P a p u a i N o v a G v in e ja 575000 62. S e v e r n a K o r e j a 63. M a k a o 64. Ficlzi 65. M alczija 66. M o n g o lija 67. Riuldu 68. S i n g a p u r 69. H o n g K o n g M e d i ja n a Z a c it a v o p o d r u c j e 120538 16 18036 1298250 1565000 2196 581 1034 166279 8476753

H IT

V. A f r i k a s e v e n 10 oil Sahari i S r e d i ij i I si ok 70. J e m e n 71. A v g a n isla n 72. S u d a n 73. J u z n i J e m e n 74. UAR 75 M a r o k o 76. S ir ij a 77. T u n is 78. M u s k a l i O m a n 79. Alzir 80. J o r d a n 81. I r a k 82. I r a n 83. T u r s k a 84. S a u tl is k a A ra b ij a 85. B a h r e i n 86. L ib a n 87. L ibija 88. K u v a ji M ed ijan a 195000 647497 2505813 287683 1001449 445050 185180 164150 212379 2381741 97740 434924 1648000 780576 2149690 598 10400 1759540 16000 434924 5000 16113 14770 1195 3 l(i 80 14580 5738 4660 565 12943 2105 8634 26985 33539 7100 200 2580 1803 540 5738 190730 26 25 6 4 32 33 31 28 3 5 22 20 16 43 3 334 248 1 34 25 13 3500 12890 14770 1434 53856 27702 12050 10252 1413 28475 5473 22448 83654 103971 25560 780 14448 18391 19116 14770 460183 70 80 100 130* 170 190 210 220 250 250* 260 260 310 310 360 390 560 1020 3540 255 241 4.1 1.7 2.5 2.6 4.0 3.3 6.3 5.0 15.4 1.2 7.5 5.7 8.0 5.7 8.9 6.8 5.0 23.1 5.4 5.4 5.4 2.1 2.0 2.9 2.3 2.5 2.9 2.8 2.3 0.0 2.3 2.7 2.8 3.0 2.1 1.7 3.7 2.6 3.7 8.7 2.6 2.4 2.0 0.3 0.4 4.9 1.5 0.4 3.5 2.7 15.4 3.5 4.8 2.9 5.0 3.6 7.2 3.1 2.4 19.4 3.3 2.7 3.0 35 40
M

3 3 9 34 89 51 49 15 34 34 35 37 23 40 46 46 101 20

P F G P G P H II P p H F i; G P P II II KLA I F KACIJ . PODIWCJA S I 4 SVUETA


OO VO

Z a c it a v o p o d r u c j e 14923410

V I. J u z n a A m a r i k a 89. B o liv ija 90. E k v a d o r 91. P a r a g v a j 92. B raz il 93. K o l u m b i j a 94. P eru 95. Cile 96. U ru g v a j 97. A r g e n ti n a 98. V e n e c u e la M ed ijan a 1098581 283561 406752 85 i 1965 1138914 1285216 756945 186926 2776656 912050 1005315 4680 5695 2231 88209 19825 12772 9351 2818 23617 9686 9519 178884 4 20 5 10 17 10 12 15 9 11 10 10 7020 12529 5131 220523 61458 48534 44885 14654 193659 92017 46709 700410 170* 220 230 250 310 380 480 550* 820 950 345 392 4.4 4.6 4.4 4.6 4.6 6.6 4.3 0.1 2.6 4.9 4.5 4.0 2.6 3.4 3.1 3.0 3.2 3.1 2.5 1.3 1.6 3.5 3.1 2.8 1.8 1.2 1.3 1.6 1.4 3.5 1.8 1.4 1.0 1.4 1.4 1.2 21 21 22 25 20 40 41 29 71 39 32 33 P H P E G C E F G G

Za c it a v o p o d r u c j e 17357566 V II. K a r i p s k o p o d n i c j e 99. H a i t i 100. H o n d u r a s 101. S a l v a d o r 102. D o m in ik . R e p u b . 103. G v a l e m a l a 104. K u b a 105. Gijasna 27750 112088 21352 48734 108889 114524 214969

4674 2413 3267 4029 4864 8074 710

168 22 153 83 45 71. 3

3272 6274 9148 i 1684 15565 26644 2414

70 260 280 290 320 330 340

1.3 4.6 5.7 4.1 4.8 0.4 3.0

2.0 3.4 3.6 3.6 3.1 2.4 3.1

3.3 1.2 2.1 0.5 1.7 2.0 0.1

6 6 7 16 6 23 27

P B A H I E P

I 106. N i k a r a g v a 107. S u r i n a m 108. B a r b a d o s 109. K o s t a R ik a 110. J a m a j k a 111. G v a t e m a l a 112. M e k s ik o 113. P a n a m a 114. M a r t i n i k 115. T r i n i d a d i T o b a g o 116. H o l a n d s k i A m ili 117. P o r t o R ik o M ed ijan a 130000 163265 430 50700 10962 1779 1972546 75650 1102 5)28 964 8897 48734

2 1842 375 252 1640 1913 318 47267 1372 324 1030 215 2723 1842 87302

3 14 2 588 32 175 179 24 18 294 201 223 306 83 28

4 6815 1613 1109 7380 8799 1622 250515 7958 2074 8961 2580 36488 73S0 410915

5 370 430 440 450 460 510 530 580 640 870 1200 1340 440 471

6 7.2 13.7 3.7 5.6 2.8 2.3 6.9 7.9 4.6 7.0 0.4 7.7 4.6 5.9

7 3.4 2.1 1.0 3.5 2.0 2.1 3.5 3.3 2.0 2.6 1.4 1.8 2.6 3.2

8 3.8 11.6 2.7 2.1 0.8 0.2 3.4 4.6 2.6 4.4 1.8 5.9 2.1 2.7 13 65 36 26 11 18 26 47 29 15 98 182 23 38

9 F C G I E F E D P G P G

Z a c ita v o p o d r u c j e 3069729 V III. Juzna E vrop a 118. A lb a n ija 119. P o r t u g a l 120. M a l t a 121. J u g o s l a v i j a 122. S p a n i j a 123. G r c k a 28748 91971 316 255804 504750 131944

2019 9505 319 20186 32411 8803

70 103 316 79 64 67

8076 43723 2042 141302 236600 65142

400 460 640 - J O O 730 740

7.8 5.9 3.4 5.3 7.4 6.6

2.9 0.9 0.4 1.1 0.9 0.7

4.9 5.0 3.8 4.2 6.5 5.9

102 32 31 145 31 74

G G G F H F

1 124. B u g a r s k a 125. Ru.nvun.ij a 126. K i p a r M e d i ja n a 110917 237500 9251 1 109 12 1371196 IX. R a z v i j en a tlvroija 127. P o ljs k a 128. I r s k a 129. M a d a r s k a 130. S S S R 131. I tali j a 132. C elio slov acka 133. A u s t r i j a 134. D R N e m a c k a 135. lT oland ija 136. Is la n d 137. F in s k a 138. U j e d i n j e n u K ra lj e v . 139. B elg ija 140. S R N e m a c k a 141. N o r v e s k a 142. D a n s k a 312520 70280 93030 22402200 301225 127869 83849 107901 33612 103000 337009 244030 30513 247973 324219 43069

2 8370 19721 622 8803 101956

3 75 83 67 75 74

4 64449 153824 5163 64449 720321

5 770 780 830 730 707

6 7.5 8.7 6.9 6.9 7.0

7 0.8 0,9 1.0 0.9 0.9

8 6.7 7.8 5.9 5.9 6.1 140 114 19 74 84

..
G H

32207 2910 10255 237808 52750 14362 7349 16002 12743 200 4688 55283 9619 58015 3819 4870

103 41 110 11 175 112 88 148 379 2 14 227 315 234 12 113

283422 28518 100499 2639669 648825 178089 97007 228829 206437 3360 80634 989566 174104 1172896 76380 100809

880 980 980


1110

6.6 3.4 5.5 7.1 5.4 4.3 4.1 3.9 4.3 4.6 3.9 2.7 3.8 4.4 4.9 4.1

1.1 0.3 0.3 1.3 0.8 0.6 0.5 0.1 1.3 1.7 0.7 0.7 0.6 1.0 0.8 0.8

5.5 3.1 5.2 5.8 4.6 3.7 3.6 4.0 3.0 2.9 3.2 2.0 3.2 3.4 4.1 3.3

101 133 110 206 71 145 77 108 204 52 173 178 76 215 55 128

G E G G H G G G E G H F F G G II

1230 1240 1320 1430 1620 1680 1720 i 7S0 1810 1970 2000 2070

1 143. F r a n c u s k a 144. L u k s e m b u r g 145. S v a j e a r s k a 146. S v e d s k a Modi j a n a 547026 258b 41288 449793 105450

i 49920 336 6147 7912 9937 587159

3 91 130 149 18 11! 23

4 1063296 7291 153060 207294 176096 8409985

5 2130 2170 2490 2620 1700 1432

6 4.8 3.9 4.1 3.9 4.2 5.3

7 1.1 0.9 1.7 0.7 0.8 1.0

8 3.7 3.0 2.4 3.2 3.4 4.3 110 130 130 152 130 165

9 F p P 11

Z a c ii a v o p o d r u c j e 25902992 X. Osi al c r u z vi j t wc z c m l j c 147. Ju /.n a A frik a 148. J a p a n 149. Iz r a e l 150. N ov i Z cla n d 151. A u s ir a lij a 152. K a n a d a 153. SAD M e d i ja n a 1221037 .369765 20700 268675 7686810 9976139 9363353 1221037

19167 101090 2745 2751 12031 20772


2(11152

16 273 133 10 2 2 21 16 12

124585 1202971 37332 55020 249042 510991 8005850 249042 10185791

650 1190 1360 2000 2070 2460 3980 2035 2832

6.0 10.9 8.0 3.9 4.4 3.7 4.8 4.8 5.3

2.3 1.0 3.3 2.2 2.0 1.9 1.4 2.0 1.4

3.7 9.9 4.7 1.7 2.4 1.8 3.4 3.4 3.9

44 270 122 189 216 242 461 216 360

D H G G G H
V J

20772 359708

Za cila v o p o d r u c j e 28906479

S V \l 1 ( l z u z ir n a ju e i n e n a s e l j e n c p o v r s in e k o je n is u o b u h v a c e n c p u b r o jan iin z e m l j a m a ) M e d i ja n a Ukupno 212379 133635015 4688 3477898 32 26 12529 22989725 270 661 4.4 5.1 2.2 1.9 2.3 3.2 26 111

294
NAPOMENE:

EKONOMSKA ANAL1ZA

P o d a c i o p o v rs in i, b r o j u s t a n o v n i k a i g u s t i n i n a s e l j e n o s t i u z e ti s u iz S t a t i s t i c a l Y e a r b o o k , U N E S C O , 1969. s i r. 15 22, t a k o d e i p o d a c i o b r o j u d i p l o m i r a n i h n a 100.000 s t a n o v n i k a , s i r. .369 383. P o d ac i o d r u s t v e n o m p r o i z v o d u p e r c a p i t a u 1968. g od in i, s to p i r a s t a s i a n o v n i s t v a i d r u s t v e n o g p r o i z v o d a p e r c a p i t a 1961 68. za p o je d i n e z e m l je u zeti su iz Wo r l d B a n k Atl as, IB R D , 1970. O stali p o d a c i za ze m lje , p o d r u c j a i sv e t u celini iz r a c u n a ti s u n a osnovu p rethodnih. O z n a k e: J e d n a zvezd ica iz n a d c if re u k o lo n i 5 o z n a c a v a p o d a t a k iz 1967. godine, a dve zvezdice u is to j k o io n i o z n a c a v a j u p r o c j e n u v elicin a o d s t r a n e I E N (S. S t a j ic ) . O z n a k e u k o lo n i 9: A -- p o d a t a k iz 1969, B = 1960, C = 1962, D = 1963, E = 1964, F = 1965, G = 1966, H = 1967, I = 1968. Z n a k P u is to j u p o m e n u t o m izvo ru , a r a s p o lo z iv a p o d a t k a iz iza) n ij e bilo, u z e t je
2 + 1 , 1 + 1 ).

k o lo n i z n ac i d a je p o d a t a k p r o c e n j e n , j e r g a n i j e bilo i z r a c u n a t j e k ao p r o s j e k d v a p r e t h o d n a i d v a n a r e d n a is te g r a p e z e m a lja ; t a m o g d e 2 + 2 p o d a t k a ( i s p re d i p r o s j e k r a s p o lo z iv o g m a n j e g b r o j a p o d a t a k a ( 1 + 2 ,

Dve l a c k e u is to j k o lo n i ( . . ) N R K in a , Kuvajt., Z a p a d n i I r i j a n i Buta n z n a ce d a n e r a s p o l a z e m o p o d a c i m a , a n i s m o se u p u s t a l i ni u procenu.

I Z D A N J A I N S T I T U T A EKO NO M SK IH N A U K A

Z m aj J o v i n a . 2

' e P a r o t i
1 V Trickovic,
n o v is t,

'Tspitivanje ,

strukture i elasticnosti traznje

, E/co-

3-4/1957

2 3 %- 26 9 .

B H o r v a t, T h e D e p r e c i a t i o n M u l t i p l i e r a n d a G e n e r a l i s e d T h e o r y o f F i x e d C a p i t a l C o s t s ' ' . , The Manchester School, May, 1958 , 136 - 1 5 9 B. H o r v a t , rnal, -' ' The Opt i mum R a t e o f I n v e s t m e n t ' * , The E c o no-nic Jo u

D e c e m b e r 1958 , 7 4 3 7 6 7 .

4.

V T r i c k o v i c , S t r u k t u m e p t o m e n e u l i c n o j p o t t o s n j i ' ; , E ono a is t, c 3/1960-, 427 -4 58 B. H o r v a t a n d V R a s k o v i c , ' ' W o r k e r s M a n a g e m e n t i n Y u g o s l a v i a A C o m m e n t *, The Journal of P o lit ic a l Economy. A p r i l 1959 , 194-198 *

B tik,

Horvat,

Drei D e f m i t i o n e n d e s S o z i a l p r o d u k t s , Korfjunktu: id hi960-, 2740 *

E r s t e s t He f t ,

'3 H o rv a t, - - A R e s t a r a e n t of a S i m p l e " l a n n i n s M odel with som e E x a m p l e s from Y u g o s l a v E c o n o m y f i y a , S eries . V ol. 23 P arts l , 2, 3, 2 9 - 4 8 ; ' T h e C h a r a c t e r i s t i c s of Y ug os la v E co n o m i c D e v e l o p 1 / 1 9 6 1 . . 115.* S o c ia lis t J'lo u - fit a n J Pra c tic e ,

H o rv a t ,

me nt 9

~ I l o r v a t , - " C a r a c t e r i s t i q u e s du d e v e l o p m e n t de 1 e c n n o m i e Y o u s o y

s l a v e 1 vest ions a c f u e / fe s Ju social is ns, in. i H o rv at , - The C o n c ep tu al

50/1961.,

3 5 105.*

b a c k g r o u n d o f S o c i a l P r o d u c t * , In co 234-252

me and " / ea'lfh, 11 B. H o r v a t ,

S e r i e s IX (1 9 6 1 ) ,

Radna vrijednos t proizvodnje ju g o s la v e n sk e poljopri-

v r e d e i i n d u s t r i j e * E k o n o n isf , 4 / 1 9 6 1 . , 5 1 2 523

ii

12.

B. H o r v a t ,

' R a s p o d j e i a p r e m a raflu r ae d j u k o l e k t i v i m a " , l / o | o '

s tv a rn o s t, 1 / 1 9 6 2 . 5 2 - 6 6

13.

3 Ivanovi -c, " P i i m e n s m e t o d e i o d s t u p a n j a u p r o b l e m i m a o d r e d j i var. j a s t e p e n a e k o n o m s k e r a z v i i e n o s r i ; j , S ta fis r ic k a revi/a . 2 / 1 9 6 7 1 2 5 154, 182-205 12 / 1 9 5 9 , 2 6 42, 1 / 1 9 6 2 , 1 1-4, E k o n o m s t, 1/1961 ,

14

Hor va t ,

' ;vietodoi o g i c a ] P r o b l e m s in L o n g - T e r m

Economic D e UN,

v e l o p m e n t P r o g r a m m i n g ' ' , in d u s tria liz a tio n and Prod uctivity, Bulletin. 5/1962 , 37 -51 15

B H o r v a t . -'E k o n o r a s k a n a u k a i n a r o d n a p r i v r e d a , K s a stvarnost, h 7-8/1S62 , 48-67 * B Ivanovic, :,T h e e s t i m a t i o n of t h e t wo d i m e n s i o n a l d i s t r i b u t i o n s

16

of a s t a t i s t i c a l s e t , b a s e d on t h e m a r g i n a l d i s t r i b u t i o n o f i t s strata-'-', Stan stica Neeriandica, 1 / 1 S 6 3 , 1 3 - 2 3 . * 17 B Horvat. " N a f i n l k a r t el u p r e d r a i n oj J u g o s l a v i j i " , -Ekonom ski

a n a li,

1 2 - 1 3 (?962).. 2 0 5 - 2 2 2 . " P r o b ie m i re g i o n al n e l i c n e p o t r o s n j e u Jugosiayi.fi'". 12-13.,1962) 97-11 6 ' Konstrukci.ja j e d n o g e V o n o m e t n j s k o g m o d e l a z a r a z v o j


Ekonom ist,

18

Savic,

Ekonom ski a n a ii, 19

D Nikoiid, industrije-

2 / 1963 , 3 8 8 4 1 9 . e k o n o m i j i " , Naga stvam o st,

20.

M Zivkovic, 7 - 8 / 1 9 63 -

' M a t e m a t i k a u s o v j e t s k o j

126-135. -L i c n a p o t r o s n j a ka o k r i t e n j p r o i z v c d n e pol i t i ke**, 12 / 1 9 58 svetlosti savremenih

21

V Trickovic
Ek o n o m si,

22

V T i i c k c v i c , ' !T e n d e n c i j e p o t r o s n j e h r a n e u izucavanja", tkonomi st, 1 / 1960. , 4 1 71-

23

V. M a t e i i c . cka r evs / a,

: S u s t m a l m e t o d e o p e r a c i o n i h i s t r a i v a n j a , S ta tis ii1/ 19 63 , 1 18. " Q u e i a u e s a s p e c t s d e l a p l a n i f i c a t i o n e c o n o m i q u e n a t i o 23 / 1963.

9d .

H ornj

nals
75

L e s Annaies d e C e c o n o m i e co lle c tiv e ,

Savic

' Ni vo i s h r a n e s e o s k o g s t a n o v n i s t v a S r b i j e po p o l j o p n v

rednim r e i c m m a - Hrana i i sn i on o. i V, j.963 B. H o r v a t , " M etodoi os ki probiemi dugo rocnog pr ogr amiranja pii*red 10 1 1 / 1 9 62-

n o g r az v o j a " . E k o n o n s k i pregied,

lii 27 V M e d e n i c a i V T n c k o v i c , MaterijaIni i n ovcani tok oy i i njihov u t i c a j n a c e n e i t r z i g t e 51, Ekonom ski pregled, 10 1 2 / 1 9 6 3 B Marendic. nodu 29 " F i n a n c i r a n j s d j e i a t n o s t i v i s o k o g s k o l s t v a SRH u p s g o d i n e ' - Ekonom ski pregied, 10 1 2 / 1 9 6 3 '

28

1 96 0 1963

B H o r v a t , S a m o u p r a v l j a n j e , o e n t r a l i z a m i p l a n i r a n j e Pre g le d , , 5/1964 , 41 3-444. B Horvat, Dva m o d e i a e f e k a t a formiranja z a l i h a na k re t a n je drugtve no g p r o i z v o d a ' - , Ekono-nski pregled, 7 / 1 9 6 4 , 4 0 7 415. B. H o r v a t , Ekonomski smisao ind ek sa proizvodnje i c i j e n a , : / 1964 ; 7 14. S t a t i s t i c k i r a s p o i e d i s a al e a t o r n i r n p a r a m e t r i r n a - ' , 1/1964 , 1 - 6

30-

31

S ta tis ti c'<a re v i ja,

32

Ivanovic,

S ta tis tic k a revi fa,

33

H o rv at ,

E c o n o m ic Jo u rn a l,

" T h e Op t i mu m R a t e o f I n v e s t m e n t R e c o n s i d e r e d 1' , T h e 1965. , 5 7 2 576. ;:P r i v r e d n i s i s t e m i m o b i l n o s t f a k t o r a p r o i z v o d n j e ' J, 1-2/1965 , 28-4S. P l a n n i n g in Y u g o s l a v i a


S tu d ies in le v e lo p m e n t 1,

34.

Lj

Madza r ,

Ekonorni s t ,

35-

B. H o r v a t ,

1964., 1 4 9 - 1 6 5 36 S- B o l c i c ,
io g ija 4,

, :0 m e t o d a m a s o c i o l o s k o g p r o u c a v a n j a g r a d o v a " , Socio1967. Individualno i drustveno v lasn istvo u socijalizmu 19 67 P l a n n i n g a n d t h e Mar ket * T h e Y u g o s l a v E x p e r i e n c e ' - . 1964

37

Horvat,

H e d iZ ia 3, 38 B. H o r v at ,

Planning and P e v e / oonent Programming, O E C D . P a r i s , 39.

T H o rv at . 1 Die U b e m a h m e d e i B e t r i e b s i e i t u n g d u t c h d i e A r b e i t e i in h i s t o r i s c h e r P e r s p e k t i v e " , An in te r n a tio n a l S e u i n G r " ' o r d e r s ' Pa rt ic i pafi'on in i a n a g e n e n f , Vienna, 1958


Ekono^nist,

40.

Horvat

; P r i v r e d n i

ciklusi u Ju g o slav iji ,

14 / 1 9 6 6

71-110. 41 'Lj .Madzar, K o i e b a n j e z a l i h a kao f a k t o r n e s t a b i l n o s t i j u g o s l o v e n s k e


Ekonom ist,

privrede", 42. B. H o r v a t ,

14 / 1 9 6 6 , 265 -285meN auko i drustvo

" K i b e r n e t i k a i privredno p l a n i r a n j e ' R e f e r a t na I I u H erc eg Novom,

d ju n a r o d n o j k o n f e r e n c i j i 43 B

1966

Hoivat, Dijaiektika i dinaraicki m o deli", . 354-360

lories i savrem eno st,

3/1966

44

P . S ic h e r i , A n a n y.n o d n o s a i z m e d j u f i k s n i h f o n d o v a i p r o i z v o d a u p r e d r a t n o m i p o s i e r a t n o m r a z v o j u J u g o s i a v i j e - ' , Ekonomist, 1 2 / 1 9 6 7 . , 2 7 5 - 29 3 Z P o p o v , -K c m p a r a t i r n a . a n a h z a p r i v r s d n o g r a z v o j a S F R J u g o s l a v i j 2 i NPv B u g a r s k e ' ' ; Ekonomisi, 1 - 2 / 1 9 6 7 , 2 9 4 3200. Kovac,


P re g ie d ,

45.

46.

""Uiicaj s p o i j n e t g o v i n e n a d r u s t v e n u r e p r o d u k c i j u 1-, 3/1967 , 185-204. ;' P r i I o g d i s k u s i j i o t e o r i i i p a i t i j e " ,


N o se fem e 5,

47

H o rv at ,

Zagreb, 48

1967 ' Marksist icka analiz a drustvenih k i a s a i suvremeno jugo1967. , 1279 129 1.

3 . Hor va t .

s i a v e n s k o d r u s t v o ' 1, G ie d is ta 10, B e o g r a d , 49

Z. M r k u s l c . O s a v r e m e n o j i n t e r p r e t a c i j i t e o r l j e k o r a p a r a t i v n i h t r o s k o v a : : , Wedjunarodn; p r o b l e m i i, B e o g r a d , 1967. , 9 33. B. H o rv a t , ;D e r Markt a i s I n s t r u m e n t d e r P i a n u n g " , P ro b ie tte ZenVien. 1967. , 107 116p o d u z e c a !'-

50.

tra ie r V/i rts chaftsp i an on g,

51.

B. H o r v a t

P r i l o g z a s n i v a n j u teori. i e j u g o s i a v e n s k o g Beograd. 1 / 1 9 6 7 . 2 7 - 28

Ekonomska analiza, 52.

P Si c h er i , -E m p i r i j s K a a n a l i z a p r e i z v o d m h k o e f l d j e n a t a f i k s n i h f o n d o v a n a b a z i p r o i z v o d n e f u n k c i j e s, Ekonom ska analiza, 12, 19 67. , 29-48. ' - ' An a l i z a s t e p e n a r a z v i j e n o s t i j u g o s i o v e n s k i h p o d r u c j a " 12 / 1 967-, 4 9 63.

53

M. B a z i e r .

Ekonomska an aliza, 54 Z. D s c i c

;Dinam icKi m e d j u s e k c c r s k i m o d e l z a o d r e d j i v a n j e o pt i ma i 2, 1967. , 6 4 76 sistemu d r u s t v e n o g ra

i m h i n v e s u c i o n i h pro g r a m a i p r o b l e m i n j e g o v e p r i m e n e k o d nas* , Ekono:nska anahza, 55.


O Kovac

P l a t n i tail an s u i u g o s i o v e n s k o m

c u n o v o d s t v a : , Ekonomska analiza, 56. M Kovacevic, n ja-. 57. 2

12 / 1 9 6 7 . . 8 9 101.

: 'Kratkorocni i du gorocni ek on om sk i eiekti ra z or u za 12 1967 , 101112 s a posebnim

Ekonomska a n a liza ,

Popov

' -Z em lje s a naibrzim privrednim razvoj em -

osvrtom n a razvoj s o c i j a l i s t i c k i h z e m a l j a 1 - 2 , 1967. , 1 1 2 - 1 2 2 . 58. 3 Horvat

tkonom ska analiza,

J u g o s i o v a n s k i s i s t em s a m o u p r a v l j a n j a i n u v o z t u j e g a
Ekonom ska ts v ija ,

kapitaia--

4, 1967-, 4 0 6 417.

59.

Z. M r kus ic ,

:!L a b a l a n c e d e s p a y m e n t s et i e d e v e i o p p e m e n t ec o

nomique ^eferat na si'npozi umu, V i e n n a , I n s t i t u t e for d e v e l o p m e n t 1967. , 1 - 1 2 . 60 3 . Hor vat, -'!Pr i vredni c i k l u s i , m o n e t a m i faktori i c i j e n e ' * , Ekono-nska analiza, 1 - 2 / 1 9 6 8 , 1 - 2 1 . Z. M r kus ic , ' K i i t i k a n e lu h eiemenata neoke jnzi jans ko g mo de la me 12 / 1 9 6 8 -

61
62.

djunai odne t i g o v i n s k e p o i i t i k e " , E k o n o w sk a a n a iiz a , S. J o v i c i c ,

' -K ori sce nje g r u p e p o s i o v a kao p r o c e n j i v a c k o g k ri te ri ja 'Tkono'ns.^a analiza,

u okvi r u a n a l i t i c k e p r o c e n e r ad n i h m e s t a : : 1-2/1968., 131-153. 63 3

H o r v a t , "T h e R u l e o f A c c u m u l at i on in a P l a n n e d E c o n o m y , 2 / 1968. : 2 3 9 - 2 6 5 . N o t on Wa g e s an d E m p l o y m e n t in a L a b o u r S u r p l u s
T h e M anchester School, Mar ch E d i t i o n ,

Kykhs,

64

B. H o r v a t , Economy--' ,

1968. , 6 3 68 Geseil .

65.

B H o r v a t , -'Die pr odukt i ve A r b e i t in r!er s o z i a i i s t i s c h e n schaft-", Is te u r o o a V r is c h a ft , 2 1968- 9 8 - 1 0 7 h B Ho r v a t , S o c i j a l i s t i c k a r o b n a p i o i z v o d n j a

66.

Beograd,

10/1968., 1321-1330 67. Z . Mrkusi c, ;'N eka pitanja n a aiternativu : !'P iilag od jav anje deviznog
Ekonom ist,

k u r s a di r e k t n a k o n t r o l a " ' , SB Z Popov,

Zagreb,

1 2 / 1 9 6 7 . ,

8 9 102.

J?ekt p r o b l em! i z r a d e i n t e g r i s a n o g s i s t e m a d r u s t v e m h Zagreb, 2 , 1 9 6 8 . , 4 2 1 431.

r a c u n a - , >zkonovist, 69 3 Horvat,

--An I n t e g r a t e d S y s t e m o f S o c i a l A c c o u n t s fo r an E c o n o m y , The n eview of Incom e and 'Wealth J ' Conn., 1968

of the Y ug os la v T y p e New Haven, 70. S. S t e f a n o v i c ,

' S u d s k a p r a k s a o n a k n a d i s t e t e c ij i j e o s n o v n e s r e c a Beograd, 1 / 1 9 6 8 . , 9 29.

n a p o s l u * !, lo d / pravo, 71

2 . Mrkusi c, O. K o v a c , P. Pil xpi, !I U s i o v i i krifceriji za optiraalno u k lj u civ an je u med junar odnu podeiu rada l p ro izv o d n a o rije n tacij a J u g o s i a v i j e ',
Ekono-nska a n a iiz a ,

Beograd,

3 4 / 1 9 6 8 . 2 4 3 263

72.

Lj.M adzar, vredjivanja,

Kretanj e z a i i h i . kao in di kat or pr o m e n a e f i k a s n o s t i prir~.'<ono v s k a an aii za.

Beograd,

34 / 1 9 6 8 , 2 6 6 29 1.

73.

Z . Mr k u si c ,

" K a realni jem p n s t u p u p r o b l e m u k o n v e r t i b i l n o s t i 1, Beograd, 1 / 1 9 6 8 . , 37 54.

'{edjunarodni p ro b l& v i,

Vi

74

P . S ic h e r l , Paris,

"R e g i o n a l a s p e c t s o f Y u g o s l a v e c o n o m i c d e v e l o p m e n t 163 3.78

a n d P l a n n i n g , W uiridisciplinary Aspects of Regional develop vent, 1969.,

75

B. H o r v a t ,

''Prispev ok k zakiadanim teorie juh osio v ansk eho p o d n ik u -, B r a t i s l a v a , 8 / 1 9 6 8 . . . 7 8 9 8 0 8 .


G ie d is ta ,

Ekonomicky casopis. 76 Lj Madzar ,

- T r z i s t e i k u i t u r a 5',

Beograd,

12/1968.,

1627-1786 77. D a n ci k a N i k c i i c , P a v l e Si cherl , ' A S t r u c t u r a l A n a l y s i s o f E c o n o m i c D e v e l o p m e n t of Y u g o s l a v i a in t h e P e r i o d 1 9 5 2 1 9 6 2 " , C zechoslo vak Economic Papers 78, B Horvat, 3, P ra g u e , , 1967. . 97 116. ekonomsku

" A n a l i z a privrednih k retan j a i prijedlozi z a 1/ 1969. , 4 3 58.

poi i t i k u , Ekonomi si, 79 O. K o v a c ,


misao,

Koreni d e r i c i t a p l at n o g b i i a n s a J u g o s i a v i j e , : , Ekonomska

1 / 1 9 6 9 ., 9 3 118. :' S p o l j n a t r g o v i n a k a o iaktor u b r z a n j a ra s t a ! \ 223-247:tV a l u t n i p a i i t e t i p r i v r e d n i r a z v o j ' % Ekononi s t , Ekonom isr,

80.

O. K o v a c , 1 / 1 9 69

81.

Mr kus i c ,

1 / 1969 , 2 4 9 - 2 6 5 . 82 B Horvat , " I n t e g r i i a n o s t f ugoslo v e n s k e p ri vre de i sam oup ravno p la Eko n o n isi, 2/1969., 37 5-402,

m ranje 83.

O K o v a c , ' -' Osnovne k a r a k t e r i s t i k e r a z v i t k a s a v r e m e n e r o b n e p r o i z v od n j e i m e d j u n a r o d n e t r g o v i n s k e r a z m e n e . Van/skotrgovinsko poslovanie radnih orgam zacija // , F a k u l t e t e k o n . n a u k a , Z a g r e b , 1969 , i 329

84-

Sich eri, Ans-iiza. iisiiili ei6iii6iiox&z . Gcsnu s is p s n s . rs.zvij s n o sti


Ekonom ska anal; za,

r e p u b l i k a i p okr aj i na " ,
85 B. H o r v a t ,

1 2 / 1 9 6 9

Beograd,

5 2 8 .

T s n n i c ^ i p ro g res u ju g o s i a v i j i '',

t z x o n o T i s x a a n a h zQ,

12 / 1 9 6 9 , B e o g r a d , 86
M. Z i v k o v i e ,

29 57.

;iN e ki a sp e K t i p r o b i e n i a r a s p o d e i s dopunsi vi h s r e d s t a v a E k o n o n s k a a n a iiz a ,

n e r a z v i j enim p o d r u c j i m a 4-, 8 3 - 9 6. 87. S. P o p o v , liza.

1 2 / 1 9 6 9 . , B e o g r a d ,

A n a l i z a rashoda kuiturnih d e l a c n o s t i " ,

Ekonomska ana

1 -2 / 1 9 6 9 ., Beograd

Ji

vii

88.

L j . Ma d z a r , P r i v r e d n i s i s t e m i s u b i e k t i p r o s i r e n e r e p r o d u k c i j e ' - , Ekonomika preduzeco , 5/1969 , 310-3.5.

89

L j M a d z a r , M. O s t r a c a n i n i M, K o v a c e v l c , ' P r i v r e d n i r a z v o j J u g o s l a v i j e 1 9 4 7 1968., jugosiovenski preyled, oktobar 1959., B e o g r a d , 401-410. B Ivanovic, Je d n a m etoda za kratkorocna pred v id jan ja spoljnotrgoEkonomska anaiiza, 34 / 1 9 6 9 . , B e o g r a d , 197 204.

90

v i n s k i h t ok o v a - ' ', 91. B Ivanovic, 219-239. 92. Z Mr k u si c

-'-'Azustiranj e, i n t e r p o i a c i j a i e k s t r a p o i a c i j a s e z o n s ki h Ekonomska anaiiza, 3 4 / 1 9 6 9 , B e o g r a d ,

vremenskih serija-%

O k r i t e r i j u m i m a z a m e d j u n a r o d n u p o d e i u r a d a - , Me-

djunarodni problem , 93. Z Ma r ovi c ,

3/1969..

B e o g r a d , 9 22.

Grad I s i m u i a c i o n i m o d e l r a z v o j a g r a d s k i h n a s e l j a , 34 / 1 9 6 9 . , B e o g r a d 2 5 6 260.

Ekonomska an aiiz a , 94.

Z. P o p o v , " R e g i o n a l n a a n a i i z a f i n a n s i j s k i h a s p e k a t a r a z v o j a n e p r i v r edni h d e i a t n o s t i *, Ekononska anaiiza, 34 / 1 9 6 9 B e o g r a d , 2 7 5 288 M. B a z l e r Ma d z a r , viji , ''Regionalni a s p e k t p r i v r e d n i h c i k l u s a u J u g o s l a 34 / 1 9 6 9 . , B e o g r a d , 260 274.

95

Ekonomska anaiiza,

96.

B P e t r o v i c , Optimalno l s k o r i s c a v a n j e ra sp o lo z iv ih k a p a c i t e t a s a a s p e k t a m a k s i m i r a n j a d o h o t k a n a p r i m e r u j e d n o g p r e d u z e c a . ^/cono-nsfca a n a i i z a , 3 4 / 1 9 6 9 . , B e o g r a d , 2 8 9 300.

97

B . H o rv at ,

' !K a p i t a l n i k o e f i c i i e n i ; i , Z b o r n ik p r a v n o g f a k u i t e t a u br 3 4 / 1 9 6 9 . 37 138 2.

Z ag r e b u , 93. O Kovao,

:N e k i t e o r i j s k i a s p e k t t i z b o r a s p o i j n o t r g o v i n s k e l p r o i z Aedjuncrodni p r o b l em: , br 4 / 1 9 6 9 , 9 30

vodn e o r i ) e n t a c i j e99

L j . Ma d z a r , M. O s t i a c a n i n , i M. K o v a c e v i c . E c o n o m i c d e v e l o p m e n t : of Y u g o s l a v i a 19 4 7 - 1 9 68 ", Y u g o s l a v S u r v e y , br 1 / 1 9 7 0 , 2 3 - 4 2 . B. H o r v a t , 1/1970, " P l e d o a j e z a e f i k a s n i j i u n i v e r z i t e t 1e d i s t a , 7 br.

100

23-39 Mogucnosti i efekti stambene izg iad n je",


'ile d is t a ,

101 M

Kovacevic,

br. 1 / 1 9 7 0 , 4 1 - 5 5 .

viii

102 O K o v a c , clr M, S a m a r d z i j a , M Ostra<5anin, dr K. M i h a i i o v i c , dr. S. Suvar, S. B o l c i c , B. K r b a n j e v i c , dr D. M a r s e n i c , dr A V a c i c , " ' D m s i v e n o z n a c e n j e , s a d r z i n a i d c m a s a j p i a n i r a n j a u s a m o u p r a v n o j tr zisno] p n v re d i jie d is v c , br. 6 7 / 1 9 7 0 - 9 7 7 a 017 103 B H o r v a t , "C i j e n e p i o i z v c d n i e u J n g o s i a v i j i " , b r , i 2 / 1 9 7 0 , - 1 6 .
Eko n o m sk a a n a liz a ,

104. M. R a t k o v i c .

?T r o s k o v i o b r a z o y a n j a i n a c i o n a l n i dohodak*-', hi. 12 / 1 9 7 0 . 87 96.

Ekonomska anaiiza, 105 M B o g d a n o v i c , anai,za.

e,N e k i probiemi p r i p r e m e p o d a t a k a !, Ekonomska

br. i - 2 / 1970 . 9 8 - 1 0 0 " K r e r a n j e p n v r e d n o g r a z v c j a u s v e t u r, Ekonomska ana , 101-112.

106 Z. P o p o v ,
iiza, 107 B

br. 1 - 2 / 1 9 7 0

Marendic i D. S t a n i s i c , " Z a s c c i j a l n o p r a v e d n i j i s i s t e m p e n z i j s br. 8 - 9 / . 1 9 7 0 . , 1 1 2 1 - 1 1 3 8 .

k o g os i g u r an ja " , Giedisro, 108 D Bejakovic ta l I n v e s t m e n t br, 3/1970.. 1 -7

T h e S ha r e o f T r a n s p o r t a n a C o m m u n i c a t i o n s in T o Journal of Transport Econom ics and P o lic y , .

109. O K o v a c , G iedista, 110 3 Horvat,

!!J u g o s i a v i j a i s v e t s k a pri vreda u t e h n o l o s k o j r e v o l u ciji br. 10/1970 , 1365-137 2

" A n a i i z a n n v r e d n e s i t u a c i j e i p r e d l o g p r o g r a m a z a ak br. 11-12/1970. , 469-498-

c iju " , Pregied,

111

O Kovac.

- ' ' Pl a t no b i l a n s n a p o i i t i k a u s r e d n j o x o c n o m p i a n u ; , E k o br 8 /1 970 9 , 29 539.

nomski preaied,

112. D S t a n i s i c i 3 Mareudic, ^Urvrdjivai ije p e n z i j s k i b k o e f i c i j e n a ra ;p ro cen aca;. u ski adu s ras p od el o m p r e m a r a d u ; So d i a l no p o iitik a , Beograd br 9-10/1970. 34-39.

113. M. J o v i c i c,

''Priraena H o u t h a k k s r T a y l o r m o d e l a u a n a l i z i j u g o s l o 3 4 / 1 9 7 0 , 207 222.

v e n s k o g u v o z a , E k o n o n s k a a n a iiz a , br.

114. s. P o p o v ; M e d j u z a v i s n o st k retan j a p r o d a k t i v n o s t i r a d a i c e n a u in d u s t r i j i J u g o s l a v i j e : \ Ekonomska analiza. br. 3 / 1970 , 2 23 4 239 115 M Bogdanovic 1970., 2 4 0 - 2 5 1 116 M K o v a c e v i c . " Z a v i s n o s t s ekt ora j u g o s i o v e n s k e pr i v r e d e o d s p o l j n e trgovine-' Ekonom ski pregl ed, 1 970. , XXI, 8 9, 508 528. " F a k t o r s k a a n a l i z a " , Ekonom ska a n a iiz a , br. 3 4 /

ix

117.

Z . Mrkugi c, ;L a v e n i r d e s r e l a t i o n s e c o n o m i a u e s e nt r e l a Y o u g o s l a v i e et 1 a C o m m u n a u t e - e c o n o m i q u e e u : o p e e n n e , -.nseignement complementaire, 'lo u veiie Serfs - 4, P a s c 2, 1970. , 1 19 1 25. I n s t i t u t e d ' E t u d e s E u r o p e e n n e s , U n i v e r s i t e L i b r e de B r u x e l l e s , 1 1 9 - 1 25.

118

B- H o r v a t ,

Ma r x o v a a n a l i z a promi e n a u c e h m ckom i v r i j e d n o s n o m Ekonom ska anaiiza, br. 12 / 1 9 7 1 . , 2429.

sastavu k a p i t a l a " , 119.

L j . Madzar , E k o n o m s k e i u n k c i j e f a d e r a c i j e , Ekonomska analiza, br. 1 - 2 / 1 9 7i-, 5 1-61 .

120.

B . I v a n o v i c , I n p u t O u t p u t R e g r e s s i o n for a Gi v e n S e t o f C o u n t r i e s " , Ekonomska anaii za, br. 12 / 1 9 7 1 . 7 3 75

121.

M. K o v a c e v i c , " F o k u s a i k o n s t r u k c i j e m o d e i a l i n e a r n o g p r o g r a m i r a n j a n a b a z i i n p u t o u t p u t k o e f i c i j e n t a " , Ekonomska an aliz a , br. 1 - 2 / 1 9 7 1- , 8 3 - 8 8 .


j

122.

B. H o r v a t , N a c i o n a i i z a m i n a c i j a ' - , grad, 7 7 0 - 7 8 9 .

ie d is ta , b r

5 6 / 1 9 7 1 . , B e o

123.

3 . Hor vat , ' ' Y u g o sl a v E c o n o m i c P o i i c y in t h e P o s t - W a r P e r i o d : P r o b l e m s , I d e a s . I n s t i t u t i o n a l D e v e l o p m e n t s " , The American Eco nomic Review, J u n e 1971, No . 3, P a r t 2, 69 169,

124.

Z. Mrkusic. N e k a p i t a n j a p r i s r u p a s p o l jn o ekonom skoj p o l i t i c i Jug o s l a v i j e , Aedjunarodni problem!, br. 2 / 1 9 7 1 . , 2 5 40. O. K o v a c , S p o l j n o e k o n o m s k a r a v n o t e g a i p l a t n o b i i a n s n a p o l i t i k a Jugoslavij e ' A e d j u n a r o d n i problemi, br. 3 / 1 9 7 1 . , 9 35. S. S t a j i c , An I n t e r n a t i o n a l C o m p a r i s o n o f Y u g o s l a v - N a t i on a l P r o d u c t 1*, Ekonomska anaiiza, br. 34 / 1 9 7 1 . , 2 0 5 249.

125.

126.

127

M . Z i v k o v i c , P rim en a t i a n zit i v n i h m a t r i c a u p r e d v i d j a n j u po r a s t a d r u s t v e n o g p r o i z v o d a J u g o s l a v i j e -', Ekononska analiza, br. 3 4 / 1971. , 2 2 0 - 2 3 3 .

12S.

Z. Mrkugi c, " N e k i p r o b l e m s p e c i j a l i z a c i j e s a g l e d i g t a uvozs , E k o n o m s k a a n a l i z a , br. .34 / 7 9 7 7 - , 2 5 0 262.

* Rasprodano

la p o flH a 6 n 6 n n o T e K a C p 6 n je

y& 4537
MARXOVA ANALIZA PROMJENA U TEHNICKOM I VRIJEDNOSNOM SASTAVU KAPITALA

BRANKO HORVAT

S E P A

R A T

118

I N STITUT E K O N O M S K IH N A U KA

INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA Dr 2. MRKU51C, direktor, dekan Poslediplomske skole I staresina Odeljenja za finansije / spoljnu trgovinu Dr B. HORVAT, staresina Odeljenja za privredni sistem Dr N. MILEUSNIC, staresina Odeljenja za ekonomiku preduzeca I operaciona istrazivanja S. STAJlC. staresina Odeljenja za privredni rast i ekonomska merenja

Institut ekonomskih nauka razvio se iz lstrazivackog odeljenja Saveznog zavoda za privredno planiranje, koje j'e bilo osnovano 1958. godine. Osnovni zadatak Instituta je da proucava teoriju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inostranstvu, da vrsi teorijska i primenjena istrazivanja jugoslovenskog privrednog sistema, da radi na usavrsavanju metodologije privrednog planiranja i podstice usvajanje i primenjivanje savremenih metoda ekonomske analize i razvoja nove ekonometrijske i druge analiticke metode. Institut izvodi nastavu 1 1 stepena iz oblasti ekonomskih i organizacionih 1 nauka. Radi resavanja konkretnih problema u privrednim preduzecima Institut ima svoj Centar za organizaciju i privredni razvoj preduzeca. U Institutu takode postoji i Elektronski racunski centar u kome se resavaju slozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi numericki problemi. Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siroj javnosti, Institut es bavi i izdavackom delatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskih dela. Institut ucestvuje u izdavanju casopisa Ekonomska analiza.

MARXOVA ANALIZA PROMJENA U TEHNICKOM I VRIJEDNOSNOM SASTAVU KAPITALA


BRANKO HORVAT,

INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA, Beograd, 1971.

"Marxova analiza promjena u tehnickom i vrijednosnom sastavu kapita la " , Ekonomska analiza, 1 2/1971.. Beograd

Izdaje:

Institut ekonomskih nauka, Beograd, Zmaj Jovina 12

MARXOVA ANALIZA PROMJENA U TEHNICKOM I VRIJEDNOSNOM SASTAVU KAPITALA

Branko HORVAT*)
Tehnoloski progres m ijenja proizvodnu funkciju. TP u uzem smislu povecava produktivnost upotrebljenih resursa zato se i zove progres a ne prosto prom jena. U prom jenam a proizvodnih funkcija nastojim o otkriti odredene pravilnosti, narocito u pogledu kom binacija faktora proizvodnje i njihovih cijena. Jos je Marx uocio znacenje cinjenice je on nazvao tehnickim sastavom kapitala (K predstavlja m asu sredstava tj. vrijednost sredstava u stalnim cijenama, a moze pored osnovnih sredstava ukljuciti i zalihe). U tom smislu tehnoloski progres bio je kapitalno potrosan i radno stedan. Marx je takoder vjerovao da tehno loski progres povecava i vrijednosni (organski) sastav kapitala koji se moze dettnirati altem ativno: W = ----i

c v

K wR

ili

0)2

-----------

c v

aK T wR

(1)

gdje je c konstantni, a v varijabilni kapital u Marxovoj notaciji, a je stopa amortizacije, T su troskovi proizvodnje. Marxov. c moze se tumaciti kao angazirani (K) ili utroseni (aK T) konstantni kapital, kod cega se ovaj potonji sastoji od amortizacije i troskova proizvodnje.1) Ukoliko se pretpostavi jedinicni o brt kapitala kao sto je to uradio Marx obje definicije se poklapaju. Medutim, ta pretpostavka implicira razlicit period obracuna za svako poduzece, kao i nerealistican nacin isplate nadnica, tako da je za svrhe makroekonomske analize prikladnija prva definicija, pa cemo se nje i drzati. Ako se pretpostavi da se cijene roba ne m ijenjaju, onda ista nadnica w predstavlja neprom jenjenu masu sredstava za zivot, a porast K im a znacenje porasta mase sredstava za proizvodnju. Bez pretpostavke o valorizaciji roba u stalnim cijenam a ne bismo mogli utvrditi kretanje realne najamnine, koja je mjerodavna za vrijednost radne snage; pad w mogao bi znaciti i pad i porast cijena
*) Autor je naucni savjetnik u In stitu tu ekonom skih nauka i honorarni profesor LjubIjanske univerze. l) N. Cobeljid pokazuje za5to je t02 neprikladan za analizu rasta i tehnoIoSkog progresa (Povodom Bajtove definicije organskog sastava sredstava, Ekonomist, 3/1961., 42126).

24

EKONOMSKA ANALIZA

radne snage m jerene robam a potrebnim za njenu reprodukciju, a tehnicki sastav kapitala bilo bi u principu nemoguce izraziti. Uz pretpostavku da se produktivnost rada u prvom i drugom odjeljku podjednako povecava, vrijednosni sastav kao om jer ostaje invarijantan na zam jenu stvam ih cijena stalnim cijenama, je r nom inalna nadnica treba da se sm anji u istom om jeru u kom je pojeftinio (konstantni kapital. Marx je sm atrao da je povecanje vrijednosnog sastava kapitala nuzna posljedica povecanja tehnickog sastava.2) No to je nonsequitur. Jedan tip prom jena u tehnickom sastavu na prim jer povecanje teh nickog sastava spojiv je s m a kakvim prom jenam a u vrijednosnom K sastavu. Ovaj potonji pored ovisi i o prom jenam a cijena radne snage, R tj. nadnice w, kao i cijena osnovnih sredstava. Marx je vjerovao da ce pritisak rezervne arm ije rada onemoguciti neki znacajniji porast nadK c nice, u kom slucaju p o ra st dovodi neizbezno do p o rasta . Medutim, R v Marx je takoder vjerovao da postoji tendencija pada profitne stope, koju on definira kao

{i = ----- , ali
c + v

koju bi u skladu sa definicijom teh-

nickog i vrijednosnog sastava3) trebalo definirati kao jj. = ( kod c cega se c i opet moze dvostruko interpretirati: kao stok ili kao tok; prva interpretacija ima vise ekonomskog smisla). Uzmimo radi jednostavnosti da profitna stopa i nadnice ostaju priblizno konstantni. Buduci da se finalni proizvod privrede raspada na dobit i platni fond

Y =nK

+ w

(2)

a se po pretpostavci (i u skladu sa empirijskim zapazanjima) poR vecava, to (uz danu radnu snagu) citavo povecanje proizvodnje dolazi

danju mase rada u odnosu prema masi sredstava za proizvodnju koja sredstva ta masa rada pokrece . . . Ova prom jena u tehniikom sastavu kapitala, uvecavanje mase sredstava za proizvod nju prema masi radne snage koja im daie zivota, odrazava se u njegovom sastavu vrijednosti, u ttvecanju postojanog sastavnog dijela kapital vrijednosti na racttn njenog promenljivog sastavnog dijela . . . Ovaj zakon rastudeg uvecavanja postojanog dijela kapitala, u odnosu prem a prom jenljivom, potvrcLuje se na svakom koraku . . . uporednim proucavanjem robnih cijena . . . (podvukao Marx, kapital I, K ultura, Zagreb, 1947., str. 55152).
3) U svesku I Marx definira tehnicki sastav razm jerom koji vlada izinedu m ase upotrebljavanili sredstava za proizvodnju i koliiine rada koja se za njihovo upotrebljavanje zahtijeva; a vrijednosni sastav odreduje razm jerom u kojem se kapital dijeli n a postojani kapital, odnosoo vrijednost sredstava za proizvodnju, i na prom jenljivi kapital, odnosno vrijednost .radne snage, cjelokupnu vrijednost najam nina {Kapital I, K ultura, 1947., str. 541). Te dvije definicije su konzistentne i ja cu ih koristiti. No u svesku I I I vrijednosni sastav definira se kao odnos c + v cjetokupnog i promjenljivog kapitala, ------ (Kapital I II , K ultura, Zagreb, 1948., str. 24, 28, 43). v c + v Ova nekonzistentnost nem a an alitiik ih posljedica je r se razlom ak moze pisati i ovako -------- = c v = ----- -f 1, a konstanta 1 ne m ijenja rezultate analize. U m ark sistiik o j literaluri nalaze sc i v druge definicije. Tako se Sweezy-u cini da je najprikladniji om jer izmedu konstanlnog kapi tala i ukupnog kapitala (P. Sweezy, Teorija kapitalistickog razvitka, N aprijed, Zagreb, 1959., c str. 78), to jest -------- . c + v

2 ) . . . uvecanje opsega sredstava za proizvodnju, naspram radne snage koja ini jc pripojena, izraiava porast proizvoanosti rada . Vvecanje ove poslednje ispoljava se dakle u opa-

MARX OVA ANALIZA TEHNICKOG PROGRESA


samo od

25
Ukoliko ne bi

akumiiliranja kapitala priblizno iste efikasnosti.

bilo tehnoloskog progresa, povecanje tehnickog sastava moralo bi zbog R opadajucih prinosa sm anjiti m arginalnu efikasnost kapitala, a s njom, u uslovima konkurencije, i u; a i to tek nakon sto su iscrpljene rezerve radne snage. Proizlazi da je u Marxovom zakljucivanju bio impliciran jedan veoma specijalan slucaj tehnoloskog progresa koji je uz institudibnalno fiksirano w podizao efikasnost kapitala tacno toliko da se kompenzira efekat supstitucije rada kapitalom. Ocigledno je da nema nikakve nuzde da dode do bas takvog, a ne nekog drugog tipa tehnickog pro gresa. Ono sto se u Marxovo vrijeme stvam o desavalo, mozemo opisati ovako. Profitna stopa (it) se smanjivala, ili b ar nije rasla, nadnica (w) se povecavala, tehnicki sastav kapitala /

ttK \ ( ------1 ostajala je priblizno konstantna. Iz ovog posljednjeg w R/ slijedi da su iiadnice rasle u odnosu na profite istim tempom kojim se w K povecavala kapitalna oprem ljenost rada,----- = b ------, gdje je b = 1 u T C R slucaju da je stopa viska vrijednosti p. = 100%. Vrijednosni sastav kapitala mozemo sada ovako izraziti

\R I

se povisavao, a stopa viska

1
(3)

u = -------- = -------- = ----w R bn K biz

odakle proizlazi: (a) vrijednosni sastav kapitala ostaje neprom jenjen ukoliko se ne m ijenja profitna stopa i (b) vrijednosni sastav se povecava ukoliko se profitna stopa sm anjuje. Ovo potonje predstavlja Marxov slucaj. Nakon Prvog svjetskog ra ta imamo, m edutim, drugacija kretanja. Kapitalni koeficijent j se smanjuje, ucesce licnih dohodaka u pro-

/ wR\ izvodu / jse povecava. Vrijednosni sastav kapitala mozemo izraziti kao om jer kapitalnog koeficijenta i ucesca licnih dohodaka

wR

w R /Y

K
(4)

Kako se brojnik sm anjuje a nazivnik povecava, to onda proizlazi da se vrijednosni sastav kapitala snizava. Marxov slucaj dobivamo kad uzmemo u obzir da nazivnik ostaje konstantan, a brojnik (kapitalni koeficijent) se povecava. Prema tome u XIX vijeku tehnoloski progres dovodio je do po\dsavanja vrijednosnog saslava kapitala, u XX vijeku do snizavanja.

26

EKONOMSKA ANALIZA

Od interesa je jos nekoliko napomena. Vrijednosni sastav kapitala moze se izraziti kao om jer stope viska vrijednosti fj, = ----- = --------

m v

-itK i profitne stope -4)it wR


it K i n

= -----

m c

C = -------- = -------- ------------- -----O wR wR it -re

(5)

Ukoliko bi bilo tacno da se vrijednosni sastav povecava, onda bi nz istu stopu viska vrijednosti profitna stopa m orala padati. Vec je napomenuto da je Marx izveo taj zakljucak i form ulirao ga u zakonu tendencijskog padanja profitne stope.5) On je smatrao, ocigledno ne vodeci dovoljno racuna o razlici izmedu fizicke mase roba i njihove vrijednosti, da iz vece mase sredstava za proizvodnju na jednog radnika slijedi i veca vrijednost sredstava za proizvodnju na dinar platnog fonda (tj. vise opredmecenih radnik-dana na jedan radnik-dan zivog rada) pa da iz sm anjenja ------ slijedi i sm anjenje viska vrijednosti (koji je funkcija b roja radK. nika) u odnosu na kapital to jest sm anjenje profitne stope.fi) U okviru ovog rezoniranja stopa viska vrijednosti pojavljuje se kao konstantna, bilo da se radi o pretpostavci bilo o zakljucku. Medutim, ako institucionalni okviri drze nadnicu na egzistencijskom minimwnu, a produktivnost rada raste zbog tehnickog progresa, onda nuzno i stopa viska vrijednosti mora rasti, a tada i uz rastuci vrijednosni sastav profitna stopa moze cak rasti. Marx nije previdio ovakvu meduuslovljenost. On dozvoljava mogucnost porasta realne nadnice. Medutim, on pretpostavlja, a da pretpostavku ne ob^azlaze, da nadnica ne raste nikad u razm jeru s proizvodnoscu rada ( Kapital I, str. 533). Zbog toga se vrijednosni sastav pove cava doduse sporije od tehnickog, ali se ipak povecava.7) V jerujuci da
C + V

4) Isti rezultat dobiva se i uz altem ativne definicije vrijednosnog sastava to* = -------- , stope v m m c + v c + v m n* viska vrijednosti [i* = ----- i profitne stope = -------- , co* = -------- -------- ----- = ----v c + v v m v u * s) . . . ovo postepeno rasten je postojanog kapitala u odnosu prem a prom enljivom nuzno niora im ati za rezultat postepeno padanje opce profitne stope p ri neprom ijenjenoj stopi viska vrijednosti (podvukao Marx) . . . M edutim se, kao zakon kapitalistickog nacina proizvodnje, pokazalo da s njegovim razvijanjem nastupa relativno opadanje prom jenjljvog kapitala u odnosu preraa postojanom a (Kapital ill, K ultura, Zagreb, 1948., s tr. 178). 6) Poto m asa prim ijenjenog zivog rad a stalno opada u odnosu prem a masi opredm ecenog rad a koji on pokrece, prem a proizvoctno utro5enim sredstvim a za proizvodnju, to i onaj dio tog iivog rad a koji je neplacen, koji se opredm ecuje u viSku vrijednosti, m ora biti stalno sve m anji u odnosu prem a opsegu vrijednosti cjelokupnog prim ijenjenog kapitala. A ovaj odnos m ase viska vrijed nosti prem a vrijednosti cjelokupnog prim ijenjenog kapitala sacinjava p rofitnu stopu, i stoga ova m ora stalno padati. {Kapital 111, s tr. 179). Relativno opadanje prom jenljivog i uvedavanje postojanog kapitala, m ada oba dijela apsolutno rastu , j e s t . . . sam o drukciji izraz za uvecanu proizvodnost rada (ibid. s tr. 182). Profitna stopa ne pada zato to se radnik m anje eksploatira, nego zato to se u odnosu prem a prim jenjenom kapitalu upotrebljava uopce m anje rada (ibid. str. 210). 7) Ali opadanje prom jenljivog dijela kapitala prem a postojanom e . . . pokazuje sam o priblizno promjenu izvrsenu it sastavu njegovih matenjalnih sastavnih dijelova . . . Razlog je naprosto u tom e 3to rastuca proizvodnost rad a ne sam o da uvecava opseg sredstava za rad koja rad tro si, nego im i snizava vrijednost u odnosu prem a opsegu . . . Stoga se razlika izmedu postojanog i promjcnljivog dijela kapitala mnogo m anje uvedava nego razlika izm edu mase sredstava

MARXOVA ANALIZA TEHNICKOG PROGRESA

27

profitna stopa ima tendenciju pada, Marx ucjcava nekoliko nzroka sa suprotnim djelovanjem uslijed cega se padanje profitne stope ublalava. To je prije svega povisenje stepena eksploatacije rada (stope viska vrijednosti); to povisenje po Marxovom m isljenju ne kompenzira porast vrijednosti konstantnog kapitala.8) Zatim je to obaranje nadnice ispod njene vrijednosti, sto po Marxovom m isljenju nema nikakva posla s opcom analizom kapitala, ali predstavlja jedan od najznacajnijih uzroka koji zadrzavaju tendenciju profitne stope da pada. Treci vazniji uzrok trebalo bi da bude pojeftinjavanje elem enata postojanog kapitala, no to je opet neprecizno receno je r nije specificirano sta se desava s nadnicom ili viskom vrijednosti. Zanimljivo je da je jedan Marxov analiticki instrum ent, stopa viska .. , m -kK vnjednosti (j, = ----- = ------ , nasao siroku pnm jenu u suvremenoj v wR analizi tehnickog progresa gdje se om jer viska vrijednosti i varijabilnog kapitala tretira kao om jer ucesca kapitala i rada u proizvodu. U uslovima perfektne konkurencije ta ucesca jednaka su um noscima marginalne produktivnosti i kolicina faktora. Procjene narodnog dohotka pokazuju da su ta ucesca ostala priblizno konstantna (uz ciklicke oscilacije) u XIX stoljecu, sto uz padajuce n dovodi do porasta vrijednosnog sastava kapitala, sto smo vec utvrdili. Sad bismo jos mogli dodati da statisticki podaci pokazuju kako je uz pretpostavku da se citav dohodak poduzetnika ukljuci u visak vrijednosti u Marxovo vrijem e u Engleskoj stopa viska vrijednosti bila ne samo konstantna, vec je iznosila oko n = 100%, sto je vrijednost koju je Marx obicno koristio u svojim prim jerim a. U vezi s interpretacijom Marxove analize tehnoloskog progresa koja ga je dovela do form uliranja zakona porasta vrijednosnog sastava kapitala i zakona tendencijskog padanja profitne stope moze se konstatirati slijedece. Iz usputnih Marxovih napomena fproizlazi d a je on studirao privrede u kojim a je pocetna industrijalizacija dovela do zamjene rucnog rada m asinama i povecanja udjela konstantnog kapitala u cijeni roba. S porastom fiksnog kapitala raniji veliki profiti poceli su se relativno smanjivati. Industrijalizacija je dovela do masovnog exodusa radne snage sa sela i velike nezaposlenosti koja je kocila porast nadnica. Ta slika odgovara onome sto znamo i o suvrememm nerazvijenim privredama koje se pocinju industrijalizirati. U tim uslovima pretpostavka konstantne stope viska vrijednosti koju Marx ne obrazlaze, ali smo utvrdili kao em pirijsku konstantu cije zadovoljavajuce rjesenje jos nije

72l proizvodniu u koju se preobraca postojani kapital i m ase radne snage u koju se preobraca prom jenljivi kapital (podvukao Marx; Kapital I, s tr. 55253). Z akljucivanje u ovom odlom ku je r.eprecizuo, je r se n ista ne kaze o k retan ju realne nadnice. Ukoliko bi vrijednosna nadnica ostala ista, onda b i se (uz pretpostavku iste produktivnosti u oba odeljka) realna nadnica povecala u istom om jeru u kom i m asa kapitala te bi vrijednosni sastav ostao neprom jenjen. Stoga odlom ak ocigledno im plicira (nedokazanu) pretpostavku da se realna nadnica povecava sporije od produktivnosti rada. 8) Inae smo vec dokazali i u tom e je prava tajn a tendencijskog padanja profitne stope da postupci za proizvodenje relativnog viska vrijednosti uglavnom izlaze na ovo: s jedne strane, pretvoriti od neke dane niase rada Sto je vise moguce u visak vrijednosti, a s druge strane, upotreoiti uopce sto je mogude m anje rada u odnosu prem a predujm ljenom kapitalu; tako da isti razlozi koji d o p ustaju da se podigne stepen eksploatacije rada, ne dopustaju da sc s istim cjelokupnim kapitalom eksploatira isto onoliko rada koliko prije {Kapital III, str.

28

EKONOMSKA ANALIZA

dano9) konzistentna je s opadajucom profitnom stopom i rastucim vrijednosnim sastavom, kako to proizlazi iz izraza (5). Ukoliko su empirijske cinjenice tacno uocene a cini se da jesu Marx je onda opisao jedan specijalni tip kapitalno potrosnog tehnoloskog progresa. No to nije jedini moguci tip, a zakoni koje je Marx pokusao izvesti ne slijede nuzno iz pocetne konstatacije o rastucem t^hnickom sastavu kapitala.io) Ispitivanje Marxove analizs indicirano je m akar da je ta analiza izvrsena prije jednog stoljeca bitne probleme suvremenog teorijskog istrazivanja tehnoloskog progresa. Em pirijska je cinjenica da se kapitalna oprem ljenost rada Marxov tehnicki sastav povecava. No ta je cinjenica nedovoljna za plodno istrazivanje tehnickog progresa. .Pored toga dva razlicita tipa prom jena u kom binacijama faktora proizvodnje jedan se odnosi na prom jenu tehnologije (dakle na TP), a drugi na supstituciju uslijed prom jene relativnih cijena, sto je opet rezultat diferencijalne oskudice faktora ne mogu se ekonom etrijski direktno odrediti. Da bi se efekti tehnoloskog progresa i supstitucije mogli razdvojiti, potrebno je na odredenoj teorijskoj osnovi konstruirati proizvodne funkcije (a i tada identificiranje cesto nije moguce) s odredenim tipovima TP. Pokazalo se korisnim da se za tu svrhu tehnoloski progres klasificira lcao neutralan, kapitalno potrosni i kapitalno stedni. U Jiteraturi su dosada obradena tri razlicita tipa neutralnog TP koji se prem a njihovim autorim a nazivaju Hicksova, Harrodova i Solowljeva neutralnost. U upravo izvrsenom ispitivanju Marxovog pristupa implicitno je sadrzan i cetvrti tip koji cu nazvati Marxovom neutralnosti. ^(-Rad-prim ljen-m arta 1-970.)

MARXS ANALYSIS OF CHANGES IN THE TECHNICAL AND VALUE COMPOSITION OF CAPITAL by Branko HORVAT S u m m ary The definitions used are , . . . , /K technical, composition k =^----R // value (organic) composition w = ------wR rate of surplus value [x =
-----

wR

fl) M. K alecki, npr., objasnjava stabilno ucesce nadnica u domacem narodnom doholku u Engleskoj (19111935) i SAD (19191934) kom penzirajudim prom jenam a u rastucem stu p n ju monopola i padajucim cijenam a sirovina u odnosu na troskove nadnica (The D istribution of N ational Income, A.E.A., Readings in the Theory of Incom e D istribution). io) Iz te su konstatacije m nogi m arxisti kasnije izveli a neki to rade i danas jos jedan pogresan zakon, naim e onaj o brzem razvoju odjeljka I (proiz\rodnja sredstava za proiz> rodnju) od odjeljka I I (proizvodnja predm eta potrosnje). Vidi n p r. M. Korac i T. Vlaskalic, 05ioit politicke ekonomije (Rad, Beograd) i R. Stojanovic, Teorija prtvrednog razvoja n sociji'Jizmu (Naucna Imjiga, Beograd).

MARXOVA ANALIZA TEHNICKOG PROGRESA

29

In the current usage technical composition is frequently denoted as capi tal intensity and the rate of surplus value represents p ie ratio of the shares of capital and labour in national income. It is ejzsily seen that the organic composition of capital is equal to the ratio,of the capital coef ficient and the share of labour in national income,/ w R/y / Since Marx assumes that the share of wages does not rise (is. = const.), his thesis about increasing organic composition of capital implies an assumption about an increasing capital coefficient. From the definition of w it follows also %K 1 a w R it it
to = ----------------

Kfy

that the rate of profit (it) should be falling if w increases. Statistical data show that wR has been approximately constant or rising, while the capital coefficient was increasing in the X IX th cen tury and was decreasing in the X X th century. Thus the Marxian model seems applicable to his own time but has no general validity. The case w = const, may be defined as Marx neutral technological progress. It is immediately obvious that Marxs neutrality is identical to Harrod's neutrality. Thus Marx may be considered as one of the forerunners of the modern analysis of technological progress.

EKONOMSKA INTERPRETACIJA METODE DEKOMPOZICIJE LINEARNOG PROGRAMA

Mijo SEKULIC*)
I. UVOD Prim jena m etode dekompozicije linearnog program iranja od posebnog je interesa za decentrilizirane ekonomske sisteme sastavljene od veceg broja sam ostalnih parcijalnih sistema koji su preko utroska odredenih zajednickih resursa povezani u siri slozeni sistem. U takvom slozenom sistemu mogu se metodom dekompozicije na decentralizirani nacin alocirati zajednicki ograniceni resursi na pojedine parcijalne si stem e tako da se osigura postizanje maksimalnog ekonomskog efekta za slozeni sistem kao cjelinu. Nas je cilj da dademo ekonomsku interpretaciju m etode dekompozicije sa gledista ove njene prakticne prim jene.1) U strukturi slozenog sistema svaki parcijalni sistem predstavlja samostalnu organizaciono-ekonomsku cjelinu sa svojom specificnom ekonomsko-tehnoloskom strukturom , sa svojim aktivnostim a i specificnim organicenjima u n u tar kojih nastoji m aksim izirati svoju funkciju cilja. U isto vrijeme svi parcijalni sistemi trose takoder za realizaciju svojih aktivnosti odredeni broj zajednickih ogranicenih resursa. Utrosak zajed nickih resursa povezuje sve parcijalne sisteme u jedan slozeni sistem. U konkretnim slucajevima i rezultati aktivnosti jednih parcijalnih sistema mogu predstavljati utroske drugih parcijalnih sistema, pa i oni ulaze u sklop zajednickih resursa. Isto tako, svi parcijalni sistemi ili odredeni njihov broj mogu biti podvrgnuti i drugim vrstam a zajednifckih ogranicenja, sto sve uvjetuje njihovu m edusobnu zavisnost. Cilj je optim alne alokacije zajednickih resursa na pojedine parci jalne sisteme da se postigne maksimalni ekonomski efekt za slozem sistem kao cjelinu. Time se u datim uvjetim a strukture slozenog sistema osigurava najefikasnije koriscenje raspolozivih zajednickih resursa. Uz pretpostavku lineam osti funkcije cilja i sistema ogranicenja to je tipican problem lineam og program iranja. Skup ogranicenja lineam og program a se u tom slucaju sastoji od zajednickih ogranicenja i specificnih ogranicenja za svaki parcijalni sistem.
*) Autor je nauCni savjelnik u Ekonom skom in stitu tu Zagreb. T7lozena in terp retacija odnosi se na m etodu dekompozicije DantzigWolfe. SaZeti pregled razliditih m etoda dekom pozicije moze se nadi u S .T . Tan Beitrage zur Dekom position iinearen P rogram m ers, Untem eHm eusrorscbuiig, Band 10, 1966, Heft 3, 4.

1ZDANJA INSTITUTA EKONOMSKIH NAUKA

Zmaj Jo v in a 12

S e p a r a t i 1. V. Trickovic, Isp itiv an je strukture i elasticnosti traznje'*, Econo mist, 3 -4 /1 9 5 7 ., 238-269.* 2. B. Horvat, "T h e Depreciation Multiplier and a Generalised Theory of Fixed C apital C o s ts '1, The Manchester School, May, 1958., 136-159. 3. B. Horvat, "T h e Optimum Bate of Investment**, T he Economic Journal, December 1958., 748 767. 4. V. Trickovic, "Stiuktume promene u licnoj potrosnji**, Economist, 3/1960. , 427-458. 5. B. Horvat and V. Raskovic, Workers Management in Yugoslavia: A. Comment'*, T h e Journal o f P o lit ic a l Economy, April 1959., 194-198.* 6. B. Horvat, Drei Definitionen des Sozialpiodukts , Konjukturpolitik, E rs te s t Heft, I960.. 27-40.* 7. B. Horvat, A Restatem ent of a Simple Planning Model with some Examples from Yugoslav Economy**, Sankhya, Series B ., Vol. 23. P arts 1 , 2, 3, 29-48. 8. B. Horvat, " The C haracteristics of Yugoslav Economic Developm'ent**, Socialist Thought and Practice, 1/1961.,' 115.* 9. B. Horvat, "C aracteristiq u es du developpment de l economie Yougoslave*2, Questions acfb elles du socialisme, 60/1961., 85105.* 10. B . Horvat, ' =The Conceptual Background of Social Product**, Inco me and Wealth, S eries IX (1961), 234-252. 11. B. Horvat, "R adna vrijednost proizvodnje jugoslavenske poljoprivrede i industrije*', Ekonomist, 4/1961., 512 523.

12. B. Horvat, Raspodjelaprem a radu medju kolektivim a", Naga.stvarnost, 1/1962., 52-6613. B. Ivanovic, "Prim ena metode I odstupanja u problemimaodredjivanja stepena ekonomske razvijenosti". Statisticka .revija .2/1967., 125 154, 1 2/1959., 26 42, 1/1962., 1 14, Ekonomist, 1/1961., 182-205. 14. B. Horvat, Metodological Problems in Long Term Economic Deve lopment Programming**, Industrialization and Productivity, UN, Bulletin, 5/1962., 37-51. 15. B. Horvat, Ekonomska nauka i narodna privreda", N aa stvamost, 7 -8 /1 9 6 2 ., 48-67.* 16. B. Ivanovic, "T h e estimation of the two dimensional distributions of a statistica l set, based on the marginal distribution of its s tra ta " , StatisticaNeerlandica, 1/1963., 13 23. * 17. B. Horvat, "N aftn i kartel u predratnoj Ju g o slay iji , Ekonomski anali, 12-13 (1962), 205-222.* 18. B. Savic, Problemi regionalne licne potrosnjeu Jugoslaviji*', Ekonomski anali, 12 (1962), 97 13 116.* 19. D. Nikolic, IeKonstrukcija jednog ekono metrijskog modela za razvoj in d u strije", Ekonomi st, 2/1963., 388 419.* 20. M. Zivkovic, "Matematika u sovjetskoj ekonom iji", Nasa stvarnost, 7 -8 /1 9 6 3 ., 126-135. 21. 22. 23. V. Trickovic, Licna potrosnja kao kriterij proizvodne politike", Ekonomist, 1 2/1958. V.Trickovic, Tendencije potrosnje hrane u svetlosti savremenih izu cavanja", Ekonomist, 1/1960., 41 71. V. Matejic, Sugtina i metode operacionih istraziv an ja , Statisticka rev ija , 1/1963., 1-18.

24. B. Horvat, Quelques asp ects de la planification economique nationale , Les Annales de I economie collective, 2 3/1963. 25. B. Savic. "Nivo ishrane seoskog stanovnistva Srbije po poljopiivrednim rejonima1', H rana./ ishrano, IV, 1963'. 26. B. Horvat, Metodoloski problemi dugoiocnog programiranja privred nog razvoj a , Ekonomski pregled, 10 11/1962. 27. V. Medenica i V. Trickovio, 'M ateiijalni i novcani tokovi i njihov uticaj na cene i trz is te '1, Ekonomski pregled, 10 12/1963.

28- B. Marendic, Eliianciranje djelatnosti visokog skolstva SRH u periodu 1960 1963. godine", Ekonomski p r e g h t/, 16 12/1963. 29. B . Horvat, "Sam oupravljanje, centralizara i p la n iia n je " , Pregled, 5/1964., 413-444.

30. B. Horvat, Dva modela efekata formiranja zalihana kretanje drustvenog proizvoda", Ekonomski pregled, 7/1964., 407 415. 31. B. Horvat, ' Ekonomski sraisao in d ek sa proizvodnje i cijen a", Statist!cka r e v i j a , 1/1964-. 7 14. 32. B. Ivanovic, S tatistick i rasporedi sa aleatom im param etriraa", S ta tis tic a l rev//o, 1/1964., 1 6.

33. B. Horvat, The Optimum Rate of Investment R econsidered", The Economic Journal, 7965., 572 576. 34. L j. Madzar, "P rivredni sistem i mobilnost faktora proizvodnje , Economist, 1 -2 /1 9 6 5 ., 28-48. 35. B. Horvat, "P lanning in Y ugoslavia , Studies in Development 1, 1964., 149-165. 36. S. B olcic, "O metodama socioloskog proucavanja gradova", Sociologija 4, 1967. 37. B. Horvat, Individualno i drastveno vlasnistvo u socijalizm u", j l e d is ta 3, 1967. 38. B. Horvat, "P lanning and the Market: The Yugoslav E xperience", Planning an d Development Programming, OECD, P a ris, 1964. 39. 3 . Horvat, "D ie Ubemahme der B etriebsleitung dutch die Arbeiter in histoiischer P ersp ek ttv e", An International Seminar. Workers Participation in Man agement, Vienna, 1958. 40. B. Horvat/ "Privredni ciklusi u Ju g o sjav iji", Ekonomist, 1 4/1966. 71-110. 41. L j. Madzar, ' Kolebanje zalih a kao faktor u estab iln o sti jugoslovenske privrede , Ekon o m ist , 1 4/1966., 265 285. 42. B. Horvat, Kibernetika i privredno p laniranje", R eferat na II medjunarodnoj konferenciji N a u k a .i drustvo u Herceg Novom, 1966. 43. B. Horvat, "D ijalektika i dinam icki m odeli", Marks i savremenost, S/1966., 354-360. 44. P . Sicheri, ''A n aliza odnosa izmedju flksnih fondova i proizvodau predratnom i posleratnom razvoju J ugoslavjjef, Ekonomist, 12/1967., 275-293.

iv

.45. Z. Popov, "Komparativna analiza p rivrednog razvoja SFR Jugoslavije i NR B ugarske", Ekonom ist , 1 2/1967., 294 320. 46. O. Kovac, Uticaj spoljne trgovine na drastvenu reprodukciju , Pregled, '3 /1 9 6 7 ., 185-204. 47. B. Horvat, Prilog diskusiji o teoriji p a rtije " , Nage feme 5, Zagreb, 1967. 48. B. Horvat, "M arksisticka analiza drustvenih klasa i suvremeno jugoslavensko drustvo", Gledista 10, Beograd, 1967., 1279 1291. 49. Z. Mrkusic, "O savremenoj int erpretaciji teorije kompajativnih troskov a , Medjunarodni problemi Beograd, 1967., 9 33. 50. B. Horvat, 3 Der Markt als Instrument der P lanung", Probleme Zen1 traler Wirtschaftsplanung, Wien, 1967., 107 116. 51. B. Horvat, Prilog zasnivanju teorije jugoslavenskog poduzeca , Ekonomska an a liza , Beograd, 1 2/1967., 7 28. 52. P . Sicherl, Em pirijska analiza proizvodnih koeficijenata flksnih fondova na bazi proizvo dne funkcije, , 1 Ekonomska .analiza, 1 2, 1967., 29-48. 53. M . Bazler, "A naliza stepena razvijenosti jugoslov enskih podrucja'*, Ekonomska a n aliz a , 1 2/1967., 49 63. 54. Z. Dacic, "Dinam icki m edjusektorski model za odredjivanje optimalnih investicionih programa i problemi njegove primene kod n a s " , Ekonomska. analiza, .1 1967., 64 2, 76. 55. O. Kovac, P latni biians u jugoslovenskom sistemu drustvenog racunovodstva , Ekonomska analiza, 1 2/1967., 89 101. 56. M . Kovacevic, '"Kratkorocni i dugorocni ekonomski efekti razoruzan ja " , Ekonomska .a n a liz a , 12, 1967., 101 112. 57. Z. Popov, Zemlje sa najbrzim privrednim razvojem saposebnim osvrtom na razvoj so cijalistick ih zem alja18, Ekonomska analiza, 1 -2 , 1967., 112-122. 58. B. Horvat, Jugoslovanski sistem samoupravljanja in uvoz tujega kapitala'*, Ekonomska revija, 4, 1967., 406 417. 59. Z. Mrkusic, L a balance des payments et le developpement economiqu e", Referat n a .simpoiiumu, Vienna, Institute for development, 1967., 1-12. 60. B. Horvat, "Privredni ciklusi, monetarni faktori i c ije n e ", Ekonoms ka .analiza, 1 2/1968., 1 21.

61. Z. Mrkugic, "K ritika nekih elem enata neokejnzijanskog modela medjunarodne trgovinske p o litik e" , Ekonomska analiza, 1 2/1968. 62. S. Jovicic, Koriscenje grape poslova kao procenjivackog kriterija u okviru a n a litick e procene radnih m esta", Ekonomska .an a liza , 1 -2 /1 9 6 8 ., 131-153. 63. B. Horvat, "T h e Buie of Accumulation in a Planned Economy", Kyklos, 2/1968., 239-265. 64. B. Horvat, Note on Wages and Employm ent in a Labour Surplus Econom y", The Manchester School, March Edition, 1968., 63 68. 65. B. Horvat, / Die produk tiv e Arbeit in Der Sozialistischen G esells c h a f t" , Osteuropa Wirtschaft, 2, 1968., 98 107. 66. B. Horvat, "S o c ijalistick a to bna proizvodnja", Gledista, Beograd, 10/1968., 1321-1330. 67. Z. Mrkusic, "N eka pitanja na altem ativu: "Prilagodjavanj e deviznog kursa direktna kontrola", Ekonomist, Zagreb, 1 2/1967., 8 9 102. 68. Z. Popov, "N eki problemi izrade integrisanog sistem a drustvenih racuna", Ekonomist, Zagreb, 2/1968., 421 431. 69. B. Horvat, "An Integrated Syst em of Social Accounts for an Econo my of the Yugoslav Type1', T h e Review o f Income and Wealth 7; New Haven, Conn., 1968.^ 70. S. Stefanovic, "Sudska praksa o naknadi stete ciji je osnov nesreca na p o slu ", Rad i provo, B eograd, 1/1968-, 9 29. 71. Z. Mrkusic, O. Kovac, P . P ilip i, "U slovi i kriteriji zaoptim alno ukljucivanje u medjunarodnu podelu rada i proizvodna orijentacija Jug o slav ije", Ekonomska a n a liz a , Beograd, 3 4/1968., 243 263. 7 2. L j. Madgar, Kretanje zal ife a kao i ndikator promena efikasnosti privred jivanja, Ekonomska .analiza, Beograd, 3 4/1968., 266 291. 73. Z. Mrkusic, K^a realni jem pris'tupu pibblemu konvertibilnosti", 'Aedjunarodni problemi, Beograd, 1/1968., 37 54. 74. P .S ic h e r l, Regional asp ects of Y ugoslav economic development and P lan n in g ", Multid is ciplinary Aspects of Regional Oevelopm snt, P a ris, 1969., 163-178. 75. B. Horvat, "P rispevok k zakladanim teorie j uhoslovanskeho podnik u ", F.konomicky casopis, B ratislav a, 8/1968., 789-808.

76. L j. Madzar, " T rz iste i kultura", G le d ista , Beograd,. 12/1968., 1627-1786. 77. Dancika Nik'olic, P avle Sicherl, A Structural Analysis of Economic Development of Yugoslavia in the Period 1952 1962", Czechoslovak Economic Papers 3; Prague, 1967., 97 116. 78. B. Horvat, A naliza privrednih kretanja i prijedlozi za ekonomsku p o litik u ", Economist, 1/1969., 43 58. 79. O. Kovac, ,5Koreni deficita platnog bilansa Ju g o slav ije", Ekonomska . misao, 1 / 1969., 93118. 80. O. Kovac, Spoljna trgovinakao faktor ubrzanja ra sta , Ekonomist, 1/1969., 223-247. 81. Z. Mrkusic, Valutni paritet i privredni razvoj' , Ekonomi st, 1/1969., 249-265. ; 82. B. Horvat, Integriranost Jugoslavenske privrede i samoupravno planiranje . .Ekonomist, 2/1969., 375 402. 83. O. Kovac, "Osnovne karakteristike razvitka savremene robne proizvodnje i medjunarodne trgovinske razm ene", Van jskotrgovinsko pos~ lovanje ra dnih o rg a n iz a c ija .il , F akultet ekon. nauka, Zagreb, 1969., 13-29. 84. P . Sicherl, Analiza nekih elem en ata za ocenu stepena razvijenosti republika i pokrajina*'1 Ekonomska analiza, 1 , 2/1969., Beograd, 5 -2 8 . 85. B. Horvat, !,Tehnicki progres u Ju g o slav iji , Ekonomska .analiza, 1 -2 /1 9 6 9 ., Beograd, 29-57. 86. M. Zivkovic, SJNeki aspekti problema raspodele dopunskih sredstava nerazvijenim podrucjima , Ekonomska .a n a liza , 1-2/1969., Beo grad, 83 96. 87.
S.

liz a,

Popov, "'A naliza rashodakultumih 1 2/1969., Beograd.

delatnosti",

Elcononska.ana

88. L j. Madzar, *:Privredni sistem i subjekti prosirene reprodukcije , Ekonomika preduzeco, 5/1969., 310 315.

vn 89. Lj. Madzar* M. Ostracanin i M. Kovacevic, Privredni razvoj Jugoslavlje 1947 1968., Jugoslovenski pregled, oktobar 19%$., Beo grad, 401-410. 90. B. Ivanovic, Jedna metoda za kratkorocnapredvidjanja spoljnotrgo. vinskih tokova", Ekonomska. analiza, 3 4/1969-, B eograd, 197 -2 0 4 . 91. B. Ivanovic, '"A zustiranje, interpolacija i ekstrapolacija-sezonskih vremenskih s e rija " , Ekonomska .analiza, 3 4/1969., Beograd, 219-239. 92. Z. Mrkusic, "O kriterijumima za medjunarodnu podelu rada , Medjunarodni problemi, 3/1969., Beograd, 9 22. 93. Z. Marovic, "G rad I simulacioni model razvoja gradskih naselja-'5, Ekonomska .analiza, 3 4/1969., B eograd, 256 260. 94. Z. Popov, R egionalnaanaliza flnansijskih aspekata razvoja neprivrednih delatnosti*', Ekonomska a n a liz a , 3 4/196D-. Beograd, 275-288. 95. M. Bazler Madzar, "R egionalni aspekt pri vrednih ciklusa u Jugosla v iji" , Ekonomska a n a liza, 3 4/1969., Beograd, 260 274. 96. B. Petrovid; "Optimalno iskoriscavanje raspolozivih kapaciteta sa aspekta maksimiranja dohotka na primeru jednog preduzeca, Ekonomska a n a liza , 3 4/1969., Beograd, 289-300. 97. B. Horvat, *Kapitalni koeficijent , Zbornik pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 3 -4 /1 9 6 9 ., 371-382. 98. O. Kovac, ' "Neki teorijski a s p e k ti izbora spoljnotr govinske i proizvodne orijentacij e*\ Wedjunarodni problemi, br. 4/1969., 9 30. 99. L j. Madzar, M. Ostrafianin, i M. Kovacevic, -'Ebonoraie development of Yugoslavia 19471968", Yugoslav Survey, br. 1/1970., 23 42. 100. B. Horvat, "P ljedoaje za efik asn iji u niverzitet", Gledisto, br. 1/1970., 23 3. 101. M. Kovacevic, Mogucnosti i efekti stambene izg ra d n je", Gledisia, br. 1 / 1970., 41-55.

viii

102. O. Kovac, dr M. Samard'zija, M. Ostracanin, dr K. Mihailovic. dr S. Suvar, S. Bolcic, B. Krbanjevic. dr D. Marsenic, dr A. Vacie, Drustveno znacenje, sadrzina i domasaj planiranja u samoupravnoj trzisnoj privredi , Gledista, br. 6 7/1970., 977 1017. 103. B. Horvat, C ijene proizvodnje u Jugoslaviji , Ekonomska .analiza, br. 1 -2 /1 9 7 0., 1-16. 104. M. Ratkovic, Troskovi obrazovanja i nacionalni dohodak", Ekonomska aa a liza, br. 1 2/1970., 87 96. 105. M. Bogdanovic, "N eki problemi pripreme podataka", Ekonomska . analiza, br. 1 -2 /1 9 7 0 ., 98 100. 106. Z. Popov, Kretanje p-rivrednog razvojau sv etu ", Ekonomska ana-, liz a , br. 1 -2 /1 9 7 0 .. 101-112. 107. B. Marendic i D. Stanisie, Za socijalno pravedniji sistem penzijskog osig u ranja", Gledisto, br. 8 9/1970., 1121 1138r 108. D. Bejakovic, The Share of Transport and Communications in To tal Investm ent", Journal o f Transport Economics and^Policy, br. 3/1970., 1 -7 . 109. O. Kovac, Jugoslavija i sv etsk a privreda u tehnoloskoj revolucij i , 'yledista, br. 10/1970., 1365-1372. 110. B. Horvat, Analiza privredne situacije i predlog programa za akciju , Pregled, br. 11-12/1970., 469-498. 111. O. Kovac, P latnobilansna politika u srednjorocnom planu , Ekonomski pregled, br. 8 -9 /1 9 7 0 ., 529-539. 112. D. Stanisic i 3 . Marendic, Utvrdjivanje penzijskih koeficijenata CProcenata) u skladu s raspodelom prema radu", Socifalna politika, Beograd, br. 9-10/1970., 3 4 -3 9 . 113. M. Jovicic, Primena Houthakker Taylor modela u analizi jugoslovenskog uvoza", Ekonomska analiza, br. 3 4/1970., 207 222. 114. S. Popov, M edjuzavisnost kretanja produktivnosti rada i cena u industriji Ju goslavije",. Ekonomska analiza, br. 3 4/1970., 223-239. 115. M. Bogdanovic, P aktorska analiza , Ekonomska . analiza, br. 3 -4 /1 9 7 0 -, 240-251.

ix
116. M. Kovacevic, Z avisnost sektora jugoslovenske privrede od spoljne trgovine", Ekonomski pregled, 1970., XXI, 8 508 9, 528. 117. Z. Mikusic, "L* avenir des relations economiques en tre la Yougoslavie et la Communaute economique europeennef*, Enseignement complementaire, Nouvelle Serie 4, P asc. 2, 1970.,

119 125. Institute d Etudes Europeennes, U niversite Libre de Bruxelles, 119 125.

* Hasprodano

U 0 T

0 L n &

<5 ^ 4

/f s s* f

HapoflHa 6n6nnoTeKa

Cp6nje

5 3

JIS 4

A MODEL OF MAXIMAL ECONOMIC GROWTH

BRANKO HORVAT

SEPARAT

158

INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA BEOGRAD


Dr Z. M RK USlC , direktor i dekan Poslediplomske skole M r D. STAN ISlC , pomocnik direktora S. STAJIC, direktor sektora za ekonomska istrazivanja M r M . Z IV K O V IC , direktor Elektronsko-racunskog centra Institu t ekonomskih nauka razvio se iz istrazivacakog odeljenja Saveznog zavoda za privredno planiranje, koje je bilo osnovano 1958. godine. Osnovni zadatak Instituta je da proucava teo riju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inostranstvu, da vrsi teorijska i prim enjena istrazi vanja jugoslovenskog privrednog sistem a, da radi na usavrsavanju metodologije privrednog planiranja i podstice usvajanje i prim enjivanje savremenih metoda ekonom ske analize i razvija nove ekonom etrijske i druge analiticke metode, kao i da radi na resavanju konkretnih problem a u privrednim preduzecima. Institu t izvodi nastavu III stepena iz oblasti ekonomskih i organizacionih nauka. U Institutu postoji i Elektronsko-racunski centar u kome se resavaju slozeni ekonom sko-m atem aticki modeli i drugi numericki problem i. Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siroj javnosti, Institu t se bavi i izdavackom delatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonom skim dela. In stitu t ucestvuje u izdavanju casopisa Ekonomska analiza.

(( S 3 4 5 4 3

Separat 158

A M O D E L O F MAXIMAL ECONOMIC GROWTH B ranko H o rv a t

IN S T IT U T EKONOM SKIH N AU K A

Rad objavljen u casopisu


Kyklos,

2 /1 9 7 2

Izdaje i stampa: Institut ekonomskih n auka: Beograd, Zraaj Jovina 12

A MODE L OF MA XI MA L E C O N O M I C GROWTH

I. INTRODUCTION

The problem of the optimum rate of investment has usually been tackled along the following two lines: (1) either a social welfare func tion is defined and then social welfare is maximized or (2) the ter minal stock of capital is postulated and consumption is maximized. Both approaches are operationally meaningless. Social welfare func tions are arbitrary because utility cannot be measured. The esti mation of the term inal stock of capital is both unnecessary and irrelevant. I t is irrelevant because no real world planner has ever attempted to carry out a long-term plan. The sole purpose of a long term plan is to provide the economic decision makers with a per spective and enable them to make efficient decisions now. W ith every new information the plan is revised and the horizon shifted further into the future. Why the knowledge of the terminal capital stock is not necessary will become clear as we proceed. Thus, the usual approaches failed to be of any use to planners. It is also clear that no am ount of sophistication and perfection can make them useful. Consequently, one had to look for an alternative approach. This approach consisted primarily in explorations of characteristics of the real world [2,3,4]. In the present paper I shall extend earlier results and explore some of the implications of the proposed solution. n.
THE MODEL

Consider the production function of the economy APt = f( I t, Et) with the following properties: (1) t is a fixed period of time of unspecified length. (2) It is optimally distributed investment within the fixed period of time chosen. Optim ally means that It generates the highest poss ible increment of production in period t.
215

BRA NK O HORV A T

(3) Et stands for exogenously determined factors, labor included. (4) Since in any finite interval of time the capacity of absorbing productive investment is absolutely limited in every economy [2], AP will be an increasing function of /o n ly up to the point where the decreasing marginal efficiency of investment will reach the value zero, met = 0. After that point AP becomes a decreasing function of I. It is im portant to realize that this is not an assumption but a descrip tion of a fundamental property of the world. (5) Investment generates technological progress which, in turn, increases the absorptive capacity of the economy. But since there is an obvious limit to the productive rate of technical change per unit of time1, we reach the same result as in (4). (6) I t follows from (5) that a limit exists not only for the expansion of investment at any one time, but also for the share of productive investment in social product. Empirical evidence suggests that the limit for investment in fixed capital lies around 40 percent. No in dependent economy of some size has ever succeeded in investing productively more than this percentage of social product. (7) The absorptive capacity (and so the increment of output) in any period depends on the volume of output of the preceding period. I t looks reasonable to assume that, ceteris paribus, higher output now provides better chances for achieving higher output in the future. As a consequence, excessive investment will produce similar results as insufficient investment: lower rate of growth. (8) The gestation period of investment is zero. This is the only unrealistic assumption. Its only role is to simplify analysis. I t affects in no way the substance of the argument. The production function with the enumerated properties are rep resented in Figure 1. The graphical presentation is in only one aspect more restricted than necessary. Since it is impossible to draw the production function in its general form, i.e., without any specific form, I had to choose a possible form for the function in Figure 1. The choice implies the property dzP/dI2 < 1. Perhaps i'-shaped curves would be more realistic. In any case the question of the exact shape of the production function is in no way relevant for the argument that follows. The only relevant property is the existence of the maximum.
1. This fact was also observed by N. K a l d o r [5, p. 207]. 216

A MOD E L OF MAXIMAL E CONOMI C GROWTH

Figure 1
AP dP A h ~ \h ~ h f h

/^ 7 V
' O / v n h . !

J
h I

/ x X / Q \

'

/, (b)

C/o l
(C)

h i

(a)

Consider two periods or years, the base year (0) and the current year (1). The maximum output is obviously determined by mei 0. Three possibilities exist: (a) the increment in investment in the cur rent year, determined by mei = 0, may be smaller than the incre ment in output resulting from total investment in that year, I I q < AP\ {AP\ = P i Po); (b) it may just exhaust the total increment in output, / i /o = A P \; or (c) it may even be greater than the latter. I f our two years are typical years, then in (a) consumption is expanding all the time, in (b) consumption remains constant, and in (c) consumption is declining. Which of three cases is the relevant one cannot be decided on the basis of deductive reasoning. We have to turn to the empirical world. I t may be shown that for observed highest growth rates of investment observed capital coefficients rule out cases (b) and (c) [4]. Thus, case (a) should be studied as a typi cal case. Since we have imposed no restriction on the variability of the growth rates, capital coefficients, type of technology, etc., the result is rather general. Assuming th at the economy has been fully adjusted to the maximum rate of growth (i. e., s 0.4), it says that consump tion will be maximized forever if investment is carried to the point where its marginal efficiency becomes zero. I t does not pay to go beyond mei = 0, because total output will decrease. I t does not pay to stop before mei = 0, because this would reduce the potential ab sorptive capacity of the economy and with it the possible rate of growth. And a smaller rate of output growth in a situation in which the share of investment in output is approximately constant means a decrease in consumption. I f the economy is not on a maximum growth path, the situation is slightly more complicated. The transition from a low rate of growth
217

BRANKO HORVAT

to a high rate of growth state requires an increase in investment that theoretically may be so high as to depress consumption and bring us back to traditional utility considerations. However, the character istics of the real world are such that (1) for any longer period of time investment cannot expand by more than about 15 percent annually without bringing mei below zero; (2) this implies that the share of investment in outputs cannot increase by more than 1 percentage 1.5 points per annum ; (3) as a consequence in no economy growing at a rate higher than 1 percent, per annum can the level of con 1.5 sumption be reduced if met = O'.policy is followed; (4) the level of consumption under mei = 0 policy can lag behind the one under constant share of investment (s = const.) policy at most about one half of a year in the first several years, while the gain bought by this waiting is later expanding geometrically [2]; and (5) every gener ation maximizes consumption within its life-time [3]. In the light of these facts it is quite safe to expect that in any referendum in any country in which more consumption is considered desirable an over whelming majority would vote in favour of the maximum growth policy. This means three things: (a) we have a testable hypothesis, (b) we are pretty sure what preference will be revealed and (c) the knowledge of the exact shape of a social welfare function is both unnecessary and irrelevant. A growing economy displays certain im portant characteristics generally not well-known. In this context, I shall briefly explore a phenomenon which closely corresponds to the relativity phenomena in physics. I shall first consider a steady rate of growth (corresponding to inertial systems in physics) and then I shall examine accelerated growth.
III. STEADY RATE OF GROWTH

Growth, implies means of production which, for short, I shall call capital. In the present context, the term primarily refers to fixed assets. The text which follows is an analysis of the economic proper ties of fixed assets in systems expanding at constant rates of growth. I propose to approximate the real world by the following set of as sumptions: (1) A fixed asset has a life span of n years.
218

A MODE L OF MAXIMAL E CONOMI C GROWTH

(2) Throughout the life span of an asset its output capacity dim inishes at a constant proportional rate q. At time t productive capital in existence is equal to Kt = Koe~pt. For q = 0 we get the frequently considered case of constant output capacity throughout the service life of the asset. For q = oo fixed asset loses its time dimension and becomes economically equivalent to raw material completely used up in one single period of production. (3) O utput is proportional to capital, Pt = pKt. Thus K rep resents not only gross capital but also output capacity. In the latter case it is implied that the units of measurement are changed by a constant factor p. (4) One type of good is produced and it serves for both capital formation and consumption (this good may be thought of as ex changed for other consumer goods from abroad). (5) Changes in labour and other non-capital costs are either neglected or expressed in terms of changes in output capacity whichever of the two alternatives may be preferred. (6) The scrap value of a machine is zero. (7) The investment gestation period is zero. (8) Capital goods are perfectly divisible. (9) There is no technological progress. Assumptions 3 and 9 will be relaxed at a later stage. Assumption 4 is simplifying but inessential. I t is frequently used. Its sole purpose is to avoid the purists discussion of the role of prices and of index number problems, which are problems completely irrelevant to our task. Assumption 2, though not perfectly general, is sufficiently general (p can vary between zero and infinity) to make all results generally valid. The remaining assumptions are either realistic or merely simplify algebra at no cost for the substance of the problem discussed. We also need two definitions: (1) The steady growth system is the one that expands at a con stant rate of growth which is less than infinite (r = const.). (2) Real capital cost represents investment necessary to maintain output capacity intact within the accounting period. The accounting period may be specified arbitrarily. Since a machine lasts only n years, it suffices to consider invest
219

BRANKOHORVAT

ment (reduced by wear and tear) within the period of the last n years. We assume that at t = 0 unit investment was made and that since then (gross) investment has expanded a t a constant rate r. Thus by the time t gross capital stock will am ount to K t = j e7 +t- n) e - ^ - ^ d r ^
\ / ( 1)

r+e

Maintenance is equal to wear and tear at any time t which means th at it represents a fixed proportion of capital in existence a t that time. M t = QKt. (2) Replacement is equal to (gross) investment made n years earlier reduced for the wear and tear in the intervening n years R t = fr -n'- e nr= e-enG,_ (3)

Total capital cost per unit of output consists of maintenance and replacement k* = ^ ? L = e + k (4)

Since unit maintenance cost is clearly invariant, we can focus atten tion on k. U nit replacement cost is given by t T+ 6 /gv

In a stationary situation, i.e., for r = 0, unit replacement cost re duces to & = een_ 1
220

(6) ' >

m o d i

: i, o r

m a x i m a l

k c o n o m i i

: g r o w t h

The transformation factor a, by which stationary capital cost is re duced to unit capital cost in a growing economy, appears to be
_ k __ (r |- q) (" 1) ' k" (i(eSr 1) A

The transformation factor a has the following properties: a ( r = 0) = l lim a


r-*-oo

(8)

It follows that capital cost per unit of output is smaller the higher the rate of growth. Essentially the same phenomenon has already been noted, though not analyzed, by M a r x [ 6 , pp. 353-55] and, in Soviet literature, by N o t h i n [7, pp. 104-5]. They observed that in a growing economy only a fraction of depreciation allowances, as usually determined, is used for replacement, the remaining part feeing available for accumulation. This is, of course, well-known -to professional planners. But the use of depreciation obscured the prob lem, because it was thought th at the effect depends on the procedure used to compute depreciation and that it therefore was not a real but merely an accounting effect which may also be annihilated [1]. I t is of some interest to note an intriguing similarity between 1/a and the L o r e n t z s transformation factor ft used in the special theory of relativity . The similarity goes as far as to result not only in a con traction of cost b u t also in a dilatation of time in the ecoiiomic timespace of the steadily growing system.

IV. ACCELERATED GROWTH

If a higher rate of growth reduces capital cost, why not accelerate growth in order to reduce it even more?
221

BRANKO HORVAT

I t was noted in section 2 that in a specified period of time an econ omy is capable of absorbing only a limited am ount of change. Change is induced by investment and so limited absorptive capacity puts definite limits on the amount of investment th at can be pro ductively absorbed. When investment is expanded, diminishing re turns set in and very soon the rate of growth cannot be increased any more. O ur model becomes now more general because assumptions 3 (proportionality of output to capital) and 9 (no technological pro gress) can be discarded. We need an additional assumption about technological progress which will be explained in connection with the respective algebraic relation. We shall also postulate that, what ever the amount of investment, it is always optimally distributed in time and space so as to generate the highest possible increment in output. If average efficiency (productivity) of capital is p = const., the available am ount of gross fixed capital K will generate output p K per unit of time P = fiK (9) A similar relation holds between investment and the rate of increase of output dP dK

(10)

Dividing both sides by P we get the usual H a r r o d - D o m a r model in which, however, I is new investment [ / = G (M + i2)] and P is gross social product r=py=ps* (11)

Since I is defined as net of replacement, the im portant effect of diminishing replacement per unit of output is assumed away. In order to take care of this effect as well, we shall define s as a share of gross investment in gross social product. Thus we now have
i _
222

= j [ 1 _ , ( r)]

(12)

A M O D E L OF MAXIMAL E CO NO MI C GROWTH

where g(r) = (R + M ) /G is a declining function of the rate of growth. For finite values of r the function g(r) remains above zero. Using (12) in (11), we get the following expression for the rate of growth of product2 0<s(r)^i (13) It is now clear that by increasing s we achieve not only a propor tionate rise of r, but more than that because of a decrease in g due to the rise in r. In other words, each increase of the rate of investment in terms of real resources has an additional effect identical to an additional increase in investment which, however, is absolutely cost less (i.e., larger output at same capital cost). Speeding up growth produces investment from nowhere and at no cost. So far our model has remained within the framework of a steady growth system. Now we shall generalize it by taking care of two crucial phenomena which have been neglected: one concerning technological progress, and the other concerning limited absorptive capacity of the economy. The two phenomena are closely connected and their effects partly offset each other. T he limited absorptive capacity implies, as has already been noted, sufficiently diminishing marginal efficiency of investment (after a point). In the absence of technological progress, capital efficiency will decrease because of substitution effects (substituting capital for labour and for nonreproducible resources) and because of capital saturation (which, however, does not bother us because one good produced is freely exported in our model and exchanged without restrictions for consumer goods from abroad). The process of diminishing p* is speeded up if the rate of growth increases. This is so not only because of the reasons just quoted, b u t also because of adjustment difficulties, because of the resistance to change. Since the rate of giowth depends on the relative rate of investment, capital efficiency may be made a function of the share of investment and time, p* = p*(s,t). Assuming that no restriction is imposed on the availability o f co operating factors, technological progress will clearly increase the
2. This extension o f the m odel has already been undertaken by E.DoMAR for the case of constant output capacity [1]. 223

B R A N K O HO R V A T

average output-capital ratio at any one time since TP means more output per unit of capital or less capital per unit of output. This need not only be a result of the improvement of the quality of fixed capital. In fact, simultaneously the quality of other cooperating factors im proves as well, economies of scale make themselves felt, the general organizational efficiency of the economy increases. A part of techno logical progress may be ju st a function of time. But, it is clear that if we wish to speed up technological progress, we must invest. And so the rate of TP per unit of time becomes a function of the relative rate of investment, h = k(s). If, for simplicity, we assume th at the combined production co efficient (p) is independent of the volume of capital in existence, its two components are: pure production coefficient (p*) and techno logical progress correction factor (k),p(s) = p*(s) k(s). The pure pro duction coefficient appears to be a decreasing function of s, dp* Ids < 0, technological progress an increasing function of s, dk/ds> 0. Their elasticities have not the same absolute value. T h at is why p(s) will change. By taking into account all that has been said, the rate of growth of output may be expressed as follows
r = h(s)p*(s)s[l-g(r)-]
( 14)

If now the rate of growth is accelerated, some interesting things happen.

dt

flp * n _ g )

F dtK

m> + v r * + l

(15)

1 + hp*s (dg/dr)

Relation ( 15) could have been derived by differentiating ( 13) directlyrelation ( 13), it will be recalled, belongs to the world of inertial systemsexcept for an additional factor which I shall call y, and which requires closer scrutiny + v .+ 1
1 + hp*s (dg/dr)

(16)

The factor y has the following three properties 224

A MOD E L OF MAXIMAL E CONOMI C GROWTH

7 (r = o) = 1

y ( r = f) = 0 ~ < 0
dr

(17)

for r > e (s)

Let us discuss them in turn. In a stationary situation (r = 0), h, p* and g remain unchanged and so = r]p,s = dg/dr = 0. For nonstationary values of s, the rate of growth will be positive, r > 0. For the rate of growth to assume the maximum possible value r = f, the factor y must be reduced to zero as it follows from (15), since the denominator of y is always larger than zero and approaches one when the rate of growth increases (because of kp*s > 0, dgjdr < 0, and, as it can be easily proved, \hp*s dg/dr | < 1), the behavior of y will depend on w hat happens in the numerator. Here, as the rate of growth approaches its maximum value, r -> f, the elasticity of the production coefficient with respect to the share of investment as sumes increasingly negative values and eventually we get ^V*= 1 + ^ > for r = f (18)

as a condition for maximum'growth. In the early stages of the acceleration of growth it may happen that the two elasticities compensate each other, or even leave a posi tive surplus, I?*, 22 r)p*, 1, (because unused resources, unex ploited research opportunities, and strong economies of scale may outweigh resistance-to-change effects) which will increase y, since the denominator decreases as the rate of growth increases (due to the contraction of the capital cost effect). But after a while increasingly negative returns must set in and the derivative of y assumes negative values.
v . CONCLUSION

Even with unchanged technology and under ceteris paribus con ditions, fixed capital cost per unit of output will not remain constant. Production becomes less and less costly as the rate of growth in
225

BR A N K O HO R V A T

creases. This means that for a given output and in order to keep the output capacity unimpaired in a specified period of time a smaller amount of real resources has to be spent in an economy growing more rapidly. The marginal efficiency of gross investment increases. It is further increased by technological progress, which may be taken as an increasing function of gross investment. Due to the limited absorptive capacity of any economy (and quite apart from the capital saturation phenomenon, which in a relatively small open economy may be neglected) diminishing returns set in, they eventually outweigh increasing returns mentioned above and for a sufficiently high rate of growth the economy reaches the point where mei = 0. This is the point of the maximum rate of productive investment. This is also most likely the point of the optimum rate of invest ment, because consumption effects are such that we may reasonably expect the population to accept this policy as the most desirable. The cost of such a policy is comparable to one mild recession which, as we can observe in actual life, causes no appreciable concern either among the public or among economists or politicians. The benefit of such a policy during one generations life-time consists in achieving a multiple of per capita consumption, as compared with an alterna tive policy of a constant rate of growth. (Gains in later years out weigh the losses in first few years by many tens of times.) And this, for all we know, matters a lot to every consumer. I t follows that the economist can give unambiguous advice to the planner concerning the rate of investment. The advice reads: invest until you reach the path of maximum growth. I may add, however, that the problem of how to maximize the rate of growth is a different and immensely more difficult problem. Institute of Economic Studies, Beograd
B ranko H o rv a t

REFERENCES

[1] E. D o m a r , Depreciation, Replacem ent and G row th, Economic Journal, 1953, pp. 1-32. [2] B. H o r v a t , T he O ptim um R ate of Investm ent, Economic Journal, 1958, pp. 747-67. 226

A MODE L OF MAXIMAL E CO NO MI C GROWT H


[3 ] B . H
o r v a t , T h e O ptim um R a le o f Investm ent Reconsidered, Economic Jour nal, 1965, pp. 572-6. B. H o r v a t , T he Rule o f Accum ulation in a Planned Econom y, Kyklos, 1968, pp. 239-60. N. K a l d o r , C apital Accum ulation and Economic G row th, in F. A. L u t z and D .G . H a g u e (Eds.), The Theory o f Capital, St. M artin s Press, New York, 1961. K . M a r x , Theories o f Surplus Value, LavvTence an d W ishart, London, 1951. A .J. N o t h i n , Olerki leorii socialisliceskogo vosproizvodslva, Ogiz-Gospolitizdat, Moskva, 1948.

[4] [5]

[6] [7]

SU M M A RY

Even with unchanged technology an d under ceteris paribus conditions, fixed capital cost per u n it o f output will not rem ain constant. Production becomes less an d less costly as the rate of grow th increases. This means th a t for a given output and in order to keep the output capacity unim paired in a specified period o f time a smaller am ount o f real resources has to be spent in an economy growing more rapidly. T he m arginal efficiency o f gross investment increases. I t is further in creased by technological progress, which m ay be taken as an increasing function of gross investment. Due to the lim ited absorptive capacity o f any economy (and quite ap art from the capital saturation phenom enon, which in a relatively small open economy m ay be neglected) diminishing returns set in, they eventually outweigh increasing returns m entioned above and for a sufficiently high rate of growth th e economy reaches the point where mei= 0. This is the point of the m a x i m u m rate of pro ductive investment. This is also most likely the point of the optimum rate of investment, because consumption effects are such th a t we m ay reasonably expect the population to accept this policy as the most desirable.

ZU SA M M EN FA SSU N G

Selbst bei unveranderter Technologie und unter ceteris paribus Bedingungen bleiben die fixen K apitalkosten pro O utputeinheit nicht konstant: die Produktionskosten sinken m it steigender W achstum srate. Dies bedeutet, dass in einer schneller wachsenden W irtschaft, zur Erreichung eines bestimm ten O utputs und zur A ufrechterhaltung einer bestim m ten Ausstosskapazitat inncrhalb eines gewissen Zeitabschnitts, weniger reale Ressourcen aufgewendet werden miissen. Die m arginale Effizienz der Bruttoinvestitionen wachst u n d w ird zudem erhoht durch den technischen F ortschritt, der als steigende Funktion der Bruttoinvesti tionen angesehen w erden kann. Infolge der begrenzten Absorptionskapazitat einer Volkswirtschaft (und ganz abgesehen vom Phanom en der K apitalsattigung, das in einer relativ kleinen, offenen W irtschaft vem achlassigt werden kann) setzen abnehm ende E rtrage ein 227

BRA NK O H O R V A T

u nd uberwiegen eventuell die oben erw ahnten Skalenertrage, so dass bei eiiier geniigend hohen W achstum srate die Volkswirtschaft den Punkt erreicht, an dem m ei= 0 ist. Dies ist der Punkt der m aximalen Q uote produktiver Investitionen. Es ist ebenfalls hochst wahrscheinlich der Punkt der optim alen Investitionsquote, da die Konsumeffekte so sind, dass m an von der Bevolkerung eine A nnahm e dieser Politik als der w iinschbaren erw arten kann.

RESUME

Dans lhypothese meme d une technologie constante et de conditions ceteris paribus, les couts fixes en capital p a r unitd d out-put ne restent pas constants: les coCits de production dim inuent au fur et k m esure que le tau x de croissance augm ente. Cela signifie que, dans une dconomie qui conn alt une forte croissance, on utilise moins de ressources rdelles pour attcindre u n volum e donn6 d out-put et pour m aintenir u n niveau donnd de capacity productive pen d an t une certaine pdriode. L efficience m arginale des investissements bruts augm ente. Elle croit davantage encore grace au progrfes technique qui ap p arait comme une fonction croissante des investissements bruts. P ar suite de la capacity d absorption limitde d une dconomie (inddpendamm ent du phdnomene de saturation en capital qui peut etre ndgligd dans une Eco nom ic relativem ent restreinte et ouverte) des rendem ents ddcroissants apparaissent et pfesent dventuellement plus que les rendem ents croissants citds prdcddemment de telle fagon que, dans lhypothese d u n taux de croissance suffisamment dlevd, ldconomie atteint le point oil mei = 0. Ce point est celui du taux m axim um des investissements productifs. II est dgalement fortem ent'probable que ce soit le point du taux d investissem ent optim um , car les effets de consommation sont tels que lon puisse attendre de la p a rt de la population une acceptation de cette politique comme dtant la plus d&irable.

228

RANI JE O B J A V L J E N I S E P A RATI:

141.

S. .P o p o v , " O s n o v n i faktori kretan ja c e n a p r o iz v o d j a c a in d u s trijskih p r o iz v o d a u periodu 1 9 6 2 1970'-\ E k o n o m i s t , br. 2 / 1 9 7 2 . , 297-318.

142.

O. K o v a c ,
problemi,

P la t n o b i la n s n a p o li t i k a J u g o s l a v i j e -', M e d j u n a r o d n i br. 1 / 1 9 7 2 - , 9 33.

143.

M. K o v a c e v i c , N a u c n o i s t r a z i v a c k i rad k ao faktor ko n kurentnosti j u g o s l o v e n s k o g iz v o z a '" , E k o n o m s k a m i s a o i, br. 2 / 1 9 7 2 . , 7 25S. P o p o v , " I n t e r s e c t o r i a l : R e l a t i o n s o f P e r s o n a l I n c o m e s '' , Yugo


s l a v Survey.

144.

tyo. 2 / 1 9 7 2 . , 63--8-0.

145-

B. Horvat, H ospodar^sk/ c y k ly v Jugoslavii-*', S t a t i s t i k a . a d emografie

(P rah a), I X / 1 9 7 2 ., 2 1 42.

.14 6.

Z , Mrkusic, La Y o u g o s l a v i e e t l a reforme du s y s t e m e m onetaire in t e r n a tio n a l1', P r e d a v a n j e n a . X I V z a s e d a n j u M e d j u n a m d n o g u n t v e r z i t e t s k o g c e n t r a z a d r u s t v e n e n a u k e , 1 1 .IX 1972. D . B e j a k o v ic , "Z n a c e n j e koncentracij.e prometa z a ekonom icno
tovanje:

147-

k o r is te n je prometnih k a p a c i t e t a " , Z b o r n i k J A Z U rN a u c n o s a v j e P r o m e t n a v a l o r i z a c i j a H r v a t s k e 1', Z a g r eb , 1 97 1., 257-265.

148.

B- Horvat. ''Analysis o f the E c o n o m ic S itu a tio n and P r o p o s a l for a Program o f Action-'1 P r a x i s (medjunar. iz d a n j e ), b r .3 4 / 1 9 7 1 . '.. 5 33-562

149.
150.

B . Horvat, N a tio n a lis m and N a t i o n a l i t y ' 1, I n t e r n a t i o n a l J o u r n a l


o f P o l i t i c s , 'N o . 1 / 1 9 7 2 . , 1 946.

D. B e j a k o v ic , " P oslijedip lom sld aa n a s t a v a i z e k on o m ik e saobracaja* Zbornik K o n g r e s o s a o b r a c o j u i v e z a m a J u g o s l a v i j e , K n j i g a 9,< Beograd.. 1 9 7 2 ., 6 9 r 73 . B . Horvat, D e v e lo p m e n t F und a s an In s tit u tio n for C on d u ctin g F i s c a l P o l i c y " , E k o n o m s k a a n a l i z a , br. 3 4 / 1 9 7 2 - , 2 4 7 254-

151.

152.

M. B a z l e r Madjjar,
Ekonomska analiza,

f:E k o n o

m etrijs k a a n a l i z a proizvodnih f u n k c i j a 4',

br. 3 4 / 1 9 7 2 . , 2 7 0 287-

153.

B . Horvat, 'C r itic a l N o t e s on the T h eo ry o f the LabourManaged Firm and Some M a c r o e c o n o m ic I m p l i c a t i o n s " , E k o n o m s k a a n a l i z a , br. 3 - 4 / 1 9 7 2 . , 2 8 8 - 2 9 3 .

154.

M. R a d o v ic , 'Odredjivanje s t e p e n a k o r i s c e n j a k a p a c it e t a radne s n a g e i m a in a i a n a l i z a faktora k o ji na njih d e lu j u " , E k o n o m s k a


a n a l i z a t >br. 3 4 / 1 9 7 2 . ,

3 0 1 3 0 9 .

15 5. R- K n e g e v i c , :;M esto in tern e b a n k e u o r g a n iz a c io n o m s i s t e m u veli k o g p r e d u z e c a 11, E k o n o m s k a a n a i i z a r br. 34 / 1 9 7 2 . , 3 1 0 329156. B- Horvat.. I n s tit u c io n a ln i m o d el sam ou p ravn e s o c i j a l i s t i c k e priv r e d e " . E k o n o m i s t , br. 3 4 / 1 9 7 1 . , 5 0 1 517. B -H orvat, " D v a p o j e d n o s t a v f t e n a m a t e m a ts k a m o d e la j u g o s l a v e
Ekonomistr

157.

n s k e p r iv r e d e \

br. 3 4 / 1 9 7 1 - 5 1 9 532-

Napomena:

S p i s a k s v i h d o sa d o b ja v lje n ih s e p a r a t a v id i u k a ta lo g u I n s titu ta ek o n o m sk ih nauka. A d r esa : B eo g ra d , Zmaj J p v in a 12.

V -: *

INSTITUCIONALNI MODEL SAMOUPRAVNE SOCIJALISTlCKE PRIVREDE

BRANKO HORVAT

SEP A R A T

156

\EV
INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA

INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA BEOGRAD Dr Z. MRKUSIC, direktor i dekan Poslediplomske skole Mr D. STANIS1C, pomocnik direktora S. STAJIC, direktor sektora za ekonomska istrazivanja M r M. 2IVKOVIC, direktor Elektronsko-racunskog centra Institut ekonomskih nauka razvio se iz istrazivacakog odeljenja Sa-' veznog zavoda za privredno planiranje, koje je bilo osnovano 1958. godine. Osnovni zadatak instituta je da proucava teoriju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inostranstvu, da vrsi teorijska i primenjena istrazi vanja jugoslovenskog privrednog sistema, da radi na usavrsavanju metodologije privrednog planirarija i podstice usvajanje i primenjivanje savremenih metoda ekonomske analize i razvija nove ekonometrijske i druge analiticke metode, kao i da radi na resavanju konkretnih problema u privrednim preduzecima. Institut izvodi nastavu III stepena iz oblasti ekonomskih i organizacionih nauka. U Institutu postoji i Elektronsko-racunski centar u kome se resavaju slozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi numericki problemi. Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siroj javnosti, Institut se bavi i izdavackom delatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskim dela. Institut ucestvuje u izdavanju casopisa Ekonomska an aliza.,

S e p a ra t 156

1NSTITU CIONALNI MODEL SAM OUPRAVNF SOCIJALISTICKE PRIVREDF Branko Horvat

IN ST IT U T EKONOMSKIH NAUKA Beograd, 1973.

R ad ob javljen u ca so p isu E k o n o m ist, 3 - 4 /1 9 7 1 -

Izd aje i stampa:

In stitu t ekonom skih nauka, Beograd, Zmaj Jovin a 12

Branko HORVAT

INSTITUCIONALNI MODEL SAMOUPRAVNE 30CIJALISTICKE PRIVREDE


1. Odredenje samoupravnog socijalizma Striktno govoreci, samoupravni (ili asocijativni) socijalizam predstavlja pleonazam; jer ili postoji samoupravljanje ili nema socijalizma. Medutim, atribut samoupravni (ili asocijativni) ipak je nuzan radi preciznosti i izbjegavanja nesporazuma. Socijalizam kao i sve mnogo upotrebljavane rijeci s izrazito emotivnim sadrzajem upotrebljavaju se u toliko razlicitih znacenja, da je kao naucrii pojam postad . potpuno neodreden. Socijalizam u svom prvobitnom znafienju koje i ja prihvacam kad znacenje s najvise smisla predstavlja drustveno-ekonomski sisteni zasnovan na ravnopravnosti.. U stvari i kapitalizam je bio zasnovan na ravnopravnosti u odnosu na feudalizam ciju osnovu predstavlja naslijedeni status i to cini taj sistem toliko vitalnim. Medutim, ravnopravnost liberalnog kapitalizma je formalno i negativno odredena: radi se o slobodi od drzavne ili neke druge prinude, o slobodi akcije u okviru trzisnog sistema, koji se uzima kao prirodan, te se stoga posljedice te slobode akcije ne dovode u pitanje. Ravnopravnost u socijalizmu odredena je sustinski. i pozitivno: sistem se drustvenom akcijom regulira tako da svim clanovima drustva bude zagarantirana stvarna rav nopravnost. Valja uofiiti da ravnopravnost ne znaci jednakost; ljudi nisu iednaki i stoga njihov polozaj u drustvu nije jednak. To je jedan od defekata socijalizma, koji se moze donekle ublaziti (naroCito u neprivrednoj sferi) ali ne i eliminirati. Taj defekt je objektivno uslovljen i to treba imati na umu ako se ne zeli upasti u neozbiljnu utopiju. U drustvenom zivotu covjek ima tri osnovne uloge: on se javlja kao proizvodac, kao potrosac i kao gradanin. Zbog toga i ravnopravnost treba odrediti s obzirom na te tri uloge. Ravnopravnost u proizvodnji zna&i zagarantiranu mogucnost upotrebe sredstava proizvodnje svima koji zele raditi i to pod istim uvjetima. To implicira: a) drustveno vlasnistvo na sredstva proizvodnje, b) pravo na rad i c) pravo na upravljanje proizvodnjom (obavljanje poduzetnicke funkcije koja se sastoji od odluka o velicini i asortimanu proizvodnje, nabavkama i prodajama, o cijenama, investicijama i raspodjeli dohotka). Licni

502

E K O N O M IST

GOD. X X I I I

rad i liana inicijativa predstavljaju poseban slufiaj proizvodne ravnopravnosti (definirane pozitivno). U tom smislu licni rad je jednako socijalistidki kao i kolektvn.1 A drustveno vlasnistvo treba interpretirati kao ekonomsku, a ne kao pravnu kategoriju. Pravno privatno vlasnistvo (na zemlju, obrtnifiku radnju i si.), koje svom vlasniku ne donosi posebni dohodak izvan i povrh dohotka od rada, predstavlja ekonomski podrustvljeno vlas nistvo. Ali i obmuto: ustavno-pravno druStyeno vlasniStvo moze omogudavati visok stupanj privatizacije, ako kolektivi koji ga koriste eksploatiraju svoj monopolski polozaj i izvlae monopolske doholke koji nisu rezultat rada. Zbog toga drustveno vlasniStvo u ekonomskom srnislu mozemo odrediti samo prema uacinu raspodjele i prisvajanja, a ne prema formalno-pravnom naslovu vlasnistva. Ravnopravnost u ulozi potrosaca svodi se na raspodjelu prema radu (Sto podrazumijeva raspodjelu prema rezultatima rada, a ne prema nekom fizickom trosenju i-adne snage). Ocigledno je da su proizvodna i potrosna . ravnopravnost dvije strane iste samoupravne medalje i da bez proizvodne Iravnopravnosti nema ni potrosne. Ova potonja jos dodatno zahtijeva da se drultvenom regulativom ujednace uvjeti privredivanja. Nejednaki uvjeti privredivanja likvidiraju raspodjelu prema radu. Cesto izbijaju polemike o tome sto treba da znace ujednaceni uvjeti prvredivanja. Iz gornjega proizlazi da se ujednacenost uvjeta privredivanja mjeri stupnjem u kojem je zadovoijen postulat raspodjele prema radu. A raspodjela pre ma radu implicira dva zahtjeva: (a) dohodni rasponi proizlaze iz samoupravnih odluka radnih kolektiva koji vrednuju razlike medu razliCitim kategorijama rada, i (b), odredeni radnik za isti rad treba da dobije jednaku nagradu bez obzira u kojoj grani trzisne ili netrzisne proizvodnje bio zaposlen (no nagrada moze znatno varirati od poduzeca do poduzeda . ovisno o efikasnosti poslovanja).2 Ravnopravnost gradanina implicira politicku demokraciju. Visok stu panj politicke demokracije nemoguc je bez ravnopravnosti proizvodaca i potrosaca. U kapitalistiSkom drustvu i politicka demokracija je formalno odredena kao i trzisna ravnopravnost. U stvarnosti, pak, gradanin je u velikoj mjeri predmet manipulacije hijerarhijski organiziranih birokratskih struktura. Takve strukture mogu se eliminirati ili bar efikasnije kontrolirati u situaciji u kojoj postoji ravnopravnost u proizvodnji i raspodjeli. Time se i objasnjava redoslijed u navodenju uloga u drustvenom zivotu, koji sam usvojio. Medutim, ne valja zaboraviti da postoje i jake povratne sprege. Odsustvo efektivne politicke demokracije moze onemoguciti ili bar zakofiiti razvoj socijalistickih odnosa u sferi proizvodnje i raspodjele. Potoiije predstavlja suvremenu jugoslavensku situaciju.3 Onoliko koliko su ostvarene proizvodna, potrosna i gradanska ravno pravnost mozemo govoriti o socijalistickom drustvu. Onoliko koliko pti1 Potpuniju analizu ditalac ce naci u mojoj knjizi O gled o ju gosloven skom druStvu, Mladost, Zagreb, 19S9; pogl. 15: In dividualn o i druStveno vlasn iS tvo u socijalizm u. * Za potpuniju analizu vid i m oje knjige: E konom ska te o rija plan ske p rivrede, (Kultura, Beograd, 1961); pogl. 6: Dobit: i plada za rad; E konom ska nauka i nurodna p riv red a (Naprijed, Zagreb, 1968); pogl. 8: R aspodjela p rem a radu m edu kolektivim a. 3 V. O gled o ju goslaven skom dru&t.vu, op. cit., pogl. 19. i 20.

B R O J 3 4

M O D E L S A M O U P R A V N E P R IV R E D E

503

stoje defekti u te tri sfere, defektan je i odgovarajuci socijalizam. Ako su defekti veliki, onda se u smislu poznatog principa o prelazenju kvantitete u kvalltetu o socijalizmu ne moze govoriti. Pri tome je irelevantno da li je s formalno-pravnog stajalista privatno vlasnistvo eksproprirano iii nije. Ova trodimenzionalnost socijalizma cini mjerenje socijalistinosti nesto slo2enijim poslom i ne dozvoljava konstrukciju nikakvog jednostavnog indeksa (na primjer, postotak nacionalizacije) kao pouzdanog instruxnenta mjerenja. No u principu nije nemogufie utvrditi i kvantitativnu mjeru socijalistifinosti (na primjer, pomocu diskriminacione analize), Tri dimenzije ravnopravnosti nisu, naravno, same sebi svrhom. One predstavljaju operaciono odredene sfere pozitivne slobode covjeka u suvremeiiim uvjetima proizvodnje. Socijalizam je i pozeljan i historijski nuzan jer predstavlja bitno prosirenje individualne slobode. I zbog toga .je samoupravna autonomija bitno odredenje socijalizma. U ovorn radu ja 6u se baviti samo s prve dvije privredne dimen zije socijalizma. Ispitivat cu najjednostavniji institucionalni model koji omogucuje da se zadovolje postulati proizvodne i potrosne ravnopravnosti. 2. Tipovi veza u koordiniranju privrede Svaki privredni sistem upravo zato sto je sistem ostvaruje odredenu koordinaciju alctivnosti privrednih subjekata. Ta se koordinacija moze ostvariti razlicitim tipovima veza. U stvari, privredni sistemi se mogu i klasificirati prema dominantnom tipu veza kojim se koordinacija privredivanja ostvaruje. (1) Historijski je prvi oblik. privredne kcordinacije predstavljalo laisser-faire trziste.. Slobodno trziste je posluzilo kao instrument integriranja ranije razdrobljene feudalne privrede u jedinstvenu narodnu privredu. Drzava je u principu izvan privrede i njena se uloga svodi na zastitu imovine i omogucavanje neogranicene privatne inicijative. Bududi da se prodati moze samo ono sto netko zeli kupiti, to svatko tko zeli ostvariti profit mora svoju aktivnost orijentirati tako da sto bolje zadovoljava drustvene potrebe. Iz takvog rezoniranja Adam Smith je izveo svoju teoriju nevidljive ruke: motivirani iskljucivo osobnim interesima privatni proizvodaci proizvode ipak u drustvenom interesu jer proizvode upravo one robe koje su potrebne, i to uz najnize troskove proizvodnje. (2) Nevidljiva ruka nije se pokazala narocito efikasnom. Citavo stoljede i po smjenjivale su se periodicke krize hiperprodukcije i nezaposlenosti. Rast je bio relativno spor (oko 2% godisnje prema 5% svjetskog prosjeka danas i 10/o u najbrzim suvremenim privredama). Osim toga, platno-sposobna traznja nije identifina s drustvenom traznjom u stvari, moze se veoma razlikovati od drustvenih potreba. Uslijed toga su se socijalisticki kritifiari kapitalistickog trzista orijentirali na vidljivu ruku kao instrum ent koordinacije. Privatna inicijativa zamijenjena je drzavnom, a trzilte centralnim planiranjem. (3) Velika privredna kriza, pocetkom tridesetih godina, dovela je kapitalistifiki tip privredne koordinacije na rub potpunog sloma. Centralno planiranje i eksproprijacija privatne imovine ocigledno nisu bili prihvatljiva altem ativa u kapitalistiCkim zemljama. Osim toga, centralno plani ranje, koncipirano i realizirano kao administrativno planiranje, imalo je

504

EKONOMIST

GOD. XXIII

teske defekte. Izlaz je naden u tome sto je drzava uvedena u privredu samo pareijalno, naime, kao organ ekonomske politike. To rjesenje mogli bismo nazvati indirektnom rukom.. (4) Razvoj ekonomske statistike, ekonomske analize i tehnologije prikupljanja i distribuiranja informacija omogufiili su da se privredni subjekti snabdiju s neuporedivo vise relevantnih informacija nego ranije. Ukoliko je trziste predstavljalo jedan informadoni sistem, utoliko je ovaj tehnoloSki progres predstavljao perfekcioniranje trziSta. To je usavrsavanje imalo dva aspekta: (a) azum a i sveobuhvatna ekonomska statistika pruza privrednim subjektima bez zakanjavanja potpunu informaciju (dok je staro trziste davalo sa zakaSnjenjem parcijalnu informaciju) o privrednoj situaciji, i (b), suvremene metode prognoziranja omogucuju da se smanji neizvjesnost bududih dogadaja i na taj nafiin ranije ex post odluke usavrgavaju u ex ante odluke. I jedno i drugo znadi da privredni subjekti dobivaju priliCno kompletnu kolekciju param etara va2nih za donosenje ispravriih. odluka, tj. takvih. koje 6e dovesti do proizvodnje upravo one robe koja se moze prodati. Takvim poboljavaiijem djelovanja trzista orga.niziran.im injormiranjem. privrednih subjekata mozemo nazvati usavrSavanjem nevidljive ruke. (5) Na kraju, i vidljiva ruka se moze poboljsati. Dogovaranje, konzultiranje i arbitraza predstavljaju takav vantrzigni instrument koordinacije koji je, medutim, razlicit od administrativnih naredenja drzave. Tih pet tipova privredne koordinacije-laisser-faire, administrativno planiranje, ekonomska politika, proizvodnja informacija, vantrzisna neadministrativna koordinacija historijski su se razvili redoslij.edom koji jo upravo naveden. No historijski redoslijed ne znaci ni hijerarhiju ni evoluciju u bioloskom smislu. Pojedini tipovi su lcomplementarni i radi se o tome da se postigne organizacioni optimum. Razliciti drustveno-ekonomski sistemi dozvoljavaju razlicit stupanj efikasnosti privredne organizacije. Liberalni kapitalizam zasnovao se na slobodnom trzistu, sto znaci da je laisser-faire bilo dominantni princip makroprivredne koordinacije. Administrativno planiranje predstavlja osnovu za etatizam u kojemu drzavna birokracija smjenjuje individualne poduzetnike kao organizatore proiz vodnje. Kejnezijanska revolucija u teoriji ekonomske politike omogucila je da se nestabilnost trzita podvrgne efikasnoj kontroli drzave kao organa ekonomske politike. To je, zajedno sa stVaranjem drzavnih (javnih) korporacija, i sve vecih koristenjem ex post i ex ante informacionih sistema, dovelo do takozvane mijelane privrede (ili drzave blagostanja) karakteristidne za visokorazvijene suvremene kapitalisticke zemlje. Na kraju, za socijalisticku privredu treba da bude karakteristicno optimalno koristenje svih pet tipova veza u svrhu maksimiranja blagostanja dlanova druStvene zajednice. 3. Federacija Privredni sistem sastoji se od izvjesnog broja podsistema koji su u neprestanoj medusobnoj interakciji. Za svrhe ovog rada odredit cemo cetiri osnovna podsistema s precizno definiranim funkcijama. To su: (a) federacija, (b) republika, (c) komuna i (d) poduzefe (radna organizacija). Medutim, ja cu u razmatranje ukljuciti samo tri podsistema budu6i da detvrti, komunu, nedovoljno poznajem.

B R O J3-A

M O D E L S A M O U P R A V N E P R IV R E D E

505

Zadatak federaeije je da integrira rad podsistema i tako osigura globalno funkcioniranje cjelokupnog sistema. U ekonomskom smislu, taj se zadatak svodi na permanentno rjesavanje slijedeca tri komponentna zadatka: (a) ujednacavanje uvjeta privredivanja, (b) ostvarivanje kratkorocne i (c) dugorocne ravnoteze. Zadatak (a) znaci stvaranje preduvjeta za raspodjelu prema radu, (b) eliminarinje ciklickih kolebanja, a (c) postizanje maksiinalnog tempa privrednog razvoja. Sva tri zadatka zahtijevaju donosenje jedinstvenih odluka za cjelo- ' kupno privredno podrucje zemlje. Zbog toga federacija predstavlja u ovom kontekstu sinonim za donosenje jedinstvenih, odnosno centralnih, odnosno opcedrustvenih odluka. No jedinstvenost odluka ne predodre&uje nacin njihova donosenja koji ovisi o politickom rezimu i organizacionim rjesenjima. Taj nacin moze biti autokratski ili oligarhijski, i demokratski i participativan. Posebno, federacija. kako je ja defimram, nije identicna sa saveznoxn vladom a centralne odluke sa cinovnickom arbitrarnoscu (sto je dobrim dijelom karakteristicno za jugoslavensku praksu, uslijed cega je doslo do zestokih reakcija). Stavise pozeljno je, kad god je to moguce, drzavu iskljuciti iz federalne privredne regulative, ili je bar sto vise ograniciti. Kao opci organizacioni princip moglo bi se postaviti: (a) da u donosenju odluka budu neposredno predstavljeni relevantni interesi, i (b), da onaj koji donosi odluke snosi punu moralno-politicku odgovornost za njihovo izvrsavanje. U razm atranju institucionalnog modela federacije mozemo se opet drzati liistorijskog redoslijeda pojavliivanja koordinatnih veza. Polazimo od potpune autonomije poduzeca na slobodnom trzistu i drzave koja stoji izvan privrede i bavi se iskljucivo javnom upravom (v. si. 1). Buduci da je trziste inherentno nestabilno, potrebna je regulativa kojom se bavi prven^ stveno (iako ne i iskljucivo) drzava. Zbog toga drzava osniva izvjestan broj svojih organa koji se specijaliziraju za razne aspekte ekonomske politike. Ti su organi vezani administrativno-politickim vezama i duzni su da izvrsavaju direktive politickog centra (tokovi direktiva prikazani su strelicama na slici). Kako taj centar treba da izgleda (vlada, skupstina, predsjednistvo i si.) i kako treba da se donose odluke, stvar je politikoloske analize koja prelazi okvire ovog rada. Dovoljno je da se konstatira da takav centar postoji da bismo mogli prici analizi regulative koju treba ostvariti. Drustveni plan predstavlja osnovni drustveni dogovor u oblasti pri vrede. Kad je plan jednom prihvacen, on postaje obaveza za drzavno-politicke organe i ta obaveza je na slici izrazena administrativnim veza ma. Plan nije obaveza za poduzeca koja treba da zadrze punu samostalnost i slobodu u odredivnju svojih akcija. Upravo iznesena teza nekada se cinila a mnogima se cini i danas kontradiktornom. Zato se govorilo i govori o dilemi: plan ili trzi ste. No to je pseudodilema. Trziste je samo jedan i to zasad najefikasniji od planskih mehanizama, a plan je preduvjet za dobro funkcionira nje trzista. Suvremena ekonomska teorija, kvantitativna analiza i informaciona tehnika cine apsolutno mogucim da planska predvidanja budu bitno efikas.iija od ex post trzisnih rjesenja i da se planski zadaci ostvaruju neadministrativnim metodama, uz punu autonomiju osnovnih privrednih subjekata. U tom kontekstu, drzavno-politicki centar pojavljuje

506 3-

EKO NO m ST

GOD. XXIJt

&

'S
8 a 0.

a
3

3 hi

* 8 I h

| 1 <

M >

5. BI i s a < 5 Q I

"
I - - - . - - -

rn

f . 'f - i - f 1

R 3

a 4
1 I

r -Q
0. FEDERACIJ A

2si Uft >o<

i 2* 4 $s It a fil
c fi o ca 3Q V CS

- 0

T"

- 0

M 3 2: 3
r O
U ------ -------*.

in

TJ

B R O J 3 4

M O D E L S A M O U P R A V N E P R IV R E D E

507

se kao izvor regulacionih impulsa koji odrazavaju stalni, unaprijed predvideni, rezim trzista. Na toj osnovi privredni subjekti dobivaju pouzdane parametre za svoje odluke i, nastojeci da maksimiraju svoj dohodak, vlastitom inicijativom realiziraju intencije plana. Na taj nacin plan i njegovo adekvatno ostvarivanje predstavljaju nuzni uvjet autonomije radnih kolektiva. A buduci da to moze ostvariti samo federalna (tj. centralna, odnosno opGedrustvena, odnosno jedinstvena za cijelu privredu) regulativa, to je ona nuzan uvjet istinskog samoupravljanja. U situaciji u kojoj su planovi ili ekonomska politika, ili oboje, strucno losi, u kojoj se rezimi privredivanja stalno mijenjaju, obaveze drzave ne izvrsavaju, u kojoj je privreda krajnje nestabilna, a neizvjesnost u donosenju odluka ekstremna sto je sve karakteristicno za suvremenu jugoslavensku privredu poslovni uspjeh radnih kolektiva ovisi vise o slucaju, o sticaju okolnosti, o spekulativnim aktivnostima, o arbitrarnim odlukama drzave, nego o proizvodnom doprinosu. A kada vlastiti polozaj ne ovisi o vlastitom radu, onda od samoupravljanja preostaje samo forma. U biti ono nestaje, to rada masovne frustracije i izvrnutu svijest da je samoupravljanje krivo za nered u privredi. Za provodenje mjera ekonomske politike federacija osniva privredne sekretarijate. U trzisnoj privredi posebno znacenje ima jedan segment trzista novcano trziste za ciju kontrolu se osniva posebna institucija, Narodna banka, koja, s obzirom na sekretarijate, uziva i odredeni stupanj samostalnosti. Instrumentima koji joj stoje na raspolaganju4 Narodna banka regulira funkcioriiranje sistema poslovnih banaka, koje se direktno ukljucuju u trziste. Kontrolom novcanih tokova najjednostavnije se kontrolira zakonitost poslovanja privrednih subjekata. Tu funkciju obavlja Sluzba druStvenog knjigovodstva koja, jedina od razmatranih sa*veznih institucija, uspostavlja administrativni kontakt neposredno s privrednim subjektima. Do toga dolazi zbog njenog inspekcijskog karaktera te stoga taj administrativni kontakt ne predstavlja naredivanje vefi provjeravanje. SDK ujedno predstavlja izvanredno vaznu tvornicu informacija o novcanim tokovima. S navedenim organima trziste jos uvijek ne bi dobro funkcioniralo. Privreda je stalno podvrgnuta odredenim udarima sto stvaraju poreme6aje koje pojedini privredni subjekti i njihova udruzenja nisu u stanju otkloniti. Zbog toga je opet potrebna opedrustvena tj. federalna intervencija, a kao najpogodniji oblik javljaju se interventni fondovi.5 Oscilacije u ponudi poljoprivrednih proizvoda, izazvane vremenskim prilikama, izravnava svojim rezervama Direkcija za poljoprivredne sirovine. Direkcija osim toga provodi program zastitnih i garantiranih cijena poljoprivrednih proizvoda, cime se stvaraju stabilni i ujednaceni uvjeti privredivanja za poljoprivrednike (koji trenutacno predstavljaju oko polovinu aktivnog stanovnistva) unatoc krajnjoj nestabilnosti proizvodnje (koja oscilira u ' intervalu od 20%). Slifian zadatak ima Direkcija za industrijske sirovine,
4 V. m oju knjigu P riv re d n i sistevn- i ekonoinska p o litik a J u goslavije (Institut ekonom skih nauka, Beograd, 1970); pogl. 14. 5 Za analizu in terventnih fondova, kao i razliCitib. ekonom skih politika kojima se m oze sluziti federacija, vidi: B. H orvat i dr., E konom ske fun kcije federacije, In stitu t ekonom skih nauka, Beograd, 1971.

508

E K O N O M IS T

GOD. X X I I I

samo sto sad treba eliminirati poremecaje koji nastaju uslijed kolebanja cijena i uvjeta ponude na svjetskom trziStu. Obje direkcije funkcioniraju kao kompenzacioni fondovi. Kad se jednom rezim tih. fondova utvrdi i donese nekoliko naCelnih odluka, sve ostalo predstavlja najvecim dijelom rutinski rad. Obje direkcije su dosad dobro funkcionirale i zato, ako se izuzme zakaSnj avanje u donosenju odluka za Sto odgovornost snose politicki organi a ne direkcije nije bilo prigovora na njihov rad. M n o g o delikatniji je rad treceg interventnog fonda, Fonda za izvoz. Tu su mogucnosti favoriziranja, diskriminiranja i donosenja arbitrarnih odluka mnogo vece pa je stoga potrebno veoma pazljivo razraditi orgariizaciju upravljanja tim fondom. Medutim, nuznost postojanja samog fonda je nesporna. Jugoslavija vec izvozi jednu petinu svoje proizvodnje, a taj se postotak mora i dalje povecavati. Ekspanzija izvoza predstavlja glavno ogranicenje za ubrzavanje razvoja privrede. A svjetsko trzigte stoji pod kontrolom mamutskih multinacionalnih korporacija,6 medunarodnih kartela i drzavnih i medudrzavnih organizacija. U takvim uvjetima jugoslavenski izvoznici se mogu javiti kao ravnopravni partneri jedino ako se oslanjaju na koncentriranu ekonomsku moc cjelokupne jugoslavenske pri vrede i na politicku moc svoje drzave. Da bi opisani sistem dobro funkcionirao, potrebna nam je jos jedna institucija koja ce eliminirati mogucnost zloupotreba do kojih na trzistu nuzno dolazi od strane nosilaca monopola, bilo da se radi o drzavnim organima bilo o pojedinim privrednim organizacijama. Ta institucija je Arbitraza za dohotke i cijene koja na zahtjev zainteresiranih donosi odlulce 0 ispravnim dohocima i cijenama. Arbitraza funkcionira slicno ustavnom sudu sastavljena je od izabranih predstavnika privrede, sindikata; nauke 1 vlade, imenovanih od skupstine na odredeno razdoblje i donosi odluke koje su definitivne i obavezne za sve, ukljuciv i vladu. Arbitraza je garancija da ce politicki organi zaista provoditi ujednacavanje uvjeta privredivanja. Ukoliko vlada donese neke mjere koje diskriminiraju neku privrednu grupaciju, ta grupacija ce se obratiti arbitrazi i ona ce dati ocjenu stete. Ukoliko promijenjene politike na trzistu dovedu u nepovoljan polozaj neku privrednu grupaciju, a vlada ne poduzme potrebne mje re, arbitraza ce ustanoviti cinjenicno stanje i odrediti rok do kada problem treba rijesiti. Arbitraza je takoder prikladan organ za utvrdivanje visine kompenzacije. Ako vlada treba da provede neke vazne ali nepopularne mjere, ona moze traziti prethodnu ocjenu arbitrage i njenom suglasnos6u mnogo efikasnije svladati otpore privilegiranih grupa. Arbitrage te utvrdivati visinu zaStitnih i garantiranih cijena u poljoprvredi, rep.rezentativne dohodne raspone po kvalifikacijama i si. Ukratko, arbitraza omogudava da se izbjegnu politidki pritisci, neprincipijelni kompromisi i neodgovorne odluke do kojih dolazi kad se rjesavanje navedenih pitanja ostavi iskljucivo drzavno-politickim organ ima. U svom radu arbitraza se oslanja na jedan strucni organ poput sadasnjeg Zavoda za cijene. Iz svega sto nam je poznato o suvremenoj trzisnoj privredi uopde, i jugoslavenskoj posebno, dosad opisana baterija institucija omogucila bi besprijekornu stabilizaciju trzista. No privredni razvoj bio bi spor. Za
* N ajveca od njih, General Motors, im a veci godisnji prom et od drustvenog proizvoda svih zem alja svijeta, izuzev 12 najve6ih.

E K O W O m iS T

GOD. X X I I I

politike. A Zavod za programiranje naucnih istrazivanja, zajedno s odgovarajucim fondom, trebalo bi da osigura orijentaciju na oha istrazivanja koja su sa stajalista zemlje najperspektivnija. Time je iscrpljena lista federalnih institucija. Privreda, sa svoje strane, takoder stvara neke institucije, koje popunjavaju prostor izmedu trzista i federalnog politickog centra. To su prije svega kooperantski lanci, koji predstavljaju trzisne podsisteme i koji dovode do trajnijeg strukturiranja trzista. Zatim su fcu poslovna udruzenja s poznatim integrativnim funkcijama. Zadatak komore je da uskladuje interese jjrivrednih grupacija i da kao predstavnik privrede u konzultacijama s drzavnim aparatom utjece na tekucu.ekonomsku politiku. Na kraju grupacije u mojoj shemi predstavljaju posebnu vrstu poslovnih udruzenja, ciji je zadaiak integriranje odredenih funkcija uz cuvanje individualiteta poduzeca. OSigledno je, naime,' da suvremena privreda ne trpi atomiziranost i zahtijeva integriranost. No, ocigledno je takoder, da integriranost administrativnim stapanjem znaSi stvaranje velikih koncentracija ekonomske mo6i, stvaranje monopola i likvidiranje samoupravljanja. Stoga ja izlaz vidim u tome da poduzeda sacuvaju svoju poslo'/Tiu samostalnost, a da integriraju samo one funkcije za -koje je neposredna koordinacija neophodna. To su dvije funkcije: (a) osnovni istrazivacko-razvojni rad, koji je preduvjet za rieprestano moderniziranje tehnologije u svim pcdrucjima dane grupacije, i (b), predvidanja ponude i potraznje i efikasno uklapanje u domace i strano trziste. U pogledu (a), razvojni zavodi grupacija povezuju se direktno sa Zavodom za programiranje naucnih istrazivanja, u pogledu (b), plansko-analitidki zavodi grupacija povezuju se sa Savplanom.7 Te veze su informaciono-konzultativne, omogucuju potpunu informiranost svih aktera i neprestano uskladivanje vedine odluka odnosno otkrivanje podruSja neslaganja. U pogledu potonjeg, zadatak pronalazenja zadovoljavajudeg rjesenja preuzimaju na sebe komore i izvrsni drzavni crgani. N a taj se nacin zatvara sistem permanentnog planiranja. 4. Republika Kad srno jednom socijalizam definirai u smislu samouprav i ljanja, onda ta definicija u organizacinom pogledu implicira rnaksimalnii decentralizaciju. A maksimalna decentralizacija ana5i da se u principli odlucivanja vrsi na nizem nivou i da se za visi itivo izuzimaju samo one odluke koje bi, ostavljene na nizem nivou, dovodile do nanosenja stete interesima jednih pojedinaca ili grupa sa strane drugih pojedinaca ili grupa. Postujuci taj princip. citave ovlasti cdlucivanja treba spustiti ispod nivoa federacije. To zahtijeva teritorijalnu decentralizaciju koju opet treba provesti ne samo u skladu s tipovima odluka vec i uzevi u obzir i histbrijski razvoj, kulturno naslijede, tradiciju. U visenacionalnoj drzavi prirodno je da takva teritorijalna decentralizacija bude provedena formiranjem nacionalnih republika.8
7 Vjerojatno bi naisvrsishod n iie bilo form iranje ekonom sko-tehnoloikih zavoda grupacija, koji bi vrsili d vije n aved en e funkoije. Predtivjet za aobro obavljanje tih funkcija je finaucijska nezavisnost. 8 U ovom radu ispituje se opcenico institueionalni m odel socijalistiCke pi'ivrcde uz prigodne ilustracije iz jugoslavenske prakse. U jednom specificnom jugoslavenskorn modelu pored republika v a lia le bi raz/notriti i pokrajine.

B R O J 3 4

S I S T E M S A M O U P R A V N E P R IV R E D E

509

ubrzavanje privrednog razvoja potrebno je provesti ex ante uskladivanje privrednih odluka, maksimalno koristiti nauku u razvijanju moderne tehnologije i upravljanju privredom (i drustvom) i osigurati potrebne proporcije u kapacitetima, granski i regionalno. Ovo potonje te tehnicki najlakse izvesti, ali je politicki bilo najvise zloupotrebljavano i danas izaziva otpore do potpunog onemogufiavanj a. Pocnimo stoga s problemom uskladivanja investicione strukture. Velik dio investicija ima aktivizaciono razdoblje u n u tard v ije godine. Ako, stoga, neki kapaciteti nisu izgradeni na vrijeme, a privreda je spora, nedostatak ponude pokrit ce se bez vecih poteskofia povedanim uvozom. Meuutim, za izgradnju jedne velike hidrocentrale ili SeliCane, ili za otvaranje nekog znacajnijeg rudnika, potrebno je 57 i vise godina. Osim toga, za takve objekte, kao i za saobracajnu mrezu, potrebna su velika investiciona sredstva. Ukoliko sredstva nisu na vrijeme osigurana, ukoliko izgradnja nije na vrijeme pocela, a privreda se brzo razvija, u materijalnoj bilanci zemlje pojavit ce se takve disproporcije da ih platna bilanca nece modi podnijeti i neizbjezan rezultat bit ce snazan inflacioni pritisak uz usporavanje rasta. Doci ce do jos nekih veoma nejgativnih posljedica. S jedne strane, nedostatnost velikih konceritracija sredstava dovest 6e do izgradnje usitnjenih, nerentabilnih kapaciteta. S druge strane, pokusaji da se ostvare dovoljno velike koncentracije sredstava dovest ce do formiranja proizvodnih i financijskih monopola izvan drustvene kontrole. Sve su te pojave dobro poznate iz jugoslavenske prakse. Rjesenje treba traziti u formiranju Interventnog investicionog fonda 5iji je zadatak: (a) da sudjeluje u" financiranju onih projekata koji zahti jevaju izuzetno yeliku koncentraciju sredstava i/ili duge rokove izgradnje, i (b), da intervenira u eliminiranju kapacitetnih disproporcija trenutacno je najbolja ilustracija takvog slucaja dvomilijunski deficit li proizvodnji cementa koji je nekad bio permanentno na izvoznoj listi kadgod iz ma kojih razloga trziste ne uspije dovoljno uskladiti ponudu i potraznju, Investicije imaju i svoj regionalni aspekt. Privredni razvoj se uvijek moze ubrzati ako se uklone oaze nedovoljno koristenih ljudskih i prirodnih resursa, st.o ce reci, ako se ubrza razvoj nedovoljno razvijenih podrucja. Toj svrsi sluzi Fond za nerazvijena podruSja koji, medutim, ne bi smio biti puki redistributer porezno prikupljenih sredstava, ve6 bi morao funkcionirati slino kao odgovarajuce medunarodne institucije za privredni razvoj. Jedva da je potrebno spomenuti da taj fond pored privredne ima i fiisto druStvenu funkciju; privredna ravnopravnost nije mogu6a u uvjetima suvise Velikih razlika u privrednoj razvijenosti, pa stoga te razlike treba sto brze smanjivati. Za ex ante koordinaciju privrednih odluka zaduzen je Savezni zavod za privredno planiranje. Njegova funkcija je prvenstveno informativna. Federacija ima dvije tvomice informacija: Savezni zavod za statistiku, koji proizvodi informacije o proSlom, i Savplan, koji proizvodi informacije o budufiem. Ulogu nauke u suvremenoj privredi nije potrebno posebno isticati. Drzavno-politiCki centar kao uostalom i sva druga tijela treba da se u svom radu neposredno oslanja na rad naufinih instituta. Vijeie ekonomskih savjetriika, sastavljeno od vrhunskih ekonomista, moglo bi odigrati izvanrecbio znaCajnu ulogu u uvodenju nauke u formiranju ekonomske
9 EKONOMXST b r. 31/1871

BRO J 3 4

S1STEM S A M O V P R A V N E P R iyR E D E

511

a an
1 e I 2

r o .

L -J

II

- a

I 5 f I (-----;

nra

I I I i t I : I I I --- I

i ^ .L . _ J

i-o

lo
- 0

u _ .

SBveznft tomor*

I I I I--4i I I I

I*..

512

EKO NO M IST

GOD. X X III

Republika je takoder drzava i stoga republidki politifiki centar ima slicnu strukturu kao i federalni. U pogledu specifidno drzavnih poslova izmedu republike i federacije postoji podjela rada u tom smislu Sto je federacija prvenstveno odgovorna za odnose s inozemstvom (vanjski poslovi i narodna obrana), a republika za unutrasnje poslove (pravosude i javni red). Buduci da se vecina federalnih institucija u oblasti privrede bavi ujednacavanjem uvjeta privredivanja i stabiliziranjem trzista. sto .se za zemlju u cjelini dakle, uz pret.postavku jedinstvenog trzista moze postidi jedino centralnim odlucivanjem, to je republika oslobodena tih poslova, pa je i njena institucionalna struktura u oblasti privrede znatno jednostavnija. U oblasti privrednog razvoja osnovni zadatak republike je da ostvari teritorijalno ravnomjerni privredni razvoj. Za tu svrhu sluzi Interventni investicioni fond. Republika moze takoder do izvjesne mjere ubrzati razvoj privrede na svom podrudju privlacenjem investitora s drugih podrucja i .iz inozemstva poreznim olaksicama i povoljnijim tretmanom investitora (rjesavanjem komunalnih problema, obukom radne snage, participacijom u kreditiranju i si.). U oblasti stabilizacije trzista republika moze intervenirati stvaranjem Fondova zajednickih rezervi koji se koristi za pokrice gubitaka i saniranje^ nerentabilnih poduzeca. Bilo bi, medutim, nuzno da se ne ostane samo na prelijevanju sredstava, vec da se pri fondovima oforme kadrovske burze odnosno specificni zavodi za organizaciju poslovanja koji bi funkcionirali na taj nacin da bi posrnulom poduzecu pruzili potpunu financijsku, tehnicku i kadrovsku pomoc, ukljuciv i zamjenjivanje cjelokupnih rukovodedih ekipa. Dok je funkcija republike u oblasti privrede po prirodi stvari relativno skromna, u oblasti neprivrede ona je osnovna. Zbog toga na razini federacije ostaju samo savjeti koji imaju ulogu informativno-koordinativnih organa. Prosvjetnu, kulturnu, zdravstvenu itd. politiku formiraju i provode republicka tijela. Zadatak federacije je, pored koordinacije, jos jedino to da financijski (dopunska sredstva iz saveznog budzeta) i legislativno osigura za stanovnistvo nerazvijenih podrucja odredene minimalne zdravstvene i prosvjetue standarde. U nastojanju da se drzava na nelci nacin odvoji od neprivreane sfere kako bi se izbjegla patronaza politickih foruma kcja je u nasim uvjetima uvijek bila veoma negativna doslo je do formiranja interesnih zajednica. Skupstina politickom odlukom raspodjeljuje sredstva na pojedine oblasti neprivrede. Ta. sredstva preuzimaju interesne zajednice i njima, za rafiun potrosaca, placaju usluge proizvodacima (skolama, bolnicama, muzejima itd.). Ovo rjesenje, iako u pogledu konkretne organizacije ima mnogo nedostataka, cini se da je u nacelu ispravno. Postizu se ovi efekti: (a) odvajanjem tirzave od krajnjih korisnika sredstava onemogucava se diktatura administrativno-politickog aparata u ovoj, inace delilcatnoj sferi; (b) radni kolektivi u oblasti neprivrede u nacelu se stavljaju u isti polozaj kao i radni kolektivi u oblasti privrede; (c) zamjena budzetiranja ugovaranjem razvija svijest o ekonomskim aspektima prosvjetnog, zdravstvenog itd. procesa i moze dovesti do efikasnije upotrebe raspolozivih sredstava; (d) za razliku od privrede, gdje vlada raspodiela prema radu,

B R O J 3 4

S I S T E M S A M O U P R A V N E P R IV R E D E

513

u potrosnji usluga neprivrede uglavnom vlada raspodjela prema potrebaraa. U socijalistickom drustvu mladog covjeka treba obrazovati, a bolesnog Covjeka izlijeciti neovisno o njihovom imovinskom stanju. Taj komunistipki princip raspodjele i trzisne poticaje u efikasnosti proizvodnje usluga moguce je uskladiti upravo sistemom interesnih zajsdnica, koji je u shemi nazvan kvazi-trzistem. Izmedu prvirede i neprivrede postoje i direktne veze, sto je u shemi prikazano spajanjem trzista i kvazi-trzista. Te se veze zasad jos veoma slabe i sporadicne, a sastoje se od direktnog kupovanja usluga od nepri vrede, osnivanja neprivrednih organizacija sa strane poduzeca, sudjelovanja privrede u interesnim zajednicama i ponekim mecenatstvom. No moze se ocekivati da ce se te veze s vremenom prosirivati i onoliko koliko se to bude dogadalo jacat ce drustvena samostalriost radnih kolektiva u neprivrednim djelatnostima. Sveucilista, prosvjeta, kultura i zdravlje od fundamentalnog su znacenja za zivot jednog naroda i od jednako fundamentalnog znacenja za izgradnju socijalizma. Tehnologija je ista u svim drustvenim sistemima. Jednaka ili diferencirana mogucnost obrazovanja i ocuvanja zdravlja razlikuje neklasno drustvo od klasnog. Zbog toga, ukoliko je zadatak federacije da odrzava dobre performance globalnog sistema, zadatak republike je da mu svakodnevno ulijeva socijalisticki sadrzaj. Ovaj zakljucak bio bi jos cvrsci kad bismo u analizu ukljucili i politicku komponentu. 5. Poduzece U jednoj potpunijoj obradi valjalo bi analizirati. radnu organizaciju uopce. Za ovrhe ovog rada ja cu se, medutim, ograniciti na razm atranje dominantnog tipa radne organizacije, poduzeca. A i u pogledu poduzeca ogranicit cu se na osnovnu institucionalnu analizu, buduci da sam o tome vise pisao na drugom mjestu.9 Slicno kao i federacija i republika i poduzece u samoupravnom dru stvu predstavljaju ne samo organizacioni vec i politicki (pod) sistem iako sui generis. Ta politicka komponenta je toliko bitna da njeno nesagledavanje dovodi do potpune zbrke u institucionalnom postavljanju samoupravnog poduzeca. U stvari, najpotpunije samoupravljanje neposredna demokracija moguca je upravo u poduzecu. Osnovni problem u izgradnji organizacije samoupravnog poduzeca jest; maksimiranje demokraticnosti u donosenju odluka uz maksimiranje efi-, kasnosti u njihovu provodenju. U losim organizacionim rjesenjima ta dva cilja ispadaju medusobno kontradiktorni i to je dosta cest slucaj u jugoslavenskoj praksi. Adekvatna organizaciona rjesenja ne samo da uskladuju ta dva cilja, vec ih cine komplementarnim slicno kao Sto je pfikasno planiranje preduvjet samoupravne autonomije privrednih subjekata u druStveno-ekonomskom makrosistemu. Vazno je da se odredi sto preciznije sto se razumijeva pod maksimiranjem demokraticnosti i efikasnosti. U prvi mah moglo bi izgledati da maksimiranje demokraticnosti treba znaciti da misljenje svakog clana ko lektiva ima u donosenju relevantnih odluka ponder koji je odreden iskljufiivo objektivnom vrijednoscu tog misljenja i koji je stoga neovisan o lie
P riv red n i sistem i ekonom ska p o litik a Ju goslavije, op. cit., dio III: Sam oupravno poduzece.

514

EK O N O M IST

GOD. X X III

nosti koja ga je iznijela. Ofiigledno je da bi se u tom slufiaju maksimalna demokratidnost i maksimalna efikasnost poklopile. No stvarnost rijetko dczvoliava tautologije apstraktnog rezoniranja, pa to vrijedi i u ovom sluCaju. U praksi se, naime, odmah postavljaju ova dva pitanja: (a) tko ce ocijeniti objektivnu vrijednost nekog stava, i (b), kakva je objektivna vrijednost vrijednosnih sudova? Odgovor na ta dva pitanja treba traziti u tome Sto 6e se deiriokraticnost odrediti n a S in o m donosenja odluka, a ne k v a lite to m odluka. A tada demokratifinost i efikasnost ne samo da nisu identidne, vefi je ofiigledno da postoji mogufinost sukoba. Maksimalna demokraticnost se postize u kolektivu od jednog Clana. S porastom broja suodluivaa demokratifinost odlucivanja se smanjuje jer je svako pojedinafino miSljenje ograniCeno misljenjima svih ostalih. Pored toga, uvijek postoji mogufinost ce,sto iskoristena manipuliranja misljenja, stvaranja koalicija i klika, ukratko deformiranja istinskog misIjenja grupe. Odluka vefiine nije nuzno najbolje rjesenje jer i u idealnim uvjetima moie predstavljati majoriziranje neCijeg legitimnog interesa. Prema tome, prvi princip u organizaciji samoupravnog poduzefia bit fie: (1) s tv a r a n je d o v o ljn o m a lih i d o v o ljn o h o m o g e n ih ra d n ih g ru p a , lioje dozvoljavaju neposrednu participaciju svih clanova u odlucivanju i gdje su odluke dovoljno transparentne. Homogenost smanjuje mogucnost majoriziranja manjinskih interesa, a participacija i transparentnost smanjuju mogufinost manipuliranja i nametanja misljenja. To je, uostalom, i objanjenje formiranja radnih (ekonomskih) jedinica u nasim poduzecima. A sam sistem donosenja odluka s navedenim karakteristikama nazvan je poliarhijom, za razliku od demokracije, gdje je odlucivanje vecinsko bez obzira na implikacije. Maksimalna efikasnost znaci: (a) donosenje korektnih odluka, i (lb), 'njihovo efikasno provodenje. Odatle proizlaze naredna dva organizaciona principa: (2) tije la i l i p o je d in c i k o ji d o n o se o d lu k e sn o se za n jih o d g o v o r n o st, Sto je osigurano odgovarajucim sankcijama, i (3), iz v r s a v a n je o d lu k a je s tv a r s tr u in o s ti a n e d e m o k r a tic n o s ti. Razdvajanje odgovornosti od donolenja odluka sto je karakteristicno za cjelokupnu nasu sadasnju drustvenu organizaciju nuzno dovodi do neodgovornosti, do neefikasnosti, i kao posljedica, do negiranja samoupravljanja. A izvrsavanje odluka zahtijeva pcsjedovanje posebnih znanja, zahtijeva specijalizaciju u drustvenoj podjeli rada, i stoga moze biti' povjereno samo onima koji te uvjete ispunjavaju. Na taj nacin princip (3) implicira naredni organizacioni princip: (4) o d v a ja n je v r ije d n o s n e , in te r e s n e , s fe r e o d s f e r e s tr u c n o s ti; poU tick o g a u to r ite ta o d p r o fe s io n a ln o g a u to r ite ta ; o d lu c iv a n ja o p o litic i od a d m in is tr a tiv n e o p e r a tiv e . U prvoj sferi svatko ima samo jedan glas, u

drugoj ponderi ovise o.posebnoj strucnosti koja se za dani posao trazi. Ocjena o tome kakav je raspon osobnih dohodaka pozeljan, ovisi o subjektivnim'vrednovanjima; ocjena o prikladnosti nekog stroja za proizvodnju neke robe ovisi o strucnom znanju. Za prvo je relevantna politicka poliarhija, za drugo strucna hijerarhija. U praksi se teSkoce javljaju u tome sto nije uvijek mogufie odvojiti politicku od profesionalne sfere u stvari se Cesto te dvije sfere djelomicno poklapaju i sto posjedovanje posebnih znanja mo2e biti zloupotrebljeno za narusavanje poliarhije (i uspostavljanje oligarhije). Prakticno rjesenje ovog problema lezi u: (5) in s titu c io n a liz ir a n ju k o n tr o le upravljanja poduzecem. No, ta se kontrola ne moze po-

B R O J 3 4

S I S T E M S A M O U P R A V N E P R IV R E D E

515

stici kako to permanentno savjetuju radriicima pojedini politidki foruriii ukljucivanjem radnika u poslovnu operativu i strucne odluke. Ta naivno koncipirana liontrola naime znaci: (a) smanjivanje efikasnosti jer zadrzava operativne odluke i jer korektne operativne odluke zahtijevaju da im se posveti puno radno vrijeme, a ne samo sporadicni sastanci od sat-dva; (b) iluziju i obmanu da se vrsi kontrola koje fakticlci nema zbog neadekvatne strucnosti ili nedovoljne informiranosti (potpuna informiranost zahtijeva puno radno vrijeme); i (c), neodgovornost ljudi u operativnom aparatu koji za svaku svoju problematicnu akciju bez teskoca dobivaju pokrice samoupravnih organa koji su se upetljali u operativu.1 ? Prednjih pet principa primijenit cemo sada na organizaciju samoupravnog poduzeca. Odgovarajuca shema dana je na slici 3. Slicno kao

SI. 3

PODDZECE

10 'Kao ilustraciju navodim jedan, doduse, drastican ali ne i netipiCan slucaj sto se odnosi na jedan privredni sud, koji je upravo institucija zaduzena za cuvanje norm a u privrednom ponasanju. Ekonomslta politika u br. 949, od 24. m aja 1971. javlja: Okruzni privredni sud u N isu isplatio je 16,5 hiljada dinara jednom poduzefiu placajuci racun za krecenje koje n ije obavljeno. P ri vredni sud je k asnije dosao do tog istog svog novca tako sto je od jednog posredniCkog poduzeca naplatio staru hartiju koju n ije isporucio. A dvokati, za to optuzenog b ivseg predsjednika Okruznog privrednog suda u -N isu , rekli su da je u datoj situ aciii sud pribjegao nacinu snalazenja kojim a pribjegavaju ostala poduzeca i ustanove da bi dosla do sredstava a Okruzni sud u N isu oslobodio je b ivseg predsjednika privrednog suda te optuzbe jer je poslove sa izm isljenim ltrecenjem i izm iiljen om hartijom odobrio Savjet radne zajednice.

516

EK O N O M IST

GOD. XX1I1

Sto Jugoslavia predstavlja federaciju radnih jedinica, tako i poduzece predstavlja federaciju radnih jedinica. Analogija ide i dalje, pa Clanovi-poduze6a jednog velikog zdruzenog poduzeca odgovaraju republikama. Sve odluke sto se tiSu neposredno svalcodnevnog ziyota i rada radnika a koje ne tangiraju interese drugih radnika donose se u radnoj jedmici uz neposrednu participaciju svih zainteresiranih. Da bi mogla da razvije efikasnu samoupravnu autonomiju, radna jedinica mora biti ekonomski zaokruzena tj. mora se poldapati s ekonomskom jedinicom. U svijetu su vec ranije bili razvijeni racunovodstveno-organizacioni sistemi koji omogu6uju relativno veliku autonomiju ekonomskih jedinica u svrhu poboljsavanja efikasnosti cjelokupnog poduzeca.1 1 Radne jedinice udruzuju se u poduzece, radne grupe u k o le k tiv , a kolektiv referendumom donosi neke izuzetno vazne odluke od interesa za sve clanove. Predsjednici radnih jedinica ulaze u r a d n ic k i s a v je t. Ostali izabrani clanovi radnickog savjeta postaju predsjednici razlicitih komisija odnosno Nadzomog odbora. Na taj je nacin s v a k i cla n r a d n ic k o g s a v je t a o so b n o o d g o v o r a n z a je d a n sek to .r r a d a . On o svom radu periodicki podnosi izvjetaj, slicno kao sto i citav radnicki savjet peiiodicki polaze racune kolektivu. Radnicki savjet donosi odluke na temelju prijedloga k o m is ija . I z v r s n i o d b o r je takoder jedna od komisija radnickog savjeta, i to komisaja zaduzena za operativu. Radnicki savjet, na prijedlog direktora, imenuje izvrsni odbor i to od strucnjaka za pojedine aspekte poslovanja. U izvrsni odbor ulaze rukovodioci ekonomskih jedinica (ako ih ima suvise, onda se moze formirati i prosireni izvrsni odbor). Na taj nacin radne jedinice su po politickoj liniji zastupljene u radnifckom savjetu, a po strudno-organizacionoj liniji u izvrsnom odboru. Moze se predvidjeti procedura po kojoj se rukovodioci radne jedinice biraju na osnovi dogovora direktora i te radne jedinice. Samoupravnom poduzecu vjerojatno vise odgovara kolelctivno nego individualno operativno rukovodstvo. No da bi to rukovodstvo m o g lo efikasno funkcionirati, njegovi clanovi moraju biti medusobno kompatibilni. Odatle potreba da se direktor tretira kao mandator za sastav izvrsnog od bora. Izvrsni odbor periodicki podnosi izvjestaje o poslovanju radnickom savjetu. Na kraju godine podnosi se radnickom savjetu i kolektivu iscrpan izvjestaj o poslovanju u toku godine. Ako se taj izvjestaj ne primi, onda to znaci izglasavanje nepovjerenja, izvrgni odbor automatski podnosi ostavku, radnicki savjet bira novog direktora, a ovaj predlaze novi izvrsni od bor. Ukoliko je sve u redu, izvrsni odbor predlaze program rada za narednu godinu (ili naredne godine). Kad je taj program s eventufdnim modifikacijama jednom primljen, onda to znaci d a iz v r s n i o d b o r im a o d r ije Sene r u k e d a g a p r o v e d e a r a d n ic k i s a v je t o b a v e z u d a p r u z i p u n u p o d rS k u

u p ro v o d e n ju . Radnicki savjet moze smijeniti direktora i, na taj nadin, cijeli izvrsni odbor ali se ne moze mijesati u operativno provodenje jednom usvojenog programa (izuzev, naravno, uz saglasnost IO) i to zato jer izvrSni odbor snosi punu odgovornost za operativu, pa stoga mora imati i punu slobodu akcije.
11 Inform ativnu kom parativnu analizu rjesenja jugoslavenskih poduzeca 1 njemafike ra6unovodstvene teorije dala je Gudrun Lem an u knjizi: S tellu n g ung A ufgabung der okonom ischen E inheiten in den ju goslaw isch en U n tern eh m ungen, Berlin, 1967.

B R O J 34

S 1 S T E M S A M O V P R A V N E P R IV R E D E

517

Buduci da IO moze zloupotrijebiti svoja ovlastenja, ili se mogu javiti sumnje (opravdane ili neopravdane) u ispravnost pojedinih odluka, potrebna je institucionalizacija kontrole. Tu funkciju ne moze obavljati radniCki savjet jer njegovi clanovi nemaju sve potrebne tekuce informacije, a ni potrebno znanje. Zbog toga radnicki savjet forniira svoj nadzorni odbor, koji kvartalno kontrolira poslovanje i reagira na sve prituzbe ili upozorenja u toj sferi. Na kraju godine nadzorni odbor angazira specijaliziranu konzultantsku firmu za reviziju cjelokupnog poslovanja i na osnovi revizionog nalaza podnosi radnickom savjetu svoj izvjestaj. Bez tog izvjestaja ne moze se prihvatiti godisnji izvjeStaj izvrsnog odbora. Radne jedinice i razlicite komisije omogucuju da svaki radnik neposredno sudjeluje u upravljanju, ako to zeli. Komisije, osim toga, omogu cuju izvjesnu kombinaciju strucnosti i demokraticnosti. Predsjednici komisija se periodicki rotiraju, jer moraju biti clanovi radnickog savjeta. Medutim, nema nikakva razloga da se clanovi komisija, koji su dobro obavljali svoj posao, ponovno ne biraju, bez ikakva ograniSenja. I tako 6e se desiti da ljudi s relativno skromnim formalnim kvalifikacijamaj ali koji su vise godina proveli u komisiji za raspodjelu ili komisiji za razvoj i si., steknu dragocjeno iskustvo koje ce im omoguciti da radnickom savjetu predlazu zrela i efikasna rjesenja. Strelice na slici pokazuju tok direktiva. U gornjoj polovini to su poli ticke direktive. U donjoj polovini to su profesionalne direktive. Interakcijom radniCkog savjeta i izvrsnog odbora transformiraju se politidke direktive u profesiorialne, vrijednosne odluke u strucnu operativu. Direktive pocinju u radnim jedinicama i zavrsavaju'se u radnim jedinicama. Na taj nacin se otvorena hijerarhijska piramida jednog kapitalistiCkog ili etatistiCkog poduzeca zamjenjuje zatvorenom organizacionom strukturom u jednom samoupravnom poduzecu. Zatvorenost organi- > zacione strukture s mehanizmom za transformiranje politidkih odluka u profesionalne jest upravo differentia specifica samoupravne organizacije.

RANIJE O B JA V L JEN I SEPARATI:

139. O. K ovac, 2 5 7 -2 8 2 .

'In flacija i platni b ila n s 1, E ko n om is t,

br. 2 /1 9 7 2 -,

140. Z . M ikusic, Tip d evizn og kursa i in f la c ij a " , E ko n o m is t, br. 2 /1 9 7 2 ., 2 8 9 - 2 9 6 . 141- S. P opov, O snovni faktori kretanja ce n a p roizvodjaca in du strijskih proizvoda u periodu 19621970 , E ko n om is t, br. 2 /1 9 7 2 ., 2 9 7 -3 1 8 . 142. O. K ovac, P la tn o b ila n sn a p o litik a J u g o s la v ije . M edjunarodni problemi, br 1 /1 972.. 9 33. 143. M. K o v a cev ic, " N a u cn o istra z iv a ck i rad kao faktor konkurentnosti ju g o slo v en sk o g iz v o z a . Eko n om sk a m isa o . br. 2 /1 9 7 2 ., 7 25 144. S. P opov, In tersecto ria l R ela tio n s o f P erso n a l In co m es , Y u g o s l a v Survey, N o. 2 /1 9 7 2 -. 6 3 - 8 0 . 145. B . Horvat, H ospodarske cyk ly v J u g o sla v ii" , S t a t i s t i k a a demografie (Praha), IX /1 9 7 2 ., 21 2 . 4 146- Z . Mrkusic, L a Y o u g o sla v ie e t la reforme du sy stem e m onetaire in te rn a tio n a l" , P r e d a v a n j e n a X I V z as ed an ju Medjunarodnog u n ive r z i t e ts k o g centra z a drustvene nauke, >1 l.IX 1972: 147. D. B eja k o v ic, Z n acenje k oncen traeije protaetfc z a ekonom icno k oristen je prometnih k a p a e ite ta :, Z b o rn ik J A Z U " N a u c n o s a v /e ' to van je: Prometn.a v a l o r i z a c i j a H r v a ts k e !, ^Zagreb, 1 9 7 1 ;, 257265. 1.48. B . Horvat, A n a ly sis o f the E co n o m ic Situation and P ro p o sa l for a Program of A ctio n 11. P r a x i s (medjunar. izd a n je), br. 3 - 4 / 1 9 7 1 ., 5 3 3 -5 6 2 . . .149. B . Horvat, N ationalism arid N a t i o n a l i t y In te rn a tio n a l Journal o f P o l i t i c s , No. 1 /1 9 7 2 .. 1 9 -4 6 . 150. D. B ejak ovic, P o slije d ip lo m sk a n a s ta v a iz ekonom ike saob racaja" Zbom ik Kongres o sa o b ra ca ju i ve zam a J u g o s la v i je, K n jig a .9 , Beograd, 1972.. 69 - 7 3 .

151. B . Horvat, :D evelopm ent Fund as an Institution for C onducting F is c a l P o lic y , E konomska . a n a l i z a , br. 34 /1 9 7 2 ., 2 4 7 -2 5 4 152. M. B a zlerMadzar, <;Ekonom etrijska a n a liza proizvodnih fu n k c ija '1, Eko n om ska a n a l i z a , br. 34 /1 9 7 2 ., 270 287. Managed 153. B. Horvat, ' C ritica l N o te s on the Theory of the Labour Firm and Som e M acroeconom ic Im p lica tio n s , E ko n om ska analiza,. br. 3 -4 ./1 9 7 2 ., 2 8 8 -2 9 3 . 154. M. R ad ovic, O dredjivanje step en a k o riscen ja k a p a citeta radne sn a g e i mas in a i a n a liza faktora k oji na njih d e lu ju , E k o n o m s k a a n a l i z a , br. 3 - 4 / 1 9 7 2 ., 3 0 1 -3 0 9 155. R. K n ez ev ic , M esto interne banke u organizacionom s is te m u velik o g p red u zeca , E k o n o m s k a a n a l i z a , b i. 34 /1 9 7 2 -, 310329-

Napomena:

S p isak sv ih dosad ob ja v ljen ih separata v id i u katalogu In stitu ta ekonom skih nauka. A dresa: B eograd, Zmaj Jov in a 12.

INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA BEOGRAD


Dr 2. MRKUS1C, dire kto r i dekan Poslediplomske skole Mr D. STANISlC, pomocnik direktora S. STAJIC, direktor sektora za ekonomska istrazivanja M r M. 2IVKOV1C, dire kto r Elektronsko-racunskog centra In s titu t ekonomskih nauka razvio se iz istrazivacakog odeljenja Saveznog zavoda za privredno planiranje, koje je bilo osnovano 1958. godine. Osnovni zadatak Instituta je da proucava te o riju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inostranstvu, da vrsi teo rijska i prim enjena istrazi vanja jugoslovenskog privrednog sistem a, da radi na usavrsavanju metodologije privrednog planiranja i podstice usvajanje i prim enjivanje savremenih metoda ekonomske analize i razvija nove ekonom etrijske i druge analiticke metode, kao i da radi na resavanju konkretnih problema u privrednim preduzecima. In s titu t izvodi nastavu III stepena iz oblasti ekonom skih i organizacionih nauka. U in s titu tu postoji i Elektronsko-racunski centar u kome se resavaju slozeni ekonom sko-matematicki m odeli i drugi num ericki problem i. Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siro j ja vno sti, In s titu t se bavi i izdavackom delatnoscu. Biblioteka In stitu ta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskim dela. In s titu t ucestvuje u izdavanju casopisa Ekonomska analiza.

//

S i y f S Z 'f

Separat 161

RADNE C IJE N E P R O I Z V O D N J F I TRANSFORMACIONI PROBLEM U JUGOSLOVENSKOJ PRIVREDI Branko Horvat

I N S T I T U T EKO NO MSKIH NAU KA B e o g r a d , 1 97 3.

R ad o b ia v lje n u c a s o p is u E konom ist, 1/1973.

Iz d a je i stam pa

In s titiu ek onom skih n a u k a B e o g r a d , Z m aj J o v i n a 12

r ' n' !- 1

T .O fo V

lnv.br.

B ranko H O R V A T

RADNE CIJENE PROIZVODNJE I TRANSFORMACIONI PROBLEM U SOCIJALISTICKOJ PRIVREDI


1. U v o d Veom a je m alo te o rijsk ih istra z iv a n ja posveceno p ro b lem u rad n o g sa d rz a ja p ro iz v o d n je . 1 N ajveci broj is tra z iv a n ja koja su izvrsena bila su u sm je re n a n a rje s e n je tran sfo rm acio n o g p ro b le m a iz tre ce sveske Kapitala. S toga ne iz n e n a d u je sto opca ra d n a te o rija cijene ne postoji, O vaj ra d p re d s ta v lja p rilo g istra z iv a n ju m ogucnosti da se ta k v a te o rija zasnuje. K ao a n a litic k i in stru m e n t b it ce isk o risten n a tu ra ln o specificira n tro se k to rsk i m odel p riv re d e . T ri k o n stitu tiv n e k o m p o n en te jed n o g proizvodnog sistem a jesu : (1) oskudni resu rsi, (2) te h n o lo g ija i (3) p re fe re n c ije p o tro sa c a .2 U pogledu ( 1 ) nas sistem im a t ce d v a o sk u d n a re su rsa k oje cemo n az v ati p rim a rn im re su rsim a ili fak to rim a. J e d a n od n jih ra d je p rv o b itn i, a d ru g i kapital je p ro izv ed en i re su rs. S to se tice kom p o nente (2), teh n o lo g ija je odredena v e k to rim a a k tiv n o sti koji se z asn iv aju n a fiksnim k o eficijen tima, tj. k o ris tit cemo sistem L eontiefa. K om p o n enta (3) u ovom istra z i vanju nece doci do izrazaja. Po svojim b itn im ekonom skim k a ra k te ris tik a m a proizvodi se m ogu k la sificira ti u sre d stv a za p ro izv o d n ju i p re d m e te p otrosnje, T ako se dob iv a ju p o zn ata dva o d eljk a u M arx o v im sh em am a rep ro d u k cije. M edutim, p rv i odeljak n ije hom ogen, p a ga v a lja d a lje ra sc la n iti n a I-a p roiz v odnju k a p ita ln ih d o b ara i lb p ro izv o d n ju siro v in a i re p ro m a te rija la . Na taj nacin p roizvodni sistem , k o ji cu u d aljem te k stu an alizirati, im a t ce tri g ra n e k oje cu zv ati: 1, pro izv o d n jo m m asina (M), 2. proizvodnjom si rovina i re p ro m a te rija la (S) i 3. p roizvodnjom p o tro sn ih d o b ara (C). P o red toga u n asem sistem u u o dredenom v re m e n u postoje i dva oskudna resu rsa: ra d (R) i k a p ita l (m asine, M). U opcem slu caju p ro izv o d n i sistem s tri g ra n e i dva fa k to ra moze se p rik a z a ti s ta n d a rd n o m tab lico m m ed u sek to rsk ih odnosa 3 na ovaj nacin:
1 B ib lio g ra f ija sv ih v a z n ij ih r e l e v a n t n i h r a d o v a n a v e d e n a je n a k r a j u ra d a . N a v o d im je zbog in fo rm a c ije . M ed u tim , zbog d r u g a c i je u s m je r e n o s ti nije d a n od tih r a d o v a n ije se rnogao isk oristiti za s v r h e ovog is tra z iv a n ja . 2 C a m e ro n (1952), s. 191. 3 Usp. B. H orvat, M e d u s e k to r s k a analiza, N a ro d n e novine, Zagreb. 19G2,
s. 23

48

EKONOMIST

GOD. X X V I

'v

P rim a o c i

R e p ro d u k c io n a p o tr o sn ja

F i n a l n a p o tr o s n ja In v e s tic ije

Licna p o tr o s n ja

O pca p o tr o s n ja

D avaoci to P ro iz v o d n ja m a s in a (M) P r o i z v o d n ja s iro v in a (S) P ro iz v o d n ja p o tr o s n ih d o b a r a (C) Z a posleno ra d n i k a , R In s ta li r a n e m a sin e , M Ukupna p ro iz v o d n ja ^

1 2 x.21 x.,;i

o,

y,i

...............................

x, X,

J:,,

X,

1 2

R, M,

R2 Mo

R3 M :)

X,

X2

X,

Z a p o treb e nase analize opca m e d u se k to rsk a ta b lic a moze se pojedn o sta v iti tim e sto ce tra n sa k c ije oznacene ta ck icam a b iti izostavljene. To znaci da ce u p o tre b lje n i m odel proizvodnog sistem a im a ti ove kara k te ristik e : 1. Sistem je zatv o ren tj. nem a v a n jsk o trg o v in sk ih tra n sa k c ija . 2. F in a ln a p o tro sn ja sasto ji se od licne p o tro sn je i in v e sticija u osnov n a sred stv a. To znaci da zan em aru jem o k o m p lik acije koje proizlaze iz in te rv e n c ije d rzav e i a k u m u lira n ja zaliha. U stv a ri n ije suvise tesko da se i ta dva m om en ta form alno uzm u u obzir. Moze se, n a p rim er, uzeti da se opca p o tro sn ja fin a n c ira iz licn ih doho d ak a i da je tak o u k lju ce n a u licnu p o tro sn ju . A za a k u m u lira n je zaliha m oze se p re tp o sta v iti da je p roporcionalno p o v ecan ju p roizvodnje. M edutim , ovakvim postupkom ne bi se p ro m ije n ili re z u lta ti analize, osim sto bi p o sta la nesto slozenijom . 3. R a z v rsta v a n je p roizvodnje je p o tpuno, sto znaci da fin aln e grane (Ivl i C) proizvode iskljucivo za fin a ln u p o tro sn ju , a rep ro d u k cio n a grana (S) isk lju civ o za rep ro d u k cio n u p o tro sn ju . U stv arn o sti, n arav n o , situacija n ije tak o cista, N a p rim je r, isti u g lje n m oze da bude p o tro sen i u dom acin stv u (finalna potro sn ja) kao i u elek tric n o j c e n tra li (reprodukciona potrosnja). Moze se stoga uzeti da m odel im p licira ili (a) da je dio p ro izvodnje u g ljen a n a m je n je n finalnoj p o tro sn ji u k lju c e n u g ra n u 3 ili (b) da je u g ra n u 3 kao posebna pro izv odna d je la to st u k ljuceno stam beno gospodarstvo i v o d en je dom acinstva.

Ukupno R M

M 1

S 2

C 3

Izvoz uvoz

Z alih a

BROJ 1

R AD N E CIJENE PROIZVODNJE

49

S va n av e d e n a p o je d n o sta v lje n ja n isu nacelne, vec teh n ick e p riro d e. M atricn a alg eb ra om ogucava o b racu n e i s tab lico m cija su sva p o lja pop u n jen a. No o b racu n se v eom a p o je d n o sta v lju je , ako se odredena polja isprazne. D efin iram o li n a u o b icajen i n acin u tro sa k n a je d in icu proizvodnje kao te h n ic k i k o eficijen t

(1)
gdje r oznacava red ak , a s stu p ac iz m ed u sek to rsk e tablice, onda b ila n c ira n je tab lic e po recim a d aje p o zn ati izraz BX + Y = X
(2)

gdje B = (br,,) p re d s ta v lja m a tric u te h n ic k ih k o eficijen ata rep ro d u k cio nog polja, Y v e k to r stu p ac fin aln e p o tro sn je. a u X v e k to r-stu p a c u k u p ne proizvodnje. P o sebne teh n ic k e k o eficijen te p re d s ta v lja ju om jeri p rim arn ih re su rsa i p ro izv o d n je. To su k a p ita ln i, i radni, os = " X3 u ovom

koeficijen ti. O stali sim boli i v a z n iji pojm ovi k o ji ce b iti u p o tre b lje n i rad u je su slijedeci: M S C A, c v in n = = = = = = = = broj m asina siro v in e i re p ro m a te rija li m je re n i u to n am a broj k o sara p re d m e ta p o tro sn je am o rtizacija u m asin sk im g o d in am a u se k to ru s k o n s ta n tn i k a p ita l v a rija b iln i k a p ita l visak v rije d n o sti v ije k tr a ja n ja m asine

p s = cijen a p roizvoda u se k to ru s P<[ = cijen a m asine w = re a ln a p la tn a stopa tj. licni dohodak u k o saram a p o tro sn ih d o b ara po ra d n ik u godisnje w1 = W pc

= n o m in aln a p la tn a stopa = k a p ita ln i k o eficijen t izrazen v rijednosno k a p ita ln a o p rem ljen o st ra d a fa k to ra ili te h n ic k i sastav

= y,s

M Pm m R, m M Pm

kPj[

= v rijed n o sn o izrazen a k a p ita ln a o p rem ljen o st ra d a ili o rg an sk i sastav fa k to ra = sto p a v isk a v rije d n o sti = p ro fitn a stopa i stopa realn o g a k u m u lira n ja

4 EKONOMIST b r. 171973

50

EKONOMIST

GOD. X X V I

K ao sto se v id i p re u z e ta je n a slije d en a te rm in o lo g ija sam o sto m jesto M arxovog te rm in a sastav kap itala , koji je u ovom k o n te k stu lisen sm isla, u p o tre b lja v a m te rm in sastav fak to ra u sm islu o m jera p rirn arn ih resu rsa. 2. P ro sta re p ro d u k c ija U slu caju p ro ste re p ro d u k c ije u k u p n a g o disnja proizvodrija m asin a m o ra b iti je d n a k a rash o d o v an im m asinam a u to k u godine. P olazim o od slijed ecih p re tp o sta v k i: 1. T ehnologija se ne m ije n ja p a stoga te h n ic k i koeficijen ti o staju nep ro m jen jen i. 2. Sve m asine su iste i n jih o v v ije k tr a ja n ja iznosi n godina. 3. U to k u njen o g v ije k a tr a ja n ja k a p a c ite t m asine ostaje k o n stan tan . N akon rash o d o v an ja, m asin a nem a ekonom sku v rijed n o st. 4. R ad n a snag a je hom ogena i svedena n a jed in stv e n p ro st rad, 5. B roj ra d n ik a o staje n e p ro m je n je n u to k u v rem en a. 6 . P roizvodi se p u n im k a p a c ite to m i to ta k o da su p o tpuno isk o risteni ra d n i i k a p ita ln i resu rsi. 7. S v ak i o d je lja k p roizvodi sam o je d a n proizvod. 8 . N em a o b rtn o g k a p ita la sto proizlazi iz ra n ije u cin jen e p re tp o sta v ke (a) o n e p o sto ja n ju zalih a i d v ije im p licira n e p re tp o sta v k e , (b) o nepos to ja n ju novca i (c) isp la ti licnih d o h o d ak a n a k o n sto je proizvodni cik lu s zavrsen. B uduci da se ra d n a sn ag a ne povecava, p o tre b n e zalihe potro sn ih d o b ara p o sto je i n ep osredno se o b n a v lja ju kod stanovnistva. B it ce korisno da d a ljn ji tok an alize ilu strira m o n u m e rick im p rim je rim a. N eka je v ijek tr a ja n ja m asin e n = 3 godine. N eka je fo n d m asina izb a la n sira n po sta ro sti i iznosi 36 m asina. P re m a tom e svake godine tre b a z am jen iti 36:3 = 12 m asina. P o sto jeci fo n d m asin a d a je godisnje usluga u v isini od 36 m asin sk ih godina (Ms). U godisnjoj p ro izv o d n ji m asin a opredm eceno je b u d u c ih tak o d er 12 x n = 36 M usluga. P o k a z a t ce se d a je p rik la d n ije da am ortizaciju i p ro iz v o d n ju m jerim o u m asin sk im godinam a, dok cemo fond k a p ita la (K), i zam jen u (Z) m je riti b ro jem m asina. U sluge ra d a m je rit cemo ra d n ik -g o d in am a (R)- P ro izv o d n ju siro v in a i re p ro m a te rija la m je rit cemo u tonam a, a p ro izv o d n ju p o tro sn ih d o b ara k o sara m a sta n d ard n o g aso rtim an a p o tro sn ih a rtik a la . Uz te u v je te , tra n sa k c ije i te h n ic k i k o eficijen ti naseg proizvodnog sistem a n ek a b u d u ovakvi: Mg Mg St C Rg 36 _ 12 St C 24 60 24 30 Y 36 60 X 36 120 60
a
66 r0 0 0 ,2 0 1 1 0

B =

1 _0

I _ 3"

0 ,2

BROJ 1

RAD N E CIJENE PROIZVODNJE

51

K orisno je uociti da kod p rim a rn ih re su rsa u lijevoj tab lici vazi R g = R, Mg = M, je r zbog toga sto se tra n sa k c ije odnose na je d n u godinu kolicina u slu g a i b ro j re s u rs a n u m erick i su isti. B uduci da je p ro izv o d n ja izrazen a u n a tu ra ln im jedinicam a, neposredno a g re g ira n je m oguce je sam o po recim a tablice. Po stupcim a, dok ne odredim o p o n d ere k o ji ce p re d s ta v lja ti cijene, a g re g ira n je je m oguce sam o pom ocu p ro izv o d n ih fu n k c ija k oje kazu k o lik a se pro izv o d n ja aobiv a iz o d red en e kom pozicije u tro sa k a . Iz ta b lic e proizlazi s tru k tu ra p ro izvodnje n asa tr i o d je ljk a la 12 Mg + 36 S t + 12 R g - > 36 Mg lb 12 M g + 24 S t + 24 Rg 120 S t II 12 Mg + 60 S t + 30 Rg - v 60 C (4)

S ad je p roizvodni sistem p rik a z a n u (n atu ralnom ) obliku M arxove shem e rep ro d u k cije. P r v a d v a e lem en ta (Mg i St) o d g o v araju njegovom k o n sta n tn o m k a p ita lu (c), a tre c i (Rg) v a rija b iln o m k a p ita lu (v). S istem bi se inogao i d a lje p o je d n o sta v iti tim e sto b i p ro izv o d n ja I-a i I--b bila p rik a z a n a u n eto o bliku. T ad a bism o po o d b ija n ju am o rtizacije (A = 12 Mg) u la dobili 36 12 = 24 Mg neto proizvoda, a o d b ija n jem re p ro dukcionog u tro sk a u lb dobili 120 24 = 96 S t n eto proizvoda. Ip ak ta o d b ija n ja necem o izv rsiti, je r se te h n ik a o b racu n a m nogo n e olaksava, a p u n i oblik rep ro d u k cio n e shem e om ogucava izvjesni d o d a tn i u v id u fu n k c io n ira n je sistem a. Iz (3) i (4) proizlaze slijedece k a ra k te ris tik e proizvodnog sistem a: (1) G odisnja am o rtiz a c ija u sva tr i o d je ljk a je d n a k a je godisnjoj proizvodnji m asin o g rad n je, A = X M odnosno (12 + 12 + 12) Mg = 36 Mg. 2. G odisnja rep ro d u k cio n a p o tro sn ja je d n a k a je godisnjoj proizvodn ji rep ro d u k cio n o g o d jeljk a, JE x 2s = X s odnosno (36 + 24 + 60) S t = 120 St.
S

3. R ealni licni dohodak iznosi w = ------------------- = k o sara po ra d n ik u g odisnje (12 + 24 + 30) R g 11 p s j 4. K a p ita ln a o p rem ljen o st rad a, (M arxov te h n ic k i sastav kapitala), M Mg k = = , u tr i o d je ljk a i za sistem u cjelini je st = =1
12

k = = k = = k=- = 24 2 15 30 5 '6 6 ~ IT

m asina (ili m asin sk ih godina) po ra d n ik u (ili rad n ik-godini). A ko v rije d n o st p ro izv o d n je zelim o izraziti u rad n o m vrem en u , recimo u ra d n im godinam a, onda u (4) tre b a u tro sk e i proizvode pom noziti s o d g ovaraju cim cijen am a p;. K od to g a cijen u ra d n e godine tre b a izjednaciti s jedinicom , p R = 1. D obivam o sistem s tr i je d n ad zb e i tri nepoznate cijene, koji se lako rijesav a. Ia 12 p M + 36 p s + 12 p R = 36 lb 12 p M + 24 p s + 24 ppL = 120 p^ II 12 p M + 60 p s + 30 p R = 60 p c (5)

52

EKONOMIST

GOD. X X V I

P roizilaze ove cijene 14


P.M = i 3- R g^ Ps =

5
i3~R g PC =

14 3
(6>

cijen u m asin sk e godine. C ijena 42 jed n e m asine je n p u ta veca, P lt = 3 p jr = Y^~R g 5. Z brojim o li tr i jed n ad zb e u (5), dobivam o k a ra k te ristic n i id e n tite t: (12 + 24 + 30) pR = 60 p 0 odn. Rg = C p r (7) ra d n a v rije d n o st p o tro sn ih d o b ara je d n a k a je u k u p n o m u trosenom zivom ra d u u to k u godine. Iz (7) proizlazi m C w 13 10 ra d n a cijen a je d n e k o sare je d n a k a je recip ro cn o j v rije d n o sti re a ln e p la tne stope. S ad m ozem o sistem (4) i v rijed n o sn o iz ra ziti M 1 :*2 .<PS ~ 168 ^ 180 la ------+ ------ + 1 2 = 13 13 168 , 1 2 0 lb ^ + 1 ^ + 2 4 = 13 1 13 300 168 II ^ + ^ + 3 0 = 13 13 504 , 600 66 - T ----------13 13 504 13 600 13 858 13 1962 13 (9) n M iI Pt = M = _ L = 1 n = i rt

T re b a im a ti u v id u da p lt p re d sta v lja

U k u p n a b ru to v rije d n o st p ro izv o d n je iznosi X =

1962 ^ = 151 ra d n a

godina. U tom e 6 6 ra d n ih godina p re d sta v lja zivi ra d ili n o v o stvorenu v rijed n o st, a p re o sta lih 95 ra d n ih godina opredm eceni ra d ili p re n esen u 600 v rije d n o st. O va p o to n ja sastoji se o d y ^ - r a d n ih godina re p ro m a te rijala proizvedenog u tekucoj godini i 504 = 38,8 ra d n ih godina am ortizacije,

k o ja p re d sta v lja opredm eceni ra d iz ra n ijih godina. U k a teg o rijam a d ru stv e n o g racu n o v o d stv a, n a ro d n i d ohodak iznosi 6 6 Rg, d ru stv e n i proizvod 6 6 + 38,8 = 104,8 Rg, a b ru to o b rt 104,8 + 46,2 = 151 Rg. 6 . M ozemo n a k r a ju o d red iti i o rg an sk i sastav sre d sta v a d efiniranog kao odnos proslog (opredm ecenog) i zivog ra d a co = k P M Uoca. Rg va se odm ah da je o rg an sk i sa sta v p ro p o rcio n a lan teh nickom sastavu, kod cega je fa k to r p ro p o rcio n aln o sti ra d n a cijena m asine. _ 42 _ 42 _ 1 _ 42 _ 21 _ 2 42 _ 16,8 1 o co n io 1 o 1 - -in 13 53 J . 2 13 13 5 13 13 6 42 _ 22,9 I T 13 lF

BROJ 1

R A D N E CIJENE PROIZVODNJE

53

7. K a p ita ln i k o eficijen ti u v rijed n o sn o m izrazu 42 A _ 1 13 _ ^ 3 14 13


1

M= W P X sPs 42

P ps

42 A _ , ^
13

2 13

_ 4,2 A _ ft 13 __ 8,4 5 14,3 14,3 " T if

Sad je m oguce izraziti i g lo b aln i k a p ita ln i k o eficijen t za cijelu p riv red u , A_ 504X3 /19 6 2 _ 84 * 13 I 13 109 sto u o d su stv u cijena ra n ije n ije bilo moguce. 3. A lte rn a tiv n i o b ra c u n ra d n ih cijena u pro sto j re p ro d u k c iji Do istog re z u lta ta moze se doci i n a d ru g i nacin, k o ji neposredno slijed i o d v ijan je proizvodnog procesa. V elicina zivog ra d a po zn ata nam je. R ad opredm ecen u am o rtizaciji tre b a u tv rd iti. Za to je opet potreb n o zn ati ra d n i sad rzaj proizv o d a m asin o g ra d n je u ko je ulazi i zivi i opredm eceni ra d i tako u n a tra g od in fin itu m . Iz (2) m ozem o iz ra c u n a ti u k u p n u p ro izv o d n ju X da bi se dobila spe cif ic ira n a fin a ln a p ro izv o d n ja Y
(IB) Y = X (10)

(I B)-> Y = X

In v e rtira n a L e o n tie f-m a trica (IB ) - 1 p re d s ta v lja m a tric u u k u p n ih koefic ije n a ta [BrJ . U kupni k o e fic ije n t B r;1 pokazu je k o lika tre b a da bu d e u k u p n a p ro izv o d n ja proizv o d a r da bi se dobila jed in ic a finalnog proizvoda s. Iz d efin icije ra d n ih k o e fic ije n a ta proizilazi.
o/X = Ri
t

Ra

R3 = R

(11)

gde o' p re d s ta v lja v e k to r-re d a k ra d n ih k o eficijen ata, X v e k to r-stu p a c u k up n e pro izv o d n je. a R^ ra d n i k o n tin g e n t u odgov araju cem o djeljku. U v rsta v a n je (1 0 ) i ( 1 1 ) d aje
o' (I B ) - Y = R*i + R *2 -r R*, = R (12)

V ektor re d a k q (IB ) - 1 p re d s ta v lja u k u p n e ra d n e k o eficijen te koji pok azu ju u k u p n i sadrzaj ra d a u jed in ici fin aln e proizvodnje. R !\ p re d sta v lja , ukup n i sad rzaj ra d a fin a ln e p ro izv o d n je sek to ra s. R aspoloziva ra d n a snaga o staje cista, 2 ^ = 2 R*s, ali ra sp o re d n a u k u p n u i fin a ln u p ro izvodnju je razlicit, R 3 ^ R*s i u v je to v a n s tru k tu ro m proizvodnog sistema. N as ovdje zan im a koliko im a u k u p n o zivog ra d a u jednoj m asinskoj godini, sto iz (1 2 ) p roizlazi nep o sred n o
o ' ( I - B ) - 1 [ l 1 = U R,[
0 0

(13)

54

E K O N O M IST

GOD. X X V I

N a slican nacin izracu n av am o u k u p n u am o rtiz ac iju n a jed in icu p ro izvodnje m asin o g rad n je
x (IB )

= U MM

(14)

M edutim , u p ro izv o d n ji m asin sk ih godina am o rtizacije ucestvovale su p re th o d n e godine ta k o d e r m asine (i zivi rad). Za jed in ica p roiz vodnje, am o rtizacija u toj godini sad rzi U Uj[ U M = U \ mm m asinskih go m dina. N a sta v lja n je in ovim p u te m dovodi do beskonacnog geom etrijskog reda. A k ako iz p riro d e proizvodnog sistem a proizlazi da je U M m anji M od jedinice, to je red k o n v e rg e n ta n i im a ovaj zbroj Av U 3151 .................... (15) 1 u M 3[ g d je A M p re d s ta v lja to ta ln u a m o rtizaciju u m asin sk im godinam a n a je dinicu tek u ce p ro izv o d n je m asin o g radnje, tj. zbroj m asin sk ih godina sve one o p rem e k o ja je od p ocetka v re m e n a su d je lo v a la u procesu proizvod n je k o ji je u tek u co j godini proizveo je d n u m asin sk u godinu odnosno U MM U" MM
- f =

masine. n U k u p an ra d opredm ecen u to ta ln o j am o rtiza ciji iznosi A M U KJ[ rad nih godina. C ijen a se sasto ji od u k u pnog u tro sk a zivog i opredm ecenog ra d a te iznosi
P
m

rm

ji

U R JI =

U RM ( 1 + A j [ )

(1 6 )

R astvorim o li u p o tre b o m L e o n tie f-m a trice re p ro d u k cio n i u tro sa k u odeljk u II n a u slu g e ra d a i k ap itala, m ozem o n eposredno izrac u n a ti cijenu k o sare p o tro sn ih dobara, a da p re th o d n o ne m oram o ra c u n a ti cijenu re p ro m a te rija la . D a bism o m ogli u p o trije b iti n a s n u m e ric k i p rim je r tre b a n a jp rije in v e rtira ti m a tric u (IB) (I- - B ) - = 1
10 8
.

0 10 8 0

0 10

'

(1 7 )

3
1
_

(3) i (17) u (13) daje U,m 3 5 l'


2

'

1 10

0 10

0 10

"

'

1 0 0

"

7 13 12 4 4"

7
12

IT
_

IT
0

ir
1
_

(18)

U v rsta v a n je u (14) d aje UM M


1 1 1

' 1 10 "8 . 0

0 10 F

O' 10 T

' i '

_1
:: 1 . 24 8

13
40 . 0

4
24

3~ Io~5~

(19)

_o

_0

BROJ 1

R A D N E CIJENE PROIZVODNJE

55

T o ta ln a am o rtizacija iznosi p re m a (15)


11

A i[

24 _______ = 11

i _ i L ~ is" 24 P re m a tom e u k u p n i o p redm eceni ra d ie Am p u = mU km


13 12

a sv e u k u p n i ra d n a jed in icu p ro izv o d n je p rem a (16) U R (1 + A,,) = M


^ ( 1

+ H -) =

Pm

sto je id en ticn o s re z u lta to m iz (6 ), kao sto i tre b a da bude. Mozemo u k ra tk o re z im ira ti dva n asa n a jv a z n ija nalaza u pogledu p o n asan ja cijena. U sistem u p ro ste rep ro d u k cije, s dva oskudna fak to ra , uz k o n sta n tn u teh n o lo g iju i o stale n a v ed en e u o b icajen e p retp o stav k e, cijen e proizvoda p ro p o rc io n a ln e su u k u p n o m zivom i opredm ecenom ra d u sad rzan o m u proizvodu. F a k to r p ro p o rcio n aln o sti je cijen a rada. U zm e li se cijen a ra d a kao jedin ica, novcane cijen e p o sta ju id en ticn e s radnim . Iz istog razloga o rg an sk i sa sta v sre d sta v a p ro p o rc io n ala n je teh n iek o m sastavu, a fa k to r p ro p o rcio n aln o sti je ra d n a cijen a k ap italn o g dobra.

4. J e d n o k ra tn i tehn o lo sk i p rogres Ako u blazim o o g ran icen je n e p ro m je n jiv e teh n o lo g ije i dozvolim o inovacije, doci ce do p o ra sta proizvodnje. T ehnicki p ro g re s m oze se desiti n a nekoliko n acin a: I sm a n je n je m ra d n ih k o eficijen ata, tj. p o v ecanjem p ro d u k tiv n o sti rad a; II sm a n je n je m k a p ita ln ih k o eficijen ata, tj. p o vecanjem efikasnosti in v e stira n ja ; III sm a n je n je m te h n ic k ih k o eficijen ata, tj. p ov ecan jem efikasnosti pro izv o d n je; IV razlicitim k o m b in acijam a I, II i III, po o d jeljcim a. O vu tip o lo g iju tehnoloskog p ro g resa m ozem o i ovako oznaciti: I teh n o lo sk i p ro gres u v e c a v a n jem rad a, II u v ec a v a n jem k a p ita la i III u v ecavan je m re p ro m a te rija la . U zm im o da je do teh n o lo sk e p ro m je n e doslo sam o u jednoj godini, te n akon odredenog ra z d o b lja p rila g o d a v a n ja p riv re d a ponovo ude u sta n je stacionarn o sti, sam o n a visem nivou p roizvodnje. I. P o v ecan je p ro d u k tiv n o sti ra d a je opca k a ra k te ris tik a tehnoloskog pro g resa. Ono im p licira sm a n jiv a n je ra d n o g k o efic ijen ta u odnosu n a p o cetn u situ aciju , g <C o. K a p ita ln i k o eficijen t n e k a ostane n ep ro m ije n je n u svom n a tu ra ln o m izrazu y. = y.. Iz ove dvije p re tp o sta v ke slijed i p o ra st k a p ita ln e o p rem ljen o sti rad a, h > k c, i to u istoj proporciji u kojoj se p sm anjio. S ta ln i p o ra st k a p ita ln e o p rem ljen o sti ra d a (tehnickog sa sta v a k ap itala) ta k o d e r je opca k a ra k te ris tik a TP. R adi po-

56

EKONOMIST

GOD. X X V I

je d n o sta v lje n ja o b racu n a p re tp o sta v lja m o da i te h n ick i k o eficijen ti ostaju n ep ro m ijen jen i, B = B, A u s v rh u k o riste n ja naseg num erickog p rim je ra p re tp o s ta v it cemo da su u sav rsen e m asine i b o lja o rg an izacija ra da om ogucili d v o stru k o pov ecan je p ro d u k tiv n o sti rada, o = o. B roj

ra d n ik a je po p re tp o sta v c i fik siran . T ad a iz (3) proizlazi slijedeci sistem jed n ad zb i: BX + Y = X Xi + 0,2 X 2 + X 3 = X , e 'X = R 2 - i- X , + 0,2 X , + 0,5 X 3 = 66,2 3 4 -X j (20)

y.'x =

Xt

+ 0,1 X 2 + 0,2 X 3 =

X!

S istem od tr i lin e a rn o nezavisne (ta k a ra k te ris tik a p ro istice iz p riro d e proizvodnog sistem a) jed n ad zb e s tr i nepoznanice im a sam o jedno rjesenje. O dm ah se uocava da je d ru g a je d n a d z b a zadovoljena s X = 2X", a kako su o stale d v ije jed n ad zb e hom ogene, to je tim e zadovoljen i sistem u cjelini. P re m a tom e rje se n je se sasto ji u p o d v o stru ce n ju proizvodnje svakog od jeljk a. S lijed i: 1. G odisnja ain o rtizacija i re p ro d u k cio n a p o tro sn ja u n a tu ra ln o m obliku su p odvostruceni. 2. R ealn i g o d isn ji licni dohodak ta k o d e r je p o d v o stru cen te iznosi 2X 60 C 20 . ... . w = ------------ = koseva po ra d n ik u godisnje 6 6 Rg 11 3. K a p ita ln a o p rem ljen o st ra d a je p o d v o stru cen a M ^M o
5

Rs

R s

4. U sistem u (5) svi koeficijenti, izuzev onih uz Rg, sada su podvo stru cen i. Isk o risti li se (5) za iz ra c u n a v a n je cijena, i stav i li se P K = 1, ocigledno je da ce sistem b iti zadovoljen, ako ra d n e cijene b u d u prep o lo v ljen e p s = - y P s 5. K o n sta n tn i k a p ita ln i k o eficijen t u n a tu ra ln o m obliku im plicira k o n sta n tn o st k a p ita ln o g k o eficijen ta i u vrijed n o sn o m obliku (ovo poton je n ije losa ap ro k sim acija e m p irijsk i u tv rd e n ih cinjenica) A MsP )r PM PM
^8

V x 5...... ^ ps

-------------------- X

ps

S - J i ------------- z

p,

6 . P re p o lo v lje n i ra d n i sadrzaj jed in ice pro izv o d n je uz p o d v o struceni volu m en p ro izv o d n je u svim o d jeljcim a znaci d a se v rijed n o sn a (i n a tu raln a) s tru k tu ra p roizvodnje n ije p ro m ije n ila i da je u k u p n i volunien opredm ecenog i zivog ra d a ostao isti. 7. Iz istog razloga o rg an sk i sastav fa k to ra 2 MX P v M X Pm 2 51 -----= ---------- ---------- = Rg R g

_
w

o r

o sta je isti.

BROJ 1

R A D N E CIJENE PROIZVODNJE

57

II. Sm anjenje kapitalnog koeficijenta. N eka do inovacija dode u m asin o g rad n ji, i to tako da nove m asine u svim odjeljcim a daju d v a p u t vecu p ro izv o d n ju uz iste k v a lifik a c ije ra d n ik a koji ih in sta lira ju i k a sn ije k o riste u proizv o d n ji. To znaci da su novi k a p ita ln i koeficijenti d v a p u t m an ji nego pocetn i z * teh n ick i koeficijen ti neka

o stanu n e p ro m ije n je n i, o = o1, B = B. Za ra z lik u od I, ovaj slucaj je 1 ocigledno n erealistican , ali je a n a litic k i in te re sa n ta n . N akon = 3 godine sta ri p a rk m asin a ce b iti p o tp u n o zam ijen jen , a ra zin u i s tru k tu ru pro izv o d n je m ozem o u tv rd iti iz ovog sistem a jedn adzbi: BX + Y = X o'X = R
X , + 0,2 X 2 + X 3 = X 2

-^-X , + 0,2 X , + 0,5 X :, = o

66

(21)

y.'x = Xi 2

X. + 0 X + 0 x.. = 2X, ,1 ., ,2 3

R jesenje sistem a d a je ove velicin e za p ro izv o d n ju p o jed in ih o d jeljaka. X t = 15,92 Mg, X , = 114,51 t, X ;! = 75,69 kosara. 1. B u d u ci da ra d n i re su rsi o staju isti, a m asine su d v a p u t efikasnije, to je ocigledno da n eg d je u sistem u m o ra doci do p o v ecan ja proizvodnje. Za d v o stru k o pov ecan je p ro izv o d n je zad o v o ljen a je sam o p rv a jed n ad zba. Za d v o stru k u p ro izv o d n ju u trecoj jed n ad zb i dovoljno je da p a rk m asina o stan e n e p ro m ije n je n , a to znaci da se p ro izv o d n ja m asina ne moze p o v ecati sto je k o n tra d ik c ija . Da bi u svim sek to rim a doslo do p o v ecanja p roizvodnje, kao u slu c a ju I, p o treb n o je da se i ra d n a snaga poveca. No R po nasoj p re tp o sta v c i o staje n ep ro m ijen jen o . Osim toga d ru g a i tre c a je d n a d z b a p o k azu je da je nem oguce un im o rfn o povecanje p roizvodn je u svim o d je lje n jim a . U koliko u jed n o m o d jeljk u proizvodnja p oraste, u neko d rugom zbog fik sn ih ra d n ih k o eficijen ata m ora se sm anjiti. K ako je za isti volum en m asin o g rad n je (pa stoga i zam jene) sada p o tre b n o m an je m asina, visak m asin a moze se p re b ac iti u odjeljak II. Sto ce se dogoditi u o d je ljk u lb n ije izvjesno je r ce se sm a n jiti broj m asina k o je proizvode re p ro m a te rija l za I-a, a p ovecati bro j m asina koje rad e za II. Z ak lju cu jem o stoga: (a) M asinski p a rk ce se u la sm an jiti, a u II povecati. (b) U k u p n a p ro izv o d n ja m asina, pa stoga i u k u p n i m asinski p a rk , ce se sm an jiti, a p ro izv o d n ja k o sara ce se povecati. E v en tu a ln o povecanje (u nasem p rim je ru doslo je do sm an jen ja) p ro izv odnje re p ro m a te rija la ovisi o s tru k tu rn im k o eficijen tim a, ali u svakom slu caju pro izv o d n ja ko sara p o ra sti ce b rze nego p ro izv o d n ja re p ro m a te rija la (zbog sm an je n ja tra z n je od stra n e m asin o g rad n je) (c) To ce dovesti do p re ra sp o re d a rad n e snage koje ce se sm a n jiti u I-a, a p o v ecati u II i p ro m ije n iti u n u ta r tako odredenog in te rv a la u I-b (d) K oliko ce se p o v ecati p ro izv o d n ja k o sara i kako ce se izvrsiti p re ra sp o re d ra d n e snage ovisi o s tru k tu rn im k o eficijentim a, B, n i y.. No m oguca je ova g en eralizacija. N eka je o d g o v arajuci pocetni rasp o red

58

EKONOMIST

GOD. X X V I

u k u p n e ra d n e snage sad rzan e u fin a ln o j p ro izv o d n ji dan om jerom U xY a = _JI2!------5 T ad a p ro izv o d n ja p o tro sn ih d o b a ra ne moze p o ra sti vise !_ Um-XYc od a/o uz k o riste n je (18) u n asem n u m erick o m p rim je ru a =

100

3 X60 4

7 , . , 7 = P re m a tom e p ro izv o d n ja k o sara moze se p o v ecati n ajv ise za 15 15 X60 = 28 k o m ad a (fakticno pov ecan je iznosi 15,7 kom ada). S tv arn o povecanje p rib lizit ce se m ak sim aln o m p o v ecan ju a to vise, sto je veci p o ra st efikasnosti m asin a (vece sm a n je n je y.). 2. R ealn i g o d isn ji licni dohodak p o rastao je za A w <C u w = X = ^ - k o s a r e po ra d n ik u godisnje. -X 15

3. K a p ita ln a o p rem ljen o st ra d a se sm a n jila i to u istoj p ro p o rciji u kojoj se sm a n jila p ro izv o d n ja m a sin o g rad n je, Taj e fe k a t ocigledno ne odgo v ara em p irijsk im zapazan jim a. K ako vazi ^ - = k^, a po p re tp o sta v ci je y.
- Qf ~

to se u svakom o d je ljk u k a p ita ln a o p rem ljenost

ra d a sm an jila n a polovinu. 4. Zbog o = ou i B = B, vazi U I;xs = sadrzaj zivog ra d a na jedin icu p ro izv o d n je o staje isti. Zbog k o n tra k c ije am ortizacije, opredm eceni ra d se sm an ju je. P re in a tom e sve tri ra d n e cijen e se sm a n ju ju , p 5[ <1 pj[, p,. < ps, p (. < p0,., a u k u p n a ra d n a v rije d n o st pro izv o d n je je m a n ja nego ra n ije . R ad n a cijen a k o sare je d n a k a je, n ara v n o , re c ip ro k u rea ln e n a d Rg
n ice , p,. = >

R"g
;

----------

66

3
tme ci j e n a kosare

^ ^ ' < 6 0 = ~4* ' ^>rema

15 nalazi se izm edu 0,75 i 1,1 ra d n ih godina (6 ). C ijene proizvoda m ogu se z a tv o riti i u ovaj in te rv a l XJuxs ^ Ps ^ Ps> sto o nda n a osnovu (18) i (6 ) daje 7 12 Pm 14 13 3 12 Ps 5 13 9 12 Pf: 14,3 13

In te rv a l za p c je, n arav n o , isti kao i kod p rim je n e k o eficijen ta a- N aim e o d u zim an je cjelo k u p u e ra d n e snage m asinskom se k to ru znaci da se cijeli ra d svodi n a zivi rad , p a se stoga i ra d n a cijen a svodi na 5. K ako je teh n ick i sastav sv u g d je sm a n je n n a polovinu, a cijene svih proizv o d a su pale, to je o rg an sk i sa sta v u svim od jeljcim a sm anjen n a m a n je od p olovine pocetne velicine. Zbog p ro m jen e u s tru k tu ri p ro izvodnje sm a n je n je p o jed in acn ih o rg an sk ih sa sta v a ne m o ra znaciti i sm an jen je organskog sa sta v a za p riv re d u u cjelini, iako je to u ovom slu-

BROJ 1

R A D N E CIJENE PROIZVODNJE

59

caju, zbog d ra stic n e p rornjene, v je ro ja tn o . Dok je I tip tehnoloskog p ro gresa, k o ji je povecao sam o p ro d u k tiv n o st rada, ostavio organski sastav n ep ro m ijen jen , ovaj tip T P, sto povecava sam o efik asn o st m asina, sm an ju je org an sk i sastav.
6. K od m a sin o g ra d n je v rije d n o sn i k a p ita ln i k o efic ijen t slijed i n a tu ralni, sto znaci da je pao tacn o na p olovinu p o cetne v rije d n o sti. Zbog
A

u ostaliin o d jeljcim a p a d v rijed n o snog kap italn o g koefio P ^.M/P0s *s cije n ta m o d ificiran je p ro m je n a m a re la tiv n ih cijena. III. Sm anjenje tehnickih koeficijenata. B olja o rg anizacija rada, k v a lite tn ija p ro izv o d n ja ili b olje m asine m ogu sm a n jiti n o rm ativ e u tro sa k a re p ro m a te rija la . K ao i ra n ije , p retp o stav icein o da je sm an jen je unim orfno i da iznosi tacn o polovinu pocetne v rije d n o sti, B = jj-B0.

O stali s tru k tu r n i k o eficijen ti o sta ju n ep ro m ijen jen i. Sad nas sistem je d nadzbi izgleda ovako: BX + Y = X
2

X l + 0,2 X., + X 3 = 2 X.,


-

o'X = R
y.a'X = X t

4 - X t + 0,2 X 2 + 0,5 X 3 =
(J

66

(22)

-^ -X t + 0,1 X 2 + 0,2 X 3 = X ,
(J

U ocava se odm ah da kod p o d v o stru c e n ja p ro izv o d nje p rv a i d ru g a je d nadzba n isu zadovoljene kao i da pov ecan je ne moze b iti uniform no. N astavim o an alizu kao i u slu c a ju II. P re th o d n o rijesim o sistem da bism o dobili ove velicin e za p ro iz v o d n ju p o jed in ih o d jeljak a; X( = 34,55 Mg, X 2 = 65,33 t, X 3 = 83,06 kom ada. 1. P re m a (13) i (14) u k u p n i k o e fic ije n ti p rim a rn ih re su rsa o d redeni su d ire k tn im k o eficijen tim a (koji o staju n ep ro m ijen jen i) i in v erzijo m L eontief- m a tric e (I-B ) - 1 ciji se e le in e n ti sm a n ju ju zbog sm a n jiv a n ja B. Na taj n acin ista fin a ln a p ro iz v o d n ja z a h tije v a t ce m a n je m asin a i ra d nika. Uz z a h tje v p u n e zaposlenosti, p ro izv o d n ja k o sa ra m o ra se povecati, dok se p ro m je n a u la k rece u in te rv a lu o d redenom s lb i II. To znaci da ce doci do p re m je s ta n ja ra d n ik a i m asin a iz rep ro d u k cio n o g u jed an ili oba fin a ln a o d jeljk a. Zbog k o n sta n tn ih v e k to ra o i to znaci da ce se p ro izvodnja re p ro m a te rija la i apsolutno sm an jiti. 2. R ealn i licni d o hodak je porastao. 3. Z b o g -^ - = k 5 k a p ita ln a o p rem ljen o st ra d a o staje n ep ro in ije n je n a
8s

u svakoin o d jeljk u . 4. Zbog U RXs <C Urxs u k u p n i se sad rzaj i zivog i opredm ecenog ra d a na jed in icu p ro izv o d n je sm anjio. P re m a tom e i ra d n e cijen e svih proizvoda ce p asti. U g ran icn o m slu caju k a d rep ro d u k cio n i u trosci teze nuli, u k upan zivi ra d svodi se n a d ire k tn i rad, U kxs -> 'V Slicno i U R (; -> X

60

EKONOMIST

GOD. X X V I

P re m a tom e A M > nosi p re m a (16)

Gr ani cni donji nivo cijene m asinske godine iz-

Pm = , m ( i + _ ^ L _ ) = _ L ( i + J - ) = _ L 3 za m in im aln u cijenu k osare p, = Or + A r ' Qn tre b a n a jp rije n aci to ta ln u am o rtizaciju u od eljk u II. Za tek u c u jedinicnu am o rtizaciju bilo je p o treb n o u tv rd iti *(Xj[ m asinskih godina, a za to o pet (*,*>[) *m M S itd. S toga je u k u p n o p o treb n o A A(> - Ho - x c a g ra n icn a cijen a k o sare iznosi 0,2 X 0,5 + ---------- - =
1 * M j ___________

1 T y.0 H-J[ -T . . . _ 1

*0

-X.M

= Qv +

0,6

3 P re m a tom e cijen a m asinske godine n a la z it ce se u in te rv a lu 6,5


t t

J|

14 . . 7,8 __14,3 i 3 a kosare T r < P i < T r -

5. B uduci d a je p re m a t. 3 k a p ita ln a o p rem lje n o st ra d a svugdje ostala n e p ro m ije n je n a a cijen a m asina je pala, to ce se organski sastav u svim odjeljciin a sm an jiti. Zbog p ro m jen e s tr u k tu re ne mozemo n ista defin itiv n o reci o p ro m jen i organskog sasta v a za p riv re d u u cjelini. Sm an je n je globalnog o rganskog sastav a m a n je je v je ro ja tn o nego u II. 6 . Za v rije d n o stn i k a p ita ln i k o e fic ije n t v rije d i isto sto i u II. Z akljucci. Istom teh n ik o m m ogli bism o a n a liz ira ti slucajev e k ad se teh n o lo sk i p ro g res o d v ija ra z licitim tem pom u pojedinim odjeljcim a. Z bog d v o stru k e k lasifik acije sad rzan e u nasoj shem i odjeljci p re d s ta v lja ju g ra n e p roizvodnje, a ujed n o o d ra z a v a ju i tipove teh noloskog p ro g re sa n ek e in d ik acije u tom p ra v c u vec smo dobili. Stoga zbog ste d n je u p ro sto ru , necem o s analizom n a sta v iti vec prelazim o na rezim e re z u lta ta . R = R u svim slu cajev im a T ipovi I tehnoloskog II procesa III

BROJ 1

R A D N E CIJENE PROIZVODNJE

61

P ro m jen e p roizvodnje u od jeljcim a

( ) la o (+ ) jj

( ) lb (+ ) n

T X sIa < lb < II lb < la < II P o rast licnog d o h o tk a w = w" ( t ) _ , o /. K ^ K .^ (+ ) K^ () ( )


a a

P ro m jen a k a p ita ln e o p re m lje n o sti _ 1 jr jv Kj; iC ~ ra d a (k, = -) K

P ad cijena pf = / p 0* ( ) P ro m jen a organskog sastav a M, PM x w, = o>% ,of < ). ,% (" 's R, ) P ro m jen a v rijed n o sn o g k a p ita l-A a a a nog k o efic ije n ta y.f = *s x y = /. A _ ' P.M-, X #P, p roizvoda Y sps = Ys p 0* ()
0

= x uy[

v je ro ja tn o
A A

P ro m jen e d ru stv e n o g u radnoj v rije d n o sti

( + ) = po rast, ( ) pad,

< / <

U ocavaju se o d redene p ra v iln o sti (uz fik sira n u ra d n u sriagu): 1. K ad se k a p ita ln i k o eficijen ti sm anje, sm an ji se i pro izv o d n ja oprem e. S licno k a d se te h n ic k i k o eficijen ti sm anje, sm an ji se p ro iz vodnja re p ro in a te rija la . Je d in o tip I tehnickog p ro g re sa dovodi do pov ecanja p ro izv o d n je u svim o djeljcim a. 2. T ehnoloski p ro g res u v ije k povecava p ro izv o d n ju p o tro sn ih dob ara. P re in a tom e, m oguc je sta la n p o ra st p ro izv o d n je odreden stopom tehnoloskog p ro g resa i u situ a c iji kad se fo rm aln o ne p o ja v lju je dobit vec se c itav a n eto p ro izv o d n ja trosi. 3. U slijed 2. te h n o lo sk i p ro g res u v ijek povecava rea ln i licni dohodak i u istoj p ro p o rciji sm a n ju je ra d n e cijen e p o tro sn ih dobara. 4. S m a n je n je ra d n ih k o eficijen ata povecava k a p ita ln u oprem ljen o st rada, sm a n je n je k a p ita ln ih k o eficijen ata sm an ju je, a sm a n jen je te h n ickih k o eficijen ata o stav lja n e p ro m ije n je n u k a p ita ln u o p rem ljen o st rada. 5. O rg an sk i sastav kod tip a I tehnoloskog p ro g resa ostaje n ep ro m ijenjen, a kod o stala dva tip a sm a n ju je se. B uduci da je u II to sm an je n je u v je to v a n o i sm a n je n je m cijen a i sin an jen jem k a p ita ln e o p rem lje nosti rad a, a u III sam o sm a n je n je m cijene, to je ono u II v je ro ja tn o vece nego u III. 6 . R a d n e cijen e svih p roizvoda u svim slu cajev im a p ad aju , ali u razlicitim p ro p o rcijam a. Je d in o kod tip a I cijene svih proizvoda p a d aje -u istoj p ro p o rciji i to u p ra v o u p ro p o rciji u kojoj se sm a n ju ju dire k tn i ra d n i k o eficijenti. 7. K a p ita ln i k o eficijen t m asin o g rad n je u v rijed n o sn o m izrazu osta je n ep ro m ije n je n u slu c a ju I i III, a sm a n ju je se kao i n a tu ra ln i k a p ita l ni k o eficijen t u slucaju II. V rijednosni k a p ita ln i koeficijenti o stala dva

62

EKONOMIST

GOD. X X V I

o d je ljk a o staju n e p ro m ije n je n i u slu ca ju I, v je ro ja tn o se sm a n ju ju u slu caju II, a p ro m je n e su n eizvjesne i u v je to v a n e re la tiv n im p ro m je n am a cijen a u slu caju III. U cjelin i tip I n ajb lizi je fen o m enim a zapazenim u re a ln im ekonom skim sistem im a. O sim toga taj tip tehnoloskog p ro g resa om ogucuje i n a jje d n o sta v n iji o bracun. No uzm e li se u obzir da u stv a rn o sti dolazi i do sm a n jiv a n ja k a p ita ln o g k o eficijen ta, a naro cito do sm a n jiv a n ja n o rm a tiv a u tro sa k a re p ro m a te rija la , to je ocigledno d a se u realn o j p riv re d i o dvija teh n o lo sk i p ro g res k o ji p re d sta v lja o d red en u ko m b in aciju sva tr i tip a. K oliko sv aka k o m p o n en ta u cestv u je, stv a r je em p irijsk ih istraziv an ja. 5. Jednokratna akum ulacija N ajje d n o sta v n iji p rilaz p ro siren o j re p ro d u k c iji sasto ji se u ra z m a tra n ju je d n o k ra tn e ak u m u lacije. U izb a lan c iran o m sta cio n a rnom sistem u n em a m ogucnosti a k u m u lira n ja . A k u m u lac ija se moze o stv a riti ili in te rv e n c ijo m izv an a ili p re s tru k tu ira n je m sistem a. U prvom slu caju m ogu se d o d atn e (i efikasnije) m asine u v esti kao poklon ili na k re d it. P o v ecan je efik asn o sti m asin a vec smo razm o trili, a m o n e ta rn o -k re d itn im odnosim a ne zelim o k o m p lic ira ti nas m odel. U potonjem slu c a ju p ro izv o d n ja m asin a m oze se povecati jed in o n a ra c u n sm an jen ja p ro izv o d n je p o tro sn ih d obara. To p re tp o sta v lja p ro m je n u v rem en skih p re fe re n c ija stan o v n istv a. U pravo to cemo i p re tp o sta v iti: dru stv o je odlucilo da sted n jo m n a tekucoj p o tro sn ji o stv a ri p o cetn u ak u m u la ciju p o tre b n u za o tp o c in ja n je ra sta . N eka se in v esticio n a odlu k a sa sto ji u d o d av a n ju d v ije nove m asine tra jn o s ti n postojecem p a rk u m asina. P ro iz v o d n ja m a sin o g rad n je inora se p ovecati za 2 n Mg. P re tp o sta v im o da je to o stv aren o s n a jm a n jim m ogucim s tru k tu rn im p ro m jen am a: s tru k tu r n i k o eficijen ti m asin o g rad n je i p ro izv o d n je re p ro m a te rija la o staju isti, a cita v u p ro in je n u apsorb ira o d je lja k II. R adi vece p reg led n o sti, sve izm jene, ko je uslijed toga n a s ta ju u n asem n u m erick o m p rim je ru , sta m p a n e su m asno. 0 -0 o C Y Mg St X 1 0,2 1,08 B = 0 42 Mg 0 0 42 .0 0 . 0

St C

42 0 14 14

24 0 24 12

54 0 28 10

50

120 50

Rg
A=M g

2 66 36 u RXs u
=

[t [t
=

0,2

0,56

0,1 '7
12

0,2

B)-1 =

1 10 8 I 0

0 10 8 0

0
1 0 ,8 8

0,25

0,83

'11
2T

0,125

0,335

BROJ 1

R AD N E CIJENE PROIZVODNJE

63

Vidi se da je je d in a p ro m je n a s tru k tu rn ih k o eficijen ata u tom e sto je p re tp o sta v lje n o da su u slije d p o rem ecaja u o d jeljk u II te h n ick i i ra d ni k o eficijen t nesto povecani. Vise p ro m je n a im a u tran sak cio n o j tablici. Da bi se p ro izv o d n ja m asin a m ogla povecati za 1/6, tre b a lo je d v ije m asine i dv a ra d n ik a p re m je stiti iz p otrosnog u m asinski sektor, U slijed toga nastao je p re ra sp o re d u p o tro sn ji re p ro m a trija la , a p ro izv o d n ja k o sa ra sm an jila se od 60 n a 50 kom ada. Ovo potonje, uz n e p ro m ije n je n u ra d n u snagu, znaci sm a n je n je realn o g licnog d o h o tk a za 1 / 6 . Zbog n e p ro m ije n je n ih te h n ic k ih i fa k to rsk ih k o eficijen ata i s tru k tu re teh n ick e m atrice B, u k u p n i k o eficijen ti ra d a i k a p ita la o staju neprom ije n je n i u p rv a d v a odjeljk a, UR)[ = U 01(J[, U lis = UR*. Zbog sm an je n e efikasnosti p roizvodnje, u o d e ljk u II u k u p n i k o eficijen ti se povecavaju. To znaci da ra d n e cijene s re d sta v a za p ro izv o d n ju o sta ju n e p ro m ijen jen e, Pj[ = pj[, p s = ps, a cijen e p re d m e ta p o tro sn je se povecavaju, p c > p n,< . K ako u k u p n i zivi i, zbog n e p ro m je n je n e am ortizacije, u k u p n i opredm eceni rad o sta ju isti, to se ne m ije n ja ju n i u k u p n a ra d n a v rije d n o st p ro iz vodnje kao ni o rg an sk i sastav cjelokupnog sistem a. C ijene m asin sk ih g odina i re p ro m a te rija la d ane su u (6 ) i iznose 14 5 p M = p-i = , a po m ozem o kako izracu n ati iz jed n ad z b e o d je ljk a lo lo 15,48 14,3 II ( ._p rem a r a n ijo j). V rijed n o sn a s tru k tu ra sistem a je ova 10 lo A ?p.< la 14 X
14

-r , H
1

J< ..P2 2 42 X
1

-j- RsPn =

14 _ 588 14X1 = 42 X U I + 13 5 _ 600 5 , lb 12 X i i + 24 X 2 4 X 1 = 120 X 13 13 13 ' 13 5 , 15,48 II 10 X i i - L 28X 1 = 50X 54 X 13 1 13 T3 ' 1962 14 , 120 X + 66X 1 = 36 X 13 1 13 13
1

(23)

N arodni dohodak (nov o stv o ren a v rijed n o st) iznosi kao i ra n ije 6 6 rad n ih godina. D ru stv e n i p roizvod (dodana v rijed n o st) je d n a k je zb ro ju am ortizacije i n aro d n o g d o h o tk a te iznosi tak o d er kao i ra n ije 14 1362 D P = A p ,c + E g Pr! = 36 X _ + 6 6 = ^24) odnosno u k u p n o j v rije d n o sti fin a ln e proizv o d n je 588 774
D P - M g .p )lT C pr . T

1362

(25)

Iz je d n a k o sti (24) i (25) slijed e d v ije posljedice. P rije svega ak u m u la cija (neto in v esticije) p o ja v lju je se kao razlik a izm edu pro izv o d n je o d je ljk a la i u k u p n e a m o rtizacije i kao ra z lik a izm edu utro sen o g zivog ra d a i ra d n e v rije d n o sti p ro izv o d n je u o d je ljk u II I. P M - (Mg A) p M = RgPll Cpo = (4 2 -3 6 ) ~ =
66

(26)

64

EKONOMIST

GOD. X X V I

A zatim izrazim o li je d n a k o st pom ocu e le m e n a ta koji ulaze u ag regate (A l + A 2+ A 3) p ,+ R ,-|-R 2+R., = A iP! + ^2lp 2+ R, + A ;1 + x 2 p 2+ R; pi 3 , n a k o n k ra c e n ja dobivam o A jPt + R, = (x-2i +x-rdP-i i27) d o d an a v rije d n o st u rep ro d u k cio n o m o d je ljk u lb je d n a k a je v rije d n o sti isp o ru k a tog o d je ljk a fin a ln im o d jeljcim a, K ao sto smo u p ra v o u tv rd ili, a k u m u la c ija im plicira da je volum en zivog ra d a veci od ra d n e v rije d n o sti p re d m e ta p o tro sn je. Ta raz lik a p red s ta v lja M arxov v isak v rijed n o sti, a o m jer izm edu ak u m u lac ije i u tro senog ra d a p re d sta v lja stopu viska v rijed n o sti. C k = Rg
Rg
A

_ A 3_.
66

Rg

A Cp 0 o m jer w = ^ p re d s ta v lja n o m in aln u p la tn u stopu. U sistem u proste re p ro d u k c ije Cpr = Rg pa je stoga w = 1. K ad dode do a k u m u lira n ja poja v lju je se razlik a, v isak v rije d n o sti m = Rg C1 -, a no m in aln a nadnica U
A

p ad a ispod jedinice w <C 1. To znaci da ra d n ik ne dobiva puni ek v iv a len t svog ra d a nego m anje, p o ja v lju je se ra z lik a izm edu cijene ra d a p K i cijen e ra d n e snage kao re su rsa (platne stope), a ta raz lik a u p rav o je je d n a k a stopi v isk a v rije d n o sti
A

a = p R w

(29)

B uduci da ocigledno p la tn a sto p a m o ra b iti ista u svim d je la tn o stim a, to onda iz (29) proizlazi da ce i stopa v isk a v rije d n o sti b iti ista u svim odjeljcim a. K ao sto je poznato, to je je d n a od p re tp o sta v k i u M arxovoj analizi re p ro d u k c ije .4 B uduci da n eto -in v esticije iznose 2 m asine, to je stopa aku m u lacije . Iz (26) proizilazi da je stopa ak u m u lac ije izrazena v rije d 36 18 nosno (visak v rije d n o sti u odnosu n a v rije d n o st a n g az iran ih m asina) ista kao i sto p a a k u m u lacije izrazen a n a tu ra ln o (Mg A)pj, (Mg A )pm M gA r r ------------- ----- = -----------------= ------------!oui M P jf A npjj nA pa je stoga m ozem o sm a tra ti p ro fitn o m stopom . Dok je stopa viska v ri je d n o sti ista u svim o d jeljen jim a, p ro fitn a sto p a se m ijen ja. Izm edu dvije stope postoji je d n o sta v n a veza Rg
rr = =
2 1

(31)

J Valja uociti da je ovdje stopa viska vrijednosti definirana nesfo drugacije nego kod Marxa. Koristeci simboliku iz K apitala M arxova stopa viska vrijed nosti definirana je kao omjer viska vrijednosti i varijabilnog kapitala, m/v, a moja kao omjer viska vrijednosti i novododane vrijednosti m /(v-rm)- K onstantnost jedne implicira konstantnost druge stope. M arxova definicija prilagodena je m jerenju stope eksploatacije, a moja m jerenju raspodjele dohotka na licne dohotke i akumulaciju.

BROJ 1

R A D N E CIJENE PROIZVODNJE

65

zbog fi = const., p ro fitn a sto p a o b rn u to je p ro p o rc io n a ln a org an sk o m sastav u re su rsa te ce se s m a n jiv a ti s povecanim org an sk im sastavom i obrnuto. 6. Transform acija radnih cijena u cijene proizvodnje U koliko bi se p riv re d a sasto jala sam o od tr i grane, tim e bi an aliza b ila u osnovi zavrsena. D ru stv enom odlukom ra d ni dan bi se razd ijelio n a dio k o ji ce se u tro siti na pro izv o d n ju p re d m e ta potrosr.je i dio za a k u m u laciju , a s tru k tu rn i k o eficijen ti sistem a odredili bi p ro izv o d n ju i ra sp o re d re su rsa po odjeljcim a. No ako se p riv re d a sastoji od m nogo d je la tn o sti s djelim icno su p stitu a ln im i resu rsim a i proizvodim a, m oguce je p ro izv o d n ju s tru k tu ira ti n a n a jra z lic itije nacine, pa je stoga p o treb n o u tv rd iti k rite rij s tru k tu ira n ja . U tom p o gledu M arx o v p ro b lem bio je re la tiv n o je d n o sta v a n : 5 u k ap italistick o m sistem u v isak v rije d n o sti tre b a lo je ra sp o re d iti tak o da angaziran i k a p ita li p ro p o rcio n aln o u c e stv u ju u u k u p n o j m asi viska v rije d nosti, d ru g im rije c im a da p ro fitn a stopa svuda b ude ista. To je poznati problem tra n sfo rm isa n ja v rije d n o sti u cijene, sto se u nasem sistem u rje sava sasvim prosto. B uduci da uz isti v ije k tr a ja n ja svih m asin a am o rtiz ac ija svugdje iznosi A s = =
V 7 1

v M a, to se p ro fit moze izraziti kao zi MaP M = ti A ,p M =


7t

a p ro fitn a sto p a je d n a k a je n = '


V

(32)

gdje je ft' e k v iv a le n tn a p ro fitn a stopa ra c u n a ta n a b azi am o rtizacije ra d i jed n o stav n ije g o b racu n a. U m jesto cijene rad a, P r = 1, uzim am o cijenu ra d n e snage, w ^ l , k o ja p re d s ta v lja n o m in aln u n adnicu. S istem (23) sad u sim bolim a izgleda ovako 0
A

A iP i(I-t.t') +

^ , lP o

-f R tw = X ,pi
A

A 2P i ( l + * ') + x2Pa + R 2w = Xap2


A

(33)

A ap^ l+.T ) + y.,ap2 + R3W = X 3p3 N a tu ra ln e velicine, k oje su d an e s tru k tu rn im k o eficijen tim a i akum ulacionom odlukom , o sta ju i d a lje fik siran e. No p o red tr i cijene p ro izvoda, kao n epoznanice p o ja v lju ju se sad i d v ije cijene p rim a rn ih re A

sursa, w i -i'. D a b i sistem bio d e te rm in ira n , p o tre b n o je dodati jos dvije jednadzb e. T e d v ije je d n ad zb e m o ra ju re g u lira ti odnos izm eau akum ulacije i o d je ljk a I, te izm edu p o tro sn je i o d jeljk a II. B uduci da k a p ita listi trose dio p ro fita za svoju licn u p o tro sn ju , a ra d n ic i uglav n o m potroge
A

svoje nad n ice to m o ra v a z iti rrMPji + A p t > X 1 p 1, wR <C X 3 p3. O cigledno je da se sve cijene m ije n ja ju ovisno o tom e sto p re tp o sta v lja m o za ova dva odnosa. B uduci d a n as u ovom k o n te k stu ne zanim a k a p ita listic k i si stem , vec socijalistick i uz p re tp o sta v k u je d n a k ih p ro fitn ih stopa, to u
5 P a ip ak, zbog n ed o v o ljn o g m a t e m a t ic k o g o b ra z o v a n ja , M a r x n ij e uspio d a ga i s p ra v n o lijesi. Usp. Sw e ezy (1947) gl. VII. c R a d i je d n o s ta v n o s t i pisem o R u m j e s t o Rg.
o sE K O N O M IST s b r, 1/1973

66

EKONOMIST

GOD. X X V I

p riv re d i bez novca i bez a k u m u lira n ja zalih a ocigledno m o ra vaziti da b ru to p ro fit (neto p ro fit p lu s am ortizacija) je d n a k v rije d n o sti proizveden ih m asina, a licni dohoci v rije d n o sti p ro izv ed en ih p re d m e ta p otrosnje. M P m + A Pl = X lPl (34)
A

v/Rg = X 3 p 3 U v rstim o (34) u (33) vodeci ra c u n a da je ,iM P m = -t'A Pl te je stoga n M P a + A p 1 = A p 1 (l+ .V ) = X 1 p 1 U v rsta v a n je (35) i (33) d aje ovaj sistem je d n ad z b i
A

(35)

A iP i(l + 51 + *2iP2 + RiW = A P l( l + r t ') ")


A

AjPifl-TTt') + * 22 p 2 + R 2w = X 2 p
A A

(36)

A 3 p i(l + n ) + * 3 2 p 2 + R 3w = w R D obili smo sistem k o ji form alno lici n a p ro stu re p ro d u k c iju s tom razlik o m sto su cijene m asin sk e godine uvecane, i- = P l(l + a ') > Pi, a
A

cijen e ra d n e godine sm an jen e, w < p R = 1. P o re d toga d a ljn je u re d e n je p o k azu je da je su p stitu c ija (34) p re tv o rila (33) u sistem hom ogenih je d nadzbi.
A

(Ai A) t + * 21 p 2 t R ^ =
A

A2 $ +

( * 22

X 2 )p 2 + R 2w = 0
A

(37)

A 3 ^ 1 /^23P2 ~i" (R 3 ""

R)W

sto znaci da je o d red en o m jer svih cijena, ali n e i n jih o v a razin a. R azina c ijen a ce ta k o d e r b iti o d red en a ako fik siram o je d n u od cijena. Od in tere sa je uociti da n p re d s ta v lja stopu p o ra sta pro izv o d n je sre d sta v a p ro iz vodnje. S istem (23) ta k o d e r se m oze u c in iti hom ogenim . Iz (26) proizlazi X aPs = RpK (Xj A)pj S tav ljam o p r> = 1 da bism o dobili ra d n e cijen e (p%). U v rsta v a n je u (23) d aje (At X t)p*t + x.,.p = Rj A .p 4! + (x, 2X ,)p * 2 = R_, (38) (A 3 + X ! A)p*j + x 23 p * 2 = R R :l
A

P o dijelim o sistem (37) s w i k o ristim o (38) da bism o dobili cijene p ro iz vod n je kao fu n k c ije ra d n ih cijena jt = w * (A 3 + X 1 A) x 21 + (X tA t) x 23 _ * + (X tA) (x 2 1 + x 23) A 3 x 2i ~r (A A i)x2:, A 3 x 2 1 -t(A A[)x 23 Pl " Iz (39) proizlazi - f - > P*f > w w A, . , * C-Xi A) A 2 (P 3 _r P x .,A .+ (X .x,,)A., (3B)

BROJ 1

R AD N E CIJENE PROIZVODNJE

67

S toga ako cijene p ro izv o d n je izrazim o pom ocu n o m in aln e p la tn e stope, one ce b iti vece od ra n ijih cijena. T reba, m edutim , im ati u v id u da je | neka v rsta b ru to cijene, i da neto cijena m asin a iznosi Pi 1 ( 1 + -V)
1

Izrazim o razlo m ak u g o rn jo j zag rad i (39) na ovaj nacin (XtA) (x 21 + x ,3) __ (XtA) (x 21 + x 23) _ V __ l A A \_ A I A I A __ A 3 x 21 + / (A AJxoa A 3 x 21 + /(A 2 + A 3 \)xM X tA ^ X tA A --A I A A 2 x =3 --- A 3 + A 2 Ao 1 3 3 1 -------X21X23

tak o da sad m ozemo n a p isa ti p*t Q + a jr'l Pi


A

U tv rd ili smo na ta j n acin da re d u c ira n je n o in in aln e v rije d n o sti proizvod n je p la tn im sto p am a nece, kao sto se to opcenito m isli, d a ti ra d n i sad rzaj pro izv o d n je vec vise od toga, d o b it cemo in flacio n iran e v rijed n o sti za radno v rije m e sad rzan o u proizvodnji. Iz (39) proizlazi da su re la tiv n e cijen e u dva sistem a razlicite. No uzm e li se u obzir da su p re m a (39) Pi i p 2 p ro p o rcio n aln e p*! i p*2, a ove potonje cijen e isp rav n o m je re ra d n i sad rzaj, to ce se p ro m je n e u radnom sa d rz a ju o citav ati u isto sm jern im p ro m je n a m a u cijen am a proizvodnje. P re o s ta je jos da se u tv rd i p3. Zbog posebne fu n k cije p re d m e ta po tro sn je u proizvodnom sistem u, poci cemo kod u tv rd iv a n ja n jih o v ih cijen a nesto d ru g acijim p u tem . B uduci da je cilj socijalistickog proizvodnog sistem a p o v ecan je p ro izv o d n je p re d m e ta p o tro sn je, a v re d n o v a n ja potrosaca o d re d u ju s tru k tu r u p roizvodnje, to je te o rijsk i n a jin te re sa n tn iji slucaj k a d su ra d n a (p*3) i n o v can a (p3) cijen a potrosnog do b ra identicn a (p 3 = p*3). D a b i se to postiglo tre b a da vazi
A

X 3 p * 3 = X sp 3 = wRg . A X3 , w = p -3 = w p * ,

(40) (41)

Proizlazi da je u v je t zadovoljen k ad je n o vcana p la tn a stopa je d n a k a natu ra ln o m licnom d o h o tk u v a lo riz ira n o m u ra d n o m v rem en u . V idi se da i u pogled u ove cijene vazi - ^ v > p*3. Od in te re sa je uociti da je u p ro w stoj rep ro d u k c iji ra d n a c ijen a p otrosnog dob ra je d n a k a reciprocnoj v rijed nosti re a ln e p la tn e stope, p * 3 = , pa je stoga w = p K = 1 . K od p ro w siren e re p ro d u k c ije u tro si se vise ra d a no sto je sadrzano u p re d m etim a potrosnje, pa je stoga
1 A

68

EKONOMIST

GOD. X X V I

odakle slijedi da je ra d n a cijen a m a n ja od re c ip ro k a re a ln e nad n ice u p ro p o rciji stope v isk a v rije d n o sti P*, U v rsta v a n je (42) u (41) d aje
A

(42)

w = 1 tu

sto znaci da n o m in aln a p la tn a stopa tre b a da bu d e je d n a k a potrebnom rad n o m vrem enu, tj. p ro p o rciji ra d n e godine koje d o staje za proizvod n ju p re d m e tn e p o tro sn je.
A

P od ijelim o sistem (37) s w da bism o iz ra c u n a li p re o sta le d v ije novcane cijene. A x.,t(RR3) + XoaRj ---------rJ-------- 1 ----------w a f = w x , , ( A - x 2 3 (A Ai) (43) A A.,(R R^) + A 3 R , p = w -----::---------- :---------------= " w y~ k m A , + A 3 (Xox 2,) 1 kod cega su k o eficijen ti a i /3 d e te rm in isa n i p a ra m e trim a sistem a. O bje cijen e ra s tu k a d se R x i R 2 p o v ecav aju sto bism o i ocekivali. U izrazu za $ p o n d eri su rep ro d u k cio n e isporuke, kod p 2 a m o rtiz ira n e m asine. Zbog toga | p a d a k ad se A 2 i A;) povecaju, a p 2 p ad a k a d se x lM i x 23 povecaju.
A

O dredim o li w tak o d a ra d n a i n o vcana cijena po tro sn o g d o bra b u d u iste. cijena proizvodnje za nas sistem p ro sire n e re p ro d u k c ije b it ce
A

w a = w p^;j a
A

p 2 = w fl = w p * 3 (3
A

(44)

Pa = P^.T = ---w

B uduci da su re la tiv n e cijen e u oba sistem a fik siran e , a p ' j e zajednicki elem ent, to se pom ocu p * 3 cijene p ro izv o d n je m ogu iz ra ziti kao fu n k cije ra d n ih cijena. N ovcane cijene d ire k tn o su p ro p o rc io n aln e nom inalnoj p la tn o j stopi kao sto i tre b a da bude. N ovcane cijen e m asina i re p ro m a te rija la ra z lik u ju se od ra d n ih cijena. O sim toga p re d sta v lja bruto cijen u m asin sk e godine. N eto cijena dobiva se d isk o n tira n je m po stopi .V _
P

f 1TJ -

w p* 3 a , 1 j_ ;t t

Iz (35) proizlazi
7i'

= ~ ~

(45)

sto z n a c i d a d i s k o n t n a s t o p a r i p r e d s t a v l j a u s t v a r i p o r a s t p r o i z v o d n j e m a s in a izn ad a m o rtizacio n ih p o treb a.

BROJ 1

R A D N E CIJENE PROIZVODNJE

69

R azm otrim o jos sto ce se desiti s o rg an sk im sastavom fa k to ra i s v rijednosnim k a p ita ln im k o eficijen tim a. D efin irajm o org an sk i sastav
_M P m -= k ^ = k ^ - '

Rg w i u v rstim o v rije d n o st za pj 1+77: w


A

= k ------- = k - ------------- = k -

nw a
(1

na

a )

1 + rr

O rganski sa sta v je in v a rija n ta n n a n o m in aln u p la tn u stopu i odreden je iskljucivo stru k tu ro m sistem a. A li bud u ci da se odnos cijen a prom ijenio, o rganski sa sta v u cijen am a p ro izv o d n je razlicit je od organskog sastav a u ra d n im cijenam a. K a p ita ln i k o e fic ije n t u v rijed n o sn o m izrazu A _ MsP m_
X : P>

P ,t _
Ps

npj
P.-

u o d jeljk u la n ezav isan je o cijen am a

te je stoga isti kao i u sistem u ra d n ih cijena. U ostala dva o d jeljk a v rijednosni k a p ita ln i k o e fic ije n t se m ije n ja
n
1
A

+rc'

nw a
\v ft( l + n )

na
,j(1 '

w ft
A

_ ** ~ ^

nl+ .-r _ P*::

nw a
W / W ( l 1 7T )

na w ^ 1+V

ali je ta k o d e r in v a rija n ta n n a n o m in aln u p la tn u stopu.

7. Z ak lju c a k M ozemo re z im ira ti. Id e n tite t ra d n ih cijen a i cijena p roiz vodnje m oguce je postici jed in o kod p ro ste re p ro d u k cije, a kod p ro siren e rep ro d u k c ije jedino k a d je ra s t u v je to v a n isk lju civo teh n o lo sk im p ro g resom ili ako su p ro fitn e stope o b rn u to p ro p o rcio n aln e organskom sastav u fa k to ra. U koliko su p ro fitn e stope p ro p o rcio n aln e a n g az iran im sred stv ima, a org an sk i sastav je ra z lic it u p o jed in im o djeljcim a, odnosi cijena se m ijen ja ju . U slijed toga o rg an sk i sastav i v rijed n o sn i k a p ita ln i koeficije n ti m ije n ja t ce se ovisno o tom e k o ji sistem cijena se u p o tre b lja v a . M eetutim, obje g ru p e v rije d n o sn ih in d ik a to ra o sta ju in v a rija n tn e u odnosu n a raz in u n o m in aln e p la tn e stope. A osim toga s p ro m je n o m rad n o g sad rzaja, novcane cijene m ije n ja ju se u istom sm ije ru u kom i radne.

70

EKONOMIST

GOD. X X V I

B u d u ci da je proizvodni sistem u v rije d n o sn o m izrazu hom ogen, m o guce je u v ije k fik sira ti je d n u od nepozn anica. P re m a tom e, m oguce je izje d n a c iti ra d n u i p ro izv o d n u cijen u za bilo k o ji o d je lja k i za tim izracu n ati o stale d v ije cijene. N a jp riro d n ije je da se izjednace cijene p o tro sn ih d obara. To im p licira n o m in aln u p la tn u stopu k o ja odgovara rad n o m v re m enu p o treb n o m da se p roizvedu p re d m e ti p o tro sn je. To je u jed n o i u v je t rav n o teze za sistem u koin se p la tn i fond u cijelo sti tro si n a k u p o v an je p re d m e ta potrosnje, a p ro izv o d n ja p re d m e ta p o tro sn je u cijelosti je fin a n c ira n a iz p latn o g fonda. M ozemo zak lju citi da ce v rije d n o st proizvoda o d raz av ati ra d opredm ecen u tim proizvodim a jedino u slu c a ju k a d se cijene fo rm ira ju n a osnovu je d n a k e stope v isk a v rijed n o sti. U koliko se cijene fo rm ira ju n a osnovu nekog drugog p rin cip a, recim o n a osnovu je d n a k ih p ro fitn ih stopa, sam o n ek e cijen e m ogu o d razav ati ra d n i sa d rzaj proizvoda, iako ce sve cijene isp rav n o o d ra z a v a ti sm je r p ro m je n a u rad n o m sad rza ju . U slu caju c ijen a p roizvodnje, cijene osnovnih sre d sta v a d o b iv a ju se diskontira n je m b ru to re n ta la osnovnih sred stav a. Sve cijene v alo rizira n e u nom in aln im p la tn im sto p am a b it ce vece od ra d n ih cijena. U socijalistickoj p riv re d i k rite rij ra sp o d je le v isk a v rije d n o sti n ije v lasn ick i vec alokacioni. N aim e cijene tre b a fo rm ira ti tak o da om ogucuju o p tim aln u alo k aciju re su rsa , tj. ta k v u u p o tre b u opredm ecenog i zivog ra d a da se m aksiin aln o zadovolje p o treb e danog d ru stv a . U vezi s tim n ije niposto ap rio rn o jasn o da li tre b a z aje d n a ca v a ti stope viska v rije d nosti ili p ro fitn e stope ili u ra d iti nesto trece. G o rn ji rezim e d a je izvjesne in d ik acije u kom p ra v c u tre b a k re n u ti. M edutim , rje se n je p ro b lem a nije nim alo lako i z a h tije v a veom a seriozno istra ziv an je. T akoder, d efin itiv n o rje se n je z a h tije v a n a p u sta n je o g ran icen ja kao sto su sam o tr i g ra n e proizvodnje, odsustvo zaliha, je d n a k a i n ep ro m jen jiv a tra jn o s t svih m asina, odsustvo n e re p ro d u c ib iln ih m a te rija ln ih fa k to ra, fik sn i koeficijenti, je d n o k ra tn o st tehnoloskog p ro g resa ili ak u m u lira n ja i slicn o .7 O vaj ra d p re d sta v lja te k p rv i k o ra k u p ra v c u jedne ev en tu a ln e b uduce re k o n stru k c ije ekonom ske te o rije n a bazi rad a.

7 Od znafiajnijih prilo ga, ko ji se m o g u k o r i s ti ti za d a l j n j a is tra z iv a n ja , m o g u se n a v e s t i ovi: J o h a n s e n (1963) u k l j u c u j e u a n a li z u p r e f e r e n c ij e p o tr o saca; K o n iis (1967) p o k a z u je da je u ti li te t p o tr o s a c a m a k s i m i r a n ak o s u m a r gin aln i troSkovi r a d a (pa stoga i cijene p o tr o s n ih d o b a ra ) p ro p o r c io n a ln i p ro s j e c n im tr o s k o v im a r a d a ; S tiglitz (1968), u t v r d u j e d a ce u o d r e d e n i m u slo v im a b iti o p tim a ln a ona te h n o lo g ija k o ja m i n i m i r a u t r o s a k r a d a . In f o r m a t iv a n , i u j e d n o z abav an,. je p re g le d r a n i j i h r j e s e n j a u z v la s ti te d o p u n e P. S a m u e ls o n a (1970), (1971): n a sto je c i da sto v ise o m alo v azi M a r x a , S a m u e ls o n p o k a z u je n e r a z u m i j e v a n j e s v eg a izuzev m a t e m a t i k e (rad 1970. je stoga a m e r ic k a a k a d e m i ja n a u k a sa s v in i is p ra v n o o b ja v ila u sek ciji za p r i m j e n j e n u m a te m a tik u ) , M ed u tim , po zitiv n i d o p rin o s d a je S a m u e ls o n u z a je d n ic k o m c la n k u s W eiz sac k e r o m (1971) u k o m se i s p it u ju posljedice d a tira n ja r a d a sto do vo d i do p ro f itn e sto p e j e d n a k e sto pi r a s ta sistem a.

BROJ 1

R A D N E CIJENE PROIZVODNJE BIBLIOG RAFIJA

71

B A J T A l e k s a n d e r : A P o s t M o r te m N o te on th e T ra n s f o r m a t io n Problem s, S o v ie t S tu d ie s, 1970, 37174. ------------------- L a b o u r as S c a r c i ty in M a r x s V alue T h e o ry : A n A lt e r n a t i v e I n t e r p r e t a t i o n / ! H isto ry of Political E co n o m y , 1971, 152 68. B A R K A I H a im : The E m p i r ic a l A s s u m p tio n s of R i c a r d o s 93 P e r C e n t L a b o u r T h e o r y of Value, Econom ica, 1967, 418 23. B O R T K I E W I C Z L a d is la u s : W e r t r e c h n u n g u n d P r e i s r e c h n u n g i m M a r x s c h e n S ystem *, A r c h iv f u r S o z i a lw is s e n s c h a f t u n d So zia lp o litik, X X V , 1907, 10 51, 445 88. D o s tu p n i je u e n g le s k o m p rije v o d u , Value a n d P r i c e in th e M a r x i a n System , I n t e r n a ti o n a l E co n o m ic Papers, No. 2, M acm illan, L o n don, 1952. ------------------- Z ure B e ric h t ig u n g d e r G r u n d le g e n d e n t h e o r e ti s c h e n K o n s t r u k t i on v o n M a r x im d r i t t e n B a n d d es K a p i t a l s J a h r b iic h e r f u r N a tio n a ld k o , n o m ie u n d S ta t it s t ik , juli, 1907, 370 85; d o s tu p n ije u e n g le s k o m p r i je v o d u kao d o d a t a k u P . M. S w e e z y (uredn.), K a r l M a r x a n d th e Close of h is S y s t e m b y E u g e n v o n B o h m Bewerk,, Kelley, N e w York, 1966. C A M E R O N B.: The L a b o u r T h e o r y of V alu e in L e o n tie f Models, E co n om ic Jou rn a l, 1952, 191 97. D O B B M a u r ic e : A N o te on th e T r a n s f o r m a t i o n P r o b l e m s u O n E con om ic T h e o r y a n d S ocialism , R o u tle d g e a n d K egan , L o n d o n , 1955. H O R V A T B r a n k o : R a d n a v r i j e d n o s t p ro iz v o d n je ju g o s lo v e n sk e p o ljo p riv re d e i in d u s trije , E k o n o m is t, 1961, 512 23. J O H A N S E N L eif: A N ote on A g g re g a tio n in L e o n tie f M atrice s an d t h e L a b o u r T h e o r y of V a lu e , E co no m etric a, 1961, 22122. --------- ------ w Labour T h e o r y of V alu e a n d M a r g in a l Utilities, E con om ics of P lan ning , 1963, 89 103. K O N U S A. A.: Notes to A r ti c le b y L. J o h a n s e n : L a b o u r T h e o r y of V alu e an d M a r g in a l U tilities*, E co n o m ics o f P la n n in g , 1964, 1961 64. ------------------- On t h e T e n d e n c y f o r t h e R a t e of P r o f i t to Fall, in C. H. F e i n s te in (ed.), S ocialism , C a p ita lism a n d E co no m ic G ro w th : E ssays P r e s e n te d to M a u ric e Dobb, U n i v e r s i t y P re s s, C a m b rid g e, 1967, ss 76 79. ------------------ - The E m p i r ic a l A s s u m p tio n s of R ic a r d o s 93 P e r C en t L a b o u r T h e o r y of V alue: A C om m ent , Econo mica, 1970, 185 86. KOHEOC A. A.: MaTei>iaTpiHecKi-ie cxeivin MapKca ocHosa pacneTOB Me;KOTpacneBoro 6ajiaHca, A H CCCP, 3K0H0MMKa h MaTerviaTHHecKne weTOflw, Tom I, BwnycK 1, MocKBa, 1965, 36 46. M A R X K a r l : Das K a pita l, B a n d I, II, III. M A Y K . : V alue a n d P r i c e of P r o d u c t io n : A N ote on W i n t e r n i tz s Solution-., E c o n o m ic Jou rn a l, 1948, 596 99. M E E K L. R o n a ld : Some N otes on t h e T r a n s f o r m a t io n P r o b l e m , E con om ic J o u rn a l, 1956, 94 107; p r e s t a m p a n o u E con om ics a n d Ideology a nd O th e r Essays. S tu d i e s in th e D e v e lo p m e n t o f E con om ic T h o u g h t, c h a p m a n a n d Hall, L on do n, 1967, 143 57. -------- ------- Mr. S r a f f a s R e h a b il it a tio n of C lassical Ecoriomics, S c o ttis h J o u r n a l o f Political E c o n o m y , J u n e , 1961, 119 36; p r e s t a m p a n o u E c o n o m ic s a n d Id eolog y a n d O th e r Essays, S tu d ie s in th e D e v e l o p m e n t o f E c o n o m ic T h o u g h t, C h a p m a n a n d H all, L ondon, 1967. M O R IS H I M A M., S E T O N F . : A g g re g a tio n in L e o n tie f M atrice s an d th e L a b o u r T h e o r y of V alue, E co no m etrica, 1961, 203 20. O K IS H IO N o b u o : T e c h n ic a l C h a n g e an d t h e R a te of P ro f its , K o b e U n iv e r s ity E co n o m ic R e v ie w , 1961. ------------------- A M a t h e m a t ic a l N ote on M a r x i a n T heo re m s , W e l t w i r t s c h a f t l i ches A r c h iv , Bd. 91, H. 2, 1963, 287. ----------- ------- T echnical C hoice U n d e r F u ll E m p l o y m e n t in a S ocialist E co no my, E co n o m ic J o u rn a l, 1966, 585 92, S A M U E L S O N A. P a u l : U n d e r s t a n d in g t h e M a r x i a n N otio n of E x p lo i ta t io n : A S u m m a r y of th e S o -C a lle d T r a n s f o r m a t io n P r o b l e m B e tw e e n M a r x i a n V aleus a n d C o m p e titiv e Prices. J o u r n a l of E con om ic L it e r a t u r e , 1971. 399 431.

72

EKONOMIST

GOD. X X V I

____________ The T r a n s f o r m a t i o n fr o m M a r x i a n V a lu e s to C o m p etitiv e P ric e s : A P ro cess of R eje c tio n a n d Replacement , P roceedings of th e N a tional A c a d e m y of Sciences, Sept. 1970, 423 25. S E T O N F.: The T r a n s f o r m a t i o n Problem, R e v i e w of E co n o m ic S tu d i e s , X X IV , 1957, 149 60. S O W E L L T h o m a s : M a r x ia n V alu e R econsidered*, E conom ica, 1963, 297 303. S R A F F A P ie r o : P ro d u ctio n o f C o m m o d itie s b y M e a n s of C o m m o d itie s, C a m b ri d g e U n iv e r s ity P re s s , C am b rid g e, 1960. S T I G L I T Z E. J o s e p h : A N ote on T e c h n ic a l Choic e u n d e r F u ll E m p lo y m e n t in a Socia list Economy*, E conom ic J ournal, 1968, 603 9. SW EEZY M. P a u l: T h e T h e o r y of C apit alist D e v e lo p m e n t, Dobson, London, 1949. gl. VII. W E IZ S A C K E R C. C., S A M U E L S O N A. P a u l : A N e w L a b o u r T h e o ry of V alue fo r R a ti n a l P la n n i n g T h ro u g h Use of t h e B ou rg eo is P r o f i t Rate, P roce edin gs o f th e N a tio n a l A c a d e m y of Scienc es, J u n e , 1971, 119294. W IN T E R N IT Z J.: V alues a n d P ric e s: A S o lu tio n of th e S o -C a lle d T r a n s f o r m a tion P ro b le m s , E c o n o m ic Journal, 1948, 276 80. B r a n k o H o rva t naucni sa vjetn ik I n s t i t u t e k o n o m s k ih n a u k a B eograd

LABOUR PRICES OF PRODUCTION AND THE TRANSFORMATIONAL PROBLEM IN A SOCIALIST ECONOMY


L a b o u r t h e o r y of p rices h a s b e e n lin k e d a lm o s t e x c lu s iv e ly w i t h th e M a r x ia n a n a ly s is of e x p lo ita tio n u n d e r c ap italism . V ario u s econom ists tr ie d to im p r o v e on M a r x or r e f u te h i m b y u s i n g h is a s s u m p tio n s a n d a p plying m o r e a d v a n c e d m a t h e m a t ic s . I n th is p a p e r t h e a u t h o r is n o t in t e r e s t e d in t h a t c e n t u r y old debate, b u t sets fo r th to design a n a p p r o p r i a t e t h e o r y for a soci alist economy. T h e econom y is a g g r e g a t e d into t h r e e sectors p ro d u c in g p h y sic a lly id e n tifia b le goods: m a c h in e s m e a s u r e d in n u m b e r s , i n t e r m e d i a t e goods m e a s u r e d in to n s a n d c o n s u m e r goods m e a s u r e d in n u m b e r s of b ask ets. F i r s t s t a ti o n a r y econom y (simple re p ro d u c tio n ) is co n sid e re d a n d it is fo u n d t h a t p r o d u c t p r i ces a r e p r o p o r tio n a l to th e to t a l living a n d e m b o d ie d la b o u r c o n ta in e d in the p ro d u ct. T h e fa c t o r of p ro p o r tio n a l it y is t h e p ric e of lab o u r. F o r th e sam e re a s o n th e org an ic com position of re s o u rc e s is p ro p o r tio n a l to t h e te c h n ical composition, a n d t h e fa c t o r of p r o p o r tio n a l it y is th e l a b o u r - t i m e p ric e of th e cap ita l good. N ext, tech n o lo g ical p ro g r e s s is i n t r o d u c e d in a th r e e - f o l d w a y : as la b o u r au g m e n tin g , cap ital a u g m e n t in g a n d r e s o u rc e s a u g m e n tin g . I t t u r n s o u t t h a t technological p ro g r e ss a lw a y s increases th e p ro d u c t io n of c o n s u m e r goods, occasionall y re d u c e s th e p ro d u c tio n of o t h e r tw o goods a n d alw a y s red u ces l a b o u r - t i m e prices. T h e l a t t e r a re still id e n t ic a l w i t h p rices of p ro d u c tio n or c o m p e titiv e prices. F in a lly , ph y sical a c c u m u la tio n of fix e d c a p ita l is considered. N ow la b o u r - t im e p ro ces d iv e rg e f r o m prices of p ro d u c t io n e x c e p t in t h e case w h e n p ro f it r a t e s a r e in v e r s e ly p r o p o r tio n a l to t h e o rg a n ic com position of facto rs b u t b o th sets of p rices ch a n g e in t h e s a m e d irectio n . O rg a n ic com position an d cap ita l coefficients in v a l u e te r m s r e m a i n i n v a r i a n t w i t h r e s p e c t to n o m in a l wages. T h e p r e s e n t p a p e r is i n t e n d e d only as a p r e l i m i n a r y e x p lo r a tio n in to th e p ro b l e m posed. N o r m a t iv e analysis a n d fu ll g e n e ra liz a tio n is le f t f o r a n o th e r occasion.

RANI JE O B J A V L J E N I SE P A RATI

144-

S. P o p o v ,

In tersecto rial R e la tio n s of P ersonal In co m es",

Y u g o s l a v Sur vey, ' No . 2 / 1 9 7 2 - . 6380-

145

B . H o r v a t,

H o s p o d a r s k e c y k ly v J u g o s l a v i i ", S t a t i s t i k a a de-

mogra<fi e ( P r a h a ) , I X / 1 9 7 2 . . 21 42.

146

Z . M r k u s ic . in tern atio n al

L a Y o u g o s l a v i e et l a re fo rm e du s y s t e m e rrronetaire ; P r e d a v a n je na X I V zasedanfu Medjunarodnog uni11 .IX 1972.

v e r z i t e t s k o g c e n t r a za d r u s t v e n e n a u k e ,

147.

D. B e j a k o v i c . Z n a c e n j e k o n c e n t r a c i j e p r o m e t a z a e k o n o m i c n o kor i s t e n j e p r o m e t n i h k a p a c i t e t a :: Z b o r m k J A Z U Naucno savjetovanje: Prometna v a l o r iz a c ij a Hrv a ts k e Z a g r e b , 1971 -. 2 5 7 265B. H o r v a t. A n a l y s i s o f th e E c o n o m i c S i t u a t i o n an d P r o p o s a l for a P ro g r a m of A c tio n . P r a x i s ( m e d ju n a r . i z d a n j e ) br. 34 / 1 9 7 1 . 533-562.

148.

149-

B H orvat,
of Politics.

'N atio n alism and N a tio n a lity -. I nte rn ati on al Jo u rn a l No. 1 /1 9 7 2 .. 1 9 - 4 6 .

150-

D. B e j a k o v i c , P o s l i j e d i p lo m s k a n a s t a v a i z e k o n o m i k e s a o b r a c a j a y z b o r n i k "Kongres o s a o b r a c a j u i v e z a m a J u g o s i a v i j e , K n j i
ga

9. B e o g r a d

1972 . 6 9 - 7 3

151

B H o r v a t, ' D e v e l o p m e n t F u n d a s an I n s t i t u t i o n for C o n d u c t i n g F iscai P o lic y " E k o n o m s k a a n a l i z a ! b r. 3 4 / 1 9 7 2 . 2 4 7 254M. B a z i e r M ad zar.


Ekonomska anaiiza.

152-

E k o n o m e t r i j s k a a n a l i z a p r o i z v o d n ih f u n k c i j a ", br. 3 4 / 1 9 7 2 . . 2 7 0 - 2 8 7 .

153

B. H o rv a t, ' C r i t i c a l N o t e s on th e T h e o r y o f th e L a b o u r a n a g e d M F irm a n d Some M a c r o e c o n o m i c I m p l i c a t i o n s Ekonomska analiza, br 3 -4/1972. 288-293.

154

M- R a d o v i c . ' O d r e d j i v a n je s t e p e n a k o r i s c e n j a k a p a c i t e t a r a d n e s n a g e i m a s i n a i a n a l i z a f a k t o r a k o j i n a n ji h d e l u j u " , E k o n o m s k a a n a h z a : br 3 4 / 1 9 7 2 . 3 0 1 309. R . K n e z e v i c M e s t o i n t e r n e b a n k e u o r g a n i z a c i o n o m s i s t e m u velik og p r e d u z e c a E k o n o m s k a a n a i i z a , br. 34 / 1 9 7 2 . , 3 1 0 329.

155

156.

B. H orvat,

'I n s t i t u c i o n a l n i m o d el s a m o u p r a v n e s o c i j a l i s t i c k e pribr. 3 - 4 / 1 9 7 1 . , 5 0 1 517.

vrede* , E k o n o m i s t , 157. B . H o r v a t,

; Dva p o je d n o s ta v n je n a m a te m a ts k a m o d ela ju g o s la v e br. 3 4 / 1 9 7 1 . . 5 1 9 532.

n ske privrede' , Ekonomist, 158. B . H o r v a t,

A M o d e l of M ax im a l E c o n o m i c G ro w th :, K y k l o s, .

No. 2 /1 9 7 2 ., 2 1 5 -2 2 8 . 159. M . K o v a c e v i c , P o t r e b e i m o g u c n o s t i i n t e n z i v n i j e s t a m b e n e izg ra d n j e i e f e k t i a l t e m a t i v n i h s t a m b e n i h p o l i t i k a u J u g o s l a v i j i ' !, E k o n o m s k a mi s a o, br. 4 / 1 9 7 2 . , 1 8 30. 160. S. S t a j i c . N e k a i s k u s t v a i z p rim e n e I o d s t o j a n j a i f a k t o r s k e a n a l i z e u m e d ju n a ro d n im k o m p a r a c i j a m a s t e p e n a r a z v i j e n o s t i ; R e f e r a t n a S av eto v an /u J u g o s l o v e n s k o g s t o t i s t i c k o g d r u s t v a , B e o g r a d , 2. i 3. f e b r u a r a 1972. 161. B. H o r v a t, ! R a d n e c i j e n e p r o i z v o d n j e i t r a n s f o r m a c i o n i p ro b le m u s o c i j a l i s t i c k o j p riv r e d i , E k o n o m i s t , br. 1 / 1 9 7 3 . , 477 2.

Napomena:

S p i s a k s v i h d o s a d o b j a v l j e n i h s e p a r a t a v id i u k a t a l o g u I n s t i t u t a e k o n o m s k ih n a u k a . A d r e s a ; B e o g r a d , Z m a j J o v i n a 12.

1973]

KALECKI: GROWTH OF SOCIALIST AND MIXED ECONOMY

255

Part II considers piecemeal rules that could be adopted with a view to improving economic welfare. It comprises short chapters on externalities, public enterprise pricing and investment, cost-benefit analysis, second-best problems and linear programming. Given that the whole occupies only fifty small pages it is a strikingly good survey. The fifteen pages allowed for cost-benefit analysis might have been better utilised by a general exposition of the technique in relation to one application, rather than following the general exposition with applications to each of, estuarial barrages, traffic congestion, recreation, flood damage and noise. Part I I I has the general theme, " . . . provided one takes sufficient care, prices and markets can be useful instruments in reaching targets of policy." It opens with a review of the cautious flirtation of the Socialist Countries with the above theme and a description of the system of material balances as a planning techique. The remaining chapters concern areas of policy of current interest: housing; international trade; income redistribution via the social services; redundancy and the structure and performance of British industry. The argument proceeds with a good deal of rigour. The level of discussion varies from the very general in the case of international trade to the fairly particular with housing. The argument is again compressed and at points this compression is not achieved without sacrifice of clarity of exposition. Good features of the book are the statements of the ground to be covered that open each of the three parts, a number of end of chapter summaries and an extensive index. The book is well produced, though some of the figures would benefit from an increase in scale. Two related figures of a housing market model are cramped in less than a third of a page while a number of less complex figures occupy larger spaces. The text has its quota of misprints, especially in the international trade chapter. It is not possible, in my view, to provide a rudimentary treatment of the ideas with which this book is concerned, for those just beginning a study of economics. This book will however be a good aide memoire for many sorts of economists (not least teachers), who would slip too readily from the cup of theory to the lip of policy. For those who, having read an introductory text, will prescribe free markets as the self-evident solution to all policy problems, it will take more than this book to dissuade them.
E. J. CLEARY

University College of Swansea. Selected Essays on the Economic Growth of the Socialist and the Mixed Economy.

By MICHAEL KALKCKI. (Cambridge: Cambridge University Press, 1972. Pp. 176. ;^3-00.)
THIS posthumous collection of essays by Professor Kalecki is a companion volume to his essays on the capitalist economy. Both volumes span the author's life work on the dynamics of capitalist and socialist economies.

256

T H E ECONOMIC JOURNAL

[MARCH

The first series of essays originated from Kalecki's pre-war work in England and brought him the reputation of a pioneer in economic dynamics and one of the foremost economic theorists of the twentieth century. After the war Kalecki worked for a while in the U.N. headquarters in New York and then returned to his homeland, Poland, where he was teaching and working in the Planning Bureau. As a planner he was particularly responsible for long-term planning. The experience gained in planning is directly reflected in the present volume. All essays included in the book were written between 1963 and 1970. The longest and the most important one, on the theory of growth in the socialist economy, comprises two thirds of the book and will be reviewed in some detail. Basic for the entire analysis is the following equation: = -I-aY-uY\: Y m

where Y stands for national income, m is fixed capital-output ratio, / is productive (material output increasing) investment, a represents scrapping coefficient due to wear and tear and obsolescence, u measures unembodied technological progress (improvements due to better organisation, more efficient use of materials, elimination of bottlenecks), r is the rate of growth of national income. If inventory accumulation is assumed proportional to output, S = /xA7, the basic formula can be given in its final form

m,

/ + 5 C
Y^

. ,

r = j^ j{a u), 1= -^Y~'

' ^ = ^ + t^

It is immediately clear that what Kalecki did was to dynamise the familiar Harrod-Domar model by introducing coefficients a and u. Kalecki points out that his model cannot be used for the analysis of the capitalist system because u is then not an independent coefficient. In the socialist system productive capacity is in principle fully utilised because of planning. In a capitalist economy that is not so and u reflects changes in the degree to which it is possible to find a market for the output of the existing productive facilities. This is also the only institutional assumption Kalecki makes. In other respects his model is a perfectly general piece of analysis with nothing particularly socialist about it. The analysis begins with a consideration of the simplest case of uniform growth. Embodied technological progress is introduced by assuming that labour productivity in new plants brought into operation in successive years increases at the rate a. Kalecki in fact uses a new classification of types of technological progress which may be formalised in the following way:

1973]

KALEGKI: GROWTH OF SOGIALIST AND MIXED EGONOMY

257

dt\

dm

> 0, TP encouraging capital intensity, = 0, neutral TP, < 0, TP discouraging capital intensity,

m = const. _M _AK AY' ~ AY

{L = labour, K = fixed capital, p = labour coefficient, m = capital coefficient.) It can be shown that Kalecki's classification corresponds to Harrod's classification. In the succeeding chapters Kalecki considers accelerated growth with unlimited and limited supply of labour. The next complication is foreign trade as a factor limiting the rate of growth. An acceleration of productivity growth (increasing a) is generated by raising the capital-output ratio or shortening the life-span of equipment. Similarly r is increased under full employment by increasing m or through reduction of the life-span of equipment. Choice of k under unlimited supply of labour and a consideration of the structure of investment conclude the essay. As a theorist and a practical planner Kalecki is aware ofthe material limits of growth, i.e., of the limited capacity of any economy to absorb investment productively. In some of his writings, most of which are in Polish, or at conferences between Yugoslav and Polish planners, which I happened to attend, he used the concept of limited absorptive capacity, though he gave it a different name. In the essay under review he defined the limits of growth (the absorptive capacity) by the given supply of labour and the given opportunities for foreign trade. Unfortunately he did not develop the analysis more fully by considering the interdependence between the growth of output and productivity growth in general. Apparently under the influence of neoclassical growth literature his attention was focused on growth effects due to increased capital-output ratio or reduced life-span of equipment (which are negligible for all practical purposes) and on objections to reduced consumption because of accelerated investment (without inquiring whether consumption can possibly be reduced in the type of economy he was considering) . As a result part of his analysis is not very relevant and some of the numerical examples are utterly unrealistic. For instance the example on p. 38 implies an expansion of investment at a rate of 24% per annum, which no real-world full-sized economy can achieve, whatever the time preferences of planners. The second part of the book contains some of the results of Kalecki's work on the selection of investment projects in a planning context. Kalecki wrote extensively on the subject and some of his ideas have been practically applied as official policies in Poland. In his view in the centrally planned economies the efficiency of investment is evaluated in principle for two purposes: {a) the comparison of different technological variants for the achievement ofthe same productive target; {b) the comparison of different possibilities of obtaining the amounts of foreign currencies necessary to cover import requirements.

258

THE EGONOMIG JOURNAL

[MARGH

The third part contains two essays on mixed economies. The first of them lays a great stress on the equilibrium between the supply and demand of necessities, in particular staple foods, in developing countries. In the second essay Kalecki undertakes a class analysis of a typical society of a developing country. The essay is a rare specimen in the literature on the subject: precise language of an economic analyst applied to a complex socio-political subject. Kalecki not only showed that this was possible but also how universal his interests and knowledge were. Whether right or wrong, Kalecki is intellectually challenging. Economists interested in economic theorising relevant for the solution of real world problems will find Kalecki's essays most inspiring.
BRANKO HORVAT

Institute of Economic Sciences, Belgrade. The Market in a Socialist Economy. By W. BRUS. (London: Routledge &

Kegan Paul, 1972. Pp. 199. 2-50.)


THIS book played its part in the controversies about economic reforms in Poland in the fifties. A translation at this time of day, after all that has happened, does not bring the issues to life. What the reader most learns from this book is the difficulty of analysing the problems of a socialist economy in terms of Marxian categories. Marx was explaining the operations of capitalism. His central concept was the rate of exploitation which governs the share of profits in total net income. When the ratio of profits to wages is uniform for all lines of production, there is a pattern of prices corresponding to values in terms of labour time, that is to the wage bill incurred in producing a unit of each commodity directly, and indirectly in producing raw materials and power and in making good the wear and tear of equipment. In general, he assumed that under competitive capitalism there is a tendency for a uniform rate of profit on capital to be established, so that when the capital to labour ratio varies between different lines, the " prices of production " corresponding to a uniform rate of profit will be greater or less than in proportion to labour values for commodities with a higher or lower capital to labour ratio. There is nothing in this to throw any light on the efficient or desirable pattern of prices in a socialist economy. In Eastern Europe, the " law of value " is used in an entirely different sense. It seems to mean the desirability of a pattern of prices and composition of output that makes supply equal to demand. Prices corresponding to supply and demand have an important meaning in the market for consumption goods. When they are not in harmony, commodities are distributed to households by rationing or shopping power (time to stand in queues) and black markets develop. The composition of supplies is more important than relative prices in securing harmony in the

Ekonomist. 1974, No. 1-2

Brankc Horvat (Yugoslavia) SHORT-RUN INSTABILITY AND LONG-RUN TRENDS IN THE YUGOSLAV ECONOMY'S DEVELOPMENT

Statistical P ic tu re of the Yugoslav Economy On the b asis of general inform ation, the postadm inistrative period can be divided into two subperiods, the firs t of which b e gan with the introduction of the new economic system in 1952 a n d e n d e d in 19 6 4 , a n d th e s e c o n d o f w h ic h b e g a n w ith th e e c o nomic refo rm of 1965 and is still going on. The standard objec tion ra ise d to this division is that 1952 was an exceptionally bad y e a r, so that using 1952 as the b ase, the f ir s t subperiod appears m ore successful than it actually was in reality . This objection is easily elim inated by the interpolation of the trends in the two su b p erio d s. A m ere fundamental objection is of an entirely different n a tu re, R esearch at the Institute of Economic Studies in B e l grade [1] showed that according to the behavior of the economy, the adm inistrative period lasted right up to 1955. In that year the capital construction initiated by the fir s t fiv e-y ear plan was com pleted, and th ere was a d ram atic discontinuity in the econ om y's behavior. The type of economy before 1955 was entirely different from the type afte r that y e a r. Hence I take as the firs t p ostadm inistrative period the nine y e a rs 1955-1964. This p e riod is not entirely homogeneous and can be further divided into
3

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS


T able 1 S ta tis tic a l P ic tu r e of the Y ugoslav E conom y, 1955-1972 Annual grow th r a t e s in % 1955-1964 1964-1972

1. P ro d u ctio n and capacity Social p ro d u c t in 1966 p r ic e s (e n tire econom y) Social p ro d u ct in 1966 p ric e s (co llectiv e se c to r) In d u stria l p ro d u ctio n (physical volum e) A g ric u ltu ra l p ro d u ctio n (physical volum e) Fixed a s s e ts of th e c o lle c tiv e s e c to r at beginning of y e a r , 1966 p ric e s 2, In te rn a tio n a l tra d e E x p o rts (physical volum e) Im p o rts (physical volum e) 3. M onetary in sta b ility P r o d u c e r s ' p ric e s in in d u stry P r o d u c e r s p ric e s in a g ric u ltu re C ost of living 4. S tandard of living R eal e a rn in g s P e rs o n a l consum ption New housing co n stru c te d E m ploym ent in th e c o lle c tiv e s e c to r 5. E fficiency of econom ic a ctiv ity P ro d u c tiv ity of la b o r in th e co lle ctiv e s e c to r E fficiency of in v estm e n t in th e c o lle ctiv e s e c to r

8.2 11.1 12.4 4.3 3.4

5.7 6.4 7.1 1.3 7.1

12.8

8.0

11.6

7.9

i.e
8.2
6.9

8.3 (6.5)* 15.2 (10.2)* 14.6 ( 1 0 . 6 )*

16.0; 5.7

5.6 5.91 0.5


1.8

5.1 0.91

4.6
-

3.61

*1965-1572. t 1956-1964. f 1964-1971. ^E fficiency of in v estm e n t is defined as th e in c r e a s e of so c ia l p ro d u c t ;apv> p e r unit of in c r e a s e of fixed a s s e ts th e p re v io u s y e a r (AK; m e a s u re d from peak to peak of the b u s in e s s cy c le . R a te s of grow th a re d e riv e d fro m th ese abso lu te q u a n titie s e x p re s se d in 1966 p ric e s .
_'-P: :u,. AKinr.i ! ' : .r.7 F-,;,;

K Kim isso.

=0.50;

A i.SK K rt.

APi%;. _ PilH.-i. P:9G0. _ K.;i)li-i. K l* .

0.54; 0.39.

APn::,
' K iV

P l9 6 4 . K ; H71). K - n ,; ;

S o u rces: SGS; In d e k s. P riv re d n i b ila n si J u g o s la v ije , 1966-1971.

FALL 1975 two subperiods; but for the purposes of this study that is not relevant. If we wish to obtain a general dynamic pictu re of some econ omy, we should select the sta tis tic a l in dicators that show its basic developm ental c h a ra c te ristic s . The n arro w est set of these basic c h a ra c te ristic s will include ind icato rs of the changes in production, international trad e , m onetary instability., the s ta n dard of living, and the efficiency of economic activity. All these in d icato rs a re presented in Table 1. A firs t glance at the table rev eals that in the refo rm sub period after 1964 th e re was without exception a significant w o rs ening of all the economic in dicators considered. Let u s examine each group m ore closely. 1. The tempo of expansion of total social production and of in d u stria l production fell by o n e-th ird . The expansion of a g ric u l tu ra l production slowed down by m ore than th ree tim es. Thus, according to the ra te of growth, Yugoslavia fell to la st place in the relevant group of countries (1) in the following eight y e a rs, as is seen in Table 2.

Table 2 Growth R ates of Social Product in the C ountries of Southern Europe, 1960-1970 Romania B ulgaria Albania G reece Spain Portugal Yugoslavia* 8.6 8.2 7.7 7.3 7.2 6.2 5.7

*1964-1972. F or 1960-1970 the ra te of growth is 5.4% according to the sam e so u rce. Source (except Yugoslavia): W orld Bank A tlas, 1972.

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

Fixed a s s e ts in creased slow er in the firs t and fa s te r in the second period than production in the collective se c to r, which in dicates an im provem ent in efficiency of investm ent in the firs t period and a w orsening in the second, 2. The tem po of international trad e also fell by a th ird . G en e rally , exports accompany in d u strial production at a somewhat higher ra te of growth. 3. The changes in p r o d u c e r p r i c e s i n i n d u s t r y show that d u r ing 1955-1964, in fact already from 1952 on, Yugoslavia was among the m onetarily m ost unstable countries in the w orld. The changes in ag ric u ltu ra l p ric e s w ere substantially fa s te r because of the artificially low fixed p ric e s at the beginning of the period. But in spite of th is, the r is e in the cost of living did not reach alarm ing proportions. In the following period the r is e in p ric e s assum ed an inflationary c h a ra c te r. If we take 1965 instead of 1964 as the base since the ad m inistrative harm onization of p ric e s in 1965 in larg e p art was the re su lt of disproportions created in the preceding period which is done for the in d ica to rs in paren th eses in Table 1, then the in c re ase in ag ric u ltu ra l p ric e s is accelerated by one-fourth, the cost of living by onehalf, and in d u strial p ric e s by four tim es. 4. Since production slowed down, the growth of re a l incom es and of personal consumption also slowed by one-fifth to onefoiirth. From these data, as well as the data on international trad e and production, it follows that the popular them e from po litic a l m eetings and new spaper a rtic le s that we consume beyond our capabilities is in c o rre c t. The problem does not lie in e x cessive consum ption, but ra th e r in insufficient production. H ous ing has p a rticu la r im portance in personal consumption. Since it is a question of a change in stocks and not a flow, the data have to be in terp rete d somewhat differently. The total num ber of housing units constructed was: 1956 Total Collective secto r 37,005 14,375 1964 121,549 51,519 1971 125,776 39,123 1972

40,678

FALL 1975

* 7 f

The jear 1956 i s taken as the beginning, since an abnormally sm all num ber of units was built in 1355 (29.849). In the first subperiod housing construction m ore than trip led , in the second it becam e practically stagnant, and in the collective secto r there was a substantial absolute fall in the number of housing units constructed. Since investm ent continued to in c re a se , the share of housing construction fell. Since a g reat shortage in housing continues to p rev ail, it follows that an im portant social need was neglected which objectively could have been substantially m ore fully satisfied. Since work is both a vital need and the precondition for en suring personal consumption, changes in employment (or in the negative form , in unemployment) a re one of the essen tial in d i c a to rs of a so ciety 's level of living. During the refo rm period the annual growth of employment fell by three tim es. Unemploy ment consequently ro se , and a m ass em igration of w orkers oc c u rre d . In 1972 there w ere 29.000 unfilled job openings and 334,000 people sought em ployment. In relation to the total e m ploym ent of 4.2 m illion [excluding peasants in the priv ate s e c tor], t h i s r e p r e s e n t s 8 % , w h i c h ( a l o n g w i t h G r e e c e a n d I r e l a n d ) is the highest ra te of unemployment in Europe. An additional one million w orkers sought employment abroad [2], which is also a unique re c o rd . The m echanism of generating employment is very sim ple. Roughly determ ined, the o rd e r of magnitude is approxim ately th is. The available labor force in creased annu ally at a ra te of above 1%, the tra n sfe r out of peasant farm ing was about 2%, and the productivity of labor increased somewhat fa s te r than 5%, which totals 8-9%, Accordingly, the social p ro d uct of the collective secto r had to in c re a se at a rate of at least 8-9% to employ the new en tran ts into the labor force. Since the ra te of growth was 6.4%, it had to lead to unemployment and em igration. 5. One of the popular slogans at the tim e of inaugurating the refo rm was the replacem ent of extensive by intensive growth, opposing the in c re a se of productivity to the in c re ase of p ro d u c tion. This slogan was accepted even by a certain num ber of in tellectu als . H owever, it was based on ignorance of the functioning

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

of the economic m echanism . To achieve high ra te s of growth of productivity, high ra te s of growth of production a re also n e c e s s a ry , Consequently, as soon as the in c re ase of production d e celerated , the in c re ase of productivity was also checked, and we might add, thereby p re s s u re on p ric e s also becam e g re a te r. A sim ila r positive co rrelatio n also holds for the efficiency of investm ent, w here an absolute d e c re a se even occu rred from 0 . 5 4 t o w a r d t h e e n d o f the f i r s t s u b p e r i o d to 0 . 3 9 in the second subperiod. If we re la te so cial product and fixed a s s e ts (at v e a rend) of the collective secto r in 1966 p ric e s, we obtain the fo l lowing output/capital ra tio s for three typical y ears: _Ft_ _ K; -; 1953 0.449 1964 0.496 1971 0.452

It follows that the efficiency of utilization of social capital fell in 1971 practically to the level of 1953. This finding re q u ire s a qualification. B ecause of the heterogeneity of ag g reg ates, the cited coefficient re p re se n ts a combination of the effects of effi ciency and the effects of s tru c tu ra l changes. The re so u rc e s a l located for this re s e a rc h do not p erm it the carry in g out of a calculation that would sep arate out these two effects. Pavle S ich e rl's re s e a rc h shows that stru c tu ra l changes have a positive effect. [3] In that case, upon the elim ination of stru c tu ra l changes the indicator for 1971 would w orsen in relatio n to the indicator for 1953. It is appropriate also to observe h ere the changes in in v e st m ent during the past two and a half decades. I u se as the r e le vant indicator the ratio of productive investm ents in fixed a s se ts to social product, both in c u rre n t p ric e s. Total social p ro d uct is taken, but priv ate in v estm en t, for which th e re a re no data, is not included in investm ent. The re s u lts of th is calculation are shown in Table 3. As e a rlie r re s e a rc h determ ined, during the ad m in istrativ e period th ere was excessive investm ent relativ e to the economy ?s absorptive capacities at that tim e, owing to which overall techno logical p ro g re ss was n egative. [ 4 ] In the fir s t p o stad m in istrativ e

FALL 1975 Table 3 G ross Productive Investm ent (Excluding P rivate) as a P ercen t of Social P roduct. 1948-1972 1948 1949 1950 1951 1952 1953 1954 1955 A verage 23.2 22.6 18.2 31.3 27.0 27.3 25.4 23.4 24.8 1956 1957 1958 1959 I960 1961 1962 1963 1964 22.6 20.1 21.6 22.5 23.2 23.8 23.1 22.2 21.6 22.3 1965 1966 1967 1968 1969 1970 1971 1972 16.5 18.0 21.1 21.1 21.5 22.9 22.3 22 (est 20,7

Sources: Jugoslavija 1945- 1964. SGS 1972. period the ra te of investm ent was reduced and the rate of p ro duction growth in creased , which im plies a r is e in the efficiency of investm ent. In the next period the ra te of investm ent fell by 52-39 another 8%, and the efficiency of investm ent by = 25'c. 52 If we add these two d e c re a se s, we get a reduction of the growth ra te of 33%. (2) The calculation is only approxim ate because the data do not entirely correspond to the th eo retical definitions and because of ignoring d ifferen tials of the second degree. The a c tual reduction of the growth ra te is 31%. A ccordingly, the a p proxim ation is quite successful, and we can state that in the r e form period in all one-fourth of the decline in the growth rate m ust be attributed to the reduction in the ra te of investm ent, while the rem aining th ree -fo u rth s resu lted from the decline in the efficiency of investm ent. We also note that a reduction in the ra te of investm ent of 8% leads to a th re e -tim e s fa ste r slow 9,4 -7 .1 ing of the accum ulation of fixed capital of = 25e (Table 1), since the reduced sh are of investm ent re la te s to out put which in c re ases m ore slow ly.

10

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS S hort-run Economic Instability

A s ta tistic a l c ro ss-se c tio n in two or m ore periods can yield only lim ited inform ation. The tru e interdependence of economic tren d s is revealed only when q u arterly or monthly data a re an a lyzed, R esearch c a rrie d out at the Institute of Economic Studies in B elgrade during 1962-1966 led to the discovery of b u sin ess cycles in Yugoslavia. The basic c h a ra c te ristic s of the b u sin ess cycles in the la st two decades a re shown in Graphs 1 and 2. If we take as the r e f erence the cycle of nonagricultural production, and the beginning of the cycle is designated as the inflection point (3) in the falling phase, then we im m ediately observe that every one of five cycles up to now is connected with a rad ic al ad m in istrativ e intervention in the conditions of economic activity. The m ore rad ic al the economic refo rm , the m ore pronounced was the cycle. The c y c le s periodicity can be seen from the following review'. B usiness Cycles in the P ostw ar Yugoslav Economy No. of cycle I II m i\r V Duration in q u a rte rs 23 12 10 16 30 10

Name of refo rm New Economic System (1) T ransition to the Second F ive-Y ear Plan New System of Income D istribution New Economic System (2) Economic R eform (Stabilization)

P eriod m /1 9 4 9 -n /1 9 5 5 11/1855-11/1958 11/1958-IV /1960 TV/1960-IV/1964 r v / l 964 -11/1972 IY /1969-II/1972

The fir s t cycle still belongs to the adm in istrativ e period, re p re s e n ts the p rep aratio n of the m ark et economy, and la s ts a l m ost six y e a rs . The postad m in istrativ e period begins with n u m erous institutional changes and adaptations, which cause two sh o rt cycles. A fter the m arket economy was on the whole o rg a-

FALL 1975

II

nized, the cycles a re prolonged to four and then to over seven y e a rs. The la st cycle was atypical not only by its length but also by other c h a ra c te ristic s . E a rlie r, the slowing down of development of production regularly provoked rad ic al system ic changes which at firs t deepened the rece ssio n s but quickly led to a new upswing. The deceleration which occurred afte r 1969 did not have such consequences. The political and state organs appear to have learned that nervous and hasty reactio n s in a m arket economy only deepen the rece ssio n , and after 1969 they reacted to slowdowns by sm all m easu res and ad m inistrative im p ro v isa tion whose goal was to m aintain economic activity at the existing (relatively low) level. This on the whole succeeded, so that in the period in which the main goal of economic policy was s ta b i lization, which can be dated from the end of 1969 to the middle of 1972, the rate of growth was m aintained at a level above 5.5%. However, the established goal was attained by ever g re a te r ad m in istrativ e interventions, so that at the end of that period p ric e s w ere fixed, earnings w ere frozen, foreign trad e was stric tly controlled, and the sp h ere of the m arket and of se lfmanagement autonomy was reduced to the lowest point since 1955. At that mom ent the growth rate began to fall below 5 .5%, while the essen tial preconditions for a new upswing w ere not as e a rlie r p rep ared . The m echanism of the p ast b u sin ess cycles can be briefly d e scrib ed as follows: 1. All economic se c to rs and all sta tis tic a l aggregates do not m anifest the sam e cyclic intensity. The strongest facto rs of m a teria l instability are ag ric u ltu ra l production, construction, and total investm ent. A griculture 2. A gricultural production has its own exogenously caused cycles, which until 1960 w ere biannual. These cycles lead to an absolute fall in production and have substantially la rg e r am p li tudes than the in d u strial cycles. From 1960 on the ag ricu ltu ral

12

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

cycles have m itigated, the expansion of production has slowed down for se v e ra l y e a rs , but recently has again shown signs of acceleratio n . B ecause of th is, and also because of the reduction of the sh are of ag ric u ltu re in to tal social product, in the future ag ric u ltu re will re p re se n t a significantly sm aller factor of in stability than until now. Investm ent 3. Owing to a num ber of unresolved p roblem s, and above all to the unresolved problem s of financing investm ent and housing construction, construction fluctuates with enorm ous am plitudes and in practically every cycle experiences a c la ssic a l d e p re s sion with negative growth ra te s . C onstruction growth ra te s vary between -40% at the trough of the second cycle and +49% at the peak of the fir s t cycle. Even in recen t y e a rs , along with a su b stantially la rg e r volume of construction activity, the fluctuations rem ain insupportably la rg e , from +28% a t the beginning of 1964 to -16% in mid 1965 (m easured by effective hours of work; a c cording to the re a l value of production the fluctuations would be s till greater}. Since construction fluctuations not only have enorm ous am plitudes but at the sam e tim e coincide with indus tria l fluctuations, construction constitutes a dangerous facto r of instability in the Yugoslav econom y. A , Investm ent changes assum e a special place in the theory of business cycles. In fact, the m ost frequent and m ost well elaborated explanation of cycles co n sists of the d escrip tio n of the a c c e le ra to r-m u ltip lie r m echanism , because of wiiich slowing (acceleration) of the growth of aggregate demand lead s to an a c celerated reduction (increase) of investm ent dem and, and changes in investm ent multiply the variatio n s in aggregate d e m and. In that way discontinuities in investm ent m ovem ents turn the production cycles upward o r downward. It ap p ears that this m echanism does not o perate in the Yugoslav econom y. If we take a s a substitu te, because of the lack of q u arte rly data on r e a l productive investm ent, the s e rie s fo r construction and m a chinery production, we obtain this p ictu re: the am plitudes of

FALL 1975

13

m achinery production a re only a iitiie la rg e r than in d u strial am plitudes, and th erefo re we cannot speak of accelerated in stability of production of equipment. On the other hand, the turning points of the m achinery-production cycles lag, e sp e cially at the peaks, while for construction they coincide with the turning points of industry , although according to the usual theory they should lead. A ccordingly, it can. be fairly reliably concluded that investm ent does not cause b reak s in the sh o rtrun flows of production, but on the co n trary , acceleration or retard atio n in production leads to b reak s in investm ent activity . Inventories 5. A fter investm ent in fixed a s s e ts , inventory investm ents a r e taken as the m ost frequent explanation of the turning point of a cycle. Up to now two types of inventory fluctuations have been described in the lite ra tu re : one of them corresponds to a cap italist, above all to the A m erican, economy; the other c o r r e sponds to a centrally planned, above all to the Czechoslovak, economy. In both cases the cycles of inventories and production coincide; in both cases inventory accum ulation and decum ulation a re caused by the speculative behavior of p ro d u cers, in the phase of cyclical upturn, demand exceeds supply, and p roducers attem pt to supply them selves as well as possible by inventories to ensure the expansion of production; inventories accum ulate. In recessio n ary phases the m otivations and movements are the re v e rs e . However, the causes of the gap between supply and d e mand a re very different in the two types of economy. The cen trally planned economy is production oriented. A recessio n ary downturn occurs because of strik in g against capacity lim ita tions i.e ., because of the insufficiency of supply in relation to existing demand, A cap italist economy is consumption o r i ented. Hence insufficient demand causes the end of the upturn. 6. In the Yugoslav economy inventory fluctuation reg u lates a m echanism which is different both from the cap italist and from the centrally planned. The la tte r two m echanism s change inven to rie s in conformity to the production cycle, so that inventory

14

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

changes absorb a sm a lle r p ercen t of the production in c re ase in the acceleration phase and a relatively la rg e r p a rt of the drop of production in the retard atio n phase. In that way consumption is m ore stable and fluctuates le ss than production. In the Yugo slav economy inventories move inversely to the production cy cle slow er in the upturn, fa s te r in the decline and in that way fluctuations in production a re reduced at the expense of
g r e a t e r f l u c t u a t i o n s in c o n s u m p t i o n . A s a r e s u l t o f t h i s i n v e r s e

movement in the accelerativ e phases of the cycle, investm ent in total industrial inventories absorbs about 25% of the in c re ase in production, and in the reta rd atio n phases it ab so rb s the entire in c re a se in in d u strial production. The la tte r fact m eans that in the retard atio n phase of the Yugoslav in d u strial cycle, p ro d u c tion growth is possible only if th ere is production exclusively for inventories. Insofar as it is attem pted to prevent the fo rm a tion of a certain volume of in ventories, e.g., by cred it r e s t r i c tion, an absolute reduction of production will occur. Economic Efficiency and P ric e s 7. In an economy adapted to the rapid, expansion of production high growth ra te s a re the precondition for full u se of cap acity . Consequently, in y e a rs of expansion the capital coefficient will perceptibly d e c re a se , and in y e a rs of stagnation it. w ill in c re ase B etter utilization of capacity and of econom ies of scale low er the costs of production in the accelerativ e phases of the cycle. E arnings operate in the sam e sen se, since although they move in cyclical synchronization with production, they have lower am plitudes and hence in the acceleratio n phases account for a low er proportion of production costs than in the retard atio n phases of the cycle. As a re s u lt of all these m ovem ents, p r e s su re on p ric e s w ill be le ss at high ra te s of growth and g re a te r at low ra te s . A ccordingly, co n trary to the postulate of the c la s sical theory of supply and dem and, in the Yugoslav economy during expansions, p ric e s will r is e slow er than in recessio n p erio d s. An em p irical te st confirm s this expectation: the c o r relatio n between deflated sa le s revenues and the general re ta il

FALL 1975

15

p ric e index is r = -0 .6 2 , which m eans that the relationship is strong and negative. Accordingly, p ric e s ris e when, sales slow down and fall (or ris e m ore slowly) when sales a cc elera te. 8, For the goals of economic policy it would be of exceptional im portance to determ ine which economic v ariab les control the q u arterly movements of p ric e s. R esearch shows that in this r e spect the Yugoslav economy behaves with unusual regularity: in a ll, a. single variable accounts for four-fifths of all sh o rt-ru n v ariations in producer and re ta il p ric e s. It is a m atter of the movement of earnings in relatio n to the movement of production. On the average, when nominal earnings in c re ase up to 6.5% fa s te r than the productivity of lab o r, ind u strial producer p rices rem ain unchanged; p ric e s r is e if earnings exceed this lim iting percent and fall if they a re le s s . Inclusion of credit in the r e g ression equation did not im prove the explanation of p rice v a r i ations. or the credit, variable even had a negative coefficient. The la tte r means the cred it expansion low ers p ric e s. A ccord ingly, contrary to w idespread belief, cred it movements do not explain p rice m ovem ents. The ju st cited paradox is easily solved if it is kept in view that credit stim u lates production,
th e e x p a n s io n of p r o d u c tio n lo w e r s c o s t s , lo w e r u n it c o s t s w ill

p re s s u re p ric e s le ss: hence it appears statistic ally as though cred it reduces p ric e s. Foreign T rade 9. L arge am plitudes of exports (22 points), and especially of im ports (44 points), in relation to in d u strial fluctuations (the average am plitude in the period 1952-1957 is 11 points) make foreign trade a dangerous and, as we shall im m ediately see, a key d estab ilizer of the Yugoslav economy. In conditions of rapid growth and the p ractical nonexistence of foreign exchange r e se rv e s, the economy is exceptionally sensitive to the a c c e le ra tion and retardation, of im p o rts and exports. Uncontrolled p r o ductive expansion near the peak of the production cycle leads to the acceleration of im p o rts along with a lagging of exports, and this widening of the divergence of in d u strial trade becom es a

16

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

key factor in the re v e rs a l downward of the in d u strial path. It is showy that it is sufficient for the divergence of trad e to in c re ase n by about S% i.e ., for the chain index of im p o rts to be 6% g re a te r than the chain index of exports for th ere to occur production breakdowns and cum ulative retard atio n of production. In the rece ssio n again, the acceleratio n of exports, which p r e cedes the acceleratio n of production, aids the revival of p roduc tion. It is im portant to observe that the index of trad e d iv e r gence, which is form ed as an instrum ent for m easuring the rate of divergence of im port and export flows and is defined as the ratio of the chain index of im p o rts to the chain index of exports m ultiplied by 100, has very reg u lar m ovem ents. Its cycle, along with am plitudes as larg e a s for im p o rts and a certain phasal shift, coincides with the in d u strial cycle. Accordingly, in in d u s tria l upswings the index of divergence in c re a se s and at a c e r tain moment causes a slowing of production; in in d u strial down tu rn s the divergence index declines and at a certain moment b e gins to stim ulate the acceleratio n of production. The M echanism of Yugoslav B usiness Cycles 10. When once the cyclical upswing begins, that is , the a c c e l eration of the growth of production, inventories decline r e l a tively and at the peaks even absolutely cred it expands by som e equilibrium ra te of somewhat over 10%, the econom y's liquidity in c re a s e s , and debts a re paid off. The im p o rts of raw m a te ria ls for industry in c re ase slow er than in d u strial p ro d u c tion; industrial exports r is e fa ste r than production. The a c c e l eration of production leads to a b e tte r utilization of capacity and of inventories, in c re a se s the productivity of lab o r, low ers co sts, and along with in creasin g earnings and capital accum ulation, low ers p re s s u re on p ric e s. The in c re ase of consumption, in vestm ent, and export demand stim u lates production, and in the absence of effective control and the ex ante harm onizing of eco nomic m ovem ents (planning), the economic m achine gradually o v e rh e a ts. Bottlenecks appear which a re overcom e by in creased im p o rts. Export production slows down, whether because it is

FALL 1975

17

difficult to further acc elera te exportation or whether the expan sive internal m arket absorbs a p art of potential exports. The index of divergence in c re ases sharply, the gap between im ports and exports at fir s t is covered by foreign loans and c red its, but soon the explosion of the balance of paym ents deficit exceeds the p o ssib ilities of obtaining foreign exchange at reasonable co sts, im port o rd e rs are c a rrie d out m ore and m ore slowly, the chains of delivery to the dom estic m arket begin to snap, the c y cle turns downward. Im port-oriented e n terp rises reduce p ro duction and o rd ers from their p a rtn e rs, the dom estic m arket begins to d isin teg rate, inventories build up. liquidity declines, and the economy incu rs debts by leaps and bounds. The r e t a r dation of production low ers im p o rts, the p re ssu re of the balance of paym ents deficit e ases, and a contraction of dom estic demand is prevented by production for inventories. However, earnings continue to in crease although m ore slowly and since that in c re ase cannot be covered by the in c re a se of productivity of lab o r, capital accumulation declines and. p ric e s ris e . The fall in investm ent demand and the ris e in p ric e s create new distur bances which postpone adjustm ent on the dom estic m arket and check the e x p a n s i o n of exports. H o w m a t t e r s w i l l n o w d e v e l o p depends to a larg e extent on economic policy. Usually at this moment a great deal of attention is devoted to stim ulating ex p o rts. and credit policy becom es m ore lib e ra l. Because of this the renewed acceleratio n of exports which p recedes the lower turning point of production by about 4-5 months and the a c celeration of inventory accum ulation which even afte r the turning point continues for another 5 months turn the path of the ra te of growth of production upward. A new cyclical up swing begins. Regional Cycles 11. The cycles of developed and. underdeveloped regions are synchronized. However, the am plitudes of the ag ricu ltu ral and in d u strial fluctuations in the underdeveloped regions a re su b stantially g reater than, in the developed regions. The path of the

18

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

chain index of in d u strial production has a much m ore irre g u la r shape in the underdeveloped reg io n s. It fellows from both fa c to rs that the overall economy of the underdeveloped regions is m ore unstable and re q u ire s special attention on the p a rt of eco nomic policy m ak ers. This m echanism operated until 1965. From that tim e on the in c re ase of the sh are of earnings in so cial product, as w ell as the rapid in c re ase of savings dep o sits, led, according to the r e search of A leksandar B ajt, to changes in the m arginal p ropen sity to consume having an im portant ro le in causing sh o rt-ru n in sta b ility . The extent to which understanding of the economic p ro cesses has been attained can be determ ined on the b asis of the r e l i ability of the fo re c a sts that a re made on the b a sis of that knowl edge. In the spring of 196? the Institute of Economic Studies in B elgrade sent a m em orandum to the F ed eral Executive Council in which I m ade, among o th e rs, the following fo recast [5]: As a re su lt. . .to tal p er capita production, and with it also the standard of living, w ill be stagnant in 1961. However, the p re s s u re of unemployment and of the underdeveloped regions, the in sisten ce on co rrectio n s in the distribution of earnings, the need to avoid the discred itin g of the refo rm by the stagnation of production and the living standard w ill lead to the in c re ase of the balance of paym ents deficit and the continuation of a m ore lib e ra l cred it policy. Thus the cycle will en ter into an upswing. If a countercyclical policy is not form ulated by then, in 1969 th ere will be a turning of the cycle downward, and in 1970 we shall have a new refo rm . Today we can verify that th is fo recast w as, unfortunately, com pletely fulfilled with one exception. Graph 1 shows that in the middle of 1967 nonagricultural production entered the region of negative ra te s of grow th, but a new acceleratio n began, a l ready in the sam e y e a r; re a l earn in g s approached the zero growth ra te and then began a reco v ery (Graph 4); to tal loans and especially the stock of money grew rapidly (Graph 5);

Rate

Graph 1. Cycles of nonagrieultural production, ex p orts, and im p o rts, 1953-1973. to

20

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

inventories fell (Graph 2); an upswing o ccu rred , although su b stantially w eaker than e a r lie r . In 1968 and then again in 1970 and 1971 im p o rts ro se fa s te r than exports (Graph 1) and there was a sharp in c re ase in the balance of payments deficit. P u m p ing in money made possible (but did not cause!) an in c re ase of " p ric e s and the cost of living in 1969 (Graphs 2 and 5). In the second half of 1969 (Graph 1), exactly according to the fo recast, there was a turning downward of the cycle. But in 1970 th ere was not. a rad ic al reform, as e a r lie r , but the inauguration of an increasingly com prehensive s e rie s of ad m inistrative m easu res whose common c h a ra c te ristic was the intention of achieving stab ilizatio n . The L ast Two Cycles To evaluate the c u rren t situation it is im portant to analyze the la st two c y c le s . H ere we can do that only very b riefly and on the b asis of Graphs 1-5. C onstruction, which, a s was em phasized above, re a c ts very sensitively to economic conditions, entered the a re a of negative growth ra te s as early as 1972. The in c re ase in unemployment reached a ra te which is behind that only of the beginning of 1962 (when, how ever, em igration had com pletely insignificant p ro p o r tions). Skilled w o rk ers found jobs with the g re a te st difficulty, (4) Inventories of final products began, to in c re ase at the beginning of 1973. The r is e of productivity of labor slowed down constantly from 1969 on, exerting p re s s u re on p ric e s that in creased at ra te s which except at the tim e of the adm in istrativ e in c re ase in 1965 had never been reco rd ed in the la st two d ecad es, and this in spite of the g re a te st extent, of ad m in istrativ e control u n til now. In a no rm al m ark et economy, im ports follow production and exports follow production and conditions on the international m ark et. Graph 1, how ever, which shows the m ovem ents of ex p o rts and im p o rts, resem b les a seism o g ram . On the average the cited ru le s hold as w ell for the Yugoslav econom y. But be cause of the constant ad m in istrativ e shocks, in a sh o rt period of tim e th e re a re enorm ous am plitudes in the fluctuations. The

Rate

Graph 2, C ycles of productivity of la b o r, in v en to ries, and re ta il p ric e s in ind u stry , 1953-1973. U? N

22 Rate of growth

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS Industry --------Construction

; 'v '

ivi/

;< 2. vc

1964.

-Viv.

Graph 3. C ycles of ind u stry , construction, and unem ploym ent, 1960-1973.

Graph 4, C ycles of re a l earnings, consum er loans, savings dep o sits, and investm ent, 1960-1973.

1-ALL 1975 Rate of growth

23

/ \

:A
v
\ s------- h

/ /

VA / -

Stock of money Total loans outstanding Cost of living Unoaid invoices

Graph 5. Cycles of money stock, loans, cost of living, and unpaid invoices. 1960-1973. im port am plitudes during the stabilization period lag behind only the am plitudes of the period before 1958. Real earnings and consum er loans entered the negative area (Graph 4). Because of this the population began to withdraw savings deposits. The nominal growth of savings deposits is the lowest in the period considered (between 15 and 20%; and since the cost of living; in the la st two y e a rs has been risin g at the sam e or higher ra te s , re a l savings a re stagnant or falling. Nominal investm ent after the expansion in 1972 again slowed down to below the level of p rice in c re a se s, which m eans that r e a l investm ent is declining. It follows that re a l purchasing power for personal and investm ent spending is falling, which m eans that there has been a contraction in the la rg e st part of final demand. As usually occurs in such a situation, loans and the stock of money began th eir path toward the upper p a rts of the graph.

24

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

At the beginning of 1973 the stock of money expanded at ra te s which had never been reached before in the period considered (Graph 5). Pum ping in of money made possible to som e extent a decline of mutual indebtedness in the economic s e c to r. The continuation of c u rre n t tendencies will lead to an in c re a se of production for in ventories. Not much can be expected from e x p o rt expansion, fo r the key precondition of expansive exporting is a certain level of dom estic economic activity. The conclusion of th is b rie f analysis is ra th e r sim ple. It is a m atter of a typical re c e ssio n . What is not sim ple is to foresee the long-run solution to this rece ssio n , for the key components of that solution a re not econom ic. Long-run Instability In o rd er to judge the c u rre n t situation c o rre c tly , we must place it in a long-run context. We shall determ ine the long-run tren d s statistic ally by elim inating the cycles. F or that purpose we shall use moving average ra te s of growth for fo u r-y ear p e rio d s up to 1964 and six -y e a r periods afterw ard s. Since the s ix -y ear average cuts off the la st th ree y e a rs , the sta tis tic a l s e rie s a re extended by estim ates for 1973 and 1974, The m ost im portant inform ation is sum m arized in Graphs 6-8. In in te r preting the graphs, one should keep in view that because of a v eraging se v e ra l y e a rs , the peaks and troughs of the cycles a re not entirely p re c ise . Production tren d s a re shown in Graph 6. F ir s t, an exception ally deep trough of the long cycle is reached in 1950-1952. Then, with the introduction of self-m anagem ent and the replacem ent of forced collectivization by the policy of cooperative form ation, th e re was a g en eral econom ic upswing which culm inated around 1959. i.e ., with the com pletion of the Second F ive-Y ear Plan in four y e a rs . Both industry and ag ricu ltu re achieved exception ally high growth ra te s (13-14%), and consequently, to tal social product also grew at unexpectedly high ra te s . A fter 1960 the originally conceived cooperative policy exhausted its effects, and the n ece ssary evolution of ag ric u ltu ra l policy owing to

FALL 1975

25

G ra p h 6. L o n g c y c le s of s o c ia l p ro d u c t, in d u s tr ia l an d

ag ricu ltu ral production, and commodity exports. certain dogmatic conceptions, ignorance of the problem s, etc. did not follow (5), so that th ere was a d ra s tic slowing down of ag ric u ltu ra l production to a ra te of 2-3%. The unprepared and insufficiently thought out refo rm in 1961 slowed down industrial expansion; but afte r a review of the m istak es, th ere was soon a new upswing,, so that industry retu rn ed to relatively high growth ra te s . With the reform of 1965 th e re was a sh arp slowing down of in d u strial production with a minimum around 1967. Then, as it appears at f ir s t glance, th e re was a renew ed acceleration of growth. Does that mean that a new long-run upswing had begun ? It is im possible to give a categ o rical answ er at this moment. H owever, the available inform ation and the analyses completed up to now indicate a negative answ er. That is , the graphic p ic tu re to some extent is deceptive, for som e phenomena a re

26 Rate of growth

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

roductivity of labor P Employment Coefficient of efficiency

Graph 7. Long cycle of em ployment, productivity of labor, and efficiency of investm ent in the collective secto r of the economy {4-y ear average up to 1964, 6 -y ear average from 1965). entirely artificially crea ted . The d ra s tic slowdown of production in 1967. when n o n agricultural production had negative growth ra te s , occurred p rim arily because of an extrem ely re s tric tiv e m onetary policy . The m onetary re s tric tio n was so d ra s tic that it is difficult to find a sim ila r exam ple in the economic h istory of other coun tries. Had m onetary policy been m ore no rm al, th e re would not have o ccu rred a pronounced trough around 1967 n o r, accordingly, an upswing after that y e a r and the graphic picture would have resem b led m ore a low p la teau . How long the economy w ill rem ain on that plateau and w hether it will again move "uphill," or on the co n trary downhill, cannot be read from graphs and depends above all on political facto rs. The sam e graph shows the changes in the physical volume of

FALL 1975

27

Graph 8, Long cycle of p ro d u c e rs1 p rice s in industry, cost of living, re a l earnings, and personal consumption (4 -year average until 1964, 6 -year average from 1965). commodity exports. The expansion of exports reach es a m axi mum a y ear before the maximum of production. It is not d iffi cult to perceive that the export expansion is caused above all by the production expansion. Exports with c h ara cteristic o sc illa tions which reflect adm in istrativ e shocks very closely follow in d u strial production and on the whole move somewhat fa ste r. This regularity is ended after 1965 when the export curve falls below the in d u strial. In this context the great in crease in ex p o rts in 1972 rep resen ts only a p artial retu rn toward e a rlie r rela tio n sh ip s.

28

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

Production tren d s have to be reflected in productivity tren d s, which a r e shown in G raph 7, In the firs t phases of the long-run upswing, the habits of the ad m in istrativ e period and the p r e s su re of hidden unem ployment resu lted in productivity in creasin g relatively slowly. However, a long-lasting and very rapid eco nomic expansion which lasted 12 y e a rs slowly absorbed the available su rp lu ses of la b o r, and self-m anagem ent p ractice in the m arket economy taught the work collectives ratio n al eco nom ic activity, so that the in c re a se of productivity accelerated and reached a maximum around 1963. A fterw ards the slowing of growth led to a constant fall of the productivity curve. The changes in the coefficient of the efficiency of investm ent, which is defined as the ra tio of the in c re ase of social product to the in c re ase of fixed a s s e ts , a re somewhat differen t. The graph shows an im portant connection which is thus uncovered for the firs t tim e: the changes in the efficiency of investm ent coincide with the changes in em ployment. The peak is reached in 1959, and the trough in 1967. The explanation is fairly d irec t: g re a te r em ployment m eans b e tte r utilization of capacity and the achievem ent of econom ies of scale. Since a slow economy u ses capacities relativ ely poorly and has n arro w er opportunities for the application of new technology, the slowing down of growth will lower the efficiency of investm ent. The consequences for economic policy form ation a re obvious. Economic policy should m axim ize the growth ra te , and thereby autom atically m axim ize the productivity of la b o r, em ploym ent, and the efficiency of in vestm ent. The th ird group of c h a ra c te ristic s of long-run instability con s is ts of in d icato rs of p ric e s and the standard of living; these a re shown in Graph 8. P erso n al consumption, as could be e x pected, changes m ost reg u la rly . Its expansion reached a m ax i mum around 1959, and th e re a fte r the ra te of in c re ase fell and in recen t y e a rs stabilized at a level of about 6.25%. R eal e a r n ings follow mainly productivity of labor (Graph 7) and reach a maximum around 1964, a fte r which they fall. P ro d u c e rs ' p ric e s a re a b asic indicator of m onetary in stability. Stable p ro d u cers' p ric e s mean a stable cu rren cy and stable value relatio n s in the

FALL 1975

29

economy. The graph shows two c h a ra c te ristic plateaus and two acceleratio n s. During 1952-1963 p ro d u cers' p rices in industry ro se at a ra te of 1-2%. Then inflationary p re ssu re in 1964 and the refo rm powerfully accelerated the ris e in p rice s, after which a second, th re e -tim e s higher plateau was form ed at a level of about 6%. After 1970 there was a new escalation of p ric e s. The cost of living basically follows these movements but on a level about two tim es higher . Conclusion It rem ain s to sum m arize briefly the re su lts of our re se a rc h . Around 1959 there was a pronounced discontinuity in production tre n d s, employment, and consumption. Before that y ear eco nomic development accelerated : after that y ear it slowed down. The discontinuity in the productivity of la,bor. real personal in com es, and p rice s aro se somewhat la te r, around 1964. The short period between 1960 and 1964 was a tim e during which the economy was struggling to maintain a fast tempo of development and to some extent was com pensating for the slowing down of p r o d u c t i o n by the a c c e l e r a t i o n , o f the ris e i n p r o d u c t i v i t y . I t was obvious that it was n ecessary to refo rm the macro -organizational stru c tu re , the institutional fram ew orks, and economic policy in o rd er to satisfy the needs of an exceptionally expansive and now already complex economy built on self-m anagem ent foundations. The reform of 1965 did not accom plish that complicated task. What, is m ore, it deepened the long-run recessio n and, after the unpleasant s u rp ris e s of the firs t y e a rs, added inflation to the slowing down of production. At the end of the period under con sideration, the growth of productivity of labor had slowed down to nearly the ra te at the beginning of the period, and the level of the efficiency of investm ent fell still m o re. The r is e in u n em ployment and of em igration completes this p ic tu re . Obviously, a new, very complex, and serio u sly p rep ared reform will be n ecessary to lead the country out of this situation and move the Yugoslav economy from the development r e a r in southern E urope.

30

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS Notes

1} The relevance fo r com parison of these countries is con firm ed by re s e a rc h c a rrie d out at the Institute of Economic Studies. See B. H orvat, "KLasifikacija podrucja sv ijeta prem a k arak teristik am a priv red n e ra z v ije n o s ti.' Ekonomska a n aliza, 1371, No. 3-4, pp. 279-94; and sam e author, ''The Relation b e tween the Rate of Growth and the Level of D evelopm ent," J o u r nal of Development Studies, 1973. 2) From the well-known identities
r sp

(where ; = rate of growth, tion coefficient) it follows

= sh are of investm ent,

= p roduc

r. - (s As) (p Api sp pAs s i p + AsAp r n _ pAs + sAp As , Ap r ps ~' s 1 p

3) The point of inflection is obtained a s the in tersectio n of the qu arterly curve and the average growth ra te for the re le vant period. 4} Unemployment of skilled and highly skilled w o rk ers in creased in 1973 by 20%, of university educated p erso n s by 26%, and of unskilled w o rk ers by 1.5% (Poslovna p o litik a, May 1973, p. 7). 5} An exhaustive analysis of the ag ricu ltu ral policy of that period was made in a study of the Institute of Economic Studies, Belgrade: B. H orvat, "The P ostw ar Evolution of Yugoslav A g ri cultural O rganization," E astern European E conom ics, W inter, 1973-74.

FALL 1975 R eferences

31

[ I j B. Horvat, 'T ehnicki p ro g res u Ju g o siay iji,' Ekonomska analiza, 1968. No. 1-2, pp. 29-57. [2] Posiovna po iitik a, May 1973, p. 7 [3] Pa vie Sicherl, Osnovna sred stv a kao faktor privrednog razvoja (Belgrade: Institut ekonomskih nauka, 1970). [4] Tehnicki p r o g r e s ,o p . cit. [5] Cited in. B. H orvat, "Analiza priv red n e situacije i p rijedlog program a za ak ciju (Belgrade: Institut ekonomskih n auka, R eprint 110), pp. 469-73. T ran slated by Helen M. K ram er

Copyright of Eastern European Economics is the property of M.E. Sharpe Inc. and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use.

Copyright of Journal of Development Studies is the property of Routledge and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use.

B ranko H orvat

The Economic System and Stabilization*


The editors of this symposium planned a constructive lecture; they told me that we already know what is wrong with Yugoslavia, or at least sense what is wrong, but we do not kno\y what should be done about it. This is what will be discussed here, I would like to begin with a catalog of the problematical situa tions in which we find ourselves, without explanation. I shall pose the questions: Did we know that we would fall into this situation? and What is the diagnosis of this situation? Then I shall present a conception of the solution to the situation. (This is obviously a deviant situation which cannot be associated with the development of socialism, because socialism is not a system thajt falls into crises. As soon as you have a crisis with socialism, it is obvious that something is not right. Therefore, the solution to the crisis means returning to the main road which leads to a socialist society; for me, these are identical.) Where do we find ourselves today, that is, the last three yeans and the next three years, however our state administration imag ines it? The first thing we notice is a stagnant economy whose rate of growth has fallen by a third. Then we observe massive
*Serbo-Croatian text 1982 by Branko Horvat. Privredni sistem i stabilizacija, G ledista, July 1982, pp. 130-57. Translated with permission;. Translated by Helen M . Kramer. This piece is based on excerpts o f a discussion with Branko Horvat on Problems o f the Yugoslav Economy and Economic Stabilization held at the Student Cultural Center in Belgrade .

66

FALL 1984

67

unemployment which is growing all the time; in some regions it has reached frightful proportionsover one-fourth of the labor force among whom two-thirds are young qualified people (this is the worst example, in Kosovo). Then we have inflation, which was nearly 50 percent last year and is forecasted in the Resolution to be 15 percent this year. But every economist who studies these questions knows that it will be at least two times greater, and we shall be very happy if it is not higher than 30 percent. However, it is very likely that the rate will be the same as last year, although there is a danger that it will be even greater. Then we have a general closing offclosing off of republics, of local governments, of enterprises, of work collectives, of people in their own private groupsa phenomenon of universal privatization. This, in fact, means the disintegration of socialist society, although this is characteristic of an entirely different type of society. With the development rate to which we have fallenand which can hardly be called developmenttoday we share the last place in Europe with Portugal and Romania (if we exclude Albania). This is the same place we had before World War II. Then the question is raised: On what have we spent the revolution and the last thirty to forty years of development since the revolution? In that regard I must point out that this decline to the same place as before the war occurred in the last ten years, for we had a period when we caught up with and surpassed others. Today, for exam ple, Greece and Bulgaria are ahead of us; we had a period when we caught up to them, perhaps even passed them, when our growth rate was three times higher than today. Then something happened (which I will not examine today, because there was a discussion about this two days ago in the Student Cultural Cen ter), something that checked our growth, so that today we are in the same place as before the war. The closing off that has occurred has unbelievable forms, and generates a tremendous consciousness. Recently, sociologists in Croatia took a survey of attitudes (I think they surveyed mainly the younger generations, say people up to 35 years old who have

68

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

recently become employed) to determine how these people rank a list of things they like and dislike. They asked them, Which alternative is worse or less acceptable to youa change of job, a change of profession, a change of city, a change of republic or emigration? It is frightening that the worst alternative was a change of republic. Hence, today our people more easily bear emigrating to the capitalist West than relocating to another re public (no one goes to the East except saboteurs), and this thirty years after the revolution, when republican boundaries did not mean anything to us. Furthermore, the efficiency of investment is constantly falling, which even our famous Federal Planning Bureau succeeded in calculating. They presented the data several days ago, from which we see that the efficiency of investment falls every year at a rate of 1.5 percent. Technological progress is reduced to onethird of what it was. The organization of the economy into units of associated labor, which was inaugurated by the Law on Associ ated Labor, the self-managed interest communities [Samoupravne Interesne Zajednice], which were inaugurated by the Conr stitution, and the state administration, which was not inaugurated by any kind of formal act but informally began to sprout, led to a very unproductive increase in employment which is, of course, an enormous burden on the productive sphere that has to support it. Plans and resolutions are not carried out, republican political bodies haggle and very often cannot come to an agreement, and in the last Five-Year Plan have still not reached an agreement. We have statistics that 70 percent of the self-managemept agreements are not carried out. Although we lack statistical data, it is well knownnewspapers write about it and lawyers have spoken about itthe laws are simply not implemented, and inspectors are powerless to control their implementation. The self-management autonomy of work collectives is practically liquidated; not one 0f the basic economic decisions they are supposed to make in the enterprise can be made by it, although self-management precisely means directing yourself, not being directed by the state, by various political bodies who place accomplished facts before you

FALL 1984

69

so that you are unable to plan your own development, your own life. Self-management has been generally replaced by state direc tion. That the direction lacks a federal character, but is instead directed by republic and to local government, means little the work collective. The autonomy of self-management is liquidated by both one and the other. We have reached the point where the enterprise cannot independently enter into any investment that it considers crucial, or buy production materials that it needs, be cause the Federal Finance Minister has banned such purchases because of the stabilization, even when they serve to produce goods for export. Or, for example, the collective cannot pay wages it finds appropriateeven these are dictated. I recently had a funny situation at my faculty. We did not have foreign ex change, and I had to travel to Poland, so I took foreign exchange from my own account and went. When I came back I said to them, Pay me in dinars if you dont have foreign exchange. They sought an authoritative opinion and were told that a member of a work collective is not authorized to loan foreign exchange to his collective. That is the level of autonomy to which we have re duced self-management. I was left without both foreign exchange and without dinars. There are as many of these anecdotal exam ples as you want. I mention this one only because it happened in the last week and it well characterizes what is happening. Our foreign trade deficit is very large. I do not know whether you are aware that there is a ranking of the credit-worthiness of countries, and the worlds banks adhere closely to it. On that list there are about eighty countries, and for a long time we were in the top half, somewhere around number twenty. We were never the best, but we were solid partners, and now we are three or four places from the bottom. This means that under normal circum stances these financial institutions simply will not lend us money any morewe have frittered away the credit we had. Today we are in such a situation that for two years our libraries have been unable to obtain scholarly journals because there is no foreign exchange for them. That did not happen to us even right after the

70

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

war when we were hungry and really needed that foreign ex change for existence. What does it mean to be without scholarly journals, not to mention even books?! It is not only a cultural scandal, it is national suicide. And it goes on without any kind of responsibility. As for patents, we are in the last place in Europe, if we omit Albania and Turkey. In every Five-Year Plan we proclaim the catching up of lessdeveloped republics, but the gap between republics increases. The example I constantly cite, especially when I am in Slovenia, is that Slovenia is developing two and a half times faster than Kosovo, counting per capita income; hence, there is no unem ployment in Slovenia, whereas in Kosovo there is enormous unemployment. The widening of the gap between republics obvi ously does not contribute to brotherhood and unity. Our large systems, such as electrical distribution or the rail roads, are falling apart. Perhaps you do not know, except from the newspapers, that last week in Croatia, in Zagreb, we had electricity only every third day. Not only did we have no lights, we had no heat, elevatorsanything operated by electricity. There is no need to say what that means for a city like Zagreb, especially for invalids, or for the elderly. Then rain fell and the situation improved. This is after forty years of building a socialist-planned economic system. It is obvious that there is no plan here. Out railroads can no longer run to foreign countries; our rail cars cannot go to France or Germany because they are in terrible condition. There is no fuel oil even for heating. Planting has begun, but there were no herbicides, no fertilizers, no diesel o il Now we see on television that they are congratulating themselves on how well they were organized: every peasant received eighty liters of diesel oil. Then the reporter asks, And how much does he need for the planting? and receives the answer 200 liters ! We already know that today 700,000 hectares will not be sowi}, although the existence of agricultural production in the country is at stake. In addition, we have a decline of morality in our society. These

FALL 1984

71

two things are always correlated: you cannot have a stagnant economy and an idealistic morality. Stagnation is always accom panied by demoralization, which with us is manifested in pro tection [i.e., connectionsTr.]. If you have 800,000 unem ployed, how will you get your son or daughter a job, except by protection or bribery. No kind of quotas will help. This is a magnitude that cannot be absorbed. It gives rise to careerism. Finally, we have the collapse of the legal system, which is manifested in the adoption of laws which, it is known in advance, cannot be carried out. Even those laws that can be carried out are not because the law means different things to different people. For the local community, for example, the law means nothing at allthe local bureaucracy can do whatever it wants and nothing will happen to it. The federal government can send an inspector to the local government, and it will throw him out. From time to time, these crises are resolved on the party level, a level that is entirely inappropriate for such crises, since the law has a judicia ry and police (what does the party have to do with it?) which should be there when the law is prepared. We have arrived at the point where neither the police nor the judiciary act. The judge depends on the local big shots because if he does something they dislike, they will not reappoint him and he is finished. This is approximately our situation and I could easily continue with this catalog. The task that lies before us is to find a solution to the crisis, not just some minor repairs, some law that should be changed, some bureaucrat who is unsatisfactory and should be replaced; that will no longer solve even one problem. We stand before a decision about a radical socioeconomic-political reform. The longer we postpone this reform, the more we will be pressed up against the wall, and in panic adopt measures that we could have calmly prepared and gradually begun to implement. We go on to the first question: Was all this unexpected, some thing we did not know about? In the life of nations there are situations when cataclysms occur that no one could have fore seen. However, this crisis does not have that character. We knew it

72

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

would occur, we wrote about it, warned about it publicly! When I saw we I mean a whole group of economists and sociologists whom I know, as well as others. We wrote public memoranda, but without any effect. As one of the authors of these efforts, I did not know, but I believed this crisis would last five years, we would hit a wall, and then people would wake up. However, it has already lasted ten years, if not longer. The reason it is prolonged is that we receive enormous financial resources from our emigrant workers abroad. Therefore we engage in the export of workers (therefore people) for foreign exchange, and that is our biggest export indus try. That would have made sense as a short-term operation had we, when it began around 1964-65, set aside the foreign remit tances of our guest workers and used them for investment and development. Then we would have created jobs, and after five, six, or ten years said: Now, fellows, with your foreign exchange we have ensured development; let whoever wishes now come home! But what did we do with that foreign exchange? To put it mildly, no one knows, for no one ever gave the people an account ing of where all that foreign exchange went. Finally, we found ourselves in a situation of overindebtedness that coincided with stagnation in the West, which meant that there was no longer that growth of remittances from guest workers ; instead* it reached a ceiling, the remittances stabilized, and perhaps even fell. The economy, and together with it the society, were indoctrinated [to believe] that the guest workers remit more and more every year, since we sent more and more of them abroad every year. However, when the West was no longer able to absorb more workers (we were unable to export new guest workers ), some began to return home, and all of a sudden the increase of foreign exchange inflows stopped and the first element of the crisis ap peared; that was about three years ago. Then things began to take the course with which you are familiar, even from the newspa pers. We knew this would happen and warned about it. As early as 1981, at the meeting of the Scholars Section in Opatija, I urged that we begin work on that reform about which I speak, and my

FALL 1984

73

friends the reporters who sat there and informed the public about the meeting commented among themselves about my presentation with these words: This is dangerous even to listen to, let alone to report about. That entire discussion at the meeting was pub lished in Ekonomist, a scholarly publication. However, few peo ple read the scholarly press, and they already know how things stand and are not particularly impressed if someone presents it a little more systematically. However, not one of the reporters present informed the public about it, so that the publicit seems to mereally thought that some kind of natural disaster, like a drought or an earthquake, had occurred. So now, what can we do except tighten our belts and surmount this situation, all of which is the result of systematic action, or more precisely, inaction and irresponsibility. We cannot expect that we will come out of it by some sort of natural course. On the contrary, things will get worse. Here I would like to warn about something. I shall not talk about what economists here can, but did not, do and who is responsible; we have already discussed that. If someone suggest ed that the formula 2 + 2 = 4 is unacceptable, that person would be considered abnormal and would be sent to a psychia trist. Yet, we economists are constantly told that the formula 2 + 2 = 4 is unacceptable. I do not have the time, and perhaps it would be indiscreet, to cite cases. The question is why does this happen? Are those who pressure us to prove that 2 + 2 = 5 lacking in intelligence, or in need of a psychiatric examination? The matter is a little more complicated than it appears at first glance. The fact is, there are social disciplines or social situations in which two and two is indeed five; for example, political situa tions (among others). Why? Because people involved in politics are sometimes irrational! When this happens there is no use interpreting the rules of rational behavior for them. Therefore, a practical politician must take into account irrational behavior, and irrational behavior translated into mathematical language is what I have said. However, a short circuit occurs when they seek irrationality of a discipline that cannot be irrational.

74

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

Economics, like technology, cannot be irrational, for if you em ploy the formula 2 + 2 = 5 to build a bridge it will collapse; if you build an economic system according to that formula, it will also fall apart. Here no sort of philosophizing is worth any thing. So that there is no misunderstanding, what economists determine or propose need not necessarily be adopted, for politics is one thing and science is another. There can be very different and very justified reasons why something is not accepted, is postponed, or the like. That is not disputed. It is not a question of economists or some other scholars sitting in the government or on the Central Committee and determining the fate of the country; that would be as unscientific as what is happening now. It is the responsibility of our profession and our scholars to present our knowledge to the Yugoslav public, so that they, through political processes, can arrive at correct decisions. That is the issue! As it is now, we have an informal censorship that prevents all timely and correct information if for some reason it is unpleasant to someone in power. How is it that a country that had the fastest development in the world, that did not know unemployment, where real incomes increased at an annual rate of seven to eight percent, where technological progress was the fastest in the world, suddenly fell to a much lower level, and then during the last few years began to slide even lower? How come? There are many answers: economical, psychological, histori cal, sociological, to name a few. As an economist, I would stick with the economic answer, which is very simple: the conception of the economic system that was formed in the last ten years is a mistaken conception, and a system built on a wrong conception cannot function. The conception of our economic system is wrong because those who constructed that system simply do not know how an economic system functions. Such an assertion may appear drastic, but the only other possible explanation for why we have fallen so low is sabotage, deliberate sabotage. Either igno rance or sabotage! To me it appears to be ignorance, and I shall continue on that premise.

FALL 1984

75

I shall begin with the assertion that the conception of our current economic system as developed in the last ten years is wrong. This was known from the very beginning, just as every thing that would result from it was known. Here I would like to caution you about a confusion which, intentionally or uninten tionally, constantly appears in the media. Namely, when one of my colleagues says that the system is mistakenly conceived, or that it is no good, a group of peoplejournalists, politicians, sycophantsimmediately attack and say: You are against self management, the system is based on self-management, you say it is no good, you are against socialism, we cannot tolerate that, etc. Why the confusion? It lies in the fact that there are two entirely different entities. One is the socioeconomic model which is based on such foundations as self-management or planning. The other is the means and mechanisms necessary for that model to function the way it is conceived or the way that society has determined, that is, the economic system. When it is said that the economic system is no good, this means exactly the opposite of what these demagogues are maintaining; that is, that the economic system does not enable the achievement of the basic orientations of this society, among which are obviously self-management, social ownership, planning, brotherhood-unity, and perhaps four or five similar basic categories. The economic system and a certain political superstructure over it is constructed in such a way that rather than develop these categories on which our socioeconomic model must be based, it constantly destroys them. Because of this we must, naturally, fall into a crisis. The system is, in fact, tailor-made to discredit self management. One of the symptoms that exemplifies this is that not one so-called systemic law is practicable, the worst character istic a law can have. (As you know from the Constitution, our laws are divided into two groups: systemic laws are those that inaugurate the system, and then there are those that elaborate it. Among the systemic laws are the Law on Planning, the Law on Prices, the Law on Investment, the Law on the Foreign Exchange System.)

76

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

Now that we have established the diagnosis, we can pose a question: What then is the correct conceptionon what concep tion should an economic system be based that develops self management, social ownership and planning rather than destroy ing them? I would pose two basic assumptions, from which all the rest follow. The first is that an economic system, like every system, means a whole consisting of interdependent parts. This is cruciala whole consisting of interdependent parts! Here there is no guessingI think this, you think that! A system has some objective characteristics that are known or unknown, obeyed or disobeyed. As soon as you break up that whole and behave as though the parts are not interdependent, the system does not work. That is the first element of a correct conception. The second element of a correct conception is that self-man agement means what its name impliesfreedom, autonomy, the possibility of independent decision making of work collectives. No sophisms can limit this autonomy of work collectives with any sort of agreements, negotiations, or understandings, not even governmental measures. The work collective must be truly free to make its decisions. The question can be raised: What if it makes decisions that are contrary to social goals or lead to disruption of the plan? The answer is: A system that permits or even stimulates work collectivesas our system does at the momentto make decisions that harm Yugoslav society is responsible for those decisions. If you carry out an analysis of how decisions are made in our enterprises then you shall see that enterprises make deci sions very rationally. If some, or even many decisions are harm ful, they are harmful because those who make them are led to make these mistaken decisions by laws, pressures, the market situation, and many other factors. If these are two assumptions, or if you wish, two axioms on which a correct conception of an economic system should be based, then we see immediately, as mathematicians would say, which are theorems and which are consequences of these assump tions. There is a whole series, but I shall mention only five. First, independence of parts is impossible; if the system is a

FALL 1984

77

whole of interdependent parts, then independence of parts is absurd. Accordingly, national [i.e., republican or provincial Tr.] economies are absurd, not for ideological reasons, not be cause someone is for centralism, for the Russian conception, for all that foolishness that is imputed to people who criticize national economies, but for logical reasons: either we have a system or we do not. If we do not have a system, a national economy cannot function. Just as the six wheels of a truck cannot turn independently of each other for the truck would fall apart, so the functioning of six autonomous national economies would lead to the disintegration of the economy. And that is the end of the discussion. Second, administrative intervention is inadmissible, which means we must have a market. Recently, we have been subjected to a flood of ideological pressures to abandon the market because it supposedly does not suit our system. It should be replaced by agreements, negotiations, bargaining, and the likein other words, by administrative elements. When I caricature agree ments, do not assume that I am against agreements. On the con trary, I think they have a very important function in society. One of the first political scientists in human history, Jean Jacques Rousseau, inaugurated this conception of agreements in his So cial Contract. But that social contract means something entirely different from our two million agreements of which 70 percent are not carried out. The third consequence is the harmfulness of bureaucratic med dling in operational work. Once the social plan is adoptedand a social plan is a social contract in the rousseauean sense, which in modern societies can only be carried out in a socialist so ciety then it must be implemented. No other society can conceive a social plan as a social contract, that is obvious. A class society cannot, for that is a society of fundamental conflict between classes, and how can they have a contract? A statist society cannot, especially since here the plan is a command of the state. Accordingly, in a socialist society, a plan is a social contract practically by definition. But once that social plan is adopted,

78

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

there is no more haggling over it; then it must be carried out. The republican big shots cannot meet in a closed room, where the public cannot control them, the day after the plans adoption and haggle over who will or will not give what to whom, etc.; and then we all suffer because of that. The fourth consequence is the obligation of the federal govern ment and parliament to equalize the conditions of economic ac tivity. Our government constantly tries to evade this obligation. And let us not even mention the parliament, which is pushed completely into the background. The parliament is not even in formed about what the economists have said the day before in the Economic Council, which was formed precisely to help the par liament evaluate governmental measures; hence Yugoslavias parliament is entirely ignored in this respect, for everything hap pens in those closed rooms of the interrepublican committees. It ought to be the reverse: the federal government, or the federal parliament, depending on whether it is a matter of purely oper ational work or has elements of policy, ought to be responsible for carrying out the social plan and within that plan for equalizing the conditions of economic activity. If that is lacking, if monopolies emerge, if exploitation emergesas we have in the transfer of fundsthen the market cannot work. And if the market cannot function, then the autonomy of work collectives is eliminated and statism enters to fill the vacuum. This is a process that works like hydraulics: you squeeze something out, creating a vacuum, and something else comes in. If you squeeze out something good, then something replaces it that you do not want. Thus, Yugoslavias governments of the last fifteen years stubbornly refused responsibility for the conditions of economic activity. Associated labor will solve it ; personified associated labor will solve it! Finally, the fifth consequence is a firm legal order. Capitalism was impossible without the building of a legal order, and the legal state was born, in fact, in capitalism. You cannot have autono mous decision making of economic actors and uncertainty about whether these decisions will be carried out. There must be com plete legal certainty. When an arrangement is made on tlie

FALL 1984

79

market, you must be completely sure that this arrangement will be implemented. If it is not carried out, the guilty party must com pensate the party who suffered damage. If that is lacking, a market system cannot function, and no kind of philosophizing or manipulation will enable it to succeed. That is precisely the situation in Yugoslavia. Loans are not repaid, we have the cases of the Smederevo foundry and Obrovac, we have a whole series of situations in which the enterprise simply did not carry out a contract and thats it! It is agreed that production materials will be delivered on such and such dates, and one day they are no longer delivered. It is said: Now if you want the delivery, you have to give me foreign exchange, or some other extortion. Thus a situation of complete uncertainty is created. That is incompati ble with a market economy, and without a market economy there is no self-management. That is the surest way to destroy self management and to introduce state intervention through the back door. This is what we have done. Unfortunately, I spent a good part of the time on these precon ditions for building a correct economic system, so there is little time remaining for me to explain the basic elements of such a system. Hence I shall be faster than I would like, and we can perhaps fill in the gaps during the discussion. How would an economic system function that would be dedi cated to self-management, that would develop self-management, that would perpetuate it, that would have inherent forces to per petuate self-management without the constant intrusion of some preachers from the state or political structures who teach us how we must behave? The system does this automatically, by itself for that is a real systemand not by command, according to the advice of state or political preachers. First, I would begin with what I have already stated. That is, a socialist system cannot be based on the dictates of some big shots who decide something is good for the people and it has to be carried out; that is incompatible with socialism. A socialist sys tem truly must be based on a rousseauean social contract. In my opinion, we have two such basic social contracts, two situations in which this idea of a social contract is expressed. First, there is the

80

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

Constitution which defines our entire legal system, which is again the basis for the autonomous behavior of economic and other actors, and not only the legal system, but also the basic institutions of society as a whole. Therefore, that is a social contract. The second is the social plan; I mean the Five-Year and, let us say, longer-term plan. Once it is adopted, what happens in our country cannot be permitted; that is, to constantly revise the Constitution. It is simply unbelievable how many unconstitution al acts are adopted daily at all levels, from the work collective to the Federal parliament. What is critical for us is that the social plan is obligatory for the federal government, which is responsible for implementation of that plan under the supervision of the parliament, and without the haggling of the republican oligarchy. If that plan is not carried out, the government should resign. Indeed, in capitalist England, the minister responsible for what happened in the Falkland Is lands, the Foreign Minister, had to resign, although the Conserva tives were in power. In our country, we know precisely the re sponsibilities of the Finance Minister, the Minister for Trade, the Minister of Agriculture, the President of the government, and the like. We know all the fiascos they have had, but it never enters their minds to resign . Exactly, and why would it if we do not seek that. However, that is the political part of the system, a subject for the political scientists. Second, enterprises such as the organization of associated la borwhich has cost Yugoslavia dearly because its conception is wrongmust be completely free in making decisions, decisions about prices, product assortments, purchases and sales, the selec tion of buyers and sellers, investment, financial investments, import and export, the choice of management personnel, aftd other decisions. Today enterprises are not free in a single one of these decisions. Third, this enterprise autonomy implies, as I have already indicated, a unified and free market for goods and money. We cannot accept what some of our politicians say: I am for self management, I fought for self-management and that is crucial,

FALL 1984

81

but I think that my republic nevertheless must have its own mar ket, its own self-managed interest community [siz] for foreign trade, its own community for prices, etc. Those men do not know what they are talking about, or they are demagogues, for those two things do not go together. If you are for self-management, then you cannot break up that market, you must have a unified market for goods and money, including foreign exchange as a specific money. In that sense, what Setinc now says is really an attack on self-management. However, to be fair to him, he is right in a certain sense. In Yugoslavia the following often happens: we need a foreign exchange market, that is indisputable, but then those who are by chance in power use that agreement on the formation of a foreign exchange market to push through some of their own interests which centralized direction makes possible. Setinc is afraid of that, and justifiably. However, instead of our saying publicly, loudly, and clearly: We are for a unified market and against abuse of power, we constantly confuse the categories, we constantly mix politics and the economy. We must for once be clear: An economic matter must look thus, and to achieve that we now have to adapt to that politically. What happens in Yugoslavia is, of course, that Marxism gets stood on its head; hidden from the public, the politicians agree on something that is entirely contrary to economic laws, and then ask the economists to adapt the econo my to politics. This is the sort of voluntarism that is difficult to overcome and that is after allas is admitted in the Draft of the Congress Resolutionone of the effects of the current situation. The fourth element is this: If the plan is obligatory for the Federal Executive Council, then things will go more easily. (I insist on the federal government, because the implementation of the plan in Yugoslavia depends on it, and not on the republican governments, not on how they behave, which is marginal.) How ever, in building a system one must take the behavior of the republican governments into consideration. In economics you must take into account that politicians are people, that they have various interests. Then you are responsible for what is agreed to in the framework of the plan, since you have,

82

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

or should have, at your disposal the instruments that make that possible. These instruments are not the instruments of com mands. In my own twenty-year experience of contact with these governmental bodies, I have become convinced that it is practi cally impossible to explain that to them. They hold the view: If I can order, then it must happen, and whoever does not carry out the order goes to prison. Or, if I can order that, then how can I be responsible for someone doing what he ought to: he is then responsible. Now persuasion, the existence of some kind of economic laws, instruments, regulatory mechanisms that can be used indirectly to induce someone to behave rationally, remains outside the range of imagination. Why? That is probably one of the effects of bureaucracy, which is oriented toward directing and toward hierarchy. Outside of these, it is in no condition to reason. For the plan to be carried out, on the one hand, and on the other hand, for this market which is essential for the freedom of work collectives to function the way it ought to (as an allocative mechanism, so that monopolies do not emerge, so that exploita tion and misuse of the market does not emerge, so that there are no various defects, etc.), we need regulatory mechanisms that are well known in economic theory or in the theory of economic policy, and that our economists have studied and measured by econometric methods. We have a very clear conception of how things ought to go, but either these methods do not even exist or they exist in a rudimentary form. It is precisely in this area Of implementing economic policy that the worst defects lie, if I eliminate the question of institutions. For those who are not economists, I will explain. At any moment in the economy there are given capacitieswhat is al ready built, what exists, the labor force, some links between enterprises, etc. (This is the so-called short-run situation.) Along with these constraints, which cannot be essentially altered, you have foreign exchange reserves, so you can import, but these foreign exchange reserves are never very large. In this situation you must have a mechanism that will enable some sort of equilib rium, so that you do not have a shortage of coffee, milk, butter,

FALL 1984

83

electrical power, etc. Every shortage at a given moment causes price disturbances; those who produce the goods that are sought will immediately begin to raise the price or to introduce some other conditions and thus create a rent for themselves and destroy the whole system. Therefore, you must have a short-run equilib rium that will, on the whole, keep economic actors in that posi tion of normal supply, where they deliver to others, or others supply them. These are marginal harmonizations which are achieved primarily by monetary and credit policy, and the basic institution for that purpose is the central bank. The elements of this policy are interest rates which, as you know, have been negative for years in Yugoslavia, and as such have a completely perverse function. I must immediately point out that we, on the one hand, have a constant clamor in the media about the lack of capital accumulation in enterprises, about how all the enterprises live on credit and what bad behavior that is; and at the same time we have a negative interest rate, so that it is truly crazy if you use your financial reserves for investment when you can take a loan that when you start to pay it back the next year is worth half of what you received. Therefore, the government, society, is giving you a gift. The businessman who renounced that gift would be crazy. Our work collectives, therefore, are behaving quite rationally when they do not have a dinar of reserves, and they are all indebted. If we want them to behave differently, then we ourselves must change the situation and not preach to them. They are not so limited that they do not know good from bad. I will not say that tomorrow we have to introduce a positive rate of interest; we are so bogged down that we need a great deal of preparation to arrive at a normal situation with a positive interest rate. Obvious ly, if our inflation is 40 percent, we cannot have an interest rate of 45 percent because by tomorrow half the economy would have stopped working. But what we cannot accomplish overnight we can achieve in a reasonable period if we orient ourselves to it. The second element of the existing credit policy is loans that are completely parceled out and under the direct influence of the bureaucracy. Obviously, neither workers nor economists built the

84

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

Smederevo Foundry, not to mention Obrovac. The bureaucracy did it, but then they told the institute that provided the technical expertise: You must say that there are so much and so much raw materials; otherwise we wont get the money to build Obrovac. And they did. Naturally, intellectuals do not dare behave that way, especially scientists, but one can always find corrupt people. Thus, these loans must be placed on the same basis as in a Western market economy. This means that the one who is more successful (I mean where the profit is greater, the income is greater) is in a position to return more, and thus gets the loan; the one who is not does not get credit. The inequalities that appear in this situation, that is, that some undeveloped region cannot obtain loans under these conditions, are not solved through the credit mechanism, but by another mechanism. One of the characteris tics of our economy and our society is the complete confusion of all categorieseverything is mixed up, nothing is clearly classi fied. Thus, in this regard, when a bank makes a loan, it must think about the repayment of the money, and repayment depends on profitability and risk. If an enterprise is so risky that a bank will not touch it, someone must stand behind that enterprise, and we must have a corrective mechanism that will take account of this, and not burden the bank with a task that does not concern it. Above all, one must not do what we constantly do: burden the worker with reflection on Yugoslavias economic policy. What the federal and republican governments and whole teams of ex perts have been unable to solve, the worker who must labor eight hours every day will allegedly solve: Yugoslavias econom ic problems. That is totally senseless, to such a degree that it is no longer a matter of ignorance, but truly of demogagy and sabotage. In short-run equilibrium we still have the question of currency issues. Money supply cannot be parcelled out to eight republics. We are the only country that at the moment has nine central banks. When I write about that, my world colleagues think that I am joking with them, since they know that every country has one central bank. And finally, under short-run equilibrium we haye the foreign exchange market and convertibility of the dinar.

FALL 1984

85

Today we have drastic examples of distortions in the economy, and through the economyof coursein social and political rela tions, which have arisen because of the nonconvertibility of the dinar. All this was related to short-run equilibrium. Along with short-run equilibrium, there is also long-run equilibrium which in essence consists of investments. We currently have the greatest resistance to long-run equilibrium. Colleagues who are directly engaged in economic policy and are trying to penetrate through with some ideas in spite of the politicians frontal resistance, beg me not to mention the development fund, because that irritates many people. As soon as I mention the development fundand that is the central investment fund, i.e., state capitalthey say: We know what that is, that is centralism; aha! you are for unitarism, for centralism, for sovietism, and all those isms. Thus the development fund is sunk before the discussion about it be gins. This is what it is about. In the short run, capacities cannot be changed much, but in the long-run you can achieve whatever economic structure you want. There are four factors that you have to take into account here. First is the volume of investment. We can have neither small nor large investment, but certain investments. Hence, the current reduction of investment which is allegedly a condition of stabili zation, is nonsense because we have unemployment. Unemploy ment is solved by creating new jobs, and new jobs require invest ment. Therefore, we should invest exactly as much as necessary to employ every citizen of this socialist country. This the market will not do by itself, nor will some imaginery associated labor accomplish it; that is not their task. And certainly the republican oligarchies will not do it. Therefore, we have to ensure such investment on the basis of the social plan, by some sort of eco nomic policy mechanism. That mechanism is the development fund. Then we have the industry structure, which also will not be created automatically by the market, but must be planned and then carried out.

86

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

We also have the regional structure. It is not all the same whether a foundry is in Smederevo or on the Adriatic coast; there is a big difference. Finally, we have the problem of catching up in development, which means a balancing of the economic structure, regardless of social and political factors. (Looking at it purely economically, we cannot have a well-functioning economy if the difference between Slovenia and Kosovo is 6:1. That would be the same as unifying the economy of Algeria and England and declaring that now it is a unified economy. That cannot be a unified econo my; it will constantly disintegrate into those two original halves.) Thus, the condition for efficiency of the Yugoslav economy is the elimination of these large differences in development. And where does the development fund now appear? It does not appear as an instrument of the centralization of capital accumulation (we do not need that, for we can always make as much capital as we need in another way), but as an institution that intervenes oper ationally whenever a disturbance in the structure anticipated in the social plan occurs. For example, too much is invested in refineries and not enough in cement works, which has been our problem during the last fifteen years. What should this develop ment fund then do? It should put a tax on refineries and use the revenues for loans on favorable terms for investment in cement plants. Therefore, as simple as can be, transfer the money from the industry where there is too much of it to the industry where there is too little, and thus the needed structure is obtained. (It i$ the same today with electric power, of course, or with energy as a whole. It is similar with regional allocation and with that catching up with development.) That development fund is not a means of centralization and capital accumulation, but a means for correction of deviation^ which appear in the economy, which necessarily appear in every economy, even in every system. Even completely automatic sys tems (or especially such systems) must have their automatic regu lators built into the sy stem, and that is the essence of the develop ment fund. Consequently, the bank and the fund intervene when the market fails, and these interventions are of an operational

FALL 1984

87

character. The bank and fund, of course, must be politically controlled in a democratic way, but that is a separate question. We should have drawn the conclusion that control of the fund should be democratic from the fact that our central investment fund was a very undemocratic institution, where all sorts of things happened and the public was not informed about the crite ria by which decisions were made. But what sort of conclusion was drawn? That the fund should be eliminated! We constantly have such illogic in our development of the system. The next problem is equalizing the conditions of economic activity. It reduces, in fact, to distribution according to work. I have to say that this idea is completely elaborated economically; it only needs to be applied. However, there is no desire at all in political bodies to apply it; it appears that this disorder we have suits everyone better when it is a matter of income distribution. Therefore, we have this problem: the economy is a dynamic system, a living system, in which some disturbances are constant ly occurring. And you can leave these disturbances to our mytho logical associated labor to concern itself with them. Associat ed labor must produce, innovate, have patents, increase the productivity of labor, etc., not regulate disturbances that come from the outside world, from the foreign market, which are con stant and very strong. Those are fluctuations, especially in the prices of raw materials, which can go to 100 percent in raw materials such as copper and steel. We must protect our enter prises from these fluctuations, otherwise there is no plan; if we expose them to the direct assault of this instability of the world , market, then it is all over. We cannot, for example, let the four fold increase in the price of petroleum have direct repercussions on the condition of the country. There is also fluctuation that arises internally. It reduces main ly, or even exclusively, to the problem of agriculture. Some years have good harvests, other have poor ones. If this is left to the market to regulate, very specific fluctuations appear, the socalled cycles in the form of a cobweb; they completely destabilize agriculture. How can these fluctuations be stabilized? By institutions that

88

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

we already have and which at one time functioned very well. They are the Office for Raw Materials and the Office for Agricul tural Products. When the prices of some metals fall on the world market, this office buys them so that the producer does not cut back production and thereby suffer. And when because of some disturbance (for example, Englands war with Argentina) prices shoot up on the world market, this office sells those products out of its stocks, again at the same price. In this way the market is stabilized. The same thing occurs with agriculture, where prices are guaranteed. However, you know what happens in our country. First of all, guaranteed prices for agriculture are often adopted when planting is finished. When planting is finished, then it is up to Saint Peter, because prices no longer help. Prices have to be given before planting. But while our bureaucracy haggles, bar gains, and negotiates, the time for sowing passes. Then we need an institution for export promotion. There is research that shows unambiguously that those countries having the fastest growth of exports also develop the fastest. We could discuss why that is so at some length, but you can take it as a fact. Now it is only a question of why our exports, which during the period of our prosperity grew at an annual rate of 13 percent (approximately like industry), fell to 1.5 percent in the last ten years, that is, by more than six times. And that is the most direct cause of the current foreign trade crisis. How shall we promote exports? The way it is done in the rest of the worldby an export bank and chamber of commerce. The export bank has enough capital to finance our export activities, and the chamber is the place where people meet and coordinate their export approach. In small countries such as Yugoslavia and Sweden, firms, in princi ple, do not engage directly in exporting, but always work through their associations. I still recall vividly the visit I made when I was a guest of the Swedish government fifteen years ago to a small firm called Orrcfors which makes fine glass and crystal, and employs 200 workers. It was not clear to me why they took me to see such a small firm. However, when I saw how they work there, and how exceptional it was, it became clear to me. This was, in

FALL 1984

89

fact, a family firm that developed out of a craft workshop to the highest level, with the best designers, the best workers from all of Sweden. They exported about three-fourths of their output. That was a still greater mystery to me. I asked how it was possible with 200 workers, and how did they find markets? We have Geneks and Ineks, and what not, and still we cannot sell our glass ware. Then I saw that they do not export directly, but through an association of glassmakers, which has its own export representa tion and does it for them excellently. It is obvious that exporting should be organized that way and not through self-managed interest communities such as we have today. These communities do not know anything beyond the most ordinary governmental intervention in distribution, which means administrative distribution of foreign exchange. I shall conclude with two brief statements. Neither banks nor chambers of commerce will help us to export if we do not produce modern goods. And we will not produce modern goods if we do not promote science and developmental research, and if we do not lift ourselves a little higher from the next to last place with respect to patents. It seems to me that along with other measures that should be undertaken, we should form an office for programming scientific work. That office would have its own scientific council composed of eminent scientists from the whole country. The office would be an expert institution that would gather all infor mation and would make its reports available to the council. On that basis, it would be possible to conduct some sort of policy for developmental work in Yugoslavia. I recall that when I decided on my profession right after the war, for us partisans technology was somehow the greatest thing; technology would develop the forces of production, it would renew the country, etc. Under that general pressure for technol ogy, as a conscious youth I enrolled in the engineering faculty. At that time within technology, the most attractive discipline was electronics, and the best high school graduates, the best activists, enrolled in the electrical engineering course. Imagine if we had then, in 1946, systematically developed electrical technology

90

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

when there was a natural impulse to do so, where we would be today. Later, having come into contact with Japanese in various situations, I realized that it was the same thing in Japan. Japan was a defeated power; it had to get revenge. How to better get revenge than by technological meanselectricity, optics, etc.? Japan developed that systematically. Today, it is the leading pow er in electrical technology, and we are paupers. Today I meet our engineers everywhere in the world, many of them my colleagues with whom I began my studies. Once when I was at Brown Boveri, the largest Swiss electrical company, there were 250 of our electrical engineers there. Why didnt these people settle in Zagreb, Belgrade, or Ljubljana and create that Brown Boveri here? Not because they lacked consciousness; a large number of these people were in the partisans, as I was. Obviously, the social conditions for doing that here were lackingsomething prevent ed it. Today, that something has reached drastic proportions when there is no longer any policy whatever on the basis of development work. Finally, a project I have advocated ever since the formation of our Federal Economic Council in the 1960s, and which always encounters strong resistance and has absolutely no chance of being accepted, is the formation of a Council of Economic Advis ers to the government, or to the Presidency, which would mean the introduction of expertise directly into everyday economic policy. This the politicians do not allow under any circumstances. The Americans have had such a body in the postwar period, and America is also a federal State. Canada and many other countries also have it, in a somewhat different form.
C om m ent
from t h e a u d ie n c e :

That is the Economic Council!

the Economic Council [Ekonomski savet] is something entirely different. A Council of Economic Advisers [Vece ekonomskih savetnika] would be a group of let us say, five to six (in our country at least eight) full-time experts who sits along side the government and who relies on a scientific institute for
B ranko H orvat: N o,

FALL 1984

91

concrete work. What is the current Economic Council? It is a body of about sixty people gathered from all over Yugoslavia who read on the airplane for two hours the report about what they will discuss. Of course, this Economic Council could have functioned much better than it did, and as soon as it began to function a little better, as is well known, they disbanded it. A few of us immedi ately came out with another mandate, and with every following mandate that Council was more and more miserable. Now it is so wretched it no longer even functions. To come back to the Council of Economic Advisers, that would be, let us say, those eight people who sit here in Belgrade and prepare, elaborate on, and critically comment on the most impor tant economic policy measures from the standpoint of economic analysis. Obviously, if these people had access to publicity so that their ideas did not remain in bureaucratic desk drawers, 90 per cent of todays huge failures and those we shall have in the future could not happen. For politics functions under pressures, and the politician cannot behave rationally. He cannot say, This is use ful for the country now, and I am for it, although there are some forces that are against it, for if he persists in that view those forces will throw him out, and the country will have no benefit from it. That is why every politician necessarily orients himself to maintaining his political position for a very short-run with a horizon of a month or two, maybe three. Consequently, if we wish to aid policy, we have to introduce a countervailing force into politics, which will exert its own pressure. When politicians are under such a pressure, then we will get a somewhat balanced implementation of policy. When the second pressure is lacking, they will naturally take into account the pressure on which their existence depends, and that is also rational behavior. Thus, when I say that our economic decision makers behave rationally, I do mean that our politicians behave irrationally. On the contrary, everyone in this country behaves rationally, but the sum of these rational behaviors is harmful to the country!
Q u e s t i o n : Why doesnt the federal government conduct a com petition for proposals to solve key questions?

92

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

Our federal government has already done something similar. In spite of the strong resistance of economists, it first of all passed the Law on Price Associations [Zakon o zajednicama za cene]. Then, this month, when those associations had completely shattered our price system, it invited a number of economists, including myself, to help Comrade Polajnar pull out of this chaos somehow. This is how our federal government behaves. But I also have to say this: in spite of existing initiatives, during the period of his twofold mandate, Comrade Djuranovic did not once find it fitting to gather reputable Yugoslav economists around himself and ask them what should be done, although throughout that entire period the Yugoslav economy was very visibly sliding downhill. One gets the impression that people in power think they know everything there is to know.
B r a n k o H o r v Xt :

Comrade Professor, how do you view the fact that our ministers who have conducted economic and financial policy in the last few years have been mainly engineers, not economists?
Q u e s t io n :

That is consistent with the general situation. I shall repeat what I said two days ago: One gets the impression that an organized sabotage and destruction of the self-management system is being carried out in this country. If you put yourself in the position to see what would have to be done to deliver as many blows to this country as possible, economically and politically, and to discredit the system completely, you could not find more effective means than those they are using. We have talked about this several times in closed circles. If you ran a contest for some one to propose what enemies would have to do to defeat this country, you could not propose a more effective way than what we have done with this autarchy of republics, with destroying invest-; ment, with inflation, with the harassment of the ordinary person because this and that are lacking, with youth unemployment, with the decline of real incomes, etc. Many do not know that for the last three years our real incomes have been falling and that the
B ranko H orvat:

FALL 1984

93

federal government expects this to continue. It is therefore diffi cult to imagine a collection of measures that would discredit this system we have built with such difficulty more than what we have had in the last ten years. It seems to me you are advocating an institution for democratic control of the economy. You said this at the end, speaking of the Council of Economic Advisers. But, looking at it sociologically, I do not see how it is possible to achieve an institu tion of democratic control in the economy if such control is lacking in the whole society, if the whole systempolitics, econ omy, science, etc.lacks it. I do not see how it is possible to achieve an institution of democratic control only in the economy.
Q u e s t io n : B ranko H orvat:

The Council that I have in mind, in fact, is not a democratic control but a scientific control. But I completely agree with you that the economy does not hang in the air, but is closely tied to politics; accordingly, the economic system cannot be reformed without reforming the political system. Hence, when I advocated reform, I always emphasized econornic-political-social reformall three things. Under social, I understand the entire complex of morals, laws, responsibility, etc. We need this threefold reform. How shall we carry that out? I must limit myself to economics today, but it is obvious that it cannot be carried out only within economics. You who organize these discussions will have to find some political scientist to continue the discussion about reform in the political system and some sociologist, philosopher, or educa tor to talk about those political, social, and moral problems. Only after that can we see how one reform fits into another. That is certainly so.
Q u e s t i o n : When there is talk about the reasons for reducing investment, which you spoke against, it is often stated that one of the reasons is the reduced availability of investment funds, which is probably so. If this is correct, to what extent can we compensate

94

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

for the decline in foreign capital as a source out of domestic means? Would that imply a further temporary reduction of per sonal consumption of the population, or is it possible to do that from some other sources? That is my first question. Secondly, in this connection, what do you think of programmed accumulation as one of the instruments of ensuring an adequate level of accumu lation? The latter is entirely feasible. You can use it as an instrument that does not alienate accumulation from the enterprise. You can conceive of it as a prescribed interest rate. (Now there is more and more discussion about this to avoid the awkward connotations of an interest rate. Programmed accumuf lation is talked about, which remains with the enterprise but cannot be used for consumption purposes, but only for invest ment.) That is entirely possible. Whether it is necessary, and to what extent is a matter for further analysis of the behavior of our economic decision makers. To a certain extent, it appears to me to be a quite rational solution. However, where the ideas that our mass media constantly imr ply are concerned we must tighten our belts, we have overcon sumed, we must live according to our means the answer is very simple. Look at what happened in our country earlier, when we had much more (relative) investment and much faster growth of the social and individual standard of living! Therefore, not only are these things not in conflict with each other, but one helps the other: investment creates new jobs, greater production, etc.; larger real incomes create an impulse for greater productivity, people are more satisfied, an enterprising atmosphere is cre atedpeople are convinced that something must be created. As soon as you have stagnation in the economy, demoralization oc curs, everyone looks out for himself, you bungle and loaf on thfe job; that is what we have now. These things always go together: development and productivity of labor, the standard; stagnation, low productivity, and decline of real personal incomes, these alsto go together.
B ranko H orvat:

FALL 1984

95

Q u e s t i o n : I have here a federal study in which the reduction of the volume of investment by 50 percent in relation to what was originally planned is directly linked to the impossibility of using foreign capital in the anticipated amounts. Does this mean main taining investment at the current level, or does it imply the neces sity of compensating from other sources, and from where? B ranko H orvat: N o!

Precisely because the economy is a dy namic system, it is not a piece of cheese from which, if you take a larger slice for yourself, there is less for someone else. But that is the way our politicians conceive of the economy, and consequent ly we have problems with the republics, because they think, for example, if Serbia gets more, then there is less for Croatia. This is not at all valid for the economy. The economy does not behave that way since capacities, productivity, production, and the stan dard of living all grow at the same tim e. Only when you have used all these potential sources, when capacities are utilized 100 per cent, when the labor force is 100 percent employed, when pro ductivity is increasing at an annual rate of 7 percent, when all these ceilings are reached, only then does this logic of the slice of cheese begin to be valid. But in Yugoslavia, with 50 percent utilization of capacity, with 800,000 unemployed, with three hours out of eight spent workingthese are such terrible unused capacities, potentials that could be used (not by foreign capital, that is pure demagogy), but by another social organization of work. I have two concrete questions: First, I recently read in the press that it is being proposed to shorten the work day to five to six hours and to introduce more shifts, in order to employ new people. As an economist, do you think that is rational, in the sense of compensating for the critical mass of accumulation for new investment? Second, we have seen the situation in which the Yugoslav economy finds itself. You have given us an exhaustive analysis, you have also given us, I would say, a proposal for a future new
Q u e s t io n :

96

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

direction of development. Concretely, how much free time do we still have to pass over to that new direction of development, if it is optimal? You have said yourself that one way of influencing the audience that creates economic policy is a democratic method, or the inclusion of the entire public and its coming out for the true directions of development toward socialism and basic principles. long as we have forced layoffs of people because of a lack of raw materials, etc., it is misplaced to talk of new shifts. In all likelihood we will have massive plant closings this summer. And it is still more misplaced to saywhat our journalists are serving up to us recentlythat our retirees are responsible for our having unemployment. I think there is no sense whatever in speaking of this matter. Anyway, there is no need to reduce the work day from eight to six hours, three shifts; three times eight is twenty-four. And how much time remains? I think that 12 oclock has passed. This is no longer a matter of philosophizing about whether we want a little (better) like this, or a little (better) like that for us to survive, so we dont sink.
B ranko H o rvat: A s

I would like to add to [the problem of] this insuffiT ciently used capacity. We know that we do not have enough foreign exchange, which we need to obtain raw materials and producer goods. Enlighten us on this problem of foreign ex change, the shortage of foreign exchange, from the position of the republics and autonomous provinces: what does it, in fact, mean? Then, in connection with the proposed law on the method of handling foreign exchange, to what extent is it realistic, what does it mean?
Q u e s t io n : B ranko Ho rvat:

Where foreign exchange and our difficulties with it are concerned, the answer is very simple. If our economy develops at a rate of, let us say, 5 percent, and exports at a rate of 1.5 percent, that means that exports, and along with it also im ports, have a reduced share of national product. And this hap happened in Yugoslavia. At one time exports amounted to about 20 percent of the national product, and now it amounts to about 10

FALL 1984

97

percent. At Yugoslavias current stage of development, this share of exports in the national product is too small to maintain that output, or that rate of growth. This is not only correlated with the stage of development. There is a tendency for foreign trade to increase first of all with development; that is, its share increases, and then later it falls and stabilizes itself. We are at the stage where it should grow to somewhere near 30 percent, but it has in fact fallen to 10 percent. There is an additional element: the smaller the country, the larger the share of foreign trade. Let us take the European developed countries that are smaller than Yugoslavia in population, but larger according to potential: they produce more, such as Sweden or the Scandinavian countries as a whole, or Belgium, or the Netherlands. The Netherlands is, to be sure, an extreme case. It exports 50 percent of its national product, and in that way com pensates for the smallness of its domestic market. It has Philips, Royal Dutch, and a couple more of these multinational companies that export and enable other things to be imported; and you do not have odds and ends of articles like some low-grade variety stores. Now compare the Netherlands as the European exception with 50 percent exports and Yugoslavia with 10 percent, and it is immedi ately clear where we find ourselves. As for the question: How we shall do it, what should be done that is again a political question, not an economic one. Now we are in a vicious circle: there is no foreign exchange and no imports. Does this mean there is also no produc tion?
Q u e s t io n :

That is just so. Things are even much worse, because economic processes are cumulative. The multiplier ef fect operates either upward or downward. Right now in our country a downward multiplier effect is operating.
B ranko H orvat:

You spoke about the crisis in Yugoslav society, I would say about the crisis in the Yogoslav economy. But you did not, it seems to me, take into account still another essential factor.
Q u e s tio n :

98

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

Economic indicators show that social consumption has been growing in Yugoslavia during the last fifteen years, and that it is the country with the highest social consumption. Since Yugosla via is the country with the largest social consumption in Europe, and with one of the highest rates of social consumption according to rate of economic growth and population size (therefore, it has an expensive government), how can its economic development go forward? spoke very clearly about that, in connection with the mushrooming of unproductive employment. When we have that, the productive part has to carry it on its back.
B ranko H orvat: I

Our government employs about 80,000 people in sociopolitical organizations, self-managed interest communities, and various secondary bodies, all of which, sociologically speak ing, comprise the state. How do you view it?
Q u e s t io n :

The matter is even much worse. The com rades from Slovenia who carried out the study of Slovenia in the Year 2000 calculated the number of unemployed in Yugoslavia, and in addition to the 800,000 unemployed who are registered at the Employment Bureau and the 800,000 who emigrated, they also estimated 800,000 unproductively employed.
B ranko H orvat: Q u e s t i o n : But with the enormous number of people in agricul ture, how many are underemployed? B ranko H orvat:

Well, that is an old problem that we have, so to speak, inherited. We did not create it and we are solving it. But it is specific because the young people have left agriculture, and the old people have remained. Agriculture is a thing unto itself. But what we have created with our system is these; 3 x 800,000 = 2,400,000.
Q u e s t io n :

Say something about the revaluation of fixed capital [osnovna sredstva] and the increase in the depreciation rate. To

FALL 1984

99

what extent will that have a negative influence on accumulation? We know that the increase in depreciation this year was viewed linearly, and was increased in all industries regardless of the organic composition of capital. (Excuse me if I err somewhere in terminology; I am an engineer, not an economist.) On the other hand, we designed a policy of distribution according to work, and all, from Mika Spiljak on down, maintain that there is no work that cannot be measured. We said immediately that there is no personal income smaller than 600,000 dinars (in Belgrade this year it is 660,000 dinars). At the expense of whose labor and earnings does someone receive that 660,000 dinars even when he doesnt earn them? Then we have industry agreements, where again, trade union bureaucrats proclaimed that we must set aside so much and so much for the expanded material basis of labor or reserves, or for funds, as they used to be called. Further, in the last two years we have had about 3,000 regulations, laws, orders, instructions about what we may not do. In spite of that, or perhaps precisely because of that, we are great masters of evading regulations (the lawyers say that 2 + 2 = 4 insofar as the law does not say otherwise). Finally, what do you think of the cate gory of income? I think that it is an outlived category in Yugosla via, because it has led us to ugly things when we prepare financial plans for our basis work units. We then start from the bottom linehow much will our pay beand then we arrive at total revenue, and then we say what the price of our output will be. And we do not go in the reverse order, from looking at the selling price of our product and its actual price on the market, and from that point determining our personal incomes. And that is how some economists teach us. I want to ask you about one more thing. I have the impression that the political factor is emphasized too much. Under political factor I understand legal regulations. And there we have fogged up so much; as soon as some regulation appears, it is pronounced unconstitutional in the newspapers. Furthermore, we constantly emphasize that we are a humanistic society and we have to justify it. Consequently, the situation in work organizations is such that, practically speaking, neither the workers council nor the

100

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

director can do anything about someone who doesnt work. To get rid of him you have to go through the torments of Tantalus, because the court will always send him back; they take a stenog rapher and two jurors and judge, and the worker is always right, regardless of what he has done. For example, we caught some people stealing, and the disciplinary commission fined them 10 percent of their salary.
B r a n k o H o r v a t : I have even more drastic examples than that. But I spoke about the collapse of our legal system. That is corre lated with the general system, and again, you cannot solve it partially. However, you have observed these things very well: these personal incomes may not be lower, accumulation must be higher, depreciation is increased, prices are frozen, etc. And that is the typical case, as mathematicians would say, a system of equations that is unsolvable, with more constraints than there are equations. It is simply unsolvable. In mathematics it is very simple: when you have an examination exercise, and if it is a linear system, then you number the equations according to the number of constraints, and thats thatthe answer is exact. But in real life every system must have a solution; you cannot say that it is unsolvable and now everyone hang like chandeliers in the air. What is the solution? The solution is the one that is most opportune, that is, the one that evokes the least political repercussions, and that is inflation. This was a very good example that shows how political volun tarism comes into conflict with economic principles. On the one hand, you have the Association for Prices which was established by an act of state, and the politicians are now agreeing that it must be so and are taking into consideration, for example, depreciation and a few other things, but they do not take into account the factual way the economy functions. And what will happen now? Nothing of that agreement will be implemented. Then the pundits will appear and will pronounce that the system is good, but we are undisciplined. However, no sort of discipline can solve a system that is unsolvable. That is what I said and what I have been trying

FALL 1984

101

to explain to the politicians for the last twenty years, without any success. For the political process is entirely different: you sit at a table and discuss, then you quarrel, and you form other coali tions; and the next day you say something different, and nothing comes of it. That does not work in the economy, where 2 + 2 = 4 , and thats it, regardless of whether it is acceptable or not. This is a very strong reason why this year we will have an inflation rate that has no connection with what was agreed in the Associations and the Resolution. These are two completely dispa rate things, for it is not a question of politics, or of morals, nor of any other (in)discipline, but it is a matter of how the economy functions. If you do not take that into account, all agreements fall into the water, and this one will also. When I was invited to the meeting being prepared by the Federal Executive Council to help Polajner concerning what should be done about the Association for Prices, I was asked what I would propose to him if I came. I answered very simply: disband the Association, because in this system the Association simply cannot do anything. Why deceive both the people and oneself?!
Q u e s t io n :

Professor, you income category.

d id

not say what you think of the

B r a n k o H o r v a t : That category is used in very different ways. If it is used in the sense of national income accounting, then it is an established economic category which is as firm as a rock, and there is no discussion about it. However, if it is used in the sense in which our journalists use itas an income relationshipthen it is an absolute contradiction of socialism. We have, unfortunately, distorted our language so much in that bureaucratic stretching that we have arrived at a situation in which, when we begin to discuss, we first of all have to define the terms we are using. For example, our planners and those who report to the Parliament, various government ministers, etc., will never say, We had a high inflation rate, but rather We have a very dynamic growth

102

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

of prices. And they will never say, We have a crisis, but rather We have a very complicated situation. You have to decipher these things constantly. It is the same way with income. Income as a well-defined economic category is without objection. But income as that con cept is used in our country, in all of its various demagogic vari ants, is truly something that ought to be demystified.
Q u e s t io n :

If the situation is difficult, why arent there any

protests? know that story about Duke Milos. Even he has already determined what is in question, and that is the most dangerous illusion about peace. We are momentarily in a situation where after unfulfilled promises, this nation has been disillu sioned in its expectations several timesin 1965, then 1972, and after that by some mini-reforms, by the community of associated labor [Zajednica udruzenog radaZJJR]that all that would be self-management. I do not use these harsh words casually. The people are precisely thus experiencing their situation. And disil lusionment continued at the Congress of Self-Managers where they talked about mastering all of investment and all of income, in a situation in which the worker-self-manager cannot even buy a shelf for books. These absurd phrases have absolutely nothing to do with real life. While it was not yet an absurd situation, people still struggled, reacted, went on strike, thought that something could be improved. When things are driven to the absurd, people become apathetic, throw up their hands, turn to their private affairs, to their families, and to an ideology of steal where you can, for who knows what will be tomorrow. We are now in such a situation. However, this turning inward to oneself and shrug ging is not a situation that can last; it does not solve the problem. One dayand this is what is unpredictable, these social explo sions are unpredictable and they somehow arise all of a sudden, when these effects accumulateone day a critical mass of people will come to the conclusion that it is no solution for their lives to work sloppily every day and steal from their factory, or at the
B r a n k o H o r v a t : Y ou

FALL 1984

103

university to amass points in order to obtain a higher salary. This is not fulfillment of life! They are at the university to teach students, to be an educator, or at the factory to achieve some results. One day, when a critical mass of people grasp that, there will be an explosion. And what we ought to try to do is to turn to reform before the explosion, so that this energy that is now accumulating and can become emotional, can be turned in a positive direction. But how to do that is truly a very difficult political question! What about the so-called small economy [mala privredap. Is there a danger of the restoration of bourgeois soci ety, bourgeois consciousness?
Q u e s t io n : B r a n k o H o r v a t : First of all, there is no danger of the restora tion of bourgeois society, because we are still living in a bour geois society. And what should be done is once and for all to demystify this concept of income and income principle, to free ourselves, among other things, of this ideology of bourgeois society, which is a typical ideology of self-sufficiency, individual ism, disrespect of the needs of other areas, other people, etc. Concerning the small economy and danger from it, that is pure nonsense. Stories about how these craftsmen or cafe owners will endanger socialism in the twentieth century are so funny that it is not worth even discussing them.

Our nationalisms are essential to our system; they are built in as one of the motives of our systems functioning. Basically, nationalisms prevent social unrest, because if social unrest appears with nationalistic elements, it can also happen that some social rebellion is proclaimed as nationalistic. Doesnt that indeed happen in other countries, so that it is not surprising that the social character of a rebellion is transformed into a national, or a nationalistic one. We are a multinational country, and we have eight tiny states.
Q u e s t io n : B r a n k o H o r v a t : I think that nationalisms are a very real dan ger for Yugoslavia. The fact that someone uses nationalism to

104

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

hide his position is of an entirely secondary character; they are potentially very dangerous. I am even ready to justify excesses in suppressing nationalism, because we have had such historical experiences with it, that everyone who was in the national liber ation war knows what it means. It would not be smart to focus on what is marginal, on what some bureaucrat uses, thus distorting its true character. Let me also say something about the remark of the colleague who does not believe in the cumulation of consciousness and rebellion, but thinks it is a matter of shortages and poverty as the cause of some eventual change. That is a rather widespread opin ion. However, permit me to use a term that is not pejorative, but places that opinion in a context, that is, a vulgar analysis of social behavior. If you study how revolutions arose, those great rebellions, let us say in the last 200 or 300 years, then you will see that revolutions never come about in difficult situations, for in difficult situations people are apathetic, they do not see any alternatives, they do not believe that it is worth undertaking anything. Rebellions arise when consciousness ap pears of a possible alternative that is on the other side of the path from which the society is moving. For that to happen some maturing of the consciousness is necessary. Here, the shortage of coffee and the like plays a certain role, there is no doubt. It irritates a person, it forces him daily to reflect a little like this: Well, have I been reduced to this that I have to stand in line for coffee or to strike up an acquaintance with the grocer so he will prepare some for me? Have we indeed been reduced to this?! This is a sort of stimulative element. But a coffee shortage will never make a revolution. I did not think that; perhaps I did not express myself well. I wanted only to say that nationalisms such as we have can have an influence in reducing social unrest in certain situations. If such a rebellion were to appear, these nationalisms could prevent it to a certain extent. But if there were an overflowing of anger that could break up that nationalistic plateau, then that would be a general movement.
Q u e s t io n :

FALL 1984

105

B ranko H orvat:

This time you were a little clearer. But in any case, the introduction of nationalism as an element in the analysis shows how dangerous our situation is.
Q u e s t io n :

I have a concrete question in connection with the instruments for ensuring equal conditions for economic activity: To what extent is it possible to eliminate effectively this constant fluctuation of our social property between group ownership and state property? To what extent is it possible to eliminate these elements of disproportion, of unjustified appropriation on the basis of monopoly, of market rents, of natural rents, etc.? In your book you talked about taxation as an instrument. To what extent is it possible by economic mechanisms to separate the income of work collectives into the part acquired through the self-manage ment market mechanism, the part that is the result of effort, and that part that is not? I can say the following: You cannot solve a single problem by any partial measure, by any partial solution in this case, the enormous problem of standardizing income dis tribution. You have to have a generally stabilized situation, which means a market that functions normally, planning that functions normally, economic policy that functions normally, etc., in order to have in that normal functioning another mechanism that is specifically concerned with the distribution of income through, for example, some sort of tax measures. For then any eventual deviations, that is, that here a little more is grabbed, and there a little less, are of little significance. Because of the dynamics of the market, these deviations will not always occur in the same sector, but will move about the economy, so that over a somewhat longer period, say a period of ten years, all the industries will pass through that and you will have, over the long-run, an equal ization, and the problem will not appear. But the assumption is that the system as a whole is stabilized. If it is not, then no kind of brilliance will help in income distribution.
B ranko H orvat:

Copyright of Eastern European Economics is the property of M.E. Sharpe Inc. and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use.

B r a n k o H orv a t

Two Widespread Ideological Deviations in Contemporary Yugoslav Society*


I shall begin by defining the concepts that I use in this text. When I speak of deviations, I take socialist society as the standard in relation to which the deviations occur. Under ideology I mean world view, life philosophy. Widespread means that it is not a matter of individual cases, but of a typical phenomenon which permeates all social structures: individuals, construction of insti tutions, political programs, legislation, the mass media. If my observations are correct, then it is a matter of a very serious social phenomenon which demands serious research, public dis cussion, and social action. It is all the more amazing that this phenomenon passes practically unnoticed. This article was in spired by the invitation of Sociologijas Editorial Board, and within the limits of the allotted space, the only objective is to indicate the problem. I would be pleased if this were the stimulus for a discussion among sociologists, psychologists, educators, political scientists, and philosophers, a discussion that would thoroughly investigate this phenomenon. The two deviations in question relate to the mistakenly
*Serbo-Croatian text 1982 by the Yugoslav Association for Sociology. Dvije masovne ideoloske devijacije u savremenom Jugoslavenskom drustvu , Sociologija, Vol. 24, No. 2-3 (1982), pp. 314-22. Translated with per mission. Translated by Dr. Helen M. Kramer. The author is at the Faculty o f Economics, Zagreb.

45

46

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

conceived and practiced self-management and the ideology of income relations.

Caricaturing self-government
Self-government, in essence, means the elimination of hier archical relationships among people and creation of a soci ety of equal and free people. Since people are very differ ent in their abilities and inclinations, and by their nature are not necessarily altruisticanthropological studies show that, de pending on social institutions, individuals can be extremely ag gressive and inconsiderateequality and freedom of individuals must be guaranteed by social institutions. In that regard, at least two conceptions and two historical practices can be distin guished. In its struggle against feudal privileges and hierarchy, the young bourgeois class formulated equality and freedom as its own social goals. Equality meant the same civil and political rights for everyone, and the freedom to arrange life as one wishes and that one bears all the consequences of that freedom. The correspond ing ideology manifested itself as individualism and utilitarian ism. The new society was stratified according to property dimen sions, as a consequence of which strict hierarchy in the production sphere was counterposed to the formal legal equality in the civil-political sphere. We obtained a new class society, with new privileges and new forms of exploitation. Socialist self-government also proceeds from the ideal of equality and freedom, but they are now positively defined: soci ety guarantees equality and freedom to the individual. It is obvi ous that in such a situation utilitarianism and individualism are not suitable as an ideology. The individual, of course, cannot be free if he does not decide his own fate. However, in that respect he is not an isolated individual, but has the help of society. Accord ingly, individualism is inappropriate. Now, society is not some independent external poweras at one time, a godbut is con> posed of socially oriented individuals. In other words, society s help implies help to society, social concern implies concern for

FALL 1984

47

society. Accordingly, utilitarianism is inappropriate as an ideolo


gyLet us now consider how self-government is conceived in Yugoslav practice. It means that every individual can and should participate in making decisions and in that way look after his own interests for himself. Since he has to take care of his own interests, he must be a member of the workers council in order to protect those interests. Hence he joins the workers council (Council of Communities of Interest [siz], the association for scientific work, the local community association, the editorial board, etc.) to solve some of his own problems; his friends problems and the interests of the collective do not concern him very much, let alone involvement in some social objectives or principles of the social ist ethic. When that individual is not a member of the decision making body, his colleagues make decisions at his expense (ex cept if he is a member of a clique that has its representatives in that body). Recently a working group in the Yugoslav Parliament complet ed an analysis of constitutional rights, freedoms, responsibilities, and obligations of citizens and concluded that in 1981 workers councils in the majority of cases, and their boards and committees in an insignificantly smaller number of cases, violated the rights of workers and harmed social ownership. Managerial and isolat ed bodies (the so-called technocracy) were only in third place with three times fewer cases, approximately as many as workers assemblies. The described situation has several extremely negative conse quences. One is the already notorious obsession with the process of decision making. All attention and energy are devoted to mak ing decisions, so that the preparation and implementation of decisions are left to the manipulation of cliques who are momen tarily in power, which naturally has a feedback effect and only worsens the situation. The second obsession is with the process of mass decision making such as workers assemblies or citizens assemblies. At the assemblies no substantive discussion, analysis of problems, or effective control are possible. Only voting is possible. Because of this assemblies represent a worthwhile object of manipulation

48

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

for some, and an occasion for disillusionment and demoralization for others. Both strengthen the belief that one can rely only on oneself and on ones friends, which again has a feedback effect. The described individualism and privatization generate an en tirely specific collectivism which is equally destructive. If the individual must concern himself about everything, and if by chance he is not present, his colleagues will probably inflict harm upon him, then whenever an individual shows some initiative, it is certain that it works to his interest and to your harm. Hence every individual initiative must a priori be prevented; initiatives are indeed blocked, and we encounter pat positions at every level and hence the obsession with the process of collective decision making. Some self-management forum has to sanction every thing. The consequence is a specific quid pro quo: decisions are not good or bad in and of themselves (in which the criterion is the social interest or an ethical principle); decisions made collective ly are good, and individual ones are bad. Since it is thus, the main thing is to obtain the sanction of some collective body; whether the action is useful or harmful is pretty much irrelevant. In postcapitalist society, inappropriate individualism generates deformed collectivism (which in addition carries atavisms from patriarchal peasant society), and the constant tension between these two deformations leads socialist self-management to a cari cature. It goes without saying that such deformations indicate the absence of internalized ethical norms, which we shall discuss below. Individualism which leads to privatization and collectivism which manifests itself as naked power are not typical only of work collectives, they permeate all social structures and all levels. In that context, we shall consider the question of the state. In early capitalism the state was the preserver of order. The individual took care of all his interests by himself, and the market represented an institution of automatic regulation without social control. However, since then the state, besides being a ruling body, increasingly assumed regulative functions and began to carry out social services. In socialism, the state as an instrument of repression withers away, and develops as an organization for

FALL 1984

49

carrying out social services. In our present-day situation, the processes appear to be re versed. The state is trying to free itself of the obligations of the social services, and emphasizes its role of authority. The state commands or forbids from the local commune to the federation; it does not serve. If the state does not worry about you, then you do not have to worry about the state. If the state even mistreats you, then you naturally avoid it. If you must look after your own interests yourself, often even against the heavy hand of the state, then the state appears as an alien and unfriendly force that should be avoided and evaded. There are few countries where the laws are evaded with as much ingenuity as in Yugoslavia. Our emi grants carry this great experience with them to foreign countries, where from time to time they provoke astonishment by their resourcefulness. The state as an irresponsible authority represents, of course, the inheritance of the Balkan state. Historia nonfacit saltum, and we must reconcile ourselves with the fact that we will need time to rid ourselves of that inheritance. But that is one problem, and it is entirely another problem when that Balkan state is held up as a socialistic achievement. In the latter case, it is a matter of a dangerous ideological deviation. Finally, if the workers council does not take your interests into account, if the state does not take care of you, if you yourself have to worry about your rights, if they are brought into question even when they are legally guaranteed, then you will, left to yourself, begin to look after yourself without regard to others, to the social interest. Social interest appears in quotation marks as something abstract, something that is not in accord with the daily experience and therefore cannot be internalized. Since the social interest has not become an ethical norm, then neither is harm to the social interest experienced as an immoral act. Thefts of social property, corruption, financial violations, and such are considered as vital resourcefulness and skill, and not as crimi nal acts. The workers council punishes thieves with symbolic fines, and reinstates embezzlers in their previous jobs after prison.

50

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

Incomes ideology
I stated above that individualism and utilitarianism are character istic of the ideology of early bourgeois society. In the first part of this article I pointed to some factors that generate a specific individualistic deviation among us. Since utilitarianism is com plementary to individualism, we can also expect the appearance of a utilitarian deviation. In ordinary conversation it is designated as selfishness, greediness, the desire for amassing wealth, consumerist mentality and the like. Corresponding to the profiteering mentality of early capitalism is the incomes mentality of deviant self-management. To avoid a possible misunderstanding, I must immediately emphasize that we, as economists, would never even think of negating the market or belittling material incentives as instruments of nonadministrative coordination of economic processes. The market is an excep tionally effective and irreplaceable instrument of resource alloca tion, and distribution of income according to work constitutes the basis of a socialist economy and therefore also of society. Hence, the market and income have their clearly defined place in socialist society. However, the existence of the market does not imply that every thing is subject to buying and sellingfrom shoes and automo biles to museum entrance fees, education, and sexual services and distribution according to work does not imply that every work should be measured and income determined that way. Again it is a matter of a complementary ideological deviation: if everything can be measured, then everything can be bought. What is more, i f ! everything should be measured, then everything should b e ; bought. This is an ethical postulate which, of course, has no connection whatever with socialism. While the trade unions in the Western European countries struggle against piecework and for the hourly wagefor work, j according to norms, destroys the unity of the working class,! increases exploitation, dehumanizes the workers, and worsens; interpersonal relationsthe Yugoslav trade unions proclaim

FALL 1984

51

work norms the highest achievement of socialist organization. And while professional organizations once cultivated profession al ethics which demanded that doctors heal people, judges deal justice, teachers educate and train young generations, and schol ars discover scientific truth, today our trade unions and political propagandists seek measurement of healing, judging, teaching, and scholarly work along with distribution of surpluses. As a result of this, at meetings of work collectives there is much more discussion about distribution of surpluses and how to go about it than of healing the sick and educating the youth. As a further result, professional ethics is replaced by an incomes mentality. From there to bribes is no longer far. Again, lest there be a misunderstanding, as an economist I know full well that some work operations should be normalized. Thereby one improves work discipline, stimulates productivity, and avoids disagreements because the calculations are clear. Likewise, in the majority of cases costs should also be normal izedthat is, the objective of various budgets from, individual offices on down the lineto prevent waste and carelessness and establish definite standards of behavior. Ultimately the obliga tions of every job should be clearly defined. But all this has no connection whatever with the ideology of measuring every frag ment of work. The function of normalizing and defining work obligations is to stimulate individuals to be good doctors, judges, officials, scholars, etc. The former is the means, the latter is the goal. What happens is again a quid pro quo. The norms become the goal, and professional consciousness and conscience are lost as something immeasurable and therefore irrelevant. A teacher carries out his social function by educating students, and not by giving lectures, producing mimeographed notes, giving examina tions, attending meetings, and writing reports. If, however, points are assignedas indeed is done at our universitiesfor every fragment of a teachers physical activity, then the teacher will begin to accumulate examinations, produce lecture notes in as many editions as possible, fabricate meetings of committees, and cease to be a teacher. And he certainly will not be a scholar.1

52

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

In addition, he will constantly haggle with his colleagues over the determination of every point and the distribution of every dinar. In such a situation, questions of scientific truth or pedagogical integrityfor which there are no points and normsbecome not only irrelevant but indeed grotesquely inappropriate. If everything should be measured and everything should be assigned a revenue, then the work collective should also be broken up into small units of which each will have its own bank account and sell its services to other units of the enterprise at market prices. And since everyone has to look after himself, since no society cares about you, these units have to take care of their own interests first of all. Thus the organizations of associated labor (OURs) arose, and with them the breaking up of collectives, ever worsening of interpersonal relations, and less and less effi ciency of operation. The technical side of the error made is clear: the market, which is based on competition and which as an organizational principle is valid between enterprises, was intro duced within enterprises where cooperation founded on solidarity should prevail as the organizational principle. The ideological! aspect of the error also ought to be clear: if everything is for sale, then even OURs should sell to one another. True self-management requires small groups. The enterprise is too large a unit for the individual to be ale to express himself. Therefore the enterprise should be structured as an association of self-managing work units.2 Up to this point the analysis is correct; and scientifically based. The ideological element is introduced; with the proposition that relations between OURs should be con structed on the basis of buying and selling, for each should dis pose of his own income. A further illustration of the same phenomenon is the already famous principle of past labor (minuli rad). Past labor is capital derived from investments financed by savings. The worker does not spend his entire income, but saves a part and invests, by which he acquires a right to draw rents (profits) from these; investments. Income from capital, of course, has nothing in com mon with Marxs slogan of distribution according to work, but it

FALL 1984

53

has direct connections with rentiership. Income from capital is surely incompatible with social ownership, but is the natural consequence of private and collective ownership. The belief that the worker-entrepreneur will successfully husband social re sources only when the capitalist-rentier in him is awakened is not founded on any scientific analysis whateverabout which I can be totally categorical as an economistbut rather on ideological prejudice. My past labor is my savings, my savings are my property, and I have the right to obtain profit on my propertyfor why would I save otherwise?is the ideology and practice of capitalist society. I must, however, add that the rentier principle of past labor could not be applied in Yugoslav practice even a decade after it was conceded to our society because of the sponta neous resistance of the working class. In practice it was impossi ble to go further than a premium for seniority, which is often applied elsewhere and which represents an entirely different prin ciple. It should now be clear what is hidden behind the omnipresent slogan about the incomes principle. The early bourgeois ideology of utilitarianism is what is hidden. All human activities are moti vated solely and exclusively by personal utility and this is mea sured and expressed in material goods. Therefore, if you want to be good socialists, try to get rich as well as you know how.

The moral basis of ideological deviations


Every ideology has its own moral basis and this also holds for our self-managerial utilitarian individualism. We began our postrevolutionary development with 75 percent of the labor force in the village, while that percentage is now below 30. An entire prewar Yugoslavia was transferred from the village to the town, from agricultural to urban occupations. This migration was accompanied by the rapid increase in the level of education and of material wealth. Along with this, vertical social mobility was also significant. The aspiration level rose by leaps

54

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

and bounds. In such circumstances pronounced anomie occurs, a phenomenon that Durkheim discovered earlier: the old norms became dysfunctional and are disappearing, and new ones are not yet constructed. Frequent changes of regulations, contradictory laws, and general disorder in the economy and administration intensify anomie. Since ethical norms represent an automatic regulator of activity, that automatism has now been lost, and ethical relativism and a peculiar ethical chaos have appeared. Everything appears possible. Everything appears allowable un der certain circumstancesinsofar as you are not prevented or caught. Accordingly, the basic virtue of civic life is social skill, political adaptability, and cleverness at manipulation. When large groups of people from families who lived on the edge of material existence come into a situation of rapid rise in the material standard, and when besides that social mobility is also made possible, then it is natural that an insatiable and uncon trolled desire emerges to compensate as quickly as possible for everything that earlier generations lacked. The psychological need and pressure of the environment for as much accumulation of material goods as possible are enormous. Once the door to social privileges is left ajar, the impetus for social advancement among those who were at the bottom of the social ladder grows explosively. It is necessary to overtake and make progress regard less of the obstacles. It is necessary to succeed. Success is the criterion of morality. Some general ethical norm does not exist. That is an illusion of idealists and Utopians. Morality is relative. Everything depencfs upon the situation. One should be realistic. You cant knock your head against the wall. You cant change society by yourself. You should adjust to avoid unpleasantness. You cant spend yoijir whole life in rebellion. Besides, that doesnt do anyone any good. One should be clever and achieve something in life. In that way conformity and careerism are valorized as an ex pression of intelligence. When one knows what he is doing, he will not needlessly begrudge himself. Insistence on some prinqi-

FALL 1984

55

pies is a sign of dim-witted ignorance. If that insistence is of a little stronger intensity, then it is an incapacity for cooperation or bourgeois individualism. If you want to be accepted by society, then you will have to renounce some of your views; there is no cooperation without compromise. Too much stubbornness can also be proclaimed hostile activity, for it harms some established interests. When Seselj, the assistant professor at the University of Sarajevo, established that the mas ters thesis of the Secretary of the local YCL committee was plagiarized, no one took the trouble to prove the contrary nor did the Secretary concerned submit his resignation, but Seselj was expelled from the YCL, proclaimed morally-politically unsuit able for teaching, and removed from the faculty. This is truly an extreme case, but it is not the only one and besides, it well illustrates the morality of an anomic environment. It should be immediately added, however, that the very fact that this is public ly discussed and written about shows that our society has forces that are struggling against such morality. From what has been cited, we recognize that it is a matter of the morality of an unprincipled petit bourgeois desirous of mate rial wealth and social privileges. The petit bourgeois is not checked by any sort of principles. He wants to succeed. His natural life philosophy is utilitarian individualism. He always finds justification for his lack of principle in his constructive ness, realistic adaptation, intelligent opportunism. What is useful, what contributes to success, is good. The psychological pressure of middle-class philosophy, which filled the moral and ideological vacuum between the prewar peas ant society with additions of primitive accumulation of capital and the still nonexistent self-governing socialist society, is enor mous. The morality generated by such a social situation has a terribly corrosive effect which only the strongest and completely autonomous personalities can resist. Aggressive nationalism is the product of such morality. Old revolutionaries who were not afraid of any kind of torture, and war heroes who risked their

56

EASTERN EUROPEAN ECONOMICS

lives in battles without hestitation begin to shake with fear that some medal will slip by them or that they will be overlooked in some lecture. If success is the criterion of morality, then failure, of course, is an indicator of some moral defect. And without moral support, the personality breaks down.

Instead of a conclusion
The ideological deviations warned about in this article are not isolated phenomena. On the contrary, they are the components of an entire social situation that is filled with crisis. And a moral crisis is the most difficult crisis that can befall any society. The current economic crisis through which our economy is passings however serious, is objectively relatively easy to solve: its techni cal solutions are known. There is a lack, however, of the political will that could set these technical solutions in motion. The cause of the political impotence, it seems to me, should be sought in the moral crisis of society. During 1950-1952, the economic situa tion was objectively much more difficult; Yugoslavia was on the edge of hunger. But a solution was quickly found and resulted in explosive economic growth. In the seven years after the revolu tion the ethical values of the revolution were still fairly intact although to some extent already damaged by the Cominforrn episode. Revolutionary morale made revolutionary political ac tion possible: the building of self-government. And the economic crisis was overcome in record time. What is happening today with our ideology and morality is nqt simply the remains of the old in peoples consciousness ds the sweet-talking opportunists serve up to us dailyalthoug there is that too. Our situation after the revolution was essentially different, and if something changed later then it is the result c the new and not the old. Since those are not changes for the bette: but for the worse, and since they develop randomly and uncon trolled, the danger of the observed phenomena cannot be under estimated.

FALL 1984

57

With these observations we could finish the diagnosis of the contemporary Yugoslav situation. But, although the diagnosis of some condition is an essential precondition and first step in a cure, it still is not a therapy in itself. Our next task is to consider what ought to be done. That I shall leave for another occasion.

Notes
1. A high percentage o f university professors, in some places over half, carry out no research at all and do not publish scholarly works. 2. I tried to work out an encompassing theory o f organization of the self managed enterprise in my book, The Political Economy o f Socialism (Armonk, N.Y.: M. E. Sharpe, 1982).

Copyright of Eastern European Economics is the property of M.E. Sharpe Inc. and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use.

European Economic Review 33 (1989) 1183-1203. North-Holland

THE PURE LABOUR

THEORY

OF PRICES AND INTEREST

Basic Principles

Branko HORVAT
University of Zagreb, 41ooO Zagreb. Yugoslavia

Received February 1987, final version received April 1988 It is generally believed that labour theory of value cannot explain prices and neither can it provide a rational allocation of resources. That is correct as far as classical Ricardo-Marx theory is concerned. Yet if classical intuition is retained, while methodological deficiencies are eliminated, one can formulate a surprisingly fertile theory. It proves to be a new theoretical paradigm which is free from neoclassical paradoxes. The basic ingredients of the new theory are two principles (duality and synchrony principles) and two dynamic effects (replacement and employment eKects).

1. Introduction

Generations of economics students have been asked to explain why the labour theory of value is wrong. That is still a standard examination question. No doubt is allowed. Positive economics is sure of its results. Thus, Professor Dewey, to quote a representative example, tells his students: The postulate of asymmetry - people make machines but not vice versa - is, of course, the foundation of the so called labour theory of value and the pointless activity of people who take it seriously.. . . The labour theory of value is an intellectual curiosity that economists have long since abandoned to theologians. (1965, pp. 25,41) At the other end of the ideological spectrum this view is echoed by the late Abba Lerner - a socialist by persuasion and a neoclassical by education who scorns the overthoroughly demolished labour theory of value, and goes on to conclude: The labor-theory of value, diluted or undiluted, while of interest for the

This paper is based on a longer study which, when entirely completed, will be published as a book. The study was started in 1974 when I was teaching capital theory at the American University in Washington and was essentially completed in 1985 when I was teaching political economy at the Yale University. Full text, in the form of the Working Paper, is obtainable from the Institution for Social and Political Studies, Yale University. Financial help from the Fulbright Commission is gratefully acknowledged. oOl4-2921/89/%3.50 0 1989, Elsevier Science Publishers B.V. (North-Holland)

1184

B. Horvat,

The pure labour theory of prices and interest

history of economic thought, has no place in todays economic analysis. (1972, p. 50) Since I have always had great respect for classical economists, I have not been inclined to leave the issue to either theologians or historians. And after having explained all the wrongs of the labour theory of value in my graduate examination paper in England many years ago, I appended a note: That, however, is hardly relevant; the theory is basically sound and can be proved rigorously. Thus, the present study is a somewhat belated completion of an exam paper. Classical economists may have used primitive analytical tools. In particular, their mathematical education included little beyond four elementary operations. But they possessed sound scholarly instinct and treated the relevant economic questions. The recent methodological controversies made that abundantly clear. The theory of value is, of course, the core of any economic theory. It determines the basic theoretical paradigm. However, considerations of this kind are outside the confines of the present study. I am addressing myself exclusively to what is considered to be the weakest part of the labour theory: the explanation of relative prices and the formulation of normative criteria for the etficient allocation of resources. As to the paradigms, I see the following differences: Classical economists were primarily concerned with the social process of production as it occurs in time and results in the distribution of final output among different social classes. Neoclassical economists are primarily concerned with the technical problems of exchange given the resources and abstracting from production relations. If resources are given and society is abstracted away, there is nothing left to distinguish labour from machines or raw material. They are perfectly symmetrical. A coal or cranberry theory of value is equally justified - or wrong - as a labour theory of value. If, however, resources have to be produced and we are primarily interested in efficient reproduction, then economizing on labour becomes the basic criterion of efficiency. Several additional introductory explanations may prove helpful. My theory differs from the classical- and Marxian-theory of value in two important respects. First, it does not repeat the errors of classical economists. It uses their correct insight and combines it with the modern tools of analysis in order to produce a correct theory. Secondly, as far as this article is concerned, it is a pure not a positive theory. In other words, it does not examine the actual price behaviour of economic agents, but builds a rigorous conceptual framework for a determination of efficiency standards. In this sense it may be considered a normative theory.

B. Horcat, The pure labour theory of prices and interest

118s

The labour theory of value and prices has been a subject of rather bitter debates for more than a century. To conclude such a long controversy with a satisfactory answer is, of course, more than sufficient to motivate the research undertaken. But there is even more to it. The motivation may be more fully elaborated. In contemplating how to do that in a brief and convincing way, I stumbled upon a short note by Richard Goodwin. The note is entitled Capitalisms Golden Rule (1982, p. 171) and does the required job beautifully: (1) To each profit rate corresponds a rate of relative prices. A change in relative prices alters a technique of production chosen by comparative producers. (2) To any particular growth rate there corresponds an efficient technique. . . which.. . yields a greater consumption than any other technique. (3) This best technique will be chosen by competitive producers if a profit rate on invested capital equals the growth rate. (4) Any consumption by owners of produced capital goods means that a profit rate is greater than growth rate. The result is a choice of an efficient technique, in the sense that both capitalists and workers could consume more had the technique associated with equal growth and profit rates been chosen. (5) All capitalist economies are inefficient in this sense, since capitalists also in fact consume part of profits. (6) Any profit rate greater than growth rate amounts to levying taxes on output for the benefits of a particular class. The result is.. . a suboptimal allocation of resources. This is separate from and additional to the unjustifiable distribution of consumption. (7) Therefore, optimality requires in effect expropriation of capitalists, since if the owners of capital can never, now or in a future, consume any of the income, the ownership of capital is nominal, its fruits accruing to the whole society. in other words, even in the most perfect of all perfect competitions, pricing and, consequently, allocation of resources - is inefficient because of institutional constraints posed by private property. However, what is particularly remarkable about this conclusion is the fact that Goodwin has to invoke the golden rule theorising and other ad hoc analytical devices, while the same conclusion follows as a natural result of the labour theory of prices. In this sense Goodwin both complements and clarifies the eventful visit to the island Nawiat in Chapter 3e. Every good theory is characterised by unintended byproducts. That capitalism is inefftcient and socialism - as defined by my book on the subject (1982) - is efficient, is just one of them. Focusing on the economization of

1186

B. Horvat, The pure labour theory of prices and interest

labour does not mean that the effects of other primary factors are neglected. The theory is easily extended to incorporate land as a second primary factor [Horvat (1986)]. Another useful byproduct emerges immediately: under capitalism rent is higher than necessary and, consequently, production lower than possibly; again a hitherto undiscovered source of capitalist inefficiency. When the theory is extended to cover technical change and the choice of techniques, a rather rich collection of economically important results can be derived.

2. The basic model Two very different categories of economic models may be distinguished: analytical models on the one hand and behavioural and policy models on the other. The former require logical rigour, demonstrate consequences of structural interdependencies and provide a basis for precise definitions of economic concepts. The latter use convenient approximations in order to develop theoretical propositions or solve practical problems. Analytical models provide tools for analysis but, strictly speaking, do not represent theory. A theory is a set of empirically falsifiable propositions. Analytical models, if logically consistent, cannot be falsified. They are tautologically true. But they may be more or less useful as tools of theoretical research and practical application. Since they do not represent the theory proper, analytical models are usually denoted as pure theory. The model we need is clearly an analytical model. It is not intended to describe how a particular economy actually works. Its purpose is to demonstrate logical implications of certain strategic relationships characteristic of economic processes. Next, in designing our model we might wish to follow a specific maximin procedure. We would like to have the simplest possible model with the minimum of strategic relationships preserved undistorted. If that is achieved, we shall be able to generalize the model in various directions selecting from our catalogue blocks of characteristics, one block at a time. The conceptual inventory of the model may be described in the following way:
(A) Three economic objects

(1) Consumer goods in standard assortments called baskets. Consumer goods are characterized by use value which is not measurable. Baskets, being standard, may be counted and added. (2) Homogeneous labour, the only primary resource. It is characterized by productivity measured by labour coeflicients, 1j= LJXj. Depending on the context, LI is a number of identical workers or worker-years (vertically integrated) in industry j. In the latter case there is perfect divisibility. Both

B. Horrat, The pure labour theory of prices and interest

1187

workers and work-years may be counted and added. Xi is final output of the respective commodity measured in physical units. (3) Homogeneous capital, the only produced resource. It is characterized by durability n and efficiency Kj=Kj/Xk Depending on the context, K, is the number of identical machines or machine-years (vertically integrated) in industry j. Again, machine time is perfectly divisible. All machines last exactly n years with constant output capacity and at the end of their service life they are scrapped without cost or benefit. (4) The fourth possible object are intermediate goods characterized by n= 1 and input coefficients uij= xij/Xj, where xii is the input of commodity i in the production of commodity j and XT is gross physical output. Since intermediate goods are reproduced within a production cycle, they are of no interest per se. Thus, final output will be mapped directly into the other two = K, where A = [uij] is the matrix resources, i,(f-A)-X*=L, K(I-A)-IX* of input coefhcients. The only use of A is to function as a linear operator in transforming direct labour and capital coefficients into full coefficients i,(f --A)- l and K(I-_A)-, which will be used in our quantity and price equations. A will not appear explicitly in the equations. (B) Labour and capital coefficients together with the durability of machines and the input matrix A represent the technology of the economic system.
(C)

One behauioural postulate: the sole purpose of production is the output of consumer goods. Consequently: (a) net output consists of consumer goods only; (b) everything else represents supporting output; and (c) maximized consumption implies full use of available resources, i.e., full employment.
(D) Two principles (1) Duality principle. Quantity

and price relationships are simultaneously generated by the structure of economy. (2) Synchrony principle. If an economy is subject to quantity or structural changes, all labour inputs must be evaluated at the same point of time. Similarly, current prices are determined by current (last available) technology. It is only in a stationary economy that diachronic and synchronic labour inputs are the same. of machines, replacement cost per unit of output capacity decreases as the rate of growth of capital stock increases. (2) Employment effect. Because of full employment, cost of producing net output increases as the rate of population growth increases. This increased cost consists in providing jobs for new workers. In order to make our task as simple as possible, we shall aggregate all
(E) Two dynamic effects (1) Replacement effect. Because of durability

1188

B. Horvat, The pure labour theory

ofpricesand

interest

industries into two sectors. The first sector will produce baskets of consumer goods and the second sector will produce machines. Thus, the technology of the system will consists of two labour coefficients, two capital coefficients and one single durability index. In the background we also have the input matrix A, which must be used to compute labour and capital coefficients, but which will not be made explicit. The production cycle lasts one year, and investment gestation period is adjusted accordingly. 3. Extended reproduction: Uniformly growing economy In a stationary economy technology remains unchanged and the size of labour force constant. It is well known that under such circumstances classical labour theory applies. Let us therefore examine an economy in which technology does not change but labour force grows at the rate g so that the stock of machines must grow at the same rate so as to ensure full employment. Growth generates two important effects which must be incorporated into our balancing equations. (a) Replacement effect For expositional purposes and also in order to provide direct link with my earlier work [Horvat (1973a)], in this section I shall use continuous analysis. Consider an economy which has been growing sufficiently long so that the necessary adjustments have been carried out and the system has achieved balanced steady growth. Annual replacement will again represent a fraction of total stock of machines, yet this fraction will now depend not only on the durability of the machines but also on the rate of growth. If machines have the same life-time profile as before - their productive capacity is fully used and remains unimpaired over n years and then they are thrown away - and unit gross investment has been increasing at the rate g, then at time t replacement amounts to
J+@(f-1

(1)
is equal to the number of all

The number of machines in operation machines installed in the last n years

(2)
Using (1) and (2) we easily derive the relation of current replacement to the existing capital stock

B. Horvar, The pure labour theory ofprices and interest

1189

!.A_
v K,

eB-l

I use the symbol l/v to represent replacement cost in order to preserve the same notation that was used for simple reproduction when replacement cost was given as

And, indeed, when the rate of growth is reduced to zero, we have

For positive rates of growth l/v< l/n and the difference is the greater the higher the rate of growth. This is true generally and does not depend - it is only quantitatively modified - on the specific time-profiles of fixed assets. The just described growth effect ought to be taken as a warning because the growth of the labour force may well produce a growth effect of its own. It will turn out that this is in fact the case. The effect described has been recorded in the literature but has invariably been attributed to the methods of depreciation [Domar (1957, ch. VII)]. If one chooses the proper method of depreciation - it has been argued - the effect must disappear. Since in the above presentation depreciation has even not been mentioned, it is clear that the effect is real and has nothing to do with the accounting procedures. Let us, however, have a closer look at the problem. The effort, obviously, depends on the time profile of output capacity. The rectangular time profile - unchanged capacity until the moment of scrapping - has been chosen because of mathematical convenience and also because there is some evidence that it approximates the average case better than the other pure protiles.2 On the other hand, quantitative differences are small when constant capacity is compared with linear and proportional decay
In my papers (1973a). also linear and proportional changes were studied. For a comparison with the relativity effect in physics see Horvat (1973b). For a brief history of the discovery of the phenomenon see Horvat (1964, pp. 16&172). Nothing is substantially changed if the service life of assets varies stochastically. Since the process is ergodic, the system will tend towards a constant replacement rate regardless of initial distribution of assets. The limiting age distribution of assets is independent of the initial distribution and depends only on the scrapping distribution [Feller (1950, pp. 272-277). Lange (1925, ch. 3.3). Jorgenson (1974)].

1190

B. Horcat. The pure labour theory of prices and interest

profiles (for r= 5% and n= 30) dynamic replacement as a fraction of static replacement for the three profiles is 0.43, 0.35 and 0.38 [Horvat (1973a. p. 102)]. Take, first, the problem of linear decay. Three cases may be distinguished. First, capacity declines at a rate l/n per year and depreciation is calculated so as to recoup the value of capital by the end of the year n, interest, for simplicity, being zero. If depreciation is equal to replacement every year, then it will leave large profits in the early years and cause large losses in the later years. Clearly, depreciation must be proportional to the output capacity in order to be equal per unit of output. But then it is larger then replacement at the beginning and smaller at the end leaving in the meantime large resources available for output increasing investment. Second, depreciation is equal to replacement and is invested to keep the output capacity constant. But then, when the asset is scrapped, nothing is left to replace it by a new one. Hence, depreciation must be double the original value of the asset; half of it is spent on maintaining capacity during the service life and the other half on replacing it. Third, by annual reinvestments capacity may be maintained indefinitely. However, if n= co then R = l/n =0 and ail depreciation is spent on maintenance, nothing on replacement. Infinite life span, like zero life span, is a characteristic not compatible with ordinary durable assets. An asset must have positive but finite service life in order to be replaceable. Linear decay case is a good classificatory device but it is clear that it cannot make replacement and depreciation equal. Therefore, proportional decay was invented. It meets the requirement that depreciation per unit of output remains the same but only if the service life of the asset is infinite. If it is finite, we face the same problem as in the first linear decay case. Consequently, it is a serious logical error to postulate that depreciation and replacement be equal. It is even a more serious empirical error to do so since already modest rates of growth are likely to reduce replacement requirements substantially, and for high rates of growth that is particularly true (at g= 15% replacement is reduced to 3-5x of its stationary value) [Horvat (1973a)]. If it is true that replacement cost rapidly declines with the rate of growth, then output per unit of capital cost increases. In other words, additional output may be obtained without any real sacrifice involved. Consequently, unless we use tautologies instead of explanations, conventional interest theory needs a serious amendment. It may be shown that there is one and only one case when depreciation is equal to replacement regardless of time profiles of capital assets. This is the case when interest rate is exactly equal to growth rate [Horvat (1973a, pp. 173-179)]. For rectangular time profile the derivation is straightforward. Equal annual depreciation amounts, D, must over the service life of the asset

B. Horvat, The pure labour theory

oj pricesand interest

1191

be accumulated at interest rate i to a sum K exactly equal to acquisition value of the asset

Annual depreciation
D i

per unit of capital is equal to

which, of course, is equal to unit replacement in (3) with i interpreted as g. If interest is taken to measure the productivity of capital, one important source of capital productivity is growth (the other one being technological progress).
(6) Quantity equations

We need now definitions of capital cost and income or new output. The reason for using the adjective new instead of customary net will become apparent later. Both concepts will be defined with respect to current period which I call year. This is not a temporary expedient but will be adopted as a general rule of our social accounting. National economy is normally not offered for sale and all goods produced in a year are also distributed in the same year. If the economy is closed and there is no inventory building, all goods are also consumed within the same year. Thus, we have a triple social accounting identity. final output = consumption and investment z wages and rentals.

Final output is equal to gross national product. New output is that part of gross output which can be consumed without reducing the productive capacity of the economy in the current year. Consequently, costs incurred to keep the output capacity constant represent real capital costs. Given the durability of machines n and a properly age-balanced stock of machines K,, this cost is a decreasing function of the rate of growth. When R,, is deducted from the current output of machines, the difference represents a net addition to the stock of machines, XzI - R, = AK,. For mathematical convenience it is assumed that all machines produced in the current year are installed at the end of the year. Scrapping also occurs at the end of the year. Since all variables refer to the same period of time, the subscript t may be dropped in the analysis that follows.

1192

B. Horvat, The pure labow theory of prices and interest

K~=

From the definition of replacement KJX,, and from (3) it follows


Pi

and capital coefhcients,

p,= R,/X,
(6)

5 * y

Since v is a function of the rate of growth - the faster growth the longer economic time measured by v - replacement coefficient is also a function of growth, P =fk). If employment grows at the rate g, industry no. 2 must produce a sullicient number of machines to cover both replacement and accumulation needs. Consequently,
R+AK=X2 AK=gK.

which may be written as


iK+gK=X,, (7)

from which we obtain


K=z X,.

l+gv

We are now ready to proceed equations. Quantity equations:


I,X,+I,Xz=L, PIX,+P,X,=~K=-

to consider

the familiar dual system of

l XI. l+gv

Replacement coefficients are determined by (6) which means that they have been reduced in the proportion n/v. Capital coefficients Kj remain, of course, unchanged since they depend on technology and not growth. Write r=(l/ v+g) and solve (9) to get the outputs of the first and second industry.

B. Horvat, The pure labour theory of prices and interest

1193

x, x,=

-- 1 l+gv
Pl

p2

l-UC1 =-*
PKl

(11)
as the simple reproduction

The solution has the same general characteristics solution which is obtained for g=O(v= n). (c) Employment effect

If labour force is growing, output capacity must be increased in order to keep labour employed and per capita consumption constant. Planners call this additional investment demographic investment since it does not increase the level of living but represents the cost of new jobs. It is the cost of necessary growth. In what follows I shall investigate the phenomenon by designing three models of successively high complexity. In other words, we shall solve our problem by a three-stage approximation. In the Austrian world of roundabout processes only labour is used and production is of distributed-inputs-point-output-type. Suppose all processes last two years and use identical technology with two units of labour per unit of output. Thus, full labour coefficient of total labour expended per unit of output is L/X =2/X. Suppose labour expands by factor G= 1 +g and economy consists of two processes operating simultaneously at any time. Years
0

Processes 1 1 X G G GX

1 2 3

G2 G2

G3

In years 2 or 3 labour input per unit of output is G( 1 + G)/X = G(2+g)/X. Synchronic labour cost of the economy is G(2+g)/2 times greater than the diachronic labour cost of the process. The expansion factor is easily decomposed into two components, each being accumulated at the rate g per year. First year labour input was expanded by factor G2, second year labour input by factor G which makes total accumulated input equal to G(l +G). If labour force grows at the rate g, each dated labour input must be expanded at the same rate in order to evaluate all inputs in present, synchronic labour values. The rate g plays the role of accumulation or discount rate, i.e., it represents the interest rate. This outcome of Austrian approach would have rather surprised Bohm-Bawerk and his disciples. In the world of durable machines operated by workers, our problem

1194

B. Horvat, The pure labour theory

ofpricesand

interest

becomes somewhat more complicated. Its solution will depend on the generalization of the employment effect. Before we proceed, it will be instructive to consider, as our second approximation, the popular model of circulating capital. It has been popular since the days of Marxian schemata because of its easy generalizations and because economists did not know how to handle more complex cases. Though simple, this model also is treacherous? It is an intermediate case,
3Cf the following two quotations from two papers by Samuelson: To maximize steady-state per capita consumptions, goods should be valued at their synchronized labour requirement cost. which are shown to deviate from Marxs schemata of values but to coincide with bourgeois prices calculated at dated labour requirements, marked-up by compound interest, at a profit or interest rate equal to the systems rate of exponentiaf growth . .. [Weizsiicker and Samuelson (1971, p. 1192)]. In another article Samuelson writes that he has proved the following theorem: If labour grows at exponential rate 1 i-g and goods are priced at their synchronized labour costs, then the bourgeois pricing formula A,,(g) =ao( 1 +g)[I -a( 1 +g)]- must be charged by rational planners. More generally, if in addition to population growth at (liaf. invention causes direct labour r~uirements to decrease like (l-t-h)- then pricing of &o&.so that all which does not go to wages goes for widening of capital goods will re&re ratios P,lP,= A,,(G)/A,,JG), where profit rate satisfies 1 + G -( 1 +g)( I + h). [Samuelson (1971. p. 429): a, stands for labour coeficients, a for production coeficients]. Restated somewhat less pre&t~ously, what is involved can be shown-as followc start with g conventional productive input~utput matrix and add a row of labour coefficients

Expand every item at the rate of labour growth

11
*

A I

Add up columns by applying a consistent set of prices with p matching A, and prices of labour being set p,=w=l: p=(l+g)~Ai~]=(t+g)~~(~~g)pA, p=(l+g)l[1-(f+g)A]- and call the result a theorem. The author must have been overly influenced by Marx because we immediately recognize Marxian value schemata with profit being charged to variable and constant capital. But in inventing those schemes, Marx was not concerned with emcient pricing; he was describing prices as determined by social institutions. An alternative interpretation is to treat (l+g)wl as wages. But then we obtain a strange result that wages increase whenever employment increases @>O). Or the more amusing result that workers earn the same profit from their wages as capitalists do from their capital and that profit increases the more numerous they are becoming. The formula may also be interpreted as prescribing a mark-up to total or to material costs. It is true that some firms use such a pricing formula. But it is not clear why that should be particularly rational. Finally. if labour is decreasing, gt0, what is the meaning of bourgeois prices with negative profit rate and increasing per capita output (0<6<1-gl)? In short, the author will hardly dare to offer his theorem for sale to a Planning Bureau and it is not very likely that any Planning Bureau - rational or irrational - will ever apply the theorem. The error made ought to be clear from the analysis in the text: this year output of raw materials is the basis for the next year expansion of total employment; since X, expands at the rate g, so will L But this year L depends on Xz available from the last year. Thus L is pro~rtional to XL and I., to (1 +g)X, and therefore labour coeficients cannot be uniformly augmented by (1 +@. When the conventional ,4 matrix is used, this distinction is not immediately obvious and that confused the author. The theorem can be repaired if workers are not allowed to earn profits (Lj(t)= Aj(t- 1)). Similar bourgeois prices have been used by other economists - Steedman (1977), Mo~shima and Catephores (1978). Fujimori (19821, and also Weizs5cker (1973) - but they, at least, do not claim special rationality for such prices.

B. Horcat,

The pure labour

theory

ofpricesand

interest

1195

in terms of complexities, between Austrian labour-alone approach and the most difficult and complex case of durable capital. In the context of our analysis, circulating capital or intermediate goods may be considered as machines lasting only one year. Therefore: uij=~j9 n= 1, and replacement effect is absent. Machine industry may now be brought into the A matrix. It produces intermediate goods for both industries. The basket industry produces no intermediate goods x1=X,. Labour force grows at the rate g, G = 1 +g. Matrix A may be used in two versions, standard (A) and equivalent (GA). Gross output Final output Technology XI A= x2 &IXr:K,X,~ [

KIKz 1
I Al 0 ,
GKL A2

GA=,I

Xl

Xl x2

In order to employ additional, CL, labour next year, output of X2 must is equal to increase above its last year level. This accumulation g(K,X, +K~X,). Alternatively, we may expand the input matrix by factor G, GA, and eliminate final output of machine industry, x2=0. The two approaches are equivalent; the former being conceptually more adequate, the latter more elegant. The rest of the story is straightforward. Sum up across the rows GK,X, + GK~X~=X2.

(12)

L=%,X,+%2X2=%,X,+%2 - GK,
1-c~~

(13)

Since p,X, = L, it follows

GKI PI=+-=i,+%,-----. 1 -GK~


1

(14) down the

The second price may be derived directly from the summation column

1196

B. Horoat, The pure labour theory of prices and interest

If we remember that pO=n = 1, the price equations compared with the stationary conditions, demonstrate that growth increases capital cost by G. In other words, inputs are expanded at the rate of labour force growth.
(d) Price equations

We are now ready to tackle the main problem. It was found that expansion of embodied labour due to employment cost is partly offset by a reduction of embodied labour due to replacement saving. As a result output of consumer goods per capita decreases in a growing economy as compared with a stationary economy employing the same labour force (13). An appropriate system of equations remains to be formulated. Value balances:

PzR:+

P&I = ~1x1,

= rKj,

PIR: + PO& = PJB

r=;+g.

Since technology does not change, the number of machines per unit of specific output remains the same, K,= K,/X> But replacement cost decreases from l/n to l/v, while at the same time employment cost makes for an increase of embodied labour per unit of net output at the rate g. R* may be considered an expanded, i.e., social, replacement cost or a rental of capital. Of its two parts, l/v is used to keep absolute output constant and g to match increasing employment. Together, ((l/v)+g), they ensure that per capita output does not decline and that real wage (corresponding to a particular growth rate) remains constant. Rental in a growing economy is, of course, larger than in a stationary one, R* > R = (l/n)K. If an economy is declining, g<O, the relations are reversed, l/v > l/n and R* < R. The derivation of price equations is now straightforward. Price equations:
(17)

The equations are the same as for simple reproduction replaced by car. The same substitution will appear equations.

except that Kj/ll is in the solution of

B. Horuat, The pure labour theory o/prices

and interest

1197

P2=Po&=po(l,+p2K2r),

(18)

PI _&(l
pz-

-K2r)+12Klr_& 12

12K1 -j--+r -2

-&K2

12

(19)

Since r is larger than l/n, and, consequently, n> l/r, both prices increase as compared with the simple reproduction prices. It is the other way around with declining population because of r< l/n. Relative prices remain unchanged if the machine intensity in both industries is the same, i.e., if 2,~~ =R2~I and consequently, ~~~~~ = K~/A,. If machine intensity is different, price of more mechanized industry increases relatively more. It is of some importance to interpret properly price equations (17). Due to growth of labour supply and the consequential growth of the stock of machines, replacement cost per unit of output is no more p,~,(l/n) but is now p2~j( l/v) -tg)=p2~f. This is equivalent to the case where there is no growth, but technology becomes more capital using and replacement coeflicients increase from ~,(l/n) to ran Thus system (17) represents labour-time prices with more capital using technology. According to our example with technology, every dated labour input must be appropriately expanded. If this is done at every stage of production - as it should be - it can be easily proved that (17) are correct equations. Setting po= 1, the production of one machine requires p2K2r embodied labour according to (18).
p2-A2=p2K2r= A2 ----i.,=I l-K21 K2r -. l-K2r

In order to produce one machine, it is necessary to expend A, of labour and K2r of machines. For the latter it was necessary rK2 * rK2 machines at the previous production stage, etc. We get an infinite series which is converging because of K2r =p2 +gK2 < 1. The sum of the series is
K,r+(K,r)Z+...=K2r

1 -K2r

and it represents the total number of machines necessary to produce one machine now. Since for the production of each machine, 1, of current labour is necessary, total amount of embodied labour is A2(K2r/( 1 -K2r)) which is exactly p2K2r from (18).

1198

19.Horvar. The pure labour theory of prices and interest

We now need a consistent definition of net output. Conventional social accounting is not aware of the growth effects and therefore treats growing (or declining) economy as if it were stationary. Depreciation is determined at its stationary level, and output reduced for stationary depreciation is called net output. Gross investment minus stationary depreciation is called net investment and, if positive, is assumed to increase output capacity. Marginal net capital coefficients - net investment over increment of net output - are thought to be technologically determined. The consequential conceptual confusion and grave mistakes in theoretical and empirical work hardly need commenting. The distinction between primary and produced resources requires a distinction between net and supporting output. Both - machine and basket industries produce final output. But since the purpose of production is output of consumer goods, basket industry must be considered as producing net output and machine industry as producing supporting output.4 In a revised social accounting the following concepts may be used. An addition to output capacity is measured by new investment dK=I. New investment and replacement make up gross investment, I + R= GI. Value added or final output or gross national product consists of consumption and gross investment Y=C+I + R. New national product is equal to gross national product reduced for replacement, Y-R = C+ I. It is only in the stationary economy that new and net product are equal because of I =O. In a growing economy new product is larger than net product, the difference being the net addition to capacity, (Y-R)C = I. The depreciation charged by business firms is regulated by law. But even if it were not, for economic policy reasons it is important to know what the actual depreciation charges are. Thus, social accountants must also register institutionally determined magnitudes which we may call, following the established invention, depreciation (D), net investment (NI = GI - D) and national income (C + NZ). However, the institutional and the analytic categories must not be confused. Value balances imply the following three equilibrium conditions:

K,

plX,-~oL,

PoL~=P~K,

4From the point of view of capitalist entrepreneur, the purpose of production is the maximization of prolit. Thus, pro& is considered as net output or net income and is often called so by classical economists. From the point of view of socialist planners, the purpose of production is the maximization of consumption and, consequently, output of consumer goods must be denoted as net output. As usually, socialist institutions make economic calculus more natural and more rational. That X, ought to be- considered net output had already been pointed out by Oskar Lange (1936) half a century ago. But his lead has generally not been followed.

B. Horcat,

The pure labour theory of prices and interest

1199

The first condition says that the output of machines must be equal to the combined cost of capital consisting of replacement and employment cost. The second condition says that net value output - consisting of consumer goods - is equal to currently expended labour. Putting pO= 1, labour price of a unit of consumer good is equal to pi =t/X, which is the reciprocal of real wage rate, pi = l/w. The third condition is a derived one and ensures the exchange of products between the two industries. It says that embodied labour costs (capital costs, rental, p2rK,) of consumer goods output are equal to L2. Cost of live labour in that industry is, of course, equal to L,. Identical equilibrium conditions obtain in the stationary economy. All we have to do is to reduce the rate of growth to zero which renders v=n. Consequently,
X,=R=iK, plX,=pOL, poL,=p2;K,.

(21)

effects, prices are different although technology the elements of the stationary economy with zeros, for the same labour force we note from (lo), where zero superscripts imply r=O But because of growth
remains rhe same. Denoting PI_4
o--=--

XY_
WI

n-K2 &xI+i.,(n-K2)

l-rK2

>1

Pl

Xi

I A2rKI+I.l(l-rk.2)

(22)

Real wages measure prices directly. Since in the growing economy the same labour force must produce more machines, less is left for baskets and consumer goods output must be reduced. Consequently, real wages fall and prices increase in the same proportion as net output decreases. Similarly, prices of machines increase.
p2_ z-1 j12 nl.,= I n-K2 n-K2 n(l-K2r)

>l.

(23)

Because of matrix decomposition, machine prices do not depend on labour coefficients. In a contracting economy prices will, of course, decrease since contracting capacity needs smaller R*. Thus, changes in labour prices are not arbitrary. They reflect changing replacement and employment costs. As such they are appropriate prices for the selection of techniques which will maximize consumption. The expression
r=l+g,
V

1200

B. Horuar, The pure labour rheory of prices and interest

which modifies capital costs K* uses the same g as a growth rate of capital, as a discount rate which reduces replacement cost to its proper level and as a parameter for an efficient allocation in time and the selection of techniques. Obviously, g plays the role of interest rate. To explain its nature, there was no need to invoke waiting, abstaining, Robinson Crusoes nets, sacrifices, Crusonia plant, costless wine making, taste for investment, and other colourful nonsenses of neoclassical interest theory. All we had to do was to consider a dual set of planners balances. Since labour is the only primary resource, labour time prices, which economize on labour, emerge as efftcient prices. Parenthetically one may also notice that the neoclassical attitude to treat g as an index of time preference does not make much sense. A rationally organized society must employ all its members and so time preference will always be at least g and will vary with g, and not the other way around. Thus, the celebrated Fisherian triple equality - profit rate equals interest rate equals rate of time preference - also belongs to the world of fairy tales. If economy is contracting, the same r will be used in economic calculus. Its value will change into
1 r=--g.
V

The rate of growth is now negative and replacement cost higher than in a stationary situation, l/v> l/n. It is easy to see that r is a declining function of the rate of decline, dr/dg<O. The ratio (17) of dynamic and static costs

(ll+-g< l/n

(3.17)

is now less than one. So far only economy with constant technology has been considered. The introduction of technological progress produces additional evidence of the remarkable explanatory power of the labour theory. And so does the consideration of the choice of techniques and other generalizations. Due to the limitations of space, the treatment of these issues must be left for another occasion. But before we leave the subject, we can at least look at some of the implications of the preceeding analysis.
(e) A visit to the island Nawiat

After hard work it is customary to undertake touristic trips to exotic islands. I propose to visit a small capitalist island Nawiat, located near a

B. Homat, The pure labour theory

of prices and interest

1201

large socialist commonwealth. Being so close, capitalists have become socially responsible and make sure that there is no unemployment. But being capitalists, they insist that their income be proportional to their (and other peoples) capital. Consequently, their gross income will consist of three parts: the first two are considered costs because they must be used to replace worn out machines and to install new machines in order to provide employment for new workers. The third part represents net profit which is used to buy Cadilacs, have fun, obtain political offices and favours, engage in bribes or philanthropy and, generally, to provide adequate bourgeois level of living for the owners of capital. We may then write ZI=(l/v)+i+rr, where II is gross profit, I/v replacement cost, i interest cost and rt is the net profit or net income of capitalist entrepreneurs. 5 Being utility maximizers, Nawiatian capitalists maximize their net profit. Social accounting on the island will produce the following value balances:
p,K,r+np,K,+W

=PIX,, + GL, = PJ*,

p,K,r

+ np,Kz

(24)

where IL is the rate of net profit and C is nominal wage rate. Since, beside workers, capitalists also participate in consumption, the respective equilibrium condition reads
np2K+CL=p,X,. (25)

Nominal wage is easily found to be


+PIX,
-np2K

= p, w* - np,k,

where w* is the socialist real wage. Nawiatian real wage

ti -=w*-fink
Pl
Pl

(27)

appears to be smaller than the socialist real wage by an amount equal to per worker profit of capitalists as it should be. If we apply socialist (labour time) prices, i.e., plw*= 1, the expression (3.28) for Nawiatian nominal wage is somewhat simplified iG= 1 -np,k. This is not a linear expression in x since p2 depends on n and cannot be socialist. Note also that xp,k represents the proportion of work time workers work for capitalists and as such is a measure of exploitation. % the United States, to take a non-island depreciation is 10%. while interest rate is 5%.
example, targeted profit after taxes and

1202

B. Horvat.

The pure labour

theory

of prices and interest

The impressions from the visits to exotic islands are usually described in terms of theorems. Apparently, that makes such trips touristically more attractive. We may follow the suit. Capitalist .inefficiency theorem. Given capitalist institutions. efficient pricing is impossible. The proof is trivial - capitalists cannot use labour time prices. Or, in the terminology of Paul Samuelson, they use bourgeois prices which is the cause of inefficiency. The theorem has two corollaries. Corollary I In order to restore efficiency, exploitation must be eliminated. Indeed, if x disappears, value balances (3.24) assume the usual efficient form.
Corollary 2 lf not absolute optimum, at least Pareto optimum may be achieved if workers assume management themselves and out of their pockets (i.e., wages) pay to capitalists apanage equal to the value of net profits.

Since capitalists remain as well off as they were and eilicient pricing increases consumption to its technological maximum, the move satisfies the conditions of Pareto optimum. If capitalist institutions preclude rational social planning and there is unemployment, we have an obvious case of a waste of resources. In fact, the case is so trivial that it does not warrant a trip to another island nor the formulation of a special theorem. Let us visit Nawiat many years later when in its mature economy labour force will have ceased to grow. Typical value balance will now look as follows

where the first element represents value transferred by the means of production in the process of production, while the two other terms represent newly created value by live labour. That is, of course, the familiar Marxs value equation
c+v+m,

with constant and variable capital and Mehrwert (surplus value). His rate of surplus value (rate of exploitation), p, is defined as surplus value over variable capital and his organic composition of capital, o, as constant capital over variable capital, and so we easily derive another familiar expression

(28)

B. Horcat, The pure labour theory of prices and interest

1203

which says that the rate of exploitation is the product of the profit rate and the organic composition of capital. Nawiatian capitalists are thus living in the Marxian world of prices of production. If they wanted to switch to efficient labour prices, they would have to make their surplus proportional to labour instead of capital. In other words, they would have to use p instead of II. To do that, they would have to solve the transformation problem in reverse. Being, presumably, well trained in neoclassical economics, they would not tind this task difficult. However, as Samuelson rightly points out, such a transformation is precisely like that in which an eraser is used to rule out an earlier entry, after which we make a new start to end up with the properly calculated entry (1971, p. 421). Since that would leave Nawiatian world and its inefficiencies unchanged, there is no need for, or interest in such an analysis, as Samuelson argues quite correctly. Consequently, Nawiatians can be expected to agree with these prosaic and uncontroversial facts of arithmetic and logic [lot. cit.], namely, that economic inefficiencies are part and parcel of their bourgeois life and that it is simply impossible to transform their competitive prices into Marxian values.

Dewey, D., 1965, Modern capital theory (Columbia University Press, New York). Domar. E., 1957, Essays in the theory of economic growth (Oxford University Press, New York). Feller. W., 1950, Probability theory and its applications, Vol. I (Wiley, New York). Fujimori. Y., 1982, Modern analysis of value theory (Springer, Berlin). Goodwin, R.M., 1982, Essays in economic dynamics (Macmillan, London). Horvat. B., 1964, Towards a theory of planned economy (Sharpe, New York). Honat, B.. 1973a. Real fixed capital costs under steady growth, fixed capital cost, depreciation multiplier and the rate of interest, European Economic Review 83-103, 163-179. Horvat, B., 1973b. Certain similarities between inertial systems in physics and steadily growing systems in economics, Economic Analysis, 47-57. Jorgenson, D.W., 1974, The economic theory of replacement and depreciation, in: W. Sellekaerts, ed., Econometrics and economic theory (IASP, New York) 189-222. Lange, 0.. 1936, The place of interest in the theory of production, Review of Economic Studies, 159-192. Lange. 0.. 1975, Ekonomia polityczna, Dziela 3 (Panstwowe wydawnictwo ekonomiczne, Warszawa). Lerner, A., 1972, A note on understanding the Marxian notion of exploitation, Journal of Economic Literature, 50-52. Morishima, M. and G. Catephores, 1978, Value, exploitation and growth (McGraw-Hill, New York). Samuelson,. P.. 1971, Understanding the Marxian notion of exploitation: A summary of the socalled transformation problem between Marxian values and competitive prices, Journal of Economic Literature, 399-431. Steedman, I., 1977, Marx after Sralfa (NLB, London). Wetzsricker, C.C., 1973, Modern capital theory and the concept of exploitation, Kyklos, 245-281. Weizsacker, C.C. and P.A. Samuelson, 1971, A new labour theory of value for rational planning through use of the bourgeois profit rate. Proceedings of the National Academy of Sciences, June. 1192-l 194.

Branko H O R V A T 1

UDK 321.74.001 B iblid 0025-8555.48(1996) Vol. XLV1II, br. 3. pp. 361-366 Izvornl naucnl rad M aj 1996.

FULL DEMOCRACY - SOCIALISM OF THE 21st CENTURY2


ABSTRACT
T he article argues that the ideals established by the French bourgeois revolution, later known as "liberty", equality and fraternity", are only partly realisable in a dem ocratic system that is not socialist. The author expresses strong belief that a full democracy is only possible in a socialist society, because it is only such society that provides the conditions for unhindered development not only of the so-called "negative" freedom s or liberties ("freedom s-from "), but also for a full realisation o f one's creative and other potentials, for protection o f one's hum an dignity and the upholding o f all aspects o f one's status as a citizen o f a political society. The author explores a range o f contexts in which the above mentioned three ideals receive only a partial realisation in non socialist societies, leading to a conclusion that if the rights arising from the three ideals are to be taken as the criteria for assessm ent o f a democracy, only a socialist dem ocracy passes the test.

he best known among all the bourgeois revolutions, the 1789 French Revolution, proclaimed three principles: liberty, equality and fraternity. Later progressive liberalism introduced a lexicographic order with regard to these principles, so that liberty was ranked first, and

T
1 2

P ro f Dr. Braiiko Horvat. Professor Emeritus, former President o f the Social Democratic Union. Zagreb. Prof. Dr Branko Horvat forwarded this paper to the organizers o f the conference and agreed that it be published in the proceedings Although Prof Horvat intended to participate in the round table he could not make it due to purely technical reasons.

361

MP 3. 1996 Puna demokracija socijalizam 21. stoleca (str. 361-3661

the modern liberals (Rawles, 1973) accepted this, too. Liberty meant liberation from all limits imposed by the feudal society. For the new society obviously the most important thing was to remove obstacles to its formation and it was considered that by this the freedom o f each individual was accomplished. Equality was understood as equality at the independent court. It was thought that formal equality would automatically guarantee genuine equality And fraternity was an emotional product o f the revolutions (as was the case with us), for which it was understood that it will be realized by itself when people will be free and equal. Nowadays, two hundred years later, ive know that these believes were naive and that social relations are much more complicated. The illiterate and the high educated individual are not equally free: the rich and the poor are not equal at the court, and especially not in life: instead o f fraternity - there emerged classes, alienation's, periodical cycles accompanied by unemployment and ruthless competitions. Because o f the failure to realize the proclaimed aims in the mid nineteenth century there emerged movements inspired by the desire to achieve the goals set by the bourgeois revolution. These were the socialist movements. The idea o f equality, understood as economic equality without which there is no political freedom, came into the forefront. After the Russian Revolution the political freedoms practically vanished, but in the field o f social equality there was achieved more than in the bourgeois societies (Horvat, 1974: Horvat 1984, Ch. 2/III). Fraternity disappeared once again. O f course, this was not socialism and therefore it is completely wrong to call the East-European countries socialist countries. However, the three ideals o f the French Revolution remained in the programmes o f some modern social democratic parties (The Swedish Programme. 1980). After a few decades it was established that without political freedom theie is no social equality. In Yugoslavia - in which, no doubt, the political freedoms were not eliminated to the extent to which this was the case In the Sonet Union - an attempt was made to realize political democracy bv developing economic democracy. This proved impossible. The initial development o f economic democracy (self-management) was possible under political patronage and at that time the country was achieving an extraordinary rapid economic, scientific and cultural development. Anyhow, later on the lack o f political democracy has held back further development and discredited the already somewhat developed self-management. Something else showed as well. While social and political development based upon economic democracy was possible only in the early stages when it is extremely efficient because it enables an extraordinary mobilization o f all participants, later on a breakdown occurs due to an inevitable degeneration 362

A/P 3. 1996 - Puna dem okraclja - socijalizam 21. sloleca (str 361-366)

o f the one-party system. Vice uersa, development based upon political democracy is usually a slow one, because the mobilizing unity is missing; but. because there are political channels for the solution o f conflicts, the breakdown is usually avoided and a continuing development is made possible. O f course, there are also countries in which there is neither political, nor economic democracy, and here the development is slow and convulsive, filled with dictatorships and revolutions. Thus, the historic developments has unambiguously shown that political and economic democracy are impossible without each other, namely, that either o f them is deficient if the other one is stunted, and vice uersa. Theoretical analysis can also prove that genuine - i.e. for all - equal freedom is not possible without economic, judicial and other equality. Besides, fraternity - that I substituted by a scientifically more neutral term human solidarity" as was done also in the programmes o f some parties (The Swedish Programme 1990) - Is not an automatic consequence o f freedom and equality; rather, these two values are only necessary preconditions, but not at the same time sufficient ones, for the realization o f solidarity. Human solidarity must be actively desired, and this is one o f the basic characteristics o f contemporary socialism. Other movements do not have this desire, or it is substantially reduced. Nowadays it is the general belief in the world that every country should seek such a system that could be seen as a democratic one. Almost all Croatian parties have explicitly democratic names. However, the analyses given above shows that democracy does not reduce to political democracy, and that it has two more components: the economic and social democracies. Political democracy is primarily applicable to the public sphere, and its essence is given through three principles o f implementation o f civil freedom: a) the majority makes decisions; b). with limits posed by protection o f minorities: and. c) by activating self-government whenever crucial interests of the Individuals who participate in the self-governing process are involved. Hence, in political democracy the state will be decentralized, and decision-making will be entrusted to a higher level only when it concerns -in an essential way - the interests o f more than one self-governing community. O f course, the same principle is valid aiso with regard to rights o f individuals in relation to the rights o f groups. Economic democracy (Vjesnik SDU. No. 2) began to develop more seriously only during the lifetime o f the present generation and with regard to the sphere o f labour. It comprises economic equality o f opportunities for all (or equal starting positions) and participation in decision-making (in the case o f private property) and self-management (in the case of social property). This is obviously a compromise o f the initial stage o f development, since in a completely developed socialist society it is the second principle that would 363

MP 3, 1996 Puna demokracija socijalizam 21. stoleca (str 361-366)

primarily be valid. Namely, this is a particularly profound social change. In feudalism participation in the decision making depended on the status gained by birth: in principle, the king owned the land, the feudalists inherited the right to use it and they inherited it together with the serfs living on that land, and the serf obeyed the orders o f both o f these masters, including giving in blood, labour and products. Capitalism does 10 a certain extent equalize the social position o f the individual. The origin becomes quite irrelevant, and the social power and decision making are based upon the property over assets. In socialism, property becomes a good deal irrelevant, and decision making is legitimized bv participating in the labour process. Labour is substituting property as a legitimation o f decision making. In the transitional period labour and property appear as partners (hence, different forms o f participating in the decision making in all West-European countries; but not in Croatia ruled by the Croatian Democratic Community, in which even the trade unions do not protest against depriving o f this key labour right). Property looses its significance with regard to decision making, but not with regard to the income based on property (interest). Economic analysis can show that property gives right to income based upon property (Horvat. Ch. 9). This change in legitimation o f the decision making is made possible by separating property from management, which is a process that has been long ago initiated in the capitalist society. Social democracy means that all citizens, regardless o f their financial position (diseased ones, those unable to work, unemployed, invalids, etc.) have the right to a life that is worthy of a human being. This does not mean the abolishment o f charity organizations, but rather that the citizen does not depend upon alms, that he has his civil right to be supported by the society. How big this support will be depends upon the wealth o f the society. O f course, in this case, social solidarity is also fulfilled. From the above said one can see that the non-socialist parties can achieve only partial democracy. It is only the socialist parties that can opt for all the three aspects of democracy. In this sense, the essence o f the programme o f the .Social Democratic Union Is the orientation towards full democracy (Programme 1992). In this sense, complete democracy and socialist democracy represent one and the same order and therefore these names can be used alternatively. These names mean the highest level o f contemporary democracy. It is necessary to warn about still another problem. It appeared that genuine freedom cannot be guaranteed only by negative freedom, freedom from: it is necessary to enable also positive freedom, freedom for. In other words, it is not sufficient to free the activity o f the citizen from the obstacles, which is the essence o f bourgeois liberalism: apart from this, he should be enabled to really achieve what he wants with the only restriction deriving from 364

A/P 3. 1996 - Puna dem okracija socja liza m 21. stoleca (str. 361-366)

his abilities, his work and the legitimate interests o f the others. What is valid for an equal freedom o f all, is valid for free equality o f all. The effort to achieve the biggest possible level o f positive freedom and equality has brought about guarantees for an ever bigger number o f human and civil rights, and also the economic and social rights. The human rights include the right to life, to peace and defense o f ones own security; the right to individuality and movement, right to family intimacy, right to a defense of dignity, reputation and honour; the right to a healthy environment. The civil rights include the active and passive voting right under equal conditions for all; the right to an impartial court with the full presumption of innocence until the opposite is proven; the right to secrecy o f letters and other types of communication: the right to information (which implies independence o f the media) and especially to all information o f the state authority on himself; the right to freedom of opinion and expression, and o f keeping silent, freedom of conscience and religion: freedom of free association, peaceful rallying and public demonstrations: right to racial, sexual, ethnic and cultural equality. This latter right belongs to the already "third generation o f rights" (Drai. 1992) that is otherwise concerning mainly the economic and social rights. Contemporary democracy includes into economic rights also the right to work and employment (the latter, among many others, does not exist in the present Croatian constitution): the right to participate in the distribution o f the income according to working results; the right to participate in the managing o f the production process; the right to equal opportunities for work (which implies the market, the absence of monopolies and the regulation by the siate); the right to trade union actions; right of property and the equality o f all forms o f property; the right to have own working initiative. Social and cultural rights (social justice) include the right to social solidarity which enables a life worthy o f a human being, the right to education, the right to health; the right to have a home and cohabitation: the right to culture and the preservation of cultural heritage; the right to social security. It is again noted that all these rights are acceptable without limitations for a socialist party, while this is not the case with other parties including also the contemporary Croatian constitution. Full democracy is possible only in socialism.

REFERENCES
1. Drai. Pierre: Des droits nonveaux pour un droit vlvant". Arc en siel, No. 40. 1993, p. 14-15. 2. Horvat, Branko: Welfare o f the Common Man in Various Countries, World Developm ent. No. 7. 1974. p. 29-31. 365

M P 3. 1996 - Puna demokractja socijalizam 21. stoleca (sir 361-366)

3. 4. 5 6 7. 8. 9.

Horvat. Branko: The politica l economy o j socialism . Globus. Zagreb 1984 Horvat. Branko: The Labour Theory o j Value, Interest and Capital (Manuscript). 1992). Programmatic Declaration o f the Social Democratic Union, Zagreb 1992. Rawles. John: A Theory o f Justice. Oxford University Press. London 1993. The Swedish Social D em ocratic Party Program m e. Stockholm 1990. The Constitution o f the Republic o j Croatia. Informator. Zagreb 1992. Vjesnik SDU. No. 3. p. 4-5, 1992

Pro/, dr Branko HORVAT PUNA DEMOKRACIJA - SOCIJALIZAM 21. STOLECA REZIME


Osnovna nam era clanka je da iznese argum ente u prilog autorove teze d a je puna dem okratija m ogucnajedino u socijalistickom druStvu. A utor polazi od ideje da ideali koje je iskristalisala Francuska burzoaska revolucija. a koji su postali poznati kao "sloboda". "jednakost" i "bratstvo". u sebi na izvestan nacin sadrze ona prava cija realizacija oznacava jedno istinski slobodno i u punoj meri deniokraticno drustvo. i da stoga kom prom isi u realizaciji ovih ideala podrazum evaju i kom prom ise dem okratiji ljudskim i gradanskim pravima. ljudskom dostojanstvu. i drugim paranietrim a hum anogi ravnopravnogdrustva. U nizu konteksta koje razm atra. autor iskazuje svoje uverenje da drust\'a nesocijalislickog uretienja. insistiraju na realizaciji pomenutih ideala. te ideaie uvek na m ad a verbalno nacin izvestan

kom prom ituju. le se stoga slobode i prava koje iz njih proizlaze. u nesocijalistickim dru sw enlm konteksiima. uvek pokazuju kao sam o delimicno realizovani. Autor takode naponiinje da se u nckim drustveno-politickim konteksiim a. a posebno u bivsoj "sociialistickoj" Jugoslaviji. sm atralo da je m oguca selekiivna prim en a i kultivisanje pomenutlh 'deala. kroz distinkciju izm edu onog sto autor naziva "ekonom skom dem okratijom " kao razlicitoni od "poliiicke dem okratije". Njegov zakljucak je da je ova k vo razdvajanje ckonom skih od politickih aspekata dem okratije ?ustinsk! m a n jk avo. i d a o n e uvek v o d i d o k om prom isa u realizaciji ideala pravednog i hunianog drustva Zakljucak clanka je da je konvergencija ekonom ske i politicke dem okratije. uz odgovarajucu realizaciju ideala slobode. jednakosti i bratstva. i iz njih proizlazecih drustvu. ijudskih i gradanskih prava. istovremeno i znak istinske i pune demokratije. kao i d a je takva dem okratija moguca jedin o u -so cija listick i uredenom

366

FORUM INSTITUTA ZA MEDUNARODNU POLITIKU I PRIVREDU

Am basador Zhu ANKANG

UDK 323+327(510) Biblid 0025-8555.48(1996) Vcl. XLVIII. br. 3. pp. 367-374 M aj 1996.

SAVREMENI TRENUTAK KINE1


O ekonomskom razvoju
d 1978. godine Kina je pocela sa sprovodenjem politike reformi i Botvaranja prema svetu i koncentrisala se na izgradnju modernlzacije. Nakon skoro 18 godlna aktivnih traganja i mukotrpnih napora. ona je postigla velike istorijske uspehe i sad se u njoj pojavilo stanje privrednog razvoja, politicke stabilnosti, nacionalnog jedinstva i drustvenog progresa. 1. Od pocetka reformi i otvaranja prema svetu naovamo ostvaren je brz i neprekidan razvoj nacionalne privrede. cija je prosecna godisnja stopa rasta iznosila oko 9.8%. A u toku Osmog petogodisnjeg piana od 1990. do 1995. godine prosecna godisnja stopa rasta bruto nacionalnog proizvoda (B.\:P) iznosila je 12%. Godine 1995. vrcdnost bruto nacionalnog proizvoda iznosila je 5760 milijardi kineskih juana, odnosno oko 680 milijardi dolara. Vec je ostvaren cilj da se 2000. godine ucetvorostruci bruto nacionalni proizvod u odnosu na 1980. i to 5 godina ranije. Godine 1995. obim glavnih industrijskih i poljoprivrcdnih proizvoda izbio je na prvo mesto u svetu. a ukupna vrednost uvoza i izvoza dostigla je 280 milijardi dolara (2000. godine dostici ce 400 milijardi dolara). dok su devizne rezerve povecane na 73 milijarde dolara. 2. Zahvaljujuci' naporima tokom tih godina. stvoreno je stanje zajednickog razvoja raznih oblika svojine sa Javnoin svojinom kao glavnim

Izlaganje anibasadora Zliu Aiikaiiga. ainbasadora NR Kine u SR Jugoslaviji. odrzano 16 maja 1996. na Forurnu lnstituta za mcdunarodnu politiku i privredu

You might also like