BDSNICA

glavni urednik HADEM HAJDAREVI urednik

ENES DURMIEVI

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 886.4.09 Andri
RIZVI, Muhsin Bosanski muslimani u Andrievu svijetu / Muhsin Rizvi ; redakcija rukopisa Enes Durakovi, - Sarajevo; Ljiljan, 1995. - 688 str. ; 22 cm. - (Biblioteka Bosnico)

Biljeke o autoru: str. 688. - Bibliografske i druge biljeke uz tekst. - Registar. l.

Andri, Ivo

MUHSIN RIZVI

BOSANSKI MUSLIMANI U ANDRIEVU SVIJETU

NAPOMENA REDAKTORA
Neposredno pred smrt Muhsin Rizvi je dovrio knjigu Bosanski Muslimani u Andrievu svijetu to ju je izuzetnom predanou, akribijom i sistematinou, karaktristinim, inae, za itav njegov opus i znanstveni rad, pisao i bukvalno do posljednjeg trena svog ivota. Teko je danas pretpostaviti da li bi prof. Rizvi, kako je to uvijek obiavao, ostavio da rukopis " odlei", pa da nakon toga uradi posljednju autorsku redakciju. Stoga sam kao redaktor u punoj mjeri potovao rukopis koji i u ovoj prvoj (i sudbinski konanoj) verziji djeluje cjelovito i dovreno. Redaktorski postupak sveo sam na slijedee postupke: 1. Provjera i dopuna svih bibliografskih jedinica. 2. Uvrtavanje naknadnih brojnih interpretacija bilo u osnovnom tekstu, bilo u napomenama, to je, posljedino, zahtijevalo kako novu paginaciju, tako i sasvim novo obrojavanje napomene. 3. I konano, u skladu sa posljednjom voljom autora, termin Bosanski Muslimani zamijenjen je terminom Bonjaci, naravno samo u onim sluajevima kada se pojam odnosi na etniku pripadnost. Enes
Durakovi

5t::::);Ly

PRVI DIO

("PUT ALIJE ERZELEZA")

boravak u Zagrebu, uee u redakciji Knjievnog Juga sa Vladimirom oroviem od polovine prvog godita 1918.,'1 te, osobito, njegovo stvaranje iz toga vremena, predstavljaju za njega politiku, kulturnu i knjievnu prekretnicu: od dotadanjeg srpskohrvatskog jugoslavenstva, koje je, prema njegovim rijeima, imalo za cilj"da meu srpskom i hrvatskom omladinom proiri i uvrsti ideju osloboenja i ujedinjenja sa Srbijom",'2 prema iskljuivo srpskom politikom, nacionalnom i kulturnom usmjerenju, pri emu konanim usvajanjem ekavice mijenja i svoj maternji jezik; od poezije u prozi sa egzistendjalnim strepnjama "na mostu" i ratnim "nemirima" ka neoromantinim pripovijetkama sa bosanskim motivima i ambijentom iz prolih vremena i osobenim prikazom bosanskomuslimanskog svijeta u egzotinom i odbojnom doivljaju zapadnjaka i sa podtekstualnim odnosom epsko-romantike antipatije prema njegovu duhu, kulturi i povijesnoj ulozi na bosanskim prostorima. Godine 1918. u Knjievnom Jugu Andri 1. Muhsin Rizvi: Knjievni ivot Bosne i Hercegovine izmeu dva rata, I. Sarajevo, 1980., Str. 9., 13., 16., 19., 21., 22-28., 29., 30., 33., 3438., 39., 42.
2. Kosta Dimitrijevi: Ivo Andri. Beograd, 1981., str. 21., Arhiv Jugoslavije, Andrieva predstavka Skuptinskom odboru od 1. XI Andriev

I.

1922.

objavljuje prozni odlomak erzelez u hanu, a 1919. drugi u istom asopisu pod naslovom erzelez na putu, da bi te iste godine, na samom zavretku ovog asopisa, na njegovoj posljednjoj stranici, bila objavljena jedna biljeka: Nova knjiga Iva Andria. U tampi je i skoro e izii (u nakladi Dana, Novi Sad-Beograd) Put Alije erzeleza od Iva Andria.""3.

"Put Alije erzeleza /...; u stvari je moj pripovedaki prvenac", rei e Andri ("s tvrdim mirom na licu",
pedeset i tri godine kasnije, Ljubi Jandriu."4 Ova knjiga je bila ne samo izraz Andrieva osobnog duhovnog, estetskog i etikog odnosa prema bosanskomuslimanskom svijetu kao "udnom", istokom optereenom i psihiki uvrnutom, nego je, preko njega, bila i pribliavanje tradicionalnom srpskom epsko-etikom biu i romantikoj recepciji srpskih italaca o Bonjacima, a istovremeno i klju za ulazak u knjievni i politiki ivot Beograda. "Drago mi je da Vam se svia erzelez" - pisao je Andri, 8. jula 1919. iz Splita, svome zatitniku Tugomiru Alaupoviu, - "pjesmu o Moriima, na alost, ne znam cijelu, samo nekoliko stihova, ali o njima mislim svakako jo pisati. ao mi je kad

pomislim da izumire svakim danom naa stara, udna Bosna, a nema nikog da biljei mrku ljepotu nekadanjeg ivota":s (Podvukao M.R.) A ve 27. septembra iste
Alaupovia,

godine Andri je izvjetavao svoga zatitnika ministra od kojeg je molio slubu u Ministarstvu:

"Ovih dana likvidiram posao sa Knjievnim Jugom i ostajem bez ikakva zanimanja. Razumjet ete da mi je teka ova
3. Nova knjiga Ive Andria. Knjievni Jug, 2./1919., IV, 19-24. /712./,380. 4. Ljubo Jandri: Sa Ivom Andriem 1968-1985. Beograd, SKZ, 1977., str. 220. U daljnjem navoenju: Jandri.

5. Pismo Ive Andria Tugomiru

Alaupoviu.

Split, 8. VII. 1919., Arhiv Franjevake gimnazije u Visokom

neizvjesnost i da jedva ekam Va odgovor i imenovanje. ivot je ovdje nemogu. Ja nemam ive due, ja moram u Beograd, pa kako je da je." (Podvukao M.R.),6
Iako postoji miljenje da u vrijeme stvaranja trodijelne proze Put Alije erzeleza (Beograd, 1920.) "nije lu Andriu! jo bila sazrela stvaralaka vizija o Bosni", '7 zanimljivo je da su ovu prozu tadanji savremenici doivljavali u rasponu od povrnog jednostranog shvatanja kao"dobre humoristikeprie" i "historijske humoreske" do ranog nasluivanja da u njoj ima "neto od one istorijske i etnografsko-psiholoke tanosti iz Gorskog vijenca, u kojemu su date itave sinteze":8 Ali je ve tada kritika osjetila Andriev karakteristian doivljaj bia bonjakog" zaguljivog i senzualnog" svijeta, to govori i o njenom emocionalnoidejnom stanovitu i sklonosti, i u tome svijetu uoila junake koje satiru strasti u "atmosferi presienoj senzualnou", ali je zapaZila i pievu tenju "da se snano istakne bolesni senzibilitet Orijenta u svojoj osobitoj balkanskoj arolikosti" (Ljubomir Marakovi), dok se sam autor nalazi iznad svojih likova"sa ironijom koja je mirna i blaga, koja nije oita, nego se
nasluuje". '9

Stvorena kao povijest o slavnom epskom junaku Aliji erelezu, koji na tri mjesta svoga putovanja, razapet erotskim nagonom, doivljava razoarenja sa enama ne uspijevajui da im se priblii, ova proza je, osobito u povratnoj recepciji kasnije kritike, shvaena kao simbolizacija traenja i enje za idealom apso6. Pismo Ive Andria Tugomiru Zagreb, 27. IX. 1919., Arhiv Franjevake gimnazije u Visokom. 7. Radovan Vukovi: Velika
Alaupoviu.

sinteza (o Ivi Andriu), Sarajevo, Svjetlost, 1974., 150. U daljnjem

navoenju: Vukovi.

8. Ibidem, 141. 9. Ibidem, 138.

lutne transcendentalne ljepote izraene u liku ene i ak kao alegorijana idealiste Andrieva narataja, koji su nalazili zatvorena vrata i, kao i erzelez, padali u blato. Ona je, meutim, s druge strane, mnogo oitije i neposrednije, otvarala proces razaranja mita o najpoznatijem i najplemenitijem bonjakom epsko-legendarnom junaku, a time i cijele tradicije junatva, slave i mejdana kako ju je prikazivala narodna pjesma i romantina historija, - i to ironijom situacija u koje pisac erzeleza dovodi, vizualnim, psiholokim i moralnim preoblienjem njegove vanjske i unutarnje linosti i samih njegovih postupaka; a uz njega i demistifikacijom brae Moria, takoer junaka narodne balade, koje je Andri inae historijski nevjerno dao kao erzelezove suvremenike, i skidanjem traginih tonova narodne predaje o njihovoj pogibiji. Tako je uinak umjetnikog preoblienja na ovom planu brisao plemenite predstave narodne pjesme, i svodio se na uvodnu viziju jednog egzotinog, izokrenutog, nastranog i dijaboliziranog svijeta nasilja i patolokih strasti, koju e Andri dalje razviti u svojim pripovijetkama meuratne tzv. mrane faze. U povijesti o erzelezu Andri je stvorio i razvijao krivulju od njegova uzvienja do njegova pada. A karikaturalan prikaz erzeleza u prvom dijelu nosio je u sebi pun naboj pieva ambivalentnog, doivljajno-idejnog stava, mada komino u zapletu nije lieno traginog u raspletu pada. erzelezov "bezumni prohtjev da ubija i vrijea" kao reakcija, i braa Morii, prikazani, suprotno narodnoj pjesmi a priblino historiji, kao nasilnici, pustahije isramotnici, - otvarali su problem etikog odnosa izmeu legende kako ju je

10

narod stvorio i umjetniki predavao i pieve groteskno-pejorativne vizije toga svijeta na suprotnoj strani dobra i plemenitosti, kao da je autor elio da pogodi u sam nerv stvaralakogbia Bonjaka i da ga u svome umjetnikom izrazu izopai. I dok se Put Alije erzeleza prirodno uklapao u horizont oekivanja srpske italake publike, udovoljavajui njenim epskoagonaInim i romantikim osjeanjima nie vrste i "duhu raspoloenja u vremenu u kome je delo nastalo", *10 takav zloudi doivljaj ove proze nije moglo u recepciji bonjakog itaoca izbrisati ni ljudsko otopljenje Andrieve predstave erzeleza u njegovoj zanesenoj hlepnji za enom kao vizijom koja se ne moe dosegnuti. "esto se postavljao problem odnosa izmeu narodne legende i njene literarne transpozicije II pripoveci" - istakao je 1974. godine Radovan Vukovi,'ll i u fusnoti naveo Nikolu Mirkovia, koji je tvrdio da legendarni Alija erzelez, veliki junak i heroj, "dematerijalizovan erzelez", "nije mogao zainteresovati Andria", ali ga je privukao "onaj poluistorijski erzelez Alija usmenog predanja, figura vrlo izrazita i individualno obeleena, junak vezan za sarajevske lokalne tradicije". Na istom mjestu Vukovi je iznio i miljenje Vladana Nedia da je "tamo gde su nai usmeni pesnici, tamo gde su zavrili povest velikog muslimanskog junaka, Andri je upravo poeo",*12 mi bismo rekli, inverziju njegova lika i njegovu deformaciju. Obje ove tvrdnje imaju osnova kad je u pitanju umjetnika izvedba Andrieva: i slutnja o erzelez Aliji lokalnih tradicija kao podlozi Andrieva lika, i tvrdnja da je Andri umjetniki nastavio, mada
10. Ibidem, 139. 11. Ibidem. 12. Ibidem, 496; fusnota 89.

11

izokrenuto, tamo gdje je usmeni pjesnik zavrio. Od kojeg momenta, kako i u kojem smislu - to pokazuje poredba Andrieva djela sa narodnom predajom o Aliji erzelezu, koju je ovaj pisac dobro poznavao, a koja mu je posluila kao polazite od kojeg je odstupio i u psiholokom i u etikom i u umjetnikom pogledu. To ujedno svjedoi da se Andri od samog poetka svoga proznog stvaranja sluio konkretnom graom i motivima, koja je zatim stvaralaki nadgraivao, povezivao, proirivao, ili slobodno preina avao, preobraavao, razvijajui velike ekspresivne potencijale, i uinke u recepciji, upravo tim svojim odstupanjima.
Prianje o erzelez Aliji, koje je Kosta Horman 1888. objavio u prvoj knjizi svoga zbornika Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, kao prilog "K pjesni IV" erzelez Alija i Vuk ]ajanin, govori o tome kako je Alija, sluga Husrev-begov, u mladosti "bio do uiju elav" i kako su ga djeca zadirkivala: "elo, elo!", a on se "toliko... djece bojao, da su ga i kamenicama tjerali", A u dui on je bio skroman i plemenit da "nikada nije posjekao stabla sirovog drveta, niti je ikada odsjekao mladih granica" jer je uo" da je drvee ivo i da je sirovo drvo grehota posjei".*13 O postanku Alijina junatva Hormann je prenio narodno predanje kako je on jednom, hodajui po umi u potrazi za drvima, u oaju razmiljao o svojoj mahani idjeijem napastvo.:. vanju: "to u jadnik da od ivota radim! Ostah eljan bijeloga svijeta! Ova nesretna ela uhvatila me se, koja mi je uzrok sve moje nesree; od djece se ne smijem na bijeli dan pomoliti, svako je od mene jae. /...!

13. Kosta H6rmann: Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, I. Sarajevo, 1888.

erzelez

Str. 578., K pjesni IV, Aliji.

Prianje

12

Ali vidi muke, ve i od mene starijih imade koji mi viu "elo"; pa kad bi mi za rukom polo, da se, ma iz koje ruke bilo, djece rijeim - od velikijeh se ne moe mirovati. Nita im ne smijem, ni rijei, progovoriti, jer su od mene i jai i vei. E kad bi dragi Bog naredio, pa kad bih bio jak i junak, da se s njima okuam, tadaj bi mi srce zadovoljno bilo."*14 (Podvukao M.R.). Iz ovog iskaza narodnog predanja jasno se vidi erzelezova elja da se rijei fizike slabosti i oslobodi kompleksa inferiornosti, to kao polazinu taku ovog narodnog pripovijedanja treba za nau analizu istaknuti. U tim mislima erzelez je zauo pla i opazio u travi "jako roeno dijete, u kojeg bijae sunce upeklo". "On odsijee sirovu granu od jele, prvi put sirovu, i pobode je kraj djeteta, te ga zakloni od sunane ege." Od ovog trenutka poinje narodna bajka. Vila, ije je dijete ono bilo, za taj plemeniti postupak ponudi erzelezu "da ie za tu uslugu to ga je volja". A on ree: "Ja bih najvolio, da budem jak i junak, da me niko savladati ne moe, i da mi je dobar konj." Ona mu na to ponudi sisu da je podoji, to Aliji dade veliku snagu. Uputi ga takoer kako e doi do dobrog konja, u kojem se motivu zapravo ponavlja isti preobraaj kao i u prethodnom o erzelezu: od. drebeta ugave kobile, koje je on kupio na pazaru, razvija se krilati konj. Predanje dalje kazuje, kao i narodna pjesma, o erzelezovim junakim podvizima i mejdanima, njegovo obitavalite smjeta u Sarajevu iznad Husrevbegove damije, u mahali pored Sinanove tekije, i uz njega vezuje mnoge lokalitete u okolini ovog grada, u emu i Andrieva pria posljednjim odlomkom slijedi 14. Ibidem, 579. 13

legendu. A na kraju se govori i o erzelezovu pobratimstvu s Kraljeviem Markom, nakon mejdana s njime, u kome vila ne pomae Marku, a erzelez pronae svoga pobratima, to nema znaaja za Andrievu priu koja erzeleza prikazuje u konkretnoj povijesnoj stvarnosti, ali irna za tradicionalno shvatanje potovanja junatva koje ide preko vjerskih i narodnih granica kod Bonjaka. Ali o sutini ugleda ovog epskog junaka meu Bonjacima, koji su ga podigli do kulta i nacionalnoromantine simbolike, do utjelovljenja narodne snage, junatva i etikih vrijednosti, govori na kraju sam H6rmann: "Muhamedovci se s pravom ponose, to mogu Aliju erzeleza zvati Sarajlijom. Kada se obazremo na junatva Alijina, onda ne e biti ba osnovana poslovica koju nalazimo u 'Narodnom blagu' /Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuakal a koji veli: 'Nije Sarajka rodila junaka.' "'15 I Andriev rani knjievno-ideoloki uzor Njego drao se bonjake junake pjesme, pa je erzelez Alija u Gorskom vijencu prikazan epsko-junaki, ali romantiarski izotreno u svrhu negativnog ideolokog punjenja, i u naporedbi s Markom Kraljeviem kao njegovim protivnikom, iako bonjaka narodna legenda govori o njima kao pobratimirna koji se trae i, nakon odmjeravanja snaga na mejdanu, nalaze. '16 U ovom djelu, meutim, oni su predstavljeni kao simboli agonaInog junatva dviju protivnikih strana i nosioci vjerskog antagonizma, o kojemu narodne pjesme ne govore. A cijela epizoda agonaInog dijaloga dvaju svata pokaZUje se kao paralelizam suprotnih junaka, simbola, pojmova, ideologija, i kao komparativnost podignuta do superlativa u agonaInom pozitivno--~

-------------._-

15. Ibidem, 587.

16. Ibidem, 583-586.

14

negativnom odnosu, sa asocijacijom. na erzelezovu odanost tursko-islamskoj strani. *17 Andri u svojoj pripovijesti ne spominje odnos protivnitva jer u njoj i nema druge, kranske strane, ali ga njegov postupak podrazumijeva upravo prikazom ovog bonjakog junaka u ironino - karikaturalnom izoblienju od strane samog pisca na suprotnoj strani. II doba kada su Metrovi i nacionalistika omladina glorificirali Marka Kraljevia kao jugoslavenskog simbola i izraza rasne nacionalne snage - Andri je demitizirao, uniavao i komino podvrgavao bonjakog junaka erzelez Aliju, njegova nacionalnog suparnika i epskog pobratima, umjetniki prikazujui inferiornost njegova lika i posuvraenost njegova svijeta. Tako je Andriev postupak u transpoziciji ove legende u svemu upravo njoj suprotan. Simbolina sudbinska linija razvoja ovog junaka u predaji i narodnoj pjesmi vodi od prikazivanja erzeleza kao runog slabia, s kojim se drugi izruguju, do junaka kojim se narod ponosi. II Andrievoj pripovijesti razvoj jeobrnut - od glasovitog junaka do slabia (pred enama kao naprijed pred djecom) i do predmeta ismijavanja i poruge. Odnosno u legendi: od banalnog, poniavajueg ivota u mit u narodnom doivljaju Bonjaka; i od mita do pada u poniavajuu banalnost pripovjedake stvarnosti, kod Andria. Ono u emu se legenda i Andri slau jeste runo a erzelezova. Ali dok se u predanju vanjski izgled gubi potisnut mitolokom predstavom njegova junatva i plemenitosti, u Andria on ostaje i traje u cijeloj pripovijeci. I to od samog poetka, na kojem poinje i erzelezova
17. Muhsin Rizvi: Kroz "Gorski vijenac". Interpretacija i tekstualnokomparativna studija. Sarajevo, 1985., 315.

15

demitizacija, u hanu isto tako odvratno predstavljenom, u kojem se zaustavljaju oni koji su "iz Sarajeva putovali na istok", jer s ovom je pripovijetkom zapoela i Andrieva odbojnost prema ivotu, duhu i kulturi islamskog Orijenta, koji je on nalazio u Bosni, uz tendencioznu i dalekosenu, kosovskom krivicom optereenu, identifikaciju Bonjaka sa TurcimaOsmanlijama, strancima i osvajaima. Zapoela je u prikazu viegradskog hana, koji je "zaudarao talama i bravetinom", u kome se, meu arolikom eljadi raznih narodnih obiljeja, nalazi i 'jedan perverzan individuum koji se kazuje hoda iz Bihaa, a uistinu ini se da putuje svijetom kud ga vode mutni i strani nagoni". Osim stranaca, "sjedili su u kahvi povazdan domai mladii, bogati i dokoni Turci. I povazdan se ula ala, smijeh, pljesak, glas deja i argije ili zurne, zvuk kocaka na suhoj dasci od igre ebe, roktanje i cika putene i besposlene elja di... ""18 A zatim dolazi prvi ironini paradoks skidanja mitskog oreola sa bonjakog junaka Alije erzeleza: "Meu posljednjima je stigao erzelez. Pjesma je ila pred njim. Na bijelu konju krvavih oiju, on je jahao ravanlukom, crvene su kite bile bijelca po oima, a drugi, istim zlatom vezeni evkeni na erzelezu sjali su i poigravali na vjetru. Doekalo ga utanje, puno udivljenja i potovanja. On je nosio slavu mnogih megdana i snagu koja je ulijevala strah; svi su bili uli za njega, ali ga je malo ko vidio, jer je on projahao svoju mladost izmeu Travnika i Stambola. Oko kapije se sakupie stranci i domai. Sluge mu prihvatie konja. Kad sjaha i poe prema kapiji,
18. Ivo Andri: Put Alije erzele za. Sabrana djela VIII. Znakovi. Zagreb, Mladost-Prosveta:Svjetlost-Dravna zaloba Slovenije, 1967., str. 9-10. U daljnjem tekstu: Put Alije erzeleza.

16

vidjelo se da je neobino nizak i zdepast i da hoda sporo i raskoraeno kao ljudi koji nisu navikli da hode pjeice. Ruke su mu bile nesrazmjerno duge. Nazva nabusito i nejasno merhaba i ue u kahvu. Sad kad je siao s konja, kao s nekog pijedestala, poe da se gubi strah i respekt i, kao da se izjednaio s ostalima, poee mu prilaziti i zapoinjati razgovor. On je rado razgovarao, zanosei malo na arnautsku, jer se mnogo godina vrzao oko Skoplja i Pei. U govoru je bio nevjet, svaki as mu je nedostajala rije kao to to biva kod ljudi od djela, i onda bi irio svoje duge ruke i kruio precrnim oima, kao u kunia, u kojima se nije razlikovala zjenica. Za nekoliko dana posve je iezao arobni krug oko erzeleza; jedan po jedan, pribliavali su mu se ovi bjelosvjetski ljudi s nesvjesnom eljom da se s njim izjednae, ili da ga podrede sebi. "*19 U psiholokoj osnovi Andrieva stvaralakog doivljaja i izraza nalazila se ista, moda "nesvjesna elja" da bonjakog epskog erzeleza knjievnom rijeju podredi sebi i svome svijetu iz kojeg je roenjem iziao, ali istovremeno i svjesna tenja da ga kao takvog ponienog predoi i predstavi i onome svijetu za koji se kasnije karijerom i knjievnim radom opredijelio. U razvoju ove pripovijesti, kada erzelez poinje da se gubi pred Venecijankom, i drugim enama, pred njihovom njenou i ljepotom, i sniava se sa visina slave i junatva do njihove suprotnosti, slabosti i nemoi, sve vie jaa u njegovoj okolini odnos izrugivanja s njim, kao iz zavisti i podsvi19. Ibidem, 10-11.

17

jesne elje da ga unize: "erzelez se zanio i, naravno, postao smijean","ZO pie Andri. "Graani i skitnice su mu poeli prilaziti s te slabe strane" i poeli ga "zadirkivati", a alaci se "rugati" s njim, ak mu se i "momi to posluuje krevelji iznad glave", dok ga Foak "magari" "da se vas han trese od smijeha". ak udeavaju na njegov raun "dogovorenu komediju", u kojoj on postaje 'JO zdepastiji i manji", a "gledaoci se savijaju od smijeha". A kad se erzelez osvijesti i shvati da se s njime "ruglo tjera", tada postane opasan, uhvati ga bijes, "po hanu stade rum i lom", a kletva upuena neuhvatljivoj eni "Kuko! Kuko!" otkrije se psihoanalitiki kao nezadovoljena, potisnuta strast koja je prela u silu. U narodnoj pjesmi i predaji o erzelezu takve patoloke strasti, meutim, nema, ali je irna u Andrievoj nacionalno-epskoj i etikoj detronizaciji i romantinoj stilizaciji ovog junaka i njegova svijeta. Ta i druge romantine crte Andrieve meuratne umjetnosti, otkrivene u ovoj pripovijeci, ostat e da traju s vie ili manje intenziteta u toku cijelog njegova stvaranja, privlaei panju i ulazei u horizont oekivanja jednih italaca, a odbijajui druge kao neto umjetniki neuvjerljivo, naivno, neistinito i ak uvredljivo, kao neko potinjavanje uvredom, prometanjem junatva, ovjenosti, plemenitosti i ljepote u neto sasvim suprotno, od kojeg utiska Andrievo djelo ne moe spasiti ni ljudska motivacija slabosti niti stvarni poloaj njegovih bonjakih likova i njihova svijeta u povijesti, koju su esto drugi stvarali i oblikovali, a trei nedobrostivo, ili ak zloudo, predstavljali i
tumaili. bonjakom

I sve ono to dalje slijedi u vezi s erzelezom i sredinom produava koncepciju prvo20. Ibidem.

18

bitnog emocionalno-idejnog zasnova i samo dalje upotpunjava Andriev poetni doivljaj ovog lika te intenzivira umjetniki naznaeni ambijent i atmosferu oko njega, pri emu pripovijest postaje "sve mranija". U odlomku erzelez na putu ovaj junak je takoer "Turin", ak se i sam tako naziva, a njemu se, neadekvatno historijskoj hronologiji, pridruuju braa Morii, "lole i rasipnici, nasilni i sramotni, daleko poznati po zlu", sa kojih je poznata bonjaka usmena balada skinula runa obiljeja, predstavila ih u traginom bolu majke nad njihovom pogibijom i ostavila da estetski plemenito traju u narodnom sjeanju. ak nasuprot Baeskiji koji ih svrsta meu "jaramaze-ubojice" i Baagiu. *21 U Andrievu predstavljanju ovi erzelezovi "stari znanci" i drugovi "na putu" predstavljaju istaknute reprezentante i nosioce mentalnih i ivotnih karakteristika, koji su dalje krivili Andrievu sliku bonjakog svijeta, u kojoj je malo svijetlih i asnih likova, dostojnih potovanja i moralnog i estetskog spokojstva, nego su tu izroene spodobe romantiarske egzotike, mraka i runoe, nasilja i sramote, iz one moralno izokrenute romantiarsko-estetske kategorije "ljepote uasa": "Mlai je uio stambolsku medresu, - pripOVijedao je Andri u stilu blasfemije, - pa pobjegao im mu je otac umro, i dao se s bratom na skitnju i rasputen ivot, ali je uvijek nosio bijelu ahmediju oko fesa. I pored svih stranih pijanki i skitanja ostalo je njegovo lice kao to je bilo, golobrado i rumeno s napuenim usnama kao u razmaena djeteta, samo su mu oi, needne i zelene, starile i
Moriima.

21. Munib MaglajIi: Balada o U knjizi: Od zbilje do

pjesme. Banja Luka, 1983., str. 142145.

19

pod nabuhlim kapcima kao da su venule. A stariji je bio visok i blijed, nekad najljepi momak u cijelom Sarajevu, s tekim crnim brkom i velikim tamnim oima u kojima je uvijek plivao zlatan odraz. Samo je sad ve njegovo lice bilo hladno i mrtvo; on se ras. padao potajno od pogane bolesti, a niko mu nije znao lijeka do jedan berberin s Bistrika koji ga je lijeio hapovima i kadovima, a nikom nije htio rei od ega ih pravi. "'22 A nakon ovoga opisa, sa moralnim i fizikim uniavanjem ovih junaka plemenite usmene balade, Andri se pribliio Baeskiji, historiji i razlogu traginog razvoja narodne balade: ''illi u posljednje vrijeme nisu braa smjela u Sarajevo, jer su douli da je na sve tube zbog njihovih zuluma i ispada stigao iz Stambola konaan odgovor: da se obojica Moria uhvate i posijeku, pa su ih sada oko Sarajeva traile zaptije i vezirove Toske."'23 Morii su u ovom odlomku oni koji erzeleza, opazivi promjenu na njemu zaluenom i razoara nom zbog "tanke Vlahinje u haljini od zelena somota" iz prvog odlomka, poinju zadirkivati, da bi ga kasnije, pijanog i ponovo raspameenog od Zemke Ciganke, izvrgli urnebesu smijeha i podrugljive ale. A on ostao u Andrievoj prii ponovo epski izvraen i ljudski unien: "Raspasao se pa mu spadaju i boraju se akire, a ionako kratke noge mu izgledaju jo krae i deblje; otpasao mu se pojas od ibriima vinjeve boje pa se vue za njim, poliven rakijom i umrljan pepelom. Jedva se dri na nogama, krivuda i smjera
22. Put Alije erzeleza, 18.
23. Ibidem.

20

lijevo, as desno. Ciganke vrite od smijeha, a Cigani se ubezobrazili. Svirka staje. - Ha dri ga, zemljo! - Povuci, potegni! - ]aalah! A ciganad to su se popela po granama gaaju ga iz potaje suhim iarkama. "'24 A kad se Zemka izgubi na putu pred njegovim hvatanjem, on upade u potok, u glib. Duboko ispod narodnog mitskog ideala, koji je Andri konano razorio. U odlomku erzelez u Sarajevu, u svojoj demitizaciji, vulgarizaciji i profanaciji ovog bonjakog junaka, koji "gubi lino dostojanstvo" do kraja i sa koga se "skida are 01 o veliini" Andri je erzeleza zaustavio rijeima konane kvalifikacije: "Nesrean, slavan i smijean, tako je obiao erzelez po carevine. "'Z5 Da bi na kraju dodao njegovu liku dimenziju ljudske tragike: "Kakve su to ene do kojih se ne moe kao ni do boga?",'Z6 a on za njima "cio svoj vijek prua ruke kao u snu ":Z7 Ali svijet njegov, bonjaki, na ovoj pozornici Andrieve pripovijesti ostao je bez ove humanizacije, i bez ijednog toplog lika, prost, grub, degeneriran, okrutan, bez due i morala, neljudski, bolesno nemilosrdan, ak i u vrijeme svetog mjeseca Ramazana, i u njegovu toku, kada se pravovjerni muslimani posveuju i predaju Bogu u molitvi, milosru, pokajanju i dobrim djelima: "Tri dana prije njegova dolaska pogubljena su nad Kovaima, na onom irokom raskru, gdje se sijeno prodaje, oba Moria, - nastavljao je Andri ovu svoju pseudohistorijsku epizodu. - Uhvatili su
24. Ibidem, zz. Z5. Ibidem, Z5.
Z6. Ibidem, 31 Z7. Ibidem, 33

as

21

ih u jednoj mehani na drumu koji vodi u Trnovo.

l.. .!
Kad su bili kroz donju ariju, poee da im dobacuju pogrde. arilije su skakale sa epenaka i maui bagavim nogama traile po zemlji nanule. . -Aha! -Hajduci! - Sikiru za domuze!"
Nastavljajui tako ovu svoju pseudohistorijsku epizodu, Andri je ovu scenu punio atmosferom "turske krivice" kao stoljetnim nasiljem, pri emu je reflektirao i jedan drugi, protivniki, hrianski, svijet u toj istoj Bosni, prema kome su ti "Turci" postupali jo okrutnije, s jo vie mrnje i sadizma:

"Nisu ih smaknuli kraj Miljacke, ispod Latinske uprije, gdje su vjeali raju i gdje bi objeeni visili po dva dana, a besposleni prolaznici bi im zasukivali konopac pa onda pustili, i le bi se dugo vrtio, kao vreteno. Njih su pogubili brzo, i odmah sa sutonom sahranili na Bakijama. " "Majka im je izdahnula, bez jauka, kad je s divanane ugledala gdje ih vode. "'28
Tako je pisao Andri, suprotno historiji i usmenoj baladi o pogibiji brae Moria. U ovoj porodinoj hronici, prii o Moriima, ima "neto pomalo zloslutno inacereno", pisao je i Radovan Vukovi, neto "to nagovetava totalnu propast i povod za crnu elegiju o umiranju iskorenjene bolesne i bogate porodice". '29 A samu atmosferu Ramazana Andri je zagadio i obeastio nizom pojedinosti i razvratnih likova: "]z
ainica

se irio otar i zaguljiv zadah mesa i prena

29.
Vukovi,

28. Ibidem, 25.

146.

22

pisao je on u nastojanju da doara odvratnu atmosferu Orijenta, meu popodnevnim posjetiocima halvedinice, iz koje su erzelez i Arnautin zaneseno motrili na Katinku, naslikao je sve same razvratnike u atmosferi blasfemije i harama: "Dolazio je i mladi Bakarevi, pa Dervi-beg sa irokae, ri i podbuo od pia, a sad, zbog posta, ljut kao ris; i Avdica Krdalija, sitan, mrav i ustar kao vatra, poznat ukoljica i enskar. Tu, u polumranoj halvedinici, gdje je svaka stvar bila potamnjela i ljepljiva od eera i isparavanja, ekali bi da pukne top i vodili duge razgovore o enama samo da zaborave e i duhan. "'31 "Jedno popodne isprebijae od amotinje i zlovolje nekog somundiju, hrianina, to je proao puei.", - pie Andri dodajui jo jednu sliku nasilja i animoziteta ovog svijeta prema ljudima druge, pravoslavne vjere, i objanjavajui u fusnoti: "Kako muslimani preko dana, uz ramazan, ne pue, ne jedu i ne piju, nisu smjeli ni hriani puiti ili jesti pred njima, da im ne izazivaju elju.", '32 a zaboravljajui da je i uzdravanje od polnog openja spadalo u te zabrane i da je razgovor o enama, koji on iznosi, takoer bio grijean. Odnos izmeu katolika i muslimana Andri je, na drugoj strani, dao ne kao otvoren, nego kao prijetvoran i podmukao: "... Venui od suice, leala Ijel sestra brae Moria, sa plavom glavom na vrelim jastucima, i grozniavih oiju sluala apat svoje stare dadilje Ane, koja je potajno snovala da je, bar u as smrti, pokrsti. "'33 A u shvatanju toga katolikog svijeta obiljeja "tursko" i "bezobrazno" bila su sinonimi, oznaavajui ljepotu koja privlai pohotu erzeleza, Arnauta i drugih razbludnih muslimana, ak i u svetim ramazanskim danima. Ili kako Andriev erzelez razgovara "turski,
30. Put Alije erze!eza, 26.
31. Ibidem, 29. 32. Ibidem, 30. 33. Ibidem, 26..

eera", '30

23

a apatom" sa Arnautom, koji veli: "Ona je kao kruka jeribasma, glatka i meka. Ali je ena latinskog mileta vrua od svake druge ene. ""34 Utoite koje erzelez, raspinjan strau bez mogunosti zadovoljenja, "sa svojim smijenim gnjevom i suvinom snagom", u gnjevu zbog nemoi dil doe do Katinke, i to ne moe "nikog ubiti ni razbiti", nalazi u "kupovne" ene Jekaterine, i to po danu uz Ramazan, predstavlja zavrnu blasfemiju ove pripovijesti o idealnom mitskom junaku Bonjaka, u kojemu su oni kristalizirali sve svoje tradicionalno bie, koga je Andri, na liniji politikog iskupljenja drugog, vidovdanskog, mita i "turske krivice", razorio i demistificirao; predstavlja alegorinu konanicu parabole od uzvienja do pada jedne bonjake legendarne veliine, itava jednog svijeta, koji je ovaj pisac, kao ovjek i stvaralac uvuen II dubine tada aktualne psihoanalize, prikazao kroz optiku koja vidi samo nastrano, perverzno, nakazno i opako. "35
34. Ibidem, 28. 35. Jo je dr. Nikola Mirkovi, prije Dadia, nagovijestio da se "sva pitanja koja je (Andrieva) probuena nasleena melanholija u Ex Ponio stvaralaki pokrenula, otada... nalaze neprestano u svemu to je dao". "Da odgonetne sebe i svoj nemir u svetu, krenuo je za batinom iz davnine, stvorio svoje "Turke i nae", i otkrio jednu Bosnu koju dotle niko znao nije:' (Nikola Mirkovi: Ivo Andri Beograd, 1939, str. 21.). Na putu takvog Andrieva razvoja Mirkovi je vidio i Pul Alije erzeleza. Tragajui za sociopsiholokom etimologijom erzeleza, Mirkovi je istakao raspoloenje poslijeratne mladobosanske generacije: "Mitski junak, herojski natovek, u koga se 1914 verovalo kao u izbavitelja, bio je 1918 anahronizam." Umjesto njega izvila se "do neba himna oveku" kao "malome, veitom biu zemaljskom". U takvom preobraaju i "na svome putu, da otkrije sebe kao potomka starog bosanskog sveta, koji je disao i stradao kao i svi ljudi, Ivo Andri je uobliio neke od svojih "nemira od vijeka" najpre u herojskoj, iznimnoj linosti erzelezovoj, ali tako, da ju je napravio potpuno ljudskom, u skoro svakodnevnoj sredini, sa obinim ljudskim tenjama", istie on kao "karakteristino" o ovom bonjakom epskom junaku, posvajajui ga unitaristiki bez diferenciranja u kompleksu Bosne. (Mirkovi, 22-23.) To, meutim, nijemogao odrati u kasnijoj analizi Andrieva pripovjedakog postupka, u kojem

24

se jasno podrazumijeva njegova pripadnost romantiarski shvaenom bonjakom svijetu i njegovim predajama. "U narodnoj pesmi i legendi - pie on u knjievnokritikoj stilizaciji i tumaenju - erzelez Alija nije, istina, uvek daleko iznad svojih suboraca ili zemljaka, ali je u toku vekova doiveo da proe kroz sve faze od smenog iznimka do poluboga. Istorijski erzelez, 'gazija, pehlivan i iit u bosanskoj kasabi Janji', - tako kau turski letopisci iz XVII veka (koje on ne navodi) - bio je, po svemu izgledu, jedan od onih pustih krajinika, ratnik i pustolov, egzaltiran, sumanut do samoportvovanja 'u carevo zdravlje' i za prorokovu veru."(23.) Mirkovi istie da nije udo to je takav junak uao u narodnu epiku i izrastao do razmjera koje podsjeaju na Marka Kraljevia, "bez i jedne smrtne crte", do izravnavanja sa boanstvom, kako ga u Mirkovievu navodu, prikazuje turski svat u Gorskom vijencu. (Mirkovi, 23-24.) "Takav dematerijalizovan erzelez, meutim, nije mogao zainteresovati Andria", istie Mirkovi indikativno, ali ne kae zato; "privukao ga je l ...! onaj poluistorijski erzelez Alija usmenog predanja, figura vrlo izrazita i individualno obeleena, junak vezan za sarajevske lokalne tradicije, pravo olienje onoga usl<omeanog razdoblja bosanske istorije XVII i XVIII veka, doba samovoljnih baa i svakojakih zuluma, ali i ivog, punog obilja, boja i strasti." U Andrievu prikazu "on je samo slavan i pokatkad - smean u istom smislu i u slinim situacijama kao Kraljevi Marko, kada se istie njegova ogromna, nezgrapna pojava ili kada ga spopadne strah u vinogradu Ljutice Bogdana", poredi Mirkovi interpretacijski iznad

dodaje: "Andriev 'zapravo tek ovde poinje'. On je, pre svega, nesrean. 'Nesrean, slavan i smean'." (~25) 'Nesrean' i 'smean' je erzelez zbog ene: on "plane pred enskom lepo tom, posegne za njom, bez razmiljanja, kao 'u snu', postaje iskonski ovek, u strasti za telom isto to i ostali", ali zavrava prevaren i izloen podsmijehu, sa milju: "zato je put do ene tako vijugav i tajan, i zato on sa svojom slavom i snagom ne moe da ga pree, a prelaze ga svi gori od njega..." Mirkovi e u svome komentaru spomenuti "nemir od vijeka", zajedniki Andrievu narataju, povezao sa "nemirima" i traumatinim'strep njama Ex Ponta, i nagovijestio objanjenje kompleksa usamljenosti i ene na prijelazu od intimnog Andria do intime njegovih likova. "Drutvo i ena i, kao trei osnovni 'nemir od vijeka', boanstvo - njihovu snagu Andri je osetio i iskusio sam; njih je otkrio i ocrtao, kobno neumoljive, u prolosti svoje zemlje, u ivotu svih ljudi koje je gledao oko sebe, i u svemu stvaranju. to je dublje zalazio u druge due i druga vremena, sve jasnije su se ispoljavali ovi praizvori, pokretai svega, i dobra i zla istovremeno, esto u istoj pojavi. U Putu Alije erzeleza je zlo jo blago. Ali to dalje, njegovo sablasno oblije u Andrievom spletu problema raste, dok najzad, u poslednje vreme, ne zakloni sve ostalo. Tako je, u sutini, celo dalje Andrievo delo jedna sve mranija i beznadnija borba sa zlom i neprekidno traenje izlaza iz njegovog kruga."(26.) Vraajui se, na drugom mjestu, fenomenu legendarno-knjievne dvojnosti koji se postavljao Andriu u kreiranju lika erzeleza, Mirkovi istie: " Alija
erzelez...

Andrieva teksta,

25

IstOrijskierzelez je bio takav junak koji se tukao i koji je poginuo za veliinu Islama, a legendarni erzelez pogotovu; Andriev erzelez, meutim, vodi svoju linu ljudsku donkihotsku borbu sa svagdanjicom i ljudima i enama, i odblesak njegovoga legendarnog junatva je samo tuan sjaj koji ga ini smenim u nejunakoj i potpuno nepatetinoj sredini gde se kree."{28.) Ne ulazei u pitanje Andrieva namjernog stvaralakog postupka zato on tako ini upravo sa erzelezom, sputajui ga sa legendarno-epske visine u nizinu trivijaliziranog ivota Bosne i Sarajeva II doba osmanlijske vladavine i naroda iz kojeg je mitski iznikao, Mirkovi je konano uobliio jednu faktografski apstraktnu kritiku platformu koja estetski lebdi iznad teksta i polazi od djela kao knjievne datosti, bez veze sa njegovim konkretnim, faktinim, stvarnosnim korijenima, injenicama i svjesnim namjerama od kojih je, kako je poznato, Andri polazio dozvoljavajui fantaziji, pod pritiskom vlastitih trauma, da afektivno intenzivira ono to je predstavljalo oslobaanje vlastitih duevnih napona i moralnih optereenja. Sa te platforme e i svi naredni interpretatori pristupati ovoj i drugim Andrievim pripovijetkama "o Turcima i naim". Nastavljajui se na Mirkovievu raspravu o legendarnom i Andrievu erzelezu, Slavko Leovac je za ovog junaka, "obinog i slabog oveka koga obuzima enja za nedohvatnim enama", izjavio da "taj lik "realnijeg" erzeleza pisac nije uzeo iz herojskih legendi".{Slavko Leovac: Pipoveda Ivo Andri, Matica srpska, Novi Sad, 1979.) Nastavljajui dalje o porijeklu ovog Andrieva lika, on je ustvrdio

sa osloncem na Olesnickog i njegove izvore (Tko je zapravo bio Derzelez Alija. Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slovena, 1933., knj. XXIX, sv. 1., 22-2R): "Oito je da ovaj Andriev erzelez nije onaj GerzEljas o kome Peevija kae da je u njegovo vreme sticao "sve veu popularnost meu pravovjernim stanovnicima", koji je bio "junak i iit", ili onaj erzelez o kome pie Evlijaelebija da je bio "tovani svetac i zatitnik". "Kao to su to inili drugi, tako su i Sarajlije prisvojile erzeleza i uinile ga savremenikom Gazi Husrefbega, dali mu kulu i posebnu kuu u Sarajevu gde je stanovao sa svojom starom majkom i sestrom Ajkunom", parafrazira on Mirkovia, da bi ria kraju otkrio ve uoeni Andriev izvor iz zabiljeenih predanja o ovom junaku: "Andri polazi od tih narodnih prianja kako ih je zabeleio Kosta Herman", i u fusnoti biljei H6rmannov predgovor i Mirkovievu studiju. {Leovac, 14.) Na isti nain kao sa likom erzeleza, Leovac postupa i. sa braom Moriima II ovoj Andrievoj pripovijeci, otkrivajui im izvorite: "I ovog puta Andri polaZi od narodne umotvorine i to od onog to je u njoj sporedno i od onog to je istorija zabeleila./.../ Iz narodne pesme, na primer, Andri uzima da su odmetnici, da ne "kabule" nikog, "vee sami gospodare, gospodare kako hoe", da vole pesmu i muziku", pie on i navodi kao .izvor Narodne pjesme Ivana Jovana Marunovia (Zadar, 1906., str. 9-14.) "Iz istorije - nastavlja on - preuzima spoznaju da je to vreme anarhije i tekih obrauna", (18.) navodei ispod teksta Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini (tom III. Zagreb, 1881., str. 81-109.) od Mije Vjence-

26

slava Batinia i Povijest Bosne u doba osmanlijske vlasti Milana Preloga (tom II, Sarajevo, str. 3-7.) Sa ovom Andrievom prozom smatra Petar Dadi - ula je u njegovo pripovjedako djelo i njegova predstava ene kao "nedostian san erzelezov", koja ima svoje izvorite u njegovu ranom erotsko-psiholokom doivljaju kao odjek line duboke traume. Dadi tako navodi dvije pieve misli, smatrajui da je "ena Andrieve stare Bosne, vie nego ita ar poezije Istoka", koje pruaju dovoljno osnova za psihoanalitiki pristup Andrievu stvaranju enskih likova: "ene, vaa sjena lei na uspavanoj elji asketa i besanoj udnji razvratnika. Da svedemo sve misli i tenje ovog svijeta na njihove prvotne smjerove i istinske motive, ja mislim da bi ih vea polovica stala u toplo duplje vaeg pazuha." Druga misao je da je ena"otrov krvi nae". Istiui kako Isidora Sekuli nalazi Istok prije svega u "motivu ljubavi, u eni" ("ene su sakrivene, sporedne, ispod ivota, i nisu linosti, nego jedino pokretne snage. Ili se javljaju kao zlo provienje."), Dadi istie da je Andri pred sobom imao zapravo "orijentalnu deformaciju, enu-ukras, enu-telo, injenicu, koja se ne oboava kao bie nego kao posuda uitka, od koje ulna mistika stvara mit oblika, opijajui se njima kao opijumom.", upozoravajui psihoanalitiki"da se esto transcendentalne kategorije, kakve su zlo, krivica, greh, umesto seksu imputiraju Bogu" i da tako "seks i ena, na jedan istonjako koloritan nain, bivaju kod Andria sanacija nagona na metafizikom nivou". Dadi, meutim, ne uoava da je i ta takva"orijentalna deformacija" ene kod Andria zapravo

jedna od zapadnjakih predstava Istoka, potekla iz kransko-asket skog dOivljaja ljubavi kao grijeha, te da i "ena stare Bosne ima kobni ukus istonog greha, neka divlja i satanska mora slegla se u njoj". (Petar Dadi: Ivo Andri, Beograd, 1957, str 127-128.; 130.). Katinka iz erzeleza... koja kune samu sebe muei se da dokui ta je to u njoj "bezobrazno i tursko" izraava, meutim, kao i druge neI\luslimanske ene, Andriev kra'nsko psiholoki atavizam, "ona ostaje kae Dadi - bie tragino, nad kojim drhte, koje ne drhti; ne drhti od sladostraa, ali je proeta gaenjem, odbojnou, sveu o grehu, o zlu". (Ibidem, 133.). ena, kae Dadi, "mamcem varljive nade pretvara ivot erzelezov u put". (130.) A za erzeleza istie da je on "prva od onih (Andrievih) snanih, izvanrednih linosti, koje e iz dubine legendi krenuti u poho~ nelagodnoj sadanjosti", a istovremeno je i prva od linosti "sa simptomom /...1 egzistencijalne razboljenosti od koje pati Andriev mitski svet, /.../ koje su izrasle iz tkiva legende, da bi im se istovremeno i suprotstavile", (144-145.) kae Dadi zamjenjujui ulogu lika sa namjerom njena stvaraoca, da bi definirao kako je erzelez, "nesrean, slavan i smean", zapravo prelazni oblik, "prvi stepen deziluzije, susret sa pravim stanjem sredine", (145.) te da se pisac prema njemu, dajui ga u kontekstu sredine, odnosi ironino. (147.) Uporeujui ga sa orkanom, Dadi konstatira i kod jednog i kod drugog i drugi stupanj ljudske demistifikacije: "I orkan kao i erzelez, skrivae u svom snu veliku neostvarenost, a on e i u jednom i u drugom sluaju, biti podare-

27

na linosti koja i samu enju ini smenom. Time e Andri iluziju, onaj pergintovski lani sjaj, baciti u blato." (148.) U daljnjem objanjavanju Dadi, meutim, zapada u kontradikciju kad kae da je ovaj junak, u prvoj Andrievoj pripovijeci ostvarenoj "objektivnim" metodom, istovremeno i "prva prava slika drevne Bosne liena, ili prividno liena, pesnikovog subjektiviteta", ali koja pokazuje"da Andri ima spremnu viziju u sebi". (144., 146.) Tu u stvari romantiarsku viziju, koja e postati ope umjetniko obiljeje "zlosrene Bosne" kao projekcija "teine unutranjeg (Andrieva) doivljaja nelagodnosti", "tog sopstvenog demona", prenio je Andri "u mitska bia dalekih predaka", sugerira Dadiev iskaz o "jednom od onih perverznih individuuma" u ovoj pripovijeci koji se kazuje hoda iz Bihaa, a uistinu ini se da putuje svetom kud ga vode mutni i strani nagoni". (141., 146.) "Te "individuume" sa grozom u sebi i tako karakteristine za kasniji piev svet", iz Puta Alije Derzeleza, "enu, koja je "fatalna" u oima drugih, intimno bedna i duboko nesrena", zatim "degeneraciju i bolest, muku seksa uzdignutu do metafizikog sna", ti motivi, kae Dadi, u ovoj pripovijeci "ne dobijaju, ni iz daleka, oblike one morbidnosti koji e, neto kasnije, postati jedina stvarnost Andrieve vizije; onu morbidnost za koju Isidora Sekuli gotovo s pravom kae da je prema njoj "zapadni satanizam skoro spiritualna pojava", pri emu je "ironija pieva... kao melem za taj ivot, ona je vid pratanja i mirenja, razblaava njegova trenja". (146.) Ovim iskazima, u povodu Dene/eza Dadi je opisao Andriev stvaralaki doivljaj bonjakih likova u

svojim pripovijetkama koji je proiziao iz mutnih nagonskih poriva njegova vlastitog psiholokog bia, ali se uskladio i sa romantiarskim doivljajem Istoka u evropskoj knjievnosti i tradicionalnim mitsko-historijskim predstavama srpske i hrvatske knjievnosti, te praktinom tenjom da ue u horizont oekivanja srpske italake publike i politike javnosti na putu diplomatske karijere, to je zapravo bilo izvan domena Dadieve interpretativne metodologije. Nasuprot Dadiu i njegovoj psihoanalitiko-genetikoj metodi, Milo Bandi je 1963. u svojoj knjizi Ivo Andri: Zagonetka vedrine poao sa stanovita o "egzistencijalistikoj" i "humanistikoj" sutini Andrieva djela, pa je i erzeleza najavio kao ovjeka koji se "izdvaja iz mase", koji "strasno hoe da bude neko, da se potvrdi, da bude autentina individua", a njegovu "ljubavnu glad" vidio je kao "glad za autentinou koju bi dostigao ostvarenjem svoje ljubavne elje, za celovitou postojanja koje mu, u liku ene, stalno izmie i koje mora neprestano osvajati". (Bandi, 16.) U poglavlju o Bosni kao erzelezovu "udesnom zaviaju" Bandi, meutim, iznosi da je o Putu Alije Derzeleza, objanjavanom "unapred pripremljenim tezama", izraen itav "splet raznovrsnih tumaenja": "Da li je Put Alije erzeleza obraun sa mitom o junaku i junatvu; ili je to - indirektno - nostalgija, nesakrivena istina o pravom liku junaka i junatva, groteskno nalije mita; ili je posredi koncepcija o nesrenom, usamljenom, traginom oveku, o neizbenom ljudskom srozavanju i padu, - jedan nov mit." (102.) Izbjegavi tako u ovim uvodnim

28

reenicama narodnosno - vjersko kulturno - povijesno odreenje er zeleza kao bosanskomuslimanskog junaka, uz napomenu da ne odbacuje "primenijivost takvih gledita i objanjenja", Bandi je pogaajui samu sutinu blasfemine i uvredljive recepcije ove pripovijetke meu pripadnicima njegove sredine, istakao: "No itamo li pripovetku bez ikakvih predrasuda, Alija erzelez se ukazuje kao komina linost koja ljudima slui za uveseljenje i sprdnju; i kao to u svakoj dobroj komediji ima ozbiljnosti sa prisenkom tragike, tako i Alija erzelez, apsurdan u svojoj kominosti i tragian u svojoj apsurdnosti, odlazi sa poprita i sa pozornice umoran, klonuo, eljan tiine i isceljenja." (102.) Poredei ga sa Domanovievom "parodijskom degradacijom uzvienog principa jakog oveka" Marka Kraljevia, u tenji da ublai efekat Andrieva ironinog postupka prema erze lezu, a zanemarujui tradicionalno epski antagonizam s druge nacionalne strane, Bandi je napravio jo jednu usporedbu, ali ovog puta u kontekstu nacionalnohistorijske tradicije, da bi se opredijelio za ahistorij ski, simbolini, apstraktnohumanistiki pristup ovom liku: "... erzelez, najpoznatiji, legendarni junak narodne pesme (iz 15. veka) i tradicije bosanskih muslimana, koga Njego, u jednom pismu to ga citira Andri, ubraja u hajduke, i to hajduke kavalijere, zajedno sa Markom KraljeViem, Skender-begom, Bajom Pivijaninom i Karaorem, i o kome peva u 'Gorskom vijencu', - taj Alija erzelez u Andrievoj pripoveci nije prikazan ni u jednom od svojih slavnih podviga; '...svi su' - kae pisac - 'uli za njega, ali ga je malo ko vidio, jer je on projahao svoju mla-

dost izmeu Travnika i Stambola'; on je, dakle", - istie Bandi, - "taj apstraktni uzvieni princip ivota koji dobija ljudsko oblije i beznadno ezne za obinim ljudskim radostima, za ljubavlju, za lepom enom, primoran da nosi surovi, strani teret svoje slave." (103.) On uoava i izvorite i genezu Andrieva motiva "u narodnoj poeziji i legendarna bosansko-hercegovakih muslimana", u kojoj je, pored erzeleza, naroito popularan bio Budalina Tale, ali "dok je Tale smean sam po sebi, Alija erzelez, po jednoj pesmi pobratim Kraljevia Marka, irna ogromnu snagu, ali je ruan, elav, niskog rasta: njegov neugledan lik opovrgava njegov glas proslavljenog junaka, - i taj fatalni raskorak ini ga tragikominim." (103-104.) A na kraju svoje interpretacije Bandi se imanentno saglaava sa Dadievom ekspontovskom psihoanalizom, navodei pitanje koje mui erzeleza, isto kao i mladog Andria: "Zato je put do ene tako vijugav i tajan, i zato on sa svojom slavom i snagom ne moe da ga pree, a prelaze ga svi gori od njega." (105.) Vukovi je u svojoj knjizi iznio da su "u neskladnom pustahiji iz dalekog vremena, erzelezu", u "njegovu isprekidanom i praznom ivotu" poslije megdana i ratovanja, kritiari poslijeratne generacije "pronalazili sebe i komade svojih polomljenih ideala", te da su "Andrievi nemiri bili... nemiri cele te generacije". (Vukovi, 78.) Vjerovalo se uz to u kritici, istie Vukovi, da Andrieva stvaralaka "vezanost za nacionalno tlo" u njegovim ranim knjigama '''ima neega duboko naeg, balkanskog, orijentaiskog', to je bio poneo u svom liku i erzelez, i to je uinilo da bude

29

smatran kao 'olienje, opti tip karakteristika i simbolinost cele rase'." (82.) Posmatrajui ga u okviru psihologije njegove generacije, Vukovi, meutim, uoava da je Put Alije Derzeleza, u odnosu prema "raspoloenju jednog idealiste" u Ex Pontu i Nemirima znaio "ironizaciju romantinog idealizma narataja kome je Andri pripadao" (99.), ne osjeajui pri tome erzeleza kao bonjakog epskog junaka niti sredinu koja je Andrievu ironiju doivljavala kao uniavanje njenih tradicionalnih veliina i uvredu vlastitog nacionalnog bia u vremenu kada je njegov epski suparnik Marko Kraljevi uzdizan kao rasni ideal. U pregledu kritike o ovom Andrievu djelu Vukovi je istakao kvalifikacije o "naroitoj rasnoj duhovitosti" u njemu, (Vukovi, 137.) shvatanje ovog djela kao "dobre humoristike prie", isticanje pieve historijske "objektivnosti" kao i namjere da slika specifini bosanski milje i otkriva zapre tene sevdalinske strasti, kako u njemu ima "neto od one istorijske i etnografsko-psiholoke tanosti iz Gorskog vijenca", te miljenje Ljubomira Marakovia kako Andri "itavu sliku svijeta" zaranja u "atmosferu presienu senzualnou" s namjerom "da se snano istakne bolesni senzibilitet Orijenta u svojoj osobitoj balkanskoj arolikosti".(138.) U kasnijoj kritici se, meutim, postavljalo i pitanje, pie Vukovi, o "odnosu izmeu legende o junaku Derzelezu, kako ju je dala narodna pesma i kako ju je literarno obradio Andri, ali konstatira da nije odgovoreno na pitanje: "ta je pisca rukovodilo da stilizuje narodnu legendu o erzelezu u obliku u kom je nalazimo u njegovoj pripoveci", i smatra blisko teoriji recepcije ali u okviru jedne, srpsko-

hrvatske nacionalno-italake sredine da bi za odgovor na to pitanje trebalo "da se uspostavi odreena veza izmeu duha raspoloenja u vremenu u kome je to delo nastalo i duha koji ta pria izraava originalnom stilizacijom". (139.) U svojoj intrpretaciji i sam Vukovi ide dalje u moralno-estetsku apstrakciju, istiui da pisac u ovoj pripOvijeci daje "ponienje idealizovanog j'unaka u njegovoj tenji da dostigne apsolutnu lepotu" u vidu ene, slaui se da je erzelez "tip idealiste" Andrieve generacije. (140.) Na osnovi ovog psiholoko-moralnog podteksta Vukovi prilazi i Andrievoj "demitizaciji ironikom destrukcijom", "literarnoj demistifikaciji bivih istina" i "legendarnih veliina nacionalne mitologije", emu slui karikaturaIni prikaz erzeleza ali sa traginim sjenenji ma, da bi prikazao sve smijene pojedinosti "sa nekim "iscerenjima" groteske" kao erzelezovu traginu ljudsku pozadinu, to se u vidu gnjeva ispoljava u "bezumnorn prohtjevu da ubija i vrijea, pa ma koga". (141., 143" 144., 145.) On ne primjeuje usporedbu koja mnogo govori: dok Ivo Vojnovi i Metrovi glorificiraju srpsku narodnu tradiciju kao rasnu jugoslavensku, Andri se ne usuuje da ironino destruira iako je to, kako on istie, u duhu njegove razoarane poslijeratne generacije, nego karikaturalno i tendenciozno prikazuje bonjaku, u totalnoj degeneraciji, kao simbolinu smjenu civilizacija i politikih epoha, to se jo izrazitije otkriva u jo jednom Andrievu odstupanju, prikazu brae Moria i "cele njihove /.../ porodine hronike to nagovetava totalnu propast i povod je za crnu elegiju o umiranju iskorenjene i bogate porodice, kakvu susreemo

30

-----_._._._-----u mnogim Andrievim delima". (146.) Izraavajui u scenama ljudske nastranosti u erzelezu i narodnim pripovijetkama kompenzaciju vlastitih kompleksa i duevnih optereenja, ali usmjeravajui je stvaralaki prema bonjakom svijetu, pri emu je sudjelovalo i voljno nacionalno-politiko opredjeljenje, zanimljiva je pojava "crvene boje, i to ne u nijansi prema crnoj i sivoj prema svetloj", u opisima erzelezova ambijenta, koju uoava Vukovi, to je svakako obiljeje ekspresionizma ali i Andrieva unutranjeg nagnua. (149.) Nasuprot drugim
koloristikim
kritiarima Vukovi, meutim

nego

zakljuuje da

u Andriu iz vremena Derzeleza "nije... jo bila sazrela stvaralaka vizija o Bosni".(150.)

31

(ANDRIEVA DOKTORSKA DI,7:ERTACIJA: "RAZVOJ DUHOVNOG ZIVOTA U BOSNI POD UTICAJEM TURSKE VLADAVINE")

II.

Idejnu osnovu svoga knjievnog stvaranja, saglasnu sa emocionalnim optereenjima vlastite tradicije, i prirode, i klju za razumijevanje odbojnog odnosa prema Bonjacima i njihovu svijetu, koji je Andri izraavao u zamraenim i negativno uzbuujuim bojama pripovjedakog slikanja ljudi i zbivanja, sa probijanjem potmulih duhovnih optereenja, hereditarno nastranih nagona i uvrnute svijesti toga egzotinog i neobinog naroda, - otkrio je sam autor godine 1924. u doktorskoj dizertaciji: Razvoj duhovnog ivota u Bosni pod uticajem turske vladavine, i to prikazivanjem duha i ponaanja Osmanlija u njihovoj prelaznosti na Bosance koji su prihvatili islam. "Kada se danas postavlja pitanje o mestu disertacije u celokupnom pievom delu, treba znati da se ona svakako nalazi na prvom mestu zamanog Andrievog opusa" - pie Zoran Konstantinovi u pogovoru O Andrievom doktoratu. - "Na prvom mjestu zato to ona omoguuje najobuhvatniji susret sa pievom sveu, sa Bosnom kao njegovom glavnom temom, sa svim arhetipovima iz kojih gradi svoje
32

likove, sa svim motivima koji ga opsedaju, sa motivom. permanentnog genocida koji u kriznim situacijama prima oblike bezdunog fizikog istrebljenja, sa motivom veitog pritiska i more, stalno prisutnog straha, sa motivom konvertitstva uza sve njegove posledice, ali i sa motivom permanentne buntovnosti kao obelejem 'pravog Bonjaka'. U disertaciji se moe otkriti geneza svega to je Andri kao knjievnik oblikovao i iskazao.""1 (Podvukao M. R.). Povod za izradu dizertacije bio je egzistencija i karijera Ive Andria, koja je tada bila dovedena u pitanje. Naime, nakon preseljenja u Beograd i kratkotrajnog zaposljenja u Ministarstvu vera, Andri je po svojoj molbi preao u Ministarstvo inostranih poslova, pa je, nakon slubovanja pri Vatikanu, u Bukuretu i Trstu, 12. januara 1923. godine postavljen za vicekonzula u Grazu (Austrija). Tada je iziao novi zakon o potrebnim kolskim kvalifikacijama za pojedina zvanja, pa je, nemajui diplome o zavrenom fakultetu, Andri bio otputen iz diplomatske slube. Jedna od mogunosti da stekne kvalifikacije, i nastavi zapoetu karijeru, bila je izrada doktorske dizertacije na Univerzitetu u Grazu, uz polaganje potrebnih ispita."2 Andri je za ispite odabrao slavensku filologiju kod profesora Heinricha Felixa Schmida i historiju Austrije kod profesora Reimunda Friedricha Kaindia, velikonijemca posebne vrste koji je alio to nije ostvareno ujedinjenje njemakih drava uz dominaciju Austrije.
L Zoran
Andrievom
Konstantinovi:

doktoratu. Pogovor uz dizertaciju Ive Andria Die Entvicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tiirkischen Herrschaft (Razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utica-

jem turske vladavine). - :;veske zadubine Ive Andria, godiria I, sveska 1., Beograd, jun 1982., str. 274-275. U daljnjem tekstu:
Konstantinovi.

2. Ibidem, 262-263.

33

je u svojoj tezi dao naslutiti i odgovor na pitanje o austrijskoj politici prema vjerski podijeljenom ivotu u Bosni, ali u molbi za polaganje doktorata on nije spomenuo zbog ega je bio prisiljen da od augusta 1914. do aprila 1917. prekine svoje studije,'3 to je . inae isticao svakom prilikom kao politiki prilog svome napredovanju u karijeri: 4 Osnovnu postavku svoje dizertacije, koju je trebalo na osnovu dokumenata i argumenata u raspravi odbraniti, Andri je formulirao tek na poetku drugog poglavlja, koje nosi naslov: irenje islama kao neposredan uticaj turske vladavine, i to kao "odgovor za njega ve unapred izvestan" i kao "smisao pojavama ve dat":s "Od odluujueg znaaja je to" - istakao je na tome mjestu Andri - "da je Bosnu, u najkritinijem trenutku njenog duhovnog razvoja, u doba kada je previranje duhovnih snaga dostiglo vrhunac, osvojio jedan azijatski ratniki narod ije su drutvene institucije i obiaji znaili negaciju svake hrianske kulture i ija je vera - nastala pod drugim klimatskim i drutvenim uslovima i nepodesna za svako prilagoavanje - prekinula duhovni ivot zemlje, izobliila ga i od tog ivota nainila neto sasvim osobno. "*6 (Podvukao M. R.). Ne odgovarajui na mogue pitanje ta bi bilo sa tim duhovnim ivotom da nisu dole Osmanlije i ostale borbe sa bogumilstvom, koje se namee iz prvog poglavlja njegove radnje, - Andri je u napomeni obazrivo dodao: "Ovo mesto, kao i sva ostala mesta u ovoj raspravi u kojemu se govori o uticaju turske vladapine, ne bi trebalo 5hmtiti kan kritiku islamske
3. Ibidem, 263-267.
<Iavinc. (Prevod Zorana I'.l1l1SlanAndria,

Andri

4. Ibidemi 264. S. Ibidem, 268. 6. Ivo Andri: Razvoj duhovnog ivota u Bosni pod uticajem turske vla-

- Sveske zadubine Ive godina 1, sveska 1" Beograd, jun 1982., str. Sl. U daljnjem tekstu: Dizertacija.

tinovia).

34

kulture kao takve, ve jedino kao kritiku onih posledica do kojih je dolo usled njenog prenoenja na hriansku slovensku zemlju. "*7 A te "posledice" su zapravo Andrieveufemistianizraz za formiranje Bonjaka kao junoslavenskog naroda islamske vjere, njihove svijesti i njihove sinkretistike duhovne i materijalne kulture.
Slavensku genezu Bonjaka i njihovu vezu sa bogumilima te sinkretizam bogumilstva i islama u Bosni Andri, meutim, nigdje posebno ne spominje. Ali se u samom poetku prvog poglavlja osjea kao analogija formulaciji o prekidu duhovnog ivota u Bosni, iskaz da su "istonjako poreklo i snana iskljuivost bogumilstva, sputavajui kao mona prepreka, stali na put prodiranju zapadnjakih civilizatorskih uticaja" u ovu zemlju,*s to u kontinuitetu izlaganja predstavlja prepreku prve, bogumiiske, faze iza koje slijedi, kao nastavak, prepreka druge, islamske, faze. U tom moguem povezivanju arhetipskog duha i karaktera bogumila i Bonjaka, koje se na vie mjesta ove radnje namee, karakteristino je da se, i pri iznoenju jednostavnih vanjskih obiljeja bogumilskog obredoslovlja i mjesta bogosluenja, jer su njihove "crkve bile jednostavne kue, bez ukrasa i kienja, bez slika i statua, koje su bogumili odbacivali kao i znak krsta; takoe i bez zvona, koja SU za njih znaila "demonske trube", i bez svete vodice koju su "prezirali" kao otrov"*9 - Andri se ne zadrava na Oiglednoj slinosti sa ureenjem muslimanskih damija, iako to vjerovatno predstavlja jedan od elemenata spontanog prelaska bogumila na islam.
oo.

7. Dizertacija, 201. S. Ibidem, 19.

9. Ibidem, 39.

35

Andri napominje kako je "bogumilstvo... poelo da izmeu Bosne i zapadnog sveta podie onaj stenoviti zid koji e islam potom jo vie proiriti i podii do takve moi da se i danas jo, premda se odavno raspao, osea njegovo delovanje kao mrana linija razdvajanja koju nije mogue prei bez napora i opasnosti". *10 A da je Andri pod "zapadnim svetom" tada prvenstveno podrazumijevao katoliku Evropu, a bogumilstvo smatrao sklonim istoku kao Svome izvoritu, svjedoi reenica koja slijedi nakon toga: "Otimajui se uporno podjarmljivanju sa Zapada, bogumilstvo je na kraju silom prilika zemlju odvelo pod jaram Istoka; katolika propaganda, sluei se napred pomenutim sredstvima, doprinela je i sama ovom kobnom koraku. "*11 Kao duhovne i politike predispozicije koje su Osmanlijama otvorile put do Bosne on istie "zamrene i nezdrave versko-politike prilike", koje su doprinijele da je jo prije 1463., po iskazu Klaievu koji Andri navodi, Bosna "bila sputana u verige turskih sultana":12 Ali i postupak sultana, koji je hrianima, konkretno despotu uru Brankoviu, "ostavljao slobodu veroispovesti", *13 Andri istie u toj prethistoriji. On navodi, najzad, i injenicu, prema Rakom, da je patarenstvo zapravo bila "verska zadruga, koja imade korien u dualizmu ipaganskoj theosophii, dakle izvan kranstva":14 Kao socijalno-ekonomski faktor privlaan z;a bosansko stanovnitvo Andri istie navod iz pisma Stefana Tomaevia papi Piju II: "Turci su u mojoj kraljevini sazida1i nekoliko tvrava i ljubezni se prema seljakom pokazuju; obeavaju da e svaki od njih biti slobodan koji k njima otpadne":15 a uz to i injenicu
W. Ibidem. 11. Ibidem, 41. 12. Ibidem, 43.

.s druge strane,

13. Ibidem, 45. 14. Ibidem, 45-46. 15. Ibidem, 47.

36

pobune kmetova pod vladavinom hercega Stefana Ali u napomeni, da bi potcrtao svoju koncepciju, Andri navodi i Rankea: "Meutim, ni oni Srbi i Bonjaci koji su vie voleli da se pokore Turcima nisu ni slutili ta ine, kakva ih sudbina oekuje pod ovom vladavinom." * 16 Istiui kako je u Bosni pred dolazak Osmanlija bjesnila "strana verska borba", koja je otvarala alternativu ili "da se okrene katolikom Zapadu i da potpuno uestvuje u njegovom duhovnom ivotu", to kao premisa zapravo otkriva temeljnu koncepciju ove radnje, raene u skladu sa karakterom zemlje, univerziteta i komisije kojoj je dizertaciju podnio, ili, "to je manje verovatno, duhovni ivot Bosne mogao je da nae svoj izraz pobedom patarenstva u nekoj vrsti slovenske reformacije u malome",*17 Andri zakljuuje kako je "taj vani proces naglo prekinut" jer je, kako on kae bez skrivanja odbojnosti i neprijateljstva, poela "najezda jednog osvajakog naroda, tueg po veri, duhu i rasi", pri emu je "onaj deo naroda koji se nalazio na viem stupnju i bio imuniji prihvatio veru napadaa da bi sauvao svoj posed":18 Svodei svoje razmatranje na nacionalno-politike,kulturne i duhovne posljedice toga historijskog zbivanja, Andri je istakao, uz projiciranje shvatanja svoje generacije, da je tako posred junoslavenskih zemalja povuena linija koja je ila Dunavom, Savom, Unom, Dinarskim planinama. "Taj zid razdvajanja podelio je srpskohrvatski rasni i jeziki kompleks u dva dela, a njegova senka, u kojoj se odvijala jezovita istorija u trajanju etiri stolea, morala je na rubovima sa obe strane kao teret da pritiskuje do u daleku budunost", *19 zakljuio je Andri
Vukia.
16. lbidelI1, 199. 17. IbidelI1, 51. Ul. lbiLlem, 52-53. 19. Ibidem, 53.

37

sa romantikim akcentom, nameui vlastitu optubu zbog historijske "turske krivice" kao teret odgovornosti, "do u daleku budunost", bosanskim Slavenima, bogumilima koji su prihvatili islam i ostali "na rubovima sa obe strane" ovoga graninog zida kao "senka" njegova. Jer, objanjava on: "Po geografskom poloaju Bosna bi

zapravo trebalo da povezuje zemlje Podunavlja sa Jadranskim morem, a to znai dve periferije srpskohrvatskog elementa i ujedno dve razliite oblasti evropske kulture. Potpavi pod islam, Bosna ne samo da je bila liena mogunosti da ispuni svoj zadatak, koji joj je po prirodi pripadao, i da uestvuje u kulturnom razvoju hrianske Evrope (kojoj pripada po svojim etnografskim i geografskim obelejima), nego je, tavie, zbog domaeg islamiziranog elementa postala mona prepreka hrianskom zapadu. U tom neprirodnom poloaju Bosna je ostala za sve vreme turske vladavine. "'20 Svoja
kulturno-historijska nagaanja u kondicionalu Andri je zavrio imanentnom sugestijom da izmeu Srba i Hrvata nema mjesta za Bonjake kao nosioce krivice razdvajanja ova dva naroda i prepreke za kulturne utjecaje kranske Evrope u Bosni. I tamo gdje nije izriit u svome tekstu svaka najobinija stilistika analiza njegova izlaganja, ve u samom Andrievu izboru rijei, mora otkriti odbojan emocionalan odnos mrzovoljnog ovjeka, koji ne moe da podnese racionalnu raspravu o predmetu koji ne voli.

Za "proces islamizacije, toliko znacaJan po razvoj duhovnog ivota" Andri net poetku obazrivo kae da se "ne moe... tano i u pojedinostima utvrditi na koji se zapravo nain odvijao", smatrajui, po slijedu novijih
20. Jbidem.

38

historiara, da su se Osmanlije u poetku "svim snagama trudili da se prilagode autohtonim kulturnim prilikama i da asimilaciju prepuste vremenu". Ali istovremeno i

podriva moralnu osnovu ove tvrdnje, da ne bi osporio svoj opi stav o nasilnoj prirodi Osmanlija, rijeima da se to ne smije pripisati "nekakvoj trpeljivosti, na koju se kasnije nigde ne nailazi", i istie da injenica postojanja hrianskih zemljoposjednika i administrativnih dostojanstvenika, u prvo vrijeme, uBosni i osobito u Hercegovini, govori jedinp "da se islamizacija razvijala lagano i postepeno" (sve podvueno M. R.), jer su Osmanlije, u' tome vremenu borbi oko Jajca s maarskim vojskama mor~ voditi rauna o miljenju uglednijih i bogatijih slojeva stanovnitva. *21 "Posle

pada Jajca (1528.) islamizacija napreduje bezobzirn,o i brzo. Pred ovom injenicom potpuno je neosnovano Truhelkino miljenje da nema primera ili dokaza prinudne konverzije. ", *22 zakljuuje Andri, ali ne navo~ ni
jedan sluaj nasilne islamizacije. On nigdje ne govori iscrpnije ni o tekom, kmetskom poloaju seljatva u srednjovjekovnoj Bosni, kojemu je osmanski feudalizam donio izvjesne socijalne olakice, osobito u sluajevima prelaska na islam, te da je ta injenica, uz prestanak dotadanjih vjerskih progona i ratnih nevolja, bila jedan od glavnih razloga prihvatanja nove vjere i nove vlasti: Umjesto toga, on iznosi dileme bosanskog plemstva i posjednike klase, kao da su jedino oni u Bosni ivjeli: "ili u svojim rukama

zadrati vlast i na taj nain stei pristup do svih dostojanstava u novom carstvu, ili sve izgubiti i postati raja bez prava i poseda " (kao da se u Osmanskoj carevini napredovalo
pomou

vlasti i posjeda, a ne

pomou sposob-

21. Ibidem, 55.

22. Ibidcm.

39

nosti i vojnih zasluga), - nalazei toj dilemi nauno neprimjerenu analogiju u srpskoj narodnoj pjesmi, u Lazarevoj nebeskoj alternativi uoi boja na Kosovu: da li se privoljeti "carstvu zemaljskome" i pobijediti, ili "carstvu nebeskome" i izgubiti u boju. *23 On jo jednom podvlai svoju tvrdnju: ko je elio da sauva posjed, vlast i privilegije "morao je na kraju prei na islam".,*2A pozivajui se na Preloga, koji je zapravo rekao da su "prilike favorizirale prelaz na islam",*25 i uz to isputajui potpuno iz vida plebs, obini narod, kmetove, koji su prihvatali islam iz drugih razloga, stavljajui se pod utoite Osmanlijama. Razvijajui i nadalje svoju tezu o islamizaciji kao nasilju, ali posredno, odnosno "koliko je napred navedena dilema istovetna s prinudnom konverzijom ff, Andri podvlai koliko je opet bosansko plemstvo bilo vrsto vezano za svoj zemljini posjed kao izvor ugleda i moi, te kako se bosanski vlastelin, po religioznomoralnoj kosovskoj alternativi, opredijelio za "carstvo zemaljsko", prihvatajui "veru osvajaa" da bi sauvao svoju zemlju: 26 Taj plemiki posjedniki mentalitet on nalazi kod islamiziranih bosanskih vlastelina kao "glavnu pokretaku oprugu u svim ponaanjima", navodei po Klaiu da su ak "uvali svoje starinske povlastice i povelje od kranskih vladara (!), da ih iznesu na vidjelo ako Bosnom opet zavlada koji kranski vladar", *27 i potcrtavajui u fusnoti primjerom iz lanka fra Ante Kneevia taj nemoralan postupak begova, koji nisu oklijevali ni pred mogunou ponovnog, vulgarnog, vraanja II kranstvo.*28 A meliu daljnjim ilustri1cija23. Ibidem. 2A.lbidem. 25. Milan prelog. Povijest &:meu dOCa. a;manlij;ke vlade, LSarajevo, s. a, 38.

27, Ibidem, 49, 28. Ibidem, 203.

40

26. UiLL'rldCijd.

ma on se sputa na razinu romantizma i hrianskog narodnog shvatanja i uklapa se po prvi put u srpskohrvatsku knjievnu osovinu nenaklonjenu islamu i Bonjacima u potezu Njego - Juki, koja e ostati okosnica i njegove knjievne ideologije. "Vodei motiv za islamizaciju", ovog puta nenasilnu, kao i to da su islamizirani Bosanci zadravali svoja stara slavenska prezimena, on najprije nazire u bonjakoj narodnoj pjesmi u H6rmannovu zborniku: Bog ja Rada lijepo poturio I sa lijepom Anom oenio, Darovo mu deset kua kmeta, Ne zove se sada Radojica, Ve se zove Pilipovi Ibro. '29 A zatim nastavlja, uz saglaavanje, s potovanjem i divljenjem, otkrivajui tako svoju ranu knjievno-ideoloku ali i politiko-pragmatiku simpatiju: "Njego, koji uvek moe da slovi kao najverniji izraz naina miljenja i shvatanja u narodu, na svoj plastian, saet nain opisuje proces islamizacije ovim reima: Postadoe lafi ratarima, Isturi se plahi i lakomi. "'30 Da bi zavrio kako franjevac Ivan Juki "karakterie bosanske muslimane": "Oni su postali od zloestijeh hristjanah, koji svoje gospodstvo ne znajui drukije uzuvati, poturie se." I dalje: "Novi zakon osigurao im je irnanjstva i bogatstva, oslobodio od haraa i svakog danka, doputao svako dielo grieno, bez truda i rada mogli su gospodst"o provod i ti. 31
fl'

::''1, IbidC1l1,::;'I K,.-tJ lliir1l1.lI1n:

i7(L1njl' Ik");I'.HI. IlJ::',l" 'tr. ::''l,

Narodile pjesne Muhamedovaca II Bosni i Hercegovini, L Sarajevo,

1888.,401. 30. Ibidem,
Petrovi

60-61., Petar Njego: Gorski vi;enac, VIII

31. Ibidem, 61., Slavoljub Bonjak /Ivan Franjo Juki/: Zemljopis i povijest Bosne, Zagreb, 1851., str. 143.

41

Andri

Kao notu daljnjeg osmanlijskog nasilja, i svireposti, dodaje instituciju adami-oglana ("danak u krvi"), koja je "za islamizaciju, pa prema tome i za duhovni ivot Bosne, bila od velikog znaaja", punei iskazom putnika Bartolomeja Georgijevia romantiku atmosferu osmanlijske vladavine kao vremena okrutnosti i nasilja svake vrste nad hrianskim stanovnitvom: "Ja nemam rei kojima bih mogao predstaviti kako roditelji strano jauu i tue, kako leleu i zapevaju kad im decu iz roditeljskih krila i naruja otru oni svirepi zlikovci. "*32 A dizertacija sve vie poprima karakter literarne tvorevine. Ili kako je o njoj, u pregledu i svoenju njenih karakteristinih obiljeja koja je odvajaju od naune empirije, pisao Zoran Konstantinovi, uoavajui bitan znaaj andrievske poruke u njoj: "...To je u prvom redu knjievno delo, koje mora imati svoje mesto u celokupnom Andrievom opusu. Ono je knjievno po svom jeziku i stilu. I...! Ono je knjievno po svom uplitanju narodnih pesama i narodnih izreka, po svom uvek prisutnom interesovanju za literaturu. Ono je knjievno po svom oseanju za egzistencijalnu dramatiku danka u krvi, po svom traganju da se iza svakog podatka otkrije ljudska sudbina, kako iza sauvanih zapisa o podmiivanju Turaka tako i iza beleaka anonimnih prepisivaa crkvenih knjiga. Na kraju, ono je knjievno delo i po tome to, literarno nadahnuto, nosi poruku istorijskog iskustva prolosti za ivot u budunosti, ali i po tome kako ocenjuje i opisuje znaaj knjievnosti za opstanak naroda."*33 Ova univerzalistika knjievno-estetska razmatranja, sa visine nezainteresovanog posmatraa, bila bi u potpunosti i etiki prihvatljiva kada ne bi isputala izvida
:\2. Ibideill, 6:\.

42

naklonost, odbojnost i kritiku, suprotstavljenost prema jednom narodu, prema jednoj vjeri, jednoj kulturi, i predstavljala otupljivanje negativne izriitosti Andrieve dizertacije, toliko bitne za glavninu njegova knjievnog djela i dalekosene za njegov utjecaj u stvaranju optuujue svijesti o "turskoj krivici" Bonjaka kod drugih junoslavenskih naroda. Tako Andri i u vezi sa institucijom adami-oglana, kojoj e se kasnije motivski vratiti u romanu Na Drini uprija, naglaava njene sociopsiholoke posljedice"za duhovni ivot zemlje": "Oteta deca su l ...! uskoro zaboravila roditeljsku kuu i svoju veru i postala su fanatini "Turci"", - istie on meui ovu rije prvi i posljednji put u navodnike, to je inae bilo bitno za razlikovanje Bonjaka od njihova zloupotrebnog istovjeenja sa ovim nazivom. Jer su zapravo preko kasnijeg Andrieva nazivanja Bonjaka Turcima i sve historijske "krivice" Osmanlija imanentno padale na njih. - i nastavlja: "Kao potomci iskonskih, zdravih brana, zahvaljujui svojoj uroenoj inteligenciji i sposobnosti, ta deca su mnogo lake dolazila do asti i ugleda nego to je ovo bio sluaj sa Turcima koji su bili neradni i optereeni porocima. Odjek njihove slave i njihovog bogatstva dopirao je sve do Bosne i delovao primamljivo za njihove sunarodnike i roake. ""34 (Podvukao M. R.) Tree poglavlje dizertacije takoer se, posredno, tie Bonjaka u odnosu prema pripadnicima katolianstva i pravoslavlja i nosi naslov Uticaj drutvenih i administrativnih institucija islama olienih u turskoj vlasti na ivot nemuslimanskog stanovnitva. A u njemu je, pored stvarnih injenica pravno-administrativnog i privrednog poretka i moralnog poloaja,

Andrievu

43

Andri

iznio i mnoge incidentaIne dogaaje i situacije na osnovu kranskih izvora, koji dalje produbljuju sliku jaza izmeu muslimanskog inemuslimanskog stanovnitva u Bosni. O uslovima kakvi su bili "za onaj

deo bosanskog stanovnitva koji nije preao na islam" Andri informira na osnovu Hammera i Zbirke zakona za raju (Kanun-i-raja) iz 635. godine, mada priznaje da su oni bili na snazi "u donekle izmenjenom i blaem obliku", s namjerom da prikae ta je sve "turska vladavina nametala podanicima druge vere", a to se moralo, posredno ili neposredno, odraziti "u duhovnom ivotu bosanske raje". Ti propisi se uglavnom odnose na
zabrane podizanja manastira i crkava, njihova popraVljanja, koje Andri objanjava tenjom "da svi oni postepeno nestanu", na zabrane noenja odjee kao kod muslimana, jahanja konja i noenja oruja, noenja krsta i snanog zvonjenja itd., mada Andri
primjeuje "da u praksi nije svaki od ovih propisa tano i doslovno primenjivan":35 Ali on istie da je, "ve po osnovnim naelima islama, a osobito po nainu njihova primjenjivanja", "raja... morala dospeti II privredno potinjen i zavisan poloaj". Da bi izbjegli ratne namete,

kao i redovne poreze i kuluke, raja se udaljavala od drumova i povlaila se u vie, nedostupne krajeve, trgovci i zanatlije hriani u gradovima nailazili su u zakonima turskog poretka na "prepreku za svaki napredak", a uz to su im, po!ed onog to je islam iskljuivaa, bile zabranjene mnoge privredne djelatnosti. Zasnovana iskljuivo na zabranama inasiljima, bez iega to je bilo slobodno i dobro, tako se sklapala nepodnoljiva slika osmanlijske vladavine u Bosni i predstavl1 ivota Bonjl1ka kao istovjernika Osmanlija.

44

Posebnu paznJu Andri je pri tome posvetio iznoenju zloupotreba, poniavanja i nasilja na osnovu franjevakih hronika i spisa Ivana Franje Jukia (koji se inae otkriva kao ovjek blizak Andrievim shvatanjima, i kao vana karika u lancu njegovih inspiracija), ali i zaobilaenja mnogih taaka kanuna podmiivanjem ili lukavstvom od strane fratara. Andri u svoje izlaganje uvodi i bonjake izvore koji govore o nasilju pojedinih osmanskih namjesnika: Baagia, koji flU svojoj potpuno u islamskom smislu i duhu pisanoj istoriji", naziva Delali Hasanpau "glasovitim razbojnikom ", s napomenom da su i Bonjaci trpjeli njegove zulume; zatim, opet Baagieve iskaze o pljakau Jegen Osman-pai te nasilniku Bostandi Sulejman-pai, '36 ali proputa da podvue da su to bili Osmanlije koji nisu pravili razlike u svome ponaanju i od kojih su na. prvom mjestu stradali buntovni Bonjaci. Osjetivi, meutim, nenaunu iskljuivost i negativni totalitet svojih ilustracija o osmanlijskim upravljaima, a ne mogui izbjei istraivanja bekog doktora znanosti Baagia, Andri je u jednoj fusnoti oito naknadno dodao, ali sa odbojno ironinom invektivom prema islamu: "Radi

i potpunosti prikazivanja valja istai da je meu namesnicima bilo ljudi potpuno ispravnih i nepodmitljivih, koji su pokazivali smisla za dobro zemlje i imali razvijen oseaj pravednosti - iako u islamskom smislu." "Pored Bosanaca, Gazi Husrefbega (1506) i velikog vezira Mehmed-pae Sokolovia (1564-1579), ije su javne gradnje i danas svedoci njihovih nastojanja za optu korist, bilo je i drugih pravednih i plemenitih namesnika. Murteda-paa (1623-1626), takoe Bosanac, kao namesnik, davao je siro:J(" lbid<:ll1, 101-lln.

tanosti

45

tim devojkama miraz, da bi tako umnoio muslimansko stanovnitvo koje se bilo proredilo. Upor. Baagi.. 1. e., p. 62. "'37 I opi uslovi za razvoj kulture, kao drumovi, potanski saobraaj, bili su nepovoljni, predstavljajui prepreku za uvoenje i "najobinijih tekovina tehnikog progresa i evropske civilizacije u Bosni", a pogotovu tamparija i novina koje su osnovane tek pri kraju osmanske vladavine, istie Andris objanjenjem, i uz povezivanje islama i mentaliteta Osmanlija sa "nezdravim konzervativizmom" Bonjaka, "bogumilskih potomaka": da su "moda vie nego pritisak, korupcija i javaluk turskih vlasti, kulturno uzdizanje raje spreavali /.../ netrpeljivost i neobino konzervativan duh domaeg muslimanskog elementa". '38 "Svi istraivai Bosne i njene prolosti", - zakljuio je Andri odluno na kraju ovog poglavlja, - "kako srpsko-hrvatski tako i strani, saglasni su u tome (i svi oni to manje ili vie istiu) da je uticaj turske vladavine bio apsolutno negativan. " I nastavio svodei te negativne karakteristike na Bonjaci: "ak ni onom delu Junih Slovena koji je preao na islam Turci nisu mogli da donesu neki kulturni sadraj niti neki vii istorijski smisao. "'39
A da bi dokazao ovu svoju tvrdnju, nakon obimnog poglavlja o "duhovnom ivotu katolikog dela stanovnitva" u njegovu "karakteristinom otelovljenju, literarnom i kulturnom delovanju franjevaca", u kojemu je najvei znaaj, i prostor, dao Ivanu Franji Jukiu, te poslije znatno ueg poglavlja o srpsko-pravoslavnoj crkvi i njezinu djelovanju "kao odraZlI duhovnog ivota
.';-. Ibid,'III,
~I;-,

:;0 Ibid"III, JillJ.

38, Ibidem, Y5, Y7.

46

pravoslavnog dela stanovnitva" pod osmanlijskom vladavinom, - Andri je dodao "Prilog: Hibridni pisani spomenici bosanskih muslimana kao pojavni oblik delovanja islama na ovaj deo stanovnitva". Nakon uvodnog generaliziranja i uopavanja koje je zapravo predstavljalo identifikaciju Bonjaka sa osmanlijskom vlau, kako je "onaj deo bosanskog stanovnitva koji je preao na islam" i sainjavao u vrijeme osmanlijske vladavine "vladajuu ratniku

kastu, koja je sve svoje snage ulagala u prvom redu na osvajanje, a zatim na odbranu poseda", - Andri je

postavio vrednosni okvir bosanskomuslimanskog knjievnog stvaranja kroz etiri stoljea, sa koncepcijom o njegovoj stranosti i tuinskom karakteru:

"Duhovni ivot te kaste skamenio se u oblicima tue religije i nepoznatog jezika ",'40 da bi tu okvirnu postavku na kraju Priloga zavrio ideolokim zakljukom: "I na ovom podruju, delovanje islama pokazalo se kao krajnje sputavajue i neplodno. "'41 Iako je do tada bila objavljena Baagieva beka dizertacija Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti (Sarajevo, 1912.) i knjiga Sejfudina Kemura i dr. Vladimira orovia Die serbokroatische Dichtungen bosnischer Moslims aus dem XVII, XVIII und XIX Jahrhundert (Sarajevo, 1912.) te poglavlje o ovom knjievnom radu u Prelogovoj Povijesti Bosne u doba osmanlijske vlade (Sarajevo, s. a.), koju on inae u dizertaciji navodi, Andri je zaobiao ove studije i nekritiki, nauno nekorektno i s omalovaavanjem iznio ovo bogato knjievno stvaranje Bonjaka na nepune tri stranice svoga teksta, da bi i ovim podeavanjem rasprave i njenih rezultata potvrdio i "dokazao" svoju osnovnu tezu o pogubnosti i neplodnosti turske vladavine i ori-to. lbi,klll. Ili:".

47

jentalno-islamske kulture u razvoju duhovnog ivota u Bosni, ak i kod"onog dela stanovnitva kojije preao na islam". Jer u protivnom, da je iskoristio glavne studije samo o ovoj pisanoj literaturi, budui da usmenu knjievnost Bonjaka nije nigdje ni spomenuo a ni knjievni rad iz doba Preporoda, - zakljuak bi bio drukiji, kontradiktoran temeljnoj koncepciji dizertacije. "Pojedini muslimani iz Bosne" koji su se bavili "nekom knjievnom delatnou" inili su to "uglavnom izvan

Bosne, u Carigradu na turskom (odnosno arapskom i.persijskom) jeziku", kae Andri zanemarujui veliki broj
domaih

stvaralaca u zemlji, ali

priznajui

da je taj

jezik veini "njihovih istovernika u Bosni bio samo donekle poznat ili potpuno nepoznat". Time je zapao u nedosljednost sa svojim vlastitim knjievnim stvaranjem u kome je te ljude koji nisu znali turski jezik stalno nazivao Turcima, a u iskazu da njihovo stvaranje

"ne moe biti predmet naeg rada jer su oni po jeziku i po duhu pripadali sferi druge kulture", '42 on je, ne poznajui
studije koje je mogao proitati, u kojima se istie upravo bonjaki duh i patriotizam i bosanska slavenska svijest i ponos ovih stvaralaca zbog svoga porijekla, iznio jednu bitno netanu tvrdnju. Njihovim iskljuivanjemiz razmatranja, zbog jezika na kome su pisali i vlastite kulture u kojoj su svojim djelima uestvovali, on se, s obzirom na bosanskofranjevake latiniste i ruskoslavenske i slavenoserbske pisce u srpskoj knjievnosti, pokazao metodoloki nedosljedan i iskljuiv prema bonjakim orijentalskim knjievnicima koji su pisali na orijentalnim jezicima.
42. ILJiLIcIll, 11;7.

48

o alhamijado-poeziji on se izrazio s potcjenjivanjem, ali je nije a priori odbacio, slijedei uglavnom negativnu ocjenu Stojana Novakovia, a da se nije posluio iscrpnije ni Kemura-orovievomuvodnom studijom ni Kraussovom radnjom, iako ih on biljei ispod teksta. Ovu knjievnost on je kvalificirao kao
''jedno makar i ogranieno podruje duhovne delatnosti bosanskih muslimana", kao "pokuaje umetnikog pesnitva" od XVII do XIX stoljea na "srpsko-hrvatskom jeziku pisane arapskim pismom", iako su ovi stvaraoci
svoj jezik izriito nazivali bosanskim. II kratkom historijatu istraivanja ove knjievnosti on je naveo Aleksandra Giljferdinga, dr. Otta Blaua te Kemuruorovia, ali je istakao: "Broj pesnikih ostvarenja, kao i njihov kvalitativni znaaj je neznatan", smatrajui ove pjesme samo kao "zanimljivu pojavu hibridne pismenos-

ti i kao konkretan primer uticaja orijentalne kulture na Slovene". '43 Za nastanak ove knjievne pojave kod
Bonjaka on je iznio dva bitna elementa, jezik i pismo:

"Bosanci muslimanske vere sauvali su, dodue, svoj maternji jezik", kae on, mada su iz administrativnih islamskoinstitucionalnih potreba preuzeli izvjestan broj turskih i arapskih izraza i "preneli u srpsko-hrvatski jezik", meu kojima se najvei broj sastoji "od oznaka za moralno-religiozne pojmove islama":44 S druge strane su se zbog "Korana", koji su "kolska deca morala da oo. itaju

i naue napamet - to ne znai da su ga morala i razumeti",

- upoznavali i sa arapskim pismom. I dok je za bosanski (,srpsko-hrvatski') upotrijebio izraz "svoj maternji jezik", a za turski istakao da je najveem dijelu Bonjaka ostao "tu i nepoznat", za arapsko pismo nije upotrijebio rije "svoje", vjerovatno stoga to je uz srp-

-n. IL-idem.
49

sko-hrvatski jezik smatrao irilicu (a moda i latinicu) kao njegovo prirodno i neodvojivo grafijskoobiljeje, kao da ova dva pisma nisu izvedena iz grkog i latinskog. Stoga je ovo pjesnitvo i nazvao "hibridnim", to se, prema ovakvom nainu suenja, osjea i u njegovim razmatranjima o kontaminaciji i simbiozi konstitutivnih elemenata bia i narodnosnog identiteta Bonjaka, ali sa prevagom prema stranosti turskoislamskog duha u kulturi i moralnom podrazumijevanju njihova renegatstva i odroavanja. U pokuaju leksikonske informacije o alhamijado-pjesnitvu, uz nagativna knjievna odreenja te podvlaenje njegove "didaktino-religiozne prirode" a zaboravljanje istog takvog karaktera u staroj knjievnosti katolika i pravoslavnih, - Andri je napravio i neke bitne greke, to govori o njegovoj istraivakoj povrnosti: Poto je iznio da se arapska abeceda primjenjivala "u nedostatku obrazovanja na svom jeziku i na svom pismu", on je, nakon informacije o ilahijama i kasidama te metriko-prozodijskim formama, napisao sa odbojnou: "Prirodno je da su ta pesnika ostvarenja bila proeta turcizmima, a da je jezik, ukoliko je srpsko-hrvatski, bio unakaen i utisnut u ruho tue poetske forme. Rima je gotovo uvek pogrena i nepravilna, celokupan ton je suvoparan i ne retko trivijalan. "*45 Ali je priznao da su neka od ovih pjesnikih ostvarenja, "na primer didaktina pesma Avdija"; postigla veliku popularnost u muslimanskom stanovnitvu: 46 Pogrijeio je, meutim, kad je objanjavao zato se prijepisi ovih pjesama "bitno... razlikuju kako u pogledu oblika tako i po svom sadraju": "Drukije nije ni moXlo biti ako se uzme da
-t-t" Ibidl"lll,
I~;- I~'J"

45. Ibidem, 189.

50

su sva ta pesnika ostvarenja pisana jednom azbukom koja ne poznaje znakove za samoglasnike i usled toga otvara iroku mogunost za zbrku u ortogyafiji i za nejasnoe u smislu. ", '47 to nije u potpunosti tano jer su ti alhamijado-tekstovi vokalizirani. / Da su koncepcija i unaprijed dati zakljuak Andrieve dizertacije i u komisiji za njenu ocjenu izazvali sasvim odreenu kritiku reakciju, svjedoi referat profesora dr. Heinricha Felixa Schmida. U njemu je uvodno, uz pozivanje na mjerodavne kritiare Andri istaknut kao "vodei novelist" u srpsko-hrvatskoj knjievnosti, i time pomjeren na drugu stranu od kulturnohistorijske nauke, ali koji "gyau za

svoje novele uzima iz narodnog ivota Bosne u doba turske vladavine", i koji tradiciju ivo prisutnu u njemu, povremeno pomognutu "intenzivnim arhivskim studijama", - "oblikuje istorijski verno" u svojim priama.
je, prema miljenju profesora Schmida, uspio da u svojoj studiji izbjegne dvije protivpoloene greke dotadanjih istraivaa: s jedne strane, "preceAndri

njivanje pozitivnog znaaja turskog duha i islama po kultu-:ru Bosne" i, s druge strane, "potcenjivanje upliva turskog sistema vlasti po ivot i narodni karakter nemuslimanskog ivlja". A nakon ove nauno-metodoloke postavke, koja razlikuje i razdvaja znaaj "turskog duha i islama po kulturu Bosne" od "upliva turskog sistema vlasti na nemuslimansko stanovnitvo", Schmid je izrazio ozbiljnu
zamjerku Andrievoj negativistikoj jednostranosti, ime je pogodio i u samu sutinu njegove intelektualno-moralne i emocionalno-estetske strukture: "Jedna od autorovih teza, njegovo poricanje
naunokritiku

s'vakog za kulturu podsticajnog uticaja islama i Turaka,

r
Ibi,knl,
I~<)

IllI.

51

bez obzira na mnogostruke argumente kojima Andri podupire ovu tezu; upravo na ovom podruju njegovom istraivanju postavljene su izvesne granice usled prostorne nedostinosti i jezike nedostupnosti turskih izvora."*48 Zoran Konstantinovi se, kasnije,
na ovu napomenu profesora Schmida nadovezao da je meu istraivaima Andrieva djela "moralo l ...! biti i miljenja da Andri nije razumeo islam kao religiju, kao zajednicu, kao ideologiju i kao civilizaciju (na primer, Aleksandar Popovi, Ivo Andri i JJKua Islama", Delo Ive Andria u kontekstu evropske knjievnosti i kulture. Zadubina Ive Andria, Beograd, 1981, str. 505-516)",*49 te da "ovo nerazumevanje moda i jeste razlog to Andrieva dizer-lo. Rderdl o JiLalaciji Ive
.,. profesora dra Hajnriha Feliksa mita. Prilog uz prijevod dizertacije, Sveska ZlA, 1./1982., sv. 1., str. 241. 49. Aleksandar Popovi: Ivo Andri i "Kua Islama". U zborniku Delo Ive Andria u kontekstu evropske knjievnosti i kulture, Beograd, 1981.,505-515. U daljnjem navoenjU: Popovi. U uvodnom dijelu svoje studije Popovi je najprije objasnio kljuni pojam iz njena naslova: da se "po arapskom sistemu ranog srednjeg veka, to bi vremenski odgovaralo otprilike dobu kada su Srbi prelazili na hrianstvo, zemljina kugla... delila na dva dela: Dar al-Islam !'Kua Islama", mi bismo danas rekli "Svet Islama"/ i Dar al harb !'Kua rata", to jest deo zemljine kugle koji tek treba da bude doveden pod okrilje islama i njegove civilizacije/." A poto je "Svet Islama" ...Andriu ne samo pozornica, nego i duboka
Andria

nee ostati bez prigovora,

pULddil1d, \'LliJ,.lIll1 ddu I1jq;lI\iih

Iza mene lino najboljih/ tekstova", on zahtijeva, prema Popoviu, dVije vrste analize: jedna bi predstavljala prouavanje pieva odnosa prema njegovim linosti ma, "Turcima, domaim muslimanima, muslimanima iz drugih krajeva, Srbima, Hrvatima, pravoslavnim, katolicima, Jevrejima", "u kojoj bi se paljivo pratila upotreba svakog od tih imena, termina, naziva i pojmova i njihove promene koje takoe postoje tu i tamo, i naravno ne sluajno; a gde bi se istovremeno pratio i svaki Andriev uzdah, gnev, podsmeh ili aoka, i rastaka strpljivo atmosfera drutava i vremena, situacija i obrta, koji su polako i neprirnemo menjali te zajednice i pojedince meu njima"; druga bi bila provjera "koliko je Andri bio upuen u ono to specijalisti zovu 'islamologija', a laici mnogo ire 'orijentalistika"'. "Drugim reima /trebalo bil pogle-

52

tacija 'jo nikad nije objavljena na srpskohrvatskom jeziku i potpuno je nepoznata itaocima, kao svako
ddt} lLbhLd std Jl: I\ndnc LBdU i razumeo la onda takoe i ta je mogao znati i razumeti, i pomou kojih "pomagala"l o islamu kao religiji, kao zajednici, kao ideologiji i kao civilizaciji, i naravno njegovoj evoluciji. to bi znailo pokuati nazreti kroz njegova dela do koje mere Andriev 'Svet Islama' poiva na poznavanju osnova koje obeleavaju od pamtiveka celokupni islamski svet, i koje su oduvek davale normu islamskom drutvu i islamskim zajednicama. A te su osnove izvanredno precizno definisane, neuporedivo bolje i preciznije nego to se to uobiajeno misli i veruje. Znai, jednom reju, proveriti do koje mere je Andri bio upuen u verske probleme islama i islamske zajednice, u pravne i pravno-teoloke probleme, u ideoloke probleme Ikoji su se u islamu vrlo brzo pojavili!, ti probleme organizacije toga drutva, u njegove socijalne, ekonomske i administrativne probleme, sisteme i reenja, i najzad u kulturna i nauna stremljenja i dostignua toga sveta." 1505-506./. Iz ove druge analize, koju je Popovi na ovom mjestu tematski naznaio, uz napomenu da Andrieva biblioteka "ne prua nikakva pomona saznanja u vezi s njegovim interesom za islam", on se u svojoj studiji zadrao na "samo nekoliko takvih fragmenata" 1507./, rasporeenih u "etiri oblasti: al Verski problemi, kult i dogma; bl Izvori prava, versko-teoloke nauke i pravni problemi: vl Ideoloka strujanja i pokreti; gl Urg,lI1lLd clunu-dd I1llnisl rdli v ni

problemi. Na osnovu analize fragmenata Andrieva teksta, Popovi je na kraju doao do zakljuka: "Iz stranica koje prethode proizilazi da je Andrievo teorijsko poznavanje 'Kue Islama' bilo uglavnom povrno. Moemo se pitati ta je bio uzrok tome, a takoe i to da li ta injenica ima bilo kakvu vanost? 1.../ to se tie uzroka, moemo ih samo nagaati. 1.../ to se tie odraza tog nepoznavanja 'Kue Islama' na Andrievo delo, ini mi se da ono nije imalo nekih ozbiljnijih posledica ni na analizu situacija izmeu hrianskih i islamskih drutava i pojedinaca lime se on mnogo bavioi, ni na njihovu globalnu viziju te "Orijentalne Despotovine" - kako je on video i shvatio Otomansku imperiju." 1514515./. Pojedinane komentare Popovieve koji se odnose na odgovarajua mjesta u Andrievu opusu mi emo donijeti u toku izlaganja ove knjige. Osnovanost Popovievih opih zakljuaka u vezi s Andrievim nepoznavanjem "Kue Islama", a osobito o malom znaaju tog nedostatka za Andrievo djelo, na "analizu situacije izmeu hrianskih i islamskih drutava i pojedinaca" te na "globalnu viziju" Otomanske Imperije - pokazat e kritika analiza Andrieva djela u ovoj knjizi, uz otkrivanje one crne mrlje u njegovoj umjetniko-stvar alakoj dui, kroz kojU je doivljavao kulturno-povijesni svijet Istoka i islama, Bosnu, Turke i Bonjake.

53

delo koje je stavljeno pod sumnju i osueno na uta nje' !Predrag Palavestra, Skriveni pesnik. Prilog kritikoj biografiji Ive Andria, Beograd, 1981, str. 6/."'50 Pri kraju svoga referata Schmid je, u povodu primjedaba na Andrievu dizertaciju, napisao i slijedee rijei: "Slavistiki seminar namerava da tampa ovu raspravu, pa e autor zbog toga imati da produbi pojedina zapaanja i posebno da proveri u kojoj meri se pojedine pojave koje belei mogu pratiti, a moda i blie odrediti van Bosne", i pri tome je, meu ostalim, naveo "pravnu situaciju vlastelinske zemlje" i "izlaganja o bogumilstvu" :51 Andri se, meutim, nikad vie nije vratio svojoj dizertaciji "da produbi svoja zapaanja" jer i nije elio da se ona objavi, poto bi time otkrio vlastite intelektualne tenje i emocionalno-moralne motive svojih knjievnih djela koja su kod Bonjaka izazivala reakcije, nego ju je krio od javnosti i kritiara ne elei ak ni da govori o njoj a kamoli da je uvrsti u svoja sabrana djela, tako da je ona, nakon kritikog uvida u nju koju je godine 1974. uinio Radovan Vukovi, tampana tek poslije njegove smrti. U Fragmentarnim varijantama uz Andrievu tezu, koje su objavljene u prilogu njena prijevoda, uz osjeanje delikatnog moralnog znaaja njenih postavki, iznesena je i jedna kritika ograda, na skerlievski nain, od "zloupotrebljavane teme" Turaka u literaturi, u poeziji pa i u nauci: "Naa tradicionalna i plsana knjievnost nainila je od Turaka bi boiji, neku vrstu straila, koje se moglo slikati samo crnim i krvavim bojama, i o kom se nije moglo mirno govoriti ni hladno misliti. Naa nauka podle:;;ala je esto i sasvim razllmliivo tome prirodnom i

54

opravdanom

oseanju." Ali u svjetlu novijih kritikih ispitivanja, sa distance promijenjenih historijskih prilika, "nije se mogla odrati romantina predstava Turina kao iskljuivog predstavnika zla, nereda i poroka", te da u savremenom kritikom posmatranju turskog reima u naim zemljama "ne kritikujemo islam i islamske

ustanove, meu kojima je bilo, i ima, i takvih koje su od visoke moralne i praktine vrednosti, nego samo primenu turskog dravnog reima koja je za nae zemlje, o tom sumnje nema, bila fatalna." _*52 objanjavao je obazrivo Andri, uz ukazivanje na "prisilnu simbiozu islama i hrianstva" u kojoj se mogu opaziti "kod boljeg posmatranja", dva suprotna fenomena: "vere se sve vie zaziuju i ograuju jedna od druge i u isto vreme podleu, manje ili vie, uplivu koji vre jedna na drugu. "*53
na Andrievo osnovno shvatanje o pogubnom utjecaju islama i Turaka na duhovni ivot Bosne izraeno u dizertaciji, i na njegovo knjievno doivljavanje i prikazivanje Bonjaka kao (slavenskih) Turaka i njihova duhovnog i ivotnog svijeta, ne moe se izbjei dojam o njegovu pripovijedanju upravo kao izvjesnoj vrsti neoromantizma, koji se moe dokazati u svim njegovim estetskih vidovima. A da je dizertacija bila izraz "najdublje preokupacije" kandidata Ive Andria, koju su osjetili i lanovi komisije Schmid i Kaindl, svjedoi i Konstantinovi u svome pogovoru, iznosei prije toga, saglasno francuskim poststrukturalistima, da je prije njenog nastanka morao postojati "nekakav genotekst, moda iskljuivo u sferi nejezikih znakova, iz slika i predstava, u kojoj se nejasno preplie poneto ili mnogo od onoga to smo
,)2.. Ivu .\ndrH. . i
lllbl\\L'l1tclfne

Meutim, gledajui

~i.ll'~h.l,

L,'lQK2..... V. 1.,

:--lr.

I.'.i.

varijante uz

Andrievu

tezu. -

53. Ibidem, 255.

55

uneli u sebe i to nosimo u sebi, kao svoje emocije i svoja seanja o utiscima u naem susretu sa svetom, iz dijaloga koje smo vodili sa vrednostima i shvatanjima sa kojima smo se suoili, sa delima drugih autora uopte sa smislom koji darujemo dogaajima i zbivanjirria koji neprekidno prolaze kraj nas i koji nas uvlae i nose sa sobom ili nas ostavljaju, ali ne bez traga." Iz toga genoteksta poinje se oblikovati, ve zahvaen jezikim znacima, fenotekst, u koji takoer ulaze stvaraoeve fikcije i refleksije da bi se na kraju oblikovale kao "jezika realnost":s4 U najdublji genetiki nukleus Andrieva kulturnohistorijskog shvatanja o Turcima i utjecaju islama, o Bonjacima i njihovu svijetu kao slavenskom derivatu toga utjecaja, i u samu sr Andrieva stvaralakog ivljenja i knjievnog izraza iz ove sfere, ulazi i rano shvatanje o vladavini Turaka kao "tuinskoj vladavini" u oima tzv. Mladobosanaca, ak i "njegovih drugova, mladih m\lslimana koji su se bili opredelili za revolucionarni pokret bosanske omladine",'ss kako to istie Konstantinovi traei opravdanje za Andriev odluni negativizam; ali ulazi i misao iz istog izvora o "verskoj podeljenosti; a time ujedno i kulturnoj, duhovnoj i misaonoj podvojenosti na tri strukture, koje su nam bile donete spolja", kao arhetipovi Andrieva doivljaja svijeta Bosne i Bonjaka, kao njegov genotekst. Jedno je, meutim, nesporno nakon svih ovih strukturalno-fenomenolokih razmatranja: sve to pripovjedaki slijedi u Andrievu stvaranju nakon 1924. godine samo je knjievno razvijanje ideologije njegove doktorske dizertacije.

56

III. ("PRIPOVETKE", 1924.)

Nije sluajno prva knjiga Andrievih pripovijedaka, u kojoj je "najvei deo Ibio/ vezan za ivot musliman-

sko-turskog ivlja u njegovoj etnografska-istorijskoj arolikosti", *1 izila u isto vrijeme, iste godine 1924., kada je
on na Univerzitetu u Grazu odbranio svoju doktorsku dizertaciju. *2 Ta istovremenost pokazuje zapravo razne vidove Andrieva rada koji se izvode iz istog doivljaja i stanovita. U crnu sliku Bosne i bosanskomuslimanskog svijeta, koja je kao njegovo unaprijedno saznanje o pogubnom i nastranom utjecaju turske vladavine i orijentalno-islamskog duha formulirano u dizertaciji, a u njegovim meuratnim pripovijetkama razraena u obliku galerije patolokih likova i mozaika pervertiranih scena, tl kojima izvitoperene strasti
l. Vuckuvi, 11>6. 2. Knjiga je izila pod naslovom: Ivo Andri, Pripovetke, Beograd, SKZ, kolo XXVII, 1924. O tome je Andri, u maju 1973. godine, govorio LjUbi Jandriu: "Tada, 1924. godine, bilo je tee ui u Srpsku knjievnu zadrugu nego u carstvo nebesko. Inae Zadruga i ja smo vrnjaci: roeni smo iste godine. Za ovu zbirku dobio sam i knjievnu

nagradu; lu je bija i Jedina llclgrada koju sam i dobio pre rata. Re je o nagradi Srpske akademije iz fonda Ljuba Mihailovia koja se davala mlaim knjievnicima. Nagrada je iznosila, ini mi se pet hiljada dinara - za ono vreme to je bila lepa suma, mogao si deset volova da kupi za taj novac, - ali smo ga moji prijatelji i ja za as spiskali... !Ljubo Jandri: Sa Ivom Andriem,

57

dolaze do vrhunca sa kojeg nema povratka osim produetka u bjesnilo poroka, i koje daleko prelaze okvire neoromantike "ljepote uasa",*3 - u tui takvu sliku Bosne prirodno je ulazila Andrieva duhovna sklonost i stvaralaka optereenost za pervertiranim psihopatolokim likovima, seksualnim manijacima, sadistima i scenama ludila i zloina. A poto je za junake toga sataniziranog svijeta, selekcijom i redukcijom opakosti i duevne pomjerenosti uzimao Bonjake kao izdanke islama i Istoka, s kojeg, prema evropskom crno-bijelom romantikom uvjerenju i kranskoj anatemi jo od srednjega vijeka, dolaze sve krajnosti zla i nastranosti, njegova pripovjedaka umjetnost je bila posljedica i, knjievno oslobodena, ilustracija dizertacijskih intelektualnih
Beugrdd, l \J77, ,lr. 22U-221.1. ljubdv sluge, Ld IJubdV brdblvd s

3. Bio je to velik nazadak u odnosu na stavove srpske knjievne kritike prema prikazivanju Bonjaka u knjievnosti, izraene u doba austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini. Instruktivan je u tom pogledu lanak Nikole umonje, jednog od pokretaa Bosanske vile, koji je pod naslovom Muslimanstvo i naa knjievnost objavljen u Strailovu 1887. Ostavljajui po strani politiku namjeru koja mu lei u osnovi, znaajno je uoiti kritiki odnos ovog pisca prema slabim knjievnim djelima kasnog romantizma u kojima je dolazilo do izraaja osjeanje "turkofobije", kako ga je kasnije nazvao Jovan Skerli, i potrebno je istaknuti ideju tolerancije i bratstva shvaenu kao imperativ vremena. "Jer Muhamedovci u Bosni i Hercegovini" - kae se u lanku - "krv su nae krvi, listak nae gore, a sinci davnanje, jedne nae majke. Pa bi trebali za

njima da se uzdrimo od svakoga vreanja, ruganja i pogrivanja njihovih svetinja." Taj stav je 1912. potcrtao jo jae Vladimir orovi u Bosanskoj vili. Osjeajui dobro vremenitost pojedinih motiva i stavova u knjievnosti, orovi se u svome lanku Muslimalli u naoj ranijoj knjievnosti kritiki osvrnuo na ranije karakterizacije Bonjaka kao neovjenih polubarbara koje im je "u nemogunoj i nevjerovatnoj mjeri davala naa romantina pripovijetka", istiui odluno da se ti pogledi moraju mijenjati uporedo sa prouavanjem spomenika njihove kulture, a sa svoje strane on je dao pregled bosanskomuslimanskog knjievnog rada u starijim razdobljima. Sve je to sluilo uklanjanjupregrada izmeu nacionalnih knjievnosti, intimiziranju njihovom meu i taocima bez razlike vjere i nacionalnosti.

58

postavki i prirodna faza u razvoju, ispoljavanju i ekspanziji njegova duhovnog ivota, u oslobaanju vlastitih negativnih napona prema Turcima, islamu i muslimanima. U dizertaciji je to negativno osjeanje odbojnosti i mrnje bilo potisnuto intelektualnom raspravom, dok je u njegovim pripovijetkama ustupalo pred ekspanzijom stvaralakog doivljaja i vlastitom unutarnjom sklonou i nagonom za njegovim izrazom, o emu svjedoe duboko doivljene morbidne scene kao iz kakvoga psihijatrijskog prirunika. Nije to bila iskljuiva vladavina psihoanalize u tadanjoj suvremenoj literaturi, nego duboka stvaralaka podudarnost i unutarnja potreba za izraavanjem patolokog, poto je u viziru njegova tradicijskog koda i politiko-karijeristike orijentacije jedini prirodan i slobodan otvor tome negativnom izrazu bio prema Bonjacima, kojemu se mogao bez tete i posljedica, uputiti, pa se An,dri prema njemu i usmjerio onako kako je zapoeo/~ Putu Ali;e erzeleza.*4
4. "Kategorije zla, greha, krivice, iskupljenja, pije tistike i po svojoj etimolokoj prirodi, ukazuju se u veini sluajeva, samo kao injenica 'odozdo"', - pie Dadi. "Takvim ih ini Andrieva visoko razvijena svest o psiholokom." Grijeh, krivica i zlo u Andrievim pripovijetkama prikazujU se, prema Dadievu miljenju, na dva naina, od kojih je prvi opisan i sadran u konstataciji tih pojava, bez konkretne akcije i bez subjektivnog osmiljavanja tih kategorija u linostima, a manifestira se u pripovijetkama Most lin epi, Kod kazalla, Trup i dr., dok drugi nain predstavlja konkretan proces doivljaja u samoj linosti, "detaljan prikaz njene unutranje bolesti, formalno i sadrajno, neposredno uoblienje potpune prirode 'zla''', istie Dadi i navodi pripOVijetke Smrt u Sillll1lovoj tekiji, Mustafa Madar i dr., iz kojih "u vrlo nijansiranom psiholokom procesu ...izvire vreli dah fatainosti, 'greh', 'zlo', 'krivica"'. (Dadi, 115.) "...U njegovim krvolocima, Mustafama i Hafizima", - nastavlja Dadi psihoanalitiki, "u muci koja ih, baene u svet, izjeda, u Marama i Jusufima, u misteriji njihovih 'dua', u sudarima 'tela' i 'duha', u neverovatnoj, upravo paranojakoj strepnji od ivota, od svake njegove manifestacije, u njihovoj truloj zemaljskoj posustalosti - fosforesci-

59

I dok je erzelez bio samo knjievna proba i iskuavanje mogunosti tl negativnom odnosu prema
rd Jl!dl1d murbidJl<I pOl!LiJd, ,vd koji blista svojim tamnim sjajem, treperi p{)kidanim nervima, gui se u strahqvima, gine u oaj ima. I.. J Njene ari su moda malo sa plana onog svemogueg istonjakog ilima koji se sunovratio u nepoznat svet, meu hibridne meleze stvarnog i sanjanog, na tle moda neto odve udovino, ali obilato u potencijama poetskih realnosti." (podvukao M. R.) (Dadi, 116.). U refleksiji na iskaze Isidore Sekuli o istonjakom u Andrie vim prozama, Dadi objanjava, videi izvorite tih manifestacija morbidnog u Andrievoj dui: "Legendarni istonjaki kolorit, linosti koje se, svakako, i dodiruju sa mitolokim 'udima', samo su estetski, matovit oblik preobraellih liIlih motiva, da Ile kaemo i ill katarze, put ka restauriranju ove kovog dostojanstva putem umetnosti kao negacije negacije'. Andrieve pripovetke, njihov dobar deo, vie je 'crna literatura' u zapadnjakom smislu a istonja koj obradL" (Dadi, 116.; podvukao M.R.). Na objanjavanju Andrieva Goje o njegovoj "izuzetnoj", "bolesnoj sklonosti ka mranim i neobi nim stvarima", Dadi zakljUUje, slijedei psihoanalitiki trauma ti nu liniju Andrieva bia da, "iz takvog oseanja stvari ali i veltanaunga, izviru 'strani i jezivi' Andrievi likovi, kao nunost, sabijeni u dah i pokret izmeu ivota i smrti". Kod Andria je smrt esto razrjeenje, smatra on: "Hafis paa, krvavi kolja, saseen je na komade od jedine ene koju je voleo: ni sasvim lllrld\ 111
"b\'lI1i 1,\\'

un

ll'

"bl!/,udo-

vljeni 'trup', on ivi karakteristian Andriev 'ivot smrti' 1...1; patoloki zloinac Mustafa Madar koji I.. J prkosi svetu punom gada' skoro se vidno raspada od morbidne boljke, od svog biolokog straha, da bi konano siranovski zavrio od potkovice jedne sluajne kukavice; Jusuf beg koji 'utke, a nevidljivo, i brzo, umire u sebi...''' (Dadi, 117118.). Nakraju ovog psihopatolokog seciranja Andrievih likova, Dadi utvruje nalazei odgovor u samom piscu, u ranom Andriu: "Ono mladalako Andrievo osea nje, prema kome se normalan o vek opredeljuje za stvar ivota, a melanholik za stvar smrti - zadralo se, izgleda, i kao kasniji stvaralaki imperativ; vie od toga u fazi koju smo nazvali 'dominacijom zla', smrt se ne odlae, nego se trai", ak se u "esto nesvesnim pobudama" pojedinih Andrievih linosti, "u njihovom nagonskom htenju" nerijetko ukazuje lice elje za krajem, i meu ostalim Dadi navodi Mustafu Madara, "koji se, kad ludu hrabrost nije mogao da plati glavom, postavlja sa golom sabljom spram svetine". On uoava da se taj proces, na psiholoko-stvaralakom planu moe vidjeti "i kao psiholoki problem 'zloina i kazne"', kao "tenja za samokatigovanjem, kao reakcija na oseanje krivice" (Dadi, 118.), - ali se Dadiu ne namee pitanje: zato Andri svoje vlastite traume i psiholoki tamne sklonosti iivljava ponajvie na likovima Turaka i Bonjaka. To etnopsiholoko pitanje je svakako izvan sfere

60

jsko-kominoj

bosanskomuslimanskom svijetu, zadrano na ironidemistifikaciji epskog junaka koja nije bez ljudskog razumijevanja njegove erotske tenje, - u junaka iz meuratne mrane pripovjedake faze nema toga prizvuka razumijevanja i motivacije, nego su oni odreda isti patoloki i nastrani likovi, stvoreni u neizdrljivoj provali kao vlastito duhovno i intelektualno rastereenje, i ujedno kao proizvod, koncentracija i redukcija negativne teze o rezultatu mrano shvaene orijentalno-islamske duhovnosti i ivota i rasistiko genetskom proizvodu turske vladavine. Jedan od takvih Andrievih psihopatolokih likova je seksualni manijak Mula Jusuf u pripovijeci Za logorovanja, "S u smiljenoj idejnoj stilizaciji: "donedavno muderiz u Sarajevu". U ivotopisu ovoga lika Andri je porok i mrani poriv pridruio uenosti jednoga

njegova istrazivanja, i samog njegova zanimanja, budui da je i sam zahvaen evropskim romantinim doivljajem Istoka i islamskog svijeta i Andrievom predstavom pogubnosti turske vladavine na duhovni ivot Bosne. 5. Od samog poetka ove pripovijetke poela je i Andrieva deformacija "islamsko-orijentalnog kolorita i atmosfere" na osnovu "nedovoljno proverenih podataka", kako pie Aleksandar Popovi. Kao jedan od takvih primjera on donosi uvodni odlomak o atmosferi u vrijeme Karaoreva ustanka kada se paa spremao na Srbiju: "Viegradski kadija, Abdurahmanefendija Pozderac, ovjek mrk i neobino debeo, guvao je dugo meu prstima posljednju bujruIdiju. J...J Paa je pisao svim "kadijama, muderizima, sarajevskom

muteselim begu, janicarskum dgi i svima agama mrtve strae, bajraktarima, starim odaklijama, ljudima od rijei i posla": J.. J "Na temelju fetve dola su mi dva fermana da svijetu objavim da se bosanski junaci i muslimani, s draga srca i koji imaju dobru volju da dobiju carsku dovu, opreme i snabdiju hranom i peksimitom i da me ekaju..." U svome komentaru ovih redova Popovi pie: "S obzirom da mi imamo danas meu nama u ovoj dvorani nekoliko neuporedivo veih specijalista za turska dokumenta nego to sam ja, potovanje i prijateljstva koja me vezuju za njih Ja i profesionalna opreznosti nalau mi da im prepustim komentar gornjih redova, a pogotovu one reenice "s draga srca i koji imaju volju da dobiju carsku dovu..." Moe se uz to jo izraziti uenje

61

islamskog duhovnika i tako ostvario negativnu simbiozu odbojnosti, groze i prezira, simbolino izraavajui svoj odnos prema svijetu koji je postao njegova opsesija. Jer se izmeu drugih likova Mula Jusuf istie u protagonistu okp kojeg se svija cijela ova pripovijetka o zlom vremenu Karaoreve bune i bosanskim trupama koje se u Viegradu skupljaju da preu Drinu pod zapovjednitvom njima nenaklonjenog osmanlijskog pae. I dok je u odnosu ovog stranca prema muslimanskom stanovnitvu posredno izrazio i svoj vlastiti, u dizertaciji otkriveni doivljaj stranosti i odbojnosti u rijeima kako "nije skrivao svoju odvratnost prema Bosni i Bosancima" te kako je posebno "prezirao te Bosance, muslimane, neuke, surove, nevjerovatno ograniene ljude, to tako sveano i s toliko vanosti govore svoje gluposti", kako je "mrzio svu tu zemlju, mranu i gorovitu, s rastrganim pejzaom i ludom klimom, kao i njene stanovnike, vjeno nemirne i zavaene, jer mu je bilo odvratno sve to je glasno, otro i neumjereno", *6 - u opisu Mula Jusufa otvorio je sve ustave i bio neposredan, izriit do kraja: "Bio je iz ]edrena, ali je kao djeak otiao u Carigrad, gdje se vrlo rano prouo zbog uenosti i razvrata. looJ Kad je stigao u Sarajevo, predavao je u Velikoj medresi sar/at inativ. 1...1Pisao je (i samo svojim drugovima itao) i neke aljive i preko svake mjere bezobrazne stihove, neke od njih i "na bosanskom jeziku, za Bonjake". I.. J Imao je grlo glasovito, tanko i jasno, da se raspoznavalo izmeu stotina . drugih I11l1jc:inn, i7 lIklIjisao je sa CI1I'Cl>e d::mnijc
/bug Pd';1I1d ubrdl'dl1Jd

'll1ud<:r1/-

lJ. Ivu .\lIdric:

III 1"S""""flll}fl.

ima", "agama mrtve strae", "starim odaklijama", "bajraktarima" u vezi s pozivom na vojnu,

Sabrana djela, knjiga peta, Zagreb, Mladost-Prosveta-Dr. za/. Slov, Svjetlost, 1967., str. 13. U daljnjem tekstu: S.d.

62

samo uz Ramazan i, rijetkim zgodama, salavate. Nosio se aljkavo i runo. Jedino to je na njemu uvijek bilo uredno, to je njegova prebijela, vjeto i paljivo savijena ahmedija, u koju mu je tonulo tamnouto i usko lice. *7 / .. ./ Prialo se kako su ga u Vlakoj zatekli kraj zaklane ene. I kako samo naglom uzmaku vojske, koji je na taj dan nastupio, ima da zahvali da je stvar zaboravljena. Spominjala se i neka hrianka, slukinja, koje je lani nestalo. Istraga zbog nje zapela je i legla, ali dok je voena; kretala se neprestano oko medrese. *S Kad je prolazio ulicama u vjenom nemiru "kao da ga gone", "ene su sputale naglo muepke, a djeca to sjede, s velikim komadom hljeba u ruci, na avlijskim pragovima, samo bi se prevrtala u avliju". Sam je traio da "ukujie jaciju" i "izvijao glasom, diui glavu bijesno put nevidljiva neba i mlada mjeseca", "i opet ne bi mogao da spava.*9 Oko njega je u oekivanju debhane, za logorovanja u Viegradu pred polazak u Srbiju, narastala atmosfera nemira i vojnikog komeanja, koju probijaju dva dogaaja kao jedan od nagovjetaja Na Drini
7. lbilkm, 14-15. U komentaru ovog navoda Aleksandar Popovi se osvre samo na odlomak: "Pisao je stihove vrlo lake i poune, za softe, u sedmercu.", koji po njegovim rijeima "ukazuje da Andri nije bio upuen u osnove arapske, turske i persijske metrike, iji sistem podlee sasvim drugim pravilima." !Popovi, 514./. Popovi se nije osvrnuo na netanu tvrdnju o "Velikoj medresi na obaniji" i na Andrieve pogrene nazive predmeta sarf /gramatika! i nahv /sintaksa!, koje on pie kao "sarfat" i

"nativ' i u Retniku turciz,llna, provincijalizama i nekih manje poznatih izraza, tumaei prvi kao "gramatiku" a drugi, pogreno, kao "govornitvo".1359./; niti je komentirao Andriev iskaz "a ukujisao je sa Careve damije samo uz Ramazan, i, rijetkim zgodama, salavate", iako je poznato da se sa munare okuie ezan, tj. poziv na molitvu, a ue salavati, ali ne u smislu "molitve za umrlog", kako pie u Reniku. S. Ibidem, 15. 9. Ibidem, 16.

63

kad na most donesoe "glave popa Koje i brata mu Mladena iz Markova polja" "sad su obje stajale, ve sasvim ute, na upriji"; i "kad naoe jednog djeaka mrtva, strano iznakaena, ispod uprije",*lO A nasuprot njih otpoinje pria o sudbini "bjegunice, keri trebinjskog kjatiba", koja ivi, ekajui da je vrate ocu, u kui viegradskog kadije, patolokog tvrdice Abdurahmanefendije Pozderea, takoer oteena ovjeka. "Nju je sa oeva itluka oteo hajduk paljo Crnogorac, i. odveo je u manastir Taru, zar da je pokrsti. i uzme", a zatim je vukao sa sobom, sve dok ga "ne razbie nadmoni Turci i ne otee mu djevojku", A ona ostade sasvim izbezumljena, oduzeta govora, ne shvatajui nita, jer je "strani paljo, koji je kao munja pao na njihov ardak, poklao sve a nju odvukao sa sobom, "*11 U toj atmosferi sveope munine "sve se odjednom rijei": "stievei dio debane", ali se napreac zavri i djevojina historija u patolokom inu Mula Jusufa. Dvije zavrne stranice ove pripovijetke, sa opisom njegova postupnog pribliavanja djevojci pod vidom oinske brige za njom, "kako e on nad njom dovu da ui, da je izlijei i otpremi kui", traenje da prethodno skine dio po dio odjee, te preobraavanje svetog bludnika u manijaka koji "dohvati berbersku britvu" s rijeima "Valja da te obrijem",*12 i morbidna scena kada maui brijaem Mula Jusuf na pojavu krvi pada u sadistiko seksualni trans, - predstavljaju stranice odvratnosti, zgraanja i uasa nad ovim p'sihopatskim zloincem u hodinskom obliju i sa glasom muderisa i knjievnika, koje nije mogla podnijeti recepcija nikakva normalnog itaoca, a kamoli bonjakoga:
LU. Ibidem, 17., Ill. ll. Ibidem, 18-19

uprije,

12. Ibidem, 2U-2l.

64

"Izoblien, mula je bjesnio. Saruk mu se zavalio sasvim na tjeme, a dah mu se pretvarao u itavo kliktanje:

-KIl, kll, kilI

I opet je obli krv, sad na drugom ramenu, a onda zalipta iz grla mlazom. Djevojka se savi, pade i ispuni kut sobe, a mula dopade i pomijea se vas sa njom. "'13
13. Ibidem str. 22. I ovoj pripovijeci je Nikola Mirkovi priao najprije sa historijsko-faktografske strane, istiui da su zbivanja u njoj "odjek j.. J Karaor evog ustanka, a posebice Karaor evog prodora ka Novom Pazaru i Sjenici 1807. godine". (Mirkovi, 2930.) Relavizirajui ipak datiranje kao "sutinu neobine istorijske vemosti" u ovim Andrievim pripovijetkama, Mirkovi je istakao "bezbrojne detalje u opisu i govoru", zabiljeeno "po starim manastirskim hronikama u Kreevu, Fojnici i Sutjeskoj i po turskim sidilima i putopisima". "Vezirova bujruldija, toliko prirodna u sklopu prie Za logorovanja, na primer, od poetka do kraja je autentina", istie on, kao i "skelet cele istorije nesrene devojke koju je zarobio strani hajduk paIjo i vodio po manastirima i jatakim kolibama", koji je "uzet iz sidila onoga doba, odnosno iz gradiva koje je iz turskih izvora o srpskom ustanku izdao Sejfudin ef. Kemura (Prvi srpski ustanak pod Karaorem, Sarajevo 1916)". (30-31.) Razmatrajui, me utim, ovaj Andriev lik u okviru "stranog, mranog zla" koje je obiljeeno kao "bolest ili bolestan nagon", on kae: "takva je nespokojna sadistika pohota MulaJusufa". (51.) Za Mula Jusufa Dadi kae da je "jo uvek... samo jedan obian degenerik, jasno izoblien i patoloki poremeen, koji dela po imperativu neiste krvi, a za pripovijetku u kojoj je on glavni junak zapisuje da "daje jednu jezivu sliku Jusufove bolesti u kojoj on ivotinjski i sreno plamti groznicom nad krvlju koja Iipti iz preklanog vrata nage i bespomone hrianke".
(Dadi,148.)

IVukovi

Mula Jusufa, koji "iz

sladostraa ubija noem devojku", kao i Dadi prije njega, svrstava u red" Andrievih krvoloka". (Vuko
vi, 187.) U pripovijetkama iji su glavni likovi Mula Jusuf i Mustafa Madar, a koje predstavljaju

poetak Andrieva pripovjedakog

rada "o krvolocima i stravi morbidnih i izvitoperenih nagona" - kae Vukovi, - "pozitivnog reenja nema", (191.) ali se on ne pita zato je ovaj individualni patoloki kompleks Andri usadio "dvojici 'ue nih' ljudi Istoka" kakvi su Mula Jusuf i Mustafa Madar ("koji je vie liio na pobona i uena putnika..."). (191-192.) Ono to u zaklju ku svoga razmatranja Vukovi izdvaja kao sutinu vie je estetsko-filozofske prirode, lieno bilo kakve etniko-historijske refleksije. U ovoj prii, kae on, "sa stravinom atmosferom, u kojoj neprekidno

65

Druga od "stravinih povesti o bolesnim nagonima i stanjima ljudske svesti koji vode u zloin i smrt"*14 jeste pripovijetka u kojoj je ime glavnog lika istaknuto u samom naslovu, Mustafa Madar: 15 "...Mula Jusuf iz pripovetke Za logorovanja, koji iz sladostraa ubija noem devojku, - pisao je Radovan Vukovi, - kao i Mustafa Madar iz istoimene pripovetke, koji je krvnik i kolja iz oseanja morbidne unutarnje groze, primeri su Andrievih krvoloka to e se i docnije sretati,ali nikad u tako jednostranoj i preteranoj i u tom smislu patoloki prepotenciranoj iskrivljenosti bia."*16 U okvirnoj postavi glavnog lika ove druge pripovijetke o patologiji zla dola je do izraaja i tenja za umanjavanjem junaka legende i njegova ironijska demitizacija, poznata jo iz Puta Alije erzeleza. "Bijae pognut i nekud malen (jer II prianjima i oeki vanju bijae porastao). Vas savijen, mrk i umotan, vie je liio na pobona i uena putnika nego na Mustafu Madara o kom se toliko prialo i pjevalo. "*17
krv i u kojoj se podvrgavaju destrukciji satanizam i patologija 'bolesnog junatva', transformiui se u slike uasa i groze, izraava se, na primeru jednog individualnog sluaja, filozofija bezizlaza i totalnog pesimizma".
stvaralakoj tee

(192.)

Leovac je za lik Abdurahmanefendije Pozderca u ovoj pripOVijeci rekao da "slii nekim opisanim osobinama na uvenog tvrdicu haznadara Bakiju iz romana Travllika hrollika." "l po nekim drugim motivima i likovima" - kae on - "na primer likom vezira, pae koji je mrzeo Bosance, muslimane i raju, koji je mrzeo Bosnu 1...1 koji je sve leno radio, prepoznajemo Ibrahim-

pau, vezira kojeg je Andri maestralno prikazao u Travllikoj hrollici. To je ona samotnika linost, ruevina od oveka, 'duboko tragina linost. Najzad, tu je i portret mule Jusufa o kome ide glas mettu Muslimanima da je opasno perverzan..."looJ Hronika ovog painog logorovanja zavrava se u pripoveci naturalistikom slikom ostrvljenog perverznog mule Jusufa", koji je u nastupu "erotinog besnila" preklao djevojku. (67-68.) 14. Vukovi, 187. 15. Ivo Andri: Mustafa Madar, S. d., V, 23-40. 16. Vukovi, 187. 17. Mustafa Madar, 23.

66

Tako pie Andri na poetku, a na kraju, kad je, gonjen od svjetine, ve bio na putu da izmakne, on opisuje sluaj njegove banalne smrti, poniavajue za glasovitog junaka, i to od ruke njemu nedostojna
ovjeka: "Ve se primicao zelenom groblju na ekrklinici, kad iz jedne kovanice izie Ciganin i, videi da gone polunaga oveka, baci se na njega komadom starog gvoa, pogodi ga u sljepoonicu i obori na mjestu. "'18 A izmeu te

dvije pripovjedake take Andri je smjestio portret i povijest psihopate-seksomana, kojega progoni podsvijest uinjenog zlodjela po svim pravilima psihoanalize, od koje on eli da utekne novim nasiljima, ubijanjem kao patolokim oslobaanjem. Zanimljivo je, ali u skladu sa Andrievim racionalnim ideolokim usmjerenjem da i Mustafa Madar, kao i Mula Jusuf, "'ueni' ljudi Istoka, koji su zavijeni u tajanstveni ogrta mraka i nejasne prolosti", nose u sebi "individualni patoloki kompleks", kako je zapazio Vukovi, i da prie o njima predstavljaju "poetak Andrievog pripovedakog rada o krvolocima i stravi morbidnih i izvitoperenih nagona", u kojima "pozitivnog reenja nema", jer '~ndri ne otvara neku perspektivu za njihov ivotni put: ovaj se zavrava slepo u zloinu ili smrti":19

"Kad mu je bilo petnaest godina j .. j poslae ga u Sarajevo da ui medresu, - pie Andri uzimajui opet,
kao i kod Mula Jusufa, ovu islamsku kolu kao ishodite patoloki posuvraenih seksomana. - "Tu provede

posne i teke godine. U dvadesetoj godini, sa sandukom knjiga i sajtinske sirotinje, i s velikom zurnom od crna drveta, a rupice joj okovane srebrom, vrati se u Doboj i ne odsjede kod brata nego u ovaj ardak. " Islamske knjige i
18. Ibidern, 40.

etiri

19. Vukovi, 191.

67

zuma, dervika, a ovdje istaknuta kao psihoanalitiki simbol, to je zapravo Andrieva podloga Madarova mranog osobenjatva i perverzne nastranosti, a ovu simbiozu on podvlai kao bitan i neodvojiv spoj njegova duhovnog obrazovanja i ivotne nastranosti: "Po danu bi itao knjige u varokog hode Ismetage, a nou bi svirao dugo u zurnu, ispunjavajui nadaleko svirkom podvodan kraj oko ardaka. ",zo ak je i Vukovi primijetio, na isto estetskom planu posmatranja, kako kod imia i Ujevia, tako i kod Andria, i njegovih junaka, da "erotsko-ljubavni kompleks ima svoje korene i izvore u religioznom odnosu prema eni, sa dubokim osnovama u tradiciji katolike religije, u prvom redu, ili u ulnoj grozniavosti istonjake 'religije ljubavi"', "anarhije ula", - kako su islam i muslimani tradicionalno doivljavani u Evropi, nasuprot kranskom asketizmu. A u nastavku je izvorite tog kompleksa s razlogom potraio u okviru stilske formacije romantizma: "On je, kao sinteza katoliko-mistinog i istonjaki-metafizikog demonizrna, prisutan u poeziji romantizma, a kasnije i simbolizma, na svoj
nain."ZI

Kada je poeo rat, Mustafa Madar je otiao u Rusiju, gdje se "proslavio mimo sve Bonjake i ostao u velikoj asti", a kad se vratio, potraio je svoju zumu i vidio "da nema ni stalna daha, ni u prstima gipkosti kao neko, nit pamti stare melodije". Odloio je zurnu i predao se "muenju besanice, koja ga ne ostavlja otkako su prestale bitke", "To se ponavlja svake noi", - pie Andri. "Odjednom zaboravi sve to je ikad bilo, i svoje roeno ime, i poto se tako u prvom polusnu ugasi svako sjeanje i svaka pomisao na sutranji dan, j .. J otponu brzi mravci uz noge
'oo

ZO. Mustafa Madar, 24.

ZI.

Vukovi,

190.

68

i strepnja u mekoti ispod srca, i stane svuda da se iri strah kao hladno strujanje. "'22 Kad poee borbe u Slavoniji i Maarskoj, on opet ode a iza njega dooe "glasovi o njegovim' junatvima". A u njemu, uoi boja pod Banjom Lukom, "u vrbaku kod Crkvine", probi potiskivana podsvijest: "Izioe j .. J na san neka djeca s Krima", "to je bilo prije toliko godina, i nikad ih se vie nije sjetio".
Scena koju je Andri nakon toga iznio predstavlja primjer psiho analitinog sna i klju za razumijevanje Madareve potisnute traume, koje se on pokuava osloboditi krvlju i nasiljem, junatvom sada kao patolokim ubijanjem u svrhu morbidnog rastereenja poremeenog duha:
"Progonei neprijatelja, bijahu zanoili u nekom naputenom ljetnikovcu na Krimu. Kad htjedoe da polijegaju, otkrie iza nekih ormana skriveno etvoro djece. Bijahu djeaci, plave podiane kose, bijeli i gospodski odjeveni. Njih bijae petnaest konjanika, veinom Anadolaca. Dokopae ih meu se. Tako su djeaci, polumrtvi od straha i bola, ili od ruke do ruke. Kad svanu jutro, djeca bijahu podbula i pomodrila i ni jedno nije moglo da stoji na nogama. Uto naie jai ruski odred i oni pobjegoe ne stigavi ni da pokolju djecu. Sad ih vidi sve etvoro. uje Ruse kako dolaze. Htio bi da uzjae, ali mu se uzengija mrsi i izmie i konj otima. Probudi se znojan. Vas se zapleo u kabanicu kidajui se i otimajui. Bilo je prohladno i smrklo se jae pred zoru. Prepasa se i uredi, sve pljujui od bijesa i gaenja nad podlim muenjem podmuklih i neoekivanih snova. "'23

pripovijedanje nakon ovog traumatinog sna u poetak banjoluke bitke uz podtekstualno

_. _ .. 0 0_... __
_~

Svodei

22. Mustafa Madar, 24-25

23. Ibidem, 26.

69

povezivanje mentaliteta. i historije, napad pod Madarevim vodstvom:

Andri

opisuje

"Mustafa dade znak splavarima da jo bolje pritegnu konopce pa da se sklone; odmah baci korice od sablje i alaknu gromko: - Alah! Bismilah! Ko je Muhamedove vjere... - Na afira! - Na batila! - Alah! Alah! - prihvatae vojska i prolamae se."'24 . Atmosfera vrlo slina Mauranievoj Smrti Smailage engia. A naveer, dok je jo trajao "pokolj raje i pljakaa"
kao junaka pozadina ove pripovijesti o Mustafi Madaru, on je leao uznemiren unutarnjim naponom, sa ustima punim "gorine, koje bi htio da se oslobodi", izgovarajui glasno vorinu misao svoga optereenog bia, koja se javlja prilikom svakog novog njegova nasilja: " - Svij~t je pun gada!" 'il krv u njemu samo to tka i raste", - nastavlja Andri. - "Svi damari biju. Sna nema. "'25 Od tada patoloka dramatika u njemu sve vie raste, sa strepnjom od pomisli na no, u kojoj se pojavljuju ulomci prolog zaboravljenog ivota u snovienjima pred zoru: "Ni sam sebi nije priznavao taj strah, ali on je rastao, muio ga danju, razarao i samu pomisao na san... " A naporedo s tim, u psihopatolokom kauzalitetu, narastao je i motorni nemir i nagon za ubijanjem kao pokuaj olakanja i oslobaanja more, da bl se svaki put zavrio istim izrazom gaenja: "Svijet je pun gada!", koji cijelom pripovijednom zbivanju, i Madarevu poremeenompogledu na svijet iz svoje due, daje osoben patoloko-etiki ritam. Ali
24. Ibidem, 26-27. 25. Ibidem, 28.

70

scene koje slijede Andri je dao zapravo u ambijentu svoje dizertacije i kranske tradicije koja se ulila u nju:. "... Napao je neke kiridije .i izranio ih, a konje im rasplaio"; "razgonio hriane s takvim bijesom da ni Turci nisu volili da ga sretnu"; pa onda epizoda sa fratrima, puna nasilja, u kojoj "Turin" Mustafa Madar mlaeg fratra

"stade uicama tui tako dugo dok se nije digao i poao pred njim, zajedno s vezanim drugom. Niz njega je tekla krv i ostavljala trag na drumu. ", "26 a on osjeti unutarnje olakanje nasiljem, i te veeri "odmah poe san da ga hvata kao to odavno nije", a kad ga ubi, "uzjaha brzo kao da bjei on od njih"."27
U drugom traumatinom snu, psihoanalitiki dosljedno, takoer izranja bivi zloin Mustafe Madara: U boju na Orljavi, u borbi sa dva brata Latkovia, krupna i bijesna hajduka, on vidje "gdje se pomalja ena u crnini, s rukama na grudima i iskrivljena lica. On je zna i zna zato rukama dojke pritite i zato joj je

lice bolno iskrivljeno. Iako sve to misli i gleda u enu i sjea se kako ju je, u Erzerumu, zatekao samu u sarafovoj kui i kako se oajno otimala... ""28 A poslije buenja, on dobi epileptini napad: "Jeknu od nemona bijesa, savi se i stade da bije glavom o zemlju. Tako se dugo bacao i reei, vas zapjenjen, grizao crvenu kabanicu, dok se dizalo sunce, nad planinom, visokim nebom.""29 A izmeu tih mutnih snova on je osjeao kako se "zlovolja die do grla i gui ga"."30 Ponovljeni san o nasilju nad djecom predstavlja povezivanje seksualne nastranosti, sadizma i manijatva, a poredbe djece sa ribama koje se izmiu otkrivaju psihoanalitiku simboliku:
26. Ibidem, 29-31. 27. Ibidem, 31-32. 28. Ibidem, 32. 29. Ibidem, 33. 30. Ibidem, 34.

71

"Najprije zaspa, ali tada najednom, kao uvijek kad se najmanje nada, izioe preda nj ona djeca s Krima, plava i podiana, ali nekako kruta i glatka i snana, pa se izmiu kao ribe. I u oima im nema one zamrlosti, nit im zjenice u strahu zapadaju, nego su uporne i nepomine. On se zadihao i neprestano ih hvata, ali zapaa svaku i najmanju promjenu. I dok se tako mui i srdi to nema snage da ih uhvati i zadri, uje kako mu neko iza lea govori: - Trebali ste ih pei, pohvatati pa na aru... ali sad je dockan. Bjesni od muke. To je trebalo: pei! I ponovo se die da ih hvata, ali samo uzalud mae rukama, jer je nejak i smijean, a djeaci se izmiu i, najednom, lete kao oblaci. "*31 Napetost tegobe od sna prerasta u Madaru ponovo u saznanje "koliko gada ima na svijetu" kada u mraku, u sukobu sa Abuduselambegom osjeti kako beg vadi no iz korica, okreui se tako u patolokoj mrnji od krana prema svome svijetu, da bi kulminacija nastala svaom i sukobom sa "Turcima" u kahvi, pri razgovoru o progonima besposlenjaka pijanica i nasilnika, meu kojima su bili neki uveni junaci, od strane sultanova izaslanika, sve u neodvojivom kompleksu mrnje, nasilja i patolokog zloina u ovom Andrievu liku, kao prototipu u koji se stekla, genetiki hereditamo, povijest i duhovni ivot pod utjecajem turske vladavine: " - Valahi e nas poplaviti raja. Nai ginu, a krtenog gada se nakotilo, kraja mu nema. Razabirajui rijei, Mustafi se mutno uini da to
31. Ibidem, 34.

72

ima veze s njegovom milju. S velikim naporom se sabra: - I krtenog i nekrtenog: svijet je pun gada. "'32
Ovaj iskaz je u njemu uvijek, kao kritina taka, preobraavao patoloku napetost u napad nagona za ubijanjem, kao da je oslobaao potisnutu svijest o vlastitim seksualnim zloinima.

"Tek tada vidjee da su mu oi sasvim zalivene krvlju, u kojoj je ostala zjenica samo kao crna taka u sredini, da mu se ruke neprestano gre, da mu je razdrijeni vrat nabrekao, a lijevi brk izgrizen i krai. Zgledae se. A on, kroz mrak od krvi, nazre kako se prema njemu okreu sva ta lica, i uini mu se da se spremaju na navalu. Mai se sablje. "'33
Ponien u borbi sa ruljom, prije nego to ga Ciganin pogodi, Mustafi Madaru "gonjenu i udaranu sa svih

strana, jo jednom se u ugaenoj svijesti malo razgali: Svijet je prepun gada. Odasvud!". I skona junak ipsihopata,
prema Andriu jo od mladosti proizvod jednoga stranog i nastranog duhovnog sistema i drutvenog poretka, koji ljude deformiraju i nasiljem prema drugima vode u vlastitu propast, kako je Andri u simbolino individualnom vidio i predoavao ope: sredinu, duhovno-kulturnu klimu bosanskomuslimanskog svijeta pod sudbonosnim utjecajem drutveno-povijesnog razvoja, u pripovjedakoj razradi osnovnih postavki i zakljuaka njegove dizertacije. Tako se intelektualno-spoznajno prelivalo i preobraavalo u simbolino i u ovoj pripovijesti. Kao izraz osloboene podsvijesti, i kao uvjerenje, iskaz "Svijet je pun gada" ostajao je na kraju kao viestruka psiholoka, moralna . i patoloka prizma, u kojoj se na negativan, trau32. Ibidem, 39. 33. Ibidem.

73

matian i nastran naCIn prelamaju iskustva, moral, samosaznanja, kontraverze, traume, nagoni, patoloke devijacije i optereenja, i iz nje zrae u obliku agresije, destrukcije, ubijanja, zloina: od traumatina podsvjesnog pritiska i more zlodjela od kojeg je mogue oslobaati se nasiljem i ubijanjem, preko individualnog saznanja o gadosti vlastitog postupka, junakog srIjanja u smrt kao u kaznu i izravnanje, do uopenja da su ljudi, da je cio svijet okolo pun gada i zato ga treba unitavati, jer i ne zasluuje da postoji. Kada ne bi bilo duhovno-povijesne, politiko drutvene pozadine i atmosfere turske vladavine u Bosni kako je umjetniki predoava Ivo Andri, u stalnom sukobu sa svim to je bonjako, moglo bi se sa Vukoviem apstraktno i iznad pripovjedake stvarnosti zakljuiti da se "u prii sa stravinom atmosferom, u kojoj neprekidno tee krv i u kojoj se podvrgavaju stvaralakoj destrukciji satanizam i patologija "bolesnog junatva", transformiui se u slike uasa i groze, izraava..., na primeru jednog indi. viduaInog sluaja, filozofija bezizlaza i totalnog pesimizma",'34 do koje pisca i njegova junaka dovodi utjecaj tu~ske vladavine u Bosni, to, usagledu geneze Andrieve meuratne proze, njenih idejnih izvorita, ovoj kvalifikaciji treba obavezno analitiki dodati.'35

34. Vukovi, 192. 35. Nadovezujui

se na svoju

konstataciju o Andrievu erzele zu, koji odstupa od legendarnog i vodi "svoju linu borbu sa svagdanjicom i ljudima i enama" a njegovo junatvo je odbljesak i tuan sjaj koji ga ini smijenim u sredini u kojoj se kree, Mirkovi istie: "Ne stoji drugaije ni sa drugom, donekle iznimnom, linou

kojU je Ivo Andri stvorio u okviru prve polovine XVIII veka: sa Mustafom Madarom iz Doboja, slavnim junakom iz banjalukog boja 1737 g." Njegov "pralik", utvrdUje on kasnije, bez sumnje je "onaj Alija Madar Dobuvanin (Dobojanin, M.R.), zulumar i odmetnik, koji se spominje u sidilima 1752 god.", istiui kako e "ponegde takav zapis pruiti

74

Bonjaci, veinom kao nasilni, nastrani i udnovati "Turci", traju u ostalim pripovijetkama ove p~ve
--._---_ ... _--- - - - - - -.. _ - podsticaj za neku linost ili celu priu uopte". I ovaj junak, prema njegovu zapaanju, "vodI ipak samo svoju linu borbu protiv stranih fantoma iz prolosti i nesanice, zbog svoga linog, bolesnog nemira se odmee od cara i ljudi, bei od zla u zlo i gine jadno od zarale potkovice koju je bacio neki Ciganin, bacio mahinalno, onako kako se iz navike baca kamen za psom ili makom." (Mirkovi, 28-29.) Razmatrajui ovaj lik u okviru Andrieva kompleksa zla, kao njegovu rjeu formu, Mirkovi je istakao njegovu psihopatoloku osnovu konstatirajui da u ovoj pripovijeci "ima onog stranog, mranog zla, onog nepojmljivog kome ovek ne zna ni porekla ni smera, ali ga osea u svoj svojoj strepnji"; "a i tamo gde pokulja iz dubina, uprkos svojoj podmukloj strahoti, ostaje usamljeno, jasno je obeleeno kao bolest ili bolestan nagon": "Takva je uasna nesanica Mustafe Madara", (51.) kae on. Iz cijele pripovijetke, meutim, Mirkovi je izvukao jo zakljuak da "veliki istorijski dogaaji slue Andriu tek kao sredstvo da uzgred obelei doba ili mesto gde se zbiva ono to se pria", te da i ova pripovijetka "ima kao istorijsku pozadinu austrijsko-turski rat 1737 g. i veliku pobedu Turaka kod Banje Luke, kao i ranije ratove turske carevine protiv Rusa, po Vlakoj, na Krimu, na Kavkazu". (29.) A upravo u sastavu historije i ovog lika nalazi se Andrieva romantiarska predstava Bonjaka kao ostrvljenih psihopata u borbama za Bosnu kao svoju
Andriu ak

domovinu i za Osmansko carstvo, iji su bili dravljani, istovjemici, i u ijem su povijesno-kulturnom krugu ivjeli. Dadi je u svojoj interpretaciji bio blii sutini Andrievog predstavljanja Mustafe Madara i njegova svijeta. Nakon pria ostvarenih, kako to pie Dadi u svojoj knjizi pod navodnicima, "objektivnim" metodom, "Andriev odnos prema predmetu i junaku (kao to su erzelez i Corkan) prestaje da bude ironian: na radu su krvoloci", na prvom mjestu Mustafa Madar, zatim Mula Jusuf, Jusuf iz pripovijetke Za logorovalIja. (148.) sve odreda Bonjaci. Mustafa Madar se, kae -Dadi, istiui psihopatoloke osobine ovih likova, javlja u Andrievim pripovijetkama "s jednom novom vrstom unutranje groze, koja je vie bolest 'due', surovi nemir praen strahom, torturom nesna, oseanjem l$rivice i greha". (148.) "I sam krvnik", Mustafa Madar "nije vie samo uproeni patoloki sluaj; ovde dela iskonska mora, muka due, nevidljivi unutranji glodar od koga se strada tiho i u sebi, nevidljivo za svet, I.. .! ta stravina mora, neto 'ludako i sveto', jasni oblik ovekove egzistencijalne fatainosti, rui i razara Mustafu. Ovaj krvolok proet je strepnjom; on mira nema od demona koji s njim opti iz noi u no. Oseanje egzistencijalne nelagodnosti dobija s ovom priom zreo oblik, Madar ide u elo Andrievih linosti" (149.) - kae on izrazima kojima je identificirao i Andrieve more iz vremena Ex POlita, uostalom sasvim suglasno

75

Andrieve

zbirke ne kao glavni junaci koji nose pripovijedanje ili se ono oko njih svija, nego vie kao
ostavlodricanje pod upitnikom"- "samo time nije nita reeno ni o umetnikoj prirodi vizije, ni o njenoj genezi, ni o prirodi njene subjektivne i objektivne uslovljenosti; da i ne kaemo da se time, naravno, jo manje reklo ta je Bosna." (104-105.) Svodei prirodu psihike devijacije Mustafe Madara na libido Freudove psihoanalize, Dadi je varirao svoje objanjenje na liniji izmedu pisca i njegova junaka: "Kao to dogadaj u sopstvenom detinjstvu dovodi do svesti o 'krivici' i 'grehu', tako i veza s tuim detinjstvom biva povod za oseanje straha i krivice. Krivica Mustafe Madara su etiri bleda, gospodska ruska deaka, koje je, u doba krimskog rata, sa itavom svojom etom silovao..." (120.) Time je jo jednom sugerirao da su psihopatoloki likovi Andrievi zapravo izraz i rastereenje mranih traumatinih nagona njegove vlastite due. Milo Bandi je u svojoj knjizi otiao jo i dalje u psihopatolokoj karakterizaciji Mustafe Madara, za kojega kae uporedujui ga sa erzelezom: "Mustafa Madar (u istoimenoj prii) ovek je erzele zovog kova i soja: neustraivi delija, grubijan i silnik koji je uio i neke kole, koga uz to privlai muzika. Takav, on kao da je rodeni pacijellt za psihijatra: nemiran je, nespokojan, loe spava i sanja, progone ga seanja pretvorena u komplekse, bolesna, paranoidna linost koja se uasava sveta, i sebe - time to svoj uas, svoje gaenje ne moe da potisne i sakrije, pa mu
jajui Jovanovievo

svojoj genetikoj psihologiji s kojom je on pristupio Andrievu djelu. Ovaj kritiar je u svojoj knjizi jo ranije postavio analogiju: "Mustafa Madar, hrabri sablja koji juria na itavu vojsku, razboljen je strahom, koji je rastao, 'muio ga danju, razarao i pomisao na san, ivio s njim, upijao mu se u ivo meso, i, tii i tanji od svilena konca, svaki dan zasijecao dublje'; gadenje koje uporedo sa krvolo tvom izvire iz tog straha bezmerno je, za Mustafu je 'svet pun gada', za njega, Turina, 'gad' je i 'krten i nekrten'. "...Jesu li to paradoksi kojima se namerno podvlai neumitnost, imanentnost straha-krivice-greha", pita se Dadi, a zatim se, provlaei i vlastitu indiciju o morbidnoj psihi stvaraoca, pozvao i na Milana Bogdanovia i pri tome istakao: "To su odnosi koji su kritiaru nametnuli pitanje: 'Da li je Andri po nekoj prirodnoj naklonosti duha zaao u sloen i mraan svet koji opisuje, i u kome su jezive line kobi determinisane dalekim nekim predakim poremeajima."'(104.)Dadi je u nastavku citirao i orda Jovanovia, koji je zapravo sasvim odvojio Andriev mrani doivljaj od realne Bosne, uzvikujui: "Ne, nije to Bosna, ta jezovita jazbina u kojoj su svi ljudi i sve pojave toliko morbidni; nije to Bosna, ta razbuktala i tajanstvena neman, koja gmie, palaca i srlja iz njegovih kazivanja. Nije to Bosna, ta razbuktala strast i putenosti koja se granii ili prelaZi u patologiju; nije to Bosna, svi ti ljudi to nose u svojoj krvi mranjaku kob i prokletstvo",

"Moda" - dodaje

Dadi,

76

prisutna stvarnost ivota, kao vladajua pozadina koja na neizbjean i bahat nain ulazi i u sudbine nemusliono postaje kob." Iako smatra da je "i znak kompleksnije emocije: ono je egzistencijalistika kategorija -otpor, nepovinjavanje oveka svetu u kome vlada nesklad", Bandi podvlai: "Ion je, kao i erzelez, niskog rasta ('pognut i nekud malen'), i on popularan, s tom razlikom to njega, umesto ljubavnih muka i elja, raspinje strepnja, nesanica i strah, 'strah kao hladno strujanje'. Maltene da je iziao iz Freudove ordinacije, Mustafa Madar ne moe da se oslobodi nekih nelagodnih seanja i uspomena. Naroito na decu sa jednog vojnikog pohoda na Krimu." (Bandi, 111-112.) "Usredsreujui se na psiholoku (psihoanalitiku!) interpretaciju Madarove linosti, uznemirene, komarne, opsednute zloslutnom strepnjom, Andri se u jednom trenutku pribliio neposrednije svome junaku i u torne izrazito akcionom prizoru dao da se jasnije nasluti prava priroda njegovog nemira.", kae Bandi uspostavljajuipsihogenetikimost od "dejeg straha" u torne prizoru sjeanja, koji prelazi na Madara izazivajui u njemu "ozlojeenost i gorinu" i nemogunost uivanja u slavi i uspjehu, u kojima on vidi samo "mranu pozadinu kao nagovetaj budueg neminovnog poraza", pa sve do Andrieve teme .iz Nemira: nema ni pobednika ni pobeenih - svuda samo ponien i napaen ovek. (112.) Time je Bandi, zapravo, izvorite Madarova kompleksa "krvave mrnje" i sveopeg gaenja pronaao u Andrievoj dui.
gaenje tu

pristupu prvoj knjizi pripovijedaka (Pripovetke, 1924.) Vukovi je istakao da je najvei dio njih "bio vezan lllUSlimansko-turskog ivlja, u njegovoj etnografsko-istorijskoj arolikosti (pripovetke orkllll i Vllbicll, Mustllfll Mlldllr, ZIl logorovlllljll)", (Vukovi, 186.), ime je Andri slijedio zasnov Putll Ali;e erzelezn, ali da ima u njoj i pripovijedaka iz ivota katolikog, pravoslavnog i jevrejskog ivlja, to, po njegovu miljenjU, ve govori o njegovoj pripovjedakoj koncepciji "da pripovedaki vaskrsne jedan zanimljiv i tragian istorijski i tadanji milje", budui da se u to vrijeme i sam "bavio kao istoriar pitanjem duhovnog ivota u Bosni (to e iste godine kad je izala i prva zbirka pripovedaka da bude i tema doktorske disertacije)". (186.) Pripovijetku Mustllfll Mlldllr (kao i onu pod naslovom ZIl logorovll1!jll) on je oznaio kao "stravinu povest o bolesnim nagonima i stanjima ljudske svesti koji vode u zloin i smrt", a za samog Madara kao lika rekao je da je "krvnik i kolja iz oseanja morbidne unutarnje groze" i jedan od Andrievih krvoloka-psihopata, koji e se i kasnije sretati, "ali nikad u tako jednostranoj i preteranoj i u tom smislu patoloki prepotenciranoj iskrivljenosti bia", (187.) uoavajui na taj nain Andrievu unutarnju sklonost za krajnostima u stvaralakom izraavanju psihopatolokih stanja. U ovoj pripovijeci "nabijenoj tekom tragikom", Vukovi istie da je Andriev emocionalno-estetski odnos prema njeAndrievih

77

manskih likova. Tom selekcijom bez naklonosti i izuzetka, i romantikom karakterizacijom, sa probijagovim likovima dostigao stupanj "sarkazma" kada Madar "izgovara bezizlazne rei 'svijet je pun gada'" i, kao proslavljeni junak, gine od jednog Ciganina, (196-197.) to je zapravo anegdotsko-humorni, paradoksalni obrt psiholokoetikog stanja ovog junaka, a ne samo "produetak demitizacije apsoluta herojstva". (192.) Slavko Leovac se je nadovezao na Mirkovia u dokumentarnoj podlozi glavnog lika ove pripovijetke (Leovac, 49., f. 1.), ali je u interpretaciji historijsko-duhovne atmosfere u Bosni pod osmanlijskom vladavinom, i genetske psihologije Bonjaka, slijedio Andrievu dizertaciju, (49.) A u nazivu Bonjaka nastavljao je pripOVjedaa-Andria, o emu govori sam naslov poglavlja njegove knjige koji glasi: Pril'0vetke Turcima, mada ih ponekad spomene i pod imenom "Muslimani". Tako on, uvodno pripovijeci Mustafa Madar istie, prilino nejasno, kako je Andrieva "tradicija ..."rajinska", to je ona hrianska junoslovenska tradicija koju on, u nekoj meri, prevazilazi irokim uvidom u nau celokupnu istoriju i u mnoge egzistencijalne i povesne probleme. O torne svedoe, u izvesnoj meri, i pripovetke u kojima su glavni junaci Turci, i to relativno uveni Turci, koje inae vee isti problem usamljenost. f .. J Upripovetkama oni su pripovedaki izdvojeni vie nego to su to Turci ili neki Muslimani u njegovim veim proznim celinarna." (48.) Povezujui antitetiki "egzistentnu misao" Andrieva "negativnog junaka" Mustafe Madara: "Svijet je pun gada", sa Andrievim esejom o Njegou, Leovac je napisao da "ovaj nihilizam nije pozitivan" budui da "ne ostvaruje akciju protiv zla". (49-50.) U daljnjem predstavljanju ove pripovijetke Leovac je, kao svoj doprinos, iznio poreenje "retrospekcije o bici kod Banja Luke, verovatno o bici 1737. godine, kad su Turci (zapravo: Bonjaci, bosanski muslimani, M.R.) pobedili Nemce", sa jednim mjestom u Baagievoj Kratkoj uputi u prolost Bosl1e i Hercegovine (Sarajevo, 1900.,97.), koje u Leovevu skraenju glasi: "Pet juria uinjeno je do zapada sunca. U zadnjem juriu pokrenu Turci esarevu vojsku, koja grnu prema upriji. Nu uprija pukne u stisci, te, to ne poginu, podui se u Vrbasu..." (51., f.5.) "Ne elei ovim navodima da se pribliimo istorijskoj istini, nego da osvetlimo ono mesto u pripoveci gde je pisac prikazao kako je sam Mustafa jurnuo ispred svih Turaka na Austrijance uz ratnike uzvike", Leovac navodi i odlomke opisa ove bitke iz Ljetopisa fra Nikole Lavanina, koje ne govori o pobjedi Bonjaka, nego o njihovu porazu. (51. f.6. iro Truhelka, Izvadak iz Ljetopisa fm Nikole LnVl1Ilil1a GZM, I (4.), str. 130.)

78

njem politiko-antagonistikihakcenata, Andri nije mogao zagrijati bonjakog itaoca. A uz to ga je odbi}ao, izazivajui unutarnje negodovanje, i stalnim i dosljednim nazivanjem Bonjaka Turcima, koje je u sebi nosilo neprijateljske primisli i vezivanje za etiris toljetnu negativnu epsku i crkvenu tradiciju osmanlijske vladavine nad kranskim junoslavenskim narodima, posebno Srbima. Jer, nazivanje "Turinom" Bonjaci su osjeali, kad je prola turska vladavina, u doba Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije, kao neto zlokobno, kao neku historijsku prijetnju koja je proizlazila iz sveope srpsko-nacionalne egzaltacije, glorifikacije i tradicionalnog aljenja za izgubljenom srednjovjekovnom dravom na Kosovu 1389., kada se o turskoj vladavini govorilo kao o godinama "robovanja pod Turcima". Taj mrani, neprijateljski doivljaj Turaka-Osmanlija, ispunjen mrnjom, nosio je u nazivanju Bonjaka "Turcima" opasnost revanizma i poruku osvete ("Vi ste vladali etiri stotine godina nad nama, sad emo mi vladati etiri stotine godina nad vama. Prolo je vae."), politikog potinjavanja i drutvene subordinacije, uskraivanja ljudskih, graanskih i nacionalno-kulturnih prava. Istovremeno je taj naziv "Turci" kod Bonjaka doivljavan kao neto uvredljivo, jer su Turci i Osmanlije u publicistici i javnom ivotu uzimani kao simbol zaostalosti, prljavtine, nekulture, nemorala i mranih nagona. A u tome nazivu sve to se kao historijski teret i hipoteka, kao ljaga i historijska krivica svaljivalo na Bonjake. I, s druge strane, kao neka vrsta podsvjesnog srpskog oslobaanja od kompleksa kosovskog poraza. A u doba Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije iz toga naziva je izbijao ani-

79

mozitet, prezir, neprijateljstvo, gaenje, jedna vrsta psiholokog nadvladavanja i potinjavanja uvredom i psovkom, kao vlastitom kompenzacijom.
Ali to zaziranje od naziva "Turin" kod Bonjaka nije bilo. oduvijek. U doba osmanlijske vladavine ono nije izazivalo takav uinak. Naprotiv, kod Bonjaka je uzirnano kao znak islamske identifikacije i dravljanske pripadnosti (jer su Tursku smatrali i svojom dravom), osobito kada je Turska bila u vojnoosvajakom napredovanju i kulturnom usponu, a Bonjaci prednjaili u bojevima sa Austrijom i drugim osmanlijskim protivnicima. Tada su se oni nazivali, a i drugi su ih tako imenovali, Bonjacima, a nasuprot kranima i "kaurima" oni su se zvali "turci". Na Bosnu su za vezire dolazili i ljudi bonjakog porijekla. Bosna je bila odbrana Turske na zapadu i prema sjeveru, tako da su Bonjaci u bojevima branili i svoj vatan i Tursku Carevinu. Kada su na upravu dolazili Osmanlije i potureni Ermeni, Arnauti, Grci i drugi stranci, hladni i neprijateljski raspoloeni prema Bonjacima, da zavedu red u vremenima protesta i buna, i osobito kada je Turska i njena mo poela da opada, - tada se budilo primarno bonjatvo u njima, bosanski patriotizam i bosanska narodna syijest, i pravila se otra razlika i distanca prema Turcima. U odnosu prema sultanu/ koji je po bonjakoj junakoj pjesmi okruen izdajnicima, oni su, meutim, zadravali odnos najvee vjernosti i odanosti. Prema Turcima su se tada odnosili s prezirom kao prema nenaklonjenim strancima/ nazivajui ih "Turkuama". Samosvijest i bosansko narodno osjeanje javljalo se osobito u vremenima kada su, po vlastitom uvjerenju, bili izloeni neprav-

80

dama ili povrijeeni u pravima koja su svojim rato. vanjem za Osmansko carstvo, kao stanovnici granine pokrajine, priskrbili. Jer je taj poloaj borbene izloenosti prema kranskom zapadu za njih ujedno znaio i odbranu vlastite zemlje i relativne samostal. nosti. Od boja pod Banjom Lukom godine 1737. poinje jaanje narodne samosvijesti a od Gradaevieva ustanka iz tridesetih godina .XIX stoljea i nacionalno formiranje Bonjaka, uz otro odvajanje od Turaka i njihovih dravnih interesa, koje se potvruje i u samostalnom otporu austrougarskoj okupaciji 1878., pa je i naziv "Turin" od tada za njih postao do kraja neprirodan, dalek i stran. A Andri je u svojim prozama nastavljao i dalje sa tom identifikacijom u vremenu novostvorene jugoslavenske drave pod vodstvom Srbije i Srba, koji su svoju historiju gradili na kosovskom mitu i bunama protiv Turaka, izjednaavajui imenom, nainom ophoenja i ivota, kulturom, duhom i karakternim osobinama TurkeOsmanlije, njihove pae i vezire, inovnike i vojnike sa domaim slavenskim bonjakim stanovnitvom, stvarajui jo uz to predstavu da su oni genetski zapravo turskog porijekla, a ne potomci bogumilskih Slavena, i politiku primisao da su i oni doljaci i stranci te da im nema mjesta u zemlji koju nastanjuju, meu autohtonim pravoslavnim i katolikim stanovnitvom. pripovijetkama, meutim, ni slika hriana i krana nije mnogo svjetlija, ali su oni veinom prikazani u stanju trpnje i snoenja nasilja, kao svijet izloen na nemilost i milost turskoj vlasti. U
81
Andrievim

Analogno ideologiji svoje dizertacije, on podrazumijeva, i smatra, da su Turci i islam krivi i za drutveno i moralno stanje katolika i pravoslavnih, jer su svojim osvajanjem Bosne prekinuli tokove njihova duhovnog i kulturnog, civilizacijskog razvoja. A ono to im je, prema Andriu, od duhovnosti ostalo kao izvorite snage "s neba" "to se vie antagonizam zaotravao"bilo je da su "sve vie greznuli u svom mranom i izoblienom verskom, ivotu". "U toj prisilnoj simbiozi islama i hrianst va" - dodaje Andri, meutim - "moe se kod boljeg pos-

matranja (ako se dobro pogleda) opaziti kako se razvijaju u isto vreme dva suprotna fenomena: vere se sve vie zaziuju i ograuju jedna od druge i II isto vreme podleu, manje ili vie, upliVU koji vre jedna na drugu. "'36 A u taj kompleks
"turske krivice" u Bosni kod Andria se imanentno uklapaju i socijalne posljedice osmanlijskog osvajanja, njihov osoben feudalno-kmetski sistem, kao da feudalizam u Bosni nije vladao i prije Turaka, u doba srednjovjekovne turske drave, i kao da je bio snoljiviji prema bosanskom kmetu. Ali o torne Andri ne govori u svojim prozama, niti ide dalje u prolost kao u svojoj doktorskoj dizertaciji. U "fragmentarnim varijantama" uz dizertaciju Andri je iznio svoje objanjenje "o kulturnom i politikom smislu prisilne simbioze balkanskih hriana sa svojim zavojevaima Osmanlijama":

"Stvaranje onoga to je jedan istoriar vrlo tano nazvao 'balkanska formacija islamizma' nije uspelo. Hrianska raja prela je na islam samo jednim, manjim delom; ostali vei deo zadrao je veru otaca i ostao u trajnoj, latentnoj borbi sa osmanlijskim ureenjem koje nije doputalo opstanak druge vere
36.
lIVO Andri!:

Fragmentarne

varijante uz Andrievu tezu, 2.'i4-255.

82

ni drugog poretka; upravo ono ga je doputalo i predvialo, ali pod naroitim pogodbama koje za raju nisu bile nimalo povoljne. "'37
socioloko - religijsku genezu Bonjaka Andri je postavio i jedan uproen shematizam zasnovan na romantinim predstavama: "Islam je
Objanjavajui

kod Turaka bio Lebenchalt u. Lebenszweck'. Kod isturenih Bonjaka novoprimljena vera se takoer pretvarala vrlo brzo u dubok i iskren fanatizam, tim lake to se uz novu veru vezao zemaljski interes i opstanak. Svoj privilegisan poloaj musliman je branio ne samo orujem i vlau nego je i s neba svlaio razloge koji su mu pomagali da ga uvrsti. Koran mu je to mu srce udi, / to ne udi u Koran ne pie/". 'Gorski vijenac"'. '38 A na drugom mjestu je
ponovio sutinu svoje dizertacije: liU
reima Turin,

tursko gospodstvo, sadrane su dve treine nae narodne sudbine", da bi zatim, na drugom mjestu, aktualno
upozorio (pa kasnije, s oprezom zbog prevelike izriitosti, prebrisao): "Danas, kad mi kao narod stojimo

pred novim istorijskim dogaajima, i kad je turska poplava opala i vratila se u daleku Aziju iz koje je krenula, mi smo skloni da isuvie brzo zaboravljamo nau simbiozu sa Turcima i sve mnogobrojne i sudbonosne uticaje i posledice toga zajednikog ivljenja."'39 (sve podvueno M. R.).
to nije zaboravljao. Tako da se u pozadini, na drugoj strani, ili u samoj radnji.i onih Andrievih pripovijedaka u kojima su glavni likovi katolici i pravoslavni snano i romantiarski dramatino osjea pritisak osmanlijskog poretka i vladaJUi ivot orijentalne civilizacije, koji utjee na razvoj radnje i ponaanje aktera. La, lukavstvo, primi37. Ibidem, 252. 38. Ibidem, Ibidem, 254.
39. Ibidem, 252-253.

Andri, meutim,

83

tivizam, hajduiju Andri izvodi i muralno podrazumijeva kao reakcije mrnje i pribjeite zatite i odbrane od osmanlijskog i "turskog" nasilja i svekolikog zla koje dolazi sa islamskog Istoka. lli, kako Andri u fusnotama dizertacije kao moralno objanjenje navodi: "Tijekom vremena oni /krani, M.

R.I su se uivili toliko i u tijek misli svojih gospodara, da su

ih vlastitim njihovim orujem, lukavou, pobjeivali., Prelog, 1. c. I, p. 52." "Jaram i strah prisilie i priuie ga /hrianski puk, M. R./ laljivosti i neiskrenosti, te on lae esto i neumjestno. Jaram i strah unitili su na dalje u bosanskom hrianu i duh zajednitva. Klai, Zemljopis Bosne, p. 103 .""40
To se osobito vidi iz Andrievih pripovijedaka o fratrima i glavnom junaku meu njima fra Marku Krneti. Ve u poetku one koja nosi naslov U musafirhani, kao uvod i intonaciju radnje, Andri je dao napomenu kao iz dizertacije:

"Za turskih vremena, manastiri su morali da Turke koji bi se uvraali. Dogaalo se da bi se poneki nasilni Turci zadravali dugo u manastiru, pili i terevenili. Da bi ouvali propisan red i tiinu manastirsku, fratri su obino pored manastira zidali jednu poveu a odijeljenu sobu za te goste. Ona se zvala musafirhana. ""41 A sama radnja pripovijetke poinje "kad u subotu pred vee, za vrijeme veernje, izbie opet neki Turci", a fra Marko "odvadi polovinu eera i kafe, pa ode da sakrije. ""42
ukonauju

A taj njegov postupak upotpunjavaju rijei Kezme, koji, na vajkanje fra Markovo da se boji da nee imati
40. Dizertacija, 219.

41. Ivo
S. d., VI, 9.

Andri:

II musufirhulli,

84

limunova za njihova bolesnog druga, veli. "Dede,

pogledaj bolje, nemoj da ja ponem traiti", i nastavlja u ali aluzivno, s rjeitom prijetnjom: "E, sad skini tavu da objesim puku. "*43 Sve trojica doljaka su janiari u Sarajevu u taboru, "sad se skitaju, ekaju da im doe plata, pa da pou na Vidin",*44 Oni sutradan ostavie fra
Marku Bolesnika na brizi s obeanjem da e se vratiti po njega. Ali se ne vratie, a "fra Marko se sve vie brinuo oko njega, iako je nastojao da to sakrije od drugih... ", dok mu jedno vee ne predloi: "Negom to se ti, bolan

Osmo, ne bi pokrstio? Pa ako si za umiranja, da umre ko krteno eljade, a ako ostane iv, da ivi ko ovjek, a ne kao nerazumna ivina", *45, to svojom stilizacijom nagovaranja otvara ogroman jaz kranskog prezira prema islamu. Nije ga smelo u tome ni posezanje bolesnikovo za eninim dimijama, nego je dalje nastojao:

" - Samo reci: Spasitelj, u pomoi nam bio! Reci, Osmo! - ape mu fra Marko koliko moe tie i umiljatije. Turin uti. Samo teko die, poigrava mu jabuica.

da moda ne moe da govori, on uze malo raspelo s krunice koja mu je visila o boku i prinese mu ustima. - Poljubi, Osmo, ovo je Spasitelj tvoj i moj; poljUbi da ti prosti grijehe i da te primi. Turinova se lice jedva primjetno pokrenu, kapci mu zatreptae, a usnama je micao kao da bi htio neto da izgovori, onda napui usne jae i sa velikim naporom - pljunu. Pljuvaka mu se cijedila niz bradu. "*46
42 Ibidem, 13. 43. Ibidem, 14. 44. Ibidem, 15. 45. Ibidem, 17.
46. Ibidem, 20,.21.

Mislei

U tenji da izbrie podmuklu i prevarnu fratrovu tenju kao manifestaciju odsustva ljudskog morala,

85

Drugi konkretan dodir Andrieva fra Marka Kmete s turskim poretkom je kada se naao "u zindanu" ehaje Fazle zato to mu ne donese dulus u traenom iznosu i jo mu odgovori neto "to nikad

nikom nije htio da kae, a Fazlu niko nije smio da pita". "47
Ali je tu ostvaren i susret fratra sa popom, s kojim se pregonio oko bira, u istoj tamnici kao zajednikoj sudbini dva bosanska naroda nasuprot treem, u kojoj su izmireni sporovi fratara i pravoslavnog vladike, ili kako ree proto Melentijevi: "Smijem se... kako nas je

Fazlo opet lijepo sastavio... oh, oh, hoo... Eto vas, kae, u zinVukovi istie da se fra Markov "neuspeh u pokuaju da bolesnog 'Turina' privede 'pravoj veri' "humanizira dodirom sa drugim ovekom, saznanjem da verske granice nisu, i granice ljudske saoseajnosti i "da se sve to postoji kree i putuje, i da sve ide ka spasenju". (Vukovi, 194.) Leovac se bavi dokumentarnim izvorima ove pripovijetke i kae: "Eto, iz starih letopisa i drugih zapisa pisac preuzima podatke o musafirhanama koje su fratri zidali uz manastir da bi u njima Turci konaili i gostili se, a ne u samom samostanu." (Leovac, 35-36.) Pri tome ispod teksta navodi kako je Andri jo u svojoj dizertaciji iznio da je 1515. godine gvardijan fojnikog manastira molio turske vlasti da podignu "musafirhanu", a uz to i fra Miju V. Batinia (Franjevaki samostan u Fojnici od stoljea XIV-XX, Zagreb, 1913., str. 25., 29.) i Josipa Matasovia (Fojnika regesta, Spomenik SKA, LXVII, Drugi razred, 53., Beograd, 1930., str. 226.) Leovac skree panju da Kreevski

ljetopis takoer "belei janjiarske zulume i u njemu se spominje ime zulumara odabae Kezme, koga je Andri preuzeo (Fra Ignacij Struki: Povjesnike crtice Kreeva i franjevakog samostana, Sarajevo, 1899., str. 62-63.), zatim da je Andri preuzeo"poneto i iz zapisa o zindanu, tamnici u kojoj zatvorenicima podlivaju vodu" (Fra Julijan Jeleni, Ljetopis franjevakog samostana u Kreevu, GZM, 1917., XXIX, str. 76.; fra L Struki, nav. djelo, str. 73.), "ili o krvolonom hajduku Roi" (Jeleni, nav. djelo, str. 78.; Struki, nav. djelo, str. 76.), "ili o nastojanjima da se promeni vera" (Fra J. Jeleni, nav. djelo, str. 75.; Struki, nav. djelo, str. 72., 73.; fra Julijan Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, II (1780.-1878.), Sarajevo, 1915., str. 107.,108.,78.; Struki, 76.) ili o nastojanju da se promeni vera" (Jeleni, str. 75.; Struki, str. 72.; fra Julijan Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, II (1780.-1878.), Sarajevo, 1915., str. 107.,108.), (Leovac, 36.) 47. Ivo Andri: U zindmlll. S. d. VI,26.

86

danu pa se prepirite: Ko e bir po Bosni kupiti. I jo vodu podlio pod nas. Oh, oh, hoo!""48 A kao neku vrstu historijskog ispatanja Andri je u pripovijeci Rzavski bregovi dao sudbinsko-simbolinu sliku Ali-hode na viegradskoj upriji, koji osta sam na torne razmeu Istoka i Zapada pri povlaenju turske i naletu austrijske vojske. A da se zaista radi o ideji historijske sudbine "poturenih", islamiziranih Bonjaka zasvjedoie kasnije roman Na Drini uprija sa svojom viestoljetnom vertikalom turske vladavine. U ovoj pripovijeci Andri pie: "Sve se razbjea i posakriva, osta sam Alihoda koji je iao pred topijama, prikovan desnim uhom uz direk na kapiji. Jedni kau da su ga prikovali Austrijanci, a drugi sami Turci, jer nije htio da bjei. U tom bolnom i smijenom poloaju ostao je cijelo popodne. Ali je iznio ivu glavu, samo je poslije cio ivot povezivao ahmediju malo nie na desno uho i nije mogao oima da vidi ni topije ni topove. Ali taj zaglibljen top i modre uniforme i Alihodina nesrea samo su poetak burnih godina koje su dolazile na rzavske bregove. ""49 U svoenju Rzavskih bregova, kao stalnosti, u historijske mijene vremena, .oo Andri je opisao i pojavu "uckora": "Bilo ih je petnaestak, neki varoki Turci, ponajvie Cigani i fukara", pripovijedao je on uzimajui, po obiaju, ujedno Cigane i Bonjake, Cigane kao deklasirani i prezreni element, koji su po imenima pripadali "Turcima" i jednaili se s njima. Scena njihova nasilja nad gazdaNedeljkom ukanoviem, kojom se Andri literarno
-------------------------------------

48. Ibidem, 33.

49. Ivo Andri: Rzavski bregovi. S. d, VI, 188.

87

dalje opredjeljivao i pribliavao na srpsku stranu, evocira svu silu nagomilane mrnje u bezvlau Prvoga svjetskog rata, meui je kao teret na lea Bonjaka.

Nemojte, ljudi... - molio je tiho i ponizno, ali ga zasue psovkama i vikom i stadoe da ga guraju .kundacima pod konopac. Tada se on odjednom okrenu, isprsi, vas se promijeni, pocrvenje mu ija i nabrekoe damari, stite pesnice i stade da vie na njih s visoka kao ljutit domain i ovjek koji je toliko godina radio sa svijetom i sticao ugled, samosvijest i imetak. - Zar tako, psi nijedni! - Java, Nedeljko, na je vakat doo! - Va?! Phul - Bezbeli; nema vie Srbije. - Srbija je bila i bie opet, a vi ete ostat Cigani ko i bili. Svaali su se kao na pazaru. - Krmak! Udri ga! - Kurvo vlaka! Murtatine! - Ko? Ja? Ja sam poteno radio i sa vabom i sa Srbinom i sa svakom vjerom, i svak me je znao i priznavao, a vi ste ubre bili i ubre ete ostati. Phul Psi vam majku balinsku!,,*5o
/I _

I druge dvije pripovijetke iz ove prve Andrieve zbirke vezane su za ivot viegradske kasabe i bonjakog svijeta kao priprema Na Drini uprije. I kao to je i u drugim svojim prozama na tu atmosferu gledao oima jednog stranca, ak se sluio njihovim literarnim utiscima i dnevnicima, tako je i u prvoj od ovih pripovijedaka, Ljubav u kasabi, to osjeanje munine i odvratnosti i odsustva bilo kakvog isto
50. Ibidem, 198.

88

ljudskog razumijevanja izrazio u pismu umarskog kapetana, biveg dragonerskog porunika Ledenika, iz hrvatske plemike familije, odraslog u Beu, i to sa visine evropske civilizacije. I sam je Andri o viegradskoj kasabi, kao njen zaviajnik, prije toga mrzovoljno i zloslutno zapisao kako "otkad postoji, u njoj nije nikad bilo mirna posjeda,

sigurna mjesta, ni cijele vesele godine". '51 "Zatvoren vidik, mrava zemlja, divlja klima, este pohare i ratovi, davali su ve djeci kasabalijski izgled, borben i manijaki. Kad bi mladi dorastao, oenio se, stekao djecu i navrio dvadeset petu godinu, on je ve bio oboruan za ivot u kasabi i zavren kao tip: mrk, pognut, ilav, otra mirkava pogleda, poslovan, ponajvie utljiv i zabrinut. Ostarivi tako rano, on poslije ivi jo pedesetak godina, i vie, a da se gotovo i ne mijenja. Tek to posijedi i pogne se jae. Za veselje ne znaju. Zajaena ivotna radost javlja se kao silovita strast i ispad, pojedinani ili skupni. Ono to teak ivot i nemilosrdna borba jo ostave u njima od ovjeka, smiruju u vjerskoj ceremoniji ili ustaljenim i prostim formama familijarne privrenosti i trgovake asti. U vanrednim sluajevima pokazuju neoeki vanu solidarnost, smjelost, blagodarnost i veliinu. Tako se raaju, udaju, ene, stiu, ive dugo, teko, gluvo. "'sz
A Ledenik je taj doivljaj, sa rasponom evropskog graanina prema orijentalnoj kasabi, i ovjeka s one, druge strane, izrazio kao prisilu slube i kao teku kaznu na koju je osuen:
51. Ivo
Andri:

Ljubav u kasabi,

SZ. Ibidem, 178.

S. d, VI, 177.

89

"/sve to sam ti pisao o ovdanjim ljudima, .uroenicima, nije samo prvi utisak, nego se potvruje iz dana u dan. Ja ivim meu divljacima, prljavim i neukim. Ovi ljudi ne samo to nisu civilizovani nego se, po mom tvrdom uvjerenju, nee .nikad moi civilizovati, jer ono malo duha i razuma to imaju upotrebljavaju upravo zato da se otimaju svakom poloaju civilizacije. / oni za koje mi izgleda da u sebi negdje nose neto duha, tako su zakopani i sedam puta zakukuljeni, da bi samo elikom mogao iz njih izbiti tu iskru. Svakako~ nama se ne otkrivaju. / o neistoi, oskudici najnunijeg komfora, amotinji i grubosti koja me okruuje, dovoljno sam ti pisao. Nita se ne mijenja ako ne nagore. ""S3
Sve je to bilo kako nenapisani zavretak Andrieve dizertacije, u duhu njena poetka odbojnosti i gnuanja. U drugoj pripovijeci, orkan i vabica, Andri je ovu kasabu raspojasao i razulario u zajednikoj erotskoj orgiji zbog cirkuske artistice koja je taj svijet raspametila i dovela do ulnog paroksizma svojom goliavom pojavom i izazovnom igrom na ici. "...
Uvee je igraica na ici ono to baca kasabu u zanos i plijeni sve to je muko", pie Andri, a kada iezne iza platna "nastaju strane pijanke i pjesme i tunjave". "S4 Sve

je to bilo na liniji hipertrofije seksualnosti i evropskokranske predstave orijentalno-islamskog svijeta s kojom je Andri doivljavao Bonjake. A onaj koji je zbog igraice "najvie ludosti i bruke poinio" bio je
orkan: "Sin Ciganke i Anadolca, nesrean bastard, on je
S3. Ibidem, 181. 54. Ibidem, 193., 194.

90

bio i hamal i sluga i pomalo budala cijele kasabe. '''55 Po osobine koje izazivaju odvratnost i poslove nedostojne ovjeka nose i obavljaju Cigani, koji su neka prezirna podvrsta Bonjaka, a orkan je uz to jo bio i sin Turina Anadolca, ili kako to Andri kae "hibrid" predstavnika dvaju, u mnotvu njegovih likova, prezrenih naroda. I dok on doivljava i u mati nosi igraicu kao bie eterinih snova i zanosa i erotskog posvajanja, arija se, uzadirkivanju orkana uz pie, perverzno oslobaa svojih vlastitih usijanih nagona: " - A, orkane! A ta bi ti s njom kad bi ti je dali pa rekli, onako, evo ti je, tvoja je, pa ini s njom to hoe? A? - Morebit ne bih nita. - Ih?! - E, ne bih je, ini mi se, dotakao, Eto! - Lae, pasji sine, satro bi je. "'56 A kad pijanci navale na cirkus i silom izazovu igra icu da se popne na icu, "orkana su jedinog zadrali uhapsu", gdje ga je Ibrahim-au tukao odmjereno i strahovito "volovskom ilom natopljenom u sire" . "dok ne istjera vas sevdah iz njega". '57 Od tada je, u ludom zanosu, prolazio kroz ariju igrajui: "arilije se naginju s epenaka, smiju i dovikuju: - 000, zdravo svanuo, orkane! - Pie li ti vabica? - Budali vazda Bajram! - Pozdravio te Ibrahim au. - Prolo te, a?"'SB
Andrievu pripovjedakom obiaju,
----------

55. Ibidem, 195. 56. Ibidem, 200.

57. Ibidem, 206. SB. Ibidem, 209.

91

S tom slikom okrutnosti arije i turske vlasti prema prezrenom ovjeku, koju e jo jednom pripovjedakirazraeno ponoviti u romanu Na Drini uprija, Andri je zaokruio predstavu viegradskog, veinom bonjakog svijeta, iz kojeg je i sam ponikao, u kome ne moe prirodno opstojati ni ist ljubavni zanos jednog dobroudnog maloumnog ovjeka a da ga ljudi ne zagade. '59
nemonom i

59. Lik orkana iz ove pripovijetke Dadi povezuje sa likom Alije erzeleza ironinim akcentima Andrieva stvaralakogodnosa. Taj "podsmeh junaku" Dadi posmatra kao dio "donkihotskog kompleksa u neprikladnoj sredini", kao "prilino vedro oseanje sete i melanholinog ali lakog osmeha, Ger) ni s jedne strane ne preti tei gr" (Dadi, 147-148.). On povezuje ova dva Andrieva junaka i osobinom da "skrivaju u svom snu veliku neostvarenost, a ona e, i u jednom i u drugom sluaju, biti podarena linosti koja i samu enju ini smenom". Ove linosti "uinjene su srnenim da bi smeno delovala sama tenja koja izraava njihov lirizam, da bi taj lirizam bio predstavljen u punom neskladu sa poloajem ovekovim", zakljuuje Dadi podiui ove likove iz ambijenta konkretne kulturno-povijesne sredine da estetskoj apstrakciji i skeptikoj filozofiji Ex Ponta (148.) Milo Bandi, meutim, ovu pripovijetku posmatra u kontekstu onih Andrievih proza koje "tretiraju problem apsurdne, neostvarljive, zabranjene ljubavi", sputajui je na tio konkretnog ivota i drutvenih odnosa, meu pripovijetke Anikina vremena, Mara nzilosni-

ca, Nemirna godina, Ljubav II kasabi. (Bandi, 138.) Za Vukovia je orkan "neka vrsta spoja setne ljubavne prie i tragikomine povesti o unienom oveku", (Vukovi, 187.) a na drugom mjestu svoje knjige on iznosi kako je ova pripovijetka, orkan i vabica, uz Ljubav u kasabi, poetak Andrieva razvijanja "kompleksa to se vezuje za enu i koji dovodi oveka pred nju kao pred neko spiritualno i poluboansko bie, nedohvatno ljudskom nagonu i htenju", (189-190.) nalazei mu "korene i izvore u religioznom odnosu prema eni, sa dubokim osnovama u tradiciji katolike religije, u prvom redu, ili u ulnoj grozniavosti istonjake "religije ljubavi", da bi konstatirao kako je on "kao sinteza katoliko-mistinog i istonjaki-metafizikog demonizrna, prisutan u poeziji romantizma, a kasnije i simbolizma, na svoj nain". (190.) A to je zaista sve tano kada se irna u vidu duhovni svijet i evropsko naziranje samog pisca prema erotici Istoka, koja je za katolike Evropljane uvijek bila ulno egzotina i krajnje romantiarski fantastina. Vukovi, meutim, smatra da se "u trenutku dodira sa enom" kao "apsolutom lepote" orkan posredstvom pisca

92

otvara pokazujui "ljudsku pozadinu to je krvava i tragina", (193194.) a sve to poiva na Vuko vievoj dobro uoenoj postavci o suprotnosti katoliko-evropske i bosanskomuslimanske istonjake erotike, u romantiarskim predstavama, najprije, samog Andria, a zatim i svih njegovih kranskih kritiara. Vukovi dobro uoava kod Andria asketsko-kransko shvaanje ene i ulnosti i njegovo projiciranje u romantiarski doivljaj sasvim suprotne, ulno egzotine, strastveno intenzivne, ak patoloki razularene erotike Bonjaka, Turaka i drugih islamskih naroda, ali on ostaje nedoreen u pojmu "istonjake religije ljubavi'" i nejasan da li to on misli na derviku, sufijsku mis tiko-alego-

rijsku ljubav prema Bogu koja je daleko od konvencionalnog osjea nja zemaljske erotike. Svodei poreenje katolikog i muslimanskog svijeta u Andrievim pripovijetkama jo je Nikola Mirkovi ustanovio da je u likovima Bonjaka i smrt drukija, otvorenija i u posljednjoj elji i viziji: "orkanu je, dok umire", - kae on,"blii najdalji udesni grad na Istoku, sa svojim kulama, enama i podvizima, nego ova aka prosutih kua na uu Drine i Rzava" (Mila i Pre/ac), Osmo Mameledija nestaje s ovog sveta sa vizijom Sarajeva i irokog sveta (U musafirhani), starac Alidede u poslednjem asu svestan je jedino onoga to nikada upoznao nije: ene (Smrt u Silla1lOVOj tekijI)". (Mirkovi, 45.)

93

I~

(PRIPOVIJETKE, 1931.)

Za drugu zbirku Andrievih pripovijedaka iz 1931. godine Vukovi je napisao da se u njoj, u odnosu na prethodnu, osjea izvjesno "stilsko stiavanje", "gubljenje spoljanje arolikosti i humora", "zgunjavanje i proiavanje atmosfere", "bistrina psiholokih stanja i otrije izraena misaonost". OI O emocionalnoidejnoj strani proza ove zbirke u vezi sa Andrievim pogledom na proasta vremena turske, i austrougarske, vladavine, na Orijent, islam i Bonjake, Vukovi nije govorio, ali je to, prema njegovu navodu, izrazio jedan tadanji kritiar: 'i\ndriu bi se, ipak, mogla staviti jedna idejna zamerka, kad je re o njegovim junacima, oni su u tradicijama, nagonima, ver- skim uznemirenjima, strastima, monim i bezmernim."oz A tu je upravo sadrana emocionalno-estetska dimenzija Andrieva idejnog odnosa prema turskoj vladavini, islamskoj kulturi i njihovim ivim posljedicama u Bosni - Bonjacima, koja se, kao opsesi~ . ja i konstanta, u razliitim frakcijama, moe pratiti u toku itavog njegova stvaranja.

1.

Vukovi,

ZID.

Z. Ibidem, ZlI.

94

Most na epi iz ove zbirke predstavlja misaoniji i

humaniji vid te opsesije, koji djeluje kao svojevrstan ispad iz stilsko-idejnog kontinuiteta i kao anticipacija jedne egzistencijalno-historijske postavke, u kojoj se relativizira sve, vremenitost ovjeka prema trajnosti graevina u vremenu i prostoru. A to je zapravo romantiarska tema stalnosti i prolaznosti, prirode i kosmosa - i ovjeka. Uz to je vidljiva i Andrieva "sve vea sklonost za seciranjem psiholokih stanja svesti linosti", *3 kako to primjeuje Vukovi, te "interpretacija legendi" u vezi sa estetikim problemima i njihova znaaja u ovjekovu ivotu. *4 U ovoj pripovijeci postoje zapravo tri protagonista: veliki vezir Jusuf, ija sudbina i njena nadoknada ini okvir pripovijetke, "most na epi" kao nijemo a rjeito djelo i simbol ljepote i stalnosti, i njegov stvaralac neimar !talijan "koji je gradio nekoliko mostova u okolini Carigrada i po njima se prouo". *S U pozadini slika i zbivanja ove proze, kao historijsko idejna panorama dizertacije, jeste turska vladavina u Bosni i vlast u Carigradu, izmeu kojih je razapet ivot, i sudbina, velikog vezira Jusufa. Na poetnom kraju pripovjedakog okvira Andri pie:
"etvrte godine svoga vezirovanja posrnu veliki vezir Jusuf, i kao rtva jedne opasne intrige pade iznenada u nemilost. Borba je trajala celu zimu i prolee. j .. j A sa mesecom majem izie Jusuf iz zatoenja kao pobednik. I ivot se nastavi, sjajan, miran, jednolian. Ali od onih zimskih meseci, kad izmeu ivota i smrti i izmeu slave i propasti nije

3.Ibidem. 4. Ibidem, 212.

S. Ivo Andri: Most d., VI, 228.

Ila

epi, S.

95

bilo razmaka ni koliko je otrica noa, ostade u pobedniku veziru neto stiano i zamiljeno."'6
A zatim se Andri vraa u retrospektivu vezirove asti i slave, sa historijsko-moralnim predoavanjem turske vladavine kao uzroka njegova ivotnog puta, i stilskim dovoenjem u sumnju onoga pozitivnog na kraju svakog pasusa:
"ivei zatoen, u osami i nemilosti, vezir se setio ivlje svoga porekla i svoje zemlje. Jer, razoaranje i bol odvode misli u prolost. Setio se oca i majke. (Umrli su oboje dok je on bio skroman pomonik nadzornika carskih tala, i on je dao da im se opervaze grobovi kamenom i podignu beli nadgrobni niani.) Seti se Bosne i sela epe, iz kog su ga odveli kad mu je bilo devet godina./podvukao M.R./

Bilo je prijatno, tako u nesrei, misliti na daleku zemlju i ratrkano selo epu, gdje u svakoj kui ima pria o njegovoj slavi i uspehu u Carigradu, a gde niko ne poznaje i ne sluti nalije slave ni cenu po koju se uspeh stie."'7 Sve po shemi odvoenje-napredovanjedo vezirstva-intrige na dvoru na ivici propasti i smrti, kao nalije asti i slave ali i njen prirodan uvjet i rizik, to Andri ne postavlja u poreenje i opoziciju sa vezirovim porijeklom i moguim ivotom da je ostao u porodinom zaviaju, nego ostavlja pripovjedaki flU utanju", jer to ne potkrepljUje njegovu tezu o pogubnom utjecaju turske vladavine. II nesrei u koju je zapao on se raspitivao o svome zaviaju kod ljudi koji su dolazili iz Bosne, u kojoj

"posle buna i ratova bejahu naili nered, oskudica, glad i svakojake bolesti". Kazivali su mu o svojim nevoljama i potrebama: "da im je damija oronula i ogorela, esma pre6. Ibidem, 226. 7. Ibidem, 226-227.

96

sahla; a najgore im je to nemaju mosta na epi":s Vezir

odredi pomo svojima, dade est ilima za damiju i novac za esmu sa tri lule. Odavde poinje pria o zauzdavanju rijeke i raanju mosta i njegovu graditelju, vrijednom i utljivom stvaraocu-osobenjaku, pria slikovita i iva, okruena nijemou i uenjem ljudi, sve dok se "iz toga spleta od greda i dasaka" ne pojavi "most, vitak i beo, sveden na jedan luk od stene do stene", '9 a neimar, to "nit govori nit romori", ne poe u Stamboi, u prii Selima Ciganina: '~ma da se jednom obazrije jal na nas jal na upriju! Jok!", i umrije na putu dva konaka od Carigrada. I dok su se doljaci divili graevini, a epljani im odgovarali s ponosom "Valja rodit vezira"'lO Andri je razvio sliku mosta kao dva mlaza vode sa dvije obale i kao lirsku umjetninu u letu eterinog ieznua. Njegova udivljenost nad ovim mostom, kao i viegradskim kasnije, bila je dn:ikijeg karaktera od njegova osjeanja "turske" urbane arhitekture, iju primjerenost bonjakom ovjeku on nije rnogao da uoi i shvati, zbog toga to je odbijao svaki duhovnokulturni i ivotni utjecaj tursko-islamskog Orijenta.

"Gotovo kod svake turske graevine ima uvijek, manje ili vie, doziivanja i pregradaka, graenih da se zadovolji neka asovita, prva i najnunija potreba, bez obzira na logiku materijala, ljepotu ili trajnost graevine", pisao je on u pripovijeci U zindanu. 'll A u ovoj on se, osobito na
kraju, spiritualno divio u uenju nad umjetninom koja se nije mogla estetski prilagoditi i saivjeti s divljom prirodom "rastrganog i pustog kraja" Bosne.
S. Ibidem, 227. 9. Ibidem, 230. 10. Ibidem, 232. 11. Ivo VI,2S.
Andri:

U zindanu S. d.,

97

tako da u njegovu stvaralakom doivljaju ne postoji apsolutna ljepota bez primisli, napomene ili ispravke, i poto u njegovu djelu po pravilu nema nita a da nije obavijeno muninom i mrakom, skepsom, zlom i nesreom, i ova pria se od tada razvija upet u nemiloj suvremenosti, u smislu zavravanja okvira koji je zaet na njenu poetku. A nastavlja se razmiljanjem o poetskom epigrafu, koji mu napisa i posla 'Jedan mladi a ueni carigradski mualim, koji je bio iz

Budui

Bosne rodom". "Na priloenoj tvroj hartiji bio je fino ispisan hronogram sa crvenim i zlatnim inicijalom: Kad Dobra Uprava i Plemenita Vetina Pruie ruku jedna drugoj, Nastade ovaj krasni most, Radost podanika i dika Jusufova Na oba sveta. Ispod toga je bio vezirov peat u ovalu, podeljen na dva nejednaka polja; na veem je pisalo: Jusuf Ibrahim, istinski rob Boiji, a na manjem vezirova deviza: U utanju je sigurnost. "'12
se od tada preseljava u vezirovu unutranjost, ispunjenu skepsom i strepnjom. A kako u Andria nema nita a da nije zainjeno mrakom, ni most kao dobro djelo i plemenita umjetnina nije mogao vratiti unutranji mir veziru. Iako je prolo dvije godine od njegova pada i zatoenja, a zatim pobjede protivnika i povratka na vlast, veziru se u sjeanju sve vie javljala pomisao na tamnicu, koja mu je iz nonih snova, kao neodreen uas, prelazila u javu i trovala mu dane, kao neka vrsta podsvjesne paranoje: postade
12. Ivo Andri: Most na epi, 233. Pria

98

"osetljiviji za stvari oko sebe" i sve poe da prima "sa prikrivenim, ali dubokim nepoverenjem", a u njemu se ustali nihilistika misao da "svako ljudsko delo i svakare mogu da donesu zlo". "Pobednik vezir oseti strah od ivota", kae Andri po tragu nekadanje vlastite kjerkegorske filozofije strepnje, povezujui moralno ovaj paradoksalni kompleks sa sudbinom graditelja mosta, i psihololq-simbolino sa zemljom vezirova porijekla, u idejnom slijedu i duhu svoje dizertacije: "Mislio je na stranca neimara koji je umro, i na sirotinju koja e jesti njegovu zaradu. Mislio je na daleku brdovitu i mranu zemlju Bosnu (oduvek mu je u pomisli na Bosnu bilo neeg mranog!), koju ni sama svetlost islama nije mogla nego samo delimino da obasja, i u kojoj je ivot, bez' ikakve vie uljuenosti i pitomosti, siromaan, tur, opor. I koliko takvih pokrajina ima na ovom Bojem svetu? Koliko divljih reka bez mosta i gaza? Koliko mesta bez pitke vode, i damija bez ukrasa i lepote?"*13 Plemenito zatajivanje sebe kao inioca dobrog djela u duhu islamskog morala potisnuto je tako skeptinom relativizacijom vlastite zadubine i zatvaranjem u svoju utnju od svijeta i ivota kao posljedicom politike strepnje. Jer, nakon toga solilokvija, uslijedio je u Andrievoj pripovijeci in: "Vezir obori pogled na mualimov natpis u stihovima, polako podie ruku i precrta dvaput ceo natpis. Zastade samo malo, pa onda precrta i prvi deo peata sa svojim imenom. Ostade samo deviza: U utanju je sigurnost. Stajao je neko vreme nad
13. Ibidem, 235.

99

njom, a onda podie ponovo ruku i jednim snanim potezom izbrisa i nju. Tako ostade most bez imena i znaka. "*14 A nakon toga brisanja vlastitog identiteta sa graevine, koje je ravno neimarevu odlasku bez osvrta po zavretku radova, ostao je luk mosta "izdvojen i sam, i iznenaivao putnika kao neobina misao, zalutala u kru i divljini.", *15 kao pieva poruka da se umjetnina ne moe uskladiti u divljinu Bosne, da ona stri neprilagoena iz nje. *16 "Onaj koji ovo pria, prvi je koji je
14. Ibidem, 235-236. 15. Ibidem, 236. 16. Kao to je ena u Andria "svedena na enu-telo, na beskrajno variranje nemih oblika, koji imaju svoj govor", tako jeUmisao o stalnosti, o nepromenljivosti i neizmenljivosti sveta l ...! jedna od najznaajnijih misli Andrieve mistike, zatvorena u reljef zemlje l ...! ili u sam kamen (Most na epi, Na Drini uprija)", iznosi Dadi i kae expontovski: "Treba li i rei da je utanje osnovni zakon tih oblika." (Dadi, 46-47., podvukao on) I dok, na jednoj strani, povezujui kae kako je "most na epi skica za drugi, viegradski, za upriju na Drini", na drugoj strani on trai psiholoko odreenje Andrieva doivljaja: "1926. je godina, vreme u kome svetom Andrieve vizije kulminativno hara zlo, ono egzistencijalno, saie svaku slamku nade prokletstvo; nema sigurnosti, nema zarudelih vidika, no i strah cere se svetu". (49.) Svodei vezira Jusufa na spoznaju sveopeg zla u svijetu (101.), Dadi istovremeno smatra da Most na epi (uz Smrt u istakao kako u godini kad je ova pripovijetka objavljena "iezava ironija, iezava iskljuivost pojedinane degeneracije i nelagodnosti". (149.) Psiholoko-stvaralaki inventivno, slijedei Andriev expontovski kompleks, Dadi sluti: "U oblike ove pripovetke kao da je zatvoren itav vidik Andrievog oseanja sveta." (149.) Jer se i Jusuf, kao i Andri, sjetio "ivei zatoen, u osami i nemilosti... svoga porekla i svoje zemlje"; i njemu, kao i Andriu, "razoarenje i bol odnose misli u prolost", stoga "jednom na slobodi, ponova moan, on e svojoj rodnoj Bosni - kae Dadi mislei i na Andrievo djelo ostaviti znamen uspomene, most". A on sam e umrijeti od svoje more, "ispoljivi sve klasine simptome egzistencijalne nelagodnosti koju ovek utke neguje u sebi", da bi uskoro "neko nepoznato lino zlo l ...! dokrajilo i ivot neimarov, iza kojeg je ostala "sigurnost... u uta nju", (150.) kao i u Andria. Stoga je uistinu "Most na epi sublimacija Andrievih ideja, sublimacija itavog njegovog oseanja sveta u malom", kako zakljuuje Petar Dadi. (157.) Bandi smatra da Most na epi

Sinanovoj tekiji)

"najodreenije

dozvoljava da se shvati priroda tog zla" (109.), da bi na drugom mjestu

100

doao na misao da mu ispita i sazna postanak", dodao je

Andri

o sebi, 'a za poznavaoca njegova vlastitog ivonad ponorom, i komentar: "Tome lirskom pejzau kontrastirana je opet sumorna ivotna istorija vezira Jusufa", (110.) porijeklom Bosanca kojeg su kao dijete "nasilno" odveli u Carigrad. "...Motiv oskudno, ugroenog ivota iz 'Mosta na epi' dalje (se) razvijao, rava o, menjao u nekim drugim Andrievim pripovetkama.", (111.) konstatira Bandi potpuno u duhu dubokih Andrievih mitskih i roman tiko-povijesnih intencija. Vukovi smatra da je Andri u pripovijeci Most na epi pripovjedaki analizirao "relaciju lepote kao stvaralakog dela u granicama jedne, antropoloki gledano, crne i, filozofski, vedre eklektike Vizije sveta", istiui da je ova pripovijetka "neto drukija" od drugih iz ove druge knjige, te da ak predstavlja vezu izmeu veine pria u njoj u kojima se "analizira tragian poloaj ovekov u odnosu prema zlu to niti sve njegove pokuaje vezivanja za neke stalnosti" i apsolutu "pa bio to bog, lepota ene ili umetniko delo", pri emu ovjek ostaje tragian. (Vukovi, 230.) I dok u Mostu Ila epi prvu dilemu predstavlja odnos apsolut-pojedinana sudbina, izraena u liku vezira Jusufa, sa spoznajom o "relativnosti svakog ljudskog dela" i osjeanjem da iz svake stvari i svakog ljudskog ina "veje zlo", druga dilema je vezana uz poetiku nastajanja umjetnikog djela, sa "vizijom umetnika-tvorca jednog apsoluta to ga ponitava i njegov ljudski .ivot ini beznaajnim i traginim", (231.) iznosi Vukovi ne uoavajui da je to zapravo

"ima u sebi neto od velianstve nosti otkria dalekih, nepoznatih prostora iz kojih nemo progovaraju vekovi, kamen, zemlja". (109.) Ova pripovijetka (uz Derze/eza...) oznaila je "odlazak, naputanje jednog odreenog (ili konvencionalno shvaenog) vremena da bi se blisko osetilo, sutinski spoznalo neiscrpno vreme, njegov mukli ritam, njegov dubok dah i beleg", pie Bandi u tenji da Andrieva djela ita na viem moralno-povijesnom planu, .kao to ih Dadi doivljava u okviru Andrieve due i osjeanja svijeta koje se estetski proiruje na sve oko sebe, a ni jedan ni drugi ne uzimaju u obzir recepciju Andrievih historijskih proza na drugoj strani njihovih estetsko-ideolokih i povijesno-etikih izvorita, u sklopu integralnog doivljaja umjetnosti rijei. Bandi, meutim, ak romantiarski istie da je Most na epi "oznaio poetak osvajanja istorije i vremena iz njihovog nemog ali primamljivog polumraka i amorfnosti". "Bitka za vreme bila je bitka za delo: za ono to je preostalo itavo i ivo ispod rvnjeva i sita beskrajnog, neumoljivog vremena", pie on, a "ona senka plodnog, stvaralakog utanja koja se jednim delom nadvila ve nad Ex Pontom dobija tu poetnu, upeatljivu, trajnu formulu;. nezaboravna magina apoftegma U utanju je sigurnost, deviza vezira Jusufa koji je podigao most na epi, sadri drevno, iskonsko iskustvo..." (110.) Jedino u emu se Bandi pribliava Andrievoj povijesti jest isticanje slike o sudaru dva mlaza vode sa dvije obale koji stvaraju luk

101

ta namee se poreenje iskustva devize u utanju je sigurnost i Andrieve utnje ne samo o vlastitim djelima i njihovoj genezi, nego o sebi i svome ivotu, o svojoj inovniko-diplomatskoj karijeri i renegatskom poloaju Hrvata u srpskoj sredini i vlasti kojoj se cijelog ivota i svojim djelom dodvoravao i potinjavao. Na planu umjetnine ostala je poruka kritiaru da djelu,
ironija". I dok je prvog sloja, prema Vukoviu vezir Jusuf, nosilac drugog sloja pripovijetke je neimar, koji je na zavretku gradnje mosta "otiao naglo i izdahnuo isto tako napreac i bezimeno". (231.) A nasuprot tvorcu, njegovo djelo se "preobraava... u apsolut" koji ne trpi objanjenja i profana tumae nja, pa stoga i Jusuf precrtava bljetavi stihotvorev tarih i ostavlja natpis "u utanju je sigurnost", (232.) kao svoje intimno traumatillo-psiholoko usmjerenje i ivotnu devizu. Vukovi se, meutim, ispravlja kada kae da je Andrieva "antropoloka vizija obojena crnim bojama", ali da istovremeno njegova "filozofija ivota kao trajanja... ima jednu izrazito svetlu perspektivu, koja ne ponitava prvu, ve je usloava", (233.) a perspektivom opeg trajanja tragina antropoloka vizija se humanizira i prevazilazi. (234.) Tumaenje Andrievih shvatanja uz pomo egzistencijalistike filozofije, kao to je to inio Karlo Ostoji, Vukovi odbija kao neosnovano, i smatra da "tumae nje stanja i situacija Andrievih linosti iz ovog perioda moe pre... da se zasnuje na kategorijama s kojima operie Jaspers (granine situacije, demonsko, smisao trannosilac
"romantiarska

scendencije, odsustvo komunikacije i sL)". (514., f. 78.) Ve u sumi dosadanjih iskustava o Andrievoj poetici moe se zapaziti njen prvi romantiarski karakter. Trajanje ivota, prirode, apsolut kao. stalnost, mostovi kao simboli vjenosti prema mijenama vremena i historije i pojedinanim sudbinama, bregovi, ironian odnos prema vlastitom djelu koje svoga tvorca ponitava, pjesnik kao prorok u Ex Pontu, religioznost, sklonost prema srednjem vijeku historijskom, tradicionalnom i mitskom, prema legendarno-epskom, egzotizam i negativan katoliki odnos prema Orijentu i islamu; pSihopatski mrani i strastima optereeni likovi - sve to Andria i njegova djela pokazuje kao bitno romantiarska (i pored ekspresionistikihsazvuja koja se zapravo nadovezuju historijski na ovu stilsku formaciju). Leovac u svojoj knjizi u vezi s ovom pripovijetkom tvrdi da je ona "nastala, delimino, i pod uticajem jedne legende o nekom veziru Jusufu, rodom iz tog kraja Bosne, i o nekom talijanskom graditelju kome je poverena izgradnja mosta", i u tom smislu navodi knjigu Demala elia i Mehmeda Mujezinovia Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, (Sarajevo, 1969., str. 165-166.) (Leovac, 57., f. 18.)

102

kao ni stvaraocu ni donatoru, ne treba komentara, niti mu treba traiti racionalne motive. Tu privilegiju "da ispita i sazna postanak" predanja i legendi, da prikuplja grau o njima da bi ih, preobraene, umjetniki izrazio, zadrao je Andri za sebe kao pisca, ali sam nikada nije odavao podlogu niti izvorita vlastitih djela do kraja svoga ivota, sve u nekom strahu da se ne otkriju neke moralne take koje bi okrnjile predstavu o njegovoj ljudskoj i stvaralakoj linosti.
U pripovijeci Mara milosnica Andri je turskoj vladavini u Bosni, i odnosima izmeu Osmanlija i Bonjaka, pristupio s veim razbiranjem i razlikovanjem psihologije, temperamenta, odnosa politikih, kulturnih, a razdoblje u koje je smjestio radnju "pred samu austrijsku okupaciju" prualo mu je dovoljno grae da malo izdiferencira svoju koncepciju o Bonjacima kao "Turcima". Jer su predokupaciona zbivanja i zapisi o njima predstavljali za Andria veoma upotrebljiVU grau u duhu njegove teze o rezultatima osmanlijske vladavine. Kao podlogu za historijske dogaaje, likove i atmosferu uzeo je memoare dr. Josepha Koetscheta, vicarca lijenika u turskoj slubi, *17 ali i drugu historijsku grau. *18 Radnju je koncentrirao oko Veliudin-pae, zvanog erkez, koji je uoi okupacije po drugi put doao u Bosnu za zapovjednika sve vojske koja se nalazila u njoj.

17. Dr. Joseph Koetschet: Aus Bosniens letzter Tiirkenzeit. Veriiffentlicht von Dr. Georg Grassi, Wien und Leipzig, 1905. 18. Fra Grga Marti: Zapamenja (1829.-1878.). Zagreb, 1906.

Izvjetaji konzula Konrada von Wassitscha grofu Andrassyju izili su u Narodnim novinama u Zagrebu u brojevima od 3., 5., 6., 7., 10., 12., 13. i 14. rujna 1878.

103

pri njegovu dolasku u Sarajevo, bez harema i Andri je izrazio ironian i preziran odnos arije prema ovom Osmanliji: "Mogao je sve na dvije sohe donijeti. /.../, a kad poe iz Bosne, vidjeete tovara i denjkova. ", '19 govorili su o njemu nazivajui ga "propalicom, golaem i irpom". A u njegovu liku Andri je izrazio kako odbojne duevne i karakterne crte koje je tipski pripisivao Turcima kao nosiocima osobenjatva, nastranosti, duevne uvrnutosti i sramnih bolesti, tako i one kojima je individualizirao njegov portret: "Sve se vie odavao piu, samo to je sada pio jo skrovitije i posve sam. Bio je utljiviji i naprasitiji nego ikad. Iako jo uvijek vitak, bijae okrupnjao. Kosa mu se na sljepoonicama progruala. Lijevi obraz mu je prikrivao, u veliini djetinje podlanice, neki crveni liaj, koji se neprimjetno ali stalno irio i dubao, i sve vie zagrizao u mekotu donjeg onog kapka. Imao je esto gnojna zapaljenja u ustima, i dobivao srane greve ... ",zo I u njegovu prethodnom boravku u Sarajevu iznio je sve ono to je ovog osmanlijskog pau odvajalo od sredine u koju je doao: od konstatacije "domai ga, od samog poetka, nisu voleli, jer je bio gord, prijek i nepristu'paan" te da je jo od tog vremena ostao "kod sarajevskih uglednih Turaka u ravoj uspomeni", 'ZI pa do postupaka prema begovima u medlisu, koje je "prekidao u govoru i zbunjivao kratkim, stvarnim, vojnikim pitanjima" i do sve veeg prezira "zbog njihova besmislenog turkovanja, ogranienosti i prazne govorljivosti", dok su oni njega sve vie mrzili i ogovarali. "Prialo se da je opljakao sve varoi po Kavkazu, da je zaduen, da je ruski prijatelj, da se opija i stvari,
19. Ivo Andri: Mara milosnica, S. d., VII, 94.

Ve

za. Ibidem, 94-95.

104

orgija sa engleskim vicekonzulom, da pije vino i jede krmetinu. Tako je kod Andria dolo do izvjesnoga emocionalno-idejnog sinkretizma i vlastitog oslobaanja u stvaranju njegova lika Veliudin-pae. Andri je u postupcima ovog ovjeka-stranca, bez razumijevanja i simpatije prema domaem svijetu, izrazio i vlastiti odnos stranosti i prezime odbojnosti prema muslimanima, kao hibridnom i negativnom proizvodu tursko-islamskog utjecaja u Bosni. Ali je u izrazu prezira ovog Turina prema Bonjacima "zbog njihova besmislenog turkovanja" nesumnjivo progovorio i Andriev vlastiti podsvjesni kompleks nacionalnokulturnog renegatstva u .Kraljevini Jugoslaviji, i odnos prema njemu samom zbog njegova "besmislenog srbovanja" koje je imalo razloga i interesa. U nastavku opisa, u kome je ta primjedba ostala kao psiholoki ispad podsvijesti pisca i kao kompenzacija apojavno kao odnos stranca Turina prema pribliavanju, identifikaciji i ak politikoj radikalizaciji Bonjaka, Andri je ovaj lik objektivirao kao ovjeka koji je "ne brinui se ni za to na svijetu do za svoje vojnike i svoje konje, /.../ bio nemilosrdan i bezobziran, i uzimao, kad je vojsci trebalo, jednako tursko kao i hriansko. ", a "globio je sarajevske jevreje gdje god je mogao".*21 A kada je dolo do bune protiv njega u medlisu "zbog nekog begovskog sijena", on je na tube "da je pijanica, da je nasilan, da otima tue" kratko odgovorio: " - Ja volim da pijem, ali me pijana niko nije vidio. Kavge ne traim, ali, uur, umijem da se bijem. Nemam para ni veresije, ni kueta ni maeta.
/I

21. Ibidem, 95-96.

105

Boga se bojim, sultana sluim, i - evo mu ko mi ta moe. Tu se okrenuo prema odlinim ljudima i pokazao im, prirodnim mirom starog konjikog oficira, jedan neoekivano bezobrazan gest. Ubrzo poslije toga on je opozvan i poslan ponovo na rusku granicu. "'22 Nakon ove ekspozicije i retrospektive Andri je nastavio radnju svoje pripovijetke na dva plana: predokupacijskim zbivanjima u Sarajevu i Veliudinpainim ignorantskim odnosom prema domaim prvacima; te painom vezom prema Mari "milosnici" koja je izazivala sablazan u katolikom svijetu. I dok je radnja na ovoj drugoj razini preuzimala glavni tok pripovijetke erotsko-psiholokim odnosima pae i djevojke, bonj~ki svijet u politikim zbivanjima i nemirima otpora okupaciji ostajao je kao pozadina ove radnje, pri emu se dramatika jednog i drugog plana sjedinjavala i narastala u opem fonu pripovijetke. Lik Veliudin-pae, i njegovo djelovanje, dijelio se na intimnu i javnu sferu, ali se izjednaavao na razini individualizma i neosjetljivosti prema drugima, kome je sve bilo podreeno. Izmeu domaih uglednika paa se samo sa dvojicom "pokatkad sastajao i razgovarao": sa Mulagom Merhemiem, "uglednim trgov-, cem, mirnim i otmenim ovjekom" i Mula Sulejmanom Jakuboviem, "derviom reda mevlevija, isposnikom i bogomoljcem, ali slobodnim, iskrenim i veselim ovjekom":23 I to su bila jedina dva bonjaka lika u pripovijeci koje je Andri dao bez tamnih crta, kao da se psiholoki poistovijetio sa svojim Veliudin-paom i u simpatiji i u animozitetu.
---------------------

---- - - - - - -

22. Ibidem, 96.

23. Ibidem, 96.

106

Radnja o odnosu Veliudin-pae i Mare, koju je on doveo za svoju "milosnicu", zasnovana je na psiholokoj i moralnoj kontraverzi katolianstva i "turstva", koja iznutra mori "milosnicu" i stvara joj prepreku prema njenom svijetu. II taj odnos Andri je unio glavne stavove i elemente iz svoje dizertacije o poloaju bosansko-katolikogsvijeta pod turskom vladavinom, psiholoki ih produbio i socioloki povezao. Iako knjievno data kao jedan od posrednih proizvoda toga poloaja, stvorena kao lik djevojke koja porodino nosi naslijee "turskog" priljenitva, jer joj je majku "stari Mustajbeg Hajizadi Itj. ovjek koji nosi hafizsko porijeklo I M. R./ drao nekoliko godina kod sebe"*24 pa je onda udao za ekmeiju Iliju Caria, - u Mari se dolaskom u painu kuu, u pomijeanom osjeanju odanosti i straha i neke gotovo kerinske pokornosti, pojavila "nejasna ali mrana i teka misao o grijehu i sramoti"., *25 koja se izmjenjivala sa predstavom pae kao ljudskog straila, jer je Andri i njega, kao i mnoge druge sveukupno uzete Turke, nastojao i morfoloki i vizualno da oznai kao pripadnike svijeta tame, mraka i demona. Nou, kad bi je slao da sama spava "budila se sa jasnom svijeu 1.../ o tom ta je ona sada, i sa ustima punim plaa zatiskivala lice izmeu dueka i jastuka i grcala: Turin ... U tami bi misao koja ju je muila uzimala oblik vjeite kazne i paklenih muka, a ne zemnog srama i propasti, kao danju. "*26 A pri pogledu na pau "kako iz kutijice vadi dehenem-ta i njim dugo mae liaj na obrazu, i sve se mrti od bola, a pred skrtenim nogama lei mu dugaak go no, poloen poleice, sa otricom okrenutom navie", inilo joj se "kao da on to vri nera24. Ibidem, 96-97. 25. Ibidem, 97-98. 26. Ibidem, 100.

107

zumljiv obred, i slui slubu neem to je tajanstveno, jezivo i posve zlo". *Z7 ak vie nego otri, srditi i neumoljivi pogledi fratra za vrijeme mise, i njegovo kasnije karanje: "Zna li ti ta si ti sada u oima Boijim i u oima kranskog svijeta? ubre, ubre, puno smrada i crva." _ *28 ona je osjeala nepremostivu provaliju svoga grijeha sa paom jo otrije u iskonskoj paklenoj mrnji prema Turcima, koja je u kransko-bosanskom svijetu bila uvrijeena, to pokazuje jedna slika iz ove pripovijetke u kojoj baba Anua, drobei jemen hljeb u orbu i topei zalogaje na dno, da bi zavarala unuka, govori: "Ovako Turin u pako tone, evo. "*Z9 A ta ista slika satanizacije, utapanja Turina u paklU kao etnografski primjer razvijanja mrnje navedena je u Fragmentarnim varijantama uz Andrievu tezu. *30 Tu provaliju Andri je u pripovijeci jo vie razmaknuo morbidnom scenom nasilja od strane jednog anonimnog mladia i Salina, "s Bistrika, padaviara i ubojice" nad baba Anuinom unukom, koja ulazi u najmranije i najbrutalnije seksualnopatoloke prizore u Andrievoj prozi, opisanom sa zornou vlastitog oslobaanja u pojedinostima sadistikog muenja i manijakog iivljavanja "Turina" nad nevinom djevojicom. Mamei je komadiem eera Salin ju je doveo do naputenog kamenoloma. "! dok je stajala s ustima punim eera, mladi se baci na nju, obori je i ieznu s njom u obrasloj rupagi. Najprije se nije ulo nita do prtanje ljunka i kripa njegova bensilaha; ali ubrzo djevojica poe da jeca, pa da vriti i zapomae. Mora da joj je dlanom zaklapao usta, jer je vriska
Z7. Ibidem, 1Ol. Z8. Ibidem, 136. Z9. Ibidem, 102. 30. Ibidem, 105.

108

dolazila na mahove i isprekidano. /. ..; A Salin je jednako uao na stijeni. Usta su mu bila otvorena; a listovi, na koje se navalio svom teinom podrhtavali su. Ali je dugo tako stajao i razrogaeno gledao u rupu pod sobom. Odjednom se zanese, ispusti neki mljaskav, tup zvuk, rairi ruke i pade u rupu pored njih. Ozdo se ulo kako krklja i bije nogama. Mala je bila potpuno umukla. *31
Ova scena se jednai patoloki sa silovanjem djeaka u pripovijeci Mustafa Madar i pokazuje sasvim jasno i Andrievu unutranju sklonost prema morbidnim satanskim scenama i njegovo opredjeljenje da protagoniste manijatva, sadizma i duevne posuvraenosti nalazi samo meu "Turcima" i Bonjacima, ma kako se u kritici ove scene podizale na simbolinu razinu univerzalnog zla sa humanom antipozicijom na dobro. Ili, kako stara majka, pregledajui kerku nakon udaje za jednog od "neiste krvi" Pamukovia, ree: "Jao meni! Turin pogani, ta uradi od djeteta. "*32 A otvorena i vizualna satanizacija "Turina, kovrave kose i kiljava" kao napasti koja ovje ka navodi na pijanenje dola je do izraaja u "prii o imunu": "Neko vrijeme iza toga poe napast da dolazi za imunom do samih avlijskih vrata. Jela joj je priala da Ga je vidila na svoje oi, da je uistinu Turin, korav i kovraste kose, s fesom nakrivo, a lijevo mu oko napola zaklopljeno';..'; On ga je vukao jo s kapije za demadan, i zvao da piju dalje, a ene su ga uvlaile u avliju. Ona Ga je tukla brojanicama i
31. Ibidem, 133. 32. lIvo Andri!: Fragmentarne varijante uz Andrievu tezu, 254.

109

krstom na njima, kao biem, i grdila siktavo i prigueno: ~ Odlazi, balijo neisti, ostavi mi ovjeka. U ime Svetoga Trojstva, odlazi od krtene due. U pako, vrae!"*33
Tako se, u kontinuitetu ideologije njegove dizertacije i pripovjedako-stvaralake satanizacije, i Osmanlije i Bonjaci pod Andrievim zajednikim imenom "Turci" pokazuju i kao uzronici svih moralnih zala meu bosanskim kranima: i moralnog pada "Hafizadike" i Mare "milosnice", i nasilja nad djevojicom i imunova poroka. I dok je u pripovijeci na svakom koraku rastao napon kranskog negodovanja prema Mari i njenu odnosu s Turinom Veliudin-paom, koji je pod pritiskom predokupacijskih zbivanja otiao iz Sarajeva i nju ostavio sa svijeu sramote, u gradu su se odvijali dogaaji bune protiv turske predaje Bosne i otpora austrougarskoj okupaciji, koji su u odjecima dopirali i do Mare u svijetu u koji se vratila. Tu atmosferu koja se poela stvarati jo za boravka paina, njegovu ulogu u zbivanjima, te dogaaje u Sarajevu ve od deputacije bonjakih prvaka valija "da trai povratak bosanskih

trupa u Bosnu, i smjenjivanje Veli-pae i Kostan-pae, ]ermenina",*34 Andri je opisao na osnovu svjedoenja
fra Grge Martia u Zapamenjima i dr. Jozefa Koetscheta, "Svajcarca u turskoj slubi", u njegovim memoarima, to je Andri posredno odao unosei njihove portrete u pripovijetku. "Onizak i prosijed", slikao je Andri Koetscheta, - "smijeio se ve sa avlijskih

vrata i pozdravljao veselo. Takav miran osmijeh nije. ona

33. Ivo Andri: Mara milosnica, 131-132. 34. Ibidem, 148.

110

nikad vidila ni u hriana ni u Turaka, ni u koga do u ovog stranca. I izgledalo joj je da njega ne treba da se boji. Samo je on u posljednje vrijeme dolazio sve rjee, i to preobuen u tursko odijelo, koje mu je davalo smijean izgled i nesigurno dranje. Ali joj je uvijek bilo prijatno njegovo lice, sa smijekom i dobrim, zabrinutim pogledom. "'35 A lik fra
Grge Martia ukomponirao je Andri II samu radnju pripovijetke, osobito onu oko Mare kada se vratila svome svijetu. "Tada fra Grgo, sitan i mrav, dopirui

glavom jedva do ordena na painim grudima, vas u ivim bistrim oima, potee svoju staru vjetinu i rjeitost, u kojoj je bilo uvijek i prijetnje i molbe i nasrtljivosti i pokornosti, i koja je rijetko ostajala bez uspjeha. "'36 Tako je Andri
preokupacijske dogaaje i vidio oima jednog stranca i jednog Bonjacima nenaklonjenog sveenika i potajnog austrijskog saradnika, koji su ih posmatrali s druge politike, civilizacijske i vjerske strane, izraavajui osobito crte anarhije i fanatizma i akcente estokoga emocionalnog negodovanja protiv Osmanlija koji su ih izdali. Ono Andrievo poistovjeivanje Bonjaka sa Turcima, posebno u odnosu prema kranima u Bosni, u ovoj se pripovijeci mentalitetom ali i politiki razdvojilo, ali je Andri, kao stvaralac s druge strane, s posebnom panjom iznosio psihozu straha kranskog svijeta u nemirnim danima bune i otpora, i bez simpatija slikao voe ustanika, podvlaei sirovu grubost i estinu u njihovim istupima. U tom stilu su, sa historijskom dokumentarnou s kranske strane, data predokupacijska zbivanja i njihovi uesnici kada

35. Ibidem, 151-152.

36. Ibidem, 111.

111

se

"uzbuenje, naroito meu

Turcima /Bonjacima, M.

R./, nije moglo vie sakriti. "*37

Na toj pozadini Andri je dao likove predstavnika turske vojne i civilne vlasti i uznemirenih i buntovnih bosanskih prvaka. I dok je Veli-pau, suglasno njegovoj hladnoj i prezirnoj prirodi, dao u nekoliko prijeteih i drskih reakcija, Hadi Loju je otro opisao kao sirovog vou razularene svjetine: "Na njemu su otrcane softinske akire od atlasa; gyudi gole i rutave, a koulja razdrljena i umrljana od dudova. Mrmljao je neke molitve preda se. "*38 A Kaukiju je naslikao, u duhu dizertacije i svoga pripovjedakog manira isticanja vjerske mrnje i satanizacije Turaka, odnosno Bonjaka, kao fanatika i mrzitelja hriana, "dubokog glasa i uvijek zaarenih strogih oiju", koji nije proputao ni jednu sjednicu medlisa a da nije odrao govor "protiv zanemarivanja vjerskih propisa i protiv opasnog poputanja hrianskoj raji", a kada se raspravljalo "da li se moe hrianima dozvoliti da podignu zvona, i da zvone, u varoima gdje ima i Turaka", on je zapjenjeno dokazivao "da musliman ne smije ivjeti u varoi u kojoj 'zvono kuca"'. "I sada je govorio o ugyoenom islamu. "*39 Andri je istovremeno ocrtao i likove dvojice uesnika medlisa, koji su sjedili "nepomini sa izrazom zabrinutog dostojanstva"; "Naroito se ekalo ta e rei . Mustaj-beg Fadilpai, debeo i ambiciozan prvak, koji je sjedio u proelju. Do njega je Mehmed-beg Kapetanovi, jo deblji i jo ambiciozniji. Obino je hodao kao mjeina puna smijeha. Sipao je uvijek ale i poslovice, i iza njih vjeto krio ono to misli, ili ono to ne zna. Ali sada je i on sjedio i zabrinuto utao; salo je na njemu mirovalo, samo su mu
37. Ibidem, 159. 38. Ibidem, 108.
39. Ibidem, 111.

112

lukave oice u velikom rumenom licu neprestano igrale. "'40 Od ovih stvarnih historijskih linosti Kapetanovi je bio ovjek ije je zbornike poslovica i mudrih anegdota, Narodno blago i Istono blago, Andri paljivo itao, skupljajui grau za svoje proze i studirajui njihov bosanski jezik. Kao zavrni potez na opisivanju ovih likova i prepirke meu njima, Andri je izrazio preziran odnos Veli-pae prema Kaukiji: " - estiti valijo, ti e razumjeti da ja ne mogu ovim ljudima i ovom usplahirenom hodi (i tu pokaza na Kaukdia i na medlis, pa se odmah okrenu Mazhar-pai, a medlis i Kaukdia za sve vrijeme govora vie ne pogleda), ja ne mogu, velim, objanjavati ta vojsci treba, i ta carska vojska moe i smije. "'41 A pisac je, prije nego to je ova nemirna poli. tika zbivanja povukao u pozadinu prie o Mari milosnici, jo jednom dao ocjenu ovog stanja zavrnice turske vladavine u Bosni, dokle dopire njegova dizertacija, u oprotajnom dijalogu Veli-pae i Mula Sulejmana Jakubovia, koji se "nije alio ni na to, ali je govorio o prolaznosti i smrti, i nitavosti ovoga svijeta": " - Svi vi odoste! A kome ostavljate ovo veselo Sarajevo, i nas u ovom kazanu? Vi se rasturate kud koji, i Bog e milostivi dati pa e vam dobro biti, i vama i svom turskom uhu, ali mi ovdje teko da vie dobra vidimo. Ispoganili se i iskrvili izmeu se, i sad ekamo ko e doi iz bijela svijeta da nas uredi i pokrsti. - Eno begovi u medlisu vijeaju, i Hadi-Lojo kupi vojsku - govorio je Veli-paa sa smijekom. - To i jest ono to je doao Hadi-lojin vakat. Onakvi su u dobra vremena u prangama ili i kamen tucali, a nisu vojsku kupili ni s gospodom
40. Ibidem, 112. 41. Ibidem, 116.

113

A, ko iv bude, vidjee i njihovo. Alaknue dva-triput, isturit koji fiek, pa e trati kui da ih ena zakljua u magazu. A nek vabo ostane samo tri godine u Sarajev'l"', oni e prvi natui apke na glavu, i otimati se za vapske krstove, i zalagati -krmetinom. E, moj valjani Veli-pao, nema ovdje vie ovjeka, nego gladna fukara i jo gladniji begovi. Svaije e ovo jo biti, a nae, beli, to je bilo - bilo. ""42
Hladni odlazak Veli-pae iz Sarajeva, bez imalo osjeanja prema bonjakom svijetu koji ostavlja na milost i nemilost viestoljetnom austrijsko-kaurskom neprijatelju, sa cininom napomenom "Znam da e ih

vijeali.

Austrijanci stucati u zemlju, samo mi je ao to

neu

ja ","43

predstavljao je i Andriev doivljaj tih dana gledanih oima stranca, i pouku historije posveenu bonjakim itaocima, ironino podvlaenje ishoda turske vladavine za njih, uz koju su vezali svoju sudbinu, predbaaj njihovoj politikoj, a svakako i duhovno-kulturnoj, svijesti zbog stoljetne pogrene identifikacije sa tuinskim interesima, kao potvrdu svoje dizertacije, izotrenu subjektivnim prikazom historije u selektivnoj panorami svojih knjievnih slika. Uzavrelu predbojnu atmosferu, koja je dopirala do Mare, u Pamukovia kui, u drugom dijelu pripovijetke, Andri je zorno prikazao i to na auditivan nain: kako negdje pred Pamukovia kapijom neko izvija tankim jezovitim glasom:

- "Ja haju, ja kajun! A iza toga nastaje takva tiina da se uje i topot koraka i muklo mrmljanje onih koji povlauju. Dok
42. Ibidem, 117. 43. Ibidem, 118.

114

opet ne prekinu tiinu glasovi straara. Sve dva po dva nejednaka glasa dozivaju se, kao u nekoj i~i: - Jek dur Alaaah! - Jek dur jek! - odaziva se drugi za dokaz da je budan. I dok joj srce naglo bije, ona oekuje nove glasove i napregnuto gleda u tamu u kojoj nasluuje Jelin lik. Rasanjena Jela sjedi i moli krunicu i umiruje djevojku: - Prekrsti se, sinko, da Bog skrui dumane Turke, pa lezi i spavaj. "'44 A tu atmosferu pozadinske radnje u pripovijeci Andri je simbolino razvijao u naporednosti sa Marinim saznanjem da je ona za svoju okolinu "turska milosnica", pa je i smrt njena "nedonesenog i krljavog djeteta" ve pri prvom dolasku "na studen i na svjetlost ovoga svijeta", i njeno vlastito skonanje est dana nakon toga, koincidirala sa neuspjehom otpora i porazom Bonjaka 1878. pred kranskom silom. Tako, u opisu atmosfere prolaska pored groblja, Andri je zapazio slijedee. "Muhamed Hadijamakovi, crni i krupni Kaukdi i jo dvojica uglednih ljudi, povezani svi jednim lancem, ili su to su mogli brim korakom; oko njih austrijski vojnici u punoj spremi, a pred svima jae oficir na bijelu konju. Vodili su ih na gubilite. " A na drugOj strani je prikazan Marijan koji se rasplakao: "- Eh, eh, - uzdisao je i zastajkivao, ne znajui upravo ni sam ta hoe da kae - eh, zakopasmo ~enicu, zakopasmo sirotu. Svak je poneto uzeo od
44. Ibidem, 125.

115

nje, a nikog da je poali i suzu pusti nad njom. Eh, pustO!"'45

Bonjaci kao "Turci" i njihov svijet javljaju se, u refleksijama, i u nekim drugim pripovijetkama ove zbirke; dodajui radnji ili atmosferi osobene, udno vate, nastrane i odudarne crte. Tako u pripovijeci Anikina vremena Mula Ibrahim Kuka, proitavi zapis iz hronike svoga djeda o Anikinim vremenima, izazva prvi sjeanje na nju. Kuka je "volio da izgleda uevan i tajanstven, a u stvari je bio dokona dobriina i neznalica, i iveo je od ugleda svoga deda, uvenog mutevelije Mula Mehmeda, oveka mudra i knjievna, koji je iveo sto i jednu godinu" - pie Andri dobroudno o ovom bonjakom ljetopiscu, izuzimajui ga, kao i Mula Sulejmana ]akubovia, iz galerije svojih neoromantiarski mranih likova. "U knjigama i spisima preostalim iza Mula Mehmeda bilo je i nekoliko poutelih sveica u koje je on nekad zapisivao sve to se deavalo u kasabi i to je uo da se deava u svetu." Tamo je bio i zapis kako se iste godine kada se "u beogradskom paaluku pobunila raja" koja "predvoena zlim ljudima, ini nepromiljena dela" "pronevaljali... u kasabi jedna ena, vlahinja (Bog neka pomete sve nevernike), i toliko se ote i osili da se njeno nevaljalstvo prou daleko izvan ove nae varoi. Mnogi su joj mukarci, i mlai i stariji, odlazili, i mnoga se mlade tu ispoganila. A bila je metnula i vlast i zakon pod noge. Ali se i za nju nae ruka, i tako se i ona skrui po zasluzi. I sve se opet dovede u red ipriseti Boijih naredaba. "'46
45. Ibidem, 126. 46. Ibidem, 162. U napomeni ispod teksta Andri prevodi uzvik "Ja haju, ja kajun" i pie: "Ti koji postoji od vijeka Ito je jedan od mnogih epitetona boijih, koji slui i kao bojni Aleksandar Popovi iznosi da je lu "re ... naravno o pOjmovima 'al-hajj al-kajjum"', u kojima se daje pogreno zadnja rije: "Ja haju, ja kajun".
pokli.!"

116

Na tom prelazu Andrieva svojevrsnog i ivopisnog opisivanja, ali ublaenim i stianim bojama, u neemu pomjerenih "Turaka", u ovoj pripovijeci, meu onim "sasvim ludima", nalazi se iNazif, "krupno i blesavo mome iz begovske kue, mirna budala, mutava i gluva", koji je "dvaput preko dana dolazio pod prozore i nerazumljivim mumlanjem dozivao Aniku", nudei joj pune pregrti eera:47 I Salko Hedo, star47. Ibidem, 174-175. Na "strano, mrano, nepojmljivo" zlo, vezano uz "pojedinane, isto patoloke sluajeve", Nikola Mirkovi je upozorio u Andrievim pripovijetkama iz prve zbirke, (Mirkovi, 51.) da bi za pripovijetke od 1925. godine nadalje, sabrane u drugoj Andrievoj zbirci 1931., istakao da se, i pored "slike sve veeg beznaa i pesimizma" (53.) "sve to vrlo osetno i ak naglo menja": "zlo je ovde odjednom sasvim drukije, nije ljudsko, bar ne u svojoj osnovi", sve vie je ovjek "samo neko njegovo orue, dok ono samo ostaje zagonetka, nevidljiva i neshvatljiva kob, splet sudbinskih sila koje se provlae kroz vekove l ...!, protiv kojih nema oruja, koje satiru i melju ljude kao rvnji". (Mirkovi, 51.) U nastavku svoga obrazlaganja sudbinskog zla u pripovijetkama iz Andrieve druge zbirke (1931.), Mirkovi se postavlja izmeu psihoanalize i sudbine u njima: "Psihoanalitiki postupak Andriev, virtuozno sproveden, mnogo to ta objanjava, ali sudbinska neumoljivost ostaje, vodi sve noeve, stvara od ljudi slepa svoja orua, kanjava ih i ubija." (53.) Dadi u svojoj interpretaciji Mnre milosnice, jedne od pripo\'ijedaka ove zbirke, stoji na sredini izmedu povijesti i psihoanalize. Osnovni psiholoki konflikt i podsvjesna trauma u ovoj pripovijeci je svakako "nejasna ali mrana i teka misao o grijehu i sramoti", koju i Dadi u svojoj studiji citira, (Dadi, 103-104.) koja se pojaava injenicom da to ona ini sa Veli paom, "hedonistikim Osmanlijom", (110.) prema Dadievim rijeima, koje otkrivaju jo jednom odnos izmeu dva suprotna svijeta u recepciji hrianina-zapadnjaka. "Turci, onaj sloj medu njima koji se posvetio lepoti i koja opet za njih" prema Dadievu shvi1til11ju "postoji samo kao rasna put, l .. .! sa fantastino senzibilnim okom znalca, otkrivaju pravu, punokrvnu enku pod naslagama prljave bede kasabske", kae Dadi mislei na Veli pau, Alibega, Hafiza. (130.) "Bie dovoljno" - kae on - "da Velipaa baci pogled krcz prljavi pekarski epenak, da dotakne pogledom tek zarudelo devoje, Ma m, i da ona ponese teak krst Milosnice." (131.) A njenu pokaj niku molitvu Gospi ("svukud su me vodili kod Turaka i kod naih") on smatra za "realnost u pojmu ene, (Andrieve) "demonske" i fatalne, "otrova krvi nae", (133.) kao vlastitog psihoanalitikog, ckspontovskog saznanja o

117

jeina viegradskih zaptija, koga kajmakam posla "da

ode do te vlahinje i da joj pripreti degenekom ako se ne

---Andrievoj traumatino-erotskoj
~------

podsvijesti. On sociopsiholoki dobro uvia da Marine muke"dostiu punu meru tek kad Veli-paa . odlazi, ostavljajui je njenom svetu, hrianima, za koje ona nije ovek, nego neist"'. (150.) A na drugom mjestu on ulazi jo dublje, u Andriev psiholoko-estetski doivljaj, u intimu Andrievih trauma, istiui za Maru milosnicu (kao i za niz drugih pripovijedaka: Anikina vremena, Smrt u Sinanovoj tekiji, Trup) da su "poetski ivlje od niza isto' psiholokih pria", jer je "Andrieva senzibilnost, rano jo, beei od stvarnosti, od civilizacije u kojoj se "ovek i njegovo zadovoljstvo ne saglaavaju", odbacujui tu stvarnost pomou "udovi ta Istoka" - nala 1.../ u mitu, legendama i starim predanjima veliku mogunost za poeziju", pa je "u te okvire Andri... uneo duh svog povreenog senzibiliteta i ostvario... jedan svet krajnje mraan i cm..." (180.) !Podvueno M. R./ Milo Bandi je nastavio Dadievu sociopsiholoku refleksiju konstatacijom da je "osim psiholoke, ta pripovetka... i drutveno-istorijska studija" (Bandi, 136.). On je to vidio, pored atmosfere odlaska turske i dolaska austrijske vlasti 1878. te odjeka Hadi Lojine bune u Sarajevu, na koje se nadovezivala Marina izgubljenost i stradanje, i u prijekoru, grdnji, kleanju i molitvama fratara (napominjui da je o takvim odnosima prema "posrnulim" djevojkama pisao i Matija Maurani u Pogledu u Bosnu 1842.), te u zlostavljanju u Pamukovia kui u kojoj su je naz-

vali "turskom milosnicom". (136.) Vukovi je u svome osvrtu na ovu pripovijetku istakao kako nije udo da se u mnogim Andrievim pripovijetkama iz tzv. "mrane faze" (izmeu 1925. i 1930.) "ispituje drama religiozne svesti koja je izgubila 1.../ oslonac i svet joj se poredoio kao besmisleni pakao", pa bi se za sve linosti iz druge Andrieve zbirke "mogao upotrebiti jedan zajedniki imenitelj za dramu njihova ivota: to je "drama vere". (213.) "Do sada, kako izgleda, - kae on, - nije uoena injenica da je i drama glavne junakinje Mare iz pripovetke Mara milosnica, u stvari, drama vere a ne ulnosti..."(podvukao Vukovi), da je ona "nasilno otrgnuta iz katolike sredine u kojoj je ivela u prisnosti detinjstva i vezana sa jednim odreenim bogom i verom" i "dovedena u drugi ambijent i drugi verski kontekst, sagreivi prema svom pravom bogu i iskusivi sva zla sveta, ona gubi veru u boju milost i mogunost utehe i iskupljenja". (podvukao Vukovi) "...Ona dodirom sa Veli-paom i drugim ljudima iz nove okoline (sa Pamukovia kuom u prvom redu) iskuava da jedan bog nije svemoan, da postoji i drugi bog koji donosi nerazumljivo zlo u svetu", "otuda kod nje oseanje straha i greha to je izgnana iz vere". (213.) Ta ivotna socijalna drama usloava se na unutarnjem planu: u snovima, snovienjima, simbolinim vizijama" - nastavlja Vukovi svoje objanjavanje uoavajui psihoanalitiku podlogu Andrieva pripovijedanja, i

118

smiri", a on je "odavno uvideo da se sudari, ubistva i nesree deavaju kao neko prirodno i neminovno zlo, a njenavodi san glavne junakinje o lopti s kojom se igrala, koji otkriva cijelu dramu njene religiozne svijesti; a za dualistiku misao da je svijet rascijepljen na dva principa on nalazi psihoanalitiku indikaciju usatani "koji se 'izvija' iz povreene svesti 'tee imuna''', u stilizaciji narodne legende, kao "Turin, kovrave kose i kiljav, u hintovu; crni mu konji i koija". (215.) Primjenjujui u glavnoj junakinji ove pripovijetke "tehniku destrukcije jedne svesti", Andri je uzeo i "jedan prelomni istorijski momenat", situaciju pred austrijsku okupaciju Bosne i Hercegovine 1878., koja poinje dolaskom Veli-pae u Sarajevo a zavrava se "slamanjem otpora bosanskih Muslimana i konanim ulaskom Austrijanaca u grad", pie Vukovi u svojoj knjizi (Vukovi, 216.). On uoava uz to kako je Andri "poeo da objavljuje ovu pripovetku godinu dana nakon to je odbranio doktorsku dizertaciju, pa je u njoj istorijska pozadina odlino data, linosti i dogaaji prostudirani", a pripovijetka se "po odreenoj i strogo zasnovanoj i funkcionalnoj istorijskoj perspektivi, i razlikuje od pripovedaka iz prve zbirke" (216.), tako da se ona pokazuje kao prva koja je stvaralaki proistekla iz Andrieve dizertacije. "Jer takva istorijska pozadina nije sluajnost u ovom delu i nije samo dekorativnog karaktera, kao to je to esto bio sluaj u prvoj pripovedakoj zbirci", napominje Vukovi, videi u ovom Andrievu postupku i alegoriju vlastitih doivljaja u toku Prvoga svjetskog rata i neposredno nakon njega, tj. da je "pria preneta u prolost, da bi posluila kao alegorijska "zamena" za sadanjost /.../, "koju je pisac doiveo u dramatinim okolnostima". (216-217.) I dok je mnogo ranije Nikola Mirkovi istakao da Mara Milosnica "sadri neposredno vrlo vemo datu istorijsku sliku Hadi-Lojine bune 1878. i borbe sa Austrijancima u Sarajevu", (Mirkovi, 30.) Vukovi u svojoj studiji kae da se "dogaaji, linosti i atmosfera" u ovoj pripovijeci "u potpunosti... poklapaju sa onim kako ih je, vrlo plastino, opisao Milan Prelog u knjizi Povijest Bosne lt doba osmanlijske vlade (Sarajevo, 1901.) u poglavlju, "Okupacija Bosne i Hercegovine" (str. 130-146.), koju Andri navodi u literaturi uz svoju dizertaciju. (Vukovi, 511., f. 65.) Istovremeno on primjeuje, ne znajui za drugu historijsku literaturu, da "transformacije istorijskih dogaaja i atmosfera, kao i odnos istorijskih i fikcijskih detalja" u potpunosti izgledaju onako kako ih je M. ami opisao, povodom Travnike hronike u svojoj knjizi Istorijski izvori Travnike hronike. (1962.) "Najmanje podataka" - kae on - "ima o /.../ Veli-pai. Intimnu stranu njegove linosti, fiziki profil i ostalo u njegovom liku gradio je Andri na bazi fikcije." (511., f. 65.) U vezi sa Andrievim historijskim linostima u njegovim pripovijetkama, istie Vukovi jo jednom na drugom mjestu: "Tada Andri ostaje u granicama optih crta te istorijske linosti, kao to srno to videli na primeru Ali-pae (Veli-pae, M.R.) u Mari milosnici, a

119

gove, Hedine, ruke i oi slabe su da to pohvataju, razmese i po zasluzi kazne", pie Andri o njemu, stvarajui jedan
putem fikcije konstruie detalje unutranjeg ivota istorijske linosti." (518., f. 105.) "Meutim, njegovu istorijsku poziciju Andri je fiksirao tano u onom smislu kako ju je opisao Prelog: on je omraen od strane begovata i bosanskog naroda. Prelog to belei: 'Mashar-paa primio je izaslanstvo i adresu, koja je bila direktno uperena protiv inovnitva, a osobito protiv tadanjeg vojnog zapovjednika Veli-pae'. (str. 137.)" Najzad on istie kako je sve ove dogaaje, na osnovi Preloga, opisao Hamdija Kreevijakovi u knjizi Sarajevo u doba okupacije Bosne 1878. (Sarajevo, 1937.) (511., f. 65.) I Leovac se usmjerio na historijsku podlogu zbivanja u ovoj pripovijeci, na "povesni i socijalni tok deavanja, kojim pisac opisuje Sarajevo pred bunu i istorijske linosti kao to su Veli-paa", fra Grga Marti, Mazhar-paa, HadiLojo i druge". (Leovac, 86.) Tako, za "lik Veli-pae" - kae on -"Andri je poao od onoga to je o njemu napisao dr Jozef Keeet da je 'ein echter turkischen Haudegen' (Dr. Josef Koetschet, Alis Bosniens letzter Turkzeit, Wien und Leipzig, 1905., 78~80. od Miljenja Stake Skenderove da se jo pokazao kao relativno tolerantan prema hrianima (Staka Skenderova, Ljetopis Bosne (1825-1856), u knjizi P. okorilo, J. Pamuina, S. Skenderova: Ljetopisi, Sarajevo, 1976. 226-227.), i, posebno, od toga ta o njemu kae jedan ve zaboravljeni oevidac da je u pobuni delovao kao 'vjerni padiin vojnik', jer 'nemajui naredbe za to iz Stambola' (da pobunjenicima 'dade pomo vojnu') i 'drei se strogo vojnikih propisa odbio je njihov zahtjev i proturio svog zamjenika Sarajliju Ismet pau Uzunia general majora, da on taj napadaj kao domorodac s lijepim i utjenim rijeima utia' (Aleksa J. Popovi - Sarajlija, Hadi-Lojina buna u Bosni, Beograd 1897., 33-34. (87.) U vezi sa zivuhanjem "tankim jezovitim glasom: - Ja haju, ja kajun", iz ove pripovijetke Leovac se jo jednom poziva na ovog memoaristu: "U Popovievim memoarima (nav. delo, str. 34.) masa urlie ove rei. (91., f. 44.)" "Druge istorijske linosti" - istie Leovac - "pisac je ocrtao uzgredno hroniarski": Hadi-Loju prema zapisima Keeta i konzula Konrada Vasia. Keet ga karakterizira "kao avanturistu koga je Omer-paa (Latas) hteo da protera. Visok, atletskog rasta, dugih ruku i nogu, nezgrapan, dobrog apetita, nevelikog znanja - on nije bio svetakog izgleda prema Keetu (Dr. Josef Koetschet. Osmdn Pascha, der letzte grose Wesier Bosniens, und seine Nachfolger, Sarajevo, 1909., 55.) "Vasi ga karakterie" - kae Leovac - "kao orijentalnog fanatika, koji neprestano citira Kuran i, onako "visok preko 6 stopa, mrav, sa prevraenim oima, velikih usta s iskesenim zubima, moe on i bez svoga dugog lisijeg krzna, kojega nosi i na 20 vruine, demoraliziranim kranima imponirati dok "ludi i prosti muslimani stoje uz njega ..." (Poslednji razgovor austrougarskog konzula sa Hadi Lojom, u knjizi: Berislav Gavranovi, Bosna i Hercegovini! u doba

]20

od onih svojih likova koji svoju filozofsku pasivnost zasnivaju na nekoj vrsti iskustva o sudbinskom odreenju i razvoju zbivanja na svijetu. *48 Tu je, najzad, i kajmakam kao ovjek "koji ne voli neprijatne stvari ni u susjednom kadiluku ", *49 ak ni da slua o njima dok se povoljno ne rijee, ali koji i sam podlijee neodoljivoj privlanosti ove ene. U pripovijeci Kod kazana Andri nije tako ublaavao svoje slikanje bonjakih likova niti odnos izmeu krana i njih. Naprotiv: Kezmo janiar i ''janiar i istinski ratnik" Mehmedbeg Biogradlija, i pored Andrieva razlikovanja, jer je ovaj drugi "svojom otmenou u odijelu i svojim dranjem ovjeka koji je uio kole i vidio svijeta... odudarao neobino od prostog i neukog Kezme", - imaju neto to ih porono vezuje, a to su "pie i skitnja". A Mehmedbeg se, uz to, jo trovao "esrarom i makovim zrnjem", koje je uzimao JIu madunu od urmi ili pomorandine kore". *50 Obojica su se nala na zastanku u samostanu kod fra Markova kazana. I dok je Kezmo poslije ponoi zaspao, jzmeu Mehmedbega i fra Marka razvio se dijalog nerazumijevanja i nepomirljivosti dva pogleda na svijet i dva razliita
austrougarske okupacije 1878., Sarajevo, 1973.,239.). (88.) Zanimljivo je pri svemu tome da je Leovac Andrieve dokumentarne izvore traio, i pronalazio, u knjigama i zapisima kranskih autora, austrijskih, pravoslavnih, katolikih, to je i bilo posve logino za Andrievo mrano slikanje atmosfere i likova Turaka i Bonjaka punih mrnje i nasilja, koje su mu jedino ti izvori mogli pruiti. Na drugoj strani svoje analize Leovac je dobro zapazio "udan erotski odnos"
Veli-pae i Mare: "kao nekog dalekog oca i njegove keri", (89.) nasluujui u tome Edipov kompleks. To je bio onaj drugi stvaralaki tok Andrieva slikanja likova oslonjen na vlastite psihike inhibicije, napone nagona, traume i komplekse. 48. Ivo Andri: Anikina vremena, S. d., VII, 23-24. 49. Ibidem, 46. 50. Ibidem, 59.
izmeu

izmeu

121

shvatanja i doivljaja ivota, i to iz aspekta kranske predstave o orijentalno-islamskom svijetu kao svijetu ulnosti, senzualistikog hedonizma i ovozemaljskog uivanja. Ali je istovremeno u Mehmedbegovu ironinom odnosu prema fra Markovu asketizmu Andri iznio i njegovo shvatanje o ispraznosti i jalovosti takvoga ustegnutog ivota. Ve u uvodu razgovora Andri je dao intonaciju fratrove odbojnosti prema "Turinu", koji je prvo "dugo pjevuio kroz nos neku alosnu tursku melodiju", uz komentar: "(Otkako zna za sebe i prima Turke i mui muku s njima, fra
romantiarsko asketske

Marko je oduvijek naroito mrzio tu njihovu potrebu za pjevuckanjem i beskrajnim lelekom i cviljenjem; on je u tome vidio kao neki naroiti znak njihovog nemira i prokletstva.roSI A zatim se razvija dijalog izmeu "zanesenog Turina i uznemirenog fratra", otkrivajui i Andriev
emocionalno-duhovni i estetski doivljaj toga odnosa izmeu "mraka" i "ljepote" u Mehmedbegovu osjeanju i izriaju, i to na strani "Turina". Ili kako Mehmedbeg sam u pripovijeci kae:

" - Ne zna, pope, nita. Ne razumije, pa Bog! Da si se nagledao ljepote kao ja! Ali otkud vam to? Imate oi tek da ne pronesete zalogaj mimo usta i da potrefite u vrata. - Dobro te ih ti ima. A veliku si sreu i ti vidio. .; Nemoj da se ljuti, prijatelju, ali ovako je. Krst na oima, pa ta moe da vidi? Krst i krst. A ima da se vidi, siroto moja, ima!"os2
I pria mu, sanjarski zaneseno, kao za sebe, o udovici koja odbija prosce nakon pogibije mua, a njemu alje vezenu mahramu. I pokazuje samom sebi
51. Ibidem. 52. Ivo
S. d., VI, 66.
Andri:

Kod kazana,

122

simbolian ljubavni vez na njoj: "Evo, tri limuna i ut list; znai: "Mrem polagano to mi ne dolazi. Vaj! Nemoj dolaziti!... " Ej, pope, pope!"'S3 Da bi opet poeo govor, ali ne o eni: " - Mrana stvar, krst! Mrano je sve to se krstom krsti. Hiljadu godina mijesite mrak, pa nikad nita! Ne diete glavu ispod krsta. To vam je kazna. Vi ste protiv Bojeg dara i stvorenja. ta se moe? Krten .narod, orav narod, nesrean narod. "'54 A fra Marko ga je posmatrao i u njemu se neodoljivo nametalo poreenje "puno munih protivrjenosti: "To je glava nepoznatog svetitelja, muenika: isti zanos, isti sjaj oiju i izraz uzvienog bola. I da napast bude potpuna, ta glava to podsjea na svetitelja govori, evo, nerazumljive, sramotne i bogohulne stvari. "'55 Scena koja slijedi nakon toga djeluje kao nalije Mahmudbegova zanosa i njegova svijeta ljepote: Kezmo udljivo otepi kazan, izazva fratra koji sa cjepanicom u ruci poe put njega, a "Turin /...! segnu desnom za pojas, izvadi malu puku, neto neugledno i sitno kao jarea noga, i skresa je fra-Marku pravo u stomak". '56 I u nekrologiju nakon svega ostade zapis, zajedno sa jednom fratarskom sudbinom u doba turske vladavine, kako fra Marka Kmetu ubi "Turca quidam pessimus Kezmo dictus" (neki veoma zao Turin zvani Kezmo). Tako se uz personifikaciju ljepote ivota, neminovno, u predstavi Andrievoj, pojavi olieno zlo kao nerazdvojno i bitno obiljeje islamsko-turskog kompleksa u Bosni. '57
53. Ibidem, 67. 54. Ibidem, 68. 55. Ibidem, 69. 56. Ibidem. 57. Istiui da je u ovoj pripovijeci o fra Marku, u kojoj "junak

123

Za ovu drugu zbirku pripovijedaka tzv. meuratne faze, koje su nastale izmeu 1925. i 1930. godine, Vukovi je istakao da su one "beskrajno turobne i mrane" da produavajui "intenzivno zgusnuti mrak" iz pripovijedaka Mustafa Madar i Za logorovanja, da je u njima slika o svijetu i ovjeku "najcrnja", jer se pojedinane ivotne sudbine u njima slamaju "pod pritiskom zla i tereta ivota i svaki individualni napor oekuje smrt."'S8 Ali budui da su skoro sve date na
podlee i sam zlu i postaje rtva svoje vere" uz priznanje da je "svet dualan i da je princip zla nadmoan u svetu", (Vukovi, 222., 223.) Radovan Vukovi uoava da su u znaku "ove dualizacije i polarizacije idejne strukture prie" rasporeeni "vrlo promiljeno" i svi ostali elementi u njoj: "Pisac je dozvolio da fra-Markov suparnik u dijalogu koji je vie monolog svake linosti za sebe, bude ovek, Mehmed-beg Biogradlija, koji zastupa filozofiju istonjakog senzualistikog hedonizma, nasuprot spontanom i fanatiki negovanom asketizmu to ga brani bogumil fraMarko. I ono to ini da se Markova misao o pravom putu, o jedinstvenom bo"gu, iju je ideju dobra mogue ostvariti na zemlji, pokoleba i zamrsi jeste paradoks da "nekrten" ovek, za koga veruje da oliava zlo, upravo lii na sveca to je pobudio sve njegove misli o veliini drugog sveta i tako probudio njegovu nadu." (223-224.) "Najvei deo pripovedake grae u ovoj knjizi pripovedaka (drugoj, M.R.) odnosi se na problem ulnosti, pa nije udo to je kritika u vreme kad se ona pojavila ovom pitanju posvetila najVie panje," pie Vukovi. Gledajui knjievnohistorijski, shvatljivo je to se problem ulnosti pojavio u ovoj Andrievoj knjizi, u kojoj su pripovijetke objavljivane od 1925. do 1930., primjeuje Vukovi, jer je to vrijeme kad je "nadrealizam na naem terenu, u dodiru sa Frojdovom psihoanalizom, razvijao ideju o podsvesnom, i ulnom kao pokretakoj poluzi ovekovog aktiviteta, to se u dodirima sa stegom, dogmom i zakonom iskrivljuje i deformie ga". (224-225.) Vu kovi ovdje ne izlae Dadievu ekspontovsku genezu Andrievih trauma i kompleksa, meu njima i kompleksa ene. Na taj nain on prekida most izmeu Andrieva podsvjesnog psiholoko-stvaralakog bia i njemu imanentnih i adekvatnih ostvarenja kao posljedica toga unutranjeg napona i psiholokog sazvuja u vlastitim knjievnim djelima. Dublja analitiko psiholoka, ali i pSihopatoloka, analiza pokazuje, meutim, da Andri svoje nastrane likove u njihovim psiholokim iskuenjima i krizama i nije mogao kreirati drukije nego po sili vlastitog pomjerenog i potisnutog nagona, koji se oslobaao i preobraavao u umjetninu, te da oni nisu nikakav knjievni manir pod izvanjskim utjecajem Freudove psihoanalize. 58. Vukovi, 212-213.

124

osmanske vladavine, Andri sugerira da taj teret koji pritiskuje i to zlo koje trijumfuje dolazi od Turaka ili od turkoida, tj. Bonjaka. Jer i Maru milosnicu je Veliudin-paa "nasilno otkinuo iz katolike sredine",. fra Marka Kmetu je ubio zloesti "Turin" Kezmo, veliki vezir Jusuf je bio oklevetan i zatvoren na osmanlijskom dvoru, a u svijest i ud ostalih likova turska vladavina i islamska kultura uvukle su se kao virus koji nastrano uslovljava njihove emocije, ponaanje, moral. Za vorite dramatike dvostruke radnje u pripovijeci Mara milosnica Andri je uzeo prijelomni momenat smjene dviju vladavina. Ovu pripovijetku je uz to Andri poeo objavljivati "godinu dana nakon to je odbranio doktorsku dizertaciju pa je u njoj istorijska pozadina odlino data, linosti i dogaaji prostudirani", "59 i nije sluajna podudarnost dramatinograzvoja kraja dviju radnji u njoj, individualne i drutveno-historijske, smrti glavne junakinje i raspada turske historijske zbilje u Bosni koja je po Andrievoj dizertaciji u velikoj mjeri odreivala poloaj, karakter i sudbinu njena svijeta. planu historije
simbolino, idejno

59. Ibidem, 216.

125

(PRIPOVIJETKE, 1936.)

treoj zbirci pripovijedaka iz 1936. godine produava opsesivnu temu svoga knjievnog stvaranja iz prethodnih zbirki: tursko doba sa prijela- . zorn na austrougarsko i svijet Bonjaka u njemu na idejnim osnovama svoje dizertacije i svoga vienja Bosne pod utjecajem osmanlijske vladavine. Mogu se ak uspostaviti emocionalne poveznice i kontinuiteti likova i ambijenta, koje se od doivljaja patoloke nastranosti, zloude mrnje i nasilja ovog "turskog svijeta" ublauj u ili smiruju u prikazu i dojmovima udno vate osebujnosti, u egzotici njegovih junaka optereenih potenciranom ulnou.ili istonjakom

I u

Andri

misaonou.

Alidede iz pripovijetke Smrt u Sinanovoj tekiji takoer u sebi nosi snaan erotski napon kao i Mehmedbeg Biogradlija iz pripovijetke Kod kazana, i udnju za nedostinom enom kao Alija erzelez, ali potisnut u njegovu dervikom biu. Tu kontroverzu je Andri dao ve na samom poetku ove proze, opisujui ga, sa rijetkom naklonou, kao ovjeka koji se "prouo ... nadaleko zbog svoje uenosti i svetosti", kome

"sudbina nije dala samo znanje i pronicljivost, i pogled iri

126

nego u ostalih ljudi", ve i ... "savrenu harmoniju izmeu duha i tela ". Ali u sreditu ovoga opisa Andri otkriva svoje zapadnjako poimanje i nerazumijevanje dervikog posveenja, pretpostavljajui ga, po uzoru na katoliko redovnitvo i pravoslavno monatvo, kao potpuno uzdravanje od inae dozvoljenog branog dodira sa enom, slino islamskoj zabrani opojnih pia i pokudi puenja duhana. "Kau da nije znao ta je ensko telo ni plotska uivanje uopte", pie Andri i nastavlja: ''Ali nije osuivao one koji se slue svim tim Bo,ijim darovima za ovoga kratkog ivota", prolazei kroz ovaj svijet kao da "ne primeuje nita od onoga to je zlo i runo u njemu". 'I I od svoga rastanka sa Carigradom i svojom sabraom, potovaocima i uenicima, i povratka u Bosnu, kada je osjetio da ga "smrt i zemlja zovu", Alidede je "napravio nauk i lepotu ", govorei onima koji ostaju "o irini i istovetnosti stvorenog sveta" za ovjeka vjernika: jer "svuda na ovom belom svetu moe da se nae malo senke, koliko oveku treba da se prostre u molitvi; svuda se zna gde je Istok; svuda ima malo vode koja je prela bar etrdeset kamiaka i koja je, prema tome, ista za abdest l .. .! I u krajevima gde se nedeljama ne vidi sunce - ima i takvih - verniku e srce kazati gde je Istok prema kome se treba moliti. I u pustinji gde nema kapi vode, peskom se moe abdest uzeti, a ako ni peska nema, milju se moe pravaverni oprati, jer je misao jaa i istija od svega. "'2 U romantino-egzotinom doivljaju islamskih obreda Andri je, u asima blagonaklonog i tolerantnog odnosa prema ovoj religiji, putao na volju svojoj fantaziji prelazei granice stvarnih propisa, pa
1. Ivo Andri: Smrt u Sil1al1ovoj tekiji. S. d., VI, 237-238.
2. Ibidem, 238-239.

127

je i iskaz da se, kad vode i pijeska nema, i "milju... moe pravovjerni oprati, jer je misao jaa i istija od svega", zapravo sadravao refleks katolikog ispovijednog oslobaanja od grijeha, ali je bio stvoren po liniji duhovno-obredoslovne apstrakcije, kao to je i "malo senke" za molitvu, i okretanje "gde je Istok" koje vai samo za islamske zemlje na Zapadu. "to se tie priprema za molitvu", - pisao je Aleksandar Popovi u vezi sa ovim pasusom i Andrievim pripovjedakim proizvoljnostima, - "/.../ onaj lepi dodatak o pranju milju' potpuno /je! van zakona islama. Jedna takva vrsta metafore bi mogla biti prihvaena - ali kao neto sasvim drugo, to jest samo kao dodatak obaveznom pranju vodom, peskom, zemljom itd." Pored privremenog odustajanja od prvobitne ideje o pogubnosti tursko-islamskog utjecaja, koja je iz njegove dizertacije zraila na njegovo knjievno djelo, i vraanja ograivanju od pomisli da kritikuje "islamsku kulturu kao takvu", Andri je u rijeima Alidede da ni njega ne treba aliti kad odlazi u Bosnu, koja je "puna lepote Boje kao i ma koja druga zemlja na svetu", u ovoj prilici odustao i od mrane predstave ove zemlje surovosti i mrnje, kako ju je inae slikao, izraavajui uz to i ljubav prema Bosni u kojoj je nikao u rijeima "ovek je duan svome zaviaju ". *3 Andri, meutim, nijedan svoj lik nije ostavio bez unutarnje devijacije, pa tako ni ovog dervia. Pripremajui sredinju scenu evokacije potisnutog nagona u njemu, on je, meutim, slijedei svoju pripovjedaku viziju, zal1emario autentinost ambijenta i atmosfere. Da bi evokacija ispala to reljefnija i kontrastnija njegovu ivotu posveenom Bogu,
3. Ibidem, 239.

128

Andri je prethodno opisao sastanak uoi petka u tekiji, na koji su dolazili "ueni ljudi, ugledni graani i poboni putnici, uopte uzevi svi prijatelji ove tekije i ovoga Reda koji su eleli da uju Alidedinu re". A kada ga "pre nego to e poeti kazivanje" "neto stegnu u grudima" i on klonu poslije prvih rijei, sluaoci pomislie: "zanela ga neka misao". "Kad se utanji~ suvie produi, - pripovijeda Andri, - dervii i soJte poee da se zgledaju i ude, jer su znali za derviko pravilo koje im je Alidede preporuivao i koga se i sam pridravao: da ne treba ostajati dugo u zanosu da se ovek ne uzoholi i da ne izazove zavist kod ostalih." U povodu ovog odlomka, "koji je tipina pseudoorijentalna ideja", - pie Aleksandar Popovi, - "valja ukazati na tehnikunemogunosttakve stvari: dervie moe biti u "zanosu" jedino tokom zajednikog obreda koji se zove zikr. Tim obredom rukovodi, od poetka do kraja, derviki stareina zvani ejh koji sledi izvestan ritual, dozirajui ga, prema svom nahoenju, ponavljanjem ili izostavljanjem jednog broja elemenata. Ni u jednom trenutku za vreme tog zikra dervi ne moe bilo ta sam dodavati ili oduzimati, prekidati ili produavati, jer je stalno rukovoen svojim ejhom. On to ne moe ni u ostalo doba dana i noi, kada je "slobodan", jer za to vreme ima da obavi jedan vrlo tano odreen broj mistino-verskih ili ovozemaljskih zadataka. IOnima koji bi se bar malo eleli uputiti u kompleksnost ovih problema, preporuio bih lanak "HaI" Luja Gardea u Enciklopediji Islama'! Na samrtnom asu, u retrospektivi ivota, u njemu se otvorio kompleks potisnute ploti, ono to je Andri najavio u poetku: "Svega dvaput u ivotu zbunila ga je pojava ene", sjeao se on ivo i brzo, "briui sve ostalo, njegov ivot, telo i misao, stapajui se u jedno jedino oseanje

129

bola"; *4 Poavi od pretpostavke o neenstvu pripadnika dervikog reda i zavjetnom spolnom uzdravanju, i od izvjesne romantiarsko-kranske predstave o estokoj ulnosti i egzotinoj haremskoj razuzdanosti tursko-islamskog svijeta na drugoj strani, Andri je psihoanalitiki izveo sukob nagona i tobonjih obiaja dervikog reda u Alidedi, iji je potencijal proizveo kompleks potisnute erotike. Retrospektivna evokacija dvaju erotskih doivljaja iz mladosti, koji su sada stajali pred njim "avetinjski izdvojeni i porasli", predstavljala je predsmrtno oslobaanje ovog kompleksa. Prvi dogaaj je bio vienje "nagog enskog tela" utopljenice, od kojeg je djeak u strahu pobjegao, da bi u njemu preovladalo "dotle nepoznato oseanje stida",*s koje se pretvorilo "u neku nejasnu krivicu koja ga je muila" i raspinjanje tom svojom vlastitom tajnom. *6 " .. .jo zadugo deavalo se, naroito pred vee, da se u njemu javi isti onaj strah od nepoznatog lea, i oseanje nerazumljive krivice, i potreba da nekome sve prizna i ispovedi, i nemogunost da to uini. "*7 Jer islam ne poznaje oslobaanje od grijeha putem ispovijedi. "Godinu-dve docnije deaka je uzeo sebi jedan njegov ujak, ovek imuan i osobenjak, koji je iveo u Sarajevu. Tu je uao u Sinanovu tekiju i zavoleo nauku i pravila svoga Reda. To ga je odvelo u Carigrad. "*8 - pie Andri u svome knjievnom krivotvorenju i demistificiranju ove sfere muslimanskoga mistikog ivota, slino njegovu postupku sa epskim junakom Alijom erzelezom ija kua je po narodnom predanjU bila pored Sinanove tekije, - kao da je tekija samostan a dervii fratri. U
4. Ibidem, 241. 5. Ibidem, 243. 6. Ibidem, 244., 245. 7. Ibidem, 245. 8. Ibidem.

130

Carigradu mu se dogodilo drugo tajno vienje ene, koje je u njemu takoer ostavilo "duboko oseanje krivice i straha od koga se ne moe pobei".9 Kroz prozor svoje sobe u tekiji on je jedne noi ugledao "neku enu u beloj haljini ili samo u koulji", koju su progonila "dva tamna muka lika". "Raupana, pocepana i polunaga" klonula je pred kapijom tekije,'lO a u njemu se razlila "polumrana bolna svest o nekoj zamrenoj nesrei", 'll i pitanja u nesanici i mraku: ko je bila ta ena? zato su je gonili? ta je bilo s njom? Kako je nestala s kapije?'12 Ve same boje ovog prizora, bjelina enine koulje i tamnoa mukih likova kranski simboliziraju pojmove nevinosti i grijeha. Tako je erotika i u ovoj Andrievoj pripovijeci traumatino povezana sa grijehom, smru ili sa nasiljem, ali ona nije dobila karakter patolokog, nego je ostala kao potisnut podvjesni kompleks dervia Alidede, otvarajui jednu ublaenu predstavu psihologije ove sfere bonjakog svijeta. Andri nije ni mogao znati prirodu osjeanja ljubavi u islamskoj mistikoj filozofiji koja je imanentna dervikim redovima, a jo manje kako se ona emanirala u bonjakoj poeziji na orijentalnim jezicima, koju u svojoj dizertaciji nije ni spomenuo, kao ni sevdalinku. Molitva Alidede na kraju, prije smrti, zapravo je izraz Andrieve erotomanije, opsesije enom kao sudbinskim iskuenjem, i skeptike spoznaje o ivotu kao iskupljenju grijeha. "Zaboravio sam da ena stoji, kao kapija, na izlazu kao i na ulazu ovoga sveta. I evo, naila je ova gorina, kojom mi se presee srce na dvoje, da me podseti na ono to sam, zagledan u nebo, zaboravio: da je hlebac koji jedemo il. stvari ukraden; da smo za ivot koji nam je dat,
9. Ibidem, 249. 10. Ibidem, 246-247. 11. Ibidem, 247. 12. Ibidem, 250.

131

duni zloj sudbini - grehu, taksiratu... "*13 - govori Andri kroz usta dervia Alidede, smatrajui da je nebo stanite Boga i u islamu kao u kranstvu, a on ostaje samo egzotian,psihoanalitikioptereen lik u romantiarsko-istonjakomruhu i dekoru, dalek od svoje autentine duhovne supstancije. "14 Duhovni, moralni i estetski raspon proza iz bonjakog ivota u ovoj zbirci je velik. Povezuje ih samo duevna optereenost njihovih likova razliite vrste i intenziteta. Pored ove rijetke pripovijetke o blagom ovjeku Alidedi, sa "bistrim i veselim oima", sa kojih je "stalno padao smijeak, kao sjaj, na srebrnu bradu", kome su duu opteretile slike dviju ena, Andri je u ovoj zbirci objavio i pripovijetku Olujaci, u kojoj je njegovo romantiarsko uopavanje mraka i runoe otilo najdalje, priu o iteljima jednog sela kojima je "Bog... dao bogatstvo i svaku nesreu". U znaku ovog romantiarskog ivotno-sudbinskog paradoksa i psi- . hopatoloke uvrnutosti ovih bonjakih seljaka, meu kojima se odvija drama jedne ene strankinje, napisana je cijela ova pripovijetka, kao izraz roman13. Ibidem, 251. 14. Piui o treoj knjizi Andrievih Pripovedalcn iz 1936. godine Nikola Mirkovi je uopio vizijU svijeta u njoj rijeima: "Spasa uopte vie nema. Sve je crno. Sve je zlo. Samo se robuje, 'zakonima ove zemlje' gde 'ena stoji, kao kapija, na izlazu kao i na ulazu ovoga sveta', gde je 'hlebac koji jedemo, u stvari ukraden' i gde smo 'za ivot koji nam je dan, duni zloj sudbini - grehu, taksira tu' (Smrt u Sinanovoj tekiji) (Mirkovi, 54.) "Niko nema snage da sprei i ljudsko zlo, a o odbrani skoro i ne misle

svi ti ljudi", kae on i navodi dva Ali-dedetova doivljaja iz djetinjstva: "Oba puta je nasluivao neto strano, neto runo, neto greno, ali prstom nije makao, nije mogao da makne od uasa pred neim sudbinski jakim..."(55.) U pripovijetkama od 1931. pa dalje Mirkovi je tako konstatirao "jednu stranu pasivnost, jedno predavanje sudbini i zlu na milost i nemilost", (56.) ostajui tako na razini moralnih principa i univerzalne pripovjedake apstrakcije. Razmatranje likova iz bonjakog svijeta, u nizu i kategorija-

132

tiarske

zamraenosti,

"ljepote uasa". Sve je u njoj u znaku tmine i vrleti od sela do dua i

amputirao tamna mesta ivota: u kratkom pretsmrtnom blesku neizbean plod krivice i patnje gorko se rastvara u njemu". (Dadi, 102-103.) Dadi je "oseanje greha i krivice" bezgrijenog Alidedeta sugestivno doveo u vezu sa pitanjem Milana Bogdanovia: "Da li je Andri po nekoj prirodnoj naklonosti duha zaao u sloen i mraan svet koji opisuje, i u kome su jezive line kobi determinisane dalekim nekim predakim poremeajima:'(104.)

veu kritiku razbirnost.

ma njihova stvaranja, pokazuje Dok je, na jednoj strani, u likovima vjerski uenih ljudi, softa, hafiza, muderiza, otkrivao seksualne manijake, psihopate i sadiste, na drugoj je, slijedei i dalje doivljaj islamskog Istoka kao svijeta seksualnih tajanstava i stanita estoke ulnos ti, a polazei od pogrene pretpostavke o derviima kao redovnicima i monasima koji se ne smiju eniti, u kojima se napinju potisnuti nagoni, Andri izgradio erotsko-traumatini lik Ali-dedeta, kao odjek i vlastitih expontovskih opsesija, prokletstava ene kao demona i istovremenih vapaja za njom. Tim putem je pola i psihoanalitika kritika u erotskoj interpretaciji ovog Andrieva lika. Dadi je uvodno u tom smislu napisao: "Moe se potisnuti svest o grehu, moe se izuzetnim naporom uspostaviti trenutna harmonija: ona nije iskupljenje. 'Filozofsko' postavljanje nad stvarima, to 'rimovanje misli' o kome s neto prezira govori mladi Andri, nije reenje - priroda ovekove bolesti, kako izgleda, ima neizleive bioloke centre, proces koji izvire iz prokletstva tela, prokletstva zemnog ivota; duh jeste protivtea ali - nemona. Svest o grehu moe se prihvatiti ili, kako kae Kjerkegor, zabauriti, ali to je laan predah izmeu udaraca, jalov napor osuen na neuspeh, mali, neprimetan korak u velikom ponoru. Smrt u Sinnnovoj tekiji l.. .! moda najjasnije demonstrira, kroz sudbinu glavne linosti, Alidede, takav poredak stvari." Iako je "uzalud

U Andrievoj umjetniko-psi holokoj kransko-romantiarskoj interpretaciji, koju slijedi Dadi, pojava ene koja ga je "dvaput zbunila" uzrok je "osjeanju krivice" u Ali-dedetu, izvor njegova "t~ksirata" i "patnje", grijeha i nesree, objanjava Dadi, da bi se njegove traume formulirale u "potpuno objanjenje rei": "Zaboravio sam da ena stoji, kao kapija, na izlazu kao i na ulazu ovog sveta." (118-119.)

Pored drugih pripovijedaka, i za Smrt u Sinnnovoj tekiji Dadi utvrUje: "Veza sa aritima u Ex Pontu ista je i upadljiva." (151.) Milo Bandi za "uenog oveka i bogougodnika", koji je u sebi spojio "ataraksiju" i "eutimiju", Ali-dedeta kae da je "pravi antipod i kontrast sirovosti i ekspanzivnosti Madarevoj i erzele zovoj, ali im sudbinski pripada" uslijed "nejasnog oseanja (erotske) krivice". Andri je u tim pripovijetkama, kae Bandi, "naeo beskrajnu temu o ovekovoj

133

ponaanja njegovih itelja. Jedna ista simbolika sve ih obiljeava i proima. Ve sam poloaj ovog planinskog
ugroenosti, o nesaglasju elja i krutog poretka stvari koje l.! primorava oveka na odbranu, na upornu, neizvesnu borbu, na smrt i patnju". (114.) Vukovi je istakao da je osnovno pitanje koje se postavlja u pripovijetkama tree Andrieve zbirke, pa tako i u Smrti u Sinanovoj tekiji, "pitanje o odgovornosti i krivici pred neim to vie nije neki religiozno-mistini fatum, l ..! nego neto kao fatum ivota, u njegovom agzistencijalnom i etikom vidu". (Vukovi, 247.) To se, prema Vukovievu miljenju, moe tumaiti "kao odgovornost pred potrebom etikog angaovanja u momentu kad je tui ivot bio ugroen, ili kao oseaj krivnje pred dinamizmom unutarnjeg biolokog ivota koji je ostao neakumulisan". (248.) U predsmrtnoj rekapitulaciji ivota i "dvaju trnu taka kad je zgreio", i molitivi upuenoj Bogu, "poraen je ivotom senzualnoulnog dinamizma", smatra Vukovi, "religiozno-refleksivni oblik ivljenja", iako ena nije djelovala na njega svojom izazovnom ulnou, nego je data "kao spiritualni doivljaj mladoga Alidede pred ugroenim vlastitim biem", jer "strah je spreio Alidedu da se angauje (i da) oba dogaaja prou pored njega". (249.) Iako u oba sluaja "komplikacije u duevnoj i psihikoj zbilji nastaju usled razloga koji su delimino i ulne prirode, ipak osnovno pitanje pred kOjim se nalazi mladi 'grenik' jeste etiko", (250.) smatra Vukovi suprotno
Dadiu. A u opisu. adrvana u ovoj pripovijeci on nalazi "simbolini realizam" Ive Andria. (262.) Leovac nagaa za izvorima lika Ali-dedeta iz ove pripOVijetke i kae: "Ovaj piev Alidede pomalo nam lii na neke od onih mistika o kojima nam razni pisci ostavie svoje zapise, a i oni svoja dela ili fragmente svojih dela. Kod Baeskije nali smo zapis o ejhu Sinanove tekije hadi Mustafi koji je bio uzoran svojim dranjem i miljenjem i koji je govorio da su "strasti zavodljive". (Leovac, 62., i f. 34 na istoj strani.. Mula Mustafa evki Baeskija, Ljetopis (1746-1804), Sarajevo, 1968., str. 215.; uz to istie u ovoj fusnoti da Baeskija kae da se druio sa nekim ejhom Sinanove tekije koji je "spoznao sutinu misticizma") "Postoje, zatim, dvojica naih ljudi" - nastavlja Leovac - "istog imena: Alidede rodom iz Mostara, iz dervikog reda halveti, .umro krajem XVI veka, a koji je vodio skroman i poboan ivot; i Alidede Bonjak, iz dervikog reda mevlevi, umro 1728., koji je ostavio iza sebe zbirku pesama na turskom jeziku." (62. U fusnoti 35 na ovoj i narednoj stranici Leovac se poziva na slijedeu literaturu: Safvet beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, GZM, 1912., str. 33-39.; uporedi i: Mehmed Handi, Knjievni rnd bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo, 1934. str. 28-29.; Hazim abanovi, Knjievnost Muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973., str. 96-101.; str. 447.) Ovi izvori su, meutim,

134

strmenitog sela i Crni potok njegov, ija voda nije pitka, koja svaki kamen prevlai "crnom korom kao nekim liajem", predstavljaju jednu stranu ovog kontrasta, kome je na drugoj strani karakteristika da. je ono od ostalih sela odvojilo "naroito po plodnosti" jer u ovom osojnom i zabaenom kraju sve raste i napreduje ljepe i bolje. *15 "Sve u Olujacima dobro raste osim ljudi", pie Andri produavajui lanac ovih obrta suprotnosti, i daje tipski portret ovih ljudi, koji u mnogome podsjeaju na izgled njegova erzeleza, sa tenjom i njihove morfoloke satanizacije. "Olujaki ovek je onizak, krivih nogu, irokih ali ne pravih lea, nesrazmerno dugih ruku, iroka lica sa spljotenim nosom i sa crnim malim oima bezizrazna ali uporna pogleda, velikog vrata koji je pri dnu proiren tako da s trupom ini nerazdvojnu celinu. I...! Usled neprestanog penjanja i sputanja, na koje ih je osudio poloaj njihovog sela, oni imaju naroito dranje pri hodu: cela gornja polovina tela im je zabaena unatrag. Oni su poznati kao sumnjiavi i tvrdi ljudi koji malo govore, retko pevaju, uvek rade, i stalno stiu. Pored toga postoji verovanje da sve to se u Olujacima radi mora biti obeleeno. Izgleda da nema Olujaka koji nije ili guav ili sakat ili inae rovaen. "*16 Izdvojeni i obiljeeni kao svijet nakaznih i mrzovoljnih patuljaka nekog tamnog vilajeta, ti mali snani ljudi, pie Andri, uz to, odskau "svojom lukadaleko od historijske identifikacije ovog lika, za kojom Andri nije ni teio. Nakon Mustafe Madara, Mosta na epi i Smrti u Sinanovoj tekiji, Leovac kae: "Samo jo u malom broju pripovedaka nalazimo Turke i Muslimane kao glavne linosti pripovedakih dela (66.) i navodi

Derzelem..., San bega Knria (1925.), Olujake (1936.) i Priu o vezirovom slonu (1947.), "o kojima emo govoriti u drukijem kontekstu" (67.); ali navodi i druge Andrieve proze u kojima ima likova Turaka i Bonjaka. (67.) 15. Ivo Andri: Olujaci. S. d., VI,254. 16. Ibidem, 254-255.

135

vou i divljom, utljivom snagom i izdrljivou u radu". I nabacuje, uz prirodnu izolaciju od ostalog svijeta, kao razlog njihove nasljedne fizike i duevne degeneracije: "ene se ponajvie izmeu sebe. Zato, kad je neko s nekim u dalekom rodu, da je stepen srodstva teko odrediti, kae se tl tome kraju da su olujaki rod/o "*17 Ali i sve ono to se zbiva u ovoj degeneriranoj i nastranou obiljeenoj sredini takoer je romantiarski preuveliano, zatamnjeno i zastraujue, i pokazuje se jo ekspresivnije kada se otvori poredbena provalija kontrasta izmeu ovog crnoga i rugobnog, mrzovoljnog i zatvorenog ambijenta i lijepe ene koja je iz bijelog svijeta upala u njihovu sredinu. Jedan kadija iz olujake porodice Muderizovia, koja svojim karakteristinim prezimenom odaje Andrievu tendenciju da sve to je nastrano povee jo sa hodinskim pozivom, odlui da "najboljeg Muderizovia oene lepom i bogatom devojkom iz koline Mostara. "*18 Ve samo njeno dovoenje u Olujake opisano je kao put strave, 'uasa i apokalipse, ili, kako Andri kae, "strahote iz pria": "kamenim i useenim koritom Drine, zelene, duboke i strahovite vode, pored koje se na uskom alu beleo isuen i ispran konjski kostur", a zatim "crvenom, gotovo okomitom stazom od peene zemlje". A kad je dola na odredite, "kua, mladoenja i eljad sve je bilo strano, neverovatno i neopisivo", i ona je ve na rastanku sa roakom-pratio cem "grcala bez suza, ali oajniki". *19 Razvoj pripovijetke nakon toga sav je u znaku sukoba izmeu ta dva svijeta divljine i uljuenosti, runoe i ljepote, zla i dobra, i nesnosnog muenja mlade ene, te osjeanja "da se ovde nee moi ivjeti".

17. Ibidem, 255. 18. Ibidem, 256.

19. Ibidem.

136

"Ona je bila za dve glave via od mladoenje, - nastavljao je Andri niz svojih kontrastnih slika, - a za tri od najvie ene u Olujacima. Bila je vitka ali puna, oni su bili svi odreda zdepasti ali ilavi; bila je iva i vesela, oni mrki i potuljeni; ona je volela igru i pesmu, a oni rad i neku mranu Zamiljenost za koju se nije moglo videti emu vodi; volela je da se kiti i neguje, a to su njene jetrve i ostale snahe gledale sa uenjem i osudom... "*20 ak su im se i "ruke... mrzele i oi sukobljavale"*21 u ovom ambijentu prirodne mrnje, zavisti i prezira, koji joj je i u snove ulazio. A vrhunac te neizdrljivosti bio je sam mladoenja kao paranoik, seksoman i sadista u tom "tvrdom i zloudom svetu kepeca i umskih nakaza", u kojemu Andri, ve samim rjenikom rugobe, monstruoznosti i krajnje satanizacije, odaje svoj negativan, rasistiki odnos prema ovom narodu bonjakih seljaka kao svijetu fiziki i duevno degeneriranom pod turskom vladavinom i uljecajem. '/\. nou je dolazio mladoenja. To je bio snaan ovek, sa preranim borama na zagasitom licu, sa vratom koji se pri dnu irio i razlivao ka ramenima, sa sumnjiavim tmastim pogledom. /.../ Mirisao je na zemlju, na tor, na ustajalo mleko. Prilazio bi joj nemo, dumanski. I isto se tako odmicao od nje. A ta je tada bivalo izmeu njih, to zna samo gluva no i nesrena enska sudbina kojoj su usta zalivena. "*22 A kad joj je u posjetu doao brat, mlada ena mu je otkrila "da su je udali za oveka koji na poslu izgleda zdrav i pametan, ali koji je u sebi lud, ima nou privianja i ne moe da se oslobodi misli da je uvek ugroen on i sve njegovo. ", koji u branoj postelji dri "vie glave nabijenu i pot20. Ibidem, 257. 21. Ibidem, 259. 22. Ibidem, 257.

137

praenu malu puku, a izmeu sebe i ene poloen dugaak no". "To je bila bolesna ljubomora od prvog pogleda, bez povoda, - kae Andri, - Ljubomora bez ljubavi. U stvari bolesna potreba za muenjem i unitavanjem ". A kad je pokuala da mu ukloni oruje, to je kod njega "izazivalo nove sumnje i bojazni" i "zaprijetio je da e je ivu zapaliti ako to jo jednom uini". *23 I to je zaista uinio. Dok je preklinjala brata da je izbavlja ili ubije, "osetila ...je zadah dima i paljevine" i utvrdila da su vrata od sobe zakljuana a prozori spolja zatvoreni, mladia je neko udario po glavi, "a kroz onaj uski otvor na vratima /. ../ uvue se sitni i ilavi Muderizovi, sa velikim noem skrivenim za leima. Zakljua vrata kroz koja je sve jae navirao dim, zadenu klju duboko za pojas i prie svojoj eni, koja je, zanemela od uasa, irila ruke nad onesveslim bratom. "*24 A dotle je Andri, romantiarski patetino, uzvikivao prvi i posljednji put neposredno u svome pripovjedakom tekstu, kao da se oslobaa: "Ko vas moe znati i razumeti, neverovatni noni prizori, kad je teko uspostaviti sliku poplavljene stvarnosti i pribaviti vlast razumu, kad se deavaju stvari koje je sutra, na svetlosti dana nemoguno razumeti i objasniti, i koje posle ostaju zauvek u tami koja ih je rodila!"*25 A njegov "sitni i ilavi Muderizovi, sa velikim noem skrivenim za leima" ulazio je u Andrievu galeriju bonjakih seksualnih manijaka, u kojoj su ve bili Mustafa Madar i Mula Jusuf, i jednaio se s njima, dovodei sa sobom i cio jedan svijet degeneriranih i duevno poremeenih ljudi iz ove pripovijetke kao

23. Ibidem, 260. 24. Ibidem, 262.

25. Ibidem, 261-262.

138

bioloko-genetiki

produkt uqecaja Turaka, njihove vladavine i njihova uqecaja. '26

26. Ovu Andrievu pripovijetku Dadi svrstava u niz koji karakterizira "ivot smrti". Sve Andrieve "fatalne ene, inkarnacije ulnog i onog mitskog l .. .! bilo da pasivno ekaju ili same ine poslednji potez, bilo da su u odsudnom trenutku mirne ili agonijom pomuene, manje ili vie svesno, svojevoljno, zbog deformacije 'due', idu u smrt", istie on uopeno, a umire se na razne naine, meu ostalim "u vatri, kao brat i sestra u Olujacirrm, istie on (Dadi, 180.) Psihopatoloko i nastrano u bonjakom svijetu 'toga sela on ne spominje. Ali Bandiev komentar vodi u tom pravcu. Olujaci spadaju u "sumorne, ledene poeme o ljudskoj nagrienosti, dekadenciji, patnji, laganom raspadanju", u kojima se "sugestija o vrstini ivota l j gotovo rasplinjUje i nestaje", jer "nezdrava krv ne zna za mee", kae on, "ak i tu, eto, gde bi se, prema vulgarnim rasnim koncepcijama, oekivala gortaka krepkost, kremen-kamen od zdravlja, i tu snaga trne ili buja u suprotnim, naopakim smerovima", istie on vrlo blizu odgovara na takav Andriev umjetniki postupak. (Bandi, 127.) A za komentar Andriev, kada je "podivljali Olujak" zapalio enu i njena brata u kolibi, on kae ne uoavajui podudarnost bia i umjetnikog ostvarenja, i autorovo olakanje pri tome u uenju izraenom na nain Ex Ponta: da je to "jedan od retkih trenutaka kad je Andri sebi dopustio eksklamativan ton, kad je iziao iz bezbednog skrovita svoje objektivnosti, kad se sred uzbudljivih, demonskih nonih prizora i sam (reklo bi se) uzbudio, sauestvujui - bar na taj nain - sa nedUnim rtvama u toj orgiji nagona i paklene, pomamljene strasti". "Pripovetka Olujaci", - konstatira on, ne udubljavajuise u psiholokoolakanje Andrieva bia u pripovjedakom stvaranju - "autentino donosi taj prodorni ali neuhvatljivi glas divljine,. i taj nezadrivi, gotovo zdrueni bioloki i metafiziki zamah zla ponikao iz ljutih i poremeenih ljudskih instinkata." (128.) Vukovi je svoju interpretaciju poeo antropoloki, istiui da ova pripovijetka "sadri u opisu ambijenta neke veoma tane geografsko-etnografske pojedinosti iz ivota jednog bizarnog bosanskog sela" (Vukovi, 245.), ali nije istakao da je Andri meu tim selima kao stanite nastranih nagona i izvitoperenih patolokih itelja, suglasno svojoj opoj pripovjedakoj orijentaciji, pronaao upravo bonjako. U napomeni ispod teksta on je, meutim, naveo Cvijiev opis umadinaca, sa akcentima krepkosti, aktivnosti i smjelosti, velike ivane i radne energije, (517., f. 97.) sasvim suprotan opisu fiziki i psihiki nakaznog olujakogovjeka, krivih nogu kao u erzeleza i Mustafe Madara, spljotenog nosa i crnih malih oiju, obiljeenog "neim fatainim i bolesnim". (246.) Nasuprot "deformisanom asketizmu olujake porodice" njihovoj "mranoj zamiljenosti", on je istakao lijepu Mostarku kao drugi oblik ivota, koji je "human i

139

Pred ovim slikama bonjakog seoskog svijeta svadba Huse Kokoara na izmaku austrougarske vladavine samo je prikaz jednog Ciganina, skoroj evia i ratnog bogataa, i prostakog kermesa njegovih razularenih zvanica, kojeg Andri, s osjeanjem prezira, uklapa U svijet Bonjaka, po svojoj ustaljenoj karakterolokoj inerciji da sve to je ljudski nedostojno pripisuje njemu, stvarajui utisak zaziranja i odbojnosti. U atmosferi posljednjih ratnih godina, sveope oskudice i siromatva, kada i "na damiju izlazi mujezin koji je pre rata prestao da ukujie zbog starosti i sipnje 1.../, i sad doziva vernike glasom davljenika"*z7 to ima svoju simbolinu historijsku konotaciju, - data je atmosfera oko Aprovizacije, gdje se dijeli "po kilo brana na nedelju i na lana porodice". *Z8 A nasuprot tome prizoru sveope ratne bijede, "iz avlije prekoputa Konaka dopire od ranog jutra ciganska svirka" iz kue "koju je kupio Ciganin Huso, zvani Kokoar", jer "to su njegovi svatovi to se vesele od jutros bez prestanka":z9 Na rasponu ovog kontrasta
u svojoj punoi". (252.) A da je taj nain pripovijedanja bio opsesija jedne Andrieve stvaralake faze koju karakterizira, pored esejizacije njegova stila, "istovetnost njegovih esejistikih meditacija i pripovedakih fikcija, Vukovi pokazuje poreenjem jednog opisnog odlomka iz pripovijetke O/ujaci i jednog i eseja Likovi. (260-261.) U napomeni ispod teksta Vukovi govori o Andrievu nastojanju "da ulogu priaoca preuzme fiktivni pripoveda, koji nije autor sam i koji je daleko od ovog", iz ega proizlazi u njegovu postupku uope"tenja za relativizacijom refleksivnih iskaza,
velianstven

/...! koja se ostvaruje upotrebom

izraza ("kae se", se", "ljudi govore" i sL)" kako Andri zapoinje i pripovijetku O/ujaci. (518., f. 105.) On nije primijetio, meutim, da Andri tu formu legende, predaje, upotrebljava kada eli da pred itaocem sakrije svoju stvarnu tendenciju, kada osjea u sebi nelagodu od konkretnog prepoznavanja, kada se u njemu javlja osjeanje strepnje pred moguim otkrivanjem vlasti"pria
togbia. neodreenih

27. Ivo 159.

Andri:

Svadba. s. d., V,

28. Ibidem, 162. 29. Ibidem, 166-167.

140

Andri je izgradio cijelu ovu pripovijetku, s tim to je Aprovizacija ostala kao pozadina a svadba otkrila nalije posljedica rata u kasabi i ljudsku izvraenost pojedinaca u njemu. Lik i ivot Huse Kokoara, Ciganina "male i nakazne glave, sa ulupljenim nosom ispod koga gotovo i nije bilo usne nego su se beleli iroki gornji zubi", *30 od pripadnika "uckora", koji je vlast obrazovala "od nevaljalih ljudi i pijanih mladia, dobrim delom Cigana",*31 do ovjeka koji se u ratu obogatio, koga vie niko "ne zove, Kokoarom, nego onako kako mu peat i firma glase: Husein Huski", a radnici i molioci "zovu ga Huseinaga", *32 Andri je inkorporirao u ambijent Bonjaka: "Huso je kupio gospodsku kuu Hajrovia, usred arije, i preselio se u nju iz Ciganske mahale", pustio je Mejru koja vie "nije bila u skladu sa njim i sa svim to je oko njega" i "odmah iza toga isprosio je i privenao devojku iz dobre turske kue iz Dua".*33 A uz to je i svu moralnu nakaznost i prostotu novog bogataa pripisao bonjakom svijetu, pokazujui na njegovu primjeru zavrni, ironini dio krivulje pada toga naroda, poloaj na koji je on dospio nakon stoljea turske vladavine, i Husu Kokoara, kao predstavnika, na kojega je spalo"tursko" ime. Ta cinina geneza i identifikacija moralno je podvuena lelekanjem i predbacivanjem prve njegove ene na svadbi, "sa uporstvom kakvo mogu da imaju samo ljudi runi i male pameti", kako kae Andri sa svojim satanizirajuim genetskim rasizmom u podtekstu tog poistovjeenja spoljanjosti i duhovnosti, sve sa tenjom da izazove humano zgraanje, ali i da ga otupi. A reakcije Huse Kokoara na to Mejrino kvare30. Ibidem, 167. 31. Ibidem. 32. Ibidem, 168. 33. Ibidem, 168-169.

141

nje svadbe, od izbacivanja Rizvana Ciganina iz avlije i izbjegavanja odgovornosti za njegovo ranjavanje do Mejrina skakanja u Rzav na njegovu ironinu sugestiju i njegova uzvika na tu vijest: "Ta se nee utopiti. Ja sam garant. Nee to ni vatra ni voda. Pustite hairsuza nek ide kud je poao. Fatajte se u kolo. Udri, Suljo!"*34 - samo su podvlaenjeneljudske raspameenosti Ciganina kome je bogatstvo udarilo u glavu, nasuprot Aprovizaciji koja je "nastavljala svoj udni posao, nastojei da sa nekoliko dakova brana zatrpa nezajaljivu i neutoljivu glad naroda". *35 Kao prozrenje ivotnog iskustva vremena i mudrost Boijeg provienja Andri u ovom moralnom kovitlacu pripovijetke, kao to e to initi i kasnije, iznosi komentar "dva postarija Turina" na duanu Salihage Meuselca, odvajajui na kraju ovaj svijet od uljeza Huse Kokoara: " - Dolo vrijeme da arije nestane i da se ciganluk u nju preseli. Svi se slau. - Mnogo ljudi treba da se razduani da se jedan kokoar zaduani - kae Salihaga mirno, bez imalo jetkosti. - E, jeste, mnogi se tor zazelenio dok se njegov zabijelio - kae prvi gost. - Firaun ko jiraun. Opet e ti njega vidit e bos preprodaje kokoi i obija pragove - veli drugi u elji da kae neto uteno to umiruje. - Pa to i jeste zlo i nevolja to ovjeku proe vijek dok vidi Husu jirauna kako od kokoara postaje prvi ovjek i kako se opet vraa u svoj jiraunluk - kae onaj to se teko miri sa sudbinom. "*36
34. Ibidem, 178. 35. Ibidem, 176. 36. Ibidem, 176-177.

142

Ovaj moralno iskustveni prezir starosjedilaca, uz mirno i nepokretno, skoro filozofsko posmatranje doljaka i skoroj evia, Andri na kraju dijaloga utapa u prianju predaja, u fatalizmu i Boijem provienju, otkrivajui, kao vlastito umjetniko preusmjerenje, pored onog romantiarski vehementnog, nasilnopatolokog, i drugu vrstu karakterolokog profila Bonjaka kao Cvijievih "duevnih Turaka" i njihova pasivnog odnosa prema ivotu i vremenu: "Na to starac tumai nairoko kako ima neko predanje da Boje provienje, koje budno bdi nad ovom zemljom i ljudskim sudbinama, zaklopi oi svakih sto godina, otprilike, na nekoliko trenutaka koji za nas smrtne znae nekoliko godina. I tada sve na ovom svetu krene naopako. Zli zavladaju a dobri im se pokore, nevaljali i maloumni progovore a esti ti i mudri umuknu, pravoverni izgube nadu i pravac u ivotu. I da tako potraje due, sve na zemlji bi se ucrvalo i propalo, dete u majci i seme u zemlji. Ali Bog se smiluje, te se opet sve ispravi i okrene na dobro. Bog jedinif"'37
37. Ibidem, 177. Za ovu Andrievu pripovijetku Vukovi kae da je data "naizgled I.. J u obliku situacionih slika", "da ima u sebi neeg od groteske", (Vukovi, 239.) te da je, kao i veina pripovijedaka u ovoj knjizi, "izgraena na temelju gotovo egzaktno opisanog ambijenta". (Podvukao Vukovi, 243.) U njoj je "stvarnost kasabe za vreme prvog svetskog rata, ocrtana realistiki", ali slike u njoj dobivaju "i alegorino i simbolino znaenje". Na prvi pogled "najjezivija ratna stvarnost": na jednoj strani aprovizacija, na drugoj, svadba skoroj evia Huse Kokoara, ali je pisac "postigao da se one (ove dvije slike) deformiu i dobijaju izgled stravine, satirino-groteskne vizije stvarnosti, u kojoj je sve izgubilo svoje mesto i ispremetalo se kao u paklenom kazanu". (243-244.) Prema Vukovievu miljenju, "i pisac sam svesno nastoji da looJ nagovesti alegorijsko-simbolino i mitsko-biblijsko znaenje ove pripovetke", te kao primjer istie pieve rijei" da mujezin, koji "ima negde u ratu, negde u svetu, sina i unuka", "doziva vernike glasom

143

davljenika", ili paradoks da se u ratnoj opasnosti sve izvrnulo, da su "lopue i kokoari postali "nosioci" pravde i zakona l ...! krunisati slikom kako se jedan od njih preo-

brazio u poluboanstvo od moi novca", kako "lik Ciganina, "novog bogataa", nekadanjeg kokoara, izrasta iz grotesknih dronjaka jedne ljudske olupine". (244-245.)

144

VI. (ESEJ: "NJEGO KAO TRAGINI JUNAK KOSOVSKE MISLI")

Njego kao tragini junak kosovske misli, koji je on 1934. godine odrao kao predavanje na Kolarevu narodnom univerzitetu u Beogradu, a 1935. tiskao u Srpskom knjievnom glasniku, predstavljao je ne samo jau Andrievu. identifikaciju sa srpskom nacionalnom idejom nego i politiko-historijsko produbljenje njegove dizertacije o sudbonosnom i kobnom utjecaju turske vladavine na Bosnu, proirenje njene osnove na cjelokupno srpstvo Gorskog vijenca i koncentraciju njene ideologije na "kosovski zavet", odnosno"zavetnu borbu protiv osmanlijskog carstva", kako to Andri kae, kao aktivistiku poruku srpske tragedije iz 1389. godine. A izostanak razlikovanja i izuzimanja slavenskih muslimana iz toga historijskog kompleksa Turaka kao porobljivaa i neprijatelja, i njihovo podrazumijevanje pod turskim nacionalnim imenom, znailo je nametanje "turske kosovske krivice" i na njihova lea i politiku prijetnju prema savremenim Bonjacima, njihovo izuzimanje iz srpskojugoslavenske zajednice, i stavljanje izvan ljudskih prava i zakona.

Andriev esej

refleksije iz Gorskog vijenca u Andrievoj dizertaciji kao asocijacije i najave emocionalno-idejnog, etikog i politikog stava prema Bonjacima kao "Turcima" dobila su svoje utemeljenje u ovom eseju o Njegou u kome se ne spominju ak ni "poturice". "Ova je drama poela na KosOVU",*1 pie Andri ve u prvoj reenici svoga teksta, da bi se sloio sa miljenjem da je Njego ne samo "Jeremija Kosova" nego i aktivni odgovorni borac za "skidanje kletve" i "stvaranje Obilieve misli",*2 i da bi naveo odlomak iz Njegoeva pisma Osman-pai skadarskom, koji se poklapa sa polazinom takom njegove dizertacije: "...

Pojedinane

Kad su divlje azijatske orde nae maleno junako carstvo razruile, onda su moji predci i jo neke odabrane familije, koje nijesu tu poginule od Turaka, ostavile svoje ataastvo i u ovijem gorama utekle"*3 (podvukao M. R.)
Koncepcijske koordinate Andrieve dizertacije u nastavku sve vie se razrauju u njegovu predstavljanju historijske situacije Njegoeve, kome je "glavna muka i najtea borba /bilal Turska", jer je, kae Andri romantiarski patetino i stilski nalino njegovim mranim prozama, "veliko i mono osmanlijsko carstvo uistini olienje pakla na zemlji, ovaploen princip Zla", protiv kojeg je Njegou dunost nalagala "boriti se bez kole-

banja i pomirenja, pa i bez ikakve nade u pobedu ", i to "pod oajnikom devizom koja lii na' apsurd". *4 Istiui taj "samoubilaki apsurd" kao "pozitivni nihilizam" bez kojeg nije mogua "ni sama misao o akciji protiv zla", Andri je
kao knjievnik izrazio svoje otvoreno poistovjeenje sa Njegoevom idejom srpstva i sa njegovom borbom
1. Ivo Andri: Njego kao tragini junak kosovske misli. S. d., XIII, 1967.,12. 2. Ibidem, 13. 3. Ibidem. 4. Ibidem, 17.

146

"bez kolebanja i pomirenja" protiv Turaka, turske vladavine i turskog utjecaja: "... U tome je Njego potpuno izraz naeg osnovnog i najdubljeg kolektivnog oseanja, jer pod tom devizom, svesno ili nesvesno, voene su sve nae borbe za osloboenje, od Karaora pa do najnovijih vremena. "*5 "To nije bio samo sukob dveju vera, nacija i rasa, objanjavao je Andri svoje poglede rijeima svoje dizertacije, - to je bio sudar dveju stihija, Istoka i Zapada, sudbina je naa htela da se ta borba uglavnom odigra na naim teritorijama i da prepolovi i podvoji nau nacionalnu celinu svojim krvavim zidom. "*6 Ta dva dijela "nacionalne celine" "bez razlike na veru i pleme" bili su, s jedne strane, pravoslavlje pod turskom vladavinom i, s druge, katoliki svijet koji je uglavnom ostao izvan nje, a pod pojmom "krvavog zida" Andri je mogao pOdrazumijevati samo Bonjake budui da su oni predmet Njegoeva pisma "skadarskom veziru, naem zemljaku Osman-pai, rodom iz bosanskog Skoplja", koje Andri u nastavku svoga eseja donosi kao izraz Njegoeva aljenja zbog njihova vjerskog i politikog odvajanja i vlastitog romantiarskog doivljaja bosanske historije pod osmanlijskom vladavinom. "De su mi braa slavni i glasoviti knezovi i vojvode naeg carstva, - uzvikuje Njego u pismu, - e je Crnojevi (Buatlija), e je Obren Kneevi (Mahmut-begovi), e je Kulinovi? e je Skopljak? e je Vidaji? e je Filipovi? e je Gradaevi? e je Stoevi? e je Ljubovi? pa e su mnogi ostali? /.../ Bog sam znade kada e se oni svoje slave spomenuti i do kada e se ova moja braa od svoje roene brae tuiti i nazivati se azijatima i do kada e za tuu korist rabotati, ne sjeajui se
5. Ibidem, 18. 6.Ibidem.

147

sebe ni svojega. "'7 "Od onog nesrenog dana, od kako je azijatin nae carstvo zagnjavio" vodi se borba, kae Njego, "sve sa svojom roenom braom izturenom: brat brata bije, brat brata sijee - razvaline su naeg carstva u krv ogrezle... ",s U ovim iskazima nalazi se i ideologija Andrieve diezrtacije i atmosfera njegovih proza pod turskom vladavinom u Bosni, a u rijeima obraanja pai na kraju izvrena je i osnovna diferencijacija Njegoeva, koju Andri u svojim prozama nije poznavao jer ne razlikuje Bonjaka od Turina: "Kada sa mnom govori kako moj brat bonjak, ja sam tvoj brat, tvoj prijatelj; ali kad govori ka Turin, kako azijatin, kako neprijatelj naega plemena i imena, mene je to protivno i svakome bi blagorodno misleem oveku protivno bilo. "'9 Iskazi Andrievi, ali bez ijednog spominjanja tzv. istrage poturica, da je Njego vidio sebe i svoje kao svijet osuen na nepotednu i bezizglednu borbu "sa svojim i sa tuinom", da se njegov "san o harmoniji razbija i lomi brutalno tl susretu sa Zlom, a olienje zla u svetu to je veliko istono carstvo",'10 te da u toj borbi odjednom "njegova pesma" propoje od uasa", snivana harmonija pretvara se u paklenu neslogu i borbu", u kojoj Njego ne zna za saaljenje,'ll otkrivaju se kao inspirativno-doivljajni podtekst kako Andrieve dizertacije tako romantiarskih krajnosti njegovih proza o pravim bosanskim "Turcima". Dok konstatacija kako su "najdrevnije ljudske legende... uvek i najvea ljudska stvarnost"'12 te zapaanje "kako sve kod njega /Njegoa, M.R.I udesnom brzinom prelazi sa onog vieg plana na nii i sa nieg na vii", '13 kao i injenica da je roman tiar
7. Ibidem, 19-21 8.Ibidem,20. 9. Ibidem, 20-21. 10. Ibidem, 21-22. 11. Ibidem, 22. 12. Ibidem, 11. 13. Ibidem, 22.

148

Njego

uzor, ulazi u samu sutinu poetike. Vidi se po svemu, Andri to ne krije nego ak istie, da je on u mnogome slijedio Njegoa u odnosu prema turskoj vladavini, Turcima i Bosancima koji su prihvatili islam, i da je njime bio opinjen do kraja. "Za sve nas koji smo se rodili na tlu nekadanje osmanlijske ekspanzije ili vladavine, - pisao je on kasnije, 1947. godine, - Njego je najvii i nama najblii pjesniki izraz svega to pokree oveka u njegovoj borbi za slobodu, hleb i prosveenost, u njegovoj tenji da se oslobodi prokletstva i re nedostojna ivota i robovanja. "*14 Da bi se u istom tekstu, u pogreno vrijeme, pozvao na Gorski vijenac, i historijski zasvjedoio uprkos bolnoj i svjeoj injenici genocida nad Bonjacima: "Svuda nas je pratio Njego. /. ..! Ali njegovo ivo i ivotodajno prisustvo mi smo pravo i potpuno osetili tek u vremenima nae najvee nacionalne i drutvene krize. U tim najteim godinama narodnog i linog ivota, izmeu 1941. i 1944. godine, kad je valjalo svaku biljegu potvrditi, sve ispite polagati iznova i sve mere i raune proveriti, mnoga se mudrost pokazala laka i nemona i mnogo oseanje slabo i varljivo. A Njego je tada porastao i bio vie i vii u nama nego ikad do tada. Otvorio se Gorski vijenac na zaboravljenim stranicama i otkrila nam se nova mesta u novom znaenju, koja otvaraju daleke vidike i bacaju jarku svetlost na sudbinu naroda i poziv oveka. "*15 U recepciji bonjakih italaca ovo je predstavljalo cinizam. Za njih se Gorski vijenac, izmeu 1941. i 1944. godine, zaista "otvorio na zaboravljenim" i ponovo oivljenim stranicama istrage poturica na drinskim mostovima, a 1945. godine pojavila se Andrieva romansirana hronika Na Drini uprija kao teret historijske kosovske turske krivice, pisana u tim
Andrieve
14. Ivo
Andri: Vena

Andriev najvei

prisutnost

15. Ibidem, 63.

Njegoeva. S. d. XIII, 62.

149

Andrievim

"najteim godinama narodnog i

linog

ivota". I dok je Njego u Kraljevini Jugoslaviji bio Andriev neoromantiarski stilsko-ideoloki uzor u odnosu prema Turcima i njihovoj vladavini, u Demokratskoj Federativnoj, kasnije Socijalistikoj, Republici Jugoslaviji Andri je pisao o Karadiu kao o piscu sa osobinama "prave realistike tehnike pisanja", '16 bez spominjanja njegove devize "Srbi svi i svuda", ali dovoljno izriitim i sugestivnim prihvatanjem njegovih nacionalno-kulturnih naela, kojima je Andri sa svoje strane, ekavskim izrazom svoga knjievnog jezika, dodavao vlastitu nacionalno odlunu identifikaciju. "Vuk je odmah /..J shvatio svoje vreme i poloaj svoga naroda u tom vremenu", - pisat e Andri 1964. sa nacionalno-kulturnim poistovjeivanjem, - "kao i svoj ivotni zadatak u tom narodu, i od onog to je jednom shvatio nije odstupao. Osniva nae novije knjievnosti, "tvorac iste srpske proze i stila" kao to kae Lj. Stojanovi, ovek koji je "izvrio demokratizaciju naeg jezika" kao to kae Skerli, proveo je vie od etrdeset godina u borbi kojoj primer treba traiti samo u ivotima velikih reformatora. "'17 Pitanje jezika, smatrao je on gledajui sa te pozicije na srpsko-hrvatske kulturne odnose, fInije samo stvar ljudi od nauke i pera, srpskih i hrvatskih lingvista i knjievnika. Svi smo mi, bez razlike, pozvani da budemo tvorci i uvari jezika, i svi mi, svesno ili nesvesno, utiemo na njegov razvitak, usavravajui ga ili kvarei. "'18 Ali ono to je Andria povijesno-ideoloki, doivljajno-stilski privlailo
16. Ivo Andri: O Vukukno piscu. S. d. XIII, 87., 89., 93. ]7. Ivo Andri: Optimizam Vl/kn
Karadia.

S. d. XIII, 116-117. ]8. Ibidem, 126.

150

Karadiu,

i jednailo s njime, bili su njegovi iskazi o turskoj vladavini u junoslavenskim zemljama. "I formalno je tano - pisao je Andri 1946. godine, gotovo aluzivno, odmah po zavretku rata, otkrivajui dodire svoje proze sa Karadievom - da Vuk ima sa
romantiarima zajedniku

polaznu taku, tj. kult narodnih pesama i starine. Ali ono to ga od samog poetka vidno odvaja i u emu se on bitno razlikuje od istinskih romantiara - isticao je on kao vlastitu osobenu crtu - to je injenica da njega iz prolosti zanima redovno "iva starina", tj. ono iz prolosti to utie na sadanjost i uslovljava budunost naroda. "'19 A to je u Andrievu dotada izrazito neoromantiarskom stilsko-estetskom opredjeljenju i povijesno genetskoj ideologiji, od dizertacije pa dalje, bio utjecaj turske vladavine na razvoj duhovnog ivota u Bosni, i to u izboru "iz vrtloga poja-

va one koja moe da poslui kao stalan obrazac za kolebljivi i prolazni niz fenomena i koja, proputena kroz pievu .prizmu, dobija dovoljno reljefnosti, dovoljno snage i ubedljivosti da od velikog kruga italaca bude prihvaena i priznata kao takva, tj. kao stvarna i kao tipina."zo Tako je Andri
pisao spaavajui i pravdajui povodom Karadia i svoj vlastiti dotadanji stvaralaki pristup, u tome vremenu kulta knjievnog, socijalistikog, realizma. U tome "realistikom" spaavanju vlastitih proza iza prikazivanja Istoriskih spisa Vuka Karadia on je ak iao i u kritiku pa isticao kao "njihove velike

nedostatke" - "to to su mu po obliku i nainu obrade vie hronike i memoari nego prava istorija, to nisu uvek isti od tendencioznosti i konformizma itd. ", 'ZI uz napomenu da ti nedostaci "ne dolaze ovde, na naem sadanjem planu
19. Ivo Andd: o Vuku kao pi;CH, 80-81. 20. Ibidem, 86. 21. Ibidem, 88.

151

ispitivanja, u obzir". Tako je Andri odvajao hronike i memoare kao umjetniki slobodnije knjievno prijelazne oblike od realizma kritike historije, odnosno knjievnu "istinu" od historijske istine, sa analogijom opreza koja se sama nametala: dva Andrieva, u ratu napisana i neposredno nakon rata objavljena romana, koji su svojom umjetnikom sugestivnou djelovali kao historija turske vladavine u Bosni i svojim nametanjem historijske krivice, izazivali odbojnu recepciju kod Bonjaka, koje je u njima Andri dosljedno nazivao "Turcima", - nosila su u naslovu naziv: Na Drini uprija. Viegradska hronika i Travnika hronika. Meutim, u realistikim primjerima iz Karadieve historijske proze Andri je navodio one koji su pokazivali vidove turskog nasilja i "orijentalskog" postupanja: "Kad hoe da prikae kako su subae Alipae Vidajia pole na srpske ustanike, on ih prikazuje kako idu u pljaku "kao u svatove", radujui se i dogovarajui "kako e dotjerati sivulja iz Tamnave i Posavine ili donijeti kotlova i ostalog plijena, kao proave jeseni iz Spree. "'22 "U to vreme" pisao je Andri na drugom mjestu istog teksta - "Vuk je davao obrasce proze u kojima se ne daju lana sunca ni kuice ni hrastovi ni romantian bezimen ovek pored njih, nego naa stvarna zemlja i nai ljudi od krvi i mesa, i u kojima se slikanje dogaaja, lica i naravi esto podie do majstorskogrealizma. Njihov broj je velik. On, na primer, ovako prikazuje jedan orijentalski grub prizor iz starog Beograda: "/a sam svojijem oima gledao (god. 1808) kako su Karaorijevi momci povalili jednog ovjeka u blato i istukli ga koliko su htjeli, to je projahao mimo njih na svome konju kad su oni sjedili na klupi pred Karaorijevim (prije
22. Ibidem, 87.

152

Mula-jusufovijem) konakom, pa ga okrive da ih je poprskao. "*23 Andri navodi i drugi prizor iz Karadievih Istoriskih spisa, "u kome je savreno i jednostavno data tiina i jeza jednog istorijskog trenutka", kada Milo stie prvi put Ali-pai Maraliji u Beograd, a u sobi pored njega zatie "nekolike pae i vie od eset bimbaa i ajana i begova", a "tako je bila tiina, da bi ovek mogao uti muvu da leti: samo su gdekoji dimovi iz ibuka izletali, a mnogi su ibuke samo u ustima drali, ne putajui ni dima. "*24 On donosi iz Karadia i dijalog izmeu Miloa i Sulejman-pae Skopljaka, "beogradskog vezira, svirepa, hrabra i lukava oveka nae krvi, koji se sa Miloem sudarao u raznim bojevima i u jednome od njih bio ranjen u ruku", koji mu "zbog politike /...; nije mogao nita uiniti, nego ga jo posini i dade mu buruntiju". I koji je, pokazujui ga jedanput gospodi turskoj govorio: "Vidite li ovoga moga maloga kneza i posinka! Koliko se sad ini miran i pokoran, a ja sam od njega nekoliko puta tako beao, da nisam znao, kuda u udariti; pa mi evo najposle i ruku prebi na Ravnju. " A Milou je govorio: "Ti si me ovo ujeo" (pokazujui ranjenu ruku); a Milo mu odgovori: "ja u i pozlatiti, estiti pao":25 Zar to nije kao neka renesanska "beffa" (krvava ala), - komentirao je Andri s umjetnikim priznanjem, - ili kao orijentaiska pria u kojoj ima i lukavstva i mudrosti i bezdanog pretvorstva? I zar ne iskau obe linosti, sa svojim karakternim osobinama, kao vajane, iz ovog kratkog dijaloga?"*26 Na jednom mjestu Andri istie kao "genijalan blesak koji otkriva jednu pojedinost date stvarnosti" Karadiev iskaz "Turci ne piu mnogo", i produava, bez pravog
23. Ibidem, 89. 24. Ibidem, 89-90. 25. Ibidem, 90. 26. Ibidem.

153

osnova slijedei Karadia: "Svako ko je imao samo malo uvida u turski nain ivota, osetie koliko je ovo zapaanje u svojoj prostoti i belodanosti tano".27 A na drugom mjestu on donosi navod iz pisma u kojem Karadi napominje: "Nemojte misliti da ja nudim kao Turin vjeroni..."28 Jer, Andriu je kao pripovjedau viestruko odgovaralo sve to je, slikovito ispriano i duhovno-etiki oekivano, kod Karadia nalazio o Turcima i turskoj vladavini, osjeajui ga svojim istomiljenikom i cijenei njegove spise kao uzor historijske proze, srpskog jezika i stila. Ali je bilo i primjera s druge strane, kada je Karadi "opisao mnoge prizore i linosti iz oba ustanka, i strane i smene i niske i velianstvene, i u njima dao verno mnoge iseke tadanje stvarnosti", '29 istie Andridajui uz to i objanjenje tih linosti i karakteroloku motivaciju njihovih postupaka, potpuno u duhu svoje dizertacije: "Niko pre njega, a ini mi se ni posle njega, nije dao tegobu i divljinu balkanskog ivota, oporost naih naravi i navika, tursku svirepost naih ljudi u meusobnim odnosima, ali nakalemljenu na nau sentimentalnu plahovitost i tako lienu turskog vaspitanja i javaluka koji su tu svire. post esto inile blaom i donekle podnoljivijom. "'30 U iskazima Ljubi Jandriu Andri je vie puta, s potovanjem i divljenjem spominjao Njegoa i Karadia, otkrivajui tako kongenijalnost s njima i ostavljajui govorna svjedoanstva o njihovu duhov-. nom, stilskom, gnomskom i romantino-historijskom utjecaju na vlastito idejno i umjetniko formiranje. "Danas se mnogo govori o tome ko je i koliko na koga uticao /govorio je on u decembru 1971./. Svak je pred sobom
27. Ibidem, 91. 28. Ibidem, 103.
29. Ibidem, 90. 30. Ibidem, 91.

154

imao ogledalo uzora - neko vee, neko manje! Ja bih mirne due mogao da kaem: to su Vuk i Njego. " A Jandri je to priznanje u fusnoti uporedio s njegovim rijeima u eseju Svetlost Njegoevog dela: "Jednom mi je jedan dobar poznavalac panske knjievnosti I.. .! rekao da ni u jednoj knjizi na svetu ne nalazi toliko podstreka za rad i pomoi u munom traenju pravog puta ... kao u Servantesovom Don Kihotu. looJ Kad bi me zapitali koje je nae knjievno delo imalo isto ili slino znaenje, ini mi se da bih bez mnogo dvoumljenja odgovorio: Njegoevo. ""31 A u oktobru 1971. on je isticao: "Ja sam jezik uio kod Vuka, Njegoa i iz narodnih pesama. Sve prijatelje moete izgubiti, ali Vuka i Njegoa nikako!"*32 "Ia mislim Jgovorio je on u monologu o Njegou u oktobru 1973./ da e se svaki na pisac i kritiar sloiti u jednom: Njegou je teko nai ravna u naoj, pa i u evropskoj knjievnosti. Takav misaono slojevit, besprekoran u izrazu, pa uz to jo i mlad pesnik, retko se raa. Gotovo da nijedan njegov stih ne bi smeo da se zastidi ekspira. U godinama tek napunjene mladosti pevati tako uzvieno o oveku i ovenosti mogli su pre njega, ini mi se, jo samo Homer, ekspir i Gete. Njegov stih moe mirne due da stane u sam vrh evropskog Parnasa. Ja sam naroito u mladosti - dosta itao Njegoa i ne bih se smeo zakleti da on i Vuk nisu na me izvrili jak uticaj. "*33 A u istoj prilici Andri je neoromantiarski isticao: "Njego je bio blagosloveno obdaren pesnik. On je stajao na ravnoj nozi sa duhom i sa venim haosom koji vlada meu svetovima. Kad bi se desilo ne zna ta sa ovim naim svetom, Njegoeva pesma nikad ne bi umukla. Po tome to se celog ivota muio kako da sauva svoju zemlju i po onome to je
31.
Jandri,

83-84.

33. Ibidem, 272.

32. Ibidem, 149.

155

u kratkom ivotu napisao, Njego mi se, kao Sekuli, svaki put uini nadzemaljski velik. "'34

Isidori

34. Ibidem, 276.

156

DRUGI DIO

I II II II lI l I l I I I I I I I I I I I I l I l l l l I I I I I I
l

I. ("NA DRINI UPRIJA")

Roman Na Drini uprija doao je 1945. godine ne samo kao utok Andrievih knjievnih uzora, ideja o historiji Bosne pod nasilnom turskom vladavinom i doivljaja uvrnutog bonjakog mentaliteta i kransko-is lamskog antagonizma, nego i kao arina taka smiljeno odabrane i stvaralaki stilizirane i preobraene grae u skladu sa koncepcijom djela, poevi od legende i narodne epike do podataka iz turskog i austrougarskog doba, sve povezano uz okosnicu "velikog, skladno

srezanog mosta od kamena, sa jedanaest lukova irokog raspona", 'l koji nad rijekom kao vremenom koje tee
filozofski sugerira stalnost plemenite graevine i nezavisnost dobrog djela nad mijenama ivota, povijesne sudbine i ogranienosti ljudskog vijeka u njoj. Opisi rijeke kao prirodne stihije i uprije koja je regulira, pro1. Ivo Andri: Na Drini uprija. Sabrana djela, I, 9.U daljnjem tekstu: NO. Na pitanje Ljube Jandria kako je nastao naslov ovog romana, Andri je, u aprilu 1972., odgovorio: "U pitanju je stih uzet iz jedne muslimanske narodne pesme koja govori o zidanjU viegradske uprije: 'Pa ti hajde gradu Viegradu 1Da se gradi na Drini uprija.' Ja sam tu pesmu uo od starih ena iz Viegrada, a docnije sam je naao, ini mi se, kod Koste Hermana u njegovoj zbirci. Mada je pomalo okamenjen i statian, ovaj stih potpuno odgovara duhu naeg jezika i prikladan je za naslov. !Jandri, 87-88/. A u komentaru ovog pojma on je u oktobru 1972., rekao: "Bosna se 1.../ oduvek rve s nekakvim uprijama.!Jandri, 9S./.

159

puta i nadsvouje za prelaenje i kretanje ljudima, ve od samog poetka djela svojom kontinuiranom simbolikom intoniraju jedan alegorijski podtekst Andrieve metahistorijske etike kao odnos nasilja, sputavanja i krivice s jedne strane, i otpora i trpljenja, s druge, da bi se i jedno i drugo sloilo na kraju djela u rezultantu iskupljenja i sudbinske pravde. Nije stoga sluajno Andrievo naglaavanje kako kod Viegrada "Drina izbija u naglom zavoju iz dubokog i uskog tesnaca" te da je "zaokret koji tu pravi Drina neobino otar a planine sa obe strane tako ... sitne i toliko ublizu da izgledaju kao zatvoren masiv iz koga reka izvire pravo, kao iz mrkog zida".*2 Niti je bez razloga Andrieva konstatacija da se "kod tog mosta, kao osnovice, iri lepezasto cela valovita dolina, sa viegradskom kasabom i njenom okolinom"*3 da "posmatrano sa dna vidika, izgleda kao da iz irokih lukova belog mosta tee i razliva se ne samo zelena Drina nego i ceo taj upni i pitomi prostor, sa svim to je na njemu i junim nebom nad njim":4 Da bi pisac istakao i drugu koordinatu na Drini uprije: kako "most, sastavljajui dva kraja sarajevskog druma, vee kasabu sa njenim predgraem",*s i kako je to ''jedini ... stalan i siguran prelaz na celom srednjem i gornjem toku Drine i neophodna kopa na drumu koji vee Bosnu sa Srbijom i preko Srbije, dalje, i sa ostalim delovima Turske Carevine, sve do Stambola. "*6 U toku romana e se, meutim, pokazati u antagonistikom odnosu ta rijeka, kao otporan, neprijateljski elemenat prema stranim ljudima koji ele sapeti, i mostu koji e se pokazati kao neka vrsta nasilja nad rijekom, nadvladavanja, uzapivanja, ali koji je ujedno i pozitivan humani princip drutvenosti i ljudskog saobraanja.
2. Ibidem. 3. Ibidem. 4. Ibidem, 10. 5. Ibidem. 6. Ibidem.

160

Jer, nakon detaljnog arhitektonsko-knjievnog opisa mosta, sa kapijom, tarihom i sofom kao sijelom sastajanja i razgovora mjetana i zastanka i odmora putnika i prolaznika, Andri iznosi pripovjedaku postavku vjerske podijeljenosti ljudi kao strukturalnohistorijski i socijalno-etiki zasnov svoga romana, kao osnovu koja polazi od arhetipske svijesti, od djece i njihovih najranijih legendarno-matenskih predstava o upriji: "Na mostu i njegovoj kapiji, oko njega ili u vezi sa njim, tee i razvija se, kao to emo videti, ivot oveka iz kasabe. U svima prianjima o linim, porodinim i zajednikim doivljajima, mogu se uvek uti rei "na upriji". I zaista, na drinskoj upriji su prve deije etnje i prve igre deaka. Hrianska deca roena na levoj obali Drine, preu odmah prvih dana svog ivota most, jer ih ve prve nedelje nose u crkvu na krtenje. Ali i sva druga deca, i ona koja su roena na desnoj obali i muslimanska, koja nisu uopte krtavana, provodila su, kao i njihovi oevi i dedovi nekad, glavni deo detinjstva u blizini mosta. I...! Znali su sve majstorski izrezane obline i udubine, kao i sve prie i legende, koje se vezuju za postanak i gradnju mosta, i u kojima se udno i nerazmrsivo meaju i prepliu mata i stvarnost, java i san. "*7 Ali dok je u Putu Alije erzeleza vrio knjievnostvarnosno rastakanje legende o ovom junaku, u ovom svome romanu, u njegovim prvim poglavljima, on je iao za stvaranjem legende o mostu i njegovu ruitelju, i njenu knjievnostvarnosnom epskom i
7. Ibidem, 11-12.

161

romantikohistorijskom potvrivanju. Upliui

vrlo vjeto u zajedniku djeiju psihu legendu o gradnji mosta, koji je "podigao veliki vezir Mehmedpaa, ije je rodno selo Sokolovii tu, iza jedne od ovih planina koje okruuju most i kasabu", Andri je istovremeno iznio misao o Bosni kao jednoj od srpskih zemalja i o mostu kao djelu srpskih majstora, koji se nije mogao ostvariti i opstati bez rtvovanja srpske djece i turskog nasilja. "Zidao ga je Rade Neimar, koji je morao iveti stotinama godina da bi sagradio sve to je lepo i trajno po srpskim zemljama, legendarni i stvarno bezimeni majstor kakvog svaka masa zamilja i eli, jer ne voli da mnogo pamti ni mnogima da duguje, ak ni u seanju. Znali su da je gradnju ometala vila brodarica, kao to je oduvek i svuda poneko ometao svaku gradnju, i nou ruila ono to je danju sagraeno. Dok nije "neto" progovorilo iz vode i savetovalo Radu Neimaru da nae dvoje nejake dece, bliznadi, brata i sestru, Stoju i Ostoju po imenu, i da ih uzida u srednje stubove mosta. Odmah je poelo traenje takve dece po celoj Bosni. Obeana je nagrada onome ko ih nae i dovede. Najposle su sejmeni pronali u jednom udaljenom selu dvoje bliznadi, pri sisi, i oteli ih silom vezirove vlasti; ali kad su ih poveli, majka nije htela da se odvoji Dd njih, nego je kukajui i plaui, neosetljiva za psovke i udarce, posrtala za njima sve do Viegrada. "*8 Tako je Andri pripovijedao o djeijim vjerovanjima, poistovjeujui se sa legendom. U toj Andrievoj kontaminaciji legende i romantine historije, u kojoj je
8. Ibidem, 12-13.

162

"neto" iz vode dalo savjet Radu Neimaru o uziivanju bliznadi, koji je on prenio i graditeljski obavio, a samo otimanje djece od majke i izvrenje ina pripisao "sili vezirove vlasti" ("decu su uzidali, jer druge nije moglo biti"), - otopoljenje ovog postupka Andri je ostavio na strani hrianskog graditelja da bi ga humano relativizirao u razvoju legende: "... Neimar se, kako kau, saalio i ostavio na stubovima otvore kroz koje je nesrena majka mogla da doji svoju rtvovanu decu". "Kao spomen na to ve stotinama godina tee iz zida majino mleko.!..'; Te mlene tragove po stubovima struu ljudi i prodaju kao lekovit prah enama koje posle poroaja nemaju mleka. "*9
Za otvor u centralnom stubu mosta, ispod "kapije", vezana je predaja o "crnom Arapinu", koju"znaju sva deca", mada ova rasna sintagma proizlazi iz srpske narodne epike ("Marko Kraljevi i ki kralja arapskoga"). Ali Andri i ovu priu kojom se plae djeca o zastraujuem biu sa Istoka, "Arapinu iz uprije" s kojim se mnogi od njih nou "rve i nosi j .. j kao sa sudbinom, sve dok ga majka ne probudi j .. j i zapoji hladnom vodom ("da rastera stravu") i nagna da izgovori boje ime", - pSiholoki i etniki relativizira jer ga je ugledao samo "Hamid, onaj sipljivi i veito pijani ili mamurni hamal krvavih oiju, i umro je jo te noi, tu pored zida". *10 Ovaj zasnov legende sa referencama na romantinu historiju Andri dalje razvija, proiruje nizom predanja, vjerovanja i epskih motiva, koji postaju znanje i svijest, komponirajui ih u dva paralelna niza obiljeena etnikom i agonainom pristranou i suprotstavljenou od starina Srba i "Turaka", tj. Bonjaka sve do okupacije 1878., i anticipirajui ide9. Ibidem, 13. 10. Ibidem.

163

jno ovom temom kao nekim motom sva naredna poglavlja ovog romana, u kojima se ona javlja ne samo kao lajtmotiv nego kao strukturna poveznica djela, te kao romaneskno oivotvorenje koncepcije dizertacije o sudbonosnoj pogubnosti turske vladavine i utjecaju njenih kulturnih, vjerskih i etnikih derivata u Bosni. Taj agonaini polaritet epskih legendi i predaja, slian onome u Gorskom vijencu, Andri poinje pripovijedanjem o "u kamen urezanim tragovima kopita nekog konja natprirodne veliine", i dok su "za srpsku decu
Kraljevi

to /. ..; Tragovi arevih kopita, ostali jo od onda kad je Marko tamnovao gore u Starom gradu pa pobegao iz njega, spustio se niz brdo i preskoio Drinu, na kojoj tada nije bilo uprije", "turska deca znaju da to nije bio Kraljevi Marko nit' je mogao biti (jer otkud vlahu i kopilanu" dosoljava Andri uvredama iz "turskih" usta - "takva sila i takav kon}!), nego erzelez Alija, na svojoj krilatoj bedeviji, koji je kao to je poznato prezirao skele i skeledije i preskakao reke kao potoie. "*11 A nastavlja se u pripovijedanju o "oveoj humki, zemljanoj" koja je sva "od neke. tvrde zemlje, skamenjena", "nekad zvanoj Radisavljev grob, uz koji se vee predaja 'da je to bio neki srpski prvak, sitan
ovek',

koji je kad je Mehmed-paa poslao ljude da zidaju most "i sve se pokorilo i odazvalo na kuluk, samo je

ustao taj Radisav, podbunio narod i poruio veziru da se okane toga posla, jer nee, ale, podii uprije na Drini." Poto je bio "junak mimo ljude a nije ga bila puka ni sablja, nit je bilo konopca ni lanca kojim se on mogao vezati", "Radisava su iznenadili na spavanju, vezavi ga svilenim konopcima". "Nae ene" - pripovijeda Andri s identifikacijom - "veruju da ima po jedna no u godini kad se moe videti kako na tu humku pada jaka bela svetlost pravo
11. Ibidem, 14.

164

s neba." "A Turci u kasabi, naprotiv", - nastavlja on dalje sve u znaku zacrtane etnike suprotstavljenosti izmeu Srba i "Turaka", kako naziva Bonjake, "priaju od starina da je na tom mestu poginuo kao ehit neki dervi, po imenu eh-turhanija, koji je bio veliki junak i od neke kaurske vojske branio ovde prelaz preko Drine. A to na tom mestu nema ni niana ni turbeta, to je po elji samog dervia, jer je hteo da tako bude sahranjen bez znaka i biljega, kako se ne bi znalo da je tu. Jer, ako ikad opet navali neka kaurska vojska, on e ustati ispod ovog breuljka i zaustaviti je, kao to je i nekad uinio, tako da od viegradske upri je nee moi dalje napred. Ali zato njegovu humku samo nebo ponekad ozari svojom svetlou. ""12 U luku svoenja ovih predaja na historiju Andri istie kako se na mostu, na kapiji, "prilikom velikih dogaaja i istorijskih promena istiu proglasi i pozivi (na onom izdignutom zidu, ispod mermerne ploe sa turskim natpisom, a iznad esme), ali tu su se, sve do 1878. godine, veale i nabijale na kolac glave svih onih koji su ma s koga razloga bivali pogubljeni, a pogubljenja su u ovoj kasabi na granici, naroito u nemirnim godinama, bila esta, a za nekih vremena, kao to emo videti, i svakodnevna", "B - istie on kao najavu zbivanja u narednim poglavljima svoga romana. Prelazei odmah poslije toga, u ovom sistemu vrue-hladnih moralno-historijskih ekspozicija, koje je zapravo prototip kompozicije cijelog romana, u ovom odnosu historijske evokacije i pripovjedake suvremenosti, - porebacujui se na ivot mirnih vremena izmeu svatova i pogreba koji su prelazili preko mosta, Andri se koncentrira na njegov sredinji dio, na kapiju kao mjesta zastanka i odmora prolaznika i putnika. I sluajno uzima, kao svjedoanstvo pripov12. Ibidem, 15-16. 13. Ibidem, 16.

165

objektivnosti, izjave dva stranca. Prvi je bio "turski putnik, koga su Vie~aani lepo ugostili", zapravo kupili i podmitili, pie Andri uzimajui ovog puta naziv "turski" u izvornom etnikom smislu, primoran istovremeno da taj naziv kao svoju uobiajenu opu oznaku za Bonjake zamijeni nazivom stanovnika ovog grada "Viegraani". Taj putnik je napisao u svome putopisu: "Njihova kapija je srce mosta koji je srce ove kasabe koja svakom mora da ostane u srcu. "*14 Drugi je, anoniman, "davno tvrdio" "istina, to je bio stranac i govo. rio je u ali", da je "ova kapija imala na sudbinu kasabe i na sam karakter njenih ~aana, potpuno u skladu sa svojom tezom o utjecaju turske vladavine na duhovni razvitak Bosne, ali sad kroz usta stranca, bez sumnje zapadnjaka. "U tim beskrajnim sedenjima, tvrdio je stranac, treba traiti klju za sklonost mnogih kasabalija ka razmiljanju i sanjarenju i jedan od glavnih razloga one melanholine bezbrige po kojoj su poznati stanovnici kasabe. "*15 Sve ovo zapaanje o karakterologiji Viegraana, zapravo ponajvie i prvenstveno Bonjaka u Viegradu, koja proizlazi iz stvarnosne drutvene injenice mosta i njegove uloge u meuljudskom saobraanju, Andri je predstavio i .kao recepciju vlastitog narataja u opemoralnom kosmikom kontekstu Kantova kategorikog imperativa izamraenih kasabalijskih sudbina: "A koliko je naih, u toku stoljea i nizu narataja, presedelo ovde zoru ili akam ili none asove kad se neprimetno pomera ceo zvezdani svod nad glavom!,,*16 I dok je od zapisa u putopisu "turskog putnika" saimao legendu i umjetniko-etiku prirodu mosta ("Ona !kapija! pokazuje koliko su stari neimari, za koje se u
14. Ibidem, 17. 15. Ibidem, 18. 16. Ibidem, 17.

jedake

166

priama pria

da su se nosili sa vilama i svakojakim udima i da su morali da zaziuju ivu decu, imali smisla ne samo za stalnost i lepotu graevine nego i za korist i udobnost koju e od te graevine imati i najdalji narataji.", *17 - na tvrdnji drugog putnika-stranca on je razvio vlastite opservacije o prirodi stanovnika ovog grada, koja se po njemu svodi na devizu zapravo orijentaiske rasipnosti i bezbrige: "Drugi dan, druga nafaka.", *18 nalazei u tome povratnu potvrdu opet u srpskoj epskoj predaji o hajduku Starini Novaku, koji je uio Dijete Grujicu kako da procjenjuje putnike iz busije, i otkrivajui pritom i nehotice sutinu drutveno-historijskog odnosa izmeu Srba i Bonjaka. Na kraju ovog poglavlja, najzad, Andri prividno relativizira i miljenje onog stranca-zapadnjaka, koji je zapravo njegov alter-ego, da bi potvrdio svoju stvaralaku koncepciju o drutveno-psiholokom znaaju mosta kao graevine koja vezuje ali ne pomiruje dva suprotstavljena svijeta, u kojoj se prelamaju legenda, hronika i predaja, i na kome se susreu povijest i suvremenost kao sudbina, i ujedno otkrio njegovu umjetniko-strukturnu'ulogu u romanu izmeu "drame i historije", zavijajui je u izmaglicu sloenosti i tajanstva, to cijelo djelo odaje kao romantiarsku strukturu: "Nema sluajnih graevina, izdvojenih iz ljudskog drutva u kome su nikle, i njegovih potreba, elja i shvatanja, kao to nema proizvoljnih linija i bezrazlonih oblika u neimarstvu. A postanak i ivot svake velike, lepe i korisne graevine, kao i njen odnos prema naselju u kome je podignuta,
17.Ibidem. 18. Ibidem, 18.

167

nose u sebi sloene i tajanstvene drame i istorije. Svakako, jedno je izvesno: izmeu ivota ljudi u kasabi i ovog mosta postoji prisna, vekovna veza. Njihove su sudbine tako isprepletene da se odvojeno ne daju zamisliti i ne mogu kazati. Stoga je pria o postanju i sudbini mosta u isto vreme i pria o ivotu kasabe i njenih ljudi, iz narataja u narataj, isto kao to se kroz sva prianja o kasabi provlai i linija kamenog mosta na jedanaest lukova, sa kapijom, kao krunom, u sredini. "*19
esto

Nakon ove ekspozicije, zaplet" drame i historije", sa prvim punjenjima turskim nasiljem i otporom i mrnjom s druge strane, poinje ve u drugom poglavlju ovog Andrieva djela s njegovim rijeima:

"Sad nam se valja vratiti u vremena kad na ovom mestu nije bilo ni pomisli o mostu...", *20 iza kojih slijedi pripovi19. Ibidem, 19. 20. Ibidem. Andrievi romani Na Drini uprija i Travnika hronika, objavljeni iste godine 1945. u Beogradu, nakon etiri godine za Bonjake posebno svirepog rata i genocida nad njima, sa svojom knjievnom sugestijom historije Bosne pod turskom vladavinom, naili su na odbojnu recepciju bonjakih ita laca, u kojima je ivjelo afektivno sjeanje na tek mihnulo vrijeme njihovih stradanja i strahota. Za predratno Andrievo pripovjedako stvaranje, ispunjeno demonizacijom islamsko-orijentalnog svijeta i psihopatolokim likovima Turaka, pod kojima je on i njih podrazumijevao, oni nisu gotovo ni znali, izuzev onih koji su zbog strunih potreba pratili suvremenu srpsku knjievnost, ali su ova dva romana, praena izdavakom reklamom i

propagandom te politikom, agitpropovskom zatitom Komunistike partije, izazvala i zanimanje bonjakih italaca i osjeanje nametanja historijske krivice kao imanentnog opravdavanja zlodjela poinjenih nad njima. U moralno-politikoj inverziji reima, svaki glas negodovanja unaprijed je bio sprijeen kvalifikacijom tzv. raspirivanja vjerske i nacionalne mrnje i djelovanja protiv tzv. bratstva i jedinstva. Ipak se, petnaestak godina nakon izlaska ovih romana pojavio i kritiki glas s druge strane, nasuprot Andrievu shvatanju historije Bonjaka, iz pera publiciste Ukrije Kurtovia, solunskog dobrovoljca srpske nacionalne orijentacije, iju je brouru O nacionalizovanju muslimana /1914/ iste godine jo Skerli sa odobravanjem prikazao u Srpskom knjievnom glasniku. Ta Kurtovieva

novinsko-kritikom

168

jedanje o prvoj, neodreenoj i vrlo maglovitoj, slici mosta u mati desetogodinjeg deaka iz oblinjeg sela
/I

na pisaoj maini umnoena studija nikad nije bila tampana u tadanjoj socijalistikoj Jugoslaviji, jer je njeno objavljivanje bilo sprijeeno politikom akcijom Komunistike partije. Objavljena je, u nastavcima, tek od aprila 1961. do novembra 1963. u bonjakom emigrantskom listu Bosanski pogledi, iji je urednik i izdava doao do nje navodnim posredstvom univ. profesora Husnije Kurta, a zapravo ilegalnom poiljkom Muhameda Hadijahia, koji e se kasnije pojaviti i kao autor priloga Pria i stvarnost

oko Ive Andria, prvog junoslavenskog nobelovca /Bosanski pogledi,

1962., 18-19., aug.-sept. 234-236./ sa potpisom M. H. Stupac, o kome e kasnije, u pretisku Bosanskih pogleda !London, 1984./, kojim se i mi sluimo, dr. Smail Bali napisati: "M. H. Stupac, pisac zanimljivog osvrta na Andrieve izvore, pseudonim je jednog knjievnika iz zemIje /Predgovor ponovljenom cjelokupIlom izdanju , 6./. "Poto je umro prof. Husnija Kurt, koji nam je ovu raspravu poslao, odluili smo je objaviti u naem listu, pisao je tada, 1961., urednik Zulfikarpai u predgovornom tekstu, i nastavljao otkrivajui samu sr negativnog doivljaja Andrievih romana: "Dok su bosanski etnici vrili pokolje muslimana i u Nedievoj Srbiji sazrijevala "ideja unitenja "Turaka, dotle je Ivo Andri napisao svoje romane 'Na Drini uprija' i 'Travnika hronika'. Oni su trebali da budu opravdanje pokolja muslimana. To je bio pokuaj stvaranja alibija za te
zloine.

ll/mjesto

predgovora,

Bosanski pogledi, april 1961. 9., 133., reprint/o Nakon ovog uvodnika slijedi studija ukrija Kurtovia Na Drini uprija i Travnika hronika od Ive Andria Ll svjetlu bratstva i jedinstva, koja e se nastavljati u nizu brojeva Bosanskih pogleda JU naem daljnjem navoenju: Kurtovi/. Ona je bila estetski do kraja ogoljena na ideje i injenice, od legendarno-historijske stilizacije do pieve politike tendencije, izotrena u savremenom bonjakom horizontu odbijanja i svedena na traumatino doivljavanje kao afektivni izraz negodovanja i uvrijeenosti bonjake italake publike, a Kurtovievi komentari su se u njoj kretali neprestano u komparativnoj relaciji Andrieve tendenciozne "knjievne istine, nauno historijskih spoznaja i suvremene proklamirane politike devize "bratstva i jedinstva kao politikog argumenta, koja je u praksi vaila samo za Bonjake i u svrhu preui vanja zloina nad njima. Andrievi romani su, uz to, izraavali sasvim odreenu nacionalnu ideologiju i nuno traili otkrivanje integralne koncepcije Andrieva djela, uoa vanje nacionalno-politike tendencije u vremenu kada se ona nakon ratnih stradanja nuno i spontano nametala, i svjesne namjere u prikazivanjU ivota Bonjaka, Bosne i islamske kulture u horizontu oekivanja nemuslimanskih itala ca. Polazei od naslova svoje radnje i suvremene politike ideje "bratstva i jedinstva Kurtov je ve na samom poetku pisao: "Bratstvo i jedinstvo naih naroda osnovna je misao na kojoj poiva naa dravna

169

Sokolovia, jednog jutra 1516. godine, kad su ga tuda proveli na putu iz njegovog sela za daleki svetli i strani

zajednica, moralna i stvarna uslovljenost za njen nastanak i za njeno odranje.. Grijeiti protiv te misli, svjesno ili- nesvjesno, znai podrivati temelj egzistencije nae drave. l ...! Ne smije se nimalo sumnjati u to da za antagonizam, sukobe i meusobno prolijevanje krvi slovenskih naroda na Balkanu kroz XIX i XX stoljee ne snose svu krivicu samo reimi i slastodrci slovenskih naroda, nego uz njih, pored ostalih uzroka, snose krivicu i mnogi istoriari i knjievnici. Istoriari pod platem nauke i sa "istorijskim dokumentima, a knjievnici bljetavom i zavodljivom pisanom rije ju stvarali su podlogu za te sukobe. Od malih nogu i kroz duge generacije omladina svih naih bratskih naroda vaspitavana je u krivim predodbama o sebi i drugim. Stvarana su kod nje ovinistika nacionalna naduvenost, misao o nadmoi svoga naroda, isticanje svojih nacionalnih istorijskih zasluga i moralnih kvaliteta, a nipodatavanje i omalovaavanje tuih. Naroito se nastojalo da se stvori, svaki kod svoga naroda, uvjerenje o istorijskim i etnikim pravima na pojedine sporne granine krajeve, o pravu na dominaciju itd. U tom svemu esto se ilo do apsurda. Sve je to stvaralo opte suprotnosti meu bratskim narodima koje su iskoritavali vladajui krugovi i strani neprijateljski zavojevai tl svoje svrhe. Za sve to, nema sumnje, snose veliku moralnu odgovornost i mnogi istoriari, knjievnici i ostali javni radnici, hotimino ili ne ili iz ma kojih razloga oni to pisali, izlazi na jedno te isto./134-135./.

A nakon navoenja Dositejevih protiv sakrivanja svojih a iznoenja tuih pogreaka, i osude "lukavih lisica, "koje za ovjean ska sujevjerna izmiljenija i nesjedinjenija, vradu i mrzost propovjedaju i oruaju brata na brata svoga i potene komije jednog na drugog, - Kurtovi prelazina predmet i razloge pisanja svoje rasprave: "Teka srca pristupam pisanju slijedeih redaka iz raznih obzira, ali svi oni padaju pred injenicom kad protiv bratstva i jedinstva u dananje doba grijei onako drastino Ivo Andri, renomirani na knjievnik i akademik u svojim djelima: 'Na Drini uprija' i 'Travnika hronika'. Nekoliko sam puta poi njao i odlagao ovo pisanje uzalud ekajui da o tim djelima sa tog gledita kau svoju rije pozvaniji i struniji ljudi, a naroito nemuslimani, ba zato to je Andri izabrao nae muslimane kao objekat za nebratsko i netano tretiranje. To bi bilo i efikasnije i bolje za ideju bratstva i jedinstva. Zaista je pravo udo kako je mogao onako netano i negativno predstaviti muslimanski dio naeg naroda u dalekoj i nedavnoj prolosti ba Ivo Andri koji je roeni Bosanac, koji je odrastao u bonjakoj sredini i koji dobro zna, kao knjievnik, sociolog i filozof njihovu etiku i problematiku uopte! Andri i dobar dio nae inteligencije ne mogu se ni dana/sl otresti ranijih 'antikvarskih' Ikako veli Skerli! shvatanja u tom pogledu i pored nae sasvim drukije stvarnosti, i pored nepobjedivog hoda napredne misli u svijetu, i pored drukije dananje istorijske
rijei

170

Stambol."'21 Zbivanje koje slijedi Andri daje u predstavi lokalno-historijskog ambijenta skele i Starog grada na desnoj obali Drine, "utvrenja jo iz doba bosanskog kraljevstva, sa kulama, kazamatima i bedemima, delo jednog monih velmoa Pavlovia", ispod kojeg su postojala "hrianska naselja Mejdan i Bikavac i odskora istureni zaselak Due" . '22 Toga novembarskog dana pred skelu na lijevoj obali Drine, pripovijeda Andri,
istine. I dok se eventualno moe pravdati i shvatiti slino pisanje starih naih knjievnika i istoriara zbog ondanjeg jo neizgraenog i romantiarskog shvatanja nacionalne misli, zbog osloboenja ispod Turaka, zaista se danas ne moe olako prei preko takvog pisanja. kao pribeite. To to sam tada saznao, vie zahvaljujui instinktu nego razumu, uvao sam u sebi kao to majka uva dete u utrobi, kao to pele uvaju maticu. Docnije sam se uverio u to da ovek im oseti da u sebi nosi neku vrednost, on pokuava da to na roditeljski nain pazi, zatiti i sakrije mu trag. l...! Da, muni i neizvesni bili su moji dani provedeni za vreme okupacije u Beogradu. Pisanje je bilo sve to mi je ostajalo od ivota. Pa i to je jedva bilo moguno. ivelo se od danas do sutra, i niko nije verovao da e idueg jutra iv osvanuti. inilo mi se da to to piem nikad nee ugledati svetlost dana i da e nestati u ruevinama" !Jandri, 127-128./. Povezujui vrijeme pripovjedakog stvaranja ovog djela sa historijom koju ono u svome vremenskom rasponu sadri, Andri je 1974. govorio Jandriu: "Ja bih se sloio da je, recimo, moja uprija jedva bled odsjaj onoga to sam preivljavao piui je, ali i jo blei odsjaj one tvrde i mune stvarnosti u viegradskoj kasabi u kojoj je pre etiri veka Mehmed-paa Sokolovi odluio da podigne svoju zadubinu." !Jandri, 370./. 21. ND,20. 22. Ibidem, 21.

/135./.
Nastojei da obesnai tendencioznost u pisanju Na Drini uprije i da skrene negativnu recepciju bonjakih italaca, a imajui u vidu ovu Kurtovievu studiju, koju nigdje ne spominje, Andri je, takoer "teka srca priao mnogo kasnije, godine 1972., Ljubi Jandriu "kako je u Beogradu pod okupacijom pisao roman Na Drini uprija,,: "Roman Na Drini uprija pisao sam u razruenom Beogradu, u vreme kada ne bih dao ni dve pare za roeni ivot. Nikada nisam verovao da u iv doekati kraj rata. Piui stranicu za stranicom imao sam oseaj da e ve iste noi bomba pogoditi kuu u kojoj sam iveo i pisao i razneti rnoje rukopise. Svaki put kad bih seo za sto glava mi je bila u torbi. Da, bilo je to vreme kad sam samotovao, utao i pisao. Tada sam i doao do zakljuka da su knjige slaba uteha za zlo i nesreu svake vrste, i da je ovek katkad - bar za izvesno vreme - prisiljen da i muku prihvati

171

stigla je povorka natovarenih konja: "Janjiarski aga, sa oruanom pratnjom, vraao se u Carigrad, poto je po selima istone Bosne pokupio odreen broj hrianske dece za adami-oglan,"*23 - pie Andri i razvija prvu scenu nasilja i turenja, koja potpuno odreuje arhetipski antagonizam i zaetak mrnje kao idejni karakter djela, ostvarena po slijedu koncepcije njegove dizertacije: "Ve je esta godina prola od posljednjeg kupljenja ovog danka u krvi, zato je ovog puta izbor bio lak i bogat; bez tekoa je naen potreban broj zdrave, bistre i naoite muke dece izmeu desete i petnaeste godine, iako su mnogi roditelji sakrivali decu u umu, uili ih da se pretvaraju da su maloumni ili da hramlju, odevali ih u dronjke i putali u neistoi, samo da izmaknu aginom izboru. Neki su i stvarno sakatili roenu decu, sekui im po jedan prst na ruci. Izabrani deaci otpremani su na malim bosanskim konjima, u dugoj povorci dalje. Na konju su bila dva pletena sepeta, kao za voe, sa svake strane po jedan, i u svaki sepet stavljan je po jedan deak i sa njim mali zaveljaj i k.olut pite, poslednje to nosi iz oinske kue. Iz tih sepeta, koji su se jednomjerno klatili i kripali, virila su svea i preplaena lica ugrabljenih deaka. Neki su mirno gledali, preko konjskih sapi, to je mogue dalje u rodni kraj, neki su jeli i plakali u isto vreme, a neki su spavali, sa glavom prislonjenom uz samar. Na izvesnom odstojanju od poslednjih konja u ovom neobinom karavanu, ili su, ratrkani i zadihani, mnogi roditelji ili roaci ove dece, koja se odvode zauvek da u tuem svetu budu obrezana,
23. Ibidem, 22.

172

i da, zaboravivi svoju veru, svoj kraj i svoje poreklo, provedu ivot u janjiarskim odama ili u nekoj drugoj, vioj slubi Carstva."*24 A emotivni naboj ovoj sceni daju, kao romantiarski apel na osjeanja italaca, slike i uzvici od bola raspame enih ena koje pristaju za povorkom: "Kad bi se suvie pribliile, agine saharije bi ih rastjerivali udarcima svojih bieva, nagonei na njih konje uz glasno alakanje. /..J Naroito su uporne i nezadrljive bile majke. One su jurile, gazei ustro i ne gledajui gde staju, razdrljenih grudi, raupane, zaboravljajui sve oko sebe, zapevale su i naricale, kao za pokojnikom.../.. J - Rade, sine, nemoj majke zaboravit'... - Ilija! Ilija! Ilija! vikala je druga ena, traei oajno pogledom poznatu, dragu glavu, i ponavljala je to neprestano kao da bi htela da detetu usee u pamet to ime koje e mu kroz koji dan zauvek biti oduzeto. Ali put je dug, zemlja tvrda, telo slabo, a Osmanlije mone i nemilosrdne."*25 Sliku povorke adami-oglana, zajedno sa teretom osmanske historije u Bosni, Andri, zatim, svodi i komentira na "crnomanjastog deaka od desetak godina, iz visokog sela Sokolovia", budueg Mehmed-pau, kojeg e od poetka predstaviti kao traumatiziranu, podijeljenu linost. "U jednom od mnogobrojnih sepeta utao je i suvih oiju gledao oko sebe I..'; Zapamtio je kamenitu obalu, obraslu retkim, golim i ubogo sivim rakitama, nakaznog skelediju i tronu vodenicu, punu pamuine i promaje, u kojoj su morali da prenoe pre nego to su uspeli da se svi prebace preko mutne Drine nad kojom su graktale vrane.", pisao je Andri, da bi poslije toga uao u samo vorite
24. Ibidem, 22-23. 25. Ibidem, 23.

poturena,

173

i etnike traume njegova bia: "Kao fiziku nelagodnost negde u sebi - crnu prugu koja s vremena na vreme, za sekundu-dve presee grudi na dvoje i zaboli silno - deak je poneo seanje na to mesto, gde se prelama drum, gde se beznae i amotinja bede zgunjavaju i taloe na kamenitim obalama reke preko koje je prelaz teak, skup, i nesiguran. To je bilo ranjavo i bolno mesto te i inae brdovite i oskudne krajine, na kome nevolja postaje javna i oita, gde ovek biva zaustavljen od nadmone stihije i, postien zbog svoje nemoi, mora da uvidi i jasnije sagleda i svoju i tuu bedu i zaostalost./. ../Sve je to leglo u onu jizicKu nelagodnost koja je ostala u deaku toga novembarskog dana i koja ga nikad docnije nije potpuno napustila, iako je on promenio ivot i veru, ime i zaviaj." *26 U romantiarskoj predstavi Mehmed-pae od ranog psiholoko-moralnog odreenja do ivotne sudbine zrelog ovjeka svedene na iskupljenje otuenikog kompleksa, Andri je umjetniki i etiki potisnuo injenicu njegova stvarnog izlaska iz bijede i bosanske zaturenosti posredstvom adami-oglana i ulaska u sjaj i veliinu moi na elu osmanske drave, o kojoj govori historija, a istakao je odvoenje kao rano nasilje, kao prisilu zaborava i potiskivanje"svega to je ostavio u kraju iz kojeg su ga nekad odveli", koje se povremeno javljalo kao neko psiholokomoralno "oseanje nelagodnosti", kao traumatina " uvek ista crna pruga" u grudima. Ili, kako to Andri objanjava u svojoj interpretaciji, i motivaciji, Sokolovieva ivotnog puta, koja se znatno razlikuje od kasnije romansirane biografije historiara Radovana Samardia. *27
26. Ibidem, 24. 27. Radovan Samardi: Mehmed-paa Sokolovi, Beograd, 1971.

zaviajne, porodine

174

"ta je bilo dalje od toga deaka u sepetu to kazuju sve istorije na svima jezicima, i to se bolje zna u irokom svetu nego ovde kod nas. S vremenom on je postao mlad i hrabar silahdar na sultanovom dvoru, pa kapu dan-paa, pa carski zet, vojskovoa i dravnik svetskoga glasa, Mehmedpaa Sokoli, koji je na tri kontinenta vodio veinom pobedonosne ratove, proirio granice Turske Carevine, osigurao je spolja, i dobrom upravom uvrstio iznutra. Za tih ezdeset i nekoliko godina sluio je tri sultana, doiveo i u dobru i u zlu to samo' retki i odabrani doivljavaju, i uzdigao se na nama nepoznate visine moi i vlasti, gde samo malo njih dolazi i ostaje. Taj novi ovek, koji je nastao u tuem svetu, gde ni milju ne moemo da ga pratimo, morao je da zaboravi sve to je ostavio u kraju iz kojeg su ga nekada odveli. Zaboravio je nesumnjivo i prelaz na Drini kod Viegrada; pustu obalu na kojoj putnici dru od studeni i neizvesnosti, sporu, crvotonu skelu, udovinog skelediju i gladne vrane iznad mutne vode. Ali ono oseanje nelagodnosti koje je ostalo od svega toga zajedno nije nikad potpuno nestalo. Naprotiv, sa godinama i sa starou javljalo se sve ee: uvek ista crna pruga koja mine grudima i presee ih naroitim, dobro poznatim bolom iz detinjstva, koji se jasno razlikuju od svih muka i bolova to ih je docnije ivot donosio. Sklopljenih oiju vezir bi tada ekao da crno seivo proe i bol umine.,,z8
28. ND, 24-Z5.

se na Andriev iskaz da je Sokolovi "morao da zaboravi sve to je ostavio u kraju iz kojeg su ga nekada odveli, Kurto-

Nadovezujui

vi, s opovrgavanjem i vlastitim "nacionalnim predrasudama iz vremena svoje mladosti, kako to pie urednik u uvodniku ovoj radnji, kae: "Andri ovako pie, iako
~.'
~!

175

Ideja o mostu koja se, u Andrievu stvaralakom cioivljaju javila Mehmed-pai kao rastereenje i kompenzacija unutarnjeg kompleksa, predstavlja ishodite Andrieva psihoanalitikog uzrono-posljedinog postupka u stvaranju njegova lika, zasnovanog na podlozi turskog etniko-historijskognasilja, kojoj je sve u ovom djelu podreeno. "u jednom od takvih trenutaka, on je doao na misao da bi se oslobodio te nelagodnosti kad bi zbrisao onu skelu na dalekoj Drini, kod koje se beda i svaka nezgoda kupe i taloe bez prestanka, time to bi premostio strme obale i zlu vodu meu
dobro zna da Sokolovi ne samo da nije "zaboravio sve to je ostavio u svom kraju nego su on i slini mu savremenici muslimani - bili i ostali toliko rasno nai !Bosanci, Srbi, Hrvati, Jugoslaveni - kako god ko hoe da ih nazovel da se na turskom dvoru Ipa i sami sultani! u ono doba govorilo i pisalo srpski, i da o tome postoje istorijski dokazi. 1192.1. I nastavlja navodei Vladimira orovia: "Ali pored toga i pored mnogih drugih dokaza najvei je taj to su proveli oni, a najvie Sokolovi, obnovu Peke patrijarije, uprkos odlunom otporu Vaseljenskog patrijarha, odnosno Ohridske episkopij e i uprkos tome to ni veina srpskih episkopa, valjda radi slabosti i oportunizma, nije bila za to, a "obnova patrijarije ne samo da je sprijeila daljnju helenizaciju, nego se "proirilo u ogromnoj mjeri podruje naeg etnikog rasprostiranja i naeg narodnog jezika: i "mi smo se u ropstvu pod Turcima irili ne manje nego da smo imali i najekspanzivniju svoju dravu, veli V. orovi .../208.1, a Kurtovi nastavlja iznosei i niz drugih dokaza od strane srpskih naunika o turskoj toleranciji. "Pa ipak Andri pie o Sokoloviu i drugim muslimanima kao renegatima, onako kako je navedeno. Daleko smo od pomisli da tvrdimo da je ovome njihovom nastojanju uzrok neki svjesni nacionalni osjeaj. Tada on nije postojao nigdje u Evropi, pa ni kod nas. Oni su se, po svoj prilici rukovodili i time to su htjeli da osiguraju svoje poloaje i svoj upliv na turskom dvoru uz pomo patrijarije naroda iz koga oni potiu, i da se njom koriste kao to su se koristili i njihovi rivali "potureni Grci Vaseljenskom patrijarijom. Ali to nimalo ne umanjuje istorijsku pozitivnost ovog njihovog djelovanja niti odrie, nego naprotiv potvruje, svjesnost o sudbinskoj povezanosti njihovoj sa svojim narodom, pa i sa onima koji nisu iste vjere, to znai - svjestan osjeaj rasne zajednice s njima./208-209.1

176

njima, sastavio dva kraja druma koji je tu prekinut, i tako zauvek i sigurno vezao Bosnu sa Istokom, mesto svog porekla sa mestima svoga ivota. Tako je on bio prvi koji je u jednom trenutku, iza sklopljenih onih kapaka ugledao vrstu i vitku siluetu velikog kamenitog mosta koji treba na tome mestu da nastane."*29
Ovaj pasa u cjelini je zapravo izraz spomenute Andrieve kontraverze izmeu ina odvoenja
29. ND, 25. Kurtovi je slijedesredinju misao svoje radnje sa negodovanjem i uvrijeenou da Andri "sije netoleranciju da ne kaem mrnju meu jednokrvnom braom, istakao da je Na Drini up rija 1.../ jo izrazitija u tom pogledu od Travnike hronike: "Taj udni roman pie on, obuhvata razdoblje od nekoliko stoljea, gotovo od poetka turske vladavine kod nas pa sve do Prvog svjetskog rata. Podvig je to kakvom nema premca u svjetskoj literaturi, niti bi se koji pisac usudio da opie i prikae u jednom romanu, na 500 stranica samo, tako ogromno razdoblje u obliku i po zahtjevima koje iziskuje istoriski roman. Ali po svem izgleda, da Andri nije ni iao za tim ciljem poto sigurno dobro zna ta roman, kao takav, trai. Da nije i ovdje glavne i oite tendencije da nae muslimane prikae u najgorem svjetlu, moglo bi se rei da je njegovo pisanje samo l'art pour rart gdje je spisateljska vjetina - istina dola po svojoj rafiniranosti do punog izraaja, ali i sa najgrubljim naturalistikim elementima i sa svim negativnostima koje sa sobom moe da nosi ova vrsta knjievnosti. Ta tendencija proviruje svuda, u prikazivanju sitnijih i krupnijih doi
gaaja u vezi sa muslimanima, u sociolokim i istoriskim razmatranjima pievim. 1178.,190./. Odmah na poetku rasprave o romanu Na Drini uprija Kurtovi je napisao: "Velianstveni na istorijski spomenik, upriju na Drini, djelo naeg ovjeka, Sokolovia Mehmed pae, koji ima neosporne zasluge i istaknuto mjesto u naoj nacionalnoj istoriji, prikazuje Andri gotovo kao nesreu narodnu, a njega kao izgubljena ovjeka za naciju, renegata,otpadnika/190./. "S druge strane, nastavlja Kurtovi "velikom Sokoloviu odrie Andri svaku patriotsku intenciju pri gradnji ove zadubine uprkos istorijskim injenicama koje iznose svi nai istoriari bez iznimke. Andri odbacuje i svaku pomisao da je Sokolovi to radio iz ljubaVi prema domovini ili iz elje da koristi svom narodu. Pri tome on hotimino preutkuje, to ne bi smio uiniti jedan kroniar i pisac istorijskog romana, da je Sokolovi ostavio Bosni i mnogim naim krajevima mnoge zadubine, meu njima i svom rodnom selu ba kod Viegrada: pored damije i jednu crkvu. Preutkuje, jer bi to bilo u suprotnosti sa njegovom tendencijom i eljom da 'dokae' da je Sokolovi

177

adami-oglana i velike karijere koju je Sokolovi, kao i mnogi drugi, preko janjiarskog poloaja postigao. A traumatina crna pruga sjeanja je Andrieva umjetnika motivacija injenice prisilnog ali nagraenog odvajanja i renegatstva, neki prijelaz izmeu izdaje i potisnute moralne svijesti i savjesti, patriotizma kao nepromjenijive romantiarsko-historijskei mitske kategorije, koja ne ustupa pred razlozima ireg ivotnog i drutvenog znaaja, gledanog naravno kroz prizmu Andrieve dizertacije i vlastite smiljene politike namjere, da se i renegatstvo moe iskupiti djelom graditeljskim, humanistikim i umjetnikim. A kako je most ne samo knjievno-pripovjedaka, kompoziciona nego i stilska poveznica djela, zavrnica ovog poglavlja se svodi na njega u pamenjima legende: kako je "jo iste godine otpoela ..., po vezirovom nareenju i o njegovom troku, gradnja velikog mosta na Drini", kako "nije sauvano mnogo pojedinosti o izvoenju samih radova
'sve zaboravio', da se odrodio i da mu je bila jedina namjera da 'zauvijek i sigurno vee Bosnu sa Istokom', kako on tvrdi. A da ba na tom mjestu gradi upriju i vee Bosnu sa Istokom Isamo je zaboravio ili ne zna da u to doba nije bilo granice Bosne u Viegradu, nego mnogo dalje na istoku! natjerao ga je jedino teak osjeaj /...1 'bol iz djetinjstva' /...1 'crno seivo', i 'crna pruga' /.../ koja mu je razdirala grudi i nije mu dala mira zbog sjeanja na skelu na Drini kuda su ga u djetinjstvu preveli, i gdje je posljednji put vidio svoju ojadjelu, oajnu majku, kako to on sve majstorski ubrizgava u duu i mozak itaoca. Jer, kako bi 'moglo biti drukije i kako bi rnogao iz drugih razloga zidati takvu upriju jedan renegat 1 'taj novi ovek koji je .../ rastao u tuem svetu gdje ni miljU ne moemo da ga pratimo' l...! i koji je 'morao da zaboravi sve to je ostavio u kraju iz kog su ga nekada odveli'./192./ Moda je "crna pruga srpskog "renegata Mehmed-pae Sokolovia, toliko andrievski aIuzivna na Bonjake kao islamizirane Slavene, i puna moralnog predbacivanja, - bila ona ista koja je presijecala i Andrieve hrvatsko-renegatske grudi, kao lajtmotiv krivnje, koji e se sve do Latasa sretati u njegovu opusu, i ujedno oslobaanje unutarnjeg neurotikog napona u likovima drugih, a u Latasu e se pokazati kao Andriev vlastiti moralno-psiholoki autoportret.

178

na mostu", ali da "narod pamti i prepriava ono to moe da shvati i to uspe da pretvori u legendu" (imanentno da je
i pisac bio prinuen da svoj historijski roman-hroniku zasnuje na njoj), pa je i "ovo muno i dugo zidanje bilo ... za njega tui rad o tuem troku", i "tek kad je kao plod toga

napora iskrsnuo veliki most, ljudi su poeli da se seaju pojedinosti i da postanak stvarnog, veto zidanog i trajnog mosta kite matarskim priama koje su opet oni umeli veto da grade i dugo da pamte", koje e Andri pripovjedaki
slijediti i umjetniki-idejno se poistovjeivati s njima. Pripovijedanje o
poetku

gradnje mosta

Andri

zapoinje intonacijom" straha

po okolnim selima,

naroito

i zabune u maloj varoici i meu hrianskim svetom",

koju su izazvali vezirovi ljudi sa pratnjom za pripremu radova. A najotriji povod toga osjeanja izazvao je Abidaga, vezirov povjerenik, o kojemu se prialo "kao o oveku bezobzirnom, nemilosrdnom i strogom preko mere", *30 ijoj je demonskoj prirodi Andri prilagodio i njegov izgled "silovitog oveka" "nezdravo crvenog lica i zelenih oiju", koji je "sazvao na dogovor 'predstavnike vlasti i sve uglednije Turke"', tj. Bonjake, i odmah se predstavio u svojoj silovitosti i okrutnosti: "... Verovatno

ste uli da traim rad i poslunost od svakoga, da hou i da izbijem i da ubijem svakog ko ne radi kako treba i ne slua bez pogovora, da ja ne znam ta je to 'ne moe', 'nema', da se kod mene i za manju re glava gubi, ukratko da sam krvav i naopak ovek. /.../ A kad, po svrenom poslu, odem odavde, nadam se da e preda mnom otii jo i gori i crnji glasovi od ovih to su do vas doli."*31
Mada ih je nazivom u svome djelu identificirao, s tenjom da ih zatim psiholoki izjednai ne samo et30. ND, 27. 31. Ibidem, 27-28.

179

niki

nego i po nasilju, okrutnosti i mrnji, ovim nastupom Abidage i njegovim izlaganjem ta" oekuje od domaih Turaka i trai od raje, hriana", poslije ega su osjetili "kako se u svakog od njih useljavaju strah i briga",'32 Andri je ovdje i nehotice, nijansom pripovjedakog postupka, pokazao razliku i jaz izmeu Osmanlija i "domaih Turaka", kako ih i Njego naziva, i to na primjeru kako se Abidaga obraa njima na isti nain kao i "hrianima". Ali je nasilje Abidagino i trpnju ostaviO u razvoju radnje samo za "hriane". Psiholokokarakterne nijanse pod utjecajem dione linije islama on je ispoljio i u opisu dvojice ljudi iz Abidagine pratnje: dok je neimar Tosun efendija, "sitan, bled i ut poturenjak, rodom sa grkih ostrva" bio "miran i ravnoduan kao da ne uje ili ne razume Abidagin govor", '33 majstor Antonije "hrianin iz Ulcinja, bio je visok, lep ovek krupna oka, smela pogleda". '34 Iako su radove oko izgradnje svi osjeali kao "nerazumljivu napast kojoj se nije moglo dogledati kraja" ,'35 Andri je pripovjedaki

vjeto i postupno unosio pojedinosti diferencijacije izmeu "Turaka" i "hriana". U poetku se, prije nego to je za njih ustalio naziv "Turci", radi bolje razgovijetnosti prirode porijekla i duhovnog bia Bonjaka, i Andri kolebao oko njihove nominacije, koja je bila sad ona suvremena od poetka XX stoljea (Muslimani), sad srpski tradicionalna (Turci), sad karadievska (ljudi "turskog zakona") iz XIX vijeka, i nikad izvorna, historijski autentina bosanska ili bonjaka, ali je bio nedvosmislen u opisivanju njihova interesno-oportunistikog poloaja i ponaanja. Zbog mnotva radnika, tua, kraa i drugih nedaa
32. Ibidem, 28. 33. Ibidem. 34. Ibidem, 29. 35. Ibidem, 28.

180

koje su dole sa gradnjom mosta, i oni su teko podnosili svu tu atmosferu: Tako, "muslimanski enski svet

mora da krije lice i kad na avliju izie, jer odasvud moe da dopre pogled ovih bezbrojnih radnika, stranih i domaih; a kasabalijski Turci dre mnogo do propisa Islama, utoliko vie to su svi oni skoranji Turci i nema gotovo nijednog koji ne pamti ili oca ili dedu kao hrianina ili taze poturenjaka. Zbog svega toga stariji ljudi turskog zakona negoduju otvoreno... "*36 "Lepo je to, misle oni, pripadati istoj veri koja caruje, lepo je to imati vezira zemljaka u Stambalu, i jo lepe zamiljati tvrd i skupocen most preko reke, ali ovo to se sada deava ne lii ni na to." "Tako misle kasabalijski Turci poturenjaci i u etiri oka priznaju da im je prisela i na nos udarilo i gospodstvo i ponos i budua slava, i otresaju se i mosta i vezira, i samo mole Boga da ih oslobodi ove napasti i da njima i njihovim kuama vrati nekadanji mir i tiinu skromnoga ivota... "*37
Treba priznati, meutim, da ni drugu stranu Andri ne naziva njenim nacionalnim imenom, - nego "hrianima", kako su se tada sve do XIX stoljea u Bosni nazivali. U kontekstu tekog podnoenja radova oko mosta, kazuje Andri, " dodijalo Turcima, a pogotovu dodijalo hrianska j raji celog viegradskog kraja, samo to

nju niko ni za ta ne pita niti ona moe svoje negodovanje da pokazuje. A evo ide trea godina da svet ku lui na novoj graevini i linim radom i konjima i volovima. I to ne samo ovdanja raja nego i ona iz tri susedna kadiluka. Svuda Abidagini sejmeni na konjima hvataju seljaku pa i gradsku raju i doteruju je da radi na mostu. Obino ih iznenade na spavanju i pohvataju kao pilie. Po celoj Bosni putnik kazuje putniku da ne ide na Drinu, jer ko god naie hvataju ga, ne pitajui ko je ni ta je ni kuda putuje, i nagone da odradi
36. Ibidem, 30. 37. Ibidem, 31.

181

bar nekoliko dana. Varoki hriani se otkupljuju mitom. Seoski momci su pokuavali da bee u umu, ali sejmeni odmah uzmu iz te kue taoce, esto i ene, umesto odbeglih mladia."'3B A sve to imalo je za cilj da ostavi utisak gradnje nasiljem jer" nad svima lebdi Abidagin zeleni I...! tap", '39 "na koga je on pokazao tim tapom, primetivi da
3B.Ibidem. pjesma. Pored toga to pjesma i "Po Andriu uprija na Drini, vrlo iva tradicija, u viegradskom pie Kurtovi, "graena je samo na kraju naroito, ne govore o zulumu mukama i patnjama narodnim; i ne i patnjama, nego sa ponosom istiu samo ona nego i sve graevine ljepotu i veliinu graevine koju je muslimana iz turskog doba nipo- gradio njihov ovjek i utroio datavaju se radi toga ovim neizmjerno blago, prosto ga sipao u rijeima: 'Ako pomislimo ta nam je mutnu Drinu, u temelje uprije; i kroz stoljea oduzimano, sve su pored toga to naglaavaju sa prizove graevine samo sitnice' ~o I.. J nanjem i zahvalnou ono to Meutim, ni u stranoj ni u ranijoj Andri odrie - optu narodnu naoj istorijskoj literaturi /koja je korist uprije, oito i samu po sebi inae vrlo sklona da bude neprarazumljivu danas i kroz vjekove u vedna prema naim muslimanima! . prolosti, tradicija i narodna pjesma nema ni jednog podatka da su ove nale su naina da i u ovom djelu graevine, zadubine Ivakufil osjete zajedniku tradiciju, da ga zidani kulukom i patnjama narod- smatraju obje vjere svojom zajednim. Nije toga zaista ni bilo, niti je nikom tekovinom - suprotno od moglo biti, jer po propisima Islama Andrievog prikazivanja - djelo takva zadubina Ivakufl ne bi meusobnog pribliavanja, a ne znaila dobro djelo nego pravi grirazdvajanja. Tako je na narod uvijeh, ivakif Izavjestitelji ne bi posti- jek inio uprkos suprotnostima gao svoj cilj za kojim tei. Sokolovi koje je sa sobom nosio istorijski se sigurno stro"go drao tih propisa. razvoj dogaaja. 1 Prost narod ...1 Istorijski podaci potvruju, a to se i pravoslavni i muslimani, u tome samo po sebi razumije, da je neizm- svom plemenitom osjeaju, odbacio jerno blago potroeno dok se je i istorijsku istinu da je neimar bio sagradilo ovo njegovo grandiozno poznati carski arhitekt Sinan Ineki djelo, naroito u ono doba. To go- govore da je i on bio slavenskog vori ak i pOZniji kratki napis pribo- porijekla i doveo Rada neimara, jskog igumana koji Andri citira i onoga istoga koji je zidao na njega se oslanja, jer i taj zapis, Nemanjiske zadubine/. Andri to iako spominje 'veliki zulum' i 'teku zna i spominje, ali ipak nee da na tom narodnom osjeaju i tradiciji angariju', isto tako kae da su uvruje meusobnu ljubav, bratvelike pare potroene u zidanje mosta, da se dakle za rad plaalo. stvo i jedinstvo, nego naprotiv proAli ljepe i ubjedljivije od svega dubljuje i potencira antagonizam govori o tome narodna tradicija i novim psihikim momentima,

182

dangubi ili ne radi kako valja, toga su odmah hvatali sejmeni, batinali na mestu, i posle ga krvava i onesvesla polivali vodom i slali ponovo na rad.">40
U sociolokoj dubini ovog Andrieva uvoda za scene uasa koje slijede, i svojim patolokim sadizmom nadilaze romantiarsku "ljepotu Meduze", odnosno "ljepotu uasa", pripovjedaki se sugerira i idejno otkriva ogoljena koncepcija Andrieve dizertacije, i politiko-idejna namjera njegovih proza o Turcima, u kojem nazivu on ne razlikuje, nego ak ostavlja u zloudnoj duhovno-etikoj prelaznosti i osmozi Osmanlije i slavenske Bonjake. I unato prikazanoj njihovoj nelagodi i zaziranju od komara raspojasanosti radnika i okrutnosti Abidage, to je i njima oduzelo mir, nabijanje na kolac ostaje imanentno u recepciji hrian skog odnosno srpskog i antirecepciji bonjakog itao ca kao ono to su Turci-Osmanlije ostavili u historijsko i kulturno naslijee "Turcima" - Bonjacima, pri emu svaka njihova vjerska i kulturna identifikacija, i kada je mimikrija i simulacija iz interesa, predstavlja politiko i povijesno poistovjeenje, pridavanje, nametanje i preuzimanje, nasljeivanje osmanlijskog nasilja i historijske "turske krivice", ovog puta ne od Kosova nego od "na Drini uprije". Koja podrazumijeva i udio
izmiljenima i netanim, stvarnim i istoriskim 'argumentima'. I.. .! Kada Andri nastoji da ostavi crn utisak na Sokolovievu upriju radi kuluka i zuluma meu narodom, zaboravlja da bi se sa toga stanovita, to je sigurno, mogle ocrniti sve nae srednjovjekovne zadubine i njihove zavjetae, kao i sve velike graevine na svijetu od egipatskih piramida sve do novijeg doba, poto su sve one graene kulukom u mnogo veoj mjeri nego Sokolovieva uprija. Kuluka i raznih nedaa narodnih, naravno bilo je u Bosni kao i u svim feudalnim dravama na svijetu, ali pri graenjU zadubina Ivakufal nije ih bilo./190-191.!. 39. Ibidem, 32. 40. Ibidem, 29.

183

u odgovornosti, psiholoku prijetnju, i slutnju, potencijalne kazne zbog nemogunostiobuzdavanja epskotradicionalnih osjeanja pretoenih u neoromantiko ekspresionistiko pripovijedanje. Tu diferencijaciju okrutnosti, zla i nasilja i trpnje, drugoj strani, i izgradnje i otpora i ruenja nasuprot njoj, koja se polarizira izmeu Turaka i "hrianske raje", poinje prikazom kuluara koji su prisiljeni da rade grube i teke poslove na mostu. Andri u tome romantiarskom svoenju na suprotnosti pripovjedaki potcrtava i istie taj prisilni rad kao glavni razlog otpora i bune meu hrianima,polazei od neistinite pretpostavke o tome, sve u funkciji ostvarivanja ideoloke osnove svoga djela i uklanjanja svega to bi je dovodilo u sumnju: jer se graevine za duu dobrotvora i za Boiju milost prema njemu nikad nisu ostvarivale kulukom niti na nain koji bi protivurijeio plemenitoj svrsi i namjeni, nego uvijek uz bogatu novanu naknadu, da bi svaki uesnik bio zadovoljan, zahvalan i bez zamjere. U poetku, dodue, prirodu ovog odnosa organizatora prema ovoj hrianskoj raji Andri iskazuje rijeima: "Sve to moe da gamie i da se kotura uzima se i upree u posao, ponekad za platu a ponekad i nasilu, kao kuluk."*41 Ali kako radnja odmie, on sve vie istie kuluk i nasilje i kanjavanja kojima se on provodi, da bi kao reakciju uveo i opravdao temu otpora i razgradnje i motive u kojima se ona knjievno oblikuje, do take na kojoj u pripovijedanje nasilja i trpnje ton gusala i unosi intonaciju srpske narodne epike, njena agonaInog odnosa i urotniko-hajduke atmosfere: dok "narod spava po kolibama i pojatama, odmara se i
41. Ibidem, 30.

184

obnavlja snagu I.. J ne spavaju svi", - kae on; - "Umeju i oni da bdiju za svoj raun i na svoj nain 1 Meu njima ...1 se naao odnekud neki Crnogorac, uhvatili ga sejmeni na drumu pa ku lui ve nekoliko dana, iako neprestano svima pria i dokazuje kako je njemu to vrlo muno i neprilino i kako mu obraz ne podnosi ovo argatovanje. I.. J Iz dubokog depa svoga sivog gunja Crnogorac izvlai gusle, neugledne i malene kao podlanica, i kratko gudalo. Jedan od seljaka izlazi pred pojatu i uva strau da ne naie ko od Turaka,"*42
pripovijeda Andri, nastavljajui zasnov predanja iz prvog poglavlja i razvija scenu narodne epske komunikacije i saglaavanja, osjeanja "pesme kao sopstvene lepe i svetlije sudbine" ,*43 te motiv hajduko-turske epike i romantiarske knjievnosti, sugerirajui imanentno ideju srpskog nacionalno-duhovnog historijskog kontinuiteta i povezivanja preko usmene tradicije, sa idejnim, estetskim i etikim usvajanjem i stvaralakim utokom u ovom svome knjievnom djelu. Nakon priprema koje pojaavaju uzbuenje, "u jed-

nom trenutku Crnogorac zaista, poto je kako-tako uskladio svoj glas sa guslama, zabaci odjednom glavu silovito i ponosno, da mu iskoi jabuica na mravom vratu i blesnu otar profil pri svetlosti, i pusti priguen i otegnut zvuk: "Aaaa - aaaaaa!" i odmah nastavi razgovetno i kliktavo: Pije vino srpski car Stevane, U Prizrenu, mjestu pitomome, Do njega su starci patrijari: etiri su starca patrijara, I do njih je do devet vladika, I dvadeset utugli vezira, I po redu srpski gospodari, Vino slui provizor MijajIa,
42. Ibidem, 32-33. 43. Ibidem, 34.

185

A svijetli sestra Kandosija Sa njedara dragijem kamenjem..."*44 Nakon ove epske intonacije o nakadanjoj srpskoj slavi, Andri se, kao majstor pripovjedakog prijelaza i stilske postupnosti, usmjerava prema pravoj sadrini ovog poglavlja i liku, Radisavu sa Unita, "malog sela odmah tu iznad kasabe", iji su se itelji prezivali Heraci, "ali se gotovo celo njihovo selo za poslednjih etrdeset godina isturilo", kako to Andri kazuje, otkrivajui istovremeno u tome izrazu kao smisao prihvatanje "turske vjere", islama, i bitnost svoga negativnog odnosa prema turskoj vladavini. Opisan kao ovjek tajnih i subverzivnih namjera, ivahan inauhvatljiv, "mrka lica i nemirnih oiju", Radisav je " 'sejao' za ovih jesenjih noi od jedne pojate do druge, uvlaio se kao ilo meu seljake i saaptavao sa pojedincima". *45 A njegove rijei su bile govor bune i otpora, pripovjedakologiki koherentno zasnovanog na socijalnom pritisku, i izvedenog iz njega, koji je Andri u svome djelu prethodno nasiljem pojaao i prirodno izveo, na tajnom razaranju izgradnje mosta na osnovu odricanja njegove koristi i svrsishodnosti za hriansku "sirotinju i raju": "Brao, dotuilo je i valja da se branimo. Vidite lijepo da e nas ova graevina iskopati i pojesti. I djeca e nam na njoj kuluiti, ako nas jo bude", - govorio je Radisav Andrievim rijeima nacionalno-historijske simbolike. "Ovo se za na iskop i radi, a ne za drugo. Sirotinji i raji uprija i ne treba, nego Turcima; a mi nit diemo vojske nit vodimo trgovinu; i skela nam je mnogo. Nego, nas smo se nekolicina dogovorili da idemo nou, u gluho doba, i da obaramo i kvarimo, koliko se moe, to je napravljeno i podignuto, a da
44. Ibidem, 33-34. 45. Ibidem, 34.

186

pustimo glas kako vila ruigraevinu i ne da mosta na Drini. Drugoga puta nemamo, a neto valja raditi."*46
Pripovjedakostvarnosni utisak ovom epskom motivu Andri je pribavio razliitim reagiranjem malodunih i onih koji su se saglasili, bez oduevljenja, u oajnoj rijeenosti. Tako se pronio glas, koji su "irili i Turci i hriani", pie Andri stavljajui ih ovog puta i jedne i druge u vjersku relaciju, da "vila brodarica l ..! rui i razvaljuje prekono ono to se za dan sagradi", to je sve vie dobivalo "oblik vrstog verovanja"*47 u okviru horizonta oekivanja tradicionalne psihologije i legendarnog folklora. Ali su politiko-moralnemotivacije i reakcije ovih dviju vjersko-narodnosnih skupina bile razliite, pri emu je Andri u pogledu Bonjaka slijedio ne samo naziv nego i Njegoevo shvatanje o njihovoj konverziji iz interesa, kao to je to inio i u svojoj dizertaciji. "Hrianska raja je likovala", - pie Andri otkrivajui karakterologiju jedne narodnosne skupine, - "sve apatom, sve neujno i podmuklo, ali iz puna srca. I domai Turci", - nastavljao je s tenjom dubljeg zahvata u psihologiju druge skupine koju je on deduktivno odredio jo u dizertaciji, - "koji su ranije sa

ponosom gledali na vezirovu graevinu, poeli su da prezrivo namiguju i odmahuju rukom. Mnogi na poturica" isticao je on preciznije - "koji, promenivi verom, nije naao ono to je oekivao, nego je i dalje sedao za tanku veeru i iao prodrtih laktova, sluao je i ponavljao sa uivanjem prianja o velikom neuspehu i nalazio neko gorko zadovoljstvo u tome to ni veziri ne mogu da postignu i izvedu ba sve to naume."*48 U stvaranje ove legende
46. Ibidem, 34-35. 47. Ibidem, 35. 48. Ibidem, 35-36.

187

mljeSanjem i preplitanjem "izmiljene prie" sa stvarnou posredstvom guslara i Radisava, Andri je sada, sa osvrtom na prvo poglavlje, upleo i motiv uziivanja dvoje bliznadi, zasnovan na pripovjedaki stvarnosnim povodima, o "Ludoj Ilinki" i njeno dvoje
mrtvoroenadi.

U prikazu Abidagina bijesa zbog teta na mostu koje su se stalno deavale, Andri je nastavljao svoju karakterologiju u doivljaju jednog stranca, ovog puta Osmanlije, ali sa novom vjerskom nominacijom: Abidagi se "gadio /.../ ovaj narod, i to muslimani kao i
hriani,

koji je spor i nevet u poslu, ali brz na podsmeh i nipodatavanje, i tako dobro ume da nae podrugljivu i razornu re za sve to ne shvata ili ne ume da uradi."*49

Odbojno moralno osjeanje iz dizertacije i kriteriologiju prema Bonjacima kao renegatima od "pradjedovske vjere", Andri je, u poistovjeenju, izrazio opisujui odnos Abidage prema" stareini sejmena, jedoveka

nom Plevljaku koji je odrastao u Carigradu": "Ova dva su se nagonski odbijala meu sobom i u isto vreme neprestano privlaila i sudarala", - nastavljao je on
podtekstualnorazmatranje tursko-bonjakih moralno-politikih i emocionalnih odnosa. "Jer, izmeu njih

su stalno tkala i talasala nerazumljiva oseanja mrnje, odvratnosti, straha i nepoverenja. Abidaga, koji ni prema kome nije bio mek ni prijatan, ispoljavao je prema ovom bledom poturenjaku neprikrivenu odvratnost. Sve to je on radio ili govorio drailo je Abidagu i izazivalo da ga grdi i uniava." I dok je Pljevljak, koji se "sujeverno i strahovito bojao Abidage", "uzalud nastojao da mu se dodvori i da mu ugodi", Abidaga mu je govorio: "Sluaj, uplja glavo, ti si vet ovim krmkoviima, zna njihov jezik i njihove
49. Ibidem, 37.

188

marifetluke, pa i pored svega toga nisi u stanju da pronae koja je to ra koja se digla da vezirski posao kvari. A to je zato to si ra kao i oni to su, samo se nala jo gora ra od tebe koja te je postavila za stareinu i zabita a nije se niko naao da te nagradi kako zasluuje."so Tada je Andri u
prijetnji Abidage prvi put izgovorio i nain kazne, uz zakletvu vjerom kao garancijom, koja je morbidno, uasom obiljeila ovo njegovo djelo i na Bonjake navalila teret "turske krivice" i to posredstvom jednog

za tri dana ne prestanu svaki kvar i teta na radovima, ako mi ne uhvati onog ko ih ini i ne uutka sve ludake glasove o vilama i o prestanku radova, nabiu te iva na kolac na najvioj skeli, da te svet gleda i od tebe strah hvata i pamet u glavu uzima. Kunem ti se ivotom i verom kojom se ne kune lako."SI Na to je Pijevljak u reprodukciji monstruozne prijetnje, "sakupio... sve svoje ljude i preavi naglo iz samrtne ukoenosti u ludaku jarost" poeo da se dere "kao da ga iva nabijaju na kolac": "Zar se tako straa strai i carsko dobro uva? Kad je na kazan ii, brzi ste i okretni svi, a kad je u slubu potrati, veu vam se noge i stane pamet. A meni obraz zbog vas gori. Ali neete vie kod mene plandovati! Znajte da u od ovih skela kasapnicu sejmensku napravitir' s2 A sejmeni, "sve poturenjaki sinovi iz naih krajeva", '53 krenuli su u
izvrenje naredbe, sugerirajui onaj uzrono-poslje dini niz nasilja u slubi Turske Carevine kao Andrievo shvatanje historijske i moralne sudbine bosanskih"poturica". Kretanje radnje u pravcu izvrenja kazne nad ruiocem mosta, i ispunjenja Andrieve ideje o doprinosu "poturenjaka"Pljevljaka i "poturenjakih sino50. Ibidem, 38. 51. Ibidem, 38-39. 52. Ibidem, 39. 53. Ibidem, 40.

"poturenjaka":'"Ako

189

va" u toj akciji, poelo je nakon guanja, povika na skelama, od slike pred Pljevljakovim oima: "Na daskama je leao vezan hrianin seljak"*s4 i pieva obznanjenja dramatino-sveanimtonom u junaku epske legende: "To je bio glavom Radisav sa Unita.", *55 pri emu su Pljevljakovi prethodni povici: ko je pustio drugoga, "sve u vas na komade sasjei" i prijetnja" uvajte ovoga,
uvajte

dobro! Ah, kurvini sinovi, ako mi ga pustite, znajte da glave na vama nema!",*S6 ostali kao potcrtavanje Ra-

disavljeva lika, koji e se u narednim pasaima razviti u epsko-romantiarski simbol srpske nacionalne sudbine od junaka do muenika. I dok se Pljevljak, kojeg Andri ni linim imenom ne identificira u masi poturica koje on predstavlja, "nije mogao da se skrasi","pijan od uzbuenja", *57 ekajui Abidagu, - u dubini Abidagine psihologije te noi do svanua Andri je dalje imanentno razvijao razloge njegova nemira u sistemu poretka turske vladavine: da bi intrigom Tosunefendije mogao pasti" u nemilost kod vezira", biti udaljen od njega, postati "niko i nita", "izgubiti teko steeni

imetak ili, ako ga i zadri, grickati ga kradimice, daleko od Stambola, negde u progonstvu, u mranoj provinciji, zaboravljen, izlian, smean, bedan."*SB to je sve u njemu
kazni ruitelja i da se iskali na njemu. U mislima, koje je Andri transponirao kao odnos Turina prema domaem muslimanskom ivlju i hrianima, "eto s kim ja imam da se borim i nosim, eto od
pojaavalo odlunost da

koga zavise moj poloaj i moja sudbina, od ove prezrene i slaboumne poturice Pljevljaka i od nerazumljive, okorele zlobe i uporstva ove rajinske gnjide",*s9 Abidaga je
54. Ibidem, 41. 55. Ibidem, 42. 56.Ibidem, 57. Ibidem, 42-43. SB. Ibidem, 43. 59. Ibidem, 44.

190

zapoeo e

ispitivanje seljaka, a njegovim rijeima"E, sad da vidi ta znamo" Andri je hladno imetodino otvorio pripovjedaki postupak muenja, u kojemu je Abidaga imao ulogu nalogodavca, organizatora i kreatora pojedinosti torture, uz doprinos Pljevljaka koji je to omoguio, dok je izvrilac bio Merdan Ciganin, sve po simbolinomnacionalno-mitskom rasporedu srpske romantine historiografije i po slijedu estetike uasa, sa sraunatim ciljem da izazove uinak groze, osjeanje mrnje i reakciju nagonske tenje za osvetom u hrianskom, posebno srpskom itaocu: "Kad su verige bile blizu usijanja, priao je Merdan Ciganin i dugakim klijetima ih izvukao za jedan kraj, a jedan od sejmena je isto tako pridravao drugi. Pljevljak je prevodio Abidagine rei. - E dede sad nam kazuj pravu istinu. - ta imam da vam kazujem; vi sve moete pa sve i znate. Ona dvojica prinesoe verige i opasae njima seljaka oko irokih, maljavih grudi. Stade da cvri osmuena dlaka. Seljaku se zgrie usta, nabreknue vratne ile, rebra na slabinama iskoie i trbuni miii poee da se steu i kreu kao kad ovek povraa. Stenjao je od bola, zatezao konope kojim je vezan i uzalud se otimao i nastojao da smanji dodir tela sa vrelim gvoem. Oi su mu treptale i suzile. Odmakoe verige. - To ti je za poetak. Zar nije bolje da bez toga govori? Seljak samo jako othuknu kroz nos, ali je utao. - Kazuj ko je bio onaj s tobom! - Zvao se Jovan, a ja mu ne znam kuu ni selo.
191

Prinesoe opet verige, zacvra opaljena dlaka i koa. Kaljui od dima i grei se od bolova, seljak poe isprekidano da kazuje."*60 A kad je ispriao kako su se njih dvojica" dogovorili da rue gradnju na mostu", Andri je pripovjedaki
otvorio novu etapu muenja Abidaginim pitanjem:

" - A ne, neemo tako, nego kazuj ko vas je nagovorio na to! Jer, nita su te muke prema ovima koje idu. - Vala, inite ta vam je drago. Tada prie onaj Merdan kova sa kletima. Klee pored vezanog oveka i poe da mu kida nokte sa bosih nogu. Stisnutih zuba seljak je utao, ali je u dna drhtavica, koja mu je i onako vezanom tresla telo sve do pasa, odavala da je bol morao biti velik i neobian. U jednom trenutku seljak procedi kroza zube neto nejasno. Pljevljak koji je vrebao njegove rei i pokrete i udno oekivao ma kakvo priznanje dade rukom znak Ciganinu da prestane i odmah priskoi: - Kako? ta kae? - Nita. Kaem: to me na pravdi Boga muite i to dangubite. - Kazuj ko te je nagovorio? - Ama, ko e me nagovoriti? ejtan!"*61
Kao pripovjedaki intermeco, ali sa tenjom da jo jednom podvue strukturu odnosa izmeu "poturice", Turina i Ciganina u Bosni pod turskom vladavinom, Andri je najprije iznio refleks uPljevljakovoj dui na rije "ejtan":

"] toga ima, mislio je Pljevljak, stojei sada oborene glave kao da ga vezani sasluava a ne on njega.
60. Ibidem, 45. 61. Ibidem, 46.

192

Ta jedina re pogodila ga je u osetljivo mesto i podigla u njemu odjednom sve brige i sva strahovanja u svoj njihovoj snazi i veliini, kao da nisu bila zbrisana ovim hvatanjem krivca. Moda je zaista sve ovo, zajedno sa Abidagom, i graenjem mosta, i ovim ludim seljakom, samo avolja rabota. ejtan! Moda je to jedino ega se treba bojati? Pljevljak zadrhta, i trgnu se. Upravo, prenuo ga je gromki i ljutiti Abidagin glas. - ta je? Tebi se spava, jaramaze? - vikao je Abidaga, udarajui konim kratkim biem po sari svoje desne izme. Ciganin je kleao, sa kletima u rukama, i crnim, svetlim oima gledao uplaeno i pokorno navie uz Abidagin stas. "*62
A taj sistem odnosa Andri je dosljedno slijedio i u narednom izlaganju da bi pripovjedaki utvrdio doprinose svakog uesnika u zloinu i simboline uloge njihovih naroda u historiji: "Abidaga, Pljevljak i vezani ovek kretali su se i govorili kao glumci, a svi ostali su ili na prstima,

oborenih oiju, ne govorei do u potrebi, pa i onda samo apatom." "...Abidaga sa nestrpljivim pokretom i glasnim psovkama izie iz pojate. Za njim je skakutao Pljevljak, a za ovim sejmeni. "*63 Na kraju je Abidaga naredio"da se spremi sve to treba da danas u podne bude iv nabijen na kolac, i to na krajnjoj skeli, na najuzvienijem mestu, tako da ga vidi sva kasaba i svi radnici sa obe strane reke: Merdan da pripremi sve, a telal da vikne kroz mahale: da e u podne na upriji narod moi videti kako prolaze oni koji ometaju gradnju mosta, da se tu, na jednoj ili na drugoj obali mora iskupiti sve muko stanovnitvo, Turci i raja, od deteta pa do starca. "*64
62. Ibidem, 46-47. 63. Ibidem, 47.
64. Ibidem, 47-48.

193

Abnosferu pred izvrenje kazne Andri mozaiki sastavlja, postupno puni i metodiki stilizira u nizu simbolinih pojedinosti sa historijsko-idejnim znaenjem i moralnoodbojnom sugestijom: "lo na sat pred podne iskupio se varoki svet, veinom Turci, na zaravanku kod mosta",*65 pie ort sugerirajui odnos bolesne radoznalosti ili bar ravnodunosti bosanskih muslimana, pod imenom identifikacije koje on upotrebljava za njih, prema uasnom i nu. Zatim iznosi razliit odnos Turina Abidage prema podreenima, preziran prema "poturici." Pljevljaku i, poslovno, uasan prema Merdanu Ciganinu: " - Sluaj ti, ako ne bude sve kako treba i ako me obruka pred svetom, ne izlaz'te mi pred oi ni ti ni ovaj ciganski brabonjak; potopiu vas u Drinu kao slepu tenad. I onda okreui se uzdrhtalom Ciganinu dodade blae: - est ti je groa za posao, ajo est ako ostane ao mraka iv. Pa sad gledaj. "*66 Najzad, tu je i negativno simbolino dovoenje islama, koji su u Bosnu donijele Osmanlije, u vezu sa nasiljem, muenjem i ubijanjem, i to na pripovjedaki prefinjen nain: "Sa glavne damije u ariji javi se hoda otrim i jasnim glasom. Nastade nemir medu sakupljenim narodom, a malo zatim otvorie se vrata na pojati. Desetak sejmena se svrsta u dva reda, po pet sa svake strane. Meu njima je Radisav, bos i gologlav... "*67 Ali se simbolika sudbine raje i uloga Bonjaka u historiji Bosne na Andriev nain dalje nastavlja u razvoju ove scene: "Brz i pognut /Radisav/ kao i uvek ali ne 'seje' hodu, nego sitno i udnovato hoda, skakue gotovo
65. Ibidem, 48. 66. Ibidem, 48-49. 67. Ibidem, 49.

194

na osakaenim nogama sa krvavim rupama umesto nokata; na ramenu nosi dugaak beo i zailjen kolac. Pozadi ide Merdan sa jo dva Ciganina koji e mu pomagati pri izvrenju presude. Odjednom izjaha odnekud Pljevljak na svome doratu i poe na elo te povorke, koja je imala da pree svega stotinjak koraka do prvih skela. "*68
Na ovom stupnju doaravanja kazne, i iznenaenja svijeta "bednim i nikakvim izgledom" Radisava "za delo zbog koga su ga vodili na gubilite", probija se kao tenor epskoromantika slika: "Samo je dugaki kolac davao svemu neku jezivu veliinu i privlaio sve poglede na sebe. ", *69 koja u izlaganju ovog poglavlja predstavlja temu koja mu daje dramatian prijetei ritam i svojim ponavljanjem potcrtava pievu umjetniko-idejnu koncepciju. Dosljedan svojoj koncepciji nametanja historijske krivice, i smiljenoj koordinaciji uea glavnih likova u egzekuciji, Andri je Pljevljaku dodijelio na gubilitu ne samo ulogu Abidagina poslunika nego agilnog izvrioca koji se poistovjeuje s njime. Kad ga je Radisav zamolio: "Sluaj, tako ti ovog i onog sveta, uini

dobro i probodi me, da se ne muim kao pas", "Pljevljak se trgnuo i viknuo na njega kao da se brani od toga suvie poverijivog naina razgovora: - Sikter, vlae! Zar ti toliki delija da carsko rui a ovamo bogoradi k'o ena! Bie kako je nareeno i kako si zasluio. "*70
Od ovog asa, sa ovim uvodom nemilosra,poinje odvijanje radnje uasa, pripovjedaki postupno, metodiki, sa naturalistikim pojedinostima, kao kuljanje unutarnjeg patolokog nastrano-seksualnog
68. Ibidem. 69. Ibidem. 70. Ibidem, 50.

195

naboja, poinje izlaganje jezivih sadistikih prizora bez primjera u evropskoj literaturi, stvaralaki matovito doivljenih slika horor-filma o ubijanju sa produenim djelovanjem: "Radisav obori glavu jo nie, a Cigani mu prioe i stadoe s njega da svlae gunj i koulju. Na grudima se ukazae rane od veriga, potpritene i pocrvenele. Ne govorei vie nita, seljak lee kako mu je nareeno, okrenut licem prema zemlji. Cigani prioe i vezae mu prvo ruke na lea, a potom za svaku nogu, oko lanaka, po jedan konopac. Zategnue svaki na svoju stranu i iroko mu raskreie noge. Za to vreme Merdan je poloio kolac na dva kratka obla drveta, tako da mu je vrh doao seljaku meu noge. Zatim izvadi iza pojasa kratak, irok no, kleknu pred ispruenog osuenika i nagnu se nad njim da mu rasee sukno od akira meu nogama i da proiri otvor kroz koji e kolac ui u telo. Taj najstraniji deo krvnikova posla bio je, sreom za gledaoce nevidljiv. Videlo se samo kako vezano telo zdrhta od kratkog i neprimetnog uboda noem, kako se podie do pasa, kao da e ustati, ali odmah ponovo pade natrag i tupo udari u daske. im je to svrio, Ciganin skoi, dohvati drveni malj sa zemlje i stade njime da udara donji, tupi deo koca, laganim i odmerenim udarcima. Izmeu dva udarca stao bi malo i posmatrao prvo telo u koje zabija kolac a zatim dvojicu Cigana, opominjui ih da vuku lagano ijednomerno. Telo raskreenog seljaka grila se samo od sebe; kod svakog udarca malja kima mu se savijala i grbila, ali su ga konopci zatezali i ispravljali. Tiina je na obe strane obale bila tolika da se jasno razabirao i svaki udarac za sebe i njegov
196

odjek negde na strmoj obali. Najblii su mogli uti kako ovek udara elom o dasku i pored toga jedan drugi neobini zvuk. Ali to nije bio ni jauk i vapaj ni hropac, ni ma koji ljudski glas, nego je celo to rastegnuto i mueno telo irilo od sebe neku kripu i grohot, kao plot koji gaze ili drvo koje lome. Posle svakog drugog udarca odlazio je Ciganin do ispruenog tela, nadnosio se nad njega, ispitivao da li kolac ide dobrim pravcem, i kad bi se uverio da nije povredio nijedan od najvanijih delova iznutrice, vraao se i nastavljao svoj posao. /. ../ U jednom trenutku kucanje prestade. Merdan je video kako mu se pri vrhu desne pleke miii zateu i koa odie. On prie brzo i prosee to ispupeno mesto unakrst. Bleda krv potee, najpre oskudno pa sve jae. Jo dva-tri udarca, laka i oprezna, i na proseenom mestu stade da izbija gvoem pokovani iljak koca. Udario je jo nekoliko puta, dok vrh nije doao do u visinu desnog uha. ovek je bio nabijen na kolac kao janje na raanj, samo to mu vrh nije izlazio kroz usta nego na lea i to nije jae ozledio ni utrobu ni srce ni plua. Tada Merdan odbaci malj i prie. Razgledao je pomino telo, zaobilazei krv koja je curila sa mesta gde je kolac uao i iziao, i hvatala se u malim mlakama na daskama. Dvojica Cigana okrenue ukrueno telo na lea i stadoe da mu veu noge pri dnu uz kolac. Za to vreme Merdan je gledao da li je ovek iv i paljivo posmatrao to lice koje je dolo odjednom podadulo, ire i vee. Oi su bile iroko otvorene i nemirne, ali oni kapci nepomini, usta rasklopljena i obe usne ukoene u gru; iz njih su belasali stegnuti zubi. Pojedinim od linih miia ovek nije vie
197

mogao da vlada; stoga je lice izgledalo kao maska. Ali srce je bilo muklo i plua radila kratkim i ubrzanim dahom. Dvojica Cigana stadoe da ga diu kao brava na ranju. Merdan je vikao na njih da paze, da ne drmaju telom; i sam je pomagao. Uglavie donji, debeli deo koca meu one dve grede i ukovae sve velikim ekserima, zatim pozadi, u istoj visini, podupree kratkom iokom koju takoe prikovae i za kolac i za gredu od skela. Kad i to bi gotovo Cigani se izmakoe podalje i pridruie sejmenima, a na ovom praznom prostoru ostade sam, izdignut za itava dva arina, uspravan, i~pren i go do pasa, ovek na kocu. Iz daljine se samo nasluivalo da kroz njega ide kolac za koji su mu vezane noge pri lancima, dok su mu ruke vezane na leima. Zato je narodu izgledao kao kip koji lebdi u vazduhu, na samoj ivici skela, visoko iznad reke. "*71
71. Ibidem, 50-52. Vidjeti: M. H. Stupac /Muhamed Hadijahi,"Pria i stvarnost oko Ive Andria, prvog junoslavenskog nobelovca, - Bosanski pogledi /reprinl/, 234236. Autor u ovom lanku komparativno iznosi podlogu scene o nabijanju na kolac u Andrievu romanu Na Drini uprija. On istie da je Andri, kao naprednjak iz akih i studentskih dana, u doba. Prvoga svjetskog rata proao kroz nekoliko austrijskih zatvora, da bi godine 1915. bio konfiniran u upnom stanuu Ovarevu. Tu je on vjerovatno itao i slubeni Sarajevski list, u kome je "imao prilike proitati u 127. broju 38. godita od 7. V 1915. podlistak "Primjer francuskog divljatva - Muenika smrt Sulejman el-HaIebije, ijeg je junaka. Andri, piui kasnije svoj roman, preimenovao a dogaaj prebacio u Bosnu. Jedan dio tog lanka Stupac lHadijahi/ naveo je "jer nas podsjea na jedno poglavlje iz Andrieve kronike Na Drini uprija, da bi u produetku lanka donio i analognu, ali u pojedinostima uasa razraenu scenu iz Andrie va romana. Taj preneseni odlomak iz Sarajevskog lista, u prijevodu Saliha Bakamovia, glasi: "Poto je Sulejmanova desna ruka posve izgorjela, tako da je ostala sama kost, poela se prepremati operacija za nasaivanje na kolac. /..1 Na zemlji je stajao jedan kolac od sedam-osam stopa duljine. Dok je Bartolomeo Sera svojim bodeom otrio vrh kolca, Sulejman je stajao posve ravnoduno. Njegova je

198

Kao da se i sam osvrnuo na ovo dogaanje u svom djelu, na vlastito opisivanje usporenog, monstruoznog muenja, Andri je zapisao o masi koja je sa udaljenosti posmatrala prizor: "... Na kraju postalo je tako strano da su svi okretali glave i mnogi brzo odlazili kui, kajui se to su dolazili. "'72 Andri je, dakle, bio svjestan
desna ruka bila posve izgorena i .../ pretvorena u ugljen. 1 Krvnik ga povali na tle i razree mu noem veliku ranu na tragu. Poslije priblii kolac ovoj rani i pone ga jednim maljem utjerivati u tijelo. Kad mu je kolac dospio u prsa, zavee mu ruke, digne ga u zrak i zabije u zemlju. 1.../ Dok se ova grozna kazna vrila, bijedni mladi, osim to se nije tuio, nije od sebe davao ni glasa. Naravno da mu je dua gorjela i da je osjeao najeu bol, ali mu se na licu moglo vidjeti da ovo nije htio da oda. Kada je dignut u zrak, pogleda na narod, visokim glasom izrekne "Kelimei-ehadet Isvjedoanstvo da je Bog samo jedan! i zamoli, da mu se donese .../ vode... 1 Jedan vojnik koji je u vao strau kod koca htio mu je ispuniti elju. Bartolomeo Sera mu to zabrani rekavi: 'ta to ini? Ako mu dadne vode, odmah e krepati!' /.../ Sulejman je na uspravljenom kocu ivio etiri sata. Gdjekada je uio neke citate iz Kur'ana, a pogled je upro u nebo. Da se iz odlaska Sera-a straar nije smilovao i dao mu vode, moda bi jo nekoliko sati ivio. 1.../ Sulejman je umro im je popio vodu. Iza njegove smrti otvoreno mu je bodeom na tijelu petnaest rana. Glava . mu je pala na lijevo rame i tako je na kocu ostavljen etrdeset i osam sati. 1.../ Sulejmanov je kostur ois tio vojniki kirurg Larrey i onda je otpremljen u Pariz da se izloi u Muzeumu./235./. U slijedu Kurtovieve komparativne metodologije Andrieva tendencioznog prikazivanja naspram suvremenim zbivanjima, autor ovog lanka je iznio odlomak iz olakovievih Zapisa iz oslobodilakog rata, III ISarajevo, 1950., 145./ o nabijanju na kolac Mustafe Dovadije./236./ 72. NO,50. "... Ne mogu u vezi s gornjim propustiti, komentira Kurtovi, "a da ne kaem: jedan na visoko obrazovan i napredan intelektualac, profesor univerziteta Inemusliman! rekao je, jo godine 1945 ili 1946, u jednoj diskusiji o djelu 'Na Drini uprija', da on nee dozvoliti svojoj djeci da ga itaju ba iz razloga da ne pokvare estetski osjeaj, spominjui pri tome naroito scenu nabijanja na kolac. A on n!je jedini koji je to vidio i osjetio. euo sam, ali nisam mogao provjeriti, da se i jedan vajcarac, knjievnik, udio kako moe i smije onako pisati o bosanskim muslimanima. 1313314./. Ljubo Jandri u svoj9j. knjizi Sa Ivom Andriem 1968-1975. iznosi svoj razgovor sa Andriem o ovoj jezivoj sceni u aprilu 1972. godine, u kojoj on, pored priznanja o njenu izvoru i stvaralakom korienju, iznosi i vlastiti karakteristian psihopatoloki odnos prema njenu

199

uinka

ovog ina, ali kao pisac nije naputao slikanje poprita scene na kojoj se deavala tortura. Na koncu
va sramota ugledati se na ovog ili onog pisca, na ovo ili ono delo. I Gete je to priznao Ekermanu. Ali, jo jednom u vam rei, treba u pravi as osetiti kad se morate osloboditi tueg uticaja i sami isplivati na obalu. /Jandri, 88-89./. U ovom Andrievu pripovijedanju treba uoiti njegov iskaz "da su postojala dva opisa nabijanja na kolac i da je on, po savjetu prijatelja koji su to teko doivljavali iz emocionalnih, moralnih ili estetskih razloga, "promenio prvi opis Ivjerovatno uasniji, M.R./ i uneo drugu, neto blau verziju. Ali tada nisam rnogao ni da spavam ni da jedem, pa sam ostao pri svome., - to pokazuje pri torne da se Andri i sam oslobaao unutarnjih psihopatolokih tenzija i mora, koje su bile toliko jake da ih je rnogao izraziti samo u groznijoj verziji ovog ina, da bi poslije toga olakanja rnogao da spava i da jede. Kasnije, godine 1917., Andri je jo jedanput evocirao svoj postupak u vezi s ovim opisom i sugestijom svoje ene Milice Babi: "Seam se, nisam je posluao kad je predloila da ublaim onaj opis nabijanja na kolac u romanu Na Drini uprija, ali ni qna nije mnogo insistirala na tome. /Jandri, 365./. U napomeni ispod ovog kazivanja Jandri je dodao jo jedno Andrievo hladno i ravnoduno svjedoanstvo, ne samo kao moralni alibi nego i kao vlastiti psihogram latentnog matenskog sada-mazohizma homoseksualnog tipa s obzirom na sam nain ovog muenja: "'Mnogo godina docnije' - priao mi je Andri o jednoj drugoj prilici - 'pronaao sam u jednoj beogradskoj antikvar-

prikazivanju: "'Da li ete se ljutiti' rekoh - 'ako vam predloim da malo razgovaramo o onoj uvenoj sceni nabijanja na kolac u romanu Na Drini uprija?' 'Zato bih se zbog toga ljutio?' - ree Andri pomalo zauen mojim rijeima. 'To je teka slika kakvu rijetko gdje nalazimo u svjetskoj knjievnosti. Gdje ste nali motiv za nju?' 'Da', ree Andri, 'u pravu ste, to je teak prizor. Samo da znate: nisu pisci ti koji izmiljaju stravu i uas na ovome svetu... Ja sam itao Popovievu knjigu o hajducima !Duan A. Popovi, O Hajducima, I-II, Beograd, 1930.-31./, sluao sam mnoga prianja o torne iz usta starijeg sveta, prouavao sam i mnoge putopise, arhivsku grau i izvore o Bosni iz toga doba, a i neke francuske pisce koji su pisali o torne, i tota drugo. I kod okorila i Parnuine, poznatih letopisaca, pominju se nabijanja na kolac. Jednom sam vam kazao da su postojala dva opisa nabijanja na kolac. Po savetu nekih prijatelja - meu njima Aleksandra Belia, Milice Babi i jo nekih - promenio sam prvi opis i uneo drugu, neto blau verziju. Ali tada nisam rnogao ni da spavam ni da jedem, pa sam ostao pri svome.' 'Vi ste sigurno itali o torne', podsjeam Andria 'kako je muen i nabijen na kolac Sulejman el Halebija, atentator na generala K1ebera, guvernera Egipta. Da li je to imalo uticaja na vas?' 'itao sam to, kako da nisam' ree. 'A o uticajima nikada se ne treba raspitiva ti kod pisca. Nije loe ugledati se, samo ovek u torne treba da zna meru i da vazda irna na urnu svoj put i svoje opredeljenje. Nije nikak-

200

je, kad podigoe Radisava na kocu kao "brava na ranju", iznio svjedoei podsvjesno i o sebi: "Na obe obale proe agor i talasanje kroz svetinu. Neki oborie pogled a neki krenue kui brzo, ne okreui glave. Veina je nemo gledala taj ljudski lik, isturen u prostor, neprirodno ukoen i prav. Strah im je ledio utrobu i noge su pod njima obamirale, ali oni nisu mogli da se maknu ni da odvoje pogled od toga prizora. "*73 Ostavljajui po strani moralno razmiljanje u to je i zbog ega pisac upregao snagu svoga velikog talenta, koje nije ve od poetka svake analize Andrieva opusa, treba istaknuti da je ono to je Njego samo u jednom refleksu Gorskog vijenca, u ljutitom obraanju Kneza Rade bratu Vladici Danilu, izrazio I"Pridje si im s koca utekao,/ da Bog da im skapa na engele", st. 543544/, to je Andri nairoko razradio. Tu je Andriev neoromantizam patoloki krajnji naturalizam. Sadistiki detaljno iznoenje uasnih pojedinosti nabijanja na kolac, koje ak pripovjedaki ekspresivno pretee nad patnjama rtve, govori o dubokoj identifikaciji pisca sa likovima muitelja, koje je sam umjetniki stvorio, otkrivajui u njemu jo jednom psiholoku dispoziciju za izraavanjem nastranih radnji i onih koje izazivaju gnuanje, uas i zgraanje, te morbidan doivljaj umjetniki upravo natprosjeno ostvarenih scena kao vlastitog unutarnjeg rastereivanja i oslobaanja, pri emu je Radisav, na kraju, ostao kao izdanak i transparent epske sudbine svoga naroda
nici primerak svoje knjige Na Drini Na margini, u onom delu gde se opisuje nabijanje na kolac, proitao sam rei ispisane tankim enskim rukopisom: Grozni oveuprija.

Moram priznati, nije mi bilo prijatno. Ali, ta ete, svireposti je bilo svugde, ja je nisam izmislio.'" /J andri, 89.1. 73. NO, 52.

e!

201

kako ju je prikazivala romantina historija, i Andri u njenu umjetnikomslijedu: "Zato je narodu izgledao kao kip koji lebdi u vazduhu, na samoj ivici skela, visoko iznad reke."*74 A u posljednjim rijeima njegovim, koje su "kroz stisnute zube navirale /kaol otegnuto reanje", Andri je izrazio hriansko, srpsko prokletstvo upueno Turcima, i njihovim vjersko politikim sljedbenicima koje Andri tim imenom poistovjeuje,iskaz mrnje u kome se nalazio emocionalno komprimiran poziv na osvetu: " - Turci, Turci..., - grcao je ovek sa koca. - Turci na upriji ... da paski skapavate... paski pomrete",*75
74. Ibidem, 52. 75. Ibidem, 53. U nastojanju"da ostavi crn utisak na Sokolovievu upriju radi kuluka i zuluma meu narodom, a "ne imajui istorijske podloge za to, komentira Kurtovi, "Andri iznosi onu strahovitu, upravo sadistiku scenu nabijanja iva ovje ka na kolac i opisuje toliko majstorski minuciozno i tako jezovito, da se ovjek pita: da li takvo pisanje dolikuje jednom Iiteratu od ukusa i zdravog estetskog osjeaja, da Ii je dostojno dobra i duevna ovjeka uopte, osobito kad je sam dogaaj isti plod njegove fantazije i naroito izmiljen u tu svrhu. Scena je to od koje se itaocu jei i ne moe da spava od strahovitog uzbue nja. Ali ona mu je potrebna ne samo za to da stavi tamnu sjenu na ovo grandiozno djelo, nego da, uostalolm/ kao i cijela njegova knjiga, ostavi neizbrisiv trag kod itao ca i nezaboravni bol radi patnje raje od 'Turaka'. Takav trag i takav utisak oito je, mogu da budu vjena prepreka bratstvu i jedinstvu, barem u odnosu prema musIimanima." Na ovom mjestu, u kontekstu svoga doivljaja, Kurtovi daje i jednu pripovjedako-karakterolo ku refleksiju na Andrievu linost: "Istina formalno i opreza radi Ita osobina, ljigavost kao kod jegulje: da neto kae i ne kae; da uvijek ostavlja kapidik za odstupnicu, da nikad i ni u emu - ak ni u literarnim sukobima struja ne kae muki jasno i odreeno svoje miljenje, izrazita je u obje knjige INa Drini uprija i Travnika hronika, M.R./, karakteristina uopte za Andria, i ona mu je u najveim intelektualnim krugovima u Beogradu, jo davno prije rata, donijela poznati pridjevak - Don Ivo - on uzima ciganina kao izvrioca kazne, ali se iz svega, naroito iz posljednjih rijei bijednog kanjenika: 'Turci, Turci LI na upriji da paski skapljete, paski poumirete', jasno otkriva za im ide cijela ta strana pria", istie Kurtovi i nastavlja: "Meutim, i tog bijednog kanjenika i njegovu druinu prikazuje Andri vrlo simpatino, gotovo kao narodne heroje i muenike, a zloinsko djelo njihovo - ometanje i

202

Nije sluajno da se epizoda nabijanja na kolac zavrava sa Pljevljakom, koji je ostao sam na pozornici. Jer se na taj nain pripovjedaki sugerira historijsko usmjerenje Radisavijeve kletve na Bonjake, "poturenja ke", kako je Andri Pljevljaka nazivao. A u otkrivanju njegova duhovnog stanja van sebe i opisivanju njegovih neurotikih reakcija osloboenog straha Andri je jo jednom podvukao njihov moralno-politiki poloaj u Bosni pod turskom vladavinom, kako ga je on u dizertaciji, sa prezirnim predubjeenjem, ocjenjivao po shemi Turci - islam - novi Turci, tj. Bonjaci: "Oseao je IPljevljakl da bi trebalo neto da kae, ali nije mogao od silnog uzbuenja koje je tek sada poelo da raste u njemu, da ga razapinje, kao da e poleteti", - pisao je Andri uvodei psihologiju straha kao razlog Pljevljakova uea u egzekuciji, ali ne i kao relativizaciju odgovornosti. "Sad se tek setio Abidagine pretnje da e ga iva namai na kolac ako ne uspe da uhvati krivca." Jer u osnovi njeruenje gradnje uprije - gotovo kao patriotsko, to je takoer karakteristino za Andria i to takoer otkriva tendenciju njegova pisanja. Strana kazna na kocu lu ovom sluaju je potpuno izmiljena! kod Andria je prikazana tako da ostavlja kod itaoca utisak kao da je t;;l kazna specijalitet turski prema raji, iako dobro zna da je to bila u ono doba i dugo kasnije uobiajena kazna prema zloincima svuda u svijetu, pored mnogo drugih isto tako stranih. U Turskoj se ona primjenjivala i protiv muslimana zloinaca, ali nikada samo radi vjerskih razloga, kao to je to bio obiaj u Evropi linkvizicija!." Na kraju ovog izlaganja Kurtovi, po shemi svoga politiko-metodolokog pristupa, pravi suvremenu usporedbu sa ovom scenom Andrieva romana: "Andri se zgraa radi ove turske kazne' od prije nekoliko stoljea i iznosi je pred itaoce da je oni mjere dananjim arinom, a nije osjetio potrebu da digne svoj glas i osudi ono strahovito divljatvo i bjesnilo koje je vladalo prema pravoslavnim Srbima ba u ono doba kad je pisao ovo djelo, i kojem nema primjera u naoj istoriji, kao to su to inili drugi, meu njima i najugledniji muslimani u poznatim rezolucijama i uz opasnost za svoje ivote. Andri je rnogao to uiniti bez opasnosti za svoj ivot, jer je bio u punoj sigurnosti. Zaista je udna i upadljiva ova injenica. Sve do danas ne proitasmo ni jedne njegove rijei u tom pravcu." !Kurtovi, 191-192./.

203

gove moralno neadekvatne reakcije, pored uasa, nalazio se ne nagon odranja nego ivotni egoizam, "ne_ ka bolna radost to nije njega ta sudbina zadesila, i to je njegovo telo netaknuto, slobodno i pokretno", potpuno u duhu Njegoeve izreke "strah ovjeku kalja obraz esto". Ali je zluradou njegova grevitog smijeha i ironinim rijeima pred ovjekom na kocu Andri ponitio ljudsku uviavnost Vladike Danila pred moralnim prestupom "poturica", ostavljajui svoga Pljevljaka, na kraju ovog poglavlja, kao runog sauesnika, sa svim teretom turske krivice u Bosni: "Ha, ha, ha! Radisave, vilo gorska, to si se ukrutio tako? to ne potkopava upri ju? to rei i grca? Zapjevaj, vilo! Poigraj, vilo! I.. J Iznenaeni i zbunjeni sejmeni su gledali kako njihov stareina igra, rairenih ruku, i kako se zapevajui igreajui gui od smeha, od udnih rei i bele pene koja mu sve vie izbija na krajevima usana. "'76 Uz ranije jednaenje u imenu posredstvom prihvaene "turske" vjere, i injenicom podanitva Turskoj Carevini, Andri tako na posredan nain i moralnim paralelizmom i analogijom nasilja i svireposti, uvruje genetsku liniju Bonjaka kao derivata Turaka, i njihovih historijskih politikih slijednika, i ne samo duhovnih nego i moralnih nasljednika, suodgovornih u turskom "historijskom zloinu". Iako je u uvodnoj napomeni Reniku turcizama, provincijalizama i nekih manje poznatih izraza na kraju ovog romana napisao, vjerovatno naknadno, sa tenjom skidanja primisli o stvarnoj tendenciji vlastitog djela: "Nazivi Turci i turski upotrebljeni su esto u toku prianja i za bosanski muslimanski svet, naravno ne u rasnom i etnikom smislu nego kao pogreni ali od davnina uobiajeni
76. ND, 53-54.

204

nazivi."'77 Znajui dobro kolika je sugestivnost umjetnike rijei, i kakve sve negativno moralne konotacije
77. Ve na samom poetku svoje rasprave Kurtovi otkriva Andrievu bitnu, i zloudu, identifikaciju dva razliita naroda pod imenom "turskim" koje on za njih upotrebljava, kao osnovu za naslijee mrnje i krivice: "U prvom redu upada u oi kod obadva djela o koDrini jima je rije lu romanima uprija i Travnika hronika, M.Rl da Andri dosljedno naziva nae muslimane - Turcima. Zabaenu i, naknadno, na kraju ubaenu, jedva zamjetljivu primjedbu, da taj naziv ne upotrebljava pisac 'u rasnom i etnikom smislu nego kao pogreni ali od davnina uobiajeni naziv', rijetko e koji italac uopte proitati, i ona ne moe da izbrie utisak o hotiminoj tendenciji pisca u tom pogledu. Prvo zbog toga to pisac ne upotrebljava taj naziv samo u meusobnom odnosu i razgovoru ondanjeg naeg svijeta, kako je to zaista i bilo, nego i onda kad o muslimanima iznosi i analizira ak i 'nauno' svoje miljenje on sam, kao knjievnik, sociolog i filozof, i kritiar i kroniar. Uostalom, kad bi se drao tih 'uobiajenih naziva' u ono doba, nazivao bi katolike - latinima, a pravoslavne - hrianima. Drugo" - pie Kurtovi zamjerajui Andriu, "zbog toga to nigje i ne istie etniku srodnost muslimana sa ostalim naim svijetom nego, naprotiv, pored najgorih moralnih kvaliteta on u obje knjige prikazuje muslimane u takvom svjetlu kao da su oni ne samo neto posebno od ostalog naroda, nego da su u punoj suprotnosti prema njemu u svakom pogledu, pa i u etnikom. Treba znati da krvno srodstvo i jezik Ipijui

Na

sac je oito samo na to mislio dodanavedenu primjedbu! samo su jedna, iako glavna strana za utvri vanje etnike identinosti. Utoliko je upadniji i ovaj naziv i ovako tretiranje to Andri vrlo dobro zna da ve dugo decenija postoji opte nastojanje da se taj 'uobiajeni naziv' eliminie i kod muslimana i kod ostalih dijelova naeg naroda ne samo radi pogrenosti naziva nego radi optih nacionalnih tendencija i potreba: On zna da se u tom postigao lijep uspjeh, pa ipak, eto, on vue to nastojanje u protivnom pravcu u daleku prolost i, hoe nee, ima reakcionarno znaenje. Jo je udnije to dolazi od strane jednog Bosanca i to ba on nastoji da odvoji muslimane od ostalog naroda, kad je uopte poznata injeni ca da ni u jednoj naoj pokrajini nije narod homogeniji kao u Bosni po svemu, pa i po osobinama orijentalizma koji pripisuje Andri samo muslimanima. U tom pogledu do te je mjere homogen narod u Bosni da je ve davno reeno, istina u ali, ali vrlo karakteristino: 'da su Bosanci Turci triju vjera'." !Kurtovi, 135l. Na kraju ovog uvoda, kao jo jednu ra~nu svoga doivljaja ovih Andrievih djela, "historijskih" hronika i rasprave o njima, Kurtovi dodaje: "Takvo pisanje o muslimanima, ako nije vlastito uvjerenje pievo /to bi bilo jo tee za piscal moe se tumaiti samo tim to je Andri oba ova djela pisao u doba Drugoga svjetskog rata, u psihozi i politikom raspoloenju Nedieve Srbije prema njima, u doba kad se je brisalo ak i ime jednog Osmana ikia sa

205

i historijske optube ovaj etniki naziv za Bonjake nosi, nezavisno ak od ove napomene koja svojim odbijanjem zapravo podvlai tendenciju, Andri je upao u kontradikcije vlastitog iskaza i otvorio pitanja: zato se ti nazivi upotrebljavaju ako su "pogreni"? Ako i on sam kae "bosanski muslimanski svet"? Prava namjera se, meutim, otkriva iz samog djela, iz Andrieve povijesno-politike ideologije. Imenovanjem Bonjaka "Turcima" on ih stigmatizira kosovskom krivicom i osmanlijskim nasiljem, bez razlikovanja, i opravdava suvremeni revanizam protiv njih. *78 A pisac je vezirovo dobro djelo od poetka relativizirao zlodjelima i nasiljem njegovih podlonika, pa je tako i izgradnja mosta zapoela u znaku koca i konfrontaciji zasnovanoj na ruenju javne graevine sa drutvenom svrhom. "Neopisiv strah" je zavladao u atmosferi, koju je Andri moralno zaotrio cininom napomenom Abidaginih pouzdanika"da je osuenik iv; a kako kripi zubima i progovara s koca lepo i razgovetno, ima nade da e iveti i do sutra u podne", pri emu ga je "Merdan... povukao za akire". Da bi, kad je Radisav izdahnuo podvukao moralni uinak njegova djela kao zajednikog ina, a njegovo muenitvo kao simbol otpora Turcima sve u skladu kosovske epske ideologije i preobraaja ze:qtaljskog u nebesko i na kraju u historijski mit: "I svi su Srbi osetili neko olakanje, kao nevidljivu pobedu. "*79 "Svi su oseali da je u onom njegovom stalnom rvanju i morenju s Turcima sada preteglo na njihovu stranu. Smrt je najtei zalog. Usta, dotle zalivena straGajretovog studentskog doma u Beogradu ljer ni on ne moe biti Srbin!, a sama se zgrada sveano osvjetala crkvenim obredom poto se kao "turska" nije osvjetala prilikom zidanja". To potvruje i daljnja analiza pojedinih dijclova iz tih knjiga." !Kurtovi, 136J.
78. NO, 363. 79. Ibidem, 56.

206

hom, sama su se otvarala." I dok su jedni osjeali kako se

on izdvojio i uzvisio, ne mui se pa mu vie niko ne moe nita, "ni puka ni sablja, ni zla misao ni ljudska re ni turski sud", drugi su govorili: "Ej, muenik! E, jade na! - Zar ne vidi da se posvetio? Svetitelj, bolan.", i pred kandilima molili: "Ah, muenik, pribran je kod Boga kao

da je najveu crkvu sagradio!" "Pomozi nas, Boe, ti Jedini, potri dumanina i ne daj mu duge vlasti." A majke su govorile djeci: "uti, sluaj mamu i uvaj se, dok si god iv, Turina, prokletnika!"'Bo
A nasuprot tome priguenom izraavanju neprijateljskih osjeanja, Andri je jo jedanput isturlo Abidagu, koji je "jo jednom obiao graevinu i, zadovoljan dejstvom

ovoga stranog primera, naredio da se seljak skine sa skela: 'Bacite psa psima.'''Bl Na to su"i oni koji ranije nisu hteli da uju o ruenju i otporu sada bili spremni da daju mnogo i uine sve", jer "ovek na kocu postao je opta briga i svetinja",'B2 te su podmitivi Ciganina kao "stvorenje bez krsta i due", ugrabili "telo", kako su ga po Andriu nazivali, i kriom ga sahranili. A Pljevijak je "u nastupu neoekivanog oduevljenja" to nije na kocu, prevrnuo pameu kao po nekoj
oo'

vrhunaravnoj kazni i ispatanju, pa su ga vezali, dok je on "plakao i branio se i dok je mogao da mie pojedinim delom tela trzao se i vikao svoje: evo, evo!", - predstavljajui simbol sudbine vjerskog konvertita i turskog izvrioea. U narodu "poelo je da se apue kako je osueni seljak bio nevin i kako ga je ovaj Pljevljak uzeo na duu", a "meu Srbima na

Mejdanu, ene su priale kako su vile sahranile mrtvo telo nesrenog Radisava pod Butkovim Stijenama, i kako nou pada s neba obilna svetlost na njegov grob". 'B3
80. Ibidem, 57. 81. Ibidem, 57-58. 82. Ibidem, 5B. 83. Ibidem, 62.

207

Tako je Andri ovu razvijenu epizodu o Radisavu sveo opet u legendu iz prvog poglavlja svoga romana, zatvarajui krug ovog antiturskog predanja i arhetipsko epskomistiko izvorite nacionalnog otpora. A sve tekoe u dugotrajnoj izgradnji mosta odjekivale su meu stanovnitvom u recepciji historijskog razdvajanja:

"Viegradski Turci su opet. poeli da sleu ramenima i odmahuju rukom kad govore o mostu. Hriani su utali, ali su posmatrali gradnju sa zluradim i potajnim mislima u sebi i eleli joj neuspeh kao svakom turskom preduzeu. Nekako. u to vreme je iguman manastira Banje kod Priboja zapisao na poslednjem praznom listu jednog mineja: "Da je znano kad Mehmetpaa gradi upriju na Drini kod Viegrada. I veliki zulum bi narodu hristijanskom od Agarjana, i teka angarija. S mora su majstore dovodili. Za tri godine gradie i mnoge aspre poarie. Vodu su predvojili i pretrojili, ali mosta ne mogoe namaknuti. "'S4
Abidaga je svojim strogim i neovjenim postupanjem, pored ostalog i radom, to Andri jo jednom ne-

dve i tri stotine, kuluara bez ijedne pare nadnice, vrlo esto i o svojoj hrani", dok je vezirov no. vac on uzimao za sebe,'ss - doprinio "da narod celog onog kraja, ne samo raja nego i Turci, tj. Bonjaci, umesto da blagosilja veliku zadubinu, proklinje i as kad je poeta i onog ko je podie". 'S6 Novi povjerenik koji ga je zamijenio bio je "zaista posve drugaiji ovek",'s7 reklo bi se "duevan Turin", pod ijim je rukovodstvom "besplatno kuluenje ukinuto od prvog dana".ss Desila se samo 'jedna od onih
tano istie, "izmeu

S4. Ibidem, 66.

ss. Ibidem, 63.

S6. Ibidem, 64.

87. Ibidem. 8S. Ibidem, 65.

208

bez kojih velike graevine retko bivaju":s9 kada je kameni blok pritisnuo mladog Arapina, majstorAntonijeva pomonika. "Svi muslimani mukarci izili su da ga isprate... ", pie Andri otkrivajui pri tome karakteristino svoju diferencijaciju oko nazivanja Bonjaka: kada se radilo o vjerskoj identifikaciji nazivao ih je "muslimanima", a u svim ostalim prilikama "Turcima". Ve kada se ukazao "ceo most na jedanaest monih lukova, savren i udan u svojoj lepoti", i svijet se poeo iskupljati na obje obale, Andri je napisao: "Sakupljeni viegradski Turci posmatraju taj tui rad o tuem troku, kome su oni punih pet godina izdevali svakojaka imena i proricali najgoru budunost",*90 distancirajui ih njihovim skeptinim reakcijama od pravih Turaka. I dok sada svi povlauju jednom "hodici iz Dua", kako se "carskoj ruci nita nije otelo" i kako je on govorio "da e ovi pametni ljudi najposlije podii to su naumili", "vidi ti to je vezirska sila i pamet, gdje okom pogleda tu je hair i beriet", Ahmedaga eta, "mrzovoljan ovek i tvrdica", jedan od onih skeptinih kakav e biti Ali-hoda, gleda jo uvijek prezrivo na gradnju: "Ne doao mu povodanj, onaj na pravi viegradski! Pa e vidjeti ta e od njega ostati!" "Jer, ima u jednim ljudima bezrazlonih mrnja i zavisti koje su vee i jae od svega to drugi ljudi mogu da stvore i izmisle",*91 kae Andri odvajajui ovu mrnju pOjedinaca Bonjaka od one historijsko-mitske prema Turcima kao osvajaima. Ali ve u narednom komentaru Ahmedage ete ponavlja simbolinu sliku Abidagina tapa koji svojom zelenom bojom oznaava islam i svojom predmetnom namjenom tursku vladavinu u Bosni: "Ieste, da nije bilo Abidage i njegovog zelenog tapa i njegovog zapta i
89. Ibidem, 66. 90. Ibidem, 68-69. 91. Ibidem, 69.

nesrea

209

zuluma, pitao bih vas ja bi li ovaj Misir-baba mogao svojim smijehom i sa rukama na leima dovriti upriju", govorio je on mislei na Arifbega, a u njegovim rijeima je iskrila Andrieva potrnula tendencija. "Ali eta je bio usamljen izuzetak", napominje pisac, "radost i oduevljenje samo su rasli i irili se i na okolna sela", '92 i jaala je u narodu druga, blagodatna strana izgradnje mosta, koju je Andri izrazio u nizu ivih slika: stariji su posmatrali "potpuno nove vidike koji su se otvarali s mosta"; "turski momci su zametali kolo oko kazana shalvom", "neki Murat, zvani Muta, malouman mladi iz aginske porodice Turkovia iz Nezuka", naglaava Andri, - "odjednom se ispeo na kamenu ogradu mosta"'93 i poao po njoj kao to e to orkan uiniti II jednom od narednih poglavlja, simbolizirajui podtekstua1no taj hod po opasnoj ivici nad Drinom kao historijsku sudbinu Bonjaka, kretanje po upriji kao kulturnom doprinosu Turaka u Bosni, "mnogi su odlazili niz reku, pola sata hoda, do Kalate ili Mezalina, i otud posmatrali most, koji se isticao, beo i lak, sa svojih jedanaest lukova nejednake veliine, kao udna arabeska na zelenoj vodi, meu tamnim brdima",'94 pie Andri u vlastitom stvaralakom doivljaju tog egzotinog uda, koje se kontrastno istie u prirodnom ambijentu. Opisujui na kraju poetski tatih koji je uzidan na kapiji, i donosei ga u prijevodu, Andri je prethodno, kao to je to inio uz svako djelo ili postupak, iz oblasti ovog njemu tueg svijeta, i ovdje unio akcente ivotne trivijalizacije: tarih je napisao, pripovijeda on, "neki carigradski stihotvorac Badi". '95 "Taj Badi je za dobre pare pisao lake i zvune stihove i umeo veto da ih nametne
92. Ibidem, 70. 93. Ibidem, 71. 94. Ibidem, 72. 95. Ibidem. Popovi, 513. o ovom Andrievu iskazu Popovi pie: "Ime pisca tariha na

210

velikaima koji su podizali ili opravljali velike graevine. Oni koji su ga znali (i pomalo mu zavideli) govorili su podrugljivo da je nebeski svod jo jedina graevina na kojoj nema tariha iz Badijeva pera. A on je, pored sve lepe zarade bio sirak i gladnica, veito u borbi sa onom naroitom bedom koja esto prati stihotvorce kao neko osobito prokletstvo i koju nikakve plate i nagrade ne mogu zajaziti "*96, iznosio
je Andri, kao svoj komentar razumijevanja sudbine pjesnika i pjesnike sirotinje, u maniru humanistikog uopavanja onoga to je prethodnim pripovijedanjem unizio. Da bi zatim, takoer u potcjenjivakom i podsmjeljivom osvrtu na ("na") svijet iz kasabe i njihove uene ljude, otvorio predstavu o relativnosti recepcije knjievnog djela u komunikaciji sa ljudima razliitoga duhovnog i moralnog ustrojstva, spasavajui tarih, kao i most, od vulgarizacije, ali otkrivajui i nehotice vlastiti doivljaj i postupak pred likovima iz prolosti i graom iz historije i predanja.

"Po slaboj pismenosti, tvrdoj glavi i ivoj mati ovog naeg sveta, svaki je od kasabalijskih uenjaka
viegradskom mostu Ikao i sam tekst tog tariha! zadali su bili mnogo muke domaim orijentalistima. Andri ga naziva 'carigradski stihotvorac Badi' prema pogrenom itanju Koste Hermana iz 1889. godine. Njegovo se ime zatim ponovo i talo pogreno kao Hadi i Nehadi, dok ga nije najzad, 1929. godine, Dervi M. Korkut pravilno deifrovao kao Nihadi, to je ukazalo na to da se radilo o jednom ve odavno poznatom pesniku, ali ne "carigradskom" nego sarajevskom. O njemu je zatim pisao neto due Mehmed Handi /1935. godine/ i najzad, pre desetak godina, Hazim abanovi." U knjizi Islamska epigra-

fika Bosne i Hercegovine, knj. II; Istona i centralna Bosna, Sarajevo, 1977.,117-120., Mehmed MUjezinovi donosi dva hronograma o izgradnji Sokolovieva mosta u Viegradu - hronogram o poetku gradnje mosta Mehmed-pae Sokolovia i Kronogram o dovretku gradnje mosta Mehmed-pae Sokolovia. Uporeivanjem se moe ustanoviti da je verzija hronograma koju je donio Andri u svome romanu zapravo hronogram o poetku gradnje mosta, ali i to da se od njega znatno razlikuje u prijevodu, stilu, pojedinim rijeima te u samom poretku stihovnih cjelina. 96. Ibidem.

211

na svoj nain itao i tumaio Badijev tatih na kamenoj ploi, koji je kao svaki tekst, baen jednom u javnost, stajao tu, veit u veitom kamenu, zauvek i nepovratno izloen pogledima i tumaenjima svih ljudi, mudrih i ludih, zlih i dobronamernih. A svaki . od slualaca pamtio je one stihove koji su njegovom uhu i njegovoj udi najbolje odgovarali. "'97 Andriev pasa o blagotvornom znaaju "mosta sa kapijom" i ploom, koja je "utala u zidu kao i svaki drugi kamen", i karavan-saraja pokraj njega, takoer je sadravao simbolinu dimenziju u konkretno-ulnim slikama: "Sada je drum sa leve obale reke vezan pravo sa onim krajem druma na zaravanku sa druge strane.", pie Andri. Muno ekanje i uzaludno dozivanje s jedne strane na drugu, "sve je to I.. J kao maijom premoeno". '98 A u hanu, istie on, "svaki putnik moe da ostane jedan dan i jednu no i da ima bez pare dinara konak, vatru i vodu za sebe, poslugu i konje. "'99 Uz tu zadubinu, i napomenu da ju je podigao ovjek koji je flU detinjstvu, sa gomilom srpskih seljaia, odveden kao adami-oglan u Stambol", kako istie Andri uvijek u opreznosti da idejno-politiki ne bi otiao dalje od svoje koncepcije o turskoj vladavini koja je eto iza sebe ostavila i tekovine kulture i duha i spomenike trajne humane vrijednosti, - on je uz most psiholoki i moralno vezao bie i ivotnu sudbinu hair-sahibije Mehmed-pae Sokolovia kao simbolinog prototipa hrianskog konvertita iz Bosne u Turskoj carevini, povezujui ih motivom bola od nostalgine "crne, otre pruge" koji se preobrazio u bol od "crnog seiva" u grudima: kad je pao jednog petka na ulazu u damiju od udarca noa "jednog sulu97. Ibidem, 73. 98. Ibidem, 74. 99. Ibidem.

212

dog i odrpanog dervia", pie Andri sastavljajui tako nasiljem dva kraja njegova ivota, "onako razdrijen i gologlav, krvav, savijen i utonuo u se, liio Ijel vie na ostarelog i premlaenog seljaka iz Sokolovia nego na oborenog dostojanstvenika koji je do maloas upravljao Turskom Carevinom. "*100
Ovim poglavljem romana zavrava se prIca o Mehmed-pai uklapajui se u politiku situaciju i . poredak Turske carevine. Jer ni za njegovu pogibiju u kasabi se dugo nije saznalo, poto "u Turskoj Carevini nije dozvoljeno da se zle vesti i nesreni dogaaji ire i prepriavaju ni onda kad se u susednoj dravi dese, a kamoli kad se radi o roenoj nesrei", *101 a i stranka koja ga je oborila s vlasti nastojala je da pokopa sjeanje na njega, to je odgovaralo i njegovim roacima, kae Andri, dodajui jo jednu crtu u moralnu karakterologiju Bonjaka, "jer su tako rasli i njihovi izgledi da 'se dodvore novim upravljaima, i da im se prolost oprosti". *102 Da bi zatim preao na "most sa kapijom" kao monumentalnu umjetniku okosnicu svoga romana i graevinu koja e obiljeavati ivot kasabe i njenih itelja "za vreme od preko tri stotine godina", i u odnosu na vremenitost ljudi i zbivanja trajati kao stalnost umjetnike graevine i dobrog djela. "Njegova svetla linija u sklopu kasabe nije se menjala kao ni profil okolnih planina na nebu, - pie Andri u lirskom zanosu svoje misli, nadviavajui pred njim prizemnu osnovu svoje pristrane nacionalno-mitske ideologije.-" U nizu mena i brzom ocvetavanju ljudskih narataja, on je ostajao nepromenjen kao i voda koja prolazi ispod njega. Stario je,
100. Ibidem, 75. 101. Ibidem. 102. Ibidem, 76.

213

prirodno, i on, ali na jednoj vremenskoj skali koja je mnogo ira ne samo od duine ljudskog veka nego i od trajanja itavog niza narataja, toliko ira da se okom to starenje nije moglo da primeti. Njegov vek je, iako smrtan po sebi, liio na venost, jer mu je kraj bio nedogledan. "'103 Tu misao o vremenu "neosetnom za velike graevine", a "dugom i smrtonosnom za ljude i mnoga njihova dela", koja se javlja kao koncepcijski lajtmotiv i kompozicijsko-ritamska okosnica, Andri je iznio i u prijelazu na zbivanja petog poglavlja svoga romana, ali sa napomenom da "onoto nije moglo vreme, uinili su nestalni i nepredvidljivi uticaji dalekih prilika". '104 "U to vreme, krajem XVII veka, po Bosni se pevalo, govorilo i aputalo mnogo o Maarskoj, koju je turska vojska, posle stoljetne okupacije, stala da naputa," objanjavao je Andri pripovjedaki o vremenu opadanja turske moi i posljedicama tih "prilika" za Bonjake. "Mnogi je bosanski spahija", isticao je on sada sa razlikovanjem, - "ostavio kosti u maarskoj zemlji. To su bili, moglo bi se rei, oni sreniji, jer mnogi se spahija vratio go kao prst u svoju staru bosansku postojbinu gde ga je ekala tanka zemlja, uzak i oskudan ivot, posle bogate irine i gospodstva na velikim spahilucima u Maarskoj.",los iznosio je Andri kao historijskomoralnu pouku o poloaju Bonjaka koji su ratovali za interese Turskog carstva sa projekcijom historijske sudbine tih konvertita na nisponu njegove moi, da bi ovaj uvod sveo na propadanje Mehmed-paine graevine, karavan-saraja u Viegradu kao simbolian predmet ovog poglavlja. Jer su sa tim turskim povlaenjem iz Unurovine izgubljena i imanja vakufa ove zadubine. U opiranju toj neminovnosti
103. Ibidem. 104. Ibidem, 77. 105. Ibidem.

214

propadanja Kamenitog hana Andri je izvajao lik mutevelije Daut-hode Mutevelia, koji je sve inio da ga "spase i ouva u ivotu". To je bio jedan od onih pozitivnih bonjakih likova ovog pisca koji se odlikuju predanou i vrstinom pobonosti i moralnog uvjerenja o dubokom sevabu dobrog djela u javne svrhe. "Taj mudri i poboni, tvrdoglavi i uporni ovek", koji se "pomirio sa saznanjem da je naa sudbina na zemlji sva u borbi protiv kvara, smrti i nestajanja, i da je ovek duan da istraje u toj borbi i onda kad je potpuno bezizgledna", istie Andri s priznanjem, da bi u njegovim rijeima jo jednom produbio moralnu blagodat javnog dobroin stva: "Ne treba mene aliti. Jer svi mi umiremo samo jednom a veliki ljudi po dva puta: jednom kad ih nestane sa zemlje, a drugi put kad propadne njihova zadubina. "*106 A kad ga je smrt zatekla dok je sam popravljao krov na hanu, Andri je to popratio skeptinim komentarom svoje nacionalnohistorijske filozofije, sputajui se jo jednom iz sfera ko smike etike i ljepote u nizine politikog pragmatizma, u vidljivoj koincidenciji sudbine Turske Carevine i Bonjaka i uzaludnosti njihove postojanosti produavanja tradicije koju smatraju svojom, i opiranju mijenama povijesti: "Bilo je prirodno da kasabalijski hoda ne moe odrati ono to je veliki vezir osnovao, a istorijski dogaaji osudili na propast.", *107 kae on. Kao i sve drugo monumentalno, izuzetno, drukije, velianstveno i veliko, puno strasti, upornosti kako u dobrom djelu tako u destrukciji, i propadanje karavan-saraja imalo je simbolian znaaj i historijskoalegorijsku konotaciju: iznutra poeo je naglo da oronjava i opada, a "spolja je savrena kamena zgrada izgledala
106. Ibidem, 78-79. 107. Ibidem, 79.

215

jo uvek nepromenjena, mirna i neunitiva u svojoj lepoti", pisao je Andri, sve dok ne ostade "nem i opustea i poe da se kvari i rui kao sve zgrade u kojima niko ne ivi i o kojima niko ne brine". "108 Ali, uspostavlja Andri i drugu kontraverznu stranu svoje relacije, onu podtekstualnu iz svoje teze "most, kome nije trebalo nadzora ni izdravanja, ostao je prav i nepromenjen i vezivao rastavljene obale i prebacivao ive i mrtve terete, kao i prvog dana svoga postanka. ""109
Kao umjetniku prijelaza to mu je trebalo da se spusti meu ivi svijet svoga romana, da istakne trenutke njegova jednoduja nasuprot stalnosti njegove podijeljenosti. Za kasabu oko mosta najdramatiniji dogaaj bio je "povodanj" kao prirodna neizbjena stihija, koji je nadolazio u razmacima od dvadeset do trideset godina, o kome se prialo "o slavama i boiima ili u ramazanskim noima", "jer nita ive ljude ne vezuje tako kao zajedniki i sreno preivljena nesrea", u kojoj ljudi "trpe svoje svakodnevne brige u seanju na vee koje su davno i sreno prole". "IlO A onaj povodanj u posljednjoj deceniji XVIII stoljea, na kojemu se Andri zadrao, i atmosferu zajednike opasnosti i brige, on je doarao slikom prvaka iz arije okupljenih gore na Mejdanu u Hadi-Ristanovoj kui, "poto su smestili eljad po kuama, tursku po turskim, hriansku i jevrejsku po hrianskim". Ne isputajui koncepciju svoga doivljaja historije, i ne zaboravljajui da spomene svakodnevni kolorit njihove vjerske podjele, Andri je pisao: "[zmeani Turci, hriani i Jevreji. Snaga stihije i teret zajednike nesree pribliili su
108. Ibidem, 79. 109. Ibidem, 80. 110. Ibidem, 81.

216

ove ljude i premostili bar za veeras onaj jaz koji deli i jednu veru od druge i, naroito, raju od Turaka. ,,*m A nakon
navoenja prisutnih prvaka, on jo jednom napominje: "Tu je jo desetak gazda; ima od sve tri vere, pomeanih", to u osvrtu na prethodno navoenje odaje da su njegovi "Turci", na ovom mjestu, zapravo pripadnici islamske vjeroispovijesti. Kao uvijek nakon takve konkretizacije jaza i sputanja na tlo nacionalnovjerske podijeljenosti kao opu razinu historije svoga romana, Andri i na ovom mjestu ponovo podie u sferu svoje meditacije i mjesto i uesnike ovog skupa doivljava kao "prolazno ostrvo u poplavi vremena", II kome se stvara "topao i uzak krug, kao jedna nova egzistencija", *112 u kojoj propada onaj koji "nije bio navikao da gubi ni umeo da podnese nesreu",*113 da bi poglavlje zavrio u duhu svoje koncepcije i u skladu sa kompozicijom djela, nekom vrstom legendarno-epske refleksije istovremenog gnomskog izriaja i vlastite umjetniko-etike spoznaje: "Tako se na kapiji, izmeu

neba, reke i brda narataj za naratajem uio da ne ali preko mere ono to mutne vode odnose. Tu je u njih ulazila nesvesna filozofija kasabe: da je ivot neshvatljivo udo, jer se neprestano troi i osipa, a ipak traje i stoji vrsto "kao na Drini uprija". "*114 A tim periodinim uznoenjem
iznad historijsko-pripovjedakestvarnosti, Andri je istovremeno relativizirao i njene antagonizme, atavizme i njihove arhetipske komplekse, spasavajui bar na as djelo od asocijacije vremena u kome je ono
111. Ibidem, 83. 112. Ibidem, 83. 113. Ibidem, 84. 114. Ibidem, 88. Andri e kasnije misao o gubitku bez aljenja, u zavretku ovog

poglavlja, objanjavati Jandriu kao iskustvo i spoznaju iz svoga' ivota, koje je on preobrazio u filozofiju svoga djela: "Priznau vam: ja mnogo alim izgubljeno, ali odjednom i konano prealim /govolino

217

poelo da ivi u itaocima sa asocijacijama i traumama.

razliitim

recepcija'r.ua,

Nakon ovog poglavlja o propadanju Kamenitog hana naporednog povlaenja i opadanju turske moi, te povodnja u kojemu je zajednika opasnost zbliavala vjerskim "jazom" podijeljene stanovnike, u poglavlju estom Andri uvodi temu historije. Jer, kae on, vraajui se svojoj koncepciji, "osim poplava bilo je i drugih nasrtaja na most i njegovu kapiju; njih je donosio razvitak dogaaja i tok ljudskih sukoba." Da bi zatim hroniarski objavio: "Poetkom prolog veka digla se buna u Srbiji", i nastavio pripovijedanje o njenim odjecima i posljedicama u Bosni, u Viegradu, kao to ni svako zbivanje u viegradskom kraju "nerodica, bolest, zulum ili buna", nije moglo biti ravnoduno onima iz uike nahije. O tome kako je "buna u Srbiji poela da zadire sve vie u ivot celog bosanskog paaluka, a naroito u ivot ove kasabe koja je na sat hoda od granice"'I15 Andri je ispreo cijelo ovo poglavlje sa posebnim isticanjem podijeljenih strana, sa potpuno oprenim osjeanjima: "Turaka", tj. Bonjaka, s jedne, i Srba koje tako od ovog mjesta stalno naziva, dosljedan shvatanju srpske historiografije da je Karaorev ustanak 1804. bio vrijeme stvaranja srpske nacije, pa se ak i sam nacionalno identificira s njima. Na tutanj "Karaorevog topa" i "vatre koje su ustanici nou loili na Panosu", pie Andri, povezujui dogaaje i duh otpora i bune i
rio je on u oktobru 1973. I. Ako se sea te, tako se zavrava i jedno poglavlje u romanu Na Drini upri ja." A Jandri je u napomeni dodao taj zavretak: "Tako se na kapiji, izmeu neba, reke i brda, narataj za naratajem uio da ne ali preko mere ono to mutna voda odnese", iako je ba u njemu bila sadrana konotacija na genocid na upriji. 115. Ibidem, 89.

218

se istovremeno dosljedan u svojoj pristranosti, "nae ene su se krstile u tami iplakale od nerazumljivog ganua, a u suzama su im se lomile one ustanike vatre kao oni avetinjski plamenovi koji su nekad padali na Radisavljev grob i koje su njihove ukunbabe, pre gotovo tri veka, isto ovako kroz suze nazirale, sa ovog istog Mejdana. "'116 Da bi zatim, kao prorok budunosti, uvjeren na ovom zamahu historije u trajnu suprotstavljenost ova dva naroda, i odnose neprijateljstva te inverzivnih osjeaja, u itavu jednom pasau iznio primjere suprotnih recepcija slika i dogaaja koje su "dobro videli i paljivo posmatrali i Turci i Srbi, iako su se i jedni i drugi pravili da ih ne primeuju":117 Ognjevi ustanka, istie Andri sa nacionalnim imenovanjem, "izgledali su Srbima kao neko novo sazvee iz koga su poudno itali smele nagovesti", "dok su za Turke" - pie Andri dosljedno u svome imenovanju Bonjaka-"to!.../ bili talasi nekog vatrenog mora, koje se iri tamo po Srbiji i koje, evo, zapljuskuje i planinske kose iznad kasabe". Srbi su molili Boga da "taj spasonosni plamen!. ..! proiri ovamo i na naa brda", nastavljao je Andri sa linim nacionalnim poistovjeenjem, "a Turci su molili Boga da ga zaustavi, suzbije i pogasi", i dodavao je uz to u skladu sa svojom ideolokom tendencijom, "kako bi se osujetile prevratnike namere nevernika i zavladao opet stari red i dobri mir prave vere". '118 A kad je buna splasnula i nestalo vatara, "Turci su bili zadovoljni", a Srbi razoarani ali sa svijeu "da ono to je jednom bilo moe uvek da se povrati", '119 pisao je Andri i kao i uvijek nakon zavretka zbivanja produavao pripovijedanje u obliku iskustveno-filozofskog razmiljanja o prirodi
116. Ibidem, 90. 117. Ibidem. 118. Ibidem. 119. Ibidem, 91.

odajui

219

i potlaenih, kao prorok historijske budunosti antagonizma, neprijateljstva i mrnje, koja se u vrijeme pisanja romana pred njegovim oima odvijala, ostvarujui kontinuitet turske krivice, nasilja i surovosti iz svoga romana u imenu koje je davao Bonjacima. A zatim se opet vratio na most "kao jedinu sigurnu vezu izmeu bosanskog paaluka i Srbije", i drven ardak nasred njega, i dogaaje koje je vezao uz njega: na ia Jelisija iz ajnia i srpsko mome koje je pjevalo "buntovne pesme", koji bijahu pogubljeni u atmosferi kada je, kako priznaje Andri, "u kasabu l.'; stiglo iz Srbije

tlaitelja

nekoliko turskih porodica kojima su ustanici sve popalili", koje su "irile mrnju i traile osvetu":120 Kada su starca
zaustavili na mostu i zatraili da objasni razlog svoga putovanja i are na svom tapu, on je, kae Andri,

"kao da govori na pravom boijem sudu, a ne pred zlim Turcima" rekao da obilazi manastire, "zadubine i gyobove srpskih careva i velikaa" a da likovi i slova na tapu oznaavaju "vremena srpske slobode i veliine, prole i budue", jer "vrijeme vaskrsa pribliilo se".*121
Tuma efko, po pravilu Bonjak, u slubi komandira

strae Anadolca, kako ovdje Andri identificira pravog Turina koji ne zna bosanski jezik, - muio se da nae izraze "u svom oskudnom znanju turskog jezika", ali su u njegovu prijevodu "stareve rijei izgledale sumnjive, mirisale na politiku i opasne namere", a i efko, kae Andri stilizirajui njegov lik u smislu zlonamjerne podlosti, "prevodei okree oigledno rei onako kako je najgore po starevu zanesenu glavu". I sve to u atmosferi kada "i ovi varoki Turci, dobrovoljci, koji mrko i vano obi-

laze varo", "kao pijani od nekog

120. Ibidem, 93.

ogorenja,
121. Ibidem.

od elje da se

220

svete i da kanjavaju i ubijaju onoga koga mogu, kad ne mogu onoga koga bi hteli". *122 Drugi kojeg su doveli, Mile, "slabo odeveno srpsko mome", "inokosan siromah sa Lijeske", pjevao je pred vodenicom "ono to je uo od drugih da pevaju", pripovijeda Andri objanjavajui u suglasju sa osnovnim postavkama svoje dizertacije, kojoj se kao okosnica svoga pripovjedakog opusa o Bosni i Turcima uvijek vraao kad je trebalo doarati boju i aromu historije: "u to vreme, kad se "digla" Srbija, narod je od starinske pesme: Kad Alibeg mladi beg bijae, evojka mu barjak nosijae. napravio novu: Kad orije mladi beg bijae, evojka mu barjak nosijae. U toj velikoj i udnoj borbi koja se u ovoj Bosni vekovima vodila izmeu dve vere, a pod vidom vera za zemlju i vlast i svoje sopstveno shvatanje ivota i ureenje sveta, protivnici su otimali jedan drugom ne samo ene, konje i oruje, nego i pesme. I mnogi je stih prelazio ovako od jednih drugima, kao dragocen pIen. "*123 Andri je, meutim, zaboravio da spomene politiku konotaciju ovih promijenjenih stihova, u kojima orije (Kara ore) zamjenjuje Alibega, ali od ovog mjesta u pripovijedanju naziv "Turci" jednako Bonjaci, sa lokalnom konkretizacijom "olujaki", "orahovaki" poznatom iz Andrievih proza, dobiva na uestalosti i uzrokovanju optube mladia i to pod zakletvom: "da je pevao buntovnike pesme i to u trenutku kad su oni prolazili i da se odupirao kad su hteli da ga veu".
122. Ibidem, 94. 123. Ibidem, 95.

221

A na zakletvu se nadovezuje egzekucija po kratkom postupku, sa. usporenjem samo pri starevu oprotajnom dijalogu sa mladiem: "Krvnik, koji je bio jedan

od vojnika, brzo je svrio posao i prvi prolaznici, koji su sa brda silazili zbog pazarnog dana i prelazili preko mosta, mogli su da vide njihove dve glave na novim, vornavitim koevima, uz ardak, a krvavo mesto na kome su poseeni na mostu, posuto ljunkom i ugaena. "*124 "Tako je ardak otpoeo da 'radi''', kae Andri, kao mjesto izvrenja kazne za "krivce u vezi sa ustankom".
Umjesto ljudske komunikacije most je postao poprite ubijanja, nasilje je unitilo drutvenost. A u tom sumarnom opisivanju "kolac" je opet, uz bacanje tijela s mosta u rijeku, imao simbolinu ulogu historijskog povezivanja etapa nasilja: "Tu su im odsecane usijane ili

prosto nesrene glave i naticane na kolje koje je bilo postavljeno oko ardaka, a tela su im bacana s mosta u Drinu, ako se niko ne bi javio da otkupi i sahrani obezglavljen le." Ali ovog puta krvnik nije bio Ciganin, ve "debeo i mrk Anadolac", koji je "svoj posao vrio sa zadovoljstvom i
pie Andri i sa cinizmom razlike izmeu njegova dobroudnog lika i profesionalnog ponaanja opisuje njegov lik. Ali vrhunac u ovoj gradaciji okrutne ironije on je ostavio Ciganima: Kad su ustanici, pie Andri po historijskoj uzronosti zloina i kazne "popalili sela iznad kasabe, ogorenje kod turskog sveta prelo je meru", pa je jednog dana osvanula na kocu i glava nevino pogubljenog viegradskog paroha, "a Ciganad su mu usadila cigaru u mrtva usta ".*125 A kad je ustanak u Srbiji jenjao i ardak na kapiji sagorio, "ona je opet postala za kasabu ono toje oduvek bila", svodi Andri svoju historiju nasilja u vremena mira,
124. Ibidem, 98. 125. Ibidem, 100.

astoljubivo",

222

kao to je inio na kraju svakog poglavlja okrutnosti i nereda, ali ne zaboravlja da pripomene bar u predaji kako su majke klele nestanu djecu: "Dabogda ti Hajrudin perin raeljao! Na kapiji te majka poznala!", *126 odravajui tako uvijek ivom razinu nasilja kao podsvijest svoga djela, da ne bi ostala u predjelima pripovjedakog zaborava, i u filozofskoj stalnosti i nepromjenljivosti mosta koja brie sve prolazno i efemerno u vremenu.
Uporeujui pripovjedaku radnju romana sa stvarnim zbivanjima u Viegradu i istonoj Bosni u vremenu kada ga je Andri pisao treba istaknuti da nije Andri samo tendenciozno slikao tursku vladavinu kao historijsku krivicu Bonjaka, nego je iznosei bune Srba, protjerivanje muslimana iz Srbije umjetniki, ak skoro diskurzivno nagovjetavao srpsku mitsko historijsku prijetnju prema Bonjacima, povezanu s "turskom krivicom" kao naslijeem i posljedicom vjerske i kulturne identifikacije a odvajanjem od hrianskog porijekla, kao njihovu budunost i historijsku sudbinu njihova bitka i opstanka, koja se ve realizirala kao stvarnost zbivanja u vremenu pisanja romana, mada on svoj roman nije do tog trenutka doveo, ali ga je prema njemu idejno, afektivno i pripovjedaki pristrano otvorio. Ovaj roman je bio zapravo pripovjedako-sugestivnaanticipacija genocida iz Drugoga svjetskog rata, produena tendencija, podrazumijevanje rezultata historije, - ali sa autorovim znanjem suvremenih zbivanja djelovao je usto kao neko opravdanje zasluene kazne pradjedova na unucima. I nije sluajno da je Andri II
126. Ibidem, 101.

223

romanu preskoio na kraju meuratno doba formiranja svoje inovnike i knjievne karijere, i moralnog podreivanja svoje umjetnosti, jer bi otvorio zaboravljene pretince svoga vlastitog bia, i spustio se u pliake ivotnog pragmatizma sa visina mudrog tumaa povijesti koju samo umjetnost nadilazi i prevladava,

i u sedmom poglavlju nastavlja lanac knjievnih anticipacija kasnijih zbivanja i koincidencija u Drugome svjetskom ratu kao vremenu pisanja romana, analogija agresije Srba iz prolosti na Bonjake kao Turke iz svoje epsko-romantiarske tradicije i genocida nad njima. Luk toga vremenskog raspona a u osnovi iste zloude radnje u kojoj je vjerska mrnja prelazila u pokolje i protjerivanje sa ciljem osvajanja i ienja teritorija Bosne od nekranskog ivlja, u recepciji bonjakog itaoca imao je smisao knjievnog opravdavanja zlodjela kao prolou zasluene kazne, dok je u doivljaju srpsko-hrianskog itaoca imao ulogu da kosovsko-tursku krivicu djelotvorno svede na osvetu nad slavenskim nasljednicima "turske vjere" i historijski moralno motivira suvremeni zloin genocida nad njima. Time je ovaj Andriev roman otkrivao dosljednost njegovoj dizertacijskoj ideologiji o pogubnosti turske vladavine i duhovnog utjecaja, a unutar svoje strukture - jedinstvo koncepcije i kompozicije uz punu komunikaciju stvaraoca preko djela sa srpskim itaocem, nudei mu dosljednost epsko-romantiarskog moralno-patriotskog stava kao oslobodilakog ponaanja u podlozi historijsko-suvremene genocidne radnje.. Tako Andri, sa pripovjedakom poshipnou
224

Andri

dogaajno-emocionalnog punjenja vodi osnovnu koncepcijsku nit svoJe romaneskne hronike: govori o decenijama iz sredine XIX stoljea, kada je "Turska Carevina dogorevala u tihoj groznici", a mea izmeu bosanskog i beogradskog paaluka poela "da dobija izgled i znaenje dravne granice~', to je utjecalo i na "meusobne odnose Turaka i Srba", pri emu su se "Stari

Turci" mrtili, treptali oima u neverici kao da ele da rasteraju neprijatno privienje, srdili se, pretili, dogovarali".*127
Onaj lanac karakteristinih zbivanja romaneskne turske prolosti kao analogija suvremenosti njegova stvaranja nastavlja se iz prethodnog poglavlja i u ovome: Ustanike vatre kao znakovi prijetnje na strmoj i goloj kosi iznad Viegrada, *128 pristizanje "turskih", tj. muslimanskihporodica iz Srbije "kojima su ustanici sve popalili", *129 paljenje sela iznad kasabe i "ogorenje kod turskog sveta"*130 kao provokacije i zaotreni akcenti romaneskno-hronike radnje produavaju se u slici "alosne povorke izbeglica iz Uica" kada su "Turci /. ..! morali da napuste i poslednje gradove po Srbiji". *131 Dok su viegradski Turci sjedjeli na kapiji ispunjeni vizijama "nejasnih pohoda i ratovanja" i slikama l'neke udne, neumerene sile i raskoi", *132 "pojavie se prvi uiki muhadiri na mostu"*133 kao anticipacija izbjeglica pred etnicima iz Drugoga svjetskog rata: "Mukarci su veinom ili peice, prani i

pogrueni, a na sitnim konjima klatile su se umotane i zabuljene ene ili nejaka deca, uvezana meu denjkovima ili meu sanducima. Poneki ugledniji ovek jae na boljem konju, ali nekim
127. Ibidem, 102. 128. Ibidem, 90. 129. Ibidem, 93. 130. Ibidem, 100. 131. Ibidem, 104. 132. Ibidem, 105. 133. Ibidem, 106.

225

pogrebnim kasom i oborene glave, tako da jo vie odaje nesreu koja ih je ovde doterala. Ima ih koji na konopiu vode jednu kozu. Neki nose jagnje u naruju. Svi ute, ak ni deca ne plau. uje se samo bat konjskih kopita i ljudskih koraka i jednolino . kloparanje bakrenih i drvenih predmeta na pretovarenim konjima. " Pojava tog premorenog i raskuenog sveta ugasi odjednom ivot na kapiji", - pie Andri pripovjedaki objektivno ali upravo tim i sa jednom notom sauesnitvau jadu njihova progonstva. " Stariji ostadoe na kamenim klupama. Mlai poustajae i napravie sa obe strane kapije iv zid; izmeu njih je prolazila povorka. Neki od kasabalija samo su sauesno gledali u muhadire i utali, drugi su im nazivali merhaba i pokuavali da ih zadre i ponude ime, ali se oni nisu ni obazirali na ponude i jedva su odgovarali na pozdrave. Samo su grabili da za vida stignu na konak uOkolitima. Bilo ih je u svemu oko sto i dvadeset porodica. Preko sto porodica odlazi u Sarajevo, gde ima izgleda da e biti smeteni, a petnaestak ostaje ovde u kasabi; to su veinom oni koji ovde imaju nekog svoga. '134 "Jedan jedini od tih premorenih ljudi", - pripovijeda Andri svodei ovu sliku i nehotice, kao iskustvo, u pripovjedako-historijsko prozrenje i proroanstvo suvremenih dana, - "po izgledu neki siromah, inokosan ovek, zastade za trenutak na kapiji, napi se obilno vode i primi ponuenu cigaru" i ree, otkrivajui Andrievim posredstvom stranu koincidenciju zloina nad Bonjacima kao proizvod prethodnog izlaganja nji134. Ibidem, 106-107.

226

hove "turske" historijske krivice, i motivaciju osvete i kazne za osmanlijska nasilja kroz historiju: "Vi sjedite ovde i te!eriite, a ne znate ta se iza 5tanievca valja. Mi evo pobjegosmo u tursku zemlju, ali kuda ete vi bjeati, zajedno s nama, kad i na ovo red doe? To niko ne zna niti ko od vas misli na to. "*135 Izdvojena iz pripovjedakog konteksta i antiturskog romanesknog kontinuiteta sa koncepcijskom epsko-romantikom nasilniko-mueni kom potkom, ova scena izgleda kao da ju je pisao neki 'bonjaki pisac, tolika je realistika objektivnost njenih slika. A takav je i njen nastavak, kritian prema tome svijetu kao iz naturalistikih proza Osmana-Aziza, koje je Andri dobro poznavao. U komentaru ove scene on, naime, dodaje daljnji prilog bonjakom mentalitetu Viegraana u skladu sa svojom vlastitom opom predstavom o njihovoj duhovnoj tromosti, ovoga puta o neosjetljivosti za tue nevolje, koje bi i njih u budunosti mogle stii, kao dijelu kasabalijske psihologije i obiljeju njihova pogleda na ivot: "Ali ve sutradan, sve je opet bilo po starom, jer kasabalije ne vole da pamte zlo i ne mare da brinu brigu unapred; u krvi im je saznanje da se pravi ivot sastoji od samih zatija i da bi ludo i uzaludno bilo mutiti ta retka zatija, traei neki drugi, vri i stalniji ivot koga nema. "*136 Kao jednu od opasnosti koja se, pored ratova i buna, nadvijala nad kasabu sredinom toga stoljea, Andri je zabiljeio i morije kuge i kolere u Sarajevu....."U tim sluajevima" - pie on navodei sa pozitivnim odnosom hadis, predaju Vjerovjesnika, - "kasaba se pridravala uputstava koja je, prema tradiciji, jo Muhamed dao svojim vernicima za njihovo dranje u sluaju zaraze: 'Dok bolest vlada u nekom mestu, ne idite tamo, jer se moete za135, Ibidem, 107, 136, Ibidem, 108,

227

raziti, a ako ste u mestu gde bolest vlada, ne idite iz tog mesta jer moete zaraziti druge.'" Ali je istovremeno biljeio i reakcije mjetana, koji se "ne pridravaju ni najspasonosnijih uputstava, ak ni kad potiu od bojeg Poslanika, ako nisu "silom vlasti" primorani na to", *137 i uz to nain da se zabrana saobraaja izigra mienjem zaptija, kao nove pojedinosti u kompleksu bosanskomuslimanskog mentaliteta, to se u mnogome poklapa sa pripovjedakom kritikom ovog svijeta od strane njegovih vlastitih pisaca, samo to je to reeno iz tuih usta i u kontekstu historije razvitka duha i psihologije Bonjaka pod turskom vladavinom i utjecajem orijentalno-islamske kulture sa Andrievim apriorno negativnim predznakom. Nakon svega toga, na kraju poglavlja, po ve ustaljenoj strukturno-kompozicionoj shemi komentara i opservacije iznad vremena i prostora, Andri se vraa mostu kao stalnosti nad vremenitou ivota i pojava mjerenih ljudskim mjerilima: "A ivot na kapiji se obnavlja uvek i uprkos svemu, i most se ne menja ni sa godinama ni sa stoleima, ni sa najbolnijim promenama ljudskih odnosa", - istie Andri relativizirajui i historijske omraze, sukobe i ispatanja iz prethodnog svoga izlaganja, ali i uz neizbjenu suprotnu recepciju iskuenika iz stvarnosti suvremene pisanju djela koja je to doivljavala kao irelevantnost njihovih patnji i ponitavanje zloina nad njima u proticanju vremena i zaborava, jer, kae Andri, - "Sve to prelazi preko njega isto kao to nemirna voda protie ispod njegovih glatkih i savrenih svodova. ''*138
137. Ibidem. Popovi, 510. Ovaj fragmenat Popovi svrstava meu one"gde se ne bi imalo bilo ta ozbiljno primetiti, ali bi se naravno, moglo i tu o svakom ponaosob porazgovarati". Ovaj hadis, meutim, zaista postoji u zbirkama iskaza poslanika Muhammeda. 138. Ibidem, 110.

228

"Nisu samo ratovi, kuge i seobe toga vremena udarili na ovaj most i prekidali ivot na kapiji", - vraa se Andri okosnici svoga djela u rezimeu dotadanjih zbivanja. "Bilo je i drugih, izuzetnih dogaaja ... ",'139 kae on i navodi kao jedan od njih "priu o dva /muslimanska!/ viegradska zaseoka, o Veljem Lugu iNezukama". '140 A ta pria koja se pre obliila u pjesmu, sadri motiv i baladesknu tragiku sevdalinke, koju Andri genetski prati i teorijski lucidno objanjava, i to ne samo sutinu osobena ljubavnog osjeanja u njoj i drutvenu podlogu traginog zapleta davanjem djevojke za nedragoga, nego i proces upjesmljavanja zbiljskog dogaaja i sudbine njegove pripovjedaki stvarne junakinje. Uz njegovu koncepciju o utjecaju turske vladavine i islama na mentalitet i karakter Bonjaka, ova epizoda se vezuje dimenzijom stvarnoga patrijarhalnog autoriteta u porodinim odnosima, a protiv slobode individue u izboru branog druga, nasuprot oholosti ponosu i uznoenju ljepotom kao izrazom begovskog mentaliteta. Pa iako je to uzrok tragine sudbine lijepe Fate Avdagine, ova epizoda ne djeluje toliko tendenciozno koliko uviavno i receptivno, jer raa poetsku ljepotu, pred kojom je Andri, sa svojom koncepcijom o pogubnom utjecaju Istoka, uvijek ustupao, putajui ovdje ipak da zrai primisao kobnosti nepopustljive i nehumane patrijarhalne tradicije i volje u ljubavnim odnosima. S jedne strane, on je iznio kako je "oduvek kod nas tako da po jedna devojka u svakom narataju ue u priu i u pesmu svojom lepotom, vrednoom i gospodarstvom. Ona je onda za tih nekoliko godina cilj svih elja i nedostini uzor; na njenom imenu se pale mate, oko njega se rasipa oduevljenje mukaraca i plete zavist ena. To su ta
139. Ibidem, 111. 140. Ibidem, 112.

229

izuzetna bia koja priroda izdvoji i uzdigne do opasnih visina", zapoinje Andri svoju epizodu sasvim romantiarski, stvaranjem pretpostavke osjeanja drame ve u samom izuzetnom liku djevojke. "Zato se u pesmi o Avdaginoj Fati (o takvim izuzetnim stvorenjima pesme niknu odnekud same!) pevala: 'Mudra li si, lijepa li si, /Lijepa Fato Avdagina!,,*141 Moda je to isticanje sredine u Fati i stvorilo erotiku narcisoidnosti koja je prerasla u erotiku odbijanja prosaca, koja je ipak na kraju formalno poklekla pred oevim rjeenjem njene sudbine, zajedno sa pitanjem njegove trgovake asti i obaveze u dogovoru sa ocem mladog i upornog Nailbega. Da nije bilo prie "kako je lepa, ohola i mudra Avdagina ki, za koju u celoj Bosni nije bilo prosca, nadmudrena i ukroena", *142 koja je u djevojci, sa psiholokim previranjem bez nalaenja izlaza pod pritiskom oeve volje, pojaala dramu u njoj i odluan otpor odbijanja, i samog kobnog raspleta zbivanja, ne bi bilo ni sevdalinke ni njene tragine ljepote. Andri to pojaava razvijanjem osjeanja putene, ulne samoerotike u djevojci. Tako da njen skok sa mosta u Drinu, poslije vjenanja na putu u kuu Nailbegovu, predstavlja ne samo mrtvu taku kompromisa izmeu oeve volje i njene odluke, izmeu "oevog da, koje je vee kao i ono ne",*143 nego je i logian ishod psihologije sevdaha kao osobene ljubavi pod '1eredom kao pod oklopom", kako je Andri pisao, u osobenim drutvenim uvjetima turske vladavine u Bosni, meu Andri~vim "Turcima", koji se sam naporeivao sa zapadnjakim shvatanjima individualne slobode ene (naravno bez asocijacija na stroge kanone crkvenog braka). Slika lea koji je "nabu141. Ibidern, 114. 142. Ibidem, 118. 143. Ibidem, 120.

230

jala ukasta voda izbacila" i koji je "leao u nekom, mokrom pesku", kao posljedica tog sukoba erotskog odbijanja i patrijarhalnog morala koji proishodi smru, koju je Andri dao sa istim afinitetom kao i u pripovijeci Smrt u Sinanovoj tekiji, sputa pripovijedanje u nizine naturalizma, da bi se poglavlje zavrilo lirskom apoteozom ljepoti sevdalinke, koja ostaje iznad vremena i zbivanja. "Svet je u kasabi jo neko vreme prepriavao dogaaj pa zatim poeo i da zaboravlja. Ostala je samo pesma o devojci koja lepotom i mudrou sja iznad svega, kao da je neprolazna. "*144 Kao to je i cijela ova pria ostajala u dubokoj umjetnikoj recepciji bonjakog itaoca kao izraz njegovih vlastitih osjeanja i djelo njegovih stvaralaca i njegove knjievnosti. Na ovakvim odlomcima, koji su se s doivljajno-moralnim prignuem njihovoj sadrini izdvajali iz Andrieve mitsko-romantike nacionalnopolitike koncepcijske vertikale, zasnovana je bila meuratna tvrdnja da je Andri "najbolji muslimanski pisac". Ovim se poglavljem ujedno zavrava i pripovijedanje o turskoj vladavini u ovom romanu-hronici, i to na rasponu ljepote mosta i ljepote sevdalinke kao umjetnikih tekovina ovog razdoblja. Po ustaljenom stilsko-kompozicionom ritmu akcenata neprolazne i monumentalne ljepote ljudskog djela na kraju svakog poglavlja, kao jednom od vidova strukture romana. Unutarnji ritam ovoj hronici davali su dogaaji antagonizma, sukobljenosti i mrnje, turske - bonjake surovosti prema Srbima i njihovim bunama kao posljedicama nasilja u Andrievu idejno-koncepcijski dosljednom prikazivanju ipripovijednom predoavanju.
144. Ibidern, 123.

231

Na toj liniji historije kao stalnog ponavljanja antagonizma i nasilja Andri nastavlja i na poetku narednog, novog poglavlja pripovijedanje kako se "sedamdesetak godina posle Karaoreve bune, zarati I..'; opet u Srbiji i odmah granica odgovori ustankom." i kako opet "planue i turske i srpske kue na visovima, u lijebu, Gostilji, Crniima i Veletevu", uz naturalistiko emocionalno intenziviranje slikom: "Prvi put posle toliko godina opet osvanue na kapiji odseene glave pogubljenih Srba. To su bile mrave i kratko oiane seljake glave spljotena potiljka, koata lica i dugih brkova; kao da su iste one od pre sedamdeset godina". Da bi nakon toga dao psiholoko stanje poznato iz bonjake knjievnosti preporoda u doba austrougarske vladavine, pred ulazak austrijske vojske, ispunjeno glasovima da "sultan predaje Bosnu bez otpora", uz novu evokaciju .seobe Bonjaka u Sandak, "meu njima je bilo i takvih jporodical koje su se pre trinaest godina doselile iz Uica, ne hotei da ive pod srpskom vlasti. "'145 I poto u austrougarskom razdoblju ostaju bez moi i vlasti, i nasilja prema Andrievu prikazu, koje dijele s Turcima, pisac se ovdje vie bavi njihovom psihologijom tromosti, oportunizma u novim uvjetima, koja je nastala pod utjecajem islama i turske vladavine kao njihove zatitnice. Andri je, naime, nakon ope uvodne intonacije kao prototip ove psihologije kreirao lik Alihode Mutevelia, koji nosi ovo poglavlje, i koji u alternativi otpora i preputanja, emocija i razbora, staje na stranu protivnika opeg ustanka, kakvih je likova bilo u bonjakoj knjievnosti preporodnog razdoblja. Na razini Andrieve politike ideologije on ponitava historijsku injenicu patriotskog suprotstavljanja Bo145. Ibidern, 124.

232

njaka nadmonoj austrijskoj sili, koja je izmeu dva rata esto isticana kao njihov doprinos borbi protiv tuina, dok u kompleksu Andrieve karakterologije stoji kao pojedinost njihova oportunizma mlakosti i uzdrljivosti, Alihoda je ovdje predstavljen kao glas razuma i skepse u navali fanatinih emocija i bojovne strasti otpornika, slino rezonerima iz romana Osmana-Aziza i Edhema Mulabdia, koje je, skupljajui grau, Andri paljivo itao, i njihovih naknadnih spoznaja o probitku i odranju ovog naroda, koji se odjednom naao izmeu Istoka u opadanju i Zapada u usponu civilizacije i moi. Stoga nije udno to je ovu polarizaciju Andri razradio, kao daljnje obiljeje njihove konvertitske karakterologije, u dijalogu Alihode sa pomonikom pljevaljskog muftije emsekadia Karamanlijom, koji je ostao "da dalje ubjeuje viegradske Turke o potrebi njihovog uea u optem ustanku":146 I muftija je znao "da Viegraani nisu nikad uivali glas oduevljenih ratnika i da vie vole da ludo ive nego da ludo ginu, ali ga ipak iznenadi mlakost i uzdrljivost na koju je naiao", pie Andri izazivajui, u sistemu svojih recepcijskih natuknica, suvremenu sugestiju i analogiju na njihovo ponaanje i pogibiju u Drugome svjetskom ratu, da bi zatim reljefnije dao meu njima Alihodu, jednog od potomaka Sokolovieva mutevelije Daut-hode, koji su se isticali "potenjem i otvorenou", a koji je imao, kao i u svim drugim stvarima, "odvojeno miljenje, uporno ga branio i tvrdoglavo ostajao pri njemu", i tako nehotice podravao "duh otvorenog otpora protiv muftijinih ratobornih namera","147 "U njegovom sluaju" - pie Andri posve u duhu Osmana-Aziza i Mulabdia, ali s tendencijom
146. Ibidem, 124. 147. Ibidem, 125-126.

233

dokazivanja tradicionalnoga bonjakog konvertitskog oportunizma i konformizma -"nije moglo biti govora ni o kukaviluku ni o verskoj mlakosti. Isto kao i muftija ili ma koji od pobunjenika, on je mrzeo tuu hriansku silu koja dolazi i sve ono to ona moe da donese. Ali videi da je sultan zaista prepustio Bosnu vabi i poznavajui svoje sugyaane, bio je protivan neorganizovanom narodnom otporu koji moe samo da donese poraz i nesreu uini teom. "*148 I dok je, na drugoj strani, Karamanlija, iji je lik Andri i izgledom satanizirao ("oi gyozniave, a elo i obrazi puni oiljaka kao kod padaviara"; "silovita i neumerena priroda, fanatik nezdravih ivaca"), slian Hadi Loji iz Anikinih vremena), u dijalogu s Alihodom ''brzo lj el gubio strpljenje i prisebnost i obarao se na svaki znak sumnje i kolebanja kao da se radi o vabi samom"*149 - on mu je upadao u rije otrim replikama: "...A ja sam mislio da vi hoete da istjerate vabu iz Bosne i da nas za to skupljate. "*150 "Vidim ja da se tebi gine 1.../, samo ne znam to trai drutvo za taj oravi posao. "*151 A kad je, nakon sloma ustanka, po drugi put naiao da organizira otpor na upriji, Alihoda je bio "teko potresen zbog nesree koja se pribliavala", "ogoren kako moe samo da bude pravoveran musliman koji vidi da se neumitno pribliava tua sila pored koje ovaj drevni islamski red nee moi dugo opstati", i na Karamanlijeve uvrede "on je odgovarao gotovo tuno: Misli ti, efendija, da je meni ovdje lako iv ekati da ugledam vabu na svome? Kao da mi ne vidimo
148. Ibidem, 126. 149. Ibidem, 127. 150. Ibidem. 151. Ibidem, 128. "Dosljedan toj negativnoj liniji prikazivanja muslimana", pie Kurtovi, nastavljajui okosnicu svoje rasprave iznoenjem novih pojedi-

nosti, ovog puta Andrieva predstavljanja bonjakog otpora austrougarskoj okupaciji, i to u idejnoj optici vlastite srpske idejne orijentacije, "Andri opisuje ak i njihovu herojsku borbu protiv austrijske okupacije kao nerazuman, upravo komian otpor... 'budala' i

234

ta nam se sprema i kakva vremena idu? Znamo mi gdje nas boli i ta gubimo; znamo dobro..."*152 I na njegovo nazivanje izdajnikom i preporuivanje "da se pokrsti jo pre nego to stignu vabe", on je mirno odgovarao: "Nisu mise ni stari krstili pa neu ni ja. Ja, efendija, niti hou sa vabom da se krstim nit sa budalom da idem na vojsku. "*153 Najistaknutija scena ovog poglavlja predstavlja ishod i rezultat historijske sudbine Bonjaka u Andrievu sagledu i ironinoj optici. Nemoan prema stvarnom neprijatelju, a ogluavanju Viegraana na njegove rijei da e s njima upriju braniti i eh-Turhanija "iz muslimanskog narodnog verovanja", pri emu je irio ruke pokazujui kako e "dobri" stajati, i sam "izgledao /. ../ kao visok, crn i tanak krst sa almom na vrhu, Karamanlija je upravio sav gnjev na Alihodu zaklinjui se "da e prikovati upornog hodu na kapiji, kao jazavca, da tako doeka vabe protiv kojih nije hteo da se bori ni dao drugima da to ine":154 A kad su se pojavili Austrijanci na obroncima Lijeske on je svoje zaricanje i ispunio:
.'vjerskih fanatika' sa 'nezdravim nervima' I.. J kako on, inae, prikazuje pljevaljskog muftiju i njegove saradnike i privrenike looJ orav posao u kojemu se samo glupo gine u borbi sa zaistinskom silom, ordijom jedne carevine, pobjednike, bljetave i sigurne u sebe", kako sve to izriito veli Andri. "Ovakvim i slinim pohvalama Austriji i okupaciji, i ovakvim i jo gorim pogrdama o ustanicima Isigurno radi toga to su to bili muslimani u najveoj veini!, Andri ciniki kalja jednu lijepu stranicu nae narodne istorije." Sa toga kritikog gledita Kurtovi posmatra i ulogu Alihode u prikazu ovih predokupacijskih zbivanja, podvlaei kako Andri "sa naroitom poentom istie 'pametno rezonovanje'. Ali-hode, jer ni ovaj ne voli Ikao ni svi munasipije - oportunisti/ da se izlae opasnostima ni za kakvu ideju nego odvraa svijet od borbe i u tome uspijeva u svome Viegradu. Interesantno je da je to jedini musliman koga Andri simpatino prikazuje", zapaa Kurtovi, "ali ga je narod", kako Andri pie lnaravno sa ogorenjem radi takvog "divljatva" zaslueno kaznio, istina kasno i pred sam ulazak vaba u Viegrad, prikovavi ga za uho uz direk na samoj Sokolovie voj upriji."/Kurtovi, 209/. 152. Ibidem, 129. 153. Ibidem, 130. 154. Ibidem, 131.

235

"Naredio je svome seizu, inae kovau po zanimanju, oveku divovskog rasta i ptijeg mozga, da vee Alihodu i da ga tako vezana prikuje desnim uhom za onu hrastovu gredu to je ostala od nekadanjeg ardaka, uljebljena izmeu dva kamenita basamaka na kapiji". *155 Oslikana usporeno, sa istom perverznom postupnou opisivanja dijelova radnje, ova simbolino-zna kovita scena uvredljivog prikivanja Alihode djeluje kao uzvratan i cinian historijski pandan Radisavijevu nabijanju na kolac na rasponu poetka i svretka turske vladavine i duhovnog utjecaja na formiranje, identitet i sudbinu Bonjaka. ITl kad se sve razbeglo pred vabom koji se sputao u kasabu, - pie Andri, - hoda je ostao u tom udnom, i bolnom i smenom poloaju, osuen da nepomino klei", "varo izgleda izumrla a most pust kao da je smrt sve po njemu zbrisala. Ni ivih ni mrtvih nema da ga brane, samo na kapiji ui nepomian Alihoda sa glavom priljubljenom uz direk... "*156 A kad su honvedi prili da mu izvuku ekser, "kroz suze hoda je, kao u neobinom snu, gledao na vojnikovoj levoj miici belu, iroku traku i na njoj velik i pravilan krst od crvenog platna./.../ Taj krst mu je plivao i poigravao u suzama i, kao ogromno privienje, zaklanjao ceo vidik", istakao je Andri po drugi put pobjedniku simboliku krsta, ovog puta kao humanost, da bi zatim nosilac toga znamenja Alihodi "zavio ranu i preko zavoja nataknuo njegovu ahmediju IT. *157 A nakon ovog vanjskog, alegorijskog opisa, Andri je iskazom Alihodina duevnog preivljavanja definirao svoj doivljaj historijskog poloaja njegova svijeta u kontinuitetu ideologije svoje dizertacije.
155. Ibidem, 132. 156. Ibidem, 133. 157. Ibidem, 134.

236

Kada je na drugoj strani uprije proitao proglas generala Filipovia, od tih 'carskih rijei' odjednom mu je bilo jasno da je svreno sa njim, sa svima njegovima i svime to je njihovo, svreno jednom zauvek, ali na neki udan nain: oi gledaju, usta govore, ovek traje, ali ivota, pravog ivota nema vie. Tui car je poloio ruku na njih i tua vera zavladala. "*158 ".. Doe ovako vreme da ovek propadne tako da ne moe ni, da izgine ni da ivi, nego trune kao direk u zemlji i svaiji je samo nije svoj. " Odlazei s mosta uinilo mu se da ga je "ona bela, iroka hartija vapskog proglasa presekla po polovini kao bezglasna eksplozija i da tu zjapi provalija; da jo stoje pojedini stubovi levo i desno od toga preseka, ali da prelaza nema, jer most ne vezuje vie dve obale, i svak ima da ostane doveka na onoj strani na kojoj se u tom trenutku zadesio". *159 A kada ga je susreo onaj vojnik s crvenim krstom na rud, koji ga je otkovao, i pitao neto na nerazumljivom jeziku pokazujui na njegov zavoj, "hoda pomisli da mu nudi jo neku pomo i odmah se ukruti i namrgodi: "Mogu ja, mogu. Niko meni ne treba. "*160 Tako je simbolino Austrija oslobodila jednog Bonjaka od nasilja turske vladavine, samo to je u Andrievu unutarnjem uoblienju to bio austrijski vojnikbolniar sa znamenjem crvenog krsta, a nasilnik bio Bonjak ostraen u otporu kranskoj dravi, dok je predmet nasilja bio takoer Bonjak koji se razumom, a po liniji politikog oportunizma, suprotstavio otporu . protiv tog nadmonog neprijatelja. Ono to je povezalo ovo i naredno poglavlje to su bila naela nove vOjne vlasti iz proglasa ("da uini kraj neredima", "da vrati mir i blagostanje", "da e im svima ivot, vjera i imetak
158. Ibidem, 135. 159. Ibidem, 136. 160. Ibidem.

237

/biti! zatieni")*161 i kratka besjeda pukovnika, sa iznevjerenim oekivanjima "predstavnika sve tri vere". Andri je, meutim, i u njemu kao okosnicu djela produio stilsko psiholoko podvlaenje tradicionalne politike podijeljenosti i antagonizma. Pred ulazak austrijskih trupa "u turskim kuama /vladala je/ potitenost i

zabuna, u hrianskim oprez i nepoverenje": "Turci se boje vabe, Srbi vabe i Turaka", *162 pie Andri,. a u liku popa
Nikole, jednog od trojice prvaka na kapiji, rezimirao je historiju turske krivice i mrnje i osvete: oca su mu "Turci posekli na ovom istom mestu", a on sam je "beao

/.. ./ nekoliko puta u Srbiju i sklanjao se od mrnje i osvete nekih Turaka", ali "Odavno sam i ja drugu pamet stekao i nai Turci otkojrili", *163 govorio je on u ali sa izvjesnim razlikovanjem "naih Turaka" od onih pravih; sad je on "olienje srpske crkve i svega onoga to narod naziva i smatra hrianstvo m", i kroz ariju prolazi kao svetenik "od drevnih vremena, kad jo svet nije bio ni podeljen na sadanje vere i crkve", *164 pie Andri podcrtavajui vjersku podjelu u pripovjedakoj suvremenosti djela. Izvjesno nijansiranje on pokazuje uz lik Mula-Ibrahima, pop-Nikolina prijatelja iz vremena kada su "odnosi izmeu dve vere postali snoljivi", *165 kojemu nita nije bilo teko kad se radilo da se "nekom muslimanu pomogne", *166 kako pie Andri, koji e naziv u poglavljima austrijske vladavine zamijeniti unarodnosnom smislu njegovo dotadanje dosljedno nazivanje Bonjaka Turcima. Tu je i Husein-efendija koji ima "najveu biblioteku u kasabi", i koji pie hroniku najvanijih dogaaja u njoj. *167 Ali kad je pop-Nikola "u ime
161. Ibidem, 134-135. 162. Ibidem, 137. 163. Ibidem, 138-139. 164. Ibidem, 139. 165. Ibidem, 143. 166. Ibidem, 141. 167. Ibidem.

238

prisutnih svetenika svih vera" rekao pukovniku na mostu "da su oni, zajedno sa narodom, voljni da se pokore sili koja dolazi i da e uiniti sve to je do njih da se odri mir i red koji nova vlast trai", a on odgovorio odmahnuvi korbaem: "Dobro, dobro! Zatitu e imati svi koji se budu dobro vladali. A ve red i mir moraju da odravaju posvuda. Drugaije ne mogu sve i da hoe. ", svi su bili razoarani "nakon nemirne noi u kojoj je "neki od njih /Bonjaka! ve video sebe kako ga odvode pravo u surgun, u daleku Nemaku, da nikad vie ne vidi ni svoje kue ni kasabe", a "neko se /Srbi/ seao prianja o Hajrudinu, koji je nekad sekao glave na toj istoj kapiji", "168 pie Andri u evokaciji historije nasilja. Da bi se na kraju poglavlja, njegovim knjievnim posredstvom i svoenjem, i jedni i drugi simbolino suglasili u opem komentaru: "Pop Nikola, naavi opet svoj osmejak od zlatnih iskara kojima je hrabrio i sebe i hodu, izgovori svoju i hodinu misao: "Krvava rabota ova vojska, Mula-Ibrahime!" "Ppppravo kae, kkkkrkrvava, - mucao je Mula Ibrahim, diui obe ruke i pratajui se pokretima glave i izrazom lica. ""169 Ta suglasnost u odnosu prema treem, austrijskoj vojsci, kao arhetipski potencijal istog bia i bitka, ali sadravajui tursku nominaciju za Bonjake, Andri je produio i u narednom poglavlju iskazom o prvim danima a~strougarskog poretka, u poplavi stranih doljaka, pri emu mu se izmakao izraz "/koji dolaze! da ive sa nama" kao vlastito mjesto i sudionitvo u tOj historiji kolonizacije tuinaca i austrougarskog. poretka. "Ali u kuama - pie on - i to ne samo turskim nego i srpskim, nije se nita menjalo. Tu se ivelo, radilo i zabavljalo po starom nainu. ""170 Da bi naglasio kako se, meutim,
/

168. Ibidem, 146. 169. Ibidem, 148.

170. Ibidem, 151.

239

"spoljni izgled kasabe menjao vidno i brzo" i kako su se u ivotu "stara shvatanja i stare vrednosti sudarili /.../ sa novima, meali meu sobom ili iveli uporedo, kao da ekaju ko e kog nadiveti".'17l
Tom rijeju "nadiveti", stavljenom pod upitnik ivotnih i obiajnih sila, Andri je zapravo otvorio historijsko-socioloki stvarni raskol u bonjakom svijetu kao neminovno i historijski logino iskuenje i dramu njihova islamsko-orijentalnog bia formirana pod utjecajem turske vladavine pred ekspanzijom zapadno-kranskog svijeta, s kojim sw oni stoljeima ratovali uvajui svoj vatan na granici Carstva. Stoga ih Andri, po tom osjeanju identifikacije i otpora, i naziva dalje Turcima, pratei njihovu agoniju nesnalaenja kao historijsku pouku svoje dizertacije o kransko islamskom antagonizmu na podruju Bosne i Bonjacima kao neprirodnome nacionalno-vjerskom izdanku, imeli na stablu hrianskog slavenstva, osuenom na ivot bez budunosti. Epizoda sa emsibegom Brankoviem iz Crne predstavljala je dokaz ove Andrieve imanentne teze i dok se obini svijet "po prirodnom zakonu 1.../ odupirao svemu to je novo, ali nije" u tome iao do kraja", ova pria je bila izraz "dublje, istinske drame borbe izmeu starog i novog", koja se odigravala "u izuzetnom pojedincu", kakvi su meu Bonjacima uistinu postojali. "Od prvog dana okupacije" - pie Andri o ovom historijski traginom liku, ali patriotski postojanom, u pasivnom otporu, ali bez suuti, bez izlaza i bez sociolokog komentara - "on se ne zaustavlja nigde u varoi, ne razgo-

vara ni s kim i ne gleda oko sebe. U Brankovia kue ne sme da ue ni jedan komadi nove nonje ni obue ni nova alat171. Ibidem, 151-152.

240

ka ili nova re. Nijednom od sinova ne da ni u kakav posao koji je u vezi sa novom vlasti, unuad ne puta u kolu. Od toga cela njihova zajednica trpi tetu; meu sinovima se osea nezadovoljstvo zbog stareve tvrdoglavosti, ali niko ne sme i ne ume ni jednom rei, ni pogledom jednim da mu se usprotivi. "'172 Dolaze mu samo oni "koji, reeni da istraju u svom prkosu do kraja, nisu voljni nipoto i ni u emu da se poklone pred stvarnou":173. A "razgovor je obino o nekoj novoj nerazumljivoj i mrskoj meri okupatorskih vlasti ili o turskom svetu koji se sve vie prilagoava novom redu stvari. Svi oni oseaju potrebu da pred ovim oporim i dostojanstvenim ovekom razastru svoja ogorenja, svoje bojazni i nedoumice. I svaki razgovor zavrava pitanjima: kuda ovo vodi i gde e se zaustaviti? Ko su i ta hoe ovi stranci koji, izgleda, ne znaju ta je odmor i predah, ni mera ni granicar' 174 Ovaj karakteristian lik i psiholoku atmosferu oko njega Andri je svakako stvorio na osnovi djela bonjake proze austrougarskog doba (i Svetozara orovia: Ibrahimbegov oak), ali za razliku od njihovil~ pisaca nije kritiki i aktivistiki pristupao takvom stavu mrnje, nepomirljive odbojnosti zatvorenosti i fanatinog konzervativizma, ve on ostaje Wadan, bez sociopsiholokog produbljavanja, kao da prisustvuje loginom razvoju historijskog propadanja i zasluenoj kazni zbog nekog, jo uvijek ivog, praroditeljskog grijeha. Ta realna slika psiholokog stanja Bonjaka toga doba, inae, dobija drugu intonaciju i pripovjedaki dojam u kontekstu Andrie ve turske historijske vertikale i "turske krivice" kao ishod i rezultat njihova konvertitstva i duhovno-kulturne alijenacije.
172. Ibidem, 152. 173. Ibidem, 152-153. 174. Ibidem, 153.

241

"A u treoj godini okupacije umro je emsibeg bez bolovanja. Presvisnuo je ne izgovorivi nikad onu gorku re koju je stalno valjao u starakim ustima i ne stupivi vie nogom u ariju gde je sve polo novim tragom. "*175 Komentirajui sudare "stalnih i nepromenijivih navika domaeg sveta" sa "novinama koje su tuinci i njihov poredak donosili" prirodnim iskustvom da je "ono to je staro i domae bilo redovito osueno na poputanje i prilagoavanje". *176 Ali ne proputajui da u to razmatranje unese nacionalnohistorijsku dimenziju iz dizertacije: "Primeivalo se samo da sada na kapiju dolaze i Srbi i Jevreji sve slobodnije, u sve veem broju i u svako doba dana, ne vodei rauna kao nekad, o Turcima i njihovim navikama i pravima.", *177 jedino "ene, u svom liku, nisu se nikad zadravale ni sedele na kapiji, ni hrianske ni, pogotovo muslimanske". *178
Meu zbivanjima koja su zahvatala kako "Turke" tako Srbe pod austrougarskom vladavinom Andri II romanu iznosi regrutaciju u etvrtoj godini okupacije, "koja je izazvala ivu uzbunu u narodu, naroito meu Turcima", koji su se prije pedeset godina bili pobunili protiv sultanova uvoenja nizama "jer nisu hteli da obuku kaursko odelo i meu na sebe kaie koji su se ukrtali na grudima i tako stvarali mrski simbol krsta", pie Andri jednostrano i tendenciozno, svodei ustanak Bonjaka pod Gradaeviemna otpor protiv sluajne simbolike krsta na nizamskim uniformama. "A sad su morali da obuku to isto omraeno 'tijesno odijelo' i to jo u slubi tueg cara i tue vere. "*179 Alihoda je jo pri prvom popisu stanovnitva i numeriranju kua naslutio da li to va175. Ibidem, 154. 176. Ibidem, 156. 177. Ibidem. 178. Ibidem, 158. 179. Ibidem, 172.

242

bo namjerava da kupi ljude na kuluk ili na vojsku i preporuio: "Da diemo odmah bunu, mi za to vojska nismo. To i Bog vidi i ljudi znaju. Ali ne moramo ni da posluamo sve to nam se nareuje. "*180 A kada je otpoelo regrutiranje mladia 1882. "bez razlike na veru i stale", "u istonoj Hercegovini" - pie Andri s tenjom objektivizacije zbivanja i pored nerazgovijetne identifikacije i apsurdnog imenovanja Bonjaka - "izbio je tada otvoren ustanak u ko"! su ovog puta uestvovali pored Turaka i Srbi". *181 Zbog ustanka i hajduije uspostavljena je straa na kapiji mosta, i tu se zbila epizoda sa vojnikom Gregorom Fedunom i "turskom djevojicom", opisana potpuno u duhu romantiarskih kransko-zapad njakih predstava o tajnovitoj i egzotinoj ulnosti ene sa islamskog Orijenta i doivljaja njene magnetine erotske privlanosti. Andri se i u ovoj epizodi pokazao kao stranac koji je Bonjake muslimane posmatrao samo pojavno, povrno, kao objekte i uopeno, u recepciji kranskih predrasuda o njihovu svijetu, bez mogunosti da prodre u njihovo izvorno duhovno, kulturno i historijsko bie. Kao ilustracija njegova uopavanja, ili namjernog nerazlikovanja, ali u svakom smislu zapadnoromantikog doivljaja, moe posluiti raspon imenovanja protagonistkinje od "turske djevojice" d<\"musllmanske djevojke": "Jednog dana, nekako u vreme ruka, prola je pored strae jedna turska devojica. Bila je u onim godinama kada se turske devojke jo ne kriju, ali ne idu vie ni potpuno otkrivene nego se ogru tankom velikom boom koja im zaklanja celo telo, ruke i kosu, podbradak i elo, ali ostavlja jo nepokriven
180. Ibidem, 174. 181. Ibidem.

243

jedan deo lica: oi, nos, usta i obraze. To je ono kratko vreme izmeu detinjstva i devojatva, kad muslimanska devojka edno i radosno pokazuje dra jo detinjastog a ve enstvenog lica koje e moda ve sutra pokriti fereda zauvek. "'182 U tome je bio zaplet erotsko-psiholoki mamac i zamka, pojaana svijeu "da nita u ovoj zemlji /. ../ nije tako zazorno i toliko opasno kao dirnuti muslimansku enu",'183 - za provoenje hajduka Jakova ebrlije, u odjei "stare Turkinje", preko mosta u Srbiju, koje je izvela njegova ena preobuena u "muslimansku devojicu". Pobuna protiv regrutacije zapoeta u romanu reakcijama Bonjaka, zavrava se emotivnim opisom odlaska prvih regruta iz kasabe i naricanjem srpskih majki, koje jure drumom za regrutima koje "nepoznati car odvodi u nepoznatu zemlju, na nepoznata iskuenja i poslove", '184 isto kao u scenama odvoenja u adami-oglane, dajui djelu ritam historijske analogije i presjecajui na precizno odreenim mjestima historijski tok egzistencije Bonjaka epsko-ustanikim slikama i epizodama iz drugoga naporednog toka koji pripovijeda o hrianskim seljacima, hajducima i povaroenim Srbima, akcentirajui njihova antiturska i antimuslimanska osjeanja.
je koliko je u daljnjem pripovijedanju i tolerantniji prema austrougarskoj vladavini u Viegradu, koja je prodorom zapadne urbane civilizacije i kranske kulture predstavljala suprotnost dotadanjem duhovnom i kulturnom razvoju, iako je i ona bila tuinska, na drugom jeziku,
182. Ibidem, 177-178. 183. Ibidem, 179. 184. Ibidem, 192.

Uoljivo

Andri uzdrljiviji

244

i okupatorska po svome osnovnom odreenju. Tako postaje jo reljefniji Andriev antiislamski stav iz koncepcije i ideologije njegove dizertacije (ali i njegov oportunizam osobito u recepciji vremena itanja njegova djela neposredno nakon njemakefaistike okupacije i etnike suradnje s njima). A kako je dizertaciju zavrio sa krajem turske vladavine i elaboracijom duhovnog utjecaja koji je ona proizvela na razvoj Bosne i njena stanovnitva, bilo je sasvim prirodno, budui da je piui historijsku hroniku pretpostavljao odreenu dokumentarnost u njenoj podlozi, da sada iznese svoje opservacije o utjecaju austrougarske vladavine na duhovni i kulturni razvoj Bosne, iz ugla Viegrada. "ivot u kasabi pored mosta bivao je sve ivlji", - pie Andri na poetku etr naestog poglavlja, - "izgledao sve sreeniji i bogatiji, i hvatao ravnomeran korak i dotle nepoznatu ravnoteu... "'185 U dalekim gradovima, iz kojih se carevalo i
185. Ibidem, 195. "Samu okupaciju Bosne i Hercegovine Andri tretira bez ijedne rijei gorine i osude, gotovo kao blagodat narodu /komentira Kurtovi Andrieve opise ovih austrougarskih vremena sa naglaenom emocijom tadanjeg politikog opozicionara, komparativno svodei na kraju ovo svoje izlaganje u Andriev osobni oportunizam iz doba Drugoga svjetskog rata pod devizom iz Mosta na epi: "U utanju je sigurnost"./To potvruju kako gornji citati tako i oni iz proglasa generala Filipovia, komandanta austrijske vojske, kojim se obeavaju te blagodati, a koje Andri ujedno i navodi. Naravno, i karakteristino za njega, on nikako i ne spominje austrijska divljatva u doba tih bor-

bi niti vjeanja i streljanja iza okupacije, niti kasnije neprijateljsku i .eksploatatorsku austrijsku politiku u Bosni i u samom Viegradu, a neposrednoj blizini uprije na Drini, eksploataciju ili, tanije, devastaciju ume dragocjenog crnog bora, iako opisuje dogaaje sve do Prvoga svjetskog rata. Ne opisuje nirazornu politiku Austrije u irenju svae i mrnje meu jednokrvnom braom triju vjera. O svemu torne ne pie nita, iako pie istorijski roman. Zar sve to ne dokazuje punu nerealnost ovog njegovog knjievnog djela?" "Vrlo je karakteristino njegovo gledanje /nastavlja Kurtovi/ na gradnju eljeznike pruge Sarajevo -Viegrad, kao blagodat narodnu. On ne spominje ba ni jednom rijeju neprijateljske impe-

245

upravljalo, vladalo je tada doba "relativnog blagostanja i prividnog, jrancjozefskog mira", "varljive blagodeti" i "fatamorgane od komfora, sigurnosti i sree", kae Andri i dodaje s civilizacijskim prezirom: "A u zabaenu bosansku kasabu dopirali su od svega toga ivota XIX veka tek izlomlfeni odjeci, i oni samo u onoj meri i onom obliku u kome je ta zaostala orijentalna sredina mogla da ih primi i na svoj nain shvati i primeni. "*186 A uz tu sliku pojavnosti otvorio je odmah refleksiju razvoja, kao anticipaciju onog to e se dogoditi i to se dogaalo pred njegovim oima u doba pisanja ovog djela. Pored rada, zarade i sigurnosti, to je bilo dovoljno da spoljni ivot i ovde krene, pie Andri stavljajui navodnike kao neku svoju naknadnu ogradu, "putem usavravanja i napretka"; - "sve ostalo je potiskivano u onu mranu pozadinu svesti gde ive i previru osnovna oseanja i neunitiva verovanja pojedinih rasa, vera i kasta, i tu, prividno mrtva i pokopana, spremaju za docnija, daleka vremena nesluene promene i katastrofe, bez kojih narodi, izgleda, ne mogu da budu, a ova zemlja pogotovu. "*187 Interakciju izmeu nove vlasti i utjecaja orijentalne sredine u kojoj je uspostavljena Andri je opisao li
fata1istikog nasluivanja budueg
rijalistike namjere Austrije prema naem narodu, radi kojih je ona jedino i gradila i radi koje je bila prava uzbuna u Bosni /opstrukcija u bosanskom saboru srpskih poslanika pri raspravljanju i odobravanju kredita! i Srbiji, pa i u Hrvatskoj kod naprednih ljudi, to je sve njemu vrlo dobro poznato. Valjda radi toga o tome ne pie to je pisao svoje djelo u Beogradu pod njema kom okupacijom pa je utanje o to-

me bilo munasip /oportuno/, kako mi to u Bosni kaemo. Ja ovo spominjem radi toga da se uporedi njegovo benevolentno gledanje na gradnju ove pruge sa gledanjem na Sokolovievu upriju kojoj odrie svaku vrijednost i korisnost i napada je radi potpuno izmiljenih intencija Sokolovievih politikih i stratekih."/Kurtovi, 209). . 186. lbidem, 195-196. 187. lbidem, 196.

246

osnovnoj kontroverzi. Pored utiska vrstoe i trajnosti, "ona je bila bezlina, posredna i ve zato lake podnoljiva od bive turske vlasti. Sve to je svirepo i grabeljivo u njoj, bilo je prikriveno dostojanstvom, sjajem i osvetanim formama. Svet se bojao vlasti, ali onako kao to se boji bolesti i smrti, a ne kao to strepi od pakosti, bede i nasilja." A njeni nosioci, "svojim zvanjem, koje je ovde izgledalo veliko, svojom mirnoom, i svojim evropskim navikama, oni su narodu, od koga su se toliko razlikovali, ulivali poverenje i respekt a da nisu izazivali zavisti ni stvarne kritike, iako nisu bili ni prijatni ni voljeni. "*188 Ovim izuzimanjem suprotnou Andri je s politikim oportunizmom otupljivao svoje jukievsko kulturno opredjeljenje prema austrougarskom Zapadu nasuprot otvorenog odbijanja turskog Istoka, izraavajui istovremeno moru prisile da se ivi u toj istonjakoj sredini ne samo kao ope mjesto psiholokog stanja svih zapadnjaka u Bosni nego i kao vlastitu recepciju tog ivota i duha. "... Posle izvesnog vremena" - pie on - "nisu se ni ti stranci potpuno mogli oteti uticaju neobine orijentalne sredine u kojoj su morali da ive. "*189 To vjersko-civilizacijsko gotovo rasno moralno razgraniavanje austrougarske i turske vlasti Andri je, meutim, savladavao u vlastitom pristranom doivljaju i u recepciji kranskih stanovnika Bosne i Viegrada. Iako "nije novi ivot znaio ostvarenje onoga to su oni u krvi nosili i oduvek u dui eleli", mada su "i muslimani i hriani, ulazili u njega sa mnogovrsnim i apsolutnim rezervama, ali "tajnim i skrivenim", - "veina se, posle kraeg ili dueg kolebanja, preputala novoj struji, poslovala, sticala i ivela po novim shvatanjima i nainima":190
188. Ibidem. 189. Ibidem. 190. Ibidem, 197.

247

"Nije nova egzistencija bila nita manje uslovljena i vezana od stare, turske - pie Andri sa ogradom, ali odmah ukljuuje kriterij nasilja kao osnovu svoga sveukupnog odnosa prema turskoj vladavini, - "samo je bila laka i ovenija, a te veze i ti uslovi bili su sada daleko i veto postavljeni da ih pojedinac nije neposredno oseao." "Nova drava, sa svojim dobrim upravnim aparatom, uspevala je da na bezbolan nain, bez nasrtaja i potresa izvue iz naroda poreze i namete koje mu je turska vlast otimala neracionalnim, grubim metodama ili prostom pljakom", '191 objanjavao je Andri s objektivizrnom prema austrougarskoj vlasti i s kritikom prema turskoj upravi, ostavljajui otvorena za sebe sva politika vrata u suvremenosti pisanja djela, i budunosti njegova itanja, onako kako se je njegov roman mogao bez zazora i primjedbe itati i da je njemaka okupacija postala stalnost nakon Drugoga svjetskog rata. U isto vrijeme, upravo epsko-romantikim sataniziranjem turske vladavine on je imao osiguranu srpsku, a i hrvatsku, politiku podrku u bilo kojem ishodu ratnih zbivanja. "Poroci su se kanjavali i zadovoljstva plaala tee i skuplje nego nekad, samo su zakoni i naini bili drugi i ostavljali svetu, i u tome kao i u svemu drugom, iluziju kao da je ivot odjednom postao iri, raskoniji, slobodniji", '192_ zavravao je Andri svoju karakterizaciju austrougarske vladavine kao reda, ali i perfidnog poretka ispod privida obilja bogatstva i ivotnih oblika. A kao ilustracije toga ivota kako se reflektirao na Bonjake, "u kome su se sva zadovoljstva, koja su se dotada krala i krila, sad su mogla da se kupe i javno prikazuju", '193 Andri je u "Hotelu zur Briicke" iznio jednu scenu sa
191. Ibidem, 198. 192. Ibidem, 199. 193. Ibidem.

248

begovskim nehljeboviem", ''jednim begom iz koji, "mlad, bled, ukoena pogleda, prosipa svako pie koje mu donesu, nalazi manu svemu i trai kavge sa ukuanima i gostima" i "uzdie za Lotikom" uneuslianoj ljubavi i bezrazlonoj ljubomori", *194 a uz to je Andri nagovijestio i Lotikin odnos sa Alibegom Paiem ''jedinim ovekom u kasabi za koga se "smatra da je uspeo da zadobije Lotikinu naklonost, stvarno, i nezavisno od svakog rauna". *195 Ono to su bonjaki pisci austrougarskog razdoblja samo uopeno kritiki iznosili, a oni izmeu dva rata sa vie slika i psiholokih pojedinosti pripovijedali, Andri je pripovjedakom animacijom izloio.
"mlaim Crne",

Kao i uvijek kada se iz njegova pripovijedanja dobijao dojam da ivot i historija podjednako zahvataju sve stanovnike Bosne, Andri je pravio rezove i ubacivao epizode u podijeljenosti i suprotstavljenosti Turaka i hriana u njoj, o razliitom osjeanju, doivljavanju, shvatanju i narodne poezije i predanja, razliitom interesu historije i suvremenosti, kao bitnu koncepciju cjelokupnog njegova stvaranja i elju da se ona ne zaboravi, to u ovom romanu otkriva i funkciju ovog djela u zbivanjima suvremenim njegovu stvaranju. I u petnaestom poglavlju je opu rakijaku atmosferu u Zarijevoj mejhani, probila, po ve isprobanom Andrievu obrascu, narodna epska pjesma kao evokacija nacionalno-mitske tradicije, i agonalno odredila sluaoce, kao i u treem i estom poglavlju romana. I ovdje je guslar Crnogorac kao i onaj prilikom ometanja izgradnje mosta, "isposniki mrav, sirotinjski odeven", "upadljivo povuen", koji se "pravi... nevet i ravnoduan, pa ipak se vidi da ima drugih
194. Ibidem, 205. 195. Ibidem, 207.

249

i drugaijih misli i namera nego to mu izgled kazuje", pri emu Andri ne moe da savlada nacionalnu romantiku u ovom opisu: "U njemu se nevidljivo rvu mnoga suprotna i nepomirljiva oseanja, a naroito veliina onoga to nosi u dui sa bedom i slabou onoga to moe da izrazi i pokae pred drugima." I on se, kao i njegov prethodnik iz treeg poglavlja, "kao arolijom menja" kad se zvuk gusala i njegova glasa sliju u intonaciji i on poklikne uvodne stihove: "Procviljeo sitan bosioe: / Tiha roso, to ne pada na me?" a "pri tim prvim stihovima njih sve redom, i Turke i hriane, proe jedan isti drhtaj neodreene udnje i ei za istom rosom, koja ivi u pesmi kao i u svim njima, bez razlike. "*196 Meutim, u mikroritmu Andrievih etnopsiholokih antiteza i obrata i povratna zajednika recepcija ove pjesme izmee se u epski agon. Ili, kako Andri nastavlja: "To ne bio sitan bosioe ... " i diui veo sa svoga poreenja pone da nabraja turske i srpske stvarne elje i sudbine koje se kriju iza figura o rosi i bosioku, kod slualaca se odmah dele oseanja i razilaze suprotnim putevima, ve prema tome ta je ko i ta u sebi eli, nosi i veruje.", i svi "samo gledaju u aicu pred sobom, gde na sjajnoj povrini rakije naziru eljene pobede, gledaju bojeve i junake i slavu i sjaj kojih u svetu nigde nema":197 Iako je u poetnoj figurativnoj pretpostavci Andri pogrijeio jer je bosiok karakteristian za srpske narodne pjesme, on je glavnu ideju ove scene o razilaznim putevima daljnjeg doivljavanja pjesme dobro izrazio, nastavljajui lanac svojih historijsko-nacionalnih podsjeanja.
A zatim je bez prijelaza nadovezao nastavak prie o
orkanu, ve obraene u pripovijeci orkan i vabica,
196. Ibidem, 212. 197. Ibidem, 213.

250

koji poinje uz ruk uZarijevoj mejhani, gdje orkan sa svojom nekadanjom ljubavi slui za razbibrigu i dumbus gazdama i begovima, da bi ga uvukli u razgovor o lijepoj siroti Pai iz Dua, iz ije je avlije baen struk kalopera na orkana. Povijest o orkanu u ovom romanu, od okrutne ale na njegov raun i nare ene ljubavi prema njemu do tragedije kada se ona odvede kao inoa za starog bezdjetnog Hadi Omera, Andri je razvio u umjetniki najljepe lirsko poglavlje svoga romana, na ijem zavretku na svirepi izazov "Ubij se, kad nisi bio kadar da otme Pau od onog uturuma" i predbaaj straha, orkan kao krilat igra po ogradi mosta iznad Drine, nadilazei opasnost i sva dotadanja gruba zadirkivanja i podsmijehe, na putu ka "svetloj eljenoj stazi velikih podviga":198 Sve uz bogatstvo pojedinosti koje sklapaju mozaik atmosfere austrougarskog doba i ivota Bonjaka: od podatka o Jamaica-rumu za "Bonjake u poslednjem stadiju alkoholizma", pri emu Andri ne grijei jer je sve do godine taj naziv za ovaj narod bio uobiajen, iako ga on u svome romanu, vjeran srpskoj nacionalistikoj proskripciji toga imena, ni na jednom mjestu nije upotrijebio; pa preko tumaenja ta kazuje struk kalopera baen iz djevojake ruke ("Ja venem za tobom ko ovaj otkinuti list, a ti nit me prosi za sebe nit me puta za drugoga");"199 preko epizode o hrabrom isamozata198. Ibidem, 225. . Na Jandrievo pitanje da li je postojao orkan, o kome Andri .\?ie jo u pripovijetkama orkan i Svabiaz i Mi/a i Pre/ac, Andri je odgovarao: "Postojao je orkan, kako da nije, pomalo nastran i siromaan ovek, poznat u celoj varoi. ini mi se da sam ga najcelovitije dao u pripoveci 'Mila i Prelac'. On je za mene isto to i modeli koje sreemo na slikarskim platnima; svi ti ljudi koje su majstori palete portretisali su postojali. Tako je i kod nas pisaca, prema torne, sve su rnoje linosti postojale ili su mogle da postoje."!Jandri,162-163./. 199. Ibidem, 217.

251

jnom pregaranju Hadi Omerove prve ene nerotkinje i njenoj odlunoj i iskrenoj preporuci muu da dovede jo jednu enu, i o podjeli "varokih Turaka" na dva tabora o tom pitanju, - do pjesme kojom prisutni uz povik "Rum za orkana!" raspa1juju siromaha u igri njegovom ljubavi sa lijepom Paom, koju su oni izmislili: "Akam geldi, sunce zajde, / Na tvom licu jote sja / ne kako navodi Andri: "vie ne sja", jer se ne vezuje uz naredne stihove: Da mi se je ogrijati / Na sunau kraj tebe. "*200

"dvadeset godina pod okupacijom" od poetka esnaestog poglavlja Andri nije napisao nita zlo i nasilno o austrougarskoj vladavini, svakako i zbog toga da napravi to veu razliku od onih osmanlijskih vremena prije nje. To je uostalom proizlazilo i iz njegovih pogleda na politiku i kulturnu historiju Bosne, iz samog njegova u osnovi kranskog bia. Jer austrougarsko doba je bilo suprotno turskome, kranski zapad se s njime vratio u Bosnu, s kojim je osmanlijska vladavina svojim dolaskom, prema Andrievu isticanju, presjekla sve veze u Bosni i zaustavila njen kulturni i duhovni razvoj. Tih dvadeset godina pod austrougarskom vladavinom, kae Andri, bile su "srazmerno najdui period mira i materijalnog napretka to ga je kasaba ikad zapamtila", a izgledalo je po njima i "kao da nestaje traginih akcenata u ivotu evropskih naroda".*ZOl ak je i oglas na kapiji, gdje je nekad bio prilijepljen proglas generala Filipovia, o atentatu talijanskog anarhiste Lukenija na caricu Jelisavetu proao "bez pravog razumevanja i dubljeg uea". Ali je Andriu posluio za njegovo
U
200. Ibidem, 218. 201. Ibidem, 227.

svoenju

252

povezivanje historije u romanu, da se ne bi izgubila antiturska okosnica. I dok su djeca pronala svirepu igru sa jedinim Talijanom u varoi nazivajui ga ni kriva ni duna Lukenijem, "jednom krugu uglednih, ljubopitljivih i neukih Turaka arilija objanjavalo jel viegradski muderis Husein efendija ta su i ko su ti anarhisti",'202 po starim knjigama svoga uitelja Arap-hode, fatalistiko-filo zofski, kao o Boijem odreenju: "Tako je ljudski ivot udeen - i sam Bog jedini tako je hteo - da uz svaki dram dobra idu dva drama zla, da na ovoj zemlji ne moe biti dobrote bez mrnje ni veliine bez zavisti..." "To naroito vai za izuzetno velike, pobone i slavne ljude. Uz svakog od njih raste, uporedo sa njihovom slavom, i njihov krvnik i vreba priliku, pa nekad je uhvati pre a nekad posle. "'203 I kompozicijski i koncepcijski u okviru historijskih evokacija kao ritmu ove hronike muderisova komentiranje se svelo u sudbinu Mehmed-pae Sokolovia, koji je "tri sultana sluio i bio mudriji od Asafa, koji je i ovaj kamen na kome sjedimo svojom snagom i svojom pobonou podigo", - takoer "od toga noa poginuo" jer "pored sve svoje sile i mudrosti, od te dekike nije mogao pob ""'204 7eC1 . Na taj vid fatalistike karakterologije "Turaka arilija" Andri je nadovezao skepsu A1ihode "s kraja toga srenog stolea i poetka novog", kada su poele pripreme za popravak mosta, kao Andrieva formalno koncepcijskog i kompozicijskog leit-motiva, idejne teme koja se stalno ponavlja drei ovu raznovrsnu i raznorodnu grau na okupu. Pri tome se Andri pokazao i historijski taan u jednom iskazu povodom
202. Ibidem, 229. 203. Ibidem, 230. 204. Ibidem.

253

Alihodei kako je on bio "jedan od retkih varokih musli-

mana koji nije prihvatio nita od novina i promena koje su stranci doneli, ni u nonji, ni u shvatanjima, ni u govoru, ni u nainu trgovine i poslovanja", jer je upravo te godine
1900. istakrluto ime "Musliman" kao vjersko-nacionalna oznaka ovog naroda u politikoj nudi zbog srpsko-hrvatskog protivljenja bosanskoj nacionalnosti, historijski imanentnoj upravo njemu. Kao Andriev idejno, psiholoki i kompoziciono integrativni lik, koji traje iz turskog u austrougarsko doba fiziki i sudbinom vezan za upriju, i kao ovjek "svoje glave i odvojenog miljenja", odvajanja od opeg ponaanja drugih, i stalne sumnje u sve to je dolazilo od tuina i u sve to strastveno odudara od ustaljenih tokova vremena, on je i pod ovom vladavinom "godinama ustajao protiv svega to je vapsko i strano", ali je sada bio "pomalo zamoren i razoaran", pri emu se "njegova poslovina
uoljivost

pretvara u jetkost i njegova borbenost u

mrano

i najradije se zatvarao u sobiak pozadi duana, koji je nazvao tabut, nalazei tu "svoju misao o sudbini sveta i hodu ljudskih stvari", "206 Ali nije mogao da ne kae svoju kompozicijski proroku misao "da ne valja to diraju u upriju", jer "kao to danas popravljaju, tako e je sutra ruiti","207 s kojom e Andri u 1914. godini zatvoriti radnju svoga romana i sudbinu historije u njemu. A kao to je u svojim misaonoiskustvenim uopavanjima identificirao Andria tako je i u reakciji na napomenu da upriji od popravke nee nita biti dosizao razinu Andrieve knjievne filozofije: "Zna li ti da rije jedna rui gradove, a kamoli

ogorenje","205

ovoliki rum. Na
205. Ibidem, 234. 206. Ibidem, 235.

rijei

je sazdan sav ovaj boji dunjaluk. Ti

207. Ibidem.

254

da si pismen i ilumli, kao to nisi, ti bi znao da ovo nije graevina kao to su druge, nego od onih to se za boju ljubav i bojom voljom podiu; jedno vrijeme i jedni ljudi je grade, a druga vremena i drugaiji ljudi rue, " I navodio je sudbinu Kamenitog hana, na ijem mjestu sada "krmad roku i vapska borija svira":208 A u prilog vjerovanju da je "poslije esme, najvei sevap sagraditi upriju i najvea grehota dirati u nju", pripovijedao je legendu kako je prva uprija postala kada, po Allahovu nalogu, molei "rairie krila i svijet stade da prelazi preko njihovih krila","209 Ali njegova skepsa u tome vremenu i meu sugraanima bila je gluha: "Svi su ga sluali s podsmeljivim ljubopitstvom i prividnom panjom, ali niko u kasabi nije delio njegovo miljenje ni imao razumevanja za njegov pesimizam ni njegove zle slutnje koje ni on sam nije umeo da objasni i potkrepi dokazima". "210 Takav je, jetko ironian, sumnjiav i zloslutan, ostao i kad je Austrija poela graditi "istonu eljeznicu" kroz Bosnu, o ijem se politikom i strategijskom znaaju mnogo pisalo u svijetu, navodi dvostrano Andri, a u kasabi se sve pojavljivalo "pod posve bezazlenim, ak privlanim vidom", u smislu "novih izvora zarade za mnoge", "211 mada "to nije vie /bilaj ona laka, sigurna i bezbrina zarada iz prvih godina posle okupacije", korigira Andri prethodne slike obilja isticanjem skakanja cijena robi i naglim propadanjem onih koji su se obogatili na poetku okupacije,"212 A kad je eljeznica proradila "leva obala, i sa njom most, potpuno su umrtvljeni":213 Na isticanje brzine putovanja
208. Ibidem, 236. 209. Ibidem, 237. 210. Ibidem. 211. Ibidem, 239. 212. Ibidem, 240. 213. Ibidem, 241.

255

eljeznicom, "nepoverljivi, svojeglavi" Alihoda, i Andriev karakteristian i psiholoki najpotpuniji lik, odgovarao je jetko: "Ako ide u dehenem, bolje ti je da ide polako; /. ../ ti si budala kad misli da je vabo pare troio i mainu proveo samo zato da bi ti mogao bre putovati i poslove svravati. Ti vidi samo da se vozi, a ne pita se ta maina odvlai i dovlai osim tebe i takvih kao to si ti. "*214 Uprkos tome svijet je "odlazio joo./ i sada na most i sedeo na kapiji, /. ../ ali je putovao pravcem i nainom na koji su ga upuivala nova vremena", komentirao je Andri mulabdievski (Mulabdi: Nova vremena). "1 brzo se i lako jsvijet! pomirio sa milju da put preko mosta ne vodi vie u svet i da most nije ono to je nekad bio: veza Istoka sa Zapadom", zavravao je Andri svoju misao o historijsko-civilizacijskom prijelomu koji je donijela Austro-Ugarska u Bosnu, i stvarnom okonanju utjecaja turske vladavine na njen duhovni i kulturni razvitak, koji je ostao prisutan jo jedino u biu Bonjaka. "A most je i dalje stajao, - zavravao je Andri na isti nain i ovo poglavlje uvijek kada je ostajao bez daljnih rijei komentara, i kada je prethodno pripovijedanje ostavljao otvorenim da rezonira u itaocu, -" onakav kakav je oduvek bio, sa svojom veitom mladou savrene zamisli i dobrih i velikih ljudskih dela koja ne znaju ta je starenje ni promena i koja, bar tako izgleda, ne dele sudbinu prolaznih stvari ovoga sveta. "*215 "Ali tu pored mosta, u kasabi sa kojom ga je sudbina vezala", - nastavlja Andri, u karakteristinom prijelazu, svoje pripovijedanje u sedamnaestom poglavlju, "dozrijevali su plodovi novih vremena. " Ti plodovi"novih vremena" nisu, meutim, bili savrenije gazdovanje i modernije obrada zemlje kao kod Mulabdia, nego je
214. Ibidem, 241-242. 215. Ibidem, 243.

256

bila "godina 1908. i s njom veliko uznemirenje i neka mukla pretnja koja od tada nije vie prestajala da pritiskuje kasabu", "poelo se sve vie da govori o politici",*216 kae on, da bi u toku pripovijedanja izdiferencirao ko su bili nosioci najveeg negodovanja prema meunacionainoj politici austrougarske vlasti, a ko njene pristalice, i nastavio tako vlastitu koncepciju o viestoljetnom ivotu u Bosni i odnosima u njemu. "U Sarajevu su osnovane verske i nacionalne stranke i organizacije, srpske i muslimanske", - pie on nazivajui od sada Bonjake vjerskim imenom, a ne "Turcima", i zadravajui odnos samo izmeu ova dva naroda kao da Hrvata nije ni bilo, - "a odmah zatim osnivani su njihovi pododbori u kasabi. U kasabu su stizali novi listovi koji su pokretani u Sarajevu. Osnivane su itaonice i pevaka drutva. Prvo srpska pa muslimanska i, na kraju, i jevrejska. "*217 U atmosferi nacionalnog buenja, novih knjiga i ideja koje su donosili studenti iz Bea i Praga, Andri je, moda naknadno, uinio i klasno-politiku koncesiju novoj Jugoslaviji, istiui "mlade kalfe", rije "trajk" i broure o socijalizmu i proletarijatu. A u tome kontekstu "seljacima je govoreno o agrarnom pitanju, o kmetovskom odnosu o beglu kim zemljama".*218 Rezultat tih "novih vremena" bio je andrievski: "Ljudi su poeli da se dele i okupljaju, odbijaju i privlae po novim merilima i na novim osnovama, a snagom starih strasti i drevnih nagona. "*219 Nakon promjene na prijestolu u Srbiji 1903. i promjene reima u Turskoj osjetio se "ivlji rad i pritisak vlasti", a "policija je hapsila i kanjavala globom mladie zbog neopreznih izjava i zabranjenih srpskih pesama", konkretizirao je Andri ovu situaciju politikih previ216. Ibidem, 244. 217. Ibidem. 218. Ibidem, 245. 219. Ibidem, 246.

257

ranja. "Velik beo plakat", "prilepljen na kapiji, ispod same ploe sa turskim natpisom" nije bio za Andria samo dramatina taka ove uzburkane atmosfere, nego je bio i govor slika, saetak historijske sudbine Bosne, a Alihoda pred tim plakatom, koji je sluao njegovu sadrinu "jer proglas nije bio i na turskom jeziku i hoda nije umeo da ga ita",'220 simbolino je predstavljao turski atavizam i tvrdokornost u njemu i narodu kome je pripadao sa svom svojom nastranou. Ali je predstavljao i evokaciju prevrata 1878. u sumi linih doivljaja posljednjeg "turskog" nasilja i cininog oslobaanja od nosioca "crvenog krsta" kao neshvatljivog humanog obiljeja: "Alihoda oseti kako ga zabride desno uho ispod bele ahmedije, i kao da je jue bilo, izie mu pred oi svaa sa Karamanlijom, ono nasilje koje je tada nad njim izvreno, pa crven krst kako pliva u suzama, dok njega vapski vojnik paljivo otkriva, pa beD plakat sa ondanjim proglasom na narod."'221 Nakon itanja teksta proglasa, u rasponu od isticanja pozitivnih tekovina austrougarske vlasti ("da su namjesto sile i zuluma stupili red i sigurnost, da se rad i ivot nalaze u stalnom razvitku, da se oplemenjujui uticaj umnoene obrazovanosti pokazao i da se pod zatitom ureene uprave moe svak plodovima svoga rada veseliti") i odluke o uvoenju "konstitucionalnih ustanova",'222 garancija meunacionalne ravnopravnosti, ''jednakoga prava sviju pred zakonom: sudjelovanje pri donoenju zakona i u upravi zemlje; jednake zatite sviju vjeroispovijesti, jezika i nacionalne svojstvenosti"'223 - Andri je izrazio razliita reagiranja prisutnih. "Pred unutarnjim
220. Ibidem, 247. 221. Ibidem. 222. Ibidem, 248. 223. Ibidem, 249.

258

pogledom" Alihodi se naizmjenino inilo da "ili ne vidi nita ili vidi neto to ne razume i to ne sluti na dobro", da bi sve to relativiziralo u spoznaju da "u ovom ivotu nita nije iskljueno i svako je udo moguno",224 "da i zemlje i pokrajine, a sa njima i ivi ljudi i njihova naselja, idu od ruke do ruke kao sitna para, da pravoveran i dobronameran ovek ne nalazi na zemlji mira, ni onoliko koliko mu za njegov kratki vek treba, da se njegovo stanje i imanje menja nezavisno od njega i protivno njegovim eljama i najboljim namerama".225 Kad je zavrio itanje "ovek u konom kaputu" je zavikao da ivi "Njegovo Velianstvo na Car!" " - iviooo! - viknu onaj dugaki Ferhat to pali optinske fenjere, kao poruen. " A nasuprot tome odobravanju, "svi se ostali u istom trenutku utke razioe". "Jo nije dobro ni pala no toga dana kad je veliki beli proglas pocepan i baen u Drinu. .Sutradan je uhapeno nekoliko srpskih mladia pod sumnjom da su oni to uinili ... "226
Po Andrievu ustaljenom strukturno-kompozicionom modelu da sva dramatina ivotna zbivanja u kasabi poinju ili se zavravaju na upriji na Drini, i sada, kada su se poele rasporeivati jedinice po selima du srbijanske granice, zapoeli su i tajanstveni radovi na mostu, to je izazvalo mrko podozrenje Alihode Mutevelia. Andri je otkrivanje ove tajne ispripovijedao na historijski i misaono alegorian nain, u skladu sa svojom dizertacijskom predstavom Bonjaka i sa koncepcijom samog romana. Obavjetenje da se most zapravo minira u vojne svrhe rekao je Alihodi jedan beg iz Crne sa karakteristinim imenom Brankovi, uz koje se u srpskoj romantikoj
224. Ibidem. 225. Ibidem, 250. 226. Ibidem. 227. Ibidem, 252.

259

historiografiji vezivao pojam izdaje, dok se na drugoj strani prihvatanje islama od strane Bosanaca karakteriziralo kao izdajniki irenegatski, "poturenjaki"in u odnosu na "vjeru pradjedovsku". Taj Muhamedbeg Brankovi "sluio je vojsku u Beu, ostao tamo kao Liingediener, i doterao do jeldvebela". *'227 A da knjievni cinizam konformizma i izdajnitva bude jo vei Andri je u zagradi napomenuo da je taj beg "bio unuk onog emsibega koji se posle okupacije zatvorio u svoju Crnu i presvisnuo od jada, i koji se i danas spominje meu starim Turcima kao nedo~tian primer moralne veliine i doslednosti":228 Na njegovo zaobilazno objanjavanje prirode radova na mostu Alihoda je imao samo jedno pitanje koje se, nasuprot vojnom pragmatizmu, irilo u prostorima etike dobrog djela raena za Boiju milost: "Ama sve je to lijepo, dobar si ovjee, ali znaju li oni da je ovo vezirov hair, da je za duu i za boji hator graeno i da je haram i kamen sa njega odbiti?"*'229 Na to je lice bega - feldvebela, u ulozi ivog primjera za Andrievu negativnu karakterologiju Bonjaka, dobilo "neki lukav i utiv izraz, nepomian, slep, gluh, kakav ljudi mogu da steknu samo dugogodinjim radom u drevnim i trulim administracijama, u kojima se diskrecija odavno izrodila u bezdunost a poslunost u kukaviluk", da bi odmah zatim uzeo izgled "one nasmejane vedrine u kojoj se beka dobroudnost i turska utivost sastaju i meaju kao dve vode", *230 Prema zbunjenom Alihodi ostajao je "veiti
228. Ibidem. A kada je 1972. godine bio u posjeti Viegradu, Andri je pokazao Ljubi Jandriu tadanjeg predsjednika opine Hilmyu Brankovia i rekao: "Seate li se Semsibega Brankovia iz romana Na Drini uprija.! ...! Ovaj Brankovi je njegov potomak. Pogledajte samo kako je uglaen, gizdav i naoit u svemu. Kako taj urne lepo da me doeka! On bi mogao da pristane kao visoki dvorski dostojanstvenik u kojoj god hoete zapadnoevropskoj zemlji." !Jandri, 176.!. 229. Ibidem, 254. 230. Ibidem.

260

jajui njegovu

i veno jednaki most", napisao je na kraju Andri, razvisliku iznad "nemirne povrine Drine", kao

da je svoje pravo stvaralako lice i prikrivenu a sutinsku namjeru pripovijedanja, koja se nalazila iza dogaaja hronike, naglo zakrivao velom i izrazom filozofskog razmiljanja o trajnosti velikih graevina nasuprot vremenitosti zbivanja mjerenih ivotima pojedinaca i naroda. Poputanje zategnutosti oko "aneksione krize" Anje sagledao, kao i uvijek kad se radilo o krupnim dogaajimai velikim potresima u romanu, u razliitim osjeanjima dva naroda u Viegradu. "... Ono nije donedri

la istinsko smirenje duhova ni kod Srba ni kod muslimana u kasabi", - pisao je on nazivajui jedne nacionalnim a
druge vjerskim imenom u slijedu svoje dizertacijske ideologije i jugoslavenske politike prakse - "ostavilo je

samo skriveno razoaranje kod jednih a talog nepoverenja i straha od budunosti kod drugih. "*231 Tu vjekovnu diferencijaciju, koju je on do maksimuma hipostazirao i pripovjedaki izdvajao te psiholoki podvlaio, pravei od nje historijsko naelo i proroanstvo budunosti, on je kao bitnu strukturu svoga djela koja se filozofski prelama na mostu i u kasabi, isticao ne samo u agonalnim i politikim antagonizmima nego i u mozai kim pojedinostima kulture i drutvenog ivota: "Te godine otvorene su dve banke, srpska i muslimanska", pie on: 232 U drutvima, itaonicama, kafanama "gramofoni

struu i krete turske mareve, srpske rodoljubive pesme ili arije iz bekih opereta, ve prema gostima za koje sviraju":233 A kao ironian primjer tradicionalne politike
231. Ibidem, 256. 232. Ibidem. 233. Ibidem, 257.

261

identifikacije Bonjaka Andri iznosi kako "varoke age i efendije" na kapiji komentiraju novinske vijesti o tursko-talijanskom ratu: "Lakomo sluaju ta se pie po novinama o mladom i junakom turskom majoru Enverbegu, koji bije !talijane i brani sultanovu zemlju kao da je potomak Sokolovia i uprilia, /.../ i duboko i iskreno strepe za sudbinu daleke turske pokrajine u Africi. ","234, pie Andri, dodajui u nastavku pripovijedanja kratko: "1 tako je dola jesen 1912. godine, a zatim 1913. godina, sa balkanskim ratovima i srpskim pobedama. "'235 Da bi te dogaaje psiholoki-emocionalno razvio u razliitim odjecima kod stanovnika kasabe, sa referencom na vremena turskih represalija u slinim prilikama: "Pre nego to su pismeni ljudi mogli da se razaberu u protivrenim novinskim vestima, rat izmeu Turske i etiri balkanske drave ve je izbio i krenuo svojim drevnim putevima preko Balkana. A pre nego to je svet pravo shvatio smisao i zamaaj rata, on je stvarno zavren pobedama srpskog i hrianskog oruja. l sve se to zavrilo daleko odavde, bez ognjeva po granici, bez jeke topova i bez odseenih glava na kapiji. "'236 U duhovima mjetana su fIti dogaaji izazvali itave oluje /s jedne strane/ najveih zanosa i /s druge/ najdubljih potitenosti", Jer je i to, pie Andri pratei dosljedno svoju viziju historije, liU kasabi primljeno sa potpuno suprotnim oseanjima i kod Srba i kod muslimana, jedino po snazi i-dubini njihova su oseanja bila moda jednaka. Dogaaji su prevazili sve nade jednih, a sva strahovanja drugih izgledala su opravdana", pisao je Andri s nagovjetajima, kao i uvijek kada bi doao do ivice
234. Ibidem, 257-258. 235. Ibidem, 258. 236. Ibidem, 259.-

262

otvorenosti, da bi to sve ukljuio u ope kretanje historije na ovim prostorima: "elje koje su stotinama godina letele pred sporim hodom istorije, sad nisu vie mogle da je prate i stiu u njenom fantastinom letu na putu najsmelijih ostvarenja. "*237 Historijsku sudbinu Bonjaka Andri je na ovom mjestu doveo do dramskog preokreta dogaajem kada je "siva srpska peadija" zamijenila turski asker du cijele granice izmeu Bosne i Sandaka, ime je nestalo trornee izmeu Austrije, Turske i Srbije, a turska granica "povukla se odjednom za vie od hiljadu kilometara, ak negde tamo iza Jedrena":238 Za most na Drini, koji je u ovom romanu od poet ka simbolizirao Bonjake, i kako ga treba knjievno itati, njihovo bie i njihov kulturni i politiki poloaj, pie Andri, "ova promena je bila presudna". Njegova historija i njegova sudbina zapravo je alegorija bitka i eg- . zistencije Bonjaka. "eleznika veza sa Sarajevom umrtvila je, kao to smo videli, sve njegove veze'sa Zapadom", pripovijeda Andri sa dubinskim upuivanjem recepcije, - "a sad je napreac prestala i veza sa Istokom. Upravo taj Istok, koji ga je stvorio", - sputa Andri sondu u podtekstualnu razinu svoga izlaganja, srnu sutinu mosta kao simboline predstave nastanka, bia i historije ovog naroda - "i koji je do jue jo bio tu, istina prodrman i naet, ali stalan i stvaran kao nebo i zemlja, sad je iezao kao privienje ... " "Veliki kameni mosr, - potcrtava Andri jo jedan put njegovu drutveno-komunikacijsku ulogu s umjetnikim podrazumijevanjem i analogijom istovijetnosti, - "koji je po zamisli i pobonoj odluci vezira iz Sokolovia trebalo da spaja, kao jedan od beouga imperije, dva dela carevine, i da 'za bolju ljubav' olakava
237. Ibidem. 238. Ibidem, 260.

263

prelaz od Zapada na Istok, i obrnuto, bio je sada stvarno i od Istoka i od Zapada i preputen sebi kao nasukani brodovi i naputene bogomolje." Ali se na kraju odlomka, kao i uvijek, ispravlja, podiui svoj komparativan stvaralaki doivljaj na razinu alegorijske slikovne izriitosti i konkretne ulne pojavnosti, i zavrava poznatom temom smirivanja u romantiars koj beskonanosti trajanja: "Ali on je stajao jo isti onakav kakvog ga je video veliki vezir pred unutarnjim pogledom sklopljenih oiju i kakvog ga je ostvario njegov neimar: moan, lep, trajan, iznad svih promena. "*239 Most, i Bonjaci kao unutarnji simbol, ostaje tako kao gola graevina, izraz ljepote u duhu, transcendentalno etiki postojan, ali ispranjen svojom neposrednom funkcionalnoui konkretnim bivstvovanjem, praktinom ulogom u ivotu i vremenu. Dubinska podtekstualna dimenzija ovog simu1taniteta Andrieva doivljaja i pripovijedanja nastavlja se, meutim, dalje.u pripovjedaki otkrivenim raspravama "potitenih varokih muslimana starijih ljudi" iz sredine 1913. godine, koji sa uzbuenjem komentiraju geografsku kartu sa buduom podjelom Balkanskog poluostrva, u pievoj prikriveno zluradoj interpretaciji njihova psiholoko-etnikog stanja i raspoloenja: "... Turska vlast se !u njihovu djetinjstvu! pruala od Like i Korduna pa do Stambola, a od Stambola sve do neodreenih pustinjskih granica dalekog i neprohodnog Arabistana". "A 'turska vlast' - napominje Andri sa akcentom za nemuslimanske itaoce - "to je velika, nedeljiva i neunitiva zajednica Muhamedove vere, sav onaj deo zemnog ara 'gde ezan ui'." Pamte oni za svoga vijeka kako se ta vlast povlaila iz Srbije u
odseen

239.Ibidem.

264

Bosnu, pa iz Bosne u Sandak, ali sada su evo doivjeli "da je ta vlast" odjednom otplasnula i "povukla se negde u nedogled, a oni su ostali ovde, kao vodeno bilje na kopnu, prevareni i ugroeni, preputeni sebi i svojoj zloj sudbini", nastavlja Andri, a u sagledu njegova naziranja na historiju turske vlasti i bosanskih "Turaka" njegove rijei, koje su izraz stvarne psiholoke atmosfere toga vremena i Andrieva itanja bonjakih pisaca, dobivaju u vertikali djela prizvuk neke zasluene tragike, kao posljedice praroditeljskog grijeha, vjerskog i kulturnog odbjeglitva i politike identifikacije s "turskom vlasti", a poloaj u kome su se nali on psiholoki otkriva kao stanje nedoumice izmeu vjere u Boije odreenje i nemogunosti racionalnog objanjenja svega to se dogodilo: "Sve je boje davanje, i sve je to, nesumnjivo, obuhvaeno odredbama bojeg promisla, ali je teko oveku da shvati sve ovo... "*240 U koncepciji suprotstavljenosti vjerskih i historijskih interesa i sinhronitetu nacionalne razliitosti Andri je opisao kako, nasuprot ovim danjim razgovorima "potitenih varokih muslimana", "nou, do u kasne sate, sede na toj istoj kapiji mladii iz srpskih kua i pevaju glasno i prkosno pesmu o srpskom topu, a niti ih ko globi ni kanjava":241 I to je simbolina slika: na mostu vezira srpskog porijekla, koji su njihovi starenici ruili kao emanaciju turske vlasti, a na njemu razgovore vodili viegradski Bonjaci, koji su prihvatili "tursku" vjeru i njihovu upravu kao svoju, sjede sada srpski mladii zatvarajui luk mitsko-nacionalne svijesti. Kao nastavak te historijske linije srpskog ideala i suprotstavljanja Andri uvodi temu tzv. Mlade Bosne, naciona240. Ibidem, 261-262. 241. Ibidem, 262.

265

omladine koja je u Srbiji gledala pijemont ujedinjenja: meu tim mladiima su se primjeivali i studenti i aci koji su dolazili iz Sarajeva da "omrknu ovde na kapiji, ali ne osvanu sutradan u kasabi, jer ih viegradski mladii prebacuju utvrenim kanalima u Srbiju". *242 U nastavku pripovijedanja Andri je zapravo, s patosom mladalakog sjeanja, iznio genezu ove omladinske tajne organizacije, uz linu apoteozu njenim srpsko-integristikimidejama, kojima se i sam kao mladi priklanjao, a meu kojima nije bilo mjesta za Bonjake kao autohton bosansko-slavenski narod islamskog kulturnog kruga, koji je Andri s dubokim animozitetom idejno-historijski odbijao. Preko ljetnog raspusta dolazili su u kasabu sarajevski gimnazijalci te "pravnici, medicinari, filozofi sa univerziteta iz Bea, Praga, Graca i Zagreba", *243 pripovijeda Andri, a u njegovim iskazima se jasno vidi njihova politiko-nacionalna koncepcija i pravoslavni mistiki zanos rtve za nju. Jer, "poneseni o pravu naroda na slobodu i oveka pojedinca na uivanje i dostojanstvo", "oni donose slobodoumna shvatanja drutvenih i verskih pitanja i zanos oivelog nacionalizma, koji je u poslednje vreme, naroito posle srpskih pobeda u balkanskim ratovima, porastao do opteg verovanja, a kod mnogih mladia do fanatine elje za delom i linim rtvovanjem":244 U patetinom romantiarskom zanosu, ponesen vie emocijama apoteoze i rekvijema asti, ali i vlastitim meuratnim politikim pragmatizmom s kojim je mogao stupiti i u poslijeratni ivot, Andri je odstupio od realistikog prikazivanja i izraza, i II podignutom tonu idealistike identifikacije, sa izvjes242. Ibidem. 243: Ibidem, 263. 244. Ibidem, 264.

listike

266

nom iskustvenom objektivacijom i zadrkom iz starijih godina, on je iznio svoj pogled na ove mladie, potpuno u stilu Knjievnog juga i politiki egzaltirane literature o ovom predmetu koja se ideoloki uklopila u politiki sistem Drave SHS i estojanuarske kraljevske diktature jugoslavenskog unitarizma, bez Bonjaka. "...Oni su da misle kako hoe, da sude o svemu slobodno i neogranieno; oni su smeli da govore ta hoe, i za mnoge od njih te rei su bile isto to i dela, one su zadovoljavale njihove atavistike potrebe za . junatvom i slavom, silovitou i razaranjem, a nisu povlaile za sobom obavezu na delanje ni neku vidljivu odgovornost zbog izreenog. ~', pisao je on i nastavljao: "Teko je zamisliti opasniji nain da se ue u ivot i sigurniji put ka izuzetnim delima i ka potpunom slomu. Samo najbolji i najjai meu njima bacali su se zaista sa fanatizmom fakira u akciju i tu sagarali kao muice, da bi od svojih vrnjaka odmah bili slavljeni kao muenici i svetitelji (jer nema narataja koji nema svoje svetitelje) i podizani na pijedestal nedostinih uzora", "245 Tako je zakljuivao Andri prividno kritiki, ali sa stvarnim osjeajnim istovjeenjem mistiko pronicanje ovoga omladinskog nacionalizma. Uvodei istovremeno ovu omladinu sa srpskim akcentom u zavrni tok historije Bosne, Andri je svodio i svoju hroniku i ideologiju svoje teze u zavrnicu svoga djela. "Ovaj narataj", - poeo je Andri svoju opservaciju sa prividnom distancom, - " koji sada pretresa filozofSka, drutvena i politika pitanja na kapiji, pod
245. Ibidem, 266.

267

zvezdama, iznad vode, samo je bogatiji iluzijama; inae u svemu slian drugima. Ion ima oseanje i da pali prve vatre jedne nove civilizacije i da gasi poslednje plamenove druge, koja dogoreva." Ali je zavrio sa patetikom njihovih vlastitih pjesama u prozi, ispunjenih mistikom ideala i rtve: "Ono to bi se za njih naroito moglo kazati, to je: da nije bilo odavno pokoljenja koje je vie i smelije matala i govorilo o ivotu, uivanju, i slobodi, a koje je manje imalo od ivota, gore stradalo, tee robovalo i vie ginulo nego to e stradati, robovati i ginuti ovo. "*246 Da bi ovom kontekstu dodao na kraju sliku mosta, ovog puta ispunjenog novom etikom sadrinom, naponom ovog narataja kao simbolinog vraanja u prvobitno bie njegova tvorca Sokolovia: "Sve je izgledalo kao uzbudljiva i nova igra na ovom drevnom mostu koji se na meseini julskih noi belasao ist, mlad i nepromenljiv, a savreno lep i jak, jai od svega to vreme moe da donese i ljudi da smisle i uine. "*247 Nakon ovog romantinog patosa, u devetnaestom poglavlju se Andrieva interpretacija omladinske psihologije nastavlja ex ponto, ali realistiki, u obliku dijaloga zastupnika nacionalistikih i socijalistikih ideja meu njima, te dvojice njihovih neto mlaih drugova, u kome se politike rasprave konkretiziraju i na historiju i poloaj Bonjaka kao glavnog pripovjedakog toka Na Drini uprije. Tako je historijsku evokaciju, u modernom tumaenju, o turskoj i austrougarskoj vladavini Andri izrazio u rijeima nacionalistikog pjesnika Stikovia: "Od Karaorevog poziva: 'Svaki svoga ubijte subau!' rjeavaju se socijalna pitanja na Balkanu putem nacionalnih oslobodilakih pokreta i ratova. I sve ide savreno logino: od manjega ka veem,
246. Ibidem, 266-267. 247. Ibidem, 267.

268

od regionalnog i plemenskog ka nacionalnom dravotvornom. Zar nisu nae pobjede na Kumanovu i Bregainici u isto vrijeme najvee pobjede napredne misli i socijalne pravde?"*248 A u dijalogu izmeu svoga istovjetnika Tome Galusa, "pesnika i nacionalistikog govornika, suparnika Stikoviu" i njegova kolskog druga Fehima Bahtijarevia, pod kojim se imenom podrazumijeva kontaminacija Murata engia i Fehima Bajraktarevia, kasnijeg profesora. orijentalistike na Univerzitetu u Beogradu, Andri je izrazio svoje shvatanje o Bonjacima kao nastavak svoje doktorske dizertacije,ali ovaj put sa dodanim austrougarskim razdobljem i sa rezimeom historije utjecaja turske vladavine na njihov duhovni razvoj. Ovaj portret i autoportret Andri je uradio s umjetnikim realizmom, sa mnogo karakteristinih,autentinihi linih pojedinosti, s ciljem da dade to veu uvjerljivost njihovim pogledima na ivot i politiku, a s tenjom da u tom dijalogu doe do izraaja shvatanje karakterologije Bonjaka i njihove sudbine u suvremenosti i budunosti. Tako je pripovjedaki ilustrirana dizertacija u obliku ovog romana-hronike dobila na kraju svoj epilog i zakljuak. "Galus je pisao stihove i bio aktivan lan revolucionarnih nacionalistikih akih organizacija", *249 pisao je Andri o sebi u ovom liku. "... A Bahtijarevi je neobino utljiv, gord i povuen kao pravo begovsko unue", *250 - zapoeo je Andri svoj pripovjedaki kontrapunkt, da bi ga nastavio u izboru studija ove dvojice maturanata: "Galusov otac bi eleo da mu sin lu Beu! studira tehniku, a sin bi hteo da ide na filozofiju", *251 dok je Bahtijarevi
248. Ibidem, 272. 249. Ibidem, 275.
250. Ibidem, 274. 251. Ibidem, 275.

269

oekivab "da dobije dravnu stipendiju dabi studirao orijentalne jezike u Beu":252 "Galus mu dokazuje da e pogreiti ako uzme orijentalistiku", "253 a sve njegove ideje, rasprave, dokazivanja, zakljuci u prilog tome predstavljaju konkretizirane teze o Bonjacima iz Andrieve dizertacije, produene u suvremenoj romantino-idealistikoj viziji o buduoj dravi Junih Slavena. I dok Gaius govori, ovog puta kao i Andri tada ijekavski, na drugoj strani Bahtijarevi uti i razmilja u Andrievom pripovjedakom predstavljanju. "- Tu se vi muslimani, begovski sinovi esto varate", poinje Andriev Gaius svoju sociopsiholoku i kulturnohistorijsku analizu, obraajui mu se vjerskim imenom, da bi sam Andri na drugom mjestu istog poglavlja izdiferencirao opi naziv "Turci" novim oblikom "Osmanlije","254 jer otkako nema Turske na granici Bosne, ni u romanu nema vie "Turaka", pa nastavlja: " Zbunjeni novim vremenima vi vie ne osjeate pravo i potpuno svoje mjesto u svijetu. Vaa ljubav prema svemu to je orijentalno samo je jedan savremeni izraz vae 'volje za moi'; za vas su istonjaki nain ivota i miljenja najue vezani sa jednim drutvenim i pravnim poretkom koji je bio osnov vaeg vjekovnog gospodstva. I to je razumljivo. Ali to ne znai nipoto da vi imate smisla za orijentalistiku kao nauku. Vi ste orijentalci, ali se varate kad mislite da ste pozvani da budete orijentalisti. Vi uopte nemate zvanje ni prave sklonosti za nauku. - Vidi! - Ne, nemate! /. ../ I kad to tvrdim, ja ne kaem nita uvredljivo i nepovoljno. Naprotiv. Vi ste jedi252. Ibidem, 276. 253. Ibidem, 277.

270

na gospoda u ovoj zemlji, ili ste bar bili to; vi ste kroz stoljea irili, utvrivali ili branili to svoje gospodstvo, maem i knjigom, pravno, vjerski i vojniki; to je od vas stvorilo tip ratnika, upravljaa i vlasnika, a ta klasa ljudi nigdje u svijetu ne njeguje apstraktne nauke, nego to preputa onima koji nita drugo i nemaju i ne mogu. Za vas su pravne studije i privreda, jer vi ste ljudi konkretnih znanja. Takvi su uvijek i svuda ljudi iz gospodujue klase. *255 A na Bahtijarevieve primjedbe da to znai "da ostanemo neprosvijeeni" i da "mi danas nismo gospodujua klasa", GaIus odgovara skeptiki: "- Niste, razumije se da niste. Prilike koje su od nekad nainile to to ste izmijenile su se odavno, ali to ne znai da se i vi moete mijenjati istom brzinom. To nije prvi ni posljednji sluaj da jedna drutvena klasa izgubi svoju podlogu, a da ona ostane ista. Pogodbe ivota se mijenjaju, a jedna klasa ljudi ostaje ono to je, jer samo takva moe da postoji, i takva i propada' *256
254. Ibidem, 284. 255. Ibidem, 277-278. 256. Ibidem, 278. "Svoje pravo miljenje o muslimanima i svoje tendencije o njima Isvodi Kurtovi svoju publicistiko-kritiku raspravu o idejnoj podlozi Na Drini llpri je! otkriva Andri najdrastinije u dijalogu dvojice studenata, Galusa i Bahtijarevia, i teoretski ih obrazlae kako se nie navodi. Gaius predstavlja i fiziki i intelektualno samog Andria iako on nastoji, ne znam zato, da to prikrije njegovim vapskim porijeklom, i iako je poznato da je on to ime dao sebi u pripovijetkama /"Ex netaan podatak/o To se uostalom vidi po biografiji Gaiusovoj IOoJ, istina nimalo skromnoj kad sam o sebi onako pie, ali koja predstavlja jasno samog Andria po iznesenim detaljima kao i po tome to je on bio tada u Viegradu jedini takav stranac 'katolik-Hrvat'. Bahtijarevi treba da predstavlja miljenje i raspoloenje tadanje muslimanske inteligencije, pa je zato u njemu 'sve ugueno i prigueno'." /Kurtovi, 209./. "Zato je Andri izabrao ba takvog predstavnika konzervanajraniJIm

ponto"I." Ito je

271

A kad se pojavio mjesec i osvijetlio plou sa turskim napisom na mostu razgovor je okrenuo prema onom
tivca i 'begovskog sina', koji ne shvata ni irinu nacionalne misli, ni kulturni ni drutveni progres, kad je dobro znao da je bio vrlo lijep broj muslimana kulturno i drutveno naprednih, nacionalno visoko svjesnih koji su uestvovali najaktivnije u revolucionarnom pokretu ondanje omladine, oduevljeni do te mjere da su vrili atentate, da su hapeni, sueni i slati u logore; oni su uestvovali i u I Svjetskom ratu za nacionalnu slobodu i krv su svoju liIi i uestvovali u balkanskim ratovima i ranije u komitskim etama - ak i protiv istovjernih Turaka? Ipita se Kurtovi, iznosei drukiju, stvarnu istinu o ovom Andrievu liku, i njegovoj bonjakoj generaciji, pratei njegovu sudbinu sve do njegove smrti!. Ta generacija u svojoj veini, i kasnije, napredna muslimanska inteligencija uestvovale su vrlo brojno i u Drugom sVjetskom ratu kao borci i ilegalci Narodno-oslobodilakog pokreta, dok se je Andri nalaziq u dubokoj pozadini, piui u punoj linoj sigurnosti ova dva svoja djela i mirno pratei razvoj dogaaja, sudbonosnih za cio svijet i za nas naroito. Utoliko je markantnije to je Andri ba odabrao ovakav tip intelektualca Bahtijarevia, kad se i to zna da je u ono doba bio jedini, ba tako kolovani Bonjak, Andriev drug, Murat engi. Taj pravi potomak stare begovske porodice bio je onda i kroz cio ivot vrlo napredan. Kao lan napredne revolucionarne omladine bio je 1914. godine zatvoren i optuen od austrijskih vlasti. Bez imetka, iako beg, svojim radom zasluivao je nasuni hljeb. Bio je inovnik i kasnije direktor Srpske banke sa kapitalom i upravom Srba pravoslavnih u Viegradu. Kao istaknuti antifaista bio je zatvoren i zvjerski ubijen od ustaa u Travniku. I.. J U svakom sluaju !komentira Kurtovi Andrievo preinaenje ovog lika uoavajui u tome razloge negativne vjersko-nacionalne namjere kao jo jedan dokaz pieve integralne rasistiko-politike ideologijel imao je Andri u Muratu mnogo realniji i za kroniku vjerniji tip muslimanske inteligencije. Iz slijedeih citata i analize vidjee se oito da je takvog Bahtijarevia uzeo samo radi tendencije da to impresivnije dokae nemogunost da se muslimani uopte mogu prilagoditi savremenim idejama nacionalnog i drutvenog napretka, ak ni oni kolovani, nego da 'moraju propasti' ako im on izriito prorie 'dubokoumnim' svojim obrazlaganjem, i bez imalo suzdrljivosti 'kree im to u lice'. Istina on, govorei o tome ponegdje i opreza radi - kao i uvijek veli da se to odnosi na begovske sinove i begovsku klasu, ali ove karakteristike koje daje kao uzroke svemu tome: konzervativnost, orijentalni mentalitet i nain ivota, zaostalost u zapadnom smislu itd., sve su one, prema Andriu, svojstvene svim muslimanima i on ih, rekosmo ve, samo tako i tretira kroz sve svoje knjige. On oito nastoji da italac primi ba tako miljenje, jer za Bahtijarevia i sam veli da on uopte nije begovski sin, nego sin obinog dravnog slubenika, kadije /erijatskog sudijel, koji, dakle, nema 'ni itluka ni dirluka' nego

272

jai

koji ga je podigao, pri emu je "Galusov glas bio mnogo i izrazitiji", jer je govorio saetim formulacijama
Gaius dalje 'dokazuje' uvrijeenom i zabezeknutom Bahtijareviu da ovakva klasa ljudi', sa ovakvim osobinama i mentalitetom mora da ...'propada', jer...'vi se ne moete mijenjati istom brzinom' kao to su se... 'odavno izmijenile prilike koje su od vas nekad nainile to to ste' pa zato morate ostati ono to ste, ili, 'ako hoe,/ak?!/ ono to ste bili', a to znai, u promijenjenim prilikama, da je neminovna posljedica ta da moramo propasti, zakljuuje ciniki Andri da 'veli,koduno umiri' svog druga..." "Nikakve sumnje nema /svodi Kurtovi na kraju raspravu o romanu Na Drini uprija/ da je Andri pri izlaganju ovih svojih misli i pri donoenju ovih zakljuaka mislio na muslimane kao kolektiv. To potvruju i gornji citati kad se analiziraju kako treba, a naroito kad se uzme u obzir da Andri kroz cijelu svoju knjigu, zapravo kroz sva svoja djela, prikazuje muslimane, i to bez iznimke - begove i sve ostale samo u tom svjetlu. On ih i ne karakterie drukije nego kao orijentalce sa svim negativnim osobinama Istoka i, jednako kao i svi sljedbenici zapadnjake rimske kulturne nadmenosti, ni on ne priznaje Istoku nita pozitivno. Njegova je tendencija, prema ovim i mnogim drugim citatima i prema sadrini cijele knjige, toliko jasna da italac zaista ne moe ni stei drugo uVjerenje nego ovo kako se ovdje iznosi, ma koliko Andri ponekad formalno nastojao da prikrije ovu tendenciju i ovu svoju misao tobonjom Ijigavom ogradom, sa dvije napo-

ivi od svog rada, od svoje plate." Ali najbolje govore o tome /izdvaja Kurtovi u prilog svojim zakljucima! slijedei kratki izvodi i citati: Gaius, recte - Andri, odvraa Bahtijarevia da studira orijentalistiku, jer 'vi begovski sinovi'/.. .! 'va istonjaki nain ivota i miljenja'!.../'vaa ljubav prema svemu to je orijentalno'/...fne znai nipoto da vi imate smisla za orijentalistiku kao nauku',/.../'vi uopte nemate zvanja ni prave sklonosti za nauku'. Preneraenom Bahtijareviu zbog ovakvih rijei i uvreda, Gaius, ciniki i na nain koji najbolje kazuje pravu kolu njegova vaspitanja, odgovora: 'I kad to tvrdim, ja ne kaem nita uvredljivo i nepovoljno' i 'umirujui' ga on obrazlae to time to su stoljea od njih stvorila...'tip ratnika i vlasnika' koji... nigdje u svijetu ne njeguje apstraktne nauke nego to preputa onima koji nita drugo nemaju i ne mogu. Da ne govorim o naunom, sociolokom apsurdU ove posljednje njegove tvrdnje i da ne iznosim nebrojene dokaze iz kulturne istorije da su vrio brojni naunici bili li danas jo jesui iz vladajuih klasa feudalnih i kapitalistikih visoko kulturni, te da su dali ogroman doprinos optoj kulturi ovjeanst va, jasno je, da Andri pod ratnicima i vlasnicima lod rijei - vlasti misli na muslimane kao kolektiv, jer su oni to kroz vijekove u turskoj teokratskoj dravi bili, a ne samo na klasu begova, aristokrata, za koje turski zakoni nisu ni znali, nego samo priznavali line sposobnosti bez obzira na porijeklo. I u Bosni je velik broj begova nastao tim putem.

273

dizertacije; nadovezujui se "na prolost i budunost naroda i njegove kulture i civilizacije".*257 "- Ti ima pravo, - govorio je GaIus lu nastupu nacionalne i rasne posesivnosti, ali kao da parafrazira iz svoga ugla stihove Baagieve pjesme Mehmed-pai Sokoloviu Velikomu/, " To je morao biti genijalan ovjek. Nije on prvi ni poljednji ovjek nae krvi koji se istakao sluei tue carstvo. Mi smo dali na stotine takvih ljudi, dravnika, vojskovoa i umjetnika, Carigradu, Rimu i Beu. Smisao naeg narodnog ujedinjenja u jednu veliku i monu, modernu nacionalnu dravu ijeste u tome to e tada nae snage ostajati u zemlji i razvijati se tu i davati svoj doprinos optoj kulturi pod naim imenom, a ne iz tuinskih centara.

/ .. ./
- I ti misli da bi Mehmedpaa Sokolovi, da je ostao kao seljako dijete tamo gore u Sokoloviima, postao ono to je postao i da bi izmeu ostalog podigao i ovu upriju na kojoj mi sada razgovaramo? - U ono vrijeme, naravno, ne bi. Ali na kraju krajeva, nije Carigradu ni bilo teko podizati ovakve graevine kad je nama, kao i tolikim ostalim pokorenim narodima, uzimao ne samo imetak i zaradu nego i najbolju snagu i najistiju krv./.../ - Ali kad mi jednom steemo svoju narodnu slobodu, onda e na novac i naa krv biti samo za nas i ostajati nama". Tako je Andri isticao tada uobiajeni pojam "krvi" kao rasnu oznaku nacionalnog porijekla i ne mislei
mene o 'begovskim sinovima' i o 'klasi na umoru'. Nauno, sa sociolokog gledita, pravi je apsurd, zapravo mirie na rasizam, kad se pripisuje cijelom jednom kolektivu osobine manjine sve kad bi one i bile tane za manjinu." !Kurtovi,
257. ND. 278.

219-220J.

274

kakve konotacije ona izaziva kod bosanskomuslimanskih italaca, i kakve e asocijacije ona tek izazivati u budunosti. A dalje je istaknuto kako e sve" biti samo i jedino za podizanje nacionalne kulture koja e nositi na peat i nae ime i koja e imati u vidu sreu i blagostanje najirih slojeva naega naroda" *258 Sve je,dakle, zavreno u integralistikom unitarnom tonu. "Bqhtijarevije utao", pie Andri, Iri to utanje, kao da je najivlji i najreitiji otpor, izazivalo je Galusa i nagonilo ga da podigne i pootri notu. "*259 Od ovog mjesta i Andri naputa ton rasprave i prelazi, s vlastitim objanjenjem i napomenom o svemu kao o iluzijama i eljama na kraju; to je trebalo predstavljati pripovjedaku distancu, - prelazi u patriotsko-idealistiku patetiku i apoteozu "rase" i "rasnog genija": IrOn je ivou koja mu je bila uroena i renikom koji je tada vladao u omladinskoj nacionalistikoj literaturi nabrajao planove i zadatke revolucionarne omladine. Sve ive snage rase bie probuene i stavljene u dejstvo. Pod njihovim udarcima raspae se Austro-Ugarska Monarhija, ta tamnica naroda, kao to se raspala evropska Turska. Sve antinacionalne i reakcionarne sile koje danas sputavaju, dele i uspavljuju nae nacionalne snage bie pobeene i potisnute. Sve e to moi biti izvedeno, jer je duh vremena u kome ivimo na najbolji saveznik, jer su i napori ostalih malih i porobljenih naroda sa nama. Savremeni nacionalizam trijumfovae nad konfesionalnim razlikama i zastarelim predrasudama, oslobodie narod stranih
258. Ibidem, 279. 259. Ibidem, 279.
Nadovezujui

tvrdnju da u

Andrievim

se na vlastitu historij-

skim pripovijetkama i romanima "nema gotovo nijedne linosti koja karakterie vrijeme i prilike ondanje sredine, sve su one, za ocjenu

275

nenarodnih uticaja i tuinske eksploatacije. I tada e se roditi nacionalna drava. /...!

prilika i vremena nerealne i unesene su u romane sluajno, jednako kao i prie i slike lu mozaikoj strukturi. Andrievih "hronika", M.R.!, i zajedno s njima", - Kurtovi je opet uzeo za primjer njemu vremenski i ideoloki bliskog Bahtijarevia: "Na jedan prigovor, da Bahtijarevi nije tipian za tadanju muslimansku inteligenciju INn Drini uprija/, Andri u neprilici odgovara: Pa bilo je i takvih." Uzimajui za osnovu tada vladajuu teoriju proze o "tipinim karakterima i tipinim okolnostima", on je izveo zakljuak o Andrievu oito tendencioznom predstavljanju: "da preko ovakvih specijalno biranih netipinih linosti i dogaaja, u vezi s njima, sugerie svojim majstorskim perom i autoritetom, itaocima i buduim pokoljenjima da su one zaista tipine, i da ih na taj nain truje tom netanou, a to ne znai samo nerealnost nego i neto gore od nerealnosti - zlonamjernost." "Da dokaem gornju tvrdnju Inastavlja Kurtovi/, uzimam ponovno Bahtijarevia. Jedno radi toga to taj tipini karakter' potie iz 'okolnosti' koje su i Andriu i meni vrlo dobro poznate - iz godine 1914 - pa ne moram da traim istorijske podatke, a drugo to je Andri jedino taj tip obradio ne samo literarno nego i 'nauno' - 'socioloki' tavie upustio se i u antropologiju Inajzamreniju granu nauke po kojoj, ko zna, kako bi ispao i sam pisac! dokazujui njegov persijski izgled i nagovjetavaju persijsko porijeklo njegovo, to je ne samo udna pojava nego i karakteristina, dokaz vie kako Andri nastoji i u tom pravcu da prikae u ovim djelima muslimane kao poseban, stran kolektiv u ni\em narodu." Istiui ponovno da je Bahtijarevi "nerealan predstavnik ondanje muslimanske inteligencije", Kurtovi kae da je i "Andriu vrlo dobro poznata iva, upravo revolucionarna akcija tadanje muslimanske napredne inteligencije u svakom pravcu. On zna, da je bio upravo heroizam sa njihove strane postaviti pred muslimanske mase onakvo rjeenje nacionalnog pitanja i uestvovati u njemu najaktivnije u revolucionarnim organizacijama, u atentatima, u kornitskim etama po Turskoj prije Balkanskog rata, u Balkanskom i Prvom svjetskom ratu, i to uvijek protiv Turske kojoj je bio na elu Sultan halifa Ivrhovni starjeinal muslimana. Njihov poloaj bio je utoliko tei, a njihova progresivnost i idealizam utoliko su uoljiviji to je, kako sam ve rekao u prvom dijelu ovog prikaza, nacionalna misao u ono doba krivo i jednostrano, vjerski i ovinistiki shvaena ak i od dobrog dijela srpske i hrvatske inteligencije, o emu su se muslimanske mase osvjedoavale na svakom koraku javnog i privatnog ivota, i to su one trecajui od takvog shvatanja i takvog rjeenja naeg nacionalnog problema, smatrale tadanju muslimansku naprednu generaciju izdajnicima i neprijateljima svojim "Vlasima". I.. .! Isto tako Andri zna da se ta generacija zalagala za savremeno tzv. obligatorno rjeenje agrarnog pitanja, .za princip da zemlja pripadne onom ko je obrauje - seljaku kmetu - usprkos

276

Gaius je zatim 0plslvao preimustva te nove nacionalne drave koja e oko Srbije kao Pijemonta okupiti sve June Slovene na osnovu potpune plemenske ravnopravnosti, verske snoljivosti i graanske jednakosti. "*260
torne to je bilo najmanje kmetova muslimana, a najvie zemljoposjednika muslimana, i usprkos torne to je muslimanska javnost, pod uplivom i vodstvom begova, bila energino protiv takvog rjeenja. Zar i to nije veliki dokaz progresivnosti i idealizma tadanje mlade generacije? 1.../ Andri vrlo dobro zna i za njihov progresivan i vrlo pozitivan rad i staranje Inaroito preko kulturnog drutva "Gajret"I oko podizanja novih kolovanih kadrova. Zna i to da se ta generacija uporno zalagala za kolovanje i savremeno vaspitanje muslimanskog enskinja, za njihOVO uee u drutvenom ivotu i razvoju, ak i za otkrivanje, to je sve u ono doba prije 50 godina bio pravi revolucionarni potez."/286./. Kad sve to zna Ipostavlja pitanje Kurtovi/, "zar je smio Andri i kad kod pravoslavne inteligencije nazire ak i daleki budui napredni razvoj Ina to u se i kasnije osvrnuti!, zar je smio Andri tu muslimansku generaciju predstaviti dananjoj i buduoj italakoj publici - konzervativnom ireakcionarnom Ipreko Bahtijarevia/ i, zar je smio rei da je u njoj 'sve ugaeno i prigueno'? Zar moe jedan pisac od renomea da ne uoi ovako eklatantne pojave progresa ive stvarnosti? Meni je glavno da ovim nepobitnim inje nicama dokaem i nerealnost i neobjektivnost Andrievu u iznoenju 'tipinih karaktera', a s tim i neopravdanost visoke literarne ocjene i nagrade Andrievih djela sa gledita pomenute teorije svih mjerodavnih teoretiara i kritiara. Bilo bi isuvie opirno zadravati se na ostalim njegovim tipovima da se to isto dokae; morala bi se pisati cijela studija - istorijska i socioloka. Jasno je da Andrieva namjera da preko tih isto tako nerealnih tipova, kakve on, uostalom, jedino i dosljedno bira, prikae karakteristike muslimana u Bosni kroz vijekove, i to kao kolektiva. /.../ On prikazuje muslimane tako Ipodvlai Kurtovi svoju tvrdnju Andrievim tekstom! da se oni uopte ne mogu prilagoditi savremenom progresu, da "moraju ostati ono to su", odnosno ak"ono to su nekad bili" /kakav logiki i socioloki apsurd!?1 i da radi toga moraju - "propasti" l ...!, da su nesposobni za kulturu Ikulturunfiihigl.", u okviru "starinskog shvatanja "ratnika i vlasnika", preko "tipova naroito biranih inaturalistiki prikazanih", uz tvrdnju "o nemogunosti progresa meu muslimanima" i "proricanje njihove propasti", iznosei upravo suprotne injenice o pravoj stvarnosti, vitalnosti i razvoju Bonjaka do 1914. i dalje do poetka Drugoga svjetskog rata, "iako je IAndri/ pisao i izdao ova svoja djela INn Drini upriju i Travniku hroniku, M.R.I za vrijeme rata, u doba kad je svak, pa i on, rnogao da vidi jasno netanost te njegove tvrdnje".lKurtovi, 302./. 260. Ibidem, 279-280.

277

itava jedna ideologija rasistikog osporavanja i

politike optube, kojoj je dodana i klasna eksploatacija, bila je saeta u GaIusovu, tj. Andrievu govoru. Kao da je on otvorio sve brane unutarnje nepodnoljivosti, ali uvijeno u retoriku uvjeravanja i logiku genetike posljedinosti. Tu je bio i historijski teret krivice i optube vjekovnog gospodstva zasnovanog na turskom drutvenom i pravnom poretku vladavine, koja je utvrivana i branjena vojnom silom, kulturom, pravom. Uz to odricanje prave sklonosti i sposobnosti za humanistike nauke Bonjacima, njihovo odbacivanje na Istok i orijentalno-rasna identifikacija; zapravo osporavanje sposobnosti za adaptaciju Zapada i za opstanak u okviru njegove civilizacije sa svojim stvaralakim udjelom, te osuda na dotrajavanje u promijenjenim vremenima i ivotu, kao nevesela perspektiva budunosti. Sve uz ograivanje od bilo kakva vrijeanja, zlonamjernosti i zluradosti. A na utnju Bahtijarevievu, koja je svakako znaila odbijanje takvog naina miljenja i takve perspektive naroda kome je pripadao, Galus je Andrievskim posredstvom mijenjao ton historijsko-civilizacijske osude na neveselu budunost u patetiku vizije drave Junih Slavena okupljenih oko Srbije, koja je, kao to se vidi iz romana, za Bonjake znaila samo stranu protivnosti i neprijateljskih namjera: "- Vidie, Fehime", - uveravao je zaneseni GaIus svoga druga, kao da je to stvar ove noi ili sutranjeg dana - "vidie, ostvariemo dravu koja e biti najdragoc-

jeniji prilog napretku ovjeanstva, u kojoj e svaki napor biti blagosloven, svaka rtva sveta, svaka misao samonikla, noena naom rijei, i svako djelo sa peatom naeg imena. Tada emo stvarati djela koja e biti produkt naeg slobodnog
278

rada i izraz naeg rasnog genija, djela prema kojima e sve to je uinjeno u stoljeima tue uprave izgledati kao nedostojne igrake. Premostiemo vee rijeke i dublje ponore. Sagradiemo nove, vee i bolje mostove, i to ne da vezuju tue centra sa pokorenim pokrajinama, nego da spajaju nae krajeve meu sobom i nau dravu sa cijelim ostalim svijetom. Jer, o tom vie nema sumnje, nama je sueno da ostvarimo ono emu su svi narataji prije nas teili: dravu, roenu u slobodi i zasnovanu na pravdi, kao jedan dio boje misli, ostvaren na zemlji. *261 Ali, rijei koje je GaIus govorio u recepciji bosanskomuslimanskog itaoca poslije Drugog svjetskog rata zvuale su kao lani, ubilaki cinizam. Bahtijarevi je, kae Andri, na sve to "utao", njegovo "izdvojeno, teko i uporno /.../ utanje, dizalo se, osetno i stvarno, kao neprelazan zid u tami, i samom teinom svoga postojanja poricalo adluno sve to je onaj drugi govorio":262 Njegov unutarnji monolog, srezonancom istonjake filozofije i izrazom bonjakog mentaliteta, kao komentar Gaiusove nacionalnoidealistike egzaltacije stavom o vremenitosti ovjeka i ljudskih odnosa u vjenosti, - jednaio se na ovom mjestu s Andrievim pripovjedakim razmiljanjem o trajnosti mosta u mijenama historije i zbivanja mjerenih ljudskim vijekom: "Temelji sveta i osnovi ivota i ljudskih odnosa u njemu utvreni su za vekove" - umovao je Bahtijarevi: " To ne znai da se oni ne menjaju, ali mereni duinom ljudskog ivota izgledaju veni. Odnos izmeu njihovog trajanja i duine ljudskog veka isti je kao odnos izmeu nemirne, pokretne i brze povrine reke i njenog stalnog i vrstog dna ije su izmene spore i neprimetne. I
261. Ibidem, 280-281. 262. Ibidem, 281.

279

sama pomisao o promeni tih 'centara' nezdrava je i neizvodljiva. To je isto kao kad bi neko zaeleo da menja i pomera izvore velikih reka i leita planina. /..J Trajna dela na zemlji ostvaruju se bojom voljom, a ovek je samo njeno slepo i pokorno orue. Delo koje se raa iz elje, ovekove elje, ili ne doivi ostvarenje ili nije trajno; u svakom sluaju nije dobro. /.. J A zaista veliki ljudi, kao i velike graevine, niu i nicae tamo gde im je bojim promislom odredeno mesto, nezavisno od praznih, prolaznih elja i ljudske sujete. "*263 "Ali Bahtijarevi /podvlai Andri na kraju/ nije izgovorio nijednu od tih rei. Oni koji, kao ovaj muslimanski mladi, begovski unuk, nose svoju filozofiju u svojoj krvi, ive i umiru po njoj, ali ne umeju da je iskau reima niti oseaju potrebe za tim. "*264
I "poslednju godinu hronike o mostu na Drini",*265 1914., Andri je zavrio sudbinom Bonjaka, u obliku Alihodina komentara na politika zbivanja, u vertikali historije i njegove smrti, na kraju djela. Iskazom da e godina 1914. "uvek ostati izdvojena", kako "bar izgleda onima koji su je preiveli", Andri se, prividno postrani a stvarno kao jedan od tih, i sam opredijelio za patetinu impresiju nemogunosti izraza onoga "to se tada sagledavalo u dnu ljudske sudbine, iza vremena i ispod dogaaja": "onih kolektivnih drhtaja koji su odjednom zatresli masama", "talasanja u ljudima, koje je ilo od nemog ivotinjskog straha do samoubilakog oduevljenja, od najniih nagona krvolotva i podmukle pljake do najviih podviga svetakog rtvovanja u kome ovek prevazilazi sebe i dodiruje za trenutak sfere viih svetova sa drugim zakonima". *266 Ali je istakao da je to "bilo vreme
263. Ibidem, 281-282. 264. Ibidem, 282. 265. Ibidem, 304. 266. Ibidem.

280

na granici dveju epoha ljudske povesnice, a otud se mnogo jasnije video kraj one epohe koja je tu zavravala nego to se nazirao poetak nove koja se otvarala." "Tada se jo za nasilja trailo opravdanje i za zverstva nalazilo neko ime) pozajmljeno iz duhovne riznice prolog veka") iznosio je Andri
svoje opaanje koje je odjekivalo suvremenou ali se steralo i u budunost u svojoj primarnoj strahovitosti) i ogoljenosti zlodjela. Da bi, nakon toga) ljeto 1914. godine) u kontrapunktu, u "seanju onih koji su ga ovde preiveli", oznaio "kao najsvetlije i najlepe leto koje se pamti, jer u njihovoj svesti ono sja i plamti na itavom jednom dinovskom i mranom horizontu stradanja i nesree, koji se protee do u nedogled.", '267 izmjenjujui tako subjektivni doivljaj sa realistinim opservacijama historijske atmosfere, kako je ona dopirala do Viegrada. Vidovdanski atentat tako koincidentan sa kosovskim porazom i njegove posljedice Andri je izrazio u razliitoj recepciji Srba i Bonjaka, isto kao to su i Kosovo razliito kroz stoljea doivljavali, iako su pod Gradaeviem upravo Bonjaci porazili na istom polju sultanovu vojsku. I dok su nacionalno gorljivi Srbi prebjegli preko granice smatrajui "rat je tu, i nama je svima sada mesto u Srbiji", '268 u ariji su se "ljudi... podelili na progonjene i one koji gone": "Za nekoliko trenutaka" - pie Andri sa zadrkom moralne objektivnosti - "zbrisana je

koja je poivala na vekovnoj tradiciji, u kojoj je uvek bilo i pritajene mrnje, i surevnjivosti i verske netrpeljivosti i osvetanih grubosti i svirepstava ali i ojstva i merhameta i oseanja za red i meru, oseanja koje je sve te zle nagone i grube navike dr1llo u snoljivim granicama i, na kraju, mirilo ih i podvrgavalo optim interesima zajednikog ivota. "'269
arija

267. Ibidem, 305.

268. Ibidem, 323.

281

Ali je u tome poremeaju, kao i uvijek u trenucima historijskih kriza i bonjakih politikih iskuenja u romanu, Andri opet istakao Alihodu Mutevelia, svoga najpozitivnijeg ali i najtraginijeg misleeg lika, prosvijetljenog ivotnim iskustvom i mudrou staloene tradicije i racionalne svijesti jednoga malog muslimanskog naroda izmeu dva kranska, na vjetrometini dvaju svjetova, koji je ostavljen da promilja o sebi i svojoj sudbini. I dok je "ve sutradan posle objave rata Srbiji poela po varoi da krstari eta uckora","sastavljena od Cigana, pijanica i drugih besposliara, uglavnom ljudi koji su odavno u zavadi sa dobrim drutvima i u sukobu sa zakonom", sa Husom Kokoarem na elu, junakom Andrieve ratnookupacijske pripovijetke Svadba, na Alihodinu duanu se sastalo "nekoliko uglednih varokih Turaka", opet "Turaka", pie Andri na zavrnoj taki svoga historijskog luka, svi "bledi i zabrinuti sa onim tekim i ukoenim izrazom na licu koji se uvek javlja kod ljudi koji imaju ta da izgube, kad se nau pred nenadanim dogaajima i krupnim promenama",*270 Alihoda odbija svaku pomisao o bilo kakvu ueu u uckoru, i "naroito Iselokomio na Nailbega, koji je za to da se primi oruje i da se umesto Cigana oni kao ugledni ljudi stave na elo muslimanskih dobrovoljakih odreda",*271 Iznevjeravajui pieve namjere ali njegovim pripovjedakim posredstvom, kae Alihoda njemu, izriui historijsku promisao za Bonjake, pouku o njihovu pravom poloaju i vlastitom interesu izmeu dva kranska naroda, kao izraz realizma i perspektivu politike mudrosti od tada pa daleko u budunost, koja je u kontekstu pieve dizertacijske ideologije i
269. Ibidem, 324. 270. Ibidem, 325-326. 271. Ibidem, 327.

282

dinamike koncepcije romana mogla izgledati, u recepciji nemuslimanskih italaca, kao potvrda njihova tradicionalnog odroavanja, renegatstva i na kraju iznevjerenja pradjedovskog porijekla i suvremene nacionalne izdaje patriotizma: "Zar ti ne vidi da se vlasi preko nas biju i da e se na kraju sve o nau glavu obiti?", pita ga Alihoda dokazujui "da za 'tursko uho' nema dobra ni na jednog strani i da svako njihovo meanje moe biti samo tetno":272 Potom, Alihoda nastavlja sa realnom svijeu umjesto svijeu romantiarske historijske tragike: "- Odavno nas niko ni za ta ne pita, i ni u to ne rauna. Uao je vabo u Bosnu, a ni Sultan ni esar ne upita nas: je li izun, begovi i turska gospodo? Pa se digoe Srbija i Crna Gora, dojueranja raja, i uzee pola Turske Carevine, a nas niko i ne pogleda. I sada, udari esar na Srbiju, a nas opet niko nita ne pita, nego nam daju neke puke i benevreke da budemo vabi hajkai i da mu nagonimo Srbijance, kako ne bi on morao tur derati po arganu. Pa zar tebi, bolan ne dolazi u pamet ovo: kad nas za tolike krupne stvari kroz tolike godine ni za to ne upitae, otkud sada ova milost od koje rebra pucaju? A ja ti kaem, da su ovo krupni rauni i najbolje e biti onome ko se u njih ne umijea vie nego to mora. Ovdje je na granici poelo da se para, ali ko zna dokle e otii. Ima neko iza ove Srbije. Drukije ne moe biti. "*273 U narastanju dramskog intenziteta represalija nad Srbima koji e kulminirati, kao i vie puta prije toga u zbivanjima ove hronike dajui joj politiko-ideoloki ritam, javnim vjeanjem dvojice seljaka"-kmetova i
272. Ibidem. 273. Ibidem.

283

jednog graanina Vaje Lianina pod optubom"da su

ih videli kako u noi daju svetlosne signale prema srpskoj granici",'274 i pred okupljenom svjetinom, vojnicima, "izmeanim sa turskom seoskom sirotinjom i varokim Ciganima", u tom narastanju ostale su da rezoniraju Alihodine rijei: "Zapamti da su stari ljudi davno rekli: Nije vrijeme dolo da ginemo, nego da se vidi ko je kakav. ",'275 i nakon toga njegovo demonstrativno zatvaranje duana, "iako je postojala izriita naredba vojne vlasti da sve radnje moraju da budu otvorene".'276
Zavrnica romana tako je u mnogome bila, nesvjesno ili svjesno, alegorijska, jer je reflektirala sudbonosne dogaaje za Bonjake iz vremena kad ga je Andri stvarao, ali je pripovjedaki vidovito, voen logikom svojih historijskih iskustava i saznanja i logikom razvoja politikih dogaaja, stvarao. A uz to je anticipirala ne samo psihologiju nego i konkretna zbivanja koja e se desiti daleko nakon toga, dokazujui koliko je bilo snano historijsko osjeanje srpsko-muslimanskog antagonizma kao nacionalno-ideoloko utemeljenje njegove dizertacije i njene pripovjedake perspektive u budunosti. "etvrtog ili petog dana u rano jutro, kad je

most opet bio pretrpan komorom koja je sporo oticala kroz tesnu ariju, zau se otar i neobian fijuk iznad kasabe, i nasred mosta, pored same kapije, udari granata u kamenu ogradu. Parad eleza i kamena zasu konje i ljude, nastade guva, propinjanje konja i opte beanje. Jedni su beali napred, u ariju, a drugi natrag, drumom kojim su doli. Odmah padoe jo tri granate, dve u vodu a jedna
274. Ibidem, 329. 275. Ibidel11, 328.

276. Ibidem, 331.

284

opet na most, meu sabijene ljude i konje. Za tren oka most ostade prazan; na istini koja je nastala videla su se, kao mrke pege, preturena kola, mrtvi konji i ljudi. 1.../ Od toga dana ta brdska baterija sa Panosa gaala je stalno most i kasarnu pored njega. Posle nekoliko dima, opet jednog jutra, zau se sa istoka nov zvuk, negde ispod Golea. 'Glas topa je bio udaljeniji ali dublji, a ispaljene granate gudile su tee nad kasabam. To su bile haubice; u svemu dve. Prvi meci padoe u Drinu, zatim na prazan prostor pred mostom, gde otetie okolne kue, Lotikin hotel i oficirsku kasinu, a onda stadoe u pravilnim razmacima da gaaju sigurnije i to samo most i kasarnu. Ve posle jednog sata kasarna je gorela. Vojnike koji su pokuali da gase, tukla je brdska baterija sa Panosa rapnelom. Najposle prepustie kasarnu njenoj sudbini. Na vrelom danu gorelo je sve to je drveno, a u dogorele ruevine padale su s vremena na vreme granate i ruile ponutricu zgrade. Tako je i po drugi put poruen Kameniti han i od njega ponovo nainjena gomila kamenja. 1.../ Od celog tog desetodnevnog bombardiranja nije ni inae na mostu nastala nikakva vea teta. 1...1Jedino su granate koje su pogaale sam kolovoz na mostu ostavljale u nabijenom ljunku plitke rupe i razrivena mesta, ali to se nije moglo ni primetiti dok se ne stupi na sam most. Tako je u celoj toj novoj oluji koja se sruila na kasabu i pokretala iz korena i preturala drevne navike, ive ljude i mrtve stvari, most stajao i dalje beo, tvrd i neranjiv, kakav je bio oduvek. *277 Tako je zavravao Andri, po svome nadvremensko-filozofskom obiaju i kompozicijskom stereotipu i
277. Ibidem, 331-332.

285

ovo dvadeset i drugo poglavlje, ali je nastavljao prizore i slike srpskog granatiranja s brda Viegrada, na Drini uprije i sada ponovno Turaka kako poe da naziva Bonjake, kao projekciju iz pripovjedakohis torijskog vremena i njemu komparativne suvremene stvarnosti u proroanstvo buduih zbivanja u ovom gradu i Bosni, ali bez austrijsko-njemakogokupatora. "Zbog stalnog bombardovanja obustavljen je po danu svaki vei saobraaj preko mosta: civili prelaze slobodno, pa i vojnici pretravaju pojedinano, ali im krene malo vea grupa, sa Panosa zaspu rapnelom. Posle nekoliko dana stvorila se izvesna pravilnost. Svet je uoio kad je paljba ivlja, kad je slabija, a kad se potpuno obustavlja, i prema tome se kree i svrava najnunije poslove, ukoliko ga austrijske patrole u tome ne spreavaju. /.. J Brdska baterija sa Panosa puca samo danju ali haubice iza Golea javljaju se i nou i pokuavaju da ometaju prematanje trupa i prenos komore sa jedne i sa druge strane mosta. I.. J Graani ije su kue u sreditu varoi, u blizini mosta i druma, preli su sa porodicama na Mejdan ili u druge zaklonjene i udaljene mahale, kod roaka ili poznanika, da bi se sklonili od bombardovanja. To beanje sa decom i najnunijim stvarima podsea na one teke noi kad bi na kasabu naiao 'veliki povodanj'. Samo to ovoga puta ljudi raznih vera nisu pomeani ni vezani oseanjem solidarnosti i zajednike nesree, i ne sede zajedno, traei u razgovoru pomoi' i olakanja kao nekad. Turci su po turskim kuama a Srbi, kao okueni, po srpskim. Ali i tako rastavljeni i podeljeni, oni ive manje-vie jednako. Zbijeni po tuim kuama, ne znajui ta da rade sa dugim vre286

menom i svojim brinim i zbunjenim mislima, dokoni i praznoruki kao pogorelci, u strahu za ivot, u neizvesnoti za imanje, mueni suprotnim nadama i eljama koje, naravno, i jedni i drugi kriju. l../ Nou se svi pretvaraju da spavaju, iako u stvari ne moe niko oka da stisne. Govore apatom, iako ni sami ne znaju emu taj oprez kad i onako svakog asa grune top as srpski as austrijski. Uao u svet strah od 'davanja znaka neprijatelju', iako niko ne zna ni kako se ti znakovi daju ni ta to zapravo znai. l ..! U muslimanskim kuama je neto ivlje i slobodnije. Tu ima mnogo starih ratnikih nagona, ali probuenih u nevreme, zbunjenih i obezglavljenih u ovom dvoboju u kome se iznad njihovih glava nadbijaju dve artiljerije, obe hrianske. Ali ima i brige, velike i skrivene, ima i nesrea bez izlaza i vidljivog reenja. "*278
Mujage Mutapdia Uianina Alihodi, u ovoj atmosferi smrti i razaranja, zapravo je Andrieva rekapitulacija "zle sudbine ovog estitog, nesrenog oveka i istinskog muslimana", *279 kako ga Alihoda u njegovoj psiholokoj interpretaciji doivljava. Ta objektivacija, ali u tuoj recepciji, izraz je Andrieva srpskopolitikog oportunizma, ali je istovremeno i most neposredne komunikacije sa bonjakim itaocima vlastitim razmiljanjem nad historijom njihovih nedaa uslijed vjerske, nacionalne, kulturne i politike konverzije koja se nalazi u podlozi itava njegova racionalnog saznanja i doivljaja razvoja i sudbine ovog naroda. To je ilustrativna historija njihovih izbjeglikih seoba i stradanja jo od srpskog ustanka
278. Ibidem, 333-334. 279. Ibidem, 337.

Pria

287

pod Karaorem, koja se na kraju ove ispovijedi zavrava u neizvijesnosti sudbine, ali se u recepciji bonjakih italaca i stvarnim zbivanjima produava izvan pripovjedakihokvira sve do nae suvremenosti, zapravo ona je anticipira, ona se pokazuje proroanska prema izreci "historija se ponavlja". Ta pria poinje od njegovih nepunih pet godiria "kad su Turci morali da napuste gradove po Srbiji", pri emu su "Osmanlije /. ..! otile u Tursku", a njegov otac, ''jo mlad ovek, ali ve ugledan i jedan od prvih uikih Turaka, reio je da pree u Bosnu", sa nekoliko stotina uikih muhadira, "gde je bila jo turska vlast". Kad je dola austrougarska okupacija, "on je smatrao da nije vredelo beati od jedne hrianske vlasti da bi se ivelo pod drugom", pa je zajedno s porodicom "napustio Bosnu, zajedno sa jo nekoliko porodica koje nisu htele da vek provode u zemlji 'gde zvono kuca' i preselio se u Novu Varo, u Sandaku", gdje je i umro. A kad je doao Balkanski rat 1912., "u otporu koji je turska vojska oko Nove Varoi dala srpskoj i crnogorskoj vojsci, uestvovao je i Mujaga." Otpor je, kae Andri, "bio kratak, i ne moe se kazati ni da je bio slab ni bezuspean sam po sebi, pa ipak, kao nekim udom, kao da se sva sudbina rata i tolikih hiljada ivih ljudi reava ne tu nego negde daleko, nezavisno od svakog otpora, jaeg ili slabijeg, turska vojska je ispraznila Sandak", i Mujaga je morao "da bei natrag u Bosnu, pod onu istu vlast od koje mu je otac pobegao", postavi tako po trei put izbjeglica. "] sad, evo, posle svega dve godine toga tekog izbeglikog ivota u kasabi, naila je ova oluja u kojoj on vie ne moe i ne ume nita; jedino to mu ostaje to je da, zabrinut, prati njen tok i strepi od njenog ishoda i zavretka. "*280
280. Ibidem, 336-337.

288

Ispovijed Mujage Mutapdia zavrava se tako u bezizlazu opstanka, na ivotnom i moralnom raskru. "Ovo je dolo, moj Alihoda, da se nema kud", kae on na kraju zatvarajui vlastiti krug. "Bog jedan vidi da smo i otac mi rahmetli i ja sve inili da ostanemo u istoj vjeri i pravom turijatu. Ded mi je ostavio kosti u Uicu; danas mu belim nema ni traga od mezara. Oca sam ukopao u Novoj Varoi i ne znam da do danas i njegov mezar nije vlaka stoka pogazila. Mislio sam da u bar ja umrijeti oVdje, gdje jo ezan ui, amei evo mi se ini da je pisano da nam se sjeme zatre i nikome za grob ne zna. Boja volja tako hoe, ta li? Samo vidim da se vie nema kud. Dolo ono vrijeme u kome se kae da prava vjera nee imati puta ni izlaza, do jednog: da svisne. Jer, kud sam prist'o? Da poem sa Nailbegom i sa uckorima i da poginem sa vapskom pukom u ruci, osramoen i ovog i onog svijeta, ili da sjedim ovako i ekam da Srbija zastupi i ovdje i da doekam ono od ega smo pedeset godina bjeali po muhadirluku, iz mjesta u mjesto? "*281. Bez dizertacijskih pretpostavki i polazita iz prvih poglavlja romana, i pieve ivotne, kulturne i politike identifikacije sa srpstvom, rijei ovog Andrieva lika mogle bi se uzeti kao pievo saivljavanje sa tragedijom Bonjaka. Sa tim prethodnim znanjima i sjeanjima na ove Andrieve tekstove, one djeluju kao prirodan razvoj njihove pogrene sudbine i pad u bespue pred unitenjem. U sastavu sa Alihodinom historijskom skepsom, ove gorke bonjake rijei o sebi epilog su mitsko-epske i tradicionalno historijske radnje u romanu, logian zavretak dizertacije, alegorija suvremenosti njihova stradanja u Drugome svjetskom ratu na istoj upriji, u istom gradu, u istoj
281. Ibidem, 337-338.

289

oblasti Bosne, ali su u isto vrijeme i otvoreni iskaz za nagovjetaje historije budunosti, koje od ovog romana ine djelo bez nade za ovaj narod.
N a drugoj strani ove Andrieve romaneskne naporednosti dvaju naroda sve je drukije: "U srpskim kuama, koje su sabijene oko crkve na Mejdanu, naprotiv, nema ni albi na prolost ni bojazni od budunosti; samo strah i tegoba sadanjice". A ispod toga "sve je isto, kako je bilo ranije i oduvek; isto pritajeno sluenje kao nekad, pre vie od sto godina, kada su na Panosu gorele ustanike vatre, ista nada, isti oprez, i ista reenost da se sve podnese, ako drugaije ne moe da bude, i ista vera u dobar kraj, tamo negde na kraju krajeva. "*282 Roman ulazi u finale proroanski asocijativno i zbiljski komparativno do naih dana, nastupa u atmosferi topovskog bombardiranja mosta i pUkaranja po okolnim brdima, kada je "vei deo graanstva napustio varo koja je stajala izmeu dve vatre", a "most jo uvek stajao kao osuen, ali jo u sutini nedirnut i ceo, izmeu dva zaraena sveta". A historija Bonjaka u romanu zavrava se ciniki u nizu simbolinih slika: smru Alihode Mutevelia, jedinog ovjeka meu njima od dalekovidog razuma i sumnje, koji gleda iza stvari i zbivanja, i to smrt zajedno sa ruenjem mosta uz koji ga je sudbina tako neumitno vezivala. Povuen u mali sobiak pozadi duana, koji je on sam nazvao tabutom, mrtvakim sandukom, "gde se toliko puta sklonio od nasrtljivog sveta",*283 Alihoda je najprije, u "slasti samoe, mira i zaborava", mislio u sebi kako je "ovih nekoliko dasaka dovoljno 1.../, uz boju pomo, da pravovremeno oveka zakloni i spase kao udotvorna laa od
282. Ibidem, 338. 283. Ibidem, 353.

290

svake bede i napasti, i od bezizlaznih briga i od ognjenjih topova kojima se iznad njegove glave biju dva dumanina, oba nevernika, i to jedan gri od drugog". "284 "u tom trenutku", - pie Andri, sugerirajui simbolino da unato povlaenju za Bonjaka, ma kako bio promiljen, realan, razuman, skeptian i nepovjerljiv, nema mira ni u tabutu, - "hoda oseti kako seija pod njim suknu u vis i adie i njega kao igraku; kako se njegova "slatka" tiina prolomi i sva odjednom pretvori u tutanj i gromku lomljavu koja ispuni vazduh, porazi sluh, i postade sveopta i uhom nemerljiva", "kako neto teko udari u duanski krov i kako tamo iza pregrada stade zveket i prasak metalnih i drvenih predmeta... ""285 Kad se osvijestio spoznao je da je to kamen od mosta, koji je toliko volio i potovao, sada prekinutog davno ukopanim aktiviranim eksplozivom. "Niz ariju se zau neko dozivanje, glasna srpska komanda i uurbani koraci koji su se pribliavali. ""286 Sve to je n,,kon toga slijedilo bila je svjesna agonija. A u munon\ i sporom koraanju kui, uz osjeanje da ga "sve vie gui njegovo roeno srce i noge otkazuju poslunost", "287 on .. je mislio, opsesivno, osuen na miljenje, kako "nije dovoljno jednoj strani lea okrenuti pa da prestane da nas goni i mui", spoznajui naknadno kob pasivne neutralnosti; tvrdoglavo uz to svjestan da je "uvek l ..f on bio u pravu, uvek, u svemu i protiv svih", ali "da sada ni to vie ne moe da ga ispuni zadovoljstvom": "isuvie je bio u praVU!""288 Njegova uroena skepsa pokazala se kao stvarnost i kao mistino-moralno predvianje. Njegove sumnje u austrijsko dotjerivanje uprije sad su se obistinile, sad su je "digli u lagum kao da je stena u plarzJ'00

284. Ibidem, 355. 285. Ibidem, 356. 286. Ibidem, 359.

287. Ibidem. 288. Ibidem, 360.

291

ni a ne zadubina, hair i lepota". "Gd najtvreg i najtrajnijeg poeli su da odbijaju", - mislio je on jetko, - "od bojeg uzimaju. I ko zna gde e se zaustaviti! Evo je i sama vezirova uprija poela da se osipa kao erdan; a kad jednom po ne, niko ga vie ne zadra. "*289
U prkosu oporbe Alihoda se,meutim, ni u posljednjim danima nije predavao, barem svojim mislima. Prihvatajui apsurd graenja i razgraivanja, ali ne gubei nadu u postojanje i moralnu trajnost plemenitih ljudi i njihovih dobrih djela, on je mislio dalje:

"Ali neka 1.../, ako se ovde rui, negde se gradi. Ima valjda jo negde mirnih krajeva i razumnih ljudi koji znaju za boji hatar. Ako je Bog digao ruke od ove nesrene kasabe na Drini, nije valjda od celog sveta i sve zemlje to je pod nebom? Nee ni ovi ovako doveka. Ali ko zna? /. ../ Ko zna? Moe biti da e se ova pogana vera to sve ureuje, isti, prepravlja i doteruje da bi odmah zatim sve prodrla i poruila, rairiti po celoj zemlji; moda e od vascelag bojeg sveta napraviti pusto polje za svoje besmisleno graenje i krvniko ruenje, panjak za svoju nezajaljivu glad i neshvatljive prohteve? Sve moe biti. Ali jedno ne moe: ne moe biti da e posve i zauvek nestati velikih i umnih a duevnih ljudi koji e za boju ljubav podizati trajne graevine, da bi zemlja bila lepa i ovek na njoj iveo lake i bolje. Kad bi njih nestalo, to bi znailo da e i boja ljubav ugasnuti i nestati sa sveta. To ne moe biti. "*290
U tim mislima je izdahnuo Alihoda, izuzetni protagonist orijentalne etike i mudrosti i bosanskog inada i sumnje: u pomirenju i suglasju sa Andriem, koji se, s njegovim posljednjim mislima na kraju, i sam opet
289. Ibidem. 290. Ibidem, 361.

292

vinuo, iz historije nasilja i protivnosti, u predjele vje nosti, dobra i ljepote. Kao da se luk promisli tariha sa viegradske uprije spustio na Alihodu, pri emu je suvino bilo Andrievo razmiljanje o njegovoj vje nosti i ljepoti. U vezi sa ovim otimanjem Andrieve umjetnosti i etike rijei iz sistema njegove dizertacijske i knjievne ideologije moe se zakljuiti dabi mnoga njegova pripovjedaka opaanja, misli, iskustva, ocjene, prognoze i uopavanja o Bonjacima u ovom romanu, ak i ona skeptina, nepovoljna, kritika u odnosu prema njihovu karakteru, moralu, psihologiji, - ostala kao umjetniki realizam knjievne povijesti bez obala, ali sa maticom sugestivne vjerodostojnosti u dubokom koritu knjievne istine, i u recepciji borijakih itala ca, ne samo kao dvostrana slika dogaaja i psiholokih stanja, kao prognoza budunosti i pouka da do takve ne doe. Samo da ih Andri nije uokvirio i obojio svojom nacionalno-politikomjednostranou i pristranou pod vidom mitsko-romantike metahistorije> i isto takvom romantikomiskljuivou etike simpatije i antipatije, sa imanentnom sugestijom da je za Bonjake jedini izlaz u vraanju Sokolovievim korijenima, u protivnom nee imati mira ni u vlastitom tabutu, kao to ga nije imao ni Alihoda Muteveli. U podlozi pripovjedakog tkiva Na Drini uprija, kao i drugih Anrlevih historijskih romana i pripovijedaka, nalazila se jedna koncepcija djelatnog vjersko-nacionalnog antagonizma i mrnje kroz historiju kaorazvijena sr njegova doivljaja Bosne, koji se nije mijenjao jo od njegove doktorske dizertacije. To je misao o Bosni kao zemlji mrnje. Ona, meutim, nije samo
293

Andrieva, nego je varijanta naslijea srpsko-pravoslav-

nih mitova, zapisa na crkvenim knjigama i epskih pjesama, predaja o turskoj, kosovskoj krivici, koja to negativno osjeanje, zamjenom teza Turin - Bonjak, ali identifikacijom istog narodnog karaktera pod turskim imenom u svome pripovijedanju, uz stvarnu istovijetnost islamske vjere, koncentrira i namee kao teret historije na Bonjake i kada su se Turci povukli iz junoslavenskih zemalja; ali je to koncepcija i katolikih franjevakih spisa, osobito iz prve polovine XIX stoljea. Tako se kao izriita i karakteristina vertikala sa utokom u Andriu pokaZUje niz iskaza ove ideje, bez drugog izlaza osim nasilja, u Matije Maurania, Ivana Kukuljevia, Ivana Franje Jukia, koja nosi neskrivenu puninu optube jednog naroda, a produava se imanentno, u afektivnoj recepciji djela, reaktivnim konsekvencama koje ta krivica podrazumijeva. "Krani i Turci mrze se strano meu sobom: nu neka bi i to bilo samo da se krani jedne i druge ispovijedi malo bolje gledaju", - pie Maurani 1842. u svome Pogledu u Bosnu, *291 ali Andri drugi dio njegova zapaanja nigdje ne razvija. U odlomku obimnog putopisa Pogled u tajersku, Be, Petu i Poun, koji je 1847. iziao u Danici horvatskoj, slavonskoj i dalmatinskoj, Ivan Kukuljevi iznosi i rijei jednog Bosanca hrisljanina . kojeg je na putu sreo: "Moj brate, ta e da bude iz takove zemlje, gde zbog vere brat na svojeg merzi brata, a svima ovima poturice s turskimi paami i spahiami sablju verh glave dere?"*292 A Juki 1851. u 291. !Matija Maurani!: Pogled u Bosnu ili kratak put u onu krajinu uinjen 1839-40. po Jednom Domorodcu. Zagreb, 1842. Pet stoljea hrvatske knjievnosti, 32. SIT. 234. 292. Ivan Kukuljevi: Pogled u tajersku, Be, Petu" i Poun, Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, 1847., 6./6. Il/, str. 23.

294

Zemljopisu i Povjestnici Bosne

"U Europi neima drave, da su gdje jedni druge radi zakona progonili, kao to ovdje progone i tlae do dananj.eg dana Turci krane, koji su jednog roda i podrijetla, al ta je narod i narodnost, to kako Turci, tako i krani ne znadu."*293 Od ovih iskaza nije teko povui liniju na Andrievu dizertaciju i njegove historijske romane i pripovijetke, jer su Maurani i Juki, uz druge, nesumnjivo predstavljali njegove knjievne i idejne izvore. U Pismu iz 1920. godine on e u pismu Maksa Levenfelda iznijeti svoj traktat koji poinje rijeima: "Bosna je zemlja mrnje i straha; .. "*294 A u Omerpai Latasu e napisati: "Sarajevo nije grad zloina, bar ne

istie:

javnog i krvavog; pre bi se moglo rei da je grad mrnje, a mrnja lako nalazi ;WVe povode i u svemu vidi sve nove potvrde za svoju opravdanost". *295

293. Ivan Franjo Juki: Zemljopis 1973., str. 310. 294. Ivo Andri: Pismo iz 1920. goi Povjestnica Bosne, Sabrana djela L F. Jukia, 1., Sarajevo, Svjetlost,

9., Deca, Zagreb, 1967., str. 220. i d. 295. Ivo Andri: Omerpaa Latas, Sabrana djela Ive Andria, br. 16., Sarajevo, 1976., str. 259.

dine, Sabrana djela Ive

Andria,

knj.

295

. j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j

TREI DIO

("TRAVNIKA HRONIKA")

I.

Pored "viegradske hronike", Andri je u Travnikoj hronici obiljeio i uveo u knjievnost i drugo mjesto svoga ivota u najranijoj mladosti. Ali, za razliku od "viegradske hronike", u ovoj se glavna radnja koncentrira i odigrava meu strancima, konzulima sa Zapada i veziriina Osmanlijama sa Istoka. Bonjaci ine u ovom romanu pozadinu, ambijent ili predmet razgovora, i ogledaju se u pokretima i reagiranjima arijskih i mahalskih masa, ili su oni epizodne individualizirane linosti, iji se doprinos i uloga iscrpljuje i zavrava u okviru jednog poglavlja ili jedne epizode, te, najzad, tu su jo travniki begovi u Lutvinoj kahvi koji, u Prologu i Epilogu, uvijek uzdrljivi i skeptini ali sa vjerom da sve biva i prolazi u vremenu i Boijem odreenju, komentiraju vanjsko-politika zbivanja kako ona do njih dopiru, podstaknuta dolaskom i odlaskom konzula. Trajanje uprije u vremenu, kao misao relativnosti zbivanja, individualnih sudbina i povijesti u viegradskoj hronici ovdje simboliziraju oni, travniki begovi, i njihovo iskustvo, koji ostaju isti dok ljudi i dogaaji prolaze. Pisana u toku Drugog svjetskog rata i zavrena "u Beogradu, aprila meseca

299

1942.",*1 Travnika hronika, pored turske "historijske krivice", nabaene utjecajem turske vladavine, kao i u djelu Na Drini uprija, kulturom i mentalitetom Osmanlija na lea Bonjaka, nosi u mozaiku provokativnih slika i mnogo analognih refleksija suvremenih zbivanja, te, uz "horizont oekivanja" za historiju srpske knjievnosti i italake publike, sadri i "horizont odbijanja" meu bonjakim itaocima. A da je toga Andri bio svjestan svjedoi opet biljeka pred tekstom Renika turcizama, provincijalizama i nekih manje pooznatih -izraza, koja glasi, kao i u romanu Na Drini uprija, podvlaei zapravo jo jednom ideoloku sutinu i Andrievu historijsko-moralnu sugestiju pojmova na koje se odnosi, stavljajui smiljeno Bonjake u istu mitsko-povijesnu ravan sa Osmanlijama: "... Nazivi Turci i turski upotrebljeni su esto u toku prianja i za bosanski muslimanski svet, naravno ne u rasnom i etnikom smislu, nego kao pogreni, ali tada uobiajeni nazivi."*2 Od strane Srba, naravno, a s njegove strane tendenciozno, s identifikacijom. Prolog u Travnikoj hronici, pored intonacije hronike i ekspozicije historijskog trenutka, ima i ulogu da prikae sociopsiholoku prirodu bonjka~kogbegovata u tome razdoblju osmanlijske vladavine, osobito u crtama samouvjerenosti u vlastiti poloaj i neosjetljivosti za sve promjene oko njih i preputanja vremenu da sve rijei. A Sofa u Lutvinoj kahvi, gdje se "za vreme letnjih meseci, to jest od poetka maja pa do kraja otkobra, to je, po davnanjoj tradiciji, mesto na kom se posle podne, oko iindije, sastaju travniki begovi i ugledniji ljudi
I. Ivo Andri: Travnika hronika, Zagreb, 1967., S.d., II str. 470.

lU daljnjem navoenjU: THI. 2. Ibidem, 471.

300

koji su priputeni u njihovo drutvo"'3 - predstavlja prostor gdje se pretresaju dogaaji i stvara javno mnijenje . kao na Kapiji uprije u "viegradskoj hronici", Jer Sofa je imala, pie Andri, "svoje utvreno drutveno i politiko znaenje" i "to je na Sofi reeno, pretreseno i zakljueno, to je bilo gotovo isto toliko koliko da je reeno meu ajanima, na Divanu kod vezira",'4 Na ovom mjestu pripovijedanja ulazi u Travniku hroniku dokumentarna podloga, njeni "istorijski izvori", koje je Andri obilato koristio, to pokazuje studija Midhata amia.'5 Ekspozicija Travnike hronike i politiki mentalitet begova susreli su se u krupnoj novosti koju je na Sofu iz Livna donio Sulejman-beg Ajvaz. Tamo mu je neki Splianin sa prikrivenom zluradou nagovijestio da e u Travnik stii Bonapartin konzul i da im sad valja ivjeti s njim."Takva vremena dola", - rekao Splianin. '/1 konzul e sebi nai posla; sjee pored vezira da nareuje i rasporeuje, da gleda kako se vladaju begovi i age a kako raja, i da sve javlja Bunaparti, " A dalje: "im vidi Austrija da ste primili francuskog konzula, zatraie i ona da primite i njenog, a za njom e doi Rusija..,"'6 "To nit je bilo niti moe biti", - suzbijam ja vlaha /pripovijeda Sulejman-beg izraavajui stav travnikih begova, a pisac dodaje uzgred nacionalno-vjersku invektivu kao jednu od koordinata bonjakog menta1itetal, "nikad nama niko nije u nae poslove zavirivao, pa nee ni taj." Ova vijest je, pie Andri, mada im se po licima to nije moglo primijetiti, ipak uznemirila i inae zabrinute begove, u to doba kad je "francuska vojska... ve godinu dana u Dalmaciji, Srbija ne prestaje da se buni". '7 I
3. Ibidem, 9. 4. Ibidem, 9-10. 5. Midhat ami: Istorijski izvori Travnike hronike Ive Andria, Sarajeva, V.Maslea, 1962. lU daljnjem navoenju: ami/. 6. TH, 10. 7. Ibidem, 11.

301

dok su jedni smatrali da je pretjerana, drugi govorili "da su takva vremena dola l .. .! da se niemu ne treba uditi", trei su se tjeili "da je ovo Travnik - Travnik! - a nekoja mu nedrago kasaba i palanka, i da se njima ne mora i nemoe desiti ono to se drugima deava".s Lik najstarijeg i najuglednijeg meu njima, na iju su rije svi ekali, Hamdi-bega Teskeredia Andri je opisao u skladu sa rijeima koje e izrei i koje e postati rezultanta zajednikog miljenja i iskustveni izraz njihovih osjeanja. Bio je to "krupan starac, sporih pokreta, ali jo uvek snanog tela dinovskih srazmera. Mnoge je ratove proao i dopadao i rana i ropstava, a imao je jedanaest sinova i osam keri i mnogobrojno potomstvo od njih. Brada i brkovi su mu retki a celo otro i pravilno lice opaljeno, puno oiljaka i modrih pega od jedne davnanje eksplozije baruta. Teki oni kapci olovne su boje i sputeni nisko. Re mu je spora ali jasna. "'9 Simbolina slika i prilika orijaa i junaka, stamene udi i karaktera, koju je Andri s dubokim pripovjedakim razlogom, istakao u samom Prologu svoga djela kao simbol tvrdoglave postojanosti tradicije u vremenima koja su mijenjaju, slian Sokolovievoj "na Drini upriji", i s ijim e komentarom u Epilogu i zavriti Travniku hroniku. On je prekinuo sva nagaanja, slutnje i bojazni, a u njegovim rijeima Andri je izrazio svoje shvatanje begovskog mentaliteta kao nastavak i zavrnu taku
S. Ibidem. "Kakvo dobro moe doi kad su carevi zavaeni", iznosi Andri skeptiku psihologiju Travniana, jednaei se s njima unaziranju historije pod turskom vladavinom, "narodi se krve i zemlje gore? Nov vezir? Nee biti bolji nego gori od ranijeg, a pratnja mu je nepoznata i mnogobrojna, izgladnela, sa bogzna kakvim novim prohtevima. lA najbolji je onaj koji je doao do Priboja, pa se odatle vratio u Stambol i nikada nogom nije stupio u Bosnu.'/" 9. Ibidem.

302

karakterologije ovog sloja u svojoj dizertaciji: "Sve treba sluati i pamtiti, ali ne treba sve odmah srcu uzimati. I sa tim konzulima, ko zna kako je. ]adoi ja ne doi. A i da dou, nee Lava potei naopako, nego opet ovuda kuda i tee. Mi smo ovdje na svome, a svaki drugi koji doe na tuem je i nema mu duga stanka. Vojske su ovdje padale pa se nisu mogle dugo zadrati. Mnogi je ovdje doao da ostane, ali mi smo svakom dosad u lea pogledali, pa emo i njima, ako ba dou. Sad ih jo nema na pomolu. A to je taj tamo traio u Stambolu, to jo ne mora biti gotova stvar. I dosad je mnogi mnogo kojeta traio, ali ne biva sve to ko trai..." A zatim je nastavio mislei na Bonapartu: "Pa i da bude! Valja vidjeti kako e biti i koliko e biti. Niija nije do zore gorila, pa nee ni toga... toga... "*10 Ta Teskeredieva izreena misao o relativnosti ljudskog u vremenu, tj. ovjeka u historiji, koja e se iz ovog Prologa u luku raskriliti iznad svih zbivanja u Travnikoj hronici sve do Epiloga prelazei u gnomiku, bila je, ovdje bosanskoistonjaki obiljeena, ona ista Andrieva misao, sutinski inspirirana orijentalnom filozofijom, koja je svako poglavlje Na Drini uprije uzdizala iznad dogaaja, nadviavajuiak i Andrieva dizertacijom odreena miljenja o Turcima, o Bonjacima kao njihovu etniko-kulturnomderivatu, o islamu i Istoku, i njegove subjektivne simpatije na strani hrianske srpske strane u povijesti Bosne pod turskom vladavinom. Postojala je samo kompozicijska razlika: dok je u "viegradskoj" ona bila strukturni lajtmotiv sa aro10. Ibidem, 11-12.
Travniana pred

Dvadeset i sedam godina nakon izlaska Travnike hronike Andri je pripovijedao Jandriu o vezirskim vremenima ovog grada, istiui sa naklonou postojanost

svojim upravljai ma i spletkama iz Stambola koje su se svijale oko njih i njihova vladanja: "Stotinu pedeset i tri godine stolovala je vezirska uprava u ovoj vavroi; od 1697. sve do 1850., ini

303

mom orijentalno-islamske filozofije o graevini kao zadubini i dobrom djelu, koji je davao ritam knjievnoj historiji djela, u Travnikoj hronici je ona predstavljala Rahmenerzahlung djela i obiljeje bosanskog begovskog mentaliteta. Ovdje se uz nju, kao kriterij konkretne datosti, prilagala i misao domovinske autohtonosti kao jakog poloaja Bonjaka u izrazu bega Teskeredia, prema emu su konzuli bili u slabom poloaju jer su "na tuem", pa im stoga i "nema duga stanka". U analizi Travnike hronike, otkrivanju pieva stvardoivljaja i pripovjedakog postupka, u povezivanju njegovih idejnih pogleda sa njihovim
alakog mi se. Prvu vezirsku stolicu preneo je ovamo Halil-paa, jer su Sarajevo sravnile sa zemljom ete Eugena Savojskog. U vreme vojnog jaanja Bosne u Otomanskom Carstvu, Ferhat Sokolovi, prvi paa bosanski, preneo je namesniku stolicu iz Travnika u Banju Luku, a ahinpaa ju je docnije vratio u Travnik. Od tada se tu izmenjaIo blizu osamdeset vezira, to znai da uprava jednog vezira nije u proseku trajala ni pune dve godine. Nikad se nije moglo znati iji e se konci smrsiti nad vezirovom glavom. Neki nisu ni osvanuli u Travniku, a ve su bili smenjeni. Tako je jedan doao do Priboja i tu ga je stigao sultanov ferman kojim mu je javljeno da je smenjen i da se odmah vrati u StamboI."/Jandri, 138-139./. Ali je Andri istovremeno u tim naslagama historije pod turskom vladavinom traio i crte tajnovitosti i skrivanja u karakterologiji Travniana, i isticao, bez ranijih negativnih osjeanja, sa razumijevanjem i emocionalnim suglasjem, okrutnost turskih namjesnika i prema Bonjacima: "Vezirski vakat /...1 ostavio je dubok trag u ljudima ove varoi, tako da se Travniani i danas osvru oko sebe pre nego to stupe u razgovor s vama, a i tada divane tiho i s vidnim oprezom. Onako kako se nekad govorilo stotinu pedeset i tri godine - okrenute glave i s prstom na ustima - govore ljudi, s malim razlikama, i danas. A kako i ne bi kad su njihovi preci svojim oima gledali kako Delaludin-paa see ezdeset najvienijih bosanskih begova dovedenih na prevaru."/Jandri, 139./. A to je bilo, kako poredi Jandri ispod teksta, istovjetno Andrievu iskazu u Prii o vezirovom sioIlu: "Nema svedoka i nikad se nee moi znati kako je bilo mogue namamiti tako iskusne i ugledne ljude u takvu klopku i poklati ih usred Travnika, kao ovce, bez glasa i otpora."

304

izvoritima, posebnu vanost ima razgrtanje Andrieva teksta u poredbenom odnosu sa njegovim izvorima. Taj dio "istorijskih izvora Travnike hronike Ive Andria" obavio je Midhat ami i godine 1962. objavio u svojoj knjizi. *11 Zato se ve od Prologa Andrievu tekstu naporedo postavljaju izvjetaji Pierrea Davida i putopisa o Bosni Chaumette Des Fossesa, *12 uz pitanje ta je on iz njih o Bosni, Bonjacima, Turcima, Istoku i islamu preuzimao, ta je u njima mijenjao, isputao, dodavao i posebno izotravao, i u koju svrhu, sa kakvom namjerom? Kao izvor za Andriev Prolog ami je naveo jedan odlomak iz Chaumetteova putopisa u kojemu se. uvodno istie da su "obiaji imunijih graana isti kao i obiaji Turaka s juga", ali se razlikuju samo po tome "to se janiari, i uopte uzevi svi Turci u Bosni koji imaju neki stvaran uticaj u upravljanju ovom pokrajinom, bave mnogo politikom". Ova konstatacija je u Andrievu Prologu razvijena u sadrini razgovora prisutnih i posebno u rijeima Sulejman-bega Ajvaza i Hamdi-bega Teskeredia, a zanimljiva je i po nazivu "Turci u Bosni" koji i Chaumette upotrebljava ali u alternaciji s nazivom "muslimani" u nastavku svoga teksta. Clhaumette dalje pie kako ima, nedaleko od vezirova Konaka, "jedna kavana" Ikod Andria
11. Midhat ami 12. Ibidem, 12., bilj. 4.; 17., b. 17.; 17., b.16. To su slijedei izvori koje ami iznosi na navedenim stranicama svoje knjige: Izvjetaji Pierrea Davida u Arhivu Ministarstva inostranih poslovau Parizu Correspondance consulaire et commerciale, Travnik, 1 /1806.-1810J, 2 11811.-1812J, 3/1813.-1815J; Caumette Des Fosses IAmedeel, Le voyage en Bosnie dans les annees 1807 et 1808, Paris, 1822.; izvjetaji konzula Paula von Mittessera i Jacoba von Paulicha u Dvorskom i dravnom arhivu u Beu. Umjesto navoenja ovih izvora, mi navodimo odgovarajue stranice u amievoj knjizi na kojima se oni spominju.

305

slikovito opisana "Lutvina kahva"/, u koju navraaju dva do tri puta dnevno Ikad Andria: "oko iindije"j eski-age (stari janiari) i muslimani iz samog mjesta". U Andria je to drutvo ue, ekskluzivnije i zatvorenije: on kae da se tu sastaju "travniki begovi i ugledniji ljudi koji su priputeni u njihovo drutvo", i to jo odlunije pojaava rijeima da "u to doba dana niko se drugi od graana ne bi usudio da sedne i pije kafu na toj uzvisini" jpodvukao M.R./, tj. na Sofi u Lutvinoj kahvi, to sve govori o Andrievoj namjeri da romantiarski istakne silu, koja je kod njega uvijek bliska nasilju, i vladajui utjecaj bonjakih begova. I taj utjecaj je Andri, u odnosu na Chaumettaa, pojaao do kraja, vjerovatno i zbog toga da kasnije izrazitije pokae koliko su osmanlijski veziri, iz vremena koje obuhvata Travnika hronika, drali do toga i kako su okrutnou, nasiljem i izazivanjem straha suzbijali politiki pritisak begovata. Stoga, dok Chaumette pie kako se "nakon ovih vijeanja, prvaci /. ../ sastanu i pou veziru, na divan, i podnesu mu neku molbu, koju im rijetko odbije", Andri to iskazuje kao svrenu stvar: "... to je na Sofi reeno, pretreseno i zakljueno, to je bilo gotovo isto toliko koliko da je reeno meu ajanima, na Divanu kod vezira. "'13
"Poetkom 1807. godine stale su da se deavaju nebine i dotle nepoznate stvari u Travniku", poinje Andri svoje pripovijedanje u prvom poglavlju, ali ve u narednom pasusu prividno suprotnom reenicom da "nikad niko u Travniku nije ni pomislio da je to varo stvorena za obian ivot i svagdanje dogaaje", on skree na opis mentaliteta Travniana povezujui sve to karakterologijom

306

iniciranu proglogom, i onim to ga uvjetuje s teorijom o utjecaju geografske i klimatske sredine i svijeu da su roeni da ive u vezirskom sreditu Bosne. Osnovno osjeanje koje je njegove stanovnike ispunjavalo bilo je, po Andrievu miljenju, "da su oni odnekud drukiji nego ostali svet, stvoreni i pozvani za neto bolje i vie". '14 "To je vailo u prvom redu za Turke koji ive u samoj varoi", - kae Andri najprije u predstavljanju vjersko-nacionalne strukture stanovnitva na svoj poznati nain "pogrenim, ali tada uobiajenim nazivom", da bi nastavio s vjersko-klasnim razlikovanjem: '54.li je ak i raja od sve tri vere /.../ bila ispunjena istim oseanjem, samo na svoj nain i shodno svome stanju. To je vailo i za samu njihovu varouijem je poloaju i rasporedu bilo neeg naroitog, osobenog i ponositog. "'15 Pod utjecajem geografsko-klimatskih uvjeta ovog grada '16 u "uskoj dolini kojom po dnu protie Lava a sa
13. Ibidem, 83-84. TH,9-10. 14. TH, 13. 15. Ibidem, str. 13. 16. TH, 13-14: "Njihov grad to je u stvari jedna tesna i duboka raselina koju su narataji s vremenom izgradili i obradili, jedan utvren prolaz u kom su se ljudi zadrali da ive stalno, prilagoa vajui kroz stolea sebe njemu i njega sebi. Sa obe strane rue se brda strmo i sastaju pod otrim uglom u dolini u kojoj jedva ima mesta za tanku reku i drum pored nje. Tako sve lii na napola rasklopljenu knjigu na ijim su stranicama, s jedne i s druge strane, kao naslikani, bate, sokaci, kue, njive, groblja i damije. jooj Nikad niko nije izraunao koliko je sunanih sati priroda uskratila ovome gradu, ali je izvesno da se sunce ovde docnije raa i ranije zalazi nego u ma kojoj od bosanskih mnogobrojnih varoi i varoica. To ne poriu ni Travniani, ali zato tvrde da sunce nigde ne sja tako kao nad njihovim gradom." Godine 1972., vozei se cestom koja vijuga pored Lave, Andri je iznosei svoj stvaralaki dOivljaj i ublaavajui recepciju djela kod bonjakih italaca tonovima prisnosti, priao Jandriu kako je nastao ovaj uveni opis Vezirskog grada na poetku Travnike hronike: "To je bilo 1917. godine kad su me iz mariborske kaznione internirali . ovamo. Zamislite sunja, uz to jo i bolesnog mladia, koji je doputovao u Travnik, sam, bez prebijene pare u depu i bez ikoga svoga u gradu u kome je roen. Na ulazu u varo zanela me ova slika kojoj sam

307

strane je araju vrela, jazovi i potoci", *17 u kom su ljudi ivjeli "prilagoavajui kroz stolea sebe njemu i njega sebi", *18 "sa vezirskim Konakom pred oima", *19 stvorene
su, po Andriu, osnovne crte njegovih itelja: raaju se i ive narataji "otporni i svemu dorasli", "uzdrljivi i oprezni", ali skloni "da se podsmehnu", sa "oseanjem mere

i granice",

"sposobnou

za poznavanje sveta i ljudi uopte",

ali "vie od svega sa gordou" koja je "sva unutarnja, vie

jedno teko naslee i muna obaveza", i "predaju jedno drugom ne samo utvrene telesne i duevne osobine, nego i zemlju i veru". *20 Te, prema Andriu, zajednike
osobine u romanu se, meutim, reduciraju na TravnianeBonjakekao tradicionalni vladajui sloj, koji stvara i nosi javno mnijenje i ima utjecaja na vlast i politike prilike, kao na kolektivnog junaka nasuprot vezirima i konzulima, s kojim djelo otpoinje i s kojim se zavrava. Jer su im dolazili dani "kada bi im njihov
ostao duan sve dok knjigu nisam napisao: kad bolesnog i uvreenog oveka zanese neka slika, ona ostaje kao trajan peat sve dok u vama ima ivota! Zamislite tog istog mladia koji docnije nekoliko puta dolazi u Travnik, opet sam, s belenicom u ruci, luta ulicama i pred radoznalim svetom unosi podatke o varoi, vezirima, damijama, nazivima ulica i zgrada. Bojao sam se da mi togod ne promakne. Petnaest godina nosio sam prtljag svojih papira, a onda u Beogradu u doba okupacije, poele su strahovite muke pisanja. Najtee je bilo prikazati ljude, njihovu meru i granicu, preneti u roman boju i naslee kasabe." /Jandri, 137J. A to se odnosilo na produetak ovog opisa o karakterologiji Bonjaka Travniana, koji u cijelosti glasi: "Tu, na vodi, tajanstvenoj, nestaloj i monoj stihiji, raaju se i umiru narataji Travniana. Tu oni rastu, slabunjavi i bledoliki, ali otporni i svemu dorasli; tu ive, sa vezirskim Konakom pred oima, gordi, tankovijasti, gizdavi, probirai i mudrice; tu posluju i stiu ili sede dokoni i sirotuju, svi uzdrljivi i oprezni, ne znaju za glasan smeh, ali umeju da se podsmehnu, malo govore, ali vole apatom da ogovaraju; i tu se sahranjUju, kad im doe vreme, svaki po svojoj veri i svojim obiajima, u podvodna groblja, pravei mesta novom, slinom narataju."nH, 14J. 17. Ibidem, 14. 18. Ibidem, 13. 19. Ibidem, 14. 20. Ibidem, 14.

308

nam udarao u nos i kad bi u sebi poeleli da ive mirno i bezbrino, u nekoj od onih obinih, neslavnih kasaba koje se ne pominju u obraunima careva ni u sukobima drava i koje nisu na udarima svetskih dogaaja ni na putu slavnih i vanih linosti". '21
A nakon predstavljanja ambijenta i ljudi Andri govori o suvremenim politikim zbivanjima, koja prijete poremeajem ustaljenog ivotai poloaja, upotrebljavajui opet karakteristian naziv "vremena" u smislu neke historijske stihije nad kojom ljudi nemaju moi ni kontrole. "Vremena su postala takva" - kae Andri identificirajuise s 'ITavnianima, a dopunjavajui njihovu karakterologiju - "da se niem prijatnom nije

moglo nadati, da dobro nije moglo doi". "Zato su gordi i lukavi Travniani eleli da uopte nita ne doe", da se ivi "bez promena i iznenaenja", u miru, i "Bog da nas sauva od slave, od krupnih gostiju i velikih dogaaja". '22 Ali u retrospektivi zbivanja krajem XVIII i poetkom XIX stoljea on mijenja pripovjedaku poziciju, postavljajui se, u skladu sa koncepcijskim opredjeljenjem svoje dizertacije, kao i u romanu Na Drini uprija, na liniju hriansko-muslimanskog antagonizma s politiko ideolokim prignuem prema hrianskoj, tj. srpskoj strani: Jo od povlaenja Turaka iz Maarske, iznosi Andri kao opu podlogu za niz zbivanja u Travniku, povratnici age i spahije "bili su ozlovoljeni i kivni na sve to je hriansko". "S druge strane", - pie on, - "ti isti
21. Ibidem, 15. 22. Ibidem. Andri je kasnije ovu historijsku anegdotu o veziru jo jednom pripovijedao Jandriu: "Tako je jedan doao do Priboja i tu ga je stigao sultanov ferman kojim mu je

javljeno da je smenjen i da se odmah vrati u Stambol. Pa su Travniani uz kahvu zbijali alu: "Koji je vezir najbolji?" - "Najbolji je onaj to se iz Priboja vratio!"
!Jandri, 138-139J.

309

ratovi XVIII veka, koji su Turke potiskivali iz susednih hrianskih zemalja i vraali ih u Bosnu, izazvali su kod hrianske strane smele nade i otvarali dotle nesluene vidike", - istie Andri isto kao u Na Drini upriji, - a to je moralo uticati i na odnos raje prema "carstvujuoj gospodi Turcima", - izrie on citatom iz srbulje, te nastavlja agonalnu dvostranost toga odnosa: "Obe strane, ako se u toj jazi borbe moe govoriti o dve strane, borile su se svaka na svoj nain i sredstvima koja su odgovarala prilikama i vremenima. Turci su se borili pritiskom i silom, a hriani strpljenjem, lukavstvom i zaverom ili spremnou na zaveru; Turci za.odbranu svoga prava na ivot i svoj nain ivota, a hriani za sticanje toga istog prava. Raja je oseala da joj Turci postaju sve tei, a Turci su uviali sa ogorenjem da se raja pohasila i da nije ono to je nekad bila. "*23 Zatim je poetkom XIX stoljea doao ustanak li Srbiji "kao vidan znak novih vremena i novih naina borbe", koji je zadavao "sve vie brige i nezgode, tete, troka i gubitaka celoj turskoj Bosni pa i Travniku", ali su Travniani govorili o njemu snipodatavanjem. *24 Napoleonova ratovanja su ih, meutim, vie okupirala, unosei "nemir, pokret i uzbuenje", osobito otkad im je doao za vezira Husrev Mehmed-paa, sa svojim potovanjem za Napoleona i sve francusko, to je "uznemiravalo i drailo travnike Turke". *25
tako nastavlja svoju opsesionu temu vjersko-nacionalnog podvajanja i antagonizma, "sukoba tako suprotnih interesa, verovanja, tenja i nadanja" od
23. Ibidem, 16. 24. Ibidem, 17. 25. Ibidem, 17.
Andri

310

koji se stvaralo ''jedno grevito klupko", *26 i u pripovjedakoj koncentraciji na "konzulska vremena". Iako se "svi Travniani, bez razlike, vole da I.. J prave ravnodunU da izgledaju neosetljivi", "domai Turci su bili zabrinuti", pie Andri za Bonjake u Travniku, - "i zlovoljno su pominjali mogunost dolaska konzula", dok su se "hriani, kako katolici tako pravoslavni, radovali l .. J takvim vestima i prenosili ih i pretakali od usta do usta, kradom i apatom, nalazei u njima povod za neodreene nade i za izglede na promene". Ali je i meu njima, priznaje Andri, svako od njih "posmatrao stvari svojim oima i sa svoje esto protivne, take gledita", *27 otvarajui tako i nehotino teorijski problem relativnosti recepcije i "horizonta oekivanja" u zavisnosti od vjerskonacionalnog i kulturno-povijesnog identiteta svake skupine u vienacionalnoj i multikulturnoj sredini. "Katolici, koji su u veini", - razdvajao je Andri interese i nade meu onima nasuprot Bonjacima, - "matali su o uticajnom austrijskom konzulu koji e donijeti pomo i zatitu monog katolikog cara iz Bea. Pravoslavni, koji su malobrojni i poslednjih nekoliko godina stalno gonjeni zbog ustanka lt Srbiji, nisu oekivali mnogo ni od austrijskog ni od francuskog konzula, ali su u tome gledali dobar znak i dokaz da turska vlast slabi i da dolaze dobra il spasonosna nemirna vremena. I odmah su dodavali da, naravno, 'bez ruskog konzula nita biti ne moe'. ", "28 zavravao je Andri ovu politiku razdiobu paradoksalnim oeki vanjem pravoslavnih da dolaze "dobra i spasonosna nemirna vremena" izraavajui onaj isti duh nade u nemiru i buni koji je romantiki-povijesno zasnovao u Na Drini upriji.
26. Ibidem, 16. 27. Ibidem, 18. 28. Ibidem, 18-19.

311

To je bilo ono "grevito klupko" koje je Andri spomenuo, ali u kome su se dvije kranske strane uvijek zbliavale kada su tonule lae Bonjacima, to je Andri biljeio i pripovjedaki isticao. Svoju politiko psiholoku analizu Andri je, meutim, i u ovom romanu vie posveivao Bonjacima, "travnikim Turcima", stvarajui tako u njima psiholoku dramu njihova opstanka i kobi zbog njihove pogreke u historiji, koji su bili "isuvie mudri i ponosni da svoje uzbuenje pokau, ali ga u razgovorima u etiri oka nisu krili". *29 "Odavno njih mui i zabrinjava saznanje" - pisao je on u prikazu njihove kolektivne duevne strepnje i poniranja u historiji - da je "carska taraba na granicama posrnula i da Bosna postaje razgraena zemlja po kojoj gaze ne samo Osmanlije nego i kauri iz bela sveta, u kojoj ak i raja die glavu drsko kao nikad do sada. A sada treba da navale i neki kaurski konzuli i uhode, koji e na svakom koraku slobodno isticati vlast i silu svojih careva. Tako e, malo-pomalo, doi kraj dobrom redu i lijepoj tiini' turske Bosne, koju je i ovako ve odavno sve tee braniti i uvati. Boja je volja da vlada ovakav red: Turin do Save i vabo od Save. Ali protiv toga jasno bojeg nareenja radi sve to je krteno i cima tom ogradom na granici i potkopava je danju i nou, javno i tajno. "*30 A kad je poelo da se govori "o grbu i zastavi koji e biti vidno i trajno izloeni na zgradi stranog konzulata", "te dve krupne i vane rei Turci su
29. Ibidem, 20. 30. Ibidem, 20. Ovdje Andri slijedi rijei Matije Maurania o "Turcima" i "vabama" kao podaniko-drav noj pripadnosti: "Nai ljudi svakoga iz turske zemlje zovu Turina, kao to i Turci nemakoga podanika svakoga zovu vabom." /Pogled

u Bosnu, ili kratak put u onu krajinu, uinjen 1839-40. po Jednom Domorodeu, drugo /fototipsko/ izdanje, Zagreb, 1938.,5. Karakteristian areal "lepe tiine" koji Andri pripisuje bosanskim muslimanima, Bonjacima, pod navodnicima ne znamo odakle ga je preuzeo.

312

izgovarali retko i sa mrtenjem a hriani esto, zlurado i apatom ",'31 otkrivajui negativnu osjeanjno-moralnu podlogu prema Bonjacima u ovoj njihovoj nadi i tenji. U pasau posveenu osjeanjima na ovoj drugoj strani Andri se neprikriveno, gotovo patetino kranski, nacionalno i klasno poistovijetio s pravoslavnom rajom i njenim idealima: "Od te cigle tri rei razvie se barjak! - mnogome je siromahu bar za sekundu postalo svetlije u kui, prijatnije u praznom stomaku i toplije u tankom odelu; od te tri proste i neodreene rei mnogome je rajetinu poigralo srce, zabletao vid od nekih jarkih boja i zlatnih krstova, i pobedniki zaumile u uima, kao vihor, sve zastave svih hrianskih careva i kraljeva. Jer, ovek moe od jedne rei da ivi, samo ako u njemu ima jo reenosti da se bori i borbom odrava u ivotu", '32 zavravao je Andri svoje romantiko-povijesne opservacije, kao i uvijek, sa utokom u misaonom filozofsko-etikom uopavanju, i preobraavajui konkretan nacionalni ideal u ideju ovjekove borbe za ivot. Vlastitu krivicu zbog nacionalne izdaje koju je uinio ambasadorskim potpisom pakta sa Nijemcima u Berlinu Andri je i u ovom romanu, kao i u Na Drini upriji, pripovjedaki iskupljivao zamjenom teza, isticanjem historijske krivice Bonjaka u svrhu pravdanja suvremenih zloina nad njima, i ponovno se utvrivao u mitsko-romantiarskim idealima i zanosima srpske historije. Skloniji, kao i svi mladobosanci, velikosrpskoj nego socijalistikoj ideji, to oitovanje i pripovjedako poistovjeenje u romantikoj historiji srpskog naroda Andriu je bilo iskupljenje i ulog za opstanak i budunost poslije Drugoga svjetskog rata pod zatitom srpske kulturno-politike javnosti. Stoga
31. Ibidem, 19.
32. Ibidem, 20-21.

313

je i u ovom romanu historijsko zbivanje u pozadini ivota i djelovanja konzula, dosljedno i bez izuzetka izotreno u "tursko"-hriansku i bonjako-srpsku dihotomiju, a s njim i sva osjeanja, sve politike akcije i reakcije predstavijene kao neka romantiarska slika crno-bijelog svijeta i ivota, zaeta jo u mitskoagonalnojprolosti. Zbog toga je i poetak ivota sa konzulima, dolazak male ozeble i umorne povorke francuskog konzula ana Davila *33 "krajem februara, poslednjeg dana ramazanskog posta"'34 obiljeen tim suprotnim dvojstvom: "...Povorka je prola kroz optu ravnodunost travnikog sveta. Turci su se pravili kao da je ne vide, a hriani nisu smeli da je upadljivo posmatraju. "'35 od poetka drugog poglavlja vidi se jasno da je Davilov doivljaj orijentalne Bosne i Bonjaka duhovno-etiki saobrazan Andrievoj dizertacijskoj koncepciji, samo to je u radnji izraen sa vie pojedinosti i konkretno-ulnih slika: sav je iz negativne sfere, romantiarski krajan, emocionalno zatamnjen i dijabolino ekskluzivan, mada ami u svojoj knjizi o historijskim izvorima Travnike hronike smatra da Davilov ivot u Travniku, sa svim svojim neprijatnostima, "nemirom koji mu je priinjalo stanovnitvo, nezgodama koje su dolazile od njegovih odnosa s turskim vlasti33. ami, 31-32. ami iznosi kako je Andri naao ime svoje glavne linosti. U potpunom obliku ono je glasilo: Pi erre- La uren t-J ean-Ba p tiste David, kao to se vidi u rukopisima izvjetaja francuskog konzula, dok ga je Andri "Neto izmijenio" i "obino /ga! navodi u skraenom obliku: an Davil"/32./. "Sve line osobine ovoga junaka - istie ami - /kao i osobine drugih junaka i junakinja! - fiziki i moralni portret, fizonomija, temperamenat - plod su pieve mate. Pa ipak, istorijska podloga ostaje solidna." /31-32./. 34. TH, 21. 35. Ibidem, 22.

Ve

314

ma", - ima historijsku podlogu u dokumentima, ak i u pojedinostima, koje Andri "povezuje s drugim podacima, izmiljenim". *36 Voen splitskim Jevrejinom Pardom, Davi! je odsjeo u kui Josifa Baruha i osvanuo, pripovjedaki simbolino, "na prvi dan ramazanskog bajrama", i osvanuo u egzotinoj i neprijatnoj kakofoniji zvukova i svirke bez harmonije, o emu svjedoi ve ovlaan stilistiki pogled na nekoliko redaka te istonjake atmosfere: "Iz grada je dopirala pucnjava topova i prasak dejih puaka, ui je pamla ciganska svirka. Jednolino su tukla dva bubnja a na njihovoj mranoj pozadini izvijala je zurla i pirlitala nepoznate melodije sa neoekivanim zavojima i prekidima."*37 Ovaj Andriev pasa o bosanskoj muzici (kao i Davilovo kasnije razmiljanje u povodu proslave Napoleonova roendana) "predstavljaju odjek" jednog pasaa u izvjetaju Pierrea Davida, u kome on istie razliku izmeu sveanosti, balova i muzike na Zapadu i "varvarskih serenada koje mi prireuje ponekad paina muzika. I.. .! Na primjer, izuzev na Bajram, /...1 oni dolaze sa svojim oboama, koje paraju ui, i sa svojim zaglunim bubnjevima... "*38 U svome opisu Andri je ovu osnovu razvio do nesnoljivosti "za Evropoljanina koji je osuen da ivi ovde". U Andrievoj interpretaciji Davilova sjeanja nema, meutim, onog "izuzev na bajram", nego se istie da oni upravo "uz Ramazan i o Bajramu paraju ui Evropljaninu... "*39 "N eobino", "neoekivano"su esti a rijeiti izrazi u opisu Davilovih utisaka, koji imaju uporita u Davi36. ami, 43. 37. TH, 23. 38. arni, 132-133., f. 3. 39. TH,42.

315

dovu izrazu o Bosni kao "negostoljubivoj zemlji",'40 a od njih se dalje prostiru drugi u nizu koji vodi do gaenja i odvratnosti, govorei o duhovno-emocionalnoj strukturi ovog junaka kao recipijenta i iza njega, u stvaralakoj dubini, samog pisca. Ta spoljanja atmosfera orijentalski se slagala sa aromom Baruhove kue gdje je konzul odsjeo, u kojoj su "mrtina i obilna jevrejs-

ka jela, meavina panske i orijentalne kuhinje, donosila... teak zadah zejtina, prena eera, luka i raznih zaina",'41
kransko-zapadnjaki distanciran odnos Andriprema Jevrejima u bosanskoj sredini ostat e karakteristino da traje u cijelom djelu, sve dok ga nije malo humanizirao u dvadeset osmom poglavlju pri kraju romana. U toj jevrejskoj kui, koja se po nainu obita- . vanja i ivota orijentalski jednaila sa bosanskomuslimanskim kuama, u koje konzul nije mogao da ue pa ni da ih opie; "teko se /Davili privikao na nenavikli niski

i taj
ev

leaj na podu, od koga mu se zanosila glava, i na miris vune u punim i nedavno "ispucanim" duecima. Budio se esto, jer ga je obuzimala vatra od sparine pretrpanih vunenih dueka i jorgana i palila silina istonjakih jela koja se teko jedu i jo tee vare".42 Zbog svega toga mu je "sadanja java liila pre na neki san u kom ovek biva naglo baen u u dnu, daleku zemlju i doveden u neobian poloaj". '43
A kad je krenuo u prvu posjetu veziru utisci su dosegli egzotino-dijabolinu kulminaciju. Iznosei briljivo i pripovjedaki metodino sve pojedinosti kao i uvijek kada je opisivao scene i dogaaje neovjetva, uasa i rugobe o Turcima i bonjakom svijetu, i oslobaajui se stvaralaki tamnih napona posvijesti vlastite due, Andri o tome pie: 40. ami, 44.
41. TH, 23-24. 42. Ibidem, 24-25. 43. Ibidem, 25.

316

"Sve dok nisu zaokrenuli u glavnu ulicu ilo je dobro i konzul je zaista mogao biti zadovoljan. Ali im su doli do prvih turskih kua, nastade neko sumnjivo dozivanje, lupa avlijskih vrata i muebaka na prozorima. Ve od prve kapije jedna devojica otvori samo mal~ jedan kanat i izgovarajui nerazumljive rei stade sitno da zapljuckuje na ulicu, kao da vraa. Tako su se redom otvarale kapije i podizali muepci i za trenutak pomaljala lica, puna mrnje i fanatinog zanosa. Zabuljene ene su pljuvale i vraale, a deaci izgovarali psovke, praene opscenim pokretima i nedvosmislenim pretnjama, pljeskajui se po stranjici ili pokazujui rukom kako se ree grkljan. " Za prolazak konzula i njegove pratnje na putu za Konak u audijenciju veziru Andri je naao slikovit opis u Davidovu dnevniku i iskoristio ga do kraja u svome pripovijedanju, samo to je pri tome napravio jednu inverziju: konzulov opis je razdvojio na dva dijela, i prvo dao put kroz mahale a poslije toga prolazak kroz ariju, dok je kod Davida to opisano na obrnut nain. "...ene su hitro otvarale muepke na prozorima da bi hraknule na moje odijelo koje jesve blistalo od zlata", a "taj svoj in su popraale kletvama nevjernika i zatvarale su muepke s lupom, kao da hoe da izraze negodovanje zbog asti koja je ukazivana jednom psu", pisao je David, - dok je Andri ta "ispoljavanja vjerskog fanatizma" razvijao, preraivao intenzivno u grubim, prijeteim pojedinostima mrnje i odbojnog gaenja: kako prvo jedna djevojica otvori kanat "i izgovarajui nerazumljive rei stade sitno da zapljuckuje na ulicu kao da vraa", zatim su se "redom otvarale kapije i podizali muepci", nastavlja Andri kao da su se ene pokazi317

\'ale pred strancima, pogotovu kranima, i pomaljala lica "puna mrnje i fanatinog zanosa"; "zabuljene ene su pljuvale i vraale" ponavlja on da pojaa utisak animoziteta, "a deaci su izgovarali psovke, praene opscenim pokretima", ali, jo vie, "i nedvosmislenim pretnjama, pljeskajui se po stranjici ili pokazujui rukom kako se ree grkljan", *44 Iz ovog poreenja se moe vidjeti koliko je Andri svojim dodacima intenzivirao Davidovu sliku prolaska kroz mahalu. Put kroz ariju David je opisao kratko: "Turci, uei na epencima svojih duana, puei nemarno, jedva su se udostojili da se obazru, ve ak da podignu oi da bi vidjeli novog gosta...", a Andri je taj opis, slijedei ignoranciju ari1ija prema strancima, na isti nain proirio, ponavljanjem pojaao i doveo do vlastitog zakljunog komentara: "Na epencima Turci duandije ili njihove muterije puei ili 'pazarujui'; "sa obe strane ulice nepomina, kruta lica"; "niko nije prekidao posao ni puenje ni podigao oi da pogledom udostoji tako neobinu pojavu i sveanu pratnju"; "poneki duandija je zakretao glavu, kao da trai neku robu po rafovima", Na kraju je slijedom ovih opisnih pojedinosti Andri istupio iz svoga teksta i neposredno, izriito i stilistiki pojaano zakljuio: "Samo orijentalci mogu ovoliko mrzeti i prezirati i ovako pokazati mrnju i prezir. "*45 To je
29-30. "Revolt i demonstracije muslimana protiv francuskog konzula /komentira Kurtovi/, sve da su i bile onakve kakve ih on /valjda prema konzulskim izvjetajima/ opisuje, predstavlja Andri kao divljatvo, a ne kao njihov protest, opravdan i zapravo simpatian patriotski gest u doba kada se zaista - istorijska je to istina - radilo o tom da Bosna i
44. TH, 28., ami, 88. 45. ami, 88. TH,

Hercegovina kao prirodno zalee tada francuske Dalmacije pripadnu Francuskoj, a prije toga i poslije toga - dobro je poznata i ta istorijska istina - da je Austrija uporno nastojala, i u tom najposlije uspjela, da se pripoje ove pokrajine Austriji." "Karakteristino je /nastavlja Kurtovi poredbeno dalje u svom komentaru! da, suprotno prikazivanju muslimana u ovom otporu

318

zakljuak iz kojeg izbija sam iktus Andrieve koncepcije o Bonjacima, koji se od dizertacije kao emoprema tuinskom zavojevanju, vikara i zamjenika franjevakog manastira fra Julijana i sve fratre, Andri vrlo simpatino prikazuje, iako su oni bili uvijek glavni oslonac propagande i aspiracije stranih kranskih zavojevaa, naroito Austrije, i iako veli da i oni vide jedini spas u 'zamjeni turske vlasti sa kranskom', naravno tuom." Nidjeti TH, 258., M.R./." Uz ovako shvatanje rjeenja naeg nacionalnog problema u ono doba i u ovakvoj konstelaciji evropskih prilika, naravno je, nai muslimani i nisu imali drugog izbora nego nasloniti se na Tursku. Tim prije to su imali strano iskustvo iz ranijih vremena: bukvalno ih je nestajalo dokle god je dopirala Austrija ili bilo koja druga drava. Ba u to doba, o kom Andri pie, bila je Bosna puna jadnih izbjeglica, naih muslimana iz Srbije radi ustanka u njoj i radi austrijske okupacije Srbije, desetak godina prije ustanka, gdje im nije bio mogu ni fiziki a kamoli vjerski opstanak. Takvo je bilo ondanje shvatanje, pa zato dogaaje iz tog vremena treba posmatrati iz tadanje, a ne iz dananje perspektive i aspekta, ako elimo da ih istorijski i nauno prikaemo. tavie, istorijska je istina da nai muslimani u ono doba nisu gledali ni iz daleka na Tursku sa onim povjerenjem i oduevljenjem kao njihovi sunarodnici drugih vjera na Austriju i Rusiju, kako gornji navodi St. Novakovi /ima i vrlo mnogo drugih! potvruju." Kurtovi, 165166./. "Ba u to doba i ranije /obrazlae Kurtovi odnose izmeu Bonjaka i Osmanlija njihovim bunama i pokretima protiv Carigrada/, od god. 1793. buktio je pokret Pasmandia !Bonjaka iz Tuzle/ u Vidinu, koji je iao za tim da otrgne sve nae krajeve ispod Carigrada, kako saglasno govore nai i strani istoriari, i koji je tada imao u Bosni vrlo mnogo pristaa, prema tvrenju St. Novakovia i drugih naih istoriara. Kasniji ustanak Zmaja od Bosne, Gradae via, a zatim Ali-pae Rizvanbegovia, takoer to potvruju. Izmeu Osmanlija i bos. muslimana, kako sam Andri veli u "Travnikoj hronici" pravdajui naravno Osmanlije! postojao je i u ono doba veliki antagonizam i nepovjerenje. Nai muislimani su dobro znali za stranu korupciju i nesposobnost u Carigradu. Sve je bilo na prodaju: zakupi poreza, trgovake porivilegije - osobimo strane - spahiluci, zijamet itd, mali i veliki poloaj u dravnoj slubi, kadija, pae i upravnici cijelih pokrajina, pa ak i poloaj vezira Ikako veli A.F. Miller: Mustafa paa Bajraktar, izdanje Akademije nauka SSSR!. Vidjeli su svu propast u koju srlja Turska i s njom u prvom redu i nai krajevi, ali pri dilemi uz nju ili koju kransku dravu, izbor njihov bio je jedan jedini - uz Tursku. U tom i jest tragedija njihova i svih njihovih akcija i pokreta to nisu mogli nai svoj samostalni put, jer su se morali oslanjati na dravu osuenu jo onda i mnogo ranije na propast." "Sve to i mnogo vie treba da zna onaj ko hoe da pie kroniku ili istorijski roman /prigovara Kurtovi Andriu na osnovu tada vladajue ideologije i teorije knjievnostil, osobito kad je zahtjev vremena

319

cionalno-etiki lajtmotiv ponavlja u svim njegovim djelima: mrnja u velikom intenzitetu prema svemu to je hriansko, odnosno kransko. I dok je to u recepciji bonjakog itaoca izazivalo utisak historijske krivice i suvremene prijetnje, - u doivljaju srpskih i hrvatskih italaca stvaralo je knjievnom sugestijom, kao kontrareakciju i povratni negativni refleks na Andrievo predstavljanje, to isto osjeanje mrnje prema Bonjacima kao Turcima, pojaano do afektivno-djelatnog stupnja osvete. Nakon ovoga Andriu je bio suvian Davidov iskaz motivacije i objanjenje, koje bi oslabilo utisak njegova zakljuka, da "ova ispoljavanja vjerskog fanatizma nisu bila mrska vlastima; da su se one plaile da se ne zamjere narodu uguujuiih; a naroito kad dolaze od ena i djece, obiaj je bio da se ona toleriu kao da dolaze od bia koja je bog obdario slabim razumom, podlonim zabludama i kojima treba kroz prste gledati."*46 "Divlji narod, prosta svetina, - aptao je konzul na ovo ponaanje vezirov lijenik Davna, - mrze sve to je strano i tako svakog doekuju. Najbolje je ne obraati panju." I jo: "To su bosanski divljaki obiaji i naini. "*47 A Davil je, pi-

da se to

realistiki

dijalektiki

shvatanja zasnovana na starinskom i ovinistikom vaspitanju, i optereenosti kao posljedici toga, treba odbaciti. U tom sluaju niko, pa ni Andri, ne moe tvrditi da su pomenute demonstracije bos. muslimana prema francuskom konzulu bile samo radi Turske i u njenu korist, nego obratno, da je to bilo, u isto vrijeme i mnogo vie, patriotski akt za odbranu svoje ue domovine koja je li to treba znati! kroz cijelo vrijeme turske vladavine imala svoj

obrauje. Aprioristika

poseban poloaj, mimo sve pokrajine turskog carstva, u kojoj je Osmanlija smatran uvijek tuinom. IOsim pogdjekojeg vezira i ponekog inovnika nije ih nikad ni bilo u Bosni.! ta vie, cijeli, naroito ekonomski poredak u Bosni, nije bio kao u ostalim krajevima Turske, nego se pretvorio - po tvrdoglavoj rasnoj tradiciji - odnosno postao je mnogo sliniji naem starom srednjovjekovnom feudalnom poretku." !Kurtovi, 176-177./ 46. ami, 88-89.

47. TH, 28-29.

320

e Andri, liU njemu nasluivao kakav 1flora biti ivot ove ka sa Zapada koji svoju sudbinu prenese na Istok i zauvek vee svoju sudbinu sa njim. "'48 A tu karakterizaciju Andri e kasnije negativno produbiti, potpuno na liniji svoga shvatanja o pogubnoj ekspanziji turskog uticaja: . liTi stranci, koji ovako /. ../ ostanu da ive na Istoku, u veini sluajeva prime od Turaka samo rave, nie strane njihovog karaktera, nesposobni da uoe i usvoje ijednu od njihovih dobrih, viih osobina i navika. "'49 A moda se u tom iskazu i sam oslobaao vlastitog kompleksa. Ta ogromna diskrepanca, duhovna, kulturna, moralna, ulazila je meutim, u samu osnovu strukture ovog djela, kao osjeanje beznadeno i beskonano podijeljenog svijeta koje su nosili i David i Davil i, konano i bitno, sam Andri u svojoj dui. Zapravo u svim ovim i:z;razima animoziteta, podijeljenosti i potpuno prekinutog razumijevanja nalazio se zapravo njihov stvaralac Andri sa vlastitim duevnim emocionalnim i idejnim naponima. Jer vlastita mrnja trai, i zahtijeva, osjeanja i izraze mrnje u drugima( ak i na suprotnoj strani, ona se patoloki projicira uz vlastito olakanje, a kod Andria u Bosni ona postaje ak univerzalna, kao kod Ivana Franje Jukia. Nakon ignorancije illzle ravnodunosti" od strane lITuraka duandija ili njihovih muterija" prilikom prolaska kroz ariju, Andri jo dva puta saeto ponavlja prizore ove mrnje, pIjuckanja i poniavanja koja su u njemu izazivali lIstrepnju" i" gaenje", da pojaa razlog za llernu uarenu liniju, koja boli"'50 u konzulovoj svijesti.
48. Ibidem, 29. 49. Ibidem, 40. 50.Ibidem, 31.

321

Rijeju "gaenje" Andri je neoromantiarski napravio prijelaz od duhovno-etikog u fiziko osjeanje, i povezao sva ula u naponu odvratnosti prema orijentalno-bosanskom svijetu i ambijentu. "Nesrazmernu iroku kapiju" vezirskog Konaka on je tada, i mnogo puta kasnije, doivio "kao runa dinovska usta iz koji bije i bazdi zadah svega onoga to u ogromnom konaku ivi, raste, troi se, isparava i boluje." Pored mnotva vezirovih dostojanstvenika, uvara, besposliara i ankoliza, tu je bio i "neodreen broj konja, krava, pasa, maaka, ptica ili majmuna". "Ali i", - kae Andri s tenjom izazivanja stuivanja i univerzalne romantiko-negativne predstave ovog svijeta - "iznad svega oseao se teak i muan miris kravljeg masla i loja od koga nenavikla oveka muka hvata. Taj podmukli miris pratio bi konzula, posle svakog prijema, po ceo dan, a pomisao na njega izazvala mu je stugu i elju za povraanjem. Izgledalo mu je kao da je ceo Konak poroet tim zadahom, kao crkva tamjanom, i da je on prodro ne samo u ljude i odela nego i u sve predmete i zidove. "'51

Iako je ami u svojoj studiji napisao: "Portreti trojice vezira koji su se smjenjivali u Travniku od 1806. do 1814. /Mehmed-paa, Ibrahim-paa, Siliktar Ali-paa/, sa njihovim fizikim i moralnim crtama, gotovo su u potpunosti piev izum", a zatim priznao da je neka obavjetenja u izvorima, "naroito u prepisci i dnevniku Pjera Davida", Andri iskoristio "mijenjajui ih, razvijajui...", iz uporeenja Andrieva portreta vezira Mehmed-pae i slike koju je David dao u svome dnevniku vidi se karakter Andrieve intervencije: od Davidova iskaza: "Jako sam se iznenadio naavi jednog
51. Ibidem, 31.

322

tako uglaenog, tako duhovitog..." Andri je napravio: "Vezir je za jednog orijentalca neobino iv, ljubazan i otvoren... "*52 Davidovu iskazu da je vezir bio "komunikativniji od svih Osmanlija /koje je dotad vidio/, i, to meu njima predstavlja rijetkost, smijao se pri razgovoru", Andri je najprije dodao da je vezir bio "hrabar, bistar, lukav, reif', te preobrazio Davidov iskaz u skladu sa tom karakteristikom - da mu je lice "bilo...

Turina

otvoreno i nasmejano"; "to je bio jedan od onih ljudi koji u stalnom osmejku kriju svoje pravo raspoloenje... "*53 Ali je
u razgovoru Davila sa vezirom Husrev Mehmedpaom ova dva ovjeka, stranca u Bosni, izjednaio u jednom, u preziru prema domaem bosansko-muslimanskom svijetu, ime je napravio razliku izmeu Osmanlije i Bonjaka iznevjerivi ovim svoje naelo istovjetnosti, ali je uspostavio pripovjedaku taku gledita kao vlastiti doivljaj udahnut u ivot konzula u Bosni u isto vrijeme inspiriran njihovim utiscima o njoj, - kao psihologiju druge strane, tako da Travnika hronika izgleda kao jedinstven i jednostran memoarski tekst o Bosni "konzulskih vremena", sa potpunim odsustvom simpatija prema bonjakomsvijetu. "Vezir nije propustio" - pie Andri s pripovjedakim posredstvom u tom jednaenju stranaca naspram domorocima - "da u razgovoru podvue divljinu ove zemlje, grubost

i zaostalost naroda. Priroda je sirova, ljudi nemoguni. to da se oekuje od ena i dece, stvorenja koja bog nije obdario razumom, u jednoj zemlji u kojoj su i mukarci plahoviti i
neuglaeni. "*54 Tako je u Andrievoj interpretaciji govorio vezir, "hrabar, bistar, lukav, reit" urijanac, uz dodatak prezira prema enama i djeci proitan u
52. ami, 70., TH, 34. 53. ami, 70., TH, 36. 54. TH, 35.

323

Davidovu dnevniku, u osvrtu na scene koje je Davil na svom putu do Konaka doivio, mada je posve neuvjerljivo, neshvatljivo i protivno muslimanskim obiajima da su se pred strancima "otvarale kapije i podizali muepci" i iz njih "zabuljene ene pljuvale i vraale", *55 kao to je to opisao Andri. Ali sve je bilo u funkciji zapadno-romantiarske, u osnovi kranske, odbojnosti kao psiholokom frontu prema tom orijentalno-egzotinom islamskom svijetu, kao potpunoj moralnoj, obiajnoj, kulturnoj i duhovnoj sferi i stanitu zlih i prijeteih demona. To je bio neprelazan zid, koji se prema Andrievu dizertacijskom uvjerenju i pripovjedako-idejnim iskazima nije mogao prirodno ukloniti, ak ni civilizacijskim posredstvom, zbog uroenosti njegove povijesne i duhovne predstave, tj. rasno-genetskih optereenja izazvanih predrasudama o tursko-islamskom utjecaju u duama Evropejaca i krana. A kad se vraao, konzula je pratio osjeaj romantiarske strepnje, koji e ostati u dubini njegovih doivljaja u Bosni, kao antipatija i osjeanje nelagode: "Istina, Turci po duanima bili su mrki i nepomini, nn.merno oborenih pogleda, ali iz kua nije bilo ovoga puta ni psovki ni pretnja. Sav najeen, Davil je imao oseaj da ga iza drvenih muebaka posmatraju neprijazne i ljubopitljive mnoge oi, ali bez glasa i pokreta. "*56 Na poetku treeg poglavlja Andri pie otkrivajui ujedno i jednu dimenziju svoje vlastite pripovjedake umjetnosti: "Kao to se deava junacima u istonjakim priama i Davilu su u njegovom konzulovanju najvee tekoe bile postavljene na poetku. "*57 Iako ga je Andri
55. Ibidem, 28. 56. Ibidem, 37-38. 57. Ibidem, 39.

324

u svakom pogledu" nasuprot historiaru Paulu Pisaniju koji je "iznenaen aktivnou i hrabrou koju je pokazivao ovaj konzul u Bosni", "ivei meu fanatiki neprijateljskim stanovnitvom", '58 Davil je od poetka Travnike hronike glavni junak svakog njena poglavlja: u njemu se iznose njegovi lini doivljaji, kroz njegovu optiku se prelamaju zbivanja, njegova recepcija se jednai s pievom, Andri se duhovno, kulturno, estetskoromantiarski, emocionalno i idejno poistovjeuje s njim u odnosu prema Bosni i svijetu koji ga okruuje, a iznad svega U odnosu stranca sa katolikog evropskog Zapada prema bonjakoj sredini. Taj pripovjedaki postupak odbojnosti prema Turcima, islamu kao nasilju, Bonjacima s kojim je Andri zapoeo svoj pripovjedaki rad, upotpunjen romantino-povijes nim i kritiki jednostranim saznanjima u radu pri izradi dizertacije, i uvjerenjem da postoji ne samo etiki nego i estetski antagonizam izmeu Zapada i Istoka, kongenijalno se i prirodno susreo sa Davidovim Caumetteovim i (Mitesserovim) slikovito i knjievno, ali politiki i idejno izotreno pisanim tekstovima, dnevnikom, izvjetajima, pismima, putopisom o Bosni,'S9 i dobio u njima ne samo dokumentarnu grau nego neku vrstu podsticaja i potvrde vlastitog doivljaja, uvjerenja i koncepcije. Andri vie nije morao da se oslanja samo na svoju invenciju i matu, gotova graa je bila pred njim i on ju je samo stvaralaki inkorporirao u tok svoga pripovijedanja. Ne samo neobian i udan, nego divljaki brutalan utisak o Bosni i njenim stanovnicima, na jednoj strani, i pojedinim vezirima na drugoj, Andri mozaiki slae i p~ete kao dijaboli58. ami, 46.
59. Vidi fusnotu 12.

"uinio prosjenim

325

nu mreu egzotike, nastranosti, nelagode i uasa, u koju stranci sa Zapada, ali i sa Istoka, bivaju uhvaeni i uvueni u svijet neprijateljstva i mrnje, nesnosne munine i psiholokog zlostavljanja. Dovoljan je samo pregled tih esto uzgrednih Davilovih osvrta, napomena, zapaanja, i Andrievih uopavanja i tumaenja pa da se sklopi taj opi utisak koliko je turska vladavina prekinula razvoj hrianskog duhovnog ivota u Bosni i odvojila ga od evropskog svijeta, kao da bi se on po sebi bez nje razvijao pravolinijski i bez zastoja, na romantiarskimpredstavama pretkosovske historije. U psihologiji jednog naroda iju povijest prati niz poraza koji se sklapaju u kompleks nie vrijednosti kompenzacija se javlja u pronalaenju drugog naroda kao uzronika svih kobi i nosioca historijske krivice, i u njegovu moralnom, duhovnom i kulturnom uniavanju. Svojom jednostranou Andri je odabrao put svoje knjievno-politike identifikacije na iskuenjima vlastite ivotne karijere. Poistovijeen sa Davilom, kojem inae mnogo knjievno duguje u ovom djelu, Andri je biljeio svaku njegovu negativnu refleksiju o Bonjacima: "Bosanski Turci su sa nepoverenjem i mrnjom gledali na prisustvo francuske vojske u Dalmaciji", *60 pisao je on. "Uzalud su francuske vlasti u Dalmaciji tampale prijateljske proglase na tursko stanovnitvo. Te proglase, pisane nekim probranim knjievnim turskim jezikom, nije niko hteo da ita, a ko ih je itao nije mogao da ih razume. Nita nije pomagalo protiv uroenog nepoverenja celokupnog muslimanskog stanovnitva koje nije htelo da ita ni da uje ni gleda, nego je ilo samo za svojim dubokim nagonom samoodbrane i mrnje prema tuincu i neverniku koji se pribliio granicama i poinje da ulazi u zemlju. "*61 A kad je
60. TH,44. 61. Ibidern, 45.

326

svrgnut Selim III, "prosveeni sultan reformator", i poloaj Husrev Mehmed-pae doveden u pitanje, "bosanski Turci su likovali", pie Andri. "'Svrgnut je aur-sul tan' govorili su hode po epencima, 'a sada dolazi vrijeme da se oisti sve blato to se posljednjih godina nalijepilo na istu vjeru i pravi turijat: otii e Topal-vezir i povesti svoga prijatelja konzula, kao to ga je i doveo. "'*62 '.I\. kad je vezir osujetio izvrenje katil-fermana, poslana preko carskog kapidibae, koji je zatim naglo umro u Travniku",*63 "varoki Turci" su se povukli u razoaranu utnju. '.I\.li oni su isto tako bili vrsto uvereni" - pie Andri iznosei njihovu ekskluzivnu karakterologiju kao i uvijek u mnoini sa opim osobenostima, ovog puta postojanou uvjerenja i ponosa, - "da e prava i ista vera pobediti i da treba ekati. A niko ne ume tako da eka" - dodaje Andri meui prvi put jedan naziv u navodnike - "kao pravi, bosanski 'Turci', to jest ljudi tvrde vere i kamenitog ponosa, koji mogu da budu plahi kao bujica i strpljivi kao zemlja. "*64 Na fonu tih zbivanja i tog skupnog mentaliteta Andri je likom i karakterom individualizirao vezirova zamjenika Sulejman-pau Skopljaka, "Bosanca... iz
62. Ibidem, 47.
63: ami, 94., 96., TH, 51.
dri, meutim, pronalazei karakte-

ristine

Na podatku o nainu smrti carskog kapidibae, koji se nalazi u Davidovu dnevniku, i njena opisa koji je dao Andri - ami iznosi "kojim Ijel sredstvima" Andri "iz pozamljene grae sainio uspjelu scenu". David navodi rijei svoga tumaa o kapidibainim neobi nim pokretima: "Ono to vas udi, nije nita drugo do dejstvo otrova koje je on popio u nekom erbetu ili u findanu kafe." Tako, komentira ami, "P. David konstatuje jednu injenicu luinak otroval. I.. .! An-

pojedinosti, prikazuje stvar nam da vidimo "uinak otrova"."Mi bismo dodali: kao jo jednu sliku u orijentalnom pandemoniju svoga djela. l navodi to mjesto u Travnikoj hronici: "A kad je kapidibaa, umoran i rasparen, iziao iz kupatila, osetio je odjednom bolnu, vrelu e koju nikakvo pie nije moglo da ugasi. Pijui sve vie, on se trovao sve jae. Pre mraka pao je, hukui kao ovek kome gore usta i ponutrica, a zatim se ukoio izautao ..." 64. TH,56.
plastino, omoguuje

327

jedne od prvih begovskih porodica", i to kao duhovno-kulturnog hibrida na prijelazu prema Osmanlijama koliko po liniji "bosanskih" Turaka",!...! vrstog znaaja, ljudi tvrde vere i kamenitog ponosa", toliko u vezi s njegovom ulogom u historiji, u prvom srpskom ustanku, to Andri nikad nije proputao: "Tih dana se sa Drine vratio vezirov ehaja Sulejman-paa Skopljak, poto je, kako se u konaku govorilo, potpuno razbio srpske ustanike", izvjetavao je Andri, a zatim ga opisao. "Visok, ilav, tanak u pasu i pored odmaklih godina, plavih Islavenskih! M.R.loiju otra pogleda, to je bio ovek koji je video mnoge ratove /kao i Teskeredi, M.R./, stekao velik imetak, postao paa bez laskanja i bez mnogo mita. Bio je strog u miru i svirep u ratovanju, gramljiv na zemlji i bez mnogo obzira pri sticanju, ali nepodmitljiv, zdrav, i bez osmanlijskih poroka. /.../ Prema strancima i on je bio, kao i Osmanlije, i spor i nepoverljiv, i lukav i uporan, a pored toga jo i odsean i grub u govoru. "*65 On e se u Travnikoj hronici javljati samo u vezi s ratovanjem Bonjaka u Srbiji, a svojim likom, karakterom i ponaanjem stajat e, kao prototip mlae generacije, na drugom kraju raspona mentaliteta i suvremene predstave ovog naroda koji je Andri zapoeo sa Teskerediem.
Da su Davidovi izvjetaji bili Andriu osnova slike i atmosfere o Travniku, bonjakom svijetu i drugim stanovnicima svjedoi ve poetak etvrtog poglavlja: "Za vreme tih prvih nekoliko meseci Davil nije prestajao u svojim izvetajima da se ali na sve na to se jedan konzul u ovakvim prilikama moe da poali. alio se na zlou i mrnju domaih Turaka... "*66 U krug zbivanja u francuskom konzulatu i oko njega uao je i mladi Defose,
65. Ibidem, 57. 66. Ibidem, 61.

328

sa svojim liberalnim idejama i politikim pogledima, ivom radoznalou za svijet i ivot oko sebe i "namerom da napie knjigu o Bosni"*67 (koja e biti jedan od znaajnih Andrievih izvora). "("On zna turski jezik kakav se ui u koleu Luja Velikog u Parizu, ali ne zna ovaj kojim goiJore Turci u Bosni", pisao je Davil.), *68 navodi u zagradi kao tue Andri poluotkrivajui svoje izvore. *69 "On je privlaio ljude svojim irokim osmejkom i svetlim oima", kae Andri, ''jedino su travniki begovi ostajali i dalje nepristupani", "ali arija nije mogla da ostane ravnoduna prema 'mladom konzulu'''.*7o Ali je Andri i primjere dobrog dodira i likove moralno ispravnih ljudi ponitavao pridjevenim crtama mrnje i nasilja koje su pretezale dobre osobine. To pokazuju sluajevi glavnih linosti na pazaru, koje je "mladi konzul" upoznao. Tu je na prvom mjestu Ibrahim-aga kantardija, savjestan starac, strogog i dostojanstvenog dranja, ijoj "meri nema prigovora", koji se kantaru ne da suvie ni pribliiti, jer: "Mjera je vjera, i dah joj moe nauditi. A moja e dua za ovo goriti, a ne tvoja. "*71 Ali ga je, s druge strane, kako iznosi Andri, "Defose video kako bezduno bije seljaka hrianina . na sred trga i naoigled sveta" samo zato to je prislonio desetinu dralica za sjekire "uz oronuo zid koji okruuje neko zaputeno groblje i ruevine starinske damije": "Zar je za tebe damijski zid, krmak krmski, da na njega prislanja svoje pogane dralice. Jo ovdje zvono ne kuca i vlaka borija ne trubi, domuze od domuza!"*72 ("Doavi kui
67. Ibidem, 73. 66. Ibidem, 73. 69. ami, 53. U Dnevniku Pierrea Davida napisano je neto drukije: "On je znao turski jezik kolea Luja Velikog, ali je slabo poznavao turski jezik Turske". "U prevodu, Andri je dodao: u Parizu, i zamijenio je Tursku Bosnom", dodaje ami. 70. TH,73. 71. Ibidem, 75. 72. Ibidem, 75.

329

Defose je zabeleio: 'Turska vlast ima dva lica. Njihovi postupci su za nas nelogini i neshvatljivi i stalno nas dovode u nedoumicu i uenje.')", "73 navodi opet u zagradi Andri. Lik Hamze Telala je vezan uz preoblienu narodnu anegdotu, koja ilustrira agonalnu podijeljenost i Srba i Bonjaka i pristrano obavjetavanje o istom sukobu jedne i druge strane. "Jednom prilikom pre nekoliko godina", - pripovijeda Andri o Hamzi Telalu - "kad je Sulejman-paa Skopljak iao sa vojskom na Crnu Goru i popalio Drobnjak, Hamzi je nareeno da objavi veliku tursku pobedu i da vie da je sto osamdeset crnogorskih glava odseeno . Neko od onih koji se uvek sakupljaju oko telala upita glasno: 'A koliko je naih poginulo?' 'E, to e vikati onaj telal na Cetinju', odgovorio je mirno Hamza i produio da vie to mu je nareeno. ""74 U dubini ova anegdota otkriva i mehanizme Andrieva pristranog pripovjedakog postupka u ovom djelu na osnovu samo jednostrane kranske recepcije bosanskomuslimanskog svijeta i zbivanja u Travniku, i to od strane stranih zapadnih konzula, te vlastite umjetnike interpretacije, sukladne s njima, koja je kod Andria ve formirana od samog poetka njegova knjievnog rada. A kako e se dalje taj stranski doivljaj zbivanja u tim vremenima politiki razliito meusobno usloiti pokazuje, pored Davila, prisustvo Defosea i dolazak Miterera, uz specifian odnos takoer stranih vezira Osmanlija. "Ludi vabo" je bio trei ovjek iz arije kojeg je "mladi konzul" upoznao. "... Kako Turci ne diraju budale", o njemu se arija brinula, ali i tjerala s njim "uvek istu grubu alu", pie Andri: pazarnim danom dali bi mu da popije i "turili u ruke toljagu" da "zaustavlja hrianske seljake" i da ih "talumi", a oni su
73. Ibidem, 75. 74. Ibidem, 76.

330

bjeali "uz smeh mladih duandija i besposlenih aga",*75 pa je tako jednog dana naletio i na Defosea, koji ga je mirno ukrotio. Ovu scenu uzeo je Andri iz Pogleda u Bosnu Matije Maurania, ali joj je dao drukiji zavretak i, to je jo bitnije, "jednog Turina seljaka" na kojeg je "Ludi vabo" nasrnuo - zamijenio Defoseom. *76 U odnosu prema Bonjacima Andri je Defos~a pripovjedaki postavio nasuprot Davilu, za to je imao
75. Ibidem, 76-77. 76. "Ludi vabo" je bio poznat ve godinama u travnikoj ariji, pie Andri: "To je bio malouman ovek nepoznata porekla, odnekud iz preka. I kako Turci ne diraju budale, on je iveo tu, spavajui pod epencima i hranei se milostinjom. Bio je divovske snage, i kad bi popio malo rakije, u ariji su terali sa njim uvek istu grubu alu. Pazarnim danom dali bi mu da popije poli-dva i turili u ruke toljagu. Ludak je tada zaustavljao hrianske seljake i poinjao da ih talurni uvek istim reima: - Halbrechts! Links! Marsch! Seljaci su se sklanjali ili nespretno beali, jer su znali da to ludi vabo radi po nC\govoru Turaka, a vabo ih je razgonio uz smeh mladih duandija i besposlenih aga." tTH, 76-77./. U Andrievu izvoru, Pogledu u Bosnu Matije Maurania, opis ovog lika i njegovih postupaka dat je na slijedei nain: "Onda je bio u Travniku jedan ludi starac /valjda iz Dalmacije, jer je poneto talijanski znao/ kOjega su zvali "Ludi vaba". U nogah je bio traljav /razglavljen/, a inio je svakojake ludorije po ulicah. Pae
beluk/ptak,5groah

ili kakvi age bi mu dali po jedan turskih! da s onom njegovom tojagom tue vlahe po varou i da jih po vapski ui egzercirati. A on, da jim se bolje dopade, ne bi iao daleko od naega dvora, nego kad bi kakvi siromaniji vlasi prolazili, trao bi za njimi i vikao: Holbrehc, holblinks, halo mar! a vlasi bi bjeali." !Matija Maurani: Pogled u Bosnu ili kratak put u onu krajinu uinjen 1839-40 po Jednom Domorodcu, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, 32., Zagreb, ZoraMH, 1965., 212./

Do ovog mjesta opisa Andri i uglavnom slau, s tim to je Andri neke pojedinosti izmijenio. U sceni koja slijedi, kada Ludi vabo napada prolaznika, Andri odstupa od svoga izvora: kod njega je to Defose, a kod Maurania "jedan Turin seljak", dakle Bonjak; Defose ukroti nasrtljivca, dok ovaj I"krst lipovi" kako ga on naziva! napadne na Turina toljagom, tako da on pobjegne "jednom Turinu u duan", uzme handar da posijee vabu a on pobjegne preko mosta. Andri je, prema tome, bitno u vjerskom identitetu zamijenio napadnute u sceni "turskog" nasilja koje se realizira preko jednog stranca.
Maurani se

331

uporita i u dokumentima, kao dvije razine svoga vlastitog intelektualno-stvaralakogbia: dok je mrzovoljni Davi!, slian Andriu, preporuivao Defoseu opreznost, ''jer se nikad ne zna ta ovaj pakosni, sirovi i dokoni svet moe da izmisli i uradi", '77 "'mladi konzul' je "i dalje obilazio okolinu", "prilazio bez i najmanjeg snebivanja ljudima" i razgovarao s njima tako da su "u ariji govorili s divljenjem" o njemu; dok je Davil kao i Andri, "u svome ogorenju, sve to je tursko i bosansko primao sa odvratnou i nepoverenjem", njega je istovremeno "draio mladiev optimizam, njegova elja da prodre dublje u prolost, obiaje i verovanja ovoga sveta; da za njihove mane nae objanjenje; da, na kraju, otkopa njihove dobre strane, izopaene i zatrpane neobinim okolnostima pod kojima su prisiljeni da ive. "'78 Defoseovo traenje "objanjenja" bonjakom mentalitetu, isticanje utjecaja "prilika", istraivanje uzroka predrasudama i zloupotrebama, nastranim i suprotnim postupcima, "potreba da sve to ovde vidi objasni i opravda"'79 to je srdilo Davila, - otkrivali su analitikog Andria iz dizertacije, iako su se njegova razmatranja u njoj apriorno svodila na jedno, na pogubnost turske vladavine za duhovni ivot u Bosni. U tom smislu je ilustrativna njihova rasprava o mentalitetu "domaih Turaka" na primjeru njihova odnosa prema putevima. Dok je Davil govorio: "ja mislim da ne postoji danas u Evropi tako besputna zemlja kao to je Bosna. I.. .! Ovaj narod, mimo sve ostale narode sveta, ima neku nerazumljivu, perverznu mrnju prema putevima, koji u stvari znae napredak i blagostanje, i u ovoj zlosrenoj zemlji putevi se ne dre i ne traju, kao da se sami rue. "'80 - Defose je isticao:
77. Ibidem, 77-78. 78. Ibidem, 78. 79. Ibidem, 80. 80. Ibidem, 78.

332

"Dok god se u Turskoj ovako vlada i dok su u Bosni ovakve oprilike, ne moe biti govora o putevima i saobraaju. Naprotiv, iz razliitih pobuda i Turci i hriani podjednako su protivni otvaranju i odravanju svih saobraajnih veza. "*81 I navodio je rijei dolakog fratra: "... to je gori put, to su turski gosti rei", "dok god u Travniku Turci vladaju, boljeg puta ne treba", koji mu je ak u povjerenju priznao: "Izmeu nas reeno, kad ga Turci i oprave, nai ljudi ga kod prve kie ili snega isprovaljuju i raskopaju If, *82 upravo kao to je Radisav ometao ~idanje na Drini .uprije. '/1 drugi je razlog u Turcima samim", - sagledavao je Defose politiki interes druge strane. - "Svaka saobraajna veza sa hrianskim inostranstvom znai isto to otvarati vrata neprijateljskom uticaju, omoguavati mu uticaj na raju i ugroavati tursku prevlast. "*83 Sutinska suprotstavljenost miljenja izmeu Davila i Defosea bila je u tome to je konzul "Turke i Bosance" smatrao po prirodi "zaostalim narodima", te da "zaostalost ovoga sveta dolazi u prvom redu od njegove zloe", "uroene zloe", kako kae vezir. "U toj zloi mogu se nai sva objrtnjenja", - naglaavao je on, dok je Defose postavljao pitanja "a kako onda objanjavate tu zlou samu", "otkud im ona?" i ostajao pri svome gleditu "da su i zloa i dobrota jednoga naroda produkt prilika u kojima on ivi i razvija se". *84 ami je u svojoj studiji istakao za ovaj dijalog izmeu Davila i Defosea da je on Andriu "pruio priliku ne samo da bolje naslika linosti, suprotstavljajui ih, nego i da izrazi svoje sopstvene
81. Ibidem, 79. 82. Ibidem. ami, 60. Za ovaj iskaz ami je naao u Putovanju u Bosnu Chaumetle Des Fossesa ree nicu kojom se e Andri inspirirao: "Stanovnitvo Doca, da bi ogadilo muslimanima posjete, pokvarilo je kaldrmu i raskopalo puteve koji vode u njegovo selo." Zanimljivo je da se ovdje upotrebljava rije "MusuImans". 83. TH,79. 84. Ibidem, 80.

333

poglede i misli o mnogim pojavama i stvarima". *85 Stoga tu podudarnost i treba shvatati kao izraz duhovne srodnosti pisca sa njegovim likom kakav se u stvarnosti pokazivao. Ioshvatanjima knjievnosti Davil "nije mogao da razgovara s Defoseom". Izmeu njih je postojala suprotstavljenost klasiciste i romantiara (u ijoj se simbiozi, meutim, stilsko-psiholoki nalazio Andri): "Davil je sebe nazivao 'ubeenim uenikom velikog Boaloa' i u lanci ma, koje niko nije pomiljao da pobija, odluno zastupao strog klasini pravac, branei poeziju od preteranog uticaja mate, od pesnikih smelosti i duhovnog nereda. "*86 Ali je u njegovoj Aleksandridi, zamanom eposu o Aleksandru
85. am i, 59., 60-61. ami je uz to istakao da se te diskusije, "ne jednom, tiu predmeta o kojima je upravo raspravljao omet u svome Putovanju u Bosnu, i moda - takav se bar stie utisak - fragmenti rukopisa su upravo podstakli pisca da unese neke od tih diskusija u svoju priu, ili su ga ak i nadahnuli za njih". A da je Andri pri tome pravio selekciju i adaptaciju Defoseovih iskaza, pokazuje odlomak koji ami navodi: kako je uo jednog glasovitog katolikog propovjednika "kako se u svojoj propovijedi trudi da sistematski dokae da je Muhamed satana u ljudskom liku; i kako, zatim, kae, govorei o jednom odsutnom kalueru iz Kreeva, da ga je nebo toliko voljelo da bi rijetko prole dvije nedjelje a da mu golubica ne donese kakvo pismo od svete Bogorodice." 1601 Andri je, pie ami pratei refleks toga odlomka u Travnikoj kronici Ividi TH, 81./ "unio dosta izmjena u svoj tekst", pored ostalog, "on ne pominje Muhameda" 161/ kao satanu ne htijui da ovaj izraz Vjerske mrnje pripie bosanskim katolicima. - Za ovaj odnos prema Muhamedu Andri je, meutim, imao i blii izvor, Pogled u Bosnu... Matije Maurania, u kojemu slino pie: "Siromasi fratri trude se lu Travniku, M.R./ koliko vie mogu .za narod od muhamedanske vjere odvratiti li oito pred svojim pukom govore proti Muhamedu i njegovu zakonul. Kad sam ja kui doao, onda me pred svimi Turci zapita Beg-Filipovi: 'to je govorio prator Itako oni kau! kod mise?' 'Nije, rekoh, nita, sluio je misu.' 'Eh', kae, 'zar ti misli da ja ne znam? Nije jo nikada prator misu sluio da ne bi opsovao i Turke i Muhameda.' IPogled u Bosnu ili kratak put u onu krajinu uinjen 1839-4 po Jednom Domorodcu, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 32., Zagreb, Zora-MH, 1965., str. 210./ 86. TH, 82.

334

Velikom, u stvari njegovu "zamaskiranom duhovnom dnevniku", kao i kod Andria u njegovoj Travnikoj hronici i Na Drini upriji, "ivela 1.../ i Bosna, oskudna zemlja sa tekom klimom i zlim ljudima, ali pod imenom Tauride. /.../ Tu je bila i cela Davilova li Andrieva! odvratnost prema Azijatskom duhu i Istoku uopte, izraena !-l borbi njegovog junaka protiv daleke Azije. "*87 Andri, meutim, kao pisac ne bi bio dosljedan stilsko-psJholokoj strukturi Bosne i njena svijeta, koju je imao u sebi, kada bi ostavio utisak ove zemlje sasvim razliito doivljen u dva ovjeka iz iste evropske sredine. Stoga je i napomenuo kako je "na svoj nain i Defose 1.. ./ plaao hara novoj sredini i neobinim prilikama", pri emu je rije "neobino" bila suprotna svemu obinom na evropski nain. ".. .1 on je patio od amotinje i 'bosanske tiine' i oseao kako ga ova zemlja i ivot u njoj nagrizaju, zamaraju i nastoje da saviju ili slome, i tako izravnaju sa svim ostalim oko njega. "*88 Jo kad je iz Splita kretao za Bosnu osjetio je "kao stezanje nevidljivog obrua" da je svaki korak. .. "tei, svaka odluka sporija, a izvrenje neizvesno, dok iza svega, kao stalna pretnja, vrebaju nepoverenje, oskudica i nezgoda." "Tako se javljao Istok", *89 zakljuio je Andri. A na prevoju iznad Klisa "zapahnula ga je, otud sa bosanske strane, dotle nepoznata tiina jednog novog sveta": "Nasluivala se Bosna, mukla zemlja, i u vazduhu se ve oseala studena patnja bez rei i vidljiva razloga.", *90 pisao je Andri romantiarski neizvijesno ali sa otvorenim ulima "mladog konzula" za susret sa ukletom atmosferom Bosne, da bi, nakon neugodnog dijaloga s jednim fratrom, vrlo indikativno, otkrivajui svoje zapadnjake izvore, pripisao
87. Ibidem, 83. 88. Ibidem, 88. 89. Ibidem. 88. 90. Ibidem, 89.

335

Defoseu neveselu misao: "Ovo je ve poela sluba';..'; I to su dakle te tesKoe i te borbe o kojima se ita u memoarima starih konzula na Istoku. "*91 Sjetio se na tome putu, kasnije, posmatrajui sjevernjaki pejsa Bosne sa nestvarnom svjetlou ispod oblaka, "da je travniki konzul u svojim izvetajima Turke i Bosance esto nazivao divljim Skitima i Hiperborejcima",*92 o emu svjedoi i ami.*93 "Tako je mladi gospodin Defose uao u Bosnu",pisao je Andri na kraju ove nevesele retrospektive, "koja je odrala obeanje i ostvarila pretnje sa prvog susreta, i sve ga vie obavijala otrom i hladnom atmosferom ubogog ivota, a naroito svojom tiinom i amotinjom, sa kojom se mladi rvao ovako mnogu no, kad san nee na oi a pomoi nema niotkud. "*94 Dolazak austrijskog konzula u Travnik Andri je opisao manje opirno, valjda i zbog manjeg dokumentarnog materijala, ali sa istim reakcijama"" domaih Turaka", dok su ostali takoer bili podijeljenih osjeanja ve na same vijesti o toj novini: "Katolici SU likovali i fratri su bili spremni da se stave u slubu novog konzula isto onako predano i srdano kao to su hladno i sa nepoverenjem doekali francuskog. Pravoslavni su, gonjeni zbog ustanka u Srbiji, izbegavali odgovor o tome ali u poverenju i dalje uporno tvrdili da nema konzula bez ruskog konzula'. *95 I dok su "Osmanlije u Konaku... leno, prezrivo i dostojanstveno utali", pie Andri sa smiljeno mutnim razlikovanjem, "domai Turci" su Austriju doiv91. Ibidem, 91. 92. Ibidem, 93.

93. ami, 45:

U jednom dokumentu David pie: "Ovaj elini narod, i koji je sauvao toliku slinost sa Hiperborejcima", a u drugom to isto

ponavlja, dok se u iz Defoseova dosjea, veli: "Ja nazivam ovu uasnu zemlju drugom Tauridom: doista Skiti nisu bili svirepiji lod Bosanaca!". 94. TH, 93. 95. Ibidem, 94-95.
treem,

poreenje

336

ljavali kao "blisku, stvarnu i dobro poznatu opasnost", da bi svodei svoje turske, historijski opotuujue vjersko-etnike predstave o Bonjacima na pojam rasnog, i udaljavajui ih tako jo na jedan nain od slavenskih naroda s kojima ive, zakljuio: "Nepogrenim instinktom rase/koji je pojam inae odbijao unepomeni Reniku, M.R./ koja dri zemlju i gospodari ve stoleima,

na osnovu jednog ustaljenog poretka, oni su oseali svaku i najmanju opasnost koja je pretila tome poretku i njihovom gospodarstvu. " Oni su dobro znali da dolazak konzula irom otvara put "izmeu neprijateljske tuine i njih", kojim i"za njih i njihove interese i svetinje ne moe da doe nikakvo dobro, a moe svako zlo". '96 Stoga je,
pie Andri, na Davnino pitanje koji mu je konzul miliji, francuski ili austrijski, jedan arilija C?dgovorio posloviki rijeima iz Kapetanovieva Narodnog blaga:

iskljuivo

"Jedno arov, drugo garov. Ono pas a ovo mu brat. "'97

I austrijskom konzulu pukovniku fon Mitereru, pie Andri, dogodilo se pri dolasku isto "to se gotovo

redovno deava strancima koji dolaze u Tursku zbog nekog posla s Turcima', koji ga ve na prvom koraku "ozlovolje, zamore i unize". A doek od strane "domaeg turskog sveta" nije bio ni bolji ni gori od onoga prireenog Davilu: "Novi konzul ispraen je kroz ulice psovkama i pretnjama ena i dece, na njega je pljuvano sa prozora, a odrasli ljudi po duanima nisu ga udostojali jednog pogleda."'98 Stoga su "zajednika nezgoda i slinost sudbina" te,
i pored razliitih politikih interesa,
"zajednika gorina

zbog nedostojnog i tekog ivota na koji su obojica osueni", zbliila konzule u "oveanskom razumevanju dvojice sapatnika":99 Sve utiske koje je Andri iznio u doivljaju
96. Ibidem, 95. 97. Ibidem, 95. 98. Ibidem, 98. 99. Ibidem, 100.

337

Davila u Bosni i njegovu odnosu prema Bonjacima, on je sada s naglaavanjem ponovio i negativno romantiarski produbio iznosei zajedniku sudbinu obojice konzula. Oni su zapravo vodili dvostruke ivote: diplomatski, sa meusobnim smicalicama, uhoenjem, intrigama, otvaranjem poiljki, borbom za vei utjecaj kod vezira, i lini, "prisiljeni da se na toj tuoj i neprijatnoj zemlji rvu i nose", njih je "teak ivot i

zla sudbina upuivala /.../ jednog na drugog". "Obojica su, pored meusobne borbe", - pie Andri podiui do kraja pregradu izmeu zapadnog i istonog svijeta, - "morali da izdravaju svakodnevnu borbu sa turskim vlastima, sporim i nepouzdanim, i sa domaim Turcima, neverovatno upornim i zloudnim." Da bi ih na kraju povezao ivotom u istom prostoru Travnika meu bonjakim stanovnitvom, koje je opisao pridjevima sa negativnim prefiksom:

"to je glavno, obojica su morali da ive u ovoj orijentalnoj varoici, bez drutva i prijatnosti, bez ikakve udobnosti, esto i bez najpotrebnijeg, meu divljim planinama i surovim svetom, da se bore sa nepoverenjem, netanou, neistoom, bolestima i nedaama svake vrste. Ukratko, da ive u sredini koja oveka sa Zapada najpre rastroi, zatim ga uini bolesno razdraljivim i tekim i sebi i drugima, da ga najposle, s godinama, potpuno izmeni, savije i mnogo pre smrti sahrani ugluvoj ranodunosti. "*100
apsolutno negativna slika bonjakog svijeta dobila je tako univerzalistiko zaokruenje, postala je struktura Andrieve Travnike hronike ista u cjelini i u pojedinostima. Mada ni zapadlOD. Ibidem, 103.

Andrieva romantiarska

338

njaki svijet stranih konzula, na drugoj strani, nije bio ispunjen nekim nogo svjetlijim tonovima, ve preteno osjeanjimamunine, skuenosti, tekoa, i on je bio odreen i negativno pojaan surovom klimom i mentalitetom Bosne i njenih muslimanskih itelja.

Od dolaska Jozefa fon Miterera, i osobito njegove supruge Ana Marije, u radnju Travnike hronike udvaja se i udvostruava stranska recepcija Travnika, bonjakog svijeta i vezira, koja je do tada bila svedena na Davila i njegova pomonika, otkrivajui ogroman jaz odbojnosti izmeu evropskog Zapada i bosanskog Istoka. Kada je fon Miterer iz Zemuna premjeten za generalnog konzula u Travniku, Ana Marija je "poela... najpre da besni i plae, izjavljujui da ona nee iz jedne napola turske palanke, gde je dosada amila, da ide na 'na pravo tursko groblje', i da ne da ni svoje dete 'u Aziju':lOl A kad je poela da preureuje starinsku Hafizadia kuu, padala je u faze obeshrabrenosti, osjeajui "kako nered i neistoa ove orijentalne zemlje nasru odasvud",'102 i ogoreno predbacivala muu "to ih je doveo ovamo i kroz suze traila da odmah napuste ovu prljavu i nesrenu zemlju". '103 Jedan od dogaaja koji je izazvao u njoj plimu odvratnosti, a istovremeno otkrio Andrievu bolesnu okolnost ka runom i nakaznom, bilo je vienje "ispucalih kao borova kora, utih i crnih, glomaznih i krivih, teakih nogu", koje "nikakva nega, hrana ni lekovi ne mogu... popraviti ni izmeniti":104 Sline reakcije odbojnosti imali su i slubenici konzulata, Rota koji se kao i tuma francuskog konzulata Davna
101. Ibidem, 110. 102. Ibidem, 112. 103. Ibidem, 113. 104. Ibidem, 112.

339

"bio saiveo sa turskim svetom, navikao na njegove obiaje i naine i na onaj neljudski ivot koji je prolazio u stalnom druenju ali i stalnoj mrnji, nadvikivanju i nadmetanju s Turcima, sa rajom svih vera i s putnicima svake vrste. "*105
Crnoj i odvratnoj slici Bosne i njena izopaenog bonjakog svijeta Andri je tako kroz cijelo djelo dodavao nove grube i prijetee poojedinosti i nove namaze mraka, stvarajui predstavu sveopoe munine koja je plavila strance u ovoj zemlji prijetei da ih potopi i udui. A nepodnoljivost i mrnju izmeu hriana i Turaka, tj. Bonjaka, iz romana Na Drini uprija Andri je u Travnikoj hronici proirio na odbojnost, odvratnost i mrnju izmeu kranskog Zapada i islamskog Istoka. U prikazu onog godinjeg razdoblja kad "niti je vie jesen niti poinje zima", u poglavlju sedmom, Andri je
openito

iznio kako to nevrijeme podnose

"domai

ljudi, navikli i otvrdli", da bi zatim napisao s namjerom

da prui priliku za nova negativna opaanja o Bosni i domaem svijetu: "Druga je stvar sa strancima koje je

sudbina bacila u ovu usku dolinu koja je u to doba godine tamna i puna vlage i promaje, kao apsanski hodnik":106 Kao
prve meu tim strancima u Travniku on je opisao osmanlijske itelje u Konaku, u koji je "ula vlaga sa amotinjom kao bolest": Vezir "po deset puta danu kae

svakome od svojih ljudi sa ironijom: "Lepa zemlja, prijatelju, Blagorodna zemlja! ta smo ja i ti bogu zgreili i sudbini duni. A svaki mu opet odgovara sa nekoliko krupnih i neljubeznih rei o zemlji i podneblju. "Pasji zaviaj", kae teftedar. "Ovo je da medvedi proplau!", ali se vezirov zemljak i silahdar Junuz-beg. "Sad vidim da su nas
105. Ibidem, 121. . 106. Ibidem, 124., 125.

340

poslali da ovde izginemo"! tvrdi Ibrahim-hoda..."*107 Sulejman-pau Skopljaka, koji je kod Andria protutip "domaeg Turina", "gledaju kao udo" kad se vrati sa jahanja po varoi, a on "neosetljiv za njihovu osetljivost l .. .! sedi, prav, hladan i tvrd, meu ovim zebljikavim i podrugljivim strancima",*108 a kad on izie "nastavljaju da se podsmevaju i da grde Bosance i Bosnu i nebo nad njom":109 I dok se nezadovoljstvo istonih stranaca odnosi samo na vrijeme, zapadni stranci nastavljaju izlive svoga uenja i potcjenjivanja, prezira i ogorenja prema ovim ljudima u Bosni, "zemlji mrnje", koju niko od njih ne voli, a osueni su da ive u njoj. Izuzetak je Defose kojemu je sve to vrijedno panje i prouavanja. I dok Davi! odmahuje: 'flh... i ovaj Travnik i na sto milja oko njega, sve vam je to blatna pustinja, nastanjena bednicima od dve vrste: muiteljima i muenicima, a mi smo nesrenici koji moraju da ive meu njima"*1l0, on dokazuje da ovaj kraj "nije poustinja" nego je "raznolik, u svakom pogledu zanimljiv i na svoj nain reit"; "narod je, istina, podeljen na vere", - istie on kao jedini stranac sa razumijevanjem, ali ipak andrievski, s obzirom na prilike koje su ga formirale," pun sujeverja, podvrgnut najgoroj upravi na svetu i stoga u mnogome zaostao i nesrean, ali u isto vreme pun duhovnih bogatstava, zanimljivih karakternih osobina i udnih obiaja; u svakom sluaju, vredi potruditi se i ispitati uzroke nesree i zaostalosti. "*111 A kao ilustracije svojih
107. Ibidem, 126-127. 108. Ibidem, 127. 109. Ibidem, 128. 110. Ibidem, 129. 111. Ibidem, "Iz ovih sjajnih misli i drugih isto tako sjajnih opaanja Defosovih/134-143;?ispl o Bosni i narodu u njoj Inarod u Bosni nije kriv za svoju zaostalost nego nesretni sticaji prilika i "uprava najgora na svijetu", a on je pun duhovnih bogatstava, zanimljivih karakternih osobina itd., kako veli Defosel ne povlai Andri konzekvencije, ne akceptira ih i ne analizira socioloki i psiholoki kao

341

pogleda u tvrdnje da je "malo krajeva u svijetu koji su manje pusti i jednolini" on iznosi nalaze svojih arheolokih istraivanja, u kojima se na pedalj u dubinu nalazi na grobove iz prastarih vremena, i poripovijeda im legendu o porijeklu i sudbini Karahodia, iji je predak, kad se Turska morala povui iz Slavonije, ostavio jedan kazan kao znak biveg bogatstva i amanet"da nikad ne izostanu iz rata koji se bude vodio protiv vabe 1.../ da im se jednog dana vrati gospodstvo koje su izgubili u Slavoniji", a ako bi vabe prele Savu "da brane oskudne njive u Zabiiju dok mogu, a kad vie ne mogu, da bee dalje 1.../ sve do krajnjih granica Carstva... "*112 Sklon predajama sa egzotinom mistino-etikom aromom, Andri posredstvom Defosea objanjava danononi "sjaj iz Abdulah-paina turbeta" i iznosi, kao svijetlo prozrenje u svojoj mranoj panorami Travnika i Bosne, historiju ovog pae "poreklom iz ovih krajeva", koji je "ostao... u uspomeni sveta kao blag i pametan upravlja", a ''jedan hroniar je - navodi Andri - zabeleio ... da "za Abdulah-paina vladanja siromasi nisu znali ta je zlo", *113 ali napominje, sa historijski rjeitim prizvukom, obesnaujui taj utisak, i da ga ostavi u neizvjesnosti ubistva ili samoubilakogina: '~ umro je, kako kau, od otrova.", nasilno kao i svi Andrievi dobrotvori, ali je preutio patriotski razlog zato je paa ispio poslani otrov. Jo prije svoje smrti, pie
to bi to uinio svaki knjievni hroniar i romanopisac od renomea ve po svojoj dunosti, nego prelazi preko njih kao da nisu ni reene.", komentira Kurtovi./ Kurtovi, 177178./. 112. Ibidem, 130-131. 113. ami, 56-57. arni otkriva

ovaj Andriev izvor, to je Ljetopis fra Nikole Lavanina IGlasnik Zemalj-

skog muzeja, 1915., 26./, u kome uz zapiS o Abdulah-painoj smrti pie: "... i za njegova vladania siromasi nisu znali to je zlo". Uz to navodi i drugog ljetopisca, koji kae za njega: "Csovik posve dobar, siromaha i raje mila majka" IDr. Julijan Jeleni, Ljetopis franjevakog samostana u Kreevu, GZM, 1917., 81./.

342

Andri,

zavjetao je svoje imanje tekiji i drugim islamskim ustanovama i odredio da mu u turbetu "pored groba gori danju i nou votanica neobine debljine". "Neka Svevinji rasvetli njegov grob", pisalo je, po Andriu, na pokrivau od zelene ohe kojom je bio prekriven. Ta predaja je za Defosea predstavljala udesno otkrovenje Bosne, a paina oporuka "zanimljiv dokument, karakteristian za ljude i prilike", *114 a da ni Andri ni njegov lik nije ni pomislio na mis tiko znaenje svjetlosti u islamu i posebno usufizmu. Razgovor je dobio nov pravac kada je Andri uveo u pripovijedanje "otegnut glas nerazumljive pesme, kao lelek sa dna nekih voda", muki glas koji je "pevao uhodu, prekidao pesmu i opet prihvatao posle nekoliko koraaja". *115 Ve sama stilska intonacija Andrieva pripovjedakog motiva sa epitetom "nerazumljive" uz pjesmu, koji oznaava pregradu jezika za strance koji je sluaju, i poreenje sa "lelekom", kao izrazom patnje i poziva u pomo, prirodno se nadovezala na Davilovu nestrpljivu reakciju: ':Ah, ta muzika! Boe moj, ta muzika! vajkao se konzul, koga je bosansko pevanje dovodilo do oajanja. "*116 Tada je razgovor o Bosni i bonjakom svijetu od antropologije preao u etnografiju,posred114. Ibidem, 57. ami istie da Safvet-beg Baagi govori o Abdulah-pai u djelu Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini /Zagreb, 1913., 2./ te, "izmeu ostalog, da je popio boicu s otrovom", dok je njegov tragini kraj Baagi opjevao u drami u stihovima Abdullah-paa, uz napomenu: "Sve je to, sigurno, bilo poznato Ivi Andriu". Ali ami, kao ni Andri, ne zna razlog ispijanja otrova, koji Baagi u svome djelu iznosi: "Kad nije htio pristati, da se Pounje predade Austriji, opremili su mu iz Carigrada flaicu otrova, koju je popio pred carskim ulakom i rekao poznate rijei: 'I glavu u svoju dati, a kamena jednog ne dam' !Ba vererum, bita verrnem"/. Taj in, sa navedenim rijeima i njihovim razlogom, Baagi je opjevao i u drami Abdulah-paa, Sarajevo, 1900., a iznio ga je i u svojoj Kratkoj uputi u prolost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1900., 110-111. liS. TH, 131-132. 116. Ibidem, 132.

343

o Musi Pjevau, iji je to glas bio, koju je Andri iznio u prianju ivog i radoznalog Defosea. A lina sudbina Muse Krdalije, koji se zajedno s bratom zagledao u istu djevojku, i "prosili je obojica" a "dali je starijem", nosila je zapravo karakteristike i senzibilitet baladeskne sudbine sevdalinke, njene ljubavi sa preprekom i traginim obrtom, koja je nalazila analogan izraz u pjesmi "ovoga pijanice i bekrije koji svako vee ide istim putem kui, teturajui i pevajui isprekidano i promuklo svoju otegnutu melodiju. "*117 Taj udni, egzotini, izolirani glas bez rijei, bez smisla, kao bitno nepotpuna recepcija, uz romantiarska predubjeenja vlastite kulturne sredine, vie aluzivno sugerira i konzulsko nerazumijevanje Bosne i njena svijeta upravo zbog neznanja jezika i zatvorenosti informacijske relacije, koja zapravo predstavlja za stranca "bosansku tiinu", i ujedno objanjava Defoseovu uviavnost prema njemu dok on otvara nejasne pojave i trudi se da nae objanjenja za sve to vidi i uje. I dok je Davi1 o Musi Pjevau tvrdio "da taj grlati i pijani sused nije neki izuzetak, nego pravi izraz jedne sredine kojoj su rakija, nerad i grubost svake vrste glavne oznake"*1l8, Andri mu je nasuprot postavio Defosea koji je to pobijao, objanjavajui da takvih ljudi ima u svim sredinama, da njihovo postojanje "pokazuje samo koliko su vrste veze i neumoljivo strogi zakoni drutva, religije i porodice u patrijarhalnom ivotu", i da "to vai za Turke kao i za raju svih vera". *119 Ali je posljednji iskaz pisac ipak prepustio tvrdokornom Davi1u, koji je, u potrebi dase naknadno prepire, "pisao brzo i bez zaustavljanja" i konano utvrivao svoje uvjerenje o pjesmi stvom
117. Ibidem. 132. 118. Ibidem. 134. 119. Ibidem, 134.

prie

344

Bonjaka kao izrazu njihova divljeg i zloudnog mentaliteta, pozivajui se i na svoje francuske prethodnike: "Sluao sam kad ovaj narod peva i video sam da i u pesmu unosi istu onu divljinu i nezdravi bes kao i II svaku drugu funkciju svoga duha ili svoga Jizikuma. itao sam u putopisu jednog Francuza, koji je pre vie od sto godina proputovao ove krajeve i uo ove ljude, da njihovo pevanje lii vie na pasje zavijanje nego na pesmu. Meutim, I.. j ja nalazim da je u pasjem zavijanju daleko manje zloe i okorelosti srca nego u pevanju ovih ljudi kad su pijani ili prosto zaneseni svojim besom. /..j 1 doao sam do zakljuka /.. j da je to samo jedan nain da izraze svoje skrovite strasti i zle prohteve... " I dok mu je fon Miterer rekao "to je drevni iskonski jad", on je jo jednom, na kraju svoga zapisa, podvukao: "To je besnilo divljaka koji su izgubili naivnost."*120 ami je ustanovio da je francuski putopisac, koga Andriev Davi! spominje, zapravo Poullet, i naveo odlomak iz njegova putopisa o pjevanju u Bosni, podudaran sa iskazom Andrieva junaka: "Neu vie da govorim o arima toga pjevanja za koje ne mogu da naem bolje uporeenje od cianja jednog psa koji hoe da izrazi svome gospodardu radost koju osjea to ga opet vidi. " *121 I dok je Davi! ozlojeeno pisao o muzici, Defose je razmiljao o svome neprestanom dodiru sa "smrtonosnom bosanskom tiinom" i stalnoj borbi s njom, koja u raspravi ovog njegova usamljenikog unutarnjeg doivljavanja postaje obrt u neto jezivo, nesnosno i neljudsko, tako da se sastavlja dvostruki krug nepro120. Ibidem, 138-139. 121. ami, 191., f. 14.

345

bojnosti istonog i nerazumijevanja zapadnog svijeta u Andrievoj Travnikoj hronici. "Nju ltiinu! je nalazio svud oko sebe", interpretira Andri, kao sveznajui pripovjeda, Defoseovo razmiljanje. "U arhitekturi kua ije je pravo lice uvek okrenuto u dvorite, a nemo, prkosno nalije na ulicu; u nonji ljudi i ena; u njihovim pogledima koji mnogo govore, jer su im usta nema. l u samom govoru, kad se ve osmele da govore, on je bolje razlikovao znaajna zastajkivanja nego rei same. Oseao je uhom i po smislu kako tiina prodire u svaku njihovu reenicu izmeu rei i u svaku re izmeu slova l.../. Razabirao -je njihove samoglasnike bez boje i bez jasne granice /. ../. l samo pevanje, koje ponekad dopre s puta ili iz neke avlije, nije bilo drugo do jedan dug lelek, zatrpan tiinom na izvoru i na utoku, kao sastavnim i najreitijim delom pesme. " Nije to bila poetika tiine o kojoj je govorio Andri u doivljaju Defosea, nego prekid i zapreka sveukupne komunikacije stranca sa bonjakim svijetom, od drukijeg govora preko sveukupnog kulturnog bivstvovanja do romantiarske simboline apsolutizacije skrivanja i zatvaranja u sebe, koje je Andri uveliao i pojaao do sveukupne nastrane atmosfere i bizarnog mentaliteta: "Pa i ono od ivota to se looJ nikako nije dalo uutkati ni moglo sakriti l..J i to je poreklinjalo za skrovitem i utanjem i sa prstom na ustima bealo u bezimenost i tiinu kao i prvu kapiju. Svaki ivi stvQr, i same stvari. sve je strepilo od zvuka, sklanjalo se od pogleda i premiralo od straha da ne bi moralo da izgovori neku re ili da ne bude nazvano pravim imenom", pisao je Andri u ekspresionistikom pounutranjenju stvari i pojava i izraavanju supstancije zloguke strepnje i tajanstvenog straha kao esencije ovog bonjakog bitka.
346

Tako se Defose preputao previranju misli o bonjakom svijetu "gledajui te ljude i te ene, presamiene, zakukuljene i uvek neme, bez osmejka i pokreta!" /dok je Andri zaboravljao njihovu dinamiku sliku pri dolasku konzula i kasnijim pobunama arije/, i "vie ga je gonilo da sazna njihove strahove i nadanja nego njihov stvarni ivot koji je bio uutkan i umrtvljen do te mere da je od ivota imao samo ime. "*122 "Preturao je svoje dnevne zabeleke, slagao ih i razraivao. Muno i polako rasla je njegova knjiga o Bosni, sve od 'stvarne stvarnosti' - pisao je Andri kao da je u njemu gledao sebe nad graom svojih knjievnih hronika, - "Bez reitosti i lepote stila, bez optih razmatranja /kritiki je on opservirao Chaumetteov poutopis/, polako su se slagale stranice, tvrde, glatke, hladne i jednostavne kao odbrana od te podmukle i zavodljive istonjake tiine /vraao se Andri na romantiarsko-ekspresionistikidoivljaj odsustva dodira i saobraanja, nerazumijevanja izmeu dva svijeta! koja sve stvari zamagljuje, razmekava, mrsi i koi, ini ih dvosmislenim, viesmislenim, pa i besmislenim, dok ih ne odvue nekud izvan domaaja naih oiju /kao jedinog ula koje je preostaloj i naeg razuma u neko gluvo nitavilo, a nas ne ostavi slepe, neme i bespomone, ive zakopane i na svetu odeljene od sveta"*123, opisao je Andri ui priznanju vlastite ogranienosti i nemoi doivljajnog suglasja i razumijevanja, i bespovratnog ostajanja na jednoj, svojoj strani kUlture, duha, civilizacije, ivota i mentaliteta. Ni odnos austrijskog generalnog konzula prema Bosni nije bio mnogo drukiji, u interpretaciji Ive
122. TH, 141. 123. Ibidem, 143.

347

Andria,

ali je on ovaj svijet poodnosio u interesu svoje slube. U ovoj noi razgovora i razmiljanja stranaca o tome njima tuem, neobinom, zanimljivom ili nesnosnom svijetu fon Miterer je za veerom ve imao reazgovor sa enom, koja je "uz

pla,

pretnje i preklinjanja traila od pukovnika da pie u Be i da trai premetaj iz ove strane divljine", uz rijei "da e 'uzeti svoje dete' i napustiti i Travnik i Bosnu i njega".*124

A kad se je, s obeanjem da e jo veeras napisati molbu za premetaj, povukao da nastavi rad na velikom referatu za vojne vlasti u Beu, u ijem je uvodu bio, kao lini izliv, napisao samo to da ga pie

"da prekrati duge veeri jednolinog ivota na koji je stranac u Tavniku", *125 ponovo je dola Ana Marija, pridavljena plaem, sa uzvikom oaja: "Jozef, za Boga miloga!"*126 Molba za premjetaj sa razlozima, dokazima i objanjavanjem "da u Travniku, u sadanjim prilikama, moe da ivi samo osoba bez porodice"'*127 bila je za fon
osuen

Miterrera krajnja mogunost ishoda iz ''jednolinog ivota", a za Ana Mariju jedini spas "iz ove strane

divljine".
Novu linu nedau, i neuspjeh francuske diplomacije, Davil je doivio kad je saznao da je Mehmedpaa smijenjen. Mada ferman o smjenjivanju jo nije bio stigao, i sam vezir je, pie Andri, ve u mati gledao "drskog i plaenog tatarina, koji ivi od takvih vesti

i od nezdravog ljubopitstva arije i nieg sveta", "kako upada u varo, jurei na konju, pucajui biem, i vie iz svega grla imena smenjenog i novoimenovanog vezira.Mahzul Mehmed-paa, mahzul! Hazul Sulejman-paa,
124. Ibidem, 144. 125. Ibidem, 145. 126. Ibidem, 147. 127. Ibidem, 149.

348

Popovi je za ovaj iskaz rekao da pred njim "stojimo u nedoumici":129 U odjeku vezirova smjenjivanja u Davilovoj dui Andri je dobio priliku da jo jedanput, po svome pripovjedakom obiaju, podvue njegov nepromijenjen doivljaj Bosne i Bonjaka. Tako je vlastiti pripovjedako-stvaralaki doivljaj Bosne kao zemlje mrnje i Bonjaka kao svijeta tamnih nagona i zloudih postupaka, iz meuratnih pripovjedaka i Na Drini uprije, Andri u Travnikoj hronici izraavao posredstvom stranaca, kroz iskaze i dojmove evropskih konzula i prosvijeenih turskih vezira, koji su mu tako sluili i kao dokaz evropske "nepristranosti" i potvrda vlastitih osjeanja, iako se sve svodilo na tradicionalni kransko-evroposki, antiislamski i romantika-orijentalni sindrom.

hazul!"'128 Aleksandar

"Sluajui Mehmed-pau kako sa usiljenim mirom govori o svome odlasku Ipie Andri o Davilu/, on se oseao prevaren, neshvaen i naputen u ovoj studenoj zemlji, meu podmuklim, zlim i nerazumljivim svetom kod koga se nikad pravo ne zna to misli ni osea, kod koga ostanak moe da znai i odlazak, kod koga osmejak nije osmejak ni
U nastavku ovog komentara Popovi govori o Andrievim omakama i proizvoljnostima i oblasti orijentalne filologije, istiui da je to "kategorija za koju se u delu Ive Andria moe nai najvie elemenata": "Utisak koji se dobija iz izvesnog broja od tih tekstova je taj, da veliki pisac nije bio upuen, ne samo u jedan od tri 'orijentalna' jezika larapski, turski, perzijski!, nego ni u jednu od te tri knjievnosti, to je ipak zauujue. Tim pre to se radilo o

128. Ibidem, 152-153. 129. Popovi, 512-513.

problemima iz Andrieve line struke, i to njemu koji je poznavao razne evroposke jezike, osnovni svetski prirunici iz tih oblasti nisu mogli biti nedostupni. I...! Daleko bi nas odvelo kad bih ja danas pokuao da citiram i analiziram sve fragmente iz ove kategorijel na koje sam naiao u toku zadnje godine za vreme ponovnog itanja Andrie vih dela. Naveu zato samo nekoliko - od dve vrste takvih odlomaka. U prvom - radi se o nepoznavanju detalja. U drugom - o nepoznavanju osnovnih elemenata."

349

'da' nije 'da', kao to ni 'ne' nije potpuno 'ne'."*130 Bilo je to zatvaranje negativnog dojma pred sveukupnim 'Istokom Turaka, kako Osmanlija tako i Bonjaka u rasponu od odbojnosti do licemjerstva. A taj utisak mu je i sam Mehmed-paa na rastanku sa svoje strane izrazio, izuzimajui pri tome Sulejman-pau Skopljaka: 'A vama, dragi prijatelju, elim zdravlje i sreu i uspeh, alei to neu moi biti uz vas u tekoama koje ete uvek imati sa neprosveenim i varvarskim bosanskim svetom. /.../ Da sam hteo da budem glavosek i tiranin, ja sam' mogao ostati na ovom mestu i zauvek pokoriti' ove praznoglave i nadmene begove, ali ja to nisam i ne elim da budem... "*131
130. TH, 154. Nasuprot Defoseu, Andri "zajedno s Davidom, u mrnji prema Bosni i muslimanima Ipie Kurtovij, prema tom "podmuklom, zlom i nerazumljivom svetu" u vezi sa spomenutom, izmiljenom scenom u vezirskom konaku, veli:"I u najmanjim stvarima treba izbaciti svoju misao slobodno i potpuno, skresati je ljudima u lice, pa neka se oni posle grizu zbog nje, a ne zadravati je u sebi i rvati se posle s njom kao s vam-. pirom". "I Andri je zaista skresao u lice muslimanima svoju misao o njima u ova svoja dva djela, da izbjegne hrvanje s vampirom koji mu razdire grudi Inadovezuje se egzaltirano-kritiki Kurtovi, i nastavlja istiui realistike i moralne aspekte njegova pisanja: Kakva je ta misao vidi se i po ovom do sada, a vidjee se i iz daljnjeg izlaganja Inagovjetava Kurtovi jer nakon ovog dijela u njegovoj studiji slijedi analiza Na Drini uprije sa istih moralno-idejnih pozicija/o Vidjee se da on za sva zbivanja u vezi s muslimanima, ima u sutini prosto vulgarno shvatanje najveih ovinista, obinih pismenih arinlija. Radi svega toga, a osobito radi gornjih rijei, potrebno je i pravo je da se i Andriu skree u brk: da je njegovo pisanje u punoj suprotnosti ne samo sa realizmom, sa plemenitou i dobrom voljom pravog literata, nego i sa idejom bratstva i jedinstva, jer on, mjesto tolerancije i meusobne ljubavi, sije netoleranciju, da ne kaem mrnju meu jednokrvnom braom. Takva i tim duhom die ova "Travnika hronika". /Kurtovi, 178./. 131. TH, 155. "Mnogobrojni su takvi primjeri negativnog i nerealnog prikazivanja Bosne Ipie Kurtovi slijedei svoju idejnu i estetsku koncepciju/, i muslimana napose, u "Travnikoj hronici", i ne mogu se svi ni nabrojati. Zapravo cijela knjiga ima iskljuivo tu tendenciju. Katolici, pravoslavni i jevreji mnogo se manje obrauju ali sa simpatijama i u mnogo boljem svjetlu. ta vie i pravi Turci-

350

U konzulovim osjeanjima pri konanom rastanku od vezira, koji je cijenio Francusku i njenu kulturu, dolo je ak do izvjesne ispravke opeodbojnog evropskog odnosa prema orijentalcima, koji e i Andri u svojim kasnijim tekstovima s priznanjem ublaavati. Uostalom i reenica koja to u ovoj prilici iskazuje stilizirana je ne kao Davilov utisak ve kao Andrievo pripovjedako uopenje. "U odnosu sa orijentaicima" komentira on -" ima uvek tako pojedinosti koje nas prijatno iznenade i uzbude, iako znamo da nisu toliko znak naroite panje ni linog potovanja koliko sastavni deo njihovog drevnog i neiscrpnog ceremonijala."*132 Konzul je, meutim, vezirove simpatije prema Francuskoj ocjenjivao iz svoga ugla, vie racionalno i logiki, i dolazio je do zakljuka da "Francusku, francuski nain ivota i francuska shvatanja" stranci "vole... po zakonu protivnosti; vole u njoj sve ono to ne mogu da nau u sopstvenoj zemlji a za im njihov duh ima neodoljivu potrebu... " *133 Ali se sjetio tada i jednog doivljaja koji je nosio kao neto "i uvredljivo i neprijatno", u kojemu su zapravo dole do izraaja evropske egzotine predstave o orijentalnom nainu ivota i vezirova reakcija na to kao "oveka druge civilizacije". Udovoljavajui vezirovoj elji da ga obavijesti o francuskom pozoritu, on je odluio da mu proita nekoliko scena iz Racineova Bajazeta. itajui scenu u kojoj Bajazet povjerava Amurata na uvanje su1taniji Roksani:
Osmanlije. Poznato je, naime, da Osmanlije, naroito u to doba, nisu imali osjeaja ljubavi za Bosnu i Bosance, i da su smatrali Bosnu kao oiti teret i nesreu za Tursku carevinu, a bosanske muslimane, kao netrpeljive, rasne svoje protivnike, uzrokom nesree Turaka i Turske carevine. Stranim konzulima travniki vezir-Osmanlija otvoreno govori to svoje miljenje /...1 i Andri ga rado usvaja da dokae svoju tezu u istom pravcu." !Kurtovi, 177 J. 132. Ibidem, 156. 133. Ibidem, 157.

351

"Vezir se namrtio, ali je sluao dalje suvoparni Davnin prevod i patetino konzulovo itanje. Ali kad je dolo do objanjenja izmeu sultanije i velikog vezira, Mehmed-paa je prekinuo dalje itanje, smejui se slatko i odmahujui rukom. - Pa taj ne zna ta govori - rekao je vezir strogo i podrugljivo - otkako je sveta i veka nit je bilo niti moe biti da veliki vezir upada u harem i razgovara sa sultanijama. Vezir se zatim jo dugo smejao iskreno i glasno, ne krijui da je razoaran i da ne razume smisao ni vrednost takve duhovne zabave. l kazivao je to otvoreno, gotovo grubo, sa bezobzirnou oveka druge civilizacije. Uzalud je Davil, neprijatno dirnut, nastojao da mu protumai znaenje tragedije i smisao poezije. Vezir je neumoljivo odmahivao rukom. - Imamo, imamo i mi tako raznih dervia i bogomoljaca to recituju zvune stihove; mi im dajemo milostinju, ali nikad ne pomiljamo da ih izjednaimo sa ljudima od posla i ugleda. Ne, ne, ne razumem. "*134 Bila je to jo jedna ilustracija nerazumijevanja izmeu dva svijeta, na primjeru kada jedan knjievni stvaralac iz kranske Evrope pie djelo iz turskoislamskog jo dvorskog ivota, a da ga uopoe dovoljno ne poznaje, vie na osnovu egzotinih predstava i romantinih matenskih nagaanja o njemu, njegovu mentalitetu i njegovim obiajima. A to se u recepciji Bonjaka moglo odnositi i na Andria i njegova djela o njima i njihovu ivotu, duhovnom i kulturnom svijetu, to ga je u njihovim oima inilo
134. Ibidem, 158.

352

naivnim ili lanim, tendencioznim, ak zlonamjernim. I za ovu epizodu Andri se obilno posluio Davidovim dnevnikom, ak je, pie ami blagonaklono, "vodei rauna o autentinosti, pisac... unio neke krae fragmente, gotovo doslovno", i navodi odgovarajui odlomak iz' Davida naporedan i uglavnom istovjetan Andrievu tekstu. Ipak je pritom Andri poneto isputao i mijenjao: najprije Husrefpain razlog, kojeg nema u Andriu: "uo sam da vi u vaim pozoritima prikazujete dogaaje koji su se kod nas desili." A upravo neizvorno i krivo prikazivanje dogaaja sa sultanova dvora uRasinovom Bajazetu bilo je razlog vezirovoj reakciji. Teorijski to je bila ilustracija razliite predstave dogaaja i recepcije ivota tursko-islamskog svijeta u djelu jednog zapadnjakog pisca, koje izaziva dojam neistinitosti i besmisla i odbijanja u veziru kao turskom sluaocu, ak bez obzira na njegove simpatije prema francuskoj kulturi. Mjesto spornog doivljaja bila je, kako pie Andri, scena "u kojoj je govor o tome kako Bajazet poverava Amurata na uvanje sultaniji Roksani", a ami, na kraju ukazuje da je to bio i "jedan mali Andriev lapsus", jer u Rasinovoj tragediji "sultan Amurat povjerava svoga brata Bajazida Roksani" . Andri je, zatim, preskoio Husref-painu primjedbu iz Davidova teksta: "Nikad,. rekao mi je Husref, sultan nije poverio i ne daje takvu vlast jednoj eni iz svoga harema, pa makar ona bila i sultanija", ali je preuzeo u svojoj stilizaciji paino uenje: "Zar veliki vezir ikad ulazi u sultanov harem. A gdje mu je onda Kislar-aga?" Saeo je, zatim, Davidov opis vezirova smijeha i "zajedljivih primjedbi", kao i odgovor na Davidovo inzistiranje na ljepoti Rasinova stila: "Ba ja marim za njegov stil /.../ ako je bez ikakvog
353

smisla ono to govori". Ali je zadrao naravno, pain

negativan komentar o derviima iz Davidova teksta:

"Vidio sam ja vrlo rjeitih luaka. Ima ih i meu naim jakirima i derviima, ali mi nimalo ne vodimo rauna o onome to oni govore. " Najbitnije, meutim, za problem
duhovnog, kulturnog i povijesnog nerazumijevanja istonog svijeta, i odsustva naklonosti prema njemu, od strane Zapada, to je i osnovna kontroverza Travnike hronike i cjelokupnog Andrieva stvaralakog doivljaja i izraza, Andri je iz Davidova odlomka ispustio: "Vi nas u Francuskoj vrlo slabo poznajete ako o nama sudite po tim slikama."'135 Odlazak Mehmed-pae "u najveoj tiini" bio je, meutim, "znak za uzbunu travnikih Turaka", dok je Andriu i to bio povod da prikae pojavu "zatvaranja arije" kao protesta i pobune rulje protiv vlasti. 'fravnika arija, kao i sav bosanski begovat, pie
Andri, "nije krila

svoje nepoverenje i svoju mrnju", lopet

"mrnju"

bonjakih

kao najfrekventniju rije iz oblasti emocija kod Andria! prema Selimu III i njegovim reformama, koje su imale "da poslue strancima kako bi potkopali i iznutra razorili Carevinu", '136 a to je esto izraavala i u svojim odnosima prema veziru Mehmed-pai. Sam povod zatvaranja arije bio je neznatan, i vezan za nekog Mehmeda, Hercegovca u slubi Francuskog konzulata, "omraenog /zbog toga!

kod domaih Turaka", koji se bio oenio "mladom ilepom Turkinjom koja je dola iz Beograda rodu u Travnik", a
pokazalo se da jenjen bivi mu Bekri Mustafa jo iv, iako su etiri svjedoka potvrdila da je umro od pretjeranog pia. arija se umijeala da "napakosti omraenom Ifrancuskom/ kavazu Mehmedu", a kad je 135. ami, 102-106. lli, 158.
354

136. lli, 161.

kadija odbio da, na golu rije, vrati enu, skoila je v v.." cars1Ja ."137 Izvor za ovu epizodu Andri je naao u izvjetaju Pierrea Davida koji je objavljen u knjizi Mihajla Gavrilovia Ispisi iz pariskih arhiva IGraa za istoriju prvoga srpskog ustanka!."138 Tu su izneseni svi glavni elementi prie i zapletni motivokavazu Mehmedu, koji se, pie Andri, oenio "nekom mladom i lepom Turkinjom koja je dola iz Beograda rodu u Travnik. ena je bila udata u Beogradu za nekog Bekri Mustafu. I.. .! etiri svedoka, sve travniki Turci, potvrdili su zakletvom da je Bekri-Mustafa umro od preteranog pia "139 i da je ena slobodna. ""140 /. ..I... Pojavio se odjednom taj Bekri-Mustafal.. .! i potraio svoju enu. ""141 Andri je, meutim, u skladu sa svojom selekcijom i prilagoavanjem informacija na tetu Turaka a u prilogu hriana, osobito Srba, preutio razloge njihova dolaska u Travnik. Jer u izvjetaju pie drukije: "Jedan od mojih kavaza, koji . je pobjegao iz Beograda za vrijeme pokolja Turaka od strane Srba i koga nazivaju pasjim robom otkako je kod mene u slubi, oenio se jednom Turkinjom koja je takoer umakla istom pokolju. Taj ovjek, koga su
137. Ibidem, 161-162. 138. Mihajlo Gavrilovi: Ispisi iz pariskih arhiva /Graa za istoriju prvoga srpskoga ustanka/o Beograd, SANU, IZbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskoga naroda/, 1904., str. 842. Davidov izvjetaj iz ovog zbornika citira ami. Navodimo prema amievoj knjizi. 139. ami, 201. Podatak da je potrebno da "etiri osobe posvjedoe da su uli kako je umro" mu ene Andri je uzeo iz Chaumetteova Putopisa kroz Bosnu... 140. Popovi, 511. Na iskaz "na to je kadija privenao enu", prema kome "izgleda kao da su se obe radnje odigrale jedna za drugom u kratkom vremenskom razmaku, ako ne i istog dana", Popovi napominje da je to "po islamskom pravu nemogue" jer "ena-udovica mora da saeka posle utvrene smrti svoga mua jedan odreeni vremenski period, pre nego to moe stupiti u novi brak", "taj period traje /po Kur'anskom propiSU, II, 234-236.1 etiri meseca i deset dana". 141. lli, 161-162.

355

smatrali mrtvim, pojavio se nedavno i zatraio svoju enu."*l42 Uz to je Andri izmislio lik Bekri-Mustafe, ije je ime uzeo iz narodne pripovijetke, i uklopio ga u svoju priu podatkom da je "drao kafanu u jednom ardaku na Dorolu" te da se pojavio u Travniku "istinabog mrtav pijan, ali iv". *143 A izmijenio je i ishod zapletnog motiva, koji je kod Davida da je "saglasno turskim zakonima, kavaz... vratio enu i miraz, i od kadije je dobio uvjerenje o razvodu", dok je u Andrievu djelu "kadija odluno odbio da pijanom oveku, na golu re, vrati enu", to je kod ovog pisca bio razlog da "skoi arija".*144 U Davida je taj razlog bio drukiji: 'JJi kako su Bosanci iskoristili tu stvar da vrijeaju Francuze i napadaju na njihove povlastice, opet su se uzbunili i otili pod vezirove porozore da viu: ar Alah! Na osvetu, u ime boga, protiv roba nevjernika!" Itj. kavaza/.*145 Andri je u negodovanje protiv "omraenog Mehmeda" dodao tendenciozno i rijei: "koji slui afire i jede krmetinu", i jo ga proirio i na "papazkadiju".*146 A kada su, pie David, kavaza odveli "pod drvee gdje se vjeaju hriani", on se "pozvao na svoje janiarsko pravo" la rije janiar "ima maijsku mo na ove divljake"l, on je odveden u tvravu, ali su na prijetnje Davne "najzad odluili da nam kavaza vrate".*147 Andri je to stvaralaki preradio u smislu svoje prie, sluei se uz to i "nekim injenicama" iz izvjetaja konzula von Mittessera,koji je takoer' opisao taj dogaaj.*148 ami je u svoenju ovih Andrievih pozajmica i modifikacija dobro uoio da je Andri za epizodu o uzbuni travnike arije imao 142. ami, 108. 143. TH, 161-162. 144. ami, 108. TH, 162. 145. ami, 108.
356

146. TH, 163. 147. ami, 108-109. 148. Ibidem, 109.

pred sobom problem "da joj pronae i odgovarajue uzroke i odredi taan i odgovarajui trenutak", te da je "enidba konzulovog kavaza kod 1. Andria tek povod za uzbunu, dok su joj uzroci mnogo ozbiljniji i dublji: mrnja protiv nevjernika, protiv stranaca i njihovih slugu, protiv pristalica reforama Selima III/francuskog konsula, Mehmed-pae, kadije, kavaza/:149 Svoju socioloko-politiku analizu fenomene arije Andri je zapoeo jo prije ove eksplozije: kako po nekoliko godina arija radi i uti, "a pri svemu tome prati sve to se deava, obavetava se, "kupuje" vesti i glasove, prenosi ih apatom, izbegavajui svaki zakljuak i izraz sopstvenog miljenja". "Tako se polako i neprimetno stvara i uobliava jedinstven duh arije", "150 zakljuuje Andri, da bi najposlije postao "tvrdo i odreeno uverenje o kome vie nije potrebno ni govorit i koje se jo samo u delima ispoljava". *151 Zanemarujui bitnu sociolokodemokratsku osnovu i psihologiju mase kao mehanizam njenih protesta, Andri je istakao samo ariju kao neman i anarhine i nasilne vidove ispoljavanja njena nezadovoljstva i ogorenja. "Nemogue je prozreti logiku tih arijskih uzbuna, - razmiljao je on stavljajui naglasak na brutalne instinkte njihovih bonjakih nosilaca, - slepih, besnih, i redovito neplodnih, ali one imaju svoju logiku isto kao to imaju svoju nevidljivu tehniku, zasnovanu na tradiciji i nagonu. Vidi se samo kako buknu, besne i jenjavaju. ""152 A da bi svoja razmatranja dramatizirao u nizu surovih dinamikih slika, on daje opis zbivanja na glas "zatvorila se arija!" "To su sudbonosne i teke rijei", - Objanjava Andri, - "njihovo znaenje je svakome jasno. ,; I iznosi faze uzbune: kada najprije na 149. Ibidem, 112. 150. TH, 159.
357

151. Ibidem, 159-160. 152. Ibidem, 160.

tu rije "provrvi liz mahala! sitan turski svet, onaj koji nema ta da izgubi koji samo kod uzbuna i promena moe neto da dobije", a pred njega iskoe jedan ili dvojica poredvodnika "grlatih, nasilnih, nezadovoljnih, potuljenih i nastranih ljudi", koji e se, kad uzbuna proe, "opet izgubiti u svoju bezimenu sirotinju I.. J ili ostati da ame u nekoj apsani". I to traje "sve dok se ma ta ne razbije, ne zapali, dok ne padne ljudska krv, ili dok se uzbuna prosto ne istutnji..." "Tako se desilo i ovoga puta",*153 sveo je Andri svoja razmatranja u aktuelnu radnju djela potcrtavajui osobito motoriku fanatinog bijesa i elemente vjerske mrnje najprije prema kadiji, "koji je venao BekriMustafinu enu, a inae je bio poznat kao pristalica Selimovih reformi i vezirov ovek", koji "u stvari i nije kadija, nego murtatin, gori od svakog popa", zatim prema ."omraenom Mehmedu, koji slui afira i jede krmetinu",*154 da bi se razdraena svjetina slegla pred Francuski konzulat. I dok je Sulejman-paa Skopljak uredio da se konzulov momak Mehmed zatvori u tvravu, Davna je odbio svjetinu od konzulata prijetnjama i uvjeravanjem "da su novi sultan i francuski car najvei prijatelji". *155 Ispadi protiv francuskog osoblja su, meutim, jo trajali u Andrievim opisima satanizacije svjetine da bi iz njih na kraju jo jedanput izvukao supstanciju mrnje kao najdublju osnovu bonjakog mentaliteta. "Za konjanicima liz konzulata! je trala varoka deurlija i zasipala ih sve vie Igru dama snijega!. Iz svih kapija istravali su mukarii,rumenih obraza i divljeg pogleda, alakali i dozivali se: - Eno krsta! Udrit-Udri afire!-Otkupljuj se, krste lipovi!"*156 "Na ulica153. Ibidem. 160. 154. Ibidem, 163. 155. Ibidem, 165. 156. Ibidem, 167.

358

ma su ih Ifrancusku poslugu! sretali pogledi puni mrnje. . Duandije su odbijale da im prodaju ma ta. I.. J Davil je oseao kako mrnja protiv njega i Konzulata raste svakim danom. inilo mu se da vidi kako e ga ta mrnja prosto otplaviti iz Travnika. looJ I sva posluga se oseala nemona, gonjena i nedovoljno zatiena od opte mrnje. Samo uroeno oseanje stida i privrenosti dobrim gospodarima spreavalo ih je da napuste toliko omraenu slubu. Jedini Davna je ostao nepokolebljiv i neustraivo drzak. Ova mrnja to se zgunjavala sve vie oko usamljenog Konzulata u Travniku njega nije zbunjivala ni plaila", sugerirao je Andri stilski, uestalom frekvencijom ovog pojma, mrnju, kao duhovni etimon Bosne i Bonjaka, da bi joj u nastavku suprotstavio Davnino iskustvo kao vlastito promiljanje i iskustvo svoga vienja historije: "On je ostao nepokolebljivo veran svome naelu; da nekolicini monika, koji su na vrhu, treba dosledno i bezobzirno laskati, a svemu ostalom samo pokazivati silu i prezir, jer se Turci boje samo onoga ko se ne boji i zaziru jedino od jaega od sebe. Takav neljudski ivot odgovarao je potpuno njegovim shvatanjima i navikama. "'157
Poglavlje deveto u Travnikoj hronici, uz Andrievo iskustvo svoga vienja historije, predstavlja romantiarsko stanite demonskih likova, u ijem su opisu svi izrazi iz sfere neobinosti, nastranosti i uasa, "muzej udovita", kako ih nazva Davna, koji sainjava ju novi vezir Ibrahim Halimi-paa i njegova "neobina tevabija". Svi odreda neugodni i nastrani i egzotino uvrnuti, neim optereeni i u neemu prirodom, sudbinom i ivotom prikraeni i sakati, svaki od njih sa
157. Ibidem, 169-170.

359

paradoksom u svome biu, negativnih osobina u odnosu prema drugima od kojih je . najmanja krtost a normalna mrnja, sa vezirom na elu, koji je bio "suta protivnost Mehmed-pae", vie kadaver u Andrievu opisu nego ljudsko bie, "teki, nepomini i hladni Osmanilija ija je pojava plaila i odbijala." Poslan poslije zbacivanja Selima III u Bosnu "kao le to se sklanja s oiju","158 pie Andri, "to je bila jedna ruevina koja se kretala" 1...1 sa jedinom veliinom uasa. ""Kad bi mrtvaci mogli da se kreu, oni bi ivima ulivali moda vie straha i iznenaenja, ali manje onog hladnog uasa od koga se koi pogled, zamire re i sama ruka se povlai natrag. ""159 I ljudi koje je sa sobom doveo "bili su veinom na svoju ruku","gomila robova, poverenika~ tienika i posluge, usvojenika, domazeta i roaka neizvesnog i neodreenog stepena srodstva, ankoliza i nehljebovia svake vrste"."160 Ni jedan od njih nije imao pozitivnu osobinu a da ona nije bila potisnuta drugom suprotnom i opakom, koja je ostajala kao dominanta njihove prirode, i svaki je u sebi nosio neku tajnu' muninu: Tefdedar Tahirbeg, "mozak Konaka", vezirova "desna ruka i pero u ruci", jo u koli zbog uenosti i pameti nazvan "Bunar znanja", "161 "na levoj slabini nosio je ivu ranu, koja se po nekoliko puta u godini zatvarala i otvarala" , - pisao je Andri sklon slikama rugobe, odvratnosti i uasa. - "Od toga je bio pognut u. pojasu i spor u hodu. Zimi i za vreme jugovine javljali su se bolovi i nesanice i tada je morao da pojaava meru alkohola i sredstava za spavanje. ""162 Svakog jutra u isti sat, "zakljuan i sam, on je, grevito stegnutih vilica i
158. Ibidem, 172. 159. Ibidem, 173. 160. Ibidem, 176. 161. Ibidem, 176-177. 162. Ibidem, 178.

romantiarskim

360

skupljenih obrva, paljivo ispirao svoju ranu imenjao meleme i zavoje." Ali je "taj teki i veiti bolesnik bio... jai od zdravih i vetiji od jakih", *163 pisao je Andri egzotinom romantiarskom paradoksu: "Podjednako je poznavao erijat, vojsku i financije. Znao je persijski i grki. Pisao je savreno i imao svoj Divan stihova koje je sultan Selim poznavao i voleo." U kontrapunktu nizanja ovih likova, sa pomaljanjem Andrieve knjievno osupstancijalne mrnje, kao "suta protivnost Tahir-begova i njegov nepomirljivi i nemoni protivnik bio je haznadar Baki, istoimen sastavljau tariha na drinskoj upriji, "telesna i duevna nakaza, udovina maina za raunanje, "ovek koga su svi mrzeli i koji nita drugo nije ni traio", "pakosni osobenjak" kojeg je vezir drao pored sebe "po nekom svom sujevernom nagonu, kao neku amajliju koja porivlali na sebe svu mrnju i sve zlo, izbliza i izdaleka". "To je bila "vezirova kuna zmija", kako je govorio Tahirbeg. " Bio je to jedna od onih Andrievih "bolesnih tvrdica", "bez line sree i uivanja", "sav posveen samoivom oboavanju samoga sebe i borbi protiv izdataka, ma kakvih, ma gde i ma kome", uz to jo "bezgranino svirep i zao".*164 Patologiju bia Andri je uskladio sa patologijom izgleda ovog ovjeka, "sa oima koje se nikad nisu smijale", on je "izgledao kao velika zborana meina koja bi splasnula itei kad bi ovek samo iglom UbO",*165 da bi ovaj svoj romantiarski lik do kraja satanizirao u zatvorenom krugu nasilja i mrnje, koji je Andri briljivo izgraivao iz djela u djelo kao supstanciju turskog Orijenta, koja je zatrovala sve do ega je duhovni i politiki doprla na kranskom Zapadu, u kome je podrazumijevao Bosnu: "... Baki nije bio samo smena
163. Ibidem, 179. 164. Ibidem, 180. 165. Ibidem, 181.

361

tvrdica i samoiv osobenjak, nego i opada, dostavlja i klevetnik koji je mnogome zagorao ivot i ne jednog rastavio s glavom. "*166. "Sve to je ivelo u Konaku mrzelo je ovoga haznadara, a on ih je mrzeo sve, zajedno sa ostalim stvorenim svetom. "*167 Ta romantiarska predominacija mrnje proizlazila je iz Bakijeva psihopatskog odnosa prema svima koji ne udovoljavaju njegovu bolesnom nagonu za tvrdilukom. Tu se spajao Andriev romantiarski doivljaj zloudnog Orijenta sa naturalisti kim pripovjedakim postupkom. "Manijak u tednji i raunanju, nije hteo da dri pomonika ni pisara. I.. J Uhodio je sve po konaku, tukao i otputao mlae, dosaivao veziru dostavama i panjkanjima protiv starijih, preklinjanjem da zabrani i sprei rastur i tetu. I.. J Plaao je pijune da mu javljaju u kojoj sobi gori svetlost due nego to treba, merio je koliko ko jede i pije, brojao u bati strukove luka, im se iz zemlje pomole. "*168 - pisao je Andri uz vlastito oslobaanje, koje e nai svoj pravi izraz u Gospoici. Ali je rijei najveeg prezira prema Bakiju izgovorio kroz usta vezirova lijenika Eref-efendije, da dovri predstavu ovog svoga apsolutno negativnog lika, kao stvaralaku provalu vlastite mrzovolje i nagomilanih osjeanja najnie vrste: "Krmak nee o njega da se otare, ali je trebalo to poznavati nekad. 1...1 Preko pedeset godina to gamie ovim bojim svetom, kalje, kie, stenje, pue i oduhuje na sve strane kao izbodena meina. I.. J Ali to njemu nije smetalo I.. J da brzinom zmije i snagom bika ini zlo, svakojako zlo, svemu i svakom. Ja se isto tako bunim kad za njega kau da je tvrdica. Ne, to je uvreda za tvrdice. Jer tvrdica
166. Ibidem. 167. Ibidem, 182. 168. Ibidem.

362

voli novac ili bar svoj tvrdiluk, i spreman je da za njega rtvuje mnogo, a ovaj ne voli nita i nikoga osim sebe, a mrzi sve na svetu, ive ljude i mrtve stvari."'169 A da bi ga lokalizirao u radnji, jer veina od ovih likova-portreta ne funkcionira dalje u njoj, Andri je zapisao kao u paradoksu o ovom orijentalnom negativcu: "Hvalio je Bosance to su jednostavni i uzdrljivi i to im sirotinja nije nestrpljiva i to ne trai i ne napada kao carigradska ili solunska, nego utke i strpljivo sirotuje. Nije mario Travniane, jer je primetio da vole nakit i da se gotovo svi odreda lepo nose."'170 Nakon karikaturalnog portreta tefter-ehaje Ibrahima i komandanta vezirove "garde" Behdeta, "nepopravljivog kockara i lentine", datih u Davilovu utisku a posredstvom Davne, na kraju je Andri zakljuio da je "u ovom belosvetskom nanosu" "taj Bosanac" Sulejman-paa Skopljak, koji je i kod ovog vezira obavljao dunost ehaje, tj. vezirova zamjenika, bio ''jedini ovek za koga se sa izvesnom sigurnou moe raunati da ono to obea ima nameru da odri i moe i ume da izvri.", iako je vie razumijevanja i naklonosti pokazivao prema austrijskom nego prema francuskom konzulu. '171 Kao neki lirski intermeco u tom svijetu nastranosti i opaine djeluje epizoda o mladalakoj ljubavi berberskog egrta Salke Maluhije prema Agati, keri austrijskog konzula. Od one vrste ljubavi sa preprekama kao u sevdalinci, i ova nema mogunosti ostvarenja, ak doivljava neugodne trenutke buenja, jer, kako. kae Andri, "i sanjana lepota se plaa"'m amarima majstora kad bi ga uhvatio u ljubavnoj rasijanosti,
169. Ibidem, 184-185. 170. Ibidem, 183. 171. Ibidem, 187. 172. Ibidem, 192.

363

Salko je po erotskom zanosu i vIzIJama

slian

orkanu, i njega je ljubav tjerala "da se vere i cepa po

ipraju u Hajizadia ogradi i da sepenje na drveta kako bi bar oima video konzulovu ker Agatu".*173 Tada bi "zaboravio potpuno svet i gubio oseanje o vremenu, mestu i srazmerima svoga roenog tela", "i tek posle, kad bi se digao da ide, on bi osetio koliko su mu utrnule podvijene noge i kako ga bole prsti na rukama i nokti puni zemlje i kore". *174 A kada je ona jednog dana u erotskoj samoi poela "da igra nasred crvenog ilima", Salko se, pruajui ruke prema njoj, sa dreveta s kojeg ju je posmatrao, preturio u bau konzulata i zaglibio u mulj i blato deriza. Jedanaesto poglavlje i sredinje po romantiarskoj "ljepoti uasa" i djelatne mrnje koja je prela u zloin, Andri je, poslije ovog intermeca kao prozrenja iste mada naruene ljepote, zapoeo rijeima romantiarskog paradoksa kao neke vrste uopenog alibija za svoj pripovjedaki postupak i prizore u njemu: "Sve se u ovoj zemlji s vremenom okretalo u iznenaenje i sve je, u svakom trenutku, moglo postati protivno od onoga to izgleda. "*175 Kao uvodnu pozitivnu prijelaznu postavku iznenaujueg dogaaja koji e se zbiti, .on je iznio Davilovo opaanje da novi vezir Ibrahim-paa nije prosto "telesno udovite i duhovna mumija",*176 "nije nepristupaan kao to izgleda na prvi pogled", *177 da i on ima svoj stalni predmet razgovora, a to je bio "pad njegovog gospodara Selima III i njegova, Ibrahim.,.paina, lina tragedija, usko povezana za taj pad; od te take irili su se njegovi pogledi na sve strane"; "kroz taj dogaaj on je gledao
173. Ibidem, 188. 174. Ibidem, 189-190. 175. Ibidem, 203. 176. Ibidem, 204. 177. Ibidem, 203.

364

Bve to se u svetu oko njega deava i naravno da je sve, tako gledano, izgledalo mrano, teko i beznadno":178 A od te teme "nije bilo daleko do Bosne i prilika pod kojima u toj zemlji moraju da ive i vezir i konzuli", "179 pie Andri u jednaenju osjeanja stranosti i munine kao da su mu potrebni svjedoci za vlastite romantiarsko-satanis tike doivljaje i izraze ustupanja, prezira i gaenja. I kao to kod Andria nije bilo niega sasvim svijetlog i dobrog u ovoj zemlji i Bonjacima,'tako ni njegov junak Ibrahim-paa "nije nalazio dovoljno otrih rei i crnih slika im bi poeo razgovor o Bosni i Bosancima","180 uzimajui konzula za istomiljenika i sapatnika. Po uzoru na Davidov izvorni iskaz ''Bosanci su bivoli, koje treba ubosti dvadeset puta da bi uinili dvadeset koraka", ali mijenjajui karakteristiku tromosti u jogunluk, Ibrahim-paa je govorio Davilu: "Krdom divljih bivola ovek bi lake upravljao nego ovim bosanskim begovima i ajanima. ""181 Govorio mu je on sa osjeanjem krajnje distance dopounjavajui posredno Andrievu karakterologiju Bonjaka zapoetu jo u Davilovu doivljaju, i osjeanju svoga prethodnika Husref Mehmedpae, da bi nastavio stalan prezir i nepovjerenje u treem licu: "To je divlje, divlje, divlje i nerazumno, grubo i prosto a osetljivo i nadmeno, svojeglavo a prazne glave. Verujte mi kad vam kaem: ovi Bosanci nit imaju oseanja asti u srcu ni pameti u glavi. Oni se takmie u meusobn im svaama i podvalama, i to je jedino to znaju i umeju. l sa tim svetom ja treba sada da smirujem ustanak u Srbiji. ""182 I dok je Davil u "vezirovom pesimizmu" osjeao dodirnu taku sa ovim ovjekom "u ovom grubom turskom
178. Ibidem, 204. 179. Ibidem, 205. 180. Ibidem, 205. 181. Ibidem, 205-206. ami, 72. 182. lli, 206.

365

svetu bez zraka razumevanja i bez traka ovenosti koja bi njemu, nesrenom stranom konzulu, bila pristupana", da bi se tada desilo to ih uasom dijeli, oduzimajui mu "nadu da e u ovim krajevima ikad nai 'zraak ovenosti''', *183 - Andri se kao pisac, koji stoji iza svojih likova, otkrivao sa svojom dubokom i integralnom, neobjanjivom i bespovratnom mrnjom prema Bosni zbog Turaka pod kojima je podrazumijevao, i pod koje ime je podvodio, i Bonjake, i demonskog duha Istoka u njoj, o kojoj je, i o moralnoj rugobi, nasilju i zloinu, napisao daleko mnogo vie opaanja negoli o ljepoti i ovjenosti, poistovjeujui se u tome objektivno pripovjedaki sa likovima svojih stranaca, ali idui svakom stranicom i dalje u inventivnosti stvaranja neovjenih slika i prizora, i njihovu predoavanju u Davi!ovoj recepciji, koja je narastala od osjeanja neobinosti i nastranosti preko osupnutosti mrnjom do munine i gaenja. Kao to je i ranije u toj gradaciji neovjetva Andriu romantiarski sluio paradoks kao obrt nepredvien i nezamisliv, zapravo ne obrt nego skok u jo vii stupanj kompresije uasa, konzul Davi! je "sa uenjem i oajem I.. J sebi govorio da tvrda kola Istoka trajeveito i da u ovim zemljama nema kraja iznenaenjima, kao to nama prave mere, stalnog suda ni trajne vrednosti u ljudskim odnosima". *184 I dok je Pljevljak u Na Drini upriji bio vie posrednik .prilikom nabijanja Radisavana kolac, u ovom djelu Andri je ulogu vinovnika scene uasa, bez koje ne bi bilo one vertikale grozomornih egzekucija na kocu, na vjealima, davljenjem, namijenio ovog oputa Bonjaku, koji je kao lik inae uvijek stajao postrani zbivanja u Travnikoj hronici i uivao neto malo
183. Ibidem, 207. 184. Ibidem.

366

naklonosti u interpretaciji konzula. Ili, kako se to kae u slijedu Andrieva pripovijedanja: Kad je vezir jednog dana "iznenada pozvao oba konzula u isto vreme, to inae nije bio obiaj", odmah im je ispriao "kako je njegov ehaja Sulejman-paa sa bosanskim trupama preao prole nedelje Drinu i unitio najjai i najbolje ureeni srpski odred koji su 'ruski oficiri' obuili i predvodili", te "izrazio nadu da posle ove pobede nema vie Rusa u Srbiji i da je to verovatno poetak kraja celog ustanka". *185 A zatim je "po slobodnom delu velike sobe prostrta ... asura", detaljno opisuje Andri dodajui sa cininim raskolom moralnog uinka ove radnje da bi pojaao sadistiku ravnodunost otkrivanja paradoksalne sadrine prizora: "Za to vreme posluga donese konzulima limunadu i nove ibuke. "*186 "Na asuru" - poinje Andri, kao i uvijek mirno, opisivanje najbrutalnije i najjezivije scene u djelu - "poee da sipaju odseene ljudske ui i noseve u znatnoj mnoini, neopisivu masu ubogog ljudskog mesa, usoljenu i pocrnelu od usirene krvi. Hladan i odvratan zadah vlane soli i ustajale krvi proe Divanom. Iz kroanja i arara povadie neke eire, opasae i fieklije sa metalnim orlom na njima, a iz dakova crvene i ukaste barjake, uske i opervaene zlatom, sa slikom svetitelja u sreditu. Za njima ispadoe dve-tri ripide i tupo lupnue o pod. 1 najposle donesoe snop bajoneta vezanih likom." "To su bili trofeji pobede nad srpskom ustanikom vojskom koju su Rusi organizovali i predvodili", koncentrira Andri ovu scenu u okvir ironikog politikog komentara, da bi je ponovo potvorio predstavom vjerskog antagonizma: "Neko nevidljiv, iz prikrajka, ree dubokim molitvenim glasom: 'Bog blagoslovio islamsko oruje'. Svi prisutni Turci odgov185. Ibidem. 186. Ibidem, 208.

Andrieve

367

Andri nije

anse nerazumljivim mumlanjem. "'187 Za OVU. scenu imao literarnog porethodnika niti posrednika. Ona je moda preuzeta iz nekog drugog izvora,
cuskog konzula, njegovo strahovito i uzvik: 'Da li e se ovaj svijet ikada probuditi i kultivisati?' Kao odjek i odgovor na ovo pitanje izbijaju ispod Andrievog pera ove udovine i karakteristine rijei: 'Ali buenja nema, jer ova niska strahota, to je dno stvarnosti. To su ljudi! Tako rade najbolji meu njima.' I.. J Moe li se i zamisliti luzvikuje Kurtovi! vea uvreda i oevidnija netolerancija prema muslimanima? To miljenje, uostalom, karakteristino je za itavo djelo Andrievo kad opisuje muslimane. Sve da je Andri i naao neki trag II konzulskim izvjetajima o tome jasno je li po mjestu gdje se ta scena odigrala, i po glupoj pretpostavci i da se time ne moe postii pozitivno miljenje o turskOj snazi! da su ti iZVjetaji izmiljeni i da su imali politiku tendenciju - potrebu hitnog 'osloboenja' Bosne okupacijom neke od zapadnih-sila, odnosno podjele Turske prema ondanjoj koncepciji rjeenja tzv. Istonog pitanja u Evropi. Meutim, karakteristino je i to lnapominje Kurtovi! da je pisac upravo taj pasus objavio u Politici kao reklamu i kao kareakteristikum tog djela pred tampanje, odmah uza osloboenja - dakle u doba kada je u Beograd u, uslijed poznate propagande i akcije internacionalnih klerofaista da to vie krvno zavade Srbe pravoslavne sa muslimanima, jo vladalo kod izvjesnih krugova uvjerenje da su muslimani 'taj neprosveeni i varvarski bosanski svet'"
uzbuenje

187. Ibidem. Ove scene ami nije naao u Andrievim dokumentarnim izvorima, samo spomen "niske uiju odseenih mrtvima" u poglavlju o kaznama Chaumetteova poutopisa Iami, 128, f.5J. Trnvnikn hronika nema nijednog Iza pisao je Kurtovi u uvodu ove scenel, ama ba nijednog iole simpatinog tipa iz nae bosanske muslimanske sredine. Ba obratno, svi su oni izvrgnuti ruglu i ironiji, svi su oni bili idioti i degenerici, ili nevaljalci, krajnje netolerantni, poodmukli, nekulturni ljudi la ko je u to doba, prije 150 godina, bio od njih kulturniji u Bosni!/, ubice i, ukratko, pravi divljaci koji uivaju u otkidanju aurskih noseva i u vrenju najgorih zloina." /Kurtovi,

136J.

"Meu ostalim lnastavio je on/, kao dokaz za to Andri iznosi jednu odvratnu i nemoguu scenu u vezirskom konaku, prireenu naroito za stane konzule, kako "Turci" tj. bosanski muslimani, istresaju iz vrea krvave i ve smrdljive noseve i ui raje Imeu njima ui inoseve djece i ena! koje su poklali negdje na saboru pored crkve; kako u tom uivaju i licemjerno hvale Boga radi tobonje pobjede nad ustanicima, a sve to samo radi toga da u tu 'pobjedu' uvjere strane konzule; da tim postignu neki politiki cilj, da steknu benevolenciju evropskih sila i da ih 'osvjedoe' u mo i snagu drave, kako sve to tvrdi Andri. Da ostavi to dublji utisak radi te ogavne scene kod itaoca, on opisuje razumljiv oaj ovjeka, fran-

368

drugog vremena, druge zemlje, ili je zaista izraz mate i odustajanja,u ovom sluaju, od pripovijedanja o Bosni i Bonjacima posredstvom stranaca. Ali je svakako jo jedno svjedoanstvo njegove sklonosti prema uasnom i sadistikom, kao nekom mranom pranjenju morbidnih unutarnjih napona, a istovremenom afektivnom punjenju "turske krivice" Bonjaka. U komentaru krvavih pojedinosti navedene satansko-romantiarske scene moe se uoiti da je Andri inzistirao na onome to u itaocu i svojim izgledom i mnoinom izaziva uas i reakciju zgraanja,a odbojnosti, osobito naglaskom da je to ljudsko meso, da su to dijelovi lica ubijenih, poripremljeni za demonstraciju barbarskog dokaza o pobjedi: "masa ubogog ljudskog mesa", kae on s hladnom i kamenom posmatrakom objektivnou, "usoljena", "pocrnela od krvi", koju kanibalski istresoe iz sepeta i harara kao povre za ljudsku ishranu, - dve u vizuelnoj predstavi vukodlakogi kanibalskog, i u reakciji fizi kog gnuanja, odvratnosti od raspadajueg zadaha, dovoljno za unutarnji pokret povraanja kao krajnji domet utiska surovosti i zloina i romantiarske satanizacije Bonjaka istovremenom agresijom na sva ula italaca, koja kod jednih spontano izaziva poriv osvete i kazne, a kod drugih nevjericu, odbijanje ili podlijeganje historijskoj krivici starenika pred sugestivnoekspresivnim slikama "ljepote uasa" Ive Andria. Reakcija konzula na romantiarsku gnusobu ina pripovjedaki je bila sasvim prirodna i realistina:
pieve

"Davil, koji ni u snu nije mogao oekivati ovakav prizor, oseti kako mu se podie stomak i limunada gora u ustima i preti da udari na nos. Zaboravio je na ibuk i samo gledao u fon Miterera kao da od njega oekuje spas i objanjenje.
369

Austrijanac je i sam bio bled i pogruen..." Ali kad on prvi, "navikao na slina iznenaenja", estita veziru i "bosanskoj vojsci", i Davi! uini isto, savladavi "strah i gaenje". "188 Ali Andri ne naputa isprianu scenu, ve je jo jedanput, pogledom Davilovih oiju, ponavlja da pojaa utisak odbojnosti: "Mrtvi predmeti od koe i metala bili su dvostruko mrtvi i leali su tu, alosni i naputeni, kao da su posle stolea iskopani i izneseni na sunce. Neopisiva masa odseenih uiju i noseva leala je mirno; oko nje razasuta so, crna od krvi kao zemlja i pomeana sa plevom. Iz svega je bio tanak, hladan i otuan zadah." Nadao se Davil, odvraajui pogled na fon Miterera, " da e prizor pred njim ieznuti kao runo privienje, ali pogled mu je svaki put nailazio na iste predmete, neverovatne ali stvarne i neumoljive u svojoj nepominosti. ""189 uvjerava Andri itaoca. Nastavak utiska ovog prizora Andri iznosi u Davilovoj dui: "Probuditi se!", mislio je brzo Davi!, "probuditi se, stresti sa sebe ovu moru i izroniti na sunce, protrti oi i udahnuti malo istog vazduha!" Ali buenja nema, jer ova niska strahota, to je dno stvarnosti. To su ti ljudi. To je njihov ivot. Tako rade najbolji meu njima", "190 - dodaje Andri sa svoje strane u direktnoj pripovjedakoj solidarnosti sa svojim likom, sa pokazivanjem jo jednom na neposredne izvrioce koje je prethodno pripovjedaki otkrio. ''Davi! opet oseti kako mu stomak navire u grlo i mrak se hvata pred oima", "191 dovrava Andri ovu svoju tendenciozno odabranu sliku moralnog i civilizacijskog raskolaIstoka i Zapada, koju nije mogao nai u historijsko,.dokumentarnim izvorima za svoje djelo, zavrava je sasvim u duhu
188. Ibidem. 189. Ibidem, 209. 190. Ibidem. 191. Ibidem.

370

osnovne koncepcije svoje teze. U rezignaCIjI I zb1ienju istom sudbinom, pripovijeda Andri, konzuli su se sutradan dugo rukovali i "gledali bez rei jedan drugog kao dva brodolomnika" a u otkrovenju fon Miterera da je "oruje... bilo oteto od neke srbijanske ete, a zastave i sve ostalo poticalo je od obinog pokolja koji je ogorena i dokona vojska izvrila nad bosanskom rajom, negde kod Zvornika, za vreme neke crkvene sveanosti", *192 ostala je neizreena Andrieva sugestija pravdanja njemu suvremenih zloina druge strane kao historijskog duga kazne i osvete. Da bi opet sve to prebacio u sferu Davilovih razmiljanja o ljudskom moralu i turskom mentalitetu, sve u postupku pripovjedake objektivacije i saivljavanje sa svojim likovima, kao neke vrste svestranog pretresa sobom postavljenih pitanja i predstavljenih dogaaja: "emu ta la? Ipitaose Davili. Otkud ova uzaludna, gotovo detinjska svirepost? ta znai njihov smeh i ta njihov pla? ta krije njihovo utanje? li nastavljao je nakon ovih uopenih a rijeitih pitanja u odnosu na svoju suvremenost:I I kako ovaj vezir, sa svojim visokim shvatanjima, i naoko estiti Sulejman-paa i mudri Tahirbeg mogu da pripremaju ovakve stvari i ak da prisustvuju ovakvim prizorima iz nekog drugog, nieg i stranog sveta? Koje je njihovo pravo lice? ta je ivot a ta sraunata gluma? Kad lau a kad govore istinu?"*193 U komentaru na otvore ovih pitanja Andri je, opet preko Davilove psihologije izrazio apsolutnu nemo spoznaje turskomuslimanskog svijeta od strane jednog zapadnjaka: on je osjeao "da nikad nee uspeti da nae razumno merila za ove ljude i njihove postupke", *194 jer je sve to na jed192. Ibidem, 209-210. 193. Ibidem, 210. 194. Ibidem.

371

nom apstraktno pripovjedakom planu bilo logino, sva ta romantika gnusoba i licemjerje, za ovjeka predstavljena kao racionalista, sve je bilo van razuma i moi mjerila i objanjenja. I dok je prizor na vezirovu Divanu ostao u sferi mentaliteta i morala, dogaaj sa novskim kapetanom Ahmet-begom Ceriem, za Davila se otvorio rjeitije, kao diplomatska igra suparnikih sila i politika aluzija i sugestija, i on je vidio "ta je turski teror, i ta mogu la i nasilje udrueni, i sa kakvim silama ima da se bori u ovoj prokletoj varoi".*195 Ceri je u gorljivosti elje da se proslavi na granici isticao svoje veze sa Francuzima i austrijskom komandantu slao prijetnje u tom duhu. A kad je zalaganjem Austrijanaca sa Porte stigao katil-ferman za njega i ukor za vezira, i kad je Ceri domamljen u Travnik zlouptrebom Davilova imena i baen u tamnicu, ve sutra je objeen jedan Ciganin "to je nazvao Boga novskom kapetanu",*196 a nakon Davilove bezuspjene intervencije kod vezira, koji je odjednom postao "hladan i dalek", kapetan je "ubijen iz puke, na spavanju" pod izlikom da je pokuao da bjei. Davil je tada rekao sam sebi u potpunom otuenju da "postupak ovog sveta ne sme meriti svojom merom ni primati svojom osetljivou, inae e u najkrae vreme bedno propasti. "*197 Dok za scenu "odrezanih noseva i uiju:" nije mogao nai uporita u Andrievim dokumentarnim izvorima, ostavljajui je preutno kao tvorevinu pieve mate, ami je za ovu epizodu o smrtio Ahmet-bega Ceria ustanovio da je Andri imao pripovjedaki povod i osdrastinosti
195. Ibidem, 211. 196. Ibidem. 197. Ibidem, 215.

372

novu za nju u izvjetajima Davila i von Mittesera. Sa nekoliko pojedinosti uzetih iz tih dokumenata, kojima je dodao druge, romansijer je, uoava ami bitnu Andrievu intenciju, navodei njegove rijei kao romantiarski izraz Davilovih razmiljanja o sudbini Ceria, "naslikao ne samo jednog predstavnika bosanskih muslimana nego i ono primitivno divljatvo ovih vremena, "nezdravih prilika i sredina, gde vladaju: slepi sluaj, samovolja i niski nagoni", kada 'jedan astan ovek" moe "nezadrljivo.../da propadne/ pod pritiskom dogaaja" i kada se moe desiti "da se oko oveka na koga sluajno pokau prstom odjednom zavitlaju dogaaji, kao virovi vode ili svrdlovi praine pod vetrom, i ovek tone bez pomoi".'198

Ovo poglavlje komparativno sloenog doivljavanja bosanskih zbivanja meu strancima Andri je zavrio potresom koji je vezir Ibrahim-paa doivio vijeu "o novom dravnom udaru u Carigradu i traginoj smrti biveg sultana Selima III". '199 Meutim, na izraze sauea i sanduk !imunova koje je i Davil tim povodom poslao veziru, on je odgovorio ljubeznim i vedrim pismom. Znajui kakav je teak udarac za vezira bila Selimova smrt, Davilu je to bilo 'jedno od onih udnih iznenaenja koja ovek doivljuje na Istoku". Ali konzulo,. vo "uenje bilo bi jo vee da je mogao da vidi vezira odmah posle primljenih vesti iz Cargirada", '200 dodaje Andri upotrebljavajuiove izraze "iznenaenje", "uenje" kao blai utisak ovog Osmanlije na konzula i otvarajui tako novu epizodu o turskoj surovosti i paradoksima vezirova ponaanja. Jer, kad je primio vijest "vezir je ne
198. ami, 116. TH, 214. 199. TH, 217. 200. Ibidem, 218.

373

se ni na koga isto tako savreno izgovorio suru za pokojnike i predao rahmet za duu onoga koga je voleo vie nego ita i ikog na ovome svetu", ali kad se povukao u svoj ator "pao je kao protac na duek i poeo da kida sa sebe odelo i opremu kao ovek koji se gui" - pie Andri zapoinjui znalaki detaljan opis brutalne epileptike scene. '201 Daljnje izlive morbidnog optereenja vezirove prirode Andri je nastavio u gradaciji da bi glavni ostavio za sam kraj ovog poglavlja kao romantiarsku kulminaciju turskog satanizma. Vezir je pozvao Davila da ga izvijesti o svom obilasku ratita i "s istim prezirom je obuhvatio i pobunjenike i bosansku vojsku koja je ila porotiv njih", to je inae bila historijska pozadina "konzulskih vremena" u Andrievu psiholokom izotrenju i idejnoj stilizaciji: "Video sam to je trebalo da vidim - govorio je vezir Davilu - i moje prisustvo u tim zabaenim krajevima postalo je izlino. Rusi, koji su poomagali ustanike u voenju operacija, napustili su Srbiju. Ostala je pobunjena, zavedena raja, i nije dostojno Otomansog Carstva da se jedan bivi veliki vezir sa njom neposredno hvata u kotac. To su bednici, pozavaeni izmeu sebe, koji e se samo iskrviti i pasti nama pred noge. Tu ne treba kaljati ruke. "'202 Taj Andriev iskaz stavljen u usta veziru po sutini podozrenja slagao se s njegovim izvorom - rijeima Mehmed-pae upuenim Davidu po povratku sa Drine, ali ih Andri iz oportunizma nije naveo doslovno: "Srbi su, veli mi, neporijatelji dostojni prezira; htio bih da imam takve neprijatelje u borbi protiv kojih ovek moe da stekne veu slavu... "'203 A Davil je, komentira
osvrui

201. Ibidem, 218-219. 202. Ibidem, 220.

203. ami, 123.

374

Davilu isti utisak kao pri vezirovoj obmani s ratnim trofejima, "gledao tajkip bola koji tako mirno i dostojanstveno lae", jer je znao da su njegove rijei bile "u punoj protivnosti sa stvarnou", razmiljajui istonjaki: "Tok dogaaja u ivotu ne zavisi od nas, nikako ni vrlo malo, ali nain na koji emo dogaaje podneti zavisi u dobroj meri od nas samih, dakle na to treba troiti snagu i obraati panju na tO!"*204 A poslije toga razgovor je doao na Sultana Selima, o ijem je knjievnom daru, uenosti, vladalakoj sposobnosti, junatvu i plemenitosti vezir odrao nadahnut i dirljiv monolog, *205 da bi se, opet u paradoksu emocionalnosti i okrutnosti, pri posljednjim rijeima okrenuo tumau "sporo i kruto kao kip koga nevidljive ruke guraju, i svoj mrtvi, strani pogled kamene statue uperio /0/ na tumaa kome se prekide re i jo jae povi kima", i "to je bio kraj razgovora za taj dan". A Davi! je "meu onih nekoliko najteih strahota koje je u toku godine doiveo u Travniku, zabeleio taj avetinjski pogled ive statue".*206 Na kraju mu je jednog dana "vezir ispriao sve pojedinosti poslednjeg ina Selimove i, ustvari, svoje tragedije", "i videlo se da mu je mnogo stalo da ba o tim pojedinostima opirno pria", pie Andri poinjui vezirovu priu podrobno i sistematino i ne zaobilazei ni jedan brutalan pokret sa sadomazohistikom
u
204. TH, 220. 205. Ibidem, 221. Popovi, 513514."Pisao je i sam" - pie Andri u ovom vezirovu govoru -"pod imenom Ilhami INadahnuti!, stihove, koji su bili uivanje za upuene. I ja se seam njegove pesme, koju je sastavio onoga jutra kad je stupio na presto. Boja milost dosudila mi je presto Sulejmana Velikog', tako je mi se." Aleksandar uz taj navod dodaje slijedei komentar: "...Nesretni Selim Trei I.. J je rnogao poeti svoju pesmu' na bezbroj naina, ali svakako ne onako kako nam je ovde prikazano, jer bi se to kosilo i sa svim obrascima divanske poezije, i sa osnovnom osmanskom dvorskom etiketom." 206. TH, 222.
Popovi poinjala, ini

Andri ponavljajui

375

sultanova ubijanja, u svome poznatom postupku pripovijedanja strahota uasa i gnusobe, koji je je nesumnjivo, pored ideolokog, nacionalnohistorijskog, imao i vlastiti psiholoki razlog. Iznosei kako su ubice zatekle suiltana "dok je klanjao iindiju" i kako se Kizlat-aga bacio na njega, "koji-je u tom trenutku kleao i elom dodirivao ilim", a robovi ga hvatali za ruke i noge, dok su drugi razgonili noevima poslugu, Andri je za trenutak usmjerio svoju panju na konzula, koji je "odjednom osetio kako mu proe jeza kroz kimu i, sluajui samo napola, iznenada pomislio da ima pred sobom luda oveka i da je vezirova unutranjost jo udovinija" i poremeenija nego njegova neobina spoljanost: "Lud je, o tom ne moe biti sumnje", govorio je konzul u sebi, "lud je!,,"21J7 A potom se ponovo vratio veziru sa struno psihijatrijskim komentarima o njegovu nainu priopovijedanja uasa i gnusobe kao da se osvre na svoje vlastito iznoenje satanskih scena i svjedoi o pritiscima tajnih unutarnjih nagona, kao da vri vlastitu psihoanalizu, da ispisuje sopstveni psihograf, i otkriva u samoposmatranju svoju sklonost ka uasnom i potrebu za njegovim iskazivanjem: "A vezir je nepokolebljivo nastavljao svoje prianje nekim molitvenim glasom, kao da ne govori oveku pored sebe nego u nekom unutarnjem dijalogu, i sve je vie navodio, paljivo i savesno, i najmanje pojedinosti kao da je to od neobino velike vanosti, kao da vraa i vradbinom spasava sultana koga nije mogao spasiti. Gonjen tom nerazumljivom ali neodoljivom potrebom, bio je reen da glasno ponovi sve to je od odbeglog oevica uo i to je sada lealo u njemu. Oigledno vezir je preivljavao dane prolaznog ludila. To je bila vrsta opsesije kojoj su razlog i sredite propast Selima
207. Ibidem, 223.

zornou

376

III. A te svoje muke on se bar delimino oslobaao prikazujui jednom dobronamjernom strancu celu dramu, onako kako je po njegovu shvatanju izgledala."*208 tJ nastavku interpretacije vezirova pripovijedanja Andri je iznio daljnje pojedinosti borbe sa sultanom, pri emu je jedan od ubica "uhvatio sultana za monje" a drugi mu "prebacio tetivu preko... glave" i "zakrenuo nekoliko puta lukom, steui sve vie omu oko vrata". *209 Kao dokumentarne izvore za opis ove scene ami je naao kod A. de Juchereana te slijedom njega jo dvojice pisaca Jouannina i Rabbea. Pri tome istie da nije naao "nijedan drugi izvor koji bi zadravao mnogobrojne pojedinosti, lascivne i dramatine", mislei na Juchereanov iskaz kako je Kizlar-aga "uhvatio svoju rtvu za mjesto neobino osjetljivo, stezao bjesomuno i ilavo":210 Meutim, izvor sa tim pojedinostima postoji kod Hammera, ali se odnosi na smaknue sultana Osmana: nakon tri neuspjela pokuaja "konano mu debedija porebaci ular preko vrata, a Ogri mu smrvi spolovilo. "*211 Postupak davljenja i fiziki izgled umiranja u razdjelima Andri je dao beutno i tako doivljeno kao da je prisustvovao tome inu. Na kraju je iznio kako je vezir zavrio svoju priu "kao da se, s olakanjem, budi iz sna u kome je dosad govorio", *212 to se moe porediti sa oslobaanjem unutranjih napona pri procesu knjienog stvaranja. "Bezbrojna su i raznovrsna iznenaenja koja oekuju oveka sa zapada, koji je naglo baen na Istok i prisiljen da tu ivi..." poinje Andri novi lajtmotiv povezivanja
208. Ibidem, 224. 209. Ibidem. 210. ami, 120-121. 211. Josepoh von Hammer: HisZagreb, 1979., 208. Drugo izdanje originala izilo II etiri torna 1836. II Peti pod naslovom Geschichte des Osmanischen Reiches. 212. TH, 225.

torija Turskog /Osmanskog/ carstva, 2.,

377

svoje teme o Istoku, tj. Bosni pod osmanskom vladavinom, i to karakteristinim izrazom zapanjenosti iz oblasti neoekivanog, drukijeg, udnog, egzotinog za Evropljanina, i teko podnoljivog, jer je on nepripremljeno prisiljen da ivi u tom njemu stranom ambijentu. A u nastavku ove uvodne reenice on veli otvarajui do kraja kontrast utiska zapadnjaka prema Istoku, opet pod izrazom "iznenaenja", kod Andria kao prve faze obrta u suprotno: "... ali jedno od najveih i najmunijih iznenaenja javlja se u pitanjima zdravlja i bolesti". *213 Suprotno od bolesti na Zapadu, koja se "pobija i ublaava ili bar krije od oiju zdravog, veselog i radinog sveta, naroitom organizacijom zajednice, konvencijama ili osvetanim oblicima drutvenog ivota", ovdje se ona ''javlja i razvija uporedo i naizmenice sa zdravljem, vidi se, uje i osea na svakom koraku", istie Andri da bi otvorio demonski kaleidoskop runoe, sakatosti, sramnih bolesti i mentalne zaostalosti, i zaokruio predstavu o bonjakom svijetu posredstvom zapadnjakog doivljaja njegova ivota: "Ovde se ovek lei kao to se hrani, i boluje kao to ivi. Bolest je druga, tea, polovina ivota. Padaviari, luetiari, lerozni, histerici, idioti, grbavi, hromi, mutavi, slepi, kljakavi, sve to vrvi na belom danu, gamie i puzi, bogodarei milostinju ili prkosno utei i gotovo gordo nosei svoj strani nedostatak. Jo je sva srea to se ene, naroito turske, kriju i umotavaju, inae bi broj bolesnika koje ovek susree bio jo jednom ovoliki."*214 Na ovoj taki egzotinog prikrivanja rugobe Andri se poziva na francuske konzule i sakriva iza njihovih dojmova:
213. Ibidem, 229. 214. Ibidem, 230.

378

"To i Davil i Defose pomisle uvek kad vide kako seoskim strmim putem slazi u Travnik neki seljak i vodi za ular konja na kome se ljulja ena, sva umotana u feredu kao vrea puna nepoznate muke i bolesti. ""ZI5 Kao to e i u povodu Davne napomenuti sa pripovjedakom distancom: "Kao veina zapadnjaka koji ostanu sticanjem prilika na Istoku i saive se sa Turcima, bio je zaraen dubokim pesimizmom i sumnjom u sve", "Z16 to ukazuje i na Andrievu vlastitu skeptinu prirodu. Kao primjer "sumnje u sve" on je u nastavku opisa travnikih lijenika iznio sluaj slikara fra Luke Dafinia kojemu se "deavalo da ga zovu i preklinju da lei nekog bolesnog Turina ili Turkinju, pa posle tue i njega, i manastIr, to je bolesniku krenulo nagore ili to je umro", Pored primjera vjene zavalnosti jednog bega koji mu je govorio: "Ja kad na noge stanem, ujutru, ja tebe pomenem, prvog poslije Boga.", bilo je i sluajeva crne nezahvalnosti kao to je bio dogaaj sa histerinom nevjestom Mustaj-bega Miralema, koji na osnovi zapisa u manastirskom tefteru globa i izdataka, Andri mnogo opirnije iznosi: kako su fratra odveli u zatvor pod optubom da je "bacio sihre na snahu" lu zapisniku joj je dao "tetne hapove"l, i kako su ga raskovali i pustili jer je snaha "izjavila da je fratra potvorila u trenucima svog bezumlja". "Z17 Kada se uporedi Andrieva verzija ovog
Z15. Ibidem, Z16. Ibidem. Z17. Ibidem, Z41-243. "Andri vadi iz manastirskih teftera podatke Ipie Kurtovi} o plaanju globa radi pojedinih neuspjelih sluajeva lijeenja 'Turaka' koje je vrio 'likar fra Luka' i iz njih ispreda dugaku priu, vie iz razloga da izvrgne ruglu prostotu, netoleranciju i nasilja muslimana nego da, kao hroniar i pisac istoriskog romana, osvijetli, istoriski i socioloki, ondanja shvatanja cijelog naroda u Bosni u tom pogledu, kao to to ine ostali pisci. On istie te zaostale pojave i shvatanja samo kod muslimana, a zaboravlja da se

379

sa njenom dokumentarnom osnovom, moe na osnovu poreenja, utvrditi da je Andri, u skladu sa svojim negativnim doivljajima Bonjaka i Turaka i crnom slikom Bosne, izvrio bitne izmjene, i da mu ne treba vjerovati: umjesto katoliku Ivanu Peli, kome je ''fra Luka/!! Dafini eim lu zao as ga se zaeimio!", prema zapisu iz Ljetopisa franjevakog samostana u .Kreevu, dao "zorli melem" i od "toga Ijel umro", u Andria je ''fra Luka IV Dafini, heim lu zao as ga se zaheimiol" dao Bonjanki "Miralemovoj snahi tetne hapove". '218 Prema tome, dogaaj je stiliziran se,
meutim,
isto tako narod sve tri vjere obraao, u svojoj zaostalosti iprimitivnosti, i onda i ranije i sve do danas, i fratrima i popovima i hodama da itaju molitve i piu zapise kad ih bolest i nevolja snae. Dobronamjeran bi ovjek, naroito danas, mogao da osjeti i u ovom naivnom i sitnom primjeru dokaz o toleranciji, dokaze istovjetnosti, prostodunosti i naivnosti naeg naroda, i upotrijebio ga kao lijep argumenat za bratstvo i jedinstvo, a ne kao razlog da jo i tim potencira i probudi suprotnosti i sukobe meusobne koje nam je donijela nesrena prolost. Globe, makar i za dobronamjerno nadriljekarstvo, koje je Andri povadio iz manastirskih teftera i koje su primjenjivale, i danas primjenjuju sve drave, nije po svoj prilici trpio sam fra Luka i nisu smjele objektivnom piscu dati povoda da iz njih izvlai onakve zakljuke. I...! Naravno, Andri ne spominje mnogo vee predrasude i zaostalost ondanjih katolikih masa niti strahovito, nehumano iskoriavanje svih predrasuda i zaostalosti od strane pojedinih svetenik-fratara, iako i ove podatke daju konzulski izvjetaji odnosno knjiga Defosova, koja je u Francuskoj doivjela nekoliko izdanja. Tolika je 'objektivnost' i 'realnost' pieve kronike o Travniku.", komentira Kurtovi komparativno i zakljuuje inzistirajui na objektivnom realizmu knjievne hronike.lKurtovi, 177./. 218. ami, 75-76. Ne ulazei u Andrievu priu, ovu preradu ljetopisnog zapisa, koju ami naziva "sitne izmjene," navedene su u knjizi ovim redom: ".. .Dogaaj koji se zbio u Kreevu 1794. godine transponovan je u drugo mjesto /Travnik! i u drugo doba loko 1809./; 1.../ prezime franjevca je ostalo isto, dok mu je ime zamijenjeno /Tomo i Luka!; Ivan Pelo, katolik, zamijenjen je muslimankom /Miralemova snaha!, ija je istorika upravo ispriana; smrt 'pacijenta' je preutana ljer junakinja prie nije umrla!; globe 'mubaira' Ipisac popravlja greku ljetopisca u: mubairi i za "han -arach" su izostavljene Ipisac je smatrao moda da ih ima previe!; usljed posljednje izmjene, iznos je smanjen: sa 846 na 148 groa; najzad, pravopis je modernizovan."

dogaaja

380

tako dabi se mubairova intervencija protiv fratraljekara, koja svjedoio zatiti katolika kao i muslimana od strane vlasti, preusmjerila sa smrtnog sluaja Ivana Pele na "tetne hapove" odnosno lijeenje Miralemove snahe u Andrievoj verziji, jer pisac taj primjer jednake strogosti zakona i jednakog postupanja vlasti u doba osmanlijske vladavine nije mogao pripovjedaki iznijeti jer bi mu poremetio koncepocijU o diskriminaciji i nasilju iskljuivo prema hrianima, koju je zasnovao u svojoj dizertaciji. Kolonja se je, iznosi Andri, meu travnikim lijenicima odlikovao po tome to je prouavao "verski ivot ne samo raznih hrianskih crkava nego i islamskih i drugih istonjakih sekta i verovanja". '219 ~ je i "sa travnikim muderizom Abduselam efendijom... vodio uene rasprave o istoriji islamskih verovanja, jer je poznavao dobro ne samo Kuran nego i razne teoloke i filozofske pravce od Abu Hanife do Al Gazalia. Svakom prilikom on je i ostalu gospodu iz travnike uleme neumorno i bezobzirno zasipao citatima iz islamskih teologa, koje oni u veini sluajeva nisu poznavali. If, pie on otkrivajui svoju tendenciju da i na ovom primjeru pokae superiornost zapadnjaka i u vjerskim pitanjima nad zatucanouistonjaka,ak i u oblasti islamske teologije i filozofije, da bi je na kraju uobliio u pripovjedako potcjenjivanje i cinizam. U komentaru ovog mjesta Aleksandar Popovi kae: "Ovde je, ini mi se, teko bilo ta odreenije rei, mada 'citati iz islamskih teologa' odaju odmah predrasudu tipinu za evropski nain miljenja. Kao to se vrlo dobro zna, 'islamski teolozi' kao i obina islamska ulema, citiraju vrlo, vrlo retko bilo ta drugo osim Kur'ana i Hadisa. "'220
219. TH, 249.
220. TH, 250.
Popovi,

511-512.

381

Meutim, kao to je i prije volio da svoje ideje mee u usta svojih likova, stvarajui privid pripovjedake distance, i ovdje se Andri, koji je "imao... jedinu, nezdravu II/ ali veliku i neobinu strast: da prodre u sudbinu ljudske misli, ma gde se ona javljala i ma kojim pravcem ila", izrazio rijeima Sulejman-pae Skopljaka: "Nije najvea budala onaj koji ne umije da ita, nego onaj koji misli da je sve ono to proita istina. "*221 Raspravu o Bosni i Bosancima Andri nastavlja i u trinaestom poglavlju, ali sada u dijalogu izmeu mladog fra Julijana Paalia, u ijem prezimenu je ve natuknuo bonjako porijeklo a u izriaju tvrdou misli i rijei I"Mi smo Bonjaci ljudi tvrde glave"*222/, i "mladog konzula", radoznalog i liberalnog Defosea, koji je od njega traio obavjetenja o katolicima i radu fratara. Taj dijalog po svojim idejama i tumaenjima takoer proizlazi iz Andrieve dizertacije: "Obojica su se slagali da je ivot u Bosni nebino teak i narod svih vera bedan i zaostao u svakom pogledu", pripovijeda Andri, ali je fratar kao i on "sve svodio na tursku vladavinu", tvrdei, u duhu bosanskih franjevakih iliraca, da "nikakvog boljitka ne moe da bude dok se ove zemlje ne oslobode turske sile i dok tursku vlast ne zameni hrianska":223 Defose je, naprotiv, "traio razloge i u hrianima samima", tvrdei, kao i Andri, da je turska vladavina stvorila u svojim hrianskim podanicima "izvesne karakteristine osobine, kao pritvorstvo, upornost, nepoverenje, lenost misli i strah od svake novine i svakog rada i pokreta". "Nastale u stoleima nejednake borbe i stalne odbrane", objanjavao je on njihovu genezu, "one su i prele 1.../ u prirodu ovdanjeg oveka i postale trajne

221. TH, 251-252., 252. 222. Ibidem, 260.

223. Ibidem, 258. 224. Ibidem.

382

crte njegovog karaktera", i zakljuivao s preporukom: "Nastale od nude i pod pritiskom, one su danas, i bie ubudue, velika prepreka napretku, ravo naslee teke prolosti i krupne mane koje bi trebalo iskoreniti. ""224 Izenenaen upornou "kojom se u Bosni ne samo Turci nego i ljudi svih ostalih vera brane od svakog uticaja, pa i najboljeg, opiru se svakoj novini, svakom napretku", Defose je u svojim pitanjima iznosio i uzroke pojave sasvim u duhu produktivne Andrieve dizertacijske i knjievne ideologije: "Kako je moguno" - pitao je Defose - "da se ova zemlja smiri i sredi i da primi bar onoliko civilizacije koliko njeni najblii susedi imaju kad je narod u njoj podvojen kao nigde u Evropi? etiri vere ive na ovom uskom, brdovitom i oskudnom komadiu zemlje. Svaka od njih je iskljukiva i Strogo odvojena od ostalih. Svi ivite pod jednim nebom i od iste zemlje, ali svaka od te etiri grupe ima sredite svoga duhovnog ivota daleko, u tuem svetu, u Rimu, u Moskvi, Carigradu, Meki, Jerusalimu ili sam bog zna gde, samo ne onde gde se raa i umire. I svaka od njih smatra da su njeno dobro i njena korist uslovljeni tetom i nazatkom svake od tri ostale vere, a da njihov napredak moe biti samo na njenu tetu. I svaka od njih je od netrpeljivosti nainila najveu vrlinu i svaka oekuje spasenje odnekud spolja, i svaka iz protivnog pravca. "225
225. Ibidem, 259. "Negativnost bosanskih muslimana - Andri dokazuje Ipie Kurtovi/ .i drugim podacima iz konzularnih izvjetaja Ina koje i oslanja pisanje ovog djela kako je istaknuto u naslovu knjigel i usvaja iz njih miljenje ondanjeg francuskog konzula Davida lAndri ga stalno naziva Davilom - svi ostali nai pisci Davidom kako mu i jest njegovo imel ovjeka sa mentalitetom i shvatanjima jezuitske kole iz vremena pred revoluciju, a ne miljenje "mladog konzula" Defosa, koji je dijete francuske revolucije i ije je miljenje lu razgovoru sa fraJulijanom! o problematici Bosne, b jedinstvu naroda, o potrebi bratstva i zajednikog nastojanja na kulturno i ekonomsko uzdizanje itd. daleko bolje i socioloki obraenije, jo onda, prije 150 godina, nego Andrievo u dananje doba. Poto

383

Kroz monolog Levantinca Ko 10 nje, u petnaestom poglavlju, Andri je izrekao i neke vlastite dileme ovjeka na raskru dva svijeta, kranskog i islamskog. Obraajui se Defoseu uz razumijevanje lIoveka

sa Zapada, koga njegov usud dotera u ove krajeveII, i liza koga iveti u Turskoj znai kretati se po otrici noa i pei se na tihoj vatriII, *226 Andri je zatim metnuo u usta
Kolonji i dio vlastite
izmeu

otuenike ispovijesti:

IINiko ne zna ta znai roditi se i iveti na ivici dva sveta, poznavati i razumevati i jedan i drugi, a ne moi uiniti nita da se oni objasne meu sobom i zblie, voleti i mrzeti i jedan i drugi, kolebati se i povoditi celog veka, biti kod dva zaviaja bez ijednoga, biti svuda kod kue i ostati zauvek stranac; ukratko: iveti razapet, ali kao rtva i muitelj u isto vreme. 11*227
Za Andria taj beznadeni poloaj razapetosti nije bio samo historijski, izmeu kranske Evrope i turske Bosne nego i suvremeni, izmeu srpstva i hrvatstva, alegorijski izraen pod vidom identifikacije i u govoru i poloaju duhovno neopredijeljenog IIhrianina sa Levanta":

liDa, to su muke koje mue ljudi hriani sa Levanta i koje vi, pripadnici hrianskog Zapada, ne moete nikad potpuno razumeti, isto kao to ih jo manje mogu razumeti Turci. To je sudbina levanje sve u punoj suprotnosti sa njegovim ostalim pisanjem ne moe se zapravo ni shvatiti radi ega je Andri uopte to naveo iz konzulskih uspomena, a naroito ove Defosove rijei: '...svi ivite pod jednim nebom i iz iste zemlje...', pa je zato potpuno pogreno shvatanje sljedbenika jedne vjere kad misle "da je njihova korist uslovljena tetom i nazatkom drugih vera"!.. .! i da je nesrea svih u tom "to su od netrpeljivosti nainili najveu vrlinu" /oo.! i to svaka vjera "oekuje spasenje odnekud spolja i svaka iz protivnog pravca" ...
!Kurtovi,

177.!.

226. Ibidem, 286. 227. Ibidem, 286-287.

384

tinskog oveka, jer je on poussire humaine, ljudska I praina, to muno promie izmeu Istoka i Zapada, ne pripadajui ni jednom a bijena od oba. To su ljudi koji znaju mnogo jezika, ali nijedan nije njihov, koji poznaju sve vere, ali ni u jednoj nisu tvrdi. To su rtve fatalne ljudske podvojenosti na hriane i nehriane; veiti tumai i posrednici, a koji u sebi nose toliko nejasnosti i nedoreenosti; dobri znalci Istoka i Zapada i njihovih obiaja i verovanja, ali podjednako prezreni i sumnjivi i jednoj i drugoj strani. Na njih se mogu primeniti rei koje je pre est vekova napisao veliki Delaledin, Delaledin Rumi: 'Jer samog sebe ne mogu da poznam. Niti sam hrianin, ni Jevrejin, ni Pars, ni musliman. Nit' sam sa Istoka ni sa Zapada, ni sa kopna ni sa mora. To su oni. To je jedno malo, izdvojeno oveanstvo koje grca pod dvostrukim Istonim grehom, i koje treba jo jednom da bude spaseno i otkupljeno a niko ne vidi kako ni od koga. To su ljudi sa granice, duhovne i fizike, sa one crne i krvave linije koja je usled nekog tekog i apsurdnog nesporazuma protegnuta izmeu ljudi, bojih stvorenja, izmeu kojih ne treba i ne sme da bude granice. To je ona ivica izmeu mora i kopna, osuena na veiti pokret i nemir. To je trei svet u koji se sleglo sve prokletstvo usled podeljenosti zemlje na dva sveta.
I

To'

10 Je...

"*228

Rijei koje je Kolonija na kraju, postajui "sve tii i sve udniji", "gotovo apatom ali nekim toplim glasom" uputio Defoseu bile su, meutim, kao u duhovnom obrtu, pune pomirljivosti i nade, neto kao refleks Andrieva integralistikog ideala iz mladih dana, u
228. Ibidern, 287-288.

385

i viziji ovjeka koji smatra da se "ne gubi /.../ nijedna ljudska misao ni napor duha" i koji vjeruje: "... Sreemo se i razumeti svi, ma kuda sada ili i ma koliko lutali."*229 To je bio, i ostao, jedini izraz optimizma i nade u ovom odsudno razmeenomAndrievu djelu. Otkrivajui, povjerljivo apatom, Defoseu slojeve prastarih civilizacija ispod islamskih svetita u Travniku kao kozmiki fenomen vremena, duha i povijesti, on je odjednom poeo da govori mnogo glasnije: "Vi razumete, sve je to jedno u drugom, povezano, a samo naoko izgleda izgubljeno i zaboravljeno, rastureno, bez plana. Sve to ide, i ne slutei, ka jednoj meti, kao konvergentni zraci dalekom, nepoznatom aritu. Ne treba zaboraviti da u Kuranu stoji izrino: 'Moda e bogjednog dana izmiriti vas i vae protivnike i izmeu vas uspostaviti prijateljstvo. On je moan, blag i milosrdan. '*230 Dakle, nada postoji, a gde postoji nada... Vi razumete?"*231 Da li se tada i Andri misaono poistovijetio s njim, ili je to bila romantiarska teozofska egzotika jedne njegove linosti? U formalnom i romanesknokoncepcijskom smislu.
229. Ibidem, 289. 230. Ibidem, 290. ami, 57. Radi se konkretno o Jenidamiji, koja je nekad bila crkva Svete Katarine, i da se na njoj vide tragovi jo iz rimskog doba, za to arni nalazi u narodu predanje meu katolikim stanovnitvom, koje je zabiljeio Ivan Kukuljevi Sakcinski u svojoj knjizi Putovanje po Bosni..., Zagreb., 1858., 98., dok je rimske ostatke ustanovio dr. Jozo Petrovi u separatu S arhe%gom kroz Travnik iz asopisa Narodne starine, 1931., 13. Za ovaj i druge primjere iz Travnike hronike koji imaju svoje legendarne ili dokumentarne izvore, a koje je Andri rnogao itati, ami zakljuuje: "Dakle, romanopisac ne. izmilja lane istorije, ve biljei istinite i njenice." Torne se ipak mora dodati: ali ih esto prilagoava, skrauje ili dopunjava vlastitom matom, stilski izotrava u funkciji svoje pripovjedake vizije ili idejnog usmjerenja. 231. lli, 290. Popovi, 510. Popovi napominje da Kolonjin navod "u tom obliku u Kur'anu nisam naao, mada moda i postoji."

izriaju

386

je bilo, meutim, poreenje izmeu jednog zapadnjaka i neukih muderisa iz Andrieva ranijeg poglavlja, ali je ovaj pasa o Zapadu na Istoku i ovaj navod iz Kur'ana ipak bio nagovjetaj izvjesne snoljivosti i otvor za Andrieve kasnije Znakove pored
uenog

Oito

puta.
Poglavlje esnaesto, nakon ovih rasprava o ivotu ljudi sa Zapada na Istoku i opstanka razliitih vjera na istom prostoru, ponovo nosi naglasak nacionalnog antagonizma i zaotrenja kao nijemi negativan odgovor na pitanja zajednikog ivota, kada prevladaju sirovi atavistiki nagoni mase u situaciji slabe i plaljive vlasti i poretka. Andrieve rijei nisu vie pomirljive niti imaju nade, nisu izrazi adaptacije, nego su opet rijei mrnje, nasilja i surovosti i ubijanja. Pri tome je ipak Andri u iznoenju nasilnih dogaaja napravio jedno razgranienje meu njihovim
uesnicima. "im je za Sulejman-paom i vezir otiao na

Drinu i sva vlast i ceo poredak ostali na slabom i plaljivom kajmakamu, i opet se, po drugi put, iznenada zatvorila travnika arija ... ", napisao je on o poetku zbivanja i odmah tu uzbunu karakterizirao kao "bes rulje" koji je ovog puta bio usmjeren "protiv Srba koji su pohvatani po raznim krajevima Bosne i dovedeni u Travnik, pod sumnjom \ da su odravali veze sa pobunjenicima u Srbiji i spremali slian ustanak i u Bosni", dodajui istovremeno da je taj bijes bio uperen "isto toliko i protiv osmanlijskih vlasti, koje su optuivane zbog slabosti, podmitljivosti i izdaje". *232
A zatim je politiki i klasno objasnio uzroke toga nezadovoljstva, njegovu politiko-socijalnustrukturu te ulogu "bosanskih Turaka" u pozadini te zloude
232. TH, 293.

387

uzbune, koja se u potpunosti uklapala u Andrievu opu koncepciju mentaliteta Bonjaka. "Oseajui jasno da ih ovaj ustanak u Srbiji ugroava u onome to im je najdre i najblie i da ih ovaj vezir, kao i sve Osmanlije, ne brani kako bi tre. balo, a da sami nemaju vie snage i volje da se brane, bosanski imuniji Turci su padali u onu nezdravu razdraljivost jedne ugroene klase i svetili se za sve to pustom samovoljom i jalovim svirepostima. Za njima se esto povodila i varoka sirotinja, i to upravo ona najnia koja nije ni imala ta da izgubi. "*233 "Danomice su dovoeni Srbi, vezani i izmueni ljudi sa Drine ili s krajine pod tekim ali neodreenim krivicama", pisao je Andri sa isticanjem bezakonja kao uvoda u anarhino nasilje svjetine, jer "nikog nije bilo da ispita njihove krivice ni da im sudi". Dovoeni su najprije "po jedan ili po dvojica, pa u gomili, na desetine, graani, popovi ali najvie seljaci", "kao u krater raspaljenog vulkana oni su ovih dana ubacivani u uzbunjenu travniku ariju, koja im je bila krvnik bez ispita i suda". *234 Formalno, poetak ove
233. Ibidem, 293-294. 234. Ibidem, 294. U svezi s ovim mjestom i pripovijedanjem o ubijanju Srba u vrijeme Prvoga srpskog ustanka, a nastavljajui svoju raspravu o knjievnoj "istini" i historijskoj istini u Ive Andria, Kurtovi pie: "Andri te dogaaje izdvaja iz opteg zbivanja onog vremena do te mjere da i Srbe pravoslavne u Bosni predstavlja gotovo iskljuiVO tako da oni nisu imali nikakve veze sa ustankom u Srbiji, da stradaju potpuno nevini, da se mue i ubijaju 'bez ispita i bez suda'. To 'bez ispita i bez suda' ostavlja takav utisak /htio ili ne htio to pisad kao da je te zloine vrila muslimanska masa po svom 'priroenom zloinakom' instinktu, a ne sud i ondanji poredak. Taj utisak postOlje jo jai to pisac dovodi u isti poloaj jo jednu takvu, zaista nevinu rtvu Ikoja se pukim sluajem spasila od izvrenja kazne/ nekog fojnikog katolika, Kulijera. Meutim, istorijska je istina sasvim drukija i ona je ponos pravoslavnih Srba u Bosni. Oni su u velikom broju uestvovali direktno u ustanku u Srbiji jo od poetka njegovog i pomagali ga u svakom pogledu. A kad je Karaore, ba u tim godinama preao 'Drinu vodu plemenitu', da sjedini Bosnu sa Srbijom, njihovo je uee ba u tim

388

scene nasilja i muenja Andri je donio u promatranju Defosea kao svjedoka: "Defose je i pored Davilovih molbi i opomena iziao i gledao kako su dvojicu ljudi Cigani muili i pogubili, nasred marvenog pazara." U Putovanju u Bosnu Chaumettea des Fossesa, istie ami, zaista se nalazi jedan odlomak pod naslovom Kazne sa opisom vjeanja /a ne kako Andri navodi:

"kako se izvravaju smrtne presude nad rajom i pobunjenicima"/, koji je posluio Andriu kao podsticaj za
ovu epizodu, razvijenu u pojedinostima: da su
"obina

kazna... vjeala, kako za Turke tako i za raju":235 "Govorilo se" - nastavlja dalje Andri svoje pripovijedanje - "da su ih uhvatili u trenutku kad su u upljim tapovima hteli da prenesu neka pisma sarajevskog vladike u Srbiju." N a
ovom mjestu se Andri posluio jednim odlomkom iz dnevnika Pierrea Davida, koji jasno svjedoi kako je Andri izvrio politiku redukciju i stilizaciju: "Jedan
pree

srpski emisar /.../ bio je uhvaen u trenutku kad je htio da Drinu i vrati se Karaoru. Kod njega je naeno pismo crnogorskog vladike upueno Srbima i Rusima; vladika je pisao da oni mogu raunati na sve Srbe u Bosni, da on zna da su oni vjerni i gotovi da se izjasne im se bude za to ukazala prilika. Ovo pismo je kompromitovalo sve stanovnitvo. "*236 'fl. uzavrela svjetina je vikala" to upao, kad mu ova djela imaju sasvim drugu namjeru. Valjda ga je zanijela i zavela njegova glavna misao, odnosno zaveo ga je, kako on kae, 'crni vampir', koji mu 'razdire grudi' i koji ga je prisilio da 'skree u lice' svoje miljenje o bosanskim muslimanima. A crni vampir je, zaista, vrlo slab vodi istine i objektivnosti." !Kurtovi, 148149./. 235. ami, 130, 128. f. 5. 236. Ibidem, 126-127 f. 4.
Andri u

borbama vrlo veliko i masovno. Medvjea je, dakle, to usluga pravoslavnim Srbima u Bosni u ocjeni njihovih pregnua i rtava u prolosti, i istorijski netana, kad ih Andri prikazuje kao nevine t. j. kao da nisu uestvovali u tim velikim istorijskim dogaajima, u borbi protiv feudalnog poretka, koji je tada vladao u Bosni i Srbiji /zakljuuje Kurtovi potpuno u duhu historijskog materijalizma i klasnih odnosa/o udo je da je inae vrlo oprezni

389

/
Andri svoj opis ovog dogaaja - "i protiv dvojice nesrenika, i protiv Cigana i sejmena i pretila da pogazi i odnese i rtve i krvnike. ""237 Nakon opisa dovoenje te dvojice ljudi, kojima su "na elu i slepoonicama iskoile ... ravaste ile i izbijao obilan zno/" Defose se, pie Andri,"koji je dotle mirno posmatrao, naglo okrenu i zae u drugu ulicu", i "tako nije video ono najtee i najgore". "238

produava

To najtee i najgore, scenu inkvizitorskog muenja i pogubljenja, kojoj Defose nije prisustvovao, opisao je Andri neposredno kao da je gleda, zorno, postupno i bezosjeajno: kako su "dvojica Cigana", opet Cigana a ne Turaka ili Bonjaka, "svojoj rtvi obavili ue oko vrata" i kako je svaki "poeo da vue i zatee svoj kraj od ueta", a "ovek je poeo da krklja i kolaa oima, da se baca nogama, da se uvija u kukovima i klati kao lutka na zategnutom koncu"; kako je na to "svet oduevljeno i radosno odgovarao i svojim uzvicima, smehom i pokretima pratio njegove pokrete" kao da su eljeli, pie Andri sa razumijevanjem, da u tim tuim mukama "nau olakanje za sebe i za svoje

ali duboko i opte oseanje nezadovoljstva". "239 ''Ali kad trzanje davljenika postade samrtniko i njegovi pokreti neverovatno strani i fantastini, oni koji su bili najblii stadoe da se okreu i da uzmiu" - nastavlja Andri
hladno i bezobzirno pripovijedanje ove suprotne ljudske reakcije, - jer "ovo to se odjednom stvorilo pred njima bilo je bol i muenje za njih same" pa je "svet, iznenaen i

neodreeno

glavu i da se sklanja", u cininom paradoksu ponaanja: dok su ovi "uasnuti blizinom neoekivanih muka /. ../ nastojali da se probiju i pobegnu", drugi su, mnogobrojniji, ne znajui za strahotu, "nadirali sa svih strana ka gubilitu", mijeajui se u
237. TH. 294. 238. Ibidem, 295. 239. Ibidem.

uplaen, stao odjednom da

odvraa

390

sa potpuno razliitim izgledom i osjeZa to vrijeme, nastavljao je Andri, detaljno, zagledano i bezosjeajno, opis zbivanja na gubilitu, koji su mogli da vide samo najblii ili oni sa uzvienih mjesta, "oba davljenika su pala onesveena, prvo jedan pa drugi", a "Cigani su im pritrali, dizali ih, polivali guranju, u
anjima. *240

tui,

vodom i udarali pesnicama i grebali noktima", i "muenje je nastavljeno": "Opet je sa dve strane zasukivan i stezan konopac, opet su dvojica ljudi poigravali i ropotali, samo sad krae i sa smanjenim otporom", opet su najblii poeli da bjee, a masa ih vraala natrag "pred prizor od koga su hteli da pobegnu",na isti nain kao to je i Andri ponovo predoavao uasne slike muenja. Jedan "soJta Jaunskog lica" dobio je epileptian nastup i pritijenjen svjetinom ostao stojei "bez svesti, sa zabaenom glavom, kao kre bledim licem i penom na usnama", *241 dodaje Andri
da istakne bonjaki kolorit gubilita i orijentalno-nastranu duhovnu aromu ambijenta, kao i uvijek, preko sveenika. . liTri puta se ponovilo muenje" - ponavlja opet i Andri sa hladnim cinizmom - "i svaki put su oba oveka

mirno ustajala i paljivo podnosila vrat pod konopac za novo davljenje", a "kad nisu mogli da ih povrate za etvrto davljenje, Cigani prioe oborenim ljudima, koji su leali poleice, udarie svakoga od njih nekoliko puta nogom u prepone, i tako ih dotukoe. "*242 A u njegovu osvrtu na
krvnike i njihovo ponaanje poslije toga ina osjeao se prijelaz istog profesionalnog odnosa porema poslu i njegovu obavljanju:

"Cigani su savijali s?oje konopce, omotavali ih oko lakta i ekali da se malo razie svet pa da nas240. Ibidem, 296. 241. Ibidem, 297. 242. Ibidem, 297-298.

391

tave posao. Nestalna pogleda, oni su, izmeu dva pokreta, lakomo i uzbueno puili cigare koje im neko dodade" /.../ "Malo docnije, leevi dvojice nepoznatih muenika obeeni su na naroitim vealima, na zidu ispod groblja, tako da su se mogli dobro videti sa svih strana." A njihov izgled mira i fizike uzvienosti simbolino je, kao pieva sugestija historijskog momenta, podsjeao na Radisava na kocu u romanu Na Drini
uprija:

"Njihovi likovi opet su se izduili, i oni su dobili preanji izgled i postali opet onako pravi, i vitki i bratski slini jedan drugome. Izgledali su laki kao da su od hartije. Glave su im postale male, jer se konopac upijao duboko ispod podbratka. Lica mirna i beskrvna, a ne pomodrela i iznakaena kao kod onih koji bivaju ivi obeeni, a noge sastavljene i stopala malo napred isturena, kao u zaletu."*243 ami je ustanovio da se Andri u opisu samog izvrenja kazne uglavnom drao Chaumetteova izlaganja, ak se nailazi "i na neposredne tragove putopievihreenica", ali ukazuje, s knjievnim razumijevanjem, i na neke Andrieve modifikacije: da suhi Cahumetteov opis kako su delati stegli vrat zloincu '!\ndri slika izrazima veoma impresivnim"; kako pronalazi "druge slikovite pojedinosti"; kako se kod Caumettea muenje ponovilo dva puta, a kod Andria tri puta, te kako je Andri izostavio njegovu pojedinost da "delati gnjee na kraju genitalne organe akama", sa napomenom da se ta pojedinost nalazi u sceni o pogibiji Selima III, ali ne komentira Andrievo jezivo razvijanje scene poslije pogubljenja, nabijanje
243. Ibidern, 298.

392

glave na kolje i izlaganje leeva psima, *244 u produetku pripovijedanja. . Na kraju slike dvaju objeenih leeva Andri je ponovo uveo Defosea kao svoga knjievnog svjedoka, koji ih je takve "video I..'; kad se vraao kui, oko podne": i/~t('gnutih vilica, svesno reen da i to vidi roenim oima, potresen, ali u jednom sveanom mirnom raspoloenju, mladi je gledao dva uzdignuta lika". *245 A kod kue je u svoju knjigu o Bosni, podvlai Andri kao da se poziva na dokument, unio, "verno i stvarno, zaseban stav o tome 'kako se u Bosni izvravaju smrtne presude nad rajom i pobunjenicima'''. *246 Poslije toga je, pie Andri, pred zgradom Austrijskog generalnog konzulata, nai njeno novo "novogubilite", na kojem je "vezirov delat Ekrem sekao glave, koje su onda nabijali na kolje". *247 Da bi u nastavku opisao masovnu egzekuciju u atmosferi mrnje i antagonizma, pojaanu sa novim pojedinostima uasa, koje su se u recepciji italaca naporeivale sa suvremenim zloinima druge strane kao odmazda za "turska" nedjela, koja je Andri sa umjetnikom sugestivnou iznio. "Jo iste veeri dovedeno je na taj trg desetak krajikih Srba, seljaka, i pri svetlosti fenjera i lueva pogubljeno, uz ciku i halakanje, jurnjavu i poigravanje ostrvljenih Turaka. Glave pobijenih ljudi nataknute su na kolje. Cele noi do u Konzulat je dopiralo reanje gladnih, varokih pasa, koji su se odmah iskupili. Na meseini se videlo kako psi zaskakuju uz kolac i trgaju komade mesa sa odseenih glava. "*248
244. ami, 128-129. 245. TH. 298. 246. Ibidem, 299. 247. Ibidem. 248. Ibidem.
Nedovezujui se

sanja

odsjeenih'noseva u

Kurtovi

na scenu istreKonaku, o ovim prizorima pie:

393

Andri

.te "potpune anarhije" u Travniku je ustanovio "jednu logiku krvi i izvitoperenih nagona". Da li je pri,tome imao i primisao njemu suvremenih zbivanja u Bosni, to nije nigdje otkrio, ali su se ona alternativno nametala u recepciji italaca na srpskoj i bonjakoj strani kao kazna i kao nametnuta historijska krivica. U
njem htio ne samo svojim oima nego i rukama da uestvuje u 'ubijanju i muenju izdajnika' 1...1 'Ljudi su ili na stratite kao to se ide u svetinju kod koje se nalazi u dotvorno ozdravljenje i sigurno olakanje za svaku muku'."!Kurtovi, 147-148./. "Zaista prema ovim citatima /komentira Kurtovi! lima i drugih! ne moe biti gorih divljaka Ijednaki su onim Robitlsonovim ljudoderima kad vre svoje vjerske obrede pri klanju svojih rtava-ljudi!; takav je utisak neizbrisiv i nezaboravan kod itaoca, osobito kad ga pisac kapacitira znalakim i rafiniranim prikazivanjem stranih pojedinosti tih zloinstava i psihikih proivljavanja rtava i podivljale mase. Upadna je i ta pojava, kako to citati jasno govore, da je Andri uzeo kao glavni motiv za ta divljatva - vjerski osjeaj i shvatanja. A uostalom, i pored jasnoe gornjih citata u tom pogledu, on taj motiv kao glavni kod 'poludjele i pijane mase' direktno i istie rijeima njenim: 'Turi se vlae, dok je vakat: Mislim da ne treba daljnjeg komentara i analize ovih citata, jer oni, jednako kao i oni koji slijede, govore samo po sebi o stavu Andrievu prema naim muslimanima. Karakteristini su u tom pogledu za oba njegova djela." !Kurtovi, 148-148./.

dogaajima

":..Sa istom tendencijom i sa specijalnim akcentom opisuje Andri divlju psihu muslimanske mase u Travniku prilikom muenja i vjeanja Srba pravoslavnih godine 1807, i prikazuje to, takav je bar utisak, kao priroenu narav muslimana. ...1 Sve te scene 1 strane i jezive, iznosi tako produbljeno i detaljno, i sa takvim knjievnim zadovoljstvom da se ovjek udi i jednom i drugom lnasluuje Kurtovi pSihopatoloku, sadistinu osnovu u njihovu doivljaju i izrazu, i nastavlja sa racionalno-etikim kriterijem/o Pri itanju tih redaka samo od sebe mi se nametalo pitanje: Je li mogua pretpostavka da Andri sa svojom obrazovanou, sa poznavanjem nae, barem, bosanske problematike, i sa renomeom koji uiva, nije svjestan od kolike je tete takvo pisanje za nau sredinu, koliko je negativno po bratstvo i jedinstvo la on formalno zastupa tu masu! i koliki utisak neizbrisiv i najgori Inaravno sasvim netaan! ostavlja o etici naih muslimana? Najbolje je da kao dokaz iznesemo nekoliko citata. On pie, nimalo se ne usteui, da su se ta strana divljatva vrila uz 'ciku i halakanje, jurnjavu i poigravanje ostrvljenih Turaka' 1.../ jer svaki eli da doprinese odbrani vjere i dobrog reda, i svak je sa najboljim uvjerenjem i svetim ogore-

394

Iako je Andri u djelu bio konkretan u svome prikazivanju jer je u egzekuciji Srba svojevrsno sudjelovala bonjaka svjetina i saglaava1a se s njom: "Svak je goreo od elje" - objanjavao je Andri ne ostavljajui lahko ovu temu - "da doprinese odbrani vere i dobrog reda, i svak je sa najboljim uverenjem i svetim ogorenjem hteo ne samo svojim oima nego i rukama da uestvuje u ubijanju i muenju izdajnika i ravih ljudi koji su krivi za sva velika zla u zemlji kao i za svaku linu nezgodu i radnju svakog pojedinog od njih. Ljudi su ili na stratite kao to se ide svetinji kod koje se nalazi udotvorno ozdravljenje i sigurno olakanje za svaku muku. Svak je hteo da sam privede po nekog buntovnika ili uhodu i da lino uestvuje u njegovom kanjavanju i odreivanju mesta i naina izvrenja kazne. I svaali su se i tukli oko toga, prenosei sav ar i sve ogorenje u to meusobno razrauna vanje." ak su "i deaci od pedlja" - nastavljao je on do krajnosti optube i uasa - "dozivali I.. .! jedan drugog, trali zadihani, maui dugim turom, da bi svoje male noeve natopili u krvi pogubljenih i da bi posle vitlali njima i plaili mlae od sebe po mahali. "*249 U Andrievu
249. lli, 301. "Ali moram u vezi s tim Ivjeanjem, M.R./ i sa vremenom koje Andri opisuje, rei nekoliko rijei, samo koliko je najneophodnije, da dokaem istorijsku i stvarnu nerealnost takvog pisanja, iako bi se o tome moglo i moralo mnogo pisati /komentira Kurtovi, stavljajui sve to u kontekst vremena tih zbivanja, ali spontano istiui njihovu recepciju koja je bila "u ono doba drukija nego kasnije"/. Slinih dogaaja, vjeanja i ubistava koje opisuje Andri zaista je bilo i moralo biti na tako velikoj i vanoj istorijskoj prekretnici naeg nacionalnog razvoja, t.j. u doba Prvog srpskog ustanka i u sukobima izmeu potlaenih i privilegisanih, u borbi za vlast. Istorija ne pamti da je jedna klasa na vlasti dobrovoljno bez borbe predala vlast iz svojih ruku. S druge strane shvatanje o svemu tome - o nacionalnim, socijalnim, ekonomskim, kulturnim, naroito vjerskim problemima - bilo je u ono doba drukije nego kasnije, u daljnjem razvoju naeg graanskog drutva, a sasvim drukije nego u socijalisti koj epohi listie Kurtovi klasno, politiki!, specijalno u shvatanju o

395

demonskom kovit1acu razularenih nagona "izbijale su davno zatrpane mrnje i stare pizme oivljavale", "hvatani su nevini ljudi ili su se deavale kobne zamene i nesporazumi". *250 U tu zaotrenu atmosferu Andri je uveo svoga Levantinca Kolonju, a sudbina koju mu je namijenio bila je nagrada za njegovo univerzalistiko razmiljanje o ljudima podijeljenim vjerama i civilizacijama, i zavrni akcent na kur'anskom iskazu nade. Dijalog izmeu Kolonje i nekih "golaa Turaka" u odbranu ''jednog oveka, vezanog i izubijanog"*251
svrsi zahvata vlasti. Bilo je zaista stranih sluajeva u toj borbi i na jednoj i na drugoj strani. I nai i strani izvori /naroito ruski Voeni zbornik 1864 - ruski vojni arhivi iznose strane podatke o pravoslavnim Srbima meusobno, a prema muslimanima naroito. Za ono doba i za balkansko shvatanje onog vremena nije toliko ni udna ta nesrena pojava, osobito kad se uzmu u obzir sve okolnosti i nisko kulturno stanje naroda !kae Kurtovi, a zatim nastavlja komentar poredbenom metodom svoje rasprave na relaciji prolih dogaanja u Andrievoj optici naprema neposrednim suvremenim zbivanjima pred ivim svjedocima, sve sa kriterijem vladajue marksistike ideologije i stilske formacije socijalistikog realizma/. Stranija je injenica to se ti instinkti pojavljuju i iza 150 godina, usred XX vijeka, u prolom-ratu. To treba da zabrine svakog patriotu i to treba lijeiti. Zaista nije put za to onaj koji je izabrao Andri. Koliko je god jasno vidan /ak i po guslarevoj narodnoj pjesmi! ekonomski momenat kao uzrok tadanjim i kasnijim ustancima kod nas, vidno je isto tako pomueno shvaanje svih ostalih gore pomenutih problema, narovjerskih, to je potpuno razumljivo kad se uzme u obzir kulturni nivo naeg naroda u ono doba i sve okolnosti koje su na to uticale, naroito vanjska propaganda sa imperijalistikim tendencijama. Bilo je to jasno i naim burUjskim piscima u prolosti, pa su, pored sve svoje pristranosti, ipak vrili kakvu-takvu analizu i determinaciju u opisivanju dogaaja iz toga vremena, a kod Andria nema uopte nikakve dijalektike. On pojedine dogaaje /izmiljene ili ne - svejedno/ jednostavno vodi i izdvaja iz ostalog istorijskog zbivanja i istorijske neminovnosti; opisuje ih same za sebe i iz njih izvlai onakve zakljuke o naim muslimanima i to kao kolektivu, kako gore navedoh i citatima potkrijepih. Zar se takva literatura moe nazvati realistikom i istorijski deterministikom? Zar takvo pisanje odgovara jednom renomiranom piscu i akademiku uopte, a naroito kad pie istorijski roman ili knjievnu hroniku?", pita se Kurtovi sa
ito ogorenjem.lKurtovi,148/.

250. !bidem. 251. !bidem, 302.

396

nekog kuliera, Andri je dao u stilu tvrdoglave upornosti, koja se, na drugoj strani, izmetnula u brutalni prkos, sve u andrievski cininoj atmosferi dosoljavanja islamom, dok su "sa dve munare, jedne u blizini a druge dalje, hode I.. J uile ezan i glasovi su im se ukrtavali Il/, napregnuti i zatalasani": "E, ako hoe da zna, vodim da objesim psa kao i ostale pse. " l. J "Lopovluk, bezobrazluk, razbojnitvo! Iprotestirao je na to Kolonja/. Vi sultanu obraz kaljate. Razbojnici! Poturice! vikao je stari lekar" Injegoevsko-andrievski!. "uti, jer e i ti visiti pored ovoga." "Ko, ja? Taknuti me ne sme, poturice pogana."*252 To su bili elementi gradacije svae, a vrhunac je doao u romantiarski egzotinoj, paradoksalnoj sceni, zapletnoj za simbolian zavretak Kolonjina ivota: "Visoki ovek se iskosi malko i viknu izazivaki na svoje ljude: - Je li opsovo vjeru i sveca? Jeste li uli? Oni potvrdie. - Vjeajte obojicu odmah. Nastade guva oko Kolonje. - Ko, veru? Ko, sveca? Znam ja bolje islam od tebe, kopile bosansko. Ja sam... ja sam... ; vikao je Kolonja, otimajui se, zapenuen i potpuno izvan sebe. - Veajte psa afirskog! Kroz trku i otimanje ule su se samo nejasne Kolonjine rei, kao. zadavljeno krkljanje: - '" Turin. .. jesam Turin, bolji od tebe. Tada se umeae oni arijski ljudi i otee lekara od golaa. Njih trojica bili su sada svedoci kad je starac jasno i glasno i po tri puta izjavio da prihva252. Ibidem, 303.

fojnikog graanina,

397

ta istu veru kao svoju i da je kao takav postao neprikosnoven. Sad su ga vodili kui, paljivo i sveano kao mladu. "*253 "Vest olekarevom turenju bila je iznenaenje", pie"
Andri,

ali je Rotu, koji je poao. da ga obie praen uzvicima "nepoznatih ljudi divljeg izgleda" "Turi se, vlae, dok je vakat!", *254 njegovo ponaanje zbunilo i
niti bilo ijedne crkve i manastira da je Islam iren dravnom silom' !Kalendar Gajret za 1941./. U opovrgavanju takvog tendencioznog tvrenja i VI. orovi postavlja isto pitanje: 'Otkud bi se dralo toliko hriana pod turcima sve do XIX vijeka?' IVI. orovi: Jugoslavija/. Ba obratno, prema pisanju ovih i drugih naih istoriara, ostalo je iza turske vladavine mnogo vie crkava i manastira, i pravoslavnih Srba - razmjerno - nego ih je ranije bilo. Slino o tom piu i ostali nai istoriari, iako iz tog, kao ni iz drugih slinih injenica, ne povlae pravilne konzekvencije u odnosu na muslimane. Tvrdnja, dakle, o nasilnom prevjeravanju davno je otpala kao istorijska istina: zadrava se samo jo kod nekih knjievnika kojima nije stalo do istorijske istine nego idu za tim da se na jevtin nain istaknu kod zaostale ovinistike arije i da mrnjom na 'Turke' dokau svoj 'patriotizam' /kako ih je ironizirao jo prije pola stoljea J. Skerli!. Nasilnog sistematskog i masovnog prevjeravanja u tursko doba zaista nije bilo nikad, tada ni ranije /detaljnije o tom u mom lanku 'Poturi se plahi i lakomi' - Kalendar Gajret 1941./ ... "!Kurtovi, 164-165./. Nasuprot torne, istie on, takvog prevjeravanja je "bilo ... i tada i ranije i kasnije u svoj Evropi". "Mnogo je krvi
hrianina,

253. Ibidem, 304. Popovi, 507. Za zavretak ove scene Popovi pie otkrivajui Andrievu neupue nost: "to se tie ahade /formule kojom se svjedoi pristupanje islamu ili potvruje svoje pripadanje islamskoj zajednici! valja podvui da bi i jedna jedina stareva izjava bila dovoljna." 254. 11i,304-305. "to se tie povika: 'Turi se, vlae, dok je vakta' /komentira Kurtovi Andrievu tenju da svoju knjievnu "istinu" predstavi kao historijsku istinu!, sluajno' iznesenog - u vezi se dogaajem o poludjelom 'doktoru' Kolonji koji se 'poturio' - a koji uzvik treba da istakne nain i metod nasilnog prevjeravanja uopte, u to i ranije doba turske vladavine, prijetnju da e se svakom dogoditi sve najgore ako se ne 'poturi' mislim da nije potrebno mnogo govoriti o istorijskoj neta nosti tog netanog i uobiajenog tendecioznog tvrenja, zapravo elje da i taj utisak ostane kod itaoca to dublje i izrazitije kao istorijska istina." !Kurtovi, 149/. U nastavku svog izlaganja Kurtovi navodi pravu historijsku istinu, koja o torne govori drukije, na osnovu djela kritike historiografije: "Dovoljno je da citiram naeg istoriara VI. Skaria, koji o tom veli ovako: 'Ja u istai samo fakat, da XIX vijek ne bi zatekao ni jednog

398

smrtno prepalo, kad mu je on povjerljivo rekao "kao da kazuje neku vanu tajnu": ('/Uejhiselam kae: 'ejtan poput krvi krui kroz ljudsko telo.' Ali Alejhiselam kae jo: 'Vi ete zaista videti svoga Gospodara kao to vidite mesec o utapu. NI) - "Lud, lud, /govorio je on konzulu/. im ovek govori o Bogu i avolu mora da je lud... "*255 Do sveane ceremonije turenja, meutim, nije dolo, jer je Kolonja naen mrtav na putu sa razbijenim tjemenom. A kad je dolaki upnik doao da razvidi stvar oko sahrane i pobjegao "pred tapovima i nadacima uzbuenih Turaka", njega je "ve bio opremio hoda jer su ona tri graanina potvrdila da je lekar dragovoljno, i po tri puta, jasno izjavio: da je spreman da primi tursku veru i da je i sada bolji mumin od mnogoga koji turkuje po travnikoj ariji". *256 Tako se zavrila romantina sudbina uenog Levantinca, razapetog izmeu Istoka i Zapada, koji je u srdbi izjavio emu je na svojoj sredokrei bio i daleko i blizu, kao primjer ovjeka "pod dvostrukim Istonim grehoml', o kome je Sulejmanpaa Skopljak konzula Mitereru suho izjaviQ da je
proliveno u zapadnoj Evropi radi razlike u vjeri, mnoga divljatva i muenja provoena su samo radi drukijeg shvatanja pojedinih dogmi, vodili su se strani i krvavi vjerski ratovi. ak usred XX vijeka, ba u doba kad je Andri pisao ovu knjigu, u naim krajevima se vodila divlja i krvava akcija za nasilno prevjeravanje pravoslavnih Srba i katolika pa se, udna je to perfidnost i ironija, nastojalo da se i za to okrive muslimani, kako govore o tom mnogi dokazi, meu njima i slubeni akt Ministarstva pravosua i bogotovlja NDH od 26 rujna 1941 broj 3448 i Ministarstva unutranjih djela - prema raspisu Velike upe Krbave Psat broj 3226 od 2 listopada 1941 god. IPrepis u Gazi Husrevbegovoj biblioteci Sarajevo!. Da li je Andri tada razmiljao o tom nasilnom prevjeravanju? Da li je to sve osudio javno? Zato ba u to doba igoe muslimane radi toga, za davno prola vremena? Zar nije mislio o tome da takvo pisanje ide u prilog perfidnim intencijama klerofaista, da odijum njihovih djela prenese na muslimane?" !Kurtovi, 165./. 255. Ibidem, 306. 256. Ibidem, 306-307.

399

"ovjek /. ../ bio takav da njegovim tvrenjem nit', hrianska vera mnogo gubi nit, turska mnogo dobija". "257

Povratak Sulejman-pae sa ratita, pie Andri, ubrzao je smirivanje pobune arije, a on je kao ovjek drukiji od ostalih i lik pieve posebne poripovjedake panje, slian Alih-hodi iz Na Drini uprije, posluio Andriu da kroz njegova usta izrekne neka zapaanja o raji i gospodarima. Najprije ih je otro zapitao: "Otkad je to arija uzela na sebe da sudi i izvrava presude, ko im je dao to pravo, i gde im je bila pamet za poslednjih desetak dana." "Kae se, raja se odmetnula", nastavio je on kao ovjek "koji je do jue gledao mune i ozbiljne stvari u Srbiji; raja je neposluna i nevaljala. Jeste. Ali treba znati da raja ne die svojom duom, nego slua dah gospodara. /. ../ Uvijek se gospoda prvo iskvare, a raja samo prihvati. A kad se jednom raja otme i pohasi, idi slobodno pa trai drugu, jer od te nema vie nita." A zatim je iznio svoj primjer postupanja prema raji na priliku "duevnog Turina" iz Cvijeeve dinarsko-rasne karakterologije: "Nama je Bog, slava mu i ast, dao dvije stvari: da imamo zemlju i da dijelimo pravdu. E, sad, ti podvij noge na iljtetu a pusti neke poturice i golae da sude, pa se ne brini kako e ti se kmeti pobuniti. Kmetovo je da radi a agino da ga pazi, jer i travka treba i rosu i kosu. Ne ide jedno bez drugog. Vidi me /. ../, pedeset i pet mi je godina punih, pa ja i danas do ruka obigravam sve itluke oko Bugojna. Ama, u mene nema rava i neposluna kmeta. ""258 Svoje predoavanje Bosne i raspravu o njenu vjerski raznolikom razliitom i suprotstavljenom stanovnitvu Andri je, u recepciji i iskazima konzula, nas257. Ibidem, 310. 258. Ibidem, 308.

400

tavio i dalje kao pozadinu linih zbivanja ili kao predmet razgovora ili razmiljanja. Davil se pri tome razlikovao od Defosea, prema pri emu Andri dodaje:

"Jer i vrline jednog oveka mi primamo i cenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara naim shvatanjitna i sklonostima. " Ono to se deava oko njega
i njegove porodice Davil je tumaio, u Andrievoj interpretaciji, "uroenom zloom i varvarskim nainom ivota ovoga sveta", dok je Defose, kao i Andri, nastojao da tim pojavama "nae razlog i objanjenje u njima

samima i prilikama koje su ih stvarale".*259

O prilikama na meunarodnom planu, u povodu Napoleonovih osvajanja i pobjeda, Andri je kao izraz osmanlijsko-diplomatske filozofije stavio u usta teftedara Tahir-bega slijedee rijei relativizma i morala na strani pobjednika, koje su zbunile Davila kao jo jedna misterija Orijenta: "Va car je pobednik, a

pobednika svak vidi u sjaju ili, kako kae persijski pesnik: "Pobednikovo lice je kao rua"*260 - zavrio je lukavo i nasmejano teftedar." To su bile koordinate povijesnomoralnog poloaja konzula u Bosni. A izmeu ovih statinih psiholokih i opisnih' situacija o turskobonjakom pandemoniju Andri je i ovdje ubacio dinamiki motiv, incident austrijske konzulovice Ana Marije sa "varokim Turinom, nekim Ibrom valom,

poslednjim ovekom u varoi, koijaem i pijanicom, koji je s vremena na vreme vrio i posao krvnika, otimajui zaradu Ciganima".*261 Kada je ona u samilosti prema konju, kojeg je valo nemilosrdno ibao, "pritrala i poela suznih oiju da vie na koijaa i seljaka", on joj je zaprijetio i izmahnuo biem. *262
259. Ibidem, 313. 260. Ibidem, 315. 261. Ibidem, 317. 262. Ibidem, 317-318.

401

Vraajui sad ovaj motiv ponovo na raspravu, ovog puta na Defosea, Andri je izjavio: "graa za njegovu knjigu o Bosni potpuno je spremna". *263 Zavrne rijei njegovih istraivakih iskustava i zakljunih uopavanja, koje su bile prosudbe tumaenja ivota u Bosni i odnosa meu njenim stanovnicima, - Defose je iznio u razgovoru sa fra Julijanom Paaliem. Pri tome je kao ta ku odmjeravanja uzroka i posljedica imao pred oima Turke i njihovu vladavinu i njihov utjecaj, upravo kao i Andri u svojoj dizertaciji, samo to je u tome, kao Andriev portparol, iao i dalje u dubinu problema i budunost ivota u ovoj zemlji. "Ovoj bi zemlji trebalo kola, puteva, lekara, dodira sa svetom, rada i pokreta," govorio je Defose prosvjetiteljski, ali je dodavao: "Ja znam da vi, dok traje turska vlast i dok se ne uspostavi veza izmeu Bosne i Evrope, nita od toga ne moete postii ni ostvariti". *264 Stoga je liberalno sugerirao fratru da bi bar oni trebali djelovati da pripremaju svoj narod i prosvjeuju ga, umjesto to se vezuju za ''jeudalnu, konzervativnu politiku reakcionarnih evroposkih sila", osuenih na propast. *265 "Vi vidite" - isticao je on nunost takvog podsticajnog rada - "da je narod u Bosni podeljen na tri ili ak na etiri vere, podeljene i zakrvljene meu sobom, a svi zajedno odvojeni neprelaznim zidom od Evrope... " I nastavljao je po liniji Andrieve etnopsiholoke i moralne analize uzroka stanja katolikog puka u Bosni koju je on naznaio u svojoj dizertaciji: "U toku stolea va se narod u mnogome toliko izjednaio sa svojim tlaiteljima da mu nee mnogo vrediti ako ga Turci jednog dana i napuste a ostave mu, pored njegovih rajinskih mana, i svoje poroke: lenost, netrpeljivost, duh nasilja i kult grube sile. "*266
263. Ibidem, 319. 264. Ibidem, 320. 265. Ibidem, 321. 266. Ibidem, 321.

402

"Vi vidite da nijedan narod, nijedna zemlja u Evropi ne zasnivaju svoj napredak na verskoj osnovi... ",*267 nastavio je Defose iskazivanje Andrieve opsesivne teme, koje je preko njegove mladobosanske ideologije utvrivalo ideologiju aktualnog jugoslavenstva. A poto mu je fra Julijan neprekidno isticao osnovni princip crkve /"ta e nam prosveta bez vere u Boga?" "Nesrea je iveti bez Boga i izneveriti se veri otaca. "/, *268 on ga je upitao na andrievski nain: "Zar vi zaista nikad niste pomislili da ovi narodi koji se nalaze pod turskom vlau, i koji se nazivaju raznim imenima i ispovedaju razne veroispovesti, moraju jednog dana, kad turska imperija padne i napusti ove krajeve, da nau zajedniku osnovicu svoga opstanka, jednu iru, bolju, razumniju i oveniju formulu ... " "Mi katolici tu formulu odavno imamo /odgovarao je fra Julijan dosljedn%~~ Ta formula je credo rimske katolike Crkve. Nama bolje ne treba." Ali Defose je ostao pri svome liberalno-evropskom shvatanju i izveo sugestiju za novom osnovicom udruivanja naroda u Bosni: 'ali vi znate da svi nai sunarodnici u Bosni i na Balkanu ne pripadaju toj crkvi i da joj nikad neete svi pripadati. Vi vidite da se niko u Evropi ne udruuje vie na toj osnovi. Prema tome, treba traiti drugi zajedniki imenitelj. "*269
Jo je ami istakao da Defoseu Andri "imputira, ponekad, svoje sopstvene misli i ideje o osloboenju i odgoju narodnih masa, o vjerskoj netoleranciji ili toleranciji u Bosni, o osloboenju i ujedinjenju jugoslovenskih naroda, o Istoku",*270 ali Andri ipak svoju misao kroz usta Defosea nije mogao izgovoriti do kraja jer se radilo o "konzulskim vremenima" na poetku XIX stoljea, ali je izrazio svoju skepsu u nje267. Ibidem. 268. Ibidem, 321.

269. Ibidem, 322. 270. ami, 55.

403

govu razmiljanju prilikom konanog naputanja 'fravnika. Posljednje to je vidio na tome odlasku bila je tvrava, pored nje damija i desno od tvrave kua u kojoj je stanovao Kolonja. Odlazei prema Turbetu Defose je mislio "na njegovu sudbinu i na onaj udan noni razgovor s njim": "...Vi ivite ovde, ali znate da je to prolazno i da ete se pre ili posle vratiti u svoju zemlju, u bolje prilike i dostojniji ivot. Vi ete se probuditi iz ovog komara i osloboditi, ali mi nikad, jer za nas je on jedini ivot. "*271 Ali Andrievo pripovijedanje o bonjakom svijetu u osamnaestom poglavlju djela, nakon Defoseova odlaska, kao da je ulo u neto mirnije vode, kao da nije mogao umjetniki odrati romantiarsko-demon sku tenziju nasilja, grubosti i rugobe prema konzulima, ali nije dozvolio ni da se ona zaboravi. Tu promjenu odnosa, kao da se narod na njih ve navikao, Andri je otvorio meu enskim svijetom: "] u turskim kuama, /pripovijeda on uz podsjeanje/, gde se o stranim konzulatima nije govorilo bez sujevernog pljuckanja, znalo se do u pojedinosti kako francuska konzulovica kupa i uspavljuje decu, kakve su haljinice na njima, kako su oeljana i kakve su boje trake koje im vezuje u kosu. "*272 A kad se gospoa Davil porodila, "mnoge begovice su poslale- poklone i Ciganku da upita kako je konzulovica. U porodiljinoj sobi su poreani darovi. Tepsije sa baklavom; urmaice, naslagane upopreko kao to se slau cepanice; vezovi i trube beza svilenika; buklije i stakla rakije ili malvasije, zaepljene sa nekoliko listova sobnog cvea. "*273 Tu ljudsku prijelaznost preko djece, u ovom intermecu romana, Andri je izrazio i u liku Munare, koji svoju veliku alost to sa
271. TH, 325. 272. Ibidem, 326-327. 273. Ibidem, 328.

404

svojom mladom enom nema djece preobraava u gai u tihi smijeak kada gleda djecu gospoe Davi!. Ali Andri nije mogao odoljeti svome pripovjedakom porivu a da bar nekom neobinom osobinom ili nastranom pojedinou ne povrijedi harmoniju ovog lika i dosljednost postupka. Tako je Munarin opis zapoeo rijeima da je to bio "gluvonemi vrtlar Munib"; *274 a uz poklone su, po njegovu pripovijedanju, begovice poslale i Ciganku da upita za njeno zdravlje, to je nosilo primisao neeg nedolinog. Ali je na kraju poglavlja ipak zakljuio da se "narod svih vera polako I.. .! privikavao na konzulate i kad je vidio da ih sve dosadanje tekoe i neprilike nisu oterale iz Travnika, poinjao da se miri, da radi sa njima i da rauna na njih u svima svojim poslovima i navikama". *275 ak se desilo i "udo" pri dolasku novog austrijskog konzula fon Paulia: ve pri ulasku u Travnik, pie Andri, "mladoliki i stasiti fon Pauli, na dobrom konju, privukao je na sebe sve poglede i izazvao ljubopitstvo i prikriveno divljenje i kod onih koji to nikad ne bi priznali". "Oni koji su ga videli priali su onima koji se nisu desili u ariji ili na prozoru kakav je zorli i naoit novi austrijski konzul I"Ne fale' mu vjere!"(276 A kada je poao na prvi divan veziru, "svet je posmatrao povorku, traio pogledom novog konzula i utke jo dugo gledao za njim. Turske ene su posmatrale iza svojih muebaka, deca su se propinjala na ograde i zidove, ali niotkuda nije bilo nijednog glasa, nijedne pogrdne rei. Istina, Turci po duanima ostali su jednako nepomini i mrgodni. ",*277 - dodaje Andri vjeran svome izuzetku na kraju svakog pozitivnog opisa bonjakog svijeta i likova iz njega.
nue

274. Ibidem, 330. 275. Ibidem, 335.

276. Ibidem, 337. 277. Ibidem.

405

Poglavlje dvadeseto, sa svojim mirnim vremenima poslije Bekog mira 11810. i 1811. godinel Andri je sveo na francusku trgovinu pamukom koja se vodila preko Bosne i ulogu francuskog konzulata u tome. A priu o pamuku, Francuzima i Bonaparti nije otvorio meu begovima ni u ariji, nego u jednom pijanom drutvu bez ugleda, u bai Muse Krdalije, vie da iznese njihov doivljaj ovog svijeta i odnos prema njemu i da demistificira bekrijski ivot i meraklijski mentalitet iz kruga narodne pjesme i romantike. Stoga su svi likovi ne samo ljudi nie vrste, skloni pretjerivanju i lahkom ivotu na rubu neaa, nego su mahmurni leerni, lijeni i troma duha i slaba karaktera. "... Ispod velike kruke eerke prostrta serdada, na njoj ostaci jela, jildani i sud sa rashlaenom rakijom", meu ve opisanim likovima u ovom romanu Musom Pjevaem i Hamzorn telalom, "napola sjedi napola lei Murat Hodi, zvani Ljuljhoda". *278 To je jedan od onih Andrievihlikova koji su nosili primisao zla i rugobe, sveenikog obrazovanja koji je u raskolu sa islamom i islamskim moralom, ali ne izrod iz reda asnih nego njegov tipski predstavnik: "... Iz bolje travnike kue i uio je nekad kole, ali mu rakija nije dala da zavri ni da bude imam u Travniku, kao to su bili toliki iz njegove porodice." "Pria se /kazuje Andril da je iziao pred muderisa i ispitnu komisiju pijan, tako da se jedva drao na nogama, ljuljao i povodio u hodu"; "muderis ga je tada odbio od ispita i nazvao Ljulj-hoda. "*279 Duevno optereen izbacivanjem iz reda svojih vrnjaka, pie Andri posihoanalitiki, on je elio da to kompenzira "kakvim izvanrednim podvigom". "Kao mnoge neuspele ljude, malene rastom a ive duhom, i njega je izjedala skrivena i suluda ambicija da ne provede vek do kraja ovako sitan,
278. Ibidem, 350-351 279. Ibidem.

406

neugledan i neznan, ,nego da zadivi svet ni sam ne zna kako, gde i ime", "ali sve se vie hranio laima i varao sam sebe velikim reima":28o Ovog puta se razgovor vodio o tome kako doi do novaca, kojih im je ponestalo, a sveo se na francuski pamuk, kao nain lakog dobitka, na kojemu se obogatio Ljulj-hodin amida: "Svijet izumio pa krade, Ipie Andri uopeno ali ne kae jesu li to katolici ili pravoslavni nego te rijei stavlja u usta muslimanu/. 1.../ Kradu po hanovima gdje kiridije zanoe i rastovaraju konje. 1...1 Iziu djeca iz sela, sakriju se u grmlje pored puta i otale noiima prosijeku vreu na ponekom denjku. Kako je put uzak i zarastao u grmlje, pamuk pone da ispada i da se hvata na granju s obje strane puta. im karavan proe, djeca zau i pokupe pamuk u kotarice, pa se opet sakriju i ekaju novi karavan. "*281 A kad "rakija iz njega propeva", nakon melanholine sevdalinke, Ljulj-hod~ se otvara putajui na volju "bezumnim reima": '54h, da mi se je sresti s njime.. ,j.../ Sa njim, sa Bunapartom ? Da se ponesemo nas dvojica, duu mu afirsku, pa koga srea poslui. 1.../ Ako on mene savlada, neka nosi moju glavu. Ako ja njega oborim i sveem, nita mu ne bih, samo bih ga vezana proerao kroz ordiju i naerao ga da plaa sultanu araa, isto kao i onaj poslednji obanin ispod Karaule. "*282 Tako ova epizoda, bez vee organske veze sa konzulima i vezirima kao nosiocima glavne radnje, ima, meutim, svoje mjesto u mozaiku nastranog, grubog i primitivnog mentaliteta bonjakog svijeta, koji ini nekad podlogu nekad pozadinu za pievo romantiarsko odmjeravanje Istoka prema Zapadu. Razmiljanja, iskazi i razgovori konzula ipak su Andriu ostali glavni oblik izraavanja svojih ideja o
280. Ibidem. 281. Ibidem, 353. 282. Ibidem.

407

Bosni, Bonjacima, orijentalno-islamskom svijetu, inei tako svojevrsnu enciklopediju razjanjavanja pojmova iz ove oblasti, glosar iz ugla, aspekta i spoznanja zaopadne kranske Evrope. Poto sa novim austrijskim konzulom fon Pauliem nije imao bliih dodira, za Davila su "ostajali...razgovori sa Ibrahimpaom i ljudima iz Konaka", *283 posebno teftedarom Tahir-begom. Prilikom pripremanja nove vojske na Srbiju 1812. vezir se alio na "Bosance", kako ih je u Andrievoj pripovjedakoj interpretaciji nazvao: "Gde da naem deset hiljada ljudi i kako da ih ishranim i opremim? Ipitao se on, otkrivajui uz to jedno Andrievo jeziko razlikovanje: kada govore Bonjaci oni se izraavaju ijekavski kao svojim prirodnim govorom, a kada govore stranci, Francuzi ali i Turci-Osmanlije, Andri upotrebljava ekavicu, podrazumijevajui time da im rijei prevodi sa drugih jezika/o Kad tri Bosanca ne moe zajedno sastaviti da se ne posvaaju ko je prvi Ive, poslednji nije nijedan, to se zna/. Pa i da uspem u svemu tome, ta vredi kad ovi bosanski junaci nee da se bore s one strane Drine i Save lotkriva Andri zanimljivu politiku refleksiju/. Tu, na bosanskim granicama, prestaje njihova hraborst i njihovo poslovino junatvo. ",*284 govorio je vezir s ogorenjem i potcjenjivanjem. Tahir-beg je u iskazima svojih opaanja i spoznaja bio rjeitiji, prihvatajui svaku temu otvoreno, ali u mjeri diplomatske rjeitosti. Od lirskog uzbuenja u povodu djece, proljea, sa uvoenjem pjesnikovih rijei: "U deci se obnavlja i isti reka oveanstva", *285 on je
283. Ibidem, 259. 284. Ibidem, 360. 285. Ibidem, 361.

408

prelazio u hladno razmatranje o prirodi ratova i odnosa prema njima na Istoku i Zapadu, izraavajui pri tome i Andrieve zapadnjake poglede o zavojevakom islamu, koji su, izreeni kroz usta muslimana, dobivali na teini karakterizacije. Gledajui Davila "pogledom kakav se vidi u kuna i lasica, okretnih zverki koje kolju i piju krv ali ne jedu meso zaklane ivotinje", "286 Tahir-beg je ustvrdio da "izmeu hrianskih drava traje slobodan rat ve stoleima", a na primjedbu Davilovu da i "nehrianske, istone drave ratuju", on je objasnio potvrujui Andrievu tezu: "Ratuju. Samo razlika je u tome to islamske drave ratuju bez pritvorstva i protivrenosti. One rat smatraju oduvek kao jedan vaan deo svoje misije na svetu. Islam je i doao u Evropu kaoratujua strana i do danas se u njoj odrao ili svojim ratovanjem ili blagodarei meusobnim ratovanjima hrianskih drava. jiznosio je on andrievski pouno/. Dok hrianske drave, koliko ja znam, osuuju rat u toj meri da uvek jedna na drugu bacaju odgovornost za svaki rat, i osuujui ga ne prestaju da ga vode. ""287 A u nastavku Tahir-begova upravnim govorom objektiviziranog izlaganja Andri je iznio svoju vlastitu zebnju, ne od muslimanskohrianskog ubijanja, koje je bilo datost sa pievom pristranou, nego od meuhrianskog sukoba u Evropi i Bosni, kojim se njegovo djelo suvremeno aktualiziralo u cijelom rasponu od pada osmanlijske vladavine do Drugoga svjetskog rata: "Obratite panju pa ete videti da je tano da gde god proiri hrianska Evropa svoju vlast, sa svojim obiajima i ureenjima, tu doe i rat, meuhrianski rat. Tako je i u Africi, tako u Americi, tako je u evropskim delovima Osmanlijskog Carstva koji su potpali pod neku hriansku dravu. I ako bi
286. Ibidem, 361-362. 287. Ibidem, 362.

409

se ikad, po volji sudbine, desilo da izgubimo ove krajeve i da ih osvoji neka hrianska zemlja /. ..1, sa njima bi bilo isto. Tako bi se moda moglo desiti da se, kroz sto ili dvesta godina, na ovom istom mestu gde vi i ja sada razgovaramo o mogunosti tursko-hrianskog rata, kolju i krve meu sobom hriani, osloboeni ispod osmanlijskog gospodstva. "'288 Pri tome se, pie Andri, dodajui tim rijeima obiljeje turskog poniavanja i zluradosti, "Tahir-beg... smejao glasno svojoj viziji. "'289 Ta pokretljivost pripovijedanja, uz stalnost ideje, izmeu pisca i njegova objektiviranog i subjektiviranog lika, ta promjena take gledita sluila je Andriu da kae sve a da prikrije sebe, da i u demonskom iskazu nae izlaz za sebe izvan odgovornosti, a moralnu teinu da svali na drugoga. Ali on ponekad nije uspijevao da prigui ili posreduje negativne napone prema muslimanima, islamskom svijetu smatrajuiih historijskim krivcima i smetnjom evropeizacije. Tako je na ishodu, u ponovnom osvrtu na razgovor sa Tahir-begom, a nakon Davnine grube karakterizacije toga ovjeka "koji se smru lei a ivi od droga", Davil izrazio u mislima jo jedno zapadnjakou enje nad ovim svijetom orijentalne Bosne: "... udno, kako ovde niko nema milosti ni onog prirodnog saaljenja, koje se kod nas spontano javlja pred svakim tuim stradanjem /kao da je govorio Andri u njemu, bez uoavanja osjeanja merhametal. U ovim zemljama treba biti prosjak ili bogalj na ulici, pa da se izazove saaljenje. looJ Sto godina ovek da ivi ovde, nikad se ne bi mogao naviknuti na ovu suvou srca u govoru, ovu vrstu moralne golotinje, i grube neposrednosti, nikad ne bi mogao ovrsnuti toliko da ga ona ne povredi i ne zaboli."290 A odmah nakon ove jed288. Ibidem, 363. 289. Ibidem.
290. Ibidem, 364. o dolasku Alipae u Bosni, nakon smjenjivanja

410

nostrano uopene karakterizacije, bez ikakvoga prijelaza, kao sugestiju uzroka i razloga te grubosti mentaliteta i tvrdoe srca, Andri zapisa:

"Nad njima jeknu glas mujezina sa arene damije, odjednom i plahovito kao eksplozija. U tom otrom glasu drhti i pdliva se neka silna, borbena i gnevna pobonost koje su prepune, izgleda, mujezinove grudi. Bilo je podne. Javi se i drugi mujezin sa neke nevidljive damije. Glas mu, uzbuen i dubok ide kao pobona i revnosna senka za glasom arijskog mujezina. "'291
Bila je to, knjievnom sugestijom izraena, Ankoncepcija geneze moralnog mentaliteta sa ishoditem u tursko-islamskoj vladavini, i ujedno
drieva

Ibrahim Hilmi-pae, Vladislav Skari u knjizi Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austroguarske okupacije, Sarajevo, 1937., 168., pie slijedee: "Novi vezir Alipaa Derendelija trebao je stii u Sarajevo 5. maja 1813. U susret mu izioe velikodostojnijci iz Sarajeva na Kozju upriju. Tamo je bio napravljen jedan paviljon /kiosk!, pred kojim je paa trebao sjahati s konja, pa da ga tu pozdrave i poslue ga kavom i erbetom; Ali on ne sjaha i ravo primi Sarajlije rekavi im: 'Ja sam umoran i hitim u Sarajevo. Nikako neu da primam vae kave, niti mi je ugodno poklonstvu ljudi one varoi, koja se ravo pokazala prema prijanjem veziru IIbrahimHilmipai/ i nije se ustruavala zabraniti mu da prenoi u varoi: l../ Ove rijei zaprepastie Sarajlije i oni se urno vratie. Vezir se krenu u Sarajevo pola sahata iza njihova odlaska. Pratnja mu nije bila vrlo velika. U njoj je bila muHa, jenjia raga, vezirovi dvorjani i 1200 Ar-

nau ta. Vodio je sa sobom i dva velika topa, to je uplailo Sarajlije, jer do tada ni jedan vezir nije dolazio s topovima. /.. J U Sarajevu, gdje je sve bilo uplaeno, govorilo se da se vezir nee zadrati due od tri dana. Ali je on sam govorio, da e u Sarajevu ostati 6 mjeseci. /.. J Dan dva docnije dvojica njegovih kavaza napadoe na dvojicu Sarajlija, pa ih odvedoe i svakom udarie po 200 batina. Kada je kazna bila izvrena, izie vezir iz svoje sobe, pa se kao tigar baci na ona dva jadnika, stade ih udarati i gaziti ih nogama prijetei im noem, koji je bio izvukao. /..J Vezir je bio neto ljut i na jevreje ili je bio lakom na njihov novac, pa se oekivalo svata. Njihove je glavne ljude tih dana pohapsio. Za vezire se veli, da je bio vrlo surov i da je poinio dosta zala ulazei u Bosnu. Sada su Sarajlije alile za prijanjim vezirom, koga su klevetali u Carigradu." 291. Ibidem, 364-365.

411

njegoevski odbojna recepcija ezana bez pojma o njegovu plemenitom znaenju, koji je Andri romantiarski opisao i asocijativno stilizirao kao izraz militantnog islama, kao vjere srdbe i bijesa, saglaavajui se asocijativno s ve prikazanom predstavom bonjake divlje, surove i fanatine svjetine pri pobuni arije. Dok je u ulima i duama evropskih romantiara Orijent doivljavan kao egzotini svijet opojnosti i zanosa, fantazije i arome, Andri u dvadest treem poglavju svoga djela govori o "orijentalnom otrovu". I to na primjeru mladog Fresinea "koji je doputovao da /Davilu/ usmeno izloi teko stanje ''francuskog hana" u

Sarajevu":292 "Mladi ovek je bio potpuno obeshrabren. Omraveo, kosa mu se proredila na temenu, lice dobilo nezdravu boju. Davil je primetio da mu podrhtavaju ruke i izbija gorina u glasu. One mirne jasnoe kojom je sve predviao i rasporeivao kod svoje prve posete looJ potpuno je nestalo". Opisuje Andri, a zatim zauzima Davilovu posmatraku poziciju i komentira: "Istok, mislio je Davil Isa Andrievim osjeanjima iz kojih je ovaj pisac
gledao, uopavao i objanjavao svijet osmanlijske Bosne iskazujui sebel sa onim nesvesno zluradim ljud-

skim zadovoljstvom sa kojim kod drugih otkrivamo i posmatramo tragove bolesti koja i nas mui, Istok je prodro u krv ovom mladom oveku i podrovao ga, uznemirio i ozlojedio. "
A zatim se Andri ponovo vraa poziciji pisca kao posmatr~a i nastavlja: "Mladi je zaista bio gorak i

obeshrabren. Ono razdraljivo nezadovoljstvo sa svim i svaim, koje napada i osvaja ljude sa Zapada koji dou poslom u ove krajeve, ispunjavalo ga je oigledno celog i on nije imao snage ni da ga savlada ni zadri u sebi. lool
292. Ibidern, 380.

412

Njegovi predlozi su bili radikalni. Treba sve likvidirati, to pre to bolje, i potraiti druge puteve, preko druge neke pokrajine u kojoj se moe iveti i raditi s ljudima. "*293 "Davilu je bilo jasno da je mladi ovek zaraen "orijentalnim otrovom" /konstatira Andri/ i da je u onom stadiju bolesti u kom ovek, kao u groznici, niti vidi stvarnost niti moe pravo da sudi, nego je svakim nervom, svakom milju u stalnoj raspri i borbi sa onim to ga okruuje. "*294 "Orijentalni otrov" u Andrievoj psiholokoj dijagnostici manifestira se tako u potpunom razoarenju,

obeshrabrenosti i gorini, u razdraljivom nezadovoljstvu svim i svaim, u radikalnim prijedlozima koji trae prekid svih poslova i aktivnosti u Bosni, i u bespovratnom bijegu iz te zemlje. Najzad, u Fresineovoj spoznaji koliko su "ovi Bosanci nepouzdani, oholi, sirovi i podmukli", koja je zapravo gotovo prijevod stvarne reenice kako ju je donio Pierre David. *295 A tom psiholokom nalazu Andri je priloio i Fresineovu kliniku sliku nezdravosti, podrhtavanja lica "na kome su se nasluivali tragovi ravog varenja i

razlivene ui". *296

ovaj prikaz slike i uzroka "orijentalnog otrova" daljnim crtama turskog mentaliteta, Andri je iznio Ibrahim-paino reagiranje na vijest iz Carigrada o pomoru u njegovu haremu: "Kuga koja poslednjih
Proirujui

nedelja mori po Carigradu uvukla se i u vezirovu kuu na Bosforu. "*297 "Eto, kuga nije mogla izostati. Morala je doi, zbog naih grehova. Mora da sam i ja grean, dok je i u moju kuu ula", govorio je v~zir "hladnim glasom kao da gov293. Ibidem, 381. 294. Ibidem. 295. Ibidem, 381. ami, 138:

"Tek

poslujui

meu

s Bosancima, ivei njima, ovjek doista uvidi do

kog stepena su oni licemjerni, oholi, surovi i vjerolomni." 296. Ibidem, 383. 297. Ibidem.

413

ori ustima od kamena",

etiku

u tome dublju duhovnouzronost. Odbijajui odluno objanjenje da

videi

nevine linosti i kue stradale sluajnim prenoenjem klica ove opasne zaraze", on je isticao: "Ne. Od greha, od greha sve to dolazi. Narod je u prestonici izgubio razum i obraz. Sve je pomahnitalo i dalo se u trku za uivanjima, za raskoem. " Svodei sve to na nemar
su i vlasti, on je nostalgino napominjao kako se za vladavine sultana Selima "greh...u prestonici progonio, suzbijalo se pijanstvo, nevaljalstvo i nered". *298 A na Davilov pokuaj da ga primiri ukljuujui se u njegov sustav rasuivanja "kako izmeu greha i kazne mora doi

"svetaki

najposle do ravnotee i kako e valjda tako biti kraja i ispatanjima", on je odluno odgovorio: "Bog je jedan. On zna meru. "*299
U mozaiku tursko-bosanske pozadine konzulskih zbivanja Andri je iznio i sluaj sa Ismailom Raifom, ustvari poturenim alzakim Jevrejom, koji je stupio u slubu najstarijeg sina Sulejman-pae Skopljaka,

"razmaenog i uputenog gospodiia, sklonog mnogim porocima a naroito piu, i ni u emu nalik na svoga oca, lukava i pretvorna, ali hrabra, ista i radina oveka". Kada
je Davna otkrio konzulu da on nije provokator nego pederast, on se samo uhvatio za glavu: "O, ooo! ta jo nee naii na ovaj Konzulat."*300 A u tu oblast Davilova zapadnjakog zgraanja ili bar nerazumijevanja osmanlijskih postupaka spadao je i "turski obiaj da u

citiraju stihove kao neto naroito vano i znaajno, ali nikad nije mogao da vidi u emu je stvarni smisao citiranih stihova i gde je njihova veza sa predmetom o kome je re, a stalno je oseao da im Turci daju vanost i toku
298. Ibidem, 384. 299. Ibidem.

prianja

300. Ibidem.

414

ne moe da oseti i pogodi", *301 to je zapravo predstavljalo odsustvo prave recepcije uslijed razliitosti duhovno-kulturnog svijeta koji je konzul nosio u sebi, i nerazumijevanja turskog koji mu je bio ne samo tu nego i odbojan. U tu oblast Davilova zapadnjakog zgraanja ulazila je i "Tahir-begova orijentalska panja od koje se oveku koa jei". *302 Kao i postupak "turske dece iz ~aanskih kua" prema onima koji su u zimskoj gladi i studeni primali "kaursku hranu" i novac od Francuskog konzulata. "Gladei! Jesi li se najeo krmetine? Gladei!", *303 vikali su za njima. Opaanja o turskoj Bosni te odnose Bonjaka i Osmanlija, iznesene neposredno ili ee doivljajno posredovane Davilom, zatim njegove utiske iz susreta sa vezirima, Andri je iznosio, sa psiholokom podozrivou i isticanjem zaotrenih akcenata i osjeanja nie vrste, i u daljnjem prianju hronike o konzulima kao sredinju temu svoga cjelokupnog stvaranja. Tako je, kada je Ibrahim-paa iznosio konzulu simpatije prema Francuskoj kao razlog svoga smjenjivanja, dodao u zagradi: "Davil je dobro znao da je to jedna od onih orijentaiskih lai ili poluistina koje krue meu istinskim vezama i uslugama kao lane pare meu pravima. "*304 A u iskazivanju "odnosa prema Bosancima" Andri je veziru dao neposrednu rije: "Ovom narodu, verujte mi, treba otriji i svirepiji vezir. Istina, kau da me sirotinja po celoj zemlji blagosilja. A to jedino i elim, bogati i silni me mrze. "*305 - poeo je on svoju ispovijest konzulu u Andrievoj interpretaciji Davidova zapisa toga razgovora, u kojemu Ibrahim-paa stvarno isto kae:
301. Ibidem, 397. 302. Ibidem, 399. 303. Ibidem, 402. 304. Ibidem, 407. 305. Ibidem, 408. arni, 157 f. 8.

znaenje koje on

415

/Unato

molbi da se vrati u Carigrad, sultan smatra dal "treba da jo ostanem meu ovim narodom neukim, tvrdim i nepoverljivim, koji bi trebalo da ima okrutnijeg i bezdunijeg pau nego to sam ja. Ja se toga bojim /. ..!Kau da me sirotinja blagosilja. To je sve za im teim. Znam da me mrze bogati ljudi i oni koji se bogate nepravde inei." A na odlasku I"naputajui ovu tunu zemlju"j"306 jo jedanput se poistovijetio s njim u osjeanju iste sudbine dvaju stranaca u nepodnoljivoj i neprijateljskoj zemlji: "Sa svaim se ovek rastaje, pa je i nama vreme dolo. Mi smo se nali kao dva prognanika zatoeni i zavejani ovim groznim narodom. Ovde smo odavno postali prijatelji i biem o to uvek, ako se ikad opet naemo na nekom boljem mestu. ",*307 rekao je on Davilu, slijedei gotovo doslovno ovaj iskaz u Davi10vu izvjetaju.! "Mi smo dva izgnanika, rekao mi je na kraju Ibrahim-paa. Nae prijateljstvo, koje se zaelo u zemlji snjegova i opakog naroda Bosne, bie utoliko vre i bie nam milije ako se ikad opet vidimo u boljoj zemlji. "I, *308 "mada nije odlazio kriomice i praen optom mrnjom kao nekada Mehmed-paa":309 Po sistemu kontrasta i u ritmu naglaene zloe i nasilja novi vezir Siliktar Ali-paa dramatizirao je ivot u Travniku ve prema najavi u pismu koje je Ibrahimpaa s puta poslao Davilu: "... Mogu samo da kaem: neka se Bog smiluje sirotinji, i svakome onome koji nema zatite. Sad e Bosanci da vide... 11*310 Nadmaujui daleko sve svoje negativne slike Bonjaka, Andri je u opisu Siliktar Ali-pae pedantno skupio i povezao sve crte i oblike osmanlijske surovosti i nasilja i to usmjerene
306. TH, 410. 307. Ibidem, 409. 308. ami, 160. f. 15. 309. TH,l11. 310. Ibidem, 413.

416

prema Bonjacima, ak je iami, poredbeno faktografski pouzdan, ali psiholoki povran, na kraju poglavlja o dolasku Siliktar Ali-pae u Travnik, nakon usporedbi Andrieva teksta sa Davidovim izvjetajima, zakljuio: da Andri "vri izbor izmeu injenica i pojedinosti sadranih u dokumentima" i da ga "naroito l .. .! interesuje ovaj put sve to izaziva uas, strah i trepet, sve crte i djela koja prikazuju okrutnost novog vezira: globe i zatvori, batinjanja, smaknua i ubistva", a"da bi pojaao taj utisak okrutnosti, pisac se nimalo ne ustruava da izmijeni izvjesne injenice, da ih preuvelia... "*311 Smisao Andrievih razvijanja Davidovih kratkih iskaza je "isti kao i smisao izmjena: istaknuti, uiniti reljefnim sve to odie uasom, sve to pokazuje divlju i okrutnu prirodu ovoga vezira da bi njegova slika bila jo okrutnija i svirepija, da bi od nje stvorio simbol turskog despotizma", zavrava ami, traei za to opravdanje u politikim tezama srpske historiografije: jer od tog despotizma "su stoljeima patili jugoslovenski narodi/!!"; "nije li upravo ovaj vezir u krvi uguio srpski ustanak?", *312 pita se ami, i ne slutei zapravo da tim rijeima otkriva neprekidne stvaralake politiko-idejne intencije samog Andria jo od njegove doktorske dizertacije i prvih proza. Dolazio je "sam i go kao hajduk u umi" pie Andri u navodnicima, "ali sa hiljadu i dve stotine dobro oruanih

Arnauta 'opasnog izgleda' i dva velika poljska topa, a pred njim je iao glas neuraunljivog krvoloka i najsvirepijeg vezira u Carevini", irei strah pred sobom. Iste pojedinosti o Siliktar Ali-pai iznio je u svome izvjetaju i konzul David kao Andriev neposredan izvor: "Nezir
311. Ibidem, ami, 165. f. 6. 312. ami, 168.

417

vodil sa sobom samo mulu, janiar-agu i ukuane, kao i hiljadu dvesta Arnauta dosta opakog izgleda. Osim toga ima dva velika poljska topa.../.../ Pria se da je to strahovito svirep ovjek. Grad je sav preneraen... Jednom rijeju, pred njim ide strah i trepet. "'313 Kad su mu se na putu izmeu Pljevalja iPriboja topovi u blatu zaglavili, "vezir je /kad je stigao uPribojl

zbog toga posekao sve dravne inovnike bez razlike /oo./ i dvojicu najuglednijih ljudi iz arije"izadravajui se u svakoj kasabi "odmah Ije/ uvodio svoj red: udarao namet, sekao nepokorne Turke, hapsio ugledne ljude i sve Jevreje bez razlike":314 A na ulazu u Sarajevo, pie Andri slijedei
Davidove iskaze o painoj grubosti, kad su mu najugledniji bezi i arijski ljudi izili u susret, "odbio je

grubo da primi to izaslanstvo, viui glasno iz svoga atora da mu se odmah gube s puta, a on e one koji mit budu potrebni nai u njihovim kuama", a ve "sutradan su u Sarajevu bili pohapeni svi bogatiji Jevreji i nekoliko najuglednijih begova. Jednoga od njih, koji se samo usudio da upita zato ga hapse, vezali su i batinali u prisustvu vezirovom. "'315 ''Ali njegov stvarni dolazak u Travnik, nain na koji je primio ajane i odrao s njima prvi Divan, prevrili su glas koji mu je prethodio",'316 otpoeo je Andri dramatino
sredinju epizodu uasa u ovom poglavlju, u kojoj se poklopila sva ona sklonost ka romantinom i morbidnom koju je on sam nosio u sebi sa stvarnim elementima opisa ovog dogaaja u Davidovim zapisima. Toga dana je na elu povorke "prvo uao odred od tri stotine vezirovih Arnauta", a pred vezirovim konjem

"iao je jedan ogroman delija

313. Ibidem, 169-170. 314. TH,413. 315. Ibidem, 413-414.

drei

sa obe ruke velik i go

ami, 7-8. f. 7.

316. TH,414.

418

sobom". Naveer su izvrena "hapenja Jevreja i uglednijih ljudi, po naelu da se 'drukije razgovara sa ovekom koji je jednu no prenoio u zatvoru''', a ko god je za njima zaplakao ili se poalio "bio je batinan". Pri tome je Ali-paa slijedio princip "da niko toliko ne plaa, da bi se oslobodio, kao Jevreji i da niko posle ne iri tako strah po varoi kao oni". Uz njih su "odvedeni /. ../, vezani i baeni u tvravu" gvardijan samostana u Guoj Gori i jeromonah Pahomije. Zatvoreni zbog ubistava ili krupnijih kraa sutradan su izvedeni iz tvrave i "jo o izlasku sunca poveani na raskrsnicama grada".*317 Dramatinost ovih uvodnih zbivanja Andri je koncentrirao na prvi vezirov divan u Konaku i pojaao je opisom "tiine od koje dah staje i utroba premire" i napomenom da je Ali-paa bio poznat upravo po tome "da je umeo da stvori, podrava i iri takvu atmosferu straha koja je savlaivala i lomila i one ljude koji se niega pa ni smrti ne boje". Poslije itanja sultanova fermana, vezir je sakupljenim ajanima prvo saopio smrtnu osudu travnikog kajmakama Resim-bega. 'Ali-paini udarci su bili strani naroito po tome to su bili neoekivani i neverovatni", pie Andri u komentaru nakon toga, nehotino otkrivajui neoekivanost inevjerovatnost kao osobine romantiarskog naina vlastitog pripovijedanja pojedinih dogaaja u ritmu svoje hronike. Ali ne zaboravlja da besprimjernom najavom njegova pogubljenja u petak blasfemino i tendenciozno povee dan posebne molitve sa ovim okrutnim inom, pod vidom svirepe nihilistike karakterizacije Ali-pae kao ovjeka kome nita nije sveto, da bi "na ovu vest dolo posluenje, kafa, duvan i erbe"*318 kao demonski ciniki intermeco. Vrhunac aluzivnosti vezirove
317. Ibidem, 414-415. 318. Ibidem, 415.

ma pred

419

poruke okrutnim primjerom Andri je, slijedom Davidova zapisa, dao nakon toga: dok je stari i potovani Hamdi-beg Teskeredi govorio nekoliko rijei u odbranu kajmakama, koji je okrivljen da je zamjenjujui biveg vezira "tako labavo i neuredno vodio stvari da je dva puta zasluio smrt", jedan od momaka se "sudari lako sa jednim ubukdijom i obori mu jednu lulicu", a "vezir, kao da je samo to ekao, sevnu oima, nagnu se ustranu, izdui trup i baci se velikim noem, koji je drao negde pored sebe, na ukoenog momka. Nastade trka meu momcima, koji su izvodili nesrenika oblivenog krvlju, i jo vea ukoenost meu ajanima i begovima koji su gledali preda se, svaki u svoj fildan, zaboravljajui na ibuke koji su se pored njih dimili. "*319 U svome izvjetaju David je, sa manje pojedinosti, o ovoj sceni pisao: 'M-paa se bacio noem na jednog od svojih slugu, u prisustvu svih uglednih ljudi iz 1Tavnika, zato to nije posluivao kako treba. Ova tako nagla strogost prenerazila je sve prisutne."*320 "Jedini je lnastavlja Andri! Hamdi-beg zadrao mir i prisebnost i dovrio svoju odbranu starog kajmakama... "*321 Odgovor i prijetnja vezirova bila je izraz scene koja se netom odigrala, nalik na slian monolog Delaludin-pae u Baagie voj povjestici. "Ja nisam doao da se laemo i kroz kami ljubimo ili da spavam na ovom iljtetu - zavrio je vezir nego da uvedem red u ovoj zemlji koja se do Stambola proula po tome to se ponosi svojim neredom. I za najtvru glavu ima sablja. Glave su na vaim ramenima, sablja je u mojoj ruci a carski ferman mi je pod jastukom... "*322 A tu svoju namjeru objasnio je drugim rijeima Davilu na prvoj audijenciji, dok se, u poznatom Andrievu 319. Ibidem, 415-416. 320. arni, 167, f. 10.
420

321. TH,416. 322. Ibidem, 416.

rijei i izgleda, "smejao glasno, a oko usta i potkresanih brkova i brade igrao mu je neki mlad i vragolast izraz": *323 "Ja verujem da njima nisam porijatan. Ali nisam ja ni doao zbog toga da se njima svidim. Oni su budale koji hoe da ive od praznog gospodstva i drskih, velikih rei. A to ne moe da bude. Dolo je vreme da se i oni opamete. "*324 "Neka govore ta hoe /. ../, ali verujte da u ja uterati ovom svetu zapt i red u kosti", nastavljao je vezir Davilu da bi ponovo preokrenuo ton i namjere svoga govora: 'A vi se ne obazirite ni na to, nego to god vam treba, doite pravo k meni. Moja je elja da vi budete mirni i zadovoljni. " "To je bilo prvi put", - komentira Andri na kraju, - "da Davil ima pred sobom jednog od onih potpuno neukih, sirovih i krvavih osmanlijskih upravljaa o kojima je dosada znao samo iz knjiga i prianja, "*325 kao to je i on sam za

paradoksu

ovu scenu bacanje noa saznao iz njegovih stvarnih zapisa. Andri je zavrio svoje pripovijedanje etikim razmiljanjem o strahu kao strukturnoj atmosferi ovog poglavlja, kao to je pojam "orijentalnog otrova" bio arite jednog od prethodnih. Ali dok je "orijentalni otrov" ulazio u strance baene na Istok, strah od okrutnog vezira uvlaio se u travnike begove. ak se i motiv "Lutvine kahve", kao mjesta superiornih razgovora o sudbonosnim pitanjima, s kojim je djelo zapoeto, po drugi put pojavio u ovom asu kritiko moralnog poniknua: "Sofa u Lutvinoj kafani stajala je

pusta, iako je prolee nastupilo i lipa nad njom poela da zeleni. Sve to su se travniki begovi usudili, to je da ponizno zamole vezira da oprosti kajmakamu njegove greke /iako niko nije znao kakve/ i da mu, s obzirom na nje323. Ibidem, 418. 324. Ibidem, 417. 325. Ibidem, 418.

421

govu starost i ranije zasluge, pokloni ivot. "'326 Ali je prethodni traktat, kao razvijena Njegoeva misao o strahu /koji! ovjeku kalja obraz esto", ostao kao Andriev komentar njihove poniznosti, nasuprot bahatosti na uvodu knjige: "To je bio onaj veliki strah, nevidljiv i nemerljiv, ali svemoan, koji s vremena na vreme nailazi na ljudske zajednice i povije ili pootkida sve glave. Tada mnogi ljudi, obnevideli i zalueni, zaborave da postoje razum i hrabrost i da sve u ivotu prolazi i da ivot ljudski, kao i svaka druga stvar, ima svoju vrednost, ali da ta vrednost nije neograniena. I tako, prevareni trenutnom maijom straha, plaaju svoj go ivot mnogo skuplje nego to on i vredi, ine podla i niska dela, poniavaju se i sramote, a kad trenutak straha proe, oni vide da su taj svoj ivot otkupili po suvie visokoj ceni ili ak da nisu bili ni ugroeni, nego samo podlegli neodoljivoj varci straha. ""327 Ali bilo je u tim rijeima i vlastitog suoenja i psiholokog rastereenja iskazom: rezonanci Andrieve kjerkjegorovske strepnje, i vjeitog straha nad vlastitom egzistencijom ovjeka na razmeu vjera, nacija i kultura, ivotom i slubom opredijeljenog na suprotnoj strani, u stalnoj brizi da to ne pogrijei, da se ne oda i da se ne ugrozi. Negativan, odbojan ili bar podozriv odnos prema Orijentu, njegovoj kulturi, duhu i nainu miljenja i osjeanja, koji je sjedinjavao zapadnjake tuince u Bosni kao jednu od suprotstavljenih strana u ovom djelu, zasnovan na strukturi romantiarski krajnjih kontrasta, kontraverzi i konfrontacija, Andri je u glavi dvadest estoj iskazao i kao politiki interes, a ne samo vlastitu elju za jedinstvom kransko-evropskogsvijeta, u situaciji kada se poelo govoriti o predstojeem
If

326. Ibidem.

327. Ibidem.

422

ratu izmeu Austrije i Francuske. tako je i uzdrljivi fon Pauli rekao Davilu: "U svakom sluaju, kao dva
asna oveka

i Evropljanina, koji su u vrenju svoje dunosti baeni u ovu zemlju i prisiljeni da ive pod izuzetnim okolnostima, mislim da ne bi trebalo da se pregonimo i klevetamo pred ovim varvarima, kao to se to moda deavalo ranije.", to se poklapalo sa Davidovim zapisom: "Izjavio mi je da, kada god ne budu u pitanju politiki interesi, on nee nita manje biti Francuskoj na usluzi l.J Ja sam njemu uinio slinu izjavu, i mi emo obadvojica sauvati, i pored rata /.. J dranje i osjeanja dvaju asnih ljudi, koji e izbjegavati, u zemlji varvara, klevetanje svojih naroda i vlada, u koju greku je padao prethodnik g. Paulia za vrijeme prolog rata. "*328 A Davil mu je odgovorio,
istie Andri u sainjavaju

navodnicima, koji upuuju na original-

ni izvor: "... Svi pripadnici zapadnih drava, bez razlike,

ovde na Orijentu jednu jedi.nu porodicu, ma kakve bile inae nesuglasice koje u Evropi postoje izmeu njih". U Davidovu izvjetaju ta reenica doslovno
glasi: "Strani narodi na Orijentu inje uvijek jednu te istu porodicu, ma kakva bila razmimoilaenja izmeu njih u Evropi..."*329 Kao dogaaj vrhunskog zanimanja na drugoj strani, Andri je istakao sipljivo objavljivanje Hamze Telala "da je Bog blagoslovio islamsko oruje

velikim i pravednom pobedom nad pobunjenim nevernicima, da je Beograd pao u turske ruke i da su i poslednji tragovi nevernikog ustanka u Srbiji zauvek satrveni. "*330 Ali je u
isto vrijeme ponovo istakao prvotni motiv rezerviranog reagiranja bonjakih uglednika, koji su sve odmjeravali dosljedno svome mentalitetu i u skladu sa svojim probitkom: "Begovi i arijski ljudi ne bi bili ono to 328. Ibidem, 428. ami, 172., f. 8. 329. TH, 429. ami, 174., f. 13.
423

330. TH, 430.

jesu - travnika gospoda - kad bi se iskreno i glasno obradovali ma emu, pa ak i pobedi turskog oruja. Svi su samo uzdrljivo i dostojanstveno vakali neku re, jednoslonu i beznaajnu, ali nisu smatrali za vredno ni nju glasno da izgovore. Jer, koliko je dobro to e se Srbija umiriti, toliko je nezgodno to e se Ali-paa vratiti kao pobednik i biti s njima, po svoj prilici, tei i gri nego to je dosad
blO. "'331' A u razgovoru Davila sa Ali-paom, kad se vratio sa pohoda, Andri je ponovo istakao srpsku temu na brutalan osmanlijski nain, koji je strukturno-stilizacijskim postupkom i kompozicijskim poretkom u poglavlju dovodio u vezu sa osnovnim agonalnim raspoloenjem i politikim dranjem Bonjaka u istoj osmanlijskog dravi:

"- Zna li se gdje je sad voa pobunjenika, Crni - pitao je Davil, a pitao je upravo za to jer je uo da je Karaore prebjegao u Austriju. - Ko to zna, i ko o tome vodi rauna gde taj luta - odgovorio je. prezrivo vezir. - A nema opasnosti da mu neka drava ukae gostoprimstvo i pomo, i da se on posle opet vrati u Srbiju? 1kziru ljutito trgnue miii u uglovima usta pa se onda savie u osmejak. - Taj se nee vratiti. Uostalom, ne bi imao ni kuda. Jer, Srbija je opustele tako da za mnogo godina jo nee ni taj ni iko drugi pomisliti da u njoj die ustanke. '332 Drugi dio ovog dijaloga Andri je naao u Davidovu izvjetaju: "...To ustanika jezgro, primijetio sam Ipie David/, moe opet postati opasno." - "Ne,
ore?
331. Ibidem, 430. 332. Ibidem, 433.

424

odgovorio je on Ivezir/, jer je Srbija gotovo opustoena, a njene voe nee u njoj vie nai ljudi da podignu na ustanak" ... "*333 A nakon vijesti o progonstvu smijenjenog Ibrahim Halili-pae i iznenadnoj smrti njegova tefdedara Tahirbega "kako se kae: od srane kapi", za Davila se, i za Andria, jednom istom slikom u snijenom sumraku zatvorio krug spoznaje otvoren njegovim davnim pogledom i razmiljanjem. "Mislio je o kamenom turbetu na osam uglova, pored koga je godinama prolazio, o plamenu te svee, koji veeras jedva prodire kroz maglu, a koji su on i Defose nekad nazivali veitom svetlou', o postanku toga turbeta, o istoriji Abdulah-pae koji u njemu poiva, "*334 pie Andri, ne znajui za mistiko znaenje svjetlosti u kojoj se ovjek spaja sa boanskim biem. Simboliku molbu sa Abdulah-paina nadgrobnog pokrova Andri je sveo na zaludan, sluajan ivot smanjen na jednu ovosvjetsku elju poslije smrti, i propratio racionalnom ironijom i uenjem zapadnjaka u konanoj bitnoj spoznaji o nepojamnosti povijesne egzistencije i duhovnog sklopa bonjakoga muslimanskog svijeta. Pokazala se jo jednom duboka razliitost struktura duha i temeljna podijeljenost recepcije pojmova i pojava zapadnjaka, s jedne strane, i bonjakog itaoca, s druge: ono to je imalo svoj smisao u tome svijetu, to je u doivljaju Davila i Andria bilo bez smisla i upotrebe, a ipak se iracionalno-etiki nastavljalo u vremenu beskraja, kao romantikoj dimenziji Andrieve pripovjedake umjetnosti. Stoga je Andrievo razmiljanje od natpisa, ako je takav postojao, do uenja imalo jedini mogui put i
333. ami, 177. f. 11. 334. TH, 437.

425

razinu i predstavljalo potpun prekid obostranog razumijevanja, zapravo mimoilaz bez povratka: "Kameni, niski sarkofag, pokriven zelenom ojom na kojoj pie: 'Neka Svevinji rasvetli njegov grob!' debela votanica u visokom, drvenom . svenjaku, koja danju i nou gori nad tamnim grobom, u nemonom naporu da postigne ono to od Boga moli ovaj natpis, a to Bog, izgleda, nee da uini. Paa, koji se jo mlad popeo visoko i sluajno doao u svoj rodni kraj da umre. Da, svega se sea, kao da je to svaija i njegova roena sudbina. Sea se kako je Defose pre odlaska ipak uspeo da vidi i da proita Abdulah-pain testament, i kako mu je ivo i opirno priao o tom. Znajui kako je malo svetlosti u ovoj dolini, paa je uvakufio kue i kmetove i ostavio jo i u gotovini, a sve samo zato da bi mu nad grobom, dok je sveta i veka, gorela bar ova jedna velika votanica. I sve je jo za ivota utvrdio i osigurao, pismeno, kod kadije, sa svedocima /.. .1. Da, taj paa je znao kakvih mranih veeri i maglovitih dana ima u ovom tesnacu, gde njemu valja do sudnjega dana leati, znao je i kako ljudi brzo zaboravljaju i ive i mrtve, izneveravaju obaveze i kre obeanja. I dok je bolovao u jednom od ovih ardaka, a bez izgleda na ozdravljenje, bez nade da e oi ikad vie videt iri vidik od ovoga, jedino to ga je u njegovom neizmernom jadu zbog proputenog ivota i prerane smrti moglo, bar malo da utei, bila je pomisao na ist pelinji vosak koji e mu nad grobom sagarati mirnim, bezglasnim plamenom, bez dima i ostatka. Zato je sve ono to je velikim naporima, junatvom i pameu stekao u svom kratkom ivotu, dao za ovaj plamiak koji gori
426

nad njegovim nemonim ostacima. U nemirnom ivotu nagledavi se zemlje i ljudi, video je da je vatra osnov stvorenog sveta: ona pokree ivot i ona ga unitava, vidljivo ili nevidljivo,. u bezbrojnim oblicima i razliitim stepenima. Stoga su njegove poslednje misli bile posveene vatri. Dabogme, ovo malo plamena nije mnogo ni sigurno i, verovatno, nee do kraja dotrajati, ali je sve to se moe: jednu taku mrane i studene zemlje trajno osvetliti. A to znai ozariti, pa ma i samo jednim zrakom, sve oi koje ikada tuda prou." '335 Kao zapadnjak, inkarniran u Davilu, koji ne moe da osjea i misli drukije od svoga pogleda na svijet, mogue islamsko-mistiko tumaenje poruke Andri je odmah ponitio blasfeminom upotrebom Boga, a duhovnu simbolinu svjetlost izjednaio sa fizikom svjetlou, koje je "malo /.../ u ovoj dolini" tamnog vilajeta, kako je Andri Bosnu u svome djelu stalno predoavao. Od nedostatka te ovosvjetske svjetlosti, znajui "kakvih mranih veeri i maglovitih dana ima u ovom tesnacu", napravio je jedini razlog opruke: "da bi mu nad grobom, dok je sveta i veka, gorela bar ova jedina velika votanica", koja je uz to simbol kranskog bogosluja nad pokojnikom, isputajui iz nje, nevjerovatno, bilo kakve obrede molitve za duu umrlog koji se reguliraju vakufnamom, sve u smislu stilizacije na odnos bosanskog mraka i ovjekove zemaljske potrebe za svjetlou. Na kraju je preko "mirnog i bez;. glasnog plamena" svijee preao na materijalistikisimbol vatre, kojoj su Abdulah-paine "poslednje misli bile posveene", da bi se vratio opet plamenu svijee kao izvoru i utoku svoje misli, koji moe bar 'Jednu taku
335. Ibidem, 437-438.

427

mrane znai

i studene zemlje /Bosne/ trajno osvetliti", a to "ozariti/.../ sve oi koje ikada tuda prou", i time

ostaviti spomen na sebe. To je bio potpun, logian i pripovjedaki dosljedan doivljaj Istoka na Zapadu. Na pojavnoj razini, sve ono sluajno i nemono pred Boijim odbijanjem, ono to je Abdulah-paa uvakufio kao ratniku i ivotnu tekovinu i za ivota pismeno utvrdio i osigurao kao garanciju izvrenja, uz poznavanje ljudi kako iznevjeravaju obaveze i kre obeanja, sve to lino i povijesno iskustvo o ljudima, zemlji i ivotu, i sva ta ovosvjetska elja i nada, isprazna i relativna za Davila i Andria, - ulazili su u oblast ranije definiranog "istonog otrova", koji izaziva najprije uenje a zatim postepeno poodlijeganje njemu barem iluzijom povrnog razumijevanja, Stoga Davi!, i Andri, i kae nakon svega: "Da, udna

zavetanja, i udni ljudi! Ali ko je proiveo ovde koju godinu i provodio svoje noi ovako pored prozora, taj sve to lako i dobro razume. "'336
A nakon Davilovih sJecanja na protjeranog Ibrahim-pau i na Tahir-begov navod perzijskog pjesnika "Pobednikovo je lice kao rua", za koji mu je ostao duan odgovor: "Da, lice pobednika je kao rua, ali lice
pobeenoga

je kao grobljanska zemlja, od koje svak bei i

glavu

i nakon estog gledanja na Abdulahpaino turbe, Andri zapisuje kao neki epilog toga Davilova dana, i jo jednu promisao o Bosni na kontrastnom rasponu svetlosti turbeta i harama rakije:

okree,"'337

"Ostala je samo tuna votanica iz turbeta i, na protivnom kraju varoi, jo jedna vatra, drukija i vea od nje. To u
336. Ibidem, 438. 337. Ibidem.

428

nekoj kaari peku rakiju, kao i svake godine u ovo doba. "*338
Bio je to ujedno pripovjedaki otvor za proroanstvo boijeg ovjeka Marka iz Dirnrija o sudbini "jadnih
hriana".

Zanimljivo je da se posljednji mjeseci Davilova boravka u Travniku zavravaju 1814.,kao to se jedno stoljee kasnije,1914., zavrila Na Drini uprija; i jedno i drugo djelo u atmosferi terora i straha. Vezir je, sa svojim arnautskim odredima, "bivao celoj zemlji svakim danom sve tei i nepodnoljiviji", a "meu muslimanskim

je sve vie da hvata maha nezadovoljstvo" zbog toga nasilja, i to ono "muklo, koje dugo tinja, ali kad izbije, vodi u krv i u pokolje", dodaje Andri zloudu
krvavu crtu Bonjaka i kada se bune protiv despotizrna. A rasli su i vezirovi "ispadi protiv begova i najugled-

svetom

poelo

nijih Turaka":339
Na ovom mjestu svoga pripovijedanja, mada vezano, kao i uvijek, za Osmanlije i Bonjake, Andri je napisao i rijei neprolazne mudrosti, koja je nadmaavala povod i irila se u sfere sveljudske etike i filozofije: "Jer nasiljem se mogu izvravati prepadi i

korisni preokreti, ali se ne moe trajno upravljati. Teror kao sredstvo vladanja brzo otupi. To zna svako, osim onih koji su prilikama ili svojim nagonima prisiljeni da teror vre. A vezir nije drugog sredstva ni poznavao /vraa se Andri ponovo svome povodu/o On nije ni primjeivao da je u begovima i ajanima ve "umro strah" i da njegovi ispadi, koji su u poetku zaista izazivali paniku, sada ne plae vie nikoga, isto kao to sve manje mogu da ohrabre njega samoga. Oni su ranije drhtali od straha, ali su sada
338. Ibidem, 439. 339. Ibidem, 444.

postii

429

bili "obamrli i ohladili se", dok je, naprotiv, on drhtao od besa zbog svakog najmanjeg znaka nepokornosti i otpora, pa ak i zbog njIhovog utanja. "'340 Davilove pripreme za seobu iz Tavnika sa padom Napoleona predstavljale su Andriu mogunost da jo jednomrekapitu1ira njegove doivljaje Istoka, ovog puta uz ispovijest Salomona Atijasa, koji je doao da ponudi Konzulatu svoje novane usluge. Njegove rijei o sudbini Sefarda nakon izgona iz panjolske Andri je sti1izirao kao neku neumitnu sudbinu bez krivca i razloga, u svijetu koji im, kao ni drugim strancima nije naklonjen, a izbjegao je da istakne da su i oni i Arapi-Mauri istjerani kao inovjernici iz kranske Evrope pod terorom inkvizicije, i da su poslije toga doli u Tursku i u njoj nali zatitu vjere i opstanka. U Andrievoj interpretaciji ispovijesti o sudbini njegova naroda, dolazi zapravo do izraaja Andriev doivljaj ivota Jevreja u funkciji njegova pripovijedanja o turskom Orijentu u Bosni i poloaju stranaca i inovjernika u njoj: "... Digao nas je iz nae otadbine, jedinstvene Andaluzije, strani, bezumni, bratoubilaki vihor, koji i danas ne moemo da shvatimo" i "badona Istok, a ivot na Istoku nije za nas lak ni blagosloven... " "...Naa je muka u tome" - govori Andri kroz njegova usta ponovo orazapetosti oduenog ovjeka - "to nit' smo mogli da potpuno zavolimo ovu zemlju kojoj dugujemo to nas je primila i dala nam utoita, nit' smo mogli da zamrzimo onu koja nas je nepravedno oterala i prognala kao nedostojne sinove", i pod kojom se podrazumijeva kranska panija, da bi monolog zatim prevagnuo protiv Bosne: "... Ali ovde nas je ivot suvie pritisnuo i unizio. "'341 "ivimo izmeu Turaka i raje,
340. Ibidem. 341. Ibidem, 460.

430

bedne raje i groznih Turaka. /..J Pamtimo jezik nae zemlje, onakav kakav smo poneli pre tri veka i kakav se vie ni tamo ne govori, a smeno natucamo jezik raje sa kojom patimo i Turaka koji nad nama vladaju. jpriznaje Andri kroz tua usta da i "Turci" govore jezikom koji je istovjetan jeziku hriana i krana/, i nastavlja dalje o nevoljama Sefarda u Bosni/. I...! Savijamo se i sklanjamo pred svakim, zlopatimo se i dovijamo, to se kae: na ledu vatru loim o, radimo, stiemo, tedimo, i to ne samo za sebe i svoju decu nego za sve one koji su jai i drskiji dd nas, i udaraju nam na ivot, na obraz i na kesu.", kae on priznajuina kraju razlog njihova izbjegavanja, pred kojim je ustupala domovina, jezik i nacija: "Tako smo sauvali veru zbog koje smo morali da napustimo svoju lepu zemlju, ali izgubili gotovo sve ostalo. "'342 Vjera tua i svoja, koju su Defose i Kolonja relativizirali jedan liberalistiki, drugi univerzalistiki, za Andria u Bosni, ponajprije u vidu islama, predstavljala je povijesni predmet smutnje i izvor antagonizma, ili raspoluenosti bia i hibridnu krivotvorinu, a iznad svega rasadnik mrnje i neprijateljstva prema inovjerniku. Ali on nije iskoristio injenicu izgona Jevreja iz panije zbog nekranske vjere, to bi nosilo konotaciju genocida nad Bonjacima u Drugome svjetskom ratu, nego ih je rijeima prenio u Bosnu, gdje ivot fInije lak ni blagosloven", na Istok "groznih Turaka". To je spadalo u njegov romantiarski pripovjedaki postupak isputanja dobrote i nakalam1jivanja i stilizacije rugobe, svoenja svekolike ljudske patnje na Turke, uzete zajedno s Bonjacima, i na islam kao na sinonime povijesnog nasilja i duhovnog mraka, to je jo na poetku svoga knjievnog rada odluno zasnovao u svojoj dizertaci342. Ibidem, 461.

431

ji. A arniev komentar Andrievih "refleksija o bosanskim Jevrejima" da njegova "razmatranja dobivaju utoliko veu ovjeansku vrijednost to su napisana u toku drugog svjetskog rata, kada su Jevreji u itavoj Evropi, a pogotovo u Jugoslaviji, doivljavali najsvirepije progone, i na najbezduniji nain bili tamanjeni",'343 ogranien je i defektan u svojoj produenoj recepciji, jer prelazi preko genocida nad Bonjacima u istom ratu, za to ni samo Andrievo djelo ne prua moralnog podsticaja, prebacujui ih kao narod u historiji samo na stranu nasilja, i imanentnog ispatanja zbog toga. . Davil je, meutim, i svjetlo iz Abdulah-paina turbeta, i Atijasovu ispovijest, i njegov vlastiti boravak . "u varvarskoj zemlji, u kojoj sam bio osuen da ivim"'344 kao po nekoj sudbinskoj kazni, i poetak pisanja tragedije o prosvijeenom sultanu Selimu Treem na osnovu dugih razgovora sa Ibrahim-paom, i pjesma Muse Pjevaa "kao dozivanje davljenika koji tone"'345 i "svi poslovi i napori u vezi sa Bosnom i Turcima" koji su ga "vukli... ka zemlji, sputavali islabili", - osjeao kao narastanje i haranje "dejstva orijentalnog otrova/ koji muti pogled i podgriza volju, a kojim je od prvog dana poela da ga zapaja ova zemlja". '346 Stoga, u svoenju svih tih doivljaja i sjeanja, "kao da je odavno napustio Travnik, /Davili nije vie mislio na Bosnu, ni ta mu je dala ni koliko mu je oduzela", Ipie Andri zakljuujui ovu hroniku doivljaja turske Bosne u dui stranaca, i svojoj vlastitoj dui/o Oseao je samo kako odnekud pritiu snaga i strpljenje i reenost da spasava sebe i svoje. "'347 343. arni, 185. 344. TH, 463. 345. Ibidern, 466. 346. Ibidem. 347. Ibidem, 467. "Radi ovakvih "podataka" i radi ovakvog shvatanja II svih 500 stranica ovog svog djela Andri i
432

Epilog Travnike hronike, koji se odvija na istom mjestu, u Lutvinoj kahvi, ali na razmaku "vie od
nema nijedne lijepe rijei o bosanskim muslimanima, nema je ba ni o jednom ovjeku, barem kao iznimci - radi vee ubjedljivosti i interesantnosti samog djela, /Zakljuuje Kurtovi povrijeeno u svojim evokacijama komijske prelaznosti, topline i ljepote mentaliteta Bonjaka u odnosu prema drugim narodima s kojima od starine ive/o Nema je, udno je to za pjesnika i knjievnika Bosanca, ni o sevdalijskoj i patrijarhalnoj Bosni, uopte, ni o svom rodnom mjestu, vezirskom gradu Travniku, u pjesmi opjevanom, u kome je nikao onaj najsuptilniji izraz nae narodne poezije i najnjeniji osjeaj: da je djevojka zapalila cijeli grad 'crnim okom kroz srali pender' ba u to doba, kako i sam pisac to veli, ali samo kao uzgrednu kroniku napomenu. Izraz je to i osjeaj, kao uostalom sva muslimanska enska poezija, - koji nimalo ne govore o divljatvu inekulturi muslimana, ili barem travnike sredine. Ljepotu izraza i suptilnost osjeaja ovih 'divljaka' u toj poeziji lo emu smo i ranije govorili! naroito je isticao na Vuk, a poznato je da je ba ta poezija zadivila i velike strane pjesnike, meu njima i samog Goethe-a/. obrazlae Kurtovi u junoslavenskom i evropskom kontekstu plemenitosti i ljepotel. Andri zaista grubo grijei prema njima i kao kroniar, i kao pjesnik i knjievnik, i kao ovjek. On ak ide tako daleko da nosioce ove poezije patrijarhalne i za muepke povuene muslimanke, predstavlja kao prostu ulinu mangupad: kako pljuju francuskog konzula pomaljajui se javno na pendere i na vrata, usprkos tom to i on i svak zna da je to upravo bilo nemogue, da je potpuno nerealno i da je u suprotnosti sa tadanjim i mnogo, mnogo kasnijim shvatanjima i obiajima. Kolika je samo razlika u prikazivanju Bosne i naroda u njoj, muslimana i, naroito, muslimanki - izmeu Andria i antia, Sv. orovia i gotovo svih naih knjievnika, iako su pisali i pjevali u doba graanskog nacionalizma i usred najveih politikih sukoba, osobito radi agrarnog pitanja? luzvikuje Kurtovi s moralno suprotnim poreenjem/. Da, ali Andri je ve odavno izgubio svaki sentiment prema Bosni: ona mu je suvie 'primitivna i divlja', suvie istonjaka; smetaju mu otkucaji satova sa crkava i Sahat-kule, jer ne otkucavaju istovremeno /kao nigdje na svijetu! i mora da bjei iz Bosne, kako je to rekao u jednoj svojoj pripovijetci IPismo iz 1920. godine, M. R./ !Kurtovi, 165./. Prema Kurtovievu miljenju "ni sa estetske strane l ...! Andrieva djela ne mogu zadovoljiti". "Estetika Ipie oni nipoto nije samo stil i forma, l.. .! estetika u knjievnosti, kao i uopte u umjetnosti, nije neto samo za sebe l .../. Pri pisanju svog djela pisac mora da zadovolji uz vanjsku formu /lijepu rije i stiV i osnovne moralne zahtjeve estetike pri opisu linosti i dogaa ja, da uzdie i oplemenjuje duu i osjeaj itaoca na plemenit pravac u ivotu - ovjeanski. Drugim rijei ma: estetika i etika u knjievnosti najue su povezane meusobno. Bez pozitivne moralne tendencije i bez pozitivnog moralnog uinka u tom pravcu i nema i ne moe biti

433

sedam godina" od vremena Prologa, mje samo Rahmenerzahlung, nego ima .konkretan kompoziestetike u jednom djelu...", istie Kurtovi, oslanjajui se naroito na lanak u asopisu 'MisI/o', 1919. broj 1, i poziva itaoca da ponovno "proita samo podvuene citate u ovom prikazu i da proita iz ovih djela i one strarie scene o kojima sam govorio, i siguran sam da e se i on sa mnom saglasiti da izrazi i nekultume uvrede u tim citatima ne samo nemaju etike nego su i suprotne njoj, a da opisi scena znae upravo iznakaenost svakog estetskog osjeaja." /Kurtovi, 313/. Nedovezujui se na svoje ve izreene kvalifikacije, da Andri Bonjake karakterizira "kao orijentake sa svim negativnim osobinama Istoka", kome "ne priznaje... nita pozitivno", da on tendenciozno "pripisuje cijelom jednom kolektivu osobine manjine sve kad bi one i bile tane za manjinu", to je "nauno, sa sociolokog gledita, pravi... apsurd, zapravo mirie na rasizam", da krajnje nerealistiki prikazuje nau problematiku u prolosti i sadanjosti /Kurtovi, 22fJ./, te dok se "u svim pravim, naroito historijskim romanima, esto moe saznati vie nego ak "iz knjiga svih profesionalnih istoria ra, ekonomista i statistiara toga perioda skupa uzetih" /navodi on prema vladajuoj teoriji knjievnosti/, dotle se kod Andria ne moe saznati nita od svega toga"; "naprotiv, kod njega je sve mrano i pomueno, zasnovano na 'isto tako mranim, proizvoljnim, isto subjektivnim refleksijama - na isto pjesnikoj intuiciji" /285./, - Kurtovi u zakljuku istie: "Jednaka su u tome pogledu oba njegova djela, pisana za vrijeme rata - "Na Drini uprija" i "Travnika hronika", a slina su im gotovo sva njegova djela /pripovijetke!. Andri, udno je i karakteristino- to, uvijek voli da bira one teme koje postavljaju muslimane u suprotnosti sa ostalim sunarodnicima i komijama drugih vjera...", pie Kurto.vi i uzima, nasuprot tome, primjere dobrih odnosa u prolosti izmeu Bonjaka i drugih naroda u Bosni. "Oito je...! kae on afirmativno/ da je u narodu bila uvijek i ostala kao glavna misao - bratstvo i jedinstvo, ili, starinski reeno: dobri komijski odnosi. Tako je bilo i kroz svu nau prolost. Ti su odnosi pored svih naih nesrea bili tako dobri i toliko karakteristini da pravom patrioti i dobronamjernom literatu mogu pruiti bezbrojan niz primjera o ljepoti due naega cijelog naroda, o njegovoj toleranciji, o ovjenosti itd., da na svemu tome uvruje i podie njegovu etiku i produbljuje bratstvo i jedinstvo, a ne da ga rui /istie Kurtovi s tekom politikom optubom na Andria/. Pored kmetstva /kumstva! M.Rj i pobratimstva, uobiajenog izmeu sve tri vjere u Bosni, dobro je poznato da se nikada nije provelo nijedno veselje /enidba, udaja itd./ a da u njemu nisu uestvovali komije bez razlike na vjeru, da nikad nije proveden praznik !Boi, Uskrs, slave, Bajram i slino/ bez meusobnih estitanja i ponuda; da se nikad nije sagradila kua, staja, isto ni bogomolja i slian objekat bez meusobne pomoi u radu i novcu: bez uea komije u uobiajenim mobama nikad se nije

434

ciono-pripovjedaki smisao iskustvenog sagledavanja i povijesnog zatvaranja konzulskih zbivanja i uspona i pada osvajaa Bonaparte u doivljaju i promiljanju travnikih begova. A sredinja misao o prolaznosti svega u vremenu i trajnosti zbivanja po Boijoj volji i odreenju, sa islamskim ishoditem, iz usta Hamdibega Teskeredia koja se filozofski formulira u fatalizmu i predestinaciji, strukturno-koncepcijski integrira
obavio kakav vei poljski rad /kosidba, etva, okopavanje itd./. O tom svem pisali su ponekad nai stari knjievnici, a Andri u svojim djelima ne samo da baca sve to u zaborav !iako je, sigurno, doivljavao lino takve sluajeve, i barem uz Ramazan iftario i sijelio sa muslimanima u najboljem raspoloenju/, nego pria samo o mrnji i nasilju, o krvi i nou." !Kurtovi, 220-221./. Uoavajui da se knjievna "istina" u djelu velikog pisca doivljava kao historijska istina, koja ako je ispunjena tendencijom mrnje moe djelovati pogubno, Kurtovi istie: "Radi takvog pisanja /Andri, na alost, nije jedini u tomi naa mlada generacija i ne moe stei drugo uvjerenje nego da je u naoj prolosti zaista tako i bilo. I to, to dalje sve gore, sve se vie udaljuje od prave istine u meu sobnim odnosima i o ivotu naeg naroda u prolosti. Sve se manje obrauju sjajni primjeri dobrih meusobnih odnosa u prolosti /pie Kurtovi sa aljenjem, moralistiki/, sve se manje istiu i njeguju humanost, tolerancija i ljepota osjeaja, prave opte ovjeanske duhovne vrijednosti koje su /pored svih grubih pojava u prolosti naoj, osobito u prolom ratu/ ipak osnovna crta due naeg naroda, one moralne vrijednosti koje su glavni uslov kulturnog razvoja uopte i bez kojih se ne moe ostvariti ni na kulturni napredak, niti pravo bratstvo i jedinstvo, ni na opstanak uopte." !Kurtovi, 243244./. Zavravajui svoju radnju Kurtovi je jo jednom podvukao da su ova Andrieva djela "pravi anahronizam za nau dananjicu, da utiu vrlo negativno na bratstvo i jedinstvo, da su upravo opasna za tu ideju koju jo dugo i uporno treba izgraivati, osobito radi stranih dogaaja iz prolosti, i da izazivaju oporavdano negodovanje kod velikog dijela naih ljudi, a kod muslimana pravi revolt" - istakao je on iz recepcije bonjakog naroda, iz njegova iznevjerenog horizonta oekivanja, iz horizonta odbijanja Andrievih djela o njihovoj prolosti i mentalitetu. "Opravdan je to revolt do te mjere /zavravao je Kurtovi! da e se on, bez svakog daljnjeg obrazlaganja i bez obzira na sve gornje izneseno, najbolje shvatiti ako se postavi pitanje: Da li bi i kako bi reagirali Srbi pravoslavni, Hrvati katolici ili ma koji dio naeg naroda kad bi neko i pokuao da ih prikae u slinom svjetlu, a kamoli u onakvom kako je Andri prikazao muslimane?" !Kurtovi, 365./

435

djelo a mistiki ga otvara i proiruje od bespoetka do beskraja, ali sa naglaskom na tromosti, ekanju da se stvari same rijee ili da ih drugi obave, i vlastitom preputanju sudbini andrievski idejno usmjerava na osnovnu crtu u mentalitetu bonjakog svijeta. U atmosferi uzdrljivih i sumornih razgovora i izvijesnosti "ustanka i otpora protiv nepodnoljivog i ludog vladanja Ali-paina", pie Andri, vijesti o Napoleonovim porazima i njegovoj abdikaciji, o odlascima konzula iz Travnika, travniki begovi primaju "kao glas o nekoj pobedi": svi su zadovoljni "to e nestati tih

stranaca, sa njihovim drukijim i neobinim nainom ivota, sa njihovim drskim meanjem u bosanske poslove i prilike", *348 podvlai Andri bitnu dvostranost i suprotstavljenost duha, razliitost kultura i povijesti kao neprijateljstvo politike, naporednost stalnog meusobnog odbijanja u strukturi ove pripovjedake hronike, koja se konstituira i ogleda upravo u suprotnim pogledima na stvari i doivljavanju zbivanja, da bi se preko stranica djela prelila u dvojnu recepciju italaca, sa svim moralnim reakcijama koje proizlaze iz Andrieve romantiarsko-povijesne stilizacije na polaritet dobra i zla, svjetla i mraka, izmeu stranaca i domaih, izmeu Zapada i Istoka, krana i "Turaka". Teskeredi progovara kao Andriev glasnogovornik travnikih begova, a u njegovim rijeima odzvanjaju Gunduli ali i njemu nepoznati Aga Dede o sultanu Osmanu i preokretima ljudske oholosti i sudbine u mijenama vremena: 'fl sjeate li se !kae zamiljeno i oteui ree Hamdi-begl kakva je onda

uzbuna i povika bila zbog tih konzula i zbog toga ...toga...Bunaparte? Te Bunaparta ovdje, te Bunaparta
348. TH, 469.

436

ondje; Te ovo e uiniti, te ovo nee. Svijet mu je tijesan; njegovoj sili nema mjere ni karara." I nastavlja u osvrtu
na bosanske prilike, sve na jednoj istoj suprotstavljenoj strani: '/1 ovaj na kaurluk bijae digao glavu ko jalov

klas. Te jedni se dre za skut francuskom, te drugi austrijskom konzulu, te trei oekuju moskovskog. Lijepo se izbezumila raja ipovilenila. "*349 Da bi u drugom dijelu
svoga komentara izvukao iskustvo sudbine i historije: "Pa, evo i to bi i proe. Digoe se carevi isalomie

Bunapartu. Konzuli e oistiti Travnik. Pominjae se jo koju godinu. Djeca e se na jaliji igrati konzula i kavaza, jaui na drvenim pritkama, pa e se i oni zaboraviti ko da nikad nisu ni bili. I sve e opet biti kao to je, po bojoj volji, oduvijek bilo. "*350 I kao to se Andri na kraju svakog
poglavlja u "viegradskoj hronici" filozofski sjedinjavao sa mostom i njegovim trajanjem u vremenitosti ljudskih sudbina i historijskih zbivanja, tako se on i u Travnikoj hronici duhovno poistovijetio sa rijeima, ali ne sa biem, Hamdi-bega Teskeredia o opooj prolaznosti i zaboravu ljudske sile u historiji i odreenju Boije volje. Kada se konkretna imena i zbivanja doive alegorino i simbolino, ove refleksije kao gnome mogu se odnositi i na Drugi svjetski rat i sve osvajake ratove do naih dana zavisno od generacija italaca, a Bonaparta na zavojevae i nasilnike od Hitlera pa u budunost, ali univerzalna misao da e sve "biti i proi" ostaje kao stalnost ljudske mudrosti i logika egzistencije u vremenu i prostoru.

349. TH, 470.

350. Ibidem.

437

,
, , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l , l , l , l , l , l , l , l , l , l , l , l , l , l , l , l , l , l , l , l l , l , l , l , l ,l ,l

!
l l l l l l
l

'l

ETVRTI DIO

I.
("PROKLETA AVLIJA')

Pandemonij Proklete avlije iz kojeg izranja sredinja povijest o Dem-sultanu Andri je propustio kroz doivljaje triju svojih likova: pokojnog fra Petra, sluajnog zatvorenika ove Pandorine kutije i aktivnog sluaoca pria te posmatraa zbivanja u njoj; anonimnog "mladia", u stvari Andria, koji "dok gleda njegov grob... ustvari misli na njegova prianja",l a u djelu ih, nakon ovog uvoda, izlae kao svoje autorsko pripovijedanje o fra Petrovim dogodovtinama; amila iz Smirne, zatvorenika Avlije i ovjeka dvostruke linosti sa ivice historijske spoznaje i uivljaja sebe u nju, koji pripovijeda fra Petru povijest o Dem-sultanu najprije u treem a zatim u prvom licu, poistovjeujui se postepeno u zanosu prianja s ovim likom i njegovom sudbinom kao svojoin, te izazivajui pritom kod vlasti politike sumnje. A poto se i cijela atmosfera policijskog nasilja i politikih sumnjienja i progona mogla shvatiti i kao alegorija ne samo austrougarske nego kako monarhistike tako i komu1. Ivo Andri: Prokleta avlija. Sabro dj., knjiga 14., Zagreb, 1967., str. 11. U daljnjem tekstu: PA

441

nistike Andrieve suvremenosti, pisac se i ovdje, kao i u romanima Na Drini uprija i Travnika hronika i u svim svojim djelima koja bi romantiarskom zloudou predstavljanja mogla izazvati politiko nacionalne reakcije, zaklonio iz historije kao hronike, . predaje" mita i prie, memoara i putopisa svjedoanstava koja su odgovarala njegovoj ideji i viziji, i duboko se povukao, iza svojih likova, isturajui ih ispred sebe kao mogue optuenike na koje moe svaliti krivicu svojih pripovjedakih iskaza. A maglovitost povijesti o Dem-sultanu i pripovjedaka viestrukost prikaza atmosfere Proklete avlije djelovali su uz to modernije od ijedne njegove historijske proze sugeriranjem najdubljeg procesa i agregahl0g stanja prijelaza iz stvarao eva doivljaja u umjeh1inu rijei. *2 U ovom djelu Andri je zaokruio svoju negativnu predstavu Istoka i Turaka u samom sreditu Osmanskog carstva. Ali je pri tome sauvao vezu s Bosnom u fra Petru kao oevicu i pripovjedau zbivanja u Prokletoj avliji. Tursko zlo i nasilje se tako doivljava na svome izvoru i u fra Petrovoj prii vraa se u Bosnu, susreui se s onim koje je ve nalo izraza u Na Drini upriji i Travnikoj hronici, kao svjedoanstvo s druge strane, da jo vie utvrdi predstavu o pogubnom uinku turske vladavine na ovu zemlju i njene itelje. Andri je pri tome povuen u lik anonimnog "mladia", koji se javlja u ekspoziciji na poetku okvirne postavke Proklete avlije, kao i na njenu kraju, kao svjedok fra Petrova ivota i banalnog posmra, kao meditator o ovjeku u vremenu i o prii koja ostaje iza njega kao trajnost. Pria i prianje je "mladieva" - Andrieva opsesija o fra Petru; u opservacijama o
2. Ibidem, 12.

442

nJoJ on je otkrio u osvrtu i vlastite spoznaje stvaralakog procesa, i relativizirao "knjievnu istinu" koju on iznosi i onu koja je mogla izazvati otpor, negodovanje ili ak, kad je u pitanju zatvor i policija,

"u mutnom vremenu kad vlast prestane da razaznaje pravog od krivog",'2 neugodne posljedice. "Sve bi hteo, i po trei i po etvrti put, da kae kako je lepo umeo da pria. Ali to se ne moe kazati",'3 pie Andri o fra Petru u "mladievu"
evokativnom doivljaju. A ta relativizacija pojma i smisla prie o Prokletoj avliji, posebno prie u prii, one o Dem-sultanu, ostvarena je kroz razliite prizme njenih prenosnika od kojih svaki uestvuje i u njenu mnogostrukom stvaranju ostavljajui dijelove vlastitih doivljaja, dodiruje se ve u ovom uvodnom dijelu okvira sa relativizacijom ljudskog ivota u vremenu. Jer fra Petar je
priao

"kao ovek za koga vreme nema vie znaenja i koji stoga ni u tuem ivotu ne pridaje vremenu ni redovnom toku vremena neku vanost",'4 a to je bila i Andrieva

supernaracijska pozicija koja je njegovim djelima s vremena na vrijeme davala filozofsku dimenziju, relativizirajui zbivanja rugobe, zla i nasilja, historije, mita i romantike na strani Turaka i Bonjaka. A povod fra Petrovu zatvaranju u prokletu avliju, i svemu to je u njoj vidio, bio je upravo iz te osmanlijsko-nasilnike sfere, koja je, suglasno Andrievoj opoj koncepciji, svojim utjecajem djelovala na historiju, ljude i duhovni ivot u Bosni: uskoro po dolasku bosanskih fratara u Carigrad, pie on, "zbog svojih tekih i. zamrenih poslova", turska policija je uhvatila "neko
3. Ibidem, 11. 4. Ibidem, 12.

443

pismo upueno austrijskom internunciju", "opirnu predstavku o stanju crkve u Albaniji, o proganjanju svetenika i vernika". *5
Ve od samog imena ovog zatvora, "Prokleta avlija", koji svojom sintagmom dovodi u vezu pojam dvorita odreen potencijalom upotrijebljenog turcizrna "avlija" i epitet "prokleta" kao izraz krajnjeg ljudskog negodovanja nad zlom i uasom upuenoga Bogu, poinje panoptikom gnusobe, gadosti i zloina, patologije zla i manijatva, svega onoga to je Andri ve izlagao u svojim prozama, a to je suprotno ovjenosti i dobroti kao satanistika strana ovog imaginarnog kontrasta. Politiku aluzivnost Andri prekriva gomilama kriminalnog svijeta da zagui svako stilsko izdvajanje i suvremenu sugestiju, alegoriju ovog zatvora, koji je on situirao daleko u Osmanskoj carevini, u Carigradu, ali ipak fra Petrom vezano za Bosnu toga vremena. Nakon napomene da je Prokleta avlija "i veliki rezervoar iz kojeg policija probi-

ra lane svjedoke, "mamce" i provokatore za svoje potrebe", *6

on iznosi itavo mnotvo ljudskih prijestupnika, zloinaca ipsihopata: To je, kae on, "pravi izbor najgoreg od najgoreg

to gamie carigradskim pristanitima i trgovima ili se zavlai po jazbinama na periferiji grada. Obijai, secikese, kockari od zanata; krupne varalice i ucenjivai; sirotinja koja krade i vara da bi ivela; pijanice, vesela braa koja zaboravljaju da popijeno plate ili mehanski razbijai i ukoljice; bledi i potuljeni jadnici koji od opojnih droga trae ono to od ivota nisu mogli da dobiju i zato uivaju hai, pue ili jedu opijum, i ne zaustavljaju se ni pred
5. Ibidem, 11-12. 6. Ibidem, 14.

444

samo da bi d05li do otrova bez kog ne mogu; nepopravljivo poroni starci i nepopravljivo porokom upropaen i mladii; ljudi sa svakojakim izvitoperenim nagonima i navikama koje ne kriju i ne ulepavaju nego ih esto izlau svetu na vidik, a i kad ih kriju sakriti ih ne mogu, jer progovaraju na svakom koraku kroz njihova dela. l.'; Ima viestrukih ubica i takvih koji su ve nekoliko puta beali sa robije i zbog toga su okovani ve ovde, pre suda i osude; oni izazivaki zvekeu svojim okovima, psujui besno i gvoe i onog ko je lance izumeo. "*7
Kao da se rasprsla i preplavila oko sebe ona Andrieva apsolutizacija, koju je izrekao u jednoj od prvih pripovijedaka kroz usta Mustafe Madara: "Svijet je pun gada", da bi je u likovima psihopata, sve odreda "Turaka", tj. Osmanlija i Bonjaka, pronio kroz meuratne pripovijetke mrane faze, nepromijenjenu preko prvih zasnova Proklete avlije kroz romane Na Drini uprija i Travnika hronika i dalje do Omerpae Latasa. Pri tome je ostao dosljedan u svojoj sklonosti prema seksualno p05uvraenim lik~vima. Ve nakon refleksije o "prolaznima koji su zapleteni
7. Ibidem, 15. Na Jandrieva da je Jedikule ta Prokleta avlija Andri je u augustu 1973. objanjavao: "Ne" - nasmija se on - "to nije Avlija. Ona se nalazila nie od Aja-Sofije, na obali Basfora, i sluila je kao sabirni centar; posle presude, zatoenici su ili odlazili u progonstvo ili prelazili u [edikule na izdravanje kazne. Njeno ime na turskom znai Sedam kula. Valjda ste videli jednu od tih kula,
nagaanje

im,

onu iji se iljak nadneo nad vode Basfora. Tamo su odvoeni na smrt osueni zatoenici, a gore na samom vrhu odsecane su im glave. Kau da je na jednu stranu padao trup, a na drugu glava! Kad bi zatoenici prelazili taj poslednji komad zida - jedino to im je jo ostalo od ivota - Carigradom bi odjekivali stravini krici i uzvici pretnje i prkosa, to je zavisilo od toga koga vode na gubilite." !Jandri, 227./.

445

tamo negde u svojoj zemlji i optueni od vlasti ili oklevetani od svojih protivnika kao politiki krivci ili buntovnici", '8
pie Andri o
nonom

ivotu u

elijama:

"Okorele, carigradske propalice, koje se ne boje straara {ne zarezuju nikog, pevaju bestidne pesme i dovikuju sramotne ponude svojim dilberima u susednim elijama. 1.../ Velika elija ivi tada samo zvukom, kao dungla u tami. as se javi neobino kliktanje, as uzdasi, as, kao recitativ, dve-tri otegnute rei iz pesme, tuna i jalova zamena svakojakih ulnih elja, as nerazumljivi glasovi, grleni i teki. "'9 Svaki krug zatvorenika ima svoje sredite: "To je neka grupica kockara ili aljivina, ili je to jedan jedini ovek koji tiho peva ili recituje masne i smene pesmice Ione koje je pisao Mula Jusuf u pripovijeci Za logorovanja, M.R./, ili je neko naivno prialo ili zanesen manijak sa kojim oni iz kruga jevtino i drsko teraju alu"'lO Ipodvukao M.R.I.
Jedan od takvih oko kog se u Prokletoj avliji stvara "svakog jutra tanak krug" je "neki Zaim", koji pria "uvek o istoj stvari" o svojim enama, a drugi ga vulgarno podstiu, zadirkuju, iivljavajui i svoje vlastite elje:

"Ah, ta! Najurio bih ja nju pa sve da joj je sunce meu nogama a mesec na trbuhu." 'Ah, ta tu ena, ena! Kad ugasi sveu, svaka je jednaka. "'ll A Zaim je zapravo i "manijak i neizleivi jalsifikator",'12 optuen da je rasturao laan novac, koji se, strepei od teke kazne "opija... i zavarava laima, polulaima i poluistinama koje povazdan pria dokonim ljudima spremnim na podsmeh", 'B jer i to je
pria, koju Andri ovdje podrazumijeva izmeu manijatva i stvaralatva, na tankoj granici mate, lai i
8. Ibidem, 16. 9. Ibidem, 16. 10. Ibidem, 17-18. 11. Ibidem, 19. 12. Ibidem, 2I. 13. Ibidem, 20.

446

s tanjeg kraja svoju teoriju stvaranja i svjedoei istovremeno svojim vlastitim tekstom o njoj, nastojei da se oslobodi do kraja i vlastitog tereta prikazivanja romantino historijske "istine" i odbojne recepcije svojih proza iz tursko-bosanskog doba - u "knjievnoj istini" stvaralake mate i pripovjedake slobode.
pripovjedakog

poluistine,

otvarajui

Panoptikum Proklete avlije kao atmosfere i freske likova, s druge strane, dobra, ljudskosti i zakona Andri, meutim, ve u slijedeem odlomku pretvara u pandemonij patoloko-manijakihstrasti, u ludnicu i pakao u svome satanistikomdoivljaju turskoga svijeta. Polazei od samog njezina poloaja, bez drugog vidika osim neba, u svome predstavljanju koje ponekad svrati na fra Petra kao primarnog pripovjedaa, Andri istie da ovjek-stranacu njoj "ima stalno oseanje da je negde na nekom avolskom ostrvu", a zatvorenici iz Carigrada kanjeni su "i time to ne vide i ne uju nita od svoga grada". *14 Ali ono to Andria zanima je utjecaj "neobinog i stranog ivota Proklete avlije" na duevno stanje njenih stanovnika. Najprije, "zbog

svega toga Avlija brzo i neosetno savije oveka i potini ga sebi, tako da stane da se gubi". *15 Dosljedan
romantiarskom maniru runoe

i gadosti i vlastitoj sklonosti za izraavanjem takvih slika, on dalje nastavlja na manijakalno-depresivnom rasponu kolektivne izofrenije: '.tl kad se desi da se nebo naoblai i stane da duva

mlak i nezdrav juni vetar, koji donosi zadah morske trulei, gradske neistoe i smrada iz nevidljivog pristanita, onda ivot u elijama i na dvoritu
14. Ibidem, 21. 15. Ibidem, 22.

447

postane zaista nepodnoljiv. Muan zadah ne dolazi samo iz pristanita nego udara iz svih zgrada i predmeta, /pie on nastavljajuiromantiarsko osjeanje nepodnoljivosti zadaha orijentalne kuhinje u prikazu atmosfere u bonjakim kuama u Bosni iz svojih prethodnih djela!; izgleda da sva zemlja koju je pritisla Prokleta avlija lagano truli i puta neku vonju koja oveka truje, da mu zalogaj grkne i ivot omrzne. Huji vetar i kao nevidljiva bolest pada po svima. l mirni ljudi se usplahire i poinju u nerazumljivoj razdraenosti da se ljutito kreu, traei kavge. /. ..! l dok jedni tako besne i sukobljavaju se sa svakim, dotle drugi, stariji i povueni ljudi, ue satima, odvojeni, i objanjavaju se sa svojim nevidljivim protivnicima neujnim apatom ili samo grimasama i slabim pokretima ruke i glave. Izgledaju avetinjski. "*16 Andri to u nastavku i izriito svodi na paroksizam sveopeg ludila, kao da je sve ono patoloko iz cjelokupnog "turskog" opusa skupio i koncentrirao u iu ovog opisa: "U tim asovima opteg uzbuenja ludilo, kao zaraza i hitar plamen, ide od sobe do sobe, od oveka do oveka, i prenosi se sa ljudi na ivotinje i mrtve stvari. Uznemire se psi i make. Uestano i strelovito stanu da tkaju od zida do zida krupni pacovi. Ljudi treskaju vratima i lupaju kaikama u limene sudove. Predmeti sami ispadaju iz ruku. Na mahove se sve utia od opte, bolesne iznemoglosti. A odmah zatim u nekim zatvorenim elijama, sa prvim mrakom, nastane takva opta vika da sva Avlija
16. Ibidem, 22-23.

448

trepti i odjekuje. Njima se redovno pridrue i druge elije svojom vikom. Tada izgleda da sve to u Prokletoj avliji ima glasa urla i vie svom snagom, u bolesnoj nadi da bi negdje na vrhuncu ove buke, sve ovo moglo poprskati i raspasti se, i svriti na neki nain, jednom zauvek. "*17 I kao to je "ova udna i strana ustanova" Andrieva alegorija turskog drutva, i onog koje se stvaralo "pod uticajem turske vladavine", tako je njen upravnik koncentriran simbol turske vlasti njegovih proza, a u Prokletoj avliji, i izvan nje, "on je i svojim izgledom i svima svojima osobinama njeno olienje". *18 Ve u opisu lika Latif-age, zvanog Karaoz, Andri je dao njegov duevni, patoloki, i moralni preobraaj: "Do etrnaeste godine deak je dobro uio i izgledalo je da e poi oevim stopama, ali tada je njegova ivost poela da se pretvara u bes, a njegova bistrina okrenula naopakim putem. Deak je brzo stao da se menja, ak i fiziki. Naglo se raskrupnjao i neprirodno se ugojio. Njegove umne, smee oi stale su da izgraju kao na zejtinu. Napustio je kolu i poeo da se drui sa kafanskim sviraima i maioniarima, sa kockarima, pijanicama i puaima opijuma. "*19 Upao je "u sumnjive poslove i drske podvige svoga drutva", u kojima on nije sudjelovao neposredno, ali gdje god se krade, varaju trgovci i otimaju djevojke "moe biti siguran da e i njega tu nedge u blizini nai", odgovarao je zabrinutom i oajnom ocu o njemu stari upravnik zatvora. Da ga spase od poroka on ga je uzeo u svoju slubu i "od ludog oveka, koji je ve bio zauzeo svoje mesto meu kockarima i gospodskim dangubama,
17. Ibidem, 23. 18. Ibidem, 24. 19. Ibidem, 24-25.

449

postao je dobar i revnostan stambolski policajac",*20 pripovijeda Andri. I "nemilosrdno se okomio na skitnice, pijanice, secikese, krijumare i svakojake nesrenike i dokonjake iz tamnih kvartova Stambola", dovravao je Andri
razvojnu sliku ovog ovjeka od Latifage do Karaoza, da bi se nakon toga zagledao u njegovu duu: "Radio je sa strau, sa neodoljivom mrnjom", istie on ovo njegovo osjeanje "u radu protiv svoga nekadanjeg drutva"*21 kao neku vrstu osvete nad bivim sobom, a u skladu sa vlastitom roman tiko-traumatinomlinijom doivljaja Turaka i njihova iskljuivo nastranog mentaliteta. I dok je raniji upravnik Proklete avlije, kojeg je on naslijedio, "imao kruti, klasini nain upravljanja", Karaoz je od samog poetka "radio iznutra" i prema zatvorenicima je vodio "igru, koja je bila potpuno lina, puna neoekivanih i smelih obrta i smicalica", *22 igru kao fino sadistiko muenje ili bolesno iivljavanje, slinu onoj koju su vodili turski veziri i predstavnici vlasti u njegovim romanima. "Ve prve godine /pie Andri! on je stekao svoj nadimak Karaoz", dodajui u objanjenju: "groteskna linost turskog pozorita senki". "[

zaista je ta Avlija i sve to je sa njom ivelo i to se u njoj deavalo bila velika pozornica i stalna gluma Karaozovog ivota", /podvukao M.R.j*23 podvlai
Andri psfuopatoloko dvojstvo ovog svoga lika. Ali i

u samom izboru njegova imena "Karaoz" ima simbolike koju Andri ugrauje i razvija u njegovu liku: Karaoz etirnoloki znai "Crnooki" ili jo simboliki izvornije "Crno Oko", koje nosi u sebi neku maginu zloslutnost i koje sve to se zbiva tajno posmatra ili pronie u najskriveniju dubinu due osumnjienog
20. Ibidem, 25. 21. Ibidem, 28. 22. Ibidem. 23. Ibidem, 28-29.

450

prestupnika. Iz

kue

u kojoj je boravio,

"sluei

prekim, samo njemu pristupanim puteljcima, Karaoz mogao u svako doba dana, pravo od svoje kue, neopaen ui u Avliju. ITako se nikad nije tano moglo znati kad je tu a kad nije, ni otkud moe odjednom iskrsnuti.! 1.../ Nadzirao je lino i zatvorenike i njihove uvare. I poznavajui gotovo svakog od zatoenih, njegovu prolost i njegovu sadanju krivicu, on je sa dosta prava govorio da "zna kako die Avlija"." '.fl kad pojedinca i nije znao ba u glavu lu!!, poznavao je onu skitniku ili prestupniku duu u njemu Inastavljao je Andrii i u svakom trenutku mogao je stati pred njega i nastaviti razgovor o njegovoj ili tuoj krivici. A isto tako, i jo bolje, poznavao je svakog uvara i njegove dobre i rave, javne i skrivene osobine i sklonosti. ", *24 slino sveznajuem pripovjedau

se je

u okviru prozne teorije i prakse. Teak i mlohav tijelom, on je kad bi zatrebalo "bio iv i brz kao lasica", razvijajui uz to "bikovsku

snagu ". "Iza pospanog i kao mrtvog lica i sklopljenih oiju krila se uvek budna panja i avolski nemirna idovitljiva misao. Na tom licu tamnomaslinaste boje nije nikad niko video osmeh... "*25 Ali "igra oiju u tom licu bila je jedna od velikih Karaozovih vetina", *26 suglasnih simbolinoj etimologiji njegova imena: "Crno oko", opasno, urokljivo, svevidee, zbunjujue. "Levo oko bilo je redovno gotovo potpuno zatvoreno, ali izmeu sastavljenih trepavica oseao paljiv i kao seivo otar pogled. A desno oko /"Jednooki"! M.R./ bilo je irom otvoreno, krupno. Ono je ivelo samo za sebe i kretalo se kao neki reflektor; moglo je da izae do neverovatne mere iz svoje duplje i da se isto tako brzo povue u nju. Ono je napadalo, izazivalo, zbunjivalo rtvu, prikivalo je u mestu i prodiralo u najskrovitije kutove

se

24. Ibidem, 27-28. 25. Ibidem, 29.

26. Ibidem.

451

njenih misli, nada i planova /kao pronicanje pripovjedaa M.R./. Od toga je celo lice, nakazno razroko, dobivalo as straan as smean izgled groteskne maske~ "*27 Maske
iza koje se pripovjeda, kao i Karaoz, nije vidio, uz to groteskne, sa uveavanjem karakteristinih crta lika i karaktera. To je oko bilo u optuujuoj suglasnosti s Karaozovim rijeima, ali se nalazilo u policijskoj potaji iza njih, imajui u oba sluaja agresiju prijetnje i efekat straha na drugoj strani. Pozorite sjenki takoer je sadravalo u svojim predstavama iznenadnost elemenata, takmienje duhovitosti i ironinih komentara, prepravljanje i skrivanje lika, kontrast i grubost kao komine efekte, uveliavanj e do groteske.*28 Naravno da je Andri Prokletu avliju kao Karaozovo pozorite, i sam ovaj lik, psiholoki zlokobno i fiziki nasilno preobrazio u satanistiku deponiju turske podmuklosti, gadosti i zla; Karaoz je

"igrao naroitu igru, bez stida i obzira, bez potovanja drugog ovjeka i sebe sama", "uvek tako kao da se udi i gnua i nad tim ovekom i nad samim sobom i nad 'stvari' koja je meu njima". *29 "Da si rekao da si kriv /govorio je on zatvoreniku cinino i neoekivanoj, jo sam mogao da te pustim, jer krivih ovde ima mnogo. Svi su krivi. Ali ba nam jedan nevin treba." /.../ "Neka mi niko ne kae za nekog: nevin je. /nastavljao je on sadistiki u demonskom sveobuhvatu krivice i zla/o Samo to ne. Jer ovde nema nevinih./ ako si u prokletoj, turskoj avliji, M.R./. Je li preao prag ove Avlije, nije on nevin. Skrivio je neto, pa ma to bilo u snu. Ako nita drugo, majka mu je, kad ga je nosila, pomislila neto ravo",*30 zaokruivao je Karaoz
27. Ibidem. 28. Metin And: Tehnika i
struktura karaoz teatra. - Odjek,

1983.,8., ID-ll. 29. PA, 30.

30. Ibidem, 31.

452

svoj traktat o sveopoj krivici u Avliji, koji je neodoljivo asocirao i na starenike, historijske krivice "poturenih", islamiziranih Slavena u Bosni, kojima je bilo proeto cijelo njegovo djelo poevi od dizertacije, i prije od erzeleza... Ljudi su vjerovali "da u Karaozu sedi i iz njega govori sam avo, i to ne jedan. "'31 A on je ponekad bio i ovjek nepredvidivih obrta. Presreo bi onog "nevinog", priao mu naglo unosei mu se u lice i gledajui ga "kao da e ga proderati": "Phi!

ta ti misli, dokle e ovde da smrdi? Kao da nema dosta smrada i bez tebe. Odmah da se gubi odavde, jesi li uo? Kupi prnje i da te moje oi vie ne vide, jer u narediti da te prebiju kao maku. "'32 Tako je Andri Karaoza stvorio
zapravo kao lik romantiarskii patoloki kontraverzan u samom svome biu, ali sa predominacijom sadizma u njegovoj "igri" sa zatvorenicima, kada im je prijetio
"iznosei

svoj

avolski

plan", "tihim ali stranim glasom"

da s njima surauju protiv svojih roaka zbog pronevjera u dravnoj kovnici novca 'Jer inae, dina mi i amana limana! M.R./, spae to meso sa tebe i nee ga ostati ni onoliko koliko ga ima na deaku od deset godina";'33 i kada ih je iznenaivao uviavnou, a "njegovi postupci Isul

izgledali ponekad neoveni i suludi a ponekad neuraunlji vo blagi i puni saaljenja i obazrivosti". '34 I pored albi na
njega sve je ostajalo po starom, pie Andri da bi zatim patoloko-emocionalni pojam Karaoza i moralno nastranu sadrinu njegovu proirio na "eeo svet, raunajui tu i svet iz Proklete avlije": iako je on bio stalan predmet "ogovaranja, podsmeha, psovanja i mrnje, nekad i fizikih napadaja", svi su strepili od njega, ali i govorili o njemu "sa nepriznavanim divljenjem", jer su se
31. Ibidem, 33. 32. Ibidem. 33. Ibidem, 38. 34. Ibidem, 35.

453

svi navikli na njega i na svoj nain srodili s njim. *35. "On je Ibiol deo njihovog prokletstva", *36 izjednaavao je Andri izriito, integrirao i stapao Karaoza u kontraverznom privlaenju odbojnosti, kao nosioca negativnog turskog mentaliteta sa sveukupnom turskom sredinom, bez razlikovanja prestupnika od obinih graana u osjeanju dominantne svojati prema njemu. U refleksiji na ope Andrievo shvatanje to je bilo ujedno i diona crta Turaka prema drugim narodima. Uz to i njegovo bitno, historijsko predubjeenje i vlastita emocionalno-karakteroloka opsesija o Turcima kao nosiocima negativnog duhovnog, moralnog utjecaja i uroenog zla. "U stalnoj strepnji i mrnji, Inastavljao je Andri odnos izmeu Karaoza i stanovnika Proklete avlijel, oni su postali jedno s njim i teko im je bilo zamisliti ivot bez njega. I.. j Njegov nain rada udovian je i ponekad za pojedinca straan, ali u tom nainu postoji uvek mogunost iznenaenja, u ravom ali i u povoljnom smislu, kao neka vrsta veite lutrije i stalne neizvesnosti za apsenika Ipie Andri neodoljivo podsjeajui paljivog bonjakog itaoca na vlastite iznenadne nastupe toplijeg odnosa prema njihovim likovima u njegovu djelu/o jooj Sav taj prestoniki svet poroka i nereda smatrao je Karaoza svojim; on je bio njihov 'krmak', 'stenica i krvopija', 'pas i pasji sin', ali njihov", *37 kao to je i Andri izmeu dva rata proglaavan "najveim muslimanskim piscem", tj. piscem koji je uzimao motive za svoja djela iz bonjakog ivota i uz to bio veliki umjetnik. Dobar pisac da je ovjek taki, to bi rekao
Maurani.

35. 36.

Ibiem.

37. Ibidem. 36.

Ibiem,

454

U komentaru ovoga lika, na kraju prvog poglavlja Proklete avlije, progovorio je Andri - "mladi" sa vlastitim doivljajem fra Petrova prianja i s vlastitim prenosno-pripovjedakim osloncem na njega. Iz toga komentara je ponovo izbila romantiarska "ljepota uasa" u blaoj frakciji "uenja" ili ak kontraverznom osjeanju "divljenja" nad predstavljenim policijskim sadizmom i turskom svirepou, zlostavljanjem i neovjetvom. Ili, kako Andri pie: "esto je fra Petar priao o Karaozu, uvek sa pomeanim oseanjem ogorenja, gnuanje i neke vrste nehotinog divljenja, sa uenjem koje ni samo sebe ne shvata, ali i sa eljom i potrebom da to bolje reima prikae sliku toga udovita, kako bi postala jasna i onome koji slua i kako bi joj se i on udio. "*38 Nigdje u djelu nema fra Petrova franjevako katolikog reagiranja na osmanlijsko neovjetvo u Prokletoj avliji, niti bilo kakve refleksije na tursko ponaanje u Bosni, iako je ono u franjevakim hronikama i djelima iz razdoblja bosanskog ilirstva, kojima se i Andri u svome pripovijedanju koristio, izraeno u crnim bojama, sa satanistikim izotrenjem. Fra Petar sve posmatra, upija, da bi sve prepriao, a aktivno se ukljuuje samo u povijest o Dem-sultanu kao slualac, svjedok i posmatra. Kada se pomolio amil iz Smirne u njihovu zabaenom kutu prostrane elije, dva Bugarina su izmijenjali poglede sa fra Petrom, u kojima je bio "strelovit ali nedvosmislen izraz negodovanja, opreza i odbojne solidarnosti: Turin!"*39 pie Andri kao sveznajui
38. Ibidem, 40. 39. Ibidem, 44.

455

u refleksu antitursku kransku povezanost pravoslavnih i katolika. Ali je fra Petra otoplila prema njemu knjiga koju je donio sa sobom kao neko osjeanje radosti, "neto od izgubljenog, ljudskog i pravog sveta koji je ostao daleko iza ovih zidova. '40 Iznenadile su ga zatim njegove oi kao kod ljudi "koji se neeg plae ili stide, neto ele da sakriju", '41 te saznanje u razgovoru fIda Turin nije ohol ni odbojan;':42 Uzdrljivost amilova u govoru, rasijanost pri jelu, stvorili su u fra Petru pomisao: "Ja ovo razgovaram sa bolesnim ovekom. "'43 A on ga je podsticao da bude snaniji i vedriji, i na udan, rijedak nain kod Andria, u saznanju da je "nesrean ovek ... sigurno"'44 ovaj fratar, kranin, zavolio je Turina. A kad su dvojica straara IfS panjom koja je ovde retka l.'; pozvali mladia da odmah pree u drugu, za njega odreenu prostoriju", '45 "bez rei oni su se oprostili kao dobri, stari poznanici".'46
ami10v fra Petru nepoznati ivot ispriao je,

pripovjeda-svjedok otkrivajui

nakon toga, Jevrejin Haim takoer iz Smirne, a preko njega je Andri otvorio svoju teoriju knjievnog stvaranja, koja se u nekim vidovima doimala i kao lino pravdanje, osobito sa gledita onih koji su bili pogoeni Andrievim prozama. Kao "jedan od onih to celog ivota vode neki svoj bezizgledan i unapred izgubljen spor sa ljudima i drutvom iz koga su", predstavljao je on lino Haima, flU svojoj strasti da sve kae i objasni, da sve pogreke i sva zlodela ljudska otkrije i da zle izoblii a dobrima oda priznanje, on je
40. 41. 42. 43. Ibidem. Ibidem, 45. Ibidem, 46. Ibidem, 47. 44. Ibidem, 49. 45. Ibidem, 48. 46. Ibidem, 49.

456

iao mnogo dalje od onog to obian, zdrav ovek moe da vidi i sazna":47 kao i Andri-pripovjeda u svojoj
osobeno strukturiranoj historijskoj imaginaciji.

"Prizore koji su se odigrali izmeu dvoje ljudi, bez svedoka, on je znao da ispria do neverovatnih pojedinosti i sitnica ",*48 nastavljao je Andri uopeno, a nama se
namee njegovo detaljiziranje prizora uasa. A zatim je otkrio psiholoku identifikaciju pisca s njegovim likovima, i ak njegov govor kroz njihove rijei, vlastito oslobaanje unutarnjih napona u njima: "I nije samo opisivao ljude o kojima pria nego je ulazio u njihove pomis-

li i elje, i to esto i u one kojih ni sami nisu bili svesni, a koje je on otkrivao. On je govorio iz njih. "*49
Najzad, u zagradama, Andri je, dosta racionalno, oblikom mnoine u koju je i sebe-ovjeka uvrstio distancirajui se od sebe-pisca, uopio moralni aspekat slobode pripovjedakog stvaranja kao da, iz daljine, skida odgovornost i sa sebe zbog pretjerivanja i proizvoljnosti u prianju, uslijed subjektivnosti linih vizija ili namjera, relativnosti recepcije, i ostavljajui sve to prosudbi itaoeva razuma i iskustva, to govori o osnovi svjesnog uobliavanja djela, - sve do "ljudske istine" kao umjetnikog preostatka na kraju:

"Mi smo uvek manje ili vie skloni da osudimo one koji mnogo govore, naroito o stvarima koje ih se ne tiu neposredno, ak i da sa prezirom govorimo o tim ljudima kao o brbljivcima i dosadnim prialima. A pri tom ne mislimo da ta ljudska, toliko ljudska i tako esta mana ima i svoje dobre strane. Jer, ta bismo mi znali o tuim duama i mislima, o
47. Ibidem, 52. 48. Ibidem. 49. Ibidem.

457

drugim ljudima, pa prema tome i o sebi, o drugim sredinama i predelima koje nismo nikad videli niti emo imati prilike da ih vidimo, da nema takvih ljudi koji imaju potrebu da usmeno ili pismeno kazuju ono to su videli i uli, i to su s tim u vezi doiveli ili mislili? Malo, vrlo malo. A tosu njihova kazivanja nesavrena, obojena linim strastima i potrebama, ili ak netana, zato imamo razum i iskustvo i moemo da ih prosuujemo i uporeujemo jedne s drugima, da ih primamo i odbacujemo, delimino ili u celosti. Tako, neto od ljudske istine ostane uvek za one koji ih strpljivo sluaju ili itaju./"*50 Haim je otkrio fra Petru amilovo porijeklo i njegovu sudbinu, njegovu prirodu i njegove umiljaje: Majka mu je bila uvena ljepotica udata prvi put za Grka, drugi put za Turina, na zgraanje i uz kletve svojih sunarodnika kao u sluaju Mare Milosnice; traumatizirana nesretnom smru keri iz prvog braka, ona je i u gubitku druge keri "traila l ../ i nalazila prst nekih viih sila i oseala se prokletom i nedostojnom", zanemarujui mua i sina amila. A u amilovu ivotu se ponovila majina sudbina: "Munjevita ljubav /prema mlaoj Grkinji/ izmenila ga je potpuno", *51 ali njen otac je odluno stao protiv toga. "Mali sam ovek po ugledu i po imetku, ali nisam mali po veri svojoj i po strahu bojem. I volim ivot svoj izgubiti i ker, koja mi je jedinica, u more poslati, nego je dati za nevernika. "*52 A amil je tada, pie Andri suprotno dizertaciji, prvi puta sa historijskom objektivacijom prema tuoj
50. Ibidem, 53-54. 51. Ibidem, 58. 52. Ibidem, 59.

458

,
vjeri, islamu, sada sa hrianske strane, "tek pravo i potpuno mogao da vidi ono to ranije, zanesen i mlad, nije ni slutio: ta sve moe da deli oveka od ene koju voli, i uopte ljude jedne od drugih". "53 Poslije toga je amil ostao na duhovnom raskru, "i tu se naao usamljen", kao i Andri na nacio-kulturnom ali sa srpsko-politikom mimikrijom u svome ispovijedanju. "Od Crka ga je delilo sve a sa Turcima vezivalo malo ta." "Postao je ovek koji ivi sa knjigama", "a druio se jedino sa ljudima od nauke, bez obzira na to ko su i ta su po veri i poreklu Da bi se lanjske godine Smirnom pronijeli glasovi "da su Tahirpainom sinu knjige udarile u glavu", "da je, prouavajui istoriju Turske Carevine, 'preuio' i, zamiljajui da je u njemu duh nekog nesrenog princa, stao da veruje da je i sam neki nesueni sultan", "ss. To je bio kompleks izofrene identifikacije ami1a iz Smirne sa Dem-sultanom, ili istraivaa sa predmetom njegova prouavanja i pripovjedaa sa njegovim likom na tanahnoj ivici patologije i genijalnosti, duevnog i umjetnikog uivljavanja u drugu linost. U Haimovu skraenom pripovijedanju, za koje je Andriu moglo posluiti Hammerovo obimno djelo Historija Osmanskog carstva, raeno prema starim turskim hronikama, "56 povijest o Dem-sultanu je glasila

":54

53. Ibidem. 54. Ibidem, 59-60. 55. Ibidem, 60. 56. Geschichte des Osmanischen Reiches gerossentheils aus bisher unbeniitzen Handschriften und Archiven durch Joseph von Hammer. Zweite verbesserte Ausgabe. Bd. I-IV, Pesth, C. A. Hartlebens Verlag, 1836. Ovo djelo je u

prijevodu na na jezik izdao Nerkez Smail agi, skraeno u tri toma, pod naslovom Historija Turskog /Osmanskogl carstva, Zagreb, '1979. Skraenja, uz nastojanje da se ouva piev smisao za lahko pripovijedanje i potrebna objanjenja, prireiva je dao u uglastim zagradama. "Ustolienje Bajezida II i sudbina princa Dema" izneseni su

459

ovako: Kada je neko spomenuo amila, njegovu nesretnu ljubav i neobian nain ivota, ''jedan od njegovih drugova rekao je da amil prouava do u sitnice vreme Bajazita II, naroito ivot Dem-sultana, i da je zbog toga putovao u Egipat, na Rod i da se sprema sada ak u Italiju i Francusku. Devojke su pitale ko je taj Dem-sultan, a taj mladi im je objasnio da je to Bajazitov brat i protivnik, koji je podlegao u borbi oko prestola, pobegao na Rod i predao se hrianskim vitezovima. Posle toga su ga tadanji hrianski vladari drali godinama u zatoenju, iskoriujui ga stalno protiv osmanske carevine i zakonitog sultana Bajazita. Tamo je negde i umro, a sultan Bajazit preneo je telo nesrenog brata odmetnika i sahranio ga u Brusi, gde i danas stoji njegovo turbe. "*57 A kad je komentar jednog mladia iz drutva "on je potajni Dem", "ve ga bivi drugovi /.../ i ne nazivaju drukije do Dem-sultan", posredstvom dounika dopro do valije, koji je pomislio "da i sadanji sultan ima brata kog je proglasio maloumnim i kog dri u zatoenju "*58 - oko a mila se tursko-policijski krug zatvorio na razini politike. !Moda je to i Andriu bio razlog da Prokletu avliju, iako ju je zapoeo jo 1928. dok je slubovao kao diplou devetnaestom poglavlju prvog torna Smailagieva izdanja, str. 253257., u skraenom obliku. Glavne etape povijesti o Demu podudaraju se sa Andrievim pripovijedanjem, ali bez Hamrnerove zavrnice, koja kod Smailagia glasi: "Tako se okona ivot ovog tridesetestogodinjeg princa koji je proveo trinaest godina u zatoe nitvu, a bio je rtva kranske i turske politike, nevjernosti glavara rodovskog reda, osvajakih planova Karla VIII i nesavjesne udnje za dobiti, osvetom i umorstvom pape Aleksandra VI. U narodu ivi uspomena na njega kao na pjesnika, a lirske pjesme su mu skupili njegovi vjerni slunici, uvar peata, i Sadi, defterdar." Istr. 257./. 57. PA, 61. 58. Ibidem.

460

mata u paniji, 'S9 ne objavi u doba kraljevske Jugoslavije zbog analogije sa princom orem.! Knjige koje su tada nali u ami1ovoj kui, na raznim stranim jezicima, rukopisi i biljeke, izazvale su u valiji takvu mrnju i toliki gnjev da ga je uhapsio uprkos objanjavanju starog kadije da je to "istorija, nauka, a od nauke ne moe biti tete", i poslao u Carigrad u Prokletu avliju. '60 To je bila druga, realna, krajnost amilova sluaja u recepciji jednoumnog policajca, i ujedno opi odgovor Andriev onima koji u knjigama otkrivaju analogije i aluzije, pronalaze alegorije. Od ove take se u prii o amilu, pored razliitih iznoenja povijesti o njegovu dvojniku kao njemu, prepliu jo i etiki postulati politiko-policijske podozrivosti i slobode stvaralakog bezazleno patolokog duha, ali u turskom drutvu. Sve ove razine vanjske i unutarnje radnje Andri je na~tavio da prati u ovom djelu: od Haimove paranoidne opsesije da ga kontroliraju pijuni, koju je odavao i "udan i udno usredsreen izraz kakav se vidi na licima ljudi koji se u sebi rvu sa svojim pogrenim mislima i uobraenim strahovima", '61 pri emu je Andri dva put uzastopno upotrijebio rije"udan", vrlo frekventnu na prvom stupnju njegova odnosa prema Istoku, preko blasfeminog uea nekog Softe kod Andria uvijek nekog muslimanskog sveenika ili dervia u razgovoru oko Zaima o enama kao intermeca, do ponovne pojave amila iz Smirne pred fra Petrom, kada je "maloreivi amil poeo /lino!! da pria istoriju Dem-sultana",'62 u segmentima, i nastavcima, dajui
S9. elimir Bob Jurii: Ivo
Andri

u Berlinu 1939-1941.,

Sarajevo, Svjetlost, 1989., 2S. Na osnovu knjige Koste Dimitrijevia

Beograd, leS, 1976.,93. 60. PA,63-64. 61. Ibidem, 68. 62. Ibidem, 7S.

Razgovori i utanja Ive Andria,

461

tako ritam neobinoj egzotinoj i udnoj atmosferi Proklete avlije, koja se, kad ne pue jugo, vraala u te okvire. U komentaru amilove ponovne pojave Andri je napisao sa stilski karakteristinim rijeima slijedee: "Neobino lu njegovu djelu zaista neobino! M.R.I prijateljstvo izmeu gospodskog mladia, Turina iz Smirne, i stranca hrianina iz Bosne kao da je za ovih nekoliko dana dok se nisu viali stalno raslo, razvilo se i utvrdilo u ovoj udnoj tamnici /blago reeno"udnoj", ali jedinom mjestu gdje se takvo tursko-kransko prijateljstvo moglo razviti/, brzo i neoekivano kako samo u ovakvim izuzetnim prilikama moe da bude."63 Ipodvukao M.R./. Okosnica povijesne prie u petom poglavlju o dva brata-suparnika, od kojih je stariji "mudriji, jai, blii svetu i stvarnom ivotu", a drugi "suta protivnost njegova", "ovek kratka veka, zle sree i pogrenog prvog kor~ka, ovek ije tenje stalno idu mimo ono to treba i iznad onog to se moe", '64 je po svome zasnovu usmeno pripovjedaka, jo sa naklonou sultana-oca prema mlaem sinu kao nasljedniku, a po strukturi kontrastnoromantiarska, uz Andrievu nacionalnu refleksiju da je Demova majka "bila od kneevskog roda iz Srbije"'65 Imoda odatle i pieva naklonost prema njemu, ak romantiarsko isticanje politikog vjerolomstva od strane Reda jerusalemskih vitezova/, - slijedi Hammerovo povijesno-hroniarsko izlaganje, '66 to se obi nim poreenjem moe ustanoviti. "Mnogo due i ivlje i drukije, i sa drugim smislom govoreno, bilo je ono to je fra Petar uo od svog novog prijatelja.", pie na poetku estog poglavlja, sa tenjom
63. Ibidem, 74. 64. Ibidem, 76. 65. Ibidem, 78. 66. Hammer, izd. 253-257.
Smailagia,

I,

462

objanjavanja stvaralakog procesa i opravdavanja subjektivnog preobraaja dokumentarno-historijske grae, stiliziranja njena, odstupanja od "historijske istine". U ovu priu se uvukao Andri-pripovjeda posredstvom arnilova doivljaja. Najprije, ona je proirena u svome politikom znaaju od prvobitne konstatacije: "otimanje oko 'sultanovog brata' " i spretna igra D'Obisona trajali su osam godina.", *67 sa nizom diplomatskih ucjena, prevara, ali uz Demovo sultansko dostojanstvo, ta pria je u narednom poglavlju tradiCionalnu, proizilu iz dizertacije koncepciju i Njegoevu romantiarsku spoznaju: "postoje dva sveta, izmeu kojih nema i ne moe biti ni pravog dodira ni mogunosti sporazuma, dva strana sveta osuena na veiti rat u hiljadu oblika":68 '~ izmeu njih /nastavlja neposredno Andri svoju temu o tragediji raznovjerstva koje je donio islam, ali imajui pred sobom Dema, Njegoa neposredno Vladiku Danila i na poseban nain sebe/, koji je na svoj nain, u ratu sa oba ta zaraena sveta. "*69 "Carev sin /objanjava on sa asocijativnim povijesno-knjievnim analogijama i prelijevanjima, ali i samoispovijedno, s tenjom duevnog oslobaanja od vlastitih nesporazuma sa svijetoml, carev brat, car i sam po svom najdubljem uverenju i oseanju, i u isto vreme najnesreniji od svih ljudi. Prvo izdan i poraen, a zatim prevaren i lien slobode, usamljen i odvojen od svojih i od prijatelja, doveden u tragian procep, a celom svetu na vidiku, kao na sramnom stubu, ali sa gordom reenou u sebi da u tom poloaju istraje i da ostane ono to je, da ne izgubi svoj cilj ispred oiju i da ne popusti ni bratu-krvniku
67. PA, 80.

68. Ibidem, 88. Slino kod Njegoa u Gorskom vijencu: "Krst i

luna dva strana simvola,/ Njihovo je na grobove carstvo". 69. Ibidem.

463

ni nevernicima koji ga podmuklo varaju, ucenjuju, prodaju i preprodaju. ""70

Ali pored ovih razmiljanja o antagonizmu i ne-

razumijevanju dva svijeta, tursko-islamskog i i razapetom /bosanskom!! ovjeku izmeu njih, bilo je, posredstvom fra Petra, zapadnjaka i katolikog redovnika, kao amilova sluaoca i priaoca, vlastitog priznanja i graniene recepcije tursko-islamskog kulturnog duha, umjetnosti, ideologije. 'fl bilo je u tom prianju Ipie Andri iz pozicije fra Petra! i njemu potpuno nerazumljivih stvari, kao to su Demovi stihovi o sudbini, o vinu i pijanstvu, o lepim deacima i devojkama. amil ih je recitovao napamet i kao da su njegovi roeni. Bilo je i rei i miljenja koja su ga zbunjivala i bunila, kao to su otri Demovi sudovi o papama i drugim crkvenim glavarima." Ali je ipak smatrao, ne bez Andrievauea, u skladu sa svojom ispovjednikom ulogom ali i sa slobodom knjievnog izraavanja: "Treba oveka pustiti da kae sve. ""71 A dok je amil slobodno pripovijedao ovu dublju sudbinu Dem-sultana kao svoju subjektivnu viziju, fra Petar je primijetio da mu Haim, objektivni ali politiki uplaeni sputani pripovjeda, "nikad ne prilazi za vreme tih razgovora, nego samo kad ga sretne samog"."72
kranskog,
70. Ibidem. 71. Ibidem, 89. U vezi sa smislom Demovih stihova" o vinu i pijanstvu, o lepim deacima i devojkama", vidjeti: Muhsin Rizvi: Stvaralaki doivljaj i italaka recepcija u knjievnosti Muslimana na orijentalnim jezicima !Knjievna istorija, 1977.,37.,3-12. Andri oito nije poznavao mistiko-alegorijsku poetiku turske divanske knjievnosti, u kojoj se profana ljubav razumijeva kao ljubav prema Bogu, a vino i pijanstvo kao metaforiko sredstvo ekstatinog pribliavanja Njemu. Stoga su to i njemu, kao i fra Petru bile "potpuno nerazumljive stvari". 72. Ibidem, 90.

464

je tako od historijske faktografije preao na subjektivan pripovjedaki doivljaj injenica, a od njega na amilovu identifikaciju sa likom i duhom Dem-sultana, i poeo i sam govoriti rjenikom poznatim iz prikazivanja "uticaja turske vladavine na duhovni razvoj Bosne", sve u kontrastima, samo u inverziji emocionalnih odnosa: "Ve treeg dana /pie Andri! bila je ispriana cela istorija, do tunog i sveanog kraja, do svetlog, dostojanstvenog turbeta u Brusi, iji su beli zidovi ispisani najlepim surama iz Korana, kaligrafski stilizovanim u obliku udnih cvetova i kristala". *73 /Sve je Andriu na Istoku "udno" ako nije "strano".! Ali tada je poelo prianje izdvojenih prizora sa svim
73. Ibidem, 91. Popovi, 511. "Ostavimo na stranu 'svetlo turbe'" - komentira Popovi - i "udne cvetove i kristale kojima bi takoe svako ko je video grobnice sultana u Brusi mogao da prigovori, i zadrimo se na sintagmi 'zidovi ispisani najlepim surama iz Korana'. Najpre nije naravno nikada re o surama /koje su itava poglavlja/, pa ak ni o ajetima /koji su takoe u najveem broju sluajeva isuvie dugaki! nego o fragmentima pojedinih ajeta. I drugo, ne moe se ni u kom sluaju rei "najlepe sure" jer je u pitanju sveta knjiga u kojoj su sve sure, svi ajeti, sve rei i sva slova podjednako sveta, i ne podleu nikakvim ljudskim merilima. To je i epigrafski govorei neodrivo, s obzirom da je broj citata koji se upotrebljavaju za tu vrstu natpisa i prilino skuen i odavno ustaljen." - Andri je, u oktobru 1972., u povodu Dem-sultanova groba govorio Jandriu i o Brusi: "Ne videti tu varo - znai ne videti Tursku./.../ Brusa je najlepa turska varo i iz nje je osvojen svet. Iznad' stare turske prestonice, koja pomalo podsea na Sarajevo, nalazi se visoka planina, dva puta vea od Trebevia. Na njoj uvek ima snega, pa se svet tu skija preko cele godine. Zanimljivo je da se to brdo nekad zvalo Olimp, to znai da su u tim krajevima nekad vladali Grci. Kad pomislim na Brusu, ja se uvek setim tople vode koja greje ceo grad, starinskih ulica, groblja na kome su sahranjivani sultani - tu je i grob Dem sultana o kome sam pisao u Prokletoj avliji - i na kojem poivaju dve keri srpskog kneza Lazara." /Jandri, 146-147./. Jandri u napomeni ispravlja Andriev iskaz o Lazarevim kerima: "Knez Lazar je imao tri keri: Jelenu, udatu najprije za Balu, a potom za Sandalja; Maru, udatu za Vuka Brankovia, i Oliveru, udatu za Bajazita. Prema tome, samo je Oliverin grob u Brusi, u Turskoj !Konstantin Jireek, Istorija Sloba, Be, 1911, 1918." /Jandri, 147/.

Andri

465

pojedinostima. "Nizali su se Demovi sreni i nesreni dani, njegovi susreti i sukobi, ljubavi, mrnje i prijateljstva, pokuaji beanja iz hrianskog ropstva, nade i oajanja, razmiljanja za dugih nesanica i zamreni snovi u kratkim asovima spavanja, njegovi ponosni i gorki odgovori visokim linostima u Francuskoj i Italiji, gnevni monolozi u samoi i zatoenju, izgovoreni ne amilovim nego drugim glasom. "'74 "Ne amilovim nego drugim glasom", objanjava Andri taj "teki i odluni trenutak utjelovljavanja, uivljavanja, uosjeavanja i uduhovljavanja"} jer je amil "sa posrednog prianja tue sudbine preao na ton line ispovesti i stao da govori u prvom licu":75 Za Haima je to bila sumanuta identifikacija} za Andria - spontano stvaralako poistovjeenje, i ujedno posredno aluzivno oienje, moralno oslobaanje od vlastitih negativnih} nehumanih turskih likova i scena} izvan razuma a po nalogu mitsko-povijesnih emocija i strasti, koje je on stvorio. Ili kako Andri monolokiispovijedno} u zagradama} kae: "/Ja! - Teka re, koja u oima onih pred kojima je kazana odreuje nae mesto, kobno i nepromenljivo, esto daleko ispred ili iza onog to mi o sebi znamo, izvan nae volje i iznad naih snaga. Strana re koja nas, jednom izgovorena, zauvek vezuje i poistoveuje sa svim onim to smo zamislili i rekli i sa im nikad nismo ni pomiljali da se poistovetima, a u stvari smo, u sebi} ve odavno jedno./"76
Uspostavljajui ponovo relaciju "historijske"} i "knjievne istine"} odnos izmeu "faction" i "fiction", i uoavajui amilova pripovjedaka odstupanja}
74. Ibidem, 91. 75. Ibidem.

76. Ibidem, 91-92.

466

je fra Petra predstavio kao ovjeka razuma i realnosti, ozbiljnih i vjerodostojnih knjiga, koji je sluao amil-Demovu priu s one strane stvaralake ivice "u sve veoj nedoumici, sa zebnjom, aljenjem, i teko prikrivanim nemirom", a uvee bi "prebacivao sebi to ga jasno i odluno ne zaustavi na putu koji oigledno ne vodi dobru, to ga ne prodrma i ne trgne iz njegove zablude. Pa ipak, kad bi se sutradan ponovo nali i kad bi mladi opet pustio maha svojim nezdravim predstavama, on bi ga opet sluao, sa lakom jezom i dubokim saueem, neprestano oklevajui da ga prekine i dozove k sebi. "'77 A i kad bi pokuao da, "uzgrednom primedbom odvoji amila koji govori, od mrtvog Dem-sultana, od te njegove patoloke identifikacije, 'inio je to slabo i neodluno':78 Andri se, preko fra Petra, i pored uviavnosti u duevnu fluidnost stvaralakog procesa, uz ne sluajno trokratno upotrebljavanje naziva "mladi" za amila kao to je nazivao i anonimnog sebe kao sluaoca pokojnog fra Petra u okvirnim poglavljima djela, - vraao trezvenom stavu. pisca-realiste, potvrujui tako posredno uvjerenje da je sve ono to je i sam stvarao radio promiljeno, s planom i namjerom i sa svijeu o uinku oslobaanja vlastitih trauma i podsvjesnih kolektivnih arhetipskih i mitolokih optereenja u pisanju historijskih proza o Bosni. A kada bi opet popustio sluajui "mladiev strastveni apat", postajao je svjestan zajedno sa Andriem da je "ono to nije, to ne moe i ne treba da bude bilo... jae od onog to jest, i to postoji, oigledno, stvarno i jedino mogue", da bi poslije opet prekoravao sebe "to je i ovog puta popustio pred neodoljivim talasom ludila i to
77. Ibidem, 92. 78.Ibidem.

Andri

467

nije uinio vei napor da mladia vrati na put razuma ":79 Iz cijelog Andrieva prethodnog prikazivanja bilo je vidljivo da je i pripovjedako, osobito romantiarsko, stvaranje jedna vrsta hipertrofije mate, neto to nije stvarnost, nego blaga izofrenija, ali na ovom mjestu je izvalio iz sebe rije "ludilo" kao neki teak kamen na dui, jer se i sam sakriven iza fra Petra, "oseao ... kao sukrivac u tom ludilu",so zbog proputanja da uini ono to je namjeravao i neprekidno odlagao. A kad se jednog jutra nije pojavio, fraPetar je ponovo uo njegove sinonje rijei prije rastanka: "Od svega to svet ima i jeste /govorio je amil kao Dem u prvom licul ja sam hteo da napravim sredstvo kojim bih savladao i osvojio svet, a sada je taj svet uinio od mene svoje sredstvo. "'Sl A zatim je Andri u nastavku te psiholoke interpretacije sam progovorio preko amila koji se opet vratio u sebe i objektivirao prema Demu. Svoju opsesivnu temu o dvije antagonistike vjere i kulture, zaetu u Bosni, Andri je ponovo analogijski pronaao u Demovoj historijski traginoj situaciji bez izlaza. Na pitanje "ta je Dem, Dem id?" i na odgovor "rob, to je malo reeno" on je nadovezao temu odsudnog i neumirnog kriarsko-islamskog raskola i neprijateljskog . sueljenja: "Vaskoliki obitavani i poznati svet, podeljen na dva tabora, turski i hrianski, nema za njega pribeita. Jer, tamo ili ovde, on moe biti samo jedno: sultan. Pobedniki ili poraen, iv ili mrtav... "'S2 Kad se amil ni drugog ni treeg dana nije pojavio, Andri je iznio Haimovu priu fra Petru o njegovu policijskom sasluanju na rasponu pitanja: "za koga ste skupljali podatke
79. Ibidem, 92-93. SO. Ibidem, 93. Sl. Ibidem, 94. S2. Ibidem, 94-95.

468

o Dem-sultanu?" i odgovora: "prouavao sam ono to je poznato u naim istorijama" i ponovnog pitanja: 'I'\. kako to da od tolikih predmeta o kojima piu knjige i nauka vi odaberete ba taj?",kad to "nije dobar predmet ni za razmiljanje", "ne preduzima se toliki posao sluajno ni bez nekog '1' . cl1a ""83 Tako je Andri pod mrnju prema policiji, nasuprot slobodi govora i stvaranja, podvukao i svako pitanje o njegovu vlastitom knjievnom radu koje bi za nekoga moglo biti neprijatno, uvredljivo i historijski
optuujue.

Na kraju je amil "priznao otvoreno i gordo da je istovetan sa Dem-sultanom, to jest sa ovekom koji je, nesrean kao niko, doao u tesnac bez izlaza, a koji nije hteo, nije mogao da se odree sebe, da ne bude ono to je". "84 A iste noi "ako je iv, verovatno su ga preneli u Timarhanu, kraj Sulejmanije, gde se zatvaraju duevno oboleli. Tu e, meu ludacima, njegova prianja o sebi kao nasledniku prestola biti ono to su sve rei i razgovori ludaka, bezopasna bolesnika matanja na koja se niko ne osvre". "85 A kad se jednog dana uz njega, oborene glave, privio Dem-amil, i on pokuao da ga razgovori da e ozdraviti, on mu je rekao: "Ne mogu ja /.../, dobri ovee, ozdraviti, jer ja i nisam bolestan, nego sam ovakav, a od sebe se ne moe ozdraviti. ""86 To je bio odgovor sebi i drugima i na mnoga druga pitanja, koja su se postavljala Andriu lino, s traumama i njihovim oslobaanjem, s njegovim renegatsko-karijeristikim ambicijama, najzad, stvaralaki.
83. Ibidem, 98-99. 84. Ibidem, 101. 85. Ibidem, 102. 86. Ibidem, 114.

469

Tragom amilovao sluaja, Prokleta avlija se zavrava kako je i zapoela, u refleksijama sveopeg ludila. I dok fra Petra, nakon razgovora sa amilom, hvata strah i od pomisli da se "ovdje i najzdravijem ovjeku poinje s vremenom... da muti i privia", ali uz utjehu da osim Avlije "ima i drugog i drugojaijeg svijeta, da ovo nije sve i nije zauvijek",*87 Haim ga uvjerava "da ovde i nema zdrava oveka i pri istoj pameti./.../ Sve sam bolesnik i ludak, i straari i apsenici i pijuni /.../, da i ne govorim o najveem ludaku, Karaozu":88 Da bi se misao o Prokletoj avliji, koja je s. fra Petrom pola na put iz Carigrada u Bosnu, politiko-gnomski artikulirala II ocjeni jednog kranina, li crnoj Akri, o budunosti Turske carevine: 'flko hoe da zna kakva je neka drava i njena uprava, i kakva im je budunost, gledaj samo da sazna koliko u toj zemlji ima estitih i nevinih ljudi po zatvorima, a koliko zlikovaca i prestupnika na slobodi. To e ti najbolje kazati. "*89 A prije toga, na odlasku, sa azijske obale fra Petar je vidio prvi i posljednji put, i simboliki doivio, panoramu Carigrada, drukije od Njegoa; "u svoj njegovoj sili i lepoti" i "ljepoti uasa" u sjeanju, izazovno proniknutu Andrievom milju, u zagradama, o njegovoj sudbonosnoj historijskoj, islamskoj pogubnosti: 'fl pred njima se celom jednom stranom mranog vidokruga dizao veernji Stamboi, nalik na vatromet koji je zastao u poletu. Bio je ramazan i na munarama svih damija goreli su kandilji trepui kao pravilna sasvea iznad bezbrojnih gradskih svetlosti. /.../ Fra Petar je jedno vreme
87. Ibidem, 114-115. 88. Ibidem, 116. 89. Ibidem, 118-119.

470

gledao to to je danju Stambol a to se sada mono i izazovno propinje kao iskriav talas poput nevidljivog neba, u beskrajnu no. /Koliko je trebalo da se uegu tolika svetlila? Ko e ih ikad moi pogasitili Izgledalo mu je da tu nema nigde mesta za Prokletu avliju, a ipak je ona tamo negde, na jednoj od onih malih tamnih povrina, meu gusto razasutim svetiljkama. "*90. Na kraju se spustio luk "prie i prianja" naporedo sa pogledom na grob fra Petra "meu nevidljivim fratarskim grobovima". Kako je zapoela tako se i zavrila pria o Prokletoj avliji, ali u tonovima sveope smrti svijeta ovog djela: "Nema vie ni prie ni prianja. Kao da nema ni sveta zbog kog vredi gledati, hodati i disati. Nema Stambola ni Proklete avlije. Nema ni mladia iz Smirne koji je jednom umro jo pre smrti, onda kad je pomislio da je, da bi mogao biti, nesreni sultanov brat Dem. Ni jednog Haima. Ni crne Akre. Ni ljudskih zala, ni nade i otpora koji ih uvek prate. Nieg nema. "*91 Sve u relativnom doivljaju "mladia pored prozora" koji se, svojim refleksijama o pripovjedakom stvaranju izmeu injenica i fikcije, takoer ve poistovijetio s "mladiem iz Smirne", pa mu "tako izgleda" i "seanje na priu" /koju je/ osenila misao o smrti. "*92 Ali u panorami opusa Andrieva jedan drugi vii luk spojio je Bosnu sa Stambolom i Stambol sa Bosnom u romantiarskom doivljaju i zlokobno historijskom uvjerenju njegove doktorske dizertacije.

90. Ibidem, 117-118. 91. Ibidem, 119.

92. Ibidem, 119-120.

471

II.
("OMERPAA LATAS")

Posthumni prireivairomana Omerpaa Latas Nera Muharem Pervi i Radovan Vu kovi/ istakli su u Napomeni da se "poreenjem sa istorijskim podacima moe... lako utvrditi podudarnost Andrieve literarne transpozicije dogaaja i istorijskih injenica, a od moguih Andrievih izvora za Latasovu djelatnost u godini 1850. pozvali su se na radnju Hamdije Kapidia Omer-paa Latas u Bosni. Pacifikacija Bosne /Gajret, kalendar za 1939., Sarajevo, 1938., str. 5071./.*1 U literaturu o Latasu kojom se Andri mogao koristiti spadaju, meutim i radnje: Ademage Meia, Omer-paa Latas u Bosni/ Novi Behar, 1/1927-28., 20., 314-316.; 21., 330-333.; 22., 350-351.; 23., 378-380., i, neto manje, Ahmeda MuradbegoviaOmer-paa Latas u Bosni 1850-1852. /Zagreb, 1944./, te knjiga Josefa KJts cheta Erinnerungen aus dem Leben des Serdar Ekrem Omer Pascha /Michael Lattas/ seinerzeitiger kaiserl. kJnigl. Dr K.,/Sarajevo, 1885./:2 Pri svemu tome su za
Stoji, Petar Dadi,
1. Ivo Andri: Omerpaa Lntas. Sabro dj. knj. 16., Sarajevo, 1976. lU daljnjem navoenju: OLl. Napomena, 307. 2. Dr. Galib ljiva: Omer-paa Latas lt Bosni i Hercegovini 1850-

1852. Sarajevo, Svjetlost, 1977. Na kraju ove monografije nalazi se poglavlje Izvori i literatura, str. 207217. Bibliografski podaci koje na ovom mjestu navodimo dati su prema ovom poglavlju.

472

lik, ivot i djelovanje Omer-pae Latasa Andriu bili posebno znaajni podaci koje su dali Mei i K6tschet. O privatnom i ljubavnom ivotu Latasovu Andri je mogao proitati itav niz napisa: Alfred Makanec, Kletva sarajevskih djevojaka. Familijarni i privatni ivot serdar Ekrem Omer-pae /Veernja pota, 1928., 2120., 2-3.; Alfred Makanec, Omer-paa kao carski namjesnik /Obzor, 1929., 88., 5.; Alfred Makanec, Omer-pain brak sa Anom Simonis !Jugoslavenski list, 1933., 45., 3.; Rudolf Zaplata, Privatni ivot Omer-pae !Jugoslavenski list, 1936.,40., lO., 2.; Rudolf Zaplata, Karlovaki slikar portretirao je Omer-pau !Politika, /29. VIII, 1933.; Rudolf Zaplata, Novi momenti iz ivota Omer-pae Latasa !Jugoslavenski list, 1937., 245., 17. X, 9.; Rudolf Zaplata, U starom Sarajevu. Kako je Omer-paa oteo enu svog uraka !Politika, 1933., 8896., 4.; Rudolf Zaplata, U Omer-painom haremu u Sarajevu 1852. godine !Jugoslavenski list, 1933., 39., 8. II, 7: 3 Za poglavlja okonzulu Atanackoviu iz druge godine Latasova boravka u Bosni prireivai romana su spomenuli radnju Ferde iia Bosna i Hercegovina za vreme vezirovanja Omer-pae Latasa /1850.-1852./ Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, knj. XIII, Beograd, 1938./, osobito izvjetaje tumaa Plehaeka o Latasovim akcijama u Travniku, sa im se podudara i Atanackovievo pismo Schwarzenbergu u Be, koje poinje rijeima "Travnik lii na jednu veliku robijanicu",*4 isto kao i u Andrievu tekstu. Nesumnjivo je, meutim, da u popisu izvora i literature koji je objavio dr. Galib ljivo u svojoj monografiji Omer-paa Latas u Bosni i Hercegovini 1850-1852. /Sarajevo, Svjetlost, 1977./ postoje, pored ovih, i drugi tekstovi koje je An3. Ibidem, Izvori i literatura. 4. Ibidem.

473

mogao itati, ili ih je itao, pripremajui grau za ovo djelo. O samom dolasku Omer-pae Latasa u Sarajevo, opisanom u prvom poglavlju romana, vidi se iz ove knjige da se o tome, ak pod istim naslovom, mnogo pisalo, a iv prikaz dogaaja koje je on izazvao dao je i Vladislav Skari u knjizi Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austro-ugarske okupacije /Sarajevo, 1937.,201-203.,207-208./. Ne treba zaboraviti ni zavrne stranice Baagieve knjige Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine /Sarajevo, 1900., 167-174./,*5 na kojima je opisan boravak Omer-pae Latasa u Bosni. dublje od dokumentarnih izvora i historijske literature, od pojavnog lika i egzistentne biografije, roman nazvan od redaktora Omerpaa Latas, koji historijsko-hronoloki slijedi nakon Travnike hronike, predstavljao je zavrnu taku knjievnog oivotvorenja Andrieve dizertacijske antiturske koncepcije i, kao i uvijek, analogijsko iznoenje i pokuaj oslobaanja od jednog traumatinog optereenje vlastitog ivota, kompleksa renegatstva. Ovaj roman je Andri dugo nosio u sebi, i prikupljao grau za njega, ali je uspio obraditi samo neke prie i odlomke iz jedne vertikale njegova korpusa, i to one koji se tiu samog Latasa i kruga likova oko njega i u vezi s njim. Druga vertikala, koja ini prirodnu, na domaoj historiji zasnovanu i nesumnjivo nerazdvojnu naporednu radnju u cjelini romana, i odnosi se na jo od dizertacije za Andria opsesivnu linost Ivana Franje Jukia, u poetku zanesena Latasom zbog njegova hrianskog porijekla i nade da bi mogao posluiti u
5. Ibidern.

dri

Meutim,

474

politikoj borbi sa pobunjenim bonjakim baama na korist hriana, a koja je ostala, meutim, neobraena, bez i jednog odlomka u kojem bi ona dola do izraaja, ak i bez naznake ili bilo kakve veze s njom u obraenim poglavljima, kao da je pisac elio sakriti jedan bitan komplementarni dio svoga bia. '6 Oito je cjelovit kompleks Latas - Juki u interakcijskom odnosu za Andria bio i previe sloen, teak i kontraverzan da biga mogao psiholoki iznijeti i moralno razrijeiti bez negativnih italakih asocijacija i refleksija na samog sebe u drutvenom i politikom ivotu monarhistike i socijalistike Jugoslavije. Andri se stoga jo jednom priklonio jednostranom i krnjem predstavljanju historijskih odnosa i ranom opredjeljenju iz Mosta na epi: IJu utanju je sigurnost", zatvarajui tako zatitni zid oko sebe i misteriju oko svog

6. Samo je Jandriu, u oktobru 1973., o Jukiu rekao slijedee, to sVjedoi da je istraivao grau za njegov lik: "Ivan Frano Juki, to je svetla 'stavka' u bosanskom kulturnom nasleu. Ja sam u arhivi pronaao dokumenat u kojem austrijski konzul pie o Jukiu otprilike ovo: 'Jue mi je dolazio bogoslov Juki. Mnogo je bezobrazan ovek. Stalno i uporno govorio mi je o Rusiji i Srbiji, i kad je u tom bezobrazluku preterao, isterao sam ga napolje.'" !Jandri, 288./. A u oktobru 1974. je govorio: "Ja upravo ovih daha itam sabrana dela Ivana Frane Jukia. To je zanimljiva linost. On je osnovao prvu osnovnu kolu u Bosni. Imao je, ini mi se, etrnaestak polaznika. On pie da su kolu zajedno pohaala katolika, muslimanska i pravoslavna deca. Bio je tu i jedan akon koji je imao dvadeset i jednu

godinu i bio oenjen. Vidite, jo onda su deca svih nacionalnosti i vera zajedno pohaala istu kolu, a mnogo kasnije, u moje vreme, postojale su odvojene kole. Juki je bio punokrvan, ugojen; imao je bUjnu narav. Mnogo se zanimao za narodne pesme, ali je hramao u jeziku. Zanimljivo je da sam ja meu pretplatnicima na Vukov Rjenik naiao i na ovu adresu: "Fra Ivan Frano Juki, bogoslov, Dubrovnik." Mene je, verujte, mnogo zanimala ta linost. On je bio za zajednitvo svih naroda u Bosni; on pie o Kosovu, i tim povodom se uvek setim Miljanova koji je pisao da je proklet onaj koji je prvi posejao razlike u jeziku izmeu Srba i Hrvata." !Jandri, 382./. Andri, meutim, nigdje ne govori o odnosima izmeu Jukia i Latasa, o Latasovoj prevari Jukia i progonu iz Bosne.
\

475

ivota i djela, koje je inae odavno bilo pod zatitom vlasti i u njenoj nacionalno-politikojslubi. Po prirodi egoist, zatvoren i nepovjerljiv prema ljudima, ispunjen osjeanjemugroenosti i vjeitim patolokim strahom, koji je u poetku nalazio stvaralakogoduka i Kirkeggardovoj Filozofiji strepnje a ispoljavao se tokom ivota, pojavno i konkretno, u strahu od oskudice i opsesivnoj brizi za egzistenciju, za ivot, karijeru, za politiki i knjievni ugled, Andri je svoje komplekse i psiho-neurotike napone kompenzirao i oslobaao u svojim knjievnim djelima, ali uvijek u vremenu i atmosferi turske vladavine, od koje nije mogao tetiti niti mu je ona mogla u ivotu politiki nakoditi. Piui u treem licu orenegatu Omerpai Latasu i raspravljajui uz pripovjedako objektiviranje o moralnim aspektima toga poloaja, Andri je renegatstvo odbijao od sebe. Ali je odavao svoju identifikaciju na svim onim mjestima gdje je duboko, sa uivljavanjem u duu, ulazio u psihologiju lika, iskazujui samog sebe kojeg je najbolje poznavao, i iznosio i potmulu griu savjesti, ak svjedoenje o Latasovu potisnutom a pravom biu, oslobaajui se tako i sam napetosti lanog poloaja i unutarnjeg kompleksa, koji je s godinama sve vie jaao u njemu. Ali je kompleks Latasova renegatstva kao vlastitog, bar djelominog oslobaanja, i bez Jukieve katoliko-hrvatske ekvivalence, izbio kao odrednica ovoga lika, kao da Se Andri pred kraj ivota i sam preispitivao i obraunavao prvo sam sa sobom, zatim sa svojim shvatanjima,doivljajima Turaka i Istoka. Ono to mu je u liku Jukia, da ga je pripovjedaki stvorio, bilo tee iskazati, to mu je u liku Latasa, pravoslavnog Srbina-poturenjakabilo lake uiniti, jer je bio zati-

476

en njegovim pravoslavnim porijeklom i historijskom ulogom. Stoga je u Omerpai Latasu ipak alegorijski napisano djelo "Ivo Andri njim samim" u mnogim bitnim moralnim i psiholokim vidovima.

u prvom odlomku ovog djela, u poretku kako su ga dali prireivai mada sa nepouzdanom hronologijom da li roman poinje s Latasovim mladim danima, - Andri je otvorio kompleks renegatstva na vie pojavnih i asocijativnih razina kod Latasa kao ovjeka porijeklom hrianina: Srbin koji je svojom voljom preao na islam u neposrednu slubu Carigrada i Osmanlijama, to historijski asocira i konverziju Bonjaka, koji su, meutim, za razliku od Latasa, ostali na svojoj "batini", u Bosni, esto protiv Stambola, kao dravljani Turske carevine, - i tu je osnovna kontraverza ova dva poloaja, ili kako Andri kazuje: "U Sarajevo ulazi carski serasker sa znatnom i dobro opremljenom vojskom i sa najirim ovlae njima, a sa zadatkom da lomi i upokori ne pobunjenu raju ili spoljnjeg neprijatelja nego one koji vekovima vladaju Bosnom i koji su se do jue nazivali sultanovim sinovima: begovat, prvake i c1anove najuglednijih porodica 'od turskog uha'. 1...1 On i ne dolazi da kao vlast vlada i upravlja, nego da ratuje i kanjava. I, povrh svega, taj serasker, koji je uguio mnoge bune po Carevini, nije niko drugi do nekadanji liki hrianin, austrijski kadet, koji je pre etvrt veka prebegao u Bosnu, poturio se a zatim se svojim znanjem, vetinom i li nim zaslugama uspeo do najvieg vojnog poloaja u Carevini."
477

Ve

Ali je tu u dubini iskaza sa ovim porivom bilo i neko oslobaanje i od, podudarnog sa Latasovim, renegatskog kompleksa u samom piscu, kao katoliku-Hrvatu, koji je, takoer radi karijere "prebegao" u srpstvo, i u slubu Srbima, a potisnuo svoje nacionalno-kulturno izvorite, esto grubim odbijanjem, u ponorni.cu svoga podsvjesnog bia. U ovom poglavlju se istovremeno otkrivaju i veze sa Andrievim prethodnim historijskim romanima: i Mehmedpaa Sokolovi je porijeklom hrianin, ali koji je posredstvom"danka u krvi" odveden u Carigrad, vinuo se do najvieg poloaja, a nije zaboravio svoj zaviaj. I dok je on inio dobra djela gradei zadubine narodu, Latas je svoje renegatstvo iskupljivao gonei Bonjake kao Srbin u turskoj uniformi i po nareenju Stambola. Prvaci, koji su vezirima na prolasku kroz Sarajevo postavljali uvjete o njihovu boravku, sada su znali "da ta vojna sila i njen zloglasni zapovednik dolaze protiv njih i njihovih ivotnih interesa i navika", da je Latas "istinski vojnik i upravlja, sa modernim naoruanjem i obuenim trupama, sa vetinom kolovanog oficira, poturica i karijerist, sa
revnou

najamnika i

bezobzirnou

nevernika i

otima se Andriu u ovoj karakterizaciji kao neka vrsta samoodbrane, odbijanja od sebe svake sline primisli. Ali se "bogati, gordi i lukavi", kao begovi u Lutvinoj kahvi Travnike hronike, "nadaju da e ipak uspeti da izbegnu neposredan sudar i oruan obraun, da e i njega nekako prevariti i "nadurati", i da e mu, na kraju,

tuina",*7

pogledati u lea kao to su u prolosti tolikim drugim pogledali, a da e u Bosni i u Hercegovini ostati stari red,
7. OL, 10.

478

njihov red, "onako kako je oduvijek bilo i kako e uvijek biti". *8 Meutim, za razliku od raspoloenja pri dolasku konzula u Travnik, ovdje "sitan svet, naroito raja od sve tri vere /kako Andri socijalizira njihovu psihologiju/, strepi na svoj nain i za svoj raun, pitajui se ta sve teko i nepovoljno moe izai za njih iz ovih sukoba i obrauna izmeu oruane vlasti i bosanskih prvaka i velikaa. "*9 Ali kada je ujahao u grad serasker Omerpaa u sjaju lika i svite, svjetina je bila, pie Andri sklon kontrastima ali otkrivajui odmah i njegov dvolini lik, "iznenaena i zadivljena", doivljavajui ga "kao privienje, i to zaudo blago i dobrosreno", "sa izrazom strogog dostojanstva i zagonetne blagosti".*10 U nastavak ovog opisa, kao prijelaz ali i po svojoj sklonosti za pomjerenim likovima, Andri je ubacio epizodu o "ludom Osmanu", "poznatoj mirnoj gradskoj ludi", koji je "mrav, pocepan i zadihan" poplaio oficirova bijelca, jedan od zaptija je prihvatio ludaka, a podoficir je psujui dobacio: "U fa lake, pa bijte! Na mrtvo!,,*n Iako je "muktar Imuhtar!/ Sabitaga" na kraju preuzeom1adiaod zbunjenog zaptije s rijeima "Ko je vidio da se ovo bije?",*12 Andri je, sklon seksua1nopatolokim likovima i epizodama ispriao lirsku povijest o njemu, koji je "za nepune dvije godine l .. .! postao neizleiv bolesnik, i to najtee i najstranije vrste". Metodom psihoanalize Andri je iznio kako je on "nekom uroenom uzdrljivou odudarao" od svojih drugova. "Zbunjivali su ga naroito smeli mladiki razgovori, a na aikovanja, petkom, po mahalama, nije voleo da odlazi. Zbog toga su ga drugovi esto peckali. A kad bi uspeli da ga
8. Ibidem, 10-11. 9. Ibidem, ll. 10. Ibidem, 13-14. ll. Ibidem, 17. 12. Ibidem, 25.

479

povuku sa sobom, on se ponaao kao ovek u neprilici i drao se kruto pred svakom od tih udavaa, manje ili vie skrivenih iza muebaka ili odkrinutih vrata. Na sve ale iapate odgovarao je ponajvie zbunjenim utanjem i uvek istim, lakim, odsutnim osmejkom. "*13 A kad se jednom na ulasku: u Viegrad, meu kuama nepoznatog zaseoka, naao "lice u lice sa devojkom koja je, otkrivena, prala ruke i hladila zaarene obraze", a ona iznenaena vienjem ovjeka-stranca zaklonila lice i pobjegla u avliju, *14 on je doivio duevnu traumu koja se pretvorila u "skrivenu viziju devojakog obasjanog lica koje zaklanja i gasi njena velika bela ruka". *15 Poetsku sutinu njegove traumatine enje i uroenu dobrotu njegova bia Andri je umjetniki povezao sa njegovom manijom stvorenom u kritinom trenutku njegova obeanja na majine nagovore da se eni, koji S11 za njega postali muenje, da u nemiru tri ulicama traei "znani osmejak", da zagleda na esmi svaku enu i, razoaran, s tunim osmijehom kree dalje. A to hvatanje "veitog i veito nedostinog osmejka lepote"*16 povezalo je zauvijek "ludog Osmana" sa zanesenim orkanom iz romana Na Drini uprija.
Poslije ovog lirskog intermeca slijedi II ovom poglavlju epizoda Latasova suoenja sa sarajevskim prvacima, slina divanu okrutnog vezira Siliktar Alipae sa travnikim ajanima. Razlika je samo u tome to je Omer-paa domai ovjek, poturenihrianin istog jezika, dok je Ali-paa Osmanlija; i u tome to Andri vie ne naziva Bonjake Turcima nego. prosto "muslimanima" kao sljedbenicima islamske vjere. Moda,
13. Ibidem, 18. 14. Ibidem, 19. 15. Ibidem, 20. 16. Ibidem, 26.

480

pod pritiskom negodovanja od strane muslimanskih italaca, ili stoga to je u ovom sluaju sa hrianskim Srbinom Latasom teko bilo odrati razliku pod imenom Turin jer se i on "poturio". Blagi izgled Latasov prilikom ulaska u Sarajevo poeo je da se mijenja, izmeui se u negativnu premisu Andriu dragog kontrasta, otkrivajui njegovo surovo i neprijateljsko lice isto kao to je i mjesto njegova odsjednua, "visoki breg sa pitomim imenom - Gorica - stao I.. .! da tamni i dobiva zloslutan izgled". *17 Prizor objavljivanja fermana "koji Omerpai daje neograniena ovlaenja da, u saradnji sa civilnim guvernerom Hajizpaom, pokupi nizam meu muslimanima u Bosni i Hercegovini, uvede sve administrativne mere koje su za to potrebne i pokori sve to je nepokorno", *18 i atmosferu meu "najuglednijim muslimanskim prvacima" "u ovom gradu ohole oligarhije", koji su "stegnutih vilica i oborenih oiju" sluali itanje mladog oficira s "korektnim turskim izgovorom ali uvredljivo otro i nekako strano"*19 - podudara se sa poetkom odgovarajueg zbivanja u Travnikoj hronici. *20 A na sjednici koju je Latas nakon toga odrao s najuglednijim prvacima, Ali-paom Rizvanbegoviem, Mustaj-paom Babiem, Mahmut-paom Tuzliem,
17. Ibidem. 18. Ibidem. Kapidi, 51-52.: "Jo iz Novog Pazara pozvao je predstavnike plemstva i uleme na sveano itan je carskog fermana u Sarajevo. itanje fermana obavljeno je na Musali Igdje se danas nalazi Banska uprava! 15. augusta 1850. g. Pored ostalih vienih velikaa, sveanom itanju fermana prisustvovalo je nita manje nego 2 vezira i 10 paa. Meu najvanije linosti feudalne bosanske aristokratije treba ubrojiti skupu Ali-pau Mahmut-pau Tuzlia, Fadil-pau erifovia i Mahmut-pau iz Zvornika. Carski ferman glasio je na Omerpau ivaliju Hafiz-Mehmed-pau i izriito traio provoenje reforama. Tako je Omer-paa, na svean nain, pun teatralnosti i poze, navijestio bosansko-hercegovakoj feudalnoj aristokratiji novo vrijeme." 19. aL, 27. 20. TH, 415. na tom
Rizvanbegovia-Stoevia,

sveanom

481

Mehmed-kapetanom Fidahiem i Fazli-paom erifoviem, *21 njegove rijei su, s poznavanjem njihova
21. OL, 29. "Najvei otpor /pripovijedao je Andri 1972. godine/ pruili su Husein-kapetan Gradaevi i Ali-paa Rizvanbegovi iz Stoca. To je bio Galibpaa, mudar i poznat po svojoj vrstoj ruci koja mu je obezbedila devetnaestogodinje upravljanje Hercegovinom, to je u otomanskim prilikama bila prava retkost. Jer, poznato je, na primer, d:a je prosean vek vladavine travnikih vezira bio svega neto vie od dve godine. On je, kako kazuju neki istoriari, govorio raji i Bonjacima: 'Nemate vi vie ta da traite u Stambolu. Mostar vam je od sada Stamboi, a ja sam vam sultan u Mostaru.'" /Jandri, 119-120./. U Andrievim iskazima o Ali-pai Rizvanbegoviu, koje je davao Ljubi Jandriu, dominiraju rijei priznanja prema ovom hercegovakom prvaku i isticanje njegove mudrosti i zasluga za narod, ali i politika simpatija iz srpsko-pravoslavnog ugla. "U nekim starim dokumentima pominje se da je Ali-paa, poput Gogoljevog iikova, traio hara i za mrtve due, a neki tvrde da je nareivao da se hara kupi i za trudne ene", pripovijeda Andri iste godine i nastavlja: "Inae, za Ali-paina vakta dolazi do rascepa izmeu bosanskog vikarijata i hercegovakih franjevaca. Zahvaljujui dobrim vezama u Rimu i na Porti u Stambolu, njemu je polo za rukom da u Hercegovini zavede redodravu i da se biskupska stolica nae i u Mostaru. U Dubrovniku se sastajao sa Njegoem i pomagao Crnogorcima da se smakne q!asoviti i po zlu pozna ti Smail-aga Cengi. Izgleda da ga je to i stalo glave. Omer-paa je uz pomo Skenderbega, ranije grofa Ilinskog, na prevaru namamio Ali-pau i uhvatio ga. Naredio je da ga posade na magarca, ali tako da se nezahvalnik okrene u suprotnom smeru i ivotinju dri za rep. Sad moete misliti kako je to izgledalo: paa onako golem i trom kakav je bio sa svojih osamdeset godina, poluodeven usred zime, pa jo na magarcu, jaui natrake. Zanimljivo je da Prokopije okorilo ostavlja ovakav zapis o gospodaru Hercegovine: 'Ali-paa je debeo i teak i malo bi se u Hercegovini nalo konja, koji su ga mogli nositi.'" /Jandri, 120121./. "U postupkU Omer-pae' Latasa da takvog Stoanina posadi na magarca ima ne samo osvete ve i grozne igre /pripovijeda Andri, a Jandri napominje da .je tome
dogaaju posveena Andrieva

pripovijetka Alipaa iz knjige Kua na osami/o Hafiz-paa, Ali-pain mlai sin, iao je ispred magarca, i ta neslavna orgija trebalo je da proe itavu Hercegovinu i Bosnu. Ispred njih je iao telal, i svet je silom doterivan da uje seraskerove rei o tome da e Alah i on, Omerpaa Latas kao sultanov izaslanik, ovako kazniti svakoga ko se bude protivio reformama. Ali-paa bi s magarca stoiki odgovarao: 'To je onaj Vlah Mihajlo ovo od mene uradio! Ali ja u pobijediti! Mene je Alah uvijek pomagao, a sad mi pomae jo i vie.' /oo./ "Negde u blizini Banje Luke" - nastavlja Andri - "zanoila je straa koja je sprovodila Ali-pau i, kau, da je jednom straaru nehotice opalila

482

bosanskog mentaliteta, od odlunosti prelazile u opasnu prijetnju kao i u Andrievu pripovijedanju od

puka i ubila Rizvanbegovia. Ko e znati nije li to uinjeno po nareenju Omer-pae Latasa. Grob gospodara Hercegovine nalazi se u mezarluku Ferhad-paine damije u Banjoj Luci. Posle AIi-painog ubistva, sva njegova porodica je iseljena u Carigrad, gde se asimilovala, a poznati turski penik Arif Hikmet, kao i pesnikinja Habiba Stoevi-Rizvanbegovi poreklom su iz te porodice." !Jandri, 121122./. U zavrnici ovog pripovijedanja Andri ipak svoju simpatiju prema Ali-pai gasi u njegovu brutalnom postupku prema vlastitom polubratu: "Inae, ubistvo Ali-pae Rizvanbegovia bilo je poslednje koje je liilo na srednjovekovna smaknua u hercegovakom ajaletu. Meutim, stravian je i nita manje brutalan bio i obraun pae Stoevia sa polubratom Hadibegom Rizvanbegoviem. Ovaj Hadi-beg je, prema prianjima, bio osoran, pravi razbojnik. Sav izreetan mecima, on dovikuje AIipai: Pero, Janko, aludirajui na hriansku vojsku koja je bila u bratovljevoj slubi. Ali-paa mu onako krvavom prilazi i pita ga: 'ta ti to, bolan, bi?' 'Ovo si me ti sa svojim vlasima udesio', odgovori mu Hadi-beg. A Ali-paa mu se ruga: 'Ma nije, bolan; to su tebe koze rozima izbole!'" !Jandri, 122./. Meutim, u skladu sa Andrievim otopljenjem u to doba prema turskim i bonjakim temama i likovima, i ranom izjavom Jandriu "Posebno me interesuju Rizvanbegovii iji je udeo u razvoju Hercegovine znatan. Jer, ja sam u izvesnom smislu ostao duan torne 33./ - Andriev se odnos s godinama uvrivao u stavu priznanja prema Ali-pai Rizvanbegoviu. "Nekad se u ovom kraju /priao je 1973. Andri na putu po Ali-painu zaviaju/ ovek nije mogao venati ako ne donese potvrdu da je zasadio deset maslina. To se nekad trailo kao to se danas trai rodni list. Zanimljivo je da je takav adet u Hercegovini zaveo Ali-paa Rizvanbegovi. Zato u Hercegovini ima. dosta voa." !Jandri, 255./. A iste godine je evocirao anegdotu o Ali-pai i hercegovakoj peini vjetrenici: "U toj pilji je vetar udno duvao, pa se mislilo da je re o svetom mestu i o sastajalitu duhova. Tu je svet dolazio na obrede, uvek je bilo svetenih lica, pa je i crkva podignuta. uje za to Ali-paa Stoevi, te Odlui da ode tamo. Zatekao je nekog nieg svetenika, ostali se behu razbeali, i ponu ga ispitivati: - ta se ovo uje u peini? - Vjeruje se da je to sveto mjesto! - A narod, vjeruje li on u to? - Pa narod, vjeruje! - A iguman, vjeruje li? - Pa, iguman, vjeruje i on! - A ti? - Pa, eto... ja ne vjerujem! - Onda ga povalite i odvalite mu dvadeset vruih po turu! naredi paa pratnji. - Zato da ti bude mimo Svijet? Kad svi vjeruju, vjeruj i ti!" !Jandri, 291/. Godine 1974., na izjavu o Ali-pai Rizvanbegoviu kao "krutom ovjeku i tiraninu", Andri se usprotivio: "Pustite vi to. Uveo je Ali-paa prvi kapital u Hercegovinu, gradio drumove, sadio voe. On je u svoje doba trgovao s Trstom! Neka svet govori to hoe, ostala su dela. l../ Mnogi AIipau zovu tiraninom. Nekad je ta
kraju."!Jandri,

483

divanu Siliktar Ali-pae, *22 a njegove oi su pritom dobijale "zelen i opasan" romantiarsko-demonski sjaj.*23 Prvo je govorio o "dugogodinjem odupiranju bosanskih /sic!/ prvaka da se tanzimat uvede i u Bosni". "Pri tom je /kae Andri karakteristinoj nastojao da govori to vie 'bosanski', ali ga je odavao njegov liki izgovor, a kod pojedinih rei zastajkivao je due. Traio je pravi izraz i, kad ga ne bi naao, pomagao se turskim." Iznio je kako se cijela Turska carevina toj reformi pokorila osim Bosne i Hercegovine, da bi sa izmijenjenim licem, bez maske, podvukao: '~ to mora biti, to i biva. Svuda, pa i u Bosni. "*24 Na ciniko-prijeteem rasponu nasmijanosvirepe bezonosti, obraajui se tobo "onim tamo vaima koji drukije misle i na drugo se spremaju", *25 Latas se zaticao, kao i Siliktar Ali-paa, proniui im unaprijed u duu i namjere: "Ja u svriti sve ovo zbog ega sam poslan ovamo. I vi se varate ako mislite da ete sa mnom proi kao sa onima koji su prije mene dolazili u Bosnu radi istog posla. Ovo je drugaija naredba, a drugi je i ovjek koji treba da je izvede. Ja znam, vi mislite da ete i ovog puta, po vaem starom nainu, moi da naoko pristanete na sve, a zatim da mi iz busije inite tolike i takve smetnje i tekoe da u se i ja-zamoriti i na kraju vratiti nesvrena posla. A vi da se smijete iza mojih lea! Ali znajte da ja znam da vi vazda govorite jedno a mislite drugo.
re imala drugo znaenje. Kod starih Grka, tiranin je otac domovine, onaj koji se brine o dui i telu naroda. Takav je bio i hercegovaki vezir. teta je to se nije sauvao njegov konak u Mostaru. Bio je smeten u gornjem delu odakle se pruao pogled na celu varo. Kau:

Ali-paa bi onako visok kao orluina seo na divan, a ispod njega se, kao na dlanu, video itav Mostar... "/Jandri, 318./. 22. TH, 30-34. 23.0L,30. 24. Ibidem. 25. Ibidem, 31.

484

Ponavljate: "Peki, peki efendum!" A pogled vam govori: "Bosna je ovo, budalo, zemlja koja se povija ali ne mijenja!" A ja vam opet kaem da ne polaem nita na vae rijei, da jasno itam vae misli, i da u tu vau Bosnu, ako bude trebalo, svu prosijati na sitna sita, tako da se nee znati ni ko je beg ni ko je aga, i da ni u snu neete pomiljati na vau samovolju i neposlunost. ", '26
govori Andri, kroz usta Latasova, jo jednom o neprijateljstvu i nasilju Carigrada prema Bonjacima, ali ni
26. Ibidem, 31-32. Andri, kao to se vidi, nije donio sadrinu fermana u cijelosti, ali se Latas u govoru koji je odrao etrnaesterici bonjakih prvaka u svome Konaku na Gorici, u Andrievoj interpretaciji, otro i odluno nadovezao na neke stavove i ovlaenja iz ovog fermana koji je u prijevodu objavio Riza Muderizovi. Naprimjer: "Poto je moja carska elja da se i itelji Bosne bez iznimke okoriste s tim blagodatima, u nekoliko navrata poslao sam moje carske zapovijedi da ih opomenu, ali su oni ostali pri starom, kao iznimka od drugih mojih pokrajina, gdje su se provele ove reforme. l../ Tebe koji si zapovjednik vojsci imenujem, u sporazumu s valijom, kojim carskim ukazom kao opunomoitelja za provaanje ovih reformi, a za potvrdu aljem ti sa moga carskog divana ovaj moj ferman./.../ Meutim, ako se pojave neki besvjesni agitatori koji ne razumiju ove blagodati za njihovu pokrajinu i ako se usude protiviti ovim reformama, oni e se tim smatrati buntovnicima. Koliko god je mojoj carskoj osobi nasilje odvratno i mrsko, opet je dravna nuda kazniti sve one osobe koje se usprotive mojim carskim pravednim namjerama, i zato neka oni nose grijeh. U sluaju neposluha i pobune, moja je carska elja da ih silom moje carske vojske, koja se nalazi pod tvojom komandom, pokori i kazni, i time izvede na pravi put." !Riza Muderizovi, Dolazak Omer-pae Latasa u Bosnu, Gajret, 1924., 3., 39./. Prema Muradbegoviu, nakon proitanog fermana,Latas je upitao prisutne: "Hoete li dragovoljno primiti tanzimat? Hoete li pristati na sve carske zapovijedi bez ikakva protivljenja? Hoete li dati nizam? - Pri tome nije zaboravio otro im zaprietiti: - Ako dragovoljno ne primite tanzimat, primit ete ga silom! Jer je ve dosta bilo vaeg okoliavanja!" Ta prietnja je zvuila kao izazov. Skupljeni odlinici, uime svoga naroda, izjavie, da se dragovoljno pokoravaju caru i carskom fermanu i da e sultanu u svaem i u svako doba biti na usluzi." IAhmed Muradbegovi, Omer-paa Latas tl Bosni 1850-1852., Zagreb, 1944., 48./, prema pisanju Narodnih novina od 8. rujna 1850./.

485

ovdje ne odstupa od istaknutog polariteta dva svijeta, kranskog za njih simboliziranog u Latasu i islamskog koji su oni predstavljali. Preko njih, prvaka, Latas je poruivao "svima koji misle na prkos i neposluh da u ih obui u ove uniforme koje sva carska vojska nosi, a skrojiti im sve tako tijesno da im dah staje i oi iz glave skau. Obje u im noge u jednu izmu sabiti, pa u ih onda mutrati dok ne naue nizamski talum tako da im ga ni praunuci nee zaboraviti." U njegove rijei se bila stekla sva mrnja biveg hrianina austrijskog graniara prema Bonjacima, slubeno pokrivena carskom naredbom, a uz to i neka vrsta iskupljenja vlastite konverzije i slube tradicionalnom neprijatelju, i usmjerila kao osjeanje kompleksa islamiziranog skoroj evia prema onima koji su se u islamu rodili i srodili se s njime. "Kaite im Iporuivao je Latasi da se ne uzdajuni u svoju malu pamet ni u svoje plitko lukavstvo, jer im ovog puta nee pomoi. l neka mi ne prilaze sa svojim mitom, kao to su navikli da ine, jer ta e meni njihovo mito kad, po ovlaenjima koja imam, mogu da im uzmem glavu i sa glavom sve to imaju, pokretno i nepokretno!"'27
1 veziri su se ...1
27. OL, 32. "I pre Omer-pae muno i krvavo nosili s begovatom i begovskom oligarhijom, pogotovo onom iz Sarajeva. Turska je pod pritiskom Rusije i Engleske bila prisiljena da sprovede reforme u Otomanskom Carstvu, ali je sarajevski begova t bio odluno protiv toga, elei da sauva samostalnost svoga beglerbegovata. Iz Stambola su, jedan za drugim, stizali carski fermani, padale su mnoge glave, a veziri su prema sarajevskoj ariji primenjivali stroge mere. Pre Omer-pae Latas, uveni Delaludin-paa, travniki vezir, pozvao je na divan ni vie ni manje nego ezdeset i sedam najvienijih ajana i kapetana iz cele Bosne. Niko od njih nije izvukao ivu glavu. Omerpaa Latas je uao u Sarajevo 11. jula 1850. godine i po preuzimanju vlasti krvavo se obraunao sa sarajevskim begovatom: posekao je sve vienije begove i druge uticajne ljude.", - priao je Andri 1972. godine Ljubi Jandriu, koji na kraju

486

Tu mrnju, i uz injenicu biveg hrianskog porijekla, elio je iskoristiti Ivan Franjo Juki za svoje antiturske i antimuslimanske ciljeve, o emu Andri nije dospio nita napisati, uhvaen u klijeta renegatskog i antiturskog morala, pretvornosti i licemjerstva, iskrenosti i izdaje. Oigledno se i pred njega, ve na poetku, kao nerazrjeiv i nepremostiv bio postavio taj sloen odnos zajednike mrnje iz dva ugla i sa dva motiva. "I jo neto: neka se niko ne zaklanja za svoju vjeru, jer ja nisam doao ni da turim ni da kaurim koga Idodavao je Latas a kroz njega Andri postavljajui "Turina" i "turenje" nasuprot "Kaurina" i "kaurenje"l, nego da ovu zemlju uredim tako da u njoj svak ivi mirno u svojoj vjeri i da se pokorava carskom redu i zakonu. "*28 Da bi zavrio okrutnije od svih Andrievih osmanlijskih paa koji su dolazili u kaznene pohode na Bosnu: "Nita mi ne mogu njihove pogrde, kao ni njihovo oruje, ako do boja doe; kao to me, poslije, nimalo nee ganuti pla ni molbe njihove siroadi. I.. J I neu otii odavde dok od njih ne napravim ili dobre i vjerne sultanove podanike, ili grobne humke po Bosni i Hercegovini. "*29 A kad je zavrio, bio je to "sasvim drugi ovek", pie Andri, "blag na rei, sladak i ivahan", sadist koji je, kao i Karaoz i svi Andrievi nasilnici "oigledno... fiziki uivao u svojoj nadmonoj igri. "*30 Bio je to izliv skoranjeg poturenjaka, koji je u svojoj karijeristikoj mimikriji nastupao agresivno u
ovog iskaza u fusnoti navodi i izvor: Staka Skenderova, Ljetopis Bosne 1825-1856. "U vezi s tim/nastavlja Jandri otkrivajui pievu sklonost za uplitanjem narodnih anegdota!, Andri nam je ispriao i priu o sarajevskom hamalu kome je ena zagoravala ionako teak ivot, svakodnevno mu zvocajui kako se navodno mogla udati i za bega. Poslije sjee begova, ena se smirila, govorei muu: 'uur dragom Alahu, to ti meni nisi niko i nita.'" /Jandri, 119./. 28. Ibidem, 33. 29. Ibidem. 30. Ibidem.

487

ime sultana, a priguivao vlastite hrianske antimuslimanske reflekse, putajui ih na slobodu u Bosni na one koji nisu potovali sultanove naredbe i za koje mu se nije moglo prigovoriti. Tako se Latas, kao imaginarni Juki, u ovom djelu naao na sultanovoj strani nasuprot Bonjacima, oslobaajui svoje renegatske, andrievske, komplekse nad onima koji su ranije od Turaka prihvatili islam, ali i neprijateljske porive austrijsko-likih Srba prema Bonjacima na Krajini. I dok su dosada veinom Osmanlije dolazili u Bosnu da silom slome otpor i zavedu red, ovog puta je to bio roeni hrianin iz Like, sa periferije srpstva, koji je to obavljao u politikom suglasju sa svojim domaim suvjernicima, koji su se nadali u njegovu pomo i suradnju protiv bonjakih prvaka. A kad su napustili Latasovu rezidenciju na Gorici prvaci su se, zajedno sa onima koji nisu bili na sas-. tanku kod njega, sastali da u razgovoru procijene Latasove rijei, kao to su se u Travnikoj hronici, u brizi ali sa osjeanjem da ipak sve prolazi a oni ostaju, okupljali u Lutvinoj kahvi oko Hamdibega Teskeredia. Samo to je Andri ovdje meu njima napravio dvojstvo: na one "koji biraju rei i dvolie, nadajui se jo da e i sa ovim carskim ovekom nai neki nain i sporazum", i druge "koji vie nemaju nikakvih iluzija o seraskeru i spremni su na sve". *31 Oni koji su se
31. ThiMm, 35. Baagi, 166.: "to se tie 'Tenzimati hajrijje' bosanski i hercegovaki ajani dijelili su se u dva tabora: jedni su bili za kao Babi i erifovi, a drugi, koji su bolje poznavali okolnosti u zemlji proti kao Stoevi i Tuzli, kako emo poslije uti; ali poto je carska elja da se provede tenzimat svi su sveano obeali potpomagati vladu i Omer pau. Zaratiti na cara ni jednome nije bilo ni na kraj pameti." Izraavajui osjeanja svoga svijeta prema surovoj misiji Omer-pae Latasa u Bosni, Baagi je, neposredno prije ovog odlomka napisao govorei o Latasovoj odlu-

488

okupili u kui Mustaj-pae Babia, ovjeka koji je kao i ostali bio protiv reforama i ulivao svakom povjerenje, ti su bili "naroito ogoreni i nepomirljivi". *32 Proitano je i pismo delegata kojeg su Krajinici poslali u Stambol da izvidi "ta vlada namerava stvarno da preduzme protiv Bosne i pobunjenih muslimana" Ikoje Andri naziva tako da bi ih razlikovao u ovoj situaciji otpora od Turaka, jer sada ne moe drukijel, u kome se poruivalo: "Na noge, junaci! Ja sam turskog dina traio od Novog Pazara pa do Stambola, i nigdje ga nema do u Bosni Igovori Andri kroz usta delegata, razlikujui upotrebu rijei "turski" u sintagmi sa "vjerom" kao refleksiju injenice da su Bonjaci primili islam preko Turaka/. Bio sam u Stambalu. Ni tamo ga vie nema. Tu mi ree jedan eh: ldi, sinko, u Bosnu! Tamo je otiao america i hoe da vas kauri Isk!/. Od njega treba da traite dina, ali ne rijeima, ve ovako: preko tuca nianei'. "*33 Andri je to pismo pripovjedakiprokomentirao, sa dobrom historijskom procjenom bonjakogkrajinikog mentaliteta ali i sa uoavanjem odsustva realnosti u njemu: "Jezik i stil te poruke, krajiniki ljut, bio je preotar za ove ugledne i
ci da prihvati akciju: "Taj zakleti dumanin bosanskih muslimana s velikom radosti prihirati ponudu i ode u Carigrad, pa primi nune upute kako da Bosnu uredi, ali se ini, da je Omer paa bio upuen s druge strane, kako treba Bosnu upropastiti." /166./ Da bi nakon slamanja otpora u Hercegovini izrazio svoju spoznaju Latasove akcije, ".oo Sva nedjela, koja je poinio, unitio dvije pokrajine i u njima onaj elemenat, koji je etiri vijeka pod crvenim bajrakom/s polumjesecom i zvijezdom! neumorno vojevo za Tursku i njezinu mo; da pae zadnja dva vijeka ko neprelazan zid neustraivo stajao na granici i vie puta spasio je od oite propasti." 32. Ibidem. 33.lbidem. Kapidi, 54.: Kao vjersko-politike razloge kasnijeg ustanka u Posavini Kapidi je naveo i slijedei: "Sultan nam alje komandante koji jedu svinjsko meso, prema tome nisu pravovjerni muslimani nego Maari koji su pobjegli od svojih domova i hoe nae sinove da vode u Aziju." /Ratni arhiv u Beu, Ministarstvo rata, No 6357, Temivar 30. X lS50/'

489

veinom postarije ljude, ali njen osnovni ton - vera, tradicija, samostalnost i otpor! - bio im je blizak i razumljiv. Taj nain razgovora sa protivnikom - preko muice na puci - bio im je u krvi. Ioni su i sada, zaboravljajui ono to su malopre uli i videli, i gubei pravo oseanje za srazmere snaga i stvarne odnose, ve gledali sebe u borbi u kojoj su se oduvek snalazili kao riba u vodi. "'34 Omer-paino ime je preueno po pravilu da se o najteem i najneprijatnijem ne govori. Samo je Fidahi, kad ga je neko jedini put spomenuo, "rekao tvrdo, sa kratkim, mukim uzdahom: lE beli, nema na njemu za dram Turina!"', u smislu tvrdokornog, tradicionalnog muslimana, to su oni svojatali kao svoje bonjako obiljeje i sutinu. Andri je tako ujedno napravio historijski tanu i osnovnu diferencijaciju Bonjaka prema reformama sa njihovim spojenim tradicionalno-vjerskim odnosom prema njima. U drutvu kod erlfpae, Fazlipae erifovia, svi su smatrali takoer, mada s manje povjerenja i iskrenosti, "da se tanzimat ne moe primiti, da se i seraskeru treba odupreti",'35 a domain je, "ivahan i lukav ovek", "sve okretao na alu i nastojao da smehom zamagli ozbiljne brige i prave namere svoje i svojih drugova". A kada se poslije ruka naao tamo i neki pjeva "kratkih i naivnih ili lascivnih pesama", od kojih jednu i Andri, koji voli da lascivnost pripisuje Bonjacima, navodi, - meu prisutnima je doekan hladno, da bi se na kraju nasmijali jedan za drugim zaboravljajui na ozbiljne razgovore. U odnosu prema begovima i ajanima iz Travnike hronike to je bila velika i dobro uoena promjena u mentalitetu i politikom jedinstvu bonjakih, suglasno protoku njihove historije i
34. Ibidem, 35-36 35. Ibidem, 36-37

490

odnosa Bosne prema Stambolu u rasponu od srpskog ustanka i dolaska konzula, preko Gradaevieve bune do Latasove intervencije od 1850. godine. U narednom poglavlju djela Andri je priao blie Latasovoj vojsci, koja je kao i druge dola u stvari "pro_ tiv domaih begova i monika", s tom razlikom to ova "dolazi da se bije i ubija, da hara i pali" pod komandom poznatog "krvnika svih ustanaka u Tursko}", pie Andri u navodnicima. "Treba prvo slomiti i pokoriti mone i nerazumno uporne feudalce, a zatim utvrditi nizam i uvesti reforme, ili neto to lii na reforme",*36 objanjava on u nastavku dobro istiui drutveno-politiku pozadinu dviju historija dviju "konzervativnih" snaga, od kojih ni jedna nije imala budunosti: "carigradska vlada morala je da se slui vojnom silom ireformama', a bosanski feudalci i pozivanjem na tradicije i na svoja prava i oruanom pobunom protiv svog zakonitog vladara". Andri je, meutim, kratko opisao ovu vojsku sastavljenu od Anadolaca i Arnauta, "kojoj se niko ne moe radovati i koju niko u Bosni ne smatra svojom", podvlaei tako odvajanje Bonjaka od Turske carevine, da bi to na izriit nain objasnio, unosei i novo imenovanje ovog naroda i islamske vjere u svoje djelo: IIBegovat vidi u njoj ne samo neprijatelja svojih .interesa nego slepo i podmuklo orue protiv turske vjere i drave. Takvo je gledanje i raspoloenje i ostalih muslimana, jer u tom nema mnogo razlike izmeu neposredno ugroenih feudalaca i obinih graana i gradske sirotinje. "*37 A ni raja od sve tri vereI' ne vidi u toj vojsci svoga
II

36. Ibidem, 38.

37. Ibidem, 39.

491

spasioca, podvlai Andri istom sintagmom kao i u prethodnom poglavlju.*38 Mnogo opirnije, slikovitije i psiholoki dublje Andri je u toj vojsci opisao "stranaki odred nazvan... murtad-tabor", sastavljen od "stranaca, hriana i Jevreja, koji nose nizamske uniforme" i imaju "muslimanska imena, ali su nevernici i podmukli neprijatelji svega to je muslimansko". Jer pripovijedanje o kranima u odnosu i dodiru s turskom vlau i islamskim duhom i nainom ivota za Andria je bilo, od samog poetka njegova rada, privlano i suglasno strukturi njegova historijsko-romantiarskog stvaranja, sklonosti za "neobinim", nastranim i krajnje suprotstavljenim. I sam naziv "murtad-tabor" sadri zapravo u sebi tu kontraverzu: to je "bataljon vojske", odnosno odred sastavljen od "murtata", a ta rije u kaljia ima dva znaenja koja se u Andrievu podrazumijevanju slau: jedno je "izdajica", drugo je "otpadnik od vjere"i*39 ili kod Andria: izdajica svoje vjere i potajni izdajica Turske i muslimana. Jo prije Omer-pae pred njima je dola "runa i "pothranjivana strahom i mrnjom", poinje Andri odlomak o "murtad-taboru" romantiarski, zapravo na nain koji proizlazi iz duhovnoegzistencijalne suprotstavljenosti njihova poloaja, sa svojim ve poznatim podvlaenjem dvaju dominantnih osjeanja njegova doivljaja Bosne pod turskom
mrana pria",

38. Ibidem, 11. 39. Abdulah kalji: Turcizmi u

srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo, Svjetlost, 1965., str. 475. "Murtat, murtatin m lari. 1. izdajica. "Murtati su mene oblagali" M.H.

Ill, 14./; "to 'nakoga murtatina nema'" IK. H. 1,27./. 2. otpadnik od vjere < tur. murtat < ar. murtiidd .. - Tabor m lturl 1. bataljon vojske .

Istr. 594./.

492

upravom: straha i mrnje. Objanjavajui dalje izuzetan karakter ovih stranaca, koji su zapravo bili oficiri i komandanti azijskih, rumelijskih ili arbanakih trupa, Andri je ovdje iznio jednu karakteristiku iz Travnike hronike: "svi su oni po svojoj sudbini i svojim navikama bili povezan ii smatrani kao jedno telo" i nastavio "svi su oni, posle kraeg ili dueg kolebanja, stupivi u tursku vojsku, bar prividno primili islam. "*40 Ukupan broj ovih stranaca, najvie Maara izbjeglica poslije 1848., a zatim Poljaka koji su se "saiveli ...bolje sa Turcima i turskim obiajima, jer su ve odavno u turskoj vojsci, gde su stizali kao izbeglice posle propalih pobuna protiv Rusa,'41 te neto Nijemaca, Italijana, Grka i Jermena, taj broj nije bio velik. Ali su oni Ipie AnClri sa dobrim, mada poneto romantiarskim'razumijevanjem raznolike psihologije
40. aL. 40-41. 41. Ibidem, 40-41. Kapidi, 50-51.: "Poetkom maja 1850. god., krenu Emer-paa, komandant dunavske vojske, iz Carigrada u Bitolj sa tridesetak viih oficira, mahom Poljaka i Maara, koji su prebjegli u Tursku poslije sloma maarske revolucije od 1849. god. Karakteristino je da su ba ti strani, u Turskoj islamizovani bjegunci, inili sr Omerpaine armije. Njegov glavni general-tab inili su oni. U Bitolju su se nalazile trupe odreene za Bosnu. Vojska, koju je Omer-paa poveo, nije bila ni brojem jaka ni dobro opremljena. Redovna vojska, nizam, brojila je 8000 vojnika, uglavnom, pjeaka i 34 topa. Armijska komora bila je vrlo slaba. Pri polasku iz Bitolja, uzeo je Omer-paa pod kiriju 600 rumeliskih konja zajedno sa komordijama-seljacima da gone armisku komoru. Poto ovi seljaci nisu bili plaani, bjeali su usput sa svojim konjima. Manjak se popunjavao prisilnim rekviriranjem seljakih konja iz kraje kroz koje je Omerpaa prolazio. U armiji je bio poseban bataljon austriskih bjegunaca, zvan 'murtad-tabor'. U Skoplju se pridrui Omer-painoj armiji 2000 neredovnih Arnauta pod komandom uleka, voom iz posljednjeg njihova ustanka koji je, takoe, uguio Omer-paa. ulek je bio amnestiran." ii, 63.: "Carigrad je /Omer-paa/ napustio 10. maja i u pratnji 35 oficira, uglavnom Maara i Poljaka, krenuo u Monastir /Bitolj/, sjedite seraskera rumelijske vojske. Mnogi od ovih oficira primili su islam, pa su zadrali inove armija kojima su ranije pripadali." /Ferdo ii, Bosna i Hercegovina za vreme vezirovanja Omer-pa Latasa /1850.-1852./, Beograd, 1938., 63./.

493

stanovnitva!, svojim arenim sastavom, svojim stranim navikama, esto upadljivim i nastranim postupcima privlaili optu panju na sebe, kao da ih ima bar deset puta toliko, i u oima ogorenih bosanskih muslimana Isic!1 izgledali kao legija, avolska legija kojoj se broj ne zna i ije zloe i sramote kraja nemaju." 1.../ "Raja je u njima gledala poturenjake i avanturiste, bez najmanjeg razumevanja za njihovu prolost i traginu sudbinu, a muslimani podmukle hrianske uhode koji pod maskom islama i carskom uniformom dolaze da iznutra razore lepi mir i ustaljen i ivot vernih podanika i pravih muslimana. "*42 - kod Andria nekadanjih "pravih Turaka". Ono to u ovim navodima izaziva uzgrednu, mada ne beznaajnu panju i itaoca i kritiara jeste obazriva promjena pod pritiskom bonjake javnosti, intervencija redaktora 1976. godine, a moda izvjesna Andrieva logika zakonomjernost u njegovu nazivanju Bonjaka. U razdobljima svoga historijskog pripovijedanja u kojima su se oni do kraja identificirali sa turskom dravom kao sinonimom vlasti i vjere Andri ih zove "Turcima"; u vremenu Latasa, kada se Bonjaci politiki i vjerski odvajaju od Turaka i postavljaju nasuprot njima u pitanju tanZimata, reformi, Andri ih ne poistovjeuje s Turcima i ne naziva tako, nego "muslimanima", ak "bosanskim muslimanima", "muslimanskim svetom", "muslimanskim ljudima", ne diui ih dodue do imena naroda, ali mu se omakne i naziv "bosanski Turci". U Andrievim iskazima o ljudima iz "murtad-tabora" bilo je i mnogo vlastite egzistencijalne tjeskobe u srpskoj nacionalno:-kulturnoj sredini, osobito u odnosu prema onima iz ijeg je narodnog i vjerskog izvorita
42. Ibidem, 41.

domaeg

494

potekao. Oni su pokuavali odmah, pie Andri, "da uhvate vezu sa strancima, Nemcima i Maarima, koji su odranije iveli u Sarajevu", ali se oni "nisu... ni najmanje obradovali ovim pridolicama, jer oni sami ve godinama nastoje da se prilagode sarajevskoj sredini u kojoj ive i da se po zakonu spasonosne mimikrije izjednae bar sa bosanskim hrianima, ako ve ne mogu sa bosanskim Turcima. A sad su ih ovi neeljeni i kod Turaka tako omraeni ljudi iz murtad-tabora podseali na njihovo poreklo i dovodili u nezgodan poloaj. "*43 Ali ni kod svoga komandanta Latasa, "koji je i sam prebeg i poturica, 'glavni i najvei murtatin"', ljudi iz murtad-tabora nisu imali uvijek odnos razumijevanja ni pune zatite, nego je on bio "pun neiskrenosti i protivrenosti, nejasnih i tajnih oseanja". *44 Sve to je o Latasu u ovom romanu Andri rekao predstavljalo je alegoriju samog sebe, ali bez iskljuivosti glavara u Gorskom vijencu i odlunosti na sprovoenju "istrage poturica" kao renegata od crnogorskog hrianstva na tursku stranu, izdajica "vjere pradjedovske", nego vezano vie uz razumijevanje vladike Danila. Bio je to moralno-psiholoki profil posrbice, bilans Andrieva ivota u tuoj ulici, u poloaju stalne budnosti, neprekidne simulacije i svakodnevnog potvrivanja svoga opredjeljenja. Stoga lik Omer-pae Latasa spada meu umjetniki najbolje i psiholoki najuspjelije likove Ive Andria upravo stoga to je on sebe najintimnije poznavao i najdublje mogao da se iskae. "I sam nekad begunac i 'murtatin " on nije mogao iskreno i jednostavno voleti svoje oficire izbeglice i poturenjake" lili "posrbice", govorio je on iz Latasa, da bi odmah potom prebacio panju na njih govorei opet iz sebe o njima, jo gorije i traginije, a sve je bilo kristalno prozirno,
43. Ibidem. 44. Ibidem, 42-43.

495

iz due u duu'; Video ih je jasno i znao tano ta su i kakvi su. U veini oajni beskunici, koji su izgubili jednu domov-

inu a nisu nali drugu, nagrieni ivotom u tuem svetu, sa spaljenim mostovima iza sebe, bez jasna i slobodna puta pred sobom, iskljueni iz svakog drutva, osueni da budu verni vojnici, jer nemaju kud."*45 A zatim ih je opet procjenjivao naspram sebe: ''illi, s druge strane, oni su bili pred njim stalno kao iv primer nesrenih i neuspelih prebega, kakav bi i sam bio da nije imao izuzetne sposobnosti i naroitu sreu, i da nije postao ovo to je. IGle dajui izblie
pojedinog od tih oficira, on nije mogao ponekad da ne pomisli u sebi: "Ovakav sam i ja mogao biti". Pa bi se odmah ispravljao: "Ne, nikad ja nisam mogao ovo biti ni

ovako izgledati, jer ja sam neto drugo nego on. "1"*46 "Muilo ga je to unutarnje talasanje i ta potreba za objanjenjem samim sobom",*47 svjedoio je Andri u
trenutku samoispovijedi i vlastitog oslobaanja. Ali je tada probijao iz njega strah kao bitno optereenje njegova djela i ivota, strah da se ne oda, da ne bude otkriven, da bude stalno u duevnoj napetosti potiskivanja, na razini opreza, lane predstave o sebi i samozatajivanja: ''il jo vie ga je muio strah Iprojicirao je on sebe u Omer-pau poistovjeujui se umjetniki s njimi da ga ljudi ne bi vezivali za one nesrenike i gledali

u njemu neku vrstu poglavice murtad-tabora i prvog i glavnog murtatina. "*48 "Uspavana dua renegata, uutkana uspehom, slavom i godinama /ispovijedao se
Andri odajui

potisnutu
Ivraajui

se bitno, i izgovarajui prvi puta tu "renegat"l, budila se ponovo u njemu se u napon stalnog opreza i samokontrolei i
rije

progovarala ponekad pri bliem dodiru sa ovim ljudima.

45. Ibidem, 43. 46. Ibidem.
47. Ibidem. 48. Ibidem.

496

/.../ I on je svakom prilikom i na sve naine nastojao da izmeu njih i sebe dri to vee odstojanje i da se u oima sveta, naroito turskog, ni u emu ne vezuje i ni po emu ne izjednauje sa njima. "*49 Isto kao to su domai strancizazirali od murtad-tabora. Kad bi ostao u etiri oka s nekim od tih oficira, Latas je "esto razgovarao sa njim prisno i srdano", ali je "menjao dranje" im bi ih bilo vie, "znajui da biti pravi Turin znai biti prirodno tvrd, ohol i do kraja hladan i nepokolebljiv", *50 pri emu se svakom poznavaocu Andrieva ivota spontano namee zamjena rijei "Turin"-Srbin, "turski"-srpski, a u renegatskom smislu i obratno. Muio ga je taj dvojni ivot - vidjelo se iz Andrieva pisanja, i bio je potreban samo jedan formalan a odsudan elemenat identifikacije, prijelaz sa on na ja kao u sluaju amila Dema, pa da se otkrije istovijetnost duevnog kompleksa pisca i njegova lika: '~ njega je ljutila ta slabost
krani

knju je morao da skriva, koju ni sam sebi nije hteo da prizna, i koju je nastojao da prikrije upadljivom strogou i prezrivim reima koje je uvek nalazio kad je bio govor o tim strancima. "*51
Bez pravog pripovjedakogprijelaza, osim "kao to se vidi", Andri je opet, ali hladno i s pogledom iz daljine preao na "murtad-tabor" na kobnom razmeu dva svijeta: "Sve opreke i razlike izmeu turskog i zapadnjakog naina

ivota sukobljavale su se kod njih i pokazivale na njima i njihovim postupcima, izvitoperene, u najgorim vidovima." "Oni su nosili svoju nesreu, - kae Andri, kao zarazu, iz jedne turske pokrajine u drugu. " I nastavljao
u paradoksu kao da lista svoj ivot od mladobosanstva do slube u monarhistikoj Jugoslaviji: "rtve despo49. Ibidem. 50. Ibidem, 44. 51. Ibidem.

497

tizma i nasilja u svojoj zemlji, oni su postali sultansko orue za guenje svih pokreta i nemira u Turskoj, bez obzira na njihove ciljeve, tenje i povode; i sluili su i ginuli u pothvatima koji su u stvari samo brzavali neumitni proces raspadanja ovog osuenog i dotrajalog carstva kome leka nema, jer su i lek i bolest za njega jednako smrtonosni. "*52 "Njihova zla srea /...; ih je oslobaala obzira igrie savjesti, tako da se veina bila ostrvila i predala ivotu ulnih uivanja, nereda i nasilja", *53 pisao je Andri u pokuaju moralnog pravdanja, a "u jednom poroku bili su svi ogrezli". "Taj porok bilo je pijanstvo. ", *54 kae Andri razvijajui itav traktat o njemu. U koncentraciji Andrievih li nih i pripovjedakih trauma, od kojih se oslobaao prikazima nasilja i rugobe, nakon straha irenegatstva pojavila se, najzad, i patoloki opsesivna ena, kao i uvijek u drugima, i to u opisu Latasove vojske, koja je, bez obzira na razliku uniformi, naoruanja i komandnog kadra, ona ista "osmanlijska vojska, onakva kakva je od pamtiveka, kakva je bila kad je pre etiri stolea ula u ovu zemlju, kakva je, bar u svojoj osnovi, ostala, i ostae dok god bude bilo sultana u Stambolu i njegovih vezira u Bosni", pie Andri kao ilustraciju svoje uvodne maksime: "Vreme - tursko vreme koje stoji u mestu - odjednom se posunovratilo i pokazalo svoje pravo lice. "*55 Ta vojska "trai i otima to joj je potrebno ili unitava bez nude i potrebe", ali joj, pored ostalog, treba "i pia, razonode i ena, jer vojsku sainjavaju ponajvie mladi i dokoni ljudi, gladnih ula i eljni svega", *56 pripovijeda Andri da bi
52. 53. 54. 55. 56. Ibidem, 45. Ibidem. Ibidem. Ibidem, 48. Ibidem, 49-50. Kapidi, 59.: U vezi s Andrievim opisom pljake i nasilja vojske, osobito nad seoskim stanovnitvom, Kapidi iznosi slijedee na osnovu historijskih dokumenata: "Konzul za njih /Albance u Latasovoj vojsci! veli da su ravo

498

malo dalje, sa oajnikim pitanjem seksualne gladi, ponovio ovaj motiv u kretanju razdraene vojske pod egom i jarom: "edna je i gladna, ali naroito eljna

ena./.../ Ali gde da nau enu ove hiljade mladih ljudi, ostrvljenih i kivnih, u stalnom pokretu, sa predoseanjem pokolja i smrti u sebi, kad se sve od nejakog deteta do najstarije babe sklanja ispred njih?"*57 Pa po trei put u viziji raspaljene strasti, pod morom "proklete ei": 'A iznad svega toga jednako se iri, talasa, i putuje ono nedogledno ensko telo, kao vreo, zlatast, razbludan oblak. 11*58 Da bi se
poglavlje zavrilo u jezivom i gnusnom opisu grupnog silovanja lali turske vojske, dodue nad jednom Cigankom/, koji je jo jedanput posvjedoio da u Andriu nije iezla bolesna sklonost za prizorima seksualnog sadizma, manijatva, uasa i ljudske rugobe, i za njihovim potankim iznoenjem u nasilnim i krvavim pojedinostima, kao da se rastereuje od vlastitih potmulih i zlokobnih sadistikih nagona:

"Na strmini iznad njih nalazile su se neke kolibe od pletera, naputene, bez vrata i prozora. U jednoj od njih vojnici su, traei suvog prua, otkrili mlau Ciganku, naputeno i sumanuto stvorenje. Sedela je kraj ognjita i neprisebna zurila u pepeo davno ugaene vatre. Asker je zaglavio vrata te kolibe u kojoj nije bilo mesta za vie od dvoje-troje. ena se nije branila. Vojnici su se sada podelili: jedni su trali koodjeveni, u najveoj mjeri nadisciplinovani, pljakaju usput i ine razne ispade. za primjer nedisciplinovanosti Omer-painih vojnika slui nam izvjetaj od 6-XI-18Sl. Tu se veli slijedee: 'Vojnici izlaze iz grada, zauzimaju puteve koji vode u sarajevsku varo, oduzimaju seljacima silom ugalj i sve to kod njih nau, pa to onda prodaju maloprodavcima u gradu i utvruju cijenu otetim artiklima. 'Razumljivo je da su gladni i gotovo nikako plaeni vojnici postali strah i trepet za stanovnitvo naih krajeva.", pie Kapidi. 57. Ibidem, 50. 58. Ibidem, 51.

499

libi i ekali svoj red, a drugi su, mlai i uzdrljiviji, sedeli nepomini kraj vatara i, gledajui jednako u peenicu, okretali lea iskuenju. Za to vreme oni gore su se smenjivali brzo i izlazili jedan z1l drugim iz kolibe, zbunjeni, oborene glave, Z1lkopavajui koporan ili otirui pepeo sa sebe, i sputali se dole ka izvoru. /.../ U tom trenutku naiao je gornjim putem, neoekivano, komandir sa seizom. Sjahno je kraj kolibe iz koje su jednako izlazili vojnici. Kad je drkom od korbaa otvorio vrata, bacio je samo jedan pogled i odmah Z1lkrenuo glavu u stranu. Ugledao je prizor koji se ne moe dugo gledati. Na zemlji je lealo, jedno, mravo enino telo u slabim trZ1ljima, sa penom na usnama. Dimije i koulja na njoj bili su pocepani askerskim akama u paramparad. Naredio je seizu da ubaci u kolibu rezervno ebe sa konja, i odmah se spustio na put, viui glasno i gnevno na vojnike koji su se ve bili rasporedili z1l prolaZ1lk... /.../ Oficir je naredio pokret, ali pre nego to su stigli da se udalje, mogli su jo jednom svi i da uju i da vide enu iz kolibe. Izila je i stala pred vrata, ogrnuta ebetom ispod kojeg su visili dronjci njenih dimija. Povijala se kao ptije strailo na vetru i zapenuana, izludela, jednako isturajui trbuh napred, vikala za njima kretavim glasom: - Gde ste askeri, kurvini sinovi? Ima li vas jo? Evo, izdovoljite se, psi vam majku potezali! Vrijeme vas nebesko ubilo, kao to e vas i ubiti! Evo!,,*59 vikala je ona, kunui Turke kao Radisav s koca u romanu Na Drini uprija. S ovim romanom Omerpau Latasa povezuje i jo jedna simbolina scena u toku toga kretanja
59. Ibidem, 52-53

500

seraskerove vojske kao kaznene ekspedicije. Kroz pusto bez pokreta i ivota, koju Andri sugerira s nekoliko izuzetnih pripovjedakih poteza, naputenog hana iz ije pojate "protra kao izbezumljen petao", "nigde ive due", "osim pognuta i prosjaki odevena oveka", kOji se pokazuje "gluv i nem i malouman",*60 odjednom se naoe u dnu klanca "pred malom, drvenom seoskom damijom", "tronom i starom", koja je izgledala "pusta i zatvorena". "Tek kad su prili sasvim blizu Irazvija Andri svoju trostruko simbolinu sliku/, videli su da na tom tremu ui, ili bolje klei i na podvijenim nogama sedi neki stariji ovek, a pred njim lei na tabutu u platno uvijen mrtvac. "*61 "ovek koji je kleao iznad mrtvaca bio je povijen, sa rukama savijenim u krilu, i nije ni pogledom ni pokretom pokazao da ih primeuje. "*62 Ovu sliku /koja se prvi put pokazala pred anadolskim, rumelijskim i arnautskim vojnicima"samo denaza i mrtvac"l, Andri ponavlja, ne bez razloga, jo jednom, u vienju kapetana Reuf-bega, "koji je posle neuspele bune, izbegao... iz Maarske u Tursku, stupio u vojsku i preao na islam": "Kad se odjednom naao pred drvenom ogradom damije koja je zatvarala klanac i u ijim je drvenim vratnicama svravao i taj jedini tanki, seoski put, komandant zaustavi konja naglim pokretom. Pred damijom, u senci, prizor je bio nepromenjen. Nepomian, sav umotan mrtvac i elo njegove glave isto tako nepomian, presamien starac.", odjeven "u neke dotrajale i rasparane ostatke nekad bogatog odela", s li~em koje je izgledalo "kao premrzlo, kao izubijano, iznakaeno od gra i nerazumljivog bola, pa skamenjeno", a "u tekim podonjacima velike, zamuene oi koje ne gledaju i ne
60. Ibidem, 55. 61. Ibidem, 56. 62.Ibidem.

501

vide". 63 Prevedena sa jezika simbolike na jezik Bonjaka, ova slika kojoj bi se mogao dati naslov "Kraj iluzija" govori: usamljeni stari, nekad slavni Bonjak Istarac u ostacima nekad bogatog odijela! u pustoi, jo islamskom vjerom Idotrajala damija kojom se zavrava historijski put! sam uva umrlu Bosnu i njenu slavu lumotanog mrtvaca/ na tabutu, pred sahranu, jer je svega ivog nestalo pa nema ko ni denazuklanjati niti mrtvaca pokopati. Simbolikom tabuta Andri ovu sliku u luku historije vezuje za roman Na Drini uprija, samo to je u tome romanu Alihoda Muteveli sam sebe iva metnuo u "tabut" da bi se, nemoan i skeptian, sklonio od stvarnosti,064 dok se u Omerpai Latasu u "tabutu" nalazi preminuli ovjek na kraju nispona svoga ivota, i historije, ali se obje slike jednae na razini Andrieva proroanstva o traginoj povijesnoj sudbini Bonjaka. Za stranca-poturenjaka Reuf-bega, kao i za sve strance u Andrievim djelima, ostala je samo grevita misao nad ovim prizorom "da tu ne moe biti pomoi ni saveta, da ne vrede objanjenja i ne pomau pretnje, da iz ovog klanca !bonjake Bosne, M.R./ treba samo jedno: izai". 65 Jaui dalje na elu svoga odreda, "zagledan u uzan iseak obasjanog predela koji se kao osvetljen prozor nazirao u dnu klanca, mislio je samo na smrt i mrtve, na svoje mrtve". 66 Taj xenocomplex: "izai", "pobei, otii, otii" iz Bosne II sukobu sa osjeanjem "bezizlaza" Andri prenosi i na poglavlje U veernjim asovima. Ono poinje slikom Denetia konaka i kompleksom zgrada oko njih, u koje se uselio Latas sa haremom, poslugom i pratAndrieva vienja historije
63. Ibidem, 57.
64.ND,.

65. DL, 58. 66. Ibidem.

502

njom, i tabom svoje vojske, i romantikom sugestijom atmosfere "gluve pretnje i neodreene opasnosti oko njih" kao frakcije Andrieva podsvjesnog izbijanja straha kroz slike i osjeanja drugih, "opakog i zloslutnog izgleda" nekad vedrih prozora, magaza koje "sad vie podseaju na tamnice ili prostorije za muenje" u njegovoj demonsko-stvaralakoj slutnji, tako da se "na dnu vedrog i pitomog Bistrika stvara... ukleti deo grada, opte strailo".*67 I dok oni "svesno i namerno" zaobilaze taj sklop kua, novi stanovnici u njima, po Andrievu kontrastno-romantiarskom maniru potpunog demonskog raskola i satanizacije, gledaju "sa nepoverenjem i prezirom na te graane", koji prolaze mimo njih "kao potuljene kukavice nejasnih namera i podmukla izgleda", *68 a u njihovim oima "Sarajevo sve vie tamni i gubi izgled grada, a pretvara se u brlog u kom vrvi i rei neuka i uboga, osiona i tvrdoglava bosanska rulja". A na drugOj strani se, pie Andri u tenji za cjelovitou ovog pandemonija, na stvarne nevolje nadodaju lude prie i mrana matanja: "Kao da je malo zla koje se danju vidi: povorke hapenika na lancu, transporti bolesnih i ranjenih vojnika, karavani konja natovarenih hranom koja se otima i inae oskudnom stanovnitvu - po sarajevskim kuama priaju da se na ulicama oko Denetia kua, im se smrkne, iskupljaju ejtani i igraju kolo". *69 Iz te atmosfere se izvija Andriev kompleks munine u Bosni i muenja turskom Bosnom u duama stranaca, poznat jo iz prethodnih njegovih romana: dva Latasova oficira, Poljak Izet. efendija
67. Ibidem, 60. 68. Ibidem.
69. Ibidem, 61.

503

lKuinskij

i Maar Abdulah efendija INemet AntaV, prvi "uzdraniji i mirniji", drugi koji "ne vlada vie

zleivo ogorenje"

sobom, sve vidi crno i ne nalazi dovoljno rei za svoje nai- razgovaraju uvijek isto: "o bedi izbeglikog ivota, o amotinji bosanskih sela i gradova, o planovima da se ode nekud, napusti sve ovo jednom zauvek". *70 U njihovim iskazima i razmiljanjima Andri

je, meutim, skupio mnogo toga od stvarnosti renegatskog poloaja, istovremenog oaja i bezizlaza u sredini za koju se ovjek opredijelio, a koja ga nije do kraja primila. Major Nemet u ogorenju bez granica uzvikuje da "ne treba iveti u zemlji koja je pod

Turcima; ak ni u takvoj koja je bila pod njima, ma samo jedan dan JI; "a ako se ve nekim zlim sluajem nae u njoj, onda treba da bei i da izmeu sebe i nje ostavi razmak najmanje pedeset milja"; "sve samo ne ova beda bez smisla i dostojanstva", - a zatim pada u skepsu zbog neodlunostida "ve jednom raskinemo" sa tim ivotom,
i odlazi sa nezavrenom reenicom.*71 A kapetan Kuinski, kako ih Andri naziva rodnim imenom sugerirajui njihovo turenje samo kao egzistencijalnu simulaciju, razmilja kasnije sam o munini i bezizlaznosti neuspjelog renegatskog poloaja, pita sam sebe i sam odgovara, izmeu nade i beznaa,
70. Ibidem, 62.
202.: "Hrana turske vojske u Sarajevu bila je slaba. U
Skari,

jutro su dobijali vojnici neku slabu orbu /voda s maslom!, u vee istu orbu sa komadiima goveeg mesa i 1 3/4 funte ravo peenog hljeba. Petkom i nedeljom uvee dobijali su pilav. Plata im je bila 20 groa mjeseno, ali su je dobijali neuredno. U vojsci je bilo i madarskih bjegunaca oko 123 i

drugih narodnosti oko 50. Ovi su bili nezadovoljni, to ne dobijajU rakije. Nezadovoljstva je bilo i radi drugih stvari i bilo je toliko veliko, da su h~eli svi listom da idu, ali ih nisu putali, premda je Omerpaa o njima imao najgore miljenje. Njihov odred zvao je izdajniki tabor /murted-tabor/. Oni su pomiljali i da otkau poslunost, pa da se protuku do Broda." 71. Ibidem, 62-63.

504

odlunosti

i nemoi:

/Otii!/ "Kuda? Ma kuda, samo negde u svet reda i svetlosti, razumnih postupaka i jasne ljudske rei. A gde je to? Gde ima takva zemlja? Kad malo razmisli i stane da se sea, ti uvia da je nema: ne moe je biti. Pa ipak, ona postoji. Stvara je ivot meu ovim planinama, pod ovim uslovima. To je ona zemlja - koja nije ovo. Njoj te sve vue i ceo tvoj ivot se svodi na to: kako to pre do nje stii. Kako? Prosto. Treba samo krenuti, a put sam te vodi i nosi

l daje. "*72 A zatim sam pisac predoava "drugu, tamnu stranu slike", s kojom se sve zavrava, kao i uvijek kod Andria, bez optimizma: "Iz Sarajeva nema izlaska /misIi Kuinski/. Ima

puteva, ali oni su uski, izlokani, grbavi, goli i neravni kao okosnice, ili podvodni i opasni kao moari. Lie na zamke. Ne zna pravo kuda vode ni ta te eka na njima, nepredvieno i nepredvidljiva busija, ili opasnost od zla sluaja i neeljena susreta. Moe se zaglibiti ili polomiti a da se ne nae niko da ti pomogne u ovoj pustinji, gde na dan hoda unaokolo ive due nema i gde ljudi zaziru i bee od drumova. A moe ti se desiti da te ve pri kraju puta i na dohvat slobode odjednom, kao u munom snu, presretne asker i da te zaustavi - u ime zakona. "*73 "Stotinu bezakonja si svojim oima video, a nisi mogao da oseti blagotvornu zatitu zakona u toj zemlji", razvija
Andri

svoj doivljaj Bosne i Turske carevine u recepciji Kuinskog, koja je zapravo u sutini istovjetna njemu o beskrajnoj udaljenosti ovog neciviliziranog svijeta od evropske uljuenosti, da bi to slikovito
72. Ibidem. 73. Ibidem, 64-65.

505

predoio u portretu "anadolskog beskunika, nepismena, nedohranjena, malokrvna i krmeljava, sa praznim prtenim lancem o boku i umatenim feson na glavi", koji te liS divljim uzvikom I"teskeran vanni!"1 u ime nekog zakona zaustavlja". "Pola hajduk, pola prosjak" Igovori Andri s prezirom u razmiljanju Kuinskog!, na svata lii pre nego na uvara zakona. /. ../ Oigledno, ni sam nije siguran ni u svoj zakon ni u svoju vlast, ak ni u puku ni u ruke u kojima je dri. 1...1Kivan i svega eljan siromah, koji sam ne zna ni kako je - zlom sreom! - uzet u vojsku ni dokle e morati da slui u njoj, ni zato je ba on baen u ovu daleku i nepoznatu Bosnu. 1.../ Ali na tom mestu i u tom trenutku on dolazi sam sebi odjednom moan, krupan i vaan, sposoban da se isprei kao carski ovek na carskom drumu, u ime zakona, i da se tako sveti za sve to u ivotu nije imao i nee nikad imati. "*74 "Nema cvetnog puta koji vodi iz Turske", zakljuuje pesimistiki Kuinski "u sudaru sa tom potpunom bezizlaznou", "trza se... iz svog veernjeg matanja" i spoznaje da je sve ovo "samo privienje, plod potitenosti i amotinje". *75

U poglavlju "Na lancu" Andri je, sa neoekivanim razumijevanjem ranijeg negativnog odnosa, bez optube i zluradosti, iznio muke bonjakih protivnika reforme, u liku Mujage Talalagia, najistaknutijeg meu njima, koje okovane u etiri lanca gone put Carigrada. Pod pritiskom kompenzacije renegatskog kompleksa, i odbijanja od sebe revnosti s kojom su oni sluili drugome, ti kod Andria nekadanji "Turci" opisani su u cininom poloaju da ih "poturenjak" Latas, s grupom svojih poturenih oficira tlai, dok u njegovoj kui na irokai, kontrastno opisana, poinje
74. Ibidem, 65. 75. Ibidem, 66.

506

terevenka, koju je priredio pukovnik Arifbeg, ili "potureni poljski emigrant Ering":76 Ovo pjeaenje u lancima Andri je izrazio :tI svim fazama fizikog i duevnog muenja. Dok je "ega... rasla, a od unutarnje

muka koja je vrila u svakom od njih, vezani ljudi posrtali su i buncali kad od ljutog pia", "pad, ogorenje i patnja i otro lino oseanje nepravde bili su kod svakog od njih toliki da su im na mahove davali zaista izgled ljudi u pijanstvu i bunilu":77 A kad bi neko od njih zateturao kao da e pasti, pie Andri s priznanjem, "i po nagonu odranja i po zakonu uljudnosti i uzajamne panje koji ih nije ni ovde naputao, onaj ispred njih i onaj pozadi prihvatili bi njegov deo lanca i malko ga nosili dok se on ne pribere". '78 A u njihovoj dui "bol je rastao" do nekog "delirinog iekivan ja", a s njim i "mrani nesmisao kojim je okovana i gonjena ova gomila muenih ljudi". Jer "sve je vie za svakog od njih sve ovo izgledalo ludo i nemogue: i ovaj put, i kazna i neshvatljiva injenica da oni koji su do jue, slobodni i moni, sami vladali i kanjavali u medlisu ili na svom dobru, sada naputaju svoju zemlju kao robijai, ostavljajui za sobom nezbrinutu eljad i rasuto imanje. "'79 Sa duevnom i
76. Ibidem, 67. 77. Ibidem, 70. 78. Ibidem. 79 Ibidem, 71. Kapidi, 64-65. "Na povratku iz Posavine u Sarajevo, gdje je stigao 17-XII-1850, Omer-paa je sa sobom poveo itav transport ustanikih voa i uesnika, vezanih u lance. Oni bijahu odmah smjeteni u vojni logor." "Omer-pai se urilo da to prije odstrani iz zemlje voe posavskih ustanika i ve 29-1-1891. otpremljen je prvi transport zarobljenih Bosanaca u Carigrad." "Prilikom odlaska ovog transporta bilo je dosta Sarajlija koji su sa simpatijama ispratili ove zarobljenike. Meutim, ispoljavanja ovih simpatija nije bilo i publika je ostala nijema i mirna. Ipak se naao jedan koji je javno manifestovao svoje raspoloenje i glasno povikao sretan put nesrenim ljudima, ali se u isti as vojnici okomie na njega i premlatie ga puanim kundacima. Omerpaa bijae izuzetno dozvolio starom tuzlanskom pai da jae na uredno osedlanom konju, dok su ostali jahali na samaricama sa vezanim rukama ili iahu pjeke u lancima." !Dr. arhiv u Beu, G. K. No 192. Sarajevo, 19. XII 1850.; Sarajevo, 30. I 1851./.

507

moralnom saivljenou i razumijevanjem njihova poloaja Andri je iznosio njihovo neshvatanje ove "lude i nemogue" injenice, pri emu je izgledalo da sa narastanjem bola "raste i sazreva i eeo mrani nesmisao" i da se penje ka vrhuncu na kojem e morati prsnuti i s njime nestati "sve ovo strano i neverovatno". /JI sve e 1.../

opet doi na svoje mesto i biti kako je bilo pre ove strahote i pometnje, Ipisao je Andri, pomirljivo, bez ironije i historijskog uenja!. Vratie se vlast i snaga starog reda i prava, tj. sve ono to su oni oduvek nazivali redom i pravom i navikli da smatraju jedinim moguim svetom i prirodnim poretkom",'so dodavao je on slino razgovorima meu ajanima u Lutvinoj kahvi Travnike hronike. "Ostae samo strana pria oseraskeru murtatinu i njegovim zlodelima i nasiljima, kao istorija i opomena potomstvu "'Sl
zavravao je Andri, sa identifikacijom, u njihovu i svoje razmiljanje, otkrivajui vlastiti negativan odnos prema ovom srpskom renegatu, koji je u njegovu doivljaju izgubio svaki ostatak ljudskog lika i grinje savjesti, i ostao na bespuu izmeu dvije vjere i dva naroda, ostrvljen prema onima koji su daleko prije njega prihvatili islam i srodili se s njim. Drugu stranu Latasova li svogal renegatskog poloaja iz koristoljublja /Njego: "Poturi se plahi i lakomi."I na putu naputanja rodne obale, vlastite religiozne i povijesno-kulturne sredine, i prelaska na suprotnu obalu, u tui duhovno-civilizacijski krug, uz isti odnos nepovjerenja, Andri je izrazio u poglavlju "Audijencija". On se ovdje formalno-pripovjedaki odvaja od ispovijednog sebe u Latasu i zadrava u poloaju objektivnosti izmeu Latasa i ovjeka iz njeSO. Ibidem. 81. Ibidem, 72.

508

gova rodnog svijeta. Omer-paa je elio da "uspostavi veze sa uglednijim ljudima od sve tri vere", 'S2 pa su tako stigli u Sarajevo i knez. Bogdan Zimonji sa jo etiri glavara iz istone Hercegovine, kojima se on htio zahvalitito su odbili poziv da se pridrue otpornicima i da krenu protiv njegove vojske. Ali je istovremeno htio da ih obeanjima i darovima vee uz sebe, znajui da e poslije Bosne dobiti u zadatak da pokori Crnu Goru. Najprije je primio kneza Bogdana samog, i poeo oko njega igru srdanosti i pribavljanja povjerenja. "Bio je uveren da je, govorei tako 'roaki', neodoljiv i sposoban da gane i pridobije svakog /komentirao je Andri u zagradama, iznosei, kao reakciju, psihologiju odbijanja renegata od strane njegova vlastitog naroda/o Ali u tom je bio rtva samoobmane i precenjivanja samog sebe /.../. Trudei se da govori prisno, neposredno i grubo narodski, on je zaboravljao koliko su ga mnoge godine i veliki uspon u Carigradu udaljili od naroda kome nikad nije ni bio posve blizak. Samouveren i siguran u sebe, on nije mogao da oseti kako mu ispod izvetaenog govora i ponaanja izbija lana nota koju moe da primeti i oseti svak osim njega, i koja ima tano obrnuto dejstvo. "'S3 A kada je Zimonji pokazao oklijevanje i oprez na njegovu srdanost i predloio "da bijasmo... pozvali i moje drutvo... da svi budu pri ovom razgovoru, zastajkujui malko, i to na onim mestima gde je otprilike trebalo da doe Omerovo ime ili njegove titule, koje on zbog neeg oigledno nije hteo ili nije mogao da izgovori", 'S4 Andri se u radnji stavio na njegovu stra~u, pa ga ni on vie ne zove Omerpaa ve Omer u znak iste distance i solidarnosS2. Ibidem, Sl. 83. Ibidem, 83.
84. Ibidem, 84.

509

ti sa Zimonjiem, prikrivajui tako, pripovjedaki, asocijacije na sutinsku istovjetnost vlastitog renegatstva, otpadnitva, odvajanja sve do izdaje kako se ono smatra u narodu. "nije mi protivno, ali mislim da je bolje da

prvo razgovaramo nas dvojica, kao dvije glave, a poslije mogu i oni doi", odgovorio je "Omer" i mirno iznio one
povezivanja hriana s njime, koje su proizlazile iz njihova politikog interesa, nasuprot bonjakim pobunjenicima protiv Hatierifa iz 1839. A kada je, nakon potcjenjivakih rijei o Ali-pai Rizvanbegoviu, napomenuo da "knez i njegovi ljudi treba da se
uvaju

take

Crnogoraca, koji su nepromiljeni, nemirni i brzi na zlo", da se red "milom ili silom treba da... uvede u celoj Turskoj pa i u Bosni i Hercegovini", ili kada je govorio o "novom ili boljem poloaju hriana" i sa pohvalama

knezu i njegovoj porodici, - podozrivi i sumnjiavi Zimonji je reagirao pokretom nelagode ili nijemom utnjom, da bi na kraju ostao da sjedi "bez rei i pokre"*85 ta.

"Posle laskanja i slabo prikrivenih ponuda dole su na red pretnje", pie Andri, ali one koje su suglasne psihologiji hriana, protiv "izlapelih begovskih glava", "koje se pouzdaju u svoje fermane i tapije, a ne znaju da je to davno prolo i da ti papiri ne vrede ni toliko da se od njih naloi vatra nasred Sarajeva", istiui da on "nema nikom da polae raun ni o broju skinutih glava ni o sumama utroenih dukata", i "teko onom ko to na vreme ne uvidi!". *86 A kad ga je doekala Zimonjieva utnja i "zagonetan i uvredljivo uzdrljiv" izgled, on je opet krenuo "lano veselo i srdano, roaki"', da bi na kraju
naredio da dovedu Zimonjieve drugove. *87 Njih je
85. Ibidem, 84-85. 86. Ibidem, 85-86. 87. Ibidem, 86-87.

510

sluao "kao izdaleka, gledajui mimo njih". Pored "munog saaljenja, pomijeanog sa jakom odvratnou" koje je oseao prema raji i njenim predstavnicima, pie Andri u zagradama otkrivajui tamne dubine renegatskog kompleksa,. "ovi ljudi koji govore jezikom njegovog detinjstva jo su tei i neprijatniji i izgledaju mu kao nii stvorovi koji su se za muku rodili, iveli i ostareli, ali se nisu razvijali i pravo oima progledali", '88 da bi zatim razgovor sa ZimonjieVim drugoVima zavrio ironiki, poznatom anegdotom: na njihovo negodovanje zbog "velikih dacija i svakojakih tereta na nama", on je rekao poloivi ruke na toke jednoga od njih: "Skinuu ja to sa vas."'89 Vrhunac bespovratnog i beznadenograskola na raspeu renegatskog poloaja, "Omerova" navaljivanja na Zimonjia i njegova otpora, i nepovjerenja prema njemu, odigrao se na ruku udvoje nakon toga. Andri je opisao Latasa sa strane, pogledom i zakljuivanjem ZimonjieVim. A on je, suoen sa "OmeroVim" nastojanjem "da ga laskanjem imienjem vee za svoju i tursku stvar", u sebi ispisivao Latasov moralni i psiholoki portret, svjestan opasnosti od toga ovjeka, "zlice i krvopije, bez srca i obraza, a pametnog i vetog, i lukavog kao zmija", sa "krvavim tragovima koji su ostajali za njim kudgod je prolazio po Turskoj Carevini". '90 "Kad vidi ovako oveka suvie sigurna u sebe i u ono to kae, hitra i slatka na rei, koji ti nudi to mu ne trai, odobrava to kae, a ostaje pri onom to je namislio, znaj da je kurva, i kloni ga se koliko moe",'91 komentirao je Andri identificiran sa Zimonjiem. A "0merpaa" je, u "udnom linom prkosu 1...1da ovu stvar
88. Ibidem, 88. 89. Ibidem. 90. Ibidem, 89. 91. Ibidem, 89-90.

511

tera do kraja", da "ovog seljaka smeka i savije bar malo ka sebi", "92 priao o "odnosu izmeu vladajuih muslimana"/!!, koji "ne moe ostati ni ovde kakav je doskora bio", "nego e i hrianin imati pravo da se brani od nasilja i da od vlasti dobije zatitu i pred sudom zadovoljenje". "93 A kad je rekao da bi hrianski narodi "bili odsad zaista slobodni, zatieni i u svakom pogledu jednaki sa muslimanima"/!! te da i oni "treba da imaju - tu serasker odjednom podie glas - svoje prvake, knezove, vojvode, vrstu svojih vladara pod sultanovim okriljem" - Zimonji se "odjednom ukruti i ostade tako oborene glave i bezizrazna lica, zagledan u l . zemlu ""94 "Ti meni ne vjeruje" /kae Andri kroz Omerpaina
usta, iznosei dramatinu scenu ovog susreta renegata sa svojim suvjernikom i sunarodnikoml. "Ne, ne, ti ne zna s kim govori", govorio je serasker s podrazumijevanjem svojati. "Ti meni ne vjeruje i ne prima moju rije kao istinitu", ponavljao je s vremena na vrijeme u nemoi da .se priblii Zimonjiti, "kao uvreeno i razoarano", da bi poloio obje ruke na grudi: "Sluaj,

Bogdane, nemoj misliti da sam iznutra ovo to izgledam spolja. ","95 pokuavao je on da napravi dvojstvo od
sebe sa akcentom na onome unutra, uroenom. A Zimonji, kao da se u iznenaenju od ovog cinizma izgubio, ponovo je u magnovenju doivio raniji sukob sa "opakim Turinom IV i siledijom Dervom Smajeviem", koji je "obnevideo od besa, naletio svojim konjem pravo na njegovog" i kada su se, drei se vrsto, otkotrijali u "duboku vrtau pored puta", iznosi Andri simbolino. "I sad Ipie Andri otkrivajui psihoanalitiki podsvjesnu analogiju, ali dodajui ovu pojedinost kao preteg
92. Ibidem, 90. 93. Ibidem, 94. 94. Ibidem, 95. 95. Ibidem, 95-96.

512

nepovjerenja prema otpadniku i kada se poziva na istost due/, tako uhvuen u kotac sa nekim nevidljivim

protivnikom, kao jedno telo, pada neprestano niza stranu, dugo, strano dugo, u neku vrtau koja nema dna. "*96
Srbin, Turin, u sukobu, kroz historiju bez kraja - na to se svodi Bogdanova i vizija iz podsvijesti i Andrieva iz svijesti od dizertacije do Latasa. A kada se je pribrao,

"pred njim je stajao Omerpaa, jo jednako sa rukama na grudima, i glasno ga /valjda ve po drugi puti pitao: - Je li vjera, Bogdane? - Jeste... vjera - uspeo je najzad da odgovori odsutno i mehaniki, kao uzetim jezikom. - E onda, znaj, da pred tobom ne stoji Omerpaa nego Mio Latas iz Janje Gore. I kad ne vjeruje mojim rijeima, vjeruj ovom... Omer je odvojio ruke od grudi, skinuo ivo teki fes sa modrom kiankom i bacio ga teatralno na beli divan, a zatim je sastavio tri prsta desne i - prekrstio se, bez rei, oborenih oiju, skromnim, kratkim i naviklim pokretima". *97
To je bio vrhunac Latasova renegatskog cinizma u drami iznenaenja koju je odigrao, moda vjerujui u . blagotvornost reformi za hriane Bosne, moda u tenji da naredbu izvri do kraja na obje strane, ali sigurno ostrvljen u mrnji protiv pobunjenih Bonjaka, i Zimonjieva otpora i tradicionalnog uvjerenja, s druge strane, na koje je Andri prethodnom asocijacijom podsjetio. "Za etrdeset godina svoga ivota Zimonji

je video dosta uda i od Turaka i od svojih, a u porodici, koja je glavarska, nasluao se ta je sve bivalo i ta sve moe biti. Znao je dobro da se od oveka moe ovek svaem nadati, i
96. Ibidem, 97. 97. Ibidem, 97-98.

513

da moe doekati i videti i ono to je mislio da se nikad videti ne moe, ali ovo je bilo i suvie neverovatno i neoeki vano."*98 "Videi velikog i glasovitog seraskera Omer-pau kako se gologlav 1...1 krstom krsti kao kakav crkvenjak", Zimonji je ustuknuo, a pogled njegovih oiju "nije bio samo zauen nego i ubojit i gnevan, uplaen i alovit, i prezriv i tuan".*99 U tom iskazu stekla su se i Andrieva lina osjeanja, iskuenja renegatskog ivota, i otkidanje od njih i ponovno samopotvriva nje u svijetu kome se svim svojim ivotom, i biem, predao. .
Pripovijedanje o Latasu Andri produava u narednom poglavlju, ali ovog puta posredstvom asocijativnog doivljaja koji se otvara inom njegova portretiranja, s pogledom unazad, u povijest i porijeklo u njemu, i razlaza sa sredinom. Poglavlje je stoga i dobilo naslov To to se zove slikar, Karas koji je stigao "iz Njemake" liz Hrvatskel da slika Omer-pau. Za Andria je to ujedno bila nova varijacija njegove knjievne teme o strancima u "turskom' svijetu, koju e on obraditi defoseovski kontraverzno, u obliku odnosa: slikar !Karasi o Bosni, i Bonjaci o slikanju. "To je kod raje izazivalo divljenje pomeano sa strahom, a kod svih muslimana /!I novo i jo vee negodovanje... "*100 U glasinama koje su o tome kruile Andri je uplitao mnogo praznovjerja razvijajui ih do romantiar ske egzotike, fantastike i groteske, i nalazei njihovo izvorite li islamu. "'Slika se!' govorili su tiho jedan drugom pravovjerni ljudi koji u ivotu nisu videli ni slikara ni
98. Ibidem, 98. 99. Ibidem. 100. Ibidem, 100.

514

naslikano ivo bie, i pri tom nejasno zamiljali neiste stvari i vradbine." A oni koji su saznavali i pojedinosti priali su kako je flU konaku... razapeto platno 'kolik najvei eref"', kako pred njim "sedi Omer-paa lopet: Omerpaal!u sveanoj uniformi, sa 'krstatim' ordenima na grudima,!;..! i "ne smije okom da trepne ni prstom da makne", jer bi se inae cela vradbina pokvarila,!.. .! a kad posao bude zavren, paa e ostati na slici kao iv i tako se potpuno udvostruiti". *101 " ... A njimaje i ovaj jedan Omer /!I crn i preteak, pa im krv udara u glavu i pred oima se mrai od pomisli da se taj jo udvostruava. "*102 Fantastinost ove prie preobraavala se, meutim, II vjerovatno, pie Andri uspostavljajui vezu pripovijedanja, "kad je u pitanju Omerpaa koji, evo ima godina dana, 'sijee i krmi Bosnu kao lubenicu' i 'ne zna ni za boga ni za duu, ni za vjeru ni za obraz"'*103 A "velika mrnja na Omera /!I i sve to je njegovo" prenosila se i "na toga nekakvog slikara kog su mrzeli kao jedan od mnogih Omerovih grehova".*104 Tu je Andri ponovo otvorio svoju poznatu suprotnost izmeu kranina Evropejca Karas i fanatiziranog bonjakog svijeta, dodajui mu jo jednu dimenziju nepodnoljivosti i nepomirljivosti. Dok je Karas flU tesnom, vapskom odelu a sa nekakvim crvenim fesom na glavi lutao mahalama, zagledao kue i damije, zastajkivao i crnom pisaljkom skicirao u svom sivom bloku ljude, ivotinje i predele", "svet se jatio na prozore iza muebaka, i pokazivao ga prstom kao
101. Ibidem. 102. Ibidem, 101. "Kad je Karas radio pain portret" - pria dalje Andri /1972. godine/ - "to je za ondanje prilike bilo ravno udu. Ispod painog konaka, ljudi su vodili na priliku ovakav razgovor: 'ta to, bolan, radi taj kaurin s naim paom?' pitao bi jedan. 'Vele: slika ga', odgovorio bi drugi. 'A ta je to?' 'Vele: pravi jo jednog pau!' 'Jami, bolan, pa i ovaj jedan nam je previe!'" !Jandri, 122-123.1. 103. Ibidem. 104. Ibidem, 103-104.

515

prokaeno stvorenje, neku meavinu od varalice, maio i krvnika", a na sokaku su se "ljudi i ene sa sujevernim strahom i ogorenjem sklanjali ispred njega da ih ne bi upisao na svoju prokletu hartiju". 'lOS On je, noen nacionalnim buenjem i ilirskim zanosom zagrebakog i karlovakog graanstva, nakon studija u Rimu i Firenci, doao iz Zagreba, da bi ga jednog dana "pozvao... Ivan Kukuljevi, potpredsednik Matice Ilirske i naelnik 'Drutva za hrvatsku povjesnicu', i predloio mu da putuje po Bosni" i da tamo slika "Omerpau Latasa, slavnog poturenjaka ". '106 Ovo je bilo prvi i jedini put da Andri spomene hrvatski preporod, odnosno ilirski pokret u svome opusu, porazumijevajui njegov jugoslavenski karakter, sukladan s njegovim mladalakim shvatanjima o tzv. Mladoj Bosni. Karasov doivljaj Bosne bio je od samog poetka romantian jer se Andriev manir neoromantinog knjievnog slikanja poklopio sa vladajuim romantizmom toga vremena u kome je stvarao Karas. "Za mene su se jutros otvorila vrata za Istok", '107 zapisao je Karas jo na brodskoj skeli na Savi u svoju biljenicu, oekujui da stigne u Travnik. Iako su mu u Zagrebu "govorili o Bosni samo nepovoljno, o ravim puteniara
105. Ibidem, 10l. 106. Ibidem, 109. Godine 1974. Andri je pripovijedao Jandriu: "Kukuljevi je Omer-pai Latasu poslao Karasa. On je bio velika ilirska nada, proveo je u Rimu dve godine, nervno je bio labilan, ali dobro radio portrete. Slikar je etiri meseca sedeo u Travniku uzalud ekajui Omer-pau koji je bio preao u Sarajevo. Za to vreme hodao je tamo-arno po travnikim ulicama i slikao svet. Inae, nosio je crven fes s crnim kiankarna.
Travniani su za njega govorili da je sihirbaz, to na turskom znai vra. I.. J Kad je Karas radio portret Omer-pae Latasa pevuio je i cvileo, a to je, kau, nerviralo seraskera. Latas je imao kerku od etrnaest godina, i umetnikova dunost bila je da je poduava slikarskoj vetini. Tu se Karas upoznao i s painicom koja je bila iz porodice de Simonis, iz Erdelja..." !Jandri, 355./. 107. Ibidem, 105.

516

vima i nezgodnim konaitima, o udnim ljudima i neobinim prilikama", "sada kad putuje po Bosni i ivi u njoj, on vidi i ne vidi sve to; to je glavno, ne osea": "Otkako je zakoraio u ovu zemlju, on je kao preporoen i osloboen svega to ga je titalo u Rimu i ubijalo u Zagrebu." Ali Andri ni ovdje ne zaboravlja da ga vrati
na razinu svoga doivljaja:

"Kad dqbro promisli i trezno pogleda oko sebe, ta no je sve to su mu govorili, esto je i gore od toga. Sve on to vidi ali u isti as odmah i zaboravlja. Tano je da je ivot grub i teak i da neoekivane prepreke iskrsavaju pred oveka na svakom koraku, ali preko njih Karas prelazi sa lakoom, sa bezbrigom kakvu nikad nije poznavao. "*108 jak sa razumijevanjem
toga svijeta, ispisujui istovremeno i novu, humanu dimenziju Andrieva stvaranja/o

"Na povrini buna i nasilje i strah, a ispod toga neka drevna beda, ubogo ivotarenje malog oveka,- i tiho, nezaustavno opadanje ustanova i porodica, svega to je bilo ili vailo kao ugledno, silno i bogato. "*109 "l ljudi su, istina je" - pie Andri i o Karasovu doivljaju u vlastitim, ve poznatim romantiarskimbojama

sirovi, nabusiti i esto neprijatni, odelom, repokretima; iz mnogih oiju bije umski mrak i nejasna pretnja; i kad su lepi i lepo odeveni, ta lepota je izazivaka, besna, i kao da ne daje radosti ni onom ko je nosi ni onom ko je gleda." "Pa i priroda sama, u svojoj izuzetnoj lepati, ima neeg to izaziva u oveku potitenost, gotovo strah. "*110 Ali Karas sve to nadilazi osjeanjem ljepote, ima,

"neobini,

zajedno sa

Andriem

koji mu je dao tu psihologiju:

110. Ibidem, 110.

108. Ibidem, 109. 109. Ibidem, 109-110-

517

"Jest; svega toga ima, ali on prolazi kroz spe to kao pod anestezijom. Nita ga mnogo ne plai, nita ne odbija. Koraa lako i slobodno, kao ovek koji se ne boji vie nikakve neprijatnosti koja dolazi izvan njega. A za lepotu predela osetljiviji je nego ikad./.../. Sve bi hteo da uhvati, i zauvek: te senke koje su vee i dublje nego u drugom svetu, ljubiaste sutone, mrke bregove i ljupke proplanke na njima, omorike na sivoj steni koje i usred najtoplijeg letnjeg dana kao da nose malo magle oko sebe, muslimanska groblja, ista, bela i radosno razasuta po padinama, kao stada... "*m
Kao romantiarskog demona nasuprot pastiru iz pastorale Andri je, vjeran svome rasporedu likova, postavio Karasu Mula aira Sofru, koji je, "bar po imenu, /bio/ kaim u nekoj damiji i zaislen u prihodima njenog vakufa, ali nije iveo od nesigurne platice toga nestvarnog zvanja, nego od onog to su mu arijski ljudi dobrovoljno davali. Uio je nekad medresu, i to kod dobrih uite lja, ali se nikakvog posla nikada nije laao. Vek mu je prolazio u itanju i tajanstvenom i vanom prepriavanju onog to bi proitao. "*112 Tumaei sada svojim sugraanima "ta je to slika i slikar", Mula air je, kao jedan od estih Andrievih neukih, zatucanih ili nastranih hoda, "ukratko i otprilike reeno" - kae Andri obazrivo, "govorio.>.. ovo", o sukobu slikara sa Bogom, a zapravo sve mimoilazna islamskom uenju: "Ovaj svet, sa svim svojim dobrima, lepotama i slastima, prolazan i privremeno dat na uivanje oveku, koji je i sam jedan od najprolaznijih stvorova u tom svetu, malo trajniji od trave i rose. Zato
111. Ibidem, 110-111. 112. Ibidem, 102.

518

ivot na onom svetu, posle smrti. Tako je Bog, jedini i veliki, hteo i odredio. A neisti duh, veiti protivnik svih bojih odredaba, plae nad ovim svetom od srdbe i besa to ne moe da zaustavi njegove prolazne oblike, da ih uini trajnima, da njima okuje i zarobi oveka na zemlji, i da mu tako zauvek zatvori vrata raja. Slikanje ovog sveta, to je pokuaj da se on zadri u svojoj prolaznosti i ovekovei. Lud, bezboan i opasan pokuaj. Stoga ovek i ne sme da slika ni da vaja nita od tih prolaznih stvorenja, ni ljudskih ni ivotinjskih, jer je to protivno bojoj volji i odgovara satanskim tenjama i namerama. A onaj ko to ini, taj je zao arobnjak i sihirbaz, avolji ortak i pomonik, i tako e mu i biti kako radi. Kad se bude, na onom svetu, svima sudilo, njemu e onda rei: "De, stvori sada, ovde, i oivi likove koje si za ivota hteo da zadri smrtnom rukom na prolaznoj hartiji!". I kako on to nee moi, bie baen u oganj pakleni, zajedno sa svojim bezbonim slikama; slike e se pretvoriti u plamen i pepeo, a on e ostati da gori i da se mui veito, po zasluzi. "*113

oveka eka beskonaan

o tome koliko ovo jo jedan put otkriva Andrievu

romantiarsku

proizvoljnost i povrnost nad injeni cama iz oblasti islama, a tenju da oslobodi do kraja svoje demonoloko-egzotine doivljaje bonjakog svijeta, pisao je Aleksandar Popovi: "Da sam nekom
ovde stvarajte likove.' Kako nee moi da ih stvore, Bog e ih uzeti za perin i strmoglaviti u pakao. Jer, prema svetim knjigama, samo je njemu, Bogu, dano da iznova stvara likove." !Jandri, 354./.

113. Ibidem, 103. To isto je 1974. godine pisac govorio Jandriu: "Slikari su arobnjaci" - veli Andri. - "Njima se ne pie dobro u Kuranu. Kad umru i dou pred Boga, ovaj e im kazati: 'Hajde sad

519

sreom imao za ovopredavanje tri puta vie vremena nego to je to moglo biti, ovaj bi fragment zahtevao jedan dui komentar. Ovako u biti prinuen da kaem najosnovnije, u nekoliko turih reenica: Andriev junak Mula air deklamuje ovde jednu od onih Iza islamologa najuobiajenih/ osvetalih predrasuda, uvijenih u jednu pseudoorijentalnu formu, o tobonjoj zabrani crtanja i slikanja u islamu, zaboravljajui ili ne poznavajui tri injenice.;Prvo- da arapski, turski i perzijski srednjovekovni rukopisi /kao tepisi, posue, kutije, vaze i sve mogue ostale stvarice iz privatnog ivota! vrve hiljadama i desetinama hiljada crtea i slika na kojima su ovekoveene ne samo sve vrste ivotinja i ljudi, nego, u jednom izvesnom broju sluajeva, i sam prorok Muhamed. Drugo - da se taj nesretni hadis Iija je i,nterpretacija od strane neuke i revnosno tupe uleme postala u jednom trenutku neka vrsta nepisanog zakona! odnosno iskljuivo na pravljenje idola, i to u trenutku kada su monoteizam i vera u jednog jedinog Alaha trebali da budu uvedeni i ozakonjeni. Drugim reima - da se u svakom sluaju, radilo ne o slikarstvu, nego o vajarstvu. I tree - povodom "smrtnom rukom na prolaznoj hartiji", da je papir Ina kome bi eventualno neko crtaol mogao biti dostupan tek tri ili etiri generacije posle datuma ovog ispravnog ili lanog hadisa. Andri ne pokazuje niim da zna da li je re o predrasudi i pogrenom tumaenju hadisa /koji kae neto drugoi. *114

Drugi dio poglavlja "To to se zove slikar" govori o Karasu u Sarajevu, ekajui na poziv Omer-pae, pri emu se javlja, nakon" Mare Milosnice", po drugi put u
114.
Popovi,

508-509.

520

opusu, ovjek sa dva lica fra Grgo Marti, kao njegov vodi u novoj sredini i tuma njenih neobinih obiaja. Istiui da je Karasa naroitim pismom preporuio Ivan Kukuljevi, Andri je tako istovremeno otkrio ilirsku vezu i politiko srodnitvo Zagreba sa Bosnom preko bosanskih franjevaca. "Dobar si i valjan /govorio je on Karasu vraajui ga iz zanosa u realnost i upotpunjavajui Andriev doivljaj ovoga svijeta kao prave suprotnosti Zapadul, i drag si mi, samo ti dvije stvari, brate, nisu dobre za ovu zemlju i za ovaj na bosanski svijet. Prvo, to voli vino vie nego to treba; drugo, to ne pazi ta govori ni pred kim govori. Nego posluaj ti mene: dolivaj uvijek malo vode u vino, a ono to ima da kae kazuj vie bojama na platnu nego rijeima pred ljudima. ", "115 dakle, umjetnikom sugestijom a ne izriitou izraza kao i Andri, osim u dizertaciji. II fra. Grginoj kui, pie Andri, Karas je "mogao poneto da naui i o smislu i znaenju ekanja u ovoj zemlji i.o ljudima koji ga putaju da eka","116 o emu Andri razvija itav traktat, posredstvo-m govora drugih, ozbiljno ili u ali, koji se zasniva na iskustvima Andrievih stranaca iz Travnike hronike i njihova odnosa prema vezirima: "Ko u Turskoj nee ili ne ume da eka, taj, ma kako sposoban bio, nee postii nikad nita, samo e pokidati svoje roe~e ivce, brzo i uludo utroiti snagu, pogubiti i poslednje prijatelje i zatitnike - i propasti bez smisla, bez koristi po sebe i druge.!...! ekanje je ovde, kako izgleda, neka vrsta ispita i probe. ""117 A postalo mu je neto jasnije i "ta je to vlast a ta zavisnost od nje i ta znai ovek koji se, ovako kao Omerpaa, uzdigne do najviih poloaja i postane'carski ovek', izvrilac sultanove
115. aL, 112. 116. Ibidem. 117. Ibidem.

Andrievu

521

volje, neogranieni sudija i gospodar nad pokrajinama i ljudima. Sve slui njemu i sve se zaklanja za njegovu mo i l vOJu. "'118 Sve je to Andriu bio prijelaz na ono prema emu je on, kao umjetnik opisivanja, imao najvie pripovjedake sklonosti kada je predstavljao turske pae i vezire, na ambijent oko Omer-pae koji je sugerirao atmosferu, ono to je "najtetnije i najgore" - "ono klupko raznovrsnih slubenika, dvorjana i sluadi raznog ranga i svake vrste, koje se plete oko visoke linosti i slui kao neophodan posrednik svakom ko eli da doe do nje", ili kako je Marti govorio: "Sa paom i nekako, ali sa paalijama nikako!"'119 A njima je Andri zapravo umjetniki upotpunjavao Latasov lik. Iz toga "klupka" on je u ovom poglavlju izdvojio kahvedibau Ahmetagu, "sina nekog poturenjaka, poreklom iz Makedonije", '120 da bi pokazao i drugu dimenziju lika svoga gospodara, "Omerpaino veliko, udljivo i bezobzirno sladostrae", '121 i jo jednom izrazio jedan od opsesivnih motiva svoga pripovjedakog opusa, koji je proizlazio iz vlastitog gra erotomanskog napona i oslobaao se esto s olakanjem u prikazima nastranosti i seksualnog nasi118. Ibidem, 112-113. 119. Ibidem, 113. 120. Ibidem, 114. 121. Ibidem, 119. Suglasno svojoj erotomanskoj koncepciji lika Omer-pae Latasa, Andri je o njegovu intimnom ivotu, pored afektivnih ljubavnih afera u vezi s njegovim bijegom u Tursku, o emu piu njegovi biografi, mogao dosta saznati iz niza priloga objavljenih u novinama: Alfred Makanec, Kletva sarajevskih djevojaka. Familijarni i privatni ivot serdar Ekrem Omer-pae, Veernja po-

ta, 1928., 2120., 2-3.; Alfred Makanec, Omer-pain brak sa Anom Simonis, Jugoslavenski list, 1933.,45., 3.; Rudolf Zaplata, Privatni ivot Omer-pae,1ugoslavenski list, 1936., 40., 10., 2.; Rudolf Zapla ta, Privatni ivot Omer-pae Latasa, Jugoslavenski list, 1937., 245., 17. okt., 9; Rudolf Zaplata, U starom Sarajevu. Kako je Omer-paa oteo enu svog uraka, Politika, 1933., 8896., 4.; Rudolf Zaplata, U Omerpainu haremu u Sarajevu 1852. godine, Jugoslavenski list, 1933., 39., 8. febr.,7.

522

lja njegovih turskih likova. Ahmetaga je "morao da pronalazi i nabavlja mlade ene, devajke, a poslednjih godina i devojice i deake, da ih privodi kriom od sveta, u prvom redu od ljubomorne i spletkarske eljadi iz harema, i da ih uva, prikriva, hrani i podvodi kad treba, a isplauje i sklanja gospodaru s oiju kad vie nisu bili potrebni i kad bi mogli postati teki i opasni", *122 Druga osnova Ahmetagina utjecaja, u funkciji linog interesa, bila je njegova "revnosna sluba" u kojoj "ne sme da postoji 'ne znam', 'ne umem' ili 'nema' i 'ne moe'; kad paa trai onda mora sve znati, sve imati, sve moi i sve umeti? ni na koga se ne sme obazirati i ni pred im stati". A kada "pohvata sve konce i pai i okolini", "onda ti upregne druge da rade, a ti samo pokazuje stalnu revnost i primenjuje najveu strogost prema njima, dok s druge strane prima od pae zapovedi, prenosi ih odmah na nie i trai njihovo bezuslovno i potpuno izvoenje", pisao je Andri zatvarajui znalaki krug Ahmetagine strategije na taki kada "postane svima neophodan" pa vie ne slui drugom, "nego paa i sve oko njega slui tebi", *123 Ono nastrano u liku ovog birokrate bila je "slika sveta" koja se "njemu objavljivala - jelom i piem, svim onim to se moe usnama primiti, pod zubima, na jeziku, u nosu ili u drelu osetiti". *124 To je bila neka transformacija oralne seksualnosti preko ula okusa i mirisa u sladostrae od jela i pia, tako da Ahmetaga "na ono to se nije podudaralo sa njegovim shvatanjima ili interesima on je odgovarao izrazima pozajmljenim iz tog sveta svojih ula. 'Gubi se, bljutav si mi i gorak!' - 'Idi, zaudara!"'*l25 Da bi ovaj opis pripovjedaki konkretno doveo do Latasa, Andri je napomenuo da se Ahmetaga "i sam
122. Ibidem. 123. Ibidem, 116. 124. Ibidem, 117. 125. Ibidem, 118.

523

pomalo gadio toga to je nazivao 'ona rabota"',"126 i ponekad "razmiljao o seraskerovoj plotskoj poudi kao o nekom prokletstvu naroite vrste, koje mu je utoliko bilo manje razumljivo to je, hladan po prirodi, znao samo za jednu strast, strast izelice i sladokusca". "127 Opisujui Omer-paino egoistino seksualno otuenje, Andri je iznio i psihologiju te nastranosti, koja se imanentno slagala sa njegovim otuenjem od ljudi na putu osvajanja ugleda i moi: "Jer serasker je tako slep i nezasitljiv, udljiv i samovoljan u svojoj strasti i pohoti /koja se sljedstveno Andrievoj dizertacijskoj koncepciji i umjetniko-etikoj postavci ovog lika svakako razvila i deformirala "pod uticajem turske vladavine", lodnosno turskog emocionalno-duhovnog kulturno-civilizacijskog kruga ali i u sferi evropskih pseudoorijentalnih predstava o hipertrofiji i nastranosti inehumanosti ove sfere na islamskom Istokul, takojedno sa svojim prohtevima i tako ogrezao u njima, da ene, devojke ideake, predmete svoje pohote, vie i ne zamilja kao ive ljude koji su postojali pre nego to ih je on video i poeleo i koji treba da postoje i posle toga. Za njega je neshvatljivo lnastavlja Andri opis Latasova egotizma i egoizma u seksualnom ivotu! da ta ljudska bia, pored toga to zadovoljavaju ili treba da zadovolje njegovu strast, imaju i svoj lini ivot, bez veze sa njim: svoje interese, elje ili zahteve, svoju kuu, roditelje i prijatelje. Pomisao na to bila je za njega uvredljiva i srdila ga kao nepotovanje njegove linosti, kao drskost i ucena od njihove strane. ""128 Ahmetaga je stoga sve otpore, sukobe i nesporazume u tome podvoenju rjeavao "kako je znao i umeo", pisao je Andri iznosei moralni vid njegova posla i nalije "one rabote". Prvo je
126. Ibidem, 120. 127. Ibidem, 121. 128. Ibidem, 121-122.

524

bila jedna "uvena lepotica iz Livna, hrianka, koja je pobegla od mua zbog nekog turskog momka" i koja nije htjela da ode od Omer-pae. Ahmetaga je ~e rijeio udavi je za nekog terziju, kojeg je ena "kao nemonika napustila osmog dana posle venanja". "129 Po tragu svoje naklonosti Andri je ovaj sluaj ak dijaloki vulgarno razradio da bi na kraju iznio kako se ena potom poalila Ahmetagi "to joj je dao oveka koji nije muko koliko ni ja to sam'. ""130 Drugo je bio sluaj "etrnaesto godinje devojice" iz Slavonskog Broda, ija je majka plaui i prijetei zahtijevala "da joj vrate erku", traiei da izie lino pred seraskera. "Sto hiljada majki ima u ovoj Bosni, a jedan je sarasker u Carevini", odgovorio joj je Ahmetaga, a ona je najposlije pristala "da joj erka ostane u slubi kod pae" a ona "da prima dvije treine njene plae". *131 Sav ovaj prethodni potencijal ambicija, moi i vlasti, nasilja nenormalne pohote Andri je kompozicijski i psiholoki doveo do slikanja njegova portreta u elji da usujeti ovjekovijeisebe. Kontakt sa Karasom otpoeo je, nakon dugog ekanja, naglo i slubeno: "Vi ste gospodin Karas? - pita ga nemaki i dosta strogo. - Ja sam, Vaa Preuzvienosti, slikar-umjetnik Vjekoslav Karas - odgovori slikar hrvatski", "132 prvi put u Andrievu opusu - hrvatski!, kao to e malo kasriije, kao da se preispitivao u svome nacionalno-kUlturnom opredjeljenju, spomenuti u povodu Karasa "zagrebake graane, oficire i plemie", "zagrebake knjievnike", kao da je na taj nain krio u mladosti zadanu rije i zakletvu da e ih zauvijek potisnut.i. i zaboraviti u svome knjievnom radu. I jo dok su autanti pripremali prostor za slikanje, a Karas i njegov model su se pro129. Ibidem, 122-123. 130. Ibidem, 124. 131. Ibidem, 125-128. 132. Ibidem, 131.

525

matrali, otpoeo je dijalog dva unutarnja monologa kao dva svijeta, izmeu Omerpae i Karasa. U Karasu se na izvjestan nain odslikavala paina vanjtina sa moralno-psiholokim doivljajem njegova bia koje se prostiralo i na sve predstavnike vlasti u Bosni, "a paa

je, kao svi slavoljubivi i sujetni ljudi koji su se visoko ispeli na stepenicama vlasti, u sitnom slikaru neobinog izgleda gledao samo vetaka koji treba da ovekovei njegov, Omerpain, lik za sve ljude i za budua vremena, to znai da je gledao sebe."*133 Ovo je zapravo bio Latasov
doivljaj vlastite sudbine i renegatskog ivota na usponu u slubi Turske carevine, u Andrievu pripovijedanju, u kome se istovremeno i duboko i Andri oslobaao sebe. Nakon Latasovih postupaka prema Bonjacima i njihovih utisaka o njemu, nakon psiholokog prikaza fenomena renegatstva u njemu, ovo je bio trei ugao njegova predstavljanja, retrospektiva njegova ivota i otpadnitva i Andrieva lina, ne metafora rastereenja, nego alegorija u drugome, kao da je elio da tovar grinje svali na Latasa i podijeli s njime po istoj analogiji. Karasovu panju najvie su privlaile Omerpaine oi kao ulaz u njegovu duu, sa vatrom nekog pijanstva, blijeskom oholosti, i onim otvorima u kojima se smjenj"uje "as izraz ptice grabilice, as izraz neke enstvene zavodljivosti", *134 ovaj posljednji udno nedosljedan Andrievu mukom prikazu Latasova lika, ali asocijativan za Karasa koji se sjeao "drugih oiju koje je u svetu gledao i slikao", veino.m enskih, to je odavalo njegovu prirodu, "ali nikad nije video oi koje ovako gore od sujete i oholosti":135 To je bio za Andria
133. Ibidem, 131-132. 134. Ibidem, 132. 135. Ibidem.

526

lagvort da na toj moralnoj osnovi razvije jednu dimenziju u vlastitoj negativnoj, gotovo rasistikoj karakterologiji Bonjaka, koju su oni nazivali "ponosom". U Andrievoj narativnoj metodologiji to je bilo asocijativno pripovijedanje: na neki utisak, neku osobinu, pojam, nadovezuje se razmiljanje, traktat, epizoda, pisac analogno, podsjeajno pravi ekskurs i proiruje zahvat sredine, drutva i svijeta, ili vertikalu historije. "Otkako je preao granicu Turske /razmilja Andriev Karas sa stilskim podvlaenjem/ i otkako putuje po Bosni i dolazi u dodir sa narodom i vlastima, njega progoni to pitanje: otkud ovolika oholost i ovoliko stalno i bezduno napodatavanje drugog oveka i svega oko sebe kod svih onih koji su vlast ili imetak bar malo izdigli iznad drugih?"*136 Od putovanja sa nekim travnikim trgovcem Raidagom svuda isti nadmeni stav i pogled sa visine. "I posle svuda isto. Travniki begovi, sa mranim, tvrdim, kao iz kamena klesanim licima, bez drugog izraza do pustinjske, nepristupne, neplodne i neprohodne oholosti, odavao je Andri jo jednom svoj odbojni doivljaj Bonjaka kao stalno linu traumu i duevno optereenje. - Omerpain divan-efendija, Anndnlnc, sa podbulim licem, kosim oima iz kojih sipn , ['z ir, i napuenim debelim usnama, koje izgledaju pre kao da e pljunuti nego izgovoriti re, - prelazio je on zatim na Turke i poturene strance kao da istie svima zajedniku rasnu, karakternu osobinu pod utjecajem Istoka i islama. - Ahmetaga, kahvedibaa. Ostali inovnici u vezirskom konaku u Travniku i Omerpainom u Sarajevu, svi su manje-vie i svaki na svoj nain isto tako oholi, mrgodni, nepristupani. ak i kod deaka od deset godina via se na licu prezriva gordost koja im daje zloud i star136. Ibidem, 132-133.

527

mali izgled", '137 kao u Travnikoj hronici. Tako Andri ispisuje retke Karasovih razmiljanja da bi na kraju tu "grubu gordost Turaka" koncentrirao na Latasa: '.fl. sada, u Omerpainim oima, vidi tu istu oholost, uzdignutu i izotrenu do strasti, vetine i snage koja nema potrebe da se mrti i nadima, nego prezire sa osmejkom koji dolazi sa neznanih visina",'138 pie Andri sa opsesivnom opirnou za tu osobinu izgleda i postupanja Bonjaka i Turaka razliitog porijekla. Po sistemu odmjeravanja svega u Bosni i bonjakom svijetu sa zapadnom civilizacijom, bez povijesno-kulturnog razlikovanja dva svijeta, Andri je ovdje napravio poredbu: "! tamo u svetu iz kojeg dolazi, Karas je poznavao oholost i znao da manja ili vea nabusitost ide kao neka uniforma uz ime, rang i poloaj. Pamti dobro lica zagrebakih graana /prvi put: zagrebakih kod Andria. M.R./, oficira i plemia, mecenatske osmejke grofa Revickog i drugih, sitnijih austrijskih diplomata u Rimu. /.../ Sve je on to doiveo i zapamtio Ilak kao licemjerstvo etikecije u prikrivanju istog takvog stava!, ali ovde je drugaije, ovde se ta oholost, to preziranje i omalovaavanje drugog oveka javlja svuda, ide pravo na oveka i udara ga grubo i lino, bez forme, bez ikakva reda i pravila /izraavao je Andri u Karasu kompleks inferiornosti i njegovu izvjesnu kompenzaciju u svijesti ovog razmiljanja!; oholost kod ovih turskih ljudi predstavlja stvarnu silu, kao to je snaga miia ili oruja, i otvoreno slui kao sredstvo u borbi, kao jedan od naina kako e ovek, drugog oveka pritisnuti, potiniti, iskoristiti ili unititi", '139 pisao je Andri u Karasovu razmiljanju, u povodu Omer-pae i ne samo njegova svijeta, s poreenjem i uzorom na svoje nadmeno okruenje u
137. Ibidem, 133. 138. Ibidem. 139. Ibidem, 133-134.

528

srpskoj politici i diplomaciji, iznosei svoju inhibiciju preko doivljaja.toga oholog osjeanja u Bosni, u kojoj se ono pretvaralo u psiholoku i fiziku agresiju kao integralno obiljeje bonjakog svijeta, izvedeno iz Latasova skoranjeg renegatstva rAli ovde..';. Prelazei na Latasa i njegove oi Andri je poveavajui stalno negativni intenzitet pojma oholosti doao do kvalifikacije na granici razuma, na kojoj te oi sjaju "kao hladnim ludilom, sjajem neljudske gordosti":140 Tako se Latas odslikavao pred Karasom, psiholoki poredio u ranijim doivljajima Karasovim na razini toga osjeanja i vlastite inferiornosti koje ono kod drugih izaziva, a u Andrievu najdubljem stvaralakom doivljaju predstavljao je iZraz vlastitog autoportreta one takoer trpee, pokorne strane iz svoje dugogodinje karijere uljeza, stranca, renegata i podanika. Na drugoj strani ovog posmatrakog poloaja,

ramena, nekud u daljinu", "Omer fjef negde u dnu te zamagljene daljine jasno video sebe kakvim se zamilja i kakvog bi eleo da ga vidi slikar i da ga docnije gledaju svi ljudi na slici", *141 to
u velikoj mjeri podsjea na izgled likova sa mnogih naruenih portreta, meu njima i na fotografije Ive Andria sa izrazom namijenjenim ne samo tadanjosti trenutka nego i budunosti, kao da je svoju zatvorenu duu htio pokazati svijetu na nain koji on eli. kroz opnu narcisoidnosti i sujete u Latasovu duu Andri je sa umjetnikim doivljajem bliskim identifikaciji otkrivao samu povodnu sr njegovarenegatskog kompleksa i kompenzacije, objanjavajui moralni prijestup u njegovoj dui kao
140. Ibidem, 135. 141. Ibidem, 136.

gledajui "ukoeno, iznad slikarevog desnog

Prodirui

529

osvetu sredini koja ga je povrijedila. On je u podsvijesnoj mati vidio kako "njegov portret u prirodnoj

visi na zidu, ali ne negde u Sarajevu ili Carigradu, ne u Turskoj, nego u carskoj galeriji usred Bea, i na njemu on nije prikazan u uniformi turskog muira nego austri. jskog feldmarala, sa sjajnim zvezdama i kao elik modrom lentom na grudima, sa ordenom Marije Terezije oko vrata. Pri dnu pozlaenog okvira bakrena ploica i na njoj pie: Feldmarschall Michael Lattas 'lJon Castel Grab. "*142
Izlazei

veliini

svojim dvojnikim likom kao Dorijan Grej iz porh<eta i nalazei se i sam, "nevidljivo prisutan" meu gledaocima, videi kako "kustos objanjava posetiocima sliku i nabraja sve njegove bitke i pobede" Omer "sa slau

lovi i pije zauene poglede i rei divljenja koje oni upuuju njegovoj slici, i time se sladi i tako se lei od dugo skrivane gorine i tajne boljetice svoga ivota, plovi na talasima javnog trijumfa i potajne osvete za sve to je od te iste carske austrijske vojske imao da podnese njegov otac, sramotno raalovani intendantski porunik, i on sam, bivi kadet aspirant like regimente, vojni begunac i poturenjak Mio Latas iz sela Janje-Gore. "*143 Kao da se negde u
dubini naporednosti nalazio potisnuti motiv i Andrieva kompleksa, njegove kompenzacije i renegatske osvete, taj fenomen udvostruenelinosti, izmeu nasluivanja i svijesti, Andri je sa dubokom nostalgijom sugerirao i kao ratio vlastitog stvaralakog, i pripovjedakog, postupanja: "... ta je njegov

pravi lik i ta sve treba da ue u sliku kao neophodan sastavni deo?"*l44 U Latasovoj psiholokoj deformaciji i uveanju liilosti to je bilo "sve, samo preobraeno i izmenjeno za venost i potomstvo", iznosi Andri da bi jo
142. Ibidem, 139. 143. Ibidem. 144. Ibidem, 141.

530

jednom podvukao tri psihoanalitika nivoa Latasove Pored onog koji e se roditi na slici "kao preobraen i izmenjen za venost", "... taj drugi ovek, koji sada sedi kao model, poznaje Omerpau Latasa, onog pre i posle seanse, i njegov ivot, javni i tajni, svesni i nesvesni. To je onaj to se slika, i taj zna sve to je bilo, predvia to bi moglo biti, sagleda i razume i ono to Omerpaa Latas, onaj to ivi, nikad ne vidi i ne sluti ni u mislima ni u nonim snovima. "*145 "Iskrsava pred njim onaj nepoznati a pravi ivot Mie Latasa iz Janje-Gore, a to je i ivot Omerpae, silnog i slavnog seraskera koji se, evo, slika onakav kakav je i kakav je morao da bude", *146 nastavlja Andri svoje pripovijedanje o Latasu zadravajui se na njegovoj neizreenoj a zatajivanoj biografiji, kao da, u ovom trenutku posredne podsvijesne analogije, ispovijeda o sebi i svome porijeklu ono to nikad nikom nije elio da kae, ukazujui i na uzroke vlastitog kompleksa
linosti:
otuenosti.

Iz retrospektivnih sJecanja Latasovih, isprianih posredstvom Andria, vidi se da je on imao kao primaran edipovski kompleks oca, koji je skrivio prekid njegove karijere, i bio uzrok da potrai izlaza za svoje
145. Ibidem. 146. Ibidem, 143. Romansiranu biografiju Omerpae Latasa Andri je rnogao sastaviti iz vie izvora, kao to se lijepo vidi iz monografije dr. Galiba ljive. . Postoje kod Andria, meutim, i elementi koji odstupaju od najnovijih historijskih spoznaja. Mihajlo Latas je roen 25. oktobra 1806., ali ne u Janjoj Gori, kako pie Andri IOL, 142/, ve u Ogulinu, gdje mu je otac Sofronije, porijeklom iz Janje Gore sluio kao potasnik, a majka Manda bila domaica Iljivo, 59./, Dok Andri pie da je bio "prosean ak u pisanju i itanju, deak se odjednom pokazao odlian u raunu" IOL, 149/, ljivo iznosi: "Vie Omer-painih biografa slau se u torne da je bio veoma nadaren i najbolji ak u vOjnoj koli u Gospiu, pa je brzo napredovao i postao narednik. Jo tu je osim srpskohrvatskog dobro nauio njemaki, italijanski, francuski i pomalo engleski, a stekao je i solidno vojno znanje."(59.).

531

ambicije na drugoj suprotnoj strani. Analogija sa je sasvim mogua, jer ni on nikad nije govorio o svome ocu, ve samo rijetko, iz daljine, u prepisci, o majci, i okolnosti svoga porijekla uvao kao potisnutu tajnu, stvarajui oko toga jo za ivota misteriju. Iz prie - sjeanja o djeaku Mii Latasu iz sela Janje-Gore, koji lei u travi i vidi samo plavo nebo nad sobom, smatrajui ve tada, svjesno i voljno, "da tako treba gledati, i jedino iz te perspektive on hoe da gleda, jer tada gubi iz vida rodnu kuu i okunicu i zaboravlja /potiskuje! M.R./ svet koji ga okruuje","147 iskrsava njegov otac i njegova majka. On, beznaajan kao linost, "nii vojnoadministrativni slubenik, u rangu feldvebela, utljiv i povuen ovek kome nije mrska aica, sa malom platom i kuom punom dece"; i ona "nepismena, ali pametna i otresita ena","148 koja bdi nad njima. Motiv "da bei od onog to jeste i da se priblii onom to treba da bude" javlja se ve tada u zasnovu, pojaan trivijalnom krivicom i ponienjem kazne kada mu krava ode u tetu, i opim osjeanjem "da e uvek biti i kriv i kanjavan dok god ostane ovde gde je i ovako kako je". "149 Tako uznoenje u nebo kao predio spasa otkriva moralno nadahnue i poriv za duhovnom slobodom, dok rijei "bjeati", "bjeanje" otkrivaju sociopsiholoki poriv renegatstva LatasDva, i Andrieva po analogiji. Edipov kompleks kao razlog odvajanja probijat e na vie mjesta ove podsvijesno-asocijativne autobiografije. Meu "prilikama i mogunostima da se udalji od onog to jeste i priblii onom to bi trebalo da bude""IS0 nebo predstavlja prostore duha i simbola umjetnosti kao u Andrievoj ranoj umjetnosti: Latas osjea i bijeli pramiak na
Andriem
147. Ibidem, 143. 148. Ibidem. 149. Ibidem, 144. 150. Ibidem, 145.

532

nebu "kao ispisani znak /koji! mora neto da kazuje", '151 a nebeski udni vidici nadahnjuju ga "da svim ivim stvorenjima i mrtvim stvarima oko sebe nadeva nova imena", koja "uzdiu, preobraavaju" i "nemaju veze sa otrcanim, poznatim reima; ona su iz drugog jezika sa drugog sveta", '152 i u cjelini predstavljaju dio Andrieve rane, sublimirane psihologije bjegstva.Ono to ovo Latasovo evociranje psihoanalitiki skree u pravcu njegove sklonosti i prevladavanja ivotnog pragmatizma je nacionalno-mitski obojen motiv vojske u osvajanju neke tvrave "kao u guslarskoj pesmi ili priama koje se itaju u kalendaru", a ti "isue sablju i vikne neto to znai 'napred"', a "vojska te stie i prestie", nosi i ostavlja za sobom, '153 mata Mio Latas, da bi mu sve to rasprio "onaj glas" majke: "Mio, Mio, vidi li, Bog te ne vidio, gdje ti je krava!"'154 U reakciji na majku, kao viestruki psihoanalitiki simbol, koja njega u sfere zagledanog u svome proklinjanju zbog tete naziva "lentinom i kukavicom" Andri iznosi Latasovu reakciju sa simboliki rjeitom gestom odvajanja, optube i mrnje, prijetnje i osvete: "Njega! Zagrcnu se od neke vrele ljutine, tako naglo da mu ona trgnu odjednom na usta, na nos, na oi. 1 stojei u travi koja mu je dopirala do pasa, on die desnu ruku sa stisnutom pesnicom u pravcu odakle je dolazio doziv, ali ne obzirui se na tu stranu, i ljuto, gorko, bez rei i glasa prokle taj ivot koji nije ivot a koji njemu ne da da ivi", '155 pie Andri kao da se u Latasu i sam rano odrie od svega materinskog, to je usisao sa majinim mlijekom, od jezika, od naroda, od vjere, od tradicije. "Perspektiva je izmenjena odjednom i
151. Ibidem, 144. 152. Ibidem, 145. 153. Ibidem, 146. 154. Ibidem. 155. Ibidem, 147.

533

potpuno. Vidi samo ono to ne eli i ne voli: svoju kuu ili kolu, poznate ljude i obine stvari. I vidi i - uje. ", *156 psiholoki hladno, pripovjedakiobjektivno i moralno neosjetljivo komentira nakon toga Andri. "Volja za otporom" suenom ivotu krivice i ponienja, sa svijeu "da e mu sve biti nadoknaeno, plaeno i preplaeno, kad doe njegov dan obrauna sa ivotom", *157 - vue ga kao pokretaka sila kroz kolu sve do "mesta besplatnog pitomca u kadetskoj koli u Zadru", *158 a tada dolazi u oevu pismu "nepredvidljiv i neoekivan udarac koji ga je bacio unazad, do ispod polazne take njegovog uspona": "Ovog puta pismo je bilo due nego obino i, kad se odbije neveto uvijanje, sadravao je teku i neoekivanu vest. Otac je bio suspendovan od slube i stavljen pod istragu. Posluga dravnim novcem? Utaja? Pronevera? To se nije moglo jasno razabrati. U pismu su se esto ponavljale rei 'potenje', 'bog' i 'pravda'. Poznajui oca, mladi je po tome zakljuivao da je stari zaista kriv. "*159 A to se i obistinilo: "Otac je bio pe11zionisan po kazni, zbog posluge dravnim novcem, /..J a za sina su se u tom trenutku svi izlazi potpuno i zauvek zatvorili. "*160 To je bio zaetak ne samo Latasova ve i Andrieva kompleksa
156. lbidem. 157. Ibidem, 151. 158. Ibidem, 150. 159. Ibidem, 152. 160. Ibidem, 153. ljivo, 59-60.: "Meutim, ne
Andri o razlozima svoga bjekstva iz Hrvatske i od svoga svijeta, M. R./, to su se u narodu i literaturi sauvale razne pretpostavke", pie ljivo i iznosi neke od njih. Prva se u osnovi slae sa Andrievim kazivanjem, to navodi na misao da se on posluio radnjom Ademage Meia, u kojoj je ona iznesena: kako se "Latas 1.../ povjerio hadiAliji Bojiu da je morao pobjei zbog finansijskih neprilika u koje je zapao njegov otac; naime, iz kase kojom je rukovodio Mihajlov otac nedostajalo je stotinu dukata, a otac

postoje pouzdani izvori kojima bismo mogli pokloniti vjeru kad su u pitanju razlozi Omer-painog bjekstva iz Austrije, a ni on sam nije nikad o tome priao, kako tvrdi njegov biograf dr Jozef Keet." !Erinnerungen..., 6./. "Poto Omerpaa nije htio da objelodani bilo ta u vezi sa svojim postupkom /kao ni

534

krivice zbog drugoga, zbog oca i porijekla, koji se kasnije u Andrievu djelu historijski preusmjerio kao kompenzacija i sublimirao u kompleks.starenike krivice drugih, konkretno Bonjaka. Latasu je od poetka bilo jasno "da je na put koji se pred njim upravo otvarao pala mrana i neprelazna zapreka", jer, ma kakav bio ishod istrage, za njega je to bio "straan udarac koji dovodi sve upitanje", *161 te da je kasnijom oevom kaznom, iako je zavrio ispite poloio kao prvi meu drugovima, u njegovu oficirsku konduitlistu ulazila "teka karakteristika, tako teka da sa njom ne vredi ni otpoinjati veliku utakmicu to ga oekuje, jer, to bi znailo imati bukagije na nogama u stranoj, nemilosrdnoj trci za najvie
ih je uzeo s namjerom da ih nadoknadi im se nae u povoljnim finansijskim prilikama. Meutim, nastupili su veoma teki dani, pa podoficir Latas nikako nije uspijevao da nadoknadi manjak. Da bi izbavio oca iz finansijskih nevolja, koje su mogle da utiu i na egzistenciju cijele porodice, Mihajlo se ponudio da se rtvuje i rijei problem. U dogovoru sa ocem izveo je razraeni plan: njegov otac je uzeo odsustvo da bi posjetio prijatelja kojem je bio roendan, a za to vrijeme je njegov sin Mihajlo dezertirao, poto je toboe opljakao iz kase stotinu dukata. Mihajlo se kleo Bojiu da je njegovom ocu taj plan pao veoma teko i jedva je pristao na njega." Iljivo, 59-60., na osnovu A. Meia Omer-paa u Bosni, Novi Behar, 1927-28., 23., 379./. Druga verzija se razlikuje od Andria: Dok je Mihajlo slubovao u Zadru, njegov otac je izgubio na kartama sto forinti u srebru, pa je dug isplatio iz vojnike kase. Za taj prestup bio je otputen iz slube, a briga za izdravanje porodice pala je na Mihajla, poto su njegova dva brata bila u vojsci. Dakle, morao je da izdrava oca, majku i sestru, a njegova plata nije bila dovoljna za to Il.F. Juki, Putopisi i istorijsko - etnografski radovi, Sarajevo, 1953., 203./. U treoj verZiji se iznosi da su uzrok dezerterstvu bile novane neprilike Mihajla Latasa, a ne njegova oca i napad Mihajlov na pukovnika koji je to saznao /Imbro Stivi, Omer paa. Istina o njegovu porijeklu i rodnom mjestu, Obzor, 1934.,134., l./. Ali tivi navodi i da je neka ljubavna avantura bila razlog Mihajlova bijega u Tursku, a to isto tvrde i Rudolf Zapla ta i Matija Divi, navodei ak i ime djevojke Smiljane ili Sidonije Brkljai, ijeg je zarunika Mihajlo kao svog suparnika ubio /Rudolf Zapla ta, Neki momenti iz ivota Omer-pae Latasa, Jugoslavenski list, 1937., 17., 10.; Matija Divi, Omerpaa i njegovo namjesnitvo u Bosni, Razvitak, 1937., 78., 238./. 161. Ibidem, 152-153.

535

poloaje u austrijskom oficirskom koru". *162 Na ovom mjestu se namee poreenje Andrieva odvajanja od Zagreba i hrvatstva i renegatsko priklanjanje Beogradu i srpstvu, vidljivo jo iz njegovih ranih pisama, jer ni njega kao "mladobosanca" sa monarhistikim idealom Srbije kao pijemonta nije u Zagrebu uzburkanom republikanstvom ekala bolja inovnika sudbina. Tako se uz vlastiti lini kompleks oca sve daljnje nizanje negativnih poretpostavki za karijeru u mnogom poklapalo i sa Andrievom ivotnom i psiholokom situacijom na poetku diplomatske slube: "Siromatvo, nisko poreklo, pripadnitvo pravoslavnoj veri, sve su to bila teka optereenja, a sada jo i OVO!"*163 Stoga je Andri na ovom mjestu progovorio odjednom u mnoini, kao da i sam uestvuje u Latasovoj sudbini, s tenjom ivotnog i duevnog uopavanja i moralnog pravdanja renegatstva zbog egzistencije i osobite karijere: "U takvim trenucima kad osetimo da nam se tle izmie ispod nogu i ruke uzalud pruaju u vis, mi se nagonski hvatamo za ono to dotad nismo znali da znamo i imamo. Pred nama iskrsavaju zatrpana iskustva i navike naih predaka za koje nismo slutili da ive meu nama. U ovakvim asovima kad je trebalo beati .i od smrti i od sramote, a izlaza nije bilo nigde, njegovi stari nalazili su jedno reenje: Turska. !Tu se u sutini paranoidno a historijski pojavno vezivala kod Andria asocijacija ne samo na bosansko bogumilstvo, nego i na kransko turenje sa perspektivom izlaza, martoloka sluba u turskoj vojsci, vazalstvo, ali preivljavanja ali i ostvarivanja karijeristi kih elja. / Izbei i pobei tamo kud niko ne ide i kud
162. Ibidem, 153. 163. Ibidem.

536

ne treba ii. To je pomalo i smrt i sramota, i gore od obadvoga. To znai krenuti u punu neizvesnost u Tursku, a u Austriji biti igosan i osuen na smrt s tim da ga moe svak slobodno ubiti. Ali tu se nasluuje izlaz, mogunost izlaza, beskrajno daleka i neverovatno malena, nesigurna, svetla taka u tami. Pa ipak, u ovakvim trenucima ovek ponekad i kroz iglene ui prolazi i nalazi spasenje. "*164 A kada ga je pri naputanju austrijske teritorije u bijegu iz vojske, po noi i nevremenu, udarila vitka grana po oima, "kao tanka, vlana i zla ruka", on je, "mada udarac nije bio toliko teak ni bolan koliko neprijatan i kao sraunato uvredljiv govorio: "Sve u ja to sprati i osvetiti", prenosei "hladni, nerazumljivi bes od podmuklog i neoekivanog udarca", i prekinute karijere, sa oca i kranske Austrije traumatino i patoloki zaslijepljeno na sve oko sebe: '.flh, sve e ovo platiti neko, kadtad gde bilo na zemlji i ko bilo od ljudi. Patie neko teko i dugo za svaki minut njegove patnje; od ovog njegovog drhtanja drhtae stotine i hiljade, ne minutim i satima nego danima i godinama. "*165 . A kada je Mio Latas stupio na tursko zemljite, Andri je opet uopavajui psihologijU renegatstva razvio itav traktat o prijelaznoj meufazi moralnog procesa na putu iz jednog u drugi svijet. U tom objanjavanju pod nazivom "poturenjak" podrazumijeva svaki "renegat" budui da i sam Andri tu rije upotrebljava u alternaciji: "U svakom poturenjaku koji se uspne ovako visoko postoji takav ui ili iri, gluv i neprelazan pustinjski predeo koji rastavlja dva posve razliita dela njegovog ivota, upija sve dozive,
164. Ibidem, 154. 165. Ibidem, 157.

537

gasi sva ivlja seanja. Bez toga izolacionog pojasa ne bi se renegat mogao odrati, ni iveti ni napredovati. Ogromna razlika izmeu onog to je bio i onog to je sada smrvila bi ga u jednom trenu i pretvorila u mrtvu, bezimenu prainu. IDoenije . posle vie godina, lnastavlja on u zagradi kao u linoj ispovijesti/, kad se prebeg ispne na drutvenoj lestvici i kad moe sebi dozvoliti da se slobodno opusti i preda odmoru, biva da ta brana oslabi i da ponekad proputa neto od davnanjih seanja. Ali tada to nije vie opasno i ne moe biti sudbonosno, jer se novi ovek ve odavno uvrstio u turskoj sredini i stvrdnuo u svom novom liku, a te uspomene same, nestvarne i blede, nemaju nita od svoje nekadanje razorne snage,/"*166
se ponovo ka Latasu na ishodu historije prije njega, Andri je zapisao da se na toj turskoj granici "i on, kao toliki stvarni i legendarni prebezi i poturenjaci pre njega, napio ove 'vode zaboravne' koja oveka odrava u ivotu, oslobaajui ga za neko vreme nepodnoljivih seanja", otkrivajui zapravo mehanizam psihikog potiskivanja, i da je tu "poelo vreme uspona" od gotovo osam godina. *167 A u tom razdoblju on je zabiljeio, pored prijema na imanju begova Filipovia u Glamou, njegov boravak u kui Ali-age Bojia u Banjoj Luci, meu "dobrim i srdanim ljudima", kako blagonaklono pie Andri kao da je promijenio svoje dotadanje historijsko neraspoloenje prema Bonjacima, sjeajui se moda i svoje nene koja se o njemu u Viegradu brinula. Kao to je sa istom dobrostivom panjom iznio kako mu je ''Aliaga... jednog dana
166. Ibidem, 158. 167. Ibidem, 158-159.

Vraajui

538

predloio da pree na islam" i kako je to uinio "nekako oinski i nimalo uvredljivo", na to je "mladi... pristao posle kraeg razmiljanja", da bi poslije "nauio turski i sve o turskom nainu ivota":168 Na putu svoga brzog vojnikog uspona i adaptacije turskoj sredini, a zahvaljujui svome talentu za matematiku i geometrijsko crtanje, on je zatim od vidinskog pae preao u Carigrad, gdje je "druei se sa carigradskom ulemom, do kraja... upoznao naravi i navike toga sveta, ivot vojske i verske obrede i propise". Nastojei da bude "uzor mladog oficira i dobrog muslimana", on se "uzdravao /. ..; od pia, izbegavao drutvo razuzdanih i zaduenih oficira, iao redovno u damiju", *169 pie Andri iznosei sve elemente vjerske, kulturne i politike mimikrije jednog renegata na putu ambicije i karijere. A kada se, kao bivi uitelj mladog sultana Abdul Medida, posvetio radu na organiziranju vojske i izvoenju reformi, koje su izazivale otpore, da bi na kraju postao neophodan
168. Ibidem, 159. Izvori kojima se Andri mogao koristiti za ovaj pregled Latasova ivota u Bosni nakon bjega iz Austrije takoer se mogu ustanoviti na osnovu ljivine monografije. Pored Kotscheta i Meia, to su naprije Makanec lO. e., 5./ i Divi lO. e., 238./ za njegov boravak kod begova Filipovia u Glamou. Zatim ivot u kui bogatog hadi Alijage Bojia na osnovu Muderizovia lO. e., 39./ i Stojana Bijelia 10merpaa, Vrbaske novine, 23. maja 1933., 3./. Da je Andri itao Kotscheta pokazuje niz podataka iz njegova pripOVijedanja koji se slau sa sjeanjima ovog Latasova biografa: Latasovo pouavanje sinova vidinskog pae 10L, 160.; Kotschet, 5-12./; te preko podataka o njegovim prvim danima u Carigradu, gdje je bio profesor crtanja u novoj vojnoj koli, poslije ega je bio predstavljen sultanu Mahmutu II, a on ga je postavio za uitelja princa Abdul-Medida, koji je kasnije stupio na prijesto, to je mogao doznati od Meia lO. e., 315./, do njegova upoznavanja vojne organizacije u Turskoj uz striktno pridravanje islamske religije i druenje sa ulemom u Carigradu, o emu Andri pie gotovo istovijetno Kotsehetovim podacima /OL, 62.; Kotschet, 5-12./, samo s razlikom o uenju jezika u Carigradu: dok Andri iznosi da je "revnosno uio francuski jezik", Kotsehet svjedoi da je "uio turski". 169. Ibidem, 160.

539

"svugde je trebalo uguiti neku bunu", sve ono to je ostalo "~d onog povuenog, ednog i uzdrljivog oficira",
koji se druio sa obrazovanim i pobonim ljudima, on je "svukao sa sebe kao zmija kouljicu":170 I probio je iz njega kao kompenzacija renegatskog kompleksa povrijeenog samoljublja, vulkan svireposti i zloina, onaj isti koji je povremeno knjievno manifestirao u Andrievu djelu prema Turcima i Bonjacima kao jednom nentalitetu sa dva imena, kao nerazumljiva i slijepa osveta koju e mu "platiti neko, kad-tad, gde bilo na

ovjek

zemlji ili bilo ko od ljudi". "U tim godinama rastao je i nastajao novi Omer", pie Andri ranijim rijeima turskog i
bonjakog

nasilja bez granica i razlikovanja, ali ovog puta o nekadanjem Mii Latasu a sadanjem Omerpai na vrhuncu slave vojnikih uspjeha i na najniem stupnju moralnog vida renegatstva. "Ime tog oveka sul-

tanovog poverenja, koji svoju odanost ne mora vie svakodnevno dokazivati, ostajalo Ijel kao simbol straha u pokrajinama koje je smirivao svojim pohodima, ali jo vie krvavim odmazdama, prevarama i zastraivanjem, muenjima i ubijanjima pojedinaca." - pisao je Andri o njemu prelazei
u ovoj fazi izlaganja njegova lika od ambicioznog kranskog renegata na manijako-krvoloko sugeriranje mentaliteta i aktivnosti starijih renegata, kransko-bogumilskihpoturenjaka, Bonjaka identificiranih sa Turcima. On je sada "gazio okrvavljenom

zemljom, koja se, nepredvieno i neoekivano, zove Turska, ali koja odgovara potpuno zemlji iz njegovih deakih snova, noen slavom kakvu samo vojni uspesi donose", zatvara on
krug Latasova patolokog kompleksa bezone osvetnike kompenzacije. "U tom svetu krvi, sile, rizika i

raskoa,

pia,

lova, bluda, igre, sujete i gramljivosti, on se

170. Ibidem, 162.

540

kretao slobodno ismelo kao da je roen i odrastao u njemu, ali ne gubei nita od svoje svee snage, odlunosti i bistrine u vojnim i politikim poslovima, kao ni u odbrani svojih interesa i poloaja. "~171 A kad mu je povjerena misija da
vojnom silom umiri Bosnu i Hercegovinu, pie Andri, "osetio je veliko i novo uzbuenje"~172 kao neki kosovski, epsko-hajduki atavizam; kao da je svojom osmanlijskom revnou nad Bonjacima zatirao vlastite renegatske tragove i kompenziraonarasle potisnute komplekse, sve psiholoki slino Andrievu prikazivanju Bosne i Bonjaka u njegovim knjievnim djelima i oslobaanjU na drugima od vlastite podsvijesne grie krivice i savjesti. Andri je, meutim, na ovom mjestu skrenuo sa linije njegova renegatskog kompleksa, koji je do tada od njegova izvorita pripovjedaki pratio izriito, autorski ili u obliku solilokvija poistovjeivanja, stilski naglaavajui njegove podsvijesne proboje, te istaknuo kao motiv Latasovu elju za slavom i veliinom bez refleksa na njene duboke kompenzacione uzroke. Pokoravanje Bosne i Hercegovine vojnom kaznenom ekspedicijom, "to je" - kae Andri

- "znailo potraiti polaznu taku trijumfalnog kruga koji je uinio za ove dvadeset i etiri godine, i novim uspehom jo jednom potvrditi svoju pobedu nad roenom sudbinom i svoju veliinu koju mu niko vie ne porie. "*173 Tada mu je pri pomisli na to "zastalo /. ../ srce i posle due, bolne stanke poelo da bije neprijatno ubrzanim i dotad nepoznatim ritmom", a Andri je jedinstvom snanog uzbuenja
pripovjedaki povezao

Latasovu evokaciju prolosti i tadanjost trenutka portretiranja, jer ga je "isto takvo

seanja ... "*174

nepravilno kucanje srca prenulo... i sada iz

171. Ibidem, 162-163. 172. Ibidem, 163. 173. Ibidem. 174. Ibidem.

541

"Dosta!", naglo se digao serasker. 'fl.ko je tebi dosta, slepa turska ordo, dosta je, vala, i meni, i tebe i slikanja, i ovog sveta i svega u njemu", *175 planuo je u sebi gotovim odgovorom Karas, kao ovjek iz drugog, boljeg i normalnijeg svijeta. Pored Saida-hanumine traume koja je proizila iz stida na majku-alkoholiarkui ljubavi prema ocu kao "najistijoj i najlepoj stvari na' svetu",*176 potpuno suprotne Latasovu kompleksu, da bi umro u duevnoj bolnici na kraju, i njena razoarenja sa jednim pohotljivirn starcem, *177 da bi se konano odluila za "nepoznatog turskog generala jake ruke i mirna pogleda, Iza! haremski brak, sigurnost, i feredu pod kojom e nai mira i zatite", *178 u mozaiku refleksija znaajnih za nau temu sve ostalo je u ovom djelu ivot Zapada na Istoku i dojam Istoka u oima i doivljaju ljudi sa Zapada, osobito tzv. poturenjaka iz interesa. U tu oblast spada, po liniji Andrieve sklonosti za iznoenjem seksualno nastranih likova i scena, sada kod Evropejaca na Istoku, i pria oKostake Nenianuu, koga je "svet u Sarajevu zvao 1...1, i to prema bosanskom izgovoru - Kosta", *179 glavnom kuharu i efu posluge u Omerpainu kuanstvu, u kome se ''jelo..., spavalo i odevalo i na turski i na zapadnjaki nain". *180 U Andrievu opisu sklonom traenju uzroka kompleksa duevnih trauma i seksualnih nastranosti i ovog ovjeka mutnog porijekla, "kog su jo u majci tukli", on ga je predstavio kao usvojenika starca sa "doputenim i nedoputenim strastima", kao ovjeka kojeg je pratio "uporan glas da je neprijatelj enskog pola, ali ne i uljudnih
175. Ibidem, 163-164. 176. Ibidem, 183. 177. Ibidem, 194-195. 178. Ibidem, 202. 179. Ibidem, 205. 180. Ibidem.

542

i lepih mladia". *181 A njega je koji je u stvari ivio edno

i privukla u ovoj epizodi Ana sa Bistrika, "koja nee ni da uje za njega ni za njegove pare", nego je postala "milosnica lepog orija Grka",*182 i tu je dolo do zapleta. "Povrijeen aluzijom da ne treba njoj drugarica'" i ogovaranjem okoline, Kosta na kraju ubija djevojku a zatim i sebe. U nadovezu na povijest Kostaevu, Andri ve u narednom poglavlju, pod naslovom "Posle", razvija moralna razmatranja o preobraaju likova i injenica u djelu pripovjedaa, prije svega samog sebe kao neku vrstu objanjavanja i opravdavanja. "Od Kostaeve
povueno,

jadne drame sa nepoznatom devojkom svak je sad krojio sebi priu po svojoj meri i prema svojim potrebama i udima", *183
pie Andri da bi zatim u zagradama, zaklanjajui svoju stvaralaku identifikaciju pod oblik mnoine iznio egoizam vlastitog stvaralakog morala: "/Tako i

mi, u seanju, iskoriujemo zlosrene pokojnike bez odbrane i snage, za koje smo moda Bamo po imenu uli, naslanjamo se i na one kojih vie nema, da bismo se lake kretali kroz svet ivih,/"*184
I u ostalim likovima ovog poglavlja, spomenutim u vezi sa Kostaevim sluajem, o kojima Andri po svome ustaljenom maniru daje portrete, pravei tako ekskurse od radnje, on je ostavio i otkrio po dio sebe. U policajcu majoru Sabitu, koji je ne samo po dunosti nego "i po sklonosti imao oko za ono to drugi ne vide ili namerno nee da vide", kao i pripovjeda Andri, koji je

"na ljude oko sebe i na njihove ivote gledao mirno i ravnoduno, sve dok se u njima ne pojavi i u njihovim postupci181. Ibidem, 208. 182. Ibidem, 228. 183. Ibidem, 235. 184. Ibidern.

543

ma ne objavi neka protivrenost, nesklad ili pukotina, odstupanje od zakona i propisa i postojeeg reda stvari", kao to je i Andri imao afinitet prema likovima sa odstupanjem, kod kojih bi "usredsredio ...svu svoju panju na to naprslo mesto, produbljivao ga i ispitivao do dna, revnosno, ali bez strasti i linog rauna, bez izline surovosti, sa onoliko lukavstva i nasilja koliko je neophodno"; "u tom poslu on je bio i savestan i hrabar, i neumoljivo strog idosledan", pisao je Andri kao da je elio da dade idealnu predstavu o sebi kao stvaraocu: "Svaki svoj posao, i onaj najsitniji kao i najtei i najkrvaviji, radio je sa istim spokojstvom, kao da je krajnjI i uzvieni cilj svega to on radi daleko, daleko izvan ovog ivota... "*185.
Nastavak i moralno-psiholoko produbljenje svog autoportreta u drugima, i kao naknadno samoodavanje svojih odnosa sa bonjakim svijetom, Andri je napravio opisujui lik kadije Junus-efendije. "... On je... ostavljao utisak oveka koji ume esto da zaroni duboko u tu nauku, sve tamo negde do njenog dna, gde se kriju koreni ljudskih odnosa /pisao je Andri kao da sebe analitiki posmatra u ogledalu/. Ono to bi sagledao dok se zadravao u tim dubinama mora da je bilo strano /otkrivao je on svoju spoznaju kao opravdanje i sklonost ka etici i "poetici uasa", i nastavljao ispovijedno i duboko lino traumatino objanjavanje svoje ljudske i pripovjedake prirode, i odsustva svakog razumijevanja i samilosti.!. Izgleda kao da mu se od toga lice zgrilo u grimasu hladnog uasa, koju nije mogao docnije, kad se vratio na povrinu, meu ljude, nikad potpuno da razagna i zbrie. Ono to je tamo video i saznao ubilo je u njemu veru u sve drugo osim u golo i tvrdo slovo zakona. Izgubio je
185. Ibidem, 237.

544

svako razumevanje za oveka i poslednji trag ljubavi ili saaljenja prema ljudima.. .!.. .! ... Umeo je samo da im sudi, a sudio im je kao da su neiva priroda, pusti pesak ili mrtvi kamen. "'186
Birokratski vid i egoistini interes Andrieva rada, poziv pripovjedaa kao neprikosnovenog sudije, i neka vrsta hladne osvete nad ljudima na osnovu vladajueg miljenja, nalazili su se ispod svake kvalifikacije lika kadije Junus-efendije: "Od svoje profesije tumaenja zakona i njihove primene na sloene i nepredvidljive pojave ivota - izgradio je sebi visok ivotni poziv, a ta profesija nainila je od njega stvorenje naroite vrste. /. ..! To je ovek-sudija koji na svet oko sebe gleda samo kao na podruje svoga rada i poziva, i pri tome je uvek u miru sa samim sobom i svojom saveu. A, kao to je poznato, nema toga dobra, kao ni toga zla, koje ovakav ugledan pravnik mirne savesti nije sposoban da poini /pisao je Andri, a u

svakoj reenici kao da je umjesto pravnika-kadije podrazumijevao knjievnika onakvog kako ga je on

On ima samo jednu ambiciju: da svojim izuzetnim otroumljem nadmudri i belodanu ivotnu istinu i ivot sam, i da ih utera u la, samo da bi mogao da zaustavi, izoblii i preda 'zasluenoj kazni' ljudsko bie koje je, u svojoj bezobzirnoj tenji za sreom, skrenulo sa puta zakona. "'187 "Straan i kao sablja otar u ulozi sudije", dok je u linom i porodinom ivotu "obina eprtlja i veliko nitavilo", Junus-efendija u ocjeni kahvedibae Ahmetage i spontanoj Andrievoj alegoriji, bio je "veliki bezdunik koji tim svojim otrovnim pravnikim mastilom moe da upropasti i najboljeg oveka ili iskoreni celu jednu porodicu, moda i itave gradove i pokrajine". '188 A "istina
186. Ibidem, 24l. 187. Ibidem, 241-242. 188. Ibidem, 242.

shvaao.!

545

je /kae Andrii da je Junus-efendija mrgodan, siv ovek bez svog ivota, bez ikakvih linih radosti ni strasti, osuen da sudi i kanjava umesto da ivi i uiva. "'189
Trei lik sa traumama Andrieva autoportreta bio je jedan od Andrievih krtica, slian haznadaru Bakiju iz Travnike hronike, Sabitov pomonik Idris-efendija, "na prvi pogled normalni i trezveni inovnik", koji je bio

"duevno bolestan, poremeeni optereen ovek; u korak ga je pratila teka manija, strah od gladi i siromatva, i nezdrava pohlepa... ", u ijoj je kui vladala "mrzovolja i nepoverenje". Andri to u zagradama, najprije sociopsiholoki uopava s kontekstualnom analogijom na tadanju Bosnu, a zatim izotrava do psihopatologije u pojedincu !"izgleda da se na ivici drutva u kom dugo

vladaju neredi, nasilja i zloupotrebe, esto javljaju ovakve bolesti u pojedincu oveku i tu, neprimeene, rastu do potpunog besmisla i otvorenog ludila!", '190 da bi zatim opet
progovorio lino ali oblikom mnoine kao nekom vrstom suglasnosti: "Glad je /. ..I stalni pratilac ivih stvorenja uopte. Ona je ovekova sudbina na zemlji, i pro-

tiv nje je teko boriti se; opsednuti smo njome, kao u opkoljenoj tvravi, i odbijamo je i zavaravamo samo nepotpuno i privremeno, jer jo dok jedemo i pijemo svoj deo, mi znamo da za sve ljude nema i nee nikad biti dovoljno hrane, da emo i mi sami ubrzo ogladneti i oedneti..."'191 Izetefendijaje svoju "naopaku sliku sveta", koja se "jednom izvitoperila i otkinula /il nije se vie dala ispraviti ni zaustaviti", kao i Andri, doivljavao ''jo crnje" u Bosni, "koja ni od prirode nije bogata nekim sjajem i raskoem Isa razumijevanjem pie Andri/, u kojoj malo njih seju i
189. Ibidem, 242-243. 190. Ibidem, 245. 191. Ibidem, 246.

546

rade, a koju jedu i grickaju i domai i,strani neradnici i gaze vojske, tako da je u toku godina prosto pojedena i lii na tale u kojima su gladni konji i drvo sa jasala oglodali. "*192 Ispunjen milju "da se do svega muno dolazi i da se sve brzo troi i gubi - ide ispred jela i pia, i muti unapred svako uivanje", *193 Idris-efendija je "to svoje osnovno oseanje straha od gladi i oskudice /.../ prikrivao koliko je mogao" a flU oima ljudi s kojima je radio, onje izgledao kao osobenjak, boleljiv i nedruevan ovek ... "*194
zaraene

Nakon Idris-efendijina portreta Andri prelazi ponovo na radnju u reakcijama ljudi iz Konaka i izvan njega. Najprije Saida-hanume, prisustvu Karasa:

"Gospoda umetnici na svojim visinama mrmljaju i brbljaju, a i ne gledaju ta se dole na zemlji deava, meu jadnim obinim ljudima", prigovara mu ona zbog neobavijetenosti. A zatim nastavlja monolog u kome Andri jo jednom izraava stranaki sindrom u Bosni, ali optube zbog zloina i nemorala prenosi na strancepoturenjake, koje je ova zemlja pokvarila, izbezumila i promijenila:

"Kakva je ovo zemlja koja e nas sve pojesti? I kakva je ta banda nitkova i kriminalaca koja se okuplja u ovom Konaku? Sve sam degenerik! Anela bi pokvarile te lenjtine i pok~ varenjaci. A otkako su doli u ovu zemlju jo su gori." lobara se ona na "gomilu ljudi koji su iveli oko pae", a
zatim, alei Antoana kako ona naziva Kostaa, koji to nikad ne bi uinio u svojoj zemlji!: Ali da, ovde bi i ovica

Boija postala ris, tigar./.ool Ovde i vazduh truje oveka i goni ga u oajanje i ludilo. "*195 U neurotinom reagiranju Saida-hanuma,
192. Ibidem, 245. 193. Ibidem, 247.

meutim,

mijenja predmet svoga

194. Ibidem, 250. 195. Ibidem, 252.

547

bijesa, najprije pitanjem: "Ko je mogao uzeti u kuu tako opasnog ludaka? I ta je sve trebalo tome evnuhu? Naao je tu nesrenicu da se na njoj sveti zbog svoje nemoi.", '196 a zatim ispravkom "... 1 njega su otrovali... ovaj grad i ova kua u kojoj se samo o krvi i o ubijanju govori", '197 da bi zatim razvila monolog o bludu u Konaku: "Da, o ubijanju i o bludu! Inaglaava ona ova dva elementa iz atmosfere oko poturenjaka Latasa, po podsvjesnoj liniji i svojih vlastitih trauma/o Jer u ovoj kuerini sve je zaraeno poganim, naopakim bludom, drvo i kamen i poslednja krpa; hleb i voda i vazduh su njime otrovani; a blud ubija, mora da ubija, jer je isto to i smrt, neprirodna, sramotna smrt. ", a zatim sav svoj bijes usmjerava na kahvedibau Ahmetagu. "Stisnutih pesnica, suznih oiju, ena je prosto sipala psovke, dozivala prokletstvo na te ljude, na Konak, na Sarajevo i Bosnu, i proklinjala as kad je u tu zemlju nogom stupila. "'198 I dok ju je Karas doivljavao kao jednu od antikih menada i kao "veliku lepotu, za kojom on gine; la ona sei rasipa u vetar, baca u blato, i povlai sve za sobom", ona se obratila njemu sa visine moralnog kriterija umjetnosti: "ta, ta hoete? Krv se proliva ulicama, a vi, kao da je to voda, kao da su pomije, hoete da mutite i razmazujete vae boje. Tu pored nas i ubijaju se, a vi, vi: "Hajde da se slikamo!" Imate li vi razuma, kad ve nemate srca?"'199
Ibidem, 253. Ibidem, 254. Ibidem. Ibidem, 255. Taj cinizam izmeu umjetnosti i krvolotva koji su se stekli u Latasovu ivotu Andri je 1972., u okviru njegove biografije, evocirao Jandriu. Nakon napomene da je Omer-paa donio prvi klavir u Bosnu, Andri je pripovijedao: "Ljudi su ostavljali 196. 197. 198. 199. poljske radove i silazili na drum, ne toliko da bi pozdravili silnu painu ordiju o kojoj je glas stizao pre vojske, ve da bi na kraju kolone mogli svojim oima videti to crno udovite. Njegova ena - Nemica, Erdeljka poreklom - bila je pijanistkinja, i sad zamislite Omer-pau Latasa kako danju nemilice see ljudske glave, a uvee - krvav do lakata - preputa se tonovima klavi-

548

Toga istog asa poela je da se kree, u suprotnom pravcu "pria o Kostau "'/' ..1njegovu zloinu i njegovoj li noj nesrei" i rodila se i "pesma o Kostau i devojci Ipie Andri odreujui svoje shvaanje usmene epike koja mu je bila kao inspiracija bliska/, jedna od onih koje se ne pevaju i ne kazuju glasno, a u kojima junaka lili samo nesrena/ linost moe da ivi vekovima, kao to trag okamenjene koljke traje u krevitoj obali davno nestalih mora". *200 "udnovato kako je svakoj dui u Bosni draga strana pria, utoliko draa i blia to istinski ivot oveku manje radosti i zabave prua Isaopavao je Andri po vlastitoj sklonosti i doivljaju! Takvo je bilo i ovo kazivanje o stranom oveku koji je, kao toliki drugi njemu slini, hteo svim sredstvima i po svaku cenu da uhvati tu prokletu, nedostinu i nepojmljivu ensku lepotu, da je privrsti na jedno mesto, pronikne, i zadri za sebe, a koji u toj elji nije umeo da se zaustavi, o oveku koji je izbezumljen 'trao za enom'. ", *201 kao i mnogi njegovi likovi od erzeleza do orkana, da bi zatim svo to razmiljanje sveo na konstataciju iz oblasti teorije knjievnog stvaranja, osobito onog koje se slobodno odvajalo od stvarnosti, u njegovu sluaju romantika-historijskihproza: "... Priali su sada svi, a najvie i najbolje oni koji je nisu svojim oima gledali, jer njih nije obavezira... Latas je u Stambolu bio uitelj princa Abdulaziza koji je docnije postao sultan. Kau da je bio dobar matematiar i izvrstan ratnik. On je u bojevima tukao Ruse i Rumune. Svojoj vili u Carigradu, u kojoj je i umro, dao je ime rumunske reke Oltenice na kojoj se proslavio kao ratnik. Ja sam naiao i na podatke o tome kako je Omer-paa silazio na more da pozdravi cara Franca Jozefa, pa kako je odlazio u diplomatsku misiju u Be i na balu plesao sa caricom. Kad se vratio, hvalisavo je priao da je vrhunac u njegovom ivotu bilo upravo to to je on kao Lianin i serasker plesao s carevom enom! Bio je to silan i okrutan vojnik; kau da je uguio esnaest pobuna u Otomanskom Carstvu!" /Jandri, 123./. 200. Ibidem, 257. 201. Ibidem, 257-258.

549

vala stvarnost", "u njihovim

prepriavanjima,

sve

se ve utrostruilo, dobilo neprirodne razmere, i sve je dalje raslo, jer su svi imali potrebu da o tom

ili da sluaju priu", koja je "budila u graanima mnoge od tih tajnih, neostvarenih i nepriznavanih elja".*202 Nakraju je, po obiaju, preao u lino kazivanje oblikom mnoine, nadovezujuise na Kostaevin, ali odajui pri tom sebe i svoje podsvijesne nagone na ivici morala: "Kad bismo svi mi imali mogunosti, hrabrosti i snage da samo jedan deo svojih matanja i najvrelijih elja pretvorimo u stvarnost, samo u jednom asu svoga ivota, bilo bi celom svetu i nama samima odmah jasno ko smo, ta smo i kakvi smo, i ta sve mi ljudi moemo da postanemo i budemo. Sreom za veinu nas ta mogunost ne postoji i mi ne prelaZir1lO nikad od matanja i prolaznih suludih pomisli na dela i oite postupke. Ali onaj kome se to po njegovoj zloj srei desi, taj nalazi u svima nama nemilosrdne sudije. U strogosti ili ravnodunosti prema tom nesreniku ispoljava se i nesvesno naa dvostruka osveta. Mi mu se svetimo i zato to je naao smelosti da uini to to je uinio, i zato to je mi nismo nali i neemo nikad nai. Ili pak iskoriujemo njegovu propast da se svetimo nekom treem, protiv kog inae ne moemo i ne smemo nita. Tako je bilo i ovde. "*203
Po bliskoj vezi izmeu osvete i mrnje Andri je zatim ispisao rijei o Sarajevu, sa istom emocionalno202. Ibidem, 258. 203. Ibidem, 259.

priaju

550

moralnom supstancom kao i o Bosni pod "uticajem turske vladavine", i Bonjacima u njoj: "Sarajevo nije grad zloina, bar ne javnog i krvavog; pre bi se moglo rei da je grad mrnje, a mrnja lako nalazi sve nove povode i u svemu vidi sve nove potvrde za svoju opravdanost." U ovom sluaju "sva mrnja i osuda padala je na seraskera i na njegovu vojsku i pratnju",*204 a to je bila mrnja Bonjaka prema Latasu i poturenjacima kranskog porijekla, prema "murtad-taboru", prema Osmanlijama koji su doli da ih pokore i kazne. .A kad je preao na ilustracije toga odnosa, Andri je, poslije ranijeg psiholoko-moralnog traktata o matanju i eljama, pustio na volju svojoj romantinoj mati i pripovjedakim proizvoljnostima injenica: I air-efendija Sofra je "u svojim itabima ... naao neku staru izreku: "Neka Bog sauva i onog koji bei i onog koji goni!"; i sad neumorno ponavlja i u bezbrojnim sofizmima s lica i nalija okree taj citat, primenjujui ga na Kostaev slua}", sa aluzijama "na seraskera i na vremena i obiaje koji su sa njim i njegovim ljudima doli u ovo inae mirno i uljueno Sarajevo". *205 Andri, meutim, u zagradama dodaje, stilski posredno, sa svoje strane da se ne bi pomislilo da je ovo zlo u Sarajevu izolirano dogaanje u historiji: "Sve zlo, teko i neobino to se u ovom gradu deavalo i ranije, pre Omera i bez njega, zaboravljeno je ili proizvoljno stavljeno na njegov raun. "*206 A idueg petka, pie on, "zvanino je igosan krvavi dogaa}": "U dvoritu Begove damije drao je pred gomilom zabuljenih ena svoj 'vaz' imam ]akubovi, poznat zbog svog strogog morala i otre reitosti. Ne pominjui nesrenog stranca ni ubijenu devojku hrianske vere, on je napao zle obiaje i
204. Ibidem, 259. 205. Ibidem, 260. 206. Ibidem.

551

navike koje donose stranci, a i upravljae i glavare, jer su stareine odgovorne za postupke i prestupe svojih poti njenih i mlaih. I neka niko ne misli da e izmai nebeskoj /!/,M.RJ kazni zato to je moan i naoruan! Da se sve sablje ovog sveta, rekao je imam, sliju u jednu jedinu, bile bi samo slamka jedna prema bojoj sablji koja kanjava porone ljude i javne i tajne grenike, i one koji ih zaklanjaju. "*207
Aleksandar Popovi je u vezi sa ovim primjerom "raskoraka izmeu injenica i pievih tvrdnji" napisao da on "moe dati povoda islamologu za zakljuak da veliki pisac nije poznavao nain dranja propovedi po damijama. Jer va'z /propoved! kao i hutba ne mogu se ni u kom sluaju obaviti "u dvoritu Begove damije" nego jedino u samoj damiji, i to hutba od strane imama /hatibal sa odreene predikaonice zvane minber, a va'z od strane va'iza, propovednika, sa opet jednog odreenog sedita, zvanog u naim krajevima /neto iskrivljeno/ urs. Iz istog razloga apsurd je rei da je taj va'z dran 'pred gomilom zabuljenih ena' jer se on dri pred svom pastvom, i mukarcima i enama /koje se nalaze, razume se, u onom posebnom delu damije koji im je i odreenl."*20B U romantinoj napomeni uz ovaj pasus Andri je nakon toga napisao da "vernici koji su ga sluali nisu razumeli svaku pojedinu

od imamovih rei /. ..1, ali im se svima u velikom strahu njihovom /kae on u blasfeminom dovoenju li vezu Allaha sa ljudskim orujem i ubijanjem! inilo da uju fijuk svemone i svuda prisutne Alahove sablje iznad svojih glava". *209
Zavravajui pripovijedanje o ovom dogaaju u relativizrnu recepcije, jer mu je svaki odrastao stvor u

207. Ibidem.
208.
Popovi,

209. aL, 260.

50B.

552

ovom gradu "posvetio re osude ili saaljenja, jednu misao ili jedan uzdah samo", Andri je sve to utopio u atmosferi u kojoj dominiraju dva karakteristina romantino-demonska pojma ovog djela iz njegova tradicionalnog doivljaja Bosne i Istoka: "Jer u te dane se pred

svakim, na jedan ili na drugi nain, otvarao tamni, nedogledni svet ludila i zloina, drukiji ali ni manji ni manje sloen od ovog naeg sveta u kom svi ivimo u granicama razuma i zakona. "*210
U poglavlju "Muhsin-efendija i Nikola" obraena su dva lika, meusobno sasvim formalno i tanko vezana, vie po liniji Andrieve asocijativne sluajnosti, ali u dubini prirode ipak u dodiru, karakterom ili organsko-psiholoki, sa renegatskim kompleksom: prvi je bio uroeni oportunist i poslunik vlasti; drugi, Mustajbeg, bio je roeni Latasov brat. Muhsin-efendiju su manje zvali njegovim pravim imenom a vie nadimkom Evet-efendija, koji je objanjavao njegov poloaj u Konaku. "Postoji pria /pie Andri vezujui ovaj lik za Istok i sluei se opet usmenom predajom kao jednim od izvora svoga pripovijedanja! da je na

sultanovom dvoru, u drevna vremena, bio naroit slubenik je dunost bila da stalno ide za sultanom i reima, pokretima i izrazom lica potvruje svaku i najmanju re njegovu, da na svako pitanje odgovara sa: Da! Takav gospodin Da-da bio je i Muhsin-efendija. "*211 Kancelarijski slubenik bez
ija

stvarnog zaduenja, on je kod veine poslova bio prisutan. "Uglavnom /pie Andri o ovom egzotino anegdotskom oportunistu/, njegov je posao bio da po-

navlja i odobrava sve to drugi kau,

210. Ibidem, 262.

naroito

kad su ti

211. Ibidem, 264.

553

drugi stariji i vii po svom poloaju, da povlauje svemu to je zvanino, potvrdno, povoljno i pohvalno, a da suzbija i zatakava sve to je neprijatno i neskladno, protivno optem vladajuem miljenju, svako poricanje, sumnju, otpor, raspru ili obraun." Dajui svakoj pojavi "najpovoljnije mogue tumaenje", on se sav bio "pretvorio u olieni optimizam", a kad bi se gore na vrhu iznenada promijenilo miljenje, on je odmah okretao "celu svoju evetaparaturu za sto i osamdeset stepeni i brzo je putao u pogon, sa istom snagom, samo u protivnom pravcu." "...Ni pred oiglednim injenicama nije priznavao nijedan kvar ili neuspeh, nikakvu tetu, bolest, tugu ni gubitak Ipisao je Andri zaokruujui njegov karakteri; sve je za njega moralo biti dobro, lepo i u redu, ili bar na najboljem putu da to postane. "*212 Sve do paradoksa, za koji je Andri
opet upotrijebio narodnu anegdotu kako on sree nekog od posluge kojeg su drugi momci nedavno premlatili i "ve izdaleka, neobaveteni Muhsin pone da se
kikoe: 'Uranio, veseo. "'*213 . mladiu!

Vazda mi bio takav zdrav i

Branei se od njegova "bestidnog laskanja", koje mu je kao renegatu od karijere moglo goditi, Latas je jednog dana upitao Muhsin-efendiju: "Nego navraa li ti do Mustajbega, da ga malo razgovori i razvedri u bolesti?" A Andri je razvio Mustajbegov lik, kompozicioni i karakterom naporedan Latasu, da izvue jo jednom na uvid njihovo izvorno a prigueno nacionalno-vjersko bie, sada prekriveno turskom odjeom. U vremenu kad je Omer-paa boravio II Bukuretu, "u onim godinama kad ovek poinje da se

obazire iza sebe, da se prisea svoga porekla i da pomilja na

212. Ibidem, 265. 213. Ibidem, 268.

554

one koji su mu bliski po krvi i roenju ", kae Andri indikativno jer je i on slubovao u ovom gradu kao diplomata, sa vlastitim prisjeanjem i razumijevanjem, javio mu se Nikola sa sinom. "Jo tu u Bukuretu i otac i sin su, u tiini i bez nekog naroitog ceremonijala, preli na islam. Nikola, sada Mustafa, postao je tako vojni slubeniku Intendanturi. Deak je poslan u kolu u Carigrad." - pie Andri uzvraajuijo jedanput strani
u kojoj je i sam cijelog vijeka boravio odgovor na nepovjerenje i neprihvaanje nikad do kraja kao svoga, i u isto vrijeme predoavajui im primjere srpskog renegatstva na turskoj strani. Ali se Nikola i nakog toga pokazao "neradnik i prialo bujne mate a male pameti",'214 kome se jo povratila i suica. Sve je to bilo u pripovjedakoj funkciji scene Nikolina proboja biveg sebe iz svoga renegatskog bia u alkoholikom deliriju. S vremena na vrijeme bi se zatvorio u svoju sobu s bardakom rakije, i poslije druge ae poinjao bi da uzdie, "bijui se nemilice akama u glavu sve dok se ne rasplae", a zatim se "prekrsti... nekoliko puta zaredom i

se poinje da izgovara pojedine reenice 'Slavne molitve' koju je sluao nekad u detinjstvu i ve prilino zaboravio, pa sada govori samo neke odlomke, iskidano i od besmisla iskvareno, ali usrdno". A pri napijanju on izgovara, po automatizmu
sjeanja,

krstei

slijedee rijei: "e

brat na jo robuje i tuguje, po zvijezdi ga poznali, mi ga ne izdali, ve ...mu pomagali. Daj, Boe, da se oslobodi svaki suanj i nevoljnik tavnice proklete i tirjanske ruke... ", da se poslije toga "previje u pasu, bije elom o siniju, uz nerazumljiv apat i grevito jecanje":215 A kad bi se' digao, "njegovo seanje /bilal je proieno", 'Javljaju se pesme i
214. Ibidem, 270. 215. Ibidem, 271-272.

sss

zdravice", i u jednoj: "Zdrav, Omere, koji si do mene! I ti Kokane, ako te dopane!,,"216

asocijacije iz podsvijesti, Andri se opet kompleksu Latasova renegatstva, ovog puta u surevnjivom doivljaju njegova brata Nikole. "Iz poslednje reenice izdvoji se jedna re i suknu kao meteor /pripovijeda oni. Omer. Mio, koji se neprimetno izmetnuo, pretvorio, okrilatio, i otiao dalje nego to je iv ovek mogao predvideti, i zasenio sve i svakog, a najvie svoga brata Nikolu. Omer, strani brat, kome dugo niko nije znao roda ni plemena, korena ni imena. Ali sad mu se jasno vidi izvor i put. Od samog poetka taj je bio ovo to je silda i to e do kraja ivota biti. Zapravo, nita nije prestao da bude i nita postao. Omer. Zajedno su njih dvojica sluali ovu istu zdravicu na seoskim svadbama, samo je svaki primao na svoj nain. Znai da je Mio ve tada bio i Omer, a da nije tek prilikom turenja i suneenja u Banjaluci, kao mladi, izabrao to ime, nego ga je nosio od detinjstva sa sobom. ""217 I kao saznanje Nikolino Andri izdvaja: "Znai da se sa njim ne moe izii na kraj, da je njegova igra unapred dobivena", a zatim: da "njegov brat jede ljude oko sebe, i to bez mere i kraja, i sve odreda, bez razlike, pau suparnika, kao i roenog brata i sinovca, nekog buntovnog bosanskog bega kao i bezimenog redova iz Anadolije". I na kraju dolazi gorko saznanje u Mustajbegu, da je "proigrao sve izglede i sve mogunosti i za kog nema vie ivota ni u jednoj vojsci, ni u jednoj veri ni dravi na zemlji", "218 osobito Po
vraa
216. Ibidem, 272-273. 217. Ibidem, 273. 218. Ibidem.

naelu

556

poslije nekidanjeg razgovora sa bratom u kojem mu je on hladno preporuio "ili da ozdravi, da se trgne i da na posao, kao i ostali svet, i to bez kuknjave i ludih pria i buncanja, nego kao pravi carski oficir, ili da se ubije kao ovjek. ""219 Tada je doao Muhsin-efendija sa "svojom udvornikom slatkoreivou" i "vetakim ali nepokolebljivim skladom koji ona oko njega stvara", koja je svojim apsurdnim optimizmom odjednom navela na mogunost ovog ovjeka, "koji nije potpuno prestao da bude Nikola a jo manje postao pravi Mustajbeg", da, u otporu prema bratu, pomisli: "Istina je da veeras ne vidi izlaza, ali to jo ne znai da ga sutra ne moe ugledati.!..'; Zar se i onom koji se nalazi nad ponorom samoubistva esto ne otvaraju nove mogunosti i neoekivani putevi daljeg ivota?""2'l1J Kod Andria, koji je ivotno i historijski bio natmuren, kod kojeg se ni jedna pripovijest ni roman nije zavravao sretno, niti mu je i jedan lik bio naslikan u svijetlim bojama, ovaj optimizam i kao posljedica izazova i otpora nije bio knjievno i ljudski prirodan. Moda je vie govorio o upornosti jednog renegata na putu koji je odabrao. U poglavlju "Leto" Andri je dao avetinjsku i glasnu atmosferu ljeta, "u kome samo ovek strada i gine", "221 godinu dana otkako je Latas doao u Bosnu i Hercegovinu "da uvede savremeniju upravu, ravnopravnost graana bez razlike vere, red i sigurnost, i da, kao to je sam govorio, ognjem i maem pokori i salomi sve one koji se tome ve godinama, potajno ili otvoreno, na sve mogue naine odupiru. ""222 Iako se intenzitet i karakter nasilja nije promijenio, Andrieva inverzija je u tome
219. Ibidem, 275. 220. Ibidem, 278. 221. Ibidem, 279. 222. Ibidem, 280.

557

potpuna: dosad su u njega Turci i muslimani ugnjetavali hriane, a sada stradavaju Bonjaci od ruke biveg hrianina. "Generalni konzul nije preterivao kad je
poetkom juna meseca pisao u Beu knezu varcenbergu da

"Travnik lii na robijanicu",*223 pie Andri slijedei historijski izvor i pozivajui se na njega s tenjom da i sama sebe opravdava u vlastitoj "preteranosti" i "slikovitom nainu izraavanja", kao to je u podlozi Travnike hronike imao kao izvor izvjetaje, dnevnike i djela austrijskog i francuskog konzula i njegova saradnika Des Fossesa, mada su se oni i sami uk1apali u njegovantiorijentalni i antiturski doivljaj Bosne. lova inverzija drutvenog stanja svojom neobinou, zaudnou, suprotnim poretkom stvari, doprinosila je svojim prikazom romantiarskoj Andrievoj viziji:

"Kad vie nije bilo mesta u travniCKoj tvravi, pohapeni begovi, age i ulema zatvarani su u kasarne, a vojska je sve vie potiskivala graane iz njihovih kua ... " "I dosad su robijai radili po gradu, ali nikad ih nije bilo ovoliko i nikad nisu bili od ove vrste. Nekad su radili robijai koji su i u ranijem ivotu navikli na fiziki rad, a sad rade begovi i ulema, visoki dostojanstvenici i prvi koljenovii. Rade oborenih oiju, nenaviklim pokretima, u odelu koje ne odgovara tome mestu ni takvom poslu. ", pie Andri o ovom negativnom "kolu
sree"

stie

ne bez histOrijske pouke i satisfakcije o emu se dojam kada se prouava cijelo njegovo djelo.*224 A "taj prizor palih veliina privlaio je svet, kao

to to
223. Ibidem.
Kapidi,

obino

biva, i ljudi su zastajkivali

i.zaueno

65.: "Travnik lii na

veliku robijanicu" /Dr. arhiv u Beu, G. K., No 263, a-b, Sarajevo, S. VI 18SU. Ovaj izvjetaj Andri razvija, kao to e se Vidjeti, u nekoliko pasusa.

224. Ibidem, 28I. Kapidi, 65.: "Muslimani raznog ranga, meu njima mule, kadije i begOVi, vide se u lancima kako iste gradske sokake ili dovlae materijal za njihovo kaldrmisanje:"

558

posmatrali bivu gospodu kako tegle i kopaju i kako esto nemono putaju alat i stoje nad njim zamiljeni, kao da se ude kako je tvrda zemlja i teak kamen. Jedni posmatrai bili su zluradi i podsmeljivi, gurkali su jedan drugog i izmenjivali meu sobom aljive i nemilosrdne primedbe, ali takvih je bilo malo, veina je zastajala kratko i bez rei 1.../, samo su utke i zamiljeno gledali ta od sile i gospodstva biva kad na njih udari vei od njih i kad sila suzbije silu jaom silom. "*225 lA sve to je meu muslimanima /!I bilo 'bolje i uglednije' i to se tako zvalo i takvim smatralo, lnastavlja Andri prikaz ovog stanja kao u romanu Na Drini uprija pred Prvi svjetski rat u Viegradul, a to je potedela ili jo nije zahvatila Omerpaina sablja, povuklo se u kue ili, ako je ba moralo da izie u ariju, okretalo glavu od nezapamenog prizora. arijski ljudi sedeli su na svojim epencima, skamenjeni od straha, zgaeni, nemi od ogorenja i bolesni od negodovanja koje ne smeju da pokau." A mnogi od njih
su pamtili, nastavlja Andri ovo prikazivanje sada bonjakih patnji kao neko okajavanje prolog ivota, kao da je okrenuo drugu stranu bosanske historije, -

"kako je ovom istom Travniku, prije tridesetak godina, zloglasni Delaludin paa namamio u svoj konak prve begove i ajane i poklao ih kao brave. "*226 Ali vie od smrti i patnje
ih je muilo, pie Andri slijedei svoju tradicionalnu socijalnu predstavu njihova mentaliteta, da je sada

"dolo vreme da argatuju i kopaju i oni koji nikad svojom rukom nisu sami ni ibuk pripalili, da lance nose oni koji su oduvek zakone krojili i primenjivali. "*227 Slijedei tu liniju
njihovih unutarnjih preivljavanja
225. Ibidem, 281-282. 226. Ibidem, 282.

Andri

je svo to

227. Ibidem.

559

negodovanje sveo na Latas, jer je svu tu nepodnoljivu sramotu "mogla smisliti samo ova lika poturica, nekadanji austrijski podoficir, begunac i sluga, a sada serasker i 'sablja u sultanovoj ruci'. "*228 Tako je Andri ivotno-moralnu liniju renegata Omer-pae Latasa pojavno-pripovjedaki razapeo i zavrio izmeu Bogdana Zimonjia i bosanskih pobunjenih begova. Naredni odlomak "Vetar" situiran je u Sarajevu, i to opet sa negativnom atmosferom II ovom gradu. Dok je to u odlomku "Posle" bila romantiarska atmosfera mrnje, ovdje je iznesen itav niz kvalifikacija odvratnosti, neugode, jeze, trulei i zla iz oblasti "ljepote uasa", a u recepciji opet jednog nenaklonjenog stranca, konzula Atanackovia u novembarskoj noi 1851.,
rna i opominjati ih protiv koga su ustali." Kapidi 66.: "Zarobljenici ja Andri iznosi o Latasu, prema su podijeljeni u tri kategorije. U Kapidievu dokumentarnom izprvu kategoriju spadaju oni ustanivoru, slijedee 10L, 283-284./: "Ka- ci koji su uestvovali u ubistvu zivao je da je sve neposlune i obes- vezirova aular-age, Omer-paina ne begove i gospodu u Bosni pode- parlamentara. Oni se osuuju na lio na tri kategorije: U prvoj su oni smrt. 1.../ U drugu kategoriju spadakoji su s orujem u ruci ustali protiv ju predstavnici plemstva i voe sultana i kojima e on skinuti glavu ustanka, kao Fazli-paa erifovi, 'pa da je vea od najvee bosanske Mehmed-paa Bievi i ostali. Oni planine'. U drugoj su oni koje e e biti poslani u Carigrad i zajedno okovane poslati u surgun u AzijU, . sa svojim porodicama protjerani iz ak na krajnju istonu granicu da se Bosne. S obzirom na Fazli-pau, malo proetaju i vide kolika je sila u izjasnio se Omer-paa, da posjedusultana na koga su ludo i izdajniki je njegova kompromitujua pisma ustali, pa da se tamo rashlade i ve nekoliko mjeseci, a poto se opamete, ako mogu. U treoj su oni rnogao dobro iskoristiti u liferacijadvolini i podmukli ljudi koji su ma za vojsku, radi toga ga je dosakriom pomagali ustanike, ogovar- da tedio. 1.../ U treu kategoriju ali njega i carsku vlast i govorili to spadajU obini zarobljenici. Oni e ne treba; takvima e udariti po sto biti kanjeni dijelom batinama, a tapova, tako da za mesec dana dijelom tamnicom, pa e onda biti nee imati na to da sednu, a svaki puteni kuama."!Dr. arhiv u i najmanji pokret e im kazivati Beu. G. K. No 263, a-b, Sarajevo, 5. kakvu ludu glavu imaju na rameni- VII8S1./.
U nastavku ovog pripovijedan-

228. Ibidem, 282-283.

560

bez ijedne svijetle boje ljepote i radosti. Poeo je od naslovnog pojma "vjetar", kao uzrokom neurotine zlovolje, kojim zapoinje dva uzastopna odlomka iz kojih izbijaju zamraeni pridjevi njegova sugestivnoopisnog stila. "Sarajevo nije grad mnogih ni estih vetrova /pie oni. Uglavnom, tu se javljaju dva vetra. Teki i bljutavi junjak koji se dovalja Sarajevskim poljem, upadne u grad kao u klopku i tu, ne nalazei izlaz, rei. /naglaava Andri izrazom u rasponu od fiziki odvratnog do ivotinjske mrnje/, lupa, bije oko sebe, dok se ne istroi i ne legne. /Drugi je, takoer, iz oblasti neprijatnih ali otrijih asocijacija/, severoistoni, studeni vetar koji pada sa visina i usred bela dana nosi senku i ledenu jezu planinskih gudura i padina. A studen i zapara, koje ti vetrovi donose, lee u ovom gradu dugo i uporno kao zli gosti Ikoji asociraju demone i neiste sile/, sve dok sami ne iileili dok ih ne istera snaga protivnog vetra. "*229 "Sarajevo nije grad mnogih vetrova /nastavlja Andri ponovo o vjetru u sarajevskoj noi, ali sada sa sputanjem u duu Atanackovia ili bilo koga, na to upuuju imenice iz oblasti tjeskobe i samoudubljivanja, podsvijesti i neke alternativne stvarnosti/o Ali kad oveka mrak i samoa upuuju na posmatranje i ispitivanje sebe i svoje najblie okoline, pa i vetrova, i kad sedi ovako u novembarskoj noi koja je sva jednaka, onda on i u proizvoljnim, nemutim zamasima vetra trai i nalazi neki smisao i znaenje. I tada mu se lako uini ponekad da stvarnost nije samo ono to danju
229. Ibidem, 287.

561

izgleda da jeste, nego da ima i drugo lice; uopte, da je bez jasno povuenih granica, da krije u sebi i druge neke mogunosti i verovatnoe van reda iskustvom utvrenih i imenom odreenih pojava liznosi Andri na izoidno-matenskom pri.jevoju svoga doivljavanja/, i da moe njima trenutno i prolazno ali stvarno da nas iznenadi i zbuni. "*230 Trei pasus je avetinjski romantian, a svodi se na tronu begovsku kuu, kao simbol prolosti i propadanja i stanite duhova, da bi se nastavio u opservacijama o istonjakoj arhitekturi Sarajeva i drugih "tirskih" gradova, i recepciji raspadanja i gaenja i "nelagodnih seanja", ali u takvom stilskom prepletu identifikacije i emocionalno-psiholokog suglasja da se ne vidi da li to razmilja Atanackovi ili opservira Andri. To je inae karakteristian poredak satanizacije svega to je bonjako i tursko, svega to je muslimansko ali koje se Andri ni u ovom djelu nije mogao osloboditi, otkrivajui jo jednom svoj historijski animozitet prema "uticaju turske vladavine". "Plamte dve svee zapaljene kao na zakletvu. Napolju duva i u sobi se osea neki jak, bezimen i za doljaka nov vetar, kao da se te noi prvi put javlja. On po svemu izgleda neobian. Njegovi talasi nailaze u nepravilnim razmacima, as su mlaki, as hladni, as se sa hukom rue niza strme strane, as dolaze gotovo neujno, uvlae se kroz sve vidljive i nevidljive rupe i otvore na kui, tako da ih osetite tek kad prodru u sobu Ipie Andri a zatim prati zvukove vjetra u staroj kui, u kojoj zlovoljno ivi Atanackovi, ili koje se na neprijatan nain sjea Andri!. I po tom se vidi kako je graena i koliko je zaputena i rabatna ova
230. Ibidem, 288.

562

begovska kua i kakvih sve pukotina ima u njoj. Ona piti, huji, urlie i tremolira kao drven instrument sa bezbroj nejednakih piskova. "*231 "Ove istonjake kue lnastavlja
on svoju omiljenu temu sa odnosom i izrazom neprijateljstva/, i kad su bogatake, lie pomalo na ardake i straarnice Ipie on dajui militantno zaotren"smisao i znaenje" ovoj arhitekturi u kojoj nema dobra, nasuprot svima koji su pisali o njoj kao graevinama po mjeri ovjeka, punim mira i intimne ljepote/. Graa
i raspored prostorija, prostirka i nametaj, sve to izgleda kao

da ljudi ovde ive privremeno i prolazno Ipie Andri u viziji oruane najezde islama sa Istoka/. Kao da su jue doli i smestili se, ili kao da e sutra krenuti dalje u svom pohodu kome se ne vidi kraja. A i grad u kojem je ova kua spada u vrstu gradova koji su nastali po nudi i zbog odbrane i celim svojim razvitkom sluili pre svega optim, viim ciljevima zajednice, Isvakako zavojevakim, vjersko-nasilnikim M.R./, a tek u drugom redu zdravlju i prijatnosti svojih stanovnika. "*232 - iznosi Andri, onaj
isti koji je na drugom mjestu priznao da je dopro samo do praga bonjake kue i ivota u njoj, a preko praga nikad nije preao, da bi zavrio na urbanistikom karakteru Sarajeva u istom stilu negiranja ne samo svake ljepote nego i zdravlja za itelje u njemu, nasuprot brojnim putnicima koji su ga opisivali bez predrasuda i unaprijed odbojnih osjeanja. "Ta mu se misao lo primarnosti odbrane u nastajanju Sarajeva, pie Andri podrazumijevajuiAtanackovia, i mjesta od kojeg poinju zavojevake akcijel esto puta vraala u raznim turskim gradovima Ivraa se i Andri ponovo svojoj koncepciji o integralnosti turskog u Bosni/, pa se
231. Ibidem. 232. Ibidem.

563

javlja i u ovoj sarajevskoj noi u kojoj ovek nije ni za trenutak sam, jer vetar napada sva ula, Ida bi ponovo unio elemenat demonskog zla u osjeanje ovoggrada/, a njegovi podmuklo promenljivi zamasi oseaju se kao stalno prisustvo nekih neodreenih ali zlovarnih sila koje se neprestano menjaju i smenjuju. "'233 Ali vjetar se ne osjea samo "kao neiji studen, uvredljiv i neprijatan dah na licu", koji se "uvlai .... u malo zadignutu nogavicu pantalona na desnoj nozi i mili tu najeenom koom kao ljigav dodir vlane alge" Ipazite samo na upotrijebljene pridjeve neugodne, gadljive odbojnostiV, nego s njime "sa pojedinim talasima dolt-lZi muan zadah kue /kao u Konaku u Travnikoj hronicil koja trune duboko u sebi /kae on simbolino u istom tonu gaenja/, i naviru neodreeni mirisi kao nelagodna seanja. "'234 - pie on sa sinestezijskom odvratnou. Oigledno je Andri pojedine opisne pasae pisao posebno, izlivajui u njih svoja neprijateljska, mrzovoljna, gadeljiva i odbojna raspoloenja i doivljaje, i tako se i sam oslobaao od nagomilanih negativnih potencijala, pa ih onda ubacivao u pojedina poglavlja kao svoje autorske egzotino-satanistike opservacije nad tromom radnjom, ali jo ee kao razmiljanja svojih, sebi slinih junaka. Utisak munine. i tamnih asocijacija na ovom mjestu nije konzulu Atanackoviu mogao da popravi ni ''fini ilim iz Korasana", koji pod zamasima vjetra "kao da hoe da oivi", ni primisli na fakirska uda i arolije iz pria, a to ni Andri nije htio ni elio jer mu nije bilo u duhu, nego je samo otvorio pitanje "ima li u ovoj vetrovitoj noi ieg stalnog i utvrenog", '235 i iznio romantiku "pomisao na prisustvo
233. Ibidem, 289. 234. Ibidem.

235. Ibidem.

564

nepoznatih sila, na mogunost da je ovaj vetar izvan reda u prirodi i da bi se moglo desiti neto naroito to bi promenilo sve u oveku i oko njega", da "izmeni prirodu jednog grada i sadrinu ovejeg ivota":236 Ali, kae Andri u svome skeptinom nihilizmu koji prati njegov doivljaj Bosne osuene na historijsko propadanje, "stvarnost potisnu praznu matariju " a "trag one hladne jeze uz kimu ostade i posle toga"*237 kao spoj Andrieve strepnje i munine nakon izliva romantino-demonske pSihoze. U narednom od razbacanih odlomaka ovog djela Andri dopunjava Latasovu odbrambenu renegatsku psihologiju Atanackovievim razmiljanjem o seraskerovoj lai, i uenjem zato ga je itav sat sluao "kako raspreda i razastire svoje banalne poluistine i svoje presne lai" i kako mu je mogao dopustiti "da svoju la stavi iznad njegove istine". *238 A uz to njegova "levantinska la ima jo i neeg naroito uvredljivog", razmilja Andri u Atanackoviu s razlikovanjem i potcrtavanjem, jer "ovaj liki poturenjak dodaje tome jo i neku indiskretnu i silovitu zluradost koje kod pravih Turaka nema",*239 A sve je to u organskoj vezi sa Latasovim renegatskim lanim ivotom: "To mu je navika, i mora tako: a to mu je i korisno, jer la je za njega isto to i vazduh, neophodna atmosfera u kojoj se kree i nalazi nove mogunosti. "*240 Ali i sa "nepisanim stambolskim naelom" ostavljanja protivnika u nedoumici i podreenom poloaju. *241 Na drugoj strani njegova zavaravanja su, rezimira Andri, "neoekivana priznanja i iskrenost bez granica", govor o sebi "sa surovom i krvavom
236. Ibidem, 289-290. 237. Ibidem, 290. 238. Ibidem, 293. 239. Ibidem, 295. 240. Ibidem, 296. 241. Ibidem.

565

iskrenou", '242 zavrava Andri, iz dubine vlastite due, svoj esej orenegatstvu, razbacan po raznim mjestima ovog djela, i dodaje zajedno sa Atanackoviem: da "raste broj ljudi koji ga smatraju opasnim laovom i bezdunim cinikom koji ne potuje ni sebe ni druge..Ali to njega ne uzbuuje. On o tom i ne misli. Ja nisam video oveka kome je do te mere svejedno ta drugi ljudi misle i govore o njemu. Za njega je glavno i jedino vano da u svakom trenutku, kod svakog pojedinog oveka, laima, istinom, pretnjom, ili neposrednim moralnim ili fizikim pritiskom - postigne ono to njemu treba. Sve ostalo: ugled, potenje, moral - nemoral, as i logika, sve on to smatra reima, koje imaju neku svoju vrednost, kao rei ... "'243 Da bi svoj esej, na kraju, opet historijski lokalizirao u Latasovu ivotu: "Koristei se izuzetnim prilikama u kojima se kree la on se kree samo u izuzetnim!, taj ovek se svojim podvigom izdigao toliko iznad svih i iznad svega, da ima svoj svet, svoju stvarnost i svoju istinu, za sebe, i da ne mora i da ne moe vie da vodi rauna ni o ijoj drugoj istini i stvarnosti, nego radi ono to hoe i govori ono to mu treba. A sve oko njega samo je sredstvo ili smetnja. Smetnju uklanja, a sredstvom se slui. "'244 U ovim rijeima je bio sadran praktini moral jednog renegata, i Andria kao pisca proza o "Turcima" - Bonjacima u Bosni pod "uticajem turske vladavine", koje su stvarane djelomino pod utjecajem antiislamskog i antiturskog sindroma pripadnika drugih religija i naroda na njenom podruju, ali i po liniji vlastite negativistike antipatije i, naravno, karijeristikog dodvoravanja veoj i vladajuoj naciji uklapanjem u mitove i epsko-romantiarske konstuense njene geneze.
242. Ibidem, 297. 243. Ibidem, 298. 244. Ibidem, 299-300.

566

I na kraju poglavlje "Odlazak" kao zavrnica okvira djela, slino onome u Travnikoj hronici, u kome Andri ponovo kazuje u treem licu mnoine, ali poistovjeujui se iskljuivo sa Bonjacima u "opojnoj srei u tome to im moemo pogledati u lea i pljunuti im na tragove". ,iGlavno je da oni odu, da se izgube i nestanu, bar iz nae zemlje, a mi da ostanemo na svome, da trajemo", razmilja on o nama, Bonjacima, o Latasu, njegovu "murtad-taboru" i njegovoj vojsci, "koja je sada ila uzbrdo i odlazila, desetkovana, osiromaena u odei i nakitu, sa pogaenim sjajem":245 /podvukao LA./. A meu svijetom na ispraaju sada je ponajvie bilo onih "koji su eleli da sujeverno, i naravno neprimetno, pljucnu za vojskom i da proapu u sebi vradbinu i kletvu" /kao u Travnikoj hronici/: "da, takva kakva je, doveka luta po svetu, a da nikad ne nae put za povratak u Bosnu ", *246 iznosi Andri, ali bez prezira prema primitivizmu ovog svijeta, s kojim je opisao scene kada su oni na isti nain propraali strane konzule kroz mahale Travnika. Kao da je potpuno promijenio raniji ugao pripovijedanja primarno o Bonjacima i usmjerio ga na Latasa, na sebe, i u sebe. Zbog ovog intimnog usmjerenja u vlastitu duu i potisnutog renegatskog kompleksa, koji se psiholoko-stvaralaki oslobodio u Omer-pai Latasu Andri ovo djelo i nije mogao zavriti. Osjeajui muku psiholoko-moralne introverzije i sloenost naporednog umjetnikog udvajanja vlastitog samoiskazivanja i istovremene objektivacije prema sebi projiciranom u lik drugoga, Andri je trpio stvaralaku nemo samouoblienja u Latasu zbog pritiska
osjeanja
245. Ibidem, 302.

246. Ibidem.

567

vlastite savjesti u svojim poznim godinama, ali jo uvijek prisutne mogunosti analogije i otkrivanja intimnog moralnog sebe pred italakom javnou. Stoga je on u razgovorima s Jandriem izraavao nevjericu i formalno odlagao zavretak ovog romana. Ali je na putovanju po Bosni, kako to svjedoi Ljubo Jandri u maju 1973., kao dio svoje najdublje intime sa sobom nosio "nedovren rukopis romana o kome se u javnosti govori kao o "Sarajevskoj hronici", a koji on jednostavno zove Beleke o Omer-pai Latasu, Ali-pai Stoaninu i prilikama u Bosni u doba povlaenja Otomanskog carstva i dolaska Austro-Ugarske Monarhije. Meutim, na koricama fascikle stoji jednostavno i kratko Omer.""247 "Zavreno je oko etrnaest poglavlja", zapisao je tada Jandri, a na njegovo pitanje da li e tu knjigu uskoro okonati, Andri je odgovorio: '.tl i zato bih./...! Kau da nijednom oveku dosad nije polo za rukom da pre smrti zavri sve to je naumio; po emu bih ja . bio izuzetak. Svakom je sueno da poneto odnese u grob. Neki dan sam nabasao na Foknerovu misao: "ovek ivi zato da bi se pripremio da ostane dugo mrtav." A poznato je da ja ne volim da govorim o onome na emu trenutno radim. Ipak u vam priznati: ja se ve pomalo mirim s injenicom da knjigu o Omer-pai Latasu neu moi da zavrim. ""248 Te iste godine u septembru on je, meutim, krenuo sa Jandriem da obie "mjesta koja se pominju u njegovom rukopisu o Omer-pai Latasu","249 koji mu se, po vlastitom priznanju, "zauvek oteo", a "emu je svet, i ne pitajui, nadenuo ime: Sarajevska hronika". "Sve mi se ini da mi se i to uznedalo. Ko zna ta e od toga na kraju ispasti. ""250 etajui Baarijom i govorei Jandriu o 247. Jandri, 202.
248. Ibidem.

249. Ibidem, 229.

250. Ibidem, 232-233.

568

konkretnim uporitima svojih djela rJa nijednu svoju temu nisam zapoinjao ako bar neto nisam mogao da stvarno vidim, dotaknem rukom. "1, Andri je ipak priznao: "Lake je meni bilo sa Omer-paom Latasom: Alifakovac je i sada na starom mestu, znam kakav je bio Latas, kako se nosio... "*251 U junu 1974. on je konano rekao za rukopis o Latasu, zaklanjajui svoje moralno-psiholoke komplekse potrebom za perfekcijom ovog djela, koju svi od njega oekuju: "To je kod mene jo presno - kae za rukopis o Latasu. - Ne valja uriti s poslednjim delom. Ja predugo ivim s knjigama da bih tako lako mogao da popustim pred uveravanjem. Nije lako piscu od koga se oekuje poslednja knjiga. To lii na enu koja se celog ivota naraala enske dece i od koje sad svi oekuju muko. Bolje je da ta knjiga jo neko vreme stoji u zapeku. Neu da tajim: ta knjiga me sve manje privlai, izgleda da joj je sueno da ostane nezavrena." A na Jandrievo pitanje: Zato? - on je odgovorio: "Pa... opasno je u ovim godinama brusiti tekst, ko zna ta bi na kraju ispalo. A, osim toga, sve mi se ini da je dolo vreme kad treba na sve staviti taku. U nameri da napiem tu knjigu, ja sam sebi liim na voku koja bi htela da raa i zimi. "*252 Na Jandrievo insistiranje "pitae ljudi zato niste dovrili knjigu o Latasu" jer "rije je o udnom vremenu i jo udnijoj linosti", Andri je, uvijajui se u neprozirni psiholoki ogrta svoje linosti, reagirao s literarnom asocijacijom, metaforiki alegorino: "On me gleda i uti" - zapisuje Jandri. - "Jednom su - progovori najzad - zamerali nekom engleskom pesniku to ne peva o onom to mu dua osea dok zvone veernja zvona. A on se branio, kao i ja to se sada branim, govorei: 'Domai bardi drugi II opevae onol to meni osea dual Kad zvoni ve251. Ibidem, 235-236. 252. Ibidem, 346-347.

569

ernje

ndriu: Andri

zvono. "'*253 Mjesec dana nakon toga rekao je Ja"Jo se pomalo trudim oko Omer-pae Latasa - ree
kad sam ga danas upitao da li togod pie. - Pi-

sanje, kau, odrava duu pisca. Ali, znate, pomiljam kako bi bilo najbolje da dignem ruke od te knjige. Ja sam ve prevalio osmu deceniju i moram se pomiriti sa tim. Nisu to vie one godine u kojima sam pisao ranija dela. Bez sumnje, Gete je rekao istinu kad je povodom svoje lfigenije napisao: 'tampana re samo je bled odsjaj ivota koji je plamtea u meni dok sam delo smiljao.' Ja bih se sloio da je, recimo, moja uprija jedva bled odsjaj onoga to sam preivljavao piui je, ali i jo blei odsjaj one tvrde i mune stvarnosti u viegradskoj kasabi u kojoj je pre etiri veka Mehmed-paa Sokolovi odluio da podigne svoju zadubinu. Nema vie u meni ni onog plamena na kome bi trebalo da gori dua svakog pesnika opsednutog stvaranjem, ni one nekadanje sigurnosti u koju bih se, iako ovako star, mogao pouzdati. /.../ l tako - proveravajui se siim pred sobom - poinjem da donosim odluku o odustajanju. Ja mislim da u svemu, pa i u pisanju, treba da postoji mera, i da je ovek obavezan da oseti trenutak kad treba odloiti pero. "*254 U tome, veoma karakteristinom, poreenju "Latasa" sa romanom Na Drini uprija on je, zapravo, skriveno aludirao na nedostatak mladalake hrabrosti da, u novim politikim uvjetima, napie knjigu o renegatu i Bosni iz sredine XIX stoljea kao to je onako idejno-historijski bezobzirno napisao upriju. U isto vrijeme, on kao da nije elio do kraja odati svoje vlastito moralno-psiholoko bie - bi slika o njemu ostala snoljivija i ljepa.

253. Ibidem, 349-351.

254. Ibidem, 370.

570

PETI DIO

I.
(KAZIVANJE LJUBI JANDRIU I DRUGI TEKSTOVI)
Za razliku od historijskih romana i pripovijedaka, u kojima je, posredstvom drugih ili ljudskim koloritom Bosne pod turskom vladavinom, kreiranjem svojih likova Turaka i Bonjaka i njihova svijeta, mentaliteta i morala, pisao o Bosni, Istoku, islamskoj civilizaciji, - u Znakovima pored puta i u kazivanjima Ljubi Jandriu, Andri razmilja i govori sam, neposredno, izraava svoju zauenost, odbojnost, negativne emocije, ali ponekad i razumijevanje, simpatiju izvan antiislamskog sindroma kosovskog mita i svoga katolikog svijeta. Ali esto u ovim iskazima za sebe i za druge, pisanim ili izreenim da se objave u poznim godinama njegova ivota ili nakon njegove smrti, probije akcenat "orijentalnog otrova" i iskaz mrnje pripisane "Turcima" ili njena objanjenja. Ovakve iskazne pasae on je ukljuivao i u svoja pripovjedaka djela, esto uopene mnoinom fiktivnog govornika, ali su oni u koloritu, atmosferi i u povodu radnje, izraeni u rijei i misli ili komentaru turskih i bonjakih likova, ostavljali utisak vee emocionalne otrine, hladnoe, ispunjenosti zlom i nasiljem. Kada se od njih odvajao na razdaljinu filozofije historije ili se udubljivao u psihu i moral njihove ljudske vrste, ili je pak i sebe

573

ubrajao u njihove ljudske slabosti, Andri je to izraavao uopeno, u zagradama, ili bezlino pluralno, da podijeli odgovornost rijei, suda i zakljuivanja, i da sugerira gnomiku mudrost iskustva pokoljenja, produbljenu vlastitim historijskim, moralnim ili psiholokim razmiljanjem. A to je bila jedna vrsta njegova pripovjedako-esejistikogstila iz Znakova pored puta 'I Iiji je naslov varijacija Duieva: Staza pored putal i razgovora sa Jandriem, '2 koji su bili vie Andrievi monolozi, esto potkrijepljeni navodima iz djela velikih pisaca s kojima je Andri bio istomiljenik i asocijacijama na njih s tenjom da se i sam nadovee i ukljui u dostignua svjetske knjievne mudrosti. "Odranije znam za Andriev obiaj da u razgovoru navodi tue misli" - pisao je Jandri. "Jednom mi u ali ree: 'Eto ta je va ika Ivo: pametnik od tuih misli!' Ali odmah dodade ozbiljnim glasom: 'ovek nikad nee pogreiti ako pita i ako se na putu potapa pametnim mislima drugih. ""3 Druga vrsta stila je bila sasvim lina, vie ispovijedna, sutinski blia naslovima Znakova pored puta: "Nemiri od veka", "Za pisca", "Slike, prizori i raspoloenja", "Nesanica", a proizlazila je iz ranog Ex ponta i Nemira. U njima je pisac esto psiholoki odavao ono to je u pripovijetkama i romanima, i u svakodnevnom ivotu, prikrivao, - pa i to uz uvjet da se ne objavljuje za njegova ivota, htijui da ostane vlastita misterija i tajna. Ipak, ono bitno to ga je progonilo i pritiskivalo u vlastitoj dui nije mogao ni u djelima sakriti jer je probijalo iz podsvijesti kao oslo1. Ivo Andri: Znakavi pored puta. Sabrana djela, knj. XIV, Sarajevo, 1976. U daljnjem navoenju: ZPP. 2. Ljubo Jandri: Sa Ivom Andriem 1968-1975. Beograd, SKZ, 1977. U daljnjem navoenju: Jandri.

3. Jandri, 29.

574

baanje

potisnutih unutarnjih kompleksa i napona. Tako da prema tim oducimakoje nije mogao kontrolirati njegove naznake u Znakovima pored puta i u govorima Ljubi Jandriu izgledaju kao zavoenje na drugi put svoje due i svoga bia.
psihotinih

Prireivai Znakova pored. puta !Radovan Vukovi, Muharem Pervi, Vera Stoji i Petar Dadi/ pisali su u Napomeni ove knjige da ih je Andri, po vlastitom kazivanju, poeo pisati od osamnaest godina, ali da najstariji datirani zapis potjee iz 1929. godine fiz vremena diktature kralja Aleksandra! i 'da ih je pisao tokom itava svog stvaralakog ivota, i objavio"samo mali deo ove obimne i izuzetno zanimljive knjige". *4 Nesumnjivo je, meutim, da je mnoge od ovih zapisa Andri unio u svoja pripovjedaka djela, u zagradama ako su predstavljali filozofsko-etika razmiljanja o ivotu, ljudima i drutvenim pojavama, ili bez njih ako su bili dijelovi karakterizacije likova, prizori iz ivota i slike atmosfere, te da su mnogi uli u sastav njegovih eseja o umjetnosti. Znajui kako je Andri krio i izbjegavao od javnosti sve lino iz svoga ivota i stvaranja, sasvim je prirodna konstatacija: "Ivo Andri nije volio dnevnike i memoare. Znakovi su knjiga Umesto dnevnika i Umesto memoara.!...! Znakovi nas uvode u pievu "stvaralaku radionicu":5 Na kraju svoje Napomene prireivai su identificirali i dva Andrieva odlomka iz Znakova, od kojih svaki na svoj nain izraava mrani i grubi doivljaj Bosne pod turskom vladavinom. U jednome, koji pripada rukopisima romana Omerpaa Latas, pie:

4. ZPP, Napomena, 573.

5. Ibidem, 574-575.
575

"Sve mu neto govori da e se mrka pozadina od istrganog bosanskog predela najednom osvetliti iznutra i razgaliti i da e se na tom paretu pavedrine ukazati druga, stvarna, povorka, uzburkana i nesavrena i ona, ali mirnija i istija, .vie ljudska a manje zverska i bezumna. Morae se tako neto desiti, jer sve to ima u oveku od oveka i ovekovog reda i razuma to eli, nada se tome i veruje da ne moe ostati na ovome, da ne bi smelo ostati. Bez odreenog osnova, bez prava, u protivnosti sa svim to se zna, vidi i uje, ali ovek veruje da sve to nije tako, da je sve ovo, sa svim ovim odlascima i dolascima, samo san, niz runih snova, koje snivamo na dugom putovanju u jednu posve drugu i drukiju stvarnost, u kojoj emo se na kraju puta nai i probuditi. "*6
Nae vrijeme govori koliko je Andri trajan u svojoj odbojnosti prema opem zlu i bezumlju, a koliko je vremenit kada je to zlo romantiarski pripisivao jednoj, turskoj i bonjakoj strani, jer upravo vrijeme nadolo iza njega je pokazalo da ga treba itati u nacionalnoj i vjerskoj inverziji oprenih strana koje je u svojim historijskim prozama postavio po slijedu kosovskog mita. Drugi odlomak, koji je razraen u prii "Ranjenik u selu", glasi:
"udna pria o oveku strancu, koji je krajem XVIII veka, na putu kroz Bosnu, napadnut od razbojnika, teko ranjen i pljakan. Uzeli su mu sve stvari od vrednosti, izmeu ostalog i dragoceni depni sat, u to vreme udo od tehnike. Sad lei u jednoj seoskoj kui i lei se; u stvari, ne lei se nego umire, ali nikako da umre. A lake bi se smirio i ras6. Ibidem, 575.

576

tavio sa duom kad bi umeo da razgovara sa i kad bi znao koji je danas dan i koliko je sati. "*7
ukuanima

Ljubo Jandri je u uvodu svoje knjige Andrievih iskaza iznio njegovu tajnovitost o svojoj linosti i svome ivotu, koja se, zapravo, psiholoki jednaila sa nekom vrstom straha od pripovijedanja o svome biu traumatine neiste savjesti i podsvijesnog kajanja, i njegovu nepovjerljivost prema sagovornicima: "Uzdran u svemu, ponajvie u razgovorima o sebi, Andri je s neto manje otpora prihvatao dijalog o svom knjievnom djelu i to je, nema sumnje, bila jedina kapija koja je vodila do umjetnika."*8 S druge strane, naknadno zapisivanje prema vlastitom pamenju bilo je nesigurno i nepouzdano. Makar to bilo, kako kae, i "da se usred razgovora, onako napreac, dignem iz stola i, 'nosei' u sebi neku Andrievu misao, odjurim u susjednu prostoriju i tu je bre-bolje 'spustim' na hartiju."*9 A kad je biljenicu, "prvi put, bojaljiv i u krivnji, stavio preda se, Andri je najprije poutao pred iznenaenjem, a potom, srui kafu, mirno kazao: - Sad jo i to? - Ovo je za moju duu! - pourih s opravdanjem. - Pa ta vi zapravo smerate s tim? - Rad bih da poneto, s vaim doputenjem, unesem u svoju biljenicu. - Taman posla... pa da to padne novinarima u ake. - Ne, nee. Velim vam: To je samo za moju duu. - Nemojte me pod starost navoditi na stid i sramotu. - Htio bih, vjerujte mi, da odagnam svaku vau sumnju u tom pogledu. Moja je namjera da poneku pojedinost zapiem, da je ostavim u svojoj arhivi; pomen e biti valjan ostane li
7. Ibidem, 576. 8. Jandri, 8. 9. Ibidem, 9.

577

u granicama obinosti, i ako se budem trudio da nigdje ne idem ispod ili mimo vae rijei. - uvajte se vi da ne poete iznad nje. Znate, ja sam se uvek klonio kazivanja o sebi. Ni po koju cenu ne bih pristao da piem neku vrstu ispovesti o sebi. To su subjektivne stvari i one uvek navedu oveka na pogrean put."lO A kad je, nakon uvjeravanja da e ti zapisi biti namijenjeni arhivu i muzeju, "privola... bila dobijena", pie Jandri, "malo pomalo, i ja sam bio posve u vlasti njegovog mira i one stroge i nijeme utnje koja tako skladno pristaje mudracima":l1 U neke od njegovih biljenica Andri je ak. "i sam svojom rukom" unosio "neku svoju misao, citat koji mu je bio prirastao za pamenje ili tako neto". On je time elio da mi pomogne, naroito u sluajevima kad ja ne bih stigao od prve da zabiljeim naum1jeno..."12 I pored prvotnog protivljenja, i povremenog upozoravanja zapisivaa da uva diskreciju tih njegovih kazivanja, Andriu je ipak bilo stalo da za ivota progovori o nekim stvarima iz svoga ivljenja i rada, da objasni, da dopuni svoja djela, idui uvijek samo do granice linog ivota, koji je elio da sa sobom ponese u grob. A za osiguranje od eventualnog objavljivanja onoga to on nije elio da se pusti u javnost, Andri je uvijek imao mogunost da se odrekne Jandrieva zapisa ili da porekne njegovu vjerodostojnost. Sasvim u skladu sa postupkom u njegovim djelima, kada je svoje misli izraavao preko posrednika, bilo da su ih iskazivali njegovi junaci, bilo da se sluio dokumentarnom graom ili memoarima stranaca, bilo da ih je sam uopavao ili ih izraavao u bezlinom obliku. Sve to govori o jaini straha da se ne
10. Ibidem, 9-10. 11. Ibidem, 10. 12. Ibidem, 11.

578

sazna ono to je duboko potisnuto kao niz linih trauma nosio u sebi. Jedini oduak za njih, bilo kao neposredan izraz ili kao kompenzaciju, on je nalazio u svojim djelima, a njihovu sutinu mogli su naslutiti ili dokuiti samo oni koji su ih znali iznutra itati, koji su mogli uoiti prelivanje psihotinih stanja autora u stvaralaki proces umjetnika. Za ovu vrstu analize Znakovi pored puta predstavljaju indikativnu grau, osobito u funkciji nae teme, kao i iskazi Ljubi Jandriu i nakon to je on, pri redigiranju svoje knjige za Srpsku knjievnu zadrugu dvije i po godine nakon Andrieve smrti, "odluio da iz knjige iskljui suvie intimne stvari koje treba uvati od javnosti i koje su kazane s namjerom da ne dopru do svaijih uiju",*l~ to s druge strane taj postupak otkriva Andrievu namjeru da sve ostalo to je govorio ovom svome zapisivau treba da doe do javnosti, osobito ono o njegovu knjievnom stvaranju i poimanju umjetnosti, bilo da ga potvrdi psiholoki i historijski, bilo da ga ublai novim saznanjima, bilo da otkrije nove dimenzije i uglove posmatranja. Ali i tada su kompleksi Istoka i islama, Bosne pod osmanlijskom vladavinom, Turaka i Bonjaka ostajali isti kao neka vrsta njegove prisilne neuroze u produnosti od njegovih pripovjedakih djela do ovih paraliterarnih doivljaja, razmiljanja i komentara.

o Bosni pod turskom vladavinom i o Bonjacima

kristaliziraju se od vremena austrougarske vladavine dva shvaanja: da je to dodir i oploenje Istoka i Zapada; i da je to Orijent na Zapadu. AndrievaBosna u Znakovima pored puta i jo vie u iskazima Jandriu
13. Ibidem.

579

predstavlja sublimaciju tog dvoga. U sutini Andri je u svojim historijskim pripovijetkama i romanima, kao to se moglo vidjeti, doivljavao islamski Istok i Istok u Bosni oima zapadnjaka, sa potcjenjivanjem, nerazumijevanjem i aljenjem, uz pozitivnu pretpostavku kranske civilizacije i genetsku vezu kriarskog antagonizma i antiislamskog duhovnog sindroma. Stoga nije udno da se sa Davidovim dnevnikom stvaralaki saivio; ali je taj stav, doivljaj i napon umjetniki oslobaao i kompenzirao, u neljudskim i patolokim likovima tih orijentalaca, u izlivima surovosti, zla i nasilja toga svijeta. U takvom posredovanom doivljaju Andri je duhovnim i etikim antagonizmom Zapada doivljavao i predstavljao Istok kao odsustvo civilizacije, kulture, etike, kao sinonim okrutnosti, mrnje, licemjerstva, nasilja i mraka. Sa asketizmom kranstva on je odbijao Istok kao sinonim ulnosti, a njegove predstavnike kao psihike optereenike, manijake, koji estoko iskaljuju svoje bolesne nagone i traume na drugima. Meutim, upravo zbog te odbojnosti, gotovo traumatino, zbog tog negativnog napona, nepodnoljivosti i nepodnoenja prisustva ovako doivljenog Orijenta, uz to u kontekstu balkansko-romantiarskemitsko-historijske sudbine, - on je bio i Andrieva lina i umjetnika kob i, gotovo perverzna, opsesija: njega je ovakav Istok privlaio po unutarnjoj psihikoj sklonosti i drao maginom snagom i mogunou vlastitog pranjenja tamnih poriva njegove due i ivota. U tom ukrtaju privlanosti i odbojnosti, u tom nesigurnom poloaju dviju strana, Andria i Orijenta, ili dviju opreno shvaenih civilizacija, silom dovedenih u blizinu i iskuenje pieve duevne intime - javljao se stva580

efekat, zapravo romantiarski afekt, velike umjetnike snage, razornog psiholokog djejstva i morala, i reaktivnog historijskog napona. U svijet Orijenta i Bosne Andri je umjetniko stvaralaki unosio svoj senzibilitet, svoje komplekse i traume,svoje vlastite psihotine napone: od strepnje, straha, neizvijesnosti, uenja, zatvorenosti, utnje, kriterija kranske duhovnosti i asketizma, do trauma roenja, djetinjstva.i ivota na suprotnoj strani svoga svijeta, osjeanja progonjenja, sklonosti slikama uasa i muenja u inverzijama sadizma i mezohizma, sumahnutih stanja udvajanja linosti, sve na ravnotenoj preobraajnoj ivici patologije i umjetnosti. Stoga su "udno", "strano", "neobino" i "otrovno" najee Andrieve kvalifikacije Istoka, a nacionalnoetiko arite tih doivljaja jeste mrnja, koja je, prema Andrievoj koncepciji, u vertikali historije Bosne i njena svijeta, donesena pod turskom vladavinom i usmjerena prema svemu ostalom hriansko kranskom svijetu bosanskom ili tuem, ali je izazvala istu takvu historijsku reakciju i s kranske strane samo, u paradoksu, sa pozitivnim preobraajnim znaenjem za budua pokoljenja. Ili, kako to Andri u Znakovima s iskustvenim uopavanjem pie: "S vremena na vreme deava se u ljudskom drutvu da se mrnja i gnev izliju iz svog korita, da porue sve, zasene razum i uutkaju sve bolje nagone u oveku. Dok besne, izgleda da je smak sveta i da e umesto svega to postoji, ivi, sja, kree se i govori, ostati samo mrtvi okean od mrnje i gneva, sam sebi svrha do veka. Tek dublji i paljivi ji pogled pokazuje da nije tako i da mrnja i gnev ne unitavaju ivot, nego ga preobraavaju. Tako je
581

ralaki

sazdan ovaj svet da nas ljubav i razum vode u stvaranju boljeg reda, ali mrnja i gnev otklanjaju zlo i neporavdu. Samo mrnja i gnev mogu da zbriu granice trulih carevina, pomere temelje tronih ustanova i brzo i sigurno obore krivdu koja preti da se zacari i ovekovei. Jer mrnja daje snagu a gnev izaziva pokret. Posle, mrnja se ugasi, gnev klone, a plodovi snage i pokreta ostaju. Stoga se i deava da savremenici, u takvim istorijskim trenucima, vide samo mrnju i gnev, kao apokaliptike zveri a potomstvo, naprotiv, samo plodove snage i pokreta. "*14
Od ove nieanske i openhauerovske take, u prirodnom kretanju od historije i drutva Andri se udubljivao u sebe otkrivajui line psiholoke razloge stvaralakih poriva, i ovog puta bezlino,upueno kao savjet, iskustvo i spoznaja - drugima:

"Budite nepoverljivi prema sebi, svojim oseanji ma i raspoloenjima. Budite nepoverljivi prema sebi pa neete imati potrebe da budete preterano nepoverljivi prema celom ostalom svetu. A time ete biti bolji, pravedniji, svima prijatniji i sami sebi laki. im osetite optu zlovolju prema svetu i nepoverenje prema ljudima, vie nego to je to razumno opravdano i potrebno, odmah budite na oprezu, ali prema samom sebi, i obratite panju na svoju unutranjost, jer to je najbolji znak da neto u vama nije u redu. "*15 Na taj nain on je u Znakovima i Jandrievoj knjizi
vlastitom samoopservacijom u trenucima intervala objektivacije prema svome stvaranju, esto otupljivao otricu negativnih, razornih i psihotinih nagona i
14. ZPP, 32

15. Ibidem, 33.

582

traumatine podsvijesti, estetski izraenih u "ljepoti uasa" i prizorima surovosti istonog svijeta i njegovih pripadnika. . Sa ovim knjigama je Andri, zapravo, u karakteristinom oprezu da mu drukije miljenje ne bi u ivotu nakodilo, makar posthumno uspostavljao liniju moralno-emocionalne oscilacije u svome opusu, kao neku vrstu iskupljenja pod stare dane, od svega psiholoki nepravednog, romantiarski pretjeranog i neistinitog, od mrnje koja zamagljuje oi i razum i jednostranosti, od uasa i rugobe, i kao traenje oprosta i razumijevanja u isticanju psiholoke motivacije linog doivljaja likova, dogaaja i pojava I"Slabe i

plaljive ljude strah nagoni da rade upravo ono ega se najvie boje"*16/; ostavljajui u svojim iskazima znakove
za povratak u ishodite svoga stvaralakog misaonodoivljajnog procesa u djelima koja je napisao, a koji je II njima etiki proieniji. Stoga je znakovito i sugestivno pisao u uvodnom zapisu ove svoje zbirke:

"Ima narodnih pria koje su toliko opteovean ske da zaboravimo kad i gde smo ih uli ili itali, pa ive u nama kao uspomena na na lini doivljaj. Takva je i pria o mladiu koji je, lutajui svetom i traei sreu, zaao na opasan put za koji nije znao kuda ga vodi. Da se ne bi izgubio, mladi je u debla drveta pored puta zasecao sikiricom znake koji e mu docnije pokazati put za povratak. /.../ Taj mladi je olienje opte i vene ljudske sudbine: s jedne strane opasan i neizvestan put, a s druge, velika ljudska potreba da se ovek ne izgubi i snae, i da ostavi za sobom traga. Znaci koje ostavljamo iza sebe nee izbei sudbinu svega to je ljudsko: pro16. Ibidem, 38.

583

laznost i zaborav. Moda e. ostati uopte nezapaeni? Moda ih niko nee razumeti? Pa ipak, oni su potrebni, kao to je prirodno i potrebno da se mi ljudi jedan drugom saoptavamo i otkrivamo. Ako nas ti kratki i nejasni znaci i ne spasu od lutanja i iskuenja, oni nam mogu olakati lutanja i iskuenja i pomoi nam bar time to e nas uveriti da ni u emu to nam se deava nismo sami, ni prvi ni jedini. I.. J Takav je ivot da ovek esto mora da se stidi onoga to je najlepe u njemu i da upravo to sakriva od sveta, pa i od onih koji su mu najblii. "*17
Ovo je bila prolegomena za razumijevanje njegova vlastitog intimnog i stvaralakog bia, s tenjom da se i on sam u njega povrati moralno oien i osloboen tamnih nagona i uspostavljenog povjerenja prema svijetu. Naporedo s tim on je izraavao skepsu i relativnost vlastite knjievne istine:
"esto mi se ini da sam potpuno prozreo, ocenio

i izmerio jednog oveka ili jedno njegovo delo, da znam istinu o njemu. Pa ipak, teko mi je da to kaem ma kome, a ponajmanje tome oveku samom. Prosto ne nalazim u sebi snage za to. Utoliko manje to redovno osea m da moja istina nije cela, sveobuhvatna i konana. "*18
Ali je Andri, istovremeno, u oscilacijama svojih razmiljanja, traio psiholoko-etiko opravdanje, suglasno suenom idejnom viziru svoje dizertacije:

"Muka i jeste u tome to u dugim istorijskim borbama niko ne moe da ostane neizmenjen. Borei se, mi uvek imamo pred oima isti konani, daleki cilj, ali nas borba sama menja; na protivnik i sred17. Ibidem, 13. 18. Ibidem, 44.

584

stva borbe koja nam on namee menjaju nas neprimetno i esto upuuju pravcem kojim nikad nismo mislili da idemo. /Turci i raja/o "*19 Da bi se opet, u moralnoj samospoznaji okrenuo sebi: "Sa strahom li tatim stidom! odavno sam primetio da ne razlikujem lako ni brzo zle ljude i postupke od dobrih, ni pametne od ludih. Nije teko zamisliti kako je kobno i opasno bilo, sa takvim nedostatkom, iveti kao ovek meu ljudima. Kad se to zna i uzme u obzir, ne treba se niemu uditi. "*20
Od Istoka Andri je volio, i esto navodio, njegovu mudrost kao obiljeje viestoljetnog iskustva, ali i sve ono neobino, mitsko i egzotino u njemu, ostajui pri tome esto na povrini utiska ili sjeanja bez pouzdanosti tvrdnje, osobito kada je u opaanju bila islamska religija, kako je to uoio Aleksandar Popovi. "Hrabrost, to je strpljenje jednog trenutka", zapisuje on tako, ali u komentaru to, teei uopavanju, naporeuje sa svojim uroenim osjeanjem straha: "Ova istonjaka poslovica nije dovoljno hrabra. Hrabrost je i manje i vie od toga. Hrabrost se ne ui, ne postizava i ne vri u odreeno doba, na odreenom mestu. Hrabrost, to je pitanje kako se ko zaeo i kako je zakoraio u svet pod suncem. "*21 "Islam smatra morsku vodu neistom i prema tome nedozvolje~om za ritualno pranje vernika pre molitve", *22 pogreno ili nedovoljno upueno zapiSUje on. Na drugom mjestu on navodi:
19. Ibidem. 20. Ibidem, 103. 21. Ibidem, 98-99. 22. Ibidem, 76. Popovi u vezi s ovim Andrie vim iskazom istie da on spada u

one primjere koji "govore o veem raskoraku izmeu injenica i piev ih tvrdnji", i objanjava: "Morska voda se u islamu ne smatra ni za neistu ni za nedozvoljenu za ritualno pranje pre molitve."

585

"Po islamskom verovanju Jovan Krstitelj je, u razgovoru, upitao Satanu /Iblisa! kad je njegova vlast nad ovekom najvea. 'Onda kad se ovek najede i napije' - odgovorio je !blis. Zbog toga je Jovan Krstitelj reio da bude i ostane uzdrljiv u jelu i piu. ""Z3 "I u onom to sam itao i, inae, u svojim matanjima, ja sam uvek nailazio na ideju o bregu snova na kom nalazimo ostvarenja svojih najlepih zamisli. as je to bio davno sanjani 'mirni i rosni breuljak' koji Koran obeava svojim vernicima, as quest'ermo colle... " iz Leopardijevih snova i stihova. ""24 - pie Andri.
Ali zastaje u svojoj neobavijetenosti ili intelektualnoj nemoi pred duhovnim ivotom Istoka: "Kod ljudi

na Istoku ivot tela, sa svim njegovim procesima, suvie je otkriven i javan. Naprotiv, njihov duhovni ivot i njegove manifestacije isuvie su povueni i maskirani. ""Z5
U svome romantiarskom doivljavanju antiIstoka, na drugoj strani svojih razmiljanja, Andri se, i kad je govorio o paniji, pribliavao turskoj vladavini u Bosni: "Ovu je zemlju otrovao Istok svojim kultom sile

i gospodovanja i zarazila Afrika svojim beznadenim nihilizmom sladostraa, krvi i lenjosti." Zatim, "Ma koliko da nastojim, ja ne mogu da se setim ni jednog spomenika panske civilizacije koji nije ili nedovren ili poeo da se
Naprotiv, ona izriito spada ba u kategOriju voda koje se dozvoljavaju za abdest: "U iste vode ubraja se kinica, morska voda, riena, bunarska i voda iz ivih vrela" /Abdul-Fetah Halifa, Islmn i istoa, preveo se arapskog Abdulah . Dervievi, Sarajevo, 1944., str. 6./; "Razlikujemo sedam vrsta voda kojim se moe postii ienje /tahareti er'ijje/: 1. kinica, Z. morska voda, 3. rijena voda, 4. bunarska voda, 5. otopina snijega, 6. otopina grada /krupe/ i 7. voda sa izvora" /Muhamed Seid Serdarevi, Fikh ul-ibadat, Sarajevo, 1968., str. 16./." !Popovi, 507-508/. Z3. ZPP, 10Z. Z4. Ibidem, Z68-Z69. 25. Ibidem, 494.

586

rui. tr, *26 pisao je Andri, a na drugom mjestu

nije mogao
izbjei

takoer

svoju negativnu opsesiju Istokom:

"Na Istoku je zemlja jo presna, iva, sa svim svojim nesasuenim sokovima, snagama i otrovima, "*27 da bi u
Egiptu proniknuo dublje zaputenosti:
ak

i u ljepotu oronulosti i

"U Egiptu sam video staru gospodsku kuu. Bila je pusta i zaputena, ali je sve u njoj govorilo o ljubavi prema ivotu, o divnom smislu za vie, ljudskiji red onih koji su ovo podigli i ovde nekad iveli. Neka snana a skromna velelepnost! - U jednom malom dvoritu, ispod prastare, krive i natrule smokve, jo je stajao oluk od mermera kojim je nekad proticaia voda - dragocena tenost! - namenjena pticama iz okolnih bata. "*28 "Teko ete nai na Orijentu graevinu koja je cela lepa, ista, i kojoj se nita ne bi moglo prigovoriti", - uopavao je on u kontraverzi stvari,
duha i ivota. "Ali s druge strane, ne postoji na Istoku

koja, ma kako oronula i zaputena bila, nema bar pedalj zelene bate, ili esmu ive vode, ili samo jednu jedinu saksiju sa paljivo negovanim cveem minuice ili rue mesearke. /. ../ To mesto je dua te trone zgrade. Toga graevine na Zapadu nemaju. j .. ./ Kad bi u zapadnoj Evropi sa ovoliko nebrige, neznanja i neizleive lenjosti zapustili jednu zgradu do ovog stepena, ona bi zaudarala kao le i trovala sve oko sebe. /. ../ Orijent je divno udo i najvei uas, jer u njemu granica izmeu smrti i ivota nije jasno odreena, nego krivuda i
26. Ibidem, 274-275. 27. Ibidem, 309. 28. Ibidem, 275.

graevina

587

treperi. "*29 "Sarajevo", - vraao se on zatim u istoj kontraverzi gradu u kome se kolovao i mladost proveo. "OrijentaIska, gandijevska golotinja i zaputenost. Rasko u neoekivanim stvarima koje inae nigde i nikom nisu predmet raskoi. Najhladnija i najzdravija voda na svetu. Najudni je kue, koje otkako su postale izgledaju ruevne i sklone padu, koje izgledaju nezdrave, a u kojima se ivi dugo i prijatno kao malo gde. U govoru ljudi i ena karakteristini samoglasnici bez boje i jasne granice, od kojih govor deaka i devojica izgleda kao nehatno gukanje. I...! Sve je to zatrpano tiinom. "*30 A u drugom doivljaju on je pisao kao u Omerpai Latasu: "Ni u julskim danima Sarajevo nije bez sveine. Osvane vedro i sunano jutro. Ali im odani i sunce odskoi, pojave se nad Bakijama i oko Trebevia beli oblaci, guste bele, srbrnaste i sive mase. I ti oblaci, poto porastu do neke mere, stoje tako povazdan, nepomini i teki iznad varoi, koja je u punom suncu, i sami obasjani suncem. j .. J Dokoni ljudi po baama i ardacima, pijui kafu i puei duhan, imaju stalno pred oima te oblake kao bele svilene carske adore koji u njihovoj mati izazivaju pojave i prizore nejasnih pohoda i ratovanja i slike udne, neumerene sile i raskoi. "*31 Od predmeta islamske civilizacije Andri se tako sputao u duu ljudi Bosne i njihove historije: "udnovata i naroita vrsta humora koju esto susreete kod ljudi u Bosni i Hercegovini. Oni svoje
29. Ibidem, 307. 30. Ibidem, 292-293. 31. Ibidem, 307-308.

588

ale kazuju ozbiljna, nepomina lica. A te ale su tako bliske nimalo aljivoj istini da ih je teko raspoznati i prihvatiti kao ale. ""32 Uzdran prema svemu u vezi sa Sarajevom, ak i u onom anegdota1nom, Andri.je pisao: "U sarajevskoj ariji krui uvek poneka uzreica, kratka i naoko bez smisla, koju arijski ljudi ponavljaju neumorno, u svakoj prilici, dajui joj smisao koji ele i koji im trenutno treba, uvek aljiv, opscen ili podrugljiv. ""33 Ali mu je bio drag paradoks, izraajna rije i izreka, i duhovna ravnotea sarajevskih zanatlija: "Jedan siromaan musliman s Vratnika nije imao novaca da se ponovi na Bajram. Smogao je svega toliko da kod Jevrejina Pred imaretom'kalupira' svoj stari fes. A kad je taj fes stavio na glavu i pogledao se u ogledalu, on je s divljenjem i zadovoljstvom uskliknuo: '''E, ljudi, to haljinka izmijeni ojeka, to je udo.'''"34 "Onaj to pokriva neki sahan. Meu skrtenim- nogama mali nakovanj, oi i ruke se gube u sitnim, dobro sraunatim udarcima ekia. I dah je podeen prema udarcu. Sav je ovek jedno sa svojim delom. /.../ Kad se predvee vraaju kui, uz breg, sa punim zembiljem na leima, teki su od misli i briga, ali mimi i dostojanstveni, jer se sve u njima dri u ravnotei. ""35 IIi, prizor koji 'Otkriva psihologiju malog ovjeka: "Nekadanji Viegrad. U svom irom otvorenom duanu sedi Ramiz, zvani Ramo Svraka. Pored njega stoji, na grudima skrtenih ruku, sitan egrt. - Ramo! To poziva seljaki glas spolja. Duandija
32. Ibidem, 281 33. Ibidem, 318. 34. Ibidem, 319. 35. Ibidem, 391.

589

ne okree glave, ne pomie se s mesta. - Ramo! ponavlja glas, al~peto tie ili manje odluno. Ramo ne pokazuje ni najmanjim pokretom da je uo. Tiina, a zatim isti glas, malo izmenjen. - Ramizaga! - Idi vidi ta hoe! kae Ramo svome egrtu, ostajui na svom mestu, kao nepomian trijumfator. "'36 lli dosjetka dokoliara !bre i Huse, "kraj starog turskog groblja": "ta je, ta si se zamislio i ta li tako duboko misli? - Mislim neto: kao ti umro, pa te pokopali u ovo isto groblje. A ja sjedim isto ovako i pijuckam, ali siim. Pogledam kako iznad tebe pase krava, pa u ~ rei sam u sebi: 'Boe, kako se Ibro promijenio; " ni o;;;q ovjek, ni dao Bog!' ute jedno vrijeme obojica. A onda se javlja Ibro. - A ja kad budem sjedio ovdje i gledao tvoj zaputen grob i iste ovakve krave kako pasu po njemu i, ko krave, ine svoje - rei u samo: 'Isti istovetni onaj Huso, kakav je uvijek bio!""37 Ali, u vezi sa smru on je tonuo u skepsu vlastite spoznaje: "Mislio si da zna ta je to smrt zato to si umeo da napie nekoliko poetinih rei o turskim grobljima, a sad vidi da to nema prave veze ni sa ivotom ni sa smru. "'38 Da bi se upitao i odgovorio slijedom historijske teze svoje dizertacije, ali vie genetsko-filozofski: "Zato balkanske zemlje ne mogu da uu u krug prosveenog sveta, ak ni preke svojih najboljih i najdarovitijih predstavnika? Odgovor nije jednostavan. Ali ini mi se da je jedan od razloga odsustvo potovanja oveka, njegovog punog dostojanstva i pune unutarnje slobode, i to bezuslovnog i dosto36. Ibidem, 473. 37. Ibidem, 495. 38. Ibidem, 281.

590

39. Ibidem, 309. 40. Ibidem, 318.

41. Ibidem, 458.

591

U doivljaju kua Bonjaka Andri je oSJecao tajanstvo izdvojenosti, zatvorenost njihove porodine intime za ljude iz drugog svijeta: "Karakteristika muslimanskih kua. im pree turski prag, nae se odjednom lali odjednom!1 u posve novoj sredini koja u najmanjoj moguoj meri zavisi od spoljnjeg sveta, okruen mirom i samopouzdanjem utvrenog, odvojenog i izdvojenog porodinog ivota koji nam svojom tiinom govori da se sve zna Isve to treba znati!! i danema potrebe da se ita pita, kazuje i tumai. "*42 Uz tajanstvo kunog i porodinog ivota, u koji nije mogao prodrijeti pa je zato i ostajao bez bitne estetske i moralne dimenzije Bonjaka u svome djelu, Andria je iritirao i njihov ponos kao nain drutvenog ponaanja koji je u njemu izazivao socijalne komplekse. 'aganagii ive od svoga nama Inlm Iturskil ponos", - pisao je on i objanjavao sa tenjom uniavanja. "To izgleda smeno i neverovatno, ali je tako, i to e vam kazati svak u Sarajevu. 1.. ./ Da ovek stane da ispituje ovog Aganagia i njemu sline, ta je upravo taj njihov ponos, na emu je zasnovan, kuda vodi - ali da ih to pita ne ovde u Sarajevu gde su oni jedna od pet prvih porodica i gde nikom ne odgovaraju na pitanja, nego da ih pita na nekom sudnjem danu gde nema obmane ni samoobmane, lai ni uvijanja - niko od njih ne bi mogao dati odgovorn. Pa ipak, tako je, taj ponos postoji; ne bi trebalo da postoji ni da se naziva ponosom, jer ponos i nije nego uplja predrasuda, nadmena oholost i drska varka, ali postoji i naziva se. On je injenica, tetna, naopaka, oduvek besmislena a danas apsurdna, ali egzotino
42. Ibidem, 441.

592

I ta injenica - aganagievski ponos - uticala je iz narataja u narataj na njihovo miljenje i oseanje, tako da im je prela u narav i da odreuje njihove postupke i utie na postupke drugih prema njima, da i dan danas u stvari od nje ive. Da, ive, jer oni tu svoju uroenu sposobnost da se nametnu drskom silom uobraene veliine udiu sa prvim dahom, jedu celog ivota kao hleb, i ne samo kao hleb, nego i kao meso i kao kola, troe je i uivaju kao rasko i otmenost koju im svak bez pogovora priznaje; i tako im ona postaje drugom prirodom, da njome primaju i ocenjuju sve oko sebe i da kroz nju svet gleda njih. I.. j Ali kad bi se drutvo setilo i usudilo da samo jednom postavi pitanje njihovog ponosa, ta je on u stvari i na emu je zasnovan, onda bi moglo dobiti samo jedan odgovor: ni na emu nije zasnovan, jer ne postoji u stvari; postoji samo njihova uroena sposobnost da se nametnu, a ta sposobnost ima snagu stihije, ukroene, u porodine svrhe upregnute, lukavo i bezduno iskoriavane stihije. I.. j Tako je sAganagiima, tako i sa onih ostalih nekoliko njima bliskih i slinih velikih porodica. Jer, na kraju, od lanog novca ivi se sito kao i od pravog, samo ako ovek uspe da taj laan novac proturi kao pravi, i ako pri tom uspe da ostane neotkriven ff, * 43
injenica.

zavravao je Andri s animozitetom i psiho-emocionalnom odbojnou prema ponaanju i dranju dostojanstva uglednih bonjakih porodica, iako od toga nije imao ni on ni drugi osobne tete. I to je bio jedan, unutarnji, razlog to je ovaj narod i njegov svijet, njegova historija, za Andria, i pored prouavanja,
43. Ibidem, 503-505.

593

i nastojanja da ga izvorno doivi, upravo stoga to je ono bilo selektivno i ispunjeno predrasudama i odbojnom koncepcijom iz njegove nacion~lno-romantine teze, - ostajao okruen neproninou duha.i karaktera, ivota u historiji i islamskom kulturnom krugu li sklopu Turske carevine. Kao da je svojim odbijanjem tog duhovnog utjecaja sam sebi postavljao zaslon pred vienjem i uvianjem one toplije dimenzije toga svijeta. liU Herceg-Novom postoje na nekoliko mesta starinske esme ili samo tragovi esama. Po izgraenim prilazima, po zidu ili podzidama vidi se da su tu neke esme bile oduvek, jo u tursko vreme a moda i ranije. Neke od tih esa ma ve su presahle ili zaputene, i tako propale da im se jedva nasluuje trag. Neke jo teku jakim, svetlim mlazom, a neke cure ili samo kaplju kao rakijski kazan. Kod nekih je jo sauvana karakteristina turska lula od kamena, ve izlizana od ruku i nagriena od vremena, a kod nekih je potpuno nestala i zamenjena eleznom cevi docnije austrijske epohe. Neke su utvrivane cementom naeg vremena, a iznad njih su jo vidljivi tragovi turskog natpisa koji vie niko nee nikad proitati .../...! Sluajui apat esme pored koje sedim, ja zamiljam njeno poreklo, njen postanak i tok do ovog mesta i oblika. Gledam narataje onih koji su se na njoj napajali ili njenom vodom prali, kvarili je, mutili, istili i obnavljali kroz razna vremena. Vidim tvrde Turke Novljane kako, zasukanih rukava i bosi, ue na ovim ploama i uzimaju avdest. ujem, ini mi se, apat kojim zahvaljuju Bogu na njegovom daru i mole pokoj i za duu onog ko je ovu esmu uhvatio, ozidao i uinio je pristu594

svojim savremenicima i onima koji e doi posle njega. Vidim i redove gradske dece koja pune svoje krage ili bakrene sudove, ne mislei ni na ta drugo do na svoju igru i graju: I putnika ponekad vidim, jednog od hiljada koji su se u prolazu ovde zaustavljali, traei od skromne esme okrepe i odmora. Privezavi konja malo podalje, sedi u dragoj hladovini koju e ve idueg asa napustiti zauvek. I vojnike neke esto gledam, ratnike prolih vekova i nestalih carevina, kako se prani i oedneli nestrpljivo guraju oko sporog mlaza ove vode. "*44 Tako je Andri pripovijedao o tajanstvenoJ:!l i pomuenom doivljaju historije prolih carstava. Na drugoj strani, suglasno svojoj koncepciji da je sve zlo nepovjerenja dolo u'nae krajeve s Turcima, ali formalno ostavljenOj u sferi nagaanja, Andri je pisao: "Razgovaram sa bosanskim seljakom /istona Bosna/. Dobronamerno i, moda, naivno govorim mu o vanosti i potrebi higijene. On me gleda sumnjiavo. Oigledno je da nasluuje podvalu i da u mislima ispituje neke moje zadnje namere, a da manje slua ono to mu govorim ", - pria Andri nasluujui u njemu turski kompleks jer je pranje i ienje dolo sa Turcima u ove krajeve. - "Od tog njegovog pogleda i moja dobra volja malaksava i re mi se mrzne na usnama. /.../ Kad se uselilo to bolesno nepoverenje u duu bosanskog oveka, u vezi sa kojim istorijskim dogaajem i uzvikuje on drutvenim promenama?" proirujui osnovu toga ponaanja: - "Moglo bi
44. Ibidem, 506-507.

panom

595

se mnogo nagaati i nabrajati, pravi odgovor se ipak ne bi naao. "*45

I nije Andri bez dubinskog idejnog razloga ispisao ni zapis iz razmatranja Gavre Vukovia o hercegovakom ustanku 1875.-1876.: "Zaludu su bile proklamacije o jednoj krvi, o jednom jeziku, o jednim obiajima, jer je vjerski fanati-

zam zaslepljivao oi bratske, te nijesu mogle dogledati u istinu i zajedniku budunost. Dokle god zajednika prosveta i izobraenje naroda raznih sekta ne doe, nikad se nee doi do solidarnosti izmeu jednog naroda, raznih sekta, niske kulture."*46
Sve ove Andrieve teme bile su prisutne i u njegovim iskazima Ljubi Jandriu, ali misli, opaanja, suenja bila su razgovjetnija i moralno blaa, emocionalno stianija i duhovno prisnija. Manje uzdran od apstrakcije Znakova pored puta, on je sada iao u jasnost prianja iznad podataka, misli, ideja. Kao da je preko Jandria elio da uspostavi most pomirenja sa bonjakim itaocima, i da ostane na etikom nivou Nobelove nagrade, sada bez vlastitih frustracija i paranoidnih kompleksa, u sigurnosti pod njenim okriljem, i bez romantiarskogugaanja nacionalnim mitovima, osobito kada je ovaj narod priznat kao posebna nacionalna injenica i politiki faktor. I u razgovorima s Jandriem Andri je govorio o islamu i Istoku, ali bez "otrova" koji je u .svojim djelima do tada redovno uzimao kao njegov sinonim i iznosio kao njegovu sutinsku supstancu. "]z dna due", - govorio je on paradoksalno romantiarskim krajnostima svojih historijskih
45. Ibidern, 488. 46. Ibidem, 502.

596

romana i pripovijedaka, - "mrzim preterivanja bilo koje vrste. Zato u takvim prilikama upirem prstom na Muhameda koji je u Kuranu rekao: 'Ne volim one koji preteruju!,"*47 Na drugom mjestu on ispravlja ovu blasfeminu formulaciju, jer je za sljedbenike islama Kur'an Boiji govor, a ne govor Muhammeda, i kae: "Ne stoji sluajno u Kuranu: 'Bog ne voli one koji preteruju. "'*48 Omake ove vrste, koje je utvrdio Aleksandar Popovi, i mnoge druge historijskog i kulturnopovijesnog karaktera o Bosni, Turskoj, o Bonjacima i Turcima u suprotnosti su sa Andrievim rijeima, kojima je on htio da istakne i utvrdi znanstvenoinjeniku podlogu svojih djela: "... Znanje stranih jezika znatno mi je pomoglo u traganju za izvornom graom o istoriji Bosne; ja sam dobar deo mladosti i ivota proveo po arhivama i bibliotekama u Budimpeti, Krakovu, Carigradu, Beu, Rimu, Vatikanu, Madridu, Berlinu, Parizu i drugim gradovima Evrope. Bez preterivanja mogao bih rei da sam prevrnuo gotovo svaki dokument koji se odnosi na prolost Bosne, a da ne govorim o tampanoj literaturi. Pa i vie od toga: morao sam da prouavam turske izvore i turska dokumenta, istoriju turske drave, posebno doktrinu islama i islamske religije, hrianstva i slino. Bez toga ne bih ni mogao da piem istorijske pripovesti. "*49

u svojoj sklonosti prema mudrosti i tradicionalnom iskustvu Andri se preputao i poslovicama Istoka. '''o vek je duan svome zaviaju' - volio je esto da navodi ovu istonjaku misao, *50 pie Ljubo Jandri. '~rapska poslovica veli: 'Jezik slavuja u ropstvo odvodi"', *51 govorio je
47. Jandri, 29. 48. Ibidem, 271. 49. Ibidem, 148.
50. Ibidem, 32. 51. Ibidem, 34.

597

on indikativno u vezi s neprilikama u koje moe pisac upasti zbog svoga pisanja. Meu islamskim narodima Andri je vie cijenio Arape od Turaka. '~rapi su svet sa jakim i dubokim korenom. Njihova kultura zauzima znaajno mesto u svetskoj kulturnoj riznici", *52 isticao je on. "Za mravljenje je najbolje posluati Kuran: 'Prestani jesti kad ti je najslae''', - govorio je on Jandriu. - "A da znate, Muhamed se, kau, posle posta znao omrsiti sa tri-etiri hurme. "*53 A zatim bi opet pogrijeio kao u Omerpai Latasu, to je kasnije ispravio Popovi: "Slikari su arobn jaci.!...! Njima se ne pie dobro u Kuranu. Kad umru i dou pred Boga, on e im kazati: 'Hajde sad ovde stvarajte likove. '*54 Kako nee moi da ih stvore, Bog e ih uzeti za perin i strmoglaviti u pakao. Jer, prema svetim knjigama, samo je njemu, Bogu, dano da iznova stvara likove." Da bi opet, iznova afirmirao arapsku mudrost: 'L1rapi kau: 'ejtan je otac brzine.' Imamo i mi lepu poslovicu: 'Idi mudro, ne pogini ludo. "'*55 "Lepo su kazali stari Arapi: 'Najbolji su oni vladari koji trae drutvo mudrih ljudi, a najgori su oni mudri ljudi koji trae drutvo vladara. ''', *56 govori~ je Jandriu, a u drugoj prilici je pripovijedao: "Nekad su vladari u istonim zemljama pa i u nekim drugim, ak ako sU i bili nepismeni, drali na dvoru bar po jednog, ako ne i vie pesnika. Oni su njihovo prisustvo oseali kao potrebu. I kad bi dolazilo do prevrata, onda bi pobunjenici ubili vladara, njegove ministre, ali bi obavezno uzimali ivot i pesnicima."*57 U prijelazu na djela osmansko-islamske arhitekture u Bosni, Andri je postajao emocionalno uzdrljiviji,
52. Ibidem, 66. 53. Ibidem, 257. 54. Ibidem, 354. 55. Ibidem, 369. 56. Ibidem, 243. 57. Ibidem, 238-239.

598

blii svome kontraverznom doivljaju bonjakog svijeta. I dok je gledajui na munaru i kupolu Begove damije u Sarajevu, iznad utih kroanja drvea, u divljenju uzvikivao: "Kakva lepota!", i pred esmom sa dvije lule u vanjskom zidu harema evocirao svoje djeake uspomene, - u dvoritu Husrev-begove Kurumlije medrese u Sarajevu, on je zapitao Ljubu
Jandria:

"Zar vas ne iznenauju tiina i ovaj mir? Pogledajte i oslunite naas tu sleenu tiinu koju ete sresti u svim tekijama, medresama, damijama i uopte u svemu to pripada islamskom svetu. To je neka ledena a lepa tiina koja vas doeka s nevidljivim zidom. Mene je muslimanski svet nauio tihosti koja mi je koristan savetnik u ivotu. joo./ Pokazuje mi elije u kojima su ivjeli

dervii. U svakoj se loilo; na krovu su lijepo izvedeni dimnjaci s lulom na vrhu. Zatim upire prstom na natpis iznad vrata: "Ovde je zborno mesto dobrih i dom

savrenih." joo./ - Kod muslimanskog sveta primetno je zadovoljstvo sitnim stvarima, to mi se uvek dopadalo - ree
poto smo obili dervike elije...",58 zapisuje Jandri slijedei greku svoga vodia, jer u tim sobama nisu ivjeli dervii nego softe, uenici medrese, dok je derviko obitavalite bilo u susjednom hanikahu. Meutim, uprkos svojim oscilacijama izmeu "otrova" i mudrosti, izmeu prijeteeg tajanstva i dobroudnog, zanesenog otkrivanja ljepote, Andri ni na posmrtnom ispraaju nije mogao proi bez evokacije islamske molitve u zaviajnoj fugi "viegradske staze" kao nekog pokajanja koje su mu sluajno, nenamjerno priredili tovatelji njegova djela: "U trenucima kad me
udom

zamarao i trovao svet u kom sam po zlu sluaju iveo i se odravao u ivotu", - izgovarao je glumac
58. Ibidem, 125-126.

599

uz zvuke Bachove muzike, - "kad se vidik i kolebao pravac, ja sam tada pobono prostirao preda se, kao vernik molitveni ilim, tvrdu, ubogu, uzvienu viegradsku stazu koja lei svaki bol i potire svako stradanje, jer ih sve sadri u sebi i sve redom nadvisuje. Tako, po nekoliko puta u danu, koristei svako zatije u ivotu oko sebe, svaki predah u razgovoru, ja sam prelazio po jedan deo toga puta sa koga nikad nije trebalo ni silazimraio

Andrieve rijei

t l... "*59

Viegrad, Travnik i Sarajevo bili su za Andria take u kojima se njegov doivljaj Istoka, u obliku turskog utjecaja, dodirivao sa Bosnom i Bonjacima, ali po pravilu na zamraen, zloud, i nastran i zlehud nain, u hronikama o ova tri grada, kao neka vrsta na selektivnoj grai zasnovane historijske predstave turske vladavine.. Meutim, u potezu od Znakova pored puta pisac se Jandriu duhom mnogo otvorenije i emocijama svjetlije iskazivao, sa manje nacionalnoromantiarskih optereenja, a vie blagonaklonosti, snoljivosti i razumijevanja. Jer to je bilo vrijeme da se, poslije Nobelove nagrade, i rjeavanja egzistenc~alnih strepnji i trauma, te upadljivog kulturno-politikog angairanja, i kod bonjakih italaca popravi utisak o sebi i ublai dotadanja recepcija njegova pripovjedakog stvaranja. Vidljiva je bila pri tome kod Andria genetska, ne samo duhovno-kulturna linija od Turaka prema Bonjacima, nego i suprotan utjecaj, slavenska asimilacija Turaka. "Kad razmiljam o Bosni i njenim ljudima, ini mi se da sam celog ivota postavljao sebi pitanje: ta su nam Turci dali, a ta uzeli?" - govorio je Andri dodajui da se ne protivi izreci da "osvaja uspeva da
59. Ibidem, 392.

600

zadri pokorene zemlje jedino onda ako od pobeenog naroda primi njegove vrline. Moj zakljuak bi se mogao svesti na to da su Turci za vreme bavljenja u Bosni postupili mudro to su mnoge stvari preuzeli od domaeg, hrianskog sveta. Zar zadravanje narodnog jezika u irokoj upotrebi, naina obrade zemlje, gajenja stoke, mnogih obiaja - to najbolje ne potvrje? Iako su ostavili mnogo, ipak se mora priznati da su i oni na podlozi bosanske zemlje, bosanskih ljudi i bosanskog podneblja trpeli znatne uticaje. ff, *60 to je bilo suprotno jednostranosti njegove doktorske dizertacije. Bosna u prolosti Andriu je bila romantiarski uzbudljiva upravo zbog raznovrsnosti naroda, vjera i civilizacija. "Teko je" - objanjavao je Andri svoj doivljaj - "u Evropi nai zemlju koja bi bila tako zanimljiva kao to je Bosna. Uplitanje svetova, sukobi, sudbine i zbivanja - sve je to podizalo deo po deo ove balkanske zemlje. U narodu sam zabeleio reenicu" - nastavljao je on, iako ju je mogao nai i kod Karadia i kod Kapetanovia Ljubuaka - "koja bolje od svih istorijskih i sociolokih rasprava govori o Bosni i njenoj prolosti: ,Otac mi klanja, majka mi se krsti, a ja gledam pa se kamenim!' Eto, to je povest Bosne. Re je o vremenu kad ovek nije bio siguran u kojoj e se veri roditi, a u kojoj umreti. Ako poete za njenim imenom, ko zna na ta ete sve naii", *61 otvarao je on problem imena Bosne, ali ga nije komentirao. "Meni je, vidite, draa sredina s meanim stanovnitvom kakva je, recimo, Bosna", govorio je on u drugoj prilici sa prizvukom suvremenog politikog trenutka. "u duhovnom i materijalnom ivotu takvog sveta ima vie dinamike, pokretake elje
60. Ibidem, 37-38. 61. Ibidem, 142.

601

za prestiom i zanimljive uzajamnosti koja izvire iz zajednitva. Inae, Bosna i Hercegovina se lepo dopunjuju kao lice i nalije jednog harmoninog predmeta. Kad bih, kojim sluajem, ponovo dolazio na svet, bio bih nesrean ako se opet ne bih rodio u Bosni. "*62 A na vie mjesta je iznosio, mozaiki, crte grube, svojeglave i vrletne bosanske karakterologije u izrekama, postupcima i prizorima Bosanaca i stranaca o njima, ali i osobine plemenitosti Bonjaka. "... Prvi doljaci iz Austro-Ugarske zaueno /su! govorili: 'Bosna, to je: nema, neu i ne moe!"'*63 A "jedan siromaak iz Viegrada, sevap sirotinja" doao je, u proljee, preduzimau austrijske firme kod kojeg je radio i zatraio da ga posve isplati: "Je li ti mala nadnica", pita ga preduzima. "Nije", kae siromaak. "Da nisi naao bolji posao?" "Nisam". "Pa zato onda to ini, ostae ti djeca gladna i bosa?" "Neka ostanu! Mene zovu i gora i voda, moram ja za svojim putem, pa ta mi bog dadne.", *64 pripovijedao je Andri o psihologiji srpskog seljaka. ivot ene u Bosni, nastavljao je Andri, bio je nekad "do te mere teak da je jedan mletaki trgovac kazao: 'Vie bih volio biti konje u Veneciji, nego ena u Bosni!"', i nastavljao je istiui pojam zla u ivotu: "0 tekom ivotu bosanske ene govore i stihovi narodne pesme koju sam uo i zabeleio u okolini Travnika: "Poletjela aren-ptica perja arena,/ U pelje se zavijala od zla vremena,/ Kao moma od zla vojna prve godine. "",*65 ime je zapravo jo jednom potvrdio svoj doivljaj integralnog zla kao bitne supstance ivota i historije u Bosni, i usmjereno traganje za njim po diktatu vlastitog bia. Govorei o Bonjacima Andri je isticao ono tromo,
62. Ibidem, 37. 63. Ibidem, 159. 64. Ibidem, 61. 65. Ibidem, 124.

602

tvrdokorno, nepredvidivo i neobino u njihovu karakteru i njihovim postupcima. Pri tome se sluio i suvremenim anegdotama, kao to je ona o "bosanskoj tanosti" u dijalogu izmeu zapovjednika austrijske vojske u Viegradu i jednog mjetanina-trgovca, naravno u vlastitoj obradi i interpretaciji. U nadmetanju iji e momak obaviti kupovinu u zadanom vremenu, trgovev se nakon "deset dekika" vratio neobavljena posla; "nikako da naem nanule", pripovijeda Andri sa netanom folklornom stilizacijom kao da su Bonjaci po sokaku u nanulama hodali. *66 A na kraju druge anegdote, o tromosti i mrzovolji mehandije, prelazei tako na srpsku sredinu, Andri komentira: "Nije stoga

ni udo I..'; to su prvi doljaci iz Austro-Ugarske zaueno govorili: 'Bosna, to je: nema, neu i ne moe!"'*67 Ali Andri cijeni i bosanski duh, "verbalno nadmetanje izmeu Bosanaca i Hercegovaca", koje se "ve pretvara u duhovni odnos koji podstie i jedne i druge", te "navodi stihove iz jedne sarajevske narodne pjesme: "Izgorjee mostarske svijee kontajui sarajevsko blago", i uz to dodaje: "Pitali u Stambolu eh Juju kako je mogao da ostane u Mostaru, a on e njima: 'Glas Svevinjeg dolazi iz Mostara. 111*68 Drugu narodnu priu, ovog puta istonu,
je lokalizirao u Sarajevu. On je naziva "aljivom", mada ona zaista govori o iskuavanju sudbine u kojU njen junak vjeruje:
Andri

"Nekad su se u Bosni mnogo prepriavale aljive prie. Seam se jedne koja je dugo kruila sarajevskom arijom. Bio je u mahali neki ovek koji je u svemu bio baksuz. Dvojica uglednih ljudi - aga i beg - koji su imali sedite u Konaku, odlue da se i
66. Ibidem, 169. 67. Ibidem, 159. 68. Ibidem, 241.

603

sami uvere u baksuzluk toga siromaha. Poalju ga na Baariju da kupi neku robu i da se preko Careve uprije odmah vrati u Konak. Kad je ovaj otiao u kupovinu, vojska rastera sav svet, zatvori upriju i na sred pustog mosta stavi kesu punu dukata. Aga i beg stali na prozor Konaka i seire gledajui na upriju. U tom naie onaj baksuz, mirno prekorai preko kese i produi u Konak. 'Ama, ta ti bi?' korio ga je aga. 'Mi ti, bolan, na sred uprije stavili punu kesu dukata, pa to se ne sagnu da je uzme?' 'Eh, dragi efendija' - odgovori siromah - 'petnaest godina prelazim ja daba preko te uprije, a kad sam se sada vraao odluim da prvi put u svom ivotu preem preko nje murei.' 'Ej, vala, ba si baksuz!', ree aga i svi se u Konaku grohotom nasmeJase. ,*69
v
II

zavrava Andri svoje pripovijedanje sa naglaskom na sutini moralnog paradoksa, bez obzira to je njegova lokalizacija dogaaja sa pogledom iz Konaka na upri ju bila nemogua.

"Ja bih l .. .! Bosnu nazvao duhovnom domovinom, a kad nekom kraju date takvo ime, sve ste priznali! Bosanski ljudi su prema snazi svoga umea stvorili svoje obiaje, humor, igre, pesme, zagonetke i legende, svoj eglen - i to mnogo pre nekih drugih naroda koji se na sav glas hvale svojim dubokim duhovnim zaleem", '70
govori Andri u drugoj prilici, podrazumijevajui pod nazivom "bosanski ljudi" zapravo Bonjake, ali se jo uvijek, u januaru 1974., ustruavajui da ih tako izriito nazove.
69. Ibidem, 247. 70. Ibidem, 296.

604

Na pitanje ta misli "o knjievnosti u Bosni", Andri je odgovarao sumarno, nedovoljno obavijeten o bonjakoj knjievnosti, slijedei Evansa, kojemu je, kao zapadnjaku, davao vie povjerenja nego oigled nim znanstvenim injenicama, koje su o toj temi odavno bile poznate:

"U Bosni ranije, ak ni u vreme dolaska Austrije, nije bilo knjievnosti u evropskom smislu te rei. Ali je zato bila razvijena usmena knjievnost. Evans u svojim putopisima kae da Bosanci tako lepo priaju da se njihovo kazivanje moe meriti s mnogim evropskim pripovedaima, iako su Bosanci mahom nepismeni. bo koje je mere u Bosni razvijena strast za prianjem, veli Evans, najbolje se vidi po tome to se kakav krupan dogaaj - ubistvo, nesrea, sua i slino - u narodu tako shvata kao da je vanije kazivanje ili pria o tom dogaaju nego i sam dogaaj! Putopisac dalje navodi da u Bosni nije razvijena muzika, ali da Bosanci imaju mekano uho za sve to se zbiva oko njih. "*71
Tako kazuje Andri, a Jandri ispod teksta nalazi iskaz u Evansa koji je Andrievo kazivanje daleko razvilo. "Sve me neto vue u Bosnu", govorio je Andri u junu 1974., uprkos odluci da prestane putovati po svijetu, istiui miljenje austrijskih lijenika da se star i bolestan ovjek najlake oporavlja i lijei tamo gdje se rodio. *72 Ali njega je u Bosnu vukao i njen drukiji svijet, u kojemu se uz svojeglavost kriloi dosta mudrosti i uroenog aristokratizma: "Kad neko u Bosni krene na
odgovarajui

put, a u tom

asu

padne kia, za njega se obino kae: 'Ima

72. Ibidem, 331.

71. Ibidem, 38.

605

jaku nafaku!"', *73 pripovijedao je on. "Kad bi Viegraani", - vraao se on svome bonjakom zaviaju, - "primili malo vie vezirskog adeta od ljudi sa Lave, a ovi, opet, neto od one lakoe u matanju koju poseduju stanovnici pored Drine, gde bi im oboma bio kraj. .. "*74 I mada ju je smatrao "tamnim vilajetom na Balkanu" i isticao "Turci su Bosnu prozvali: tuhafli vilajet, to znai "budibagsnama zemlja"", *75 Andri je priznavao ovog puta suprotno svojoj dizertaciji: "Poklonimo se dobrima koja su donesena iz Turske l.../. Turci su govorili: 'Kome Bosna, tome dosta'. A u krajikim pesmama koje je sakupio Kosta Herman naiao sam na stih: 'Bez Bonjaka nema junaka'.,. "*76
od svojih djela pripovjedaki odstupao i kada je izriita rije o bonjakom svijetu, ne smatrajui ga vie duhovnim i moralnim, drutvenim i kulturnim derivatom Turaka, i njihovim etnikim izdankom, to je bilo i razumljivo godine 1968. "Govori mi dugo" - svjedoi Jandri - "o bosanskim Muslimanima, o njihovoj istorijskoj sudbini i o tome kako su se u prolosti mnogi trudili, polazei pri tome svaki od svojih interesa, da ih premame na svoju obalu; tek sa socijalistikom revolucijom stvoreni su uslovi za punu ravnopravnost i jednakost Muslimana sa ostalim narodima i narodnostima Jugoslavije. A to je znaajno ne samo za jaanje bratstva i jedinstva nego i za duhovni razvoj samih Muslimana."*77
esto se, meutim, Andri vraao i onom drugome
Andri je

duhovnom izvoritu svojih 73. Ibidem, 230.

74. Ibidem, 68. 75. Ibidem, 385.

pripovjedakih djela,

srp-

76. Ibidem, 247. 77. Ibidem, 37.

606

skoj narodnoj pjesmi, onoj Vinjievoj, kao kosovskom arhetipu svoga bia: "Na moju mladu duu nita nije ostavilo takav peat kao narodna pesma. Ona me je i u snu i na javi uzimala za ruku i odvodila na Kosovo, na megdane, u hajduke druine. I danas kad ujem stih narodne pesme, ja se sav uzbudim i najeim. Seam se, recimo, pesme' Poetak bune protiv dahija. '; ima jedno mesto u toj pesmi koje je znalo da me zanese i oamuti. itajui, ko zna po koji put, te stihove, u svakom glasu oseao sam suzu: 'Drino vodo, plemenita meo/ Izme'; Bosne i izme' Srbije!/ Naskoro e i to vreme doi/ Kada u ja i tebeka proi /prei!/,! I estitu Bosnu polaziti. ff' Ali, Andri je asocirao i druge stihove, po slijedu svoje psihike nastrojenosti, meu kojima i "onaj stravian, zaliven krvlju i bolom stih iz pesama o kosovskim bojevima: Nosi desnu u lijevoj ruci!''', poredei Vinjia sa ekspirom. Da bi se na kraju, upotpunjavajui i u ovim kasnim godinama autoportret svoje vlastite patoloko-umjetnike sklonosti za krvavim i muilakim, prisjetio "i onih opornih /oporih?/ a lepih stihova o Bosanskoj krajini koji bi mogli da uu u svaku antologiju svetskog pesnitva: 'Oj Krajino, krvava haljino,/ S tebe uvijek zapoinju kavge,! S krvi ruak, a s krvi veera, svak krvave vae zalogaje! I krvavom otire se rukom '. "*78 Poznat po tome da je nerado govorio o izvorima svojih historijskih proza, Andri je pripovijedao svome sabesjedniku o tekoama skupljanja dokumentarne grae. "U Dubrovakom arhivu stoji: 'aptom pade Bosna"', govorio je on smatrajui to posljedicom izdaje velikaa, a kao svjedoanstvo o duhovnom
78. Ibidern, 230-231.

607

stanju u Bosni pred njen pad, koji on u dizertaciji naziva "porazom bez slave", on je isticao za Hercega Stjepana: "Kad je umirao u Herceg Novom nala su se tri svetenika kraj njegove postelje: bogumilski, katoliki i pravoslavni. Svaki je raunao da polae pravo na njegovu duu. Herceg Stjepan se jo nije bio ni ohladio, a Turci su - uli u Bosnu. On je dosta urovao s njima. Uopte, bosanski velikai bili su razjedinjeni, neki ak i bez ugleda. "*79 U nadovezu na ove refleksije Andri je napominjao "da fratri precenjuju arhivsku grau, muslimanski svetenici ne cene, a pravoslavni potcenjuju", da bi se na kraju osvrnuo i na vlastito zamagljivanje historijskih izvora: "Meutim, ni mi, ueni ljudi, nemamo adet da uvamo ono to nam doe do ruke. "*80 Pa i kad ga je Jandri neposredno upitao "kako ste dolazili do podataka o istorijskim osnovama vaih romana i pripovijedaka", on je, s oitom nelagodom, otkrio samo jednog autora, i onaj izvod iz njegova djela u kojem se govori o dva svijeta u Bosni: "Moglo je bar bez tog pitanja.!.. .! Mnogo je lake danas pisati o starini nego u moje vreme. Sad je knjievniku sve nadohvat ruke: silne enciklopedije, zbornici, nauni radovi, publikovana arhivska graa, leksikoni, prepiska i drugo. Ja sam svoj vid pogubio po raznim podrumima; stalaama, razasutim dokumentima. Eto, recimo, interesovalo me da li se muslimanski svet u Bosni bavio zelenatvom. I doao sam do zakljuka da se nije bavio, ili se bavio veoma malo. U Sarajevu, na primer, samo se neki Odaktan bavio tim poslom. U narodu, koji ga je po zlu upamtio, sauvala se pesma o tome: 'Blago tebi kukavice sinja,! kad ti nisi Odaktanu duna.' l ..!
79. Ibidem, 235. 80. Ibidem, 236.

608

se, mnogo ml Je pomogla knjiga na jeziku koju je napisao Maar Asbot. To je najbolja knjiga o Bosni, izila u doba AustroUgarske; pristojno je pisana, moda se onda meni tako inilo, jer drugih izdanja nije bilo. Koliko ja znam, ta knjiga nikad nije prevedena. Tu sam naiao na zanimljivu prepisku izmeu nekog Engleza i sarajevskog kadije. Pie Englez kadiji i moli ga da mu odgovori ta je i kako je bilo u Bosni pre dolaska Turaka. A kadija e njemu mudro: 'Ko e znati kako je sve ovo izgledalo prije nego to nas je obasjala svjelost islama. 111*81 Kao da je imao neko osjeanje pripovjedake krivice, on je jo ranije uzvraao na prigovore koji su se javili u studiji ukrije Kurtovia i na negativnu recepciju njegovih romana kod bonjakih italaca. Na taj nain je istovremeno moralno pravdao svoju romantiarsku viziju Bosne pod osmanlijskom vladavinom i predstavljanje Bonjaka: "Meni se ipak ini l.J da mi esto gubimo strpljenje i prerano ocenjujemo pievo delo, njegovu angaovanost u drutvu i idejni smisao njegove poruke. Pri tom zanemarujemo injenicu da. su ljudi od pera nena, razdraljiva i afektivna bia, i da se - uza sve to - bave menjanjem' i prekrajanjem' sveta po meri svoga suda i ukusa", - govorio je on nastojei, osnovu tradicionalnog principa "licentia poetica" i suvremenog shvaanja o autonomnosti stvaralakog doivljaja, da relativizira pojam konkretne moralne odgovornosti pisca u odnosu prema italakoj publici, smatrajui ga imanentnim stvaraocu, napominjui: "] sve to, gotovo uvek, ine s dobrim namerama. Uostalom, umetnost sama po sebi navodi pomalo na greh", dodaje on. 'llko nita drugo,
nemakom
81. Ibidem, 353.

Seam

609

u takvim prilikama, vredelo bi bar malo saekati, pustiti da se stvari slegnu i ohlade i da vreme, kao najmerodavniji sudija, oceni i pisca i njegovo delo. Svi mi moemo i nehotice po~eiti", uopavao je on problem knjievne krivice, "ali vreme nee. Ono e oceniti i ije je delo, i u kojoj meri, angaovana i pro~esivno, i na sud o njemu. I ovde bi se trebalo prisetiti one turske rei o kojoj sam vam govorio: sabur, "*82 - naglaavao je on indikativno, uzimajui pojam koji je imanentan moralnom biu Bonjaka, i otkrivajui imanentno smisao i cilj ovog svoga iskaza o knjievnoj greci i moralnoj nepravdi koja se mogla odnositi samo na ovaj narod u njegovim historijskim prozama, iz kojega su i potekle reakcije na Andria. To je bilo vrijeme u oktobru 1968. kad se Andri, preko posrednika Ljube Jandria, otvarao prema Bonjacima, da ostavi iza sebe drukijeg traga makar u budunosti, i prema njihovoj kulturnoj prolosti. Sarajevo, grad u kojemu je kao srednjokolac ivio, bilo je kao sredite politike i kulturne historije privlaan predmet njegova po~ebnog zanimanja. Tako je, penjui se uz Vratnik, ovaj toponim objanjavao "mnogobrojnim kapijama /vratima/, to se lepo vide sa obe strane sokaka",*83 a gledajui "od Dibek-kafane" na Gornjim ebinama, on je napominjao, okrenut prema Romaniji, kako "nikad niko nije mogao osvojiti Sarajevo sa one strane". "Nije bilo takve sile koja se mogla onuda probiti. Svi su napadi ili odozdo - od Polja. Tim pravcem nadiraa je i vojvoda Savojski... ", *84 primjeivao je on, a na tom mjestu Jandri stavlja tri take kao znak svoga ili Andrieva prekida u pripovijedanju o ovom austrijskom vojskovoi koji je popalio Sarajevo. A na Kozjoj
82. Ibidem, 33. 83. Ibidem, 113. 84. Ibidem, 113-114.

610

je pripovijedao kako se tu "izlazilo na sretanje pred one koji su se vraali iz Carigrada, a ispraa li oni koji su tamo odlazili". *85 Svoj doivljaj Bosne kao romantinog Orijenta Andri je otkrivao u rijeima: "Kad god sam na Baariji /.../ ini mi se kao da sam u Carigradu. Jer ovek moe da proe celu Evropu, ali Istok e da sretne tek u Sarajevu. "*86 Pri tome je on izraavao svoju uobiajenu kulturnu prelaznost izmeu Turaka i Bonjaka, koje je i u ovim razgovorima s Jandriem, kao i u svojim pripovjedakim djelima, po imenu poistovjeivao. Samo to je ovdje sve to bilo dato u jednom manje-vie blagonaklonom doivljaju i izrazu, a afinitetom prema mudrosti i ljepoti, ali i neobinosti toga orijentalno-islamskog svijeta, kako ga je on stalno otkrivao i podrazumijevao, i u ijem se razvoju prema Zapadu Andri pripovjedaki zaustavio. "Turci su imali lep obiaj da ulicama daju imena zanata. Poznate su i danas sarajevske ulice s nazivima: Kujundiluk, Bravadiluk, Sarai i slino, a ova do koje smo se popeli dobila je ime po zanatlijama koje su pravile ebad ... "*87 A svoju estetiku starih zdanja i prolih vremena on je izrazio u povodu obnavljanja Moria haha: "... Ne znam da li ste ba sasvim u pravu to elite da obnovite i stare hanove. Neke stvari moraju otii. Lepota im je u tome to propadaju; ono to se u lepoti raa, u drugaijoj lepoti propada; takvi su hladni, a strogi zakoni prirode... " - govorio je on s ambivalentnom namjerom izmeu historije prema kojoj je on imao negativan odnos i estetike starine i propadanja koju je otkrivao s pogledom iz suvremenosti. - "Sve mi se ini da beogradska Skadarlija i Moria han nisu podizani i za dananje narataje", 85. Ibidem, 160. 86. Ibidem, 182. 87. Ibidem, 114.

upriji Andri

611

izjanjavao se on, ali se i korigirao. - ''Ali damije i druge bogomolje, uprije i sahat-kule jesu... Moda u meni prevladava konzervativan ovek, ali ja bih sada u obnovljenom Moria hanu silno eleo da vidim kongdije, staru avliju, magaze, . tale, konje i ormu, drugim reima: sav onaj bletavi ivot lepog Istoka. A kako u se oseati kad nita od toga ne naem? Sve moe osim da prolost potekne iz poetka", - zatvarao se Andri u svoj misaono-emocionalni historijsko-estetski krug. - "Sve osim da prolost potekne iz poetka. "*88 Ostajala je tako u njegovu stvaralakom duhu, kao dragocijeni sediment, romantika patina starih vremena kao umjetnika enja i iznos u naslagama historije. Bio je to ujedno osvrt Andriev na sve to je do tada iz prolosti doivio i historijski napisao, s pogledom iz vlastite starosti u kojoj je mudrost prolaznosti sa varnicama u vremenu zamijenila afektivnost mladosti, pritisak linog duha optereenog traumama i psihotikim stanjima. I pri pogledu na druga stara sarajevska zdanja Andri je davao komentare od svoje mladosti pa do suvremenog govornog trenutka, sa sugestijom da se oni ukomponiraju u urbanistiki razvoj grada. Ali o muslimanskim grobljima, o kojima je napisao mnoge nadahnute redove, progovorio je sada s ikonoklastikim pragmatizmom poslijeratne komunistike vladavine, ali ak u septembru 1973.: "Prvih godina iza rata najvie smo muke imali sa grobljima koja su bila zaposela mnogi prostor u Sarajevu. Trebalo je odluiti: zadrati groblja ili odustati od stambene izgradnje. Bilo je povuci-potegni, dok na kraju groblja nisu uklonjena... "*89
88. Ibidem, 225-226. 89. Ibidem, 268.

612

Godine 1974., kada je "htio... da se oprosti od ehera", on je ponovno meditirao o Baariji: "Te razlivene ulice na Baariji" - veli - "to mi se u detinjstvu najvie dopadalo.

Svi se ti sporedni sokaci, mahala za mahalicom, ulivaju na ovaj trg na kome stojimo, kao u svoj poslednji vir. Razvoenje tih ulica liilo mi je na najzamrenije katakombe na svetu. Bilo je trenutaka kad su mi izgledale kao naveto razbacan grah. Mada sam se sa arhitekturom ovakvih graevina sreo jo u Viegradu, sarajevska zdanja potvrdila su moje uverenje kako svet nije jedan i jednak, ve ispresecan uzdu i popreko, negde manje negde vie, sokacima i ulicama kojima kraja nema, i koji i postoje zato da bi nas naveli na pogrean trag u ivotu,"*90 govorio je Andri sa
egzotino-romantikim afinitetom doivljavajui simboliku ivota i opstanka. Mjesec dana nakon ovog boravka u Sarajevu, u junu 1974., on je sa zanosom govorio Ljubi Jandriu: "Jo ivim od uspomena na to

putovanje. Ipak, u najlepem seanju ostao mi je onaj kratak boravak na Trebeviu. Gore je bilo kao u nekom nadzemaljskom prostoru: ono sunce, pa svetlost, a ispod nas prostrto Sarajevo. I u Hercegovini je bilo ugodno... Ali, ona svetlost sa Trebevia i sad mi sja pred oima kao blesak munje u mraku", *91 pisao je on lirski, u nadahnuu, kao
da je elio da taj pejsa upije u svoju
staraku

duu.

Sa bonjakih kua, duana i damija, Andri je u razgovoru s Jandriem, prelazio na srpske, kao da je htio uspostaviti neku vrstu kontrastne ravnotee, na Despia kuu kao sredite evropoidnog kulturnog ivota, ali i patrijarhalnih obiaja, u doba austrougarske vladavine, *92 a zatim je pri pogledu na
90. Ibidem, 368-369. 91. Ibidem, 371. 92. Ibidem, 114-115.

613

objanjavao "da Babii potiu iz stare porodice koja je primila islam, i da su bili na glasu kao bogati i ugledni ljudi. Ali je kraj oko njihove bae nekad bio jedan od najsiromanijih u itavoj varoi. "*93 U etnji Obalom on je nastavljao svoje kulturnohistorijske evokacije ali sa optubom Zapada u vidu AustroUgarske: "Znate li/.../ da se nekad na desnoj obali Miljacke, celom njenom duinom, prostirala nadaleko uvena sarajevska arija, ne manje lepa od Baarije. Austrija je sve to poruila; gledao sam svojim oima kako nestaju zdanja ranoislamske arhitekture..."*94
hrianske

Babia bau

asocijacije u ovim monolozima i na pismenost Bonjaka bile su drukije nego u njegovim ranijim iskazima. Tako on navodi stubove "bosanske", a zapravo bonjake narodne pjesme koji govore ak i o pismenosti muslimanskih ena, istaknute ve kao moto za njegovu pripovijetku Knjiga: "Moj mejtefe, moj veliki strahu, /Vele sam ti straha podnijela,! Dok sam sitnu knjigu izuila. "*95 A odmah nakon toga, u lancu njegovih kontrastnih asocijacija, Andri navodi stihove srpske narodne pjesme, u kojima "narodni pesnik nalazi opravdanje za pogibiju turskog vojnika: 'Al' ne ree Ture akobogda!"'*96 .Isto kao to esto, kao iskaz ili naporedbu sa antiturske strane, parafrazira Njegoa u vezi sa Bosnom, u ovom sluaju svoj esej Njego kao tragini junak kosovske misli: "Ima jedno lepo mesto u biografiji naeg pesnika: vladika crnogorski se posmatra u venecijanskom ogledalu, gladi brk i, onako mlad i lep, nita veselije nije mogao da kae ve: 'Mrki bre, gdje e okapati,/ U Mostaru ili u
93. Ibidem, 116. 94. Ibidem, 154. 95.Ibidem. 96. Ibidem, 155.

Andrieve

614

Travniku. "'*97 U eseju, u nastavku ovih stihova, Andri je, meutim, svoju refleksiju pripovjedaki proirio u smislu romantinog doivljaja historije podobna Njegou i njegovoj poeziji: "U tom zapadnjakom ogledalu, stvorenom za rasko, radost i sujetu, umesto svega toga Njego je ugledao, kao u groznoj viziji, vezirski kolac i strane engele na travnikom gradu i svoju mladu vladiansku glavu, odseenu i izloenu podsmehu i sramu... "*98 Drugi put je Andri izjavio u usporedbi sa Bonjacima: "Sad sam spreman da verujem Njegou, koji je kazao: "Nema gre bruke od starosti. "*99 A u Travniku muslimanski svet apue u molitvi: "Sauvaj nas boe od rune starosti! 1...1 Nesrea je starijih ljudi to u poznim godinama ele da zadre pokrete i navike iz mlaih dana. tono rekli Bosanci: 'Da je kuvet kao to je srklet, bio bi ibret''', navodi Andri kao bonjaku nasilu sklopljenu izreku od turcizama. U jednoj kasnijoj prilici Andri, koji je o knjievnosti Bonjaka na orijentalnim jezicima govorio u dizertaciji s potcjenjivanjem, divi se Vahdetiji: "Pogledajte, iznenadio sam se naiavi na Vahdetija, pesnika i mislioca koji je roen u Dobrunu! Molim vas, u onakvom zabaenom Dobrunurodio se jo onda takav mislilac." I sjeao se dalje kada je kao djeak boravio u ovom mjestu, "ne znajui za dve uvene stvari koje su tu blizu mene. Re je o freskama kralja Dragutina i o mudrim pesmama koje je pisao Vahdeti. Moda ne znate da se u blizini Dobruna nekad nalazilo i imanje poznatog narodnog i 'mog' junaka Alije
97. Ibidern, 270. 98. Ivo Andri: Njego kao
tragini

S. d., XIII, 1967.,12. 99. Jandri, 252.

junak

kosovske

misli.

615

erzeleza. ",*100

govorio je Andri nakon vie decenija od pisanja svoje travestije o ovom junaku. "Grdna je

greka bila to smo posle rata bili protiv svake orijentalistike", - otkrivao je Andri ne samo postupak srpskokomunistike

vlasti prema islamskom duhu i kulturi Bonjaka nego i svoju vlastitu romantinu antitursku pripovjedaku orijentaciju. - "Srea je" - govorio je dalje s kajanjem - "Srea je to smo na vrijeme digli glas

protiv toga i sauvali ono najvanije. I ja sam bio potpisnik mnogih peticija kojima je traena zatita Baarije, damija, tekija i drugih objekata.", *101 iznosio je on svjeo poslijeratnom komunistiko-srpskom zatiranju spomenika kulture Bonjaka. Andriu su ipak bile najdrae anegdote kao izraz dijela mentaliteta Bonjaka, upravo zbog njihove univerzalne aljive supstance. Tako je u svojoj stilizaciji iznio priu "o starcu koji je ceo vek proveo s bradom":
doei

"Jednom ga nepoznati ovek upita: 'Kad spavate,' da li bradu stavljate pod jorgan ili preko njega?' 'Ne znam', odgovori starac. 'Nikad o tome nisam razmiljao.' A u vee, kad je legao, poeo je da razbija glavu o bradi i prvi put nije mogao da zaspi. "*102 A u stvari radilo se o istonoj prii i
oo

eni kojoj je hoda dao uputu ta e raditi da njen mu obrije bradu koja ga je inila starim, pa ga je upitala slino Andrievoj prii, a on ju je obrijao nakon to je cijele noi isprobavao kako da dri bradu prilikom spavanja. Isto tako je odstupio i od objanjenja izreke "provodao je ko Kalaba enu",*103 jer je Kalaba, na njene prigovore to je nikud ne izvodi, poveo enu u etnju po perifernim dijelovima okolo Sarajeva. Kao to je i narodnu anegdotu o majinim ponudama
100. Ibidem, 330. 101. Ibidem, 345.

mlaoj

102. Ibidem, 285. 103. Ibidem, 292.

616

bolesnom sinu predstavio kao vlastito sjeanje na stvarni razgovor u Viegradu. '104 Ali sve to je i u ovim razgovorima s Jandriem bilo dio njegova islamsko-turskog kontrapunkta, balansiranja na obje strane. Jer Andri je u jednoj ranijoj prilici, kako navodi njegov zapisiva, iznosio asocijacije i podsjeanja na Turke sa druge, hrianske strane:

"...Kad su Turci posjekli jednog ovjeka, ali su majka i ena i najblii roaci, kada su ih doveli da ga prepoznaju, rekli da ga nikad prije toga nisu vidjeli." A pri pogledu "na mjesec koji se ukotvio iznad Trebevia", Andri "ree pomalo sjetno": "esto me je u mladosti /...! ovakva sarajevska no znala da podseti na poznatu narodnu pesmu: 'Oj mjesee, moj noni putnie, /esto li sam s tobom putovao/ I pri tebi turske konje krao. 11/'105
Prolazei pokraj groblja na Alifakovcu, on ipak nije mogao preutjeti asocijaciju na otpor Bonjaka, koje je poistovjeivao s Turcima, prema austrougarskoj vojsci u doba okupacije Bosne i Hercegovine: "Ovde lee gi-

njenici iz tursko-austrijskih sukoba iz 1878. godine. Da znate, Austrijancima je tada silna vojska po Bosni izginula. Oni nisu vjerovali da mogu naii na takav otpor. Kau da im je trebalo vie od trinaest hiljada dobro naoruanih vojnika da bi skrili otpor ustanika i okupirali grad. "'106
O Stocu je Andri razvio itavu raspravu poevi od napisa Milana Reetara Stolac i Rizvanbegovii, objavljenog u dubrovakom Sru 1902. Zanimajui se vie za stihove o Stocu iz narodnih pjesama, Andri je Reetarovo kazivanje kako je Stolac za vladavine cara Duana bio selo, koje je on darovao Ljubomiru Sokoloviu kao nagradu za zasluge, kako je on tu
104. Ibidem, 345. 105. lbidem, 118. 106. lbidem, 115.

617

sagradio grad koji je opkoljen brdima podsjeao na stolac na tri noge, pa ga je tako i prozvao, - Andri je izrazio sumnju, smatrajui da je sve to o Stocu, Rizvanbegoviima iLatasu "zabeleio... onako kako mu je svet kazivao", flU sirovom obliku". "To su legende, one nisu proverene i ne odgovaraju istini", govorio je Andri, ali je, u osvrtu na vlastito pripovij~danje koje se svijalo oko romana Na Drini uprija, dodavao: "... Meutim, istina je da su u legendama i mitovima smeteni prarei iprasvest predaka koji su nas posadili na zemlju. Kad se osvestima od mitova - a ko zna da li se od njih ikad i do kraja moemo osvestiti - mi smo ve ljudi. Za bosansko dete, mitovi i legende imaju mo majinog mleka. Neto tajanstveno i stravino, to postaje nosi sa sobom, ulazi u nas u obliku drevnih predanja", - govorio je on izmeu historije i legende, izmeu povijesne istine i knjievne istine, otkrivajui svoj afinitet prema romantinom karakteru predanja koji ulaze u njegovo bie i susreu se sa njegovim stravinim tajanstvima. "Ja sam se l ..! u knjievnom radu dosta bavio legendama i mitovima: naroito kad sam istraivao ili pisao o tome kako su nastali pojedini gradovi, uprije i druge graevine. Neimari naih gradova behu legende; svako mesto u Bosni sagraeno je na legendi, i bezmalo svako ima priu o tome kako je i kada graeno i podizana. Sve su legende, bez razlike zanimljive, samo to se u pojedinim kazivanjima iznosi ono to je moglo stvarno da se dogodi, a u nekima opet i ono to nikad nije bilo osim u mati naeg oveka, a i to ve znai da je bilo ili je moglo biti", *107 otkrivao je Andri maginu privlanost ovog njegova knjievnog izvora, koji je po svojoj prirodi treperio izmeu mate i predajne stvarnosti. A na izlazu iz Begovine Andri se obratio
107. Ibidem, 258-259.

618

svojim domainima: "Boga vam, recite mi kakva je sudbina stolake porodice Behmen? Kad sam jednom davno bio u Stocu uo sam ovakvu priu: 'Kad e propasti svijet?' upita neki ovek jednog Stoanina. 'Kad neko od Behmena postane kadija', odgovori ovaj." 1.../ - Moglo bi se mirne due rei da je Stolac stolni i stei grad. Trag Ali-pae Rizvanbegovia najbolje se moe vidjeti ba u Stocu. Dananja ekonomika ove hercegovake varoi, njen stari izgled, zdanja, uprije, drumovi - sve to podsea na pain vak(lt. Pa i na ljudima se to moe videti. Stoani su ilav i uporan svet. Ja sam dobro poznavao Asima Behmena. To je bila mudra i estita glava. "*108 Bilo je u ovome kasnom Andrievu doivljavanju initime bonjakog svijeta, neke estetske otvorenosti i topline i etikog potovanja, to se, prema vlastitom priznanju, ulivalo i u njegovo bie, na suprotnoj strani stvaralakog doivljaja iz njegovih historijskih proza. "Lepa je i s nekom ubogom merom bila sainjena ta viegradska slika sveta Igovorio je on u recepciji iz dana starosti!; u njoj je bilo i obiaja i naslea i filozOfije kojoj bi pozavideli i najvei mudraci! Seam se, recimo, saveta moje majke: 'Kad ide u muslimansku kuu, ui na prstima u dvorite, a onda se dva-tri puta glasno nakalji da te njihove ene mogu uti - da se pokriju i sklone; stariju eljad poljUbi u ruku, a mlae pozdravi kako valja.'" I nastavljao je sjeajui se viegradskih avlija ograenih visokim tarabama: "To to ne volim reklamu 1.../ bosanski je adet u mene. One visoke tarabe i sad stoje iznad mojih oiju; one su me nauile da se treba skrivati od sveta i u povuenosti raditi i brinuti svoju brigu", *109 govorio je on otkrivajui sus108. Ibidem, 261. 109. ibidem, 158.

619

ret svoga bia i toga svijeta II tajanstvu zatvorenosti, ili se zakrivajui za njegovu simboliku. Ali ta topla intima iz ranih dana prema bonjakom svijetu meu kojim je ivio iskrila je patinom priguene ljepote i dobrote, koju je ranije rtvovao i iznevjeravao uslijed knjievno-politikih razloga zaobilazei moral istine o njemu. "esto sam se izvlaio iz

kole da bih video kako se vuku konopci i pale prangije za Ramazan; u tome je bilo neke neobjanjive drai!,,*110 U tom
kompleksu nalazio se i postupak Mujage Meuseljca, koji ga "godine 1917., kad je bila velika glad i
sjeanja

kad smo vapili za zalogajem hleba", "ugleda... pred svojom radnjom; mahnuo je rukom i dao znak da uem. Srameljivo sam koraknuo unutra; a on, znajui da sam gladan, mai se ispod tezge, izvadi dva kilograma eera i dade mi ih!"*m
Ali najtoplija sjeanja Andri je imao na Ajkunu Hrelji, koja je radila u kui njegove tetke i svakog dana ga "kad sam bio manji", vodila preko mosta u kolu i do smrti ga zvala "moj Ivo",*m a on je spominjao sa zahvalnou: "Stara Ajkuna mi je esto govorila u

Viegradu: 'Bog ti dao laku starost, sinko. "'*113

o muslimanskoj porodici, iz koje je proisticala ovakva etika, kao duhovna kristalizacija ovog svijeta, Andri je u oktobru 1973. govorio:
"Nekad kod mulimanskog sveta nije bilo vee tuine od kunog praga. Ja sam o Muslimanima mnogo pisao, ali sam se uvao da ne diram u njihov intimni ivot, odnose u porodici i slino. Ja jednostavno za to nisam bio sposoban, njihov ivot poznat mi je samo do avlije, dalje - jok. Zato sam esto go110. Ibidem, 167. 111. Ibidem, 166-167. 112. Ibidem, 169-171. 113. Ibidem, 219.

620

vario Skenderu Kulenoviu, pokojnom Hamzi Humi, Zuki Dumhuru i jo nekima: napiite togod o muslimanskoj porodici, jer mi iz hrianskih kua nismo sposobni da to uradimo. teta je to me nisu posluali. Treba produiti pripovetku na kojoj su radili Zija Dizdarevi i Hasan Kiki. "*114 Ta zatvorenost muslimanske porodice i njena mentaliteta za stranca, osobito inovjernika, bila je razlog i Andrieva neshvaanja Hasanaginice: "Ja tu pesmu nikad nisam do kraja razumeo. Kaem ja to nekim uenijim ljudima, a oni e meni: 'Nisi ti jedini.' U tome, ini mi se, i jeste lepota ove narodne pesme koja se svojevremeno dopala Geteu i Pus1cinu." Ali je pomou hrianskih ena nasluivao razlog njena zapleta: "Ja sam donekle razumevao 'Hasanaginicu' pomou bosanskih ena. Za vreme prvog svetskog rata pisao sam nepismenim enama iz Bosne pisma koja su one upuivale svojim muevima, rasturenim po frontovima Galicije, gde li. Pa, recimo, stavim naslov: 'Dragi Jovo', i napiem sve to mi ena kae. 'Hajde proitaj mi sad to to si napisao', molile su, pune nepoverenja prema pismu i pisanoj rei. Za njih je tvrdo samo ono to se usmeno kae i uje. I im bih ja proitao naslov 'Dragi Jovo', gotovo svaka bi me prekidala reima: 'iv bio, nemoj to dragi da stavlja, sramota je!"'*115 Ali je ovo svoje prisilno otuenje od due bonjakog svijeta i njegova intimnog ivota otkrio u jednom iskazu kao lini potisnuti erotski kompleks i kompenzaciju u vlastitom prikazivanju Turaka i Bonjaka na evropski povran egzotino-romantiar ski nain kao neto tajanstveno, puno ulnosti i mranih, nasilnih nagona, ostavljajui pri tome zauvi114. Ibidem, 286-287. 115. Ibidem, 373.

621

jek skrivene vlastite politiko-karijeristike razloge u Kraljevini Jugoslaviji, zbog ega nije mogao dovriti ni svoga ispovijednog Omerpau Latasa. "Najslae sam lodao se psiholoki Andri, slaui se u potpunosti sa ovim nasilnim, nedemokratskim nainom! godine 1945. stavio svoj potpis na predlog Zakona o skidanju zara i !erede; pokrivanje je uniavalo enu!"*116 Turci su se, meutim, i u ovim kazivanjima Jandriu, uvijek nalazili u podlozi i u pozadini duhovno-kulturnog preobraaja bonjakog svijeta, koji je za Andria bio daleko od njegova evropskokranskog shvaanja kulture i civilizacije, ali ga je umjetniki magino, kao opsesija privlaio, postajui u njegovu romantinom doivljaju podruje i prilika oslobaanja vlastite due od tamnih trauma i sklonosti. Ni sam Andri u svojim refleksijama nije krio svoju vezanost za Turke. "U Bukuretu", - pripovijedao je on, - "kao mlad diplomat, najvie sam se druio s turskim diplomatom, nekim Behdetom. Vidite, ni u tuem svetu ne moe Bosanac bez Turina. "*117 A na drugom mjestu svojih razgovora on je isticao: "Vidite, ni u modernim nesreama ne moemo bez Turske", komentirao je on podatak da je u Evropi po broju saobraajnih nesrea na prvom mjestu Turska, pa onda Jugoslavija. - "Nadam se /. ..1 da ste ve imali priliku da u Bosni ujete re sabur, to u prevodu znai strpljenje, isticao je on jo jednom ovu rije i njen smisao. "To je jedna od lepih istonjakih rei koje su presaene na nae tle. Ko e znati, moda je to i prva re koju su Turci izgovorili kad su osvajali Bosnu", - razmiljao je on u staloenoj viziji svoga doivljaja historije Bosne
116. Ibidem, 125. 117. Ibidem, 242.

622

pod turskim utjecajem. - "Ona dobro pristaje uz nau plahovitu narav i treba je ee imati na umu. "*118 "u moje vreme l ..! Bosna je drugaije izgledala Igovorio je Andri u karakteristinoj satanistikoj asocijaciji iz vlastite suvremenosti na prolost ove zemlje pod turskom vladavinom/. Svud su bili samo crni krovovi sainjeni od trave, suve paprati i indre, Islikao je on stvarnost seoskog hrianskog svijeta!. Beda je bila domain na svakom ili gotovo svakom ognjitu. Niko nije davao, samo se uzimalo. U narodu se govorilo: 'Turin ordom, fratar torbom/fI,*m A pred "Dibek-kafanom" na Vratniku pitao je Jandria sa karakteristinim jednaenjem bonjakog i turskog: "ta mislite, zato ova kafana, i turske kue uopte, imaju toliko prozora?" I odgovarao: "... Nekad se u Turskoj bogatstvo cenilo prema broju prozora. ak je i porez plaan prema broju prozora. "*120 Od Bosne je Andri tako prelazio na Tursku, na Carigrad i na Brusu. "... Ne videti tu varo - znai ne videti Tursku. l ...! Brusa je najlepa turska varo i iz nje je osvojen svet", - govorio je Andri s estetskom evokacijom historije bez mrnje. "Iznad stare turske prestonice, koja pomalo podsea na Sarajevo, nalazi se visoka planina, dva puta vea od Trebevia. Na njoj uvek ima snega, pa se svet tu skija preko cele godine. Zanimljivo je da se to brdo nekad zvalo Olimp, to znai da su tim krajevima nekad vladali Grci. Kad pomislim na Brusu, ja se uvek setim tople vode koja greje ceo grad, starinskih ulica, groblja na kome su sahranjivani sultani - tu je i grob Dem sultana, o kome sam pisao u Prokletoj avliji - i na kojem poivaju dve keri srpskog kneza Lazara. ",'121 to Jandri ispravlja navodei
118. Ibidem, 29-30. 119. Ibidem, 136.
120. Ibidem, 100. 121. Ibidem, 146-147.

623

Jireeka

/Istorija Srba, Be, 1911., 1918./, prema kojemu se samo Oliverin grob nalazi u Brusi. *122 Ali Andri, to je indikativno, ne spominje da se u Brusi nalazi i turbe sultana Bajazita, iako je on poginuo na Kosovu od ruke Miloa Obilia. U odnosu prema turskom mentalitetu, Andri se u ovim svojim kazivanjima kolebao. "... U starom Carigradu se i sultan zaustavljao sa svitom kad bi naiao na hamala; u njih je bila svetinja izraziti potovanje prema tom oveku, zaustaviti se i propustiti ga sa teretom. ",*123 iznosio je on. A na drugoj strani je "kosovsku krivicu", nametanu islamiziranim Slavenima u junoslavenskim zemljama kao duhovnim potomcima Osmanlija, vidio i kod Turaka kao neku vrstu historijskog stida i skrivanja. Kad mu je Jandri, u augustu 1973., rekao da je carigradski zatvor Jedi kule bio zatvoren za posjetioce, Andri je najprije iznio predaju o njemu u romantiarskom stilu turske okrutnosti. A zatim je komentirao informacijU da je posjetiocima ulaz onemoguen: "To se Turci sigurno stide svoje prolosti. Zato da se stide? Pa, molim vas, sve su imperije imale svoja gubilita i tamnice. Bez toga nisu mogle ni stei ni odrati glas velike sile. Pa ni crkva u stvaranju svoje duhovne imperije nije, na alost, imala nimalo meke srce. "*124 Tako je on zapravo unosio svoj doivljaj otomanske historije u suvremeni turski mentalitet, uz istovremeno relativiziranje injenice gubilita i tamnica kod svih svjetskih imperija. I na Jandrievo kazivanje da u Muratovu turbetu u Brusi nigdje nije napisano da je Murat poginuo na Kosovu, Andri je, ovog puta pono122. Ibidem, 147. 123. Ibidem, 161. 124. Ibidem, 227.

624

vo opsjednut kosovskim mitom, reagirao na isti nain: "E, to kod Turaka ne valja. Kriju, nee da priznaju, a to je osobina duhovno skuenog sveta. Ja sam to negde rekao u romanu 'Na Drini uprija"', za to je Jandri pronaao reenicu: "Jer u turskoj carevini nije dozvoljeno da se zle vesti i nesreni dogaaji ire i prepriavaju ni onda kad se u susednoj dravi dese, a kamoli kad se radi o roenoj nesrei. "*125 Uporeeno sa glasovima o kosovskom porazu koji su se moralno preobrazili u mit o izboru "carstva nebeskog", vidi se da je i Andri slutio da se tu radi o dva razliita mentaliteta i pogleda na historiju. O "sili Otomanskog carstva i uobraenosti njegovih vojskovoa i dravnika" Andri je naveo po sjeanju jedan distih ispisan na divanu Mehmed-pae Sokolovia, koji u njegovoj dizertaciji glasi: "Neka me ne srdi Evropa, jer mogu na tetu njojzi dignut neprelazan zid po mei carstva svog", a u njegovu iskazu Ljubi Jandriu: "Neka me ne srdi Evropa, jer mogu podii I Neprelazan zid izmeu carstva i nje. "*126 U drugoj prilici, u junu 1974., u etnji Kalemegdanom, Andri je za Rospi-upriju pripovijedao: "Turci su joj dali pogrdno ime zato to ju je Vasa arapi jedne noi kradom provalio", elei junakom evokacijom srpskog napada izbrisati historijsku stvarnost zadranu u njenu imenu. Pokazao je tada Jandriu i Fiir bair /Breg razmiljanja/, a za esmu je istakao da je to jedna od pet zadubina Mehmed-pae Sokolovia, iako to ne stoji na njenu natpisu. Priajui o turbetu Damad Ali-pae, rekao je upliui predajU u historiju: "Ono je i danas ivo, jer muslimanski svet smatra pau za sveca i dolazi ovamo. Po tome je ono slino ejh-Jujinom turbetu u
125. Ibidem, 228. 126. Ibidem, 266-267.

625

Mostaru, onom to ga je, kau, podigao Ali-paa Stoevi. Damad Ali-paa je poginuo 1716. godine pod Petrovaradinskom tvravom ... "*127 Tako su se Andrieve historijske asocijacije i podsjeanja kretale od Bosne prema Turskoj, od Turaka prema Bonjacima i natrag, u opsesivnom krugu "razvoja duhovnog ivota pod turskom vladavinom", izmeu "turskog otrova" i ovisnikog opoja ovoga egzotinog svijeta s kojim je on bio sudbinsko-stvaralaki vezan do smrti.

127. Ibidern, 333-334.

626

II.
("ZNAKOVI", "ZNAKOVI PORED PUTA", KAZIVANJA LJUBI JANDRIU I DRUGI TEKSTOVI)
eksplicitna neoromantiarsko-demo poetika i patoloka psihologija stvaranja historijskih proza u njihovu svoenju na Turke i Bonjake poinje sa njegovim hladnim i bezosjeajnim i moralno ravnodunim iskazom Ljubi Jandriu o sceni nabijanja na kolac u romanu Na Drini uprija, da bi se u Znakovima pored puta i u razgovorima sa Jandriem razvijala u varijacijama paranoidnog straha i kompleksoidnih kompenzacija, preko osobenog shvaanja historije do relativiziranja historijske istine u knjievnom predstavljanju i motivacije linog doivljaja svojih djela, od iznoenja dokumentarnih uporita do udjela pieve mate i razliitosti recepcije italaca raznih sredina i generacija, od linih nacionalnoknjievnih simpatija u historijskom i knjievnom predstavljanju prolosti do uopavanja u univerzalnim tokovima vremena kao filozofskom proniknu u svoga pogleda na trajnost umjetnosti u tronosti svijeta. Pri tome su varijacije o ranom osjeanju straha, o tajni, edipovskoj krivici, zlovolji - bile ne samo indikacije za potisnute komplekse, nego i spontano otkrivanje nemirnog bia i savjesti u svrhu unaprijednog pravdanja svoga ivota, morala i duhovno nasnistika Andrieva

627

tranih i pragmatino-politikih izvorita vlastite historijske proze. Kada ga je, u aprilu 1972., Jandri upitao da li e se ljutiti na prijedlog da porazgovaraju o sceni nabijanja na kolac u romanu Na Drini uprija, a on hladno odgovorio: '''Zato bih se zbog toga ljutio?', pomalo zauen mojim rijeima, uz istovremeno priznanje da nisam mogao ni da spavam ni da jedem' kad je na nagovor prijatelja unio 'drugu, neto blau verziju', pa je poslije ipak 'ostao pri svome"', 1 tj. pri prvobitnoj sceni, - to nije bio samo izraz zadovoljenog sadizma nego i drastino oslobaanje potisnutog straha o kojemu e on u vie navrata u ovim dvjema knjigama govoriti. Ni druga refleksija o ovoj sceni, iz 1974. godine, vezana uz Andrievu enu Milicu Babi rSeam se, nisam je posluao kad je predloila da ublaim onaj opis nabijanja na kolac u romanu 'Na Drini upri ja 2/, ne pokazuje pievo preispitivanje mora1noestetskog uinka ove scene, ve upornost podsvjesnog nagona i izvjesnu polemiku kapricioznost prema glasovima njene negativne recepcije kod bonjakih
1ll 0

italaca.

Unazadni raspon Andrieve psihe od ovih iskaza prema ranim osjeanjima straha i skrivanja predstavlja niz"znakova" za analitiko-psiholokipristup ovom piscu, koji, u dodiru sa njegovim ponaanjem II ivotu, indicira jedno paranoidno stanje njegova unutarnjeg bia. "Zato pretrnem od svakog i najmanjeg zvuka? Zato to znam da je iza njega materija u pokretu, a ja od toga strepim kao od udarcal/,03 pitao se on na
1. Jandri, 88-89. 2. Ibidem, 365.
3. ZPP, 98.

628

Znakova pored puta sasvim suglasno simptomima neuroze straha na prijelazu u opsesivno-prisilnu neurozu, pri emu se odreene primisli opasnosti nameu s takvom jainom da svaki pokuaj njihova svjesnog odlaganja dovodi do novog unutarnjeg nemira, intenzivnog osjeanja straha i jo intenzivnijeg nametanja te misli. Na drugom mjestu on se opet vraao tome neuro tikom osjeanju sa varijacijom novog razmiljanja: "Ima jedna sama po sebi strana, misao u kojoj bi se moda moglo nai i utehu za sve i reenja svega. A to je: moda se je ono od ega strepimo i to sa strahom, stegnutog grla, oekujemo kao najtei udarac i svoj konani poraz - ve odavno desilo. Mi to i ne znamo i sad bez osnova patimo. "*4 Freud je objanjavao neurotiki, bezrazloni

poetku

strah pomou libida, praznim seksualnim uzbuenjem bez cjelishodnog olakanja, ili seksualnom uzdrljivou, pri emu se vri transformacija neiskorienog libida u prividni realni strah, tako da se neznatna spoljnja opasnost uzima u zamjenu za zahtjeve libida. Na spomenuti iskaz Andri nadovezuje drugi, psiholoki indikativniji, mada u pluralnoj stilizaciji, kao paradoksalnu inhibiciju neke duboke traume: "Tajna se uva najbolje onda kad smo po neem - po em bilo - i sami zainteresovani da se ne otkrije i

ne objavi; a najsigurnije je uva onaj ko to ini nesvesno. Inae, nikad ovek ne moe biti siguran da e do kraja sauvati ni svoju ni tuu tajnu; ona se krije godinama i godinama, a odaje se u jednom trenutku koji ponitava sve godine vernost i i utanja. /..j Ima i takvih sluajeva da mi nosimo u sebi neku svoju tajnu, kao skrivenu ranu, klecamo pod njom godinama, reeni da sve podnesemo i da umremo, ako treba, ali da se ne odamo. A pri tom i ne sluti4. Ibidem, 110.

629

mo da ljudi oko nas odavno znaju za tajnu, poznaju je bolje nego mi sami, ali iz saaljenja ili obzira ili ravnodunosti nee to da nam kau ili pokau. "'5 Za Andriev podsvjesni strah i za njegovo skrivanje "tajne kao skrivene rane" moe postojati itav niz indikaCija iz nekih pojedinosti njegova privatnog i javnog ivota koje za njega nisu bile za kazivanje. Prije svega, poznato je da je Andri nerado govorio o svome roenju i porijeklu, a bilo je tu pored podsvjesno-psiholokih i pragmatinih, nacionalno-politikih razloga. Tako se u njegovim rijetkim iskazima o majci moe slutiti Edipov kompleks: "Inae sam bio jedinac, jedinac u siromanoj porodici. Eden bi u majke, kako je to zapisano na steku. Veoma je teko biti jedinac - teko za roditelje; jo tee za dete. Kako mi je bilo, to samo ja znam! Nije mi bilo ao da umrem, ali sam strahovao nad majinim bolom. esto sam u tom zlom vremenu pomiljao u sebi: 'Ne daj Boe da mi se togod desi, nesrea bi najpre pala na majku.' Ja sam joj bio sve i sa mojom smru izgubila bi i poslednju utehu." "Tebe boli moja patnja i daljina, a mene tvoja neizvjesnost, dok sjedi kraj male svjetiljke; vee nas krv i bol i svaki me udarac boli dvostruko, jer pada i po Tvom srcu", pisao je on mnogo ranije u Ex pontu: 6 O ocu je jednom izrekao slijedee: "Svaije prezime, pa i moje, zavisi od porekla. Moj otac je iz Sarajevskog polja. I u Veletovu kod Viegrada ima dosta Andria. Od imena Andrija su Andrii, sa kratkim naglaskom na prvom slogu; a od imena Andra, koje je rasprostranjeno po Srbiji, su Andrii, sa dugim silaznim akcentom na prvom slogu. Prema tome je lako zakljuiti da je moje prezime nastalo od imena Andrija, jer sam ja roen u Bosni!"'7 Ali je Andri
5. Ibidem, 110-111. 6. Jandri, 110.

7. Ibidem, 178.

630

na samom poetku Znakova izrazio indikativan prodor neke podsvjesne psihoze: "Slabe i plaljive ljude strah nagoni da rade upravo ono ega se najvie boje. ,,*s Postoji vjerovatno i organski razlog da u emocionalno~tematskom poretku, nakon ovog, slijedi zapis moralnog straha kao neuropatska opsesija, mysophobia: "Postoji jedna strana, a vrlo ljudska pomisao, pomisao na smrt od davljenja u neistoi. Mnogome od nas vek prolazi u borbi sa neistoom, fizikom i moralnom, svojom i tuom. Strani su trenuci u kojima postajemo toga svesni, i da potraju samo malo due i da ih ne uutkamo zavaravajui se drugim brigama i mislima, mi bismo se zaista uguili. A kako da se ovek oisti kad je i misao koja ga goni da se spasava od neistoe sama neista, jer esto potie iz zamuenih izvora. I kako da se opere, kad su i sredstva kojima se pere - neista. "*9 Stoga nije sasvim neobino to je Andri, u oktobru 1974., odbio miljenje nekih kritiara da se u mladosti formirao pod utjecajem Kirkegarda i njegove Filozofije strepnje, mada je priznao duhovnu, ak moda psihotinu srodnost s njime, te da mu je ovaj pisac "bio kao melem, kao neka vrsta duhovne utehe"*10 u mariborskom zatvoru. Drugi podatak za Freudovu analitiku psihologiju u vezi sa Andriem jesu rijei Antuna Branka imia u njegovu prikazu Lirski feljtonizam Posveeno Ivi Andriu, koji je objavljen u februaru 1919. u Vijavici, politikom pandanu asopisa Knjievni jug. Andriev Ex ponto je, po imievim rijeima, "smesa obinih opservacija i obinih aforizama i obinih
8. ZPP, 38. 9. Ibidem, 111. 10. Jandri, 378.

631

refleksija, od ega nastaju stilizovani reci i idu sve dotle dok se ne nae kakav efekat za poentu". Navodei dva odlomka iz Andrieve knjige, o strahu kao faktoru palanakog ivota, i o njegovu razgovoru s dvojicom jezuita, imi pie u vezi s prvim navodom: "Mora da sam vrlo glup kad se ne mogu domisliti emu ovo psihologiziranje, ulomci iz ove sitne psihologijice. Je li to ono Andrievo 'sunce kasnih spoznaja'?", a u povodu drugog komentira psiholoki aluzivno: "Ne samo protiv jezuita, Ivo Andri ima otrih rei protiv svih mukaraca uopte. Kako meu ove pripadam i ja, moram se ograditi ili ako nita drugo barem mu se za to osvetiti." I u toj poleminoj namjeri navodi dalje Andrieve rijei o enama, meu kojima, uza svu svoju "sitniavu pohlepu, tatinu i la", "nema tako pokvarene ene kod koje nee, nakon dueg razgovora /. ..I bljesnuti traak povjerljivosti i istinskog osjeanja", nasuprot mukarcima, kod kojih je to, po Andrievim rijeima, obrnuto, jer "ve nakon dan drugovanja gladno ja i komina odurna sebinost". Svaka tica svome jatu leti, - odgovara na to imi sa insinuacijom: "Ja Ivu Andria preputam enama. One vole govoriti i sluati stvari koje su nama mukarcima potpuno suvine. Ivo Andri to sam osea i ja nalazim da on govori poneto dobro u svojoj knjizi: 'Mnogo bi vie trebali da pripazimo na svoje rijei, bar kad ve u godine
zaemo. "'*11

U odbrani od podsvjesnog straha i otkrivanja tajne svoga bia Andri se sklanjao u samou, odvajajui se
11. Antun Branko imi: Lirski jeljtolliznm. Posveeno Ivi Andriu. Navedeno prema knjizi: Antun Branko imi, Sabrana djela, II, Zagreb, 1960., str. 125-126.

632

od ljudi, kao to je sam, u nastupu iskrenosti, svje~ do io Jandriu: "Celog ivota /..J je sam oko svoje samoe podizao ogradu, uvrivao je, branei se od onog suvinog sveta koji kao da se zakleo da raspolae pravom da motri na na prag i rasuuje o svemu to nam se desi. "*12 Podiui ogradu oko svoga ivota, on je jo vie strepio od pogleda u njegovo unutarnje bie, pa je tako zazirao i od portreta, ']"er slikar ne prenosi na platno lice, ve nau misao, ne stvara spoljni izgled, ve nas seni iznutra", govorio je on u oktobru 1972. Ljubi Jandriu otprilike ono to je prikazao u scenama Karasova portretiranja Latasa, odnosno vlastitog renegatskog bia koje je izrazio u njemu. "Kad ovek pozira, on pred umetnikom sedi i nosi se sa svojom milju, onom koja se toga trenutka zadesila u njemu. U tom asu, nae lice nije nita drugo do unutarnji razmetaj misli, njen tvrd oblik i kakvoa, razliito rastureni po elu, u oima i na koi lica. I ta radi slikar tada; on tumara za naom skrivenom milju, razvaljuje nam utrobu i prodire do dna due. "*13 I mrnja kao sutinska i integralna supstanca Andrieva doivljaja Bosne i bonjakog svijeta pod turskom vladavinom zapravo je paranoidna predstava i izraz njegova vlastitog mrzovoljnog duevnog bia. Prvobitno lino osjeanje straha i strepnje koje se preobrazilo u paranoidno uobraenje da ga svi mrze od ega se on jo intenzivnije branio skrivanjem i zatvaranjem od svijeta, proirilo se na ivici psihopatologije, u njegov romantiarsko-stvaralaki doivljaj sveope mrnje zbog vjere u Bosni, a za to je Andri
12. Ibidem, 168-169. 13. Ibidem, 171-172.

633

monake i franjevake politike zapise uzimao kao povodna svjedoanstva o nasilnoj historiji Bosne, bez primisli da je svo to kransko stanovnitvo preivjelo etiri stoljea turske vladavine, i pretvorilo se u Andrievim djelima s kraja osmanske vlasti u Bosni u kseonofobiju dovedenu do paroksizma, i to na osnovu zapisa francuskih i austrijskih konzula kao predstavnika antiislamskoga kranskog Zapada. Ali o toj mrnji Andri ne pie u Znakovima pored puta niti govori Jandriu jer to tada nije bilo oportuno u uvjetima politike tzv. bratstva i jedinstva i osude raspitivanja meunacionalne mrnje, pa su i Andrievi iskazi o Istoku i islamu, o Bosni pod turskom vladavinom i Bonjacima bili ublaeni tolerancijom i blagonaklonou, isticanjem istonjake mudrosti i islamskog morala, ljepote umjetnikih djela i kulturnih spomenika, iako su njegove historijske pripovijetke i romani knjievno ivjeli i dalje u kulturnom i prosvjetnom ivotu SFR Jugoslavije. Vidi se iz mnogo primjera da su se u "bosanskoj mrnji" i "istonom otrovu" Andrievih djela bila stekla dva psiholoka izvora, jedan intimno traumatini, neurotino-psihotini, i drugi, ivotno egzistencijalni, koji se sastojao u nacionalno-politikom dodvoravanju monarhisti kom reimu, uklapanjem u mit turske kosovske krivice i osvete nad Bonjacima kao duhovnom, moralnom, drutvenom, kulturnom i nacionalnom derivatu Turaka. I dok je ovaj pragmatini politiko-idejni izvor bio relativno vidljiv za poznavaoca Andrieva ivota i rada, ona potisnuta sfera kompleksa i devijantnih erotskih nagona u Andriu bila je okruena tajanstvom i skrivanjem, a ipak se stvaralaki izrazila
634

u njegovim djelima u itavu nizu duboko doivljenih "turskih" seksomanskih likova i patoloki nastranih scena, sve do poturenjaka Omer-pae Latasa, kao oslobaanje vlastitih mranih napona, homoseksualnog sadizma i mazohizma. U kazivanjima Jandriu, Andri je, u jednoj prilici, i ovaj vid svoga unutarnjeg bia i ivota neenje branio od nasrtljivih knjievnih radoznalaca kao dio svoje individualne slobode. Pored raspitivanja "Zato ste pristali da primite Nobelovu nagradu?", "to je niste odbili kao Sartr", "Zato imate vilu?" - iznosio je Andri s komentarom: "Ja znam: ni mrtvog me nee ostaviti na miru" - "slina pitanja postavljali su mi i u vreme kad sam se enio. Ja sam bio sklon da prihvatim Monterianovu teoriju o tome da je brak jedna briga vie za onoga koji se posvetio knjievnosti ili nekom drugom ili naunom poslu. Pisanje je dovoljno teak i tvrd posao koji do te mere spopadne oveka da mu preostaje malo vremena, nerava i volje za sve one silne i neprekidne obaveze koje nalau ivot udvoje,/govorio je on prikrivaji dilemom izmeu svoga umjetnikog zanimanja i potpunou branih obaveza svoj narcisoidni egoizam, privatnost svoga ivota i tajnovitost svoga intimnog bia/o Meutim, ja sam - dodue u poznim godinama otiao iz Monterlanove kue i uradio ono to je za me bilo dobro. Svaki ovek gleda svojim oima na branu ustanovu. Zato i jedan pisac ne bi imao pravo na to? Ipitao je on u ijim djelima nije bilo ni opisa brane snoljivosti a kamoli sklada, ve muenje, munina ili ak sadizam/o Toliko drugih itelja samotno proivi svoj ljudski vek, ne elei brak i porodicu, pa zato bi onda Monterlan ili neki drugi umetnik bili bele vrane?! Inastavljao je on svoj polemiki protunapad sa svojim imaginarnim protivnicama/. Uostalom, ako emo ba monter635

lanovski, onaj pisac je "dozvoljavao" brak u poznijim godinama. Meutim, ja sam imao svoje shvatanje o braku i uradio sam ono to je za me bilo najbolje. Valjda je jedan pisac zasluio bar toliko da ga ostave na miru", *14 zaklanjao se on za svoje zage, prikrivajui istovremeno izostanak socijalnog refleksa prema porodici i ljubavi prema djeci, kao vlastitu traumu iz djetinjstva. Andrieva djela, osobito njegovi historijski romani i pripovijetke, openito, nemaju ni svjetla ni radosti, ni ljubavi za druge, ak ni za ene kao likove, a i rijetki erotski dogaaji i osjeanja zatamnjeni su psihopatologijom i promaenou, nesreom i patnjom. Jer ono to stvaralac nije imao u sebi nije mogao izliti ni u svoja djela. Nasuprot tome, duboko, traumatino doivljeni i umjetniki izraeni likovi i scene sa obiljejima paranoje, sado-mazohizma, maniko-depre sivnih stanja, svjedoe o potisnutim kompleksima i adekvatnoj psihopatoidnoj strukturi i umjetnikoj sklonosti Andrieva intimnog bia, koje se oslobaalo vlastitih destruktivnih napona kreiranjem takvih prizora i likova u romantiarskoj integraciji sveope mrnje i scenama nasilja i muenja. A objekti su mu po pravilu bili Bosna, Turci, Bonjaci kao njihov duevni i duhovni karakteroloki adekvat. U svojim teorijskim razmiljanjima Andri je podvlaio tu organsku vezu o odnosu stvaraoca i njegove umjetnosti rijei, o duevnom uivljavanju i u osjeavanju pisca u najdublje bie njegovih likova, o udvajanju ili ak umnoavanju pisca da bi svakog od njih psiholokoestetski adekvatno izrazio na kritinoj matenskoj granici shizofreme psihoze i stvaralakog ina. U svemu se na kraju postavlja pitanje: zato je Andri
14. Jandri, 276-277.

636

pripovjedaki stvarao upravo takve nastrane patoloke likove i scene uasa, a ne neke drukije, suprotne njima? Odgovor moe biti samo: po unutarnjem psihotinom nagonu i neodoljivom mranom afinitetu vlastite due, koji je bio sukladan s njima kao njenim duhovnim otiscima i dvojnicima. A da je u sutini svih njegovih trauma, pored psiholokog bio i moralni, ~. socijalni kompleks, koji je udvajao njegov ivot na onaj javni i onaj lani da bi mogao egzistirati i imati uspjeha u karijeri, i onaj intimni, pravi, iracionalni, ispunjen strahom i kajanjem zbog neke vlastite krivice, otkrivao je Andri u Znakovima: "iveti u strahu, kajanju, u stalnom strahu od straha, ne moi oka sklopiti i ne moi duom danuti, i pri svemu tome raditi i smejati se i razgovarati, to znai za ljude kao ja iveti i uspevati meu svetom. "*15 Ali se na drugom mjestu moralno objektivirao prema tom traumatino podsvjesnom osjeanju krivice, podvrgavajui ga tvrdom, racionalnom komentaru, nasuprot krivici sa djelatnim uzrokom, kao da se u sebi dvojio izmeu jedne i druge: "Uroeno osjeanje krivice - nezdravo oseanje nestvarne krivice, koje je bolest mnogih ljudi i omiljen predmet knjievnosti XIX veka, ne spreava toga istog oveka da u svom ivotu poini ceo niz nedela i prestupa. I zaudo, te svoje stvarne grehe on mnogo tee priznaje i mnogo manje se kaje zbog njih nego zbog onih koje nikad nije poinio, a koje voli da ispoveda. Vaspitanjem bi trebalo od samog poetka suzbijati u detetu to bolesno oseanje krivice, a ponekad mi se ini da bi takve ljude trebalo kanjavati upravo zbog tih njihovih uobraenih greha i prestupa; time bi se moda ti bolesnici izleili i spreili da poinjaju istinske. "*16

Jadria,

15. ZPP, prema navodu u 50.

16. Ibidem, 106-107.

637

Osjeanje krivice se u njegovim Znakovima sve vie udaljavalo od podsvjesnog u pravcu moralistikog samoispovijedanja, kao nekog naknadnog spoznavanja uinaka svoje pripovjedake umjetnosti. "Zato sam kolebljiv u odlukama pri svakom poslu pri kom dolaze u pitanje tui interesi ili tu ugled? Zato zazirem od konanog suda i presudne rei? Zato, kad takvu re izreem, doputam da me tako lako pokoleba svaiji prigovor i da me ubedi o njenoj nepotpunosti ili netanosti? Zato svaki plitkov i nitkov moe da me uplai tobonjim posledicama moga suda? l ..! Ne zato to bi moj sud bio pogrean, nego zato to je moja greka uinjena jo prije nego to sam doneo svoj sud, u trenutku kad sam se, voen sujetom ili slabou i obzirima, upustio da sudim o ljudima i njihovim delima. Jo tu sam ja pogreio, i od tog trenutka poelo je da me prati oseanje nemirne savesti, kolebanje u svemu i bojazan od svega. "*17 Tako se pitao i odgovarao Andri. Ali se njegovo razmiljanje, na drugom mjestu, o suenju o ljudima do kraja odvajalo od njegove knjievne proze u moralni relativizam usmene rijei, sasvim suprotan onome to je zauvijek utvreno pisanim djelom. I dok je na jednom mjestu pisao: "Ja o ljudima znam samo ono to oni hoe da mi kau ili to sluajno saznam. A o ljudskim stvarima sudim sporo i teko, sa mnogo za i protiv, esto i menjam svoje sudove, a konaan, pun sud donosim mnogo docnije, esto ga ne donesem nikad. l ..! To je protivno od veine mojih zemljaka"; *18 u drugoj prilici je, godine 1972., Jandriu govorio: "Ima trenutaka kad me spopadne strah pred svakom knjigom, pred gotovo svakim retkom kojim sam

17. Ibidem, 280.

18. Ibidem, 539.

638

hteo da bar neto kaem o svojoj zaviajnoj zemlji, "*19 A u meuvremenu se preputao uroenoj podsvjesnoj strepnji, koja se preko egzistencijalnog straha koncentrirala na neizbjeni biologizam - "strah od potpune oronulosti i praznine koju /. ..! otvara misao o neminovnoj i bliskoj smrti",*20 ili se rasplinjavala u "strahu na koji je osuena 'natura' i sve u njoj":21 Na tom rasponu od tog podsvjesnog, traumatinog straha i paranoidnog stanja prevlaivanja sadistikom slikom, satanistikim likom, apologijom zla i nasilja u svojim historijskim prozama do moralne more vlastite renegatske karijere kao osjeanja krivice u koju se uklapalo i njegovo knjievno djelo, razapeto izmeu svijesti i podsvijesti, izmeu opredjeljenja i imanentnih nagonskih sila lili, kako kae njegov knjievni uzor, Njego: "Strah ovje ku kalja obraz esto"l - nasluivalo se ili se probijalo Andrievo intimno bie i ovjek-Andri u vjeitoj budnosti da se ne oda ili da drugi ne otkriju ono to je bilo s onu stranu drutvenih konvencija i moralnih kategorija. Tako, biem zatvoren za druge, i ivota okruena ogradom i tajnom, Andri se trudio da slovi kao prorok knjievne rijei, kao mudrac historije i filozof vremena i vjenosti, oslobaajui se na taj nain od svega intimnog traumatinog i ivotno nastranog kao efemernog u opusu svoje pripovjedake umjetnosti. Sa takve visine, kao oien od svoga vlastitog bia i njegova izraza u djelu, on je moralistiki poruivao svijetu samoposmatranje zlovolje, ono to ni sam nije mogao uvijek uiniti: "Budite nepovjerljivi prema sebi, svojim oseanji ma i raspoloenjima. Budite nepoverljivi prema sebi
19. Jandri, 142. 20. ZPP, 77. 21. Ibidem.

639

pa neete imati potrebe da budete preterano nepoverljivi prema celom ostalom svetu. A time ete biti bolji, pravedniji, svima prijatniji, i samo sebi laki. im osetite optu zlovolju prema svetu i nepoverenje prema ljudima, vie nego to je to razumno opravdano i . potrebno, odmah budite na oprezu, ali prema samom sebi, i obratite panju na svoju unutranjost, jer to je najbolji znak da neto u vama nije u redu. "*22 Od moguih prigovora nacionalno-politikomtributu koji je svojim knjievnim djelima priloio karijeri, on se branio neprikosnovenou pisca. A u strahu od otkrivanja vlastite biografije kao izraza renegatskog morala, on je sve vie upuivao na djelo. Kasnije je, meutim, Andri svjesnije i racionalnije prilazio i svojoj samoi, kada se, superioran kao pisac i nepovrediv kao dobitnik Nobelove nagrade, nije morao da objanjava i pravda svojim uroenim strahom ili nemirom da se ne bi odao u odnosu prema sredini kojoj je ivotom i djelom predano sluio, da je ne bi iznevjerio. "Za me kau i to da posedujem sposobnost da se uvuem u se i da pri tom savladam i osamo i zamor. Seate se, i Mopasan je cenio samou."*23 - govorio je on 1970. Jandriu. "Uvek sam voleo da budem sam. "*24 - potvrivao je on to i 1973., a 1974. je tome dodao, otkrivajui crtu svoje mrzovolje: "Osim toga, ja ne volim da se druim sa svakim, jer nemam vremena za dokolicu i kojetarije; opasno je kad vam duh dangubi na takvim mestima. "*25 A u zavrnom iskazu o ovoj svojoj osobini Andri je doveo u dodir oportunizam svoje utnje i svoju poetiku: "Ja sam okretao onom stranom gde manje biju. Kad se probudim oseam se lepo ako se misao
22. Ibidem, 33. 23. J andri, 57. 24. Ibidem, 281. 25. Ibidem, 299.

640

zatekne umeni. ovek nikad nije sam ako je sa svojom milju i sa svojim utanjem. Ne uz pomo .zvuka, nego utanja, ovek moe da se podigne iznad svaeg i da poseti predele koji se samo jo u snu mogu videti. "*26 To je bilo vrijeme kada je Andri stavljao pod kontrolu svoje komplekse i osjeanjajer su u njegovu politiki-egistencijalno stiliziranom ivotu bili izgubili stvarnosni dio svoje podloge. Kao to je uvao od javnosti svoju intimu i svoj ivot ovjeka, tako je Andri krio kao pisac svoje namjere, svoje izvore, svoju grau, usmjerenja svojih djela i, posebno, onu psiholoku vezu izmeu sebe i svojih likova, svoga doivljaja historije i islamsko-orijentalnog svijeta. ak je ono romantiarsko-satanistiko, a nacionalno-politiki tendenciozno to je probilo u njegovim djelima, kad je za njega prestao interes takvog prikazivanja, nastojao ublaiti i zalijei priznanjem ljepote i mudrosti u njemu. A kada bi ga ko upitao o historijskim prozama iz ivota Bosne pod osmanlijskom vladavinom, on se polemiki suprotstavljao autonomijom djela i okruavao zidom neprobojne utnje. Ono to je mogao poruiti radoznalom knjievnom svijetu, zavijeno u maglu poetike i psihologije umjetnikog stvaranja, iako je svoje historijske proze gradio dio po dio, mozaiki, sasvim racionalno kao i svaku graevinu, - to je upuivao preko Znakova, a jo vie preko iskaza Ljubi Jandriu, ostajui tajnom sve do smrti. Tako: "im vidite da neki kritiar ili istoriar knjievnosti kree vie oko biografije pisca nego oko njegovog dela, napustite tu lektiru, /pisao je on u Znakovima/. Iz tog eprkanja po biografiji, iz kritiare26. Ibidem, 380.

641

vih

autorovog ivota i autorovog dela, i 'zanimljivih zakljuaka' neete saznati nita korisno ni pametno. Razlogje prost: krenuli ste pogyenim putem koji ne vodi nikud i niem. "'Z7 / Moda je stoga Andri i pisao svoje Znakove da
izvoenja

'poreenja'

uputi svoje kritiare i itaoce na put kojim je on elio da idu, ali je ipak i nehotice ostavio u njima i omake za psihoanalitiku identifikaciju izvorita svojih djela u njegovoj dui. A 1974. godine on je rekao Ljubi Jandriu, prilino prosto (u odbojnosti, kad mu je on spomenuo njegov prikaz \orovieve drame Kao vihor u Hrvatskoj njivi 1918.: "Ne svia mi se vae cunjanje po mojoj prolosti", ree smijui se. "Ali moram priznati: kad

neko cunja po arhivima, ne mora uspeti, ali ako ne cunja, ni sluajno mu se ne moe desiti da ne uspe. "'Z8 "Ne volim da mi zaviruju u duu", rekao je on jo direktnije 1972.
godine, ali dosta indikativno za psihologiju svoga stvaranja, priznajui posredno da je u svojim knjigama oslobaao svoje tajno potisnuto bie. "Nije re da

bih svoje tajne hteo poneti u gyob. Sve to sam stigao da uradim u delu je, a ono je dostupno svima; sa mnom je ostalo samo ono to nije moglo da se pretoi u neku od mojih knjiga: zato bi se svet zanimao i za to?"'Z9 Na to je Jandri, u napomeni, dodao njegov iskaz iz Znakova: "Posle nae smrti moete ispitivati i ta smo bili i ta smo pisali, ali za ivota samo ovo drugo. "'30
zapravo i u svome biu i u svojim djelima krio tajnu psihike deformacije, ili se ona sama krila u podsvijesti, i nemirne savjesti, koju su kritiari slutili a itaoci bonjaki fenomenoloki osjeali kao zlonamjerni i zloudi doivljaj njihova svijeta. "Kad sam bio
Z7. ZPP, 269-270. 28. Jandri, 313. 29. Ibidem, 150. 30. Ibidem.

Andri je

642

i u boljoj snazi i pisao ovaj roman, - iznosio je Andri u Znakovima mislei na upriju, - nisam imao nikog s kim bih mogao da se porazgovorim i posavetujem /osim svoje due, svoje grae i svoga doivljaja u vremenu pad okupacijom, mogao je dodati, M.R./. Sada, kad moj roman ima vie od petnaest godina a ja vie od ezdeset, sad me stalno pitaju nai novinari i knjievni kritiari o mom romanu i njegovom postanku.!...! To je mala ironija sudbine da oveka stalno pitaju neto o onom o emu on nema potrebe da razgovara, i ne eli to, dok o onom o emu bi hteo da uje tue miljenje - nema koga da pita."*31 Neposredno prije ovog razmatranja o paradoksu ivota i rada knjievnika Andri je, meutim, sa vie polemike jetkosti, izrazio ta sve eka objavljeno djelo nekog svog imaginarnog sagovornika, poevi od zavisti do zlonamjernosti, proizvoljnosti i zloupotrebe tumaenja, moralne destrukcije, kao da je elio da napravi zatitni zid oko njega i unaprijedan odgovor protivnicima: "Posle pohvala i priznanja dolazi neizvesna sudbina tvoga dela koje nije vie u tvojoj vlasti, a jeste u svaijem pomalo, !brinuo se Andri od recepcije i tumaenja svojih djela i istraivanja njegovih izvora i intencija, svjesnih i podsvjesnijih, dokumentarnih i mitskih!. Tvoje dobro nije sklonjeno ni zatieno, kao graansko imanje./. ../ Naprotiv, ono je nezbrinuto, izloeno nepredvidljivim opasnostima /govorio je on prikrivajui i zamjenjujui pisca djelomi: zavisti, mrnji bez razloga, menama mode i ukusa, svaijem pogledu i dodiru, namerniku i zlonamerniku, svakom tumaenju, shvatanju i neshvatanju, nastranosti i slepom sluaju, zloj volji i tupoj pameti, sumnji i gluposti /nizao je on opasnosti kao da je unaprijed htio ovim proricanjem da obesnai svaki
31. ZPP, 215.

mlai

643

prigovor svaku kritiku, svaku drukiju recepciju prebacujui ih ispod razine morala i dobre volje/. Delo koje je steklo priznanje izaziva kod mnogih ljudi divljenje i potovanje, ali kod jednog broja njih i suprotna oseanja i neoekivane reakcije. Pored njega bi, kao kod muzejskih eksponata, trebalo staviti natpis: 'Zabranjeno dirati', liao je on daleko u privatizaciju i administrativnu zatitu svoga knjievnog djela, u monopol vlastitog doivljaja, miljenja i osjeanja i prisilnu orijentaciju italakog svijeta u pravcu piscem propisane recepcije/. Ali to nije moguno, i tvoje delo stoji kao voka pored puta, kao spomenik bez uvara, a na njemu ispisuju svoja imena i ostavljaju svakojake tragove dokoni i ogranieni prolaznici. I.. J Ni iz daleka se ne mogu predvideti ni nabrojati sve mogunosti i svi rizici koji iz toga proizlaze. Tvoj mir ne zavisi vie od tebe, ni tvoj ugled ni tvoja lina ast Igovorio je on kao da govori drugom sebi/o Najbolji dio sebe ti si otuio i prepustio tuim, nepoznatim mozgovima, tuim ustima i tuim perima da ga tumae prema svojim shvatanjima, svojim nagonima i interesima lalio se on sebi, svjestan osjetljivih mjesta svojih historijskih romana i pripovijedaka koja bi mogla povrijediti itaoce odreene povijesno-kulturne sfere/. Svak ima nad njim vie vlasti nego ti sam. Ni za ivota ni posle smrti ti nisi vie zatien ni siguran. Sve moe da ti se desi Izatvarao je Andri krug nemirne savjesti i podsvjesne strepnje, jer su se njegove meuratne i neposredno poratne historijske proze pisane za horizont oekivanja srpske - i hrvatske - hrianske publike, ispunjene kosovskim, antiislamskim sindromom, odjednom poslije Drugoga svjetskog rata nale u promijenjenim politikim okolnostima, pod prijetnjom potencijalnog raspitivanja meunacionalne mrnje i antagonizma!. /..J Na tebi i
644

na tvom delu Igovorio je on sebi gorkol nastojae da se iskale ikonoklasti koji nagonski ele da sve ono to je uspravno vide kako izgleda kad je oboreno, manijaci koji vole da pljunu i prikvase upravo uz tue delo, pogotovu ako uiva neki glas Iprogovarao je on subjektivno i sujetnoi, zavidnici koji, ne mogui da poreknu delo, ure da unize i uprljaju onog ko ga je stvorio lotkrivao je on linu zabrinutost nad svojom linou i biem, koju je cijelog vijeka drao na odstojanju i na visini prema svima oko sebe/. Potovaoci e te braniti, ali esto i onako kako ne eli i kako ne voli liznosio je Andri svoje paranoidne opsesije zbog krivice koju je podsvjesno osjeao i svjesno prognozirao/. I.. .! Za tvoje delo zaklanjae se i

borci raznih pravaca i ideologija, ifanatici koji sa njim nemaju nikakve veze, i sluiti se njime bezobzirno u meri u kojoj im to koristi i na nain koji im najbolje odgovara. Ne traei nikad tvoj pristanak, tumaie te proizvoljno, esto i namerno naopako. Po tuoj volji, a na tvoju tetu bie as gvelf as gibelin",*32 lobeshrabrivao je Andri svakog
koji ne bi bio njegov apologeta, u ovom analitiko-psiholokiveoma rjeitom i indikativnom monologu!. Bilo je u ovim rijeima nesumnjivo i reakcije na Kurtovievu kritiku i na mnoge usmene iskaze nezadovoljstva umjetnikom tendencijom njegovih proza, ali i na pokuaje otkrivanja kako intimnog ivota tako pojedinosti iz Andrieve diplomatske karijere i reimskog prilagoavanja, a da je u svemu bilo i elemenata nie moralne vrste svjedoi vehementnost tona uz zahtjev o nepovredivosti objavljenog djela i nedodirljivosti pisca koji ga je stvorio, prebacivanja linog u teorijsku sferu komunikacije knjievnog stvaranja.
32., Ibidem, 213-214.
mogueg itaoca i kritiara,

estiti

645

u toj svojoj odbojnosti prema istraivanju duhovnih i moralnih izvora stvaraoca iao i tako daleko da je, zaboravljajui na skromnost i paradoksalnost vlastitih ranijih iskaza, isticao sebe kao uzor umnosti i uzdranosti zbog ostajanja u pozadini svoga stvaranja: "Umetnici koji su stvorili svoje umetnic'1co delo, priznati naunici, vojskovoe, dravnici, ljudi koji su se istakli linim podvigom i neim zaduili svet - svi oni pre ili posle izau iz sebe, progovore, i kau javnosti neto o svom delu, u obliku izjava, polemika ili memoara. Neki to ine opirno, neki saetije, neki skromnije i pametnije, neki lue i neumesnije. Retki su oni, umni i do kraja uzdrljivi, koji odole iskuenju ili pritisku i ne progovore nikad, ostavljajui svome delu da ono govori za njih listicao je Andri mislei zapravo na sebe, i pravei od straha da ne povue lanac istraivanja svoje prolosti i unutranjosti visoko moralno naelo uzdrljivosti od sujete vlastitog objanjavanja onog to je sam stvorio/. To su oni pravi, dostojni svoga dela, koji se u tom delu pojave pred svetom i u njemu i nestanu, ostavljajui dokonoj masi obinih ljudi i profesionalnim komentatorima sva mogua i nemogua tumaenja, objanjenja i nagaanja. "'33 Istovremeno Andri je nastojao da presijee sve puteve do vlastite prepiske i linih svjedoanstava o sebi i svome ivotu. On nikada nije mogao oprostiti objavljivanje njegovih pisama Tugomiru Alaupoviu lali ni faksimila njegove krtenice sa linim podacima o sebi i svojim roditeljima i o katolikoj vjeroispovijesti/o U vezi s prepiskom Andre Gidea i Roger Martin du Garda, on je 23. maja 1973., u svome gotovo patolokom zaziranju od izlaganja svoga ivota u javnosti,
33. Ibidem, 241.

Andri je

646

govorio Jandriu da ~u se "ne dopada idova sklonost da objavljuje pisma svojih prijatelja", i nastavljao: "Neto slino, na alost, uradio je i Tugomir Alaupovi sa mnom", po ko zna koji put, iako je svoj strah od javnosti linih iskaza ve bio transformirao u govorenje onoga to sam eli da se zna u svrhu stvaranja eljene slike o sebi: "Vi ste skroman i paljiv
ovek. Neete napominjui Jandriu

valjda tim belekama podizati sebi hram; bar dok sam ja jo u ivotu. "'34 To, meutim, za to je

optuivao Alaupovia nije bilo do kraja tano, kako napominje Jandri ispod teksta, jer "Tugomir Alaupovi nije u stvari objavio svoju prepisku sa Andriem", ve je "u zaostavtini koju je zavjetao arhivu Franjevake klasine gimnazije u Visokom naeno /. ..; poslije njegove smrti dvadesetak Andrievih pisama koja je 1962. godine objavio fra dr. Rastislav Drlji, la! Andri se ljutio to je to uraeno za njegovog ivota."35 A neposredno prije toga, 20. februara iste godine, on je rekao Jandriu: "Odmah u vam

kazati: nikakva pisma nisam sauvao; svi smo mi pogorelci,

i ratovi su nam sve odneli." - da bi nastavio opsjednut onim indiskretnim iz njegova ivota ivanliterarnim to je on htio zatajiti pred svijetom, to se ve pisalo o njemu a nije ulazilo u okvir vanvremenskog i vanprostornog portreta koji je on stvarao svojim djelom: '1'1 i ono /. ..1to se pie o piscima treba primati s velikom rez-

ervom; to ljudi esto

biografa-kritiara.

ine

radi novca ili svoje reklame. "'36 -

kao da je elio jo jednom da obespokoji i dezavuira zidu, u toj tvravi, kojim je u komUnistikoj Jugoslaviji okruio svoj dotadanji lini
U tom
Andrievu

34. Jandri, 203. 35. Ibidem.

647

36. Ibidem, 195.

ivot i svoju karijeru u srpsko-monarhistikoj dravi, sustiglo se u strahu, strepnji i potiskivanju, podsvjesno i svjesno, i vezalo u egzistencijalni vor: tamni kompleks bia i porijekla, njegove kompenzacije i oslobaanje vlastitih bolesnih nagona u prozama iz doba turske vladavine u Bosni, ali i nastojanje da se zataji ili opravda autonomijom djela i neprikosnovenou pisca sve ono to bi moglo biti ocijenjeno kao nacionalni ovinizam u predstavljanju Bonjaka u historiji, radi dodvoravanja vladajuem reimu izvan klasnog politikog morala i "historijskog materijalizma", nasuprot tzv. bratstvu i jedinstvu jugoslavenskih naroda. Jer su se u njegovim historijskim romanima i pripovijetkma na temi Bosne pod turskom vladavinom sjedinili kao doivljaj i izraz, i egzistencijalno funkcionalizirali, i traumatino-patoloki duevni porivi i tradicijske inercije antiturskog i antibonjakog animoziteta, i karijeristiko nacionalnopolitiko suglasje proiziio iz epsko-kosovske ideologije i monarhistike hegemonije srpske vlasti. U novoj dravi, u drugim prilikama i uvjetima, Andri je nastojao da svoje historijsko-moralne stavove ublai i relativizira, da ih misaono objasni u kontekstu opeg vremena i globalnog prostora svijeta, da ih potisne u autonomnCJ bie stvaraoca i djela kao u azil, ali su oni bili toliko izraajni da nisu mogli pomjeriti recepciju bonjakih italaca ranjenih genocidom u Drugome svjetskom ratu, koje je Andri bio opteretio krivicom predaka u slubi Turske carevine i ueem u kulturnocivilizacijskom krugu islama, te historijom i ka, rakterologijom nasilja i psihopatolokog mentaliteta.

648

je 1968. godine svoj razgovor o Bosni i Bonjacima uokvirio sa dva bitna iskaza. "Meni su j .. .! mnogi prebacivali da nisam ba u najboljem savezu sa sadanjou i da se zato vraam u prolost, jgovorio je on kapitalizirajui taj "prigovor" kao izraz politikog ljeviarstva/. Ja mislim da to nije tano. Pitanje je kako ko shvata prolost, jrekao je on u nastavku i, vidovito, otvorio raspravu o zloudoj reverziji historije na junoslavenskim i bosanskim prostorima.! Za mene su budunost, sadanjost i prolost delovi jednog beskrajnog vremena u kome ono to mi zovemo prolou postaje zaas sadanjost ili budunost - i obratno!"*37 A na kraju je rekao, poistovjeujui svoje pripovjedako predstavljanje sa historijom, kao u prkos onima koji su u njegovim djelima gledali romantiarski tendencioznu stilizaciju prolosti: "Dok u meni ima snage i ivota prouavau prolost, od koje, na alost, na svet bei, a to je upravo osobina perifernih ljudi", *38 - govorio je on sa aluzijom na one itaoce koji njegovo pripovjedako predstavljanje prolosti nisu mogli da podnesu, iako je on prolost kako kae, "prouavao", tj. nauno istraivao, to je bilo u suprotnosti sa njegovim drugim iskazima koji govore o njegovoj umjetnikoj recepciji historije. Jer na drugim mjestima je on izraavao i obazrivost u svome pripovjedakom prikazivanju prolosti, ak je kao svoju vrlinu istakao "to sam prolost prihvatio za saveznika, strahujui dan i no nad onim to sam napisao i bojei se da moja re nikad nee dobiti patinu prolosti i pribaviti je za se", *39 ali je izvan ovih iskaza ostajao njegov lini doivljaj, ugao posmatranja i ciljani uinak njegova historijsko37. Ibidem, 36. 38. Ibidem, 40. 39. Ibidem, 273.

Andri

649

pripovjedakog rada. A kao moral knjievnog stvaranja u odnosu pisac-djelo-italacon je, u oktobru 1973., iznio kao neku vrstu samoispovijedanja odgovornost pisca i pred recepcijom djela: "Za pisca je veoma vano da zna ta je sram. Stideti se - to je sveta stvar. Po tome moemo meriti karakter oveka i njegovu sklonost da se preispita i proveri pred sebom i drugima. Pisati - to znai stavljati sebe na probu. Stotinu italaca uzee nau knjigu i staviti je pored svee. Zar nam moe biti svejedno s kakvim e oni mislima otii da legnu?"*4o Bio je to vrhunac Andrieve moralne svijesti djela iz njegovih potonjih dana~ U uporeenju sa reakcijom nepoznate itateljke na margini scene nabijanja na kolac, i Andrieva komentara Jandriu o tome, to je bio prodor njegova naknadnog spoznanja i savjesti. Meutim, u narednom kazivanju on je kao izvore svojih historijskih proza iznio epsku narodnu tradiciju, mitove i legende, saglaavajui umjetniki i historijski s njom, dok je u svojim djelima romantiarski iao intenzivnije od svojih izvora u polarizaciji historije i njenih junaka. "U epskim pjesmama nalazimo prolost koja nije pokojna, neobian opis, mane i vrline ljudi, vrsnou i razgovetnost u izrazu. j .../ Svi mi, neko vie neko manje, vodimo poreklo iz nae narodne pesme. Mene su najvie privlaile legende u narodnim pesmama ili pripovetkama. "*41 U oktobru 1974. Andri je ponovio da su "narodna svest i epika imali j .../ daleko snaniji uticaj na me", *42 otkrivajui tako romantiku a ne historijsku podlogu svojih proza iz starije prolosti. Ali se u pogledu na vjerodostojnost mitskolegendarne predaje ogradio, istiui njihov znaaj za
40. Ibidem, 272. 41. Ibidem, 275. 42. Ibidem, 378.

650

svijest narodnu: "To su legende, one nisu proverene i ne odgovaraju istini... Meutim, istina je da su u legendama smetene prarei i prasvest predaka koji su nas posadili na zemlju. Kad se osvestimo od mitova - a ko zna da li se od njih ikad i do kraja moemo osvestiti - mi smo ve ljudi. Za bosansko dete, mitovi i legende imaju.mo majinog mleka. Neto tajanstveno i stravino, to postanje nosi za sobom, ulazi u nas u obliku drevnih predanja. Prva i poslednja greka pieva je u nameri da se mitovi prenesu u sirovom obliku. "*43 Tim je Andri otvorio ne samo teorijski problem odnosa fiction-faction, knjievne "istine" i historijske istine, nego i pitanje korienja upotrebe i prerade knjievne grae kao bitnu oblast poetike vlastitih historijskih proZa, pri emu se umjetnika uvjerljivost doimala kao historijska istina na itaoce koji su bili u horizontu njena oekivanja, koji su u sebi nosili njen duh, d~k su je drugi, izvan toga horizonta, doivljavali kao romantiarsko pretjerivanje, historijsku neistinu i politiku tendenciju. Varirajui ovu temu Andri je u julu 1973., za bonjake spomenike govorio: "Neke stvari moraju otii. Lepota im je u tome to propadaju; ono to se u lepoti raa, u drugaijoj lepoti propada: ~akvi su hladni, a strogi zakoni prirode... ", *44 da bi u septembru iste godine rekao Jandriu apsolutizirajui ljepotu prolosti: "Prednost prolosti nad sadanjim trenutkom je u tome to kod nje naila.,. zimo na proverenu lepotukakve ne moe odmah biti u onome to je nastalo danas ili jue. *45 U Znakovima je knjievnu "istinu" o
43. Ibidem, 258-259. 44. Ibidem, 225.

Andri

ovjeku

relativizirao i vlastitu i njegovu djelu rij~ima

45. Ibidem, 245.

651

da "redovno oseam da moja istina nije cela, sveobuhvatna i konana. "*46 Taj relativizam istine kao razliito uslovljenog suda o ljudima on je na drugom mjestU opirnije obrazloio: "Kad sudimo o ljudima, njihovim postupci-

ma i karakterima, treba imati na umu da ljudi, iz raznih uzroka koji ne zavise od njih, ne mogu svuda, uvek i o svemu govoriti istinu. Jedni je ne vide, drugi je vide naopako, to je isto ili jo gore, a trei prosto nemaju snage za taj podvig, jer to za tu vrstu ljudi i jeste podvig za koji je potreban izvestan minimum snage koji njima nije dat. "*47 Kao da je htio da
svoje djelo to vie odvoji od sebe kao stvaralaki gubitak vlastitog bia, da ga osamostali zajedno sa dijelom sebe, on je pisao: "Postoji u meni jedna

davnanja, verovatno nasleena, misao da u svakoj igri, kao i u svakoj umetnosti, ovek gubi sebe. Ma koji oblik da uzme ta misao, hrianski (tako se prvo javila kod mene, jo u de- . tinjstvu), islamski ili filozofski, izvan svih konfesija i verovanja - ja oseam da ona postoji i da uvek ima svoju ne mnogo jasnu i vrlo relativnu, ali nesumnjivu tanost. "*48
Istovremeno sa tim iskazanim razmiljanjima o apstraktnom procesu stvaranja djela, Andri je otvorio pitanje o odnosu mate i stvarnosti /fiction i faction!, izmeu izmiljanja i injenica zbivanja, odnpsu u kojemu se i sam, stvaralaki razapet, sa svojim historijskopripovjedakim djelom nalazio. "Deava se da pisac !iznosio je on u Znakovima!, nemajui oseanja za

stvarnost oko sebe, pribegava udnom i bezizglednom poslu da izmilja i ljude i dogaaje, kao to se deava i to da pisac zapazi pojave oko sebe, ali nema snage da ih izdigne do visine umetnikog opisa i da ih uini tako ubedljivim da ih
46. ZPP, 44. 47. Ibidem, 200. 48. Ibidem, 200-201.

652

bez otpora i kolebanja prima kao stvarnost /kao to je Andri svojim umjetnikom sugestivnou uspijevao da od mita, predaje i romantine historije saini djelo koje ivi kao dogoena zbilja u krugu istomiljenike publike/. U takvim sluajevima mi odbacujemo njegovo delo, delimino ili u celosn i potpuno smo u pravu. Ali biva ponekad pa namizgleda da se linosti u romanu ili pripovetci ponaaju neprirodno, da se slue neobinim izrazima, i to nas nagna da posumnjamo u verodostojnost dela i umetniku iskrenost pisca /kao to su i Andrieve omake i nepoznavanje islamskog uenja proizvodile negativan utisak kod bonjake publike/. Da li je uvek taj razlog dovoljan i takva sumnja opravdana? /pitao je Andri nastojei da relativizira te utiske koji umanjuju autentinost prikaza ivota, duha, morala i atmosfere bonjakog svijeta i islamske doktrine i u njegovim historijskim prozama!. Da li su krug naih iskustava i snaga nae pronicljivosti toliki i takvi /zadravao se on na utiscima publike, mimoilazei vrijednosti naunih injenica! da moemo biti sigurni da znamo sve pogodbe pod kojima ljudi ive, sve mnogostruke mogunosti njihovih odnosa, svu dubinu i irinu onoga to su sposobni da urade i da kau u granicama tih odnosa? I da li bez kolebanja moemo povodom jedne knjige da kaemo: ovo moe biti, a ovo ne moe, ovo je istinito i stvarno, a ovo neprirodno i izmiljeno?"*49 - svodio je on cijelo ovo razmatranje o relativizmu i prelivanju stvarnosti i neistine i u svoje djelo, koje je upravo i uslijed toga bilo osporavano u bonjakoj italakoj javnosti. Jer iz ovog bezlinog i uopenog iskaza nalazio se zapravo sam Andri, kao i iza svakog pasaa u Znakovima, sa svim pitanjima i reakcijama koja su se mogla postav49. Ibidem, 201.

italac

653

ljati njegovim historijskim romanima i pripovijetkama od strane bonjakih italaca, i njegovo nastojanje da unese sumnju u njihovu negativnu i odbojnu recepciju, ili da je barem razmeka, i osporavanje njegova knjievnog prikazivanja kvalificirajui ga kao izmiljeno. Nastojei da izae iz moralnog tjesnaca ovakve recepcije, Andri je, s jedne strane, ukazivao na relativizam knjievne estetike i doivljaja u vremenu, ali ne i u prostoru I"Estetika je podlona promjenama"*so/, a s druge strane je isticao, uvodei u stvaralaki proces pored relacija fiction-faction i novu - function, kao namjeru ili tendenciju, toliko bitnu za recionalni, smiljeni pragmatini nivo njegovih historijskih proza: "Nije stvar u reima, nego u onom to one stvarno kazuju ili to bi htele da kau; znai - u namerama koje imamo upotrebljavajui ih, u smislu koji im dajemo kad ih izgovaramo ili piemo. ""51 Ali su pri tome ostajala pitanja: ta je izmiljeno? I u kojU svrhu? I na osnovu kojih poriva? Andri je, meutim, u svojim razmatranjima, kao odgovor osporavateljima njegove istine i zbilje u njegovim historijskim prozama, na vie mjesta isticao injeninu grau u njihovoj podlozi, pri emu je ipak ostajalo nerijeeno pitanje njegove vlastite stvaralake interpretacije i umjetnikog predstavljanja, u smislu koji rijeima "dajemo kad ih izgovaramo ili piemo". "Ja sam strastven italac dnevnika, linih zapisa i uspomena iz raznih vremena i naroda, /pisao je on u Znakovima podrazumijevajui dokumentarnu grau Travnike hronike, i to on koji je elio da i poslije smrti ostane nepoznat i tajanstveni. Proitao sam ih moda na stotine. Njihovi pisci redovno smatraju da su uvek u pravu i da su
50. Ibidem, 212. 51. Ibidem, 241.

654

uvek bili bolji, plemenitiji ili pametniji od svoje okoline. Ne seam se izuzetka u tom pogledu. Samo je kod jednih to miljenje izraeno otvoreno, a kod drugih preutno, ili je maskirano naelnim razlozima. To je razumljivo. Oni koji nisu takvi,. ti ne piu dnevnike i ne objavljuju memoare /pisao je on mislei i na sebe/. Pitam se samo, dok ovo piem, da li moje zabeleke u ovoj 'zelenoj' knjizi, i u drugim, nisu nesvesno pisane u istom duhu i sa istim ciljem. ""52 Istovremeno on je otkrivao relativizam i subjektivnost ove memoarske grae I"Ima vie naina da se lae, jedan od njih su memoari""S3/, koja joj je davala
bitno obiljeje knjievnosti, kao da je elio imanentno da upozori na linu stvaralaku prirodu svekolikog knjievnog rada, pa i pisanje historijskih proza. Bosnu kao svoj zaviaj prema kojemu ima moralnu obavezu, "Ja volim da putujem u Bosnu /.../.
Istiui

Tamo mi se uho smiri i odmara na kratkim i razvuenim duinama rei i imena koja sam sluao u detinjstvu", i navodei istonjaku misao "ovek je duan svome zaviaju""S4 - Andri je u januaru 1974. taj odnos definirao ali na stvaralakoj razini izvorita duha:

"Ja bih /.../ Bosnu nazvao duhovnom domovinom, a kad nekom kraju date takvo ime, sve ste priznali! Bosanski ljudi su prema snazi svoga umea stvorili svoje obiaje, humor, igye, pesme, zagonetke i legende, svoj eglen - i to mnogo pre nekih drugih naroda koji se na sav glas hvale svojim dubokim duhovnim zaleem. ""55
U decembru 1974., tri mjeseca prije smrti, on je to intimnije obrazloio:
52. Ibidem, 275. 53. Jandri, 10. 54. Ibidem, 32. 55. Ibidem, 296.

655

"Kad je Bosna u pitanju, ja nikad nisam niti mogu biti odsutan. U stvari, ja se nikad od Bosne ni odvajao nisam. Ono to smatram svojim duhovnim dosegom - to je dar dobijen od Bosne. Meni je Bosna . suena, to bi se reklo. Ja sam, za razliku od vas mladih, progledao i poeo da mislim jo u prolom veku. Turci su Bosnu prozvali: tuhafli vilajet, to znai budibogsnama zemlja'... Tek posle oslobodilakog rata, taj tamni vilajet na Balkanu poeo je snano da se razvija. To mora svakog da raduje. Kad bi sada kojim sluajem banuli u Bosnu Evlija elebija, Evans, Giljferding, Kikle i drugi, ne bi mogli ni da poveruju da je to ona ista zemlja u kojoj su boravili nekad. 11*56 Ali je unutar ovog iskaza ostao gorak okus historije Bosne kao "tamnog vilajeta" pod turskom vladavinom, prevladan vremenom oslobodilakog rata za koje se on politiki zaklonio, i u njemu njegov moralno nedefiniran doivljaj Bonjaka. A upravo da bi potvrdio vjerodostojnost svoga knjievnog predstavljanja i opstao pri svome doivljaju Bosne pod turskom vladavinom, Andri je isticao dokumentarnu grau kojom se kao pisac sluio: "Ja sam /. ../ kao diplomatski slubenik ili radoznao turist dosta putovao po stranom svetu i morao sam se esto sluiti stranim jezicima, /pripovijedao je on Jandriu u oktobru 1972./. Pored diplomatske slube, znanje stranih jezika znatno mi je pomoglo u traganju za izvornom graom o istoriji Bosne; ja sam dobar deo mladosti i ivota proveo po arhivima i bibliotekama u Budimpeti, Krakovu, Carigradu, Beu, Rimu, Vatikanu, Madridu, Berlinu, Parizu i drugim gradovima Evrope. Bez preterivanja mogao bih rei da sam
56. Ibidem, 385-386.

656

prevrnuo gotovo svaki dokument koji se odnosi na prolost Bosne, a da ne govorim o tampanoj literaturi. Pa i vieod toga: morao sam da prouavam turske izvore i turska dokumenta, istoriju turske drave, posebno doktrinu islama i islamske religije, hrianstva i slino. Bez toga ne bih ni mogao da piem istorijske pripovesti. "*57 "Seam se Igovorio je on u junu 1974. Jandriu otkrivajui jedan svoj izvori mnogo mi je pomogla knjiga na nemakom jeziku koju je napisao Maar Asbot. To je najbolja knjiga o Bosni, izila u doba Austro-Ugarske; pristojno je pisana, moda se onda meni tako inilo, jer drugih izdanja nije bilo. Koliko ja znam ta knjiga nikad nije bila prevedena. !Josef Asboth, Bosnien und die Hercegowina, Wien, 1888./ Tu sam naiao na zanimljivu prepisku izmeu nekog Engleza i sarajevskog kadije. Pie Englez kadiji i moli ga da mu odgovori ta je i kako je bilo u Bosni pre dolaska Turaka. A kadija e njemu mudro: 'Ko e znati kako je sve ovo izgledalo prije nego to nas je obasjala svjetlost islama'''. *58 Andri se, pored toga, zanimao i drugom graom o Bosni, od njenih kulturnih spomenika do mentaliteta njenih itelja. U julu 1973. on je pokazivao Jandriu monografijU Alada damija u Foi Andreja Andrejevia !Beograd, Filozofski fakultet, 1972./, tumaio mu elebijin zapis o Foi iz 1664. na trijemu ove damije i isticao kako "ovakve knjige imaju neprocenjivu korist za svakoga, a posebno za pisce koji istauju prolost, ali su... one za njega dole dockan":s9 "Ja sam po arhivama, bibliotekama i antikvarnicama Isjeao se on u februaru 1974./ prekopavao knjige kao pesak. Boe moj, koliko sam se samo izmuio prouavajui konzulska vremena u Travniku! Ja sam se tu dosta istroio. "*60
57. Ibidem, 148. 58. Ibidem, 353. 59. Ibidem, 222. 60. Ibidem, 309.

657

Utiske koje je izazivao kod nekih kritiaraAndri je komentirao s tenjom da pomjeri ugao vienja njegovih historijskih prizora, istiui pri tome, u neskromnom refleksu, i ono intimno to je inae tajio, da bi se ispravio osjeanjem moralistikog straha i stida nad tim kvalifikacijama, to je sve djelovalo, vie za javnost, nedovoljno spontano i iskreno, kao smiljena stilizacija, potkrijepljena Vukovim rijeima: "Kad itam one koji na osnovu mojih tekstova piu o meni kao o mudracu i moralisti, ja se najpre obradujem sujetnom radou, a posle se zamislim i uplaim i, nakraju, postidim pred sobom. Tada vidim koliko je bio u pravu Vuk kad je pisao rda je to sasvim razliito: znati o nekom poslu lijepo govoriti, i znati ga dobro i pametno raditi'." "61 Na slian nain on je isticao i skromnu portvovanost u svome knjievnom stvaranju, pa je navodio basnu o mravu koji je poao na abu kao alegoriju svoga vlastitog knjievnog nastojanja: "Kad god se povede re o umetnosti, ja se setim basne o mravu koju sam davno uo u Bosni: 'Sreo ovek mrava i pita ga: - Kuda e? - Na abu. - Pa kako e bolan tako malen. - Pa neka. - Umree na putu. - Pa neka, bar u umreti na svetom putu!'''*62 liZa mene kau da sam pisac-istoriar /govorio je on ]andriu jo u oktobru 1968; da bi istakao moralni smisao kao humanistiki ciIj svojih historijskih proza/o Ja sam pre svega pisac, a prolost je za me isto to i lepota za enu. Meutim, istoriari dolaze na kraju ina da bi prebrojali mrtve i ubeleili ime pobednika - razume se da neko mora i to; ali pisac je taj koji daje pouku i pomae ljudima pre zla. ini mi se da se tu negde kriju mo i nemo
61. ZPP, 268. 62. Jandri, 25.

658

knjievnosti. A doklegod traje svet bie zla i potrebe da se branimo od njega. U namerama ovekovim da se odupre sili i ponienjima svake vrste, literatura moe mirne due da kae da je najmanje greiln. ", '63 zakljuivao je on u odbrani svoga djela argumentom ukazivanja ne zlo kao osnovnu supstancu svoga doivljaja turske vladavine u Bosni, i na potrebu da mu Se suprotstavimo. "Sastalo se zlo i gore da se malo razgovore", '64 navodio je on, u septembru 1970., rijei iz Bosne kao intenzivan proim njena ivota u historiji. Ali je kasnije, u januaru 1974., otkrio zlo i kao intimnu traumu svoga bia, koja je svakako uvjetovala i odreivala i njegov doivljaj Bosne u osman1ijskoj prolosti: "Mene je zlo s kojim sam stao na noge i koje je raslo i razvijalo se zajedno sa mnom osposobilo da se mogu iskljuiti iz buke, razgovora, pa i iz svoje misli, ako treba. Nalazio sam izlaz u povuenosti i samotnom vraanju sebi. Ta jazbina me je toliko puta spasavala od zla, nasrtljivih ljudi, nesree, ak i od divljenja, od svega to mi se dopadala, a emu se nisam smeo predavati. "*65 Taj doivljaj historijskog zla u Bosni u Andria je simboliziran slikom "tamnog vilajeta", iz kojega nas mogu izvui jedino knjige, kako se on izrazio 1968: 66 A o sadrini toga "tamnog vilajeta" svjedoile su ne samo njegove historijske proze nego i ambijent njegove radne sobe, kako je opisuje Ljubo Jandri u februaru 1974.: "Iznad vitrine visi Lubardina slika sa motivom iz Crne Gore; lijevo je stara geografska karta Bosne, desno jedna minijatura na kojoj je prikazana borba izmeu Turaka i Hriana ... "*67
63. Ibidem, 24-25. 64. Ibidem, 63. 65. Ibidem, 299. 66. Ibidem, 43. 67. Ibidem, 310.

659

Iako je neto ranije, u oktobru 1971., sa aljenjem govorio o nestanku svakog traga bonjakih kulturnih spomenika u Herceg-Novom: "Zanimljivo je - sudei bar prema elebijinim putopisima - da je Herceg-Novi nekada imao vie od etrdeset damija. Danas, na alost, nema nijedne. Nema ak ni groblja sa nianima, ali su sauvana mnoga turska imena: Tatar-baa, Kanli-kula, Jok-mejdan, Karata... ""68 Ipak je vrata u emocionalno-duhovnu pozadinu svojih historijskih proza Andri odkrinuo, u oktobru 1972., u jednom iskazu Ljubi Jandriu kad je priznao da su na njegovo duhovno formiranje u mladosti najvie utjecali Poljaci: "Moja domovina nee se valjda naljutiti ako kaem da sam se u Bosni rodio, a duhovno progledao u Poljskoj. ""69 Pa iako je to bilo reeno dosta uopeno, iza tog priznanja se moe nai i jedna knjievno-idejna analogija: Poljaci su imali tradiciju velikih historijskih romana, koja je kulminirala u Sjenkjevievu patriotsko-historijskom romantizmu; u tim romanima, sa tradicionalnim antagonizrnom izmeu kranstva i islama, vodi se borba katolikih Poljaka sa muslimanskim Tatarima.

o svome shvaanju historije Bosne i prikazivanju Bonjaka u svojim historijskim prozama Andri je u svojim moralno-estetskim i psiholokim iskazima Jandriu govorio suzdrljivo i u aluzijama, ali odbrambeno i sa drukijim emocionalnim tonom, sa simpatijama, a ne s historijskom i ljudskom mrnjom. Ali, pri tome nije mogao izbjei ni reflekse svoga izvornog, zaotrenog psiholokog i romantino-historijskog odnosa prema njima, ak predstavljajui neke reakcije na tursku vladavinu kao prirodne i nune, u kontinu68. Ibidem, 72. 69. Ibidem, 106.

660

itetu sa idejama svoje doktorske dizertacije, to ponekad probija iz njegovih razmiljanja i opaanja.

"Neko je rekao da jedan narod moe da ouva svoju slobodu samo po cenu veite budnosti. A vi sad zamislite kakav je to ivot. ", '70 pie on u Znakovima, a odmah poslije toga, to
opravdava argumentom individualne analitike psihologije: "Slabe i plaljive ljude strah nagoni da rade upravo ono ega se najvie boje. "'n Ali na narednim stranicama Andri svoja opaanja iz politike historije, aluzivna za Bosnu pod turskom vladavinom, uopava i progovara jezikom svevremenosti i filozofije povijesti:

"...Postoje vlade i drave koje se, da bi se odrale, ili da bi postigle svoje ciljeve, slue onim to je nie i gore u oveku, i druge koje u istu svrhu apeliraju na ono to je vie i bolje, to jo ne znai najvie i najbolje. /...; U tom treba traiti kriterij i po tome treba prosuivati njihove izglede za budunost. "'n Ili: "Kad pratite borbu izmeu dve politike grupe i elite da znate koja je vie u pravu i ima bolje izglede na pobedu, vi obratite panju na to koja od te dve strane u veoj meri upotrebljava la kao sredstvo borbe, i znajte da e ta strana podlei. "'73 Da bi se zatim pribliio temi svojih
historijskih romana u kontekstu kolektivne psihologije naroda: "Muka i jeste u tome to u dugim istorijskim borbama niko ne moe da ostane neizmenjen. Borei se, mi

uvek imamo pred oima isti konani, daleki cilj, ali nas borba sama menja; na protivnik i sredstva borbe koja nam on namee menjaju nas neprimetna i esto upuuju pravcem kojim nikad nismo mislili da idemo. /Turci i rajal."'74
Doivljaj historije Bosne pod turskom vladavinom, oien od satanskog romantizma i nacionalne mito70. ZPP, 38. 7l. Ibidem.
72. Ibidem, 44.

73. Ibidem, 43-44. 74. Ibidem, 44.

661

logije, ali optereen subjektivnim strahom koji je vjerovatno imao, pored paranoidnoga egzistencijalnog osjeanja, i objektivan razlog u politikim reakcijama bonjake muslimanske publike i neprimjerenosti novom vremenu i shvatanjima tzv. bratstva i jedinstVa, - Andri je izrazio u anegdoti koju je mogao nai i kod Karadia i kod Kapetanovia-Ljubuaka. "Uplitanje svetova, sukobi, sudbine i zbivanja - sve je to podizalo deo po deo ove balkanske zemlje, - Igovorio je on u oktobru 1972. Jandriul. U narodu sam zabeleio reenicu koja bolje od svih istorijskih i sociolokih rasprava govori o Bosni i njenoj prolosti: 'Otac mi klanja, majka mi se krsti, aja gledam pa se kamenim!' Eto, to je povest Bosne. Re je o vremenu kad ovek nije bio siguran u kojoj e se veri roditi, a u kojoj e umreti. Ako poete za njenim imenom, ko zna na ta ete sve naii." 1.../ "Ima trenutaka kad me spopadne strah pred .svakom knjigom, pred gotovo svakim retkom kojim sam hteo da bar neto kaem o svojoj zaviajnoj zemlji", *75 govorio je on u nastavku ovog iskaza Jandriu, inei prijelaz na zlu sudbinu pisca zbog njegove knjige, ili ak na polemiku sa svojim imaginarnim neprijateljima, u nizu pitanja upuenim sebi: "Zato sam kolebljiv u odlukama pri svakom poslu pri kom dolaze u pitanje tui interesi ili tu ugled? 1...1 Zato zazirem od konanog suda i presudne rei? .. ", *76 pisao je on u Znakovima, a na drugom mjestu: "... O ljudskim stvarima sudim sporo i teko, sa mnogo za i protiv, esto i menjam svoje sudove, a konaan, pun sud donosim mnogo docnije, esto ga ne donesem nikad. "*77 - iznosio je on suenje o ljudima kao vlastitu greku i kao nemirnu savjest. To je, meutim, bilo u suprotnosti sa njegovim
75. Jandri, 142-143. 76. ZPP, 280. 77. Ibidem, 539.

662

prikazivanjem likova Turaka i Bonjaka u njegovim djelini.a, koji su u kasnijem sagledu moda i bili uzrok njegov~ nemira, ak i sa njegovim vlastitim uvjera.;. vanjem o stvarnosnoj podlozi njegovih proza, kako je Andri 16. oktobra 1972. govorio Jandriu: "Sve su moje linosti postojale ili su mogle da postoje". "78 Ali on nije krio svoje uzbuenje nad Dostojevskim, to je otkrivalo duhovnu srodnost sa ovim piscem, i izvor psihopatologije vlastitih likova: "Moda u biti nepravedan prema samom sebi, ajo nepravedniji prema velikom ruskom piscu, ako kaem da su me najvieuzbudili Zapisi iz mrtvog doma. U mladosti sam drhtao nad 'Dusima' Dostojevskog... ""79 Jer, "Dostojevski je pisac /.../ koji je meu prvima u svetskoj knjievnosti ostavio pejza, odeu svojih junaka, njihov fiziki izgled, vreme, pa i prostor, kako bi se do kraja mogao posvetiti ljudskoj dui. ""80 Kao da je htio da podijeli odgovornost svoga knjievnog kazivanja, on je u oktobru 1968. govorio Ljubi Jandriu: "ovek nikad nee pogreiti ako pita i ako se na putu potapa pametnim mislima drugih. ""81 Ali je na vie mjesta krenuo i u paranoidnu polemiku sa svojim protivnicima: 'itko me neko mrzi - to je njegova stvar; moja je briga da ne uinim nita to bi izazvalo prezir. Najbolji nain da se ovek osveti jeste ne vratiti milo za drago", citirao je Andri Epikteta oslobaajui vlastite tjeskobe, i nastavljao zamiljeno, mada u duhu srpske tradicije: "Drukije je kod nas. Mi smo osvetoljubiv svet. Ne kae se uzalud kod nas: 'Ko se ne osveti - taj se ne posveti. "'"82 "Pisanje esto zna da prisedne piscu i da mu umesto nagrade za besane noi i satrvene nerve donese jo i stotinu
78. Jandri, 163; 79. Ibidem, 153-154. 80. Ibidem, 152. 81. Ibidem, 29. 82. Ibidem, 337.

663

i jednu nepriliku. "*83 otkrivao je on ]andriu u oktobru 1968., i nastavljao "kao da se pravda": "Branko opi je na aljiv, samo njemu svojstven nain, znao da kae: 'Hm, lako je Ivi da pie o vezirima, begovima i konzulima iz tamo ko zna kogvakta. Neka on stisne, pa kae koju i o dananjem vremenu i njegovim junacima'. "*84 U Znakovima je dao ak i portret ovjeka koji ivi od uniavanja drugih nalazei u njemu i psihopatske porive, a u njegovoj uopenoj stilizaciji nije bilo teko prepoznati Andria kao pogoenu stranu: "ovek u etrdesetim godina, sa dozom uroene osionosti, sa sadizmom razmaenog deaka bez osnovnog vaspitanja, sa nasleenom sposobnou preziranja i potcenjivanja drugih ljudi i tuih misli, dela i postupaka. To njegovo nipodatavanje, koje je samo sebi svrha, nije stalno ni zasnovano na nekim utvrenim shvatanjima i pogledima. Ne, ono klizi, kao svetlost nekog reflektora, preko svih pojava savremenog sveta i zadrava se udljivo i bez opravdanja, negde due negde krae, uniava, karikira i svlai nanie sve ono to u tom trenutku osvetljava. Ali to je jalov i uzaludan trud, jer kad se taj razorni mlaz svetlosti vrati na mesto na kom je jue sve poharao, unakazio i polomio, on nalazi sve opet uspravno, isto i netaknuto. Tada mora da razara i rui ponovo. I tako veno nastavlja svoj prokleti sizifovski posao. ivi od obaranja, a sam ne biva od toga ni za dlaku vii. "*85 U junu 1974. on je, meutim, komentirajui osobinu ljudske destruktivnosti, izrekao jednu vidovitu humanistiku misao o knjievnom djelu u vre83. Ibidem, 34. 84. Ibidem. 85. ZPP. 460-461.

664

menu, osloboenu vremenitosti svakog historijskog pragmatizma i otvorenu sve do naih dana: "Jer kad doe do kakva prevrata, mogu se lako i zauvek unititi upri je, gradovi, damije i crkve, ali knjiga se ne moe razori t l. "*86
Iznosei odbrambene argumente u odnosu prema svojim konkretnim protivnicima Andri je, u drugoj prilici, navodio Duieve rijei iz vremena Kraljevine Jugoslavije, otkrivajui historijsku sudbinu Bonjaka i odnos knjievne javnosti prema njima, od kojeg nikog nije mogla glava zaboljeti: "'Vi ste talentovan mlad pisac /prisjeao se Andri u junu 1974. Duievih rijeiJ, ostavite se, zaboga, tih efendija i fratara, pa se vratite Evropi; to je pravi svet.' Razume se da ga nisam mogao posluati,"*87 pomjerao je Andri, zamjenjujui teze, zanimanje kritiara svojih historijskih proza na drugu stranu, komentirajuiovo nagovaranje svojim postupkom kao nekim protivljenjem Duievu nacionalizmu, mada se u njegovu tadanjem nepristajanju nalazila i sudbina njegove vlastite karijere, koju je Andri gradio na demoniziranoj slici Bosne pod turskom vladavinom i likova Bonjaka, ugaajui kosovskom osjeanju svojih italaca i oitujui svoju nacionalnoduevnu srodnost sa mitom vladajueg reima svojim pretpostavljenima. Jer, objanjavao je on naknadno argumentom psihologije sredine, "Dui je odrstao u uslovima nacionalne mrnje", "a ja sam odgajan u duhu jugoslovenstva", isticao je Andri, distancirajui se tako zapravo i od sama sebe, svoje srpske nacionalno-kulturne identifikacije i svojih historijskih proza iz toga, i
\

86. Jandri, 359.

87. Ibidem, 327.

\
665

kasnijeg vremena, uz nastojanje da svoju pripadnost srpsko-hrvatskoj nacionalnoj omladini iz mladih dana povee sa idejom suvremenoga komunistikog jugoslavenstva, i da se na taj nain zatiti od eventualnih politikih prigovora. Iako meuratni hrvatski renegat i reimski pristalica srpske nacionalne kulture i politike, Andri se u iskazima Ljubi ]andriu, jo u oktobru 1971., podjednako distancirao kako od hrvatskog tako od srpskog ovinizma, istiui jugoslavenstvo kao instrument protivljenja svakom hegemonizmu. Ali je u junu 1974. vjeto izbjegao komentar, a kamoli distanciranje, kada mu je Jandri citirao jedno mjesto iz pisma Ive Vojnovia svome bratu, u kojemu se, u povodu Ex ponta, kae: "Pisac mladi katol. Srbin iz Bosne, idealni mladi, Ivo Andri ...", *88 kao da je jo uvijek raunao na to opredjeljenje kao na politiki kapital. A to je bilo u neskladu sa njegovim rijeima ]andriu iz oktobra 1971. u povodu napada pojedinih ljudi iz Matice hrvatske na njegovu linost. Jandri u napomeni citira izvjetaj Steve Ostojia o istupu ime odana na Glavnoj skuptini Matice hrvatske u Zagrebu 22. novembra 1971., koji glasi: "Dr ime odan pomenuo je nekoliko delikatnih pitanja: jedno od njih bilo je u vezi sa pojedincima koji su se, kako je naveo, odrekli svoga naroda. Pominjui imena Ive Andria i ]orja Tadia, odan je rekao, izmeu ostalog, da se u Hrvatskoj u poslednjih sto godina, od nametnute austrougarske nagodbe, formirala klika oportunista koji su se u AustroUgarskoj zvali nagodbenjaci, a u Jugoslaviji se formirali u orjunae. Potueniu redovima hrvatskog naro88. Ibidem, 329.

666

da, oni su svrili kao malobrojni pojedinci koji su se definitivno odrekli svoga naroda.,,s9 Nije stoga udo da je Andri, politiki-moralno povrijeen ovim otvorenim ubodom u renegatski kompleks, koji je godinama potiskivao u sebi nalazei mu opravdanje u egzistencijalno-karijeristikim razlozima, reagirao "potiteno" ali odluno, ne libei se ni od politikih insinuacija: "To je pljusak koji ne prestaje. Voleo bih vie

nego ne znam ta na svetu da to iv nisam doekao ... To je okrutno i podgyejano gyoznim namerama kleroustaa! ta bi oni hteli od mene? I emu to vodi? Ja to nisam zasluio! Ja sam za slogu i bratstvo bio celog svog dugog veka, /isticao
je on u novom reimu nakon godina srpskog nacionalizma/o Ja sam bio za jugoslavenstvo jo onda kad je AustroUgarsku trebalo oterati s naeg ognjita... Mi sarajevski

gimnazijalci bili smo protiv hegemonizma bilo koje vere i bilo kojeg naroda", govorio je on da bi poslije toga
pokazao da su njihov ideal bila samo dva junOSlavenska naroda: "Nae drutvo je nosilo ime naprednjake srp-

skohrvatske mladei, iako je - na drugoj strani - bilo i reakcionarnih tajnih organizacija koje su okupljale omladinu", napominjao je on obazrivo. "Ne bih voleo da lii na hvalu kad kaem da sama bio predsednik naprednjake srpskohrvatske omladine u Sarajevu. Mi nismo bili unitaristi, kako bi to nekom moglo da izgleda /objanjavao je on srpskohrvatstvo kao Jugoslaven - bez unitarizma, to je bilo teko objasniti! pre bi se moglo rei da smo bili panslavisti i internacionalisti, a svako ko zdravo rasuuje zna da panslavizam nije isto to i unitarizam... /odvajao se on odsudno od toga pojma koji je tada bio predmet kritike na hrvatskoj strani! Ja sam za jugoslavenstvo bio i
89. Ibidem, 73. Stevo OstOji: U
emu

su nes-

porazumi, Politika, 23. novembra 1970.

667

1941. godine, kad je Komunistika partija Jugoslavije u sve, pa i u to, unela marksisNko shvatanje... Ja sam za jugoslovenstvo bio i 1948, a i danas sam - i pre u da umrem takav nego da pod starost menjam uverenja!, koji su se i ovog puta "oslanjali na neku spoljnu silu, obino na sumnjivog i reakcionarnog saveznika", da bi istakao Preradovieve rijei: "Moja nacionalnost je humanitet" kao razlog uzdravanja od polemike sa tim ljudima, a bojei se zapravo da bi ona izvukla na vidjelo i druga obiljeja njegove politiko-diplomatskedjelatnosti izmeu dva rata. "Mene su i neki srpski ovinisti pokuavali da uzmu na zub", nastavljao je stoga Andri, da predusretne napadaje sa ove strane, i zavravajui sa monologom o ovinizmu koji je "svugde isti i svagda mu je jednaka namera: suprotstavljanje pravoj umetnosti i istinskom zajednitvu", da bi, nakon smirenja, stao da govori "0 svom knjievnom putu, o umjetnikim principima kojih se tvrdoglavo drao cijelog ivota", *90 pie
Jandri.

U napomeni uz ovaj iskaz i "umjetnike principe kojih se lAndri! drao cijelog ivota" Jandri je iznio da ga je to podsjetilo, mada nije iskljueno i Andrievim posredstvom, na jedno Andrievo pismo dr. Mihovilu Kombolu, datirano u Beogradu 14. XI. 1933., u kojemu on odgovara na njegov poziv da sudjeluje u Antologiji novije hrvatske lirike, iji je on redaktor. "Zahvaljujui vam na pozivu lodgovara Andri tada Kombolu! moram da Vam kaem da mi, sa moga gledita, ne izgleda razumljivo ni opravdano da se danas izdaje jedna antologija, ograniena na jedno pleme. Ponajmanje povodom stogodinjice ilirstva. Izdava i Vi kao urednik imate, izvesno, za to sve razloge. ivei na strani i po strani, ja te
90. Ibidem, 73-74.

668

razloge ne znam a i da ih znam ja bih ih mogao samo potovati ali ne i deliti. Ne bih nikad mogao uestvovati u jednoj publikaciji iz koje bi principijelno bili iskljueni drugi nai meni bliski pesnici samo zbog toga to su ili druge vere ili roeni u drugoj pokrajini /zaklanjao se Andri za druge u svome odbijanju, ne objanjavajuitada izdavanje svojih knjiga u Srpskoj knjievnoj zadruzi i aktivno uee u srpskom knjievnome ivotu!. To nije moje verovanje od jue nego od moje prve mladosti, a sad u zrelim godinama takva se osnovna vrednovanja ne menjaju. Iz Vaeg pisma vidim da Vam je poznato da sam bio jedan od osnivaa i urednika Knjievnog juga koji je zastupao najire gledite jedinstva obuhvatajui ne samo srpsko-hrvatsku nego i slovenaku knjievnost. To je bilo 1917. godine; godine 1933. ja ne mogu zastupati druke gledite. To su razlozi, isto knjievne i naelne prirode, zbog kojih alim to mi nije moguno uestvovati u Vaoj Antologiji. "*91
udno je bilo za Andria, koji je Jandriu govorio

da nema nikakve sauvane prepiske, da su ova pisma po izuzetku ostala kao dokaz njegova antihrvatstva i srpskog jugoslavenstva, i da ih je on stavio na uvid Jandriu za objavljivanje, ili ga bar upozorio na njih. Jo jedno svoje pismo, ovog puta kao dokaz srpskog patriotizma, upueno za vrijeme Drugoga svjetskog rata Svetislavu Stefanoviu, predsjedniku Komesarske uprave SKZ, predstavljalo je za Andria politiki kapital u poslijeratnoj Jugoslaviji, kojim je on pokrivao svoju diplomatsku aktivnost pred kraj Kraljevine Jugoslavije, osobito u vrijeme sklapanja Trojnog pakta, o emu on, kao o linoj traumi, nikad nije htio govoriti. "Najuasniji je ipak bio trenutak Ipriao
91. Ibidem, 74-76.

669

je on Jandriu 14. oktobra 1972./ kad su Nemci i nedievci zahtevali od mene da dozvolim pretampavanje svojih dela i da saraujem u njihovim asopisima i tampi. Napisao sam pismo i energino odbio ma kakvu saradnju, rekavi da to ne mogu uraditi, jer moj narod Jsrpski!?, M.R./ pati i strada. I sada se seam, kao da je juer bilo: jednog popodneva odneo sam to pismo na potu i poslao ga preporueno. Vratio sam se kui, spakovao kofer i oekivao najgore. Noima i noima nisam mogao da spavam oekujui agente da dou po mene Jgovorio je Andri Ljubi Jandriul. J.. J Neprijatno mi je kad se danas spominje to pismo i taj dogaaj iz mog ivota Jpokrivao se on lanom skromnou istiui druge/o Beograd je bio pun rodoljuba i ne vidim razloga zato bi mene posebno trebalo isticati. Sline stvari pletu se i oko mog povratka iz Berlina"*92 Jnapominjao je on sugerirajui urotu svojih neprijatelja oko sebe, kao da se vraao u dane ranijih strahova i strepnji/o A istog dana on je }andriu, u vezi s aktualnom raspravom o varijantama, podvlaio svoje rano i dosljedno opredjeljenje za ekavicu kao imanentno obiljeje srpske nacionalne ideologije: "Meni su esto prebacivali to sam svoju ranu liriku 1911. godine poeo ekavskim narejem, da bih 1912. godine nastavio da piem ijekavski, a zatim se opet - i konano - vratio ekavskom izgovoru. Eto, pokatkad se deavaju i takve stvari! /komentirao je on bezlino kao da se radi o neemu na to on ne moe utjecati!. Na to bih mogao samo da kaem, ako bi to moglo bilo koga zadovoljiti: kao to sam poeo sa poezijom, tako je isto i sa jezikom! /prebacivao se on u sferu knjievnog stvaranja i stvaralakog izraza/o On je deo knjievnog posla, a u mom sluaju jo i sastavni deo traganja za izrazom i knjievnim opredelenjem. Iako pisci nisu lingvisti, ve se
92. Ibidem, 128-129.

670.

samo slue jezikom, ipak se mora priznati da se pisac opredeljuje za onu jeziku varijantu i onaj izraz koji najbolje odgovaraju njegovim m.islima lobjanjavao je on dosta maglovito izmeu jezika kao izraza umjetnikog doivljaja i jezika kao adekvacije nacionalno-mitskih i nacionalno-historijskih ideja/o Pa i Krlea je u Republici pisao ekavski sve do 1928. godine Ipozivao se on u svojoj odbrani!. Ja sam negde napisao da je svaka ijekavska re u odnosu na ekavski oblik malo dua i malo tunija Iprebacivao se on u oblast stilistike/. Meutim, sretne mene jednom Beli, pa veli: 'To lepo zvui, ali nee biti da je tako. ", I.. J "Krleaje" - nastavio je kasnije - "nedavno lepo kazao ta misli o jeziku. Nije vano kako ga ko zove, a razlike i varijante samo ga obogauju. Kad se povede razgovor o jeziku, uvek se setim poznate Njegoeve pesme 'Pozdrav rodu iz Bea' koja je nastala negde polovinom prolog veka i u kojoj Njego, ponesen romantiarskim idejama Vuka Karadia i Ljudevita Gaja, oduevljeno peva o jedinstvu naeg naroda i jezika: 'Lepo, lipo, ljepo i lijepo, !belo, bilo, bjelo i bijelo, llistii su jednoga svijeta, lu pupolj se jedan odnjihali. "'*93 Sve je to - i mitsko-romantini odbojni doivljaj Bosne i Bonjaka kao Turaka, i nacionalno i kulturno opredjeljenje i ispovijedanje, i srpski jezini izraz, i politiko oitovanje - proizlazilo iz Andrieva karijeristiko-egzistencijalnog usmjerenja i taloilo se u moralno-psiholokom kompleksu renegatstva, koji ga je podsvijesno titao cijelog ivota kao neka vrsta krivotvorine vlastitog bia, a iz kojeg nije mogao i nije htio izii, i slagao se u osjeanje egzistencijalne strepnje koje se izvijalo iz potisnutih tamnih nagona u njemu. A utei o sebi i svome ivotu, Andri se oslobaao toga pritiska na umjetniko-stvaralakinain: u nas93. Ibidem, 131-133.

671

tranim i patolokim likovima svojih turskih proza iz Bosne, u sado-mazohistikim slikama svireposti i izraavanju integralne demonske mrnje, to je istovremeno predstavljalo jo jedan prilog identifikaciji sa srpskom nacionalno-mitskom historijom i najdubljim kosovskim biem ovog naroda. Da bi amortizirao efekte odbojnosti u novim drutveno-politikim knjievno-kulturnim uvjetima, i on je istakao vrijeme kao jednog od glavnih protagonista u svojim historijskim romanima i pripovijetkama, i podredio mu i likove i dogaaje, i moral i sjeanje u njima. "... Treba imati na umu i to da je vr~me u mojim pripovetkama i romanima jedno od glavnih lica, da prostor nije potisnut u drugi plan, da sam graevine smetao u sredite radnje",. govorio je on Jandriu 15. oktobra 1972. pomjerajui ljude u gnomiku vremena, a meui graevine u sredite zbivanja kao oznaku trajnosti nad ljudskim vijekom. A taj usloeni nain doivljavanja i izraavanja historije predstavlja filozofsku superstrukturu poetike njegovih proza, i u isto vrijeme Andriev azil nad stvarnosnirn prikazivanjem prolosti osmanske Bosne i njenih itelja, i stalno stvaralako pitanje, ili kako je govorio Jandriu: "Mene je ve u samom poetku knjievnog rada zaokupljala misao: kako prikazati oveka u vremenu koje se kree kao iv organizam, i u prostoru bez one statinosti koju ram namee slici, iskljuujui posmatraa iz likovnog dela. "*94 Prirodno je bilo da se na ovom stupnju knjievne apstrakcije svojih djela Andri usmjeri i na svoju filozofiju historije kao svoga utoita od njene romantiarske konkrecije u svojim romanima i
94. Ibidem, 152-153.

672

pripovijetkama: liZa mene istorija nije ponavljanje

prolosti; pre bi se to moglo nazvati pokuajem da se obnovi igrali, govorio je on u istoj prilici Jandriu, ali se pri tom
aluzivno osvrnuo i na njenu razliitu recepciju, zavisnu od razliitih interesa, smatrajui da su udaljena razdoblja liena takvih primjesa i doivljaja:

"Kratkovido i skueno gledanje na vreme i prostor, gde se svetovi u koje bi trebalo verovati, rue i ponovo stvaraju, i proizvoljna procena ve ovrslih vrednosti, dve su osnovne mrlje koje mi, pojedinci, unosimo u naa rasuivanja o istoriji, grevito se borei da za sebe obezbedimo to vei komad zemlje i neba. Zato ja najblia istini povest o onim minulim vekovima i poodmaklim razdobljima u koja je nemoguno smestiti nae zasluge. ""95
Tako je Andri pojavama suvremenosti pokrio vlastiti interes u prikazivanju daleke prolosti. Ali je u svojim kazivanjima Ljubi Jandriu od filozofsko-estetskih Objanjavanja povremeno prelazio u prikrivenu polemiku sa onima koji su imali kritiko gledanje na njegovo knjievno pripovijedanje historije i njegovu idejnu osnovu, i isticao da e vrijeme ocijeniti njegovo djelo, upadajui i nehotice u vlastitu zamku filozofsko-moralne uzajamnosti izmeu vremena kao sudije vremenu kao glavnom protagonistu njegovih historijskih proza. liMeni se ipak ini looJ da mi

gubimo strpljenje i prerano ocenjujemo pievo delo, njegovu angaovanost u drutvu i idejni smisao njegove poruke. Pri tom zanemarujemo injenicu da su ljudi od pera nena, razdraljiva i afektivna bia lumanjavao je on
romantiarsku

esto

vehemenciju vlastitog prikazivanja i demoniziranja Turaka, Bonjaka i njihova svijeta/, i da

95. Ibidem, 153.

673

se - uza sve to - bave 'menjanjem' i 'prekrajanjem' sveta po meri svoga suda i ukusa Iskidao je on moralnu odgovornost knjievnosti sa sebe/. I sve to, gotovo uvek, ine s dobrim namerama lotkrivao je on tendenciju u podlozi knjievnog stvaranja, ali uz njeno apsolutiziranje na razini iskljuivog dobra, i s opim pozivom na razumijevanje slobode i autonomije pieva stvaranja/. Uostalom, umetnost sama po sebi navodi pomalo na greh. Ako nita drugo, u takvim prilikama, vredelo bi bar malo saekati, pustiti da se stvari slegnu i ohlade i da vreme, kao najmerodavniji sudija, oceni i pisca i njegovo delo. Svi mi moemo i nehotice pogreiti, ali vreme nee Ipravdao se on elei da odloi vrijeme prosudbe, uz namjeru da i tada, kao i ranije, ostane reimsko-ideoloki korektan/o Ono e oceniti i ije je delo, i u kojoj meri, angaovana i progresivno, i na sud o njemu. I ovde bi se trebalo prisetiti one turske rei okojoj sam vam govorio: sabur",*96 zavravao je on indikativno, upravo "turskom rei" strpljenja, kao da mu je ona kao izlaz spasa iznenada probila iz podsvijesti mrnje, svireposti i odbojnosti. Kasnije, on je kao teorijski ishod iz moralnih dilema istakao subjektivnost pisca i relativnost recepcije i suda o djelu u razliitom vremenu i raspoloenju. "esto su me pitali: koje svoje delo najvie volim? I onda su, kao noeve iz potaje, potezali i onaj drugi, opasniji i tei deo isto pitanje: zato? Igovorio je on u oktobru 1972. Jandriu ne mogavi zatajiti svoju zlokobnu podozrivost nad takvim pitanjima koja su, dodirujui njegov nesvjesni uroeni paranoidni kompleks i moralnu krivicu renegatstva, mogla ugroziti njegovu duhovnu i fiziku egzistenciju/. Meni je to nemoguno odgovoriti Inastavljao je on birajui neutralan poloaj iskaza/o Ja podjed96. Ibidem, 33.

674

nako volim svaku svoju knjigu, pa i onaj razmak izmeu njih; ja se, prema tome, podjednako odnosim prema svim svojim delima: onima koja su napisana i onima koja nisam stigao napisati i koja u, zacelo, odneti sa sobom u grob./. ../ Osim toga, pisac je u takvim prilikama uvek subjektivan i njegov sud nije nikad pouzdan i realan. Njegov pravi jedini sud je samo delo, a u sve ostalo to se plete oko njega i dela ne treba uvlaiti pisca /naglaavao je on paranoidno, da bi se nakon toga zatvorio u relativizmu djela i njegove recepcije/: Najposle, svaki sud, pa i piev, posledica je trenutne impresije, a ta da radimo sa sudom onih koji e doi posle nas i koji e sa pristojne daljine - trezvenije i pronicljivije od nas - da ocjenjuju nau re. "'97 A u odavanju izvora za svoje historijske proze, od legendi i mitova i narodne poezije, preko dokumentarne grae, i priznavanja da su sve njegove linosti postojale, i da je "mnogo toga nauio od obinog nepismenog oveka iz Bosne", '98 te da su mu "pojedinosti koje sam doznavao od obinog sveta, esto /. ../ vie koristile od arhivskih podataka do kojih sam tako teko dolazio, jer su dublje otkrivale sutinu istorijskih zbivanja nego tvrde i bezdune injenice"'99 Andri se u cijelom tome rasponu fictio-faction vraa na Geotheovu misao: "Prava umetnost je ono to nikad i nigde nije bilo, a to je najvea istina ivota", '100 zamagljujui do kraja svoj nacionalno-romantini doivljaj historije i knjievnu tendenciju svojih historijskih proza, koja se iz njegove dizertacije ulivala u njegova djela, svo ono mukotrpno skupljanje arhivske dokumentarne grae sa tenjom da one ponu u doivljaju ita oca da funkcioniraju kao stvarnosna historija.
97. Ibidem, 104. 98. Ibidem, 143. 99. Ibidem, 222. 100. Ibidem, 163.

675

Andri

Romantizam kao stilsko-psiholoki kompleks je, meutim, izriito spomenuo samo u jednom svome iskazu Jandriu u maju 1973., i to u njegovu svijetlom, idilinom znaenju: "... Kako bi bilo lepo, bar za. trenutak, preturiti sve te moderne pravce u knjievnosti i ponovo se vratiti romantizmu. "'101 To je bilo vrijeme kada je Andri propovijedao poetiku otvorenog djela, bez pouka. "...Ne volim naravouenija ni u romanu ni upropoveci", - govorio je on suprotno iskazu o poukama historije u njegovim djelima. "itaoevo shvatanje i sauestvovanje u igri je sastavni deo nae namere. Njemu treba ostaviti dovoljno mesta da produi tamo gde smo mi stali. ",'102 i stavljao pod kontrolu i svoje vlastite, nekadanje a sada ispranjene, komplekse i bespredmetna osjeanja. Nasuprot isticanju zla i potrebe da se branimo od njega, Andri je, u oktobru 1972., govorio Jandriu kako je Monterlan "sve nas uio ne samo kako treba pisati nego i kako treba napadati i tui ono tvrdo i gadno to ovek nosi u svojoj krvi"'103 kao da se objektivirao prema vlastitoj optereenoj dui, a godinu dana nakon toga, u oktobru 1973., on je izjavljivao: "Nita ne prepustiti sluaju, svesti i strast na razumnu meru i u svaemu, pa i u najsitnijim pojedinostima, traiti ovenost".'104 Svevremenim i sveprostornim shvaanjem knjievne umjetnosti, suzbijanjem patolokog izraavanja nagona nie vrste, Andri je htio da oko romantino satanistikih vidova svoga stvaranja stvori zavjesu filozofskog humaniteta, kao to je i prok1amiranjem jugoslavenske nacionalne snoljivosti elio da prekrije svoje ranije knjievno i politiko srbovanje. "Gledamo
101. Ibidem, 199. 102. Ibidem, 99. 103. Ibidem, 175. 104. Ibidem, 281.

676

se kao to nismo umeli da se vidimo, i govorimo jedno drugom ono to nismo stigli da kaemo. Plete se niz prizora, itav ivot jedan koji nije prolost ali nije ni sadanjost, nego pomalo i jedno i drugo", *105 zapisao je on neposredno poslije rata, 7. augusta 1945. II Sarajevu. A 18. oktobra 1968. on je, na rasponu historije i suvremenosti, govorio Ljubi jandriu: "Znate, kad bi na svet vie znao o prolosti, ja verujem da bi nestalo i mnogih dananjih nesporazuma. Mnoge pojave o kojima se sada govori, na alost esto s takvim povrnim prilazom i neukou da to zabrinjava, nisu nastale tek danas, ve mnogo pre nas, i one se mogu ukloniti jedino dugim i strpljivim radom. Najtraginije je to to pojedini ugledni naunici i pisci, koji govore u ime ove ili one nacije, lako podleu psihozi navijanja za svoju naciju, a svako navijanje povlai odmah za sobom navijaa i na drugoj strani! Jedna uvena Matoeva misao je aktuelna i danas - i tu sam, ini mi se, prvi put sreo re zajednitvo: Ma koliko bili razliiti hrvatski i srpski politiki putovi, interesi, jedinstvo knjievnog jezika upuuje nas, i unato nama, na zajednitvo kulture''', saglaavao se on tako s Matoem uoavajui, nakon vlastitog prikaza sukoba hrianst va i islama u svojim historijskim prozama ali ne spominjui Bonjake, ne spOminjui muslimane - bitnu vertikalu srpsko-hrvatskog antagonizma, kobnu i za sve ostale junoslavenske narode istog jezika. "Mi moramo iveti u slozi, zajedno Inastavljao je on u stilu suvremenog politikog govornika, prelazei preko svoga isticanja mrnje kao integralne supstance u Bosni koju su donijeli Turci a preuzeli Bonjaci/, svesni razlika etic'Kih, etnikih, jezikih, istorijskih, knjievnih; razlika koje su ovde postojale pre pet vekova i sigurno e postojati i pet vekova posle nas. A zato bismo, opet, molim vas, uvek
105. ZPP, 516.

677

morali polaziti samo od razlika? Zar slinosti nisu velike, i zar nas one ne upuuju na ono za to je, najzad, pronaen jedan lep izraz: zajednitvo I.j Mudar i trezven narod 19ovorio je on u jednini! mi emo postati ako postojee razlikeusmerimo ka onoj vodi koja pokree na zajedniki mlin. Jer, istorija je pokazala da niko ne moe sam i da moramo iveti u zajednici. Ni svi zajedno nismo dovoljno pametni da bismo se nosili sa dananjim svetom punim protivreja, a kamoli svaki posebice. Moda nam najbolja pouka treba da bude Belfast listicao je on vidovito primjer vjerskog rata u evropskim relacijama, prelazei preko primjera genocida u Drugome svjetskom ratu u Jugoslaviji/. Kakvo se god politiko reenje nalo u Irskoj, katolici i protestanti moraju zajedniki iveti, jer to je neminovnost. Nee niko biti toliko velikoduan da im pokloni novu, obeanu zemlju. Nema vie toga, a valjda ga nikad nije ni bilo! 1.../ Za mene je zbliavanje oko zajednikog ognjita velika tekovina naih promena u novijoj istoriji, i to bez obzira na razlike, bez obzira na jugoslovenstvo koje nam jo od 1918. godine nije ba najbolje polo za rukom Igovorio je on sada kritiki o njemu/o Treba uvek imati na umu da se i mi, i Grci, i Bugari, kao malen svet, kuvamo ukazanu nad kojim se nadnose veliki i ekaju svoj zalogaj!"*106 zavravao je Andri svoj traktat, a da nije apostrofirao ono to mu je bilo najblie i najkobnije u nedavnoj prolosti: zlodjela zlikovaca iz srpskog i hrvatskog naroda i patnje i genocid nad Bonjacima. A u prilogu ovog iskaza Andri se vratio Bosni i rekao Jandriu s tenjom uopavanja mentaliteta njenih itelja, u kojemu su zapravo oba elementa, mada II kritikom kontekstu, ve i svojim leksikim porijeklom, pripadala
106. Jandri, 38-40.

678

Bonjacima, narodu bez kojeg ne bi postojao ni Andri kao pisac ni Andrievo djelo: "Nekad su Austrijanci go-

vorili 1 inat i sevap: sve su stvari koje pokreu Bosanca; ...1 razum teko i retko. Ne bih hteo da bilo koga uvredim, i ja sam deo toga naroda, ali je izvesno da ne poklanjamo dovoljno panje onim viim, oplemenjenim nagonima koji stiavaju krv i daju prvenstvo razumu", *107 isticao je
Andri

i kao svoje vlastito obazrenje na sebe i mladih dana i pokajanje zbog obesputavanja vlastitih negativnih osjeanja i putanja na volju svoja djela tamnim nagonima svoje due. Istu tenju uopavanja itelja Bosne na karadievski nain, ali na razini jezika, Andri je pokuao da izvede Ljubi Jandriu u martu 1974., ali se ona opet svela na jezik Bonjaka i Andrievo pozno pribliavanje njima: "Nisam ja pisao ponaroenim

jezikom, ja sam pokuao da budem to blie mislima naeg oveka. Jer kad se iz govora bosanskog sveta odstrane primese tuih uticaja i takozvane politizirane rei, ostaje neverovatno lep, pravi Vukov jezik. Boe moj, kako su muslimanske ene u Viegradu znale lepo da govore! 'Odskoila mi malko djeca, nisu vie neja' - govorila je jedna. Za hodanje po vaarima one su pronale lep izraz: 'sajmati , se. "*108
Svoju romantiarsku identifikaciju sa svijetom Bonjaka Andri je, meutim, j.o ranije otkrio u rijeima upozorenja Ljubi Jandriu:

"Pogledajte i oslunite naas tu sleenu tiinu koju ete sresti u svim tekijama, medresama, damijama i uopte u svemu to pripada islamskom svetu. To je naka ledena a lepa tiina koja vas doeka s ne107. Ibidem, 40. 108. Ibidem, 314.

679

vidljivim zidom. Mene je muslimansA. svet nauio tihosti koja je koristan savetnik u ivotu". *109
Tako je govorio on otkrivajui tako i dio svoje due i bia, svoga osjeanja ljepote, moralno preobraenog stanja strepnje, tajnovitosti i duhovnog azila. Kada se uporedi ovaj afinitet po duevnoj i estetskoj srodnosti sa Andrievim rijeima iz pisma Alaupoviu 6. jula 1920.: "1 sve veliko i lijepo to je stvoreno, stvoreno je u krvi i znoju, i u utnji", - onda se vidi koliko je taj svijet bio u duhovnoj i estetskoj sukladnosti sa Andrievim najintimnijim biem, bez obzira to ga je on u svojim djelima, pod pritiskom kompleksa i pragmatizmom ivotne egzistencije, ideoloki i historijski odbacivao i ruio. Odbacivao ga i ruio, ali nije mogao bez njega. On je bio i njegova mrnja i njegova ljubav. Logiki kontraverzno, psiholoki mogue, patoloki ve uoeno, romantiko-estetski karakteristino.

109. Ibidem, 126.

680

Indeks imena
Abdulnh-pnn 342, 343, 425, 426, 427, 428,
432
Brmlkovii
Brkljui,

240

Sidol/ijll 535

Abdul-Aziz 549 AMul-Medid 539 Alnupovi, Tugomir 8, 9, 646, 647, 680 AlekSfll/dnr Veliki 334,335 AI/dreje<>i, AI/drej 657 Asboth, Josef 609, 657 MU5tnj-pnn 481, 489 Mi/icn 628 Bnch, ].5. 600 Bnjezit II 460, 624 Bnjmktnrevi, Fehim 269, 270, 275, 278, 279,280 Bnli, Smnil269 BIII/di, ,\,1" ,; 28, 29, 52, 76, 77, 100, 101,
Bnbi, Bnbi,

Ceri, Al,met I'eg 372, 373 CerIJlIl/tes Snnl!edem, Miguel de) 155 Cviji, JOVIII/139, 143

opi,~ BrnI/ko 664 orovi, SvetDZiII' 241, 433, 642 orovi, Vlndimir 7, 47, 49, 58, 398
elebijn, Eillijll 656, 657, 660 eli, Demlll102

okori/o, Pmkopije 482 ebrlijll, Jllkov 244 el/gi, Mumt 269 el/gi, Sml1i1-ngll 71, 482

118,133,139
Bnllgi, Snfet-beg 19, 45, 46, 47, 78, 134, 274,343, 420, 474, 488 Bneskijll, Muln MU5tnfn 134 BnJilli, Mijo Vjl!1lce51nv 27, 86 Behmel/, Asim 619 Beli, AlekSfllldnr 671 Bijeli, Stojnll 539 Biogrndlijn, Mehmed-beg 121, 124, 126 BieviL', Mehmed-polI 560 Binu, Otto 49 Bonlo 334 Bogdmwvit', Milml 76, 133 Boji, Alijl1gn 534, 535, 538, 539 BOl/n/lIIrte, Nnpoleo1l 310, 315, 401, 430,

Dnvid, Pierre 314,315,317,318,320,321,

322, 323, 324, 325, 327, 328, 32.9, 333, 350,

353,354,356,365,374,380,383,389,392, 413,415,417,418,420,423,424,580 Divi, MnJijn 535, 539 De5pit'/613 DunI/ (enr) 617
DizdnreviL~ Denlievi,

Zijo 621

Abdlllllh 586 Dui, JOVIII/ 574, 665 Drngutil/ (kril lj) 615 Drlji, frtl Rnstis/",' 647 Dostojevski, Fjodor tvlillllilovi 663
Dndi, Petlll' 24, 27, 28, 59, 60, 65, 75, 76, 92,100, 101, 117, 118, 124, 133, 134, 139,

435,436

Bostnlldi, Sulejmnll-pnII 45 Bol/jnk, Slllvoljub 41 BrnI/kovi, ure 36 BrnI/kovi, Hilmijn 260 Brm,kovi, Vuk 465

472,575
Del/etii

De/nli, Hn5t111-pllII 45 502, 503 Dllml,ur, Zuko 621

U indeksu imena izostavljeno je ime autom knjige i ime pisen ,'iiI' je dido nklualizirmlO u ovoi studiji. Poto se miloga iml'lla pojavljuju i kao histoniske lit'Jlosli i kao protagonisti Alldrievill proza,

imel1a su I1llmerirmw prema tome da li su spomenuta kno historijske lil1osti, a 111' kao litemmi jU/wei, u emu je dakako esto bilo nedoumica.

681

erze/ez, Alijn 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 24, 60, 130, 135 odnll, ime 666
uknllovi~

Nedeljko 87

Homer 155 Hreljil', AjkuIIII 620 Huma, Hllmzn 621 HuskiL~ Huseill 141 llhtl1nijn, Abdul- V"hhr71' ep,'nk 375
Jnlldri, Ljubo 8, 57, 154, 155, 303, 304, 307, 308,309,475,482, 483, 484, 486, 487,

Ebu Hnllifn 381 Epiklet 663Evnlls, ArtIIr J. 605, 656 l'vfllslnj beg 112 Fnlllkller Will/inm 568 Fed/l11, Gregor 243 Fidnhi, Mehmed-knpelllJl 147, 152, 482, 490 Filipovi (gelIerni) 147 Des Fosses, Chnllmette 328, 329, 332, 333, 334, 336, 341, 342, 343, 350, 368, 380, 383, 384, 386, 389, 390, 392, 393, 403, 404 Freud, Sigmulld 76, 77,124, 629, 631
Fndilpni,

515,516,51'1,548,549,568,569,570,573, 574, 575, 571, 5,B, 579, 582, 596, 597, 598,

599,600,605,606,608,610,611,613,615, 617,622,623,624,625,627,628,630,631, 633, 634,635. 636, 638, 639, 640, 641, 642, 647, 650, 651, 655, 656, 657, 658, 659, 660, 662, 663, 664, 665, 666, 668, 669, 670, 672,
673, 674, 676, 677, 678, 679

Gnl Ljudevit 671 Du Gnrdn, Roger Mnrtill 646 Gnrde, Luj 129 GnvmllolliL~ Berislnv 120 Gnllrilovi,~ Mi/mj/o 355 Al-Gnznli 381 Gnzi Husrevbeg 12, 13, 45, 399, 599 Georgijl!1'iL' Bnrtolomej 42 Gide, Alldre 646 Gilj/erdillg, Aleksnlldnr Fjodorovi 6,49, 56 GoetllC, Johnll Wolfgnllg 155, 570 GUlIdIlli, Ivnll 436 Gmdnevi, Huseill-knpetnll 81, 147, 242,
281,319,482, 491

Jnspers, Km'1102 Jegell, Osmnll-pnll 45 ]elelli, fm Julijtl11 86, 342 Jirdek, KOllslnlllill 624
JOlImIOvi, onie

76

De Jucl1eremJ A. 377 Juki, Im/l1 Fmllo 41, 45, 46, 294, 295, 321,
474, 475, 476, 487, 488, 535

Knilldl, ReimlIlId Friedrich 33, 55 Mehmed-beg 14,112, 113,337,601, 662 KnpidiL~ Hnmdijn 472, 481, 489, 493, 498, 499, 507, 558, 560 Knrtldi, Vuk 150, 151, 152, 153, 154, 601,
Knpetll1lOvi L;ubuMk,

662,671

Grnssl, Georg 103 Hndi Loja 112,113,118,119, 120 Mllhnmed 115 Hnli/i-pnn Tbmhim 66, 304, 322, 364, 365, 373,408, 411, 413, 415, 416, 425, 428, 432 Hnmmer, VOli Joseph 44, 377, 459, 462 Hnlldi, Mehmed 134 Herceg Stjepnll 608 HermmlJl, Kostn 12, 14, 26, 41,606 Hikmet, Arif 483 Hitler, Adolf437
Hndijnmnkovi,

575 Knms, Vj/'kos/nll 514, 515, 516, 517, 518, 520, 521, 525, 526, 527, 528, 529, 542, 547,
548,633
Knukijn, Abdulnh

Knmaoraevi, AlekOl1l1dnr

ef. 113 Kemtll'll, SejJ/ldill et: 47, 49, 65 Kiki, HnOl111 621 Kikle 656 Kirkeggnrd, Allbye SirelI 476, 631 KIni, BmIolitlb 36, 40, 84 Kllel!1'i, frn Alila 40 KIIl'evi, OI,,.l'1I 147 Koetschel, Josep/I 103, 120

682

KollslmlliliOl'i,

Kombol, Mi/IOl'il668 Zorall 32, 33, 34, 42, 52,

54,55,56

KorkuI, Den'i M. Kral/S, Kllrl49 Kreel1ljakOl'i, Hamdija 120 Krlein, Miroslal' 671 KulilIski 505, 506 Kukulj,,,i, Imll 294, 386, 516, 521 KlllellO/'i SkelIder 621 Kuli/lOl1i 147 Kurlovi, ukrija 318, 319, 320, 342, 350, 351, 368, 379, 380, 383, 384, 388, 389, 393, 394, 395, 396, 398, 399, 433, 434, 435, 609,
645

MeliII, Alld 452 Liubo 57 Miller, A. F. ArIurlI 319 Miljar/ol1, Mark"" 475 MirkO/li, Nikola 11, 65, 74, 75, 78, 93, 117,
MilmilO/'i,

119,132

Mit/esser, Paul mil 305, 325 MOlltl/erlalll Hl'l1nj de 635, 676 Mori':; 10, 19, 22 MlII/erizo"i<'i 136, 138
Muderizo"i,

RiZJl 485, 539

Mulmmmed a.s. 334, 520, 597 Mujezillo,'i,', ML'1l1ned 102 Mulabdi, E,l1wm 233, 256 Muradbegol1;", IVrmed 472, 485 Murteda-l'all45 Ncd;" VIa,/aJl 11 Nozmko"i<' Slojall 49, 319
Ostoji Karlo 102 OstojiL' SIelJO 666, 667

I11l1lJJ1ill,.fra Nikola 78, 342 ullas, Omer-paa 120, 472, 474, 475, 476, 477, 478, 480, 481, 482, 483, 484, 485, 487, 488,489,491,493,494,495,498,507,514, 516,522,530,531,535,536,539,540,549, 557, 560, 570, 618, 635 Lawr (kllez) 40, 623 Leopardi, Giacomo 586 Leozmc, Slm'ko 66,78,86,102,120,121,134 Luj Veliki 329 Lukelli 252, 253 Ljubo,'i 147 Malrmul II (suItaII) 530 Makallec, Alfred 473, 522, 539 Mamdedijil, Osmo 93 Marako"i, Ljubomir 9 Marija Tereza 530 !vlnrti, fra Grga 103, 110, 111, 120, 521,
522

Palavestm, Predmg 54 PamuL'irlll, Jmri<'iie 120 Pal1lol'i, MilJI/mg 171 Pelo ImlJl 380, 381 Pertli<' Mulmrem 472, 575 Pe/ro"i Jozo 386 Pelrol1i, Klml<lonle 543 Pelrol1i, Petar Njego 14, 29, 41, 78, 145, 146,147,148, 149, 150, 154, 155, 156, 180, 187,201,204,422,463,470,482,508,614,
615, 639, 671
Popo"i,

Alekl'l7 ]. 109, 120 POpo"iL; Aleksnlldm' 52, 53, 61, 63, 116,
128, 129,349,355,375,381,386, 398, 519,

Martill, du Garda Roger 646 Matasol1iL; Josip 86 Mato, AlItulI Gustal' 677 Maupassmrl Hellri Riflle Albert Guy de..) 640 Maurmri, Matija 118, -294, 295, 312, 331,
334,454
MelelItijroi86 Mei,

520, 552, 585, 586, 597, 598 PrL'1og, MilnIl 40, 47, 84, 119, 120 Preradovi Pelm' 668 Pukit! Aleksmrdnr Sergejroi 621 Rnbbe, Wilhem 377 Rncille, JellJl 351, 353 Rn''ki Fralljo 36 Rade (kllez) 201

Metro"i,

Adernaga 472, 473, 534, 539 I"mr 15

68.3

Rnnke 37 Re<'lar, Milml 617 Reviezky, Gyula 528 RizVflnbegouiL~ Ali-pna 147, 319, 481, 482, 483,488,510,568,619,626, RizvnnbegoviL~ Hndi-beg 483 Rizvnnbegovi - Stoevi Hal'il", 483 Riz1ll111begovi6 61 i, 618 Rumi, Delnluddil1 385
Smnnrdi, RndoVfl11174 Snuojski, Eugell 304, 610 Schmidt, Heinrih 52, 54 Schmidt. Heillrich Felix 33, 51, 52, 55 Sehwnrzellberg 473 Seku/i, Isidom 60, 156 Selim III 327, 354, 357, 360, 361, 364, 373,

403,413,415,416,417,418,420,423,425,
432

I111th', A/('ksa 433 emsekadit' (mul)ija) 233, 234, 235, 258 erifol'i, Fl1zli plia '181, 482, 488, 490, 560 imi, AlItulI Bmllko 68,631,632 ii. Ferdo 4i3, 493 knljit~ AbdullIh 492 ljiuo, Galib 4i2, 4i3, 531, 534, 535, 539 tiuh', Imbro 535 umonjn, Nikoill 58 Tndh', Jinja 666 TomnL'ui, Stcflln 36 Truhe/ka, iro 39 TlIz/i,', Mnhmud plln 481, 488
Uieui, lIzulli,

375,376,392,414,432 Sl1I1kespire, Vi/iinm 155, 607 Skerli, Jovnn 58, 150, 398

Augllstill Tin 68 Ismel-plln 120

Skender-beg 482 Skmdt-,., Stnkn 120, 487 Skndl1rski, Osmnn-pan 146, 174 Sknri, Vlndis/au 398,411,474,504 Skopljak, Sulejmnll-/"'a 327, 328, 330, 341, 350, 358, 363, 382, 399, 414 Smnilngi, Nerkez Sokolovh~ Ferhnt 304 Sokolovit~ Mehmed pna170, 178, 212, 213, 253,274,302,478,570,617,625 Stemn (enr) 185 Stoinllovi, Li. 150 Stoji, Vern 472, 575 Sulejmall Veliki 375 Serdnrevi, Muhnmed Seid 586 Sokoloui, Ljubomir 617 Steji1110/li, Sl/efislnv 669 Sienkiewiez, Hnl1njk 660 Simonis, Ann 473, 522
nbmlOVi, Hnzim 134 nl/in-pnJl 304 nmi, Midhnt 119, 301, 305 314,315,316, 318,320,322,323,325,327,329,333,334,

Vnhdefi 615 VllsiL', KOllmd 120 Vinji{~ Filip 60i

VojJlovic~,

11:'0 666

Vu,'kouit', Gllura 596 Vutkoui, Rndol'/111 11, 22, 54, 57, 65, 66, 67, 68, 74, 7i, i8, 86, 92, 93, 94, 95, 101, 102,118,119,124,134,139,140,143,472,
575
Vukti,

SIejt111 37

Zimonji,

Znplnln, Rudolf 473, 522, 535 Bogdllll 509, 510, 511, 512, 513, 514,560

336, 342, 345, 353, 354, 355, 356, 365, 368, 372, 373, 374, 377, 380, 386, 389, 392, 393,

684

BILJEKA O AUTORU I IZDANJU OVOGA DJELA

Prof. dr. Muhsin Rizvi roen je 14. aprila 1930. godine u Mostaru. Od svoga najranijega djetinstva ivio je u Sarajevu, gdje se kolovao i proveo cijeli svoj radni vijek. Bio je redovni profesor Filozofskoga fakulteta u Sarajevu na katedri za junoslavenske knjievnosti. Umro je 9. juna 1994. godine i ukopan u haremu sarajevske Ferhadija damije. Rizviev knjievnoteorijski i knjievnokritiki opus po svome je obimu i znaaju jedan od najimpozantnijih i najautoritativnijih u Bosni. U istraivanju i vrjednovanju bonjakoga knjievnog naslijea, kao i knjievnosti na irem, junoslavenskom prostoru, uradio je ono to bi u nekim sretnijim vremenima radili timovi strunjaka, cijele institucije ili udruenja. Meu znaajnijim izdanjima su slijedee djela: Iznad i ispod teksta, "Svjetlost", Sarajevo, 1969; Behar (knjievnohistorijska monografija), Knjievnost Muslimana na Bosne i Hercegovine u dobu austrougarske vladavine, ANUBiH, Sarajevo, 1973. (a ponovljeno izdanje pod naslovom Bosansko-muslimanska knjievnost u doba Preporoda - 1887 - 1918, "El-Kalem", Sarajevo, 1990); Knjievni ivot Bosne i Hercegovine izmeu dva rata, tri toma, "Svjetlost", Sarajevo, 1983.; Pregled knjievnosti naroda BiH, "Veselin Maslea", Sarajevo, 1985., Izmeu Vuka i Gaja, "Osloboenje", Sarajevo, 1989.; Kroz "Gorski vijenac" (Interpretacija i tekstualno-komparativna studija o strukturi), "Svjetlost", Sarajevo, 1989.; Tokovi i stvaraoci knjievne Bosnei, "Univerzal", Tuzla, 1986.; Panorama bonjake knjievnosti, "Ljiljan", Sarajevo-Ljubljana, 1994. i dr. U popratnom pogovoru Panorame bonjake knjievnosti, to je netom nakon Rizvieve smrti izala u izdanju Ljiljana, stoji da je iza autora ostala tek dovrena"dvotomna analiza prisustva muslimana u Andrievu knjievnom svijetu..." To je, evo, upravo ova knjiga (u jednom tomu), koja je, blagodarei estitoj obitelji Rizvi, povjerena Ljiljanu za izdavanje. Izuzev, uvodne redaktorske napomene prof. dr. Enesa Durakovia, prijatelja i profesorskog kolege rahmetli Rizvia, izbjegli smo u ovome izdanju pisanje irega popratnog teksta, preputajui tako vremenu i itaocima sud o ovome djelu, kao to je to bio sluaj i sa knjievnim djelom pisca iji je knjievni svijet, u jednom njegovu aspektu, ovom iscrpnom analizom aktualizirao prof. dr. Muhsin Rizvi.

685

686

SADRAJ

PRVI DIO
I. ("Put Alije erzeleza")* II. (Andrieva doktorska dizertacija: "Razvoj duhovnog ivota u Bosni pod uticajem turske vladavine") III. ("Pripovetke, 1924.") IV. (Pripovijetke,1931.) V. (Pripovijetke,1936.) VI. (Esej: "Njego kao tragini junak kosovske misli") 7

32 57 94 126 145

DRUGI DIO
I. ("Na Drini uprija") 159
TREI

DIO
hronika") 299

I.

("Travnika

ETVRTI

DIO
441 472

I. ("Prokleta avlija") II. ("Omerpaa Latas")

PETI DIO
I. (Kazivanja Ljubi Jandriu i drugi tekstovi) ... 573 II. ("Znakovi", "Znakovi pored puta" i drugi tekstovi) 627 INDEKS IMENA BILJEKA O AUTORU I IZDANJU OVOGA DJELA 682

686

U autografu ovoga djela autor nije unio naslove poglavlja, odnosno naslove Andrievih djela koja je u svojim tekstovima aktualizirao, pa su ovi naslovi naknadno dodati u zagradama.

687

Muhsin Rizvi

Bosanski muslimani u Andrievu svijetu

1996.
Izdava

NIPP Ljiljan Za izdavaa Mensur Brdar Redakcija rukopisa prof. dr. Enes Durakovi Recenzenti Hadem Hajdarevi prof. dr. Fahrudin Rizvanbegovi Lektor Mevlida olakhodi Korektori
Mevlidaolakhodi

Lejla

Meanovi

Likovna i grafika oprema Ismar Mujezinovi DTP Informativno Poslovni Centar - Sarajevo tampa

Delo TR d.d., Ljubljana

Za tampariju Alojz Zibelnik Tira
5.000

Izdavanje ovoga djela pomogli su: Energoinvest Holding D. D. Sarajevo (generalni sponzor), Islamski kulturni centar - Mostar i Fond za obnovu starog Mostara, Rijaset Islamske zajednice BiH, Gazi Husrevbegova medresa - Sarajevo, JP Elektroprivreda BiH, Stranka Demokratske Akcije - Centrala u Sarajevu, ipad export-import - Sarajevo i dr.